ATiSBP-12 - Prirucnik - Mineralna Gnojiva

MINERALNA GNOJIVA I
GNOJIDBA RATARSKIH
USJEVA
Osijek, 2015.
Urednik
prof. dr. sc. Zdenko Lonari
Autori
prof. dr. sc. Zdenko Lonari, Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku
doc. dr. sc. Krunoslav Karali, Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku
Recenzenti
prof. dr. sc. Vlado Kovaevi, Zavod za bilinogojstvo,
Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku
prof. dr. sc. Milan Mesi, Zavod za opu proizvodnju bilja,
Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu
izv. prof. dr. sc. Mirta Rastija, Zavod za bilinogojstvo,
Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku
Lektorica
dr. sc. Vedrana ivkovi Zebec
Izdava
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Kralja Petra Svaia 1d, HR 31000 Osijek, Hrvatska
Dizajn i tisak: Grafika d. o. o. Osijek, 2015.
Naklada: 250 komada
ISBN 978-953-7871-29-1
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek pod
brojem 140109011
Izdavanje ovog prirunika odobrio je Senat Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku 28. sijenja 2015. godine.
Kazalo
Predgovor ................................................................................................................... 7
1. OSNOVNI RAZLOZI I CILJEVI GNOJIDBE ................................................................... 9
1.1. Osnovni razlozi i principi gnojidbe................................................................. 12
1.1.1. Odravanje ili popravak plodnosti tla kao supstrata ishrane bilja ....... 14
Strukturnost tala ................................................................................ 14
Optimalna vlanost tala ...................................................................... 14
Optimalna pH reakcija tala ................................................................. 14
Optimalna humoznost tala ................................................................. 15
Optimalna tekstura tala ...................................................................... 15
1.1.2. Dodatak prirodno nedostatnoj opskrbi hranivima .............................. 16
1.1.3. Nadoknada hraniva iznesenih prinosom, ispranih ili izgubljenih iz tla... 18
1.2. Greke u gnojidbi........................................................................................... 19
1.2.1. Gnojidba napamet bez analize tla ....................................................... 20
1.2.2. Zanemarivanje gnojidbe osnovnim hranivima ................................... 21
1.2.3. Zanemarivanje osnovnih principa odravanja plodnosti tla................ 22
1.2.4. Zanemarivanje gnojidbe sekundarnim hranivima (Ca, Mg, S) ............ 22
1.2.5. Zanemarivanje gnojidbe mikroelementima (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Mo) .... 23
1.2.6. Prekomjerna ili nepotrebna gnojidba ................................................. 24
1.2.7. Pogrena aplikacija gnojiva ................................................................. 24
1.2.8. Pogrena interpretacija analiza ili preporuka gnojidbe ....................... 25
1.2.9. Neodgovarajue gnojivo s obzirom na potrebnu
gnojidbu ili svojstva tla........................................................................ 26
1.2.10. Nedovoljna gnojidba s obzirom na gubitak hraniva .......................... 27
2. MINERALNA GNOJIVA ........................................................................................... 28
2.1. Podjela mineralnih gnojiva ............................................................................ 32
2.2. Kakvoa mineralnih gnojiva ........................................................................... 34
2.2.1. Sadraj aktivne tvari ili koncentracija hraniva ..................................... 34
2.2.2. Formulacija gnojiva ............................................................................. 37
2.2.3. Omjer hraniva ..................................................................................... 37
2.2.4. Kemijski oblik hraniva ......................................................................... 39
2.2.5. Kemijska stabilnost i postojanost ........................................................ 41
2.2.6. Vrsta i ujednaenost estica gnojiva ................................................... 42
2.3. Pakiranje i isporuka mineralnih gnojiva......................................................... 44
2.4. Pojedinana duina gnojiva ......................................................................... 45
Proizvodnja mineralnih duinih gnojiva ...................................................... 45
2.4.1. Amonijska duina gnojiva .................................................................. 47
Amonijev sulfat - (NH4)2SO4 ............................................................... 47
Amonijev klorid - NH4Cl ...................................................................... 47
Amonijev hidrogenkarbonat - NH4HCO3 ............................................. 47
2.4.2. Nitratna duina gnojiva ..................................................................... 48

Natrijev nitrat (ilska salitra) - NaNO3 ................................................ 48
Kalcijev nitrat (norveka salitra) - Ca(NO3)2 ....................................... 48
Ostala nitratna gnojiva ....................................................................... 49
2.4.3. Amonijsko-nitratna duina gnojiva .................................................... 51
Amonijev nitrat (AN) - NH4NO3 .......................................................... 51
Kalcijev amonijev nitrat (KAN) NH4NO3+CaCO3 ili
NH4NO3+CaCO3MgCO3 ...................................................................... 51
Amonijev sulfonitrat (NH4)2SO4 NH4NO3 ....................................... 52
2.4.4. Amidna duina gnojiva ...................................................................... 53
Urea - CO(NH2)2 .................................................................................. 53
Kalcijev cijanamid - CaCN2 .................................................................. 54
2.4.5. Tekua duina gnojiva........................................................................ 54
Anhidrirani amonijak - NH3 ................................................................. 54
Urea amonijev nitrat (UAN) CO(NH2)2 NH4NO3 ............................. 55
Amonijev hidroksid NH4OH.............................................................. 55
2.4.6. Spororazlagajua ili obloena duina gnojiva .................................... 56
2.5. Pojedinana fosfatna gnojiva ........................................................................ 57
2.5.1. Sirovi fosfati ........................................................................................ 59
Fosforitno brano - 6Ca3(PO4)2 CaF2 CaCO3 ................................... 59
Djelomino topivi kameni fosfat ......................................................... 59
2.5.2. Primarni kalcijevi fosfati ...................................................................... 60
Superfosfat - Ca(H2PO4)2 + CaSO4 ........................................................ 60
Obogaeni superfosfat - Ca(H2PO4)2 + CaSO4 ...................................... 61
Trostruki superfosfat ili tripleks - Ca(H2PO4)2 H2O ............................ 61
2.5.3. Sekundarni kalcijevi fosfati.................................................................. 62
Dikalcijev fosfat ili precipitat ili talonik - CaHPO4 2H2O .................. 62
2.5.4. Topljeni i termofosfati ......................................................................... 62
Kalcinirani fosfati (Rhenania fosfat) CaNaPO4 Ca2SiO4 .................. 63
Aluminijev kalcijev fosfat .................................................................... 63
Kameni fosfat bez fluora (Coronet fosfat) .......................................... 63
Tomasov fosfat ili Tomasova ljaka - Ca5[SiO4(PO4)2]........................... 63
2.6. Pojedinana kalijeva gnojiva.......................................................................... 64
2.6.1. Sirove kalijeve soli ............................................................................... 64
2.6.2. Obogaene sirove kalijeve soli ............................................................ 64
Obogaena kainitna sol - K2SO4 MgSO4 Na2SO4 KCl ..................... 64
Kiserit s kalijevim sulfatom - MgSO4 K2SO4 ...................................... 64
2.6.3. Koncentrirana kalijeva gnojiva ............................................................ 64
Kalijev klorid - KCl ............................................................................... 64
Kalijev sulfat - K2SO4............................................................................ 65
Kalijev klorid - magnezijev sulfat (Korn kalij) KClMgSO4................. 65
Kalijev-magnezijev sulfat (Patent kalij) - K2SO4 MgSO4 ..................... 65
Kalijev-magnezijev-natrijev
sulfat - Kainit (Magnesia kainit) K2SO4MgSO4Na2SO4 ...................... 65
2.7. Sloena mineralna gnojiva ............................................................................. 66
2.7.1. Kompleksna gnojiva ............................................................................ 68
2.7.2. Kompleksna gnojiva iz grupe AMOFOSA ............................................. 68
MAP - Monoamonijev fosfat NH4H2PO4 ........................................... 69
DAP - Diamonijev fosfat (NH4)2HPO4 ................................................ 70
Amonij polifosfati ............................................................................... 70
Trojna gnojiva iz grupe AMOFOSA ...................................................... 71
2.7.3. Kompleksna gnojiva iz grupe NITROFOSA (AMONITROFOSA)............. 71
2.7.4. Kompleksna dvojna PK gnojiva ........................................................... 72
2.7.5. Kompleksna dvojna NK gnojiva ........................................................... 73
Kalijev nitrat - KNO3 ............................................................................ 73
2.7.6. Mijeana gnojiva ................................................................................. 73
2.8. Pogodnost gnojiva za mijeanje .................................................................... 74
2.8.1. Gubitak duika .................................................................................... 74
2.8.2. Imobilizacija vodotopivih fosfata ........................................................ 75
2.8.3. Sljepljivanje i zgrudnjavanje gnojiva ................................................... 75
2.8.4. Antagonizam gnojiva ........................................................................... 75
Neutralizacija ...................................................................................... 75
Dekompozicija .................................................................................... 76
Dvostruka dekompozicija ................................................................... 76
Hidratacija .......................................................................................... 76
2. 9. Mikrognojiva................................................................................................. 76
2.9.1. Mikrognojiva eljeza (Fe gnojiva) ........................................................ 78
2.9.2. Mikrognojiva mangana (Mn gnojiva) .................................................. 79
2.9.3. Mikrognojiva cinka (Zn gnojiva) ......................................................... 80
2.9.4. Mikrognojiva bakra (Cu gnojiva) ........................................................ 80
2.9.5. Mikrognojiva bora (B gnojiva) ............................................................. 81
2.9.6. Mikrognojiva molibdena (Mo gnojiva) ................................................ 81
3. KONDICIONERI (POBOLJIVAI) TALA ................................................................... 83
3.1. Kondicioneri s uinkom na kemijska svojstva tla ........................................... 84
3.1.1. Kondicioneri s uinkom na promjene pH vrijednosti tla ..................... 84
Aluminijev sulfat ................................................................................. 84
Drveni pepeo ...................................................................................... 85
Kalcijev karbonat ................................................................................ 86
Magnezijev hidroksid ......................................................................... 87
Zemljini sumpor ................................................................................ 87
eljezov sulfat ..................................................................................... 88
3.1.2. Kondicioneri s uinkom na promjenu raspoloivosti i/ili
sadraja hraniva u tlu .......................................................................... 88
Glaukonit ............................................................................................ 88
Kalcijev sulfat ...................................................................................... 89
Kiserit ................................................................................................. 90
Magnezijev sulfat ............................................................................... 90
Ugljena praina ................................................................................... 91
3.2. Kondicioneri s uinkom na fizikalna svojstva tla ............................................ 91
3.2.1. Kondicioneri s uinkom na strukturu tla ............................................. 91
Perlit ................................................................................................... 91
Treset .................................................................................................. 92
Vermikulit ........................................................................................... 93
3.2.2. Kondicioneri s uinkom na retenciju vode u tlu .................................. 93
Hortikulturni pijesak ........................................................................... 93
Malevi ............................................................................................... 94
Vodeni zemljini kristali ...................................................................... 94
3.3. Kondicioneri s uinkom na fizikalno-kemijska svojstva tla ............................ 95
Komposti ............................................................................................ 95
Zeoliti.................................................................................................. 96
4. GNOJIDBA RATARSKIH USJEVA .............................................................................. 97
4.1. Aplikacija gnojiva ........................................................................................... 97
4.1.1. Unoenje u tlo ravnomjerno po itavoj povrini ................................. 98
4.1.2. Polaganje u tlo u redovima ili trakama................................................ 99
4.1.3. Ravnomjerna raspodjela po povrini tla bez unoenja gnojiva ......... 101
4.1.4. Raspodjela po povrini tla u redovima ili trakama ............................ 101
4.1.5. Primjena preko lista ravnomjerno po itavoj povrini....................... 101
4.2. Principi izrauna potrebne gnojidbe ........................................................... 102
4.2.1. Interpretacija rezultata analiza tla .................................................... 102
pH reakcija tla ................................................................................... 102
Humoznost ....................................................................................... 103
Koncentracija biljci raspoloivog fosfora i kalija ............................... 104
4.2.2. Izraun potrebe hraniva .................................................................... 105
4.2.3. Izraun potrebne gnojidbe duikom ................................................. 106
Procjena mineralizacije..................................................................... 107
Organska gnojidba ............................................................................ 108
Duina depresija ............................................................................. 110
4.2.4. Izraun potrebne gnojidbe fosforom ................................................ 111
Nii pH i manja humoznost tla.......................................................... 112
Vii pH i manja humoznost tla .......................................................... 112
Optimalan pH ................................................................................... 112
4.2.5. Izraun potrebne gnojidbe kalijem ................................................... 114
Opa literatura ................................................................................................... 117
Definicije i objanjenje pojmova ........................................................................ 119
Predgovor
Prirunik Mineralna gnojiva i gnojidba ratarskih usjeva prikaz je ciljeva i principa gnojidbe, ali i polazna toka utjecaja gnojidbe na okoli i proizvodnju hrane u okviru IPA
projekta Doprinos poljoprivrede istom okoliu i zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food).
Principi, ciljevi i zadatci gnojidbe su u ovom priruniku prikazani kroz prizmu ouvanja
plodnosti tla kojemu pripada znaajno mjesto u odrivom poveanju poljoprivredne
proizvodnje uz istovremeno ouvanje okolia. U prvom dijelu prirunika itatelju su
pruene osnovne informacije o svojstvima tla ija je optimizacija preduvjet isplative
i ekoloki prihvatljive gnojidbe. Prikazane su osnovne greke u gnojidbi i primjeri
konkretnog utjecaja agrotehnikih mjera na raspoloivost hraniva i optimizaciju gnojidbe.
Sredinji dio prirunika sadri pregled podjela gnojiva te vrste i svojstva mineralnih gnojiva i poboljivaa tala. Osnovni je cilj itateljima pribliiti utjecaj gnojiva i
poboljivaa na raspoloivost hraniva i plodnost tala interpretacijom njihovih svojstava. Prikazane sirovine i procesi u proizvodnji gnojiva, fizikalna i kemijska svojstva gnojiva, obaveze pri deklariranju sadraja hraniva, formulacije gnojiva i oblici hraniva te
primjereni naini aplikacije gnojiva istovremeno su najznaajniji atributi svakog po-
1. Pedoloka istraivanja i uzorkovanje tala
jedinog gnojiva, ali i polazni podatci neophodni za izbor optimalnih vrsta i koliina
gnojiva u gnojidbi ratarskih usjeva.
Zavrni dio konkretnim primjerima opisuje osnovne korake u izraunu primjerene
gnojidbe osnovnih ratarskih usjeva bez detaljnog tehnolokog prikaza posebnosti
usjeva. Osnova odluivanja u izboru gnojiva je optimizacija raspoloivosti hraniva
odravanjem plodnosti tla.
Veliku zahvalnost dugujemo recenzentima prof. dr. sc. Vladi Kovaeviu, prof. dr. sc.
Milanu Mesiu i prof. dr. sc. Mirti Rastiji na uloenom trudu, pomoi i savjetima kojima su doprinijeli kvaliteti prirunika.
Urednik
prof. dr. sc. Zdenko Lonari
Zdenko Lonari
1. OSNOVNI RAZLOZI I
CILJEVI GNOJIDBE
Gnojidbu ili fertilizaciju najjednostavnije moemo definirati kao agrotehniku mjeru

aplikacije gnojiva s konanim ciljem postizanja visokog prinosa. Takva jednosmjerna
definicija dobrim je dijelom posljedica znaajnog poveanja prinosa poljoprivrednih
usjeva prvotnim uvoenjem mineralnih gnojiva u iroku proizvodnu praksu, ali i dananje dominantne uloge gnojiva u ostvarenju visokih prinosa. Meutim, uloga gnojidbe u poljoprivrednoj proizvodnji nikako nije tako jednostavna.
ovjek je radi proizvodnje hrane znaajan dio spontane biosfere pretvorio u agrosferu
prilagodivi ekosustave intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Takav scenarij otvorio
nam je mogunost, ali i obavezu odravanja ravnotee u agroekosustavima, to nastojimo ostvariti agrotehnikim mjerama. Samo poimanje odravanja ravnotee upuuje
na sloenost nae obveze, a to se viestruko dokazuje kako u dnevnim operativnim
odlukama na proizvodnim povrinama, tako i u globalnim strategijama i promjenama.
Znaaj gnojidbe u poljoprivrednoj proizvodnji prepoznat je na svim razinama, pa tako
i u zakonodavstvu gdje su razlike konvencionalne, integrirane i ekoloke poljoprivrede
najveim dijelom fokusirane na gnojidbu i zatitu usjeva.
Da bismo u potpunosti ispunili zadatke, ali i ostvarili potencijale gnojidbe, moramo
imati na umu sve njezine utjecaje na poljoprivredu i agrosferu u cijelosti. Svaka gnojidba utjee na veinu sljedeih znaajki agroekosustava:
1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
visina prinosa
kvaliteta prinosa
stabilnost prinosa
plodnost tala
oneienje okolia
kruenje hraniva
isplativost proizvodnje
odrivost proizvodnje.
Intenzitet pojedinih utjecaja znaajno ovisi o karakteristikama gnojidbe pa moe prevladavati utjecaj na visinu prinosa ili isplativost proizvodnje ili neto tree.
Gnojidba utjee na visinu i kvalitetu prinosa promjenama koliina, odnosa i dinamike raspoloivih biljnih hraniva, bilo u rizosferi unoenjem u tlo, bilo izravno u nadzemnim dijelovima biljke folijarnom aplikacijom. Na primjer, posljedica gnojidbe duikom je poveana raspoloivost mineralnih oblika duika (amonijski kation i/ili nitratni
anion). Ukoliko je raspoloivost duika prije gnojidbe bila nedostatna, a time i limitirajui initelj proizvodnje, gnojidba e poveati prinos. Meutim, ukoliko je raspoloivost duika ve bila dostatna i nije bila limitirajui initelj proizvodnje, provedena
gnojidba nee poveati prinos, a moe pozitivno (npr. poveanim udjelom bjelanevina u zrnu penice) ili negativno (npr. poveanim udjelom nitrata u plodu) utjecati
na kvalitetu prinosa. Utjecaj dodanog duika na kvalitetu prinosa u ovom primjeru ne
ovisi samo o koliini i dinamici raspoloivog duika, ve i o vrsti i kultivaru usjeva, ali
i o raspoloivosti drugih hraniva (npr. niska raspoloivost K rezultirat e niom kvalitetom ploda rajice zbog preirokog N/K odnosa). Nadalje, ukoliko je raspoloivost
duika i ostalih hraniva ve bila optimalna, gnojidbom poveana raspoloivost sigurno
e negativno utjecati na kvalitetu, a u konanici e rezultirati i padom prinosa zbog
nieg etvenog indeksa (npr. vei udio slame u nadzemnoj masi penice), polijeganja
itarica, intenzivnijeg napada uzronika bolesti, ali i zbog mogueg toksinog uinka
prekomjerne raspoloivosti hraniva.
Gnojidba takoer znaajno utjee na stabilnost prinosa i plodnost tala koji su vrlo
usko povezani jer vea plodnost podrazumijeva veu raspoloivost hraniva i veu
sposobnost tala da u odreenoj mjeri neutralizira nepovoljne sezonske utjecaje (npr.
sua ili saturiranost tla) i nepovoljne uinke nedostatne ili suvine gnojidbe (elastinost tla) i tako doprinosi stabilnosti prinosa. Meutim, tlo manje plodnosti nema sposobnost neutralizacije pogrene gnojidbe jer niti moe osigurati dovoljno raspoloivih
hraniva procesima mobilizacije, niti moe adsorbirati prekomjerno dodana hraniva.
Uestali izostanak ili nedostatna gnojidba siromanih tala rezultirat e njihovom degradacijom, padom raspoloivosti hraniva i padom plodnosti, dok optimalna gnojidba siromanih tala rezultira poveanjem raspoloivosti hraniva i plodnosti tala.
10
Optereenje okolia poljoprivredom vrlo je znaajan aspekt odrivosti poljoprivredne

proizvodnje i ouvanja okolia. S aspekta gnojidbe najvee je ekoloko optereenje
prekomjerna gnojidba duikom i/ili fosforom, ali jednako optereenje predstavlja vremenski neodgovarajua gnojidba (npr. kasna prihrana eerne repe duikom), primjena
neodgovarajuih oblika hraniva (npr. jesenska gnojidba nitratnim duikom) ili aplikacija
gnojiva na neodgovarajui nain (npr. aplikacija gnojovke na saturirano tlo ili raznoenje
stajskog gnojiva po povrini bez unoenja u tlo). Posljedice navedenih greaka su raspoloivost hraniva vea od sezonske potrebe usjeva (kasna jesen ili zima) i nepotrebni gubitci hraniva (ispiranje nitrata, direktno otjecanje vodotopivih hraniva, volatizacija duika). Istraivanja provedena u kontinentalnom dijelu Hrvatske pokazala su da prosjena
gnojidba duikom i fosforom nije previsoka i nisu utvrene sustavne prekomjerne gnojidbe s uincima ekolokog optereenja. Izuzetci mogu biti pojedinane prekomjerne (ili
nedostatne) gnojidbe zbog neprovoenja analiza tla, nekoritenja optimalnog gnojiva
ili nedostatne raspoloivosti (neravnomjerne distribucije) organskih gnojiva.
Znaajna antropogena promjena u agrosferi je intenziviranje kruenja hraniva koje se
postie mineralnom, organskom i zelenom gnojidbom. Pri tome je posebno znaajno kruenje duika jer intenzitet prirodnog ciklusa duika nije dovoljan za postizanje
visokih prinosa. Ovdje treba napomenuti da potreba intenziviranja ciklusa hraniva
nije posljedica nedostatne ukupne koliine hraniva (duika, fosfora, kalija...) u tlu, ve
odnos dinamike raspoloivih oblika hraniva u tlu i dinamike potrebe usjeva za istim
hranivima tijekom vegetacije.
Prethodno je naveden primjer kako e gnojidba poveati raspoloivost hraniva i prinos ako je prethodno biljka bila nedovoljno opskrbljena hranivima. Poveanje raspoloivosti hraniva nee beskonano poveavati prinos jer u odreenom trenutku
raspoloivost hraniva vie ne limitira prinos pa poveanje prinosa gnojidbom vie nije
mogue. Meutim, mogue ja da poveanje gnojidbe ak i prije postizanja maksimalnog prinosa vie nije isplativo, tj. da je ulaganje u poveanje gnojidbe (cijena jedinice
gnojiva, rada mehanizacije i rada ljudi u aplikaciji gnojiva) vee od poveanja prihoda ostvarenog poveanim prinosom. Dakle, ekonomski optimalna gnojidba u tom e
sluaju biti nia od biolokog optimuma kojim se postie najvii prinos. Primjerena
gnojidba tala nedostatne i niske raspoloivosti hraniva poveava raspoloivost hraniva, prinos i ekonomsku isplativost proizvodnje, a time i gnojidbe. Porastom raspoloivosti hraniva smanjuje se preostala potreba za gnojidbom da bi na odreenoj razini
daljnje poveanje gnojidbe zbog visine ulaganja bilo neisplativo.
Navedeni primjeri utjecaja gnojidbe na agrosustave svojom brojnou, povezanou
i isprepletenou ukazuju na znaaj i sloenost zadataka gnojidbe. Ipak, sve zadatke
gnojidbe moemo svesti na zajedniki nazivnik ili zajedniki cilj: optimalna raspoloivost hraniva.
11
Ne postoji niti jedan opravdani razlog za provedbu dopunske gnojidbe nakon postizanja
optimalne raspoloivosti hraniva, niti postoji opravdani razlog neprovoenja gnojidbe
sve dok nije postignuta optimalna raspoloivost hraniva. Naravno, postii optimalnu
raspoloivost hraniva nije tako jednostavno jer to nije jedan univerzalni broj, ve se za
svako pojedino hranivo radi o razliitom rasponu prilagoenom vrsti i kultivaru, plodnosti tla, agroekolokim uvjetima (sezonskim promjenama) i ciljevima proizvodnje.
Optimalnu raspoloivost hraniva moemo smatrati primarnim i prilino jednostavnim
ciljem gnojidbe koji obogauje prilino siromanu jednostranu definiciju gnojidbe na
poetku ovog poglavlja. Sloenost mjera kojima to postiemo i viestrani utjecaj gnojidbe na ekosustave usmjeravaju nas neto sloenijoj definiciji gnojidbe:
Gnojidba je agrotehnika mjera aplikacije gnojiva radi postizanja stabilnog visokog
prinosa odgovarajue kvalitete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima odravanjem ili popravljanjem plodnosti tla bez tetnog utjecaja na okoli.
1.1. Osnovni razlozi i principi gnojidbe

Ve smo zakljuili da je zajedniki nazivnik svih ciljeva gnojidbe optimizacija raspoloivosti hraniva. Samo u specifinim uvjetima proizvodnje prirodna je opskrbljenost
hranivima optimalna, tako da moemo rei da praktino ne postoje proizvodni poljoprivredni sustavi bez potrebe gnojidbe. ee emo ve oko nas naii na primjere
gdje su pojedina hraniva dostatno raspoloiva i gnojidba tim hranivima nije potrebna.
Jednostavni su primjeri dostatna raspoloivost mikroelemenata (npr. Fe i Mn u kiselim tlima). Nije rijetka niti pojava dostatne raspoloivosti fosfora ili kalija, tako da u
odreenom trenutku nije potrebna gnojidba da bi poveala raspoloivost tih hraniva,
ali raspoloivost hraniva treba ostati optimalna i za budue usjeve, tj. moramo voditi
rauna o bilanci hraniva. Istovremeno u takvom tlu neko drugo hranivo moe biti nedovoljno raspoloivo te je potrebna redovita, nerijetko i intenzivna, gnojidba takvim
hranivom. Dakle, moramo optimizirati raspoloivost vie, a ne samo jednog hraniva.
Svakako treba znati koja su to hraniva i postoji li posebnost hraniva u pogledu potrebnih koliina i raspoloivosti.
Svi se elementi prema znaaju za ishranu bilja dijele u tri grupe:
1. neophodni ili esencijalni elementi (17):
C, O, H, N, P, K, S, Ca, Mg, Fe, B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni
2. korisni ili beneficijalni elementi (9): Na, Si, Co, Se, V, Al, Ti, La, Ce
3. ostali elementi (ukljuujui i toksine elemente kao Cd, Cr, Hg, As, Pb, U...).
Biljkama je neophodno 17 elemenata i njihovu raspoloivost potrebno je odravati u
optimalnom rasponu. Prema koliini potrebnoj za ishranu bilja neophodni se elementi dijele u dvije grupe:
12
1. makroelementi (10): C, O, H, N, P, K, Ca, Mg, S, Fe

2. mikroelementi (7): Mn, Zn, Cu, B, Cl, Mo, Ni.
Ova je podjela vrlo znaajna za gnojidbu jer biljke mikroelemente prosjeno trebaju
tek < 1 kg/ha, sekundarna hraniva (Ca, Mg, S) i fosfor nekoliko desetina kg/ha, a duik
i kalij > 100 kg/ha. Podjela elemenata koja je najblia fertilizacijskim principima je
podjela prema podrijetlu, koliini i funkciji hraniva:
1.
2.
3.
4.
organogeni elementi (C, O, H)

glavni makroelementi (N, P, K)
sekundarni makroelementi (Ca, Mg, S)
mikroelementi (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Cl, Mo, Ni).
Biljka organogene elemente usvaja uglavnom kao vodu ili plinove, to znai da je
dovoljno odravati optimalnu raspoloivost vode i zraka, to nije direktna posljedica
gnojidbe. Glavne i sekundarne makroelemente biljka usvaja korijenom iz supstrata u
kojem se nalazi, uglavnom je to tlo, i neophodno je odravati njihovu optimalnu raspoloivost. Manjim dijelom tijekom vegetacije biljka navedena hraniva moe usvajati
preko lista nakon folijarne aplikacije gnojiva. Znaajan initelj je i ukupna bilanca raspoloivih hraniva te gnojidbom moramo nadoknaditi koliine koje biljka iznosi prinosom i gubitke tijekom vegetacije (ispiranjem, volatizacijom, denitrifikacijom, erozijom,
fiksacijom), a sve da bismo osigurali kontinuiranu optimalnu raspoloivost hraniva za
tekuu i sljedee vegetacije. Mikroelementi su u tlu prisutni u velikim koliinama, nekoliko desetina, stotina i tisua puta vie nego to ih biljka treba, ali su vrlo male frakcije
tih elemenata biljci raspoloive. Stoga manje pozornosti posveujemo bilanci i ukupnoj
koliini mikroelemenata, a puno vie njihovoj dostatnoj (optimalnoj) raspoloivosti.
Optimalna raspoloivost devet korisnih elemenata takoer je poeljna jer, iako ne
utjeu direktno na ishranu biljaka, mogu posredno utjecati na raspoloivost i iskoristivost esencijalnih hraniva (npr. Co je neophodan za simbiozne nitrofiksirajue bakterije ija aktivnost poveava raspoloivost duika; Si je koristan za otpornost biljaka na
uzronike bolesti i tetoine). Pri previsokim koncentracijama korisni elementi mogu
biti antagonisti esencijalnim elementima ili izravno toksini. Dakle, negativniji je utjecaj prekomjerne nego niske raspoloivosti korisnih elemenata.
Toksini elementi imaju iskljuivo negativan uinak i njihova raspoloivost treba biti
to manja. Direktan zadatak gnojidbe nije smanjiti raspoloivost toksinih elemenata,
ali gnojidba ne smije utjecati na znaajno poveanje raspoloivih koliina tih elemenata u tlu.
Sama injenica da moramo voditi rauna o raspoloivosti 17 esencijalnih elemenata
(u najboljem sluaju 14) dovoljno je sloena, ali je olakavajua okolnost injenica da
su se biljke prilagodile upravo razini raspoloivosti hraniva u tlima. To pojednostav-
13
ljuje zadatak gnojidbe jer odravanje plodnosti tla na odgovarajuoj razini znai veu
raspoloivost hraniva. Istovremeno, u manje plodnim tlima raspoloivost hraniva nije
zadovoljavajua te je u takvim tlima neophodno popraviti fizikalna, kemijska i bioloka svojstva. Agrotehnike mjere popravaka svojstava tla nazivaju se mjere kondicioniranja tla, a ukljuuju sve mjere kojima se posredno poveava raspoloivost hraniva.
Tako smo doli do prvog razloga neophodnosti gnojidbe. Budui da smo prethodno
objasnili i ostale razloge, moemo ih sve objediniti u tri osnovna razloga neophodnosti gnojidbe. Istovremeno, moemo ih smatrati i osnovnim principima gnojidbe:
1. odravanje ili popravak plodnosti tla kao supstrata ishrane bilja
2. dodatak prirodno nedostatnoj opskrbi hranivima
3. nadoknada hraniva iznesenih prinosom, ispranih ili izgubljenih iz tla nekim
drugim procesima.
1.1.1.
Odravanje ili popravak plodnosti tla kao supstrata ishrane bilja
Plodnost tla izuzetno je znaajna i dovoljno ilustrirana prethodnim primjerima. U

plodnim tlima gnojidba i ostale agrotehnike mjere usmjerene su odravanju plodnosti i degradacija plodnosti je neprihvatljiva, a u tlima manje ili nedovoljne plodnosti
agrotehnike mjere usmjerene su popravljanju ili poveanju plodnosti tla. Raspoloivost hraniva je izravna ili posredna posljedica svojstava tla.
Strukturnost tala
Da bi biljka mogla usvojiti dovoljno hraniva, nije dovoljna samo kemijska raspoloivost ve i direktan kontakt hraniva i korijena. To znai da su u tlu potrebni optimalni
uvjeti za rast korijena, tj. tla trebaju biti strukturna, prozrana, duboka, bez zbijenih
i nepropusnih slojeva.
Optimalna vlanost tala
Hraniva u tlu dolaze u kontakt s korijenom ne samo rastom korijena, ve i kretanjem
hraniva strujanjem i difuzijom prema korijenu, a za to je neophodna optimalna vlanost tla. Kretanje hraniva onemogueno je u suhim tlima, a zbijeni slojevi i zone oteavaju perkolaciju, strujanje vode i difuziju te reduciraju usvajanje hraniva. Optimalna
je vlanost neophodna i za mikrobioloku aktivnost u tlu (npr. za mineralizaciju, nitrifikaciju, nitrofiksaciju).
Optimalna pH reakcija tala
Raspoloivost hraniva je znatno razliita u tlima razliite pH reakcije iako ukupna koliina hraniva moe biti priblino ili ak potpuno ista. Tako je u pogledu raspoloivosti
14
hraniva optimalna slabo kisela pH reakcija (oko 6.5). U kiselijim tlima manja je raspoloivost Ca i Mg (manja zastupljenost izmjenjivih zemno-alkalnih kationa na koloidima
tla), vea je opasnost gubitaka N denitrifikacijom i opasnost gubitka B ispiranjem,
manja je raspoloivost Mo, izraena je opasnost kemijske fiksacije P slobodnim kationima Al, Fe i Mn koji imaju i izravno toksino djelovanje na korijenske dlaice reducirajui njihov rast i aktivnost. Nepovoljna je i poveana raspoloivost (topivost) tetnih
elemenata (Cd, Cr, Pb). U alkalnim (ili karbonatnim) tlima viih pH reakcija vea je
opasnost gubitaka N volatizacijom, poveano je antagonistiko djelovanje Ca i Mg
prema K, znaajno je smanjena raspoloivost mikroelemenata (Fe, Mn, Zn, Cu, B), a
takoer je izraena opasnost kemijske fiksacije P slobodnim kationima Ca.
Optimalna humoznost tala
Humus i organska tvar tla u irem smislu izuzetno su znaajni za plodnost tala jer
predstavljaju stabilnu frakciju organskih koloida. Vea humoznost tala (vei sadraj
humusa) poveava potencijal mineralizacije, elastinost i puferna svojstva tla, apsorpcijski kompleks tla i raspoloivost hraniva. Potencijal godinje mineralizacije N u tlima s <1 % humusa kree se oko 20-25 kg/ha (esto i <20 kg/ha), u tlima s 2 % humusa
oko 45-55 kg/ha, a u tlima >4 % humusa potencijal je >90 kg/ha. Elastinost i puferna
svojstva tla vrlo su znaajni za neutralizaciju nepovoljnih uvjeta u tlu (npr. nepovoljnih sezonskih promjena vlanosti, konduktiviteta i pH reakcije). Slabo humozna tla
nemaju elastinosti i stresni uvjeti izravno tetno utjeu na biljku jer ih tlo ne moe
amortizirati. Vea humoznost ukljuuje i veu koliinu organskih koloida u tlu koji
ine apsorpcijski kompleks tla i omoguuju sorpciju hraniva. Sorpcija hraniva je vezanje hraniva u izmjenjivom biljci pristupanom obliku, a sprjeava ispiranje i fiksaciju
hraniva. Posljedica fiksacije je manja raspoloivost hraniva, to znai da humoznost
izravno utjee na poveanje raspoloivosti hraniva.
Optimalna tekstura tala
Tekstura tala je odnos estica razliitih veliina (pijesak, prah i glina) u grai krute
faze tla. Zajedno sa strukturom utjee na poroznost, vodozrani reim (vododrivost
i prozranost) i sorpcijsku sposobnost tla. Lagana tla s prevelikim udjelom estica pijeska i praha (tj. s premalim udjelom estica gline) su prozrana i nema otpora perkolaciji vode i rastu korijena, ali ne mogu zadrati vodu, ne mogu sorpcijski vezati
hraniva, neelastina su i nemaju sposobnost neutralizacije stresnih uvjeta. S druge
pak strane, teka glinovita tla imaju veliki kapacitet sorpcije hraniva i veliki kapacitet
za vodu, ali postoji realna opasnost poveane zbijenosti (posebice u sunim uvjetima)
te opasnost oteane perkolacije vode, smanjenog kapaciteta za zrak i presaturiranosti
u uvjetima prekomjernog vlaenja. Navedena svojstva znaajno oteavaju rast korijena, to moe ublaiti optimalna pravovremena obrada tla, poveanje humoznosti i
15
strukturnost tla. Takoer, veliki udio gline u tekim tlima poveava mogunost fiksacije kalija u meulamelarnim prostorima glinenih minerala, to smanjuje raspoloivost
kalija i uinkovitost gnojidbe kalijem.
Zakljuno, nedvojben je veliki utjecaj navedenih svojstava na raspoloivost hraniva
kao osnovu plodnosti tala te je sve agrotehnike mjere neophodno usmjeriti realizaciji 4 osnovna principa odravanja plodnosti tala koji su ujedno i neophodni preduvjeti optimizacije gnojidbe:
1. odravanje optimalne vlanosti tla (obrada tla, navodnjavanje, odvodnjavanje, humoznost)
2. odravanje optimalne pH reakcije tla (kalcizacija, gnojidba)
3. odravanje optimalne humoznosti tla (gospodarenje organskom tvari, zaoravanje etvenih ostataka, zelena gnojidba, gnojidba organskim gnojivima)
4. optimalna obrada tla u pravcu odravanja strukturnosti tala, optimalnih vodozranih odnosa i optimizacije uvjeta za rast korijena.
1.1.2. Dodatak prirodno nedostatnoj opskrbi hranivima
Prisjetimo se da biljke za postizanje visokog prinosa trebaju hraniva u koliini <1 kg/
ha (mikroelementi) ili nekoliko desetina kg/ha (sekundarna makrohraniva), a samo
N i K >100 kg/ha. Paradoksalno zvui da u tlu nema dovoljno hraniva za ostvarivanje
prinosa jer je masa oraninog sloja tla 4-5 milijuna kg/ha i u njoj je npr. oko 100-150
t/ha Fe. Ukoliko je u tlu 2 % humusa, u masi od 5 milijuna kg/ha tla je oko 5 t/ha N.
Kako je onda mogue da u tlu nema 1-2 kg/ha Fe potrebnog za biljke ili >100 kg/ha N?
Zapravo, Fe e u veini tala biti dovoljno, a samo u karbonatnim tlima s malom raspoloivosti Fe moe biti nedovoljno raspoloivog Fe, dok e N doista biti nedovoljno jer
biljka veinom usvaja samo mineralne oblike N, a >98 % N u tlu je u organskom obliku.
Dinamika raspoloivog mineralnog duika nastalog prirodnim procesima mineralizacije ne preklapa se u potpunosti s dinamikom potrebe usjeva za usvajanjem duika, niti
je ukupna godinja mobilizacija N u tlu na razini godinje potrebe usjeva. Dakle, dva
su osnovna razloga prirodno nedostatne opskrbe hranivima:
1. nedostatna ukupna koliina raspoloivog hraniva u tlu
2. neodgovarajua dinamika raspoloivosti hraniva u tlu.
U ovom trenutku moramo navesti pokretljivost (mobilnost) hraniva u biljci kao svojstvo koje znaajno utjee na gnojidbu. U biljci je znaajna pokretljivost hraniva u dva
smjera:
1. akropetalni smjer od korijena prema vrhu biljke (kretanje ksilemom)
2. bazipetalni smjer od zelenih dijelova biljke prema korijenu (kretanje floemom).
16
Sva su hraniva mobilna u akropetalnom smjeru, tj. nakon usvajanja korijenom premjetaju se ksilemom do nadzemnih organa biljke gdje sudjeluju u tvorbi pojedinih
gradivnih komponenti stanica, ulaze u sastav enzima i drugih spojeva u fiziolokim
procesima ili u koloidnom sustavu stanice ostaju kao elektroliti, rezervne tvari ili u
drugim mobilnim oblicima. Meutim, hraniva se bitno razlikuju po mogunosti ponovnog premjetanja u druge organe, tj. po mobilnosti u floemu to je osnovni preduvjet premjetanja hraniva. Proces premjetanja hraniva u druge organe naziva se
reutilizacija (ponovno koritenje), a sastoji se od procesa remobilizacije (ponovna pokretljivost), retranslokacije (premjetanje floemom) i resinteze (ponovno koritenje u
novom organu). Prema pokretljivosti u floemu elementi se dijele u tri grupe:
1. pokretljivi: N, P, K, Mg, Cl
2. srednje ili uvjetno pokretljivi: Fe, Zn, Cu, Mo, S, (Mn)
3. teko pokretljivi ili nepokretljivi: Ca, B, (Mn).
Utjecaj pokretljivosti hraniva na principe gnojidbe je vrlo znaajan jer biljka u kasnijoj
fazi vegetacije svoje potrebe za mobilnim hranivima (N, P, K, Mg) moe u potpunosti
ili djelomino podmiriti premjetanjem hraniva iz starijih listova ili stabljike u mlae
listove ili plod. Stoga je potreba biljaka za ovim hranivima (P i K) relativno mala u
kasnijim fazama vegetacije. tovie, biljka u kasnijim fazama vegetacije moe nesmetano rasti s aspekta potrebnih koliina P i K ak i ako u rizosferi nema raspoloivih
hraniva, ali pod uvjetom da je u ranijim fazama vegetacije u listovima akumulirala
17
dovoljno rezervnih koliina koje tada moe premjestiti u mlae organe. Tipian primjer je akumulacija P i K u itaricama koje imaju velike potrebe za P i K tijekom vegetativnog rasta, a nakon cvatnje usvajanje P i K iz tla uglavnom nije neophodno jer
itarice reutiliziraju (premjetaju i ponovo koriste) P i K koji su prethodno akumulirani
u nadzemnom dijelu biljke. Neto je drukija dinamika usvajanja i potrebe P kod drugih biljaka, npr. uljana repica glavninu P akumulira prije cvatnje, ali se usvajanje ipak
znaajno nastavlja tijekom i nakon cvatnje.
S druge strane, ako u ranijim fazama vegetacije nije bilo toliko raspoloivih hraniva
da biljka moe akumulirati rezervne koliine, ve je hraniva bilo tek dovoljno za rast
i nesmetano odvijanje fotosinteze i ostalih procesa, biljke mogu u kasnijim fazama
vegetacije usvojiti potrebnu koliinu raspoloivih hraniva iz tla. Ovaj je sluaj ujedno
i primjer koliko je znaajna kontinuirana vlanost u tlu. Na primjer, ako je tijekom vegetativne faze tlo bilo suho, penica nije mogla usvojiti dostatne koliine K i u tom e
sluaju penica nastaviti usvajati K i nakon cvatnje. Meutim, ako je tlo i nakon cvatnje suho, biljka nee u kasnijim fazama vegetacije nadoknaditi eventualni nedostatak
K ili P jer nee moi usvojiti K ili P iz suhog tla.
Generalno, zbog ovih je mogunosti dinamika optimalnog usvajanja pokretljivih elemenata do odreene mjere fleksibilna tijekom vegetacije, tj. biljka reutilizacijom
moe neutralizirati privremenu neraspoloivost hraniva u tlu.
Usvajanje nepokretljivih elemenata mora kumulativno rasti tijekom vegetacije da bi
bilo sukladno potrebama usjeva, a nedostatak u kritinim fazama rasta usjeva generalno rezultira smanjenim rastom i/ili gubitkom prinosa. To se apsolutno odnosi
na sekundarni makroelement Ca koji je kao gradivni element u biljci neprocjenjivo
znaajan za stabilnost stanine membrane i stijenke, a istovremeno je nepokretljiv
u biljci. Dakle, nema reutilizacije Ca u biljci i sva potreba novog tkiva za Ca mora biti
zadovoljena usvajanjem Ca (iz tla ili folijarno). Drugi je primjer Mn koji u zrno leguminoza moe biti translociran iz korijena ili stabljike, ali ne i iz lista. Stoga dostatna
opskrbljenost leguminoza Mn moe biti samo kontinuiranom opskrbljenosti tijekom
nalijevanja zrna ili translokacijom Mn iz stabljike ukoliko je u ranim fazama akumulirana luksuzna koliina Mn.
1.1.3.
Nadoknada hraniva iznesenih prinosom, ispranih ili izgubljenih iz tla
Svojstva tla utjeu na stanje dinamike ravnotee izmeu frakcija hraniva razliite
pristupanosti. Nepovoljna pH reakcija tla pomaknut e ravnoteu prema nepristupanim frakcijama hraniva, a optimalna pH reakcija, optimalna vlanost i humoznost
prema pristupanim frakcijama hraniva (vodotopive i izmjenjivo sorbirane frakcije).
Nakon usvajanja pristupanih frakcija hraniva uspostavlja se dinamika ravnotea otapanjem manje pristupanih rezervi hraniva koje prelaze u pristupane oblike. Taj je
18
proces relativno spor i njegova brzina i uinkovitost ovise o plodnosti tla. Siromana
tla nemaju niti dovoljno elastinosti niti dovoljnu rezervnu frakciju tla i taj je proces
sporiji i manje uinkovit nego u bogatim tlima. Meutim, usvajanje pristupanih frakcija hraniva (biljka moe usvojiti samo raspoloive frakcije) i gubitci hraniva (uglavnom
vodotopivih pristupanih oblika) erozijom, ispiranjem, volatizacijom, denitrifikacijom
i fiksacijom znatno su bri procesi. Stoga je radi odravanja raspoloivosti hraniva na
optimalnoj razini neophodno u tlo vratiti koliine hraniva koje su iznesene prinosom
ili su izgubljene iz tla nekim od navedenih procesa. Optimalna topivost i koliina hraniva koju treba vratiti u tlo ovise o plodnosti tla, prije svega o pH reakciji, razini raspoloivih hraniva, humoznosti i dinamici vlanosti tla.
Nadoknada iznesenih hraniva provodi se sukladno plodnosti tla jer je u siromanim
tlima neophodno nadoknaditi svaki kg iznesenog hraniva jer su male koliine i raspoloive i rezervne frakcije, dok je u plodnim tlima prihvatljiva postupna nadoknada
hraniva u razdoblju 2-3 pa i vie godina jer su znatno vee koliine raspoloivih i rezervnih hraniva. Stoga je na siromanim tlima preporuljivo bilanciranje hraniva (tj.
nadoknada hraniva iznesenih prinosom) u kraim razdobljima, gotovo svake sezone,
dok je na siromanim tlima dostatno bilanciranje u razdoblju 3-5 godina.
Takoer, vrlo je znaajno napomenuti da je nadoknada iznesenih i izgubljenih hraniva
unosom istih ili priblinih koliina neophodna za P, K, Ca, Mg i S, ali se njihova raspoloivost istovremeno mora optimizirati potivanjem osnovnih principa odravanja plodnosti tala. Kod duika je vanije potivati principe dinamike raspoloivosti i optimizirati
uvjete mineralizacije te gnojidbom dodati optimalnu koliinu mineralnog duika u potrebno vrijeme, tako da kod duika ne koristimo klasian pristup bilanciranja hraniva.
Bilanciranje hraniva ne koristimo za mikroelemente jer je prinosom iznesena koliina zanemarivo mala u usporedbi s ukupnim koliinama u tlu, ali moramo potivati
osnovne principe odravanja plodnosti tla koji optimiziraju raspoloivost mikroelemenata. Gnojidbu mikroelementima provodimo dodavanjem gnojiva u tlo u sluaju
izrazitog nedostatka ili folijarnom aplikacijom u sluaju potencijalnog ili utvrenog
deficita tijekom vegetacije.
1.2. Greke u gnojidbi

