DOSAD IZALO:

H. X Eysenck:
Upotreba i zloupotreba psihologije
Rollo May:
Psihologija i ljudska dvojba
David Cooper:
Psihijatrija i antipsihijatrija
D. W. Winnicott:
Dijete, obitelj i vanjski svijet
Andrew Crowcroft:
Razumijevanje ludila
Thomas S. Szasz:
Ideologija i ludilo
Victor Frankl:
Neujan vapaj za smislom
Herbert S. Strean:
Izvanbrana veza
Muriel Gardiner:
ovjek-vuk i Sigmund Freud
Wilhelm Reich:
Analiza karaktera
W. R. Fairbairn:
Psihoanalitike studije linosti
Melanie Klein:
Zavist i zahvalnost
Wilfred R. Bion:
Iskustva u radu s grupama
Stania Nikoli:
Scenska ekspresija i psihoanaliza
Bruno Bettelheim:
Ljubav nije dovoljna
Wilhelm Reich:
Spolna revolucija
Gertrude & Rubin Blanck:
Ego-psihologija
Herbert Marcuse:
Eros i civilizacija
Medard Boss:
Novo tumaenje snova
Michael Balint:
Osnovna greka
David Cooper:
Jezik ludila
Jacques Lacan:
etiri temeljna pojma psihoanalize
Christopher Lasch:
Narcistika kultura

Pierre Bourdieu
TO ZNAI GOVORITI

@o@y@ro^U(F@()^

Izdaje
IK NAPRIJED
Direktor
RADOVAN RADOVI NOVI
Glavni urednik
MILAN MIRI

Urednici
MURADIF KULENOVI
GVOZDEN FLEGO
MIRJANA DOBROVI

Pierre Bourdieu

TO ZNAI
GOVORITI
Ekonomija jezinih razmjena

Preveli s francuskoga
ALKA i MLADEN KILJAN

naprijed

ZAGREB 1992

Naslov izvornika
Pierre Bourdieu
CE QUE PARLER VEUT DIRE
L'econom ie des echanges linguistiques
Fayard, Pariz, 1989.

Recenzenti
GVOZDEN FLEGO
MILORAD PUPOVAC

C IP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
801:165.741
BOURDIEU, Pierre
to znai govoriti : ekonomija
jezinih razmjena / Pierre Bourdieu ;
preveli s francuskoga Alka kiljan...
[et al.]. Zagreb : Naprijed, 1992.
210 str. ; 20 cm. (Biblioteka Psiha)
Prijevod djela: Ce que parler veut dire.
Bibliografske biljeke uz tekst.
Kazalo.

SADRAJ

U V O D .......................................................................................................

I. EKONOMIJA LINGVISTIKIH RA ZM JEN A ..............

II

1. Proizvoenje i reproduciranje legitimnogje z ik a

2. Formiranje cijena i anticipiranje d o b iti...........................

21
51

II. JEZINA DJELATNOST I SIMBOLIKA M O

1. Ovlateni jezik: drutveni uvjeti djelotvornosti obred
nog diskursa.......................................................................
2. Obredi instituiranja...........................................................
3. Snaga predstavljanja........................................................
4. Opisivanje i propisivanje:
uvjeti ostvarljivosti politike djelotvornosti i njezine
granice...............................................................................

83
89
103
115

127

III. ANALIZE D ISK U RSA .......................................................

139

1. Cenzura i uobliavanje.....................................................
2. Vani diskurs: nekoliko sociolokih razmiljanja o
Nekoliko kritikih opaski u povodu knjige

143

Kako itati K apital

...................................................................

177

3. Retorika znanstvenosti: prilog analizi Montesquieuova

efekta ...............................................................................

197

KAZALO IM ENA I P O JM O V A .........................................................

209

U svom Pokuaju uvoenja pojma negativne veliine u fi

lozofiju Kant zamilja ovjeka sa deset stupnjeva krtosti koji
naporom od dvanaest stupnjeva nastoji pobuditi u sebi lju
bav prema blinjemu, dok jedan drugi, krtac od tri stupnja, i
sposoban za analognu nakanu od sedam stupnjeva, proizvodi
plemenitu akciju od etiri stupnja; Kantov je zakljuak da je
prvi moralno superioran drugome, mada je, ako mjerimo pre
ma inu dva stupnja prema etiri stupnja on nesumnji
vo inferioran. Moda bismo morali primijeniti slinu aritme
tiku vrijednosti kad procjenjujemo znanstvene radove...
Drutvene se znanosti, posve oito, nalaze na strani krca od
deset stupnjeva, i njihove bismo kvalitete zacijelo ispravnije
ocjenjivali kad bismo umjeli, na Kantov nain, proraunavati
kolike su drutvene snage to ih one moraju savladati. To je
pogotovu tono kad je rije o objektu svojstvenom disciplini
iji se utjecaj protee na sve drutvene znanosti, o onom jed
nom i nedjeljivom jeziku koji se, kod Saussurea, temelji na is
kljuenju svake inherentne drutvene mijene ili, kod Chomskog, na povlastici to se pridaje formalnim osobinama gra
matike zapostavljajui funkcionalne prisile.
Budui da sam, malo prije no to je to postalo modnim kri
kom, napisao jedan kolski rad (koji sreom nikad nije bio
objavljen), gdje sam, oslanjajui se na metodino itanje
Kursa ope lingvistike, pokuavao udariti temelje opoj teo
riji kulture, moda sam bio osjetljiviji od drugih na najvid
ljivije posljedice dominacije te suverene discipline bilo da
je rije o doslovnim prepisivanjima teorijskih spisa ili o me
hanikim prenoenjima povrinski shvaenih pojmova, i o
7

svim grubim pozajmnicama koje, razdvajajui opus operatum i modus operandi, dovode do neoekivanih, ponekad ap
surdnih novih interpretacija. Ali opiranje pomodnim oduevljavanjima nipoto ne znai otklanjanje koje bi ilo do ignori
ranja: stoga mi se uinilo da djelo Saussurea, a zatim, u tre
nutku kada sam uvidio kako je nedostatan model govora (i
prakse) kao izvravanja, i djelo Chomskog, koje je priznavalo
znaajnost generativnih sposobnosti, postavljaju sociologiji
bitna pitanja.
Ipak, ta pitanja mogu zadobiti svu svoju specifinu teinu
tek ako izaemo izvan granica zacrtanih samom nakanom
strukturalne lingvistike kao iste teorije. I doista, sva sudbina
moderne lingvistike zapeaena je inauguralnim nasilnim i
nom kojim Saussure eksternu lingvistiku odvaja od inter
ne lingvistike i, priznajui samo ovu posljednju kao pravu,
iskljuuje iz nje sva istraivanja koja stavljaju jezik u vezu s
etnologijom, s politikom povijeu onih koji tim jezikom go
vore, ili s geografijom podruja na kojemu se on govori, jer
takva istraivanja ne bi nita pridonijela poznavanju jezika
samog po sebi. Roena iz autonomiziranja jezika u odnosu
prema drutvenim uvjetima njegove proizvodnje, reprodukci
je i upotrebe, strukturalna lingvistika nije mogla postati do
minantna meu drutvenim znanostima a da pritom ne djelu
je ideoloki dajui privid znanstvenosti naturalizaciji simbo
likih objekata, tih proizvoda povijesti: kao posljedica prije
nosa fonolokog modela izvan podruja lingvistike inaugu
ralna operacija koja je, odvajajui lingvistiko sredstvo od
njegovih drutvenih uvjeta proizvodnje i upotrebe, uinila
lingvistiku najvie prirodnom medu drutvenim znanostima,
proirila se na cjelokupni skup simbolikih proizvoda, na
taksinomije srodstva, na mitske sisteme ili na umjetnika dje
la.
Jasno je da razliite znanosti nisu bile jednako sklone da
prihvate tog trojanskog konja. Zbog specifinog odnosa koji
etnologa povezuje s njegovim predmetom, zbog neutralnosti
objektivnog gledaoca to je implicira status vanjskog pro
matraa, etnologija je postala najpogodnijom rtvom. I uz
nju, dakako, tradicionalna povijest umjetnosti ili knjievnos

ti: u ovom je sluaju unoenje analitike metode koja pret

postavlja neutralizaciju funkcija samo jo potvrivalo onaj
nain shvaanja umjetnikog djela kakav su oduvijek zahtije
vali poznavaoci, tj. istu i isto internu dispoziciju koja
iskljuuje svaku reduktorsku referenciju na vanjsko okru
enje; na taj je nain, slino kao molitveni mlin u jednoj dru
goj domeni, semiologija knjievnosti uzdigla kult umjetni
kog djela na vii stupanj racionalnosti a da nije promijenila
njegove funkcije. U svakom sluaju, marginalizacija drutve
noga, koja omoguuje da se jezik, ili bilo koji drugi simboli
ki objekt, tretira kao finalitet bez svrhe, uvelike je pridonijela
uspjehu strukturalistike lingvistike, jer je istim primjena
ma posve interne i formalne analize dala dra igre bez poslje
dica.
Trebalo je dakle izvui sve zakljuke koji proizlaze iz inje
nice to je lingvisti i njihovi imitatori tako odluno potiskuju
injenice da je, kao to je utvrivao Kurs ope lingvistike,
drutvena priroda jezika jedna od njegovih internih osobi
na, i da je drutvena heterogenost inherentna jeziku. Treba
lo je to uiniti, znajui pritom da su rizici tog pothvata veliki
i da najmanji meu njima nije onaj privid grubosti to ga za
dobiva svaka, i najsuptilnija i najpreciznija analiza koja je
kadra izvui na povrinu potisnuti sadraj (i koja je zbog toga
kriva); ukratko, znajui da za istinu treba platiti viu cije
nu da bi se postigla manja dobit razlikovanja.*
* U drugom dijelu ove knjige ponovo se objavljuju, u vie ili manje izmi
jenjenom obliku, razliiti ranije tam pani tekstovi: za I. poglavlje, Le langage autorise. Note sur les conditions sociales de lefficacite du discours rituel,
Actes de la recherche en sciences sociales, 5-6, studeni 1975, str. 183-190; za
2. poglavlje, Les rites d institution, Actes de la recherche en sciences socia
les, 43, lipanj 1982, str. 58-63 (saopenje na kolokviju Les rites de passage
aujourd'hui odranom u Neuchatelu u listopadu 1981); za 4. poglavlje Decrire et prescrire, Actes de la recherche en sciences sociales, 38, svibanj 1981,
str. 69-74.
U treem dijelu ove knjige ponovo se objavljuju: u 2. poglavlju, La lectu
re de Marx: quelques remarques critiques a propos de Quelques remarques
critiques a propos de Lire le Capital, Actes de la recherche en sciences soci
ales, 5-6, studeni 1975, str. 65-79; u 3. poglavlju, Le nord et le Midi. C ontri
bution a une analyse de leffet Montesquieu, Actes de la recherche en scien
ces sociales, 35, studeni 1980, str. 21-25.

I. EKONOMIJA LINGVISTIKIH
RAZMJENA

Sve oblike dominacije to ih lingvistika i njezini pojmovi

jo i danas ostvaruju nad drutvenim znanostima sociologija
moe izbjei jedino pod uvjetom da osvijetli postupke kon
struiranja predmeta pomou kojih se lingvistika zasnovala,
kao i drutvene uvjete proizvodnje i cirkulacije njezinih te
meljnih pojmova. Lingvistiki se model mogao tako lako pre
nijeti na podruje etnologije i sociologije zato to je lingvisti
ci bilo doputeno da formulira najhitniju stvar, to jest inte
lektualistiku filozofiju po kojoj je jezik u prvom redu pred
met razumijevanja a ne sredstvo akcije i moi. Prihvatiti saussureovski model i njegove pretpostavke znai tretirati dru
tveni svijet kao univerzum simbolikih razmjena i reducirati
akciju na komunikacijski in koji je, kao saussureovski go
vor, predodreen da bude deifriran uz pomo odreene if
re ili koda, jezika ili kulture.1
Ako elimo raskinuti s takvom filozofijom drutva, tada
moramo pokazati da je dodue doputeno drutvene odnose
pa i same odnose dominacije promatrati kao simboli
ke interakcije, to jest kao komunikacijske odnose koji u sebi
sadravaju poznavanje i prepoznavanje, ali da pritom nipo
to ne smijemo zanemariti injenicu da jezine razmjene, ti
komunikacijski odnosi par excellence, predstavljaju takoer i
1.
Na drugom sam mjestu pokuao analizirati epistemoloko nesvjesno
strukturalizm a, to jest pretpostavke to ih je Saussure veoma pronicavo ugra
dio u konstruiranje predmeta svojstvenog lingvistici, ali su ih kasniji korisni
ci saussureovskog modela zaboravili ili potisnuli (usp. P. Bourdieu, Le sens
pratique, Pariz, Editions de M inuit, 1980, str. 51 d.).

13

odnose simbolike moi u kojima se realiziraju odnosi snaga

izmeu govornika odnosno izmeu njihovih grupa. Ukratko,
potrebno je prevladati uobiajenu alternativu izmeu ekonomizma i kulturalizma i pokuati elaborirati jednu ekonomiju
simbolikih razmjena.
Svaki in govorenja i, openitije, svaka akcija zapravo je
konjunktura, susret neovisnih kauzalnih nizova: tu su, s jed
ne strane, drutveno oblikovane dispozicije jezinog habitu
sa, koje impliciraju izvjesnu sklonost govorenju i izricanju
tono odreenih stvari (ekspresivni interes) i izvjesna sposob
nost govorenja, definirana u isto vrijeme i kao jezina spo
sobnost neogranienog stvaranja gramatiki ispravnih dis
kursa i kao drutvena sposobnost koja omoguuje da se tom
kompetencijom primjereno sluimo u odreenoj situaciji; s
druge strane, tu su strukture jezinog trita, koje se nameu
kao sustav specifinih sankcija i cenzura.
Ovaj jednostavni model jezine proizvodnje i prometa kao
odnosa izmeu jezinih habitusa i trita na kojima oni nude
svoje proizvode ne nastoji ni odbaciti ni nadomjestiti speci
fino lingvistiku analizu koda; ali on omoguava da se razu
miju greke i neuspjesi na koje se osuuje lingvistika kad diskurs u njegovu konjunkturalnom singularitetu pokuava ob
jasniti polazei od jednog jedinog faktora, od isto lingvis
tike kompetencije, definirane apstraktno, bez ikakva obzira
na sve ono to ta kompetencija duguje svojim drutvenim uv
jetima proizvoenja. I doista, sve dotle dok lingvisti budu ig
norirali ogranienje koje je bitna komponenta njihove zna
nosti, preostat e im jedino da oajniki u jeziku tragaju za
onim to se nalazi u drutvenim odnosima u ijim okvirima
jezik funkcionira, ili da se bave sociologijom a da toga nisu
svjesni, a to znai uz opasnost da u gramatici samoj otkrivaju
ono to je u nju unijela lingvistova spontana sociologija.

Gramatika nudi samo veoma djelominu definiciju smisla,

a potpuno odreenje znaenja diskursa ostvaruje se tek u
njegovu odnosu s tritem. Jednu, ne ba beznaajnu koliinu
odreenja koje praktiki odreuje smisao zadobiva diskurs
14

automatski i izvana. U izvoritu objektivnog smisla koji se ra

a u jezinoj razmjeni postoji najprije razlikovna vrijednost
kao rezultat odnosa kakav govornici, svjesno ili nesvjesno,
uspostavljaju izmeu jezinog proizvoda to ga nudi drutve
no obiljeeni govornik i istovremeno ponuenih drugih pro
izvoda unutar odreenog drutvenog prostora. Osim toga, tu
je i injenica da se jezini proizvod potpuno ostvaruje kao
poruka jedino onda ako je tako tretiran, to jest ako je deifri
ran, i da se interpretacijske sheme to ih primaoci primjenju
ju u svom kreativnom usvajanju ponuenog proizvoda mogu
vie ili manje razlikovati od shema prema kojima se ravnala
proizvodnja. Tim svojim uincima, koji su neizbjeivi, trite
sudjeluje u stvaranju ne samo simbolike vrijednosti diskursa
nego i njegova smisla.
U toj bi se optici moglo ponovo raspraviti pitanje stila: taj
individualni pomak u odnosu prema jezinoj normi, ta
osobena elaboracija koja tei za tim da diskursu da distinktivna svojstva, egzistira kao fenomen samo u odnosu prema
subjektima koji ga opaaju, koji raspolau dijakritikim spo
sobnostima uoavanja razlike izmeu razliitih naina iska
za, izmeu raznolikih vjetina govorenja. Zbog toga stil bi
lo da je rije o poeziji u usporedbi s prozom, bilo da je rije o
nainu govorenja odreenog (drutvenog, spolnog ili genera
cijskog) razreda u usporedbi s nainom govorenja nekog dru
gog razreda postoji jedino u odnosu s agensima koji su
opremljeni shemama opaanja i vrednovanja kakve omogu
uju konstituiranje stila kao skupa sistematskih, sinkretski
opaanih razlikovnih obiljeja. Na jezinom tritu nije u op
ticaju jezik, nego diskursi koji su stilistiki obiljeeni u
isto vrijeme na polu proizvodnje, utoliko to svaki govornik
od zajednikog jezika gradi vlastiti idiolekt, i na polu recepci
je, utoliko to svaki primalac sudjeluje u proizvodnji poruke
koju i prima i vrednuje unosei u nju sve to sainjava njego
vo pojedinano i kolektivno iskustvo. Na svaki se diskurs
moe primijeniti ono to je bilo reeno za poetski diskurs za
to to on, kad je uspio, s maksimalnim intenzitetom djeluje
na buenje promjenljivih, o pojedincu ovisnih iskustava: za
razliku od denotacije, koja predstavlja konstantan dio, za
15

jedniki svim govornicima2, konotacija upuuje na singularitet individualnih iskustava, a to se dogaa zato to se ona
uspostavlja unutar drutveno obiljeenog odnosa u kojem
primaoci primjenjuju raznolike instrumente simbolikog us
vajanja. Paradoks komunikacije sastoji se u tome to ona
pretpostavlja postojanje zajednikog medija, koji meutim
to se dobro vidi u graninom sluaju, kakav je poezija,
gdje se esto radi o prenoenju emocija postie uspjeh je
dino tako to budi i obnavlja singularna, a to znai drutveno
obiljeena iskustva. Univerzalno upotrebljiva rije iz rjenika
samo je proizvod neutraliziranja praktikih odnosa i nema
nikakvu drutvenu egzistenciju: u praksi ona postoji jedino
uronjena u situacije, tako da ak i znaenjska jezgra, koja se i
na razliitim tritima odrava relativno neizmijenjena, moe
ostati neprimijeena.3 Kao to je zapazio Vendryes, kad bi ri
jei uvijek poprimale sve svoje smislove istovremeno, diskurs
bi bio neprekidna igra rijeima; ali kad bi kao u primjeru
louer, locurc najmiti, i louer laudare hvaliti, svi smis
lovi to ih one mogu zadobiti bili potpuno nezavisni, sve bi
igre rijeima (a napose ideoloke) postale nemogue.4 Razlii
ti smislovi neke rijei odreuju se unutar odnosa izmeu ne
2. Usp. G. Mounin, La com m unication poetique, precede de Avez-vous iu
Char?, Pariz, Gallim ard, 1969, str. 2126.
3. Sposobnost da se sim ultano pojme razliiti smislovi iste rijei (sposob
nost s to je esto mjere tzv. testovi inteligencije) i, a fortiori, sposobnost prak
tinog m anipuliranja tim smislovima (na primjer, reaktiviranjem prvotnog
znaenja obinih rijei, kao to to rado ine filozofi) dobro je mjerilo one ti
pine sposobnosti koja znanstveniku om oguuje da se iupa iz situacije i da
razbije praktiku relaciju koja rije povezuje s odreenim praktikim kon
tekstom, zatvarajui je tako u jedan od njezinih smislova, da bi prom atrao ri
je po sebi i za sebe, to jest kao geometrijsko mjesto svih moguih relacija
prema situacijam a koje su pritom tretirane kao sami specifini sluajevi
moguega. Ta sposobnost poigravanja razliitim jezinim razliitostima
sukcesivno i, pogotovu, simultano, svakako je jedna od najslabije rasprostra
njenih sposobnosti, jer se ovladavanje razliitim jezinim razliitostima i, po
gotovu, odnos prema jezinoj djelatnosti to ga to ovladavanje pretpostavlja,
mogu stei jedino u posve odreenim ivotnim uvjetima, pogodnim za us
postavljanje neusiljenog i dezinteresiranog odnosa prem a jezinoj djelatnos
ti (usp., u radu: P. Bourdieu i J. C. Paseron, Raport pedagogique et com m u
nication, analizu koja pokazuje kako s obzirom na socijalno porijeklo, varira
amplituda jezinog registra, tj. stupanj ovladavanja jezinim razliitostima).
4. J. Vendryes, Le langage. Introduction linguistique a l'Histoire. Pariz.
Albin Michel, 1950. str. 208.

16

promjenljive jezgre i specifine logike razliitih trita, koja

se i sama objektivno situiraju s obzirom na trite na kojemu
se odreuje najopiji smisao te rijei. Oni simultano postoje
jedino u svijesti znanstvenika koja ih objelodanjuje raskida
jui organsku povezanost izmeu kompetencije i trita.
Religija i politika postiu svoje najuspjenije ideoloke
efekte zahvaljujui mogunostima to ih prua polisemija in
herentna drutvenoj sveprisutnosti legitimnog jezika. U raslojenom drutvu takozvane ope imenice rad, porodica, majka,
ljubav, poprimaju u stvarnosti razliita, pa ak i oprena zna
enja, budui da se lanovi iste jezine zajednice slue, vie-manje, istim jezikom a ne upotrebljavaju nekoliko razlii
tih jezika zbog unifikacije jezinog trita pojavljuje se,
naime, zacijelo sve vie znaenja za iste znakove.5 Bahtin
upozorava na injenicu da u revolucionarnim situacijama op
e rijei poprimaju oprene smislove. Zapravo nema neutral
nih rijei: ispitivanje pokazuje, na primjer, da pridjevi koji se
obino upotrebljavaju da bi iskazali ukuse esto zadobivaju u
razliitim klasama razliite, ponekad suprotne smislove; rije
soigne, soanjiran, odnjegovan, veoma uredan, rije ko
ju vole malograani, odbacuju intelektualci, jer za njih ona
upravo odaje neto malograansko, uskogrudno, sitniavo.
Poliseminost religijskog jezika i ideoloki efekt unifikacije
oprenosti ili poricanja podjela to ga on proizvodi proizlaze
odatle to religijski jezik po cijenu ponovnih interpretacija
kakve implicira proizvodnja i recepcija opeg jezika vezana
uz govornike koji zauzimaju razliite pozicije unutar drutve
nog prostora, pa su prema tome i njihove nakane i njihovi in
teresi razliiti uspijeva govoriti svim grupama, a sve grupe
mogu njime govoriti; suprotno tome, jezik matematike moe
osigurati jednoznanost rijei grupa jedino strogom kon
trolom homogenosti grupe matematiara. Religije nazivane
univerzalnima nisu univerzalne u istom smislu i pod istim uv
jetima kao znanost.
Posizanje za neutraliziranim jezikom nuno je svaki put
5.
Zahtjevi proizvodnje, pa i dom inacije, nameu odreen minimum ko
munikacije meu klasama, to znai da i najprikraenijim a (na primjer imi
grantim a) mora biti dostupna neka vrsta jezinog ivotnog minimuma.

17

kad treba uspostaviti praktiki konsenzus izmeu agensa ili

grupa agensa iji su interesi djelomino ili potpuno razliiti:
a to znai, dakako, u prvom redu u sferi legitimne politike
borbe, ali i u transakcijama i interakcijama svakodnevnog i
vota. Komuniciranje meu klasama (odnosno u kolonijalnim
ili polukolonijalnim drutvima, meu etnikim skupinama)
uvijek znai kritinu situaciju za jezik u upotrebi, ma koji on
bio. Ono naime pokazuje tendenciju vraanja smislu koji je
najuoljivije optereen drutvenim konotacijama: Kad pred
nekim tko je tek nedavno otiao sa sela izgovorite rije seljak,
nikad ne znate kako e je on prihvatiti. U tom sluaju ne
postoje vie bezazlene rijei. To objektivno izazvano razotkri
vanje razbija prividnu jedinstvenost uobiajenog jezika. Sva
ka rije, svaki izriaj moe u nekom trenutku poprimiti dva
oprena smisla, ovisno o nainu kako e ga shvatiti poiljalac
i primalac. Logika verbalnih automatizama koji neprimjetno
vraaju rije na uobiajenu upotrebu, sa svim vrijednostima i
predrasudama to ih ona implicira, krije u sebi neprestanu
opasnost od gafiranja, kadrog da u jednom jedinom tre
nutku poniti konsenzus znalaki odravan uz pomo itavih
strategija uzajamnih obzira.
Ali simboliku djelotvornost politikih ili religijskih jezika
ne bismo mogli potpuno shvatiti kad bismo je reducirali na
uinak nesporazuma koji pojedince, u svakom pogledu me
usobno suprotstavljene, navode na to da se prepoznaju u is
toj poruci. Ueni diskursi mogu postati efikasni zbog skrovi
tog podudaranja izmeu strukture drutvenog prostora unu
tar kojeg se proizvode politike, religijske, umjetnike ili
filozofske oblasti i strukture podruja drutvenih klasa u
kojoj su smjeteni primaoci i u odnosu prema kojoj oni inter
pretiraju poruku. Iz homolognosti izmeu opreka inheren
tnih specijaliziranim oblastima i podruja drutvenih klasa
proizlazi sutinska dvosmislenost koja dolazi do izraaja na
pose onda kad ezoteriki diskursi, irei se izvan svoje uske
oblasti, podlijeu nekoj vrsti automatske univerzalizacije i
prestaju biti samo iskazi dominantnih ili podlonih subjekata
unutar odreene specifine oblasti pa postaju iskazi koji vri
jede za sve dominantne ili sve podlone subjekte.
18

U svakom sluaju, drutvena znanost mora biti svjesna au

tonomnosti jezika, njegove specifine logike, njegovih, samo
njemu svojstvenih pravila funkcioniranja. Napose, nemogue
je razumjeti simbolike uinke jezika ako se ne uzima u obzir
tisuu puta potvrena injenica da je jezik prvi formalni me
hanizam ije su generativne mogunosti bezgranine. Ne po
stoji nita to se ne bi moglo rei, a moe se rei i nita. Sve
moe biti iskazano u jeziku, dakako u granicama gramatinosti. Otkad je to Frege dokazao, znamo da rijei mogu imati
smisao a da se ni na to ne odnose. To znai da se ispod for
malne tonosti moe kriti semantiko odvajanje. Sve religij
ske teologije i sve politike teodiceje iskoritavale su injeni
cu da generativne sposobnosti jezika mogu prijei granice in
tuicije ili iskustvene provjere pa tako mogu proizvoditi for
malno ispravne ali semantiki prazne diskurse. Rituali pred
stavljaju granini sluaj svih onih situacija nametanja, gdje
se, prakticiranjem odreene strune kompetencije, koja moe
biti veoma nesavrena, praktiki potvruje drutvena kompe
tencija legitimnog govornika, koji je ovlaten da govori, i to s
autoritetom: Benveniste je zapazio da su u indoevropskim je
zicima rijei koje slue za izricanje prava povezane s korije
nom rei. Prava rije, formalno ispravna, samim time i to
s prilinim izgledom na uspjeh pretendira na izricanje pra
va, to jest onoga to treba da se ostvari. Oni koji su, poput
Maxa Webera, magijskom ili karizmatskom pravu kolektivne
zakletve ili ordalija suprotstavljali racionalno pravo temelje
no na proraunljivosti i predvidljivosti zaboravljaju injenicu
da je svako, i najrigoroznije racionalizirano pravo tek uspje
an in drutvene magije.
Juridiki je diskurs stvaralaki govor koji oivotvorava ono
to iskazuje. Taj je govor granica prema kojoj tee svi performativni iskazi, blagoslovi, proklinjanja, naredbe, elje ili po
grde: drugim rijeima, to je boanski govor, izraz boanskog
prava koji, kao intuitus originarius to ga je Kant pripisivao
Bogu, daje egzistenciju onomu to iskazuje za razliku od
svih deriviranih, konstativnih iskaza, koji samo registriraju
neku preegzistentnu datost. Nikad se ne bi smjelo zaboraviti
da jezik zbog svoje neograniene generativne, ali ujedno i,
19

u kantovskom smislu, originarne sposobnosti kakvu mu daje

njegova mo da oivotvorava proizvodei kolektivno prizna
tu, i na taj nain ostvarenu, predodbu o egzistenciji pred
stavlja zacijelo prvorazredan oslonac snu o apsolutnoj moi.

1.

poglavlje

Proizvoenje i reproduciranje
legitimnog jezika
Kao to ste rekli, gospodine! Morali bi
postojati zakoni koji bi titili steena zna
nja.
Uzmite, na primjer, jednoga od naih
dobrih aka, skromnog, marljivog, jednog
koji je ve u poetnim razredima u poseb
noj biljenici zapisivao pojedine formule
izraavanja.
I koji je, gutajui tokom dvadeset godi
na svaku rije svojih profesora, na kraju
stekao neku vrstu sitne intelektualne ute
evine: zar mu ona ne pripada jednako
kao to bi mu pripadala kua ili novac?
P. CLAUDEL, Satenska cipela

Nasuprot bogatstvima koja impliciraju simultano posje

dovanje a ne podlijeu nikakvoj promjeni, jezik prirodno us
postavlja potpunu zajednicu, gdje svi slobodno crpui iz op
eg blaga, spontano pridonose njegovu ouvanju.1 Opisuju
i simboliko prisvajanje kao neku vrstu mistine participaci
je koja je openito i podjednako dostupna svakomu pa pre
ma tome iskljuuje bilo kakvo razvlatenje, Auguste Comte
prua pravi primjer one iluzije jezinog komunizma kojom je
opsjednuta cjelokupna lingvistika teorija. Tako, recimo, Saussure rjeava pitanje ekonomskih i drutvenih uvjeta prisvaja
nja jezika a da ga uope ne mora ni postavljati jer se, kao i
1.
A. Comte, System e de politique positive, T. II. Statique sociale, 5. izda
nje., Pariz, Siege de la societe positiviste, 1929, str. 254 (potcrtao P. Bour
dieu).

21

Auguste Comte, utjee metafori blaga, primjenjujui je jed

nako i na zajednicu i na pojedinca: on govori o unutra
njem blagu, o blagu deponiranom kroz govornu praksu u
subjektima pripadnicima iste zajednice, o zbiru individual
nih jezinih blaga, ili pak o zbiru otisaka deponiranih u
svakom mozgu. Zasluga je Chomskoga to je univerzalnom
subjektu-govorniku eksplicitno pripisao savrenu jezinu
kompetenciju kakvu mu je saussureovska tradicija pridavala
preutno: Lingvistika se teorija, po temeljnoj pretpostavci,
bavi idealnim govornikom-sluaocem, ko ji je integriran u
potpuno homogenu jezinu zajednicu, savreno vlada svojim
jezikom i zatien je od pojava koje nisu gramatiki pertinentne, kao to su ogranienja pamenja, nesabranost, slabljenje
panje ili interesa, ili greke u primjenjivanju jezinog znanja
u realizacijama. Takav je bio, ini mi se, stav osnivaa moder
ne ope lingvistike, i ne vidim nijednog uvjerljivog razloga da
on bude mijenjan.2 Ukratko, u ovoj optici kompetencija je
kod Chomskoga samo drugo ime za saussureovski jezik.3 Je
ziku kao opem blagu to ga kao nedjeljivo vlasnitvo po
sjeduje cjelokupna grupa odgovara jezina kompetencija kao
polog tog blaga u svakom pojedincu ili kao participaci
ja svakog lana jezine zajednice u tom javnom dobru.
Promjena u jeziku prikriva onu fictio juris s pomou koje
Chomsky, pretvarajui zakone imanentne legitimnom diskursu u univerzalne norme svake primjerene jezine prakse, vje
to izbjegava pitanje ekonomskih i drutvenih uvjeta stjecanja
legitimne kompetencije i uspostavljanja trita na kojemu se
ustanovljava i namee ta definicija legitimnog i nelegitim
nog.4
2. N. Chomsky, Aspects o f the Theory o f Syntax, Cam bridge, M.I.T. Press.
1965, str. 3; ili, takoer, N. Chomsky et M. Halle, Principes de phonologie
generative, prev. P. Encreve, Pariz, Le Seuil, 1973, str. 25 (potcrtao P. Bour
dieu).
3. Sam je Chomsky eksplicitno poistovjetio ta dva pojm a, bar utoliko to
je kompetenciju definirao kao poznavanje gramatike (N. Chomsky i M.
Hale, loc.cit.) ili kao interioriziranu generativnu gram atiku (N. Chomsky.
Currrent Issues in Linguistic Theory, London, Hag, M outon, 1964, str. 10).
4. lako je Habermas svoju istu teoriju kom unikacijske kom petencije,
tu analizu biti komunikacijske situacije, dovrio i zaokruio izjavom o na
mjerama koja se odnosi na stupnjeve represije i na stupanj razvijenosti pro-

22

Slubeni jezik i politiko jedinstvo

Ako se eli pokazati kako lingvisti samo ukljuuju u teori

ju prethodno konstruirani predmet, zaboravljajui pritom
drutvene zakone njegova konstruiranja i prikrivajui u sva
kom sluaju njegovu drutvenu genezu, tada se za to ne moe
nai bolji primjer no to su oni paragrafi Kursa ope lingvis
tike u kojima Saussure raspravlja o odnosima izmeu jezika i
prostora.5 Hotei dokazati da prostor ne odreuje jezik nego
da jezik odreuje svoj prostor, Saussure napominje kako ni
dijalekti ni jezici ne poznaju prirodnih granica jer neka fonet
ska inovacija, na primjer zamjena latinskog c glasom s, sama
determinira podruje svoje rasprostranjenosti unutranjom
snagom vlastite autonomne logike, posredstvom skupa go
vornih subjekata koji prihvaaju da budu njezini nosioci.
Ova filozofija povijesti, po kojoj je interna dinamika jezika
jedini uzrok granica njegova irenja, sakriva specifino poli
tiki proces unifikacije koji na kraju dovodi do toga da se od
reenom skupu govornih subjekata praktiki namee pri
hvaanje slubenog jezika.
Saussureovski jezik, taj istovremeno zakonodavni i komu
nikacijski kod koji postoji i odrava se neovisno o svojim ko
risnicima (o govornim subjektima) i o svojim upotrebama
(o govoru), ima zapravo sve opepriznate osobine slube
nog jezika. Za razliku od dijalekta, on je uivao sve blagodati
institucionalnih uvjeta nunih za univerzalnu kodifikaciju i
izvodnih snaga, on ipak nije mogao izbjei ideoloki uinak apsolutizacije
relativnog, uinak to ga oitavamo u utnjama teorije kompetencije C hom
skoga (J. Habermas, Toward a Theory of C ommunicative C om petence, in:
H. P. Dreitzel, Recent Sociology, 2, 1970, str. 114 150). Ma koliko da je na
mjerna i provizorna, i prim ijenjena jedino zato da bi omoguila prouava
nje deform acija iste intersubjektivnosti, idealizacija (potpuno oita u
upotrebi takvih pojmova kakvi su ovladavanje opim kategorijama konsti
tucije dijaloga ili situacija govora, determ inirana istom subjektivnou)
uspijeva iz komunikacijskih odnosa praktiki izbaciti odnose snaga koji se u
njima ostvaruju u preobraenu obliku: dokaz za to prua nekritiko preuzi
manje pojmova kakav je illocutionary force [ilokuciona snaga] koji tei za
tim da snagu rijei smjesti u rijei same a ne u institucionalne uvjete njihove
upotrebe.
5.
F. de Saussure, Cours de linguistique generale, Pariz i Lausanne.
Payot, 1916, 5. izd. 1960, str. 275 -2 8 0 .

23

za nametnuto ope prihvaanje. Na taj nain priznat i (vie

ili manje kompletno) poznat u cijelom djelokrugu odreene
politike vlasti, on zauzvrat pridonosi uvrenju vlasti koja
je temelj njegove dominacije: on, naime, meu svim lanovi
ma jezine zajednice koja se, prema Bloomfieldu, tradicio
nalno definira kao grupa ljudi koji se slue istim sustavom
jezinih znakova6, osigurava onaj minimum komunikacije
koji je uvjet ekonomske proizvodnje pa ak i simbolike do
minacije.
Govoriti jednostavno o jeziku, bez tonijeg odreenja,
onako kao to to ine lingvisti, znai preutno prihvaati slu
benu definiciju slubenog jezika neke politike zajednice: to
je onaj jezik to se unutar teritorijalnih granica te zajednice
namee svim njezinim pripadnicima kao jedini legitiman, a
namee se to kategorinije to je slubena situacija u kojoj se
on upotrebljava (rijeju sluben veoma se tono prevodi
pridjev formal kojim se slue lingvisti engleskog jezinog iz
raza)7. Kao proizvod autora koji su ovlateni da piu, fiksiran
i kodificiran propisima gramatiara i profesora, ija je zada
a uz to da utuvljuju u glave njegovu pravilnu upotrebu, jezik
je kd, u smislu ifre koja omoguuje uspostavljanje ekviva
lencija izmeu zvukova i znaenja, ali i u smislu sustava pro
pisa koji reguliraju jezinu praksu.
Slubeni je jezik usko povezan s dravom. I to i u svojoj
genezi i u svojoj drutvenoj upotrebi. Uvjeti konstituiranja je
dinstvenog jezinog trita, kojim dominira slubeni jezik,
stvaraju se u procesu konstituiranja drave: obavezan u slu
benim prilikama i u slubenim prostorima (u koli, u javnim
6. L. Bloomfield, Language, London, George Allen, 1958, str. 29. Kao to
saussureovska teorija jezika zanem aruje injenicu da se jezik ne nam ee is
kljuivo svojom vlastitom snagom i da on svoje geografske granice duguje
politikom inu ustanovljenja, inu koji je arbitraran i ija je arbitrarnost (i u
samoj znanosti o jeziku) ignorirana, tako isto i bloom fieldovska teorija je
zine zajednice ne uzima u obzir politike i institucionalne uvjete m eu
sobnog razumijevanja.
7. Pridjev formal, koji u engleskom oznaava kontrolirani, njegovani, usi
ljeni jezik za razliku od familijarnog, oputenog ili ukoenu, izvjetaenu i formalistiku osobu, poprim a takoer znaenje francuskog pridjeva 'officier, (a formal dinner), tj. primjeren obrascima, zahtjevima forme, uskla
en s propisima, pravovaljan (formal agreement).

24

slubama, u politikim institucijama itd.), taj dravni jezik

postaje teorijska norma prema kojoj se objektivno mjere sve
jezine prakse. Nikoga ne opravdava nepoznavanje jezinog
zakona, koji ima svoje pravosudne organe, gramatiare, i svo
je organe prisile i nadzora, nastavnike i profesore, ovlatene
da openito ispituju i pravnoj sankciji kolske kvalifikacije
podvrgavaju jezinu sposobnost svih govornih subjekata.
Da bi se jedan nain izraavanja izmeu vie njih (jedan
jezik u sluaju dvojezinosti, jedna upotreba jezika u sluaju
drutva podijeljenog u klase) nametnuo kao jedini legitimni
nain, nuno je da jezino trite bude jedinstveno i da praktiko mjerilo za razliite dijalekte (klasne, regionalne ili etni
ke) bude legitimni jezik ili legitimna jezina upotreba. Integriranost u istu jezinu zajednicu, koja je proizvod politike
dominacije, neprekidno reproduciran institucijama kadrim
da nameu ope priznavanje dominantnog jezika, uvjet je us
postavljanja odnosa jezine dominacije.
Standardni jezik: proizvod prilagoen normama

Poput razliitih grana zanatstva, koje su prije pojave velike

industrije sainjavale, kao to je rekao Marx, sve same odvo
jene zabrane, lokalne varijante sjevernofrancuskog jezika
(la langue d oil) do 18. stoljea, i regionalni dijalekti sve do
danas, razlikuju se od upe do upe i kao to pokazuju
karte dijalektologa fonoloke, morfoloke i leksikoloke
osobine rasporeene su po oblastima koje se nikada uzajam
no potpuno ne poklapaju i samo sluajno ponekad odgovara
ju granicama administrativnih ili vjeroispovjednih teritorijal
nih jedinica.8 I doista, kad nema objektivizacije u pisanom
obliku i, napose, kad nema gotovo juridike kodifikacije ka
8.
Samo transfer predodbe o nacionalnom jeziku raa ideju o postoja
nju regionalnih dijalekata, podijeljenih u poddijalekte koji se i sami dalje
granaju ideju iju valjanost dijalektologija izriito odbacuje (usp. F. Brunot, Histoire de la langue franfaise des origines a nosjours, Pariz, A. Colin.
1968, str. 7778). I nije sluajno to nacionalizmima gotovo uvijek mora ov
ladati ta iluzija jer su oni osueni na to da i sami, im pobijede, reproducira
ju proces unifikacije na ije su uinke prije s indignacijom ukazivali.

25

kvu implicira konstituiranje slubenog jezika, tada jezici

postoje samo u svom praktinom stanju, to jest u obliku bar
djelomino usklaenih jezinih habitusa i usmenih proizvo
enja tih habitusa:9 sve dok se od jezika trai jedino da osigu
rava minimum uzajamnog sporazumijevanja prilikom (vrlo
rijetkih, uostalom) susreta izmeu susjednih sela ili regija,
uope se ne postavlja problem uzdizanja nekoga govora na
razinu norme govorenja (mada se u zapaenim govornim raz
likama pronalaze motivi za isticanje vlastite jezine superior
nosti).
Do francuske revolucije proces jezine unifikacije stapa se s pro
cesom izgraivanja monarhistike drave. Dijalekti, koji katkad
imaju neke od osobina to ih pridajemo jezicima (veina njih pri
mjenjuju se i u pismenoj upotrebi, u pravnim spisima, komunalnim
odlukama itd.), i knjievni jezici (kao to je jezik poezije junofrancuskih zemalja) neka vrsta umjetnih jezika, razliitih od svih
dijalekata kojima se slui stanovnitvo njihovih podruja poevi
od 14. stoljea, bar u sredinjim pokrajinama sjevemofrancuskih
oblasti, postupno ustupaju mjesto opem jeziku koji se izgrauje u
obrazovanim krugovima u Parizu i koji se, izdignut u status slube
nog jezika, upotrebljava u obliku utvrenom uenim, tj. pismenim
saobraanjem. Usporedo s time, puke i isto usmene upotrebe svih
tako istisnutih regionalnih dijalekata srozavaju se u status patoisa, i to zbog parcelizacije (povezane s naputanjem pisanih oblika)
i zbog unutranjeg rasula (pod djelovanjem leksikih ili sintaktikih
pozajmica), a te su pojave posljedica drutvenog obezvreivanja tih
dijalekata: budui da su preputeni seljacima oni se, u opreci s ot
mjenim ili obrazovanim nainima govora, definiraju negativno i po
grdno (to dokazuje, uz ostale indicije, promjena znaenja rijei
patois, kojom se najprije oznaavao nerazumljiv jezik, a zatim
iskvaren i sirov jezik, kakvim govori prosti puk, Furetiereov Rje
nik, 1690).
U oblastima provansalskog jezika jezina je situacija posve dru
gaija: tek u 16. stoljeu, pod utjecajem postupnog ustanovljenja
9.
To se jasno oituje u potekoam a to ih za vrijeme francuske revoluci
je izaziva prevoenje dekreta: budui da praktini jezik nije opremljen poli
tikim vokabularom i raskom adan je u dijalekte, treba um jetno stvoriti jedan
prosjeni jezik (onako kao to danas postupaju branitelji provansalskih jezi
ka koji, osobito utvrivanjem i standardizacijom pravopisa, proizvode jezik
veoma teko dostupan obinim govornicima).

26

administrativne organizacije vezane uz kraljevsku vlast (kada se, na

pose, pojavljuje mnotvo administrativnih slubenika nieg ranga,
namjesnika, predstojnika, sudaca itd.), pariki dijalekt poinje u
slubenim spisima zamjenjivati razliite dijalekte provansalskog je
zika. Nametanje francuskoga kao slubenog jezika ne izaziva potpu
no ukidanje pismene upotrebe dijalekata, ni kao administrativnog
ili politikog niti pak kao knjievnog jezika (tako da se do revolucije
odrala provansalska knjievnost); a u usmenoj upotrebi dijalekti
ostaju predominantni. Uoavaju se ve zameci dvojezine situacije:
dok su lanovi pukih klasa, osobito seljaci, upueni jedino na lo
kalna narjeja, pripadnicima aristokracije, trgovake i poslovne bur
oazije i, prije svega, obrazovane sitne buroazije (onim istima koji
e odgovoriti na upitnik veleasnog Gregoirea i koji su apsolvirali
razliite stupnjeve jezuitskih kola, tih institucija jezine unifikacije)
mnogo je ee dostupna upotreba slubenog jezika, pismena ili go
vorna, ali oni ujedno vladaju i dijalektom (jo uvijek u uporabi u ve
ini privatnih pa ak i javnih situacija), i po tome su predodreeni
za funkciju posrednika.
Pripadnicima tih lokalnih graanskih slojeva, upnicima, lijeni
cima ili profesorima, koji svoj poloaj zahvaljuju tome to vladaju
sredstvima izraavanja, unifikatorska jezina politika revolucije do
nosi samo korist: promoviranjem slubenog jezika u status nacio
nalnog jezika oni dobivaju faktiki monopol u politici i, openitije,
u komuniciranju sa centralnom vlau i s njezinim predstavnicima, i
taj e monopol biti karakteristino obiljeje lokalnih mogunika za
vrijeme svih francuskih republika.
Nametanje legitimnog jezika u borbi protiv svih idioma i patoisa
dio je politike strategije kojoj je zadatak da osigura dugovjenost
tekovina revolucije proizvodei i reproducirajui novog ovjeka.
Condillacovska teorija, po kojoj je jezik metoda, omoguava poistovjeenje revolucionarnog jezika i revolucionarne misli: reformira
ti jezik, oistiti ga od upotreba vezanih uz staro drutvo i nametnuti
ga zatim tako oiena to znai nametnuti misao koja je i sama
oiena i moralno proiena. Bilo bi naivno politiku jezine unifi
kacije pripisivati samo tehnikim potrebama komuniciranja izmeu
razliitih dijelova dravnog teritorija i, napose, izmeu Pariza i po
krajine, ili pak smatrati da je ona izravan proizvod etatistikog cen
tralizma koji je odluio slomiti lokalne partikularizme. U sukobu
izmeu francuskog jezika revolucionarne inteligencije i idioma ili
patoisa radi se o borbi za mo nad simbolima, borbi u kojoj je ulog
formiranje i re-formiranje mentalnih struktura. Ukratko, nije rije
27

samo o komunikaciji nego i o nametanju jednog novog autoritativ

nog diskursa, s njegovim novim politikim rjenikom, s njegovim
terminima obraanja i referencije, s njegovim metaforama i eufe
mizmima i s predodbom o drutvu kakvu on implicira i kakva se
zbog toga to je vezana uz nove interese novih drutvenih grupa
ne moe iskazati lokalnim govorima oblikovanim pod utjecajem
upotreba vezanih uz specifine interese seljakih grupa.

Prema tome, tek kad se pojavljuju nove upotrebe i nove

funkcije to ih sobom donosi konstituiranje nacije, te posve
apstraktne grupe utemeljene na pravu, tek tada postaje nuan
standardni jezik, bezlian i anoniman kao to su i slubene
upotrebe kojima on treba da slui, i u isto vrijeme postaje nu
an rad na standardizaciji proizvoda jezinih habitusa. Pri
mjeran rezultat tog rada na kodifikaciji i standardizaciji
predstavlja rjenik: na osnovi znanstvenog snimanja stanja,
on kumulira sve tokom vremena nagomilane jezine resurse,
napose sve mogue primjene iste rijei (ili sve mogue izraze
istog znaenja), registrirajui usporedo pojedine meusobno
razliite drutvene upotrebe, pa ak i one ekskluzivne (s time
da ih onda kad su izvan granica prihvatljivosti obiljeava
znakom iskljuenja, npr. zast., nar. ili arg.). Na taj nain on
daje prilino tonu sliku jezika u Saussureovu smislu, kao
zbira individualnih jezinih blaga koji ima sve uvjete za
funkciju univerzalnoga koda: standardizirani je jezik u
stanju da funkcionira bez prisile i bez pomoi vanjskih okol
nosti, i mogu ga odailjati i primati svaki poiljalac i svaki
primalac, ak i takvi koji nita ne znaju jedan o drugome, po
sve u skladu sa birokratskim zahtjevima predvidljivosti i proraunljivosti, jer ti zahtjevi pretpostavljaju da postoji opi tip
funkcionara i opi tip stranke, bez ikakvih drugih osobina
osim onih to ih zadobivaju administrativnim odreenjem
svoga graanskog statusa.
U procesu razrade, ozakonjavanja i nametanja slubenog
jezika kolski sistem vri presudnu funkciju: on stvara sli
nosti iz kojih nastaje zajednika svijest, taj cement nacije. A
Georges Davy ide i dalje i podsjea na funkciju nastavnika
kao uitelja govorenja koji je samim tim i uitelj miljenja:
On (nastavnik) po svojoj funkciji svakodnevno djeluje na
28

sposobnost izraavanja svake ideje i svakog osjeaja: na je

zinu sposobnost. Djecu, ije je jezino znanje sasvim zbrka
no ili koja ak govore razliite dijalekte i patoise on ui slui
ti se istim, jedinstvenim, jasnim i ustaljenim jezikom i time ih
posve prirodno potie na to da vide i osjeaju stvari na isti
nain; tako on radi na izgraivanju zajednike svijesti naci
je. 10 Whorfovska ili, recimo, humboldtovska11 teorija
jezine djelatnosti, teorija koja podrava tu viziju obrazova
nja kao sredstva intelektualne i moralne integracije u Durkheimovu smislu, pokazuje srodnost s durkheimovskom filo
zofijom konsenzusa a tu je srodnost, uostalom, potvrdilo po
micanje rijei kod, kodeks, iz prava u lingvistiku: kod (u zna
enju ifra), koji upravlja pisanim jezikom a pisani se
jezik poistovjeuje s ispravnim jezikom, za razliku od razgo
vornog jezika (conversational language), preutno smatranog
inferiornim zadobiva snagu zakona u sistemu obrazovanja
i zahvaljujui tom sistemu.12
Obrazovni sistem, ije se djelovanje u toku itavog 19. sto
ljea iri i intenzivira,13zacijelo direktno pridonosi obezvrei
vanju pukih naina izraavanja, degradiranih u status ar
gona i papazjanije (kao to kau rubne biljeke nastavni
ka), i nametnutom priznavanju legitimnog jezika. Ali u obez
vreivanju dijalekata i uspostavljanju nove hijerarhije jezi
nih upotreba najpresudnija je zacijelo uloga dijalektikog od
nosa izmeu kolstva i trita rada ili, tonije, izmeu unifi
kacije kolskog (i jezinog) trita povezane s ustanovlje
10. G. Davy, Elements de sociologie, Pariz, Vrin 1950, str. 233.
11. Humboldtova teorija jezika, u ijim je izvoritima bilo velianje jezi
ne autentinosti baskijskog naroda i slavljenje para jezik-nacija, jasno je
povezana sa shvaanjem o unifikatorskoj zadai sveuilita, shvaanjem to
ga je Hum boldt ugradio u osnivanje Berlinskog sveuilita.
12. Posredstvom kolskog sistema, koji u njezinu slubu stavlja svoju ov
last da dodjeljuje kvalifikacije, gramatika zadobiva pravu juridiku djelo
tvornost: ponekad (kao, na primjer, 1900. g. u vezi sa slaganjem prolog par
ticipa u konjugaciji s glagolom avoir) gramatika i pravopis postaju predm e
tom pravnih propisa, i to zato to, zahvaljujui ispitima i svom utjecaju na
stjecanje titula, kontroliraju pristup mjestima i poloajima u drutvu.
13. Tako se u Francuskoj poevi od 1816. godine, dakle mnogo prije no
to je bilo propisano obavezno kolovanje, neprekidno poveava broj kola i
kolovanjem obuhvaene djece, a u vezi s time i korpus i prostorna disperzi
ja nastavnikog osoblja.

29

njem kolskih kvalifikacija koje vrijede na nacionalnoj razini

i neovisne su, bar slubeno, o socijalnim ili regionalnim svoj
stvima nosilaca kvalifikacijskih titula i unifikacije trita
rada (koju, izmeu ostalog, prati razvitak administracije i po
veanje korpusa slubenika).14 Da bi se subjekti potinjenih
jezinih kompetencija pridobili za to da surauju na unita
vanju vlastitih izraajnih sredstava na primjer, nastojei
da govore francuski pred svojom djecom, ili traei od
njih da u obitelji govore francuski, i to sa vie ili manje jas
no oitovanom intencijom da poveaju svoju vrijednost na
kolskom tritu kola je morala biti doivljavana kao
glavni, ili ak jedini prilazni put prema administrativnim
slubenikim mjestima, koja su bila to traenija to je indus
trijalizacija slabije napredovala; a takvi su se uvjeti stjecali
ee u krajevima gdje su se govorili dijalekti i idiomi
(osim u istonim regijama) nego u krajevima sjeverne polovi
ne Francuske u kojima se govorio patois.
Unifikacija trita i simbolika dominacija

Zapravo, kao to ne smijemo zanemariti doprinos politike

tenje za unifikacijom (oite i na drugim podrujima, na pri
mjer u pravu) u fabriciranju jezika koji lingvisti prihvaaju
kao prirodnu datost, isto tako ne smijemo smatrati da je ta
politika intencija jedina odgovorna za generalizaciju upotre
be dominantnog jezika kao dimenziju unifikacije trita sim
bolikim dobrima, popratne pojave unifikacije privrede, a ta
koer i kulturne proizvodnje i prometa. To je vidljivo na pri
mjeru trita branih razmjena, gdje su proizvodi dotad ug
lavnom kolali unutar zatienog zabrana lokalnih trita pa
su se pokoravali njihovim specifinim zakonima formiranja
14.
Gledajui iz te perspektive, mogli bismo zacijelo razumjeti paradoksa
lan odnos izmeu jezinog udaljavanja razliitih pokrajina u 19. stoljeu i
njihova doprinosa javnim slubam a u 20. stoljeu: departm ani koji, prema
anketi to ju je vodio Victor Duruy 1846. g., imaju pod Drugim carstvom naj
vei postotak odraslih koji ne govore francuski i djece od 7 do 13 godina ko
ja ne znaju ni itati ni ispravno govoriti francuski, poevi od prve polovine
20. stoljea daju izuzetno visok broj slubenika a ta je pojava, kao to je po
znato, povezana s visokim stupnjem obuhvaenosti djece obrazovanjem u
kolama drugog stupnja.

30

cijena, a sada su se odjednom nali obezvrijeeni generaliza

cijom vladajuih kriterija vrednovanja i diskreditiranjem se
oskih vrednota, zbog ega je naglo pala vrijednost seljaka,
tako da su oni esto bili osueni na beenstvo. Vidljiv na
svim podrujima prakse (u sportu, pjesmi, odjei, stambenoj
kulturi itd.), proces unifikacije proizvodnje i prometa eko
nomskih i kulturnih dobara povlai za sobom postupno zastarjevanje nekadanjeg naina proizvodnje habitusa i njiho
vih produkata. Stoga je razumljivo zato ene, kao to su to
sociolingvisti esto uoavali, bre usvajaju legitimni jezik (ili
legitimni izgovor): one su osuene na to da se ne opiru vladajuim upotrebama i po podjeli rada meu spolovima,
koja ih svrstava u domenu potronje, i po logici braka, koji je
za njih glavni, ako ne i jedini put drutvenog uspona, i gdje
se one kreu uzlaznim smjerom i zbog toga su predisponirane da, prije svega u koli, prihvaaju nove zahtjeve trita
simbolikih dobara.
I tako se pojavni oblici dominacije koji su u uzajamnoj ve
zi s unifikacijom trita ostvaruju tek posredstvom cijelog
niza specifinih institucija i mehanizama, a jezina politika u
uem smislu, pa ak i izriite intervencije grupa pritisaka, sa
mo su najpovrinskiji vid tih institucija i mehanizama. Pa ako
razvoj slubenog jezika pretpostavlja politiku ili ekonomsku
unifikaciju koju on sa svoje strane i podupire, to nipoto ne
znai da taj razvoj treba pripisivati direktnoj djelotvornosti
juridikih ili parajuridikih prisila (koje mogu nametnuti, u
najboljem sluaju, uenje, ali ne i openitu upotrebu pa time
ni autonomno reproduciranje legitimnog jezika). Svaka sim
bolika dominacija pretpostavlja neku vrstu sudionitva onih
koji su joj podvrgnuti, a to sudionitvo nije ni pasivno potinjavanje vanjskoj prisili ni slobodno pristajanje uz odreene
vrijednosti. Priznavanje legitimnosti slubenog jezika nema
nieg zajednikog ni s izriito ispovijedanim, promiljenim i
opozivim vjerovanjem, ni s intencionalnim inom prihvaa
nja norm e; ono se nalazi ugraeno kao praktiki sadraj u
dispozicijama koje su, u toku dugog i polaganog procesa us
vajanja, neprimjetno ucjepljivane djelovanjem provjera na je
zinom tritu i koje su, prema tome, bez ikakve cinine rau31

nice i bez ikakve svjesno doivljene prisile, prilagoene an

sama postizanja materijalne i simbolike dobiti kakvu zakoni
formiranja cijena svojstveni odreenom tritu objektivno
obeavaju posjednicima odreenog jezinog kapitala.15
Osobitost simbolike dominacije sastoji se upravo u tome
to ona pretpostavlja da onaj tko joj je podvrgnut zauzima
stav koji nije optereen uobiajenom dilemom izmeu slobo
de i prisile: izbori habitusa (na primjer izbor pravilnog
izgovora glasa r u nazonosti govornika legitimnog jezika)
vre se, bez udjela svijesti i prisile, aktiviranjem dispozicija
koje su dodue nesumnjivo proizvod drutvenih determinizama, ali se ujedno uspostavljaju izvan domene svijesti i izvan
prisile. Tenja da se traenje uzroka svede na traenje odgo
vornosti prikriva injenicu da zastraivanje, simboliko nasi
lje koje nije svjesno svoje nasilnike prirode (budui da ne
mora sadravati nikakav in zastraivanja), moe djelovati je
dino na osobu koja je (po svom habitusu) predisponirana da
osjeti strah, dok druge osobe i ne znaju za nj. Tonije bi bilo
rei da uzrok plaljivosti treba traiti u odnosu izmeu za
straujue situacije ili zastraujue osobe (koja moe zanije
kati vlastitu zapovjednu poruku) i zastraene osobe; ili bolje
reeno, izmeu drutvenih uvjeta proizvodnje jedne i druge
osobe. A to nas upuuje, korak po korak, na cjelokupnu
drutvenu strukturu.
Moe se, po svemu se ini, pretpostaviti da se upute pre
sudne za izgraivanje habitusa ne prenose ni kroz jezik ni
kroz svijest nego putem sugestija sadranih u prividno najbeznaajnijim vidovima stvari, situacija ili praksa svakodnevice: na primjer, modalitet praksa, naini kako gledamo, ka
ko se drimo, utimo ili ak govorimo (pogledi negodova
nja, ton ili dranje puno predbacivanja itd.) bremeniti
su nalozima koji su tako odluni, tako teko opozivi samo za
to to su bezglasni i podmukli, uporni i prodorni (taj se tajni
kod izriito razotkriva prigodom karakteristinih kriza u obi
telji, kriza adolescencije ili branih kriza: oita disproporcija
izmeu estine pobune i uzroka koji je izazivaju proizlazi
15.
To znai da se jezini obiaji ne mogu mijenjati dekretima, kao to
to esto vjeruju pristalice voluntaristike politike obrane jezika.

