SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

RAFFAELLA SARTI

IVJETI U KUI
Stanovanje, prehrana i odijevanje u novovjekovnoj
Europi
(1500. 1800.)

Kolegij: Svjetska povijest od 16. st. do 1870.

Mentor: dr. sc. Miroslav Bertoa

Studentice: Adriana Brljafa

Mirta Gai
Vedrana Hrelja
Helena Jakopiek
 Ivana Rai
Odsjek: Povijest

Pula, travanj 2007.

I. Dom i obitelj
''Pars destruens'' ili ralanjivanje

1. NE IMATI DOM = NE IMATI OBITELJ?

to rei o onima koji doma nisu imali? Beskunici nisu izum naeg doba: mnogi
su ljudi stoljeima ivjeli bez ''stalnog prebivalita'', bez ''ognjita i kuita''. Meu
njih moemo uvrstiti ''lutkove'' i ''galijote'' koji u Veneciji trae zaklon ''pod
trjemovima Svetoga Marka i mosta Rialto'', ponekad bezuspjeno, jer ih nalazimo
mrtve od hladnoe i gladi. Zatim postoje napuljski prosjaci koji se nou sklanjaju
gdje i kako mogu, u najbjednijim unajmljenim sobama, u talama, u peinama.
U novome vijeku postoji itav jedan spektar beskunika, skitnica, prosjaka koji
pokuavaju preivjeti od milostinje, prijevare, obmana, kraa i nasilja.
Poast skitnje i prosjaenja pogaa itavu Europu. Meu mnotvom osoba koje
ive bez stalne adrese brojni su i oni koji nemaju ni oca, ni majke, ni mua, ni
ene, ni djece, brae, rodbine. Izgleda da je broj takvih osoba koji nisu imale ni
dana ni obitelji krajem stoljea iznosio vie od 100 000 na oko 400 000
stanovnika.
Ipak nije jednostavno ustvrditi toan broj tog nestalnog mnotva skitnica i
beskunika jer broj siromanih moe prekomjerno rasti u kriznim razdobljima.
Petinu gradskog stanovnitva ine osobe koje su izloene opasnosti da padnu
ispod razine egzistencije zbog cijene kruha.
Brojni seljaci, oajni poto ih je unitila glad, naputaju svoje kue i odlaze u
gradove traei poboljanje za vlastitu sudbinu i tako preplavljuju gradove.
Zapravo je neposjedovanje obitelji jedan od naina na koji se iskazuje vlastita
marginalnost. Pucanje obiteljskih veza esto uzrokuje ivot na ulici, a ponekad i
itave obitelji zbog bijede i nedaa lutaju bez stalnog prebivalita ili nalaze
utoite u privremenim sklonitima. Nije uvijek osoba bez doma bila i bez obitelji.

2. POKRETNI DOMOVI, SKLONITA, DOMOVI IJI SE BROJ POVEAVA

Od poetka 15. stoljea u arolikom svijetu osoba koje ive na ulicama Europe
prisutni su i Cigani. Cigani zapravo nemaju ''pravoga'' doma, ali nisu niti

2
beskunici koji su prisiljeni svakoga dana traiti privremena rjeenja. Oni svoj
dom nose sa sobom, kao i obitelj.
Poput njih se ponaaju i osobe koje putuju zbog svojih zanimanja - glumci,
akrobati.
Npr. Pastiri i uvari konja, kako bi slijedili svoje ivotinje, imaju pokretna
sklonita postavljena na kotae. U Francuskoj pastiri da bi pognojili livade,
premjetaju svoje alpske barke u kojima spavaju na druga mjesta. Mobilnost je u
brojnim sluajevima posljedica bijede i pokuaja da se iz te bijede izvuku. Pri toj
mobilnosti osobe ili naputaju svoje domove, ili ih nose sa sobom ili poveavaju
broj svojih domova. Ponekad se premjetaju itave obitelji, ponekad odlaze samo
neki lanovi obitelji.

3. STAMBENA I OBITELJSKA NEIZVJESNOST

U Parizu u 18. stoljeu izmeu 2% i 4% osoba koje imaju vlastita primanja su i

vlasnici kua u kojima ive, a meu kunom poslugom njih broj iznosi 1%.
Sveukupno 80% Pariana ivi u najmu. Pokazali smo da osobe koje nemaju dom
nisu uvijek i bez obitelji, ali stambena neizvjesnost i obiteljska neizvjesnost idu
gotovo ruku pod ruku. I sluaj prostitutki potvruje vezu izmeu nestabilnosti
stanovanja i odsutnosti vrstih ili ''normalnih'' odnosa. Prostitutke protjeruju
susjedi ili progone panduri te se s toga moraju neprestano seliti.
Stambena i obiteljska neizvjesnost ispreplie se i na druge naine - npr.
izvanbrane veze javljaju se meu stanovnitvom koje se tiska u bijednim
iznajmljenim sobama. Za one najbjednije vjenanje u nekim sredinama stoji
previe, pa su tako vlasti u Parizu 1770. godine naloile upana da besplatno
vjenaju svoje najsiromanije lanove.

4. ZAJEDNIKI IVOT I BRAK

enidba na etape
Prema miljenju veine puanstva enidba nije bila tono odreen dogaaj, uslijed
kojega se odjednom postojalo muem i enom, nego je to bio proces koji je imao
itav niz etapa koje su pratile i potvrivale najrazliitiji obredi i formalnosti. Kada
su obitelji ili dvoje zainteresiranih uspostavili kontakt, dolazilo je do zaruka koje
su ve predstavljali formalnu obvezu. U kratkom vremenskom roku slijedilo je
razmjena pristanaka, zarunici su uzajamno izjavljivali da e se uzeti za enu ili
mua i to potvrivali prstenjem ispred crkve, ili u crkvi, ili u kui mlade u novi
dom, slavlje je moglo trajati nekoliko dana, no ponekad su bila svedena na
minimum zbog siromatva. U nekim sluajevima brak se konzumirao nakon

3
razmjene pristanka ili nakon svadbe, a ponekad niti odmah nakon svadbe. Bilo je
i podruja u kojima je par nakon zaruka mogao imati spolne odnose.

Miljenje Crkve
Crkva je enidbu smatrala sakramentom, a ne svjetovnim poslom. Po miljenju
Crkve enidba je bila suglasno zdruivanje mukarca i ene. Kako bi se vjenali
bilo je dovoljno da ne budu u rodbinskim vezama u zabranjenom stupnju, da
budu u dobi za brak (12 godina djevojice, 14 godina djeaci) i da uzajamno i
slobodno izjave da se uzimaju za suprunika. Za Crkvu da bi se dvoje vjenalo
nisu bile nuno potrebne zaruke, niti da imaju pristanak roditelja, niti da je
potreban sveenik, svjedoci, miraz, prstenje ili slavlje i crkveno poimanje enidbe
sudaralo se s graanskim zakonodavstvom. Situacija postaje jo sloenija kada
Luther izjavljuje da enidba nije sakrament. Tu se vide i jedne od brojnih razlika
katolikog i protestantskog svijeta.

Protureformacija, odnosno katolika Crkva

Katolika Crkva tijekom Tridentskoga koncila (1545.-1563.) odreuje pravila kojih
je svrha ujednaiti obred enidbe. Polazine toke bile su tajne enidbe i one
sklopljene bez pristanka roditelja. Crkva otklanja mogunost da se dvije osobe
valjano i obvezujui vjenaju sami, nasred polja ili u kuhinji. Po novim pravilima,
upnik upe u kojoj svaki od buduih suprunika stanuje mora navijestiti njihove
namjere ''tri puta javno u crkvi, tijekom svete mise, na tri uzastopna blagdana''.
Ukoliko nema zakonitih opreka, utoliko se nastavlja s vjenanjem uz prisustvo
sveenika i dva ili tri svjedoka. Svi brakovi bez takve formalnosti proglaavaju se
nevaljanima.
Naputcima Tridentskog koncila Katolika crkva pokuava nametnuti sigurnu i
jedinstvenu definiciju braka. Nekoliko godina kasnije Revolucija u Francuskoj
proglaava da je enidba ugovor, te uvodi razvod (1791. i 1792.).

Protestantski svijet
Lutherovo je uvjerenje bilo da je brak svjetovno pitanje iako nije lien vjerskog
znaaja. Po njemu brak nije bio sakrament te su ga trebale obavljati svjetovne
vlasti, na temelju pravila inspiriranih Biblijom. I Anglikanska crkva od 1563.
godine negira sakrament enidbe. Prema crkvenim sudovima, za valjano vjenanje
dovoljan je pristanak mladenaca. Graanski sudovi smatrali su valjanima
brakove sklopljene u javnoj formi, obino u crkvi ili pred vratima crkve, pa stoga
eni ako eli biti sigurna da e jednom kad ostane udovica dobiti svoju udoviku
pripomo ne preostaje drugo nego da se vjena pred sveenikom.
Godine 1753. utvreno je da brak mora biti sklopljen pred sveenikom
Anglikanske crkve i da mora biti registriran s potpisom mladenaca. Na
protestantskim prostorima pristanak roditelja teio je postati obveznim za
maloljetnu djecu - od 16. do 25. godina.

4
Protestanti zahtijevaju javni karakter sklapanja braka, za maloljetnike i pristanak
roditelja. A moda i najvea razlika u odnosu na katoliki svijet - doputaju
razvod.

Rastave, ponitenja i razvodi

Iako enidba nije smatrala sakramentom, Anglikanska crkva ostaje vjerna
tradiciji koja je prethodila reformaciji i ne priznaje razvod, kao niti Katolika
Crkva, koja omoguava samo ponitavanje - u sluajevima poput srodstva u
zabranjenom stupnju te rastavu bez mogunosti ponovne udaje u sluaju
preljuba, otpadnitva ili hereze te tekog tjelesnog nasilja.
idovi su doputali razvod, u islamskom svijetu gdje je doputena poligamija,
enidba se smatrala graanskim ugovorom. Razvod je bio mogu, no kakva je bila
stvarna praksa, ne znamo. Kod pravoslavaca se crkveni brak sastojao od dva
javna obreda, od zaruka i vjenanja. Oni su takoer doputali razvod.

Izuzimanje siromanih
Pravoslavci su zahtijevali i jo uvijek zahtijevaju - krepost monaha i episkopa, ali
ne i popova.
Katolici su smatrali, i jo uvijek smatraju - da je za redovnike i sveenike nuan
ivot u celibatu i da je to superiorniji nain ivota u odnosu na brani ivot.
Protestanti su odbacili crkveni celibat te brani ivot proglasili najprimjerenijim
nainom da se uistinu proivi kranski ivot.
Svjetovne vlasti u mnogim su sluajevima miljenja da je ekonomska sigurnost, a
ne spolna zrelost, preduvjet za stupanje u brak.
U Augsburgu su 60-ih i 70-ih godina 16. stoljea poduzete mjere protiv enidbe
slugu i drugih pridolica koji nisu bili sposobni uzdravati se te su bili na teret
javnoj skrbi.
U ruralnom svijetu na broj vjenanja utjeu i domiljati potezi zemljoposjednika
kojima oni nastoje uspostaviti optimalan odnos izmeu zemlje i usta koja trebaju
prehraniti. Budua glava obitelji mora imati 25 godina, treba odraditi trogodinje
egrtovanje, te imati minimalnu vrijednost od 50 forinta.

5. OSOBE KOJIME SE PRUALA POMO I ZATVORENICI

Uvjetovana razvojem odnosa izmeu broja stanovnitva i koliine sredstava, masa

sirotinje i skitnica se poveava s demografskim rastom koji karakterizira 15. i 16.
stoljee. U Lyonu 1531. godine strana glad dovela je do gladi vie od 4 000
stanovnika i njih 1 500 dovela sa sela u grad. Ljudi su pokuavali neto uiniti,
davali su jesti onima koji kucaju na vrata, no izgladnjeli ljudi bacali su se poput
leinara na tu hranu, guili su se gutajui i napadali dobroinitelje i svaali se.
Tada se osniva dravno tijelo u kojem se centralizira javna skrb. Odreeno je da
se njemu daje sva milostinja koja se dijeli u crkvama i samostanima, privatnim

5
osobama se zabranjuje da ita daju prosjacima po ulicama i da se svi darovi
donesu povjerenicima te ustanove. Popisani su svi siromasi grada. Zabranjuje se
bilo kakav oblik prosjaenja. Tko trai milostinju, bit e iiban i prognan iz grada.
Skitnicama je ponuen jasan izbor: otii ili polomiti se kopajui opkope za nove
gradske zidine za malo hrane.

6. VJERSKI I OBITELJSKI IVOT

U Katolikoj Europi samostani u novome vijeku okupljaju nezanemariv dio

pripadnika mukog i enskog stanovnitva. U odreenim slojevima drutva, npr.
plemstva, elja da se ne osipa obiteljska batina osuuje odreen postotak djece
na celibat te se tako poveavaju vjerski redovi: djevojke samo redovniki redovi, a
mukarci i svjetovnog sveenstva. Tako je procijenjeno da se u Kataloniji izmeu
etvrtine i petine mukog potomstva sitnog plemstva i posjednika posvetio
crkvenoj karijeri.
Postoje plemike kue kojima izbor odreenog samostana predstavlja jednu od
obiteljskih tradicija - neki su samostani feudi koje nadzire neka obitelj. Ulazei u
njih ene nalaze sestre, tetke, roakinje. Samostani su nerijetko sjedita suradnje
izmeu zatvorenih ena i lanova obitelji koji ive vani i daleko od toga da budu
potpuno izolirani od vanjskoga svijeta.

