Sveuilite u Rijeci,

Medicinski fakultet,

Brae Branchetta 20

RAZVOJ LINOSTI 2

(od 3. do 12. godine ivota)

Kolegij: Psiholoka medicina

Voditelj: prof.dr. sc. Ika Ronevi Greta, dr. med.

Akademska godina : 2016./2017.

Studenti: Filip Kliek, Petar Ivani, , Andreas Ivanovi,

Petra Ivani, Lucija Malei, Magdalena Komari

Rijeka, 2017.

SADRAJ
1. UVOD......................................................................................................3

2. PSIHOANALITIKA TEORIJA RAZVOJA................................................4

2.1. ORALNA FAZA (1. GODINA)...........................................................................4

2.2. ANALNA FAZA (2. GODINA)...........................................................................5

2.3. FAUZALNA FAZA (3.-5. GODINE)...................................................................5

2.4. FAZA LATENCIJA (6.-12. GODINE)..................................................................7

2.5. GENITALNA FAZA ( OD 12. GODINE).............................................................7

3. DIJETE U VRTIU...................................................................................8

3.1. DJEJI VRTIU............................................................................................... 8

3.2. PREDKOLSKO DOBA.................................................................................... 8

3.3. PRVI DANI BORAVKA U VRTIU.....................................................................9

3.4. RAZVOJ....................................................................................................... 10

3.5. IGRA........................................................................................................... 11

4. DIJETE U KOLI....................................................................................13

5. ZAKLJUAK..........................................................................................17

6. LITERATURA.........................................................................................19

2
1. UVOD

Dijete u razdoblju od tree do dvanaeste godine prolazi kroz dvije faze:

falusna (edipska) fazu i fazu latencije. U falusna fazi dominira potreba

djeteta za svraanjem pozornosti roditelja suprotnog spola i naklonost

prema njemu (djevojice prema ocu, djeaci prema majci), dok je za fazu

latencije karakteristina sposobnost djece koja im omoguava aktivan stav

prema vanjskom svijetu i povezana je s njihovom veom sposobnou

uenja. Dijete u ovim godinama ivota sazrijeva i na tjelesnoj i na psihikoj

razini te uz takav razvitak usporedno dolazi do velikih promjena u njegovu

okruenju. Od roditeljskog doma u drutvu najuih lanova obitelji, dijete

dolazi u potpuno nove sredine i biva okrueno potpuno novim ljudima. U

daljnjem e tekstu biti navedene sve faze djetetova psiholokog razvoja u

tim godinama ivota u kojem ono dobiva najvee temelje za buduu

formiranu linost.

3
2. PSIHOANALITIKA TEORIJA RAZVOJA

Prema psihoseksualnom modelu, ljudski razvoj se odvija u pet faza:

2.1. ORALNA FAZA (1. GODINA)

U ovoj fazi podruje usana predstavlja prvo podruje djetetova

zadovoljstva, odnosno predstavlja prvu erogenu zonu. To znai da akt

hranjenja ima znaajnu psiholoku ulogu u postizanju tog zadovoljstva.

Ovu fazu po Abrahamu moemo podijeliti u 2 faze:

1. Preambivalentna faza faza sisanja

2. Ambivalentna faza faza grienja

Vanost tih faza je u naglaavanju vanosti agresivnog nagona i

njegovo integriranje u psiholokom sistemu. Kroz ovu fazu u odnosu majka

dijete, dijete formira bazino povjerenje to odreuje djetetov kasniji

odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam, optimizam) Fiksacija u ovoj fazi

razvoja izraena je kroz razvoj tzv. oralne strukture linosti. Te osobe na

pojedine konflikte reagiraju regresijom na oblike ponaanja koje

karakterizira pasivnost (potreba za ovisnikim, oralnim odnosom), odnosno

pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti, kao i depresivnim stanjima.