32

odatle to se u tom trenutku najbezazleniji akti ili rijei pre

poznaju u svom istinskom znaenju, kao zapovijedi, zastrai
vanja, pozivi, opomene, prijetnje, i to se to njihovo znaenje
razotkriva s osobitom estinom, jer oni i dalje djeluju s onu
stranu svijesti pa ak i s onu stranu pobune koju izazivaju).
Mo sugestije, koja djeluje posredstvom stvari i osoba, ne ka
zuje djetetu, poput naredaba, to treba da ini, nego to ono
jest, i time ga potie da postane i trajno ostane ono to treba
da bude; i ta mo je uvjet djelotvornosti svih vrsta simbolike
moi koje e kasnije ovladati habitusom predisponiranim da
ih osjeti. Odnos izmeu dviju osoba moe biti takav da je do
voljno da se jedna od njih pojavi pa da ve samim time onoj
drugoj bez svoje volje, a pogotovu bez ikakve naredbe
nametne odreenu definiciju situacije i nje same (na primjer,
kao zastraene osobe), i ta je definicija veoma kategorina i
neosporna upravo stoga to uope ne mora biti izrijekom po
tvrena.
Priznavanje to ga iznuuje to nevidljivo i ujedno bezglas
no nasilje iskazuje se u izriitim izjavama kakve su one na te
melju kojih je Labov utvrdio da se isto vrednovanje glasa r
susree kod govornika iz razliitih klasa, dakle govornika ije
se izgovaranje glasa r razlikuje. Ali to se priznavanje najjas
nije oituje u svim onim upornim ili trajnim korekcijama ko
jima potinjeni, u oajnikoj tenji za ispravnou, svjesno ili
nesvjesno podvrgavaju igosane vidove svog izgovora, svog
rjenika (sa svakovrsnim eufemizmima) i svoje sintakse; ili u
onoj smetenosti zbog koje oni ostaju bespomoni, nespo
sobni da pronau prave rijei, kao da im je netko iznenada
oduzeo njhov vlastiti jezik.16
Razlikovna odstupanja i drutvena vrijednost

I tako, ako ne uoavamo i posebnu vrijednost koja je ob

jektivno priznata legitimnoj upotrebi jezika i drutvenu utemeljenost te povlastice, tada vlastitom krivnjom upadamo u
16.
Dezintegriran jezik kakav registrira anketa u odgovorima govorni
ka iz potinjenih klasa izazvan je samim odnosom uspostavljenim u anketi
ranju.

33

jednu od dviju dijametralno suprotnih greaka: ili nesvjesno

apsolutiziramo neto to je objektivno relativno i, u tom smi
slu, arbitrarno, to jest dominantnu upotrebu, jer osnovanost
vrijednosti koja joj je priznata, osobito na obrazovnom tri
tu, traimo jedino u svojstvima samog jezika, na primjer u
kompleksnosti njegove sintaktike strukture; ili uspijevamo
izbjei taj oblik fetiizma, ali samo zato da bismo upali u zam
ku izrazite naivnosti znanstvenog relativizma koji zaboravlja
da naivno gledanje nije relativistiko pa arbitrarnom relativizacijom dominantne upotrebe odbija da njezin legitimitet
prihvati kao injenicu, iako joj je on drutveno priznat, i to
ne samo od nosilaca dominacije.
Da bi se u znanstvenom diskursu reproducirala fetiizacija legi
timnog jezika do koje dolazi u stvarnosti dovoljno je, poput Bernsteina, opisivati svojstva razraenog koda i pritom taj drutveni
produkt ne dovoditi u vezu s drutvenim uvjetima u kojima se on
proizvodi i reproducira, dakle u najmanju ruku s obrazovnim uvjeti
ma, kao to bi se to moglo oekivati u oblasti sociologije odgoja:
razraeni kod se na taj nain ustanovljava kao apsolutna norma
za sve jezine prakse, i one se tada mogu zamiljati jo jedino u opti
ci depriviranosti. I obrnuto, ako se zanemari sve to puka upotreba
i znanstvena upotreba duguju svojim objektivnim relacijama i struk
turi odnosa dominacije izmeu klasa, odnosa to ga te upotrebe re
produciraju u svojoj specifinoj logici, tada dolazi do kanonizacije
jezika potinjenih klasa takvog kakav jest: tom se stavu priklanja
Labov kad, u nastojanju da puki jezik rehabilitira nasuprot teo
retiarima depriviranosti, govorljivost i pompoznu brbljavost buroaske omladine suprotstavlja preciznosti i konciznosti izraavanja
djece crnakih geta. To, drugim rijeima, znai smetnuti s uma i
njenicu da se jezina norma kao to je on sam pokazao (na pri
mjeru onih emigranata novijeg datuma koji osobito otro osuuju
svaki iskrivljeni izgovor, pa prema tome i svoj vlastiti) namee
svim pripadnicima iste jezine zajednice, i to specijalno na obra
zovnom tritu i u svim slubenim situacijama, gdje su verbalizam i
rjeitost esto nezaobilazni.

Politika unifikacija i, u vezi s njom, nametanje slubenog

jezika uspostavljaju izmeu razliitih upotreba tog jezika od
nose koji se po svemu razlikuju od teoretskih odnosa (kakav
je odnos izmeu mouton i sheep to ga Saussure spominje
34

kad dokazuje arbitramost znaka) izmeu razliitih jezika ko

jima govore grupe meusobno neovisne politiki i ekonom
ski: legitimne prakse, svojstvene nosiocima dominacije, slue
kao mjerilo za sve jezine prakse, i upravo unutar sistema
praktiki konkurentnih varijanata stvarno se svaki put kad
se steknu svi izvanjezini uvjeti za konstituiranje jezinog
trita formira vjerojatna vrijednost koju mogu objektivno
postii jezini proizvodi razliitih govornika, a time se odre
uje i odnos to e ga svaki od njih imati prema jeziku i, u is
to vrijeme, sama proizvodnja svakoga od njih.
Tako, na primjer, jezine razlike koje su razdvajale pripad
nike razliitih regija prestaju biti uzajamno nesumjerljivi par
tikularizmi: svedene de facto na jedinstven obrazac opeg
jezika, one su prognane u zabran regionalizama, nevaljalih
izraza i greaka u izgovoru koje uitelji u kolama kanjava
ju.17 Reducirane na status lokalnih ili vulgarnih argona, jed
nako nepodesnih za slubene prigode, puke upotrebe slu
benog jezika bivaju sustavno obezvreivane. Javlja se tenja
za uspostavljanjem sistema socioloki pertinentnih jezinih
opozicija koji nema nieg zajednikog sa sistemom lingvisti
ki pertinentnih jezinih opozicija. Drugim rijeima, razlike
to ih otkriva konfrontacija naina govorenja ne svode se na
razlike koje lingvist konstruira na temelju vlastitog kriterija
pertinentnosti: ma kako znatan bio onaj dio funkcioniranja
jezika koji nije podloan variranju, uvijek postoji, na razini
izgovora, rjenika pa ak i gramatike, itav niz razlika pove
zanih na karakteristian nain s drutvenim razlikama i zanemarljivih u oima lingvista ali pertinentnih sa stajalita socio
loga zato to ulaze u sistem lingvistikih opozicija koji je re17.
Kad, naprotiv, neki jezik koji je dotad bio potinjen osvoji status ofi
cijelnog jezika, tada dolazi do prevrednovanja, i ono iz temelja mijenja od
nos izmeu jezika i njegovih korisnika. Tako da jezini sukobi nisu toliko
nerealistini ni iracionalni (to ne znai da su direktno motivirani interesi
ma) kao to to misle oni koji prom atraju samo njihove (u uskom smislu) eko
nomske uloge: preokret u simbolikim odnosima snaga i u hijerarhizaciji vri
jednosti priznatih konkurentnim jezicima izaziva posve realne ekonomske i
politike posljedice, bilo da se radi o prisvajanju poloaja i ekonomskih po
vlastica rezerviranih za one koji raspolau legitimnom kompetencijom, bilo
da je rije o simbolikim dobitim a vezanim uz ugledan (ili bar ne preziran)
drutveni identitet.

35

tradukcija sistema drutvenih razlika. Strukturalna sociologi

ja jezika, prihvaajui pouku od Saussurea ali izgraena kao
negacija njegova apstrahiranja, mora kao svoj predmet odab
rati odnos koji strukturirane sisteme socioloki pertinentnih
jezinih razlika povezuje sa jednako tako strukturiranim sis
temima drutvenih razlika.
Drutvene upotrebe jezika poprimaju svoju specifinu
drutvenu vrijednost odatle to tee za tim da u sustave orga
niziraju razlike (izmeu prozodijskih i artikulatomih ili leksikolokih i sintaktikih varijanata) koje na simbolikoj ravnini
razlikovnih odstupanja reproduciraju sustav drutvenih razli
ka. Govoriti znai usvajati ovaj ili onaj od izraajnih stilova
koji su ve konstituirani u upotrebi i posredstvom upotrebe i
koji su objektivno obiljeeni svojim poloajem unutar hije
rarhije stilova iji poredak odraava hijerarhiju odgovaraju
ih grupa. Ti stilovi, sustavi klasiranih i klasifikatorskih, hijerarhiziranih i hijerarhizatorskih razlika, udaraju svoj peat
onima koji ih usvajaju i spontana stilistika, opremljena prak
tinim smislom za ekvivalentnost izmeu obaju razlikovnih
poredaka, kroz razrede stilistikih pokazatelja pronie dru
tvene klase.
Istiui lingvistiki pertinentne konstante na tetu sociolo
ki znaajnih varijacija da bismo konstruirali umjetnu tvorevi
nu zvanu opi jezik, postupamo tako kao da se sposobnost
govorenja, koja je uglavnom dana svim ljudima, moe pois
tovjetiti s drutveno uvjetovanim nainom ostvarivanja te pri
rodne sposobnosti jer postoji toliko razliitih naina ostvari
vanja koliko ima drutvenih uvjeta usvajanja. Kompetencija
dovoljna za proizvoenje razumljivih reenica moe biti po
sve nedovoljna za proizvoenje reenica podobnih da budu
sluane, reenica koje mogu biti priznate kao prihvatljive u
svim situacijama gdje ima razloga za govorenje. Ni ovdje se
drutvena prihvatljivost ne svodi jedino na usklaenost s gra
matikom. Govornici lieni legitimne kompetencije faktiki su
iskljueni iz drutvenih univerzuma u kojima je ona obavez
na, ili su osueni na utnju. Prema tome, nije rijetka sposob
nost govorenja, koja je sastavni dio biolokog nasljea pa je
stoga univerzalna, dakle po svojoj biti nije razlikovna;18 rijet
36

ka je kompetencija potrebna za govorenje legitimnim jezi

kom, jer ona ovisi o drutvenom nasljeu i jer drutvene raz
like ponovo prevodi u logiku specifino simbolikih razlikov
nih odstupanja ili, jednom rijei, razlikovanja.19
Uspostavljanje jezinog trita stvara uvjete za objektivnu
konkurenciju u kojoj i posredstvom koje legitimna kompe
tencija moe funkcionirati kao jezini kapital koji, prigodom
svake drutvene razmjene, proizvodi razlikovnu dobit. Budu
i da ta dobit jednim dijelom zavisi od rijetkosti proizvoda (i
odgovarajuih kompetencija), ona nije iskljuivo razmjerna
sa cijenom kotanja obrazovanja.
Cijena kotanja obrazovanja nije jednostavan ni drutveno neu
tralan pojam. Ona obuhvaa u razliitim stupnjevima, promjen
ljivim s obzirom na kolske tradicije, na razdoblja i na discipline
trokove koji mogu znatno premaivati tehniki minimum potre
ban za osiguranje prenoenja kompetencije u uem smislu (ako je
uope mogue dati striktno tehniku definiciju obrazovanja koje je
nuno i dovoljno za obavljanje neke funkcije i definiciju same te
funkcije, pogotovu kad znamo da ono to je nazvano distancom
prema ulozi tj. prema funkciji sve vie ulazi u definiciju funk
cije ukoliko stupanj unutar hijerarhije funkcija postaje vii: bilo da
se, na primjer, oituje tendencija da se duina studija (koja sainja
va dobar dio ekonomske cijene kotanja obrazovanja) vrednuje sa
ma po sebi i neovisno o rezultatu to ga donosi (a takva tendencija
ponekad izaziva, u odnosima meu elitnim kolama, neku vrstu
nadmetanja u produavanju studijskih ciklusa); bilo da se smatra
te dvije opcije, uostalom, ne iskljuuju jedna drugu da je drutve
ni kvalitet steene kompetencije, koji se oitava u simbolikom mo
18. Samo ono to je fakultativno moe izazivati pojave razlikovnosti. Kao
to pokazuje Pierre Encreve, u sluajevima kategorikih veza, koje uvijek svi
uvaavaju, ukljuujui i pripadnike pukih klasa, nema prostora za funkcio
niranje razlika. Kad su strukturne prisile jezika obustavljene, tada se uspos
tavljanjem fakultativnih veza ponovo oslobaa taj prostor i, u vezi s time,
dolazi do pojava razlikovanja.
19. Vidimo da nema smisla opredjeljivati se u sporu izmeu (deklariranih
ili nedeklariranih) nativista, po kojima je stjecanje sposobnosti govorenja
uvjetovano postojanjem uroene dispozicije, i genetista, koji stavljaju nagla
sak na proces usvajanja uenjem: naime, ako je tono da sve nije programi
rano u ovjekovoj prirodi, i da se proces usvajanja ne svodi jednostavno na
sazrijevanje, to je ve dovoljna pretpostavka za pojavu jezinih razlika koje
mogu funkcionirati kao znakovi drutvenog razlikovanja.

37

dalitetu praksa, to jest u nainu obavljanja tehnikih radnji i iskori

tavanja kompetencije, nerazdvojno povezan sa sporou njezina us
vajanja, tako da je kratak ili ubrzan studij uvijek pod sumnjom da
na svojim proizvodima ostavlja tragove forsiranja ili ig nadoknai
vanja izgubljenog. To ostentativno troenje na naukovanje (to jest,
troenje vremena), ta oita tehnika rastronost koja daje legitimitet
drutvenim funkcijama, jedna je od komponenata vrijednosti to je
drutvo priznaje drutveno zajamenoj kompetenciji (to jest, u da
nanje vrijeme, kompetenciji to je kolski sistem ovjerava svje
dodbom).

Budui da razlikovna dobit slijedi iz injenice da je ponu

da proizvoda (ili govornika) koji odgovaraju odreenoj razi
ni jezine (ili, openitije, kulturne) kvalificiranosti nia no to
bi bila da su svi govornici imali onako povoljne uvjete za
stjecanje legitimne kompetencije kakve su imali govornici s
najrjeom kompetencijom,20 ta se dobit logino raspodjeljuje
razmjerno dostupnosti uvjeta stjecanja, a to znai razmjerno
poloaju govornika unutar drutvene strukture.
Usprkos prividu, ovdje smo u najveoj moguoj mjeri udaljeni od
saussureovskog modela homo linguisticus-a koji je, poput ekonom
skog subjekta u walrasovskoj tradiciji, formalno slobodan u svojim
jezinim proizvodnjama (slobodan, na primjer, da za chapeau kae
papo, kao to govore djeca) ali koji moe biti razumijevan, moe
razmjenjivati, komunicirati jedino uz uvjet da se pokorava pravili
ma opeg koda. To trite poznaje samo istu i savrenu konkuren
ciju izmeu agensa koji su uzajamno zamjenljivi jednako kao i pro
izvodi to ih razmjenjuju i kao situacije u kakvima razmjenjuju, i
koji su svi na istovjetan nain prisiljeni prihvaati princip ostvariva
nja maksimalnog informativnog uinka (kao, u drugim djelatnosti
ma, princip ostvarivanja maksimalne korisnosti), i ono je, kao to
emo kasnije bolje uoiti, od realnog jezinog trita jednako dale
ko kao isto trite od realnog ekonomskog trita s njegovim
monopolima i oligopolima.

Osim karakteristinog djelovanja razlikovne rijetkosti tre

ba uzimati u obzir i injenicu da ovdje zbog odnosa koji
20.
Hipoteza o jednakoj dostupnosti uvjeta stjecanja legitimne jezine
kompetencije samo je m entalno eksperimentiranje kojemu je zadaa da osvi
jetli jednu od strukturalnih posljedica nejednakosti.

38

povezuje sustav jezinih razlika sa sustavom ekonomskih i

drutvenih razlika nije rije o nekom relativistikom uni
verzumu razlika kadrih da se uzajamno relativiziraju, nego o
hijerarhiziranom univerzumu odstupanja od oblika diskursa
koji je (uglavnom) openito priznat kao legitiman, to jest kao
pramjera vrijednosti jezinih proizvoda. Dominantna kompe
tencija moe kao jezini kapital koji osigurava razlikovnu do
bit u svojoj relaciji s drugim kompetencijama funkcionirati
jedino onda ako su neprekidno ispunjeni nuni uvjeti (to jest,
unificiranost trita i nejednaka raspodijeljenost izgleda pri
stupa sredstvima proizvoenja legitimne kompetencije kao i
legitimnim mjestima iskazivanja) da bi grupe koje posjeduju
tu kompetenciju bile u stanju nametnuti je kao jedinu legi
timnu na slubenim tritima (na mondenom, obrazovnom,
politikom, administrativnom tritu) i u veini jezinih inte
rakcija u kojima sudjeluju.21
Zbog toga su oni koji ele braniti neki ugroeni jezini ka
pital na primjer, u dananjoj Francuskoj, poznavanje an
tikih jezika osueni na to da vode totalni rat: vrijednost
kompetencije moe se ouvati jedino ako se ouva trite, to
jest skup svih politikih i drutvenih uvjeta proizvodnje proizvoaa-potroaa. Branioci latinskog ili, u drugim kontek
stima, francuskog ili arapskog jezika esto se ponaaju tako
kao da jezik njihove preferencije moe neto vrijediti bez ob
zira na trite, to jest po svojim inherentnim kvalitetama (na
primjer, po logikim osobinama); ali u praksi oni brane
trite. Mjesto to ga obrazovni sistem dodjeljuje razliitim
jezicima (ili razliitim kulturnim sadrajima) izuzetno je va
an ulog u igri samo zato to ta institucija ima monopol ma
21.
Situacije gdje se jezini proizvodi izriito podvrgavaju vrednovanju,
kao to su kolski ispiti ili razgovori radi provjere sposobnosti kandidata,
podsjeaju na vrednovanje koje se vri u svakoj jezinoj razmjeni: veoma
brojna ispitivanja pokazala su da jezine karakteristike imaju veoma jak utjecaj na uspjeh u koli, na izglede za namjetenje, na profesionalnu uspje
nost, na stav lijenika (koji posveuju veu panju pacijentima iz buroaske
sredine i njihovim izjavama pa u odnosu prema njima, na primjer, formulira
ju manje pesimistike dijagnoze) i, openitije, na sklonost primalaca da sura
uju s poiljaocem, da mu pomau ili da obavijesti to ih on daje smatraju
vjerodostojnima.

39

sovnog proizvoenja proizvoaa-potroaa, dakle reproduk

cije trita o kojemu ovisi drutvena vrijednost jezine kom
petencije, njezina sposobnost da funkcionira kao jezini ka
pital.
Knjievno polje i borba za jezini autoritet

I tako, posredstvom strukture jezinog polja kao sustava

specifino jezinih odnosa snaga, temeljenih na nejednakoj
raspodjeli jezinog kapitala (ili, drugim rijeima, na nejedna
koj rasporeenosti mogunosti inkorporiranja objektiviziranih jezinih resursa), struktura prostora izraajnih stilova
reproducira u svom poretku strukturu odstupanja koja objek
tivno razdvajaju nejednake uvjete egzistencije. Da bismo pot
puno shvatili strukturu tog polja, i osobito, da bismo razum
jeli kako u okviru polja jezine proizvodnje postoji podoblast
ograniene proizvodnje ije su bitne osobine odreene time
to u njemu proizvoai proizvode u prvom redu za druge
proizvoae, moramo razlikovati dvije vrste jezinog kapita
la: kapital nuan za jednostavno proizvoenje obinog, vie
ili manje legitimnog govora i kapital izraajnih sredstava (ko
ji podrazumijeva usvajanje resursa deponiranih u objektiviziranom stanju u bibliotekama, u knjigama, a posebno u kla
sicima, u gramatikama, u rjenicima) kakav je nuan za pro
izvoenje pisanog diskursa dostojnog da bude objavljen, to
jest uinjen slubenim. To proizvoenje takvih sredstava pro
izvodnje kakva su legitimne verbalne i misaone figure, anro
vi, manire ili stilovi i, openitije, svi diskursi predodreeni da
budu mjerodavni i da budu navoeni kao primjer pravil
ne upotrebe, pribavlja proizvoditelju mo nad jezikom, a ti
me i nad obinim korisnicima jezika i nad njihovim kapita
lom.
Kao to legitimni jezik nema sam u sebi mo da odreuje
svoje rasprostiranje, tako on nema ni mo da osigurava vlas
titu trajnost u vremenu. Jedino neka vrsta kontinuiranog
stvaralatva kakvo se ostvaruje u neprestanim borbama iz
meu razliitih autoriteta koji se, unutar specijaliziranog po
lja proizvodnje, natjeu za monopol nametanja legitimnog
40

naina izraavanja moe osigurati trajnost legitimnog jezi

ka i njegove vrijednosti, to jest njegove priznatosti. Jedna od
generikih osobina polja sastoji se u tome to u njima borba
za specifian ulog u igri prikriva objektivno postojei tajni
sporazum o principima igre; i, da budemo precizniji, u tome
to ta borba neprekidno nastoji proizvoditi i reproducirati ig
ru i uloge reproducirajui i to u prvom redu kod onih koji
su u igri izravno angairani, ali ne samo kod njih praktiki
pristanak na vrijednost igre i uloga, pristanak kojim je defini
rano priznavanje legitimnosti. I doista, to bi se dogodilo s
knjievnim ivotom kad bi se poelo raspravljati ne o tome
koliko vrijedi stil ovog ili onog autora nego o tome vrijedi li
raspravljati o stilu? Kad se postavi pitanje da li igra vrijedi
truda, s igrom je gotovo. Bitke to ih knjievnici vode meu
sobno o legitimnom umijeu pisanja samim svojim postoja
njem pridonose i proizvoenju legitimnog jezika, definiranog
odmakom od opeg jezika, i proizvoenju vjerovanja u
njegovu legitimnost.
Ovdje nije rije o simbolikoj moi kakvu pisci, gramatiari ili pe
dagozi mogu pojedinano ostvariti nad jezikom, moi koja je zacije
lo mnogo ogranienija od njihove potencijalne moi nad kulturom
(na primjer nametanjem nove definicije legitimne knjievnosti, ime
se moe izmijeniti situacija na tritu). Rije je o doprinosu to ga
oni, neovisno o bilo kakvoj intencionalnoj tenji za razlikovanjem,
time daju proizvoenju, posveenju i nametanju jezika obiljeenog
razlikama i razlikovnog. U bitkama gdje je ulog horacijevski arbitrium et ius et norma loquendi ostvaruje se kolektivan rad i tu pisci, vi
e ili manje priznati autori, moraju raunati s gramatiarima, tim
nosiocima iskljuivog prava na posveivanje i kanonizaciju legitim
nih pisaca i pismenih proizvoda, jer gramatiari pridonose izgrai
vanju legitimnog jezika odabirui izmeu ponuenih proizvoda one
za koje smatraju da zasluuju da budu uenjem u koli posveeni i
ukljueni u legitimnu kompetenciju i podvrgavajui ih, radi toga,
standardizaciji i kodifikaciji koja omoguuje ueniku da tim proiz
vodima svjesno ovlada i da ih bez tekoa reproducira. A gramatia
ri koji mogu nalaziti saveznike meu piscima establimenta i u
akademijama, i koji svojataju pravo na postavljanje i nametanje je
zinih normi tee za tim da posveuju i razumskim promilja
njem i racionaliziranjem kodificiraju odreenu specifinu upotre
41

bu jezika; oni tako pridonose odreivanju vrijednosti to je jezini

proizvodi razliitih korisnika jezika mogu zadobivati na razliitim
tritima posebno na tritima najdirektnije podlonim izravnoj
ili posrednoj kontroli gramatiara kakvo je, na primjer, obrazovno
trite i to na taj nain to utvruju granice univerzuma prihvat
ljivih izgovora, rijei i reenikih obrata i to fiksiraju cenzurirani
jezik, oien od svih pukih upotreba, a napose od najrecentnijih
meu njima.
Konfiguracije odnosa snaga izmeu autoriteta koji se neprekidno
sueljavaju na polju knjievne proizvodnje, pozivajui se na veoma
razliite principe legitimiteta, stalno se mijenjaju, ali te korelativne
varijacije ne mogu sakriti invarijantne strukturne momente koji, u
najrazliitijim povijesnim situacijama, nagone protagoniste da se
slue istim strategijama i istim argumentima kako bi potvrdili i oza
konili vlastito pravo na zakonsko ureivanje jezika i kako bi odbaci
li jednake pretenzije svojih konkurenata. I tako, nasuprot otmjenoj
upotrebi mondenih krugova i nasuprot tvrdnjama pisaca da im je
uroeno poznavanje pravilne upotrebe, gramatiari se uvijek pozi
vaju na racionalnu upotrebu, to jest na jezini osjeaj to ga raz
vija poznavanje principa razuma i ukusa, koji su bitni konsti
tutivni elementi gramatike. A to se tie pisaca, koji svoje pretenzije
istiu osobito od romantizma nadalje, oni pravilu suprotstavljaju ge
nijalnost i javno ispovijedaju da ne mare za opomene onih koje Hu
go s prezirom naziva gramatisti.22

Nijedan od sudionika knjievnih bitaka moda uope ne

eli da potinjene klase budu u pravom smislu razvlaene (a
znamo da je uvijek bilo pisaca koji su veliali jezik lukih
nosaa sa Stovarita sijena, na rjenik stavljali jakobinsku kapu ili oponaali puke govore). Unato tome, to je
22.
Umjesto da u beskraj niemo citate iz djela pisaca i gramatiara ci
tate koji bi zadobili pun smisao tek kad bi se podvrglo pravoj povijesnoj
analizi stanje polja unutar kojega su oni, u svakom pojedinom sluaju, proiz
vedeni zadovoljit emo se time da sve one koji bi eljeli stei konkretnu
predodbu o toj neprekidnoj borbi uputim o na djela: B. Q uem ada, Les dictionnaires du frangais moderne, 1539 1863, Pariz, Didier, 1968, str. 193, 204,
207, 210, 216, 226, 228, 229, 230 br. 1, 231, 233, 237, 239, 241, 242; i F. Brunot, op. cit., posebno t. 11 13, passim. U borbi za kontrolu nad jezinim
planiranjem norvekoga, po onome kako je opisuje Haugen, moe se zapazi
ti slina podjela uloga i strategija izmeu pisaca i gram atiara (usp. E. H au
gen, Language C onflict and Language Planning, The Case o f Norwegian.
C ambridge, Harvard University Press, 1966, napose str. 296 d.).

42

razvlaenje povezano i s postojanjem korpusa strunjaka

koji objektivno imaju monopol na legitimnu upotrebu legi
timnog jezika i koji za vlastitu upotrebu proizvode specijalan
jezik, ija je dodatna namjena vrenje razlikovne drutvene
funkcije u odnosima izmeu klasa i u njihovim meusobnim
borbama na podruju jezika. A razvlaenje je takoer pove
zano i s postojanjem institucije kakva je obrazovni sistem ko
ji je ovlaten da, u ime gramatike, kanjava heretike proiz
vode i da pouavanjem ucjepljuje eksplicitnu normu suprotstavljenu utjecajima zakona evolucije i koji dominantnu
upotrebu jezika, samim time to je poduava, posveuje kao
jedinu legitimnu te na taj nain uvelike pridonosi potinjenosti nedominantnih upotreba. Meutim, ono najhitnije ne
bismo sagledali ako bismo djelatnost pisaca ili profesora svo
dili izravno na pojavu kojoj ona objektivno pridonosi, to jest
na obezvreivanje opeg jezika kao posljedicu samog posto
janja knjievnog jezika: poslenici na knjievnom polju prido
nose simbolikoj dominaciji samo zato to uinci koje,
zbog svoje pozicije na tom polju i zbog s njom povezanih in
teresa, nastoje ostvariti uvijek prikrivaju, i pred njima sa
mima i pred drugima, iji je jedan od uzroka i ta njihova prikrivenost.
Osobine koje karakteriziraju jezik visoke kvalitete sadra
ne su u dvije rijei: odlinost (tj. razliitost i otmjenost) i korektnost. Rad koji se obavlja na knjievnom polju stvara pri
vid originalnog jezika zato to se sastoji od niza derivacija te
meljenih na odstupanju od najuestalijih, dakle opih,
obinih, vulgarnih upotreba. Vrijednost uvijek nastaje
zbog svjesno ili nesvjesno odabranog odstupanja od
najrasprostranjenije upotrebe, od opih mjesta, ordinar
nih osjeaja, trivijalnih obrata, vulgarnih izraza, la
kog stila.23 Upotrebe jezika mogu se, kao i stilovi ivota, de
23.
Mogue je suprotstaviti jedan drugome stil o sebi, objektivan rezultat
nesvjesnog ili ak prinudnog izbora (kao to je objektivno estetski izbor
nekog komada namjetaja ili odjee, nam etnut ekonomskom nudom) i stil
za sebe rezultat izbora koji je takoer, i onda kad se ukazuje kao slobodan i
ist, uvijek determ iniran, samo to je odreen specifinim prisilama eko
nomije simbolikih dobara, kakva je na primjer eksplicitno ili implicitno po
zivanje na prinudni izbor onih koji nemaju izbora jer i sam luksus dobiva
znaenje jedino u odnosu prema oskudici.

43

finirati samo u meusobnim odnosima: u izrazima uglae

ni, birani, plemeniti, povieni, njegovani, uzori
ti, otmjeni jezik sadrana je (same rijei koje ga oznaa
vaju to kau) negativna referencija na opi, svakidanji,
obini, razgovorni, familijarni jezik ili, jo dalje, na
puki, neuglaeni, grubi, nemarni, nepristojni,
trivijalni, vulgarni jezik (da i ne spominjemo prostaki
jezik, atru ili argon, crnaki ili sabir). Taj se niz
formira u oprekama koje su pozajmljene iz legitimnog jezika
pa se, prema tome, organiziraju s obzirom na stavove domi
nantnih grupa, a mogu se svesti na dvije opreke: izmeu ot
mjenog i vulgarnog (ili biranog i obinog) i izmeu
usiljenog (ili povienog) i nemarnog (ili nepristoj
nog) jezika, s time da ova druga opreka zacijelo, na planu
jezika, specificira prvu, koja se primjenjuje veoma openito.
Kao da se hijerarhizacija klasnih naina govorenja zasniva
jednostavno na stupnju njihove kontroliranosti i na intenzite
tu njihove pretpostavljene ispravnosti.
Legitimni je jezik, prema tome, poluumjetan jezik koji mo
ra biti odravan neprekidnim ispravljanjem, to je istovreme
no zadatak specijaliziranih ustanova i pojedinanih govorni
ka. Posredstvom svojih gramatiara, koji utvruju i kodifici
raju legitimnu upotrebu, i svojih uitelja, koji tu upotrebu na
meu i poduavaju bezbrojnim korigiranjima, obrazovni sis
tem i ovdje, kao i na drugim podrujima, nastoji proizvoditi
potrebu za vlastitim uslugama i vlastitim proizvodima, to jest
za ispravljakim radom i ispravljakim oruima.24 Legitimni
je jezik (relativno) postojan u vremenu (kao i u prostoru) u
24.
Kao posljedica upotrebe pojmova kakvi su aparat ili ideologija
pojm ova iji je naivni finalizam podignut na drugu potenciju u sintagmi
ideoloki aparat drave pojavljuju se brojne zablude, a ignoriranje eko
nom ije institucija za proizvodnju kulturnih dobara nije najneznatnija medu
n jim a: dovoljno je da se podsjetimo, na primjer, na kulturnu industriju iji je
zadatak proizvoenje usluga i instrum enata jezinog ispravljanja (kamo pri
pada, medu ostalim, objavljivanje prirunika, gramatika, rjenika, uputa za
voenje korespondencije,zbirki uzornih govora, knjiga za djecu itd.) i na
one tisue subjekata iz javnog ili privatnog sektora iji su najvitalniji materi
jalni i simboliki interesi ulog u konkurentskim igrama koje svoje sudionike
uz ostalo navode na to da, esto i nesvjesno, sudjeluju u obrani i objanjava
nju legitimnog jezika.

44

pravo zbog toga to ga dugotrajno poduavanje stalno zati

uje od sklonosti prema tednji napora i tenzije, tednji koja
dovodi, na primjer, do analokog pojednostavnjivanja (vous
faisez i vous disez umjesto vous faites i vous dites). Osim to
ga, temeljna drutvena svojstva ispravnog, to jest ispravlje
nog izraavanja proizlaze odatle to takav iskaz mogu proiz
voditi jedino govornici koji su praktiki ovladali uenim pra
vilima, eksplicitno ustanovljenima kodifikacijom i intencionalno poduavanima u pedagokom radu. I doista, paradoks
svake institucionalizirane pedagogije sastoji se u tome to
ona tei za tim da kao obrasce koji funkcioniraju u praksi us
tanovi pravila to ih gramatiari, retrospektivnim objanjava
njem i kodificiranjem, izvode iz prakse profesionalaca pisa
nog iskaza (to jest, iskaza iz prolosti). Pravilna upotreba
je proizvod kompetencije koja je u stvari inkorporirana gra
matika:jer se rije gramatika ovdje svjesno (a ne preutno,
kao kod lingvista) uzima u svom pravom znaenju, kao sus
tav uenih pravila izvedenih ex post iz ostvarenoga diskursa i
utvrenih kao imperativne norme za diskurs to ga treba tek
ostvariti. Odatle slijedi da se svojstva i drutveni uinci legi
timnog jezika mogu potpuno osvijetliti jedino ako se uzimaju
u obzir ne samo drutveni uvjeti proizvodnje knjievnog jezi
ka i njegove gramatike nego i drutveni uvjeti nametanja i
poduavanja tog uenog koda kao temelja proizvoenja i
vrednovanja govora.2S
Dinamika jezinog polja

Budui da su zakoni prenoenja jezinog kapitala specija

lan sluaj legitimnog prenoenja kulturnog kapitala s jedne
generacije na drugu, moe se postaviti teza da jezina kompe
tencija mjerena prema kolskim kriterijima ovisi, kao i ostale
dimenzije kulturnog kapitala, o obrazovnoj razini mjerenoj
25.
Jo jedno svojstvo legitimnog jezika proizlazi iz drutvenih uvjeta nje
gove proizvodnje i reprodukcije: autonom nost u odnosu prema praktinim
funkcijama ili, tonije, onaj neutralizirani i neutralizirajui odnos prema si
tuaciji, prema predmetu diskursa ili prema sugovorniku kakva se preutno
zahtijeva u svim sveanijim okolnostima koje iziskuju kontroliranu i neopu-

45

kolskom kvalifikacijom i o stupnju drutvenog uspona. Ka

ko se legitimnim jezikom moe ovladati privikavanjem, to
jest duim ili kraim izlaganjem njegovu utjecaju, ili izriitim
poduavanjem eksplicitnih pravila, velike klase naina izra
avanja odgovaraju klasama naina stjecanja kompetencije,
to jest razliitim oblicima kombiniranja dvaju glavnih inila
ca proizvodnje legitimne kompetencije obitelji i obrazov
nog sistema.
U tom je smislu sociologija jezine djelatnosti, jednako kao i so
ciologija kulture, neodvojiva od sociologije odgoja. U svom svoj
stvu jezinog trita izravno potinjenog pravorijeku uvara legitim
ne kulture obrazovno je trite pod striktnom dominacijom jezinih
proizvoda vladajue klase i tei za tim da sankcionira otprije posto
jee razlike izmeu kapitala: zbog kombiniranog uinka svog ne
znatnog kulturnog kapitala i, s njim povezane, slabo izraene sklo
nosti da se on povea obrazovnim investiranjima, najsiromanije su
klase predodreene da budu izloene negativnim sankcijama obra
zovnog trita, to jest eliminaciji ili ranoj samoeliminaciji kao rezul
tatu slabog uspjeha. Poetni raskoraci, prema tome, pokazuju ten
denciju da se reproduciraju zbog toga to trajanje uenja redovno
varira ovisno o uinku uenja, jer su oni koji su najmanje skloni i
najmanje sposobni da primaju i usvajaju kolski jezik ujedno i naj
krae vrijeme izloeni utjecaju tog jezika i kolskoj kontroli te kol
skim ispravljanjima i sankcijama.

Kako obrazovni sistem raspolae drutveno verificiranim

autoritetom nunim za univerzalno i trajno poduavanje u
oblasti jezika, i kako se u njemu oituje tenja da trajanje i
intenzitet tog djelovanja dimenzionira prema naslijeenom
kulturnom kapitalu, drutveni mehanizmi prenoenja kulture
pokazuju tendenciju stalnog reproduciranja strukturalnog
raskoraka izmeu veoma neujednaene raspodjele poznava
nja legitimnog jezika i, mnogo ujednaenije, raspodjele pritenu upotrebu jezika. Govorna upotreba pisanog jezika stjee se samo u
uvjetima kada je, u obliku povlastica i pogodnosti, a napose slobodnog vre
mena, objektivno ugraena u situaciju kao neutralizacija urgentnih prakti
nih potreba; i ta upotreba pretpostavlja sposobnost koja se stjee vjeba
njem u manipulaciji jezikom, m otiviranoj jedino izmiljenom potrebom kak
vu stvara obrazovna igra.

46

znavanja tog jezika, a taj je raskorak jedan od presudnih ini

laca dinaminosti jezinog polja i, samim tim, jezinih pro
mjena. Naime, jezine borbe koje su izvorita tih promjena
pretpostavljaju da govornici uglavnom podjednako priznaju
odobrenu upotrebu jezika a d a je nejednako poznaju. Na pri
mjer, jezine strategije sitne buroazije, a napose njezina te
nja za hiperkorektnou, taj osobito karakteristian izraz nje
zine dobre volje na kulturnom podruju, kakva se oituje u
svim vidovima prakse, ukazuju se kao glavni inilac jezinih
promjena upravo zato to generator tenzija i pretenzija, ras
korak izmeu poznavanja i priznavanja, izmeu aspiracija i
mogunosti njihova ostvarenja, dostie maksimalnu vrijed
nost u meuregijama drutvenog prostora. Ta pretenzija, to
priznanje razliitosti koje se otkriva u samom nastojanju da
razlika bude usvojena i upravo time negirana, unosi u polje
konkurencije stalan pritisak koji jo vie potie sve imaoce
razlikovnih obiljeja, koja su drutveno priznata kao otmje
na, da izmiljaju nove strategije usmjerene na razlikovanje.
Malograanska hiperkorektnost koja svoje uzore i svoja
orua ispravljanja pronalazi kod najpriznatijih arbitara legi
timne upotrebe, kod akademika, gramatiara, profesora
definira se po svom subjektivnom i objektivnom odnosu pre
ma pukoj vulgarnosti i prema buroaskoj otmjenosti.
Tako da je udio to ga taj istovremeni napor asimiliranja (s
buroaskim klasama) i disimilacije (u odnosu prema pukim
klasama) pridonosi mijenjanju jezika samo vidljiviji nego to
su strategije disimilacije to ih taj napor zauzvrat izaziva u
krugu onih koji posjeduju traeniju kompetenciju. Svjesno ili
nesvjesno izbjegavajui najoitije oznake jezine nategnutos
ti i brige za pravilnost karakteristine za malograane (na
primjer, u francuskom, passe simple, jer djeluje kolniki),
buruji ili intelektualci skloni su kontroliranoj hipokorektnosti, gdje se samouvjerena oputenost i nadmono ignorira
nje cjepidlakih pravila pridruuju razmetljivom isticanju neusiljenosti u najosjetljivijim jezinim situacijama.26 Unositi
26.
Nije dakle sluajno to je nem aran izgovor, kao to zapaa Trubeckoj, jedan od najopenitije potvrenih naina pokazivanja otmjenosti (N. S.
Troubetzkoy, Principes de phonologie, Pariz, Klincksieck, 1957, str. 22). Za-

47

tenziju ondje gdje se obini svijet oputa, lakou ondje gdje

on ne moe prikriti napor, pokazivati i onu neusiljenost u
tenziji koja se bitno razlikuje od malograanske ili puke for
me napetosti i neusiljenosti sve su to, najee nesvjesne,
strategije odlikovanja koje potiu bezbrojna takmienja, pra
ena neprestanim obratima, kao stvorenima da obeshrabre
svakoga tko traga za svojstvima jezinih stilova neovisnim o
drutvenim odnosima.
Ako bismo, na primjer, htjeli objasniti pojavu novoga govora in
telektualaca, pomalo neodlunog, ak mucavog, upitnog (ne?) i
isprekidanog govora kakav je registriran u Sjedinjenim Dravama
jednako kao i u Francuskoj, trebalo bi uzeti u obzir cjelokupnu
strukturu upotreba u odnosu prema kojima se on, na temelju razli
ka, definira: sjedne bi strane to bila nekadanja profesorska upotre
ba (sa svojim dugim periodima, svojim konjunktivom imperfekta
itd.), povezana s obezvrijeenom predodbom o ulozi nastavnika, i
s druge strane nove malograanske upotrebe koje su rezultat sve ve
eg irenja kolske upotrebe, i koje se kreu od osloboene upo
trebe, s mjeavinom tenzije i oputenosti karakteristinom uglav
nom za novu sitnu buroaziju, pa sve do hiperkorektnosti pretjera
no njegovanog govora to ga u isti tren obezvreuje suvie oita am
bicija, i koja je obiljeje skorojevikih malograana.

injenica je da se te razlikovne prakse mogu razumjeti je

dino u suodnosu s univerzumom potencijalno koegzistentnih
praksa, ali iz toga ne smijemo zakljuiti da njihovo izvorite
treba traiti u svjesnoj tenji za razlikovanjem. Sve ukazuje
na to da su one duboko usaene u praktini osjeaj za izuzet
nost (jezinih ili drugih) razlikovnih obiljeja i za njezinu
evoluciju u vremenu: proirujui svoju javnu primjenu, rijei
gube svoju diskriminacijsku m o i zbog toga se javlja ten
dencija da budu doivljavane kao same po sebi banalne,
obine, dakle jeftine ili jer je njihovo rasprostiranje pove
zano s vremenom kao istroene. U tom zamoru, uvjetovapravo, kako me upozorava Pierre Encreve, strateko poputanje tenzije samo
izuzetno dosee do fonetske razine. Zbog toga se lano poricana distanca i
dalje oituje u izgovoru. A poznato je kakve su sve efekte pisci Raymond
Queneau, na primjer umjeli izvui sluei se sistematski slinim prom je
nama razina izmeu razliitih vidova diskursa.

48

nom ponavljanjem javnog izlaganja i kombiniranom s osjea

jem za izuzetnost, zacijelo lee uzroci nesvjesnih pomaka pre
ma vrijednosno relevantnijim stilistikim obiljejima ili
prema rjeim upotrebama rasprostranjenih obiljeja.
I tako su razlikovna odstupanja uzrok neprekidnog kreta
nja koje bi ih, po svojoj namjeni, moralo ponitavati a zapra
vo pokazuje tendenciju da ih reproducira (taj e paradoks iz
nenaditi samo onoga tko ne zna da konstantnost moe pret
postavljati promjenu). Asimilacijske i disimilacijske strategije
koje su uzrok mijenjanja razliitih upotreba jezika ne ugroa
vaju strukturu raspodjele razliitih upotreba jezika, a time ni
sustav sustava razlikovnih odstupanja (izraajne stilove) u
kojima se te upotrebe oituju; tovie, te strategije pokazuju
tendenciju da tu strukturu (u pojavno drugaijem obliku)
reproduciraju. Budui da je sam pokreta mijenjanja upravo
cjelokupno jezino polje ili, tonije, skup svih akcija i reakci
ja kakve se neprekidno raaju unutar univerzuma konkurent
skih odnosa koji sainjavaju to polje, sredite toga nepresta
nog kretanja nalazi se svagdje i nigdje na veliku alost
onih koji, zasunjeni filozofijom difuzije utemeljenom na
predodbi o uljnoj mrlji (prema i suvie uvenom modelu
two-step flow) ili o curenju (trickle-down) uporno na
stoje izvoritu mijenjanja tono odrediti mjesto unutar jezi
nog polja. Ono to se opisuje kao difuziona pojava zapravo
je proces, izazvan i odravan konkurentskom borbom koja
navodi svakog agensa da, uz pomo bezbrojnih strategija asi
milacije i disimilacije (u odnosu prema onima koji su, u dru
tvenom prostoru i u vremenu, smjeteni ispred i iza njega),
neprekidno mijenja svoje bitne osobine (ovdje su to izgovori,
leksike, sintaktiki obrati itd.), ali pritom, samom utrkom,
odrava razmak koji je sadran u samom naelu utrkivanja.
Ta strukturna postojanost drutvenih vrijednosti upotreba le
gitimnog jezika postaje razumljiva ako znamo da i logikom i
ciljevima strategija namijenjenih izazivanju promjena upra
vlja sama struktura, odreujui poloaj nosilaca tih strategi
ja unutar strukture. Interakcionistiko gledanje ne prelazi
domete snimke akcija i interakcija u njihovoj direktno vidlji
voj neposrednosti, i zato ono ne moe otkriti da jezine stra
49

tegije razliitih agensa uvelike ovise o njihovu poloaju u

strukturi raspodjele jezinog kapitala koja, kao to znamo,
posredstvom strukture dostupnosti obrazovnog sustava ovisi
o strukturi klasnih odnosa. U isto vrijeme, to gledanje nuno
zanemaruje duboko unutranje mehanizme koji nastoje da,
uz pomo povrinskih promjena, osiguraju reproduciranje
strukture razlikovnih odstupanja i ouvanje rente po poloa
ju, vezane uz ovladanost rijetkom, pa prema tome razlikov
nom, kompetencijom.

2.

poglavlje

Formiranje cijena i anticipiranje dobiti

Moda po profesionalnoj navici, mo
da zbog one mirnoe kakvu stjee svaka
vana linost koju salijeu molbama za
savjete i koja, znajui da e zadrati vlast
nad razgovorom, doputa da se sugovornik
batrga, trudi, mui do mile volje, a moda i
zato da bi istakao osobenost svoje glave
(grke po njegovu miljenju, usprkos krup
nim zaliscima), gospodin de Norpois bi,
dok mu neto izlaete, ostajao potpuno
skamenjena lica, upravo kao da govorite
pred kakvim antikim i gluhim po
prsjem u gliptoteci.
MARCEL PROUST, U potrazi za izgubljenim vremenom.

Jezina je razmjena komunikacijski odnos izmeu poilja

oca i primaoca, zasnovan na ifriranju i deifriranju, dakle na
koritenju odreenog koda ili odreene generative kompe
tencije; ali ona je ujedno i ekonomska razmjena, koja se us
postavlja u obliku odreenog simbolikog odnosa snaga iz
meu proizvoaa, snabdjevenog odreenim jezinim kapita
lom, i potroaa (ili trita), i koja moe pribaviti odreenu
materijalnu ili simboliku dobit. Drugim rijeima, diskursi
nisu (ili su tek izuzetno) iskljuivo znakovi namijenjeni razu
mijevanju, deifriranju; oni su i znakovi bogatstva, namije
njeni vrednovanju i procjenjivanju, i znakovi autoriteta, koji
trae od sugovornika da im vjeruje i da im se pokorava. Iz
van knjievnih i, napose, pjesnikih upotreba jezika, u
svakodnevnom ivotu, jezik rijetko kad funkcionira kao is
kljuivo komunikacijsko sredstvo: tenja za postizanjem
maksimalnog informativnog uinka samo je izuzetno jedini
51

cilj jezine proizvodnje, i iskljuiva upotreba jezika kao oru

a kakvu, ta tenja implicira, redovno dolazi u sukob sa, es
to nesvjesnom, tenjom za simbolikom dobiti. A to se doga
a zato to jezina praksa osim iskazane informacije nuno
saopava i informaciju o (razlikovno relevantnom) nainu saopavanja, to jest o izraajnom stilu koji, percipiran i ocije
njen u odnosu prema svim ostalim teoretski ili praktiki kon
kurentnim stilovima, zadobiva odreenu drutvenu vrijed
nost i simboliku djelotvornost.
Kapital, trite i cijena

Diskursi zadobivaju vrijednost (i smisao) jedino u relaciji

prema tritu na kojemu vlada osoben zakon formiranja cije
na: vrijednost diskursa ovisna je o odnosu snaga koji se kon
kretno uspostavlja izmeu jezinih kompetencija sugovorni
ka, pri emu se kompetencija shvaa u isto vrijeme i kao spo
sobnost proizvoenja i kao sposobnost usvajanja i ocjenjiva
nja; ili, drugim rijeima, vrijednost je ovisna o tome u kolikoj
su mjeri razliiti sudionici razmjene sposobni nametnuti kri
terije vrednovanja koji su najpovoljniji za njihove proizvode.
Ta se sposobnost ne odreuje iskljuivo s jezinog stajalita.
Dakako, jezine kompetencije, kao drutveno, klasno odree
ne proizvodne sposobnosti, svojestvene su drutveno, klasno
odreenim jezinim proizvodnim jedinicama a ujedno, kao
sposobnosti usvajanja i procjenjivanja, definiraju trita, i sa
ma drutveno, klasno odreena pa stoga odnos izmeu jezi
nih kompetencija sudjeluje u determiniranju zakona formira
nja cijena koji vlada u toj specifinoj razmjeni. Ali ipak, je
zini odnos snaga nije potpuno determiniran iskljuivo jezi
nim silama suprotstavljenim meusobno nego je u svakoj in
terakciji (pa prema tome i u diskursu), posredstvom govore
nih jezika, njihovih govornika i grupa definiranih ovladava
njem odgovarajuom kompetencijom, prisutna cjelokupna
drutvena struktura. A to ne uzima u obzir interakcionistiki
opis koji interakciju shvaa kao dravu u dravi, zanemaruju
i injenicu da ono to se dogaa izmeu dviju osoba iz
meu gospodarice i njezine slukinje ili, u kolonijalnoj situa
52

ciji, izmeu frankofonog i arabofonog govornika, ili pak, u

postkolonijalnoj situaciji, izmeu dvaju pripadnika naroda
bive kolonije, od kojih je jedan arabofon a drugi frankofon
ima specifian oblik, uvjetovan objektivnim odnosom iz
meu dotinih jezika ili upotreba, to jest izmeu grupa koje
tim jezicima govore. Ako elimo pokazati kako nas tenja da
se vratimo na same stvari i da posve tono sagledamo
stvarnost tenja kakva esto nadahnjuje mikrosocioloki usmjerena nastojanja moe zavesti tako da jednostav
no promaimo realitet jer je on situiran u strukturama koje
transcendiraju interakciju to je uobliavaju pa je stoga ne
dostupan neposrednoj intuiciji, tada nam najbolji primjer za
to pruaju strategije dobrohotne susretljivosti. Tako, u povo
du govora to ga je gradonaelnik Paua, u okviru sveanosti
u ast jednog beamskog pjesnika, odrao na bearnskom dija
lektu, novine koje na francuskom jeziku izlaze u Beamu (po
krajini na jugu Francuske) piu: Taje panja duboko dirnu
la auditorij.1 Da bi taj auditorij, sastavljen od ljudi iji je
materinji jezik bearnski, doivio kao dirljivu panju inje
nicu da mu se jedan bearnski gradonaelnik obraa na bearn
skom, nuno je da ti ljudi preutno priznaju nepisani zakon
po kojemu francuski jezik vrijedi kao jedini prihvatljiv za slu
bene diskurse u slubenim situacijama. Strategija susretlji
vosti usmjerena je na to da izvue dobit iz objektivnog odno
sa snaga izmeu dvaju jezika koji su praktiki (ak i onda
i pogotovu onda ako je francuski odsutan) meusobno su
eljeni upravo u samom inu simbolikog negiranja tog od
I.
Slubena proslava stote godinjice roenja Simina Palaya pjesnika
ije je djelo, pisano na bearnskom , i po svojoj formi i po svojim temama, po
svemu osim po jeziku, pod dom inantnim utjecajem francuske knjievnosti
stvara posve neuobiajenu jezinu situaciju: ne samo opunomoeni uva
ri bearnskog nego ak i adm inistrativne vlasti kre nepisano pravilo po koje
mu je francuski obavezan u svim slubenim prigodam a, pogotovu kad govo
re slubene osobe. Odatle i novinareva napom ena (koja zacijelo veoma vjer
no iskazuje opj dojam ): Najzapaeniji je, meutim, bio nastup prefekta
departm ana PyreneesAtlantiques, gospodina M onfraixa, koji se auditoriju
obratio na izvrsnom bearnskom patoisu (...) Gospodin Labarrere (gradona
elnik Paua) odgovorio je gospoici Lamazou-Betbeder, predsjednici kol
skog odbora, na biranom bearnskom narjeju. Ta je panja duboko dirnula
auditorij, koji ga je nagradio dugotrajnim pljeskom. (La Republique des
Pyrenees, 9. rujna 1974.)

53

nosa, to jest hijerarhije meu jezicima i meu njihovim go

vornicima. Ovakva je strategija mogua u svim onim sluaje
vima kada svi (a napose svi oni koji kao agensi ili kao gleda
oci sudjeluju u interakciji) u dovoljnoj mjeri poznaju i pri
znaju objektivni raskorak izmeu sueljenih osoba (dakle iz
meu njihovih drutvenih svojstava) pa stoga simboliko ne
giranje hijerarhije (na primjer negiranje koje se sastoji u to
me da se pokazujemo jednostavni) omoguava viestruku
dobit, jer se dobiti ostvarenoj zbog i dalje potpuno ouvane
hijerarhije pridruuje dobit od posve simbolikog negiranja
te iste hijerarhije, poevi od toga da se, zbog odobravanja
negatorskog postupka prema hijerarhijskom odnosu, hijerar
hija jo uvruje. U stvari, bearnski gradonaelnik moe po
stii takav dojam svojom susretljivou samo zato to, kao
naelnik velikoga grada (a to je garancija njegova graan
skog statusa), posjeduje ujedno (on je sveuilini profesor) i
sve kvalifikacije koje jame da je punopravni sudionik su
periornosti superiornog jezika (nikome, a pogotovu ne
nekom pokrajinskom novinaru, ne bi palo na um da, ovako
kao to istie njegov bearnski govor, pohvali njegovu dobru
francutinu jer je on kvalificiran govornik, s diplomom, koji
po definiciji, ex officio govori birani francuski). Ovo isto
birano bearnsko narjeje, pohvaljeno kao takvo kad se nji
me slui legitimni govornik legitimnog jezika, bilo bi potpu
no bezvrijedno i, uostalom, socioloki nezamislivo u slube
noj situaciji kad bi se njime sluio seljak kao, na primjer,
onaj koji je, hotei objasniti zato nije ni pomiljao da posta
ne naelnik u svom selu mada je dobio najvei broj glasova,
izjavio (na francuskom) da ne zna govoriti (razumije se:
francuski), pozivajui se tako na jednu sasvim socioloku de
finiciju jezine kompetencije. Vidimo usput da strategije pod
rivanja objektivno postojeih hijerarhija u oblasti jezika kao i
u oblasti kulture veoma esto mogu takoer biti i strategije
susretljivosti, svojstvene onima koji se dovoljno pouzdaju u
svoju poziciju unutar objektivnih hijerarhija pa ih mogu ne
girati ne izlaui se opasnosti da netko pomisli kako ih ne po
znaju ili kako ne bi umjeli udovoljiti njihovim zahtjevima.
Ako se jednom bude govorilo bearnskim (ili, negdje drugdje,
54

kreolskim) jezikom u slubenim prigodama, do toga e doi

nasilnim prevratom to e ga izvesti govornici dominantnog
jezika koji e biti dovoljno kvalificirani kao nosioci jezinog
legitimiteta (bar u oima svojih sugovornika), pa nee moi
biti sumnjieni da se u nudi utjeu igosanom jeziku.
Odnosi snaga koji se javljaju na jezinom tritu, i ijim su
promjenama uvjetovana variranja cijene to je jedan te isti
diskurs moe postii na razliitim tritima, oituju se i ostva
ruju u injenici da neki agensi nisu u stanju na jezine proiz
vode na one koje sami nude ili na one to ih nude drugi
primjenjivati najpovoljnije kriterije za procjenjivanje vlasti
tih proizvoda. Taj efekt nametanja legitimiteta utoliko je vei
i zakoni trita utoliko su povoljniji za proizvode to ih
nude imaoci najvee jezine kompetencije ukoliko se ve
om snagom namee upotreba legitimnog jezika, to jest uko
liko je situacija slubenija, dakle povoljnija za one koji su vi
e ili manje slubeno ovlateni da govore i ukoliko potpunije
potroai priznaju legitimni jezik i legitimnu kompetenciju
(iako je to njihovo priznavanje relativno neovisno o njihovu
poznavanju tog jezika).
Drugim rijeima, to je trite slubenije, dakle to je pot
punije u praksi usklaeno s normama legitimnog jezika, to
potpunije njime dominiraju dominantni krugovi, to jest ima
oci legitimne kompetencije, ovlateni da govore s autorite
tom. Jezina kompetencija nije jednostavna struna sposob
nost; ona je statusna sposobnost koja je najee praena
strunom sposobnou, ve i zato to putem statusnog atribuiranja regulira stjecanje strunosti (noblesse oblige)
suprotno openito uvrijeenom vjerovanju da je struna spo
sobnost temelj statusne. Legitimna je kompetencija sposob
nost statusno priznata nekoj osobi (autoritetu) ovlatenoj
da u slubenim (formal) prigodama upotrebljava legitimni, to
jest slubeni (formal) jezik, odobreni, mjerodavni jezik, ovje
rovljeni i vjerodostojni ili, jednom rijei, performativni go
vor, koji (s najveim izgledima na uspjeh) zahtijeva da se
stvarno i postupa po njegovim uputama. Budui da ovako
definirana legitimna kompetencija razumijeva priznavanje
djelotvornosti performativnog iskaza, nije udo to su neka
55

sociopsiholoka istraivanja utvrdila da djelotvornost odre

enog diskursa, mo uvjeravanja koja mu je priznata, ovisi o
izgovoru (tek sekundarno o rjeniku) govornikovu, a to znai
o govornikovu autoritetu, posredovanom izgovorom kao neo
bino pouzdanim pokazateljem statusne kompetencije. Praktiko vrednovanje simbolikog odnosa snaga koji odreuje
kriterije vrednovanja kakvi su na snazi na promatranom tri
tu, uzima specifino jezine osobine diskursa u obzir jedino
toliko koliko one odaju drutveni autoritet i drutvenu kom
petenciju govornika. A uzima ih u obzir ravnopravno s dru
gim, nejezinim osobinama: tu je impostacija glasa (nazalna
ili faringalna), ta trajna dispozicija govornih organa, koja je
jedan od najsnanijih drutvenih oznaivaa; tu su zatim i
sva uoljivija drutvena svojstva, na primjer: plemike ili
akademske titule, odjea, napose uniforme i slubeno propi
sana nonja, institucionalni atributi, sveenikova propovjeda
onica, profesorova katedra, oratorova tribina i mikrofon, atri
buti koji postavljaju legitimnog govornika u posebno istak
nut poloaj i strukturiraju interakciju nameui odreenu
strukturu njezinu prostoru; i napokon, tu je sam sastav grupe
unutar koje se vri razmjena.
I tako, dominantna jezina kompetencija ima utoliko vie
mogunosti da na svom specifinom tritu funkcionira kao
jezini kapital sposoban da namee zakon formiranja cijena
najpovoljniji po svoje proizvode i da pribavlja adekvatnu
simboliku dobit, ukoliko je situacija u veoj mjeri slubena,
dakle ukoliko je podobnija da sama po sebi namee prizna
vanje legitimnosti dominantnog naina iskazivanja, pretvara
jui karakteristine fakultativne varijante (bar na razini izgo
vora) u imperativna pravila koja su obavezna (kao to se
kae za odjeu propisanu za slubene veere) i ukoliko su
adresati njezinih jezinih proizvoda skloniji da, ak i bez pri
sile slubene situacije, prepoznaju i priznaju legitimnost tog
naina iskazivanja. Drugim rijeima, to je vie tih razliitih
uvjeta objedinjeno na nekom tritu i to je vii stupanj nji
hove izraenosti, to su vrijednosti, praktiki priznate jezinim
proizvodima koji se ondje stvarno sueljavaju, blie teoret
skoj vrijednosti kakva bi im, pod pretpostavkom da je trite
56

jedinstveno, bila atribuirana s obzirom na njihov poloaj u

cjelokupnom sustavu jezinih stilova. I obratno, to je nii
stupanj slubenosti situacije razmjene i to je, unutar razmje
ne, nii stupanj dominacije govornika s velikim autoritetom,
to se izrazitije oituje tendencija da zakon formiranja cijena
postane u manjoj mjeri nepovoljan za proizvode potinjenih
jezinih habitusa. Dodue, definiranje simbolikog odnosa
snaga svojstvenog tritu moe biti predmetom pregovaranja,
i trite moe, u odreenim granicama, biti manipulirano metadiskursom koji se odnosi na uvjete upotrebe diskursa: ova
mo se ubrajaju, na primjer, formule koje slue kao uvod ili
kao isprika za neku suvie slobodnu ili okantnu rije (ako
doputate, ako se smijem tako izraziti, bez uvrede, uz
duno potovanje, oprostite za izraz itd.) ili formule koje,
iskazujui je eksplicitno, poveavaju slobodu to je uiva ne
ko specifino trite (meu nama reeno, budui da smo
u intimnom krugu itd.). Ali, razumije se, mogunost mani
puliranja je, kao to to pokazuju strategije susretljivosti, to
vea to je znatniji raspoloivi kapital. Istina je takoer da
unifikacija trita nikad nije tako potpuna da potinjeni ne bi
mogli unutar prostora privatnog ivota, u krugu svojih blis
kih, nai trita gdje su izvan snage oni zakoni formiranja ci
jena koji se primjenjuju na najslubenijim tritima:2 u tim
privatnim razmjenama izmeu istovrsnih partnera, nelegi
timni jezini proizvodi mjere se prema kriterijima koji su
usklaeni s principima njihova proizvoenja pa ih oslobaa
ju od nuno komparativne logike razlikovnosti i vrijed
nosti. Meutim, slubeni zakon, koji je tako zapravo tek pri
vremeno suspendiran a nije stvarno prekren,3 i dalje je na
snazi i namee se potinjenima im izau iz slobodnih zona
gdje je u opticaju govor bez ustezanja (i gdje oni ponekad
provedu cijeli svoj vijek), to nam dokazuje injenica da je
zinom proizvodnjom njihovih predstavnika od trenutka ka
2. To je vidljivo na primjeru regionalnih jezika ija je upotreba ogranie
na na privatne prigode a to znai u prvom redu na porodini ivot i, u
svakom sluaju, na razmjene izmeu drutveno jednakih govornika (izmeu
seljaka).
3. Istinska protivulegitimnost u oblasti jezika afirmira se jedino u argou;
ali u tom je sluaju rije o jeziku efova.

