DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
Ta krilatica oznauje to Fisher
GOD. 22 (2013),
BR. 2,
STR. 379-389
i znanosti, statusu ideologije u znanosti te
kraju, odnosno trijumfu, ideologija na po-
etku 21. stoljea Taj zahtjevan intelek-
tualni zahvat donosi i kontekstualizirani
opis povijesti i vanosti osam politikih i-
deologija na podruju Jugoistone Euro-
pe, pa ova knjiga funkcionira i kao vrlo
dragocjen i poticajan vodi kroz komplek-
sne i vibrantne svjetove ideologija na glo-
balnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
Marija Geiger Zeman
doi:10.5559/di.22.2.10
Mark Fisher
KAPITALISTIKI
REALIZAM
Zar nema alternative?
Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.,140 str.
Kapitalizam se nakon 1989. predstavlja
kao jedini realistiki politiko-ekonomski su-
stav. Kakvi su uinci toga "kapitalistikog
realizma" na rad, kulturu, obrazovanje i
mentalno zdravlje? Moe li se zamisliti al-
ternativa kapitalizmu koja nije neki po-
vratak na diskreditirane modele dravne
kontrole? Ova tvrdnja i pitanja u vezi s
njom jesu sukus propitkivanja ove knjige.
Put kojim autor to pokuava razluiti sa-
stoji se od devet poglavlja. Mark Fisher je
pisac, teoretiar i predava. Jedan je od u-
temeljitelja Odjela za istraivanje kibernet-
ske kulture. Danas je gostujui predava u
Centru za kulturne studije na Goldsmithsu,
Londonskom sveuilitu, i mentor iz filo-
zofije u City Literary Institute u Londonu.
Prvo poglavlje knjige nosi naslov
Lake je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapi-
talizma.
smatra kapitalistikim realizmom: raireni
predosjeaj da je kapitalizam jedini odr-
ivi politiki i ekonomski sustav i da je ne-
mogue zamisliti alternativu. Mo kapita-
listikog realizma izvodi se iz naina na
koji obuhvaa i prodire svu prijanju po-
vijest. To je uinak njegova "sustava jedna-
kosti", kojim svim kulturnim objektima mo-
e pridati monetarnu vrijednost. Kapitali-
zam je ono to je ostalo poto su uvjere-
nja spala na razinu obreda ili simbolike
razradbe i preostao je jedino potroa-gle-
datelj. Prema Baidou, ivimo u proturje-
ju. Pristae ustanovljenoga poretka ne mo-
gu ga nazvati sjajnim, pa su umjesto toga
odluili rei da je sve ostalo uasno. Alter-
nativno i neovisno ne osnauju danas ne-
to izvan mainstream-kulture: oni su stilo-
vi unutar mainstream-kulture.
to bi bilo da ste odrali prosvjed i da
su na njega svi doli, naziv je drugoga po-
glavlja. Antikapitalizam se nairoko dise-
minira u kapitalizmu. Uloga kapitalistike
ideologije, prema Fisherovu miljenju, jest
prikriti injenicu da operacije kapitala ne
ovise o nekoj vrsti subjektivnoga pretpo-
stavljenog uvjerenja. Prevladavajua ideo-
logija, navodei ieka, jest ideologija ci-
nizma; ljudi ne vjeruju u ideoloku istinu,
ideoloke tvrdnje ne shvaaju ozbiljno.
Cinina je distanca nain da zatvorimo o-
i. Kapitalistika ideologija sastoji se upra-
vo od precjenjivanja uvjerenja u smislu u-
nutarnjega subjektivnog stava, nautrb u-
vjerenja koje artikuliramo u svojem po-
naanju. Sve dok vjerujemo da je kapitali-
zam lo, slobodni smo nastaviti sudjelova-
ti u kapitalistikoj razmjeni. Neprestano,
prema Fisheru, treba imati na umu da je
kapitalizam hiperapstraktna impersonal-
na struktura i da ona ne bi bila nita bez
nae pomoi.
