NACRT

GRKIH I RIMSKIH
STARINA
PO

DRU E. WAGNERU i DRU G. pl. KOBILINSKOM

OBRADIO

Dr. AUGUST M.USI

DRUGO rOTI'UNJENO IZDANJE

PRIREDlO

Dr. NIKOLA MAJNARI

o.... jc l"jig" oJol.l'C"" le.o princ,","" lio!.!" I"ji-

g.. oJl"leom mi"id.. nll1" n"d""e Ncz,,~i,nc Dri""c
Hrp,,/,lec l.roj 5.97 '942. oj S. lipnj" 1 9 4 goJ.

ZAGREB 1942

rZDANJE NAKLADNOG ODJELA HRVATSKE DRAVNE TISKARE

 SAD RAJ

Grke starine
Narod grki 3
L Driavne starine 4
A. Homerovo doba 4
B. Sparta 6
l. Narod
2. Ustav
'. 6
7
C. Atena 8
l. Pregled povijesti ustan atenskoga 8
2. Ustav Atenski 12
a) Narod . . 12
b) Vijee . . . . . a
e) Narodna llkupAUna 15
dj Cinovnicl 18
e) Sudstvo 19
f) Finaneije 28
g) Redarstvo 26
II. Ratne starine . 26
A. Homerovo doba 26
B. Povijesno doba .. BO
a) Oruije BO
b)Spertanska vojaka 81.
e) A~enska vojska. 82
d) Plaenika vojska potonjega vremena 84
e) Ratovanje 34
IIL Pomo rstvo . .' 86
A. Homerovo doba 86
B. Povijeano doba 87
IV. Odnohji meu dr!avama 40
V. Privatne starine 48
a) Kua 4s
b) Odije1o 47
IV SADRZAJ

c) Brak . . . . 50
d) Odgoj djece .. '. 51
e) Svakidanji ivot 53
f) Pokop . . . 55
Vl. Novci, !"!ljere, dioba vremena 07

VII. Vjerske st&rine 60

A. Vjera u bogove 60
B. Bogovi 62
C. Bogosluje . . Sl
a) Bogosluna mjesta Sl
bl Sveenici, vidioci, proroita 87
c) Bogosluni ini S9
d) Igre 92
e) Kazalite. . . 95

Rimske starine
Narod rimski . . 105

J. Dravne starine 105

A. Pregled povijesti ustava rimskoga 106
B. U!tav rimski 109
1. Graanstvo . . . 109
2. Narodne skuptine 111
3. Senat . . . . . 113
4. Magistratura . . 115
6. Uprava Italije i provincijA 124
6. Sudstvo 12S
7. Financije 128
JI. Ratne starine 130
1. Sastav vojske 130
2. Zapovjednici . 182
8. Oruje, oprema, zastave i bojni znaci 134
4. Red na pulu i u okolu. Obrana granice 187
D. Podsjedanje . . 189
6. Brodovlje. . . 140
7. Vojnika sluba 141
llI. Privatne starine 144
1. Kua 144
2. Odijelo 148
8. Brak 150
4. Odgoj djece 151
D. Pisanje 102
 SADRZAJ v
6. Robovi 164
7. Gosti i klijenti . 166
8. SvakidaSnji ivot 166
9. Pokop . 167
IV. Novci, mjere, dioba vremena 160
V. Vjerske starine . . . . 163
A. Razvoj rimske vjere u bogove 164
B. Bogovi. . . . . 165
C. Bogosluje . . . . 172
1. Bogosluna mjesta 172
2. Sveenici . . . 176
3. Bogosluni ini . 178
4. Igre. . . . . 180

Dodatak
I. G r a d A te n a (8 Planom stare Atene) . . . 187
II. Grad Rim (8 Planom Rima u carsko doba) 195
 Predgovor k dnJgom izdanju
Ovo se izdanje razlikuje od prijanjega time, to je u njemu broj
slika znatno porastao (od 57 na 91); to su dodane dvije karte: Plan
stare .Atene i Plan Rima u carsko doba i to je gotovo uza svako poglavlje
navedena najglavnija literatura. To je uinjeno zato, to se tim udbe-
nikom slue i sluai klasike filologije, ali e bez sumnje neka od nave-
denih djela dobro doi i uenicima srednjih kola kod sastavljanja referata.
Tekst knjige ostao je u glavno.~ isti, ali je pregledan i popravljen
pa na nekim mjestima prema novim slikama preraen.

u Z agrebu, mjeseca rujna 1942.

N. M.
 v

GRCKE .STARINE

D'. ..4. Music!: Grke i rimske starine 1

 NAROD GRKI
lP o h l m a n n, Grundriss der griechischen Geschichte neb~t Quellenkunde, 5. izd.,
r.tunchen 1914 [M uli e r, Handbuch der kla~s. Altertumswissenschaft III 4). - W il e k e n,
Griecbische Geschichte im Rabmen der Altertumsgeschichte.. 4. izd., Miincben u. Berlin 1939.-
S c b w y z e r, Griechische Grammatik l, Miinchen 19H9 IM flll er .. O t t o, Handbuch der
Altertumswissenscbaft II l, l). ~tr. 4&.-165. - H off m a n n, Geschichte der griechiscben
Sprache I, 2. izd., Berlin u. Leipzig 1916 [GOschen 111] - T b u m b - K i e e k e r l', Hand-
buch der griecbischen Dialekte I, 2. izd. Heidelberg 1982 IH i l' t S t r e i t b e l' g, Indo-
germaniscbe Bibliotbek, I. Abl, 1. Reibe, 8. Band, J. Teil]. - Glotz, Histoire grecque,
1-3, Paris 193&-3f:. - R o s to v t z e fr, A history of the ancient world.. I, The Orient and
Greece, 2. izd., Oxferd 1930.)
l. Grci se zovu sva ona plemena, to su od poetka historikoga i-
vota nastavala u junom dijelu Balkanskoga poluotoka i otuda naselila
prema istoku sve otoke i obale Egejskoga mora, a prema zapadu junu
obalu Italije i Siciliju (~ l.t.r.'l'~lj 'Ena<;;, Graecia Magna). Taj su narod
Rimljani prozvali "Grai, Graici, Graeci" po jednom plemenu (fplXlXO[), l\,oje
je nastavalo u Epiru oko Dodone, a od Rimljana prihvatili su to ime drugi
narodi. Sami su se Grci po prilici od 7. vijeka pr. Is. zvali "Enljve:.;, a ze-
mlju svoju ~ "Ena.;. 1 to je ime prvobitno znailo samo jednu pokrajinu u
junoj Tesaliji.
2. Grci pripadaju indoevropskoj narodnoj zajednici kao i njihova braa
Indijci, Iranci, Armenci, Arbanasi, Litavci, Slaveni, Halici, Kelti i Germani.
Posebno su pleme grko bili moda i M a k e d o n e i. Od susjeda su nji-
hovih T r a a n i i Fr i a n i u istonom dijelu Balkanskoga poluotoka sve
do iranskih Skita i u sjeverozapadnoj Maloj Aziji inili jedan (indoevropski)
narod s A r m e n e i m a. U zapadnom dijelu Balkanskoga poluotoka sjedili
su takoer indoevropski Il i ri (u Hrvatskoj pleme 'H1to8e:<;), koji su dopirali
ak do Istre i sjeverne Italije (Veneti), a preko mora prodrli i u junu Ita-
liju (u Kalabriju). Ostatci su Ilira dananji A r b a n a s i. Ostala maloazijska
plemena nisu bila indoevropska ni semitska, nego su pripadala posebnoj
narodnoj skupini, k(lja se esto naziva k a r s k o m.
3. Grci su se ve rano stali osjeali kao jedan narod, koji se po
jeziku, vjeri i obiajima razlikuje od b a r b ara. Ali iz te svijesti nastala je
tek malo pomalo u borbama s Perzijancima i Kartaanima ideja narodnoga
jedinstva. U historiko su vrijeme Grci podijeljeni na mnogo plemena, koja
se znatno razlikuju jezikom, vjerom, obiajima i obrazovanou.
*
 GRKE STARINE

Prije dorske seobe nalazimo u sjeveroistonoj Grkoj i u Peloponezu

pleme ahejsko ('Axcxtoi), u sjeverozapadnoj Grkoj pleme d o r s k o (AlJ)pu.i~),
a u Atici i na otoku Eubeji pleme j o n s k o nUl\lE';). Takve su bile prilike
u vrijeme. koje prikazuju Homerove pjesme. Za dorske seobe osvojili su
Dorani itav Peloponez osim Arkadije i june Elide, gdje se uzdralo (ju~no)
ahejsko .pleme. Osim toga su sjeverni Ahejei (iz Tesalije) zahvatili i preko
mora sjeverni dio zapadnoga primorja Male Azije i oblinje otoke {E o lj a n i,
AtoAEi.;), Jonjani Kikladske otoke i srednji dio zapadnoga primorja Male
Azije s oblinjim otocima, a Dorani iz Peloponeza juni dio zapadnoga pri-
morja Male Azije i june otoke Egejskoga mora zajedno s Kretom. Otok
je Kipar bio naseljen iz Arkadije, pa mu je puanstvo i ostalo ahejsko.

I. DRAVNE STARINE
(A r i s t o t e l, '.A3-tj>Of.LW> 1tOAlUiOf. - H e r m a n n - T h u m s e r, Lehrbuch der grie-
chisehen Staatsaltertiimer, 1 u. 2, 6. izd., Freiburg 1889 i 1892. - S e h Om a n n - L i P s i u s,
Griechische Altertiimer I, 4. izd, Berlin 1897. - G i l b e r t, Handbuch der griechischen
Staatsaltertiimer I, 2. izd., Leipzig 1893. - K o p P - T h u m s e r, Griechische Staatsalter-
tiimer. 2. izd., Berlin 1893. - W i l a m o w i t z, Staat und Gesellschaft der Griechen, Berlin
u. Leipzig 1910 [H i n n e b e l' g, Die Kultur der Gegenwart II 4, li. - K e i l, Griechische
StaatsaHerliimer lG e r e k e N o r d e n, Einleitung m, 1.. izd., Leipzig. u. Berlln 1914]. -
Maj sc h - P o h l b a m m e r, Grierhische Altertumskunde, 8. izd., Berlin u. Leipzig 1914
[Goschl!n 16]. - B u s o l t - S w o b l> d a, Griechische Staatskunde, 1 u, 2, Miinchen 1920 u.
1926 IM 1111 e l' - O t t o, Handbuch der Altertumswissenschaft IV, I, ] J. - L a u r a n d, Con-
stitution d' Athenes ~ Constitution de Sparte [Manuel desetudes grecques et latines, Paris
1930, I. otro 80. i 87.]. - i l e n y- II e j z l a r, Recke staroilnosti, 4. izd., Prag 1937"
dio Ill. - V. - R a c, Zivot starih Grka, Zagreb 1902., str. 17. i d.)

A. Homerovo doba
4:. Na elu grkih narodnih opina stoje k r a lj e v i iz porodica, koje
imadu pravo na vladu po tom, Mo potjeu od Zeusa (OWtpEepE'; ~CXOt),:ijE~).
Kraljevska ast prelazi od oca na sina, ali ne svagda na najstarijega. Kralj
uiva posebno dobro izlueno iz opinskoga zemljita (tO t!J.E\lo,;), koje
s kraljev~kom au prelazi na nasljednika. Za zajednike svrhe, ratne po-
trebe, opinske rtve i t. d. ima pravo od naroda traiti darove, a od svega
zajednikoga dobra pripada mu poasni dio (tO ,spa.;); tako od ratnoga
plijena i od mesa rtvenih ivotinja. Narod ga ne smatra kao gospodara,
koji podlonicima zapovijeda, nego kao poglavara porodice. On zastupa
opinu, doekuje i asti goste njezine, rtvuje u njezino ime bogovima
i zapovijeda u boju. U rat alje svaka kua po jednoga momka; meu
braom odluuje drijeb. Vojnici su drugovi (etcxipOt) kraljevi, a oni, koji
su s njim odrasli, njegovi pratioci ({tsp~'ltO\ltli~).
 J. DRAVNE STARINE 5

a. Kralja potpomau savjetom p Ie m i i (01 ciplat1js~, aptatOl, ~lXjt/,'ijS~);

a taj se poloaj njihov osniva na zemljinom posjedu. Kao savjetnici (~OOA:IJ
'POpOl, ~TiltOPE; ~1)e: pk1)O\ltEC;) ili starjeine (jEPO\ltS~, ako i nijesu starci) ine
oni vijee, koje je kralj duan sasluati, ako ga i nije ba duan sluati.
Vijee vijea nakon zajednike gozbe, na koju kralj poziva starjeine kao
goste (1)lXlW(i.6vEC;). S njim oni i sude kao suci (olMa1t6Aol) na posveenu
mjestu t~spcj> ~\ll. X6XAtp) u tekim sluajevima, dok manje znatne razmirice
rjeava jedan od njih kao inokosni sudac. Zakona nema jo. Odluka se
izrie po obiaju i vlastitom razboru. Kazna ubojice preputena je jo krvnoj
osveti, a moe se odvratili tim, da se roacima onoga, koji je ubijen.
plati krvarina.
6. U skuptine (&:jOp~) saziva se i itav n a r o d (o'ij!Loc;) preko glasnika,
Tko hoe govoriti, die se i dobiva od glasnika tap (ax'ij1ttpov), znak vla-
darske asti, ali govore gotovo samo plemii; odluke se ne stvaraju gla-
sovanjem, nego narod oituje svoje mnijenje o uvenim govorima samo
povlaivanjem.
Glavno je zanimanje naroda ratarstvo. Nadniari (~tS~), koji nemaju
polja i rade za plau, slabo se cijene te nemaju gotovo nikakvih prava.
Vie se cijene ljudi, koji su kao pomonici i savjetnici prijeko potrebni,
jer je u njih vjetina ili znanje, koje ne moe svatko stei (1)'ljfJ.lOSpjol). Ovamo
pripadaju vidioci (fltivtlSC;, ,'}s01tP01tOl, olrovo1t6Aol), pjevai lciol1)ol), lijenici
(:Y1tpol) i rukotvorci (thtovsc;), koliko je za njihov rad potrebna. osobita vje-
tina, kao na pr. za gradnju kue ili broda, za zlatarske i bjelokosne radnje,
jer jednostavnije stvari izrauje svatko sam prema svojoj potrebi. Pjevai
su veoma ugledni na kneevskim dvorovima, bilo da stalno ive u kui
kraljevoj ili da idu kao cijenjeni gosti iz jedne zemlje u drugu. Oni
zainju udarajui u glazbalo sa icama l~ X[,'}!XPl;, ~ ~6PfLlje) te napola pjevaju
napola kazuju pjesme o djelima bogova i junaka !z drevne starine pa sve
do najnovijih dogaaja.
Osobit poloaj imaju i g l a s n i c i ('X.~po'X.s~), ljudi, koji se poradi svoje
razboritosti openo cijene i kao tienici Zeusovi dre za nepovredijive. Oni
sluie kralju i opini kod svih zgoda javnoga ivota, u narodnoj skuptini,
tod rtve, kod gozbe starjeinske, kod doeka i pratnje stranih gosti. Bu-
duCi da nalazimo glasnike i kod niih kunih posluga, valja misliti, da se
mozda ime ugledne javne slube prenijelo i na kune sluge, koji doe
kUJu goste.
7. Obino posluuju u kui r o b o v i (1)OO/,Ol prema slobodnima, 0!L<i>s~
i ~fWJ(X[ kao sluge i 'slukinje, ot'X.'ijs<; kao' pripadnici kue). Oni dolaze u
ropstvo ili zarobljivanjem u ratu lli otmicom ili trgovinom, koja se vodi
poglavito po moru, ali se s njima postupa blago, za vjernu se slubu u
k i cijene, pae i sa slobodnima posve iZjednauju.
 GltCKI!j STARINE

S t r a n a c (atYO~), koji dolazi u zemlju, bespravan je te se doekuje

s nepovjerenjem, ako ide za dobitkom kao trgovac (1tPll'ltriJp). Dolazi li pak
k ao bjegunac ili pribjegar (t'ltt1j~), nalae strah od bogova, da se goslinski
doeka, jer je pod njihovom zatitom ~Zl>~ ~Yto<;, Z. t'lt~,qOto<;). On sjedne
na ognjite pa eka, da ga gospodar kao gosta posadi na stolicu. Onda ga
pog oste, a istom iza gozbe smiju ga zapitati, tko je i to eli. A kad odlazi,
dobiva gostinske darove (~lY~la) i pratnju za put. Isti poboni .obiaj trai,
da se i prosjak (1ttooX6c;) doeka i pogosti. Spomen gostoljubivosti ivi u
porodicama dalje. Sinovi i unuci (~tYOl 1tatpwlOt, ~" E~ &PZ~<;) poznaju se te
se dre istoga obiaja j pae se mirno susreu usred boja.

8. Mo plemstva, koja ve kod Homera raste, uklonila je kraljevsl\"o

i zamijenila ga vladom aristokracije (Ot 'lt<xAOl 'lt&ja-&ol), plemstva po rodu,
koje je gotovo itavo zemljite prisvojilo. Otkad se u gradovima povealo
bogatstvo procvatom trgovine i ohrta, zahtijevalo je i gradsko puanstvo dio
u upravi dravnoj. Gdje je dolo do mime nagodbe, povjerilo se nepristranu
ovjeku, kao u Ateni Solonu, da iznova uredi dravu i ukloni politike i
drutvene nevolje. esto se meu nezadovoljnim lanovima plemstva naap
astoljubiv ovjek, koji se oslonio na narod (o( ;roH.ol) pa stekao samovladu
(tup:xwlc;) i uvao je najmljenom tjelesnom straom, kao na pr. u Ateni
Pisistrat. Te samovlade nisu nigdje dugo trajale, a njihov je pad ponajvie
doveo do demokracije, kojoj su osnove bile jednakost pred zakonima (too.
1Op.l:x) i sloboda u govoru (iOlf(Oria).

B. Sparta
(G i l b e r t, Griechische Staatsallertumer l, str. 3.-101. - S e h o m a n II - L i II s i II s,
Griechische Allertiimer I, str. 197.-302. - B II S o l t - S w o b o d a, Griechische Staatskunde
str. 633.-737.)
l. Narod
9. Osobite su se prilike razvile u Sparti, gdje su na vojniku ureeni
dorski osvajai svijet osvojene zemlje drali u ropskoj zavisnosti. Ne obzi-
rui se na kupljene robove, inili su najnii stale h e loti .(ErAoon<;), koji
su kao robovi drave, a ne pojedinoga posjednika potomcima osvajaa obra-
ivali zemlju. U ratu su sluili kao laki oruanici, i samo junatvo u boju
moglo im je pribaviti slobodu, koju im je mogla dati Bamo oblast. "Osloboeni
heloti zvali su se yooap.wOl';. Poradi pritiska, pod kojim su ivjeli, bili su
vazda spremni na bunu. Da bi se svaka buna jo u zametku uguila, slali
su se mladi Spartanci, im bi dorasli do oruja, potajno po zemlji s nalogom,
da vrebaju vladanje helota i svakoga sumnjiva da ubiju ('ltpu1ttslcx).
Bolje od seoskoga puanstva nalazili su se stanovnici gradova, p er i-
j e c i (1tplOlMl) Ni oni nisu imali politikih prava, te su ih oblasti mogle
 L DRAVNE STARINE 7

bez suda i smru kazniti, ali su bili lino slobodni. Budui da su Spartanci
svaki teev5i rad prezirali; bili su trgovina i obrt njimfl preputeni. U ratu
3'U sluzili kao te!lki oruanici.
S pa r t a n c i (t1t':lpt\1Xt(J.l) zvali ~u se potomci donkih osvajaa. Meu
njih se osvojena zemlja razdijelila na 6000 drebova ('ltA~P(jl) jednakoga pri~
:-,oda; a taj se broj poslije. poveao jo za 3000 drebova. Zemljite se ti
porodici nasljeivalo, ali se nije smjelo prodati, a kad bi porodica izumrla,
pripalo bi dravi. Graanstvo se dijelilo na tri stara dorska plemena (q;ohi),
i to TA).e~<;, dUll-i'Jz<;, ncitl/PAOl, koja se nalaze u svim dorskim dravama, i
:1a 27 bratslava (q;pC1.tpiC1.l). Spartanci su jedini imali politika prava, ali za
to nije dostajalo samo to, da je tko bio roen od spartanskih roditelja,
nego je bilo potrebno i to, da je bio po zakonima Likurgovim odgojen i
da je po njima ivio.
2. Ustav
lO. Na elu spartanske drave stoje dva kra lj a, po jedan iz svake
od dvije loze heraklidske : Agijada (' A-{~a.Q~t) i Euripontida (EU(J!.l"W\lttOC1.l).
~raljevska je ast prelazila od oca na sina prvenca, ali sin, koji se prvi
rodio, poto mu se otac zakraljio, imao je vee pravo na prijestolje' od
:;tJ.rije brae. Stare su asti kraljeviml:!. ostale: oni su bili nepovredljivi, kod
fozbe, od ratnoga plijena i od svake rtve dobivali su poasni dio, a od
~rijeka jo posebnu dau. Ali vlast im je bila znatno okrnjena. Sve.eniku
:;u sluzbu kao zastupnici drave prema bogovima zadrali; takoer je svagda
.:>dan od njih bio zapovjednik u ratu, ali su bili tu za svako svoje djelo
odgovorni. Sudake vlasti nijesu imali gotovo nikakve.
ll. Prava su vlada bili efo r i (~q;oPOt), kojih je bilo pet, a birali su se
n godinu dana. Isprva im je bila zadaa nadzirati strogo uvanje Likur-
!,),ih zakon3, ali su otuda svoja prava malo pomalo protegnuli na itavu
dna vnu upravu, no nakon sluibe bili su odgovorni svojim nasljednicima.
Oeli su sazivali vijee starjeinsko i narodnu skuptinu te su u njima i prect-
:;jedali. Koliko su pak bili duni drati se njihovih odluka, ne znamo po-
zdano. Oni su pozivali vojsk u na oruije, a dvojica od njih pratila bi kralja
rat. Pod njihovim je nadzorom bilo dravnu blago sa svima prihodima i
';Ishodima. Oni su imali pravo kazniti helote i perijeke, a kad bi im se i
nilo, da je to na korist dravi, mogli su izagnati sve strance (~SY"IJAcxat'l).
Napokon su nadzirali sve inovnike, pae i kraljeve, te su imali pravo ski-
nuti ih sa slube, pa i zatvoriti.
12. Najvia odluka u svim dravnim poslovima pripadala je vijeu
starjeinskomu ili g e r u s i j i (rSpOt.lOtC1.), u kojoj je osim kraljeva i efora bilo
~8 Spartanaca od preko 60 godina, izabranih u narodnoj skuptini doi-
votno, Odluka narodne skuptine nije se gerusija morala' drati. Osim po-
litike imala je gerusija poglavito sudaku vlast.
8 <mKE STARINE

N arodnu su s k.u p t i n u (hSAACX) morali efori sazvati o svakom utapu.

Govoriti su mogli samo inovnici i lanovi gerusije. Glasovalo se u sum-
njivim sluajevima razilaenjem, a inae poklikivanjem (~o~). I kod izbora
je odluivalo poklikivanje ; kome bi se najglasnije poklikivalo, on bi bio
izabran; o tom su odluivali inovnici, koji su bili u posebnoj zgradi, te
nijesu znali, kome se poklikuje.

c. Atena
(G i l b e r t, GriecbiscbeStutsaItertumer J, str. 105.-510. - S e h li m a n n - L i p s i II s,
Griechische Alterliimer J, str. 324.-585. - B II S o l t - S wo b o d a, Griechiscbe Staats-
kunde. str. 758.-1269.)

1. Pregled povijesti ustava atenskoga

13. Pri!l je ujedinjenje Alike u jednu dravu (OO\lOtx.t0(1o,;) pripisala
kralju Tezeju, a uspomena se na nj sauvala u prazniku ta l:O\lo[XtCX (16.
hekalombeona = srpnja). Ujedinjenoj je Atici zatitnica Atena; svi se sta-
novnici atiki zovu pripadnici Atenini, 'A&7j\lcxlot. Uspomena na dogaaj, da
je Atena postala zatitnica itave Atike, sauvala se II prazniku ta nCX\lcx&ij\lCXt~,
koji se svetkuje iza prije spomenutoga od 24. do 29. hekatombeona.
Politika su prava najprije pripadala samo plemstvu, koje se dijelilo
na etiri jomka plemena (r.pohl): I'ASoyt.; (svijetli P), ao
ltAljt<; (vojnici),
'Avr(xo~t<; (ratari) i Alpxopt.; (kozari). Svako se pleme dijelilo na tri bratstva
(rpp'XtrA(X~), a svako bratslvo na trideset rodova ("(e'llj). Svi rodovi slave ku
noga Zeusa (Z. SPXlO';) i otakoga Apolona (' A. 1tCXtplj>oc;), koji oznauje atiko
plemstvo. SpominjU se i tri stalea: e~1t(Xtp[OCXt (plemii), 'l'~w(16pot (ratari) i
0Wtoop"(o[ (rukotvorci).
U. Atikom su najprije vladali nasljedni kraljevi. Onda se pored kralja
stao birati 'ltOAS(1'XPX0<; (zapovj~dnik u ratu), pa apxw\I (vladalac), koji se po-
slije prozvao eltw\l0(1o,; (imenodavac), jer se po njemu zvala godina, a na-
pokon se stao birati i kralj (~cx~tA6c;). Sva tri inovnika birala su se najprije
doivotno, onda na deset godina (od g. 753.), napokon na jednu godinu
(od g. 683.), i to izmeu bogatih plemia (&p~otiYoljY mt 'ltAootlyoljv). Ujedno
se postavilo esl zakonoa (-&a0(10&StCXl, uza svakoga od tri najvia inovnika
po dvojica P), da obiajno pravo napiu i za sudbenu porabu uvaju. Ioni
su se birali onako islo kao i prije spomenuti inovnici. .Tih svih devet
inovnika sastavljalo je zbor arhonata (Ot Ewe(X apxo\lt<;), a glavna im je
sluba bila sudaka ( ::15.).
Iza slubene godine arhonti su, ako njihovoj slubi nije bilo prigovora,
prelazili u vijee, koje se zvalo Y/ y 'Apellfl 1t-:X"(lfl ~OOA~ (Aeropag) i bilo
najvia upravna oblast. Ono je imalo pravo kaznili i globiti graane i i-
 1. DRZAVNESTARlNE 9

oovnike (Y0IJ-0CfoA~'X.[a); nie je inovnike postavljalo nadgledalo ; u njegovoj

su ruci bile i dravne financije.
To je vijee bilo i najstariji krvni sud.
16. Plemstvo, kojemu su pripadala polilika prava, bilo je plemstvo
po rodu. Ali to je plemstvo naskoro zamijenilo plemstvo po posjedu. Isprva
je sve zemljite pripadalo dravi (ager publicus). Privatni je posjed nastao
tako, da je plemstvo dio dravnoga zemljita podijelilo meu se. Otkad je
bilo privatna posjeda, bilo je posve prirodno, da je drava od onih, koji
su vie imali, vi~e traila, a za naknadu doputala im vea politika prava.
Prema tomu se puanstvo dijelilo na etiri razreda ('rklj). Tko je na godinu
~eo bar 500 medimna (p'o 52'0 l). zvao se 1tEY'tIX'X.O~WIJ-oq.J.YO;; tko je mogao
d.rati konja, tit'1tEO; (konjanik); tko jaram volova, CEO"(ltlj<; (jarma) ; a tko
nije mogao driati ni jaram volova, bio je &fJ; (nadniar), ovjek bez po-
sjeda i bez prava.
Osim toga je Atika za opremanje brodova i plaanje poreza bila raz-
d.ijeljena na 48 naukrarija (YlXo'X.plX(.Mt), od kojih je svaka fila brojila 12.
16. Nov je ustav uveo Drakont (5.'. 621.). Politika je prava dao
onima koji su sebi mogli nabaviti oruje te su sluili u vojski kao teki
oruanici (tOt; 01t).1X ;;;apEX0lJ-yot;); to su \bili oni, koji su pripadali prvim
trima razredima. Ali pravo na vie slube (arhonata, blagajnika, zapovjednika
voj!'-ke (crtPIXt1j,,(Ol] i zapovjednika konjanitva [llt1t~PXOt])' bilo je zavisno o
posjedu nezaduena zemljita od odreene vrijednosti. Onda je postavio
posebno vijee (~OOA~) od 401 lana, koje se drebalo izmeu sviju gra-
ana s politikim pravima od preko 30 godina. Tim je osnovao oblast, koja
je poslije postala najznatnija oblast u Ateni. drebanje je uveo i za druge
oblasti. Napokon je Drakont uredio krvno sudstvo te je postavio zbor od
vl povjerenika (~rptlXtl 37.), koji su u tri sudnice (u svakoj po 17 njih)
sudili za razline druge sluajeve ubojstva, dok je Areopag sudio samo za
n3umljeno ubojstvo (q;ovo; E'X.OOOto;). To su Drakontovi zakoni o ubojstvu
(r0'Jt'X.ol v6IJ-ot).
17. Budui da se itav posjed zemljini nalazio u rukama nekolicine
bogataa, bili su graani bez posjeda upueni na to, da zakupljuju zemljite
od bogataa. A to se inilo tako, da je % prihoda pripadalo posjedniku,
a 1/6 zakupniku (xnw6pw;, estinar). Ako zakupnik svoje dunosti ne bi
ispunio, zapao bi posjedniku u robstvo, i on, i ena i djeca. Tako je na-
stala golema socijalna nevolja, koju je poveavalo jo i to, to siromasi
nijesu imali nikakvih prava. Nakon dugotrajne borbe sloili su se svi u
tome, da mudri S o Ion uvede nune reforme, to je on kao arhont (epo-
nim) g. 594. i uinio. Motive, koji su ga kod toga vodili, razloio je sam
u pjesmama, koje su nam sauvane. Njegove su reforme bile ove:
10 GROKE STARINE

I. Ukinuo je sve dugove i robovanje zbog du goya (oE~oiX,'}!Htx, l ski-

nue terela).
IL Preuredio je mjere i novce, i lo tako, da je mjesto dotadanje
eginske vrijednosti uveo eubejsku (halkidsku), po kojoj je 100 drahama
vrijedilo, koliko prije 73 drahme. Svrha je ovoj reformi bila lrgovako
politika. 'Alena se po njoj u trgovini odbila od zavidnih i neprijateljskih
susjednih gradova Egine i Megare, a olvorila svojoj trgovini pul iI halkidske
i korintske kolonije u Italiji i na Siciliji.
III. Preuredio je ustav, i to ovako:
1. Diobu graana na etiri razreda po prihodu (t[l1ljfl.~) zadrao je,'
ali je a) uzeo u raun nesamo suhi prihod (iilo), nego i tekui (ulje i vinol,
le nije pravio razlike izmeu mjere za suhi (p."eolfl.vo~ = 52'5 l) i mjere za
tekui prihod (fl.EtplJt1J<; = 39'4 l), nego je jednu i drugu uzeo samo kao
"mjeru" (fl.Stpov); b) od,edio je lono prihod 2. i ;~. razredu; e) odreqio je
tono prava i dunosti svakomu razredu, le je i etvrti razred dobio neka
znatna prava. Sve lo neka pok<!e ova skrialjka:

Prihod Vojnika
Razredi Puli tika prava
II .. mjerama" sluba

os
500 konjanici .3
i <lJ
Q.,.-
300 leki oruani ci '" ...
-"'0
oo"
200 te~ki oruanici :! ~
-0.-
ispod 200 laki oruanici 2
I~
2. Odredio je, da se inovnici dreb3ju, i lo tako, da pojedine file
predlau (1tpo'X.p[VlY) vei broj kandidata, izmeu kojih (E'X. 1tpOX.pttlllV) se dreba
l'X.),:1jpouv) nuni broj inovnika; lako je na pr. za arhonle svaka fila predla-
gala. 10 kandidata, a izmeu te 40 drebalo se 9 arhonala.
3. Vijeu (~OOA"ij) odredio je broj lanova na 400, po 100 iz svake file.
4. Postavio je porotni sud ("iIAl~[~), na koji je bio doputen priziv
l fEOl~) proli v presude arhonala.
Solonovi su se zakoni napisali na pobijeljene daske, koje su se uvale
u Pritaneju, a osim toga urezali u kamen i uvali u Kraljevskom trijemu
(otoli ~'XaQ-sLO<;).
18. Polo se Atena izbavila Pisistratovaca, proveo je g. 508. K Ii s l e n
(KAeta,'}Svrl~)' glava porodice AlkmeonovakE>, koja je stekla osobite zasluge
za skinue Pisistratovaca, nove reforme, koje su jo vie od Solonovih utvr-
dile demokraciju. Njegove su reforme bile ove:
1 Od <:Itl'" tresti j 5x~o~ teret
 L DRAVNE STA:mNE 11

l. Podijelio je graansko pravo svima slobodnim ljudima, koji u Atici

t.a.stavaju. Tako je na tisue stranaca i osloboenih robova dobilo gra-
:ansko pravo.
2. Mjesto dotadanje etiri plemenske file ( 13.) podijelio je Atiku na
eset teritorijalnih fila, a svaku tilu na tri treine (tpm6~~), koje nisu bile
2. okupu, nego' je jedna pripadala gradskom, druga sredozemskom, a trea
rimorskom okruju; u svakoj jetitriji napokon bilo po vie opina ('iJft t ),
Snba je takovoj diobi bila, da ne bi ljudi, koji na okupu ive i imaju
-;:ti lokalni interes, pripadali istoj politikoj jedinici i svoje lokalne tenje
unosili u politiki ivol. Nove su se file prozvale po nal'Odnim herojima,
'"oji su dakle bili njihovi 1twv0!J.Ot (imenodavci, ili &pX1j,e1:Cxt: praoci). I mena
" filama slubenim redom ova: ' EpsX{}1jt<;, At'r~t;, n~YOtO"'t;, A50Y1:t<;, AX1:-
'/::;, OlY1jt;, K5XP01tt;, '!it;;:o{}Wyt[;, A[cxYtk, 'Aynoxt<;. Za rj eavanje zaje-
kih poslova sastajale su se file u redovite skuptine (a'(opat) i birale svake
iOdine svoje inovnike (~mfL;A-~tcxt). Opine su se zvale po mjestima. Pri-
_adnost kojoj opini nije bila zavisna o boravku u njoj, nego je prela-
'la od oca na sina. Tko bi se nastanio u tuoj opini, plaao bi za to
poseban porez (S1'Xt1jttxov). Znamo otprilike za 190 opina. l opine su
imale svoje skupMine (&1'OpOCt) i svake godine birale drijeb0m svoje nael
nike (o~!J.1:pXOt).
Pored ove nove razdiobe i\'jeJe su stare plemenske file i fratrije kao
sakralne zadruge i uvale svoje znaenje za porodino pravo, samo su se
lratrije rairile tim, to su se u njih primili novograani, ali su oni sasta-
vljali posebna bogotovna drutva ({}[O:OOt), koja su bila pravno izjednaena
5-3. slarim rodovima (1'$'11).
3. Vijeu je Klisten broj lanova povisio na 500, tako da ih se iz
Slake file na godinu drebalo 50
4. Klisten je uveo i ostrakizam (oatpcxxtap.o;), o kojem vidi 32.
19. Iz vremena poslije Klislena valja spomenuli, da je g. 462. pala i
slara aristokratska tvrava Areopag. Na prijedlog Efijaltov oteta su mu sva
'PDlitika prava i predana vijeu, narodnoj skup~tini i sudovima, a ostalo
mu je samo suenje za naumljeno ubojstvo. Napokon su od god. 457.
pravo na arhontsku slubu dobili i graani 3 razreda ('a01'itcxt).
20. Demokratski ustav atenski nije bio po udi oligarsima, koji su
vrebali samo zgodan as, da ga srue. Taj je as doao, kad je Atena u
peloponeskom ratu na Siciliji ljuto nastradala (g. 413.). Oligarsi su narod
kojekakvim nasiljem uplaili; te je g. 411. prihvatio prijedloge povjerenstva
tridesetorice (aOnp~cp81:<;), koje je imalo izraditi nacrt nova ustava. Po tom
su politika prava imala pripadati samo onima, koji su osobno i po imetku
najsposobniji da ih vre, a njih nema bili manje od 5000. Tako su teti izgu-
bili sva politika prava. Kao provizorna vlada postavilo se u lipnju g. 411.
12 GRKE STARINE

vijee od 400 lanova s neogranienom vlau. Ali ono je vladalo samo

etiri mjeseca, a onda se uveo umjeren oligarhiki ustav, po kojem su
graanska prava imali svi, koji su sluiili kao teki oruanici (hopliti).
21. No ni taj ustav nije trajao dogo. Kad je Lisandar g. 40t. zauzeo
Atenu, zahtijevao je izmeu ostaloga kao uvjet mira i to, da u Ateni za-
vlada otaki ustav (~ 1t!Xtpto:; 1tO),tteta). a to je znailo oligarhiku vladu.
Tako se izabrao zakonodavni odbor od t r i d e s e t o ric e (ol tpt!Xxo\lta), koji
je poeo nasilno vladati, te je dao iz lakomosti u kratko vrijeme poubijati
ne manje od 1500 najbogatijih i najodlinijih graana. Meutim su progna-
nici pod Trasibulom krenuli iz Tebe i zauzeli atiku tvravu Filu, a tri-
desetorica su pod svojim voom Kritijom svoga druga Terarnena. koji ih je
putio na umjerenost, dali ubiti i od Spartanaca zatraili pomonu vojsku.
koja je posjela Akropolu Atensku. Ipak je Trasibulu polo za rukom za-
uzeti tvravu Munihiju u Pireju i pobijediti tridesetoricu, na to su ih ljudi
u gradu (of \1 liam) svrgnuli. Posredovanjem sparianskoga kralja Pausanije
uinila se g. 403. (za arhonta Euklida) izmirba s onima u Pireju (o~ &\1
nStplXtet), po kojoj se narod mogao povratiti, i naredila se opa amnestija.
Na to se uspostavio preanji demokratski ustav.

2. Ustav atenski
a) N a r o d
(5 z a n t o, Das griechische Biirgerrechl., Freiburg i B. 1892. - H o m m e I, Metoikoi,
REs. v. - Wall on, Histoire de I' esclavage dans I' anliquite, 2. izd., Paris 1879. -
e a I d e r i n i, La manomissione e la condizione dei liberli in Grecia, Milano 1908.)
22. Puanstvo se atiko dijelilo na graane, meteke i robove. U po-
etku peloponeskoga rata bilo je
graana oko 170.000 dua
meteka " 42.000
robova n 150.000 n
svih oko 362.000 dua
R o b o v i su ponajvie bili kupljeni i negrekoga roda, osobito s istoka
i iz primorja Crnoga mora. Oni su se upotrebljavali nesamo kao sluinad
u kui, nego i kao radnici u tvornicama. Bogati su ljudi esto drali vie
robova pa ih iznaimali. Velik ih je broj drala drava (o~ 31J!J.6ato!) i upo-
trebljavala kao podvornike, pisare i raunare. I redarslvo atensko, i200
skitskih strjeljaa f~x6{)-at ili to~6ut), bili su takvi dravni robovi. Rob je
bio posve svojina svoga gospodara. ali na smrt ga je mogao osuditi samo
sud, a zlostavljenju je mogao utl'i u koji asil (na pr. II Tezejev hram ili
u svetinju boica ~!;fl.\I(x~, t. j. Eumenida) pa zatraiti, da se proda drugom
gospodaru. Ali uope se s robovima postupalo lijepo kao nigdje drugdje.
 L DR2AVNE STARINE 13

Boljim bi robovima gospodar dopustio, da dre svoju kuu (XWplC; OtUiy) i

da trae vlastitu zaradu; ali im je zato valjalo gospodaru plaati neku dau
t;'::0rfJopli). Slobodu je rob mogao stei ili zakljuckom narodne skuptine za
osobite zasluge (na pr. u ratu) ili voljom svoga gospodara ili otkupom. Slo-
bodnjak (&1tEAE6&EpOC;) postao bi metek, ali bi prema svomu bivemu gospodaru
z.adrao neke dunosti. Ako tih dunosti ne bi vrio, mogao ga je gospodar
tuziti (OlXlj &1tOO'tCXOlOO), pa ako bi se osudio, izgubio bi opet slobodu.
23. M e t e c i (p.EtOlXOl) bili su naseljeni stranci, koji su se bavili po-
glavito trgovinom i obrtom. Oni nisu imali graanskoga prava te nisu
mogli stjecati ni posjeda. Svaki je morao jednoga graanina izabrati za
3,oga zastupnika (1tpoc'tIi'T:1jc;) kod dravnih oblasti i na sudu. Osim dunosti,
~to su ih vrili i graani - na pr. da slue u vojsci, ali ne kao konjanici,
da vre liturgije ( 47.) i da plaaju ratni pore:l (Etor.popi 45.) - morali su
meteci plaati izatitninu (fI.E'tOlXLOY), i to mukarac na godinu 12 drahama,
a udovica bez odraslih sinova 6 drahama. Zaslunim bi se metecima ta
daa oprostila; oni bi postali ravni graanima l~aotEAElc;). U javnim ispra-
',ama spominju se meteci kao stanovnici pojedinih opina (OL'/tWY 'I IIslpcxlsl),
a ne kao opinari (l1slpcxls6c;).
24-. G r ad a n a je bilo dvojakih : jedni su se rodili kao graani (-rEYSl
;:r:rAltcxl), a drugi su bili meu graane primljeni (1tOlljtOl). To se posljednje
dogaalo rijetko, a moglo se dogoditi samo zakljuckom narodne skuptine,
.\'ovograanin je imao ista prava kao i roeni graanin, samo nije mogao
postati ni arhont ni sveenik. Roeni :;u graani bila djeca roena u braku
,aljano sklopljenu izmeu graanina i graanke, t. j. 1tIXiosC; (V'~OlOl. To bi
3e potvrdilo tim, to bi im se ime unijelo u popis elanova flatrije ('(po:p.p.o:-
':!:OY 'tW\I q;po:tapwy, 13.). Sa navrenom osamnaestom godinom primio bi se
mladi Atenjanin u opinu (~ 1tl, 2.) i unio u vojniki popis (A1Jela.pXlXilY
-;~O:P.fUXtslov), otltuda bi se s navrenom dvadesetom godinom prenio u popis
graana (1tlyae SXXA1JOlo:<JttXO,;). Osim pravoga graanskoga roda bila je za
potpuno uivanje graanskih prava rq E1Tl't~P.lo:) uvjet neporonost i izvri-
,anje svih dunosti graanskih. Tko se nije toga drao, mogao mu je sud
ol~li graanska prava (&tlp.la) ili posve ili djelomice. Potpuna bi atimija
onomu, koga bi stigla, nesam o otela sva graanska prava, nego bi mu i
zabranila dolaziti na trg i u svetinje i iznositi tuzbe. Takva je kazna sti-
zala primanje mita, pronevjerenje, kukavtinu u ratu, krivo svjedocanstvo,
zanemarivanje djejih dunosti i t. d. Djelomina bi atimija graaninu olela
3amo pojedina prava, na pr. da bude lan vijea, da vri koju slubu,
da koga tui i t. d. Atimija je vrijedila doivotno. Zaslunim graanima
da vala su se i osobita prava, tako na pr. da ne vre liturgija (&tEASlO:),
pravo na odlino .,mjesto kod svetkovina (1tPOEOpla.); osim toga mogao im
38 dati vijenac ili hrana u Pritaneju (~ 35.).
14 GROKE STARINE

b) Vijee

(B u s o l t S w () II o rl a, Griechiscbe Staalskunde, sir. 1019.-1054)

25. Vijee se od Klistena sastojalo od 500 vijenika (i30UAtltCX~) j stoga

se i zove ~ ~oo);Y1 (j~ ~z/t?:x.6'j~o~. Obnavlja se '5vake godine, i to drebanjem,
koje se vri tako, da se iz jedne posude vuku imena kandidata, a iz druge
zrna boba (x.r)cxfJ.oc;), kojih ima bijelih i crnih; s ijim se imenom izvue
bijelo zrno, on bude idreban (zato .drebati znai i 'X.UCXfJ.c6E~V. a vijee se
zove i ~ ~OOAiJ ho tOl> 'X.O~fJ.OD). Iz svake file dreba ih se 50, a drebaju se
po demim3, tako da vei oemi daju vie i vijeenika, a manji manje. Za
svako vijeniko mjesto drebaju se dvojica, i to jedan kao zamjenik (1tt-
Aaxw'J) za sluaj, da bi pravi Vijenik kod ispitivanja dostajnosli (OO)l"~fJ.cxo(IJ.),
koje Je vrilo staro vijee ( 33.), bio proglaen nedostojnim (&7tooo'X.~fJ.-:iC;~v),
ili za sluaj, da bi pravi vijenik umr'o. Vijenika se sluba mogla vriti
samo dvaput II ivotu, i to ne uzastopce. Po Solonovim zakonima mogli
su bili vjj~nici samo graa.ni prvih triju razreda, ali s vremenom su
to pravo dobili i teti, te se za tu slubu nije trailo nita drugo nego
epitimija i zakonita dob od 30 godina. Ali se siromaniji graani sigurno
nisu otimali za nju, dok se nije (za Perikla) uvela plaa od 5 obola na
dan. NastupajuCi slubu (14. skiroforiona = lipnja) vijenici bi se zakleli.
Za vrijeme slube nisu trebali ii na vojsku. U slubi su nosili na glavi
mrov vjienac. Na koncu godine morali su o slubi dati raun.

26. Poslovodni odbor vijea inilo je 50 vijenika pojedinih fila na-

izmjence po jednu desetinu godine (dakle u obinoj godini od 304 dana
35 ili 36 dana, a u prestupnoj od 384 dana 38 ili 39 dana). lanovi toga
odbora (O( 7t P o t 6: YE ~ c;, CfltlA~ 1tpuu'Ja,jou'j?') im~ldu svoj posebni ured (~
36AOC;, ~ oy.~ac;, takoer 7tptlt~Vl>lOV) na trgu, gdje zajedno i ruaju (stoga
beru poveanu plau od 1 drahme na dan). Njima se donose sve vijesti,
uruuju svi prijedlozi; oni odreuju dnevni red za sjednice vijea i za
narodnu skuplinu. Oni su uope upravna oblast (vlada) atenska.
Izmeu pritana dreba se svak.i dan drugi naelnik (7tt:ltit1J; tliJV 7tpo'tivcow),
koji kao najvii dravni inovnik U\"a kljue od dravne riznice i dravnoga
arhiva pa dravni peat. On mora itav dan i itavu no biti u uredu, a
s njim jedna trecina pritana. Do poetka 4. vijeka on i predsjeda u sjedni-
cama Vijea i narodne skuptine. A od onda dreba on prije svake sjednice
vijea i narodne skuptine iZlneu vijenika ostalih 9 fIla iz svake po je-
dnoga predsjednika (1tpoe:opo;), a izmeu njih naelnika predsjednika ($7tt-
atitlJC; tWV 7tPOiOpOl'J). Ovi predsjednici primaju od pritana dnevni red, brinu
se za red i upravlj3ju raspravom i glasovanjem.
Vana je sluba i tajnika vijea ("W?p.fJ.?:tl>r)~ rij; ~OljAijC;), koji se prije
s pritanima mijenjao, a od sredine 4. vijeka dreba se za itavu godinu.
 1. DRAVNE STARINE 15

On piSe zapi5nik, ureuje narodne zakljuke i ima nadzor nad dravnim

arhivom, koji se nalazi u hramu Matere bogova Kibele (!L't)tp(ilOV) na trgu.
27. Sjednice se vijea dre svaki dan, i to obino u vijenici
C~Ij')AWtiJptoY) na trgu, ali i drugdje, na pr. na Akropoli. O svemu, sto se
ima predloiti narodnoj skuptini, valja da vijee stvori prethodni zakljuak
(::r-r;,~OOAt)!L'X);.' stoga se u narodnoj skuplini ne moe raspravljali ni o
cemu, o emu nije vijee stvorilo prelhodni zaklju~k i to nisu pritani
metnuli na dnevni red (fJ:~~Y ti7tPO~I')OAlEtlW" lEi; EXy.):~-::;['X'1 et'j~plE'ja-'Xl). Vijeu
se valjalo starali, da se zakljuci narodne skuptine i izvre. Osim toga po-
sreduje vijee u poslovima s izvanjim dravama, uvodi u narodnu skuptinu
poslanstva, sklapa i potvruje zakletvom ugovore. Ono prima od inovnika
:zvjea, daje im napulke i moe im nametali globe do iznosa od 500
drahama. Napokon ima vijee nadzor nad itavom financijaInom upravom
( 42.) pa nad konjanitvom ( 66.) i mornaricom ( 77.). Vijee je za svoju
slubu odgovorno. Ako joj nema prigovora, dobiva na koncu godine po-
asni vijenac.

c) Narodna skupstina
(B u s o l t - S w o b o d a, Griechische Stautskunde, str. 986.-1019. - S w o b o d a,
D:e griechischen Volksbeschlusse, 1890.)
28. Narodna bi se skuptina (Ex'X.A't)o[-x) sastala redovno po 4 puta u
5,akoj pritaniji, a od tih redovitih skupStina (VO!L~!L'X~) zvala se jedna glavna
lY"J~'['X). Osim toga je bilo izvanrednih (ooj'X),'t)tOl) skupStina, koje su se sa-
zivale kod nenadnih i prenih dogaaja. Redovite su skuptine sazivali
pritani ( 26.) pet dana unaprijed i objavljivali dnevni red ('Itp6,,(P?fL!L'X).
SkupSline su se drale na breuljku Pniksu (~ ny,)~, t~<; [ltl'X.y6~; sl. 1.), na trgu,
n kazali stu, a i u Pireju. est leksijarha U.'t)~[';lPy'Ol) uz pomo 30 sakupljaa
naroda (OtlAAO"(lEt<; 'toli o'fj!LOtl) pazili bi na ulazima, imadu li oni, koji hoe
da uu, to pravo, lo se vidjelo po tom, jesu li uneseni u popis graana
( 24-.), pa uesnicima skuptine davali biljege (marke, 00fl-[30AOV), za koje su
oni onda kod dravne blagajne dobivali plau (koja je uvedena istom po-
slije g. 403., a iznosila je najprije 1 obol pa ~, pa 3, II Aristotelovo vri-
jeme 6, za glavnu skupstinu pae 9 obola). Zakljuke je mogla stvarati
svaka skuptina, bilo u njoj makar koliko graana; samo za zakljuke, koji
su se ticali IJoj ed inca (V0!L0l Er;' a.vopi), bila je potrebna nazonost od 6000
graana ( 31., 32.).
29. Skuptina se poinje s a rtvom i molitvom. Onda glasnik ita
prethodni zakljuak vijea ( 27.), a predsjednik ( 26.) pita, hoe li skup-
tina prijedlog vijea samo da prihvati ili o njemu da raspravlja (Xpwcxt[Cm).
Odluka o tom zove se 7tPOzStPOtOyl.-;r,. Odlui li se skupstina za raspravu,
pita predsjednik (preko glasnika): t[~ &"(Opeortl'l ~ooi..IE':'X(; rije je mogao
16 GRKE STARINE

prihvatiti svatko, ali su je obino prihvaali samo vje~ti govornici. Tko hoe
da govori, ide sa svoga mjesta (1to:ptEyat) na govornicu (to ~'ijp.a) te metne
na glavu mrov vijenac. Ali nitko ne smije govoriti ni o emu drugom nego
o predmetu, o kojem se ba raspravlja, i to samo jedamput o istom pr~d
metu. Prijedlozi se predaju predsjedniku napisani. Ako se ne ptislanjaju
uz prethodni zakljuak vijea, valja da o njima vijee stvori prethodni
zakljuak, pa da dou na dnevni red druge skup~tine. - Kad je rasprava
svrena, daje predsjednik prijedlog, o kojem se raspravlja, na glasovanje
(o t1tlOtlXt1J<; B1tl~1j<ptCet). Javno se glasuje dizanjem ruku (Xetpotoy[a), potajno
kameniima (a! ~'ij<pOt). Tajno je glasovanje bilo u obiaju svagda, kad se
radilo o pojedincu (Yop.o<; 1t' !iyOp[), na pr. kod e i s a n g e l i j e ( 31.) i kod
ostrakizma ( 32.). Zaprijeiti je mogao glasovanje svaki graanin, ako je

Sl. L Govornica 1?'1jP.tX) na Pniksu

uza zakletvu (b1twp.oo[o;) izjavio, da e prijedlog kao nezakonit sudbeno pro-

gonili (,,(P"'F~ r.o;p'XY6p.ow). Ista se izjava mogla ucinili jo i onda, kad je
prijedlog ve bio primljen; onda je zakljuak narodne skuptine do odluke
suda bio suspendiran. Rezultat glasovanja oglasio bi glasnik. - Kad bi se
dnevni red iscrpao. raspustio bi predsjednik skuptinu (otaA6elY tTjY x'l'.A1j-
0[0;'1), ali ga je jo~ prije mogla na to prisiliti kakva prirodna pojava lo~o
O1jp.[a), na pl'. sijevanje, grmljavina, potres i t. d.
Zakljuci narodne skupstine uvali su se u dravnom arhivu ( 26.);
vani bi se urezali i u kamen i postavili na Akropol! ili gdje drugdje.
30. Narodna je skup~tina odluivala u svima pitanjima spoljanje
politike i unutranje uprave. U nekim je sluajevima ona i sudila. Napose
valja spomenuti postupak kod mijenjanja z a k o n a i sudaku vlast narodne
skuptine.
 l. DRAVNE STARINE 11

U prvoj redovnoj skuptini svake godine glasovalo se o tom, da li

treba zakone promijeniti i koje (STClXlP0'tOV(!X 'tWV v6!Lwv). Ako bi se odluilo
zakone promijeniti, mogao je svaki graanin uiniti prijedlog, koji bi se
javno izloio i II skuptini proitao. U etvrtoj redovnoj skuptini prve pri-
tanije izabralo bi se izmeu sudaca zakonodavno povjerenstvo V0!L0&tt'lXl od
501 ili 1001 lana (prema vanosti zakona). Rasprav,a pred tim povjerenstvom
imala je posve oblik sudbene rasprave. Predlagai, koji su htjeli, da se
stari zakoni ukinu ili promijene ili novi uvedu, shvaali su se kao tuitelji,
a narod bi izabrao pet odvjetnika (ouV1)rOpOl), koji su imali stare zakone
braniti. Glasovanje nomoteta odluilo bi definitivno o tom, je li zakon
primljen ili otklonjen. Odnoaj izmeu zakljuaka narodne skuptine i za-
kona takav je, da se zakljucima ne smiju protiviti zakoni.
31. S u d a k a je. v l a s t narodne skuptine bila stegnuta samo na
na neke osobite sluajeve j tako na sluaj, koji se zvao ElOlXnE)..((X (prijava).
Taj se sluaj tie tekih prekraja, koji smetaju sigurnost drave, na pr.

Sl. 2. Crijep Temistoklov

dravni prevrat, veleizdaja, ili prekraja, za koje u zakonima nije nita

odreeno. Prijava se mogla uiniti ili vijeu ili narodnoj skuptini. U tom
drugom sluaju uputilo bi se vijee, da stvori prethodni zakljuak, da li e
suditi sama skuptina ili ~ud. Ako bi vijee predloilo i skuptina odobrila,
da sama sudi, sasluao bi se u njoj tuitelj i tuenik, a odluilo bi se
tajnim glasovanjem (jer je takva odluka v6!L0t; S'lt' &vop(, 29.). Krivca bi
stigla smrt i uskrata pokopa u domaoj zemlji.
Osim toga se sudaka vlast narodne skuptine protezala na sluaj,
koji se zove 1tPO~o)..1) (prituba, upravo: zatita). Takva se tuba podnosila
protiv sikofanata (tuitelja od zanata) i ljudi, koji su narod vara!i praznim
obeanjima. Kod toga se nije radilo o tom, da tuenik bude osuen, nego
da narodna skuptina izjavi, da pritubu dri za osnovanu i sudbeni progon
tuenikov za opravdan. Takva je izjava znaila moralni poraz tuenikov te
je lako utjecala i na potonju odluku sudaku.
32. Napokon vri narodna skuptina i ostrakizam ( 18.,4.), ko-
jemu je svrha, da se u vrijeme politike uzrujanosti svae zaprijee tim,
Dr. A. Musi: Grke i rimske starine 2
18 GROKE STARINE

da se glava jedne ili druge stranke iz zemlje progna. Takav se progon nije
shvaao kao kazna te nije prognaniku krnjio graanska prava, a vrijedio
je deset godina. Pitanje, ima li se ostrakizam vriti, stavilo bi se u glavnoj.
skuptini 6. pritanije, i ako bi se narod za to odluio, odredio bi se dan,
kada e se glasovati. Imena onih, kojih se taj postupak ticao, nijesu se
spominjala, nego svaki je graanin imao pravo ime onoga, za kojega je
drao, da ga valja prognati, napisati na crijep (ootpcxxov; sl. 2.). Ako bi se
predalo najmanje 6000 crepova ( 28., 29.), stigao bi progon onoga, kojega
j e ime bilo najee napisano.

d) i n o v n i c i
(8 II s o l t S w o b o d a, Griechische Staalskunde, str. 1054.-1160.)
33. Nijedan graanin nije smio istu graansku slubu vriti dva puta,
samo vijenik je mogao biti dvaput ( 25.), a vii vojniki asnik i vie puta.
Oni inovnici, od kojih se trailo osobito politiko ili vojniko iskustvo,
kao na pr. financijalni inovnici i vii vojniki asnici, b i r a l i su se (u na-
rodnoj skuptini dizanjem ruku), a svi su se drugi d r e b a l i (onako kako
je u 25. za vijenike kazano). drebanje (XA~pWOl~) vrilo se u Tezejevoj
svetinji (81joatov), a vrili su ga tesmoteti ( 35). Za inovnike kolegije od
10 lanova idrebao bi se iz svake file po jedan lan.
Prije nastupa slube mora svaki inovnik proi i s p i t (ilo'ltllJ.~o[cx), koji
vri sud, samo arhonte ispituje i vijee- i sud, a vijenike staro vijee. Kod
ispita se radilo o tom, je li inovnik pravi graanin, je li ispunio svoje
graanske dunosti, je li neporoan i t. d., lo je sve trebalo svjedocima
dokazati. Za neke su se slube traila jo i osobita svojstva; tako se za
arhonte trailo, da im djedovi i s oeve i s materine strane budu graani;
za stratege, da su oenjeni i da imadu posjed n Atici. Ispitani (potvrem)
inovnici imali su se prije nastupa slube zakleti.
34. Slubu su inovnici n a s t u p a l i u poetku atike godine 1. heka-
tombeona (srpnja), samo financijalni inovnici o Panatenejama (koncem
hekatombeona), a vijee 14. skiroforiona (lipnja).
Svaki inovnik ima pra vo u svom podruju graaninu nametnuti
globu (e1tl~oAa<; e1tl~tXMaLY) do odreene visine ili predloiti kaznu sudu,
kojemu onda on predsjeda. Za vrijeme slube ne trebaju inovnici ii na
vojsku; u slubi nose na glavi mrov vijenac.
Od samovolje inovnika ,bili su graani zatieni tim, to je u glavnoj
narodnoj skuptini svake pritanije bilo na dnevnom redu pitanje, da li
se dravne slube dobro vre (1tlXl1:lPOtOV[CX tWY_ tlpxwv). Za koga bi u fllulljU
prigovora glasovanje ispalo nepovoljno, bio bi otputen i pozvan na sud.
Osim toga je svaki inovnik nakon slube morao dati r a u n (Mrov Mt
6~6vlX' ill1l6val). Raun su od inovnika primali i iznosili na sud logiste
 1. DRAVNE STARINE 19

(AO:j'lata.i, raunari), kojih je bilo deset, a pritube protiv inovnika eutini

(a6~vol), kojih je bilo takoer deset. Dok nije inovnik dao rauna, nije
smio od svo~a imetka nikomu nita dati ni iz zemlje otii, a nije mogao
dobiti ni odlija.

e) Sudstvo
(M e i er S e h ti ID a n n L i p s i u s, Der attisebe Proz~ss. 1. 2, Berlin 1883-87. -
L i P s i u s, Das attische Recht und Rechtsverfabren, I u. ll, Leipzig 1900-1915. -
S c h u l t b e s s, Das attiscbe Volksgericht. Bern 1921. - H o ID ID e l, Heliaia. Leipzig 1927. -
L ii m fi l i, Das attische Prozessverfahren in seiner Wirkung auf die Gerichtsrede,
Paderborn 1938.)
3;). Najznatniji su sudbeni inovnici a r h o n t i (~ 14.), koji su u staro
vrijeme bili Qa elu itavoj dravnoj upravi, ali pomalo im se vlast ste-
gnula na sudstvo (t. j. iznoenje parnica pred porotni sud, kojemu oni
predsjedaju) i na neke sakralne poslove. P03tavljali su se svake godine
drebanjem, i to tako, da b. se iz svake od devet fila idrebao po jedan
arhont, a iz desete tajnik ("(pa.tL!JA.ta6c;) tesmoteta (isp. 14-. i 17., 2). Nakon
slube prelazili su arhonti u Areopag ( 14.). Posebne su slube pojedinih
arhonata bile ove:
A r h o n t (eponim, ispo 14.) iznosi na sud parnice, koje se tiu
porodinoga i nasljednoga prava. Osim toga upravlja svetkovinama, koje
se zovu Velike Dionisije i Targelije. Ured mu je u Pritaneju (koji valja
razlikovati od ureda pritana, ispo 26.).
B a s i l ej iznosi na sud parnice, koje se tiu sakralnoga prava. Ovamo
idu i tube za ubojstvo i srodna zloinstva, jer pod njegovim predsjedanjem
s udi Areopag i ereti ( 37). Njemu pripada briga za svetkovanje misterija
i za sve gimnike igre. pa z.a svetkovinu Dionisovu, koja se zove Leneje.
Ured mu je u Kraljevskom trijemu (otoa ~a.alAelOC;).
P o l e m a r h iznosi na sud parnice, u kojima je jedna stranka metek
ili stranac. Osim toga prinosi rtve ratnim boanstvima. Ured mu je izvan
zidina gradskih u Epilikeju CEltlAOXlOV) blizu Likeja.
Prva tri al hanta uzimaju u pomo svaki po dvojicu prisjednika (1tlipOPOl).
est t e s m o t e t a ini jedan zbor. Oni iznose na sud parnice, u kojima
se radi o interesu drav!:', na pr. prijave (etalX"("(eAloxl, ispo 31.), takoder i
pritube (1tpo~o),cd, ispo 31.), pa tube za nezakonit prijedlog ("(pa.tpa.t 1ta.-
[-IJ.V0(10lY, ispo 2~.). Oni drebaju inovnike i predsjedaju sudu, koji ih
i5pituje ( 33). Ured im se zove eeatL0{tetlov. U njemu svi arhonli zajedno
i ruaju j stoga dobivaju po 4 obola na dan.
36. Sudbeni su inovnici bili jo: pet etoa."(l.O"(IC; (iznositelji). kOJi Sl1
na sud iznosili parnice, koje su se imale u mjesec dana svriti (Ol1tlXl EtLtL"1jVOt),
a ticale su se novanih stvari; - etrdesetorica opinskih ~udata (o~
20 GRKE STARINE

tnap!X'll.O\ltCl ili ot 'll.IXta O~fLOO~ OlXClOta(), koje je postavio Pisistrat, a bilo ih

je najprije 30, a poslije 40 (po etvorica iz svake file); oni su obilazili po
opinama (svaka etvorica po opinama svoje file) pa presuivaH maline
(bagatelne) raspre, ali sami su imali vlast odluivati samo u rasprama
o stvarima do vrijednosti od 10 drahama, a raspre o stvarima od vee
vrijednosti' imali su predavati d ij e t e t i m a (olatt'YJta( raspravitelji) ; to su
bili graani od 60 godina, koji su presuivali pojedince u parnicama, to
su im ih predavala etrdesetorica, a ako se koja stranka njihovom presudom
ne bi zadovoljila, povratili bi raspru onoj etvorici etrdesetorice, koji su
pripadali onoj fili kojoj i tuenik, a oni su je imali iznijeti na sud.
37. Stalni sudovi bili su u Ateni ovi:
A r e o p a g ( 14., 16., 19.) sudio je za naumljeno ubojstvo.
E f e li ( 16.) sudili su u tri sudnice, i to:
1. kod Paladija (&1tL OClAAaolljl, kod svetinje Paladine) na istoku izvan
zidina gradskih za nenaumljeno ubojstvo (~6\1o~ &.x060l0~); 2. kod Delfinija
(&1tL aiA~l\l[Ijl, kod svetinje Apolona Delfinija) takoer na istoku grada za
ubojstvo poinjeno u obrani (!f6\1o~ O('ll.IXlO~); 3. u Freati (&\1 <l>psattot) na
poluotoku Pirejskom kod mora, ako je koga ubio netko, tko je prognan za
ubojstvo, te ne smije da stupi na atiko tlo, nego valja da se brani u amcu.
U 4. su vijeku efete zamijenili helij aste ( 17, 4.).
Napokon valja spomenuti, da su u Pritaneju ( 35.) arhont basilej i
naelnici etiriju starih fila (~oAo~aalAst~, ispo 13.) sudili ubojici, koji se
nije mogao pronai, pa ivotinjama i neivim stvarima, od kojih je tko po-
ginuo. Takove bi se stvari otpravile iz zemlje.
Areopag i efeti sude pod predsjedanjem arhonta basileja ( ::l5.).
Postupak je kod Areopaga bio ovaj: Ubojicu bi prijavio arbontu basileju
najblii roak onoga, koji je ubijen, na to bi arbont ubojici sveano za-
branio pristup na trg i u svetinje (1tp6pp'tj0l~). Onda bi arhont tri mjeseca
vodio istragu, a u etvrtom mjesecu sazvao bi Areopag, koji bi se sastao na
Areso~u breuljku (sl. 3.) pod vedrim nebom. Tuitelj bi se stojei na kamenu
neumoljivosti (A["'O~ <X\lalos((l~) zakleo, da je tuenik poinio ubojstvo, a
tuenik stojei na kamenu zloinstva (A("'O~ 5~ps(t)~), da ga nije poinio.
Svaka je stranka mogla dvaput govoriti. Jo nakon prvoga govora mogao
je tuenik dragovoljno poi ,u progonstvo. Ako bi kod glasovanja sudaca
glasovi bili raspolovljeni, bio bi tuenik odrijeMn (calculus Minervae).
38. Najznatniji je sud atenski bila ~ Al cl (a, koju je postavio Solon
( 17., 4). lan toga suda(~At(x~~) mogao je biti svaki epitimni graanin
od preko 30 godina. ako bi se za to prijavio. Izmeu prijavljenih idrebalo
bi se 5000 porotnika i 1000 zamjenika, koji bi se podijelili na 10 odjela.
Svaki bi sudac dobio ploicu (1tl\l!XXlO\I) od imirova drveta, na kojoj bi
bilo napisano njegovo ime i slovo njegova odjela (A-K = 1-10). Broj
 l. DRZAVNE STAmNE !l

sudaca bio je za pojedine vrste parnica zakonom odreen; za javne je

parnice obian broj sudaca bio 501. za privatne 201; u znatnijim bi se
sluajevima obini broj sudaca podvostruio i potrostruio. Sudnica (8t'X.~
~PlO1I) bilo je vie; najvea se zvala ~AlC1[C1\ po kojoj se i itavporotni
sud tako zove; spominje se jo 'X.~t1I611 (nova). tpljOO1l01l (trokutna), ~l1tpl1Xto5v
(zelena), ~Ol1llilO511 (crve na) i t. d. Koji e suci sastavljati sudaki zbor, koji
e u kojoj parnici sudili. i u kojoj e sudnici koji zbor suditi, odredili bi
tesmoteti drebanjem .istom onaj dan. kad se imalo suditi. Svaki sudac, koji
je imao suditi, dobio bi tap (~(Xltt"fJP[C1) obojen onako kao i gornji prag one

Sl. a. Aresov breuljak (Areopag)

sudnice, u kojoj je imao suditi. Kod ulaza dobio bi i biljeg (~0!1~OA01l), za

koji bi mu se onda kod drzavne blagajne isplatila sudaka plaa od 3 obola.
Kod rasprave suci sjede na drvenim klupama, a stranke i svjedoci
~o,ore na govornici.

39. Atiki jezik shvaa parnicu kao natjecanje (lijow) i tuitelj je onaj,
koji goni l8(0))l~1I), tuenik onaj, koji bjei (lfeOjOO1l); tko bude osuen, on
bude uhvaen (&'AOO1lC1t), a tko bude odrijeen, on utee (Ii1tOlfeOjClY). Prema
tomu, je li povrijeen privatni ili javni interes, razlikuje se privatna (Ot'l<''1j)
i javna (jPCXlf~) tuzba. Privatnu tubu moze podnijeti samo onaj, koji je

1 Rije znai, kao i udorskom &)..[(1. akta;[a;, z b o r, s k u p ~ ti n a, ali se rado prenosi

i na mjesto, gdje se ljudi sabiraju, pa znai i zbornica, zbori~le.

22 GRKE STARLNE

povrijeen, a javnu svaki graanin. Kod privatnih tuba pripadne prijeporna

stvar ili globa tuitelju, a kod javne dravi. Oblici su javne tube ovi:
tJ.1CarWri/, ako tuitelj zateeno 6 a krivca (na pr. tata). o d v e d e oblasti,
koja mu ima suditi;
Srp~r1j'Jl<;. ako tuitelj oblast d o v e d e na mjesto, gdje se in dogodio
ili gdje krivac boravi;
y3el~l<;, ako tuitelj prija vi, da netko vri prava, koja mu ne pripadaju.
U sva tri ova sluaja krivac bude zatvoren, ako ne da tri jamca
(ot sHt>1jta l).
'fcial<;, ako tuitelj o d a, da netko nepravo prisvaja javno dobro ili
uope dravne interese oteuje;
&1COrpa'f~, ako tuitelj z a b i lj e i neto, to je zaplijenjeno, a nelko to
dri kao svoje.
elCla-HeAl:x, 1CPO~OA~ ( 31.).
40. Tko hoe da koga tui, mora ga najprije pred svjedocima po-
zvati (1Cp6oxA1jCll<;), da doe pred odreenu oblast, a onda da toj oblasti
preda pismenu tubu, koju ona javno izloi. Pristojbe (1Cpt>t:XYela-), koje za-
vise o vrijednosti onoga, o emu se radi, plate obje stranke, ali ih ona,
koja izgubi parnicu, drugoj povrati. Oblast, kojoj je tuba predana, vodi
najprije istragu (tJ.YciitplCll<;) j stranke se zakunu (&vtwp.oa[:x), iznesu dokaze
za svoju tvrdnju i dovedu svjedoke; robovi mogu svjedoiti sam'o onda,
ako se metnu na muke (~ciCl:XYO<;). Kod glavne rasprave oblast, koja je vo-
dila istragu, predsjeda. Rasprava se poinje s molitvom i rtvom. Polo se
tuba i odgovor tuenikov proita, stranke govore na povienom mjestu, i
to najprije tuitelj, a onda tuenik. Svatko mora govoriti sam, ali mu .govor
moe sastaviti koji govornik (Ao"(or.pcil{lo<;). Ipak mogu govoriti i zagovornici
(Cll>Y~rOpOl). esto jedna i druga stranka govori po dva puta. Vrijeme je go'-
vorima odreeno zakonom, a mjeri se vodenom urom (it~e~o3po:). Kad je
rasprava svrena, suci glasuju bez prethodna vijeanja. Za glasovanje slue
kamenii ili glasovnice (~ ~~rpo<;l, i to probuene (ntpt>1C1jfliY:Xl) znae osudu,
a cijele (1CA~pel<;) odrjeenje tu~enika. Svaki sudac ima jednu i drugu, pa
onu, kojom hoe da glasuje, baci u aru, koja se zove it:x3loxo; itOpLOC;, a
onu drugu u aru, koja se zove it. Iht>po<;. Onda se glasovnice u prvoj ari
prebroje, a predsjednik objavi rezultat glasovanja. Odluuje veina.
Kazna (tlp.1jp.:x) ili je ve u zakonu odreena ili je mo,'aju suci novim
glasovanjem odrediti. U prvom se sluaju parnica zove &rOOY &tlp.1jtoC;, II
drugom &O. tlp.1jtk U posljednjem sluaju tuitelj i tuenik stavljaju prijedioi
(tuitelj obino ve u tubi), a suci odluuju glasovanjem (tako na pr. u
Sokratovoj parnici).
Tuitelj, koji ne dobije ni jedne petine glasova, mora u privatnim
parnicama platiti 1 obol od svake drahme il jednu estinu vrijednosti one
 1. DR2AVINE STARINE

Rvari, o kojoj se radi (1t(J)~SA[CX); u javnim parnicama plaa 1000 drahama

- gubi pravo podnositi takve tube.
41. U javnim parnicama brine se oblast, da se osuda izvri, u privat-
:::.m valja da se za to pobrine sam tuitelj, koji ima pravo tuenika i pli-
- "ti. Izvrenje smrtne kazne briga je inovnika, koji se zovu ot M3E/(,(X.
''1 ih je 11, iz svake file po jedan, pa njihov tajnik). U starije se vrijeme
!ina kazna izvrivala tako, da bi se krivac bacio u ponor (~cX.pcx{}pov), a
_ potonje vrijeme tako, da bi popio otrov od kukute (XOO\iStOV, kao na pr.
- rat). S progonstvom i gubitkom graanskih prava ( 24.) bila je u svezi
"lJena imetka. Tko bi bio osuen na globu, ostao bi u zatvoru (os0!UUriJptOv),
- ,.. je ne bi platio. Samo ako bi dao jamce, ostao bi slobodan, ali bi, dok
::= bi globe platio, bio titl\10<;.

f) Financije
(B li e k h, Staatshausha1tuog der Athener, 0. izd., Berlin 1886. - P a n s k e, De ma-
tihos a.tticis, qui saecula a. Cbr. quarto pecuoias publicas curaba.ot, 1890. - Cavaignac.
~es sur l' histoire financiere d' Athene~ au V. siecle, Paris 1908. - Franeotte, Les finan-
~ es cites greeques, Liege-Paris 1909)
4:2. Nadzor nad itavom financijalnom upravom pripadao je vijeu
!7.). Posebni su finanrijaini inovnici bili:
10 1tWA1jtCX[ (prodavaoci), koji su dravna zemljita, rudnike, carinu
:..-ali pod zakup, a zaplijenjena dobra prodavali;
10 &1tOMlttcxt (primaoci) koji su uplaene novce primali;
10 1tptXXtOps<; (utjerivaoci), koji su utjerivali globe;
10 SAA1jYOtCXP.tcxt (helenski blagajnici), koji su za vrijeme prvoga po-
~rskoga saveza ( 85.) prinose saveznika (~oPOt) primali i njima upravljali
no su se birali, i to izmeu pentakosiomedimna);
10 t~P.l'lt tGw (epG)V XPYjp.tXtwV tij:;; 'A31jvcx[~<; (blagaj nici svetoga blaga
_:.alina), koji su upravljali Ateninim blagom ( d r e b a l i su se izmeu
ta.kosiomedimna, a slubu su nastupali o Panatenejama) ;
10 01 1tt tO {}SWptltOV (blagajnici kazalinih novaca), koji su u 4. vijeku
ea,ljali blagajnom, iz koje se narodu plaala ufaznina za kazalite (birali
5<'9 na etiri godine, a slubu nastupali o Panatenejama).
!3. Kamenito tlo atiko nije ni izdaleka moglo hraniti veoma gust o
._. "tvo Atike. Stoga je valjalo ive uvoziti iz inozemstva. Samo ita
- -lo se na godinu za po prilici 250 talenata. Ali taj se gubitak obilno
adivao uplatama saveznika u saveznu blagajnu, koja se g. 454. pre-
-_'~ s Dela u Atenu, pa tim, to je zemlja bila bogata srebrom, i napokon
.., ima trgovake luke pirejske.
Glavni su d o h o d a k bili prinosi saveznika (~6pOl), koji su najprije
sili 460 tal. na godinu, u poetku peloponeskoga rata 600 taL, a po-
;: se povisili na 1200 tal. Prinose su primali EAAYjVOtcxtJ,tat ( 42.).
24 GRKE S'I'ARilNE

Jedna ezdeselina toga prihoda spravljala se u blagajnu Ateninu, koja

je bila u opislodomu staroga hrama njezina na Akropoli. Osim toga tekla
je u tu blagajnu zakupnina od zemljila Ateoinih pa deseti dio globa, a
napokon sav viak, koji bi oslao, poto bi se sve potrebe dravne namiri le.
G. 435. bilo je u toj blagajni 9700 tal. Te je novce drava upotrebljavala
po svojoj 'volji, ali ako se nije radilo o zgradama na Akropoli, samo u
obliku zajma uz male kamate (koji se obino nije vraao). Upravljali su
tom blagajnom 't<XP.[CXL 'twv tpGw XP1jP.litlUV tlj<; ,A31Jv<x[tXC; ( 42.).
4(. Ostali je dohodak pritjecao od carine, od dravnih zemljita, pa
od zapljena i globa.
Carine (t~ 'tEA1j) nije pobirala drava sama, nego ju je (preko poleta,
42.} davala pod zakup, a zakupnici su na vratima gradskim pObirali trnu
pristojbu (OttX1t6AtOV) od robe, koja se nosila na trg j njima su brodovi pla-
ali luku pristojbu (sntp.EVtOv) i osim toga" uvozninu (1t1It1j'X.ootij, t. j. 1/60
= 2% od vrijednosti robe).
O r a v n a z e ID lj i t a i srebrni rudnici u Lauriju davali su se pod
zakup za 24. dio godinjega prihoda.
Z a p lj e n a imetka (o~p.oCltc;) bila je obino u svezi s ofludom na
smrt, na progonstvo ili na atimiju ( 24.).
45. P o r e z a atenski graanin nije plaao; ali meteci su bili duni
plaati zaMitninu (p.'tOl?l.tOV, ispo 23.). Samo u sluaju izvanredne potrebe
traila je drava od graana dragovoljne prinose (s1tt06otc;) ili (po zakljuku
narodne skuptine) porez od imetka (~Clq;opi), koji' se isprva plaao po
razredima, tako da su graani viega razreda vie i plaali. U 4. vijeku (za
arhanta Nausinika g. 377.) uveo se nov nain, po kojem se taj porez plaao
samo od nekoga postotka imetka, ali je taj postotak kod bogatijih bio vei
negoli kod siromanijih (kod najbogatijib 20% j progresivni porez). Svi,
koji su bili duni plaati taj porez, bili su podijeljeni na 20 odjela (oop.p.0p[tXt),
od kojih je svaki imao priblino jednaki imelak, a 15 najbogatijih svakoga
odjela bilo je duno platiti unaprijed onoliko poreza (1tPOtClCPOpti), koliko ga
je njihovu odjelu zapalo, a onda su imali tu svotu od lanova svoga odjela,
koji su im tako postali dunici, zajedno s kamatama utjerati.
46. R e d o v n i su i z d a t e i za plae inovnike bili veoma maleni; tako
su na pr. arhonti dobivali samo po 4 obola na dan ( 35.). Mnogo se vie
troilo na dnevnice za suce (p.to{)-o<; ~AttXOttXoc;, 3 obola, 38.), za vijenike
(p.. ~ooAtm'X.6c;, 5 obola, 25.), za lanove narodne skuptine (p.. Sx'X.AljClt1XCltt'X.6<;,
6 obola, a za glavnu skupstinu Y obala, 28.). Veoma su teak teret bili
k a z a l i n i n o v e i ({)-lUptXOV), kojima se graanima plaala ulaznina za
kazalite (po 2 obola na dan, OtlU~/..[<X). Za njih se u 4. vijeku osnovala
posebna blagajna, u koju je teklo ono, to bi od potrebe za upra vu preteklo
(dok je to prije teklo u Ateninu blagajnu, 43.). Njom su upravljali O[
 1. DRAYNE STARINE

i::r! to ~(J)pL'lt6v ( 42.). Na dravne ropove i na 1200 skitskih streljaa ( 22.)

o-osilo se na svakoga po 3 obala na dan. Manji je troak bio potreban za
odlik.ovanje pojedinih zaslunih graana, kao za hranu njihovu u Pritaneju
( 24.), za zlatne vijence i kipove; onda za sveane pokope onih, koji su
ratu pali, i za oruje, koje se davalo njihovim sinovima; napokon za
potpore bogalja (&l)6VcttOL" po 2 obola na dan).
l z van r e d n i su izdatci bili potrebni za veli ke gradnje, ali se na njih
pDoajvie troilo blago samih hramova; a onda za ratove. Hoplit je dobivao
na dan 2 obola plae i 2 obola za hranu (OttljpOLOV), konjanik jo doplatak
za konja. Plaenici su dobivali jo vie. Uzdravanje ratnoga broda stajalo
mjeseno 1/2-1 talenta.
47. Neki dio novanih tereta nije nosila drava sama, nego bogati
(raani, koji su imali bar 3 talenta imutka. To su bile li t u r g ij e (Attoop,lot l),
2. sastojale su se u dunosti, da se opremi ratni brod (tpt1)potpXlot), da se
premi i izvjeba kor za kazalino prikazivanje (xoP1),l!:w:), da se opreme i
in"jebaju dionici natjecanja sa zubljama o svetkovinama Hefestovim, Prome-
...j evim i dr. (,0!L\lotatotPXlot) i da se lanovi file o nekim svetkovinama po-
ste (otl'Xat~). Liturgije bi se podijelile u pojedinim filama prema imetku j
nitko nije bio duan dvije liturgije najedamput ili istu dvaput po redu
.r-euzeti. Tko bi drao, da nije dp-an neku liturgiju preuzeti, mogao je
.naznaiti drugoga, komu bi ta dunost pripadala prije nego njemu. Ako bi
se ovaj ustruavao to priznati i liturgiju preuzeti, mogao mu je onaj ponu-
. iti zamjenu imetka (&\ltlooot~). te je ovaj bio prisiljen ili liturgiju preuzeti
. pristati na zamjenu imetka. U sluaju ponovna ustruavanja odluio bi sud.
48. lo ~e napose trijerarhije tie, to bi drava dala brod s je-
'lom i jedrima. a trijerarh, koji je bio i zapovjednik broda, imao je pri-
- ,iti ostale sprave (vesla) i u slut-aju potrebe brod popraviti pa momad
'miti, ali plaala ih je drava. Nakon godinu dana imao je on brod ne
.teCen povratiti ili dokazati, da je bez njegove krivnje osteen ili uniten
a pr. u buri ili u boju). Ako to ne bi mogao dokazati, bio je duan platiti
nadu. Odluka o tome pripadala je sudu. Svake je godine trebalo 400
'jerarha, a odreivali su ih stratezi. Troak trijerarhije iznosio je po pri-
i 40-60 mina ( 77.).
Budui da je bogatih graana bivalo sve manje, uvedene su oko g.
I. i za trijerarhiju simorije ( 45.), tako da je 1200 najbogatijih ~raana
podijeljeno na 20 simorija, a lanovi pojedinih simorija na vie skupova,
kojih je svaki imao opremiti po jedan brod. Napokon se g. 339. na
mostenov prijedlog uveo nov postupak. Odredio se iznos imetka, koji
potreban za dunost, da se opremi jedan brod (trijerarhijski imetak).
l Od ).,st'to~, ).,-;ii'to~, narodan, javan ().,'1}6~, ).,cXci~) i osno sp"(' (fp"(ov) pa je po tom
~ ="Al?/lct prvobitno upravo: r a d n j a z a n a rod.
26 GRCKE STARLNE

Tko ima manje od toga iznosa, valja da se udrui s toliko drugih, koji imadu ta-
koer manje od toga iznosa, da svi skupa zastupaju trijerarhijski imetak (OU\ltE-
AStIX), pa onda valja da svi skupa opreme jedan brod. A tko ima dvostruki trije-
rarhijski imetak, valja i dva broda da opremi. Vie od dva broda nije nitko
duan opremiti. Tako je za trijerarhiju svatko prinosio prema svojoj imovini.
g) Redarstvo
(A l' i s t o t e l, 'AlMt. gl. 50.-61.)
49. Redarstvene su bile ove oblasti:
10 O:O'tUyoP.Ot (redari) nadzirali su javno vladanje, istou cesta i tr-
gova i pazili, da li se dr i graevni red;
10 O:rop:X\lop.::n (lrni nadzornici) starali su se za to, da se prodaje ne-
pokvarena roba;
10 p.stPO\lOP.Ol (baidari) imali su brigu oko toga, da se upotrebljavaju
prave mjere;
10 oltoCPDAIX'Xsc; (itni nadzornici) nadzirali su prodaju ita i brana pa
odreivali cijenu kruhu.
Od svih tih oblasti uredovalo ih je po pet u gradu, a po pet u Pireju. A
osim njih bilo je jo 10 57tlp.sAl)tIXt tOO sp.7tr;etOU (nadzornika itnoga trita),
koji su se imali brinuti, <ta se od svega ita, to se doveze a luku, dvije
treine donesu na prodaju u grad.

