Trajno održivi razvoj-UVOD

„Radni program 21. stoljeća “ prihvatilo i potpisalo 179 zemalja i Hrvatska. 1. dio se bavi
temom „čovječanstvo stoji na povijesnoj prekretnici“ i bavi se temama porasti
siromaštva, gladi, bolesti, ne obrazovanosti. 2. dio se bavi „Zaštitom i gospodarstvom
prirodnih dobara“ (zaštita atmosfere, zaštita mora, oceana, pitke vode, šuma,…). 3. dio se
bavi problematikom položaja žena, djece, mladih raznih manjina, znanosti, tehnike u
trajno održivom razvitku. 4 dio. posvećen je ostvarenju ciljeva, ulozi bankarstva,
znanosti i odgoja. Europska zajednica pokušava riješiti problematiku zaštita okoliša
zakonima, propisima i kontrolom, ali i poreznom politikom (npr. povećan porez na
energiju iz fosilnih goriva čija se potrošnja mora i može smanjiti).

Glavni uzroci globalnih promjena

-Rast svjetskog stanovništva-
Broj svjetskog stanovništva raste iz dana u dan, najviše u siromašnim zemljama Afrike i
Azije, a UN teži ostvarenju uravnoteženijeg demografskog rasta. Krajem prošlog stoljeća
dolazi do pada nataliteta, ali i raste prosječan životni vijek zbog uznapredovale
medicine. Smanjuje se smrtnost djece i broj nepismenih, a životni standard raste. Sve
više ljudi napušta svoja prebivališta zbog nedostatnih životnih uvjeta, a u razvijenijim
državama smatra se da se treba smanjiti njihovo useljavanje.
Usprkos općem napretku, u svijetu su sve veće razlike između bogatih (industrijskih) i
siromašnih (poljoprivrednih) zemalja, što se ogleda i u usporedbi pojedinih kontinenata.
-Urbanizacija-
Gradovi su „lokomotive“ društvenog, gospodarskog i tehnološkog razvitka. U gradovima
već danas živi polovica svjetskog pučanstva, a taj trend je u stalnom porastu. Gradovi su
oduvijek bili kolijevka civilizacije, poticaj na razvoj novih društvenih oblika, mjesto
različitih privrednih djelatnosti, sjecište ljudi koji su svojim radom htjeli osigurati
opstanak, boljitak i društveno priznanje.
Prirodni ekosustav svu energiju uzima iz prirode. Sustav se samostalno obnavlja,
organizira i održava. Predindustrijsko obiteljsko gospodarstvo su površine prijašnjih
šuma i pašnjaka. Opstojnost primarne i sekundarne proizvodnje ovisna je o ljudskim
djelatnostima. Raznovrsnost bilja i životinja je veća u prirodnom ekosustavu. Ekosustav
grad je posve umjetna tvorevina izgrađena od raznih materijala iz bližeg ili daljeg
okoliša. Popratne pojave su onečišćenja, povećanje kulturne raznolikosti, a drastično
smanjuje biološku raznovrsnost.

Potrošnja energije, onečišćivanje atmosfere i trajno održivi razvitak

Korištenje dodatne energije preduvjet je za današnji način života i gospodarske
djelatnosti. Pouzdani pokazatelji životnog standarda pojedinog čovjeka su: količina,
vrsta i način energetske potrošnje. Pod primarnom energijom shvaća se fotosintezom
kemijski vezana Sunčeva energija, hrana, fosilna goriva i slično, a pod sekundarnom
preobražena energija (električna struja, benzin i dr.) Danas na razvijenije zemlje odlazi
¾ svjetske potrošnje, a ¼ na zemlje u razvoju, pa se očekuje da će se u sljedećih 15
godina razlike znatno smanjiti. (Slika 8.14)
Kad bi se cijelo stanovništvo doseglo životni standard industrijskih zemalja i kad bi se u
istoj mjeri opterećivalo okoliš, potrošnjom energije došlo bi do ekološkog kolapsa.
Smanjivanje zračne polucije zasniva se na traženju novih, učinkovitijih načina uporabe
fosilne energije i postupnog nadomještavanja drugim obnovljivim izvorima energije.
Uporabom obnovljivih izvora energije i sirovina može se očuvati ekosfera, osigurati
budućnost čovječanstva, poboljšati položaj zemalja u razvoju i spriječiti predvidive ratne
sukobe oko posljednjih ostataka fosilne energije.

Potrošnja sirovina i trajno održivi razvitak

Sve veći i veći utrošak energije ide u korak s višom potrošnjom sirovina. Pri proizvodnji i
potrošnji sirovina nastaje otpad koji je kako znamo iz vlastitog iskustva-ogroman. Trajno
održivi razvitak zahtjeva: štedljivi način proizvodnje, smanjivanje otpada i njihovu
uporabu te novi, razumniji i humaniji svjetonazor.

