ZAVOD ZA

GEOTEHNIKU

Sveuilite u Zagrebu
Graevinski fakultet

Preddiplomski studij

GEOTEHNIKO INENJERSTVO

1. predavanje

Uvod u mehaniku stijena i stijensko inenjerstvo

 ZAVOD ZA
SADRAJ KOLEGIJA GEOTEHNIKU

1 Uvod u mehaniku stijena i stijensko inenjerstvo

2 Stanje naprezanja i deformacija u stijenskoj masi
3 Laboratorijski istrani radovi
4 Terenski istrani radovi
5 Klasifikacije stijenske mase
6 vrstoa stijenske mase
7 vrstoa diskontinuiteta
8 Krutost stijenske mase
9 Temeljenje na stijeni
10 Stabilnost stijenskih pokosa
11 Stabilnost stijenskih odrona
12 Ojaanje stijenske mase tapnim sidrima
13 Tunelogradnja
14 Reologija stijenskog materijala
 UVOD U MEHANIKU STIJENA i ZAVOD ZA
STIJENSKO INENJERSTVO

GEOTEHNIKU

Tunel Peine u Rijeci

 STANJE NAPREZANJA I DEFORMACIJA U ZAVOD ZA
STIJENSKOJ MASI

GEOTEHNIKU

TENZORI ANALIZA SEKUNDARNOG

I TRANSFORMACIJE STANJA NAPREZANJA
NAPREZANJA I
DEFORMACIJA

GLAVNA
NAPREZANJA I
DEFORMACIJE

MOHROVE KRUNICE

MJERENJA PRIMARNOG STANJA NAPREZANJA

 ZAVOD ZA
LABORATORIJSKI ISTRANI RADOVI GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
TERENSKI ISTRANI RADOVI GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
KLASIFIKACIJE STIJENSKE MASE GEOTEHNIKU

Terzaghijeva
klasifikacija (1946)
Laufferova klasifikacija
(1958)
Modificirana
Laufferova klasifikacija
(1974)
RQD (1967)
RSR (1972)
RMR (1989)
Q (1974)
RMi (1995)
GSI (1997)
 ZAVOD ZA
VRSTOA STIJENSKE MASE GEOTEHNIKU

Coulomb (1776) Ramamurthy (1985)

Griffith(1921, 1925) Pan i Hudson (1988)
Modificirani Griffith (1962) Unaprijeeni Hoek-Brown (1988)
Murrel (1965) Yoshida, Morgenstern i Chan (1990)
Hobs (1966) Modificirani Hoek-Brown (1992)
Hoek (1968) Opi Hoek-Brown (1995)
Bieniawski (1974) Hoek, Carranza-Torres i Corkum (2002)
Originalni Hoek-Brown (1980)

1 f 2 , 3

Rocscience Inc., Roclab,

www.rocscience.com
 VRSTOA DISKONTINUITETA ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
KRUTOST STIJENSKE MASE GEOTEHNIKU

Laboratorijska ispitivanja krutosti

Terenska ispitivanja krutosti
Odreivanje krutosti pomou klasifikacija stijenske mase

Krutost stijena u kru Hrvatske Em IKs GSI 2 Vp 2

 ZAVOD ZA
TEMELJENJE NA STIJENI GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
STABILNOST STIJENSKIH POKOSA GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
STABILNOST ODRONA GEOTEHNIKU

 OJAANJE STIJENSKE MASE

ZAVOD ZA
TAPNIM SIDRIMA GEOTEHNIKU

POPRECNI PRESJEK B-B'

92 GP
V1

90 CRNCICEVA ULICA

88

86
linija terena +84.50
H1
84 prije iskopa

82

80 mlazni beton 2x5 cm +

zatitna mrea 1xQ133 DYVIDAG/SAS 26.5 mm
L=12.00 m
78

DYVIDAG/SAS 26.5 mm
76 +75.30 kota platoa L=9.00 m
DYVIDAG/SAS 26.5 mm
74 +73.30 kota temeljenja L=6.00 m