Regresija ega na ovu razinu psihikog funkcioniranja prisutna je

psihotinim stanjima /sumanute ideje - neadekvatno testiranje realiteta/

4
2.2. ANALNA FAZA (2. GODINA)

Analna faza odreena je podrujem anusa koje predstavlja drugu

erogenu zonu djeteta. U ovom razdoblju naglasak je na djetetovu

formiranju higijenskih navika. U odnosu na raniju fazu, gdje je dijete imalo

pasivan odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivan odnos kroz

razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja.

U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja nagonskih zahtjeva poinje

uspostavljati kontrolu, ime se formira njegov narcistiki doivljaj moi.

Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je stvaranjem analne strukture linosti

koja se manifestira u izraenim tendencijama ka savrenosti i istoi. Te

osobe karakterizira pedantnost, urednost i krtost.

U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz prisilne

i opsesivne fenomene, dok kod djece u potekoama kontrole stolice i

mokrenja /enkopreza i enureza /.

2.3. FALUSNA FAZA (3.-5. GODINE)

Falusna faza odreena je genitalnim podrujem koje predstavlja

treu erogenu zonu djeteta. Upravo kroz otkrivanje ovog podruja dijete

zapoinje prepoznavati spolnu razliitost, ime zapoinje proces spolne

diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta.

Znaajnost ove faze je u tome to se otac ukljuuje u dinamiku

djetetovog doivljavanja, ime zapoinje proces triangulacije, odnosno

5
razdoblje Edipovog konflikta. U odnosu na ranija razdoblja prekida se

dijadni odnos majka dijete. Ukoliko se to ne dogodi za oekivati je pojava

neadekvatnog spolnog diferenciranja i utoliko razvoja neadekvatne

infantilne spolne identifikacije .

Edipov konflikt po Freudu predstavlja univerzalni fenomen djetetova

razvoja koji ima znaajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U

osnovi Edipova konflikta je odvajanje nagonskih pulzija na nain da se

libidne pulzije vezuju uz suprotno-spolnom roditelju.

U tom razdoblju pod utjecajem djejih masturbacijskih aktivnosti

dolazi do formiranja incestnih fantazija uz suprotno-spolne roditelje i

ujedno rivalitetni osjeaji uz istospolne roditelje koji su praeni

kastracijskim i separacijskim strahovima. Djeaci doivljavaju kastracijski

strah, dok djevojice separacijski strah koji predstavljaju razlog odustajanja

od incestnih fantazija. Ti strahovi predstavljaju osnovu potiskivanja, ime

zapoinje proces identifikacije sa isto-spolnim roditeljem tj. formiranju

spolnog identiteta.

Kroz identifikaciju s isto-spolnim roditeljem i formiranjem spolne

uloge dolazi do formiranja psihike strukture superega koja predstavlja

pretpostavku socijalnog funkcioniranja. Ova struktura bitno odreuje nain

prihvaanja socijalnih standarda.

Tako previe strogi i neadekvatni roditeljski stavovi kroz njihovu

internalizaciju formiraju strogi superego djeteta koji kao takav postavlja

vee zahtjeve u odnosu na ego i potie razvoj neurotske strukture linosti.

6
Rjeenje Edipovog konflikta predstavlja osnovu djetetova prihvaanja

aspekata vlastite seksualnosti uz prihvaanje adekvatne spolne uloge.

Ukoliko zbog neadekvatnih obiteljskih odnosa ne doe do

prihvaanja adekvatnog spolnog ponaanja govorimo o djejem

transseksualizmu ili negativnom Edipovom kompleksu Fiksacija u ovoj fazi

razdoblja izraena je kroz tzv. histerine strukture linosti. To su osobe koje

imaju potekoa u prihvaanju vlastitih spolnih karakteristika.

2.4. FAZA LATENCIJA (6.-12. GODINE)

Ova faza obuhvaa razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv

ukazuje da u odnosu na razvoj libida postoji latencija to znai da razvoj

linosti u ovoj fazi nije odreen erogenom zonom, odnosno podruja tijela

koje predstavlja objekt nagonskog zadovoljenja.

