You are on page 1of 41

TO JE EKOLOKA POLJOPRIVREDA?

Pod ekolokom, organskom ili biolokom poljoprivredom, uglavnom se misli na tzv. proizvodnju
"zdrave hrane", tj. poljoprivrednu proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.
To je koncept poljoprivredne proizvodnje koji je mnogo sloeniji i ija bit nije samo u izostavljanju agro-
kemikalija, ve u sveukupnom gospodarenju kojim je to mogue postii.
Ekoloka ili organsko bioloka proizvodnja obuhvaa sve poljoprivredne sustave ili
tehnologije proizvodnje koje nisu tetne za okoli, a socijalno i ekonomski su prihvatljive za uzgoj biljaka
i ivotinja. Omoguava i pomae djelovanje snanih zakona prirode za poveanje produktivnosti i
otpornosti biljaka i ivotinja. Organsko bioloka proizvodnja tei za uspostavom mjeovitog
gospodarstva koje se sastoji od vie osnovnih dijelova: oranica, panjaka, vonjaka, povrtnjaka,
vinograda i uzgoja stoke. Na taj nain se uspostavlja ravnotea i sklad cjeline, a ujedno stabilnost i
otpornost prema vanjskim utjecajima (prirodnim, ekonomskim i dr.).

Terminologija u eko-poljoprivredi

Bioloka poljoprivreda pored izraza organska poljoprivreda, najpopularniji je sinonim za
ekoloku poljoprivredu. Rije bioloka oznaava neto to je u vezi sa ivim organizmima, biljkama,
ivotinjama, mikroorganizmima i dr.,a za svu poljoprivrednu proizvodnju moe se rei da je
biolokajer ne postoji poljoprivreda koja proizvodi neive tvari. Izrazom bioloka ukazuje se na
znaenje i vanost ouvanja biosa, ivih organizama u prirodi i aktivaciju biolokih procesa. Bioloka
poljoprivreda, kao tip poljoprivredne proizvodnje u kojoj se u najveoj moguoj mjeri nastoje aktivirati
bioloki procesi, fiksacija atmosferskog duika, rad mikroorganizama, rezistentnost, potivanje zakona
prirode itd.

Organska poljoprivreda znai da se radi o vrsti poljoprivredne proizvodnje u kojoj umjesto
neorganskih, neivih materijala (mineralna gnojiva i pesticidi) koristimo ono to proizlazi iz ive prirode,
s onim ivim, organskim (stajski gnoj i biljni ekstrakti ). U organskoj poljoprivredi za gnojidbu se
ponekad upotrebljavaju i neki mineralni materijali, vapnenac, dolomit, gnajs i tada izraz organski nije
posve prikladan. No, eli se ukazati na injenicu da pri ovakvom gospodarenju, poljoprivredno
gospodarstvo treba postati zatvorena cjelina regulacije kruenja organske tvari, hraniva i energije.
Termin organska poljoprivreda nekad dolazi i u kombinaciji s terminom bioloka, tako da
se susreemo s nazivom organsko-bioloka poljoprivreda. Time se eli naglasiti da je to poljoprivreda
koja respektira iva bia i u proizvodnji koristi ive, organske tvari. To je iva poljoprivreda.

Alternativna poljoprivreda ukazuje na neto to moe, ali i ne mora biti realno, istinito i
prihvaeno od veine.

Prirodna (naturalna) poljoprivreda u upotrebi je iz razloga to se pod neprirodnim uglavnom
smatra: - primjena svega to dovodi do jae neravnotee u ekolokom sustavu;
- upotreba prirodnih supstanci na nain i u dozama koje destruktivno djeluju na ekoloki sustav;
- upotreba supstanci kojih inae nema u prirodi i iju daljnju sudbinu nije mogue kontrolirati;

( Samo) odriva (potrajna, opstojna) poljoprivreda sustainable agriculture,oznaava
poljoprivrednu proizvodnju, koja je sposobna, ekoloki i gospodarski, odrati se kroz dui
vremenski period. To se prvenstveno odnosi na tlo, koje u odrivoj poljoprivredi mora stalno
odravati priblino jednaku razinu plodnosti, strukturu, sadraj humusa itd.
Odriva poljoprivredna proizvodnja je proizvodnja u kojoj koristi koje se proizvodnjom ostvaruju danas,
ne idu na utrb generacija koje nadolaze. Postoji stara izreka koja kae da nismo zemlju naslijedili od
naih oeva, nego posudili od svoje djece.Ekoloka poljoprivreda bi istovremeno trebala biti i odriva,
no ne moe se rei da uvijek i vrijedi obratno.

Integralno gospodarenje i tzv. ekoloki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja uglavnom se
odnosi na poljoprivrednu proizvodnju koja racionalnije i strunije upotrebljava pesticide, umjetna gnojiva,
itd. Ne moe se nazvati eko-proizvodnjom, ali moe biti prvi korak ka preusmjerenju. Ekoloka
poljoprivreda nastoji posve sprijeiti unos agro- kemikalija u agro-eko sustav, te ih ne koristi, integralna
poljoprivreda eli samo minimalizirati i racionalizirati ovaj unos.

Ekoloka poljoprivreda u zadnjih nekoliko godina doivljava sve vei procvat irom svijeta.
Ekoloka, socijalna i gospodarska kriza u koju je zapala konvencionalna poljoprivreda, te sve vee
potrebe trita za eko-proizvodima, uzrok su sve veem porastu bioloke proizvodnje.
Glavna pitanja i kritike glede sadanje poljoprivredne obrade ukljuuju slijedee:
Oteenje strukture tla;
Oteenje prirodnog okolia i tradicionalnog krajolika;
Stvaranje potencijalne zdravstvene opasnosti glede hrane to dovodi do opeg pada kvalitete
hrane;
To je sustav koji troi energiju;
Ukljuuje intenzivne sustave stoarske proizvodnje koji su etiki neprihvatljivi;
Unitena je tradicionalna drutvena struktura i pretvorila poljoprivredu u agro-industrijsko
podruje;
Sve je vea potranja za organskom hranom i potroai su spremni platiti vie za ekoloke
proizvode, to je i u redu, jer su trokovi koji smanjuju negativne popratne pojave u poljoprivredi
uraunati u cijenu hrane. Tako proizvoai i potroai dragovoljno surauju kako bi razvili bolju
odrivu poljoprivredu.


BIOLOKO-DINAMIKA POLJOPRIVREDA

Bioloko-dinamika poljoprivreda je samo jedan od smjerova unutar ekoloke poljoprivrede,
(najstariji je). Njeni zaeci datiraju jo od poetka ovog stoljea, a kao temeljna godina se uzima 1924.
kada je u Koberwitzu, dananjoj Poljskoj dr. Rudolf Steiner odrao Poljoprivredni teaj u osam lekcija.
Time su udareni temelji bioloko-dinamikoj poljoprivredi, najstarijem i najcjelovitijem smjeru ekoloke
poljoprivrede, koji e se kasnije rairiti po itavom svijetu.
Bioloko-dinamika poljoprivreda se od ostalih smjerova ekoloke poljoprivrede razlikuje svojom
cjelovitou, originalnou, teoretskim postavkama i inovacijama. Smatra se da iza vidljivog,
materijalnog svijeta u kojem vladaju fiziki zakoni, postoji i jedan nad osjetilni svijet koji se ravna prema
duhovnim zakonima i ne moe se zamijetiti obinim ulima, ali zbog toga nije nita manje stvaran.
Zadatak poljoprivrede je da te duhovne snage koje djeluju u prirodi na ispravan nain utka u
poljoprivredne proizvode kako bi oni dalje mogli pravilno podravati ivot ovjeka i ivotinja. Zamisao
bioloko-dinamine poljoprivrede je da poljoprivredno gospodarstvo predstavljai harmonian i zatvoren
sustav glede kruenja organske tvari, hraniva, energije, reprodukcijskog materijala (sjemena i rasplodne
stoke), te da je gospodarski samostojna jedinica, to je mogue postii na gospodarstvima mjeovitog
tipa gdje postoji veza izmeu biljne i stoarske proizvodnje.
Osnovna razlika izmeu bioloko-dinamike poljoprivrede i ostalih vidova ekoloke
poljoprivrede je upotreba bioloko-dinaminih preparata i rad s ritmovima, ritam dana i noi, mjeseeve
mijene i sl. Izraeni su od prirodnih materijala, ljekovitog bilja, kremena i kravljeg izmeta. Prvo prolaze
poseban i kompliciran proces transformacije i potom postaju bioloko-dinamini preparati. Ukupno
postoji devet bioloko-dinaminih preparata, a dijele se u dvije skupine, preparate za prskanje i tzv,.
kompostne. Pojedinani preparati se oznaavaju brojevima od 500-508.

POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO

Svako poljoprivredno gospodarstvo predstavlja cjelinu za sebe i nije mogue nai dva
jednaka gospodarstva koja imaju iste uvjete za proizvodnju. Razliitost je odreena mnogim
imbenicima, a mogu se podijeliti na nekoliko skupina:
Prirodna obiljeja gospodarstva odreena su zemljopisnom duinom i irinom, nadmorskom
visinom, reljefom, geolokom podjelom, plodnou tla (tekstura, struktura, sadraj humusa, kiselost),
klimom (temperatura, oborine), hidrolokom situacijom, mikroklimom itd. Veinu prirodnih obiljeja
gotovo je nemogue promijeniti, a ekonomski nije isplativo.
Strukturalna obiljeja gospodarstva odreena su njegovom veliinom, brojem, oblikom i
namjenom parcela, infrastrukturom (ceste, zgrade, voda, struja), vrstom uzgajanih biljaka i ivotinja,
opskrbljenou mehanizacijom itd. Premda je mogue promijeniti strukturalna obiljeja gospodarstva, u
praksi se takoer smatraju stabilnim obiljejima koja se rijetko mijenjaju.
Organizacijska obiljeja gospodarstva odreena su organizacijom i nainom gospodarenja.
Kako se obavlja gospodarenje gnojem, kako je organizirana ishrana stoke, obrada tla, plodored, zatita
bilja, lijeenje bolesnih ivotinja, rukovoenje gospodarstvom, organiziranost radne snage, prodaja i dr.
Lako ih je promijeniti, ali se u praksi rijetko mijenjaju zbog navika, tradicija, bojazni i sl.
Socijalno-gospodarska obiljejagospodarstva odreena su cijenom proizvoda, trokovima
proizvodnje, odnosno krajnjom dobiti gospodarstva, mogunou dobivanja savjetodavnih i ostalih
informacija, kredita, hijerarhijom i odnosima meu onima koji rade na gospodarstvu, kako je
gospodarstvo ocijenjeno od susjeda itd.
Estetska obiljeja gospodarstva odreena su ljepotom zgrada, okunice te poljoprivrednih
kultura to esto ovisi o ekonomskoj moi gospodarstva te smislu za lijepo, njegovanju raznolikih biljnih i
ivotinjskih vrsta, prisutnosti vodenih povrina, panjaka, uma, ivica, ukrasnog bilja itd.

EKOLOKO GOSPODARSTVO KAO ZATVORENA CJELINA

Ekoloka i bioloko-dinamina poljoprivreda temelje se na injenici da je poljoprivredno
gospodarstvo cjelina, tj. organizam koji se sastoji od nekoliko elemenata organa, koji su
meusobno kvalitativno i kvantitativno ovisni. U praksi to ovako izgleda: redoslijed kultura odnosno
plodored, odraziti e se na sve vidove gospodarenja jer o tome ovisi koliina, vrsta i kvaliteta hranjiva i
stelje, potreba za mehanizacijom i radnom snagom, te na kraju financijski uspjeh.
Pod pojmom organizam misli se na sve ono to pripada gospodarstvu i ivi na njemu i od
njega: tlo, domae ivotinje, kultivirane biljke, divlje biljke i ivotinje, ume, ptice i insekti, pripadajue
mu tekue ili stajae vode, zgrade i ljudi koji na njemu ive.
Od samog poetka razvoja ekoloke poljoprivrede zastupa se naelo jedinstva, nedjeljivosti
biljne i stoarske proizvodnje, koja u svojoj organizaciji nastoji ostvariti skladnu cjelinu zatvorenog tipa.
Gospodarstvo kao cjelina manje je podlono vanjskim "stresnim" situacijama (prirodnim, ekonomskim i
dr.), ukoliko je izbalansirano raznolikou biljne i ivotinjske vrste. Tada je mogue pokrivati veinu
potreba unutar gospodarstva (gnoj, kompost, ivene namirnice biljnog i ivotinjskog porijekla, itd.).
Naglasak je stavljen na dostatnu proizvodnju krmiva, gnoja i stelje, te njihov dovoz sa drugih
gospodarstava. Eko gospodarstvo je mogue u veoj ili manjoj mjeri specijalizirati (voarstvo,
vinogradarstvo, povrarstvo, mljekarstvo, itd.) ukoliko se to pokae kao prednost ili potreba.

PRORAUN BILANCI POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA

Ekoloko gospodarstvo mora initi zatvoreni krug glede kruenja organske tvari, hraniva i
energije. U kojoj mjeri je taj ciklus zatvoren, i da li gospodarstvo uspjeno posluje, ne samo ekonomski,
odreuje se pomou tzv. bilanci poljoprivredne proizvodnje, koje su pokazatelji sklada meu pojedinim
elementima gospodarstva, te efikasnost njegove organiziranosti.

Najvanije bilance poljoprivrednog gospodarstva nam pokazuju:
- dinamiku organske tvari i hraniva (minerala);
- potrebu za krmivima, njihovu proizvodnju na gospodarstvu i dokup izvan gospodarstva;
- potrebe za steljom, njenu proizvodnju na gospodarstvu i dokup izvan gospodarstva;
- utroene radne sate i njihov raspored;
- iskoristivost mehanizacije;
- efikasnost iskoristivosti energije;
- gospodarske rezultate.

Postoji ono to se u gospodarstvo unese izvana, input, te ono to se iznese iz gospodarstva output i
unutranje kruenje materije i energije. To su teko mjerljivi dinamiki procesi i predstavljaju kruenje
tvari, hraniva i energije unutar granica gospodarstva: voda, suneva energija, atmosferska fiksacija
duika i dr.

Unos (input)

Mineralna gnojiva: a) mineralna i organska gnojiva
b) vapno i samljeveni minerali raznih vrsta

Organska gnojiva: a) gnoj ivotinjskog porijekla
b) gnoj biljnog porijekla i treset

Pesticidi: a) sintetiki pesticidi
b) botaniki pesticidi
c) pesticidi na bazi minerala (bakar i sumpor)

Veterinarski preparati i stimulatori rasta: a)sintetikog porijekla
b)homeopatska sredstva

Stona hrana: a) sijeno, silaa, koncentrati i dr.
b) minerali (sol i sl.)

Genetski materijal: a) sjeme, sadnice, presadnice, gomolji i lukovice i dr.
b) rasplodna i druga stoka, te genetski materijal pri umjetnom osjemenjivanju

Energija: a) nafta, plin, elektrina energija i dr.
b) ljudski rad (radna snaga)

Sredstva za rad: a) mehanizacija
b) orua
c) strojevi za preradu

Kapital: a) gotovina, krediti, itd.
b) ljudsko znanje, iskustvo i dr.

Iznos (output) brojni proizvodi biljnog i ivotinjskog porijekla.
Raunanje bilanci je sloen postupak i zahtijeva prilino znanja i vremena. Kompjuterski modeli
su velika pomo pri analiziranju i predvianju mnogih procesa su prirodi, ne treba zanemariti i vlastito
prosuivanje. Biljne, ivotinjske i ljudske zajednice i procesi koji se odvijaju u prirodi nikada ne reagiraju
na nain koji je posve izraunjiv i predvidiv.

Bilanca dinamike organske tvari i hraniva

Biljke i ivotinje za svoj razvoj trebaju hraniva i minerale koji se nalaze u tlu, u mineralnom,
anorganskom obliku, ili kao dio organske tvari tla, humus, biljni i ivotinjski ostaci, a hrana ivotinjama
su proizvodi biljnog porijekla. Kako se biljke i ivotinje razvijaju dolazi do gubitka organske tvari tla i
hraniva, i potrebno ih je tlu vratiti, to inimo gnojidbom.
Postoje etiri mjesta u kojima je koncentrirana organska tvar, odnosno hraniva: tlo, gnoj, biljke i
ivotinje. U procesu poljoprivredne proizvodnje dolazi do dinaminog kruenja organske tvari i hraniva
unutar gospodarstva.
Pozitivna bilanca znai da je dio hraniva, odnosno organske tvari unesene u gospodarstvo, ostao u tlu,
odnosno izgubljen s gospodarstva u nekim od nepoeljnih procesa (erozija, ispiranje, denitrifikacija i
dr.). Stoga pozitivna bilanca nije uvijek sasvim pozitivna, ukazuje na nisku efikasnost iskoritenosti
hraniva i organske tvari, to nije poeljno ni ekonomski, ni ekoloki. Ekonomski, pozitivna bilanca znai
da uloena sredstva nisu efikasno iskoritena.

Bilanca krmiva

Osnovni preduvjet uspjene stoarske proizvodnje su dovoljne koliine kvalitetnog krmiva, a
idealno bi bilo da se proizvode na samom gospodarstvu. Za raunanje bilance krmiva potrebno je prvo
odrediti koliine i vrste krmiva koje su gospodarstvu potrebne s obzirom na broj, vrstu i uzrast stoke, a
za tu svrhu se koriste hranidbene tablice. Krmivo, odnosno kompozicija vie krmiva od kojih se sastoji
stoni obrok, mora zadovoljiti potrebe stoke za energijom, bjelanevinama, mineralima i suhom tvari.
Izraunavanje potrebe za krmivima, njihovu proizvodnju na gospodarstvu i dokup izvan gospodarstva
predstavlja bilancu krmiva.

Bilanca stelje

Na eko-gospodarstvu mora se proizvoditi dovoljna koliina krmiva i stelje. Za stelju obino slui
penina, ili neka druga slama. Plodored mora biti takav da gospodarstvo proizvodi i dovoljne koliine
stelje. Treba proraunati potrebe gospodarstva za steljom, njenu proizvodnju na gospodarstvu, te
potrebe za moguim dokupom izvan gospodarstva. Koliina potrebne stelje ovisi o broju, uzrastu i vrsti
ivotinja, te tipu staje. Mlijene krave u tzv. dubokim stajama, dnevno trebaju 8-12 kg slame po kravi,
a kod onih na privezima, 3-5 kg dnevno.
Urod od 1 tone itarica, rezultira i tolikim prinosom slame, ali mnoge sorte esto daju manje koliine.
Dodatne koliine stelje mogu se osigurati i prikupljanjem lia u umi., dodavanjem osnovnoj stelji i
manjih koliina pilovine.

Bilanca utroenih radnih sati i njihovog rasporeda

Dobrom organizacijom i mehanizacijom pojedinih radnji, moe se utedjeti znatan broj radnih
sati. Nakon svakog radnog dana, odnosno tjedna, potrebno je upisati broj radnih sati i specificirati na
koje vrste radova su utroeni. Na kraju svakog mjeseca, godine dobije se pregled utroenih radnih sati,
njihova namjena i raspored.
Glede bilance, odnosno rasporeda radnih sati, postoje znatne razlike izmeu mjeovitih i specijaliziranih
gospodarstava. U usko specijaliziranim gospodarstvima, rad je neravnomjernije rasporeen i esto
uzrokuje urbu, nesigurnost i zahtijeva prilino dodatne, sezonske radne snage. Gospodarstva
mjeovitog tipa esto imaju vei godinji fond sati od specijaliziranih, ali su ravnomjernije rasporeeni.