7. ''FAMILIA'' I OBITELJ

to je zapravo obitelj? Kako ju moemo definirati?

Prema definiciji rjenika, obitelj je prije svega zajednica roditelja i djece uz jo
neke roake koji ive svi zajedno pod jednim krovom. No, ona je i iri krug osoba
povezanih rodbinskim vezama, enidbom ili se radi o svojti, tj. osobama koje ne
ive nuno zajedno, ukljuujui i poslugu.
Termin ''familia'' potjee od ''famuli''. Potjee od lat. rijei familia. Prvobitno se ta
rije odnosila na skupinu robova koji su ovisili samo o jednom vlasniku. No,
njezino semantiko polje se proirilo pa je s jedne strane poela oznaavati sve
one koji zavise od istog oca obitelji - PATERFAMILIAS, bilo da se radi o slugama,
djeci. S druge strane oznaava sve one koji potjeu od istog praoca, tj. one nad
kojima je zajedniki i ve pokojni pater familias imao stvarnu ili potencijalnu
vlast.

Zemljovid obitelji
Na engleskom jeziku prva svjedoanstva o pojmu familia potjeu iz sredine 16.
stoljea i oznauje skup osoba to ive pod istim krovom i pod istim starjeinom.
Na francuskom jeziku iz 1762. godine termin familia znae osobe koje su ivjele u
jednoj istoj kui.

6
Na njemakom jeziku, termin familie javlja se izmeu 17. i 18. stoljea i ne dolazi
samo iz lat. ve i kao posuenica iz francuskog. Oznaava poslugu, sustanare,
rodbinu koji su podloni glavi obitelji.

8. KUE KOJE IMAJU OBITELJ

Postojao je i dio stanovnitva koji ima kuu do te mjere da je uz nju vezao svoj
identitet - nazovimo to tako kao kue koje imaju obitelj umjesto da je obratno.
Prezimena plemikih obitelji esto su potjecala od imena njihovih posjeda i
dvoraca. Kue na Pirinejima imale su ime koje odreivalo i identificiralo one koji
su u njima stanovali i koje se prenosilo s jedne generacije na drugu: u nekim su
podrujima ljudi u sluajevima kada je ena bila nasljednica kue, a njezin se
suprug doseljavao k njoj, takvome suprugu davali su ime ene.
Ovisnost o kui bila je jaka u itavoj sredinjoj Europi. Svako je imanje imalo ime
koje se prenosilo obitelji koja je u njemu ivjela. Kada bi se promijenila obitelj,
ime su mijenjali stanari, a ne kua.

9. NESTALNE GRANICE

Zahvaljujui ovom postupku ralanjivanja otkrili smo da se dom i obitelj ne

podudaraju. ene koje su punile samostane i sveenici esto su odabirali
duhovna zvanja, jer su na to bili prisiljeni zbog ogranienja koje je ''materijalni
svijet'' postavio nad njihove ivote. To ogranienje je bilo bogatstvo, budui da su
iz imune obitelji, kako se ne bi osuo imetak - omoguavali su samo jednom sinu
i jednoj kerki da se vjenaju i za njih su uvali veinu obiteljskih sredstava. Uz
crkvenu karijeru, vojna je takoer postala jedna od tipinih rjeenja za sinove
plemikih obitelji koji su bili izuzeti iz mogunosti da naslijede dovoljan iznos
novca koji bi njihovoj obitelji mogao priutiti ivot na onoj razini koja je priliila
njihovu poloaju.

II. Dom i obitelj: ``pars costruens``. Ili skrasiti se,

``settle down``, ``s`etablir``, ``casarse``

7
1. VJENATI SE

Vaan trenutak svadbenoga obreda predstavlja prenoenje mladenkinih dobara u

prebivalite novog para. Taj in postao je javan i ritualizirao se.
Za formiranje nove kuanske zajednice enidba nije uvijek nuna. U nekim
podrujima svi mukarci koji se oene vode svoje supruge u kuu roditelja te tako
nastaju obitelji sastavljene od razliitih parova i njihove djece. To su tzv.
``viestruke obitelji``. Velike balkanske obitelji mogu ukljuivati ak osamdesetak
osoba. Takve se obitelji nazivaju ``zadruga``, ali takva se kuanska zajednica ipak
kasnije ralanjuje. U junoj Italiji i na Sardiniji je velik broj parova nakon
enidbe ureivao vlastito domainstvo i zasnivao obitelji sastavljene od roditelja,
djece i eventualne posluge. Tehnikim rjenikom moemo ih nazvati ``nuklearna``
kuanstva.
Svako je podruje imalo svoje obiaje. Tako su mladenci u sjevernoj panjolskoj i
Portugalu, vedskoj, Finskoj, na Pirenejima, u junoj Francuskoj, sredinjoj te
djelomice sjevernoj Italiji, na Alpama, u veem dijelu Njemake, te u istonoj i
balkanskoj Europi esto odlazili ivjeti s obitelji mua (``patrilokalnost``).
Istraivanja provedena nad gradovima smjetenima u regijama u kojima su
sloene obitelji bile prilino rasprostranjene, poput Lyona, Macona i Porta, razna
sredita sredinje i sjeverne Italije pokazuju da su nuklearne obitelji u krugu
gradova bile prisutnije nego u okolnim selima. U nuklearnim obiteljima su ivjeli
zanatlije te nii srednji slojevi. Plemstvo i bogatai su pokazivali izraeniju
sklonost ivotu u sloenim obiteljima. S druge strane, seljaci koji su imali imanje
ivjeli su ee u sloenim obiteljima upravo zbog toga to su njima trebale ruke
koje bi obraivale poljoprivredno dobro.
Bilo je i mueva koji su se nakon enidbe selili u kue svojih supruga, ali to su
bili rjei sluajevi koji su se vie vezali uz posebne demografske i drutvene
uvjete, nego za postojee obiaje u tom smislu.

2. KRINJE, RUBENINA, ``DOVRENI`` KREVETI

U kolima koja su prevozila mladenkina dobra u renesansno doba nalazili su se

sanduci u kojima su se nalazile koulje izraene po obiaju mlade, marame ili
rupci za glavu, za ramena, za vrat, pregae, arape, cokule, papue, kuna i
sveana odjea, parfemi, ogledalo, ealj, a ponekad su tu bile i plahte za porod i
povezi za novoroenad. Za razliku od toga u novome vijeku u Europi meu
dobrima koja su mladenke nosile sa sobom u brani dom, nalazio se i krevet.
Krevet je bio predmet koji je zauzimao sredinji poloaj. Bio je opremljen svim
dodacima; madracom, plahtama, jastucima i pokrivaima. Kako se govorilo u
razliitim talijanskim regijama bili su to letti compiti, odnosno ``dovreni kreveti``.
Krevet koji se ponekad prenosio s majke na ker, dakle, po majinoj liniji, esto je
bio isto enski teritorij. Odvaiti se ui u njega prve brane noi bilo je osobito

8
opasno za mukarce koji su trebali dokazati da su sposobni enu ``uiniti
svojom`` i u tjelesnom smislu.
Osim tzv. ``dovrenog kreveta`` djevojke u predjelu Garonne i Ariegea su u 16.
stoljeu dobivale miraz u novcu izmeu 50 i 150 lira, a ponekad i komadi zemlje.
Iz navedenog moemo zakljuiti da su upravo ene te koje su doprinijele
prvenstveno sferi domainstva. Tako se u Apuliji, u nekim dijelovima Sicilije i
Engleske mladenka morala uz namjetaj pobrinuti ak i za kuu u kojoj e
suprunici ivjeti.
U Apuliji i na Siciliji ene su svojim muevima pribavljale ne samo kuu, ve i
malo zemljite, samo po sebi nedovoljno za uzdravanje obitelji, no neophodno za
njezino preivljavanje.

3. BOGATI I SIROMANI

Prva varijabla o kojoj ovisi visina miraza jest bogatstvo odnosno siromatvo.
U naelu, to su mladenci bili siromaniji, to su manje obiteljskih sredstava mogli
izvui prilikom vjenanja. Tako je na Sardiniji u 17. stoljeu bio obiaj da se
osoba ne moe vjenati ukoliko se prije nije pobrinula za volove i raznovrsan alat
potreban za poljoprivredu ako se radi o mukarcu, te za krevet i ostali namjetaj i
kuno posue, ako radi o eni. Kako siromasima, tako su i ostalima za
prikupljanje potrebnoga kapitala trebale godine, pa su za plau ponekad nudili
svoj sluinski rad. Upravo je iz tih razloga dob u kojoj se na Sardiniji, ali i u
drugim dijelovima Europe stupalo u brak bila prilino visoka. Uz malo sree
mukarci su se mogli nadati da e se skrasiti sa oko 27 do 28 godina, a djevojke
sa oko 24 do 25. Nerijetko se ekalo i vie, a bilo je i onih koji nisu uspijevali
sakupiti neophodan minimum te su itav ivot ostajali neoenjeni odnosno
neudane.
U bogatim obiteljima u enidbu su, to se imetka tie, bile upletene osim
mladenaca i njihove obitelji. eljeli su odrati svoje bogatstvo, pa su roditelji
odreivali ne samo hoe li se oeniti/udati ili e ivjeti u celibatu, ve su im i
odabirali partnera neovisno o njihovoj elji.

4. PRIJENOS DOBARA

Mogunost da se prilikom enidbe izvue togod od obiteljskih sredstava nije

ovisila samo o tome je li obitelj iz koje su mladenci potjecali bila bogata ili
siromana.
U sluajevima u kojima je obitelj imala nekakvu imovinu, ta je mogunost mogla
ovisiti i o nainu na koji se ona prenosila djeci: ukoliko je prelazila s generacije na
generaciju samo nakon smrti roditelja, tko je elio zasnovati vlastitu obitelj morao
se snai ili se pomiriti s injenicom da mora ekati da oni umru. Tako su se
djevojke s podruja june Italije kasno udavale, rijetko prije 25 godine.

9
to se tie odnosa meu braom i sestrama, oni su se u nekim podrujima
jednako tretirali, no u drugima su mukarci bili u prednosti. Muki su mirazi bili
bogatiji od enskih. Oevi bi se prilikom sastavljanja oporuke esto sjetili i sinova
koji su prihvaanjem miraza bili odustali od svojih nasljednih prava, dok su
kerima koje su primile miraz ostavljali samo sitni i to kako bi izbjegli da se
oporuka poniti.
U Francuskoj je idealno nasljeivanje bilo uglavnom ono s oca na sina, a ene su
najee nasljeivale posjed samo ukoliko nije bilo muke djece.
Mirazi su bili sastavni dio sloene igre razmjena i sklapanja saveza meu
obiteljima. Njihova je razina bila odreena prije svega drutvenim poloajem
mua.
U junoj je Europi vjenanje bez miraza bilo gotovo nepojmljivo. Miraz je bio
potreban i za ulazak u samostan, premda se uglavnom radilo o mirazu manje
vrijednosti od onoga koji je bio potreban za udaju. Upravo je zbog toga, u
sredozemnoj Europi problem davanja miraza ``usidjelicama`` od obiteljskog
prerastao u problem koji se osjeao u drutvu. Mnoge djevojke nisu imale obitelji
ili su imale obitelj previe siromanu da bi mogla izdrati isplatu miraza. Tako se
1425. godine u Firenzi raa Monte delle doti, fond u koji su roditelji koji su imali
malu ker na njezino ime mogli uplaivati iznos koji e se moi podignuti puno
godina kasnije, prilikom njezina vjenanja, povean za kamate. Razvijale su se i
inicijative usmjerene na javnu pomo. Tako su cehovi i bratovtine uglavnom
predviali mogunost da keri njihovih lanova mogu uivati mirazne priloge. Za
bogatije obitelji je davanje miraza siromanim djevojkama bilo jedno od sredstava
kojima su ostvarivali patronatsku politiku koja se, esto, vie-manje eksplicitno
temeljila na proirenom konceptu obitelji.
Miraz je predstavljao enin doprinos zasnivanju nove obitelji. to se tie
imovinskih odnosa izmeu mua i ene, mirazni je sustav predviao odvajanje
dobara meu suprunicima. To ne znai da su ene samostalno upravljale svojim
mirazom. Naime, mu je upravljao mirazom te je ubirao i njegove plodove. No u
sluaju udovitva morao je biti vraen eni: ena je, dakle, tek kao udovica
konano bila slobodna njime samostalno raspolagati. Ukoliko bi ena umrla, a da
na svijet nije donijela djecu, mu je morao vratiti miraz eninoj obitelji.

5. TKO PLAA?

U sredozemnoj Europi, ali i Engleskoj, prilikom vjenanja svi bi se prijatelji i

rodbina pobrinuli za pomo mladencima darovima i prilozima u novcu. U mnogim
francuskim opinama nitko nije smatrao nedolinim kada su najsiromanije
djevojke koje su se trebale udati po selima od vrata do vrata prosile malo kudjelje
i lana kako bi utkale svoje rubenine.
Moemo zakljuiti da su i mladoenja i mladenka pridonosili financiranju
zasnivanja nove obitelji. U seoskom svijetu zemlja je bila prije svega muki
doprinos premda su i ene, kako smo vidjeli, mogle donijeti u miraz neko polje ili

10
livadu. Ipak, nerijetko su se u sastavljanju miraza preferirala pokretna dobra i
novac, a brani je krevet meu pukim slojevima u mnogim dijelovima Europe
tradicionalno bio dio enskoga darivanja. Naini na koje su mukarci i ene
nabavljali brana dobra bili su razliiti ovisno o ekonomskim, drutvenim i
kulturnim prilikama.