"Kapitalistiki realizam" nije izvor-
na jezina kovanica. Ono to je novo u ve-
zi s uporabom termina jest njegovo opse-
nije znaenje. O tome autor raspravlja u
treem poglavlju Kapitalizam i Realno. Ka-
pitalistiki realizam nalik je proimajuoj
383
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2
STR. 379-389
atmosferi, koja uvjetuje ne samo proiz-
vodnju kulture nego i reguliranje rada i
obrazovanja. Ponaa se kao nevidljiva bari-
jera koja ograniuje misao i djelovanje. Mo-
ralna kritika kapitalizma, naglaavajui na-
ine kojima uzrokuje patnju, samo pojaa-
va kapitalistiki realizam. Siromatvo, glad
i rat mogu se prikazati kao neizbjean dio
realnosti, dok se nada da bi se ti oblici pat-
nje mogli ukloniti lako moe opisati kao
naivni utopizam. Kapitalistiki realizam,
po autorovu miljenju, moe jedino biti
ugroen ako ga se prikae nedosljednim i-
li neodrivim. Neka ideoloka pozicija ne
moe biti uspjena dok nije naturalizira-
na, a ne moe biti naturalizirana dok se o
njoj razmilja kao o vrijednosti, a ne kao o
injenici. Kapitalistiki realizam uspjeno
je ustoliio "poslovnu ontologiju", u kojoj
je oito da se sve u drutvu treba voditi kao
posao. Emancipatorska politika mora uvi-
jek razoriti pojavljivanje toga "prirodnog
poretka".
etvrto je poglavlje naslovljeno Re-
fleksivna nemo, imobiliziranost i liberalni ko-
munizam. Na primjeru britanskih studena-
ta Fisher pokazuje to je refleksivna ne-
mo. Ona je situacija u kojoj su akteri svje-
sni da su stvari loe, no znaju da ne mogu
uiniti nita u vezi s tim. Studenti imaju
sve veu slobodu, na koju tipino reagira-
ju zapadanjem u hedonistiku klonulost.
Uhvaeni su u matricu, posljedica koje je
uzrujana interpasivnost, nemogunost u-
sredotoenja. Poremeaj hiperaktivnosti
zbog manjka panje jest patologija kasno-
ga kapitalizma. Posljedica je spojenosti na
zabavom kontrolirane krune tokove hiper-
medijatizirane potroake kulture. Liberal-
ni komunizam danas konstituira domi-
nantnu ideologiju kapitalizma. Primjeri li-
384
beralnih komunista jesu Bill Gates i George
Soros. Fleksibilnost, nomadizam i sponta-
nost znaajke su menadmenta postfor-
distikoga drutva, drutva kontrole. Po
Fisherovu miljenju, mora se otkriti put iz-
bjegavanja binarne opreke motivacija/de-
motivacija tako da se dezidentifikacija od
programa kontrole biljei kao neto drugo,
a ne potitena apatija.
No prvo valja temeljito razmotriti
to je zapravo postfordizam. To je tema pe-
toga poglavlja 6. listopada 1979: Ne vee se
ni za to. Organizacija posla je decentrali-
zirana, najvie se vanosti daje fleksibil-
nosti. Permanentna nestabilnost stavlja ne-
podnoljive pritiske na obiteljski ivot. Vri-
jednosti o kojima ovisi obveza, pouzda-
nost i predanost smatraju se zastarjelima.
Datum prijelaza s fordizma na postfor-
dizam Marazzi oznauje 6. listopada 1979.,
kada su federalne rezerve poveale ka-
matne stope za 20 posto, pripremivi put
za "ekonomiju ponude". Otvoren je put
prema fleksibilnosti, koju definira deregu-
lacija kapitala i rada, ime je radna snaga
postala povremena. Novi su uvjeti zahti-
jevali kibernatizaciju radnog okruja. Rad
i ivot postali su neodvojivi. Vrijeme pre-
staje biti linearno. Kapitalizam pothranju-
je i reproducira raspoloenja stanovnitva.
Kapital, misli autor, ne bi mogao funkcio-
nirati bez delirija i povjerenja. ini se da
taj sustav potkrepljuje irenje "nevidljive
kuge" psihijatrijskih i afektivnih poreme-
aja. Kapitalizam ima prednosti od toga
to se mentalne bolesti smatraju individu-
alnim kemijsko-biolokim problemom. To
pojaava poriv kapitala prema atomisti-
koj individualizaciji, ali i omoguuje i u-
nosno trite.
esto poglavlje nosi naslov Sve to je
vrsto topi su u PR: trini staljinizam i biro-
kratska antiprodukcija. Rishard Sennet tvrdio
je kako je izravnanje piramidalnih struktu-
ra zapravo dovelo do veeg nadziranja
radnika. Informacijska tehnologija omo-
guila je menaderima bolji pristup poda-
cima, ali i sami su se podaci umnoili. I-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2,
STR. 379-389
dealizirano trite trebalo je omoguiti raz-
mjenu "bez potekoa". A opet, nagon da
se vrednuje izvedba radnika neizbjeno je
zahtijevao dodatne slojeve menadmenta
i birokracije. Ono to imamo nije izravna
usporedba radnike izvedbe ili ishoda
nego usporedba slubeno nadgledane re-
prezentacije te izvedbe i ishoda. To preo-
kretanje prioriteta moe se opisati kao "tr-
ini staljinizam". Stoga se esto vidi ten-
dencija da se primijene inicijative u koji-
ma uinci realnoga svijeta vrijede samo
ako se biljee na razini (PR) pojavnosti.