72

V1 - vertikalni inklinometar L=18.00 m

70
H1 - horizontalni inklinometar L=15.00 m
68

0 10 20 30 40

Glava za
buenje

Matica Ekspanzijska
glava Injekcijska
Sidrena ipka
smjesa

Spojnica

Glatko sidro

Podlona ploa

Podlona ploa

Podloka Matica
Injektiranje
kroz sidro
 TUNELOGRADNJA ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

PRIMARNI PODGRADNI SKLOP

SIDRA

MLAZNI BETON

ELINE MREE ELINI LUKOVI

STIJENSKA MASA
 REOLOGIJA STIJENSKOG
ZAVOD ZA
MATERIJALA GEOTEHNIKU

Horizontalni pomak (mm)

Teorija -5,0 -4,0 -3,0 -2,0 -1,0 0,0 1,0 2,0 3,0 4,0 5,0

elastinosti
0

Mehanika 2
vrstog tijela
Teorija Reologija
4

plastinosti 6
Mehanika
koninuuma 8
Teorija NE-
Newtonovih Reologija 10

Dubina (m)
tekuina
Mehanika fluida 12

Teorija 14
Newtonovih
tekuina 16

18

20

22

24

24.02.2000. 05.10.2006.

Tunel Pod Vugle

Kelvinov model

d 0 t
E
0 E K (t ) 1 e K
dt E
 SADRAJ PRVOG PREDAVANJA ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Razvoj mehanike stijena

Osnovni pojmovi
Razlike izmeu tla i stijena
Stijene u Hrvatskoj kr
Osnovna fiziko-strukturna svojstva
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

Kameno doba izrada oruja i orua neophodnih za ivot,

dobivanje korisnih minerala iz zemljine kore i podzemno
rudarenje ne temelju intuicije i iskustva.
Bronano doba poeci tunelogradnje za potrebe rudnika
bakra.

Great Orme, rudnik bakra

Antiko doba tuneli za dopremanje vode, podzemne

prolaze, grobnice, vojne potrebe i dr.
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

Renesansa Georgius Agricola u djelu De Re Metalurgija

1556. na temelju dotadanjih spoznaja opisao metode
izvoenja podzemnih radova u rudnicima.
XVII. XIX. stoljee Pronalazak baruta (1612.),
nitroglicerina (1847.) i buaeg ekia (1861.) oivljava
radove na izradi tunela.
Prijelaz iz XIX. U XX. stoljee formiranje mehanike
stijena kao znanstvene discipline kroz djela Alberta Heima:
Mechanismus der Gebirgsbildung 1878. i Geologische
Nachlese 1905. u kojima je uoio i formulirao razliku izmeu
stijenske mase i molitine stijene te ukazao na mogui
hidrostatski karakter primarnog stanja naprezanja.
Nakon 2. svjetskog rata brzi razvoj mehanike stijena kao
znanstvene discipline potaknut je izgradnjom velikih
hidroelektrana, visokih brana, cestovnih i hidrotehnikih
tunela, velikih podzemnih hala i dr.
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

1960. mehanika stijena priznata kao znanstvena disciplina

Dolazi do opeg razvoja mehanike stijena diljem svijeta zbog nekoliko

katastrofa:
Prosinac 1959. poputanje temelja betonske lune brane
Malpaseet u Francuskoj to je rezultiralo poplavom koja je
odnijela priblino 450 ljudskih ivota
1960. Coalbrook, Juna Afrika uruavanje rudnika ugljena
pri emu je ivot izgubilo 432 ljudi to je potaklo osnivanje
intenzivnih razvojnih programa

Brana Malpaseet
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

Listopad 1963. cca 268 000 000 m3 stijenske mase otklizilo je u

akumulaciju to je uzrokovalo ogromni val koji je preao preko
visoke brane Vajont na zapadnom dijelu akumulacije. Iako brana
nije oteena, val je uzrokovao pogibiju 2500 ljudi iz talijanskog
grada Langarone smjetenog nizvodno.

