EKOLOKA HORTIKULTURNA

PROIZVODNJA
Kornelija Benyovsky otari
Dipl.ing. vrtlarstva i oblikovanja pejzaa

Kornelija Benyovsky otari

Dipl.ing. vrtlarstva i oblikovanja pejzaa

PRIRUNIK
EKOLOKA HORTIKULTURNA
PROIZVODNJA

I. Izdanje
2014.

SADRAJ
OPENITO O POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI

VRSTE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

EKOLOKA HORTIKULTURNA PROIZVODNJA

PREDUVJETI I UVJETI UZGOJA U EKOLOKOJ PROIZVODNJI

PREDUVJETI ZA EKOLOKU HORTIKULTURNU PROIZVODNJU

9
9

UVJETI UZGOJA U EKOLOKOJ HORTIKULTURNOJ PROIZVODNJI

13

GNOJIDBA I KOMPOSTIRANJE

20

OBRADA TLA

29

MALIRANJE

30

BILJNE VRSTE

31

PLODORED

33

TEHNOLOGIJA EKOLOKE PROIZVODNJE

35

SKLADITENJE I UVANJE PLODOVA

38

PRINCIPI I METODE U ORGANSKOJ ZATITI BILJA

ZATITA IZ PRIRODE

42
42

UVOD
Kako rije hortikultura dolazi od latinske rijei hortus to znai vrt, mnogi je danas
povezuju sa suvremenom predodbom o vrtu i vrtlarstvu, mislei pritom na
ukrasne vrste, cvijee i travnjake. No nekadanji hortus iz rimskog doba nije
nimalo nalikovao na okunice okruene kovanim ogradama sa tek pokojim
stablom ili skupinom trajnica. Bio je to vrt u kojem nije postojala podjela na
povrtne, zainske, ljekovite, ukrasne ili vone vrste. Korisnim biljkama mjesto je
bilo u blizini kue kako bi u svako doba dana mogle biti na dohvat ruke, dok su
ratarske kulture, vinogradi i maslinici oduvijek bili zasebne cjeline.
I danas pojam organski vrt i organski uzgoj podrazumijevaju mjeovitu sadnju
(tzv. polikulturni uzgoj) kao svojevrsni kontrapunkt suvremenoj monokulturnoj
poljoprivredi. Stoga pojam hortikulturna organska proizvodnja, iako rijetko u
upotrebi, danas podrazumijeva prije svega uzgoj povra i zainskog bilja, u nekoj
manjoj mjeri voa, ali i ukrasnog bilja.
Budunost takve proizvodnje, po mome miljenju, danas lei u obiteljskim
gospodarstvima srednje veliine (3-5 ha), tipinima osobito za Slavoniju. Rije je
o podruju koje ima sve preduvjete da stereotipnu, ekonomski i ekoloki
neodrivu poljoprivredu zamijeni modelom sojevrsnog suvremenog hortusa. Na
taj se nain ne bi oplemenio samo okoli i ne bi se ouvala priroda, ve bi se
mogla oplemeniti i ponuda poljoprivrednih proizvoda za trite koje sve vie trai
zdravu, organski uzgojenu hranu.

Slika 1 - Autorica u vrtu

-1-

OPENITO O POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI

VRSTE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
Iako se poljoprivredna proizvodnja obino povezuje uz uzgoj hrane, ona naalost
nosi i veoma ozbiljne posljedice. Naime konvencionalna poljoprivreda je ljudska
djelatnost koja uz promet i industriju najtee pogaa prirodne resurse planeta na
kojem ivimo. Iako to zvui poput teke optube, injenica je da poljoprivreda koja
danas prevladava u svijetu, a nazivamo je konvencionalnom, ostavlja trajne
tetne posljedice na cjelokupnu prirodu remetei tako ravnoteu koja se stvarala
milijardama godina. Suvremena znanost utvrdila je da osim icrpljivanja prirode,
takva poljoprivreda izravno utjee i na veliki broj bolesti koje povezujemo sa
kvalitetom hrane koju jedemo. Osnovni je razlog u tome to se nakon primjene
raznih kemijskih sredstava tijekom uzgoja u tlu, zraku, vodi i biljkama pojavljuju
ostaci koji na kraju zavravaju u ljudskom tijelu. Zbog navedenih razloga strunjaci
iz podruja uzgoja biljaka trae danas nove puteve i naine koji nisu toliko tetni za
prirodu i ljudsko zdravlje. U tom smislu razlikujemo danas i osnovne smjerove u
kojima se razvija suvremeni uzgoj hrane.
Konvencionala poljoprivreda nain je uzgoja biljaka koji polja i obradive
povrine pretvara u odreeni oblik industrijske proizvodnje. Osnovni je cilj
stvaranje profita, odnosno novca, bez obzira na posljedice. Ovakav pristup temelji
se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i kemikalija to dovodi do opasnih
ekolokih posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. I ne samo to.
Veliki problem je i monokulturan nain uzgoja, zbog ega se u svijetu kre velike
povrine pod umom i smanjuje bioraznolikost. Kao posljedica takvog pristupa
ve su nestale mnoge biljne i ivotinjske vrste, a drastino se smanjio i broj
seoskih gospodarstava.
Integrirana poljoprivreda podrazumijeva uravnoteenu primjenu agrotehnikih
mjera uz uvaavanje ekonomskih, ekolokih i toksikolokih imbenika, pri emu
prednost imaju ekoloki prihvatljive mjere. Sva podruja biljne proizvodnje
(ratarstvo, povrarstvo, voarstvo i vinogradarstvo) mogu biti obuhvaena
integriranom proizvodnjom. U praksi to znai da poljoprivrednik/uzgajiva prati
razvoj biljaka i eventualnu pojavu bolesti i tetnika, te koristi kemijska zatitna
sredstva samo kada je to nuno, a ne kao obavezan dio uzgoja. Zato prskati
jabuke svake godine 27 puta ako nema potrebe? Integrirani poljoprivrednik
nastoji smanjiti upotrebu kemijskih sredstava i kada je mogue koristiti ekoloka
zatitna sredstva i gnojiva.
-2-

Ekoloka poljoprivreda omoguava odrivo gospodarenje prirodnim

resursima. Ona nastoji sauvati plodnosti tla, flore i faune, vode, atmosfere.
Drugim rijeima ona nastoji odrati prirodne resurse, a ne unititi ih. Prema
zakonu o ekolokoj poljoprivredi u uzgoju biljaka ne smiju se koristiti
konvencionalni pesticidi, umjetna mineralna gnojiva i druge agrokemikalije.
Takoer ne smiju se koristiti genetski modificirane biljke, ve samo sadnice i
sjeme uzgojeno na ekoloki nain. Izbjegava se monokulturan nain uzgoja, a
potie raznolikost tipina za manja seostak gospodarstva. Osnovna je svrha
ekoloke proizvodnje zatita zdravlja i ivota ljudi, zatita prirode i okolia i zatita
potroaa. Prema tome, ako netko eli uzgajati ekoloki, treba znati da nije
mogue odmah prijei sa konvencionalne na ekoloku proizvodnju. Nuno je
prijelazno razdoblje s konvencionalne na ekoloku proizvodnju u kojemu se
zemlja mora proistiti od ranije koritenih kemijskih sredstava. To razdoblje traje,
ovisno o procjeni Nadzorne stanice, od dvije do pet godina.
Biodinamika poljoprivreda ili bioloko-dinamika poljoprivreda je vid
poljoprivrede temeljen na idejama njemakog antropozofa Rudolfa Steinera,
ondosno na njegovim predavanjima iz 1924. godine. Osnovna Steinerova teza je
postojanje ivotne snage u poljoprivrednim kulturama i tlu, kao i u mineralima i
kemijskim elementima, koji utjeu na iva bia. ovjek putem hrane uzgojene
prema biodinamikim principima organizam unosi kozmike sile koje imaju
svoje djelovanje na biljke i ivotinje. Potujui utjecaj planeta na rast biljaka, a
posebno Sunca i Mjeseca, biodinamiari pripremaju i koriste tzv. biodinamike
pripravke namijenjene gnojidbi i zatiti biljaka. Usto, koriste se i klasine metode
organskog uzgoja poput zelena gnojidbe, zatravljivanja, kompostiranja,
kompatibilnost biljaka, integriranje usjeva i stoke, oranje i kultiviranje zemlje.
Budui da su Steinerovu teoriju kasnije razvili idrugi antropozofi poput Marije
Thun, danas biodinamiari uz navedene metode koriste i tzv. Mjeseev sjetveni
kalendar. Taj se kalendar izrauje posebno svake godine i propisuje dane koji su
pogodni sa sjetvu ili sadnju pojedinih kultura. Iako se spomenuta ivotna snaga
ne moe znanstveno utvrditi ili izmjeriti, biodinamika poljoprivreda koristi samo
prirodne materijale i prihvaena je danas kao vid ekoloke poljoprivrede. Znak
prepoznavanja kvalitete biodinamikih proizvoda naziva se Demeter.
Permakultura je takoer vid ekoloke poljoprivrede koja je naslala kao reakcija
na drastine promjene u okoliu, a posebno nestanak brojnih vrsta biljaka i
ivotinja, odnosno gubitak bioraznolikosti. Naziv permakultura nastao je
sredinom 70-tih godina u Australiji kao kovanica rijei perma (skraenica od
-3-

permanentno, trajno) i kultura, to upuuje na trajnost kulture na jednom prostoru,

na njezinu samoobnovljivost, stabilnost i uvanje resursa. Zaetnici permakulture
permakulturalnog pokreta su David Holmgren i Bill Mollison, autori prvih knjiga i
osnovnih naela koja se danas primjenjuju gotovo svim dijelovima svijeta.
Posebnost permakulturnog imanja je prirodan nain prikupljanja vode, koritenje
sunca za zagrijavanje, koritenje mala, uzgoj bez oranja, te sadnja biljaka koje
pomau jedna drugoj (kao mal, gnojivo, zatita od vjetra i sunca). Koncept uzgoja
biljaka prema permakulturnim naelima najvie dolazi do izraaja u tzv. umi
hrane (Food forest) u kojoj se biljke sade kao u umi. Na najniem sloju rastu
pokrivai tla, svi redom korisni i jestivi (npr. umske jagode), na viem jestivo
grmlje (npr.bobiasto voe) a na najviem voke i stabla za drvo i ogrijev. Stabilno
permakulturno imanje na harmonian nain povezuje ljude i krajolik u kojem ive,
tako da odrivi nain osigurava hranu, energiju, sklonite i ostale materijalne i
nematerijelne potrebe (Bill Mollison, A Designer's Manual). Permakultura je
takoer i skup znanja o dizajniranju odrivih ljudskih zajednica nastalih prema
uzorcima iz prirode, ali kao spoj starih tradicijskih tehnika obogaenih novim
znanjima i tehnologijom iz mnotva znanosti i ljudskih djelatnosti, poput
arhitekture, graditeljstva, poljoprivrede i umarstva, kemije, biologije, sociologije,
urbanizma, ekologije, ekonomije, energetike, gospodarenja vodama i otpadom
itd. Primjenom tih znanja moemo danas organizirati resurse kojima gospodarimo
i stvarati uravnoteene i odrive ivotne sredine.

EKOLOKA HORTIKULTURNA PROIZVODNJA

Kao i u bilo kojem drugom obliku ekoloke proizvodnje, tako i u dijelu koji
nazivamo hortikulturna proizvodnja uzgajivai moraju potovati niz zakonskih
odredbi koje ne obuhvaaju samo proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva,
pesticida, hormona i sl. Koncept ekoloke poljoprivredne proizvodnje mnogo je
sloeniji i njegova je bit u sveukupnom gospodarenju. Poljoprivrednik/uzgajiva
tei ne samo ciljevima koji uvaju okoli i zdravlje ljudi, ve i uspostavi mjeovitog
gospodarstva koje se sastoji od vie razliitih dijelova: oranica, panjaka,
vonjaka, povrtnjaka, vinograda. Na taj se nain uspostavlja ravnotea i sklad
cjeline, a gospodarstvo postaje manje ovisno o nepovoljnim utjecajima kao to su
nepovoljne vremenske prilike ili pad otkupne cijene jednog proizvoda. Sve su to
prednosti koje moe osjetiti sam poljoprivrednik, ali moe ih osjetiti i drava jer je
teta, odnosno otisak koju poljoprivreda ostavlja na okoliu bitno manji nego u
sluaju konvencionalne poljoprivrede.

-4-

Ekoloki otisak predstavlja metodu raunanja koja pokazuje koliko pojedine

drave, regije, gradovi, pa i pojedinci pritiskaju i troe planetu. Rije je o metodi
jasno pokazuje u kojim se segmentima ivi neodrivo, odnosno koliku potronju
mogu podnijeti ekoloki kapaciteti pojedinog podruja. Pri izraunavanju
ekolokog otiska u obzir se uzimaju parametri poput hrane, transporta,
stanovanja, energije, otpada itd. Vie nije dovoljno upirati prstom na velike
oneiivae poput industrije, prometa ili konvencionalne poljopriovrede. I svaki
pojedinac moe izraunati koliko njegov ivot ini tete okoliu (koliko CO2
proizvede jedan automobil, koliko ambalae baci jedna osoba, koliko se drvea
mora sruiti zbog namjetaja, koliko ume posjei da bi se napravila oranica i
uzgojila hrana koju pojede jedna osoba i sl.) Ukratko, ekoloki otisak pokazuje
nam koliko racionalno gospodarimo bioloki produktivnim prirodnim resursima
(tlom, morem, vodama i sl.), odnosno koliko se brzo oni mogu regenerirati kako bi
ih opet mogli koristiti. Tako je primjerice 2007. godine izmjereno da je za
odravanje tadanjeg cjelokupnog stanovnitva potrebna ne jedna, ve jedna i
pol Zemlja, to znai da ovjeanstvno troi resurse planeta 1,5 puta bre nego
to se oni mogu oporaviti.
Pojam ekoloke hortikulturne proizvodnje nije uobiajen u zakonodavstu o
ekolokoj poljoprivredi. No kada bismo ga morali definirati on bi obuhvaao uzgoj
pova, voa, vinove loze, ukrasnog bilja, te aromatinog i zainskog bilja prema
ekolokim principima propisanim zakonom o ekolokoj poljoprivredi. Drugim
rijeima on iskljuuje ratarstvo i stoarstvo, grane poljoprivrede koje takoer
mogu dio ekoloke poljoprivrede openito. No treba znati da se uz zakonski pojam
"ekoloka proizvodnja", za taj sustav gospodarenja esto koriste i nazivi
"organska" i "bioloka" proizvodnja.
Prednosti ekoloke hortikulturne proizvodnje mogu se sagledati sa nekoliko
razina, ekonomske, socijalne, ekoloke ali i etike, kao i estetske. Sve su to razine
koje se meusobno isprepliu i nadopunjuju. S ekonomskog stajalita, ekoloki
proizvodi nose pozitivan potencijal i sve su traeniji, kako na stranom tako i na
domaem tritu. U socijalnom smislu, ekoloka proizvodnja, kao nova
prospreitetna grana gospodarstva moe donijeti nova radna mjesta i
samozapoljavanje, posebno u nerazvijenim ruralnim sredinama. Sljedea
prednost odnosi se na okoli, na prirodu koju odgovorno iskoritavamo, brinui o
njezinoj mogunosti oporavka. Etika pak razina odnosi se na human i poten
odnos prema ivotinjama (bez nepotrebnog ubijanja ivih bia) i ljudima za koje
se proizvodi uzgajaju. Na kraju krajeva, ako su proizvodi zdravi, biti e zdravi i ljudi
-5-

