NKRPOO polazi od shvaanja uenja djeteta kao rezultata aktivnog
sudjelovanja u razliitim aktivnostima. Djeca ue i istrauju krou igru i aktivnosti koje su za njih svrhovite, tj.u neposrednom iskustvu s raznovrsnim resursima. Pritom stupaju u raznovrsne interakcije s drugom djecom i odraslima pomou kojih sukonstruiraju znanje. Budui da uenje obuhvaa cijelo djetetovo bie, holistiko je i cjelovito, takva bi trebala biti i podrka njegovom uenju. Potrebno je ohrabrivati djetetov uroeni, samoorganizacijski, istraivaki i otkrivaki potencijal.
Rad na projektima najcjelovitije udovoljava zahtjevima prirode
uenja djeteta i integriranom kurikulumu. Prema Slunjski, rad na projektima odnosi se na sklop aktivnosti u kojima jedno ili vie djece dublje prouava temu li problem, a moe ovisno o interesu i dobi djece trajati od nekoliko dana pa do nekoliko mjeseci, a dogaa se uz primjerenu podrku odgajatelja. To je jedan od naina integriranog uenja koji naglaava aktivnu participaciju djece te potie razvoj, ne samo znanja i vjetina nego i emocionalnu, moralnu i estetsku senzibilnost djece. Cilj rada na projektima je produbljivanje djetetovog razumijevanja i iskustva o okruenju u kojem ivi. U projektu dijete ima pravo vlastitog izbora o tome to e raditi, na koji nain, koliko dugo, pomou ega i s kim e suraivati. Rukovodi se vlastitim tempom razvoja i uenja.
Autorica Slunjski opisuje rad na projektima kroz dvije koncepcije. Prvi
rad opisuju autorice Katz i Hard. One istiu projekt kao temeljni postupak u integriranom pouavanju djece. Djeca postavljaju pitanja, razgovaraju, konstruiraju znanje u socijalnim kontaktima s osobama iz lokalne zajednice. Polazite je prirodno uenje djece u kontekstu koji za njih ima smisla i u ozraju koje podrava slobodu izbora. Tema je unaprijed odreena, ali je podlona fleksibilnoj promjeni. Tema proizlazi iz relevantnosti za djetetov ivot i kontekst okruenja . Rad se dijeli u tri etape planiranje, razvoj i evaluacija.
Drugi koncept potjee iz Reggio koncepcije, gdje se rad na projektu
smatra okosnicom uenja djece i odgajatelja. Interes djece se smatra glavnim pokretaem projekta a odgajatelj bi ga trebao prepoznati, pratiti i obogaivati. Umjesto planiranja, koristi se termin projiciranje, jer nema unaprijed poznatnog smjera i rajanja. Upravo zato kljuna je uloga dokumentacije, radi pravilnog praenja i podravanja. Nastojanja odgajatelja povezana su s poticanjem samostalnosti, neovisnosti, samoorganiziranom (su)konstruiranju znanja. Na djecu se gleda kao na kompetentne, aktivne, snane, zainteresirane mislioce i stvaratelje vlastitog znanja.
Naalost, u tradicionalnim ustanovama rad na projektima i uloga
odgajatelja ne percipira se na navedene naine. U praksi se susreemo s tradicionalizmima i transmisijskim pristupom naglasak je na temi i na sadrajima koji se rigidno planiraju, a odgajatelji pouavaju i koriste frontalni rad, naglasak stavljaju na rezultat rada a ne na proces. Slunjski upozorava da rad na projektima u tradicionalnim ustanovama moe jo dodatno pojaavati razliite oblike tradicionalizama.
Nasuprot toga, uloga odgajatelja trebala bi proizlaziti iz
konstruktivistikog pristupa odgajatelj je suradnik i partner u istraivanju, uenju i otkrivanju. To se, prema Slunjski, reflektira u odgajateljevoj kvalitetnoj procjeni o izravnom i neizravnom sudjelovanju u aktivnostima djece ili pak pripremanju situacija za uenje. Svrha kvalitetno oblikovane situacije je doprinos razvoju autonomije i afirmiranje djetetovih samoorganiziranih aktivnosti, suradnja djece i ukljuivanje djece razliitih kompetencija. Potrebno je osigurati razliite izraajne medije, koji e diskretno podravati istraivaki potencijal djece. Sve to doprinosi i obuhvaa nastojanja odgajatelja da osigura podrku u zoni sljede razvoja, a ostvarije se pruanjem simbolikih skela odnosno planiranje podrke uenju na temelju onoga to dijete zanima. Odgajatelj bi trebao djecu potaknuti na razmiljanje koritenjem otvorenih i poticajnih pitanja. Takoer, treba poticati djecu na suradniko uenje putem rasprava tijekom projekta. Odgajatelj treba poticati djecu na planiranje vlastitih aktivnosti, ali i na samoevaluaciju vlastitog uenja, ime potie njihovo metakognitivno razmiljanje.
Moemo zakljuiti da kroz rad na projektima dijete aktivno i
angairano sudjeluje u procesu vlastitog uenja. Projektnim pristupom afirmira se djetetova uroenja znatielja i potie samoiniciranje vlastitih aktivnosti, inicijativnost i inovativnost djeteta, te samoprocjena vlastitih postignua. Upravo zato rad na projektima dobar je put ka izgradnji temeljnih vrijednosti NKRPOO, njegovih ciljeva i kljunih kompetencija za cjeloivotno uenje.