57

da su stavljeni u slubenu situaciju upravlja slubeni zakon.

Ni po emu dakle nije opravdano miljenje da se pravim
pukim jezikom govori na onom otoiu slobode gdje govor
nici doputaju sebi nepravilnosti (rije karakteristina za rje
nike) zato to su u svom krugu pa ne moraju paziti to govo
re. Kad je rije o pukoj kompetenciji, istina je i to da je
ona gotovo ponitena im se sueli sa slubenim tritem,
kao na primjer pri anketiranju ako se ne primjenjuje posebna
kontrola. Bit jezine legitimnosti sastoji se upravo u tome da
su govornici pod dominacijom uvijek virtualno podloni
slubenom zakonu, ak i onda ako, poput kradljivca o koje
mu govori Weber, itav svoj ivot provedu izvan njezina dje
lokruga, tako da su od trenutka kad ih smjestimo u slubenu
situaciju osueni jo jedino na utnju ili na sasvim smuen
govor, kao to to veoma esto ustanovljuju lingvistika ispiti
vanja.
To znai da proizvodnje istog jezinog habitusa variraju
ovisno o tritu, i da svako lingvistiko empirijsko istraiva
nje registrira diskurs koji je proizvod odnosa izmeu odree
ne jezine kompetencije i specifinog trita kakvo predstav
lja situacija ispitivanja, a obiljeeno je visokim stupnjem na
petosti jer na njemu vladaju zakoni formiranja cijena srodni
zakonima obrazovnog trita. Svako traganje za varijablama
kojima bi se mogle objasniti na taj nain utvrene varijacije
izlae se opasnosti da zanemari specifian uinak situacije
anketiranja, tu skrivenu varijablu koja je zacijelo uzrok razli
ite znaajnosti razliitih varijabla. Oni koji ele raskinuti s
apstraktnom lingvistikom pa nastoje statistiki utvrditi dru
tvene faktore jezine kompetencije (mjerene prema ovom ili
onom fonolokom, leksikolokom ili sintaktikom pokazate
lju) stiu tek do pola puta: oni, naime, zaboravljaju da bi raz
liiti faktori mjereni u specifinoj trinoj situaciji kakvu
predstavlja anketiranje mogli u drugaijoj situaciji poprimati
posve drugaije relativne veliine; i da, prema tome, treba
odrediti kako varira eksplikativna znaajnost razliitih determinativnih faktora kompetencije kad se sustavno mijenjaju
trine situacije (a to zacijelo znai da bi se morao realizirati
itav jedan program eksperimentiranja).
58

Simboliki kapital: priznata mo

Problem performativnih iskaza postaje jasniji ako ga shva

amo kao specifian sluaj pojava simbolike dominacije
kakve dolaze do izraaja u svakoj jezinoj razmjeni. Jezini
odnos snaga nikad nije odreen jedino sueljenim jezinim
kompetencijama. Znaajnost razliitih agensa ovisi o njihovu
simbolikom kapitalu, to jest o institucionaliziranom ili ne
priznanju to im ga daje grupa: simboliko nametanje, ta
svojevrsna magijska djelotvornost za kakvom tee zapovijed
ili geslo, ali i obredni diskurs ili obina naredba, ili pak pri
jetnja ili uvreda, moe funkcionirati samo onda ako su se
stekli drutveni uvjeti koji su potpuno neovisni o specifinoj
jezinoj logici diskursa. Da bi vani jezik filozofa bio pri
hvaen onako kako on to zahtijeva, potrebno je da se steknu
drutveni uvjeti koji omoguuju da mu bude priznata ozbilj
nost kakvu on sebi pripisuje. Isto tako uspostavljanje obred
ne razmjene kakva je, na primjer, misa pretpostavlja izmeu
ostalog da su se stekli svi drutveni uvjeti nuni za osiguranje
proizvodnje suglasnih, dakle meu sobom usklaenih poi
ljalaca i primalaca; i doista, simbolika je djelotvornost reli
gijskog jezika ugroena kad prestane funkcionirati skup svih
mehanizama koji mogu osiguravati reprodukciju onog odno
sa priznavanja na kakvom se temelji autoritet tog jezika. To
vrijedi i za svaku drugu relaciju simbolikog nametanja, pa i
za onu to je podrazumijeva upotreba legitimnog jezika koji,
po svojoj prirodi, polae pravo na to da bude sluan, tovie,
da mu sluaoci vjeruju i da mu se pokoravaju, i koji svoju
specifinu djelotvornost moe realizirati jedino onda ako mo
e raunati na djelotvornost svih u ranijem tekstu analizira
nih mehanizama namijenjenih osiguravanju reprodukcije do
minantnog jezika i priznavanja njegove legitimnosti. Usput
vidimo da izvorite razlikovne dobiti kakvu pribavlja svaka
upotreba legitimnog jezika treba traiti u cjelokupnom dru
tvenom univerzumu i u odnosima dominacije koji ga strukturiraju, i to usprkos injenici da jednu od komponenata te do
biti i to ne ba najneznatniju sainjava njezina prividna
iskljuiva ovisnost o kvalitetima govornikovim.
59

Austinovo istraivanje performativnih iskaza ne moe se

zaokruiti unutar granica lingvistike. Magijska djelotvornost
tih akata instituiranja nerazdvojno je povezana s postojanjem
institucije ija je funkcija definiranje uvjeta (u pogledu agen
sa, mjesta ili momenta itd.) koji moraju biti ispunjeni da bi
magija rijei mogla djelovati. Kako pokazuju primjeri to ih
je analizirao Austin, te povoljne okolnosti su drutveni uv
jeti, pa onaj tko eli uspjeno obaviti krtenje broda ili osobe
mora za to biti kvalificiran jednako kao to onaj tko eli na
reivati mora imati priznatu vlast nad onim kome je naredba
upuena. Dodue, lingvisti su se pourili da u neodreenosti
ma austinovske definicije performativnog pronau izliku za
otklanjanje problema to im ga je bio postavio Austin i da se
vrate striktno lingvistikoj definiciji, koja zanemaruje utjecaj
trita: uvodei razliku izmeu eksplicitnih performativnih
iskaza, kakvi nuno sami sebe verificiraju jer sami po sebi
predstavljaju i izvrenje ina, i performativnih iskaza u irem
smislu, kakvi slue za vrenje ina koji nije tek obino iskazi
vanje neega, ili jednostavnije reeno, uvodei razliku izme
u izriito jezinog ina proglaenja sjednice otvorenom
i izvanjezinog ina otvorenja sjednice proglaenjem da
je otvorena lingvisti sami sebi daju ovlast da odbace anali
zu drutvenih uvjeta funkcioniranja performativnih iskaza.
Povoljne okolnosti o kojima govori Austin odnose se samo
na izvanjezini in; kvalificiran treba biti samo za faktiko
otvaranje sjednice a proglasiti je otvorenom moe bilo tko,
samo to mu se moe dogoditi da njegov iskaz ostane bez
uinka.4 Zar je trebalo toliko otroumnosti da bi se otkrilo ka
ko onda kad se moj in sastoji u govorenju nuno radi ono
to kaem? Ali produbljujui do posljednjih konsekvencija
razliku izmeu jezinog i izvanjezinog na kojoj eli zasnivati
svoju autonomiju (napose u odnosu prema sociologiji), prag
matika dokazuje svoenjem na apsurd da ilokucijski akti
kakve opisuje Austin predstavljaju akte instituiranja koji mo
gu biti drutveno sankcionirani jedino ako ih na neki nain
podrava cjelokupan drutveni poredak. Ako, naime, treba
4.
Usp. B. de C ornulier, La notion d 'a u to interpretation. Etudes de
linguistique appliquee, 19, 1975, str. 52-82.

60

biti kvalificiran za otvaranje sjednice, nije nuno da onaj

tko nareuje bude u nadreenom poloaju: vojnik moe iz
dati nareenje svom kapetanu ta naredba jednostavno ne
e biti posluana.5 Ili: Da bi netko legitimno polagao pra
vo na to da otvori sjednicu, on mora biti institucionalno ov
laten, a to nije bilo tko; ali bilo tko je ovlaten na govorni
in u zapovjednom obliku, tako da bilo tko moe polagati
pravo na takav in.6 Konstruiranje ovakvih istih perfor
mativnih iskaza kakvi su eksplicitni performativni iskazi ko
risno je zato to ono a contrario iznosi na vidjelo pretpostav
ke za obine performativne iskaze, a meu njima i drutvene
uvjete uspjenosti tih iskaza: sa striktno lingvistikog stajali
ta bilo tko moe rei bilo to, i obian vojnik moe zapovjedi
ti svom kapetanu da isti zahode; ali sa sociolokog staja
lita, kakvo usvaja Austin kad istrauje uvjete uspjenosti,
jasno je da bilo tko ne moe izjaviti bilo to, ili to moe jedi
no na vlastitu odgovornost, kao u sluaju uvrede. Svatko
moe viknuti na javnom mjestu: Proglaavam opu mobili
zaciju. Budui da ne moe biti in, jer nema potrebnog auto
riteta, takva izjava ostaje samo govor; ona se svodi na besko
risnu viku, djetinjariju ili ludost.7 Logika operacija koja se
sastoji u odvajanju govornog ina od uvjeta njegova izvrenja
pokazuje nam zbog apsurdnosti to ih na temelju takva
apstrahiranja moemo zamisliti da performativni iskaz
kao akt instituiranja ne moe socio-logiki postojati neovisno
o instituciji koja mu daje njegov raison d'etre, i da bi u slua
ju kada bi ipak bio proizveden ostao drutveno besmislen.8
Budui da naredba, ili ak lozinka, moe biti djelotvorna je
5. F. Recanati, Les enonces performatifs, Pariz, Editions de Minuit, 1982.
str. 192.
6. F. Recanati, op. rit., str. 195.
7. E. Benveniste, Problemes de linguistique generale, Pariz, Gallimard.
1966, str. 273.
8. Od svih lingvista Alain B errendonner zacijelo najjasnije uoava vezu
izmeu performativnog i drutvenog, ili onog to on naziva institucijom,
to jest postojanjem normativne moi kojom se pojedinci uzajamno pod
vrgavaju odreenim praksam a, pod prijetnjom kazne: Supstitucija ina ri
jeju bit e dakle izvediva samo onda ako inae postoji neka garancija da e
Ersatz-iskaz ipak izazvati uinak. (A. Berrendonner, Elements de pragmatique linguistique, Pariz, Editions de Minuit, 1981, str. 95.)

61

dino ako je podrava poredak stvari, i budui da njezino iz

vrenje ovisi o svim hijerarhijskim odnosima koji definiraju
drutveni poredak, morao bi doista, kao to se kae, biti lud
onaj tko bi zamislio i izdao naredbu za koju nisu ispunjeni
uvjeti uspjenosti. Anticipiranje uvjeta uspjenosti pridonosi
determiniranju iskaza jer omoguava da ga zamiljamo i do
ivljavamo kao razuman ili realistian iskaz. Jedino nezamis
liv vojnik (ili isti lingvist) moe zamisliti da je mogue iz
davati nareenja svom kapetanu. Performativni iskaz sadra
va u sebi javno istaknutu pretenziju na neku odreenu
mo9, pretenziju koja je vie ili manje priznata, dakle vie ili
manje drutveno sankcionirana. Ta pretenzija da se rijeima,
to jest magijski djeluje na drutveni svijet u veoj je ili ma
njoj mjeri luda odnosno razumna ovisno o tome da li se u ve
oj ili manjoj mjeri zasniva na objektivnoj realnosti drutve
nog svijeta:10 tako moemo kao dva drutveno sasvim ne
jednako zajamena ina magijskog imenovanja suprotsta
viti uvredu (ti si obian profa), koja nije odobrena pa se
stoga moe okrenuti protiv svog autora, i slubeno imenova
nje (imenujem vas profesorom), koje je osnaeno cjelo
kupnim autoritetom grupe pa moe uspostaviti legitiman, to
jest openito priznat identitet. Limes prema kojem tei per
formativni iskaz predstavlja pravni akt koji kad ga izgovo
ri, kao to je red," ovlatena osoba, to jest agens koji djeluje
u ime itave jedne grupe moe djelo supstituirati rijeju
koja e, kao to se kae, biti djelotvorna: dovoljno je da su
dac kae osuujem vas, jer postoji skup agensa i institucija
koje jame da e njegova presuda biti izvrena. Na taj nain
traganje za specifino jezinom utemeljenou ilokucijske
moi diskursa ustupa mjesto specifino sociolokom istrai
9. O. Ducrot, Illocutoire et perform atif, Linguistique et semioiogie, 4.
1977, str. 17-54.
10. Uvreda, blagoslov, kletva, svi ini magijskog im enovanja zapravo su
proroanstva koja tee za tim da ostvare vlastitu verifikaciju: sadravajui
uvijek u sebi vie ili manje drutveno utemeljenu pretenziju na vrenje magij
skog ina instituiranja, koji moe izazvati pojavu novog realiteta, perform a
tivni iskaz proizvodi budui uinak u sadanjosti rijei.
11.
Slubeni akti vlasti uvijek su i u prvom redu iskazi osoba kojima pri
pada pravo da ih iskazuju. (E. Benveniste, ibid.)

62

vanju uvjeta u kojima pojedinanom agensu, i njegovoj rijei,

moe biti dana takva mo. Pravi je izvor magije performativ
nih iskaza u misteriju ministerija, to jest opunomoenja na
temelju kojega je pojedinani agens, kralj, sveenik, portpa
rol, ovlaten da govori i djeluje u ime grupe, koja se na taj
nain konstituira u njemu i po njemu;12 ili tonije, taj je izvor
u drutvenim uvjetima instituiranja ministerija koji legitim
nom opunomoeniku, time to ga postavlja kao medij izme
u sebe i grupe, daje mo da rijeima djeluje na drutveni
svijet; a tom mu prilikom, uz ostalo, dodjeljuje znakove i in
signije kojima je svrha da posjedsjeaju na to da on ne nastu
pa u svoje osobno ime i na svoju ruku.
Nema simbolike moi bez simbolike moi. Simboliki atributi
kao to to lijepo pokazuju paradigmatski skeptron i sankcije protiv
nezakonitog noenja uniforme predstavljaju javnu manifestaciju
i, samim tim, slubenu potvrdu ugovora o ovlatenju: hermelin i to
ga obznanjuju da se sucu ili lijeniku (kolektivnim priznavanjem)
priznaje pravo da se iskazuju kao sudac odnosno lijenik; da je nji
hova impostura u smislu: pretenzija iskazana vanjskim izgle
dom legitimna. Specifino jezina kompetencija latintina ne
kadanjih lijenika ili elokventnost portparola takoer je jedna
od manifestacija kompetencije kao prava na govor i na mo posred
stvom govora. Cijeli jedan vid ovlatenog jezika, njegove retorike,
njegove sintakse, njegova rjenika, ak i njegova izgovora, postoji
samo zato da bi podsjeao na autoritet govornika i povjerenje to ga
on zahtijeva: stil je u tom sluaju element aparata (u Pascalovu
smislu) s pomou kojega jezik nastoji proizvesti i nametnuti predo
dbu o vlastitoj vanosti i time pridonosi osiguranju vlastite vjero
dostojnosti.13 Simbolika djelotvornost autoritativnog diskursa uvi
12. Te dvije rijei ministerium i mysterium bile su poevi od
prvotnog kranstva tako rei zamjenljive meu sobom, i u srednjem su ih
vijeku neprekidno upotrebljavali jednu umjesto druge. (Usp. E. H. Kantorowicz, Mysteries of State, An Absolutist Concept and its Late Mediaeval
Origins, The Harvard Theological Review, XLVIII, n I, 1955, str. 65-91.)
13. Ta se dva znaenja kompetencije spajaju u jedno ako uzimamo u ob
zir injenicu da isto onako kao to kruna srednjovjekovnog kralja, prema
Percyju Ernstu Schrammu, oznaava u isto vrijeme i sam predmet i skup pra
va koja pripadaju kraljevskoj asti (kao u izrazu imovina Krune) jezi
na kom petencija predstavlja simboliki atribut autoriteta koji oznaava i od
reeni drutveno priznati status kao skup prava (poevi od prava na govore
nje) i adekvatnu strunu sposobnost.

63

jek ovisi djelomino o jezinoj kompetenciji govornika. I to, daka

ko, toliko vie koliko je manje izriito institucionaliziran govomikov
autoritet. Odatle slijedi da je vrenje simbolike moi praeno ra
dom na formi koji kao to se lijepo vidi na primjeru pjesnika u
arhajskim drutvima treba da dokazuje majstorstvo oratora i da
mu pribavlja priznanje grupe (a ta ista logika djeluje i u pukoj reto
rici vrijeanja, koja s pomou nadmetanja u izraajnosti i s pomou
deformiranja obrednih formula reguliranog pravilima nastoji posti
i izraajno savrenstvo koje omoguuje da se pridobiju promatra
i spremni ria ismijavanje).

I tako, kao to se, kad je rije o konstativnim iskazima, uv

jeti prihvatljivosti pa dakle i sama forma diskursa definiraju
u odnosu prema tritu, tako se isto u odnosu prema mogu
nostima to ih nudi odreeno trite definiraju uvjeti uspje
nosti kad je rije o performativnim iskazima. I prema tome
moramo nasuprot svim oblicima autonomiziranja striktno
jezinog reda postaviti tezu da se svaki govor proizvodi za
trite i posredstvom trita i da stoga tritu duguje svoje po
stojanje i svoje najspecifinije osobine.
Anticipiranje dobiti
Znanost o diskursu, koji moe postojati, i to u obliku u
kakvu postoji, jedino onda ako je ne samo gramatiki ade
kvatan nego takoer, i u prvom redu, drutveno prihvatljiv,
to jest sluan, priman s povjerenjem, dakle djelotvoran unu
tar odreenog stanja odnosa u proizvodnji i u razmjeni, mora
uzimati u obzir zakone formiranja cijena karakteristine za
prouavano trite ili, drugim rijeima, Zakone koji odreuju
drutvene uvjete prihvatljivosti (i koji obuhvaaju specifino
jezine zakone gramatinosti): i doista, unaprijed uraunani
uvjeti recepcije dio su uvjeta proizvodnje, i anticipiranje san
kcija trita sudjeluje u determiniranju proizvodnje diskursa.
To anticipiranje nema nieg zajednikog sa svjesnom rauni
com: ono je svojstveno jezinom habitusu koji je proizvod is
konskog i produavanog odnosa prema zakonima odreenog
trita pa stoga pokazuje tendenciju da funkcionira kao osje
64

aj za vjerojatnu prihvatljivost i vjerojatnu vrijednost vlasti

tih i tuih jezinih proizvoda na razliitim tritima.14 Upravo
taj osjeaj za prihvatljivost, a ne ovakva ili onakva vrsta ra
cionalne raunice usmjerene na ostvarivanje maksimalnih
simbolikih dobiti, potie sudionike na to da u proizvodnji
uzimaju u raun vjerojatnu vrijednost diskursa i na taj nain
determinira korekcije i sve oblike autocenzure, te ustupke to
ih inimo drutvenom univerzumu time to prihvaamo kao
injenicu svoja nastojanja da budemo za nj prihvatljivi.
Kako jezini znakovi predstavljaju ujedno dobra koja e
imati cijenu i koja mogu osiguravati kredit (promjenljiv ovis
no o tritu gdje su plasirana), na jezinu proizvodnju nuno
utjee anticipiranje sankcija trita: svi verbalni iskazi bilo
da se radi o razgovoru dvaju prijatelja, o sveanoj besjedi ne
kog ovlatenog portparola ili o znanstvenom izvjetaju no
se na sebi biljeg uvjeta svoje recepcije, i jedan dio njihovih
osobina (ak i na razini gramatike) proizlazi odatle to se, na
temelju praktikog predvianja zakona dotinog trita, nji
hovi autori najee nesvjesno i bez svoje izriite odluke
trude da ostvare najveu moguu simboliku dobit iz svo
jih jezinih praksa koje su sve podjednako namijenjene ko
municiranju i podvrgnute vrednovanju.15 To znai da trite
utvruje cijenu jezinog proizvoda iju je prirodu, dakle ob
jektivnu vrijednost, determiniralo, uz ostale inioce, i predvi
anje te cijene; i da praktiki odnos prema tritu (neusiljenost, stidljivost, napetost, zbunjenost, utnja itd.), odnos na
kojemu se djelomino temelji sankcija trita, na taj nain
14. Na taj se nain daje pravi smisao pojmu prihvatljivosti koji lingvis
ti ponekad uvode da bi izbjegli apstraktnost pojma gramatinosti; ali oni
iz te injenice ne izvode nikakve zakljuke.
15. Drugim rijeima, potpuno razumijevanje kultiviranog diskursa (na
primjer, literarnog teksta) pretpostavlja: prvo, poznavanje drutvenih uvjeta
proizvodnje drutvene (a ne samo jezine) kompetencije proizvoaa, koji u
svakoj svojoj proizvodnji angairaju sve svoje osobine (one koje odreuju
njihov poloaj u drutvenoj strukturi a takoer i u strukturi specijaliziranog
proizvodnog polja); i, drugo, poznavanje uvjeta eksploatiranja te kom peten
cije, specifinih zakona dotinog trita, koje se, u ovom specijalnom slua
ju, podudara sa samim proizvodnim poljem (jer osnovnu karakteristiku kul
tivirane proizvodnje predstavlja injenica da njezinu klijentelu sainjava
skup drugih proizvoaa, to jest konkurenata).

65

slui kao prividno opravdanje te sankcije mada je jednim di

jelom njezin proizvod.
Budui da je rije o simbolikoj proizvodnji, prisila to je,
posredstvom predvianja izgleda na dobit, vri trite prirod
no poprima oblik anticipirane cenzure, autocenzure, koja od
reuje ne samo nain govorenja, to jest izbor jezika code
switching u dvojezinim situacijama ili razine jezika ne
go i propisuje to e se smjeti a to se nee smjeti rei.16
Po svemu se ini da je, u svakoj pojedinanoj situaciji, jezinu
normu (zakon formiranja cijena) nametnuo imalac kompetencije
koja je najblia legitimnoj kompetenciji, to jest govornik koji domi
nira u interakciji, i da je on namee to rigoroznije to je vii stupanj
slubenosti razmjene (pred javnou, na slubenom mjestu itd.); da
potinjeni govornik uinke cenzure koja se nad njim vri i potrebu
da legitimni nain izraavanja (na primjer francuski, umjesto mate
rinjeg patoisa) usvoji ili da mu se priblii osjea to snanije to je ve
a razlika u veliini izmeu kapitala pod pretpostavkom da su
sve ostale dimenzije jednake dok naprotiv, meu imaocima jed
nako vrijednih simbolikih i jezinih kapitala, na primjer meu se
ljacima, te prisile nestaje. Dvojezine situacije omoguavaju da se
na gotovo eksperimentalan nain prati kako se jezik u upotrebi mi
jenja ovisno o odnosu izmeu sugovornika (i njihovih izraajnih
sredstava) u strukturi distribucije specifino jezinog kapitala i dru
gih vrsta kapitala. Tako, u nizu interakcija promatranih 1963. godi
ne u nekom selu u Bearnu ista osoba (starija ena, stanovnica jedno
ga od zaselaka) obraa se na mjeavini francuskog i patoisa mladoj
trgovkinji u selu, koja potjee iz nekog bearnskog veeg trgovita
(pa je, prema tome, gradskija od nje i mogla bi i ne poznavati ili
hiniti da ne zna bearnski dijalekt), zatim, malo kasnije, razgovara na
bearnskom dijalektu sa enom koja ivi u tom selu ali potjee iz jed
nog od zaselaka i otprilike je jednake dobi kao ona, zatim s jednim
niim seoskim slubenikom govori na vrlo ispravljenom francus
kom, i napokon se seoskom cestaru, porijeklom iz zaselaka i svom
vrnjaku, obraa na bearnskom. Oito je da anketar, kao obrazova
ni graanin, dobiva u odgovorima jedino veoma korigiran francus
16.
Budui da je rad na predoavanju i uobliavanju condicio sine qua
non da bismo mogli pristupiti ostvarivanju neke svoje izraajne intencije,
posve je besmislena ak i sama ideja da se neki sadraj fiksira u sirovu sta
nju, tako da bi ostao nepromijenjen kroz razliita uoblienja.

66

ki ili utnju; a njegovo eventualno poznavanje bearnskog moe zaci

jelo ublaiti napetost trita ali pritom ipak, htio to anketar ili ne
htio, ostaje na snazi strategija susretljivosti, koja stvara istu onakvu
izvjetaenu situaciju kakvu stvara i poetni odnos sugovornika.

Praktikim poznavanjem i priznavanjem zakona imanen

tnih tritu i sankcija ijim se posredstvom ti zakoni oituju
odreena su strateka mijenjanja diskursa bilo da je rije
o nastojanju da se u nazonosti predstavnika legitimnog izgo
vora ispravi manje vrijedan izgovor i, openitije, o svim
korekcijama koje tee za tim da jezinom proizvodu podignu
vrijednost intenzivnijom upotrebom raspoloivih sredstava,
bilo da je, naprotiv, rije o tenji da se sluimo jednostavni
jom sintaksom, kraim reenicama, tenji kakvu su psihosociolozi zapazili kod odraslih u saobraanju s djecom. Diskur
si su uvijek jednim dijelom eufemizmi, poticani eljom da se
lijepo izraava, da se govori uglaeno, da se proizvode
proizvodi usklaeni sa zahtjevima odreenog trita; oni su
uvijek kompromisna ostvarenja, rezultat nagodbe izmeu in
teresa kao motiva iskaza (tj. izmeu onoga to treba rei) i
cenzure inherentne posebnim odnosima unutar jezine proiz
vodnje bilo da se radi o strukturi jezine interakcije ili o
strukturi specijaliziranog polja cenzure kakva se namee
svakom govorniku koji ima odreenu drutvenu kompetenci
ju, to jest koji ima vie ili manje znatnu simboliku mo nad
tim simbolikim odnosima snaga.17
Mijenjanja forme diskursa i, tonije reeno, nivo do kojega
je ta forma kontrolirana, nadzirana, dotjerana, propisna (for
mal) ovise tako s jedne strane o objektivnoj napetosti trita,
to jest o stupnju slubenosti situacije i, u sluaju interakcije,
o razmjerima drutvene distance (u strukturi distribucije je
17.
U eufemizme se, na primjer, mogu svrstati svi modaliteti dvosmislicu.
koje su osobito este u religijskom diskursu i koje omoguuju da se zaobie
cenzura tako da se ono to se ne smije imenovati imenuje u posebnom obli
ku, bez imenovanja (usp. dalje, III dio, I. poglavlje, Cenzura i uobliavanje),
a takoer i sve vrste ironije, koja, nijeui iskaz nainom iskazivanja, isto ta
ko proizvodi dvosmislicu i dvostruku igru i time omoguava da se iz
bjegnu sankcije svojstvene odreenom polju ( u vezi s obrambenom intenci
jom ironije, v. A. Berrendonner, Elements de pragmatique linguistique, Pa
riz, Editions de Minuit, 1981, napose str. 238-239).

67

zinog kapitala i ostalih vrsta kapitala) izmeu poiljaoca i

primaoca ili grupa kojima oni pripadaju, i s druge strane o
osjetljivosti govornika za tu napetost i o cenzuri to je ta
osjetljivost izaziva, kao i o sposobnosti usko povezanoj s tom
cenzurom, sposobnosti da se na visok stupanj napetosti od
govori snano kontroliranim, dakle uvelike eufemiziranim is
kazom. Drugim rijeima, forma i sadraj diskursa ovise o od
nosu izmeu habitusa (koji je i sam proizvod sankcija trita
s odreenom razinom napetosti) i trita definiranog viom
ili niom razinom napetosti, dakle stupnjem strogosti sankci
ja to ih ono primjenjuje prema svima koji se ogrijee o pra
vila korektnosti i uobliavanja, imanentna slubenoj
(formal) upotrebi. Tako se, na primjer, jedino u suodnosu s
promjenama napetosti trita mogu razumjeti one stilistike
varijacije to ih Bally18 s pravom ilustrira nizom izraza koji su
prividno zamjenljivi jer su usmjereni prema istom prakti
kom rezultatu: Doite!, Hoete li doi!, Neete li do
i?, Doi ete, zar ne?, Recite mi da ete doi!, Biste
li doli?, Morali biste doi!, Doite ovamo!, Ova
mo!, emu se jo moe dodati: Doi ete?, Vi ete do
i..., Bilo bi mi drago da doete..., Bila bi mi ast da do
ete..., Budite ljubazni, doite..., Molim da doete!,
Doite, molim vas, Nadam se da ete doi..., Rau
nam na vas..., i tako dalje, u beskraj. Ti su izrazi teoretski
ekvivalentni, ali ne i praktiki: svaki od njih, kad je umjesno
upotrijebljen, ostvaruje optimalan oblik kompromisa izmeu
izraajne intencije ovdje je to inzistiranje koje riskira da
bude protumaeno kao bespravno upadanje u tui prostor ili
kao nedopustiv pritisak i cenzure inherentne svakom vie
ili manje nesimetrinom drutvenom odnosu; a ostvaruje to
na taj nain to izvlai maksimalan uinak iz raspoloivih re
sursa, bili oni ve objektivizirani i kodificirani, kao to su
kurtoazne formule, ili jo samo virtualni. To je upravo onoli
ko inzistiranja koliko moemo sebi dopustiti ako pazimo
na formu. Ondje gdje odgovara Bit e mi ast da doete!
bilo bi Morali biste doi! neumjesno kao suvie neusilje18. Ch. Bally, Le langage et la vie, eneva, Droz, 1965, str. 21.

68

no, dok bi Hoete li doi? zvualo upravo prostaki. U

drutvenom formalizmu, jednako kao u magijskom, postoji
za svaki pojedini sluaj samo jedna formula koja djeluje.
A utivost je nastojanje da se najvie to je mogue priblii
mo idealnoj formuli, koja bi nam se otprve nametnula kad
bismo savreno vladali situacijom trita. Forma i informaci
ja to je ona uobliava saimaju u sebi i simboliziraju cjelo
kupnu strukturu drutvenog odnosa kojoj duguju i svoje po
stojanje i svoju djelotvornost (uvenu illocutionary force):
ono to nazivamo taktom ili osjeajem za mjeru zapravo je
umijee registriranja odnosa izmeu poloaja poiljaoca i po
loaja primaoca u hijerarhiji razliitih vrsta kapitala, ali tako
er i u hijerarhiji po spolu i po dobi; to je i umijee registri
ranja granica imanentnih toj relaciji i ono omoguava, ako je
to nuno, da se uz pomo eufemiziranja ritualno prijee pre
ko tih granica. Ublaavanje zapovijedi nije mogue u Ova
mo, Doite ili Doite ovamo, ali ono je vidljivije u
Bilo bi mi drago da doete. Oblik koji slui za neutraliza
ciju neuljudnosti moe biti obino pitanje (Hoete li do
i?) ili pitanje s negacijom (Neete li doi?), gdje se sugo
vorniku daje mogunost da odbije poziv, a moe biti i formu
la inzistiranja koja nijee vlastitu prirodu jer izrie i da je od
bijanje mogue i da se prihvaanju pridaje posebna vrijed
nost, formula koja moe poprimiti familijarni oblik kakav
pristaje saobraanju meu ravnopravnima (Budite ljubazni,
doite), ili kieni (Bilo bi mi drago da doete), ili ak
ponizni oblik (Bila bi mi ast da doete), ili se pak moe
pretvoriti u metajezino pitanje o legitimnosti samog postup
ka (Smijem li vas zamoliti da doete?, Smijem li biti tako
slobodan da vas zamolim da doete?).
U formi koja je svojevrstan simboliki izraz svih socioloki
pertinentnih obiljeja situacije trita, drutveni osjeaj otkri
va upravo ono to je usmjerilo proizvodnju diskursa, naime
sve karakteristike drutvenog odnosa izmeu sugovornika i
izraajne sposobnosti to ih je govornik mogao uloiti u eufemiziranje. Meuzavisnost jezine forme i strukture drutve
nog odnosa u kojemu i za koji je ta forma bila proizvedena
jasno se oituje u kolebanjima izmeu vi i ti koja se ponekad
69

javljaju kad objektivna struktura odnosa meu govornicima

(na primjer, nejednakost po dobi i po drutvenom statusu)
doe u sukob s dugotrajnou i neprekidnou, dakle s prisnou i familijamou interakcije: tada sve kao da ukazuje na to
da se nova usklaenost izmeu naina izraavanja i drutvenog
odnosa trai kroz spontane ili proraunate lapsuse i postupne
pomake koji se esto zavravaju nekom vrstom jezinog do
govora ija je svrha slubeno ustanovljenje novog izraajnog
poretka: A da prijeemo na ti? Ali podreenost forme
diskursa formi drutvenog odnosa unutar kojega se diskursom sluimo udara u oi u situacijama stilistike kolizije, to
jest onda kad se govornik nae pred drutveno veoma hetero
genim auditorijem ili, jednostavno, sa dva sugovornika koji
su jedan od drugoga u drutvenom i u kulturnom pogledu ta
ko udaljeni da zahtijevaju dva socioloki inkompatibilna na
ina izraavanja, kakvi se u kontaktu s njima normalno, s po
mou vie ili manje svjesnog podeavanja, inae i ostvaruju u
odvojenim drutvenim prostorima, ali se ne mogu proizvesti
istovremeno.
Jezinu proizvodnju ne usmjeruje stupanj napetosti trita
ili, tonije reeno, stupanj slubenosti karakteristian za to
trite, definiran in abstracto, za neodreenog govornika, ne
go je usmjeruje odnos izmeu objektivno prosjene velii
ne napetosti i jezinog habitusa, kojemu je svojstven poseban
stupanj osjetljivosti za napetost trita; ili, drugim rijei
ma, jezinu proizvodnju usmjeruje anticipiranje dobiti koje
bi se jedva moglo nazvati subjektivnim, budui da je proiz
vod spoja jedne objektivne datosti, to jest prosjenih ansi, i
jedne inkorporirane objektivnosti, to jest sposobnosti da se,
vie ili manje tono, te anse procijene.19 Praktiko predvia
nje oekivanih sankcija predstavlja praktiki, gotovo tjelesni
osjeaj za istinu o objektivnom odnosu izmeu odreene je
zine i drutvene kompetencije i odreenog trita ijim se
19.
To se anticipiranje ravna prem a vidljivim m anifestacijama, kao to su
dranje sugovornika, njegova mimika paljiva ili ravnoduna, nadm ena ili
susretljiva ohrabrenje glasom i gestom ili znakovi neodobravanja. Razlii
ti pokusi u oblasti drutvene psihologije pokazali su da brzina govorenja, op
irnost, rjenik, sloenost sintakse itd. ovise o dranju voditelja pokusa, tj. o
strategijama selektivnog potvrivanja to ih on primjenjuje.

70

posredstvom ostvaruje taj odnos, i to se predvianje moe

kretati od pouzdanog uvjerenja o pozitivnoj sankciji, na koje
mu se temelji certituo sui, samopouzdanje, do pouzdanog
uvjerenja o negativnoj sankciji, koje, prolazei kroz sve obli
ke nesigurnosti i plaljivosti, osuuje na odustajanje i utnju.
Jezini habitus i tjelesni heksis

Prihvatljivost se ne definira situacijom nego odnosom iz

meu trita i habitusa, koji je i sam proizvod cjelokupne po
vijesti odnosa s tritima. I doista, habitus je uz trite vezan
uvjetima svog stjecanja isto toliko koliko i uvjetima svog eksploatiranja. Govoriti smo nauili ne samo sluajui govore
nje odreenog govora nego i govorei, dakle nudei odreeni
govor na odreenom tritu, to jest u razmjenama u krugu
obitelji koja je zauzimala posebaii poloaj unutar drutvenog
prostora pa je prema tome praktikom oponaanju novog
lana pruala modele i sankcije koji su bili vie ili manje uda
ljeni od legitimne upotrebe.20 I nauili smo kakvu vrijednost
zadobivaju na drugim tritima (na primjer na kolskom)
proizvodi ponueni na izvornom tritu, s cjelokupnim svo
jim autoritetom. Sustav uzastopnih potvrivanja ili opovrgavanja izgradio je tako u svakome od nas svojevrstan osjeaj
za drutvenu vrijednost jezinih upotreba i za odnose izmeu
razliitih upotreba i razliitih trita, i taj osjeaj organizira
sve kasnije percepcije jezinih proizvoda, to mil postupno
osigurava veoma veliku stabilnost. (Poznato je da, openito
uzevi, utjecaji nekog novog iskustva na habitus ovise o od
nosu praktike kompatibilnosti izmeu tog iskustva i is
kustava otprije integriranih u habitus u obliku proizvodnih i
procjeniteljskih obrazaca, i da, u procesu selektivne reinter
20.
Jezik uimo zbliavanjem s osobam a koje igraju totalne uloge i jezina
je dimenzija tek jedan vid tih uloga, nikad izdvojen sam za sebe: na tome se
zacijelo zasniva evokativna mo nekih rijei koje su povezane sa itavim jed
nim tjelesnim dranjem, s jednom osjeajnom atmosferom, pa stoga uskrsa
vaju cijelo jedno vienje svijeta, cijeli jedan svijet; na tome se zasniva i afektivna vezanost uz materinji jezik ije rijei, obrati, izrazi kao da sadrava
ju u sebi neki viak smisla.

71

pretacije koji proizlazi iz te dijalektike, informativna djelo

tvornost svakog novog iskustva pokazuje tendenciju nepre
kidnog opadanja.) Taj jezini osjeaj za plasman upravlja
doziranjem prisile to e je odreeno polje vriti nad proiz
vodnjom diskursa, nameui jednima utnju ili hiperkontroliran jezik a ostavljajui drugima slobodu samopouzdanog is
kazivanja. To znai da kompetencija, koja se stjee u odree
noj situaciji, praksom, sadrava u sebi, kao neodvojive ele
mente, i praktiko poznavanje odreene upotrebe jezika i
praktiko poznavanje situacija u kojima je ta upotreba jezika
drutveno prihvatljiva. Na osjeaj za vrijednost vlastitih je
zinih proizvoda temeljna je dimenzija osjeaja za mjesto to
ga zauzimamo u drutvenom prostoru: izvorni odnos s razli
itim tritima i iskustvo o sankcijama kojima su izloeni
vlastiti proizvodi zacijelo su, uz iskustvo o cijeni to je posti
e vlastito tijelo, jedno od sredstava posredovanja uz iju se
pomo stvara onaj svojevrsni osjeaj za vlastitu drutvenu
vrijednost koji odreuje praktiki odnos prema razliitim
tritima (plaljivost, neusiljenost itd.) i, openitije, cjelokup
no ponaanje u drutvenom svijetu.
Mada je svaki govornik istovremeno proizvoa i potroa
vlastitih jezinih proizvoda ipak svi govornici, kao to smo
vidjeli, nisu u stanju na vlastite proizvode primjenjivati one
obrasce prema kojima su ih proizveli. Lo odnos kakav malograani odravaju prema vlastitim proizvodima (a napose
prema vlastitu izgovoru, iju tonost, kao to pokazuje Labov, oni prosuuju neobino strogo), njihova osobita osjetlji
vost za napetost trita i, u isti mah, za jezinu ispravnost
vlastitih i tuih proizvoda,21 osjetljivost koja ih tjera u hiperkorektnost, i njihova nesigurnost, najvea u slubenim situa
cijama, kada raa ili neispravnosti zbog hiperkorektnosti
ili tjeskobnu smionost, svojstvenu usiljenoj neusiljenosti
sve su to posljedice raskoraka izmeu obrazaca proizvodnje i
obrazaca procjene: podijeljeni u sebi na neki nain sami pro
tiv sebe, malograani su istovremeno u najveoj mjeri svje
21.
Razliiti pokusi u oblasti drutvene psihologije pokazali su da su u ot
krivanju pripadnosti drutvenoj klasi na temelju izgovora m alograani vje
tiji nego pripadnici pukih klasa.

72

sni objektivne istine o svojim proizvodima (istine definirane

u uenoj hipotezi o savreno unificiranom tritu) i najtvrdo
korniji u nastojanjima da tu istinu odbiju, poreknu, demanti
raju. Kao to se jasno vidi u ovom sluaju, kroz jezini se ha
bitus izraava cjelokupan klasni habitus (kojemu je on jedna
od dimenzija), to jest, zapravo poloaj to ga govornik, sinkronijski i dijakronijski, zauzima u drutvenoj strukturi. Hiperkorektnost, vidjeli smo, ulazi u okvir logike one preuzetne
tenje koja navodi malograane na to da preuranjeno, po ci
jenu stalne napetosti, pokuavaju usvojiti osobine dominan
tnih krugova; a istom se logikom objanjava i naroit intenzi
tet osjeaja nesigurnosti i nespokojstva u pogledu jezika (kao
i u pogledu kozmetike ili estetike) kod malograanskih ena:
budui da su podjelom rada meu spolovima osuene na to
da svoj drutveni uspon duguju svojim sposobnostima sim
bolike proizvodnje i simbolike potronje, one su jo vie no
mukarci motivirane da investiraju u stjecanje legitimnih
kompetencija. Jezine prakse sitne buroazije morale su
upasti u oi onima koji su ih, poput Labova, promatrali na
tritima s osobitom napetou, primjerice na tritu to ga
stvara situacija anketiranja: kad se zbog svoje osobite os
jetljivosti za objektivnu napetost (koja je posljedica osobito
izraenog raskoraka izmeu priznavanja i poznavanja)
nau u poloaju gdje je njihova subjektivna napetost maksi
malna, malograani se ponaaju drugaije nego pripadnici
pukih klasa, koji nisu u stanju nametnuti svoj neusiljeni go
vor s njegovim familijarnostima, namijenjen samo internoj
upotrebi, pa se stoga mogu sluiti jedino iskvarenim oblicima
posuenog jezika ili moraju pribjei apstinenciji i utnji; ali
malograani se jednako toliko razlikuju i od pripadnika vladajue klase, iji je jezini habitus (osobito onda kad su po
tekli iz te klase) ostvarena norma, i koji se mogu ponaati po
sve samopouzdano, onako kako im to omoguava savrena
podudarnost izmeu principa procjenjivanja i principa proiz
voenja.22
22.
Te bi analize trebalo produbiti; s jedne strane, potpunije istraiti svoj
stva m alograana koja su vana kad je rije o razumijevanju jezinih sposob
nosti, kao i njihovu (uzlaznu ili silaznu) putanju, koja im omoguava iskus

73

U tom sluaju, kao i na drugom polu u sluaju neusiljenog pukog govora na pukom tritu, vlada potpuna us
klaenost izmeu nunosti trita i mogunosti habitusa: za
kon trita ne mora se nametati s pomou prisile ili vanjske
cenzure, jer se njegove odredbe ostvaruju posredstvom odno
sa prema tritu koji je utjelovljenje tog zakona. Kad se ob
jektivne strukture s kojima se habitus suoava podudaraju sa
strukturama iji je on proizvod, tada on anticipira objektivne
zahtjeve polja. To je temelj najeeg i najskrovitijeg oblika
cenzure, one koja se sastoji u tome da se poloaji s pravom
govorenja dodjeljuju agensima ije su izraajne sposobnosti
unaprijed cenzurirane jer su u skladu sa zahtjevima ima
nentnim poloaju. Izvorite svih razlikovnih osobina domi
nantnog naina izraavanja, oputenost u tenziji, zapravo je
izraz odreenog odnosa prema tritu, kakav se stjee jedino
ranim i trajnim sudjelovanjem na tritima kojima je svoj
stven visok nivo napetosti ak i u obinim okolnostima, i gdje
vlada ona neprekidno odravana briga za formu i za formal
nosti kakva je karakteristina za njegovanje ivotnog stila.
Nema sumnje u to da se usporedo s uspinjanjem na ljestvici
drutvene hijerarhije neprekidno poveava stupanj cenzure i,
u vezi s tim, uobliavanja i eufemiziranja, i to ne samo u jav
nim ili slubenim prigodama (to osobito vrijedi za puke
klase i, jo vie, za sitnu buroaziju, jer te klase veoma otro
odvajaju svakodnevno od izvan-svakodnevnog) nego i u ru
tinskim zbivanjima svakodnevice. To je vidljivo u nainu odi
jevanja ili u vladanju za stolom ali i u nainu govorenja, koji
pokazuje tendenciju iskljuivanja svake nemarnosti, nedotjeranosti ili nepristojnosti, kakve sebi doputamo kad smo
meu svojima. Tu pojavu biljei posredno Lakoff kad zapaa sljedee: ako bi netko u posjetu prijatelju otvoreno upi
tao koliko stoji neki predmet (Hey, thats a nice rug. What
tva unutar razliitih sredina pa ih tako osobito onda kad su dovedeni u
poloaj da obavljaju funkciju posrednika medu klasam a osposobljava za
razvijanje jedne gotovo socioloke svijesti; a s druge strane, istraiti mijenja
nje tih svojstava ovisno o sekundarnim varijablama kakve su poloaj u pro
storu srednjih klasa i ranije prijeena putanja (usp. P. Bourdieu, La distincti
on, Pariz, Editions de M inuit, 1981, 3. dio, pogl. 6). Trebalo bi takoer utvrditi razliite odnose prema jeziku unutar vladajue klase.

74

did it cost? Kako lijep sag! Koliko vas je stajao?), tak

vo bi ponaanje bilo prihvatljivo u pukim sredinama (gdje
bi se ono ak moglo smatrati komplimentom) ali bi bilo
deplasirano u buroaskoj sredini, gdje bi pitanje moralo
poprimiti ublaen oblik (M ay I ask you what that rug
cost? Smijem li vas zapitati koliko je stajao ovaj
sag?).23 S tim viim stupnjem cenzure koji zahtijeva, i to ne
prekidno, vii stupanj eufemiziranja i stalniji napor uobliavanja, povezana je injenica da praktino vladanje sredstvi
ma eufemiziranja kakva su objektivno traena na tritima
s najveom napetou, kao to su obrazovno ili mondeno
trite postaje sve potpunije to se vie uspinjemo u dru
tvenoj hijerarhiji, to jest to su uestalije drutvene prigode u
kojima smo (i to ve od djetinjstva) podvrgnuti tim zahtjevi
ma i na taj nain praktiki proirujemo svoje mogunosti da
im udovoljimo. Tako je, prema Lakoffu, za buroasku upo
trebu karakteristino sluenje izrazima kakve on naziva hed
ges, kao to su sort of, pretty much, rather, strictly speaking,
loosely speaking, technically, regular, par excellence itd., a
prema Labovu, esto utjecanje izrazima koji su u njegovoj
terminologiji filler phrases, izriaji za popunjavanje, kao
such a thing as, some things like that, particularly}4 U svojoj
tenji da rehabilitira puki jezik tenji koja ga navodi na
to da jednostavno okrene naglavce ljestvicu vrijednosti
Labov kae da su ti izriaji uzrok blagoglagoljivosti (verbosi
ty) i verbalne inflacije u burujskom diskursu, ali ta konstata
cija je nedovoljna. Suvini i isprazni sa stajalita striktne eko
23. Suprotno Lakoffljevoj tvrdnji, iskljuivo gramatiki oblik ublaavanja
moe ustupiti mjesto razliitim zam jenam a kao elementu odreenog simbo
likog rituala. Svatko tko je ikad vodio neki razgovor zna da se teren za ras
pravu o nekom tekom pitanju priprem a izdaleka i da najsigurniji nain
da pitanje proe nije okolianje, um atanje u perifraze i verbalna ublaa
vanja ime bismo, naprotiv, privukli na nj panju nego da moramo
stvoriti klimu suuesnitva i s pomou ala, smijeaka, gesta, ukratko s
pomou itave jedne simbolike u kojoj je iskljuivo jezini oblik tek jedan
od elemenata dati razgovoru opi ton kakav pobuuje osjeaj ugode i ublaava tekoe.
24. G. Lakoff, Interview with Herman Parret, University of California, in
terna publ., listopad 1973, str. 38; W. Labov, Language in the Inner City.
Philadelphia, University of Pennsylvania Press, str. 219.

75

nominosti komuniciranja, oni imaju vanu ulogu u odrei

vanju vrijednosti naina komuniciranja: ve i sama njihova
brojnost i njihova beskorisnost svjedoe o obilju raspoloivih
resursa i o nebrizi za troenje resursa to je to obilje doputa;
ali ti izriaji, osim toga, u svojstvu elemenata odreenog
praktikog metajezika, funkcioniraju kao znakovi neutralizatorske distance koja je jedno od obiljeja buroaskog odnosa
prema jeziku i prema drutvenom svijetu: rezultat upotrebe
tih izraza je, prema Lakoffu, podizanje srednjih vrijednosti i
snienje ekstremnih vrijednosti, a po Labovu izbjegavanje
svake greke i pretjerivanja, i stoga su oni potvrda sposob
nosti buruja da odrava distancu prema vlastitim izjavama,
dakle prema vlastitim interesima, i u isto vrijeme prema oni
ma koji ne znaju odravati takvu distancu pa doputaju da ih
ponesu vlastite rijei i bez uzdravanja i bez cenzure prepu
taju se nagonu iskazivanja. Takav je nain izraavanja proiz
vod onih trita i proizveden je za ona trita koja za
htijevaju aksioloku neutralnost, i to ne samo u upotrebi
jezika; a ujedno je unaprijed prilagoen tritima koja trae
jedan drugi oblik neutralizacije i distanciranja od stvarnosti
(i od drugih klasa, obuhvaenih tom stvarnou), onaj oblik
to ga predstavlja njegovanje ivotnog stila, to uobliavanje
praksa koje u svemu daje maniri, stilu, formi prednost na te
tu funkcije; taj nain isto tako odgovara i svim slubenim
tritima, a i drutvenim ritualima, gdje se nunost usklaiva
nja s propisom i respektiranja forme, svojstvena propisanom,
slubenom (formal) jeziku namee s apsolutnom strogou,
nautrb komunikacijske funkcije koja se ak moe i ponititi
ako samo funkcionira performativna logika simbolike
dominacije.
Nije sluajno to buroaska tenja za distinkcijom u svoj
odnos prema jeziku unosi ak i onu intenciju koju implicira
njezin odnos prema tijelu. Osjeaj za prihvatljivost koji usmjerava jezine prakse utisnut je u najdublje regije tjelesnih
dispozicija: tenziji trita odgovara itavo tijelo svojim dra
njem ali i svojim unutranjim ili, u uem smislu, artikulatornim reakcijama. Govorenje je tjelesna tehnika a specifino
jezina, i napose fonoloka, kompetencija jedna je od dimen
76

zija tjelesnog heksisa u kojoj se iskazuje cjelokupan odnos s

drutvenim svijetom i cjelokupan drutveno obrazovni odnos
sa svijetom. Po svemu se ini da, posredstvom onoga to Pier
re Guiraud naziva artikulatomim stilom tjelesna shema
svojstvena odreenoj klasi odreuje sustav fonolokih obi
ljeja koja karakteriziraju izgovor te klase: najei artikulatorni poloaj usta jedan je od elemenata globalnog stila razli
itih upotreba usta (u govorenju, ali i u jedenju, pijenju, smi
janju itd.), dakle to je element tjelesnog heksisa koji sadrava
u sebi sustavnu informaciju o cjelokupnom fonolokom vidu
diskursa. Taj artikulatorni stil koji je, kao i cjelokupan tje
lesni heksis, utjelovljenje ivotnog stila, organizira fonoloka
obiljeja esto prouavana pojedinano, svako za sebe, na
primjer r, u odnosu prema svom ekvivalentu u drugim klas
nim izgovorima u nerazdvojnu cjelinu, koju treba i shva
ati kao takvu.
Tako, kad je rije o pukim klasama, taj je stil na oit na
in povezan s odreenim odnosom prema tijelu, odnosom u
kojem dominiraju odbacivanje finih manira ili kerefeka
(to jest stilizacije i uobliavanja) i visoko vrednovanje mukosti, koje je jedna od dimenzija openitije sklonosti preferiranju svega to je prirodno: Labov je zacijelo u pravu kad
otpor newyorkih mukih govornika prema nametanju legi
timnog jezika objanjava time to oni svoju predodbu o
mukosti povezuju sa svojim nainom govorenja, ili bolje re
eno, upotrebljavanja usta i grla pri govorenju. Nije bez sum
nje sluajno to puka upotreba opreku izmeu burujskog i
pukog odnosa prema jeziku saima u seksualno superdeterminiranu opreku izmeu usta koja su uglavnom zatvore
na, stisnuta, to jest napeta i cenzurirana, prema tome enska
i gubice koja je iroko i drsko otvorena, razjapljena
(razjapiti gubicu) to jest oputena i slobodna, prema tome
muka.25 Preteno puka predodba o burujskim ili, u karikaturalnom obliku, malograanskim sklonostima otkriva u
25.
Gotovo da nije ni potrebno podsjeati na injenicu da se primarna
cenzura, ona koja se tie seksualnosti i, openitije, tjelesnosti s poseb
nom strogou namee enama (ili, to je lijep primjer utjecaja trita, u na
zonosti ena.)

77

dranjima tijela vezanim uz napetost i panju, (puiti,

stisnuti usta, stisnute, uspijene usnice, vrkom usa
na, usta parom prorezana) tjelesne pokazatelje posve op
enitih raspoloenja prema drugim ljudima i prema svijetu (a
napose, budui da je rije o ustima, prema hrani), kao to su
oholost i prezir (uiljiti usta, skupiti usnice) i ostentativna distanciranost prema tjelesnosti i prema svima koji ne
umiju pokazati takvu distanciranost. Gubica se, naprotiv,
povezuje s mukim sposobnostima a one sve, prema pukom
idealu, izviru iz spokojnog pouzdavanja u snagu, koje isklju
uje cenzure, to jest opreze i lukavtine jednako kao i fine
manire, i koje doputa da se ovjek pokae prirodnim
(gubica pripada meu prirodne stvari), da igra otvorenim
kartama i da govori otvoreno, po svome, odnosno da
razjapi gubicu; gubica* oznaava sposobnost upotrebe
estokih verbalnih sredstava, koja se poistovjeuje s iskljui
vo zvunom snagom diskursa, dakle sa snagom glasa (gubietina, jeziina, jak na jeziku, imati dobru jeziinu,
imati jake laloke, raspaliti jeziinom, razvaliti la
brnje) i s fizikom silovitou koju najavljuje, osobito u po
grdama (razbiti gubicu, tresnuti akom po gubici, zae
pi gubicu) jer pogrde, posredstvom gubice shvaene is
tovremeno kao sjedite osobnosti (simpatina njuka,
odvratna njuka) i kao idealno mjesto njezina potvriva
nja (sjetimo se znaenja izraza razjapiti gubicu nasuprot
izrazu zaepiti gubicu, drati gubicu, zavezati, itd.)
pogaaju sugovornika u samo izvorite njegova drutvenog
identiteta i njegove predodbe o vlastitoj linosti. Pridajui
istu intenciju mjestu unoenja hrane i mjestu emitiranja
diskursa puko gledanje, koje dobro shvaa jedinstvo habitu
sa i tjelesnog heksisa, povezuje takoer s gubicom otvoreno
* U ovom prijevodu, za niz francuskih dobrim dijelom frazeolokih
pukih ili familijarnih izraza u kojima upotreba rijei gueule ( = gubica')
potvruje autorovu tezu o drutvenim znaenjima opozicije bouche ( = us
ta) gueule nisu mogli biti pronaeni adekvatni hrvatski izrazi s rijei gu
bica, nego je izbor m orao biti proiren na njuku, jezik, jeziinu, lalo
ke, labrnju, dakle na srodne ili asocijativno bliske rijei. (Slino je autor
postupio sa bouche i levres ( = usne), gdje je prijevod, zbog istog korijena
rijei usta i usne u maloj prednosti pred originalom. (Op. prev.)

