Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • BS 2 39 Lach PDF

    Uploaded by

    lovac23
    7 views16 pages

    Original Title

    BS_2_39_Lach.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    7 views16 pages

    BS 2 39 Lach PDF

    Uploaded by

    lovac23

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 16
    ARISTOTELOVA NAUKA O DUSI. Dr. Josip Lach. SUMMARIUM. Magnum momentum philosophiae aristotelicae eiusque influxus in philosophiam christianam, necnon progressus studiorum eiusdem phi- losophiae aristotelicae apud magnas nationes commoverunt me ad ver- sionem operis Aristotelis Joi yuyjs simul cum commentario edendam. Hoc in opere Aristoteles capite primo dignitatem psychologiae, eiusque problemata et difficultates in propriis obiectis perscrutandis ostendit; in secundo autem capite eiusdem libri sententias philosopho- rum varias profert, et sic primum brevem conspectum psychologiae his- toricum dedit. Duo haec capita, quasi introductoria in ceteram psychologiam hic una cum commentario invenies. Aristotel i kr3éanska filozofija. Ko je prouéavao postanak i razvitak kr3¢anske filozofije, mogao je opaziti, kako se ona organski nastavlja na staru gréku filozofiju. Gréki filozofski sistemi bivaju eklekti¢ki preuzimani od krSéanstva i transformirani novim krS¢anskim istinama. Na- pose to dolazi do izrazaja u problemima, koji se tiéu egzistencije BoZje, naravi Bozje, ljudske duge, svrhe govjeka i ovoga svijeta. Grtkom filozofijskom shva¢anju i rjeSavanju tih problema do- davaju krSéanski filozofi svoje novo i potpunije rjeSenje, koje dobiva potvrdu i u objavljenoj istini. U svom prvom razvitku krS¢anska filozofija tako je usko povezana s tumatenjem i obranom krS¢anskih istina, da ona zapravo niti ne postoji onako odjelita od teologije, kako je to u njenom razvitku doSlo do izraZaja u skolastitkoj filozofiji. Filozofijski se problemi u patri- stitkom periodu krS¢anske filozofije rjeSavaju kao usput kod obrane ili tumaéenja pojedinih krS¢anskih istina. Patristitka filozofija nosi na sebi petat Platonizma. Pla- tonova filozofija bila je glavni izvor iz kojega su erpli svoju filozofsku mudrost prvi i najve¢i mislioci ovoga prvoga raz- doblja krSéanske filozofije. Dominantan polo%aj Platonovoj fi- Aristotelova nauka o duii. 91 lozofiji u njezinoj neoplatonskoj transformaciji pribavio je u krSéanskoj filozofiji sv. Augustin, jedan od najve¢ih filozofskih i teoloSkih umova ne samo u patristitkom razdoblju, nego uop¢e * sve do danas. Augustinovom geniju imade Platonizam zahva- liti Sto je postao glavnim izvorom kod rjeSavanja mnogih filo- zofijskih problema, napose koliko se oni odnose na Boga i na ljudsku spoznaju. Utjecaj Neoplatonizma ostaje gotovo neokr- njen u kr&Séanskoj filozofiji sve do srednjega vijeka, kada se ona razvija u skolasti¢ku filozofiju. Kao sto je Platonizam davao glavni biljeg patristitkoj fi- lozofiji, tako sada skolastitkoj filozofiji daje glavni sadrZaj i formu Aristotelizam. No ipak uza sve to kod najvisih metafi- zitkih problema ostaju na snazi neoplatonske ideje. Do pobjede Aristotelizma nije doSlo tako lako ne samo zbog velikog ugleda, Sto ga je Platon uZivao u krS¢anskoj filozofiji, nego i zbog ne- dovoljnog poznavanja Aristotelove filozofije. Sve tamo do 12. stoljeca bili su ma zapadu poznati tek logitki spisi Aristotelovi, i zato se u to vrijeme raspravljaju poglavito problemi iz logike i dijalektike. Problem op¢ih pojmova dovodi do opreke izmedu realizma i nominalizma. Protivnici realizma u 12. stoljecu, medu kojima se osobito isticao Petar Abelardo, daju novo shvaéanje opéenitim pojmovima, protivno realisti¢kom, u obliku Koncep- tualizma. No kad su poéetkom 13. stolje¢a postali na zapadu poznati i ostali Aristotelovi spisi, napose njegova Metafizika, Fizika, Psihologija, Etika i Politika, onda je njegova filozofija potela sve snaZnije potiskivati Platonovu, da je konaétno za Alberta Velikoga, i Tome Aquinskoga, kada je sredovjeéna sko- lastika doSla