Brana Vajont prije Brana Vajont poslije

katastrofe katastrofe
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

1962. osnovano Meunarodno srutvo za mehaniku stijena

(International Society for Rock Mechanics ISRM).

1965. poetak organiziranog djelovanja hrvatskih znanstvenika na

polju mehanike stijena kroz Jugoslovensko drutvo za mehaniku
stijena i podzemne radove (JDMSPR).
1991. osnovano Hrvatsko drutvo za mehaniku stijena (HDMS).
1998. HDMS promijenio ime u Hrvatska udruga za mehaniku
stijena (HUMS).
 ZAVOD ZA
RAZVOJ MEHANIKE STIJENA GEOTEHNIKU

1999. osnovan smjer geotehnika na Graevinskom fakultetu

Sveuilita u Zagrebu.
2005. Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu na
preddiplomski studij uvodi kolegij Mehanika tla i stijena.
2006. HUMS udruje se sa Hrvatskom udrugom za mehaniku tla i
geotehniko inenjerstvo (HUMTGI) u Hrvatsko geotehniko
drutvo (HGD).
2009. osnovana Hrvatska udruga za podzemnu gradnju (HUPG).
2011. Mehanika stijena na prediplomskom studiju Graevinskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
 ZAVOD ZA
OSNOVNI POJMOVI GEOTEHNIKU

Mehanika stijena teorijska i primijenjena znanost o mehanikom

ponaanju stijena; grana znanosti koja prouava stanje naprezanja u
stijenskoj masi izazvano djelovanjem sila iz njene neposredne fizike
okoline.
Mehanika stijena nalazi svoju
primjenu u rjeavanju mnogih
inenjerskih problema od temeljenja
brana do rudarstva pa sve do novijih
problema koji ukljuuju
iskoritavanje geotermalne energije
ili odlaganje nuklearnog otpada.

Yosemite, SAD

Kjeragbolten, Norveka
 ZAVOD ZA
OSNOVNI POJMOVI GEOTEHNIKU

Stijenska masa prirodna geoloka formacija vrste stijene sa svim

svojim oslabljenjima odnosno diskontinuitetima.
Monolitni uzorak stijene (intact rock) izvaeni dio stijenske mase
koji se koristi za utvrivanje mehanikih svojstava stijene.
 ZAVOD ZA
OSNOVNI POJMOVI GEOTEHNIKU

Rasjed (fault) zdrobljena zona uzdu koje je vidljiv pomak reda

veliine nekoliko centimetara do nekoliko kilometara.
Pukotina (joint) lom u geolokoj formaciji uzdu kojeg nije dolo
do vidljivog pomaka. Moe biti zatvorena, otvorena, ispunjena i
neispunjena.
 ZAVOD ZA
OSNOVNI POJMOVI GEOTEHNIKU

Prslina (fissure) zatvorena, prostim okom teko vidljiva pukotina

koja se najee ne protee kroz promatrano podruje.
Diskontinuitet opi pojam za mehaniki prekid u stijenskoj masi
koji ima malu ili nikakvu vlanu vrstou okomito na smjer pruanja.
To je zajedniki naziv za rasjede, pukotine i prsline.
 ZAVOD ZA
RAZLIKE IZMEU TLA I STIJENA GEOTEHNIKU

Geoloka starost
Stijene su redovito geoloki starije formacije, a tla su znatno mlaa.

vrstoa i deformabilnost
vrstoa tla je vrlo mala u odnosu na vrstou stijene. Stijenama se
mogu smatrati materijali koji imaju jednoosnu tlanu vrstou veu
od 1 MPa.
Deformabilnost tla je vrlo velika u odnosu na deformabilnost stijene.