78

prihvaanje (napuniti gubicu, omastiti njuku) i otvore

no oitovanje (razvaliti gubicu) elementarnih uitaka.26
S jedne strane ukroeni jezik, cenzura koja je postala dru
gom prirodom i koja proskribira masne prie, neslane
ale i mljackav izgovor, izgovor, ide ukorak s kroenjem ti
jela koje iskljuuje svako pretjerano iskazivanje prohtjeva ili
osjeaja (krikove jednako kao i suze ili velike geste) i koje
podvrgava tijelo svakovrsnim stegama i cenzurama sa ciljem
da ga odvoji od prirode; s druge strane, poputanje artikulatome napetosti koje na primjer, prema zapaanju Ber
narda Laka, dovodi do ispadanja glasova r i / u zavrnim
slogovima (i koje zacijelo nije toliko posljedica nehaja27
koliko izraz odbijanja, elje da ne pretjeramo, da se ne pri
dravamo suvie strogo propisa to ih u najstroem obliku
namee dominantni kod, kako bismo svoj napor mogli us
mjeriti drugamo) povezano je s odbacivanjem cenzura ko
jima pravila pristojnosti sputavaju u prvom redu ovjeje ti
jelo, podvrgnuto razliitim tabuima, a isto tako sa slobodnim
govorom, ije smjelosti nisu ba bezazlene kako se ine, jer
on svodi ljudski rod na svima zajedniku prirodu, na trbuh,
stranjicu i spolovilo, na drob, klopu i govno, pa tako nastoji
naglavce okrenuti drutveni svijet. Puka svetkovina, kakvom
je opisuje Bahtin, i pogotovu revolucionarna kriza, po
godujui verbalnoj eksploziji, ukazuju doista na presiju i re
presiju kojima normalni poredak pritiskuje ponajvie poti26. Sa stajalita vladajuih slojeva, ista opreka mogla bi se uspostaviti, s
pomou obine inverzije znaka, izmeu napornog i olakog, korektnosti
i nehajnosti, kulture i prirode.
27. Intuitivno spoznat odnos izmeu artikulatornog stila i ivotnog sti
la odnos zbog kojega je nepravilan izgovor tako uspjean indikator
drutvenog poloaja namee nedvosmislene vrijednosne sudove onim ri
jetkim analitiarim a koji mu, poput Pierrea G uirauda, posveuju panju:
Taj familijarni, mlitavi i lijeni izgovor; mangupski je izgovor nain go
vorenja frajera koji pijucka svoje rijei kroz prorez izmeu ika i ugla usa
na; ta mekana, rasplinuta i, u svojim najniim oblicima, mlitava i prosta
formacija (P. Guiraud, Le franfais populaire, Pariz, PUF, 1965, str.
111 116). Kao i svi pojavni oblici habitusa, te povijesti koja je postala pri
rodom, izgovor i openitije odnos prema jeziku obino se shvaaju in
dikatorima osobina pojedinca onakvog kakav je po prirodi: u uroenim
svojstvima klasni rasizam nalazi glavno opravdanje za svoju tvrdnju da su
drutvene razlike zapravo prirodne.

79

njene slojeve, posredstvom naoko beznaajnih prisila i

kontrola uljudnosti jer ona, kroz stilske varijacije naina go
vorenja (formule uljudnosti) ili naina dranja tijela u skladu
sa stupnjem objektivne napetosti trita, namee priznavanje
hijerarhija meu klasama, spolovima i generacijama.
Razumljivo je da sa stajalita potinjenih klasa usvajanje
dominantnog stila izgleda kao odricanje od drutvenog i
spolnog identiteta, kao odbacivanje mukih vrijednosti koje
su konstitutivni elementi klasne pripadnosti; zato se ene
mogu identificirati s dominantnom kulturom a da se time ne
odvoje od svoje klase tako potpuno kao mukarci. Otvoriti
(razvaliti) gubicu znai ne htjeti pokoriti se (zaepiti), ne
htjeti pokazati znakove poslunosti koji su uvjet za drutvenu
promociju. Usvajanje dominantnog stila, a osobito njegove
veoma istaknute karakteristike, legitimnog izgovora, znai, u
neku ruku, dvostruko odricanje od mukosti jer sama injeni
ca usvajanja pretpostavlja poslunost, osobinu koja je eni
nametnuta spolnom podjelom rada (i podjelom spolnog ra
da) i jer ta poslunost usmjerava ovjeka prema osobinama
koje se same po sebi doivljavaju kao efeminirane.
Usmjeravanjem panje na artikulatorna obiljeja koja
kao, na primjer, stupanj otvorenosti, zvunost, ritam u
svojoj logici najpotpunije odraavaju duboko unutranje oso
bine habitusa i, tonije reeno, tjelesnog heksisa, spontana
sociolingvistika pokazuje da bi diferencijalna fonologija arti
kulatorna obiljeja karakteristina za neku klasu ili dio klase
uvijek morala promiljati i u njihovu selekcioniranju i u nji
hovu interpretiranju i pritom ih promatrati istovremeno i u
odnosu prema drugim sustavima s obzirom na koje ta obilje
ja poprimaju svoju razlikovnu vrijednost, dakle svoju dru
tvenu vrijednost, i u odnosu prema iskonski sintetikom je
dinstvu tjelesnog heksisa koji je u izvoritu tih obiljeja i
zbog kojega ona predstavljaju etiki ili estetski izraz nunosti
sadrane u odreenom drutvenom statusu.
Lingvist, ije je opaanje vjebom postalo nenormalno izotreno
napose na fonolokoj razini moe primjeivati razlike i ondje
gdje ih obini sudionici na vide. Osim toga, prisiljen da, za potrebe

statistikog mjerenja, primjenjuje diskretne kriterije (kao to je gub

ljenje glasa rili / u zavrnom slogu), on je sklon analitikom poima
nju a ono se u svojoj logici uvelike razlikuje od poimanja na kojemu
se, u svakodnevnom ivotu, temelje klasifikacijski sudovi i delimitacija homogenih grupa: kao to jezina obiljeja nisu nikad izrazito
autonomna u odnosu prema cjelokupnosti drutvenih svojstava go
vornika (prema tjelesnom heksisu, fizionomiji, kozmetici, odijeva
nju itd.), tako ni fonoloka (ili leksika ili druga) obiljeja nisu ni
kad autonomna u odnosu prema ostalim razinama jezika i sud koji
neku jezinu praksu klasificira kao puku ili neku osobu kao
vulgarnu zasniva se, kao i svaka praktika predikacija, na skupo
vima indicija koje kao takve ne dopiru do svijesti, ak ni onda kad
one indicije koje su oznaene stereotipom (kao seljako r ili ju
njaka vokalizacija) imaju veu znaajnost.

Znatna uzajamna usklaenost upotreba tijela, jezika, a za

cijelo i vremena proistjee odatle to drutvene grupe uglav
nom posredstvom tjelesnih i jezinih stega i cenzura, koje
esto sadravaju u sebi i regulaciju raspodjele vremena, ucjepljuju u svijest poimanje vrlina, tu preobraenu sliku svoje
nunosti, i odatle to su opcije to ih obuhvaa odnos pre
ma ekonomskom i drutvenom univerzumu inkorporirane u
obliku trajnih postava koji djelomino izmiu kontroli svije
sti i volje.28
Ljeto 1980.

28.
Nije dakle sluajno to se takav obrazovni sistem koji, poput republi
kanskog kolstva, koncipiranog u Revoluciji i ostvarenog u Treoj republici,
tei za tim da potpuno oblikuje habituse pukih klasa, organizira s teitem
na pouavanju odnosa prema jeziku (ponitavanjem regionalnih jezika itd.),
odnosa prema tijelu (stega u higijeni, u prehrani, trezvenost itd.) i odnosa
prema vremenu (raunica ekonominost tednja itd.)

81

II. JEZINA DJELATNOST I

SIMBOLIKA MO*

* Uvodni tekst i I. i IV. poglavlje studije Jezina djelatnost i simbolika

mo preveo je Marin Andrijaevi i objavio u zborniku Lingivistika i mark
sizam, Zagreb 1985. Prevodioci ove knjige nisu mogli jednostavno prenijeti
Andrijaevievu verziju tih poglavlja, jer je u cjelokupnom prijevodu trebalo
ujednaiti Bourdieuovu terminologiju a i pojedine stilske karakteristike nje
gova rukopisa, i jer im se inilo, u nekim veoma malobrojnim sluajevima,
da su moda pronali adekvatnije formulacije. U svakom sluaju, prevodioci
su neprekidno imali pred oima Andrijaevievu verziju, u kojoj su esto
pronalazili veoma poticajne interpretacije, i zbog toga njihovu autoru ovdje
izriu svoju iskrenu zahvalnost. (Op. prev.)

83

Drutvena se znanost bavi ve imenovanim, ve klasificira

nim realitetima, koji su nosioci vlastitih imena, opih imeni
ca, titula, znakova, sigala. Kako bi izbjegla opasnost da na
sebe preuzme, a da toga nije ni svjesna, inove konstituiranja
ija joj je logika i nunost nepoznata, ona mora obuhvatiti
kao svoj predmet drutvene operacije imenovanja i obrede
instituiranja u kojima se te operacije vre. Ali na dubljoj razi
ni ona mora ispitivati udio rijei u konstruiranju drutvenih
injenica; i doprinos to ga borba za klasifikacije, kao jedna
od dimenzija svake klasne borbe, daje konstituiranju klasa,
dobnih razreda, klasa po spolu ili drutvenih klasa ali i klanova, plemena, etnija ili nacija.
Kako je rije o drutvenom svijetu, novokantovska teorija,
koja jezinoj djelatnosti i, openitije, predoavanjima pridaje
specifino simboliku djelotvornost u graenju stvarnosti,
posve je utemeljena: strukturirajui percepciju drutvenih
agensa o drutvenom svijetu, imenovanje to dubljim za
hvatom to je openitije priznato, to jest ovlateno prido
nosi pretvaranju tog svijeta u strukturu. Nema nijednog dru
tvenog agensa koji ne bi, u granicama svojih mogunosti, te
io za tom moi imenovanja i stvaranja svijeta imenovanjem:
traevi, klevete, ogovaranja, uvrede, hvalospjevi, optube,
kritike, polemike, pohvale samo su usitnjeni oblici onih sve
anih i kolektivnih ina imenovanja, onih velianja ili osuda
koje su povlastica openito priznatih autoriteta. Za razliku
od opih imenica, iza kojih stoji opeprihvaeno znaenje,
consensus, homologein cjelokupne grupe ukratko: sve
ono na to obavezuje oficijelni in imenovanja kojim priznati
85

opunomoenik podjeljuje neku oficijelnu titulu (kao to je

kolska kvalifikacija) titule kakve se upotrebljavaju u
vrijeanju (glupan, nitarija) imaju veoma reduciranu
simboliku djelotvornost, budui da su idios logos, koji oba
vezuje jedino svog vlastitog autora.1 Ali jednima i drugima
zajednika je intencija koju moemo nazivati performativnom ili, jednostavnije, magijskom: uvreda, kao i imenovanje,
pripada klasi vie ili manje drutveno utemeljenih inova in
stituiranja i destituiranja posredstvom kojih odreeni pojedi
nac djelujui u vlastito ime ili u ime brojano i drutveno
znaajnije ili beznaajnije grupe obznanjuje nekome da
mu je dodijeljeno odreeno svojstvo, obznanjujui mu u isto
vrijeme da je duan vladati se u skladu s drutvenom biti do
dijeljenog svojstva.
Ukratko, drutvena znanost mora teorijom o drutvenom
svijetu obuhvaati teoriju o onom uinku teorije koji, prido
nosei nametanju vie ili manje ovlatenog gledanja na dru
tveni svijet, pridonosi pretvaranju tog svijeta u realnost: rije
ili, a fortiori, uzreica, poslovica i svi stereotipni ili obredni
oblici izraavanja predstavljaju programe percepcije i razlii
te, vie ili manje ritualizirane strategije svakodnevne simbo
like borbe, jednako kao to veliki kolektivni obredi imeno
vanja ili, u jo jasnijem vidu, sva sukobljavanja vienja i
predvianja svojstvena politikoj borbi u uem smislu sadr
avaju u sebi izvjesnu tenju za simbolikim autoritetom kao
drutveno priznatom moi nametanja odreenog vienja
drutvenog svijeta, to jest vienja podjela drutvenog svijeta.
U borbi za nametanje legitimnog vienja borbi u kojoj je i
sama znanost neminovno angairana agensi imaju u svo
jim rukama toliko moi koliko je razmjerno njihovu simbo
likom kapitalu, to jest priznanju to im ga iskazuje grupa:
imati autoritet na kojem se zasniva performativna djelotvor
nost diskursa znai percipi, biti poznat i priznat, to agensu
omoguava da nametne odreeno percipere, ili bolje, da sebe
nametne kao subjekta koji oficijelno, to jest pred licem svih i
1. U pogledu lingvistikog raspravljanja o uvredi upuujem na: N. Ruwet, Grammaire des insultes et autres etudes, Pariz, Le Seuil, 1982; J. C.
Milner, Arguments linguistiques, Pariz, Mame, 1973.

86

u ime svih, namee konsenzus o znaenju drutvenog svijeta,

konsenzus na kojemu se zasniva opeprihvaeno znaenje.
Tako
misterij performativne magije ukazuje kao misterij
ministerija (da se posluimo igrom rijei koju vole strunjaci
u kanonskom pravu) to jest kao alkemija predstavljanja (u
razliitim znaenjima te rijei) ijim posredstvom predstavnik
tvori grupu koja njega tvori: portparol koji ima punomo da
govori i da djeluje u ime grupe prije svega da magijom
gesla djeluje na samu grupu fungira umjesto grupe, koja
postoji jedino zahvaljujui toj zamjeni. On je utjelovljenje
grupe i personifikacija fiktivne osobe, kojoj omoguuje da vi
e ne bude obian skup odvojenih pojedinaca nego da, njego
vim posredstvom, djeluje i govori kao jedan ovjek. Zauz
vrat on dobiva pravo da govori i djeluje u ime grupe, da se
be smatra grupom to je utjelovljuje, da se poistovjeuje s
funkcijom kojoj se predaje duom i tijelom, dajui tako bio
loko tijelo jednom konstituiranom korpusu. Status est ma
gistrates, drava to sam ja.
Ili, to izlazi na isto, svijet je moje predstavljanje i moja
predodba.

1. poglavlje

Ovlateni jezik: drutveni uvjeti

djelotvornosti obrednog diskursa
Pretpostavimo, na primjer, da ugle
dam brod na navozu u brodogradilitu, da
mu pristupim i razbijem bocu objeenu o
njegov trup, da objavim Ovaj brod krstim
imenom Josif Staljin i da zatim, kako
bih bio potpuno siguran u uspjeh, udarcem
noge uklonim potpornje. Neprilika je u to
me to ja nisam bio osoba ovlatena da
krsti brod.
J .- L . AUSTIN. How to do Things with Words.

Naivno pitanje o moi rijei logina je posljedica inicijal

nog izostavljanja pitanja o upotrebama jezika, dakle o dru
tvenim uvjetima upotrebljavanja rijei. Onoga asa kada
prihvaajui Saussureovo radikalno odvajanje interne lin
gvistike od eksterne, znanosti o jeziku od znanosti o drutve
nim upotrebama jezika tretiramo jezik kao autonoman
predmet, primorani smo da mo rijei traimo u rijeima, to
jest ondje gdje ona nije: naime, ilokucijska mo izraza (illocutionary force) ne moe se nai u samim rijeima, kao performativima u kojima je ona naznaena ili, bolje, predstav
ljena u oba znaenja tog termina. Samo izuzetno to jest
u apstraktnim i umjetno stvorenim situacijama eksperimenti
ranja simbolike se razmjene svode na iste komunikacij
ske odnose a informativnim se sadrajem poruke iscrpljuje
sadraj komunikacije. Mo rijei nije nita drugo do delegira
na m o portparola, a njegove rijei to jest graa njegova
diskursa i, nerazdvojno s njom povezan, nain njegova govo89

NOVA LITURGIJA ILI NEVOLJE

KOJIMA JE IZLOENA
PERFORMATIVNA MO*

Priznajem vam da smo posve zbunjeni poti

canjem na to da napustimo crkve i da se prieujemo u malim zajednicama [1] u kui [2] ili u
kapelicama [2], gdje se sami [1] posluujemo
hostijom koju na pladnjevima donose svjetovna
lica [1] sve zato da bismo primili sv. Priest
ondje gdje ivimo [2] itd. (str. 47).

Uvijek ete moi otii da se pomolite za

svoju crkvu. Ali kakva bi smisla imala ta mo
litva u crkvi u kojoj ne bi bilo svetog otajstva
[2]? Isto se tako moete moliti i kod kue (str.
48).

U naoj crkvici vie se ne slui misa; sada

se slui u privatnoj kui [2] (str. 59).

* Svi ovi citati upuuju (naznakom stranice u zagradi) na rad to g a je na

pisao vl. Lelong, Le dossier noir de la com m union soienneile. Pariz, Mame.
1972. Brojke u uglatim zagradam a oznaavaju jednu od greaka koje su vjer
nici zapazili u liturgiji: [1] greka u pogledu agensa; [2] greka u pogledu
mjesta; [3] greka u pogledu vremena; [4] greka u pogledu tem pa; [5] greka
u pogledu ponaanja; [6] greka u pogledu jezika; [7] greka u pogledu odije
vanja; [8] greka u pogledu pribora.

90

renja u najboljem su sluaju svjedoanstvo, jedno od svje

doanstava jamstva punom oi koja mu je dana.
U tome je izvorite greke kakva se najpotpunije oituje
kod Austina (ili, poslije njega, kod Habermasa): Austin nai
me misli da je u samom diskursu, to jest u specifino jezinoj
supstanciji govora ako se tako moe rei otkrio uzrok
djelotvornosti govora. Nastojati lingvistiki razumjeti mo je
zinih manifestacija, traiti u jeziku izvorite logike i djelo
tvornosti jezika instituiranja, znai zanemariti injenicu da
jezik dobiva svoj autoritet izvana, na to nas na konkretan
nain podsjea skeptron to ga kod Homera pruaju govorni
ku koji uzima rije.1 Jezik taj autoritet u najboljem sluaju
predstavlja, oituje, simbolizira: postoji specifina retorika
svojstvena svim diskursima instituiranja, to jest slubenoj
besjedi ovlatenog portparola koji govori u sveanoj situaciji,
s autoritetom ogranienim upravo toliko koliko je ograniena
punomo instituiranja; stilistike karakteristike jezika svee
nika i profesora i, openitije, svih institucija svojstva kao
to s^u prevaga rutine, upotreba stereotipa i neutralizacija
proizlaze iz pozicije to je, unutar polja konkurencije, zauzi
maju ti nosioci ovlatenjem prenijetog autoriteta. Nije do
voljno kao to se to ponekad ini kako bi se izbjegle teko
e inherentne iskljuivo internom pristupu jezinoj djelatnos
ti rei da upotreba jezika kakvu, u nekoj odreenoj situa
ciji, usvaja neki odreeni govornik sa svojim stilom, svo
jom retorikom, cjelokupnom svojom drutveno obiljeenom
osobnou pridruuje rijeima konotacije vezane uz
specifian kontekst, unosei u diskurs viak znaenja koji mu
daje njegovu ilokucijsku snagu. Zapravo upotreba jezika,
to jest i nain govorenja i graa diskursa, ovisi o drutvenom
poloaju govornikovu, jer je tim poloajem uvjetovana njego
va mogunost pristupa jeziku instituiranja, slubenom, orto
doksnom, legitimnom govoru. Upravo u mogunosti pristupa
legitimnim sredstvima izraavanja, dakle u sudionitvu u au
toritetu instruiranja, lei sva razlika izmeu obine prevare
I.E . Benveniste, Le vocabulaire des institutions indo-europeennes, Pariz.
Editions de Minuit, 1969, str. 3037

91

Nas u b.skoj biskupiji ne maze ba od

vie, jer moramo podnositi ekstravagancije
aice mladih sveenika kojima je, na pri
mjer, prole godine palo na pamet da sveanu
prvu priest dok je jo nisu ukinuli prire
de u Domu sportova [2], iako ovdje postoje dvi
je velike i lijepe crkve koje su sasvim lijepo
mogle primiti sve sudionike (str. 66).

Moja majka bila je uasnuta prijedlogom

duhovnika iz Nezavisne katolike akcije koji je
htio sluiti misu na njezinu stolu u blagovaoni
ci [2] (str. 90).

A to vi mislite, asni oe, o priesti koja se

obavlja ujutro [3] a poslije nje nema uope ni
kakvog drugog obreda [5], kao to se to dogaa
u naoj upi? Kasnije e se cijeli dan pro
vesti za stolom, uz jelo i pie, rekla mi je jed
na majka, sva oajna (str. 72).

U nekim oblinjim upama vie uope nema

niega. Kod nas se ispovijed vjere odrava po
slije podne [3] i traje jedva jedan sat [4], bez mi
se i bez priesti [5], djeca idu na misu sutradan
[3] (str. 87).

onih masqueraders-a koji performativnu tvrdnju preruavaju

u opisnu ili konstativnu tvrdnju,2 i ovlatene prevare onih ko
ji istu stvar rade s doputenjem i autoritetom neke ustanove.
Portparol je obmanjiva koji nosi skeptron.
Ako postoje, kao to primjeuje Austin, iskazi ija uloga
nije samo u tome da opiu neko stanje stvari ili utvrde neku
injenicu nego i u tome da izvre neku radnju, to je mo
gue zato jer je mo rijei u tome to ih onaj koji je tek njihov
nosilac ne izgovara u svoje osobno ime: ovlateni portpa
rol moe rijeima djelovati na druge agense i, posredstvom
njihova rada, na same stvari jedino stoga to je u njegovoj ri
jei koncentriran simboliki kapital to ga je akumulirala
grupa koja je portparola ovlastila i iji je on opunomoenik.
Zakoni drutvene fizike samo prividno izmiu djelovanju fi
zikalnih zakona i mo s pomou koje neka gesla uspijevaju
izazvati rad bez utroka rada to je prvenstvena ambicija
magijskog djelovanja3 temelji se na kapitalu to ga je gru
pa akumulirala svojim radom i ija je djelotvorna upotreba
podvrgnuta cijelom nizu uvjeta, onih koji definiraju obrede
drutvene magije. Veina uvjeta koji moraju biti ispunjeni da
bi performativni iskaz uspio svodi se na adekvatnost govorni
ka ili, bolje reeno, njegove drutvene funkcije i diskur
sa to ga on izgovara: performativni je iskaz osuen na neus
pjeh svaki put kad ga ne izgovara osoba koja ima mo da
ga izgovori, ili openitije svaki put kad osobe ili speci
fine okolnosti nisu onakve kakve treba da budu da bi se s
pravom mogla primijeniti dotina procedura4, ukratko, sva
ki put kada govornik nema autoriteta potrebnog da bi javno
izrekao rijei to ih izgovara. Ali najvanija je moda injeni
ca da uspjeh takvih radnja drutvene magije kakve su inovi
vlasti ili, to izlazi na isto, ovlateni inovi ovisi o konjunkciji
2. J .L. Austin, op.cit., str. 40.
3. Magijsko djelovanje proiruje na prirodu djelovanje rijeima koje je,
pod odreenim uvjetima, efikasno kad se radi o ljudima. Ekvivalent tome,
na razini drutvenog djelovanja, predstavlja nastojanje da se djeluje rijeima
izvan granica svog ovlatenja (govorenje u pustinji, izvan granica vlastite upe).
4. J .L. Austin, op.cit., str. 64.

93

to da ovjek misli o dranju nekih sveeni

ka (svih sveenika u ponekim upama to
mora da je zarazno) koji nikakvom gestom [5],
kleanjem ili bar laganim naklonom, ne iska
zuju potovanje Svetom Otajstvu kad ga uzi
maju iz tabernakuia ili ga vraaju u nj? (str.
82).

Neko smo govorili: Ne dopusti da podiegnemo napasti*, a sada se kae [6]: Ne izlai nas napasti ili Ne uvedi nas u napast.
To je strano, nikad se nisam mogao odluiti
da to izgovorim (str. 50).

Da ste samo uli, ovih posljednjih dana, u

jednoj staroj gotikoj crkvi, Pozdravljam vas,
Marijo prevedeno u Budi zdrava, Marijo.
Ovo tikanje [6] ne odgovara duhu naeg fran
cuskog jezika (str. 86).

Sveana priest: to se sada svelo na dva da

na duhovnih [6], na ispovijed vjere jedne su
bote [3] u 5 sati po podne [3], u svakodnevnoj
odjei [7] (bez mise [5], bez prieivanja). A
ve i kod obine pojedinane priesti zadovo
ljavaju se komadiem kruha [8] i... bez ispovije
di! [5] (str. 87).
* U starijoj redakciji francuske verzije Oenaa, ta je reenica glasila:
Ne nous laissez pas succomber a la tentation. Novije redakcije Ne nous
soumets pas ili Ne nous induis pas en tentation (emu potpuno odgova
ra hrvatska verzija Ne uvedi nas u napast, prema latin. Et ne nos inducas
in tentationem ) skandaliziraju one vjernike koji sm atraju da je na taj nain
boja uloga u posrnuu grenika prikazana kao suvie aktivna. (Op. prev.)

94

svih usustavljenih meuzavisnih uvjeta koji sainjavaju dru

tvene obrede.
Vidimo da su sva nastojanja da se u specifino jezinoj lo
gici razliitih oblika argumentiranja, retorike i stilistike pro
nae izvorite njihove simbolike djelotvornosti osuena na
neuspjeh sve dotle dok ne uspostave odnos izmeu svojstava
diskursa, svojstava onoga tko ga govori i svojstava instituira
nja koje govornika ovlauje da govori. Austinov pokuaj karakterizacije performativnih iskaza ogranien je, ali je i za
nimljiv, zato to Austin ne ini posve tono ono to misli da
ini, i zbog toga to ne moe uiniti u potpunosti: vjerujui da
daje doprinos filozofiji jezika, on razrauje teoriju o jednoj
posebnoj vrsti simbolikih manifestacija: autoritativni dis
kurs samo je paradigmatski oblik tih manifestacija a njihova
specifina djelotvornost proizlazi odatle to one prividno u
sebi samima sadravaju izvorite moi koje se zapravo nalazi
u institucionalnim uvjetima njihova proizvoenja i njihove
recepcije. Specifinost autoritativnog diskursa (profesorskog
predavanja, propovijedi itd.) upravo je u tome to nije do
voljno da on bude shvaen (u nekim sluajevima ne mora
uope biti shvaen a da ipak zbog toga ne izgubi svoju mo),
i u tome to on svoj pravi uinak vri jedino pod uvjetom da
je priznat kao autoritativan. To priznanje sa shvaanjem
ili bez njega odobrava se, kao samo po sebi razumljivo, je
dino pod odreenim uvjetima koji definiraju legitimnu upo
trebu: taj diskurs mora izgovoriti osoba ovlatena za to, nosi
lac skeptrona, poznat i priznat kao osposobljen i sposoban za
proizvoenje te posebne vrste diskursa, sveenik, profesor,
pjesnik itd.; izgovoren mora biti u legitimnoj situaciji, to jest
pred legitimnim primaocima (ne moe se dadaistika poezija
itati na sastanku ministarskog vijea); i mora, napokon, biti
iskazan u legitimnim (sintaktikim, fonetskim itd.) formama.
Uvjeti koje moemo nazivati liturgijskim, to jest skup propisa
koji reguliraju formu javnog oitovanja autoriteta etiketa
na ceremonijama, kod postupaka i oficijelni redoslijed obre
da kao to vidimo, samo su jedan, najvidljiviji element ci
jelog sistema uvjeta, a najznaajniji, najnezamjenljiviji su oni
uvjeti koji, poput neznanja i vjerovanja, stvaraju predispozi95

Ali predlaem da ve i u pogledu priesti s

nogu [5] stavite svoju posebnu primjedbu, jer
to je stav ovjeka komu se uri [A], tako se ne bi
smjelo primati Sveto Otajstvo, to je sablanjivo (str. 49).

Uope se ne najave, kapelan doe bilo kada

[3], obavi sve najedanput, izvadi hostiju iz de
pa [5] / tjeraj dalje! Jo ste sretni ako vam
ne doe bilo tko, kakav laik [ 1] sa Svetim Otaj
stvom u pudrijeri [8] ili u ovla pozlaenoj kuti
ji za pilule [8] (str. 120).

Za priest je on namjerno uveo ovakav po

stupak: vjernici se poredaju u polukrug iza ol
tara, i pladanj sa svetim hostijama ide od ruke
do ruke. Zatim sam sveenik prua kale (sva
ke nedjelje mislio sam da je to, po odredbi
Svetog Oca, uinio samo iznimno). Budui da
se nisam mogao odluiti da se priestim svojom
rukom [5] (Budite sveti vi koji dotiete posude
Gospodove... Prema tome, samoga Gospo
da?...) morao sam dugo pregovarati i Ijutito
raspravljati kako bih postigao da primim pri
est na usta [5] (str. 6263).

Ove zime, poslije bolesti, poto sam ne

koliko tjedana bila liena Svete Priesti, pola
sam u kapelu na misu. / ondje su mi uskratili
[5] Svetu Priest, jer nisam pristala da je pri
mim u ruku [5] i da se priestim iz kalea [5]
(str. 91).

ciju za priznavanje, to jest za opunomoenje koje vlastiti au

toritet prenosi na ovlateni diskurs. Zbog toga to se sva pa
nja posveuje formalnim uvjetima djelotvornosti rituala za
nemaruje se injenica da obredni uvjeti koji moraju biti ispu
njeni da bi obred funkcionirao i da bi sakrament bio u isti
mah i pravovaljan i djelotvoran nikad nisu dovoljni, ako nisu
ujedno ostvareni svi uvjeti nuni za priznavanje tog rituala:
autoritativni jezik vlada jedino onda kad ostvaruje suradnju
onih kojima vlada, to jest jedino uz pomo drutvenih meha
nizama kadrih da ostvaruju ono na neznanju utemeljeno
suuesnitvo koje je u izvoritu svakog autoriteta. Da bi
smo omoguili da se ocijeni veliina Austinove zablude i sva
ke druge strogo formalistike analize simbolikih sustava, do
voljno e biti da ukaemo na to kako je autoritativni jezik sa
mo granini sluaj legitimnog jezika, iji se autoritet ne teme
lji kao to bi to htio dokazati klasni rasizam na skupu
prozodijskih i artikulacijskih varijacija kojima se definira ot
mjen izgovor, niti na sloenosti sintakse ili bogatstvu rjeni
ka, dakle na unutranjim svojstvima samog diskursa, nego se
temelji na drutvenim uvjetima proizvoenja i reproduciranja meuklasne raspodjele znanja i priznavanja legitimnog
jezika.
Valjanost te analize potvruje se na gotovo eksperimenta
lan nain u istodobnom pojavljivanju krize religijske institu
cije i krize ritualnog diskursa koji je ona podravala i koji je
nju podravao. Austinova analiza uvjeta pravovaljanosti i
djelotvornosti performativnih iskaza ini nam se, u svojoj is
kljuivo formalnoj virtuoznosti, veoma bezbojnom i veoma
siromanom u usporedbi s realnom analizom i realnom kriti
kom kakvu vri kriza Crkve razdvajajui jednu od drugih
komponente vjerskog obreda, agense, instrumente, vremena
odravanja, mjesta itd., komponente dotad nerazdvojno po
vezane u sustav koji je bio jednako koherentan i jednoobra
zan kao i institucija ija je dunost bila da ga proizvodi i re
producira. Iz indigniranog nabrajanja svih povreda tradicio
nalne liturgije iitava se, kao u negativu, skup institucional
nih uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi ritualni diskurs bio
priznat, to jest primljen i usvojen kao takav. Da bi obred
97

Djed priesnice bio je zapanjen veliinom

hostija [8]: svaka od njih mogla'je posluiti za
uinu (str. 82).

Bila sam u jednoj crkvi na misi na koju je

sveenik doveo svirae moderne muzike [1]. Ni
poznajem tu glazbu, mislim da su vrlo dobro
svirali, ali ona, po mom skromnom sudu, nije
poticala na molitvu (str. 5859).

Ove godine nai priesnici nisu imali ni mo

litvenika ni krunice [8], samo list papira na ko
jemu je bilo pribiljeeno nekoliko crkvenih pje
sama koje oni nisu ak ni poznavali, i koje jt
pjevala jedna amaterska grupa [1] (str. 79).

Dodajem dakle i molbu u prilog onih stvari

s kojima se tako olako postupa u prilog ob
rednih rekvizita [8] (sveta voda na ulazu u
crkvu, posveene granice na Cvjetnicu: poi
nje se ve izbjegavati njihovo blagosiljanje...),
u prilog pobonosti u ast Presvetog Srca Isu
sova (gotovo su ugasle) i Blaene Djevice, u
prilog klanjanja bojem grobu na Veliki e
tvrtak, obreda koji je teko, ak nemogue, us
kladiti s veernjom misom; i dakako, u prilog
gregorijanskog pjevanja, s tolikim divnim tek
stovima kojih nas sada liavaju; pa i u prilog
nekadanjih posnih dana, itd. (str. 60).

funkcionirao i bio djelotvoran, potrebno je prije svega da se

prikazuje i da bude doivljen kao legitiman, jer stereotipna
simbolika postoji upravo zato da bi pokazala kako agens ne
agira u svoje osobno ime ni po svom vlastitom autoritetu ne
go kao ovlateni opunomoenik. Prije dvije godine, jedna
starica iz susjedstva, na umoru, zamolila me da odem po sve
enika. On doe, ali bez priesti, i poto joj je dao posljednju
pomast, poljubi je. U svojim posljednjim trenucima ne pozi
vam sveenika zato da bi me poljubio, nego zato da bi mi do
nio popudbinu za vjenost. Taj poljubac to je paternali
zam, to nije sveto otajstvo. Obredni simbolizam ne djeluje
sam po sebi nego jedino utoliko ukoliko predstavlja u ka
zalinom smislu rijei prijenos ovlasti: u tonom potiva
nju koda jednotjbrazne liturgije koji regulira sakramentalne
geste i rijei ostvaruje se u isti mah i oitovanje i ovjera ugo
vora o ovlatenju po kojemu sveenik postaje posjednik
monopola na rukovanje dobrima spasenja; naprotiv, u odDacivanju svih simbolikih atributa vjerske vlasti, od reverenie do latinskog jezika, posveenih mjesta i rekvizita, oituje
e raskid nekadanjeg ugovora o ovlatenju koji je sveenika,
posredstvom Crkve, povezivao s vjernicima: negodovanje
vjernika upozorava na injenicu da uvjete koji obredu osigu
ravaju djelotvornost moe objedinjavati jedino institucija koioj je samim tim ujedno dana mo da upravlja manipulira
njem tim uvjetima. U krizi liturgije u igri je cjelokupan sustav
uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi mogla funkcionirati in
stitucija koja odobrava i kontrolira iskoritavanje i osigurava
jednoobraznost liturgije u vremenu i u prostoru, osiguravaju
i podobnost onih koji su opunomoeni d a je vre: kriza jezi
ka upuuje tako na krizu mehanizama koji su osigurali proiz
voenje legitimnih poiljalaca i primalaca. Sablanjeni se
vjernici ne varaju kad anarhinu, sve veu raznolikost obreda
povezuju s krizom vjerske institucije: Svaki je upnik po
stao mali papa ili mali biskup, i vjernici su zbunjeni. Neki od
njih, suoeni sa svim tim skokovitim promjenama, ne vjeruju
vie da je Crkva stijena, i da je uvar istine.5 Tu raznovrs5. R. P. Lelong, op. cit., str. 183.

99

Nedavno, u jednom samostanu u kojem su

se okupili mladii iz cijele Francuske koji se
ele posvetiti sveenikom pozivu, sveenik
nije za sluenje mise obukao ornat niti je uzeo
misno posue [8]. U graanskom odijelu [7]
sluio je na obinom stolu [2], s obinim kru
hom i vinom [8], s obinim rekvizitima [8] (str.
183).

Na televiziji smo gledali mise kakve za

prepauju... na rubu svetogra (mali stolovi u
Lilleu, Svetu Priest (?) dijelile su ene [1] s
koaricama [8], uz dez [5], itd.), tako da sada
namjerno izbjegavam gledanje takvih neuve
nih obreda! (str. 158).

ene [1] za pultom javno itaju poslanice,

veoma je malo ministranata [1] ili ih uope ne
ma, pa ak, kao u Alen^onu, ene prieuju
[1] (str. 44).

... a ponekad taj sakrament podjeljuju

kao kakva reklamna oblizala laici [1], / to u
upama u kojima bi se prije moglo rei da po
stoji suviak kapelana nego da ih nedostaje
(str. 49).

U trenutku priesti, iz redova istupa jed

na ena [1], uzima kale i prieuje nazone
pod prilikom vina [8] (str. 182).

nost liturgije, koja je najoitiji dokaz preispitivanja ugovora

o ovlatenju koji sveenika povezuje sa Crkvom i, njezinim
posredstvom, s vjernicima, dobar dio vjernika i sveenstva
doivljava na tako dramatian nain samo zato to ta razno
vrsnost otkriva preobrazbu odnosa snaga u krilu Crkve (oso
bito odnosa izmeu vieg i nieg klera) koja je u meuzavis
nosti s preobrazbom drutvenih uvjeta reproduciranja sve
enstva (kriza vokacije) i laike javnosti (dekristijanizacija).
Kriza liturgije upuuje na krizu sveenikog zvanja (i cjelo
kupne domene sveenitva) a ona opet na opu krizu vjerova
nja: svojevrsnim, gotovo eksperimentalnim razgraivanjem,
ona razotkriva uvjete blaenstva koji svim agensima obu
hvaenim u obredu omoguavaju da uspjeno, sretno obave
obred; i ona retrospektivno pokazuje da se ta objektivna i
subjektivna srea temelji na potpunom nepoznavanju tih uv
jeta, nepoznavanju koje odreuje doksiki odnos prema
drutvenim ritualima i zato je najkategoriniji uvjet djelotvor
nog vrenja tih rituala. Performativna magija obreda moe
potpuno funkcionirati samo onda ako religijski opunomoe
nik, koji vri obred u ime grupe, djeluje kao svojevrstan m e
dium izmeu grupe i nje same: upravo grupa njegovim po
sredstvom obavlja na sebi samoj djelotvoran magijski in
sadran u performativnom iskazu.
Simbolika djelotvornost rijei ostvaruje se jedino onda
ako onaj tko joj je podvrgnut priznaje onoga tko je vri kao
ovlatenog za tu funkciju ili to izlazi na isto ako u sa
mozaboravu, podvrgavajui se toj djelotvornosti, nije uope
svjestan da je, potvrujui je svojim priznanjem, sudjelovao
u njezinu utemeljenju. Ona se sva zasniva na vjerovanju koje
je u temeljima ministerija, te drutvene fikcije, i koje je mno
go dublje ukorijenjeno nego to su vjerovanja i misteriji to
ih ministerij propovijeda i potvruje:6 stoga se kriza religij
6.
Religijski obred u pravom smislu samo je poseban sluaj drutvenih ri
tuala ija maginost ne lei u diskursima i sadrajima svijesti koji ih prate (u
ovom posebnom sluaju to su religijska vjerovanja i predodbe), nego u sus
tavu drutvenih odnosa koji su sastavni dio samog rituala, koji ga om oguu
ju i ine drutveno djelotvornim (medu ostalim, i u predodbam a i vjerova
njima koji su mu inherentni).

101

skog jezika i njegove performativne efikasnosti ne moe kao to se esto vjeruje svesti na propadanje jednog uni
verzuma predodaba; ona prati uruavanje cijelog jednog
svijeta drutvenih odnosa, svijeta iji je sastavni dio bila i sa
ma.

2.

poglavlje

Obredi instituiranja
Uvodei pojam obreda prelaska, Arnold Van Gennep ime
novao je, pa i opisao, veoma znaajnu drutvenu pojavu: ne
vjerujem da je uinio mnogo vie od toga, kao to to nisu ui
nili ni drugi autori koji su, poput Victora Turnera, ponovo
oivili njegovu teoriju i predloili odreeniji i sustavniji opis
obrednih faza. Zapravo, meni se ini, ako hoemo poi korak
dalje, trebalo bi teoriji obreda prelaska uputiti pitanja to ih
ona ne postavlja, u prvom redu pitanja o drutvenoj funkciji
rituala i o drutvenom znaenju one crte, one granice iji pre
lazak, ije prestupanje ritual doputa. I zaista, moemo se za
pitati: kad ta teorija stavlja naglasak na vremenski prijelaz,
na primjer na prijelaz iz djetinjstva u zrelost, ne prikriva li
ona moda jedan od najhitnijih uinaka obreda, to jest odva
janje onih koji su mu bili podvrgnuti od onih koji mu nikada
nee biti podvrgnuti (a ne od onih koji mu jo nisu bili pod
vrgnuti) i ne instituira li ona na taj nain trajnu podjelu na
grupu onih kojih se taj obred tie i grupu onih kojih se ne ti
e? Zato bih ja, umjesto obredi prelaska, radije rekao obredi
posveenja, ili obredi ovjere legitimnosti, ili naprosto obredi
instituiranja pridajui toj rijei aktivni smisao, kakav ona
ima, na primjer, u izrazu instituiranje nasljednika. Zato bi
bila potrebna ta zamjena jedne rijei drugom? Navest u ov
dje Poincareovu definiciju matematikog uopavanja kao
vjetine nadijevanja istog imena razliitim stvarima. On je
ujedno uporno isticao presudnu vanost izbora rijei: kad je
jezik dobro odabran, tvrdio je on, dokazi izvedeni za neki po
znati predmet mogu se primijeniti na sve vrste novih predme
ta. Do analiza to u ih ovdje izloiti doao sam uopava
103

njem onoga to se otkriva analizom funkcioniranja elitnih

kola (usp. Epreuve scolaire et consecration sociale, Actes de
la recherche en sciences sociales, 39, rujan 1981, str. 370).
Pomalo smionim postupkom pokuao bih utvrditi nepro
mjenljiva svojstva drutvenih obreda shvaenih kao obredi
instituiranja.
Kad se govori o obredu instituiranja treba ukazati na to da
svaki obred nastoji posvetiti neku proizvoljnu granicu, od
nosno ovjeriti njezinu legitimnost, kako bi se zaboravilo da je
ona proizvoljna i priznalo da je legitimna, prirodna: ili, dru
gim rijeima, on sveano, to jest na doputen i nesvakidanji
nain, prelazi preko granica, imanentnih drutvenom i du
hovnom poretku, koje treba sauvati po svaku cijenu kao
to je podjela na grupe po spolu kad je rije o enidbenim ri
tualima. Sveanim obiljeavanjem prelaska preko crte koja
ustanovljava jednu bitnu podjelu u drutvenom poretku, ob
red usmjeruje panju promatraa na sam prijelaz (odatle iz
raz obred prelaska), iako je zapravo crta tu najvanija. A
to zaista dijeli ta crta? Neto to je bilo prije, dakako, od ne
ega to e biti poslije: obrezano dijete od neobrezanog; ili
ak svu neobrezanu djecu od svih obrezanih odraslih muka
raca. U stvari, najhitnije je pritom neto to ostaje nezapae
no: podjela na skup onih koji moraju biti podvrgnuti obrezivanju, to jest djeaka, i mukaraca, bili oni djeca ili odrasli, i
skup onih koji ne podlijeu tom obredu, to jest djevojica i
ena. Dakle, postoji skroviti skup prema kojemu se definira
obredom instituirana grupa. Glavni uinak obreda ostaje po
sve nezapaen: time to se prema mukarcima odnosi druga
ije nego prema enama obred posveuje razliku izmeu
njih, on je instituira, instituirajui u isti mah mukarca kao
mukarca, to jest obrezanika, i enu kao enu, to jest osobu
koja nije podlona toj obrednoj radnji. I analiza kabilskog ri
tuala to jasno pokazuje: obrezanje dodue razdvaja djeaka
od njegova djetinjstva ili od drugih djeaka koji su jo u dje
tinjstvu, ali ga jo vie razdvaja od ena i enskog svijeta, to
jest od majke i svega to je s njom povezano, to je vlano, ze
leno, sirovo, kao proljee, mlijeko, sladunjav okus itd. Vidi
mo usput sljedee: jednako kao to se instituiranje sastoji u
104

tome da se nekim drutvenim svojstvima prida vid prirodnih

svojstava, tako i obred instituiranja, kako su to zapazili Pier
re Centlivres i Luc de Hausch, logino tei za tim da izriito
drutvene suprotnosti, kakva je, na primjer, muko/ensko,
integrira u nizove kozmolokih suprotnosti s analogijama
poput ove: mukarac je prema eni ono to je Sunce prema
Mjesecu a to je veoma uspjean nain da se te suprotnosti
prikau kao prirodne. Tako obredi iji se sudionici razdvaja
ju po spolu posveuju razliku izmeu spolova: oni time obi
nu faktiku razliku pretvaraju u legitimnu podjelu, u institu
ciju. Razdvajanje ostvareno u obredu (koji i sam vri razdva
janje) ima uinak posveenja.
Ali znamo li mi uope to znai posveenje, i to posveenje
neke razlike: kako se vri posveenje neke razlike koje u ja
nazvati magijskim, i kakvi su njegovi konkretni uinci? inje
nica da se neka ve postojea razlika kao to je razlika iz
meu spolova drutveno instituira inom konstituiranja
moda ima samo simbolike uinke, u smislu to ga pridaje
mo tom kvalifikativu kad govorimo o simbolinom daru, a to
znai da nema nikakve uinke. Latinac bi rekao: ui ribu pli
vati. Upravo tako djeluje obred instituiranja. On tvrdi: ovaj
mukarac je mukarac pri emu se razumijeva neto to ni
je razumljivo samo po sebi, to jest: pravi mukarac. Svrha je
tog obreda da i od najmanjeg, najslabijeg, ukratko najenskastijeg mukarca naini mukarca u punom smislu rijei,
odvojenog prirodnom, sutinskom razlikom i od najmukobanjastije, najkrupnije, najsnanije itd. ene. Instituirati u
ovom sluaju znai posvetiti, to jest sankcionirati i sveano
potvrditi odreeno stanje stvari, neki utvreni red, upravo
onako kao to to ini konstitucija u pravno-politikom znae
nju te rijei. Investitura (viteza, narodnog zastupnika, pred
sjednika republike itd.) sastoji se u sveanom utvrivanju i
posveivanju odreene razlike (koja otprije postoji ili ne po
stoji): postavi na taj nain poznata i priznata, ta razlika upravo time postaje drutvena razlika, koju poznaju i priznaju
i ustolieni agens i drugi lanovi drutva. Ukratko, ako nauka
o drutvu ne eli sebi onemoguiti razumijevanje najosnovnijih drutvenih pojava, i to i u pretkapitalistikim drutvima i
105

u naem dananjem svijetu (diploma, na primjer, pripada ma

giji isto toliko koliko i amajlije), tada ona mora uzimati u ob
zir i simboliku djelotvornost obreda instituiranja: to jest
mo kojom oni djeluju na stvarnost djelujui na predodbu o
stvarnosti. Na primjer, investitura je simboliki djelotvorna u
posve realnom smislu jer stvarno preobraava posveenu
osobu: prvo zato to preobraava predodbu koju o njoj sebi
stvaraju ostali agensi i, moda prije svega, mijenja njihova
ponaanja u odnosu prema njoj (najvidljivija od tih promje
na oituje se u injenici da se toj osobi daju poasni naslovi i
d a je to tituliranje praeno stvarnim osjeajem potovanja); a
drugo zato to u isti mah preobraava i predodbu to je us
toliena osoba stvara o sebi samoj i ponaanja koja ta osoba
smatra da mora usvojiti kako bi se uskladila s tom predo
dbom. U kontekstu te logike moe se shvatiti djelovanje svih
drutvenih pismenih ovjera ili vjerodajnica Englezi ih zo
vu credentials koje, kao plemiki naslov ili akademska ti
tula, poveavaju, i to trajno, vrijednost svojih nosilaca pove
avajui rasprostranjenost i intenzitet vjerovanja u njihovu
vrijednost.
Instituiranje je in drutvene magije koji moe stvoriti raz
liku ex nihilo ili a to se najee dogaa iskoristiti na
neki nain razlike koje otprije postoje, na primjer bioloke
razlike meu spolovima ili, kao kad se instituira nasljednik
na temelju prava prvorodstva, dobne razlike. U tom je slua
ju instituiranje kao to je to religija za Durkheima ra
zumski utemeljen delirij, simboliki nasilan in ali cum fun
damente in re. U drutvenom smislu najdjelotvornija su ona
razlikovanja koja se naoko temelje na objektivnim razlikama
(mislim na primjer na pojam prirodne granice). U svakom
sluaju, kao to je vidljivo kod drutvenih klasa, gotovo uvi
jek su u pitanju kontinuumi, kontinuirane raspodjele, jer raz
liiti razlikovni kriteriji proizvode razliite diobe koje nikad
nisu potpuno sukladne meu sobom. Ipak, drutvena magija
uvijek uspijeva od kontinuuma stvoriti diskontinuum. To
nam najbolje ilustrira primjer natjeaja, koji je polazna toka
mojeg razmiljanja: izmeu najslabijeg kandidata koji je pro
ao i najboljeg koji je pao natjeaj stvara razliku po kojoj je
106

dan dobiva sve a drugi nita, i to za cijeli ivot. Jedan e do

biti titulu na elitnoj visokoj koli, sa svim povlasticama koje
idu uz to, a drugi nee dobiti nikakvu titulu. Nijedan od kri
terija koji mogu doi u obzir kad se eli izdvajanje plemstva
stvarno opravdati (kao legitimna razlika) ne zadovoljava pot
puno. Na primjer, i najmizerniji maevalac meu plemiima
ostaje plemi (pa i onda ako je zbog tog nedostatka u raz
liitoj mjeri, ovisno o nacionalnim tradicijama i o epohi
njegov sjaj time pomuen); naprotiv, i najbolji maevalac neplemi ostaje neplemi (pa i onda ako, zbog svoje vrsnoe u
toj tipino plemenitoj djelatnosti, moe stei neki oblik
plemstva). A isto to moe se rei i o bilo kojem drugom
kriteriju koji, u nekom odreenom trenutku, definira plem
stvo: o nastupu, o eleganciji itd. Instituiranje odreenog
identiteta, koje moe biti plemiki naslov ili igosanje (ti si
obian...) predstavlja nadijevanje imena, to jest nametanje
odreene drutvene biti. Instituirati, dodijeliti neku bit, neku
kompetenciju, znai nametati pravo da bude takav i takav, a
to je ujedno i obaveza: mora biti (ili trebalo bi da bude) ta
kav. To znai znakom saopiti nekom to je on i saopiti mu
da se dosljedno tome mora i ponaati. Indikativ je u tom slu
aju imperativ. Moral asti samo je razvijeniji oblik formule
koja se sastoji u tome da se o nekom ovjeku kae: to je
ovjek. Instituirati, dati odreenu drutvenu definiciju, od
reen identitet, znai ujedno nametnuti granice i noblesse
oblige moglo bi biti prijevod Platonova ta heautu prattein,
initi ono to po svojoj biti mora initi, i nita drugo jed
nom rijei, kad je u pitanju plemi ne smije se ogrijeiti o
svoju ast, mora je uvati. Plemiima dolikuje da plemenito
postupaju i moe se smatrati da je plemenito postupanje iz
vorite plemstva jednako kao to se moe smatrati da je
plemstvo izvorite plemenitih postupaka. Jutros sam proitao
u novinama: Predsjedniku Konfederacije, Kurtu Furgleru,
pala je u dio dunost da u utorak uvee, u ime Federalnog vi
jea, izrazi sauee egipatskom narodu u povodu smrti pred
sjednika Anvara Sadata. Ovlateni port-parol je onaj kome
pripada pravo i dunost da govori u ime kolektiva; to je u is
to vrijeme njegova povlastica i njegova obaveza, njegova spe
107

cifina funkcija, jednom rijei njegova kompetencija (u juridikom smislu rijei). Drutvena bit je skup svih onih atribu
ta i svih onih drutvenih atribucija to ih proizvodi in insti
tuiranja kao sveani in kategoriziranja koji tei za tim da
proizvodi ono to oznaava.
Stoga je in instituiranja komunikacijski in, ali in poseb
ne vrste: on znakom saopava nekome njegov identitet, ali u
tom smislu da mu ga u isti mah i obznanjuje i namee, obzna
njujui ga pred javnou (kategorein prvotno znai javno op
tuiti), oznaujui mu na taj nain autoritativno to je i to
treba da bude. To se dobro vidi u pogrdi, tom svojevrsnom
proklinjanju (sacer znai ujedno i proklet) koje nastoji svo
ju rtvu zarobiti optubom koja funkcionira kao usud. Ali to
je jo vidljivije u investituri ili imenovanju, tom izriito dru
tvenom atribucionom sudu koji svom objektu dodjeljuje sva
svojstva sadrana u njegovoj drutvenoj definiciji. Svoje
najrealnije uinke obred instituiranja proizvodi posred
stvom dodjeljivanja odreenog statusa {noblesse oblige)'.
instituirani se osjea pozvanim da bude u skladu sa svojom
definicijom, na visini svoje funkcije. Onoga tko je (na teme
lju vie ili manje proizvoljnog kriterija) odreen za nasljedni
ka priznaje i tretira kao takvog cijela grupa, u prvom redu
njegova porodica, i taj razliiti i razlikovni tretman moe ga
samo poticati da ostvari svoju bit, da ivi u skladu sa svojom
drutvenom prirodom. Sociolozi znanosti utvrdili su da su
najvei znanstveni uspjesi rezultat rada onih istraivaa koji
su pohaali najuglednije kolske ustanove: to se velikim dije
lom objanjava visokom razinom subjektivnih aspiracija, uv
jetovanom kolektivnim, dakle objektivnim priznavanjem tih
aspiracija i njihovom dodjelom odreenoj klasi agensa (mu
karcima, bivim uenicima elitnih kola, priznatim piscima
itd.), kojima su te aspiracije ne samo odobrene i priznate kao
prava ili povlastice (nasuprot pretencioznim pretenzijama
pretendenata) nego su i dodijeljene i, kao obaveze, nametane
neprekidnim podrkama, poticanjima i upozoravanjima. Po
miljam na onaj Schultzov crte na kojemu vidimo Snoopyja
kako sjedi na krovu svoje pasje kuice i kae: Kako da bu
de skroman kad si najbolji? Trebalo bi rei jednostavno:
108

kad je svima poznato to je posljedica slubenog objavlji

vanja da si najbolji, aristos.
Postani ono to jesi. To je formula na koju se oslanja
performativna magija svih ina instituiranja. Dodjela biti
imenovanjem, investitura, predstavlja u pravom smislu rijei
fatum (to vrijedi takoer, i u prvom redu, za ponekad pre
utne, ponekad izriite naredbe to ih lanovi obiteljske
grupe neprekidno upuuju malom djetetu, s razliitim inten
cijama i s razliitim intenzitetom, ovisno o drutvenoj klasi i,
unutar klase, o spolu i o poloaju u fratriji). Sve su drutveno
dosuene sudbine, pozitivne ili negativne, posveenje ili igosanje, u jednakoj mjeri fatalne hou rei smrtonosne
jer svakoga koga izdvajaju zarobljavaju unutar granica koje
su mu dodijeljene i ije mu priznavanje nameu. Nasljednik
koji dri do sebe ponaat e se kao nasljednik i nasljedstvo
e, prema Marxovoj formuli, naslijediti njega; to jest, on e
biti investiran u stvari, prisvojit e ga stvari koje je on prisvo
jio. Osim ako nastupi sluajni poremeaj, dakako: ima i ne
dostojnih nasljednika, sveenika svrzimantija, plemia koji se
ogreuju o stale ili buruja koji postaju protuhe. Tu se opet
susreemo s meom, s nepovredivom granicom. Prema Owenu Lattimoreu, Kineski zid bio je podignut ne samo da prije
i strancima ulaz u Kinu nego i zato da Kinezima prijei izlaenje: i sve magijske granice bilo d a je rije o granici izme
u mukog i enskog ili, u okviru obrazovnog sustava, o gra
nici izmeu izabranih i iskljuenih imaju zadau da one
koji se nalaze unutra, s prave strane granine crte, sprijee da
odande izau, da se ogrijee o ast, da se deklasiraju. Elite
su, govorio je Pareto, osuene na odumiranje kad presta
nu vjerovati u svoj status, kad postanu demoralizirane i amo
ralne i kad ponu prelaziti preko crte u pogrenom pravcu.
To je jo jedna od funkcija ina instituiranja: trajno obes
hrabrivanje svakoga tko pomilja na prelazak, prestupanje,
dezertiranje, demisiju.
Sve aristokracije moraju troiti mnogo energije u nastoja
njima da one odabrane privole na rtve kakve podrazumijeva
ili sam privilegij ili stjecanje trajnih sklonosti koje su uvjet
ouvanja privilegija. Kad su se vladajui krugovi opredijelili
109

za kulturu to znai gotovo uvijek za askezu, za napetost,

za suzdravanje tada rad na instituiranju mora raunati s
iskuenjem to ga predstavlja priroda ili antikultura. (elio
bih, usput, napomenuti sljedee: kad govorim o radu na in
stituiranju, kad istiem da je vie ili manje bolno usvajanje
trajnih sklonosti bitna komponenta drutvene operacije insti
tuiranja, tada samo dajem pun smisao rijei instituiranje. Po
to sam, pozivajui se na Poincarea, podsjetio na vanost iz
bora rijei, nee, mislim, biti nekorisno napomenuti kako je
dovoljno skupiti sva znaenja rijei instituere i institutio da
bi se dobila predodba o inauguralnom inu konstituiranja,
utemeljenja pa i invencije koji, s pomou odgoja stvara trajne
sklonosti, navike, upotrebe.) Openito usvojena strategija za
otklanjanje iskuenja povrede pravila sastoji se u tome da se
razlika prikae kao prirodna, da se uenjem pretvori u drugu
prirodu i da bude inkorporirana u obliku habitusa. Time se
objanjava uloga koja je prakticiranju askeze, pa i tjelesnoj
patnji, namijenjena u svim negativnim obredima ija je
svrha, kao to kae Durkheim, da proizvode izvanserijske,
jednom rijei izvanredne ljude a takoer i u svim kolova
njima kakva se openito nameu buduim lanovima elite
(uenje mrtvih jezika, produen boravak u zatvorenim usta
novama itd.). Tijelu, tretiranom kao memorija, sve grupe po
vjeravaju svoja najdragocjenija duhovna blaga i injenica da
obredi inicijacije u svim drutvima ukljuuju nametanje fizi
ke patnje moe se razumjeti ako se zna kao to su to poka
zali brojni psiholoki pokusi da ljudi pripadnitvo nekoj
instituciji osjeaju to jae to su stroi i bolniji bili obredi ini
cijacije koje im je ta institucija nametnula. Obuavanje iji je
uinak trajno nametanje proizvoljne granice moe imati za
cilj formiranje osjeaja za granice, koji kao prirodne prihva
a one presudne rezove od kakvih se sastoji svaka proizvolj
nost u kulturi, rezove iji su izraz parovi stvoreni fundamen
talnim polarizacijama, muko/ensko itd.; taj osjeaj navodi
jedne da uvaju svoj poloaj u hijerarhiji i da odravaju dis
tance a druge da se dre svog mjesta i zadovoljavaju se onim
to jesu, da budu to treba da budu liavajui ih tako i sa
mog liavanja. Obuavanje moe takoer teiti za tim da u110

cjepljuje trajne sklonosti kao to su klasni ukusi, koji utjeu

na izbor vanjskih znakova kakvima se iskazuje drutveni
poloaj, na primjer izbor odjee ali i tjelesnog heksisa ili
jezika, i zbog kojih su svi drutveni agensi ujedno nosioci raz
likovnih znakova (oznake distingviranosti samo su jedan od
podrazreda tih znakova), podobnih da ujedinjuju i da raz
dvajaju jednako pouzdano kao izriite barijere i zabrane
mislim pritom na klasnu homogamiju. U veoj mjeri nego
vantjelesni znakovi (kakvi su odlikovanja, uniforme, oznake
ina, insignije itd.) inkorporirani znakovi (kakvi su svi oni to
ih nazivamo manirama: govorne manire, izgovori; naini ho
da ili dranja, nastup, stav, vladanje; manire pri jelu itd.) i
ukus (kao izvorite proizvoenja svih praksa kojima je, intencionalno ili ne, namijenjeno da saopavaju i to da, djelova
njem razlikovnih obiljeja, saopavaju drutvenu poziciju)
imaju svrhu da funkcioniraju kao niz upozorenja: njima se
svi koji bi to zaboravili, koji bi se zaboravili, podsjeaju na to
kakvo im je mjesto dodijeljeno instituiranjem.
Mo kategorikog atribucijskog suda koji se ostvaruje in
stituiranjem tako je velika da se moe oduprijeti svim opovrgavanjima u praksi. Poznata je Kantorowiczeva analiza u ve
zi sa dva kraljeva tijela: ustolieni kralj nadivljava biolo
kog kralja, smrtnika koji je izloen bolesti, slaboumnosti ili
smrti. Isto tako, ako se pokae da je bivi ak Politehnike
kole neznalica u matematici, svi e misliti da on glumi ne
znalicu ili da je svoju inteligenciju usmjerio na neke vanije
zadatke. Ali najbolji dokaz kako je ascription autonomna u
odnosu na achievement da se jednom pozovemo i na Talcotta Parsonsa kako je drutveno bie autonomno u odno
su prema svom injenju, nalazimo zacijelo u mogunosti da
se posluimo strategijom susretljivosti koje nam omoguava
ju da u opovrgavanju drutvene definicije odemo veoma da
leko a da ipak i dalje budemo doivljavani kroz tu definiciju.
Strategijama susretljivosti nazivam ona simbolika prestupanja granice koja omoguavaju istovremeno stjecanje dobiti
zbog usklaenosti s definicijom i dobiti zbog prestupanja: to
se dogaa, na primjer, kad aristokrat potape konjuara po
stranjici i kad svijet o njemu kae On je jednostavan ov
111

jek, pri emu se podrazumijeva da je jednostavan za aristo

krata, to jest za ovjeka vie biti, ovjeka ija bit u naelu ne
implicira takvo ponaanje. Zapravo to nije tako jednostavno,
i trebalo bi uvesti jednu distinkciju: Schopenhauer negdje
govori o kominom pedantu, to jest o tome kako ovjek
izaziva smijeh kad izvodi neto to se ne nalazi unutar grani
ca ustaljene predodbe o njemu, poput konja u kazalitu, ka
e on, koji bi odjednom poeo prazniti crijeva; on misli pri
tom na profesore, njemake profesore, sline profesoru Unratu iz Plavog anela, jer je predodba o njima tako vrsto i
tako tono definirana da se svako prelaenje granica jasno
uoava. Za razliku od profesora Unrata koji, ponesen stra
u, gubi svaki osjeaj za kominost ili, to se svodi na isto, za
dignitet, susretljivi posveenik svjesno odabire prelazak pre
ko crte; on ima povlasticu nad povlasticama, koja se sastoji u
mogunosti da sa svojom povlasticom postupa kako ga je vo
lja. Tako u oblasti upotrebe jezika buruji i osobito intelektu
alci mogu sebi dopustiti i oblike hipokorektnosti, oputanja,
kakvi su zabranjeni malograanima, koji su osueni na hiperkorektnost. Ukratko, jedna od povlastica vezanih uz po
sveenje sastoji se u tome da ono, dodjeljujui posveenima
odreenu neospornu i neunitivu esenciju, odobrava prestupanja kakva su inae zabranjena: onaj tko je siguran u svoj
kulturni identitet moe se poigravati pravilima kulturne igre,
moe se igrati vatrom, moe izjaviti da voli ajkovskog ili
Gershwina, ili to je takoer pitanje petlje Aznavoura ili filmove serije B.
Tako razliite vrste ina drutvene magije kao to su vjen
anje ili obrezanje, dodjela inova ili titula, promocija viteza,
imenovanje na mjesta, poloaje, poasne funkcije, udaranje
iga, stavljanjem potpisa ili parafa, mogu biti uspjene jedino
onda ako za valjanost instituiranja u aktivnom znaenju,
kao radnje kojoj je svrha da nekoga ili neto instituira kao
nosioca ovakva ili onakva statusa i ovakve ili onakve osobine
jami itava grupa ili neka priznata institucija: ak i onda
kad tu radnju obavlja pojedinani agens, propisno ovlaten
za to da je obavi, i da je obavi u priznatoj formi to jest u
skladu s konvencijama koje se smatraju primjerenima u po
112

gledu mjesta, vremena, pribora itd., i koje sve zajedno sai

njavaju s propisima usklaen, to jest drutveno valjan i, pre
ma tome, djelotvoran obred ta je radnja utemeljena u vje
rovanju cjelokupne grupe (koja moe biti i fiziki nazona) to
jest u drutveno oblikovanim sklonostima da se prepoznaju i
priznaju institucionalni uvjeti valjanog obreda (to znai da
e simbolika djelotvornost obreda varirati istovremeno ili
naknadno ovisno o temeljitijoj ili slabijoj pripremljenosti
adresata, o njihovoj jaoj ili slabijoj sklonosti da obred pri
hvate). To zaboravljaju oni lingvisti koji, povodei se za Austinom, u samim rijeima trae ilokucijsku mo to je rijei,
kao performativni iskaz, ponekad sadravaju. Za razliku od
varalice, koji nije ono to ljudi vjeruju da jest, koji, drugim ri
jeima, uzurpira ime, titulu, prava ili asti nekog drugog i za
razliku od obinog vrioca dunosti, zastupnika ili zamje
nika, koji igra ulogu direktora ili profesora a nema adekvatne
titule, legitimni opunomoenik, na primjer ovlateni portpa
rol, predstavlja objekt povjerenja s jamstvom, s ovjerom va
ljanosti; njegov izgled odgovara njegovu stvarnom statusu,
on je stvarno ono to svi vjeruju da jest jer se njegov stvarni
status sveenika ili profesora ili ministra ne zasniva na
njegovu vjerovanju ni na njegovim pretenzijama (koje su uvi
jek izloene opasnosti da budu pobijane ili omalovaavane:
Za koga on sebe smatra? to on misli?, itd.), nego na ko
lektivnom vjerovanju iju valjanost jami instituiranje, vjero
vanju koje je materijalizirano titulom ili simbolima kao to su
oznake ina, uniforma i drugi atributi. Iskazi potovanja, na
primjer oni koji se sastoje u oslovljavanju titulom (gospodine
predsjednie, ekscelencijo, itd.) zapravo su ponavljanja inau
guralnog ina instituiranja to ga je obavio openito priznati
autoritet, dakle autoritet iji je temelj consensus omnium; ti
iskazi imaju vrijednost prisege na vjernost, izraza priznanja
pojedincu kojemu se obraaju ali u prvom redu instituciji ko
ja ga je instituirala (zato je potovanje forma, i potovanje
forma potovanja, kojim se definira uljudnost, tako duboko
politiko). Vjerovanje svih, koje prethodi obredu, uvjet je dje
lotvornosti obreda. Vjera se propovijeda samo obraenicima.
A uda simbolike djelotvornosti nestaje kad uvidimo da ma
113

gija rijei samo stavlja u pogon opruge sposobnosti i sklo

nosti koje su ve prije bile navijene.
I na kraju bih postavio jo jedno pitanje, za koje se bojim
da e se initi pomalo metafizikim: da li bi obredi instituira
nja, ma kakvi oni bili, mogli ostvarivati mo koja im pripada
(mislim pritom na najoitiji primjer, na one, kako je govorio
Napoleon, zveke kakve predstavljaju ordeni i druga od
lija), kad ne bi bili kadri dati bar privid nekog smisla, nekog
razloga postojanja tim biima bez razloga postojanja kakva
su ljudska bia, dati im osjeaj da vre neku funkciju ili, jed
nostavno, da imaju nekakav znaaj, da su znaajni, i iupati
ih tako iz beznaajnosti? Istinsko udo to ga stvara in insti
tuiranja zacijelo je u tome to on uspijeva uvjeriti posveene
pojedince da je opravdano to postoje, da njihovo postojanje
slui neemu. Ali, kao po nekom prokletstvu, zbog sutinski
dijakritike, razlikovne, distinktivne prirode simbolike moi,
kad se odabranoj klasi otvara pristup bitku, tada zauzvrat
komplementarna klasa neminovno pada u nitavilo ili u mi
nimum bitka.