koji ih konzumiraju. I na kraju, ali ne manje vano stoji pitanje estetike. Ekoloka
imanja veinom vode ljudi koji potuju i vlastiti krajolik, pa stoga paze kako e i na
koji nain graditi. A ako su imanja estetski privlana, armantna i u skladu s
tradicijom odreenog kraja, otvara se i novi potencijal eko turizam. Eko imanja
time dobivaju novu vriejdnost, a njihovi vlasnici mogunost novih prihoda.
Naela ekoloke hortikulturne proizvodnje veoma su vaan segment
ekoloke proizvodnje jer ukljuuju etiki pristup i humani stav prema prirodi i
ljudima.
1. Naelo zdravlja govori o tome da ekoloka poljoprivreda treba ouvati i
unaprijediti zdravlje tla, biljke, ivotinje, ovjeka i planetu kao jedna i nedjeljiva.
Ovo naelo istie da je zdravlje pojedinaca i zajednica se ne moe odvojiti od
zdravlja ekosustava - zdravo tlo proizvodi zdrave usjeve koje potiu zdravlje
ivotinja i ljudi. Konkretno, ekoloka poljoprivreda namijenjena je proizvodnji
visoke kvalitete hrane koja doprinosi preventivnoj zdravstvenoj zatiti i dobrobiti.
2. Naelo potivanja krajolika - govori o tome da bi se ekoloka poljoprivreda
trebala temeljiti na prirodnim ciklusima, raditi s njima, oponaati ih i pomoi u
njihovom odravanju. U praksi to znai da gospodarenje treba prilagoditi lokalnim
uvjetima, ekologiji i kulturi pojedinog prostora. To se odnosi na potivanje svih
ivih bia (ouvanje bioraznolikosti biljnog i ivotinjskog svijeta), ali i na potivanje
tradicije u graditeljstvu. U naim sjevernim i istonim krajevima to znai da objekti
vezani uz uzgoj (skladita, vrtne kuice, ograde, potpornji za uzgoj biljaka,
uzdignute gredice i sl.) moraju biti izraeni od tradicionalnih materijala poput
drveta i cigle i gline, a oni u junim od drveta i kamena. Plastika je neobnovljivi
element i predstavlja uljeza u svakom obliku ekolokog uzgoja. Isto vrijedi i za
automobilske gume, plastine ili betonske potpornje za uzgoj penjaica,
vodoinstalaterske cijevi, ali i plastenike. Naime vizualno oneienje runim
objektima poput plastenika jednako devastira prostor, kao to je upotreba
plastinog materijala u potpunoj supotnosti za ekolokim uzgojem. Stoga bi
ekoloki uzgajivai uzgoj u zatienom prostoru morali bazirati na staklenicima, te
tako unaprjediti krajolik u kojem se odvija proizvodnja i u estetskom smislu. U
odreenom smislu, i to je nain distanciranja od konvencionalne poljoprivrede jer
gradimo neto to postaje dio oplemenjenog krajolika.

-6-

Slika 2 - Staklenik, drvena kuica, prazne uzdignute gredice, selo Rasna

3. Naelo pravednosti - govori o tome da ekoloku proizvodnju treba graditi na
odnosima koji e osigurati pravednost u odnosu na zajedniki okoli i ivotne
prilike, kako meu ljudima i tako i prema drugim ivim biima. Ovo naelo
naglaava da oni koji su ukljueni u ekoloku poljoprivredu trebaju voditi
meuljudske odnose na nain koji osigurava pravednost na svim razinama i na
svim stranama - od seljaka, radnika, preraivaa, distributera i trgovaca pa sve do
potroaa. Drugim rijeima cilj je pravednija distribucija novca i u konanici
smanjenje siromatva.
4. Naelo odgovornosti - govori o tome da ekoloka proizvodnja treba odgovorno
upravljati resursima u kako bi se zatitilo zdravlje i dobrobit sadanjih i buduih
generacija i okoli. Slijedom toga, treba koristiti znanost i nove tehnologije, ali ne
pod svaku cijenu. Praktino iskustvo, akumulirana mudrost i tradicionalna znanja
ve nude mnoga dobra, provjerena rjeenja. Stoga ekoloka poljoprivreda treba
sprijeiti znaajne rizike usvajanjem prikladnih tehnologija i odbaciti one
nepredvidljive, poput genetskog inenjeringa. Odluke trebaju odraavati
vrijednosti i potrebe svih koji bi mogli biti pogoeni, kroz otvorene i svima
dostupne informacije.

-7-

Drutveno gospodarski aspekti ekoloke hortikulturne proizvodnje

redovno potiu nastanak novog trita, porast povjerenja potroaa, postizanje
viih cijena, smanjenje intenziteta iskoritavanja resursa, zatitu okolia,
postojanost poljoprivrednog tla, veu transparentnost proizvoda i preraevina,
ravnopravnost proizvoda u trinoj utakmici na domaem tritu i poticanje
daljnjeg irenja ekoloki orijentirane poljoprivredne proizvodnje Osim
navedenog, ekoloka hortikulturna proizvodnja moe omoguiti ravnopravnije
ukljuivanje na svjetsko trite, posebno iskoritavanjem prednosti i niskog
stupnja oneienja okolia u nas. Ekoloka proizvodnja takoer omoguava
formiranje novog podruja gospodarstva, profitabilnog i pogodnog za
specijalizirana obiteljska gospodarstva. Tu je i mogunost plasiranja eko
proizvoda putem turizma, to sve zajedno doprinosi poveanju zapoljavanja u
poljoprivredi, preradi i prodaji te bolje iskoritavanje poljoprivrednih povrina,
posebno u ruralnim i ratom opustoenim podrujima.
Nacionalni standardi ekoloke hortikulturne proizvodnje nastali su kao
potvrda kvalitete ekoloki uzgojenih proizvoda. Oni jasno odvajaju pojam
domaeg koji se potpuno pogreno ponekad povezuje uz pojmove bio i eko.
Naime iza ekolokog uzgoja stoji itav niz ekolokih naela, ali i stroigh propisa
koji definiraju to sve uzgajiva mora iskljuiti iz uzgoja eli li dobiti jamstvo
kvalitete, odnosno eko markicu. Stoga danas potroai koji kupuju proizvode s
oznakom eko, mogu biti sigurni da uzgajiva nije koristio mineralna gnojiva i
pesticide, da u njima nema ostataka potencijalno toksinih tvari i tekih metala
(Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Cr i Zn, ali jo i: Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn), da se
tijekom uzgoja nisu koristili biostimulatori (hormonski preparati i tireostatici), da u
tlu i podzemnim vodama nema ostataka nitrata i nitrita, ta da nije koriteno sjeme
genetski modificranih biljaka, samo ono uzgojeno na ekolokim imanjima.
Zahvaljujui stogim propisima i kontroli koju provode Nadzorne stanice ovlatene
od Ministarstva poljoprivrede, potroai u Republici Hrvatskoj mogu biti sigurni da
iza znaka Hrvatski eko proizvod stoji provjeren proizvod uzgojen prema zakonu o
ekolokoj poljoprivredi. A od kada je Hrvatska postala lanicom EU, uz nacionalni
se obavezno mora isticati i eko znak Europske Unije.

-8-

PREDUVJETI I UVJETI UZGOJA U EKOLOKOJ

PROIZVODNJI
PREDUVJETI ZA EKOLOKU HORTIKULTURNU PROIZVODNJU
Uloga tla
Tlo je osnova uzgoja, jer ono osigurava hranjive elemente potrebne za rast i
razvoj. Ugljik, kisik i vodik su oni osnovni, jer ine lanac fotosinteze. Sve ostale
potrebne elemente, njih 13, znaju vjerojatno tek studenti hortikulture na ispitu iz
ishrane bilja. Ipak vano je poznavati one osnovne ili makro elemente duik (N),
fosfor (P) i kalij (K). Oni su najvaniji zato to ih biljke trebaju u veim koliinama
nego ostale, i zato to moraju biti odmah dostupni. Zdravo plodno tlo prirodno
sadrava sve te elemente, i jo mnogo vie. Ali u stisnutom i nabijenom tlu neki od
njih mogu nedostajati, ili biti zarobljeni i nepristupani. I upravo su na takvim tlima
organska gnojiva jedino korisno rjeenje. Ona osiguravaju odlian izvor duika,
poveavaju aktivnost mikroorganizama, ali i glista koje okreu zemlju i tako je
prozrauju. A tamo gdje ima zraka i vlage, i hranjivi elementi postaju lako dostupni.
Ako je vae tlo umorno i gladno, najprije e vam to pokazati biljke. Nema li duika
one e slabo rasti, a listovi e im poutjeti. Naprotiv, ima li ga previe, kasniti e
cvatnja i stvaranje plodova. U osnovi ovaj je element odgovoran za rast listova, to
znai da e biljke koje uzgajamo zbog listova, kao to je primjerice trava i neke
vrste povra, trebati vie duika. Fosfor je odgovoran za stvaranje plodova,
cvjetova i sjemena. Ako ga je premalo, stabljike i listovi postati e ljubiasti,
zakrljalog i slabog rasta, a cvjetova i plodova e biti manje. Fosfor takoer utjee i
na razvoj korijenja. Kalij je odgovoran za otpornost prema bolestima i tetnicima.
Takoer je vaan i za kvalitetu cvjetova i plodova koji su ve formirani. Ako ga je
premalo urod e biti slabiji, a listovi iarani, tokasti i kovravi.
Uloga svjetlosti
Svjetlost je vaan element uzgoja. Dolazi od sunca ili umjetne rasvjete
postavljene u staklenicima. Ako ga je premalo biljke se izduuju, blijede su i krhke,
a ako ga je previe vrste su i drvenaste, ali i brzo gube vodu pa moramo vie
zalijevati. No koliina svjetlosti ovisi i o biljnoj vrsti koju uzgajamo. Neke vrste bolje
uspijevaju u sjeni, neke u polusjeni, a neke na izravnom suncu. O tome ovisi i izbor
poloaja na imanju. U pravilu, sunani poloaji najpogodniji su za veinu biljaka.
Meutim, u promijenjenim klimatskim prilikama, kada svjedoimo o velikim
temperaturnim oscilacijama, dugim kinim razdobljima kada do biljaka dolazi
manje svjetla, ili pak o razdobljima kada je temperatura izrazito visoka, uzgajiva
-9-

mora traiti zatitu. Kada je rije o previsokim temperaturama, iznad 35 stupnjeva

Celzijevih, veina biljaka usporava rast, ba kao i zimi kada su temperature
preniske. Zbog toga iznad biljaka treba postaviti zasjenu, odnosno mreicu koja
e stvoriti sjenu. U takvim uvjetima, sniava se i temperatura, pa biljke nastavljaju
rasti neometano i bez temperaturnog oka.

Slika 3 - Uzdignute gredice

Uloga vode
Voda je neophodna za sav ivot na Zemlji. Biljke trebaju vodu za vitalne procese
fotosinteze, disanja i upijanja hranjivih elemenata. Drugim rijeima biljke trebaju
vodu da bi rasle, cvjetale i stvarale plodove. U ekolokoj hortikulturnoj proizvodnji
vodom se gospodari paljivo, tako da se njezina potrnja smanjuje gdje god je to
mogue. Maliranje je jedan od postupaka, bez obzira koristi li se slama, sijeno ili
folija. No ako se imanje nalazi na uzvisini ili je sa svih strana izloeno vjetru, dobro
je uz maliranje zasaditi i biljke koje e stvoriti ivu barijeru. Naime vjetar je veoma
vaan element u isuivanju povrinskog sloja tla, pa zato mnoge biljke trebaju
zatitu. Isti uinak postie se i kod biljaka koje rastu u stakleniku. ak i za
najsunanijih dana vlaga iz gredice pokrivene staklom ne hlapi, ve se zadrava
unutar nje.
Uloga ivih organizama u tlu
Plodnost tla i ivi organizmi koji u njemu ive usko su povezani, tako usko da
slobodno moemo rei kako je plodno tlo ono u koje vrvi od ivota. Naalost tla
koja se desetljeima tretiraju pesticidima i u koja se ne unosi nikakva organska
tvar, ve samo umjetna gnojiva namijenjena biljkama, imaju bitno smanjen broj
ivih vrsta koje u njemu ive. Ta tla nisu sterilna u onom doslovnom smislu, no po
- 10 -

svemu sudei, napravom su putu da to i postanu. Naprotiv, u organski

njegovanom tlu pronai emo bezbroj razliitih kukaca, od onih koji su jo u fazi
larve pa sve do odraslih. Takoer, pronai emo i pueve, ali i mnogo gujavica
(popularno nazvanih kine gliste) koje su odlian indikator plodnosti tla. to ih je
vie, znak je da je tlo bogato organskom tvari.
Budui da se gujavice hrane ostacima biljaka, odnosno organskom tvari koju smo
kao mal ostavili na povrini gredica, izravno pomau u razgradnji sloenih
kemijskih spojeva na one jednostavnije. Rezultat te razgradnje, koja se odvija u
probavnom traktu gujavica, njihov je izmet, savren izvor hranjiva. No gujavice su
korisne i kao svojevrsni prozraivai, jer bue tunele i tako osiguravaju protok
kisika u tlo.
Mikoriza
A upravo je kisik odgovoran za ivot aerobnih (onih koji trebaju kisik za ivot)
mikroorganizama. Meu njima za organski su uzgoj vane kulture korisnih
bakterija (rodovi Baccillus, Penibacillus, Streptomices i Pseudomonas), no jo su
vanije i brojnije - mikroskopske gljive. Njihov odnos sa viim biljakama moe biti
razliit; parazitski, saprofitski i simbiontski. U organskom gospodarenju tlom
posebnu ulogu ima upravo simbiotski odnos izmau gljiva i biljaka, tzv. mikoriza.
U tom udruivanju sudjeluju dakle mikroskopske gljive koje u prirodi nastanjuju
korijenje veine kopnenih biljaka. Njihova uloga postala je aktualna tek u
posljednje vrijeme, nakon viegodinjih ispitivanja u razliitim podrujima uzgoja.
Prvi puta, strunjaci su zapazili korist od mikorize u umskim sustavima, otkrivi
da mlado drvee mnogo bre raste u podnoju zrelog drvea nego u uzorno
preoranom, golom tlu. Razlog su bile mikroskopske gljive koje se nastanjuju na
korijenju stabala. Prihvaajui se na korijen, one se dalje razmnoavaju u itave
kulture koje izgledaju poput pauinaste mree. Tim se fenomenom povrina
korijena znatno poveava, pomaui mu tako, poput sisaljke, u opskrbi vodom i
hranjivima. Zbog njih mlado stablo zapoinje svoj ivot u nekoj vrsti podzemne
vodovodne mree koja ispreplie i obavija korijenje zrelih stabala. U trenu kada
gljive zahvate korijen mladog drveta, cijeli taj podzemni sustav radi za njega, pa
ono upija vie vode i vie biljnih hranjiva nego to bi to uspjelo sa svojim mladim,
nejakim korijenom. Eto, to je razlog zbog kojeg drvee koje raste u simbiozi sa
mikoriznim gljivama raste bre nego bez njih.
Naravno, i gljive imaju korist od tog udruivanja, jer korijenje je stalan izvor
dragocjenog eera. I tako bi ta pojava, koja funkcionira ve vie od 500 milijuna
godina, mogla trajati i dalje da se nisu pojavili plug i fungicidi, glavni neprijatelji
- 11 -