Bilanca koritenja mehanizacije

Za svaku poljoprivrednu operaciju potrebno je proraunati kada, koliko dugo i za koje poslove je
potrebno upotrijebiti pojedini stroj, odnosno prikljuak. Mnoga poljoprivredna gospodarstva svoju
mehanizaciju koriste neuinkovito, a osnovni razlog je obino veliina gospodarstva. Gdje nema
dovoljno mehanizacije ili ju dijeli vie proizvoaa, od pomoi moe biti raunanje bilance mehanizacije.

Energentska bilanca

Osim hraniva, organske tvari i vode, gospodarstvom krui i energija. Sunce daje osnovnu
energiju za procese u prirodi. Biljke koriste sunevu energiju za fotosintezu za svoj razvoj, ali i razvoj i
opstanak ostalih ivih bia. Poljoprivredna proizvodnja je proces u kojem osim suneve, sudjeluju i drugi
oblici energije. Pri radu ovjeka koji uzgaja biljku ili ivotinju, kao i radu traktora kojim se slui, troi se
energija. Razlika izmeu energije koju ovjek unese u poljoprivrednu proizvodnju i energije koju dobiva
u poljoprivrednim proizvodima, zove se energetska bilanca. Ako je energetska vrijednost dobivenih
poljoprivrednih proizvoda vea od one koja je ula u proizvodnju onda je pozitivna. Ako se izostave
agrokemikalije i racionalno upotrijebi mehanizacija, energetsku bilancu je mogue popraviti.

Gospodarska bilanca

Gospodarska bilanca se sastoji od razlike prihoda i rashoda u proizvodnji.
Pored svih bilanci od izuzetne vanosti je i osjeaj zadovoljstva ljudi koji rade na gospodarstvu.

PRIJELAZ NA EKOLOKU PROIZVODNJU

Proizvoai koji se ele preorijentirati ili zapoeti baviti ekolokom proizvodnjom poljoprivrednih
i prehrambenih proizvoda, na cijeloj proizvodnoj jedinici ili njezinom tono odreenom dijelu, moraju
prvo proi tzv. prijelazno razdoblje. ( Prema osnovnim smjernicama i standardima svjetske organizacije
ekolokih proizvoaa, IFOAM, kao i europskim standardima, Uredba EU br. 2092/91, odnosno Zakonu
i odgovarajuim propisima Republike Hrvatske).
Period od poetka proizvodnje prema ekolokim standardima predstavlja prijelazno razdoblje.
Zapoinje s prvim strunim nadzorom, kojim se utvruje poetno stanje na proizvodnoj jedinici i
sposobnost jedinice da udovolji svim standardima i traje najmanje godinu dana, a najdue pet. Ovo
razdoblje u svezi je s nainom prijanjeg gospodarenja, stanjem tla, vrstama i brojem stoke,
viegodinjim kulturama i dr.
U proizvodnji bilja i biljnih proizvoda prijelazno razdoblje traje najmanje jednu (1) godinu za
jednogodinje bilje, a najmanje tri (3) godine za viegodinje nasade;
U stoarskoj proizvodnji prijelazno razdoblje traje najmanje :
Dvanaest (12) mjeseci za goveda i konje, ako se koriste za proizvodnju mesa, a tri etvrtine
njihova dotadanjeg ivota u svim danim sluajevima; iznimno telad i mali preivai (ovce i koze) mogu
se prodati kao ekoloki proizvod ako dolaze iz ekstenzivnog uzgoja ili ako su do trenutka prodaje bili
uzgojeni na ekolokoj proizvodnoj jedinici, telad najmanje est (6), a mali preivai dva (2) mjeseca.
est (6) mjeseci za male preivae (ovce, koze) i svinje;
Deset (10) tjedana perad za proizvodnju mesa, nabavljena u dobi do tri dana;
est (6) tjedana za proizvodnju jaja.
Tijekom prijelaznog razdoblja cijelu proizvodnju treba usuglasiti s ekolokim zahtjevima, to se na kraju
tog razdoblja i potvruje ponovnim strunim nadzorom.
Razdoblje preusmjeravanja ujedno je i najtee razdoblje eko-gospodarenja, jer su potrebne
godine prije nego li se ovlada problemima, a istovremeno aktiviraju eljeni bioloki procesi i postigne
sklad meu elementima gospodarstva.
Prijelazno razdoblje moe se smanjiti pod posebnim uvjetima, a odluku o skraenju donosi
ministar poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva na zahtjev proizvoaa i temeljem zapisa o
prvom strunom nadzoru.

Prijelaz u ekoloko ratarstvo

Tko eli preobratiti svoj pogon u bioloko ratarstvo dugorono osigurava ekoloku i ekonomsku
budunost. Da bi se ispunili eljeni ciljevi moraju se ve prije tranzicije odrediti cijene, mogunosti i rizici
biolokog obraivanja seoskog gospodarstva i potrebne prilagodbe u pogonu.

Temeljna naela ekolokog ratarstva

1.to zatvoreniji optok dobara

U eko ratarstvu potie se na to zatvoreniji optok materijala. Opskrba tla hranjivim tvarima preteno
treba biti na bazi vlastitih gnojiva. Dostava i odvoz je ograniena propisima. Broj grla stoke se
odreuje prema vlastitim proizvodnim povrinama, tako da se sva ili najvei dio krmiva osiguraju
unutar iste proizvodne jedinice.

2.Bez pomonih kemijsko-sintetinih i tehnoloki-genetski izmijenjenih proizvoda

Kemijsko-sintetiki proizvodi za zatitu ratarskih kultura, dodaci hrani i ostala pomona sredstva
nisu dozvoljena. Herbicidi su u naelu zabranjeni. Genetsko-tehniki izmijenjeni usjevi i hrana, te
pomona sredstva u kojima su genetsko-tehniki izmijenjeni sadraji ne smiju se koristiti u eko
pogonima.

3.Odravanje plodnog tla

Uravnoteeni plodored, ciljano organskog gnojenje i unapreenje dobre strukture tla su od
centralnog znaenja za odravanje i izgradnju plodnog tla. Tvore temelj za opskrbu biljaka vodom i
hranjivim tvarima, te jaanje vlastitih obrambenih mehanizama tla protiv bolesti i tetoina.

4. Podupiranje koristoinaca

Koristoinci se unapreuju kroz ureenje i njegu ekoloki uravnoteenih povrina i putem bioloke
raznovrsnosti kultura. Ekoloki uravnoteene povrine koriste se i za zatitu prirodnih vrsta i
biotopa.

5. Dranje ivotinja primjereno vrsti

Dranje ivotinja primjereno vrsti s puno slobode kretanja dovodi do odravanja i podupiranja
zdravlja stoke. Hrana nepoznata pogonu se koristi u vrlo malom omjeru (sukladno propisima).
Prvenstveno se koristi alternativnim nainima lijeenja stoke, a samo u nudi klasinim i obavezno
treba obavijestiti nadzornu slubu.

6. Ouvanje raznolikosti biljnih i ivotinjskih vrsta u prirodi

7. Proizvodnja zdravijih i kvalitetnijih (ukusnijih) ivenih namirnica

8. Ostvarivanje zadovoljavajueg ekonomskog uspjeha poljoprivrednog gospodarstva i smanjenje
njegove ovisnosti o vanjskim ulaganjima.

KORACI PRIJELAZA NA EKOLOKU PROIZVODNJU

Prijelaz, tranzicija u eko-ratarstvo zahtijeva promjene, kako za ljude, u nainu razmiljanja, tako
i u tehnologiji. Upoznavanjem eko-ratarstva korak po korak mogu se stei nova znanja, iskustva i
postepeno savladavati strahovi i nedoumice.
Tijek i znaenje pojedinih koraka zavisno od jedinice ili pogona su razliiti.

PRIPREMA ZA TRANZICIJU

1. KORAK Izjanjavanje u obitelji preusmjerenje u "srcu" i "glavi"

Preusmjerenje u "srcu" i "glavi" je glavni i osnovni preduvjet svakog uspjenog preusmjerenja na
eko-poljoprivredu. Podrazumijeva promjenu u nama samima, promjenu u nainu razmiljanja,
vrijednostima, odnosu prema prirodi, ekolokim problemima itd.
Nove promjene u proizvodnoj jedinici, gospodarstvu, trebale bi biti u interesu svih lanova obitelji, s
jasno postavljenim ciljevima da bi se olakalo odluivanje.
U razgovoru s obitelji, treba formulirati osobne ciljeve i elje:
ocijeniti koja sredstva, strukturne promjene sudionicima odgovaraju; u emu su njihove
sposobnosti?
Koja vrsta trita odgovara sklonostima?
Postoji li dovoljno radne snage i mogunosti za stjecanje sigurnosti u ophoenju sa novim
tehnikama i metodama? Ovim putem se mogu utvrditi potekoe i prije tranzicije u vlastitom
pogonu.
Ispunjava li moje gospodarstvo zahtjeve za eko ratarstvo?

Osnovni zahtjevi za ekoloku proizvodnju mogu se saznati uz pomo savjetodavne slube Udruge
BIOPA, iz pisanih materijala, lanaka, biltena i slubenih smjernica i propisa o ekolokoj
proizvodnji: propisima o biljnoj proizvodnji, gnojidbi, zatiti bilja, nadzoru i potvrivanju proizvodnje,
dozvoljenim normama na ekolokim gospodarstvima, (broj stoke, pomoni materijali, itd.).

2. KORAK Usvajanje znanja o eko proizvodnji

Ukoliko razmiljate o tranziciji u eko-ratarstvo morate upoznati najvanije zahtjeve proizvodnje,
prerade i trgovine da bi saznali postoje li odreeni preduvjeti za tranziciju. (Zakon o ekolokoj
proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i preraevina, odnosno njegovi propisi i smjernice). Razgovor
sa farmerima koji su ve proli tranziciju, moe potaknuti i pomoi u provoenju prijelaznog
razdoblja na vlastitom imanju, ( npr. u manjim regionalnim grupama).

3. KORAK Isprobavanje eko ratarenja

Vlastita iskustva u praksi, slina ekolokom, na polju, u stoarstvu, hranidbi stoke, mogu ukloniti
predrasude o ekolokoj proizvodnji. Takoer se stjee sigurnost u susretu sa novim tehnikama i
metodama.
Ispunjava li moj pogon zahtjeve eko-ratarstva?
Potvrdu o pravom prijelazu na eko-proizvodnju, kao i pomo pri tome, treba traiti u udruzi za
ekoloku proizvodnju, od nadzorne slube i specijaliziranih savjetnika.

PODOBNE METODE I TEHNIKE ZA EKOLOKO KORITENJE POLJA SU:

U ratarstvu:

Koristiti se mehanikom za suzbijanje korova umjesto herbicida;
Umjesto duikove gnojidbe organska: stajnjak, komposti, zelena gnojidba
Direktna zatita biljaka sa biolokim sredstvima i metodama koje su u skladu sa Listom pomonih
sredstava za bio-ratare;
Poveani usjev meu usjeva i podusjeva;
Probni usjev rairenih bio-ratarskih kultura (pir, krumpir, povre koje raste na poljima, mjeavine
krme itd.)

U stoarstvu:

Intenzivirati frekvenciju izlaza i panjaka;
Reducirati uporabu jake krme;

4. KORAK

Ako poslije informiranja i prikupljenog iskustva odluite da biste se mogli razviti u takovoj tranziciji,
obratite se savjetniku za ekoloku poljoprivredu u svezi sa pitanjima i moguim problemima.
Detaljna analiza pogona moe putem savjetodavne slube otvoriti nove mogunosti u razvoju i
pomoi iskoristiti postojei potencijal.
Ukoliko je savjetovanje najmanje pola godine prije tranzicije, kao voditelj imanja imate vegetacijski
period koji se moe iskoristiti u svrhu ravnanja prema smjernicama i propisima, a time moete
ispuniti zahtjeve nadzorne slube.

Najee potekoe do kojih dolazi u prijelaznom razdoblju, ekonomske su naravi. a do njh dolazi
uslijed:
Poveanih izdataka za dodatnu naobrazbu, skupljanja informacija i sl.
Poveanih izdataka za podizanje ivih ograda, prepravljanje staje i gnojita, kupovina dodatne
mehanizacije i sl.
Pada prinosa do kojih dolazi uslijed eksperimentiranja s novim kulturama i tehnikama;
Nemogunosti da se proizvodi prodaju kao "pravi" eko proizvodi;

Meutim, u sluaju dobro isplaniranog preusmjerenja, nuno ne dolazi do znatnijeg pada prinosa, a
i ostali navedeni izdaci mogu biti daleko umjereniji. Proizvodi s gospodarstva u prijelaznom
razdoblju na tritu se ne tretiraju jednako kao i proizvodi s eko gospodarstva, pa je nuno da svaki
proizvoa potrai svoje vlastito trite.

SAVJETNIK ZA EKOLOKU PROIZVODNJU:

- detaljno poznaje sve zahtjeve i uvjete;
- ukazuje na promjene u eko- pogonu;
- informira kupce u eko trgovinama;
- upoznat je sa primjerima pouzdanih struktura pogona i tehnikih rjeenja;
- ocjenjuje rizik i na osnovi Vaih ideja preporuuje eventualne novitete za pogon;
- moe Vas povezati sa ostalim strunjacima i proizvoaima;
- nakon posjete Vaem pogonu, napraviti e saetak sa vanim zakljucima;

KADA TREBA NAPRAVITI ANALIZU POGONA?

- analizirati prednosti i nedostatke u pogledu tranzicije;
- kada je nejasno koje grane jo vie razviti a koje ne;
- kada je nejasno treba li poveati utvreni broj stoke ili prodati;
- kada su potrebne graevne prilagodbe;
- kada se tei direktnom plaanju;
- kada treba odrediti budua radna optereenja;

KADA STE SE ODLUILI

- Prijavljivanje strunom nadzoru, kontroli proizvodne jedinice ili pogona.
Kada doe vrijeme tranzicije, pogon se mora prijaviti na kontrolu. Prijavni formular moete dobiti u
nadzornoj stanici ili kod Vaeg savjetnika.
U vremenu kada voditelji pogona primaju puno novih informacija nudi im se mogunost sudjelovanja
u regionalnim grupama, djelomino uz prisutnost savjetnika, gdje mogu podijeliti iskustva, stvoriti
veze, struno se informirati, analizirati uspjehe i neuspjehe, te zajedno potraiti rjeenja.Za daljnje
obrazovanje poslije tranzicije, planirani su teajevi u svim regijama.

MOGUE POTEKOE I RJEENJA U TRANZICIJI OVISNO TIPU POGONA

POGON ZELENIH POVRINA (odnosno biljne proizvodnje)
O emu ovisi?

- Potvrda o radu i pridravanje odredbi o navodnjavanju;
- Pridravanje uvjeta-propisa i standarda ekoloke proizvodnje;
- Dovoljno proizvedene krme u vlastitom pogonu;
- Menadment stajskog gnojiva;
- Kontrola konjskog kiseljaka (rumeksa);
- Mogunost trgovine pod eko-oznakama;

MOGUE POTEKOE/RJEENJA

- Odlaganje stajskog gnojiva

TRANZICIJA U EKOLOKU PROIZVODNJU BILJA

Da bi se u eko-ratarstvu ispunili eljeni ciljevi, moraju se ve prije tranzicije odrediti cijene,
mogunosti i rizici ekolokog ureivanja seoskog gospodarstva i potrebne prilagodbe u pogonu.
Ove upute za tranziciju upuuju na sve vane informacije i slue kao vodi za preobrazbe.
Objanjavaju temeljna naela eko-ratarstva, pokazuju mogue korake tranzicije, ukazuju na
potekoe i nude rjeenja. Aspekti za ekonomiju i trite, termini i upute za kontrolu pogona
nadopunjuju se savjetima.

POTEKOE/RJEENJA

- Otean izlaz tijekom zime;
- Obratiti se savjetniku za pomo;
- Evaluirati staju;

JAK PORAST KOROVA S RUMEKSOM

- Iskoristiti primjereno mjestu;
- Gnojidbu prilagoditi uporabi;
- Intenzivno i esto napanjavanje u ranom stadiju;
- Sprijeiti usijavanje rumeksa;
- Po potrebi usijati vie puta ili ponovo;
- Probadati rumeks pri nedovoljnoj gustoi;
- Kod onih parcela gdje je u prosjeku vie od 1 rumeksa na m potraiti pomo od savjetnika

NEDOVOLJNO U POGONU VLASTITO PROIZVEDENE KRME

- Smanjiti porub stoke;
- Pregledati pruhid stoke i kvalitetu biljaka;
- Povrine koje su slabo gnojive izdvojiti za ekstenzivnu uporabu;
- Iznijeti stajsko gnojivo i povrine s visokim potencijalom prihoda;
- Poboljati menadment stajskog gnojiva;

ISPODPROSJENI UTVRENI DIO MLIJEKA

- Iznajmljivanje, kupnja utvrenog dijela mlijeka ili zajednika tala;
- Traiti alternativu za proizvodnju mlijeka: sa savjetnikom pregledati zadatak proizvodnje mlijeka
(suoenje poljoprivrednih pogona)

NEMOGUNOST TRITA ZA MLIJEKO I / ILI MESO

- Izraunati dosljednost konvencionalnog trita;
- Razjasniti alternativne grane proizvodnje sa tritem;
- Evaluirati mogunost regionalnog ili direktnog trita;
- Suradnja sa postojeim bio-pogonima;
- Razjasniti tendencije trita

O EMU OVISI PROIZVODNJA?

- Izgradnja primjerena lokaciji;
- to vei udio tolerantnih vrsta;
- Najmanje 7% ekoloki izjednaenih povrina;
- Ve prije tranzicije pokuati sam i uzeti kompetentne savjete;
- Spremnost na vei rizik nadogradnje;
- Razgovarati o mogunosti tranzicije po koracima za trajne kulture sa svojim savjetnikom;

POVRARSTVO MOGUE POTEKOE/RJEENJA

Problemi sa zatitom biljaka

- Sprijeiti prijevremeno (uzeti u obzir intervale plodoreda, izbjegavati sorte podlone bolestima);
- Provjeriti vrijeme poetka djelovanja zatitnih sredstava na biljke;
- Postaviti zatitne mree protiv tetoina;
- Postaviti podloni usjev protiv tetoina;
- Unaprjeivati koristoince;

Manjak radne snage za regulaciju korova

- Postaviti termike maine (vatrom);
- Provoditi kuru korova;
- Pokriti tlo sa folijom, malom ili podlonim usjevom,
- Promijeniti sistem nadogradnje;
- Smanjiti udio kultura koje zahtijevaju puno posla;
- Obraivati to manje svjeeg povra;

Nesigurno trite

- Svakako zatraiti od moguih kupaca da se izjasne;
- Obratiti se koordinaciji za trgovinu (udruzi) i eventualno savjetniku za eko-ratare,
- Kontaktirati trgovine na veliko;
- Evaluirati nove forme trita (direktna prodaja, zajednika trgovina i sl.)