Najjednostavnije je pogrenom gnojidbom definirati svaku gnojidbu koja rezultira nedostatnom ili prekomjernom koliinom raspoloivih hraniva. Meutim, to nije potpuna definicija jer je i gnojidba kojom postiemo ili odravamo dostatnu raspoloivost pogrena ako smo utroili prekomjernu koliinu ili neodgovarajuu vrstu gnojiva.
Osim toga, odravanje optimalne raspoloivosti hraniva je sloeno i zahtijeva detaljnije prikaze greaka u gnojidbi s praktino primjenjivim zakljucima.
19
Greke u gnojidbi, razliitih vanosti i uestalosti, moemo prikazati na sljedei nain:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
gnojidba napamet bez analize tla

zanemarivanje gnojidbe osnovnim hranivima (N, P, K)
zanemarivanje osnovnih principa odravanja plodnosti tla
zanemarivanje gnojidbe sekundarnim hranivima (Ca, Mg, S)
zanemarivanje gnojidbe mikroelementima (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Mo)
prekomjerna ili nepotrebna gnojidba
pogrena aplikacija gnojiva
pogrena interpretacija analiza tla ili preporuka gnojidbe
neodgovarajue gnojivo s obzirom na potrebnu gnojidbu ili svojstva tla
nedovoljna gnojidba s obzirom na gubitak hraniva.
1.2.1. Gnojidba napamet bez analize tla

Bez analize tla nemogua je optimalna gnojidba. ak i na plodnim tlima gdje je dovoljna raspoloivost hraniva, provedena gnojidba esto e biti suvina ili nepotrebna,
a neusporedivo je vei problem na siromanim tlima gdje nee biti dovoljno hraniva.
No, krenimo redom. Bez analize tla nije mogue potivati osnovne principe odravanja plodnosti tla jer nemamo podatak o trenutnoj pH reakciji tla, humoznosti i raspoloivosti hraniva:
-
Kako emo odravati optimalnu pH reakciju tla kada ne znamo je li trenutna

pH reakcija optimalna ili ekstremno kisela?
Nemogue je procijeniti potrebnu koliinu i oblik hraniva (prvenstveno P i
K) koje treba dodati u tlo da bismo postigli optimalnu raspoloivost kada ne
znamo koliko je stvarno raspoloivih hraniva u naem tlu.
Kako emo procijeniti dinamiku raspoloivosti duika, potencijalne gubitke,
potencijal mineralizacije ako ne znamo koliko je humusa u tlu i koja je pH
reakcija tla?
Kako emo procijeniti raspoloivost sekundarnih hraniva Ca i Mg ako nemamo podatke koji nam izravno ili bar posredno (pH reakcija tla) ukazuju na
potencijalni nedostatak tih hraniva?
Kako emo znati postoji li opasnost nedostatne raspoloivosti mikroelemenata kada ne znamo niti pH, niti humoznost, niti ukupnu niti raspoloivu frakciju
mikroelemenata?
Rezultati anketnih istraivanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u dvije poljoprivredno najrazvijenije i najznaajnije upanije u RH (Lonari i sur., 2014.) pokazali
su da 31 % gospodarstava uope ne provodi analize tla i nemaju nikakvu informaciju o
svojstvima tla i raspoloivosti hraniva. Analiza proizvodnih povrina na istim je gospodarstvima pokazala da na 10 % povrina trenutno nije potrebna gnojidba niti fosforom
20
niti kalijem, na 10 % povrina nije potrebno gnojiti fosforom, a na 5 % povrina nije

potrebno gnojiti kalijem. Rezultat analize raspoloivosti fosfora i kalija (npr. AL metodom) reducirao bi gnojidbu fosforom i/ili kalijem na 25 % povrina, to znai direktnu
utedu jer nije potrebna aplikacija NPK gnojiva. Nadalje na 25 % povrina optimalna
je gnojidba kompleksnim gnojivima 8-26-26 ili 7-20-30, na 5 % povrina gnojivima 1030-20 ili 0-30-20, a na 45 % povrina gnojivima 5-15-30 ili 6-18-36 (ili gnojivima drugih formulacija, ali istih ili slinih omjera fosfora i kalija). Na istim je gospodarstvima
najee koriteno kompleksno gnojivo 15-15-15, a zatim 7-20-30 koje je optimalno za
samo 25 % povrina. Dakle, nemogue je pogoditi optimalnu formulaciju i koliinu
gnojiva bez rezultata analize tla.
Istina je da gnojidba napamet prosjenim koliinama gnojiva nee vidljivo smanjiti
prinos na plodnim tlima, posebice ne u vegetacijama s optimalnim rasporedom oborina. Meutim, vjerojatno bi isti prinos bio ostvaren manjim koliinama gnojiva ili bi
optimalna koliina i vrsta gnojiva rezultirala veim prinosom.
Na siromanim e tlima ostvareni prinos znatno rjee biti bez potpisa pogrene
gnojidbe jer takvo tlo ne moe neutralizirati pogreke. Posebice je intenzivan utjecaj
pogrene gnojidbe na prinos u nepovoljnim vremenskim i ostalim stresnim uvjetima
(nedovoljno ili suvie vode, preniske ili previsoke temperature, pregust sklop, intenzivan napad uzronika bolesti ili tetoina) jer biljka nije optimalno ishranjena, nije akumulirala rezerve hraniva i ne moe fotosintezu, disanje i distribuciju hraniva i asimilata
prilagoditi stresnim uvjetima. Netono je ako se takvi podbaaji prinosa u potpunosti
pripisuju nepovoljnim uvjetima, to je samo djelomino tono jer bi optimalna gnojidba poveala i elastinost tla i otpornost usjeva na stresne uvjete.
1.2.2. Zanemarivanje gnojidbe osnovnim hranivima
Zanemarivanje gnojidbe duikom relativno je rijetko u ratarskoj proizvodnji, ea je
greka nedovoljna gnojidba duikom ili neodgovarajua raspodjela duinih gnojiva.
Meutim, istraivanja na OPG-ima su pokazala da proizvoai ne izostavljaju gnojidbu
duikom.
Zanemarivanje gnojidbe (potpuno izostavljanje ili nedovoljna gnojidba) fosforom ili
kalijem je ee, posebice na tlima u zakupu jer proizvoai ne osjeaju odgovornost
ouvanja plodnosti tla. Izostanak gnojidbe fosforom i kalijem na plodnim tlima rijetko
e biti direktno vidljiv po ostvarenom prinosu i to je dovoljan razlog zanemarivanja
gnojidbe fosforom ili kalijem. Na srednje plodnim i siromanim tlima izostanak gnojidbe e biti ee vidljiv, posebice u nepovoljnim proizvodnim uvjetima. Meutim,
proizvoai su tada skloni nii prinos pripisati upravo nepovoljnim uvjetima. To moe
zamaskirati nepogodan utjecaj zanemarivanja gnojidbe pa se tome ne pripisuje potreban znaaj.
21
Kontinuirana optimalna gnojidba fosforom i kalijem posebice je znaajna na tlima

niske plodnosti, na tlima siromanim fosforom i kalijem, na laganim tlima i na tlima
niske humoznosti.
1.2.3. Zanemarivanje osnovnih principa odravanja plodnosti tla
Zanemarivanje osnovnih principa odravanja plodnosti tla prilino je esto kod proizvoaa koji ne nalaze poveznicu izmeu principa odravanja plodnosti tla i gnojidbe.
ini se da je zanemarivanje kiselosti tla esto, a rjeenje je jednostavno i relativno
jeftino: aplikacija sredstva za kalcizaciju radi neutralizacije suvine kiselosti. Posljedica nije samo smanjena opasnost fiksacije gnojidbom dodanih vodotopivih fosfata
i smanjenje denitrifikacije, ve i poveana raspoloivost postojeih frakcija fosfora u
tlu. Pojedina su istraivanja u kiselim tlima istone Hrvatske pokazala da neutralizacija
suvine kiselosti rezultira poveanjem biljkama raspoloivog fosfora 2-3 mg/100 g tla,
a ponekad ak i 20-30 %.
Gospodarenje organskom tvari neto je sloenije jer zahtijeva kvalitetno planiranje i
provoenje zaoravanja etvenih ostataka, zelene gnojidbe i primjene organskih gnojiva. Ove su agrotehnike mjere dodue odreen troak, ali je vea neizravna dobit u
obliku poveane raspoloivosti hraniva i manje potrebe mineralne gnojidbe. U prethodno spomenutom istraivanju (Lonari i sur., 2014.) utvreno je da se na 47 %
OPG-a organska gnojidba ne provodi.
Obrada tla i optimalna vlanost u uskoj su vezi, ne samo u pogledu obrade tla u vrijeme optimalne vlanosti, nego i u pogledu aeracije tla, uvanja vode u tlu, a time i
utjecaja na intenzitet mineralizacije, oksidoredukcijske procese i vrlo irok utjecaj na
raspoloivost hraniva.
1.2.4. Zanemarivanje gnojidbe sekundarnim hranivima (Ca, Mg, S)
U praksi se gnojidba Ca i Mg kontinuirano provodi na gotovo svim gospodarstvima
aplikacijom duinog gnojiva KAN, koje je prema rezultatima istraivanja (Lonari i
sur., 2014.) najee koriteno mineralno gnojivo. Primarna namjera proizvoaa pri
aplikaciji KAN-a je gnojidba duikom, a gnojidba Ca i Mg je usputna jer se u proizvodnji KAN-a koristi dolomit i koncentracije Ca su 6.5-8.5 % CaO, a Mg 4.5-5.5 % MgO.
Prosjenom aplikacijom 200 kg/ha KAN-a godinje se u tlo unosi 13-17 kg/ha Ca i 9-11
kg/ha Mg. Takoer, znaajne se koliine Ca unose i kompleksnim gnojivima i drugim
pojedinanim duinim gnojivima (npr. norvekom salitrom), a posebice fosfatnim
gnojivima (najvie Tomasovim branom koje sadri 42-50 % CaO i trostrukim superfosfatom koji sadri gips).
22
Magnezij se u tlo unosi neto rjee, ali ga takoer sadre pojedina sloena gnojiva
(npr. 7-14-21 i 8-16-24 po 2 % MgO, 0-10-30 s 3 % MgO, 13-10-12 s 4 % MgO), a naroito
kalijeva gnojiva (Korn kalij 6 % MgO, Patent kalij 10 % MgO, Kiserit 8 % MgO i Magnesia kainit 5 % MgO).
Sumpor se u anionskom sulfatnom obliku nalazi u NPK gnojivima namijenjenim biljkama osjetljivim na kloridni anion (krumpir, duhan), npr. u gnojivu 7-14-21 (s 18 % SO3)
ili 15-15-15 (s rasponom 7-25 % SO3), u amonijevom sulfonitratu (12,1 % S), trostrukom
superfosfatu, te u kalijevim gnojivima (Korn kalij 4 % S, Patent kalij 17 % S i Magnesia
kainit 4 % S).
Aplikacijom navedenih gnojiva unose se u tlo znaajne koliine Ca, Mg i S na koje u bilanciranju hraniva proizvoai najee ne obraaju pozornost. Meutim, izostavljanje ili reducirana aplikacija mineralnih gnojiva koje sadre sekundarna hraniva moe
rezultirati nedostatkom navedenih elemenata, Ca i Mg posebice na kiselim tlima, a S
na alkalnim tlima.
Praktino je vrlo znaajno odravati optimalnu pH reakciju tla te e se uz raznovrsnu
mineralnu gnojidbu samo u siromanim i laganim tlima pojaviti nedostatak sekundarnih hraniva, to se moe izbjei aplikacijom navedenih gnojiva.
1.2.5. Zanemarivanje gnojidbe mikroelementima (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Mo)
Ukupna koliina mikroelemenata u veini je tala dostatna, ali svojstva tla mogu rezultirati nedovoljnom pristupanou. Iako osnovna strategija u pogledu mikroelemenata nije bilanciranje ve raspoloivost, nikako ih ne treba zanemariti. Uobiajena gnojidbena praksa ukljuuje posebnu pozornost prema potrebama pojedinih
biljnih vrsta za odreenim mikroelementom. Tako je pri uzgoju kukuruza, a posebice
sjemenskog, u fokusu gnojidba cinkom, pri uzgoju eerne repe gnojidba borom, pri
uzgoju cvjetae gnojidba molibdenom, a pri uzgoju leguminoza gnojidba manganom
i kobaltom.
Meutim, injenica da se nedostatci ostalih mikroelemenata rjee javljaju pri uzgoju istih i drugi biljnih vrsta nikako ne opravdava zanemarivanje raspoloivosti mikroelemenata. Pri tome je vrlo esto dostatno voditi brigu o odravanju plodnosti tla
(prvenstveno optimalan pH, vlanost i prozranost tala te humoznost), a u pogledu
optimalne raspoloivosti mikroelemenata veliki je znaaj redovite organske gnojidbe
zbog prisutnosti svih mikroelemenata u organskim gnojivima. Takoer, veliku pozornost treba posvetiti folijarnoj aplikaciji mikroelemenata, posebice u uvjetima kada
svojstva tla onemoguuju uinkovito poveanje raspoloivosti mikroelementa aplikacijom gnojiva u tlo.
23
U uvjetima velikog deficita raspoloivih mikroelemenata najpraktinije je dugotrajnije

rjeenje aplikacijom 10-20 kg/ha mikroelementa u obliku kompleksnog gnojiva s mikrohranivima ili u obliku pojedinanog mikrognojiva.
Nedostatak raspoloivih mikroelemenata moe znaajno umanjiti visinu prinosa (zrno
kukuruza, cvat cvjetae, zrno leguminoza...) ili kvalitetu (npr. korijen eerne repe).
1.2.6. Prekomjerna ili nepotrebna gnojidba
Prekomjerna gnojidba nije est sluaj kod proizvoaa koji raspolau s rezultatima
analize tla. Uvijek je nepotreban troak, a moe biti posljedica gnojidbe bez analize
tla, krivog tumaenja rezultata analiza, a ponekad i nestrpljivosti proizvoaa da postupno podignu razinu raspoloivosti hraniva do optimalne.
Prekomjerna gnojidba esto je posljedica precijenjenih proizvodnih mogunosti, tj.
pretenciozno postavljenog cilja visokog prinosa u proizvodnji kada raspoloivost hraniva nije limitirajui initelj proizvodnje.
1.2.7. Pogrena aplikacija gnojiva
Neodgovarajua aplikacija gnojiva moe biti znaajna pogreka. esti su primjeri pri
povrinskom raspodjeljivanju organskih gnojiva bez unoenja u tlo, to rezultira znaajnim gubitcima duika, a slinim posljedicama uz manje gubitke moe rezultirati i
preplitka aplikacija organskih gnojiva.
Zbog gubitaka duika u plinovitom amonijskom obliku (volatizacija) povrinsko raspodjeljivanje ureje po alkalnom (karbonatnom) tlu bez unoenja u tlo je pogreno, kao i
preplitko unoenje tekueg amonijaka.
Takoer, pogreno je unoenje nitratnog oblika duika neposredno prije veih doza
navodnjavanja ili openito izvan vegetacijskog razdoblja zbog poveane opasnosti od
ispiranja nitrata.
Folijarna aplikacija moe biti pogrena zbog previsoke koncentracije ili aplikacije za
toplog sunanog vremena, to moe rezultirati opeklinama lista.
Dubina aplikacije mineralnih gnojiva takoer moe biti pogrena zbog potencijalnog
solnog udara ili zbog suhog tla i smanjenog usvajanja hraniva. Primjer je proljetna
predsjetvena ili startna plitka aplikacija gnojiva koja rezultira previsokom koncentracijom topivih soli. Plitko unoenje gnojiva u tlo rezultirat e brim isuivanjem sloja
u koji su netom unesena gnojiva te bi uslijed mogueg nedostatka vode visoka koncentracija soli bila toksina za mlade biljke. Slina je posljedica i polaganja granula
mineralnog gnojiva preblizu sjemenu tijekom startne gnojidbe.
24
U sustavima reducirane obrade hraniva koja nisu pokretljiva u tlu (P, Zn, Cu, Mn, u
odreenim uvjetima i K) ostaju akumulirana u povrinskom sloju tla. Istu posljedicu
ima i plitka proljetna aplikacija gnojiva. To je pogodno za usjeve i genotipove s korijenskim sustavom koji u dostatnoj mjeri prorasta povrinski sloj (npr. penica), ali je
nepovoljno za usjeve s dominantnim prorastanjem dubljih slojeva tla. ak tovie,
poveana koncentracija hraniva u povrinskom sloju rezultirat e jo dominantnijim
prorastanjem korijena u relativno plitkom sloju tla. U vegetacijama s povoljnim rasporedom oborina i dovoljno vlanim tlom sve do etve nee biti negativnih posljedica
plitko akumuliranih hraniva. Problem je, meutim, izraen u nepovoljnom razdoblju
jer nedostatak vode i visoke temperature brzo isuuju povrinski sloj tla i nagomilani
P i K postaju nepristupani, to je relativno est sluaj pri uzgoju itarica, a posebice
u vegetacijama jarih usjeva. S druge strane, dublja aplikacija gnojiva rezultira akumulacijom u slojevima koji e dulje zadrati dovoljno vlanosti da biljka moe usvajati
hraniva. Praktino, jedini opravdani razlozi plitke aplikacije gnojiva s hranivima koja
su nepokretna u tlu su kada je povrinski sloj tla izrazito siromaniji od donjeg dijela
oraninog sloja tla te uzgoj usjeva plitkog zakorjenjivanja i vrlo kratke vegetacije s
velikim potrebama navedenih hraniva u poetnim fazama rasta.
1.2.8. Pogrena interpretacija analiza ili preporuka gnojidbe
Preporuka gnojidbe moe biti pogrena ukoliko se bazira na nedostatnim ili neprimjerenim analizama. Na primjer, analiza tla ukazuje na nisku raspoloivost fosfora i kalija,
ali nedostaje nam podatak o pH reakciji i humoznosti. Moemo preporuiti znatne
koliine fosfornog gnojiva s ciljem poveanja raspoloivosti, vjerojatno izabrati vodotopivi oblik fosfata i viestruko pogrijeiti ako je tlo prekiselo jer e fosfati biti fiksirani.
Korisnija bi bila preporuka obavezne kalcizacije prije gnojidbe ili gnojidba manje topivim i jeftinijim oblicima fosfata. Humus nam moe biti znaajan saveznik u borbi
protiv fiksacije fosfata (organska tvar izmjenjivo vee fosfate i smanjuje fiksaciju), ali
moda je i humoznost tla vrlo niska, a mi nemamo taj podatak.
U sluaju niske raspoloivosti kalija vrlo je koristan podatak o teksturi tla. Nemamo li
ak niti procjenu teksture, moemo preporuiti preveliku koliinu kalija s ciljem ubrzanog poveanja raspoloivosti, ali lagana tla moda nemaju dovoljan sorpcijski kapacitet da bi dodana hraniva izmjenjivo vezala. S druge strane, ta ista koliina kalija moe
biti nedovoljno uinkovita na tekim glinovitim tlima sa selektivnom fiksacijom kalija
ili na tlima s visokim koncentracijama izmjenjivog Ca i/ili Mg koji e antagonistiki
smanjiti raspoloivost K.
Pogreno tumaenje analize moe biti i zakljuak da ne moramo dodavati mikrognojiva jer rezultati analize pokazuju da u tlu ima dovoljno ukupnih mikroelemenata,
ak moda > 50 % MDK (maksimalno doputenih koncentracija). Zakljuak moe biti
25
toan, ali to nije sigurno ukoliko nemamo podatak o raspoloivim koncentracijama

mikroelemenata ili bar pH reakciju tla (analiza pH reakcije je viestruko jeftinija od
analize raspoloivih mikroelemenata u tlu).
1.2.9. Neodgovarajue gnojivo s obzirom na potrebnu gnojidbu ili svojstva tla
Posljedica ovakve pogreke moe biti nepotreban ili neuinkovit troak, moe biti i
gubitak dijela hraniva ili smanjena uinkovitost hraniva, a moe biti i kombinacija navedenih posljedica.
Primjer nepotrebnog troka je primjena neodgovarajue formulacije gnojiva. Na primjer, tlo je vrlo siromano fosforom i potrebno je dodati 120 kg/ha P2O5 i 80 kg/ha
K2O. Odnos potrebe P i K je 3:2 to postiemo primjenom 400 kg/ha gnojiva 10-30-20
ili 0-30-20. Meutim, ne raspolaemo tim gnojivom i odluimo se za gnojivo 5-15-30.
Dakle, dodamo li 400 kg/ha gnojiva, neemo dodati dovoljno fosfora jer smo dodali
60 kg/ha (to moe rezultirati nedostatkom fosfora jer je tlo siromano). Dodamo li
potrebnih 120 kg/ha P2O5 s 800 kg/ha 5-15-30, dodali smo i 240 kg/ha K2O, a potrebno je bilo samo 80 kg/ha (dakle, tri puta vie kalija). Povoljnije bi ve bilo koristiti
gnojivo 7-20-30 jer za 120 kg/ha P2O5 treba 600 kg/ha 7-20-30 to znai primjenu
samo 180 kg/ha K2O. Ili smo mogli aplicirati 400 kg/ha izabranog 5-15-30 gnojiva i
jo 130 kg/ha tripleksa (fosforno gnojivo s 45 % P2O5), ali to zahtijeva dopunski troak i
dopunsko gaenje tla zbog jo jednog prohoda mehanizacijom. Naravno, dodati samo
60 umjesto potrebnih 120 kg/ha P2O5 ne bi bio problem na plodnim tlima jer preostalih 60 kg moemo dodati u iduoj sezoni i nadoknaditi to nam nedostaje u bilanci,
ali na siromanom je tlu to znaajan rizik jer tlo ne moe osigurati dostatna hraniva,
posebice uz nepovoljnu dinamiku oborina i temperatura.
Drugi primjer neodgovarajue gnojidbe je na tlu siromanom fosforom i bogatom kalijem. Neka je preporuka opet 120 kg/ha P2O5, a kalij nije potrebno dodavati. Potrebno
je aplicirati 267 kg/ha tripleksa. Recimo da opet ne raspolaemo preporuenim gnojivom, ali raspolaemo drugim pojedinanim fosfornim gnojivom, Tomasovim fosfatom
(pojedinano gnojivo s 8-18 % P2O5, neka je u naem primjeru 15 %). To bi znailo da
moramo aplicirati 800 umjesto 267 kg/ha gnojiva, to poskupljuje aplikaciju gnojiva,
ali to je manji problem jer Tomasov fosfat sadri manje aktivne tvari i znaajno je
jeftiniji od tripleksa. Vei je problem ako je nae tlo neutralno ili slabo alkalno jer je
tripleks pogodno gnojivo za takvo tlo, a Tomasov fosfat nije jer fosfatna komponenta
nije vodotopiva i biljke ga nee moi odmah koristiti. Osim toga, dodali smo i 400 kg/
ha Ca, a nae ga karbonatno tlo ve sadri dovoljno. U ovom smo sluaju mogli izabrati i 230 kg/ha dvojnog gnojiva MAP-a (monoamonijev fosfat formulacije 12-52-0), to
ne bi bilo pogreno, ali bismo morali voditi rauna o tome da smo dodali i 28 kg/ha N
i tomu prilagoditi preostalu gnojidbu duikom.
26
Jo je puno primjera koji nam dokazuju da nije bitna samo koliina hraniva, ve i oblik
u kojem se nalazi, zatim ostala hraniva koja gnojivo sadri, ukupni sadraj aktivne tvari
zbog trokova prijevoza i aplikacije, te fizioloki ili rezidualni uinak gnojiva.
Primjer u pogledu loeg izbora gnojiva je rezidualni uinak gnojiva. Na primjer, potrebno je dodati 60 kg/ha N i preporueno je pojedinano gnojivo amonijev sulfat (21
% N). Opet nemamo na raspolaganju preporueno gnojivo i odluujemo se za aplikaciju KAN-a (27 % N). U ovom e nam sluaju trokovi dovoza i aplikacije biti neto
nii jer emo trebati manje KAN-a (222 kg/ha) nego amonijevog sulfata (286 kg/ha),
ali uinak nee biti isti. Naime, razlog preporuke amonijevog sulfata je alkalno tlo, a
amonijev sulfat zbog izrazitog kiselotvornog rezidualnog uinka na alkalnim tlima pospjeuje usvajanje fosfora i mikroelemenata. KAN, nasuprot tome, ne samo da nema
kiselotvornog uinka, ve sadri Ca i Mg koji e dopunski oteati usvajanje fosfora i
mikroelemenata (malo, ali ipak hoe).
1.2.10. Nedovoljna gnojidba s obzirom na gubitak hraniva
Sve proizvodne situacije u kojima je izvjestan gubitak hraniva zahtijevaju nadoknadu
izgubljenih hraniva, bilo zbog postizanja optimalne raspoloivosti izgubljenog hraniva
u potrebnom dijelu vegetacije, bilo zbog toga to ne smijemo dozvoliti osiromaivanje
i degradaciju tala.
Gubitke duika ispiranjem, denitrifikacijom ili volatizacijom neemo nadoknaivati
novim koliinama duika jer bi to bilo neodgovorno optereenje okolia, ve moramo uiniti sve to je mogue da gubitke svedemo na minimum (optimizacija pH i
vodozranog reima tla, pravilna aplikacija gnojiva). Ipak, gubitci duika su realnost
agroekosustava i o tome vodimo rauna kod gnojidbe duikom.
Neto je drukija situacija kod gubitaka zemnoalkalnih metala (Ca i Mg) koji nisu optereenje okolia, ali njihovo je ispiranje degradacija i zakiseljavanje tala, bilo kao
posljedica prirodnih pojava (oborine) ili antropogenog djelovanja (kisele kie, gnojidba kiselotvornim gnojivima). Godinji gubitci Ca iz kiselih tala koja ve oskudijevaju
raspoloivim Ca mogu biti i do 100 kg/ha. Te je gubitke potrebno nadoknaditi bilo
redovitom gnojidbom (npr. KAN), bilo kalcizacijom. U suprotnom, gubitak Ca znai
ubrzavanje zakiseljavanja i degradaciju tla.
27
Zdenko Lonari
2. MINERALNA
GNOJIVA
Gnojiva su sve tvari anorganskog ili organskog podrijetla koje biljkama dodajemo posredno (u tlo) ili izravno (folijarno) s ciljem opskrbljivanja biljke neophodnim hranivima.
Neto ira definicija obuhvatila bi sve tvari koje koristimo za poboljanje ishrane biljaka (Finck, 1982.). Tako ukljuujemo i posredna gnojiva, tj. tvari kojima hraniva ne
dodajemo izravno ve ishranu bilja poboljavamo promjenom fizikalnih, kemijskih ili
biolokih svojstava tla. Primjer su biognojiva (mikrobioloka) kojima u tlo ne dodajemo hraniva ve mikroorganizme koji e u tlu pospjeiti bioloku aktivnost i poveati
raspoloivost hraniva. Takoer, posrednim gnojivima moemo smatrati i npr. vapnenac kojim neutraliziramo suvinu kiselost u tlu i tako poveavamo raspoloivost nekih
hraniva (npr. fosfora). Osim toga, vapnencem u tlo dodajemo Ca koji je neophodan
element za biljku. S aspekta ishrane bilja granica izmeu gnojiva i poboljivaa nije
presudna, bitno je stvoriti uvjete u kojima e biljci biti raspoloive tvari koje e pospjeiti rast, poveati prinos i poboljati kvalitetu biljke. Meutim, da bismo optimizirali
opskrbljenost biljke hranivima primjenom gnojiva i poboljivaa, moramo voditi rauna o velikom broju initelja koji utjeu na koliinu, topivost i dinamiku raspoloivosti
hraniva, ali i na odrivost poljoprivredne proizvodnje, prije svega na ekoloki i ekonomski uinak gnojiva. Takoer, proizvodnja gnojiva gospodarski je i ekonomski vrlo
znaajna te je stoga potrebno to tonije definirati kriterije podjele i svojstava gnojiva.
Gotovo je nemogue izabrati kriterije tako da obuhvatimo sve znaajke gnojiva bez
odreenog preklapanja svojstava ili istovremene pripadnosti neke tvari razliitim gru-
28
pama. Stoga e ovdje biti prikazane podjele prikladne svojstvima gnojiva, a definicije,
sastav, tehnike karakteristike i podjele mineralnih gnojiva usklaene su s Uredbom
Europskog parlamenta i Vijea 2003/2003 kojom su propisana svojstva gnojiva na
tritu EU oznaena s EZ gnojivo (Slubeni list Europske unije, 2003.).
Gnojiva su veim dijelom proizvedena ili sintetizirana umjetnim putem, ali je i znaajna grupa gnojiva nastalih prirodnim geolokim procesima ili kruenjem tvari u spontanoj biosferi. Dakle, prema nainu proizvodnje sva se gnojiva dijele na:
1. prirodna gnojiva
2. umjetna ili sintetska gnojiva.
U prirodna gnojiva spadaju sva gnojiva nastala prirodnim geolokim procesima te troenjem, taloenjem i akumulacijom minerala, ivotinjskih izluevina i organske tvari
biljnog i ivotinjskog podrijetla. Umjetna ili sintetska gnojiva nastala su industrijskim
procesima sinteze ili prerade sirovina. este su negativne predrasude zbog naziva
umjetna ili sintetska pa se ova gnojiva ee nazivaju mineralna. Upotreba tog
naziva nije uvijek potpuno prikladna jer u odreenim procesima sinteze umjetnih
gnojiva nastaju organske molekule (npr. urea, cijanamid).
Prirodna gnojiva u pravilu sadre manje koncentracije biljnih hraniva nego umjetna
gnojiva, dok je u procesima proizvodnje umjetnih gnojiva potreban znaajan utroak
energije, to nije sluaj kod prirodnih gnojiva.
29
2. Mineralna gnojiva
Podjela prema namjeni naglaava razliku izmeu gnojiva u uem smislu i poboljivaa:
1. prava gnojiva
2. posredna gnojiva.
Prava su gnojiva sve tvari koje koristimo s ciljem dodavanja biljnih hraniva, a posredna
gnojiva koristimo s ciljem poboljavanja fizikalno-kemijskih svojstava ili bioloke aktivnosti tla. Iz ovog je objanjenja razvidno da poboljivai ili kondicioneri tla spadaju u
posredna gnojiva. Ovu podjelu neki autori smatraju podjelom prema agrokemijskom
znaaju, ali je primjerenija podjela prema namjeni.
Podjela gnojiva prema agregatnom stanju:
1. kruta gnojiva
2. tekua gnojiva
3. plinovita gnojiva.
Veinom se gnojiva proizvode i primjenjuju u krutom stanju. Gnojiva u krutom stanju
mogu biti prakasta, kristalna i granulirana.
U grupi tekuih gnojiva nalazi se mineralno gnojivo UAN i veliki broj razliitih folijarnih
gnojiva.
Tekua gnojiva mogu biti prave otopine i suspenzije. Otopina je gnojivo u tekuem
obliku koje nema krute estice. Suspenzija je dvofazno gnojivo gdje su krute estice
suspendirane u tekuoj fazi.
Najmanje je predstavnika u grupi plinovitih gnojiva (npr. bezvodni ili anhidrirani amonijak).
Podjela gnojiva prema podrijetlu:
1.
2.
3.
4.
organska gnojiva
mineralna (anorganska) gnojiva
organo-mineralna gnojiva
biognojiva (mikrobioloka gnojiva).
Organska gnojiva su gnojiva koja sadre organske spojeve biljnog ili ivotinjskog podrijetla. Najbrojnija i najznaajnija organska gnojiva su stajska gnojiva i komposti.
Mineralna gnojiva sadre hraniva u obliku anorganskih soli, a proizvedena su ekstrakcijom i/ili fizikalnim i/ili kemijskim proizvodnim procesima. Uredbe (EZ 2003/2003) i
norme (HRN EN 12944-1) preferiraju naziv anorganska gnojiva (eng. inorganic), ali
se taj naziv u Hrvatskoj gotovo uope ne koristi.
30
Organo-mineralna gnojiva sadre hraniva organskog i anorganskog podrijetla, a proizvedena su mijeanjem organskih i anorganskih gnojiva ili kombinacijom organskih i
anorganskih spojeva u kemijskom proizvodnom procesu. Primjer proizvodnje organomineralnog gnojiva je kompostiranje uz dodatak mineralnog (anorganskog) gnojiva,
uglavnom radi poveavanja udjela fosfora ili kalija.
Biognojiva (mikrobioloka ili bakterijska gnojiva) su posredna gnojiva koja obuhvaaju nitro-fiksirajue bakterije i plavo-zelene alge, mikorize i druge mikroorganizme.
Zbog toga to osnovni cilj aplikacije biognojiva nije dodavanje hraniva ve fiksiranje
atmosferskog duika, poveanje raspoloivosti hraniva (npr. fosfora i mikroelemenata) i poboljanje bioloke aktivnosti, biognojiva su posredna gnojiva ili poboljivai tla.
Podjela gnojiva prema vremenu primjene:
1. osnovna
2. startna
3. gnojiva za prihranu.
Osnovna gnojiva koriste se za gnojidbu pri osnovnoj obradi kada u tlo treba unijeti
najvei dio ukupno potrebne koliine fosfora i kalija. Taj je dio 1/2 do 2/3 ukupne
potrebe, a ponekad i ukupna potrebna koliina fosfora i kalija. Najvea koliina unosi
se osnovnom gnojidbom jer se hraniva zaoravanjem unose do dubine oranja to osigurava ravnomjerniju raspodjelu po dubini oraninog sloja. Manji dio ukupne potrebe
dodaje se osnovnom gnojidbom na laganim pjeskovitim tlima, a ukupna potreba P i
K osnovnom se gnojidbom dodaje za ozimine (strne itarice i uljana repica) kada nije
planirana startna gnojidba ili prihrana fosforom i kalijem. Takoer, udio N u gnojivima
za osnovnu gnojidbu je nizak jer e ozimine do proljea usvojiti male koliine N, tako
da unos veih koliina nije potreban. Ovaj je duik u amidnom ili amonijskom obliku,
a nikako ne u nitratnom. U osnovnoj se gnojidbi duik najee dodaje u amidnom
obliku urejom, takoer s ciljem ravnomjernog raspodjeljivanja po dubini oraninog
sloja, tj. po dubini budue rizosfere.
Predsjetvenom i/ili startnom gnojidbom dodaje se preostala potreba fosfora i kalija,
tj. 1/3 do 1/2 ukupno potrebne koliine. Ovom se gnojidbom hraniva unose na dubinu
10-15 cm, to uz prethodno zaoravanje dijela hraniva osigurava optimalnu distribucija
hraniva po dubini oraninog sloja. U ovim je gnojivima vei udio duika nego u gnojivima za osnovnu gnojidbu jer je njihova aplikacija vremenski blia znaajnim potrebama usjeva prema N. Primjena P i K u osnovnoj i predsjetvenoj gnojidbi najbolja je
zbog injenice da su ta dva hraniva vrlo slabo mobilna tijekom vegetacije, tj. njihovo
je descedentno premjetanje u tlu prosjeno 2-5 cm godinje. Stoga bi aplikacija ukupnih potreba fosfora i kalija samo u predsjetvenoj gnojidbi znaila relativno plitku
raspodjelu tih hraniva i poveanu akumulaciju u pliem sloju tla. Posljedica moe biti
31
plie ukorjenjivanje usjeva, to bi imalo naglaeno negativan uinak u svim vegetacijama sa sunim razdobljima.
Prihranom ratarskih usjeva dodaje se duik. Fosfor i kalij samo se izuzetno dodaju
prihranama jer je njihova uinkovitost povrinskom ili plitkom aplikacijom tijekom
vegetacije vrlo mala. Osim toga, prihrana fosforom i kalijem poveava rizik plitkog
ukorjenjivanja i pojaanog tetnog uinka nedostatka vode u tlu. Gnojiva za prihranu
uglavnom su jednostavna duina gnojiva, osim u fertigacijskim sustavima gdje se koriste potpuno vodotopiva gnojiva s razliitim omjerima duika, fosfora i kalija za faze
ukorjenjivanja, intenzivnog vegetativnog porasta, cvjetanja i plodonoenja. Takoer,
gnojiva namijenjena za folijarnu primjenu spadaju u grupu gnojiva za prihranu.
2.1. Podjela mineralnih gnojiva