mikoriznih gljiva. Plug unitava hife gljiva, jer ih presjeca pa one zapoinju
odumiranje, a fungicidi, poseo oni neselektivni, osim tetnih unite i korisne gljive
koje sudjeluju u mikorizi. Rije je o mnogo razliitih rodova gljiva od kojih
najvaniju ulogu za uzgoj povra i voa imaju rodovi Phytholitus, Rhisopogon,
Scieroderma, Sullus i Lacaria.
Trite proizvoda namijenjenih organskom uzgoju mikorizne gljive nudi u obliku
spora, dakle u suhom stanju. Takve spore mijeaju se s vodom za zalijevanje i
tretiraju oko korijenja voaka ili po cijeloj uzgojnoj povrini prema uputama
proizvoaa. Drugi je nain primjene upotreba razliitih komposta (ovisno o vrsti
biljke) koji je medij za razgranatu mreu mikoriznih gljiva. Takav kompost
primjenjuje se prilikom sadnje sadnica ili presadnica.
Mikoriza poveava:

rast i grananje korijena

upijanje hranjivih elemenata
rast cvjetova i plodova
urod

Mikoriza smanjuje:

ok od presaivanja
upotrebu gnojiva
potrebu za vodom 25%
stres od sue

Fiksatori duika
Jo jedna zanimljiva simbioza vana je za pravilno gospodarenje i kultivaciju tla u
organskom uzgoju. Ovaj puta nije rije o gljivama, ve o bakterijama koje imaju
sposobnost da fiksiraju duik iz zraka, to u praksi moe smanjiti potrebu za
upotrebom gnojiva bogatih duikom. No za razliku od mikoriznih gljiva koje
pokrivaju golem spektar biljaka, bakterije roda Spomenute bakterije rod
Rhizobium nastanjuju se samo na vrstama iz porodice mahunarki (
Leguminosae), a meu njima i na poznatim povrtnim kulturama kao to su bob,
lea, slanutak, graak i grah. Na njihovom korijenju ak se i golim okom mogu
vidjeti male, okrugle bjele kvrice veliine oko 1 mm. One nisu posljedica bolesti,
ve su to mjesta na kojima se dogodila simbioza bakterija sa korijenjem
mahunarki. Ono to se dogaau tim kvricama iznimna je prirodna pojava, jer
bakterije umjesto iz tla, duik "hvataju" izravno iz zraka. Biljka tako dobiva hranu, a
- 12 -

bakterije energiju za svoje ivotne funkcije. No to nije sve. Korist od tog

udruivanja nemaju samo mahunarke. Nakon to zavri njihov ivotni ciklus, duik
i dalje ostaje neko vrijeme u tlu ( dok se postupno ne ispere kiama ili
navodnjavanjem) pa postaje hrana i ostalim biljkama koje sadimo nakon
mahunarki. Ta pojava, koristi se tradicionalno u plodoredu, pa nakon mahunarki
uvijek sadimo kulture koje zahtijevaju dosta duika.

UVJETI UZGOJA U EKOLOKOJ HORTIKULTURNOJ

PROIZVODNJI
Uzgoj na otvorenom prostoru i u staklenikuuzgoj na tlu
Onoga trenutka kada ovjek odlui dio prirode pretvoriti u povrinu za uzgoj
biljaka kaemo da zapoinje kultivacija. Priroda tada gubi dio svoje prirodnosti i
mijenja se pod utjecajem razliitih alata, zatitnih sredstava, gnojiva i na kraju
krajeva novih biljnih vrsta. Gotovo preko noi svoj dom gube ivotinje i biljke koje
su do tada ivjele u tom okoliu i to je promjena koju odmah moemo registrirati.
No promjena se, iako manje vidljiva, dogaa i u tlu, osnovi svakog uzgoja.
O tipu tla
Poznavanje tipa tla, njegove strukture i pH vrijednosti osnovne su pretpostavke
uzgoja. No dok na strukturu i pH vrijednost moemo utjecati, tip tla teko je
mijenjati. Razlog treba potraiti u porijeklu tla, u njegovoj tvorbi i matinoj stjeni na
kojoj se nalazi, jer i ona odreuje i kemijske elemente koji se nalaze u tlu. No tlo nije
satavljeno samo od stijena, ve i od organske tvari, od tijela uginulih ivotinja,
lia, granica i svega onoga to je u nekom trenutku palo na tlo i poelo se
raspadati. Taj proces, dug nekoliko milijuna godina, odredio je na razliitim
dijelovima svijeta i razliite tipove tla. Iako postoje i mnogi prijelazni tipovi, u osnovi
ih dijelimo na pjeskoviti, glinasti i ilovasti.
Glinasti tip tla prepoznati emo po tome to je vrlo ljepljiv, pa se lako moe
oblikovati u kuglicu ili valjak. Njegova je prednost u tome to je bogato hranjivim
elementima i to odlino uva vodu, ak i u ljetnim mjesecima. Meutim, im zimi
padne temperatura i tlo se pone lediti, zadravanje suvine vode moe biti
problem za biljke, ali i za uzgajivae. Ipak, najvea tekoa javlja se ljeti, kada
zbog ekstremno visokih temperatura iz povrinskog dijela glinastog tla ispari sva
vlaga, a ono se stvrdne poput betona, pa ga je vrlo teko obraivati.
Za razliku od glinastog, pjeskovito tlo grubo je na dodir i otro. Sastoji se od finih
- 13 -

setica pijeska i sitnog ljunka, zbog ega se lako obrauje i odlino proputa
vodu. No s vodom, naalost, odlazi i ono to bismo eljeli zadrati u tlu, pa ono
stoga najee ima malo organske tvari i siromano je hranjivima. Ipak, zbog
takvih osobina, pjeskovito tlo u proljee se lako i brzo zagrijava na suncu pa se
sadnja moe obaviti ranije nego na hladnom i vlanom glinastom tlu. Ilovasto tlo
sastavljeno je od priblino jednakih estica pijeska, gline i organske tvari. Bogato
je biljnim hranjivima, umjereno je propusno, dobro zadrava vodu i lako se
obrauje. Zimi rijetko zadrava previe vode, a ljeti se rijetko isuuje. Te kvalitete
ilovasto tlo ine idealnim za uzgoj veine kultiviranih vrsta biljaka.
O strukturi i pH vrijednosti tla
Govoriti o strukturi tla znai govoriti o odnosu izmeu hranjivih elemenata, vode,
zraka i ivih stvorenja. Kada je struktura tla dobra, tada su odnosi izmeu tih
elemenata u ravnotei. Naravno rije je o karakteristikama koje se mogu odrediti
mjernim instrumentima, no mogu i obinim dodirom ruku. Ako stisnemo grumen
tla u rukama i on zadri svoj oblik, to znai da dobro dri vodu. Ako se nakon toga
taj isti grumen moe lako razmrviti u sitne estice, to je znak da u njemu ima i
dovoljno zraka.
Osim strukture, vana je i PH vrijednost tla. O noj ovisi u kojoj su mjeri hranjiva
dostupna biljkama. U kiselom tlu (pH 0-7) hranjiva mogu biti isprana, ili se rastopiti
u vodi. Naprotiv, na drugoj strani skale, kod alkalnog tla (pH 7-14) hranjiva mogu
biti zarobljena u esticama tla, to znai da su posve beskorisna za biljke. Sredna
je vrijednost (pH 7) najbolja je za veinu povrtnih, vonih i ratarskih kultura, no
nikakvih veih problema nema niti ako je tlo blago kiselo ili blago alkalno. Problem
moe nastati kada su u pitanju ekstremne vrijednosti, poput veoma alkalnog tla iz
kojeg biljke ne mogu primati eljezo. U takvim uvjetima listovi biljaka ute. Taj
problem u praksi se rjeava dodavanjem treseta. Nasuprot tome, biljkama koje
rastu u vrlo kiselom tlu moe nedostajati fosfora, pa se taj problem rjeava obino
dodavanjem vapna (kalcijevog karbonata).
Popravljanje strukture glinastog tla organskim metodama
Da ne bi bilo zabune, tip tla ne moemo mijenjati, ali strukturu tla moemo.
U organskom nainu kultivacije, to znai da strukturu glinastog tla moemo barem
malo razlomiti ako mu jednostavno dodamo kvarcnoga pijeska (cca 1 kg/ m2). Na
taj nain glinasto tlo postaje malo manje kompaktno i lake se obrauje. Isti efekt
moe se postii ako se tlu dodaje gipsa (kalcijevog sulfata) takoer u koliini od
cca 1 kg/m2. Na taj nain sljepljene estice gline mogu se na odreeno vrijeme
otpustiti, pa glinasto tlo proputa vie zraka i vode. Naalost, takva reakcija ne
- 14 -

traje dugo i ve nekoliko mjeseci poslije tretiranja pijeskom ili gipsom, tlo ponovno
postaje tvrdo kao i prije.
Neto dui efekt popravljanja strukture tla (2-3 godine) moe se postii
upotrebom zeolita. Rije je je o mineralu vulkanskog porijekla kristalno reetkaste
strukture zahvaljujui kojoj ima veliku sposobnost upijanja, poput neke vrste
spuve. U poljoprivredi se koristi za detoksikaciju tla jer na sebe vee pesticide,
mikotoksine i razne druge otrove. No organskim uzgajivaima, koji nemaju
problema s oneienim tlom, zeolit moe biti zanimljiv na drugi nain.
Zahvaljujui svojoj sposobnosti apsorbira vodu i hranjiva u tlu moe posluiti kao
svojevrsni deponator za krizna razdoblja. Kada kaemo krizna, mislimo prije
svega na suu i nedostatak odreenih hranjivih elemenata u vrtnom tlu. Granulice
zeolita variraju od veliine praka pa do veliine ljunka i koriste se prema tipu tla.
Za glinasto tlo koriste se krupnije granule, a za pjeskovito sitnije. No bez obzira na
veliinu zeolit u tlu na sebe vee hranjive elemente koji se u prirodi inae ili ispiru ili
hlape. Zbog toga se njegovim mijeanjem u povrinski sloj tla (do 10cm), odnosno
u podruje korijena kada se radi o vonim sadnicama, moe bitno popraviti
situacija s nepotrebnim gubitkom hranjiva. Takoer, zeolit popravlja i zrani reim
tla, jer kroz njegove mikroskopske upljine zrak moe slobodno strujati, to nije
sluaj kod dodavanja pijeska ili gipsa.
Popravljanje strukture pjeskovitog tla organskim metodama
Pjeskovito tlo je sasvim druga pria. Njegovu strukturu popravljamo unoenjem
organske tvari. Uzgajivai nae obale i otoka to dobro znaju pa svoju crvenicu koja
je po tipu bliska pjeskovitom tlu obavezno obilno gnoje svake sezone. U tu svrhu
tradicionalno se koristi stajski gnoj, obino ovji ili kozji. Sa stajalita organskog
uzgoja te vrste gnoja i dalje su prihvatljivo rjeenje jer ovce i koze ive uglavnom na
otvorenom i pasu raznoliko bilje sa povrina koje se mogu smatrati ekoloki
istima. Zahvaljujui tome i njihov se gnoj moe smatrati prihvatljivim za
popravljanje strukture pjeskovitog tipa tla. No kako je upotreba stajskog gnoja
moe samo djelomino popraviti strukturu pjeskovitog tipa tla, mnogo je bolje
rjeenje unoenje velikih koliina komposta (min. 1m3 na povrinu od 10m2).
Ovdje vrijedi pravilo to vie- to bolje, jer se u suprotnom ne moe postii dovoljna
razina hranjiva za uzgoj povrtnih, zainskih, ukrasnih ili vonih kultura.

- 15 -

Odravanje strukture ilovastog tla organskim metodama

Ilovasto tlo idealne je strukture ( npr.ernozem), lako se obrauje, odlino
zadrava vodu a hranjiva koja uva dostupna su biljakama. Naalost, zbog
utjecaja neorganskih metoda kultivacije takva struktura nije odriva. Pod teretom
strojeva za obradu tlo se pritie i unitava, a zbog uestalog gnojenja umjenim
gnojivima postupno zakiseljava i osiromauje. Naprotiv, organskim metodama
struktura tla ne mijenja svoju kvalitetu, pa uzgajivai mogu trajno raunati na
odriv nain gospodarenja tlom.
a) Redovnim unoenjem organskih materijala (komposta, stajskog gnoja,
zelenom gnojidbom i sl.) hrane se ivi organizmi koji sudjeluju u stvaranju
povoljne strukture i plodnosti.
b) uvanjem tla od pretjeranog optereenja teretom tekih strojeva
olakavamo korijenju biljaka da lake prodiru u tlo i ukorjenjuju se, a ivim
organizmima iz tla ostavljamo dovoljno kisika. U praksi to znai da pri
planiranju povrina za sadnju treba voditi rauna o razmacima izmeu
gredica, odnosno o formiranju staza po kojima e se odvijati kretanje ljudi ili
strojeva. U sluaju da se ugoj obavlja na gredicama njihova duina nije
ograniena, meutim irina ne bi smjela biti vea od1,2 m kako bi se s jedne i
druge strane gredice biljke mogle dohvatiti bez gaenja.
c) Obraivanjem tla frezama i plugovima samo kada je to neophodno uvamo
prirodno razgranatu mreu hodnika podzemnih ivotinja i korijenja kojom
kolaju voda i kisik, kao i sustav korisnih podzemnih mikroorganizama
(osobito gljiva) koje odumire svaki puta kada se tlo preokree zbog utjecaja
pluga ili runog alata. Stoga takva obrada tla treba biti to rjea i zahvaati
samo povrinski sloj tla od 5-7 cm. Dublja obrada, odnosno prozraivanje
provodi se podrivaima ili, ako je rije o manjim povrinama - runim vilama.
d) Odravanjem tla pod pokrovom od mala (nastiranjem), povrina tla titi se
od stvaranja pokorice, od hladnoe, tetnih UV zraka, pretjeranog isuivanja i
razvoja korova. Maliranjam se takoer na povrinskom sloju tla konstantno
razgrauje organska tvar u emu sudjeluju i organizmi tla, posebno gujavice
koje sudjeluju u razlaganju sloenih kemijskih spojeva u jednostavne
elemente koje biljke mogu koristiti kao hranjiva.