Djeca u ovom razdoblju imaju sposobnost koja im omoguava

aktivan stav prema vanjskom svijetu i povezana s njihovom veom

sposobnou uenja. Djeca koja nisu rijeila Edipov konflikt i utoliko su

usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju potekoe u procesu uenja.

2.5. GENITALNA FAZA ( OD 12. GODINE)

Genitalna faza po Freudu odreena je pubertetskim promjenama s

ime zapoinje formiranje odrasle, genitalne spolnosti . Ova faza

predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza psihoseksualnog razvoja.

7
 To znai da e potekoe u ranijim fazama odrediti teite prorade

ove faze razvoja. Znaajnost ove faze je u ponovnom bujanju nagonskih

aspekata linosti /ID-a/ to naruava ranije postojeu ravnoteu unutar

strukture linosti. U ovoj fazi znaajna su 2 procesa koja se istovremeno

dogaaju i utoliko oteavaju razrjeavanje razvoja u ovoj fazi:

1. Formiranje spolnog identiteta /suoavanje s ranije potisnutim

sadrajima edipskog konflikta/

2. Formiranje osnovnog identiteta /suoavanje s ranim separacijskim

iskustvima

8
3. DIJETE U VRTIU

3.1. DJEJI VRTIU

Djeji vrti je ustanova koja u okviru svoje djelatnosti predkolskog

odgoja i obrazovanja, skrbi o djeci predkolske dobi ostvaruje programe

odgoja, naobrazbe, zdravstvene zatite, prehrane i socijalne skrbi djece

predkolske dobi u skladu s razvojnim osobinama i potrebama djece, te

socijalnim, kulturnim, vjerskim i drugim potrebama. Program djejeg vrtia

je usmjeren na na poticanje i razvoj svih djetetovih aktualnih i

potencijalnih sposobnosti i vjetina (tjelesnih, intelektualnih, socio-

emocionalnih i izraajnih), uz naglaenu komunikacijsku i interakcijsku

komponentu.

Dijete stjee nova saznanja o svojoj okolini, sazrijeva istodobno i

psihiki i fiziki te je stoga potrebno sauvati i osigurati ljubav, toplinu i

njegovu zatitu i podrku kako bi se poticao njegov zdrav razvoj. Vrti je u

modernom drutvu proiren prostor roditeljskog doma gdje se dijete

susree sa drugom djecom i gdje se djeca spontano upoznaju s prirodom i

ue o ivotu i druenju. U njemu se dijete ui uvaavati drugo dijete,

druiti se s njim i postupno prihvaa norme i vrijednosti zajednice kojoj

pripada.

9
3.2. PREDKOLSKO DOBA

Predkolsko doba obuhvaa razdoblje djetetova ivota u razdoblju

od tree do este ili sedme godine prije no to krene u kolu.

Okarakterizirano je brzim psihikim i tjelesnim razvojem to ukazuje na

izrazitu vanost ovog razdoblja.

Dijete u treoj godini priblino je visoko 96 cm i tei 14,5 kg, dok

ve u sedmoj godini visina prosjeno iznosi 124 cm, a teina 23,4 kg.

Usporedno sa brzim rastom, u to vrijeme najvie se formira pokretljivost i

motorika djeteta. Dijete napreduje u hodu, tranju, igri i svaka godina

donosi velike pomake u razliitim podrujima mogueg razvitka. Iako je

takav razvoj spontan, u nekim sluajevima moe doi do njegove

izloenosti riziku na primjer u djece koja su radi nekih bolesti bile vezane

uz krevet i nisu imale mogunost razvitka u tim podrujima.