6. ZNAENJE STVARI

Kad su se enili muevi pripadnici firentinske renesansne elite poklanjali su

bogatim suprugama nakit, a ponekad su ak uzimali u najam dragocjenosti
kojima bi ih nakitili kako bi se njihove ene istaknule te kako bi preko njih
potvrdili vlastiti status. Pozvati prijatelje i rodbinu na gozbu, ako i davati i primati
darove nije ipak imalo samo funkciju slavlja ili razmetanja. enidbe su pokretale
kolanje i razmjenu dobara koja su imala i simboliku funkciju.
Prsten je imao dugu tradiciju. Jo su ga stari Rimljani upotrebljavali kao jamstvo
zaruka, a u ranosrednjovjekovno doba meu germanskim se narodima koristio za
obred zvan desponsatio koji je obvezivao strane da se vjenaju. No, od 11. stoljea
nadalje Crkva je poela prsten, koji je do tada bio poglavito zaruniki, koristiti
kao gotovo sredinji simbol zakonite enidbe. U svakom sluaju, prsten je postao
``jedini predmet koji e biti univerzalno doputen u okviru vjerskog obreda``
enidbe.

7. PRIJELAZI

Svadbena povorka i prenoenje krinje ili ormara s rubeninom bili su tako vidljiv
i materijalan izraz prelaska koji se dogaao u eninom ivotu.
U renesansnoj Firenzi, gdje je jedinstvo branoga para bilo jo dosta slabo,
postojao je i obrnut odjek ovog obreda pri emu se krinja vraala u roditeljski
dom ukoliko je nakon smrti mua ena odabrala povratak obitelji iz koje je
potekla ili je bila prisiljena to uiniti.
Pjeice, na kolima ili konju, u pratnji svojih dobara, ispred ili iza njih, sa
svadbenom povorkom i uz obred enidbe, ene su tako istovremeno prelazile iz
doma obitelji iz koje potjeu u onaj u kojem e ivjeti sa suprugom, iz neudanosti
u poloaj udane ene, iz (pretpostavljene) nevinosti u spolni ivot i iz mladosti u
odraslu dob.
enidba je bila vana kako za ene, tako i za mukarce. Naime, osim to je
predstavljala polazinu toku vlastite obitelji, ona se ispreplitala s promjenama
njihova statusa u svijetu rada. Ipak, prijelaz nije bio u potpunosti jednak;
mukarcima se esto podudarao sa stjecanjem financijske nezavisnosti, a za ene
je takva nezavisnost, ako su je ikada stjecale, bila mogua samo u poloaju
udovitva.

11
 III. Oblici doma i oblici obitelji

1. FUNKCIJE DOMA

U lutanjima Europom nailo se na parove koji su nakon vjenanja ivjeli i

ponaali se drukije. Dolazili su ivjeti u samostalan dom, u nekim parovima je
supruga selila u suprugovu obitelj - patrilokalno pravilo, ali bilo je i obrnutih
sluajeva, da suprug seli u supruginu obitelj i da ponekad uzima njezino ime -
uksorilokalno pravilo.
Smatra se da obitelji, koje ine samo parovi, koji ive na svoj raun i stvaraju
kuanstvo s nuklearnom obitelji, uglavnom manje od obitelji mladenaca koji ive
zajedno s obitelji od koje potjee mu ili ena.

Na Siciliji prevladavaju neolokalne obitelji: kue su malena i tijesne, sastoje se od

jedne ili dvije prostorije. U 18. stoljeu u Parizu 4/5 obitelji ivi u jednoj ili dvije
sobe. Obitelji iz viih slojeva u Italiji dre se pravila patrilokalnosti, imaju
prostrane kue. Mo i uspjeh pojedine obitelji daje mogunost da se krov nad
glavom osigura i rodbini, a ne samo slugama. Velika kua ne udovoljava samo
zahtjevima da se ponudi utoite, ve i da bude razgranatija skupina koja je
nastanjuje.

12
U novom vijeku, razgranatost i prostranost doma odgovarale su bogatstvu
funkcija koje su se u njemu mogle vriti. Tako da su postojale prostorije za
uvanje i obradu ita, ulja, vina itd.
Vrlo esto se organiziranje poslova u seoskome svijetu dovodi do funkcionalnoga
ispreplitanja obitelji koja nije nuklearna. Zemljoradnici su u Italiji, esto ivjeli u
malenim, tijesnim, nezdravim i zaputenim kuama. U 18. stoljeu domovi
seljaka rade se na manjim ili srednjim gospodarstvima, bili oni vlasnici ili
napoliari, vei su i prostraniji.
Veliina doma varirala je o mogunostima njegovih stanovnika.
Palaa nije bila samo obiljeje bogatstva, moi i drutvene prednosti, nego i druge
zadae: utjelovljuje kontinuitet obitelji po oevoj liniji. Tako se pokualo omoguiti
da obiteljska batina prenosi jednom nasljedniku, obvezujui da on obiteljska
dobra prenese vlastitome najstarijem sinu.

2. PROMJENJIVOST VELIINE OBITELJI

Iz godine u godinu, broj lanova u obitelji je rastao. Npr. godine 1792. u jednoj
obitelji bilo je osamnaest osoba, godine 1799. u toj obitelji bilo je devetnaest
osoba, od kojih sedam sluga. Mladi par moe u svoj dom primiti roditelje, ili
nekog drugog roaka koji je ostao sam. Obitelji nisu neto postojano i statino,
as se proiruju, as cijepaju. Taj se dinamizam teko usklauje s nepominou
zidova i pregrada.
Englesko obiajno pravo - pokazuje ogranienja koja je tip kue mogao
nametnuti. Na osnovu njega udovici je pripadala udovika pripomo, koja joj se
dodijelila u roku etrnaest dana nakon suprugove smrti. Osim treine zemlje,
pripadala joj je i kua. Ako je mu imao samo jednu kuu u gradu, imala je pravo
samo na njezinu treinu ili polovicu, ovisno o odredbama.

3. SLAGATI SE I SVAATI

injenica slau li se ili ne igrala je veoma vanu ulogu onima koji su mogli
dozvoliti da slijede svoje sklonosti. Ponekad su izbori, hoe li ivjeti s vlastitom
rodbinom ili svojtom ili ne, bili nemogui ili su imali visoku cijenu. Bilo je i
nepodnoljivih situacija. Djeca su morala ostati u roditeljskoj kui, bilo da su se
slagala ili sukobila, tako su nastavljali ivjeti i nakon to su se oenili, a dotine
se supruge ne bi mirno uklopile u obiteljski sklop. Nije se uvijek moglo slobodno
birati s kim dijeliti prostore vlastitog svakodnevnog ivota.

4. ZAJEDNIKO STANOVANJE I SRODSTVO

Slini sustavi nasljeivanja, prenoenja dobara i formiranja obitelji mogu dovesti

do skupine osoba koje zajedno stanuju, a sastavljene su na razliite naine.

13
Na Korzici pokazalo se tekim razlikovati oblike obitelji jer se nuklearne obitelji
mogu ujediniti ili razdvojiti ovisno o aktivnosti kojom se bave i godinjem dobu.
Mukarci su spavali odvojeno od svojih ena. Uz krvne veze i svojtu, postoje i
duhovna srodstva s krsnim i krizmanim kumovima i kumama. Tijekom novog
vijeka, znaaj tih skupina poinje opadati. No, to opadanje nije podrazumijevalo
propadanje svih vrsta srodstva, ve suprotno. Pridavao se vei znaaj krvnim
vezama.
U Rimu dunost uzdravanja jednog roaka nije nuno znaila i da osoba koja se
morala brinuti o uzdravanju i osobi koju se uzdrava moraju ivjeti zajedno.
Starije su mogli uzdravati njihovi roaci i kada nisu dijelili prostorije doma s
onima koji su ih uzdravali. Zajedniko stanovanje nije imalo iste ekonomske
uvjete svih lanova skupine koja je zajedno ivjela. Zajedno ivjeti nije znailo
imati i zajedniku blagajnu, bilo meu bogatima, bilo meu siromanima.
Najee je kod siromanih obitelji deavalo se slijedee, da se svatko od lanova
obitelji mora sam snalaziti. Imovina se podjednako dijelila meu mukom djecom
te su nakon enidbe stanovali sa svojim obiteljima u razliitim prostorijama
unutar jedne te iste kue. Obitelji koje nisu zajedno stanovale stvarale su
''rodbinska srodstva'': pojedini obiteljski krugovi, nisu djelovali neovisno jedan od
drugoga, ve unutar irih saveza vezanih krvnim srodstvom u mukoj liniji.

5. PROMJENJIVE KONSTELACIJE

Obitelji koje roaci okruuju sa svih strana: odnos izmeu doma i rodbine
artikulira se na razliite naine. U sreditu nae pozornosti bili su dom i obitelj,
njihova ispreplitanja, preklapanja, razilaenja. O tome kakvi su bili domovi jo
uvijek imamo neodreenu i nepreciznu sliku.

IV. DOM

1. SEOSKO I GRADSKO STANOVNITVO

U razdoblju od 16. do 18. st. najvei je dio stanovnitva ivo na selu, iako su
gradovi rasli. Ukljuujui i Rusiju, broj stanovnitva koji stanuje u sreditima s
vie od 5000 stanovnika preao je s 10,3% 1500. godine na oko 12% 1600. i
1800. Ako izostavimo Rusiju on je iznosio otprilike 11% u 16. st., 13% u 17. st. i

14
14% u 18. st. U to doba u Nizozemskoj ivi neto manje od treine stanovnitva u
gradu. Urbanizacija je 1675. dosegla 45%.
Veina europskog ruralnog stanovnitva koje ivi na selu od 16. do 18. st. nije
jednako. Prva velika razlika odnosi se na zapadnu i istonu Europu. U zapadnoj
Europi nastavlja se proces nastajanja kmetstva koji je zapoeo jo u
srednjovjekovno doba. Seljaci koji nemaju osobnu slobodu i vezani su uz
gospodarevu zemlju postaju sve mnogobrojniji, a obveze koje duguju gospodaru
pretvaraju se u plaanju u novcu. Suprotan proces vidljiv je u istonoj Europi
gdje broj slobodnih seljaka osjetno pada.
Nije to jedina razlika koja proima ruralni svijet. Ne samo u gradu ve i na selu
postoje razlike u drutvenom poloaju. Vezane su s povezanosti seljaka i vrstom
njihova odnosa sa zemljom.
Novi vijek karakterizira sklonost diferencijaciji seljatva. Da bi se definirale
nepoljodjelske djelatnosti okrenute meuregionalnom i meuredovnom tritu
nastaje pojam protoindustrija. Predstavlja pokretanje procesa industrijalizacije,
a iza njega slijedi proces deindustrijalizacije.
U selima postoje ljudi koji nisu seljaci ili kojima zemljoradnja nije osnovni izvor
preivljavanja. Oni su mlinari, kovai, ostale zanatlije, sveenici i drugi. Time
moemo vidjeti da na selu nije samo obrada polja jedina djelatnost.

2. SELA I RATRKANI DOMOVI

Seljaci ive u izolaciji jedni od drugih samo sa svojim lanovima obitelji i

ivotinjama. Stanuju u groznim kolibama sagraenim od blata i drva pokrivenim
slamom. Jedu neku vrstu crnog raenog kruha, zobanu palentu ili gustu juhu od
graka i lee, a piju mlijeko ili vodu. Odjea im se svodi na neku tuniku od
debelog platna, para tekih cipela na vezanje i eira od pruti. Nikad se ne
odmaraju, jer rade od jutra do mraka. Seljaci moraju vie puta na godinu sluiti
gospodi. Nema toga to oni nisu prisiljeni uiniti za njih, ako im je neto
zapovjeeno oni moraju to i uiniti kako se ne bi izloili opasnost. ive izolirani,
jer veina stanovnitva ivi u selima okruenim poljima. Tijekom novog vijeka
prostrane je pojaseve june Italije i panjolske Mesete karakterizirao ratrkani
nain naseljavanje.
Sela nisu bila sva jednaka. Neka imaju samo nekoliko kua, dok je u ostalima
moglo biti stotinu ili ak i vie kuanstva. U onim najstarijim, domovi su bili
ratrkani bez ikakvog reda, a ulice su se dobivale ponavljanjem prolaza du
putova koji su ograniavali mogunost razvoja novih kua. U novijim, domovi i
ulice su nastajali na osnovu projekata te su bili urednije rasporeeni.
Karakteristino je za istonu Njemaku, Poljsku i donji tok Dunava da se selo
sastojalo od dva niza kua koje su sagraene du ceste s poljima koja su se
pruala iza domova paralelno jedna s drugim. Karakteristika za slavenske
prostore su kue koje su se gradile oko praznog sredinjeg prostora uz koje su
ivotinje mogle pasti te se esto nalazila bara ili bunar. Unutar ili pored prostora

15
nalazila se Crkva, ponegdje i groblje. U Ugarskim nizinama u 18. st. razvila su se
u pravocrtnom tlocrtu ili u obliku reetke. Naselja okupljena oko sredita
postojala su u dijelu koji se prua od parikog bazena do ruskih stepa i u raznim
dijelovima Europe, dok je u junim podrujima podlonima Osmanskom carstvu,
itluk bio podruje podvrgnuto jednom gospodaru u okviru kojega su naselja
tvorile barake koje su okruivale dvor kojim je dominirala kua bega (turski
zemljoposjednik), a naseljavali su ih krani koji su obraivali posjede (raja).
Iako se sela razlikuju meu sobom ivot unutar njih ima neke dodirne toke koje
su ga razlikovale od ivota u ratrkanim kuama u kojima su sustanarsku
jedinicu tvorile proirene ili viestruke obitelji. U Padskoj nizini su se prerano
razvila velika kapitalistika gospodarstva, tj. manja izolirana imanja s
gospodarskim zgradama u kojima su stanovali nadniari. Onima koji su stanovali
daleko od sela tee im je bilo doi do sajma i crkve te do kole tamo gdje je ona
postojala. Obitelji koje ive na selu s ratrkanim kuama imaju veu potrebu da
budu samodostatne nego one obitelji koje ive u nekom mjestu.