- 16 -

Koritenje tehnologije uzdignutih gredica u ekolokoj hortikulturi

na tlu i u stakleniku
Sredinom 20. stoljea u Velikoj Britaniji skupina entuzijasta, humanista i
zaljubljenika u prirodu pokrenula je tzv. organski nain uzgoja biljaka. Bila je to
svojevrsna reakcija na problem kvalitete hrane, gubitak prirodnih stanita i
sustavnu degradaciju tla i vode. Nastao je niz rjeenja koja pozivaju na povrtak
tradicionalnim principima uzgoja, izmeu ostalog i koritenju tzv. toplih lijeha,
gredica koje danas kolokvijalno nazivamo uzdignutima. Od tada do danas te su
gredice doivjele niz promjena i postale vanom sastavnicom organskog, a
kasnije i permakulturnog naina uzgoja biljaka.
to su uzdignute gredice?
Uzdignute gredice, kako i sam naziv kae, vie su od ostalih gredica u vrtu. Njihov
izgled ovisi o materijalu koji ete upotrijebiti. Radi se o vrtnoj intervenciji kroz koju
moemo upotrebiti sav koristan materijal koji ste nakanili baciti. To mogu biti
obine daske, kamen, stari crijepovi ili stare cigle. Mnoge e vjerojatno privui i
eljezniarski pragovi, no oni, zbog premazivanja zatitnim sredstvima koja
oneiuju okoli i imaju tetno djelovanje po ljudsko zdravlje, nisu prikladni za
uzgoj povra. Duina ovakvih gredica nije ograniena, meutim irina ne bi smjela
biti vea od 120 cm. To je vano, jer u suprotnom ne moemo rukama dohvatiti
biljke u sredini gredice. Visina takoer ovisi o vaim eljama, no najmanja neka
bude otprilike poput korijena jedne lijepe mrkve, odnosno 20-30 cm.
Kada je o tako maloj visini rije, ne trebamo se optereivati sa bukanjem,
slaganje cigli ili kamenja po sistemu suhozida sasvim e dobro posluiti svrsi.
Radimo li okvir od dasaka, kutove treba uvrstiti pantima kako okvir ne bi popustio
pod teretom supstrata kojim emo ga ispuniti. Nakon toga okvir se polae na
prethodno okopanu gredicu. To je vano, jer tvrda bi utabana podloga mogla
zadravati vodu, umjesto da ju proputa. Prekopamo li gredicu prije postavljanja
okvira, izbjei ete taj problem. I to je zapravo sve. Okvir treba samo ispuniti
kompostom, i uzgoj moe poeti.
Prednosti uzdignute gredice
Uzdignute gredice imaju nekoliko prednosti. Prva je, naravno, kvaliteta tla. U
organskoj hortikulturnoj proizvodnji koriste se u onim sluajevima kada je tlo
oneieno ili se nalazi u fazi prijelaza na ekoloki uzgoj. No to je samo jedna od
prednosti. Povre, a posebno ono korjenasto poput mrkve ili perina, odlino
uspojeva u rahlom, propusnom supstratu, pa ukoliko tlo koje smo predvidjeli za
- 17 -

uzgoj nije takvo, rjeenje su upravo uzdignute gredice. Osim toga, one su
praktine i za rani uzgoj povra. Sunce e u rano proljee prije zagrijati uzdignutu,
od svih ostalih gredica u povrtnjaku. Takoer, zbog propusnog supstrata, na
povrini za sjetvu nee biti zadravanja vode, tako estog uzroka propadanja
sjemena u poetku sezone. I nakraju, to nije navano za pravilnu njegu
organskog tla, supstrat u uzdignutim gredicama nikada se ne gazi, a kako potrebe
za strojnom obradom nema, njegova struktura i plodnost uvijek su na visokoj
razini.
Oblici uzdignutih gredica
Uzdignute gredice za sada se uglavnom koriste na manjim povrinama i nisu
predviene za strojnu obradu. Iz tog razloga njihova irina ne bi smjela biti vea od
1,2 m kako bi uzgajivai mogli rukama ili runim alatom dohvaiti sredinu gredice
bez gaenja. Naprotiv, njihova se visina i duina mogu mijenjati i prilagoavati
potrebama uzgoja. Zahvaljujui tome danas razlikujemo nekoliko tipova
uzdignutih gredica.
Klasina uzdignuta gredica
Ova gredica moe biti oblikovana bez okvira, ili sa okvirima od dasaka, cigle ili
kamena. Njezina visina varira od 30 do 50 cm, s time da nia ne smije biti. Ta visina
odreena je minimalnom dubinom korijena veine povrtnih vrsta, ukljuujui i
drenani sloj. Taj se sloj priprema dubokim tihanjem ak i prije postavljanja
okvira. Na taj nain slojevi kojima ispunjavamo uzdignutu gredicu ne dolaze na
zbijeno tlo, ve na otvorenu povrinu koja moe upiti viak vode. U sluaju da u
okoliu ive voluharice, na dno uzdignute gredice dobro je postaviti zatitnu
mreu koja e onemoguiti glodavcima prolaz do korijenja biljaka. Nakon toga
zapoinje slaganje slojeva organskog biljnog materijala. Isprva su to usitnjene
grane i granice koje slue kao dodatna drenaa, a zatim je to ispuna od
komposta, slame ili sijena i vrtnog tla. Takvi se slojevi ne trebaju preokretati kao u
kompostitu, ve se u posljednji sloj, koji redovno mora biti kompost, moe odmah
zapoeti sa sadnjom.
Visoka uzdignuta gredica
Uzdignute gredice kao alterantivni nain uzgoja predviaju se na mjestima na
kojima su uvjeti za uzgoj mali ili nikakvi ( loe graevinsko zemljite, urbani
prostori, ekoloki oneieno tlo). Takoer, u pojedinim sluajevima, na dno
uzdignutih gredica poslavlja se, umjesto mreice protiv glodavaca, epiasta
folija. Takve gredice formiraju se na mjestima gdje je navodnjavanje
- 18 -

problematino ili ga nema. epiasta folija posluiti e kao svojevrsni deponij

vode koji biljke u sunom razdoblju mogu crpiti kapilarnim putem. Takoer takve
su gredice prikladne i za povrine na kojima se nalazi poploenje, odnosno za
javne, urbane povrine na kojima nije doputeno ocjeivanje suvine vode.
Uzdignuta gredica za invalide
Ova gredica svojevrsna je varijanta visoke gredice, s tom razlikom to su njezine
dimenzije prilagoene visini invalidskih kolica, odnosno specifinim
mogunostima osoba sa odreenim oblikom invaliditeta. Njezina visina od 80 cm i
irina od 100 cm uvjetovane su visinom kolica i mogunou da se bez
optereenja moe obaviti sadnja, pljevljenje, berba i svi drugi vrtlarski poslovi.
Takve gredice, osim prostora za sadnju, moraju predvidjeti i prostor za spremanje
alata, koji se predvia na poetku ili kraju gredice. Rije je o dijelu gredice koji je
zatvoren poklopcem koji se moe jednostavno otvarati i zatvarati.
Takoer uz takve gredice moraju se predvidjeti ravne staze za kretanje kolica.
Lazanja gredice
Pojam "lasagna gardening" pojavio se prvi puta prije dvadesetak godina u
Americi. Osmislila ga je ga. Patrizia Lanza sa eljom da olaka vrtlarske poslove,
a posebno kopanje i tihanje. Koristei sistem polaganja slojeva organskog
materijalana tlo dobila je supstrat koji nije trebalo obraivati. Naziv lazanja taj je
sistem dobio upravo zahvaljujui slaganju pojedinih slojeva koji nalikuju
lazanjama kakve pripremamo u kuhinji.
Osnovna ideja gospoe Lanze predvia formiranje gredice na bilo kakvom
terenu, odnosno bez predhodnog tihanja. Stoga se prije slaganja prvog sloja
organskog materijala na neobraeno tlo slae debeo sloj novinskog papira
namoen vodom. Zahvaljujui tome, zaustavlja se prodor svetla do neobraenog
dijela tla, pa nakon nekoliko tjedana propadaju svi korovi. Takoer, na taj se nain
privlae iz tla korisne gujavice koje rahle tlo. Nakon toga slau se, u slojevima,
zeleni i smei biljni materijali u omjeru 1:4 sve dok se ne postigne eljena visina.
Permakulturna uzdignuta gredica
Uzdignuta gredica u permakulturi predstavlja mogunost uzgoja biljaka i na
mjestima na kojima realnih uvjeta nema. Formiranjem gredica, posebno kada se
koriste prirodni materijali iz okolia, nastaju povrine koje se mogu koristiti za
uzgoj ve u istoj sezoni, to je svojevrsna modifikacija lazanja gredica. Osnovna
razlika u odnosu na lazanja gredicu je postavljanje bala slame kao okvira. Visina
- 19 -

bale odreuje ujedno i visinu gredice, pa ona moe varirati od jednostrukog ili
dvostrukog sloja.
Gredica se postavlja tako da se na najprije ravnu povrinu postavlja okvir od bala
slame. Nakon toga unutranjost gredice ispunjava se slojevima kartona ili
novinskog papira, komposta, slame, vrtnog tla i drugih organskih materijala koji se
mogu koristiti za uzgoj (sjeckana drvena graa, kokosova vlakna isl.) Svaki se sloj
tijekom gradnje gredice obavezno zalijeva vodom, kako bi se slojevi slegnuli i kako
bi se potaknula bra razgradnja, odnosno kompostiranje.

GNOJIDBA I KOMPOSTIRANJE
U prirodi lie pada, pokriva tlo i polako trune, osiguravajui tako hranjive
elemente novoj generaciji biljaka. I tu gdje padne, obino i ostaje, sve dok se
polako ne pretvori u prirodni kompost. Nikada i nigdje u prirodi, osim u pustinjama,
neemo pronai goli dio tla. To jednostavno ne postoji. U sezoni rasta sve je uvijek
pokriveno biljkama, a zimi suhim liem. Razlog je u tome to priroda nikad ne
doputa suncu da doe do tla i da UV zrakama uniti ivot na povrini. I ne samo
to, biljke na taj nain uvaju vlagu, jer u umi ne postoji vrtlar s kanticom
zaljevalicom, ve samo kia koju treba paljivo rasporediti i sauvati za razdoblje
sue.
Sistem slojeva
U suprotnosti od klasinog poljoprivrednog pristupa, imitiranje prirode kod
organskog uzgoju ima itekako mnogo smisla. Umjesto oranja i prekopavanja,
sistem "slaganja slojeva" kao rezultat donosi isto ono to nastaje i u umskom
sustavu- ivot. Pojavljuju se kukci i gliste, a korijenje biljaka preuzima funkciju
rahljenja tvrdog tla. U principu, sistem slojeva nije nita drugo nego svojevrsno
povrinsko kompostiranje. Kada doe jesen, umjesto tihaom ili traktorom, na
uzgojne povrine dolazi se samo sa frezom, plitkim kultivatorima, ili ako je rije o
runom alatu - s grabljama i runim zvjezdastim kultivatorom.
Umjesto slojeva lia koje pada na tlo, na gredice stavljamo kompost ili stajski
gnoj, ovisno o tome to imamo. Moemo upotrijebiti ak i polurazgraeni
kompost, jer se proces razgradnje, odnosno kompostiranja i dalje nastavlja na
gredicama. Rije je o sloju od nekoliko centimetara koji se grabljama jednostavno
rasporeuje po povrini. Nakon toga dolazi sljedei sloj, obino slama, takoer u
tankom sloju od nekoliko centimetara. Takve se povrine, za razliku od klasinih,
prije zime ute od pokrova slame ili sijena. U tom sustavu promjene vremena kao
- 20 -

to su niske temperature, kie, snijeg uinit e svoje, i do proljea ispod sloja

slame koja je ve poela trunuti pronai emo rahli, mrviasti sloj komposta,
doslovno idealan za sjeme i mlade biljke. Tada emo grabljama razgrnuti ve
napola razgraenu slamu i obaviti sjetvu povra ili zainskog bilja. A kada se
pojave mlade biljice, slamu emo vratiti i tako zatititi tlo od suenja. Rezultat
takvog, prirodnog kompostiranja na gredicama biti e plodno tlo prepuno
organske tvari. Prepoznati emo ga jednostavno po velikom broju gujavica (kinih
glista).
Vrtni kompost
Kompost je tako bogat ivotom da se u jednoj lici komposta nalazi vie
mikroorganizama no to postoji ljudi na Zemlji. Ta ivotom bogata organska tvar
neto je nabolje to moemo pruiti tlu od kojeg oekujemo bogat i zdrav urod. I
jo bolje, kompost koji se priprema na gospodarstvu ne zahtijeva poseban
transport, pakiranja ili izdatke iz budeta. Recikliranje na taj nain dobiva svoj
pravi smisao, jer sve ono to se iz vrta iznosi ponovno se u njega vraa, kao
oplemenjena organsku tvar.
Kompost se priprema tako da otpatke iz vrta (i kuhinje) jednostavno slaemo na
kompostite i povremeno ih preokreemo vilama. Iako kompostite moe biti i
obina gomila smjetena u hladovini nekog stabla, mnogo je praktinije pripremiti
odvojene boksove za slaganje i preokretanje komposta.
Izrada kompostita
Kompostite se u praksi izrauje najee od drvenih letvica ili paleta, kao
zasebni objekt ili kao niz spojenih boksova. Ako se izrauje od drvenih letvica tada
je ujedno rijeeno i pitanje provjetravanja. Kada su u pitanju dimenzije, vrtlari
obino koriste iskustvo, a ono govori o tome da zapremina kompostita ne bi
trebala biti manja od 1 m3. U praksi to znai da emo sastaviti okvir od stranica
jednake irine i visine (1x1m), bez dna i bez poklopca. Ako su stranice
kompostita nainjene od obinih letvica ili ispletenog suhog granja, tada
kompostite imati stalan doticaj sa zrakom, no to ne znai da ne mogu biti
nainjene i od spojenih dasaka. Poeljno je, ali ne i nuno, da se jedna od stranica
moe podii i sputati, jer emo tako olakati vaenje zrelog komposta koji se
uvijek nalazi pri dnu. Tako pripremljen komposter smjetamo na travu ili golo vrtno
tlo (nikako na nepropusnu povrinu) i svakako u blizini uzgojnih povrina, jer tamo
e biti i najvie vrtnog otpada.