Veoma je bitan odnos roditelj-dijete u kojem djeca ove dobi moraju

osjeati sigurnost. To osjeaju putem majine brige za njihovo tijelo, preko

dodira, sluha i vida. U takvom odnosu dijete sazrijeva i postie

emocionalnu zrelost.

3.3. PRVI DANI BORAVKA U VRTIU

U prilagodbi djeteta prvih dana boravka u vrtiu djeca mogu razviti

tjeskobu i to se manifestira ponovnim nekontroliranim mokrenjem,

dudanjem palca, probavnim smetnjama ili pokuavanjem ublaavanja

tjeskobe pojaanim masturbacijskim aktivnostima. esto se dogaa da to

10
dijete odbija ostati u vrtiu bez majke pa dugo i bolno plae ili pak misli da

se majka nee vie vratiti po njega to uzrokuje takvo ponaanje. U takvim

je trenucima potrebna ispravna reakcija odgajatelja pri emu ne smije doi

do kanjavanja djeteta.

Iz tih je razloga djetetu potrebno osigurati fazu prilagodbe. Ona

obuhvaa majinu prisutnost u vrtiu jedno krae vrijeme kako bi dijete

upoznalo sredinu u kojoj e se nalaziti i kako bi steklo povjerenje u tetu i

djecu s kojom e se druiti. Takva je prilagodbena faza individualna kod

svakog djeteta te iziskuje razliit period njegova trajanja.

Takoer, djetetu je u tim trenucima potrebno opskrbiti razliite

igrake koje e moi simbolizirati obitelj i pomoi mu u eksternalizaciji

osjeaja koji ga zbunjuju. Time mu se omoguuju igre u kojima moe na

doputen nain izraziti svoju ljutnju i agresiju. Vrtiko dijete putem igre

projicira svoj unutarnji svijet simbolikom odreenih situacija.

3.4. RAZVOJ

Dijete u vrtikom razdoblju staro je izmeu tri i sedam godina. To je

vrijeme kada je dijete svjesno u razlikovanju sebe i svoje majke shvaa

razdvojenost izmeu Ja i Ne-ja. Kako dijete prolazi kroz edipsku fazu

razvoja, ono se upoznaje i s osjeajima mrnje, bijesa i ljubomore koje

moe poeti manifestirati u odnosu s drugom djecom i odgajateljicom.

Ponekad to moe biti grubo i okrutno jer dijete jo nije nauilo kontrolirati

svoje nagone. Vrlo je bitan dobar odnos roditelj-dijete, ali i dobri odnosi u

11
njegovoj okolini jer se time dijete bre adaptira i moe ranije stei naviku

na novo okruenje u vrtiu.

Do kraja pete godine dijete oekuje se da e dijete ve zavriti svoj

edipski konflikt, odnosno svoje zbunjujue porive prema roditeljima. Tome

pridonosi poetak identifikacije s roditeljem istog spola i prihvaanjem

uloge koja odgovara spolnosti djeteta. Vrlo je esto da dijete idealizira

svoje roditelje ak i u smislu nerealnog, no to se ne smije osuivati ili

sprijeiti.

U procesu identifikacije s roditeljem dijete ui i dobiva saznanja o

zabranama, moralnim i etikim principima iji je rezultat faza formacije

Super-ega. U toj formaciji pohranjene su i prve zabrane koje je dijete

primilo u odgoju prije edipske faze. Te je zabrane dijete doivjelo kao veliku

frustraciju te im se odluilo pokoriti kako ne bi izgubilo ljubav roditelja jer

ono to tako shvaa. Sada za dijete to vie nisu vanjske zabrane nego je to

pohranjeno u njegovom Super-egu.

Kako se dijete prilagoava na provoenje vremena u vrtiu tako

poinje pridavati veliku panju i odgajateljicama koje poinje nazivati

tetama. Ono prenosi doivljaj pouzdanih i dobrih roditelja na tete te od njih

oekuje istu takvu zatitu, privrenost i ljubav s time da primat uvijek

ostaje na roditeljima. esto se dogaa da dijete u igri kod kue spominje

vrti, tetu i ostalu djecu.