Sadraj vlage
Mehanike osobine kod koherentnih tala jako ovise o sadraju vlage
dok je to kod stijena relativno rijedak sluaj.
 ZAVOD ZA
RAZLIKE IZMEU TLA I STIJENA GEOTEHNIKU

Razlomljenost
Najvanija razlika u polaznim postavkama mehanike tla i mehanike
stijena. Dok se mehanika tla zasniva na mehanici kontinuuma,
mehanika stijena bi se trebala zasnivati na mehanici
diskontinuuma.

Primarno stanje naprezanja

Radovi u tlu izvode se na ili blizu povrine pa su primarna naprezanja
relativno mala u odnosu na dodatna naprezanja izazvana
graenjem. Kod stijena, posebno kod podzemnih graevina je
obrnuto.
U tlu vlada relativno jednostavno primarno stanje naprezanja izazvano
gravitacijom. U stijenama, posebno na velikim dubinama, vlada
vrlo sloeno primarno stanje naprezanja na koje, osim gravitacije,
imaju utjecaja tektonika i erozija.
 ZAVOD ZA
STIJENE U HRVATSKOJ GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
DINARSKI KR GEOTEHNIKU

U Hrvatskoj se kr prua od Slovenije na sjeverozapadu do Crne

Gore na jugoistoku dok mu sjeverna granica ide juno od Karlovca
prema istoku gdje prelazi u Bosnu i Hercegovinu.
Kr u Hrvatskoj zauzima 52 % njezine kopnene povrine, a ako se
uzme u obzir i hrvatsko Jadransko podmorje ak i preko 70 %

Biokovo

Bijele stijene, Velebit

 ZAVOD ZA
TIPOVI KRA GEOTEHNIKU

Karbonatne stijene, za koje su najee vezani krki

prostori prostiru se na oko 30 milijuna km2 ili na oko 20%
ukupne svjetske kopnene povrine.
U svijetu se izdvaja nekoliko razliitih tipova kra
TROPSKI KR u podrujima toplih i vlanih klima (Indokina,
Kina, Nova Gvineja, Malezija, Brazil itd.) istie se brzom
korozijom i oblicima s naglaenim vodoravnim razvojem te
prostranim podzemnim oblicima
POLARNI KR u hladnim podrujima u kojima snijeg i led
ubrzavaju procese raspadanja (Kanada, Ural i sl.)
Poseban tip kra razvijen u slojevima evaporita i gipsa
(Ukrajina) karakteriziraju ga veliki speleoloki objekti
KR UMJERENIH IRINA (Dinaridi, Alpe, Pirineji, gorje
Australije i sl.) istie se debelim (i do 8 km) karbonatnim
mezozojskim i paleogenskim sedimentima, to uz naglaenu
tektonsku razlomljenost utjee na podjednaku zastupljenost
horizontalnih i vertikalnih oblika ovom podruju pripada i
hrvatsko krko podruje tzv. Dinarski kr.
 ZAVOD ZA
DINARSKI KR GEOTEHNIKU

Dinarski kr je prostor kra koji se iri od Alpa u Italiji preko

Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore te zavrava u
Albaniji kod rijeke Drima. Naziv je dobio prema planiskom lancu
Dinarida koji se prua u pravcu SZ-JI, a nosi ime prema planini
Dinari koja se priblino nalazi u njegovu sreditu. Sastavljen je
uglavnom od karbonatnih stijena.

Planina Dinara
Sinjal 1831 m - najvii
vrh Hrvatske
 ZAVOD ZA
OPENITO O KRU GEOTEHNIKU

Kr je teren uglavnom pokriven vapnencem i dolomitom ija je

topografija preteno oblikovana od topivih stijena.

Na takvom terenu javljaju se ponori, rijeke ponornice, zatvorene

depresije, podpovrinsko dreniranje vode i pilje.