Kombiniranje proizvodnje na proizvodnoj jedinici ovisi o:

- Potvrda o ekolokoj proizvodnji i ispunjeni uvjeti o navodnjavanju;
- Usklaivanju biljne i ivotinjske proizvodnje (dovoljno hrane za ivotinje dovoljno stajnjaka
za gnojidbu kultura; idealno najmanje 1 uvjetno grlo/hektar (1 UG = 500 kg, npr. 1 krava
ili govedo od 500 kg ili 10 ovaca od 50 kg, ili 5 svinja od 100 kg ili 250 koka od 2 kg, itd).)
- Dovoljno radne snage;
- to vie pogonski proizvedene krme;
- Trgovina glavnih proizvoda po bio cijenama;

MOGUE POTEKOE U STOARSTVU/RJEENJA

Nema panjaka ni mogunosti izlaska stoke

- zamjena povrina za panjak u blizini pogona;
- suradnja sa susjednim pogonima

Zdravstveni problemi stoke

- provjeriti uvjete dranja stoke i menadment krda;
- osigurati optimalnu kvalitetu krme;
- isprobati metode prirodnog lijeenja;
- raspitati se u svezi njege;

MOGUE POTEKOE NA TRITU/RJEENJA

Negospodarstveno trite
- Koristiti direktnu prodaju,
- isporuivati restoranima, okrunim trgovinama itd.
- Zatraiti suradnju s drugim proizvoaima;


MOGUE POTEKOE U POLJODJELSTVU/RJEENJA

Poveanje zakorovljenosti povrina

- Provjeriti plodored: treba minimalno 20% leguminoza, manje od 50% penice, eventualno
reducirati udio biljaka koje se okopavaju;
- Prije usjeva: kure protiv korova;
- Ne saditi kulture koje nisu konkurentne korovu na ugroenim parcelama;
- U fazi tranzicije ne izostavljati plug;
- Obraivati tlo samo po dobrim vremenskim uvjetima;
- to ranije okopavati ili timariti;
- Ne stavljati u poljodjelstvu granice u plodoredu;

Problemi s bolestima

- Drati se pauza izmeu nadogradnji;
- Bolje ranije sijati te osigurati brzo bujanje;
- Ne forsirati preguste sastojine;
- Birati tolerantne sorte;
- Ispitati izbor lokacije,
- Redovita kontrola kultura;
- Pregledati strategiju zatite biljaka (dokumentacija, savjetovanje)

Premalo stajskog gnojiva

- Smanjiti ratarstvo;
- Poveati stoarstvo;
- Meuusijavanje, gnojidba zelenih povrina i umjetna trava sa djetelinom ugraena u plodored;
- Provjeriti menadment stajskog gnojiva ili komposta (otpaci od hrane);

Manjak radne snage

- Ispitati tijek i rad pogona;
- Ispitati mogunost racionalizacije;
- Iskoristiti mogunost suradnje;
- Odrei se kultura slabe konkurencije;
- Smanjiti pogon;

VONI ILI VINARSKI POGON

MOGUE POTEKOE/RJEENJA

Problemi sa zatitom biljaka

- Sprijeiti tehnikim sredstvima (birane sorte, sistem razvoja, higijena, labav vez, njega tla);
- Provoditi redovite kontrole kultura za vrijeme vegetacije;
- Izjednaiti ekoloki povrine za tetoine;
- Ispitati srednju kvalitetu i trenutak umetanja;

Neuravnoteeni prihod

_ Odrei se promjenjivih sorata

Manjak radne snage

- Razvijati podrezivanje (runo);
- Ekstenzivirati usjev tolerantnih sorti;

Konkurencija pratee flore (korova)

- Njegovati tlo aparatima za usitnjavanje, materijalima koji pokrivaju, ivi mal

Nesigurno trite

- Razjasniti trite s bio proizvoaima

EKONOMIJA I TRITE

KAKO TRANZICIJA UTJEE NA RAUN POGONA?

Tranzicija, u pravilu, prati promjene poloaja varijabilnih cijena (sredstva za gnojidbu, krmu i
zatitu biljaka) u fiksne (lageri za odlaganje stajskog gnojiva, trokovi zaposlenih). Radi toga nije
dovoljno samo usporediti trokove koje pokrivaju i time pronai ekonominost u biolokom
obraivanju gospodarstva, jer fiksne cijene nisu ukljuene u raunu. Zato su traene cijelopogonske
usporedbe kod kojih su uzete u obzir investicije u trokove proizvodnje, direktnog plaanja i
prodajne cijene. Ako su planirane promjene u samo jednoj grani pogona onda je dovoljan raun tog
dijela budeta.

PRILAGODBE INFRASTRUKTURE I STRUKTURE PROIZVODNJE

S tranzicijom mogu biti potrebne i investicije koje bi ionako bile potrebne, a odnose se na
zakone vezane uz uvjete zatite ivotinja i voda kao i tehnikog napretka.
Iz toga slijede s tranzicijom takoer investicije koje su proizale iz zahtijeva ekolokog uzgoja bilja.
Promjene vezane uz proizvodnju u stoarstvu imaju za posljedicu smanjenje trokova. Promjene
strukture u ratarstvu, iznimno voarstva, imaju uinak manjih financija.

MOGUE INVESTICIJE U INFRASTRUKTURU

Podruje vrsta
Nepropusna skladita na kiu skladitenje stajskog gnojiva
Uklanjanje rascjepnih podova stoarstvo
Prirodno svjetlo stoarstvo
Dranje teladi u grupama stoarstvo
Zimski izlaz stoke ili po loim vremenskim uvjetima stoarstvo
Preureenje staja i naina vezanja stoke (ne nuno) stoarstvo
Prostorije za uvanje mlijeka i hladnjae uzimanje mlijeka
Ureenja za pripremu, obradu i skladitenje direktna prodaja

MOGUE INVESTICIJE U STRUKTURU PROIZVODNJE

Podruje vrsta
Mehaniki ili tehniki ureaji regulacija korova
Rasipanje gnojovke, rasipanje stajskog gnojiva tehnika stajskog gnojiva
Pripremanje stajskog gnojiva

ISPLATIVE PRILAGODBE

Pogon stone hrane

Staje se moraju urediti ili zakupiti zbog poveanja broja stoke i proizvodnje stone hrane kako bi se
postigla izjednaena prehrana stoke. Predaja stajskog gnojiva za bio-pogone je mogua samo u
odreenoj mjeri.
Za trgovinu s eko-mlijekom mora se pronai rjeenje sa lokalnom udrugom

Kombinirane (mjeovite) proizvodne jedinice (gospodarstva)

U pravilu trebaju za proizvodnju jednakih koliina stone hrane vie prirodnih i umjetnih livada. Zbog
stoga se smanjuje broj poljoprivrednih kultura.
Uljna repica i eerna repa dosada nemaju svoje trite u eko-ratarstvu te se kulture zamjenjuju
onima koje su nune za hranidbu ivotinja.

Izgradnja polja za uzgoj povra omoguava kompenzaciju dohotka.

Pored prilagodbi u infrastrukturi u strukturi proizvodnje tranzicija kroz organizaciju i redovitu kontrolu
kultura, kontrolu pogona i ureenje trgovine donosi dodatne trokove.
Trokovi uvjetovani uenjem mogu na odreeno vrijeme smanjiti dobit eko-gospodarstva. Zato je
bolje u ekonomskom smislu poduzeti mjere (npr. u obliku pokuaja pred tranziciju) za smanjenje
trokova prilagodbe i uenja, nego se pomiriti sa gubicima. Temeljno struno savjetovanje i izmjena
informacija u grupama proizvoaa smanjuju rizik od gubitaka

POLJOPRIVREDA I SPECIJALNE KULTURE ZAHTIJEVAJU VIE POSLA

esto viestrana struktura pogona, dodatni radovi oko njege stajskog gnojiva i regulacije korova,
trgovina eko proizvodima i, ako postoji obrada proizvoda na gospodarstvu, zahtijevaju puno posla.
Dodatno vremensko optereenje u poljodjelstvu i uzgoju povra ovisi jako o pritisku korova prije
tranzicije.
U ekolokoj proizvodnji voa puno posla dolazi od manualnog prorjeivanja voa. U stoarstvu
promjena sistema staja (npr. staja za slobodan nain dranja stoke) moe smanjiti poslove oko
izlaska stoke zimi.
Efektivni dio trokova pojedinog gospodarstva mora se zbog velikih razlika u strukturi i veliini
proizvodnih jedinica, mehanizacije, naina i sustava trgovine individualno izraunavati.

Veleprodajna cijena

Doprinosi proizvoaa u sustavu ekoloke proizvodnje (voenje Upisnika, Nadzora, certifikacije i
dr.) predstavljaju gubitak dohotka, te je vano postii dovoljnu veliku prodajnu cijenu.
Za praktiki sve biljne proizvode moe se postii veleprodajna cijena. Zbog skromnih direktnih
trokova povienje cijena vodi unato dubokih prirodnih dohodaka do usporedivih visoko
pokrivajuih trokova. U stoarstvu samo mali broj pogona uspijeva prodati svoju cjelokupnu
ponudu samo jednom eko-cijenom.
to je manja potranja za eko-proizvodima to vie su pogoni u tranziciji pod pritiskom Zato u
budunosti treba po mogunosti sve manje tranzicijskih proizvoda prodavati po jednoj cijeni.
Oni tranzicijski pogoni koji ele isporuivati velikim tvrtkama trebaju se izjasniti je li i u kojem opsegu
veleprodajnu cijenu dobivaju osobito za tranzicijske proizvode.
U sluaju nedoumice mogu pomoi eko-savjetnik i koordinacija za trgovine.
Eko trgovina moe biti izloena jakom kolebanju.

EKO TRGOVINA

Prihvatljiva cijena konzumenata je prosjeno 10-20% vea od konvencionalnih proizvoda. Iako je
eko-cijena u puno sluajeva neovisna o konvencionalnim cijenama, ona ovisi i od openitog nivoa
cijena u poljoprivredi i buduoj poziciji ostalih eko proizvoda. Struni nadzor (potvrivanje ili
certifikacija) i inspekcije sukladne vaeim zakonima sprjeavaju prodaju lanih eko proizvoda.

TRGOVINE EKOLOKIM PROIZVODIMA:

- razjasniti mogunosti trgovanja ve prije tradicije;
- osigurati trgovanje s eko cijenama;
- nedostatak eko trgovine u tranziciji ne ocjenjivati kao zapreku tranzicije;
- uzeti u obzir nove forme trgovanja;
- solidarno stajati iza eko cijena;
- ukoliko postoje nejasnoe u svezi nekih proizvoda na tritu obratite se koordinaciji za trgovinu,
nadzornoj slubi, udruzi ili kontaktirajte eko savjetnika.


POSTUPAK UKLJUENJA U SUSTAV EKOLOKE PROIZVODNJE

Postupak upisa u Upisnik ekolokih proizvoaa:

1. Prvi struni nadzor

Ekolokom proizvodnjom, uvozom ekolokih proizvoda, strunim nadzorom, ispitivanjem temeljnih
uvjeta i potvrivanja mogu se baviti u smislu Zakona pravne ili fizike osobe upisane u Upisnik.
U Upisnik proizvoaa u ekolokoj proizvodnji upisuje se pravna ili fizika osoba, koja proizvodi,
prerauje i prodaje ekoloke proizvode na temelju zahtjeva koje podnose Ministarstvu i zapisnika
nadzorne stanice o obavljenom prvom strunom nadzoru.

Kada proizvoa donese odluku o ukljuivanju u ekoloku proizvodnju javlja se izabranoj Nadzornoj
stanici i na njenom obrascu podnosi zahtjev za prvi struni nadzor.

"Nadzorna stanica" za ekoloku proizvodnju je ovlatena pravna osoba koja obavlja struni nadzor
nad ekolokom proizvodnjom i ekolokim proizvodima, sukladno Zakonu i pravilnicima o ekolokoj
proizvodnji. Postupak strunog nadzora provodi se na temelju zahtjeva proizvoaa i potrebne
dokumentacije.

"Proizvoa u ekolokoj proizvodnji" je fizika ili pravna osoba, koja proizvodi, prerauje i trguje
poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima sukladno Zakonu i pravilnicima o ekolokoj proizvodnji,
te je upisana u Upisnik ekolokih proizvoaa ili uvoznika kod Ministarstva poljoprivrede umarstva i
vodnog gospodarstva.

"Ekoloki proizvod" je svaki poljoprivredni i prehrambeni proizvod proizveden i oznaen sukladno
Zakonu o ekolokoj proizvodnji i na temelju njega donesenim pravilnicima.

Na osnovu podataka i prijave koja treba sadravati podatke o biljnoj i stoarskoj proizvodnji, te
prerade i ostalim vrstama proizvodnje, Nadzorna stanica dostavlja proizvoau ponudu i ugovor za
obavljanje nadzora.
Za obavljanje prvog strunog nadzora, osim podataka iz prijave proizvoa treba pripremiti
slijedee:
Vlasnike listove, posjedovne listove ili ugovore o zakupu na pet godina.
Kopije katastarskih planova (situacione planove).
Rjeenje da se bavi poljoprivrednom djelatnou (Rjeenje o upisu u Upisnik poljoprivrednih
proizvoaa, obrtnica ili rjeenje trgovakog suda).
Na dogovoreni dan, Nadzorna stanica vri struni nadzor kompletnim pregledom imanja, povrina i
tekue proizvodnje, te sveobuhvatni pregled dokumentacije i sastavlja zapisnik o obavljanju
strunog nadzora u ekolokoj proizvodnji. U uredu, na osnovu tog zapisnika pie Izvjee i Zapisnik
o izvrenom strunom nadzoru Naruitelja.
Na kraju, Nadzorna stanica daje konanu ocjenu i prijedlog stjecanja statusa: EKOLOKA
PROIZVODNJA ILI EKOLOKA PROIZVODNJA U PRIJELAZNOM RAZDOBLJU.

2. Zahtjev za upis u Upisnik ekolokih proizvoaa

Kada proizvoa dobije Izvjee i Zapisnik o obavljenom strunom nadzoru, alje zahtjev u
Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva za upis u Upisnik ekoloke
proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Za podnoenje zahtjeva potrebno je poslati slijedee dokumente:
Potpisan zahtjev zamolbu za upis u Upisnik ekoloke proizvodnje poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda, na koje trebaju biti nalijepljene taksene marke u iznosu od 70,00 kn.
Rjeenje da je upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava ako se radi o obiteljskom
poljoprivrednom gospodarstvu ili fizikoj osobi. Ako je pravna osoba, Rjeenje o upisu u registar
obrtnika za obrte, ili rjeenje Trgovakog suda (za d.o.o. i dr. pravne osobe)
Dokaze o pravu koritenja zemljita .
Kopije katastarskog plana za prijavljivanje estice (situacioni planovi).
Potvrdu pravne osobe ili potpisanu izjavu da je upoznat s pravilima i propisima, tj. Zakonom o
ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Potpisanu izjavu o popisu mehanizacije i gospodarskih objekata.
Ako jedinica za ekoloku proizvodnju ima voditelja proizvodnje, dokaz o poslovnom odnosu.

Nakon ocjene prijave i priloene dokumentacije, Ministarstvo donosi rjeenje o upisu podnositelja u
Upisnik ekolokih proizvoaa.

Postupak upisa u Upisnik uvoznih ekolokih proizvoda

U Upisnik uvoznika ekolokih proizvoda upisuju se pravne i fizike osobe koje su registrirane za
obavljanje trgovine i koje ekoloke proizvode uvoze radi stavljanja na trite Republike Hrvatske, na
temelju pisanog zahtjeva i dokaza da su kod nadlenog tijela registrirane za obavljanje trgovine, te
da raspolae skladitem koje udovoljava uvjetima za uskladitenje ekolokih proizvoda.

Potrebna dokumentacija:
Zapisnik Nadzorne stanice za ekoloku proizvodnju o obavljenom prvom strunom nadzoru.
Dokaz da je kod nadlenog tijela registriran za obavljanje djelatnosti trgovine.
Dokaz da raspolae skladitem za uskladitenje ekolokih proizvoda.
Potvrdu pravne osobe ili izjavu da je upoznat s propisima i pravilima ekoloke proizvodnje.

3. Pokretanje ekoloke proizvodnje i uvoza

Poljoprivredna proizvodnja i prerada

Plan prijelaza na ekoloku proizvodnju

Proizvodna jedinica u ekolokoj proizvodnji cijelo je gospodarstvo ili dio gospodarstva, koji su jasno
odvojeni od svake druge jedinice, a proizvode sukladno s odredbama ovoga Zakona i pravilnicima o
ekolokoj proizvodnji. Proizvodna jedinica obino je mjeovito gospodarstvo, ali moe biti
usmjerena na proizvodnju nekog odreenog proizvoda, sukladno posebnom propisu. Nakon prvog
strunog nadzora dobiva prelazni status, a nakon isteka prijelaznog perioda status "ekoloki".
Pri ukljuivanju proizvodne jedinice u ekoloku proizvodnju nositelj proizvodnje mora napraviti plan
prijelaza na ekoloku proizvodnju koji treba sadravati:
Primijenjenu prethodnu agrotehniku i postojee stanje gospodarstva;
Plan proizvodnje u prelaznom razdoblju;
Promjene u strukturi proizvodne jedinice u prijelaznom razdoblju.

U sluajevima kada se na proizvodnoj jedinici istovremeno provodi konvencionalna i ekoloka
proizvodnja, potrebno je osigurati:
vrsto razgranienje izmeu konvencionalnih dijelova i onih s ekolokom proizvodnjom;
Da je dijelove koji su u ekolokoj proizvodnji mogue struno nadzirati;
Da se odvojeno vode zapisi za obje vrste proizvodnje;
Da se u dijelovima s konvencionalnom proizvodnjom ne koriste genetski izmijenjeni organizmi;

Repromaterijal za ekoloku proizvodnju

Vrlo vaan aspekt u ekolokoj proizvodnji je koritenje repromaterijala (sjemenski/sadni materijal,
gnojiva, te zatitna sredstva u biljnoj proizvodnji) koji je u sukladnosti sa Pravilnikom o ekolokoj
proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01).
U ekolokoj proizvodnji dozvoljeno je koritenje konvencionalnog, netretiranog sjemenskog /
sadnog materijala budui na tritu RH nije dostupan materijal porijeklom iz ekoloke proizvodnje.
Izuzetak je koritenje konvencionalnog tretiranog sjemena koje je doputeno za upotrebu u
ekolokoj proizvodnji samo uz odobrenje Nadzorne stanice.

Suradnja sa savjetodavnom slubom

Ukoliko se kod proizvoaa jave nejasnoe vezano za ekoloku proizvodnju, potrebno je kontaktirati
savjetnike za ekoloku proizvodnju ( Savjetodavne slube, Udruge za ekoloku proizvodnju, npr.
"BIOPA", HZSSP) da bi se izbjegle eventualne pogreke u samoj proizvodnji.
Pogreke u ovakvoj proizvodnji, koritenje sredstava, gnojiva, sjemenskog materijala itd. koja nisu u
sukladnosti sa Zakonom i prateim pravilnicima mogu se u konanici negativno odraziti u smislu
gubitka statusa ekolokog proizvoaa.