Primjerice, vrijednost na burzi neke tvrtke
vie ovisi o percepcijama i vjerovanjima u
njezinu buduu izvedbu nego o onome
to kompanija stvarno radi. Nova birokra-
cija ne poprima oblik specifine, razgra-
niene funkcije koji izvravaju pojedini rad-
nici, nego prodire u sva podruja rada, a
posljedica je toga da radnici postaju sami
svoji nadzornici, prisiljeni vrednovati vla-
stito izvravanje zadataka.
Kapitalistiki realizam povlai za so-
bom podvrgavanje ovjeka beskonano po-
datnoj realnosti, sposobnoj da se rekonfi-
gurira u svakom trenutku, to se opisuje u
sedmom poglavlju pod naslovom Ako mo-
ete promatrati preklapanje jedne stvarnosti s
drugom: kapitalistiki realizam kao rad sna i
memorijska zbrka. Svjedoci smo onoga to
Jameson naziva potpuno zamjenjivim sa-
danjou, u kojoj se prostor i vrijeme i
psihe po volji mogu obraivati. U kasnom
kapitalizmu, po Fisherovu miljenju izmi-
ljanje i odbacivanje drutvenih fikcija po-
stalo je gotovo jednako brzo kao i njegova
proizvodnja i raspolaganje robama. U tim
uvjetima ontoloke prekarnosti, zaborav-
ljanje postaje prilagodbena strategija. U
uvjetima gdje se identiteti dograuju ne
iznenauje to e zbrke u memoriji po-
stati arite kulturne tjeskobe. Neprekidna
sadanjost karakteristina je za postmoder-
nu temporalnost.
Osmo poglavlje, naslovljeno Nema
nikakve centrale, objanjava kako koncept dr-
ave dadilje i dalje progoni kapitalistiki
realizam. Slabost velike vlade ima presud-
nu libidinalnu funkciju u kapitalistikom rea-
lizmu. Ona postoji kako bi je se optuilo
upravo zbog njezina neuspjeha da djeluje
kao centralizirajua mo. Gnjev prema njoj
zamjenjuje gnjevove prema kapitalu, kao
to se pokazalo u ekonomskoj krizi. Mo-
da je rije o fetiistikom poricanju. Pori-
canje se dogaa djelomino zato to je ne-
sredinjost globalnoga kapitalizma neza-
misliva. U iskustvu sustava koji ne reagira,
koji je neosoban, apstraktan, fragmentiran
i bez sredita pribliili ste se najvie to mo-
ete suoavanju s artificijelnom gluposti ka-
pitala po sebi. Traeni subjekt kolektivni
subjekt ne postoji, a ipak kriza nalik svim
krizama zahtijeva da ga se konstruira. Kor-
poracije nisu samo agenti duboko pozicio-
nirani iza svega. One su ograniene kraj-
njim uzrokom koji nije subjekt: kapitalom,
i njegov su izraz.