3.

poglavlje

Snaga predstavljanja

Zbrka u raspravama oko pojma regije i, openitije, etnije ili etniciteta (tih uenih eufemizama kojima se zamje
njuje pojam rase, ipak i dalje prisutan u praksi) proizlazi
jednim dijelom odatle to se u nastojanju da se logikoj
kritici podvrgnu kategoremi zdravorazumskog opeprihvae
nog shvaanja, emblemi ili stigme i da se, umjesto praktikih
naela svojstvenih svakodnevnom prosuivanju, primjenjuju
logiki provjeravani i empirijski utemeljeni znanstveni krite
riji zaboravlja da su praktike klasifikacije uvijek podre
ene praktikim funkcijama i usmjerene na proizvoenje
drutvenih uinaka i da ona praktika predstavljanja koja su
najizloenija znanstvenoj kritici (na primjer izjave militan
tnih regionalista o jedinstvenosti okcitanskog jezika) mogu
pridonositi proizvoenju onoga to naoko opisuju ili oznaa
vaju, to jest proizvoenju objektivnog realiteta s kojim ih objektivistika kritika usporeuje da bi pokazala njihove iluzije
ili nesuvislosti.
Ali, na jednoj dubljoj razini, u potrazi za objektivnim
kriterijima regionalnog ili etnikog identiteta ne smije
se smetnuti s uma da su u drutvenoj praksi ti kriteriji (na pri
mjer jezik, dijalekt ili izgovor) objektom mentalnih predstav
ljanja, to jest ina percipiranja i procjenjivanja, upoznavanja
i priznavanja u koje agensi unose svoje interese i svoje pret
postavke, i objektom predmetnih predstavljanja, s pomou
stvari (emblema, zastava, insignija itd.) ili radnja, interesima
podreenih strategija simbolike manipulacije kojima je cilj
da determiniraju (mentalnu) predodbu kakvu drugi ljudi
mogu sebi stvoriti o tim svojstvima i o njihovim nosiocima.
115

Drugim rijeima, obiljeja i kriteriji to ih popisuju etnolozi

ili objektivistiki sociolozi, od onog trenutka kad su percipi
rani i procijenjeni (kao to to u praksi i jesu) funkcioniraju
kao znakovi, kao emblemi ili stigmati, a ujedno i kao moi.
Budui da je tome tako i budui da nijedan drutveni subjekt
to ne moe u praksi zanemariti, (objektivno) simbolika svoj
stva, pa i ona najnegativnija, mogu biti strateki iskoritavana
u funkciji materijalnih ali i simbolikih interesa svojeg nosio
ca.1
Taj posebni oblik borbe za viu klasifikaciju kakav pred
stavlja borba za definiranje regionalnog ili etnikog
identiteta moemo razumjeti samo pod uvjetom da prevlada
mo opreku to je znanost, da bi raskinula s predrasudama
spontane sociologije, mora najprije uspostaviti opreku izme
u predstavljanja i realnosti i pod uvjetom da u realnost ukljuimo predstavljanje realnosti, ili tonije, borbu predstav
ljanja, i to u znaenju predodaba ali i u znaenju drutvenih
manifestacija namijenjenih manipuliranju predodbama (pa
ak i u znaenju delegiranja ija je zadaa da organiziraju
manifestacije podobne da preobraavaju predodbe).
Borbe u vezi s etnikim ili regionalnim identitetom to
jest u vezi sa svojstvima (stigmatima odnosno emblemima)
to ih stjeemo porijeklom i to posredstvom mjesta porijekla
i posredstvom trajnih obiljeja koja odgovaraju tom mjestu,
kao to je na primjer izgovor samo su poseban sluaj borbi
za viu klasifikaciju, borbi za monopol na mo dokazivanja i
uvjeravanja, upoznavanja i ovjeravanja priznanja, nametanja
legitimne definicije podjela drutvenog svijeta a time i stvara
nja i rasputanja grupa: i doista, ulog je u tim borbama mo
I.
Kako je teko adekvatno promiljati ekonomiju simbolikoga, vidi se
po tome to ak i poneki autor (O. Patterson, Context and Choice in Ethnic
Allegiance: A Theoretical Framework and Caribean Case Study, in Ethnici
ty, Theory and Experience, ed. by N. Glazer and D. P. Moynihan, Harvard
University Press, Cam bridge, Mass., 1975, str. 305-349) koji, iznimno, izbje
gava kulturalistiki idealizam, inae redovito dom inantan u toj oblasti, pa
uzima u obzir strategijsko m anipuliranje etnikim obiljejima, ipak svoj
interes za izvorite tih strategija svodi na iskljuivo ekonomsku razinu i na
taj nain ignorira sve ono to se, u borbam a za viu klasifikaciju, podreuje
nastojanju da se ostvari maksimalna simbolika dobit.

116

nametanja odreene vizije drutvenog svijeta uz pomo prin

cipa podjele, di-vizije, koji, nametnuti cjelokupnoj grupi, tvo
re njezin smisao i konsenzus o tom smislu a napose o njezinu
identitetu i jedinstvu, konsenzus po kojemu njezino jedinstvo
i identitet postaju stvarni. Etimologija rijei regija (regio)
onakva kakva se otkriva u opisu Emilea Benvenistea uka
zuje na princip di-vizije, magijskog, tj. izrazito drutvenog i
na dijakrize, iakrisis, koji odlukom uvodi arbitrarni diskontinuitet u prirodni kontinuitet (izmeu prostornih regija, ali i
izmeu dobnih razreda, spolova itd.). Regere fines, in koji
se sastoji u povlaenju pravaca koji oznaavaju granice, u
razdvajanju unutranjeg od vanjskog, carstva svetinje od
carstva profanog, nacionalnog podruja od inozemstva, reli
gijski je in to ga obavlja nosilac najvie vlasti, rex, ija je
dunost regere sacra, utvrivati pravila koja oivotvoruju
ono to propisuju, govoriti s autoritetom, pro-ricati u zna
enju : govorom s izvrnom moi ostvarivati izreeno i pre
tvarati u zbilju budunost najavljenu iskazom.2 Regio i njezi
ne granice (fines) samo su mrtav trag ina vlasti koji se sasto
ji u omeenju zemlje, teritorija (za koji se takoer kae fines),
u nametanju legitimne, poznate i priznate definicije (finis u
jo jednom znaenju) granica i teritorija, ukratko principa le
gitimne podjele, di-vizije, drutvenog svijeta. Taj se pravnosnani in sastoji u autoritativnom potvrivanju odreene is
tine koja ima zakonsku snagu, i to je in upoznavanja koji je,
kao svaka simbolika mo, utemeljen na priznavanju pa sto
ga oivotvoruje ono to objavljuje (auctoritas je, kako podsje
a Benveniste, sposobnost proizvoenja svojstvena auctor-u).3 ak i onda kad samo autoritativno iskazuje ono to jest,
kad se zadovoljava time to objavljuje da to postoji, auctor
izaziva promjenu u postojanju: time to iskazuje stvari s au
toritetom to jest pred licem svih i u ime svih, javno i slube
no, on ih otima sferi proizvoljnoga, sankcionira ih, posveuje
ih, konsakrira ih pretvarajui ih u neto to postoji jer je vri
2. E. Benveniste, Le vocabulaire des institutions indo-europeennes, II,
Pouvoir, droit, religion, Pariz, Editions de Minuit, 1969, str. 1415 (tako
er u vezi sa krainein, u smislu moi proredi, str. 41).
3. E. Benveniste, op. cit., str. 150 151.

117

jedno postojanja, to je sukladno s prirodom stvari, to je

prirodno.
Nitko danas ne bi htio tvrditi da postoje kriteriji podobni
da utemeljuju prirodna klasificiranja u prirodne regije
odvojene prirodnim granicama. Granica je uvijek samo
proizvod podjele za koju e se rei da je vie ili manje uteme
ljena u stvarnosti ovisno o tome da li elementi to ih oku
plja pokazuju brojnije ili manje brojne i vee ili manje uzajam
ne slinosti (a pritom se podrazumijeva da e se uvijek moi
diskutirati o granicama varijacija izmeu neistovjetnih ele
menata koje taksinomija tretira kao sline). Svi se slau u to
me da se regije formirane na temelju razliitih zamislivih
kriterija (Jezik> obitavalite, kulturna ponaanja itd.) nikad
potpuno ne podudaraju. Ali to nije sve: stvarnost je, u tom
sluaju, skroz-naskroz drutvena i najprirodnije se klasifi
kacije zasnivaju na obiljejima koja ni po emu nisu prirodna
i koja su velikim dijelom proizvod samovoljnog nametanja,
to jest prethodno postojeeg odnosa snaga na polju borbi za
legitimno razgraniavanje. Granica, taj proizvod juridikog
ina razgranienja, proizvodi kulturne razlike u isto tolikoj
mjeri u kakvoj one nju proizvode: ako samo pomislimo na
djelovanje kolskog sistema u oblasti jezika odmah emo
uvidjeti da politika volja moe posve izmijeniti neto to je
povijest bila izgradila.4 Stoga znanost koja tei za tim da po
4.
Kulturne su razlike zacijelo proizvod povijesne dijalektike kumulativnog diferenciranja. Kao to je Paul Bois pokazao na primjeru seljaka fran
cuskog Zapada ija su politika opredjeljenja prkosila izbornoj geografiji,
regiju ne ini prostor, nego vrijeme, povijest (P. Bois, Paysans de l'Ouest,
Des structures economiques et sociales aux options poiitiques depuis l'epoque revolutionnaire, ParizHag, M outon, 1960). Slian bi se primjer mogao
navesti u vezi s berberofonim regijama koje su, zbog drugaije prolosti,
bile prilino razliite od arabofonih regija, to je potaklo kolonizatora
da (recimo, u oblasti mree kolstva) primijeni razliite postupke, dakle po
stupke podobne da prodube one razlike koje su tim postupcim a posluile
kao pretekst i da proizvode nove (na primjer razlike povezane s em igrira
njem u Francusku) i tako dalje. ak i krajolici ili tla, tako dragi geogra
fima, zapravo su nasljea, to jest povijesni proizvodi drutvenih determinanata (usp. C. Reboul, Determ inants sociaux de la fertilite des sols, Actes
de la recherche en sciences sociales, 17 18, stud. 1977, str. 85 112. Na lini
ji te iste logike, i u suprotnosti s naivno naturalistikom upotrebom pojma
krajolik, trebalo bi analizirati udio drutvenih inilaca u procesima dezertifikacije).

118

nudi kriterije najdublje utemeljene u stvarnosti nikad ne smi

je zaboraviti da ona samo registrira odreeno stanje u borbi
za klasifikaciju, to jest odreeno stanje odnosa materijalnih
ili simbolikih snaga izmeu agensa koji su usko povezani s
jednim ili s drugim nainom klasificiranja i koji se, upravo
kao i nauka, esto pozivaju na znanstveni autoritet zato da bi
na stvarnosti i na razumu utemeljili proizvoljnu podjelu to
je namjeravaju nametnuti.
Regionalistiki je diskurs performativni diskurs ija je
svrha da kao legitimnu nametne odreenu novu definiciju
granica i da tako omeenu regiju uini poznatom i prizna
tom, suprotstavljajui se dominantnom razgranienju koje re
giju kao takvu, to jest kao priznatu i legitimnu, ne poznaje.
Kad in kategorizacije postigne priznanje ili kad ga obavlja
priznati autoritet, tada taj in sam po sebi ima odreenu ak
tivnu mo: etnike ili regionalne kategorije, kao i kate
gorije srodstva, instituiraju odreenu realnost s pomou moi
otkrivanja i konstruiranja koja djeluje objektiviranjem u diskursu. Kad se okcitanskim5 naziva jezik kojim govore oni
to ih nazivamo Okcitanci zato to govore tim jezikom (ko
jim zapravo nitko ne govori jer je on tek zbir veoma velikog
broja razliitih govora) i kad se regiji (u znaenju: fiziki pro
stor) gdje se taj jezik govori daje ime Okcitanija s na
mjerom da joj se time osigura i stvarno postojanje kao regi
ji ili naciji (sa svim povijesno stvorenim implikacijama
tih pojmova u odreenom trenutku) to nije fikcija bez
uinka i posljedica.6 in drutvene magije koji se sastoji u po
kuaju da se oivotvori imenovana stvar moe uspjeti onda
ako je onaj tko taj in obavlja kadar svojoj rijei pribaviti pri
5. Pridjev okcitanski i, a fortiori, imenica Okcitanija uene su i re
centne rijei (iskovane latiniziranjem izraza langue d oc u lingua occitana), s
namjenom da oznaavaju znanstvene realitete koji, bar zasad, postoje jedino
na papiru.
6. I sam je taj jezik zapravo drutveni artefakt, izmiljen i stvoren po cije
nu arbitrarne indiferentnosti prema diferencijama, i on na razini regije
reproducira proizvoljno nam etanje jedinstvene norme, kojoj se regionalizam
opire i koja bi mogla postati stvarnim principom jezine prakse samo siste
matskim ucjepljivanjem kroz obrazovanje, onako kao to je bila nametnuta
univerzalna upotreba francuskog.

119

znanje moi to je ona svojata privremenom ili definitivnom

uzurpacijom moi nametanja nove vizije i nove divizije
drutvenoga svijeta: regere fines, regere sacra, posveivati
novu granicu. Djelotvornost performativnog diskursa, koji
ima ambicija da samim inom iskazivanja oivotvori ono to
iskazuje, razmjerna je autoritetu onoga tko to iskazuje: for
mula ovlaujem vas da odete nije ovlatenje eo ipso, nego
jedino onda ako je onaj tko je izgovara ovlaten da ovlauje,
ako ima vlast da ovlauje. Ali uinak poznavanja to ga zazi
va objektiviranje u diskursu ne ovisi samo o priznatosti nosi
oca diskursa; on ovisi i o tome koliko je diskurs koji grupi
obznanjuje njezin identitet utemeljen u objektivnoj stvarnosti
grupe kojoj se obraa, to jest u priznavanju i povjerenju to
mu ih lanovi grupe iskazuju kao i u ekonomskim ili kultur
nim svojstvima koja su im zajednika, jer se odnos izmeu
tih svojstava moe oitovati samo s obzirom na izvjestan prin
cip pertinentnosti. Mo nad grupom koju treba oivotvoriti
kao grupu nuno je ujedno i mo da se grupa formira name
tanjem zajednikih principa vizije i divizije, dakle nameta
njem jedinstvene vizije njezina identiteta i identine vizije
njezina jedinstva.7 U borbama za identitet tu samosvijest
koja sutinski poiva na priznatosti od drugih ulog je na
metanje percepcija i kategorija percepcije i time se objanja
va zato u svim regionalistikim ili nacionalistikim pokreti
ma8 presudno mjesto zauzima dijalektika manifestacije, sli
no kao strategija manifesta u umjetnikim pokretima: gotovo
magijska mo rijei proizlazi odatle to se, zahvaljujui objektivaciji i faktikoj oficijalizaciji to ih ostvaruje javno ime
novanje, pred oima svih, partikularnost, koja je u izvoritu
7. Osnivai kolstva Republike izriito su traili od obrazovanja da, izme
u ostalog, nam etanjem nacionalnog jezika, ucjepljuje uenicima zajed
niki sustav kategorija percepcije i procjenjivanja, kadar da utemelji jedin
stvenu viziju drutvenog svijeta.
8. Posvuda potvrena povezanost izmeu regionalistikih i feministikih
(pa i ekolokih) pokreta potjee otuda to ti pokreti, budui da su usmjereni
protiv oblika simbolike dom inacije, pretpostavljaju postojanje etikih sklo
nosti i kulturalnih kom petencija (uoljivih u strategijama tih pokreta) kakve
se u prvom redu susreu meu inteligencijom i novom sitnom buroazijom.
(Usp. P. Bourdieu, La distinction, Pariz, Editions de Minuit, 1979, napose
str. 405 -4 3 1 ).

120

partikularizma, izvlai iz sfere nezamiljanog, pa ak i neza

mislivog (tako se dogaa u sluaju kad se dotad nepristojni
patois potvruje kao jezik upotrebljiv u javnom saobraanju); a oficijalizacija nalazi svoj najpuniji izraz u manifesta
ciji, tipino magijskom (to ne znai i nedjelotvornom) inu
kojim praktiki postojea grupa, virtualna, ignorirana, ospo
ravana, potiskivana postie da bude vidljiva, manifestna, za
druge grupe i za sebe samu i posvjedouje da postoji kao po
znata i priznata grupa koja polae pravo na to da bude insti
tucionalizirana. Drutveni je svijet takoer i predstavljanje i
volja i drutveno postojati znai takoer biti primjeivan, i to
primjeivan kao distinktan.
Zapravo nismo prisiljeni na izbor izmeu objektivistike
arbitrae koja predstavljanja (u svim znaenjima te rijei)
procjenjuje usporeujui ih s realnou i pritom zaborav
lja da ta predstavljanja, djelotvomou evokacije, mogu iza
zvati u realnosti ono to predstavljaju i subjektivistike an
gairanosti koja daje prednost predstavljanju i tako na pod
ruju znanosti ratificira socioloku krivotvorinu uz iju po
mo militantni aktivisti s predstavljanja realnosti prelaze na
realnost predstavljanja. Toj alternativi moemo izbjei ako je
uzmemo za objekt promatranja ili, tonije, ako u stjecanju
znanja o objektu vodimo rauna o objektivnim temeljima al
ternative izmeu objektivizma i subjektivizma, koja dijeli ob
last znanja jer mu zabranjuje da obuhvati i pojmi specifinu
logiku drutvenog svijeta, te realnosti koja je mjesto nepre
kidne borbe za definiranje realnosti. Obuhvatiti poima
njem ono to je instituirano ne zaboravljajui pritom da je
to samo u odreenom trenutku ustanovljena rezultanta borbe
za postojanje ili nepostojanje onoga to postoji i u isto
vrijeme obuhvatiti predstavljanja, performativne iskaze koji
tee za tim da oivotvore ono to iskazuju, a uz to uspostaviti
objektivno postojee strukture i odnos prema tim struktura
ma, poevi od nastojanja da one budu preobraene to
znai omoguiti sebi potpunije objanjenje realnosti, dakle
razumijevanje i tonije predvianje mogunosti to ih ona
sadrava ili, preciznije reeno, ansa to ih objektivno nudi
razliitim subjektivnim tenjama.
121

Kad se znanstveni diskurs primjenjuje i u borbama za kla

sifikacije koje on nastoji objektivizirati a ne vidimo kako
bi se takva primjena mogla sprijeiti, osim zabranom objav
ljivanja naunih radova tada taj diskurs poinje ponovo
funkcionirati u realnosti borba za klasifikacije: on e se da
kle neminovno ukazivati kao kritiki ili suuesniki, ovisno o
suuesnikom ili kritikom odnosu to ga sam italac ima
prema opisivanoj realnosti. Na taj nain sam in pokazivanja
moe funkcionirati kao neka vrsta upiranja prstom, stavljanja
na indeks*, optuivanja (kategorein) ili obratno, kao oblik is
ticanja i pozitivnog vrednovanja. To vrijedi za klasificiranje u
drutvene klase jednako kao i za klasificiranje u regije ili
etnije. Zbog toga je nuno dokraja objasniti odnos izmeu
onih borba za princip legitimne di-vizije koje se odvijaju
unutar znanstvenog polja i onih drugih, koje se vode na dru
tvenom polju (i koje, po svojoj specifinoj logici, najznaajni
ju ulogu daju intelektualcima). U svakom opredjeljenju koje
ima ambicija da objektivno sudi o aktualnom i potencijal
nom, realnom ili predvidivom postojanju neke regije, etnije
ili drutvene klase i, u isti mah, o tenji za instituiranjem koja
se iskazuje u pristranim predstavljanjima sadrana je ili
svjedodba o realistinosti ili presuda o utopijskom karakte
ru, i taj atest pomae da se utvrdi kolike su anse tog drutve
nog entiteta da postane stvarno egzistentan. Posveujui od
reeno stanje podjela i odreeno stanje vizije tih podjela
znanstveni diskurs neminovno ostvaruje simboliko djelova
nje pogotovu zato to se u simbolikim borbama za pozna
vanje i priznavanje takozvani objektivni kriteriji oni isti
koje primjenjuju znanstvenici upotrebljavaju kao oruja:

* Index' u francuskom znai 'indeks' ali i 'kaiprst' (op. prev.).

9.
Jedino kao prisilna oitovanja tenje dumezilovskog cenzora da zado
bije magijsku auctoritas (tenje nerazdvojive od ambicije sociologa) mogu se
shvatiti ona obavezna citiranja kanonskih tekstova o drutvenim klasam a (ri
tualno konfrontiranim sa statistikim cenzusom) ili na viem stupnju am
bicioznosti, i u manje klasinom stilu ona proroanstva o novim klasa
ma i novim borbama (ili o neizbjenom sumraku starih klasa i sta
rih borba) a ta dva anra zauzimaju znatan prostor u takozvanoj socio
lokoj produkciji.

122

oni upuuju na obiljeja na kojima se moe temeljiti simbo

lika akcija mobiliziranja da bi proizvela ili stvarno jedinstvo
ili (unutar same grupe ali i kod drugih) pobudila vjerovanje u
jedinstvo a ono, nakon izvjesnog vremena, napose posred
stvom akcija nametanja i indoktrinacijskog ucjepljivanja legi
timnog identiteta (akcija kakve vre kola ili vojska) tei za
tim da stvori stvarno jedinstvo. Ukratko, i najneutralniji
pravorijeci nauke pridonose preobraavanju znanstvenog ob
jekta: im regionalno ili nacionalno pitanje bude objektivno
postavljeno u drutvenoj stvarnosti pa makar ga postavila
aktivna manjina (koja moe iskoristiti ak i svoju slabost pri
mjenjujui u pravom smislu rijei simboliku strategiju pro
vociranja i svjedoenja da bi silom izazvala simbolike ili
nesimbolike odgovore, u kojima je uvijek sadrano i pri
znanje njihova postojanja) svaki iskaz u vezi s regijom
funkcionira kao argument koji regiji otvara ili zatvara put do
priznatosti, a time i stvarnog egzistiranja.
Nimalo nije bezazleno pitanje oko kojega se spori znan
stveni svijet: treba li u sustav pertinentnih kriterija uvoditi sa
mo takozvane objektivne osobine (kao to su preci, terito
rij, jezik, religija, ekonomska djelatnost itd.) ili i takozvana
subjektivna svojstva (kao to je osjeaj pripadnosti itd.), to
jest predodbe to ih drutveni agensi imaju o podjelama
stvarnosti, i koje pridonose stvarnosti podjela.10 Istraivai su
po svom obrazovanju i po svojim specifinim interesima po
nekad skloni tome da sebe postavljaju za suce o svim sudovi
10.
Razloge spontane odbojnosti znanstvenika prema subjektivnim
kriterijima vrijedilo bi iscrpno analizirati: tu je ponajprije naivni realizam
sklon da ignorira sve to se ne moe pokazati ili dodirnuti prstom ; tu je i
ekonomizam sklon da prizna jedino one determ inante drutvene akcije koje
su vidljivo sadrane u materijalnim uvjetima ivota: tu su i interesi povezani
s prividom aksioloke neutralnosti u kojemu ponajee lei sva razlika iz
meu znanstvenika i m ilitantnog pristalice i koji ne doputa da se u
znanstveni diskurs uvode pitanja i pojmovi zabranjeni znanstvenim
bontonom ; i napokon, i prije svega, tu je ono pitanje asti svake nauke koja
istraivae i to zacijelo utoliko vie ukoliko su oni manje sigurni u svoju
znanost i u svoj status navodi na to da istiu sve vie znakova raskida s
predodbam a zdravog razuma i osuuje ih na redukcioni objektivizam, koji
ni u kojem sluaju ne umije realnost opeprihvaenih predodaba unositi u
znanstveno predoavanje realnosti.

123

ma i za kritiare svih kriterija, i tada oni sami sebi onemogu

avaju razumijevanje logike svojstvene borbi u kojoj drutve
na mo predodaba ne mora biti razmjerna njihovoj istinitos
ti (mjerenoj prema tome koliko one odraavaju stanje odnosa
materijalnih snaga u promatranom trenutku): i doista te
znanstvene mitologije, u svojstvu pred-vianja, mogu pro
izvoditi svoju vlastitu verifikaciju ako se uspiju nametnuti
kolektivnom vjerovanju i svojom mobilizatorskom sposob
nou stvoriti uvjete vlastitog ostvarivanja. Ali istraivai ne
postupaju nimalo bolje kad se odriu promatrake distance
pa sami preuzimaju i usvajaju predoavanje svojstveno agen
sima, u diskursu koji budui da odbacuje mogunost opi
sa igre u kakvoj se proizvodi ta predodba i vjerovanje na ko
joj se ona temelji nije nita drugo do jo jedan doprinos
proizvoenju tog vjerovanja, ije bi drutvene osnove i uin
ke zapravo trebalo opisati.
Moe se pretpostaviti da sociologe sve dotle dok svoju
praksu ne podvrgavaju sociolokoj kritici u njihovoj us
mjerenosti prema jednom ili drugom, objektivistikom ili
subjektivistikom polu univerzuma moguih odnosa prema
objektu determiniraju drutveni inioci kakav je, na primjer,
njihova pozicija u drutvenoj hijerarhiji njihove discipline (to
jest razina njihove statusne kompetencije koja se, unutar da
nog, drutveno hijerarhiziranog geografskog prostora, esto
poistovjeuje s njihovom centralnom odnosno lokalnom po
zicijom, to je osobito vaan inilac kad je rije o regiji ili re
gionalizmu), a takoer i njihova pozicija u strunoj hijerarhi
ji: tako oprenim epistemolokim strategijama kakve su
dogmatizam branilaca teorijske ortodoksije i spontaneizam
zagovornika sudjelovanja u politikom pokretu jedna osobi
na moe biti zajednika, jer obje strategije umiju pronai na
in koji istraivau omoguava da izbjegne zahtjevima znan
stvenog rada a da se ne odrekne pretenzija na auctoritas on
da kad ne moe ili ne eli udovoljiti tim zahtjevima ili kad
hoe udovoljiti tek najoitijim, to jest najkolskijim zahtjevi
ma (na primjer, pozivanju na kanonske tekstove). Ali sociolo
zi mogu takoer, preputajui se sluajnosti direktno doiv
ljenog odnosa prema objektu, balansirati izmeu objektiviz124

ma i subjektivizma, pokude i pohvale, mistificiranog i mistifikatorskog suuesnitva i reduktivne demistifikacije zato to

ne objektiviziraju nego prihvaaju objektivnu problematiku,
to jest samu strukturu poprita borbe oko afirmiranja regije i
regionalizma; zato to ulaze u raspravu o kriterijima koji
omoguavaju da se odredi smjer regionalistikog pokreta ili
da se predvidi njegova budunost a pritom uope ne postav
ljaju sebi pitanja o logici te borbe koja se odnosi upravo na
odreenje smjera pokreta (je li on regionalan ili nacionalan,
napredan ili nazadan, desni ili lijevi itd.) i na kriterije podob
ne da odreuju to usmjerenje.
Ukratko ovdje se, kao i drugdje, radi o tome da se izbjegne
nunost izbora izmeu demistifikatorskog registriranja ob
jektivnih kriterija i mistificirane i mistifikatorske ratifikacije
predodaba i htijenja kako bi se odralo zajedno ono to u
stvarnosti pripada zajedno: objektivna, to jest inkorporirana
ili objektivizirana klasificiranja, ponekad u obliku institucija
(kao to su na primjer pravno ustanovljene granice), i prak
tiki, djelatno ostvarivani ili predstavljeni odnos prema tim
klasificiranjima, a napose individualne i kolektivne strategije
(na primjer, regionalistike revindikacije) s pomou kojih
agensi nastoje ta klasificiranja staviti u slubu svojih materi
jalnih ili simbolikih interesa ili ih sauvati i preobraziti; ili
pak objektivni, materijalni i simboliki odnosi snaga i prak
tiki postojee (to jest implicitne, zbrkane i vie ili manje
kontradiktorne) sheme s pomou kojih agensi klasificiraju
druge agense i procjenjuju njihovu poziciju u tim objektiv
nim odnosima a ujedno procjenjuju vlastite simbolike stra
tegije samoprezentiranja i samoreprezentiranja, suprotstav
ljene klasificiranjima i (samo)reprezentiranjima kakva im
drugi nameu."
II.
Marksistika istraivanja o nacionalnom ili regionalnom pitanju bila
su, zacijelo od samog poetka, blokirana udruenim djelovanjem internacio
nalistikog utopizma (podravanog naivnim evolucionizmom) i ekonomizma
a da i ne spominjemo djelovanje trenutanih stratekih preokupacija koje su
esto unaprijed determ inirale pravorijeke nauke okrenute prema praksi (i
liene istinske znanosti o znanosti i o odnosima izmeu prakse i znanosti).
Djelotvornost skupa tih inilaca zacijelo se osobito jasno oituje u tipino
performativnoj tezi o tako esto injenicama opovrgnutom primatu

125

Jednom rijei, samo ako odagna san o kraljevskoj zna

nosti koja je po svom vladarskom pravu ovlatena regere fi
nes i regere sacra i koja ima zakonodavnu mo da propisuje
spajanje i razdvajanje, tek tada moe znanost uzeti za pred
met samo onu igru u kojoj se vodi borba za mo upravljanja
posveenim granicama, to jest za tako rei boansku mo nad
vizijom o svijetu, i u kojoj za onoga tko tu mo eli posjedo
vati (a ne tek podnositi) postoji samo jedan izbor: mistificira
ti ili demistificirati.

klasnih solidarnosti nad etnikim ili nacionalnim solidarnostima. Ali ne

sposobnost da se povijesno osvijetli taj problem (koji se, jednako kao i pro
blem prim ata prostornih relacija ili drutvenih i genealokih relacija, postav
lja i razrjeava u povijesti) i neprekidno potvrivana teoricistika pretenzija
da se odrede ivotno sposobne nacije ili da se utvrde znanstveno ovjereni
kriteriji nacionalnog identiteta (usp. G. Haupt, M. Lowy, C. Weill, Les marxistes et la question nationale, Pariz, M aspero, 1974) ini se da su u direk
tnoj vezi sa stupnjem do kojeg vladarska intervencija kraljevanja i upravlja
nja usmjerava kraljevsku znanost o granicam a i limitima: nije sluajno to je
Staljin tvorac najdogm atskije i najesencijalistikije definicije nacije.

126

4.

poglavlje

Opisivanje i propisivanje: uvjeti

ostvarljivosti politike djelotvornosti i
njezine granice

Politiko djelovanje u uem smislu mogue je zato to

agensi, koji su dio drutvenog svijeta, raspolau (vie ili ma
nje adekvatnim) poznavanjem toga svijeta i jer se na drutve
ni svijet moe djelovati djelujui na njihovo poznavanje tog
svijeta. To djelovanje nastoji proizvesti i nametnuti (mental
na, verbalna, grafika ili kazalina) predstavljanja drutvenog
svijeta podobna da djeluju na taj svijet djelujui na predo
dbu koju o njemu imaju agensi. Ili, tonije, podobna stvara
ti i dokidati grupe i, u isti mah, kolektivne akcije kakve te
grupe mogu poduzimati da bi drutveni svijet preobrazile u
skladu sa svojim interesima proizvodei, reproducirajui
ili razarajui predstavljanja po kojima te grupe postaju uo
ljive za sebe same i za druge.
Kao objekt spoznavanja za agense koji ive u njemu, eko
nomski i drutveni svijet djeluje na njih, a njegovo djelovanje
ne poprima oblik mehanikog determiniranja nego se ukazu
je kao rezultat poznavanja. Jasno je da taj rezultat bar on
da kad je rije o agensima podvrgnutim dominaciji po
svojim tendencijama ne pogoduje politikoj akciji. Znamo
naime da se drutveni poredak odrava jednim dijelom zato
to namee klasifikacijske sheme koje su usklaene s objek
tivnim klasifikacijama pa stoga proizvode odreeni oblik pri
znavanja tog poretka, uvjetovan nepoznavanjem arbitrarnosti
njegovih osnova: na uzajamnoj usklaenosti izmeu objek
tivnih podjela i klasifikacijskih shema, izmeu objektivnih
struktura i mentalnih struktura, temelji se svojevrsno prvobit
127

no pristajanje uz postojei poredak. Politika zapravo i zapo

inje raskrinkavanjem tog preutnog ugovora o pristajanju uz
postojei poredak, ugovora koji definira prvobitnu doksu*;
drugim rijeima, politika subverzija pretpostavlja spoznajnu
subverziju, promjenu pogleda na svijet.
Ali heretiki raskid s utvrenim poretkom, i sa sklonostima
i predodbama to ih on stvara kod agensa formiranih u skla
du s njegovim strukturama, i sam pretpostavlja da su se kri
tiki diskurs i objektivna kriza javili istovremeno i da je taj
njihov susret kadar razbiti neposrednu sukladnost inkorpori
ranih i objektivnih struktura koje su ih proizvele i uspostaviti
svojevrsnu praktiku epohe, suspenziju prvobitnog pristaja
nja uz postojei poredak.
Heretika subverzija iskoritava mogunost da mijenja
drutveni svijet mijenjajui predstavljanje tog svijeta koje pri
donosi njegovoj realnosti, ili tonije: da ga mijenja suprot
stavljajui jedno paradoksalno pred-vianje, jednu utopiju,
jedan projekt, program, uobiajenom vienju koje shvaa
drutveni svijet kao prirodan svijet: performativni iskaz, poli
tiko pred-vianje, po svojoj je prirodi pred-skazanje koje te
i za tim da realizira ono to iskazuje; ono praktiki pridono
si realnosti onoga to najavljuje time to to iskazuje, to to
pred-via i to sugerira drugima da to pred-viaju, to to ini
zamislivim i, prije svega, vjerojatnim i to na taj nain stvara
kolektivnu predodbu i kolektivnu volju koje mogu pridoni
jeti ostvarenju tih predvianja. Svaka je teorija sama rije
to kae odreeni program percipiranja; ali to osobito vri
jedi za teorije o drutvenom svijetu. I zacijelo ima malo slu
ajeva gdje se tako neosporno oituje strukturatorska mo ri
jei, njihova sposobnost da propisuju pod prividom opisiva
nja ili da prokazuju pod prividom iskazivanja. Ako uviamo
do koje se mjere drutvena stvarnost moe mijenjati mijenja
njem predodbe to je o njoj imaju agensi, tada moramo pri
znati da su mnoge idejne debate realistinije no to se ini
na prvi pogled. Vidimo koliko se drutvena realnost jedne
* U originalu 'la doxa'; tim terminom, preuzetim iz grkog u izvornom
obliku, Bourdieu oznaava cjelokupan sustav vjerovanja i uvjerenja svoj
stven nekoj drutvenoj grupi. (Op. prev.)

128

prakse kakva je alkoholizam (ali ista bi se stvar mogla rei i

za abortus, uivanje droge ili eutanaziju) mijenja u ovisnosti
o tome da li se doivljava i shvaa kao nasljedna mana, kao
moralni pad, kao kulturna tradicija ili kao kompenzatorno
ponaanje neprilagoenih. Rije kao to je paternalizam os
tavlja za sobom pusto jer dovodi u sumnju sve ono to, stal
nim poricanjem svake proraunanosti, daje auru arobnosti
odnosu dominacije. Kao hijerarhijski odnosi organizirani po
modelu arolijom odravanih odnosa kakvi se u prvom redu
ostvaruju u obiteljskoj grupi, svi oblici simbolikog kapitala,
presti, karizma, ar, i odnosi razmjene s pomou kojih se taj
kapital akumulira, razmjena usluga, darova, znakova panje,
ljubavi posebno su osjetljivi na razarako djelovanje onih ri
jei koje razotkrivaju i razoaravaju. Ali mo konstituiranja
svojstvena (religijskom ili politikom) jeziku i shemama per
cepcije i miljenja kojima nas on snabdijeva nikada se ne oi
tuje tako jasno kao u kriznim situacijama: te paradoksalne,
izvan-redne situacije zahtijevaju izvan-redan diskurs, kadar
da praktike etike principe prenese na nivo eksplicitnih prin
cipa koji daju (kvazi)sistematske odgovore i da izrazi sve
ono neuveno, neizrecivo to moe nositi u sebi situacija
izazvana krizom.
Heretiki diskurs mora, s jedne strane, pridonositi dokinu
u pristajanja uz svijet opeprihvaenog znaenja javno pro
povijedajui raskid s uobiajenim poretkom, ali on mora is
tovremeno proizvoditi novo opeprihvaeno znaenje i u nj
ukljuivati dotad preutne ili potisnute prakse i iskustva ita
ve jedne grupe prakse i iskustva iji je legitimitet ovjeren
javnim oitovanjem i kolektivnim priznavanjem. I doista, bu
dui da je svaki jezik koji dragovoljno slua itava jedna gru
pa ovlateni jezik, potvren autoritetom te grupe, on izraava
a u isti mah i ini ovlatenim ono to oznaava, crpui svoj
legitimitet iz grupe nad kojom dominira svojim autoritetom i
koju, uz ostale faktore, i on proizvodi kao takvu time to joj
prua jedinstven izraz njezinih iskustava. Djelotvornost here
tikog diskursa nije u magiji neke moi imanentne jeziku,
kao to je Austinova illocutionary force, niti je u osobi auto
rovoj, kao to je Weberova karizma to su dva pojma-para129

vana koji nas spreavaju da sebi postavimo pitanje o razlozi

ma uinaka to ih oni samo naznauju nego je u dijalekti
kom odnosu izmeu jezika koji ovlauje i koji je ovlaten i
grupe koja ga ovlauje i koja se njime ovlauje. Taj se dija
lektiki proces odvija u svakom od ukljuenih agensa, a u
prvom redu kod proizvoditelja heretikog diskursa unutar
rada iskazivanja i posredstvom tog rada, koji je nuan da bi
se eksteriorizirao unutranji sadraj, da bi se imenovalo ne
imenovano, da bi se pred-verbalne i pred-misaone sklonosti i
neiskaziva i promatranju nepodlona iskustva poela objekti
virati u rijeima koje ih, po samoj svojoj prirodi, ine u isti
mah i opima i saopivima, dakle razumnima i drutveno
sankcioniranima. Taj se proces moe odvijati i u dramatiziranju koje je osobito jasno uoljivo u paradigmatskom pro
roanskom iskazu i koje je jedino kadro diskreditirati eviden
tne istine dogme i u krenju propisa koje je prijeko potreb
no da bi se imenovalo ono to se ne smije imenovati, da bi se
prevladale institucionalizirane ili interiorizirane cenzure koje
zabranjuju povratak potisnutih sadraja, prije svega kod sa
mog zaetnika hereze.
Ali upravo u konstituiranju grupa najjasnije se oituje dje
lotvornost svojstvena predstavljanjima, a osobito onim rijei
ma, geslima i teorijama koje pridonose stvaranju drutvenog
poretka nameui principe di-vizije, podjele, i na irem
planu simboliku mo cjelokupne politike scene na kojoj
se ostvaruju i postaju slubenima razliite vizije svijeta i razli
ite politike di-vizije. Politika operacija predstavljanja (s
pomou rijei ili teorija, ali i s pomou manifestacija, cere
monija ili bilo kojeg drugog oblika simboliziranja podjela ili
opreka) uzdie na razinu objektivnosti javnog diskursa ili pa
radigmatske prakse nain vienja i doivljavanja drutvene
zbilje koji je dotad postojao samo kao praktika sklonost ili
preutno i esto konfuzno iskustvo (osjeaj nelagode, revolt
itd.); stoga ta operacija omoguava agensima da premouju
raznolikost partikularnih situacija koje odvajaju, dijele, de
mobiliziraju i da na taj nain otkrivaju jedni u drugima za
jednika svojstva i da izgrauju svoj drutveni identitet na os
novi obiljeja ili iskustava za koja se inilo da se ne mogu
130

meusobno usporeivati sve dok nedostaje naelo pertinentnosti podobno da ih pretvori u pokazatelje pripadnosti istoj
kategoriji.
Prijelaz iz stanja praktiki postojee grupe u stanje instituirane grupe (klase, nacije itd.) pretpostavlja da je izgraeno
takvo naelo klasificiranja koje je kadro proizvoditi skup
svih razlikovnih osobina karakteristinih za skup svih lano
va te grupe i u isti mah ponitavati sve nepertinentne osobine
kakve jedan dio lanova ili svi lanovi imaju s obzirom na
druge kriterije (na primjer, osobine kao to su narodnost, dob
ili spol) i kakve bi mogle sluiti za drugaije konstruirane
podjele. Borba dakle postoji u samom izvoritu konstruiranja
klase (drutvene, etnike, spolne itd.): nema grupe unutar ko
je se ne bi odvijala borba za nametanje legitimnog konstrui
ranja grupa i nema raspodjele svojstava radilo se tu o spo
lu ili o dobi, o obrazovanosti ili o bogatstvu koja ne bi
mogla sluiti kao osnova u uem smislu politikih podjela i
borbi. Graenje grupa podreenih na osnovi izvjesne speci
fine razlike neodvojivo je od razgraivanja grupa ustanov
ljenih na osnovi generikih svojstava ili osobina (mukarci,
starci, Francuzi, Pariani, graani, patrioti itd.) koje su, u ne
kom drugom stanju simbolikih odnosa snaga, defihirale
drutveni, ponekad ak i legalni identitet dotinih agensa. I
doista, svaki pokuaj uvoenja nove podjele mora raunati s
otporom onih koji zauzimaju dominantan poloaj u ve podi
jeljenom prostoru pa im je u interesu da se odri doksiki od
nos prema drutvenoj zbilji koji namee prihvaanje uspos
tavljenih podjela kao prirodnih ili simboliko negiranje tih
podjela afirmiranjem vieg (nacionalnog, porodinog itd.) je
dinstva.1 Drugim rijeima, dominantne grupe imaju za savez
nika konsenzus, tu temeljnu suglasnost o znaenju drutve
nog svijeta (pretvorenog na taj nain u prirodan, doksiki svi1 Time se objanjava zato su politiku, poistovjeenu s borbama stra
naka i buntovnikih pokreta, neprekidno u svojim programima osuivali svi
konzervativci u toku povijesti, od Napoleona III do Petaina (usp. M. M ar
cel, Inventaire des apolitismes en France, in: Association franfaise de sci
ence politique, La depolitisation, m ythe ou realitel, Pariz, Armand Colin,
1962, str. 4 9 -5 1 ).

131

jet) koja se zasniva na suglasnosti o kriterijima di-vizije-podjele.

Pokretakom djelovanju heretike kritike odgovara opira
nje ortodoksije. Potlaeni imaju za saveznike diskurs i svijest,
pa i znanost, budui da se mogu konstituirati kao zasebna
grupa, mobilizirati se i mobilizirati svoju potencijalnu snagu
jedino onda ako preispitaju kategorije percepcije drutvenog
poretka koje su proizvod tog poretka pa im stoga nameu
priznavanje tog poretka, dakle podreenost.
to je ogranienija ona subverzivna snaga i ona kritika kompe
tencija koju su potlaeni nakupili u toku prijanjih borbi i to je,
prema tome, slabija njihova svijest o pozitivnim ili, vjerojatnije, ne
gativnim svojstvima koja ih definiraju, to manje su oni sposobni
provesti simboliku revoluciju a ona je uvjet ponovnog stjecanja
drutvenog identiteta kojega ih, ak i subjektivno, liava njihovo pri
hvaanje dominantnih taksinomija: budui da su lieni ekonomskih
i kulturalnih uvjeta koji bi im omoguili da postanu svjesni vlastite
razvlatenosti i budui da su zatvoreni u granice spoznaje kakvu im
doputaju njihovi spoznajni instrumenti, sub-proleteri i proletarizi
rani seljaci, u diskursima i akcijama namijenjenim obaranju poretka
ije su rtve, esto se pozivaju na principe logike podjele koji su u
samom izvoritu tog poretka (usp. vjerske ratove).

Naprotiv, dominantne grupe, kako ne mogu ponovo us

postaviti tiinu svojstvenu doksi, nastoje iskljuivo reakcionim diskursom proizvesti nadomjestak za sve ono to je ugro
eno samim postojanjem heretikog diskursa. Budui da po
njihovu miljenju nema prigovora drutvenom svijetu ona
kvom kakav jest, one nastoje, diskursom koji je sav proet jed
nostavnou i transparentnou svojstvenom zdravom razu
mu, svima nametnuti onaj isti osjeaj evidentnosti i nunosti
kakav njima taj svijet namee; kako im je u interesu neupletanje, one se trude da politiku ponite depolitiziranim politi
kim diskursom, proizvodom neutraliziranja ili, tonije, denegiranja, diskursom koji tei za tim da ponovo uspostavi sta
nje prvobitne prostodunosti dokse i koji je usmjeren na to
da drutveni poredak prikae kao prirodan, pa stoga uvijek
pozajmljuje jezik iz podruja prirode.
132

Za taj politikom neobiljeeni politiki jezik karakteristina je re

torika nepristranosti, kojoj su svojstveni efekti simetrije, ravnotee i
zlatne sredine, i koju podrava etos pristojnosti i dolinosti, potvri
van izbjegavanjem najeih oblika polemike, diskrecijom, naglae
nim uvaavanjem protivnika, ukratko svime to pokazuje negiranje
politike borbe kao borbe. Ta strategija (etike) neutralnosti dosee
svoj prirodni vrhunski oblik u retorici znanstvenosti.

Ta nostalgija za protodoksom posve se naivno izraava u

kultu to ga svi konzervativizmi gaje za estiti puk (koji
najee utjelovljuju seljaci) ije bitno svojstvo, potinjenost
utvrenom poretku, dobro oznaavaju eufemizmi ortodok
snog diskursa (obian ovjek, klase skromnih zahtjeva
itd.). Iza borbe izmeu ortodoksije i heterodoksije na politi
kom polju zapravo se krije opreka izmeu skupa svih (orto
doksnih ili heterodoksnih) politikih teza, to jest izmeu uni
verzuma svega to se moe politiki iskazati unutar politi
kog polja, i svega onoga to ostaje (unutar polja) izvan disku
sije, to jest izvamdometa diskursa, i to je sadrano u doksi
pa se bez rasprave i ispitivanja prihvaa od onih istih agensa
koji se na razini deklariranih politikih opcija meu sobom
sukobljavaju.
Borba u kojoj je ulog poznavanje drutvenog svijeta bila bi
bespredmetna kad bi svaki agens imao u sebi samom izvori
te nepogreivog poznavanja istine o vlastitom statusu i o vlas
titom poloaju unutar drutvenog prostora, i kad se isti agen
si ne bi mogli prepoznavati u razliitim (o klasi, etniji, religiji,
spolu itd. ovisnim) diskursima i klasifikacijama ili u opre
nim procjenjivanjima proizvoda istih klasifikacijskih kriteri
ja; ali ishodi te borbe bili bi posve nepredvidljivi kad za alodoksiju, za greku u percipiranju i, pogotovu, u izraavanju,
ne bi postojala nikakva granica, i kad bi sklonost prema samoprepoznavanju u razliitim diskursima i razliitim ponu
enim klasifikacijama bila jednako vjerojatna za sve agense,
ma kakva bila njihova pozicija u drutvenom prostoru (pa
dakle i njihove dispozicije) i ma kakva bila struktura tog pro
stora, oblik distribucija i karakter podjela prema kojima se
on objektivno organizira.
Uinak pred-vianja ili teorije (shvaen kao uinak name
133

tanja kriterija di-vizije-podjele kakvo se ostvaruje svakim iz

riitim iskazivanjem) odvija se unutar dijapazona neizvjes
nosti koja je rezultat diskontinuiteta izmeu utljivih eviden
tnih istina svojstvenih ethosu i javnih manifestacija svojstve
nih logosu: zahvaljujui alodoksiji koju omoguava raskorak
izmeu praktikog poretka i poretka diskursa, iste se dispozi
cije mogu prepoznavati u zauzimanju veoma razliitih, pone
kad posve oprenih stavova. To znai da je znanosti predod
reeno da se ukazuje kao teorija, ali kao teorija veoma speci
finog oblika: objelodanjujui u suvislom i iskustveno ovje
renom diskursu neto to dotad nije bilo poznato, to jest to
je, ovisno o sluajevima, bilo podrazumijevano ili potisnuto,
ona preobraava predoavanje drutvenog svijeta i, u isti
mah, sam drutveni svijet bar utoliko ukoliko omoguava
prakse sukladne toj preobraenoj predodbi. Stoga, ako i jest
istina da moemo koliko hoemo dubQko u prolost pomak
nuti prve pojavne oblike klasne borbe pa ak i prve vie ili
manje elaborirane izraze teorije klasne borbe (u optici
pretea), ipak se tek poslije Marxa, pa ak i poslije konsti
tuiranja stranaka sposobnih da (u irokim razmjerima) na
metnu viziju drutvenog svijeta organiziranu prema teoriji
klasne borbe, moe u punom smislu rijei govoriti o klasama
i klasnoj borbi. Tako da oni koji, u ime marksizma, trae kla
se i klasnu borbu u pretkapitalistikim i predmarksistikim drutvima poinjaju teorijsku greku sasvim tipinu
za spoj scijentistikog realizma i ekonomizma, koji marksis
tiku tradiciju uvijek navodi na traenje klasa u samoj real
nosti drutvenog svijeta, esto svedenoj na vlastitu ekonom
sku dimenziju :2 paradoksalno je to marksistika teorija, koja
je izvrila teorijski utjecaj kakvom nema ravna u povijesti, u
svojoj teoriji povijesti i teoriji klase ne priznaje nikakav utje
caj teorije. Klasa (ili klasna borba) u isto je vrijeme i realitet i
volja, i samo je onda realitet ako je i volja, i volja je samo on
2.
U radovima marksistikih teoretiara uvijek nazona napetost izmeu
sociologistikog scijentizma i spontaneistikog voluntarizma potjee zacijelo
odatle to teoretiari ovisno o svom poloaju unutar podjele rada u kul
turnoj proizvodnji, a ovisno i o stanju u kakvom se ukazuju drutvene klase
stavljaju naglasak ili na klasu kao uvjet ili na klasu kao volju.