II. RATNE STARINE

(K s (> n o f o n t, Anabaxa i Drava lakedemonska. - G u h 1- K o n e r - E n g e l m an n,
Leben der Grieeben u. Rllmer, 6. izd., Rerlin 1893. - B a u e r. Die grieehisehen Kriegs-
altertlimer. Miinchen 1893 [M ii II er, Handbucb der klas!. Altertumswissenschaft IV 1, 2J. -
R e i e h e l, Ober homerische Waffen 2. izd., Wien 1901. - D e l b l' li c k, Geschichte der
Kl'iegskunst, I, 2. izd. Berlin 1\108, Il, 1900. - O s t e r n, Ober die BeWaffnUng in Homers
Ilias, Tiibingen 1909. - D a n i e l s, Das antike Kriegswesen, Leipzig 1910 [Gaschen 488). -
K r o m a ye l' - V e i t h, Antike Schlachtfelder, Berlin 1l:J02-19:H. - Wo h l l' a b - L a ID er,
Die altklassische Welt, 10. izd. Leipzig u. Berlin 1918. 26. i 214. i d. - K r o f i a y er
V e i t h, Heerwesen und Kriegfiihrung der Griechen und Ramer, Mlinchen 1928 [M ii II er
O t t o, Handbuch der Altertumswissensehaft IV 3, li]. - P o p p, Antike Kriegskunst,
Mlinchen 1935. - P a s c a l, Etude sur l' armee grecque [d' apres F. Vollbreeht et H.
Kocblyj Paris 18B6. - i l e n y - H e j z I a r, Recke staroitnosti, dio Vl. - R a e, ivot
starih Grka, str. 197. i d.)

A. Homerovo doba
50. U Homerovim pjesmama dolazi dvojako oruje, starije (mi k en s k o)
i mlae (j o II S k o). Starije se slae s ohim, to ga nalazimo na spomeni-
cima t. zvo mikenskog kulturnog perioda grkog, koji se tako zove po tom, to
Sl1 mu najznatniji spomenici naeni u ruevinama grada Mikene u Argolidi.
Razlika je pOKlavito II tome, to je u mikensko doba junak imao golem
 II. RATNE STARJNE 2T
visok tit, a oklopa nije imao, dok je u jonsko doba imao manji okru~ao
tit, a uza nj i oklop.. A jedno oruje moe pored drugoga dolaziti u Ho-
merovim pjesmama, premda se nije u isto doba upotrebljavalo, jer se II
njima ogleda razvoj epske poezije grke kroz vijekove, u kojima su se i
obiaji narodni mij enjali.
51. Najstarija je zatita od neprijateljskoga oruja koa ivotinjska,
kao lavlja koa Heraklova, kojoj bi se noni krajevi svezali oko vrata, a.
preko lijevoga bi ramena i lijeve ruke visjela, tako da se lijevom rukom
mogla podii, kad bi trebalo zatite. Takve su koe nosili streljai i pra-
ari. Homer ih zove AcwrijtCX (rutave) i kae, da su 1t'tEp6EY'tCX (krilate). I tit
bogova, egida (~ cx("([<;, kozja koa), pripada u tu najstariju HstU titova.
Teki oruanik mikenskoga doba imao je golem ti t (~ &01I:t<;, 'to OIX:ltO<;, ~
~o5<;, ~ pLY6<;), koji ga je itava, pokrivao (&:!J.!fI(~POto<;). Sloen je bio od vie
suhih, okruglo obrezanih koa, koje su bile remenjem (Ot tfUiYtE<;) ili icama
(Xl P6.~OOL) saite, a II sredini utegnute, tako da je tit dobi0 oblik brojke 8.,
Za utezanje je sluila vodoravna dr~ena prijenica (o 'X.(X\lo>Y), koja se drala
unutranje strane tita kao rebro, tako da je tit bio izboen, samo II sre-
dini 'je bila slobodna, te se za nju tit drao rukom. Da bi tit bio dosta
vrst, bila je potrebna jo jedna prijenica okomita na preanju, koja se,
s unutranje ili izvanje strane drala tita kao rebro bez prekida i opet ga
inila izboenim. S izvanje je sirane tit mogao biti okovan, osobito oko
ruba, pa u sredini na pupku (o!J.'PcxA6c;), a i iskien. Bilo je i valjkastih ti-
tova, koji su se gradili od suhih volujskih koa obrezanih na etiri ugla;
i za njih su bile potrebne dvije prijenice, ali ona, koja je tekla po irini,
nije sluila za utezanje. Jedni i drugi tilovi nosili su se na remenu (o tE-
J.cx!J.0>Y), koji je preko lijevoga ramena pa ispod desne ruke iao do vodo-
ravne prijenice, gdje je bio pl'ivrlen. U hodu je tit visio na leima, a
u boju povukao bi se naprijed i postavio na zemlju, te bi junak za njim
sakrit gaao kopljem neprijatelja. Na jednom mikenskom mau, gdje se
prikazuju petorica u lovu na lavove, dri prvi lovac izboeni tit na leima,
a etvrti pred sobom j trei i peti imadu valjkaste titove (sl. 4.).
Teina mikenskoga ~tita opravdava i bojna kola. U llijadi slue kola
obino za to, da se borac na bojite doveze; onda skoi s kola pa se bori
pjeke, a kola ga ekaju ili idu za njim.
Mjesto ovakovih nespretnih stitova stali su se kasnije upotrebljavat i
manji okrugli, malo izboeni titovi (&01rl<; E5'X.o'X.Aoc;), koji su s unutranje
strane imali remenje, kroz koje se provlaila lijeva ruka i za koje se tit
njom hvatao. I takvi su titovi bili nainjeni od koe pa okovani.
52. O k lop se pored starijega tita nije nosio, jer ga je tit nakna-
ivao ; samo trbuh je kadto bio zatien irokom ploom od kovine (!J.[-cplJ),
koja se nosila na golom tijelu ili na vunenoj haljini (' AXCXLOt XcxA'X.0X[tO)\lE<;).
~8 GRKE STARINE

Za zatitu je sluio i koni pojas (Cwot'fjp), kojim

se zaprezao biton i koji je mogao biti takoer
obloen ploama od kovine. Kadsto se p.(tp1J zove
i ~ooPlj;. Ali pravi se oklop (~ooPll;) stao nositi
istom uz potonji okrugli tit. To je bio ili koni
zobun, koji je bio obloen ploama od kovine,
ili se sastojao od kovnih ploa, koje su bile sa-
stavljene kopama.
53. Na nogama su se nosili n a z u v c i od
koe (at x.vljll-i8s~) zato, da ih onaj golemi Stit
ne bi ozlijedio. Privrivali su se nad glenjem
(oTop6v) kopama (ta e:1tt~T6ptlx). Poslije su nazuvci
sluili za zatitu nogu, a gradili su se od kovine.
K a e i g a (f, x.6po~, ~ 'ltijAlj;) bila je kapa od
pasje koe (x.ovTj), koja je oko ruba imala obru
od kovine (a-rsrplivlj), a po sebi kvrge od kovine
(ta rpliAapa, x.ovTj tStparpIiAljpoC;). Rijetko je itava
kaciga bila od kovine. Perjanica od konjske strune
(al ~3-stpCU, O A6~o~) zaticala se u samu kacigu.
Osim to~a su na kacigi mogli biti privreni
rogovi (olrpIiAOt), po kojima se ona zove 'X.ovTj
&'!L!p[!paAOC;, tstpliTaAo~ ili tpOrpliASllX. PrivrSivala
se kaciga pod bradom remenom (o 1p.1i~).
54:. M a e v i (tO ~[!poc;. tO qlli0'l'avov, to Ciop)
bili su nainjeni od tua, dugi (60-80 cm) i dvo-
sjekli. zgodniji za udaranje nego za bodenje. Drak
(~'X.oo1t'Yj) mogao je biti ureen srebrom i slonovom
kosti. Ma se nosio u konim ili kovnim koricama
(tO 'X.oAs6v) s lijeve strane na remenu (6 tSACXP.OOV,
CS &'opriJp), koji je tekao preko desnoga ramena.

Rjee se upotrebljavala sjekira (cX;lvlj) ili

bradva (6 1tAS'X.O~).
K o p lj e (t6 Mpo, to ~'l'XO~, ~ atxp.~, ~ p.EA[lj)
sluilo je za udaranje ili, kao i kraa sulica (o
cX'X.wv), za metanje. Bilo je dugo (2-4 m). Kopljaa
Sl. 4. Ma s uloenim slikama je bila od jasenovR drveta i odozdo iljkom ( "cxo
pwriJp) okovana, da bi se mogla zabosti u zemlju.
oo. L u k (to t6;ov, ta to;a, ~to~) bioje nainjen od drveta ili od dva kozja
roga, koji su bili s donjim krajevima sastavljeni u okovanom laktu (o 1t1ixoc;).
Tetiva (YSOp~) bila je spletena od goveega crijeva. Da pruivost luka ne
bi stradala, nategao bi se (avtcxv6m) samo onda, kad je trebalo, a za natezanje
 ll:. RATNE STARINE 29

se traila velika snaga. S t r i j e l e (~6~, or0't6~) bile su od trske (6 06vot;) i

imale trobride ai1jke. Nosile su se u t u l e u (~otp~p"'l) na lijevoj strani. Stri-
jeljanju su bili vjeti samo rijetki junaci. Strelja bi kod strijeljanja jako
prignuo koljena ili i kleknuo na jedno koljeno, zatien atitom kojega druga.

Sl. 5. Bojna kola

Za gaanje se upotrebljavala i praa (~Ev06v"'l), koja je bila spletena

od vune, a kad bi se polomila koplja i maevi, bacalo se na neprijatelja
i kamenje.
66. Konjanika Homerove pjesme ne poznaju. Vojska se sastoji od lako
oruanih pjeaka, koji izlaze u boj u zatvorenim rAdovima, ali se naskoro
raspraju u slobodne rojeve. O boju ne odluuje
njihovo arkanje, nego uspjeh njihovih voa,
koji u tekom oruju na bojnim kolima razbo-
jitem prolijeu i s njih (&:~' 'l'1t1tOlV) kopljem
gaaju neprijatelje. Samo ako se namjere na
ravna protivnika, siu s kola pa se bore pjeake.
A dotle im drug, koji kao uzdodra (~Y[oxo~)
do borca (1totpott[i<it1jc;) ,na kolima stoji, dri kola
spremna za uzmak. K o l a ('tO IipfJoot, o o[~poc;, Sl. 6. Jaram bojnih kola
(po Autenriethu)
't!X ()XEIX) sastoje se od laka drvena stolca (o[-
'Ppoc;) na dva toka ('t!X XOXA.IX, ot tpOXo[), koji ima sprijeda pa s jedne i druge
strane nisku ogradu od drveta ili prua. Povrh ograde tee savit drven obod
(~ aY't1>e), za koji. se mogu i uzdice privezati. Sprijeda je privraena ruda
(fm!J.6c;), koja je prema kraju uzdignuta (sl. 5.). Konji se upreu u jaram
30 GRKE STARJLNE

(C016,,), koji im lei na hrptu, a privrMen je na kraju rude (sJ. 6). Na

jarmu je: veliki klin (0I1TcxA6<;, a), jarmeni kaji (C016oEOP.OV, b), grivna
n,
('l!.pbto<;, e), blazinice (C5;)1/"lXl. d), teljizi (M1t~ova, e), i kuke (of'tj'l!.E<;, o
kojima vise teljizi. esto se uzima jo!! i trei konj kao povodnik (1l'<Xp~opo<;),
koji ne vue, nego slui za priuvu. Uzdice su iii voice (ta ~v[a) i uzda
(XcxAw6<;) kao u nas. Konji se gone biem (~ tuiCltl;, ~ ttuioiH:'/j) ili ostanom
(xSY'tpo\l).
Od bojnih kola (tO cxPI1~) valja razlikovati teretna kola (~ cxl1a;cx, ~
.a1t'ijVlj), koja imadu etiri toka i na tavanu (O'lt5pt5pl'tj) ko (~ 1t5(ptV<;).

B. Povijesno doba
a) Oruje
57. Kakav je bio teki oruanik (ili oklopnik, O'lt/..Lt1j<;) u vrijeme
perzijskih ratova. pokazuje nam grobni stup Atenjanina Aristiona (sl. 7.).
Na golom je tijelu nosio vunenu koulju (~ XAlX\ll<;), po kojoj se opasivao.
Kod Spartanaca je koulja bila grimizne boje (~ lp-olYL'l!.1<;).
Preko koulje je oblaio koan ili prten oklop s ploama
od kovine (O 3wpcx;), koji se kao steznik na prsima skop-
avao, a poramci od kovine (aL ~ll)P.[05C;) povlaili su se
odostrag preko rameDa naprijed. Od pojasa su visjeli koni
okovani trakovi (at 'lttPO"(5<;) za zatitu donjega tijela.
Upotrebljavali su se i ljuskavi i lanani oklopi. Na nogama
su se nosili nazuvci od kovine (at 'l!.Y'tj!Ll05<;). Glavu je
Spartancima pokrivala pustena kapa (1tt/..o<;). Atenska je
kaciga (tO 'l!.ptiYo<;) bila od mjedi i imala zaslon za iju i
nos pa pomine zaslone za lica. Korintska je kaciga po-
krivala itavo lice i imala rupe za oi i nos, ali se samo
u boju sputala niz lice, a inae se dizala na elo. Preko
kacige je tekao greben, koji ju je inio vrom; u njemu
je bi1~ zataknuta i perjanica, koju je mogla zamijeniti i
arena krpa od koe. Od pritiska kacige uvala je glavu
debela vrpca. Veoma teki, okrugli ili ovalni tit sezao
je od oiju do koljena i imao na izvanjoj strani grb
gradski ili poelno slovo imena gradskoga, kod Atenjana
nai1ikanu sovu, kod Lakedemonjana slovo A. Na putu
ga je obino nosio rob pratilac. Inae je oblik i kakvoa
oruja ('tel o1t/..a) bila yeoma razliita prema imetku i
ukusu njegova nosioca. Ma (~ !LtXXt1.Lpa, tO ;[<po~) nosio
Sl. 7. Aristionov stup se s lijeve strane, a bio je, osobito u Spartif kratak (50
 ll. RATNE STARINE 31

em) zgodniji za bodenje nego za udaraI;lje. Koplje, po prilici 3 m dugo,

sluilo je samo za udaranje.
58. O d I a k i h o r u Za n i k a zovu se peltaste (1tEAtCXOta.i) oni, koji su
imali lak koan tit (1tSAt"fj). Nosili su kone nazuvke i dulje koplje ili 3-5
sulica, te se zovu i suliari (cbtOY'tlO't'CXl). Sulica (tO &x6Y'ttov) bila je 11/ 2 -2 m
duga, a na teem je kraju bio oko nje obavit remen sa zamkom, u koju
bi onaj, koji bi je htio baciti, metnuo kaiprst, tako da bi se tim, to bi
se remen odvijao, sulica zavrtjela i s veom snagom udarila.
Bez zatitna oruja kao g i m n e t i ('l"t>!tV1)tE~, gajii) borili su se pra-
ari (o<pev80V'ijtOfl) i streljaci (tO~6ta.l). Praa (o<pE\l06\11j) bila je remen, u koji
bi se metnuo kamen ili komad olora t~ fl-0At>~8k), pa poto bi se za oba
kraja prihvatio rukom i nekoliko puta zavitlao, ispustio bi se jedlin kraj,
te bi kamen ili olovo iz remena odletjelo. Streljai su se dobavljali oso-
bito iz Krete, a biii su i na konjima (l1t1toto~6tcxt).
Oruje konjanika nije se bitno razlikovalo od oruja pjeaka, samo
im je tit bio laki ili ga nisu ni imali, a na rukama su nosili kone ru-
kave. Kao oruje za navalu sluile su im dvije sulice i ma. Konji nisu imali
ni stremena ni sedla; samo su bili pokriveni pokrivaem (&<pl1t1CtoY), koji je bio
pritegnut, te je konja i titio. Na elu i prsima bile su im ploe od kovine.

b) Spartanska vojska
(8 a II e r, Griechische Kriegsaltertiimer, str. !Wl.-34ll. - K l' o ID a y e r Ve i t h, Heer-
wesen und Kriegfiihrung der Griechen u. ROmer, ~tr. 28. i d.)
59. Vojska se spartanska pozivala na zapovijed efora (cppot>pliv cpa.ivm),
i to po dobnim razredima. Svaki je Spartanac i svaki perijek bio duan
sluiti u vojsci od 20. do 60. godine. Jezgru vojske i prvi poziv inili su
ljudi od 10 do 15 slubenih godina, dakle od 30. do 35 godine ivota.
~ajst.ariji i najmlai dobni razredi bili su ti priuvi. U bitki kod Plateje
(g. 479.) bilo je 5000 Spartanaca, od kojih je svaki imao po 7 helota, da
mu nose oruje (o1ta.omota.i, 8opt>~opOt), a i sami d-a se bore kao laki oru-
tanici, i 5000 perijeka, od kojih je svaki imao po jednoga helota. itava je
dakle spartanska vojska tada brojila 10.000 hoplita i 40.000 helota.
Spartanci su sastavljali posebne ete, a perijeci opet posebne. Ali budui
da je Spartanaca bivalo sve manje, a perijeka sve vie, prestala su se
pod kraj peloponeskoga rata dijeliti oba razreda puanstva, te su se peri-
jeci sa Spartancima zdruivali u istim etama.
60. Taktiku je jedinicu. inio lo h o s (A6xoc;, satnija), koji se dijelio
na 4 pentekostije (~ 1tEVt1jXO~t6~) po 4 enomotije (Ev(J)fl-0tl~). Pod kraj pelo-
poneskoga rata stala su se po dva loha sastavljati u jednu moru (fl-0pll),
kojih je bilo 6. U lohu su bile, kao i prije, po 4 pentekostije, ali u pente-
kostiji satno po 2 enomotije. Broj momaka u mori bio je razlian prema
 GRKE STA:RIINE

opsegu poziva. Vijesti ih spominju od 400 do 1000. Obini je broj mogao

biti 600, tako da bi itava vojska brojila 3600 momaka. Po tom bi razdi-
oba bila ova:
1 mora = 2 loha = 8 pentekostija = 16 enomotija = 600 momaka
1 lohos = 4 pentekostije = 8 enomotija = 300 momaka
1 pentekostija = 2 enomotije = 75 momaka
1 enomotija = 37 momaka
61. Glavni z a p o v j e d n i k itave vojske bio je jedan kralj. Stoer
mu je inilo est polemarha, koji su se stavljali i na elo pojedinim morama,
kad su im se povjeravali samostalni podhvati. Lohu je zapovijedao lohag
(AoXGti6~, satnik), koji je imao pod sobom etiri pentekostera (1tsYnj'X.Ocrrijps~)
i osam enomotarha (svll>f.l.01:aPX(tl). Tjelesna straa kraljeva bilo je 300 vite-
zova (t1t1tst~), koji, makar da su se tako zvali, nisu bili konjanici, nego
hopliti. K o nj a n i i va Spartanci do g. 424. nisu imali. A tada su, da bi
atikomu brodovlju prijeili iskrcavanje na svojim obalama, sastavili etu
od 400 konjanika, koju su poslije povisili na 600. Ta se eta dijelila na
est mora po dva ulama (ODAGtf.l.0l). Morama su bili zapovjednici hiparmosti
(hr1tcxpf.l.0a-cGtl).
62. Posve od~jeljene od spartanske graanske vojske (tO 1tOAltl'XOV a-cp6.-
tsuf.l.Gt) bile su ete s a vez n i k li (Cl6f.l.f.l.GtXOl), kojima su zapovijedali spartanski
zapovjednici (esvGtjol) ( 84,,). Za vrijeme peloponeskoga rata stali su se
upotrebljavati p Ia e n i ci (eevol), koji su se poslije u vojnama izvan grke
zemlje redovno upotrebljavali. Vojskovoa bi poao od kue s malenom
vojskom. ali bi je dopunio i uzdravao s perzijskim novcem ( 68.). Ta-
kvim je vojnama upravljao zapovjednik brodovlja (vGt6GtPXo~). Kako
je ratnih pothvata bivalo sve vie, postala je ova sluba naskoro znatnija
od kraljevske. Sluba je nauarhova trajala godinu dana, a nitko je nije
smio vriti dvaput (samo Lisandar je uinio izuzetak). Osim toga ga je
nadziralo posebno vijee (Cl6f.l.~Ol)AOl). Upute je primao od efora. Brodovlje
su davali ponajvie saveznici. Sparta sama nije nigda opremila vie brodova
od 25. Ratna je luka bila u Gitiju (f6&lOV).

c) Atensk a vojska
(8 a u e r, Griechische Kriegsaltertiimer, str. 340.-405. - Kromayer- Vei th, Heer-
wesen und Krjegfiihrung der Griechen u. ROmer, str. 44. i d.)
63. U vojsci je bio atenski graanin duan sluiti od navrene 18.
godine. Tada bi postao efe b (~c.p1j~o~) te bi se unio u vojniki popis svoje
me (A1jelGtpXl'XOv jPGtf.l.f.l.Gttstov, ispo 24.), gdje bi se novi efebi svake godine
zabiljeili pod imenom svoga arhonta eponima, pa u svetinji Aglaurinoj
zakleo. Efebima svake file zapovijedao je po jedan sofronist (Cl(l)~POVlarij,;),
a svima efebima kosmet ('XOClf.l.'1jt7J,;). Sofronisti su se birali svake godine iz
 II. RATNE STARINE 33

svake file po jedan izmeu trojice, koje bi oci efeba pr~dloili. U prvoj su
godini od drave plaeni uitelji vjebali efebe u oruju (OltAOfL~XSlV, tOeSOstV,
ax.OVtlCstV, MtIX7tAt1jV &eplvlXl). Ova bi se godina zavrila tako, da bi efebi
pred narodom sakupljenim u kazalitu pokazali 'steenu vjetinu i svaki
primio od drave tit i koplje. U drugoj su godini erebi tako naoruani i u
efebskom odijelu (s hlamidom, 91., i petasom, 92.) vrili straar3ka
slubu (kao 7tSp:7tOAOl) na granici i u straarnicama (t~ 1tSpmoAlcx) po zemlji
pod zapovjednitvom stratega.
64. S navrenom 20. godinom poela se' sluba u redovima h o p l i t a,
koja je trajala do 60. godine. Osim ereba moglo se dakle 40 dobnih razreda
pozvati na vojsku. Ali 10 najstarijih smjelo se upotrijebiti samo za obranu
zemlje. I meteci su se samo za taj sluaj pozivali na orulje. G. 431. bilo.
je 13.000 hoplita za rat izvan zemlje, a 16.000 za obranu zemlje~ Na vojskU\.
su se po zakljuku narodne skuptine pozivali ili svi vojnici (1tXvBl)fLSl, 1tIXV-
'jtp~tlq.) ili samo pojedina godita iz popisa (Slt lt~nA6rou) uz naznaku njihovih>
eponima (atp~tSl'X SV tol~ S1t(j)VOfL')l~, ispo 63.). Vojnici su se kupili u poje-
dinim demi ma, a onda su ili u grad, gdje je svaka fila imala svoje odreeno
mjesto. Tko se pozivu ne bi odazvao, sudili bi mu nakon vojne drugovi pod
predsjedanjem stratega, (jP'1.ep~ &atpxtSl(x~), a tako i onomu, tko bi pobjegao (j.
ASl1tOtlXelOU) ili se pokazao kukavicom (j. OSlAllX~. 70.). Osueni nije smio
dolaziti na trg ni u narodnu skuptinu, bio je dakle djelominolttlfL')~
( 24.).
6a. Najprije je vojnicima svake file zapovijedao po jedan s t r a te g
(atpcx't"ljj6~), kojega je birala fila. Stratega je dakle bilo deset. Z'l vrijeme
prvoga pomorskoga saveza povjerila im se itava ratna uprava, te su postali
najznatniji inovnici atenski (Pdriklo je bio Ateni na elu kao strateg !).
Oni su iQlali pravo sazivati narodnu skuptinu, upra vijali su mobilizacijom,
brinuli su se za op3krbu vojske, imali su brigu oko trijerarhije ( 48.) i
ratnoga poreza ( 45), napokon su zastupali dravu kod pregovora s drugim
dravama. Nekolicini od njih povjeravala je narodna skuptina i glavno
zapovjednitvo u ratu. Njihov je ured (atp~tl)rSlOV) bio na trgu. Otkad je
stratezima pripadala ratna uprava, postali su zapovjednici odjelima pojedinih
fila (pukovnijama, deSl~) t a k s ij a rs i (pukovnici, t(x~(CXPXOl), kojih je bilo
takoer deset, a birale su ih pojedine file. Pukovnije su se dijelile na
satnije (A6XOl) pod zapovjednitvom satnika (AOx:%rO(), koje su taksijarsi
imenovali.
66. Za konjaniku slubu bili su odreeni pripadnici 1. i 2.
razreda ( 17., III, 1). Novailo je konjanike povjerenstvo od deset MUAOjSl~
(popisivaa), a potvrivalo vijee, koje je imalo nad njima i nadzor ( 27.).
Svak, tko je bio uzet u konjanike, dobio je prinos za opremu {)(.(XtliatlXal~)
i za vrijeme slube doplatak. '
Dr. .A. Mu~i: Grke i rimske starine B
 GRCK.E STARINE

U 5. je vijeku imala Atena 1000 konjanika, koji su se po filama dijelili

na 10 odjela (qmAcxL), svaki pod zapovjednitvom jednoga filarha (~6AcxPXo~).
itavom su konjanitvu zapovijedala dva hiparha lTmtcxPXOl).
Konjanitvo je bilo na okupu i u miru te se isticalo kod narodnih
sveanosti (na pr. 'u panatenejskom ophodu).
Pored pravih konjanika bilo je u atenskoj vojsci jo 200 streljaa na
konjima (tmtOtOe6tcxl).
67. Kao laki oruanici sluili su siromani ljudi 4. razreda (~te~,
17.. III, 1), ali bez pravoga nadzora i ustrojstva, svak s orujem, kojim
se umio sluiti. Posebni odjeli peltasta, suliara. streljaa i praara dobavljali
su se, koliko su bili potrebni, iz inozemstva. Prate vojske (ol oxst)O~6pOl)
bio je velik, jer bi svaki hoplit uzeo sa sobom roba, da mu nosi teki tit
i hranu. Za podsjedanje (telX0!J.'XXSLY), u emu su Atenjani bili na glasu,
pratili su vojsku posebni odjeli tesal'a (tSXtOYS;) i zidara (Al&oMjol).

d) Plaenika vojska potonjega vremena

68. Kad su se ratni pothvati otegnuli na due vremena i vee daljine,
poeli su se sve vie uzim'iti u slubu plaenici (!J.lo&oop6pOl). Osobito pu-
anstvo Arkadije davalo je velik broj ratu vjetih ljudi, koji su ili u slubu
svakomu. komu ih je trebalo. Osim plae mamila ih je nada na plijen.
Drugovanje u ratu i svijest, da im je snaga u ujedinjenju, drala je ove
ete na okupu i onda, kad bi se rat svrio. Nazivali su se po vodi, kome
su najprije sluili (na pr. ol K6pSlOl). Podijeljeni su bili (poput Spartanaca)
na lohe po nekih 10<>' momaka. a u svakom fohu bile su 2 penlekostije po
50 momaka i 4 enornotije po 25 momaka. Lohage, koji su se zvali i stra-
tez~ imenovao je vojskovoa, a nie asnike vii. Kadto su sami vojnici
birali voe. Uope je njihovo ustrojstvo bilo demokratsko. Skuptina vojnika
(hXA-flOl'X) zakljuivala je o svim zajednikim p03lovima i raspravljala kao
kakva narodna skuptina.

e) Ratovanje
69. Na polasku u rat, prije negoli se prestupila granica, pa prije svake
bitke, prinosile su se Zeusu i ratnim. bogovima rtve, koje su se dotle po-
navljale, dok nisu obeavale povoljan uspjeh. Svrha ratovanju nije bilo
samo to, da se sile neprijateljske potrae i pobiju, nego i to, da se pusto-
enjem zemlje, ne tedei ni privatna posjeda, neprijatelju to vie tete
nanese (tS!JoYSly:r:~Y j~Y). Za boj bi se vojsKa uvrstala istom pred neprijateljem,
jer je napredovanje u irokoj i sklopljenoj vrsti bilo mogue sam:> na kratku
daljinu. Spartanci bi se uv-rstaH sveano odjeveni, ovjenane glave, uz svirku
frule. Meutim bi laki oruanici poeli neodluno arkanje. Vojskovoa bi
poao ispred bojnoga reda (Sltl1t~PlSY~l) i obodrio ete (npxLYsIY). U boju
 II. RATNE STARINE 35

mu je bilo mjesto na desnomu krilu. Neposredno prije navale izdao bi on

lozinku ltO auvilYH.l.cx), koju bi momci priaptali jedan drugomu sve do lijevoga
krila pa onda svi redom sve do desnoga krila ponovili. Znak za navalu
dao bi truba (aCXA1tl"(ltt1j~), koji je pratio svaku satniju, ravnom trubom (~
aaA1tl"(~), dok je zavinuti rog (tO ?(.spa~) sluio za znakove u okolu. U boj
su stupali Dorani polako, po taktu pjevajui bojnu pjesmu (6 1talaV. to I.I.~CX
t1jpLOV) , dok su Atenjani trali. Bojna je pokli bila AEAE5, dorski cXAaAri, a
zazivao se njom bog ratni ('EvoaALO~).
70. Ako bi se kod sukoba bojni red na kojem mjestu pokolebao,
stradali bi tim i susjedni odjeli, a ako bi se uzmicanje korak po korak
(S1tt 1tOO'X cXvcxxwpElv) ubrzalo i redovi doli u nered, bila bi bitka izgubljena.
Kako je jezgra vojske bila teko oruana, nije mogla neprijatelja daleko
progoniti, a kako su ostale ete bile slabo pouzdane, pobjeda bi se slabo
iskoristila. Tko bi odrao mejdan, podigao bi pobjedni spomenik (tO tp6-
't'XLO'!), drven stup, koji bi se iskitio zaplijenjenim orujem. Spomenici od
kamena i mjedi drali su se za nedoputene, jer je neprijateljstvo meu
Helenima imalo biti prolazno. Poraz bi se priznao tim, da bi se preko glasnika
zamolilo primirje, da se mogu pokopati oni, koji su pali. U Sparti bi oni,
koji su pripadali poraenomu odjelu (Ot tpSaaVtE~), nakon povratka kui za-
pali u atimiju ; u Ateni mogao se pojedinac optuili za kukav~tinu ( 64.), a
za osobito junatvo mogli su stratezi podijeliti poasnu nagradu (tci &platEICX).
71. B o j n i j e r e d hoplita (~ !fah"(~) bio mnogo iri nego dublji, tako
da je kod obine dubine od 8 momaka uspartanskom lohu stajalo u i-
rinu po prilici 30 momaka, a u plaenikom po prilici 12 momaka. Redovi
momaka, to su stajali jedan do drugoga, zvali su se Co"(a (vrste), a onih,
Mo su stajali jedan za drugim, ~[XOl (povorke). Momci prve vrste zvali su
se 1tpwtOad.tCXl ili Ot ~"(OUI.I.EVOl, a oni posljednje oopa"(oL Najbolji su vojnici
bili u posljednjoj povorci desnoga krila u svakom odjelu, jer je desna strana
bez tita kod navale s boka bila u veoj opasnosti negoli lijeva, koju je
titio tit. I kod uvrstavanja itave vojske metnule bi se na to mjesto naj-
pouzdanije ete. Na nezgodnu zemljitu sastavljali su se losi tako. da su
bili ui (po 6 momaka). a dublji (po f6 momaka, A6xo~ op{ho~). pa bi im se
dalo, da se bore pojedince u razmacima. Protiv premoi konjanika i lakih
ela nainio bi se elverokut (uplje kolo, tO 1tAlX[aLOv). kojemu bi se u
sredinu smjestio pratei.
72. Da bi iz namjetaja u fronti (1tl !faA~nOc;) dola u namjetaj
z a p o h o d ( 1tl ?(.spw~), okrenula bi se vojska na desno, tako da bi desno
krilo, kod kojega se nalazio vojskovoa, dolo na elo. Zavrila bi vojsku
posljednja povorka lijevoga krila (oop6:). Ali u sklopljenom redu kretala se
vojska samo u blizini neprijatelja, a inae, kako joj je bilo zgodno, bez
teAkoga oruja, koje su nosili robovi ili se vozilo na kolima s prtljagom.

36 GRKE STARINE

Noivali su najradije u selima, ali su imali sa sobom i atore (ax1/v~) od

koa ivotinjskih (Ot'f&ap~). Oko bi se dodue protiv navale utvrdio, ali ne
tako, da bi kao kod Rimljana sluio uporitem za ratovanje. Najstroega
su se reda drali Spartanci. Oni bi oko nainili okrugao, a helolima za-
povjedili, da borave izvan njega.
73. H r a n u (d ~1ttt~OEt(X, 'ti at'tt(X) za nekolik o dana morao je vojnik
sam sa sobom uzeti. Trebala mu je na dan 1 ili 1 1/ 2 henike (~ XOlVt; =
1'1 1.) penina brana ('tiX cD,Eupa) ili jemene krupice (ti aA~ta) za kruh.
Na dalekim pohodima prodavali su ive trgovci, koji su pratili vojsku, ili
bi gradovi, kojima se prolazilo, otvorili trite (o:ropiXv 1t~PXEtv), u nepri-
jateljskoj zemlji valjalo je vojnicima silom traiti ive. Osim plae (p.to&6~)
dobivao je vojnik op5krbninu ('to att'1jpOtOv) od prilike u istom iznosu. Plaa
je hopliUi u Ateni iznosila obino 2 obola na dan. Konjanik je dobivao po
1 drahmu. Plaenici su dobivali na mjesec po 20 drahama,- lohazi njihovi
dvostruko, a stratezi etverostruko.

III. POMORSTVO
(K l s t e 1', Die Nantik im Altertum, 1914. - K l s t e 1', Das antike Seewesen, Berlin
1923. - S c h m i d t, Die. Namen der attisehen Kriegsschiffe, Leipzig 1931. - K l s t e r,
Studien zur Geschichte des antiken Seewesens, Leipzig 1934. - D o e p e l, Die attische
Flotte im Peloponnesischen Kriege, Jena 1937. - Var !o, L' art nautique daus l' antiquite,
Paris 1S87. - J u l' i e n d e l a G r II v i e r tt, La marine des anciens, Paris 1879-1880.
- e o u i s s i n, Les institutions militaires et navales, PilriS.)

A. Homerovo doba
U. Brodovi se u Homerovim pjesmama jo ne upotrebljavaju za boj,
nego slue samo za prijevoz. Ali gradnja njihova pokazuje ve neku savre-
nost (sl. 8.). U kobilicu (~ 'tp61tt~) utaknuta su s obje strane u jednakim
razmacima zavinuta rebra (op6oxot) i obloena daskama (Ot 1t(V~'X.E~), koje
ine brodu bokove (korito). Rebra drze napeta odozgo poprijeko poloene
klupe veslake (tiX COlci, f). Na nosu (1tproP1/) i krmi t1tp6p.V1j) die se prednji
i stranji kraj visoko u vis, po emu se brod zove &;P.~tEA(001j (na obadva
uzvit kraja) ili op&6'X.p~tPO~ (visokorog). Vrhovi su krajevima ureeni osobitim
uresom (iX~AGtO'tf)V). Budui da je brod na oba kraja uzvit, zove se i 'X.opwYk
(uzvil); pridjev l01j (jednakih bokova,jednak.obok) tie se njegove ravno-
tee (to se ne naginje ni na jednu ni na drugu stranu); MooeAp.o<; znai,
da je na oba kraja "pokrit" (a inae otvoren); 1tOAO'X.A1/t~, da ima po rubu
svake strane mnogo palaca ili klinova (Xt 'X.A1jt8E~, d), na koje se natiu guve
od koe (tP01to(, 1/). a tl njih se zatiu vesla ('tri spe-rp.i, (X), dakle brod ..pun
palaca (vesala)". Budui da je na brodu obino 50-60 momaka, bit e broj
 III. POMOR&rVO 37

,'e3laa iznosio po prilici 50. Kad je brod od kopna dosta udaljen, pue li
povoljan vjetar (oopo:;), digne ~e jedrila (1(lt6~. Bl, koje dotle lei, na kono-
pima, koji idu s njegova vrha k nosu broda te se zovu "leta" (1tp6tOVOl, 2),
pa se u grlu (p.ea65p.'t), 7), koje se nalazi u poprenoj gredi, to u sredini
broda u visini veslakih klupa spaja oba njegova boka, uvrsti, a onda se
na kriu (s1tliptOv, ;6) digne jedro (lattov, A), koje dre dva za donje mu
krajeve privezana konopa (zatezi, 1t65e:;. 4), te se prema jakosti vjetra moe
nategnuti ili popustiti. Za okretanje jedra slue konopi (prne, omp:ll, 3),
to su privezani za oba kr3ja kria. Krmilo (1t1JMALQY, o) j.e veslo sa irokim
perom i s ruceljem (t&. oliJtcx, e). Mjesto sidra upotrebljava se teko kamenje
(s')'Jcxl), koje je probuena pa na konope (ta 1tpop.viJmcx) privezano. Ako se brod
ne upotrebljava, povue se na obalu, a orue njegovo (ta 01tACX) spravi se.

Sl. 8. Homerov brod (po Autenriethu)

B. Povijesno doba
n. R a t n i s u s e b r o d o v i za razliku od trgovakih i teretnih (to
:::i,OlOY, q ohti<;) gradili dugi i uski (Y. p.cxx.PCXt, Y. tCXxallXl), jer je kod njih
bilo vie stalo do toga, da budu brzi i okretni, negoli da moe u njih mnogo
stati. Budui da je brod sam imao sluiti kao oruje, nainio bi mu se na
nosu upravo nad vodom cvrst okovan kljun (IP.~OAOY), i uzelo bi se na nj
manje oruanika (01 e'ltt~citCXl) nego veslaa (Ol YIXUtlXl). U starije su se vrijeme
upotrebljavali otvoreni brodovi bez krova, koji su imali 50 vesala (~1tEYt't)
'l.OVtOPO<;), i oni su ostali pojedince II porabi i onda, kad su se Jjudinauili
"eslaku snagu pojaavati tim, da su uzimali vie redova ves1aa jedan
povrh drug-oga. Najobiniji ratni brod povijesnoga vremena, trovesJa (ili
38 GRKE STARINE

lada troveslarka, ~ tpt~V'l~). imao je tri takva reda. Dalji je napredak bio
u tom, da se za. sigurnost veslaa nainila drvena stijena (1tAoIC< x-xtci<pp-xx'tc<),
i da su brodovi dobili krov (palubu, tO ')(.c<tciMPW!J.C<).
76. O d 170 ves l a a sjedila su 62 najgornjega reda (Ot ~pc<vI't~H) na
osobitom hodniku izvan krova (~1tcipo8o~), 54 srednjega reda (Ol CO"(ltC(t)
na krovu, -a 54 najdonjega reda (Ot ~C()..C(!J.lt/Xt) ispod krova (sl. 9. na str. 39.).
Ali obino je veslala samo jedna treina veslaa, no u sva tri reda. Takt
je za veslanje davala frula i pokli (to y.EAeoa!J.C<). Zapovijedao je veslaima
u svakom redu po jedan pf!ntekontarh, a svima keleust ('lteAeo~~). Ako su
veslala samo dva reda veslaa. zvao se brod 8('ltpoto~, ako je veslao samo
jedan red, !J.0v6'ltpoto~. Za veslae su se u Ateni uzimali teti, a poslije i
meteci, ili su se naimali strani ljudi. Samo momad dvaju dravnih brodova,
koji su uvijek bili u slubi, a zvali su se ncipc(AO~ i ~C()../X!J.LYi/X, morala se
sastojati od gradana. Plaa je zajedno s opskrbom (att"fjpbtov) iznosila
izmedu 4 obola i l drahme.
T r i j e r a je bila po prilici 35 do 38 m duga i 5 m iroka, a imala
je dva jedrila, jedno veliko (lMO~ rU,,((),~) i manje prednje jedrilo (tatoc;
&'ltcittlO~). Oko jedara je bilo zabavljeno po prilici 20 mornara; osim toga je
bilo na njoj 10 vojnika (Ot sltt~cit/Xt) u hoplitskom oruju i 4 streljaa, tako
da je svih momaka (zajedno s ,veslaima) bilo oko 200. Budui da je rat-
nomu brodovlju svakako trebalo i vojske, koja bi se mogla iskrcati, ude-
sile bi se spore i slabo okretne trijere za prijevoz eta (/Xt atp/Xttwtl8ec;), a
kad!lto se i konjanitvo prevozilo na posebnim brodovima (v~e~ t1t1t/X"(Wj'ol),
koji su primali od prilike po ~O konja. Zapovjednik je trijeri lJio trijerarh
(tpt~pc<pxoc;), a pod njim -su bili krmilar ('lto~ep~"l~) i prorej (1tpwpe6c;).
Upravljalo se brodom na krmi dvama velikim veslima sa irokim perom.,
Od g. 330. gradila je Atena i tetrere, a od g. 325. i pentere (sa 4 i 5 re-
dova veslaa).
77. Za vrijeme peloponeskoga rata imala je Atena 300 trijera za
slubu izvan zemlje, a k tomu je dolazilo jo 100 izabranih, koje su se
uvale za sluaj navale na Pirej. Brodovi, koji nisu bili u slubi, stajali su
u Pireju u brodarnicama (ta veropl/X). Da budu brodovi sposobni za pIo..
vidbu, za to je bilo odgovorno vijee, koje je svake godine imalo nesposobne
brodove izluiti i postarati se za naknadu ( 27.). Ako bi se zakljuilo
izaslanje brodovlja (&1t6MOAO~), razdijelio bi se potrebni broj brodova
drijebom medu trijerarhe, da ih opreme ( 48.). Preuzimalo je gotove
trijere posebno povjerenstvo od 10 lanova (Ot &7tOatOAel~). Koji bi trijerarh
prvi predao brod, dobio bi od vijea zlatan vijenac.
78. I brodovlje je vozilo sa sobom veliku pratnju teretnih barka. Za
plovidbu hi se poredao ili brod do broda (S1tt fficihnoc;) ili brod za bro-
dom (brt xpul~). Za boj spreman uinio bi se brod tim, da bi se jedra
 Ill. POMORffi'VO 39

spustila i veliko jedrilo poloilo. Korito bi se konopima, pletivom, koama

i sl. od udaraca zatitilo, a na krovu bi se nainile stijene (1tapapp6tJ.atta)
za zatitu od neprijateljskih strijela. Znak za boj dala bi crvena zastava na
brodu zapovjednikovu. Tko bi se uzdao u hrabrost pomorskih vojnika, kao
Lakedemonjani, pokuao bi kvaiti (7tpOa~oA~), emu su sluile kvake (xelpe~
~t~hlpa9 i mostovi (&:1t6~a~pa). Atenjani su voljeli udarac kljunom (etJ.~oAiii,
a za takav udarac valjalo je najprije brod natrag povui zamaha. radi.

SI. 9. Odlomak relijefa satikom Irijerom

Vjeti su krmilari umjeli, izmaknuvi udarcu brzim provozom mimo ne-

prijateljskoga broda, njegova vesla polomiti ((3l'X.1tAOO~), dok su se s krova
sipale strijele i koplja. Tomu se nastojalo odoljeti jakim gredama (af
~7trot(8e~), koje su sa svake strane nosa koso naprijed upravljene imale
Mititi vesla, to su bila iza njih, i ujedno kod udarca kijunom razoriti gornji
dio neprijateljskoga broda. Pobjednik bi na obali podigao pobjedni spome-
nik, a pobijeeni bi neprijatelj kao iza kopnene bitke preko glasnika
zamolio za primirje, da se oni, koji su pali, mogu pokopati.
40 GROKE STARINE

IV. ODNOAJI MEU DRAVAMA

(Osim navedenih prirunika pod I i~p. jo ovu lileraturu : H i t z i ll', Altgriechlsche
Staatsverh age iiber Selb~lhilfe, Ziil ich l SOO. - 'S w o b o d a, Die griecb. Bunde unu der
moderne BundHsu.at, Prag 1916. - B u s o l t S wo b o d a, Griechiscbe Staatskunde II.
str. 1310., gdje je i oslala novija ,literatura. - Fr e e m a n, History of federal govern-
ment, London i Cambridge 1863. - F l' a n c o t t e, La Polis greeque, 1907. - M a s 8 a l' I,
Elementi di dirilIo internazionale neil' epos omerko, Pi~a 1933. - R a e, ivot starih Grka
str. 134. i d.)
79. Prvobitni seodno~aj meu opinama javljao kao nepovjerenje i
neprijate)j~ho. Pripadnik tue drave bio je meu graanima bei:'pravan.
Zatite mu nisu davali zakoni, nego je samo poboni obiaj gostinskoga
prava inio, da ~u ga milostivo trpjeli, Ali od osobnoga gostinstva razviJa
se s veim m( unarodnim saobraajem kao dravna uredba p r o k s e n i j a
('ltpO;sv[rx). Proksenom ('Itp6;EVO~) imenovala bi drava za poast graanina
tue drave i dala mu tim neka owbita prava. A zato bi on kao poasnu
dunost preuzeo bl igu za sve pripadnike ove drave, koji bi god u njegov
grad doli, kao i danas konzuli. Dravnim ugovorima, koji su se sklapali
na desetke godina, doputali su itavi gradovi svojim graanima meu
sobno neka prava. Takvi su se ugovori na kamenu ili tuu javno izlagali
tl opinama, kojih i:'U se ticali, a esto jo osim toga na posveenim mje-
stima, kao na pr. u Delfima i u Olimpiji. Plemena, koja su bila rasijana
po malim mjestima, inila su tako neki slab dravni sklop (tO 'X.ow6v). Tako
je bilo na pr. kod Tesalaca, Foana, Arkaana i t. d.
80. U bliem su odnoaju i n a s elj a (~ a'ltOlx[l2) stajala prema gradu, (

iz kojega su polekla l~ l.I.'Tjtp6'1tOAl~). Naselje bi se osnovalo, kad bi stranka, t

koja je u poliW'kim razmiricama propala, potraila novu domovinu, ali bi (
i grad sam od prevelikoga broja svojih graana izaslao jedan dio, da osnuje
naselje. Za ~avjl't bi se zapitali bogovi, ponajvie delfijsko proroite. Od-
lian bi graanin (otXtot'ij~) bio voa kod osnivanja i ureivanja nove opine,
i njegovo bi ime ostalo vjeno spojeno s imenom te opine: dapae poslije
~mrti iskazivale bi mu se boanske asti. Potovanje dravnih bogova, a
prije svega valru s ognjiMa Hestijina ponijeli bi naseljenici sa sobom iz
staroga grada, te je zajednitvo njihovo inilo Irajnu svezu izmeu obje
drave. Ali kod toga je naselje bilo politiki posve slobodno, samo ljubav
i potovanje zabranjivalo je razmirice. Slabija je bila sveza, ako su se na-
S
seljenicima pridruili ljudi iz drugih gradova ('ltOtXOt).
il
81. Posve su drugi poloaj imale atenske k I e ru h ij e (XAr,pOQXltX), t. j.
mjesta, koja su bila tl ratu osvojena, te su se u njima graani atenski na-
selili. Starim bi se stanovnicima oteo diozemlji~ta, kadto i itavo, pa na
dijelove (XAijpOl) podijelilo i siromanim atenskim graanima predalo. koji
su tako od teta postali zeugiti i bili sposobni za hoplitsku slubu. Oni sil
 IV. ODNOAJI MEU DRZAVAMA 4-1

ostali pripadnici svoga doma i file i zadrali sva svoja prava i dunosti
prema dravi, ali nisu smjeli naselja po volji ostaviti. Gdje je opina bila
vea, bila je posve onako ureena kao atenska, samo je vlast njezinih
oblasti bila ograniena na unutranju upravu, a suenje u znatnijim stva-
rima pridrano glavnomu gradu.
82. Pod .imenom a m fi k t i o n e i (o~ &fl.!f~'X.t60VE~, upravo tXfl.!pt'X.t[OY~<;.
t. j. okolni stanovnici) sklopila bi susjedna plemena oko zajednike sve-
tinje savez, koji im je nalagao dunost, da svaku povredu svetoga zemljista
ili svetih uredaba zajedniki osvete. Inae bi lanovi saveza sauvali pot-
punu slobodu i za bojeve meu sobom, samo se nijedan amfiktionski grad
nije smio razoriti ni kod podsade .odbiti od vode. Takvih je amfiktionija
bilo vie. Najznatniji je bio savez dvanaest plemena, kojemu je bila sredite
najprije svetinja Demetrina, a onda delfijski hram. U saveznu skuptinu, koja
je svoje staro ime DOACt[Ct zadrala i ti Delflma, slalo je svako od 12 ple-
mena. (Tesaljani, Perebljani, Magneani, Ftioani, Dolopljani, Maljani, Ete-
jani, Lokrani, Foani, Beoani, Dorani, Jonjani) po dva zastupnika (lEP0fl.V(/'
liOYE';). Uz njih je bilo i politikih zastupnika (1toACt"(6pCtt). Svake etvrte go-
dine slavile su se kao savezna svetkovina pitijske igre. Amfiktionijom se
zvala i bogoslovna zajednica jonskih drava, kojoj 'je svrha bilo potovanje
Apolona na Delu.
83. U velik s a vez, koji nije imao posebna imena, slo~ili su se Grci
poradi opasnosti, to im je prijetila od perzijske drave. Hegemonijase pre-
dala Lakedemonjanima, koji su ve bili na elu savezu peloponeskih dr-
iava. U saveznu skuptinu (ao'yopwv) na Istmu slali su svi rodoljubivi
(SOVOt) gradovi svoje zastupnike (1tp6~OOAOt). Vrhovno je zapovjednitvo nad
saveznom kopnenom vojskom i nad brodovljem pripadalo lakedemonskim
\ojskovoama, a svakomu je stajalo o boku ratno vijee (oOVOpWY) sa-
stavljeno od stratega pojedinih gradova. Poslije pobjede odluilo se, da ima
:oavez i dalje postojati, a za sredite odredila mu se Plateja. Ali je Pausa-
nijino vladanje saveznu skuptinu. sklonilo, te je vrhovno zapovjednitvo
predala Atenjanima i pod njihovim vodstvom osnovala poseban savez.
84. Lakedemonski sa vez, koji je odsada obuhvaao samo pe-
!oponeske drave osim Arga i Ahaje, organizirao se s vremenom sve stroe.
Saveznim je dravama ostala samostalnost (lXbtov0fl.[Ct), samo su morale
imati oligarhiki ustav. U svima gradovima. koji su savezu pristupili, po-
;,tavila se vlada od deset lanova (OE'X.CtOIXPX[Ct) pod nadzorom spartanskoga
h.armosla (&pfl.oatiJ~). Pravo ratovanja ostalo im je, ali za razmirice meu
tlanovima saveza osnov:aJi su se obraniki sudovi. U saveznom vijeu, koje
se sastajalo u Sparti pod predsjedanjem efora, imao je svaki grad svoj
613s. U njemu se odluivalo, koliko vojske valja da pojedini gradovi dadu
42 GROKE STARINE

za savezni rat. Pored domaih stratega zapovijedali su i ovim etama spar-

tanski zapovjednici (~'Ia.jOl, 62.).
85. Poseban p o m Qr s k i s a vez (grkih gradova na otocima, u Maloj
Aziji i na Helespontu) osnovao se pod vodstvom Atene za obranu grke
slobode od Perzijanaca. Neki su se savezni gradovi obvezali, da e davati
vojske i brodova, a najvie ih se od to~a otkupilo prinosom (rp6poc;). Ovi
su posljednji tim ponajvie izgubili samostalnost, a takvih je bivalo sve vie.
jer su neposluni, silom na savez prisiljeni gradovi redovno dolazili u takav
poloaj. Tako su se razlikovali samostalni i podloni saveznici (06(J-I-'A:XOl
a.ot6VO(J-Ol i o1t'ijXOOt). Savezna blagajna, kojom su upravljali atenski inovnici
CEAA1jvOta.I1(a.t) na Delu, postajala je tako sve vie atenskom dravnom bla-
gajnom, te se onda (g. 454.) u Atenu i. prenijela ( 43.). Prinose bi svake
pete godine o Velikim Panatenejama odredilo vijee za pet okruja, na
koja je savezno podruje bilo razdijeljeno (6 'Iwvtxoc; !p6po.;, 6 'EAA1jOn:Ovtto.;,
6 Bn:l 8pq.x1jc;, 6 Ka.ptxoc;, 6 Y1jOlWttXO'; !p.). Osim toga mogao se u nudi
traiti jo namet (en:t!popli). U gradove. koji svoga prinosa ne bi platili, poslali
bi se ovrhovoditelji (hA-ojEt.;), koji bi ih s pomou vojske prisilili na plaanje.
U sumnjivim sluajevima odluivali. su atenski sudovi. Uza sve to, to su
plaali prinos, traila se u potonje vrijeme od saveznika j vojska. Ustav je
u svima gradovima bio demokratski, ali su se njihove oblasti morale za-
kljucima atenske narodne skuptine pokoravati, u emu su ih nadziral i
zapovjednici atenske posade (rppo6plZpxot) ili inovnik, koji je bio upravo za
to izaslan (en:lOX01tOC;). Suenje je osim malinih stvari pripadalo atenskim
helijastirna. Nakon bitke kod Egospotama (g. 405.) savez se raspao.
86. Samo slab odraz prvoga bio je drugi atiki pomorski savez,
koji se osnovao g. 378./77., da bi slobodu i samostalnost Helena, koju je
kraljevski mir (g. 387.) zajamivao, titio od presezanja lakedemonskih.
Stalno savezno vijee (oovs8ptov) imalo je zastupati zajednike probitke sa-
veznika. prema Ateni, all je uistinu ostalo bez znaenja prema atenskoj
narodnoj skuptini, u koje je svagda bila konana odluka. Saveznici su
plaali prinose, koji se nisu vie zvali !p6pOl, nego Ol>YtIi~ElC;. Ali i sada su
Atenjani samostalnost saveznika svakako krnjili. Stoga je nastao savezniki
rat (357.--355.), koji je savez znatno oslabio, dok ga nije iza bitke kod
Heroneje (338.) posve nestalo.
 V. PRIVATNE STARINE 43

V. PRIVATNE STARINE
(B u e h h o l Z, Die homerischen Realien, Leipzig 1871-86. - H e r m a n n - B l il m m e r,
Lehrbueh der grieea Privata1tertiimer, 3. izd. Freiburg 1882. _.. H e l b i gt Dal! homeri8ebe
Epos aus den Denkmlilern erlautert, 2. izd. Leipzig 1887. oO M ii II er- B a u er, Die gde-
-

chisehen Privat- und Kriegsaltertiimer t 2. izd. Munehen 1893. - IM ii II e r, Handhueh der

..\Jtertumswi8sensehilfl IV 1, 2]. - Wo h l r a b - L a m e r, Die altklassische Welt, str. 123.
i d. - Poe r n i e e; Grieehisehe8 und rllmisehes Privatleben, 4. izd. Leipzig 1930 lG e r e k e-
~ o r d e n t Einleitung II, 1] - P i e a r dt La vie privee dans la Greee classique, Paris 1930. -
L a m e r. WOrlerbueh der Antike, 2. izd. Leipzig 19313 [K r On e r s, Taschenausgabe Ed. 96].
i l e n y - H e j z l ar, Reeke starotitnosti, dio VII. - R a e, i vot starih Grka. str. 245. i d.)

a) K u a
(N o a e k, Homerische Palaste, Leipzig 1903. - L u c k h ard. Privathaus im ptole-
mll.ischen und romischen Agypten,. Giessen 1914. - D i e I s, Antike Technik. tl. izd. Leipzig
1924, Kap. ll. - R i d e r, The Greek house, Cambridge 1916. 0- 1't i c h t e r, Ancient fur-
niture, Oxford 19l16.)

87. Boljarska.je kua u Homerovo doba obuhvaala vie

zgrada, koje su bile ograene zidom (Sp'ltlOV). Na dvokrilna vrata, pred
kojima se nalazilo predvrae (ltp6~opov) sa stupovima, a iza njih trijem
dvorini ((x'{~ooacx CXUA'ij<;) takoer sa stupovima, dolazilo se u dvorite (CXUA~).
U sredini je dvorita bio rtvenik Zeusa uvara kunoga (2EO<; Sp'ltEtO<;), a
sa svake strane sue za kola i orue, stanovi za sluinad i staje, pa bunar.
Ako je, kao kod Odiseja, gospodarstvo bilo preneseno na selo, tekli su uza
zid okolo naokolo trijemovi, dok je sredina dvorita bila ureena kao igra-
lite, gdje su se prosci mogli pae bacati diska i koplja. Preko dvorita bio
je ulaz u stan (Olil(1~, 06(-1-0<;). Kroz trijem kuni ili predvorje sa stupovima
(~r~ooaa oW(1~to<;, 1tp6~pov, 1tp6oo(-l-o<;) ulazilo se na dvokrilna vrata u muku
dvoranu (p.lapov, sl. 10.). Visoki su stupovi (4) drali krov, ispod kojega
su se nalazili otvori za svjetlost i za dim. Usred slupova stajalo je ognjite
(~axlip'Yj, latl'Yj), gdje je bilo odlicno mjesto za gospodare i njihove goste.
Stupovi su bili od drveta, a stajali su na kamenim podstavcima i imali
ljebove, u koje su se mogla prislanjati koplja (ooopo06xYj). Stijene su bile
okreene, u sjajnim boljarskim kuama obloene limom od tu~,pojedini
dijelovi ureeni i dragocjenim kovinama i vijencem od modroga staklenoga
slitka ('X.ocxvo<;). Rasvjetljivala je dvoranu vatra od suhoga trijea, koje je
gorjelo u erav,nicima ()..~(-I-1t't'ijPE<;), i vatra na ognjitu, Za rasvjetu su se
nadalje upotrebljavale zublje od lua (oatoE<;). Iz stranjega dijela megara
vodila su u palai Odisej evoj poviena vrata (opao&6p"lj) na uzak hodnik
(A<XOP"lj), na koji se moglo doi i pokrajnim vratima iz predvorja (7tp6~opov).
~a tom su hodniku bile kojekakve spremnice, lonice i t. d. Pojedine su
prostorije bile spojene uskim hodnicima (al plillE<;). U ovom je dijelu kue
bio i enski stan, slian mukoj dvorani, ali jednostavniji i tjenji, a okru-
44 GRKE STARINE

avale su ga gospodarske prostorije i lonice. Moda se u enski stan dolazilo

na vrata u stranjoj stijeni megara (30pllt (Ls"(lipoo). Drvene su stube vodile
u sobu sagraenu na ravnom krovu (U1tSp<jJov). U Homerovoj kui nalazila
se i kupaonica s kacom (~ &oli(LlY30c;), u kojoj bi se doljak okupao.
88. Gr ka k u a u pov ij e s no vrij e m e (sl. 11.) veoma je jedno-
stavno osnovana. Glavni joj je dio bio unutranje dvorite bez krova. Oko
njega bile su poredane druge prostorije. koje su od njega dobivale i svje-
tlost. S ulice su vrata(~ aOAatO~ 36pa 1) pod krovom (1tp630poy), koji je
esto bio poduprt stupovima, vodila u hodnik (A), u kojem se nalazila
soba vratareva (30poop6c;; 30poopaloY). S toga se hodnika dolazilo u dvorite
okrueno stupovima (1tapt-
OtOAtoV B), koji su podu-
pirali krovove trijemo-
vima (ta. npootep~), iza
kojih su se nalazile pro-
storije (Olx.Ot H, J) za
kunu potrebu, blagova-
onice, spavae sobe, spre-
mnice i t. d. U sredini
dvorita stajao je rtvenik
Zeusa uvara kunoga
(Zs!>c; p'X.alo~ 3). Svetinje
porodinih i plemenskih
bogova (3a?l natpepot) na-
lazile su se u prostori-
jama, to su bile u svezi
s trijemom (4, 5). Prema
ulazu bila je muka dvo-
rana (&Y13pooY Cl, pred
n p o A o M o I: kojom se nalazilo pred-
soblje (~ 1tpoOtIiC;, napa
Otli~. mxOtIi~). U njoJ je
stajalo kuno ognjite
(otia 6), na kojem se
nisu vise spremala jela,
nego je sluilo sakralnim
svrhama. Sa svake su
strane iz dvorane vodila
vrata u spavae sobe rodi-
telja i njihovih keri (31i.
Sl. 10. Nacrt merara u tvravi tirintskoj Aa(LOt D, E). U stranjoj
 V. PRIVATNE STARINE

su stijeni bila vrata (f1Ear-mAo, &6p~ 7) II

stranje prostorije (G) za sh.lkinje, koje su
tu pod nadzorom gospodarice radile. Sve
'eci je rasko uinio, te su se stale graditi li
posebne prostorije za reprezentaciju, koje G (j- o
bi se oko drugoga dvorita nanizale i zvale 7

mukim stanom (~. cXv3pooVltt,), dok bi se 60

pravi porodini stan zvao '(uVat"-OOVltl'. Samo D e E
se po sebi razumije, da su i u starije, jedno-
n
5
stavnije vrijeme samo kue najbogatijih ~
B
graana bile posve onako. ureene, kako
je reeno, ponajvie se jamano valjalo ~
kojekako stegnuti, a siromaniji su ljudi
H B H
svagda morali biti zadovoljni i najmljenim
stanom.
89. p o k u s t v o nam je ponajvie
poznato po slikama i plastikim radnjama.
H H J .T
Za sjedenje je sluio &povoc;, stolac s na-
slonom za lea i ruke i s podnojem (6
i}pijvuc;), koje je moglo biti na njemu pri- ::i/. IL Nacrt grke kue
vreno, zatim 'XAlaf16" 'X.Atab'j, 'X.AlV'rijp, stolac
s naslonom za lea, pa 3[lPpo<;, nizak stolac bez naslona (sl. 12.). L e a lo
se na stalnom krevetu (7tU'XlVOV AX0<;) bez naslona, preko kojega su bili na-
tegnuti p o t p r u z i, pa na prenoljivim odrima (t~ 3sf1vla), koji bi se na-
mjestili za goste, a imaju se pomiljati kao produeni o[lPPOt. Takoer su
se upotrebljavale klupe ili divani ('XA[Y1j). Blazine i jastuci nisu bili poznali.
Po stolcima i krevetima prostrli bi se prostirai (ti ?fJ'(SIX, Ol ta1t1jts<;) i
krzna (tO: 'Xoosa). Kao pokriva sluila je XAIXI\l~. Stolovi (tpa7tsCIXt sl. 13)
bili su maleni i zgodni za prenoenje, jer bi se pred svakoga gosta postavio
(t'Xv6stv) poseban sto. Kad su poslije jeli leeke, bili su stolovi jedva tako
visoki kao 'XA[V1). Za uvanje odijela i svakakva orua sluili su vei ili
manji sanduci i o r m a ri (~ X1)A6c;, ~ CfOOpllXf16<;). P o s u d a nam je dost.a
poznato iz grobova. Glavne tvornice zemljana posuda bile su II Ateni i u
d

~ ~
-1~1~~
e e h G
~
f b
~1. ) 2. Grki stolci
46 GRKE STARINE

Korintu, otkuda: se roba izvozila

u luke i po kopnu. Osobit je ures
zemljanomu posuu podavalo sli-
kanje. Kao najglavnije vrste toga
slikanja razlikuju se tehnika sa
b e
crnim figurama, gdje su figure
Sl. lS. Grki stolovi naslikane crnom bojom pa u
glinu ueene, i tehnika s crvenim
figurama, koja je prvu istisla, gdje su figure naslikane
(sl. a.) u crvenkastoj boji gline na crnom polju.
Meu posuem za spremanje tekuina i ita po
veliini je na prvom mjestu bio 1t[~~. To je bio
velik zemljan sud bez nogu s ravnim dnom ili ozdo
iljast, te se mogao prisloniti ili zakopati. U takom je
sudu stanovao Diogen. Amfora (litt~op6C;, sl. 15., br.
20-23) dobila je ime od dviju ruica, za koje ~e
drala, kad se nosila. Krazi za noenje vode(~ UOp[iX,
~ XaA1tt<:;, sl. 15., br. 16} imali su jo treu ruicu
Sl. 14. Grka vua

Q:U~'\7Q~

\1 .
~'tl),' "tJ~" tJ ~
RB"-" J1l(j~
r

fl-. 8(jv~u" "/

Sl. 16. Razlini oblici grkoga posua
 V. PRIVATNE STARINE 47

usred trbuha, koja je .imala oblak~ati postupanje s posudom, kad bi se kod

crpanja zagnjurila u vodu pa napunjena digla na glavu. Ulje, to su ene
trebale za kienje, dralo se u boicama s tankim Hatom (~ A~XU,')oOC;;, sl. 15.,
br. 33). Vrevi mjeaonici (xp1jtijpsc;;, sJ. 15., br. 24) od kovine ili gline bili
su trbuati sudovi sa irokim vratom i ruicama. Za crpanje iz mjeaonika i
nalijevauje u ae sluila je olvoxo1j (sl. 15., br. 26-31). Slian je oblik
imala posuda YI 1tpOXOUC;;, iz koje se lijevala voda za pranje preko ruku u
zdjelu (6 A~1jc;;). Za crpanje i za pie upotrebljavala se XOt6A1j (zdjelica,
sl. 15., br. 4-7), pa x6<X,')ooc;;' (zdjelica s visokom ruicom, sl. 15., br. 10,
13, H). Za ae poznato nam je mnogo imena. koja je teko sloiti
s odreenim oblicima ('~O OS1t<Xc;;, tO aAslooII, ~ !fil<i.I.1j, sl. 15., br. 1, 2; fi
n6'foc;;, sl. 15., br. 6; ~ X6Al~, sl. 15., br. 8; 6 XCXv,')o<XPoc;;, sl. 15., br. 12;
tO 'X(XPX~OlOV). Rogovi (tO xSp'Xc;;, tO PUtov), koji su se nazivali po glavama
ivotinjskima ASq;<X<;, L1t1tOC;;, imali su olvor u glavi ivotinjskoj, iz kojega bi
briznuo brizak vina, a pilac bi ga imao ustima uhvatili. Velik je sud za
kuhanje, a uz to za ures pa za rtve bio tronog (tp[1touc;;), kotao na tri noge.

b) Od~jelo

(S t u d n i c z k a, Beilrll.ge zur Geschichte der allgriech. Tracht, Wien 1886. -

M ii II e r, Quaestiones vestiariae, Gottlngen 1890. - A ID e I u n g. Die Gewandung der
Griechen und Romer. Leipzig 1903. - B u s c h o r, Beitrage zur Geschichte der Textil-
kunst, Munchen 1912. - B i e b e r, Griechische Kleidung, Berlin u. Leipzig 1928. - B i e b er,
Entwicklungsgeschichte der griech. Tracht von der vorgriechischen Zeit bis zur romischen
Kaiserzeit, Berlin 1934. - F i n k - Web e r, Beitrage zur Trachtengeschichte Griechen-
lands, Wurzburg 1939. - H e u z e y, Histoire du coslume antique, Paris 1922.)
90. U H O m e r o v o vrij e m e oblaili su mukarci ivenu platnenu ko-
ulju (XltOOV) bez rukava ili s kratkim rukavima, koja je dopirala do ko-
ljena, a u sveanim zgodama do nogu. Jonjani su voljeli dugi hiton ('I<i.ovs-;
ZAxSX[tCt>vs.;). Kod posla ili u boju ovjek bi se po koulji opasao. Ako bi
je svukao, kao na pr. kod rvanja, opasao bi pregau (tO CW!L'X). Izvan kue
doao bi k tomu vunen plat (XA<XLV<X), duguljast etverouglast gunj, koji bi
se jednostruko ili dvostruko (~ Ol1tA'ij, ~ Ol1tA'Xe) oko lea ogrnuo tako, da
bi mu se krajevi preko ramena naprijed spustili. Kopom ('ltOp1tlj, 1tSpov1j)
mogle su se obje polovine na prsima skop3ti. Mjesto plata nosili su kra-
ljevi kao sveano odijelo platneni ~apo; (t6), u koji bi se itavo tijelo za-
matalo. ensko odijelo (s<Xvoc;;, 1t1tAOC;;, to ~apoc;;) bilo je etverouglast komad
tkanine, ponajvie od vune, koji se oblaio tako, da bi se ispod jednoga
pazuha. omotao oko tijela pa na ramenima svezao. Ispod drugoga pazuha
skopale bi se obadvije strane odijela kopama. Odijelo je bilo dulje od
ijela te se odozgo moglo prebaciti, tako da je prevjesak visio preko gor-
njega tijela. Po odijelu se opasivao pojas (CooV1j) i inio njedra (X6A'ltO';),
koja su se mogla upotrebljavati kao dep. Izlazei iz kue metnula bi ena
48 GRKE STARINE

jo rubac ('to 'l'.PYJO!L\lOY, 'tO ~ViA0!L!L~, tO dA01tCPOY)

oko glave i gornjega tijela. Na nogama su izvan kue
mukarci i ene nosiie sandale (t~ 1tOlACl). Glava se
obino nije pokrivala, samo kod duljega boravka
izvan kue metala se na glavu kapa kona (XO\l7j)
ili pustena (1tlAO~). Kosa se nosila rasputena. Tro-
janci su je moda pleli, to je prije perzijskih ratova
i u Grkoj dugo vremena bilo u obiaju. ene su
glavu kitile mreastom kapom (XXp6rpCXAO~) i dija-
demom (~ otrpa\l7j, ~ a!L1tOe). I inae su ene nosile
bogat nakit od zlata, kao ogrlice (OP!L'll), kope (CXt
EAlX~~, xaAoX5~), naunice (r~ EP!L!X't~I.