Redovni struni nadzor, dokumentacija i sam postupak

Osim prvog strunog nadzora, fizike i pravne osobe koje su se ukljuile u sustav ekoloke
proizvodnje svake godine su dune imati jedan struni nadzor obavljen od strane ovlatene
Nadzorne stanice, npr. BIOINSPEKT
Naruitelj nadzora prilikom podnoenja zahtjeva jasno mora naznaiti to je predmet nadzora za
tekuu godinu, navodei relevantne podatke za biljnu, stoarsku proizvodnju, te preradu sa svom
prateom dokumentacijom:
Interes proizvoaa za redovni nadzor u ekolokoj proizvodnji;
Proizvoa iskazuje zanimanje za pokretanjem ekoloke proizvodnje (telefonom, usmenim ili
pisanim putem fax, e-mail, pota), Nadzorna stanica alje zahtjev za obavljanje strunog nadzora.
Zainteresirani proizvoa popunjava na zahtjevu slijedee podatke:
- o biljnoj proizvodnji
-stoarskoj proizvodnji,
-preradi,
-te ostalim vrstama proizvodnje kojima se proizvoa bavi
.
Priprema dokumentacije za obavljanje strunog nadzora

Prije slanja popunjenog obrasca zahtjeva, trebaju biti pripremljeni i ostali dokumenti:
Vlasniki listovi, posjedovni listovi ili ugovori o zakupu na pet godina;
Kopije katastarskih planova;
Rjeenje da se bavi poljoprivrednom djelatnou;

Slanje zahtijeva i dokumentacije nadzornoj stanici

Kada prikupi dokumente, naruitelj nadzora ih alje zajedno sa ispunjenim zahtjevom Nadzornoj
stanici koja pregledava sve podatke o esticama i povrinama, te na osnovu njih izrauje Ponudu
za obavljanje strunog nadzora i Ugovor za obavljanje strunog nadzora i alje ih Naruitelju.

Uplata ponude i dogovor za datum obavljanja nadzora

Nakon uplaene ponude i potpisanog Ugovora, Naruitelj nadzora alje uplatnicu i potpisani ugovor
Nadzornoj stanici, te dogovaraju datum obavljanja strunog nadzora u ekolokoj proizvodnji.

Nadzor proizvoaa, utvrivanje injeninog stanja, sastavljanje zapisnika na licu mjesta

Na dogovoreni dan, Nadzorna stanica vri struni nadzor kompletnim pregledom imanja, povrina i
tekue proizvodnje, te sveobuhvatni pregled dokumentacije i sastavlja Zapisnik o obavljanju
strunog nadzora u ekolokoj proizvodnji.

Sastavljanje Zapisnika i Izvjea o strunom nadzoru; prijedlog statusa

Nadzorna stanica u uredu, na osnovu sastavljenog Zapisnika pie Izvjee i Zapisnik i daje konanu
ocjenu i prijedlog stjecanja statusa: EKOLOKA PROIZVODNJA PRIJELAZNA PROIZVODNJA.

Slanje izvjea ovlatenim pravnim osobama

Time je cjelokupni postupak strunog nadzora u ekolokoj proizvodnji gotov. Naruitelj nadzora se
nakon toga javlja Odboru za potvrivanje koji na osnovu izvjea i zapisnika o izvrenom strunom
nadzoru , te pratee dokumentacije izdaje potvrdnicu (certfikat).

UVOZ EKOLOKIH PROIZVODA

Fizika ili pravna osoba ( Naruitelj nadzora) koja uvozi ekoloke proizvode (organske tj. bioloke)
Nadzirane od strane Certifikacijske kue dostavlja Nadzornoj stanici:
Svu potrebnu dokumentaciju koja pokazuje pravni identitet tvrtke, te djelatnost kojom se bavi,
(rjeenje o upisu u sudski registar);
Dokaz o vlasnitvu, odnosno koritenju skladita za smjetaj i uskladitenje robe primjereno
vrstama koje uvozi;
Izjavu uvoznika da je upoznat s propisima i pravilima ekoloke proizvodnje, kao oblik posebnog
povjerenja izmeu uvoznika i potroaa;
Originalne certifikate za vrstu i koliinu proizvoda sa prijevodom na hrvatski jezik kod
ovlatenog sudskog tumaa;
Transakcijske certifikate za vrstu i koliinu proizvoda sa prijevodom na hrvatski jezik kod
ovlatenog sudskog tumaa;
Na osnovu dostavljene dokumentacije Nadzorna stanica utvruje injenino stanje na terenu
pri emu provjerava pravovaljanost dostavljenog, te pregledava smjetaj i uskladitenje robe
primjereno vrstama koje uvozi;
Na osnovu sastavljenog Zapisnika na licu mjesta, pie izvjee i Zapisnik o izvrenom
strunom nadzoru Naruitelja;

Uvoznik ekolokih proizvoda upisuje se u Upisnik uvoznika na temelju podnesenog zahtijeva
Ministarstvu i Zapisnika Nadzorne stanice za ekoloku proizvodnju o obavljenom strunom nadzoru.
Na temelju svega navedenoga Povjerenje Ministarstva predlae rjeenje o nostrifikaciji.

POSTUPAK POTVRIVANJA I DOBIVANJE EKO ZNAKA U EKOLOKOJ PROIZVODNJI

Postupak potvrivanja u ekolokoj proizvodnji

Nakon to je obavljen redoviti struni nadzor i dobiveno izvjee nadzorne stanice, proizvoa se
javlja Pravnoj osobi za potvrivanje sa zahtjevom za izdavanje potvrdnice.
U prijavi proizvoa mora navesti vrstu i naziv proizvoda, sortu / pasminu, koliinu, te vrstu
pakovanja i izrauje se ponuda. Za preraevine se jo mora navesti i podrijetlo sirovina i recepture
s udjelima pojedinih sastojaka u preraevini.
Pravna osoba za potvrivanje na temelju podataka iz prijave dostavlja proizvoau ponudu sa
ugovorom. Po prihvaanju ponude, potpisu ugovora i u skladu s njim izvrene uplate, te dostavljanja
potrebne dokumentacije, Pravna osoba zapoinje postupak potvrivanja.

Dokumentacija potrebna za obavljanje postupka:
Prijava sa podacima o proizvoau i proizvodu;
Rjeenje o upisu u Upisnik ekolokih proizvoaa;
Izvjee i zapisnik Nadzorne stanice o obavljenom strunom nadzoru;
Za sirovine i proizvode koje gospodarstvo kupuje od drugih proizvoaa, mora se priloiti raun
i potvrdnica;
Za preradu ekolokih proizvoda, mora se priloiti jo deklaracija, te specifikacija sirovina iz
konvencionalne proizvodnje;
Pravna osoba za potvrivanje nakon ocjene priloene dokumentacije izdaje "POTVRDNICU", koja
predstavlja slubeni dokument i dokaz da su u njoj navedeni proizvodi koji udovoljavaju
standardima ekoloke proizvodnje i da su proizvedeni u skladu sa Zakonom i pravilima izvrenim u
RH. Pravna osoba treba ocjenu suglasnosti i izdavanja potvrdnice obaviti u roku 5-7 dana. Dva
originalna primjerka Potvrdnice dostavljaju se proizvoau.

POSTUPAK ZA DOBIVANJE EKO ZNAKA

Prije no to se stave u promet proizvodi moraju biti oznaeni "eko znakom".

Postupak za dobivanje znaka "eko proizvod"

Pokree se podnoenjem pismenog zahtjeva Upravi za odrivi razvitak seoskog prostora, Odjel
odrive i ekoloke poljoprivrede, MPVG.

Zahtjev mora sadravati:
Ime / naziv i adresu, te upisni broj iz Upisnika ekolokih proizvoaa;
Naziv proizvoda za koji se trai eko znak;
Potvrdnica izdana od ovlatene pravne osobe, provedbu postupka potvrivanja;
Ukupna koliina proizvoda i / ili broj proizvoda, te broj i veliina polovine;

Postupak za stjecanje prava na koritenje "eko znaka" provodi radno tijelo sukladno odredbi Zakona
o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koje imenuje Ministar MPVG.
Nakon provedenog postupka Ministar predlae radno tijelo za donoenje rjeenja o dodjeli eko
znaka.
Eko znak se dodjeljuje na rok od 12 mjeseci, odnosno, samo za jednu proizvodnu godinu.

NAKNADA TROKOVA ZA PROVEDBU STRUNOG NADZORA I POTVRIVANJA

Trokovi provedbe strunog nadzora nad ekolokom proizvodnjom i utvrivanje sukladnosti
potvrivanja, utvreni su pravilnikom, MPVG (N.N. br.85/02 i 101/03) kojima se dodaju trokovi
dokumentacije, putni trokovi i ovisno o udaljenosti gospodarstva od sjedita nadzorne stanice.
Prosjena cijena puta iznosi 2-2,5 kn/km, a dnevnica 150-180 kn.
Primjer: Struni nadzor za poljoprivrednu proizvodnju 1-5 ha 243,00 kn/ha
6-10 ha 189,00 kn/ha

Govedarstvo: mlijene krave struni nadzor 65,00 kn po grlu
Svinjogojstvo: rasplodna grla: nazimice, krmaa, nerastovi struni nadzor 24,50 kn/ grlu

Prerada u ekolokoj proizvodnji: struni nadzor 100,00 kn po nadzoru; obrada dokumentacije 150
kn po satu.

POTICAJ EKOLOKE PROIZVODNJE

Korisnici novanog poticaja za ekoloku proizvodnju su poljoprivredna gospodarstva koja imaju
potvrdnicu o sukladnosti s temeljnim zahtjevima za ekoloku proizvodnju i upisana su u Upisnik
ekolokih proizvoaa. Poljoprivredna gospodarstva u ekolokoj proizvodnji ostvaruju novani
poticaj i to jednom godinje od poetka prijelaznog razdoblja u ekolokoj proizvodnji sukladno
Zakonu o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Definirane su etiri grupe za koje se dobije novani poticaj:
1. ratarske kulture: kruna ita, pivarski jeam i soja, stona ita, uljarice, krmno bilje, eerna
repa, povre, ljekovito bilje i poljoprivredno sjeme;
2. sadni materijal, viegodinji nasadi i maslinovo ulje: sadni materijal, vinogradi, vonjaci,
masline, nasada lavande, hmelj i maslinovo ulje;
3. stoarstvo i stoarski proizvodi: mlijeko ( kravlje, ovje, kozje), uzgoj goveda, konja, svinja,
ovaca, koza, peradi. Tov junadi, svinja, peradi, janjadi i jaradi, pelinje zajednice, livade i
panjaci;
4. ribarstvo: uzgoj autohotnih vrsta bijele morske ribe, uzgoj dagnji i kamenica, proizvodnja mladih
autohotnih vrsta bijele morske ribe, te uzgoj morske i slatkovodne ribe.

Ekoloka proizvodnja u smislu Zakona o dravnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu
obuhvaa:

1. uzgoj rasplodne stoke: mlijene krave, krave u sustavu krava-tele, bikovi, enska telad, krmae,
nerasti, ovce, ovnovi, koze, jarevi, kobile i pastusi;
2. uzgoj peradi: patke, guske, purani
3. autohotne vrste bijele morske ribe: komar, lubin, pic i zubatac
4. mlad autohotnih vrsta bijele morske ribe: komarca, lubina, pica i zubaca iz mrijesta domaih
autohotnih stokova do mase 20 g/kom;
5. slatkovodna riba 1. skupine: aran, amur i tostolobik;
6. slatkovodna riba 2. skupine: linjak, pastrva, smu, som, tuka;
7. mala plava riba: srdela, inun, papalina.

DOPRINOS EKOLOKE POLJOPRIVREDE ZDRAVLJU LJUDI I ZATITI OKOLIA

Pojam ekoloka poljoprivreda obino se odmah povezuje i poistovjeuje s pojmom
zdrava hrana. I sam izraz je neprikladan jer jedno su primarni poljoprivredni proizvodi, tj. ivene
namirnice, voe, povre, itarice, a drugo hrana, tj. proizvodi koje dobivamo njihovom preradom,
kruh, ulje, marmelada, kiseli kupus itd. Uloga poljoprivrede je proizvodnja namirnica, a ne hrane,
hranu proizvodi industrija. Proizvodnja zdrave hrane je jedan od ciljeva eko-proizvodnje. Upueniji i
sudionici u ekolokoj poljoprivredi znaju da taj naziv ima daleko ire i sloenije znaenje; osim
proizvodnje zdravije, kvalitetnije hrane, ekoloka poljoprivreda sadri u sebi kompletan i
kompleksan odnos ovjeka prema prirodi i okoliu. Ne radi se samo o hrani, ve i o kvalitetnom
odnosu prema tlu, vodi, atmosferi, biljkama, ivotinjama i ljudima kao sastavnom dijelu sredine u
kojoj ive. Ekoloka poljoprivreda i proizvodnja zdravijih namirnica i hrane nije ostvariva ako se
promatra kao pokoji otoi zdravlja u zagaenom moru.
Danas su u nekim podrujima tla, voda i atmosfera tako zagaeni da teko mogu dobiti
markicu eko-gospodarstva. Na sreu, u naoj zemlji (iako je industrijalizirana Europa blizu, te utjee
na globalno zagaenje nae atmosfere i voda), eko poljoprivreda je u svom kompletnom znaenju
ostvariva: poboljanje i trajnije ouvanje okolia te ostvarivanje novog, prisnijeg odnosa ovjeka i
prirode.
Dakle, proizvodnja zdrave hrane je samo znaajni aspekt odnosa prema prirodi koji
treba nadopuniti i ostalim ljudskim aktivnostima: boravak i rad u prirodi, sport, rekreacija, zabava,
ureenje okolia, obogaivanje biljnim i ivotinjskim vrstama, otklanjanje i bioloka prerada otpada,
usklaivanje i poboljanje uvjeta ivota za sve sudionike u skladu sa prirodnim zakonima i to
manjom upotrebom sintetinih materijala itd.
U poljoprivrednoj proizvodnji se nastoji pod svaku cijenu proizvesti i postii to vei
prihod po jedinici povrine, ali pod cijenu snienja kvalitete proizvoda: sadraj eera, masti, ulja,
vitamina, mineralnih tvari i svih drugih esencijalnih sastojaka potrebnih potroaima, ljudima i
ivotinjama za izgradnju i funkcioniranje vlastitog organizma. Ne samo da nije zdrav, ve esto
sadri tetne tvari (ostaci pesticida, nitrati, teki metali) koji izazivaju razliite poremeaje (toksine,
karcinogene, mutagene i dr.) Proizvodi i preraevine slabije kvalitete prilikom uvanja bre se kvare
(gube miris, okus, konzistenciju, pljesnive), a dio postaje neupotrebljiv. Nedostatak kvalitete
nadoknauje se umjetnim putem dodavanjem vitamina, minerala, arome i boje.
Svaka poljoprivredna proizvodnja je bioloka, a pojam bioloka poljoprivredaznai da
se u vrlo ogranienom i strogo propisanom obimu primjenjuju kemijski produkti, pesticidi i umjetna
gnojiva.
Ekoloki prihvatljiva bioloka proizvodnja u osnovi se razlikuje od konvencionalne, a i
od poljoprivredne proizvodnje sa tzv. integralnom zatitom. Odvija se po odreenim pravilima, te bio
proizvodi dobivaju zatitni znak.
Svakim danom je sve vie konzumenata koji ele da se svjesno hrane, traei proizvode
proizvedene u skladu s prirodom.




TEHNOLOGIJE U EKOLOKOJ PROIZVODNJI

OBRADA TLA

Obrada tla je mehaniki zahvat u tlo, pedosferu, na razliitim dubinama, raznim
oruima. Osnovna zadaa tih zahvata je da se odri i popravi vodno-zrani reim u tlu okretanjem,
sitnjenjem, rahljenjem, mijeanjem tla i poveanjem poroznosti, odnosno da se pripremi oranini
(povrinski) sloj za sjetvu-klijanje i nicanje i glavni sloj zakorjenjivanja, te primjena hranjiva tijekom
vegetacije kulturnih biljaka. Obrada se trajno odraava i na ostala svojstva tla, uvanje vlage,
aeraciju, aktivaciju mikroorganizama, aktivnost hranjiva, humizaciju, pomae pri gnojidbi i
unitavanju tetnika i korova. Opi principi obrade tla isti su kao i kod konvencionalne poljoprivrede,
s tim da su u ekolokoj bolje prilagoeni klimi, tipu tla, vrstama bilja i ouvanju prirode:
Tlo je potrebno obraivati u stanju povoljne vlanosti, najbolje kada se mrvi, skratiti
period kada je tlo golo, bez biljnog pokrova (priprema i sjetva u jednom prohodu, primjena
plodoreda s podusjevima, meuusjevima, nadusjevima, zelena gnojidba, maliranje. Tlo je najbolje
zatieno podusjevom.
Obradu i njegu treba maksimalno prilagoditi osobinama usjeva (dubini zakorjenjivanja,
sklopu biljaka), kada su usjevi najmanje osjetljivi.

Naini obrade tla:
Osnovna obrada tla: oranje, dubinsko rahljenje, podrivanje i rigolanje
Dopunska obrada tla: blanjanje ili vlaenje, drljanje, tanjuranje, kultiviranje, valjanje
Posebni naini obrade tla: frezanje, povrinsko rahljenje, listerovanje, plitka obrada
ispod mrtvog organskog mala, ogrtanje.
Kombinirane operacije obrade tla: tanjuranje i drljanje, sjetvospremai, sjetva u jednom
prohodu.
Sistemi obrade tla: na oranici, u vrtu, za ozime usjeve, za jare, za interpolirane, za
djetelita i travnjake, za vinograde i vonjake.
Reduciranje klasinih sistema obrade tla: minimalizacija obrade, bez obrade.

Ekoloka poljoprivreda koristi sve naine obrade da bi se postigli zadovoljavajui
prinosi, poveao kvalitet plodova te trajno ouvala plodnost tla i ukupni okoli.

Oranje je najei nain osnovne obrade tla na eko-gospodarstvima. Koncepcija
usmjerenja organsko-bioloke poljoprivrede praktino ne moe bez oranja (zaoravanje stajnjaka,
biljnih ostataka, zelena gnojidba), s tim da se ograniava na dubinu do 20 cm, tj. na dubinu
organskog, aktivnog humusnog sloja tla. Pri dubljim zahvatima na povrinu se izbacuje neivi sloj
tla koji je uglavnom nepovoljan za nicanje biljaka, slabije strukture i bioloko kemijske aktivnosti.
Ako se stajnjak ili zeleni ostaci zaoravaju na veu dubinu gdje nema dovoljno zraka i ivih
organizama, sporija je razgradnja organske materije i umanjeni su uinci gnojidbe. U sluaju
zbijanja podoraninog sloja tla (taban pluga), preporuka je da se primjeni podriva, esto u
kombinaciji s pliim oranjem ili naizmjenino, svake druge godine oranje ili podrivanje tla. Na taj
nain omogueno je trajno odravanje bioloke aktivnosti, propusnosti i prozranosti glavnog sloja
zakorijenjivanja, povoljni uvjeti za rast korijena, usvajanja vode, zraka, hranjiva i razmnoavanje
korisnih organizama, a nepovoljni uvjeti za razvoj gljivica, najeih uzronika biljnih bolesti. Tea
tla, glinasta, treba orati to ranije, prije zime, te koristiti efekte izmrzavanja brazde, a laka pjeskovita
tla se mogu orati dublje, blie sjetvi, a i u proljee.
Dopunska obrada tlaima zadatak pripreme povrinskog sloja tla za sjetvu (ravnanje,
sitnjenje), sprjeavanje gubitka vode (evaporacija) i stvaranje pokorice, te suzbijanje korova. U
ekolokoj poljoprivredi ovi zahvati trebaju biti neto njeniji u pogledu dubine izvoenja, 1-3 cm,
broja prohoda i intenziteta usitnjavanja tla, jer se estom primjenom freze razbija mrviasta
struktura tla. Dopunsku obradu, kao i osnovnu treba prilagoditi tipu tla. Tea i srednje teka tla treba
obraivati odmah nakon etve ili berbe, zaorati biljne ostatke i gnojiti organskim gnojivima. Ako se
ore u ljeto, npr. strnita i postrno sije, treba odmah, po mogunosti nou izvriti dopunsku obradu
tla, tanjuranje i drljanje, da bi se sauvala vlaga u tlu. Pjeskovita tla ne treba preesto obraivati jer
su dovoljno prozrana, a lake gube vodu i strukturu zbog manjeg sadraja organske tvari.
Da bi se tlo u ljetnim mjesecima i jesenskom periodu zatitilo od ispiranja i gubitka
vlage vri se zastiranje neivim pokrivaima (slama, sijeno, kompost) ili ivim (sjetvom podusjeva,
meuusjeva, postrnom sjetvom, zimskim povrem i dr.).
Ekoloka poljoprivreda moe izgledati kao vraanje u prolost, na ekstenzivnu
proizvodnju, ali treba imati na umu da je tlo ivi supstrat iji kvalitet se brzo moe umanjiti, a sporije
se obnavlja. Reducirana obrada sama po sebi nije dostatna za postizanje zadovoljavajuih prinosa,
pa se u eko ratarstvu koristi s drugim mjerama (organska gnojidba, specifini plodoredi), koji
takoer pospjeuju rast usjeva, ali i bolje uvanje plodnosti tla.