134

da ako je i realitet: politike prakse i predodbe (a napose

predodbe o podjeli u klase), takve kakve se mogu promatra
ti i mjeriti u odreenom trenutku u drutvu koje je bilo trajno
izloeno djelovanju teorije klasne borbe, djelomino su pro
izvod tog djelovanja teorije; napomenimo da je to djelovanje
jedan dio svoje simbolike djelotvornosti dugovalo injenici
da je teorija klasne borbe bila utemeljena objektivno, u ob
jektivnim i inkorporiranim svojstvima, i da su je zbog toga
svojim suuenitvom podravale sklonosti izraene u politi
kom osjeaju. Kategorije u kojima neka grupa promilja svo
je postojanje i predoava sebi vlastitu zbilju pridonose zbilji
te grupe. A to znai da je cjelokupna povijest radnikog po
kreta i onih teorija s pomou kojih je on izgradio drutvenu
realnost nazona u realnosti tog pokreta promatranog u odre
enom trenutku. Kategorije percipiranja drutvenog svijeta i,
u isto vrijeme, grupe formirane prema tim kategorijama for
miraju se u borbama koje sainjavaju povijest drutvenog svi
jeta.3
I ono znanstveno opisivanje koje je najstroe ogranieno
na konstatacije uvijek je izloeno opasnosti da funkcionira
kao propisivanje, kadro da pridonese svom vlastitom verifici
ranju djelujui kao teorija podobna da ostvari ono to nago
vjeuje. Jednako kao formula Sjednica je otvorena tako i
tvrdnja Postoje dvije klase moe biti shvaena i kao konstativan i kao performativan iskaz. Zbog toga su nerazrjeive
po samoj svojoj biti dileme u pogledu svih onih politikih te
za koje poput potvrivanja ili osporavanja postojanja kla
sa, regija ili nacija zauzimaju stav o realitetu razliitih
predoavanja realnosti ili o moi tih predoavanja da stvara
ju realitet. Znanost koja bi, objektivnom procjenom realisti
nosti suprotstavljenih stavova, htjela presuditi u tim raspra
vama moe, logino, samo opisati prostor borbi u kojima je
ulog izmeu ostaloga predoavanje snaga angairanih
u borbi i njihovih izgleda na uspjeh; a pritom ne smije zane
mariti injenicu da svako objektivno procjenjivanje onih
3.
Zato je povijest (osobito povijest misaonih kategorija) jedan od uvjeta
svijesti politike misli o vlastitom znaenju.

135

vidova realnosti o kojima se u realnosti vodi borba moe vri

ti sasvim realne utjecaje. Nemogue je ne vidjeti da predvia
nje moe funkcionirati ne samo u intenciji svog autora nego i
u realitetu svog drutvenog postojanja, bilo kao self-fulfilling
prophecy, performativna predodba kadra proizvoditi speci
fino politiki uinak konsekracije ustaljenog poretka (koji je
to moniji to je openitije priznat) bilo kao egzorcizam, po
doban da izaziva akcije koje su u stanju opovri predvianje.
Kao to je jasno pokazao Gunnar Myrdal, kljune rijei iz
leksika ekonomije, ne samo termini kao to su princip,
ravnotea, produktivnost, podeavanje, funkcija
itd. nego i centralniji, neizbjeniji pojmovi kakvi su korist,
vrijednost, stvarna ili subjektivna cijena kotanja itd.
da i ne govorimo o pojmovima kao to su ekonomski,
prirodan, pravedan (kojima bi trebalo dodati i racio
nalan) uvijek su u isto vrijeme i deskriptivni i preskriptivni.4
I najneutralnija znanost vri utjecaje koji nisu nimalo neu
tralni: na primjer, samim time to utvrujemo i objavljujemo
vrijednost kakvu poprima funkcija vjerojatnosti nekog doga
aja to jest, kao to naznauje Popper, snaga tenje tog
dogaaja da se dogodi, to je objektivno svojstvo inherentno
samoj prirodi stvari moemo pridonijeti jaanju (da se po
sluimo Leibnizovim izrazom) pretenzije tog dogaaja na
postojanje, navodei agense da se na nj pripreme i da mu se
podrede; ili moemo, naprotiv, potai agense da se mobilizi
raju kako bi se tom dogaaju oduprli, iskoritavajui pozna
vanje vjerojatnosti da bi njegovo pojavljivanje oteali ili ak
onemoguili. Isto tako nije dovoljno umjesto kolske suprot
nosti izmeu dvaju naina shvaanja drutvene diferencira
nosti kao skupa hijerarhiziranih slojeva ili kao skupa anta
gonistikih klasa postaviti pitanje, presudno vano za sva
ku revolucionarnu strategiju: da li u odreenom trenutku po
tlaene klase predstavljaju antagonistiku snagu kadru da de
finira vlastite ciljeve, ukratko, da li predstavljaju mobilizira
4.
G. Myrdal, The Political Elem ent in the D evelopm ent o f Econom ic
Theory, New York, Simon and Schuster, 1964, str. 10-21.

136

nu klasu ili, naprotiv, sloj smjeten na najnioj toki hijerarhiziranog prostora i definiran svojom udaljenou od domi
nantnih vrijednosti; odnosno, drugim rijeima: je li borba
klasa revolucionarna borba koja tei za tim da srui utvreni
poredak, ili je to konkurentska borba, svojevrsna utrka u ko
joj potlaeni nastoje prisvojiti svojstva i svojine dominantnih
slojeva. Nita ne bi realnost tako lako demantirala, dakle ni
ta ne bi bilo tako neznanstveno, kao odgovor na to pitanje
koji bi se temeljio iskljuivo na praksama i sklonostima agen
sa u danom trenutku pa bi propustio da uzme u obzir posto
janje ili nepostojanje takvih agensa ili organizacija koji bi bili
kadri raditi na potvrivanju ili osporavanju jednog ili drugog
vienja, na bazi vie ili manje realistikih pred-vianja objek
tivnih ansa za jednu ili drugu mogunost, pri emu su i
predvianja i same anse podlone utjecajima znanstvene
spoznaje realnosti.
Po svemu se moe zakljuiti da je utjecaj teorije utjecaj
to ga u samoj realnosti mogu vriti agensi i organizacije koji
su sposobni nametnuti odreeni princip di-vizije-podjele ili,
moda bolje, koji su sposobni proizvoditi ili simboliki po
dravati sustavnu sklonost prema favoriziranju odreenih vi
dova realnosti i prema ignoriranju drugih vidova to sna
niji i, osobito, to trajniji to je izriito iskazivanje i objektiviranje vre utemeljeno u realnosti i to je vea sukladnost iz
meu zamiljenih podjela i realnih podjela. Drugim rijeima,
potencijalna snaga koju mobilizira simboliko konstituiranje
biva to vea to je potpunija podudarnost izmeu klasifikatorskih svojstava kojima neka grupa izriito sebe karakterizi
ra i u kojima se ona prepoznaje i onih svojstava kojima su
agensi kao sastavni dijelovi te grupe objektivno obdareni
(svojstava koja definiraju poloaj agensa u raspodjeli instru
menata prisvajanja akumuliranog drutvenog proizvoda).
Znanost o drutvenim mehanizmima koji kao mehaniz
mi prenoenja kulturnog nasljea vezani uz funkcioniranje
obrazovnog sistema, ili kao mehanizmi simbolike dominaci
je, uzajamno uvjetovani s objedinjavanjem trita ekonom
skih i kulturnih dobara nastoje osigurati reproduciranje
postojeeg poretka, moe biti stavljena u slubu oportunisti
137

kog neupletanja, povezanog s racionaliziranjem funkcionira

nja tih mehanizama (gdje racionaliziranje' poprima oba zna
enja). Ali ona isto tako moe sluiti kao osnova politike us
mjerene prema posve suprotnim ciljevima, politike koja bi se,
raskidajui i s voluntarizmom svojstvenim ignoriranju ili oa
janju i s namjernim neupletanjem, oboruala poznavanjem
mehanizama zato da bi ih pokuala neutralizirati; i za koju
poznavanje vjerojatnoga ne bi bilo poticaj ni na fatalistiku
rezignaciju ni na neodgovorni utopizam nego bi bilo osnova
za neprihvaanje vjerojatnoga utemeljeno na znanstvenom
ovladavanju zakonima proizvoenja neprihvaane eventual
nosti.

III. ANALIZE DISKURSA

Ne postoji znanost o diskursu promatranom u sebi i za se

be; formalne osobine djela otkrivaju nam svoj smisao samo
onda ako ih dovedemo u vezu, s jedne strane, s drutvenim
uvjetima njihova proizvoenja to jest s pozicijama to ih
njihovi tvorci zauzimaju unutar polja proizvoenja i, s
druge strane, s tritem za koje su ona bila proizvedena (to
moe biti i samo polje proizvoenja), a takoer, u sluaju po
trebe, i s nizom trita na kojima su bila prihvaana. Znanosti
o diskursima kao sociolokoj pragmatici pripada mjesto koje
je danas jo prazno, iako ona ima neobino znaajne pret
hodnike, kao to su Pascal u Pismima provincijalcu, Nie
tzsche u Antikristu ili Marx u Njemakoj ideologiji; ona nai
me nastoji u najtipinijim formalnim osobinama diskursa ot
kriti djelovanje drutvenih uvjeta proizvoenja i opticaja tih
diskursa. U nekoj danoj retorici instituiranja prepoznaje se
govor institucije, a formalni postupci odaju nakane koje su
objektivno imanentne prisilama i nunostima odreene dru
tvene pozicije. Analitiar u isti mah uoava i drutvene osobi
ne stila i drutvene osobine autora: iza odreenog retorikog
efekta Marx otkriva kolu koja je proizvela taj efekt proizvo
dei poziciju i dispozicije njegova proizvoditelja; u nekom
drugom efektu Marx i Nietzsche raspoznaju invarijante sve
enikih strategija. Budui da isti uzroci izazivaju iste poslje
dice, nije udno to se u Marxovoj polemici sa Stirnerom mo
gu pronai analize koje su od rijei do rijei primjenljive na
francuska itanja Marxa. Ili to se najtipiniji postupci va
nog diskursa susreu kod filozofa koji su toliko udaljeni
meu sobom na teorijskom planu kao to su to Althusser i
141

Heidegger, jer je njima obojici zajedniki onaj smisao za vi

soko teoretiziranje koji je karakteristian za status filozofa. A
nimalo ne iznenauje ni to to analiza retorikih strategija s
pomou kojih Montesquieu svojoj poluprivatnoj mitologiji
nastoji dati privid znanstvenosti pronalazi postupke kakvima
se spontano utjeu sve jueranje i dananje lane znanosti.
Ali da bi se metoda potpuno potvrdila i ujedno izotrila
trebalo bi elaborirati mnogo pojedinanih sluajeva1 i tako
malo-pomalo dedukcijom utvrditi naela istinske socioloke
pragmatike.

/.

1. U toj bi se optici ovdje mogao ponovo obraditi sluaj Sentimentalnog

odgoja, gdje se rad na formiranju prim jenjuje na odreenu formu, na ponov
no kreiranje strukture vladajue klase (ili Flaubertova nemogueg poloaja u
toj strukturi) u formi koja je redefinirana u skladu sa zakonima literarnog
polja (usp. P. Bourdieu, Linvention de la vie d artiste, Actes de la recher
che en sciences sociales, 2, oujak 1975, str. 67-94). Ili bi se mogla uzeti ana
liza K ritike rasudne moi, koja pokazuje kako koherentnost manifestnog
diskursa prikriva razasute ulomke jednog potisnutog i objektivno kohe
rentnog diskursa o drutvenom svijetu (usp. P. Bourdieu, La distinction.
critique sociale du jugem ent, Pariz, Editions de M inuit, 1981, str. 565-585).

142

1. poglavlje

Cenzura i uobliavanje
LOUCHE, razrok. U gramatici ta ri
je znai dvosmislen: onaj koji isprva kao
da nagovjeuje jedan smisao a na kraju
oznaava posve drugaiji. Tako se nazivaju
prije svega reenice, one u ijoj konstrukci
ji postoji odreeni dvoznani obrat koji je
veoma tetan za jasnou iskaza. Reenica
dakle postaje dvosmislena zbog osobenog
rasporeda rijei od kojih je sastavljena, on
da kad se na prvi pogled ini da te rijei
stoje u nekom odreenom meusobnom
odnosu, mada je zapravo taj odnos sasvim
drugaiji: tako razroke osobe prividno gle
daju u jednom smjeru dok zapravo gledaju
u drugom.
(M. Beauzee, Encyclopedic methodique,
grammaire et litterature, sv. II).

Specijalni jezici to ih, sustavnim alteriranjem opeg jezika

proizvode i reproduciraju grupe strunjaka zapravo su, kao i
svaki diskurs, proizvodi kompromisa izmeu zainteresiranos
ti za izraavanje i odreene cenzure, potekle iz same struktu
re polja gdje se diskurs proizvodi i gdje je u opticaju. Vie ili
manje uspjela ovisno o specifinoj kompetenciji svog proizvoditelja, tada se posluimo Freudovim izrazom kom
promisna formacija predstavlja proizvod strategija eufemi
ziranja koje se sastoje u uobliavanju i u istovremenom na
metanju propisanih forma: te strategije tee za tim da osigu
raju zadovoljavanje interesa u izraavanju kao biolokog
nagona ili kao politikog interesa (u irokom smislu tog ter
mina) u granicama strukture vjerojatnosti postizanja mate
143

rijalne ili simbolike dobiti to je razliiti oblici diskursa mo

gu pribaviti razliitim proizvoditeljima ovisno o poloaju ka
kav ti proizvoditelji zauzimaju unutar polja, to jest u struktu
ri raspodjele specifinog kapitala koji se obre unutar tog
polja.1
Metafora cenzure ne smije nas zavarati: izraavanjem upravlja sama struktura polja, upravljajui u isto vrijeme i pri
stupom izraavanju i oblikom izraavanja; njime ne upravlja
nikava juridika instancija koja bi bila posebno osnovana za
to da registrira i spreava krenja svojevrsnog jezinog ko
deksa. Ta strukturalna cenzura djeluje posredstvom sankcija
polja koje funkcionira kao trite gdje se formiraju cijene raz
liitih vrsta izraavanja; nju ne moe izbjei nijedan proizvoditelj simbolikih dobara, pa ni ovlateni portparol, iji je au
toritativni govor vie no ikoji drugi podvrgnut normama slu
bene uljudnosti a sve koji su u potinjenom poloaju ona
osuuje na izbor izmeu utnje i sablanjivofe slobodnog go
vora. Cenzura se mora utoliko rjee oitovati u obliku izrii
tih zabrana to ih namee i sankcionira neki institucionalizi
rani autoritet, ukoliko su mehanizmi koji osiguravaju rasporeenost agensa po pojedinim pozicijama (mehanizmi koji
postaju neprimjetni kad im je djelovanje uspjeno) podobniji
da osiguraju takav raspored gdje razliite pozicije zauzimaju
agensi sposobni i voljni da proizvode diskurs (ili da ute) u
skladu s objektivnom definicijom dotine pozicije (time se
objanjava zato u procedurama kooptiranja uvijek imaju
znaajno mjesto naoko beznaajni pokazatelji kandidatovih
1.
Pod uvjetom da freudovski model shvaamo kao specijalan sluaj op
enitijeg m odela, unutar kojega je svako izraavanje proizvod nagodbe izme
u interesa u izraavanju i strukturalne nunosti odreenog polja oitovane
u obliku cenzure, pojmove to ih je razradila psihoanaliza moemo primije
niti i na podruju politike, gdje su esto i nastali. Drutvena represija kakva
se vri u krilu obiteljske zajednice kao polja odnosa snaga posebnog tipa (va
rijabilnih, u svojoj strukturi, ovisno o drutvenim uvjetima) posve je osobena
po svom obliku (obliku preutnog nareivanja i sugeriranja) i primjenjuje se
na posve osobenu vrstu interesa, na manifestacije seksualnog nagona: ali
freudovska analiza sintakse snova i svih individualnih ideologija prua sve
instrum ente nune za razumijevanje procesa eufemiziranja i uobliavanja
koji se odvija svaki put kada neki bioloki ili drutveni nagon mora ostvariti
kompromis s drutvenom cenzurom.

144

sposobnosti respektiranja propisanih forma). Cenzura nikad

nije tako savrena ni tako nevidljiva kao onda kad nijedan
agens nema nita drugo da kae osim onoga to je objektivno
ovlaten rei: on u tom sluaju ne mora ak ni biti vlastiti
cenzor, budui da je na neki nain jednom zauvijek cenzuri
ran kroz oblike percipiranja i izraavanja koje je interiorizirao i koji svoj oblik nameu svim njegovim iskazima.
Meu najdjelotvornijim i najskrovitijim cenzurama nalaze se one
koje se oituju na taj nain to neke agense iskljuuju iz komunicira
nja iskljuujui ih ili iz grupa koje govore ili s mjesta s kojih se go
vori autoritativno. Da bi se shvatilo to se moe a to se ne moe re
i u nekoj grupi, treba uzeti u obzir ne samo simbolike odnose sna
ga koji se u toj grupi uspostavljaju i koji nekim pojedincima (na pri
mjer enama) uskrauju mogunost govorenja ili ih prisiljavaju na
to da silom izbore pravo na govorenje, nego i same zakone formira
nja grupe (na primjer, svjesnu ili nesvjesnu logiku iskljuivanja), za
kone koji funkcioniraju kao prethodna cenzura.

Prema tome, simboliki proizvodi duguju svoja najspeci

finija svojstva drutvenim uvjetima svog proizvoenja i, jo
tonije reeno, poziciji proizvoditelja u proizvodnom polju
koje odreuje istovremeno, putem razliitih posredovanja, i
interes u izraavanju i formu i snagu cenzure nametnute tom
interesu i kompetenciju koja omoguava da se on zadovolja
va u granicama tih prisila. Zbog dijalektikog odnosa koji se
uspostavlja izmeu interesa u izraavanju i cenzure ne moe
se u opus operatum razlikovati forma i sadraj, to jest ono
to je reeno i nain kako je reeno ili ak kako je prihvaeno
od primaoca. Nameui uobliavanje, cenzura to je vri
struktura polja determinira formu za koju svi formalisti
smatraju da je mogu iupati iz drutvenih determinizama
i, ujedno, sadraj, nerazdvojiv od svog konformnog izraza,
dakle (u pravom smislu rijei) nezamisliv izvan poznatih for
ma i priznatih norma. Ona takoer determinira formu recep
cije: proizvoditi formalno primjeren filozofski diskurs, to jest
diskurs opremljen svim konvencionalnim znakovima (sintak
som, leksikom, referencijama itd.) po kojima se prepoznaje
filozofski diskurs, i na temelju kojih se nekom diskursu pri
145

znaje svojstvo filozofskog diskursa,2 to znai proizvoditi pro

izvod koji zahtijeva da bude primljen u propisanoj formi, to
jest uz potivanje formalnih osobina to ih sam sebi pridaje
odnosno, kako to pokazuje primjer knjievnosti, da bude pri
hvaen kao forma. Legitimna djela vre nasilje koje im prua
zatitu od nasilja potrebnog da bi se shvatila zainteresiranost
za izraavanje to je ta djela izraavaju jedino u obliku koji je
negira: povijest umjetnosti, knjievnosti ili filozofije svjedoe
o djelotvornosti strategija uobliavanja s pomou kojih po
sveena djela nameu norme vlastitog percipiranja; a ni me
todu kakva je strukturalna ili semioloka analiza, koja tvrdi
da strukture prouava neovisno o funkcijama, neemo sma
trati izuzetkom.
Drugim rijeima, djelo je vezano uz odreeno specifino
polje svojom formom jednako kao i svojim sadrajem: zami
ljati to bi Heidegger bio rekao u nekoj drugoj formi, na pri
mjer u formi filozofskog diskursa kakav je bio uobiajen u
Njemakoj 1890. godine, ili u formi politolokog lanka ka
kvi su u opticaju danas na Yaleu ili Harvardu ili bilo u kojoj
drugoj formi, znai zamiljati jednog nemogueg Heideggera
(na primjer, Heideggera lutalicu ili Heideggera koji je
1933. godine emigrirao) ili zamiljati jedno isto tako nemogu
e polje proizvoenja u Njemakoj u vremenu kada je proiz
vodio Heidegger. Forma ijim su posredstvom simboliki
proizvodi najizravnije povezani s drutvenim uvjetima svog
proizvoenja ujedno je onaj element s pomou kojega se os
tvaruje najspecifinije drutveno djelovanje tih proizvoda,
2.
Tome, dakako, nita ne pridonosi u tolikoj mjeri kao status filozofa
priznat njegovu autoru i kao znakovi i insignije akadem ske titule, izda
vaka kua ili, jednostavno, ime i prezime po kojima se razaznaje autoro
va pozicija u filozofskoj hijerarhiji. Da bismo osjetili kolik je uinak tog fak
tora, dovoljno je da zamislimo na koji bi se nain itala ona stranica o elek
trinoj centrali i o starom mostu na Rajni (usp. M. Heidegger, Essais et con
ferences, Pariz, G allim ard, 1973, str. 2122) zbog koje je njezina autora
jedan od njegovih kom entatora (R. Scherer, Heidegger, Pariz, Seghers, 1973,
str. 5) ustoliio kao prvog teoretiara ekoloke borbe, da ju je sluajno
potpisao kakav lider ekolokog pokreta ili kakav m inistar ijem resoru pri
pada briga za kvalitet ivljenja, ili pak da ispod nje stoje inicijali kakve grupice Ijeviarskih gim nazijalaca (jasno je da bi te razliite atribucije postale
posve vjerojatne jedino ako bi bile praene odreenim modifikacijama for
me).

146

posebno simboliko nasilje to ga onaj tko ga vri moe vriti

i onaj tko ga podnosi moe podnositi jedino u formi u kojoj
nasilje ostaje neprepoznato kao takvo, to jest u formi u kojoj
je ono priznato kao legitimno.
Retorika lanog reza

Specijalni se jezik razlikuje od znanstvenog jezika po tome

to pod prividom autonomnosti krije heteronomnost: nespo
soban da funkcionira bez sudjelovanja obinog jezika, on
mora proizvoditi iluziju neovisnosti s pomou strategija la
nog reza, primjenjujui razliite postupke, ovisno o poljima,
a unutar istog polja, ovisno o pozicijama i momentima. On,
na primjer, moe oponaati temeljno svojstvo svakog znan
stvenog jezika, odreenost elemenata pripadnou sistemu.3
Rijei to ih rigorozna znanost pozajmljuje iz obinog jezika
dobivaju cjelokupan svoj smisao iz konstruiranog sustava, i
(esto neizbjena) odluka da se odabere opa rije umjesto
kakva neologizma ili umjesto arbitrarnog istog simbola mo
e, u kontekstu valjane metode, biti inspirirana jedino nasto
janjem da se iskoristi sposobnost to je ponekad krije u sebi
jezik kao skladite proizvoda kolektivnog rada: sposobnost
da iskazuje dotad nesluene odnose.4 Rije grupa u jeziku
3.
Svaki sistem poznaje u biti samo vlastite prvotne forme i ne moe go
voriti ni o emu drugom (J. Nicod, La geometrie dans le m onde sensible,
Pariz, PUF, novo izd. 1962, str. 15). U tom istom smislu Bachelard primjeu
je da znanstveni jezik stavlja navodnike kako bi oznaio da su rijei iz obi
nog jezika ili iz ranijeg znanstvenog jezika to ih je on zadrao potpuno na
novo definirane i da cjelokupan svoj smisao zadobivaju iz sistema teorijskih
relacija u koji su ukljuene (G. Bachelard, Le materialisme rationnel, Pariz,
PUF, 1953, str. 216-217).
4.
Na osobit se nain problem jezika postavlja pred drutvene znanosti,
pogotovu ako pretpostavljamo da one moraju teiti za najirom difuzijom
svojih rezultata, jer je ona uvjet defetiizacije drutvenih odnosa i po
novnog prisvajanja drutvenog svijeta: upotreba rijei obinog jezika oito
sadrava opasnost vraanja na obino znaenje i s tim vraanjem uzajamno
uvjetovanog gubljenja znaenja nam etnutog uvrtavanjem u sustav znanstve
nih odnosa; a utjecanje neologizmima ili apstraktnim simbolima pokazuje,
jasnije nego sami navodnici, raskid u odnosu prema opem znaenju, ali
ujedno moe lako izazvati prekid u komunikaciji znanstvenog pogleda na
drutveni svijet.

147

matematiara savreno je samodovoljan simbol jer je potpu

no definirana operacijama i odnosima koji definiraju isklju
ivo strukturu tog pojma i koji su u izvoritu njegovih svoj
stava. Naprotiv, veina specijalnih upotreba te rijei to ih
nabrajaju rjenici na primjer, u slikarstvu, skup vie oso
ba koji ini organsko jedinstvo unutar umjetnikog djela ili
u ekonomiji skup poduzea objedinjenih razliitim veza
ma tek su u neznatnoj mjeri autonomne u odnosu prema
prvotnom znaenju i ostale bi nerazumljive svakome tko nije
u praksi ve prije ovladao tim znaenjem. Nebrojene su Heideggerove rijei koje su pozajmljene iz obinog jezika; ali
one su preobraene uobliavanjem koje proizvodi privid au
tonomnosti filozofskog jezika uvrtavajui ih, sustavnim na
glaavanjem formalnih srodnosti, u mreu odnosa oitovanih
u vidljivoj formi jezika i uvjeravajui nas na taj nain da sva
ki element diskursa ovisi o drugima u isto vrijeme i kao oznaitelj i kao oznaeno. Tako se posve obina rije kakva je
Fursorge, pomo, zbrinjavanje, na vidljiv nain, samom
svojom formom, povezuje sa cijelim nizom srodnih rijei:
Sorge, briga, Sorgfalt, briljivost, Sorglosigkeit, bezbrinost, sorgenvoll, brian , besorgt, zbrinut, Lebenssorge,
briga za ivot, Selbstsorge, briga o sebi.* Igra rijeima is
tog korijena, veoma esta u izrekama i poslovicama svih na
rodnih mudrosti, samo je jedno od formalnih sredstava za
cijelo najpouzdanije s pomou kojih se izaziva osjeaj
nune povezanosti izmeu dvaju oznaenih. Povezivanje aliteracijom ili asonancom, koje uspostavlja tako rei materijal
ne odnose formalne i zvukovne slinosti, moe takoer iza
zvati formalno nune asocijacije kadre da razotkriju neki
skrovit odnos izmeu oznaenih ili, jo ee, da takav odnos
* Kad Bourdieu navodi cijele reenice ili odlom ke iz Heideggerova Bitku
i vremena, mi ih citiram o prema prijevodu Hrvoja arinia (izd. Naprijed,
Zagreb 1985). Francuski prijevod kojim se Bourdieu slui za potrebe svoje
analize ponekad se dosta razlikuje od arinieve verzije, pa je zbog toga na
nekim mjestima u ovom prijevodu malo um anjena pertinentnost Bourdieuove argumentacije. M eutim, u prevoenju pojedinanih Heideggerovih ter
mina preuzetih iz opeg jezika morali smo ponegdje odstupiti od arinievih
predloaka i pribliiti se francuskom prijevodu, jer se inae uope ne bi
mogla odrati koherentnost Bourdieuova dokaznog postupka. (Op. prev.)

148

stvore samom formalnom igrom: takve su, na primjer, filo

zofske igre rijeima iz Heideggerove druge faze, Denken =
Danken, misliti = zahvaljivati, ili nizovi kalambura na te
mu Sorge als besorgende Fursorge, briga kao zbrinjavanje
koje se brine o
te bi igre glasno upozoravale na prazni
verbalizam kad splet morfolokih aluzija i etimolokih referencija ne bi stvarao iluziju globalne koherentnosti forme,
dakle smisla, a time i iluziju nunosti ovakva diskursa: Die
Entschlossenheit aber ist nur die in der Sorge gesorgte und
als Sorge mdgliche Eigentlichkeit dieser selbst ( Ali odlu
nost je samo u pravosti nje same, brinutoj u brizi i moguoj
kao briga.)5
Svi su potencijalni resursi obinog jezika upotrijebljeni da
bi se stvorio osjeaj kako postoji nuna veza izmeu svih oznaitelja i kako se odnos izmeu oznaitelja i oznaenih us
postavlja jedino posredstvom sustava filozofskih pojmova,
strunih izraza koji su oplemenjena forma obinih rijei
(Entdeckung, otkrivanje, i Entdecktheit, otkrivenost), tra
dicionalni pojmovi (Dasein, rije zajednika Heideggeru, Jaspersu i nekolicini drugih), upotrebljavani, meutim, s laga
nim pomakom koji treba da istakne odreeni alegorijski (on
toloki, metafiziki itd.) otklon, nanovo iskovani neologizmi
ija je zadaa uspostavljanje distinkcija na kakve se dotad
navodno nije pomiljalo, neologizmi koji u svakom sluaju
moraju izazvati osjeaj radikalnog transcendiranja (egzistencijski i egzistencijalan; vremenski, zeitlich, i temporalan, tem
poral, - opozicija koja, uostalom, ne igra nikakvu stvarnu
ulogu u Sein und Zeit).
Uobliavanje proizvodi u isto vrijeme iluziju sistemati
nosti i posredstvom te iluzije i reza to ga stvara izmeu
specijaliziranog jezika i obinog jezika iluziju o autonom
nosti sistema. Ulazei i integrirajui se u mreu morfoloki
slinih i ujedno etimoloki srodnih rijei i, tim putem, u tek5.
M. Heidegger, Sein und Zeit, Tubingen, Niemeyer (1. izd. 1927), 1963,
str. 300-301. U arinievu prijevodu, op. cit. str. 342, op. prev. Heidegger e
ii sve dalje u tom smjeru: budui da e rasti njegov autoritet, on e sve vie
osjeati da mu je doputeno da se slui besprizivnim verbalizmom koji je
granica svakog autoritativnog diskursa.

149

sturu heideggerovskog rjenika, rije Fursorge liava se svog

prvotnog znaenja, onoga koje je jednoznano dano u izrazu
Sozialfursorge, socijalna pomo, drutvena briga: preobli
ena, preobraena, ona gubi svoj drutveni identitet i svoje
uobiajeno znaenje da bi poprimila odreeno indirektno
znaenje (koje bi otprilike izrazila rije procuratio uzeta u
svom etimolokom smislu). Na taj se nain drutvena utvara
kakva je (socijalna) pomo taj simbol drave-providnosti ili drave-sigurnosti, koji Carl Schmitt ili Ernst Jiinger
razotkrivaju svojim ne tako eufemiziranim jezikom moe
manifestirati u legitimnom jeziku (Sorge i Fursorge nalaze se
u samom sreditu teorije temporalnosti) ali u takvu obliku da
se ne pojavljuje oito, da je dakle zapravo nema.
Ukljuivanjem u sistem filozofskog jezika ostvaruje se denegacija prvotnog znaenja, onog znaenja to ga rije-tabu
poprima u kontekstu sistema obinog jezika, znaenja koje,
slubeno izbaeno iz manifestnog sustava, i dalje ivi pod
zemnim ivotom. Denegacija se nalazi u izvoritu dvostruke
igre kakvu omoguava dvostruka informacija sadrana u sva
kom elementu diskursa, koji se uvijek definira istovremenom
pripadnou dvama sistemima, manifestnom sistemu filozof
skog idiolekta i latentnom sistemu obinog jezika.
Preobraavati koliko je to potrebno zainteresiranost za iz
raavanje zato da bismo je uklopili u poredak onoga to je
unutar odreenog polja izrecivo, da bismo je iupali iz sfere
neizrecivog i neiskazivog, ne znai samo jednu rije zamjenji
vati drugom, cenzuriranu rije prihvatljivom. Iza te elemen
tarne forme eufemiziranja krije se druga, mnogo suptilnija:
ona se sastoji u tome da bitnu osobinu jezika, primat odnosa
nad elementima ili prema saussureovskoj opoziciji for
me nad supstancijom, iskoritavamo zato da bismo prikrili
potiskivane elemente ukljuujui ih u mreu odnosa koja mo
dificira njihovu vrijednost a da pri tome ne modificira njiho
vu supstanciju.6 Jedino u specijalnim jezicima kakve proiz
6.
U tome se sastoji i jedna od spontanih strategija svojstvenih uljudnosti
koja moe agresivnost, drskost ili nametljivost sadranu u naredbi ili u pita
nju stvarno neutralizirati jedino tako da tu naredbu ili pitanje integrira u
skup simbolikih, verbalnih ili neverbalnih m anifestacija koje treba da za
maskiraju sirovo znaenje elementa uzetog izdvojeno.

150

vode specijalisti s izriitom namjerom da ostvare sistemati

nost, u potpunosti se uobliavanjem postie efekt prikriva
nja: u tom sluaju, kao i u svim onim sluajevima kamufliranja formom propisanom formom kakve analizira Gestalttheorie, znaenja-tabui, mada su teoretski prepoznatljivi,
ostaju praktiki nespoznati; prisutni kao supstancija oni su,
poput lica izgubljenog u lisnatoj kronji, odsutni kao forma,
odsutni iz forme. Izraz postoji zato da bi prikrio primitivna
iskustva drutvenog svijeta i drutvene utvare svojstvene tom
svijetu i da bi ih ujedno razotkrio; da se oni iskau ali da se
pritom, samim nainom iskazivanja, kae da se ne iskazuju.
Taj ih izraz moe iskazati jedino u formi koja ih ini nepre
poznatljivima zato to ne moe sebe priznati formom koja ih
iskazuje. Podlona preutnim ili izriitim normama nekog
posebnog polja, prvotna se supstancija ako se tako moe
rei rastvara u formi; uobliujui se, uzimajui propisane
forme, ona se pretvara u formu i uzaludno bi bilo na nekom
odreenom mjestu, u nekom skupu kljunih rijei ili slika,
traiti sredite toga kruga koji je svagdje i nigdje. To uobliavanje je istovremeno i transformacija i transsupstancijacija:
oznaena supstancija je st ona oznaiteljska forma u kojoj se
ostvarila.
Zbog uobliavanja je istovremeno i ispravno i neopravda
no svoditi denegaciju na ono to ona nijee, na drutvenu utvaru koja je u njezinu izvoritu. Budui da taj kao to hegelovskim izrazom kae Freud Aufhebung potiskivanja
nijee i u isti mah odrava i potiskivanje i potisnuti sadraj,
on omoguava da se ostvare sve dobiti, dobit od iskaza i do
bit od nainom iskazivanja postignutog osporavanja svega
to je iskazano. Jasno je da opozicija izmeu Eigentlichkeit,
to jest autentinosti, i Uneigentlichkeit, neautentinosti
tih, kako Heidegger kae, kardinalnih naina tu-bitka
oko kojih se, i to sa stajalita najstriktnije internih iitavanja, organizira itavo djelo predstavlja samo poseban i po
sebno suptilan oblik uobiajene opozicije izmeu elite i
masa. Das Man, to se koje znai ljudi, svijet, Jav
nost tiransko je (diktatura javnosti), inkvizitorsko (svi
jet se mijea u sve) i nivelatorsko, i ono izmie odgovornos
151

tima, odbacuje breme vlastite slobode, preputa se frivolnosti

i lakoumnosti, ukratko, ponaa se kao uivalac socijalne po
moi koji neodgovorno ivi na teret drutva. Trebalo bi, kroz
cjelokupni taj tisuu puta komentirani odlomak7 prebrojati
opa mjesta univerzitetskog aristokratizma to ga pothranju
ju topoi na temu agora, kojoj antitezu predstavlja shole, to
znai ujedno dokolica i kola: odbojnost prema statistici
(to je motiv prosjeka), tom simbolu svih operacija niveliranja koje ugroavaju osobu (ovdje nazvanu Daseiri) i
njezine najdragocjenije atribute, originalnost i tajnovi
tost; mrnju prema svim nivelatorskim (drugi bi rekli
omasovljujuim) snagama, a u prvom redu zacijelo odboj
nost prema egalitaristikim ideologijama koje ugroavaju te
kovine napora (ono to je bilo postignuto po cijenu napo
ra), to jest kulturu, taj specifini kapital mandarina, sina
vlastitih djela, i koje daju poticaja frivolnosti i lakoum
nosti masa; pobunu protiv drutvenih mehanizama ka
kav je javno miljenje, taj nasljedni neprijatelj filozofa, koje
se ovdje ponovo pojavljuje u poigravanju rijeima dffentlich
i Offentlichkeit, javan i javnost, jednom rijei pobunu
protiv svega to simboliziraju socijalna pomo, demokraci
ja, stranke, plaeni godinji odmori (koji su napadaj na mo
nopol na shole i na meditiranje u umi) i masovna kultura,
televizija i Platon u depnoj knjizi.8 Heidegger e sve to, svo
jim neponovljivim pastoralnim stilom, iskazati mnogo bolje u
svom (1935. g. redigiranom) djelu Einfuhrung in die Metaphysik, kad bude htio pokazati kako se trijumf znantveno7. M. Heidegger, op. cit. str. 126-127 (francuski prijevod: R. Boehm i A.
de Waelhens, Pariz, G allim ard, 1964, str. 159-160) [ariniev prijevod, op.
cit. str. 144-145]. Odsad e prva brojka upuivati na njemako izdanje, a dru
ga na francuski prijevod, ako on postoji.
8. U trenutku kada sam ovo pisao nisam imao doslovce u sjeanju ovaj
odlom ak iz eseja o nadilaenju metafizike (1936-1946), posveen poseb
nom vidu vladavine tehnike, to jest knjievnoj dirigiranoj ekonom iji:
Organiziranje radi snabdjevenosti podvrgava ljudske potrebe za sirovina
ma istim regulacijam a kao i potrebe za zabavnim knjigama i za poezijom, u
ijem proizvoenju pjesnik nije ni po emu vaniji od knjigovezakog egrta
koji u uvezivanju pjesam a za kakvu knjinicu poduzea pomae, na primjer,
na taj nain to donosi iz skladita potrebnu koliinu kartona. (M. Heideg
ger, Essais et conferences, Pariz, Gallim ard, 1973, str. 110; kurziv je moj.)

152

-tehnolokog duha u zapadnjakoj civilizaciji zavrava i do

kraja ostvaruje u bijegu bogova, unitavanju zemlje, pretva
ranju ovjeka u masu, primatu osrednjosti (die Flucht der
Gdtter, die Zerstorung der Erde, die Vermassung des Menschen, der Vorrang des Mittelmassigen).9
Ali je isto tako jasno da u krugu filozofski distingviranih
duhova ta suprotnost izmeu distingviranog i vulgarnog ne
bi mogla poprimiti vulgarnu formu. Univerzitetski aristokratizam razlikuje distingvirane oblike aristokratizma i njegove
vulgarne oblike: zbog tog smisla za filozofsku distingviranost10 Heideggerovi e protivnici u njegovu djelu, pa ak i u
njegovim politikim spisima, uzalud tragati za najupadljivi
jim tezama svojstvenim nacizmu, a njegovi e sljedbenici ne
prekidno, uporno nabrajati dokaze o njegovoj elji da se dis
tancira od najoitijih oblika prezira prema masama." Opozi
cija koju bismo mogli nazvati primarnom u oba smisla
te rijei funkcionirat e u djelu jo jedino u obliku u kakvu
je jednom zauvijek u nj ula i koji e se neprestano preobra
avati, u skladu s nepokretnom evolucijom sustava, da bi po
primao nove, ali uvijek visoko sublimirane forme.
Uobliavanje je, samo po sebi, i upozorenje: ono svojom
nadutou iskazuje suverenu distanciranost od svih determiniranja, pa i od izama koji nesvodljivu singularnost neke
misli svode na uniformiranost svojstvenu logikoj klasi; a i
distanciranost od svih determinizama, a posebno, dakako, od
drutvenih determinizama, koji nezamjenljivu jedinstvenost
mislioca svode na banalnost svojstvenu nekoj (drutvenoj)
klasi. Upravo ta distanciranost, ta razlika, eksplicitno je us
postavljena u samom srcu filozofskog diskursa u obliku opo
zicije izmeu ontolokog i ontikog (ili antropolokog) i osi
gurava ve ionako eufemiziranom diskursu drugu, i to neo
9. Drugi je simptom tog aristokratizma pejorativna obojenost svih pridje
va koji slue kvalifikaciji onoga to je pretfilozofsko: neautentian, vul
garan, svakidanji, javan, itd.
10. Trebalo bi sustavno popisati sve oblike simbolike s pomou koje filo
zofski diskurs odaje svoju nadutost, kakva i prilii dom inantnom diskursu.
11. Mislimo, na primjer, na razm atranja o biologizmu (usp. M. Heidegger,
Nietzsche, Pariz, Gallim ard, 1961, napose sv. II, str. 247).

153

svojivu, liniju obrane: od tog trenutka svaka rije nosi na sebi

neizbrisiv trag reza kojim se autentino ontoloko znaenje
odvaja od obinog i vulgarnog znaenja i koji se ponekad,
jednom od onih kasnije tako esto oponaanih fonolo
kih igara (existentiell/existential) unosi i u oznaiteljsku sup
stanciju. Stoga se dvostruka igra podvojenim rijeima prirod
no nastavlja u upozorenjima protiv vulgarnih i vulgarno
antropolokih itanja koja bi ponovo iznijela na vidjelo
osporavana ali ne i opozvana znaenja, filozofskim sublimiranjem osuena na odsutnu prisutnost, na fantomsko posto
janje: Naziv brigovanje ima najprije svoje predznanstveno
znaenje i moe kazivati: neto izvoditi, obavljati, dovoditi
na istac. Izraz moe znaiti takoer: neto skrbiti sebi, u
smislu pribavljati si neto. Zatim, taj izraz upotrebljavamo u
jo jednoj karakteristinoj izreci: brigujem, da se pothvat ne
izjalovi. Tu brigovanje znai neto poput strahovati. Nasu
prot tim predznanstvenim, ontikim znaenjima u ovom se is
traivanju izraz brigovanje upotrebljava kao ontoloki ter
min (existential), i to kao oznaka bitka jednog mogueg bitka-u-svijetu. Naziv nije odabran recimo stoga to je tubitak
ponajprije i u velikoj mjeri ekonomian i praktian, nego
zato to bitak samog tubitka treba uiniti vidljivim kao brigu.
Taj pak izraz valja shvatiti kao ontoloki strukturni pojam.
Izraz nema nikakve veze s tegobom, sjetom i ivotnom bri
gom, to je ontiki mogue nai u svakom tubitku.12
12.
M. Heidegger, Sein un d Zeit, str. 5657 (7879). [Citirano prema arinievu prijevodu, op. cit. str. 63. Osim za rije brigu, sve druge kurzive unio
je u ovaj citat P. Bourdieu. Op. prev.] Ove strategije upozoravanja bile bi
mogle pobuditi nepovjerenje francuskog itaoca da mu uvjeti recepcije tih
Heideggerovih tekstova nisu pruili malo anse da uoi skrivene konotacije
od kojih se autor unaprijed ograuje (s obzirom na to da ih prijevodi sustav
no briu u ime reza izmeu ontikog i ontolokog). I doista, osim prepre
ka to ih analizi suprotstavlja svako djelo koje je proizvod tako svjesnih i ta
ko sustavnih strategija eufemiziranja, ovdje se oituje jo i jedan od najpo
gubnijih efekata izvoza kulturnih proizvoda: nestanak svih suptilnih znako
va drutvene ili politike pripadnosti, svih esto veoma diskretnih
naznaka drutvene znaajnosti diskursa i intelektualne pozicije njegova au
tora, ukratko svih onih mikroskopski sitnih osobina diskursa kojima govor
nik jezika izvornika oito prvi podlijee kao rtva, ali koje on moe zapaziti
bolje od ikoga, ako samo raspolae tehnikam a objektivizacije. Mislim, na
primjer, na sve one administrativne konotacije to ih Adorno (Jargon der

154

Nametanje reza usjeenog izmeu posveenog i profanog

znanja sastavni je dio tenja svake grupe specijalista koja na
stoji osigurati za sebe monopol na znanje ili na posveenu
praksu na taj nain to sve druge proglaava profanima; a ov
dje to nametanje poprima osebujan oblik: ono je posvudanje i, u izvjesnom smislu, podvaja svaku rije i okree je pro
tiv nje same nameui joj znaenje po kojemu ona ne znai
ono to se ini da znai, ugraujui u nju navodnicima ili
alteriranjem same njezine oznaiteljske supstancije, a esto i
jednostavnim etimolokim ili fonolokim povezivanjem s ne
kim leksikim skupom distancu koja autentini smisao
dijeli od vulgarnog ili naivnog smisla.13 Diskreditirajui
prvotna znaenja, koja i dalje funkcioniraju kao skriveni os
lonac brojnih odnosa obuhvaenih manifestnim sustavom,
otvara se mogunost da se dvostruka igra ako se tako mo
e rei podigne na drugu potenciju. I doista, usprkos ana
temi koja lei na njima, ta osporena znaenja jo uvijek ispu
njavaju jednu filozofsku funkciju jer u najmanju ruku
igraju ulogu negativnog referenta, u odnosu prema kojemu se
naglaava filozofska distanca, ontoloka razlika izmeu
ontolokog i ontikog, to jest izmeu inicijacijom po
sveenog i profanog mislioca koji je, u svojoj nekulturnosti
ili iskvarenosti, jedini odgovoran za greno spominjanje vul
garnih znaenja. Upotrebljavati na drugaiji nain svako
dnevne rijei, reaktivirati suptilnu istinu, onaj etymon to ga
uobiajena upotreba preputa zaboravu, to znai pretvarati
ispravan odnos prema rijeima u osnovicu uspjeha ili neus
pjeha filoloko-filozofske alkemije: Ako alkemiar koji nije
srcem i duom upuen u tajnu ne uspijeva u svojim pokusi
Eigentlichkeit, Z ur deutschen Ideologic, Frankfurt, Suhrkamp, 1964, str.
6670) otkriva u egzistencijalnim terminima susret (Begegnung), raz
govor, ili u rijeima Auftrag (zadaa) i Anliegen ova posljednja je osobito
dvosmislena: u isto vrijeme predmet administrativne molbe i predmet elje
do kojega nam je stalo; te je rijei upotrebljavao s pomacima ve i Rilke u
svojoj poeziji.
13.
U istoj se optici moe objasniti na kakav se nain druge varijante sacerdotalnog profetizma danas slue epistemolokim rezom, tim svoje
vrsnim, jednom , i to jednom zauvijek, ostvarenim inicijacijskim prelaskom
jednom zauvijek zacrtane granice izmeu znanosti i ideologije.

155

ma, to se ne dogaa samo zato to se on slui sirovim elemen

tima nego u prvom redu zato to on u svom razmiljanju vidi
obina svojstva tih sirovih elemenata a ne vidi arobne moi
idealnih elemenata. I tako, im je izvreno potpuno i apsolut
no podvajanje, mi izravno iskustveno-doivljavamo idealnost.14 Jezik takoer ima svoje suptilne elemente to ih oslo
baa filoloko-filozofska suptilnost; takav je element, na pri
mjer, gramatiko dvojstvo grkoga on, koje je istovremeno i
imenica i glagolski oblik pa Heidegger zbog toga kae: Ono
to se, tako prezentirano, isprva ini gramatika suptilnost,
zapravo je zagonetka bitka.15
Na taj se nain, pouzdajui se u djelotvornost filozofskog
denegiranja, moe ii ak dotle da se ponovo prizovu u sjea
nje cenzurirana znaenja i da se izvue dodatni efekt iz pot
punog izvrtanja odnosa izmeu manifestnog i skrovitog sus
tava time to se potisnuto vraa u svijest: zar se mo bitne
misli ne dokazuje jasno u njezinoj sposobnosti da utemelju
je u bitku tako smijeno nebitne stvarnosti kakva je socijal
na sigurnost stvarnosti tako nedostojne miljenja da mo
gu biti imenovani samo u navodnicima?16 Na taj nain, u tom
izvrnutom svijetu gdje je dogaaj tek ilustracija biti, te
melj je utemeljen onim to se na njemu temelji.17 Skrb kao
faktina socijalna ustanova temelji se, na primjer u ustroj
14. G. Bachelard, Le materialisme rationnel, Pariz, PUF, 1963, str. 59.
15. M. Heidegger, C hemins qui ne m enent nulie part, Pariz, Gallim ard.
1962, str. 281.
16. Drugi, naroito karikaturalan prim jer svemoi esencijalne misli mo
emo proitati u tekstu predavanja iz 1951. g., Graditi, stanovati, misliti
(Essais et conferences, str. 193), gdje se stam bena kriza transcendira pre
tvarajui se u ontoloku krizu stanovanja.
17. Taj tipino filozofski efekt predodreen je da bude reproduciran
nebrojeno puta, u svim susretim a filozofa s profanim sugovornicima,
napose sa strunjacim a iz pozitivnih disciplina, sklonim da priznaju drutve
nu hijerarhiju legitimiteta koja filozofu daje poloaj posljednje instance,
vrhovne i u isti mah utemeljiteljske. Taj e profesorski trik biti, dakako,
najkorisniji u uenoj upotrebi: filozofski tekst, proizvod ezoterizacije, bit
e egzoteriziran s pomou kom entiranja, koje je, zbog njegove ezoterinosti,
neophodno i koje je najuspjenije u (lanim) konkretizacijama, kad se pri
mjenjuje obrnut postupak pa se ide od (lanog) reza do reaktiviranja prvot
nog znaenja, u poetku eufemiziranog i tako ezoteriziranog ali praenog
reproduciranjem upozorenja (ovo je tek jedan prim jer) ija je namjena
odravanje inicijacijske distance.

156

stvu bitka tubitka kao su-bitka. Njezina je faktina nunost

motivirana u tome to tubitak najprije i najee boravi u deficijentnim modusima skrbi.18Ta oita i nevidljiva referencija, nevidljiva po tome to je oita, svojom smionou prido
nosi prikrivanju injenice da autor nikad nije ni prestao go
voriti o socijalnoj skrbi u cijeloj toj knjizi koja je slubeno
posveena jednoj ontolokoj osobini tu-bitka, dok fakti
nu (tj. obinu, vulgarnu, banalnu) potrebu za skrbi prikazu
je tek kao dogaajnu manifestaciju te ontoloke osobine.
Zato lae govorei mi da putuje u Krakov, kako bih ja
povjerovao da putuje u Lavov, dok ti uistinu putuje u Kra
kov? Dajui savren primjerak ostvarenja paradigme ukra
denog pisma, koju Lacan objanjava Poeovom pripovijet
kom,19 Heidegger nas, obznanjujui to uistinu ini, nastoji
uvjeriti da uistinu ne ini ono to nikad nije ni prestao initi.
I doista, nema nikakve sumnje: socijalna skrb, Sozialfursorge, stvarno je ono to se skrbi, brine za korisnike pomo
i i umjesto njih, ono to ih rastereuje od brige o njima
samima i tako im doputa bezbrinost, lakoumnost i po
vrnost, jednako kao to njezina uzviena varijanta, filozof
ska Fursorge, rastereuje Dasein od svake brige ili kako je
govorio (ili kako je mogao rei) Sartre iz 1943. g. ona bitak
za sebe oslobaa od slobode, preputajui ga na taj nain
dvolinosti i ozbiljnosti koje su svojstvene neautenti
noj egzistenciji. Se (to jest onaj tko se prepustio pomoi
drugih) rastereuje tako svaki pojedini tubitak u njegovoj
svakidanjosti. Ne samo to; s tim rastereenjem bitka ide Se
na ruku tubitku, ukoliko u njemu poiva tendencija k olakom
uzimanju (lakoumnosti) i injenju olakim (povrnosti). I
jer Se s rastereenjem bitka neprestano ide na ruku svakom
pojedinom tubitku, ono zadrava i uvruje svoju tvrdokor
nu vladavinu.20
18. M. Heidegger, Sein und Zeit, str. 121 (153) (u arinievu prijevodu,
str. 138; u Bourdieuovu tekstu za termin skrb navodi se i izvorno Fursor
ge ; kurziv je Bourdieuov op. prev.J.
19. J. Lacan, Ecrits, Pariz, Le Seuil, 1966, str. 1161.
20. M. Heidegger, op. cit., str. 127 128 (160) (u arinievu prijevodu str.
145; unutar citata iz prijevoda, izvan navodnika i u zagradama, navodi se
Bourdieuov kom entar odnosno njegovo preuzimanje Hideggerovih termina

157

Poigravanje vidljivim jezinim formama dovedeno je do

savrenstva onda kad se ne odnosi na izdvojene rijei nego
na parove termina, to jest na odnose meu antagonistikim
terminima. Za razliku od jednostavnih filozofskih kalambura
zasnovanih na asonanci ili aliteraciji kardinalne igre rijei
ma, one koje usmjeruju i dubinski organiziraju misao, poi
gravaju se verbalnim formama onda kada su to istovremeno i
vidljive forme i forme klasificiranja. Ove totalne forme obje
dinjuju u sebi meusobno neovisne nunosti zvuka i smisla u
udesnom, dvostruko nunom izrazu; one su preobraeni ob
lik jezinog materijala koji je ve politiki uoblien, to jest
uoblien prema objektivno politikim naelima oprenosti, i
koji je registriran i sauvan u obinom jeziku. Jedino tako se
moe objasniti posebna naklonost svih uenih jezika prema
miljenju u parovima: u tom sluaju nije cenzuriran i potis
nut izdvojeno uzet tabu-termin nego odnos oprenosti meu
rijeima, a on uvijek upuuje na odnos oprenosti meu
drutvenim grupama.21
Obini jezik nije samo beskonano velika zaliha vidljivih
forma ponuenih poetskim ili filozofskim igrama ili kao
kod Heideggera u njegovoj posljednjoj fazi i kod njegovih
nastavljaa slobodnim asocijacijama svojstvenim onome
to je Nietzsche nazivao Begriffsdichtung; on je ujedno re
zervoar oblika apercepcije drutvenog svijeta, rezervoar op
ih mjesta u kojemu su pohranjena naela gledanja na dru
prema francuskom prijevodu op. prev.]. Budui da je heideggerovski fi
lozofski stil zbir m alobrojnih bezbroj puta ponavljanih efekata, radije smo
ih fiksirali na nivou jednog jedinog odlom ka na analizi pomoi (skrbi)
gdje se svi efekti nalaze koncentrirani, u odlomku koji bi trebalo ponovo
proitati u komadu da bi se vidjelo kako se ti efekti praktiki artikuliraju u
diskurs.
21.
Tako nebrojeni parovi oprenosti to ih izmiljaju etnolozi i sociolozi
da bi opravdali faktiku distinkciju izmeu drutava iz dom ene etnologije i
drutava iz dom ene sociologije zajednica/drutvo, folk/urban, tra
dicionalno/m oderno, hladna drutva/topla drutva, itd. pruaju izvanre
dan primjer niza paralelnih opreka na temelju besprekidnog definiranja, jer
svaka pojedinana opreka fiksira jedan djelomini vid osnovne, u svojoj biti
mnogostruke i mnogoznane opreke izmeu besklasnih drutava i drutava
podijeljenih u klase i jer tom vidu daje izraz u najveoj mjeri usklaen s ob
zirima i konvencijama koji variraju od polja do polja, a takoer i od jednog
do drugog stanja istog polja, to jest gotovo u beskraj.

158

tveni svijet, zajednika itavoj jednoj grupi (germanski/w elsch ili latinski, obian/otmjen, jednostavan/kompliciran, ruralan/urban, itd.). Struktura klasnih odnosa uvijek se imenu
je i obuhvaa iskljuivo kroz klasifikacijske forme koje ni
kad, pa ni onda kad je rije o formama kakve kolaju unutar
obinog jezika, nisu neovisne u toj strukturi (to zaboravljaju
etnometodolozi i sve formalistike analize tih forma): i dois
ta, mada opreke u najveoj mjeri drutveno obiljeene
(vulgarno/otmjeno) mogu, ovisno o upotrebama i o korisni
cima poprimati veoma razliita znaenja, obini jezik, taj
proizvod akumulirane djelatnosti misli podreene odnosima
snaga meu klasama, a pogotovu ueni jezik, taj proizvod
polja gdje dominiraju interesi i vrijednosti vladajuih klasa,
predstavljaju u neku ruku primarne ideologije koje se na
prirodniji nain prilagoavaju upotrebama usklaenim s
vrijednostima i interesima dominantnih grupa.22 Ali ondje
gdje uobiajeno eufemiziranje, na primjer onakvo kakvo je
svojstveno politikoj znanosti, jednu rije zamjenjuje dru
gom ili vidljivo eksplicitnim upozorenjem (kao to su na
vodnici) ili distinktivnom definicijom neutralizira uobia
jeno znaenje neke suvie naglaene rijei, Heidegger postu
pa na kudikamo kompleksniji nain: sluei se obinom rije
i ali u kontekstu jedne upotrebe koja, neprekidnim poigra
vanjem razliitim znaenjima rijei, zahtijeva filoloko i polifono iitavanje kadro da evocira obino znaenje, Hidegger
to znaenje osuuje potiskujui ga slubeno, zajedno s njego
vim pogrdnim konotacijama, u sferu vulgarnog i vulgarno
antropolokog shvaanja.23
22. Oito je da jezik nudi ideolokim igrama i drugaije mogunosti od
onih to ih iskoritava Heidegger. Tako, na primjer, vladajui politiki ar
gon u prvom redu iskoritava virtualne dvosmislice i nesporazume kakve im
plicira m nogostrukost klasnih upotreba ili specijalnih upotreba (vezanih uz
specijalizirana polja).
23. Ovim e se analizama moi prigovoriti da jednim dijelom ukazuju na
ona svojstva heideggerovske upotrebe jezika koja i sam Heidegger bar u
najrecentnijim svojim radovima izriito svojata: zapravo se ta lana priznanja, kao to emo kasnije pokuati dokazati, ukljuuju u Selbstinterpretation i Selbstbehauptung, elaboraciju kojoj je potpuno posveena Heideggerova druga faza.