Kako je ve prethodno navedeno, mineralna gnojiva su gnojiva koja sadre hraniva u
obliku anorganskih soli. Kriteriji podjele i razvrstavanja gnojiva na odreene tipove
dogovoreni su prema udjelu biljnih hraniva razvrstanih u tri grupe:
1. primarna hraniva: N, P, K
2. sekundarna hraniva: Ca, Mg, S, Na
3. mikrohraniva: B, Cu, Fe, Mn, Zn, Mo, Co.
Osnovna je podjela mineralnih gnojiva prema sadraju primarnih hraniva ili elemenata:
1.
2.
i.
ii.
pojedinana gnojiva (ili jednostavna, sadre samo N ili P ili K)

sloena gnojiva
dvojna gnojiva (NP, NK ili PK gnojiva)
trojna ili potpuna gnojiva (NPK gnojiva).
Pojedinano gnojivo je duino, fosfatno ili kalijevo gnojivo koje ima deklarirani udio
samo jednog od tri primarna hraniva. Za svako je pojedinano gnojivo propisan minimalni udio hraniva (aktivne tvari).
Sloena gnojiva su gnojiva s deklariranim udjelom najmanje dva primarna hraniva,
a dobivaju se kemijskim putem ili mijeanjem, ili kombinacijom toga dvoga. Sloena
gnojiva su potpuna ili trojna ako sadre sva tri primarna hraniva, a ukoliko nedostaje
jedno od tri glavna hraniva, sloeno je gnojivo dvojno. Pri tome je propisano da:
1. Trojno sloeno kruto gnojivo mora imati udio hraniva (maseni postotak) minimalno 20 % (N+P2O5+K2O). Pri tome udio N mora biti minimalno 3 %, a udio
P2O5 i K2O minimalno po 5 %.
32
2. Dvojno sloeno gnojivo mora imati udio hraniva minimalno 18 %. NP gnojivo

mora imati minimalno 3 % N i 5 % P2O5, NK gnojivo minimalno 3 % N i 5 % K2O,
a PK gnojivo minimalno 5 % P2O5 i 5 % K2O.
Dakle, sloeno gnojivo s 8 % N, 4% P2O5 i 10 % K2O deklarira se kao NK gnojivo iako
sadri sva 3 glavna hraniva, ali je maseni udio fosfora manji od propisanih 5
% P2O5.
Sloena mineralna gnojiva prema sastavu ili prema nainu proizvodnje dijele se na:
1. kompleksna gnojiva
2. mijeana gnojiva.
Kompleksno gnojivo proizvodi se kemijskom reakcijom uz otapanje ili granulaciju s
navedenim udjelom najmanje dva primarna hraniva. U krutom stanju svaka granula
sadri sva hraniva u njihovom deklariranom sastavu.
Mijeano gnojivo proizvodi se suhim mijeanjem nekoliko gnojiva bez kemijske reakcije.
Gnojiva koja ne sadre primarna hraniva ve samo sekundarna hraniva, deklariraju
se kao mineralna gnojiva sa sekundarnim hranivima (ili anorganska gnojiva sa sekundarnim hranjivim tvarima). U ovu skupinu spadaju poboljivai, npr. kalcijev sulfat (gips), kalcijev klorid, elementarni sumpor, kiserit, magnezijev sulfat, magnezijev
klorid i dr. Treba svakako napomenuti da je u grupu sekundarnih hraniva uvrten
natrij koji, prema veini biljnih fiziologa, ne spada u neophodne ve u korisne elemente za biljku.
Gnojiva koja sadre samo hraniva iz tree grupe, tj. mikrohraniva, deklariraju se kao
mineralna gnojiva s mikrohranivima (ili anorganska gnojiva s mikro-hranjivim tvarima), razlikujui pri tome sadri li gnojivo samo jedno ili vie mikrohraniva i jesu li
mikrohraniva u kelatiranom obliku ili u obliku mineralnih soli. U grupu mineralnih
gnojiva s mikrohranivima spadaju borna, bakrova, eljezova, cinkova, manganova,
molibdenova i kobaltova gnojiva. Kao i kod sekundarnih hraniva, i ovdje je uvrten jedan koristan element koji nije neophodan za biljke (Co). Najznaajnije kelirajue tvari
za gnojiva s mikrohranivima su natrijeva ili kalijeva sol EDTA (etilendiamintetraoctene
kiseline) ili DTPA (dietilentriaminpentaoctene kiseline).
Mineralna gnojiva se u Uredbi 2003/2003 svrstavaju u 5 tipova:
1.
2.
3.
4.
5.
Anorganska jednostavna gnojiva s primarnim hranjivim tvarima

Anorganska sloena gnojiva s primarnim hranjivim tvarima
Anorganska tekua gnojiva (jednostavna i sloena)
Anorganska gnojiva sa sekundarnim hranjivim tvarima
Anorganska gnojiva s mikrohranjivim tvarima.
33
2.2. Kakvoa mineralnih gnojiva

Kakvou mineralnih gnojiva u najvanijem smislu definira uinak gnojiva na visinu i
kakvou prinosa te na ouvanje plodnosti tala i optereenje okolia. Meutim, navedeno je teko ocijeniti brojano ili precizno opisati uporabom nekoliko atributa i tako
usporeivati gnojiva. Stoga je potrebno definirati, opisati i ocijeniti svojstva gnojiva
koja znaajno utjeu na visinu i kakvou prinosa:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
sadraj aktivne tvari

formulacija gnojiva
omjer hraniva
kemijski oblik hraniva
kemijska stabilnost i postojanost
vrsta i ujednaenost estica gnojiva.
2.2.1. Sadraj aktivne tvari ili koncentracija hraniva

Sadraj aktivne tvari ili koncentracija hraniva je suma postotnog teinskog udjela duika, fosfora i kalija (N+P2O5+K2O). Posebnost je u tome to se udio tri primarna hraniva
izraava na razliit nain:
1. duik uvijek se izraava u elementarnome obliku (N) bez obzira je li duik u
gnojivu u amonijskom, nitratnom ili amidnom obliku
2. fosfor najee se izraava kao udio fosfor pentoksida (P2O5) iako fosfor nije
prisutan u tom obliku niti u tlu, niti u gnojivima, niti ga biljka usvaja u tom
obliku. Druga je mogunost izraavanja udjela fosfora u elementarnome obliku (P).
3. kalij - najee se izraava kao udio kalijevog oksida (K2O) iako kalij nije prisutan u tom obliku niti u tlu, niti u gnojivima, niti ga biljka usvaja u tom obliku.
Kao i kod fosfora, druga je mogunost izraavanja udjela kalija u elementarnome obliku (K).
Tako je npr. sadraj aktivne tvari ureje 46 % jer sadri 46 % N, nema fosfora i kalija;
sadraj aktivne tvari KAN-a je 27 % ako sadri 27 % N (bez obzira na sadraj Ca i Mg);
sadraj aktivne tvari MAP-a je 64 % jer sadri 12 % N i 52 % P2O5; a sadraj NPK gnojiva
5-15-30 je 50 % jer sadri 5 % N, 15 % P2O5 i 30 % K2O.
Slino fosforu i kaliju, i teinski udio sekundarnih hraniva u gnojivu moe biti izraen u
obliku oksida ili u elementarnome obliku:
1.
2.
3.
4.
34
kalcij najee se izraava kao kalcijev oksid (CaO), rjee kao elementarni Ca
magnezij - ee kao magnezijev oksid (MgO), rjee kao elementarni Mg
natrij - ee kao natrijev oksid (Na2O), rjee kao elementarni Na
sumpor ee kao sumporov trioksid (SO3), rjee kao elementarni S.
Jasno je da je vrlo znaajno znati je li postotni udio fosfora izraen kao fosfor pentoksid ili kao elementarni oblik. Veinom se udio fosfora u gnojivima izraava kao fosfor
pentoksid, a na isti nain prikazujemo i rezultate AL-metode, najznaajnije analize
raspoloivog fosfora u tlu u Hrvatskoj (koncentraciju fosfora u tlu izraavamo kao mg
P2O5/100 g tla). S druge strane, koncentraciju fosfora u dijelovima biljke (list, slama,
zrno, korijen) uglavnom izraavamo kao udio elementarnog P (% P ili u novije vrijeme
g/kg P), to nam je neophodno za izraunavanje bilance fosfora. Kod izrauna bilance
koliina fosfora dodanog mineralnim gnojivima izraena je u kg/ha P2O5, a koliinu
koju s proizvodnih povrina odnosimo zrnom izraunavamo pomou koncentracije
fosfora u zrnu (% P) i prinosa zrna u kg/ha. Neophodno je, dakle, preraunati fosfor
pentoksid u elementarni fosfor (P2O5 u P) ili obratno (P u P2O5). Slino je i prilikom
izrauna bilance kalija i sekundarnih hraniva (Ca, Mg, Na, S).
Udio fosfor pentoksida u udio elementarnog fosfora (P2O5 u P) preraunavamo tako
da udio P2O5 pomnoimo s faktorom (F) koji je rezultat odnosa relativnih masa P i
P2O5:
Za preraun elementarnog P u fosfor pentoksid (P u P2O5) koristimo recipronu vrijednost, tj. preraunavamo odnos relativnih masa P2O5 i 2 atoma P (jer su dva atoma P u
molekuli fosfor pentoksida):
Na primjer, za proizvodnju penice smo gnojili s 300 kg/ha NPK 7-20-30, tj. sloenim
gnojivom s 20 % P2O5. Prinos zrna penice bio je 7 t/ha uz 0,3 % P u zrnu, a s povrine
smo odvezli 5 t/ha slame uz 0,1 % P u slami:
(1) Unoenje fosfora (P2O5) = 300 kg/ha 20/100 = 60 kg/ha P2O5
(2) Odnoenje fosfora (P) = 7000 kg/ha 0,3/100 + 5000 kg/ha 0,1/100 = 21
kg/ha + 5 kg/ha = 26 kg/ha P
(3) Odnoenje fosfora (P2O5) = Odnoenje fosfora (P) F = 26 kg/ha 2,292 =
59,6 kg/ha P2O5
(4) Bilanca fosfora (P2O5) = Unoenje P2O5 Odnoenje P2O5 = 60 59,6 = 0,4 kg/
ha P2O5
Dakle, utvrdili smo da je bilanca fosfora (P2O5) gotovo bez promjene.
Istu smo bilancu mogli izraziti kao 0,2 kg/ha P (0,4 kg/ha P2O5 = 0,4 0,436 = 0,2 kg/
ha P), tj. unoenje P2O5 mogli smo preraunati u unoenje P u kg/ha pa bi prethodni
primjer izrauna bio drukiji od treeg koraka:
35
(3) Unoenje fosfora (P) = Unoenje fosfora (P2O5) F = 60 kg/ha 0,436 = 26,2
kg/ha P
(4) Bilanca fosfora (P) = Unoenje P Odnoenje P = 26,2 26 = 0,2 kg/ha P
Na isti nain koristimo faktore za preraun koncentracija K i sekundarnih hraniva u
elementarne oblike ili okside (tablica 1.). Svi faktori prerauna u okside uvijek su > 1, a
svi faktori prerauna u elementarne oblike uvijek su < 1.
Tablica 1. Faktori preraunavanja elementarnih oblika u okside i obratno
Faktor za preraun
u oksid
Oksid
Faktor za preraun u
elementarni oblik
2,292
P2O5
0,436
1,205
K2O
0,830
Ca
1,399
CaO
0,715
Mg
1,658
MgO
0,603
Na
1,348
Na2O
0,742
2,500
SO3
0,400
Elementarni oblik
Koncentracije mikrohraniva u gnojivima izraavaju se u teinskom postotnom

udjelu elementarnog oblika mikrohraniva (npr. 14 % B, 70 % Cu, 12 % Fe ili 17 %
Mn itd.).
Sadraj hraniva u gnojivu moe biti relativno nizak (npr. 16 % N u ilskoj salitri),
neto vii (27 % N u KAN-u) ili vrlo visok (npr. 60 % u sloenom gnojivu NPK 8:26:26
ili 64 % u NP gnojivu 12-52-0). Ostatak gnojiva, svi kationi i anioni koji ne sadre
glavna hraniva (N, P i K) ine balast ili punilo. Balast je ostatak sirovine (ili sirovina)
koji ne sadri glavno hranivo. Primjer balasta je gips (CaSO4) u superfosfatu nastao razlaganjem fosforita sulfatnom kiselinom (Ca2+ iz fosforita i SO42- iz sulfatne
kiseline). Punilo nije zaostalo iz sirovina ili nastalo reakcijama proizvodnje gnojiva
kao balast, ve je punilo dodatak koji se dodaje u gnojivo radi popravljanja fizikalno-kemijskih svojstava gnojiva ili radi postizanja odreene formulacije hraniva.
Primjer punila je dolomit (CaCO3MgCO3) koji se dodaje amonijevom nitratu u
proizvodnji KAN-a.
Gnojiva koja sadre male koliine punila ili balasta nazivaju se koncentrirana gnojiva. Zajedniki naziv za mineralna gnojiva koja ne sadre nikakav balast niti punilo
je bezbalastno gnojivo. Primjeri su kalijev nitrat (KNO3), amonijev nitrat (NH4NO3),
monoamonijev fosfat (MAP NP gnojivo 12-52-0).
36
2.2.2. Formulacija gnojiva

Formulacija gnojiva je prikaz teinskih postotnih udjela svih hraniva u gnojivu to se
prvenstveno odnosi na glavna hraniva (npr. NPK 6-18-36). Zbroj koncentracija tri glavna hraniva je ukupan sadraj ili koncentracija hraniva (navedeno u prethodnom poglavlju). Za na primjer (NPK 6-18-36) ukupna je koncentracija hraniva 60 %.
Formulacija dvojnog gnojiva npr. NP gnojiva MAP je NPK 12-52-0 ili NP 12-52, dok je
formulacija dvojnog PK gnojiva NPK 0-20-30 ili PK 20-30.
Sekundarna hraniva u mineralnim gnojivima s primarnim hranivima takoer se mogu
deklarirati i navoditi u okviru formulacije ako su koncentracije sekundarnih hraniva
minimalno:
1.
2.
3.
4.
2 % CaO (1,4 % Ca)

2 % MgO (1,2 % Mg)
3 % Na2O (2,2 % Na)
5 % SO3 (2 % S).
Tako se formulacija sloenog mineralnog gnojiva sa sekundarnim hranivom deklarira

npr. NPK(SO3) 5-20-30 (26) ili 7-14-21 (24), NPK(MgO) 8-16-24 (2) ili NPK(MgO, SO3)
7-14-21 (2, 18). Gdje je prisutno vie od jednog sekundarnog hraniva, navodi se ovim
redom: CaO, MgO, Na2O, SO3.
Ako su u mineralnim gnojivima s primarnim hranivima deklarirana i mikrohraniva, navode se rijei s mikrohranjivim tvarima ili rije s nakon koje slijedi ime (ili imena) i
kemijski simbol (ili simboli) prisutnog (ili prisutnih) mikrohraniva, npr. NPK(MgO, SO3)
12-11-18 (3, 17) s mikrohranivima borom (B), eljezom (Fe), manganom (Mn) i cinkom
(Zn).
2.2.3. Omjer hraniva
Omjer hraniva je omjer duika, fosfora i kalija u formulaciji gnojiva, tj. omjer njihovih
teinskih udjela u gnojivu. Tako je u sloenom gnojivu NPK 10-20-30 omjer hraniva
1:2:3, u gnojivu 15-15-15 omjer je 1:1:1, a u gnojivu 5:15:30 omjer je 1:3:6.
Omjer N prema P i/ili K vrlo je znaajno svojstvo za izbor sloenog gnojiva za osnovnu
gnojidbu, predsjetvenu ili startnu aplikaciju te za prihranu (tablica 2). Omjer P i K znaajan je pak za izbor gnojiva s obzirom na razinu raspoloivosti P i K u tlu, odnosno s
obzirom na omjer P i K u potrebnoj gnojidbi nekog usjeva. Naravno, znaajan je i oblik
u kojem se hraniva nalaze, a posebice duik koji u gnojivima za osnovnu gnojidbu ne
bi trebao biti u nitratnom obliku. Meutim, omjer hraniva u gnojivima za osnovnu,
predsjetvenu i startnu gnojidbu te prihranu prilagoen je nainu i vremenu aplikacije,
37
tj. optimalnom raspodjeljivanju hraniva po dubini oraninog sloja i dinamici potrebe

usjeva za hranivima.
Za osnovnu gnojidbu najpogodniji su najmanji udjeli N prema P i/ili K u omjerima
1:4:6, 1:3:6, pa sve do dvojnih PK gnojiva bez duika.
Za predsjetvenu ili startnu gnojidbu mogu koristiti i sloena NPK gnojiva namijenjena
za osnovnu gnojidbu (ovisno o omjeru potrebnih hraniva), ali se ee koriste gnojiva
s uim omjerima 1:2:3 do 1:1:1.
Za prihranu krutim gnojivima koriste se jednostavna duina gnojiva te rjee sloena
gnojiva velikog relativnog udjela N u odnosu na P i K. To su gnojiva u kojima je duik u
amonijskom i nitratnom obliku, s omjerima hraniva 1:1:1 ili 2:1:1 ili vie.
Tablica 2. Omjer hraniva i formulacije za osnovnu i startnu gnojidbu te prihranu
Tip gnojiva
Formulacija
Omjer hraniva
Gnojiva za osnovnu gnojidbu

NPK gnojivo
5-20-30
1:4:6
NPK gnojivo
5-15-30, 6-18-36
1:3:6
NPK gnojivo
8-26-26
1:3,2:3,2
NPK gnojivo
8-24-24
1:3:3
NPK gnojivo
7-20-30
1:2,9:4,3
NP gnojivo (MAP)
12-52-0
1:4,3:0
NP gnojivo (DAP)
16-48-0
1:3:0
PK gnojivo
0-20-30
0:2:3
PK gnojivo
0-10-30
0:1:3
Gnojiva za predsjetvenu i startnu gnojidbu

NPK gnojivo
8-16-24, 7-14-21, 10-20-30
1:2:3
NPK gnojivo
10-30-20
1:3:2
NPK gnojivo
15-15-15
1:1:1
NP gnojivo
20-20-0
1:1:0
Gnojiva za prihranu
38
NPK gnojivo
15-15-15
1:1:1
NPK gnojivo
13-10-12
1,3:1:1,2
NPK gnojivo
18-9-9, 20-10-10
2:1:1
NPK gnojivo
22-6-6
3,7:1:1
2.2.4. Kemijski oblik hraniva

Odgovarajue koncentracije hraniva u gnojivu (formulacija) i odnos hraniva dostatni su za planiranje gnojidbe potrebnim koliinama hraniva, meutim, nisu dostatna
informacija niti o stabilnosti gnojiva, niti o utjecaju gnojiva na svojstva tla, niti o koliinama hraniva koje e biti raspoloive biljkama, niti o utjecaju gnojiva na dinamiku
raspoloivosti hraniva. Kemijski oblici u kojemu se nalaze duik, fosfor, kalij i ostala
hraniva utjeu na znaajne karakteristike gnojiva:
1. brzina djelovanja
2. topivost i raspoloivost hraniva
3. fizioloka reakcija ili rezidualna reakcija gnojiva.
Brzina djelovanja, topivost gnojiva i raspoloivost hraniva usko su povezani, ali su i
posljedica razliitosti hraniva. Vodotopiva frakcija svih hraniva u gnojivima je ujedno i
frakcija raspoloiva biljkama. Meutim, neke frakcije netopive u vodi (npr. citrotopivi
fosfor) takoer su raspoloive biljkama, tako da ne moemo poistovjetiti biljkama raspoloiva hraniva s udjelom vodotopivih oblika hraniva u mineralnim gnojivima.
Duik je u mineralnim gnojivima u nitratnom, amonijskom ili amidnom obliku. Svi navedeni oblici su vodotopivi, ali nitratni je duik biljkama raspoloiv odmah nakon otapanja
estica gnojiva (granula). Posebnost je nitratnog oblika i negativna sorpcija nitratnog
aniona u tlu te je taj oblik duika podloan ispiranju. Stoga je nitratni oblik pogodan
za gnojiva za prihranu, manje za startnu gnojidbu, a nikako nije pogodan za osnovnu
gnojidbu. Amonijsko-nitratna gnojiva (npr. KAN) imaju i trenutno i produno djelovanje
jer je nitratna komponenta odmah raspoloiva, a amonijska gnojiva imaju produno
djelovanje zbog postupnog procesa nitrifikacije, tj. prevoenja amonijskog u nitratni
oblik duika. Naglaenije produni uinak uz manji trenutni uinak imaju amonijsko-nitratno-amidna gnojiva (npr. UAN), a urea je amidno-duino gnojivo s najnaglaenijim
produnim uinkom, a time i najpogodniji oblik za osnovnu gnojidbu duikom.
Topivost fosfora u mineralnim gnojivima neto je sloenija te se utvruje nekoliko
kategorija topivosti:
1. fosfor topiv u vodi (vodotopivi fosfor)
2. fosfor topiv u neutralnim i lunatim solima (neutralni i lunati amonij-citrat)
3. fosfor topiv u slabim kiselinama, tj. u 2 %-tnoj limunskoj kiselini (citrotopivi
fosfor) ili u 2 %-tnoj mravljoj kiselini
4. fosfor topiv u mineralnim kiselinama.
Vodotopivi fosfor je primarni fosfat ili dihidrogenfosfatni anion (H2PO4-), citrotopivi
fosfor je sekundarni fosfat ili hidrogenfosfatni anion (HPO42-), a ostali su oblici tee topivi, tj. topivi u mineralnim kiselinama. Vodotopivi fosfor otapanjem granula gnojiva
prelazi u vodenu fazu tla, ali znaajan udio prelazi u manje topive oblike ili ak uslijed
39
prevelike kiselosti tla biva kemijski fiksiran Fe, Al i Mn ionima. Stoga je neuinkovito
gnojidbom unositi velike koliine vodotopivih fosfata u takva tla. Najvea je uinkovitost topivih fosftanih gnojiva u tlima slabokisele reakcije uz dostatnu koliinu humusnih tvari (smanjuju kemijsku fiksaciju fosfata humat efekt).
Takoer, citrotopivi fosfati su manje topivi te je za njihovu raspoloivost povoljnija
slabokisela pH reakcija tla. Citrotopivi je fosfor manje trenutne uinkovitosti na neutralnim i slaboalkalnim tlima te se njegova upotreba preferira na slabokiselim tlima.
Tee topivi fosfati, tj. fosfati topivi u mineralnim kiselinama, biljkama su u tom obliku
neraspoloivi, ali se ipak koriste iskljuivo kao sporodjelujue gnojivo na kiselim tlima.
Pri tome je kiselost tla neophodna za otapanje fosfata iz minerala u kojima se nalazi
fosfor.
U mineralnim se gnojivima deklarira ukupni udio fosfora te, ovisno o topivosti fosfora,
udio vodotopive i/ili citrotopive frakcije. Npr. Tomasov fosfat sadri 12 % P2O5 topivog
u mineralnim kiselinama, a najmanje 75 % deklariranog udjela fosfor pentoksida topivo je u 2 %-tnoj limunskoj kiselini (citrotopivo). Ili, superfosfat sadri 16 % P2O5, fosfor
je topiv u neutralnom amonijevom citratu, a najmanje 93 % deklariranog udjela P2O5
topivo je u vodi. U sloenim mineralnim gnojivima navodi se topivost fosfora u vodi i
neutralnom amonijevom citratu, a propisani su dozvoljeni udjeli fosfata koji je topiv
samo u mineralnim kiselinama.
Kalij je u mineralnim gnojivima u vodotopivim oblicima (kloridi ili sulfati). U mineralnim se gnojivima deklarira ukupni sadraj (postotni teinski udio) i udio vodotopive
frakcije za kalij, npr. kalijev sulfat sadri 50 % K2O, kalij je topiv u vodi; kalijev klorid
sadri 40 % K2O, kalij je topiv u vodi.
Ukupni sadraj i udio vodotopive frakcije takoer se deklarira za sekundarna hraniva
i mikroelemente, npr. magnezijev sulfat sadri 15 % MgO i 28 % SO3, magnezij topiv u
vodi. Drugi je primjer kada sekundarno hranivo nije u obliku topivom u vodi te se ne
navodi topivost u vodi, npr. kalcijev sulfat sadri 25 % CaO i 35 % SO3. Slini su primjeri
i za anorganska gnojiva s mikrohranivima. Za natrijev borat deklarira se postotni udio
bora topivog u vodi (10 % B, topiv u vodi), a za kalcijev borat samo postotni udio ukupnog bora bez navoenja topivosti (7 % ukupnog bora).
Fizioloka reakcija ili rezidualna reakcija gnojiva je utjecaj gnojiva na promjenu pH
reakcije tla (ili rizosfere) nakon aplikacije gnojiva i reakcije mikroorganizama i korijena. Naime, unosom mineralnih gnojiva u rizosferu dolazi do reakcija s vodenom
fazom i esticama tla (otapanje, adsorpcija, supstitucija, fiksacija), korijenom biljaka
(usvajanje hraniva), ali i s mikroorganizmima (nitrifikacija). Korijen usvaja razliite katione (NH4+, K+, Ca2+) i anione (NO3-, H2PO4-, SO42-) u razliitim koliinama (npr. usvaja
vie NH4+, K+, H2PO4- i NO3- nego Ca2+, Na+, SO42-, Cl-). Takoer, razlikuju se mehanizmi
40
usvajanja i izluivanja iona korijenom u rizosferu. U konanici, u rizosferi u veoj mjeri

zaostaju gnojivima dodani ioni koji zakiseljavaju (npr. H+, SO42-, Cl-) ili alkaliziraju (npr.
Na+) rizosferu. Zbog toga je npr. ilska salitra (NaNO3) fizioloki alkalno ili alkalotvorno
gnojivo jer e nakon aplikacije gnojiva korijen u bitno veoj mjeri usvojiti dodani nitratni duik nego Na+ koji e utjecati na alkalizaciju rizosfere. Dakle, ilska salitra ima
izrazito alkalno rezidualno djelovanje u tlu.
Mineralna su gnojiva ee kiselotvorna, tj. rezultiraju rezidualno kiselom reakcijom.
Sva mineralna gnojiva koja sadre duik, fosfor, sumpor, klorid uz manji sadraj zemnoalkalnih (Ca, Mg) i alkalnih (Na, K) metala su kiselotvorna gnojiva. Razlozi zakiseljavanja tla mineralnim gnojivima su:
1. nitrifikacija amonijskog duika (npr. iz NH4Cl ili ureje):
NH4+ + 2O2 NO3- + H2O + 2H+
2. anioni (Cl-, NO3-, SO42-, fosfatni anioni) prisutni u gnojivu.
Kiselotvornost gnojiva moe se prikazati kao koliina CaCO3 (tablica 3.) potrebna za
neutralizaciju kiselih ostataka (Gowariker i sur., 2009.).
Tablica 3. Ekvivalent kiselosti duinih gnojiva (Gowariker i sur., 2009.)
Tip gnojiva
Gnojivo
Ekvivalent kiselosti
(kg CaCO3/100 kg gnojiva)
N gnojivo
Amonijev klorid
128
N gnojivo
Amonijev sulfat
110
N gnojivo
Amonijev sulfat-nitrat
93
N gnojivo
Urea
84
N gnojivo
Amonijev nitrat
80
NP gnojivo
Amonijev fosfat 16-20-0
86
2.2.5. Kemijska stabilnost i postojanost

Kemijska stabilnost gnojiva uvjetovana je oblikom u kojem se nalaze hraniva. U proizvedenom gnojivu u tekuem, prakastom ili granuliranom obliku mogu se odvijati
reakcije koje rezultiraju niom kvalitetom gnojiva ili ak gubitkom hraniva. Posebno su
mogue nepovoljne reakcije nakon neodgovarajueg mijeanja gnojiva. No, pojedine
mineralne soli podlone su promjenama ovisno o uvjetima skladitenja.
Hidratacija je relativno esta pojava u kojoj se molekule gnojiva veu s molekulama
vode i pogorana su fizikalna svojstva uz sljepljivanje granula. Primjeri izrazito higroskopnih gnojiva su norveka salitra, tj. Ca(NO3)2 i amonijev nitrat (NH4NO3).
41
Gubitak hraniva iz gnojiva nakon proizvodnje najee se odnosi na amonijski oblik

hraniva. Primjer je kristalna smjesa amonijskih soli karbonatne kiseline. Sve soli u
smjesi s vie od jednog amonijevog kationa u molekuli (amonijev karbonat, amonijev
karbamat) postupno prelaze u amonijev hidrogenkarbonat (NH4HCO3) uz velike gubitke duika u obliku amonijaka.
Poseban oblik nestabilnosti gnojiva je eksplozivnost amonijevog nitrata koji u prisustvu tvari koje djeluju kao detonatori ili upaljai (mineralne kiseline, oksidansi, metali
Al, Pb, Ni, Cu i Zn) lako moe eksplodirati. Stoga je za amonijsko-nitratna gnojiva s
visokim udjelom duika propisano obavezno ispitivanje otpornosti na detonaciju.
U proizvodnji pojedinih mineralnih gnojiva koriste se kondicioneri ili hidrofobne opne
da bi se smanjila hidratacija ili kemijska nestabilnost gnojiva.
2.2.6. Vrsta i ujednaenost estica gnojiva
Kruta gnojiva mogu biti u razliitim oblicima to je presudno za pravilnu raspodjelu
gnojiva. Dobra gnojidbena praksa ukljuuje tonu i ujednaenu aplikaciju, dok neujednaena i nepravilna aplikacija rezultiraju nejednakim usjevom te prinosom i kvalitetom niim od oekivanih. Za dobru raspodjelu gnojiva vano je da je veliina estica
konzistentna, da nema grudica i da je to manje praine (TSO, 2010.).
S obzirom na vrstu estica, kruta mineralna gnojiva mogu biti u tri osnovna oblika:
1. prakasta
2. kristalizirana
3. granulirana.
Prakasta mineralna gnojiva su kruta gnojiva u obliku vrlo sitnih estica. Mineralna
gnojiva su se proizvodila u prakastom obliku prije razvoja procesa granuliranja, a
danas se u prakastom obliku proizvode i primjenjuju samo gnojiva manje topivosti
i raspoloivosti hraniva (npr. Tomasovi fosfati, sirovi fosfati). Prakastim je oblikom
osigurana vea aktivna povrina, tj. dodirna povrina estica gnojiva s otopinom i esticama tla, a radi breg otapanja i prevoenja hraniva u biljkama raspoloive oblike. Unato tomu, prakasta se gnojiva najee koriste kao sporodjelujua gnojiva.
Znaajni nedostatci prakastih gnojiva uglavnom se odnose na uvanje i aplikaciju
gnojiva:
1. velika sklonost sljepljivanju, taloenju i zgrudnjavanju
2. nemogunost ravnomjerne aplikacije centrifugalnim rasipaima
3. nisu sipka, zaprauju pri skladitenju, transportu i aplikaciji.
U proizvodnji prakastih gnojiva propisano je deklariranje veliine estica gnojiva.
Npr. Tomasovi fosfati moraju ispunjavati uvjet da najmanje 75 % estica mora proi
42
kroz sito s otvorom od 0,16 mm, a najmanje 96 % estica mora proi kroz sito s otvorom od 0,63 mm.
Kristalizirana gnojiva rezultat su kristalizacije gnojiva iz zasienih otopina zagrijavanjem ili vakumiranjem. Takvim nainom proizvode se amonijev sulfat i kalijeva gnojiva. Kristali su estice ravnih povrina, otrih bridova i vrhova (kao kristali eera i
kuhinjske soli). Ponekad se veliki kristali nazivaju granule. Danas se na tritu u kristalnom obliku nalaze gnojiva za fertigacijske sustave i za runo raspodjeljivanje po
proizvodnim povrinama (kalijev klorid, kalijev sulfat, kalcijev nitrat, amonijev sulfat,
vodotopiva NPK gnojiva). Kristalizirana gnojiva ne sadre estice sitnije od 0,16 mm,
tj. ne sadre prainu (oznaka dustfree).
Granulirana gnojiva su sva kruta gnojiva koja su oblikovana u estice unaprijed odreenih veliina, a propisani postotni udio granula mora biti unutar deklariranog raspona veliina granula. Veliine, oblici i vrstoe granula su razliite, a ovise o tipu gnojiva
i nainu granuliranja. Granuliranja obuhvaaju sve procese kojima se proizvode estice krutih gnojiva ujednaenih oblika i dimenzija:
1.
2.
3.
4.
drobljenje
briketiranje ili peletiranje
priliranje
granuliranje (u uem smislu).
Drobljenje je postupak lomljenja i usitnjavanja stijena i minerala na listie ili zrnate

proizvode odreenih dimenzija. Zrna su nepravilnog oblika, otrijih bridova kao kamenii, tj. usitnjeni dijelovi razbijene stijene. U ovakvom obliku se esto proizvodi
kalijev korid.
Briketiranje ili peletiranje je postupak okrupnjavanja estica gnojiva (suprotno postupku drobljenja). Okrupnjavanje estica gnojiva, najee u prakastom obliku, postie se kombinacijom zbijanja sitnih estica i istiskivanja radi poprimanja planiranog
oblika. Briketirati se mogu i estice krupnije od praha.
Priliranje je postupak proizvodnje granula (prila) zgunjavanjem kapljica zasiene
otopine gnojiva hlaenjem u struji zraka. Postupak hlaenja i zgrunjavanja provodi
se slobodnim padom kapljica gnojiva kroz struju zraka u visokim tornjevima. Prile su
glatke sferine granule, manjih dimenzija i vrstoe od granula proizvedenih drugim
nainima. Priliranjem se proizvode prile ureje, amonijevog nitrata i nekih sloenih
NPK gnojiva.
Granuliranje u uem smislu je proizvodnja granula okrupnjavanjem manjih estica
sukcesivnim oblaganjem gustom zasienom otopinom gnojiva koje se pretvara u krutinu kristalizacijom ili suenjem. Granuliranjem se proizvode sferine granule nepravilnijeg oblika od prila, hrapavije povrine, ali su krupnije i vre. Na ovaj nain pro-
43
izvode se granule monoamonijevog fosfata (MAP), sloenih NPK gnojiva, amonijevog

nitrata, KAN-a, ureje.
Granule i prile istog gnojiva imaju istu fertilizacijsku vrijednost, praktine su razlike
meu njima male, ali se ipak razlikuju po veliini i vrstoi, to dovodi do sljedeih
razlika:
1. prile su manje i neotpornije na drobljenje te e imati vei udio praine
2. zbog manjih dimenzija (praina i manje estice) prile su higroskopnije
3. prile se bre otapaju jer su sitnije te granulirane estice imaju izraeniji produni uinak.
Optimalne veliine granula i prila su 2-3 mm, a deklariraju se rasponi veliina 0,1-5
mm (urea 0,1-5 mm, sloena NPK gnojiva 0,5-5 mm).
Granulirana gnojiva su karakterizirana boljim fizikalnim svojstvima od prakastih gnojiva. Prednosti granuliranih gnojiva su:
1.
2.
3.
4.
manje sljepljivanje granula nego estica praha

sipka su i ne prae se pri transportu i aplikaciji
jednostavna raspodjela centrifugalnim rasipaima
produno djelovanje u tlu u usporedbi s prakastim oblikom jer je manja dodirna povrina i sporije je otapanje granula
5. mogue kondicioniranje presvlaenjem granula radi poboljanja fizikalno-kemijskih svojstava.
Kondicioniranje granula moe se provoditi:
1. zapraivanjem s 1-2 % inertne praine (vapnenac, dolomit)
2. tretiranjem s tekuim povrinski aktivnim sredstvima (alifatski amini, akrilsulfonati)
3. tretiranjem sa sumporom ili polietilenom.
2.3. Pakiranje i isporuka mineralnih

gnojiva
Pakiranje i isporuka mineralnih gnojiva prilagoeno je fizikalno-kemijskim svojstvima
gnojiva, posebnostima transporta i isporuke te potrebama korisnika. Najei oblici
pakiranja krutih mineralnih gnojiva su:
1. polietilenske vree po 25, 40 i 50 kg
2. velike vree po 500 i 1000 kg
3. rasuto stanje (nije dozvoljeno za amonijsko-nitratna gnojiva s velikim udjelom
duika).
44
Manjim proizvodnim sustavima i mikrognojivima primjerenija su manja pakiranja:

1. polietilenske vree po 25 kg
2. polietilenske vree po 5 kg
3. pakiranja po 1 kg (mineralna gnojiva sa sekundarnim hranivima, mineralna
gnojiva s mikrohranivima).
Tekua se gnojiva pakiraju i isporuuju primjereno vrsti i namjeni gnojiva:
1. spremnici po 1000 L (npr. UAN)
2. pakiranja po 1 ili 5 L (folijarna gnojiva).
2.4. Pojedinana duina gnojiva

Duina su gnojiva najvie koritena gnojiva jer su izraenog prinosotvornog djelovanja. Osim toga, zalihu mineralnog duika u tlu nije mogue niti stvarati niti koristiti kao
zalihu fosfora i kalija te je svake godine na proizvodnim povrinama neophodna viestruka aplikacija duinih gnojiva. Stoga su i proizvodnja i potronja duinih gnojiva
na svjetskoj razini znaajno vee od proizvodnje i potronje fosfatnih (2,4 3,2 puta)
i kalijevih (3,3 -3,9 puta) gnojiva (FAO, 2011.). Na svjetskoj je razini godinja proizvodnja duinih gnojiva, izraeno u istom duiku kao hranivu, 1,4 puta vea nego suma
ukupne proizvodnje P2O5 i K2O, dok je potronja N kao gnojiva vea 1,8 puta od sume
potronje P2O5 i K2O.
Pojedinana duina gnojiva prema agregatnom stanju i obliku duika dijelimo na 6
grupa:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
amonijska
nitratna
amonijsko-nitratna
amidna
tekua duina gnojiva
spororazlagajua duina gnojiva.
Proizvodnja mineralnih duinih gnojiva

Osnovne sirovine u proizvodnji mineralnih duinih gnojiva su atmosferski plinovi
(posebice N2), voda, mineralne kiseline (HCl, H2SO4, HNO3) i prirodni minerali (vapnenac, dolomit, kuhinjska sol, gips, caliche salitra). Posebno je znaajan Haber-Boshov
postupak proizvodnje amonijaka koji je kao anhidrirani amonijak najkoncentriranije
duino gnojivo, ali je i sirovina za proizvodnju nitratne kiseline i svih amonijskih i
amonijsko-nitratnih duinih gnojiva. Vrlo je malo duinih gnojiva u ijoj proizvodnji
nisu potrebni niti amonijak niti nitratna kiselina (slika 1).
45
Slika 1. Shema sirovina u proizvodnji jednostavnih duinih gnojiva
46
2.4.1.
Amonijska duina gnojiva

Amonijev sulfat - (NH4)2SO4
Amonijev sulfat je vodotopivo gnojivo s 21 % N u amonijskom obliku i 24 % S, a deklariran kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 20 % N.
Amonijev sulfat je prvo duino gnojivo proizvedeno Haber-Bosch postupkom i reakcijom amonijaka sa sulfatnom kiselinom (1) ili reakcijom amonijevog karbonata (NH3
+ H2O + CO2) s gipsom (2):
(1) 2NH3 + H2SO4 (NH4)2SO4
(2) CaSO4 2H2O + (NH4)2CO3 CaCO3 + (NH4)2SO4 + 2H2O
Kemijski je stabilno gnojivo male higroskopnosti, dobrih je fizikalnih svojstava, moe
biti kristalizirano (slika 2) ili granulirano gnojivo. Amonijev sulfat je brzodjelujue gnojivo, nije podlono ispiranju jer se NH4+ adsorbira na koloidnu frakciju tla supstituirajui Ca2+. Fizioloki je vrlo kiselo gnojivo. Iako je stabilno gnojivo i opskrbljuje biljke
duikom i sumporom, danas ima mali znaaj upravo zbog izrazite kiselotvornosti, ali
i zbog relativno niske koncentracije duika, to poveava trokove skladitenja i transporta. Istovremeno, zbog izrazite kiselotvornosti na alkalnim tlima pospjeuje usvajanje fosfora i mikroelemenata te se primjenjuje samo na alkalnim tlima.
Amonijev sulfat potpuno je topiv u vodi (75 g u 100 ml vode) pa se osim predsjetvene
i startne primjene, moe koristiti za prihranu.
Amonijev klorid - NH4Cl
Amonijev klorid je vodotopivo kristalizirano ili granulirano gnojivo s 24-26 % N u amonijskom obliku. Granulirano se izravno koristi u gnojidbi, a kristalizirani oblik slui za proizvodnju sloenih gnojiva. Prednost u odnosu na amonijev sulfat je vea koncentracija
duika (nia cijena po jedinici aktivne tvari) i sporija nitrifikacija te su manji gubitci duika. Meutim, amonijev klorid je, kao i amonijev sulfat, izrazito kiselotvorno gnojivo, a uz
fizioloki vrlo kiselu reakciju nepovoljna je i visoka koncentracija klorida koji negativno
utjee na mikrofloru. Ipak, amonijev klorid je dobar izvor duika za penicu, jeam, kukuruz, sirak, konoplju, lan, riu i pamuk, a nije pogodan za vinovu lozu, krumpir i duhan.
Proizvodi se modificiranim Solvay procesom (1) ili direktnom neutralizacijom amonijaka s klorovodinom kiselinom (2):
(1) NH3 + H2O + CO2 + NaCl NaHCO3 + NH4Cl
(2) NH3 + HCl NH4Cl
Amonijev hidrogenkarbonat - NH4HCO3
Amonijev hidrogenkarbonat ili amonijev bikarbonat je vodotopivo bezbojno higroskopno kristalizirano gnojivo s relativno niskim sadrajem duika (17 % N u amonij-
47
skom obliku). Nestabilno je gnojivo te biljka usvoji svega 30-ak % dodanog duika. Na
temperaturama iznad 35C razlae se na NH3, CO2 i H2O.
Proizvodi se zagrijavanjem natrijevog hidroksida uz uvoenje CO2:
NH4OH + CO2 NH4HCO3
Osim amonijevog hidrogenkarbonata proizvode se i druge amonijeve soli karbonatne
kiseline. Njihova je smjesa bezbojno kristalizirano vodotopivo gnojivo s vie razliitih
spojeva:
amonijev karbonat
(NH4)2CO3
amonijev karbonatmonohidrat
(NH4)2CO3 x H2O
(NH4)2CO3 x 2NH4HCO3 amonijev seskvikarbonat
amonijev karbamat
NH4COONH2
amonijev hidrogenkarbonat
NH4HCO3
Amonijev karbonat je meuprodukt u proizvodnji ureje koji se razlae na ureju i vodu.
Smjesa amonijevih soli moe sadravati 29-32 % N, ali je nestabilna te skladitenjem
svi spojevi uz velike gubitke duika postupno prelaze u amonijev hidrogenkarbonat
koji sadri najmanje duika (do 18 %).
2.4.2.
Nitratna duina gnojiva

Natrijev nitrat (ilska salitra) - NaNO3
Natrijev nitrat ili ilska salitra je bijelo kristalizirano vodotopivo gnojivo s oko 15-16 % N u
nitratnom obliku. ilska salitra, sintetizirana ili proizvedena iz prirodne salitre, deklarirana kao EZ gnojivo, mora sadravati minimalno 15 % N. Proizvodi se kao kristal ili granula,
praktino je nehigroskopno gnojivo, ali ima jako alkalno rezidualno djelovanje jer u tlu
zaostaje Na+. Redovita primjena ilske salitre rezultirala bi zaslanjivanjem tla i peptizacijom koloida, tj. loijim fizikalnim svojstvima (stvaranje pokorice, naruavanje strukture,
poveana vododrivost, vea ljepljivost tla) i teom obradom tla. Zbog toga se ne smije
koristiti na neutralnim i alkalnim tlima, ali je zato vrlo uinkovita na kiselim tlima.
ilska salitra je najstarije duino gnojivo. Prvotno se proizvodila ekstrakcijom iz mineralnih naslaga salitre (caliche) s do 20 % natrijevog nitrata, do 3 % kalijevog nitrata i manjih koliina klorida, sulfata i borata. Prirodna su nalazita u ileu i Peruu.
Dananja je proizvodnja ilske salitre iz prirodnih nalazita manjeg znaaja zbog industrijske proizvodnje reakcijom kuhinjske soli i nitratne kiseline:
4HNO3 + 3NaCl 3NaNO3 + Cl2 + 2H2O + NOCl
Kalcijev nitrat (norveka salitra) - Ca(NO3)2
Kalcijev nitrat ili norveka salitra je vodotopivo bijelo sitnokristalizirano gnojivo koje
sadri samo 13-16 % N u nitratnom obliku i 21 % Ca. Kalcijev nitrat deklariran kao EZ
48
gnojivo mora sadravati minimalno 15 % N, a moe sadravati i amonijski duik (maksimalno 1,5 %).
Vrlo je higroskopno gnojivo, upija vlagu i kristalizira kao Ca(NO3)22H2O ili Ca(NO3)24H2O
pa se iskljuivo pakira u nepromoive vree. Unato problemu s higroskopnou, smatra se vrlo dobrim duinim gnojivom jer sadri Ca i nije kiselotvorno gnojivo, ve povoljno djeluje na strukturu kiselih tala i pristupanost drugih hraniva. Korisno je na
slanim tlima jer supstituira Na s koloida tla.
Gnojivo se dobro otapa u vodi (127 g u 100 ml) pa je pogodno za folijarnu ishranu i
fertigaciju.
Proizvodi se neutralizacijom nitratne kiseline kalcijevim karbonatom:
CaCO3 + 2HNO3 Ca(NO3)2 + H2O + CO2
Ostala nitratna gnojiva
U grupi pojedinanih nitratnih duinih gnojiva nalaze se i:
kalcijev magnezijev nitrat
Ca(NO3)2 Mg(NO3)2 s 13 % N i 5 % vodotopivog MgO
magnezijev nitrat
Mg(NO3)2 6H2O s 10 % N i 14 % vodotopivog MgO
49
Granulirani KAN
Prilirani KAN
Prilirani AN
Kristalizirani amonijev sulfat
Urea
Slika 2. Pojedinana duina gnojiva (Foto: Z. Lonari)
50
2.4.3.
Amonijsko-nitratna duina gnojiva

Amonijev nitrat (AN) - NH4NO3
Amonijev nitrat je jedno od tri najee koritena duina gnojiva. Sadri 32-35 % N,
od ega je amonijskog i nitratnog duika. Deklariran kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 20 % N. AN je vodotopivo bijelo kristalizirano higroskopno gnojivo.
Zbog higroskopnosti se sljepljuje te se proizvodi kao granulirano ili prilirano gnojivo
(slika 2) kojemu se u postupku proizvodnje dodaju Ca i Mg-nitrati radi kondicioniranja. Higroskopnost mu raste s temperaturom pa se jae vlai ljeti. U prisustvu tvari
koje djeluju kao detonatori ili upaljai (mineralne kiseline, oksidansi, metali Al, Pb, Ni,
Cu i Zn) moe lako eksplodirati.
AN je vrlo uinkovito duino gnojivo jer nitratni oblik duika djeluje odmah nakon
primjene, a amonijski je raspoloiv nakon nitrifikacije i ima produno djelovanje. Dobro je gnojivo za predsjetvenu i startnu gnojidbu ili za prihranu, a zbog visoke topivosti (188 g u 100 ml vode) moe se koristiti i kao otopina za folijarnu gnojidbu.
Amonijev nitrat je kiselotvorno gnojivo s ekvivalentom kiselosti oko 80, to znai da
za neutralizaciju zakiseljavajueg rezidualnog efekta 100 kg amonijevog nitrata treba
80 kg CaCO3.
Proizvodnja amonijevog nitrata temelji se na proizvodnji nitratne kiseline iz amonijaka koja se zatim neutralizira s jo amonijaka:
NH3 + HNO3 NH4NO3
Kalcijev amonijev nitrat (KAN)
NH4NO3+CaCO3 ili NH4NO3+CaCO3MgCO3
KAN (kalcijev amonijev nitrat ili vapneni amonijev nitrat) je pojedinano duino gnojivo koje predstavlja AN pomijean s vapnencem (CaCO3) ili dolomitom (CaCO3MgCO3).
U tom obliku KAN sadri 27 % N, od ega je N u amonijskom i N u nitratnom obliku. Takoer, KAN sadri 4.5-5.5 % MgO, 6.5-8.5 % CaO, ima bolja fizikalna svojstva od
istog amonijevog nitrata i nije kiselotvorno gnojivo. Zakiseljavajui rezidualni efekt
neutraliziran je kationima Ca i Mg prisutnim u KAN-u.
KAN deklariran kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 20 % N, a uz amonijev nitrat smije sadravati samo kalcijev karbonat i/ili dolomit. Minimalni udio karbonata
mora biti 20 %.
KAN se proizvodi kao granulirano ili prilirano gnojivo (slika 2). Najee se koristi za
prihranu, a moe se primjenjivati i startno jer nitratni N djeluje odmah, a amonijski N
ima produno djelovanje.
51
Proizvodi se dodavanjem vapnenca (CaCO3) ili dolomita (slika 3) (CaCO3MgCO3) amonijevom nitratu:
NH4NO3 + CaCO3 MgCO3 NH4NO3 + CaCO3MgCO3
Slika 3. Dolomit (CaCO3MgCO3) u izvornom, usitnjenom i prakastom obliku

Amonijev sulfonitrat (NH4)2SO4 NH4NO3
Amonijev sulfonitrat je smjesa amonijevog nitrata i amonijevog sulfata koja sadri 26
% N, od ega je u amonijskom obliku, a u nitratnom obliku. Takoer, sadri 12,1
% S. Amonijev sulfonitrat deklariran kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 25 %
N, a minimalni udio nitratnog N mora biti 5 %.
Amonijev sulfonitrat je vodotopivo kristalizirano ili granulirano gnojivo, dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava jer je manje higroskopno nego amonijev nitrat, a najznaajnije je to je kiselotvorni rezidualni efekt amonijevog sulfata dodatkom amonijevog
nitrata prepolovljen.
Amonijev sulfonitrat pogodan je za predsjetvenu i startnu primjenu te za prihranu.
Proizvodnja se odvija na dva naina:
(1) kristalizacija iz mjeavine zasienih otopina dvostrukih soli amonijevog sulfata
i amonijevog nitrata
(2) neutralizacija smjese nitratne i sulfatne kiseline amonijakom.
52
2.4.4.
Amidna duina gnojiva

Urea - CO(NH2)2
Urea je sporodjelujue vodotopivo bijelo kristalizirano gnojivo. Svrstana je u grupu

mineralnih (anorganskih) gnojiva iako je organska molekula. Koncentracija N u ureji
je visoka i s 46 % N u amidnom obliku najkoncentriranije je kruto duino gnojivo.
Deklarirana kao EZ gnojivo urea mora sadravati minimalno 44 % N uz maksimalni
udio biureta 1,2 %.
Urea je stabilno gnojivo dobrih skladinih svojstava to ju ini najkoritenijim duinim gnojivom. Proizvodi se kao prilirano, granulirano ili peletirano sporodjelujue
gnojivo. Prilirana urea je manjih dimenzija i vrstoe od granulirane te se vie mrvi i
sadri vie praine, stoga je i higroskopnija.
Urea se primjenjuje kao osnovno gnojivo uz zaoravanje, kao predsjetveno i startno
gnojivo plitko unesena u tlo te u prihranama uz plitko unoenje u tlo. Urea djeluje
sporije od amonijevog nitrata tako da ima znaajno produno djelovanje. Takoer,
urea je gnojivo bez punila koje se vrlo dobro otapa u vodi (1 kg/L pri 20C) i moe
se koristiti za folijarnu ishranu, fertigaciju ili kemigaciju. Kod folijarne ishrane treba
paziti na preporuene koncentracije za svaki usjev. Urea nije elektrolit, ne disocira i
otopine imaju niu osmotsku vrijednost te se mogu koristiti u viim koncentracijama
(optimum za itarice 4 %, ali vinova loza u cvatnji maksimalno tek do 0,7 %). Pri otapanju urea oduzima toplinu otapalu i potrebno je priekati prije primjene da otopina
izjednai temperaturu s okolinom.
Iako je urea vrlo kvalitetno gnojivo sa irokom primjenom, nepravilna aplikacija ureje
moe prouzroiti neeljene gubitke i probleme:
1. aplikacija prilirane ili granulirane ureje po povrini tla bez odgovarajue inkorporacije u tlo moe prouzroiti znaajne gubitke volatizacijom zbog brze
hidrolize ureje do amonijaka. Vlanost i niske temperature smanjuju gubitke.
2. brza hidroliza ureje do amonijaka moe fitotoksino djelovati, posebice na
klijance ako je vea koliina ureje aplicirana preblizu sjemenu
3. urea moe sadravati biuret koji je fitotoksian u koncentracijama > 2 %, a u
folijarnoj primjeni ve u koncentracijama 0,25-0,5 %
4. ureju ne treba koristiti za prihranu ozimih strnih ita pri niskim temperaturama i na slabo razvijene biljke jer moe izazvati trovanje biljaka uslijed poveane koncentracije amonijaka, to rezultira zastojem u vegetaciji
5. pri viim temperaturama primjena ureje za prihranu moe izazvati ozbiljna
oteenja na listu.
Prva reakcija ureje u tlu je slabo alkalna jer uz vodu prelazi u amonij-karbamat, ali se
uz odgovarajuu vlanost, temperaturu i kisik za nekoliko dana transformira do nitrata
53
to rezultira slabim prolaznim zakiseljavanjem te se urea smatra slabo kiselotvornim

gnojivom.
Reakcijom anhidriranog amonijaka s CO2 pod visokim pritiskom uz prisustvo katalizatora prvo se proizvodi karmabat, a zatim urea:
2NH3 + CO2 NH2COONH4 NH2CONH2 + H2O
Kalcijev cijanamid - CaCN2
Kalcijev cijanamid je kemijski proizvedeno gnojivo koje kao osnovni sastojak sadri
kalcijev cijanamid, kalcijev oksid i vjerojatno male koliine amonijeve soli i ureje. Sadri 18-22 % N. Deklariran kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 18 % N, a N
mora biti vezano u obliku cijanamida. Kalcijev cijanamid je sivkasti prah, a zbog otrovnosti i aplikacije proizvodi se kao prakasto gnojivo s 1 % ulja, kao granulirano gnojivo
ili kao granulirano gnojivo s dodatkom 1-3 % kalcijevog nitrata.
Kalcijev cijanamid je gnojivo s herbicidnim i fungicidnim djelovanjem. U alkalnim tlima veim dijelom prelazi u fitotoksini dicijanamid - (H2CN2)2. U neutralnim i kiselim
tlima kalcijev dicijanamid se razlae do ureje za 7-10 dana. U gnojidbi se koristi 2-3
tjedna prije sjetve, kao nerazloen je odlian herbicid, posebice za irokolisne korove.
Kalcijev cijanamid je sporodjelujue gnojivo, fertilizacijske vrijednosti sline ilskoj salitri, ali sporijeg djelovanja. Rezidualno djelovanje u tlu je izrazito alkalno, ekvivalentno 61 kg CaCO3/100 kg gnojiva.
Proizvodnja kalcijevog cijanamida poinje zagrijavanjem CaCO3 do dekompozicije na
CO2 i CaO kojemu se dodaje ugljen u atmosferi istog duika:
CaO + 3C CaC2 + CO
CaC2 + N2 CaCN2 + C
2.4.5.
Tekua duina gnojiva

Anhidrirani amonijak - NH3
Anhidrirani amonijak kao ukapljeni plin najjeftiniji je izvor duika i najkoncentriranije

N gnojivo jer sadri 82 % N u amonijskom obliku. Anhidrirani znai da u proizvodnji
amonijaka nema vode ve se proizvodi direktnom sintezom duika iz zraka i vodika u
omjeru 1:3:
N2 + 3H2 2NH3
Kao gnojivo skladiti se u tankovima pod pritiskom i na niskoj temperaturi kada je u
tekuem stanju, a uz atmosferski pritisak postaje bezbojni plin. Anhidrirani amonijak transportira se cisternama i plinovodima (direktna doprema do farme). Koristi
54
se iskljuivo predsjetvenom aplikacijom u tlo injektorom s cijevima na dubinu 15-30

centimetara. Aplikacija je vrlo zahtjevna, uz tijelo aplikatora je cijev pod pritiskom u
kojoj se nalazi anhidrirani amonijak, a u tlo ulazi u plinovitom stanju. Neophodna je
dovoljna vlanost tla da se izbjegne volatizacija. Ipak, uz plitku aplikaciju, suho tlo i na
alkalnim i neutralnim tlima realni su gubitci volatizacijom. Zbog navedenih problema
ea je upotreba otopine amonijaka u vodi.
Puno je vei znaaj anhidriranog amonijaka u proizvodnji gnojiva jer se koristi za proizvodnju amonijevih soli reakcijom s nitratnom, sulfatnom ili fosfatnom kiselinom.
Takoer, reakcijom s CO2 koristi se u proizvodnji ureje.
Urea amonijev nitrat (UAN) CO(NH2)2 NH4NO3
UAN je tekue duino gnojivo, otopina ureje i amonijevog nitrata u vodi, s 30 % duika od ega je u amidnom, u amonijskom i u nitratnom obliku. Deklariran kao EZ
gnojivo UAN mora sadravati minimalno 26 % N od ega je oko u amidnom obliku.
Maksimalan sadraj biureta je 0,5 %.
UAN se primjenjuje unoenjem u tlo, ali i folijarno, i to ist, razrijeen ili pomijean
s pesticidima i mikroelementima, kao i fertigacijom te kemigacijom (pomijean s pesticidima). Nerazrijeeno gnojivo primijenjeno folijarno izaziva razliit stupanj oteenja lista i drugih organa, ovisno o temperaturi i fenofazi usjeva. Stoga se folijarna
primjena preporuuje za biljke koje su u fazi brzog vegetativnog porasta, a provodi se
za oblanog vremena, ujutro ili predveer. Prednosti uporabe UAN-a:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
sigurna i jednostavna uporaba

lako unoenje u irigacijski sustav
siguran za transport i skladitenje
ravnomjerna aplikacija
jeftiniji od veine krutih gnojiva
pogodan za pripremu tekuih NPK mjeavina.
UAN se proizvodi otapanjem krute ureje u otopini amonijevog nitrata (75-80 % otopina ureje i 80-85 % otopina amonijevog nitrata) uz dodavanje vode radi postizanja
odreene koncentracije. Vea koncentracija N podrazumijeva i viu temperaturu isoljavanja, a za koncentracije 28-32 % N sve temperature isoljavanja su nie od 0C.
UAN sadri malu koliinu antikorozivnih sredstava koja omoguuju koritenje posude
za uvanje i aplikatora izraenih od uobiajenih materijala (plastika, elik, aluminij).
Amonijev hidroksid NH4OH
Amonijev hidroksid ili amonijska voda je najjednostavnija ista bezbojna otopina
amonijaka u vodi. Proizvodi se uvoenjem plinovitog anhidriranog amonijaka u vodu
55
i kao otopina stabilna na atmosferskom tlaku sadri 20-25 % N. Deklariran kao otopina duinog gnojiva, amonijev hidroksid kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno
15 % N. Dozvoljen sadraj biureta je maksimalno 2,6 % od ukupnog sadraja duika
(% amidnog N 0,026).
Amonijska voda skladiti se u zatvorenim kontejnerima uz kontrolu temperature jer
se porastom temperature gubi dio duika. Postotni udio N u amonijskoj vodi moe se
poveati do 40 % N porastom tlaka. Amonijska se voda koristi kao gnojivo direktnom
aplikacijom u tlo ili za proizvodnju drugih tekuih gnojiva.
Budui da amonijak volatizira relativno brzo na temperaturama iznad 10 C, amonijska voda injektira se na dubinu 5-10 cm. Ne koristi se na karbonatnim tlima.
2.4.6.
Spororazlagajua ili obloena duina gnojiva
Spororazlagajua ili obloena duina gnojiva su gnojiva ija je topiva komponenta

nakon kristalizacije, priliranja ili granuliranja obloena ili presvuena zatitnim slojem
s ciljem usporavanja ulaska vode, otapanja, razlaganja i oslobaanja hraniva. Ovakva
su gnojiva razvijena jer je nitrifikacija mineralnih duinih gnojiva, ak i onih sa sporodjelujuim uinkom kao to su urea ili kalcijev cijanamid, jo uvijek prebrza da bi
gnojivo bilo ravnomjeran izvor duika tijekom vegetacije. Stoga su spororazlagajua
gnojiva razvijena raznim tehnikama kondenziranja, oblaganja ili presvlaenja granula
duinih gnojiva s ciljem usporavanja razlaganja gnojiva i/ili usporavanja i inhibiranja
nitrifikacije. Razvojem gnojiva izdvojene su tri osnovne kategorije materijala za oblaganje granula gnojiva:
1. polimeri (npr. formaldehid) i monomeri (krotonaldehid, izobutilaldehid)
2. sumporno-polimerni materijali
3. sumporni materijali.
Spororazlagajua gnojiva imaju znaajne prednosti u odnosu na ostala duina gnojiva, ali i znaajno viu cijenu kao nedostatak.
Prednosti sporozlagajuih gnojiva:
1. znatno nii gubitci ispiranjem, denitrifikacijom i volatizacijom
2. smanjena fitotoksinost zbog neznatnog poveanja osmotske vrijednost vodene faze tla
3. apliciraju se jednom za itavu vegetaciju
4. ne oneiavaju okoli.
U proizvodnji spororazlagajuih gnojiva koriste se razliiti postupci oblaganja granula
mineralnih gnojiva:
56
1. prevlaenje granula elementarnim sumporom (9-30 % S), voskovima i polimerima (akrilne smole, polistiren, polietilen)
2. kondenzacija ureje s aldehidima (ureaform s 38 % N, Crotodur s 28 % N, Isodur s 28 % N)
3. primjena inhibitora nitrifikacije.
Inhibitori nitrifikacije su tvari koje nisu toksine za biljku, a inhibiraju prevoenje
amonijaka u nitrate. Znaajni inhibitori su nitrapyrin, DCD (dicyandiamide), tiourea,
kalij azid. Primjena od 0,5 do 2 kg/ha inhibitora selektivno inhibira aktivnost nitrificirajuih bakterija (npr. Nitrosomonas), to je dovoljno za usporavanje nitrifikacije i
smanjivanje gubitaka duika ispiranjem i denitrifikacijom.
Primjeri spororazlagajuih EZ duinih gnojiva:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Krotoniliden diurea (reakcijom ureje s krotonaldehidom) s 28 % N

Izobutiliden diurea (reakcijom ureje s izobutilaldehidom) s 28 % N
Urea formaldehid (reakcijom ureje s formaldehidom) s 36 % N
Amonijev sulfat s inhibitorom nitrifikacije (sadri dicijan-diamid) s 20 % N
Amonijev sulfonitrat s inhibitorom nitrifikacije (sadri dicijan-diamid) s 24 % N
Otopina duinog gnojiva s urea formaldehidom s 18 % N.
2.5. Pojedinana fosfatna gnojiva

Sva fosfatna gnojiva proizvode se iz sirovih fosfata, tj. fosfatnih stijena. Fosfatna gnojiva obuhvaaju razliite oblike mineralnog fosfora proizvedenog mehanikom, kemijskom ili termikom obradom sirovina bogatih fosforom, uglavnom prirodnih minerala
i ruda. Paleta fosfornih gnojiva sadri fosfate (najee kalcijeve) razliite topivosti,
od raspoloivih vodotopivih i citrotopivih fosfata do tekotopivih tercijarnih fosfata.
Takoer, znaajan utjecaj na dinamiku raspoloivosti fosfata ima veliina estica fosfatnih gnojiva jer sitnije estice znae veu aktivnu dodirnu povrinu s tlom, a time
i bre razlaganje fosfata iako ono znaajno ovisi o pH reakciji tla. Iako sitnije estice
gnojiva samo djelomino nadoknauju manju topivost fosfata, ipak su propisane sve
sitnije estice kako opada topivost fosfata:
1. fosforna gnojiva s vodotopivim fosfatima (npr. trostruki superfosfat) ne moraju biti sitno mljevena i koriste se granulirana
2. Tomasov fosfat s citrotopivim fosforom mora biti usitnjen tako da je 75 % estica promjera < 0,160 mm, a ostale < 0,630 mm
3. dikalcijev fosfat (fosfor topiv u alkalnom amonijevom citratu) i djelomino topivi kameni fosfat (40 % ukupnog fosfora je vodotopivo) moraju biti usitnjeni
tako da je 90 % estica promjera < 0,160 mm, a ostale < 0,630 mm
57
4. meki kameni fosfat (55 % deklariranih fosfata topivo u 2 %-tnoj mravljoj kiselini) mora biti usitnjen tako da je 90 % estica promjera < 0,063 mm, a ostale
< 0,125 mm.
Fosfatni su minerali osnovne sirovine u prvom stupnju proizvodnje kompleksnih gnojiva gdje se rainjavaju na topivije oblike. Iako je apatit najea vrsta minerala u svim
sirovim fosfatima, dijelimo ih u dvije osnovne grupe:
1. apatiti
2. fosforiti.
Apatiti su najznaajniji kristalni fosfatni minerali u magmatskim stijenama. Nalaze se
i u metamorfnim stijenama, ali i kao sekundarni minerali u sedimentnim fosfatnim
stijenama, tj. fosforitima. U magmatskim stijenama je fluorapatit najznaajnija vrsta
apatita, a manje je prisutan klorapatit:
1. fluorapatit Ca10(PO4)6F2
2. klorapatit Ca10(PO4)6Cl2
Apatiti biolokom i kemijskom razgradnjom ulaze u sastav sedimentnih stijena.
Fosforiti su sedimentne naslage sitnozrnate smjese razliitih vrsta kalcijevih fosfata
sa silikatima i karbonatima (vapnenac, dolomit). Najznaajniji kalcijevi fosfati u fosforitima su:
1. fluorapatit 3Ca3(PO4)2 CaF2
2. karbonatapatit 3Ca3(PO4)2 CaCO3
3. hidroksilapatit 3Ca3(PO4)2 Ca(OH)2.
Veina sedimentnih naslaga fosforita sadri frankolit kao smjesu razliitih vrsta karbonat-fluorapatita. Fosfati se akumuliraju u sedimentima fosforita troenjem primarnih
minerala i organogenim procesima.
Meki kameni fosfat je posebna vrsta koloidnog fosfata, esto manje istoe jer smjesa
sadri kalcijev karbonat i glinu. Sadri 18-25 % P2O5 netopivog u vodi, nije podloan
ispiranju i ima produno djelovanje jer se godinje razloi tek oko 2 % fosfora. Ima
blagi kalcizacijski uinak, nema fitotoksino djelovanje i moe se primjenjivati zajedno
sa sjetvom.
Oko 80 % fosfata u svijetu proizvodi se preradom fosforita. Naini proizvodnje fosfornih gnojiva, tj. otapanje teko topivih oblika sirovih fosfata su:
1. elektrokemijski
2. razlaganje mineralnim kiselinama (sulfatna, fosfatna i nitratna)
3. termika prerada sirovih fosfata i drugih ruda.
Fosforna gnojiva se prema nainu proizvodnje i kemijskom obliku fosforne komponente, tj. prema stupnju razloenosti i topivosti dijele na:
58
1.
2.
3.
4.
2.5.1.
sirovi fosfati
primarni kalcijevi fosfati (kalcij-dihidrogen fosfati), vodotopivi fosfati
sekundarni kalcijevi fosfati (kalcij-hidrogen fosfati), citrotopivi fosfati
topljeni i termofosfati.
Sirovi fosfati
Fosforitno brano - 6Ca3(PO4)2 CaF2 CaCO3
Fosforitno brano proizvodi se finim mljevenjem fosforita s razliitim udjelom karbonata, silikata i gline. Fosforna je komponenta topiva tek u mineralnim kiselinama te se
iskljuivo kao sporodjelujue gnojivo moe koristiti uz dva uvjeta:
1. fino mljeveno kao brano
2. uporaba iskljuivo na kiselim tlima.
Fosforitno brano moe sadravati 10-36 % P2O5. U Europskoj uniji s oznakom EZ gnojiva moe se deklarirati kao meki kameni fosfat s trikalcijevim fosfatom i kalcijevim
karbonatom kao osnovnim sastojcima ako sadri minimalno 25 % P2O5 od ega je
najmanje 55 % deklariranog udjela topivo u 2 %-tnoj mravljoj kiselini. Takoer, meki
kameni fosftat mora biti usitnjen tako da:
1. najmanje 90 % estica prolazi kroz sito s otvorom 0,063 mm
2. najmanje 99 % estica prolazi kroz sito s otvorom 0,125 mm.
Fosforitno brano ili meki kameni fosfat korisna su fosfatna gnojiva na kiselim tlima
s visokim kapacitetom fiksacije fosfora. Tome pogoduje sporo razlaganje fosfata te
nema tetne fiksacije, a kiselost tla neophodna je za razlaganje fosfata. Meutim,
uinkovitost ovih gnojiva znaajno opada pri pH vrijednostima iznad 5 te su pogodna
samo za biljne vrste koje toleriraju pojaanu kiselost tla.
Pored niske topivosti fosfora, nedostatak fosforitnog brana ili mekog kamenog fosfata je niski sadraj fosfora, to poveava trokove transporta i aplikacije.
Djelomino topivi kameni fosfat
Proizvodi se djelominim otapanjem mljevenog fosforita sa sumpornom i fosfornom
kiselinom. Sadri kalcijeve fosfate razliite topivosti, prvenstveno monokalcijev fosfat
Ca(H2PO4)2 i trikalcijev fosfat Ca3(PO4)2, te gips (kalcijev sulfat). Moe se deklarirati kao
EZ gnojivo ako ispunjava sljedee uvjete:
1.
2.
3.
4.
sadri najmanje 20 % P2O5 topivog u mineralnim kiselinama

najmanje 40 % deklariranog udjela P2O5 topivo je u vodi
najmanje 90 % estica prolazi kroz sito s otvorom 0,160 mm
najmanje 98 % estica prolazi kroz sito s otvorom 0,630 mm
59
Sirovi fosfat iz Alira
Granulirani superfosfat
Granulirani trostruki superfosfat

Slika 4. Pojedinana fosfatna gnojiva (Foto: Z. Lonari)
2.5.2.
Primarni kalcijevi fosfati
Primarni kalcijevi fosfati ili monokalcijevi fosfati su gnojiva s vodotopivom fosfornom

komponentom (H2PO4-). Primarni kalcijevi fosfati su:
1. superfosfat
2. obogaeni superfosfat (koncentrirani superfosfat)
3. trostruki superfosfat ili tripleks.
Superfosfat - Ca(H2PO4)2 + CaSO4
Superfosfat je vodotopivo pojedinano fosfatno gnojivo s niskim sadrajem fosfora,
svega 16-19 % P2O5. Slabo je higroskopno, ali se duim stajanjem slijepi, vie ako je u
obliku praha, a manje u granuliranom obliku (slika 4). Sivkaste je boje.
60
Superfosfat se proizvodi razlaganjem apatita (ili fosforita) sulfatnom kiselinom:

Ca10(PO4)6(OH/F)2 + 7H2SO4 3Ca(H2PO4)2 + 7CaSO4/F2 + H2O
Posljedica razlaganja fosforita sumpornom kiselinom je gips kao balast te superfosfat
sadri dvije komponente:
1. primarni kalcijev fosfat ili dihidrogen fosfat koji je topiv u vodi (> 90 %)
2. kalcijev sulfat ili gips koji je netopiv u vodi.
Kao EZ gnojivo superfosfat mora sadravati minimalno 16 % P2O5, a najmanje 93 % od
toga mora biti vodotopivo. Superfosfat je neutralno gnojivo i nema znaajno kiselotvorno djelovanje na tlo.
U proizvodnji granuliranog superfosfata se radi neutzralizacije slobodne fosforne kiseline i manjeg sljepljivanja moe dodavati usitnjeni vapnenac ili dolomit.
Obogaeni superfosfat - Ca(H2PO4)2 + CaSO4
Obogaeni superfosfat je vodotopivo pojedinano fosfatno gnojivo s neto veim sadrajem fosfora, 22-34 % P2O5. Proizvodi se razlaganjem sirovih fosfata smjesom sumporne i fosfatne kiseline:
3Ca5(PO4)3F + 7H2SO4 + 7H3PO4 8Ca(H2PO4)2 + 7CaSO4 + 3HF
Obogaeni superfosfat takoer sadri dvije komponente, primarni kalcijev fosfat koji
je topiv u vodi (> 90 %) i gips koji je netopiv u vodi. Gips je i u ovom gnojivu balast, ali
je prisutan s manjim udjelom (ovisi o udjelu fosfatne kiseline u proizvodnji) te je sadraj fosfata znaajno vei (22-34 % P2O5) nego u jednostavnom superfosfatu. Praktino,
obogaeni je superfosfat kao smjesa superfosfata i trosturkog superfosfata.
Kao EZ gnojivo obogaeni superfosfat mora sadravati minimalno 25 % P2O5, a najmanje 93 % od toga mora biti vodotopivo.
Trostruki superfosfat ili tripleks - Ca(H2PO4)2 H2O
Trostruki je superfosfat najkoncentriraniji primarni kalcijev fosfat jer sadri 42-48 %
P2O5. Proizvodi se reakcijom mljevenog fosforita s fosfornom kiselinom. Prisutnost
fluorapatita u fosforitu smanjuje koliinu proizvedenog monokalcijevog fosfata te bi
idealna proizvodnja bila s istim hidroksilapatitom:
Ca10 (PO4)6(OH)2 + 14H3PO4 10Ca(H2PO4)2 + 2H2O
Fosforna komponenta trostrukog superfosfata topiva je u vodi (> 90 %). Tripleks je
bezbalastno gnojivo jer, za razliku od superfosfata, ne sadri gips.
Trostruki superfosfat proizvodi se u granulama (slika 4), dobrih je skladinih svojstava
i u pogodnom je obliku za raspodjeljivanje centrifugalnim rasipaima.
61
Kao EZ gnojivo trostruki superfosfat mora sadravati minimalno 38 % P2O5, a najmanje 85 % deklariranog udjela mora biti vodotopivo.
2.5.3.
Sekundarni kalcijevi fosfati

