Vegetarijanstvo i odrivi razvoj

Vegetarijanstvo nije samo odgovor na nehumane naine ubojstava ivotinjama na tvornikim

farmama, nego i nain za ouvanje prirodnih izvora energije te poboljanja okolia. Uzgoj
ivotinja za hranu zahtijeva ogromne koliine zemljita, hrane, vode i energije. Nusproizvodi
takvog uzgoja ivotinja zagauju zrak i vodu. Svjetska proizvodnja mesa se uetverostruila u
posljednjih pedeset godina i farmske ivotinje su prema broju nadmaile ljude u omjeru 3:1.
Drugim rijeima, broj stoke raste bre od ljudske populacije. Predvia se da e se ovaj trend
proiriti, jer se u zemljama kao to je Kina, prehrana sve vie usmjerava na meso, a u
zapadnoj civilizaciji velika je popularnost mesa, jaja i mlijenih proizvoda. Uzgoj proizvoda
ivotinjskog porijekla pridonosi gladi u svijetu, globalnom zatopljenju, zagaivanju, sjei
uma, degradaciji zemljita, nestaici vode i izumiranju vrsta. to vie ivotinja uzgajamo za
hranu, to je vie usjeva potrebno da se te ivotinje nahrane. Planet jednostavno ne moe
hraniti ljudsku populaciju i toliki broj ivotinja (www.bu.edu/sustainability/what-you-cando/join-a-club/vegetarian-society/).
Jo u etvrtom stoljeu prije Krista, Platon je napisao uvenu Dravu, koja sadri razliite
govore proslavljenog filozofa Sokrata. Izmeu ostalog, Sokrat je govorio o tome kako da
jedna drava odri svoju privredu zdravom. U tom pogledu, on govori kako je za to
neophodna vegetarijanska prehrana. Napominje kako e biti potrebno vie obradivih polja ako
ljudi ponu poveavati stonu proizvodnju, te da zemlja nee biti dovoljno prostrana za to, i
da e stanovnici imati tetne posljedice. Zapanjujue je kako su Sokratu jo tada bili jasni
razlozi koji govore u prilog vegetarijanstvu. Meso hrani malo njih na raun mnogih, bila bi
najkraa definicija globalne privredne korisnosti mesa.

Utjecaj na okoli
U prosjeku, zemljita na kojima se proizvodi meso su deset puta vea nego ona za
proizvodnju biljaka. Oko 40 % svjetske etve itarica ide za uzgoj ivotinja. To ito bilo bi
dovoljno za nahraniti gladne ljude na planetu. Stajski gnoj, koji se u industrijskoj
poljoprivredi proizvodi u ogromnim koliinama, uzrokuje velike razine potencijalno

kancerogenih nitrata u vodi. Industrijska proizvodnja zahtijeva znatne koliine energije i