- 21 -

Zeleni i smei dijelovi

Priprema komposta podsjea donekle na pripremu tijesta za kola. Treba
jednostavno staviti na hrpu sve potrebne sastojke i dobro ih pomijeati. Naravno
bitni su i omjeri. Na primjer, stavimo li u kompostite samo pokoenu travu, ona
nee istrunuti dugo vremena, ve e se pretvoriti u kompaktnu smrdljivu masu.
Isto tako, stavimo li veu koliinu grana, granica i korijenja, kompostiranje e
trajati godinama. Klju uspjeha je u tome da stvorimo ravnoteu izmeu mokrih i
suhih, odnosno izmeu zelenih i smeih sastojaka. Pozadina tog odnosa zapravo
je njihov kemijski sastav. Zeleni sastojci predstavljaju odlian izvor duika, dok su
oni smei izvor ugljika.
Zeleni sastojci komposta:
o trava
o korovi (bez formiranog sjemena)
o ostaci povra i voa nakon berbe (iskljuivo zdravi)
o kuhinski otpad (ostaci kuhanog i sirovog povra)
o stajski gnoj ( sa ekolokih farmi)
Smei sastojci komposta:
o granje
o korijenje
o karton,novinski papir
o suho lie
o slama
U praksi to znai da emo na jedan dio zelenih sastojaka staviti dva do tri dijela
smeih. Ovaj odnos ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer on ovisi o toliko mnogo
elemenata da je nemogue razmiljati matematiki. Ipak, ako je kompostna hrpa
previe mokra, treba dodati jo smeih dijelova. Obrnuto, ako je suha, dodati
emo jo zelenih dijelova, ili emo dodati vode. U svakom sluaju u tom je poslu
vano i iskustvo. Takoer, kako bi proces razgradnje trajao to krae, a kompost
bio ujednaen, bitno je sve sastojke prije kompostiranja to vie usitniti.
U kompostite, osim biljaka, moemo stavljati i kuhinjski otpad, ali ne ba sve.
Dobri su sastojci razlomljene ljuske od jajeta, ostaci povra i voa, vreice aja,
talog od kave, neobojeni novinski papir i karton. Loi su sastojci meso, riba, kosti i
asopisi u boji, pa ak i kruh jer vrlo brzo poinje pljesniviti. Takoer nije dobro
stavljati niti izmet kunih ljubimaca, ili bolesne biljke, jer se tako mogu proiriti
bolesti ili tetnici. S druge strane, stajski je otpad (gnoj) odlian sastojak
komposta, dapae, ak i poeljan, jer s njim se u kompost unosi kultura
- 22 -

mikroorganizama koji e ubrzati bioloku razgradnju. Meutim, ako nemamo

priliku nabaviti stajski gnoj, tada ga moemo zamijeniti sa nekoliko lopata ekoloki
iste zemlje sa oblinje livade, po mogunosti u blizini ume. Tako emo, osim
mikroorganizama, u kompost unijeti i korisne gljive koje e poslije sudjelovati u
mikorizi. Kasnije, kada zavri jedan ciklus kompostiranja, novu izradu moemo
potaknuti tako da pri slaganju dodajemo i nekoliko slojeva zrelog komposta iz
prethodnog ciklusa. To je otprilike kao da selimo kvasac iz tijesta u tijesto. Samo
to u naem sluaju umjesto kvaevih gljivica, selimo mikroorganizme koji e
ponovno potaknuti truljenje.
Naini kompostiranja
Poput sastojaka za kolae, i sastojke za kompostiranje treba pripremiti. Pritom je
najvanije usitnjavanje. Logino je da debela grana trune sporije od mnotva
sitnih dijelova, jer je sitno sjeckani materijal mnogo rahliji i tako pogodniji za
razgradnju. Isto vrijedi i za zelene sastojke, osim trave koja je nakon konje idealne
veliine pa ju treba samo ubaciti u kompostite i dobro promjeati. Sve ostale
biljke najbolje je usitniti motornim sjekalicama, koje mogu bitno olakati posao
pripreme komposta na imanjima. No bez obzira na pripremu, kasniji proces moe
bitno razdvojiti nain kompostiranja.
a) Hladno kompostiranje
Dakle, hladno kompostite biti e ono u koje emo biljke stavljati svaki dan,
stvarajui slojeve koji e polako trunuti, otprilike kao i na umskom tlu. Takav
kompost dovoljno je tek povremeno prozraiti, kako bi sprijeili razvoj neugodnih
mirisa. Njegova je prednost u tome to zadrava mnoge korisne mikroorganizme,
meutim loa je strana to moe postati dom mievima ili voluharicama.
b) Toplo kompostiranje
Nasuprot tome toplo kompostite zahtijeva vie brige. Kompostna hrpa slae se
odjedanput, sve do vrha, slijedei slojeve zelenih i smeih sastojaka. Ta se hrpa
mora redovito prozraivati, i redovito zalijevati u suhom razdoblju. Bitno je da ne
bude niti mokra, ali niti suha, i da mirii na svjeu plodu zemlju, poput one umske.
U svakom sluaju redovitim prozraivanjem, tj. okretanjem komposta otjerat
emo i mieve i voluharice, jer oni ne vole da im netko neprestano okree
nastambu. Osim toga, konstantan dovod kisika koje donosi preokrteanje mase,
omoguuje burnu razgradnju unutar komposta i to zahvaljujui zdravoj kulturi
mikroorganizama koji za ivot trebaju kisik. Takva burna razgradnja razvija esto i
vrlo visoku temperaturu, ponekad i viu od 60 Celzijevih stupnjeva, pa otuda i
- 23 -

dolazi naziv topli kompost. Nije rjetkost da se za neto hladnijih dana iz otvorenog
kompostita pui kao iz pei. To je sasvim normalno i dapae znak da je
kompostna gomila zdrava. Mnogi e se vrtlari sloiti kako je ba takvo
kompostiranje odlian nain za unitavanje mnogih tetnih mikroorganizama,
jajaca tetnih kukaca i sjemena korova. Ipak, treba takoer uzeti u obzir kako
toplinom kompostne gomile nestaju i mnoga korisna bia. U svakom sluaju
kompost, ovisno o dobu godine, moe biti zreo ve nakon 4 ili 6 mjeseci. Biti e to
mrviasta, tamna organska tvar bogata hranjivima, idealna za gnojenje,
popravljanje strukture tla ili maliranje.
Listinac
Suho je lie jedan od smeih sastojaka u kompostiranju. Njegova je
karakteristika to se vrlo sporo razgrauje. Upravo zato lie se ne treba dodavati
u kompost u prevelikim koliinama. Ako se na imanju u jesen skuplja mnogo
suhoga lia, dobro e doi kompostite u koje se moe ubacivati iskljuivo listna
masa. Zbog svog specifinog volumena, lie ne treba niti okretati. U pravilu na
njega je najbolje jednostavno, zaboraviti na dvije do tri godine. Nakon tog
vremena nastati e listinac, kvalitetan kompost poput onoga koji nastaje prirodno
na umskom tlu. Budui da nema visoki sadraj hranjiva, odlino e posluiti za
sjetvu u posudicama ili kao mal, a moe se upotrebiti i za daljnju proizvodnju
supstrata. Primjerice, listinac je odlian za kombinaciju sa zeolitom i glistincem (u
omjeru 8:1:1) To je dobitna kombinacija od koje e nastati vrlo kvalitetan supstrat
za sadnju.
Glistinac
Za razliku od listinca, glistinac je iznimno bogat hranjivima. Upravo je zato i
idealan u popravljanju strukture i plodnosti svakog vrtnog tla. Za razliku od
komposta koji nastaje razgradnjom organske tvari, glistinac nastaje kao rezultat
probavnog trakta odreene vrste glista. Da ne bude zabune, kine gliste
(gujavice) ne pripadaju toj skupini, to znai da ne moemo otii u svoj vrt i
iskopati prve gliste koje naemo. Gliste koje se upotrebljavaju za proizvodnju
glistinca, selekcionirane su 50tih godina prolog stoljea na Kalifornijskom
sveuilitu, pa ih stoga popularno nazivaju jednostavno kalifornijskim glistama.
Veoma su produktivne, to znai da mogu u kratkom vremenu probaviti velike
koliine organske tvari i pretvoriti je u kvalitetno gnojivo. Prema tome, ukoliko
elimo li imati vlastiti glistinac, gliste emo morati potraiti kod specijaliziranih
uzgajivaa. Sve ostalo moemo uiniti i sami.

- 24 -

a) Nasamba za kalifornijske gliste

Za razliku od kompostita, sanduk (nastamba)za kalifornijske gliste mora imati i
dno i poklopac. Budui da e biti smjeten na otvorenom, dobro je da poklopac
stoji u koso, kako ne bi zadravao kine kapi i nepotrebno trulio od vlage. Dakle
svjetlo im nije vano, ali kisik jest. Zbog toga je vano predvidjeti i otvore za
prozraivanje, najbolje uzdu gornjeg dijela sanduka, kako gliste ne bi kroz njih
izale. Jednostavan sanduk dimenzija 1,5 x 0,6m, moe biti dom za otprilike dvije
ili tri manje kolonije kalifornijskih glista. Koliko emo kolonija nabaviti ovisi zapravo
o koliini kuhinjskog otpada koju tjedno proizvodi imanje, odnosno gospodarstvo,
zatim o veliini sanduka za gliste i na kraju o potrebama vrta i uzgoja biljaka.
Otprilike to znai da na dva kilograma glista dolazi jedan kilogram otpadaka.
b) Priprema podloge
Navie posla glistinac zadaje u poetku. Tada, osim sanduka, treba za njih
pripremiti i podlogu, neku vrstu stelje u kojoj e ivjeti. Na kraju krajeva, i gliste su
neka vrsta mikro proizvoaa hranjiva, samo to ovo nije iz staje, ve iz sanduka s
glistama. Stelju moemo pripremiti mijeanjem nekoliko materijala; novinskog
papira, kartona, zemlje, stajskog gnoja, sjeckane kore drvea i slame ili sijena.
Sve te sastojke treba prije mijeanja dobro usitniti, a zatim potopiti u kanti vode,
kako bi to bolje upili vlagu. Najvanije pravilo je da gliste oboavaju vlagu i ne pre
visoku temperaturu.
Gotovom steljom treba ispuniti otprilike tri etvrtine sanduka i zatim donijeti gliste.
Ve jedan sat nakon to se smjeste u svoje novo stanite, moemo im donijeti i
prvi obrok kuhinjski otpad ili neke biljne otpatke. Povre e biti najbolji izbor, uz
napomenu da ne pretjerujemo s lukom i agresivnim zainima. Nadalje, to moe
biti kuhano povre, vreice aja, talog kave, i voe. Izbjegavajte ili paprike,
zainjenu hranu, meso, ribu i citruse. No to god odabrali, ne treba zaboraviti da su
njihova usta mala i da im zato hranu treba usitniti. Razbacajte otpatke na nekoliko
razliitih mjesta i zatvorite poklopac.
c) Hranjenje glista
Briga o glistama svodi se zapravo na tjedno hranjenje i na povremeno zalijevanje.
Drugim rijeima, primijetimo li da je stelja suha, dodati emo malo vode, otprilike
kao da zalijevamo cvijee. Smjestimo li sanduk na mjesto gdje ljeti nema izravnog
sunevog svjetla, one e biti sretne i zadovoljne. Naime kalifornijske gliste
najaktivnije su na temperaturi izmeu 12 i 25 Celzijevih stupnjeva. Spuste li se
temperature nie, one e se umiriti i nee stvarati glistinac. Stoga ako elimo da
- 25 -

budu aktivne cijele godine, tijekom zime sanduk treba obavezno obloiti slojem
slame, sijena, ili kakvog drugog izolacijskog materijala.
d) Skupljanje glistinca
Koliko emo esto skupljati glistinac ovisi o tome koliko glista imamo i koje je
godinje doba. To znai da e ritam skupljanja u toplim mjesecima biti otprilike
svaka 4 do 6 mjeseci, a zimi, naravno, rjee Toan trenutak prepoznati emo po
velikoj koliini tamnih kuglica koje nemaju mirisa. Tada emo sav taj glistinac,
zajedno sa glistama pomaknuti na jednu stranu sanduka, a na prazni dio staviti
novu stelju. Budui da se novi otpad stavlja na novu stelju, gliste e se polako
preseliti i tako ostaviti isti glistinac.
Takvo gnojivo na neki je nain suvremena zamjena za stajski gnoj. Osnovni je
razlog njegova dostupnost. Ovdje, kao i kod komposta nema niti trokova, niti
straha od sastava gnoja. Tono znamo to smo u njega stavili i to smo dobili.
Pitanje proizvodnje glistinca i uope recikliranja biljnog otpada s imanja zapravo
je pitanje kulturoloke navike, a ne samo organskog uzgoja.
Zelena gnojidba
Zelena gnojidba jo je jedna vrsta prirodnog gnojenja, posebno ako sijemo vrste
koje imaju sposobnost fiksacije atmosferskog duika. Jedna od najpoznatijih
sasvim sigurno je obina djetelina (Trifolium sp.) koja se i tradicionalno
upotrebljava kako bi se tlo obogatilo duikom. Kada djetelina naraste i stvori gustu
zelenu masu, poljoprivrednici je zaoravaju i tako u tlo unose svjeu, zelenu
organsku tvar. No osim djeteline, u organskom uzgoju koriste se i druge vrste,
poput goruice (Sinapis alba) ili facelije (Phacelia tanacetifolia). Iako nisu fiksatori
duika, ove biljke korisne su na drugi nain. Budui da rastu brzo, mogu se ve
nekoliko mjeseci nakon sjetve posjei i ostaviti na gredicama da polako
kompostiraju. Zbog toga ih sijemo sredinom ljeta na prazne povrine, i na taj nain
maksimalno koristimo i prostor i vrijeme.
Najvea je prednost zelene gnojidbe u tome to se hranjivi sastojci iz tla ugrauju
u biljke, pa se tako ne mogu niti isprati. Posebno se to odnosi na duik, koji se lako
ispire i tako oneiuje podzemne vode, pa se zbog toga biljke koje se koriste u
zelenoj gnojidbi esto nazivaju i biljke hvatai. No, uinak fiksacije atmosferskog
duika postie se i sjetvom vrtnih mahunarki kao to su grah, graak ili bob. Ove su
biljke jednako vaan izvor duika kao i ostala organska gnojiva. Upravo zato
sijemo ih i onda kada odavno proe rok za sjetvu mahunarki, na primjer u ranu
jesen. Tada se obino na imanju ve moe pronai pokoja prazna gredica, pa je to
- 26 -

prilika da se iskoriste ostaci starog sjemena graha, graka i boba, ali i drugog
sjemena, na primjer, salate, radia ili blitve kojima istie rok klijavosti. ta se
mjeavina biljaka, koja nee postii svoju fizioloku zrelost takoer moe koristiti
kao jedan oblik zelene gnojidbe.
Tekua organska gnojiva
Sasvim sigurno povre je uvijek najvei potroa gnojiva. Zato svake sezone
moramo u donositi na gredice take i take pune komposta i poteno gnojiti svaku
biljku. Meutim, neke su vrste povra tako gladne da doista trebaju neto ekstra. A
upravo taj dodatni dio prehrane osigurati e im tekua organska gnojiva.
a) aj od komposta
aj od komposta sasvim je sigurno najjednostavniji nain da na brzinu oporavimo
svoje biljke. Evo kako. Uzmite jednu jutenu vreu i ispunite ju kompostom. Vreu na
vrhu poveite i cijelu potopite u kanti s vodom (10 l). Pripazite da voda bude ili
kinica, ili da onu iz vodovoda ostavite u kanti barem na 24 sata, kako biste bili
sigurni da e iz nje ishlapiti sav klor. Naime klor u vodi slui kao dezinfekt, pa ubija
jednako i tetne i korisne mikororoganizme. A u ovom sluaju to nikako ne elimo,
jer aj od komposta ne priprema se samo zbog hranjivih elemenata ve i zbog
unoenja svih onih korisnih malih bia koja ive u kompostu i koja su tako poeljna
u tlu. I ba zbog njih, potrebno je nekoliko puta dnevno podii i spustiti vreu s
kompostom kako bi u vodu umijeali malo kisika. Nakon tjedan dana, vreu ete
izvaditi, a njezin sadraj vratiti u kompostite. Ono to ostaje biti e koncentrirano
organsko tekue gnojivo boje ruskoga aja. Svakako ga prorijedite prije upotrebe
tako da na 4 litre vode za zalijevanje dodate 1 litru aja od komposta.
Sa jednom kantom komposta moe se pognojiti vjerojatno tek jedan kvadratni
metar vrta, no ista ta koliina potopljena u vodi pokriti e mnogo veu povrinu.
Biljke e dobiti elemente koje odmah mogu koristiti, to je doista vano ako elite
brz rezultat.
b) Biljni tonici
Jedan od najuinkovitijih biljnih pripravaka svakako je tonik od koprive, preslice i
gaveza. Od svake od njih moe se napraviti kvalitetno tekue biljno gnojivo, ali
mogu se i meusobno kombinirati. Ove se biljke beru u proljee ili ljeto, odnosno
kada su im listovi svjei i mladi, jer tada su i najbogatiji hranjivim elementima.
Gavez (Symphytum officinale) je primjerice odlian izvor kalija (ali ima i visok udio
duika i fosfora), i mnogih minerala. Raste kao korov, esto u blizini oranica. No
budui daje trajnica, skupljamo samo listove, a korijen biljke ostavljamo kako bi
- 27 -

biljka mogla ponovno prolistati i sljedee sezone.