3. SEOSKE KUE

Tijekom novog vijeka se naputaju nastambe koje su postojale prije ili se one
prenamijenjuju za nestambenu upotrebu kao tale, spremita ili odlagalita. Taj
proces je spor te prvo zahvaa najimunije slojeve ruralnih zajednica u
najbogatijim podrujima, a zatim najnie i najsiromanije. U Tierra de Campos u
kastiljskoj dolini Duero u 18. st. kue bogataa imaju nekoliko katova i
prostranih soba odijeljene zidanim pregradama ili zastorima, dok kue
siromanih imaju jedan ili dva kata, male prozore da se ne gubi toplina i
sagraene su od drvenaste strukture punjene smjesom slame i blata, zvanom
tapital. Tek se u 19. st. biljei se rasprostranjenost kua od kamena ili opeke.
Arhitekt Sebastijano Serilo je svakome predlagao tip kue osmiljen i projektiran
po njegovim potrebama od kuerka siromanog seljaka koji se sastojao od jedne
prostorije za stanovanje i jedne tale, pa do raskone kraljevske palae, za
siromane, prosjene i bogate seljake, zanatlije, graane i trgovce bogatijeg depa,
plemie, prineve, ak i kraljeve. To su naravno bili samo projekti. Sklonost modi
izgradnje vila koja se od renesanse irili iz Italije u ostatak Europe doprinosi
primjeni seoskih graevina. U Engleskoj da bi se pripadalo lokalnoj eliti trebalo je
posjedovati rezidenciju na selu. Znaaj ti rezidencija je bio toliko velik da su
obitelji bile prepoznatljive koliko po svome imenu toliko i po imenu njihovih kua
koje postaju naslijeeni imetak i vanjski simbol dostojanstva i autoriteta vlasnika.
Razvoj engleskih ljetnikovaca see u 16. st. U narednim stoljeima sagraene su
stotine novih rezidencija ili se moderniziraju postojee. U novom vijeku u
europskim selima postoji irok spektar mjesta za stanovanje koja se kreu od
sklonita slinih jazbinama do raskonih palaa. Tom bogatstvu osim gradnja vila
pridonosi i proces proirenja i modernizacije seoskih kua. U Poljskoj je seoska
kua najee bila drvene, naslonjena na kamene temelje, s podom od nabijene

16
gline i krovom od slame ili indre, te nije imala vie od dvije prostorije. Jedna je
bila opremljena ognjitem bez dimnjaka, a druga je bila paljivo odravana te se
gotovo nije ni koristila i sluila je pokazivanju materijalnog poloaja obitelji i za
primanje gostiju, a mogla se koristiti i za spavanje. Soba s ognjitem je bila
pocrnjela od dima i zato se zvala crna soba, dok se druga zvala bijela soba. U
Rusiji su takoer kmetske izbe pruale luksuz dvaju soba i to jedne crne i druge
bijele. Bijela je zimi sluila kao spremite, a kao soba sluila je samo ljeti.

4. GRIJANJE

Kamini i pei
Da bi se sagradio zidni kamin ili pe potrebni su bili nezapaljivi materijali, kamen
ili opeka, ili ako govorimo o peima i eljezni. Nije bilo sluajno da se u nekim
podrujima grade pei izvan kue ili male kuhinje. Tako su se izbjegavali veliki
trokovi potrebni za modernizaciju te opasnost od poara. Zidni kamin je bio
talijanski izum koji se pojavio u Veneciji. Puno racionalnije iskoritavanje topline
omoguila je pojava pei, a poela je od jednostavnih kamenih, glinenih te od
opeke. Oko pei su esto bile postavljene klupe na kojima se moglo sjediti ili
spavati na toplom. Takve pei su se proirile po istonoj te sjevernoj i srednjoj
Europi, dok je u junim slavenskim podrujima i dalje prevladavalo otvoreno
ognjite. Pe nije postigla neki uspjeh ni u Italiji, junoj Francuskoj ni Portugalu,
gdje su bili rasprostranjeni kamini. Oni su bili pristupni i u Norvekoj i
Engleskoj. U panjolskoj su se esto koristile posude za eravicu, budui da je na
raspolaganju bilo puno drva koje je moglo gorjeti, bez mnogo dima i velikog
plamena. Od 17. i 18. st. razvile su se i eljezne ili lijevane pei koje su se
proirile po Nizozemskoj, a 1740. izumljena je tzv. Franklonova pe koja e se
znatno rasprostraniti.

Prozorska stakla
Boljem grijanju uz kamine i pei pomoglo je i rasprostranjivanje prozorskih
stakla. Najsiromanije engleske kolibe, ottages u razdoblju od 16. do 18. st. nisu
imale ne samo stakla, nego ve i prozore. Prozori su bili luksuz koji si nisu svi
mogli priutiti. Luksuzom su u Engleskoj i Francuskoj smatrale vlasti koje su ih
uvrtavale meu artikle podlone nametu na luksuz. Prozora je bilo u Bologni,
enovi i Firenci bilo ve u 14. st. na kuama, te su se proirili s crkava i
najbogatijih palaa i na obine kue. U Toskani je bio u 17. st. stakla na
prozorima svih kua te je poetak njihove upotrebe datirao 80. god. ranije. S
vremenom staklo postaje svjetlije i prozirnije to je omoguilo vie svijetlosti.
Malena stakla ili krugove spojene olovom sve su ee zamjenjivala vee ploe od
bijeloga stakla. U ruralnim domovina su prozori tamo gdje ih je uope bilo ostali
izrazito maleni.

17
Kako upaliti vatru i to zapaliti
Upaliti vatru postaje manje sloeni posao zahvaljujui izumu prvih primitivnih
ibica oko 1530. To jo nisu bile ibice koje su se mogle upaliti same trljanjem,
koje e se pojaviti po. 19. st. To su bili komadii lako zapaljivih drva, trstike,
konoplje, smotanog papira ili pamuka nakratko umoenih u vosak. Kako bi se
zapalili koristila su se kresiva napravljena od komadia elika i kremena koji su
se snano udarali jedan o drugi u nadi da e proizvesti dovoljno trajnu i toplu
iskru koja e moi upaliti komadi tkanine. Taj iscrpljujui posao koji se ujutro
morao obavljati u mraku uglavnom se povjeravao slugama, a ako njih nije bilo
onda enama. Gnojivo su koristili samo, ili gotovo samo siromasi zbog njegova
mirisa, a ne zato to je bilo loe sredstvo za ogrjev. Njegova toplinska vrijednost
4.0, vea je od toplinske vrijednosti drva koja iznosi 3.5. problem snabdijevanja
bio je posebno snaan u Engleskoj, premda je morao biti i u Italiji s obzirom da je
cijena drva za ogrjev izmeu kasnog 16. st. i po. 19. st. porasla vie od tri i pol
puta. Nakon1840. ugljen se sve vie koristi i uvelike je zamjenjivao ogrjevno drvo
koje je osobito u kasnom 18. st. postojalo sve rjee i sve skuplje.

Simbolika vrijednosti vatre

Upaljena vatra imala je snaan simbolian znaaj, gotovo sakralan. Utjelovljivala
je obitelj, zbog toga na Sardiniji gdje prevladava sredinje ognjite gasila se samo
u sluaju korote. ene su bile glavne i odgovorne za odravanje vatre, posveivale
su posebnu panju ienju i izgledu ognjita, ako u kui nije bilo slugu.
Premjetanjem ognjita iz sredinje sobe na zid, poveanje broja kamina,
skrivanje ivotnog plamena u pe nije znailo samo promjenu naina grijanja
kue, niti pripremanja hrane. Znailo je oivljavanje prostorija koje su poticale
drukiju druevnost meu lanovima obitelji, teile su promijeniti simboliku
ravnoteu doma.
Pe i kamin su upuivali na dvije razliite kulture, na dva razliita odnosa prema
vatri, toplini i svjetlosti. U kuama s jednom prostorijom vatra je bila integracijsko
sredite unutarnjeg prostora. Povean broj ognjita i njihovo diferenciranje
predstavljali su duboku promjenu u samom projektiranju stanovanja, kako u
funkcionalnom, tako i u simbolikom pogledu.

5. INOVACIJE

U ruralnom svijetu velikog dijela Europe sjeverno od Alpa, u kojoj je klima

umjerena, kue s jednom ili dvije prostorije prethistorijskog podrijetla, nazvane
longhouse zbog svog pravokutnog oblika razvile su se u produljene strukture s
jednim ili dva kata koje su obuhvaale i prostorije namijenjene ivotinjama ili
oruu za rad. Seljaki domovi moraju obitelji, stoci i poljoprivrednim proizvodima
pruiti koristan prostor. Stoga se mora napraviti velika svijetla, a ne mrana
kuhinja s pei i ognjitem, s bunarom i mjestom za pranje sua. Uz kuhinju e
biti glavna soba sa krinjom za kruh, suho meso te stvarima neophodnim za

18
svakodnevne potrebe. Seoske kue namijenjene zemljoradnicima i seljakim
poslovima trebaju se razlikovati u svojoj jednostavnosti po zdravom i prikladnom
razmjetaju. U 16. st. se pojavljuje jedan novi arhitektonski tip koji se definira
kao seoska kua. Poevi od 18. st. teilo se da se slabiji graevinski materijal
zamijeni kamenjem i opekom, slamnati krovovi ili oni od trstike crjepovima,
ploama od krljice. Zidane strukture su imale mnoge prednosti: bile su trajnije,
umanjivale su opasnost od poara, u manjoj su mjeri nudile zaklon insektima,
oharima i mievima koji su prenosili bolesti poput kuge. Jedna francuska
znanstvenica je izraunala da je jedna kamena kua mogla kotati deset do
petnaest puta vie nego kua od laganih materijala. U sredozemnom je podruju
kamen uvijek prevladavajui graevinski materijal, zbog izobilja tako da su
kamene bile i siromane kue. Zbog obilja stabala posebice borova i jela u
alpskom podruju prevladavaju tzv. Blockhause. Rudari iz Auvergenea i
sicilijanski zemljoradnici ive u kuama s jednom prostorijom koja se neziva
barriades.

6. OPROSTITE, MOE LI SE UI?

Kada bismo uli u jednu od kua dobrostojeih seljaka u njemakome selu vidjeli
bismo veliku Fachwerkhaus s tipinim tamnim i bijelim motivima. U prizemlju
nema prostorija za stanovanje: glavni ulaz, koji s vanjske strane gleda na dvorite,
s unutarnje strane vodi u prostran hodnik koji kuu presijeca na dva dijela i
zavrava drugim vratima to se otvaraju prema oblinjem potoku. Sobe su s lijeve
strane hodnika, na zidovima je objeen ili naslonjen poljoprivredni alat, koji slue
kao spremite za zalihe, a tu se mogla nalaziti i praonica. S desne strane nalazi se
tala koja ima malen prozor i dvokrilna vrata koja gledaju na dvorite. Postojanjee
jasno odvojenih prostora za ljude i ivotinje bio je znak ve prilino profinjene
kulture stanovanja, tada su se male ivotinje esto drale u Stube, odnosno
glavnoj prostoriji za stanovanje. tala za velike ivotinje bila je uz prostorije za
stanovanje kako bi se stanari mogli brinuti o njima i musti ih, a da ne moraju
izlaziti iz kue. Glavna soba za stanovanje Stube, na provom katu dobro je
odvojena od tale u kojoj borave ivotinje. Ta je svijetla soba imla dva niza prozora
koji imaju stakla. Na suprotnoj je strani pe od zelene majolike koja se loi iz
kuhinje. Stube je topla prostorija u kojoj uope nema dima. Sa strane pei su
klupe, a pored nje se dri i kolijevka sa najmlaim sinom. U zidu pei nalazi se
nia s posudom punom vode, to znai da u kui gotovo uvijek ima tople vode.
Namjetaj je prilino jednostavan, pored prozora nalazi se stol. Za sjedenje
eventualno spavanje mogu se koristiti klupe uvrene na zid ili krinja koja
sadri odjela, tkanine i plahte. Ova soba ne koristi se iskljuivo kako bi se u njoj
jelo, sjedilo i primalo goste. U noj se radi: prede, ije, krpa, popravlja alat. U
kuhinji se nalazi kredenac za hranu, poneki eljezni i bakreni lonac objeen na
zidu, posue od terakote ili drva, koare, velike posude za vodu i dr. Tu je i otvor
kroz koji se loi pe, koji vjerojatno slui i za kuhanje. Ima puno dima jer nema

19
dimnjaka. U kui naih seljaka ima ostalih soba, najvjerojatnije tri i to spavae
sobe koje se ne griju te su zimi hladne. Obitelj se sastoji od pet lanova i dvoje
slugu, no u kui ima samo tri kreveta. Krevet s madracem, plahtama i dekama
vrijedi koliko i jedna krava pa to za ono vrijeme nije bilo nita neobino da ima
manje kreveta nego to ima ljudi.
U Toskani svi kreveti imaju gotovo velike dimenzije, Luttucci, odnosno kreveti za
jednu osobu su rijetki. To je znak da uglavnom zajedno spavaju ne samo mu i
ena, ve i ostali lanovi obitelji. U Engleskoj su zbog procesa zvanog enclosures
(pojam se odnosi na proces ograivanja i privatizacije zajednike zemlje), mnoge
seoske kue naputene i/ili unitene, a dio stanovnitva izbaen sa sela
nagomilao se u najgorim gradskim domovima. Izmeu 16. i 18. st. javlja se
sklonost za poboljavanjem prostorija za stanovanje, namjetaja i udobnosti. Kue
u prosjeku postaju vee, vre i zdravije, unutar njih namjetaj je obogaen, a
broj predmeta se poveao. Kuhinja se rasprostranila tijekom 16. i 17. st. tada su
kue uglavnom imale kuhinju. Kue bogataa su bile vee, te to dovodi do
promjena naina projektiranja, pravokutne kue zamijenjene su kuama L-
tlocrta, s kuhinjom rasporeenom okomito u odnosu na ostatak kue. Po. 18. st.
najrasprostranjenija kua imala je vjerojatno 3 prostorije. Poveao se broj kua od
opeke, premda i dalje postoje tradicionalne drvene i zemljane kue.