91. U povijesno vrijeme bio je kao muko

odijelo openo uporabi hiton, ponajvie od vune,
a bio je kratak ili dug (.ionski), na ramenima sa-
iven ili nesaiven, tako da se morao islom skopati.
Sl. 16. Hef~sl u eksomidi Obrlnici su ga nosili tako, da je samo na lijevom
ramenu bio svezan, a desna je ruka bila slobodna j
takova se nonja zvala ~ ~ll)!L(~ (sl. 16.). Sada su se ljudi po hitonu opa-
sivaJi, a sam hilon ispod pojasa povlaili u vis, te su nastajala njedra
('il.6A1tO~), koja su sluila kao dep. Mjesto hlene nosio se kratak jahaki plat
(~ XAcx!L6~), koji je pripadao nonji vojnika i efeba, pa lpt.i'tl~\I. Hlamida je
bila ovalan komad tkanine, koji bi se oko lijevoga ramena omotao, a na
desnom skopao kopom, tako da su se oba okrajka
na desnoj strani sputala (sl. 17.). 'J!L~'tlO\l je bio orl
meke tkanine i pravokutna oblika, a zamotavalo se
njim ilavo tijelo. Najprije bi se jedan njegov okrajak
odostrag preko lijevoga ramena povukao, a pod
lijevim pazuhom uhvatio, a onda bi se odijelo tako,
da bi itava lea pokrivalo, oko desne strane na-
prijed povuklo ili ispod desnoga pazuha ili tako,
da bi desno rame i desna ruka takoer bila pokri-
vena, te bi samo aka ostala slobodna. Napokon bi
odijelo pokrilo tijelo i sprijeda, a dralo bi se tim,
lo bi se preko lijevoga ramena prebacilo, tako da
bi slobodni okrajak visio preko lea. Po tom, kako
se l!L~tlOY nosio, poznavao se fini ukus (sl. 18.).
Kao ensko odij elo uzdrao se Homerov
1t1tAO~, koji se nije io, te se na jednoj strani morao
skopavati. U Ateni se io do pojasa ili do ruku,
SJ. 17. Hiton, blamiua,
SeSir, Stap tako da je bio slian hitonu, a i zvao se hiton.
 V. PRIVATNE STARINE 49

Odozgo se odijelo dvjema rasporima s.a strQne dijelilo na prednji i stranji

dio, jedan i drugi poprilici dvaput toliko dug, koliko je trebnIo za pokrivanje
gornjega tijela, tako da se suviak mogao prebaciti te je inio prevjesak.
Onda bi se oba dijela na ramenima svezala,
a prevjesak bi ostao sputen ili bi se i preko
njega opasao' pojas (sl. 19.). Napokon bi se
donji uio odijela ispod pojasa povukao uvis,
te su ispod prevjeska nastala njedra ('lt6A1tO~:
sl. 20., koja prikazuje jednu od est Karija-
tida, nosilica krova na hramu Erehtejevu na
Akropoli atenskoj). Osim toga nosili su se i
hiloni s rukavima. Izvan kue nosile su ene
jo ogrta l tO 1tPl~A1jIJ.(l, ~ &p.1tXO\lYj), koji se

l
\I
\I
'I
.. iI \'

~l. 18. Sofoklo u himaliju Sl. 19. Ohlaenje hitona Sl. 20. Karijatida

oblaio kao i lp.itLO\I. K tomu je mogao dolaziti jo rubac za glavu ili koprena.
Boja platnenoga ili vunenoga mukoga odijela poslije perzijskih ratova bila je
obino bijela, a ene su nosile i areno odijelo j osobito su voljele rubove i
pruge od drukije boje. Tamne je boje bilo alobno odijelo i odijelo zanatnika.
Dr. A. Musi: Grke i rimske starine 4
50 GRKE STARINE

92; N a n o ga m a su se nosile sandale (tlX t>1to8ijIJlXtCX, tlX acivooAcx) s

manje ili vie prepletenim remenjem, .onda cipele, koje su pokrivaleitavo
stopalo; pa izme (exl 6y8po(J-l8a~), koje su nosili seljaci i lovci. Kod kue su
ljudi bili bosi.
Nag l a.v i se na putu ili kod trajnoga posla izvan kue nosila ~Ye-tj
od koe (sl: 21. a) ili 1ttAo~ (sl. 21. b, c), pustena kapa s uskim obodom, koju
su nosili mornari ili zanatnici, stoga se obino s njom slikaju Odisej,
Haron, Hefest, onda tako .zvanafrigijska kapa (sl. 21. d, e). koju na slikama
imadu Trojanci, a osobito Paris, pa miXoo~, nizak eir sa irokim obodom,
koji su nosili efebi, a obino se s njim slika Hermes (sl. 21. f, g, h).

K o s u su djeca nosila dugu i istom efebi bi je odrezali i kojemu bogu

posvetili. Atiki se graanin nije iao do koe (tako su radili robovi), nego
je kosu iao samo do neke mjere, a Spartanci su je putali i osobito
za boj brino kitili. NasJjedova6 spartamkih obiaja oponaali su ih i u tome.
B r a d u je Grk veoma brino njegovao. U starije su se vrijeme brci
brijali, poslije je bila u obiaju puna brada, koju je brija (?l.ot>pa6~) iao
i redio. Od AJek~andra izala je puna brada posve iz obiaja.

c) B rak
(8 t i e o t t i, Zu griechiHben Hochzeiu:gebrllucben [Festscbr. f. Benndorf, Wien 1898].
- 8 a ID t e r, Familienfeste der Grietben und Romer, Berlin 1901. - B r ii e k n er, Atbe-
niscbe Hochzeitegestbenke, Alb. Mitt. xxxn (1907) - B l ii ID n e r, Zu den griech. Hoch-
zeitsgebrll.uchen (Festgabe f. G. Meyer v. Knonau) Zurich 1913. - N aw r a t b, De Grae-
corum ritibus nuptialihus evaseulis demoDstrandis, Liegnitz 1914, - E r d m a n n, Die Ehe
im alten Griechenland, Miinchen 1934,)
93. Ve u H o m e r o vod o b a imao je Grk samo jednu zakonitu enu,
ako su nezakrnita' djfCa (~630l) robinja esto odrastala u kui Homerova
 V. :PIUVAT.N,E'; $TaRINE

bO,ljara zaj.ednQ ,.sa, ~onitima. (jV~qt~:u). Dj~vOjka.$~ prosila: s' boea:ti$ da-
rovjmJl, (~psLOr.a. ~a811~);uemu se ogieda prastariobiaj,' pOikojetn se
.~enakupovala (isp. &A!paOt~oLcx),ali $amo naQko, jer, bi ena miraz. (kf)ji
se zvao takoer a8vcx) sa $obom donijeJa~ Opremu>je imala'sp.remiti dje-
vojka .sama; -1 djeveri, k-oji' bi jEt iza -gozbe uz pjevanje svadbene pjesme
(op.6YcxtO.;) u ku)l muevJju vodili, dobili bi haljine,. to ih je ona tkala. U
kui se ena (!LV1lO'rij ili 'Xoopo8(Yj c..oxo.;) veoma potovala, njezin je stolac
(~p6\1o~) stajao do muevljeg~, ona je zapovijedala slukinjama u unutranjem
dijelu (~ !L0xcji) kue i u gornjem katu.
U povij esno vrijeme sklopio bi se prije enidbe ugovor (~snoYjOt.;),
bez kojega drava brak nije priznavala kao, valjan. enidbeni bi ugovor
uinili oci mladenaca, a kod toga bi se odredio i miraz. Za vjenanje se
rado birao mjesec fCX!LYjAttlW (sijeanj) i vrijeme oko utapa. Prije vjenanja
prinijele bi se enidbene rtve (til 1tP0'l'IX!LtCX) enidbenim bogovima (~Ol
1'1!L~AtOt: Zao.; TSAeto.;, ~Hpcx Z0'l'llX. "Apta!Lt~, 'A!ppo8LtYj OOpCXVLlX, nat,'h/), 'Eptvoa.;).
Na sam bi se vjenani dan mladoenja i nevjesta okupali u vodi, koju bi
djeaci i djevojke od roda uz osobite sveanosti donijeli iz posveena vrela
(u Ateni iz vrela KIXAAtppoll). Onda bi se slavila svadba u kui nevjestinoj.
Kod nje bi i ene sjedile za posebnim stolovima, dok im inae u muka-
rakim drutvima nije' bilo mjesta. Naveer bi se nevjesta uz svjetlost
zubalja sveano vodila kui. Ona bi sjedila na kolima izmeu mladoenje
i djevera (1tCXpIXY0!L!ptO';), a roaci i prijatelji ili bi za kolima pjevajui svad-
benu pjesmu (0rWJC1tO';), meu njima i mati nevjestina nosei ugarak s ognjita
roditeljske kue, da njim zapali vatru na ognjitu nove kue. Na vratima
bi povorku doeka,la mati mladoenjina, a nevjestu bi slatkiima ('X.t1tCX-
):oo!LCXta.) obasuli. Potonjih bi se dana slali mladencima svadbeni darovi.
Poslije je mu imao jo dunost, da enu upie u fratriju, kojoj je sam
pripadao, s im je bila u svezi rtva i sveana gozba.

d) Odgoj djece
(V og t, Der antike Sport. S~ine Geschichte und Technik, Miinchen 1933. - P o p e,
Die Gymnastik bei Homer und ihre grundlegende Bedeutung fUr die Gestaltung der spateren
6ymnastik, Rostock 1936. - G i g a r d, L' education athenienne, 2. izd. Paris 1891. -
B e r g er Mo U s s a t, Textes sportifs de l' antiquite, Paris 1927~ - J e a n m a i re, Conroi
et Conretes. Essai sur l' education spartiate, Lillt' 193~. - G a r d i n e r, Greek athletic-
e
sports and fetltivals, Londres 1910. - Fr e m a n, Schools of Hellas, 2. izd. 1912. -
B II t l e r, Sport in classic times, London 1930. - Benedetti Brunelli, L' educazione in
Grecia, Firenze 1939.)
90{.. Kad bi se rodio sin, dovratnici bi se kuni obavili maslinovim
p-anicama, a kad bi se rodila ki, vunenim vrpcama. Otac bi odluio, ima
ti se dijete odgojiti ili izloiti. Ako bi odluio, da se ima odgojiti, predalo
bi se 5. dan pod za'titu kunih bogova tim, to bi se sveano oko ognjita

 GRKE STARINE

nosilo (ta &P.1t~p6p.llX). Ime bi dijete dobilo 10. dan (ta jBVi{}Atot). Najstariji
je sin obino dobio Ime sqadje~.. a ...D.Q:j.starija ki ime svoje babe. O
prvim Apaturijama ( 112.) zabiljeilo bi mu se ime u fratrijskom popisu.
Dok bi djevojka odrastala u kui pod nadzorom matere i dadilje (~ tpo/f6,),
povjerio bi se djeak naskoro kojemu starijemu robu (1tlXlalXj(J)j6,). te bi od
7. godine polazio kolu.
M u z i k i o d g o j obuhvaao je itavo duevno obrazovanje, u koje
se brojila i pouka u glazbi. itati i pisati ('ta 'l'pcXP.p.lXtlX) pa raunati (AO'l'(-
CS03tXl) uio je djeaka uitelj ('l'ptXP.P.(XtlOrij,). Kao uzorci za pisanje upo-
trebljavale su se mudre reenice (jVWp.lXl), koje su se uzimale iz pjesama
elegikih pjesnika i Hesiodovih. Kod izbora se gledalo na obrazovanje zna-
aja.Uope se u kolskoj pouci nije toliko radilo o tom, da se stee znanje,
koliko da se postigne sbpo3p.[(X i s~(XPP.OO'dlX itavoga ivota. Istu je svrhu
imala pouka u pjevanju i glazbi, koju je
podavao 'ltt3(xplcrrijC;. Obino glazbalo bila je
jednostavna lira (sl. 22.), dok se pouka u
sviranju na teim glazbalima ~ 'ltt3cip<x (sl.
23.) i ~ rp6pp.l'(e preputala virtuozima. I u
frulanju, koje se obinn izvodilo na dvije
frule (lX6AO(), pouavale su ponajvie fru-
Sl. 22. Lira SI. 28. Kitara laice (O~A7jtp[asc;), koje su se frulanjem
bavile kao zanatom. Najstarije sopilo, orgu-
ljice pastirske (~ a6pl'l'e), nije se moglo upotrebljavati za umjetniko sviranje,
kao ni truba (~ aciA1tl'l'e). - Poslije perzijskih ratova rairio se znatno opseg
predmeta za pouku (texvcxl). U aritmetici, geometriji, retorici, taktici i t. d.
pouavali su najprije sofisti za veliku nagradu. K tomu su dolazila pre-
davanja filozofa, koja su se drala u gimnazijama, premda su gimnazije
prvobitno bile odreene za tjelesne vjebe. U Ateni su za vrijeme cvjetanja
bile tri gimnazije: ~ 'AMa~p.elcx, 'to A6'ltSLOV, to Kov6olXpjSC;.
90. S muzikim tekao je usporedo i tj e l e s n i o d il' oj. Tjelesne su se
vjebe djeake izvodile upalestri (1tCXAcx[OtpCX, rvalite), kojom je upravljao
1tCXlaOtp[~7jc;. Pet glavnih vjebi, koje su se"'kao natjeajne vjebe zvale mt-
cx3AOv (peterostruka borba), bilo je ovo: tranje (apo 1.1OC;), rvanje ('ltcXA7j),
skakanje (tO aAp.cx), bacanje diska {o [O'l!.oc;) i sulice (&'ltovtlop.6,). Vjebe su
djeaci izvodili goli. Tijelo bi se natrio uljem, a poslije vjebe oistilo stru-
gaem (~ atASjj[c;). Kod tranja se radilo ili o brzini ili o ustrajnosti; kao
vjeba za rat sluilo je tranje u oruju. Kod skakanja drale bi se u ruci
bui ce (ot <XArijpsc;). Za borce po zanatu dolazilo je k tomu jo akanje
(1tt)jp.~), koje su slobodni Grci prezirali. Saka bi omotao ruku remenjem
(O( LP.o:iV'tSC;, caestus), po kojem bi bila namjetena ptica od mjedi i olova.
akanje spojeno s rvanjem zvalo se 1tlX'(ltpo:itLOV.
 V. PRIVATNE STARINE 53

Usavraivali su se voo u palestri uvjebani mladiiu. gimnazlJama.

Ti su se zavodi od jednostavnih uredaba razvili do najveega opsega i sjaja.
Tu je bilo mjesta za razline vjebe, soba za natiranje tijela uljem i ku-
paonica. Cesto je k njima pripadao i stadij s gledalitem. Uz trijemove,koji
su gimnaziju okruavali, prislanjale su Se polukrune sjenice sa sjedalima
(exedrae), u kojima su filozofi i retori predavali. Gimnazije su bile dravne
uredbe. U Ateni su se u njima obrazovali efebi. Vjebama su upravljali
10(,1.wxO'tCXl.
96. Odgoj mladei bio je II najvie grkih gradova privatna stvar,
samo u Sparti i na Kreti brinula se za nj drava. Kod r.oenja djeteta
odluile bi u S p a r t i starjeine filske, ima li se odgojiti ili izloiti. Sa sedmom
bi se godinom spartanski djeak oteo porodici i primio u vojniki ureene.
odjele muke mladei (~o5cxt i LACXt). Osim obinih vjebi palestarskih stalo
je bilo Spartancima do toga, da se djeaci uvjebaju u plesanju u oruju
(1tt>pplX1/). I glazba, osobito zborno pjevanje, pripadala je meu propisane
predmete. itav je odgoj nadzirao 1tcxtliovo\L0';. Na elu pojedinih odjela bili
su najvrsniji mladii od 20 godina ttpcxvec;).
e) Svakidanji ivot
(S t o ll, Bilder aus dem altgriechischen Leben, 2. izd. Leipzig 1875. - G u h l-
K o n e r - E n g e l m a n n. Leben der Griechen u. Romer, str. 439.-464. - M ii II e r, Grie-
chische Privataltertumer, lItr. 118.-140. - B i l a b e l, Antike Kiiche, 1927. - e a l' l i e,
::icenes de la vie grecque, Paris 1935.)
97. Homerovi su junaci ivjeli od ita (6 aito.;) i mesa (tO xpcxc;).
lilo, i to jeam ('ta ~)..rpttcx) i penica (ta &A5[CXtcx), mljelo se krupno, pa se
od takvoga brana pekao kruh. Meso od domaih ivotinja, goveda, ovaca,
koza, svinja, peklo se na ranju. M~sosjea (licxt'tp6.;) rasjekao bi ga na male
Komade, a robovi i glasnici razdijelili bi ga gostima, koji su na stolcima
za malim stolovima sjedili. Svaki bi dobio prilian komad (licxL; e[iJ"f)). K tomu
bi kljuarica dala kruha u kotaricama. Prije i poslije ruka prali bi gosti
ruke, to nije bivalo samo istoe radi, jer se jelo prstima, nego je to
zahtijeva.la religiozna dunost. Glavni je ruak (liei:1tVov) bio o podne, k tomu
le dolazio zajutrak (~ptO'tov) i veera (li6p1tov). Kod sveanih zgoda spremale
su se velike gozbe (el)..!X1t[V1j), na pr. kod svadbe (ra(,l.O'), kod pokopa (tarpo,)
i kod etve ('ta a-a)..6c7tcx), i na njih bi kralj pozvao geronte. Za pcxvo, prinio
hi svaki uesnik svoj prinos. Vino se u mjeiaonicima mijealo s vodom, a
<lnda bi ga vinotoa (olvoX6o~) vrem crpao pa nadesno toio u ae. Kad
- i se god mjeaonik napunio, izlio bi se naljev bogovima, a i ruak bi se
'STrio s naljevom (A.ot~~, c:J1to\lliij). Goste je zabavljalo pjevanje pjeyaevo i
p esanje mladia.
98. U povijesno vrijeme bio je ivot kod Dorana najvie
t:.deen po pravilima. U Lakedemonu se najdulje odrao obiaj zajednikoga
 rutanja, tako zvanih sisitija ili fiditija(tci" doGoittc6'; IplOL'tt~). Sparlanac bi
ruao u dJ.olQbro poprilici 15 dtugov:a, koji' :hi ;zajedniki' jaia 'priba~vili ili
zanjihprinos6 dali. Glavno je jeto bila ama juha, t. j~ 'u krvi kuhanI)
svinjsko m&so zakiseljeno i osoljeno. Djeake su. oci u2imali k sisitijiuna, a
poslije su oni jeli- zajedno-' II :svojoj Mti.V:elik dio <lana.t:i'dio';seliatj4}-
lesne i vojne 'vjebe pa: :na ispunjavanje ttaanskih dunosti; I na' lov se
troilo mnogo vremena, jer' ,se :Iovi\jelesnog-a" otvrivanja radi veoriia cijenio,
K tomu se mnogo njegovala drutvenost, za koju je bilo posebnih'SQstaja-
liMa P.roXClt).
99. A t e n s k i bi graanin ujutro pojeo jednostavan zajutrak, koji se
zvao 'to hpattarux, jer se pecivo umakalo u suho vino (&XpCl'tOt;), a onda bi
poao na evoj posao. Ako ba ne bi imao posla, poao bi u to doba u
gimnaziju ili k prijat~ljima. I u brijanicu bi se polo u to doba. gdje su
se mogli na~i znanci i uti novosti. Drugi odsjek dana, poprilici od 9 do
12 sati (upl &ropa.v 1tA~30~ClV), upotrijebio bi s'e za polazak na' trg. Tu
bi se kupilo, to' bi trebalo za ruak, i izvrili poslovi.' Oko podne polo
bi se k doruku (aptatov), koji je bio obilniji od zajutarka, a inae prema
obiaju i imetku razlian. Prosti bi se ovjek zadovoljio smokvama i kruhom
s lukom kao hranom za itav dan. Glavna je hrana siromanijih ljudi bila
tJ.ciCCl, tijesto, koje bi se posuilo pa za jelo nakvasilo. Peeni kruh od pe-
nina brana zvao se aptot;. ,Poslije podne biljudi ponajvie ostali kod kue.
Onda bi se prije ruka toplo okupali kod kue ili u javnom kupalitu.
Ruku (tb Ot1tVov) bilo je vrijeme oko zalaska sunca. Jela, kao kuhano i
peeno meso, ribe, povre, 'sir, voe, zvala su se (Sljlov, t. j. prismok uz.
kruh; U vino se metao med ili mirodije pa, da bi se bolje dralo, smol~
a i morska voda. Vino se hladilo snijegom. .
100. Kod ruka bi gospodar i gosti leali po dvojica na jednoj klupi
(u(VYj). ene i djeca sjedila bi na stolicama, ali se to dogaaJorijetko
( 93.). Ka gozbi, uz koju bi se nadovezala pijanka (a0tJ.1tOOtOv), mogao je
svaki gost dovesti jo jednoga nepozvana gosta (o ~XA1jtOt;, ~ oxta). Gosti
bi skinuvi sandale ioprav!li noge legli oVjenani u odreenom redu na
klupe. Onda bi se dala voda ~a pranje ruku. Jelo se prstima, ali su se
malo po malo stale upotrebljavati i lice, mjesto kojih se inae upotre-
bljavala kor,a od kruha. Poslije jela izlio bi se srak vinadobtomu demonu
(&rClWt; OClL/Ul>V, 138.). S pjevanjem peanapoelabi se2atim zaslada
(.atYtPClt tpa1tC/X~) i pie (~ 1toov;), za koje bi se 'gosti mirisavim uljem po-
mazali i vijence oko glave i prsa ovili. -Kako se Unll vino mije~ati s vodom
i kolike 'imadu' biti ae, odredio bi upravit~lj st~la; (l'SQ{ittoalClpXOt;,' ~Clau.e61;,
apxrov). On bi odreivao i to, kako e se gosti zabavljati"hoe.li sluat~
frula!licei gledati lakrdijae, !lto ih je gospodar I.najmio, ho:te 'Ii, pjevati .
pjesme(tm6A~Cl) ili pogaati zagone\ke ili Odgovarati: nlt aljiva pitanja ilJr
 V. PRIVATNE STARINE

igrati se kakve igre. Osobito se voljela igra, koja se zvala x6't'ttX~o<;, kod
koje je taljalo ostatak vina iz ae baciti tako, da se pogodila i smaHa
mjedena ploa, koja je na stalku bila u ravnote~i. esto bi drutvo uz
sjaj zUbalja i. svirku frula krenulo po gradu (xlil!10~' 'ltCl>!1riCELY) pa nepozvano
zalazilo u kUu, gdje bi kakvo veselo drutvo bilo jo na okupa.

f) Pokop
(a II h 1- Ko n er E n g e'l m a n n, Leben der Grieehen u. ROmer, str. 477.-484. -
Mil II er, Grieehisehe PrivatalterUlmer, str. 211.-227. - P o u l s e n, Die Dipylongrllber,
Leipzig 1905. - S a m t er, Geburt, Hoehzeit und Tod, Leipzig u. Berlin 1911.)
101. P O k O P se brojio medu najsvetije dunosti, i tko bi tu duno.st
zanemario, ogrije!lio bi se i o bogove i o mrtvaca, kojemu je nepokopanu
valjalo bez pokoja lutati pred Hadom. Prokletstvo bi stiglo onoga, tko bi
naao tijelo i nepoznata ovjeka, pa ga ne bi pokopao, ali je dostajalo u
nudi kao simbol pokopa samo nekoliko aka zemlje posuti po mrtvom
tijelu. U H o m e r o vod o b a mrtvac bi .se okupao i pomaz'ao pa u plat-
nene tkanine zavio i metnuo na odar. S izlaganjem mrtvaca bilo je u svez i
nluicanje. alosnici bi glavu i odijelo posuli pepelom, upati kosu i uda-
rali se u prsa. Nakon vie dana, u koje se naricanje ponavljalo, mrtvac bi
se na lomai spalio, a s njim kojekakvo orude i ivotinje. Poto bi se e-
ravica vinom ugasila, pobrale bi r,e kosti, obloilepretilinom, zavile u
platno pa spremile u posudu (~ AipVXe, ~ oop6~, (; &:!1'Pt~op:J6;) i sa hranile.
Onda bi se nasuo humak i na. njemu pQ3tavio stup. Pokopna bi se sve-
anost zavrila s gozbom i igrama u slavu pokojnikovu.
J02. Obiaja Homerova vremena drali su se i u p o t o nj e v r i j e me.
~frtvo bi se tijelo okupalo i pomazalo pa u platno zavito i vijencima iski,.
eno izlotilo (1tp63-EOL') u peristilu ( 88.) na odru (XAtY'tj). Kod toga se gle-
dalo na to, da su noge mrtvaeve bile okrenule k izlazu. Kao prevoznina
za Harona metnuo bi mu se u usta obol. Kod odra bi se sakupila svojta
i sWa naricati. Otkad je bio mrtvac u ~ui, drala se kua i svatko, lko
bi uniao, neistim. Sloga. bi se..kod.-vratanamjestio kotli s vodom za
simboliko oiavanje. Ni sunce nije smjelo mrtvaca obasjali, da se Helije
ne bi oneistio. Roaci i prijatelji donosili su pokojniku vijence i koje-
kakve darove. Pokop (h~Wi) izvrio bi se prije zalaska sunca. Pred po-
vorkom ili bi najmljeni ljudi, koji bi tualjke (3-p~vo,) pjevali, ili frulaice.
Preq ':odrom bi ili muki alosnici u tamnom odijelu i odrezane kose; a
za .odrom ene. Ljesovi. u kojima su se mr:tvaci pokopavali, bili su dr:rtmi.
ili zemljani, rijetko kameni, rake su bile iz kamena isjeene ili zidani!~ U:
grob bi se mrtvacu dali vijenci, boice za pomasti (Xt ) . ~'ltl)&O( p.-'S9.) i
railino.orude, esto 'upravo za tu slubu nainj~ilo. .Kao I spome~id su
sluili .humci, kamenovi, stupovi (i:l't1jA'Jj), pai vee dragocjenim iskIesinama
 GRKE STARINE

. ureaenerraevine. Za rroblja su se rado birale ivahne eeste pred v-utima

gradskima, na kojima su se sa svake strane daleko protezali spomeniei,
kao .oa grobnoj eesti pred DipiJom u Ateni (sl. 24.).
103. S P a Iii vali su se mrtvaci u povijesno vrijeme rjee i ponaj-
vie za vrijeme kakvoga pomora, ili ako su se kosti ljudi umrlih u luini
ili poginulih u boju imale kui dopremiti. Onima, kojima se tijelo ne bi
moglo nai, nainili bi roaei xavota.qnov, t. j. prazan grob, s kojim se po-

Sl. 24. Grobna cesta pred Dipilom

stupalo kao s pravim grobom. Javna alobna sveanost za onima, koji su

pali u boju, vrUa se u Ateni na kraju godine. Pokupljene bi se kosti sa-
hranile u KeramikuJ predgrau atenskom, u dravnom grobu (BlJfL6Otoy ~fL(X),
a narod bi izabrao govornika, koji bi govorio nadgrobni govor (A6jo;
a1tlta.rpw~).
Pogreb bi se svrio s gozbom, na to bi se oistila kua. Trei dan
('t<X tp [ta), pa 9. (t<x lv<Xt<X) i 30. dan (/X[ tpllXX.xBa~) prinijeli bi se pokojniku
darovi, i to voe, med, vino, mlijeko i pecivo, a zaklale bi se i ivotinje,
 VI. NOVCI, MJERE. DIOBA VREMENA 57
.ali bi im se krv pustila kroz rupu u grob. S tridesetim danom svraHa bi
se korota. Grobovi su se s ljubavlju njegovali, a na spomen.dane, osobito
svake godine na dan svih mrtvih (ta. NmilJta, 139.) bio je obiaj kititi ih
cvijeem i vrpcama i prinosi~i pokojnicima jela i pila.

VI. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA

(H e a d, Historia numorom. 2. izd. Oxford 1911. - B r u n Am I d, Die Inschriften
und Milnzen der griechiseb~n Slad te DaJmalien~,Wien 1898. - D a n n e n b erg. Grond-
zuge der Munzkunde, 3. izd. Leipzig 1912. - B u e h e D a a, Grundriss der Miinzkande-,
Leipzig lSl2O. [Aus Natur u. Geisleswell, Bd. 657J. - R e g l i n Ir, Die anliken Miinzen, 3.
izd. Berlin 1929. - S e h r ot l e r, Worterbuch ner Miinzkande, Berlin 1930. - R e g l i n g,
Miinzkunde, 4. izd. Leipzig 1932. [Gerek(.~ordeD, Einleilung II, 2]. - Mi II e r, Die
MiiDzen des Alterlums, Berlin 1900. - L a'n c k o r o n s k i, SchOnes Geld der allen
W~lt. Ausgewahlte Meislersliieke gliechiseber MiinzkonsL MiiDchen 1935. - G i e s e e k e,
Anlikes Geldwesen, Leipzig 1938. - Mi r o n e S a l vat o r e, Numismatiea. Nozioni di
numisniatiea greca, romana, bizanlinil, barbarica ed araba, italiana medioevole e moderna.
Milano 19aO. - H u II s e h, Grieehisehe u. romisc~ Melrologie, 2. izd. Berlin 18l:l2. -
N i s s e n, Grieehische und romiliche Metrologie, 2. izd. Miinehen 1892. [M ii II er, Handbuch
Jer klass. Altertumswissensehaft lj. - H II l t s e h, Die Gewichle des Alterlurns, Leipzig 1898.
- We x, Metrologie grecque el romaine, Paris 1886. - K u b i l s e h e k, Grundriss der
antiken Zeitrechnung, Milnchen 192'/ [M ii 11 e r - O t t o, Handbuch der Allertumswissen-
5chaft I 71).

104:. Homerovo doba ne poznaje jo novaca, nego samo t.rgovinu na

razmjenu. Vrijednost se mjeri po stooi; oruje, rob, pokustvo i t. d. cijeni
se po tom, koliko se goveda moe za nj dobiti. Kovine, plemenite i proste,
imadu dodue vrijednost, koja se mjeri po teini, ali samo zato, to se od
njih moe praviti nakit i orue. Istom popri lici u 7. vijeku stao se na
komade kovine u ime drave udariti peat, koji im je zajamivao vrijednost,
i tako se pristupilo kovanju novaca, koje su istoni narodi ve odavna
upotrebljavali. Iz poetka oznaivali su se samo na jednoj, a poslije na obje
strane dravnim grbom i ponajvie slikom onoga boga, pod ijom je oso-
bitom zatitom drava drala da stoji. Napokon se stala dodavati oznaka
vrijednosti. Sparta je upotrebljavala gvozden novac, koji se izdavao u .obliku
duguljastih ili okruglih komada, i zabranjivala zlato i srebro. Sve su druge
drave kovale osobito srebrn n'ovac, k tomu komade od zlata i samo za
najmanje vrijednosti bakar.
105. O vrijednosti novca odluivali su oni gradovi, u kojima se naj-
prije razvila ivahna trgovina. U poetku je bila najvie rairena eginska
vrijednost, koju su peloponeske drave i zadrale, dok je Solon uveo eu-
beljski (halkidski) sustav ( 17., II). Svjetska trgovina atenska pa istoa
srebra pribavila je atenskomu novcu gotovo openitu vrijednost. Oznake
58 GROKE STARINE

vrijednosti premjele . su se na novce od teine srebra, stoga ,mare iste oznak~

i neku svotu novaca i neku teinu. Uostalom upotreb1j~tde SU se iste
oznake i kod eginskoga i kod eubejskoga sustava, .samo je eginsb teina
bila neto vea, pa su prema tomu i novci imali ne!lto veu vrijednost Rije
ta:A~'tItOV znai upravo 'mjerila (vagu), rije I1viX (mina) uzeta je iz fenikoga
jezika, rije OP~Xl1ij znai aku, a rije o~oA6<;; ipku. Odnoaj atenskih vri-
jednosti i teina pokazuje ova skri8ljka.:

tal'nat mine drahme oboli tetiDa 1,1

(ta).avtov)
I (p.VC'Lt) (IJPC'LXJJ.C'LL) I (b~o).of)
I gramima
l 60 6000 86.000 26.i96
mina l()()
l <}J.vu)
610 486'6
l drahma fi 4-87
(lJpC'LXJJ.1j)
l obol 0-78
I I (b~o).6~)

OdnO!laj antikoga novca prema dana!lnjim vrijednostima ne moe se

tono odrediti. Priblinu e vrijednost izraunati u svako doba po nave-
denoj skrialjci, ako vrijednost srebra u starini izjednai s vrijednou,
koju ima srebro u dananjem novcu.
106. Najobiniji je novac
bio srebrni komad od 4 drahme
(ntpri8p~Xl1ov), kojemu je na je-
dnoj strani bila uobliena Atenina
glava, a na drugoj grb atenski,
sova (sl. 25.). Od srebra kovali
su se jo komadi od 2 drahme
(8(op~XI10Y), od 1 drahme, od 1
obola i od 1/. obola ('m~Pt'tj-
Sl. 25. Atika tetradrahma 116ptov). Mina i talenat nijesu se
kovali j to je bio samo raunski
novac. Jedini bakreni novci, X~x.o5<;; i AS'1t"OV, vrijedili su l/S i 1/16 obola:
1 o~oA6r. = 4 tstcxpt'YJ116ptr1 = 8 X~x.Q.t = 16 A~a
1 tSt~pt1j116ptOV = 2 x~x.ot = 4 A~a
1 Xr1Ax.o5<;; = 2 A~1i
~tr1tijp znai upravo uteg, onda uope novac, a napose zlatan novac
u vrijednosti od 20 drahama. Istu je vrijednost imao perzijski o~PStX.6<;;, ne-
to veu stater graa Kizika (o x.t>Ctx.lj'ilo<;; [O't~:t1IP J).
107. Duljina se odvajkada mjerila udovima Ovjejega tijela, osobito
nogom (stopom, 1COO!;), laktom .(6 7t'iJXt>,), prstom (palcem, MX.tt>AO') i ra-
 VI. NOVCI. MJRE. DIOBA VREMENA 59
stegnutim ~rukam~ (hvatom, op~otli). P"1itovi su se mjerili duljinom trtali~ta
(~tov), koje1nu se oregila d11ljinana '600 stopa, a velike daljine dimiIila
goda (O'tIXf'pM)~\>Kad~je zatim bila potrebna vea tonost, zadrala su se
stara imena.' all se ~e4~pQjedinim mjerama.stvorio jednostavan odnoaj
i svakoj .9dredila,$talna duljina. Mjesne je razlike. izgladio trgovaki promet.
Olimpijski je st,adij,l.tojij po .prii izmjeren Heraklovom stopom, bio dug
l ~'~7 m, aolimpijska.gtopa, koja mu je bila ~OO. dio, 0'32 m. Odno~aj
:neu velikim mjerama bio je ovaj:

lOlliotov = 6 'ltAE~PIX = 100 0Pl!)tlXl = 600 1t6os~ = 192 m

1 1tAE{}pOY = 16% OPltHtXl = 1OO 1t6os~ = 32 m
1 0P1Uta. = 6 1t6os~ = 1'92 m
t 1tOO~ = 0'32 m
Kod mjerenja puta bio je stadij po prilici za 1/, krai, jer se nije
Cijerio lanceni, nego su' se brojili koraci (100 dvostrukih koraka). .:lltXU).:O~
zo,e se dvostruka, a [1t1tLx.6~ etverostruka duljina stadija. Parasanga (6
=:rplXoci'rr1j~) perzijska mjera, brojila je 30 stadija. Najznatnije su manje mjere:

0P1Uta. = 4 1t'ijXSL~ = 6 1t6os~ = 96 Mx.'tt>Aot = 1'92 m

1 1tTjxu~ = t l / 2 1tOO~ = 24 MX.'wAOt = 0'48 m
t 1tOO~ = 16 oa.XtUJ-C.L = 0'32 m
1 oa.X.tUAO~ = 0'02 m
Kao mjera za povrinu sluila je etvorina pletra, koja se takoer
: ..ala '1tAE~pOY, a iznosila je 10 ara ili 1/10 hektara.
108. Najznatnije ~uplje mjere za ito:
~OltJ-\lO~ = 6 X.tSt~ = t2 ~tJ-[sx.ttX = 48 XOlYlX.S~ = t92 X.OtOAlXt = 52'5 l
1 b.'t'EO~ = 2 ~tJ-lsx.ttX = 8 XOlVtx.E~ = 32 XOtOAtXL = 8'7 l
1 ~tJ-[sx.tOV = 4 XO[VLx.E~ = t6 X.otOAtXt = 4'4 l
t XOtVt~ - 4 X.OtOAtXL. = t'l l
1 X.OtOA1j = 0'3 l
Za tekuine je najvea mjera bio &tJ-<pOPEO~ tJ.StpYjriJ<;, koji je obuhvaao
r medimna (39'4 l), a dijelio se na 12 X6E~ (6 xofi~). Xofi~ je dakle mjerio
:oliko, koliko 3 XOl'>ltX.E~ ili 12 X.otOAtXt = g'3 L KOtOA7j se dijelila jo na 6
l..:>a"'o~ po 0-05 l.
109. Budui da je grki mj e se c obuhvaao vrijeme tono od jednoga
:nladoga mjeseca do drugoga, brojila je obina godina od 12 mjeseci samo
3.~ dana, dakle je zaostajala za sunanom godinom za 11 dana. Stoga se
5vake 3., 5. i 8. godine umetao prestupni mjesec (tJ-~v etJ-~oA~tJ-(Xto~) od 30
dana (nooet8echv .6 aSotEpO~). Godina se poinjala u najvie gradova grkih
: prvim mladim mjesecom iza ljetnoga suncovrata, t. j. koncem lipnja ili
pooetkom srpnja. Mjeseci su brojili naizmjence 30 (!J.~YE~ 1tA~PEL<;) i ~9 (!J..
60 GRKE STARINE

')tOtAm) dana. Imena su im bila ponajvi$e izvedena od najznatnijih ;svetko-

vina pa kao i one u razlinim gradovima razlina. U Ateni su sezvali.Q'Y'ako:
1. 'E'lt~tO(L~~Lci>Y (srpanj) 7. fa!l'1JALci>1l (sjje~nj)
2. Mst!XjsLtvUll\l. (kolovoz) 8. 'AIla.aO't"f/pL6>Y (veljaa)
3.. B01jOPO(LLci>Y (rujan) 9. ' EA~lf1l~OAtcil\l '(oujak)
4. nU!XIIO~Lci)V (listopad) 10. MOUYLXLhY (travanj)
5. M~L(L!XX,t1jPLci)V (studeni) 11. 8~P'l'1jAU;l\I (svibanj)
6. noosLoscil\l (prosinac) 1!. ~X,LP0!f0P~wv (Upann.
Prvi se dan u mjesecu zvao 'IIOU(L1jlll!X - Y80(L1jV(~: mladi mjesec; posljednji
svrj xat lIe~ (OSA~II1j): stari i mladi mjesec. Dani u mjesecu dijelili su se na
3 dekade (desetine). Prvih se 10 dana brojilo od mladoga mjeseca: osutepa,
tplt1j i t. d. do oSXIXt1j s dodatkom (L1jYO, 1ata(LYou, dani od 11. do ~O.
1tpwt1j, OSUtepa i t. d. do oSXIXt1j s dodatkom (LsoofJYto, (LljYO, ilr E1tt oEx~, dani
od 21. do 29. ili 30. natrag s dodatkom CP{}-lIlOlltOC; (LljIlOC;: avlit1j ili osxlit1j do
osutep~ i~Y1j x,!Xr lIea.
G o d i n e su se u Ateni oznaivale imenom arhonta eponima (a1tt tOO
OStY~ aPX0lltoc;), u Sparti imenom predsjednika efora, u Argu po broju nji-
hovu od poetka slube Herine sveenice:' Po historiku Timeju (oko g.
300.) dolo je svagdje II obiaj raunanje po olimpijadama, tako da su se
od g. 776. brojile etverogodinje periode olimpijske sveanosti i po njima
datirali povijesni dogaaji.

VII. VJERSKE STARINE

(S a m t e r, Die Religion der Griechen, Leipzig 1914 [Aus Natur und Geisteswelt,
Bd. 4(7). - K e r n, Die Religion der Griechen. 1-3, Berlin 1926-1988. - Ot t o, Die
altgriechische Goltesidee, Berlin 1926. - R o h d e - E c k s t e i n, Psyche, Leipzig 1929
[Kraners Taschenausgabe 61). - N e s t I e, Die griechische Religlositat in ihren GrulJdziigen
u. Hauptvertretern von Homer bis Proklos. 1-3, Berlin 1930-34 [Samml. Goschen 1032,
1066, 1080J. -- W i l a m o w i t z, Der Glaube der Hellenen. l, :3, Berlin 1931-32. - W i d e
N i l s s o n, Griechische und ramische Religion, 4. izd. Leipzig 1931 [G er c k e - N o r d e n,
Einleitung II 4]. - Wa c h, Geschichte der Religionen, Leipzig 1934 [K r a n e r s Taschen-
ausgabe 125J. - S t r a u s s, Psychologie der Galler. Formende Krafte des Lebens in ihr~'
psychologischen Bedeutung, Darmstadt 1940. - H ~ b e r t, La religion de la Grece antique,
Paris 19 LO. - H a r r 'i s o D, Prolegomena to the study of Greek religion, 3. izd. Cambrid-
ge 1922. - B e van, Later Greek religioD, Londres 1927. -- N i l s s o n, Greek 'Popalar
religion, New York 1940. - e i n t i, Storia delle religioni. Vol. l, p. l: Religioni morte,
Milano 1934.)
A. Vjera u bogove
110. Vjera u bogove potekla je svagda iz osjeanja nemoi ljudske,
iz svijesti, da se ovjek svojom snagom ne moe odrati, pa iz zavisnosti
o viim silama. Najivlje je ovjek to osjeao prema premonim prirodnim
silama, i one su ga najprije i uputile na bogove. I grka vjera pokazuje
 VJ!. VJER8KE STARINE 6t

mnogo tragova, da je nikla na tom zemljitu. M~ta, koja je Grke potakla,

te su svemu, Ato je pokazivalo ivot i gibanje, dali ljudski oblik, radila je
tim nainom trajno te je prirodu, koja ih je okruavala, naselila nebrojenim
boanskim biima, kojih je tajno djelovanje trailo potovanje. Ali nad ovakvo
shvaanje bogova uzdiglo se ve Homerovo doba, ako i jest prastaro i
prosto sujevjerje u narodil ivjelo i dalje. Grk nije svoje nedostatnosti
osjeao samo fiziki, nego i na duAevnom i udorednom polju, pa je nje-
gova ma!lta i silama, kojih je djelovl;l.nje ovdje nasluivao, davala oblik
ivih bia. Sklad i red, sreu i ljepotu nalaziti u svijetu, bila mu je potreba,
pa budui da mu se u zemaljsk.om ivotu pokazivao samo slab odsjev
njihov, davao je sve, ega je ljudskomu rodu nedostajalo, u obilnoj mjeri
svojim bogovima. Upravo tim riepomuenim blaenstvom ivota, kojemu
pripada i besmrtnost, razlikuju se oni od ljudi i postaju bogovi (,'ko!).
111. Kao d e m o n i (~Jix!f-L0YE') upravljaju bogovi sudbinom ljudskom
(istom kod Platona zovu se tako osobita, nia boanska bia). U njihovoj
se vlasti osjeao poboni Grk kod svega, to je radio ili trpio. Od njih mu
je dolazilo sve dobro, ali i sve zlo. Atu (&t"fJ, sljepoa), poticaj na zlo,
kojega sam poinitelj nakon ina ne raz,umije, zajedno s izvanjim poslje-
dicama njegovim, alju bogovi ne zla radi, nego da se ispuni sudbina. Ista
ova sudbina (f-L01pa., Elf-L!Xp!JiYlj, 1tE1tprof-L5Y"fJ) stee i bogovima vlast, ali oni je
poznaju i njihova se volja s njom slae, oni rade, da se ona ispuni. Premda
Grk esto govori uope o bogu (o ,'ko,) i o boanstvu (to ~hIOY). ipak mu
je mnotvo boanskih Jica postojano, te potuje svagda pojedine bogove.
BQanska su mu lica pred oima onako, kako ih je pjesnitvo i likovna
umjetnost stvorila; u njihovim' doivljajima i djelima, kako ih pripovijeda
epska poezija i pria, ima crta, koje su preobraene u ljudske ili su od
starine ostale neljudske, ali pobono uvstvo o bogotovlju ne zna za njih.
Svaki se bog osobito brinuo za neke strane ljudskoga ivota, ali se i svaka
zemlja, svaka opina, svako drutvo, svaka porodica stavila pod osobitu
zatitu jednoga ili vie bogova, te ih je zazivala tl svim nevoljama i izvan
pravoga podruja njihova.
Mnogi od tih mjesnih i porodinih bogova bili su isprva posebni bo-
govi, koji su se tek kasnije izjednaili sa srodnim panhelenskim bogovima,
tako da im je staro posebno ime postalo pridjevak; ali se dogaalo i to,
da se jedan bog uza sve to, to je imao jedno ime, po tom, to se na
razlinim mjestima' i razlinim nainom potovao, stao drati za razlina
boanska bia, tako da je od samoga pridjevka mogao postati opet samo-
stalan bog.
62 GRKE STARINE

B. Bogovi
(H e s i o d, Teogmiija. - R os e h er, Ausfiihrliches Lexicon der griechischen qDd
romisehen Mythologie, LeiPzig 18fl4 i d. ....:. Pr e II er R o b e rt, Grieehiscbe Mytbologie,
4. izd. Berlin 1887-1926. - G rD P P e. Griechische M'ytbolOgie, und. ReligioIllli~chichte,
Minchen 1906 [M 11 II e r, Handbuch der klas8. AltertumswissenschaCt V 21. - e a rs t e n n,
G!>lter und Helden der Griechen und Romer, Berlin 1926. - U 8 e fi e r, Die Glitternamen,
2. izd. Bonn 1929. - W i l a m o w i t z, Kronos und die Titanen, Berlin 1929. - D e u b n e l' ,
AUische Feste, Berlin 1982. - O t t o, Die GClttel' Griechenlands, 2. izd. Frankfurt a.M. 1934.
_. P e t e l' i c h, Kleine Mythologie.Die Gott$" und Helden der Griechen, Frankfurt a. M. 1987.
- P h i l i P P s o n, Griechische Gottheiten in ihren Landschaften, Oslo 1939. - A u b e l' t,
Dictionnaire de mythologie classique, Paris 1927. - H a g e l' t Y- K l' a p p e, Mythologie
universelJe, Paris 1900. - R o s e. A hand book of Greek mythology, Londres 1928. -
N i l s s o n, The Mycenaelln origin of Greek Mythology, Cambridge 1932.)
112. Zeus (Zeoc;) prvobitno je bog neba (OOp1XVtOC;, a t,'} iS p t v (d CI) vp,
koji upravlja oblacima (velfleA"tj"(EpEttX, 'XeAatVElfl~C;), kiom ('fstloc;)
i vjetrovima (OOptoc;), gromom (a p["( o o o 11:0 C;, oI/l t ~ Pe fL st"tj c;, ap t ~ PEfL S't"tj C;,
Et>pOO'lta) i munjom (&otepo1t"tjt~ C;, tep1tl'XEpaovoc;, &p"(lxSpaovoc;), i
na visinama stoluje (o ~ [e o r o c;). Otuda vidi on sve (navo1t"t"tjc;) i u njega je
najvea mudrost (D1ta't'oe; fL~OtCl)P, fL "tj d eta) i snaga (na"('Xp/X~e;, Spt-
o,'}ev~e;), pa stoga i najvee gospodstvo ('XoatOtac;, fLsrlo't'oe;). On je
otac bogova, ali i ljudima otac ('It a t ~ P &v o p Gl v 't' E ,'} e Gl v te) i ujedno kralj
(BaOtAEoc;) i vladar nad svima vladarima (o 'It a t o e; 'll. PElO Vt CI) v). U nje-
govoj je zatiti svaka dravna i porodina sveza poevi od itavoga naroda
helenskoga, koji mu duguje svoju slobodu ('EAeo,'MptOC;), pa do kuiMa i
ognjita pojedinoga graanina (naveAA~Vtoe;, 'EAA1XVlOC;, nOAlEOC;, 'AropaLoe;, <1>p~
't'plOe;, 'A'lta't'o6pLOe;, t. j. 0fL01ta-cPLOc;, revs,'}Ato~, 'E p 'x ELac;, 'ElflsO't'toc;). Stog\l je
on i zatitnik braka (nAeLOe;), prijateljstva i drugovanja (<I>lALOe;, <Etatpetoe;).
Kao bog ognjita zatiuje pribjegare i goste ('h s d) o laC;, 'I'XEoLOe;, 8EvtOe;)
i pribavlja kui blagostanje (K~oLOe;). On kanjava krivu zakletvu ("Op'll.LOe;),
ali oiava i grjenike (Ka,'}cipoLOe;), odvraa svako zlo (&Ae~('ll.a'll.oc;, 'A1to-
't'p01tatoe;) i uope je milostiv (Meo..rxoc;) i spasitelj (l:~p). Po svoioj je mudrosti
savjetnik i opominja pobonom u, alje mu znamenja (~ otoO"tjfLE(a) i sne i
navjeuje budunost ('Ita \I o fL lfl a Lo c;).. Kao kralj on je i vojskovoa i upra-
vitelj bitke (Tpo'ltatoc;, l:'t'p1XttOC;, t a fL ("tj e; 'It oAiS fL o to). Njegoyo je oruje munja;
njegov tit egida ( 51.), simbol olujnoga oblaka (Z e oc; a t r l oXo c;); ezlo
i vrpca oko glave oznauju ga kao kralja. Zrela muevnost, blaga ozbiljnost,
mirno dostojanstvo { ponosna snaga uobliena je na njegovim slikama i
. kipovima (sL 26.). Posveen mu je bio orao, hrast i svi visoki vrci gora. esto
se takve visine zovu "OAOfL1tOe;; najpoznatije su gore s tim imenom ona u
Tesaliji i ona u Misiji. I gore, koje se zovu "Io"tj, oDa kod Troje i oDa na
Kreti, bile su sjedite njegove moi (Zeoe; 'OAOfL1tlO';, 'HaLO';, "I07J&h
1 Homerovi su pridjevci tiskani ra~il'enim slovima.
 VilI. VJERBKE STARINE 63

~s8sll)\I),pa gore .:1(~tl1"n,aKreti, AbxaLOY u Arkadijii 'I3c1lp;Yj II M-eseniji,

Proroita su njegqva bila \1' Olimpiji i Dodoni ( ~t53.), ,p,a i egipatskoga
~oga AIP~atkojega ~u~ pror9iAte u oa,zi Sivi Grci veoma' cijenili, izjedna-
.,iy.alisll' sa:svQjim~Zeus~. NlYglasovitiji je Zeusov- hrantbio onaj u;Olim-
pijk,Ze~~ usla~ vrile su se olimpijske ,j ne:rpejske igre (159.-163.).
Uf\teni, "su. ~svetkovina Zeusa Fratrija bila t!X 'A1tIX1:00pLCX, koju je mjeseca
pijanepsjRn~,svaka fratrija . na-
pose, svetkovala. Trei bi se
dan njezin, koji se zvao "oop~
<ittt~, novoroenu djeca upisala
u imenik fratrije, a djeaci bi
se natjecaIlri kazivanju pje-
sama. Zeu8uMeilihiju prinosile
su se o svetkovini 'td '.:1ttiOllX,
!3. antesteriona, oi sne rtve
izvan grada na Ilisu. U mje-
secu munihionu svetkovala' se
svetkovina 1:!X 'OAOtL1tttcx, u
Olimpijeju, a u skiroforionu
:i .:1L1t6AtCX, na Akropoli. '
113. Od Zeusa se u svom
biu slabo razlikuje njegov
otac Kron (Kp6vo~), po kojem
se Zeus zove KpOYlCUV, Kpo-
'I [8 'tJ~, K p 6 vo o 1t cx l ~ &.1" o-

I.. o tL ij 1: (ll. Kron je poglavica

starije porodice bogova, Titana,
sinova Urana i Geje, koje je
Zeus sruio. Neko mu se poto-
vanje izkazivalo kao bogu zre- Sl. 26. Zeus otrikolski
losti (Kp6vo~ od 'XPCXlV(ll), koje
je nanovo oivjelo, kad se izjednaio s rimskim bogom usjeva Saturnom
( 277.). Njegova je svetkovina d Kp6vtcx padala usred ljeta. U poslovicama
se spominjao kao zastupnik onoga, to je zastarjelo. Na slikama dri u ruci
srp (~P1t'1J), po emu se kao i po tom, to mu je glava odostrag zastrta,
razlikuje od Zeusa.
114. Hera CHpcx) je sestra i ena Zeusova, stoga kraljica neba (Bcx-
-:;[).,LIX, xpoao~povo,) i boica enskoga dostojanstva (1t01:YtCX, 1tp5a~~
~ e: a). U njezinoj je zatiti brak (flX!J.1j).,lcx, TAllX) i porodini ivot. Keri
su_ njezine boice poroaja (El).,e:[~ol!XL), a i ona se sama tako zove. Dijadem
i ezlo oznauju je kao kraljicu, koprena kao matronu. Posveen joj je bio
 GReKE STARINE

ipak kao simbol plodnosti i kukavica. rtvena zdj.elica u nJezmoj ruci na

znauje rtve kod sklapanja braka.Pridijevalo joj se pored enske ljepote
(I- r> u 'll. ooA r> \I o <;, ~ 6 'x. o !J. o -;) velianstvo i ponosno dostojanstvo (sl. 27.), koje se
pokazivalo u velikim, mirnim oima (~o oo 1t t <;). Nigdje se nij'e toliko potovala,
koliko u Argu ('A pr Ebl), gdje se njezina udaja za Zeusa (tEpbc; rritJ.oc;)
svakogaprbljea veoma sveano svetkovala. Glasoviti su hramovi Herini
(tb 'Hpalov) bili jo u Samu, na rtu
Lakiniju kod Krotona i u Olimpiji.
I u Sparti pa u Mikeni potovala
se uvelike.
115. Atena (,A-&1jva) je pogla-
vito ki Zeusova (d t b c; te 'x. o c;,
'll.06p'Y) dt6c;, O~PttJ.01tritp'Y)), iz ije
je glave po prii skoila, i' dionica
njegove moi i gospodstva ('BaalI-Eta,
'll. U8l ot"fj). Djevianska se boica
zove Palada (TIcxAAric; od 1triAAlll),
jer baca munje, kao i Zeus, i za
daje strah i trepet svojom silnom
pojavom (8St\l'i) &EOC;, foproo1ttc;).
Stoga je ona boica rata (&tputoov'Y),
ACXO o oo o c;), osobito mirne, razborite
obrane (Dp6tJ.axoc;, ~PUOl1ttOAtC;).
Ona pribavlja plijen (a.'(EAsl'Y),
A1jlw;) i pobjedu, te se po tom
zove i Atena Nika, dok se Nika
inae i kao samostalno boanstvo
prikazivala i potovala. Ali ona je
Sl. 27. Hera Ludovisi dionica i mudrosti Zeusove kao
otrovidna boica pametne razbo-
ritosti (rl-'XOXoo1ttc;, 1toI-6~ool-oc;, IIpovot::x). Od nje dobiva ovjek domiljatost
i tehniku vjetinu ('Eprriv1j), ona ga je nauila graditi brod, ona mu je ukrotila
bojnoga konja ('I'It1tl'X). Od nje dolazi zdravlje, ona je uope spasiteljica (~ti)tEtPCX,
'A),E~iMxoc;). Pored Zeusa je dakle nesam o u Ateni zatitnica grada i svega dra-
vnoga poretka (Dol-tci.c;, TIoAt06xoc;, <Ppa.tpla, 'A1tCxtOOplCt.). Prikazuje se s orujem,
osob,ito s egidom i kacigom, a pored toga s okruglim titom i kopljem (sl. 28.).
Egida je Zeusova posve k njoj prela, te joj kao ljuskav, zmijama obrubljen
ogrta pokriva prsa i ramena. U sredini je resi glava Gorgonina ili Meduzina (tO
foprovEtOv). koje pogled zadaje strah i okamenjuje. Po atikoj prii boica ju je
sama u borbi s tom nepodobom stekla kao plijen. Kipovi, koji je prikazuju, kako je
zamahnula kopljem, zovu se od starine paladiji. Posveena joj je sova i maslina.
 VII, VJERSKE S'fARINE 65

116. Potovanje Atenino bilo je svuda po Grkoj raireno. Kako joj

je jedan od pridjevaka TpttolntCX, trailo se mjesto njezina roenja na
razliitim potocima s imenom Tp[twy, tako osobito u beotskom gradiu
'AAah9fl<CYcxL, jer se ona ve kod Homera zove' A Aa Ax o fL e Y1j L~ (uj edno s o b-
zirom na to, to &AahelY znai "odvratiti "), Kao u Troji imala je ikao gradska
boica hramove u tvravama gradskim. U Sparti se zvala Xahlolxo:;, jer
joj je hram bio mjedenim ploama
obloen, u Tegeji i u itavoj Arkadiji
zvala se 'AMa, AJi nigdje se nije to-
liko potovala kao u Ateni, gdje ve
ime grada pokazuje prastaru tijesnu
svezu s njom, pa u Atici uope. Svagdje
su podsjeale .na nju u maslinskim
nasadama nepovredijive svete masline
(~Opbl), koje su kod Akademije io
nile osopit gaj. One su potjecale od
srele masline na Akropoli, to ju je
Atena otimajui se s Posidonom o
"last nad atikom zemljoni sama po-
sadila, i bile pod zatitom njeZinom i
Zeusovom (Z. MoptO<;), pae i suhi
:o uplji panj njihov (<Jflxo<;) bio je nepo-
nedljiv. Meu mnogim mjestima u
~~ici, gdje se potovala, bilo ih je ne-
lliko, po kojima je dobila oobite
;:. 'djevke: tako se zove JhAA1jyt.. po
-emu Paleni na putu u Maraton, pa
T ~!,1c; po dvama mjestima s imenom
!l.'fiov, Na Akrapali je pored Parte-
na imala jo druge svetinje. Kao Nika SJ. 2l:l. Alena Giustiniani
;lIJ:tovala se u malenom hramu pred
pilejama, kao 'rjtelcx kod rtvenika iza Propileja, kao nOAlei<; u Erehteju
'7 _ je bilo njezino potovanje zdrueno s potovanjem Erehteja ili Erihtonija,
ia. koji se rodio iz zemlje, a pojavljivao se kao zmija, poslije pak izje-
3:'0 s Posidonom. Po prii ga je Atena nala kao dijete pa predaja na
. "'Qj kerima atikoga heroja Kekropa, rosnim sestrama: > AjACXl)pOe; (ili
_~ClAO<;), IIeiYopoooe; i "Epo1j, koje su se takoer potovale kao boice,
':. ...::drosa kod Erehteja, a Aglaura u peini na obronku akropolskom nie
.=: sretinje.
117. N.ajvea svetkovina Atenina, ta 'A&~Yala, koja se, otkad su se
~iJe seoske opine, prozvala ta nCXYa"'~Y!Xl'X, svetkovala se 28. hekatom-
A. Musi: Grke i rimske slarine o
66 GROK.E STA,RINE

beona, na roendan boiin. Svake tree olimpijadske godine protegnula se

na est dana (ta !J-,!i),cx n.). Poetak bi uinila nona svetkovina uz utrku
sa zu'bljama p\IJ(L1tcxo'l)0p~1l-1cx), a potonjih bi dana dola na red gimnika i
muzika natjecanja. K njima je pripadao ples u oruju (1tt>Pp(X'l), koji
su plesali. mladii, i natjecanje u veslanju. Za euandriju (!ocxyop(a) stekla
bi nagradu ona fila, koja bi pred nalod dovela najljepe i najsnanije ljude.
Ka9 nagrade su se davali vijenci,
tronozi i amfore s uljem od sve-
tih maslina. Vrak bi svetkovina
postigla u sjajnom ophodu (1t0Il--
riJ), kako je na vjenanici oko
cele partenonske prikazan. Prava
je svrha ophodu bila, da se Ateni
Polijadi prinese sjajno odijelo
([EpO<; 1tS1tAO<;), koje su atenske
gospoe i djevojke (P,cxottYCXl)
izradile i slikama iz prie o bogo-
vima u arenom vezu uresile. To
bi se odijelo kao jedro na brodu,
koji se na tokovima kretao, ra-
zapelo i izloilo. itavo bi gra-
anstvo poslo u povorci, bilo u
sveanom odijelu, bilo u oruanoj
opremi, asni starci s maslinovim
granicama ({taAAo'p6pOl), djevojke
sa rtvenim suem (at 'll.Cl:Yljtp6pOl) ,
konjanitvo II paradi. Ophod se
kretao od izvanjega Keramika
Sl. 29. Glava belvederskoga Apolona kroz Dipilska vrata pa drom om i
trgom, a odavde sjeverno od
Akropole do Tronoke ceste pa njom Akropoli na jug i onda mimo tamonje
svetinje do Propileja. Druge su svetkovine Atenine bile tIi nAU\lt~pllX i ti
K?AAU\I~pla mjeseca targeliona, gdje bi se kip Atene Polijade u moru okupao,
a taj se dan drao za nesretan, jer nije biJo boice u gradu; zatim enska
svetkovina t!X ~'X.lpoq;6pla i tajanstvena svetkovina t!X 'ApPlj<p6pla, gdje su imale
posla arefore (at appw6pol), djevojke iz najodlinijih porodica od7-11 godina.
Dvije su posljednje svetkovine padale u mjesec skiroforion. Zajedno sa
Zeusom slavila ~e Atena o Apaturijama ( 112.), a zajedno s Hefestom o
Halkijama (t!X Xl2htl2) mjeseca pijanopsiona ( 127.).
118. Apolon ('Alt6nwv), sin Zeusov i Letin, prvobitno je bog, sunca
~ svjeUosti uope (<I>Ot~o<;: sjajni, At)'X.ljFV~<;, AO'X.Eto<:, A6'X.lO~: od korijena
 VII. VJERSKE STARINE 67

e
AD" - luceQ). Zrake puta kao strijele strijeljajui (& p j DPo t o o <;, 'x /... Dt 0-
to:eo::;, &'P~trop, h~to~, b.[o:t]"fj~OAO~, hli!pjo::;) ili ih ima na sebi
kaD zlatan1l1a (XPD cr iX. o Po ~); Stoga je on straan bog (o s l II il::; {lo 6 ::;), ije
strijele, ako i jesu blage (& j ~Y a{H Ae:O:)~i zadaju brzu smrt. On alje bo-
lesti, ali ihi lijei (IlO:liX.II). I II ratu je straan (/...o:oooooc;), ali pritjee i
u pomo (B~1)opo!J-wc;). Od nJega dolazi sila, koja blagoslivlja i oiava
(x.o:Mpmo::;, IXAeeL'Xo:'Xoc;,r.ro't1jp). l od
poljskih plodova odvraa on ono, to
im hoe da nakodi, na pr. mieve
(r.!J-lII{loSi>C;). Kao bog sunca vidi sve,
pa je stoga prorok (AoeLo:::;, to su
stari izvodili od ),Oa04: kriv, dvolian).
Ujedno zatiuj e pj esnitvo i glazbu
kao kolovoa muza (MODOO:jSnjC;). Nje-
govu mo osjea, tko pod vedrim ne-
bom posluje: zato je on bog lovaca,
pastira, mornara i putnika CAjDlsl>c;:
bog putova}. Njegov simbol bili su
iljasti kameni stupovi, koji su se
pred vratima postavljali. On je osniva
gradova (O ('Xlod',c;) , jer bi se ljudi, to
bi polazili u naselje, dali u njegovu
zatitu, ali i zato, to je praotac svih
Helena (Do:tptjJoc;).
Apolonove su oznake: luk, tobo-
lac i strijele, kitara i tronog. Prikazuje
se kao ponosit mladi s dugom kovr-
astom kosom (iX X Po EX o fL 'lJ c;), stoga
je zatitnik muke mladei, ('XODpOtpO- SI. !:lO. Artemida versailIska
<po::;), koja mu, kad odraste, odrezanu
kosu posveuje (sl. 29.). Njegove su slike ili gole, ili u hlamidu ( 91.)
obuene, samo kao musaget ima dugi hitan ( 90.). Posveen mu je lovor,
kojemu se pridijevala oisna snaga, od ivotinja labud, grip (jPl>~), jastrijeb,
guter, pliskavica i t. d.
119. Potovanje Apolona kao i Zeusa i Atene, s kojima se zajedno
esto zaziva, svima je Grcima zajedniko, i mnogi BU pridjevci njegovi
izvedeni od imena mjesta, gdje se potovao. Osobito mu je posveeno
njegovo rodno mjesto, otok Del s gorom Kintom ; tu se nije smjelo ni-
kakvo mrtvo tijelo pokopati. S najvie njegovih hramova bila su zdruena
proroita. Najglasovitija su proroita bfIa: Didima kod Mileta, Patar.a u
Lidiji, Klar kod Koloiona, Aha u Fokidi, Ismenij na potoku Ismenu kod
68 GROKE STARINE

Tebe ('A1tOAAW\I ' IClp.~\lto<;;), a nada sve Delfi ( 153.), gdje je po prii ubio
zmaja Pitona eA. TI6&to<;;). Tu su pilsko-delfijski amfiktionci svake 4. godine
prireivali pitijske igre ( 163.). U Sparti svetkovala se u slavu bojnoga
Apolona karnejskoga mjeseca kolovoza velika svetkovina ('t~ K6.p\lw1.), II
Amikli 't~ 'rClll.l\l&vx na uspomenu njegova ljubimca Hijakinta, kojega je po
prii preko volje ubio diskom. U Ateni je Apolonu bio posveen poetak
godine pa 1. i 7. dan svakoga mje-
seca. Najvea je njegova svetkovina
(t~ ITllCl\lOljltlX: od kuhanja graha)
padala u mjesec pijanopsion. To je
bila etvena slava, gdje su se kue
kitile masJinov~ granicama. Mje-
seca munihiona svetkovala su se
u slavu Apolona Delfinija ta ~EA
rpl\ltCl, mjeseca targeliona til ea.vri(AtrJ.,
oisna svetkovina, kod koje su se u
najstarije vrijeme po prii rtvovali
i ljudi. Po prilici u to vrijeme po-
lazilo je svake godine sveano po-
slanstvo (&Ewpla) na Del na uspo-
menu dogaaja, to je Tezej spasio
rtve Minotaurove ( 144.), i po
zakonu se ovjek nije smio ubiti,
otkad se krma sveanoga broda
ovjenala, pa do povratka njegova.
Svetkovina na Delu (til A1JAtCl) sve-
tkovala se svake 4. godine sveanije
kao savezna svetkovina delsko-atie-
Sl. 31. Ares Ludovisi koga pomorskog saveza ( 85.).
120. U svom je biu i pojavi
slian Apolonu. ali se kao osoba posve odijeljeno od njega pomilja bog
sunca Helije CHAto~), si!,! Titana Hiperiona, koji se i sam zove Hiperion i
Titan (rpCl&W\I, tEp~lp.~poto~ i t. d.). Najvema se potovao na Rodu,
koji je bio u njegovoj osobitoj zatiti, ali je i II Korintu i na gorama Tajgetll
i Tenaru imao svoje svetinje.
121. Artemida e Ap'tEl-lt~) prvobitno je Iboica [mjeseca (~WClrpOpo~,
Xp II cl 1) \I t o~, XPII cl "1/ A6. x. cl 't o <;;: sa zlatnom preslicom); stoga je sestra bli-
zanica Apolonova i II najvie svojstava enska njegova prilika, ali su se
pojedine crte njezina bia preko toga osobitim nainom razvile. Kao brat
njezin ima i ona luk (10 X cl t P a, o cl x. o 'lt O~, ex. a. p 'Pl, 'Ell.6.nj), te je po-
stala boica zvjeradi i lova (XI> A0:0 e: t \I'~, 'lt o't Y~ a. &'tj P ti)\l; &lP o d P:'tj, .:iill.tll\lO:
 VII. VJERSKE ST ARINE 69

od obttoov: mrea lovaka); Ali kao Apolon zatiuje ona i slada (TIXOP01tOAa:)
i brodarstvo. Kao on muevima, tako alje ona enama brzu smrt, ali i ona
je spasiteljica (~WttplX). Djevianska je boica (1tlXp-3-evo~ &ofL~~, Ii"( v~) kao
kraljica (X p o a o -3- p o v o~) okruena etom nimfa, koje ona lj epotom i en-
skim 'nakitom prestie ( o 1t A6 it IX fL o~, ha tS ~ IX vo.;). Ona zatiuje ensku
mlade, njoj posveuje nevjesta pojas, i tako postaje ona svadbena, dapae
poroajna boica. Mukoj mladei pribavlja ona slavu i ast.
122. Artemida se prikazivala kao lovica s lukom i strijelama (sl. 30.) ili
s lovakom sulicom, esto 'sa srpom mjesenim na glavi, a s koom od je-
leneta (~ vs~pL;) oko ramena. Posveen joj je bio lovaki pas i sva zvjerad
osobito kouta, vepar i medvjed. Potovala se svagdje, a osobito u umo-
vitoj Arkadiji. Najglasovitiji hram njezin bio je u Efesu, gdje je zamijenila
neku azijsku prirodnu boicu. Taurika Artemida (Tcwpw, TIXOptit~), koje je
potovanje po prii dolo preko Crnoga mora iz Taurikoga hersonesa,
potovala se u Sparti kao Ortija ('Op-3-ia.).' Kod njezinih bi se rtvenika
djeaci, da bi pokazali postojanost, dali ibati do krvi, a ujedno je to bila
uspomena na ljudske rtve, koje su joj prvobitno pripadale. U Ateni se
slava na uspomenu pobjeda kod Maratona i kod Salami ne bez obzira na
oblj~tnicu njihovu spojila s dvjema njezinim svetkovinama, sa svetkovinom
Artemide Agrotere (6. boedromiona) i sa svetkovinom Artemide Munihije
(16. munihiona). Njezine su svetkovine bile jo ti 'EAar.p"fl~oAta., po kojoj ima
9. mjesec ime, i ta Bpa.opwYllX, prvobitno svetkovina mjesta Braurona, koju su
a tenske ene svetkovale na Akropoli.
Osobom razlina od Artemide, ali biem njoj slina bila je prava
boica mjeseca (~SA~Y"fl, M'~Y"fl), kojoj su se o utapu rtve prinosile, pa
Hekata, trolina boica arolija, koja se na raspuima potovala. I traka
Bendida (Bsyot.;), koja se 19. targeliona u Piraju slavila, bila joj je slina.
Zajedno s Apolonom i Artemidom slavila se o nekim svetkovinama i mati
njihova Leta, koja inae nije imala osobitih svetkovina.
r
123. Ares Ap'IJ';) ili E n ij a l ij e ('EYI.laAto.;), sin Zeusov i Herin, bog je
rata: (sl. 31.). U njega su sva svojstva silnoga ratnoga junaka ('lt s AwPlO';, l) ~ p ~
:J.O~, &'pd1toc;, &ooc;), ali je za razliku od Atene'divlji i estok (-3-oopo:;,
('~6.;) te se raduje bojnoj vrevi (a.toc; 'ltOAEp.OlO, P.ta.l~O;O';, hopst-
'10'1'01';, ~POtoAoqo.;). On poziva bojnim poklikom (~pl~'ltl)OC;, ).IXoa-
:loo,;) na juri i unituje sve pred sobom (ooAoc;, IXtOYjAOC;, 01/l0C;, {n;o-
,:opo.;, 'tslxsat1tA~t'IJc;, 1ttoAL1top&oc;). Simbol mu je koplje, ali se po-
javljuje i u potpunoj ratnoj opremi (ltOPl)-3-il~, 'l.opu-3-a[oAo:;, "(X:;-
;-;~),O.;, xaAiteO<;, ta.AIX6plYo,;, XPba~vloc;). Osobito se potovao u Ar-
t:adij i, navlastito u Tegeji. U Ateni mu je stajala svetinjs, na sjevernom
obronku Areopaga, koji je pria poradi slina imena dovela s njim u svezu.
S\'etkovine se stranom u bogu (a t u "( SP o:;, 'lt o A6 oa. lt p u:;) nisu svetkovale.
70 GRKE STARI:NE

V pratnji se njegovoj nalaze boanstva i dem-oni svae, bijesa, straha i

smrti: "EptC;, koja se takoer plemenitije kao boica utakmice shvaala,
'Evt>w, <P6~oc;, aetfLoc;, Kt>8oLfL6c; i at K1jpsc;.
124:. A..frodita ('ArpPOOltlj) ki je Zeusova i Dionina (~sp. Juno),. koja
se u Dodoni mjesto Here po~tovala. Po drugoj je prii izila iz pjene morske
(&cpp6c;), a i sama se zove Diona. Ona je boica enske ljepote i ljubavi
('X.aA~, Xpt>OSl1j, qilAOllfLetO~c;, ~oatscpavoc;), pa stoga i zatitnica braka
i poroaja (fSVe'tt>AAlc; zove se sama, a fSVStOAAlOSc; je prate). Vlast se nje-
zina protee preko neba, zemlje i mora, stoga se potovala i kao boica
plodnosti i brodarstva. U Ateni se rtvovalo Afroditi Pandemi (ll&.vo1j!Loc;)
kao boici sloge i zajednitva svih dema, a poslije se pod tim imenom