Za razliku od gaveza, koprivu (Urtica dioica) beremo jer je odlian izvor duika.
No bez obzira na vrstu, biljke treba sakupiti, usitniti i potopiti u kanti s odstajalom
vodom. Koliina i omjeri nisu previe bitni i nemojte se s tim optereivati. Bitno je
da svoju kantu smjestite negdje daleko, jer ove biljke nakon otprilike deset ili vie
dana u vodi poinju fermentirati, a to je proces koji strano smrdi. Meutim to je i
znak da je tonik spreman za upotrebu, a ono to smeta naem nosu, izgleda da
biljke ba vole. No tu treba biti oprezan i ne zalijevati biljke s koncentratom, ve sa
razrijeenom mjeavinom. Za tekue gnojivo od koprive, preslice ili gaveza
dovoljno je u 10 litara vode staviti samo 1 litru koncentrata, ne vie, jer bi u
suprotnom mogli spriti listove biljaka. Iskustvo je pokazalo da e ova gnojiva biti
nakorisnija primjenjuju li se svaka dva tjedna tijekom sezone rasta.
c) Ostala ekoloka gnojiva
Gnojivo od morskih algi takoer je veoma korisno. Odlian je izvor organske tvari,
sadrava visok udio duika i ostalih elemenata. Vrtlari koji ive u blizini mora, ovo
gnojivo mogu napraviti i sami (kao koprivino). U suprotnom, treba potraiti gotova
sredstva koja se mogu nabaviti u vrtnim centrima ili poljoapotekama. Uz njih
danas se nudi sve vie razliitih organskih gnojiva koja obino nose naziv
pojaivai rasta, ili spadaju u kategoriju dodataka prihrani bilja. Jedno od njih
koristi ak nanotehnologiju kako bi minerale iz stijena pretvorilo u tako sitnu
prainu da hranjivi elementi odmah mogu proi kroz listove biljaka. Naravno, rije
je o folijarnom gnojivu prirodnog porijekla, koji je idealan kada biljke uzgajamo na
loem tlu. Takva se gnojiva mijeaju s vodom i nanose prskanjem na listove. Dakle
ako imamo pjeskovito tlo koje e s kiom izgubiti hranjive elemente u podzemnim
vodama, ili naprotiv glinasto sa kojeg e ih kia isprati, ne moramo odustati od
uzgoja.

- 28 -

OBRADA TLA
Vrtlarska praksa u organskom uzgoju poznaje tzv. no-dig sistem (engl. bezkopanja), odnosno nain kultivacije tla u kojem nema potrebe za kopanjem,
tihanjem, frezanjem ili oranjem. Rije je o principu u kojem se tlo tretira poput
onoga kakvo nastaje prirodnim procesom, otprilike kao kada u umi nastaje rahli
povrinski sloj kao posljedica padanja lia tijekom dugog niza godina. Prema
takvom principu, organski vrtlari mogu njegovati i tlo u svojim vrtovima ili na
uzgojnim povrinama. Umjesto slojeva lia, na tlo se nanose slojevi komposta,
stajskog gnoja i mala od slame, sijena ili drugog biljnog mateijala. Postupnom
razgradnjom uz pomo gujavica i korisnih mikroorganizama, ti se slojevi
razgrauju mnogo bre nego slojevi lia u umi, pa se tako ve nakon jedne
sezone oni redovno razgrauju i pretvaraju u humus, odnosno u plodni povrinski
sloj. Nedostatak "metode slojeva" je u tome to kultivacija traje dugo, pa su donji
slojevi tla u prvim godinama zbijeni i nemaju dovoljno kisika potrebnoga za ivot
tla. U takvim situacijama koriste se strojevi podrivai koji podrivaju, odnosno
podiu donji sloj tla (na dubini od oko 50tak cm i dublje), lome ga i time stvaraju
uvjete za prodor kisika. Taj se postupak na manjim povrinama moe odraditi uz
pomo vila za prozraivanje kojima se obavlja isti uinak, samo na neto manjoj
dubini (oko 20 cm). Rune vile tlo takoer podiu i uzduno lome tlo, osiguravajui
time laku cirkulaciju vode i kisika. Poanta je u tome da se tlo ne smije preokretati,
jer se time gornji, ivi slojevi sa organizmima koji trebaju kisik, okreu u dublje,
anaerobne slojeve gdje ostaju bez kisika i ugibaju.
Duboka obrada, odnosno oranje, tradicionalno se obavljala na jesen, kako bi tlo
do proljea, pod utjecajem smrzavanja i odmrzavanja vode popucalo i postalo
prikladno za proljetnu sjetvu. No ve do ljeta, pa ak i prije, preorano tlo ponovno je
tvrdo kao i prije, pa se postupak mora ponavljati svake godine ponovno. Naime
oranjem se struktura tla ne moe popraviti, ona se moe samo privremeno uiniti
prikladnijom za uzgoj. Upravo zato organski uzgjajivai koriste za duboku
pripremu tla podrivae, a za plitku samo freze koje na dubini od cca. 3-5 cm
pripremaju sjetveni sloj.

- 29 -

MALIRANJE
Pojam maliranje (od engl. rijei mulch, to zani pokrov) znai zapravo
nastiranje, osnosno pokrivanje povrine tla.Stavimo li na gredice mal, odnosno
pokrov od slame, pokoene trave ili sijena, tlo vie nee biti izloeno suncu.
Znaaj maliranja je viestruk. Nakon pokrivanja tla pokorice vie nee biti, a
vlaga nee nepotrebno hlapiti i gubiti se u atmosferi. No da bi mal doista uvao
vlagu, tlo se prethodno obavezno mora dobro zaliti. Osim toga, slama e polako
trunuti i tako stvarati rahli povrinski sloj, dakle, posve suprotno od tvrde i suhe
pokorice. Pogledamo li ak i usred ljeta ispod mala, tlo e uvijek biti tamno i
vlano, ba kao i u umi. No osim uvanja vlage, mal e smanjiti i razvoj korova,
pa se smanjuje i posao s plijevljenjem. Sve u svemu to je odlino rjeenje za uzgoj
povra, ali i za druge oblike hortikulturne proizvodnje.
Naini maliranja ovise o materijalu koji je dostupan u okoliu. Za maliranje se
moe upotrijebiti slama, sijeno, vrtni kompost, razne livadne biljke. Bez obzira za
koji se odluimo, treba paziti da u njima nema osjemjenjenih biljaka jer se tako u
vrt unosi mnogo neeljenog korova. Ipak na prvom mjestu i najdostupnija svakako
e biti trava i livadne biljke. U tom sluaju izvor su livate, i sve to treba jest skupiti
posuenu travu nakon konje i rasporediti je oko biljaka u sloju od 3-5 cm. No prije
toga ipak savjet. Svjea trava u gustom sloju mogla bi brzo poeti trunuti, pa ju je
zato dobro prije nanoenja ostaviti da se dan-dva osui na travnjaku, i tek tada
sakupiti. U slzuajevima kada trave nema biti dovoljno, treba se snai drugaije.
Mal moe biti i kopriva, gavez ili bilo koja mekana livadna biljka. Bitno je samo da
ih prije stavljanja na tlo usitnimoi, otprilike kao da ih pripremamo za kompostite,
jer maliranje je takoer nain kompostiranja. Bitno je sam da biljke koje koristimo
za mal nisu jo stvorile sjeme, kako tim putem ne bi na uzgojne povrine donijeli
neeljene korove.

- 30 -

BILJNE VRSTE
Biljne vrste u hortikulturnoj proizvodnji veoma su raznolike po svojim morfolokim
karakteristikama i botanikom porijeklu. No zbog preglednosti uzgajivai ih
obino dijele prema duljini vegetacije na jednogodinje, dvogodinje i
viegodinje biljke.
Jednogodinje biljke su one koje prou cijeli svoj ivotni ciklus, od sjetve, do
sazrijavanja plodova u jednoj godini..
Dvogodinje biljke su one koje tek u drugoj sezoni stvaraju cvijet i plod, i tek potom
zavravaju svoj ivotni ciklus.
Viegodinje biljke ili trajnice su one koje ive godinama.
Porijeklo sjemena i sadnog materijala
Pod pojmom organsko sjeme podrazumijeva se ono sjeme koje je sakupljeno sa
organski uzgojenih biljaka. U ekolokoj (organskoj) proizvodnji ono je obavezan je
dio uzgoja kada se radi o povru. Ipak od ovog pravila izuzimaju se vrste do ijeg
sjemena, zbog objektivnih razloga nije mogue doi. Takvo sjeme moe se
zamijeniti konvencionalnim, naravno uz dogovor sa nadzornom stanicom za
ekoloku proizvodnju.
Na razini EU brojni proizvoai organskog sjemena danas nude velik broj
raznolikih sorti povra i zainskog bilja. Ipak, ostaje problem autohtonih domaih
sorti koje se ne nalaze na sortnoj listi RH, odnosno EU. U takvim sluajevima,
ukoliko uzgajiva eli sijati sjeme neke stare sorte, mora ga prethodno registrirati.
Budui da je rije o dugotrajnom i skupom procesu, nije realno oekivati da e taj
problem rijeiti individualni uzgajivai. Stoga e zatita starih sorti i dalje,
vjerojatno biti u rukama udruga i pojedinaca entuzijasta koji e takve biljke moi
uzgajati samo za svoje potrebe.
F1 hibridi u ekolokom uzgoju
F1 hibrid je botaniki izraz za potomstvo prve generacije koja je nastala krianjem
dvije razliite sorte. Taj se postupak provodi umjetnim putem kako bi se pojaale
odreene osobine, na primjer vei plodovi, uniformna veliina, intenzivnija boja
cvjetova i sl. Provede limse postupak krianjem organski uzgojenog sjemena i F1
hibrid biti e organski. U praksi to znai da e, primjerice, hibridna rajica imati
krupnije plodove i bolji urod od standardnih sorti. Ipak, mnogi e primijetiti da na
raun tih osobina, rajice gube svoj karakteristini okus i miris, pa postaju
bezukusne. No to im nije jedini nedostatak. Skupljanje i uvanje sjemena kod
hibridnih sorti nema mnogo smisla, jer sljedea generacija sigurno nee dati iste
- 31 -

rezultate. Upravo zato organski uzgajivai koji ele zadrati neke poeljne
osobine hibridnih biljaka, moraju svake godine iznova kupovati hibridno sjeme.
GM sjeme
Postupci koji su do nedavno izgledali poput znanstvene fantastike danas su
realnost. Zato nas vie i ne udi kada u novinama proitamo kako je gen ribe
zavrio u nekoj biljci. Odmah znamo da je rije je o genetski modificiranom
organizmu (GMO), kod kojeg su genetiari odreenu osobinu ribe prenijeli u
genetski kod biljke. Motivi tih postupaka obino su vrlo plemeniti, pa ak i ekoloki
prihvatljivi, jer su GM biljke esto (barem na neko vrijeme) otpornije na bolesti ili
tetnike pa se na taj nain izbjegava koritenje pesticida. Jednako su plemenita i
nastojanja da se povea urod pojedinih kultura i tako u budunosti smanji glad u
svijetu.
Meutim ova pria ima i drugu, mranu stranu koja brine mnoge ozbiljne
znanstvenike, lijenike, ekologe i zatitare prirode. Prije svega brine ih jo
neistraen utjecaj GM biljaka na ljudsko zdravlje. Ne samo to se time ne bavi
dovoljan broj znanstvenika, ve jednostavno nije prolo niti dovoljno vremena da
bi se mogle pratiti relevantne statistike. Drugi je velik problem taj to pelud GM
biljaka moe, ako je dovoljno blizu, opraiti i druge biljke i tako mijenjati njihove
genetske kodove. Posljedice takvih mijeanja ne moe nitko predvidjeti, pa se
znanstvenici s pravom pitaju kuda to vodi?
U organskoj (ekolokoj) proizvodnji GM sjeme nije dozvoljeno.
Zatita sjemena i sadnica od oneienja prometom
Uz openite uvjete sjetve i uzgoja, vana je i udaljenost od prometnica. Naalost i
mnogi vrtlari grijee kada povre za vlastitu prehranu uzgajaju u blizini ceste,
odnosno ispunih plinova iz automobila. Na taj nain na povre se svakodnevno
taloi praina i teki metali iz ispunih plinova. Na ekolokim imanjima takav uzgoj
nije doputen. Kako bi se sprijeio utjecaj prometa propisi nalau da bi minimalna
udaljenost od prometnice u kojoj prolazi vie od 10 vozila u minuti trebala biti 50 m.
Ta se udaljenost moe smanjiti na 20 metara uz uvjet da se uz cestu posadi iva
ograda u visini od 1,5 metara.

- 32 -

PLODORED
Plodored, odnosno promjena kulture koja se uzgaja na istoj povrini dio je
tradicionalnog iskustva ekstenzivne poljoprivrede. Organski uzgajivai prihvatili
su tu metodu kao dio njege i higijene tla, toliko vane u prevenciji pojave biljnih
bolesti i tetnika. Ako se, primjerice neka skupina biljaka godinama uzgaja na
istom mjestu, tada se poveava i mogunost da se raire tetnici ili bolesti koji ih
napadaju. Naprotiv, ako se ta skupina u novoj sezoni uzgoja preseli na drugo
mjesto, tetnici ostaju bez svog domaina i postupno ugibaju.
Plodored ima i druge prednosti, posebno u povrtlarstvu. Neke vrste povra, na
primjer krumpir, pomau u rahljenju tla, dok mahunarke veu duik na svojem
korijenju, pa tako on ostaje dostupan sljedeim kulturama. Upravo je zato nakon
mahunarki dobro uzgajati vrste koji suveliki potroai duika, poput kupusnjaa.
Obrnuto, korijenasto povre, koje treba malo duika, treba saditi nakon
kupusnjaa. Naravno, taj sustav ne vrijedi za trajnice u povrtnjaku poput paroga
ili za vona vrste ( uz iznimku jagoda koje treba "seliti" svake tri do etiri godine)
koje ostaju na istom mjestu godinama. Isto tako u plodore ne ulaze razne vrste
salata. Razlog je u tome to one opstaju na gredicama kratko vrijeme, pa se tako
koriste kao meukulture.
Plodored se tradicionalno provodi u razdoblju od etiri, pet ili est godina (iako
neki tetnici mogu preivjeti bez domaina i vie od 6 godina). Onaj
etverogodinji posve je stabilan i u povrtlarskoj praksi funkcionira dobro,
zadovoljavajui pritom i razliite potrebe biljaka, a ne samo prevenciju od tetnika.
Evo o emu je rije. Skupina lukova (luk, enjak, poriluk) primjerice voli lunato
tlo, dok rajice vole malo kiselije. Zbog toga, kada se lukovi sade na gredici na
kojoj su prije bile rajice, tlu treba dodati malo vapna. Sljedee godine staru
gredicu s lukom nastanjuju mahunarke (grah, graak, bob) jer one takoer vole
malo lunatije tlo. Usto, mahunarke e napuniti tlo duikom, tako da na njihovo
mjesto mogu doi vrste koje razvijaju mnogo lia, poput kupusa, brokule i drugih
kupusnjaa, li blitve, pinata i sl. Sljedea skupina biti e plodovito povre poput
rajice, paprike, krastavaca i tkivica, koje vole malo kiselije tlo. Nakon toga, i nakon
vapnjenja, ponovo e doi red na luk, mrkvu i ciklu, i tako e sve krenuti ispoetka.