GNOJIDBA TLA

Budui da je tlo najvaniji posrednik u predavanju hranjiva biljkama koristi se "gnojidba
tla", a ne gnojidba biljaka. Treba osigurati dovoljno hranjiva za biljku i poboljanje kvalitete tla,
humusa. Organska gnojidba zahtijeva vie rada, ali manja ulaganja, jer se koriste ostaci s
gospodarstva i daje trajnije efekte, 2-3 godine, pozitivne ekoloke strane, humizacija, biogenost i dr.
Primjer eko-gospodarstava u Europi pokazuju da se organsko-biolokom
poljoprivredom, gnojidbom uz manja ulaganja postiu podjednaki prinosi, obino nii 10-20 % u
ratarstvu, ali nekad i vei u stoarstvu, te vea profitabilnost nego u konvencionalnoj poljoprivredi.
Osnovni princip gnojidbe u ekolokoj poljoprivredi ja da se veina gnojiva proizvodi na
gospodarstvu, stajski gnoj, komposti, gnojnica, zelena gnojidba, a samo izuzetno, najee u
prijelaznom periodu, ili uslijed izrazitog nedostatka nekog hranjiva, a pod nadzorom i odobrenjem
udruge, izvan gospodarstva i to samo dozvoljena sredstva.
Usklaena stoarska proizvodnja, broj i vrsta stoke po hektaru, plodored, primjena
leguminoza, te obrada i njega tla, mogu osigurati dostatne koliine hranjiva i ukupnu plodnost tla.
Pr. kod estomjesenog dranja u staji jedno govedo daje prosjeno jednu tonu svjeeg stajskog
gnoja, konj 4t, june 3t, svinja 2t. Jedan hektar krmne smjese, koje su zajedno s leguminozama
sastavni dio plodoreda na organskim gospodarstvima, na 20-20% povrina, osigurava godinju
voluminoznu hranu za prosjeno 1,5 goveda ili 15 ovaca ili 20 svinja. Prosjeni stajnjak koji se
proizvede za 3-4 mjeseca na 10 tona sadri oko 50 kg duika, 30 kg fosfora, 50 kg kalija, te
dostatne koliine mikroelemenata, huminskih i hormonskih tvari. Fiksacija duika od strane
leguminoznih biljaka, djetelina, lucerna, bob, graak, lupine, u zavisnosti od vrste kree se od 50-
500 kg/ha godinje. Povrina od 10 ha, gdje je u plodoredu zastupljeno 25-305 leguminoza, moe
godinje prehraniti 15 krava, koje godinje daju oko 45 tona stajnjaka, 225 kg duika, 135 kg
fosfora, 220 kg kalija. Sjetvom leguminoza na tri hektara svake godine u tlu se prosjeno moe
vezati u tlu 100-300 kg duika, kada se to pribroji dobivenom stajnjaku svake godine moemo
pognojiti 1 ha sa preko 100 kg duika, 40 kg fosfora i 70 kg kalija. Nedostatak fosfora i neto kalija
lako se popravi dozvoljenom primjenom sirovih fosfata i vapnenca, (kameno brano). Unutar
samog gospodarstva mogue je ostvariti dovoljne koliine hranjiva za solidne prinose kultura i hrana
za stoku. Ekoloka dobit je oita, zbrinjavanje otpada, minimalna kemizacija tla.
Planiranje i provoenje proizvodnje na ovakvim gospodarstvima provodi se na osnovu
tipa tla i plodnosti, vrste i naina uzgoja stoke, plodoreda, broja zaposlenih i mehanizacije i dr.
detaljnom analizom i usklaivanjem biolokih elemenata proizvodnje, kapaciteta i potreba, a sve
prilagoeno tritu i ekonomskoj profitabilnosti.

Plodored

Plodored i plodosmjena, struktura sjetve i izmjena kultura u vremenu i prostoru, imaju
vitalnu ulogu u biljnoj proizvodnji, naroito u eko-poljoprivredi. Svaka biljna proizvodnja za cilj ima
specifino, optimalno spajanje ekolokih faktora sredine, (klime, tla i reljefa) s glavnim zahtjevima
uzgajanih kultura, (pretkulture, meukulture, podusjevi, nadusjevi, istovremeni uzgoj dviju ili vie
kultura) na istoj povrini. Glavni razlozi plodoreda su bioloki, agrotehniki i organizacijsko-
ekonomski. Neke usjeve mogue je uspjeno uzgajati vie godina na istoj povrini, monokultura ili
u vrlo uskom plodoredu, (trave, kukuruz, proso, sirak, ra, krumpir), dok drugima u takvom uzgoju
vremenom opada prinos, (eerna repa, jeam, graak, lan suncokret, crvena djetelina, lucerna).
Do pada prinosa u monokulturi, umora tla, dolazi iz vie razloga: Nakupljaju se i razmnoavaju
tetni organizmi, insekti, nematode, gljivice i nakupljaju se otrovne tvari. Neke kulture pokazuju
meusobni pozitivan utjecaj u slijedu ili u zajednikom uzgoju. Viegodinji plodoredi se izrauju na
osnovi ovih odnosa.
Dobrim plodoredom, pored povienja prinosa, reguliraju se i pojave tetoina, potronja
hranjiva i vode u tlu, humizacija, struktura i opa biogenost tla.
Agrotehniki razlozi plodoreda odnose se na optimalizaciju vegetacijskih faktora u tlu:
- odravanje razine humusa i strukture tla; izmjenjuju se usjevi koji tlo osiromauju humusom i
duikom, sa onima koji ih obogauju (leguminoze i trave);
- pravilno se troi voda;
- razliito je zakorijenjivanje usjeva;
- bolje iskoritavanje biljnih hranjiva; (okopavine openito troe via hranjiva, strna ita manje, a
leguminoze i trave nakupljaju duik);
- razliita je obrada tla, (promjena u nainu, dubini, i sistemima obrade tla).
Sve se to planira u svrhu ouvanja plodnosti, suzbijanja korova, prilagoavanja dubini
zakorjenjivanja narednih kultura, gnojidbi i dr. obradi tla.
Organizacijsko tehniki i ekonomski razlozi uvoenja plodoreda:
- bolji i ravnomjerniji raspored poljskih radova; (izbjegavanje povremenog sezonskog
nagomilavanja strojnog i ljudskog rada).
Ekonomski gledano, vei broj kultura ini gospodarstvo stabilnijim, posebice u nepovoljnim
godinama kada e neke kulture vie ili manje pobaciti.
Izbor kultura, vrsta, sorata, treba obaviti prema konkretnim klimatskim i zemljinim
uvjetima gospodarstva, te potrebama stoarske proizvodnje. U naem podneblju treba kombinirati
strne itarice, okopavine i leguminoze u podjednakom omjeru, optimalno glede iskoritenja vode i
hranjiva, a takoer za proizvodnju stone hrane

ZATITA OD TETNIKA, BOLESTI I KOROVA

U ekolokoj poljoprivredi zabranjena je primjena klasinih kemijskih sredstava za zatitu
bilja, a dozvoljena je upotreba nekih, samo izuzetno i pod nadzorom tijekom prijelaznog perioda ili
kod jakih napada u vinogradima i vonjacima. Koriste se sve druge raspoloive metode: mehanike,
fizikalne, bioloke. Zahtijevaju vie znanja, poznavanja biologije i ekologije tetoina, te vie truda,
ee preglede usjeva, praenje pojave kretanja i razmnoavanje tetoina, vie mehanikog i
ljudskog rada. Potrebno je pravovremeno i pravilno izabrati i primijeniti metode koje su najefikasnije
protiv pojedinih tetnih vrsta.
Zatitne mjere dijele se na:
- preventivne - sprjeavanje i
- kurativne - suzbijanje.
- Preventivne mjere zapoinju ve sa izborom zdravog sjemena ili sadnica, otpornih
sorata, plodoredom, a na oranici ve nakon skidanja predkulture, paljenjem strnita, te
zaoravanjem ime se suzbija i znaajan broj korova. Pravilna obrada, priprema, njega i
gnojidba tla, kojima se stvaraju optimalni uvjeti za nicanje i porast pojedinih usjeva, poveavaju
njihovu otpornost i tolerantnost na nepovoljne klimatske i bioloke utjecaje koji se tada lake
kontroliraju dozvoljenim mjerama zatite. Dobro organiziranim plodoredom mogue je izbjei
oko 70% problema s bolestima i tetnicima. Vano je provoditi i ostale mjere higijene tla.
Sredstva za prskanje koja su dozvoljena u eko- proizvodnji: botaniki pesticidi dobiveni
ekstrakcijom neotrovnog, veinom ljekovitog i zainskog bilja, (kopriva, luk, preslica, paprika,
kamilica, pelin, ruzmarin). Ekstrakte ovih biljaka mogue je pripremati na samom gospodarstvu,
nisu toksini te je njima mogue prskati biljke u bilo kojoj fazi razvoja.
Danas na tritu postoje i komercijalni preparati na bazi ove skupine botanikih pesticida.
Razlikujemo i botanike pesticide dobivene nekom od ekstrakcija otrovnih biljaka,(duhan, buha
rotenon, kvasija).
Najpoznatiji pesticid, insekticid je piretrum, ekstrakt buhaa. Djeluje kao kontaktni insekticid i
otrovan je i za korisne insekte. Kao pesticidi mogu djelovati kalijevi i natrijevi sapuni. Najee su u
upotrebi kalijevi sapuni koji su djelotvorni u suzbijanju lisnih uiju.
Suzbijanje korova bez herbicida uspjeno se obavlja mehaniki: oranje, drljanje, kultiviranje, konja,
ispaa, te fizikalnim metodama: plamenom, plinskim plamenicima.
Sve mjere i metode, pogotovo u prijelaznom periodu treba provoditi pod nazorom savjetodavne
strune slube.

STOARSKA PROIZVODNJA

Uloga stoke u agroekolokomsustavu

ivotinje, poglavito preivai, predstavljaju vanu sponu izmeu ovjeka i biljaka. Biljne
proizvode koje ovjek ne moe koristiti u ishrani, travu, mekinje i kukuruzovinu, prerauju u
kvalitetnu ljudsku hranu: mlijeko, meso, jaja te druge korisne sirovine: vunu, kou, krzno, perje.
ivotinje imaju i posebnu ulogu u prirodnom kruenju tvari, naroito u eko gospodarstvima.
U ekolokoj poljoprivredi vano je postii optimalni omjer izmeu veliine gospodarstva,
koliine i kvalitete biljne proizvodnje, te broja i vrsta ivotinja.
Mjeovita gospodarstva imaju vie prednosti: iri plodored, bolju iskoritenost povrina,
ravnomjerniji raspored rada, bri obrtaj hranjiva, bioloku preradu divljih biljaka i otpada proizvodnje,
manje inpute, zatvoreni prirodni ciklus kruenja materije, uvanje plodnosti tla, ujednaenu opskrbu
i ponudu poljoprivrednih proizvoda na tritu, ei priliv novca i stabilniji gospodarski rezultat u
cjelini. Vano je da eko proizvoa na osnovu svog iskustva i znanja shvati kompleksnost agro-
ekolokog sustava i vanost trajnog provoenja eko tehnologije kao osnove stabilnosti i
profitabilnosti svojega gospodarstva.

Hranidba stoke

Ekoloka poljoprivreda preporuuje uzgoj vie ivotinjskih vrsta, ali glavni nosioci su
preivai: goveda, ovce, koze, manji konji i zeevi, a ostale ivotinje, svinje i perad imaju manju
ulogu u biolokom oplemenjivanju tla - osnove daljnje biljne proizvodnje.
Ishrana domaih ivotinja na eko-gospodarstvima preporuena je eko smjernicama, ograniena
upotrebom najveeg dijela obroka proizvedenog na ovakvom gospodarstvu, ali dozvoljen je i dokup
krmiva, ukljuujui i koncentrate, obino do 20 % dnevnog obroka, tj. suhe tvari obroka.
Preivai imaju sposobnost (prerada sirovih vlakana u buragu), prerade najjeftinije
hrane, trava i smjesa u visokovrijedne kvalitetne proizvode, mlijeko i meso, a otpad prilikom te
prerade vraa se u tlo kao kvalitetno organsko gnojivo. Biljni plodored treba biti podreen i usklaen
sa vrstom stoke i balansiranjem njezinog jelovnika tijekom cijele godine.
Planiranje i usklaivanje biljne i stone proizvodnje provlai se u svim segmentima
ukupne tehnologije gospodarstva. U eko gospodarstvima primjenjuju se raznovrsni, kompleksniji i
kompletniji jelovnici koji pozitivno utjeu na zdravlje i otpornost ivotinjskog organizma, prirast i
ukupnu proizvodnju ivotinja, a prilagoeni su za pojedine vrste i uzrast stoke.
Ispau stoke potrebno je prilagoditi vrsti i uzrastu ivotinja, te obroke obogatiti razliitim
vrstama biljaka. Djetelinsko - travne smjese odabranih vrsta i trava ine osnovu panjaka i livada za
spremanje sijena na eko gospodarstvu i redovito su oplemenjene raznim vrstama ljekovitog bilja.
Ljekovito bilje je izuzetno vano za reguliranje probave i pozitivno djeluju na vitalnost i zdravlje.
ivotinje trebaju to vie vremena provoditi izvan nastambi, ak i zimi, zbog njihove prirodne
potrebe za kretanjem, suncem i svjeim zrakom.
U ekolokoj poljoprivredi preporua se osnivanje viegodinjih travno-djetelinskih biljnih
zajednica kombinirane namjene za ispau, zelenu krmu, sijeno ili silau, a tijekom vegetacije
progonsko gospodarenje i mjeovita ispaa. Progonsko gospodarenje prilagoeno je vegetaciji
krmnih smjesa, panjaci se dodijele na progone ija veliina ovisi od povrine panjaka, vrste i broja
stoke. Rauna se ispaa na jednom progonu u trajanju od 2-3 dana, a uzrast bilja do ponove ispae
ili konje oko 20 dana, tj. na panjaku treba formirati oko 15 ili vie progona, da bi se ostvario
kontinuirani porast krmiva i ispaa stoke. Broj progona se poveava ako se dio planira za
proizvodnju sijena ili silae, ako su nepovoljni uvjeti,(sua u ljeto ili jesen), a norme za jedno krupno
grlo, npr. mlijenu kravu su oko 200 m.
Mjeovita ispaa podrazumijeva zajedniku ispau vie razliitih uzrasta ili vrste stoke,
koja razliito koristi krmu (krave trgaju krmu odozgo, ovce pasu pri zemlji, kokoi kucaju sjemenke),
a razlikuju se i u izboru hrane (krave biraju kvalitetniju krmu, ovce jedu i one biljke koje su kravama
neukusne. Na taj nain bolje se iskoristi panjak, ujednaena je ispaa krme kao i njega panjaka
(unitavanje korova, gaenje). Progonsko gospodarenje u kombinaciji s mjeovitom ispaom je
najkompletniji, najintenzivniji i najproduktivniji nain stoarske proizvodnje na otvorenom. Prinosi
zelene mase na panjacima poveavaju se organskom gnojidbom, kompost, stajnjak, gnojnica,
zelena gnojidba, produava se "radni vijek" krava, 15 i vie godina, poveava se masnoa mlijeka
za 4-5 % i godinja proizvodnja mlijeka ovisno od pasmine i drugih uvjeta. I kod drugih vrsta stoke
se poveava kvalitet i kvantiteta, a umanjuje broj oboljelih ivotinja.

Nain dranja stoke

Pravilo je da se stoka treba hraniti na otvorenom, napasivati, najmanje 6 mjeseci
godinje, a uzgoj ivotinja u nastambama tono je opisan eko smjernicama za svaku vrstu i za
pojedine uzraste.
Pri planiranju gradnje, odnosno preureenja postojeih staja, treba voditi rauna da
stoka bude dobro zatiena od nepovoljnih vremenskih utjecaja, da je dovoljno prostrana, svjetla i
ista, da ima dobru ventilaciju, da prua mogunost mehaniziranog rada i ugodan prostor za rad, da
dozvoljava skladitenje dovoljnih koliina krmiva i stelje, da je rijeeno pitanje skladitenja i
iznoenja gnoja, po mogunosti izdvajanje i tekueg i krutog, nadalje, da ima mogunost odvajanja
pojedinih skupina ivotinja da se zadovolji njihovoj potrebi za drutvenim ivotom, da je i zimi
omoguen izlazak ivotinja (nadstrenica) i na kraju da se staja estetski uklapa u okolni prostor.
U praksi se svi ovi principi ne mogu ispuniti, no treba tome teiti.
Najbolja prostirka je slama, posebno penina, dobro upija vlagu, ugodna je, uva
zdravlje ivotinja a dobra je i za spravljanje stajnjaka i komposta. U biljnoj proizvodnji potrebno je
proraunati i potrebe slame.
U ekolokoj proizvodnji koriste se duboke staje da se stoka moe slobodno kretati, a
koriste se i privezi (s drugaijim standardima), u kojima je glavna briga da ivotinje imaju dovoljno
prostora za prirodno gibanje, lijeganje i ustajanje. Posebna panja se posveuje i odnosu ljudi
prema ivotinjama. Pokazalo se da su bolji rezultati u proizvodnji tamo gdje eko-vlasnici sami hrane
i njeguju ivotinje.