159

Filozofska imaginacija koja se, kao i mitska misao, oduevlja

va kad se god kakav posve jezini, homofonijom materijalno po
tvreni odnos superponira nekoj znaenjskoj relaciji poigrava se
verbalnim formama koje su ujedno i klasifikatorske: na primjer u
predavanju Vom Wesen der Wahrheit opreka izmeu biti (Wesen) i ne-biti ili anti-biti (Un-wesen) kombinira se sa skrovi
tom, prizivanom i u isto vrijeme odbijanom oprekom izmeu reda
svojevrsnog termina-fantoma i nereda, koji je jedno od mogu
ih znaenja rijei Un-wesen. Cjelokupan Heideggerov opus poslije
preokreta prua nebrojene primjere paralelnih opreka, nejednako
eufemiziranih varijanata malobrojnih kardinalnih opreka koje se
i same mogu u grubom svesti jedne na druge; te paralelne opreke u
sublimiranoj formi koja je u svojim primjenama to univerzalnija
to je tee prepoznatljiva (kao u opreci izmeu ontikog i ontolo
kog) afirmiraju izvornu, tabuom igosanu opreku i pretvaraju je
u apsolut ugraujui je u bitak (efekt ontologizacije) dok je u isto
vrijeme simboliki nijeu: bilo tako to otro zacrtanu, apsolutnu
opreku svode na bilo koju od sekundarnih, to jest povrinskih i dje
lominih opreka koje mogu biti njezine derivacije, ili ak na samo
jedan lan neke sekundarne opreke najpodobnije za manipulaciju
(u spomenutom primjeru: Un-wesen);bilo tako to, primjenom stra
tegije koja ne iskljuuje prethodnu, naprosto nijeu postojanje iz
vorne opreke fiktivnim univerzaliziranjem jednoga od elemenata re
lacije na primjer, ugraujui u univerzalni Dasein nejakost i
nemo (Ohnmacht) kao temelj jednog oblika jednakosti i solidar
nosti u tekoj nevolji. U verbalnim igrama oko Un-wesen ostvaruju
se kumulativno svi ti efekti i time se postie nekakav oblik pomire
nja suprotnosti kakav se susree jedino jo u magiji: apsolutiziranje
utvrenog poretka (evociranog samo njegovom suprotnou, kao
to u snovima odjea moe znaiti golotinju) vri se istovremeno sa
simbolikom, posredstvom univerzalizacije realiziranom negacijom
jedinog vidljivog elementa onog odnosa dominacije na kojemu se
taj poredak zasniva.24

I tako je sve usmjereno na to da se zabrani, kao neprilian,

svaki pokuaj vrenja nasilja nad tekstom nasilja iju legi
timnost Heidegger priznaje onda kad ga sam primjenjuje na
24.
Primjenom jednako tako paradoksalnih m ada toboe znanstvenih
strategija, politologija koja znanstvenu objektivnost poistovjeuje s
etikom neutralnou, to jest s neutralnou izmeu drutvenih klasa, ije
postojanje inae nijee daje svoj doprinos borbi klasa pruajui lanu

160

Kanta, i koje jedino omoguava da se s onu stranu rijei

shvati to te rijei hoe rei. Svako izlaganje izvorne misli
koje odbija nadahnutu parafrazu neprevedivog idiolekta
unaprijed je osueno u oima uvara blaga.25 Jedini nain da
se kae ono to hoe rei te rijei koje nikad ne izriu naivno
ono to hoe rei ili, to izlazi na isto, koje to uvijek izriu
ali samo na nimalo naivan nain sastoji se u tome da se
svede nesvodljivo, da se prevede neprevedivo, da se ono to
te rijei hoe rei izrekne u naivnoj formi kakvu one upravo
po svojoj primarnoj funkciji negiraju. Naivno bi bilo pod
autentinou podrazumijevati ekskluzivno svojstvo neke
drutveno oznaene elite; ne, ona kao i neautenti
nost oznaava univerzalnu mogunost koja, meutim,
stvarno pripada samo onima koji je uspiju prisvojiti za sebe
shvaajui je kao takvu i omoguavajui sebi u isto vrijeme
da se iupaju iz neautentinosti, tog svojevrsnog isto
nog grijeha koji se na taj nain, preobraanjem nekolicine,
preobraa u grijeh odgovoran za vlastitu grenost. To posve
jasno iskazuje Jiinger: Imati vlastitu sudbinu ili dopustiti da
se s tobom postupa kao s brojkom: to je dilema koju svatko,
zacijelo, mora razrijeiti u nae vrijeme, ali odluku moe do
nijeti jedino on sam (...). Govorimo o slobodnom ovjeku,
onakvu kakav izlazi iz Bojih ruku. On nije izuzetak i ne
predstavlja nikakvu elitu. Daleko od toga: jer on se krije u
svakom ovjeku, i razlike postoje samo u onoj mjeri u kojoj
svaki pojedinac umije ostvariti tu slobodu dobivenu na
dar.26 Jednaki u slobodi, ljudi su nejednaki po sposobnosti
znanstvenu podrku svim mehanizmima koji sudjeluju u proizvoenju lane
svijesti o drutvenom svijetu.
25. U krajnjoj liniji svaka rije na taj nain postaje neprevediv hapaks: na
primjer, rije metafiziko nema kod Heideggera isto znaenje kakvo ima
kod Kanta, ni kod Heideggera iz druge faze isto kakvo ima u njegovoj prvoj
fazi. U tom pogledu Heidegger samo do krajnosti razvija bitnu osobinu filo
zofske upotrebe jezika: filozofski jezik kao zbir idiolekata koji se djelomino
uzajamno presijecaju, tako da se tim jezikom mogu adekvatno sluiti jedino
govornici sposobni da svaku rije ukljue u sustav u kojemu ona zadobiva
znaenje kakvo joj ele dati (u Kantovu smislu).
26. E. Jiinger, Essai sur l'hom m e et le temps, sv. I, Traite du RebelIe(D er
Waldgang, 1951), Monaco, Edition du Rocher, 1957, sv. I, str. 47-48. (Na str
66 italac e nai jednu posve oitu, iako implicitnu, referenciju na Heideg
gera.)

161

da se svojom slobodom na autentian nain slue i samo eli

ta moe ovladati openito ponuenim mogunostima pri
stupa slobodi elite. Taj etiki voluntarizam koji e Sar
tre razviti do krajnje granice preobraa objektivnu dihotomiju drutvenih sudbina u dihotomiju odnosa prema egzis
tenciji, pretvarajui autentinu egzistenciju u egzistencijal
nu modifikaciju uobiajenog naina shvaanja svakodnev
ne egzistencije to jest, jasnije reeno, diui revoluciju u mis
lima:27 otpoinjati autentinost saznanjem o neautentinosti,
trenutkom istine kada se Dasein razotkriva u tjeskobi kao ne
to to svojom odlukom, tim svojevrsnim (kierkegaardovskim) skokom u nepoznato projektira red u svijetu;28 ili
pak, nasuprot tome, opisivati redukciju ovjeka na stanje pri
bora (Zeug) kao drugi nain shvaanja svakodnevne egzis
tencije, nain svojstven onom se koje, smatrajui samo
sebe priborom, brinui se o priborima ukoliko su oni priborski (zeughaftig), postaje i samo pribor, prilagoava se
drugima kao to se pribor prilagoava drugim priborima, vri
odreenu funkciju koju bi drugi mogli isto tako dobro obav
ljati i, svedeno na stanje zamjenljivog elementa neke grupe,
zaboravlja samo sebe onako kako pribor ponitava sam sebe
u vrenju vlastite funkcije to znai objektivnu dihotomiju
drutvenih uvjeta svoditi na dihotomiju naina egzistiranja
kojima ti uvjeti oito veoma nejednako pogoduju; to znai
ujedno one koji sebi osiguravaju pristup autentinoj egzis
tenciji kao i one koji se preputaju neautentinoj egzis
tenciji smatrati odgovornima za ono to jesu, jedni zbog svo
je odlunosti29 koja ih oslobaa iz obine egzistencije i ot
vara im sve mogunosti, drugi zbog svoje demisije koja im
stavlja u izgled samo propadanje i socijalnu skrb.
Ta je drutvena filozofija u savrenom skladu s formom u
27.
Pravi sam obitak [kurziv Heideggerov] ne poiva na nekom izvanred
nom stanju [kurziv Bourdieuov, op. prev.] odvojenom od Se, nego je jedna
egzistencijska m odifikacija Se kao jednog egzistencijala [kurziv Heidegge
rov]. (M. Heidegger, Sein und Zeit, str. 130 (163) [u arinievu prijevodu str.
148], a takoer i str. 179 (220) [206],
28. M. Heidegger, Sein und Zeit, str. 295-301 i 305-310(336-342 i 347-353].
29.
M. Heidegger, Sein und Zeit, str. 332-333, 387-388 i 412-413 [377-378.
437-438, 466-467],

162

kojoj se iskazuje. I doista, dovoljno je heideggerovski jezik

smjestiti u prostor suvremenih jezika u kojem se objektivno
definiraju njegova osebujnost i njegova drutvena vrijednost,
i tada postaje jasno da je ta naroito nevjerojatna kombinaci
ja potpuno homologna s ideolokom kombinacijom koju, po
svojoj funkciji, prenosi: uzmimo na primjer da spomene
mo samo najznaajnije konvencionalan i hijeratiki jezik
post-mallarmeovske poezije u stilu Stephana Georgea, aka
demski jezik novokantovskog racionalizma kakav je Cassirerov i, napokon, jezik teoretiara konzervativne revoluci
je kakvi su Moller van den Brack30 ili u politikom pro
storu zacijelo Heideggera blii Ernst Jiinger31. Za razliku
od strogo ritualiziranog i osobito u leksici u visokom
stupnju proienog jezika postsimbolistike poezije heideg
gerovski jezik, ta transpozicija postsimbolistikog jezika u
domenu filozofije, zahvaljujui slobodi kakvu implicira izra
zito konceptualna logika karakteristina za Begriffsdichtung,
usvaja rijei (na primjer: Fursorge) i teme koje su iskljuene i
iz ezoterikog diskursa velikih posveenika32 i iz uvelike neu
traliziranog jezika univerzitetske filozofije. Pozivajui se na fi
lozofsku tradiciju, prema kojoj se moraju iskoritavati besko
nano veliki misaoni potencijali to ih kriju obian jezik33 i
30.
F. Stern, The Politics o f Cultural Despair, Berkeley, University of C a
lifornia Press, 1961.
31.
W.-Z. Laqueur, Young Germany, A History o f the German Youth
M ovement, London, Routledge, 1962, str. 178-187.
32.
Georgeov se stil nam etnuo kao uzor cijeloj jednoj generaciji, osobito
posredstvom pokreta mladih (Jugendbewegung), oaranog njegovim aris
tokratskim idealizmom i njegovim prezirom prema suhom racionalizmu:
His style was imitated and a few quotations were repeated often enough phrases aobut he who once has circled the flame and who forever will follow
the flame; about the need for a new mobility whose warrant no longer deri
ves from crown and escutcheon; about the Fiihrer with his volkisch banner
who will lead his followers to the future Reich through storm and grisly po
rtents, and so forth. (W .Z. Laqueur, op. cit., str. 135).
33.
Heidegger izriito evocira tradiciju napose Platonov pomak znae
nja rijei eidos da bi opravdao svoju tehniku upotrebu rijei Gestell:
U svom obinom znaenju rije Gestell oznaava utilitaran predmet, na
primjer policu za knjige. I kostur se takoer naziva Gestell. A sada se od nas
zahtijeva takva upotreba rijei Gestell koja se ini jednako stranom kao taj
kostur, da i ne spominjemo kako je posve arbitrarno na takav nain m altreti
rati rijei jednog formiranog jezika. Moe li se uope ii dalje u bizarnosti.

163

zdravorazumske poslovice, Heidegger (slino kao u paraboli

o Heraklitovoj pei, paraboli koju on sa zadovoljstvom ko
mentira) uvodi u univerzitetsku filozofiju rijei i stvari kakve
su dotad bile iz nje prognane, ali im pritom daje nov plemi
ki naslov, pridruujui im sve probleme i sve embleme filo
zofske tradicije i integrira ih u tkivo to ga tkaju verbalne igre
konceptualne poezije. Heidegger unosi u filozofiju gotovo
sve teze i brojne rijei portparola konzervativne revolucije,
ali razlika izmeu njih i Heideggera sva lei u formi koja te
teze i rijei ini neprepoznatljivima. Meutim, bez sumnje bi
nam izmakla iz vida specifinost heideggerovskog diskursa
kad bismo na jedan ili na drugi od obaju njegovih antagonis
tikih profila svodili onu posve originalnu kombinaciju dis
tance i bliskosti, visokopamosti i jednostavnosti, kakva se os
tvaruje u toj pastoralnoj varijanti profesorskog diskursa: taj
hibridni jezik savreno odgovara intencijama elitizma pristu
panog masama koji i najsiromanijima duhom obeava
filozofsko spasenje ali pod jednim uvjetom: ako su sposobni
da, zanemarivi krivotvorene poslanice loih pastira, uju
autentinu misao filozoskog Fiihrera koji je uvijek tek Fiirsprecher, skroman ali slubom posveen slubenik svete rije
i.
Interno itanje i respektiranje forma

Fritz Ringer zacijelo ima pravo kad istinu o reakciji nje

makih mandarina na nacionalsocijalizam prepoznaje u
izjavi E. Sprangera, koji je 1932. g. smatrao d a je nacionalni
pokret studenata jo autentian u svojoj biti ali je nediscipli
niran u svojoj formi?4 S gledita univerzitetskog logocentrizZacijelo se ne moe. Samo to je ta bizarnost jedna stara praksa u milje
nju. (M. Heidegger, La question de la technique, in Essais et conferen
ces, Pariz, Gallim ard, 1973, str. 27.) Na istu optubu zbog razbaruene arbitrarnosti Heidegger, obraajui se jednom studentu, odgovara pozivom
na uenje zanata miljenja (M. Heidegger, op. cit., str. 222-223).
34.
E. Spranger, M ein Konflikt mit der nationalsozialistischen Regierung 1933, Universitas, Zeitschrift fiir Wiessenschaft, K unst und Literatur.
10, 1955, str. 457-473; citirao F. Ringer, The Decline o f the German M anda
rins, The Germ an Academic Community, 1890-1933, Cambridge, Harvard
University Press, 1969, str. 439.

164

ma iji krajnji domet predstavlja verbalni fetiizam heideggerovske filozofije, te filo-logike filozofije par excellence
valjana forma tvori valjan smisao. Istina o odnosu izmeu
filozofskog aristokratizma, tog vrhunskog oblika univerzitet
skog aristokratizma i svake druge vrste aristokratizma ma
kar bila rije i o autentino aristokratskom aristokratizmu
junkera i njihovih portparola iskazuje se u uobliavanju i
u upozorenjima usmjerenim protiv svakog oblika redukcionizma, to jest protiv svakog destruiranja forme koje tei za
tim da diskurs svede na njegov najjednostavniji izraz a time i
na drutvene determinante njegova proizvoenja. To dovolj
no dokazuje oblik u kojemu Habermas postavlja sebi pitanje
o Heideggeru: Od 1945. godine naovamo na razliitim se
stranama govorilo o Heideggerovu faizmu. U sreditu tih
rasprava bio je uglavnom njegov rektorski govor iz 1933. g. u
kojemu je Heidegger veliao preokret u egzistenciji Njema
ke. Ako se kritika zadrava samo na tome, ona ostaje pojed
nostavljena. Mnogo je zanimljivije, naprotiv, pitanje kako se
autor Bitka i vremena (a ta je knjiga najznaajniji filozofski
dogaaj u razdoblju nakon Hegelove Fenomenologije), kako
se dakle mislilac toga ranga mogao srozati do tako oito pri
mitivnog naina miljenja kakvim se svakom lucidnom pogle
du ukazuje pathos bez stila svojstven tom pozivu na samopotvrivanje njemakog sveuilita.35 Vidimo kako sama rezerviranost prema visokoparnosti kao moguem svojstvu
jezine posture Martina Heideggera kao pisca36 nije dovolj
na: ona ne znai i raskid s gajenjem visokog stila diskursa,
s onim osjeanjem za filozofski dignitet kakav se oituje u
prvom redu u odnosu filozofa prema jeziku.
Visoki stil nije tek uzgredno svojstvo filozofskog diskur
sa. Njime se obznanjuje da je taj diskurs ovlateni diskurs na
koji se, upravo zbog njegove usklaenosti s propisom, preno
si autoritet korpusa koji je specijalno opunomoen da osigu
rava neku vrstu besprizivnog teorijskog uenja (s logikom ili

35. J. Habermas, Penser avec Heidegger contre Heidegger, Profits philosophiques et politiques, Pariz, Gallim ard, 1974, str. 90 (kurziv moj).
36. J. Habermas, op. cit., str. 100.

165

s moralnom dominantom, ovisno o autorima i o razdoblji

ma). Isto tako, zahvaljujui tom stilu, neke se stvari ne iska
zuju jer im nema mjesta u propisno oblikovanom diskursu ili
jer se ne mogu nai portparoli sposobni da im daju primjeren
oblik a druge stvari, koje bi inae bile neiskazive i neprihvat
ljive, iskazuju se i prihvaaju. Stilovi su hijerarhizirani i stva
raju hijerarhije u obinom jeziku jednako kao i u uenom
diskursu; misliocu, k tome jo misliocu visoka ranga,
dolikuje jezik visoke klase: zbog toga je pathos bez stila
govora iz 1933. g. tako nedolian u oima svih onih koji ima
ju osjeaj za filozofski dignitet, to jest osjeaj za vlastiti filo
zofski dignitet; onih istih koji kao filozofski dogaaj po
zdravljaju filozofski stiliziran pathos Bitka i vremena.
Visoki stil upozorava na rang diskursa u hijerarhiji dis
kursa i na duno potovanje primjereno tom rangu. Prema re
enici kao to je Istinska stambena kriza sastoji se u tome
to smrtnici jo uvijek tragaju za bitkom stanovanja i to ih
prije svega treba nauiti stanovati37 nitko se ne odnosi jed
nako kao prema neemu to je izreeno obinim jezikom, na
primjer Stambena kriza postaje sve ozbiljnija, pa ak ni
kao prema nekom iskazu na znanstvenom jeziku, na primjer
U Berlinu, na Hausvogteiplatu, u poslovnoj etvrti, vrijed
nost etvornog metra zemljita, koja je 1865. iznosila 115 ma
raka, narasla je na 344 marke u 1880. i na 990 maraka u 1895.
godini.38 Kao propisno oblikovan diskurs filozofski diskurs
namee pravila koja propisuju kako on mora biti percipi
ran.39 Uobliavanje koje profanog itaoca dri na pristojnoj
udaljenosti titi tekst od (kako Heidegger kae) trivijalizacije predodreujui ga za interno itanje, i to u dvostrukom
smislu za itanje uaneno unutar granica samog teksta i
37. M. Heidegger, Essais et conferences. str. 193.
38. M. Halbwachs, Classes sociales et morphologie, Pariz, Editions de
Minuit, 1972, str. 178. Samo se po sebi razumije d a je takva reenica unapri
jed iskljuena iz svakog filozofskog diskursa koji dri do sebe: smisao za dis
tinkciju izmeu teorijskog i empirijskog svakako je bitna dimenzija
smisla za filozofsku distingviranost.
39. Da bismo osvijetlili tu implicitnu filozofiju filozofskog itanja i s njo
me usko povezanu filozofiju povijesti filozofije, trebalo bi sustavno popisati
sve (kod Heideggera i njegovih komentatora este) tekstove gdje dolaze do

166

itanje namijenjeno iskljuivo zatvorenoj grupi profesional

nih itaa: dovoljno je promotriti drutvene prakse da se us
tanovi kako se filozofski tekst definira kao tekst to ga (fak
tiki) mogu itati jedino filozofi, to jest unaprijed obraeni
itaoci, pripravni da prepoznaju i priznaju filozofski diskurs
kao takav i da ga itaju onako kako on zahtijeva da bude i
tan, naime filozofski, podreujui se istoj i isto filozof
skoj intenciji, iskljuujui svaku referenciju na neto to nije
sam taj diskurs, koji je sam sebi utemeljenje pa prema tome i
nema izvanjskog okruenja.
Institucionalizirani krug kolektivne ignorancije na kojemu
se zasniva vjerovanje u vrijednost nekog ideolokog diskursa
uspostavlja se samo onda kad polje proizvoenja i prometa
tog diskursa ima takvu strukturu da denegacija to je diskurs
iskazuje (govorei to to kae jedino u formi koja nastoji po
kazati da on to ne kae) nalazi interprete sposobne da prepoznaju-ignoriraju sadraj to ga on nijee; onda kad je ono
to forma nijee prepoznato-ignorirano, to jest spoznato i pri
znato u formi, i jedino u formi u kojoj se ostvaruje nijeui
se. Ukratko, diskurs denegacije zahtijeva formalno ispravno
(ili formalistiko) itanje koje priznaje i reproducira inicijal
nu denegaciju umjesto da je nijee da bi otkrilo to ona nije
e. Simboliko nasilje, kakvo sadrava u sebi svaki ideoloki
diskurs (utoliko to predstavlja ignoranciju koja zahtijeva
prepoznavanje-ignoriranje), vri se samo onda ako taj dis
kurs uspijeva pridobiti svoje adresate da ga tretiraju onako
kako on trai da bude tretiran, to jest s uvaavanjem kakvo
zasluuje kao formalno ispravna forma. Ideoloka je proiz
vodnja to uspjenija to je u veoj mjeri kadra prikazati kako
ima krivo svatko tko je pokuava svesti na njezinu objektivnu
istinu: dominantnoj je ideologiji svojstvena sposobnost da
nauku o ideologiji pobija optuujui je kao ideologiju; iskaizraaja oekivanje proienog i isto formalnog tretmana, zahtjev za unu
tranjim, na prostor rijei ogranienim itanjem ili to izlazi na isto nesvodljivost sam o-roenog, djela na bilo kakvu povijesnu determiniranost
izuzevi, dakako, interne determiniranosti svojstvene autonomnoj povijes
ti filozofije ili, u krajnjem sluaju, povijesti matematskih ili fizikalnih zna
nosti.

167

zivanje skrivene istine diskursa sablanjava zato to izrie

ono to se nipoto nije smjelo rei.
Ni najrafiniranije simbolike strategije ne mogu nikad u
potpunosti proizvesti uvjete za vlastitu uspjenost i bile bi
osuene na neuspjeh kad ne bi mogle raunati na aktivno suuesnitvo cijelog jednog korpusa branitelja ortodoksije koji
buno propagira i pojaava inicijalnu osudu reduktivnih ita
nja.40
Dovoljno je da Heidegger ustvrdi da je filozofija po svojoj biti
neaktualna jer pripada meu one rijetke stvari ija je sudbina u to
me da nikad ne mogu naii na neposrednu rezonancu u vlastitoj sa
danjici i da ak nikad nemaju ni pravo da na takvu rezonancu na
iu41, ili pak daje svojstveno biti autentinih filozofa da su nuno
nepriznati od svojih suvremenika42 te varijacije na temu ukle
tog filozofa osobito pitoreskno zvue u njegovim ustima i od
mah e svi komentatori ponavljati za njim:43 svakoj filozofskoj mis
40. Jezik ortodoksije ne unosi sociolog: The addressee of the Letter on
Hum anism combines a profound insight into Heidegger with an extraordi
nary gift of language, both together making him beyond any question one of
the m ost authoritative interpreters o f Heidegger in France (W.J. Richard
son, S.J., Heidegger, Through Phenom enology to Thought, Hag, M. Nijhoff, 1963, str. 684, u povodu lanka J. Beaufreta); ili: This sympathetic
study (studija Alberta Dondeynea) orchestrates the them e that the ontologi
cal difference is the single point o f reference in Heidegger's entire effort.
Not every Heideggerean o f strict observance will be happy, perhaps, with
the author's formulae concerning Heidegger's relation to 'la grande tradition
de la philosophia perennis' (ibid.)
41. M. Heidegger, Introduction a la metaphysique, str. 15.
42. M. Heidegger, Nietzsche, I, str. 213. Djelo, kae negdje Heidegger,
izmie biografiji, koja moe samo dati ime neemu to ne pripada niko
me.
43. Znaajno je to Heidegger za kojega znam o s kakvom upornou
odbija i odbacuje sva eksterna ili reduktivna itanja svoga djela (usp. pisma
Jeanu Wahlu, Jeanu Beaufretu, jednom studentu, Richardsonu, razgovor s
jednim japanskim filozofom, itd.) protiv svojih konkurenata (specijalno
protiv Sartrea) bez oklijevanja upotrebljava argumente svojstvene grubom
sociologizmu, na prim jer kad temi diktature publiciteta (Pismo o hum a
nizmu, [franc, prij.] str. 35 i 39) pridaje izrazito socijalno (ako ne i sociolo
ko) znaenje kakvo je ona nesumnjivo imala u Sein und Zeit, i to u odlomku
u kojem nastoji upravo utvrditi da egzistencijalnoj analitici kojoj je pod
vrgnuto se, nipoto nije cilj da samo usput pridonese svoj udio sociologi
ji (str. 41). Sluei se ponovo Heideggerom prve faze, Heidegger druge faze
(jednako kao i ono samo iz citirane reenice) svjedoi kako je dodue sve
ponovo zanijekao, ali kako se niega nije odrekao.

168

li koja prelazi odreen stupanj vrstoe i rigoroznosti sudbinski je

predodreeno da bude pogreno shvaena od suvremenika, jer ih
stavlja na kunju. Proglasiti apostolom patetike, promicateljem nihi
lizma, protivnikom logike i znanosti filozofa koji se jedino i nepre
kidno bavio samo problemom istinitosti to je doista jedno od naj
bizarnijih iskrivljavanja to ih je mogla skriviti lakoumnost neke
epohe.44 Njegova se misao ukazuje kao neto to je strano naem
vremenu i svemu to je u naem vremenu aktualno.45
Na taj je nain Pismo o humanizmu najznaajnija i najee
citirana od svih izravnih intervencija ija je zadaa bila strategijsko
manipuliranje odnosom izmeu manifestnog i latentnog sustava, a
time i slikom autorova opusa u javnosti funkcioniralo kao svojevr
sna pastoralna poslanica, kao beskonano upotrebljiva matrica ko
mentara koja obinim kapelanima Bitka omoguava da za vlastiti
raun reproduciraju distanciranje inherentno svakom od uiteljevih
upozorenja i da tako zauzmu mjesto na pravoj strani jaza izmeu
posveenog i profanog, izmeu upuenih i laika. Kako se val iri
u sve prostranijim krugovima (u autointerpretacijama, pa u nadahnutim komentarima, pa u uenim disertacijama, pa u inicijacijskim
radovima i, napokon, u prirunicima), kako se sputamo u hijerarhi
ji interpreta i kako se smanjuje visokost fraza i parafraza, tako egzoterini diskurs sve vie tei za povratkom na svoju istinu ali je pri
tom, kao u emanatistikim filozofijama, difuzija praena odreenim
gubitkom vrijednosti ako ne i same svoje supstancije, pa trivijalizirani i vulgarizirani diskurs pokazuje znakove degradiranosti, to
jo vie pridonosi isticanju vrijednosti originalnog ili prvotnog dis
kursa.

Odnosi koji se uspostavljaju izmeu djela velikog interpre

ta i interpretacija ili nad-interpretacija to ih ono izaziva, ili
izmeu autointerpretacija ija je zadaa da korigiraju i sprije
e nezgodne ili nedobronamjerne interpretacije a da potvrde
legitimnost adekvatnih interpretacija, posve su (osim u pogle
du humora, jer pompa i univerzitetska susretljivost iskljuuju
humor) slini odnosima kakvi se, poslije Duchampa, uspos
tavljaju izmeu umjetnika i korpusa interpreta: u oba sluaja
proizvodnja priziva u pomo anticipiranje interpretacije, po
44. J. Beaufret, Introduction aux philosophies de I existence. De Kierke
gaard a Heidegger, Pariz, Denol-Gonthier, 1971, str. 111 112.
45. O. Pggeler, La pensee de M. Heidegger, Pariz, Aubier-Montaigne,
1963, str 18.

169

igravajui se interpretima, zahtijevajui interpretaciju i nad-interpretaciju, bilo zato da ih prihvati u ime sutinke neiscrpnosti djela, bilo zato da ih odbaci svojevrsnim umjetni
kim izazovom interpretaciji koji je jo jedan nain potvriva
nja transcendentnosti umjetnika i njegove stvaralake moi,
pa i njegove kritike i autokritike sposobnosti. Heideggerova je filozofija zacijelo prvi i najsavreniji od filozofskih rea
dy made djela stvaranih zato da bi bila interpretirana i stvo
renih time to su interpretirana ili, tonije, stvorenih pogre
nom dijalektikom, posvemanjom antitezom znanstvenoj di
jalektici: dijalektikom po kojoj interpret nuno neprekidno
pretjeruje a proizvoditelj svojim demantijima, svojim retuima, svojim korekcijama uspostavlja izmeu djela i svih nje
govih interpretacija razliku kakva postoji izmeu Bitka i
obinog tumaenja bivstvujuih.46
Ova analogija nije toliko artificijelna koliko se ini na prvi
pogled: konstatirajui da smisao za ontoloku razliku, koji
njegovu misao dijeli od svake ranije misli47, ujedno odvaja
vulgarne, infraontoloke i naivno antropoloke interpre
tacije (kakve su Sartreove) od autentinih, Heidegger stavlja
svoje djelo izvan dosega kritike i unaprijed osuuje svako i
tanje koje bi, intencionalno ili ne, ostajalo pri obinom zna
enju i koje bi, na primjer, analizu neautentine egzistenci
je svodilo na socioloki opis, kao to su to inili neki do
bronamjerni ali loom inspiracijom voeni interpreti, i kao
to to ini i sociolog, ali sa posve drugaijom namjerom. Utvrditi u samom djelu distinkciju izmeu dvaju njegovih ita
nja znai uspjeti postii da konformistiki italac, i onda kad
je suoen s najbizarnijim kalamburima ili s najupadljivijom
plitkou, sam protiv sebe usmjeruje uiteljeva upozorenja,
mada i te kako dobro razumije stvari, ali sumnja u autenti
nost vlastitog razumijevanja i uskrauje sebi pravo da sudi o
46. S tog se gledita moe, na primjer, recentni intervju Marcela Ducham pa (objavljen u VH 101, br. 3, jesen 1970, str. 55 61) usporediti s Pis
m om o humanizmu, gdje sve vrvi od dem antija ili upozorenja, od preprede
nih poigravanja interpretom , itd.
47. Netko e prigovoriti da (u preuzetnu tvrdnju dem antira samo Pis
m o ([(r. prij.] str. 95); ali se ona usprkos tomu iskazuje ponovo malo kasnije
(str. 111).

170

autoru koji se jednom zauvijek sam postavio za suca svakog

razumijevanja. Poput sveenika, koji kao to zapaa We
ber raspolae sredstvima uz iju pomo moe odgovornost
za neuspjeh kulturnog pothvata prevaliti na laike, veliko sacerdotalno proroanstvo osigurava sebi na taj nain suuesnitvo interpreta koji nemaju izbora: prisiljeni su pronalaziti
i priznavati neophodnost djela ak i u njegovim neravnina
ma, iskliznuima ili lapsusima ili e biti odbaeni u mrak
zablude ili, tonije, lutanja.
Evo, usput, lijepog primjera interpretativnog nadmetanja koje
dovodi dotle da se angairaju svi resursi to ih je akumulirala internacionala interpreta da bi se izbjeglo pojednostavnjenje na kakvo
je unaprijed upozorila uiteljeva igra rijeima: In English this term
(errance) is an artefact with the following warrant: The primary sen
se of the Latin errare is to wander, the secondary sense to go as
tray or to err, in the sense of to wander from the right path. This
double sense iz retained in the French errer. In English, the two sen
ses are retained in the adjectival form, errant; the first sense (to
wander) being used to describe persons who wander about sear
ching for adventure (vg. knights errant); the second sense signify
ing deviating from the true or correct, erring. The noun form, er
rance, is not justified by normal English usage, but we introduce it
ourselves (following the example of the French translators, pp. 96
ff.), intending to suggest both nuances of wandering about and of
going astray (erring), the former the fundament of the latter. This
seems to be faithful to the authors intentions and to avoid as much
as possible the simplest interpretations that would spontaneously
arise by translating as error. (W. J. Richardson, op. cit., str. 224,
b. 29, kurziv moj; usp. takoer str. 410, o distinkciji izmeu poesy i

poetry.)
Kao osiguranja, ovlatenja, jamstva, tekstovi su po samoj
prirodi stvari ulog u igri strategija koje su, u tim oblastima
djelotvorne jedino onda ako ostaju prikrivene prije svega
u tome je funkcija vjerovanja u oima vlastitih autora; su
dionitvo u simbolikom kapitalu povezanom s tekstovima
nalazi protuteu u potivanju konvencija koje u svakom poje
dinom sluaju, ovisno o objektivnoj distanci izmeu djela i
interpreta, definiraju stil odnosa uspostavljenog meu njima.
171

Trebalo bi, za svaki od tih sluajeva, potpunije analizirati to

su specifini interesi interpreta otkrivatelja, ovlatenog port
parola, nadahnutog komentatora ili obinog prepriavaoca
ovisno o relativnoj poziciji to je, u promatranom trenut
ku, interpretirano djelo i interpret zauzimaju na svojim hije
rarhijskim ljestvicama; i odrediti u emu i kako ta pozicija
usmjeruje interpretaciju. Tako bi, na primjer, bilo zacijelo ve
oma teko razumjeti naoko posve paradoksalnu poziciju
francuskih heideggerovaca-marksista iji su preci Marcu
se48 i Hobert49 kad ne bismo uzeli u obzir injenicu da je
heideggerovski pothvat rehabilitiranja potpuno odgovarao
oekivanjima onih meu marksistima kojima je bilo najvie
stalo do toga da se i sami rehabilitiraju pridruujui trenuta
no najutjecajnijoj filozofiji svoju izrazitu plebeia philosophia, tada ozbiljno osumnjienu zbog trivijalnosti.50 Od
svih manevara sadranih u Pismu o h u m a n iz m i nijedan nije
mogao tako efikasno djelovati na distingvirane marksiste
kao ona strategija drugog stupnja koja se sastojala u ponov
nom interpretiranju (u odnosu prema novom politikom kon
tekstu, koji je nametao upotrebu jezika plodonosnog dijalo
ga s marksizmom) tipino heideggerovske strategije (la
nog) nadilaenja radikaliziranjem, strategije kakvu je Hei
degger prve faze primjenjivao u pobijanju marksistikog poi
manja otuenja (Entfremdung): Zar fundamentalna ontolo
gija koja iskustvo otuenja kakvo opisuje Marx (to
jest jo uvijek suvie antropoloki shvaeno) utemeljuje u
fundamentalnom otuenju ovjeka, najradikalnijem od svih
48. H. M arcuse, Beitrage zur Phanom enologie des historischen Materialismus, in: Philosophische Hefte, I, 1928, str. 4568.
49. C. Hobert, Das Dasein im M enschen, Zeulenroda, Sporn, 1937.
50. Ista je ta logika dovela neto kasnije do prividno opravdanijih kom
binacija marksizma i strukturalizm a ili freudizma dok je Freud (u Lacanovoj interpretaciji) davao novu potvrdu znaajnosti konceptualnih igara rije
ima u Heideggerovoj maniri.
51. Usp. M. Heidegger, Pismo o hum anizm u [franc, prij.]: na str. 61, 67,
73, opovrgavanje egzistencijalistikog itanja Bitka i vremena; na str. 81,
opovrgavanje interpretacije pojmova u Bitku i vremenu kao sekulariziranja religijskih pojm ova; na str. 83, opovrgavanje antropolokog ili mo
ralnog itanja opreke izmeu autentinog i neautentinog; na str. 9798.
pom alo suvie naglaeno opovrgavanje nacionalizm a u analizama do
movine (Heimat), itd.

172

moguih, to jest u zaboravu istine Bitka ne predstavlja ne

nadmaiv domet radikalizma?52
Dovoljno je da ponovo proitamo izvjetaj o raspravi to su je vo
dili Jean Beaufret, Henri Lefebvre, Francois Chatelet i Kostas Axe
los53 da bismo se uvjerili kako su na stvaranje te neoekivane filo
zofske kombinacije neznatno utjecali striktno interni razlozi:
Bio sam oduevljen i obuzet jednim gledanjem rije nije sasvim
prikladna koje je bilo posebno dojmljivo zato to je odudaralo
od trivijalnosti veine filozofskih tekstova objavljivanih u toku ovih
godina (H. Lefebvre); Ne postoji antagonizam izmeu Heideggerove kozmiko-historijske vizije i Marxove praktike historijske
koncepcije (H. Lefebvre); Zajedniko dobro to ga dijele Marx i
Heidegger, i koje ih povezuje u mojim oima, to je upravo ova naa
epoha, razdoblje visoko razvijene industrijske civilizacije i planetar
ne proirenosti tehnike. (...) Oba mislioca imaju, ukratko, bar zajed
niki objekt svojih izuavanja. (...) Po tom se razlikuju, na primjer,
od sociologa koji analiziraju samo njegove pojedinane pojavne ob
like, tu i tamo54 (F. Chatelet); Kod obojice njih, kod Marxa i kod
Heideggera, oituje se radikalnost u preispitivanju svijeta, zajedni
ka im je radikalna kritika prolosti i briga za pripremanje planetar
ne budunosti (K. Axelos); U biti, Heidegger postavlja sebi za
cilj da nam pomogne razumijevati ono to kae Marx (J. Beaufret);
Kad se Sein und Zeit preobraa u Zeit und Sein, u tom je preokre
tu sadrana ujedno i nemogunost prihvaanja nacizma. Ako Sein
und Zeit nije zatitio Heideggera od nacizma, Zeit und Sein koji
nije knjiga, nego zbir njegovih meditacija poevi od 1930. i njego
vih objavljenih radova od 1946. nadalje udaljio gaje od njega ne
povratno (J. Beaufret); Heidegger je jednostavno materijalist
(H. Lefebvre); Heidegger, u posve drugaijem stilu, nastavlja Marxovo djelo (F. Chatelet).

Samim specifinim interesima interpreta i logikom polja,

koja itaoce najsklonije hermeneutikoj rtvi i najsposobnije
za nju upuuje prema najprestinijim djelima, ne moe se ob
52. Usp. M. Heidegger, Pismo o humanizmu [ft. prij.], str. 101 103.
53. K. Axelos, A rguments d une recherche, Pariz, Editions de Minuit,
1969, str. 93 d.; usp. takoer K. Axelos, Einftihrung in ein kiinftiges Denken
iiber Marx und Heidegger, Tubingen, Max Niemeyer Verlag, 1966.
54. Ovdje se vidi na djelu, to jest u svojoj praktikoj istinitosti, shema
ontoloke razlike izmeu Bitka i bivstvujuih: je li sluajno to se ta
shema prirodno pojavljuje kad se god radi o isticanju distance i ponovnom
uspostavljanju hijerarhije, napose izmeu filozofije i drutvenih znanosti?

173

jasniti zato je u jednom trenutku heideggerovska filozofija u

najrazliitijim sektorima filozofskog polja mogla biti priznata
kao najodlinije ostvarenje filozofske intencije. Takva njezi
na drutvena sudbina mogla je biti realizirana jedino na os
novi prethodnog afiniteta dispozicija, afiniteta koji sa svoje
strane ukazuje na logiku regrutiranja i formiranja korpusa
profesora filozofije, na poloaj filozofskog polja unutar
strukture univerzitetskog polja i intelektualnog polja, itd. U
malograanskom aristokratizmu te elite profesorskog kor
pusa kakva su bili profesori filozofije esto proizali iz
niih slojeva sitne buroazije i pristigli, zahvaljujui kolskim
uspjesima, na sam vrh hijerarhije knjievnih disciplina, obi
ljeeni igom bezumlja obrazovnog sistema, odvojeni od svi
jeta i od svake moi nad svijetom nuno je morao pobuditi
rezonanciju taj egzemplarni proizvod jedne homologne dis
pozicije.
Svi, i naoko najspecifiniji efekti heideggerovskog jezika
efekt radikalne misli i efekt planetarne misli, efekt debanaliziranja izvora i efekt utemeljiteljne misli, i openitije,
svi efekti svojstveni m ekoj propovjednikoj retorici, variranje
na bazi niza rijei iz posveenog teksta koji funkcionira kao
matrica beskonanog i nametljivog komentara, voenog e
ljom da se iscrpi sadraj po svojoj definiciji neiscrpan svi
ti efekti predstavljaju egzemplarnu granicu, dakle apsolutno
ozakonjenje profesionalnih trikova i tikova koji katedarskim prorocima (Kathederpropheten, kako je govorio We
ber) omoguavaju da svakodnevno re-produciraju iluziju nesvakidanjosti. Svi efekti sveenikog proroanstva, prema
tome, potpuno uspijevaju jedino ako se temelje na dubokom
sudionitvu autora i interpreta u prihvaanju pretpostavki to
ih implicira socioloka definicija malog proroka na drav
noj plai, kao to takoer kae Weber: Heideggerovim inte
resima od svih tih pretpostavki najbolje slui apsolutizacija
teksta kakvu vri svako knjievno obrazovano itanje koje
dri do sebe. Morala se dogoditi tako izuzetna povreda aka
demskog imperativa neutralnosti kao to je pristupanje filo
zofa nacistikoj stranci da bi se uope postavilo uostalom
smjesta odbaeno kao neprilino pitanje Heideggerova
174

politikog miljenja.' A to je jo jedan oblik neutralizira

l a : profesori filozofije tako su duboko usvojili definiciju ko
ja iz filozofije iskljuuje svako otvoreno pozivanje na politi
ku da su zaboravili da je Heideggerova filozofija skroz-naskroz politika.
Propisno, formama adekvatno razumijevanje ostalo bi for
malno i isprazno kad esto ne bi bilo maska za dublje i u isto
vrijeme maglovitije razumijevanje koje se izgrauje na vie ili
manje savrenoj istovjetnosti pozicija i na afinitetu habitusa.
Razumijevati znai takoer razumijevati tek natuknuto i ita
ti izmeu redaka, reproducirajui praktiki (to jest najee
nesvjesno) asocijacije i jezine supstitucije koje je proizvoditelj u poetku proizveo: na taj se nain u praksi razrjea\.i
protivurjeje svojstveno ideolokom diskursu, koji svoju dje
lotvornost duguje svojoj dvolinosti pa interes klase ili dijela
klase moe legitimno izraziti jedino u formi koja taj interes
prikriva ili iznevjerava. Implicirano istovjetnou pozicija i
vie ili manje potpunim usklaenjem habitusa, praktiko pre
poznavanje interesa to ih govornik zastupa kao portparol i
uoavanje posebnog oblika cenzure koji zabranjuje izravno is
kazivanje tih interesa omoguava, bez ikakva svjesnog deko
diranja, izravan pristup onome to diskurs zapravo znai.55 To
razumijevanje s ovu stranu rijei raa se u susretu jedne jo
neizraene, ak potisnute zainteresiranosti za izraavanje i
njezina propisnog izraza, to jest izraza koji je ve ostvaren u
skladu s normama dotinog polja.56
55. Takvo slijepo razumijevanje iskazuje ova prividno kontradiktorna iz
java Karla Friedricha von WeizsSckera (koju navodi J. Habermas, op. cit.
str. 106): Bio sam mlad student kad sam poeo itati Bitak i vrijeme, knjigu
koja je nedugo prije toga bila izala. Danas mogu mirne savjesti rei da tada
nisam zapravo nita razumio. Ali nisam se mogao oteti dojmu da upravo u
toj knjizi, i jedino u njoj, misao obuhvaa probleme za koje sam predosjeao
da su u pozadini m oderne teorijske fizike, i jo bih i danas tom djelu odao
takvo priznanje.
56. Isti onaj Sartre koji bi se nad Heideggero\ im elitistikim uvjerenjima
podrugljivo nasmijeio ili zgrozio da su mu bila predoena sa svim vanjskim
karakteristikama desne misli (kao to bi rekla Simone de Beauvoir, koja je
zaudo zaboravila na Heideggera) mogao je izraz to g a je njegovo vlasti
to drutveno iskustvo, onakvo kakvo je iskazano na stranicama Munine, za
dobivalo u Heideggerovu opusu razumjeti onako kako g a je razumio jed i
no stoga to mu je taj izraz bio prezentiran u obliku usklaenom s prihvae
nim pravilima i konvencijama svojstvenim filozofskom polju.

175

2.

poglavlje

Vani diskurs
N ek olik o sociolok ih razm iljanja o N ek olik o
kritikih op ask i u povodu knjige K ako itati

Kapital'*
MADA JE SANO NEKADA I U STANJU SVOJE
>
PONIENOSTI IZRAAVAO SVAKOJAKE .SUMNJE. U TO
DA LI DA UIVA CRKVENU PREBENDU. IPAK SE. OCIJENIVI
IZMIJENJENE OKOLNOSTI I SVOJE RANIJE PRIPREMNO MJESTO
FAMULUSA POBONOG BRATSTVA. NAJZAD ODLUClO DA SEBI
IZBIJE IZ GLAVE- OVU SUMNJU. ON JE POSTAO NADIBISKUP
OTOKA BARATARIJE I KAROINAL I KAO TAKAV SA
SVEANIM IZRAZOM LICA I PRVOSVECENlCKIM
J
V
DOSTOJANSTVOM SJEDI MEDU PRVIM LINOSTIMA J
NAEG SABORA...

* Etienne Balibar, Sur la dialectique historique. Quelques remarques cri

tiques a propos de 'Lire Le Capital', La Pensee, br. 170. kolovoz 1973, sti.
2 7 -4 7 . - Marxov tekst (u oblaiima) uzet je iz Njemake ideologije.'
Autor crtea i prijeloma je Jean-Claude Mezieres.

177

Kad imamo j>vete

zadatke, kae Nie
tzsche, nismo li i sa
mi ve posveeni tak
vim zadatkom? Sve
eniku
dijalektiku
posvetitelja posvee
nog inima posvee
nja karakterizira spoj
javno
ispovijedane
skromnosti (usp. nije
beskoristan,
bez
ikakvih posebnih pre
tenzija, ograniene
ali vane itd.) i simp
toma emfaze (usp.
pompozno udvajanje
tezama / formula
cijama, pozivali /
upotrebljavali,
u
Francuskoj / u ino
zemstvu, postavlja
ti / rjeavati ili vi
sokoparno oznaava
nje vlastitog pothvata:
na terenu historijskog materijalizma; u kolektivnom ra
du; toj upotrebi trebat e uskoro posvetiti posebnu povi
jesnu analizu, kritiku i iscrpnu u isti mah; kao to odne
davna znam o; moment bremenit posljedicama koje e tre
bati analizirati; taj je pomak bremenit posljedicama; ni
je nimalo sluajno to je Althusser mogao napredovati u tom
smjeru upravo na bazi svoje analize Lenjinove politike pra
kse i tekstova koji tu praksu promiljaju; itd.). Diskurs sa
drava diskurs o diskursu, koji ima samo jednu ulogu: da na
znai intelektualnu i politiku vanost diskursa i njegova au
tora (usp. vaan, fundamentalni problem, u toj presud
no vanoj toki, jo fundamentalnije i jo ozbiljnije,
mnogo dublji, taj moment ima bitnu politiku znaaj
nost, time smo se dotakli neega mnogo dubljeg, itd.).
178

*
>
li

Tezam a i fo rm ulacijam a iznijetim u knjizi Kako itali K apital hi le

su up uen e brojne k ritik e. I o b rn u to , na te teze i form ulacije v eo
m a su se e sto pozivali i upotrebljavali ih oni koji, u Francuskoj i u
in o zem stv u , n a sto je p o stavljati i rjeavati, na terenu historijskoj!
'm aterijalizm a, teorijske p ro b lem e z n a n o sti koje se nazivaju druitven im a. U lim uvjetim a p o sta je m ogue osvrnu ti se s d ista n ce na
kn jigu koja se izriito p redstavljala kao tek prvi pokuaj e la b o rira
nja. kakvom nu n o predstoji niz dotjerivan ja u k olek tivnom radu.
V jerujem , o sim toga, da takav osvi t nije b esk o risla n .
elio bih ovdje, sa sv o je stra n e, i bez ikakvih p o seb nih p reten zija ,
p rid onijeti ne to tom do tjeriv a n ju u o d n o su na nekoliko m om enata
koji se tiu m og v la stito g eseja 0 tem eljn im pojm ovim a h isto rij
sk og m a terijalizm a. Priliku za to dala su mi nap ose iscrp na pitanja
grupe m ladih e n g lesk ih filozofa, kojim a elim zahvaliti na njihovu
besk o m p ro m isn o m itan ju.
R azm otrit u ovdje redom :
neke form ulacije u vezi s fetiizm om robe, na tem elju kojega
sam tada p o k uavao ela b o r ira li m aterijalistik u kategoriju odree
nja u po sljedn jo j in stan ci u povijesti d r utv enih form acija...
(str. 27)
Ali tim e sm o se do ta k li neega m n o g o d u b lje g , neega to nam
m oe o b ja sn iti gdje je, u samoj povijesti marksizma, korijen pret
hod nih p o tek o a , pa i nekih konfuzija.
(str. 38)

SANCO 0VD3E IZIGRAVA PORTVOVNOGA

I TVRDI DA SVOJE DRAGOCJENO VRIJEME RTVUJE
U KORIST PUBLIKE, MADA NAS SVUDA UVJERAVA
DA STALNO IMA U VIDU SAMO SVOJU VLASTITU
KORIST, I MADA OVDJE TEI DA KAO CRKVENI
OTAC SPASI SAMO SVOJU KOU.

VJERUJUI U TO, SVETI

f BRUNO DOZVOLJAVA SEBI DA MU

JEDAN UENIK (SVEZAK IV
f WIGANDOVOG TROMJESENIKA, STR.
327) IZDA UVJERENJE DA NJEGOVE
i GORE NAVEDENE FRAZE 0 LINOST
PROKLAMIRANE U SVESKU II
PREDSTAVLJAJU
SVJETSKO-PREVRATNlCKE
MISLI.

* U tekstu Etiennea Balibara bit e potertani ili zaokrueni neki uzorci

stilistikih postupaka kakve analiziram i kakve Marxov tekst komentira,
esto pomalo polemiki.

179

Isp itujui lc ovtrm iiene uli vane m o m e n te, im ao sam pred o im a

trojaki zadatak: p o n o v o in sistira ti na z itansucuuj sir o v o sti opih
p o jm ova u v edenih u M a ix o v im k o n k retnim ana liza m a : su p r o tsta v i
ti se svak oj /o/7>t:i//s/<Ao/ffle\liaciiT)u op e r a cio n a liz a ciji lih p o jm o
va: i. n a p o se , s v a k o n ^ sk u e n itn ua se o p im p o jm o v im a supstituira
njih ova razrada u stv a rn o j kon kretn oj an a lizi. Te su o rije n ta c ije va
nije n o ik ada, up ravo zhojj rezultata o stv a re n ih u ovim p o sljed n jim
go d in a m a .
(str. 28)
Ova argum entacija n u n o stvara o d r e d e n e tek o e. Da h ism o
razjasnili pro ble m , m o r a m o to n o r a zlik ovali tri njeitova vida:
o n o to je^ k u A ^ m islio u povod u lih dviju le m a . leliizm a i
odreenja u p o sljed n jo j istanci:
o n o to sa m h td n a sto ja o postii u lom o d lo m k u rada Kako i
tali K apital:
_.
i n a p o k o n , o n o io(m j?p ri d a n a n jem sta n ju p ro h e m a lik e h isto
rijskog m a terija lizm a , m o ta m o m isliti o tim tem am a ili o pitan jim a
to ih o n a naznauju.
( s l i . 28)

Sveenikom ja autoritet daje izvorni prorok; ali ma kako

velika bila autorova skromnost (koja je uvjet uea u naslije
enom kapitalu autoriteta), skromnost koja mu brani da uis
tinu govori u prvom licu, on ne moe smetnuti s uma da i
sam ima zasluga jer debanaliziranjem, revolucijom u itanju
koja definira revoluciju obrazovanosti (usp. objasniti gdje
je... korijen) obnavlja kapital u njegovoj cjelokupnosti. Ali,
180

s druge strane, on zna i to da e biti u iskuenju da podleg

ne devijaciji, ali da e ga tititi samo potovanje prema
tekstu, ono koje njegovu duhu postavlja strahovito bolna pi
tanja (meutim, je li Marxovo objanjenje, kao teorija, dois
ta materijalistiko ? Moe li se ono dovesti u vezu s problema
tikom historijskog materijalizma a da ne izazove ozbiljna
protivurjeja...?).
Obian sveenik citira i kazuje; veliki sveenik potie i uskrisuje. Ponekad se on usuuje ukazivati na neusklaenosti
ili ak na protivurjeja (pomiljamo na Abelarda) na koja je
naiao u izvorima objave (Meutim, ta je problematika u bi
ti samo odreena varijanta predmarksistike filozofske pro
blematike... nepostojana i protivurjena. Ta je forma nu
no odigrala odreenu ulogu u procesu konstituiranja historij
skog materijalizma, ali ona ostaje ideoloka, upravo u smislu
ideologije koju kritizira: buroaski ideoloka. U naelu, ta si
tuacija nije sama po sebi ni po emu ni zaudna ni sablanjiva.) Na taj nain on sebe postavlja za uvara autentinosti
poruke, jedinog kadrog da od vraanja na stare pred
marksistike zablude titi sve one, ak i marksiste (usp.:
Koliki je ekonomisti, ak i marksisti, promatraju tako izdvo
jenu!), koji vjeruju da mogu raunati jedino na vlastite sna
ge (usp.: ... u toj stvari moramo paziti da se ne vratimo na
stupanj ispod onoga to je bilo ispravno, ispod onoga to je
kod Marxa doista teorijska revolucija...).
Strategija debanaliziranja, posve banalna u filozofiji, ovdje
poprima originalan oblik: nije rije samo o tome da se Marx
shvati bolje no to ga je shvaao sam Marx, da se (mladi)
Marx nadie u ime (starog) Marxa, da se preostatak predmarksistikog Marxa u Marxu korigira u ime zaista mark
sistikog Marxa kakvog proizvodi itanje koje je marksistikije nego Marx (usp.: Marx... jo nije potpuno raskrstio s
ideologijom; ak ni u Kapitalu nije postojao objektivan i
definitivan raskid s tom ideologijom), i da se na taj nain
kumuliraju i profiti od identificiranja s izvornim prorokom
to jest intelektualni i politiki autoritet vezan uz pripadnitvo i profiti od isticanja razlika.
Ne, ulog u toj igri mnogo je znaajniji: znanstveno raz181

raditi djelo koje je i samo znanost znai samim time unapre

ivati znanost o objektu tog znanstvenog djela. Kako je teo
rijsko itanje teorijskih tekstova kostituirano kao znanstvena
praksa (usp.: Iskoristio sam, u osnovi na empirijski nain,
injenicu da Marx, upravo u odjeljku Kapitala o fetiizmu
robe, itd.), filozofija je, pripojenjem ili ponitenjem, oslo
boena konkurencije znanosti koje se nazivaju drutveni
ma i filozofi, uvari i garanti vrijednosti pohranjenog blaga,
postavljeni su na (oduvijek svojatanu) funkciju vrhovnih
sudaca nad znanstvenom praksom (i time rijeeni obaveze da
se sami tom praksom bave).
Dvostruka igra koja definira sveeniki profetizam omogu
ava na taj nain da se objedine inae obino iskljuivi
profiti to ih pribavljaju oba mogua izvorita intelektualnog

182

autoriteta: auctorova osobna auctoritas, koja je uvijek pre

putena na milost i nemilost prorokovu preispitivanju ili sve
enikovoj anatemi, i institucionalni autoritet mandatara, si
gurnog u solidarnost cjelokupne grupe iju punomo ima ili
svojata, to jest, u konkretnom sluaju, u solidarnost skupa
svih patentiranih marksista koji, poto su taj status stekli svo
jim pristajanjem uz ortodoksno itanje, daju tom itanju nje
govu drutvenu mo (usp.: Marx... ja... mi...). Borba
za monopol na legitimno komentiranje Kapitala (usp. Kako
itati Kapital) ne bi bila tako ogorena da se kao ulog u njoj
ne pojavljuje zapravo golemi simboliki kapital to ga pred
stavlja marksizam, jedina teorija o drutvenom svijetu koja je
djelotvorna u isti mah i na politikom polju i na intelektual
nom polju (odatle proizlazi ono to bi se moglo nazvati Lenjinovim sindromom usp.: Lenjin i filozofija Jed a n od ob
lika to ih kod intelektualaca poprima san o vladaru-filozofu.
A ba to protupravno prisvajanje kapitala omoguava da se
specifino politike strategije prenesu na teren intelektualnih
borbi i da se na taj nain, u ime zahtjeva borbe, stave van
snage sva pisana ili nepisana pravila koja ureuju odnose na
relativno autonomnom intelektualnom polju.

Teorijski grijesi
Teorijsko sveenstvo ivi od teorijske greke koju ono, po
svojoj funkciji, pronalazi, raskrinkava i anatem izira: posvu
da, ak i u njegovu vlastitom diskursu, postoji iskuenje,
devijacija, ponovno upadanje u staru zabludu (usp.:
ali ta generalizacija izaziva teak nesporazum ; ako je
tono da su marksistiki teoretiari, poevi od sam og Engelsa, ponekad bili skloni da.... Sveeniki autoritet p o drazu
mijeva pravo na korigiranje: on uporno traga za grekom ak
i u diskursu izvornog proroka (pom iljam o na interpolaci
je , mrske filolozim a), grekom koju treba ako ne brisati i
ukloniti bar ispraviti i neprekidno ispravljati, sve novim i
novim korekcijam a.
184

A lthu sscro v tek si K ontradikcija i nad dctcrm inacija m a kako

privrem en e b ile neke njeg o v e form ulacije ja sn o pok azu je slje d e
e: dijalektika p o v ijesti nije p scu d o d ijalck tik a razvoja (koji je li
nearan. usp rk o s sv im m o g uim n egacijam a, i tclc o lo k i, to jest
p r c d clcrm in ira n , usp rk o s svim m oguim m aterijalistik im preo
kretanjim a): o n a je realna dijalek tik a borbe klasa i njezine sc
m a terija ln e stru k tu re ne m ogu sv esti na o blik lin earn o g razvoja,
p rogresa i tele o lo g ije.
(str. 34)
N a tem elju o v o g(^ tilh usscrovog)icksla (i na tem elju sljed eeg , koji
ga nad opu nju je: 0 m aterija listik o j d ijalek tici) m o e sc .^
paljivo itam?). izvesti p o sve ton a teza...
povijest k lasnih borbi. To je p resu d n o znaajan m o m en t. D odajem
da nije n im a lo slu a jn o to je A lthu sser m o g a o na p redo v a ti u_tom
sm ic ru upravo na b a zi sv o je an a lize Lcnjinovc po litik e prakse"i tek
stova koji tu praksu p ro m ilja ju , jer je Lcnjin u tom pogled u o d re
en iji od M arxa, i ne s a m o to: 011 ak u n o si i istin sk e , s v rem en om
sve sv jesn iic Q)opra\4tc)u neke fo rm u la cije h isto rijsk o g m aterijaliz
m a, a na tem elju lihj>opravaka>i m i. sa sv o je str a n e , m ora m o neu
m o rn o p o n o v o razm atrati, razvijati i, even tu a l no, (gopravljaTjX jclokupnu teoriju h isto r ijsk o g m aterijalizm a. Taj u m o m en t m a lo kas
nije p o ta n je razm otriti.
V ratim o sc d a k le m ojim prije n avedenim form ula cija m a iz knjige
Kako ita li Kapital: jasno je da o n e , u svom pok uaju da generalizi
raju A llh u sscro v u id eju, m odificiraju njezinu
(str. 34)
teorija koia a k o mo<^ ne bez protivurjeja pasti pod lip o lo g isli k i ili stru k tu ra listik i utjecaj.
N e bez protivurjeja, jer tu ideju (lo ^ sk u cn je ) ope teorije
su p r o tn o p o zitiv istik im sta v o v im a kakve pod razum ijeva stru ktura
lizam treba, d a k a k o , sh v a titi u ja ko m znaen ju sin tagm e: 11c je d
n o sta v n o kao su sta v m odela nego kao teoriju koja daje prave ek
splikacije stv a rn e p o v ijesti. Treba dak le p o d razum ijevali da, u tak
voj o p tic i, variran jc (v a rija b ilno k om b iniran je) d jelovanja elem e
nata m o e samo po sebi o b ja n ja v a li h isto rijsk e uinke.
Ali p o sto ji i n e to to je io fu n d a m en ta ln iie i jo .o zb iljnija: nai
m e. u takvoj o p tic i, i sam a d en o m in a cija instanca u drulvc(slr. 35)
Usput reen o , a k o tek sto v e paljivo prom c
rili da je ck o n o m isti k o <<Tskucnj> sadr;
fo rm ulacijam a uzetim izd v o jen o , izravno p ovezano s id ejom koju je
sam Marx im a o o objektu Kapitala i koja je. zbog sv o je o ito e m p i;
ristik o -fo rm a lislik e prirode, o lp rv e po sta v ila pred nas to lik o pro-,
"blema: id cio m da K a n ila !prouava kapitalistiki siste m u njegovoj
id ealn oj
(str. 41)
Ova usp o red b a osv jetlja v a u isti m ah i jed n u fun da m en ta lnu e p is
tem o lo k u injen icu: uzajam n u p ovezanost i ak nunu m e uzavis
nost evolueionistikih p redodaba i relativist iekih (lip o lo g islik ih
ili stru k tu ra listik ih ) predodaba o p o v ijesti, predodaba koje su
privid no o p ren e jed n a drugoj ali su sim e tr in e, i koje ni jedne ni
druge nisu dijalektike. J a sn o je da le predodbe, i jed n e i druge
proizlaze iz in jen ic e da s o d v o je n o postavljaju dva problem a koji
u M arxovoj
<s lr - 44 >

Sveenstvo sastavlja popise grijeha (to su rijei na -izam).