Dikalcijev fosfat ili precipitat ili talonik - CaHPO4 2H2O
Dikalcijev fosfat (talonik ili precipitat) je pojedinano fosfatno gnojivo proizvedeno

taloenjem (precipitacijom) iz suspenzije mljevenog vapnenca i rastopljene fosfatne
kiseline:
2CaCO3 + 2H3PO4 2CaHPO42H2O + 2CO2
Bijeli talog se nakon suenja usitnjava na propisanu veliinu estica. Fosforna je komponenta u obliku hidrogenfosfata (dikalcijev fosfat dihidrat) te nije vodotopiva ve
citrotopiva (u luini amonijevog citrata). Zbog toga je uinkovitije gnojivo na kiselim
tlima nego na neutralnim i alkalnim tlima.
Precipitat moe sadravati i do 40 % P2O5, a kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno
38 % P2O5 topivog u luini amonijevog citrata, a estice moraju biti usitnjene tako da:
1. najmanje 90 % estica mora proi kroz sito otvora 0,160 mm
2. najmanje 98 % estica mora proi kroz sito otvora 0,630 mm.
Dikalcijev fosfat nije higroskopno i nije kiselotvorno gnojivo. Meutim, znaajan nedostatak je relativno skupa proizvodnja te se rijetko koristi kao gnojivo ve kao dodatak u hranidbi stoke.
2.5.4.
Topljeni i termofosfati
Topljeni i termofosfati su pojedinana fosforna gnojiva koja se proizvode ili nastaju

kao nusproizvod obradom sirovina na visokoj temperaturi. Ova grupa fosfornih gnojiva ne sadri fosfate topive u vodi, ve samo citrotopive ili fosfate topive u mineralnim
kiselinama. Zbog toga se uglavnom primjenjuju u prakastom obliku kao gnojiva s
produnim djelovanjem na kiselim tlima.
Razlaganje minerala visokom temperaturom eliminira potrebu skupih mineralnih kiselina za razgradnju fosforita, ali je i proizvodnja termofosfata skupa. Nedostatci termofosfata:
1. ne sadre vodotopive fosfate
2. visoki energetski zahtjevi to poskupljuje proizvodnju
3. ne moe se uvoditi amonijak za proizvodnju sloenih gnojiva.
Topljeni i termofosfati razlikuju se po temperaturi potrebnoj za proizvodni proces:
1. termofosfati se proizvode procesima kalcinacije na temperaturama ispod toke taljenja (proizvod je porozan)
62
2. topljeni fosfati proizvode se procesima fuzije s temperaturama iznad toke

taljenja te dolazi do stapanja sirovih fosfata s kremenom (proizvod je sjajna
talina).
Kalcinirani fosfati (Rhenania fosfat) CaNaPO4 Ca2SiO4
Proizvodi se zagrijavanjem smjese apatita, natrijevog karbonata i pijeska na temperaturu oko 1200C:
Ca5(PO4)3F + 2Na2CO3 + SiO2 CaNaPO4 Ca2SiO4 + NaF + 2CO2
Sadri 28 % citrotopivog fosfata, a kao EZ gnojivo mora ispunjavati sljedee uvjete:
1. ukupno minimalno 25 % P2O5 topivog u alkalnom amonijevom citratu
2. minimalno 75 % estica mora biti promjera < 0,160 mm
3. minimalno 96 % estica mora biti promjera < 0,630 mm.
Aluminijev kalcijev fosfat
Proizvodi se zagrijavanjem usitnjenih minerala, a sadri aluminijeve i kalcijeve fosfate
topive u alkalnom amonijevom citratu ili mineralnim kiselinama. Kao EZ gnojivo mora
ispunjavati sljedee uvjete:
1.
2.
3.
4.
ukupno minimalno 30 % P2O5

minimalno 75 % deklariranog P2O5 topivo u alkalnom amonijevom citratu
minimalno 90 % estica mora biti promjera < 0,160 mm
minimalno 98 % estica mora biti promjera < 0,630 mm.
Kameni fosfat bez fluora (Coronet fosfat)
Topljeni fosfat koji se proizvodi zagrijavanjem smjese fino usitnjenog kamenog fosfata, silikata i vode na temperaturi 1500-1600C tijekom 30 minuta. Sadri 21 % P2O5, a
18 % je citrotopivo.
Tomasov fosfat ili Tomasova ljaka - Ca5[SiO4(PO4)2]
Tomasov fosfat je topljeni fosfat nastao kao nusprodukt u proizvodnji elika ako ruda
sadri vie od 1 % fosfora. Neistoe eljezne rude odstranjuju se uz dodatak vapnenca i silikata na 1600C oksidacijom fosfora i stvaranjem kalcijevog silikofosfata. Tomasov fosfat sadri 8-18 % P2O5. Kao EZ gnojivo Tomasov fosfat treba ispunjavati uvjete:
1.
2.
3.
4.
ukupno minimalno 12% P2O5

minimalno 75 % deklariranog P2O5 topivo u 2 %-tnoj limunskoj kiselini
minimalno 75 % estica mora biti promjera < 0,160 mm
minimalno 96 % estica mora biti promjera < 0,630 mm.
63
Tomasovo brano ima i kalcizacijsko djelovanje jer sadri 42-50 % CaO. Koristan je i
sadraj mikroelemenata Fe i Mn.
2.6. Pojedinana kalijeva gnojiva

Kalijeva gnojiva proizvode se mehanikom i/ili kemijskom obradom sirovih kalijevih
soli iz prirodnih nalazita. Kalijeva su gnojiva vodotopiva, a dijele se prema nainu
proizvodnje na:
1. sirove kalijeve soli
2. obogaene sirove kalijeve soli
3. koncentrirana kalijeva gnojiva.
Koncentrirana se gnojiva proizvode preradom sirovih soli otapanjem i frakcijskom kristalizacijom.
2.6.1.
Sirove kalijeve soli
Sirove kalijeve soli su prirodni minerali, kloridi i sulfati, razliitih udjela kalija:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
2.6.2.
silvit
silvinit
kainit
karnalit
langbeinit
einit
KCl
KCl + NaCl
KClMgSO43H2O
KClMgCl26H2O
K2SO42MgSO4
K2SO4MgSO46H2O
20-42 % K2O
minimalno 10 % K2O
9-12 % K2O
Obogaene sirove kalijeve soli

Obogaena kainitna sol - K2SO4 MgSO4 Na2SO4 KCl
Pojedinano kalijevo gnojivo proizvedeno iz sirovih kalijevih soli i obogaeno s kalijevim kloridom (silvitom). Kao EZ gnojivo sadri minimalno 18 % K2O.
Kiserit s kalijevim sulfatom - MgSO4 K2SO4
Proizvod proizveden dodavanjem kalijevog sulfata kiseritu (magnezijev sulfat). Kao EZ
gnojivo sadri minimalno 6 % K2O, 8 % MgO i maksimalno 3 % Cl.
2.6.3.
Koncentrirana kalijeva gnojiva

Kalijev klorid - KCl
Kalijev klorid je najire koriteno pojedinano kalijevo gnojivo. Potpuno je vodotopivo

i proizvodi se u razliitim oblicima:
1. prakasto kao sirovina za daljnju proizvodnju kompleksnih gnojiva

2. kristalno (slika 5) bez estica < 0,16 mm, pogodno je za runu raspodjelu i
fertigaciju biljaka tolerantnih na kloride
3. granulirano za mehaniko raspodjeljivanje rasipaima (slika 5).
Kalijev klorid proizvodi se iz razliitih smjesa prirodnih minerala. Najea je sirovina
silvinit (smjesa silvita KCl i halita NaCl) iz kojega se otapanjem i frakcijskom kristalizacijom proizvodi kalijev klorid:
KClNaCl KCl + NaCl
Kalijev klorid sadri 60 % K2O, a kao EZ gnojivo sadri minimalno 37 % K2O.
Kalijev sulfat - K2SO4
Kalijev sulfat (slika 5) je pojedinano vodotopivo kalijevo gnojivo koje se koristi za
gnojidbu biljaka osjetljivih na kloridni anion (vinova loza, duhan, krumpir). Na tritu
je prisutno s 50 % K2O u razliitim oblicima (5052 %):
1. kristalno kao sirovina za daljnju proizvodnju kompleksnih gnojiva i za runo
rasipavanje (50-51 % K2O s 0,5-1 % Cl)
2. kristalno poboljane topivosti za fertigaciju i folijarnu primjenu (52 % K2O)
3. granulirano za mehaniko raspodjeljivanje rasipaima (50 % K2O).
Kalijev sulfat kao EZ gnojivo sadri minimalno 47 % K2O i maksimalno 3 % Cl.
Proizvodnja kalijevog sulfata iz kalijevog klorida i sulfatne kiseline (1), ili frakcijskom
kristalizacijom iz prirodnih kompleksnih soli (2):
(1) 2KCl + H2SO4 K2SO4 + 2HCl
(2) K2SO4MgSO46H2O K2SO4 + MgSO4 + 6H2O
Kalijev klorid - magnezijev sulfat (Korn kalij) KClMgSO4
Kalijevo gnojivo s 40 % K2O. Granulirano je pogodno za raspodjeljivanje rasipaima, a
sadri i neto magnezija (6 % MgO), sumpora (4 % S) i natrija (3 % Na).
Kalijev-magnezijev sulfat (Patent kalij) - K2SO4 MgSO4
Kalijevo gnojivo s 30 % K2O. Granulirano je pogodno za raspodjeljivanje rasipaima,
a sadri i neto magnezija (10 % MgO) i sumpora (17 % S). Dozvoljena je uporaba u
ekolokoj poljoprivredi.
Kalijev-magnezijev-natrijev sulfat - Kainit (Magnesia kainit)
K2SO4 MgSO4 Na2SO4
Kalijevo gnojivo dobiveno iz sirovih kalijevih soli, sadri samo 11 % K2O. Granulirano
je pogodno za raspodjeljivanje rasipaima, a sadri i neto magnezija (5 % MgO) i
65
sumpora (4 % S) te dosta natrija (20 % Na). Dozvoljena je uporaba u ekolokoj poljoprivredi. Kao EZ gnojivo mora sadravati minimalno 10 % K2O.
Granulirani kalijev klorid
Kristalizirani kalijev klorid
Prakasti kalijev sulfat

Slika 5. Pojedinana kalijeva gnojiva (Foto: Z. Lonari)
2.7. Sloena mineralna gnojiva

Sloena mineralna gnojiva su kompleksna ili mijeana gnojiva koja sadre najmanje
dva od tri glavna hraniva (slika 6). Prema tome, sloena gnojiva mogu biti dvojna (NP,
NK i PK gnojiva) i trojna ili potpuna (NPK gnojiva).
Kompleksno gnojivo proizvodi se kemijskim reakcijama te se suenjem i granulacijom
ili otapanjem proizvodi kruto ili tekue sloeno gnojivo. Svaka granula pri tome sadri
jednaki omjer deklariranih hraniva.
Mijeano gnojivo proizvodi se suhim mijeanjem nekoliko gnojiva bez kemijske reakcije.
66
Slika 6. Granulirana sloena mineralna gnojiva (gornji red: NPK 15-15-15, 6-18-36 i
10-30-20; donji red: NPK 7-20-30, 5-20-30, 0-20-30)
Sloena gnojiva deklarirana kao EZ gnojiva moraju sadravati minimalno 15-20 % aktivne tvari (N+P2O5+K2O) uz minimalno 2-5 % N, 3-5 % P2O5 i 3-5 % K2O, ovisno o vrsti
i agregatnom stanu gnojiva (tablica 4).
Tablica 4. Minimalni sadraj hraniva u sloenim EZ gnojivima
Tip gnojiva
%N
%P2O5
%K2O
Kruto NP gnojivo
18
Kruto NP gnojivo + urea*
18
Kruto NK gnojivo
18
Kruto NK gnojivo + urea*
18
Kruto i tekue PK gnojivo
18
Kruto NPK gnojivo
20
Kruto NPK gnojivo + urea*
20
Tekue (otop. ili susp.) NP
18
Tekue (otopina) NK
15
Tekue (suspenzija) NK
18
Tekue (otopina) NPK
15
Tekue (suspenzija) NPK
20
*gnojiva s krotoniliden diureom, izobutiliden diureom ili ureaformaldehidom
67
2.7.1.
Kompleksna gnojiva
Dvije osnovne polazne, a ujedno i najzastupljenije sirovine u proizvodnji kompleksnih

gnojiva su sirovi fosfati i amonijak. Takoer, koriste se mineralne kiseline i drugi sirovi
minerali osim fosfata, tako da su sirovine za proizvodnju kompleksnih gnojiva:
1. sirovi fosfati (fosforiti i apatiti)
2. amonijak (industrijski sintetiziran Haber-Boshovim postupkom)
3. sulfatna kiselina (proizvedena od elementarnog sumpora, pirita (FeS2) ili gipsa
(CaSO4))
4. fosfatna kiselina (proizvedena razlaganjem sirovih fosfata sulfatnom kiselinom)
5. nitratna kiselina (proizvedena od amonijaka)
6. kalijeve soli (kalijev klorid i kalijev sulfat proizvedeni frakcijskom kristalizacijom prirodnih kalijevih minerala).
Sve procese proizvodnje kompleksnih gnojiva moemo svrstati u 4 grupe procesa:
1. proizvodnja AMOFOSA neutralizacijom amonijaka i razliitih fosfatnih kiselina
2. proizvodnja NITROFOSA (AMONITROFOSA) razgradnjom sirovih fosfata
3. proizvodnja dvojnih PK gnojiva neutralizacijom kalijevog hidroksida i razliitih
fosfatnih kiselina
4. proizvodnja dvojnih NK gnojiva nitratnom kiselinom i kalijevim solima.
2.7.2.
Kompleksna gnojiva iz grupe AMOFOSA
Gnojiva iz grupe AMOFOSA (amonijak + fosfor) proizvode se neutralizacijom amonijaka i fosfatnih kiselina. Postupku neutralizacije prethodi proizvodnja fosfatne kiseline
razlaganjem prirodnih fosfata sulfatnom kiselinom te moemo rei da proizvodnja
amofosa poinje razlaganjem sirovih fosfata sulfatnom kiselinom. Proces proizvodnje
gnojiva odvija se u dva (dvojna NP) ili tri (trojna NPK) osnovna stupnja:
1. razlaganje sirovih fosfata sulfatnom kiselinom i proizvodnja fosfatne kiseline:
Ca10(PO4)6F2 + 10H2SO4 6H3PO4 + 10CaSO4 + 2HF
2. neutralizacija fosfatne kiseline amonijakom za proizvodnju AMOFOSA:
H3PO4 + NH3 NH4H2PO4
3. dodavanje kalijeve soli amofosu za proizvodnju trojnog gnojiva:
NH4H2PO4 + KCl NH4Cl + KH2PO4
Svojstva gnojiva iz grupe amofosa:
1. duik je iskljuivo u amonijskom obliku (nema nitratnog duika)
2. fosfat je u vodotopivom obliku
3. kalij je vodotopiv
68
4. mogue je proizvesti gnojiva s veim udjelom aktivne tvari nego postupkom

proizvodnje amonitrofosa.
Dakle, neutralizacijom fosfatne kiseline amonijakom nastaje niz gnojiva iz grupe
AMOFOSA. U prvom stupnju nastaju dvojna gnojiva MAP i DAP, a dodavanjem kalijeve
soli nastaju trojna gnojiva razliitih formulacija.
MAP - Monoamonijev fosfat NH4H2PO4
Monoamonijev fosfat ili MAP je vodotopivo dvojno kompleksno bezbalastno NP gnojivo. Uglavnom se proizvodi i koristi u granuliranom obliku (slika 7), ali moe se koristiti i u prakastom obliku. MAP je stabilno gnojivo dobrih fizikalnih svojstava. Kemijska
stabilnost omoguuje uporabu bez praktine bojazni gubitka duika skladitenjem ili
nakon aplikacije.
Kemijski isti MAP ima 12 % N i 52 % P2O5 (formulacija 12-52-0). Svojstva MAP-a su:
1. visoka koncentracija aktivne tvari (ukupno 64 %)
2. zbog omjera hraniva 1:4,3:0 najpogodnije je za osnovnu gnojidbu, ali se koristi i u predsjetvenoj gnojidbi
3. fosfor je u vodotopivom obliku
4. meuprodukt je u proizvodnji trojnih NPK gnojiva razliitih formulacija
Slika 7. Granulirani MAP (Foto: Z. Lonari)
69
DAP - Diamonijev fosfat (NH4)2HPO4

Diamonijev fosfat ili DAP je dvojno kompleksno bezbalastno NP gnojivo. Proizvodi se
i koristi u granuliranom obliku (slika 8). DAP je gnojivo dobrih fizikalnih svojstava, ali
raspodjeljivanjem po povrini tla bez odgovarajue aplikacije postoji opasnost gubitka dijela duika volatizacijom (posebice pri pH tla > 7).
DAP ima 16 % N i 48 % P2O5 (formulacija 16-48-0). Svojstva DAP-a:
1.
2.
3.
4.
5.
visoka koncentracija aktivne tvari (ukupno 64 %)

zbog omjera hraniva 1:3:0 pogodno je za osnovnu gnojidbu
fosfor je u citrotopivom obliku
meuprodukt je u proizvodnji trojnih NPK gnojiva
pogodniji je za uporabu na kiselim nego na neutralnim i alkalnim tlima (zbog
topivosti fosfata i zbog mogueg gubitka duika).
Slika 8. Granulirani DAP iz Rusije, Turske, Litve i panjolske (Foto: Z. Lonari)

Amonij polifosfati
Amonij polifosfati su polimeri ravnih lanaca dok metafosfati imaju ciklian oblik. Proizvode se neutralizacijom fosfatne kiseline anhidriranim amonijakom uz oduzimanje
70
vode, tj. reakcijom pirofosfatne i metafosfatne kiseline s amonijakom. Kruta gnojiva

imaju dobra fizikalna svojstva, stabilna su i bez posebnih zahtjeva za skladitenje. esta formulacija krutih polifosfata je 15-62-0, a mogu biti razliitih formulacija:
1. (NH4)3P3N3O6H3
2. (NH2)3PO
3. HNPO(OH)
27-60-0
43-74-0
17-80-0
Amonij polifosfati se najee koriste za proizvodnju tekuih gnojiva koja predstavljaju smjesu ortofosfata, pirofosfata i polifosfata formulacije 10-34-0.
Polifosfati u tlu vrlo lako i brzo hidroliziraju te biljke lako usvajaju fosfor iz ovih gnojiva.
Razdoblje razlaganja tekuih amonijevih polifosfata u tlu je 2-9 dana, a krutih 4-27
dana, ovisno o pH reakciji i prozranosti tla.
Trojna gnojiva iz grupe AMOFOSA
Trojna NPK gnojiva iz grupe amofosa koriste se za osnovnu gnojidbu i predsjetvenu
gnojidbu, sav duik je u amonijskom obliku, a fosfor je vodotopiv.
Za osnovnu gnojidbu pogodne su formulacije 5-20-30, 5-15-30, 6-18-36, 7-20-30,
8-26-26 i 10-30-20 (slika 6), dok je za predsjetvenu gnojidbu pogodna formulacija
15-15-15.
2.7.3.
Kompleksna gnojiva iz grupe NITROFOSA (AMONITROFOSA)
Gnojiva iz grupe NITROFOSA proizvode se izravnim razlaganjem sirovih fosfata nitratnom kiselinom. U razlaganjem nastalu kiselu masu uvodi se amonijak te se ova
grupa gnojiva naziva i amonijev nitrofos ili AMONITROFOS (amonijak + nitrat + fosfor). Zbog manjeg udjela fosfatne kiseline, fosfatna je komponenta manje topiva,
tj. uglavnom je citrotopiva jer je u obliku hidrogenfosfat aniona (HPO42-). Tijekom
proizvodnog procesa potrebno je zbog higroskopnosti razloiti nastali kalcijev nitrat,
pa postupak proizvodnje amonitrofosa ukljuuje 4 stupnja do proizvodnje trojnih
gnojiva:
1. Razlaganje sirovih fosfata nitratnom kiselinom:
Ca10(PO4)6F2 + 20HNO3 6H3PO4 + 10Ca(NO3)2 + 2HF
2. Uvoenje amonijaka za proizvodnju AMONITROFOSA:
2H3PO4 + 3Ca(NO3)2 + 4NH3 4NH4NO3+2CaHPO4+Ca(NO3)2
3. Razgradnja Ca(NO3)2 uvoenjem u otopinu CO2 iz sinteze amonijaka:
Ca(NO3)2 + H2CO3 + 2NH3 2NH4NO3 + CaCO3 (karbonitratni postupak)
Karbonitratni postupak je najprikladniji zbog cijene, a skuplji su sulfonitratni i
fosfonitratni postupci razgradnje Ca(NO3)2:
Ca(NO3)2 + H2SO4 + 2NH3 2NH4NO3 + CaSO4 (sulfonitratni)
71
Ca(NO3)2 + H3PO4 + 2NH3 2NH4NO3 + CaHPO4

(fosfonitratni)
4. Dodavanje kalijeve soli amonitrofosu za proizvodnju trojnog gnojiva:
NH4NO3 + CaHPO4 + KCl NH4NO3 + CaHPO4 + KCl
Svojstva gnojiva iz grupe amonitrofosa:
1.
2.
3.
4.
duik je u amonijskom i nitratnom obliku

fosfat je djelomino ili potpuno u citrotopivom obliku
kalij je vodotopiv
proizvodni procesi pruaju ui raspon formulacija proizvedenih gnojiva te se
udio aktivne tvari poveava dodavanjem fosfatne kiseline.
Gnojiva iz grupe amonitrofosa karakterizira nekoliko razliitosti od amofosa koje utjeu i na namjenu gnojiva iz ove grupe. Zbog prisutnosti duika u oba oblika, amonijskom i nitratnom, amonitrofosi su pogodniji za startnu gnojidbu nego za osnovnu
gnojidbu. Takoer, koriste se i u prihrani. Zbog manje topivosti fosfora koji je citrotopiv, pogodnija su gnojiva za kisela tla, a manje pogodna za neutralna i alkalna tla.
Za predsjetvenu i startnu gnojidbu pogodne su formulacije 7-14-21, 8-16-24, 13-13-21,
13-10-12, a za prihranu formulacije 15-15-15, 18-9-9 i 20-10-10.
2.7.4.
Kompleksna dvojna PK gnojiva
Proizvodnja kompleksnih dvojnih PK gnojiva nije tako zastupljena kao proizvodnja

amofosa i amonitrofosa. Gnojiva se proizvode neutralizacijom kalijevog hidroksida
ortofosfatnom, pirofosfatnom ili metafosfatnom kiselinom:
1. H3PO4 + 3KOH K3PO4 + 3H2O (kalijev fosfat)
2. H4P2O7 + 4KOH K4P2O7 + 4H2O (kalijev pirofosfat)
(kalijev metafosfat)
3. HPO3 + KOH KPO3 + H2O
Kalijevi fosfati su odlina gnojiva zbog visokog sadraja fosfata. Ovoj grupi gnojiva pripadaju kalijevi ortofosfati, pirofosfati i metafosfati. Koriste se najee u proizvodnji
tekuih gnojiva za folijarnu aplikaciju. Prednosti su ovih gnojiva:
1. visok sadraj aktivne tvari
2. nemaju klorida
3. nizak indeks zaslanjivanja i nizak indeks osmotskog tlaka otopine tla.
Formulacije kalijevih fosfata:
1.
2.
3.
4.
72
monokalijev fosfat
dikalijev fosfat
tetrakalijev pirofosfat
kalijev metafosfat
KH2PO4
K2HPO4
K4P2O7
KPO3
0-52-35
0-40-54
0-40-57
0-60-40 ili 0-57-35.
2.7.5.
Kompleksna dvojna NK gnojiva

Kalijev nitrat - KNO3
Kalijev nitrat je kompleksno dvojno NK gnojivo bez balasta ili punila. Bijele je boje,
vrlo malo higroskopno. U granuliranom obliku (slika 9) pogodno je za aplikaciju u tlo, a
u kristaliziranom obliku za fertigaciju. U prakastom obliku se s kalijevim solima koristi
za pripremanje mijeanih gnojiva. Pogodno je za gnojivo za kaliofilne biljne vrste koje
zahtijevaju dosta kalija (povre, voe) i koje su osjetljive na kloridni anion.
Sadri 14 % N i 46,5 % K2O te je formulacije 14-0-46,5.
Prirodna nalazita kalijevog nitrata (salitre) su vrlo oskudna, sadravajui uglavnom
natrijev nitrat s manjim udjelom kalijevog nitrata te klorida i sulfata. Prvo se iz otopine kristalizacijom odvaja natrijev nitrat, a hlaenje otopine na 5C rezultira kristalizacijom kalijevog nitrata koji se odvaja centrifugiranjem. Industrijskim se postupkom
kalijev nitrat proizvodi reakcijom kalijevog klorida i nitratne kiseline:
KCl + HNO3 KNO3 + HCl
Slika 9. Granulirani kalijev nitrat (Foto: Z. Lonari)

2.7.6.
Mijeana gnojiva
Mijeana gnojiva nastaju mehanikim mijeanjem krutih pojedinanih gnojiva u prakastom ili granuliranom obliku. Po agrokemijskim svojstvima i fertilizacijskom uinku
takva se gnojiva ne razlikuju od kompleksnih i mogu se dobiti razliite formulacije.
Meutim, kompleksna gnojiva imaju znaajno veu koncentraciju aktivne tvari to
sniava trokove prijevoza, skladitenja i raspodjele.
73
Mijeana gnojiva kao punilo obino sadre vee koliine kalcijevog karbonata koji povoljno djeluje na fizikalna svojstva tla i neutralizira dio suvine kiselosti kiselih tala.
Mijeana gnojiva zadravaju kemijska svojstva pojedinanih gnojiva jer se u smjesama
koriste gnojiva koja tijekom i nakon mijeanja nee kemijski reagirati. Svakako ne smije doi do bilo kakvih promjena koje sniavaju kvalitetu mijeanog gnojiva u usporedbi s poetnim pojedinanim gnojivima.
U proizvodnji mijeanih gnojiva mogu se dodati mikroelementi, zatitna sredstva, stimulatori rasta i druge komponente u koliini koja je primjerena nekom tlu, biljci ili
etapi razvitka.
Primjeri mijeanih gnojiva (Finck, 1982.):
1. urea + DAP (diamonijev fosfat) 35-17-0
2. superfosfat + KCl
0-20-30 ili 0-15-20
0-14-22
3. superfosfat + K2SO4
4. Tomasov fosfat + KCl
0-10-20
5. Kalcinirani fosfat + KCl
0-15-22 ili 0-18-20
6. Meki kameni fosfat + KCl
0-15-25 ili 0-20-20
2.8. Pogodnost gnojiva za mijeanje

Mijeanje gnojiva (pojedinanih gnojiva i/ili pojedinanih i sloenih gnojiva) ponekad je pogodno zbog optimizacije gnojidbe postizanjem odreene formulacije (udio
N-P-K), odnosa hraniva, smanjenog broja prohoda (istovremeno unoenje u tlo vie
gnojiva) ili dodavanja sekundarnog ili mikro hraniva. Meutim, odreena se gnojiva
mogu mijeati bez negativnih posljedica, ali postoje tri osnovna razloga ili mogue
posljedice mijeanja gnojiva kada to ne treba initi:
1. gubitak duika
2. imobilizacija vodotopivih fosafata
3. pogoranje fizikalnih svojstava gnojiva sljepljivanjem ili zgrudnjavanjem.
Gubitak duika i imobilizacija vodotopivih fosfata posljedica su nepoeljnih kemijskih
reakcija (uglavnom dekompozicije) nakon mijeanja gnojiva, a s obrzirom da se hraniva gube (duik) ili se smanjuje pristupanost hraniva (fosfor), takva mijeanja nisu
dozvoljena.
2.8.1.
Gubitak duika
Duik se iz mineralnih gnojiva moe izgubiti u obliku amonijaka ili nitroznih plinova:
1. gubitak kao plinoviti amonijak:
a. reakcijom amonijskih gnojiva s alkalnim komponentama (npr. aplikacija
amonijevog sulfata ubrzo nakon kalcizacije)
b. dekompozicijom ureje pri vlanim uvjetima uz povienu temperaturu
74
c. raspadanjem gnojiva s veim udjelom amonijskog duika (npr. DAP-a do

MAP-a ili amonijevog karbonata (NH4)2CO3 do amonijevog hidrogenkarbonata NH4HCO3)
2. gubitak kao nitrozni plinovi:
a. reakcija ureje s nitratima
b. reakcija amidnih ili amonijskih gnojiva s gnojivima koja sadre kiseline
(npr. amonijev nitrat i fosforna kiselina)
2.8.2.
Imobilizacija vodotopivih fosfata
Vodotopivi fosfati (npr. tripleks ili MAP) ne bi trebali biti mijeani s gnojivima ili kondicionerima alkalne reakcije koji sadre kalcij jer se tada stvaraju sekundarni i tercijarni
fosfati koji nisu vodotopivi. Uslijed toga relativno skupi vodotopivi fosfati gube svoju
uinkovitost (topivost).
2.8.3.
Sljepljivanje i zgrudnjavanje gnojiva
Pogoranje fizikalnih svojstava posljedica je mijeanja higroskopnih gnojiva uz hidrataciju gnojiva molekulama vode to rezultira sljepljivanjem ili zgrudnjavanjem i oteava
ravnomjernu aplikaciju gnojiva. Takva se gnojiva samo iznimno mogu mijeati, tj. samo
tijekom suhog vremena i neposredno nakon raspodjeljivanja i aplikacije. Primjeri izrazito higroskopnih gnojiva su norveka salitra (Ca(NO3)2) i amonijev nitrat (NH4NO3).
2.8.4.
Antagonizam gnojiva
Pojave nepoeljnih kemijskih reakcija nakon mijeanja gnojiva koje rezultiraju pogoranjem kemijskih ili fizikalnih svojstava gnojiva nazivamo antagonizam gnojiva. Sve se
mogu svrstati u 4 grupe kemijskih reakcija:
1. neutralizacija
2. dekompozicija
3. dvostruka dekompozicija
4. hidratacija.
Pri pojedinim reakcijama unutar navedenih grupa ne mora biti tetnih posljedica
(samo kemijske promjene), ali one mogu znaiti pad kvalitete novonastalih gnojiva
zbog manje pristupanosti hraniva ili sljepljivanja, dok u najnepogodnijim sluajevima
rezultiraju i znaajnim gubitcima hraniva, uglavnom duika.
Neutralizacija
Primjer neutralizacije koja rezultira imobilizacijom fosfata (stvoreni su oblici manje
topivosti):
Ca(H2PO4)2 + NH3 CaHPO4 + NH4H2PO4
3CaHPO4 + 2NH3 Ca3(PO4)2 + (NH4)2HPO4
75
Dekompozicija
Primjer gubitka aktivne tvari kao posljedica dekompozicije:
CO(NH2)2 + H2O 2NH3 + CO2
(NH4)2HPO4 NH4H2PO4 + NH3
Dvostruka dekompozicija
Primjeri kemijskih promjena bez tetnih posljedica (1), loijih fizikalnih svojstava (2) i
gubitka duika u obliku nitroznih para (3):
(1)
NH4NO3 + KCl NH4Cl + KNO3
2NH4NO3+Ca(H2PO4)2 2NH4H2PO4+Ca(NO3)2 (2)
(3)
NH4NO3 + H3PO4 NH4H2PO4 + HNO3
Hidratacija
Primjer pogoranih fizikalnih svojstava i sljepljivanja granula:
CaHPO4 + 2H2O CaHPO4 2H2O
2. 9. Mikrognojiva
Mikroelementi (ili mikrohraniva) su esencijalni elementi koje biljka treba u relativno
malim koliinama jer ostvarenim biolokim prirodom iz tla iznese nekoliko desetina
ili stotina grama po hektru, pri emu iznoenje Fe moe biti i 1-2 kg/ha. Zbog toga je
i koliina mikroelemenata koja se dodaje gnojidbom relativno mala, ponekad manje
od 1 kg/ha, najee u koliinama 1-2 kg/ha, a pri izraenim nedostatcima do 10 kg/
ha. Tako malu koliinu teko je i zahtjevno ravnomjerno raspodijeliti po tlu ili u tlo te
se mikrognojiva ee primjenjuju zajedno sa sloenim gnojivima ili folijarno.
Druga posebnost gnojidbe mikroelementima je gnojidba samo na tlima nedostatne
raspoloivosti mikroelementa i to preventivno na temelju analizom utvrene nedostatne raspoloivosti ili kurativno zbog utvrenih nedostataka tijekom vegetacije, tj.
pojave simptoma deficita.
U grupi mikroelemenata nalaze se Mn, Zn, Cu, Mo, Ni, Cl i B. Meutim, kao mikrognojiva se ne proizvode i ne apliciraju se gnojiva s klorom (prisutan kao anion u kalijevim
solima, dostatno raspoloiv u tlima) niti s niklom (pojedini autori Ni niti ne svrstavaju
u grupu esencijalnih elemenata). S druge strane, iako je Fe svrstano u grupu makroelemenata, gnojiva koja sadre Fe svrstavaju se u grupu mikrognojiva. Takoer, Co
je koristan element znaajan za leguminoze zbog simbiozne fiksacije duika pa se u
grupu mikrognojiva ponekad ubrajaju i spojevi koji sadre Co.
76
Mikroelementi su kemijski i fizioloki razliitih svojstava i topivosti te se mogu ili

uspjeno aplicirati u tlo (npr. Zn i Cu) ili se ipak ee koriste folijarno (npr. Fe).
Zbog navedenih posebnosti, prvenstveno potrebnih koliina i uinkovitosti ovisne o
nainu aplikacije, mikrognojiva se koriste na sljedee naine:
1.
2.
3.
4.
5.
zajedno s kompleksnim mineralnim gnojivima

folijarnom aplikacijom mikrognojiva
tretiranjem sjemena
samostalnom aplikacijom mikrognojiva u tlo
kao dodatak ili smjesa s pesticidima.
Najea je aplikacija zajedno s kompleksnim mineralnim gnojivima gdje se kruta i

tekua gnojiva koriste kao nosai mikrohraniva. Ova je metoda vrlo pogodna iz dva
razloga:
1. osigurava ravnomjernu raspodjelu mikrohraniva po proizvodnoj povrini koritenjem konvencionalnih rasipaa (raspodjeljivaa) za gnojiva
2. trokovi nisu poveani jer nije potrebna dodatna aplikacija mikrognojiva.
Mikrohraniva mogu biti razliitim nainima dodana mineralnim gnojivima s primarnim hranivima:
1.
2.
3.
4.
suho mijeanje negranuliranih gnojiva

suho mijeanje granuliranih gnojiva
inkorporacija mikrohraniva u granulirana kompleksna gnojiva
prevlaenje ili oblaganje granula gnojiva mikrohranivima.
Suho mijeanje, tj. priprema suhih smjesa najjednostavniji je nain pripreme mineralnih gnojiva s mikrohranivima. Pri tome pod suhom smjesom negranuliranih gnojiva
smatramo smjese materijala (estica) koje su manje od 1 mm te u tom sluaju segregacija nije problem. Vrlo je pogodna za aplikaciju koliine oko 1 kg/ha mikrohraniva,
npr. Zn. Meutim, problem je to prakasti materijali tee zgrudnjavanju, a dodatak
pojedinih mikrohraniva moe intenzivirati taj proces (npr. dodatak cinkovog sulfata
primarnim hranivima).
Suho mijeanje granuliranih gnojiva podrazumijeva mijeanje granuliranih komponenti promjera granula 1.0 do 3.3 mm. Segregacija moe biti znaajan problem ako
su granule razliitih dimenzija, a dogaa se i pri mijeanju, skladitenju, nasipavanju
i konanom mehanikom raspodjeljivanju. Drugi je problem postizanje potrebne distribucije mikrohraniva jer vee granule i vea koncentracija mikrohraniva znae da e
manji broj granula u smjesi sadravati mikrohraniva. Tako moe biti da samo jedna
granula na svakih 20, 30 ili 40 granula sadri mikrohraniva, to znai da mikrohranivo
vjerojatno nee dospijeti do korijena svake biljke.
77
Inkorporacija mikrohraniva u granulirana gnojiva nije tehniki zahtjevan postupak,

ali je neekonomian za male lotove mineralnih gnojiva. Meutim, ovakva se gnojiva
proizvode za usjeve s veim potrebama za pojedino mikrohranivo (npr. dodatak bora
u gnojiva za eernu repu) ili za pojedina tla s utvrenim nedostatkom mikrohraniva
(npr. dodatak Cu u gnojivima u Danskoj ili dodatak Zn u gnojiva za karbonatna tla).
Prevlaenje ili oblaganje granula gnojiva mikrohranivima takoer je tehniki jednostavan postuapk koji se provodi kada je u gnojivo potrebno dodati malu koliinu mikorhraniva. Vrlo je dobro svojstvo to je svaka granula obloena mikro hranivom te je
raspodjela vrlo ravnomjerna i jednostavna.
Ako se u ovakvim gnojivima deklarira i sadraj mikrohraniva, navode se rijei s mikrohranjivim tvarima ili rije s nakon koje slijedi ime i kemijski simbol prisutnog
mikrohraniva, npr. NPK 5-15-30 s mikrohranivom borom (B) je gnojivo koje se proizvodni u Petrokemiji u Kutini i deklarira se kao gnojivo s mikrohranivom (0,5 % B2O3).
Za folijarnu aplikaciju mikrognojiva, tretiranjem sjemena, samostalnu aplikaciju mikrognojiva u tlo ili kao dodatak u smjesi s pesticidima koriste se pojedinana mikrognojiva koja se proizvode i koriste u dva osnovna oblika razliitih topivosti:
1. mineralne soli
2. kelatni kompleks.
Mineralne soli mikroelemenata u anionskom obliku (B, Mo) najee su u obliku natrijevih soli, dok su najee mineralne soli mikroelemenata u kationskom obliku (Fe,
Zn, Cu, Mn) sulfati, oksidi i karbonati.
Kelatirani oblici su organometalni kompleksi u kojima je metalni kation viestruko
vezan, tj. okruen organskom molekulom (ligand). Organometalni kelati se koriste da
bi sprijeili fiksaciju metalnog kationa u tlu, ali i olakali usvajanje mikrohraniva listom
ili korijenom jer biljka moe usvojiti metalni kelat kao kompleksnu molekulu. Dakle,
kelatni ligand treba biti dovoljno stabilan da u tlu sprijei fiksaciju metalnog kationa,
ali treba biti i razgradiv u biljci kako bi otpustio metalni kation nakon usvajanja. Najei kelirajui agensi su natrijeva, kalijeva ili amonijeva sol:
1. etilendiamintetraoctene kiseline
(EDTA)
2. dietilentriaminpentaoctene kiseline
(DTPA)
3. etilendiamindihidroksifeniloctene kiseline
(EDDHA)
4. 2-hidroksietiletilendiamintrioctene kiseline
(HEEDTA).
2.9.1.
Mikrognojiva eljeza (Fe gnojiva)
Kao mikrognojiva eljeza najee se koriste vodotopive soli ili kelati u koliini od 2-3
do 5 kg/ha. Fe gnojiva se predominantno koriste kao otopina za folijarnu aplikaciju
(0,1-0,2 % otopina). Primjeri mikrognojiva eljeza razliitih svojstava su:
78
1. eljezo sulfat
2. eljezo kelati
3. eljezo oksalat.
eljezo sulfat (FeSO4 7H2O s 20 % Fe) jednostavno je vodotopivo gnojivo, koristi se za
folijarnu aplikaciju, ali je danas manjeg znaaja od kelatnih oblika eljeza.
Kelati eljeza (Fe-kelati u obliku Na soli EDTA, 5-9 % Fe) su najznaajnija mikrognojiva
eljeza i koriste se uglavnom za folijarnu aplikaciju (npr. gnojivo Sequestren sa 6 %
Fe), a za primjenu u tlo je vrlo znaajna vrsta kelirajueg agensa. Tako je za kisela tla
najpogodniji Fe-EDTA, a za karbonatna tla Fe-EDDHA.
eljezo oksalat (Fe(COO)2 s oko 22 % Fe) je gnojivo netopivo ili djelomino topivo u
vodi te slui kao nadopuna rezervi Fe u tlu ili kao sporodjelujue folijarno gnojivo.
Biljke prinosom iznose nekoliko kg/ha Fe, ali je rezerva Fe u tlu ogromna pa zadatak
fertilizacije nije nadoknada iznesenog Fe ve osiguravanje dovoljnih koliina biljci raspoloivih oblika Fe.
2.9.2.
Mikrognojiva mangana (Mn gnojiva)
Mikrognojiva mangana vrlo su slinih karakteristika gnojivima eljeza jer se najee