7. SELJAKI LUKSUZ

U dvije Engleske regije u drugoj polovici 17. st. od 80% do 90% najsiromanijih
glavara obitelji, iji se imetak u trenutku smrti procjenjuje izmeu 10 i 50 funti
sterlinga, posjedovao je krevet s okvirom, a svi su imali barem jedan madrac koji
bi stavili na zemlju. Meu manje imunima veina je posjedovala stol, a samo je
polovica njih za sjedenje imala stolice, klupe i stolice bez naslona. Sjedala te
vrste, zajedno sa stolovima i krevetima, prisutna su u kuama onih ija su dobra
vrijedila vie od 50 funti sterlinga, a njihove su kue imale najmanje 5 soba.
Nekoliko stoljea kasnije broj posjednika stolova i stolica je naglo porastao. U
panjolskoj su manje imuni sredinom 18. st. samo rijetko posjedovali stolice,
one su jo uvijek bile luksuzan predmet. U spomenutim je podrujima izmeu
treine i polovice siromaha imalo ormar uglavnom niske vrijednosti, koji je bio
star i priprost. Malo ih je posjedovalo kredenac ili garderobu. Ipak se u kuama
moglo pronai poneki lonac i malo zemljanog posua. Stolnjaci su postojali u 35%
sluajeva, noevi i viljuke u 2%, prozorske zavjese u 6%, a slike na zidovima u
5%. U 16% imovnika naveden je barem jedan srebreni predmet, dakle luksuzno
dobro. U 17% kua bila je i poneka knjiga, a naoale za vid bile su
rasprostranjenije od tiskanog papira (21%). Izmeu 1675. i 1725. uetverostruio
se broj obitelji koje su imale sat, to namee nov odnos prema vremenu koji se
sve manje regulira samim ritmom izmjena dana i noi. Meu najsiromanijima

20
knjige i slike bile su vrlo rijetke. Rijetki su bili predmeti koji su se inili nunijima
poput nonih posuda ili nekih oblika rasvjete. U mnogim dijelovima Engleske,
Wellesa i Irske, koriste se svijee od srike i rogozi. Votanice koje ne smrde i
ostaju zapaljene puno due od lojnica koje su sklone gaenju, jo se vie
oporezuju i one su luksuz u itavoj Europi i ne mogu si ih svi priutiti. Stolovi su
postali uobiajeni sredinom 18. st., a stolice na njegovom kraju. U 18. st. svaka
obitelj ima barem jednu krinju. Poetkom 19. st. krinje zamjenjuju ormari i
garderobe te komode. Ve su po.18. st. svi imali barem jedan lonac ili neku
drugu posudu za kuhanje hrane. Osim stolnjaka i tanjura porastao je i broj aa i
pribora za jelo. Vilice su postigle nagli uspjeh na ak 60%. Sve do kraja 19. st.
njihova upotreba ostala je fenomenom elite. Veina seljaka jede drvenim licama i
rukama. U 17. i 18. st. velika veina seljaka ima krevet, iako se u nekim
sluajevima radi samo o nekoliko klupa prekrivenih slamaricom. Tijekom stoljea
u kuhinjama se pored pomagala prisutnih jo od kasnog srednjeg vijeka kao to
supodupira za drva na ognjitu i lanac za vjeanje kotla, pojavljuju se staklene
ae, a pribor za jelo vie nije neto nesvakidanje. Broj stolnjaka ne raste, no u
vrlo rano civiliziranoj Toskani ve od kasnog srednjeg vijeka dolaze u prosjeku
dva na svaku obitelj. Raste broj ubrusa, krpa za brisanje i runika, kako u
kuhinji tako i za osobnu higijenu. Raste i broj plahti. Ukupno gledajui broj
komada kuanskog rublja koje je svaka obitelj posjedovala u 18. st. bilo je
otprilike dvostruko u odnosu na onaj koji bismo mogli pronai u seljakim
kuama 16. st. Stoga ne udi to se upravo u 18. st. poelo raspravljati o tzv.
seljakom luksuzu. Po suvremenom miljenju ne radi se tu o pravom luksuzu
budui da seoski interijer nije obilovao toaletnim stoliima, lakiranim kutnim
ormarima, naslonjaima i porculanom kao bogatake palae. Ipak je primijeena
promjena ivotnih uvjeta u jednom dijelu ruralnoga svijeta.

8. USVOJITI ILI PRILAGODITI

U Engleskoj se u odnosu na seoske domove, gradski interijeri, a osobito londonski

bogatiji stolovima, loncima, zemljanim posuem, tanjurima od rafiniranog
kositra, porculana, alicama, ajnicima, srebrnim, priborom za jelo, stolnjacima,
zavjesama, knjigama, satovima, naoalama i slikama. Razlike nisu svugdje
jednako izraene. Na injenicu da sela i gradovi nisu jednake uz ostale imbenike,
utjeu i naini na koje su organizirane proizvodnja i distribuciju pojedinih
dobara. Kao primjer uzmimo porculan koji u Europu poinje stizati u 15. st.
Izmeu 17. i 18. st. bio je gotovo nepoznat na selu, a rasprostranjeniji u Londonu
nego u ostalim gradovima vjerojatno zbog toga to je stizao iz Kine. Drutveni
sastav igra znaajnu ulogu u odnosu na rasprostranjenost odreenih naina
ivota. Nije pitanje gdje su koncentrirana najvea bogatstva jer najbogatiji nisu
uvijek i najinovativniji. U Engleskoj buroazija nije slijepo oponaala plemstvo.
Naini ivota razliitih drutvenih skupina barem su se dijelom razlikovali, a

21
vjerojatno su zbog toga odreene novosti nie privlaile jedne nego druge. Tako su
predmeti koje je svatko nabavljalo zapostavljao prema vlastitom ukusu,
pridonosili odreivanju i ponovnom odreivanju identiteta skupine. Europska je
elita krajem 16. i po. 17. st. bila rtvom rastueg zanimanja ili ak opsesije za
predmetima. Plemstvo da bi bilo plemstvo moralo je troiti kako bi si osiguralo
odreenu vrstu dobra i potronje ak i uz opasnost da se teko zadui. Postojale
su ak i ustanove zaduene da u tajnosti pomau osiromaenim plemiima kako
bi zadrali odreen ugled. Zbog samog gradskog okruenja pojedina su dobra
mogla biti privlanija u gradu nego na selu kako to pokazuje primjer zavjesa na
prozorima. One su jedno od dobara za koja su razlike izmeu gradske i seoske
sredine najizraenije. Upotreba predmeta nastalih u gradu vjerojatno je mogla
podrazumijevati i vee ili manje promjene njihovih funkcija.

9. RAST GRADOVA

S jedne strane mnoga sredita koja su oevidno gradovi imaju puno manji broj
stanovnitva, a s druge i kada priznamo da je broj stanovnika jedna od varijabli
na osnovu koje neko naselje kvalificiramo kao gradsko ili seosko tijekom 16. do
18. st. raste broj srednjih i velikih sredita, stoga bismo samu donju granicu
onoga to smatramo gradom morali mijenjati ovisno o razdobljima. Podjela rada,
postajanje sajma i predstavnika moi ostali su elementi koji uglavnom pridonose
definiranju gradskog entiteta. Postavlja se pitanje to je to grad: grad je uvijek
grad, napisao je Ferdinand Braudel. Zadovoljimo se tom definicijom i ograniimo
se zakljuiti da tijekom novog vijeka raste broj velikih gradova te da se mijenja
zemljovid njihovoga razmjetanja. Gradovi koji su imali vie od 100 000
stanovnika upetorostruuju se, a oko 1500. su se u razred te veliine, iskljuivi
Carigrad mogli ubrojiti samo Pariz, Napulj, Milano i Venecija. Stoljee kasnije
njima se pridruuje London, Sevilja, Lisabon, Palermo, Rim i Prag. Po. 18. st. i
Amsterdam, Madrid, Moskva i eki gradovi se ne ograniavaju na rast ve se
mijenja i njihov izgled. Oni koji postaju glavni gradovi poprimaju nov znaaj:
preobraava ih to to su sredita moi.

10. GRADSKA SREDINA

Zbijene kue i jaki mirisi

Izuzevi veinu Engleskih gradova, gotovo su svi europski gradovi u novome
vijeku opasani zidinama. Njih od 16. st. zamjenjuju skupi bedemi i zemljani
nasipi koji mogu podnijeti i topovsku paljbu. Zbog toga nemogue je mijenjati
granice gradskog prostora samo ruei zidine i obnavljajui ih u irem opsegu,
kako se to radilo u prolosti kada su gradski prostori bili skueniji zbog
demografskog rasta. Postavlja se pitanje kako rijeiti postojanje raspoloivog

22
prostora. Iskoritava se slobodni prostor unutar zidova. Kue se u unutranjosti
produuju, a na ulicu se pruaju samo najkraom stranom. Javljaju se i
stambene zgrade, one su po. 16. st. u talijanskim gradovima rijetke, no tijekom
stoljea njihov broj raste. U Rimu se pojavljuju i stambene zgrade namijenjene
razliitim drutvenim slojevima. Za obitelji iz najvieg sloja je piano nobile,
odnosno gospodski kat, a za one iz niih slojeva su ostali katovi. Amsterdam u
17. st. doivljava irenje etverokatnica na tetu dvokatnica ili trokatnica. U
Parizu u nekom dijelu grada ivi i do 500 stanovnika po hektaru, a u nekim
londonskim etvrtima njih 800. U gradovima i dalje postoje vrtovi i parkovi. to
su gradovi bili vei to se unutar njih slabije osjeao miris sela. U mnogim
seljakim kuama mirisni utisci u gradskoj sredini morali su biti snani i
neugodni, barem prema naem dananjem senzibilitetu. London se irio prema
zapadu da bi pobjegao kunim isparivanjima zbijenih naselja iz istonog dijela
budui da je vjetar puhao sa zapada, i tada je postojala odreena osjetljivost na
smrad.

Otpaci i smee
U gradskim centrima je zbog velike gustoe stanovnitva rjeavanje otpadaka
uglavnom bilo sloenije i problematinije nego na selu. Jedini isti europski
gradovi su bili ono nizozemski. U Nizozemskoj je istoa simbolizirala slobodu, pa
su poteni graani smatrali da im je graanska dunost da peru kaldrmu pred
vlastitim kuama, dok je drugdje situacija bila drugaija. Ulice su bile zamazane
izmetom ivotinja koritenih za vuu kola i koija te svinjskim izmetom ivotinja
uzgojenih na ulici ili u dvoritu. None posude su se esto praznile na javnim
ulicama, ponekad ak i ne vodei rauna o tome hoe li njihov sadraj nekoga
pogoditi. ak i u Nizozemskoj je bilo onih koji su te otpatke rjeavali na taj nain.
Pravila su predviala da osobe uprljane prljavtinom baenom kroz prozor glavnih
ulica mogu traiti naknadu. Jednostavan povik pazi voda! titio je stanovnike od
slinih zahtjeva kada su praznili none posude i zdjele u sporednim ulicama.
U govnima sam traio neto za jelo jer sam umirao od gladi, pripovijedao je neki
ovjek ije su rijei zapisane u bolonjskim parninim spisima. Njegove rijei ne
govore samo o teini gladi iz 1590, nego svjedoe i kako je po gradu bilo hrpa
izmeta. Premda se izmet skupljao i koristio kao gnojivo, u nekim podrujima i kao
sredstvo za ogrjev ili sredstvo za ienje, gradovi su uglavnom bili zamazani
njime.
U zapadnoj Europi gotovo da nije bilo javnih kupalita toliko koliko ih je bilo na
Istoku. Za razliku od muslimana koji su navikli na kupalita i pranje koja je
predviala njihova religija, u to su doba zapadnjaci na vodu gledali jako
sumnjiavo. Ljudski i ivotinjski izmeti nisu bili jedini otpaci koji su prljali ulice.
Pored njih bilo je ponekad snano zagaenih otpadaka koji su potjecali od nekih
vrsta rada i djelatnosti, od mesara do tavionica, koje se u mnogim mjestima
namjerno pokuavalo koncentrirati u rubnim dijelovima. Ne smije se zanemariti
ni uloga podloge ceste. Nizozemske ceste su iste i poploene su opekom.