Sl. 32. Afrodita melska

razlikovala kao boica putene ljubavi od nebeske Afrodite (Oupavta). Umjet-

nost ju je ponajvie prikazivala golu .(sl. 32.), na pr. k~o se iz mora die
('Avaooo(LSY1j). Posveena joj je bila mra, jabuka, golub, labud, zec, pliskavica.
Pridijevalo joj se ogledalo ili joj se suprotnosti radi davalo u ruke oruje
Aresovo. Homer joj pridijeva izvezen pojas (utac; lfLti.;), koji onoj, koja ga
nosi, podaje draest.
Afroditino se potovanje esto pomijealo s potovanjem fenikih bo-
ica, osobito na otoku Kipru ('Acpp. Ko7tptc;), u gradovima Pafu (IIacpla),
Ida1iju i Amatuntu ('Ap.a&ooota), pa u Knidu u Kariji (Kvto[a), na otoku
Kiteri (Ko-3ipsLa), u Korintu i na gori Eriku na Siciliji. U Atici je imala
pod imenom Kwbic; hram na rtu istoga imena juno od Atene, a drugi
je stajao na putu u Eleusinu. U slavu njezina ljubimca Adonisa, kojega je
ubio vepar, svetkovala se usred ljeta svetkovina tiX 'AoolYLlX. U njezi.noj su
 VIlo VJERSKE STARINE 71

pratnji llt&w, boica nagovora, ll6&o; i Il1spo~, a osobito YEplll~. On se

filozofiki shvaao kao jedan od prastarih bogova, koji su stvorili svijet, a
poslije kao sin Afroditin, koji se prikazivao kao krilat djeak s lukom i
strijelama ili sa zapaljenom zubljom. Kao bog prijateljske ljubavi potovao
se na rvalitima.
125. Hermes ('Epp.ii.;), sin Zeusov i Majin (M~i~: mljka), boZ je tjelesne
i duevne okretnosti' te se kao
takav oituje u najrazlinijim po-
drujima. On' je jak, otrovidan
lx p ct t il ~, si> o x o 'lt o .;), glasnik
Zeusov lB t iX xr o p o c;, 6toc; a"(jsAoc;),
koji poruke jasno objavljuje l&pis-
OlCfavt1J~, od ega je puka etimo-
logija nainila ubilca. Argova :
'ApiS'(tp6vq.;), bog putova, pro-
laza i vrata, vod putnika, zatitnik
glasnika j govornika lA6'llO';). Kao
Apolon, tako je i Hermes bog
pastira, bog glazbe i pjesnitva,
koji je izumio liru, njegovalac
muke mladei i bog gimnastike,
kojemu su posveena rvalita. On
pribavlja dobitak, stoga je bog
trgovine, lukavstva (MAlO';), da-
pae krae. to ovjek nae, to
je njegov 6ar (gPl1CXtov), On je
gospodar i blaga pod zemljom te
prati ovjeka na posljednjem putu
onamo (Xit6vto.;, nOl1'ltcxio~). Kako SI. 83. Hermes Praksitelov s malim Dionisom
smrt, tako donosi on i san, stoga
se njemu izlije posljednji naljev kod pijanke. Uope daje on pomo i bla-
goslov, gdje je god potrebno (oooxo.;, aptoilvtoc;, thax1jtct).
126. Simbol Hermesa kao boga cesta bili su Hermesovi stupovi ('EpI-J/xl).
Kamenje, koje bi se nalo na putu, pobacalo bi se kraj puta na kup, pa
u nj zatakao stup, koji se oblijevao rtvama. P03lije su ;se mje,to toga,
osobito pred kunim vratima, podizali etverouglasti kameni! stupovi, na
kojima je bila naznaena ljudska glava, na raspui ma sa vise lica; Starije
je vrijeme Hermesa pomi,sljalo kao bradata, potonje s H )m:!rom kao golo-
brada mladia (sl. 33.). Osobit mu je atribut tap CEPl1. XP f) o cl p P ~ 1t t c;),
kakav imadu glasnici (xlJpmtEiov). arobna njegova mo donosi i odgoni san i
smrt, stoga ima, kao i Asklepijev tap, krila, a obwit je zmijama. Inae
72 GRKE STARINE

ima Hermes eir, krilate cipele i kadto punu kesu. Za mjesto njegova
roenja drala se gora KUena (K/)AA'fj'l1)) u Arkadiji, kojoj je na vrhu stajao
glasovit hram njegov. Njegove su se svetkovine (tci "EpflCWX) svetkovale gi-
mnikim igrama. U' Ateni je posljednji dan Antesterija (XtitpOt, 133.) kao
svetkovina pokojnika uz Dionisa bio posveen Hermesu Htoniju.
127. Hefest l"Htpcltcrto~), sin Zeusov i Herin, bog je vatre pa po tom
kovake vjetine (xab.E;6~) spretan i domiljat u obraivanju kovina (&.fl!pt-
"(O'fj'E;t<;, ?tAOt'OE;p"(O<;, ?tAotodxv'~<;, 1tOAufllJ-
t t <;, 'It o A6 tp P oo v). Pomilja se kao zdepast, bradat

ovjek, na obj e noge hrom (X oo A6 <;, 'l. /) AAo 'It o ol oo 'I,

~ P a oti~, .~ 'ltE; oIX vo <;), ali inae pristao. Samo kod
posJa zove se gorostas 1tAooP IX t lj 1: o v). Kao ruko-
tvorac nosi eksomidu (sl. 16.) i pilos ( 92.). Gdje
su se god nali tragovi vulkanskom djelovanju,
dralo se, da je on tamo~ Tako mu je bila po-
sveena Etna, Flegrejske poljane kod Napulja pa
od starine vulkanski otok Lemno. U Ateni su mu
se prinosile rtve o apaturijskoj. svetkovini ( 112.),
a posljednjega pianopsiona svetkovala se njemu
i Ateni u slavu svetkovina tO: Xa-heta.. Kao trei
slavio se zajedno s njima Titan Prometej, koji
je po prii ljude stvorio i preko volje Zeusove
donio im s neba vatru (IIop~6po:;).
128. Hastija ('E'jtla), sestra Zeus ova i He-
rina, boica je vatre na ognjitu (Eatta, (Ottr;;
ognjite) i kuanstva. Kao' Zeus imala je nesamo
u svakoj kui rtvenik, koji je prvobitno bio
upravo ognjite, nego i u svakom gradu, pae u
sreditu itavih dravnih skupina, kao u Delfima.
SI. 34. Hestija Giustiniani na Delu, u Olimpiji bilo je zajedniko ognjite
('l.Ot'l~ Eatto.), gdje se njoj u slavu uzdravala
vjena vatra. l; Ateni biJo je takvo ognjite uPritaneju. Hestija se prika-
zivala kao ozbiljna djevojka, koja je glavu pokrila rupcem, a u rukama dr;
tap i rtvenu zdjelicu (sl. 34.). Osobite se svetkovine njoj u slavu nis~
svetkovale, ali kod svake rtve paljenice sjetili bi :::e najprije nje.
129. Asklepije (,AOY..AlJ1tt6:;), bog lijenitva, sin je Apolona j niml!?
Koronide. Slike su njegove sline Zeusovima, ali se od njih razlikuju pc
tom, to se. uz Asklepija svagda nalazi zmija, koja se stoga, to svlai kou.
drala za simbol pomlaivanja. Potovao se u Triki u Tesaliji, u Pergam .
na otoku Kosu, a osobito u Epidauru u Argolidi. U njegovim bi svetinja ...
bolesnici legli spavati oekujui, da e ih bog u snu izlijeiti. U Ateni ot
 VII. VJERSKE STARINE 73

njemu u slavu dan prije Velikih Dionisija, 8. elateboliona, svetkovala sve-

tkovina 'teX 'Acr)l):tj1tlata. Svetinja mu je bila na junom obronku Akropole,
kazalitu na zapadu. Uz njega potovala su se nia boanstva ozdravljenja
i zdravlja, kao Tlll'~tX, koja se drala za njegovu ker. Kod Homera je bo-
anski lijenik rra~~rov; Asklepije je otac dvojice junaka lijenika, Podalirija
i Mahaona, kao to su i kasnije porodice, u kojima je lijenika vjetina
prelazila od oca na sina, kao Asklepijadi izvodile lozu od njega.
130. Od morskih boanstava
jedini se Posidon (IIOcrElBwv) redo-
vito i openito potovao. Kao to je
iza propasti staroga roda bogova
bratu njegovu Zeusu drijebom za-
paIo nebo, lako je njemu zapalo
more. Tu je on vladar (o:va~, ,<),0-
t6~, XpElro'l, Ebpoo{)-ay~~),kojega
silna snaga zemlju obuhvaa (''( (J.l"~
o Xo r:;) i potresom potresa (a 'IVO cr l-
IIX~Or:;, bOOlX&WV) ili joj daje
sigurnu potporu. On spasava brodara
(~wr~p) i daje pobjedu u pomorskoj
bitki. Ali budui da su mu podlone
i slatke vode, see njegova vlast i
na kopno. On oplonje zemlju, a
ljudima je stvorio konja 07t1tto~).
Oct njegove spoljanosti istice Homer
tamnu kosu ('lt o IX Vo XIX [t'lJ ~). Inae
je on slian Zeusu, samo je stariji
i nedostaje mu vedre blagosti. Nje-
govn je oruje, kojim more uzbur-
kava i zemlju cijepa, trozub ('tplIXl'I(J.), SI. 35. Posidon
prvobitno jamano ostve ribarske
(sl. 35.). Posveena mu je bila pliskavica, bik i konj. Kao mjesta osobi-
toga potovanja spominje Homer mitsku zemlju feaku, Onhest u Beotiji,
a u Ahaji Egu (AtpL) i Heliku CE A l 'lt W'Il o (,; o: y a ~), koja je od potresa
g. 373. pr. Hr. u more propala. U povijesno se vrijeme potovao u svim
znatnijim gradovima. Glasovite su svetinje njegove bile na lstmu kod
Korinta, u Trozenu i na susjednom otoku Kalauriju, na oto.ku Tenu i
kod Mikale u Maloj Aziji. Tu su Jonjani svetkovali svoju saveznu svetkovinu
(ti Oa'l l (0'1 lC(.). Na Istmu su se svake tree godine obdravale istmijske igre
( 163.), kojima se 11Z Posidona slavila i spasiteljica od brodoloma lna-
Leukoteja, ki Kadmova, uvrtena meu bogove, i njezin sin lVIelikert-Pale-
74 GRORE STABilNE

mon. U Ateni slavila se osobito uspomena na otimanje oko vlasti nad ;atikom
zemljom, kad je Posidon stvorio konja, a Atena maslinu. U Erehteju se
vidio panj svete masline i rupa sa slanom vodom (~IiAlXnal, koja Je tada
od udarca njegova trozub a nastala.
131. Dionis (~t6'Joao<;1 ili B a k h o (Bcixxo~), sin Zeusov i Semelin, bog
je svakoga ploda od drveta, osobito loze, i kaoavalac vina dobrotvor
ljudi, koji brigu razbija, a radost i veselje stvara (XIiP(Ltt ~potolat, 1\0-
aLO<;, MetA.Lxto<;). Njegov dar uzrokuje
zanos, a ako se ljuti, mahnitost
(Latv6(LeYo~). Kao i Apolon oi
ava od kletve (xl1.{Mpato~) i potie
na proricanje, sviranje i pjevanje
(Mooactjs't"tJ<;), ali voli bunu glazbu,
mjesto ica frulu, bubanj (t6(L1tI1.YOY),
egrtaljke (tri xp6tr1A.a.) i cimbale ('tit.
X6(L~I1.ACt), a od pjesnikih vrsta buno
zanosni ditiramb, komediju i tra-
gediju. Zimsko se doba shvaalo
kao smrt Dionisova, a proljee kao
njegov povratak; tako je doao
meu podzemne bogove (X~6yto~).
U eleusinskim misterijama zvao se
IC(xxo~, a mati mu je tu bila De-
metra. U Delfima se uz Apolona
potovao i Dionis pod imenom Z'J.-
'(pc6~ kao sin Zeusov i Persefonin.
I frigijski bog Sabazije, koji se kadto
shvaa kao Zeus, izjednaio se
s Dionisom, pa se taj Dionis Sa-
bazije potovao osobito u Trakiji i
Sl. 36. Dionis Maloj Aziji ( 157.).
132. Orijentalni se Dionis po-
miljao kao dostojanstven, bradat ovjek, a po grkom je pomiljanju bio
mladi rudaste kose, meka, gotovo enskoga tijela (sl. 31:'.). Oznake su mu
bile koe zvjerske, kao nebrida ( 122.), ae, tirsi (~6pao~), t. j. tapa>?
od trske (Ycip~~), koji su bili obaviti brljanom i vinovom lozom, a na
vrhu je bj~ nataknut klip od pitomoga bora. Rodno mu je mjesto bila
Nisa, koja se traila sad u velikoj daljini, sad u razlinim krajevima.
Grke, na pr. na Eubeji. Otud je prolazio svijetom na elu bune ruJ"
(&LlXao~) demona i nimfa sve do daleke Indije, a dolazio je preko gOri
svake godine i u Grku. Pratili su ga s lJ. ti ri (tciropo<;) s jarjim nog.arn.>..
 VLl. VJ:RSKESTAR.INE 75

rutavi s i I e n i (I.lA.'q\l), a kao :ene menade (Mcu\la~), tijade (~t>la~)

i bakhe (Baxx"/j). Na umovitim visinama Parnasa i Kiterona inilo se da
uje rijibQvabuka i bakhantski poklik (EbOl), a o njegovim svetkovi
ama ili orgijama (ta: ISpita) .nasljedovala se ta buka (~. Bp6f.l.to<;, Eoto~).
133. Dionis se potovao svagdje, gdje je rasla vinova loza, poglavito
I:a otocima Egejskoga mora, a od njih mu je opet Naks bio osobito po-
31een. U Atici je imao hramove udemima Eleuteri i Ikariji, a u samoj
"-e Ateni pored vie rtvenika bila starija svetinja tO AijytXlOV (od A.1)\l0<;:
laca) u gradskom kraju Atf.l.VtXl (bare), i mlaa, znatnija svetinja Dionisa
E eutereja s velikim kazalitem na jugoistonom obronk1,l Akropole. Svake
! su se godine njemu u slavu svetkovale dvije svetkovine, kod kojih je sn-
jelovao itav narod uz razuzdano veselje svih, i slobodnih ljudi i robova,
ez razlike. Jedna je svetkovina imala tri imena: po tom, to se svetko.
vala poglavito po selima, zvala se ~toV6ala ta Mt' &iPo6<; (takoer ta f.l.lXp6:);
po tom, to se u gradu svetkovala u Leneju. zvala se ~a A-iJvata; a po tom,
to se svetkovala mjeseca antesteriona, zvala se ta 'A\l3at"~pla. U Ateni se
svetkovala od 11. do 13. antesteriona. Prvi se dan zvao Ilt&ot'{ta (otvaranje
baava), jer bi se kualo mlado vino. Drugi dan (ot X6~: vrevi) vodila bi
se ena arhonta kralja (~tXa[AtWtX) sveano u stariji hram Dionisov, gdje bi
se simboliki s bogom vjenala, a uz to bi se nadovezalo obilaenje uvida
i javne pijanke. Trei dan (01 X6tPOl: Janci) bio je posveen pokojnicima,
e su se Hermesu i Dionisu Htoniju prinosili lonci s kuhanim plodovima. Sva-
kako su se o toj svetkovini prikazivale i drame, osobito komedije, ali se
ne zna, koji dan. Druga se svetkovina zvala ~tov6(lla ti \I -1.0tl (takoer
':?: P.qiA!X.), a svetkovala se od 9. do 13. elafeboliona. Glavni su joj dio
bila natjecanja lirskih korova i prikazivanja drama, tragedija i komedija
( 168.). Dionis se potovao i u elusinskim misterijama ( 157.) i uz Atenu
Skiradu ( 116.).
134. Pan (nav), sin Zeusov, Hermesov ili Apolonov i neke nimfe, bio
.e bog p,.ae i stoke, a boravio je na obroncima gorskima i u peinama.
Dralo se, da je izumio siringu ( 94.) i da zadaje npaniki" strah, koji
ovjeka u samoi iznenada uhvati. Tko bi ga bunio, kad bi II tiho, vrue
podnevno doba spavao, njega bi obezumio. Grka je filozofija drala, da
TIlU ime dolazi od svemira ('ro Dav), pa mu je prema tomu tumaila i bie.
Spoljanjost mu je bila poluivotinjska, imao je jarje noge i rogove i bio je
rutav. Oznake su mu bile siringa, tap i omorikov vijenac. Osobito se po-
tovao u Arkadiji i na otoku Salamini. U Ateni se dralo, da je natjerao
bijeg Perzijance kod Maratona i kod Salamine, pa mu se posvetila peina
na sjevernom obronku Akropole i svetinja na malom otoku Psitaliji. Poslije
se lice njegovo umnoilo, te je nastalo itavo mnotvo njemu jednakih demona
(Dav.;, ntXV[crxOl), koji su se stopili sa satirima i pridruili pratnji Dionisovoj.
76 GRKE STARINE

135. Rea rps~) ili K i b e l a (Ko~e).,:tl), ena Kronova, mati Zeusova i

svih bogova (M~t"1lP), bila je boica zemlje i njezine plodnosti. Potovanje
joj je potjecalo s Krete, gdje joj je bila posveena Ida ('l8~l~ M~p), i iz
Frigije, gdje joj je bila posveeQa gora Dindim (~lV8tJfI-~Y1j), a orgije su se
njezine s .istom bunom glazbom i slinim obiajima slavile kao i Dioni-
sove. U njima se oitovala tuba za rano izgubljenim ljubimcem njezinim
Atisom. Oznake su Reine bile kula kao kruna na glavi i bubanj, a posve-
ena joj je ivotinja bio lav. De-
moni, koji su je pratili, bili su na
Kreti oruani za rat Kureti (Koo-
p~te~), a u Frigiji buno zaneseni
Koribanti (Kop6~~m~). Kod svetko-
vina Reinih nasJjedovali su njezini
potovai plesove u oruju onih
prvih i poslovinu zanesenost (MpO-
~(X'Jttay) ovih drugih. U Ateni se II
hramu matere bogova (M1jtplJio'l)
nalazio dravni arhiv. Posve razlina
od nje bila je prava grka boica
zemlje (r~l~), ena Uranova, koja
se u Ateni potovala kao fiJ Koo-
potp6epo~.

136. Demetra (Ll1jltiJt'tjp), prvo-

bitno takoer boica zemlje, postala
je posve boica poljodjelstva. Ona
uva ito od sjetve do zrelosti
(EuX ).,oo~), te je preko svoga tie
nika Triptolema nauila ljude poljo-
djelstvu, a s tim ujedno pravu i
Sl. 37. Demetra poretku (eeafl-oep6po~). Ona je takoer
boica braka i odgoja djece (Koopr;-
tp6'f oc;). Gubitak njezine keri Persefone uinio ju je alosnom i ljutom
boicom ('Ept'l6;), koja po zemlji luta svoju ker traei (Ll1jOl). Pomi-
ljala se kao ozbiljna matrona (sl. 37.), kojoj je puna kosa plava kao:
zrelo ito (x~nt1tJ..6x~lJ'o~, ~C;('l-&~). Glava joj je ovjenana vijencem Doi
itnoga klasja i maka, a u rukama dri zublje, simbol traenja, ikoarie::
(xi)"~-&o~) s klasjem. Kola joj vuku krilate zmije. Posveeno joj je govete.
a kao rtvena ivotinja svinja.
S materom je nerazdruljivo svezana u zajednikom potovanju P e r-
s e f o n a ili Persefasa, koja se u Ateni zvala ponajvie K6p1/ (djevojka), k~
njezina od Zeusa ili Posidona. Obad vije se boice zajedno zovu too &eOl :~
 VU. VJERSKE STARINE 77

llS<:l1tOLVCXl. Persefo.na je kao boica prolaznoga cvjetanja bila umrla, dakle

ju je bio ugrabio Had i uinio asnom gospodaricom donjega svijeta {d: "(v 1],
E: it cx LY1], &. l ex o 1}). Ali se svakoga proljea vraala na gornji, svijet, da dijeli
blagoslov i bogatstvo. Oblijem je bila slina materi, samo mlaa, a klasje
je zamijenilo' cvijee, osobito sunovrat. Posveen joj je bio i ipak pa mra.
Potovanje tih boica bilo je svuda raireno, ali ponajvie tajno, a njihove
su svetkovine kao misterije ( 157.) bile samo osveenima pristupane. Osobito
znatne svetinje imale su kod Termopila, gdje su Demetru (ll. nOAcxlcx) po-
tovali pilski amfiktionci ( 82.) i na Siciliji. Ali najvea je bila slava sve-
tinje njihove u Eleusini, koju su Perzijanci poruili, no Iktin, graditelj Par-
tenona, sagradio ju je po nalogu atenske drave jznova s najveim sjajem.
Tu su Atenjani slavili u boedr-omionu Velike Eleusinije ( 157.), a Male su
Eleusinije u antesterionu slavili u Eleusiniju zapadno od Akropole. Tajna
je bila takoer svetkovina ta 8so(LQ(p6pLCX, koju su svetkovale udate ene
mjeseca pijanopsiona u Halimuntu juno od Atene. Po selima svetkovala
se osim toga mjeseca posideona svetkovina ta 'AAljicx (&1.001]: gumno).
137. Had (Ar~, 'Ato1j<;, 'Aroooveo<;, at. "AlO1j<;: nevidljivi) bio je,
kad se sa svojom braom, Zeusom i Posidonom, dijelio, drijebom odreen
za gospodara podzemnoga svijeta (Z s l> ~ 'lt cx t cx X() 6 v t o~, iX vCIt ~ E: v ep oo v). On
je snaan i straan (t~{)L(LO~, 1tSAWploc;) i uva nemilosrdno (&oO:(LCIt-
:Jto~, aIiElAlX0<;, oto"(Ep6~) vrata svoga carstva (1tt>A6:Ptl)~ 'ltpClttEp6~),
II koje tko ue, vie ne izie. Ali on ne zadaje samo strah; poboan ga
se ovjek ne boji. Njemu je on dobrohotan (Eo~ot>AEo~), a da se ne bi izrekla
imena, koja slute zlo, zove se on i onaj, koji mnoge, pae sve doekuje
(ITOAt>OSj(Loov, llCltj'ltoltl)<;), poradi blaga u zemlji i bogati (llAOOtooV), ili uope
onaj, koji ima mnogo imena (nOAt>WVt>(LO~). Prikazivao se poprilici onako,
kao i Zeus i Posidon. Posveen mu je bio empres i sunovrat. Homer mu
pridijeva valjane konje ('lt).t>t61tooAO~). Potovao se na mjestima, gdje su
vulkanske peine davale povod miljenju, da je tu ulaz u njegovo carstvo.
138. itav je niz boanstava zastupao vladanje sudbine. T e m i d a
(8s(Lt<;), boica vjenoga poretka u svijetu i bojega prava, stajala je kao
uvarica (~WtEtpcx) o bok Zeusu. Ona se potovala zajedno s njim, a u
Ateni zajedno s Gejom; njezino je bilo i deltljsko proroite, ook ga nije
preuzeo Apolon. Po njezinoj je odredbi svima, bogovima i ljudima, odre-
ena sudbina (L0i:pa, alacx). - I ova je Moi:pry, boica, strana, jer joj se ne
moe utei (ot>owv0(L0<;, 'ltPClttCltl~, 0A01}, Xd.AElt 1]). Mjesto nje spominje
ve Homer prelje, koje sudbinu predU (KAW Ih~ ~(xPSi:CXl), pa tako potonje
vrijeme poznaje tri Moire, i to KAoo{)ti>: prelja, Aixsat~: koja upravlja
sudbinom, "Atpo1to~: kojoj se ne moe utei. S njima je u svezi Zeus kao
~IoLp(XjEtl)<;. rtve su im se prinosile kod sklapanja braka i kod roenja
djeteta. - Promjenljivost sree, koja preko svakoga raunanja nastojanje
78 GR6KE STARINE

ljudsko bilo podupire ili mu smeta, znaila je T 6 X1j, krilata boica s rogom
obilja i s kormilom ili kotaem. Stoga se kod odlunih pothvata zazivala
eX'(::x-&ij TUX1j, a TUX1j 1tOAEW<; potovala s-e kao personificiran grad. - Poput
'Tihe pomiljalo se i djelovanje d e m o n a, samo je njegovim djelovanjem
upra.vJjala vema svijesna namjera. Demon moe biti dvojak: kao XIXY.OC;;
OlXl(J-WV .zlorado smeta, a kao a'(IX.&6<; rado pribavlja uspjeh. Dobromu bi se
delllonu izlio naljev u poetku pijanke ( 100.). U potonje se vrijeme dralo,
da svakoga ovjeka prate kroz ivot njegov dobri i zli' demon.
139. Nemesa (Nsf1ccrt<;) je zlovolja poradi svega onoga, to se protivi
Temidi (IJ~Pt<;), pa osveta za to, pomiljena kao osoba. Drugim se imenom
z<We 'AopciatcllX: kojoj se ne moe utei. Oznake su joj: arin (rif), uzda i
jaram. Najglasovitija joj je svetinja bila u Ramnuntu, u istonom primorju
Atike .. Svetkovina joj se u Ateni svetkovala 5. boedromiona ('ea NcP.ScrtlX).
Ujedno je to bila mrtvaka svetkovina (td: Ncxuatcx).
Osvetu su izvodile E r i n i j e ('Eptvocc;; : srde) ili boice kletve ('Apa:t).
Kod Homera je strana (o o: cr 1t Ai) t"l <;, cr t lli c P'iI). mrana (~E Po ~ o l 'l:t c;;: koja
hodi u mraku) Erinija sad jedna boica, a sad ih je vie. Poslije se zovu
tri sestre: TtaVfov1j: osvetnica ubojstva, 'A),1jJl:rw: neumorna, Ms"(o:tpa:: zlo-
pogleda. Ali njihovu ljulinu moe kajanje ublaiti, a pobona ovjeka ona
i ne stie; stoga se radije zovu prijatnijim imenom: ~cp.vo:[, IIot\ltCtt, pae
Ebp.cv[occ;;: milostive. Prikazuju se kao lovice, zmijama opasane i sa zmijama
u glavi, vitlajui zublje, bieve i koplja. U Argu su se potovale od starine.
U Ateni im je bio posveen Areopag, koji se moda po njima i zove, pa
mjesto kod Kolona Hipija, .na sjeveru od grada.
14:0. Zastupnice nebeskoga sklada i vedre ljepote, koja bogovima ivot
krasi, jesu nia boanstva, djevojke, koje .daju dio u tome i ljudima. Tako
prikazuju H O re ('Qpen) u ljupkom plesu red u promjeni, osobito u pro-
mjeni vremena. One donose ure i godinja doba i ine, da sve II pravo
vrijeme uspjeva i cvjeta. Zovu se: E'JvofL[cx, :l[i';~. mp~\r~. - H a r i t e (Xi-
pt'!:cc;;), opet tri sestre: 'A'(Ao:la:, So:),l-x, E~q;p0(Jo'r~, daju milost i radost. U
Ateni su .se poto\'ale samo dvije Hore: 8o:AAW i Ka:p1tw i dvije Harile: A6~w
i 'H"((J-6v1j. - Umjetnost i znanost dar su m II z a, keri Zeusovih i Mne-
mosininih. Broj im ,kod Homera jo nije odreen, poslije ih je devet sestara,
od kojih svaka upravlja odreenim podrujem duevnoga ili umjetnikoga
djelovanja. KActW, koja se prikazuje sa' savitom knjigom, zastupa povijest:
E bti!p1t1j, s dvostrukom frulom, liriku; EhAct!X, s komikom obrazinom, ko-
mediju; M),TCOP.i!'1'fj, s tragikom obrazinom, tragediju; Tcp~tXop'fj, s lirom,
ples; 'Epcnw, takoer s lirom, ljubavnu pjesmu; IIoAoiJ.Vto: pjevanje himna;
06pa:v[a:, s nebeskom kuglom, astronomiju; napokon KO:AAt01t1j, s ploom za
pisanje, epsku poeziju l). Za domovinu muza i mjesto osobitoga potovanja
1 Poetna slova imena svih m II z a dolaze II rijeima: Tum peccet.
 VII. VJERSE:EST ARINE 79

njihova drala se zemlja Pijerija kod Olimpa i kraj kod Askre u Beotiji
s izvorima 'A"rO:Vl7t1t"fj i 'I'lt1toltp~v1j ;kod Helikona.
Posve neodreen bio je broj onih boanskih sila, koje su odreena
svojstva ljudska zastupale i. davale ili u nekim prilikama bile ljlldima na
pomoi.. Tako su na pr. i~ali rtveni\ce Atow.;, '0tJ.O'lOllX, ~Wt'tJP[IX, KlXlp6<;,
<Po~o<; i t. d., a da nije bilo jasne predodbe o individualnoj osobi tih sila,
za koje se mislilo, da kad~to djeluju u slubi bogova.
141. Neka se vlast nad ovjekom pridijevala i b o an s k i m b i i m a,
kojih je djelovanje oivljavalo prirodu, pa su se i ona potovala
i prinosile su im se rtve. Ovamo su pripadale, osim pana, satira i silena
iz pratnje Dionisove, pratilice Artemidine, n i m f e (vofL<f1j: djevojka). One
su boravile u gorama (opwioc<;, opcotviocc;) i 'umama (opoa.oc<:;, atJ.lXopoa.oc<;),
na livadama i u peinama, u potocima i vrelima (v1jtoc<;, v1j'la.oc<;), pa
bi onoga, koji bi im doao u vlast, zanijele (YOfL<f0AYj'lt'to<;), a u ljutini obe-
zumile. Srodne su naravi bile keri Nerejeve (N 7) p'~ t oe <;), koje su boravile
u moru, meu njima Posidonova ena, crnooka (lt IX V <il l' l <;) Amfitrita, i
srebronoga (apllJp61'c~lX) Tetida, Ahilejeva mati, koja se jedna i druga
rodila iz mora (&AOOOOY7)). Jo jate se javljala sila rij e n i h b o g o v a, koji
se u okolini rijeka nisu potovali manje od olimpskih bogova. Poradi ne-
obuzdane sile njihove struje pomiljali su se u obliju bika ili bar s bi
jim rogovima. - Za boanska bia drali su se i vjetrovi. Homer poznaje
samo vjetrove etiriju glavnih strana. Od sjevera pue BopYJ;;, koji dolazi
iz visina (at{}pYllEVtYj<;) i otar je (hpa'~<;), od istoka Ebpo<;, od juga vedrilac
(tJ.PICO't~<;) N6'to<;, a od zapada U<f0p0<;, koji donosi blligi hlad, ali pue i
estoko (oooa~<;): Poslije je vie vjetrova dobilo imena, ali im nisu bila
stalna. Na osmerokutnoj zgradi u Ateni, koja se danas zove .kula vjetrova".,
a sagraena je u posljednjem vijeku pr. Kr. za sunanu i vodenu uru,
naslikano je osam vjetrova kao krilata muka lica za oznaku osam strana
svijeta, i dodana su im imena.
142. Neko su osobito potovanje zahtijevali napokon d u h o v i P o-
k o j n i k a. Da su im pripisivali daljnji ivot pored toga, to su im sjene bo-
ravile u Hadu, na to su ljude izmeu ostaloga upuivale pojave njihove u
snu. Sloga su im grobove ureivali kao stanove i pred njima ili nad njima
prinosili im mrtvake rtve. Zmija, koja bi iz pukotine u podu izmiljela,
leptir ili imi drao se za pojavu due. to je pokojnik bio odliniji, to
bi se dulje odralo to potovanje. Tako je svaki grad slavio vie junaka iz
svoje prolosti kao heroje (~proc<;) u svetinjama (~p<j>OY) i prinosio im takve
rtve. U Ateni su stajali na trgu kipovi 12 heroja, po kojima su se zvale
file (~proc<; S1tWYOfJ.Ol, 18., 2). Heroji se zovu i polubogovi (~tJ.l{}eol). te ine
prijelaz od bogova k ljudima. Neki su od njih doista bogovi, te im se
rtvuje kao i njima. Po prii ih je Zeus primio meu besmrtnike. a uistinu
80 GRKE STARiINE

su bili bogovi, koji su se isprva potovali samo u jednom gradu ili plemenu,
a poslije im je potovanje postalo openito.
143. H e r a k l o rHp'X'XAiJ~), sin Zeusov i Alkmenin, po svom zemalj-
skom pradjedu Alkeju prozvan i Alkid ('Ahs(01j':;), bio je plemenski junak
Dor:ma. Kao to ga pria spominje kao neumorna pomonika i spasitelja,
koji silnom snagom sve pogubne nepodohe unituje (pria spominje 12
Iljegovih djela), tako su ga i potovali kao odvraaoca zla CAAe~(M'XO':;} i
davaoca pobjede. Kao uzor pravoga
junaka imao je rtvenike na rvali-
tima, ali se slavio i kao uzor mo-
ralne snage i neumorna nastojanja.
Poradi svojih lutanja drao se zatit-
nikom putnika. Kod Homera je on
strelja poput Apolona, ali jo ne
bog. Likovna ga je umjetnost prika-
zivala s kijaom i lavskom koom
(sl. 38.). Uz njega se kao njegova
ena slavila H e b a CH~1j), boica
mladosti i peharnica bogova.
144. Kao Heraklo, tako je i
T e z e j (81joeo.:;) junak jonskoga ple-
mena, pomonik i spasitelj ljudi.
Inae je slian Heraklu, samo se
kod njega vie isti~e krepka vjetina
nego silna snaga, koju je kod He-
rakla narodna ala rado surovou
i prostotom nagrivala. Njegovo je
potovanje u Ateni u svezi pogla-
vito s pohodom njegovim na Kretu,
gdje je ubio Min.otaura i Atenu iz-
bavio dunosti, da mu alje svake
Sl. 38. Heraklo farneski godine sedam mladia i sedam djevo-
jaka kao rtve. Njemu se pripisivalo
i sjedinjenje seoskih opina, dakle osnovanje Atene kao. grada, a na
uspomenu toga dogaaja svetkovala se 16. hekatombeona svetkovina
t~ l:UYO[Xlct. Kad je Kimon po nalogu delfijskoga proroita donio njegove
kosti s otoka Skira, sagradie mu g. 468. sjajan hram, 81josloy, gdje se
svake godine 8. pijanopsiona svetkovala Tezejeva svetkovina (ra 8~ow:x)
s igrama i paradom efeba. Za veoma dobro sauvani hram sjeverozapadno
od Aeropaga, koji se danas zove e1josloy, misli se, da je pripadao upravo
Hefestu.
 YII. YJERSKE STAR1KE 81

145. K a s t or (Ka.otwp) i P o I i d e u k o (nOAUOcl>I<."fjt;), sinovi blizanci'

Zeusovi i Ledini, pa stoga Dioskuri (~lO~ I<.OOpOl) ili po .svom smrtnom ocu
Tindareju TuvOa.p[OCll prozvani, drali su se za nerazdruIjive. Po prii je-
samo Polideuko' bio sin Zeusov i besmrtan, alj je s Kastorom, sinom Tin-
darejevim, podijelio svoja boanska prava, pa tako su obojica boravili redom
jedan dan II Olimpu, a drugi II gr9bu. Bili su zatitnici svih vitekih vjebi,
i to Kastor se drao osobito za krotitelja konja, a Polideuko za akaa.
Od njih se oekivala pomo u najveoj nevolji, u boju i na uzburkanom
moru. Prikazivali su se ili na bijelim konjima ja~;ui ili kao zvijezde s neba
letei. Kao domovina njihova i glavno mjesto njihova potovanja drala se
dolina Eurotska, ali su im rtve prinosili svi Heleni. U Ateni su se zvali
vladaoci ('AvaxE<;, t. j. ?XvaXtE<;) j njihova svetinja, 'Avcixslov, bila je na sje-
vernom podnoju Akropole.

c. Bogosluje
(M o m m s e n, Feste der Sladt Atben, 2. izd. Leipzig 18!l8. - S t e n lj e I, Die grie-
<hischen Kultusaltertiimer, 3 izd. Miinchen 1920. [M ii II e r - O t to, Handbuch der Aller-
lumswissenschaft V 3]. - Far n e ll, Tbe cults of the Greek states, 1-5, Oxford 1896-Hl09.
- G i a n JJ e II i, eulli e miti della magna Grl:cia, Firenze 1924.)

a) Bogosluna mjesta
(D e M o l i n, De ara apud Graecos. Diss. Berlin 1884. - G u h l K o n er E n g e I-
m a n n, Leben der Griechen u. Romer, slr 47.-91. - S P r i n g er Wo II e r~, Die Kunsl
des Allerlums, 12. izd. Leipzig 192;:;, str. J43. i d. - R u ID P f, Griechische u. r(,miseJ,e
Kunst [Gercke - Norden,Einleltung II 0, 4. izd. Leipzig 1931]. - D II C a t i, L' arle classica.
"l. izd. Torino 1927, passim. - K r ~ II j a v i, Oblici grflditeljstv~, Zagreb 1883.)

146. Grci su bogove potovali isprva pod vedrim nebom na mjestimJ.

gdje su drali da su nazoni. Gradili su im r t ven i k e (~wfL6~) od zemlje
ili kamenja pod prastarim drveem, na visinama gorskim ili u prirodnim
peinama. Veliina, oblik i oprema njihova bila je veoma razlina. rtvenik
Zeusov u Olimpiji bio je eliptiki breuljak od 7 m visine i gotovo 40 f i
opsega, koji se sastojao ponajvie od pepela rtava paljenica. A rtvenik
Zeusov u Pergamu, kojega su ostatci u berlinskom muzeju opet sastavljeni
u prvobitnom obliku, bio je umjetnika graevina od kamenja, 12 ID visoka,
ureena glasovitom vjenanicom, koja je prikazivala borbu bogova s gigan-
tima (sl. :i9.). Najee su kao rtvenici sluili okrugli i etverouglasto
otesani kameni. Kao osobita vrsta razlikovala su se od rtvenika u potonje
vrijeme rtvena ognjita (soXcipa). (Kod Homera znai soXcip'fj jo pravo
ognjite, kao i [O!['fj.) Ova su ognjita sluila za mrtvake rtve, a sastojala
su se od niskih humaka s jamom, u koju se putala krv rtvenih ivotinja.
Dr. A. ll-lusi: Grke i rimske starine 6
8~ GROKE STARINE

Oko rtvenoga mjesta bio je sveti okoli (t0 (SPOV, ':0 d[-tS')()~l kao gaj to
aAOO<;;), koji je bio obino ograen.
14:7. H r a m o'v i (o \1(;(0:;, \leto<:;) gradili ~u se ponajprije u tvravama
gmdskim onim bogovima, kojima su se one predale pod zatitu, a poslije
se ug.ledno bogosluno mjesto bez takove stalne kue boje nije moglo po-

Sl. 39. Zeusuv rtvenik iz Pergama (u Berlinu)

miljati. Hramovi nisu bili odreeni za to, da se u njima sakuplja po-

bono opinstvo, nego da budu stan bogovima. Sveta svrha naznaila bi
se hramu ve r~no tim, to bi se na stepenicama nacl okolinu uzdigao.
Inae je najstarija naprava bila posve slina megaru boljarske kue ( 87.).
Poput kunoga predvorja c~mooa<x oWfL<X'w::;) dobilo bi se i ovdje pred du~
gL:ljastom, etverouglastom sve-

rtl
tinjom (\10.6<;;) A predvorje (1tp6-
no::;) B tim, to hi SP, pokrajne
.
~ l!
~III
(' A
e
A I B

l
-
::il. 4U Templtln! in ontis SI. 41. Dvostruki templulII in alltis
 VII. VJEHSKE STARINE 83

slijene . na elu produljile pa za potporu krovnoga zabata meu krajne

pilove tih stijena (ai 1tCLpaclt(ioE~, lat. antae) aa utisnula dva slobodna stupa
bb. Takav se hram zove templum in anti s, 8V 1tapaCl'ti~t (sl. 40.).. Jednakom
udezbom ostraga postao je dvostruki hram sa stupovima meu antama
i dobila se trea prostorija (omo{}6oofl0';, posticum), koja je obino bib za-
tvorena reetkom (sl. 41.-B.). Tim, to su se
anle zamijenile stupovima, postao je oblik
1tPOOt!)AO~ (Oto),o:;: stup), (sl. 42.). a tim,

Sl. 42. np6c~o}.o<;

slo se i s~ranjastrana tako urlesila, <XflepmpOOt:>AO:; (sl. 43.). Zatim se stala

itava graevina okruavali stupovima. Takav se hram zvao 1tEpt1t'tEP0'; (ta
1mpa.: krila zvali su se oni dijelovi krova, to su od stijene k izvanjemu
redu stupova prelazili). Unutranji se. hram mogao opet udesiti kao hram
sa stupovima meu antama. Takav je bio Zeusov hram u Olimpiji, kao
prostil ili kao llrnfiprostil, takav je bio Partenon (sl. 44.). Pae se d<,>lo

!,; I i ! ! i ! l j l i I i' ! I j ! I i I i t II I i I i I I i-
Sl. 4~. lJEp:n~q:.?; (Parlenon u Ateni)
 GR,KE STARJKE

do toga, te bi se hram okruio i dvjema redovima stupova (Ol1ttE;pO~). Takav

je bio hram olimpskoga Zeusa Ateni. I unutranjost se hrama, kao kod
Partenonn, mogla uresiti stupovima i tako pored srednje prostorije dobiti
pokrajne la'e. Za bogoslune svrhe, ali ne kao hramovi, gradile su se i
okrugle graevine (~ &6),o~).

SI. 45. Dorski SJ. 46. Sjeveroistoni ugao Partenona

stup
14,8. Stupovi i potkrovlje, to je sve II najstarije vrijeme bilo od dr-
veta, pokazuju u svojoj napravi tri vrste sloga (stila), koji se zovu dorski,
jonski i korintski slog. D o r s k j s log oituje se jo jasno kao nasljedovanje
drvene gradnje u kamenu. Stupovi stoje neposredno na ploama donj'
g radnj e ili stilobata (cr'tt)AO~,jt"1J<;;: stepenica za stupove), a okruglo izduben i
ljebovi, koji odozgo dolje teku i povrinu ralanjuju, kanelire (francuski
cannelures), sastaju se u otrim bridovima (sl. 45.). Na gornjem su kraju
\'odoravno zarezane neke crte oko itavoga stupa (onuli : pr3teni), koje su
jamano nasljedovanje kovinskoga obrua, to je imao zaprijeiti, da s po
 Hr. VJERSKE STAR.INE 85

prvobitni drveni stup ne raspukne ili ne okri. Glavicu stupa ini guva
poput jastuka (zXtvoc;:: morski je). Na njoj poiva etverouglasta ploa
(o a~~~: abacus), a na toj ploi arhitravi (d. z1tlOt6Ala), iroke kamene grede,
koje sa slupa na stup prelaze. Nad njima su kod drvenih gradnja u pra-
vilnim .razmacima izlazili na vidjelo krajevi poprenih greda, na kojima je
poivao krov. Ovi su krajevi bili dvama zarezima trostruko ralanjeni, a
ovaj je ures, triglife (f, 't"p~,At>tpOC;:: trorez), naslje-
davala i kamena gradnja. Prostori meu tim to-
bonjim krajevima greda, metope (a[ !J.t01W.t),
zatvorili bi se ploama, koje su se rado relijefima
ukraivale. Iznad triglifa i metopa bila je streha
(,s[oo\l). Ploe, koje su se vidjele ispod strehe
(mutuli), s kamenim kapljama (guttae), znaile su
daske, kojima je krov bio oplaen, dok je gradnja
bila od drveta, s giavicama od klinaca, koji su bili
odozdo zabiti. I ii:pod triglifa nalazile su se tako n'
kaplje, koje su znaile glavice od klinaca (sl. 46.).
149. Stup jonskoga sloga stoji na guvi
poput jastuka. a guva na osobitoj ploi (+, 7th-&oc;:).

Sl. 47. Jonski stup SJ. 48. Glavica korinlskoga stupa

On je vitkiji od dorskoga, a bridovi izmeu ljebova nisu otri, nego plosnati

(sl. 47.). Mjesto prstena od jednostavnih crta na gornjem kraju dolaze bo-
gatiji uresi. Oko ehina, koji je na dorskom stupu bio samo obojen, dolazi
isklesan t. zv .. jajasti ures. Na njemu je onda jo nekakav jastuk, kojemu
su krajevi u obliku spirale saviti, tako da se sprijed s jedne i druge strane
vide t. zvo valute. Arhitrav je ralanjen, te se ini, da se sastoji od vie
dijelova, koji su jedan iznad drugoga naprijed pomaknuti. Metopa i triglifa
86 GRKE STA.R.1KE

nema. Mjesto njih okruuje neprekidna vjenanica u Felijefu itavu grae

vinu (sl. 49.).
Korintski se stup razlik.uje od jonskoga samo obilnijim uresom,
osobito glavice, koja je kao aka cvijeta opkoljena liem i viticama. Oblik
je .lia uzet od jedne vrste tratorka (Acanthus), koji na jugu esto raste
(,,1. 48.).
150. Trokutni z a b a t i na uim stranama hramova (tO rxStwp.rx, po
obliku raskriljena orla: a.W)<;) bili su 'ureeni skupinama kipova; na slje-
menu i na uglovima krova stajali su nastavci (t~ hpwriJp~rx); a sve se ~jalo
i arenilo od razlinih boja, kojima su pojer1ini dijelovi bili obojeni. S t r o p

Sl. 49. Nikin hram na Akropoli

je u trijemu izmeu hrama i stupova bio ponajvie od kaseta (MAofL:-tattCl),

t. j. od kamenih ploa, od kojih je svaka, da bi bila laka, prema sredini
imala etverokutnu obilno ralanjenu udubinu. U n u tr a nj i j e h r a m
imao drven strop. Svjetlost je u nj dolazila jamano samo na vrata. Uza
stranju mu je stijenu stajao k i p b o g a (tO ~,rxAP.'X)' Osobito svetim drao
se kip, ako je potjecao iz prastara vremena i bio drven (;OIXVOV). U potonje
vrijeme gradili su se kipovi boji od mramora ili tua, golemi kipovi od
zlata i slonove kosti ehrxAfLIX XPOOAscpavttYov) tako, da se drven oblik kipa
obloio zlatom (odijelo) i slonovom kosti (goli dijelovi). U stranjem dijelu
hrama, u o p i s t o d o m u, uvalo se orue hramsko ili je sluio kao riznica.
Svaki je hram imao svet okoli (1tEPl~OAO<;), koji je esto bio zidom ograen.
Onda su bogato ureena vrata (tO 1tp01tOAatOv) inila ulaz, koja su bila sa-
gradena poput proelja hramskoga. itava je svetinja bila puna kipova,
zavjetnih darova, tronoga i t. d.
 VII. VJERSKE STARINE 87

b) S ve (; e II i c i, v i d i o c i, p r o r o ita
(\V II n d e r e r. Delphi. Leipzig 1933. - S e h e ff er, Hellenische Mys!erien u. Orakel,
Stuttgart 1!l40. - M a r t h a, Les ~acerdoces atheniens, Paris 1882. - D e m p s e y, The
Delphic orade, Oxfvrd 1918. - L a n z a n i. L' oracolo delfico~ Saggio di religione pojilica
nel mondo. antico, Roma 1940.)

151. Stalea sveenikoga u Grkoj nije biro. Domain se molio

i rtvovao za svoju porodicu, a za opinu u Homerova vrijeme kralj, po-
slije mjesto njega inovnik, koji ga je zastupao. Sveenik - kod enskih
boanstava ponajvie sveenica - bio je ponajprije uvar svetinje, a onda
je pazio, da se dre obiaji, koji su II svakoj svetinji bili drukiji, te je bio
potreban zato, da se ne bi uinila kakva pogrjeka. Prema veliini i ugledu
hrama bio je .i poloaj sveenika razlian. Veoma znatne svetinje trebalo
Je da imadu vie sveenika i k tomu velik broj sluga i robova (tEp6ooo)..m).
~lnoge su slube sveenike prelazile od oca na sina, osobito one eleusin-
skoga bogosluja; esto su se sveenici birali; pae se nije zaziralo ni od
\
toga, te su 6e unosne sluzbe davale onima, koji su za njih najvie ponudili.
Dohotci su bili u dijelovima rtvenih ivotinja, od kojih je esto koa, a
svagda dio mesa pripao sveenicima. Nonja im je bila dugi jonski hitan
( 90.) s grimiznim rubom ili itav grimizan. Kosu su nosili dugu i kod
rtava imali vijenac na glavi.
152. V i d i o e i (Ot fJ-ciYw:;) nisu bili sveenici ni na dobru glasu. Zna-
menja, po kojima se dralo da se moe poznati volja boja ili budunost,
bila su ili sama po sebi razumljiva ili ih je imao vjetak rastumaiti. Same
po sebi bile su razumljive ep'ijfJ-cu ili 'l<.).,1)OO\lEC;, t. j. sluajne izjave ljudi,
kojih se stvar nije ticala, ali se onima, koji su sumnjali, inilo, da imadu
za njih neki osobit smisao; zatim znamenja kao "kihanje ili nenadne pri-
rodne pojave, kao sijevanje, grmljavina, potres i sl., osobito ako se ba
od bogova zatraio kakav znak. Vjetaki savjet zahtijevali su ponajvie
sni i motrenje lijeta ptijega. (o1wvolj'l.o1t[~), o kojem je obian ovjek
znao otprilike samo to, da ptica, koja poleti s desne strane, osobito gra-
beljiva, znai sreu. Veoma je razvita bila vjetina m o t r i t i r t v e (tPO-
axo1t[~), koja je otkrivala. je li rtva bogovima mila ili nije: Stoga su se
prije opasnih pothvata u ratu prinosile osobite rtve (ta. a~6.1ta.) pa iz dr-
anja rtvene ivotinje, iz kakvoe droba, iz rtvene vatre i dizanja dima
izvodili zakljuci. Ako oni ne bi bili povoljni, odustalo bi se od naumlje-
noga pothvata, ili se ~rtva ponavljala tako dugo, dok znaci nisu bili po-
voljni (ta. LEpa. ltlVEta.l) (UAAtS{Jt\l: rtvovati s uspjehom). Vjetina vidjelaca
i motrilaca rtava prelazila je od oca na sina, tako i sposobnost proricali
u zanosu. Od v r a a staroga doba, kao od Bakisa i Museja, bilo je saku-
pJjenih reenica (ta. ).,01 lO:, Ot ZP"l)a~Ot), koje su se onako cijenile kao sibiiske
knjige II Rimu. Od S i b i l a (lt~oAAO:l), od kojih su neke moda bile histo-
ss GRKE STARINE

rika Jica, bila je najglasovitija ona iz Eritre ili Kime u Maloj Aziji, kojoj
se boravite poslije prenijelo u kampansku Kimu (Cumae).
153. Kao s odreenim osobama, tako je bilo proricanje zdrueno i
s nekim svetinjama (ta XPYj~rijptt:J., ta fJ/xy-reI<x), koje zovemo p r o r o i ta.
Zapiti vala se nisu toliko od elje, da se budunost dozna, koliko zato,
da se u tekim prilikama dobije savjet bogova. Nain, kako se prorotvo
dobivalo, bio je veoma razlian. U Dodoni javljala se volja Zeusova sve-
eniku tumau u utanju svetih hrastova, u zveanju mjedenih kimbala,
koji su na njihovim granama visjeli, i u uborenju svetoga vrela. Kod drugih
proroita, osobito onih, kOJa su pripadala bogovima lijenicima, dobivao

Sl. 50. Delfi s Fedrijadama

se odgovor u snu spavajui u svetinji; najee, kao u Delfima, unesuvislim

rijeima, Io ih je sveenica u zanosu tepajui izgovarala. Delfijsko je pro-
roite (sl. 50.), koje) ve Homer slavi, imalo osobito u p o l i t i k i m p o s l o-
v i m a najvei ugled, ali su ga zapitivali i privalni ljudi. Stari je hram izgorio
g. 548. Mjesto njega je atenska plemenita porodica Alkmeonida sagradila
nov, sjajan hram. U svetinji se toboe nalazila pukotina II zemlji, II koju
je sveto vrelo K(X(laot[~ utjecalo, ali francuskim naul'ljacima, koji su II
novije vrijeme itavu svetinju iskopali, nije polo za rukom nai joj trag.
Po vijestima iz starine stajao je nad pukotinom, iz koje je puhao leden
vjetar, zlatan tronog Pitijin. Bijel kamen meu dva zlatna orla pred njom.
glasoviti OP.If(XA6~ (pupak), drao se za sredite zemlje, jer su se na njemu
 VII. VJERSKE STARINE 89

sastala dva orla, to ih je Zeus pustio, jednoga s istoka, a drugoga sa za-

pada. Pitija bi pila iz vrela Kasotide, vakala lie svetoga lovora, a onda
sjela na tronog. Do nje bi stao sveenik (1tpoq;~"l<;), koji bi orl njezinih
rijei sastavio stihove. Ponajvie su ovi ljudi radili jamano s uvjerenjem.

e) Bogosluni ini

(S t e n g e l, Opferhrauche der Griecheu, Leipzig 1910. - K e r n, Die griechischen

MystHien der klassischen Zeit, Berlin 1927. - F o u e a r t, Les mysteres d' Eleusis, Paris
1914. - B r i II a n t: Les mysteres d' Eleusi" Paris 1920. ...!- M e a u t i s, Les Mysleres
d' Eleusis. Edit. de la Baconniere 1934. _. M a go n i e n, Les mysteres d' Eleusi5, leurs
origine5, le ritu el de leurs initiations, Paris. - W a t h m o u g b, Orphism, CambriJge 1934.
- J a m e s, Origins of Sacrifice. A study in comparat. Relig. London.)

104. Za svaki je bogosluni io potrebno o i e nj e. Obino je za

to dostajalo pranje ili i samo kropljenje tekuom vodom. Ako bi kua bila
neist;;, okadila bi se sumporom i prostorije pokropite tekuom vodom.
Ako bi tko bio okaljan grijehom, potrebne su bile oisne rtve. T<lkove su
se zrtve prinosile i za itav grad, u posebnim prilikama i o odreenim
svetkovinama, na pr. u Ateni o TargeJijama ( 119.), svake godine. Bogovi,
od kojih se rtvama i molitvama tr3iJo oienje, zvali su se Kcx{}6.pOWL ili
'A1totp61t(xw~; to su bili osobito Ze:.ls i Apolon. Sve, to se kod obreda
upotrebljavalo, osobito lovorove granice, dralo se za prokleto (try. xcr:{}&'p-
flcr:tcx) te se bacalo u vodu. Za bogosluje ovjenala bi se glava, a u ruk u
bi se uzela zelena granica, koja bi bila obavita vrpcama (t'Xt\lia). Kod
molit ve okrenulo bi se lice i dlanovi onamo, gdje se dralo da boravi
bog, t. j. k nebu ili k moru. Tko bi zazivao podzemne bogove. udario bi
nogom o zemlju pa sjeo, a dlanovima bi se opr'o na zemlju. Pred kipom
pao bi ovjek niice i poljubio zemlju (1tPOOXl)\lS~\I). Inae se molio stojei.
Molitvu su mogle zamijeniti i pjesme, himne i pean, koji je isprva bio po-
sveen Apolonu, ali se pjevao kao bojna pjesma. Neka je vrsta molitve
bila i kletva (X'lt~p :i), koja se u ime drave javno izricala protiv neprija-
telja zemlje, pa zakletva (opxo<;), kod koje bi onaj, koji bi se zaklinjao,
ako ne govori istine, sam sebe prokleo. U razgovoru se zakletva rado ste-
zala na zazivanje boga, kojega se ime, da se ne bi uzalud izreklo, zamijenilo
makar kakvom imenicom, na pr. \I~ tOV x6\1a, \I~ tO\l X~vr:J,.. Kazne za krivu
zakletvu zakon nije poznavao; krivokletnik se preputao gnjevu bojemu.
15;). Uvjerenje, da sve dobro dolazi od bogova, rodilo je osjeanje
dunosti, da im se u svemu, to ovjek ima, dade dio; pa tako su se po
svetinjama gomilali svakakvi z a v j e t n i d a r o v i (ti O:\la~p.at~), poevi
od djela najplemenitije umjetnosti pa do najjednostavnijih, esto siromakih
predmeta. Na najglasovitijim bogoslunim mjestima bilo ih je toliko. da ih
hram nije mogao obuhvatiti, pa su stoga pojedine drave za njih gradile
90 GRKE STARLl"iTE

poseb~le riznice (3-"tj cl I'J.U [J ol). Hramovi bogova lijenika bili su napunjeni obli-
cima izlijeenih dijelova tijela; uvojci kose i rtvene vrpce. prinosile su se
svagdje u velikom broju. Od svih plodova i dohodaka ljudskoga rada pri-
padale su bogovima prvine (~1t(J.PX~)' Ali od svega, to je ovjek uivao,
imao im je prinijeti dio kao r t v u. Tko im ne bi rtvovao, stigao bi ga
gnjev njihov, a tko bi im svagda obilno rtvovao, mogao se nadati nji-
hovoj milosti. Bogovi su im~li dio u gozbi, jer se rtveni dim dizao k nebu,
ili bi im se izlio naljev pia. Nikakva se gozba nije mogla pomiljati bez
rtve, ali uza svaku rtvu nadovezala bi se rtvena gozba. Po svoj prilici'
postupalo se sa svakom zaklanom ivotinjom, i ako joj je meso bilo odre-
eno za prodaju, kao da je rtvena; i tko bi htio klati za svoju potrebu,
poslao bi ivotinju sveeniku, koji bi komade, koji su pripadali bogovima,
spalio i za svoj trud dobio dio. Sa rtvama, gdje se rtvovalo vie ivo-
tinja, s hekatombama (sMt6fL~"tj od s'Xl'J.tOy i ~oG;;. ali S'l'.(ltOy znai samo
velik broj), bilo je u svezi aenje graanstva. rtvena bi se ivotinja
iskitila vrpcama i vijencima. est() bi se rogovi pozlatili. Onaj, koji bi r-
tvovao, obukao bi isto odijelo i metnuo na glavu vijenac. Koarica sa
rtvenim oruem i kotli s vodom obnio bi se oko rtvenika i voda go-
ruom cjepanicom sa rtvenika osvetila. Njom bi se svi nazoni pokropili
i svak bi sasuo neto jema ivotinji na glavu i u vatru. Uz molitvu odre-
zalo bi se nekoliko dlaka s ela i u vatru bacilo, nazoni bi se pozvah
na pobo~nu utnju (co'f"tj~IY) i ivotinja uz sviranje u frulu zaklala. Krv
bi se spustila na rtvenik ili uhvatila u zdjelicu pa na nj izlila. Onda bi
se ivotinja rasjekla. Dijelovi bez vrijednosti spalili bi se bogovima, tako ti
fl1)pl:;(, jamano kosti od stegana, na kojima bi ostalo malo mesa. T. %v.
01tA.&:rXY I'J., srce, jetra i drugi unutranji dijelovi spremili bi se odmah za jelo.
rtva bi se, dok bi gorjela, prelila vinom, i to pomijeanim, kakvo se i kod
gozbe pilo. Miljenje, da se bogovi aste, ostalo je uope ivo i uinilo, da
su se spremale prave gozbe bogova (ta ,'}cO~EYlO:), koje su odgovarale rimskim
lektisternijama SOO.).
156. Podzemni se bogovi nisu pozivali na gozbe; njima su se r-
tvovale crne ivotinje i posve spalile ; naljevi za njih nisu bili od vina,
nego od mlijeka i meda. Tako se postupalo i kod mrtvakih i h e r o.i s k i h
z r t a v a, koje su II vrijeme poslije Homera malo pomalo dole u obiaj. I
kod okajnih i oisnih rtava spalila bi se itava zivotinja i prelila nepo-
mijeanim vinom. Po svoj prilici zamijenila je kod tih obreda ivotinja
ljudske Zrtve, koje se II prii esto spominju, a kadto su se dogodile jo i li
povijesno vrijeme. Mjesto ivotinja palili su siromaniji ljudi pecivo, koje je
imalo oblik ivotinje. Vodenim se bogovima rtve nisu palile, nego su se
ive ili zaklane zivotinje bacale u vodu.
 YII. YJERSKE STARINE

157. Dok je kod openja Grka s bogovima pobozlla vjera daleko za-
ostajala za ispunjavanjem vjerskih dunosti, dolazila je kod tajnoga bogo-
sluja, kod m i s t er ij a, ona na prvo mjesto. Najznatnije su od svega tako-
voga bogosluja bile eleusinske misterije u slavu Demetre, Dionisa-Ijakha i
Pers~fone, koje su Atenjani prihvatili, kad se Eleusina pridruila Ateni.
Bogosluzjem je upravljao hijerofanl ; glasnici, zubljonoa (o~ooiJxoc;) i sve-
enik rtveniki (6 E1ti ~wfLlj. stajali su mu o boku. Sve ove sluzbe prela-
zile su od oca na sina u nekim odlinim plemikim porodicama (EOfLOA1tioo:t,
Kijptm::c;). Samo onima, kojima su bile otkrivene tajne (Ot p.ootat od fLow: za-
tvaram usta, utim), pripadala je potpuna blagodat toga bogosluja. Tko bi
elio, da bude dionik osveenja (ext tEAE,::ai), javio bi se kojemu lanu reenih
porodica, i dobio bi ga (sl. 51.), ako bi bio Helen i neokaljan krvlju, pae

SI. 51. Posveivanje u misterije

ni robovima, ako su samo bili helenskoga roda, nije se uskraivalo..Mistima,

a osobito osveenima viega stepena, ep optima (E1t01tt'f)C;: gledalac), zajami
vala je njihova vjera poslije smrti ivot i blaenstvo. Velike su se Eleusi-
nije slavilp. svake godine mjeseca boedromiona. Prvi dan (aAexoE fLOOtexl!}
polo bi se oienja radi k moru, ond~ bi trajale vie dana rtve i ophodi
11 Ateni, napokon bi se u velikom ophodu u slavu Ijakhovu krenulo u
Eleusinu. Na desetke tisua ljudi ilo bi onamo svetom cestom, po prilici
4- sata daleko. Slava u samoj svetinji bila je strogo tajna, pa stoga je o
tom malo poznato. Zna se, da su bila 0pwfLE'Ia i Aq6fLE'Ia, t. j. jamano
dramska prikazivanja i prie o Demetri i Kori pa uz to pouke o ivotu,
::mrli, i uskrsnuu. Slava se zavrivala natjecanjima. Slino su osveeni
5\'etkovinu svetkovali i drugdje. Misterijama i osveivanjima slavila su se i
druga boanstva, na pr. II orfikim osveivanjima, koja je toboe mitski
pjeva Orfej osnovao, Dionis Zagrej ili Sabazije ( 131.) i mati bogova
 GRKE STARINE

( 135.). Na velikom su glasu bile misterije na otoku Samotraci, kojima su

se slavili Kabiri (KtX~EtPOt), tajinstveni feniki bogovi. Ui krugovi, to su se
bez tajinstvenosti sklapali za rtve i religiozne svetkovine, zvali su se lipa.vol
ili ..'}o[<XOOl. Od njih su poglavito meu ljudima, koji su ivjeli u tuini, pa
nisu htjeli da budu bez domaih religioznih obiaja, postajala prava drutva
sa zajednikim blagajnama, izabranim sveenicima i inovnicima i t. d.

d) I g r e
(M e z o- M i II e r, Geschichte der olympischen Spiele, Miinchen 1930. - D o r p f e I d,
Alt-Olympia, Berlin 1935. - W u n d e re r, Olympia, Leipzig 1935. - B e r n h a r t, Die
olympischen Spiele 776 v. Chr. bis 393 n. Chr. im Spiegel antik er Miinzen, Halle 1\'3G. -
G r u e n b erg. Die olympischen Spiele der Griechen, Bielefeld 1936. - M e I h e r, Olympia.
Aufstieg und Verfall der olympischen Spiele. . . Miinchen u. Berlin 1936. - P a s t or,
Olympische Spiele der Vorzeit, Berlin 1936.' - D e u b n e r, Kult und Spiel im allen Olym-
pia, Leipzig 1936. - M e l b er S t e e g e r, Olympia und die olympischen Spiele.
Bamberg 1936. - Hege-Rodenwaldl, Olympia, 2. izd. Berlin 1937. - Becq de

.
Jo' o u q u i e l' e s, Les jeux des anciens, 2. izd. Paris 1873.)
158. Kao to se kod rtve od svih dobrih darova bogovima zahvalno
davao dio, tako se islo dralo nekom zrtvom, ako se snaga i spretnost,
koju su oni dali, njima na ast iskua i na vidjelo iznes~. Za takve se
igre dralo, da su osnovane u prastaro vrijeme. One su sve Grke jednako
veselile, po emu su i postale svetkovinama itavoga naroda, le su se po-
radi njih zaboravljale sve politike razmirice meu pojedinim gradovima.
Sveti mir (xaXEtp[a.) uinio je mogue, da se na svetkovini nau i graani
drava, koje su jedna s drugom ratovale, i to nesamo pojedinci, nego !
opine po svojim poslan stvima (..'}oEWp~~). Gimnike su se igre vrile u s t a-
d i j u (:lttXOlOV) , natjecanja s kolima u h i p o d r o m u (t1t1tOOPO!!O;). Ovaj se
od onoga bitno razlikovao samo veim prostorom, jer je za etveroprege
bilo potrebno mnogo ire i due trkalite nego za tranje. Zgodno bi se
mjesto isprva nalo u duguljastoj prodoli, kojoj bi se dno poravnilo. Prostor
za gledaoce bile bi okolne visine. Po njima bi se poslije za veu udob-
nost iskopala sjedi~ta poput stepeni.ca, koja bi se izvela oko itavoga trka-
lita izjednaivi sve, to bi na obroncima bilo nejednako. Ona strana,
od koje bi se polazilo, odsjekla bi se obino ravno i na njoj nije bilo sje-
dita, dok se suprotna svrivala u polukrugu (aCfEYOovlJ). Poslije bi se i na
onoj strani, od koje se polazilo, sagradila sjedita, a ispod njih nacinio
sveden hodnik na trkalite. Stupovi (~ voaa'X, tO tp[La) pokazivali su mjesta.
gdje je trkaima i spregama valjalo zaokrenuti (ciljevi). U hipodramu Sl;
oni bili niskim zidom sastavljeni. Znak za polazak dao bi se trubom, a u
olimpijskom hipodrarnu podigao bi se II isti mah sa rtvenika mjeden orao.
dok bi se mjedena pliskavica, koja je s njim bila u svezi, spustila. Sline
uredbe, bar stadij, bil su u svakom veem gradu, ali openo su znaenje
 VU. VJE!RSK.E1 STARINE 93

za sve Helene imala samo pozorita etiriju velikih narodnih svetkovin~,

olimpijskih, pitijskih, istmijskih i nemejskih igara. U Ateni je bio sl adij
na lijevoj obali Hisa pod Ardetom, a hipodrom kod Falera.
159. O I i m p ij sk e i g r e prireivale su se svake etvrte (ili po grkom
brojenju svake pete) godine usred ljeta u Elidi u alfejskoj ravnini kod
Zeusove svetinje (sl. 52.). Olimpija nije bila grad; pozorite, na kojem bi se
za vrijeme svetkovine sakupilo ~ebrojeno mnotvo, bilu je obino zapuleno.
Samo sveti okoli, ~ > AAtt<; (od tO libo<;: gaj), s hramovima i riznicama

Sl. 52. Olimpija prije iskopavanja

zahtijevao je za uzdravanje i uvanje nazonost velikoga broja sveenika

i robova. Osnivanje igara pripisivala je pria Heraklu i Pelopu pa elejskom
kralu Ifitu, koji je toboe u drutvu s Likurgom uveo sveti mir za trajanja
svetkovine. Popisi pobjednika dopirali su do g. 776. pr. Kr., pa su se
s tom god}nom poele brojiti i olimpijade ( 109.). Kod svetkovine su u
poetku sudjelovali samo najblii susjedi elejski, onda gradovi peloponeski,
aji ve od 6. vijek;a itava Helada zajedno s naseobinama. Za najstariji se
dio igara drala jednostavna trka, onda je malo pomalo vjebi bivalo sve
vie, dok nije za njih bilo potrebno pet dana. Osim toga je pritjecanje
tolikoga mnotva dionika svetkovine umjetnicima i naunjacima davalo
najbolju priliku, da raire svoju slavu, pa stoga su kraj igara ve rano
pjesnici i pisci tamo svoja djela itali, a umjetnici izlagali svoje umjetnine.
94 GRKE STARINE

160~ Kad bi do~lo vrijeme za igre, pozvali bi na njih sveani gla-

s n i c i elejski ((}1tO'lOO'fOpOl) sve gradove grke i objavili sveti mir svima dio-
nicima svetkovine. Pripravama za igre i samim igrama upravljalo je devet
h e I a n o d i k a, koje je narod elejski birao. Njima su se prijavljivali borci, oni
su imali odravati red, paziti na to, da se kod igara postupa po pravilama,
i dijelili nagrade. Vijeu (~oaA~) elejskomu bili su duni davati raun, ali
odluka se njihova nije mogla vie oboriti. P r v i d a n svetkovine zakleli bi
se najprije sami kod rtvenika Zeusa Horkija u buleuteriju (vijenici). a
onda bi oni zakleli ondje i borce, koji su morali dokazati, da su helen-
skoga roda i slobodni i da su se propisano vrijeme vjebali u gimnaziji.
Takoer su se imali zakleti, da e se tono drati pravila za igre. D r u g i
d a n poele bi se igre u stadiju, koje su osim sveenice Demetrine smjeli
gledati samo mukarci. Najprije bi se natjecali djeaci u tranju, rvanju i
akanju. T re i d a n ogledali bi se odrasli ljudi' u istim igrama. Poetak
je inilo tranje u tri oblika, kao postojano tranje (06AtXo~ [opop.o:;J), kao
jednostruko tranje (attX.otO'I) i kao dvostruko tranje (O[(10AO:;). Kod posto-
janoga tranja imalo se 192 m dugo trkalite ~4 puta pretrati, kod jedno-
strukoga jedamput onamo i natrag, a kod dvostrukoga dvaput. Zatim bi
dolo na red rvanje (1tiA1J), akanje (1tOjp.~) i 1tl%jXpitlO\l (rvanje i akanje
zajedno). Kod svih tih igara hili su borci posve goli.
161. e t v r ti b i s e d a n poeo u hipodromu s utrkiv:llljem etvero
.prega (t-&pt1t1tO\l [&pp.aJ). Upotrebljavale s,u se dvokolica, koje su bile posve
nalik na bojna kola Homerovih junaka ( 56.). I konji su bili onako upre-
gnuti, jer su dva srednja. ((Oj lOt) u jarmu vukla rudno A dva pokrajna
konja (aStpal:ol, astptx!fopOt) bila su uetima (tranjgama) upregnuta pred
kola. Na izlazitu (~ a!fsat~) bila su mjesta za etveroprege zatvorena ue-
tom, koje bi se spustilo, kad bi se utrkivanje poelo. Budu! da je bilo
samo jedno utrkivanje, dol~ bi sva kola, esto vie od 40, u isto doba na
trkalite. Osobita se vjetina traila za okretanje oko cilja, jer su ondje vo-
zai nastojali, da preteku jedan drugoga. to bi krai bio okret, to bi dalje
doao jedan pred drugoga, a to je vea bila i opasnost, da se sukobe.
Osim takvoga utrkivanja bilo je i drugoga za dvoprege (~ ~OYlJ)p[<;) ili za ja-
hae konje (6xOlJ~).Pobjednikom se nije drao voza ili jaha, nego onaj,
iji su bili konji. - Isti se dan vrsio i t. zvo 1t\lta3AOV, t. j. skup od pet
vjebi: tranje, bacanje diska, skakanje, (bacanje koplja i rvanje. Za te bi
se vjebe borci drijebom razdijelili u skupine, pa se pobjednicima iz njih
valjalo onda jo meu sobom ogledati. Ako bi broj natjecatelja bio lih,
ostao bi jedan kao E!fOPO<; (ekalac), koji se imao ogledati samo s pobje-
dnicima, ali je bio na dobiti tim, to mu je snaga bila jos ila. Posljednja
je igra bilo tranje u oruju (o 01tAttW\I opop.o<;), gdje BU trkai imali
na sebi potpuno hoplitsko oruje.
 VU. VJERSK. STARINE

162. Peti bi se dan svetkovina svrila i nagrade razdijelile.

Djeak, kojemu su otac i mati ivjeli (~fJ/ft{)-(xA~<;), odrezao bi zlatnim noem
i!ranice za vijenac od svete masline (%otl'lO<;). Vijenci bi se izloili na dra-
gocjenom stolu od zlata i slonove kosti. Glasnik bi prozvao svakoga po-
bjednika, a jedan od helanodika metnuo bi mu na glavu vij2nac. Naveer
bi Elejani pobjednike sveano poastili, a i sami bi pobjednici poastili
svoje prijatelje. Povratak pobjednikov u rodni grad udesio bi se poput
triumfa, jer sjaj njegove pobjede poveao bi i slavu njegove domovine. U
himnama slavio se on i bogovi, kOJi su mu dali pobjedu. U Olimpiji smio je
s\'aki pobjednik postaviti kip, ali istom onaj, tko je triput pobijedio, svoj kip.
163. Pitijske su se igre obdravale takoer svake etvrte (ili pete)
:godine, i to svake tree olimpijadske godine, u ravnini kod Krise na po-
dnoju Parnasa, u slavu Apolona. U najstarije vrijeme kae se da je lu bilo
samo muzikih igara, t. j. samo natjecanja za nagradu s peanom u slavu
Apolonovu, ali svetkovina se ve rano rairila gimnikim igrama. Nagrade
su isprva bile u novcima, kasnije se mjesto novaca davala palmova granica
i lovorov vijenac. I tu je pobjednik smio postaviti kip. - I s t m ij s k e i g r e
prireivale su se svake tree godine blizu Korinta u slavu Posidona, ali su
bile samo gimnike. Kao nagrade davale su se palmove granice i vijenci
od pitomoga bora ili od celera (:jAl'lOV). - N e m e j s k e i g r e takoer su
se prireivale svake tree godine. i to u dolini nemejskoj u slavu Zeusa.
Oko prava, da njima upravljaju, otima1i su se gradovi Kleona i Argos.
Nagrade su bile palmove granice i vijenci od celera.

e) Kazalite
(D Or p f e I d - R e i s c h. Das griechische Theater, Athen 1886. - B e t h e, Prole-
gomena zur Geschichte dl:s Theatcrs im Alterium. Leipzig 1896. - W i I a m o IV i l z,
Die Spiirhunde des Sophokles. Leipzig u. Berlin 1913. - M ii II e r, Das attische Biihnen-
wesen, Giilersloh 1916. - Fr i e k e n h a u s, Die altgriechische Biihne, SIrassburg 1917.
- B i e b e r, Die Denkmaler zum Theaterwesen im Altertum, Berlin u. Leipzig 1920. __
W i l a m o w i t z, Einleitung in die griechische Tragodie, Berlin 19:31. - B u II e, Unter.
suchungen an griechischen Thealern, Miinchen 1928. - F e n s t e r b u s c h, Das Theater
im Altertum, Leipzig 1830. - Vet t e r, Antike Musik. Miinchen 1935 [Tusculum-Schriflen 26).
- F i e c h t e r - H e r b i g - B u II e - K li b I e r, Das Dionysos-Theater in Athen, l-o,
StuttKart 19l:J5-36. - B r o m m e r, Salyroi, W(Irzburg 1937. - S e c h a n, La danse grecque
anlique, Paris 1930. - F I i c k i n g e r, The Greek Theater and its Drama, Chicago 19c6.
- B j e b e r, The history of the Greek and Roman theatre, London 1939. - D e g a n i,
La musica nella preisloria enelle antiche civilta, Reggio Emilia 1939. - G r o h. Recke
divadio, 2. izd. Praha 1933. - R a e, Sofoklove trageciije, Zagreb 1b95. - M a j n a ri.
Sofoklovi Sljednici, IXNEYTAI, Zagreb 1932. - M a j n a r i , Menandrovi Parniari, Zagreb
19::J8. (Rad knj. 264.])
161-. Dramska prikazivanja grka nisu samo zadovoljavala elju za
g1edanjem. nego su bila i dio bogosluja, te su se navlastito u Ateni raz-
vila iz sveanih obiaja, kojima sead starine slavio Dionis. O svetkovinama
96 GRKE STAJRJlNE

se mo boga slavila pjevanjem i plesanjem korova, a zadirkivanja kojekako

preodjevenih ljudi pripadala su zabavama, koje su se na to nadovezivale.
Razlikovali su se ozbiljniji, tragiki korovi (xopol 'rpGl.'(~oi, jer su ih sasta-
vljali ljudi preobueni kao satiri [ 132.], koji su nalik na jarce: 'rpGi'(Ot) i
rasputeni, kom iki korovi (X. XW p.t'X.O t od xwp.oc;: pijanka, rulja veselih
ljtidi). Budui da su Grci voljeli natjecanje svake ruke, stale su se i za
pjevanje tih korova dijeliti nagrade. Od njih su se razvili ppetci drame
tako, da je jedan glumac (07':OXptrijc;: odgovaralae), ponajvie sam pjesnik,
u ulozi jedne ili vie osoba iz pria o Dionisu pjevaima nasuprot stao.
Kae se, da je to prvi uinio Tespis g. 534. Za Eshila se zna da je kao
glavni glumac (1tPWtGl.'(WVtc'r~c;: prvi natjecatelj) uzeo za pomonika drugoga
glumca (OcutEp~'(W\ltarijc;); treega je glumca (tpt'rll'(W'ItarijC;) uveo Sofoklo,
koji je sam bio slaba glasa. Tim se razvojem glumakoga djelovanja kor,
kojega su pjesme isprva bile jezgra drami, sve vie potiskivao. U komediji
je kor, kojemu je plesanje bila glavna stvar, napokon izgubio svaku svezu
s dramskom radnjom. Stoga u t. zvo srednjoj i novijoj komediji korskih
pjesama i nem~.
166. Pozorite tih prikazivanja nije bija poviena pozornica, nego
okruglo p l e s i t e (opx~atP?) kod hrama Dionisova. U sredini mu se nalazio
rtvenik ({hl!1ZAYj) na povienoj stepenici (to ~il!1lX). Mjesto bi se izabralo
tako, da bi obronak breuljka gledanje olakavao, a koliko bi bilo potrebno,
nainili bi se oko njega dr\1eni odri. U Ateni je bila po jedna orhestra u
starijoj svetinji Dionisovoj. u Leneju (tO A~v(;(tov), i u svetinji Dionisa Eleu-
tereja ( 133.). Poslije su se. 11 toj svetinji po obronku akropolskom na-
sipavanjem i podziivanjem nainila s j e d i t a za gledaoce. To je g l e d a-
l i t e bilo poluokruglo i imalo oblik izdubine ({}ZGl.tpOV, XOIAOV). Sjedita su
bila drvena i nainj~na poput stepenica. Na njih se dolazilo stubama, koje
su iz orhestre izlazile kao zrake i sjedita u klinasle odjele (llt 'l.EPXtO<;)
dijelile, ili sa strane irokim hodnikom (to otliCwfL?:), koji je gledalite uspo-
redno s okrugom dijelio na gornji i donji kat. Istom u vrijeme borbe
s Filipom Makedonskim sagradilo se itavo gledalite od kamena (govornik
Likurg). Da bi se obronak akropolski mogao bolje upotrijebiti, primakla
mu se orhestra blie. Dok su od staroga kazalita, u kojem su se prikazi-
vale drame velikih tragika sauvani jo samo neznatni tragovi kolomata,
kojim je ol'hestra bila okolomaena (sl. 53. A, B, C), to je nova gradnja
od kamena u donjem dijelu sauvana gotovo onako, kakva je negda bila
(sl. M.). Sjedita najdonjega reda bila su kao najbolja odreena za odline
gledaoce ( 171.), pa stoga udeena kao stolice s naslonom za lea. Osobito
je sjajno ureena, a ima i naslone za ruke, srednja stolica, koja je bila
odreena za sveenika Dionisa Eleutereja. Natpisi na prednjem okrajku sje-
dita, na pr. 'IEpwc; ~tO'I6aol) tOO 'EAW{}Ep~Wc;, uklesani su tek kasnije, moda
 VII. VJERSKE STARINE 97

su bili isprva napisani bojom. Ostala su sjedita jednostavne ploe, na ko-

jima su pojedina mjesta oznaena crtom. Tim, to su se na ploama iza
pravih sjedita nainile udubine i sama sjedita sprijeda malko izdubla,
postiglo se to, te nisu noge onih gledalaca, koji su sjedili straga, smetale
onima, koji su sjedili sprijeda, a dobilo se i vie prostora, te se moglo
nainiti vie sjedita. Gledaoci su ~jedili na jastucima, koje bi sami sa
sobom donijeli. itavo gledalite nije bilo pravi polukrug, nego se prilju-
bilo nejednakomu obliku zemljita. Dva hodnika, od kojih je gornji sluio i
za prolazni put, dijelila su ga na tri kata. Budui da su katovi prema gore
bivali sve iri, valjalo je broj stuba od donjega hodnika poevi podvostru-

"

if "'t I

U::::::::::.:.~ i...) / Stari hram.

---"0 __ 1

fiD Novi hra...

Sl. 53. Nacrt pozorita u Dionisovu kazalitu II Ateni

iti. Slino su bila udeena ostala grka kazalita, kao to pokazuju sau
vani ostatci. Osobito je dobro sauvano kazalite u Epidauru (sl. 55.), gdje
se jo posve jasno istie okrugla orhestra, dok u Ateni poradi pregraivanja
u rimsko vrijeme nije vie okrugla.
166. p o z o r i n e z g r a d e grko kazalite isprva nij e imalo. Pozorite
radnje u najstarijim je dramama tako odabrano, da mu ne treba pozadine,
a glumcima je za odijevanje i preodijevanje dostajao ator, t. j. kua od
drveta, pletiva ili platna (a'X."jV~), koja se nalazila po strani, tako da je gle-
daoci nisu vidjeli. Poslije bi se za svako prikazivanje sagradila pred or-
hestrom, a dobila bi prema potrebi oblik hrama ili palae. Sa svake strane
Dr. A. Musi: Grke i rimske starine 7
98 GRKE STARINE

izmeu pozorine zgrade i zidova, s kojima se gledalite zavrivalo, bili su

ulazi (<xt 1tapOool). na koje bi kor i glumci, ako ne bi doli iz pozorine
zgrade, uli na orhestru. Prema poloaju atenskoga kazalita nastao je
obiaj, te se paroda glumcu s desna drala za ulaz sa sela, a ona s lijeva
za ulaz iz grada ili iz luke. To je onda vrijedilo za sva kazalita, makar
gdje bila. Dalji je razvoj doveo do toga, te se sagradila stalna ~ua,
kojoj se proelje moglo prema potrebi preudesiti. Tako je dobilo atensko
kazalite 4. vijeka kamenu pozorinu zgradu od 4 m visine, a dvaput tako
dugu kao promjer orhestre. U njoj su bile prostorije za glumce i pozorine
sprave, a sprijeda je imala troja vrata. Proelje joj je bilo ureeno dorskim

Sl. 54. Dionisovo kazalite

stupovima, koji su bili na svakom kraju malo naprijed pomaknuti te su

inili t. zvo 1t<xp<xaX~Yl<X, koja su bila toliko razdaleko, kolik je bio promjer
orhestre. Meu one stupove, koji su bili izmeu paraskenija, a zvali su se
7t.pO'j')l.~YWY, metale su se obojene drvene ili platnene ploe ( of 1tlVcOtEr;) kao
dekoracija pozadine. U parask~nijama nalazili su se tro strani bridnjaci,
koji su se vrtjeli oko svoje osi, a sluili su za promjenu dekoracije, jer su
i oni bili obojeni. Krov pozorine zgrade mogao se upotrijebiti za to, da
se sagradi gornji kat ili da se na njemu bogovi na nebu prikazuju (,'tEO-
AO"'(E(O\l). Na stroju (p:fJxa\l~) pojavljivali su se bogovi, kad im je valjalo za-
pleteni vor radnje presjei (,'tEor; Cl1tO fL1Jx<Xvijr;, deus ex machina).
167. Ta pozorina zgrada, kojoj s.e gola stijena okrenuta prema
hramu Dionisovu sakrila trijemom sagraenim pred njom, p r e g r a i val a
se poslije mnogo. Najznatnija se promjena dogodila za cara Nerona tim
 VII. VJERSKE STARINE 99

to se pred proskenijem nainila pozornica visoka 11/2 m, koja je dio or-

hestre odsjeklp. i s njom bila u svezi stubama. Tako se grko kazalite
pretvorilo u rimsko. Osim toga se orhestra poploila i, budui da se upo-
trebljavala i za gladijatorske igre, od najdonjega sjedi~ta u gledalitu ka-
menom ogradom ogradila,
Posve drukije nego kazalita bili su, bar u starije vrijeme, udeeni
odeji, koji su sluiliza mu'zika prikazivanja (za koncerte). To su bile
okrugle graevine s krovom poput atora i mnogim stupovima unutra.