U neurofiziolokom smislu do osme godine zavrava mijelinizacija

ivanih puteva od korteksa do talamusa. Postupno se valovi na EEG

stabiliziraju pa do polaska u kolu zavrava lateralizacija te se uspostavlja

12
orijentacija u prostoru i slika o vlastitome tijelu. Kod estogodinjaka dolazi

do razlikovanja desne i lijeve strane vlastitog tijela, ali ne i kod drugih ljudi.

Postupnim razvitkom okulomotorne koordinacije djeje igre postaju sve

finije. Primjer je priprema nekih predstava i igrokaza uz pomo

odgajateljica pri emu se djeca vole prikazati uspjenima.

3.5. IGRA

Dominantna aktivnost u vrtiu je igra. Ta igra (ovisno o dobi djeteta)

postaje sve sloenija i ukljuuje sve veu interakciju s drugom djecom.

Igrom trogodinjaka upravlja njegova mata i mehanizam projekcije. Tim

mehanizmom dijete pokazuje svoje obiteljsko iskustvo, ivotne situacije,

svoje elje i svoje strahove. To moe posluiti kao emocionalno korektivno

sredstvo u kojem e se odgajatelj pridruiti igri u kojoj e pokazati

razumijevanje za njegove osjeaje te e zapoeti novu igru u kojoj ne

dolazi do odbaenosti ili negativnih osjeaja djeteta.

Tako u igri dijete postupno ui i usvaja standarde zajednice u kojoj

ivi. Nakon igre ui pospremati stvari na svoje mjesto ime usvaja

urednost i radne navike. Takoer, dolazi do uenja higijenskih navika, ali i

svih drugih navika koje dijete mora usvojiti kako bi ostvarilo dobre odnose

sa svojom okolinom.

Igra slui za identifikaciju. Tako se djevojice vie vole igrati

lutkama, posuem i priborom za etkanje kako bi se uivile u ulogu majke,

ali i drugih enskih osoba koje su susrele u ivotu kao to su frizerke,

prodavaice i slino. Djeaci se pak vole igrati autiima, alatom,

13
brodovima ime se identificiraju s ocem i ostalim mukim osobama. Isto

tako, u igri trogodinjaka este su i govorne igre pa se pojavljuju igre

brojalica.

Rastom djeteta igre sa veom tjelesnom aktivnou poinju biti

puno zanimljivije te u njih unose neka pravila. Tu dolazi do prisutnosti

repeticijskih i ritmikih automatizama koji predstavljaju fenomen

repeticijskog rastereenja. Na taj nain dolazi do pranjenja libidno-

agresivnih zadovoljenja i razvitka dodatne ego vjetine.

Nakon tog razdoblja, stvaraju se igre s kompliciranijim scenarijima u

kojima se dijele uloge. Upravo zbog ulaska u latenciju dijete u sebi smiruje

edipsku konfuziju i postaje sposobno sublimirati instinktivne potrebe na

drutveno doputen nain. Igra mu pomae da naui odgoditi, zamijeniti,

dati i uvaiti drugu osobu. Ulazi u natjecateljske igre gdje ui podrediti

individualne potrebe i ciljeve potrebama i ciljevima cijele grupe. Tu ui

elemente drutvene suradnje u kojima dobiva nagrade za dobru suradnju,

a kazne za lou.

14
4. DIJETE U KOLI

Dijete koje kree u kolu je jo uvijek socijalno, ekonomski, fiziki,

iskustveno i emocionalno ovisno o roditeljima, ali je spremno na novi nivo

socijalizacije u koli. Time ono ulazi u novu, iru zajednicu. Do tada je

odnos dijete-roditelj i roditelj-dijete bio sveden na intimu obiteljskog kruga

te su kvaliteta i razvoj odnosa ovisili o karakteristikama sudionika tog

odnosa. Roditelji tu unose svoja ivotna i brana iskustva, fantazije i elje,

dok dijete odgovara prema svojim genetikim i biopsihikim

mogunostima.

