CHARLES DARWIN: POSTANAK VRSTA

3. POGLAVLJE: BORBA ZA OPSTANAK

- individualna varijabilnost je neosporiva

- nebitan je naziv: vrsta, podvrsta, varijeteti
- postojanje individualnih varijabilnosti i nekolicine dobro izraenih varijeteta vrlo
slabo pomae u razumijevanju toga kako nastaju vrste u prirodi
- kako su se usavrile izvanredne prilagodbe jednog dijela organizma na drugi dio i na
ivotne uvjete, s jednog ivog bia na drugo
- kako oni varijeteti, koje C.D. naziva zaetnim vrstama, konano budu pretvorenu u
dobre i posebne vrste koje se meusobno razlikuju mnogo vie nego to se razlikuju
varijeteti iste vrste, kako postaju skupine vrsta ono to zovemo zasebnim rodovima, a
ti se meusobno razlikuju vie negoli vrste istog roda?
- sve to proizlazi iz BORBE ZA OPSTANAK
- zahvaljujui njoj, neka varijacija, koliko god bila neznatna, bez obzira na uzrok koji ju
je izazvao, samo ako je u nekom stupnju korisna za neku jedinku ili vrstu, u beskrajno
sloenim odnosima sa ostalim organskim biima i izvanjskom prirodom, teit e da se
ta jedinka odri, a njihovo potomstvo e je naslijediti i imati bolje izglede za
preivljavanje jer od mnogo jedinki bilo koje vrste koje se periodino raaju, samo
mali broj moe preivjeti
- to poelo, po kojem se svaka siuna varijacija, ako je korisna sauva, jest prirodni
odabir
- ovjek svojim odabirom moe postii velike rezultate, ali prirodni odabir je daleko
iznad toga
- i De Candolle i Lyell pokazali da su sva organska bia podlona nadmetanju
- W. Herbert, to se tie bilja, takoer prikazao borbu za ivot
- esto idealizirano vidimo prirodu, ne shvaajui da se ispod te slike dogaa prava
BORBA ZA OPSTANAK: Mi vidimo lice prirode kako zrai radou, mi esto
vidimo kako hrane ima u izobilju; ali mi ne vidimo, ili zaboravljamo, da ptice koje oko
nas bezbrino pjevaju veinom ive od kukaca ili sjemenja, dakle da neprestance
razaraju ivot; ili zaboravljamo kako mnogo tih ptica ili njihovih jaja, ili njihovih
ptia, biva uniteno od drugih ptica ili grabeljivaca; mi nemamo trajno na umu da,
iako je hrane moda u izobilju trenutno u sva godinja dobra, godinu za godinom, to
nije tako.
- POJAM BORBA ZA OPSTANAK KORITEN JE U JEDNOM IROKOM,
PRENESENOM, METAFORIKOM ZNAENJU; NJIME SE PODRAZUMIJEVA
OVISNOST JEDNOG BIA OD DRUGOG I NE SAMO IVOT JEDINKE, VE I
USPJEH DA OSTAVI POTOMSTVO
- npr.:
- u vrijeme gladi, dva pripadnika porodica pasa meusobno se bore tko e doi do hrane
i preivjeti
- neka biljka na rubu pustinje za ivot se bori protiv sue, iako bi zapravo trebalo rei da
je ona ovisna o vlazi
 - neka biljka koja godinje proizvede tisue sjemenki, od kojih prosjeno jedna uspije
odrasti, bori se i s biljkama iste vrste, i s biljkama drugih vrsta, koje ve prekrivaju
zemlju
- kad vie mladica imele raste vrlo blizu istoj grani, moe se s pravom rei da se one
bore jedna s drugom imeline sjemenke rasprostranjuju ptice stoga opstojnost imele
ovisi o pticama; i metaforiki bi se moglo rei da se one bore s drugim biljkama kako
bi privukle ptice da pojedu, pa onda rasiju njihove sjemenke, a ne sjemenke nekih
drugih biljaka
- u svim tim znaenjima koja se isprepleu C.D. koristi openit izraz BORBA ZA
OPSTANAK
- ONA NEIZBJENO PROIZLAZI IZ TENJE SVIH ORGANSKIH BIA DA SVOJ
BROJ POVEAJU
- svako bie koje za ivota proizvede vie sjemenki/jaja, mora u nekom razdoblju
doivjeti unitenje jer bi inae broj postao prevelik i zemlja ga ne bi mogla podnijeti;
TO JE PRIRODNI ZAKON I TU PRIRODA VRI SVOJ ODABIR, a odabrat e one
varijetete koji su se bolje prilagodili, pa i bolje proli u borbi za opstanak; bilo jedne
jedinke s drugom iste vrste, bilo s fizikim ivotnim uvjetima
- Malthusov nauk
- DOKAZI ZA TO:
a) teorijski izrauni
b) jo bolji dokaz mnogobrojni zabiljeeni sluajevi iznenaujueg brzog
razmnoavanja raznih ivotinja u prirodnom stanju kad su im uvjeti bili tijekom dva ili
tri godinja doba izuzetno povoljni
c) takoer, jo uvjerljiviji dokaz podivljale domae ivotinje u nekim dijelovima
svijeta; ista stvar i s biljkama, rezultat proizlazi iz POVOLJNIH IVOTNIH UVJETA
- prosjean broj neke ivotinje/biljke ovisi samo POSREDNO o broju njihovih jaja ili
sjemenki jer npr. neka ivotinja proizvodi mali broj jaja/mladih pa e ih nekako
zatititi i prosjeni e se broj u cijelosti odrati; ako se unitavaju mnoga jaja/mladi
mnoga se moraju i proizvoditi; ili e vrsta izumrijeto SVE JE TO BORBA ZA
OPSTANAK