Sl. 55. Kazalite u Epidauru

Takav je odej sagradio Periklo na istonom obronku akropolskom. Odej

Heroda Atika iz rimskoga vremena jugozapadno od Akropole bio je posve
nalik na pokriveno rimsko kazalite,
168. U kazalitu se prikazivalo o Velikim Dionisijama i o Lenejama
(Antesterijama) ( 133.). Upravljao je prikazivanjem onaj arhont, koji je
upravljao svetkovinom uope (o Velikim Dionisijama arhont eponim, o Le-
nejama arhont kralj). On bi prihvatio drame, koje bi mu se predale za
natjecanje, i drijebom odredio pjesnicima korege ( 47.) i protagoniste.
On je drijebom odreivao i pet sudaca, koji su sudili o uspjehu, i odr-
avao red s pomou redara (p(X~oo6XOt). Pjesnici komedija na tj e e a l i su
se s\'aki s jednom komedijom, a pjesnici tragedija svaki s jednom tetralo-
100 GROKE STARINE

gijom, t. j. s tri tragedije i s jednom satirskom dramom, a natjecala su se o

Velikim Dionisijama tri tragika i tri ili pet komikih pjesni ka. Svaki je
tragiki pjesnik za svoje drame trebao jedan dan, a svi komiki pjesnici
skupa jedan dan. Kao p o bj e d n i k proglasio bi se pjesnik najbolje tetra~
logije ili komedije, a osim njega i njegov koreg i onaj protagonista, koji
je najbolje prikazivao. Koregu je valjalo sastaviti i opremiti kor pa dati
frulaa i statiste ('{(!lepa 1tp6ow1t(x). Ali pvjebati je kor imao pjesnik (otM-
O'X.'l),o.;). Tri je glumca plaala drava. Ako bi ih pjesniku trebalo vie (4),
vaUalo mu je za njih zamoliti karega.
169. G I u m c i (ii1toXpttlX~) sastavljali su u Ateni staleku udrugu (Ot
1tEp;. tOV ~t6VllOOV tEXIIltlXt). Po trojica njih, koliko ih je za svaku dramu tre-
balo, slo7.lIo bi se u skupine pod vodstvom protagoniste, koji bi kao podu-
zetnikzajedno sa svoja dva druga preuzeo prikazivanja. Po starom obi-

SL 56. Obrazine za tragediju

aju nosili su glumci prikazujui obrazine (1tp6aw1tov). One su bile potrebne,

jer je prikazivanje pod vedrim nebom i daljina gledalaca traila, da glumac
bude vei i da mu se crte lica jae istiu; po njima je bilo mogue i to,
da su enske uloge prikazivali mukarci. S obrazinom je bila u svezi i
vlasulja. Budui da su crte lica morale odgovarati znaaju i glavnomu ra-
spolor-enju uloge, bile su obrazine za tragediju i komediju posve razline
(sl. 56. i 57.). Tragike su obrazine imale na elu trokutni nastavak (oj'X.o,;),
kojim se ve postizalo to, da se ovjek inio vei. Istu su svrhu imali vi-
soki drveni potplati (x6&opvot) tragikih glumaca, dok su kom iki glumci
nosili jednostavne cipele (lat. soccus). l dugi hiton s rukavima ( 90.),
koji se visoko opasivao i do nogu dopirao, imao je isti uinak, a mogao
se jo i jastucima podloiti. On je pripadao starinskoj sveanoj nonji, a
nosila su ga u tragediji sva lica. U komediji se nosilo obino odijelo
pored najudnovatijega fantastikoga nakita osobito kora, na pr. u obliku
 VII. VJERSK.E STARINE 101

osa, ptica, aba, oblaka. U satirskim dramama, u kojima se prikazivala

ponajvie pratnja Dionisova, bilo je potrebno odijelo od trikota s rutavim
ivotinjskim koama. Bogovi su se poznavali po s:vojim oznakama, osobito
se Heraklo s kijaom i lavskom koom rado na pozornicu iznosio. Glumac
je najprije staj ao na stepenici rtvenika II orhestri, a poslije, kad se sagradila
pozorina zgrada, osobito na mjestu pred njom (1tt qj 0/!.'Y]\l1l). Jampski su
se trimetri kazivali, a ono, to je bilo II drugim metrima spjevano, kao ono,
to su govorili kor i glumac naizmjence (?tOp.P.Ot: tualjke, od X61ttlSl\l: plangere),
ili se pjevalo ili uz frulu recitiralo.
170. K o l' (xop6~) je bio sastavljen u tragediji od 12, poslije od 15,
u komediji od 24 koreuta (xop50tcd). Tragiki je kor bio poredan u tri
povorke (otolxoc;) po etiri ili pet momaka, dakle u etiri ili pet vrsta (Co"(O\l),
komiki II etiri povorke po est momaka, dakle u est vrsta. Prvu su vrstu
sastavljali najljepi i najsigurniji koreuti. Srednji je od njih bio korovoa
(xopocptXlo<;). Kor je ulazio na orhestru jednom parodom, obino iz grada, dakle
glumcima s lijeve strane, poredan po vrstama (Uta CO"(<i), pjevajui ulaznu
pjesmu (~ 1tCXpooo<;:). Njoj je odgovarala na koncu izlazna pjesma (~ EeOOOC;,
tO eOOlOY p..o~). Budui da je anapestiki metar davao takt kod stupanja,
rado se upotrebljavao u tim koranim pjesmama. Druge pjesme korske ('ta.
at<i6lp.tX) pjevale su se uz plesne kretnje; za ivlje plesove bile su osobite
plesne pjesme ('ta 01tOpXiIp.tXttX). Za dijaloga, koji se korskim pjesmama ra-
lanjivao na ine (ta. 1tlSl06oltX), stajao je kor okrenut prema glumcima. U
ime kora govorio je korovoa. U komediji je osim toga dolazila pjesma, koja
nije bila u svezi s radnjom, nego upravljena gledaocima, ~ 1ttXpci~Mt<;:. Pjeva-
jui nju bio je kor okrenut gledaocima. Kor nije imao ni obrazina ni koturna.
Njegove su pjesme inile isprva jezgru drame, koja je po njemu dobivala i
ime (natpis). Malo pomalo bivalo ih je sve manje.
171. G l e d a o c i su dolazili u kazalite u slavu boga u sveanim halji-
nama i s vijencem na glavi. Pravo dolaziti imali su osim graana imeteci
i stranci, robovi jamano samo kao pratioci svojih gospodara. Zene i djeca
nisu smjela dolaziti na prikazivanje komedija; na prikazivanje tragedija ini
se da im je bio dolazak slobodan, idi u starije vrijeme bivalo je to rijetko.
Zakupnik kazalita (&5tXtPW\llj<;, &pXltExtW\I), koji je imao zgradu, strojeve i
sprave uzdravati, pobirao je za zakupninu, koju je plaao dravi, kod
ulaska ulazninu. Graanima se od Perikla ulaznina naknaivala kazalinim
novcima (tO ~ISWPlXO\l). Nekim sveenicima, inovnicima, zaslunim ljudima i
stranim gostima davala je drava slobodan ulazak i odlina mjesta (7tFOEOpttX);
oni su za potvrdu dobivali kovane ulaznice (tO: al>p.~OAtX).

wlw
11\1 S K Sl'A R I E
 NAROD RIMSKI
(N i e s e H o h I, Grundriss der rOmisehen Geschichte nebst Quellenkunde, 5. izd.
Miinchen 1923 [Mu II e r O t t o, Handbuch der Altertumswissenschaft I1l5J. - Momms en,
Rl]mische Geschichte, Wien-Leipzig [Gekt1rzte Ausgabe; Phaidon Verlag]. - K o r n e m a n n,
ROmische Geschichte. 1, 2,' Stuttgart 1988-89 [K r l] n e rsTasehenausgabe 132 u. l33]. -
S tolz- S c h m aIz L II U m II n n - H o fm an n, Lateinische Grammatik, Munehen 19J18
[M ii II er O tt o, Handbuch der Altertumswissensehaft II 2], str. 39.-48. - S t o Iz
D e b r u n n e r, Geschichte der lateinischen Sprache, 2. izd. Leipzig 1922 [GOschen 492]. -
P a i s B a yet. BIo e h Carcopino, Histoire romaine, Paris 1926 i d. - Ro li to v tzeff,
A history ot the ancient world. II. Rome, Oxford 1927. - S o la r i, Vita publica e pri-
vata degli Etruschi, Firenze.)
172. Oni Indoevropljani, to su se naselili u Italiji, zovu se It a li c i
( 2.). Podijeljeni su bili na Latine i na Umbro-Sabele, od kojih su
Latini zapremali zapadni dio italskoga poluotoka, a Umbri i Sabeli istoni.
Latinskom su plemenu pripadali narOdi, koji su nastavali u Laciju, a umbra-
sabelskomu Umbri i Sabini, Samniti, Hirpini, Marsi, Volsei, Ekvi, Hernici,
Picenti, Lukani i Brutiji. Jezik je Latina latinski, a od jezika umbro-sabel-
skoga plemena najbolje n!lm je poznat iz natpisa posljednjih vijekova pr.
Kr. jezik Umbra i jezik Samnila" koji se zove o s k i k i.
Osim !talika nastavala su u Italiji i druga plemena, od kojih su jedna
bila indoevropskoga podrijetla, a druga nisu bila. Indoevfopskoga su podrijetla
bili na sjeve,oistoku Italije i u Istri Ven e t i, a u Kalabriji Me s a p ij i,
koji su jedni i drugi pripadali starim Ilirima ( 2.). Neindoevropskoga su
podrijetla bili Liguri na sjeverozapadu Italije, koji su moda bili staro-
sjedioci italski, i E t r u s ci u Etruriji, kojima se za podrijetlo pravo ne zna.
Latini su osnovali blizu ua rijeke Tibera grad Rim, kojega se sta-
novnici (graani) upravo zovu R i m lj a n i. Ali s razvitkom drave rimske
irio se i taj naziv, jer je obuhvaao sve graane rimske drave, makar ko-
jemu narodu pripadali. Tako je Latini etnografski, a Rimljani politiki pojam.

I. DRiAVNE STARINE
A. Pregled povijesti ustava rimskoga
(M a r q u a r d t, Rl]mische Staatsverwaltung. 1, 2, 3; 8. i 2. izd. Leipzig 1881-85. --
Mo m m s e n, Rllmisches Staatsrecht. l, 2, 8; 8. izd. Leipzig 1l:l8788. - S c h i Il e r, RIl-
mische Staatsaltertumer, 2. izd. Mdncben 1898 [M 11 l I e r, Handbuch der klass. Alterturns-
wissensehaft IV, 2]. - N i e s e, Staat und Gesellschaft der ROmer, Berlin u. Leipzig 191<
106 RIMSKE STARINE

[H i n n e 1>. e r g, Die Kultur der Gegenwart If 4, lj. - B loe h, Rl)misebe Altertumskunde,

8. izd. Leipzig 1911 [G1isehen 45]. N e u m a n n, ROmische Staatsaltert11mar [Gareka-
Norden, Einleitung III, 2. izd. Leipzig u. Berlin 1914J. - B r a s s l o ff. Staat und Gesellschaft
in der rOmisehen Kaiserzeit, \Vien u. Leipzig 1938. ...... Mo m m s e n Ma r q u a r d t-
Kruger, Manuel des Antiquites romaines. I-XIX, 1888-1907. - Homo, Les institutions
.politiques romaines, Paris 19i17. - Bouehe-Laclercq, Manuel des institutions romaines,
Paris 1931. - L a u r a n d, Institutions romaines [Manuel des etudes greeques et latinas,
Paris 1934, ll, str. 425. i d.] - A b b o t t, A history and description of Roman political
institutions, 3. izd. Boston 1911. - B o j e s e n S r a p e l, Rimske starine, 2. izd. Zagreb 1900.)
173. Staro je graanstvo rimsko bilo podijeljeno na 30 kurija, od
kojih je svaka obuhvaala vi~e rodova (gentes). Svakih 10 kurija inilo je
jednu od tri prastare opine (Titles, Ramnes, Luceres). Potpuni su graani
bili patres, t. j. lanovi rodova (adj. patricius). Kad se poslije patres prozvao
patricijski senat, znaio je naziv patricii sve starograane. Lino su zavisni
o patricijima bili clientes (poslunici), koji su postali od pokorenoga staro-
sjedilakoga puanstva, a poslije i od osloboenih robova. Prava klijentova
zastupao je njegav zastitnik (patronus), koji je za to mogao od njega tra-
iti kojekakve usluge, osobito potporu u ,nevolji.
Osim toga bilo je u Rimu od najstarijega doba p l e b e j a c a (ple-
.beii), koji su takoer postali od pokorena starosjedilakoga puanstva i od
doseljenika; i oni se mogu shvatiti kao klijenti, ali su se od pravih klijenata
razlikovali tim, to nisu imali patrona ili to im je patron bila drava
{kralj), emu je posljedak bila osobna sloboda i uivanje privatnih prava;
no politikih. prava nisu imali ni oni, nego su ih istom u dugotrajnoj,
>ljutoj borbi s patricijima stekli.
174:. Rimom su najprije vladali kralj evi, koji su se birali doivotno,
a imali su samo ogranienu vlast. Kralj je bio najvia upravna i pravosudna
oblast, vojskovoa u ratu i vrhovni sveenik, ali je vlast dijelio s vijeem
ili izabranim zastupnicima patricijskih porodica (8matus) i s narodnom
skuptinom (comitia curiata, poslije i centuriata). Znaci kraljevske asti bili
su svenji prua sa sjekirom (fasces), koje su pred kraljem nosili liktori,
visoka stolica, na kojoj bi sjedio sudei, pa grimizno odijelo, grimizna toga
u miru, kratki grimizni plat u ratu. O izboru kralja v. . 184.
Povijest kraljeva, kako su je zabiljeili pisci, dosta je tamna i pjesniki
iskiena. Ali se u njoj ipak ogledaju dogaaji iz najstarije povijesti rimske.
Najznatnija je politika promjena za vrijeme kraljeva razdioba graanstva
rimskoga (i patricijskoga i plebejskoga) po imetku na razrede (cZasses) i
.eenturije. koja se pripisuje kralju Serviju Tuliju. Tom je razdiobom,
koja je sluila organizaciji vojske, uinjen prvi korak, da se premosti du-
boki jaz izmeu oba stalea rimske drave. Kakva je ta razdioba bila,
neka pokae ova skrialjka:
 I. DRAVNE STARINE 107

<ll

:; ...
:=- Imovina
......
~
o>

<ll
S~
.o
E
<;>
u
asima
Mjesto u vojsci Oruje

I. 80 100.000 1.-4. red Velik tit, oklop, kaciga, nazuvci

kopije i ma
ll. 20 75.000 6. red Oklopa nema, stil je manji
lU. 20 50.000 6. red. Nema ni nazuvaka
IV. 20 26.000 Izvan bojnoga reda Bore se bez oruja za zaSlilu s
kopljima i sulicama
V. 30 11.000 Izvan bojnoga reda Praari

K tomu je IloIo jo 1'8 centurija vitezova (equUes), 6 patricijskih, a

12 plebejskih, koje su sastavljali odlini mladi ljudi I. razreda. Osim toga
su bile dvije centurije rukotvoraca (fabri) i dvije centurije sviraa (cornicines i
tibicinesj. Oni, koji su imali manje od 11.000 asa, sastavljali su jednu centuriju.
Tako je svih centurija bilo 193. Ali brojili su se samo mukarci od 17.
do 60. godine, i to tako, da su mlai (iuniores, od 17. do 45. godine) i
nili jednu polovicu centurija, a stariji (seniores, od 46. do 60. godine) drugu.
Stariji su u ratu bili priuva.
Zemljini se posjed dijelio na etiri upravne opine (tribus). Sa !!ire-
njem rimskoga zemljita rastao je i broj tih opina, tako da ih je napokon
bilo 35 (4 tribus urbanae i 31 MbNS rusticae). Porez su plaali svi graani,
koji su imali bar 1500 asa; oni su se zvali adsiilui, locupZetes, a' oni, koji
nisu plaali poreza, proletarii, Mpite censi.
175. G. 509. zamijeni kraljevstvo republikanski ustav pod dvojicom
konzula, koji su se svake godine birali. Sasvim je bilo prirodno, da je po-
radi toga, to se vrhovna oblast dravna svake godine mijenjala, porasla
vlast senatu, koji je bio stalan. Naskoro se zaotrila i protivatina izmeu
patricija i plebejaca. Povrh toga, ilto plebejci nisu imali politikih prava,
tiiltala ih je i materijalna nevolja. Dok su patriciji bivali sve bogatiji, jer
su imali pravo uzimati pod zakup zemljita, oteta neprijatelju u ratu (ager
publicus), bivali su plebejci sve siromaniji, jer poradi estih ratova nisu
mogli ni svoga zemljita obraivati, te su se morali patricijima zaduivati.
K tomu su se plebejci neprestano mnoili, dok je broj patricija sve vie
padao. Napokon dotea taj pritisak plebejcima, te zametnu borbu s patri-
cijima. Tim, to su se iselili na ~Sveto brdo", prisile g. 494. patricije, te
oni pristanu, da plebejci biraju oblast, koja e ih od nasilja patricijskih
oblasti tititi. To su bili puki tribuni (tribuni plebis), ispoetka dva, a
poslije deset njih, pa puki edili (aeililes plebei), pomonici tribuna, takoer
108 R1M.SKE STARINE

d~a. Od g. 471. (lex Publilia) birali su se ti plebejski inovnici u plebejskim

skuptinama (concilia plebis), gdje se glasovalo po tribusima ( 174.). U istiro
skuptinama mogli su plebejci stvarati i zakljuke (plebiscita), koji su od
g. 449. (lex Valeria Horatia) vrijedili za itavo graanstvo, ako bi na njih
pristao senat.
G. 454. pristali su patriciji na to, da se pravo napie. G. 451. budu
izabrana desetorica (sami patriciji), koji su imali upravljati dravom i obi-
ajno pravo napisati (decemviri legibus scributJdis). Tako je bilo i g. 450.,
samo to su ove godine neki decemviri bili plebejci. Tako su postali za-
koni na dvanaest ploa, osnova rimskoga prava, koji su dodue bili strogi.
ali su plebejcima ili u prilog po tom, to su nastojali zaprijeiti besramno
lihvarstvo.
G 445. bude izmeu patricija i plebejaca doputen conubium (skla-
panje zakonita braka) (lex Canuleia), a u isto doba zadovoljila se i tenja
plebejaca za najviom vlau tim, to su se mjesto konzula stali birati (po
volji senata) tribuni militum consulari potestate, a za njih su se mogli bi-
rati i plebejci. Ali zato su patriciji za se stvorili novu, znatnu oblast: dva
cenzora (g. US.).
G. 421. dobili su plebejci pravo bar na jednu od starih oblasti, na
kvesturu (blagajnika sluba), a ujedno se broj kvestora povisio od dva na
etiri. Ali ve g. 367. prihvaeni su prijedlozi pukih tribuna G. Licinija
Stolona i L. Sekstija (Leges Liciniae Sextiae), meu kojima je bio i taj, da
jedan konzul bude plebejac. No zato su osnovane dvije nove patricijske
oblasti: pretura i kuruI,ski edUitet. Ali r te, kao i druge oblasti, po-
stale su naskoro pristupne i plebejcima. G. 300. dopustila je lex Ogulnia,
da mogu plebejci biti i sveenici (ponti{ices). Poto je napokon g. 287.
odreeno, da zakljuci plebejskih skuptina za to, da dobiju zakonsku vri-
jednost, ne trebaju privole senata (lex Hortensia), izjednaili su se plebejci
s patricijima posve, te je pala ograda, koja ih je vjekovima dijelila.
)76. Kad je prestala protivtina izmeu patricija i plebejaca, poelo
se razvijati novo, slubeno plemstvo (nobilitas), kojemu su pripadale i
patricijske i plebejske porodice, kojih su lanovi vrili kurulske slube
(konzulat, preturu, ediJitet). To je plemstvo imalo ius imaginum. lmagines
su bile votane, obojene obrazine, nainjene prema licu onih pokojnika,
koji su vrili takve slube; uvale su se u atriju izloene u zatvorenim
ormarima i o porodinim svetkovinama ovjenavale, a kod sprovoda nosile
pred povorkom. Plemstvo je vie slube prisvajalo za svoje lanove i nasto-
jalo od njih odbijati one, koji su bili ignobiles ili homines nOtJi. Ono je bilo
jezgra stranke, koja se zvala boni ili optimates i na svoju korist branila
dravni poredak od napadaja puke stranke (populares). Ali socijalno je
pitanje zahtijevalo rjeenje, jer su optimati, prisvojivi gotovo sav ager
 1. DR2.AVNE ST.ARINE 109

publicus i potisnuvi posjednike manjih zemljita, doli do velikih dobara.

koje' im je obraivalo roblje, dok su se seljaci, osiromaivi veinom, selili
tl Rim i ondje umnoavali broj nezadovoljnih graana. Tu su se istakla
braa Tiberije i Gaj Grakho, koji su jedan i drugi biIi puki tribuni. Prvi
se g. 133. povratio na prijedloge tribuna G. Licinija i L. Sekstija, te Je
predloio zakon, po kojem nitko nije smio imati vie od 500 jutara opin
skoga zemljita, a dva odrasla mu sina jo svaki po 250 j., povraeno se
pak zemljite imalo razdijeliti na dijelove po 30 j. i dati siromanijim
graanima pod zakup. Mlai je brat njegov g. 123. izmeu ostalih agrarnih
i politikih reforma proveo i tu, da su se (porotni) sudovi (iudicia) oteli
senatu pa predali vitezovima.
G. 89. stekli su iza saveznikoga rata svi stanovnici Italije graansko
pravo (le:rJ Pla'Utia Papiria), koje su im ve Grakhi htjeli da pribave, da
bi puku stranku pojaali mnotvom slobodnih i nezavisnih graana. Na-
skoro zatim poradio je S u l a kao diktator (82.-79.) opet u prilog opti-
matskoj stranci. Izmeu ostaloga je ograniio vlast tribuna (tribuni ne mogu
nita predlagati bez privole senata; tko je bio tribun, ne moe se natje-
eati za vie slube) i sudove povratio senatu.
Sula je svoju zadau shvatio jednostrano kao politiku, a za gospo-
darstvenu se stranu nije brinuo. Ali proletarijat je poradi silnoga oslobo-
avanja i otputanja robova bio brojniji, a stanje njegovo bjednije nego
igda, pa tako se jo za Sulina ivota njegova zgrada stala klimati. Napokon
su (g. 70.) P o m p e j i K r a s, negdanje pristae Suline, pukomu tribu-
natu povratili staru vlast, a sudove podijelili meu senatore i vitezove. Ali
svrha im je bila njihova osobna vlast. Osobito je Pompej iao za tim, da bude
nasljednik Sulin. Postao je voa demokrata, a kad je vidio, da nije dorastao
svomu genijalnomu suparniku Cezaru, utekao se ugledu senata. O daljem
razvitku ustava ne moe se u takvim prilikama vie govoriti. Istom novi,
monarhijski red opet je uvrstio dravu na osnovi promijenjenoga gospo-
darstvenoga stanja.

B. Ustav rimski
1. Graanstvo

(G e l z e r, Die Nobilitllt der romisehen Republik, Leipzig 1912. - S te i n, Der

r6misehe Rittel'lltand, Mf1nehen 1927. - B e lot, Histoire des chevaliel'll romains. l, 2.
Paris 1866-1876.)
177. Graansko je pravo (civitas) bilo ili priroeno, ako se tko
rodio iz valjana braka, ili steeno, i to ako se tko osloodio od ropstva,
ili# ako mu se podijelilo narodnim zakljukom. I pojedini su vojskovoe
dobivali vlast, da strancima podjeljuju graansko pravo. Prava su graa-
110 RIMSKE STARINE

nin,a rimskoga bila: 1. ius commercii, po kojem je mogao imovinu stei i pro-
dati, 2. ius conubii, po kojem je mogao sklopiti valjan brak, 3. ius suffragii,
po kojem je mogao u komicijama glasovati, 4. ius honorum, po kojem je
mogao dobivati dravne slube, 5. ius provocationis, po kojem se protiv
kazna, to bi ih odredile oblasti, mogao prizvati na narod. O g r a n i e n o'
graansko pravo (civitas sine suffragio) nije obuhvaalo ius su/tragU i iUd
!umorom. Takvo su graansko pravo imali stanovnici pokorenih gradova,
koji su se zvali municipia. Iz g u b it i se moglo graansko pravo (capitis-
deminulio: umanjenje pravne sposobnosti), ako bi graanin bio u ratu za-
robljen, ili ako ne bi izvrio vojne dunosti ili platio porez, pa bio u roblje
prodan, ako bi preao u drugu opinu ili ako bi bio izagnan.
178. O d li n i s ta fe i bili su ordo senatorius i ordo equester. S e n a-
t o r s k i stale inili su lanovi senata ( 184.). Osobita su prava sena-
torska bila: kao odlina nonja irok grimizni rub na tunici i osobite
erevlje pa odlina mjesta kod igara. Dralo se, da nije dostojno senatorske
asti baviti se novarstvom i trgovinom. U vrijeme vanih dravnih poslova
senator nije smio iz Rima otii. Za putovanje izvan Italije valjalo ga je
uiniti poslanikpm (libera legaiio). Od Augusta postao je senatorski stalet
nasljednim, i tairo se osnovalo nasljedno plemstvo senatorsko prema oso-
bnom vitekom.
Vi t e z o v i su se po Servijevu ustavu izmeu graana odlinih rodom
i imetkom birali za konjaniku slubu u vojsci i do kraja republike sa-
stavljali 18 centuriae equitum. Drava im je davala konja (equus publicus)
i prinos za njegovo uzdravanje (o smotri vitezova ispo 195.). Kad su se
poslije drugoga punskoga T,ata konjanici uzimali izmeu tuih naroda, iz-
gubio se malo pomalo vojniki znaaj vitekih centurija, a orao equester
postao je graanski stale" koji je obuhvaao sve, koji su imali najmanje
400000 sesteraca. Stalan je politiki poloaj viteki stale stekao od S.
Grakha, koji je porotne sudove oteo senatu pa predao vitezovima ( 176.).
Mo su vitezovi stekli trgovinom, kojom se senatori nisu smjeli baviti,.
Osobito kao zakupnici dravnih dohodaka (publicani) stekli su veliko bo-
gatstvo. Odlija su vitekoga stalea bila uzak grimizni rub na tunici i
zlatan prsten. U teatru i poslije u amfiteatru imali su odlina mjesta.
S propau republike prestala je i politika vrijednost toga staleia. Oni,
kojima bi car dao viteko plemstvo (eques equo publico samo kao nas~ov),
bili su podijeljeni na turrne, kojima je bio na elu carski princ s naslovom
princeps iuventutis. Takvo je plemstvo bilo poetak vie vojnike i gra-
anske karijere.
179. Prema graanima, koji su se kao slobodni rodili (ingenui), sta-
jali su osloboeni robovi. Oni su se zvali libertini prema dravi, a Uberti
prema svome preanjem gospodaru. Osloboenjem (manumissio) postao bi
 1. DRAVNE STARINE 111

dojakpnji rob rimski graanin s ogranienim graanskim pravom; u grad~

skim tribusima dobio bi pravo glasa, ali na inovnike slube i na slubu
u vojsci niie imao prava. Istom potomci osloboenika u etvrtom koijenu
izjednaili bi se pravno s graanima, koji su se slobodni rodili. Izmeu
osloboenika i prijanjega njegova gospodara nastao bi meusobni odnoaj
dunosti. Zavisnost se njegova pokazivala i spolja u tom, to bi prihvati()
ime roda, a poslije i prvo ime od svoga prijanjega gospodara (na pr..
osloboenik M. Tullius Tiro ima prvo ime i ime roda od svoga gospodar~
M. Tulija Cicerona).

2. Naro dne s ku ptin e

(8 o I t a u, Entslehung und Zusammensetzung der allrOmisehen VoIksversammlungen,.
Berlin 1880. - S o l t a u, Die GiItigkeit der Plebiszite, Berlin 1884. - H a II a y s, Les
comiees A Rome, Paris 1890. - B o t s for d, The Roman assemblies from their origin to
the end of the Republic, 1009.)
180. Narodne skuptine, u kojima je narod glasujui po politikim
odjelima stvarao zakljuke, zvale su se comitia. Contiones bile su skuptine,
u kojima su inovnici togod priopivali graanima. Obino su se drale
prije komicija, da se narod pripravi na pitanja, o kojima je valjalo odluiti.
Concilia zvale su se skuptine jednoga dijela graanstva, na pr. plebejaca.
Postupak je u komicijama bio taj, da je inovnik neto pitao (rogare,
rogatio), a narod odgovorio (populus vult, iubet). Leges (zakoni, upravo:
veze) zvale su se rogatae, ako su se prihvatile, datae, ako su se izdale.
Komicije su imale tri oblika: c. curiata, c. centuriata, c. tributa.
181. Oomitia curiata bila su najstarija, na 30 kurija podijeljena na-
rodpa skuptina. Sazivao ih je na comitium kralj ili interrex, poslije konzul,
pretor ili diktator. Od prava je njihovih za republike ostalo samo pravo
(postalo pukom formom), da su izabranim magistratima podjeljivale imperium
(lex curiata de imperio), i da su pristajale, ako bi samostalan graanin iz-
javio, da se podlae oinskoj vlasti drugoga graanina (adrogalio).
182. Comitia centuriata bila su na 193 centurije ( 174.) podijeljena
skuptina itavoga patricijsko-plebejskoga naroda. Imala su ova prava: 1.
biranje konzula, pretora i cenzora, ~. izdavanje zakona, koje je prelo na
tributske komicije osim zakona de bello indicendo (o navjetenju rata), 3.
suenje u kriminalnim parnicama. lT ovom posljednjem sluaju bile su prije
komicija tri koncije, u kojima se vodila istraga. U posljednjoj bi konciji
inovnici (quaestores parricidii ili duoviri perduellioni iudicandae) izrekli osudu
kao mnijenje. Onda je komicijama valjalo sasluati razloge tomu mnijenju
i obranu.optuenikovu pa osudu ili potvrditi ili zabaciti.
Pravo sazivati centurijatske komicije pripadalo je inovnicima, koji su.
mali imperium. Skuptina bi se 24 dana (trinum nundinum, t. j. vrijeme od
112 RIMSKE STARINE

tri sajamska dana) unaprijed objavila, a drala bi se u osobite dane (dies

eomitiales) iza motrenja auspicija obino na Martovu polju. I ako bi se
auspicije pokazale povoljne, mogla su nepovoljna znamenja, koja bi se za
vrijeme komicija opazila, uiniti, da se skuptina odgodi, kao to bi i
naknadna izjava angura, da se uinila pogrjeka tim, to se nije pazilo na
auspicije, ukinula ono, to se ve izvrilo. Prije glasovanja sakupio bi se
narod u konciju, u kojoj bi se iza rtve i molitve raspravljalo o predmetu.
Q kojem se imalo odluiti. Na poziv predsjednikov sastale bi s~ Qnda cen-
turije te bi u vojnikom redu, tako da bi se pred njima nosila vexiUa,
pole na mjesto odreeno za glasovanje. Najprije bi glasovalo 18 centurija
equitum, a rezultat bi se njihova glasovanja, koji je esto bio odluan za daljnji
razvitak, objavio. Ako su vitezovi i 80 centurija prvoga razreda, koje su za
njima glasovale, bili sloni, bilo je glasovanje odlueno, inae se dalje gla-
sovalo dotle, dok se nije postigla veina. U samim centurijama, od kojih
se svaka morala sloiti u jednom glasu, glasovalo se najprije usmeno, po-
slije glasovnicama (t68serae, tabellae). Kod zakonskih prijedloga i kad se
sudilo, dobio bi svatko dvije glasovnice, od kojih je na jednoj bilo napisano
slovo .A (= antiquo, t. j. glasujem, da bude kao dosad; zabacujem), a na
drugoj U R u t i rogas). Na koncu bi predsjednik rezultat glasovanja
objavio (renuntiatio).
Razdioba centurija, koja je bogatijim graanima pribavljala odluku
kod glasovanja, poslije se u prilog siromanijemu stanovnitvu tako pro-
mijenila, te je svaki od 35 tribusa inio dvije centurije u svakom od pet razreda,
tako da je u svakom razredu bilo 70 centurija. Vitezovima se uzelo pravo,
da prvi glasuju. I vojniki se red ukinuo. Zato su se za odjele nainile
Qgrade (saepta), iz kojih se izlazilo po brvinama (pontes). Tu su se gla-
sovnice bacale u koare (sujfragia fm-e), iz kojih bi ih izvadili i prebrojili
diribitores.
183. Oomitia tributa bila su na tribuse ( 174.) podijeljena skuptina
itavoga naroda. Od njih valja razlikovali posebne skuptine plebejske
(ooneilia plebis), koje su osnovane nakon izlaska plebejaea na Sveto brdo
(g. 494.), kad su se postavili i tribuni. U tim su se skuptinama plebejci
~astajali po tribusima (tributim) od god. 471. (lea: Publilia). Zakljuci tih
skuptina dobili su od g. 449. vrijednost za itav narod (lex Valeria Ho-
ratia: ut, quod tributim plebs iussisset, populum teneret), ako bi na njih
pristao senat, a od god. 287. i bez toga (lex Hortensia). Od tih plebejskih
skuptina valja razlikovati skuptine, u kojima se itav narod (i patriciji i
plebejci) sastajao po tribusima : comitia tributa. Tih skuptina ima od onda,
kad je reeni Valerijev i Horacijev zakon (449.) plebejskim tributskim skup-
tinama pribavio tako znatno pravo. Tributskim je komicijama pred;jedao
konzul ili pretor; one su birale nie i izvanredne magistrate i stvarale za-
 1. DRZAVNE STARINE 113

kone, poput centurijatskih komicija, a napokon i mjesto njih. A plebejskim

su skupatinama predsjedali tribuni; u njima su se birali plebejski inovnici
(tribuni i plebejski editi) i stvarali zakljuci (plebiscita), koji su po Vale-
rijevu i Horacijevu pa po Hortenzijevu zakonu vrijedili kao zakoni. Osim
toga su i tributske komicije i plebejske skupItine sudile u sluajevima, ako
bi koji magistrat odredio veu globu (multa), negoli je imao pravo, i to
tributske komicije, ako bi magistrat bio patricijski, a plebejske skupitine,
ako bi bio plebejski.
Tributske su se komicije sastajale prije na Kapitoliju u dvoritu Jupi-
terova hrama, u posljednjem vijeku republike ponajvie na Forumu ili na Mar-
tovu polju, a ,vrile su se uopee onako, kao ,i centurijatske. Zakonski bi
se prijedlog prije javno izloio (legem promulgare), a na snagu bi stao, kako
bi iza glasovanja predsjednik proglasio, da je prihvaen (renuntiatio). Onda
bi se zakon na tuane ploe urezao i na javnom mjestu izloio (legem figere).
Ve potkraj republike gubile su komicije sve vie vanost poradi toga,
to se. narod pokvario i to se graansko pravo proteglo na itavu Italiju.
U carsko im je vrijeme ukinuta najprije sudbena, a zatim i zakonodavna
vlast; samo izvanji oblik izbora uvao se, jer su se inovnici, koje je birao
senat, u komiijama renuncijacijom potvrivali.

3. Senat
(R i b b e c k, Senatores Romani qui tuerint idibus Martiis a. u. c. 711. Diss. Berolini
1899. - F i s e h er. Senatus Romanns qui tuerit Augusti temporibus. Diss. Berolini 1908.
- W i II e m s, Le senat Qe la repnblique romaine. 1, 2, Louvain-Paris 1878-1~3. -
M: i s P o u l e t, La vie parlementaire a Rome sous la republique. Essai de reconstitution
des seanees historiques du Senat romain, Paris 1899. - L a m b r e c h t s. La composition
du Senat romain de l' accession au tr6ne d' Hadrien il. la mort de Commode, 's Gravenhage
1986. - L ll: m b r e e h t s, La composition du Senat romain de Septime Severe il. Diocletien
(193-284), Budapest 1937.)
184:. Senat je bio isprva vijee, koje je kralj birao izmeu
patricija
(patres). Na mnijenje (audoritas) senata bio je kralj vezan obiajem,
a
osobito je zakljucima narodne skuptine trebala potvrda senata. Kad bi
kralj umrOo, prela bi vlast vladarska na senat. Od interrega, koji su se
izmeu senatora drijebom odreivali i po pet dana vladali, imenovao bi
posljednji novoga kralja.
Kad je prestalo kraljevstvo, popunili su konzuli senat iz plebejskih
porodica. Novi su se lanovi zvali conscripti, stoga se itav senat prozvao
patres (et) conscripti. Kad su poslije cenzori dobili pravo imenovati sena"
tore (lediQ, in senatum legere), birao je senatore sve viae narod, jer bi svi,
koji su kakvu kurulsku slubu vrili, a poslije i nii inovnici, nakon svoje
slube preli u senat kao consulares, praetorii, aedilicii, triQunicii i quaestorii.
Oni lanovi senata, koji nisu doli u senat po slubi, nego po izboru cen-
Dr. A. Musil!: Grke i rimske starine 8
114 RBI8KE STARINE

zors)rom, zvali su se, kao i prije novo imenovani plebejski senator.i, pedarii,
te poput njih nisu imali pravo predlagati, nego samo glasovati. Prvo je
mjesto u popisu senata zauzimao princeps senatus, koji bi prvi, poslije iza
~onsula designata, kazao svoje mnijenje, obino patricijski bivi cenzor
(censorius). Dok za republike broj senatora nije bio stalan, ustanovio ga je
August na 600, a ujedno odredio, da samo onaj moe biti senator, tko ima
najmanje milijun sestercija. (O odlijima senatora v. 178.).
180. Pravo sazivati senat (ius cum patribus agendi) pripadalo je kon-
zulima, pretorima, tribunima i izvanrednim viim magistratima (diktatoru,
zapovjedniku konjanitva, interregu, gradskomu prefektu). Senat se sakupljao
na posveenu mjestu (templum), obino U kuriji Hostilijevoj, od Augusta
u kuriji Julijevoj. Senatori bi sjedili na klupama bez odreena mjesta, ma-
gistrati u carsko doba napose na kurulskim stolicama ( tSS.), tribuni na
svojim klupama, a predsjednik (magistrat saziva) u sredini dvorane na
kurulskoj stolici. On bi raspravu, prije koje bi se motrile auspicije, poeo
s tim, da bi predloio predmet, o kojem se imalo raspravljati (referre, ako
se radilo o potvrdi narodnoga zakljuka; consulere, ako se imalo vijeati o
odluci magistratskoj; ali poslije su se izrazi zamjenjivali). Onda bi pred-
sjednik senatore, prozivajui ih po dostojanstvu, pitao za mnijenje (senten-
tiam rogare). Oni su mogli svoj prijedlog obrazloiti govorom (sententiam
dicere) ili pristati uz iji prijedlog s kratkim obrazloenjem ili bez njega
(verbo adsentiri). Glasovalo bi se tako, da bi se senatori rastali na jednu
ili na drugu stranu dvorane (discessio). esto bi tko ve za rasprave pri-
stajanje uza iji prijedlog pokazao tim 7 da bi k predlagau stao (pedibus
ita sententiam alicuius ire). Magistrati su mogli govoriti u svako doba, ali
nisu imali prava glasovati. Zakljuak senatski zove se senatus consultum ;
senatus auctoritas zove se zakljuak, koji poradi intervencije ili formalnih
pogrjeaka nema valjanosti. Senatski bi se zakljuak napisao (perscrihere),
a kvestori, poslije i edili, unijeli bi ga s nekoliko senatora u arhiv (in ta-
hulas publicas referre).
186. Najznatnija prava senatska ticala su se uprave. Na polju b o g o-
U o v lj a pripadalo mu je pravo uvoditi ili zabranjivati tua bogosluja pa
odreivati svetkovine isuplikacije. Kao nadzorna oblast zad r a v n u
i m o vi n u i f i n a n c ij e odluivao je senat o svima prihodima i rashodima.
Voj n i k a je u p r a v a izmeu senata i magistrata bila tako podijeljena,
da je senat doputao novaenje, odreivao broj vojnika i bojita, zapo-
vjednitvo produljivao i vojskovoi pobjedniku doputao zahvalnu sveanost
ili triumf. Prema i n o z e m s t v u bio je jedini senat nosilac dravne vlasti;
on je . primao i odailjao poslanstva i prijateljskim vladarima podjeljivao
poasti (na pr. naslov amicus populi Romani). Nad provincijama je imao
neogranienu vlast. Kad bi se senatu inilo, da je drava u opasnosti, odredio
 1. DRAVNE STARINE 115

bi u prijanje vrijeme, da se imenuje diktator, a poslije bi konzulima dao

diktatorsku punomo (senatus consultum ultimum : Videant consules, ne quid
res publica detrimenti capiat). I kod zakonodavstva i kod izbora su-
djelovao je senat, jer je zakljuke komicija imala potvrditi patrum (t. j.
patricijskih senatora) auctor#as, i to u poetku poslije komicija, a kasnije
prije njih, tako da je izgubila svaku praktinu vrijednost. U s u d s t v u je
napokon senat imao dio po tom, to je u tekim sluajevima magistrate,
koji su sudili, svjetovao i dugo vremena vrio slubu porotnih sudaca.
U carsko je vrijeme senat zadrao nadzor nad bogotovijem i dr-
avnom riznicom, dok se nije s carskom blagajnicom stopila, zatim mu je
ostala vrhovna uprava Rima, Italije i senatorskih provincija. Osim toga
mu je pripao izbor m~gistrata, zakonodavstvo i vrhovno sudstvo, kad su
prestale komicije. Ali je vlast careva, koji su od Domicijana senatore ime-
novali, ta prava znatno ograniivala ili posve ukidala.

4. M a g i s t r a t u r a
(K r e t s c h m a r, Uber das Beamtentum der rom. Kaiserzeit, Giessen 1879. -
H i r s e h f e l d, Die kaiserl. Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian, 2. izd. Berlin 1905.
- L e u z e, Zur Geschichte der rOmisehen Censur, Halle 1912. S i b e r, Die plebejischen
Magistraturen bis zur lex Hortensia, Leipzig 1936. - S e r va i s, La dictature, Paris 1886.)
187. Magistratus znai slubu, koju narod izborom nekomu predaje,
i onoga, tko slubu vri. Slubena se vlast zove potestas (na pr. consularis,
tribunicia). Imperium znai najviu vojniku i sudbenu vlast, koja neogra-
nieno vrijedi samo izvan Rima. Svima magistratima zajednika bila su ova
prava: 1. pravo motriti auspicije, 2. pravo sazivati narod u koncije (ius
eontionem habendi), 3. pravo izdavati naredbe (ius edicendi), 4. pravo smetati
uredovne ine svoga druga (intercessio).
Imperium je obuhvaao osobito ova prava: l. pravo kupiti vojsku i
zapovijedati joj, 2. pravo suditi (iuris dictio), 3. pravo kazniti (coercitio) ,
koje je kao i iuris dictio pripadalo i tribunima i donekle cenzorima, 4. pravo
sazivati senat ikomicije (ius agendi cum patribus et cum populo), koje su
imali i tribuni. Vii su inovnici osim toga poradi vee svoje vlasti (maior
potestas) imali pravo uredovne ine niih inovnika zabranjivati ili ukidati.
188. Magistrati su se dijelili ovako: magistratus patricii i plebeii, m.
cum imperio i sine imperio, m. maiores i minores, m. curules i non curules.
- M. patricii zvale su se slube, koje su isprva bile pristltpane samo pa-
tricijima. Kad su pravo na njih stekli i plebejci, ostalo im je ime za ra-
zliku od onih slubi, na koje su imali pravo samo plebejci, a to je bio puki
tribunat i plebejski edilitet. M. cum imperio bili su konzuli, pretori i dikta-
tori. Oni inovnici, koji su imali imperij, pa cenzori zvali su se m. maiores.
Oni pa kurulski edili i magister equitum imali su pravo sjediti na stolici,
'"
116 RIMSKE STARINE

koja se zvala sella curulis (sk!opni stolac od slonove kosti bez naslona sa
zavinutim nogama), pa stoga su se zvali m, curules. Po stalnosti razlikovale
su se stalne godinje slube (na pr. konzulat, pretura, edilitet, kvestura),
redovne nestalne slube (na pr. diktatura, cenzura) i izvanredne, samo za
osobit sluaj zakonom osnovane slube (na pr. decemvirat, triumvirat, ko-
misije).
189. Tko se htio natjecati za koju slubu (candidatus, jer je obilazio
oko graana u bijeloj togi), morao se bar 24 dana (trinum nunainum) prije
izbora sam javiti (projiteri) magistratu, koji je upravljao izborima. Uvjeti,
da se moe birati, bili su: posjed graanskih prava i u starije vrijeme
dokaz, da je deset godina slnio u vojsci, a poslije, da je navrio 30. go-
dinu ivota, Osim toga je bio ustanovljen red slubi~ tako da se prije kon-
zulata morala vriti pretura, prije preture kvestura, od Augusta prije kve-
sture vojniki tribunat i vigintivirat.. a izmeu kvesture i preture edilitet
ili puki tribunat. Izmeu patricijskih slubi traio se razmak od dvije
godine. izmeu plebejske i patricijske slube razmak od jedne godine. Ista
se sluba mogla iznova vriti istom nakon deset godina. Red je slubi po
znatnosti njihovoj bio ovaj: didator, consul, interrex, praetor, magister equ#um,
cen8or, ae.dilis, tribunus plebis, quae8tor, 'lJigintivir, tribunus militum.
190. Od izbora do nastupa sh.ibe, koji se kod najvie stalni~ godinjih
slubi (od g. 153. pr. Kr.) dogaao 1. januara, zvali su se izabrani inovnici
designati, Kod preuz~manja slube, koje je valjalo da potvrde auspicije
i lex curiata, morao se inovnik zakleti na zakone, a tako isto kod odstupa
zakleti se, da se te zakletve savjesno drao. Odstupio bi inovnik, kad bi
mu istek'lo vrijeme slube, ali se mogao i prije zahvaliti (abdicatio). Skinuti
(abrogatio) mogao se samo narodnim zakljukom. inovnici, koji su odstupili,
zvali su se po prijanjoj svojoj slubi consutares, censorii, praetorii, aedilicii,
tribunicii i quaestorii. Ako bi se koja sluba prije vremena ispraznila, izabrao
bi se za nju zamjenik (suffedus). Produljivanje slubenoga vremena (pro-
rogatio) bilo je poradi ratovanja ili uprave provincija kod konzula, pretora,
a kasnije i kvestora obiajno. inovnici, koji su ostali u slubi, zvali su se
procon8ules, propraetores i proquaestores.
191. Republikanska je magistratura bila poasna sluba (honos), te bi
se samo trokovi, koji bi nastali poradi vrenja slube, iz dravne blagaj-
nice naknadili. Zato su sa slubom bila zdruena neka o d li j a. Patricijski
su magistrati osim kvestora nosili togu s grimiznim rubom (toga praetexta),
a u takvom su odijelu o svetkovinama izlazili i nakon slube. TriumCatori
i neki inovnici, koji su upravljali igrama, odijevali su se u grimiznu togu
(toga purpurea), koju su nosili i carevi u sveanim zgodama. Znak vojsko-
voe, kad bi iziao i~ grada, bio je paludamentum, kratak, crven plat, koji
se nosio na lijevom ramenu preko oruja. Nadalje su magistrati kod igara
 I. DRAViNE STARINE 117

imali poasna mjesta. K tomu je dolazilo pravo sjediti na kurulskoj stolici

i ius imaginum ( 176.).
Najvee su odlikovanje bile tasces, koje su se nosile pred magistra-
tima, koji su hriali imperij. To su bili crvenim remenom obaviti svetnjevi
iblja sa sjekirom u sredini. U gradu, gdje inovnik nije imao vlasti nad
ivotom graana, nije bilo sjekira. Fasce su nosili lictore8, koji su stupali
pred inovnikom i ljude pozivali, da se maknu i inovniku iskau duno
poAtovanje j takoer bi krivca pograbili, a u starije vrijeme i smrtnu kaznu
izvrili. Kao kraljevi, tako su i konzuli i prokonzuli imali 12 fasci, diktator
24, magister equitum 6, isto toliko pretori i propretori u provinciji, a pre-
tori u gradu samo dva, carski legati 5. Lovorom obavite fasce bile su od-
lije magistrata proglaena imperatorom i cara, koji je imao 12 tasci, a
poslije 24.
192. Di k ta t o ra bi u nevolji dravnoj, poslije i za druge poslove,
na pr. da upravlja komicijama, imenovao (dicereJ konzul. Kad bi nalog iz-
vrio, prestala bi mu sluba, koja je mogla trajati najvie est mjeseei.
Kao kralj, tako je diktator iz poetka imao neogranien imperij, prema
kojemu je slubena vlast drugih inovnika bila neznatna ili nikakva. Poslije
se i tu doputala provokacija i intercesija tribuna. Kao znak vee svoje vlasti
imao je diktator 24 fasce, u kojima su i u gradu bile sjekire. U dva po-
sljednja vijeka republike nije se imenovao nikakav diktator' vie. Diktatura
Sulina i Cezarova bila je nezakonita.
Kao to je kralju stajao o boku magister celerum, tako je diktatorI:.
koji je bio magister populi, t. j. zapovjednik pjeatva, stajao o boku ma-
gister equitum, kojega bi imenovao diktator, pa bi zajedno s diktatorom i
odstupio. U ratu bio je zapovjednik konjanitva, u miru je podupirao dik-
tatora i bio mu zamjenik.
193. K o n z u l a t je zamijenio kraljevstvo, ali je sluba konzulska tra-
jala samo jednu godinu i bila podijeljena na dva inovnika. U poetku su
se konzuli po najznatnijem svom djelovanju zvali praetore8 (vojskovoe, od
praeire) i iudices. Od prava konzulskih predala se cenzura cenzorima (g. 443.),
tl. sudbena vlast pretorima (g. 367.). Ostala kraljevska i konzulima predana
prava pripala su senatu i narodnim skuptinama, tako da je sve djelo-
'Vanje konzula u gradu bilb poglavito u tom, da su upravljali raspravama
II senatu i u komicijama, predlagali zakonske prijedloge i izvodili zakljuke.
U vrijeme unutranje opasnosti po\'isila bi se slubena vlast konzulska na
diktatorsku (senatus consu.ltum ultimum, . 186.). Prije svega su pak konzuli
bili vojskovoe, te im je onda pripadao neogranieni imperij ( 187.). Ovo
su vojniko zapovjedni!ltvo izgubili zakonom Sulinim, koji je odreivao, da
imadu konzuli godinu slube provesti u Rimu, a istom nakon toga kao
prokonzuli poi u provinciju.
118 RIMSKE S'fARINE

Konzulska je sluba iz poetka .bila pristupana samo patricijima, od

g.. 367. mogli su je dobiti i plebejci. Izbor .se vrio u centurijatskim ko-
micijama pod predsjedanjem konzula, diktatora ili interrega.Kod nastupa
slube posli bi konzuli u sveanoj povorci na Kapitolij, gdje bi Jupiteru
prinijeli rtvu, uinili .zavjet i drali prvu senatsku sjednicu. .Ako su obadva
konzula bila u gradu, izmjenjivali su se u vrenju poslova svaki mjesec.
Onaj konzul, koji je vrio poslove, ima,o je iCasee; poslije je i onaj drugi
imao 12 liktora,ali su ili za njim. .Ako su obadva konzula zajedno bila
u ratu, izmjenjivali su .se u zapovjednitvu svaki dan. .Ako li je svaki
konzul imao biti drugdje u ratu, dogovorili bi se, koje e podruje (pro-
vincia) kojemu pripasti, ili bi odluio drijeb.
U carsko je vrijeme. konzulat sve vie postajao izvanja ast. Da bi
je moglo postii to vie njib, skratilo se vrijeme slube na dva mjeseca.
Osim toga dobivali su i ljudi, koji nisu ni bili konzuli, konzulsko dosto-
janstvo i odlija. Najznatniji posao konzula za careva bio je predsjedanje
u senatu i voenje onih krim~nalnih parnica, u kojima je odluivao senat.
IM. P r e t u r a je kao sudaka sluba za patricije g. 367.. odijeljena
od konzulata, kad su Licinijevim zakonom plebejci dobili pravo na konzulat.
.Ali su ve g. 337. plebejci dobili i ovu slubu. Oko g. 242. postavio se
drugi pretor i slub~ izmeu njih tako se podijelila, da je prador urbanus
sudio u parnicama izmedu gradana, a praetor peregrinus u parnicama iz-
medu graana i stranaca. Naskoro zatim postavila su se dva nova pretora
za upravu Sicilije i Sardinije, onda (197.) jo dva za upravu jedne i druge
Hispanije. Budui da je b:r:oj provincija jednako rastao i porotniki sudovi
(quaestiones perpetuae), kojima su upravljali pretori, sve vie inovnika
zahtijevali, nastao je obiaj produljivati im vrijeme slube prorogacijom,
qok nije Sula ustanovio, da pretori, kojima je broj povisio na osam, prve
godine vre poslove u Rimu, a druge preuzimaju namjesnitvo u provinci-
jama. Za Ceza.t:a skoio je broj pretora na 16.
Nakon izbora u centurijatskim komicijama odredilo bi se podruje po-
jedinim pretorima drijebom (provincias sortin.) Kod nastupa slube bio je
osobito vaan edictum, t. j. objava naela, kojih se pretor odluio u vrenju
sudake slube drati. Budui da je svaki novi pretor zadrao valjane na-
redbe svoga prethodnika, stvorila se malo pomalo stalna jezgra takvih
naredaba, edictum perpetuum, koja se kao izvor prava cijenila koliko
i leges.
U carsko vrijeme imali su se pretori pored sudake slube brinuti za
igre .Ali su iza slube jednako polazili u provincije kao namjesnici. Carevi
su pretorsko dostojanstvo podjeljivali i ljudima, koji nisu nigda bili pretori.
196. C e n z u r a je bila neodgovorna sluba, koja se periodiki po-
vraeala, a osnovala se g. 443., da se izvri procjena imovine (an8us).
 l. DRU.VNE STARINE 119

Procj~na se vrila svakih pet godina. Dva cenzora, koji bi se za svaku

procjenu ucenturijatskim. komicijama izabrali, ostali bi u slubi najvie
podrug godine raunajui od dana izbora. Da se izvri procjena, sazvali bi.
cenzori narod na Martovo polje, gdje je svaki graanin imao izjaviti, tko
je i koliko imovine ima. Na osnovi tih izjava sastavili bi se novi propisi za
plaanje poreza i za novaenje. Sa sastavljanjem tih popisa bilo je u svezi
i s p i t i vanj e v l a d a nj a (regimen morum) pojedinih graana, te je
slabo vladanje, na pr. kukavtina pred neprijateljem, nemarno izvrivanje
vojnike dunosti, moglo dati povod ukoru (nota). Najtea kazna, koja je
izlazila iz ukora, bilo je poricanje graanskoga potenja. (ignomini4).
Najznatnije je prosuivanje vladanja bilo za viteki i senatorski stale.
Kod smotre vitezova (recognitio equitum) na Forumu otpustili bi se oni, koji
su zakoniti broj godina odsluili, a ostalima, ako nije bilo ukora, zapovjedilo
bi se, da povedu konja (tradue equum); ako li tko nije bio sposoban za
slubu ili ako je bio pod ukorom, oteo bi mu se konj (equum adimere)
i zapovjedilo : vende equum. Tako su isto cenzori imali vlast nedostojne
senatore ukloniti (senatu movere) i ispranjena mjesta iznova popuniti
(legere in senatum). Procjena bi se svrila sa sveanim. oiMavanjem (lustrum)
graanstva sakupljena na Martovu polju j razdijeljena po novoj procjeni,
te bi se rtvovala svinja, ovca i bik (s'I'Ovetaurilia). :Nakon rtve poveo bi
se narod k vratima gradskim i raspustio. Onda bi jedan cenzor za znak,
da je lustrum svren bez opoziva, zabio avao u stijenu nekoga hrama
i nove popise graana metnuo u aerarium. Osim toga su cenzori davali
dravni posjed i dravne dohotke (vectigalia) pod zakup, iznaimaliravne
izdatke (locare opera), nadzirali gradnju i uzdravanje javnih graevina,
na pr. hramova, cesta, vodovoda i t. d.
Premda cenzori nisu imali imperija i sluba njihova u redu slubi
bila ispod preture, ipak se cijenila i vrijedila je kao najvia republikanska
sluba; stoga su je obino vrili konzulari. Poslije Sule nisu se due
vremena birali cenzori, a od Domicijana prestala je cenzura kao osobita
sluba, jer su njezine poslove preuzeli carevi.
196. K ves t o r e su kao svoje pomonike konzuli imenovali; nakon
decemvirata birali su se utributskim komicijama. Bila su isprva dvojiea,
a zvali su se quaestores parricidii, jer su ubojstva istraivali, krivce tuili i
sudili im ( 182.) i quaestores aerarii, jer su nadzirali dravnu blagajnu
(aerariUftt) u hramu Saturnovu, gdje su se pohranjivale i javne isprave i
bojni znakovi. Osim tih kvestora, koji su se zvali quaestores urbani, pri-
dijelili bi se i konzulima, koji bi ili u rat ili u provinciju, i namjesnicima
kvestori, koji su upravljali ratnom blagajnom ili finaneijama i mogli zamje-
njivati svoje poglavare. Kasnije (od g. 267.) pridola su jo etiri kvestora
za upravu Italije; za Sule povisio im se broj na !O.
120 RJi'M'BKE STARINE

Kvestori su nastupali slutbu 5. decembra; podruje bi im se odredilo

drijebom. U carsko su vrijeme izgubili nadzor nad erarijem, a sudaka im
je sluba prestala ve tim, to su osnovane quaestiones ( 210.). Provinci-
jalna je kvestura ostala samo za senatske provincije. Dva quaestores prin-
apis ili Augusti bili su tajnici carevi, koji su imali osobito njegove prije-
dloge iznositi u senatu.
197. P u k i t r i b u n a t osnovan je iza prve secesije plebejaca g. 494.,
da !ititi plebejce od pritjetnjavanja patricija i inovnika, kao sluba, koju
mogu vriti samo plebejci. Tribuni su se birali u plebejskim skuptinama
(concilia p'lebis, 183.), a nastupali su slubu 10. decembra. Najprije su bila
dva tribuna, poslije desetorica. Kad su se plebejci izjednaili s patricijima,
postali su tribuni inovnici itave drave i u nekim pravima jednaki viim
magistratimIl (magistratus maiores). Ali su se od njih razlikovali, ilto nisu
imali slubenih znakova, imperija i auspicija. Isprva su tribuni imali pravo
s plebejcima raspravljati, onda ius auxilii protiv slubenih djela svih magi-
strata osim diktatora, ako bi ih tko II pomo pozvao, napokon pravo sva-
koga, tko bi u plebejca dirnuo, plijeniti, globiti, pae i smru kazniti
(coercitio). Budui da su bili nepovredljivi (sacrosancttj, rairiH su svoja prava
u veoma znatne povlastice, od kojih je prva bila intercessio protiv slubenih
djela magistrata i odluka senata i komicija. Nadalje se slubeno ,njihovo
djelovanje protezalo na zakonodavstvo i sudstvo. Na zakonodavstvo
su stali utjecati, otkad su zakonom Hortenzijevim (287.) p'lebi8cita bila
izjednaena sa zakonima ('leges). Sudbeno su djelovanje vrili osobito kod
politikih parnica, na pr. kod nezakonita uredovanja, pronevjerenja, izdaj-
stva domovine. Oni su upravljali i i z b o r o ~ tribuna i edila. Senatskim
raspravama smjeli su u starije vrijeme pribivati samo pred vratima sjedei,
ali poslije su bili primljeni u senat, pae su mogli senat i sazivati.
Sula je tribunima vlast stegnuo ( 176.), ali hIl je naskoro itava po-
vraena. No onda je postala orue vlastodraca, da osiguraju svoje neza-
konito nasilje. I August i nasljednici njegovi sluili su se tribunskom slubom,
da pojaaju carsku svoju mo. Ali je uz to ostalo deset tribuna, koji su
bili posve zavisni ocarevima.
198. E d i l i su isprva bili pomonici tribuna, te su kao i ovi morali
biti plebejskoga roda, a birali su se u plebejskim skuptinama, i takoer su,
dok su bili plebejski inovnici, bili sacrQsancti. Isprva su djelovali na polju
kriminalnoga pravosua kao pomonici tribuna i sami sudei, osim toga su
uvali isprave plebejske u Cererinu hramu, a poslije i senatus constilta. G. 366.
izabrala su se dva nova edila utributskim komicijama pod predsjedanjem
konzula, koji su kao slubeni znak dobili togu pretekstu i kurl,llsku stolicu,
te su se ~a razliku od plebejskih prozvali aecliles curo'les. Kad je plebejcima
kurulski edilitet postao pristupaan, pribliavala se plebejska sluba kurulskoj,
 I. DRAVNE STARINE 121

prenosei na nju jednake slubene poslove, te je s kurulskim edilitetom skoila

u red nad tribunal. Najznatniji su poslovi edilski osim kriminalno-pravnoga
djelovanja bili: na dz o r j a vn o g a p r o m et a, koji se protezao na cesle i
trgGve u gradu (cura urbis), na trgGvinu, osobito na mjere i ulege, na
trgovanje s robljem i stokom, pa na mjere proliv skupoe ita (cura anno-
nae), i briga za j a voe igre (cura 'ludorum), koja je u potonje vrijeme
bila glavni posao edila i podavala znaaj njihovpj slubi. Budui da su
veliki trouk za igre morali ponajvie ediH sami namirivati, mogli su tu
slubu vriti samo bogati ljudi, koji su nastojali, da se, razvijajui osobiti
sjaj, narodu proporue za via mjesta. Cezar je postavio dva nova edila
(aediles plebis Ceriales), kojima je pripadala cura annonae. U carsko se
vrijeme podruje edilske slube veoma stegnulo, osobito kad se briga za
igre povjerila pretorima.
199. Vigintisexviri, koji su sastavljali est kolegija, bivali su isprva ime-
novani od viih inovnika, a poslije su se birali utributskim komicijama.
Pojedini su kolegiji njihovi bili ovi: Tresviri capitales (ili nacturni) bili su
pomonici gradskoga pretora. Njima je pripadala psobito briga za sigurnost
u gradu, istraivanje zloina, zatvaranje optuenika, nadzor nad zatvore-
nima i i~rivanje smrtne kazne. Tre8viri aere argento auro {lando feriundo
brinuli su se za kovanje novaca, decemviri stlitibus iudicandis odluivali su
u parnicama o slobodi, quattuorviri iun dicundo (takoer nazivani praejeeti
Oapuam Oumas) sudili su u deset kampanijskih gradova, od kojih su Kapua
Kuma bili najznatniji, quattuorviri viis in urbe purgandis i duot;ir'i viis
extra urbem ptwgandis imali su se brinuti za istou cesta II gradu i izvan
-grada do prvoga miljokaza. Poto je otpala sluba, koja je posljednja spo-
menuta, pa quattuorviri iuri dicundo, zvali su se svi ti magistrati od Augusta
vigintiviri. U carsko- se vrijeme trailo, da se jedna od tih slubi otpravIja
prije natjecanja za kvesturu.
200. Meu redovne nestalne magistrate pripadali su osim interrega
( 184..) konzularski tribuni i gradski prefekt. Tribuni militum consulari po-
testate birali su se od g. 444. do 367. izmeu patricija i plebejacanaiz-
mjenee s konzulima, ako bi ratne prilike traile, da bude najviih inovnika
vie od dva. Broj se njihov kolebao izmeu 3, 4, i 6. Gradskoga prefekta
(praefectus urbi) imenovali bi konzuli kao svoga zamjenika, ako bi izbivali
iz Rima vie od jednoga dana. Kad su postavljeni pretori, koji su postali
zamjenici konzula, imenovao bi se gradski prefekt samo za latinsku .svetko-
vinu (feriae Latinae), koja se svetkovala na Albanskoj gori, pa su magi-
strati morali otii iz Rima.
Od inovnika, koji su se za osobite prilike kao pomonici postavljali,
bili su najznatniji oni, koji su se birali za to, da doznauju zemljite
(agris> dqndis adsignandis) i da o s n i vaj u n a s e lj a (coloniis deducendis) .
 RIMSKE STARINE

AJ.to bi zakon odredio doznaivanje zemljita ili osnivanje naselja, izabrala

bi se zajedno povjerenstva po od 3 do 20 lanova, koja su imala taj posao
izvriti, u tributskim komicijama.
Izvanredni inovnici, koji' su se izabrali, da promijene ustav, bili su
decemviri consulari imperio legibus scribundis i triumviri rei publicae C<m8ti-
tuendae. Prvi su se postavili za g. 451. pa za g. 450. tako, da se uz to
ukinuo konzulat, tribunal i pravo priziva. Triumvirat (rei publicae constitN-
eniiae) osnovao se g. 43 pr. Kr. za Lepida, Antonija i Oktavijana. Vlast je
njihova bila neograniena, kao to prije zakonom za Sulu (82. pr. Kr.) i
Cezara (49. pr. Kr.) osnovane diktature nisu poznavale granica.
200a. Principat (carstvo) osnovan je g. 27. pr. Kr., kad se Cezar
Oktavijan, koji je od bitke kod Akcija (g. 31.) jedini imao vojniku vlast,
odrekao slube kao triumvir rei publicae constituenaae i od senata primio
naslov.Augustus. Novi su dravni oblik pripravile izvanredne vlasti prijanjega
vremena, a August i nasljednici njegovi razvili su ga dalje. Najprije je
principat znaio vladu, koja je bila podijeljena izmeu senata i p r i n-
ei p a, prvoga graanina.. Ali budui da je princip kao zapovjednik vojske
jedini imao mo, postali su napokon senat i republikanski magistrati posve
zavisni o njegovoj volji.
Carska se vlast dobivala preuzimanjem imperija na poziv senata ili
vojske. Imperij, koji osim Rima i Italije nije bio ogranien ni vremenom
ni mjestom, pribavio bi onomu, koji bi ga imao, zapovjednitvo nad svima
etama, pravo kupiti vojsku i postavljati asnike. Pravni je poloaj August
osnovao na tom, to je primio potestatem tribuniciam, koja se u tom razli-
kovala od tribunske slube, to mu je bila podijeljena doivotno, to je
vrijedila u itavoj dravi i to joj nije mogla smetati intercesija drugoga
tribuna. Sudjelovanje u zakonodavstvu bilo je caru osigurano tim, to je
imao pravo raspravljati sa senatom i predlagati prijedloge u komicijama.
Prihvaanje je njihovo naskoro postalo puka formalnost, a oni proste odredbe
careve. Magistrate je od Tiberija birao senat, ali je car odluivao o nji-
hovoj vrijednosti, a predlagao i kandidate za izbor, pae sam imenovao
sanatore i inovnike. Na sudstvo je car utjecao tim, da je porotnike, ako
mu se inilo potrebno, sam imenovao ili i sam sudio. On je bio vrhovni
upravitelj svih unutranjih i spoljanjih poslova dravnih, a s dostojanstvom
vrhovnoga sveenika dobio bi i nadzor' nad itavim bogoslujem.
201. inovnici imenovani od cara, koji su se uzimali iz vi-
tekoga i senator~koga stalea i dijelom plaali, bili su procuratores, upra-
vitelji dravne blagajne, osobito u provincijama zabavljeni pobiranjem do-
hodaka; curatores, koji su imali brigu na pr. za vodovode, za gradnju cesta,
pa razlini praefecti. Praefectus urbi imao je redarstvenu slubu, koju su
prije imali edili, a osim toga je sudio u kriminalnim stvarima u podruju
 L DRAVNE STARINE

gradskQm sve do stotoga miljokaza. S vremenom je gradska prefektura po-

stala najvie kriminalno sudite rimsko. Praetectu8. praetorio bio je zapo-
vjednik carske tjelesne strae. Ta je sluba bila osobito znatna, jer je
s njom u svezi bilo zastupanje cara i kriminalno sudstvo u Italiji izvan
Rima. P'I'aetectus vigilum' bio je zapovjednik kohorta, koje su bile odreene
za nonu sigurnost u Rimu. Praefectus annonae imao se brinuti za t9, da
bude Rim opskrbljen. itom. Praefectus Aegypti zvao se carski namjesnik u
Egiptu, koji je bio kao krunsko dobro od ostalih provincija odijeljen.
202. Imperij se carev svrio s njegovom smru. Nasljedstvo su ca-
revi nastojali sebi osigurati tim, da su one, za koje su htjeli, da im budu
nasljednici, uzimali za s u v l a d are. SuvIadar, ponajvie roeni sin ili po-
sinak carev. dobio bi imperij, koji je nadilazio sve magistrate, a zaostajao
iamo za carevim imperijem, pa tribuniciam potestatem. Osim toga bi su-
vladar vrio iste republikanske i sveenike slube, kao i car, osim slube
vrhovnoga sveenika.
N a s lov i su carevi bili: imperator, koji se stavljao pred ime, .Augustus
as~aat6" sveti), koji je od Oktavijana prelazio na sve nasljednike, i
Caesar, isprva prezime julijskoga roda, koje je Klaudije primio, a onda se
prenosilo od dinastije na dimrstiju. Iza toga spominjale su se slube i po-
asti, na pr. Imp. Gaes. Traianus Hadrianus Aug. pont(ifex) max(imus)
trib(unicia) pot(estate) cos III (consul tertium) prater) pcatriae).
N o nj a je careva bila toga praetexta, grimizna, zlatom izvezena toga
kod svetkovina, u ratu paludamentum ( 191.), lovorov vijenae i ma. Lik-
tori i fasce bile su lovotom iskiene. U slubenim poslovima sjedio bi car
na kurulskoj stolici ili na klupi pukih tribuna (subsellium). Kao p o a s n o
p r a vo pripadala mu je tjelesna straa, koju je iniJa kohorta pretorijanaca
(praetoriani). K tomu je na novcima bila slika careva, .k;oja se postavljala
i u kapelicama, to su bile u okolima. Mnogi su carevi poslije smrti se-
natskim zakljukom bili uvrteni meu bogove (divi). Carevima, koji su
bili uvrteni meu bogove ili genijima ivih zaklinjali su se ljudi.
203. Sluge inovnika (apparitores, t. j. qui magistratui apparent) bili
ilU slobodni ljudi, koji su dobivali plau iz dravne blagajne. Postavljao ih
je kolegij' inovnika ili pojedini inovnik, ponajvie doivotno j poslije su
takve slube oni, koji su ih imali, i prodavali. Aparitori su sainjavali ko-
legije podijeljene na dekurije. Meu njima su najodluniji bili pisari (scribae),
a meu njima najugledniji quaestorii, koji su bili zabavljeni kod financijalne
uprave. Druge su vrste tih sluga bile: lictores ( 191.), accensi, koje su
magistrati imenovali za vrijeme svoje slube, vi.atores, koji su raznosili pozive
i magistrate, koji nisu imali liktora, u izvrivanju kazna podupirali, pa
praecones, koji su oglaivali naredbe svojih gospodara. Nie su slube vrili
dravni robovi (servi publici).
124- RlJMBKE ffi'ARINE

5. UP fa vaIt a li j e i p r o v i n ci j a
(H e n z e, De civitatlbus Uberis quae fuerunt in provinciis populi Romani. Diss. Bero-
lini 1892. - B e l o c b, Der italische Bund unter Roms- Hegemonle, Leipzig 1880. - H e u s II
Die TOlkerrechtlichen Grundlagen der rllmisehen Aussenpolitik in republikanischer Zeit:
Leipzig ] 966. - P e r II o n, Essai sur l' administration des provinces romaines sous la re-
publique, ClertnontFerrand 1877. - H a l g a n. Administration des provinces senatoriales
sous l' empire romain 1898. - A b b o t t - J o h n s o n, Municipal administration in the
Roman empire, Princeton 1926.)

204:. Dravu rimsku VilIja shvatiti kao konfederaciju poglavito gradskih

opina pod vodstvom rimske opine. Najprije je do prvoga latinskoga rata
(338. pr. Kr.) izmeu Rima i latinskih opina postojala sveza, koja je poje-
dinim opinama doputala jednaka prava. Onda su se italski gradovi sloili
u savez pod v~d8tvom Rima. Od onda je bilo gradova s potpunim i s ogra
nienim graanskim pravom, pa .takvih, koji su s Rimom bili u savezu
(civitates foederat~).
Razli,kov~le su se dvije vrste rimskih gradova: coloniae imunicipia;
pod njihovu upravu i sudstvo pripadala su okolna mjesta (vici i M81ra ili
ca8tella, otvorena ili utvrena sela). Pr~fectu,.ae zvali su se sudbeni kotari,
u kojima su sudili rimski, od pretora imenovani prefekli. Fora bila su
trgovita, koja su ponajvie rimski magistrati na velikim cestama osnivali.
200. Ooloni~ su se u stalije vrijeme osnivale kao utvrena mjesta,
da osvojene' krajeve osiguraju rimskoj vlasti. Kolonisti, ponajvie njih 300
na broju, sauvali bi potpuno graansko pravo i dobili dio zemljita po-
korenih stanovnika, koji su imali ogranieno graansko pravo, dok se nisu,
dobivi potpuno graansko pravo, s onima stopili. Od Grakha sluile su ko-
lonije za oskrbljivanje liiiromanih graana, a osnivale su se kao seoske tvr-
ave ponajvie izvan Italije. Napokon u vrijeme graanskih ratova i u carsko
vrijerno nagraivali su se islueni vojnici tim, da su im se doznaivala
zemljita u kolonijama. Municipia su bili gradovi, kojih su stanovnici
imali ogranieno graansko pravo (civitas sine suffragio) bez aktivnoga i
pasiv:noga izbornog prava, ali sa svima ostalim osobnim pravima. Poloaj
opina prema prilikama, u kojima su dole u dravu rimsku, bio je razlian;
neke su imale samostalnu upravu. Usluge (munera) , to su ih pojedine
opine bile dune initi Rimu, bile su u tom, da su davale vojniku pomo
u leg-iji. Oivitates foeileratae imale su vlastitu upr,avu i sudstvo, a stanovnici
njihovi nisu bili duni sluiti u legiji,. nego su davali svoje ete kao socii~
U slinom su pravnom odnoaju bile CfJloniae Latinae, u kojima su se (od
g. 338. pr. Kr.) naseljavali ljudi od saveznih plemena, da se vana mjesta
(na pr. Cremona, Placentia, Brundisium) Rimljanima osigur.aju. Razlike
izmeu .gradova stale su ve rano iezavati, a posljednje su iezle, kad
je lex PZautia Papiria (89. pr. Kr.) svima stanovIlieima Italije podijelila
 1. DRZAVNE STARINE

rimskI? graansko pravo. Onda je ime municipium znailo svaki rimski po-
krajinski grad s potpunim graanskim pravom.
206. Na elu m u n i c i P ij a stajala su, kad se potkraj republike za
sve opine razvilo jednako municipalno pravo, dva sudbena i Ma redarstvena
inovnika, koji su se svake godine birali i inili ili dva kolegija po dva lana,
ili jedan kolegij od etiri lana, a zvali su se duoviri iure dicundo i duoviri
aedile&, ili quattuorviri iW6 dicundo ili quattuorviri aediles. Svakih pet godina
imali su duoviri iure dicundo sast!lviti popis graana i izvriti lectionem se-
natus, te su se u tom sluaju zvali duoviri t}uinquennales censaria potestate.
Municipalni senat, koji se takoer zvao ordo decurWnum,. sastojao se od
odreena broja doivotnih lanova (ponajvj~e 100). Opina je bila sastavljena
od graana i naseljenika (cives i incolae), od kojih su posljednji imali ogra-
nieno pravo glasa. Osobit su stale u municipijima inili .Augustales. Tako
su se zvali sveenici, koji su se kao i 80dales .Augustales u Rimu imali
brinuti za gentilno bogosluje gentis Iuliae, a poslije i za bogosluje careva
uvrtenih meu bogove. Oni bi i nakon slube zadrali naslov i s njim
zdruena poasna prava.
207. Provincia zvalo se poslovno podruje konzula i pretora (na pr,
provincia urbana poslovno podruje u gradu), u kojem su vrili imperij,
a onda je rije znaila svaku zemlju izvan Italije, koja je bila pokorena,
duna plaati porez i pod upravom namjesnika. Provinciju. bi uredio (in
provinciae formam redigere) vojskovoa pobjednik uz povjerenstvo od deset
senatora. Oni bi sastavili legem provinciae, kojom bi seuredi1e dravopravne.
prilike opina. Neke !m opine (na pr. Atena, Masilija) na osnovi saveza
(civitates foefkratae) zadrale samostalnost, a drugima ju je zakon ili se-
natski zakljuak podijelio kao povlast, koja se mogla ukinuti (cavitates sine
foedere immunes et liberae). Najvie je gradova imalo vlastitu upravu i
sudstvo, ali su doli pod rimsku vlast, da nisu dobili graanskoga prava"
te su bili duni plaati dae (civitates stipendiariae). Oni su sastavljali sud-
bene kotare (conventus), u koje je namjesnik dolazio na sudbena roi~ta, i
vijeali o svojim poslovima na saboru (concilium), koji se sastojao od za-
stupnika pojedinih opina. Osim toga je u provincijama bilo gradova s rim-
skim ustavom, koji su se osnovali zato, da bi se zemlja bre poromanila.
208. Za u p r a v u provincija bit ali su se ;sprva osobiti pretori, od Sule
slali su se u njih propretori i prokonzuli. Koje su provincije imale biti
konzulske, koje li pretorske, odluio bi senat, a komu e koja zapasti,
~drijeb. Imperij propretora i prokonzula u provinciji bio je neogranien te
je vrijedio tako dugo, dok nije stigao nasljednik, redovno godinu dana, ali
se mogao produljiti.
August je provincije podijelio na senatorske i carske. Na eelu
senatorskih provincija, koje su bile posve umirene, stajali su bivi pretori
]26 RIMSKE STARINE

i konzuli, jedni i drugi s .naslovom: prokonzuli. Namjesnici u Aziji i Africi

bivali su samo bivi konzuli. to je u posljednje vrijeme republike bilo za-
konom odreeno, da mora izmeu slube i namjesnitva proi pet godina,
to se u carsko vrijeme razmaklo na deset i vie godina. Carskim su provinci-
jama upravljali legati Augusti pro praetore, koje je car imenovao na neodre-
eno vrijeme, a prema znatnosti provincije, koja im je pripala, bili su ili
bivi konzuli ili pretori. Njima su stajali o boku procuratores za pobiranje
poreza i legati legionum, t. j. vojskovoe legija, kojima su oni zapovijedali.
Onim okrujima, u kojima nije bila uvedena provincijalna upl'ava, upra-
vljali su prokuratori (na: pr. Judejom Poncije Pilat), a Egiptom prefekt ( 201.).