do svoga zenita, gotovo posve ne istisne. Dok je stara franjevatka Skola pristajala jo’ uz Platonizam, u Augustinovoj interpretaciji, dotle se dominikanska Skola na éelu s Albertom Velikim priklonila Aristotelizmu. Albert Ve- liki bio je prvi skolasti¢ki filozof, koji je citavu Aristotelovu filozofiju sistematski proucio, uzevSi kod toga u obzir i arapske tumaée Aristotelove filozofije. Plod ovoga svoga rada objelo- danio je u ¢itavom nizu svojih spisa, koji su zapravo parafras- tiéko tumaéenje Aristotela. No premda se Albert Veliki pri- klonio Aristotelu, to jo3 ipak stoji on pod dosta jakim, ako i ne odluénim utjecajem Platonizma, odnosno Neoplatonizma. Ko- naénoj pobjedi Aristotelizma u skolastici pridonio je odluéni udio sv. Toma Akvinski. 92 Dr. Josip Lach : Upoznavsi po svom velikom uéitelju sv. Albertu Velikom, filozofa iz Stagire, priklonio se Toma posvema ovom genijal- nom misliocu antikne filozofije. I dok je Albert tek na neki na- éin otvorio pristup k ¢itavoj Aristotelovoj filozofiji, a da ju sam ipak nije konsekventno prihvatio u svojim djelima, dotle je Toma, uotiv8i pronicavoSéu svoga uma, veliku vrijednost Aristotelove filozofije, konsekventno pribavio prevlast Peripa- tetizmu nad Platonizmom i Neoplatonizmom u skolastitkoj fi- lozofiji. Aristotelova filozofija postala je ne samo dominantna u krSéanskoj filozofiji, veé je po filozofiji uSla i u samu teo- logiju. I tako je peripateti¢ki filozofski sistem postao jedin- stvenim temeljem u filozofiji i u teologiji. Da upozna svoje suvremenike s naukom Filozofa, kako Toma jednostavno naziva Aristotela u svojim djelima, posvetio se on tumaéenju njegovih filozofijskih djela. Kod toga je napustio parafrastitki natin Al- bertov, te je slijede¢i metodu Averoesa izradio to¢an komentar tumaéeti tako re¢i redak po redak velikoga Stagiriganina. Kod toga mu je bio od velike pomoéi njegov redovn. drug Vilim iz Moerbeka u Flandriji, koji je na Tomin poticaj iz grékog ori- ginala doslovce preveo na latinski djela Aristotela, Simplicija, Galena, Prokla i drugih, i tako omogu¢io Tomi, da upozna ¢is- toga Aristotela, bez neoplatonskih primjesa i pogreSnih tuma- éenja kasnijih stolje¢a. I upravo ovaj oslon na gréki original, daje Tominim komentarima posebnu vrijednost, jer nam je u njima prikazana Aristotelova filozofija, kako je bila satuvana u tadagnjim grékim tekstovima. Oslanjaju¢i se na vjeran pri- jevod svoga prijatelja Vilima, tumaéi Toma upravo zapanjuju- éom jasnoéom Aristotelovu nauku, tako da mozemo mirno re- éi, da je Aristotelov genij u sv. Tomi naSao po genijalnosti se- bi ravnopravnog komentatora. I zbog toga je Tomin komentar sigurno jedan od najsigurnijih vodiéa, koji ¢e nas dovesti do pravoga shvaéanja Aristotelove filozofije. Na Aristotelovu nauku oslanja se Tomina nauka o spo- znaji, o pojmu, sudu, zaklju¢ivanju i sudenju. Tomin realizam je peripatetski realizam. Tomina Metafizika, Teodiceja, Psi- hologija i Etika takoder imadu svoj izvor u Aristotelu. Po sv. Tomi postala je Aristotelova filozofija glavni temelj »vjeéne filozofije«. Tako je jo3 i danas u neoskolastici, koja je doduSe u mnogim pitanjima veé daleko naprijed pokroéila, ipak pe- ripatetitka filozofija u Tominoj interpretaciji glavni njezin te- Aristotelova nauka o duéi. 93 melj kako u teoriji spoznaje tako u opéoj metafizici, kao iu specijalnim metafizitkim disciplinama, kozmologiji, psiholo- giji i teodiceji. Dana’nji studij Aristotelove filozofije. Ovaj sumarni prikaz postanka i razvitka krS¢anske filo- zofije iznio sam zato, da pokazem, Sto me ponukalo, da se po- svetim prouéavanju Aristotelovih djela. Kao Sto su veliki sko- lastici srednjega vijeka u Aristotelovoj nauci naSli sigurne i évrste temelje za kr3¢ansku filozofiju, i kao Sto su za njih Ari- stotelova djela postala nepresahlo vrelo »philosophiae peren- nis«, tako treba da je Aristotelova filozofija i za nas, koji na- stavljamo skolastitko filozofijsko istrazivanje, takoder onaj iz- vor iz kojega ¢emo crpsti principe