koriste vodotopive soli ili kelati, uobiajeno u koliinama 0,3-0,5 kg/ha Mn, ponekad
do 1 kg/ha, a u sluajevima velikih nedostataka u tlo se aplicira ak 10-30 kg Mn/ha.
Meutim, nadoknada Mn iznesenog prinosom (0,3-1 kg/ha) nije primarni zadatak
gnojidbe zbog znaajnih rezervi u tlu, ve je znaajnije osigurati dostatnu koliinu raspoloivog mangana. Tako aplikacija Mn u tlo alkalne pH reakcije moe rezultirati vrlo
brzom fiksacijom Mn i stoga neuinkovitom gnojidbom. Najznaajnija mikrognojiva
mangana su:
1. manganovi sulfati
2. manganovi kelati
3. manganovi oksidi.
Manganovi sulfati su najpoznatije vodotopivo manganovo gnojivo (MnSO44H2O s 24 %
Mn i MnSO4H2O s 32 % Mn) pogodno za folijarnu aplikaciju. Koristi se u koncentraciji
0,5 % u hortikulturnoj proizvodnji do 2 % u folijarnoj gnojidbi itarica.
Kelati mangana (npr. Mn-EDTA s 13 % Mn) imaju sve veu ulogu u folijarnoj aplikaciji,
ali i u unoenju Mn u tlo.
Manganovi oksidi (MnO s 48 % Mn, Mn2O3, MnO2) netopivi su u vodi i biljka ih moe
koristiti tek nakon mobilizacije, tj. redukcije u kiselim uvjetima. Stoga manganovi oksidi slue za nadopunu rezervi mangana u tlu, a kao sporodjelujua folijarna gnojiva
samo nakon odgovarajue obrade oksida.
79
2.9.3.
Mikrognojiva cinka (Zn gnojiva)
Mikrognojiva cinka koriste se na nain vrlo slian Fe i Mn, bez velike brige o ukupnoj
bilanci Zn jer je pozornost prvenstveno na dostatnosti raspoloivih oblika u tlu. Biljke
prinosom iznose prosjeno 100-400 g/ha Zn koji se i koristi folijarno u navedenim
koliinama. Iznimno, uslijed velikih nedostataka u tlu, moe se aplicirati 10-20 kg/ha.
Najznaajnija mikrognojiva cinka su:
1. cinkovi sulfati
2. cinkovi kelati
3. cinkov oksid.
Cinkovi sulfati su najjednostavnija vodotopiva cinkova gnojiva (ZnSO47H2O s 23 %
Zn, ZnSO4H2O s 36 % Zn i alkalni cinkov sulfat ZnSO44Zn(OH)2 s 55 % Zn) pogodna
za folijarnu aplikaciju. Koriste se u koncentraciji 0,2 % u hortikulturnoj proizvodnji do
0,5 % u folijarnoj gnojidbi itarica. Meutim, cinkov sulfat vrlo lako izaziva kloroze te
je za folijarnu aplikaciju primjereniji alkalni cinkov sulfat, a cinkov sulfat se vrlo esto
dodaje kao dodatak mineralnim gnojivima s primarnim hranivima.
Kelati cinka (npr. Zn-EDTA s 14 % Zn) prikladniji su za folijarnu aplikaciju nego cinkov
sulfat, ali su i manje uinkoviti u pogledu biofortifikacije, tj. poveanja akumulacije Zn
u zrnu.
Cinkov oksid (ZnO sa 70 % Zn) netopiv je u vodi i slui za nadopunu rezervi cinka u tlu
ili kao sporodjelujue folijarno gnojivo.
2.9.4.
Mikrognojiva bakra (Cu gnojiva)
Kao mikrognojiva bakra koriste se vodotopive i netopive soli bakra, a najstarije Cu

gnojivo je bakrov sulfat. Najznaajnija mikorgnojiva bakra su:
1.
2.
3.
4.
bakrovi sulfati (modra galica)

alkalni bakrov klorid (zeleni bakar)
bakrovi kelati
bakrovi oksidi.
Biljke prinosom iznose male koliine, svega 30-100 g/ha Cu, tako da bilanca nije znaajna u pogledu nadoknade iznesenih koliina, ali je znaajna u pogledu prekomjernih
toksinih unosa u tlo. Kao i kod prethodnih mikroelemenata, znaajnija je raspoloivost
Cu u tlu. Nedostatak Cu u tlu intenziviran je visokim pH vrijednostima i sunim uvjetima.
Bakrov sulfat (CuSO45H2O, modra galica s 25 % Cu i CuSO4H2O s 36 % Cu) dodan
u tlo djeluje vrlo brzo, ali je problem ravnomjerna aplikacija jer je potreban u vrlo
malim koliinama pa se koristi kao dodatak u proizvodnji osnovnih mineralnih gnojiva. Bakrov sulfat se moe koristiti i kao folijarno gnojivo, ali lako izaziva klorotine
80
promjene te je za folijarnu primjenu (0,10,3 %) povoljniji zeleni bakar (Cu2Cl(OH)3

s 48 % Cu) ili kelatni bakar.
Bakrov oksid (CuO sa 71 % Cu) je netopiva sol koja se koristi za dodatak Cu u tlo ili kao
sporodjelujue folijarno gnojivo uz odgovarajue aditive.
Folijarnom se aplikacijom godinje dodaje 30-100 g/ha Cu, a u tlo u koliinama oko 5
kg/ha ili do 10 kg/ha u sluajevima jakog nedostatka Cu.
2.9.5.
Mikrognojiva bora (B gnojiva)
Nedostatak bora, kao i nedostatak ostalih mikroelmenata u tlu, predominantno je

posljedica neraspoloivosti postojeih koliina u tlu. Tako se deficit bora javlja uslijed
sue, na laganim pjeskovitim i kalciziranim tlima s visokom pH reakcijom, a deficitu
pridonose i suviak K i Ca. Takoer, biljke godinje iznose male koliine bora, ali su razlike izmeu pojedinih usjeva znaajne. Tako biljke s veim potrebama (eerna repa,
cvjetaa, uljana repica, celer, koloraba, leguminoze) godinje iznose do 500 g/ha B,
dok biljke s malim potrebama (itarice i trave) iznose oko 50 g/ha. Posljedica ovih
razlika je i problem optimalne gnojidbe razliitih usjeva u plodoredu te je generalno
pogodnija folijarna aplikacija bora.
Borna gnojiva se vrlo esto koriste u uzgoju eerne repe aplikacijom 2-4 kg/ha B u
tlo ili folijarnom aplikacijom 1-2 puta u koliini 0,5-1,0 kg/ha B. U folijarnoj aplikaciji
koriste se otopine koncentracija 0,5-1,0 %, a za unoenje u tlo najee se koriste
kompleksna gnojiva s dodatkom bora.
Najznaajnija su borna gnojiva:
1.
2.
3.
4.
5.
Na2B4O710H2O
Na2B4O7
H3BO3
Na2B80134H2O
Ca2B60115H2O
(boraks = Na-tetraborat s 11 % B)
(anhidrirani boraks s 22 % B)
(borna kiselina s 18 % B)
(solubor, poliborat, borsol s 21 % B)
(kolemanit s 9 - 14 % B, netopiv u vodi)
Vodotopiva borna gnojiva koriste se i kao dodatak osnovnim kompleksnim gnojivima

i za pripremu otopina za folijarnu aplikaciju. S druge strane, gnojiva netopiva i slabije
topiva u vodi koriste se za aplikaciju u tlo s produnim djelovanjem uz dobro svojstvo
da nemaju potencijalnu toksinost za usjeve s malim potrebama, ali i loe svojstvo
slabog poetnog uinka.
2.9.6.
Mikrognojiva molibdena (Mo gnojiva)
Mikrognojiva molibdena potrebna su u vrlo malim koliinama, a posebice na tlima s

nedostatkom Mo (kisela tla bogata eljezom). Najpoznatija su Mo gnojiva:
81
1.
2.
3.
4.
natrijev molibdat
amonijev molibdat
molibdenov trioksid
kalcijev molibdat
Na2MoO4H2O (40 % Mo)

(NH4)6Mo7O244H2O (54 % Mo)
MoO3 (66 % Mo)
CaMoO4 (sol netopiva u vodi s 48 % Mo)
Vodotopivi natrijev i amonijev molibdat najznaajnija su mikrognojiva molibdena jer

sadre molibden u pristupanom obliku. Pogodna su za aplikaciju u tlo, folijarnu aplikaciju i za tretiranje sjemena.
Gnojiva netopiva u vodi (oksidi i kalcijev molibdat) koriste se za sporodjelujuu gnojidbu s produnim uinkom.
Mikrognojiva molibdena rijetko se koriste sama, uglavnom se dodaju konvencionalnim gnojivima radi pravilnije raspodjele jer su potrebna u vrlo malim koliinama.
Biljke prinosom iznose male koliine molibdena, 5-20 g/ha, te gnojidba takoer nije
fokusirana na bilancu ve na raspoloivost molibdena. Koliina Mo u gnojidbi je 0,5
kg/ha ili 1,0 kg/ha u sluaju intenzivnog deficita molibdena.
82
Krunoslav Karali
3. KONDICIONERI
(POBOLJIVAI)
TALA
Popravljanje ili kondicioniranje tala pretpostavlja mjeru (kalcizacija, humizacija, meliorativna obrada tla) otklanjanja limitirajueg uinka odreenog initelja plodnosti. Pri
tome, kondicioneri tla su organske i anorganske prirodne tvari ili sintetiki proizvodi
koji se primjenjuju za popravak strukture, toplinskih svojstava, sorptivnih svojstava,
izmjenjivakog kapaciteta tla, reakcije tla i poveanja sposobnosti retencije vode.
Prema Zakonu o gnojivima i poboljivaima tla (NN 163/03, NN 40/07) kondicioneri,
odnosno poboljivai tla su tvari dodane u tlo s osnovnom namjenom poboljavanja
fizikalnih i kemijskih svojstava te bioloke aktivnosti tla. Kondicioneri se prema uinku
u tlu mogu razvrstati na razliite grupe materijala koji prvenstveno djeluju na:
1. promjenu kemijskih svojstava tla (pH vrijednost, oblici i raspoloivost hraniva)
2. promjenu fizikalnih svojstava (struktura tla, vodni kapacitet tla, infiltracija)
3. promjenu fizikalno-kemijskih svojstava.
Najrairenija je primjena sredstava za kalcizaciju, tj. za neutralizaciju suvine kiselosti
tla. Njihova je primjena znaajna i u ratarskoj proizvodnji, posebice u proizvodnim
sustavima koji ukljuuju uzgoj leguminoza i eerne repe. Ostali se kondicioneri vie
koriste u vrlo intenzivnoj i profitabilnoj proizvodnji, stoga su ei u hortikulturnoj
(povre, cvijee, podizanje trajnih nasada) nego u ratarskoj proizvodnji.
Kondicioneri s uinkom na pH reakciju tla:
1. aluminijev sulfat
2. drveni pepeo
83
3. Kondicioneri (poboljivai) tala
3. kalcijev karbonat (lapor, mljeveni vapnenac, fosfatna kreda)

4. magnezijev kalcijev karbonat (magnezijeva kreda, mljeveni magnezij, vapnenac)
5. industrijsko vapno dobiveno u proizvodnji eera
6. magnezijev hidroksid
7. zemljini sumpor
8. eljezo sulfat
Kondicioneri s uinkom na raspoloivost hraniva u tlu:
1. glaukonit
2. gips (kalcijev sulfat)
3. kiserit (magnezijev sulfat)
Kondicioneri s uinkom na fizikalna svojstva tla:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
perlit
vermikulit
vodeni zemljini kristali
malevi
hortikulturni pijesak
treset
Kondicioneri (ili gnojiva) s uinkom na fizikalno-kemijska svojstva tla:

1. komposti
2. zeoliti
3.1. Kondicioneri s uinkom na kemijska svojstva tla

3.1.1.
Kondicioneri s uinkom na promjene pH vrijednosti tla

Aluminijev sulfat
Aluminijeva sol sulfatne kiseline javlja se u obliku bijelog praha ili granula razliite
veliine bez mirisa. Aluminijev sulfat kristalizira se iz vodenih otopina i topiv je u vodi.
Koristi se za zakiseljavanje alkalnih tala odnosno za neutralizaciju suvine alkalnosti
tala. Proizvodi se dodavanjem aluminijevog hidroksida (Al(OH)3) sulfatnoj kiselini
(H2SO4) prema sljedeoj reakciji:
2 Al(OH)3 + 3 H2SO4 Al2(SO4)3 6H2O
Aplikacijom u tlo aluminijev sulfat hidrolizira na aluminijev hidroksid (Al(OH)3) u obliku taloga i razrijeenu otopinu sulfatne kiseline (H2SO4) te prema opisanoj reakciji
utjee na sniavanje pH vrijednosti tla. Pri tome aluminijev kation (Al3+) i sulfatni ani-
84
on (SO42-) utjeu na zakiseljavanje tla. Nadalje, u industriji se koristi kao flokulant za

proiavanje otpadnih voda, u koarstvu, u proizvodnji papira, te u prehrambenoj i
tekstilnoj industriji (Filipovi i Lipanovi, 1995).
Drveni pepeo
Pepeo drveta potencijalno je vrlo koristan industrijski ili umarski organski ostatak, a
s aspekta poljoprivrede moe se svrstati ak i u gnojiva jer sadri dva glavna hranjiva
elementa (P i K), sekundarne makroelemente (Ca i Mg) te pojedine mikroelemente
(Cu, Zn...). Pepeo znaajno utjee i na kemijska svojstva tla te se moe svrstati i u poboljivae ili kondicionere tla.
Uporaba pepela ima tri osnovna aspekta:
1. promjena pH reakcije
2. fertilizacijski uinak
3. ekoloki uinak.
Smije se koristiti iskljuivo na kiselim tlima jer je alkalne reakcije i njegovom primjenom dolazi do porasta pH vrijednosti tla. Ipak, nije uobiajeno neutralizaciju kiselosti
provoditi aplikacijom pepela u tlo, ve se dominantno koriste materijali kao to je
mljeveni vapnenac ili dolomit, hidratizirano vapno i karbokalk. Pepeo u odnosu na
vapnenac djeluje bre i neutralizira po prilici upola manje kiselosti tla nego vapnenac.
U skandinavskim zemljama, SAD-u i Kanadi generalno je pravilo ne aplicirati vie od
1-1,5 t/ha svake 2-3 godine uz obaveznu kontrolu pH reakcije tla. Na izuzetno kiselim
tlima preporuke jednokratne aplikacije pepela mogu biti i do 5 t/ha.
Pepeo ima i fertilizacijski uinak zbog hraniva sadranih u pepelu. Neovisno o vrsti
drveta, ne sadri N, malo je P (prosjeno 1-2 %, maksimalno 4-7 % P2O5), a znaajne su
koliine K (prosjek 7-12 % K2O), stoga pepeo kao gnojivo ima oznaku formulacije 0-1-8
do 0-7-12. Posebno je pogodna fertilizacijska uporaba pepela na kiselim tlima siromanim kalijem i za kaliofilne biljne vrste. Ne smije biti glavni izvor K za gnojidbu jer
su koliine K kojima treba gnojiti esto 200-300 kg/ha K2O godinje, a za to bi trebalo
2,5-3,5 t/ha pepela to je vie od optimalne koliine s aspekta uinka na pH tla (1-1,5
t/ha svake 2-3 godine). U pepelu se nalaze i znaajne koliine sekundarnih hranjivih
elemenata Ca (26-40 % CaO) i Mg (3-5 % MgO) to ga ini povoljnim poboljivaem
za kiselija tla i za drvenaste nasade jer drvenaste kulture iznose i zahtijevaju velike
koliine Ca. Nadalje, pepeo moe sadravati znaajne koliine Zn i Cu koji su biljkama
esencijalni, ali su to teki metali koji stoga mogu predstavljati i ekoloki problem.
S ekolokog aspekta primjene pepela dva su osnovna problema:
1. ostatci pesticida
2. teki metali.
85
Aplikacijom pepela kemijski tretiranog drveta moe se znaajno poveati koncentracija PAH-a (policikliki aromatski ugljikovodici) ili PCB-a (poliklorirani bifenilni spojevi).
Potencijalno tetne tvari su i teki metali koji su usko vezani s ishranom bilja i fertilizacijom jer su pojedini teki metali neophodni za biljke, a u tlu mogu biti u toksinim
koncentracijama (Zn, Cu, Mo, Ni). Posebno su znaajne koncentracije kadmija (Cd),
kroma (Cr), ive (Hg), olova (Pb), bakra (Cu) i cinka (Zn).
Primjena pepela drveta radi popravljanja svojstava tla i gnojidbe mogua je uz ispunjavanje sljedeih preduvjeta:
1. kiselo tlo iji pH treba pribliiti slabokiseloj ili neutralnoj reakciji
2. tlo siromano kalijem
3. pepeo ne smije sadravati previsoke koncentracije ostataka pesticida ili tekih
metala
4. obavezna kontrola promjene pH reakcije tla i koncentracije tekih metala.
Uporaba pepela prvenstveno je prisutna u umskim ekosustavima jer osigurava povrat kalcija u tlo i neutralizira kiselost tla, zatim na livadama, a u hortikulturi za pripremu gredica za cvijee, za vrtove s povrem i za drvenaste biljke. Poseban su aspekt
alternativni oblici poljoprivrede kao ekoloka (organska) poljoprivreda gdje se pepeo
moe koristiti za proizvodnju vlastitih mijeanih gnojiva kao komponenta kojom se
osigurava kalij, a esto se koristi zbog neutralizacije kiselosti i dodatka kalija masi za
kompostiranje (Lonari, 2012.).
Kalcijev karbonat (i vapnenac, dolomit, lapor, gaeno i ivo vapno, karbokalk)
Mineral kalcit (CaCO3) u prirodi je vrlo rairen u razliitim oblicima vapnenca, mramora i krede (Filipovi i Lipanovi, 1995). Osnovna primjena u poljoprivredi je neutralizacija suvine kiselosti tla kalcizacijom, a djeluje i kao poboljiva strukture tla. Za
kalcizaciju se openito mogu koristiti svi materijali alkalne reakcije koji sadre kalcijeve i/ili magnezijeve ione. Sirovine za dobivanje kalcizacijskih materijala su mekani i
tvrdi vapnenac, dolomit i lapor, koji se usitnjavaju mljevanjem. Termikom obradom
vapnenih materijala postupkom kalcinacije odnosno peenja na temperaturi do 1300
C dobiva se hidratizirano i ivo vapno. Isto tako, kao materijali za kalcizaciju mogu
se koristiti i razliiti otpadni muljevi, poput saturacijskog mulja koji se dobiva kao nusprodukt prerade eerne repe. Prema kemijskim svojstvima sredstva za kalcizaciju su
karbonati, oksidi ili hidroksidi kalcija i/ili magnezija.
Kemijska kakvoa vapnenih materijala izraava se kalcij karbonat ekvivalentom (CCE)
koji je pokazatelj istoe materijala za kalcizaciju s aspekta udjela kalcija i magnezija.
Nadalje, pokazatelj fizikalne kakvoe materijala za kalcizaciju je efektivna neutralizacijska vrijednost (ENV) koju pored kemijskog sastava i istoe ini i granulacija, tj. udio estica odreenih dimenzija. Fizikalna svojstva u najveoj mjeri utjeu na brzinu aktivaci-
86
je u tlu, pri emu je veliina estica jedan od glavnih elemenata. estice sitnije od 0,425
mm su deset puta djelotvornije od estica iznad promjera 0,850 mm (Karali, 2009).
Izmeu vapnenca (kacijev karbonat) i dolomita (kalcij magnezij karbonat) postoji itav
niz razliitih mjeavina s razliitim udjelom kalcija i magnezija. Meki i tvrdi vapnenac,
hidratizirano vapno i saturacijski mulj brzo djeluju u pravcu korekcije suvine kiselosti
tla. Dolomit u usporedbi s ostalim materijalima na kiselost tla djeluje neto slabije.
Prema uinkovitosti promjene kemijskih svojstava tla meki i tvrdi vapnenac, dolomit,
hidratizirano vapno i saturacijski mulj rezultiraju malim razlikama u djelovanju. ivo
vapno i gaeno vapno djeluju izuzetno brzo i smiju se koristiti samo na tlima gdje je
potrebno ubrzati promjenu pH reakcije, tj. na hladnim i vlanim tlima. Karbokalk ili
saturacijski mulj nusproizvod je pri proizvodnji eera, a pogodan je za kalcizaciju jer
sadri i dosta organske tvari te male koliine fosfora, kalija i mikroelemenata.
Na temelju Pravilnika o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01, NN 10/07) u ekolokoj je poljoprivredi doputena upotreba kalcijevog karbonata prirodnog podrijetla (kreda, lapor, vapneno brano).
Magnezijev hidroksid
Magnezijev hidroksid je anorganski spoj molekulske formule Mg(OH)2. To je bijela
krutina slabo topiva u vodi. Vodena otopina je alkalna. Magnezijev hidroksid dolazi u
prirodi kao mineral brucit i otapa se u kiselinama dajui magnezijeve soli (Filipovi i Lipanovi, 1995). Kemijskim putem dobiva se iz reakcije magnezijevog oksida s vodom:
MgO + H2O Mg(OH)2
Magnezijev hidroksid moe se koristiti kao izvor magnezija u tlu te za neutralizaciju
suvine kiselosti tla.
Vodena suspenzija (magnezijevo mlijeko) upotrebljava se u medicini kao antacid te u
industriji kao sredstvo za neutralizaciju slabih kiselina, a koristi se i u sluaju trovanja
kiselinama.
Radi deklariranja magnezijevog hidroksida kao anorganskog gnojiva sa sekundarnim

hranjivim tvarima, sukladno Uredbi (EZ) br. 2003/2003, mora sadravati minimalno
60 % MgO, a finoa usitnjavanja mora biti takva da 99 % materijala prolazi kroz otvore
sita irine 0,063 mm.
Zemljini sumpor
U svom prirodnom obliku sumpor je iroko rasprostranjena uta krutina u obliku kristala. Pojavjuje se u velikim koliinama kao slobodan element ili kao sulfidni i sulfatni
mineral (Filipovi i Lipanovi, 1995). Tijekom razgradnje minerala sumpor se osloba-
87
a i oksidira. Oksidaciju obavljaju sumporne bakterije od kojih su najznaajnije Thiobacillus spp. Sumpor je esencijalan element za ivot i sastavnica je aminokiselina.
Sastavni je dio proteina brojnih enzima koji reguliraju fotosintezu i fiksaciju duika.
Elementarni sumpor se u tlu sporo razgrauje i postupno oslobaa te nije podloan
gubitcima ispiranjem.
Sumpor se koristi na alkalnim tlima za sniavanje pH vrijednosti tla te tako poveava
pristupanost drugih biljnih hraniva. Primijenjene koliine ovise o rezultatima analize
tla, odnosno o razini utvrene prekomjerne alkalnosti tla. Sumpor se takoer koristi
na tlima s visokim sadrajem natrija, pri emu sumpor oksidira i vee se s natrijem te
tako omoguava ispiranje natrija u dublje slojeve tla. Aplikacija sumpora moe djelovati
toksino na biljke te se koristi do 50 g/m2 i to najkasnije 8 tjedana prije sjetve ili sadnje.
Prema Pravilniku o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda
(NN 91/01, NN 10/07) u ekolokoj je poljoprivredi doputena upotreba elementarnog
sumpora uz prethodno odobrenje nadzorne stanice ili nadzornog tijela. Da bi elementarni sumpor mogao biti deklariran kao anorgansko gnojivo sa sekundarnim hranjivim
tvarima, sukladno Uredbi (EZ) br. 2003/2003 mora sadravati minimalno 98 % S.
eljezov sulfat
eljezov sulfat heptahidrat je sitna kristalna anorganska sol, svjetlo zelene boje, kemijske formule FeSO4 7H2O. Sadri 20 % Fe i 11,5 % S. Dobiva se u obliku svijetlozelenih monoklinih prizmi otapanjem eljeza u razrijeenoj sulfatnoj kiselini (Filipovi i
Lipanovi, 1995). Najvanija je tehnika sol eljeza i slui za dobivanje drugih spojeva
eljeza. eljezo (II) sulfat heptahidrtat (zelena galica) je sol topiva u vodi, a na zraku je
nestabilna. U zelenoj galici svaki ion eljeza okruen je sa est molekula vode koje se
nalaze na vrhovima oktaedra. Sedma molekula vode je kristalizacijska voda smjetena
blizu sulfatnog aniona (Zumdahl, 2009).
eljezni sulfat upotrebljavamo za uklanjanje eljezne kloroze uslijed nedostatka raspoloivog eljeza u tlu, tj. u sluaju pojave interkostalne kloroze ili uenja lista. Koristi
se i kao umjereno sredstvo za zakiseljavanje karbonatnih i neutralnih tala. U industriji
slui za dobivanje drugih spojeva eljeza, za proizvodnju tinte i boja, za dezinfekciju
i dezodorizaciju, za konzerviranje drveta. Ovaj spoj vrlo esto predstavlja industrijski otpad i moe biti uzrok ekolokog optereenja okolia.
3.1.2.
Kondicioneri s uinkom na promjenu raspoloivosti i/ili sadraja hraniva u tlu

Glaukonit
Glaukonit je mineral karakteristine zelene boje, eljezo kalij filosilikat, vrlo niske
otpornosti na raspadanje te predstavlja vrlo troan mineral. Graen je iz slojeva
88
montmorilonita koji imaju sposobnost ekspanzije odnosno bubrenja i razmicanja, te

od neekspandirajuih slojeva. Udio ekspandirajuih slojeva moe biti vie od 50 %,
ali se uobiajeno javljaju tipovi glaukonita s manje od 10 % slojeva koji se razmiu.
Varijacije u udjelu ekspandirajuih slojeva objanjavaju razlike u svojstvima glaukonita, ukljuujui i kemijski sastav (osobito sadraj kalija), toplinska svojstva, kapacitet
zamjene kationa, boje, indeks loma svjetlosti i specifinu teinu.
Prema tome, glaukonit predstavlja prirodni sekundarni mineral proet Fe-K-silikatima i sadri 6-7 % K, ali i 30-ak drugih razliitih elemenata. Koristi se kao kondicioner
sa sporodjelujuim gnojidbenim uinkom kalija. Raspadanjem glaukonita i gubitkom
kalija mogu se tvoriti montmoriloniti ili vermikuliti uz otputanje ili oksidaciju strukturnog eljeza.
Kalcijev sulfat
Kalcijev sulfat je vrlo mekan sulfatni mineral koji se u prirodi javlja u nekoliko oblika.
Bezvodni CaSO4 dolazi kao mineral anhidrit, a dihidrat (CaSO4 2H2O) kao gips ili
sadra te je prema kemijskom sastavu sainjen od kalcijevog sulfata i vode (Filipovi i
Lipanovi, 1995). U prirodnim uvjetima nastaje kristalizacijom iz morske vode, zajedno s drugim sulfatima i kloridima. Gips je est mineral, s evaporacijskim leitima u
sedimentnim stijenama, pri emu se depoziti pojavljuju u slojevima. isti gips je bijele
boje, dok razliite primjese mogu rezultirati drukijim obojenjima. Gips je umjereno
topiv u vodi i za razliku od veine drugih soli, pokazuje retrogradnu topljivost odnosno
postaje manje topiv pri viim temperaturama.
Predstavlja sulfatni materijal za gnojidbu tla kalcijem bez znaajne promjene pH vrijednosti jer kalcijev kation (Ca2+) utjee na poveanje pH vrijednost tla, dok sulfatni
anion (SO42-) djeluje suprotno i sniava pH vrijednost tla. Nadalje, gips neutralizira alkalnost tla izazvanu suvikom natrija te poboljava strukturu tla jer na adsorpcijskom
kompleksu tla zamjenjuje natrij s kalcijem. Gips se koristi i kao umjereni zakiseljiva
tla.
Prema Pravilniku o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01, NN 10/07) u ekolokoj je poljoprivredi doputena upotreba samo
prirodnog gipsa, ali uz prethodno odobrenje nadzorne stanice ili nadzornog tijela, dok
za primjenu gipsa u integriranoj i konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji nema
ogranienja. Kako bi kalcijev sulfat mogao biti deklariran kao anorgansko gnojivo sa
sekundarnim hranjivim tvarima, sukladno Uredbi (EZ) br. 2003/2003, mora sadravati
minimalno 25 % CaO i 35 % SO3, a finoa usitnjavanja mora biti takva da najmanje
80 % estica prolazi kroz otvore sita irine 2 mm te 99 % estica mora prolaziti kroz
otvore sita irine 10 mm.
89
Kiserit
Mineral koji je prema kemijskom sastavu magnezijev sulfat monohidrat (MgSO4H2O).
Rije je o mineralu koji moe biti bezbojan, sivo-bijele ili ukaste boje, staklastog sjaja. Kiserit se dobiva iz dubokih podzemnih naslaga minerala na mjestima nekadanjih
oceana. Prvenstveno se vadi na podruju dananje Njemake te je nazvan prema njemakom fiziaru Dietrichu Georgu von Kieseru. Mineral sadri biljna hraniva te predstavlja izvor topivog Mg i S za biljke i sadri 15-16 % Mg i 20-22 % S. Nakon vaenja
kiserita, magnezijeve soli se odvajaju od kalijevih i natrijevih soli primjenom suhog
elektrostatskog postupka.
Fini kristali kiserita mogu se primjenjivati izravno u tlo ili se granuliraju do estica
koje su bolje prilagoene za mehaniku aplikaciju. Budui da aplikacija kiserita nema
znaajan utjecaj na pH tla, moe se koristiti na svim tipovima tala, neovisno o pH vrijednosti tla. Zbog visoke topivosti u tlu moe se koristiti i tijekom vegetacije kako bi
se zadovoljile potrebe usjeva za hranivima. Kiserit se ne koristi kao folijarno gnojivo
ili za fertirigaciju, ve slui kao sirovina za proizvodnju magnezijevog sulfata (MgSO4
7H2O) koji je potpuno topiv i pogodan za fertirigaciju i folijarnu primjenu.
Budui da je kiserit mineral koji se vadi iz prirodnih naslaga, doputena je upotreba u ekolokoj proizvodnji uz prethodno odobrenje nadzornog tijela (NN 91/01, NN
10/07). Kako bi kiserit mogao biti deklariran kao anorgansko gnojivo sa sekundarnim
hranjivim tvarima, prema Uredbi (EZ) br. 2003/2003, mora sadravati minimalno 24
% MgO i 45 % SO3.
Magnezijev sulfat
Sol (kemijska formula MgSO4) koja sadri magnezij, sumpor i kisik. Bezvodni oblik magnezijevog sulfata je higroskopan i lako vee vodu iz zraka. U prirodi se javlja kao
heptahidratni sulfat odnosno mineral episomit (MgSO4 7H2O). Rije je o bezbojnim
kristalima igliastog oblika koji su topivi u vodi. Magnezijev sulfat heptahidrat (gorka
sol, epsonova sol, magnezijeva galica) nalazi se u pojedinim mineralnim vodama, a
dobiva se otapanjem magnezijevog karbonata ili hidroksida u razrijeenoj sulfatnoj
kiselini (Filipovi i Lipanovi, 1995). Hidratizirani magnezijev sulfat odnosno gorka sol
koristi se u medicini, industriji papira, koe i tekstila te u poljoprivredi.
U poljoprivrednoj se proizvodnji magnezijev sulfat koristi za neutralizaciju nedostatka
magnezija ili, rjee, sumpora u tlu. Najee se primjenjuje u proizvodnji lonanica ili
za usjeve koji imaju poveane zahtjeve za magnezijem. Prednost magnezijeva sulfata
u odnosu na druge materijale za dodatak magnezija u tlo (poput dolomita) je visoka
topivost koja omoguava folijarnu primjenu magnezijevog sulfata. Otopine magnezijevog sulfata priblino su neutralne reakcije, za razliku od ostalih soli magnezija (poput dolomita), koje mogu biti alkalne. Stoga upotreba magnezijevog sulfata kao izvora
magnezija u tlu ne mijenja znaajno pH vrijednost tla.
90
Da bi magnezijev sulfat mogao biti deklariran kao anorgansko gnojivo sa sekundarnim hranjivim tvarima, prema Uredbi (EZ) br. 2003/2003, mora sadravati minimalno
15 % MgO i 28 % SO3. Sukladno Pravilniku o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u
proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01, NN 10/07) u ekolokoj je poljoprivredi doputena upotreba magnezijevog sulfata uz prethodno odobrenje nadzorne stanice ili
nadzornog tijela.
Ugljena praina
Ugljena praina je fini prakasti oblik ugljena koji se dobiva iz drvenastih sirovina, orahovih ili kokosovih ljuski i slinih materijala. Proizvodi se pougljenivanjem, zagrijavanjem organskih tvari bez pristupa zraka (Filipovi i Lipanovi, 1995).
Ugljena praina se dobiva u obliku estica, kao prah ili fine granule manje od 1,0 mm u
promjeru, uz prosjean promjer izmeu 0,15 i 0,25 mm. Stoga ugljena praina ima daleko veu povrinu po jedinici mase od grumena ugljena. Kemijska priroda amorfnog
ugljika u kombinaciji s velikom povrinom ini ugljenu prainu idealnim sredstvom za
adsorpciju. Jedan gram aktivnog ugljena dobivenog iz ugljene praine ima povrinu
od 400 m2 do 1200 m2. Koristi se za uklanjanje toksina iz tla, vode i zraka te za obezbojenje tekuina i obnovu otapala. Sitne estice ugljene praine primjenjuju se za
odstranjivanje toksinih tvari, boja, mirisa, kiselina, soli. U industriji ugljena praina
se moe koristiti za izradu solarnih panela te ugljikovih ploa.
3.2. Kondicioneri s uinkom na fizikalna svojstva tla

3.2.1.
Kondicioneri s uinkom na strukturu tla

Perlit
Amorfni materijal vulkanskog podrijetla koji ima relativno visok sadraj vode (2 -5 %).
Perlit je vrsta vulkanskog stakla najee sive, ali takoer moe biti zelene, smee,
plave ili crvene boje. Vulkansko staklo se oblikuje kada rastaljena lava eruptira iz vulkana i vrlo brzo se hladi. Budui da se hladi tako brzo, nema vremena za kristalizaciju
ili za gubitak vode. Lava se odmah stvrdne u materijal poput stakla koji sadri vodu.
Perlit je silikatni materijal, to znai da sadri oko 70 % silicijevog dioksida (SiO2), 15 %
aluminijevog oksida (Al2O3), 5 % kalijevog oksida (K2O), 4 % natrijevog oksida (Na2O3)
i oko 1 % oksida eljeza (Fe2O3).
Perlit se pri zagrijavanju iri i postaje porozan. Pri tome izvorni volumen moe proiriti
ak do dvadeset puta. Ova ekspanzija rezultat je zagrijavanja vode. Nakon zagrijavanja perlit je obino svijetlo sive do bijele boje. To je krut i lagan te sterilan sitnozrnati
materijal, neutralne pH reakcije.
91
U hortikulturi perlit se moe koristiti kao kondicioner tla ili samostalno kao medij za
hidroponski uzgoj biljaka ili za proizvodnju presadnica. Kada se koristi kao kondicioner
tla, karakterizira ga velika propusnost za vodu te na taj nain sprjeava zbijanje tla.
Primjenjuje se za poboljavanje strukture (aeracije i vododrivosti tla), bolju vodopropusnost i smanjivanje volumne teine tla.
Svjetske rezerve perlita procjenjuju se na 700 milijuna tona, to znai da perlit predstavlja neobnovljivi resurs. Zbog svoje niske gustoe i relativno niske cijene, razvijene
su mnoge komercijalne aplikacije perlita. Koristi se kao graevinski materijal za dobivanje laganih buka i mortova te kao materijal za izolaciju. Perlit nadalje predstavlja
kvalitetan materijal za filtraciju. esto se koristi kao alternativa dijatomejskoj zemlji.
Treset
Treset ine naslage odumrlog i slabo razloenog biljnog materijala. Nastaje na podrujima na kojima se uestalo zadrava voda stvarajui redukcijske uvjete i kiselu
reakciju. Odumrle movarne biljke i drugi organski ostatci sporo se razlau te se nerazgraeni ili djelomino razgraeni organski ostatci slojevito taloe. Pri tome nastaju
razliite vrste treseta, bijeli, smei i crni treset. U primjenu dolazi kao prirodni, vie ili
manje razloeni (vlaknast) treset, sueni, komprimirani ili preparirani (kemijski obraen s mineralnim dodatcima) oblik.
Znaajno svojstvo treseta je zadravanje vlage tla u sunim uvjetima te smanjenje negativnog utjecaja suvika vode na korijen biljke u vlanim uvjetima. Treset poveava
retenciju vode u tlu 5-15 puta u odnosu na unesenu masu. Pri tome, treset se esto
koristi u hortikulturi jer utjee na poboljanje strukture tekih tala, ini ga rahlijim,
toplijim i poveava kapacitet za zrak uz tamniju boju. Meliorativni znaaj treseta vrlo
je velik na pjeskovitim tlima, to se ogleda u specifinostima treseta poput visokog
udjela organske tvari (50-75 % i vie) i zadovoljavajueg odnosa huminskih i fulvo
kiselina (Miljkovi, 2005.).
Nadalje, trest se moe mijeati s tlom te veina supstrata sadri treset. Pri tome treset
predstavlja dobru osnovu za proizvodnju supstrata koji se dodavanjem hraniva moe
prilagoditi potrebama odreenih vrsta biljaka. Zbog kisele reakcije pojedinih vrsta,
treset (pH 3-6) poveava kiselost tla, to odgovara acidofilnim biljkama. Treset moe
vezati hraniva iako sam nije plodan. Materijali kao to su perlit ili vermikuliti mogu se
dodavati za poveanje adsorpcijskih svojstava. Treset ne sadri sjeme korova poput
pojedinih organskih gnojiva.
Ipak, treset ima i odreena nepovoljna svojstva. Kisela reakcija nije pogodna za brojne biljne vrste pa je potrebno dodavati materijale koji sadre kalcij i magnezij za neutralizaciju suvine kiselosti. Ne sadri hranidbene elemente i potrebno ih je naknadno
92
dodavati. Treset brzo gubi svojstvo upijanja vode te nije pogodan za pokrivanje tla
jer se na povrini brzo isuuje. Nakon isuivanja teko ponovo poprima mogunost
upijanja vode.
Prema Pravilniku o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda
(NN 91/01, NN 10/07) u ekolokoj poljoprivredi upotreba treseta doputena je samo
u hortikulturi (povrarstvo, uzgoj ukrasnog bilja i grmlja, rasadnici).
Vermikulit
Vermikulit je alumosilikatni mineral koji je klasificiran kao filosilikat i ima mogunost
znaajnog irenja prilikom zagrijavanja. Sirovi vermikulit je mineral zlatno smee boje
sa slojevitom strukturom. Predstavlja sekundarni mineral gline tipa 2:1, to znai da
je graen iz dva sloja tetraedara silicija izmeu kojih se nalazi jedan sloj oktaedara
aluminija. Ima sposobnost ogranienog irenja prilikom bubrenja u vlanim uvjetima,
pri emu se slojevi mogu razmaknuti do oko 1,4 nm. Vermikulit ima visoku sposobnost
sorpcije kationa od 100 do 150 mmol/100 g uz specifinu povrinu 300-500 m2/g. U
vlanim uvjetima vermikulit ima sposobnost fikasacije kalijevih iona izmeu slojeva.
Vermikulit je neutralne reakcije, netopiv je u vodi, sterilan je, ne sadri patogene
organizme i sjeme korova. Ima veliku sposobnost upijanja vode te povoljan omjer
vode i zraka. Ekstremno je lagan, promjer estica iznosi oko 0,15 mm. Izmjenjivo vee
hranidbene elemente u obliku kationa te ih tako zadrava u pristupanom obliku za
usvajanje korijenom biljaka. Sadri male koliine kalija, kalcija i magnezija. Koristi se
kao nosa mineralnih hraniva koja postupno otputa te ini tlo rahlim i lakim, poveavajui mu kapacitet za zrak i vodu.
Vermikulit i proizvodi od vermikulitnih mjeavina imaju iroku primjenu u hortikulturi,
osobito kao dodatak supstratima pri uzgoju presadnica i lonanica te u hidroponskom
uzgoju. Vermikuliti se koriste i za pokrivanje povrine tla u hortikulturnoj proizvodnji.
3.2.2.
Kondicioneri s uinkom na retenciju vode u tlu