6. Sudstvo
(Z u m p t, Das Kriminalreeht der rilmisehen Republik. l, 2, 3, Berlin 1865-1869.
- ~ u mp t, Der Kriminalprozess der r1imischen Republik, Leipzig 1871. - K e II er W ac h,
Der rilmische Zivilprozess und die Aktionen, 6. izd. Leipzig 1883. W l a s s a k. Romische
Prozessgesetze. 1, 2, Leipzig 1888-1891. Mo m m s e n, Romisehes Strafrecht, Leipzig
1899. - S oh m, Institutionen, Geschichte und System des rom. Privatrechts, 17. izd.
Leipzig 1928. - L o u vet. Les jurisdictions eriminelIes II Rome sous la republique, Paris
1898. G i r ard. Manuel elementaire de droit romatn, 7. izd. Paris 1924. Ba ron-
r e p e 1- A fi d r 8 ss y, Institucije rimskO(l'8 prava. 4. izd. Zagreb 1925.)
209. Prestupci protiv prava pojedinoga graanina (delicta privata)
raspravljali su se na civilnim sudovima (iudicia privata), a prestupci protiv
-drave na kriminalnim sudovima (iudicia publica). I civilnu i kriminalnu
parnicu (causa privata i caU8a publica) raspravio bi obino magistrat, a osudu
bi izrekao jedan ili vie sudaca. Rasprava pred magistratom zvala se in
iure, a rasprava pred sucima in iudicio.
U e i v il n o j parnici odredio bi pretor iz popisa sudaca (aZbum iu-
dicum), koji je on sastavio, bito inokasna suca (iudex ili armter), bilo su-
daki zbor (recuperatore.s), koji se sastojao od Rimljana i stranaca (ponaj-
vie 3 ili 5), jer je isprva imao odluivati II rasprama izmedu Rimljana i
i!ltranaca. Stalni su zborovi sudaki bili decemviri stlitwU8 iutlicandis za
raspre o slobodi i centumviri za raspre o nasljedstvu. Obino se sudilo
na komiciju, gdje bi magistrat na povienom odru (tribunal) pod vedrim ne-
bom na kurulskoj stolici sjedei sasluao tube stranaka. Tuitelj (actor iti
petitor) pozvao bi tuenika na sud (in ius vocare). Ako tuenik ne bi htio
doi, mogao je tuitelj prizvati svjedoke, da ga je kako valja pozvao (ante-
.stari), pa silom ga odvesti na sud. Poslije se za sluaj, ako se tuenik ne
bi pozivu htio odmah odazvati, uveo vadimQnium, t. j. tuenik je imao obe-
ati i dati jamce (vades), da e doi na roite; ako Ji ne bi doao, izgubio bi
svotu, koja se u vadimoniju odredila. Kad bi stranke dole pred magistrata,
.zapOeo bi tuitelj parnicu sa sveanim inom, koji se zvao legis actio ili actio.
To su bili odreeni oblici tube, kod kojih su se izricale sveane rijei Ull
 I. DRAVNE STARINE 127

simbolike ine. Nakon toga bi se parnica uputila sucu. Poslije su se legis

6Ctiorws zamijenile formulama, uputama pretorovima za suce nakon saslu-
anja stranaka. Na istrazi pred sucem imale su stranke pruiti dokaz i
protudokaz, kod ega su se mogle posluiti vjetim braniteljima (patroni).
Sudac bi, saznavi razloge (cognoscere) , izrekao osudu (sententia), koja se
nije mogla promijeniti. Kod tubi za dug predao bi se osudenik sve do 3.
vijeka vjerovniku u vlast. Ako se ne bi platila globa odredena u osudi, na-
redio bi magistrat pljenidbu.
210. U kr i m i n a I n i m parnicama sudili su najprije kraljevi i po nji-
hovu nalogu quaestores parricidii i duoviri perduellioni iudicandae. Kad je
uvedena republika, dopustila se zakonom protiv osuda magistratskih provo-
kacija (priziv) na narod. Stoga bi magistrati osudu svoju u obliku tube
iznijeli pred komicije, od kojih su centurijatske imale odluiti o kapitalnim
sluajevima (gdje se radilo o gubitku ivota, slobode Hi gradanskoga prava),
a tributske mogle odrediti samo globu ( 182. i 183.). Mjesto tih narodnih
sudova doli su od g. 149. pr. Kr. porotniki sudovi (quaestiones), koji su
ili bili stalni ili bi se za osobite sluajeve svaki put postavili. U Ciceronovo
vrijeme bilo je osam stalnih sudova (quaestio'nes perpetuae), i to za ove zloeine :
perduellio (takoder crimen laesae maiestatis), povreda velianstva narodnoga,
poslije carskoga, inima opasnima po dravu; ambitus, nedoputen nain na-
tjecanja za slubu; repetundae (t. j. pecuniae), globljenje u provincijama; pe-
culat'US, pronevjeravanje javnih novaca; vis, nasilje protiv pojedinaca, bu-
njenje javnoga mira; parricidium ili inter sicarios, umorstvo; veneficium tro-
vanje; falsum, krivotvorenje, na pr. oporuka lli novaca.
211. I u kriminalnim parnicama razlikovao se postupak in iure i po-
stupak in iudieio. Kriminalnu je tubu mogao podii svatko. jer javnih tu-
itelja nije bilo. Poela bi se s tim, da bi tuitelj od pretora zatraio do-
putenje, da smije nekoga za neki zloin tuiti (postulatio). Ako bi se na-
jedamput javilo vie tuitelja, odluio bi pretor u prethodnom postupku
(divinatio, upravo: slutnja)1 komu valja tubu dopustiti. Pored glavnoga tu-
itelja mogli su tubu potpisati isutuitelji (subscriptores). Ako bi tuenik
bio osuen, dobio bi tuitelj nagradu; ako li bi se pokazalo, da je navla
potvorio tuenika (calumnia) ili da tueniku radi u prilog (praevaricatio) ,
bio bi kanjen. Poto bi se tuba dopustila, primila bi se (receptio) i za-
biljeila u popisu tubi (inscriptio). Zatim je tuenika, koji je tim posta-o
reus, imao pretor presluati (interrogatio). Ako bi se kod toga pokazalo1
da je kriv, odredio bi pretor kaznu; ako li je mogao dokazati, da nije kriv,
izbrisao bi se iz popisa tuenika. Ako bi pak pitanje o krivnji ostalo ne_
odlueno, dola bi parnica u starije vrijeme pred narodni sud, a poslije
pred porotnike. Pretor bi odredio dan za sudbenu raspravu (diei dictio).
Dotle je tuitelju valjalo prikupljati dokaze, za to mu je bila podijeljena
128 RIMSKE STARINE

slubena punomo. Na istrazi (rognitio) pred porotnikim sudom (in iudicW)"

kome je predsjedao pretor ili iudex quaestionis, iznio bi tuitelj tubu, za
njim bi govorili subscri.ptores, a onda bi odgovorio tuenik ili njegov bra-
nitelj (patronus). Da bi pobudio milosre sudaca, doaao bi tuenik u
alosnom odijelu i esto u pratnji svoje djece i roaka. Takoer bi ga
ugledni prijatelji kao advQcati nastojali svojom nazonou poduprijeti. Iza
dokaznoga postupka (probatio), gdje bi se presluali svjedoci, proitale
isprave i t. d., prelo bi se na glasovanje. Glasovalo se votanim ploicama,
kojima je na jednoj strani bilo napisano slovo A (absolvQ), a na drugoj e
(condemno). Ako porotnik ne bi htio da glasuje, izbrisao bi i jedno i drugo
slovo, inae samo jedno, pa bacio ploicu u aru. Nakon glasovanja po?::eo
bi se opet postupak in iure: pretor bi osudu proglasio (pronuntiare), i ako
bi se radilo o globi, odredio bi globu (liUs aestimatio). Ako bi pak dvije
treine sudaca drale, da dokazna graa ne dostaje, ponovio bi se postupak
(ampliatio). Odgoda osude sudake na trei dan, koja bi onda nastala! ako
se stvar ne bi na prvom roitu odluila, zvala se romperendinatio.
212. Ka z n e, to su ih odreivali porotniki sudovi, bile su: globe
(multae), izopenje (aquae et ignis interdictio) i smrt. Tko je bio izopen,
morao se iseliti te je izgubio graansko pravo. Prije osude mogao se tu-
enik tekim posljedicama izopenja ukloniti tim, to je dragovoljno otiao
u prognanstvo (exsilium). Prognanstvo se kao kazna odreivalo istom na
koncu republike. Smrtna je kazna u republi.kansko vrijeme bila rijetka, jer
su tuenici, osim prostih zloinaca zateenih kod ina, ostajali na slobodi,
pa nisu ekali osude. Obini oblici smrtne kazne bili su; odsijecanje glave
nakon bievanja (virgis caedi et securi jeriri), zaguivanje, a kod robova i
stranaca razapinjanje na kri ( 254.). U carsko "lU vrijeme kazne bile ra-
z!inije, na pr. osuda na rad u rudnicima (ad metalla), na javne igre (ad
ludum gladiatorum i aa bestias), deportatio i 'Telegatio, prognanstva, kod pr-
voga s gubitkom graanskoga prava i imetka, pa intamiae, kojima su se
umanjivala graanska prava.

7. Financije
IH e r r l i e h, De aerario et tlsco Romano quaestiones, Berlin 1872. Ma t t h i a s s.
Die rOmische Grundsleuer und das Vectigalrecht, Erlangen 1882. R o s t o v 11; e ff.
Geschichte der Staatspacht in der romischen Kaiserzeit, Phil. Suppl. IX (1902), str. 331. -
H II m b e r t, Essai sur les finances et la comptabilite publique chez les Romains, Paris
1886. - D e l o II m e, Les manieurs d' argent a Rome, 2. izd. Paris 1892. - R o s t o v t z e ff.
The social and economic history of the Roman empire, Oxford 1926.)
213.. I z d a t c i za upravu u vrijeme republike nisu bili znatni, jer su se
plaali samo nii inovniei. U carsko su se vrijeme izdatci znatno povisili
za dvor i za plae brojnih inovnika. Osim toga se iz dravne blagajne tro-
ilo na javno bogosluje (na pr. na dravne rtve i svetkovine pa na uz'"
 l. DRZAViNE 8T.AmNE 129
drava~je hramova), na gradnju i uzdnavanje javnih gradevina i na plau
vojnicima. K tomu je dolazio troak za ito, koje se gradskomu stano-
vnitvu davalo ispod cijene, a napokon besplatno. Ve za Augusta i~nosio
je broj gradana, koji su dobivali ito, 200.000. Oni su bili podijeljeni po
svoj prilici na 20 skladita. Svaki je dobio od naelnika redarstva svoga
okruja biljeg (tessera) od bakra, poslije od olova, s brojem skladita, gdje
mu je valjalo predati biljeg, da bi dobio svoj obrok. U carsko su vrijeme
darovi bili sve obilniji i ei j narod je dobivao vina, mesa, ulja ili novaca
(congiaria), a vojnici novane darove (donativa). Od Trajana je bilo u !talij'
dravnih zaklada (alimentationes), iz kojih su se za odgoj djece rodene na
slobodi rodit~ljima davale potpore.
214. Redovni, su p ri h o d i pritjecali od neizravnih poreza, od ze-
mljarine italskoga dravnog zemljita i od daa, to su ih davale provincije.
Tributum je bio izvanredni porez od imetka, koji se pobirao, da bi se ratni
trokovi i vojnika plaa namirila. Ako se moglo, povratio bi se od poreza,
nametnutoga neprijateljskoj zemlji, i od plijena Taj se porez od osvojenja
Makedonije (167. pr. Kr.) nije vie pobirao, jer je u drhvnoj blagajni bilo
dosla novaca, da se takvi trokovi namire. Dae su se u provincijama da-
vale kao tribUtum soli za uivanje zemljita, koje je osvojenjem postalo
svojina rimskoga naroda. One ili su zavisjele o prirodU- (na pr. decuma na
Siciliji i u Aziji) ili su se bez obzira na prirod jedamput zauvijek odredile
(vectigal certum, stipendium). Osim zemljarine pobirala se u .provincijama i
glavarina (tributum capitis). Oni dijelovi provincija, to su se primili pod
dravnu upravu, ponajvie nekadanja kraljevska dobra ili zemljita osvo-
jenih gradova, koja su inila agrum publicum, ponajvie su se itavi davali
pod zakup zakupnici ma (publicani) , koji su pojedine dijelove davali drugima
pod zakup. Isto je tako drava pobirala dae za uivanje agri publici u
Italiji. Kad bi se naime stekla nova zemlja, postao bi dio osvojenoga kraja
svojina drave, koja bi zemljita predala pojedincima kao njihovu svojinu
ili bi ih primila pod svoju upravu, dok se ne bi u vrijeme Cezarovo sve
predalo pojedincima. Od zemljita primljena u posjedovanje (agri occupatorii)
plaao se porez. Meu neizravne poreze pripadala je carina (portorium).
Od Augusta je bio i italskomu stanovnitvu nametnut neposredan porez,
vicesima hereditatum et legatorum, t. j. pelpostotna daa od onoga, to bi
tko naslijedio ili oporukom dobio, pa centesima rerum venalium, t. j. jedn<?-
postotna daa od onoga, to se prodalo na drabi i to se kupilo.
210. Vr h o v n a u p r a v a financija pripadala je za republike senatu,
a inovnici, koji su je vrili, bili su cenzori i kvestod. Dohotke dravne
nisu pobirali porezni inovnici, nego su se davali pod zakup dravnim za-
kupnicima (publicani, 178.). Oni su sastavljali drutva (sQcietates), kojima
su na elu bili upravitelji (magistri). Prema najznatnijim vrstama zaku-
Dr. .Lt. MU8W: Grke i rimske starine 9
 130 RIMSKE STARINE

pljenih dohodaka zvali su se: aecumatii (zakupnici desetine), pecuarii ili

scriptuani (zakupnici travarine) i ctmductores portoriorum (zakupniei carina).
Za pobiranje poreza uzdravali su zakupnici mnotvo inovnika. Taj sustav
zakupljivanja, koji je morao poslati najljua nevolja provincijalcima, II
carsko se vrijeme veoma stegnuo i neposrednim pobiranjem poreza za-
mijenio. Stoga je August naredio, da se izmjeri drava rimska, i s tim
zdruio procjenu imetka, koja se u odredenim razmacima vremena pona-
vljala. Dravnim su zemljitima odonda upravljali procuratores.
Dravni su dohodci tekli u aerarium Satumi. koji je u carsko vrijeme
postao senatska, a poslije gradska blagajna. Na njegovo je mjesto dola
carska blagajna <fiscus), nad kojom je car imao neogranienu vlast.

II. RATNE STARINE

(C e z a r, Commentarii de bello Gallieo. - Guhl-Koner-Engelmann, Lehen der Griechen
u. Romer, fl. izd. Berlin 1893, str. 8'29. i d. - S e h i II e r, Die romisehen Kriegsaltert1imer,
Munehen 1893 fM ii II er, Handbuch der klass. Alterlumswissenschaft IV 2). -- D e l b r fl e k,
Geschichte der,Kriegskunst, I, 2. izd. Berlin 1908, II 1900. - D a n i e l s, Das antike
Kriegswesen, Leipzig 1910 [Goschen 488]. - B l o c h, Romillcbe AHertumskunde, str. 68. i d.
K r o ID a y er- Ve i t h, Heerwesen und Kriell'fiihrung der Griechen und ROmer, Miinchen
i 1928 [M ii II er- O t t o, Handbuch der Altertnmswissen.chaft IVa, 2]. - p o p p, Antike
1 Kriegskunst, Miinehen 1935. - C o II i s s i n, Les institutions militaires et navales, Paris.
- For e s t i e r, The Roman soldier, Londres 19-28.)

1. Sastav vojske
I (F r o h I i c h, Das Kriegswesen Casars. l,~, B, Zurich 1889-1890. S t e i n w e n d el',
Mal'sehordnuDg des ri:imischen Heere!' zur Zeit der ManipularstelIuDg~ 1907. - P a r k e r,
i The Roman legions, Oxford 1928. - Fer r e r o, L' ordinamenta ,delle armate romane,
1 Torino 1878. - e i n q u i n i, L' esercito romano ai tempi di Giulio Cesare, 100l.)
, 216. U najstarije kraljevsko vrijeme kae se da se vojska rimska (kgio:
I skup, od legere: kupiti) sastojala od 3000 pjeaka, koji hi se iz tri opine,
1 iz svake po 1000 za rat izabrali. K tomu su dolazile tri, poslije est cen-
iturija konjanika. Po g e r v l j e v u ustavu bilo je duno sluiti u vojsci
ipet razreda, koji su se dijelili na centurae iuniorum (do 45. godine) za
Islubu u ratu i na cemuriae 8etiorum (do 60. godine) za priuvu. Osam-
!naest konjanikih centurija davalo je 1800 konjanika. Bojni je red bila falan@Q.
iOruanje je bilo udeeno prema imetku tako, da su prednji redovi, koji su
ipripadali prvom razredu, imali potpuno oruje (kacigu, oklop, tit, nazuvke,
ikoplje i ma), a stranji manje potpuno; svi su imali koplje (hasta). Momcj
14. i 5. razreda borili su se kao laki ofuanici (,.orani, ispo 174.).
i 217. Servijeva se organizacija (po svoj prilici u vrijeme Kamilovo)
bitno promijenila. Legija, u kojoj je bilo 4200 momaka, dijelila se prema
i
 II. RATNE STARINE 131

vrsti 9ruja na etiri odjela: Mstati (1200), principea (1200), triarii (600),
velites (laki oruanici, 1200). Telki su pjeaci bili podijeljeni na manipule
(manipuli), i to svaki odio na deset. Dijelovi trijarija zvali su se pili. Svaki
se manipnl poslije dijelio na dvije centurije, od kojih je svakoj zapovijedao
centurion. Svakoj je centuriji pripadalo ~O lakih oruanika, svega nooo Oni
su se' uzimali iz najniih razreda. Kod tekih oruanika nije o mjestu u
bojnom redu vie odluivao razred, nego je mladi vojnik poeo sluiti kao
hastat, onda je preao meu principe, a napokon meu trijarije. Kad se
legija postavila, inilo je prvi red 10 manipula hastata, drugi t:ed 10 ma-
nipula principa, a trei red 10 pila trijarija. Manipuli su stajali po svo-
prilici u osam redova, pili trijarijski u pet redova tako, da su principes
stajali iza razmaka, koji su bili meu manipulima hastata, a trijariji iza
razmaka, koji su bili meu manipulima principa. U te su se razmake po-
vlaili velites, kad bi boj otvorili, tako i odjeli prednjega reda. Oruje triju
redova bilo je jednako: kaciga, oklop, tit, nazuvci i ma - ali sulieu (piZum)
imali su hastati i principes, a trijariji je nisu imali, nego koplje (hasta).
Laki su oruanici imali lak, okrugao tit (parma), kacigu od koe (galea),
ma i vie sulica. Legiji je pripadalo 300 konjanika, koji su bili podijeljeni
na 10 turama (turmae) po 30 momaka. Oruje im je bilo: kaciga, oklop,
tit, nazuvci, dugo koplje i dug ma.
218. Od drugoga punskog- rata poela je u obiaj dolaziti nova orga-
nizacija, koju je M a r i j e posve proveo. Legija, koja se povisila na 6000
momaka. dijelila se na 10 odjela (cokortes). Kohorta je obuhvaala tri ma.-
nipula, po jedan hastala, principa i trijarija, a manipul je bio sastavljen od
dvije centurije, koje su bile svagda zdruene. Svi vojnici legije dobili su teko
oruje i pilum ;velites su se ukinuli. U to se vrijeme kod novaenja nije
vie gledalo na procjenu. Mjesto toga je, odkad su svi Ila1iei dobili gra-
ansko pravo, dolo u obiaj snubijenje, koje je vojnika obvezivalo na
dvadesetogodinju neprekidnu slubu. Vojnika se sluba tada poela shva-
ali kao izvor za stjecanje imetka, a vojska je bila sve vIe zavisna o
svome voi. Od Cezara peeli su se legijama davati brojevi i imena. U
njima je bilo po 3000 do 3600 moma.ka. Konjanitvo se uzimalo posve iz
tuih naroda i znatno povealo. U Cezarovoj je vojsci na svaku legiju
dolazilo otprilike 1000 konjanika.
219. S a vez n i c i (sodi) bile su u rimskoj vojsci ete, koje su davale
savezne drave italske prema odredbama svoga ugovora. Konzularskoj vojsci
od dvije legije pridola bi svagda jednaka ili vea vojska saveznika, koja se
borila na krilima savezne vojske, pa se zato zvala alae ili cohortes alares.
Pjeatvu, podijeljenu na kohorte, zapovijedali su rimski prat/eeti socium i
domai podzapovjednici. Od pjeatva i konjanitva saveznikoga odijelila
132 RJJMSKE STARINE

bi se otprilike jedna petina kao CX'lrfJQrdinarii, koje bi vojskovoa upo-

trijebio za pretrage, obilaDje i druge teke zadae.
Od punskih ratova pridole su k rimskoj vojsci jo p o m o n e e t e
(auxilia), koje su davale ili provincije i savezne drave izvan Italije, ili su
se naimale za plau, kao kretski streljai ili balearski praari. I auxUia
su bila podijeljena na kohorte. Rimsko i savezniko konjanitvo zamijenili
su naskoro konjanici, koje su davali samo savezni narodi, osobito Gali,
Germani, Traani i Numiani. Konjaniki odjeli po 300 momaka zvali su
se alae, a dijelili su se na turmae.
Izvan sveze s legijom bila je i co1wrs praetoria, izabrana eta konja-
nika i pjeaka. Na koncu republike imao je svaki vojskovoa svoju pre-
torsku kohortu.
220. U car s k o je vrij e m e vojska bUa stajaa plaenika vojska,
kojoj je vrhovni gospo.iar bio car, a zapovijedali su joj asnici, koje je on
imenovao. Legija se sastojala od 6000 momaka, a dijelila se, kao i prije,
na 10 kohorta, 30 manipula i 60 centurija; k tomu su dolazile 4, lurme
konjanIka, t. j. njih 120. Svaka je legija sada imala svoj broj (za 'riberija
od 1 do 25); najvie ih je dobilo i ime, na pr. Germanica, Victrix, Fer-
rata. Od legija su bili odijeljeni odjeli vet e r a n a (vexiUa veteranorum),
koji nakon dvadesetogodinje slube jo nisu bili otpusteni, nego su sa-
stavljali izabranu eiu, koja nije trebala v.r:iti obine slube, nego je bila
duna samo boriti se. Sve ete izvan sveze legijske bile su aua;1lia; te su
se ete novaile iz provincija, a oruane su bile koje rimskim, koje svojim
domaim nainom. Pje!laei su se dijelili na kohorte po 500 ili 1000 mo-
maka ~cokortes quingenariae i millia'1'iae), a konjanici na alae quingenariae
ili milliariae. OQkortes equitatae bile' su sastavljene od pjeaka i konjanIka.
Od pretorske kohorte zapovjednikove postale su cokortes praetor1ae
(9, poslije 10), tjelesna straa careva. Bile su equitatfle, li njima je bilo po
1000 momaka, a zapovijedali su ini 'Praefecti praetorio (obino 2, ispo 201.).
Tiberije je sve kohorte skupio li Rimu i sagradio im utvrenu vojarnu
(castra praetoria).
Osim toga su u gradu bile co1wrtes ""banae, tri, a poslije etiri kohorte
po 1000 momaka, kojima je zapovijedao praefectus urbi, pa sedam cokortes
'V;,gilum, vojniki poarnici, kojima je bio zapovjednik praefectus viglZum.
!!. Z a p o v j e d n i e i
(M a d v i If, Di~ Betehlshaber und das Avancement in dem rom. Heere, Leipzig 1875
[Kleine philol. Schriften, str. 541. i d.]. - S e li i II e r, Die romisehen Kriegsaltertt1mer,
str. 202.-~57.)
221. Vr h O v n i za p o vj e d n i k konzularske vojske od dvije legije bio
je konzUl. Ako su obje konzularske vojske bile zdruene, izmjenjivali su se
konzuli u zapovjednitvu svaki dan. Kao pomonike i zamjenike zapovje-
 II. RATNE STARINE 133
dnikove imenovao bi senat legate (obino trojicu) senatorskoga stalea na
prijedlog konzulov.
Vod e su legije bili tribuni militum (6), od kojih su svaka dva mjeseca
zapovijedala po dva, izmjenjui se svaki dan. Za redovno unova~me etiri
legije birao je ove asnike narod (od g. 362. pr. Kr.), a ostale je imenovao
konzul. Cezar je zapovjednitvo nad legijom povjeravao legatu. Od Augusta
je legiji zajedno s pomonim etama, koje su brojile isto toliko momaka,
zapovijedao legatus legionis, koji je pripadao senatorskomu staleu, ponaj"
vie kao praetorius. Tribunimilitum, koje je imenovao car, bili su' sada kao
voe legije pod zapovijeu legijskoga legata. Takoer je bilo u vojsci voj-
nikih tribuna, koji su imali samo naslov, a nikakva zapovjednitva. Bu-
dui da se vojniki tribunat, kao ve za republike, drao za poetak javnih
slubi, bili su vojniki tribuni esto mladi ljudi bez osobitoga ratnoga
iskustva. Kao znak slube svoje nosili su tribuni zlatan prsten kao ivitezovi.
etama, to su ih konzularskoj vojsci od dvije legije dodavali sa-
veznici, zapovijedali su praefecti socium (6), koje je konzul 'imenovao. Ko-
hortama saveznika zapovijedali su njihovi domai praefecti cohortium.U
carsko su vrijeme taj naslov imali vode pomonikih kohorta, a zapovjednici
konjanikih odjela zvali su se praefecti equitum.Mjernikim etama ltabri)
zapovijedao je praefectus fabrum. Otkad su pod carevima osnovani utvr-
eni okoli, imao je svaki od njih svoga zapovjednika (praefect'Us castrorum),
ponajvie kojega bivega primipila ( 222.), kojemu je bila najglavnija za-
daa u miru razmjetanje straia i razdioba poslova u okolu, a u ratu
postavljanje okola, otpravljanje pratea pa gradnja cesta i mostova.
222. Na elu mani pula stajala su dva centuriona, koje su imeno~
vali vojniki tribuni; jedan se zvao centurio prior, a drugi centurio posterior.
O stepenu pojedinih centuriona odluivalo je njihovo pripadanje ka hasta-
tima, principima i trijarijima. Najvii su bili centurioni trijarija, onda su
dolazili oni principa pa hastata. Prije negoli bi centurion bio promaknut
u viu vrstu oruja, morao je red centurionskih mjesta u nioj vrsti oruja
posve ili djelomice proi. Najodliniji. je centurion bio onaj prvoga pila
trijarija, centurw. primi pili, primipilus ili primus piZU8; on se pozivao u
ratno vijee, koje su sastavljali vii asnici (legati, quaestor, tribuni militum).
Kad je legija bila podijeljena na 10 kohorta. ostala su stara imena centu-
riona, premda su razlike manipulskoga reda prestale. Stoga Je u svakOJ
kohorti bio po jedan centurio prior i po jedan centurio posterior trijarija,
principa i hastata, na pr. ordo decimus hastatus prioris centuriae (ordo =
centurio) : centurion 1. centurije :t manipula 10. kohorte; ottaW8 princeps:
centurion 2. manipula 8. kohorte; primus hastatus: centurion 3. manipula
1. kohorte. U carsko je vrijeme bivalo pravilno napredovanje. Poevi kao
decimus hastatus posterior postao bi centurion preskoivi obino vie mjesta
134: RIMSKE STARINE

pri.mus hastatus posterior. Onda bi proao 10 mjesta, to su ih imali prin-

ci"pes posteri.ores, i 10 mjesta, to su ih imali pili posteriores. Zatim bi opet
poevi kao decimus hastatus prior istim redom napokon postao primipilus.
Desetorica pili priores bili su voe kohorata i pozivali se u ratno vijee.
A kad su svrili slubu, zvali su se primipili primi.pilares te su inili naj-
ugledniji dio veterana. Znak je centurionske asti bio tap od vinove loze
(vitis, sl. 58.). Kaciga je centurionska imala poprenu posrebrenu perjanicu.
Najznatniji su p o d a s n i e i bili optiones, zamjenici centuriona i de-
kuriona kod konjanitva, tesserarii (tessera : lozinka), koji su nosili lozinke,
vexillarii, signiferi i aquiliferi zastavnici, speculatores, koji su nosili izvjea.

3. Oruje, oprema, zastave i bojni znaci

(L.i n d e n s c h m i t, Tracht und Bewaffnung des romisehen Heeres der Kaiserzeit,
Braunschweig 1882. - D o m a 8 z e w s k i, Die Fahnen im romischen Heere, Wien 188.~
[Abh. d. arch.epigr. Seminars]. r- S t o II e, Der romische Legionar und sein Gepack.
Strassburg 1914. - C o u i s s i n, Les armes romaines, Paris 1926. - H o ffi II e r, Oprema
rimskoga vojnika u prvo doba carstva, Zagreb 1911.-1912.)
223. K ac ig a od kovine (eassi.s) bila je esto ureena perjanicom ili
kitom od konjske strune (crista) i imala nastavke za zatitu obraza i ije.
Kaciga od koe zvala se gfJ.lea. Na putu se o remenu, koji je tekao oko
vrata, nosila na desnoj strani prsi.
t i t (scutum) bio je sastavljen od drvenih
ploa, koje su bile prevuene ko!tlm, a na rubu
OKovane mjeu. U sredini se nalazio pupak od
kovine (umbo). Oblik je titovima bio razlian;
bilo ih je valjkasto savItih i ravnih, etvero
uglastih i ovainih (sl. 59.). Na povrini su bili
ureeni kojekakvim uresima od lima, na pr. lovo-
rovim vijencem ili munjom. Olipeus, kojim je
bila oruana legija prije rata s Vejanima, bio je
okrugao mjeden tit. Mali, okrugli tit lakih oru-
anika (parma) bio je od koe. S unutranje
strane imao je tit jedan ili dva drka. Na putu
se nosio o remenu na leima.
224:. Oklop (lor~ca) bio je sastavljen od
dva komada, koji su se na leima utezali, a na
prsima skopavali. Na kraju oklopa bilo je vie
pojasnih obrua, koji su tekli oko tijela; ramena
su titili pokretni traci od kovine. esto je le-
gijski vojnik imao samo koan prsluk, koji je
Sl. 1i8. CenturioIl sezao malo preko bokova. Lanani oklop (lorica
 II. .RATNE STARINE 135

hamat~) sastojao se od eljeznih koluta, koji su jedan o dru~Oln visjeli;

ljnskavi oklop (lorica squamata) od kovinskih ploica, koje su bile jedna
na drugoj privrene (sl.' 58. i 60.). Iznad jli ispod oklopa nosio se koni
pojas (cingulum), koji je bio kovinom ureen, znak vojnikoga stalea.
Sprijeda su visjela tri ili etiri takoer kovinom ureena remena kao
pregaa (sl. 5~.). Vii su asnici kao znak svoje asti nosili oko sredine
gornjega tijela tlwnicu (cinctorium).
N a z u vc i (ocreat) pokrivali su golijen do preko koljena, a nosili su
se samo na desnoj nozi, koje nije titio tit (sl. 58.). U carsko vrijeme ini
se da su ih nosili samo centurioni.
Ma (gladius) bio je prije dug i bez iljka, poslije (od drugoga punskog
rata) kratak, irok, dvorezan, i imao jako zanaen iljak (mucrQ). Nosio se
u koricama (vagIna) o remenu (balteus) , koji je tekao od lijevoga ramena
k desnomu boku. Osim maa (sl. 59.) imao je vojnik i bode (pugio).
225. S u I i c a (pilum) bila je gotovo dva metra duga i sastavljena od
drvene dralice sa eljeznim krajem i od eljezna iljka na dugom nasadu.
Zeljezo bi se utaklo u dralicu ili bi se dralica utakla u cijev, to je bila
na eljezu ozdo. U Cezarovoj vojsci bio je nasad eljeznoga iljka od meka
eljeza. Kad bi sulica prodrla neprijatelju u tit, zavinulo bi se eljezo,
tako da neprijatelj ne samo nije mogao upotrijebiti sulice, nego mu je i
tit bio oteano Teko koplje, kojim je negda
bila oruana rimska falanga i trijariji, zvalo se
hasta (sl. 59.). Spiculum i verutum bile su lake
sulice. Da bi zamah bio jai, bio je oko dralice
obavit remen (amentum) sa zamkom, koji bi se
kaiprstom nategao, te bi se sulica zavrtjela (isp.
58.).
Oruje k o nj a n i k o bilo je mjeden oklop
Hi koan prsluk, koni nazuvci, kaciga, tit, jedno
ili dva koplja i dug ma. Konji su bili ponajvie
pokriveni pokrivaima (ephippia), koji su sluili
kao sedla.
Lukove i strijele (arcus, sagiitae) imale
su pomone ete, koje su bile i na konjima.
p r a a (funda) bila je remen, U koji bi se metnuo
kamen ili komad olova u obliku ira (glan;;) , pa
poto bi 8e za oba kraja prihvatio rukom i neko-
liko puta zavitlao, ispustio bi se jedan kraj, te
bi kamen ili olovo iz remena poletjelo. Ovomu
su oruju poslije drugoga punskog rata balearske
SJ. 59. LlI.ko oruani
i grke pomone ete pribavile vrijednost. leg-ijski vojnik
136 RlM8KE STARINE

226. Oprema je vojnikova bila ratna kabanica (sagum), etverou~last

komad sukna, koji se nosio preko oruja i na desnom ramenu skopavao
(sl. 59. i 58.). Vojskovoa je imao grimiznu ratnu kabanicu (paludamentum).
Ka nogama su prosti vojnici i centurioni nosili pletivo od remenja (ea/igrt) ,
koje je bilo s potplatom od jednoga komada okrojeno, a vezalo se nad
glenjem (sl. tiO.). Vojnici, koji su stajali u okolu u sjeveinim zemljama,
nosili su i hlae (braccae), koje su se inae drale za barbarske.
Prtljaga (sareinae: svenji), koja se sastojala od hrane i razlina
orua (vasa), kao pila, lopata, kuhinjsko~a sua, nosila se od Marija na
lijevom ramenu privezana na daici pa nataknuta na. motku. Teku prtlja(ru
legijsku (impedimenta), kao atore, ivet, rvnj e, kolje i t. d., nosila je
tovarna stoka (iumenta), za koju je trebalo mnogo sluga (ealones).

Sl. 60. Rimske zastave

227. Zastave (signa) manipula bila su koplja, koja su mjesto iljka

esto imala ispruenu ruku kao znak vjernosti ili slike ivotinja kao&1Co-
'tP01C!XtiX (to odvraa zlo), na pr. vuka ili vepra. Od :Marija bila je zaje-
dnika zastava legije orao od srebra, poslije i od zlata, koji je s rairenim
krilima sjedio na motki okovanoj odozdo eljezom (sl. 60.). Motke od zastava
bile su ureene slikama careva, lavorovim vijencima, okruglim ploama,
grimiznim vrpcama, to je bilo podijeljeno kao odlije. U potonje su carsko
vrijeme kohorte dobile svoje zastave, obino sa zmajem. Vexillum, etvero-
 II. RATNE STARINE 137

llg1asta. zastava, koja je visjela na poprenoj motki, bila je zastava konja-

nika i samoiltaJ,nih pjeakih odjela.
Za znakQve (signale) upotrebljavala se tuba, truba s ravnom eijevi,
cornu i bucina, kao lovaki rogovi, a za znakove konjanicima lituu8, ko-
jemu je cijev na kraju bila zavinuta. S.virai i zastavnici nosili su u carsko
vrijeme kou ivotinjsku pl'eko kacige i lea.

4. R e d n a p u t u i u o k o Iu. Ob r a n a gr a n i e e
(8 t o II e, Das Lager und Beer der R~mer, StrIIssburg 1912.)
228. Prednju etu (agmen p,imum) konzularske vojske inili su e:dra-
)rdinarii saveznika; za njima su dolazili kao glavna eta socii desnoga krila
i obje legije sa svojim prateom ; onda je dolazila prtljaga stranje ete i
.gama stranja eta (agmen novissimum), koju su inili socii lijevoga krila.
U blizini neprijatel.la nainio bi se agmen quadratum, uplje kolo s prtlja-
gom u sredini. etiri su mu strane inila dva odjela, koji su ii'di uvrstani
u vrste (sprijed i ostrag), i dva odjela, koji su ili uvrstani u povork~ (sa
svake strane). Zatvorena su uvrstavanja bila cuneus (klin), orbis (krug) iglobud
(kugla). Krov od titova (testudo: kornjaa) nainio bi se za zatitu od strijela
neprijateljskih tako, da bi momci prvoga reda drali tit okomito pred
sobom, a ostali vodoravno nad glavom.
229. Kad je put bio svren, nainio bi se utvren ok 6. Mjesto bi za nj
izmjerili (castra metari) naprijed poslani vojnici pod centurionom, u carsko
vrijeme osob~ti mjernici. Oni bi. zastavicama i kopljima oznaili pojedine mu
odjele, tako da bi se ete, kad bi na mjesto dole, brzo same snale. Jo
prije negoli bi se razapeli atori od kot>, iskopao bi se oko okola jarak i
od iskopane zemlje s unutranje strane nasuo nasip, koji bi se koljem
(valli) utvrdio.
Oko su presijecale dvije glavne ceste, via praetoria, kojom su se sa-
stavljale porta decumana i porta praetoria (okrenuta prema neprijatelju), pa
via principalis, kojoj su na krajevima bile porta principalis aextra isinistra.
S ovpm je cestom, bila paralelna via quintana. Via praetoria vodila je na
otvoreno mjesto (principia), gdje se nalazio glavni stan (praetorium) sa a-
torom vojskovoinim. Blizu je bila ara sa zastavama, augurale za motrenje
auspicija i tribunal, humak, s kojega bi vojskovoa vojnicima govorio.
Desno i lijevo od pretorija bio je quaestorium, mjesto za opskrbno upravi~
teljstvo (intenda.ntura) i prate, pa forum, gdje su se vojnici sakupljali.
Najblie do pretorijskih vrata stajala su u okolu auxilia i extraordinarii, uz
forum i quaestorium vojnici, koji su bili izabrani za tjelesnu strau, i etJQcati,
dobrovoljci, koji nisu vrili slube u okolu ( 235.). Na principalskoj cesti
stajali su atori viih asnika. Najvei dio okola s one strane principaiske
ceste zapremala su dva reda atora vojnikih i saveznikih. Ceste su bile
138 RIMSKE STA.RINE

\roke 100 i 50 rimskih stopa, dakle po prilici 30 i 15 m; cesta, koja je

tekla uz nasip, !BOO stopa, dak.le gotovo 60 m (sl. 61.). U carsko je vrijeme
oko imao oblik pravokutnika, kojemu je duina bila za treinu vea od
irine. Legije su stajale u okolu uzdu itave ceste, koja je lekla uz nasip.
a od unutranjega dijela okola dijelila ih je via sagularis. Izmeu pl:inci-
palske i kvintanske ceste bile su gardske ete i praetorium. Dio okola iz-
porta decu mana
,----------.......:....--1 . . - ----------,

o>II o o o o
'"
\tl >II ....
<Il
<ll
E
.. .E E
\Il
E q,
:s ...:s
o
:;: o..
.- III
"-
._ s::: _o '-
t::._
1Il.-
....
o.. ...~ :s :s
"-
o
'u
o
'0
o
!III
I't
(>
t:
'i:
;1:
.- o
OI
lO
'- 0'-
E; U
t:
''::
l/)
III
o
'uo
0
'uo
\Il fA J::. o.. ';a: CL ~ ex: 0- J::. ll) ll)

50 vIa uintana 50

vl

-
<Il
o q, <Il ll) OI
J:
!:'!
e
'0;
\Il
~
"o
'll
<Il
eu
:'::
::s
O-
....
.l!!
ll)
<ll
o..
<.>
c:
'i:
.... "> .-.... -
:=~
- -
<ll::l
.- 0-
41._

::l11l
o--
. o..
\,)
c::
.t:
11l
di
ll)
<Il
~
;:I
o'
.......
lJ)

"o
OI
~
'""
"o
.~ cl. OI .c o.. ;;41 <I>~ 0- J:: .... o..
O o
.... o O O '"
<ll
cl. '" '"
III ll> lU
CL
'uc: 100 via pri ncipalis 100 u
.;: .~
o.. <>.
~
..o..
o
.
!
o
o.

100 100

extraorclinarii
aux ilia II extraordinarii
aux ilia

porta praetoria
Sl. 61. Nacrt okola

meu principaiske ceste i pretorijskih vrata zvao se praetentura, a stranji

io izmeu kvintanske ceste i dekumanskih vrata zvao se retentura.
230. Za sigurnost u okolu starale su se s t r a e (custoiiiae, excubiae
danje strae, vigiliae none strae). Pred vratima su stajali odjeli kao
prednje strae (stationes). Nona je slUba bila podijeljena na etiri vigiliae
po tri sata. Za no se izdavala i lozinka (signum, tessera). Oko se digao na
 II. RATNE STARINE 139

tri znaka: kod prvoga bi se stvari spremile (vasa oolligere), kod drugoga
natovarile na tovarnu stoku i kola, kod treega bi se krenulo.
Za dulji boravak gradio se jae utvren stajai oko (stativa), koji je
bio ili ljetni. (castra aestiva) ili zimski (castra hibema). Uz takove su se okole
prislanjala trita (fora), od kojih mnoga jo danas postoje kao gradovi.
U carsko vrijeme gradili su se stajai okoli osobito za obranu dravne
granice od nemirnih susjeda. Najbolje nam je poznata obrana granice
protiv Germana, koja se protezala od Regensburga na Dunavu do Koblenza
na Rajni, 550 km daleko. Najprije su se zatvorile ceste germanske malim,
etverouglastim tvravi cama (praesidia), koje su lako mogle dobiti pomo
od najbliega veega stajaega okola. Onda se za Domicijana nainio ~O
rimskih stopa (gotovo 5 m) irok prosjek kroz prau.mu od tvravice do
tvravice, limes ili pogranina cesta. Drvene straarnice (speculae) na ka-
menoj podlozi, pristupane samo po ljestvama, koje su se lako mogle uvui,
sagradile su se uzdu njega toliko razdaleko, da se iz jedne mogla druga
vidjeti. Za Hadrijana utvrdio selime:; neprekidnim plotom od kolja, koji
se za Antonina Pija na nekim mjestima zamijenio nasipom i jarkom. Komod
je napokon sagradio retski zid (od Lorcha u Wtlrttembergu do Dunava, 175 km,
nazvan po galskom plemenu Raeti), kojemu su ostatci jo sauvani. Tvravice
su se meutim izgradile kao jake tvrave s krunitima na zidovima, nasipima.
i dvostrukim jarcima. A Horis im je odgovarao staromu rimskomu okolu.

5. P o d s j e d a n j e
(8 e h r a m m, Griechisch-r6misehe Geschiitze, Metz 1910. - D i e l s, Antilte Technik,
3. izd. Leipzig 1924, Kap. 5.)
231. Protiv zidina onoga grada, koji se podsjedao, podigao bi se nasip
(agger) od zemlje i iblja oko drvenih greda, koji se malo pomalo uspinjao
do podnoja ili i do visine zidina. Za zatitu vojnicima, koji su radili, slu-
ili su plutei, polukruni zakloni od vrbova pletiva, koama pokriveni; vineae,
kolibe sa stijenama od pletiva ili od dasaka i s ravnim krovom od dasaka,
koji je bio koama ili vlanim vreama od vatre zatien; testudines (kor-
njae), vrsto graene daare na valjcima sa strehom, koja je dopirala do
poda, tako da su pod njezinom zatit~m vojnici mogli jarke ispunjivali i zemlju
poravnjivati; musculi, daare s krovom od opeke i ilovae, pod kojima su
se zidine potkopavale i pod zemljom se radilo. Na nasipu sagradile bi se II
daljini, koja je zatiivala od neprijateljskih strijela, pomini tornjevi (turres
ambulatoriae) od vie katova (na pr. od 10 katova kod visine od !8 m),
pa bi se primicali zidinama. Najgornji je kat nadvisivao zidine i nosio stro-
jeve za strijeljanje; u visini zidina bio je most, koji se mogao prebaciti
(sam'buca). Oko pojedinih katova bili su hodnici s pretprsjima, gdje su sta-
jali praari i streljai. U donjem katu tih kula ili takoet u osobitoj daari
140 RlMSKE STARINE

(t~iudo arietaria) nalazio se ovan (aries), t. j. duga greda, kojoj je na kraju

bila zeljezna glava ovnova; sprava je visjela, te se mogla natrag povui pa
prema zidu zanjihati (sl. 62.). Slina je sprava bilo busHo (terebra), samo
to je ovo bilo iljasto. Srpovi (falces murales) upotrebljavali su se, da se
kamenje iz zida vadi, a sjekirama (dolabrae) potkopavao se zid.

Sl. 62. Ovan (aries in te8tudine)

232. Kod O b r a n e nastojali su oni, koji su bih podsjedani, pootkidati

glave ovnovima, bacajui na njih togod teko, ili zamkama povui ih u vis.
Zidine su se zatiivale skelama ili im elastinim. Protiv tornjeva gradili su
se takoer tornjevi ili su se na njih bacale strijele. Na sprave za podsjedanje
bacale SII se gorue strijele ili kamenje, taljeno olovo i smola.
Strojevi za strijeljanje (tarmenta) bili su nainjeni prema luku,
a sastojali su se od tri dijela: od stalka, lijeba za hitac i sprave za nate-
zanje. U spravi za natezanje bili su sa svake strane jaki elastini konopi u
okomitom smjeru jako nategnuti. Meu konopima nalazio se sa svake strane
drven krak luka. Tetiva, koja je oba kraka sastavljala, nategla bi se vitlom
do kraja lijeba. Razlikovale su se catapultae, kojima su se bacale strijele
u vodoravnom smjeru, i ballistae, kojima se bacalo kamenje, grede i t. d.
u luku. U c3.rsko je vrijeme svaka legija imala odreen broj takvih strojeva.
Strojevima su upravljali fabri, kojima je zapovijedao praejectus (abrum.

6. B r o d o v 1j e
(K o s t e r, Die Nautik im Altertum, 1914. - K 1:\ s t e r, Das antike Seewesen, 1S23.
K 1:\ s t er, Studien zur Geschichte des antiken Seewesens, Leipzig 1934. J II r i e n d e
l a G r a v i e r e, La marine des Ptolemees et la marine des Romains, Paris 1885. - Var s,
L' art naulique dans l' antiquite, Paris 1887. e h a p o t. La flotte de Misene, Paris ltffi6.
S t e II a, Halia antica sul mare, 1930.)
233. R a t tl i b r o d o v i (naves longae) bili su dugi brodovi, koji su se
poglavito veslanjem kretali. Po broju redova vesala (tramtra) pod palubom
razlikovale su se naves actuariae s jednim redom vesala, pa biremes, tri-
 LI. :&ATNE STARJ:NE 141

remes, quailriremes i quinqueremes sa 2, 3, 4 i 5 redova vesala. Veslai su

sjedili' jedan vie drugoga u kosom redu. Vesla (remi) bila su razline du-
ljine, u viim redovima dulja nego u niima. Na nosu (prora) nalazio se
eljezan kljun (rostrum). Upravljalo se brodom dvama velikim lopataslim
veslima (gubernacula) sa svake strane krme. Kad su Rimljani u prvom
punskom ratu osnovali brodovlje, prenijeli su oblike kopnenoga rata na
pomorski boj. tako da su uz mornare iveslace (nautae, remiges) na svaki
brod metnuli jaku posadu vojnika (milites classici ili classiarii), koji su nastojali
s pomou mostova prijei na neprijateljski brod i njegovu posadu u okraju
svladati. U carsko je vrijeme bilo u brodovlju najvie brodova, koji su se
zvali (naves) Liburnae; to su bili brzi dvoveslai, koji su dobili ime od
svoga oblika prihvaena od dalmatinskih Liburnjana.
234. Voj n i k e z a b r o d o v Ij e (classiarii) za vrijeme republike ili su
davali saveznici (socii navales) ili su se i~meu graana najniih razreda ili
osloboenih robova no vaili. Veslai su bili robovi. U carsko vrijeme bili su
vojnici osloboeni robovi i stranci, koji su istom nakon 26 godina slube
stekli graansko pravo i imali najmanju plau i najnii stepen. Zapovjednik
je brodovlja bio u starije vrijeme konzul ili njegov ~amjenik (praefectus
classis), onda od naroda izabrani duovi,.i navales, nerijetko i pretori, kojima
bi senat povjerio pomorski rat. U carsko su vrijeme praefecti classis bili
imenovani od cara izmeu ljudi, koji su bili primipili, tribuni ili praefecti
alarum. Kapetan ratnoga broda zvao se trierareka.

7. Vojnika sluba
(S (l h i II e r, Die rOm Kriegsaltertiimer, str. 247.-252. - B lo c h, ROmische Alter-
tumskunde, str. 79.-84.)
236. N O va e nj e za vojniku slubu (dilectus) vrili su svake godine
konzuli na Kapitoliju. U nenadnoj opasnosti (tmultus) stavila bi se momad
sposobna za oruje za izvanredno novaenje kao milites tumuUuarii. U vojsci
sluiti bili su duni svi graani od 17. do 45. godine, ako su bili tjele~no
sposobni i ako nisu dostigli zakoniti broj vojna (20 u legiji, 10 kod konja-
nitva). I islueni vojnici (exauctorati, dimissi) odazvali bi se pozivu na
vojniku slubu kao eVQcati. Oni su sastavljali izabranu etu i uivali neke
pogodnosti, kao oprost od slube u okolu, izjednaenje il centurionima u
stepenu i plai. Od Marija sastavljale su se legije ponajvie od ljudi bez
imetka snubijenjem. Vojnika je sluba trajala tada 20 godina. August ju je
onda ustanovio za ~Jl:etorijance na"16, za legije na 20, za pomone ete na
25 godina. Ali su se oni, koji su bili otputeni iz legije, jo neko vrijeme
zadravali u okolu kao veterani ili vexillarii sa slinim pogodnostima kao
prije fvocati. Novaenje su vrili carski inovnici (ililectatores) u Ualij) i u
provincij ama.
142 RIMSKE STARINE

Iza novaenja zakleli bi se legati i tribuni vojskovoi (sacramentum)

il. njima ete.
Plaa (stipendium) uvela se istom u ratu protiv Veja. U 2. vijekl
iznosila je 120 denara na godinu za legionara, dvostruk.o za centuriona
trostruko za konjanika. Za Augusta dobivao je legionar 225 denara, pre
torijanac 720. Osim toga davalo se vojniku % medi:rtina (35 l) ita m
mjesec. Od plae odbijala se neka mala svota za opremu, koliko ju jE
davala drava.
S o t P u s t o m (honesta missio) dobio bi vojnik poevi od Sule opskrbu
za starost, koja je bila u tom, da se odveo u vojniku koloniju ( ~05.).
U carsko je vrijeme isluene ekala neka novana svota, koja bi se ponaj-
vie zamijenila doznakom zemljita. Negraani redovito bi kod otpusta do-
bili rimsko graansko pravo.
236. Redovne vjebe vojqike bile su vjebe u kretanju, strazarska
sluba, radnje na opkopima, vjebe u plivanju, skakanju, maevanju i hodu.
Takoer su se vojnici upotrebljavali za vojnike i druge javne gradoje pa
za graenje cesta, mostova i vodovoda. D i s e i p l i n a je bila stroga. Cen-
turion je imao pravo vojnika tjelesno kazniti batinom od vinove loze. Druge
su kazne bile: odbitak od plae, snienje stepena, produljenje slube, izba-
enje jz vojnikoga stalea (ignominiosa missio) i smrtna kazna. Za ratnu
vrsnou bilo je mnogo n a gr a d a: povienje stepena, javna pobvala i koje-
kakva odlija, na pr. narukvice (armillae), ogrlice (torques) , toke od tua,
srebra ili zlata sa relijefima (phalerae). asnici su dobivali zastavice (vexiUa) i
poasna koplja (hastae ptlrae). Odlija vee vrijednosti bili su vijenci: eorona
civica od hrastova lia za spasenje graanina u boju, c. muralis, vaUaris ili
castrensis i navalis od zlata za izvanredna djela kod osvojenja zida, nasipa i u
pomorskoj bitki; corona obsidionalis ili graminea bila je spletena od trave, a
davali su je vojskovoi vojnici, ako ih je spasao iz oajna poloaja; corona
triumphalis od lovora, poslije od zlata, kitila je vojskovou triumfatora, a
od Cezara bila je odlije careva. Vojskovoi pobjedniku dali bi vojnici na
bojitu naslov imperator. Senat bj njemu u ast odredio svetkovinu zahval-
nicu (supplicatio) , s kojom je esto bilo u svezi najvee odlikovanje: triumf.
237. Pravo na tri umf stekao bi onaj, koji je imao imperij, diktator.
konzul ili pretor, ako bi svojom pobjedom dovrio rat, ili ako bi u dobi-
venoj bitki palo najmanje 5000 neprijatelja. Vojskovoa bi podnio izvjee
senatu, koji bi se sakupio izvan grada, jer bi inae vojniki imperij prestao,
obino II hramu Beloninu na Martovu polju, a senat bi odluio o tom, ima
li mu se dopustiti triumf. Triumfalna povorka krenula bi uz poklik gleda-
laca: Io triumphe! s Marlova polja kroz vrata Porta triumphalis k cirku Fla-
minijevu, onda bi dola II grad pa kroz CirCU8 maximus na cestu Sacra via,
kojom bi pola preko Foruma na Kapitolij. Kod vrata Porta triumphalis doe-
 II. RATNE STARINE 143

kali bi triumfatora senatori i inovnici i stali povorci na elo. Pred povorkom

bi ili tubicines,a za njima bi se nosio ili vozio ratni plijen (sl. 63.) uz modele
osvojenih neprijateljskih mjesta i brodova, slike bitaka pa i gora i rijeka na
ratitu i kipove, koji su prikazivali pokorene gradove. Odlini ratni zarobljenici,
koji bi se sauvali za triumf i u njemu dolazili iza plijena, odveli bi se na
Forumu u tamnicu i esto odmah posmicali. Onda bi dolazile ivotinje odredene
za: rtvu na Kapitoliju, bijeli bikovi s podaeniin rogovima pa vrpcama i vijen-
cima iskieni. Pred kolima triumfatorovima stupali bi liktori drei fasce
obavite lovorom, pa svirai i pjevai. Triumfator bi stajao na kolima, II
koja bi bila upregnuta etiri bijelca, u ornatu .Jupiterovu, koji je pripadao
riznici njegova hrama, a to je bila tunica palmata, grimizna tunika, po kojoj
su bile izvezene zlatne palmove granice, i toga picta. grimizna toga ureena

SI. 6S. Ratni plijen u lriumfalnoj povorci

zlatnim zvijezdama, s Jovorovim vijencem na glavi, a u ruci slovorovom

granicom i ezlom od slonove kosti, kojemu je na vrhu bio orao. Nad
glavom bi mu ddavni rob, koji bi stajao iza njega, drao zlatan vijenac
(corona triumphalis). Povorku bi zavrila vojska. U hramu Jupiterovu na
Kapitoliju poloio bi triumfl:ltor lovorovu granicu kao znak pobjede bogu
u krilo i prinlo mu rtvu zahvalnicu. Sveanost bi se .zavrila s gozbom, a
kadto bi se pogostili i vojnici i narod. Manji je nain triumfa bila ovatio,
kod koje bi pobjednik pjeice, poslije na konju, obuen u togu praetextu i
s mrovim vijencem na glavi uniao u grad i na Kapitoliju rtvovao ovcu.
I bez doputenja senata mogle su vojskovoe kod hrama Jupiterova na
Albanskoj gori slaviti triumf. U carsko vrijeme prisvojili su carevi pravo
slaviti triumf. Vojskovoe pobjednici dobivali su od njih ornamenta trium-
144 RatSKE STARINE

phf.ilia (t. j. tunica palmata, toga picta, corona laurea),

U kojima su smjeli
izlaziti kod sveanih zgoda. K tomu je dolazilo odlikovanje, da bi se pobje-
dniku postavio kip s tim odlijem. Carevi su svoje pobjede proslavijivali jo
tim, da su podizali' slavoluke i poasne stupove.

III. PRIVATNE STARINE

(M a r q II a r d t M II U, Da;; PrivaUeben der ROmer, 2. izd. Leipzig 1886. - Voi g t~
Romische PrivatalterUlmer und Kulturgeschicbte, 2. izd. Miinehen 1893 [M li II e r, Handbuch
der klas;;. Altertumswissenschaft IV :aj. - B l ii m n e r, Die romiscben Privataltertl1mer,
Miineben 1911 [Muli er, Handbuch der klass. Altertumswissenseh,an IV 2, 2). - Wohl rab-
L a m e r, Die altkIassische Welt. lO, izd. Leipzig u. Berlin 1918, str. 12B. i d. - B i r t,
Das Kulturleben der Grieehen und Romer, Leipzig 1928. P e r n j ce, Griechisches und
romisehes PrivaUeben, 4. izd. Leipzig 1900 [G e r e k e No r d e n, Einleitung If l J. - K i e fer.
Kulturgeschichte Roms unter besonderer Berucksirhtigung der romischen Sitten, Berlin
1933. - B i.r t, Zur Kulturgeschichte Roms, 5, izd. Leipzig 1!J35. - L a m e r, Worterbuch
der Antike, 2. izd. Leipzig 1936 [K r o n e r s Taschenansgabe Bd. 96].)

1. Kua
(A l t m a n n, Die itafischen Rundbauten, Berlin 1906. Ma r JI, Die Entwicklung
des rl>mischen Hauses, N. Jahrh. xxm (1909) str. 547 id. B e h n, Das Haus in vor-
romischer Zeit, 2. i:l:d. Mainz 1928. - Gu s m a n, La villa imperiale de Tibur, Paris 1904.
- R ic h t e r, A.ncient furniture, Oxford 1926.)
238. Srednji dio odline rimske kue (atrium) imao je krov, koji se
prema sredini sputao i tu <inio veliJe. etverouglast otvor (compluvium). Pod
njim je u podu bila udubina (implutlium) za kinicu. Iz atrija su okolne
sobe dobivale svjetlost i zrak; iz njega se u njih i ulazilo. U atrij se ulazilo
hodnikom (fauces, prothyron), u kojem su bila kuna vrata ili odmah s ulice
ili malko natrag potisnuta. Onaj dio hodnika, koji je bio izmeu ulice i
kunih vrata, zvao se vestibulum. Tu su se u odlinim kuama, gdje je taj
dio kue bio rai.ren i bogato ukraen, sakupljali klijenti za jutarnji pozdrav
(salutatio). Oko atrija su bile spavaonice, blagovaonice i spremnice. Posljednja
prostorija sa svake strane (ala) bila je prema atriju obino otvorena. I sve-
ana soba u kui (tablinum) bila je svom airinom prema atriju otvorena, a
irokim je vratima sastavljala atrij s peristilom. To je bio stupovima, okruen
vrt. Oko trijema njegova nalazile su se kao i oko atrija sobe (cubicula spava-
onice, triclinia blagovaoniee, exedrae drutvene sobe) i gospodarske pro-
storije (sl. 64, i 65.).
U staro vrijeme, dok je ivot bio jednostavan, bili su atrij i tablin
sredite porodinoga ivota; nprijetko se samo od njih sastojala itava kua.
U atriju je bilo ognjite s Penatima (atrium dolazi od ater: pocrnio od
dima) i koveg okovan mjeu za novce i dragocjenosti (arca); domain je
 145

tu doekivao prijatelje, a domaica sa

slukinjama vrila kune poslove; tabUn
je sluio kao soba za stanovanje i spa-
vanje. Kad je poslije. nestalo jednostavnih o
obiaja, stala se kua po grkom uzoru
rairivati peristilom i sobe. udeavati pre-o o
ma finijim ivotnim prilikama. Ognjite o
se prenijelo unutra. a ku~ni su bogoVi 6acejJlUII
dobili osobitu .kapelicu (sacrariWIJ, Ba- o o
ceUum, laranum), ponajvie u peristilu.
Atrij je sluio za primanje i dobio u ple- periityliul!l
mikim kuama osobit urei sa slikama
otaca (imagines), koje su se izlagale u
alama ( 176.). II gradu je nestaica
prostora jamano ve rano upuivala na
graenje kua od vie katova. Gornji su
katovi sluili najprije za stanove robo-
,J
'--~---'-"""""'T'-"":'~'--

tablinum l'
fauces
.
L..._""""i
vima, a poslije su se iznaimali, a ve u
ala. ala
Augustovo vrijeme bilo je u Rimu dosta
najamnih kua od mnogo katova, koje
su se zvale insulae. implu-
239. Najljepi su u r e s unutranjosti vium
kue bile slikarije na stijenama. Stijene
atrium
bi se podijelile na polja, koja bi 'se ure-
sila ornamentalnim ili ornamentalno upo-
trijebljenim fantastikim arhitekturnim ustium
slikarijama. Figuralne slikarije, bilo uo-
V'esti-
kvirene slike iz mitologije ili iz ivota ili bulum
iz prirode, bilo pojedine figure, koje su
usred polja lebdile ili meu fantastikim Sl. 64. Nacrt kue II Pompejima
arhitekturama stajale, isticale su se nje-
nim bojama na tamnoj pozadini. Pod bi, se nainio od mramorna praka
pomijeana s vapnom (tal. slucco), a u to bi se uloili krasni crtei od crnih
i bijelih kamenia. U bo~atijim su kuama podovi esto bili od mozaika.
ponajvi~e s ornamentalnim motivima; rijetke su bile slike od mozaika (QPUS
musvum), za koje se zahtijevala mnogo finija radnja i veoma maleni areni
kamenii. Takoer se pod gradio od mramornih ploa ili geometriki ote-
sanih mramornih komad~ razline boje. Strop je obino bio pldast (lacunar),
nainjen tako. da bi se u grede metnule prijenice. Tako bi postale etvero
uglasle udubine, koje se zovu kasete; one bi se ispunile stukom ili slonovom
kou, auresile slikarijama i pozlatorp. Prozori, koji su obino bili samo
Dr. A. 11ltl8iIH Grke i rimske starine 10
146 R1MBKE STARINE

Sl. 65. Peristil kue II Pompejima

II gornjem katu, zatvarali su se kapcima i zastorima; takoer su se upotre-

bljavale ploe od sljude (.. ruskoga stakla", lap'is specularis) i stakla (vitrum).
24:0. Za grijanje soba sluili su camini, eravnice i prenosive pei.
Svjetiljke od zemlje ili tua sastojale su se od posude za ulje, tulajice, kroz

Sl. 66. Oblici svjetiljaka

 III. PRIVATNE STARINE 147

Sl. 67. Svijenjaci

koju se provlaiostijenj, i drka (sl. 66.). Svijenjaka (candelabra) bilo je

oo najrazlinijih umjetnikihoblika (sJ. 67.). Pokustvo za sjedenje, cathedra
stolica s naslonom za lea, sQlium stolica s naslonima za ruke, subsellium
klupa, sella stolica bez naslona, bisellium dvostruka stolica - prislanjalo
se uz grke uzore. Najdragocjeniji su stolovi bili memae
citreae. Njihove su
se ploe gradile od citrova drveta (citrus); to je drvo vrsta empresa
s obronaka Atlasa, a odlikuje se mirisom na limun i tim, to je lijepo
ilasto ; za nj su se plaale velike svote. Abaci su sluili za to, da su
se na njih metale dragocjenosti, za to su sluile i delphicae (mensae) na-
injene po uzoru grkih tronoga. Posue je bilo tako isto raznolino kao
i grko, koje mu je sluilo za uzor (sl. 68.). Spomenuti valja jo uresno po-
sue, koje se u obliku vreva mjesaonika, amfora, ara, plitica gradilo za
ures trijemovima, vrtovima i unutranjim prostorijama.

Sl. 68. RImsko stakleno posue

*
148 RIMSKE STARINE

2. Odijelo
(H u I a, Die Togll der spateren Kaiserzeit, Brunn 1895. - A m e I u n g, Die Gewan
dung der Griechen und Romer, Leipzig 1903. B II s e h o r, Beitrage zur Geschichte del'
Textilkunst, Mi1nchen 1912. - L a Il a t u t, La coiffure des femmes r.hez les Romains.
Paris 1881. H e II z e Y. Histoire du costume antique, Pari, 1922. - W i l s o n. The
Roman toga, Baltimore 192t)

241. Tunica je bila od bijele vune i nalik na koulju, s kratkim ruka-

vima ili bez rukava. Po njoj se iznad bokova metao pojas tako, da je do-
pirala do koljena. Ve rano dolo je u obiaj pod tunikom nositi koulju
(tunica interior, subucula). Staleka je nonja senatora i vitezova bila tu-
nika s ~rimiznom prugom (clavus), koja je od vrata tekla niz nju. Tunika
senatorska imala je iroku, a viteka usku prugu (latus, angustus clavus;
tunica laticlavia, angusticlavia).
Toga, narodno odijelo rimsko, bila je bijela, vunena tkanina eliptikoga
oblika, koja se oblaila tako, da bi se preko lijevoga ramena naprijed pre-
bacila, te bi sprijeda dopirala do poda, onda bi se oko lea ispod desnoga
pazuha naprijed povukla pa preko lijevoga
ramena natrag prebacila. Nabor, koji je od
desne strane uzlazio k lijevomu ramenu, zvao
se sinus (sJ. 69.). Grimiznu prugu imala je
toga praetexta, koju su nosili vii inovnici i
slobodni djeaci. Oni, koj i su se natjecali za
slube, nosili su bijelu togu (toga candida,
stoga eandidati), tamnn (/oqa sordida, pulla)
oni, koji su bili u alosti. Tvgl1, pieta i tunica
palmata spomenute su u 2d7.
ene su nosile dvije tunike, jednu od-
ozdo, koja je pti,;tajaJa uz tijelo, a odozgo
dugu, saboritu stolu, po kojoj se opasivala, a
dopirala je do poda.. Kao gornja haljina slu-
ila je palla, koja bila nalik. na togu (sl. 70.).
24:2. Mjesto toge ili preko nje oblaila
se za zatitu od nevremena lacerna, koja je
bila nalik na grku hLlmidu l 91.), a sko-
pavala se na ramenu iJi na prsima kopom
(j1.bula). U carsko vrijeme takve su se kaba-
nice od fine tkanine i arene nosile i kod sve-
anih zgoda. Kabanica bez rukava od friza
(gruboga sukna) ili koe s izreskom, kroz koji
se provlaila glava, zvala se paenula (sl. 71.).
Sl. 69. Rimljanin u togi Lama od debele vunene tkanine bila kao
 III. PRIV.ATNE STARINE t49

grka XAiXLViX ( 90.). Na laeernu je bila nalik

ratna kabaniea, koja se zvala sagum. U staro
je vrijeme vojnik nosio togu takoj da se opa..
sivao kraj, koji se inae preko lijeyoga ramena
natrag prebacivao. To se opasivanje (cin:tJtus
Gabinus) uzdralo kod nekih religioznib ina.
Kad je sagum postao ratno 9dijelo, znaila Je
toga mirnu odjeu. Paludamentum, kratka, na
lijevom ramenu skopana ratna kabanica cr..
vene boje, pripadala je nonji vojskovoa, a
poslije je postala znak carske vla;sti.
Odijelo je bilo od vune ili platna. Toga
je bila svagda vunena. Na koncu republike
poelo se nositi svileno odijelo. U carsko se
vrijeme toga zahtijevala za slubene zgode,
inae su i muskarci nosili areno odijelo.

243. Cre-
v lj a (calceus),
koja je pripa-
dala rimskoj
nonji kao i
toga, sezala je
do gleanja,
Sl. 70 Rimljanka II stoli i pali gdje se vezala.
Crevlja sena-
torska (calceus senatori/tH) privrivala se
etirma remenima, koji su sezali do lista,
a 'na spletu je bila ureena p.reicom u
obliku polumjeseca (lunula). Patriciji i ku-
rulski magistrati nosili su crevlje od crvene
koe s visokim potplatom i petnjakom, na
kojem je remenje bilo privriteno (calceus
patricius ili mulleus). Kod kue su se nosile
sandale (sQleae, sandalia), koje su se kod
stola skidale. Oalfgae su bile izme s kra-
tkim sarama, koje su nosili lovci, seljaci,
a u carsko vrijeme prosti vojniei. (O
vojnikim crevljama v. 226.). Od bar-
bara su legije, koje su u sjevernim kraje-
vima stajale u okolu, prihvatile hlae
(braccae). Sl. 71. Rimljanin II tunici i penuli
 RIMSKE ST.ARINE

2U. Gl a vase za zastitu od nevremena i sunane ege pokrivala pu-

stenom kapom (pileus), kapucom (cucullus) ili niskim esirom (petasus).
Obino je Rimljanin bio gologlav. SLoga je trebalo osobito njegovati kosu.
U staro se vrijeme nije iala ni kosa ni brada. htom malo pomalo dolo
je u obiaj kosu iati irudalom rudati. I brijanje je razmjerno kasno dolo
u obiaj. Scipion Afrikanski, kate se, bio je prvi Rimljanin, koji se svaki
dan brijao. Od- Hadrijana poela se opet nositi puna brada.
Meu n a k i t o m (moniUa, catellae ogrlice, armillae narukvice. tibtilae
preice i t. d,) treba napose spomenuti prstene (anulv. U staro je vrijeme
peatni prsten bio od eljen, onda su doli u obiaj zlatni prsteni kao
odlije sQoa.tora,' magistrata, a poslije i vitezova. U carsko su se vrijeme
davali zajedno s vitekim dostojanstvom, ali su napokon izgubili prijanju
vrijednost. Mnogo se troilo na prstenje ureeno Lijepo rezanim kamenjem.
3. Brak
(R o II II b a e h, Romische Hochzeits- und Ehedenkmaler. Leipzig 1871. - Ma r q u a r d t.
Das Privatleben der R{imer, 2. izd. Leipzig 1886, str. 28. i d. - S a m t e r, Familienfeste
der Grieehen und Romer, Berlin 1901. - S a m t e r, Geburt, Hoch~eit und Tod, Leipzig
u. Berlin 1911.)
24:6. Pravo sklopiti valjan brak (ius conubii), koje su u poetku imali
samo patriciji, stekli su g. US. pr. Kr. svi graani rimski, onda se s gra-
anskim pravom podijelilo Latinima, poslije ltaUcima, napokon je za Karakale
protegnuto na sve' stanovnike drave rimske. Brakom bi ena s imovinom
svojom dola pod vlast (manus) svoga mua. PosUje je bio obiaj, da bi
ena ostala pod oevom vlau (patria potestas) i zadrala pravo na imo-
vinu. Najsveaniji i najstariji oblik sklapanja enidbe zvao se eonfarreati(),
po tom, to bi se kola od pira (far) rtvovao Jupiteru u nazonosti sve-
enika (pontifex maximus iflamen dialis) i deset svjedoka. Prije sklapanja
enidbe bile su zaruke (sponsalia), kod kojih bi mladoenja nevjesti dao
neto novaca ili mjesto toga prsten.
24:6. Svadbenoj nonji nevjestinoj pripadala je crvena koprena, koja
joj je sezala od glave do nogu (flammeum); njom bi ona zastrla glavu (nu-
bere). Svadbena bi se sveanost poela s auspicijamll. Kad bi se sakupili gosti,
nainio bi se enidbeni ugovor, a zarunici bi izjavili, da pristaju na enidbu.
Onda bi ih udata ena jedno k drugome privela, i oni bi jedno drugome
pruili ruke i prinijeli rtvu. Iza gozbe bi se nevjesta naoko iz materina
naruja otela pa u sveanoj povorci, pred kojom bi ili frulll.i i zubljonoe,
uz svadbeni poklik Talassio dovela u novu kuu (uxorem ducere). Tu bi ne-
vjesta dovratnike uljem. pomazala i vunenim vrpcama ovila. Zatim 1Ji je-
preko praga digli, a u atriju bi je mu uza simbolike obrede primio u
zajednicu vode i vatre. Drugi bi dan mlada ena kao matrona doekala
roake, koji bi joj donijeli darova, i kunim bogovima prinijela prvu rtvu.
 III. PRIVATNE STARINE 151

ena se kod Rimljana veoma potovala, i dugo je svetost braka ostala

nepovrijeena. Ali pokvarenost, koja je iza drugoga punskoga rata mah pre-
olela, uinila je. te su i veze braka i porodinoga ivota stale poputati.
udoredno se propadanje pokazivalo onda u tom, to su se brakovi esto
rastavljali (divOt'ti.m). Za to je dostajao usmen ili pismen otkaz.

4. Odgoj djece
(G. van H o o r n, De vita atque cultu puerorum monumentie antiquis explanato,
Amstelodami 1909 _. B o h a t t a, Erziehung und Unterrieht bei den Griechen und ROmem,
Giitersloh 1895 [Gymn.-Bibl. Heet 21J. - J n II i e n, Les professeurs de litterature dans
l' aneienne Rome, Paris 1885. - G w y n n, Roman education from Cicero to Quintilian
Oxford 1926.)
24:7. Otac je po svojoj oinskoj vlasti (patria potestas) imao pravo
djecu izloiti, prodati ili ubiti. Oinska bi vlast prestala istom sa smru
oevom, ili ako bi otac sina ispod svoje vlasti pustio (emancipatio).
Dijete bi se nakon roenja poloilo pred oca, a on bi ga za znak, da
ga boe odgojiti, digao (suscipere, to1kre). Deveti bi dan djeak, a osmi
djevojka dobila ime i religiozno osveenje rtvom u kui (dies lustricus). Za
zatitu od arolija objesila bi se djeci oko vrata kutijica sa zapisom (bulla).
248. U vrijeme republike imali su Rimljani obino tri i m e n a: prae-
nomen (prvo ime), nomen gentile (koje je oznaivalo rod, gens) icognomen
(prezime), na pr. Marcus TuUius Oicero. Prezime u plebejskim porodicama
nije bilo svagda u obiaju (na. pr. kod Antonija). Jednomu prezimenu pn-
dolo bi kadto jo i drugo i tree, poglavito po kojem znatnom ratnom
inu, na pr. P. Oornelius Scipio .Africanus, ili po posinatvu, jer bi posinak
imenima svoga pooima dodao svoj n. gentile s .nastavkom -an.s, na pr.
P. Oornelius Scipio .Aemilianus, t. j. sin Emilija (Paula) i posinak Scipionov.
Ki je svomu prvomu imenu dodavala nomen gentile svoga oca, na pr. .Aula
Oornelia. poslije se zvala samo ovim posljednjim imenom, na pr. Tullia,
Livia, u carsko je vrijeme obino imala n. gentBe i cognomen svoga oca,
na pr. Oaecilia Metella. Osloboeni robovi primali su n. gentile, a poslije i
praenomen onoga, tko ih je oslobodio, a uz to su imali ponajvie grka i
inozemska imena kao cognomen, na pr. Livius .Andronicus, M. Tuliu8 Tiro.
Na kraju republike poela je pravilnost u imenima prestajati, na pr. Zulius
.AntQtJius (dva gentiIna imena), osobito se javljala tenja za vie imena.
24:9. T j e l e s n i i d u e v n i o d g o j djece pripadao je u staro vrijeme
roditeljima. Ve rano je bilo uitelja, koji su uili poela (litteratores) ; oni
sn ili kao robovi u kui svoga gospodara ili kao osloboenici u kolama
(ludi) za plau uili itati, pisati i raunati. Od drugoga punskog .rata po-
elo se drati, da je obuka u grkom jeziku, koju je davao litteratus ili
grarnmaticu8, potrebna za vie kolsko obrazovanje. Sredite je toj obuci bilo
152 RRdiSKE STARINE

itanje Homera (sl. 72')1 kojemu su naskoro pristupila kao graa za uenje i djela
rimskih pjesnika, osobito prijevod Odiseje Livija Andronikn, komedije Te-
renCijeve, onda pjesme Vergilijeve i Horacijeve. Da bi se djeak to prije
nauio grki govoriti, dobio bi kao stalna pratioca (paedagogus) grkoga roba.
Zaglavak kolske obrazovanosti postigao bi mladi na kraju republike u re-
torskim kolama, u kojima su najvanije vjebe bile suasdride (preporuni
govori) l oontroversiae (prepirke). Tjelesnim je vjebama bila poglavita svrha,
da tijelo otvrdne i bude ustrajno za ratnu slubu. Za takve vjebe u tr-
anju, skakanju, rvanju, akanju, bacanju sulice, jahanju i plivanju sakupila
bi se esto mlade na Martovu polju. Dravnih kola u Rimu nije bilo.
Istom od Vespazijana poeli su se carevi brinuti za viu obUku namjetajui
grke i latinske retore.