Proizvodnja hrane i održivi razvoj

Veliko pitanje 21. stoljeća je pitanje proizvodnje hrane i održivog razvoja. S jedne strane
je industrijsko, subvencionirana proizvodnja, a s druge strane nedovoljna prehrana u ne
razvijenim zemljama. Zbog velike primjene pesticida, promijenio se odnos u hrani
sadržane energije i energije potrebne za proizvodnju. Taj se odnos pogoršao.
U zemljama s nestašicom hrane, mora se povisiti proizvodnja po uzoru na visoko
industrijske zemlje. Posljednjih desetljeća je došlo do smanjivanja obradivih površina jer
su se velike površine pretvorile u urbana područja. 70% raspoložive vode troši se za
vodoopskrbu, a problem vodoopskrbe će biti glavni povod oružanih sukoba.
-Genetičko inženjerstvo-
Genetičko inženjerstvo je najkontroverznija grana biologije zbog mogućnosti kloniranja
čovjeka, no ono također može znatno doprinijeti proizvodnji hrane u svijetu, zaštiti
okoliša i trajno održivom razvitku. Široku i vrlo uspješnu primjenu ima u farmakologiji
(lijekovi protiv dijabetesa i sl.). Primjena gentehnologije u poljoprivredi još je uvijek
upitna. Od nje je nastao globalni super biznis koji, manipuliranje gena bilja i životinja,
opravdava zaštitom okoliša (manje herbicida) i osiguravanjem prehrane svjetskog
pučanstva. Genetskim modificiranjem planira se proizvesti pšenica sa 20% većim
urodom, kava bez kofeina, pamuk s plavom bojom traperica, banana s ugrađenim
cjepivom protiv hepatitisa i sl. Tek je 1997. godine, nakon 8-godišnje rasprave stupio na
snagu „Novel-food-propis“ koji dozvoljava uvoz i sjetvu genetski manipuliranog bilja, no
ono mora biti označeno kao takvo.
1997. Francuska je prva dozvolila sjetvu gentehnički promijenjenog kukuruza
švicarskog koncerna Novartis, a već godinu poslije zabranila njegov uzgoj, zbog sumnje
da potrošač može postati imun na antibiotik ampicilin i razne druge preparate na bazi
penicilina. Prema Tappeseru, Heinemannu, Tappeseru i Eckelkampu i mnogim dr.
autorima trebalo bi prije svakojake primjene genetičkog inženjerstva u slobodnom
krajobraznom prostoru temeljito pojasniti sljedeće fenomene: 1. Horizontalni prijenos
gena. 2. Vertikalni transfer gena. 3. Učinak toksičnih proteina za štetne kukce. 4. Unos
novih, dosad nepostojećih genetskih informacija u poluprirodne i prirodne ekosustave.
5. Alergije i dr. utjecaji na zdravlje čovjeka. Dok postoje zdravstveni i ekološki rizici
treba odustati od usjeva transgenih kultiviranih biljaka.

Potrebne mjere za trajno održiv razvoj

Povećanje zaštićenih područja
Zaštićena područja diljem svijeta predstavljaju rezervati biosfere, zaštićeni krajobrazi,
nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi rezervati, park-šume ili spomenici prirode.
Samo tako se mogu barem djelomice nadoknaditi veliki gubici u dosadašnjoj rastrošnoj i
nesmiljenoj ophodnji čovjeka s prirodnim dobrima, osigurati opstanak velikog djela
biljnog i životinjskog svijeta, očuvati prirodne ekosustave i osigurati prirodnu baštinu za
sljedeće generacije. Što je njihova površina veća to smo bliži jednoj od osnovnih zamisli
trajno održivog razvitka.

Začeci nove gospodarske i socijalne politike

Štete na okolišu bi trebali ukloniti ili umanjiti politikom trajno održivog razvoja, iako
određeni postupci koji bi sačuvali naš okoliš često nisu u interesu politike.
Štete se mogu podijeliti u dvije skupine: I. Skupina - štete koje nastaju nesrećama pri
transportu štetnih tvari, II. Skupina - šteta u ekosferi. Pojedinac može pridonijeti trajno
održivom razvoju na način da izbjegava razne aditive i konzervanse, štedi energiju i
vodu, pravilno odlaže otpad, zalaže se na radnom mjestu za kvalitetniju i za okoliš
povoljniju proizvodnju dobara, radi kuće i zgrade koje ne zagađuju okoliš, bira na
izborima političare koji se zalažu za zaštitu okoliša.
Na pitanje „Što se može učiniti za trajno održivi razvoj u općini i županiji?“ odgovaramo
po načelu „misli globalno, djeluj lokalno“, tj. treba osigurati opskrbu sa zdravom pitkom
vodom, izgraditi za svako naselje uređaje za pročišćavanje otpadne vode, dosljedna
provedba prostornih i društvenih planova prema Zakonu o prostornom planiranju i
uređenju prostora, treba pokrenuti inicijativu za konkretne akcije.
Mogući razvoj prema ekološkom društvu i pravednijem društvenom poretku na svijetu
→ pokret „održivog gospodarenja“ i „potrajne proizvodnje“ u suvremenim
tehnologijama. Iako su očite razvojne tendencije kao npr. dramatično smanjenje
biološkog diverziteta, onečišćenje atmosfere i hidrosfere, razgradnja stratosferskog
ozona i dr. , nemoguće je pouzdano predvidjeti vremenski slijed i posljedice budućih
događaja → prognostička nesigurnost jedan od glavnih uzroka zbog čega se odugovlači s
značajnijim odlukama o mjerama za zaštitu okoliša.
Svake dvije godine bi bilo potrebno analizirati postojeće stanje ekosfere i na temelju tih
zaključaka donijeti nove odrednice za njenu zaštitu. Npr: 1. znanstvena istraživanja i
prognoze, 2. provedba zaštitnih mjera i 3. nove studije i prognoze, što će reći da taj krug
mora stalno kružiti.