Pojam kr ukljuuje morfoloke i hidroloke oblike u topivim,

preteno karbonatnim stijenama.
Morfoloki oblici ukljuuju krape, doline, jame, ponore, uvale, polja,
pilje, kaverne i sl.
Hidroloki oblici ukljuuju slivove s brzim dreniranjem, rijeke
ponornice, estavele, ulazne izvore (voklike), podmorske izvore
(vrulje), manje ili vie razdvojene vododjelnice.

Kr je rezultat prirodnih procesa na i u kori Zemlje uzrokovan

otapanjem i ispiranjem vapnenca, dolomita, gipsa, halita i drugih
topivih stijena.
 ZAVOD ZA
KARSTIFIKACIJA ILI OKRAVANJE GEOTEHNIKU

Kr se razvija u topivim stijenama gdje voda dugi niz

godina, uz pomo ugljinog dioksida, otapa karbonatne
stijene to dovodi do procesa okravanja i oblikovanja kra
te usijecanja pukotina i krapa kroz koje nestaju oborinske
vode s povrine i odlaze u podzemlje.
Otjecanje povrinske vode u okreno podzemlje i
bezvodnost na povrini glavne su znaajke svih krkih
prostora.
Velika povrina i velika debljina kra zasluni su za
bogatstvo povrinskih i podzemnih oblika reljefa i drugih
pojava u hrvatskom kru.
Proces okravanja nastavlja se u karbonatnim naslagama po
zakonu sile tee sve do postojee vodonepropusne barijere,
odnosno do pojave klastinih sedimenata ili gromadasto-
kompaktnih i tektonski neporemeenih slojeva.
 ZAVOD ZA
KARSTIFIKACIJA ILI OKRAVANJE GEOTEHNIKU

Vapnenci se sastoje od karbonatnih minerala: kalcita,

magnezijevog kalcita i rjee argonita.
Dolomitini vapnenci izgraeni su od kalcita i dolomita, a
dolomiti od minerala dolomita. Postoje svi oblici od
vapnenca do dolomita. Vapnoviti lapori i laporoviti
vapnenci razlikuju se prema postotku karbonatnih minerala
u ukupnoj masi. Vapnencima se smatraju stijene koje sadre
preko 90 % karbonatnih minerala.
 ZAVOD ZA
KARSTIFIKACIJA ILI OKRAVANJE GEOTEHNIKU

Proces otapanja karbonatnih vapnenakih stijena, okravanje

ili karstifikacija, zove se jo i korozija vapnenca. Kemijska
jednadba korozije vapnenca glasi:

CaCO3 + H2O + CO2 Ca2+ + 2HCO3-

Kalcijev karbonat, odnosno kalcit (CaCO3) iz vapnenca se, u dodiru

s vodom (H2O) i ugljik-dioksidom (CO2), raspada na ione kalcija
(Ca2+) i hidrogen-karbonata (HCO3-). Na taj nain tope se
karbonatne stijene. U geolokoj budunosti uz postojee klimatske
uvjete, svi vapnenci e se prije ili kasnije otopiti.
Na koroziju vapnenca utjeu: topivost pojedinih minerala koji ine
stijenu, postojanje inicijalnog pukotinskog sustava i klimatske
karakteristike.
 ZAVOD ZA
TALOENJE VAPNENCA GEOTEHNIKU

U kru, pod odreenim okolnostima, dolazi do obrnutog

procesa, odnosno taloenja karbonata.
Ca2+ + 2HCO3- CaCO3 + H2O + CO2

Kada voda koja sadri ione Ca2+ i HCO3- doe do pilje ispunjene
zrakom ulazi u okoli drugaije temperature, tlaka i vlage to
uzrokuje izmjenu ugljikovog dioksida ili isparavanje te kristalizaciju
kalcita. Izmjena CO2 je najei mehanizam taloenja siga (stalaktita
i stalgmita) u veini pilja odnosno sedre (tufa ili tavertina) na
krkim rijekama.
 ZAVOD ZA
TALOENJE VAPNENCA GEOTEHNIKU