Zatita od bolesti

Eko poljoprivreda u pogledu zatite zdravlja ivotinja naglaava sve mjere i metode
prevencije, odnosno jaati vlastite obrambene mehanizme ivotinja. ivotinje treba drati u zdravom
ambijentu, ugodnim stajama, istoj prostirci, pravilno ih hraniti, voditi na kretanje itd. Ukoliko se
ivotinja zarazi, naroito teko izljeivim biljnim nametnicima, treba ju izdvojiti, da se ne zaraze
druge ivotinje i lijeiti klasinom kurativnom terapijom. Proizvodi takove ivotinje ne mogu neko
vrijeme na trite pod eko znakom. Klasini lijekovi se koriste samo kada je u pitanju ivot ivotinje.
Veina oboljenja stoke mogue je lijeiti specifinim eko lijekovima, odnosno
kurativnom terapijom: fitoterapija (lijeenje ljekovitim biljem), homeopatija (lijekovi visokih
razrijeenja), akupunktura (uz pomo igala), magnetoterapija i kirurgija. Ovisno od sloenosti
lijeenja, neke od navedenih metoda mogu primjenjivati i educirani proizvoai pod nadzorom
savjetodavne slube, a sloenije i tee veterinari.

Oplemenjivanje stoke

U ekolokoj poljoprivredi postoje dva osnovna kriterija po kojima se vri selekcija stoke,
poglavito mlijenih krava.
Prvi je efikasnost iskoritavanja krmiva bogatih vlaknima, odnosno na osnovu
sposobnosti proizvodnje iz istog krmiva, dodataka koncentrata. Selekcija se obavlja na onim
kravama koje imaju veliku sposobnost (kapacitet) uzimanja krmiva. To dnevno iznosi za veinu
krava oko 2% (mjereno na bazi suhe tvari), od njihove vlastite teine, kod nekih to iznosi #, pa ak i
4%. O tom kapacitetu ovisi i mogunost manje ili vee proizvodnje
Drugi kriterij je duina proizvodnog ivota. Pri selekciji prednost se daje potomstvu
onih ivotinja koje su imale dug ivot i visoku produktivnost.
Od biljaka i ivotinja u ekolokoj poljoprivredi trai se optimum, a ne maksimum.


UZGOJ I KORITENJE KRMNOG BILJA

Krmno bilje su biljke koje slue za stonu ishranu. Osim vrsta koje iskljuivo slue za
stonu ishranu (djeteline, trave, itd.), tu spadaju i ratarske kulture i kulture koje se inae
upotrebljavaju za ljudsku prehranu ili kao sirovine za industriju. Zbog toga se krmno bilje uzgaja na
travnjacima (livadama i panjacima), ali i na oranicama.
Veina pripada porodici trava ili mahunarki. Krmne biljke su uglavnom viegodinje, ali
ima i dvogodinjih i jednogodinjih. Mnoge vrste osim to slue kao stona hrana, spadaju meu
poboljivae plodnosti i strukture tla. Moe se uzgajati kao glavni usjev, meuusjev, naknadni ili
podusjev. Tada ne iziskuje dodatne povrine, ve se uklapa u plodored.

Travnjaci (travno-djetelinske smjese)

Travnjaci se dijele na livade i panjake i predstavljaju osnovni izvor krmiva.
Livade se kose, a na panjacima se napasa stoka. Dijele se na trajne ili prirodne, koji ne zahtijevaju
posebnu njegu, i na kulturne ili privremene, koji su uglavnom ukljueni u plodored i traju samo
nekoliko godina.
U ekolokoj poljoprivredi prednost se daje kulturnim travnjacima koji se odlino
uklapaju u plodored, dobro reagiraju na gnojidbu i na njima je mogue postii daleko vee prinose.
Bolje je i gospodarenje biljnim vrstama, to znai manje korova i otrovnog bilja.
Razlozi kada nije mogue osnivanje kulturnog travnjaka:
- podvodni teren i visoka razina podzemne vode;
- rizik od povremenih poplava;
- parcele na maglovitim i vlanim mjestima;
- tla nepogodna za oranje;
- strmi i nepristupani tereni;
- parcele udaljene od gospodarstva.
U tim sluajevima koriste se prirodni travnjaci koji daju manje prinose, njihova vrijednost je u
bogatstvu biljnim vrstama, aromatinim i ljekovitim biljem, koje obiluju hranivima, eterinim uljima i
ostalim vanim supstancama. Kultivirani travnjaci se sastoje od nekoliko visokoproduktivnih vrsta.
Pri osnivanju travnjaka pozornost treba obratiti tzv. stupnju konkuretnosti
pojedinih vrsta. Biljne vrste na travnjaku razlikuju se na otpornost pri kosidbi, ispau, mraz, suu,
probavljivost, prinose itd. Najbolje je sijati biljne vrste, obino trave i mahunarke koje su istih ili
slinih svojstava, odnosno stupnja tolerancije. Na eko gospodarstvima, trave su obino zastupljene
sa 60-70%, mahunarke s 30 35%, a ostalo bilje s 5%. Taj odnos zavisi i od namjene travno
djetelinskih smjesa, pa ako stoku treba hraniti s vie bjelanevina, taj odnos e biti 50:50 ili e se
poveati u korist mahunarki. Pri sjetvi travnjaka treba paziti da se omogui gust sklop biljaka.
Travnjak je kvalitetan ukoliko daje visoke prinose krme, sadri velik broj
razliitih biljnih vrsta, nije zakorovljen, ima dobru strukturu tla i nije podvodan, a to je mogue
ostvariti paljivim i brinim gospodarenjem. To se sastoji u redovnoj gnojidbi, povremenoj obradi
(drljanju), prilagoenoj brojnosti i vrsti stoke, nainu ispae, uestalosti kosidbe i dr.
Na kraju zime , travnjake je poeljno povaljati da se pritisne uzdignuto tlo uslijed mraza. Valjanje se
ne smije izvoditi ni po premokrom niti presuhom tlu. Moe se kombinirati i s ravnanjem. Travnjak
treba biti to ravniji, bez rupa., ime se osigurava jednostavnija kosidba i sprjeava da komadii tla
dou u krmu to uzrokuje probavne probleme kod stoke, odnosno oteava fermentaciju silae.
Travnjake treba ee gnojiti manjim koliinama zrelog komposta, odnosno
gnojem u travnju i srpnju-kolovozu. Mogu se gnijiti i gnojovkom, ali ona mora biti posve zrela i bolje
je gnojiti ee s manjim koliinama. Gnojidbu tekuim gnojem najbolje je izvoditi za oblana
vremena da se smanji gubitak duika isparavanjem. Tekue gnojivo obino se razrjeuje s pet do
sedam puta vie vode. Panjake je najbolje gnojiti nakon to ih je stoka ve jednom ili dvaput
popasla, a livade nakon prvog, odnosno ranog drugog otkosa. Poslije svake gnojidbe dobro je tlo
prijei laganim drljaama, da bi se gnojivo dublje unijelo u tlo. Drljanje je dobro i nakon svake ispae
da se izmet ivotinja ravnomjernije rasporedi po itavoj povrini.
Prskanje travnjaka bioloko-dinamikim preparatom 500, u rano proljee,
odnosno kasnu jesen, po nezaleenom ili, rezultira zazelenjivanjem travnjaka u nadolazeoj sezoni.
Preparat 501 se moe primijeniti desetak dana prije svake nove ispae, a na livadama
petnaestak dana prije kosidbe.

Svjea (zelena) krma

Krmno bilje proizvedeno na travnjacima koristi se u svjeem stanju, kao zelena
krma ili konzervirano (sijeno, silaa). Svjea, zelena krma koristi se na nekoliko naina, a
najpoznatija je ispaa.
U stoarstvu ivotinje se zimi hrane sijenom ili silaom, a ljeti svjeom zelenom
krmom koja se donosi s polja i travnjaka, to ima svoje prednosti:
- stoka ne mora ii na pau i troiti vlastitu energiju;
- najekonominije je iskoritenje krmiva;
- sakupi se vie gnoja ako je stoka u zatvorenom prostoru;
- hodanjem po travnjacima, putevima i drugim djelovima gospodarstva, stoka
kopitima, papcima, zbija tlo;
- ukoliko je ivotinjama u zatvorenom prostoru osigurano dovoljno hrane, nemaju
potrebu za etnjom;
- proizvoa ne mora imati travnjak oko staje, ve moe krmivo uvoziti;
Protivnici uzgoja ivotinja bez ispae, tvrde da je takav sustav:
- neprirodan;
- lo po zdravlje ivotinja; stoci je potrebno vie veterinarske njege, nego ona koja ide na ispau;
- skup i neekonomian s obzirom na visoka ulaganja gradnje staja i njihovog odravanja;
Najbolji je kombinirani nain gospodarenja, putanje ivotinja na pau kad god je to mogue,
dranje u zatvorenom samo preko zime, te nou za vrijeme ljetnih mjeseci.

Obina ispaa je najjednostavniji i najjeftiniji nain koritenja travnjaka, ali ima
svojih nedostataka:
- gaze se i probiru biljne vrste na panjacima;
- nemogunost da se krma uvijek koristi u najpogodnijem stadiju;
ivotinje itavo vrijeme pasu obino samo na jednom ili nekoliko travnjaka bez ikakve kontrole i
ogranienja. Prikladna je za panjake koji su udaljeni od gospodarstva, ne zahtijeva mnogo radne
snage i brige.
esto puta je ispaa jedini nain na koji se mogu koristiti manje plodni i manje pristupani travnjaci.
Sve biljke nisu jednako prikladne za ispau, nekima smeta gaenje i upanje od strane stoke, ili
uope nisu za nju prikladne.

Pregonsko gospodarenje su travno-djetelinske zajednice kombinirane namjene, a
koriste se za zelenu krmu, konzerviranje (sijeno, ili silau), ili za ispau. Travnjak se podijeli na
manje jedinice, tzv. pregone, iji broj ovisi o ukupnoj veliini panjaka, kao i o broju stoke, a obino
15 i vie manjih jedinica, (vrijeme potrebno za podrastanje biljaka za novo napasanje obino traje
15-20 dana. Najbolje je organizirati poludnevnu ispau, stoka se seli na drugi dio panjaka dva put
dnevno, na svakoj od pregonskih jedinica.
Pregonsko gospodarenje travnjacima, na kojima se neprestano izmjenjuju kosidba i ispaa ima
svojih prednosti:
- maksimalna proizvodnja krmiva;
- gubici krmiva su minimalni;
- travnjak sporije propada;
- smanjena je mogunost zaraze parazitima koji napadaju stoku;
- smanjuje se zakorovljenost;
- ravnomjernija je raspodjela rada.
O stanju i vrsti travnjaka ovisi koliki e broj stoke i kako dugo pasti na pojedinoj pregonskoj jedinici.
Proizvoa sam treba odrediti povrinu panjaka koja e zadovoljiti dnevne potrebe njegove stoke.
Dobro je da pregonski panjaci nisu isuvie udaljeni od staje, te da na njima postoji sjenovito ili
zatieno mjesto kako bi se stoka zatitila od ege i nevremena. Praktine su i male cisterne s
vodom, da se osigura dovoljno pitke vode. Kosidbu treba obaviti prije vremena ispae da bi se
sprijeilo da djetelinsko-travna smjesa na dijelovima koji e se zadnji pasti ne bi prestarila.Na taj
nain se trava iskoristi za sijeno.
Da bi se odrala visoka produktivnost pregonskih travnjaka i raznolikost i bogatstvo biljnim vrstama,
potrebno je obavljati stalnu gnojidbu. Ukoliko vremenom doe do opadanja udjela trava, ili do
njihovog slabijeg razvoja, moe se umjesto potpuno zrelog gnoja dodati i poluzreli stajski, odnosno
tekui gnoj.
Pregon na kojem se u proljee zapoelo s ispaom treba biti prvi na kojem e ispaa u jesen
prestati. Travnjake treba osigurati da u zimski period uu dovoljno ojaani. Vano je da se svake
godine ne pone s ispaom na istom pregonu, (pregon na kojem je lani zapoela rana ispaa,
slijedee godine prvo slui za kosidbu).
Pregonsko gospodarenje je najintenzivniji oblik stoarske proizvodnje na otvorenom. Umjesto njega
najbolje je prakticirati tzv. krunu ispau, panjak se podijeli na nekoliko manjih dijelova, na kojima
stoka pase 2-4 dana, nakon ega se seli na slijedei dio. Ako stoka pase due od dva do tri dana na
istoj parceli dolazi do povreda busa trava i mahunarki i njihovog upanja iz korijena.
U uvjetima slobodne ispae, stoka prvo pase najukusnije bilje, a manje ukusne vrste ostavlja
nepopasene. Kod kontrolirane ispae, stoka je primorana pasti i ono to bi inae ostavila. Veina
biljaka nepoeljnih za stoku su opasni korovi i tako se smanjuje i zakorovljenost panjaka.
Mjeovita ispaa omoguuje bolje iskoritenje panjaka, jer razliite vrste ivotinja imaju razliit stil
ispae i koriste razliite dijelove biljke.
Mjeovita ispaa se moe izvoditi na nekoliko naina, i to tako da pregon koriste:
- ivotinje iste vrste, ali razliitog uzrasta i kategorije, i to tako da se na pregonu ne nalaze
istovremeno;
- istovremeno ivotinje iste vrste, ali razliitog uzrasta i kategorije;
- razliite vrste ivotinja koje slijede jedna drugu;
- istovremeno razliiti uzrasti razliitih vrsta ivotinja.
Pregonsko gospodarenje u kombinaciji s mjeovitom ispaom, najintenzivniji je i najproduktivniji
nain stoarske proizvodnje na otvorenom.

Konzerviranje krmnog bilja

Konzerviranjem krmiva u obliku sijena ili silae, omoguuje se stoci da ima dovoljno
hrane i kada ispaa nije mogua. Produktivnost svake ivotinje ovisi o kvaliteti krmiva koje jede, to
je naroito vidljivo kod sijena. Za kosidbu treba izabrati vrijeme kada travnjaci sadre najvie
hranjivih tvari, kod mahunarki pred pupanje, a kod trava od busanja do stvaranja metlica.
Za vrijeme pripreme sijena, pozornost treba obratiti i njegovu prevrtanju, tj. odnoenju s polja jer
dolazi do golemih lomova i gubitka lia, koje je najkvalitetniji dio sijena. Prednost treba dati
strojevima i oruima za okretanje i skupljanje sijena koji rade s manjom obodnom brzinom i pri
spravljanju sijena obratiti pozornost na tip kosilice. ivotinjama, a naroito preivaima treba davati
dugake niti sijena i ostale krme, jer ta vlakna stimuliraju rad rumena. Za spravljanje silae
upotrebljava se sitno nasjeckani materijal, jer je takovu silanu hrpu lake nabiti i istisnuti iz nje
zrak.
Osim lomljenja i gubljenja lia uslijed mehaniziranog spravljanja sijena, do lomljenja i opadanja
lia sa sijena dolazi i uslijed presuivanja. Pokoenu masu treba prosuiti samo malo na suncu, te
prosuivanje dovriti u zatvorenom prostoru, upotrebljavajui suhi zrak. Sijeno prosueno suhim
zrakom bolje je kvalitete i sadri vie hranjivih tvari negoli ono prosueno na suncu.
Mlade biljke, odnosno prvi otkos, sadre vie duika, bjelanevina, nego starije. Prvi otkos, koji se
obino sastoji od mlaih i sonijih trava, poeljno je skladititi odvojeno od naknadnih otkosa koji
sadre manje bjelanevina a vie celuloznih materija. Time je omoguena i pravilnija ishrana,
pogotovo ako se radi o razliitim kategorijama stoke.
Osim sijena, krma se moe konzervirati i siliranjem. Silaa je konzerviranje krme bez prisustva
zraka, uz visok sadraj vode u biljkama, zbog ega dolazi do mlijeno-kiselinskog vrenja. Silaa se
moe pripremiti i od polu prosuene biljne mase, da se izbjegne dobivanje premokre silae.
Silaa mora imati ugodan miris.
Prednosti silae u usporedbi sa sijenom:
- smanjen gubitak suhe tvari;
- mogunost utede u skladinom prostoru;
- smanjuje se ovisnost i rizik od vremenskih neprilika, koje znatno utjeu na kakvou sijena;
- spravlja se od biljaka koje su nepogodne za pripremu sijena (kukuruz, stoni kelj, suncokret), a
mogue joj je dodati i ostatke ostale biljne proizvodnje. Time je omoguena ishrana i s biljnim
vrstama koje je tee ukljuiti u program stone ishrane.
Mjesta za silau moraju biti nepropusna, vrste betonske konstrukcije, s vremenom trajanja od
najmanje 20 godina. Pored silanih jama moraju postojati i zasebni bazeni u koje u koje se skladiti
silani iscjedak, (iscjedak iz gnoja).
Stona brana i pogae se pripremaju na taj nain, da se odreena krmiva konzerviraju raznim
metodama dehidratacije, odnosno postupkom pri kojem se voda iz krmiva gubi drastinije nego u
spravljanju sijena i silae. No nisu sva krmiva prikladna za dehidratiranje. Najpoznatija stona
brana su ona koja se dobivaju od lucerne, crvene djeteline i sudanske trave. Biljke se kose
neposredno prije cvjetanja, kada sadre relativno malo celuloze i prilino bjelanevina. Sue se,
obino toplim zrakom i melju mlinovima ekiarima u fino brano. Stona brana su obino bopgata
i A vitaminom, karotinom. Stono brano moe biti nainjeno od kukuruza, tako da se kukuruz sui i
prea u brikete.
Dehidriranjem se poveava ukupna koliina mase i suhe tvari, a smanjuje sadrej vode i volumen.