Hortikulturni pijesak
Kao hortikulturni pijesak koristi se kremeni sterilizirani pijesak u obliku silicijevog dioksida (SiO2). Kemijski je prilino inertan i netopiv u vodi (Filipovi i Lipanovi, 1995).
Hortikulturni pijesak dolazi ispran, ne sadri karbonate i vapno, to mu daje neutralni
pH, te ne utjee na promjenu pH vrijednosti tla.
Predstavlja kondicioner koji se koristi za poboljanje infiltracije i odvodnje voda u hortikulturnoj proizvodnji na teksturno tekim glinastim tlima. Unoenjem pijeska u tlo i
njegovim temeljitim mijeanjem u oraninom i podoraninom sloju hidromorfnog tla
93
tekog, glinovitog sastava (npr. beskarbonatna ritska crnica), mijenja se odnos frakcije gline i pijeska te se bitno poboljava mehaniki sastav, a time i vodozrani reim
tretiranog tla (Miljkovi, 2005). Poveanje udjela pijeska u tlu rezultira smanjenjem
zbijenosti teksturno tekih tala i lakom perkolacijom vode kroz profil tla, smanjuje
se rizik od prekomjernog zadravanja vode, nastanka hipoksije (tj. nedostatka kisika) i
tako omoguava uzgoj vie razliitih biljnih vrsta. Moe se mijeati s tlom radi poboljanja aeracije i drenae prilikom uzgoja sukulentih biljaka i kaktusa u lonanicama.
Aplikacija hortikulturnog pijeska i homogenizacija s tlom relativno je jednostavna. U
proizvodnji se mogu koristiti smjese hortikulturnog pijeska i treseta ili hortikulturnog
pijeska, vermikulita, treseta i tla u razliitim omjerima.
Malevi
Malevi su razliiti materijali kojima se prekriva povrina tla i/ili zagru biljke. Svrha
maliranja je prekrivanje povrine tla i/ili prostora oko biljaka radi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
ouvanja vlanosti tla i zatite od isuivanja

sprjeavanja rasta korova
poveanja temperature tla
poveanja biogenosti tla
zatite tla od erozije
poveanja plodnosti tla mineralizacijom organskih materijala
dekoracije prostora.
Ovisno o potrebama biljaka mogue je koristiti organske maleve, mineralne maleve

te sintetske materijale za maliranje (Bush-Brown L. i Bush-Brown J., 1996). Organski prirodni malevi su slama itarica, sijeno, kora drveta, lie, piljevina drveta, dok
su mljeveni minerali (granit, stijene, ljunak) mineralni prirodni malevi. Anorganski
sintetiki malevi predstavljaju folije razliitog sastava (PVC, polietilen, poliester), razgradivosti (fotorazgradive, nerazgradive), boja, propusnosti (permeabilne ili potpuno
nepropusne za vodu i plinove) i dimenzija. Meutim, zbrinjavanje nerazgradivih polietilenskih folija moe predstavljati ekoloki problem.
Vodeni zemljini kristali
Vodeni zemljini kristali su bezbojni, prozirni polimeri u obliku praha i bez mirisa. Imaju sposobnost u kratkom vremenskom roku apsorbirati vodu i pri tome prelaze u oblik
gela koji moe sadravati veliku koliinu vode. Vodeni kristal gel obino se sastoji od
polimera kao to je poliakrilamid (esto polimetilakrilat ili natrijev poliakrilat). Nije
toksian niti biorazgradljiv, neutralne je pH reakcije. Vijek trajanja u tlu iznosi oko 5
godina. Ponekad se nazivaju superapsorbirajui polimeri (SAP) ili super apsorbirajui
hidrogelni kristali. Trgovaki nazivi su Water Gels, Water-Grabber, Aquagels.
94
Vodeni zemljini kristali poveavaju sposobnost tla za pohranu vode u neposrednoj

blizini korijenovog sustava tako da biljke mogu preivjeti u uvjetima sue. Vodeni kristali mogu zadrati i do 500 puta vie vode u odnosu na vlastitu masu. U upijajuoj
fazi polimeri vodenih kristala apsorbiraju vodu i vrlo znaajno poveavaju volumen te
ovisno o okolnoj vlazi mogu otpustiti vezanu vodu i otopljena hraniva.
Aplikacija vodenih kristala realna je u hortikulturnoj proizvodnji, odnosno za cvjetnjake i povrtnjake, za uzgoj sobnih biljaka i lonanica. Vodeni se gelovi koriste prilikom
zalijevanja lonanica i u vrtovima radi smanjenja potronje vode jer aplikacija vodenih
kristala reducira potrebu vode za oko 50 %.
3.3. Kondicioneri s uinkom na fizikalno-kemijska

svojstva tla
Komposti
Komposti su prvenstveno organska gnojiva proizvedena u aerobnim uvjetima kontroliranom mikorbiolokom razgradnjom razliitih smjesa preteno biljnih ostataka,
ponekad pomijeanih sa stajskim gnojivima i ivotinjskim ostatcima (Lonari, 2012).
Pri tome se dobiva proizvod slian humusu, zdrav, stabilan, bez patogenih mikroorganizama i sjemena korova i pogodan za aplikaciju u tlo.
Proces kompostiranja biljnih ostataka, stajskih gnojiva i ostalih kompostnih tvoriva
pretvara kompostnu smjesu u visokokvalitetno stabilno i zrelo organsko gnojivo. Posljedica kompostiranja je, pored smanjenja volumena za oko 50 %, pozitivna promjena itavog niza svojstava organskih gnojiva, a meu njima treba istaknuti: poveani
udio mineralnih tvari ili pepela, poveana gustoa, porozitet, kapacitet za vodu, sniavanje pH vrijednosti, C/N odnosa, odnosa amonijskog i nitratnog oblika duika te
smanjenje fitotoksinosti, a poveava se udio topivih soil ili konduktivitet (EC) te udio
N, P, K, Ca, Mg i mikroelemenata (Vukobratovi, 2008).
Primjena komposta izrazito pozitivno utjee na itav niz znaajnih fizikalnih i kemijskih svojstava tla. Aplikacija komposta poveava ukupni porozitet, smanjuje specifinu gustou tla, to indicira bolju strukturu, manju zbijenost tla i lake prodiranje korijena, a naroito je znaajno na tekim glinastim tlima. Komposti utjeu na poveanje
kapaciteta tla za vodu i toplinu. Isto tako, primjena komposta rezultira poveanjem
sadraja organske tvari tla, ukupnog duika, veliine kationskog izmjenjivakog kapaciteta i elektrinog konduktiviteta tla (Vukobratovi, 2008).
Koriste se u ratarskoj poljoprivrednoj proizvodnji i hortikulturi, prvenstveno kao gnojivo te kao poboljiva kvalitete i biogenosti tla. Pored odravanja plodnosti tala u naj-
95
rairenijoj ratarskoj proizvodnji, velik je znaaj komposta u hortikulturnoj proizvodnji,

bilo pri uzgoju povra i cvijea ili u uzgoju viegodinjih biljnih vrsta. Takoer, komposti imaju vrlo znaajno mjesto u proizvodnji supstrata za uzgoj presadnica povra
i cvijea.
Na temelju Pravilnika o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01, NN 10/07) upotreba komposta iz ivotinjskih ekskremenata doputena je u ekolokoj poljoprivredi uz prethodno odobrenje nadzorne stanice ili nadzornog tijela. Pri tome je potrebno navesti vrste ivotinja, a proizvod ne smije poticati
iz sustava zatvorenog uzgoja ivotinja.
Zeoliti
Zeoliti su prirodni porozni minerali velikog izmjenjivakog kapaciteta. Predstavljaju
skupinu minerala hidratiziranih alumosilkata natrija, kalija i kalcija. Za razliku od glinenih minerala, imaju otvoreniju strukturu pa zbog toga osobito lako gube i primaju
vodu, a da se pri tome struktura minerala na mijenja. Za zeolite je karakteristino da
osim vode mogu adsorbirati i druge tvari kao CO2, NH3, teke metale, alkohol (Filipovi i Lipanovi, 1995). Minerali ove grupe imaju hidrotermalno podrijetlo i najee
se javljaju u sklopu vulkanskih stijena. U skupini zeolita nalazimo oko 200 minerala.
Zeoliti mogu kristalizirati na vie naina, a najee grade lisnate, stupaste, igliaste i
fibrozne agregate.
Zeoliti kao prirodni minerali nazivaju se i prirodna molekularna sita zbog mikroporozne strukture i sposobnosti upijanja tetnih tvari i zadravanja istih, odnosno sprjeavanja tekih metala i drugih tetnih materijala da ulaze u prehrambeni lanac. Sposobnost zeolita da selektivno veu molekule prvenstveno se temelji na veliini uslijed
vrlo pravilne porozne strukture. Maksimalna veliina molekula koje mogu ui u pore
zeolita definirana je dimenzijama pora (Rhodes, 2007).
Aktivirani zeolit koristi se kao materijal u poljoprivredi (adsorpcijske sposobnosti zeolita i kapacitet kationske izmjene aktiviraju se mehanikom obradom). Zeolit predstavlja izvor sporo oslobaajueg kalija. Ukoliko prethodno veu amonijski duik,
zeoliti mogu imati funkciju sporog oslobaanja duika. Duina gnojiva sa zeolitima
pri tome imaju izrazit produni efekt, duik se moe dodavati u visokim dozama bez
opasnosti od ispiranja i oneiavanja okoline. Smanjuju retrogradaciju i poveavaju
efikasnost gnojivima dodanog fosfora, poveavaju uinkovitost mikrognojiva jer se
postie sporotekui izvor i otputanje mikroelemenata bez toksinih efekata. Zeoliti
takoer mogu djelovati kao regulator vode u tlu pri emu apsorbiraju vodu i do 55 %
svoje teine i polako je otputaju, prikladnije zahtjevima biljke.
96
Zdenko Lonari
4. GNOJIDBA
RATARSKIH
USJEVA
4.1. Aplikacija gnojiva

Aplikacija gnojiva, tj. nain primjene gnojiva mora osigurati fiziku prisutnost gnojiva
u zoni usvajanja hraniva. Zona usvajanja hraniva je uglavnom rizosfera, a manjim dijelom povrina lista nakon folijarne aplikacije gnojiva.
Za odgovarajuu prisutnost gnojiva u zoni usvajanja hraniva ponekad je dovoljna jednostavna raspodjela hraniva po povrini tla, to vrijedi samo za hraniva koja su mobilna u tlu (npr. duik). Meutim, najee je potrebno unoenje gnojiva u tlo, bilo direktnim polaganjem ili inkorporacijom u tlo nakon raspodjeljivanja po povrini. Nain
raspodjeljivanja gnojiva po povrini ovisi o agregatnom stanju i vrsti estica gnojiva, a
dubina inkorporacije ovisi o ureaju koji se za to koristi.
Vrsta hraniva takoer uvjetuje nain aplikacije, kako zbog moguih gubitaka uslijed
neodgovarajue aplikacije (npr. gubitak duika volatizacijom nakon preplitke aplikacije), tako i zbog potencijalnog solnog udara (npr. aplikacija vodotopivih fosfatnih gnojiva u plitkom povrinskom sloju tla) ili raspoloivosti hraniva (npr. isuivanje sloja tla
u koji je inkorporirano gnojivo).
Nain primjene gnojiva uvjetovan je:
1. vremenom aplikacije (u odnosu na agrotehnike mjere i vegetaciju)
2. vrstom gnojiva (agregatno stanje, vrsta estica gnojiva)
3. vrstom hraniva u gnojivu (pokretljivost hraniva u tlu, topivost)
4. svojstvima tla.
97
4. Gnojidba ratarskih usjeva
Generalno, aplikacija gnojiva moe biti:

1. unoenje u tlo ravnomjerno po itavoj povrini
2. polaganje u tlo u redovima ili trakama
3. ravnomjerna raspodjela po povrini tla bez unoenja gnojiva
4. raspodjela po povrini tla u redovima ili trakama
5. primjena preko lista ravnomjerno po itavoj povrini.
4.1.1. Unoenje u tlo ravnomjerno po itavoj povrini
Ravnomjerno unoenje gnojiva u tlo po itavoj povrini oblik je aplikacije najveih
koliina gnojiva u ratarskoj proizvodnji. Ovakva je gnojidba mogua samo u izvanvegetacijskim razdobljima, tj. prije sjetve budueg usjeva. U gnojidbu s ravnomjernom
inkorporacijom gnojiva u tlo spadaju:
1. gnojidba pri osnovnoj obradi tla
2. predsjetvena gnojidba.
Gnojidbom pri osnovnoj obradi u tlo se unosi najvei dio potrebnih sloenih i/ili kalijevih i fosfatnih gnojiva. Osnovna gnojidba podrazumijeva raspodjelu granula (sloena
trojna NPK ili dvojna gnojiva, urea, fosfatna gnojiva, kalijeva gnojiva) rasipaima (najee centrifugalnim) uz inkorporaciju gnojiva. Koliine gnojiva su velike, ponekad i > 1000
kg/ha jer se osnovnom gnojidbom u tlo unosi najvei dio ukupno potrebne koliine fosfora i kalija i znaajan dio potrebnog duika urejom. Zaoravanjem se gnojiva unose do
dubine oranja, to rezultira dobrom raspodjelom unesenih hraniva po dubini oraninog
sloja, tj. po dubini glavnine budue rizosfere. Dobra raspodjela je vrlo znaajna za fosfor
i kalij koji su male mobilnosti u tlu. Takoer, zbog dubine oranja vei je dio gnojiva u donjem dijelu oraninog sloja, to je posebno pogodno za vegetacije u kojima je mogue
isuivanje povrinskog sloja tla tijekom vegetacije (npr. tijekom nalijevanja zrna).
Predsjetvena gnojidba koristi se za unoenje dijela duinih gnojiva i manjim dijelom
fosfatnih i kalijevih gnojiva. Takoer podrazumijeva raspodjelu granula gnojiva rasipaima, ali uz pliu inkorporaciju gnojiva. Ovom se gnojidbom unose u tlo ukupno
manje koliine gnojiva, a inkorporacija u tlo je 2-3 puta plia nego osnovnom obradom tla. Dubina inkorporacije moe biti vrlo plitka, npr. 2-3 cm drljaama ili 10-ak cm
kultivatorima. Velika koliina gnojiva u predsjetvenoj gnojidbi moe biti vrlo tetna
zbog opasnosti od solnog stresa i kasnije neraspoloivosti dodanih fosfora i kalija uslijed isuivanja povrinskog sloja tla. Gotovo da ne postoje agroekoloki i agrotehniki
uvjeti u kojima je opravdana vea aplikacija fosfornih i kalijevih gnojiva predsjetvenom nego osnovnom obradom tla.
Ravnomjerno unoenje gnojiva u tlo po itavoj povrini podrazumijeva i gnojidbu organskim gnojivima koja se provodi uz osnovnu obradu tla, a rjee predsjetveno (npr.
unoenje gnojovke ili gnojnice injektiranjem u tlo).
98
Osnovne karakteristike unoenja gnojiva u tlo ravnomjernom raspodjelom po itavoj

povrini su:
1. dobra raspodjela gnojiva i ravnomjerna dostupnost hraniva u zoni budueg
korijenovog sustava
2. nie koncentracije gnojiva jer se raspodjeljuju na veliki volumen tla
3. zaoravanje rezultira veom koliinom gnojiva u donjoj, a plie unoenje veom koncentracijom u gornjoj zoni oraninog sloja tla.
4.1.2. Polaganje u tlo u redovima ili trakama
Polaganje gnojiva u redovima ili trakama koristi se kada postoji opasnost gubitka ili
fiksacije dodanog hraniva, ali i kada zbog vegetacijskog pokrova nije mogue raspodjeljivanje i inkorporacija gnojiva po itavoj povrini tla. Osnovne su karakteristike
primjene gnojiva u redove ili trake:
1. manja dodirna povrina korijena i gnojiva, tj. raspoloivih hraniva
2. vea koncentracija gnojiva i vea pristupanost hraniva
3. dostatna manja koliina gnojiva
4. potrebno precizno polaganje gnojiva.
Praktino najznaajniji primjeri polaganja gnojiva u tlo u redovima ili trakama su startna gnojidba s polaganjem gnojiva uz sjeme i prihrana polaganjem gnojiva uz redove
meurednom kultivacijom (slika 10).
Slika 10. Meuredna kultivacija kukuruza s prihranom (Foto: Luka Jerkovi, Poljoprivredni fakultet u Osijeku)
99
Startna gnojidba vrlo je pogodna za aplikaciju duinih gnojiva, a moe se koristiti

za polaganje kalijevih i rjee fosfatnih gnojiva. Znaajnu pozornost treba posvetiti
mjestu polaganja granula gnojiva zbog potencijalnog fitotoksinog djelovanja visokih
koncentracija hraniva (posebice vodotopivih oblika fosfata). Gnojivo nikako ne smije
biti u direktnom kontaktu sa sjemenom, a udaljenost ovisi o vrsti gnojiva i usjeva. Minimalna je udaljenost polaganja gnojiva od sjemena 5 cm (bono ili ispod sjemena), a
kod osjetljivijih usjeva potrebno je polagati gnojivo 10-ak cm od sjemena. Optimalna
udaljenost ovisi i o dinamici vlanosti tla nakon aplikacije gnojiva.
Bono kretanje gnojiva u tlu je zanemarivo, tako da ne predstavlja opasnost od naknadnog tetnog djelovanja na korijen biljke. Istovremeno, izostanak bonog kretanja
ne umanjuje uinkovitost aplikacije gnojiva u trake jer e korijen rasti u pravcu vee
koncentracije hraniva (kemotropizam) i iskoristiti dodana hraniva. Meutim, nije jednaka uinkovitost svih glavnih hraniva nakon gnojidbe u trakama. Tonije, uinkovitost gnojidbe kalijem u trakama manja je nego uinkovitost fosfora i duika.
Uinkovitost duinog gnojiva aplikacijom u trakama moe se poveati i 25 %, a dobar
je primjer uinkovitija prihrana uz meurednu kultivaciju (npr. suncokreta, slika 11)
nego prihrana po itavoj povrini bez unoenja gnojiva u tlo.
Slika 11. Meuredna kultivacija suncokreta s prihranom (Foto: Luka Jerkovi, Poljoprivredni fakultet u Osijeku)
Usjev moe usvojiti dovoljne koliine fosfora iz gnojiva poloenog u trakama u tlo jer
e korijen prorasti pognojeni sloj tla i jer biljka ipak treba manje koliine fosfora nego
100
duika i kalija. Dakle, za optimalnu opskrbljenost usjeva fosforom bit e dostatni povrina korijena izloena visokoj koncentraciji raspoloivih fosfata i maksimalna brzina
dotoka i usvajanja fosfata iz pognojenog sloja. Gnojidba fosfatnim gnojivima u trake
irine meurednog razmaka moe utedjeti i 50-60 % fosfata.
Meutim, ako je u kalijem siromano tlo kalij apliciran u trakama, povrina korijena
koja e biti izloena poveanoj koncentraciji raspoloivog kalija nee biti dostatna jer
biljka mora usvojiti znaajno vee koncentracije kalija nego fosfora.
4.1.3. Ravnomjerna raspodjela po povrini tla bez unoenja gnojiva
Ravnomjerna raspodjela gnojiva po povrini tla bez unoenja u tlo koristi se gotovo
iskljuivo u prihranama usjeva. To je nain aplikacije gnojiva prikladan za duina gnojiva (npr. prihrana strnih itarica KAN-om ili AN-om). Brzina raspoloivosti duika dodanog povrinskim raspodjeljivanjem granuliranog mineralnog gnojiva znaajno ovisi
o vlanosti tla, tj. o brzini otapanja gnojiva i premjetanja duika u zonu korijenovog
sustava.
Povrinska aplikacija ureje moe rezultirati znaajnim gubitcima volatizacijom duika
u obliku amonijaka. Volatizacija je izgledna u sluajevima aplikacije ureje na suhim
karbonatnim tlima, a isparavanje ureje volatizacijom moe potrajati i 3-4 tjedna.
Povrinskom aplikacijom bez unoenja u tlo nikada ne treba koristiti sloena ili pojedinana gnojiva koja sadre P ili K jer je takva aplikacija potpuno neuinkovita.
4.1.4. Raspodjela po povrini tla u redovima ili trakama
Raspodjela po povrini tla u redovima ili trakama odnosi se na aplikaciju mineralnih
gnojiva fertigacijskim sustavima kap po kap. Ovakav sustav gnojidbe esto se koristi
u hortikulturnoj proizvodnji, a podrazumijeva aplikaciju potpuno vodotopivih gnojiva.
Znaajka fertigacijskih sustava je mogunost este aplikacije gnojiva i potpuna prilagodba odnosa N, P i K potrebama tih elemenata tijekom vegetacije. Koriste se gnojiva
s razliitim omjerima duika, fosfora i kalija za faze ukorjenjivanja, intenzivnog vegetativnog porasta, cvjetanja i plodonoenja. Takoer, u ova su gnojiva vrlo esto dodani
i mikroelementi. Zbog vremenske, prostorne i koliinske tonosti aplikacije sustavima
kap po kap znaajno je poveana uinkovitost gnojidbe u usporedbi s ostalim nainima aplikacije gnojiva. Poveana uinkovitost gnojiva vrlo je znaajna radi financijske
neutralizacije poveane cijene vodotopivih gnojiva za fertigacijske sustave.
4.1.5. Primjena preko lista ravnomjerno po itavoj povrini
Prihrana usjeva preko lista, tj. folijarna aplikacija gnojiva najznaajnija je za duik i
mikroelemente, a obuhvaa sljedee naine prihrane:
101
1. prihrana otopinom duinog gnojiva (urea, UAN ili kalcijev nitrat)

2. prihrana otopinom mikroelemenata (topivi oblici Fe, Mn, Zn, Cu, Mo, B)
3. prihrana otopinom sekundarnih makroelemenata (topivi oblici Ca, Mg).
Prihrana tekuim duinim gnojivima uspjeno se koristi posebice kod strnih itarica i
kukuruza tijekom vrlo intenzivnog vegetativnog porasta.
Folijarna aplikacija mikroelemenata i sekundarnih hraniva koristi se u sluaju simptoma nedostatka nekog elementa, a rijetko se koristi preventivno. Optimalno bi bilo
folijarno aplicirati hraniva kada se analizom lista utvrde subotpimalne koncentracije
hraniva u listu, tj. prije pojave simptoma nedostatka hraniva.
Folijarnu aplikaciju potrebno je provoditi u ranim jutarnjim ili kasnim poslijepodnevnim satima radi izbjegavanja opekotina lista. Iz istog je razloga vrlo znaajno koristiti
prikladne koncentracije otopine gnojiva.
4.2. Principi izrauna potrebne gnojidbe

Optimalna gnojidba temelji se na potrebama usjeva i raspoloivosti hraniva koju procjenjujemo na temelju rezultata analize tla. Rezultati analize tla mogu obuhvaati
razliite podatke veeg ili manjeg utjecaja na plodnost tla. Sukladno odravanju ili
popravljanju plodnosti tla kao najvanijem preduvjetu optimalne gnojidbe, minimalni
set podataka neophodan za izraun potrebne gnojidbe obuhvaa sljedee podatke:
1. pH reakcija tla
2. humoznost
3. koncentracija biljci raspoloivog fosfora i kalija.
4.2.1. Interpretacija rezultata analiza tla
Rezultate analize tla koristimo za tumaenje raspoloivosti hraniva. Rezultate pH vrijednosti i humoznosti tla koristimo za posredno tumaenje raspoloivosti hraniva i
potencijala mineralizacije, dok koncentracije biljci raspoloivih fosfora i kalija oitavamo izravno kao rezultat AL (ekstrakcija raspoloivih oblika P i K iz tla otopinom
amonijevog laktata) ili neke druge pogodne metode analize tla (npr. EUF).
pH reakcija tla
Vrijednost pH reakcije tla pokazatelj je trenutne i izmjenjive reakcije tla koje se utvruju u suspenziji tla u vodi ili otopini kalijevog klorida. Trenutnu kiselost ine ioni u
vodenoj fazi tla, a izmjenjivi ioni pridruuju im se inei izmjenjivu kiselost. Optimalna
je raspoloivost biljci neophodnih hraniva pri pH reakciji tla 6-6,5. Nie i vie vrijednosti poveavaju mogunost kemijskih procesa fiksacije pojedinih hraniva. Utjecaje
102
pH reakcije tla na raspoloivost hraniva i izraun gnojidbe moemo svesti na utjecaj

preniskih pH vrijednosti u kiselim tlima i previsokih vrijednosti u alkalnim tlima.
Najznaajnije promjene u kiselim tlima su sljedee:
1. smanjena raspoloivost fosfora uslijed kemijske fiksacije slobodnim ionima
Al, Fe i Mn
2. smanjena raspoloivost Ca i Mg uslijed procesa ispiranja alkalnih kationa s
adsorpcijskog kompleksa tla
3. smanjen intenzitet mineralizacije
4. poveana raspoloivost mikroelemenata (osim Mo ija je raspoloivost smanjena)
5. poveani gubitci duika denitrifikacijom.
Promjene raspoloivosti hraniva u alkalnim tlima obuhvaaju sljedee:
1. smanjena raspoloivost fosfora uslijed kemijske fiksacije slobodnim ionima Ca
2. smanjena raspoloivost mikroelemenata (osim Mo) i poveana mogunost
kloroza
3. povean antagonizam Ca i Mg prema K
4. poveani gubitci duika volatizacijom
5. intenzivnija mineralizacija.
Humoznost
Sadraj humusa u tlu zapravo je sadraj organske tvari u tlu jer se utvruje analizom
ukupne koncentracije organskog C u tlu (npr. bikromatnom metodom). Humoznost tla
znaajno utjee na raspoloivost hraniva jer su posljedice veeg sadraja humusa u tlu:
1. vei kationski izmjenjivaki kapacitet tla (KIK), tj. vea sposobnost izmjenjivog
vezanja hraniva
2. veu puferna sposobnost i vea elastinost tla
3. vea raspoloivost hraniva jer humoznost smanjuje fiksaciju hraniva (P i mikroelementi)
4. vei potencijal mineralizacije, tj. vea godinja koliina mineralnog N nastalog
razgradnjom humusa.
Potencijal mineralizacije vrlo je znaajan za utvrivanje ukupnih potreba u gnojidbi
duikom. Izraun mineralizacije razlikuje se u kiselim i alkalnim tlima, a kree se u godinjem rasponu 20-100 kg/ha. Velike razlike posljedica su razliite gustoe i dubine
tla te humoznosti.
Budui da humoznost znaajno utjee na potencijal godinje mineralizacije (svaki %
humusa u tlu prosjeno rezultira mineralizacijom 15-25 kg/ha N), podjela tala prema
humoznosti (tablica 5) vrlo je znaajna za interpretaciju rezultata analiza tla.
103
Tablica 5. Klase humoznosti tala prema utvrenom sadraju humusa

Klasa humoznosti tla
Sadraj humusa (%)
Jako siromano humusom
< 1,0 %
Siromano humusom
1,0-2,0 %
Osrednje humozno tlo
2,0-3,0 %
Humozno tlo
3,0-4,0 %
Vrlo humozno tlo
4,0-6,0 %
Ekstremno humozno tlo
> 6,0 %
Koncentracija biljci raspoloivog fosfora i kalija

U Republici Hrvatskoj AL-metoda je najzastupljeniji nain utvrivanja biljci raspoloivih koliina P i K u tlu. Tla se prema raspoloivosti ovih hraniva dijele u 5 klasa, od jako
siromanog tla (klasa A) do tla jako visoke opskrbljenosti (klasa E).
Na tumaenje raspoloivosti P utjee pH reakcija tla (zbog fiksacije P u tlu i zbog pH
reakcije otopine amonijevog laktata koju koristimo za ekstrakciju P). Stoga je za istu
klasu kiselih tala (izmjenjiva pH reakcija < 6,0) potrebna manja koncentracija ALmetodom ekstrahiranog P (tablica 6) nego za istu klasu tala vee pH reakcije (pHKCl
< 6,0).
Tablica 6. Klase opskrbljenosti tla fosforom na temelju rezultata AL-metode (Vukadinovi i Lonari, 1998.)
pHKCl < 6,0
pHKCl > 6,0
mg/100 g P2O5
mg/100 g P2O5
(A) Jako siromano tlo
<5
<8
(B) Siromano tlo
5-12
8-16
(C) Dobro opskrbljeno tlo
13-20
17-25
(D) Visoka opskrbljenost
21-30
26-45
(E) Jako visoka opskrbljenost
> 30
> 45
Klasa opskrbljenosti tla
Raspoloivost K ne tumaimo prema pH reakciji ve teksturi tla. Tako je za istu klasu

opskrbljenosti K u tekom tlu potrebna vea koncentracija AL-metodom ekstrahiranog K nego u tlima lake teksture, u srednje tekom tlu neto manja, a u lakom tlu
najmanja vrijednost (tablica 7).
104
Tablica 7. Klase opskrbljenosti tla kalijem na temelju rezultata AL-metode (Vukadinovi i Lonari, 1998.)
(B) Siromano tlo
lako tlo
mg/100g K2O
<8
9-15
16-25
26-35
> 35
srednje teko
mg/100g K2O
< 12
13-19
20-30
30-45
> 45
teko tlo
mg/100g K2O
< 15
16-24
25-35
36-60
> 60
Izraun potrebne koliine P i K u gnojidbi temelji se na pripadnosti klasi opskrbljenosti tla, pri emu je najvea gnojidba potrebna za jako siromana tla (A klasa), a
najmanja za tla jako visoke opskrbljenosti (E klasa).
4.2.2. Izraun potrebe hraniva
Pored interpretacije rezultata analiza tla, za izraun gnojidbe potrebno je izraunati
fizioloku potrebu hraniva za planirani prinos usjeva. Potreba hraniva (N, P ili K) izraunava se na vrlo jednostavan nain:
Potreba hraniva (kg/ha) = planirani prinos (t/ha) potreba za jedinini prinos i pripadajuu masu nadzemnih ostataka (kg/t)
Fizioloka potreba prinosa i pripadajue mase nadzemnih ostataka predstavlja kg N,
P i K potrebnih za ostvarivanje odreenog poljoprivrednog prinosa (npr. 1 t zrna) i
pripadajue mase etvenih ostataka (tablica 8). U tablici 8 prikazane su prosjene vrijednosti za odreene biljne vrste. Meutim, vrijednosti mogu znaajno varirati ovisno
o kultivaru, visini prinosa i razini opskrbljenosti tla, te je za precizniji izraun potrebno
koristiti tonije vrijednosti za grupe kultivara, za razliite visine ostvarenog prinosa i
za razliitu raspoloivost hraniva. Egzaktne vrijednosti utvruju se viegodinjim kalibracijskim poljskim pokusima s razliitim kultivarima i rastuim dozama gnojidbe na
tlima razliite plodnosti.
Tablica 8. Primjer fiziolokih potreba za prinos 100 kg zrna i pripadajue mase etvenih ostataka (Ministarstvo poljoprivrede, 2013.)
1
Usjev
penica
jeam
Biomasa
zrno + ostatci
zrno
pripadajui ostatci
zrno + ostatci
N
2,5-2,9
2,4
0,5
2,0
P2O5
1,05
0,85
0,20
1,10
K2O
1,40
0,50
0,90
1,60
105
ra
zob
kukuruz
zrno
pripadajui ostatci
zrno + ostatci
zrno
pripadajui ostatci
zrno + ostatci
zrno
pripadajui ostatci
zrno + ostatci
zrno
pripadajui ostatci
1,5
0,5
2,8
2,3
0,5
1,6
1,2
0,4
3,0
1,6
0,7
0,85
0,20
1,10
0,85
0,21
0,90
0,70
0,22
1,10
0,55
0,40
0,58
1,00
1,60
0,61
1,00
1,90
0,97
0,97
3,50
1,33
1,66
Primjer izrauna fizioloke potrebe:

Planiran je prinos zrna penice 7 t/ha. Fizioloka potreba penice za ostvarivanje
planiranog prinosa s pripadajuom masom slame:
Potreba N (kg/ha) = 7 t/ha 25,0 (kg/t) = 175 kg/ha N
Potreba P2O5 (kg/ha) = 7 t/ha 10,5 (kg/t) = 73,5 kg/ha P2O5
Potreba K2O (kg/ha) = 7 t/ha 16,0 (kg/t) = 112 kg/ha K2O
4.2.3. Izraun potrebne gnojidbe duikom
Izraun potrebne gnojidbe duikom predstavlja ukupnu fizioloku potrebu usjeva

za postizanje planiranog prinosa umanjenog za koliinu raspoloivog mineralnog
duika u tlu i koliinu procijenjene mineralizacije tijekom vegetacije usjeva.
Osim toga, izraun gnojidbe duikom korigira se sukladno specifinostima usjeva i
predusjeva, organske gnojidbe i plodnosti tla. Specifinost usjeva i predusjeva odnosi se prvenstveno na leguminozu kao predusjev, na zaoravanje etvenih ostataka
i moguu duinu depresiju, ali i na procjenu preostalog raspoloivog duika u tlu
nakon etve predusjeva. Korekcija zbog organske gnojidbe provodi se izraunom
koliine N koja e biti na raspolaganju iz prethodno apliciranog organskog gnojiva.
Pri tome su potrebni podatci o koliini i godini aplikacije gnojiva, postotnom udjelu
N u gnojivu i procijenjenoj dinamici razgradnje organskog gnojiva u tlu.
Potrebna gnojidba N = Fizioloka potreba Nmin Mineralizacija Korekcija
Raspoloivi mineralni duik u tlu (Nmin) utvruje se analitiki kao suma amonijskog
i nitratnog duika. Nmin metoda se provodi u dva navrata tijekom proljea za utvrivanje potrebne prihrane strnih itarica, a kod okopavina za utvrivanje potrebne
predsjetvene gnojidbe i prihrane. Nmin metodom analizira se tlo na dubinama do 60
106
ili do 90 cm. Vrlo esto se koristi za izraun gnojidbe strnih itarica, eerne repe i
kukuruza, a neto rjee za gnojidbu uljane repice, soje i suncokreta.
Najee prije sjetve pripremamo plan gnojidbe duikom koji obuhvaa provedbu
osnovne gnojidbe i plan predsjetvene gnojidbe i prihrane za jare usjeve, odnosno
plan prihrana za ozimine. Plan gnojidbe duikom mora uvaiti dinamiku potrebe
usjeva i dinamiku raspoloivosti N u tlu (utvreni mineralni N + potencijalna mineralizacija). Tako nije poeljno previe raspoloivog N u zimskom razdoblju zbog prebujne vegetativne mase usjeva, niti je dobra nedostatna koliina N tijekom intenzivnog proljetnog vegetativnog porasta jer e rezultirati manjim prinosom. S druge
strane, previe raspoloivog N u kasnim fazama vegetacije (npr. u vrijeme nalijevanja zrna) odgodit e zriobu i produiti vegetaciju, poveati osjetljivost usjeva na bolesti i tetoine, te smanjiti kvalitetu prinosa. Stoga proljetnu gnojidbu korigiramo
na temelju stvarno utvrenih koliina mineralnog N u tlu (rezultati Nmin metode) i
stanja usjeva (ostvareni sklop, vegetativna masa, ishranjenost usjeva duikom), a
pored koliine (kg/ha N) i oblika (amidni, amonijski ili nitratni N) vrlo je znaajno i
vrijeme provedbe svake proljetne gnojidbe.
Posljedica prerane prihrane je manja uinkovitost gnojidbe zbog nieg intenziteta
fotosinteze (niske temperature) i manje vegetativne mase usjeva, a posljedice prekasne prihrane su sporiji vegetativni porast do prihrane, manja otpornost usjeva i
produetak vegetacije, odnosno kasnija zrioba.
Procjena mineralizacije
Procjena mineralizacije podrazumijeva poznavanje ili procjenu dinamike temperature i vlanosti tla te ostalih svojstava tla koja znaajno utjeu na mikrobioloku
aktivnost. Razina mineralizacije u uskoj je vezi s dinamikom vlanosti tla, sadrajem
organske tvari (humusa) i aktivnosti mikroorganizama.
Primjer izrauna mineralizacije 1:
Tlo u sloju 0-30 cm sadri 1,0 % humusa. Specifina gustoa tla v = 1,4 kg dm-3.
Humus sadri 5 % N, a godinje se mineralizira 1,0 % ukupnog sadraja humusa.
Kolika je godinja koliina mineraliziranog N izraeno u kg N ha-1?
(1) izraun mase tla:
300 dm3 m-2 1,4 kg dm-3 10 000 m2 ha-1 = 4 200 000 kg ha-1 = 4,2 106 kg ha-1
(2) izraun koliine humusa:
4 200 000 kg tla ha-1 1,0/100 = 42 000 kg humusa ha-1
(3) izraun koliine duika:
42 000 kg humusa ha-1 5/100 = 2 100 kg N ha-1
(4) izraun godinje mineralizacije duika:
2 100 kg N ha-1 1,0/100 = 21,0 kg N ha-1 godinje
107
Primjer izrauna mineralizacije 2:

Tlo u sloju 0-30 cm sadri 3,0 % humusa. Specifina gustoa tla v = 1,5 kg dm-3. Humus sadri 5 % N, a godinje se mineralizira 1,0 % ukupnog sadraja humusa. Kolika je
godinja koliina mineraliziranog N izraeno u kg N ha-1?
(1) izraun mase tla:
300 dm3 m-2 1,5 kg dm-3 10 000 m2 ha-1 = 4 500 000 kg ha-1 = 4,5 106 kg ha-1
(2) izraun koliine humusa:
4 500 000 kg tla ha-1 3,0/100 = 135 000 kg humusa ha-1
(3) izraun koliine duika:
135 000 kg humusa ha-1 5/100 = 6 750 kg N ha-1
(4) izraun godinje mineralizacije duika:
6 750 kg N ha-1 1,0/100 = 67,5 kg N ha-1 godinje
Navedeni su primjeri za raspon procijenjene mineralizacije 21-67,5 kg/ha N, to znai
razliku 46,5 kg/ha. Razlog je veim dijelom sadraj humusa (19-62 kg/ha), a manji
udio otpada na lake tlo u prvom sluaju (2-5 kg/ha). Dakle, razlika mineralizacije
moe biti na razini planirane prihrane u gnojidbi strnih itarica ili eerne repe.
Mineralizaciju moe znaajno usporiti reducirana obrada tla te nedostatna ili prekomjerna vlanost. U suhim tlima bez unoenja organske tvari godinja mineralizacija
moe biti < 0,5 %, tako da bi procjena mineralizacije u prvom primjeru bila svega oko
10, a u drugom primjeru oko 33 kg/ha N.
S druge strane, obrada tla, optimalna vlanost i temperatura tla tijekom vegetacije,
kalcizacija, unoenje svjee organske tvari i zrelih organskih gnojiva (priming efekt)
znaajno intenziviraju mikrobioloku razgradnju. U plodnim tlima optimalne vlanosti
godinja mineralizacija N moe biti > 2 % pa bi procjena mineralizacije u prvom primjeru bila 42, a u drugom primjeru 135 kg/ha N.
Sada su ve razlike procijenjenih mineralizacija 114 kg/ha (135-21) to dodatno naglaava potrebu poznavanja svojstava tla (ali i odravanja plodnosti tala), utjecaja agroekolokih uvjeta na dinamiku mineralizacije, stanja ishranjenosti usjeva i raspoloivog
N tijekom vegetacije.
Organska gnojidba
Organska gnojidba utjee na intenziviranje mikrobiolokih procesa i tako poveava
mineralizaciju stabilne organske tvari u tlu (priming efekt), ali je i izravan izvor raspoloivog mineralnog duika tijekom vegetacije. Dinamika razgradnje organskog gnojiva ovisi o zrelosti organskog gnojiva, ali i dinamici vlanosti i temperature tla. Stoga
je razgradnja znaajno sporija u teim i hladnijim nego u lakim, prozranim i toplijim
108
tlima. U procjeni raspoloivosti N iz organskih gnojiva koristimo dvije polazne dinamike razgradnje gnojiva:
1. trogodinja dinamika na lakim tlima: 50-30-20 % godinje
2. etverogodinja dinamika na teim tlima: 40-30-20-10 % godinje.
Dinamiku takoer korigiramo zbog vlanijih ili sunih uvjeta, teksture tla, zbijenosti tla
i kvalitete (zrelost i C/N odnos) organskog gnojiva.
Primjer izrauna raspoloivosti N iz organskog gnojiva 1:
U lagano tlo planirana je jesenska aplikacija 30 t/ha zrelog goveeg stajskog gnojiva s
0,5 % N. Kolika je oekivana raspoloivost N (u kg N ha-1) iz stajskog gnojiva?
(1) izraun ukupne mase unesenog N:
30 t ha-1 5 kg t-1 N = 150 kg ha-1 N
(2) izraun raspoloivosti N u prvoj godini nakon aplikacije:
150 kg ha-1 N 50/100 = 75 kg ha-1 N
(3) izraun raspoloivosti N u drugoj godini nakon aplikacije:
150 kg ha-1 N 30/100 = 45 kg ha-1 N
(4) izraun raspoloivosti N u treoj godini nakon aplikacije:
150 kg ha-1 N 20/100 = 30 kg ha-1 N
(5) izraun raspoloivosti N u etvrtoj godini nakon aplikacije:
150 kg ha-1 N 0/100 = 0 kg ha-1 N
Primjer izrauna raspoloivosti N iz organskog gnojiva 2:
U glinovito tlo aplicirano je 10 t/ha zrelog peradskog stajskog gnojiva s 1,1 % N. Kolika
je oekivana raspoloivost N (u kg N ha-1) iz stajskog gnojiva?
(1) izraun ukupne mase unesenog N:
10 t ha-1 1,1 kg t-1 N = 110 kg ha-1 N
(2) izraun raspoloivosti N u prvoj godini nakon aplikacije:
110 kg ha-1 N 40/100 = 44 kg ha-1 N
(3) izraun raspoloivosti N u drugoj godini nakon aplikacije:
110 kg ha-1 N 30/100 = 33 kg ha-1 N
(4) izraun raspoloivosti N u treoj godini nakon aplikacije:
110 kg ha-1 N 20/100 = 22 kg ha-1 N
(5) izraun raspoloivosti N u etvrtoj godini nakon aplikacije:
110 kg ha-1 N 10/100 = 11 kg ha-1 N
Moramo, meutim, znati da biljka nee usvojiti sav duik unesen organskom gnojidbom, dio zbog ve opisanih gubitaka N iz tla (volatizacija, denitrifikacija, ispiranje), dio
zbog ugradnje dijela N u stabilnu organsku tvar tla (humus), a dio zbog svojstava usjeva ili plodnosti tla (npr. slabije razvijen korijenov sustav). Tako e na manje plodnim
109
tlima biljka iskoristiti do 50 % N iz organskih gnojiva, a posebice ako je aplicirano nezrelo organsko gnojivo s veim udjelom amonijskog oblika duika. Na plodnim tlima,
uz aplikaciju zrelog stajskog gnojiva, biljka e iskoristiti do 80 % N iz stajskog gnojiva.
Duina depresija
Duina depresija je pojava prolaznog nedostatka duika zbog zaoravanja etvenih
ostataka irokog C/N odnosa. Naime, C/N odnos u slami i kukuruzovini moe biti u
irokom rasponu 80-120 (npr. 40 % C i 0,5 % N ili 45 % C i 0,375 % N), a u odreenim
proizvodnim uvjetima mogu biti i ekstremnije vrijednosti. Intenzivnom mikrobiolokom razgradnjom zbog znaajne koliine raspoloive energije u tlu (organski C u ostatcima) porast e i potreba mikroorganizama za N. to je C/N odnos iri (iznad 33), to
e mikroorganizmi biti kompetitivniji u tlu i potroiti vee koliine mineralnog N. Na
taj e nain izravno konkurirati usjevu koji e prolazno biti izloen nedostatku duika
(duina depresija). Stoga se u izraunu gnojidbe duikom izraunava potrebna koliina N za mineralizaciju etvenih ostataka ako postoji opasnost od duine depresije.
Primjer izrauna duine depresije:
Slama penice sadri 40 % C i 0,5 % N. Zaorano je 5 t slame ha-1. Mikroorganizmi za
svoje potrebe asimiliraju 35 % C, a na asimiliranu koliinu C koriste 10 % N. Koliki je
duini faktor i koliko kg N ha-1 treba dodati za mineralizaciju zaorane slame?
(1) izraun potrebne koliine C za mikroorganizme:
40 kg C 100 kg-1 35/100 = 14 kg C 100 kg-1 slame
(2) izraun potrebne koliine N za mikroorganizme:
14 kg C 100 kg-1 slame 10/100 = 1,4 kg N 100 kg-1 slame
(3) izraun duinog faktora (koliina N koja nedostaje):
1,4 kg N 100 kg-1 0,5 kg N 100 kg-1 = 0,9 kg N 100 kg-1 slame
(4) izraun potrebne koliine duika za mineralizaciju zaorane slame:
0,9 kg N 100 kg-1 slame 10 = 9 kg N t-1 slame
9 kg N t-1 slame 5 t ha-1 = 45 kg N ha-1
Zaoravanje slame nije tako est sluaj jer je slama vrlo pogodna stelja, ali i zbog sve
eih drugih oblika uporabe slame. Meutim, na proizvodnoj povrini moe ostati
znaajna koliina slame, to ovisi o nainu kombajniranja i visini strnita (5-25 cm).
Prosjeno na strnitu ostane 1/5 do 1/4 slame. U tom se sluaju potrebna koliina N
za mineralizaciju slame kree u rasponima 5-10 ili 10-15 kg/ha, a potreba uraunavanja tih vrijednosti ovisi o plodnosti tla i duini vegetacije usjeva. to je tlo plodnije
(intenzivnija mineralizacija) i vegetacija usjeva dua (kukuruz, eerna repa), to je izvjesnije da e duik dodan predsjetvenom gnojidbom ili prihranom biti dostatan za
mineralizaciju malih koliina etvenih ostataka i tijekom vegetacije dostupan usjevu.
110
4.2.4. Izraun potrebne gnojidbe fosforom

Izraun potrebne gnojidbe fosforom usmjeren je ouvanju plodnosti tla, tj. postizanju
ili odravanju razine raspoloivosti fosfora u klasi dobro opskrbljenih tala (C klasa).
Osnovni princip temelji se na ukupnoj bilanci fosfora i vrlo je jednostavan (tablica 9):
1. u jako siromana (klasa A) i siromana (klasa B) tla potrebno je unijeti vie
fosfora nego to je odneseno prinosom i etvenim ostatcima jer e se tako
postupno podii razina raspoloivosti fosfora do dobre opskrbljenosti (klasa C)
2. u tla dobre opskrbljenosti (klasa C) dostatno je dodati koliinu fosfora koja je
odnesena prinosom jer e se tako odrati ista razina raspoloivosti fosfora
3. u tla visoke opskrbljenosti (klasa D) dovoljno je unijeti manju koliinu od prinosom odnesene jer e se tako razina raspoloivosti fosfora postupno sniavati do klase dobre opskrbljenosti (klasa C)
4. u tla jako visoke opskrbljenosti (klasa D) ne treba unositi fosfor jer je njegova
raspoloivost dostatna.
Tablica 9. Osnovne vrijednosti za izraun gnojidbe fosforom
Gnojidbom dodati u tlo u % od prinosom

odnesenih koliina P2O5
150 - 175
(B) Siromano tlo
100 - 150

100
50-75
0
Primjer osnovnog izrauna potrebne gnojidbe fosforom 1:

Tlo u oraninom sloju sadri 10 mg/100 g P2O5 uz izmjenjivi pHKCl = 5,5. Planirana
je sjetva kukuruza, a na temelju plodnosti tla, oekivanih agroekolokih uvjeta i izabranog hibrida planiran je ciljni prinos 11 t/ha zrna uz zaoravanje nadzemne mase
kukuruzovine nakon berbe. Kolika je potrebna gnojidba fosforom?
(1) Izraun odnoenja fosfora ciljnim prinosom zrna:
Odnoenje P2O5 (kg/ha) = 11 t/ha 5,5 kg/t zrna = 55 kg/ha P2O5
(2) Izraun potrebne gnojidbe fosforom:
Potrebna gnojidba P2O5 (kg/ha) = 55 kg/ha 150/100 = 82,5 kg/ha P2O5
U ovom je primjeru tlo siromano fosforom (B klasa) i iz tablice 9 iitavamo da je
potrebna gnojidba 100-150 % koliine koja e biti odnesena ciljnim prinosom. Prikazani rasponi u tablici 9 upuuju nas da je potrebno razmiljati i o drugim svojstvima
tla osim analitiki utvrene raspoloivosti fosfora. Naime, izbor manjeg ili veeg %
111
(u ovom primjeru izmeu 100 i 150 %) ovisi o potencijalnoj fiksaciji fosfora, teksturi
tla, koliini etvenih ostataka, dinamici vlanosti tla i ostalim svojstvima plodnosti tla.
Nii pH i manja humoznost tla
Ova svojstva tla naglaavaju opasnost fiksacije fosfora pa nije uputno poveavati koliine fosfora u gnojidbi. Ipak, potrebno je podii razinu raspoloivosti fosfora, ali ne dodavanjem veih koliina vodotopivih fosfatnih gnojiva, ve prvo kalcizacijom dovesti
pH u optimalnu razinu i organskom gnojidbom (peradski stajski gnoj, separat svinjske
gnojovke i zelena gnojidba) poboljati svojstva tla i istovremeno unijeti fosfor. S druge
strane, u tlu je niska raspoloivost fosfora i u nepovoljnim sunijim uvjetima usjev
nee imati dovoljno fosfora na raspolaganju. U tom sluaju kao minimalnu vrijednost
gnojidbe ne treba raunati fizioloku potrebu samo za zrno kukuruza (55 kg/ha), ve
moramo voditi rauna i o potrebi fosfora za rast stabljike, tj. vegetativne mase. Zbog
potencijalne fiksacije fosfora u ovakvim tlima vodotopivi fosfati nisu optimalni izbor
vrste fosfatnih gnojiva ve sporije djelujui fosfati manje topivosti. To je, meutim,
poveani rizik nedostatne raspoloivosti fosfora u nepovoljnim agroekolokim uvjetima. Konano, moemo zakljuiti da optimalna gnojidba ovakvih tala fosforom mora
ukljuiti neutralizaciju suvine kiselosti i organsku gnojidbu.
Vii pH i manja humoznost tla
I u ovakvim je uvjetima naglaena opasnost fiksacije fosfora, pa zadatak optimizacije
gnojidbe ukljuuje optimizaciju pH tla i poveanje humoznosti. Organska gnojidba i
dalje je neizostavna zbog potrebe poveanja humoznosti, ali i humat efekta koji e
smanjiti kemijsku fiksaciju fosfora. Neto je oteana optimizacija pH reakcije tla jer
nema tako uinkovitog i isplativog naina neutralizacije suvine alkalnosti tla kao to
je kalcizacija u sluaju neutralizacije suvine kiselosti. Na raspolaganju nam ostaje izbor mjera i gnojiva koji zakiseljavaju tlo, a vrlo je znaajan uzgoj leguminoza, aplikacija
organskih gnojiva te aplikacija mineralnih gnojiva izrazito kisele rezidualne reakcije
(npr. amonijev sulfat, amonijev klorid, amonijev sulfonitrat). Pogodnija su vodotopiva
fosfatna gnojiva (superfosfat i tripleks), dvojno gnojivo MAP i druga kompleksna gnojiva iz grupe amofosa te amonijev nitrat (AN) za prihranu nego gnojiva s citrotopivom
fosfatnom komponentom (precipitat, kompleksna gnojiva iz grupe nitrofosa) i kalcijev
amonijev nitrat (KAN) za prihranu. Vrlo je pogodno u ovakvim uvjetima koristiti organomineralna gnojiva s poveanim udjelom fosfata.
Optimalan pH
Optimalna pH reakcija tla iskljuuje bojazan od kemijske fiksacije tla i manja je opasnost nedostatne raspoloivosti fosfora u tlu. Prihvatljiva su gnojidbena rjeenja upo-
112
raba poveanih koliina vodotopivih fosfatnih gnojiva (150-175 % odnesenih koliina

fosfora). Ipak, dugotrajno najkvalitetnije rjeenje je kombinacija organske gnojidbe i
mineralnih gnojiva vodotopivim ili citrotopivim oblicima fosfata.
Tlo u oraninom sloju sadri 19 mg/100 g P2O5 uz izmjenjivi pHKCl = 6,0. Planirana je
sjetva kukuruza, a na temelju plodnosti tla, oekivanih agroekolokih uvjeta i izabranog hibrida planiran je ciljni prinos 11 t/ha zrna uz zaoravanje nadzemne mase kukuruzovine nakon berbe. Kolika je potrebna gnojidba fosforom?
Potrebna gnojidba P2O5 (kg/ha) = 55 kg/ha 100/100 = 55 kg/ha P2O5
U ovom je primjeru tlo dobro opskrbljeno fosforom (C klasa) i iz tablice 9 iitavamo
da je potrebna gnojidba 100 % koliine koja e biti odnesena ciljnim prinosom jer
tako osiguravamo odravanje dobre opskrbljenosti tla fosforom. I ovdje vrijedi isti
utjecaj pH vrijednosti i humoznosti tla na izraun optimalne gnojidbe i izbor topivosti
gnojiva kako je navedeno u tumaenju prethodnog primjera. Meutim, opskrbljenost
fosforom nee biti limitirajui initelj prinosa, to nam ostavlja neto slobode da u
pojedinim vegetacijama smanjimo ili izostavimo gnojidbu mineralnim oblicima fosfora. to je ea organska gnojidba, a posebno fosforom bogatim stajskim gnojivima
i zelenom gnojidbom, to je opravdanija povremena redukcija gnojidbe mineralnim
oblicima fosfora. Pri tome je vrlo vano da ukupna bilanca fosfora u dvogodinjem
razdoblju ne bude negativna, da ne smanjujemo humoznost tala, da odravamo optimalnu vlanost tla i da obradom tla odravamo optimalne uvjete za razvoj korijenovog sustava, za razvoj mikoriza i openito za mikrobioloku aktivnost. U takvim uvjetima moemo reducirati gnojidbu mineralnim fosforom to moe smanjiti i trokove
aplikacije zbog manjeg broja prohoda rasipaima.
Potrebna gnojidba P2O5 (kg/ha) = 55 kg/ha 50/100 = 27,5 kg/ha P2O5
113
Na tlima visoke opskrbljenosti fosforom (D klasa) racionalno je provoditi gnojidbu

fosforom manju od koliine iznesene prinosom. Pri tome e nas optimalni pH i humoznost usmjeravati dodatnoj redukciji mineralne gnojidbe fosforom (< 50 %), a neto
nepovoljnija pH reakcija i manja humoznost unosu vee koliine fosfora (npr. 75 %).
Takoer, pH reakcija utjee na optimalnu topivost fosfatne komponente u gnojivu i na
optimalnu rezidualnu reakciju mineralnih gnojiva.
Budui da raspoloivost fosfora nije limitirajui initelj proizvodnje, ukupnu bilancu
fosfora moemo raunati u razdoblju 4-5 godina. Pri tome e negativna bilanca fosfora oko 50 kg/ha rezultirati smanjenjem raspoloivosti fosfora u tlu oko 0,5-1,0 mg/100
g P2O5 (utvreno AL-metodom) na plodnim srednje tekim i tekim tlima. Na lakim
tlima manje plodnosti i humoznosti ista bilanca fosfora moe smanjiti raspoloivost
fosfora oko 2,0 mg/100 g P2O5.
Potrebna gnojidba P2O5 (kg/ha) = 55 kg/ha 0/100 = 0 kg/ha P2O5
U ovakvim uvjetima visoke opskrbljenosti tla fosforom (E klasa) gnojidba fosforom
nije preporuljiva, a svakako nije potrebna. Uz sline agrotehnike primjere kroz 5
godina bez gnojidbe mineralnim fosfatnim gnojivima raspoloivost fosfora u tlu bila
bi otprilike izmeu 42 (tla manje plodnosti) i 47 mg/100 g (plodnija tla). Takoer,
optimalni su izbori organskih gnojiva na ovakvim tlima govei i konjski stajski gnoj, tj.
govea i svinjska gnojnica.
Konano, izraun gnojidbe fosforom treba slijediti sljedea pravila:
1. ukupnu bilancu fosfora prilagoditi klasi opskrbljenosti tla
2. razdoblje izrauna bilance prilagoditi plodnosti tla
3. kondicioniranjem tla (i agrotehnikom) optimizirati pH tla
4. organskom gnojidbom poveati humoznost tla
5. izbor topivosti fosfatnih gnojiva prilagoditi pH reakciji tla.
4.2.5. Izraun potrebne gnojidbe kalijem
Izraun potrebne gnojidbe kalijem takoer slijedi obrazac usmjeren ouvanju plodnosti tla, tj. postizanju ili odravanju razine raspoloivosti kalija u klasi dobro opskrbljenih tala (C klasa). Osnovni princip temelji se na ukupnoj bilanci kalija (tablica 10):
114
1. u jako siromana (klasa A) i siromana (klasa B) tla potrebno je unijeti vie

kalija nego to je odneseno prinosom i etvenim ostatcima jer e se tako postupno podii razina raspoloivosti kalija do dobre opskrbljenosti (klasa C)
2. u tla dobre opskrbljenosti (klasa C) dostatno je dodati koliinu kalija koja je
odnesena prinosom jer e se tako odrati ista razina raspoloivosti kalija
3. u tla visoke opskrbljenosti (klasa D) dovoljno je unijeti manju koliinu od prinosom odnesene jer e se tako razina raspoloivosti kalija postupno sniavati
do klase dobre opskrbljenosti (klasa C)
4. u tla jako visoke opskrbljenosti (klasa D) ne treba unositi kalij jer je njegova
raspoloivost dostatna.
Tablica 10. Osnovne vrijednosti za izraun gnojidbe kalijem
Gnojidbom dodati u tlo u % od

prinosom odnesenih koliina K2O
125 - 150
(B) Siromano tlo
100 - 125

100
50-75
Primjer osnovnog izrauna potrebne gnojidbe kalijem 1:

Srednje teko tlo u oraninom sloju sadri 10 mg/100 g K2O. Planirana je sjetva
jema, a na temelju plodnosti tla, oekivanih agroekolokih uvjeta i izabranog hibrida
planiran je ciljni prinos 7 t/ha zrna uz odvoz slame nakon etve. Kolika je potrebna
gnojidba kalijem?
(1) Izraun odnoenja kalija ciljnim prinosom zrna:
Odnoenje K2O zrnom (kg/ha) = 7 t/ha 5,7 kg/t zrna = 40,0 kg/ha K2O
Odnoenje K2O slamom = 6 t/ha 10,0 kg/t zrna = 60,0 kg/ha K2O
(2) Izraun potrebne gnojidbe kalijem:
Potrebna gnojidba K2O (kg/ha) = 100 kg/ha 150/100 = 150 kg/ha K2O
U ovom je primjeru tlo jako siromano kalijem (A klasa) i iz tablice 10 iitavamo da
je potrebna gnojidba 125-150 % koliine koja e biti odnesena ciljnim prinosom. Pored rezultata AL-metode, najvei utjecaj na optimalnu gnojidbu kalijem ima tekstura
tla. Na laganim tlima treba opreznije (postupnije) provoditi poveanje raspoloivosti
kalija poveanom gnojidbom zbog manjeg adsorpcijskog kapaciteta tla. Na teim tlima vea je opasnost od fiksacije kalija selektivno vezujuim sekundarnim mineralima
gline te je manja uinkovitost gnojidbe kalijem.
115
Ostali primjeri izrauna gnojidbe kalijem analogni su primjerima gnojidbe fosforom sa

sredinjom ulogom teksturne klase tla umjesto pH reakcije.
Organska gnojidba vrlo je znaajan izvor raspoloivog kalija. Najpogodnija gnojiva za
podizanje raspoloivosti kalija u tlu su govea gnojnica, svinjska gnojnica, konjski i
govei kruti stajski gnoj, zelena gnojidba i zaoravanje etvenih ostataka.
Primjer izrauna raspoloivosti K2O iz organskog gnojiva:
Aplicirano je 35 t/ha zrelog goveeg stajskog gnojiva s 0,7 % K2O. Kolika je oekivana
raspoloivost K2O (u kg K2O ha-1) iz stajskog gnojiva u srednje tekom tlu?
(1) izraun ukupne mase unesenog K2O:
35 t ha-1 7 kg t-1 K2O = 245 kg ha-1 K2O
(2) izraun raspoloivosti K2O u prvoj godini nakon aplikacije:
245 kg ha-1 K2O 40/100 = 98 kg ha-1 K2O
(3) izraun raspoloivosti K2O u drugoj godini nakon aplikacije:
245 kg ha-1 K2O 30/100 = 73,5 kg ha-1 K2O
(4) izraun raspoloivosti K2O u treoj godini nakon aplikacije:
245 kg ha-1 K2O 20/100 = 49 kg ha-1 K2O
(5) izraun raspoloivosti K2O u etvrtoj godini nakon aplikacije:
245 kg ha-1 K2O 10/100 = 24,5 kg ha-1 K2O
Kalij je u mineralnim gnojivima u vodotopivom obliku pa njihov izbor ovisi o osjetljivosti usjeva na kloridni anion. Za gnojidbu osjetljivih usjeva (duhan, krumpir) najbolji je
izbor kalijev sulfat, patent kalij, magnesia kainit i sirove kalijeve soli langbeinit i einit.
Za ostale su usjeve optimalni izbor kalijev klorid, korn kalij i sirove kalijeve soli silvit,
silvinit, kainit i karnalit.
U tlima nedostatne raspoloivosti Mg, optimalan izbor kalijevih gnojiva su korn kalij,
patent kalij, magnesia kainit, obogaena kainitna sol, kiserit s kalijevim sulfatom i
sirove kalijeve soli langbeinit, einit, kainit i karnalit.
Izraun gnojidbe kalijem treba slijediti sljedea pravila:
1.
2.
3.
4.
5.
ukupnu bilancu kalija prilagoditi klasi opskrbljenosti tla

razdoblje izrauna bilance prilagoditi plodnosti tla, a posebice teksturi
organskom gnojidbom poveati humoznost tla
laka tla niske raspoloivosti kalija kondicionirati glaukonitom i zeolitima
na tlima siromanim kalijem poveati uporabu tekuih organskih gnojiva i
obavezno zaoravati etvene ostatke
6. izbor kalijevih gnojiva prilagoditi osjetljivosti usjeva na kloridni anion i opskrbljenosti tla izmjenjivim Mg.
116
Opa literatura
Bush-Brown C. Louise, Bush-Brown James (1996): Americas garden book, New York,
SAD.
FAO (2011.): Production and consumption of fertilizers. FAOSTAT. Food and Agriculture Organization of the United Nations. faostat.fao.org
Filipovi, I., Lipanovi, S. (1995): Opa i anorganska kemija. Zagreb, Hrvatska.
Finck, A. (1982.): Fertilizers and Fertilization: Introduction and Practical Guide to Crop
Fertilization. Weinheim; Deerfield Beach, Florida; Basel: Verlag Chemie, 1982.
Government gazette (2012.): Regulations regarding fertilizers. No. 35666. Department of Agriculture, Forestry and Fisheries. South Africa.
Gowariker, V., Krishnamurthy, V.N., Gowariker, S., Dhanorkar, M., Paranjape, K.
(2009.): The Fertilizer Encyclopedia. Published by John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey. USA.
Hrvatska norma (2001.): Gnojiva i tvari za kalcifikaciju i poboljivai tla Rjenik 1.
- dio: Opi nazivi (EN 12944-1:1999)
Hrvatska norma (2001.): Gnojiva i tvari za kalcifikaciju i poboljivai tla Rjenik 2.
- dio: Nazivi koji se odnose na gnojiva (EN 12944-2:1999)
Karali, K. (2009): Doktorski rad Utvrivanje potrebe u kalcizaciji i utjecaj kalcizacije
na status hraniva u tlu. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Osijek, Hrvatska.
Lonari, Z., Popovi, B., Ivezi, V., Karali, K., Manojlovi, M., abilovski, R., Lonari,
R. (2014): Mineralna i organska gnojidba na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u pograninome podruju Hrvatske i Srbije. Zbornik radova 49. hrvatskog i 9. meunarodnog simpozija agronoma. Mari, S., Lonari, Z. (ur.). Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku, Osijek. 77-81.
Lonari, Z., urednik (2013.): Uzorkovanje tla i biljke za agrokemijske i pedoloke analize. Poljoprivredni fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek.
Lonari, Z. (2012): Interni materijali za modul Organska gnojiva. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Osijek, Hrvatska.
Lonari, Z.; Lonari, R.; Tekli, T.; Engler, M.; Karali, K. i Popovi, B. (2005.): Kompjutorski model izrade preporuka gnojidbe i ekonomske analize ekoloke biljne
proizvodnje, Zbornik radova, 40. Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meunarodnim sudjelovanjem, Opatija, str. 151 152.
117
Lonari, Z., Vukadinovi, V., Berti, B. i Tekli, T. (2003): The Optimizing of N-Fertilization by Soil Organic Matter Mineralization, Proc. 14.-th Intl. Symposium of
Fertilizers CIEC, Debrecen, Hungary 22-25 June. P. 112-118.
Miljkovi, N. (2005): Meliorativna pedologija. Poljoprivredni fakultet Novi Sad. Novi
Sad, Srbija.
Ministarstvo poljoprivrede (2013): Tehnoloke upute za integriranu proizvodnju ratarskih kultura za 2013. godinu. Zagreb.
Narodne novine (2003): Zakon o gnojivima i poboljivaima tla. NN 163/03. Zagreb,
Hrvatska.
Narodne novine (2007): Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o gnojivima i poboljivaima tla. NN 40/07. Zagreb, Hrvatska.
Narodne novine (2001): Pravilnik o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji
biljnih proizvoda. NN 91/01. Zagreb, Hrvatska.
Narodne novine (2007): Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ekolokoj
proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda. NN 10/07. Zagreb, Hrvatska.
Plimmer, J. R., Gammon, D. W., Ragsdale, N. N. (2003.): Encyclopedia of agrochemicals. John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, USA.
Power, J.F., Prasad, R. (1997.): Soil Fertility Management for Sustainable Agriculture.
CRC Press. Boca Raton, Florida, USA.
Rengel, Z. (2013): Improving water and nutrient-use efficiency in food production
systems. Wiley-Blackwell. Ames, Iowa, USA. Oxford, UK.
Rhodes J. Christopher (2007): Zeolites: Physical Aspects and Environmental Applications. Annual Reports on the Progress of Chemistry, Section C: Physical Chemistry.
103: 287-325.
Slubeni list Europske unije (2003): Uredba o gnojivima. (EZ) br. 2003.
TSO (2010.): Fertiliser Manual (RB 2009). 8th edition. Published by TSO (The Stationery Office). Norwich, UK. www.defra.gov.uk
Vukobratovi, M. (2008): Proizvodnja i ocjena kvalitete kompostiranih stajskih gnojiva. Doktorski rad. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Osijek, Hrvatska
Vukadinovi, V., Berti, B. (2013): Filozofija gnojidbe. Sve to treba znati o gnojidbi.
Autorska naklada. Osijek.
118
Vukadinovi, V., Lonari, Z. (1998.): Ishrana bilja. Poljoprivredni fakultet Sveuilita

u Osijeku. Osijek.
Vukadinovi, V., Berti, B. (1989.): Praktikum iz ishrane bilja i agrokemije. Poljoprivredni fakultet Sveuilita u Osijeku. Osijek.
Zumdahl, S. Steven (2009). Chemical Principles, 6. izdanje. Houghton Mifflin Company. Boston, SAD
http://rruff.info/doclib/hom/glauconite.pdf, 03.01.2014.
http://www.extension.iastate.edu/newsrel/2004/feb04/feb0429.html, 04.01.2014.
http://www.onlinesand.co.uk/horticultural-sand.htm, 28.12.2013.
http://www.seedman.com/plantage.htm, 27.12.2013.
http://www.vermiculite.org/pdf_word/Vermiculite_Horticultural_Brochure,
03.01.2014.
Definicije i objanjenje pojmova

Ambalaa - spremnik koji se moe zapeatiti, koji se koristi za dranje, zatitu, rukovanje i distribuciju gnojiva i ne smije sadravati vie od 1 000 kg.
Anorgansko gnojivo - gnojivo u kojem se deklarirane hranjive tvari u obliku minerala
dobivaju ekstrakcijom i fizikalnim i/ili kemijskim industrijskim postupcima. Po dogovoru se meu anorganska gnojiva mogu uvrstiti kalcijev cijanamid, urea i njihovi kondenzirani i pridrueni proizvodi i gnojiva koja sadre kelirane ili kompleksne
mikro-hranjive tvari.
Deklaracija - izjava o koliini hranjivih tvari, ukljuujui njihove oblike i topivost, zajamenih unutar specificiranih odstupanja.
Deklarirani udio - udio elementa ili njegovog oksida koji se, u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, nalazi na etiketi EZ gnojiva ili na relevantnom prateem dokumentu.
Dozvoljeno odstupanje - doputeni otklon izmjerene vrijednosti udjela hranjivih tvari
od njihove deklarirane vrijednosti.
Europska norma - CEN (Europski odbor za normizaciju) norme, koje su slubeno priznate od Zajednice i ija referencija je objavljena u Slubenom listu Europskih
zajednica.
Folijarno (lisno) gnojivo - gnojivo koje je pogodno za primjenu na i unos hranjivih
tvari preko lia usjeva.
119
Gnojivo - materijal ija je glavna funkcija biljkama pruiti hranjive tvari.

Gnojivo u suspenziji - dvofazno gnojivo gdje su krute estice suspendirane u tekuoj
fazi.
Jednostavno (pojedinano) gnojivo - duino, fosfatno ili kalijevo gnojivo s navedenim udjelom samo jedne primarne hranjive tvari.
Kelirane ili kompleksne mikro-hranjive tvari - mikro-hranjive tvari koje sadre jednu
od deklariranih kelirajuih ili kompleksirajuih organskih molekula.
Kompleksno gnojivo - sloeno gnojivo, koje se dobiva kemijskom reakcijom, otapanjem, ili kad je u krutom stanju granulacijom, s navedenim udjelom najmanje
dvije primarne hranjive tvari. U krutom stanju svaka granula sadri sve hranjive
tvari u njihovom deklariranom sastavu.
Mijeano gnojivo - gnojivo koje se dobiva suhim mijeanjem nekoliko gnojiva, bez
kemijske reakcije.
Mikro-hranjive tvari - bor, kobalt, bakar, eljezo, mangan, molibden i cink, koji su
nuni za rast biljaka u koliinama koje su male u usporedbi s onima koje dolaze od
primarnih i sekundarnih hranjivih tvari.
Otopina gnojiva - gnojivo u tekuem obliku koje nema krute estice.
Primarne hranjive tvari - duik, fosfor i kalij.
Proizvoa gnojiva - fizika ili pravna osoba koja je odgovorna za stavljanje gnojiva na
trite; posebice, proizvoa, uvoznik, pakiratelj koji radi za vlastiti raun ili bilo
koja osoba koja mijenja karakteristike gnojiva, smatrat e se proizvoaem. Ipak,
distributer koji ne promijeni karakteristike gnojiva, nee se smatrati proizvoaem.
Rasuto stanje - gnojiva koja nisu pakirana kako je propisano Uredbom EZ 2003/2003.
Sekundarne hranjive tvari - kalcij, magnezij, natrij i sumpor.
Sloeno gnojivo - gnojivo s navedenim udjelom najmanje dvije primarne hranjive tvari, a dobiva se kemijskim putem ili mijeanjem ili kombinacijom toga dvoga.
Tekue gnojivo - gnojivo u obliku suspenzije ili otopine.
Tip gnojiva - gnojiva s oznakom uobiajenog tipa prema popisu tipova EZ gnojiva.
120

ATiSBP-12 - Prirucnik - Mineralna Gnojiva

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ATiSBP-12 - Prirucnik - Mineralna Gnojiva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MINERALNA GNOJIVA I

2.4.2. Nitratna duina gnojiva ..................................................................... 48

1. Pedoloka istraivanja i uzorkovanje tala

1. Pedoloka istraivanja i uzorkovanje tala

Gnojidbu ili fertilizaciju najjednostavnije moemo definirati kao agrotehniku mjeru

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

Optereenje okolia poljoprivredom vrlo je znaajan aspekt odrivosti poljoprivredne

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1.1. Osnovni razlozi i principi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. makroelementi (10): C, O, H, N, P, K, Ca, Mg, S, Fe

organogeni elementi (C, O, H)

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

Odravanje ili popravak plodnosti tla kao supstrata ishrane bilja

Plodnost tla izuzetno je znaajna i dovoljno ilustrirana prethodnim primjerima. U

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

Nadoknada hraniva iznesenih prinosom, ispranih ili izgubljenih iz tla

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1.2. Greke u gnojidbi

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

Greke u gnojidbi, razliitih vanosti i uestalosti, moemo prikazati na sljedei nain:

gnojidba napamet bez analize tla

1.2.1. Gnojidba napamet bez analize tla

Kako emo odravati optimalnu pH reakciju tla kada ne znamo je li trenutna

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

niti kalijem, na 10 % povrina nije potrebno gnojiti fosforom, a na 5 % povrina nije

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

Kontinuirana optimalna gnojidba fosforom i kalijem posebice je znaajna na tlima

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

U uvjetima velikog deficita raspoloivih mikroelemenata najpraktinije je dugotrajnije

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

toan, ali to nije sigurno ukoliko nemamo podatak o raspoloivim koncentracijama

1. Osnovni razlozi i ciljevi gnojidbe

2.1. Podjela mineralnih gnojiva

pojedinana gnojiva (ili jednostavna, sadre samo N ili P ili K)

2. Dvojno sloeno gnojivo mora imati udio hraniva minimalno 18 %. NP gnojivo

Anorganska jednostavna gnojiva s primarnim hranjivim tvarima

2.2. Kakvoa mineralnih gnojiva

sadraj aktivne tvari

2.2.1. Sadraj aktivne tvari ili koncentracija hraniva

Koncentracije mikrohraniva u gnojivima izraavaju se u teinskom postotnom

2.2.2. Formulacija gnojiva

2 % CaO (1,4 % Ca)

Tako se formulacija sloenog mineralnog gnojiva sa sekundarnim hranivom deklarira

tj. optimalnom raspodjeljivanju hraniva po dubini oraninog sloja i dinamici potrebe

Gnojiva za osnovnu gnojidbu

Gnojiva za predsjetvenu i startnu gnojidbu

8-16-24, 7-14-21, 10-20-30

2.2.4. Kemijski oblik hraniva

usvajanja i izluivanja iona korijenom u rizosferu. U konanici, u rizosferi u veoj mjeri

Amonijev fosfat 16-20-0

2.2.5. Kemijska stabilnost i postojanost

Gubitak hraniva iz gnojiva nakon proizvodnje najee se odnosi na amonijski oblik

Drobljenje je postupak lomljenja i usitnjavanja stijena i minerala na listie ili zrnate

izvode se granule monoamonijevog fosfata (MAP), sloenih NPK gnojiva, amonijevog

manje sljepljivanje granula nego estica praha

2.3. Pakiranje i isporuka mineralnih