Zadnje, deveto, poglavlje nosi naslov
Marksistika superdadilja. Spinoza pokazuje
da je ovisnost standardno stanje za ljud-
ska bia, koja su obino zarobljena u reak-
tivnim i repetitivnim obrascima ponaa-
nja. Sloboda je neto to se moe ostvariti
samo kada zahvatimo stvarne uzroke svo-
jih postupaka. Nema sumnje da kasni ka-
pitalizam artikulira mnoge od svojih nalo-
ga upravo pozivom na zdravlje. No umje-
sto naglaska na dobru zdravlju vidimo re-
dukcionistiki hedonistiki model zdravlja
o "dobrom osjeanju i izgledu". Moralnost
je, misli autor, nadomjestio osjeaj. Ono od
ega ljudi najvie pate zatoeno je unutar
njih samih svatko je zatoen unutar vlasti-
tih imaginacija. Uinak permanentne struk-
ture nestabilnosti redovito je stagnacija i kon-
zervatizam, a ne inovacija. Osjeaji koji
prevladavaju u kasnom kapitalizmu jesu
strah i cinizam. Te emocije raaju konfor-
385
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2
STR. 379-389
mizam i kult minimalne varijacije. Cilj no-
ve ljevice, po autorovu miljenju, trebao bi
biti podvrgavanje drave opoj volji. To
ukljuuje oivljavanje koncepta ope vo-
lje i moderniziranje ideje o javnom prosto-
ru. Kriza je pokazala da su spekulacije da
bi kapitalizam mogao biti na rubu propa-
sti neutemeljene. Bankovni spasilaki
paketi bili su utvrivanje ustrajavanja da
nema alternative. Nova ljevica mogla bi
poeti dograivati na elje koje je neolibe-
ralizam stvarao, a koje nije mogao zado-
voljiti, npr. masovno smanjivanje birokra-
cije. Potrebna je, misli autor, nova borba za
rad i tko ga nadzire, utvrivanje autono-
mije radnika. Sama opresivna prodornost
kapitalistikog realizma znai da ak traci
alternativnih politikih i ekonomskih mo-
gunosti mogu imati nerazmjerno velik u-
inak.
Autor primjerima iz svakodnevno-
ga ivota i iz popularne kulture portretira
nae sadanje stanje. Kapitalistiki realizam
pokazuje se kao sveproimajue ozraje,
kao nevidljiva barijera koja ograniuje na-
e miljenje i djelovanje. Obuhvaeni ta-
kvom imanentnom barijerom, postavlja se
pitanje odakle moe doi djelotvoran ot-
por. Fisher nam nudi odgovor: "kapitali-
stiki realizam moe jedino biti ugroen a-
ko ga se prikae nedosljednim ili neodri-
vim", tj. ako se prikae kako realizam nije
zapravo realizam u svojim postavkama.
Ono to nam nudi jest prostor izranjanja
iz uljuljanoga sna o neporecivosti realiz-
ma koji nas okruuje. Prvi je korak da se
pone razmiljati o drugaijem tipu realiz-
ma. Prema tome, doprinos ove knjige ne
mjeri se samo u identificiranju stanja ka-
snoga kapitalizma nego i u pozivu na iden-
tificiranje mogunosti drugaijih stanja.
Danijel Baturina
386
doi:10.5559/di.22.2.11
Linda Steg, Agnes E.
van den Berg i Judith
de Groot (ur.)
ENVIRONMENTAL
PSYCHOLOGY:
AN INTRODUCTION
British Psychological Society i John Wiley & Sons,
West Sussex, UK, 2012., 376 str.
U ovom udbeniku ekoloke psihologije vi-
e od 50 autora u 27 poglavlja daje prikaz
trenutanoga stanja na podruju ekoloke
psihologije. Ekoloka psihologija najee
se definira kao disciplina psihologije koja
se bavi prouavanjem interakcije izmeu
pojedinaca i njihove prirodne i izgraene
okoline. Iako predstavlja relativno mladu
disciplinu, u proteklom desetljeu doiv-
ljava jak razvoj zbog poveanog interesa
za pitanje odrivog razvoja.
Na poetku knjige daje se povijesni
pregled razvoja podruja, od perioda ne-
posredno nakon Drugog svjetskog rata,
kada je arite ekoloke psihologije bilo u-
smjereno na istraivanje utjecaja izgrae-
ne okoline na ljudsko ponaanje i doivlja-
vanje, preko 1960-ih godina, kada je arite
istraivanja bilo odreeno razvojem svije-
sti o ekolokim problemima, pa sve do eko-
loke psihologije 21. stoljea, kada je teme
i podruje istraivanja uvelike odredio kon-
cept odrivog razvoja.
Knjiga je podijeljena u tri dijela.
Prvi dio bavi se utjecajem okolia
na ljudsko ponaanje i dobrobit te zapo-
inje klasinim temama iz ekoloke psiho-
logije percepcijom okolinskih opasnosti i
okolinskim stresom. Nakon objanjavanja
uloge heuristika i pristranosti u procjeni
okolinskih opasnosti, autorice se osvru na
individualne razlike u vrijednostima i mo-
ralu koje odreuju percepciju okolinskih
opasnosti, kao i razlike u emocionalnom
doivljavanju koje se javljaju kao posljedi-
ca, ali i uzrok, percepcije rizika. Poglavlje