- 33 -

1. godina

2. godina

3. godina

4.godina

grah

luk

paprika

kelj

grah mahunar

enjak

rajica

cvjetaa

graak

poriluk

patlidan

brokula

bob

perin

krastavci

kupus

slanutak

celer

krumpir

rotkva

lea

mrkva

tikvice

rotkvica

Tablica 1 - etverogodinji plodored u povrtnjaku

Slika 4 - Povre
- 34 -

TEHNOLOGIJA EKOLOKE PROIZVODNJE

U proljee, kada temperatura dozvoljava sjetvu i kada tlo vie nije ljepljivo, vrtlari
uzimaju u ruke svoj alat i odlaze u svoje vrtove ili polja. U organskom uzgoju vijeme
je isto, no metode su malo drugaije. Najprije se grabljama razmie slama, jer
preko nje nije mogue obaviti sjetvu. Nakon toga vade se korovi, to u rano
proljee obino nije teko, jer je tlo jo vlano. Ova priprema veoma je vana jer
mlade biljke u konkurenciji sa korovom nemaju gotovo nikakve anse. Tek nakon
takve pripreme sjetva na otvorenom moe poeti. Za to vrijeme, sve one biljke koje
za uzgoj trae toplinu, rastu ve odavno u zatienom prostoru.
Priprema tla za sjetvu na otvorenom
Razdoblje klijanja i nicanja, pa sve do pojave prvih listia veoma je osjetljivo,
posebno kada je rije o sjetvi. Stoga je veoma vano da upravo sjetveni sloj bude
usitnjen, topao i propustan. Zahvaljujui razgradnji sloja mala ostavljenog u
jesen na uzgojnim povrinama, sjetveni sloj u proljee je idealne strukture, pa ga
terba eventualno prozraiti, poravnati grabljama, ili ako postoji razlog plitko
obraditi frezom. U rano proljee, vlage u tlu obino ima dovoljno, pa ak i u
povrinskom sloju tla. No poslije, kada proe razdoblje kia, problem vlage i dalje
ostaje. Naime sjetva je jedina faza u organskom vrtlarstvu kada se mal razmie i
tlo izlae suncu. U takvoj situaciji sjemenu moemo pomoi ako ga pokrijemo
agrotekstilom, materijalom koji proputa svjetlo, ali i kisik i vodu. Jer ako sluajno
padne kia taj e materijal dopustiti da dospije i do pokrivenog sjemena.
No u ranu jesen, kada je tlo jo uvijek dovoljno toplo za sjetvu nekih vrsta koje e
ostati u vrtu tijekom zime, metoda je drugaija. Padne li previe kie koja se
zadrava na gredici, sjeme takoer moe propasti. Zbog toga umjesto redova za
sjetvu, na gredici radimo malena brdaca. Ovaj je nain veoma prikladan za sjetvu
pinata, jer jesenske kie ne mogu potopiti njegovo sjeme. Ono e uvijek biti na
vrhu svojih malenih breuljaka, dok e se voda slijevati u jarke izmeu redova.
Naime organski bi uzgajivai u svojoj percepciji uzgoja trebali zaboraviti na ravnu
povrinu i prihvatiti injenicu da uzgojna povrina moe u pojedinim sluajevima
djelovati kao prirodni krajolik sa brdima, udolinama i akumulacijskim jezerima.
Ponekad e sjeme iskoristiti suhou vrhova, a ponekad (npr. ljeti) vlagu sa dna
udubina.
Osim vlage, sjeme treba i toplinu. Pokrivanjem agrotekstilom temperatura se
podie za nekoliko stupnjeva, to moe biti veoma vano, posebno u razdoblju
kada se moe oekivati pojava mraza. No osim agrotekstila, toplinsku izolaciju
mogu pruiti i prirodni materijali kao to su slama ili sijeno. Na taj nain mogu se
- 35 -

formirati svojevrsni izolacijski zidovi koji sjetveni red tite sa bonih strana.
S gornje pak strane preko slame takoer se moe postaviti komad agrotekstila
kao efikasna zatitu od mraza. Na ovaj nain stvara se prava prirodna tvornica
topline, osiguravajui tako prijeko potrebnu temperaturu za rast mladih sadnica.
Sjetva u zatienom prostoru
Naa su polja i plastenici prepuni biljaka tropskoga porijekla. Stoljeima su nai
preci sa svojih putovanja donosili najneobinije vrste povra za iju su se korist
osvjedoili u njihovim matinim podnebljima. Neke su se vrste sjajno prilagodile
europskoj klimi, dok je uzgoj osjetljivijih kultura zahtjevao prilagoavanje i
posebnu njegu. Paprika, rajica, krastavac, tikvice, mnoge vrste aromatinog i
ukrasnog bilja, sve su to biljke koje za rast i sazrijevanje plodova trebaju mnogo
topline. Neke od njih rastu brzo pa ih sijemo tek kada dovoljno zatopli, a to je
obino u svibnju. No paprike i rajice rastu sporo, pa ih zbog toga sijemo u
zatienom prostoru (obino staklenicima) ve u oujku simulirajui uvjete na
koje su navikle u domovini. Na taj nain tropske biljke ve u poetku rastu
okruene toplinom, isprva pod dvostrukim slojem zatite od mraza, a kasnije i u
prostorima za ovrivanje.
Prilagodba na uvjete uzgoja na otvorenom
Prijelazno razdoblje ovrivanja biljaka vrtlari su tradicionalno rjeavali iznosei
biljke iz tople kue u takozvana hladna klijalita. To su zapravo okviri od dasaka
pokriveni staklom. Nije im potrebno graditi dno jer se smjetaju izravno na tlo,
obino uz juni dio kue. Na taj nain biljke kroz staklo iskoritavaju maksimum
ranog proljetnog sunca i kvalitetno se griju, stvarajui tako povoljnu mikroklimu
zahvaljujui efektu staklenika. Drugim rjeima, toplina koja se razvija unutar
klijalita, ali stie i iz zemlje, ne moe izai van zbog staklenog poklopca koji je u
tome sprjeava. Jo je vanije to se toplina zadrava i tijekom noi, pa biljke u
klijalitu ostaju zatiene od mraza i niskih nonih temperatura. Zanimljivo je kako
se danas na sva zvona istie kvaliteta grijanja pomou podzemnih cijevi koje diu
prirodnu toplinu iz dubine zemlje i tako pasivno griju objekt. Primjer za takav
sistem mogli su nai u tradicionalnom koritenju ukopanih vrtnih klijalita.
Njega biljaka u staklenikom uzgoju
Njega biljaka u stakleniku poneto se razlikuje o one na otvornom. Pojavljuje se
drugaiji tip tetnika, a bolsti su povezane uz probleme s vlagom. Openito
govorei, stakleniki uzgoj ima mnogo prednosti upravo zato to je staklo
mehanika barijera za mnoge uzronike bolesti koji se prenose zrakom, kao i za
- 36 -

mnoge tetnike. Stoga najvanije pitanje ostaje pitanje vika vlage koja se zbog
zaljevanja i hlapljenja die uvis, a nema gdje ispariti pa se zadrava unutar
staklenika. Zbog toga je vano osigurati dobru ventilaciju otvaranjem vrata i
prozora. Mnogi suvremeni uzgojni oblici staklenika imaju mogunost
samootvaranja krovnih prozora koji reagriaju na temperaturu. Kada je pretoplo,
oni se otvaraju i tako omoguuju prodor i cirkulaciju zraka. Usto, veoma je vaan i
sklop sadnje, to u praksi zani da se biljke u zreloj fazi ne smiju dodiriviati, ve
izmeu svake mora biti dovoljno zranog prostora.

Slika 5 - Venitlacije na stakleniku i staklenik

- 37 -

SKLADISTENJE I CUVANJE PLODOVA

Onoga trenutka kada biljka izgubi kontakt s tlom, kaemo da kree proces
truljenja. Zapoinje razgradnja sloenih eera, pa biljke polako gube vodu, okus i
vitamine. Zbog toga voe i povre treba jesti dok je jo svjee, ili ga konzervirati to
prije, kako bi maksimalno sauvali njihovu kvalitetu na vie mjeseci ili godina. No
uzgajivaima koji ive od prodaje voa i povra jednako je vano i pravilno
skladitenje u prvim satima ili danima nakon berbe. Stoga je vano poznavati
uvjete skladitenja koji potuju organski uzgoj i uvaju biljke bez upotrebe
kemisjkih sredstava.
to se dogaa nakon berbe?
Za uspjeno skladitenje vaan je prije svega pravi trenutak berbe, trenutak koji,
ovisno o vrsti i sorti razlikujemo prema fiziolokoj, tehnolokoj ili botanikoj
zrelosti. Svako kanjenje moe dovesti do gubitka kvalitete, pa je stoga vano
pravovremeno prepoznati najbolji trenutak. Na taj nain bitno smanjujemo
postupni gubitak mase, naruavanje teksture plodova i promjene u okusu i izgledu
(smanjenje kiselosti, poveanje razine eera). Kako bi te promjene bile to
manje dobro je plodove (ili listove) brati rano ujutro ili predveer, kada su
temperature nie i kada nema sunca koje bi izazivalo gubitak vlage, a time i
smanjenje mase. Jednako tako vano je da povre i voe nakon berbe skladitimo
u prostoru u kojem e temperatura biti nia. U takvim uvjetima usporava se
disanje, a time i proces truljenja koji ovisi o kisiku. Vano je znati da se proces
disanja nastavlja i nakon berbe. Plodovi i listovi apsorbiraju kisik, a isputaju
ugljini dioksid. Pri tom procesu razvija se toplina, to u konanici rezultira
gubitkom vode, odnosno teine plodova. Tako primjerice luk nakon 6 mjeseci
uvanja moe izgubiti i do 25 % teine. No biljke su nakon berbe izloene i procesu
truljenja, odnosno pojavi mikoroorganizama koji ga izazivaju. Posebno su na to
osjetljive lisnate vrste povra (salate, blitva, pinat, kupusnjae i sl.) koje treba
ohalditi odmah nakon berbe.
Uvjeti skladitenja svjeih plodova
Temeratura skladinog prostora bitno utjee na aktivnost enzima, odnosno na
proces disanja. Sniavanjem temperature usporava se disanje i smanjuje se
proizvodnja etilena, prirodnog imbenika zrenja plodova. U praksi to znai da se,
ovisno o vrsti, temperatura uvanja treba kretati izmeu 0 i 10 stupnjeva
Celzijevih. Srednja vrijednost, dakle 5 stupnjeva C idealna je za veinu povrtnih i
vonih vrsta. Ta se temperatura moe postii upuhivanjem hladnog zraka u
- 38 -

skladini prostor, odnosno uvanjem u specijaliziranim skladitima - tzv.

hladnjaama. No na disanje i aktivnost enzima utjee i relativna vlanost zraka. Za
veinu povrtnih, a i vonih vrsta vlanost treba iznositi 90-95%. Jednako tako
vano da da prostorija bude prozrana, jer ako nedostaje kisika, a disanjem se
poveala koncentracija CO2 u prostoriji, doi e do gubitka klorofila i oteenja
staninih stijenki.
Zamrzavanje
Zamrzavanje je jedan od najboljih naina konzerviranja jer u trenutku kada je voe
i povre najkvalitetnije moe zaustaviti procese truljenja. U tom procesu, osim
mikroorganizama sudjeluju i enzimi koji se nalaze u plodovima. Zahvaljujui njima
biljno tkivo tamni nakon rezanja. Taj proces moe se odgoditi zamrzavanjem ili
potpuno zaustaviti termikom obradom. Zbog toga je povre prije zamrzavanja
uvijek dobro blanirati (kuhati nekoliko minuta u kipuoj vodi).
Blaniranjem se zaustavljaju i ivotni procesi bakterija i gljivica koje uzrokuju
proces truljenja ili izazivaju trovanje. Veinu bakterija unitava temperatura od 100
stupnjeva C. Iako i zamrzavanje zaustavlja ivotne procese bakterija, one se,
nakon odmrzavanja mogu ponovno aktivirati. Osim visoke temperature i kiseline
zaustavljaju razvoj bakterija, pa je stoga plodove sa niim sadrajem kiselina
potrebno due kuhati. Visoke koncentracije soli ili eera takoer e zaustaviti
razvoj bakterija. Prednost zamrzavanja u odnosu na druge naine konzerviranja je
brzina pripreme, ali i zadravanje izvornog okusa, to je benefit kod proizvoda
organskog porijekla. Iznimka su razne vrste salata i povre mekih listova i plodova
(npr. rajice) koji se zbog visokog sadraja vode prilikom zamrzavanja pretvaraju
u bezlinu kau i postaju neupotrebljivi.
Na temperaturi od -18 stupnjeva Celzijevi veina zamrznutog voa i aromatinog
bilja zadrati e svjeinu od est do osam mjeseci, a povra i do dvanest mjeseci.
Konzerviranje u staklenkama
Osim zamrzavanja, konzerviranje hrane u staklenkama jedini je nain da voe i
povre gotovo potpuno sauva prirodan okus, teksturu i miris. Postupak se u
osnovi svodi na stavljanje plodova u staklenke i zalijevanje sadraja vodom,
sirupom ili rasolom, steriliziranje na visokim temperaturama i zatvaranje dok su
jo vrue kako bi se sprijeio ulazak bakterija. Naime kako su eer i sol (iz rasola)
prirodni su konzervansi, prikladni su za konzerviranje organski uzgojenog voa i
povra. Naalost za taj postupak nisu prikladne sve vrste povra i voa.

- 39 -

Povre prikladno za konzerviranje u staklenkama:

- Bob
- Celer bjela
- Cikla
- Cvjetaa
- Graak
- Kukuruz eerac
- Mladi krumpir
- Mrkva
- paroge
- Rajice
Voe prikladno za konzerviranje u staklenkama:
- Bobiasto voe ( kupine, maline, ribiz)
- Breskve
- Jabuke
- Kruke
- Marelice
- ljive
- Trenje
- Vinje
Mnoge vrste povra tradicionalno se konzerviraju ne samo rosolom, ve i octom.
U tom postupku octena kiselina slui kao konzervans, dok se okus postie
dodavanjem razliitog aromatinog bilja.
Priprema demova
Za razliku od marmelada u kojima se ne vidi tekstura voa, demovi su odlian
nain da se istakne kvaliteta upravo organski uzgojenog voa. Postupak se svodi
na kuhanje ustinjenog voa uz dodatak eera. U pravilu koliina eera ovisi o
prirodnom sadraju pektina u vou, jer o tome ovisi zgunjavanje. Za voe bogato
pektinom dodaje se 1,0 - 1,5 kg eera na kilogram voa. Vou s niskim sadrajem
pektina dodaje se pektinski praak od ekoloki uzgojenog voa ili neko drugo
sredstvo za zgunjavanje. Najbolja kombinacija okusa, zgunjavanja i trajnosti
dobiva se kod demova koji sadre oko 60 posto dodanog eera. Previe eera
moe dovesti do vrenja tijekom skladitenja, a premalo moe skratiti vrijeme
uvanja nakon otvaranja.