Kako se roditelj odnosi prema djetetu posljedica je nesvjesnih

motiva. Dijete je uvedeno u kompliciranu mreu roditeljskih objekata to je

u velikoj sferi nesvjesnog, ali istim time i racionalnog roditeljskog sustava.

Iskustva koji roditelji stjeu tijekom rasta i razvoja djeteta, ostavljaju nove

tragove u njihovom nesvjesnom dijelu to dovodi do pomaka, odnosno

promjena i u racionalnom roditeljskom sustavu.

Kad dijete krene u kolu na roditeljima je da se prilagode zahtjevima

kole. kola je obrazovna institucija i njezini programi vode rauna o

psihofizikim i socijalnim karakteristikama dobi djece kojoj su namijenjeni,

ali ovise i o drutvu u kojem se formiraju. To moemo objasniti

primjerom da je program za osmogodinje kole jedinstven, meutim sve

osmogodinje kole nisu iste. Ono to koli daje posebnost jest socijalno-

ekonomska struktura stanovnitva u kojoj kola djeluje. Takoer e i

kulturno obiljeje dati svoj peat koli.

15
 Potrebno je ovdje neto rei i o ulozi uitelja i odnosu uitelj-uenik.

On je u isto vrijeme intiman, individualan i grupni. Pritom uenik moe

uitelja doivjeti kao blisku osobu kojoj se moe svidjeti ili ne svidjeti i koju

moe voljeti ili mrziti. S druge strane, uitelj je predstavnik drutvenih

vrijednosti i normi. On je nosilac zahtjeva, pohvala i kazni, vrst i

neumoljiv, a istovremeno nov objekt. Uenik ga moe smatrati kao osobu

koja je nedostupna osjeajima i eljama i koja stalno potie uenika na

uenje i natjecanje.

U djejim oima uitelj ima mo i pravo pokretaa i posrednika

izmeu dva svijeta odraslih i djece. Sam uitelj oscilira izmeu slike

uenika koji mu je pred oima i zamiljene slike uenika koji mora izrasti u

cjelovitu, zrelu osobu. Zbog toga stalno trai pravu sredinu u koju bi

smjestio svoj dijalog s pojedinim uenikom, a samim time i cijelom

uenikom grupom. Napori su reciproni potrebno je postii razinu

komunikacije koju razumije uenik, uenika grupa i uitelj.

Prvih dana kolovanja dijete moe pokazivati znakove straha ili

panike. Ego je u to vrijeme nezrelo organiziran te zbog toga dijete

pokazuje zadovoljstvo samo u onim aktivnostima u kojima ne nalazi

tekoe i koje ne zahtijevaju dodatne napore ili pak zahtijevaju odgodu

nekih drugih zadovoljstava. Ukoliko se to dogodi izaziva u djetetu otpor,

strah, paniku, nesigurnost, a ponekad i srdbu.

Dijete koje ima razvijenu samokontrolu moe se dobro svladati

prilikom doivljaja straha ili panike, a u srdbi se kloni agresivnih ispada te

16
se svladava od naglih izljeva smijeha ili plaa to je, u konanici, dobar

znak emocionalne stabilnosti.

Oekuje se od kolskog djeteta da relativno lako podnosi

svakodnevno odvajanje od obitelji. Danas je ta situacija uvelike poboljana

time to je znatan dio djece ukljuen u predkolske ustanove tzv. male

kole zbog ega strah od odvajanja savladavaju mnogo prije. kolski

pedagozi napominju da se takva djeca bre uklapaju u kolsku sredinu i da

su mnogo ivahnija od djece koja kreu u kolu direktno iz obitelji.