Sadraj CO2 u zraku dobro zraenih pilja je ak oko 10 puta vii

nego u atmosferi. Meutim, pukotinske podzemne vode koje s
povrine prodiru kroz stijenski nadsloj i dospijevaju do piljskog
prostora, imaju ak 25 do 250 puta viu koncentraciju CO2 nego to
je ima zrak u pilji. Zbog toga kada voda dospije u pilju, CO2 izlazi
iz nje sve dok se ne uravnotei s koncentracijom CO2 u zraku pilje.
Pri tome dolazi do kristalizacije kalcita odnosno stvaranja siga.
Isparavanjem podzemne vode pri ulasku u pilju otopina postaje
prezasiena i kristalizira kalcit.
 ZAVOD ZA
VODA U KRU GEOTEHNIKU

Postojanje i svojstva upljina u topivim stijenama, osnovni su

preduvjet za nastanak i razvoj kra, ali i za kretanje i
skladitenje vode u kru. Krki tereni brzo gube vodu u
podzemlju zbog ega su siromani povrinskim, a bogati
podzemnim vodama. Da bi voda mogla cirkulirati kroz kr i
otapati ga potrebna je tektonska razlomljenost stijene. S
vremenom se poroznost odnosno broj i dimenzije pukotina
poveava zbog kemijskog, ali i fizikog djelovanja vode.
Bitan utjecaj na propusnost krkog masiva imaju meusobna
povezanost upljina, poroznost i meuslojne pukotine. Za
kretanje i skladitenje vode meusobna povezanost upljina
ima kljuno znaenje.
 ZAVOD ZA
VODA U KRU GEOTEHNIKU

upljine u kru svrstavaju se prema poroznosti u tri skupine :

PRIMARNU
SEKUNDRANU
TERCIJARNU

Primarna poroznost se odnosi na meuzrnate upljine koje malo

pridonose cirkulaciji podzemne vode, a znaajnije za njeno
skladitenje. Voda se iz njih postepeno oslobaa te taj dio
krkog vodonosnika sporo reagira na prihranjivanje
intenzivnim oborinama.
 VODA U KRU ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Sekundarna poroznost se javlja u prslinama, pukotinama,

meuslojnim pukotinama, rasjedima itd. Ove upljine bitno
sudjeluju u procesu lokalnog dreniranja podzemne vode te
spajaju vodu iz upljina primarne poroznosti s onom u
upljinama tercijarne poroznosti. Bre reagiraju na intenzivne
oborine pale na sliv stvarajui vee vrne protoke kod
hidrograma krkih izvora koji se prihranjuju iz vodonosnika u
kojem se one nalaze.
Tercijarna poroznost se odnosi na upljine promjera veeg od 2
mm. Radi se o krkim provodnicima kroz kojih voda, koja je
ula u krki vodonosnik nakon intenzivnih oborina, tee brzo.
Ove su upljine znaajne za protok vode, a njihova uloga u
skladitenju podzemne vode u kru, osim u nekim lokalnim
sluajevima, nije bitna.
 KRKI OBLICI ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Ponornice
Ponori
Izvori (vrela)
Estavele
Vrulje
 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Ponornice su tekuice koje nastaju koncentriranim

procjeivanjem oborinske vode u podzemlje. Najee se
javljaju u uvjetima kontaktnog kra. Ponornice jakih vrela,
kratka toka, sa zavrnim ponorom kad potpuno nestaju u
podzemlju su prave krke rijeke.

Ponornica Gacka
 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Ponori su vei ili manji otvori na povrini u kojima nestaju

povrinski tokovi odnosno ponornice.
Do poniranja dolazi zbog razliitog stupnja okrenosti i
propusnosti podzemlja.