dovodi do unitavanja uma i pretjeranog izlova ribe (Leitzmann,2003.).
Ogroman broj ivotinja na farmama diljem Europe i SAD-a se dri u hangarima, to stvara
toliko gnoja da nitko ne zna to s njim uiniti. Samo u Njemakoj i Nizozemskoj ima tri tone
uskladitenog tekueg gnoja po svakom pripadniku populacije, to je blizu broju od 200
milijuna tona te tvari. Kroz sloene serije kemijskih reakcija iz gnoja isparava kiselina koja
uzrokuje kisele kie. Zbog njih su u vedskoj neke rijeke mrtve, u Njemakoj umiru crne
ume, a u regiji Pel u Nizozemskoj, 90% drvea uniteno je od kiselih kia od svinjskog
izmeta (Gellatley,2007).
Za dobivanje jednog kilograma neke itarice, potrebno je oko 60 litara vode, dok koliina
vode za proizvodnju jednog kilograma svinjskog ili goveeg mesa iznosti izmeu 5.000 i
6.000 litara. Prema statistikama, vie od 50% ukupnje potronje vode u Europi otpada na
tovilita stoke. Jedna od najvidljivijih posljedica ovjekovog zadiranja u prirodne zakone jesu
umirua mora. Ribe izumiru, a ire se alge. Samo u Sjeverno more godinje ue 100.000 tona
fosfata i oko 1.000.000 tona nitrata. Ove soli potjeu iz industrije, odakle preko gradske
kanalizacije dospjevaju u more, i to velikim dijelom iz komercijalne poljoprivrede iz tovilita
stoke i industrijskih klaonica. Rijeke i jezera takoer postaju tekue kanalizacije u kojima se
mnoe alge i bakterije. Prema broju zaklanih ivotinja u jednoj godini u Europi, komunalnom
kanalizacijom u rijeke i jezera iz industrijskih klaonica dospije najmanje 2 milijarde litara
krvi, ije prisustvo pogoduje razvoju tetnih bakterija i algi. (Milovanovi,2004.). Ljudski
apetit za morskim plodovima vodi mnotvo morskih vrsta u izumiranje. Naime, prema
procjeni Organizacije za hranu i poljoprivredu, vie od 70 % svjetskih ribljih vrsta se u
potpunosti iskoritava ili su su osiromaene, a znanstvenici su upozorili da bi sve ribe mogle
nestati do 2048.godine, ako se nastavi trend pretjeranog izlova.
Koliko god to bilo teko za povjerovati, pustinja Sahara je nekada bila zelena i bujna te je na
njoj rasla penica. Danas toga nema, a pustinja biva sve vea, irei se ponegdje i do 320 km u
svega 20 godina. Glavni razlog tome je pretjerana ispaa koza, ovaca, deva i krava. Prema UNu, jedna treina svjetskih povrina diljem zemaljske kugle ima tendenciju pretvaranja u
pustinje zbog pretjerane ispae (Gellatley, 2007).
Proizvodnja i potronja hrane najvie doprinose globalnom zatopljenju na podruju Europe
(31%). Njihov udio vei je od potencijala klimatskih promjena uzrokovanih stanovanjem
(23,6%) i prijevozom (18,5%). (Carlsson-Kanayama i sur, 2003; Tukker i sur., 2006). Za

proizvodnju crvenog mesa isputa se 150 posto vie staklenikih plinova nego za uzgoj ribe i
piletine (Weber & Matthews, 2008). Ljudi koji ive na svjetskom Jugu najvie su pogoeni
klimatskim promjenama (Wheeler, 2011), a 99 % posto od 350.000 smrtnih sluajeva
uzrokovanih promjenom klime su djeca. Ona pate od pothranjenosti, proljeva i malarije
(DARA,2010).
Posljedice ovjekovoga beskrupuloznoga ponaanja vraaju mu se. Tako su zbog
monokultura, genetske manipulacije ivotinjama i biljkama, primjene kemikalija, sjee uma i
drugih postupaka,nestale mnoge vrste insekata i ptije vrste koje su unitavale tetne insekte i
bakterije. I ne samo to, nego su poele mutirati i nove tetne vrste, do sada nepoznate ljudima,
kojima ni najsuvremenija sredstva za zatitu ne mogu nita (Milovanovi,2004).

Vegetarijanstvo i glad u svijetu

Oko skoro 6 milijardi ljudi dijeli ovoj planeti, priblino 1/3 njih ivi na bogatom Sjeveru, a
2/3 na siromanijem Jugu. Da bismo preivjeli, svi koristimo zemaljske usjeve i prirodne
proizvode - ali ne koristimo ih svi u istom iznosu. Npr. dijete roeno u SAD e tokom svoga
ivota upotrijebiti 12 puta vie dodatnih izvora od djeteta roenog u Bangladeu.
Za proizvodnju mesa, to jest za ishranu ivotinja za klanje, troe se izuzetno vrijedne itarice
koje direktno mogu prehraniti ljude. Primjerice, amerika stoka za klanje godinje pojede vie
itarica nego svi stanovnici Kine i Indije zajedno (Heller,1985). Da bi se prehranilo jedno
govedo, za godinu dana potreban je skoro cijeli hektar obradive povrine. Poslije godinu dana,
od te ivotinje se dobije 300 kg mesa. Da su na toj povrini zasijane itarice ili krumpir,
dobilo bi se 5.000 kg itarica ili 40.000 kg krumpira.