za daljnje istrazivanje. Ovo poznavanje Aristotela korisno je s dva razloga. Prvo, na taj éemo natin mnogo bolje i temeljitije upoznati samu Skolasti- ku, jer ¢e nam biti poznati sami njezini temelji, a drugo, mo- éi éemo na osnovu onih istina, do kojih se je um ljudski veé u davnini dovinuo, nastaviti istrazivanje novih istina. U naué- nom je naime istrazivanju uvijek ne samo korisno, nego i po- trebno, da se najprije upoznamo s onim, Sto je na jednom po- druéju nauke veé u¢injeno, da se tako satuvamo od beskorisnog istrazivanja onoga, Sto je ve¢ prije nas kao sigurno utvrdeno, a drugo, da na temelju tih sigurnih istina pristupimo istra- Zivanju onoga, Sto jo3 uopée nije istrazeno, ili Sto su prija8nji mislioci premalo ili nedovoljno osvijetljili. Dakako da ovakva nauéna metoda stavlja velike zahtjeve na onoga, koji se njome sluZi, ali zato vodi sigurno do cilja, t. j. do unapredivanja po- jedinih nauénih grana, kako u cjelini tako u pojedinosti. Dr- ZeGi se eto u svom nauénom radu ovdje izlozenih naéela, pri- stupio sam prouéavanju Aristotelovih djela uz Zelju, da re- zultatima toga svoga rada upoznam najprije svoje sluSate na bogoslovskom fakultetu, a zatim sve druge, koje zanima filo- zofija. Pogledamo li, kako stoji sa studijem Aristotelovih djela kod drugih naroda, vidjet emo, kako se je velik broj uéenja- ka i kod Engleza, Francuza, Italijana, a napose kod Nijemaca, posvetio prouéavanju Aristotela. Od velike su koristi za raz- vitak toga studija bila skupna kriti¢éka izdanja Aristotelovih 94 Dr. Josip Lach : djela u 19. stoljeéu, od kojih je na prvom mjestu izdanje prus- ke Akademije znanosti u Berlinu, u Bekkerovoj redakciji. Za- tim francusko u izdanju F. Didot-a u Parizu. Osim ovih skup- nih izdanja izaSao je ¢itav niz kriti¢kih izdanja pojedinih Ari- stotelovih djela, tako da nam danas u tom pogledu stoje na dispoziciju tekstovi obradeni sa svim potrebnim krititkim apa- ratom. Razumijevanju Aristotelovih djela pomazu i kritiéka izdanja njegovih grékih komentatora. Tu je na prvom mjestu izdanje berlinske Akademije pod naslovom Commentaria in Aristotelem Graeca, zapoteto 1882. i dalje, te obasize 23 sves- ka. Kao nadopuna ovoj zbirci nadovezuje se u izdanju iste Akademije Suplementum Aristotelicum u tri sveska svaki po dva dijela. Uz ova izdanja grékoga teksta postoji ogromna prevodna literatura kod svih prije spomenutih naroda. Ovdje cu samo spomenuti izvrsni njematki prijevod, Sto je izaSao u redakciji dra. E. Rolfesa uz suradnju A. Bussea i A. Gudemana u tri sveska s kratkim komentarom. Prvi svezak obuhvata Poetiku, Male prirodoznanstvene spise, i Metafiziku. Drugi svezak, dje- lo O du8i, Nikomahovu Etiku i Politiku. Treéi svezak obu- hvata logitke spise, koji dolaze pod skupnim imenom Organon, Kod nas Hrvata prevedena je jedino u cijelosti Aristote- lova Poetika. Rekonstrukciju teksta, novi prijevod i komentar uéinio je Martin Kuzmié, koji je to djelo izdao potporom hr- vatske vlade god. 1912. On u svom predgovoru kaze, da se uz Gomperzov prijevod posluzio i Pavi¢evim iz god. 1869. Ari- stotelovu Poetiku preveo je u novije vrijeme i Milos Durié. Izdano u Beogradu 1935. Osim ovoga djela koliko je meni po- znato, nemamo vise nijedan prijevod kojeg drugog ¢itavog Aristotelovog djela. Ova ¢injenica jo8 me viSe ponukala, da se posvetim prouéavanju filozofijskih Aristotelovih djela, da ih onda postepence predam javnosti u hrvatskom prijevodu s potrebnim tumaéenjem. Danagnji silni razvitak psihologije, kojemu je sigurno naj- vise pridonio W. Wundt svojom primjenom eksperimentalne metode na ¢itavo podruéje psihologije, dakle i na ono, koje nije vie psihofizitke naravi, a koji se razvitak otituje u sve vetéoj ra8tlanjenosti psihologije, kao i u sve ve¢em produbliji- vanju psiholoSkih problema, ponukao me, da od Aristotelovih djela odaberem za prevodenje upravo njegovo djelo Megl puyiis u kojem nam on daje prvo sistematsko djelo o psihologiji, kao posebnoj grani filozofije. I

    You might also like