U poetnom dijelu
najee su vertikalni, a
dalje kaskadno odvode
podzemne vode do
erozijske baze. Konana
erozijska baza je razina
mora.
Mogu biti ponikvasti,
pukotinski, aluvijalni,
sitasti, spiljski, jamski itd.
ulin Ponor ponor rijeke Dobre
 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Izvori (vrela) su otvori na kopnu gdje voda istjee na

povrinu.
Nadmorska visina
izvora odreuje i razinu
vodnog lica na izlasku iz
vodonosnika, dok
hidraulika vodljivost i
izdanost izvora
odreuju nagib vodnog
lica uzvodno od izvora i
njegove promjene
ovisno o razliitim
protocima.
Izvori mogu biti Izvor Kupe, NP Risnjak izvor je vezan na
silazni, preljevni i rasjedni kontakt izmeu dobro propusnih jurskih
uzlazni (arteki). vapnenaca, slabo propusnih trijaskih dolomita i
nepropusnih paleozojskih kriljavaca
 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Estavele su mjesta koja za

visokih vodostaja imaju
funkciju vrela, a za niskih
vodostaja funkciju ponora.
Najee se nalaze u
rubovima zavala polja u kru.
U sunom periodu postoji
samo izvor na razini mora.
Uslijed oborina razina
podzemne vode raste pa
estavela poinje funkcionirati
kao izvor. Nakon prestanka
oborina estavela radi kao
ponor.

Modro jezero, Imotski

 ZAVOD ZA
HIDROGEOLOKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Vrulje su podmorski izvori, a povremeno i obalni ponori.

Javljaju se u koncentriranim krugovima.
Uoljiva je vidljiva razlika od povrine morske vode.
Mogu egzistirati pojedinano ili u skupinama podalje od obale.

Vrulja Jurlina kod

Zadra
 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

krape
Kamenice
Ponikve
Uvale
Polja
Zaravni
Humci
 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

krape nastaju povrinskim otapanjem vodotopljivih

karbonatnih stijena. To su ljebovi nastali teenjem kinice i
vode nastale otapanjem snijega po stijeni.
Veliina krapa varira od 1 cm do 10 m, iako katkada duina
moe biti i vea.

Morfoloki se razlikuju
pukotinske, mreaste i
meandrirajue krape.

Sustavi vie krapa ine

krapare i mogu pokrivati
znaajne povrine.

krape, Sjeverni Velebit

 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Kamenice nastaju na padinama malog nagiba ili na

horizontalnim povrinama i predstavljaju poseban oblik
krapa.
Najee su veliine od nekoliko centimetara do jednog metra
u promjeru.
U poetku nastaju manje udubine u kojima se zadrava voda
koja postupno otapa vapnenac.
Prema postanku dijele se na:
- korozijske nastaju djelovanjem
kinice na vapnenac
- biogene kada manja udubljenja
u stijeni zapuni organski materijal
koji biokemijskim procesima
otapa stijenu.

Kamenica, sjeverni Velebit

 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Ponikve ili vrtae su osnovni reljefni oblici u kru i daju mu

njegov specifian izgled. To su izolirane okrugle ili ljevkaste
udubine promjera od 10 do 500 m, ija relativna dubina rijetko
prelazi 100 m.

Mogu nastati korozijom,

otapanjem odozgo ili
uruavanjem zbog ispiranja
odozdo do kojeg esto
dolazi zbog sniavanja
razine podzemne vode i
gubitka uzgonske potpore.