UVIJEK TREBA IMATI NA UMU DOSAD REENO:

SVAKO POJEDINO BIE TEI KOLIKO JE SAMO MOGUE POVEATI SVOJU

BROJNOST; SVAKO U NEKOJ DOBI SVOGA IVOTA VODI BORBU; U SVAKOM
NARATAJU ILI STANOVITIM VREMENSKIM RAZMACIMA NEIZBJENO DOLAZI
DO UNITAVANJA BILO MLADIH BILO STARIH; IM NEKA SMETNJA POPUSTI,
IM SE UNITAVANJE MAKAR MALO UBLAI, I BROJNOST TE VRSTE GOTOVO
E ISTOVREMENO NEOGRANIENO PORASTI.

Lice prirode = gipka povrina s 10 000 otrih klinova jedan do drugog, neprestani udari
iznutra, jedan put jedan jae udaren, drugi put drugi.

KOJE SU TO SMETNJE koje obuzdavaju prirodnu tenju svake vrste da povea svoju
brojnost? to vie vrsta raste brojem, i njezina e tenja da raste biti u daljem porastu.
- ini se da obino stradavaju ponajvie vrlo mlade biljke ili ivotinje, ali to nije uvijek
tako
- stradavaju upravo mlade biljice, ali zato jer su niknule na tlu KOJE SU VE
ZAUZELE DRUGE BILJKE
- unitavaju ih razni neprijatelji
- koliina hrane predstavlja onu kranju granicu preko koje ni jedna vrsta ne moe dalje
rasti; ALI VRLO ESTO PROSJENA BROJNOST NEKE VRSTE NE OVISI O
RASPOLOIVOJ HRANI NEGO O INJENICI DA ONA SLUI KAO PLIJEN
DRUGIM IVOTINJAMA
- KLIMA od svih smetnji je najuinkovitije povremeno pojavljivanje krajnje hladnih
ili sunih razdoblja
- na prvi pogled, ini se da je djelovanje klime posvema neovisno o borbi za opstanak;
ali kako klima poglavito utjee na smanjenje hrane, ona dovodi do najee borbe
meu jedinkama, bilo iste bilo razliitih vrsta koje se hrane istom hrano
- smanjenje broja nekih vrsta od sjevera prema jugu dok postupno skroz ne nestanu
izravno pripisujemo klimi, to je KRIVO
- uzrok je u tome to su druge vrste bile u pogodnijem poloaju; toliko u tome to je
dotina trpjela tete
- jer, ne smijemo zaboraviti da je svaka vrsta, i gdje je najvie ima, u nekom razdoblju
ivota, podlona golemom unitavanju, od neprijatelja/suparnika za isto mjesto i
hranu; i ako si ti neprijatelji/suparnici pa i u najmanjem stupnju u prednosti glede ma
koliko male klimatske promjene, njihov broj e porasti, a budui da je svaki prostor
stanovnicima popunjen, njihov broj e opadati ZATO BROJ STANOVNIKA
STANOVNIKA SA SJEVERA NA JUG OPADA
- KLIMA DJELUJE NE IZRAVNO, dajui prednost drugim vrstama
- DOKAZ: udesan broj biljaka u naim vrtovima koje mogu savreno podnijeti nau
klimu, ali koje se nikad ne udomauju, ne zbog klime, ve zbog tog to se ne mogu
natjecati sa zaviajnim biljkama, niti se oduprijeti unitavanju od strane starinskih
ivotinja
- neka biljka moe postojati samo tamo gdje su uvjeti njena ivota tako povoljni da
mogu zajedno mnoge postojati i tako se uzajamno spaavati od povremenog unitenja
- C.D. navodi primjere da bi dokazao kako su biljke i ivotinje, koje su na ljestvici
prirode vrlo udaljene, jedne s drugima, mreom sloenih odnosa, usko povezane:
- stoka i kotski bor
- Paragvaj nema podivljalih goveda, konja, pasa
- zbog muhe koja odlae jajaca u pupak tih ivotinja im se izlegu