Meutim, s druge strane, sve se ee susreemo s djecom koja su

do polaska u kolu ivjela negdje na selu kod bake i djeda, ili s roditeljima

koji su na privremenom radu u inozemstvu. To od djeteta zahtijeva

dodatne napore, ne samo da se adaptira na kolsku situaciju nego i da se

uklopi u nove grupe koje mogu biti vrlo heterogene u odnosu na prijanje.

Prilagoenost koli, posebno na samom poetku, ovisi i o spremnosti

na uenje. Nije korisno uiti dijete itanju dok ono nije postiglo odreenu

zrelost, kako CNS-a, tako i emocionalnu i socijalnu zrelost. Ako se pred

dijete prerano postavljaju takvi zahtjevi, ono e ih za volju roditelja

pokuati svladati, ali esto bez zadovoljstva i zadovoljavajueg uspjeha.

Ulaganje velikih napora koje je rezultiralo neuspjehom i razoarenjem u

djetetu i u roditeljima, moe djetetu ostati u bolnom sjeanju, a kada

sazrije to bolno iskustvo ga moe lako odvratiti od kole.

Polaskom u kolu dijete se ukljuuje u trku za uspjehom s mnogo

konkurenata. Uspjeh se ocjenjuje od nedovoljnog do odlinog. Dosadanji

odgojno-obrazovni sustav smatra ocjenu jednom od najvanijih stimulacija

17
uenika, pa ona zato igra presudnu ulogu u njegovom vrednovanju. No,

ona moe imati i represivnu ulogu, naroito ona ocjena koja simbolizira

neuspjeh.

Potrebno je razlikovati privremeni neuspjeh od ponavljanog i stalnog.

Privremeni je normalan i potreban. Signalizira kada treba pojaati napore

ili traiti nove naine uenja.

Neuspjeh je djelomino potreban, jer izaziva pozitivnu reakciju i

pokree bolju adaptaciju. U trenutku doivljavanja neuspjeha dijete mora

osjetiti da dobiva podrku, razumijevanje, utjehu te pomo roditelja i

uitelja. Tako doziran neuspjeh pridonosi razvoju ega, rastu sposobnosti

testiranja realiteta, napreduje snalaenje u realitetu, raste tolerancija na

frustracije, samopouzdanje, upornost i samodisciplina.

Uporni i ponavljani neuspjeh, koji je praen pretjeranim kaznama i

odbacivanjem roditelja i okoline, postaje brzo shvaen kao apsolutan i kao

takav koi normalan razvoj djeteta i remeti ravnoteu linosti. Dijete gubi

samopouzdanje, osjea se drugaijim od suuenika, stvara otpor prema

koli i trai druge naine samopotvrivanja, makar oni bili i socijalno

neprihvatljivi.

S druge strane, dobar uspjeh prua znatne gratifikacije, vodee

mjesto u drutvu, ljubav i zatitu uitelja, koji sada uz roditelje predstavlja

sljedeu vanu identifikacijsku figuru.

Veina je djece ponosna na svoju zrelost i sposobnost da idu u kolu.

No, neka se ipak plae obaveza i odricanja koja namee kolski program.

kola u njihovoj fantaziji moe biti vrlo zastraujua te moe pokrenuti

18
mnoge potisnute emocionalne konflikte, agresiju, strah i slino. Tome

mogu pridonijeti i neki roditelji, primjerice, kada prvaiu reduciraju pravo

na igru, plaei dijete pretjeranom strogou uitelja, zastraujuim

kaznama i pretjerano velikim oekivanjima.

Uitelj nije samo osoba koja poduava uenika. On se s njim i drui.

Prati njegov napredak, opservira njegovo ponaanje u uenikoj grupi,

uoava njegove probleme i upoznavajui svog uenika upoznaje i njegovu

obitelj. Lako uoava mogue poremeaje, promjene i probleme u napretku

i razvoju i vrlo esto, pokuavajui pomoi ueniku, ne moe izbjei ulazak

u njegovu obitelj. Zbog ove su pozicije odgojiteljica u vrtiu i uitelj prve

osobe koje uoe neki djetetov problem ili poremeaj u razvoju.