Sl. 72. Grammaticus ita s uenicima Homera

260, Za kraj mladenakoga obrazovanj a drala se svrena 17. godina,
s kojom se poela dunost sluiti u vojsci. O svetkovini Liberalia (17. oujka)
odloio bi djeak pred Larima togu praetextu i buHu i obukao muku togu
(toga viriUs). Iza rtve u kui otpratio bi se na Forum \ ubiljeio u popis gra-
al)a. Da bi se pripravio za slutbu u vojsci ili za dravniko zvanje, stupio
bi zatim mladi graanin iz odline porodice (tiro novak, tirQeinium novaka
sluba) u pratnju (oohors) kojega vojskovoe, ili bi pristao uz prokuana
dravnika, u ijoj bi pratnji pribivao sudbenim i politikim raspravama.
Takoer bi u posljednje vrijeme republike i za careva imuni mladii rimski
poli u Atenu ili u druga glasovita mjesta grke obrazovanosti, da tamo
nastave svoje nauke.
5. Pisanje
(B i r t, Das antike Buchwesen in seinem Verhaltnis zur Litteratur, Berlin 188~. -
B i r t, Die Buchrolle in der Kunst, Leipzig 1907. - We i s e, Bueh- u. Schriftwesen in
alter und neuer Zeit, 3. izd. 1910. B i r t, Kritik und Hermeneutik nebst Abriss des
antiken Buchwesens, .Mtinchen 1'HR [M ti II e r, Handbuch der klass. Altertumswissenschaft
I B]. S 6 h U b II r t, Das Buch bei den Griechen und R{)mern, 2. izd. Berlin 1921. -
L e w i s, L' industrie du Papyrus dans l' Egypte Greco-Romaine, Paris 1934.)
201. Kao pisai materijal sluio je p a p i r (charta, grki ~ ~t~AO~, o
Xlipnj~),koji se pravio od stabla egipatske papirove biljke. Kad se za Pto-
 m.PRIVA'J.til!1Ca&INE 153

lomeja pridiglo izraivanje papirat a s njim' i trgo'Vina, prodavao se u po-

jedinim 'listovima (paginae) i u svitcima (oolumina), koji su se pravili tako,
da su:sepojedini listovi slijepili. Pisalo S6""'samo na jednoj strani. a .pismo
se ,dijelilo na stupce. Kod veih bi se djela svitci rubom posljednjega stupca
privrstib na tapi, kojemu je na svakom kraju bila glavica (fAmbilJcus.
()",~tU.6;), pa savili (otuda volumen) tako, da bi poetak pisma :bio .odozgo.
Na odreSKu, koji bi bio privren ~a gornjem .kraju svitka, napisao bi se
natpis djela (titulus, index). Svitci, osobito sjajnih djela, uvali su se u ko
ricama, a vie svitaka u drvenoj spremici (sarinium). List bi se sloio tako,
da bi se papir savio, pa oko njega omotao konac i udario peat. I upotre-
bljavanje uglaenih"koa ivotinjskih za pisanje (OL~3tPIXL, membranae, rJhartae
Pergameinae, koje ime dolazi od 'grada Pei-gama, gdje se najvie izraivao

Sl. 73. Pisae sprave

pergamenat) bilo je veoma staro. Listovi pergamenta mogli su se uvezati

kao nae knjige (codices) . . Na papiru i pergamentu pisalo se perom od trske
('ltIiAIX"'O~, arundo) i tintom (!J-~Aa.\I, atramentum), koja se mogla oprati. lllXA(pr
~'1j(ltOt zvali su se listovi, na kojima se staro pismo izbrisalo, da bi se na
njima moglo iznova pisati. U obinom ivotu upotrebljavale su se za biljeke,
listove, vjebe u pisanju drvene ploice (1t(Va.'ltlU;, oAtOL, tabellae), k<?je su
bile prevuene crnim voskom i imale povien rub. Po vosku se pisalo (upravo
greblo, to znai '[ptipm i scrtbo) pisaljkom od kosti ili kovine. koja je na
gornjem kraju bila plosnata, da bi se mogao vosak ugladiti i pismo izbri-
sati. Ako bi se vie ploica sloilo u knjigu (duplices, 3btroXa., triplices, 'l:pt-
7t'tUXa.), ostale bi samo izvanje strane bez votane prevlake, unutranje ploice
mogle su se s obje s~rane popisati. List od vie.. ploica sloio bi se tako,
da bi se konac kroz jednu ili dvije rupe u sredini ploica provukao Pil.
omotao i udario peat (sl. 73.).
252, Z b i r a k a k n j i g a bilo je u Grkoj ve rano. Najveu je knji.
nicu starine osnovao Ptolemej Lagi u Aleksandriji. Ona je izgorjela, kad
je Cezar osvojio grad, ali je Antonije Kleopatri za naknadu poklonio znatnu
knjinieu pergamskih .kraljeva. URimu je knjiarstvo osnovao Atik, pri-
jatelj Ciceronov, koji je dao robovima, napose za to obrazovanim, prepisivati
154 RIlMBKE STARINE

na pil. govore Ciceronove, pa se brinuo i oko toga, da se prijepisi i izvan

Italije prodaju. Knjige su se umnoavale tako, da je vie pisara u isti mah
pisalo, to im se kazivalo u pero. Naskoro se dralo za fin obiaj skupljati
knjige, te nijedna odlina kua nije bila bez knjinice. Razvila se ivahna
knjina trgovina; u knjiare (bibliopolae, libr-fJrii) zalazilo se mno~o, jer su
sluile ujedno kao itaonice i za naune zabave. U vrijeme careva postalo
je i mnogo javnih knjinica. U Rimu je bila najglasovitija knjinica Traja-
nova (bibliotheca Utpia).
6. Robovi
(T e i e h m ulI e r. Eintluss des Christentums auf die Sklaverei, 1894. - Wallon,
Histoire de l' esclavage dans l' antiquite, 2. izd. Paris 1879. - H a l k i n, Les esclllves
public! chez les Romains, Bruxelles 1897. - B a r r o w, Slavery in the roman empire,
1929. - T r i n e h e r i. Stndi sulla eOlldizione degli schiavi in Roma, Roma 1fl88.)
263. Sluinad kuna (familia), koja je u staro vrijeme brojila malo
glava, a poslije je nerijetko obuhvaala tisue robova, sastojala se od ku-
pljenih robova i od robova roenih u kui (vernae). U trgovinu su dolazili
robovi grabeom ili su se dovodili iz zemalja, gdje je ropstvo postojalo, a
osobito zarobljivanjem u ratu, jer je kvestor zarobljenike trgovcima, koji
su vojsku pratili, prodavao (BUb hasta venire, jer bi se kod drabe posta-
vilo koplje, sMb corona venire, jer bi se zarobljenicima metnuo na glavu
vijenac za znak, da se prodaju). Na sajmovima robovskim, kakvih je bilo
u Rimu i na Delu, izloili bi se robovi na odrima, s pobijeljenim nogama,
ako su doli preko mora, i s ceduljom na vratu, gdje bi im bila zabilje-
ena domovina, dob, vrlina i mane. Ako prodava za roba ne bi jamio,
imao bi rob na glavi eir.
Velik je broj sluinadi bio potreban, jer su gotovo svaku slubu vr-
ili posebni robovi. Robovi su se dijelili na dvije ete: familia urbana slu-
ila je na gradskom posjedu svoga gospodara. a familia rustica vrila je
slubu na seoskim imanjima njegovim. Prvoj su pripadali: iantor ili osti-
arius vratar, cubicularii loniari, lecticarii nosioci nosiljke, triclinarii po-
slunici kod stola. pediseguU8 pratilac gospodarev, nomenelator, koji je gospo-
daru kazivao imena posjetnika i ljudi, koji su ga na ulici susreli, i t. d.
Sluinad je imala svoje predstojnike, tako se na pr. predstojnik poslunika
kod stola zvao tricliniarcha. Najvia su mjesta zapremali: procurator upra-
vitelj imetka, atriensis kuni dvornik, actor raunar na imanju i vilicus . upra-
vitelj imanja. Cijenili su se takoer lectores itaoci i tajnici, lijenici, koji
su prije carskoga vremena bili ponajvie robovi, pa nauenjaci i umjetnici.
Da bi se uredio unutranji promet u tim golemim gospodarstvima, izdavali
su se biljezi (tesserae) s imenom gospodarevim kao neka vrsta kunoga
novca, za koji bi rob od upravitelja razlinih skladita i radionica dobio
sve, to mu je za ivot trebalo.
 III. PRIVATNE STARINE 155

Pored privatnih bilo je i dravnih robova (servi publici), koji su se

upotrebljavali za slubu u hramovima, javnim zgradama i tamnicama, onda
kao sluge nekih sveenikih i magistratskih zborova.
254. Po zakonu je rob bio bez ikakva prava. Samo ako bi gospodar
pristao, smio je od dopu~tenih probitaka slutbe svoje stei osobni imetak
(peculium), kojim se mogao otkupiti. Osobito je teak bio poloaj robova
na selu. Obino su stanovali u podzemnim radnikim kuama (ergastula)
i esto morali raditi u lancima. Ako bi rob ubio gospodara svoga, okajali
bi taj zloin smru i drugovi njegovi. Izjavi roba na sudu vjerovalo se
samo onda, ako bi je uinio na mukama. Kazna za manje prekraje bilo
je bievanje na Curci (fu,rca su rave u kola, u koje se zatie ruda), kojoj
bi mu se na krajeve privezale ruke. Robu, koji bi pobjegao (.fugitivu8), dao
bi se ig na elo (notam inurere). I osuda na borbu sa ivotinjama u amfi-
teatru izrekla se nerijetko. Kao smrtn'a kazna bilo je za robove odreeno
razapinjanje na kri (in crucem agere, cruci affigere). Zloinac bi se pri-
vezao na gredu (patibulum), koja bi mu bila poloena poprijeko preko ije,
pa odveo na stratite, gdje bi se na kolcu (palm, crux) povukao tako vi-
soko, da mu noge ne bi dosezale .do zemlje. Patibulum je bila poprena
greda na kriu. O osloboavanju robova v. 179.

7. Gosti i klijenti
(M. o m m s e n, Das romische Gastrecht und die Klientel, Hist. Z. I (1859) str. 332.
jd. L e i II t, Das rQm. Patronatsreeht, Erlangen 1879. - S o l t a u, Grundherrschaft und
Klientel in Rom. NJahrb. XXIX (1912) str. 489. i d.)
250. G O S ti n s tv o (hQspitium) bilo je ugovor uinjen izmeu dvije
opine ili izmeu jedne osobe i jedne opine ili izmeu dvije osobe tako,
da bi oni, koji su uinili ugovor, izmijenili isprave, koje bi se pohranile u
opinskim svetinjama, ili biljege za poznavanje (teBserae 1wspitales). Ugovor,
koji je vezao i potomke, nalagao je onima, koji su ga sklopili, nesamo
gostoljubiv doek, nego i pomo u parnicama i u poslovima. Rospitiu".
publicum podjeljivali ~su Rimljani za odline zasluge pojedincima ili opi
nama, a osobito prijateljskim kraljevima. Rimski je gost izvanjim opinama
i privatnim osobama bio opunomoenik (patronus) u dravnim i privatnim
poslovima (otprilike kao danas konzu)i). Ova gostinska s veza izmeu stra-
naca i Rimljana izjednaila se napokon sklijentelom.
K lij e n ti su pripadali porodici svoga zatitnika (patrQnus). Patron se
dakle brinuo za klijenta kao za lanove svoje porodice, dok je klijent
morao patrona svoga u nevoljama podupirati i pratiti u rat i u tuinu.
Povreda meusobnih dunosti drala se za zloinstvo. l pokorene opine
dole bi u zatitnu svezu ponajvie onoga Rimljanina, koji ih je pokorio;
tako je na pr. Sicilijancima bio patron Marcel. Kao klijenti, tako su bili
156 RI~E aTARINE

zavisni i osloboeni robovi. Zatitna je sveza prelazila od oca na sina. ali

je s vremenom bivala sve slabija, dok za careva stale klijenata nije posve
prestao. Tim su se imenom onda nazivali ljudi, koji su se uz ugledne kue
prislonili. da bi za neke usluge, kao jutarnje pozdravljanje (salutatio) i
pratnju na izlasku, bivali poaeni i primali darove. Tada se drtalo za fin
Qbiaj imati oko sebe mnogo takvih ankoliza. Mjesto gozbe bio je obiaj
davati malu svotu novaca (sportula, upravo koarica za jela).

8. S v a k i d a n j i i vot
(Saalfeld, Kliche und Keller in Altrom, 1883. - GuhI-Koner-Engelmann,
Leben der Griechen und ROmer, str,747.-759. - B I ii m n e r, Die rl)m. Privataltertiimel'.
str. 885,-419. - B i l a b e l, Antike Kiiche, 1927. - e a r I i e, Scenes de la vie rom~il1e,
Paris 1935. e a r II o P i n o, La vie quotidienne li Rome il. l' apogee de r empire, Paris 1939.)
256. Dok je u staro vrijeme marljiv rad i neumorna poraba dnevnoga
vremena bilo ivotno pravilo gospodaru i gospodarici, preotele su s os:vitkom
belenizma u 2. vijeku pr. Kr. mah zabave i uitci. Seoske i gradske poslove
vrili su onda odlinomu Rimljaninu robovi, a sam je,., ako je uope htio
da se u javnom ivotu istie, upotrebljavao vrijeme na javne poslove.
Rano bi ujutru domain iza zalogaja kruha s vinom, sirom, medom,
datuljama i t. d. (ientacuZum) primio jutarnji pozdrav prijatelja i klijenata
(salutatio). Najkasnije o 3. satu poeli bi se dnevni poslovi. Oko 6. sata
uzeo bi se doruak (prandium) od toplih i hladnih jela. Iza podnevnoga
poinka dolo bi na red kupanje. Prije toga bi se ljudi tjelesno vjebali,
najradije loptali. Za to su ne samo u termama, nego i u veim privatnim
kuama bile posebne prostorije (sphaeristeria).

257. G l a v n i r u a k (cena) bio je oko 9. sata. U staro se vrijeme kod

:stola sjedilo; onda je bio obiaj, da bi mukarci na klupe (kctus, 'Il.AtV'tj) legli
(accumbere, accubare kod stola
L. m. leati). Tri takve dragocjenim
1 2 sagovima pokrivene klupe, od
kojih je na svakoj bilo mjesta
za trojicu, stajale su oko tri
strane etverouglasta stola (stoga
s 1 triclinium). Ljudi su leali na
F'
:n
klupama, koje su na unutranjem
kraju bile malko poviene, tako,
2 2
da su se lijevom rukOm opirali
na jastuk (pulvinus). Devet je
1 mjesta na trikliniju (sl. 74.) bilo
tako podijeljeno, da je kctus
Sl. 74. Triclinium medius i l. summus pripadao
 Ill. PRIVATNE STARINE 157
gostima, a domainu Zectus imus. Najodlinije je mjesto (locus. consularis)
biJa na klupi lectusmedius ono, koje je domaino:vubilo najblie (L. m. l).
Na kraju republike dola je mjesto triju u. obiaj samo jedna, polu!cruna
klupa, koja se po obliku (C) zvala sigma ili 8tibadium. Onda su i stolovi
bili okrugli.
Ruak bi se poeo s ~rethodnim. rukom (gustatio, gustus), za koji
su sluila jela, to bude tek, kao salata,ribe i jaja. K tomu se pila me-
dovina, pomijeano vino i med (mulsum, . stoga se prethodni ruak zove j,
promulsis). Kod pravoga ruka nosila su se. na dragocjenim podnosima
(repositoria) jela (!ercula), a po broju se njihovu razlikovala prima, altera,
tertia cena. Kad bi rua'k bio gotov, prinijela bi se po starom obiaju La-
rima jestiva rtva, kao to bi se s ~o1itvom ruak poeo. Za zasladu (meusae
secundae) jelo bi se pecivo i voe (otud poslovica ab ovo ad mala, od po-
etka do kraja). Jela su se na sto nosila ve razrezana, jer se noevi i vi-
lice nisu upotrebljavale. Pred jelom i za jela pruala se voda za pranje
ruku. Vino, koje se kod ruka pilo, mijeSalo se s hladnom i toplom vodom.
Ako bi se uz ruak nadovezala pijanka (comissatio), izabrao bi se
kockom magister bibendi, koji bi odredio, kako se vino ima mijeati i ko-
liko ga se ima pitL Gosti bi se prije mirisavim uljem pomazali i cvijeem
ovjenali. Kao zabave za rukom voljele su se deklamacije i glazbene izvedbe.
Poslije su bila milija prikazivanja mima, lakrdijaa i plesaica.

9. Pokop
(GuhI.Koner Engelmann. Leben der Griechen u. ROmer. str. 857. i d.
M a u, R E ul str. 3i5. i d. s. v. Bestattung. - A I t m a n n, Die itali8chen RundbauteIl.
Berlin 1906 (o rimskim !arama za pepeo). - B l ft m n e r, Die rOm. Privataltertlimer.
str. 474.-511.)
208. astan se pokop drao za pravol koje pokojniku pripada (stoga
iusta facere, suprema sQlvere). I ako bi koji lan porodice um(o u tuini,
bili su roaci njegovi duni spremiti mu pokop (eenotaphia zvali su se spo-
menici takovih pokojnika, v. 103.). Tko bi propustio mrtvo tijelo, koje bi
naao nepokopano, posuti !lakom zemlje, ogrijeio bi se.
Pogrebni su obiaji bili tono propisani. Po!lto bi tko umr'o, zazvao
bi se glasno po imenu tri puta, a onda.bi se poelo naricanje (conclamatio).
Mrtvac bi se obuen u togu i ureen znakovima s.oje slube u atriju PQ-
loio na odar (leclu8 funebrl8. leeto componere). U usta bi mu se metnuo
novac kao prevoznina Haronu. U znak alosti namjestilo bi se u vestibulu
jelovo i empresovo granje.
269. S p r o vod odlina Rimljanina navij astili bi glasnici i pozvali
na nj narod. U staro je vrijeme pokop bivao po noi; stoga ni kasnije,
kad se taj obiaj promijenio, nijedan pokop nije bio bez zubalja. Na elu
158 RlM.8KE STARINE

bi povorke ili svirai, a za njima narikae (praeficae), koje bi pjevale tu-

aljke (neniae) u slavu pokojnikovu, pa glumci, koji bi za zabavu gleda-
laca prikaziva~i prizore iz ivot~ pokojuikova. Pred odrom bi se na visokim
kolima vozili oni, koji su nosili imagines ( 176.), u slubenoj nonji i

Sl. 75. llimske are za. pepeo

s ostalim slubenim znakovima onih osoba, to su ih prikazivali. Odar bi

nosili najblii roaci, ostali bi alosnici ili za njima tl tamnom odijelu.
Mrtvac bi leao nepokriven nu sjajnom odru. Pred govornicom na Forumu
odar bi se spustio na zemlju, nosioci slika otakih sjeli bi na kurulske

Sl. 76. Columbarium osloboenika Livijinih

stolice, a roak pokojnikov ili govornik, kojega bi najmio senat, ako je

sprovod spremila drava, govorio bi nadgrobni govor (laudatio funebris).
Onda bi povorka krenula na groblje.
 III. PRIVATNE STARINE

260. ,Mrtvac bi se ili p o k o p a o ili s p a l i o. Pokopavanje je bilo naj

stariji obiaj, koji se i li nekim odlinim porodicama, na pr. kod Kornelij~i,
odrao; inae je to bio obini nain pokopavanja kod prostih ljudi, koji su
imali ope groblje pred Eskvilinskim vratima. Ako bi se mrtvac imao spa-
lili, nainila bi se na ograenom garitu (ustrinum), koje se esto nalazilo
uz vea porodina groblja, lomaa (rogus) j na nju postavio odar s mrtvacem,
koji bi se pokrio stvarima, nakitom i orujem, to ga je pokojnik li ivotu
upotrebljavao. Drva bi zapalio jedan od najbliih roaka ili prijatelja s otkre-

SL 77, Grobna ce,ta II Pompejima

nutim licem. ivi bi se pepeo vinom i vodom pogasio i kosti pokupile II

tkaninu, a za nekoliko dana metnule u aru i 11 ~Tobu sahranile (sl. 75.).
Uz pokop bi se nadovezala pokopna gozba na gro bu. anela bi se kua i
por'odica, koju je smrt okaljala, oistila rtvom prinesenom Larima. Deveti
dan iza pokopa prinijeli bi rmiaci Manima pokojnikovim zrt.u (sacrijiclum
novemdiale), s kojom bi bila u svezi daa. Takoder su se u slavu pokojniku
prireivale pokopne igre i dijelilo narodu meso i novac. O potovanju Manit
v. 284.
261. cf r o b o v i su bili ili podzemne grobnice ili nadzemne zgrade.
Prvoj su vrsti pripadala columbaria (upravo golubinjaci). tako nazvana po
izdupcima, koji su II redovima tekli jedni povrh drugih. a u njih su se
postavljale are s pepelom. Takva su eolumbaria imale bogate porodite
za svoje robove i oslobo eni ke (sL 7G.), ili su bila zajednkke grobnice
160 :rtBf.8'KE STARINE

drutava, kojih su lanovi prinosima stekli pravo, da budu 1;1 njima sa-
hranjeni. Grobnih je spomenika mnogo sauvano na Apijevoj cesti pred
Rimom i na Grobnoj cesti pred Herkulanskim vratima u Pompejima (sl. 77.).
To. su ili manje zgrade nalik na rtvenik, okrugla i etverouglasta oblika
(mppi), ili jednostavni stupovi ili kameni. ili graevine poput hrama okru-
ene dvoritem i ograene zidom.. Veliinom se istiu grobni spomenik
Cecilije Metale, snahe triumvira Krasa, onda piramida Cestijeva, a osobito
Mau80leum RadNan;'.

IV. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA

(M o m m s e n, Geschichte des rOm. Munzwesenll, Berlin 1860. - S t e fil n. Mtinz-
kunde des Altertums. Mit bes. Beriicks. d. romischen Munzwesens bis zum Ende . 5.
Jh. n. Chr., Graz 1932. - M i II e r, Die Munzen deg Altertums, Berlin 1938. - B a b e Ion,
Description bist. et chronol. des monnaies de la republique romaine. l, 2, Paris 18856.
- B a h e Ion, Traite des' monnaies greeques et romainell, Paris 1901 i d. II i ll.
Handbook of greek and roman coins, London 1899. - Gneeehi, Monete romane, $. izd.
Milano 1907 [Manuali lloepli]. :..... H u l t s c h. Grieehisehe u. ~misehe Metrologie, 2. izd.
Berlin 18~2. - N i s s e n, Griechische u. r(lmi~ehe Metrologie, 2. izd. .Munchen 1892
[M u II e r, Handbuch der klase. Altertumllwiseensehart lj. - H u l t s e h, Die Gewichte
des A1tertums, Leipzig 1898. - We x, Metro]ogie I!'recque et romaine, Paris 18S6. -
Mo m m s e n, ROmische Chronologie bis auf Caesar, 2. izd. Berlin 1859. - H o l t z a p f.e l,
Rlimiscbe Cbronologie, 2. izd. Leipzig 1885. - L e u z e, Die rlimiscbe Jahreszllhlung, Tu
bingen 1909. - Ku b i t II e h e k, Grundriss der antiken ZeitrechnuDI!', Munehen 1927
[M u II er O t t o. Handboch der Altertumswissenschllft I 7]. - L i e t z m a Dn, Zeit
recbnung der rOmisehen Kaiserzeit, des :Mittelalters und dpr Neuzeit rur die Jahre 1-2000
nach Christus, Berlin 1934 (G6sehen 1085J. - e o s t ll, l fasti consolari romani dalle orill'ini
alla morte di C. Giulio Cesare, Milano 1910; ispo i str. 57.)
262. Najprije su se kao sredstvo za plaanje upotrebljavala goveda i
ovce (pecus, stoga pecunia). Onda je stoku zamijenio bakar (aes rude), kojim
se najprije plaalo u komadima po teini, a onda se vrijednost stala mje-
riti ljevanim bakrenim ipkama.
N o vac se uveo u vrijeme decemvira. Novana je jedinica bio ljevani
bakreni as (aes grave, sl. 78.), koji je teio rimsku funtu (as libralis =
327 g) i dijelio se, kao i ona, na 12 dijelova (unciae). Dijelovi asa, koji
su se, kao i as, poeli kovati, bili su: semis (6 unciae), wiens (4 uJ, lJ.ua-
drans (3 u.j, sextans (2 u.J i uncia. Kovanje srebra uvelo se g. 269.,
poto- se osnovala kovnica u hramu Junone Monete. Novci su bili denarius
(koji je po prilici odgovarao atikoj drahmi, sl. 79.) = 10 asa, quinarius
- 5 asa i sestertius (od semis tertius: polutrei) -:= 1J,If2 asa, sa znacima
X 10, V = 5 i HS (2 semis) . 2%. Ujedno je vrijednost asu pala.
na 4 uncije. Kad se naskoro zatim (g.!!17.) uinio prvi pokuaj kovati
zlatne novce, reducirao se as na 1 nnciju, a na denar raunalo se 16 asa.
 IV. NOVCI, MJERE. DIOBA VREMENA 161
etvrt denara ili sestercij vrijedio je sada 4 asa. Istom potkraj republike
kovali su se ee zl a t n i novci. Aureus Cezarov, koji je teio II +~ ::.:.:: ta :
vrijedio 25 denara, odrao se u carsko vrijeme mijenjajui esto te: :::.:.
dok mu nije Konstantin odredio teinu na 1/72 funte i prozvao ga svlldlW
Od Augusta bilo je kovanje srebrnih i zlatnih novaca pravo care>o.
senat je kovao samo bakrene novce. Sestercij se tada kovao od bakra.
Svota novaca kazivala se obino u sestercijima. Sestertius je pridjev, ko)

Sl. 78. Rimski as (na 2/8 umanjen)

se esto sastavlja sa nummU8, a i sama rije nummus zamjenjuJe rije

sestertius. Osim toga se upotrebljava imenica sestertium (od pandu8 sMter
tium) 1000 sestercija, na pT. decem milia 8e~tertium ili decem seste'rtia.
U oznaci za milijun sestercija sestertium deci-es centena milia obino se cen-
tena milia izostavlja, HB decies, vicie8, trici-es; u toj se svezi sestertium
sklanja, na pr. centies sestertii largitione (10 milijuna). Kod brojaka se
1000 naznauje crtom odozgo, 100.000 kvadralom otvorenim odozdo, na pr.
X decem mUia, IXI decies centena mUia.
Rimska je funta (libra) odgovarala asu
u starom novcu i teila 327'45 grama. Ta je
funta bila jedinica kod raunanja i zvala se
as, a dijelila 'se na 12 uncija. Za vie ta-
kovih dijelova bila su ova imena: 2 u. =
sextans, 3 u. = quadrans, 4 u. = triens, 5 u. Sl. 79. Denar
= quincutlx, 6 u. = semis, 7 u. = septunx,
8 u. = bes, 9 u. = dodrans, 10 u. = dextans, 11 u. = deunx.
263. Jedinica mjere za duinu bila je rim,ka stopa (pes), koja
je mjerila 0'3 m. Stopa se dijelila na 16 palaca (digiti) ; 2.t digiti = 1 cu
bitus (lakat); 21/2 pedes = 1 gradus (korak); 5 pedes = 1 passus (dvostruki
korak); 1000 passus = 1 rimska milja (1500 m = 1% km).
Dr. A. Musil!: Grke i rimske starine II
162 RI:MSKE STARINE

Jedinica mj e r e z a p o v r II i n u bio je iugerum, pravokutnik, koji je

bio dug 240 stopa, a irok 120 stopa, dakle mu je povrina iznosila po
prilici 1/, ha.
Najobinije su u P lj e mj e r e bile: cyathus (aa) = 0'045 l; hemina
6 eyathi; sextarius = l!! ty,tthi ;congius = 6 sextarii; urna 4 congii;
ampJwra = 8 cOfigii = 261. Mjera za ito bio je modius 8 9/ 4 l, 6 modU
= 1 medimnus.
264. Godina se rimska, kao to dokazuju imena posljednjih mjeseci,
poinjala u staro vrijeme s martom. Da bi se igda bilo brojila samo 10
mjeseci, kao to se spominje, ne moe se misliti, premda su rokovi od 10
mjeseci u rimskom pravu od sIarine biH znatni. Jamano su ih voljeli zato,
to trajanje potpune mjesene godine poradi prestupnih mjeseci nije bilo
stalno. Za mjesenu godinu od 12 mjeseci kazivalo se, da ju je uveo kralj
Numa i ujedno dodao dva mjeseca: januar i februar, pa poetak godine
prenio na prvi dan januara. Sa sunanom godinom nastojali su mjesenu
godinu izjednaiti, tako da su svake dvije godme umetali prestupni mjesec
(mercedonius) od 22 dana, a svake etiri godine od 23 dana. Budui da je
tako godina poslala poprijeko za jedan dan preduga, trebalo ju je od vre-
mena do vremena opet izjednaivati. Neredu u raunanju vremena, koji Je
nastao tim, to su se esto umetali prestupni mjeseci, i tim, to su svee
nici, koji su imaH nadzor nad kalendarom, bili nemarni, uinio je kraj Cezar
g. 46., kadno je uveo j u lij a n s k i k a l e n d a r, koji se tako po njemu zove,
a uredio ga je aleksandrin!'ki matematik Sosigen. Taj se kalendar osnivao
na sunanoj godini, za koju se ustanovilo 365 dana i 1 prestupni dan, koji
se svake etiri godine vraao (24-. februara; taj je dan onda dolazio dvaput
i zvao se bis sextus Kalendas Martias, stoga Bissextilis prestupna godina).
p,o julijanskom se kalE'ndaru raunalo sve do pape Grgura (1582.), a istona
crkva rauna jo j danas. Papa je Grgur 10 dana izostavio i toniju me
todu za umetanje prestupnoga dana uveo, po kojoj se preslupni dan kod
triju mijena stoljea izostavlja, a samo kod etvrte zadrava.
Kao to su ostala stara imena mjeseci osim Q,,,intitis i 8extilis, koja
su se u slavu Cezaru i Oktavijanu promijenila u lulius i 4ugustus, tako
je ostala i dioba staroga mjesenoga mjeseca. Prvi se dan u mjesecu zvao
Kalendae (od calare: pozivati, jer bi nx saCrQrum narod pozvao na Kapi-
tolij, da mu objavi, kada e biti prva etvrt [Nonae]). ldus (gen. -uum)
znaile su pun mjesec, te su bile u mjesecima m a r t u, m aj u, j ul u i
oktobru ustanovljene na 15., a u ostalim mjesecima na 13. dan. Deveti
dan prije, dakle (raunajui po rimskom nainu i Idus) 7. dan marta, maja,
jula i oktobra, a 5. dan ostalih mjeseci bile su Nonae. Od ova tri odsjeka
mjeseca raunali su se kod naznaivanja datuma dani natrag. Dan pred
Kalendama, Nonama i !dama zvaO se pridu KalendtJs, Nonas, Idus; ostali
 IV. NOVCI, MJERE. DIOBA VREMENA 163
dani obino' ante diem (na pr. S6XeU~) Nonas, Idus ili Kalendas. Dani na pr.
marta datirati su. se ovako: 1. marta KaZendis M ,rtiis ; t. marta ante diem
sextum Nonas Mariias (= 6. dan prije 7. marta; ovaj se dan takoer
brojio); 3., 4., 5. marta a. d. V., IV., IlL Non. Mart.; 6. ma.rta pri-die
Nona8 M'lriias; 7. marta Nonis Martiis; 8.-13. marta a. d. VIll.-lll.
Idus Mattias; 14. marta priilie Id,,,s M'trljas; 15. marta Idibus M ,rliiB ;
16.-30. marta a. d. XVII.-lll. Kalendas .Apriles; 31. marta pridie Kf},-
lenaas .Apriles. Godine su Rimljani oznaivali po konzulima. Od Augui!lh.
stali su pisci brojiti godine, otkad je 03novan Rim (af, U1'b3 coniita, .po
Varonu. g. 753., po Katonu g. 751. pr. Kr.).
265. T j e d a n rimski brojio je 8 dana, a zvao seinternundinum (vrijeme
izmeu dvije nundine). Nwndinae su bili sajmovi, kad su seljaci praznovali
i dolazili u Rim, da opave svoje poslove. Graan:iKi dan raunali su Ri-
mljani od ponoi do ponoi, a prirodni od izlaska do zalaska sunca. Otkad
su uvedeni sunani i vodeni satovi, dijelio se dan na U i no na l ~ sati,
koji su se brojili od izlaska i zalaska sunca. Danji su satovi dakle ljtlti bili
dulji nego zimi. Za vojniku slubu dijelila se no na 4 none strae (oi-
gitiae) po od 3 sata.
Ka l e n d a r rimski, koji su vodili sveenici, a .istom g. 31lt. pr. Kr.
postao je openo pristupaan, zvao se {asti, jer se u njemu nalazio za javni
ivot najvaniji popis dana, kad je pretoru bilo slobodno suditi (dies finti).
Onda su se odijelili aies comitiales : dani za skuptine, koji su se, ako nije
bilo skuptine, mogli takoer upotrijebiti za suenje. Nil dana, koji su se
zvali dies nefastt, nije sa smjela drati ni narodna skuptina ni su,liti. Takvi
su dani osim svetkovina bili aies religiosi, koji poradi religioznih sU1nnJa
nisu bili zgodni za vane poslove; tako svetkovine odre~ne za slubu pod-
zemnim bogovima, pa nesretni dani (dies atrij, na pr. dan bitke na. Aliji.
Osim toga su dies intercisi ujutru i naveer poradi sakralnih ina bili nela~ti,
a dies jisBi bili su do kraja takvoga ina nefasti, inate pak {asti.

V. VJERSKE STARINE
(W i s s o w a, Religion und Kultu!! der ROmer, 2. izd. Mi1nchen 1912 fM ii II e r,
Handbuch der klass. Altertumswissenschafl V 4J. W i d e - N i I s s o n, Griechische und
rOmische Religion, 4. izd. Leipzig 1931 [Gercke-Norden, Einleitunt!' II 4). - Allheim.
Terra mater. Untersuehungen zar altitalisehen Religionsgeseh ,ehte, Giessen 1931. - A l t h e i t1)..
ROmisehe Religion~geschichte. 1, Berlin 1981 [GO ch~n 10&>]; 2, Berlin 1931 [GOscben
1052]; 8, Berlin 1933 (G1)schen 1072]. - Wa e b, Geschichte do-\f R di.rionen, Leipzg 931
[K r 1) n e rsTaschenausgabe 125]. - e i n t l, Storili. delle religion!. Vol. l. p l: Reli,(ioni
morte, Milano 1114. - D e Marc h l, Il culto privato di Roma antica, Milano l~i. -
T u r e h i, La religione di Roma antica, Bologna 1989. - B o i s II i e r, La religion rom line
d' Auguste aux Antonins. 1, 2; 7. izd. Paris 1909. - H a II i d a y. Lectures on the history
of Roman religion from Numa to Augnstus. Liverpool 1922. - Z i e l i fJ. s k i, Religla. rz:ecz:y-
pOl!politej rzymskiej. l, 2, Warszawa-Krakow 1933/.:14.)
164 RIMSKE, STARINE

A. Razvoj rimske vjere u bogove

(A l t h e i m, Grieehische ffillter im alten Rom, Giessen 1930. - Fr i e d lli n e r,
Sittengescbichte Roms, Wien, 1934 [PhaidonVerl.l. - N i e b e r g a ll, Griechiscbe ReliIPon
nod MythoJogie in der ll1testf'n Literatur der ROmer. Diss. Giessen 1937.. - B Om e r.
Ahnenkult im alten Rom [Di parentes - Di indigetes - Imag-Ines majorom]. Berlin 1939.)
266. Rimljani su u svojim bogovima potovali apstraktne prirodne
sile, kojima je p(!d vlaieu ovjek svaki <'as znao da stoji, ali ih je mogao
pridobiti, ako je tono vrio zapovijedi. to ih je drava za potovanje nji-
hovo izdala. Rije religio znai strogu savjesnost i posve toeno izvrivanje
proph'anih svetih obiaja. Budui da Rimljani nisu znali ni za kakvu Qsobnu
predodbu o boanstvu, nisu njihovi bogovi za razliku od grkih imali
nikakva plastina oblika ni pjesnikoga nakita. Rimski je bog bio istovjetan
s pojavom svojom, na pr. Vesta kua, Ttrmin~s kamen mea.
Poradi toga, to su bogo,'i rimski bili ap!1!traktni, postalo je gotovo
beskrajno mnotvo boanskih bia, jer su se svakoj stvari, svakomu inu,
svakomu dogaaju, duevnim i udorednim svojstvima nalazili boanski za-
stupniei. U prastarim molitvenim formulama, za koje se dralo, da potjeu
od Nume (indigitotfletlta), 'zazivala su se takova demonska bia, koja su se
zvala lndigetes (t.j. koja iznutra djeluju), na pr. Limentinus bog praga,
LUJana, koja dijete sa zemlje die, Fabultnus, koji dijete ui govoriti, 1Wbigo,
koja ito uva od snijeti, Febris boiea groznice, OOf/cordia, Mens, P.udor,
Virtus, Spes i t. d. Krug se bogova irio tako, da je nova objava boje
moi davala povod novomu bogosluju (tako je deus .Redlculus, koji je
Hanibala ispred Rima povratio, dobio hram), i da su se bogovi pokorenih
opeina primali meu rimske bogove, pa utjecajem tuih bogosluja. Najjai
je bio utjecaj grke religije, koji je poeo, u vrijeme Tarkvinija. Tada su se
poceli bogovi po. grkom obiaju u ljudskom obliku prikazivati; takoer su
se kao najvii dravl'li bogovi ustanovili Jupiter, Junona i Minerva, koji su
na Kapitoliju dobili zajedniki hram. A najznatnije je posljedice za razvoj
bogosluja imalo to, to su se uvele s i b i ls k e k nj i g e, koje su postale
meu maloazij~kim Grcima; iz njih bi se traila pomo, ako bi se inilo,
da obini bo@osluni ini ne dostaju, da ublae nemilost boju. Budui da
Su te knjige spominjale pomo od bogova" kojih Rimljani nisu poznavali ili
koje je valjalo tuim nainom potovati, uvela su se nova boanstva (Apollo,
Ariemis, Latona, Oeres, Dis, Proserpina, Oybele ili Magna Mater, Venus,
.Aeseulapius) ili se promijenilo potovanje starih bogova (na pr. Marta,
Herkula. 8at",na).
267.. S punskim se ratovima poelo propadanje religije rimsle, kojemu
j&ldato povod 'poznanstvo grke filozofije; QDO je obrazovani dio naroda
natjeralo; da trai unutranje razloge nauci o bogovima, koja njegovu po-
trebu nije vie zadovoljavala. Sveenike se -asti nadalje nisu vie popu-
 V. VJERSIO} STARINE 165

njavale po sveenikom iskustvu, nego su se kao poasne slube davale

graanima eljnima asti. Tako je propadalo poznavanje starih obiaja,
rimski su se bogovi zaboravili, te su se, ako se samo kakva slina pojava
u grkoj mitologiji nala, identificirali s grkim bogovima, ali se od njih
preuzela samo sjena.
August je nastojao religiozni smisao opet probuditi. Propali su se
hramovi obnovili, stare su se sveenike slube opet popunile. Ali religi-
ozno je uvstvo radije prionulo uz tua orijentalna bogosluja, osobito uz
fanatino bogosluje Belonino, koje su kapadokijski sveenici i sveenice,
sjekirom ranjavajui si ruke i bedra. uz divlju buku bubnjeva i truba pro-
ricali, pa uz bogosluje Isidino i Osirisovo, kojih se pOlitovanje naskoro po
itavoj dravi raliirilo. Mjesto auspicija doala je astrolog-ija ka)d~jska, vje-
~tina maga i zaklinjanje duhova. Prihvatila su se i grka proroita i pro-
ricanja, koja su se ovjeku javljala, dok je u hramu spavao.

B. Bogovi
(R o s e h e r, Ausfiihrliehes Lexicon der griechischen und rl)mischen Mythologie,
Leipzig 188(. i d. - Car s t e n n, GOtter und Helden der Griechen u. ROmer, Berlin 1996.
- U s e n e r, Die GOlternamen, 2. izd. Bonn 1929. B e II r l i e r, Le eulte imperial,
Paris 1891. - G r a i II o t, Le eulte de Cybele a Rome e d,ans l' empire romain, Paris 1912.
- e u m o n t, Les mysteres de Mithra. 3. izd. Bruxelles 1918. - e II m o n t, Les reliB10ns
<lr1entales dans le paganisma romain, 4. izd. Paris 1929. - Gu i r a n d, Mythologie gene-
rale. Paris 1935.)
268. Ioppiter bio je najvii nebeski bog italskih naroda. Poslije se
ientificirao sa Zeusom (sl. ~6.) i drao za sina Saturnova i Opina (Ops), koji
su se izjednaiva1i s grkim bogovima Kronom i Reom. On stvara olUjU, munja
mu je oruje (Tonans, Fulgurator). Ako bi munja udarila, zakopala bi se
zemlja, koje se dotakla nebeska vatra, kremenom i rtvovala ovca (bidens)
pa mjesto ogradilo poput bunara. Takva groba muoje, koji se zvao puteal'
(ograda bunarska) ili bidental, nije se nitko smio dotaknuti i povrijediti ga.
Kao luppiter Plut1ius alje kiau, koja oplouje polja, te biva davalac plo-
dnosti (Liber); on zatiuje poljodjelstvo, stoarstvo i mlade, koja dorastao
U boju daje pobjedu (Victor) i zaustavlja bijeg (8tator); njemu kao Fe-
'l'etriju prinosi vojskovoa rimski na dar oruje, to ga je ubijenom vojsko-
vodi neprijateljskom oteo (spolia opima). Kao bog svjetlosti on je najvii
tiog zakletve, koji krivokletnika gromom ubija; stoga se potuje kao uvar
narodnoga i gostinskoga prava. Takoer pokazuje munjom i ptijim zna-
~ima, odobrava li ili ne odobrava naumljen pothvat. Od starih vremena
potovali su Jupitera na Albanskoj gori latinski narodi kao plemenskoga
boga (luppiter Latiaris), a onda se, otkad se sklopio latinski savez, slavio
kao savezrJi bog zajednrkom rtvenom svetkovinom (feriae Latinae), koja je
166 RIMSKE STARINE

ostala i onda, kad se savez razrijeSio. Njegova najodlinija svetinja bila je

u Rimu hram na Kapitoliju, koji je sagradio Tarkvinije Superbo; tu se on
zajedno s Junonom i Minervom postovao kao luppiter OapitQlinus ili Optimus
Maximus. Njemu u slavu priredivQ.le su se najvee igre (ludi Romani, magni
i plebeii).
269. lnno, ena Jupiterova (luno Regina), bila je enska sila nebeska.
Kad se izjedn'iila s grko m Herom (sl. 27.), drala se za ker Kronovu i sestru
svoga mua. Kao boici svjetlosti (Lucina), napose mladoga mjeseca, bile
su joj posveene Kalende (dan mladoga mjeseca), kad su joj se prinosile
redovne rtve. Naj vie su je zazivale djevojke ~ ene kao boicu, koja je
osnovala brak (lug!., Pronuba) i pomae kod poroaja. Svetkovinu njezinu,
Matronalia, slavile su ene 1. oujka. Ugledna se svetinja njezina nalazila
u Lanuviju, gdje su njoj kao bojnoj boici (8ospita) konzuli svake godine
prinosili rtvu. Potovala se i kao zatitnica gradova i tvrava, a na Kapi-
toliju je kao M.meta (opominjaliea) imala svoj hram, kod kojE-ga su Se
drale njoj posveene guske. Kad je onamo prenesena kovnica I\ovaca,
prozvala se ona po njoj (moneta).
210. Minerva, bo ica razuma, bila je zatitnica svih vjetina i umjet-
n()@ti, pa stoga i uen ika i uitelja. Svetkovinu njezinu, Quinquatrus (gen.
-uum), slavili 'JU dvap ut na godinu svi, koji suse bavili im, emu je ona
bila zaslitnica. Osobito BU se slavile vee Kvh.kvatre u 'oujku, na dan
osnutka hrama njezma na Aventinu, ophodima i zabavama svake ruke,
poslije i gladijitorsltim igrama. U kapitolijskI je hram k Jupiteru i Junoni
primljena stoga, to se izjednaila s Paladom Atenom (sl. 28.). Kip je njezin
(PaUadi.t.fn.), koji se uvao u Vestinu hramu, po prii' Eneja donio iz TrojA.
271. laaos, osobito boanstvo italskih naroda, potono se kao uvar
vratA (umWJ) pa Ulaska i izlaska. Njemu su bila posveena vrata i prolazi
(iani: luci razapeti pre ko cesh.). Na mnogima je takvim prolazima stajao kip
njegov, koji ga je prikazivao kao vratara (wnitor) s dva hca, koja su gledala
na protivne stra.ne (sL 78.), pa s kljuem i tapom u ruci (bi/rona, geminus,
biceps). Kao bog ulasku postao je bog poetka uope, te se zazivao u po-
etkn svih djela, spom injao prvi kod molitava i rtava i drao za izvor bo-
gova. Poetak dana i n,jeseca bio je njemu posveen, njegov je mjesec
lanuarill.8 postao prvi mjesec u godini ( ~6.1.). Glavna mu je svetinja bio
prastari prolaz kod Foru ma, kojemu bi se vrata u poetku rata otvorila., a u
miru su bila zatvorena. Drugo je glavno mjesto potovanja njegova bio
breuljak IlIniCldlAm, gdje su bile utvrde za tibersku luku. Stoga se potovao
i kao uvar trgovakoga prometa, te se slika njegova s nosom lae nalazila
na najslarilem novcu, na asu (isp. sliku 78.).
272. Diana je bila boica svjetlosti, koju su poglavito ene kao po-
roajnu boicu zazlva.e (Lucina, llithyia, Genitalia). Poslije se posve izje-
 V. VJERSKE STARINE 167

dnaila sArtemidom (sl. 30.), te je primila svojstva njezin a kao boica mjeseca
i lova. Od svetih gajeva, koji su joj bili posveeni, bio je najglasovitiji u Al-
banskom gorju kod Aricije. Star je hram Dijanin bio na Aventinu. prijaSnjem
.glavnom sjediStu plebejaca, kojima je poglavito bila boica zatitnica.
273. Mars (koji se zvao i Mavors), pored Jupitera plemenskI bog ita: .
skoga puanstva, isprva moda sunani bog, kojemu je bio posveen pro-
ljetni mjesec Martius, postao je poslije ratni bog (Mars Graditus) j izjednaio
se s Aresom (sl. 31.). Glavna mu se svetkovina, EqUirio, s~elkovala kod
rtvenika na Martovu polju utrkivanjem kola i konjskom rtvom. U tekim
nesreama zavjetovao bi mu se (posljednji put u drugom punskom ratu)
ver sacrUm, t. j. rtvovanje svih plodova buduega proljea. Djeca, koja bi
se toga proljea rodila, morala su, kako bi dorasla, traiti novu postojbinu.
Simboli su ratnoga boga bili jedno ili dva sveta koplja, koja su se uvala u
regiji ( 317.), i Stit, koji je pao s neba (ancile) i po uzoru koje.a je Numa
dao nainiti 11 drugih. Mpdu najznatnija je znamenja pripadalo, ako bi se ta
koplja ili stitovi ganuli. ivotinje njemu posveene bile su vuk i unja. Vu-
ica je hranila Romula i Rema, kojima je sam bog rata bio otac i po tom
praotac ratobornih Rimljana. ]ftJ.rtu Ultoru (osvetniku Cezarovu) sagradio je
August sjajan hram na Forumu Augustovu i uresio ga kipovima boanskih
praroditelja julijskoga roda, Marta i Venere. - S latinskim se Martom
stopio glavni bog Sabinaca, naseljenih na kvirin alskom breuljku, Quirinus,
koji se poslije izjednaio s Romulom.
274:. Pod imenom Venus, koja se od starine kao boica proljea i
ljubavi potovala, unila je iz donje Italije u Rim grka Afrodita (sl 32.). Poslije
poraza kod Trazlmenskoga jezera sagraen je po nalogu sibilskih knjiga
Afroditi s gore Erika na Siciliji, gdje joj je bilo glasovito od starme mjesto
potovanja, na Kap:tohju hram. Osobito se Venera potovala kao pramati
(Genetrix) naroda rimskoga i julij"skoga roda po sinu joj Eneji i unuku Julu.
275. Vesta, boica vatre na ognjiStu, koja odgovara grkoj Hestiji (sl. 34.),
potovala se kao uvarica kunoga ivota na ognjitu zajedno s kunim
Penatima, a kao zaStitnica dravnoga ivota u hramu blizu Foruma zajedno
s dravnim. Penatima ( 317.). Za poStovanje se njezino kazivalo, da je
uvedeno iz Lavinija. kamo je Eneja po prii donio vatru s ognjita i Pe-
na,te troj anske. Tamo su rtvovali konzuli i diktatori u poetku i na kraju
svoje slube. Boica se u svom hramu potovala pod simbolom vjene vatre,
koju su uvale Vestalinke, to je bila najznatnija njihova sluba. 1. oujka
obnovila bi se vatra; ako bi se sama utrnula, drialo bi se to za lo znak.
Kao u kui tako su se i na opinskom ognjitu u hramu svaki dan prinosile
jedive rtve. Vodu potrebnu za oiav<tnja nosile su Vestalinke iz vrela
Egerijina u gaju Kamena pred vratima POt'ta Capena. Hram VesUn bio je
svakomu pristupaan, osim prostorije, gdje se uvao paladij i druge svetinje
168 RIMSKE. STARINE

276.' Voleanu8 je bio zastupnik dobrotvorne i razorne sile vatre.

Bogom kovakoga umijea (Mukiber) postao je tim,. to se izjednaio. s He
feslom. Hram mu je bio izvan grada na ,Martovu polju, da bi se vatra od
kua uklanjala. Kad bi etva bila dovrena te bi napunjenim itnicama
zatita njpgova najvie trebala, svetkovala bi se (mjeseca kolovoza) svetko
vina njegova Volcanalia.
Mereuriu8 (merx: roba), bog trgovine, primio je svojstva grkoga
Hermesa (sl. 33.).
217. SatUl'IlU8 (sija), bog sijanja, izjednaio se s grkim Kronom,
koji je, kad ga je Zeus protjerao, do~ao u Lacij, gdje ga je Janus primio, te
se naselio na Kapitoliju i stanovnicima donio blagoslov poljodjelstva. Za
njegove' vlade dralo se da je bio zlatni vijek, kojega je uspomenu njegova
svetkovina Saturnalia (od 17. do 23. prosinca) imala dozvati kojekakvim
rasputenim zabavama. Tada bi prestao svaki rad i svako neprijateljstvo.
Robovi bi bili slobodni, te bi ih kod gozbe dvorih gospodari. Prastari je
hram Saturnov stajao podno Kapitolija ( 315.). Pod hramom je bila dr
avna blagajna (aerarium Saturni).
CODSUS je bog etve (cvndendi, t. j. spremanje plodova poljskih). Stari
rtveDlk njegov u Cir ku Maksimu bio je obino pokriven zemljom, samo za
vrijeme svetkovine Cons'I.4alza, kpja se sVl:'tkovala utrkivanjem, otkopao bi se.
ena mu je bila Ops Consiva, boanska zastupnica obilja plodova, koja se
poslije stQpila s Reom i drala za enu Saturnovu (Kronovu).
278. Faullus, dobri duh tluma i livada, zvao se kao uvar stadfl Lu-
percus (koji odvraa vukove), kao bog prorok Fatuu8. Kao to je uz Pana
bilo Paniska ( 134.), tako se dr-alo, da ima i vie Fauna, koji su se po
miljaH kao obIjesna bia i noni napasnici. Svetkovine su Faunove bile
Faunalia i Lupercalia. Praslara Lupercalia svetkovala su se, da bi se oi
avanjam nanovo oivila plodnost. Za bogosluje su se brinula dva zbora
sveenika sastavljena od Fabija i KvintihJa, Luperci Fabiani i Quintiliani,
kojima su se poslije u slavu Cezarovu aodali Luperci Iulii. Poto bi r-
tvovali jarce, trali bi Lupel'ci. odjeveni samo pregaom od jarje koe,
iz prastare svetinje Faunove. koja se zvala Luptrcal ( 320.), oko staroga
grada palatinskoga pa po ulicama udlJrajui sretaoce remenjem okrojenim
od koe onih jaraca, to su se rtvovah. Remenje se zvalo ft;1wua (fe1wuare
oiav.ati), a mjesec, u kojPID se svt>lkovina svetkovala, Februanus. Pored
Fauna potovalo se i entiko boanstvo s jednakim znaenjem, koje se zvalo
Fauna ili Bona Dea. SVl"tkovinu su. njez.inu svetkovale Vestalinke i najod-
linije ene rimske tako, da mukarci nisu smjeli biti nazoni, u poetku
prosinca u kui konzulovoj ili pretorovoj nonom trtvom i molitvama za
sreu naroda.
 V. VJERSKE STARINE 169

279. Liber je bio kao grki Dionis italskibog vina, koji se u vrijeme
berbe i tijetenja na selU osobito slavio. O gradskoj svetkovini, koja se
zvala Liberalia (17. oujka), predala bi se djeacima toga virilis. ena Li-
berova, Libera, dobila je ime Proserpina, te se izjednaila s grkom Perse-
fonom.
Ceres, boica poljodjelstva, .slavila se u Rimu po grkom obredu (sl. 37.).
Bogosluje joj je uvedeno g. 496. pr. Kr. zajedno s Dionisovim i Persefaninim
u vrijeme gladi. po nalogu sibil",kih knjiga. Boica se drala zatitnicom
plebejaea. Hram joj je bio pod nadzorom plebejskih edila, kojima je pri-
padala i briga oko svetkovine njezine (Oerealia) u mjesecu travnju.
280. Drugi su bogovi seoskoga ivota bili: Silvanus, zatitnik uma,
vrtova, polja i stada, koji je kao i Faun imao pratioce (Silvani); Picus,
sin Saturnov, koji je kao otae Faunov primio i svojstva njegova j Peronia,
davaliea obilne elve, u hramu koje su se esto robovi osloboava1i, pa
stoga i zatitnica osloboenjU i Flora, boica cvjetanja i plodnosti, kojoj se
svetkovina, Ploralia, od 28. travnja do 3. svibnja svetkovala igrama u ka-
zalitu i cirku j Pomona, davaUca voa; Verlumnus, bog vrtova, koji je mogao
promijeniti oblik kao i vrtovi u razlino doba godine j Pale8, zatitnica pa-
hjaka i stada, kojoj se svetkovina (Parilia iti Palilia) 21. travnja, kadno
se toboe osnovao Rim, svetkovala prastarim obiajim"a pastirske svetko-
\'hie; Maia, staroitaiska boica proljea, ena Volhnova, koja se poslije
s grkom Majom stopila i drala za mater Merkurijevu (Hermesovu) j Vacuna,
boica livada i (kao i Dijana) uma, lova i pobjednoga zanosa u ratu, koja
se kod Sabinaca mnogo potovala j Terminus, bog mea, kojemu su pod
zatitom bili kameni meai (termini); TeUus (materJ, mati zemlja.
281. S boanskim se svojstvima javljaju i zastupnici sila, koje djeluju
u vrelima i rijekama. Boanstva vrela predoivala su se kao enska bia,
koja pjevaju i proriu i koja pomau kod poroaja. Oamenae, koje su se
potovale u gaju pred, vratima Porta Oapena, izjednaile su se s grtkim
muzama. Osobito su se potovale kao poroajne boice: Egena, ena Nu-
mirta, i Oarmenia, mati proroica Euandrova, koji se doselio iz Arkadije.
Boica vrela luturna bila je u prii sada ena Janova i mati Fontova (fons:
vrelo), sada sestra rutulskoga kralja Turna. Od rijenih se bogova najvie
potovao pater Tiberinus. Neptunu8 je bio boanski zastupnik vode uope,
a morski je bog postao, poto se izjednaio sPosidonom.
282. Orcus se zvao j podzemni svijet i bog, koji kod nastupa smrti
djeluje sada strano sada blago. Dis "ater (dis = dives) bio je kao grki
Pluton gospodar podzemnoga svijeta. Uz njih se javlja materinska njegovalica
mrtvih s razlinim imenima (TeUu8, Lara, Mania, Dea Muta). Libitina je
bila boica veselja (Venus Libitina) i ujedno smrti, stoga se izjednaivala i
s Persefonom. U svetinji su se njezinoj uvale pokopne sprave.
170 RIMBKE STARINE

283. Meu inozemnim bogovima; kojih je tue bogosluje nepromijenjeno

prihvaeno, zauzimao je Apollo prvo mjesto (sl. 29.). On je doao u Rim kao
bo~ oisnik i lijenik (in.e~(Mko.;;) za Tarkvinija Superba, poto se upitalo
delfijsko proroile. U nevolji drugoga punskog rata osnovane su mu na
savjet delfijslwga proroita ludi Apollinares. Za Augusta, koji je drao, da
je s njpgovom pomou pobijedio kod Akcija, bogosluje se njegovo iznova
podiglo. Hram njegov na rtu Akciju uresio se jednim dijelom plijena, a
sveane igre, koje su se tamo vrile, sjajno su se obnovile. U Rimu mu je
August sagradio sjajan hram na Palatinu
( 3~O.). - Bogosluje bogailijenika Esku-
lapija (Aesculapius, ' Acrx.).:1j7rto.;;) uvelo se iz
Epidaura za neke kuge po najogu sibilskih
knjiga. Hram mu ie bio na tiberskcm otoku.
Hercules ('Hpa'ltAij.;;, sl. 38.) stopio se sa staro-
i(ajskim bogom Stmo Sancus ili Diu8 Fidiu$,
te se potovao kao bog istine i vjf'Tnosti. Stega
se govorilo: Me Dius Fidius, Me Hercules,
Mehercle (t. j. iuvet, u istinu). Kao bogu,
koji daje uspj eh, davala mu se desetina do-
bitka ili plijena. Castor i Pollux dobili su kod
Foruma hram, jer su u bitki na jezeru Regilu
(496. pr. Kr.) Rimljanima pomogli i navijestili
pobjedu u Rimu. Svetkovina njihova 15.
srpnja slavila se sveanim ophodom vitezova
rimskih (transvettio equitum). Takoer su se
potovali kao bogovi zaklinjanja, stoga:
Edepol, MecastQr. Magna Motcr zvala se
kretska mati bogova Rea, ki Uranova )
Gejina i ena Kronova, koja se rano izje-
dnaila s azijskom Kibelom. Bogosluje je
SL 80 Fortuna (Tyckr) njezino dolo u Rim u drugom punskom
ratu po nalogu sibilskih knjiga. Simbol njezin,
kamen, donesen je uz velike sveanosti u Rim iz Pesinunta u Maloj Aziji
(204-. pr. Kr.), osnovana joj je svetkovina (Megalesia) i sagraen hram.
Slubu su njezinu po orijentalnom obredu vrili frigijski sveenik i sv.ee
nica uz mnotvo sluga, koji su se zvali Galli. Napokon je prodrlo u Rim
i bogosluje lside i Osirisa pa Serapisa iz Aleksandrije i misterije perzij-
skoga boga sunca, koji se zvao Mithras.
284:. Pored pravih boanlj;tava bilo je mnogo demona, koji se nisu
razvili u po~puue osobe. Ovam9 pripadaju Genii. Genij je bio vie bie,
koje ivot daje i uz.drava; on je bio s ovjekom od roenja udruen, te
 V. VJERSKE STARINE 171

ga je kao duli uvar pratio kroz ivot pomaui ga, s njim uvstvujui i
trpei, a poslije smrti je ivio dalje u Larima. Roeni dan ovjeka bio je
svetkovina njegova genija, kojemu su se u slavu prinosile rtve, a ljudi se
zabavljali. Kao pojedina osoba, tako je i porodica i narod imao svoga genija.
Genije Augustov, poslije i geniji drugih careva potovali su se javno. I
mjestima. trgovima, cestama, kazalitima, kupaonicama pripisivali su se
geniji, koji su se pomiljali kao zmije. Duhovi uvari ena zvali su se
lunones.
Slini su duhovi uvari Fortunae. Istina, boica sre e Fortuna (sl. 80.)
koja se zvala i Fors Fortuna, potovala se kao i grka T6X1J ( 138.) kao
pojedinano bie, ali kao to su se u Aneiju i u Prenesti potonle po dvije
fortune zajedno, Bona i Mala, tako
su se pripisivale posebne fortune i
dravi, pojedinim staleima, spolovima,
pae i osobama, kao caru, na pr. F.
Publica, Plebeia, Equestris, Muliebris,
Augusta i t. d., te se u posebnim.
ivotnim prilikama traila zatita razli
nih fortuna (kao i Indigeta 266),
na pr. za sreu na putu zazivala se
F. Comes ili Redux.
Penates (u savezu sa penus: spre-
mnica) bili su bogovi zatitnici poro-
dice, koji joj donose sreu. rtvenik
bio im je ognjite, gdje su stajali kipovi
njihovi. I drava je imala svoje Penate,
koji su se potovali u Vestinu hramu.
Lares, isprva bogovi livada, koji Sl. H. rtvenik Lari (Lares comfJitalt8)
graaninu rimskomu zemljite uvaju
(stoga Zar = ognjite i kua), drali su se poslije za preobraene dubove
pokojnika te su se zamjenjivali s Penatima. Svaka je kua imala duba u
vara porodice (Lar familiaris). Kip mu je stajao meu Penalima na ognjitu,
poslije u ormaru ili u kapelici (Zararium ili sacrarium). O svetkovinama su
se Lari ovjenavali i rtvama astili, kod svakoga ruka dobili jedivu rtvu
i kod svih prilika zazivali se u molitvi. Kao duhovi uvari cesta imali sn
Lari na raspuima (compita) rtvenike (sL 81.), kod kojih se svetkovala
svetkovina njihova Oompitalia. U mnogim se kuama genij carev potovao
kao Lar familiaris.
Dii Manes (t. j. dobri) bili su dubovi pok oj nika, za koje se mislilo,
da u podzemnom svijetu dalje ive i da su besmrtni. O obljetnici smrti
prinosili su im se darovi, kitili im se grobovi cvij ('em i donosila im se
 BDlBKEr 8'l'ARINE

jela. Opena svetkovina mrtvih (Par8ntalia) bila je mjeseca veljae. Od

Manl su bile razline LartJae, dne pokojnika, koje su obilazile u takvim
oblicima, da su ljude stralle. Slina su. noena straila bili LemtAres, koje
su odvraali nonim oeiavanjima.

c. Bogosluje
1. Bogosluina mjesta
(A u s t, De aedibus sacris populi Romani inde a primis liberae rei publlcae tempo-
ribus usque ad Augusti imperatoris aetatem RomIle conditis. Diss. Marpurgi 1889. -
Gu h l K oner-Engelm a nn, Leben der Griechen u. ROmer, str. 491.-521. - WisIowa,
Religion und Kultns der ROmer, sIr. 467.-479. lsp. i literaturu na str. 81.)
280. Mjesta, na kojima su se bogovi driavni potovali, bila su sveta
(loca sacra, t. j. svojina bogova). A svojinom bogova uinila bi ih dedicatio;
kojom bi se svetinja uz sveane rijeei, koje bi .sveenik naprijed govorio.
a naelnik dravni ponavljao, bogu predala, i c:onseeratio; izjava sveenikova,
da je svetinja svojina boga. Osveen o mjesto zvalo se fanum; ono, to je
bilo izvan njega, bilo je profanum. Meu fana su osim svetih gajeva, naj.
starijih bogoslunih mjesta rimskih, pripadala osveena sacella, koja su bila
ili rtvenici (arae) ili kapelice (aediculae) s kipom bojim i sa rtvenikomj
pa zgrade odreene za bogosluje (aedes sacrae). DeZubrumzvalo se isprva
mjesto za oiavanje (Zavare), koje se za oeiavanje onih, koji su htjeli
da rtvuju, nalazilo pred svetinjom, a @nda je. rije znaila uope kuu boju.
Prema osveenomu fanu razumijevalo se pod templum mjesto, koje su auguri
odredili za motrenje auspicija ( 292.) i
kojega je nacrt, kvadrat, odluivao o
obliku zgrade. .Ako bi templum posvetio
sveeni~ . postao bi fanum. Tako j e na
pr. govornica bila templum, a nije bila
fanum, a aedes Yestae, okrugla zgrada,
bila je fanum, ali nije bila templum.
286. Najstariji .oblik rimskoga h ra-
m a, na koji su utjecali Etruani, poka-
zuje nacrt Jupiterova hrama na Kapitoliju
(st 82.). Prednju su polovicu graevine,
koja je bila .gotovo kvadratina, zapremali
81upovi, od kojih je est stajalo u pro-
elju; u stranjem dijelu bile su tri cele
pod jednim krOVOJ1l, od kojih je srednja
"M pripadala Jnpiteru, lijeva Junoni, a desna
Sl. tl2. Jupiterov hram na Kapitoliju .Mineni. Stupovi su stajali u velikim
 V. VJERSKE STA.BINE 173

razmacima i 'nosili drveno potkrovlje. Zabat je bio ureen kipovima od

peene gline. Kad je prod'ro grki utjecaj, slali su se uvoditi i grki oblici
hramova, kojih svih ima meu rimskim spomenicima bogosluja ( 14:6. i d.).
Od grekih se slogova korintski najee upotrebljavao i najbujnija razvio.
.Najobi4niji je oblik hrama bio 2tp6crroAo~, kojemu se prednji trijem ra~irio
tim, da se sa dva ili vie stupova pomaknuo naprijed. Znatnu je promjenu
rimska gradnja hramova doivjela lim, to su se stali upotrebljavati svedeni
lukovi i svodovi.
287. Hram se drao za kuu boju, stoga su redovno u nj ulazili
samo sluge boje, sveenici. Kod rtvenika, koji je stajao pred hramJm,
mogao se svatko moliti i' na njemu rtve prin051ti1 samo je morao za to
sveenicima dati odreene dijelove rtvene ivotinje ili novaca. Kod bogo-
slunih ina dravnih graanstvo nije trebalo da sudjeluje. Sakupljeni su ljudi
samo gledali. U najvie hramova nije se sluba boja vrila redovno, DE"gO
samo jedamput na godinu svetkovala se sveano svetkovina osnutka hrama.
Hramu su pripadali zavjetni darovi (ornamenta) i sprave potrebne l;tod
rtvovanja (instrumentu m). Pred proeljem je stajao visoki' rtvenik. (ara)
za rtve paljenice. Nastavak za rtve paljenice, kojemu je ara bila podloga,
zvao se alta".ia. esto je jednomu' hramu pripadalo viSe trtvenika, koji 'su
stajali u njemu i izvan njega. 2rtvovanju su sluili i humovi od zemlje i
buseni 'pa foci' (prenosive eravnice) i ~ripodes sa eravnicama. Sacra mensa
p'red kipom bOjim u hramu bila je za priloge, koji se nisu spaijivali, nego
samo prilagali (epulae1 .libationes, stipes novani prilozi, prim'liae prvine
plodova, cvijee, vijenci). Na drugim su stolovima bile rtvene sprave:
acerrae kutije za tamjan, tur~buia kadionice, cult".i rtveni noevi, sjekire,
zdjelice, vrevi, kropila i t. d.

!. S ve e n i ci
(8 e b we d e, De pontitlcum collel;li pontificisque maximi in ,re publica. potestate,
Lipsiae 1870. - S e h me i ss e' r, Beitrli.ge ~ur Technik der 'etriiskiscben I:laruspic~$,
Landsbe~ "a.:W. 1884. - S'chu-Uess, Die sibyllinischen Biieher in Rom, Han\l')Ul'g'l'895.
- B o u e b e L &6 l e r e q. Les pontife.s de II aneienne Rome, P..ris 1871. -4 F li si n at o,
Dei Fez~U e del qirilto !feziale. Roma 1884. ~ S p i n a z z o I,a, ':Gli Augu~es. Roma .1896,)
.288.' Bogosluni su ini .(sacra) bili ili privatni, te ih: je .u itne svoje
vrio ovjek' sam, ,u ime porodicepate:r familias 1 u ime toda (getis) sve::.
enik I (flamen:) izabran' ,jzmeulan<:iva roda, - Hi javni, . te su. ih u ime
naroda vrili magistrati i sveenici ili pojedini rodovi i drutva (sodalitates)1
kojima je, narod, povjerio brigu oko bogosluja.
'Sveenici su se postavljali imenovanjem 1 koje je pripadalovrhovnomu
sveeniku (pontifex maximuS), ili k:oopta'cijom,a kasnije i izbofom 1 a uvo-
dili 'su se u slubu. inauguraeijom, kojom se bOB pilao1 je li niu novi sve-
174 RIMSKE STARINE

cenik po volji. Kod nastupa slube valjalo je da novi sveenici dadu gOzbu,
a sjaj, koji bi se kod te prigode razvio, spominje se kao poslovica. fisoke
slu~be sveenike bile su poasne. Nonja, kojom su se odlikovali salerdotes
publici, bila je toga praete:da, a jlamines su nosili visok eir, kojemu
je na iljastom vrhu (apex) bila privrena maslinova granica vunenom
vrpcom. Osim toga su kod igara sjedili na poasnim mjestima i bili oslo-
boeni od vojnike slu~be, od graanskih slubi i od daa. Najvie je zbo-
Tova sveenikih imalo zemljini posjed. Za poslugu kod svetih ina pri-
padalo je sveenicima mnogo sluinadi, na pr. lictores, pullarii, uvari svete
piladi, victimarii rtvene sluge, tibicin.es frulai i t. d. Oamilli i camillae,
koji su kod ~rtvovanja pomagali, bili su slobodni djeaci i djevojke, kojima
su roditelji jo bili u ivotu (patrimi et matrimi).
289. Najvie je mjesto meu sveenicima zauzimao zbor pontifiU,
(pontifices). Oni su se isprva birali kooptacijom, poslije utributslim komi-
eijama, a brojili su u Sulino vrijeme 15 lanova. Na elu im je bio pontifex
maximus, duhovni nasljednik kraljev, koji je i u njegovoj kui (regia na Forumu,
317.) imao ured i stan. Pontifici su nadzirali sve bogosluje i sveenike,
odluivali o sakralnopravnim pitanjima, na pr. o valjanosti rtava, i vdili
slubu kod mnogih religioznih ina, na pr. kod posveivanja hramova, kod
zavjeta, kod oisnih rtava. Oni su nadalje ureivali kalendar, sastavljali
popise konzula (fasti onsulares), pisali ljetopise (annales) pa uvali i na-
stavljali duhovni arhiv (libri ponti(ieii). Od Augusta bila je sluiba vrho-
vnoga sveenika zdruena s carskim dostojan,stvom. Zboru pontifika pripadao
je i rex sacrorum (ili sacri(ieulus), koji je vrio neke duhovne ine svezane
s kraljevim imenom. On je kao i pontifex maximus stanovao u regiji, ali
mu je bio podloan, premda je naoko bio na najviem stepenu.
296. Flamines (od flore: potpirivati rtvenu vatru) bili su svaki sve-
enik pojedinoga boga, te im je glavni posao bila svakida~nja rtva nji-
hovim bogovima. Zboru pontifika pripadala su tri jlamines maiores : flamen
Dialis (Jupiterov), f. Martialis i f. Quirinalis, a k tomu je dolazilo 12 fla-
mines minores, na pr. Volkanov i Florin. Najvii, j. Dialis, imao je pravo
sjediti na kurulskoj stolici i imati liktora, nadalje je bio lan senata, ali
mu je ivot bio kojekako ogranien, da se ne bi povrijedila svetost nje-
gova lica. Po strogim propisima njegove slube nije se smio zakleti, popeti
se na konja, po danu se svui, po noi izostati od kue, dotaknuti se'ega
neista, pribliiti se grobu i t. d. ena njegova, jlaminica Dialis, bila je
sVE'enica Junonina.
291. Virgines Vestales zvalo se est sveenica Vestinib, koje je kao dje-
vojke od 6 do 10 godina pontifik za slubu botiinu posvetio (pontifex capU
f}irginem). One su bile dune ostati u slubi 30 godina, 10 godina uei se
lOluzbi, 10 godina vrei je, a 10 godina obuavajui u toj slubi. Stanovale
 V. VJERSKE STARINE 175

su u atriju Vestinu na Forumu ( 317), koji je bio nalik na samostan, pod

nadzorom pontifikovim. Predstojnica im je bila Virgo Vesta tis Maxima (!l. 83.).
Najznatnije su im zadae bile uzdravanje vjeene vatre na dravnom ognji~tu
u Vestinu hramu i prinoeBje svakidanjih jestivih rtava (muries: raso i
mola salsa, v. 298.). Osim toga im je valjalo hram svaki dan pokropiti
tekuom vodom i iskititi ga lovorom. Molitve za sreu naroda, osobito u
vrijeme nevolje, pripadale su takoder medu redovne poslove njihove. Ako
bi dunosti svoje zanemarile, osobito ako bi pustile, da se sveta vatra utrne,
kaznio bi ih pontifik. Ako bi povrijedile zavjet djevianstva, uzidale bi se
ive na polju campus sceleratus. Poradi svetosti sll}be bite su Vestalinke
veoma ugledne. Pratio bi ih liktor, a kod igara
sjedile bi na poasnim mjestima. Pratnja ih je u
vala od svakoga napadaja, a ako bi zloinac, koji
bi se vodio na smrt, sluajno susreo VestaJ'uku,
bio bi pomilovan. Nosile su bijelo odijelo i poeonik
(infula), od kojega su visjele vrpce. Kod rtve zastrle
bi se bijelom koprenom.
292. Augures (motrioci ptica), zbor sveeniki,
u kojem je za Cezara bilo 16 lanova, bili su duni
motriti i tumaiti auspicije, kojih su motrenje imali
magistrati naloiti, da bi se stekla privola bogova
za koji dravni in. Jer po miljenju Rimljana davao
je Jupiter kod svakoga pothvata znakove razumljive
vjetaku, odobrava li ga ili ne. Tumaenje tih zna-
kova (auguria ili auspicia, upravo avispicia: mo-
trenja ptica) uila je nauka augurska predana u
starim knjigama. Glavna je zadaa augura u staro
vrijeme bila po nalogu magistrata motriti ptije
znakove i odrediti sveti prostor (templum) za mo-
trenje. Zato bi augur naskoro iza ponoi na kakvoj
visini zakrivljenim tapom (tituu8, sl. 84.) nacrtao SL 83. Vestalinka
dvije crte, koje bi se presijecale, i to jednu od juga
prema sjeveru, a drugu od istoka prema zapadu, te bi usporednicama
k tim crtama ogradio etvorinu. U sredini te etvor;ne bio je tabernlJ,culum,
kojemu je ulaz bio s juga; pred njim bi augur sjeo i oekivao zamoljene
znakove boje. Znakovi su pak bili povoljni, ako su dolazili od istoka,
dakle s lijeve strane, a oni, koji su dolazili od zapada, drali su se za ne-
povoljne. Uz auspicia ex avibus, koja su od Cicerona izlazila iz obiaja, a
motrio se kod njih naein letenja, glasovi pa i samo pojavljivanje ptica, bio
je najznatniji znak buji sijevanje. Osobito u ratu rado se motrilo, kako
sveta pilad jedu (auspicia ex tripudiis). Ako bi ivotinje iz gajbe eljno po-
176 RIM8KE STARINE

letjele k branenim vaJjueima, to bi se pred njih metnuli, i jedui ih pu-

~tale kom;:tdie na zemlju, bio bi znak povoljan. Nadalje .se drao za zao
znak susret nekih ivotinja, na pr. vuka, pa tropot, koji bi smetao mo-
trenje znakova bojih, ili neobina p()java kod kakva ina, na pr. ako bi
se ,sluio padaviav ovjek (signa ex diris).
Budui da je svaki inovnik bio duan kod slubenih svojih ina mo-
triti aUElpicije, znailo je motrenje auspicija isto, to i vlast inovnika. Stoga
znai vrhovno zapovjednityo i imperium i auspicium(-ia) ili imperium
auspiciumque. Ali inovnik je bio vezan na izjavu (nuntiatio) augu m o zna-
kovima bojima (aves admittutlt: ptice doputaju, .alio die: drugi dan). Stoga
su auguri mnogo utjecali na tok politikih dogaaja.
Osobito su mogli uiniti, da se komicije odgode,
izjavom o znakovima, io su ih ili sami opazili ili
za njih uli, a kod dravopravnih ina odluivao je
zbor augura, je li se zanemarivi znakove boje
uinila pogrjeka (vitium), a u tom je sluaju va-
ljalo odluku ukinuti. tr posljednje vrijeme republike
motrenje je znakova poradi toga, to se upotreblja-
valo na zlo, postalo puka formalnost.
293. Haruspices su bili etruanski tumai zna-
kova, koji su volju boju tuma/mi iz droba rtvenih
ivotinja (srca, jetre, ui, plua), i brinuli se oko
umirbe znamenja (procuratio prodigiorum) i tuma-
enja pa umirbe munja ( ~68.). Ako bi se po
znamenjima sudilo, da se neki bog srdi, pozvao bi
senat iz Etrurije haruspike, da tumaei znamenja
nau, koji se bog srdi, i da kau, kakvim bi se
oisnim rtvama milost njegova iznova stekla. Za
motrenje droba prizivali su magistrati i privatnici
haruspike, koji su u Rimu ivjeli. U carsko je vrije-
Sl. 84. !.ugur me bio u Rimu zbor od 60 haruspika.
294:. Sacerdotes Sybillin,i inili su zbor svee
niki od isprva dva lana, onda 10 i napokon 15 lanova, koji su ponajvie
bili bivi konzuli ili pretori (zvali su se takoer duoviri, decemviri, quin-
duimviri SOCTQrUm ili sacris faciundis). Njima je bila dunost po nalbgn
senata pogledati sibilske knjige (adire, consulere, inspicere), da osobito kod
tt-kih nesrea, kao kod kuge ili potresa, pa kod znamenja, tumaei re-
enicu kau, kako se bogovi mogu umiriti, i da odrede izvedbu onoga, to
valja uiniti. Osim toga pripadao im je nadzor nad bogoslujem, koje se
uvelo po nalogu sibilskih knjiga ( 266.).
 V. VJERSKE STARINE 177
Po prii je Tarkvinije Superbo. kupio od kumske Sibile tri knjige pro-
rotava. Kad su one upotaru Kapitolija (83. pr. Kr.) propale, nainila se
nova zbirka od reeniea, koje su bile svakuda rairene, i pohranila u Ju.:
piterovu hramu. Odavde ih je August prenio u hram Apolonov na Palatinu.
Jezgru sibilskih knjiga inila su grka prorotva, koja su potjecala iz Male
Azije.
296. Fetiales, zbor svet!eniki od 20 lanova najviega stepena, imali
su zadau navjeivati rat i sklapati ugovore o miru. Ako bi koja drava
povrijedila ugovor s rimskim narodom, polo bi nekoliko feeijala u naj-
blii grad pogranini i trailo zadovoljtinu. Ne bi li se zadovoljtina u odre-
deDom roku dala, poao bi izmeu fecijala izabrani pater patratu.s na gra-
nicu neprijateljsku, navijestio rat pa krvavo koplje bacio u zemlju Of-prija-
teljsku. Poslije se ovaj obred vr:o blizu hrama Belonina. Kod sklapanja
mira zaklao bi pater patratus svinje (stoga joedus icere, ferire) uz prokli-
njanje za sluaj, ako bi se ugovor povrijedio: Tu, luppiter, populum Ro-
manum sie (eTito, ut ego kunc porcum kic feriam. Od drugoga punskog rata
fecijali su samo rijetko vrili slubu. Ali zbor je njihov ostao do najkasni-
jega carskoga vremena.
296. Salii (plesai) inili
su dva zbora po dvanaest lanova patricijskoga
roda. Stariji su se zvali Palatini, mlai Gollini po svetinjama na Palatinu
i na Kvirinalu kod vrata porta Collina. Palatinski EU Saliji slUili Martu, a
Kolinski Kvirinu. Na elu su im bili magiBtet', praesul (prvi plesa, kolovoa)
i vates (prvi pjeva). II oujku bi se poeli ophodi njihovi k svima rtve-
nicima i bramovima gradskima uz pjevanje i plesanje. Nosili su vezenu tu-
niku, oklop, kacigu i ma, sveti tit (ancile, v. 273.) na lijevoj ruci, a U
desnoj tap, kojim su udarali po titu. Svaki bi se dan ophoda zavrio
s obilnom gozbom (Saliares dapes). Pjesme Salija (axamenta) bile su poradi
starine ve u Ciceronovo vrijeme i sveenicima jedva razumljive.
297. Fratres arvales (poljska braa, od arvum: polje) sluili su' boici
Dea Dia (koja se zvala takoer Acca Larentia). To je bila staroitaIska bo-
tica zemlje, po kasnijoj prii bila je ona ena Faustulova i odgojiteljica
Romula i Rema. Arvall>ka braa, dvanaest na broju, meu koj~ su pripadali
i carevi, slavili su glavnu svetkovinu botiinu u svibnju to u .grau to u
gaju njezinu nedaleko od Rima. Od razlinih obreda o toj svetkovini znatan
je bio osobito ples, uz koji se pjevala prastara pjesma U slavu Lara. i Marta.
Ta arvaIska pjesma, koja je sauvana, pripada medu najstarije spomenike
latinskoga jezika.
Sodales Augustalesbili su lanovi zbora, koji je bio g. 14. posl. Kr.
osnovan za bogosluje gentis Iuliae. I potonji carevi, koji su bili uvrteni
medu bogove, dobili su takova bogosluja svoga roda.
Dr. A. Musi: Grke i rimske starine 12
178 RI:M.8KE STARINE

Za priredbu i nadzor javnih gozba o svetkovinama bojima, to je

prije pripadalo meu dunosti pontifiU, bili su postavljeni tresviri Epulones
(za Cezara decemviri).
O Lupercima v. 278.