Pokoravajui se istoj logici kakva je ona po kojoj Heideggerovi vikari ustanovljuju bitnu razliku izmeu pravovjerne i
antropoloko-egzistencijalistike interpretacije, ono nepre
kidno ponovo potvruje svoj monopol na legitimno itanje,
uspostavljajui apsolutan, izmeu ostalog udvajanjem klasi
nih pojmova (usp.: Postoje dakle dva pojma periodizacije)
karakteriziran rez izmeu legitimnog itanja i profanih i
tanja (usp. sva vraanja na humanistiku filozofiju, na psihosociologiju i na antropologiju). Ono odreuje to je uis
tinu marksistiko, to jest to priznaju kao marksistiko
oni koji su jedini dostojni da budu priznati kao marksisti iz
meu svih koji se deklariraju kao marksisti. Ono vri to
razgranienje primjenom strategija kakve su uobiajene na
terenu religije, kao to su anateme kojima se nadomjetaju
analize (usp. historicizam, formalizam, empirizam,
pseudopozitivistiki, ideoloki, ekonomistiki, ek
lektiki, empiristiko-linearni, empiristiko-formalistiki, evolucionistiki, relativistiki, tipologistiki,
strukturalistiki). A i primjenom strategija kakve su uobi
ajene na terenu politike, kao to je proglaavanje amalga
mom koji proizvodi kontaminaciju i zagaenost, i kao to je
insinuacija (usp.: znanosti koje se nazivaju drutvenima,
pseudo- ili ideologija) koja raa sumnju da i ne spo
minjemo otvoreno igosanje pridavanjem klasifikacijskih eti
keta koje samo prividno podvode pod logike pojmove i kla
se a zapravo svrstavaju u paualno osuenu klasu politikih
ili teorijskih neprijatelja (buroaski, idealistiki).

p o sta je u pu no m sm islu rijei neza m isliv a . I svaki od o vih proble

m a, kad se na neprirodan nain izdvoji, om o g ua v a sim e tr in e id eo
lo k e fo rm u la cije, b ilo rela tiv istik e b ilo e v o lu e io n istik e. Na pi7m jer, rei e se da k ap italistiki nain p roizvodn je nije nain proiz
vo en ja
(str. 44)
nagao razvoj p r oizvodn ih sn aga, obilje. Tako e se p o n o v o u s
po sta v iti teleologija, p riv id n o m aterijalistik a, ali sa m o privid no
(a zapravo e v o lu cio n iza m predstavlja tele o lo g iju pod m a terija listi
kim priv id o m ).
"
"
(str. 44)

U kratko, tu p o s to iifatpasnost v r a a n ja na id eo lo k e nreinosinvk ,bu ro a sk e po litik e e k o n o m ije i h isto riog ra fije. N em a nikakve su m
nje o lornc da sc t S j k u c m ^ ja v ilo u m om radu zbo g toga to sam
n a sto ja o da izbjegn em svak u histo ricislik u in terp retaci ju Marxove kritik e i da, prem a to m e da sc p o slu im L enjin ovom m eta fo
rom svin em tap u drug o m sm jeru*. Ali ta p ne m o e b ili svi
ja n n ep r o m iljen o , o d n o sn o , p ro sto r n jegove isk riv ljen o sti nije sa
m o jed n a p loha. D a kak o. Uz v raa n je na sta re z a b lu d ^ n iie slu a jno .
i m islim da sm ijem u stv r d ili da o n o , u ovakvu ili u nekom drugom ,
slin o m ob lik u , ukazuje na p o sto ja n je o d r e e n e stv a rn e p o tek o e.
V ratit u sc jo na tu lem u .
(str. 36)

Ako se z a p ita m o to je sk riv ilo teorijski pom ak u tom seg m en tu ,

m o e m o rei da je to u prvom redu m o g u n o st da termin kom bini
ranje (V crb in du ng) pop rim i o v dje d vojak o zna en je, o v isn o o dva
m a p o sv e razliitim sta ja litim a .
(str. 36)

I o v d je treba stro g o lu iti realan objekt o d pojma ili objekta spo/.naj e ak o elim o o sta li na usk o m ravnom putu i ne zastraniti ni ulije
vo , u em p iriza m , ni u d esno, u form a liza m .
(str. 37)

Ali ia sn o ie i to da u lo m do k a zivanju m oj tekst u knjizi K ako itati Kap i i ft I sad rava u se b i ic d n u jr ck J ^ ili bo lje, jed n u QevjjacijTj>
Ta se(ie v ija c ija )iip o lo ne o d n o si na in jen icu da sc o n d je pojam
nain proizvodn je sm a tra kao tem eljn i pojam h isto rijsk o g m ate
rijalizm a. jer u toj stvari m o ra m o pazili da se ne vra tim o na stupanj ispod o n o g a to j e b ilo isp ravn o, isp od o n o g a io je kod Marxa
d o ista teorijska revolu cija o kojoj o v isi cjelo ku pn a zgrada h isto rij
sk og m aterijalizm a: d efin icija pojm a naina proizvodn je, na prim je
ru kap italizm a (nain m a terija ln e p roizvodn je koji n u x n p J p ta M ik
e k sp lo a ta cije) i njegovih h isto rijskih ten dencija. A li^ c v ij a c j j a )se
sa sto ji u lo m e to sc ta d efin icija up otrebljava lak o da. uclrugaijim
o k o ln o stim a , m oe na kraju d o v e sti p o n o v o do cko no m izm a .
(str. 38)
N e p o sto ji vanjska strana h isto rijsk o g pro cesa . N a to p o d sjea _ ^ a o ,
p o slije ^ n j i n a , kad o v a k o utvru je jed a n od zakona dijalektike:
bitan uzrok razvijanja stvari i pojava nije vanjski nego je unutra(str. 38)

* U ruskom jeziku peregybat palku' je frazem koji znai pretjerati .

dje je m orao ostati doslovan prijevod, radi nastavka. (Op. prev.)

Ton evidentnosti

Magistralan diskurs pouava tonom evidentnosti (usp.:

nije nimalo sluajno, jasno je da, dakako, nema
sumnje o tome da, nije sluajno to, itd.). Diskurs u koje
mu se stjeu dva izvorita legitimiranja, akademski autoritet i
politiki autoritet, moe biti dvostruko magistralan. Svoju
posebnu obojenost, a zacijelo i svoje najpodmuklije uinke,
retorika apodiktinosti duguje kombiniranju obiljeja viso
kog stila teoretiziranja (usp.: topika instanca kompleksne
drutvene cjeline) i znakova svjesne tenje za jednostavnim
i direktnim iskazom. (Kod uenika nieg ranga ta retorika visokouene vulgarizacije, nastojei toboe da bude dostupna,
poprima ton fakultetske nastave prilagoene nivou regrutske
obuke pa omoguava da se pojednostavnjivanje smatra vrli
nom). Na primjer, recimo da koje pripada vie profe
sorskom nego magistralnom stilu upotrebljava se zato da
bi mogao biti prihvaen tako zaudno disparatan niz kao to
je ovaj: Recimo da se tu oituje perzistiranje filozofije sup
stancije, ontolokog argumenta i principa inercije. Osim
reenica koje djeluju kao aka na oko, osim veoma obilne
upotrebe usklinika i potcrtavanja rijei, najtipiniji oblik te
retorike besprizivnih i simplifikatorskih preaca predstavlja
fulminantna apozicija, kakvu je opazio i Marx: Voltaire,
Hegel itd.. U ovom sluaju ak i dvostruka legitimacija
legitimacija nastavnika elitnog sveuilita i priznatog mark
sista jedva je dovoljna da opravda tako arbitrarnu uspo
redbu i primisli to ih podrazumijeva ono itd. To kumuliranje
legitimiteta otvara gotovo neogranieno polje djelovanja stra
tegijama dvostruke igre kakve su inherentne sveenikom
proroanstvu, omoguavajui meu ostalim pribavljanje i za
tite i profita bez plaanja redovite cijene i bez izlaganja
adekvatnim rizicima. Ali bitno je da se autoritet potvruje,
ako se tako moe rei, potvrujui se: prisvajanje uobiaje
nih atributa autoriteta poevi od onih koji se odnose na
stil, kao to su besprizivno superiorne elipse ili britki impera
tivi jedna je od moguih strategija uzurpiranja simbolike
moi.
188

D rugim ri jei 111aCl ic b a h u n a ksi ra sk inu ti s id eo lo k o m ilu /ijo m o

ko|oj sam p reth o d n o go\orUr~nTl74^uij)o kojoj se p o sto ja n je neke
h isto rijsk e tendencijo ukazuje u islovT tjcH K^kao tend en cija te
tendencije da se odri, dak le da se o stvari itd. I slo g a Q rcblyshv atiti da d ru tv en u form aciju ne reproducira nain proizvodn je (i nje
gov razvoj), da nije 011 laj koji u neku ruku rada nje /in u povijest,
nego da. nap rotiv, h istorija d ru tv en e lo r m a cije reproducira (ili ne
rep rod ucira) onaj nain proizvodn je na kojem poiva, i da ona o b
janjava njegov razvoj i njegove preobraaje. H istorija d rutv ene
lo rm a cije. to jest h istorija razliitih klasnih borbi koje se u n joj a rti
kuliraju i historija njih ove rezultante u razliitim uza sto p n im p o
vijesn im stjeca jim a o k o ln o sti da se po sluim lo rm u lo m to je Lenjin e sto u p otrebljava. U lom em o pogled u m oda bili u sla n ju da
d a m o svoj stvarni d o p rin o s in ark sizm u -len jin izm u , u sk ladu sa za
htjevim a svog v rem en a i s njegovim prolivu rjejim a: ne m arksizm u
za kojim slijedi lenjin izam . neg o ako m ogu lak o reci m ark siz
mu u Icn jin i/m u .
(str. 47)

189

APOZICIJA JE SIVAC SVETOG

SANCA. NJEGOVA LOGIKA I
POVIJESNA LOKOMOTIVA. POGONSKA
SNAGA -KNJIGE- SVEDENA NA SVOJ
NAJKRAI I NAJJEDNOSTAVNIJI IZRAZ
DA BI SE JEDNA PREDSTAVA PRETVORILA
U NEKU DRUGU ILI DA BI SE DOKAZALA
IDENTINOST DVIJE SASVIM DISPARATNE
STVARI. TRAE SE NEKI SREDNJI POJMOVI
KOJI SU DJELOMINO PO SMISLU.
DJELOMINO PO ETIMOLOGIJI. DJf
po Cistom zvuku upotrebljivi
ZA USPOSTAVLJANJE NEKE
PRIVIDNE VEZE IZMEOU OBJE
OSNOVNE PREDSTAVE

Ideoloka sumnja

Na apoziciju se oslanjaju i strategije kontaminacije, koje

tee za tim da izazovu zagaenost kontaktom (npr.: struktu
ralizam = Hegel + Feuerbach). Jednako kao u mitskom
diskursu, tu ne postoji potreba da se bilo to iskae o pojmo
vima koji se dovode u vezu (u ovom sluaju to su strukturali
zam i Hegel ili Feuerbach; drugdje su to tipologisti ili (?)
strukturalisti) ili o odnosu unutar kojeg se oni usporeuju.
Kontaminacija je najprimjerenije, mono i u isti mah ekono
mino oruje ideoloke sumnje. Autoritativni jezik, koji mora
nametati, imponirati i obmanjivati, upotrebljava jednadbe:
ovo je istoznano s onim, jednostavno je ono, jednako
je onome, znai zapravo ono. Ovakve formule, tipa Borori su Arare, funkcioniraju u kontekstu logike participacije
i iskazujui u isto vrijeme to neto jest i to treba o nee
mu rei, od neega uiniti ili o neemu misliti vre istinsku
ontoloku transmutaciju imenovane stvari.
190

l'p ravo /a lo je la teorija, polo ju je izloio Mar.\ u o k \im licgcjovsk.J c u ^ achovskc problematike. mogla biti preuzela i s oduevljenjem ra/.vijana u o k \iru strukturalistike ili. openitije, jormalislike problem atike (kao kod Godeliera. kod redaktora publikacije
Cahiers pour I'Aiiahsc itd.) eje meutim - buduei da se teorijski
splet okolnosti temeljito i/m ijenio - ona proizvodi jo samo idealislike efekte. Jer ..strukturalizam., je toan teorijski ck iiu ,k -n i te
kombinacije Hcgcl-Fcucrbach (jo preciznije, kao to ti
liusscr, Hetiel u Fcucrbachu..). k
(1844-1846). Unutar te

s izmeu esencije i atributa . preokrenut. Zato je u kraji strukturalizam

s Inm um um om : jer se
alnott) iiuV.sf.-i iz ie d n a u ie .s pitanjem (humanog) .st
.Ilica to se z a u z im a neko mjesto u su sta v u rulvc

je reeno, dvije upotrebe p q i. T r T r n d ^ i ja , jedna k.

a b u u iM jso m ideolokom .............u povijesti (Voltaire. I
i druua. marksistika i znaiistvei

191

Teologova teodiceja

Ne moe biti dovoljno opre

zan, govorio je Nietzsche, kad
ita ta Evanelja: iza svake rije
i vreba poneka tekoa. Sama
priroda Svete knjige s njezi
nim (njemakim) rijeima dvo
jaka znaenja, s njezinim
stvarnim potekoama, njezi
nim ozbiljnim protivurjejima
i njezinim teorijskim prepreka
ma opravdava sveeniki
monopol na interpretiranje, pa
ak i nadinterpretiranje (to je
dosad bilo uglavnom Heideggerova ili Freudova povlastica) jer
jedino takva tumaenja mogu
svete tekstove zatititi od vulgar
nih itanja obinih profanih lju
di. Grupa interpreta jedina je
prava zatita od neprekidne
opasnosti to je predstavlja devijacija, vraanje na stare
zablude (usp. opasnost, iskuenje, ostati na uskom
ravnom putu, teko, toliko problema, itd.): samo taj
korpus umije dvosmislene rijei shvatiti u njihovu pravom
znaenju; samo on umije razlikovati buroasku upotrebu
od marksistike i znanstvene upotrebe marksistikih poj
mova; samo on smije propisivati ispravnu liniju; samo on
moe ponirati u dublje regije (usp.: Time smo se dotakli
neega mnogo dubljeg) i postavljati ope teze u povodu
pitanja od opeg znaenja. Ukratko, proizvodei poteko
e teksta koje njega proizvode kao jedinog itaoca kadrog da
ih prevlada (usp.: tog problema koji je posebno teak zato
to se sam Marx njime tek veoma parcijalno pozabavio), ta
grupa sama sebe postavlja za iskljuivog uvara istine sadra
ne u svetom tekstu, tom neiscrpfiom izvoru svih, pozitivnih i
normativnih istina o drutvenom svijetu.
192

Taj m o m en t im a bitn u politik u z n a a jn o st, ako jc ton o da su

m ark sistiki teo retia ri, poevi od sam o g E n g elsa . ponekad bili
sk loni da prijelaz iz feu dalizm a u kapitalizam i prijelaz iz kapila
(str. 45)
V idim o dak le u jed n o j i dalje veo m a shem a tizira no j optici da
prouavanje pro b lem a so c ija listik o g prijelazn og perioda p retp o s
tavlja, izm eu o sta lo g , p o n o vn o kritiko razm atranje cjeloku pn og
pro blem a po v ijesti kapitalizma i jed n u bitn u preobrazbu naeg i
tanja Kapitala u funkciji tog pro blem a , koji jc p o seb n o teak zato
to se sam M arx tek veo m a parcijalno njim e pozabavio. To u prvom
redu pretp o sta vlja pon o vn u obradu ak i na najap slrak tni joj razi
ni pitan ja rep rod ukcije i ten d en cija razvoja k a p italistikog na
in a proizvodn je. U toj ncrsp cktj^ iltfc E a ^ acijcIo preokrenuti u o b i
a jenu fo rm u la ciju : I p e tr c b lr r c i da u nainu p roizvodn je postoji
tendencija reproduciranja p r oizvodn ih o d n o sa , ili to n ije, ten d en ci
ja (aku m u lirapja, k o n cen tra cije kapitala, poveavanja njegova org a n s k o g sasrfava itd.) koja ostvaruje reprodukciju proizvodn ih odnosa ^ r e b a jh a p r o tiv , posta v iti pitan je kako jedna te ista tendencija
m o& biti u z a sto p ce obn a v lja n a , reproducirana kao tendencija, tako
da sc n jezin i uinci a k u m uliran ja, kon centracije itd. zbrajaju u pri
vid n o m ko n tin u itetu . R eprodukciju ten dencija naina proizvod
nje. dak le i sa m o n jih ovo p o sto ja n je o dreuje klasna borba u sv o
jim uza t io a n im stjeca jim a o k o ln o sti, u prcobraavanju svog odn o sa
sn a g a M r c b a ila k lc p o staviti pitan je u kojem sc obliku neka tenden
cija m oe nsrvanvatTTpw uzv o diti h istorijsk e e fek te) s obzirom na
uvjete v la stite rep rod ukcije u M a s n o /^ orfoit^ rcbiS) postavi li pitanje
kako jc ta rep rod ukcija m ogua ak i ond a kad su u drutvenoj
form aciji, jed in o m r ealn om m jestu p rocesa reprodukcije njezi
ni m aterijaln i uvjeti (za jed n o s njezinim p olitik im i id eo lo kim uv
jetim a ) bili h isto rijsk i prcobracni.
(str. 47)

Samokritika kao najvii oblik samovelianja

Sveenikova greka nije greka, nego je dodatni dokaz tei

ne i neophodnosti sveenike funkcije. Uklanjanje greaka
nije jedini zadatak samokritike; ona omoguava da se profiti
ma od greke pridodaju i profiti od javnog priznanja greke
(usp.: Nisam uspijevao prevladati, i dalje sam mislio,
unosio sam klicu nerjeiva problema, uvodio sam aporiju
koja se moe obnavljati u beskraj, itd.). itaoci tako mo
gu odbacivati jednu po jednu kao niz grijeha one ino
vacije koje su najvie pridonijele uspjehu itanja: neka ide
do avola teorijski rad, taj simptom teoricistike tenden
cije, i kombiniranje, ta strukturalistika koketerija, i
strukturalni kauzalitet, taj preostatak spinozizma, itd.
Kakva je intelektualna hrabrost i kakva snaga uistinu potreb
na da bi se sainio zapisnik o samosasluanju gdje su bez
milosti raskrinkani i najneznatniji tragovi hereze koje ni najzagrieniji neprijatelji marksizma, antimarksisti ili nazovimarksisti nisu ak ni nasluivali!
Vladajuom disciplinom ovladala je vlastita vladavina: u
ovoj varijanti filozofske ambicije preuzetna tenja da se upravlja empirijskim znanjem i znanostima koje ga proizvode
dovodi do preuzetnog uvjerenja da se iz esencije moe deducirati dogaaj, iz teorijskog modela historijska datost. Da je
samokritika bila provedena do kraja, ona bi otkrila da bi tre
balo odbaciti ne samo prvotnu ambiciju da se postojei nai
ni proizvodnje deduciraju iz svojevrsne skolastike kombina
torike moguih naina proizvodnje i iz njihovih transformaci
ja (usp.: Nikako ne moemo deduciratida li nain tog kon
stituiranja...; izvodljiv iz strukturne sheme drutvene for
macije openito) nego i teorijsku pretenziju koja je u iz
voritu te ambicije i koja svoje teorijsko opravdanje nalazi
u odbacivanju relativizma i historicizma, pretenziju svoj
stvenu znanosti bez znanstvene prakse, epistemologiji
svedenoj na juridiki diskurs o znanosti drugih.

194

J ed n o sta vn o , u m jesto da kaem: sve je uvijek pri je la / ili u prijelazu

jer je sve histori jsko (to ie uob iajeni stav h isto r ic izm a ). ja sam t;ov o r io : realna h istorija p o sto ji sa m o ako p ostoji (revolucion arn i) pri
jela z. a svak o razd oblje nije prijelazn o razdoblje. A l o j e , usput ree
no, lijep prim jer prim jen e e m p irislik o -lin ca rn e predodbe o v rem e
nu kao oblika kakav periodizacija a p rio ri predstavlja.

Ali to prije svega znai da nisam u sp ijevao np -yblnii l-.i.-nj.-n

zbrku u poim an ju reprodukcije drutv enih o d n o sa. I dalje
pod tim p o jm o m p o d razum ijevao u isli mah i drutvenu lorm u
(re)produkeije uvjeta proizvodn je preobraavan ih i d jelo m in o raza
ranih sa m o m pro izv o dn jo m i. s druge sir a n e , identinost seb i. traj
nost dan ih p roizvodn ih o d n o sa .
(str. 39)
M e utim , iza takva zakljuivanja nazire se jedna stara lilo/olska
predodba. To je ideja da id en tin o st sa so b o m sa m im , trajnost (pa
i u obliku odnosa to ih sadrava neki cikliki proces) ne m ora
(str. 40)
Ali l o ^v ia e a n je na sitn e z abiu de)o b ia n ia v a se i sn agom jedne
si are ekonomske id eie . icdn e sta re ideje ek o n o m ista , o n e koja im je
o m o g u ila da svoj o bjekt delin ira ju kao skup prirodnih
(sir. 40)
Ali treba reci i ovo: m oe se initi da ni M ar\ u pon ek im svojim
tek sto v im a , kad se prom atraju izdvojeno nije posve izbjegao tu
ekonom istiku ideju, ak ni onda kad je svoj objekt iz pov rin
ske sfere trita p rem jetao u sleru proizvodnje i repiodukeije
svih m jela
(sir. 40)

195

V jerojatno je da je iclatiiisti ka leiuleneija. neospm 110 (najee

n vidu terminolog i je strukturalistikoj; lipa) na/ona n nekima oil
mojih loi mulacija n k n ji/i Kako ita li Kapital, hila samo ivakeija. i
posredna posljedica. i/a /\a n a cvolucionistikom lendencijom n ko
ju je laila hio upao velik In o j marksista.
(str 45)

i '

Vraajui se na moju pola/im toku, potrebno je konstatirali da jc

jedno od usmjerenja mopa teksta u k n ji/i Kuko ita li Kapital ilovoililo unravo do topa da su ti stadiji, to jest te historijske k \a lila li\ ne
prcobra/bc. postajali nezamislivi u pravom smislu rijei.: osim u uohiajenom ekonomistikom i cvolucionislickom /naeenju la /io j-

ii '
'V

nih sladila, kao linearne etape u ostvarivanju jedne tendencije koja

se u samoj sebi ne mijenja.
(str. 46)

j
'

196

3.

poglavlje

Retorika znanstvenosti:
prilog analizi Montesquieuova efekta
Gaskonjci imaju ivlju matu od Normanana.
MALEBRANCHE, Traenje istine.

Onaj tko bi htio analizirati funkcioniranje uene tradicije

ne bi mogao nai karakteristiniji primjer no to je skup svih
komentara koje je izazvala Montesquieuova teorija o pod
nebljima : rije je o problemu koji je razmatran ve u klasi
noj starini i koji posvuda akademije predlau kao temu za
obradu (sve do Akademije u Pauu, 1743. nekoliko godina
prije pojave Duha zakona: Da li razliitost podneblja u ko
jima se ljudi raaju pridonosi razliitosti njihova duha?);
velik je broj stvarnih ili pretpostavljenih izvora, podobnih
da potiu i pothranjuju uene raspre; postoje nebrojeni ko
mentari koji se svi, u skladu sa zakonom anra, djelomino
podudaraju i koji u isto vrijeme uzimaju kanonski tekst suvi
e ozbiljno i ne uzimaju ga dovoljno ozbiljno da bi sebi po
stavili jedno pitanje, i to ne pitanje o istinitosti (ili original
nosti) teza to ih on iznosi nego o logici argumentiranja ko
jim se slui da bi proizveo dojam istinitosti.
Prekidati litaniju slavitelja zato da bi se pokualo objekt
kulta pretvoriti u znanstveni objekt ili, tonije, u doku
mentarni prilog za znanost o drutvenoj znanosti ne bi
uope imalo smisla kad takva polumrana stanja, dok se
drutvena znanost, jo u povojima, koleba izmeu mita i zna
nosti, ne bi bila veoma pogodna za razumijevanje logike ue
nih mitova kojima je jo uvijek opsjednuta drutvena zna
nost. Teorija o podnebljima doista je znaajan uzorak znan
stvene mitologije, diskursa utemeljenog u vjerovanju (ili
197

predrasudi) koji oijuka sa znanou i kojemu je, prema to

me, svojstveno koegzistiranje dvaju m eusobno isprepletenih
principa koherentnosti: proklamirana, naizgled znanstvena
koherentnost koja se potvruje mnogobrojnim vanjskim zna
cima znanstvenosti, i skrovita, po svom izvoritu mitska ko
herentnost. Taj dvojaki i dvosmisleni diskurs nastaje i dru
tveno je djelotvoran zato to u vijeku znanosti nesvjesni poriv
koji nagoni ovjeka da za drutveno znaajan problem
pronae jedinstven i totalan odgovor, poput mita ili religije
moe biti zadovoljen jedino onda ako pozajmi od znanosti
njezine naine miljenja ili izraavanja.
Znanstveni aparat

Kad, obuzeti brigom za epistemoloki red, nastojimo poka

zati nedosljednost racionalizirane mitologije,1 tada u isto vri
jeme uskraujemo sebi mogunost da shvatimo to toj mito
logiji daje drutvenu konzistentnost i djelotvornost dovoljnu
da izazove takvu kritiku i da joj se odupre to jest da
shvatimo kako joj sprega znanstvenog aparata (ija simbo
lika djelotvornost nije ovisna o njegovoj istinitosti) i mree
mitskih znaenja osigurava koherentnost drugaijeg reda.
Drugim rijeima, ni najradikalniji raskid s hagiografskom
sklonou koja prirodno navodi slavitelje na to da sve oprav
1.
Pierre G ourou koji biljei sve nedosljednosti XIV, XV, XVI. i XVII.
knjige Duha zakona a pritom ne uoava onaj u biti mitski princip po kojemu
laj prividno nekoherentni diskurs zadobiva istinsku koherentnost s pra
vom prim jeuje: Bilo je interesantno otkrivati te M ontesquieuove poglede
zato to oni drijem aju u nam a pripravni da se probude kao to su ivje
li u njemu. I mi jo uvijek ma koliko to opovrgavaju opaanja, koja su
tonija nego u M ontesquieuovo vrijeme mislimo da su sjevernjaci vii,
smireniji, marljiviji, estitiji, poduzetniji, dostojniji povjerenja, nesebiniji
nego junjaci. (P. G ourou, Le determ inism e physique dans VEsprit des lois, L Homm e, rujan-prosinac 1963, str. 5-11). Ali ako opreka izmeu Sjeve
ra i Juga doista i dalje funkcionira u mozgovima bilo da zamiljamo opre
ku izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (osovina Sjever-Jug) ili, unutar iste zemlje, opreku izmeu regija (Sjever i Jug) bilo bi
anakronino smatrati da M ontesquieu (koji bi, prema takvoj klasifikaciji,
bio junjak) na neki nain pomilja na opreku izmeu sjevernog i junog
dijela Francuske: Roger C hartier je pokazao da e se ta opreka pojaviti tek
kasnije.

198

davaju2 ne znai sam po sebi i odustajanje od upotrebe svih

elemenata retorike znanstvenosti koji ne samo potvruju intencionalnu znanstvenost nego i pridonose specifinoj djelo
tvornosti znanstvene mitologije. Takvi elementi prije svega
su pozajmice iz medicinske nauke 18. stoljea, iz teorije soko
va i, osobito, iz teorije vlakana koju je elaborirao John Arburthnot.3 Hladan vazduh stee vrkove spoljanjih vlakana
naeg tela, to poveava njihovu zategnutost i pospeuje vra
anje krvi iz udova prema srcu. On skrauje duinu tih vlaka
na i na taj nain, dakle, jo vie poveava njihovu vrstinu.
Topao vazduh, naprotiv, oputa vrkove vlakana a sama
vlakna produuje: on, dakle, smanjuje njihovu vrstinu i za
tegnutost (XIV, 2).4 Psihoanaliza znanstvenog duha svakako
bi otkrila kakve se primitivne predodbe i u pravom smislu
rijei mitske opreke krijumare zahvaljujui polisemiji rijei
(ravnotea, mo, zategnutost itd). u anatomski i fizioloki
opis: metafora dilatacije kombinira se sa shemom napetog
(ili stegnutog) i oputenog i tako, pod prividom znanstvenog
opisa, uspostavlja ekvivalentnost hladnoe i vrstine (ili toplote i slabosti) koja je, kao to emo vidjeti, u izvoritu mitske

2. Evo oitog prim jera takva opravdavanja: Ponovimo: ne podsm jehuje

mo se tom rudim entarnom pokusu [rije je o pokusu na ovjem jeziku, o e
mu M ontesquieu izvjetava na poetku XIV. knjige o podneblju]; suprotno
miljenju to ga iznosi Brethe de la Gressaye, mi u tome vidimo slutnju o po
stojanju vazomotornog sustava krvotoka i jedan oblik adaptiranja organiz
ma podneblju. Ali vano je da M ontesquieu, u trenutku kad se po svemu i
ni da luduje za intelektualnim konstrukcijama, vri pokus. (P. Verniere.
M ontesquieu et l Esprit des iois ou la raison impure, Pariz, SEDES, 1977.
str. 79.)
3. Pribiljeka za sociologiju uene tradicije: One of the greatest achieve
ments of the Abbe Dedieu, in the course of a long career devoted largely to
the study of M ontesquieu, was the discovery, as a source of the theory of cli
matic influence, of John A rburthnots Essay concerning the Effects o f A ir on
Human Bodies. (R. Shackleton, The Evolution of M ontesquieus Theory of
Climate, Revue intern a tio n a l de philosophic, IX, 1955, Fasc. 3-4, str.
317-329.)
4. Montesquieu, De I'Esprit des Iois, eneva, 1748; i Panz, Classiques
Gamier, 2 vol., 1973. U zagradama, rimski brojevi oznauju knjige, arapski
brojevi poglavlja. [Odlomci iz Duha zakona navode se prema prijevodu
Aljoe Mimice (M onteskje, O duhu zakona, izd. Filip Vinji, Beograd
1989); op. prev.]

199

SJEVER = HLADNO
hladna oboljenja,
samoubojstvo (XIV, 12)
ZATEGNUTO (napeto) =
JAKO
tjelesna i duevna snaga
samopouzdanje =
HRABROST = ISKRENOST
neosjetljivost (a) za
bol (b) i uitke (c)
smirena glazba (engleske
opere)
(ograniena mata) (XIV, 15)

(aktivnost) =
MUEVNOST (f)
(plemenita) poduzetnost =
velikodunost = radoznalost
lov, putovanja,
vojevanje, vino (XIV, 2)
(monogamija jednakost
spolova)
SLOBODA (XIV, 13) =
monarhija i republika
kranstvo

200

JUG = TOPLO
topla oboljenja, guba, sifilis,
kuga (XIV, 11)
OPUTENO (LABAVO) =
SLABO
slabost = obeshrabrenost =
(elja za osveivanjem =
sumnje, lukavstva, zloini) =
kukaviluk (XVII, 2)
krajnja OSJETLJIVOST za
(ulne) uitke (d) =
ljubav = ARAJ (XIV, 2)
strastvena glazba (talijanske
opere)
ivahna MATA = sumnje
(e) = LJUBOMORA (XVI,
13)
fizika PASIVNOST,
intelektualna LIJENOST
nepromjenjivost zakona i
obiaja (g)
redovnitvo (XIV, 7)
POLIGAMIJA (kuno
ropstvo) (XVI, 2, 9)
ROPSTVO
Despotizam (h)
islam

Oseti su, dakle, manje ivi (XIV, 2).

Moskovitu treba odrati kou da bi neto osetio (XIV, 2).
U severnjakim podnebljim a ljudi jedva da i oseaju fiziki poriv
prema ljubavi (XIV, 2).
U toplijim podnebljim a ljubav se voli zbog nje same; ona je jedini
uzrok sree, ona je sam ivot (XIV, 2).
Posledica je poligamije da u pohlepnih i bogatih nacija mukarci
imaju vrlo mnogo ena (XVI, 8).
Priroda je te narode obdarila slabou koja ih ini bojaljivijim, ali
im je podarila i takvu matu da na njih sve ostavlja vrlo jak utisak
(XIV, 3). Zakon Alamana ... Nije se kanjavao prestup poinjen u
mati nego onaj izvren pogledom. Ali kada deo germanskog naroda
pree u paniju ... mata naroda se raspali, mata zakonodavca se ta
koer razgori; zakon je u sve podozrevao kada je bila re o narodu
koji je mogao svata slutiti (XIV, 14).
Ratniki narodi, srani i okretni, ive tik uz mlake, lene i bojaljive
(XVII, 3).
Prema proraunim a napravljenim u raznim krajevima Evrope, kod
nas se raa vie deaka nego devojica; izvetaji iz Azije i Afrike ka
zuju nam, naprotiv, da se tam o raa mnogo vie devojica nego dea
ka (XVI, 3).
Ako toj slabosti organa, zahvaljujui kojoj na istonjake narode
spoljanji utisci deluju onako snano, dodate izvesnu lenost duha pri
rodno povezanu s tromou tela lenost koja taj duh onesposoblja
va za bilo kakvo delo, napor ili trud razumeete zato dua koja je
jednom primila odreene utiske ne moe vie da ih promeni. Upravo
zato su zakoni, obiaji i navike ... danas na Istoku isti kao to su bili
pre hiljadu godina (XIV, 4).
U toplim podnebljim a, gde despotizam obino vlada, strasti se ras
piruju ranije, ali se ranije i gase (V, 15). U toplim podnebljima ene
su za udaju dorasle u osmoj, devetoj ili desetoj godini, tako da detinjstvo i brak gotovo uvek idu zajedno. Stare su u dvadesetoj: kod njih,
prema tome, razum nikad ne ide ruku pod ruku s lepotom. Kada lepota zahteva prevlast, razum je odbija; kada bi je razum mogao zado
biti, lepote vie nema. ene moraju da budu u zavisnom poloaju jer
im razum u starosti ne moe pribaviti prevlast to im je ni lepota nije
pruila u m ladosti (XVI, 2). Ima podneblja u kojima ono telesno
ima takvu snagu da moral ostaje skoro nemoan. Ostavite mukarca
sa enom: pred kunjama e se pokleknuti, napad e biti neizbean a
otpor nikakav. U takvim su zemljama umesto propisa potrebnija do
bro zakljuana vrata (XVI, 8). Rekosmo ve da zbog velike vruine
snaga i odvanost ljudi malaksavaju, dok u hladnim podnebljima oni
raspolau odreenom telesnom i duhovnom snagom koja ih ini spo
sobnim za duge, mukotrpne i smele poduhvate... Ne treba se, dakle,
uditi to je narode toplih podneblja njihova plaljivost skoro uvek
bacala u ropstvo, niti pak to je narode hladnih podneblja njihova
hrabrost odrala u slobodi (XVII, 2).

201

koherentnosti.5 Isto bi se tako moglo pokazati kako se teorija

sokova kombinira s najskrovitijim predodbama o hrani (na
primjer, o svinji, XXIV, 25) da bi se objasnio nain prehrane,
kao jo jedno pretpostavljeno posredovanje izmeu podneb
lja i tjelesnih i mentalnih sklonosti. Ali znanstveni aparat i
znanstvena oprema ne sastoje se samo u upotrebi uenih
rijei i modela, pa ni u primjeni eksperimentiranja (proma
tranje ovjeg jezika pod mikroskopom). Po svemu se ini da
Montesquieu, po uzoru na Descartesov sistem, eli utemeljiti
znanost o historijskim injenicama koja bi, poput fizike, bila
kadra proniknuti nune odnose koji proizlaze iz prirode
stvari (I, 1). Upravo u ime znanosti, vjere u napredak zna
nosti i u napredak zahvaljujui znanosti (vjere iskazane veo
ma kartezijanskim rijeima u Raspravi o motivima koji treba
da nas potiu na znanstveni rad, iz 1725. g.) on prelazi grani
ce znanstvene spoznaje i podlijee onome to e se kasnije, sa
stajalita naprednije znanosti, pokazati kao svojevrsna preuzetnost, pa ak i kao uzurpiranje.
Mitska koherentnost

Ali svagdje ispod znanstvenog aparata izranja na povrinu

mitska podloga. I ne ulazei u dugotrajnu analizu mogue je,
u obliku jednostavne sheme, uspostaviti mreu mitskih opre
ka i ekvivalencija, tu istinsku fantomsku strukturu koja podr
ava cjelokupnu teoriju.
Kao i uvijek, ta mrea odnosa gradi se na bazi malobrojnih
opreka na koje najee ukazuje samo jedan od suprotstavljenih elemenata, jedini koji je istaknut,6 a te se opreke svode na
5. Kao dokaz da se taj pod-razum ijevani smisao potpuno razumije, evo
prijevoda jednog kom entatora: Topao zrak, naprotiv, produuje i oslab
ljuje ta vlakna, krv cirkulira sporije. H ladna klima dakle ovruje tijelo,
oivljava krvotok, dok toplota omekava, oputa, paralizira. (A. Merquiol.
M ontesquieu et la geographie politique. R evue in tern a tio n a l d'histoire poli
tique et constitutionnelle, VII, 1957, str. 127-146).
6. Tako se brojna negativna svojstva junjaka spom inju jedino u funkciji
opisa vrlina sjevernjaka: Vie sam opouzdanja, to jest vie odvanosti; vie
svesti o vlastitoj nadm onosti, to jest manje elje za osvetom; vre ubedenje u sopstvenu bezbednost, to jest vie iskrenosti a m anje sumnji, preprede-

202

jednu, generativnu opreku, opreku izmeu gospodara (nad

sobom, dakle nad drugima) i roba (podlonog osjetilima,
dakle i gospodarima). Na jednoj su strani svjevernjaci, ljudi
u pravom smislu rijei, aktivni, muevni, napregnuti, nape
ti kao opruge (ovjek je, kae negdje Montesquieu, po
put opruge koja je u to boljem stanju stoje napetija), ak i u
svojim strastima, u lovu, u ratu, u opijanju. Nasuprot tome
junjaci su predodreeni za ropstvo, za podlonost osjetili
ma, osjetu ali i mati, izvoritu erotske pleoneksije a i muka
svojstvenih sumnjiavosti i ljubomori; oni su osueni na
(ensku) pasivnost u odnosu prema izrazito pasivnoj pasiji
kakvu predstavlja fizika ljubav, nezasitna i tiranska, toj
strasti dostojnoj ene utoliko to je to strast za enom, to
je to enska strast i to efeminira strasti koja iscrpljuje, os
labljuje, omekava, oduzima snagu, energiju.7 Zbog tih opu
tenih i kukavikih, jednom rijeju efeminiranih8 sklonosti to
puanstvo robuje u dvojakom smislu i osueno je da trpi do
minaciju jer ne umije samo vladati sobom. Cjelokupan taj
pol temeljne opreke ostvaruje se u fantomskoj slici saraja,9
mjesta ljubavi koja se neprestano iznova budi i stiava, i
mjesta poligamije, tog prividnog robovanja ena, ije je izvonosti i lukavstva (XIV, 2). (U tablici su u zagradama naznaene neistaknute
teme, koje se ukazuju jedino zbog simetrije, i samo u drugom planu.)
7. Vidljivo je duboko suuesnitvo izmeu igara rijeima i igara znanstve
no ovjerenim fantomima. Dovoljno je pomisliti, na primjer, na medicinske
osude onanije i svih oblika neumjerenosti kadrih da, rasipajui vitalnu sna
gu, unite anim alnu ekonom iju, osude kakvima je obilovalo 18. stoljee:
U 18. stoljeu, u represivnom diskursu o spolnosti, borba protiv masturbiranja zauzima povlateno mjesto. Od 1710. g., kada se u Londonu pojavilo
djelo dra Bekkera, Onan ili strahoviti grijeh onanizma pa do kraja stoljea,
toj je 'pogubnoj navici bilo posveeno sedamdeset est radova (knjiga, bro
ura, lanaka). (T. Tarczylo, L Onanisme de Tissot. Dixhuitieme siecle.
Representations de la vie sexuelle, n 12, 1980, str. 7996.)
8. Veoma slinu upotrebu rijei 'efem iniran' nalazimo kod Diderota:
Opratali su mu njegovu efeminiranu sklonost prema udvaranju jer je bio
ono to nazivamo svjetskim ovjekom. (Diderot, Jacques le fataliste et son
maitre, Pariz, Gallim ard, 1973, str. 145.)
9. Jean Starobinski je tono uoio dvosmislenost slike isfahanskog saraja.
te savrenog ostvarenja ropstva i despotizma Istoka: ' ulne' su slike opisi
vane s toliko uivanja da je jasno da odgovaraju Montesquieuovim imagi
narnim eljama. (J. Starobinski, M ontesquieu par lui-meme, Pariz, Le Seuil.
1953, str. 6 7 -6 8 .)

203

rite u robovanju mukarca ulima, dakle enama. Vidimo

da, kroz primarnu opreku izmeu mukog i enskog odnos
prema eni, i prema seksualnosti, upravlja tom mitologijom
koja je kao to se esto dogada proizvod kombiniranja
drutvenih fantazma i drutveno oblikovanih seksualnih fan
tazma. I zacijelo nije sluajno to se Montesquieuu izriito
nametnulo pitanje o vezi izmeu vlasti u kui i politike
vlasti (XVI, 9): tu se, naime, osim seksualnosti i politike,
stjeu u jednoj toki splet svjesnih razloga gdje je rije o
kunom ropstvu u smislu dominacije nad enama i
skroviti lanac nesvjesnih, drutveno reiranih fantazma, gdje
je zapravo rije o dominaciji to je vre ene (s temom lukav
stva, te snage slabih) i o despotizmu kao jedinom nainu koji
mukarcima, naroito podlonim toj u svakom pogledu zlo
kobnoj moi, omoguava da izbjegnu vladavini ena.10 Kao
to vidimo, ak ni od racionaliziranog mita ne smijemo za
htijevati vie loginosti no to je on moe sadravati.
Iako je uvijek u cijelosti nazoan u glavi autora i njegovih
italaca (koji, na primjer, pod pasivnou podrazumijevaju
enskost), sistem mitskih odnosa nikad se ne oituje kao ta
kav i linearna logika diskursa omoguava da se u njemu us
postavljani odnosi ostvaruju samo jedan po jedan, dakle suk
cesivno. I tada racionalizatorska intencija koja definira
znanstvenu mitologiju moe slobodno mitski odnos prikri
vati racionalnim odnosom koji je u isti mah udvostruuje i
potiskuje. Na primjer, mitski odnos izmeu pasivnosti i en
skosti ili izmeu aktivnosti i mukosti, koji se nikad ne iska
zuje kao takav, uspostavlja se pod maskom demografskog
zakona ijim se djelovanjem ratnikim sjevernjakim
narodima osigurava viak muke djece a efeminiranim ju
njakim narodima viak enske djece (XVI, 4); isto tako, od
nos izmeu spirituoza, tih snanih napitaka (i strasti) sna
nih ljudi i ratnikih naroda odnos koji te narode ini
10.
Pretpostavim o naas da lakoum nost i brbljivost naih ena, njihovi
ukusi i hirovi, velike i sitne strasti budu, u svoj svojoj ivahnosti i nesputa
nosti koju kod nas uivaju, preneti u kakvu istonjaku vladavinu: koji bi
otac porodice m ogao i na asak imati mira! Svud bi video sumnjivce i nepri
jatelje, drava bi bila uzdrmana, potekli bi potoci krvi. (XVI, 9).

204

pomamnima a ne, kao u drugim zemljama, tupima

ustanovljava se jedino posredstvom uene teorije o znojenju (XIV, 10), kojom se takoer objanjava zato pojedine
junjake civilizacije odbijaju uivanje svinjetine (XXIV, 26);
isto tako, veoma izravna povezanost pasivnosti ili senzual
nosti s poligamijom uspijeva se uspostaviti na razini manifes
tne logike bilo pod maskom biologije, temom ranog spolnog
sazrijevanja junjakih ena (XVI, 2), bilo pod okriljem de
mografije, ve spominjanom temom vika enske djece (XVI,
4). Ueni diskurs funkcionira kao mrea eufemizma koji
omoguavaju drutvenom nagonu da se izrazi u drutveno
prihvatljivoj ili ak odobrenoj formi kakva uiva ugled. Tako
se mitska istina, iskazana otprve ali u znanstveno eufemiziranom, dakle prikrivenom obliku kao opreka izmeu hlad
nog zraka koji zatee vlakna i toplog zraka koji ih oputa
pedeset stranica kasnije otkriva posve jasno, zahvaljujui
poputanju cenzura kakvo doputa i namee logika saet
ka: Ne treba se, dakle, uditi to je narode toplih podneblja
njihova plaljivost skoro uvek bacala u ropstvo, niti pak to
je narode hladnih podneblja njihova hrabrost odrala u slo
bodi (XVII, 2). Poputanje napetosti vlakana, poputanje
strogosti obiaja, poputanje ivotne snage i muke energije,
poputanje pred jaim: da bi se stvorili drutveno prihvatljivi
mitovi, dovoljno je, vidimo, omoguiti poigravanje rijeima,
djelovanje igre rijeima, igru rijeima. Kao to (francusko)
lache znai u isti mah olabavljen, oputen, mekan, slab, pla
ljiv tako i veina drugih rijei ima vie znaenja, a tu su zna
enja toliko razliita i nezavisna da njihova usporedna upo
treba, na primjer u dosjetkama, moe izazvati iznenaenje a
ujedno su toliko srodna da se takvo podsjeanje na jedinstvo
moe doivljavati kao utemeljeno na umu. Drutvenim fantazmima kakve stvara kultivirano nesvjesno pisca osigurani
su suuesnitvo i podatnost jezika i kulture koji su proizvod
istog drutvenog nesvjesnog nakupljenog u toku vremena.
Montesquieuu ni Aristotel, ni Bodin, ni Chardin, ni veleasni
Du Bos, ni Arburthnot, ni Espiard de la Borde, ni svi oni
dotad neznani izvori to ih ueni ljudi neprekidno otkriva
ju nisu bili potrebni za to da stvori osnovna naela svoje te
205

orije o podnebljima:11 dovoljno mu je bilo da crpe iz sebe

sama, to jest iz drutvenog nesvjesnog koje je bilo zajedniko
njemu i svim obrazovanim ljudima njegova doba12 i koje je
jo i sad izvorite utjecaja to su ga oni moda vrili na nje
ga. Ostaje injenica da uena tradicija budui da drutve
nu fantazmu odobrava ili uvruje, i jer njezinu izrazu daje
autoritet i legitimnost pripada skupu drutvenih uvjeta ko
ji omoguavaju znanstveni mit, njegovu formu to jest znan
stveno oblikovan jezik kakvim se on dii, a zacijelo i samo
njegovo postojanje. Ali i njegovu recepciju: teko bismo ina
e razumjeli zato nijedan od tolikih komentatora nije ni po
mislio na to da analizira specifinu logiku znanstvene mi
tologije koja je osobito lako uoljiva u teoriji o podnebljima,
ali je na djelu zacijelo u cjelokupnom D uhu zakona:'3 pod
lonost i susretljivost kakve zahtijevaju legitimna djela udru
uju se sa slabljenjem logike budnosti, primjetnim svaki put
kada dolazi do izraaja drutveno nesvjesno,14 i na taj se na
in iskljuuje mogunost da se kao objekt znanosti tretira
ono to se prikazuje kao objekt kulta i subjekt znanosti.
11. Iscrpan popis izvora nalazi se napose u: R. Mercier, La theorie des
climats des Reflexions critiques a lEsprit des lois, R evue d'histoire litteraire de la France, 53. godite, sijeanjoujak 1953, str. 1737 i
159-174.
12. Ako je u to doba postojala zaista popularna teorija, jedna istina koju
su gotovo svi prihvaali, onda je to bila teorija o utjecajima klime i tla na
zdravlje, na individualnu i kolektivnu sreu, na oblik politikih reima, na
privatno i javno zakonodavstvo. (A. M erquiol, loc. cit.). Sama logika ue
nog licitiranja, koja nagoni na neprekidno proirivanje svijeta izvora (ili
utjecaja), postavlja socioloki jednako tako neum jesno pitanje ori
ginalnosti (usp. npr. P. Verniere, loc. cit., str. 82). (Oni isti kom entatori koji
prim jeuju da M ontesquieu moe ideje koje su ve bile formulirane prije
njega prikazivati kao svoje vlastite, preutno daju status izvora, dakle iz
vorita utjecaja, svakom djelu koje sadrava misao blisku M ontesquieuo
vim idejam a a nalazilo se u njegovoj biblioteci.)
13. Moemo se zapitati ne pripada li istom tipu i naelo organskog je d in
stva koje mnogi navodno prepoznaju u D uhu zakona i o kojemu svjedoe
oite veze izmeu teorije o reimima (napose o despotizm u) i teorije o pod
nebljima (i brojni drugi suodnosi, u vezi s poloajem ena, s osvajakim pra
vom, itd.) i nije li teorija o podnebljim a racionalna mitska osno
va cjelokupne M ontesquieuove teorije (usp.: M o podneblja vea je od
svih drugih moi, XIX, 14).
14. Dovoljno je baciti pogled na kasnije sljedbenike teorije o podnebljima
od kole za drutvenu znanost, iji su zastupnici Le Play, A. de Preville,

206

Autor Duha zakona zavreuje dakle da se njegovim ime

nom nazove posve osobit efekt simbolikog nametanja kakav
se proizvodi na taj nain to se projekcijama drutvene fan
tazme ili prekonstrukcijama predrasude superponira privid
znanosti koji se postie transferom metoda ili operacija neke
razvijenije ili, jednostavno, uglednije nauke. Taj efekt nije
nepoznat ni fizici ni biologiji15 a izuzetno plodno tlo naao je
u drutvenim znanostima, gdje sada ve postoje nebrojene
teorije dobivene mehanikim oponaanjem biologije i,
osobito, fizike16.

H. de Tourville, P. Bureau, P. Deschamps i E. Demolins, do kole politikih

znanosti i do njezinih bavljenja politikom geografijom, od Ratzelove Anthropogeographie do Geopolitik da bi se nazrela (politika) utemeljenost
pristajanja uz jednu teoriju ija je posljedica, izmeu ostalog, brisanje po
vijesti svoenjem historijskog determinizma koji ostavlja mjesta za povijes
nu akciju, na fizikalni determinizam, koji zahtijeva prihvaanje ili opravda
vanje uspostavljenog poretka (a takvu funkciju, uostalom, Montesquieu i
pridaje principu fizikalnog determinizma: Zakon koji se sa stajalita teorij
skog razuma ini nepravednim, i ije bi popravljanje moglo postati poeljno
u ime prirodnog prava, zapravo je proizvod dugog niza uzroka i posljedica;
on je u uzajamnom odnosu s mnogim drugim zakonima; mijenjati taj zakon
znailo bi suprotstaviti se u isti mah i opem duhu nacije; i stoga bi teorijsko
optimalno rjeenje bilo politika greka. Bolje je dakle odrei se apsoluta
pravde da bi se ouvao tradicionalni poredak, ma bio on i nesavren.
J.
Starobinski, op. cit., str. 8687).
15. G. Canguilhem, Ideologic et rationalite dans I histoire des sciences de
la vie, Pariz, Vrin, 1977, str. 39 43.
16. Kao doprinos patologiji duha moe se itati rad Wernera Starka, The
Fundamental Forms o f Social Thought (London, Routledge and Kegan,
1962), gdje se prikazuju izvjesne nakazne forme organicizma (Bluntschli,
Schaffle, Lilienfeld) ili mehanicizma (svakako Pareto, ali i Carey, Lundberg,
Dodd itd.). A u istoj optici i studija to ju je napisala Cynthia Eagle Russetl.
The Concept o f Equilibrium in American Social Thought, New Haven, Yale
University Press, 1966.

207

KAZALO IMENA I POJMOVA

Adom o 154
Althusser 141, 1 77-196
Austin 6 0 -6 4 , 8 9 -1 0 2 , 113, 129
autoritet, v. kapital (simboliki), performativan
Bachelard 147, 156
Bahtin 17, 79
Balibar 177-196
Bally 68
Beauvoir 175
Benveniste 19,61,91, 117
Bernstein 34
Berrendonner 61, 67
Bloomfield 24
Bois (P.) 118
Brunot 25, 42
Canguilhem 207
Cassirer l63
cenzura 6568, 7475, 7778, 81,
143-175
Chartier 198
Chomsky 7, 8, 22
Comte 2 1 -2 2
Condillac 27
Cornulier 60
itanje 173-175
Davy 2 8 -2 9
denegacija, denegiranje 130131,
150-151, 156, 170
distinkcija, v. odstupanje, dobit, stil.
vrijednost

dobit
(distinktivna,
razlikovna)
3 7 -3 9 , 50, 52, 53, 56, 59, 66
anticipiranje dobiti 6466
doksa 128, 131-134
Ducrot 62
Durkheim 29, 106, 110
Encreve 37, 48
e p o k h S 128
eufemizam 6 7 - 6 9 ,7 4 - 7 7 , 133, 143,
150
fakultativno 3756
Flaubert 142
forma 63, 6 6 -6 8 , 69, 7 4 -7 6 , 95,
151, 164167; (v. cenzura, eufe
mizam)
Frege 19
Freud 143 I 51
George 163
Gourou 198
gramatika (inkorporirana) 45
granica (limit) 103 104, 109110,
115142; (v. regija)
grupa 121-131, 133135; (v. klasa)
Habermas 22, 91, 165
habitus (jezini) 14, 26, 32, 57, 58,
64, 6 7 -6 8 , 7 0 ,7 1 -7 2
Halbwachs 166
Haugen 42
Heidegger 142, 146175
hereza 128130
hiperkorektnost 4748, 72, 112

209

hipokorektnost 4748. 112: (v. su

sretljivost)
Hum boldt 29
identitet, v. grupa
im enovanje 8586, 108 109; (v.
uvreda, perform ativan)
instituiranje
6063,
8586,
1 0 3-114, 121-122
iskazivanje (rad iskazivanja) 130
Jaspers 149
Jiinger 150, 161, 163
Kant 7, 19, 142
Kantorowicz 63, 111
kapital, jezini 32, 3738, 40, 45,
5156; (v. kom petencija, pefformativan); simboliki 5963, 87,
93, 11 7 -1 1 9 , 1 2 9-130, 171, 188
klasa
(drutvena)
133 135.
136-137
kolizija (stilistika) 70
kompetencija 5556; (v. kapital,
habitus)
konkurencija (konkurentska borba)
49
korektnost 43, 6567, 72; (v. hiperkorektnost, hipokorektnost)
kurtoazija 68; (v. uljudnost)
Labov 33, 34, 75, 76, 77
Lacan 157
Lakoff 7 4 - 7 5
Laqueur 163
Lattim ore 109
Leibniz 136
limit (granica) 103 105, 109 110,
115 138; (v. regija)
liturgija (kriza liturgije) 95102
magija 106, 109; (v. perform ativan)
m anifestacija 120 121; (v. oficije
lan, oitovanje)
Marcel 131
Marx 25, 109, 134, 141, 177-2 0 0
mijenjanje jezika 4550

210

M ilner 86
ministerij 63, 87, 101
m itologija
(znanstvena)
1 97-207
M ontesquieu 142, 197206
M ounin 16
mukost 7780
Myrdal 136

124,

Nicod 147
Nietzsche 141, 158, 168, 178, 192
obred(ni) 59, 86, 93, 103 -1 1 4
oitovanje 129; (v. m anifestacija,
oficijelan)
odstupanje 36, 49; (v. raskorak)
ortodoksija 132 133, 168; (v. doksa, hereza)
Pascal 63, 141
perform ativan 55, 5964, 8687,
8 9 -1 0 2 , 113, 1 1 9-121, 128, 135;
(v. kapital)
Platon 107
pogrda 78, 108; (v. uvreda)
Poincare 103, 110
politiko
djelovanje
17 19,
127 -1 3 8
polje, jezino 4550; knjievno
4050; (v. cenzura, trite)
Popper 136
portparol 63, 65, 87, 89,91, 107, 113,
144, 166; (v. ministerij)
pravo 19
predstavljanje 8687, 89, 99, 105,
1 15-138
predvianje 128, 133 138
prihvatljivost 6465, 7172, 76
priznavanje 31, 33, 4647, 53,
5 5 -5 6 , 5 9 -6 0 , 63, 67, 127, 131;
(v. kapital, simboliki); raskorak
izmeu priznavanja i poznavanja
4 6 - 4 7 , 55, 73, 9 5 -1 0 2 , 119
Q uem ada 42
raskorak 54; (v. odstupanje)

Reboul 118
Recanati 61
regija 115-126, 197-207
religija 1 7 -1 9 , 9 7 -1 0 1
Richardson 171
Ringer 164
Ruwet 86

tijelo (tjelesni heksis) 72, 7678

Trubeckoj 47
trite 14, 31, 37, 5 1 -8 1 , 141; unili
kacija trita 3033, 57
Turner 103

Sartre 162, 175

Saussure 7, 8, 2 2 -2 3 , 34, 36, 38, 89,
150
Schmitt 150
Schopenhauer 112
Schramm 64
sluben (oficijelan) 23- 26, 53 5N.
62, 66, 70, 74, 76, 86, 87, 91, 139.
144
Spranger 164
Starobinski 204
Stem 163
stil 15, 36,43, 48, 49, 52, 80, 91, 141
artikulatom i stil 7780
Stirner 141
ublimiranje 154; (v. eufemizam)
susretljivost
5354,
57,
67.
111-112

teorija (uinak
133-137

teorije)

86,

uljudnost 80, 113; (v. kurtoazija)

uobliavanje
6566,
67 6S.
74 _ 7 5 , 144-146, 153, 164-16"
(v. cenzura, eufemizam)
uvreda 6162, 64, 86; (v. pogrda)
Van Gennep 103
vani jezik 59, 63, 141, 177196
Vandryes 16
vjerojatnost 136 138
vjerovanje, v. priznavanje
vrijednost (distinktivna, razlikovna)
15, 36, 4 3 -4 4 , 49, 5 1 -5 2 , 54, 57.
70, 80, 162
Weber 19, 58, 129, 171, 174
W horf 29
zastraivanje 32, 7071
znanstvenost (retorika znanstvenosti) 133, 197-207

128,
ene (i jezina djelatnost) 31, 73, 80

211

Pierre Bourdieu
TO ZNAI GOVORITI
Izdaje
Izdavaka kua NAPRIJED
Zagreb, Palmotieva 30
Za izdavaa
RADOVAN RADOVI NOVI
Korektura
BLAENKA TRAN
Likovna oprema
RATKO JANJI-JOBO
Tehniki urednik
IVAN TRAN
Broj MK 1992-19
ISBN 86-349-0309-5
Tisak i uvez
HRVATSKA TISKARA
Zagreb, 1992.
Naklada 2500

Sigmund Freud:
Budunost jedne iluzije
Muradif Kulenovi:
Metapsihologija, nastranosti, osobitosti
Sigmund Freud:
Pronaena psihoanaliza
Roger Bastide:
Sociologija i psihoanaliza
Ernest Becker:
Poricanje smrti
Peter E. Sifneos:
Kratka psihoterapija
Branko Prai:
Crte i slika u psihijatriji
Heinz Kohut:
Analiza sebstva
Norman O. Brown:
ivot protiv smrti
Alfred Lorenzer:
Intimnost i socijalna patnja
Julia Kristeva:
Moi uasa
Sandor Ferenczi:
Thalassa Teorija genitalnosti
Richard Sennett:
Nestanak javnog ovjeka
Georges Devereux:
Ogledi iz ope etnopsihijatrije
Pierre Bourdieu:
to znai govoriti

Andre Green:
Narcizam ivota narcizam smrti
Mahler, Pine, Bergman:
Psiholoko roenje ljudskog eda
Anna Freud:
Ja i mehanizmi obrane
Rudolf Arnheim:
Novi ogledi o psihologiji umjetnosti
Helmut Dahmer:
Libido i drutvo
Serge Lebovici:
Dojene, majka i psihoanalitiar
Paul Ricoeur:
O tumaenju ogled o Freudu