Krmne leguminoze (mahunarke)

Mahunarke, leguminoze ili leptirnjae , mogu biti jenogodinje ili viegodinje i uz trave
ine osnovu stone ishrane.
J ednogodinje krmne leguminoze se koriste za ispau stoke ili proizvodnju zelene krme, a
najpoznatije su krmni graak, krmni bob, krmna soja i krmne grahorice. ee se koriste za
pripremu silae, a rjee za sijeno zbog lomljivosti lista. Meu jednogodinjim mahunarkama vlada
velika raznolikost u pogledu vremena dozrijevanja i ekolokih zahtijeva. U konvencionalnoj
poljoprivredi se uzgajaju kao isti usjevi, a u ekolokoj u kombinaciji s ostalim kulturama. To moe
biti i neka druga jednogodinja leguminoza, ali je bolja kombinacija jedne ili vie mahunarki s nekom
itaricom ili jaom travom, npr. sudanska trava. Mahunarke su po prirodi povijue, pa im itarice,
robustnije trave slue kao potporanj. Treba sijati jare, proljetne mahunarke s jarim itaricama,
odnosno ozime s ozimim. Krmna smjesa treba pruiti balansiranu hranu u pogledu hranjivih
sastojaka. Jednogodinje grahorice, u kombinaciji s itaricama daju bolje prinose nego kada se siju
same. Nije ih preporuljivo uzgajati na istom mjestu, ee od svake 2 do 3 godine.
Inkarnatska djetelina je jedna od najpoznatijih jednogodinjih djetelina, dobro podnosi
zimu i ve u rano proljee daje odlinu zelenu krmu. Od nje se spravlja dobro sijeno i silaa, ali i
dobra svjea krma.
Aleksandrijska djetelina je medonosna biljka brzog rasta, daje odlinu zelenu krmu.
Osjetljiva je na niske temperature pa se sije kada je prola opasnost od mrazeva, neto ranije nego
kukuruz.
Perzijska djetelina je idealna krma za mlijene krave, obino u kombinaciji s nekom
itaricom za silau, a jedu ju i u zelenom stanju. Treba ju koristiti nakon to je ocvjetala. Najbolje ju
je uzgajati u kombinaciji s nekom brzorastuom travom, npr. jednogodinjim ljuljem
Seradela je jedna od rijetkih mahunarki koja odlino podnosi kisela tla. Sona je,
gotovo ne sadri celulozu pa ju stoka rado jede. Ako se uzgaja u kombinaciji s bijelom djetelinom,
lupinom, prosom, ili goruicom daje dobre prinose. Upotrebljava se u svjeem stanju, za silau, a
rjee za sijeno.
Krmni graak se uzgaja kao ozimi i jari, a ako se dovoljno rano pokosi, regenerira se i
daje jo jedan otkos. Graak dobro uspijeva u smjesi s jemom, pri emu se proizvodi
visokovrijedna krma.
Krmni bob ima sjeme bogato bjelanevinama i dobar sastav aminokiselina, pa je dobar
dodatak smjesama stonih koncentrata. Uzgajan u kombinaciji s kukuruzom slui za zelenu krmu.
Pokoena masa krmnog boba se teko sui i postaje lomljiva pa od njega nije mogue pripremati
sijeno.
Krmna soja se koristi kao zelena masa, silaa, te rjee sijeno. Zbog visokog sadraja
bjelanevina popularna je i sojina sama i obavezan je sastojak mnogih krmnih smjesa i koristi se
za razliite kategorije stoke.
Krmne grahorice se mogu uzgajati kao jari ili ozimi usjevi, a najpoznatije su obina i
maljava grahorica. Stoka ih rado jede, bez obzira da li se radi o silai, posuenoj ili zelenoj masi.
Osjetljive su na polijeganje, pa se preporua sjetva s nekim potpornim usjevom, npr. itaricama.
Sjetva grahorica pridonosi i boljoj regulaciji korova, jer bivaju ugueni u usjevima s grahoricama.
Lupina ima korijen koji ima sposobnost koritenja i mobiliziranja teko topivih minerala
tla, posebice fosfora. Spadaju meu rijetke mahunarke koje dobro podnose kisela tla. Poznato je
oko 200 vrsta, ali vei znaaj imaju samo tri vrste, plava, bijela i uta lupina. Zbog svoje gorine
dugo se koristila iskljuivo za zelenu gnojidbu, a ne i kao stona hrana. Suvremene sorte, tzv. slatke
sadre manje ovih gorkih tvari i mogu se bez problema koristiti u ishrani stoke.
Grahor brzo raste, kratke je vegetacije, otporan na suu, biljne bolesti i tetnike. Slui
za zelenu gnojidbu, a moe se upotrebljavati i za hranidbu stoke. Njean je i esto polijee, pa ga
treba sijati u smjesi sa potpornim kulturama.

Viegodinje krmne leguminoze, poboljavaju plodnost tla, a mnoge su i medonosne biljke. Ne
preporuuje se ponovna sjetva na istom mjestu prije nego prou 3-4 godine.
Lucerna tokom godine moe proizvesti i do 15 t sijena po hektaru. Korijen joj prodire u
zemlju etiri, pa i do osam metara, pa je stoga otporna na suu. Sijeno lucerne ima veliku hranjivu
vrijednost, sadri obilje proteina, a i bogata je vitaminima i mineralnim tvarima. Lucernino sjeme
sadri naroito veliku koncentraciju hraniva. Za spremanje sijena najbolje ju je pokositi pred cvatnju
ili u samom poetku cvatnje. Ukoliko se daje u svjeem stanju, postoji opasnost od nadimanja, osim
ako se daje u kombinaciji s nekom drugom voluminoznom hranom, ili u sluaju ispae, ako je na
travnjaku u zajednici s ostalim biljem. Od lucerne se moe pripremiti i odlina silaa, naroito u
kombinaciji s travama i kukuruzom. Osjetljiva je na gaenje i upanje, te nije prikladna za ispau.
Crvena djetelina se po prinosima nalazi iza lucerne. Korijen je dobro razgranat i u
dubokim tlima prodire i preko dva metra. Ne podnosi pjeana niti jako vlana tla, a najbolje
uspijeva u zajednici s talijanskim ljuljem. Za sijeno ju je najbolje pokositi prije pune cvatnje.
Bijela djetelina je izuzetno pogodna za ispau stoke jer ne dolazi do oteenja kao pri
ispai nekih drugih mahunarki. Ima tendenciju iezavanja s travnjaka ve u treoj godini i odlino
se uklapa u djetelinsko-travne smjese koje se na eko-gospodarstvima ionako ne uzgajaju due od
tri godine. U kombinaciji s viegodinjim ljuljem daje najbolje prinose.
Esparzeta je medonosna biljka, zahtijeva prilino topline i otporna je na suu. Dobro
podnosu gaenje te je prikladna za ispau. Vegetacija joj je u rano proljee.

Trave su neto siromanije bjelanevinama od mahunarki, ne daju toliko zelene mase, a korijen im
obino ne prodire dublje od 1-2 m. Bogate su mineralnim tvarima i ugljikohidratima i odlina su
nadopuna mahunastim krmivima.
Engleski ljulj brzo busa i dobro pokriva zemlju. Manje se koristi za pripremu sijena, a
vie za panjake. Popularan je i talijanski ljulj koji dobro uspijeva u kombinaciji s crvenom
djetelinom.
Klupasta otrica dobro podnosi nepovoljne uvjete ivota. Brzo se regenerira i raste i
godinje moe dati i do pet otkosa.
Timotijevka je pogodna za zasnivanje livada na teim tlima koja obiluju vodom.
Najbolje ju je upotrebljavati u smjesama za sijeno, budui je osjetljiva na gaenje.
Sudanska trava je vrlo visoka biljka , moe narasti i preko dva metra, otporna je na
suu i visoke temperature. Prinosi su izuzetno visoki, i do 100t svjee mase po hektaru. Moe se
sijati i postrno i daje dva otkosa s visokim prinosima zelene mase. Koristi se u svjeem stanju kao
sijeno ili za pripremu silae.

itarice slue za pripremu stonih koncentrata, ili za spravljanje silae. Postoje specijalno stvorene
sorte itarica koje se uzgajaju iskljuivo za krmu.
Kukuruz osim za ljudsku ishranu, koristi se i za industrijsku preradu i kao stona hrana.
Kukuruz koji se upotrebljava za silau, moe proizvesti jako puno zelene mase, 50.100t/ha. U
ekolokoj poljoprivredi prednost se daje silai nainjenoj od kukuruza i mahunarki, jer je idealna
glede izbalansiranosti energije i proteina. Kukuruz je bogat ugljikohidratima, posebice klipovi,
sainjava energetski dio stonog obroka i odlino se nadopunjuje s bjelanevinama iz mahunarki,
koje sainjavaju bjelanevinasti dio obroka. Kukuruz u zelenom stanju, te za silau, najbolje je
koristiti kada je u fazi metlienja. Koristi se i kao svjea krma i to putem ispae. U ekolokoj
poljoprivredi kukuruz ne treba sainjavati vie od 15 % ukupnog krmiva, raunato prema suhoj
tvari.
Obino i talijansko proso se koriste za zelenu masu, sijeno i silau. Stoka rado jede
slamu prosa.
Krmni sirak predstavlja odlian izvor svjee krme ili mase za silau. Kosi se kada je u
mljeno-votanoj zriobi zrna. Odlino podnosi sune uvjete i daje 20-35 t/ha kvalitetne zelene mase.

Korjenasto i gomoljasto krmno biljepredstavlja dragocjen izvor stone hrane naroito u zimskim
mjesecima. Daju visoke prinose i jednostavno se skladite bez straha da e izgubiti na kakvoi.
Ponekad se koristi i zelena masa, najee lie.
Stona repa je vano krmivo u zimskim mjesecima, kada razvodnjava prehranu
baziranu na sijenu, silai i koncentratima. Ima visoku hranjivu vrijednost i stoka ju rado jede.
Najbolje ju je uzgajati poslije krumpira ili travno-djetelinske smjese. Dobro reagira na gnojidbu
tekuim organskim gnojivima. Neke sorte stone repe daju prinose i do 200 t/ha.
Repa ugarnjaa, tzv. postrna stona repa, obino se uzgaja kao postrni usjev, relativno
dobro podnosi suu i stvara snaan korijen za svega dva i pol mjeseca. Korijen se zajedno s
nadzemnim dijelovima koristi za zelenu krmu ili kao dodatak silaama. Dobro reagiraju na gnojidbu
gnojnicom.
Krmna eerna repa se koristi iskljuivo u svjeem stanju, kada ima najvie lia.
Naroito je dobra za ishranu konja i krmaa.
Stona mrkva daje bolju stonu hranu nego veina ostalih korjenastih krmiva, a zbog
visokog sadraja vitamina, karotina i eera, predstavlja vaan sastojak u zimskim mjesecima.
Dobro podnosi razliite klimatske uvjete.
Artioka je odlian izvor stone hrane. Koriste se samo njeni gomolji koji se vade od
jeseni pa sve do zime i to svakih nekoliko dana. Gomolji artioke se brzo kvare i ne mogu se dugo
skladititi.

Ostalo krmno bilje Tu prvenstveno spadaju neke okopavine koje inae slue za ljudsku ishranu,
suncokret, uljana repica, sirak kao i one koje se iskljuivo uzgajaju za stonu hranu, krmni hmelj,
sudanska trava itd. Uglavnom se koristi kao svjea zelena krma ili za pripremu silae.
Krmni kelj stoka neobino rado jede. Bogat je vitaminima i mineralnim tvarima, a
upotrebljava se u svjeem stanju ili u smjesi, obino sa kukuruzom za silau. Podnosi mrazevei do
ispod 10C. Ispaa keljom prua stoci mogunost zimskog razgibavanja i boravka izvan staje.
Krmna (uljana) repica naroito kada se sije u kombinaciji sa krmnim grakom ili
grahoricama, predstavlja dobar izvor svjeeg proljetnog krmiva ili mase za silau.
Krmna (uljana) rotkva, je odlino zeleno gnojivo za teka tla, a moe koristiti tee
pristupane mineralne oblike, posebice teko topivi fosfor. Otporna je na niske temperature, a zbog
robusnog rasta odlino gui korove.
Krmni sljez je odlino krmivo, vrlo brzo i robusno raste i bogat je bjelanevinama poput
mahunarki. Ako se ne kosi dostie visinu od 3-4 metra i razvija snaan, oko metra dubok korijen.
Kada se koristi u svjeem stanju najbolje ga je pokositi pred poetak cvatnje, a za silau u vrijeme
pune cvatnje.
Suncokret brzo raste, moe se sijati i postrno, a u kombinaciji s kukuruzom i nekim
drugim biljkama slui kao dobar izvor zelene, ili silane mase. Suncokret za siliranje bolje je uzgajati
u smjesi sa ostalim biljkama. Kosidbu je najbolje obaviti kada se nalazi u cvatnji oko treina
suncokreta. Ako se koristi postrno, bolje ga je uzgajati presaivanjem, a ne izravnom sjetvom, ime
se skrauje vegetacija.

VOARSTVO

Za voarsku proizvodnju vrijede neka posebna pravila. Voe je uz vinovu lozu i neke ukrasne biljke
jedina skupina biljaka koju nije mogue uzgajati izravno iz sjemena, ve ga je prethodno potrebno
cijepiti. Cijepljenjem ovjek divlju podlogu, neukroenu snagu prirode, oplemenjuje kultiviranim
dijelom-plemkom. Voka po svojim biolokim svojstvima se nalazi izmeu umskog stabla od kojeg
kao da je naslijedila dugi ivotni vijek, a od kulturnog bilja njenost, ukus i krhkost.. Voke su vie
nego druge biljke osjetljive na napad bolesti i tetnika, gnojidbu nesazrelim gnojem i ostale vanjske
uvjete. Najvaniji uzroci neuspjeha u voarstvu:
-prejako gnojenje i intenzivna zatita pesticidima
-pregust razmak stabala to onemoguava kretanje zraka i svjetlosti
-pogrean odabir kultivara ili podloge
-neadekvatni ekoloki uvjeti, klima, tlo i dr.

Za uspjenu proizvodnju voa na ekoloki nain treba obratiti pozornost na izbor mjesta za budui
vonjak i na izbor sorte i podloge. Bujnije podloge koje daju visoko stablo prikladnije su za eko
voarstvo.

Izbor podloge

Izbor podloge ovisi o mnogim imbenicima, a najvie o osobinama tla. Mnogi eko voari
pribjegavaju upotrebi srednje bujnih podloga, odnosno srednje visokog stabla, a postoji i uzgoj na
meupodlozi., ime se stvara tampon zona izmeu nekultivirane podloge i kultivirane sorte to
pridonosi harmoninijem rastu voke. Za cijepljenje na meupodlozi potrebna je jedna godina rada i
ekanja vie.

Rezidba u eko vonjaku

Preporuuje se rezati tako da osnovne grane u odnosu na deblo rastu pod kutem od 45 C. Tim
otklonom se osigurava da u unutranjost kronje dopre dovoljno svjetlosti. Prilikom rezidbe
otklanjaju se sve suhe grane, zaostali prologodinji plodovi, gnijezda gusjenica itd. Sve to je
najbolje skupiti i spaliti.
Veina eko voara primjenjuje tzv. sustav stalnog zatravljivanja vonjaka, te ne obavlja jesensko
oranje i kasniju proljetnu obradu. Redovnom konjom treba odravati zeleni prekriva, koji je obino
sastavljen od smjesa trava i leguminoza. Pokoena masa ostaje na povrini te tvori vrlo dobru
zastirku, a da bi voke mogle slobodno disati, oko debla treba ostaviti 30 tak cm prostora. Kada
trava dostigne visinu 15-20 cm, obavlja se kosidba. Ako je dui kini period, konja se moe
odgoditi jer na taj nain trave omoguuju brem isuivanju tla, budui da intenzivno gube vodu iz
lista.. Stalnim zatravnjivanjem se smanjuje i unitavanje strukture tla do koje dolazi uslijed gaenja
traktorima i ostalom mehanizacijom. Zeleni pokriva fiksira atmosferski duik i pridonosi boljoj
plodnosti tla i izgradnji humusa. Prostor izmeu voaka unutar reda moemo kositi ili drati golim.
Za obradu i kosidbu unutar redova postoji specijalna mehanizacija (da se ne oteuje stablo).
Travu unutar redova mogue je i spaljivati.
Za mlade nasade zatravljivanje nije pogodno, budui da mlade i njene voke, u borbi za hranjiva i
vodu ne mogu uvijek biti dovoljno snane kao travno-djetelinska smjesa. Zbog toga je tlo u vonjaku
najbolje drati golim prve 2-3 godine, no moe se uzgajati bobiasto voe ili pak povre.

Gnojidba

Vokama najvie pogoduje gnojidba zrelim stajskim gnojem, odnosno kompostom.. Kod starijih
voaka ako je potrebno obaviti snaniju gnojidbu duikom, da bi ih se potjeralo na rast, obavlja se
gnojidba poluzrelim gnojivom, odnosno kompostom (moe se dodati i malo kotanog brana, ili
drugog materijala bogatog duikom.) No, mogu se pojaviti problemi s bolestima i tetnicima,
posebice lisnim uima.
U malim vonjacima gnojidba se vri tako da se oko debla iskopa jarak dubine 20 cm koji treba biti
tono ispod zavretka kronje jer se veina aktivnog korijenovog sistema nalazi upravo toliko daleko
od debla kao i zavretak kronje.

Zatita voaka od bolesti i tetnika

Suvremeno trite danas ne prihvaa voe koje ima od 1-2% oteenih plodova, stoga je potrebna
intenzivna zatita i viekratno prskanje. Potrebno je obaviti 10-15 prskanja godinje. Zatita poinje
ve u jesen, primjenom bioloko-dinamike paste za zatitu. Prethodno je potrebno odstraniti
odumrlu koru, liaje, itd. za to je najprikladnija iana etka kojom se strue po deblu i debljim
granama. Treba paziti da se kora ne oguli preduboko da se ne oteti kambij. Nakon ienja obavlja
se prskanje ajem od preslice i potom nanosimo pastu. etkom premaemo deblo i sve deblje
grane. Upotrebljavajui prskalicu prekrivaju se sve sitne granice, pupovi itd. Pastu je potrebno
razrijediti, najbolje ajem da smjesa moe protjecati kroz prskalicu. Pasta ima viestruku primjenu:
onemoguuje da se insekti sakriju ispod napukle kore, te sprjeava daljni razvoj onih koji su ve
skriveni; titi deblo od smrzavanja, a prirodni stimulatori rasta sadrani u kravljem i golubljem
izmetu, te bioloko-dinaminom preparatu 500 potiu rast kambija i glatke kore. Pastom je dobro
mazati rane nakon rezidbe, a efikasna je pri usporavanju razvoja raka debla i grana. Nanoenje
paste moe se ponoviti i u proljee, a viegodinjom primjenom stvara se glatka kora bez pukotina,
ime je onemogueno zavlaenje insekata ispod kore.
U ekolokom voarstvu pridaje se znaaj stvaranju mjesta i stanita za korisne insekte i ostale
ivotinje, ptice, jeeve koji su od pomoi u vonjaku. U svakih nekoliko redova moe se sijati smjesa
divljeg bilja koje se ne kosi, ve ostavi rasti i iskustvo je pokazalo da takvi vonjaci imaju znatno
manje problema sa bolestima i tetnicima. Postoje i brojni drugi naini pomou kojih se mogu
napraviti skrovita za korisne insekte.
Osim ovih mjera u zatiti eko vonjaka potrebno je obavljati i brojna dodatna prskanja. Pored bakra i
sumpora u zatiti od bolesti upotrebljava se i kalijev pergamanat, vodeno staklo, (izazivaju pale
lia ukoliko se upotrebljavaju u koncentraciji veoj od 1%.) aj od preslice, hrastove kore i sl.
Glavni problem je krastavost.
U kontroli tetnika takoer se upotrebljavaju neka od gore spomenutih sredstava, ali i meki kalijev
sapun, prirodni piretrum, te biljni ekstrakti i ajevi.
Voke dobro reagiraju i na prskanje bioloko-dinaminim preparatima 500 (prska se nakon
kosidbe djetelinsko-travne smjese ispod vonjaka i 501 (nakon to su ve oblikovani plodovi).
Pele imaju znaenje i ulogu u svakom, pa tako i ekolokom vonjaku te je bez njih nezamislivo.

VINOGRADARSTVO

U eko vinogradarstvu uglavnom vrijede ista pravila kao i u eko.-voarstvu. Treba obratiti panju o
izboru mjesta za vinograd, podlogama i sortama, te jaati mjere koje pridonose dugotrajnoj
plodnosti tla, stimuliranju razvoja i brojnosti korisnih insekata itd. Za zatravljivanje ekolokog
vinograda upotrebljavaju se smjese trava i mahunarki koje se redovno kose. Za zatitu se koriste
iste mjere kao i u eko-voarstvu. U zatiti vinove loze od bolesti dobri rezultati se postiu prskanjem
propolisom, koji sadri mnoge tvari koje imaju fungicidno djelovanje.
U ekolokoj proizvodnji postoje smjernice za uzgoj loze kao i one kojima se odreuje kako se
proizvodi eko-vino.
Hrvatska ima stoljetnu tradiciju vinarstva i vinogradarstva te bi prijelaz dijela proizvoaa na eko-
vinogradarstvo dalo pozitivne rezultate. Zbog klime, na naim otocima lake ja ostvariti ekoloku
zatitu nego u podrujima sa kontinentalnom klimom.