3. B o g o s l u n i i ni
n,v i s s o w a, Religion und Kultus der Romer, str. 409.-4B2.)
298. Sredite svakomu bogoslunomu inu bila je r t va. N ekrvne su
rtve bile prvine plodova (primltiae), mola salsa (osoljena krupica od osu-
ena i ostupana pira), jela (dapes), rtveni kolai (liba, placentae), mlijeko,
vino i kad (adores). ivotinje rtvene (hostiae, victimae) morale su biti bez
mane i za posao jo neupotrijebljene. Bogovima su se rtvovale muke, bo-
icama enske ivotinje, podzemnim boanstvima zivotinje tamne boje. Vrsta
ivotinja bila je tono propisana, na pr. za Jupitera bik, za Junonu krava,
za Marta suovetaurilia (svinje, ovca, bik, sl. 85.), za Libera jarae.

Sl. 85. Souvetaurilia

299. Svaka je rtva bila zdruena s m o l i t vom. K molitvi je ovjeku

valjalo pristupiti ista tijela i due. Stog.l bi se ljudi okupali u tekuoj
vodi, prije negoli bi se bogu pribliili. Neist bi se ovjek oistio tim, to
bi se okadio sumporom i lovorom ili koraio preko vatre. Da ne bi nikakav
um smetao sveti in, nazoni bi smjerno Uljeli na zapovijed sveenikovu
({avde linguis). Za rtvovanja svirao bi tibicen, a rtvova bi zastr'o glavu.
Kod molitve bi ovjek stajao lice okrenuvi prema istoku ili prema kipu
bojemu, a ruke podigavi prema nebu ili, ako bi se molio kojemu mor~
skomu boanstvu, pruivi pr~ma moru, a kod zazivanja podzemnih bogova
dotiui se njima zemlje. Za molitve bi se rukama prihvatio rtvenika, onda
 V. VJERSKE STARINE 179
bi ruku metnut> na usta (adoratio), okrenuo se s lijeva na desno, kod nekih
bogosluja s desna na lijevo, ili bi rtvenik obaao pa sjeo.
rtvenu !ivotinju nakienu vrpcama (infulae). upravo vunenim
pahuljieama, koje su u pravilnim razmacima bHe stegnute vrpcom (1Jitta),
posvetio bi sveenik bogu tim, to bi joj na glavu sasuo molam salsam (im-
molatio) i iz zdjelice na to izlio vina, kod nekih rtava nekoliko dlaka
s glave odrezao i II vatru bacio pa noem nainio potez' preko lea od ela
do repa. Onda bi se ivotinja zaklala, krv uhvatila u zdjelu pa po rtveniku
izlila. Kod rtava oisnica ivotinja bi se redovno ili sva spalila ili sveeni
cima prepustila, a kod rtava umolnica i zahvalnica rtvovala bi se exta
(jetra, u, plua, srce), a meso (viscera) pojelo. Exta su imali haruspici
( 293.) ogledati, da vide, je li rtva bogu ugodna. Ako bi se pokazalo, da
nije ugodna, morala bi se obnoviti. Inae bi se exta skuhala ili ispekla, raz-
rezala pa po zdjeli poloila, a onda posula molom salsom, pokropila vinom
i metnula na rtvenik.
300. U vrijeme nevolje naredio bi senat zapitavi sibilske knjige m o-
I i t ven e d a n e (supplicationes), koji bi se uz sudjelovanje svega graanstva
po grkom obredu proslavili. Od hrama Apolonova obaao bi narod ovjenan
lovorovim vijencima uz pjesmu i svirku sva sveta mjesta. Ljudi bi se Qbra-
zom dotakli pragova svetinjskih, pali na koljena pred kipovima bojima,
obuhvatili im koljena i ljubili im ruke i noge. Tako su se slavile i zahvalne
svetkovine (koje se takoer zovu supplicationes) iza sretnih dogaaja. "
S molitvenim su danima esto bila zdruena lectisternia. Tako su se
zvale gozbe boje, kod kojih bi se kipovi bogova, po svoj prilici od drveta
s glavom od mramora, tua ili voska, polozili na jastuke (ledus ili pul1Jinar),
a kipovi boica posadili na stolice, pa metnula pred njih jela. Redovna bi se
gozba spremila trima kapitolijskim boanstvima za rimskih i plebejskih igara.
Zavjeti (vota) bili su i u dravnom i u privatnom ivotu veoma obini.
Javno bi se u nevolji bOllovima zavjetovali hramovi, molitvene svetkovine,
ako odvrate pogibao ili neko vrijeme osiguraju nepromijenjen opstanak dr-
ave. Redovne su zavjete zavjetovali vii inovnici kod nastupa slube i
polaska II provinciju (tJotorum nuncupatio). Zavjetni bi se dar popratio za
vjetnom ploom, koja bi se u hramu postavila, a sadravala bi natpis iH
sliku. Za ver sacrum v. !73.
Deootio je billi u tom, da je vojskovoa ili sam sebe mjesto vojsk e
koja se nalazila u opasnosti, rtvovao podzemnim bogovima (na pr. DecU)
ili nekoga drugoga ili vojsku, zemlju i gradove neprijateljske zavjetovao
bogovima smrti. Takav se nain proklinjanja, kojim se ovjek nastojao
izbaviti neprijatelja, upotrebljavao i u privatnom ivotu, osobito u vrijeme
careva.
..
180 RIMSKE STARINE

4. Igre
(G o r d z i e j e w, Ludi sCJlenlci et circenses quid in rebus publicis antiquorum valu-
erin!, Warszawa 1936. - B loe h, Rnmische Altertumslrnnde, str. 117. i d. - F o w l er,
The Roman festivals of the period of the republic, Londres 1899. - Vac c a i, Le feste
di Roma antica, 8. izd..Milano 1938; ispo i literaturu na str. 95.)
301. Javne igre (ludi) bile su u uskoj svezi s bogoslujem. Od naj-
starijega vremena zavjetovale su se kod osobitih prilika, osobito u ratu.
Budui da su se ee ponavljale, postale su s vremenom godinje sve-
tkovine, od kojih su najznatnije bile ove: ludi Romani, plebeii, Cereale8,
Apollinares, Megalenses (u slavu boice Magna Mater) i Florales. Trajanje
svetkovina naskoro se produljilo (na pr. ludi Romani produljili su se na 15,
l. plebeii na 14 dana), a i broj im se umnoio, tako da je potkraj repu-
blike bilo 65 dana ,za igre, a u 2. vijeku posl. Kr. 1H5. Brinuli su se oko
igara najvie ediJi, od Augusta pretori. Budui da svota doznaena iz dravne
blagajne za igre nije dostajala, dolo je ve rano u obiaj. da se za pokrie
trokova dodavalo od privatnoga imetka ili da se traila potpora od prijatelja
i da su se globili saveznici i provincije. Ulaz k igrama bio je slobodan, samo
su se reda radi dijelili biljezi (tesserae), na kojima je bio naznaen program.
Magistrati, sveenici, pojedine porodice, senato'ri i vitezovi imali su posebna
mjesta. Nerijetko je bilo s igrama zdrueno aenje ili darivanje naroda.
Mfu neredovite igre pripadali su Judi saeculares, koji su se prvi put sla-
vili g. 249. pr. Kr., da bi se ublaili Dis i Proserpina., a 146. pr. Kr. ponovili.
Drugi su se put ponovili g. 17. pr. Kr. za Augusta, koji je bogosluju dodao
Apolona i Dijanu. Sveanost se poela u noi od 31. svibnja na 1. lipnja i
trajala' tri noi i tri dana. Prvi su dan bile scenske igre, posljednji se dan
u hramu Apolonovu na palatinu prinosila rtva, kod koje je 27 djeaka i
toliko isto djevojaka 'pjevalo pjesmu carmen saeeulare, koju je spjevao Horacije.
Osim javnih bilo je igara, koje su prireivali pojedinci iti drutva,
osobito kod pokopa (ludi funebres).
302. Najstarije igre bile su circenske (ludi circenses), koje su se
vrile u cirkU ( 321., sl. 86.). Poele bi se sa sveanim ulaskom (pompa) i
novnika, koji su igre priredili,u triumfalnoj nonji, i vozaa pa ostalih boraca
kroz vrata porta triumphalis, a kod toga su se i kipovi bo~ji nosili na odrima,
a atributi njihovi vozili na kolima~ Na znak upraviteljev, koji bi .iz svoje
loe iznad pregrada (carceres) bacio na trkalite bijel rubac, poletjela bi
obino etvera kola od pregrada s desne strane sredinjega zida (spina) sve
do stranjih ciljeva (metae), . pa natrag i oko prednjih ciljAva. Kod sedm~
optrke bio bi dobitnik: onaj, koji bi prvi preao preko crte nacrtane kredom.
Takova sedmerostruka optrka zvala se m;S8US. Broj je njihov za careva na-
rastao na 24. Na spinije bilo .sedam pliskavica i sedam jajastih znakova
(ova), koji bi se redom kod svake optl'ke okrenuli ili skinuli. Kola .su bila
 V. VJERSKE STARINE t8l

malena, dvoprena (bigae) ili etveropre2na (quadrigae), a konji su stajali,

jedan do drugoga. Voza je (auriga) na kolima stajao obuen u tuniku,
koja mu je bila oko gornjega tijela vrsto stegnuta, na glavi je imao kapu
nalik na kacigu, u ruci bi, a za pojasom no, da bi njim do potrebe pre-
rezao uzde, koje su obino bile na pojasu 'privrene. Vozai su obino
bili robovi, ali su ih esto veoma voljeli i imali su znatne dohotke. Konj~
i drugu opremu potrebnu za igre pribavljala su na tro~ak prireivaa. igara
drutva s upraviteljima na elu. Strastveno zanimanje naroda .za utrkivanja
osnivalo se poglavito na organizaciji stranaka u cirku, koje su najprije kao-
bijela i crvena stajale jedna prema drugoj. Ooda SU k njima pridole jo.
zelena i modra stranka. Kola, koja sU se utrkivala, imala su boje stranaka

Sl. 86. Circuil maximus (rekonstrukcija)

kao znakove. Osim utrkivanjA bio je cirkus mjesto za hajke na zvjerad i

gladijatorske borbe. I vojnike parade vrile su se u njemu, ludi seviraleg
za est odjela vitezova, koje su vodili seviri i jedan lan carske porodice-
kao princepi iuventutis, pa ludus Troiae., koji su oruani dj~aci iz odlinih
porodica, podijeljeni na lurme, izvodili na konjima.
303. Scenske igre (ludi scenici) bile su zdruene sa svetkovanjem
flajvie svetaka. Kao dramska prikazivanja osvanule su g. 240. pr. Kr., kad
je Livije Andronik, grki zarobljenik iz' TarE-nta, iznio na pozornicu prvu
dramu spjevanu po grkom uzoru. Najprije bi se za prikazivanje sagradila.
pozornica, onda kazaliste od drveta, pa opet poruilo, dok nije Pompej
(55. pr. Kr.) sagradio prvo kazalite od kamena. Prireiva igara najmio bi
i pl aUo glumce. Premda su oni ponajvie bili robovi ili osloboenici i stale.
im se prezirao, popravio im se s vremenom poloaj toliko, da su glasoviti
182 RIMSKE STARINE

glumci, kao' Roscije i Ezop, u Ciceronovo vrijeme bili veoma bogati i naj-
uglednije ljude imali za prijatelje. Glumakom bi druinom (grez, caten1a)
upravljao upravitelj (dominus gregis), koji bi u starije vrijeme komad, Ato
bi se imao prikazivati, od pjesnika kupio ili sam ili za prireivaa igara.
Drama se sastojala od prizora govorenih (diverbia) i pjevanll (cantica).
Ove bi posljednje pjevao pjeva uz pratnju frule, dok bi im glumac sadraj
prikazivao pantomimski. Samo tragedija, koja je nasljedovala grki original,
imala je kor; a pjesme je njegove choraules pratio na dvojnicama. Kod
prikazivanja natjecali su se glumci za povlaivanje gledalaca, to je davalo
povod strastvenomu stranarstvu uz este gungule. Nagrade su bile palme,
vijenci od zlatna i srebrna lima, dragocjene haljine i novci. Osobita je vrsta
scenskoga prikazivanja bila Atellana, komedija sa stalnim karakternim licima,
koja su isprva mladi graani, poslije glumci prikazivali, ponajvie kao
zavrna igra (exodium). esto se za zavrnu igru upotrijebio i mima8, ta-
koer karakterna slika iz obinoga ivota, ali bez stalnih lica kao atelana.
U mimu su glumci dolazili na pozornicu bez obrazina, koje su od Roseija
bile u obiaju, a enske uloge, koje su inae igrali mUAkarci, igrale su ene.
U Augustovo je vrijeme doao k tomu jo pamomimu$. Radnju, koja je
bila. ponajviAe uzeta iz mitologije, prikazivao je plesa plesom iritmikim
kretnjama, dok je jor uz pratnju frula i drugih glazbala P1evao pjesme
(cantica), koje su tomu odgovarale.
304:. Amfiteatralne igre bile su gladijatorske borbe, hajke na
2vjerad i pomorski bojevi. Maevalake su se igre isprva prireivale za
:sveanost pokopa ili na uspomenu pokojnika.. Naskoro su se veoma voljele
i bile zgodno sredstvo, d'a se stee ljubav naroda, aJi su sve do u carsko
vrijeme ostale dobrov.oljni ini (muneta). U Rimu su se gladijatorske borbe
'Vrile na Forumu, onda u amfiteatrima, koji bi se do carskoga vremena za
svako prikazivanje sagradili od drveta ili u cirku. Amfiteatara od kamena
bilo je osim Rima ( 319) u mnogim gradovima Italije i provincija (sl. 87.).
Gladijatori su bili zloinci, ratni zarobljenici, robovi i dobrovoljni najamnici
{auctorati). Gladijatorske ete imali su privatnici ili su ih drali poduzetnici,
'koji su ih prireivaima igara iznaimali ili prodavali. Obrazovali su ih u
osobitim kolama (ludi) uitelji za svaku vrstu oruja napose. Gladijatori
dobitnici mogli su biti od borbi osloboeni, te bi za znak osloboenja dobili
lltap za vjebanje (rudis), ili bi bili potpunom slobodom nagraeni. P,ika-
zivanje bi se poelo sa sveanim prolaskom maevalaca (pompa) kroz arenu.
Uvod borbi bilo bi prividno maevanje (p,.Qlusio) s tupim orujem. Onda
bi se poela borba eta ili pojedinaca, u kojoj bi se ogledali borci II razli-
itim orujem. Retiarii, koji su imaU mreu, trozub i bode, borili bi se
s jedne strane, a s druge lako oruani secuUwea ili teko oruani GaUi,
mirmiUones i Samnites, koji su imali velik tit, nazuvke, kacigu s prozirnicom
 V. VJERSKE STARINE 183

i malt Thraeces su imali malen atit, zakrivljen ma i potpunu opremu.

Najtee su bili oruani hoplomachi. Oni, koji bi pali, iznijeli bi Ile na po-
sebna vrata (porta Libitinensis) u spoliarium. Kad bi koji maevalac bio
nadvladan od svoga protivnika, zamolio bi za ivot podigavi prst. Odluku
bi prireiva igara prepustio narodu, koji bi maui rupcima pokazao, da
pristaje, a okrenuvi palce dolje, da ne pristaje.
Borbe sa zvijerima (fJenationes) priredio je prvi put M. Fulvije-
Nobilior g. 186. pr. Kr. Borci (bestiarii, f1efIQ.tores) bili su kao i gladijatori
ratni zarobljenici, zloinci ili najamnici, koji IoU se u posebnim kolama pou-
avali. Prikazivanja, koja su se prireivala sa silnim trokom ne ate dei

Sl. 87. Amphitheatrum Flavium (Colosseum)

nimalo ni najrjeih ivotinja, bila su ili borbe zvjeradi meu sobom ili po-
kazivanja pripitomljene zvjeradi ili borbe lovaca sa zvijerima 'ili pogublji-
vanja zloinaca, koji bi bez oruja izali pr~d zvjerad.
P o m o r s k i b o j e v i (naumachiae) prikazivali su se u kotlinama napunje-
nim vodom, koje bi se upravo za tu svrhu iskopale, ili na kojem jezeru Hi u
amfiteatru, kojemu bi se arena za to stavila pod vodu. Najveu je naumahiju
priredio ear Klaudije na Fueinskom jezeru s 19.000 momaka na 1000 brodova.
l grke a tl e ts k e b o r b e dole su u obiaj uz borbe sa zvijerima,.
te su se po grkom obiaju zdruile s muzikim natjecanjima. Najglasovitiji
je bio agon CapitoZinus, koji je osnovao Domicijan ; prireivao se svah
etiri godine i uzdrao do kraja staroga vijeka. Za glazbena prikazivanja
kod toga agona sagradio je Domicijan na M.artovu polju pokriveno kazalite
(odeurn) , a za atletske borbe stadij.
 [JOD I'fAK

GRAD A'TENA ~ RAD Rl~\

 I. GRAD ATENA1
(L u c k e n b II C h, Die Akropolis von Athen, Mtl.nchen u. Berlin 1905. - P e t e r s e n,
Athen, Leipzig 1908. - S t r u cl k, Grieebenland I: Athen und Attika, Wien u. Leipzir
1911. - 'Y II lt e r, Fuhrer durch Grieehenland, l. H. Athen, Akropo!ls, Wien 1929. -
J u d e i c h, TopolrTlIphie von AtheJ, 2. izd. Munchan 1931 [M u II er - O t t o, Handbuch der
Altertumswissenscbaft III 2, 2). - F o u g e r e s, Atbenes, Paris 1912. - G a r d ft e r,
Ancient Athens, London 190'2. - Wall e r, Athens and its monuments. N~w York 1913.
- A m b r o s o l i, Alene, brevi cenni sulla citta antica e moderna, Milano 1901. - G rob.
Topografie starych Athen I II, Prag 1909. 1913.)

305. Grad Atena postao je kao utvreno sredite atike ravnine, koja
se stere od sjeveroistoka prema jugozapadu do mora, a s ostalih je !'ttrana
okruuju gore, i to na sjeverozapadu Egalej ('to Al,aAs(l)\l l)pb.;) i Koridal
(Kopo8(X)..6.;), na sjeveru Parnes (~ UipV1/';, 'rij.; napV1/{)oo,;), na sjeveroistoku
Bri1es \BprJ..1jao6.;) ili Pentelik (TISYtSAtX.OV), a na jugoistoku Bimet (Tp.1j't'to.;).
Posred te ravnine proteu se meu dva potoka, Kefisom (K1jqnaa6.;) i !lisom
('IAtaao.;), u kojem danas ima veoma malo vode, takoer od sjeveroistqka
prema jugozapadu, breuljci, koje zavruje najvii od njih, iljasti Likabet
(Aox.'X~1j't'to.;, !78 m). Na drugoj strani doline, koja je po .prilici 1000 ko-
raka iroka, die se dalje k jugozapadu tlo opet u dva breuljka. Istoni je
ovalni breuljak akropolski (157 -m); gotovo je svuda strm, a dolinu nad-
visuje za t OO m; zapadni, koji je od njaKa rastavljen sedlom Sirokim po
prilici 150 koraka, zove se Areopag; prema Akropoli sputaju se njegove
stijene strmo, a prema zapadu i sjeverozapadu nagnnt je blago. Jugoza-
padno od ta dva breuljka proteu se od jugoistoka prema sjeverozapadu
opet tri breuljka, strmi Breuljak muza. lMooaEto\l), koji se danas po i!'robnom
spomeniku na njemu zove Fllopapov bret:uljak (147 m), Pniks (~ lIvu;. 'rij~
IIl)xy6~) i na sjeverozapadu Breuljak nimfa tNolLfEtov). Prema jugozapadu
prelaze ti breuljci malo pomalo u ravninu; na obroncima Breuljka nimfa
ima strm ponor, gdje se lomio kamen; to je ~cipa.~pov ( 41.). Na kamenom'
tlu tih triju breuljaka vide se joS danas tragovi starim naseljima.
306. Za tvravu bio je od tih breuljaka zgodan samo akropolski, jer
je gotovo svuda strm, a na ravnoj mu povrini ima dosta mjesta (sl 88.);
oblik mu je elipsa, kojoj je velika, zapadnoistona, os duga auo m, a mala,
sjevernojuna, po prilici 130 m. Tu je porodica K e k r o p i d a osnovala
1 Isp. priloieni Plan stare Atene uza str. 187.
188 DODATAK

svoje vladalako sjedite, Kekropiju, koja se tim, to su se na nekim mje-

stima kameni obronci uinili strmiji, a na drugima se podigli zidovi, utvr-
dila i k vrelu Klepsidri (KA~6opa, t. j. sakrivena voda, jer izvire u peini,
.a ne vidi se,' kuda otjee) nainile kamene stube. Tvravom se Akropola
uinila tim, to su se obronci breuljka, osobito na jugu i zapadu, zido-
vima sa devet vrata ('Ewi1tOAOV) s njom spojili. Ti su se zidovi prozvali
.pelazgiki (llAaOjLx.6v) po Pelazgima, starim star;ovnicima Grke. Na povr-
ini Akropole bile su sigurno kue. Tu je Zeus -EpX.lO~ imao svoj rtvenik,

Sl. 88. Akropola atenska sa zapada

a Hestija svoje ognjite. K tomu su pridole svetinje gradskih bogova,

Atene Polijade iPosidona Erehteja. Pod zatitom Akropole, kojoj su 'prva
vrata bila na sjeverozapadnom uglu, naselila se dolina na zapadu i na sje-
"eru od nje. Zlipadna se dolina zvala Alp.vcxL (bare), i budui da je bila
izvan pelazgickoga zida, drala se jo dugo za selo. Tu se, nie kamene
terase na brez'uljku Pniksu, gdje se sastajala narodna skuptina (sI. 1.),
nalazio gradski bunar KaULpp6"fj. Sasvim blizu je bila najstarija svetinja
Dionisova AijvaLOv sa starom orhtstrom ( 165.).
 l. GRAD! ATENA 169

807. Znatno se podigao grad pod vladom P j Et i s t r alov a e R. Oni. su

sreditem javn<~ga ivola uinili novi trg, koji su osnovali u lonarskom
predgrau (K5ptl!J.Sl~6t;), Areopagu na sjeveru, tako da je ispunjavao nizinu
izmeu Areopaga- na jugu i trnoga breuljka (Ko).,(t)vot; tiTopetio,) na zapadu.
Na tom su trgu podigli rtvenik dvanaestorici bogova, koji je bio ishodite
zl:!- sve ceste u Atici. Kaliroi su velikim podzemnim vodovodom iz gornjega
tQka Ilisa priveli obilnu .vodu i sagradili bunar. iz kojega je na devet lavljih
glava istjecala voda (~ 'Ewsa'ltpouvo<;). Na Akropoli su juno od stare Ereh-
tejeve svetinje, potonjega Erehtejona, sagradili Ateni PoJijadi hram 100 stopa
dug ('Extlwl'.:rceoov), koji su poslije Perzijanci poruili. Zeusu su u jugo-
istonom dijelu grada na Ilisu poeli graditi velik hram ('O).up.1ttSlov), koji
je istom Antioh, kralj sirski, i napokon car Hadrijan dovrio, i od kojega
jo danas nekoliko stupova stoji. Pisistratovci su osnovali i novu Dionisovu
svetinju jugoistono od Akropole ( 165.). itav grad tada jo nije bio
Qpasan zidom, pelazgiki mu je zid sve do Temistokla bio jedina utvrda,
stoga se i Akropola do 5. vijeka zove 1to).t<;. Kad su tirani bili prognani
(510.), okruila je demokracija trg javnim zgradama. Sagradio se prita-
nima ( 26.) nov pritanej, koji se takoer zvao 1r &6).0<;. Stari je Pfitanej
Qstao svetinja dr~avnoga ognjita i ured arhonta eponima. Na zapadnoj
strani trga sagradio se kraljevski trijem (01:0a ~l%al.A~lOt;, ured arhonta kralja),
na junoj Metroon (svetinja matere bogova, la5.) s dravnim arhivom i
vijenica I~OUASUrljptOv). Ubojicama tirana, Harmodiju i Aristogitonu, podigli
su se nasuprot Metrou kipovi, -a na obronku Areopaga, na osobitoj terasi,
kipovi herojima, po kojima se zvalo 10 Klistenovih fila (buwop.ot, 18., 2).
308. Utvrda grada bila je djelo Temistoklovo. Budui da je htio
teite moi atenske prenijeti na more, poeo je najprije Pirej utvrivati.
Njegov 60 stadija dugi zid obuhvatio je kameniti poluotok s visinama
Aktom 'i :Munihijom i s trima zaljevima: TIstpatso<;, ZEti, :Moovux(a s kopnene
i s morske strane. Ulazi u njih. koji su ve od prirode bili uski, suzili su
se nasipima jo vema~ te su prostrane luke bile od neprijateljskih napa-
daja zatiene. Od Pirejskogazaljeva sje,'erni je dio sluio kao trgovaka
luka, a juni, koji se zvao Kav~apo<;, odreen je bio za ratne brodove.
Tu su kao ina zaljevima Zei i Munihiji bila gradilita brodova ibrodarnice
( 77.). Luki je grad, koji je brzo napredovao, bio sagraen po jedinstve-
nom nacrtu (Hipodama Mtleanina), le se irokim,pravilnim ulicama razli:'
tovao na svoju korist od glavnoga grada. I Atena se sada opasala zidom,
koji je obuhvatio visine na jugozapadu ljugu, na jugoistoku pratio Je 'potok
Ilis, koji je uzdu njega tekao kao kak'av tvravni jarak, na sjeveroistoku
morao je ostati II nekoj .daljini od Likabeta, a na sjeverozapadu nije bio
zavisan o tlu. Da bi se obje tvrave, Atena i Pirej, sastavile, sagradio je
Kimon duge zidove ('ta t.t.axpa tsExYJ ili cne).,1j [krakovi]). Sjeverni je tekao
190 DODATAK

od Breuljka nimfa prema Pireju, juni od najjunije toke uLvrdnoga zida

prema Faleru. Budui da se medu njima nalazio otvoreni Falerski zaljev,
mogao je neprijatelj ondje pristati pa svezu izmedu Atene i Pireja preki-
nuli. Stoga je Periklo sagradio trei, srednji zid od junoga obronka Filo-
papoYa breuljka do Pireja. Dug je bio prvi i trei zid svaki .(.() stadija.
309. Unutranji se grad u to dob]. cvjetanja napunio krasnim
javnim zgradama, a osobito se trg okruio trijemovima. Na zapadnoj strani
podigao se uz kraljevski trijem trijem Zeusa izbavitelja CE>..sQ&ipto~), a njemu
nasuprot areni trijem (O't01X 1tOtx.().1j), kojega su slike slavile junaka djela
Atenjana. Sa sjevera je trg zatvarao red Hermovih stupova. Kroz njih se
dolazilo na sjeverni dio trgll, na trni trg. Najivahnija ulica atenska,
L\p6p.o~, vodila je odavde k Di p il U (L\t1tOAO'll), t. j. k dvostrukim vratima,
k,ja su se tako prozvala zato, to su i s unutranje i s izvanje strane
bila po dvoja vrata, a izmeu unutranjih i izvanjih vrata bUa je ulica,
gdje je neprijatelja, ako bi u nju provalio, mogla doekati ukrtena vatra.
Izvan ovih i Svetih vrata t'l$P~ 1t6A1j), koja su bila 7'1. m dalje k jugoza-
padu, razgranale su se u izvanjem Keramiku ,razline ceste, kolnik (dP.'1-
et't6~) u Pirej, Sveta cesta u Eleusinu, put u Akademiju i u selo KOA(J)VO;
'l"tO~. Na svima su se nalazili grobni spomenici, osobito na onoj, koja je
tekla od Svetih vrata (sl. !.f..). Ostalim vratima imena nisu svagdje si-
gurna. Na sjeveru je kroz Aharnjanska vrata vodio put u najvei dem
atiki, koji se zvao ' AxcxpvcxE, na istoku kroz Dioharov.a vrata u gimnaziju
A6YJ?tov, gdje je uio Aristotel, na jugu kroz Itonska vrata (koja su se zvala
po svetinji Honske Atene) u Faleron.
310. Kimon je stao nanovo ureivati i Akropolu (sl. 88. i 89.). Da bi
dobio mjesta za hramove, .rairio je povrinu nasipavanjem, koje su, osobito
na jugu, podupirali veliki zidovi, t. zvo Kimonovi zidovi. Na tu povrinu,
koja je sada izgubila znaaj tvrave pa sluila samo sakralnim svrhama,
vodile su osim glavnoga ulaza na zapadu samo troje uske stube na sje-
veru. j to kod Klepsidre ( 306.) na sjeverozapadu, pa kod peine Aglaurine
i isLono od Erehtejona. Staromu hramu Ateninu (Hekatompedu), koji su
Perzijanci poruil~ sagradio se iznova samo opistodom, da bude i nadalje
riznica ( 43.). Na jugu od njega zasnovan je i poeo se graditi jo prije
perzijskih ratova nov hram Atenin, ali su Perzijanci poruili ono, to je
bilo ve sagradeno, pa je istom za Pemla gradnja, kojom je upravljao
Iktm, na~tavtjena i dovrt>na l"7.-43j,~). Taj hram, koji se zvao Parle-
n o n (b DIX(J&vclw: djevojaki stan, v. slike 4.f.. i 46.), bio je dorski peripter
od 8 i 17 stupova, a unutranja m'; je svetinja bila amfiprostil sa 6 stu-
pova na svakom kraju l 14,7.). Stojei na podlozi sa tri stube !iljao je
prirodnim sjajem svoje grade, pentelskoga mramora, i arenilom boja,
kojima je mramor bio obojen. Relijefi metopli prikazivali su bojeve izmedu
 I. GRAD ATENA 191

bogova i Giganata, izmeu Kentaura i t.apita, izmeu Atenjana i Amazo~

naka, izmeu Grka i Trojanaca. Istoni je zabat krasilo roenje Atenino,
zapadni natjecanje Atenino i Posidonovo oko Atike. Oko unutranje svetinje
tekla je glasovita vjenanica (friz), koja je prikazivala panatenejski ophod
( 117.), a nad ulazom s istone strane !'jedili su bogovi, kojima se ophod
pribliavao. Prednji je trij~m bio zatvoren reetkama meu stupovima i pun
19! DODATAK
zavjetnih darova. KrQz mjedena dvokrilna vrata ulazilo se u svetinju, koja
je bila 100 atiki h stopa duga, a drveni joj je strop od etverouglastih ka-
seta (~rU.l)p.p.Ii'C~I%, ispo str. 145.) dralo po devet dorskih stupova sa svake
strane, a tri pr~d straznjom stijenom, tako da se svetinja dijelila na tri
lade i stranji popreni trijem. U dnu srednje Jade stajao je glasoviti kip
Atenin od zlata i slonove kosti, 12 metara visok, koji je, kao i ostali figu..
ralni. nakit hrama, bio qjelo Fidijino. Iza svega toga nalazio se posve
odijeljen stranji dio svetinje, pravi Partenon, sa stropom od kamenih. ka-
seta, koji su drala etiri stupa. U nj se ulazilo iz stranjega trijema, koji
je kao i prednji bio reetkama zatvoren i pun zavjetnih darova.
Sll. Deset godina iza Partenona poeo je graditelj Mnesiklo graditi
Propileje ('tO: Op01tOAl%ll%: predvrae) {437.-43~~). Ta je sjajna graevina
zamijenila starija nala okrenuta na jugozapad. Uzlaz je i tu, iao kod
svih utvrda grkih, na desnoj strani napadaevoj, koja je bila bez tita,
.zastiivala kula. Od podnoja kule uzlazilo' se k prednjemu (izvanjemu,
zapadnom) trijemu PJopi1eja, koji je dralo est dorskih stupova, te je bio
nalik na proelje dorskoga hrama. Sa svake strane puta, koji je iao kro.sred
trijema, stajala su po tri jonska stupa, koji su u sreqini drali strop trijemu
nainjen od mramornih kast'ta. Iza toga trijema bila, su petera vrata u
jednoj stijeni, i to srednja najvea, a pokrajna sa svake strane sve manja.
Prednjemu je trijemu orlgovarao stratnji (unutranji, istoni) trtjem, koji je
dralo takoder est dorskih stupova, ali je bio manje dubok od prednjega,
pa stoga nije trebalo stupova pokraj puta krosred njega. Takoer je prag
Vl ata pa pod slranjPga trijpma bio neto vii od' poda prednjega trijema.
Zamiljeni su bili i pokrajni trijemovi, i to dva sprijeda (izvana) i dva ostrag
(iznutra), ali se dovrIO samo lijevi izvanji (sjeverni) kao etverouglasta
prostorija, pred kojom su stajala tri dorska stupa; zove se pinakoteka, jer
su u njemu bile smjt-tene slike. Desni izvanji (iutni) trijem nije se do-
vrSio, jer bi bio zahvatio u svetinju Atene Nike, kojoj je hram stajao na
reenoj kuli. Ni stranji se pokrajni trijemovi nisu sagradili, jer bi juni
bio zahvatio u svetinju Artemide Brauronske. - Malo kasnije sagraen je
pomenuti hram Atene Nike. koja se takoder zvala N(~1j ~,"spo<;. Hram,
koji je g. 1836. od sauvane grae iznova sastavljen, jonski je amftprostiI
sa etiri slupa (sl. 49.) i s relijefoom vjenanicom (frizom). Negda je oko
nj+>ga tekla kamena balustrada (ograda) ureena draesnim relijeftma, keji
su prikazivali botice pobjede, kako postavljaju tropeje.
Prema ulazu stajao je na Akropoli golemi mjedeni kip Atene Pro-
m a h e, koji je Fidija nainio od plijena maratonskoga. - Sjeveroistono
od ~taroga hrama Atenina stajao je stari hram Erehtejev, Erehtejon
CEpsX3s~oY), koji je za vrijeme peloponeskoga rata takoder nanovo sa-
graen (gotov je bio u godinama 409.-407.). Imao je dvije odijeljene pro-
 I. GRAD ATENA 193

storije. Istona, koja je bila prosti! sa est jonskih stupova, bila je posveena
Ateni, koje je prastari sveti drveni kip u njoj stajao. Zapadna, u kojoj su
se slavili Posidon i Erehtej, stajala je nie, a uz nju su bila dva trijema;
onaj sa sjevera. dralo je est jonskih stupova, a onaj s juga, koji je
stajao u visini istone prostorije hrama, dakle vie od onoga sa sjever~,
dralo je est djevojakih kipova (Karijatide, a.t 'X.opa.t, sl. 20,). - Jedno-
stavna, graevina bit e bila :El a l k o t e k a, oruana, koja je jamano takoer
za Perikla sagraena izmeu Partenona i svetinje Artemide Brauronske. -
Ostale su graevine na Akropoli iz potonjega vremena, kao podnoje spo-
menika podignutoga nie pinakoteke, g. 27. pr. Kr., M. Agripi i donja vrata
(iz 2. vijeka posl. Kr.), na koja se danas ulazi i koja se zovu po francuskom
naunjaku BeuIeu, jer ih je c;m naao - ili iz naega vremena, kao muzeji
na jugoistoku.
312. U 4. vijeku gradilo se poglavito na junom obronk!1 Akropole.
Iz sjevernoga dijela grada vodila je ovamo oko istone strane Akropole
uliea ot Tp(7to3sli:, koja je dobila ime od tronoga, koji su se davali kao na-
grada za opremanje ditirampskih korova, a nagraeni su ih korezi na bo-
I

gato ureenim podlogama u slavu boga Dionisa ondje izlagali (sauvan je

jo spomenik Lisikratov). Tom se ulicom dolazilo u s v e ti nj u Di o n i s a
Eleutereja s velikim kazalitem (sl. 54.), koje je sagradio Likurg ( 165.).
Sa zapada se uza nj prislanjala svetinja A s k l e p ij e v a, koja je takoer u to
vrijeme sagraena. Ali najzapadnija od graevina sauvanih ondje u ruevi-
nama potjee istom iz carskoga vremena. To je O d e i o n, koji je sagradio
retor Herod Atianin II 2. vijeku posl. Kr. na uspomenu svoje ene Regile.

Dr. A. Musi<!: Grke i rimske starine 18

 II. GRAD RIMI
(R i c h t e r, Topographie der Stadt Rom, 2. izd. Miinchen 1901 [M ii Ile r, Handbuch
der klass. Altertumswissenschaft III 3, 2 u. al. - H ii l s e n, Das Forum Romanum, Rom 1906.
- B l o c h, ROmisch~ Altertumskunde, str. 143. id. - Ric h t e r, Das alte Rom, Leipzig-
Berlin 1913 [Aus Natur und Geisteswelt Bd. 386]. - K a e m ID e 1- S c h m i d t, Rom und
die Campagna, 4. izd. 19!5. - N i e m e y e r, Geschichte der Stadt Rom von der ll.llesten
Zeit bis in die Gegenwart. 1, 2, 1933. - B a ed e k er, Rom, 1933. - M a r u c ch i, Le
Forum romam et le Palatin, Paris 1934. - Marc o n i, Il foro Romano, Roma 1936. -
P l a t n e r- A s h b y, A topographieal dictionary of ancient Rome, London 1929.)

313. Rim je stajao na lijevoj obali, rijeke Tibera, po prilici 25 km

od ua njegova. Sedam je breuljaka gradskih bilo: mons Oapitolinus, Pa-
latinus, .Aventinus, Oaelius, Esquilinus, co'ti!.'t J1iminalis, collis Quirinalis. Ka-
pitolin;;ki brijeg bio je sedlom u sredini ~zdijeljen, te je imao dvije visine.
Na sjeverI)Oj, koja se zvala arx, bila jf tvrava i hram Junone Monete
( 269.). Tamo je bio i auguraculum, ~voreno mjesto za motrenje zna-
kova bojih. Na sedlu izmeu jedne i druge visine bio je aSylum,Jtoji je
po prii osnovao Romul. Na junoj visini, koja se upravo zove Oapilolium,
stajao je veliki hram Jupiterov ( 286.), koji je posveen II prvoj go~ini
republike. U graanskom ratu Sulinu (83. pr. Kr.) i II boju Vitelijhu
sVespazijanom (69. posl. Kr.) izgmio je, ali ga je' napo\.-on Domicijan
sjajno obnovio, te se kao najodlinija svetinja rimskoga svijeta sauvao do
upeti vijek.
314:. Forum Romanum (sl. 90. i 91.), koji je imao oblik nepravilna dugu-
ljasta etverokuta, protzao se udoHni jugoistono od Kapito1ija do Velije,
ogranka Palatinskoga brijega. Na sjevernoj strani doticao se Foruma malen
prostor comitium, na kojem je stajala curia H~stiUa" vijenicasenat~ka., i
stara govornica nazvana rostra, jer je bila ukraena eljeznim kljun~vima
od ratnih brodova zaplijenjenih u ratu s gradom Ancijem (3aS. pr. Kr.). Na
komiciju drale su se II staro vrijeme narodne skuptine i sudbeI;le ra-
sprave, a Forum je bio tada trite, koje ~u. okruivali trnitrijemovi (ta-
bernae). Kad su pak poradi sve veega porasta grada narodne skup~tine
prenesene na Forum, ostali su ondje samo duani zlatara i mjenjaa, a
poslije (iza drugoga punskog rata) nastojalo se promet olakati jo tim, to
su se gradile bazilike. To su bili etverouglasti stupovima okrueni trijemovi,
l Isp. Plan Rima u carsko doba uza str. 195.
*
196 DODATAK

koji su sluili trrovini i sudstvu. Za sudbene su se rasprave rradile i polu-

krune apSldes s tribunalom (odrom). Cezar i Aurust podali su onda veli-
ajnim rradevinama nov oblik Forumu. Carevi su neprestano rradili na tom
ponosnom mjestu, te je Forum tijekom vijekova stekao onaj sjajni ukras,
koji se jos. danas u razvalinama otkrivenim u nae vrijeme raspoznaje.
315. Z a p a d n oj je kraoj strani Foruma inio kraj tabularium (dravni
arhiv) sarraden g. 78. pr. Kr. Golemo podzide s redom arkada na njemu
sauvano je u dananjoj senatskoj palai (rradskoj vijeenici). Stranjom se
stijenom na tabularij prislanjao templum Ooncord;ae, koji je Furije Kamilo
osnovao, a Tiberije iznova s8rradio. U tom je hramu, u kojem su se esto

SL 90. FonM Bomatlum

(Slavoluk Septimija Severa 8 ostatcima hrama Vespazijanova iSaturnova)

drale senatske sjedniee, Ciceron rovorio svoj etvrti rovor protiv Kamine.
Od hrama Vespazijanova, koji je bio do Konkordijina, stoje jo tri korintska
stupa s postupljem, izvrsna radnja (sl. 90.). Uz taj se hram prislanjao porlicus
Deorum consentium (t. j. udruenih 12 iJlavnih boanstava) iz 4. vijeka posl.
Kr., koji je danas od iskopanih fraiJmenata opet sastavljen. Prema njemu,
rastavljen cestom na Kapitolij (cliws OapUolinus), stajao je stari hram Sa-
turnov, u kojem se uvalo dravno blaro (aerarium, !atD.). Od njeiJa je sa-
uvano osam stupova prednjeiJa trijema na visokom podzidu (sl. 90.). Zamivala
je ovu stranu Foruma iJovorniea (rosera) saiJra:ena od AugUsta. Bila je 3 m
visoka, M m dura i 10 m duboka, a ukraena je bila brojniIq poasnim
 n. GRAD RIM: 197

spomenicima (kipovima), i na prednjoj strani, kao i stara govornica, dvjema

redovima kljunova od brodova. U blizini stoje danas dvije mramorne ograde
(anaglypha Traiani) , koje su negda jamano krasile uzlaz na govornicu. Iz-
vrsni relijefi prikazuju dogaaje na Forumu. Sjeveroistono od rostre na komi-
ciju otkriven je g. 1899. etverokut od crna kamena plonika, moda mjesto,
gdje je po predaji starine crn kamen (lapis niger) oznaivao grob Romulov.
Pod njim se nije naao grob, nego podzie prastara rtvenika s najstarijim
latinskim natpiiom, to nam je sauvan. Do rostre je stajao miliarium
aureum, miljokaz postavljen od Augusta, od kojega su se brojile daljine
na dravnim cestama. Prema njemu je Konstantin s druge strane rostre
postavio umbilicu8 Romae, koji je oznaivao sredite grada. Slavoluk s trojim
vrat~ma do rostre, koji je sagradio Septimije Sever na uspomenu svojih
ratova s Paranima g. 203. posl. Kr., sauvan je osim esteroprenih kola, na
kojima je car stajao (sl. 90.). I ostatci jednoga od najstarijih spomenika rimskih,
tamnice caretr Mamertinus, sauvani su u sjeverozapadnom uglu Foruma pod
crkvom. Tamnica, isprva bunar (stoga se zvala Tullianum, od rijei tuUii:
svodovi bunarski), imala je ,vie podzemnih prostorija. Ispod nje je bila
prostorija s rupom u stropu, gdje su se zloinci ubijali (tu je poginuo
Jugurta i drugovi Katilinini). Blizu tamnice vodile su scalae Gemoniae na
Forum, koji je bio nii. Na njih su se bacala tjelesa onih, koji su pretrpjeli
smrtnu kaznu.
3i6. J u n u duu stranu zapremale su dvije graevine: basilica Julia,
koju je Cezar osnovao, a August rairio, i rastavljen od nje cestom (vicus
TU8CUS) hram Kastora i Poluksa. Hram je sagraen iz zahvalnosti, to su
Dioskuri pomogli izvojevati pobjedu nad Latinima na RegHskom jezeru
(g. 484.), a Tiberije ga je nanovo sagradio od mramora. Od njega stoje jo
tri krasna, bogato ureenim postupljem spojena stupa i temelji. Stup blizu
bazilike Julijeve podignut g. 608. posl. Kr. u slavu istonorimskomu tira-
ninu Foki posljednji je spomenik iz starine.
317. Na istonoj kraoj strani zavrivao je Forum hram Cezarov,
koji je August sagradio na mjestu, gdje je .Cezarovo tijelo spaljeno. Pred
njim je bila govornica (rostra), koju je bio Cezar onamo prenio. Iza hrama
je stajala regia, ured velikoga sveenika (ponti/ea; malcimus, 289.). Juno
od nje protezala se svetinja Vestina, okrugli hram boiin i samostan Vesta-
linka (atrium Vestae) , koji se sastojao od velikoga stupovima okruena dvo
rita, elija i gospodarskih prostorija ( 291.). Izmeu njega iKastorova
hrama otkrivena je u novije vrijeme svetinja bo~iee vrela Juturne ( 281.)
i u njoj laCU8 luturnae, etverouglast mramorom oblofen bunar s otoiem.
Na sjevernoj duoj strani inila su Forumu kraj curia Julia i basilit:a
AemiUa. Cezar je nakon poara stare kurije ondje poeo graditi novu, a
August je gradnju dovrio. Na razvalinama njezinim stoje dvije crkve, a
198 DODATAK

-------l~-- ~ ~ ...

ostat.ci ~U bazilike odmqdernih kua, koje BU je doslij~ .po1Qivale, u novije

vrijeme osloboenL ;Na baziliku Emilije~ pri$lanjaoljle hram. Antonija i
Fa,ustine, .od koj. je JOI sauvan prednji trijelp .s deset st"qpova ('Od nji~
de .Iestu pro~elju) i dio cela. ]nae je u njemu saaradena crkva.
 II. GRAD RIM: 199

318. Glavna cesta, koja je vodila na Forum, bila je sacra ma. Blizu
atrija Vestina bio je preko nje razapet slavoluk Fabija. (forni~ Fa6ianus),
koji je g. l!O. pr. Kr. podigao Kv. Fabije, pobjednik AlobroanA. Juno od
Cezarova hrama stajao je arcus Augusti, a izmeu bazilike Julijeve i govor-
nice arcus Tiberii, gdje su se slavile Germanikove pobjede nad Germanima
i povratak rimskih zastava izgubljenih pod Varom. Uzdu ceste dizali su
se prema bazilici na osam podnoja visoki stupovi od granita s kipovima
iz potonjesacarskog vremena. Sacra via dalje se polako uspinjala krosred
Velije, koja je nastavljala Forum, pokraj okrugloga hrama, koji je car Ma-
ksencije svomu sinu Romulu sagradio, i velike bazilike Konstantinove, koje
ostatci pripadaju meu najznatnije ruevine rimske. Tu se dizao preko nje
slavoluk Titov, ureen krasnim relijefima, koji su prikazivali cara na triumfa-
torskim kolima i vojnike s plijenom iz rata s Judejcima. Blizu je stajao
jedan od najveih i najsjajnijih hramova rimskih, hram Venere i Rome,
koji je car Harijan g. 135. posl. Kr. sagradio.
319. Onda je sacra via dostizala golemu graevinu, koja se upravo
zvala Amphitkeatru.m Flavium, a u srednjem se vijeku prozvala Oolo8s~m (sl.
87.). Sagradili su je Vespazijan i Tit (g. 80.). Amfiteatar je imao oblik elipse,
kojoj su promjeri iznosili 187'7 i 155'6 m, bio je 48'5 m visok, a mogao
je primiti 50.000 gledalaca. Arenu dugu 85'7 m, a iroku 53'6 m, okruivao
je visok zid. U otkrivenom dijelu njezinu nalaze se pod podom komore i
krletke za divlje ivotinje i mnogo zidova i lukova, koji su arenu podupirali
ili pripadali spravama, kojima se iznosilo ono, to je za prikazivanje po-
trebno bilo. Najdonji red sjedita (podium) bio je odreen za poasna mjesta
carskoj porodici, najviim inovnicima i Vestalinkama. Onda su se dizala dva
kata (maenianum) mramornih i jedan drvenih sjedita. Odozgo je bio trijem
i na njegovu krovu staj~a mjesta za prostije gledaoce. Izvanji je zid prema
unutranjem ureenju imao' etiri kata, od kojib je prvi bio ureen dorskim,
drugi jonskim, trei korintskim polustupovima. etvrti je kat imao prozore
i pilastre korintskoga sloga; takoer su bile tu uvrtene motke,. na kojima
se mogao preko gledalita razapeti (platneni) krov. Donja tri kata inili su
lukovi; najdonje su arkade sluile kao vrata, te su bile oznaene brojevima
(1 do 76). Kroz njih se hodnicima ispod sjedita dolazilo k stubama, koje
su vodile k sjeditima. etiri su glavna ulaza bila na krajevima jednoj i
drugoj osi elipse. Danas je sauvana po prilici treina graevine.
Blizu Koloseja stoji jezgra od opeke krasnoga vodoskoka (meta sudana),
koji je Domicijan sagradio, a sjeve~o oda.tle ostatci velikoga podnoja, na
kojem je negda stajao pozlaen kolosalni kip Nerona kao sunanoga boga.
Na cesti, koja tu ulazi u cestu sacra via, die se trovratni slavoluk Kon-
stantinov, sagraen na uspomenu njegove pobjede nad Maksencijem. Kipovi
200 DODATAK

i relijefi, to ga krase,. uzeti ,SU ponajvie od starijih graevina, jer lo

vrijeme nije vie moglo stvarati dostojna umjetnika djela.
320. Na P a la ti n s k o m brijegu bilo je prvo naselje u Rimu (Roma
quadrata), te jEt njegovim zidovima naen mnogi trag. Starinske su svetinje
tu podsjeale na osnivanje grada, tako LupercaZ, peina Faunova, gdje je
po prii vuica dojila Romula i Rema ( !78.), pa casa RomuZi pokrita
trskom. Za vrijeme republike stanovali su na Palatinu bogati graani;
jedna kua, po svoj prilici Livije, matere Tiberijeve, jo je sauvana; za
careva napunio se brijeg sjajnih graevina carskih. August je prvi sagradio
palau i glasoviti hram Apolonov na uspomenu bitke kod Akcija; u njemu
je bilo remek-djela umjetnosti, a uza nj knjinica latinska i grka. ITlberije
je tu stolovao. Onda su FJavijevci, osobito Domicijan, Augustovu palau
s najveim sjajem izgradili. Od potonjih je careva Septimije Sever grae
vine rairio prema jugoistonom uglu brijega i sagradio velik trijem od
vie katova (Septilonium), koji je arhitektonski zavrivao cestu via Appia.
321. U dolini izmeu Palatina i Aventina bio je prastari arcus ma-
ximus (sl. 86.). Graevina, koja je po prii sagraena za kraljeva; a Cezar ju
je poveao i nainio sjedita od kamena, dok su je carevi sve sjajnije ukrai-
vali, iezla je do neznatnih tragova. Kako su bila udeena trkalita, po-
kazuje cirkus, koji je otkriven u razvalinama mjesta Bovillae blizu Rima. Oko
trkalita, koje je kod rimskoga cirka bilo dugo oko 600 m, a iroko oko
100 m, dizala su se sjedita u terasama. Na jednom kraju, gdje je bio
ulaz i dvije krajnje kule (oppida) , stajale su ograde (careeres) za kola. Na
suprotnom polukrunom kraju bila je porta triumphalis. Posred trkalita
tekao je nizak, kipovima, stupovima i dvama obeliskima ukraen zid (spina),
kojemu su na krajevima stajala po tri unjasta stupa (metae) na posebnom
podnoju.
Pred cirkom je bio forum boarium (marvinski trg). Od graevina, koje
su negda krasile trg, sauvane su mnoge, a meu njima Janus. Quadrifrons,
etverovratni spomenik na etveropuu iz potonjega carskog vremena ( 271.).
322. Uz Forum Romanum bili su na sjeveru forumi prvih careva,
koji pripadaju meu najljepe spomenike carskoga vremena (sl. 91.). Naforumu,
koji je Cezar sagradio, stajao je hram boice Venus Genetrix, pramatere julij-
skoga roda, koji je Cezar u bitki kod Farsala zavjetovao. Hram posveen
bogu Mars UZtor sagradio je od zahvale za pobjedu kod Filipa August na
svom forumu, koji je bio do Cezarova, a okruivali su ga visoki zidovi; od
toga su hrama sauvani jo ostatci velike ljepote. Istono od toga foruma
sagradio je Vespazijan forum i ukrasio ga hramom pos'Veenim boici Pax,
gdje je bilo blago iz brama jeruzalemskoga. Meu tima je forumima bio forum
Nervae s hramom Minervinim, koji je poeo graditi Domicijan ; budui da
se njim prolazilo na Forum Romanum, zvao se forum transitQrium. Sve te
 II. GRAD RIM 201

graevine prestizao je sjajem i veliinom forum Traiani, koji se sa zapada

prislanjao uz forum Augusti. Ispod slavoluka dolazilo se na otvoren, trijemo-
vima okruen prostor, do kojega je stajala velika basilica Ulpia. Iza nje se
dizao triumfalni stup Trajanov, na kojem su zavojito luvis tekli reHjeti
s prizorima iz daanskih ratova. Na dobro sauvanom stupu stoji danas
kip apostola Petra. Sa svake su strane bile dvorane s grkom i latinskom
knjinicom. Zavrivao je taj forum hram Trajanov, koji je sagradio Hadrijan.
323. Nizina Uberska sjeverno od Kapitolija, campus Martius, bila je
izvan mee (pomerium) gradske. :Martovo polje sluilo je za narodne skup-
tine i za tjelesne i ratne vjebe. S vremenom, osobito od Augusta, sagra-
eno je na njemu vie sjajnih graevina. Ve g. 221. pr. Kr. sagraen je
circUs Flaminius, a blizu njega je stajao templum Bellonae, u kojem se sa-
stajao senat, kad je s vojskovoom {>objednikom, koji kao vojskovoa nije
smio unii II grad, raspravljao o triumfu ( 237.). Sjeverozapadno od cirka
sagradio je Pompej (55. pr. Kr.) prvo kazalite od kamena. Na stranju
stranu pozornice prislanjali su se trijemovi, koji su se s nasadima izmje-
njivali i bili ukraeni mnotvom kipova. Tu je bila i dvorana za sjednice
senatske (curia Pompeii), gdje je Cezar umoren. Blizu su bila druga dva
kazalita rimska, od kojih je jedno sagradio Balbo, prijatelj Augustov, a
drugo, od kojega su sauvani znatni ostatci, sam August i prozvao ia po
svom neaku Marcelu.
324:. R i m s k o k a z a l i t e imalo je povienu pozornicu, dok su u
grkom glumci stajali u orhestri ( 161>.). Gledalite (cavea) bilo je polu-
kmno. Sjedita, koja su se koncentriki dizala, dijeli1i su prilazi na klinaste
odjele (cunei) , aophodi (praecinctiones) na katove. Iza posljednjega sjedita
tekao je oko gledalita trijem, kojemu je krov odgovarao visini pozorine
zgrade. Orhestra je bila odreena za poasna sjedita senatorima i na prvim
su sjeditima sjedili vitezovi. Pozornica (scaena, ,u7pitum) bila je velika
i iroka, jer su Rimljani voljeli sjajna prikazivanja. Zavrivala se stijenom,
koja je bila razdijeljena na vie katova i bogato ureena arhitektonskim i
plastikim uresom. Preko gledalita moglo se za zatitu od sunca razapeti
jedro. Rimska je pozornica imala i zastor, koji bi se u poetku prikazivanja
spustio u dubinu, a na kraju digao.
Nedaleko od kazali~ta :Marcelova stajao je sjajan portieus Octaviae,
koji je obuhvaao hramove Jupiterov i Junonin; August je graevinu sa-
graenu od :Metela (149. pr. Kr.) rairio i dao joj ime svoje sestre Okta-
vije. Duguljastu graevinu sjeverno od cirka Flaminijeva, trijem od mra-
mora, sagradio je Cezar (sae,ta Iulia) i odredio za narodne skuptine. Gla-
sove su diribitores brojili u oblinjoj lako isto sjajnoj graevini, koja se
po tome zvala tliribitorium.

Dr. A. Musil!: Grke i rimske starine 14

202 DODATAK

325. U susjednom dijelu Martova polja sagradio je zet Augustov, M.

Vipsanije Agripa, sjajne javne graevine. Basilica Neptuni, koju je okruivao
porticus Argonauiarum, podsjeala je na pomorske njegove pobjede. Sa-
gradio je i prve toplice (thermae) u Rimu, kojima su sjaj jo prestizale one,
to su ih sagradili Trajan i Konstantin, a osobito Karakaline i Dioklecija-
nove, koje su u golemim razvalinama sauvane.
T erm e su sadravale prostorije za znojenje, pa tople i hladne ku-
pelji. Iz sobe za svlaenje (apodyterium) dolazilo se u tepidarium, gdje bi
se u toplom zraku tijelo namazalo istrugaem (strigilis) ostrugalo. Onda
bi se dolo u toplu kupelj (caldarium) ili u znojnu kupelj (Laconicum), a
zatim u hladnukupe!j (frigidarium) ili uplivaonicu (piscina). Napokon bi
se tijelo dobro otrlo pa opet namazalo. Loile su se prostorije vruim
zrakom, koji se navodio u upljine, to su bile pod podom i u stijenama.
S termama su esto bile u ~vezi kojekakve naprave nalik na grke gim-
nazije za tjelesne vjebe, igre i zabavu.
Graevine Agripine na Martovu polju zavrivao je na sjevernom kraju
terama Pantheon ('to IIliv-&slov: hram posveen svima bogovima), koji je u
novogradnji Hadrijanovoj sauvan, te pripada meu najvee ukrase dana-
njemu Rimu. Golema okrugla graevina ima osam udubina; jedna ini ulaz,
druge" naizmjence etverokutne i po]ukrune, bile su negda ukraene kipo-
vima bogova. Kupola je preko 43 m iroka, a itava je graevina isto to-
liko i visoka. Kroz otvor na vrhu, koji je 9 m irok, ulazi u hram svjetlost.
Svod je ukraen s pet redova kaseta (v. str. 145), koje su negda bile
ukraene pozlaenim tuem. Predvorje 33 m iroko i 13 m duboko dri
16 korintskih stupova od granita, 8 stupova stoji u proelju, a ostali ine
tri lae, od kojih se pokrajne zavruju s po]ukrunim udubinama, gdje su
negda stajali kipovi Augustov i Agripin. Na stupovima je postuplje, na
kojem stoji golem zabat, a iza njega jo i drugi. Danas je u hramu crkva
S. Maria Rotonda.
326. Od graevina carskoga, vremena, koje su sjeverni dio Martova
polja krasile, stoji jo triumfalni stup car a Ma r k a A u r e l i j a. Relijefi
prikazuju prizore iz ratova s Markomanima i drugim germanskim narodima.
Carev je kip na stupu zamijenio kip apostola Pavla od tua. Na cesti via
lata, koja je prema sjeveru vodila k Flaminijevim vratima (dananji corso),
sagradio je Augustg. 13. pr. Kr. od zahvalnosti, to je nastao mir u svima
provincijama, rtvenik Ara Pacis Augustae, koji je stajao usred prostora
okruena krasnim mramornim stijenama pred kipom boice mira. Ostatci
spomenika ukraeni lijepim relijefima tako su potpuno sauvani i sabrani,
da se rtvenik moe iznova sagraditi. Dalje k sjeveru stajao je vrtovima
okruen Mausoleum Augusti, grobnica careva i mnogih lanova njegove
porodice. Na velikom podziu, u kojem su bile grobne komore, dizao
 Il. GRAD RIM !03

se u terasama empresima zasaen hum. Na vrhu je stajao kolosalni kip

Augustov.
327. Na desnoj strani Tibera protezali su se uz podnoje brijega
mona Ianiculus vrtovi Cezarovi, koji su po njegovoj oporuci postali svojina
naroda. Sjeverno odatle na podnoju brijega mons Vaticanus bili su vrtovi
Agripinini. Ondje je zapoeo sin Agripinin Kaligula graditi circus Oai et
Neronis, koji je Neron dovrio; tu su se najprije staJi progoniti krani (65.
posl. Kr.). Blizu rijeke je stajala grobnica Hadrijanova i nasljednika nje-
govih, ~ausoleum Hadriani. Golemi je spomenik bio tako isto udeen kao
Augustov. Iz podsjedanja Gota i divljih bojeva srednjega vijeka, u kojima
je sluio kao tvrava, sauvano je samo etverouglasto podzide i okrugli
zid na njemu; danas se. zove Oastello Sant' Angelo (Aneoska tvrava).
K .mauzoleju je vodio najznatniji most rimski, pons Aelius, koji je takoer
Hadrijan sagradio, a donekle je sauvan. lod dvaju mostova (Pona Oestius
i Pons Fabricius), knji su spajali otok tiberski s ob:ilom, jo se upotrebljava
onaj, to ga je sagradio L. Fabricije (62. pr. Kr.). Na otoku tiberskom, koji
je u obliku broda obzidan, bio je hram Eskulapov.
328. Meu najvee graevine rimske pripadali su vodovodi (aquae
ductus). Oni su ili pod zemljom ili po velikim lukovima, koji su preko brda
i dolina prelazili, u cijevima ili u zidanim kanalima dovodili vodu esto iz
velikih daljina. etiri od tih vodovoda dostaju jo i danas, da Rim opskrbljuju
obilnom vodom. Najstariji je vodovod sagradio Apije Klaudije Cek (Oaecus);
najbolju su vodu. davale aqua Maroia, sagraena g. 144. pr. Kr., i aqua
Olaudia, koju je car Klaudije dovrio, a duga je bila gotovo 70 km. Ta-
koer su najveega divljenja dostojni podzemni kanali za odvodnjivanje
grada, koji se pogrjeno pripisuju kraljevima. Kanali su presijecati movarne
nizine i sakupljenu vodu glavnim kanalom odvodili u Tiber. Taj je glavni
kanal (cloaca maxima), koji presijeca Forum, u duljini od 320 ID sauvan.
Svod, isprva 3 m visok, u koji su u razmacima od 3'5 m umetnuti lukovi,
pokriva kanal, koji je po prilici 6 m irok.
329. Prvo u t v re n j e grada pripisuje tradicija kralju Serviju, ali pri-
pada, kao i cloaca maxima, u kasnije, republikansko vrijeme. Zid, koji je u
malim ostatcima sauvan, opasivao je stari grad sa svih strana, samo na
ravnoj istonoj strani zamjenjivao ga je nasip i jarak (agger Sermi). Grad
se dijelio na etiri regije (predjele): regio Suburana, Palatina, EsquiUna,
OoUina. Poslije drugoga punskog rata preao je Rim stare utvrde, a od
Augusta dijelio se na 14 regija. Nov je zid sagraen opet istom za Aureli-
jana i Proba. Zid gotovo 19 km dug, s izvanje strane po prilici 17 m visok,
obuhvaao je osim sedam breuljaka jo mons Pincius na sjeveru grada,
koji se zvao i collis 1wrtorum poradi krasnih vrtova Pompejevih, Lukulovih
i Salustijevih, pa preko Tibera visinu laniculum. Zid je imao 381 kulu i
204 DODA'fAK

378 dijelova zida, koji su ih spajali, te je na lijevoj obali Tibera gotovo

posve sauvan. Na unutra~njoj strani zida bili su presvoeni lukovi, koji su
sa strane bili probijeni, te su inili kao galeriju, kuda su se branitelji
mogli kretati na: ona mjesta, ~oja su bila u opasnosti.
330. OtI, v r a t a AurelijaIiOva zida bila je najznatnija porta Praenestina,
koja se sada zove Porta maggiore (na, istoku). Na dvoja vrata ulazile su
dvije ceste, koje su se tu sastajale, via Praenestina i via Labicana. Nad
lukovima diu se tri natpisinia ispisane atike, od kojih dvjema gornjima
prolaze dva vodovoda (aqua Olaudia i AnJo nova). Q mjestima i imenima
ostalih vrata upuuje plan Rnna. Od njih su na sve strane vodile izvrsne
rhnske vojnike ceste, kojima', tvrdina i ljepota jos ni danas I\ije prestignuta.
Najstarija je i najglasovitija via Appia, koja je vodila najugoislok uKapuu;
sagradio ju je g. 4t2. pr. Kr.cenzor Apije Klaudije, a poslije je produena
do Brundizija. Osim nje su najznatnije via Flaminia; koja je vodila na
sjever u Atimin, a otuda ju je via Aemilia nastavljala do Akvileje, i via
Aurelia, kojom je iSao promet u Genuu. Na tim su cestama za dravnu
potu (cursu8 publicus), koju je August stvorio, u potrebnim razmacima
bile sagraene preprege (mutationes) i konaci (mansiones). Ta je pota slu-
ila samo za otpremanje vladinih vijesti i inovnika, koji su putovali.

wl

Popravci i dodatci
k Planu stare Atene, uza str. 187.: "U HipijK popravi .uKolonHipij";
"Kerameik" popravi Keramik K; "Ashlepijeva svetinja" popravi .Asklepijeva
svetinja". Hram sjeverozapad,no od Ar~opaga i Kra7jevs1wga trijema oznai
kao Tesejon, prostor sjeveroistono od Areopaga izmeu (1, 2, 3-6, 10, 12)
kao Agora, a ulicu, koja vodi od Dipila u grad, kao Drom.
DODATAK PRETISKU
 MUSIEV NACRT GRKIH I RIMSKIH STARINA:
PRIRUNIK KOJI JE NADMO STOLJEE

Izvan uskoga kruga dobro obavijetenih klasinih filologa i

kroatista, ime Augusta Musia danas ne govori mnogo. I knjiga koja je
ovdje pretisnuta poznata je samo rijetkim specijalistima koji su imali
sreu da se s njom upoznaju u dobro ureenim i uvanim zbirkama ili
da na nju slijepom sluajnou nabau u nekom antikvarijatu.
Njezino ieznue iz golema broja javnih knjinica posljedica je
bizarnoga spleta okolnosti, koji - na nesreu - u hrvatskim prilikama
proteklih pola stoljea i nije bio tako neobian.
Objavljen prvi put 1910., Nacrt je drugi i posljednji put ugledao
svjetlo dana 1942., u jeku Drugoga svjetskog rata, etiri godine poslije
autorove smrti. Iako ni autor ni tema ni po emu nisu trebali izazivati
zazor ratnih pobjednika, vrijeme i mjesto izdanja bili su dostatni da
pobude sumnju: benigna knjiga o svakodnevici Grka i Rimljana, stan-
dardni prirunik za generacije aka klasinih gimnazija, studenata
arheologije, povijesti i klasine filologije, nikada vie nije bila tiskana.
August Musi najugledniji je hrvatski grecist prve polovice dvade-
setog stoljea, predstojnik grke katedre na zagrebakom Filozofskom
fakultetu puna tri desetljea (1894-1924).
Podrijetlom Slovenac (Krka, 3.VIII. 1856) doao je 1874. u
Zagreb, gdje je dvije godine potom maturirao i upisao se na filoloki
studij. Jo kao student pokazao je izrazit interes za jezikoslovlje, pa se
uz brojne i krupne obveze u grkom i latinskom seminaru uspijevao
posvetiti i sanskrtu i litavskom. Nakon zavrena studija, kao gimnazij-
ski profesor, nastavio se baviti znanou, pokazujui osobit interes za
kontrastivno prouavanje grke i hrvatske sintakse, pa je jednim
takvim radom i doktorirao (Imperfekt i aorist s "ken" i "an" kod Homera
i hrvatski kondicional, Zagreb, 1884).
208

Prema dobrom obiaju koji je vladao u kolskom sustavu Habs-

burke monarhije, i poslije doktorata imao je priliku da se usavrava u
struci, pa je proveo semestar na leipzikom sveuilitu, sluajui,
izmeu ostalih, Karla Brugmanna, Otta Ribbecka i Augusta Leskiena.
Imao je trideset osam godina kad je imenovan za ordinarija grke
filologije i izabran za nasljednika svojega negdanjeg profesora Franje
Petraia.

August Musi bio je sveuilini nastavnik u prilikama na koje

dananji lan akademske zajednice ne moe ne gledati sa zaviu. Iako
izrazito profiliran kao jezikoslovac - od 84 njegova rada 44 se bave sin-
taksom - Musi je do kraja svojega vijeka zadrao punu slobodu kreta-
nja unutar struke. Bio je vrhunski grecist, ali je i njegova latinistika
kompetencija bila neupitna; bavio se jezikom, ali je sastavio i dvotom-
nu Povijest grke knjievnosti (Zagreb, 1893-1900); pisao je rasprave
za ekskluzivni krug slavistikih i klasinofilolokih subspecijalista, ali
i bio autor srednjokolskih udbenika koji su se desetljeima opetova-
no izdavali. I nakon umirovljenja 1924. jo je punih osam godina kao
honorarni profesor predavao grku historijsku gramatiku i vodio latin-
ski proseminar.
Umro je u Zagrebu 26. srpnja 1938.
To to je Musi vie od pola stoljea uspijevao odrati pun raspon
svojih strunih interesa ponajprije je, dakako, njegova osobna zasluga,
ali i posljedica drukijega rasporeda vrijednosti unutar klasine
filologije kao institucionalizirane sveuiline discipline.
I tada je, kao i danas, sveuilini nastavnik do najviih zvanja
mogao stii samo ako je publicirao znanstvene radove, no to nije bilo
jedino mjerilo njegove uspjenosti. Od njega se oekivalo i to da pazi na
mjesto struke u javnom ivotu, u svoj njezinoj punini. U takvim pri-
likama bilo je potpuno prirodno da predstojnik katedre objavljuje po-
pularizatorske lanke ili knjige, gimnazijske udbenike i gramatike,
prijevode antikih tekstova ili sekundarne literature - sve ono tp
danas u znanstvenikovoj bibliografiji ulazi u neutjecajnu kategoriju
"strunih" ili "ostalih" radova.

U nizu udbenika koje je Musi priredio po narudbi Kraljevske

hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade (Grka poetnica za
III. i IV. razred, Grka vjebenica za vie razrede gimnazijske, Grka
 209

gramatika) posebno mjesto pripada Nacrtu grkih i rimskih starina.

Rije je o adaptaciji tada vrlo popularnog djela Ernsta Wagnera i Geor-
ga von Kobilinskoga Leitfaden der griechischen und romischen Alter-
tUmer, po svoj prilici drugoga izdanja (Berlin, 1899).
Poput netom spomenutih naslova, i ovaj je izvorno bio namije-
njen nastavi u klasinim gimnazijama, no kako je klasino obrazova-
nje poelo ubrzano uzmicati iz srednjokolskih programa, Nacrt se
pokazao vrlo korisnim i kao sveuilini prirunik.
Slina djela postoje u svim narodima koji se u ovoj ili onoj mjeri
osjeaju batinicima grke i rimske civilizacije. Neka su od njih stekla
gotovo kultni status, pa su prevedena na brojne jezike, kao to je Paoli-
jeva Vita Romana (tal. izvornik 1945., njem. prijevod 1948. /42001./,
franc. prijevod 1955., panjolski 1956. 172000./ itd.) ili Carcopinova La
vie quotidienne il Rome il l'apogee de l'Empire (Paris, 1939.; Daily Life
in Ancient Rome: the People and the City at the Height of the Empire,
London, 1941.; Das Alltagsleben im alten Rom zur Bliitezeit des Kai-
sertums, Innsbruck, 1950. itd.).
Prikazi koji opsegom i saetou nalikuju Musievu rabe se i da-
nas u sredinama s vrlo bogatom filolokom tradicijom (npr. H. Blanck,
Einfuhrung in das Privatleben der Griechen und Romer, Darmstadt,
1976.).
Interes za svakodnevicu, koji se snano oitovao u modernoj his-
toriografiji, potaknuo je neke izdavae na pokretanje specijaliziranih
serija posveenih privatnom ivotu Grka i Rimljana: La vie quotidien-
ne (Hachette, Paris); Realia (Les Belles Lettres, Paris); Aspects of
Greek and Roman Life (Thames & Hudson, London), Museo della
civiltil romana. Vita e costumi dei Romani antichi (Quasar, Rim).
Musiev Nacrt usredotoen je na bit predmeta kojim se bavi,
lien dokumentarnoga aparata kakvim je krajem devetnaestoga sto-
ljea bio snabdjeven, primjerice, Marquardtov Das Privatleben der
alten Romer, ili monumentalnosti kakva je krajem prologa stoljea
obiljeila prvi tom znamenite Histoire de la vie privee Ariesa i Dubyja.
To je pregled koji prua osnovne, ali ne i povrne informacije o
dnevnom ivotu II klasinoj starini. U njemu se govori o raanju, ivo-
tu i smrti u Rimu i Ateni; o vjenanju, odgoju djece i sprovodnim
obredima; o stanovanju, prehrambenim i higijenskim navikama; o
210

mjestima i povodima javnih okupljanja; o tipovima frizura i vojnoj

opremi.
Iako nije rije o autorskom djelu u modernom smislu rijei,
Musieva knjiga jedini je prirunik takve vrste na hrvatskom koji je
potpisao profesionalni klasini filolog; u njem se prvi put pojavljuju, ili
konano ustaljuju, hrvatski prijevodni ekvivalenti za neke od najva-
nijih pojmova grke i rimske svakodnevice.
Kad ne bi bilo nikakvih.drugih razloga, i ovi bi zacijelo dostajali
da se Nacrt grkih i rimskih starina ponovno nae pred hrvatskim
itateljima.

Darko Novakovi
 KAZALO

August Musi Nacrt grkih i rimskih starina / 5 204

DODATAK PRETISKU
Darko Novakovi: Musiev Nacrt grkih i rimskih starina -
prirunik koji je nadivio stoljee / 207
 r-' '1
.~~
..j,
"ft!!
1

I
! .t
I
I
I
i
~~'t\C~~US

'.!

r
1
iJ

Vi .. A'H'.Ua

i~

I ~ZOrta - ..~ J. Porta.~

Regiones Augusti
VID. Nmun~umzun,

liPLAN RIMA A::\Metrovl.a.,,\\\\\~1!i III,,", ...., n.

uulmUJ'IIliun.
m. IsisdStrapis
N. remphunpad8
v . .Esquilbu
VI. A1t4Soni/.a.
. JX.t1rctu~
X. Pa.14tium-
XI. cirau xtu:imu.t
:m.l\'sdn4.lWliar.
:xm.Avmtbws

u va. )i"4.Lom. mr: Thzns 1'/J'im.

Modulus 1: 25000.
i,~
1~
'.~
i,j
--..n.. 4lllUU
CARSKO DOBA muri surli-
- " - - 11UU'i Au1Yli.tuzi,.