23
Prljavtina i nedostatak higijene u mnogim drugim gradovima ovise i o injenici
da uope nemaju poploenje, ili ako ga imaju ono se odnosi na glavne ulice, ostale
su posute zemljom ili prekrivene pijeskom. Kia, otpadne vode i otpaci na njima
stvaraju lokve, blato i mulj. Poploivanje Londona poinje 1533., a krajem 18. st.
ima onih koji smatraju da su kaldrma, osvjetljenje i higijenski uvjeti londonskog
cityja najbolji u Europi, ali u East Endu nije tako jer se on nalazi u dramatinom
poloaju.
Spominjanje kolere podsjea nas da problem nastaje zbog nedostatka poploenja,
zaprljanih cipela i rubova haljina blatom. Zbog toga su nedostatka otpaci lako
ulazili u podzemlje i pridonosili su zagaivanju vodenog sloja koji je esto izloen
curenju iz zahodskih jama. Broj zahodskih jama se u dvoritu u novijem vijeku
poveava. Najhigijenskiji zahod kojeg je 1596. predloio Sir John Haringron, s
tekuom vodom poet e se rasprostranjivati tek krajem 18. st. Uz upotrebu
nunika dolaze i do upotrebe none vrine, a kod bogatih i none stolice za
nudu koje su sadravale nonu posudu. Pretrpanost, ogranieno ili nedostatno
poploenje te opasna blizina jama i nunika snano su pogoravali problem
probijanja i zagaenja voda.

Opskrba vodom
Zagaivanjem bunara, jednog od glavnih izvora opskrbe vodom, oteava se
opskrba nabave potrebne vode. Na selu se potekoe javljaju vezano za udaljenost
koju treba prijei, jer sve kue nemaju u blizini bunar ili rijeku. Kuanice su se
morale naoruati vedrima, vrevima i ostalim posudama te prelaziti duge
udaljenosti kako bi nabavile koliinu koja im je potrebna. Prodavai vode
uglavnom su bili mukarci, a zadatak uzimanja vode za kunu upotrebu na
bunaru bio je zaduenje ena, djece i slugu. Taj je zadatak bio naporan pogotovo
u vrijeme sua kada se trebala prelaziti velika udaljenost. Problem udaljenosti je
bio manju u gradu, jer je tamo bilo razliitih naina opskrbe. Poetkom 15. st.
dolazi do razvoja vodovoda to je pridonijelo poveanju broja sredstva za opskrbu
vodom jer se nije trebala prijei velika udaljenost. Poveanje broja vodovoda
pomoglo je da se povea broj zdenaca, a u gradu su bunari bili brojni. Voda se u
gradu lake zagaivala, a tko je dolazio na bunar ili zdenac zbog guve je trebao
dugo ekati. Koliina vode koju je prenosila ena varirala je od 5 do 30 litara, a u
prosjeku se kretala oko 15 litara. Bilo je lake nabaviti vodu od putujuih
trgovaca kojih je bilo u mnogim sredinama, ali to je bilo skupo rjeenje koje si
nisu mogli svi priutiti. U 17. st. bogatai su se pokazali zainteresiranim za
probleme vezane uz vodu. To je zbog mode vodoskoka i igara vodom u vrtu.
Raspoloivost vode po glavi Pariana po. 18. st. bila je manja od 5 litara na dan
po osobi. U Bologni, koja je opremljena gustom mreom kanala koji su vodili vodu
u podrume mnogih kua, rublje se ljeti kada su ti kanali bili gotovo suhi pralo
tamnim, gustim i zagaenim muljem. Smrtnost zbog toga nije sluajno bila vea
ljeti u itavom novom vijeku u gradskim sredinama nego na selu. Problem borbe
protiv kunih isparavanja koja su inficirala gradsku sredinu snano se nametnuo

24
tek u 18. st. Tada da bi se proistio zrak poelo se postavljati pitanje pranja ulica,
tada se zbog promjene u poimanju higijene, zdravlja i istoe ono to se stoljeima
podnosilo pokazalo nepodnoljivim.

11. SVJETLA GRADA

U 18. stoljeu dolazi do prozraivanja gradova, otvaranju vjetru i svjetlosti. Do

tada, osim to su bili prljavi i neugodna mirisa, bili su i mrani. Javni prolazi
izgledali su kao neka vrsta mranog tunela. Ipak u 16.st. ulice se poinju
proirivati da mogu njima proi kola. Stoljee prosvjetiteljstva je i stoljee
otvaranja prema svjetlosti. Dolazi do borbi protiv tame, tako primjerice u Parizu
1697. postoji 2736 svjetiljki, 1740. godine 6400, a 1766. barem 7000.
Svjetlost se poela demokratizirati, poela je poprimati crte javnoga dobra i gubiti
svoj tradicionalni karakter luksuznog dobra kojeg si mogu priutiti samo
bogatai.
Izvori svjetlosti nisu se samo poveali na ulicama ve i u unutranjosti doma.
Tako u Parizu tijekom 18.st. i srednji i nii slojevi posjeduju znaajan izbor
svjetiljki, svijenjaka (63%). Rasvjetna sredstva nakon 1760-ih pokazuju
tendenciju rasta.
Od 1720. do 1730. u gradu poput Pariza nove zgrade opskrbljene su brojnijim i
irim prozorima. Posjedovanje prozora sa staklima umjesto onih s uljanim
papirom, natopljenim platnima ili jednostavnim drevnim kurama, ublaivalo je
propuh i omoguavalo da svijea ostane upaljena. Moemo rei da je sve to
olakalo i nonu rasvjetu.

12. VATRA

Glavni problem je kako pomiriti potrebu za svjetlom sa zatitom od hladnoe.

Primjerice u veljai 1695. u palai Versailles voda i vino zaleuju se u aama za
kraljevskim stolom. Manje i dupkom pune kue siromaha ponekad su i bolje
zagrijane.
U Parizu su izmeu kraja 17. i kraja narednog stoljea dolazila u prosjeku dva
kamina na svaku kuu i jedan kamin na dvije sobe. Poetkom 18.st. ima i kua s
preko dvadeset soba koje ih imaju samo etiri. Pristup toplini odreuje hijerarhiju
i nejednakost unutar pojedinih obitelji. Sobe posluga gotovo nikad nisu imale
kamin.
Zahvaljujui tehnolokom napretku od poetka 1720. borba protiv hladnoe
postaje intenzivnija. Nove kue sve ee imaju jedan kamin po svakoj sobi. Od
1760. do 1770. rasprostranjuju se pei.
U Francuskoj je Pariz bolje zagrijan od mnogih provincijskih gradskih sredina te
od mnogih seoskih sredina, iako problem zagrijavanja u gradu predstavlja dijelom
veu tekou nego na selu. Uz to, u gradu se ponekad zbog mnotva ljudi

25
iznajmljuju sobice koje nemaju ni pe ni kamin, a mogu se zagrijavati jedino
nezgodnim i opasnim posudama za eravicu.
U gradskoj je sredini sklonost rasta kua u visinu pogodovao zidanim, manje
zapaljivim konstrukcijama, ali ipak je 1666. u Londonu izgorjelo vie od 13 000
preteno drvenih kua.

13. KREVET

Nalazimo grijae postelje to su posude punjene eravicom koje su se stavljale

meu plahte. Svrha njihovog koritenja je uiniti krevet toplijim i ugodnijim.
Krevet zauzima sredinje mjesto u kui. Ako je kamin jedno sredite kuanskog
ivota i obitelji onda je krevet neupitno drugo. U Nizozemskoj se u imunijim
kuama krevet epiri u sreditu sobe. U kuama srednje klase on je bio
najskuplji predmet. Jednostavan krevet koji se oslanja uz zid vrijedi od 15 do 25
guldena, ukraen krevet s baldahinom koji stoji u sreditu sobe moe vrijediti vie
od 100 guldena.
U Parizu je on prvi komad namjetaja popisan u posmrtnim imovnicima te je
opisan s mnogo pojedinosti to odrava njegovu vrijednost. U nasljedstvu
siromaha u 18. st. on ini 15% vrijednosti imovine. Meu visoko plaenim
civilnim dravnim slubenicima (salariatima) predstavlja 25% vrijednosti, a meu
poslugom 39%. Prisutan je u svakoj gradskoj stambenoj jedinci, a moe imati
razliite oblike i stilove, od jednostavnog madraca do kreveta s baldahinom.
U 18.st. glavni je krevet u kui imao zastore koji pomau sklanjanju od propuha i
stvaranju zatienog prostora. Pariki kreveti, tj. njih 72,5% od 1690. do 1789.
ima zastore. Ponekad je krevet smjeten u lonicu ili sjeverno od Alpa u niu
izdubljen u zidu i zatvorenu a prednje strane zavjesom ili kapkom.
U prethodnom razdoblju veina stanovnitva spavala je na slamnatim leajevima
ili slamaricama postavljenim na drvene podloge na prostirke ili krinje. Tijekom
15. st. postolje kreveta ipak je postalo velianstven dio namjetaja u kuama
bogatih. Uz njih su se razvili i kreveti na kotaie koji su se mogli jednostavno
premjetati, a i drati ispod postolja kreveta, zatim kreveti za jednu osobu te
rasklopni kreveti. Moda kreveta sa krinjama opala je krajem 15.st. s
preobrazbom zastora koji su izolirali krevet. Kasnije su se razvili kreveti s
baldahinom ili svodom od platna sa zastorima koji su padali tono oko stranica
kreveta te su krinje poele smetati. krinjama je poeo konkurirati ormar. Radi
svega toga krevet je postao prostor koji se mogao izolirati. U Toskani se taj prostor
zatvoren meu zavjesa nazivao camera, tj. soba.
Opremljenost kreveta varirala je od jednostavne slame i bijednih slamarica do
obilja madraca i skupocjenih krevetnih pokrivaa. Madraci su uglavnom
ispunjeni pramenovima vune ili perjem niske kvalitete. Od mekeg perja je bio
proiven pokriva koji se stavljao iznad madraca. Zatim su tu plahte, uglavnom

26
lanene (u krevetima sluga i manje imunih od grubog platna). Kao pokriva je
poplun ili vunena deka. Uzglavlje i jastuci uglavnom su ispunjeni s perjem.
U ruralnome svijetu prilina je rijetkost spavati sam. Primjerice u engelskom
gradu Norwichu od poetka 18.st. nema vie pokretnih kreveta na kotaie to je
znak da sluge i djeca prestaju spavati u sobi s gospodarima i roditeljima.
Izgleda da je u parikoj sredini i u relativno imunim obiteljima uobiajeno da
djeca spavaju po dvoje u krevetu, rjee u troje. U 18.st. se kod njih poveava broj
pojedinanih kreveta pa i rasklopnih kreveta.
Iako postoji sklonost individualizaciji kreveta, i u gradu u ovo doba jo rijetki
uivaju u toj povlastici. U sobama dupkom punim puka ima i kreveta u kojima se
tiska itava obitelj, ponekad i pet i est ili ak sedam osoba. Krajem 18.st. pariki
puki slojevi spavanje nisu smatrali potpuno privatnom stvari. Ta se izmijeanost
pokazala opasnom posebno za ene.
U pukim konaitima nedostajalo je leajeva i soba te je vladala izmijeanost, ali
u prostranim prebivalitima veih sretnika postojalo je obilje kreveta. esto i mu
i ena imaju odvojene sobe povezane tajnim prolazima. Ipak u 18.st. suprunici u
Engleskoj iz visokog sloja spavaju zajedno, dok u Francuskoj imaju odvojene
krevete i sobe.
Krevet nije samo sjedite privatnih stvari ve je u Francuskoj luksuzan predmet
koji se razmee. Na dvoru on postaje sreditem kraljevskog ivota. U tim
dragocjenim krevetima u kojima se primaju vani gosti rijetko se spava. U
najbogatijim domovima uz privatan krevet za spavanje jo u renesansi postoje
spavae sobe i kreveti za pokazivanje koji e se rairiti u drugoj polovici 17.st.
U novom vijeku postojala je vea raznovrsnost kreveta i njegovih funkcija. Premda
se danas krevet koristi u intimne svrhe u prolosti nije nuno bilo tako. Broj i
izmijeanost osoba u krevetu bili su vei nego danas budui da velik dio
stanovnitva nije imao jedan samo za sebe.

14. STOLOVI, STOLICE, NASLONJAI I DRUENJA

Gradski interijeri, osobito u velikim gradovima poput Londona i Pariza, uglavnom

su bogatiji namjetajem i predmetima, osobito novim i profinjenim predmetima. U
18.st. stolovima i stolicama opskrbljen je malen broj domova iako je njihov broj u
porastu. U Parizu u 17. i 18.st. nalazimo veliku koliinu stolova i stolica, u
prosjeku ima tri do etiri stola po stanu. esto se radi sklopivim stolovima
prikladnima za ivot u skuenim gradskim prostorima. U svakoj kui ima u
prosjeku 12 sjedala. Ima i stolica bez naslona, klupica, naslonjaa i sofa.
Klupice i stolice bez naslona tijekom 18.st. ve su na zalazu. U stoljeu
prosvjetiteljstva rasprostranjuju se naslonjai i sofe. Sofa nastaje po inspiraciji s
istoka dok je naslonja nastao razvojem i obogaivanjem stolice s naslonom ta
ruke. Takva stolica s naslonom za ruke mogla se prepustiti gostima dostojnima
posebnih asti. Nejednakost mukaraca i ena odravala se u sjedalima, postoje
naime enske stolice koje su puno manje od prosjenih.