- mora se kontrolirati brojnost buha da se ne bi drastino smanjio npr. broj goveda
- kukcojedne ptice njihov broj se pak regulira uz pomo jastrebova i grabeljivaca
- ako bi se poveao broj kukcojednih ptica, smanjio bi se broj muha i dolo bi do
divljanja goveda i konja promjerna vegetacije to bi se odrazilo na kukce to na
ptice SLOENOST PRIRODE
- Tako je, meutim, duboko nae neznanje, tako velika naa umiljenost da se udimo
kad ujemo o izumiranju nekog organskog bia; pa kako ne vidimo uzroke, smiljamo
kataklizme koje pustoe svijet ili izmiljamo zakone o trajanju oblika ivota!
- primjer: bumbari neophodni pri oploivanju mauhica jer druge pele taj cvijet ne
posjeuju
- takoer, neophodni pri oploivanju crvene djeteline jer je ostale pele ne mogu dosei
- ako bi cijeli rod izumro/jako se prorijedio, isto bi bilo s mauhicom i crvenom
djetelinom
- broj bumbara u nekom kraju ovisi o broju poljskih mieva koji razaraju njihove
nastambe/gnijezda, a broj poljskih mieva ovisi o broju maaka
- Newman: () u blizini sela i malih gradova gnijezda bumbara brojnija nego drugdje;
to ja pripisujem mnogobrojnosti maaka koje unitavaju mieve.
- stoga e broj maaka u nekom kraju najprije utjecati na mieve, zatim pele, a potom i
na mauhicu i crvenu djetelinu !
- ZAKLJUAK: BILJKE I IVOTINJE UVELIKE OVISE JEDNE O DRUGIMA
- Budui da iste vrste istog roda imaju obino, premda nipoto uvijek, neke slinosti u
navikama i ustrojstva, a vazda u ustrojstvu, borba e openito biti otrija meu
vrstama istog roda, kad se one ponu nadmetati jedne s drugima, negoli meu vrstama
raznih rodova.
- Moemo naslutiti zato nadmetanje mora biti najotrije meu srodnim oblicima koji
zauzimaju gotovo isto mjesto u rasporedbi prirode; no vjerojatno ni jednom sluajnu
nismo kadri rei zato je jedna vrsta u velikoj ivotnoj borbi pobijedila drugu vrstu.
- STOGA: ustrojstvo svakog organskog bia je najbitnije povezano, iako esto,
skrovito, s ustrojstvima ostalih organskih bia s kojima se takmii za hranu ili ivotni
prostor, ili kojima mora umai, ili koje ono samo hvata
- Zato neka biljka ne udvostrui ili ne uetverostrui svoju brojnost?
- moe savreno dobro podnijeti neto malo veu npr. toplinu, hladnou, suu jer se i
inae rasprostire u tako malo razliitim krajevima, no ako joj u mati damo snagu
brojanog rasta, prethodno joj moramo udijeliti prednost pred njenim takmacima, ili
nad ivotinjama kojima je ona plijen
- malo biljaka biva uniteno samom otrinom podneblja; utjecaj klime je neizravan
- tek u krajnjim meama ivota nadmetanje prestaje
- neku biljku/ivotinju moemo prenijeti u neku novu zemlju gdje je isto podneblje, ali
takmaci su razliiti i stoga e se i ivotni uvjeti za tu biljku, ali i za cjelokupnu
populaciju tog prostora promijeniti
- ako elimo porast u novoj zemlji, moramo joj dati prednost nad takvom drugaijom
skupinom takmaca ili neprijatelja
- rat u prirodi nije neprekidan, nema osjeaj straha, smrt obino nastupa brzo, snani
zdravi i sretni preivljavaju i mnoe se