- 40 -

Konzerviranje suenjem
Tisuama godina suenje je, uz soljenje, bilo jedno od najrairenijih naina
konzerviranja hrane. I danas se u naim primorskim krajevima suenjem na suncu
tradicionalno sue smokve, a aromatino i ljekovito bilje sui se na zraku posvuda.
Rije je o postupku koji, ako se radi na tradicionalan nain traje dugo, ali ne
zahtijeva nikakav troak energije, pa je stoga i vrlo ekonomino. Jedini uvjeti za
uspjeno suenje su prava temperatura i dobro prozraivanje. U suvremenoj
organskoj hortikulturnoj proizvodnji taj se nain koristi jo samo kod zainskog
bilja. U tom sluaju presudan je i trenutak berbe, pa ak i doba dana. Naime veina
zainskog bilja bere se prije cvatnje, u ljetnim mjesecima, kada je toplo i sunano.
Jutro je najbolje vrijeme za berbu zainskog bilja, nakon to rosa ispari i prije nego
to sunce opri listie. Nakon berbe biljke se veu u snopie, okreu prema dolje i
smjetaju dalje od sunca kako njegovim djelovanjem listovi ne bi izgubili boju.
Takvim postupkom suenje traje obino 7-10 dana.
Osim na zraku, biljke se mogu suiti i u profesionalnim suilicama koje skrauju
vrijeme suenja na 7-15 sati, ovisno o vrsti voa, povra ili zainskog bilja. to je
sadraj vode u biljnom tkivu vei, suenje e trajati due. Prednost je takvih
suilica u tome to se temperatura moe regulirati, tako da se maksimalno sauva
izvornost okusa, vitamini, pa ak i enzimi. Bitno je da temperatura ne prelazi 40
stupnjeva Celzijevih.

Slika 6 - Breskve
- 41 -

PRINCIPI I METODE U ORGANSKOJ ZATITI BILJA

Otkada je prvi plug zaorao zemlju pa sve do suvremenih genetiara koji mijenjaju
svojstva biljaka, poljoprivreda je krenula putem u kojem za prirodu vie nema
mjesta. Kao da je dijete zaboravilo vlastitu majku, tako i poljoprivreda vie nema
nikakve veze s prirodnim zakonima. Raznolikost i bogatstvo vrsta zamijenili su
jednoobraznost i monokultura. Redovi istih biljaka prekrivaju povrine koje su
nekad bile ume, movare ili pustinje prepune sloenih zajednica biljaka, ivotinja
i gljiva. Priroda je postala jednostavna, ali ne i bez posljedica. Iako monokulture
donose dobit i visok urod, nose i visoke trokove, posebno one koji se odnose na
zatitu biljaka. Pojava bolesti ili tetnika na povrinama pod monokulturom esto
ima katastrofalne posljedice, pa su stoga suvremeni poljoprivrednici prisiljeni
neprestano koristiti pesticide.

ZATITA IZ PRIRODE
Organski vrtovi zbog svojeg su polikulturnog koncepta mjesta razliitih mirisa,
toliko drugaijih od okolne prirode. Razliitost se prepoznaje i u oblicima, bojama i
teksturi biljaka. Takav snaan doivljaj vjerojatno imaju i kukci koji ih posjeuju.
Umjesto da bue rupe na kelju, tetne gusjenice na primjer, odlaze radije na
dragoljub, jer on im je jo zamamniji i privlaniji. Taj princip, u kombinaciji sa
drugim ekoloki prihvatljivim rjeenjima priroda i iskustvo vrtlara razrauju ve
odavno. Organski uzgajivai te metode danas ponovno oivljavaju kako bi svojim
biljkama pomogli da se lake odupru bolestima, tetnicima i stresnom utjecaju
klimatskih promjena.
Utjecaj nasljea
Princip polikulture, odnosno mjeovite sandnje naslijedili smo iz vlastite batine.
Naime u nekadanjim su vrtovima samo vonjaci bili prostorno izdvojeni, dok su
ostale biljke rasle zajedno, isprepliui se u mnotvu boja, mirisa i oblika. Meu
povrem su rasle kadifice, neveni, kamilica, cinije i kadulja, irei svoje mirise
zrakom ili djelujui u tlu.
Tada su u vrtovima rasle biljke koje su vrtlari stoljeima paljivo birali i za sjetvu
odvajali samo one najkvalitetnije i najotpornije. Nekada nisu postojali insekticidi,
pa su biljke ili propale ili opstale. Zbog toga su one danas ne samo otporne na
razne kukce ili bolesti koje ih napadaju, ve su prilagoene i klimatskim uvjetima
pojedine sredine.

- 42 -

Biljke zatitnici vrta

Meu biljkama zatitnicima vrta najpoznatije su; buha, dragoljub, kadifica,
neven, kopriva, luk i enjak. Postoji naravno jo mnogo korisnih biljaka, ali ove su
toliko praktine, lijepe i korisne da ih slobodno moemo saditi bilo gdje i bilo kada.
Posebno korisne ove e biljke biti ako ih uzgajamo u redovima, tik do redova
povra, nastojei da niti jedna gredica ne bude pretrpana istom vrstom, ve da
mijeanje bude pomalo nalik onom prirodnom. Niti u prirodi biljke ne rastu u
skupinama, tako radimo mi, ljudi, nastojei si olakati uzgoj i berbu. Stoga ete
upravo mijeanjem biljaka postii prirodnu ravnoteu i tako djelovati preventivno
stvarajui zdravu sredinu.

Biljka

Koristi

Neven (Calendula officinalis)

Kadifica (Tagetuserectai
Tagetuspatula)

Fitonicidima koje lui njihov korijen odbijaju gliste nematode.

Treba ih saditi pokraj redova mrkve I izmeu rua.

Buha
(Pyrethrum cinerariifolium)

Mirisom cvjetova odbija mnoge tetne kukce.

Goruica (Sinapis alba)

Takoer suzbija nematode.

Celer (Apiumgraveolens)

Odbija leptira kupusara.

Dragoljub
(Thopaelummajus)

Tjera biljne ui, bijelu muicu I leptira, zbog toga bi ga trebalo

sijati ispod voaka napadnutih biljnim uima i pored kupusnjaa.

Hren
(Armoracialapathifolia)

Ako se posadi ispod trenje, jabuke, kruke sprijeiti e pojavu

gljivine bolesti monilie, a ako raste pored krumpira odbiti e
krumpirovu zlaticu.

Lavanda (Lavandulaangustitolia)
Mauran (Majoranahortensis)

Sprjeavaju pojavu lisnih uiju i mrava.

Kamilica
(Matricariachamomilla)

Lijei zemljite u opsegu od 1 metra.

Paprenametvica
(Menthapiperita)

Odbija tetoine kupusa i lisne ui.

Bosiljak (Ocimumbasilicum)

Mirisom odbija lisne ui, komarce i grinje.

Metvica (Menthaspicata)

Posaena pokraj plavog patlidana titi ga od krumpirove

zlatice.

- 43 -

Metvica (Menthaspicata)

Posaena pokraj plavog patlidana titi ga od krumpirove

zlatice.

Bora (Boragoofficinalis)
Kopar (Anethumgraveolens)

Odbijaju leptira kupusara.

Kadulja (Salvia officinalis)

Majinaduica ( Thymus vulgaris)
ubar (Saturejahortensis)

Odbijaju leptira kupusara i pueve golae.

Maslaak
(Taraxacumofficinale)

Odbija nematode.

Luk (Allium cepa)

Posaen u redove s mrkvom titi od mrkvine muhe i nematoda.

enjak ( Allium sativum)

Posaen izmeu redova jagoda sprjeavaju pojavu sive plijesni,

a posaen izmeu redova mrkve sprjeava pojavu nematoda.

Mljeika (Euphorobialathiris)
Ricinus (Ricinuscommunis)

Mirisom korijena rastjeruje krtice, voluharice i poljske mieve.

- 44 -

Tablica 2 Biljke zatitinici vrta

Slika 7 Neven
- 44 -

Korisne ivotinje
a) korisni kukci
Na isti nain, potujui princip prirodne ravnotee, treba koristiti i kukce. Mnogi od njih
opaki su neprijatelji biljnih etnika. Bubamare su, na primjer, strah i trepet za biljne ui,
jer svaka njihova larva tijekom dva tjedna razvoja moe pojesti i do 400 biljnih uiju.
Drugi je poznati koristan kukac i bogomoljka, koja jede doslovno sve to je manje od
nje, pa tako pojede i mnoge tetne kukce.
Veoma su korisni i pauci, razne vrste osa, stjenice, uholae ali i mnoge manje poznate
vrste koje tako dre pod kontrolom razne tetnike. Osiguramo li im dobre uvjete za
ivot, oni e rasti i razmnoavati se u vaem vrtu, pomaui nam tako u borbi protiv
tetnika. Dobri uvjeti u praksi znae mjesta za sklonite i polaganje jaja, a to emo
dobrim dijelom postii ako maliramo svoje gredice. Mal tako pokazuje jo jednu
dobru karakteristiku jer postaje dom za korisne kukce.

Kukac

Koristi

Boja ovica
(bubamara)
(Coccinellaseptempun
ctata)

Kod ove vrste korisni su iodrasli obliki liinka. Hrane se biljnim i titastim uima,
grinjama, jajima i liinkama drugih kukaca. Odrasli kukac pojede 40-50 biljnih
uijuna dan, odnosno 3.000 tijekom svog ivota, a liinka pojede i do 600 lisnih
uiju. Odrasla bubamara pojede 30-40 grinja na dan, 90 odraslih titastih uiju i
do 300 liinki titaste ui.

Muha cvjetara
(osolika muha)
(Episyrphusbateatus)

Iako nalikuju osama, nisu opasne za ljude. Budui da pokretima krila lebde
iznad cvijeta dobile su i ime lebdjelica. Odrasli kukci dobri su opraivai, dok
su liinke grabeljivci. Ovisno o vrsti jedna liinka muhe cvjetare isie dnevno
40-150 biljnih uiju, a tijekom svogra zvoja do 500. Godinje imaju 3-7
generacija.

Zlatooka
(mreokrilka)
(Crysoperlacarnea)

Ovaj lijep i zeleni kukac mreastih krila, sjajnih i krupnih oiju i dugih ticala
hrani se nektarom, peludom i mednom rosom. Za vrt su korisne njegove liinke
koje se hrane biljnim uima, jajima leptira, titastim uima i resiarima. Tijekom
svog ivota liinka moe pojesti 200-500 biljnih uiju, 500 jaja leptira i 12.000
jaja grinja.

Uholaa
(triga)
(Forficulaauricularia)

Aktivna je nou, kada se i hrani. Moe se nai na grou, plodovima jabuke,

kruke i breskve. Osim plodovima hrani se i njenim dijelovima povra i
cvijea. Zbog toga je neki smatraju tetnikom. Meutim, uholaa se hrani i
biljnim uima, krvavim uima, grinjama I jajima leptira pa je zbog toga
posebno dobrodola u vonjaku i povrtnjaku.

Bogomoljka
(Manthisreligiosa)

Poznati je grabeljivac. Hrani se svime to ulovi, a to je velika veina kukaca,

a posebno muhama, leptirima, skakavcima, lisnimu ima i stjenicama.
Njezina prisutnost u vrtu dokaz je bioloke stabilnosti.

Tablica 3 Korisni kukci

- 45 -

b) ivotinje prijatelji vrta

I mnoge su vee ivotinje prijatelji vrta. abe, zmije, guteri, jeevi, krtice, rovke,
imii i ptice hrane se kukcima, pa su stoga i veliki istai vrta. Jeste li znali da
jedna sjenica u doba gnjeenja pojede i do 1000 kukaca na dan. Naalost, neke
od ivotinja s ovog popisa tradicionalni su neprijatelji vrtlara, no moje je miljenje
da takav stav treba mijenjati. Danas vie ne moemo razmiljati o ivotinjama kao
nekad, sa stereotipima u kojima je ovca dobra, a vuk lo. Svaka ivotinja ima svoje
mjesto u prirodnoj ravnotei, i uklonimo li jednu od njih, redovno se dogaa itav
niz loih pojava. Vrtovi na taj nain postaju sterilni, a mi ostajemo bez vrijednih
pomagaa. Jedan takav primjer su krtice. Ta bezazlena ivotinja kriva je samo zato
to radi hrpice zemlje na travnjacima. To se smatra veoma runim, pa su mnogi
vrtlari i uzgajivai spremni potroiti i vrijeme i novac da ih se rijee. Na kratko to im i
uspijeva, no dugorono borba protiv krtica zapravo i nema smisla, jer one e uvijek
pronai put da se vrate u vrt. Ova besmislena borba dokaz je zapravo samo
potrebe da se priroda ukroti i da se njome vlada, a ne da se s njom surauje.

Slika 8 - Pela na cvijetu breske

- 46 -

tetnici
Kao to biljke koje rastu na krivom mjestu nazivamo korivima, tako i ivotinje koje
se nalaze na krivom mjestu nazivamo tetnicima.Zimi je to mnogo izraenije nego
tijekom sezone, jer tada u potragu za hranom kreu srne i zeevi. U nedostatku
druge zimske hrane te e ivotinje rado pojesti koru i pupove mladog drvea.
Posebno ugroene biti e voke, pa je stoga najbolje rjeenje zatititi ih zatitnom
mreom. Drugi est problem mogu prouzroiti ptice, posebno u doba sue kada
napadaju bobiasto voe u potrazi za vodom. dobra je preventiva postavljanje
zatitnih mrea, ali i postavljanje plitkih posuda sa vodom na kojima ptice mogu
utaiti e. U doba sjetve one e esto posegnuti za sjemenom sa gredica i polja.
Sprijeiti ete to ako na gredicu poloite nekoliko suhih grana. One e onemoguiti
pristup pticama, a sjemenu nee smetati. A kada se pojave prvi listii, grane i
granice jednostavno iznesite iz vrta i problem je rijeen.
Od manjih ivotinja najvie nereda mogu prouzroiti puevi. Primijetiti emo ih
obino ujutro i naveer, na mjestima gdje ima mnogo vlage. Nou izlaze iz svojih
skrovita i napadaju mlado svjee povre, pa se ponekad moe dogoditi da unite
sav va trud. Osim nekoliko jednostavnih recepata iz kune radinosti, i u sluaju
pueva najbolje je rjeenje mjeovita sadnja, jer mnoge zainske i ljekovite biljke
odbijaju pueve. Pomoi e takoer i korisne ivotinje, njihovi prirodni neprijatelji,
posebno jeevi, abe, sljepii, dadevnjaci ali i domaa perad.

ice od
bakra

Okruite biljke icama od bakra, jer kada puevi svojim tijelom dotaknu bakar
doivjeti e mali elektrini ok.

Pivo

Ukopajte aice s pivom na razna mjesta u vrtu i ekajte da puevi, privueni

mirisom upadnu u aice.

Piljevina
Kava

Okruite mlade biljke piljevinom koja smeta puevima na njihovom putu.

Na deset dijelova vode dodajte jedan dio espreso kave. Morate upotrijebiti espreso
jer je instant kava preslaba. Aktivna tvar iz ovog sredstva je kofein. Prolaskom kroz
povrinu tretiranu razrijeenom kavom, puevi apsorbiraju kofein u svoju kou i
ugibaju. Ovo se sredstvo prska po listovima povra i dijelovima tla po kojima se
puevi kreu.

Tablica 4 Eko rjeenja vezana uz pueve

- 47 -

Slika 9 Crni sljez

- 48 -

biljes ke
- 49 -

Izdava:
POU Obris
Autorica prirunika:
Kornelija Benyovsky otari
Dipl.ing. vrtlarstva i oblikovanja pejzaa

Grafiki i tehniki urednik:

Kornelija Benyovsky otari, POU Obris

Tisak:
Ante-Mate Reklame / GTO
Naklada:
500 komada

- 50 -

Srednja kola Glina