LJEKOVITO I ZAINSKO BILJE, TE UKRASNO BILJE I DRVEE

U Hrvatskoj ima mogunosti za uzgoj svih vanijih vrsta ljekovitog i zainskog bilja, zahvaljujui
raznolikosti klime i tala. Na svjetskom tritu prednost ja dana proizvoaima koji mogu dokazati da
ljekovitost njihova bilja nije naruena upotrebom agro-kemikalija.
Uzgoj ljekovitog bilja je pogodno za manja obiteljska gospodarstva, gdje su ostali aspekti
proizvodnje ogranieni iako pri postojanju odgovarajue organizacije i mehanizacije prilagoene
uzgoju ljekovitog bilja moe biti izazov i za vea gospodarstva gdje je potrebno organizirati
mehaniziranu berbu, a to se postie manjim preinakama na kosilicama ili kombajnima. Stoga uzgoj
ljekovitog bilja na ekoloki nain moe biti vrlo intenzivno i unosno zanimanje.
Uzgajati se mogu sve vanije komercijalne kategorije ljekovitog bilja: kamilica, kadulja, lavanda,
kopriva, neven, matinjak, timijan, bijeli sljezAko se ne radi o veim povrinama i monokulturama
ve o uzgoju vie vrsta, bolesti i tetnici kod ljekovitog i zainskog bilja ne predstavljaju nikakav
problem.
Veina ljekovitog bilja skromna je u zahtjevima za gnojidbom, uvijek se postiu dobri rezultati
gnojidbom stajskim gnojem i kompostom. Problem u ekolokoj proizvodnji ovih kultura predstavljaju
korovi, gdje su od velike pomoi strojevi i orua za mehaniko i termiko suzbijanje korova.
Uzgoj ljekovitog bilja nije ogranien samo na primarnu proizvodnju sirovina za daljnju obradu, ve
se na samom gospodarstvu mogu organizirati i postupci dorade. Najzanimljivija je proizvodnja
ajnih mjeavina te eterinih ulja i aroma.
Proizvodnja ljekovitog i aromatinog bilja moe se kombinirati i s pelarstvom, naroito ako polja
ljekovitog bilja mogu osigurati dovoljno dugu ispau. Pele oprauju ljekovito bilje te na taj nain
povisuju prinos, a istovremeno proizvode med, koji se takoer moe prodati kao ekoloki proizvod.
Cvijee, ukrasno grmlje i drvee mogu se takoer uzgajati na ekoloki nain i ako se gospodarstvo
nalazi u neposrednoj blizini industrije ili ostalih izvora oneienja, esto predstavlja jedini oblik eko-
proizvodnje.

POVRARSTVO

Planiranje i organizacija eko vrta

Prvi izbor je odabir poloaja. Najbolje je da je vrt okrenut na jugozapadnu stranu, blagog nagiba, 2-
4%, izbjegavati mjesta na kojima stagnira voda i mrazita. Za plodnost i budui uspjeh vrsta za
plodnost su od najvee vanosti tip tla i njegova tekstura: sadraj gline, ilovae i pijeska, struktura,
mrviavost. Prednost treba dati srednje tekim tlima umjerene kiselosti, dobre strukture i visokog
sadraja humusa te je dobro ako je prethodno rasla neka kultura koja obogauje zemljite, npr.
smjesa trava i mahunarki. Bilo bi dobro da je vrt dalje od prometnica i ostalih izvora oneienja.
Radi lake organizacije vrt bi trebao biti pravokutnog oblika. Potrebno ga je ograditi kako bi se
zatitio od negativnih vanjskih utjecaja. To se moe izvesti ivom ogradom, a najbolja je
kombinacija divlje ograde koja daje plodove (dren, ipak, bazga, ljeska) i dekorativnih biljaka. Mali
vrtovi mogu se ograditi malinama i drugim jagodiastim voem, ili sijanjem suncokreta, kukuruza,
ili graha uz rubove vrta. Vano je paziti da bilje koje je posaeno s june strane vrta ne bude
previsoko, da ne baca sjenu duboko unutar vrta, te da je pravilan razmak izmeu biljaka unutar ive
ograde kako bi se izbjegla prazna mjesta ili stvaranje gustih prauma koje je teko odravati i koje
stvaraju prevlanu mikroklimu.
Prilikom osnivanja eko-vrta mora se znati da li e se proizvoditi za obiteljske potrebe ili e se pak u
njemu proizvoditi za trite. Nakon toga treba planirati mjesto, veliinu i oblik gredica, te odrediti
kulture koje e se uzgajati. Treba voditi rauna da se povrine to bolje iskoriste to se odreuje
plodoredom za koji vrijede slina pravila kao i za plodored na ratarskim povrinama. Znai da treba
voditi rauna o meusobnom utjecaju kultura, njihovim potrebama za hranjivima, humusom,
gnojidbom, kako one djeluju na zakorovljenost, razvoj bolesti i tetnika, itd. U obiteljskim vrtovima
dobro je ostaviti mjesta za jagodiasto voe, cvijee, ukrasno i ljekovito bilje, te zaine. U vrtu treba
ostaviti mjesta i za kompostne hrpe, zreli, poluzreli i kompost u nastajanju i za bave s tekuim
gnojem ili vodom. Ukoliko prostor i financije dozvoljavaju mogue je planirati i mjesto za klijalite, ili
mali plastenik (staklenik) da se u njemu proizvode vlastite presadnice. Sve to se planira najbolje je
prenijeti na papir, gnojidbu, plodored, izbor kultura i sorti i izraunati potrebno radno vrijeme. Od
orua je potrebno imati raznovrsne motike, lopate, grablje, kare za rezidbu, marker za sjetvu, male
sijaice itd. Prije poetka bavljenja eko-vrtom, poeljno je obaviti laboratorijsku analizu tla, koja
moe biti jednostavna (kiselost, sadraj hranjiva i humusa) ili detaljnija, ukljuujui i analite ostataka
pesticida, prisutnost tekih metala itd.

Obrada tla

Najvie nejasnoa i razliitih pitanja u eko-vrtlarstvu je oko obrade tla: prevrtati zemlju ili ne, kopati
plitko ili duboko, ili nikako, da li tlo samo zastirati liem. Svaka od tih metoda ima svojih prednosti i
nedostataka. Razliiti tipovi tla zahtijevaju razliitu obradu; tea i srednje teka (ilovasta) tla slabije
strukture (mrviavosti) na jesen je najbolje grubo prekopati vilama ili strojno. Pjeskovita i ilovasta tla
dobre strukture na jesen je dovoljno prekriti zastirkom ili zasijati zatitnom kulturom koja e sprijeiti
ispiranje hranjiva. Prije svakog kopanja moe se odstraniti tanak sloj tla s korovom i ostalim biljem,
ne zakopati tu zelenu masu te to tlo i bilje kompostirati i vraati natrag u obliku komposta, humusa.
Dobra i intenzivna metoda priprema gredica je tzv. dvostruko prekopavanje prikladno za male
obiteljske vrtove s tekim i srednje tekim tlom. pagom i koliima se odredi veliina budue
gredice, najidealnija irina je 1,2 m. Iskopa se jarak podjednake irine i dubine, a zemlja stavi u
kolica, a vilama se razrahli sloj ispod. Gornji sloj tla se gurne lopatom na mjesto gdje je nastala
rupa, tj. U jarak pazei da se ne ide jako duboko da se ne bi poremetio humusni sloj. Potom se opet
razrahli donji sloj i tako sve dok se ne doe do kraja gredice gdje e se stvoriti jarak koji se zatrpa
zemljom iz kolica. Poslije kopanja motikom za gnojivo se proelja gredica i grabljama oblikuje u
blagi humak. Ovakvim nainom ne dolazi do prevrtanja razliitih slojeva tla i rahle se i aktiviraju
dublji slojevi .Prije prekopavanja na povrinu se moe rasuti i zreli kompost te se tako istovremeno
obavlja i gnojidba. Prije svake temeljitije obrade vrta poeljno je tlo prethodno poprskati bioloko-
dinamikim preparatom 500 da se stimulira rad korijena i mikroorganizama u tlu.

Gnojidba u eko vrtu

Gnojidba se moe obavljati zastiranjem tla organskim materijalom, uglavnom biljnim to se naziva
maliranje. Biljke zahtijevaju razliitu gnojidbu, pa imamo podjelu:
- biljke koje trae intenzivnu gnojidbu: krastavci, paprika, patlidan, salata, poriluk, celer i skoro
sve kupusnjae
- biljke koje zahtijevaju umjerenu gnojidbu: mrkva, cikla, perin
- -biljke koje zahtijevaju slabu ili nikakvu gnojidbu: bob, grah, graak
Kada je tlo siromano hranjivima i biljke imaju slab porast moe se gnojiti nekim snanim duinim
materijalom i to kada su biljke dostigle polovicu ivotnog ciklusa.
Zelena gnojidba se esto istovremeno kombinira s gnojidbom kompostom i dodavanjem nekih
materijala bogatih duikom.
Tekua gnojiva od biljaka esta su ispomo pri gnojidbi, a spravljaju se tako da se biljke namau
u odreenoj koliini vode kroz vie dana ili tjedana.
Postoji i tehnika da se sjeme namae bioloko-dinaminim preparatima jer iskustva pokazuju da
ukoliko se sjeme povra prije nicanja namae tim preparatima, biljke bolje klijaju te postaju otpornije
i snanije.
U kompost dodajemo sav organski materijal, sve to je nekad bilo ivo i moe se raspasti trava,
lie, gnoj, granice, kuhinjske otpatke, perje, dlake itd. Prilikom kompostiranja potrebno je dodati
jo neke druge tvari: stari kompost ili plodno tlo da se zarazi nova kompostna hrpa
mikroorganizmima i ostalim sastojcima koji se ve nalaze u starom kompostu. Poeljno je dodati i
neto vapna da se ubrza proces razgradnje i neutraliziraju nastale kiseline. Materijal bogat duikom
dodaje se samo kada u ishodinom materijalu nema dovoljno duika, ako se kompost gradi
veinom iz slame ili piljevine. Drveni pepeo je bogat kalijem i potpomae razgradnju i neutralizira
kiselost. Mljeveni fosfati povisuju sadraj fosfora u kompostu. Glina u prahu se dodaje u svrhu
spreavanja gubitka duika iz kompostne hrpe, naroito u prvim danima kompostiranja. Potrebne su
i tvari za pokrivanje komposta, zemlja, treset, slama. Bio-aktivatori su prirodne tvari koje stimuliraju
dozrijevanje gnoja i komposta, a najboljima su se pokazali bioloko-dinamiki preparati.
Kompost je potrebno napraviti u jednom postupku jer se jedino tako uistinu zagrije i zapone svoju
aktivnost. Mora postojati dovoljno materijala da ga ponemo graditi..
Mnogi eko vrtlari prakticiraju stalno zastiranje tla, tzv. maliranje. Uglavnom se izvodi ostacima
biljaka, liem, ostacima kosidbe, tresetom. Postoje dvije vrste zastirki, hranjiva, to je poluzreli
kompost koji se na povrini tla lagano raspada i pri tome oslobaa hraniva (odlina je pokoena
kopriva) i zatitna koja slui za spreavanje gubitka vlage iz tla., te nicanja korova (materijal koji
nije bogat hranivima, a dobro pokriva i prijanja uz tlo, slama, sijeno, papir).Obje zastirke potpomau
stvaranje humusa i mrviaste strukture ispod svoje povrine, te sprjeavaju gubitak vlage iz tla, te
nicanja korova. Tlo ispod prostirke treba povremeno kontrolirati, naroito nakon duih kinih
razdoblja, kada je potrebno zastirku dignuti neko vrijeme, te tlo prorahliti.

Plodored

Postoje mnoge mogunosti organiziranja pravilne izmjene kultura u vrtu. Najjednostavniji se temelji
na trogodinjoj izmjeni kultura koje imaju razliitu potrebu za hranjivima:1. godina kulture koje trae
jako puno hraniva;2. godina poboljivai i izgraivai plodnosti tla i 3. godina kulture koje imaju
umjeren zahtjev za hranivima.. Poeljno je u plodored ukljuiti i biljke za zelenu gnojidbu,
jednogodinje aromatino i zainsko bilje, te cvjetnice. Za ovo je pogodan plodored koji se zasniva
na etverogodinjoj rotaciji tako da slino kao i biljka mora imati sve organe tj. Korijen, list, cvijet i
plod., tako da se u njemu izmjenjuju biljke kod kojih je vie naglaen jedan od ovih dijelova.
U korjenaste kulture spadaju sve kulture koje se uzgajaju zbog korijena: cikla, mrkva, repa, rotkvica,
celer. U skupinu lisnatih kultura spadaju biljke koje uzgajamo radi lia: kupus, kelj, salata, blitva,
pinat. U plodovito ubrajamo sve ono kod ega je jestiv plod, odnosno sjeme. Cvjetnu skupinu
sainjava jednogodinje cvijee i artioka, a izuzetak su cvjetaa i krumpir, koji takoer spadaju u
ovu skupinu. Ovakav plodored se odlikuje izuzetnom raznolikou kultura, u njemu su zastupljene
biljke razliitih porodica te s razliitim zahtjevima u pogledu potreba za hranivima, radom, obradom
itd. Eventualne praznine popunjavaju se ukljuivanjem meukultura, rano i kasno povra.
Upotrebljavaju se brzorastue biljke koje nisu jako zahtjevne ni osjetljive, pinat, endivija, bob. Ili
biljke za zelenu gnojidbu. Od svih uobiajenih pravila u eko-vrtu odstupa rajica jer joj najvie godi
ako se uzgaja na istom mjestu kroz vie godina, te ne podnosi rotaciju niti mijeanje s drugim
biljkama. Oboava gnojidbu posve sirovim, neraspadnuti gnojem.

Tajna zdruivanja biljaka; dobri i loi susjedi

Razlikujemo:
Biljke koje izravno pomau jedna drugoj sade se ili siju u neposrednoj blizini, korjenove
izluevine stimuliraju njihov rast, a najei primjer su pozitivni odnosi mrkve s grakom, salatom,
lukom, blitvom; kupusnjaa s krastavcem, grakom, celerom i blitvom; celer i luk.
Biljke koje pomau slijedeoj kulturi obogaujui tlo: ovdje spadaju mahunarke i mnoge biljke
koje se upotrebljavaju za zelenu gnojidbu
antipatiju biljaka; neke ne podnose blizinu odreenih drugih biljaka; jagode i kupus, grah i luk
pomo malog omjera izvjesne biljke bolje rastu ukoliko su okruene ili izmjeane u vrlo
malom omjeru s drugim biljkama. Veina aromatinog bilja ima pozitivan uinak na mnoge kulture.
Kopriva zasijana uz rubove veine biljaka djeluje stimulirajue na njihov rast. Slino djeluje i grah
oko celera i krastavaca, kamilica okolo luka, te hren oko krumpira. Ove biljke moraju biti prisutme u
sasvim malim omjerima naspram glavne kulture., inae se ovaj uinak gubi.
Biljke koje tite susjede od napada tetnika jer ih tetnici izbjegavaju zbog neugodnog mirisa,
okusa, boje ili su pak njima upravo privueni, te tako napadaju njih, a ne glavnu kulturu. Poznati su
mrkva i luk koji se zajedniki brane od mrkvine i lukove muice, salate i rotkvice, salata titi od
buhaa
Biljke koje odbijaju ostale ivotinje; ricinus posijan oko kue odbija komarce, a razne vrste
mljeika i svjee bazgove granice odbijaju glodare.
Biljke koje smanjuju napad bolesti; sve vrste luka dobro djeluju protiv plijesni, pelin u ribizlu
smanjuje napad re. Uljana repica, zasijana unutar nasada viegodinjih kultura, vonjak, vinograd,
isparavanjem ulja iz svojih cvijetova, koje je bogato sumporom, znatno smanjuje napad nekih
bolesti voaka i vinove loze. Gljive na svoju sluzavu povrinu lijepe biljne bolesti. Slinu
sposobnost imaju i abe i naroito ih je dobro koristiti u staklenikoj i plastenikoj proizvodnji.
Biljke koje privlae ptice; to su grmolike biljke bogate plodovima i prikladne za savijanje
gnijezda.
Zdruivanje biljaka ima i nekoliko nepraktinih strana: razliite biljke mogu zahtijevati razliitu
gnojidbu, nepraktinost pri radu, plodored itd.

REGULACIJA KOROVA

Postoji maleni aparat za termiko, plinsko suzbijanje korova Kod veine kultura ju upotrebljavamo
prije nicanja, a kod lukoviastih moe i nakon nicanja. Upotrebljava se i tzv. samohodajua motika,
brza je i precizna pri radu. Veliki izbor orua se moe montirati na okvir.

POLJSKO POVRE

Neke vrste povra pogodne su i za mehanizirani uzgoj na veliko: cikla, mrkva, bijeli kupus za
kiseljenje. Popularan je uzgoj cikle, jer je izuzetno velika potranja za ciklinim sokom dobivenim iz
ekoloki proizvedene cikle. Potrebna je cikla dobre kvalitete, koja ne sadri puno nitrata, to je za
proizvodnju visokokvalitetne cikle najbolje gnojiti prethodnu kulturu, dobar predusjev je krumpir, a za
izravnu gnojidbu treba upotrebljavati samo posve sazrio gnoj. Ciklu je mogue uzgajati i kao
naknadni usjev, poslije ranog krumpira. Lie i pulpa koji preostanu nakon prerade cikle u sok,
moe se iskoristiti kao dodatak krmivu.
Mrkva zbog svoje sonosti, mogunosti dugog skladitenja, te obilja A vitamina izuzetno traena na
eko tritu. Najbolje uspijeva na srednje tekim dubokim tlima, koja sadre dovoljno vapna. Mogue
ju je uzgajati i kao naknadni usjev, poslije itarica ili ranog krumpira. Izravna gnojidba znatno
smanjuje njen kvalitet, bolje je gnojiti prethodnu kulturu. Izuzetak je gnojidba sazrelim konjskim
gnojem. Mrkva izuzetno sporo nie stoga kontrola korova predstavlja najvei problem u njenom
uzgoju. Neposredno prije nicanja plamenom je potrebno spaliti iznikle korove. Kada mrkva iznikne i
dostigne visinu od nekoliko centimetara, treba upotrijebiti kultivatore na koje su namontirani titnici
da se ne bi otetile mlade biljice. Pozitivno reagira na primjenu bioloko-dinamikih preparata.
Prvo prskanje preparatom 501 obavlja se nakon to je ve nekoliko puta primijenjen preparat
500, kada je nadzemni dio mrkve dostigao veliinu 10-tak cm.. Prije nego oblikuje sklop unutar
reda, poeljno je obaviti jo nekoliko prskanja. To e povisiti koliinu eera u mrkvi, te pozitivno
utjecati na aromu. est tjedana, te jo jednom dva tjedna prije berbe, poeljno je opet primijeniti
preparat 501, ali ne ujutro kao prethodnih prskanja, ve kasno poslije podne.
Poljsko povre, jednako kao i mahunarke, kukuruz, krumpir i razne vrste repa, nazivamo jo i
okopavinama. Uzgajaju se u irim razmacima i trae intenzivnu kultivaciju, okopavanje, uslijed ega
dolazi do pojaane mineralizacije. Imaju visoke prinose po jedinici povrine, a tlo ostavljaju
nezakorovljenim. Intenzivno troe humus pa zahtjevaju snaniju gnojidbu i iziskuju vie rada nego
ostale kulture.

You might also like