27
U sredinama gdje su stolice nedostajale odraavalo je nejednakost i hijerarhiju. U
najsiromanijim selima jo ima kua bez sjedala pa se sjedi na podu ili
eventualno na krinji ili krevetu. Nisu ni svi gradovi dobro opremljeni. U Veneciji
u 18. st. ne moemo nai malu slamnatu stolicu. Kao sjedalo slue krinja i
krevet. To to je krevet imao funkciju sjedala moe objasniti zato je bio mjesto za
druenje.
Velik broj sjedala vjerojatno znae i intenzivna druenja zabave u plemikim
salonima, uene rasprave u salonima, domovi puana gdje avrljaju, kartaju ili
sluaju nekoga tko ita knjigu. U novom vijeku rasprostranjuje se kultura
pojedinanog itanja, ali itanje na glas predstavlja vaan oblik druenja i
komunikacije koji je nuan dijelom zbog nepismenosti te relativnog nedostataka
knjiga.
Premda nisu brojne, knjiga je u gradovima bilo i u domovima srednjih i niih
slojeva. U posmrtnim imovnicima vidimo rast u posjedovanju knjiga. U tim
popisima vei postotak sadre glazbeni instrumenti, iako ne u svim sredinama (u
Parizu su glazbala slabo rasprostranjena izvan glazbenih krugova).

15. LONCI, POSUE I PORCULAN

Posue, stolnjaci, pribor za jelo su dobra koja se u novom vijeku poveavaju i

preobraavaju. Poluporculan, staklo, majolika, zemljani materijali zamjenjuju
drvo i kositar te djelom i bakar. Dolazi do obogaivanja kuanskih interijera
zahvaljujui poveanju broja profinjenih predmeta i pojavi predmeta vezanih uz
nove oblike potronje: skupocjeni servisi za aj ili kavu, srebrne posude za
okoladu i eer. Rasprostiru se povoljni predmeti koje si svi ili gotovo svi mogu
priutiti.
U 17. i 18.st. poinju se rasprostranjivati ak i imitacije profinjenih predmeta
poput porculana te se poinje razvijati dvojno trite. Oni koji si mogu priutiti
originale s prezirom gledaju na imitacije, dok osobe plieg depa nabavljaju i
cijene predmete koji nisu prava stvar.
Godine 1675. u Engleskoj samo je 9% obitelji imalo tanjure od rafiniranog
kositra, ali nakon pedeset godina broj se poveao na 45%.U istom razdoblju
zemljano posue prelazi s 27 % na 57%. alice i ostali pribor za tople napitke koje
na poetku nitko nije imao, 1725. na raspolaganju su u 15% obitelji dok broj onih
koji raspolau noevima i viljukama raste s 1% na 10%.
Upravo je rasprostranjivanje tih predmeta pridonijelo razlikama gradskog ivota
od seoskog. U Londonu broj posjednika zemljanog posua u pedeset godina raste
s 14% na 75%. I na selu raste broj, ali osjetno manje s 26% na 51%. Razlike su
vidljive primjerice u porculanu: premda u poetku nepoznat 1725. ima ga 35%
londonskih kua dok na selu samo 4%.

28
Navedene promjene pridruuju se opoj sklonosti za poveanjem broja kuanskih
predmeta koji odraavaju nove obiaje, navike i oblike potronje (pijenje aja ili
kave). Dolazi do odreene udobnosti koju pruaju ukrasni predmeti, porculan,
satovi, ogledala, slike, tapete i zastori, udobni naslonjai, novi namjetaj, ali to
uivanje o raskonom luksuzu ovisi o drutvenom sloju.
Vrijednost tih dobara nije samo ekonomska. Dolazi do novog stava koji opravdava
nove potroake navike primjerice u renesansnoj Italiji gdje se gradske elite sve
manje slau sa sumnjiavou i nepovjerenjem naspram bogatstva. U Toskani je
od 14.st. rastui dio napadao siromatvo, dok su u 15.st. firentinski humanisti
razvili novu filozofiju koja naglaava potencijal bogatstva. Ipak neki oblici
nelagode zbog bogatstva ostati e prisutni i u narednim stoljeima.
Nova dobra nalaze se uz bok naslijeenim od predaka. Meu njima su brojni
obiteljski portreti. Takvu vrijednost imaju i elegantni ormari koji se u 17. i 18.st.
u nizozemski obiteljima prenose iz generacije u generaciju te se izlau na vidnome
mjestu u glavnoj sobi doma. U njima se uva posloeno rublje, komadi odjee, a
ponekad i nakit.

16. SVAKA STVAR JE NA SVOME MJESTU, SVAKA STVAR IMA SVOJE MJESTO

Ormar je omoguio uredno rasporeivanje predmeta. U prostorijama u kojima se

kuha sve rjee moemo naii na posue, lonce i ostale predmete neuredno
rasporeene iznad ili oko kamina. Poveava se broj kredenaca i ostalog
namjetaja. Iz kuhinja nestaju stari sanduci i krinje u kojima se gomilalo sve i
svata.
U bogatijim kuama krinje poinju nestajati ve u 16.st. Tome je pridonio
sjedilaki nain ivota kojega su tijekom 15. st. prihvatile elite te opadanje navike
da se putuje nosei sa sobom mnogo namjetaja. Tada ormari poinju prelaziti iz
upnih u privatne domove.
Tijekom prouavanog razdoblja u kuama se rasprostranjuje i poveava broj
ormara, komoda, ladiara, kutnih ormara, biblioteka i garderoba to e omoguiti
da se dobra razvrstavaju u odreene kategorije.

17. SOBE I HODNICI

Javna elegancija i osobna udobnost

Sama kua se reorganizira kako bi se dobile zasebne prostorije za razliite
funkcije. esto postoje prave kuhinje. One su ponekad izgraene kao odvojene
konstrukcije kako bi se izbjegla opasnost od poara. Ponekad su smjetene na
posljednjem katu, i to je nezgodno to se tie opskrbe vodom i drvima, ali to je
dobro jer se tako spreava opasnost da izgori cijela kua ako se kuhinjske
prostorije zapale. Unato tome, i u domovima koji pripadaju viim slojevima
postoji jedna prostorija s ognjitem gdje se kuha i jede.

29
Poevi od 15.st. kua se nastoji racionalizirati. Vrh drutvene ljestvice naputa
palau tipa utvrde te se pojavljuje, osobito u Firenci, gradska palaa. Preobrazba
je povezna s razvojem gradske privrede i miljenjem da troenje na gradnju moe
biti korisno ne samo za vlasnika kue ve i za sam grad. Tako talijanske palae
osim to su velianstvene i simetrine, ve su i udobne i praktine. Od 15.st. oni
koji su u mogunosti, poinju uvati nekoliko soba za osobnu upotrebu.

Sobe, predsoblja, nunici i sobice za uenje

Gospodar kue prima goste u sobi gdje se nalazi krevet. Nekima poinje smetati
taj silni promet ljudi u sobi gdje se uvaju najvrednije stvari te dolazi do izgradnje
predsoblja. U predsoblje se smjetaju neke aktivnosti poput primanja prijatelja i
poznanika. U njemu, takoer, moe se jesti ili drati predmete, te spavati sluga ili
stajati neki lan posluge i nadgledati tko dolazi. Kako bi se zajamila vea
izoliranost spavaih soba treba poveati i broj predsoblja. U poetku su se
definirale kao nadgledne prostorije.
Iza ili pored spavae sobe poinju se graditi s njom povezane sobice destri, radne
sobe i sobice. Destar je zahod. Tijekom stoljea bogatai e prednost umjesto
destru (koji je bio otvor povezan sa zahodskom jamom) poeti pridavati
stoliicama smjetenim u kutu spavae sobe ili u jednoj od njih susjednih malih
soba. Radna soba jedna je od osobnih prostorija u koju se osobe povlae u miru
itati i pisati te u kojoj uvaju knjige, pisma, vane dokumente i vrijedne
predmete. Taj prostor uivaju mukarci.
Radna soba je predak elegantno namjetenih kabineta koji e biti vani u 17. i
18.st.

Stan
Poveanje broja prostorija oko spavae sobe uzrokovalo je nastanku stana, neka
vrsta kue u kui za privatnu uporabu vlasnika. Stan mora imati barem etiri
prostorije predsoblje, sobu, nunik i garderobu sa stubitem. Zapravo je stubite
tajni izlaz. Stan se u idealnom obliku sastoji se od niza uzastopnih soba kojima se
udaljavamo od javnih prostorija i prodiremo do onih privatnih, a na kraju tog niza
je izlaz ili tajno stubite kojim se slue vlasnici, posluga, tajni ljubavnici.
Prijelaz od jednokrevetne spavae sobe do stana u kojemu je jedna spavaa soba
okruena predsobljima i raznim sobicama bio je brz. U renesansi i novome vijeku
muevi i ene pripadnici elita esto imaju zaseban stan, ponekad ak dva, jedan
ljetni i jedan zimski.

Namjetaj i sobe
Renesansne palae sastoje se od dva krila. Jedno je namijenjeno privatnim
sobama, a drugo, u kojem se nalazi glavno stubite, predsoblja i nusprostorije.
One se sastoje od sredinjeg dvorita, salona, malog salona ili blagovaonica,
nekoliko predsoblja te kapela. Na suprotnoj strani nalaze se prostorije za
umjetnika djela i knjige (galerije).

30
Dosta su jasno odreeni dijelovi. Neke sobe poprimaju izraenu funkcionalnu
namjenu naglaenu specifinim namjetajem koji se razvija. Primjerice radna
soba 15.st. je jednostavno namjetena, opremljena jednim komadom namjetaja s
plohom za pisanje, policama za odlaganje predmeta i jednim ili dva stalka za
itanje. Taj se komad namjetaja u Veneciji kasnije definirao kao scrittor. Komad
namjetaja koji karakterizira tu sobu kao i sama soba poinju se tako
izjednaavati.

Jesti, primati goste, spavati

U renesansnim palaama mnoge prostorije ostale su viefunkcionalne, tj. unutar
njih odvijaju se brojne razliite aktivnosti. Gospodar kue esto ima dvije spavae
sobe. Jedna je za pokazivanje te se u njoj primaju vani gosti, ali ne koristi se za
spavanje ili se to ini rijetko. Druga je privatna, ali njezina se uporaba ne
ograniava samo na spavanje. U njoj ene vezu, tu se primaju esto prisnije
osobe, ponekad se ita, piu pisma, a esto i jede.
Ne postoji poseban prostor za jedenje. Ako je slavlje ili ima mnogo gostiju, u
salonu se postave stolovi, a kad nema gostiju jede se na intimniji nain, u maloj
dvorani. Moe se jesti i u predsoblju. Alternativa tome je da svatko jede u svom
stanu, sam ili u drutvu. Veina stolova 15.st. napravljena je od dasaka
postavljenih na nogare te se brzo mogu rastaviti. Tek se u 16.st. rairuju stolovi s
fiksnim nogama ili ak stolovi za pokazivanje.
Jo u 17. i 18.st. i u domovima najbogatijih prostor za jedenje nije jasno
definiran, a usred 18.st. ima arhitekta koji predlau spavau sobu za primanje
gostiju. Na drutveno vrhu poinju se pojavljivati blagovaonice.
U seoskim rezidencijama engleske elite stara zajednika soba u kojoj su svi jeli
hall, u kojoj se druilo i gdje su neke sluge i spavale, u 17.st. gubi ove znaajke.
Gospodari sebi grade blagovaonicu, a hall postaje blagovaonica za sluge. S
vremenom uvodi se i soba za obroke slugu koja je smjetena u suteren. Hall
postaje obian ulazni prostor. U Parizu rasprostranjivanje blagovaonice izvan
kruga najbogatijih postaje karakteristian fenomen u drugoj polovici 18.st.
U itavoj se Europi poveava broj blagovaonica. Ukupno gledano u 18.st. u Parizu
dvorane, saloni, blagovaonice ine 12% svih glavnih soba navedenih u
imovnicima. Kuhinje ine 17%. Sve ostale sobe su chambres.
Chambre je mjesto gdje se spava i prima. U chambreu se nalazi velik broj stolica i
sjedala. Siromasi su esto prisiljeni sve raditi u jednoj sobi: jesti, spavati, primati
goste i raditi. Chambre je prostorija u kojoj se spava i prima ak i za osobe koje si
mogu priutiti odvojene prostorije za odvijanje profesionalne djelatnosti te za
pripremu hrane.
Pod Lujom XIV u Francuskoj meu imunijim slojevima poinju se nazirati prvi
znakovi stremljenja specijalizaciji prostorija, a taj trend e se ostvariti u drugoj
polovici 18.st. Poevi od dvadesetih i tridesetih godina poveava se i broj salona.
U prvim desetljeima 18.st. u stambenom graditeljstvu prelazi se sa raskoi na
udobnost i luksuz.

31
U sredite istraivanja i razmiljanja arhitekta dolazi problem rasporeda soba te
razmiljanja o tome kako ih uiniti udobnima i funkcionalnima. U tome
specijalizacija soba postaje veoma vana. Osobito je spavaa soba postala prostor
posveen snu i privatnim aktivnostima.
Ipak u 18.st. samo jedan od deset Pariana ima pravu odvojenu spavau sobu.
Kuhinje su jednako rijetke, a na kraju stoljea male dvorane i saloni nepoznati su
u srednjim slojevima puanstva. U tim skuenim prilikama osjeaju se nove
potrebe prostori ispod stepenica i ostave u kojim su se gomilale stare stvari,
drva za ogrjev, pretvaraju se u zahode, predsoblja, garderobe i ostale sobice.
U Parizu te su promjene pratile ostale preobrazbe: stambene jedinice esto su
vertikalno organizirane, sa sobama i sobicima rasutim na dva, tri ili ak etiri
kata. Godina 1720-ih horizontalna prostorna organizacija bila je rijetka, poet e
prevladavat tek u drugoj polovici stoljea.