19
5. ZAKLJUAK

Prema psihoseksualnom modelu, ljudski razvoj se odvija u pet faza.

U prvoj fazi, oralnoj, podruje usana predstavlja prvo podruje djetetova

zadovoljstva (akt hranjenja). Ova je faza podijeljena u fazu sisanja i fazu

grienja koje imaju vanost u naglaavanju agresivnog nagona. Idua faza

je analna i odreena je podrujem oko anusa, te predstavlja razdoblje

formiranja higijenskih navika. Trea faza je falusna, te predstavlja treu

erogenu zonu djeteta, genitalno podruje. U ovoj fazi poinje proces spolne

diferencijacije, te se i otac ukljuuje u dinamiku djetetovog doivljavanja i

poinje razdoblje Edipovog konflikta. Nakon toga slijedi faza latencije koja

obuhvaa razdoblje do prvih znakova puberteta. Djeca u ovom razdoblju

imaju sposobnost koja im omoguava aktivan stav prema vanjskom svijetu

i povezana je s njihovom veom sposobnou uenja. Ona djeca koja nisu

rijeila Edipov konflikt i koja su usmjerena na tjelesne manifestacije

pokazuju potekoe u procesu uenja.

Zadnja faza je genitalna faza koja je po Freudu odreena pubertetskim

promjenama.

Djeca koja idu u djeje vrtie stjeu nova saznanja o svojoj okolini,

sazrijevaju istodobno i psihiki i fiziki te je stoga potrebno sauvati i

osigurati ljubav, toplinu i zatitu i podrku kako bi se poticao njihov zdrav

razvoj. U vrtiu se dijete ui uvaavati drugo dijete, druiti se s njim i

postupno prihvaa norme i vrijednosti zajednice kojoj pripada. Dijete tu

takoer usvaja i urednost, radne navike i higijenske navike, ali i svih drugih

20
navika koje mora usvojiti kako bi ostvarilo dobre odnose sa svojom

okolinom.

Predkolsko doba obuhvaa razdoblje djetetova ivota od tree do

este ili sedme godine. Okarakterizirano je brzim psihikim i tjelesnim

razvojem to ukazuje na izrazitu vanost ovog razdoblja. Veoma je bitan

odnos roditelj-dijete u kojem djeca ove dobi moraju osjeati sigurnost.

Dijete koje kree u kolu je jo uvijek socijalno, ekonomski, fiziki,

iskustveno i emocionalno ovisno o roditeljima, ali je spremno na novi nivo

socijalizacije. Prvih dana kolovanja dijete moe pokazivati znakove straha

ili panike. Ego je u to vrijeme nezrelo organiziran te zbog toga dijete

pokazuje zadovoljstvo samo u onim aktivnostima u kojima ne nalazi

tekoe. Potrebno je razlikovati privremeni neuspjeh od ponavljanog i

stalnog. Privremeni je normalan i potreban. Neuspjeh je djelomino

potreban, jer izaziva pozitivnu reakciju i pokree bolju adaptaciju. Uporni i

ponavljani neuspjeh, koji je praen pretjeranim kaznama i odbacivanjem

roditelja i okoline, postaje brzo shvaen kao apsolutan i kao takav koi

normalan razvoj djeteta.

Uitelj prati djetetov napredak, promatra njegovo ponaanje, uoava

njegove probleme i luoava mogue poremeaje, promjene i probleme u

napretku i razvoju.

21
6. LITERATURA

http://www.ufri.uniri.hr/files/nastava/nastavni_materijali/razvojna_psihologija.PDF
http://www.unipu.hr/uploads/media/Psihoanaliticke_teorije_licnosti.pdf
Rudolf Gregurek Psiholoka medicina (2011.)

22