Jednu treinu itarica i proizvode od itarica i mahunarki konzumiraju ivotinje. Ta hrana

sadri dovoljno energije za hranjenje vie od tri milijarde ljudi (Smil, 2002). Drugim rijeima,
kada bi teoretski svi ljudi preli na vegetarijanstvo, moglo bi se prehraniti 10 milijardi ljudi sa
2350 kalorija dnevno, koliko to preporua Uprava za hranu i poljoprivredu UN-a. (Salonen i
Helne, 2012.) Dovoljno je spomenuti statistike po kojima dnevno u Treem svijetu umire
35.000 40.000 djece od gladi (jedno dijete svake dvije sekunde). Godinje od gladi umre 5

milijuna djece i 4 milijuna odraslih. Priblino 1,2 milijarde ljudi trpi posljedice
neishranjenosti i pomanjkanja kalorine i proteinima bogate hrane.

Naela odrivog naina prehrane

Odrivi razvoj je koncept koji se bavi i distribucijom hrane i navikama prehrane kod ljudi. Da
bi se postigla odrivost, potrebno je promiljanje o vrijednostima kako bi dolo do novog
razumijevanja kvalitete ivota. Pitanje o koliini hrane treba rijeavati na svim drutvenim
razinama, s ciljem postizanja prehrambene sigurnosti za svih. Da bi se ispunili zahtjevi
odrivosti sa ekoloke, ekonomske, socijalne i zdravstvene dimenzije, trebala bi se ispuniti
naela: da hrana treba biti preteno biljnog porijekla, da potjee iz organskog uzgoja, da se
proizvodi regionalno i sezonski, da se minimalno obrauje, ekoloki pakira i da trgovina
hranom bude potena. Ishrana temeljenja na ovim principa ima znanstvenu osnovu, drutveno
je prihvatljiva, ekonomski isplativa i ima visok stupanj odrivosti. (Leitzmann, 2003.).

Literatura

Pretraivanje informacija na internetu: www.bu.edu/sustainability/what-you-can-

do/join-a-club/vegetarian-society/, 10.06.2013.
Leitzmann, C. (2003)., Nutrition ecology: the contribution of vegetarian diets,

pretraivanje informacija na internetu, 10.05.2013.

Milovanovi, D. (2004)., Biti ili ne biti vegetarijanac, Zemun: Zdrav ivot
Salonen, A., Helne T., (2012)., Vegetarian Diets: A Way towards a Sustainable Society,

Journal of Sustainable Development, Vol. 5, No.& 2012.

Carlsson-Kanayama, A., Ekstrom, M., & Shanahan, H. (2003). Food and life cycle
energy inputs: Consequences of diet and ways to increase efficiency. Ecological

Economics, 44(2/3)
Tukker, A., i sur., (2006). Environmental impact of products; analysis of the life cycle
environmental impacts related to the final consumption of the EU-25. European

Commission, DG JRC, Institute for Prospective Technological Studies

Weber, C., Matthews, S. (2008). Food-Miles and the Relative Climate Impacts of Food

Choices in the United States. Environmental Science& Technology, 42(10)

Wheeler, D. (2011). Quantifying Vulnerability to Climate Change: Implications for

Adaptation Assistance. Washington: Center for Global Development

DARA. (2010). The Climate Vulnerability Monitor 2010. The State of the Climate

Crisis. 2010 report of the Climate Vulnerability Initiative.

Smill, V. (2002). Eating meat: Evolutions, patterns, and consequences. Population and

development review, 28(4)

Heller, (1985)., Das Brot Des Siegers, Lamuv Verlag