U getu
Prenapuenost torinskog geta bio je jedan od razloga nasilnih svaa i sukoba. U
Torinu, kao i ostalim getima, idovima nije bilo doputeno da proire njima
dodijeljene prostore. Preobratiti se bio je jedni prolaz onima koji su eljeli pobjei
prenapuenosti. I u gradovima u kojima je odreeno irenje bilo mogue radilo se
o znatno ogranienim mogunostima. Tako je unutar njih (demografski rast
ponekad uzrokovao poveanje stambene izmijeanosti) on uglavnom uzrokovao
znaajno smanjenje prostora kojega je svaki stanovnik mogao uivati. Za idove iz
geta perspektiva je bila ivjeti u jednoj sobi; oni sretniji maksimalno je uz
radionicu moglo imati dvije.
Prostor je bio skuen da uope nije imao smisla gomilati dobra i predmete.
injenica da nisu mogli ulagati u golema materijalna dobra vjerojatno je poticalo
idove da ulau u kulturu i unutarnje bogaenje.

Seljak i graanin
ivotni uvjeti na selu nisu uvijek proeti zaostalou u odnosu na rasko grada.
Ima podruja u kojima razvoj seoskih kua vodi do stvaranja prostranih zdanja u
kojima funkcionalno razlikovanje prostorija ne zahvaa samo proizvodne
djelatnosti i preradu poljoprivrednih proizvoda (tale, podrumi, itnice, pree) ve
i kuanski ivot.
U toskanskim selima se u 18.st. krevet gotovo uvijek nalazio u sobi, rijetko u
kuhinji ili dvorani.
U istonim dijelovima zemlje u 17. i 18.st. zahvaljujui rasprostranjivanju zidnog
kamina umjesto sredinjeg ognjita ne samo da se oslobaa prostor u glavnoj sobi
to e omoguiti razvijanje razliitih aktivnosti, ve e se moi razviti cottages na
dva kata.
Ruralni i urbani svijet imali su autonoman razvoj, meu njima je dolazilo i do
meuovisnosti to dokazuje injenica da su mnogi arhitekti koji su intervenirali u
ruralnom krajoliku dolazili iz grada te su predstavljali gradske sredine. Njihov je

32
razvoj bio povezan sa specifinostima dotinih sredina. Na selu je potreba za
funkcionalnim razlikovanjem mogla biti osobito naglaena, a problem prostora
manje gorljiv. Tako na selu moemo vidjeti puno ljepe bogatake vile nego u
gradu.

Prema specijalizaciji
Pored iskonskog prostora doma, odnosno francuska salle, njemaka Stube,
engleska hall itd., nastaju nove prostorije: chambre, Zimmer, chamber, parlour,
inner room, borning room. Te e se prostorije dalje razviti u spavae sobe,
blagovaonice itd.
Vrijeme kada e doi do tih preobrazbi i njihove etape variraju ovisno o
sredinama, premda je druga polovica 18.st. bilo doba velikih promjena u mnogim
krajevima.
Ukupno gledano, broj specijaliziranih prostorija svugdje raste premda se iz
prvotne zbrke polako izdvajaju soba shvaena kao spavaa, kao privatan prostor
namijenjeni odmoru, zatim blagovaonica, radna soba, salon te dnevna soba kao
prostori povjereni druenju i kontaktima s gostima. Promjene ocrtavaju nove
granice meu drutvenim skupinama. Mnoge e obitelji po tradiciji i/ili zbog
nedostataka prostora nastaviti ivjeti u prostorijama u kojima se spava, jede,
prima ili ak i radi, ali nikada nee imati blagovaonicu, radnu sobu ili biblioteku.
Ipak taj proces unutar doma ipak dovodi do razlikovanja privatnih prostorija i
onih otvorenijih prema vanjskom svijetu.

Enfilade i hodnik
U renesansnim i novovjekovnim kuama i palaama sobe nisu bile samo
viefunkcionalne. Uglavnom su bile povezane. Pojednostaviti kretanje znailo je
prije svega poveati broj vrata: u mnogim renesansnim palaama svaka je soba
imala dvoja, troja ili etiri vrata.
Da bi se pronalo mira, grade se osobni stanovi s tajnim izlazima i stubitima. Ali
to nije omoguavalo potpuno izoliranje od ostalih ukuana, a osobito od slugu.
Uvoenje hodnika potpuno je izmijenilo takvu organizaciju prostora i same
odnose meu osobama koje su ivjele pod istim krovom.
U gospodskim domovima od renesanse postojali su tajni i skriveni prolazi koji su
vodili do stepenica ili ostvarivali komunikaciju meu razliitim prostorijama. Tajni
prolazi esto su imali vrataca skrivena u nekom kutu. Neki su imali prolaz preko
vrta. U tom je sluaju hodnik bio vanjski arhitektonski element.
Postojao je koncept hodnika, ali nije se u svim sluajevima radilo o hodnicima u
dananjem smislu te rijei, odnosno o dugim i uskim prostorijama na koje se
otvaraju vrata pojedine sobe. Pokuaj da se privatnost postigne filtriranjem osoba
koje dolaze upravo pomou predsoblja bio je ista suprotnost ideji hodnika.
Raspored soba en enfilade, odnosno takav da svaka soba izbija u sljedeoj,
preferirao se zbog estetskih i simbolikih razloga: rasporeivanje vrata u svakoj

33
sobi na istoj visini zida omoguavalo je poigravanje perspektivom te je
posjetiocima izlagalo prostranost palae.
Prvi moderan hodnik moda je bio onaj sagraen u rezidenciji koju je u Chelseau,
u Engleskoj, projektirao John Thorpe 1597.
Paradoksalno je da se sredinji hodnik poeo rasprostranjivati zajedno s
prevladavanjem talijanskog utjecaja na englesku arhitekturu.
Model sobe sa samo jednim vratima koja se otvaraju na hodnik zapravo se nije
odmah nametnuo. Ipak postupno su svi bogatai prihvatili takvo rjeenje, ali za
to je trebalo vremena. Uvoenje hodnika je nadasve fenomen 19. i 20. stoljea.

18. PRIVATNOST

Sobe za obitelj i garderobe

Privatnost se razvija prije svega kao potreba da se ima malo privatnosti u odnosu
na sluge kae Roger Pratt. U novom vijeku postavljalo se pitanje kako uravnoteiti
udobnost koja se uiva kada vas netko posluuje, elju da se pobjegne od buke i
mirisa tala i kuhinja, a ponekad i smetnju koja se osjea kada se previe ljudi
mota po kui.
Jo u renesansnim palaama odredili su se prostori i sobe namijenjene posluzi.
Tijekom narednih stoljea sve velike rezidencije imale su te sobe za obitelj. To ne
znai da je meu poslugom i gospodarima na snazi bila stvarna prostorna
odvojenost.
U velikoj je palai postojao irok spektar posluge (kuni odgajatelji, knjigovoe,
kapelani, tajnici, uitelji, konobari, pratioci dama, lakaji, kuhari, nabavljai,
podrumari, kuhinjski momci, konjuari, upraviteljica doma, sobarice, djevojke ,
dojilje itd.) Iako su postojale specifine prostorije za neke od djelatnosti posluge,
poput kuhinja ili konjunica, zbog viestrukosti funkcija i zaduenja te naina
rasporeda soba oni su uglavnom sveprisutni. Stoga su se odvojenost i hijerarhija
izmeu sluga i gospodara, osim putem prostorne izdvojenosti, izricale putem
hrane i odjee.
Svaki kutak palae vrvio je slugama, a njihove spavae sobe bile su smjetene u
potkrovljima. No nisu sve sluge protjerane u potkrovlje tijekom noi jer su trebale
primjerice uvati srebrninu ili uvati konje. U garderobama trebaju spavati
paevi i sobarice kako bi intervenirali u sluaju potrebe.
U 17. i 18.st. u Francuskoj i Italiji gotovo svi izvori ponavljaju da garderoba slui
kako bi nou ugostila onu poslugu koju se eli imati pored sebe.
U domovima najbogatijih, u kojim je bilo soba i spavaonica za sluge, takoer je
barem jedan sluga i nou bio u neposrednoj blizini gospodara da bi mogao
udovoljiti njegovim potrebama. Ponekad se ak i dijelio krevet.

34
Jutarnje erekcije
I kada nije spavala s gospodarima, posluga zaduena za njihovu osobnu njegu
dijelila je s njima dnevne prostorije te je bila uz njih dok su obavljali stvari koje se
danas smatraju osobnim.
Osjeaj srama u novome se vijeku razlikovao od dananjega. Osobito se u
ophoenju s osobama niega poloaja moglo priutiti odreeno besramlje koje je u
nekim sluajevima sluilo upravo za isticanje razlike i vlastite superiornosti. Kada
kaemo da je osjeaj srama bio drugaiji nego danas, ne znai da tvrdimo da ga
nije bilo.
Primjerice, kada je 1751. supruga markiza Francesca Albergatija Capacellija
zatraila ponitenje braka tvrdei da je impotentan, njegovi su sobari mogli
svjedoiti o njegovoj mukosti budui da je, dok su ga odijevali, imali priliku
vidjeti njegove jutarnje erekcije. Tako je po prianju jednog sluge markizova
erekcija trajala i dok sam mu oblaio arape. Markiz nije imao hlaica te sam
dobro vidio da je rukom pokuavao potisnuti erekciju. Stoga se dobro sjeam da
sam mu tono ovo rekao Gospodine markie, danas je neto divlje u zraku. A on
mi je odgovorio tovie, i previe je divlje.

Ogranienja
Polako je zahtjev da sluge budu kraj gospodara prepustio mjesto rastuoj potrebi
za odvajanjem i privatnou.
U Engleskoj je ta rastua potreba donijela etiri tipa novosti:
1. prevladavanje tradicionalne izmijeanosti karakteristine za halls staroga
tipa zahvaljujui odvojenim blagovaonicama za gospodare i sluge;
2. sve veu sklonost da se sluge udalje u potkrovlje ili u odvojeno krilo
povezano sa sredinjim dijelom rezidencije prolazom koji se mogao zatvoriti;
3. uvoenje hodnika i stepenica za poslugu;
4. usavravanje sustava uadi i zvona u 18.st. to je omoguilo da se posluga
u sluaju potrebe brzo pozove, a da nije primorana neprestano biti kraj
gospodara kako bi bila na raspolaganju. Poetkom 19.st. taj se sustav tako
usavrio da je u slugama posluge bilo onoliko zvona koliko je u rezidenciji
bilo soba.
Sada su sve sluge mogle spavati u sobama za poslugu i nije bilo potrebno da se
smjeste na lealjci u garderobi kako bi bili spremni gospodaru donijeti au vode
usred noi.
Ukratko, posluga predstavlja problem, a arhitekti razbijaju glavu kako bi taj
problem rijeili. Na kraju se prostorije organiziraju tako da se aktivnosti slugu
potpuno udalje od pogleda gospodara: kuhinjski momci udaljeni su u podzemlje,
a posluitelji i paevi na visoke katove.

Zbogom obitelji
Ove promjene izravno su zahvatile relativno malo osoba: manje imune obitelji
nemaju mogunost da raspolau zasebnim prostorijama za sluge. Mnogi od njih i

35
nemaju sluge zbog kojih bi se brinuli. Tko si to moe priutiti, iz intimnog ivota
suprunika udaljava svu poslugu i njihove aktivnosti. Sluge se sve vie smatraju
korisnim, ali nezgodnim uljezima. S druge strane, izgleda da je posluga eljela
vlastiti privatni prostor i veu samostalnost. Od kasnog 17. stoljea meu
slugama mukog roda raste broj onih koji ne stanuju trajno sa svojim
gospodarima. Jedni unajmljuju sobu u koju se povlae, drugi ive sa svojim
obiteljima, a trei dobivaju od gospodara dozvolu da nekoliko puta na tjedan
mogu provesti no sa svojim suprugama. Slukinje se jo dugo morati ivjeti sa
svojim gospodarima.
Sve to je utjecalo i na jezik: nakon to je opstao niz stotina stoljea, etimoloko
znaenje termina famiglia (skupina slugu ovisnih o jednom gospodaru) nestaje
iz europskih jezika koji su ga batinili iz latinskoga.
Udaljuje se vrijeme kada se gospoi koja nije eljela jesti za istim stolom sa
svojom slukinjom moglo prigovoriti: zato ne eli s njome dijeliti stol kada ve
dijeli krevet?

19. OD KUE DO STOLA

Poto smo analizirali karakteristike i preoblike domova u kojima su u novome

vijeku ivjeli nai preci, od podzemnih domova do luksuznih aristokratskih
palaa, te poto smo utvrdili kako su se grijali, opskrbljivali vodom, kako su
osvjetljivali svoje domove, namjetali ih i ureivali unutarnji prostor, stigao je
trenutak da pozornost usmjerimo na druge teme.
Netko je u kuama siromaha nazreo lonce koji kipe zakaeni na lanac kamina.
Vidjeli smo da se broj stolica bez naslona i klupa smanjuje u korist stolica s
naslonom. Utvrdili smo da se poveava broj tanjura, posua, pribora za jelo.
Podsjetili smo se kako su nastale blagovaonice u kuama srednjih i viih slojeva.
No, to je kipjelo u tim loncima? Zato sve ee jedu sjedei na zasebnim
stolicama, a ne na klupama? Zato ne jedu u sobama gdje se nalazi krevet ve u
prostoru rezerviranom za prehrambenu praksu? Koje nove granice je prelazilo
sjedenje za istim stolom?
Kako bismo na to odgovorili, pokuajmo se pozvati na ruak kod neke obitelji iz
prolosti. Tako emo vidjeti to se i kako jelo te koja hijerarhija se ocrtavala putem
jela, naina na koje se ono pripremalo, kako se posluivalo i jelo.

36