Ponikva ili vrtaa, Crveno jezero, Imotski

 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Uvale, zaljevi ili drage su izduena, koritasta udubljenja u

kru nastala u tektonski razlomljenim zonama mehanikim i
korozivnim radom vode.
Duljina uvale kree se od nekoliko stotina metara do nekoliko
kilometara, dok im je irina znatno manja.
Kroz uvale ne prolaze
stalni vodotoci. Zbog
snane okrenosti
podzemna voda se nikada
ili vrlo rijetko izdigne do
povrine pa je
prihranjivanje povrinskog
toka podzemnom vodom
nemogue.
Uvala Blato na Mljetu
 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Polja su najee zatvorene depresije unutar krkog terena dugake i

do nekoliko desetaka kilometara.
Predisponirana su rasjedima, zaravnjena kvartarnim ili neogenskim
sedimentima i imaju podzemno odvodnjavanje.
Pojava stalnih ili povremenih povrinskih voda u poljima vezana je
uz stalan ili povremeni povrinski tok koji dotjee iz vee
udaljenosti, pojavu stalnih ili povremenih izvora uz jedan rub polja
ili uz izviranje podzemnih voda kroz estavele, pri emu polje
redovito bude poplavljeno.
Otjecanje voda iz polja je
iskljuivo podzemno kroz
ponore koji se nalaze na
suprotnom rubu od izvora ili
putem estavela koje se mogu
nalaziti po itavom polju, ali su
najee u tzv. izvornoj zoni.
Liko polje najvee krko polje u Hrvatskoj, 465 km2
 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Zaravni su prostrane, kilometrima dugake i iroke

zaravnjene karbonatne povrine.
Na sebi ponekad imaju razvijene ponikve ili su se u njih
usjekla krka polja ili rijeni kanjon. Vezane su za korozijsko
oblikovanje uz razinu temeljnice, ali este su i uz zone
navlaenja.
Kako za nastanak zaravni nije
potreban mehaniki rad, zaravni
se mogu razviti pod vrlo blagim
nagibom.
Proces korozijskog
zaravnjanja se uspije dovriti na
onim mjestima gdje intenzitet
djelovanja krke denudacije
nadmauje intenzitet tektonskog
izdizanja.
Slunjska zaravan
 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Humci, breuljci, glavice ili krki tornjevi poseban su oblik

zaostajanja krkog procesa odnosno neerodirani ostaci
karbonatnih naslaga.

Hum Zir u Lici

 ZAVOD ZA
POVRINSKI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Doline u kru mogu nastati na vie naina.

Slijepa dolina nastaje kad ponornica iz nekrkog podruja dotee
u krko podruje i nestane u podzemlju. Rijeka moe proi kroz
krko podruje i stvoriti krki kanjon.
Visea dolina nastaje u sluaju kad je razina vode u rijeci via no
to je razina temeljnice.
Ukoliko je dolina u kru nastala rijenom erozijom, a danas u
njoj nema vodotoka, onda je to suha dolina.
Limski
most
iznad
Limske
Drage

Kanjon
Zrmanje
 ZAVOD ZA
PODZEMNI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Tijekom poniranja vode i njezinog korozivnog utjecaja u

dubini nastaju brojni podzemni oblici:

Jame
pilje
Kaverne speleoloki objekti
 ZAVOD ZA
PODZEMNI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

pilje, spilje ili peine su preteno horizontalne ili subhorizontalne

podzemne upljine u koje moe ui ovjek.
Nastaju preteno erozijskim i korozijskim radom podzemnih voda.
Vei piljski oblici imaju vie razliito nagnutih kanala, hodnika i
dvorana koji mijenjaju poloaj i dimenzije ponekad i u razliitim
razinama.
Temperatura je u piljama promjenjiva s obzirom na dubinu,
koliinu vode, godinje doba i vezu s povrinom. U pravilu,
temperatura je u pilji ljeti nia od prosjene dnevne, a zimi via.

pilja ulin ponor najdulja hrvatska

pilja, 16 936 m dugaak piljski sustav
ulin ponor- Medvedica nalazi se ispod
grada Ogulina
 ZAVOD ZA
PODZEMNI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Jame su preteno vertikalne udubine ili pukotine relativno

manjeg promjera koje samo ponekad seu do razine podzemne
vode.
Nastale su erozijskim i korozijskim radom vode du sustava
preteno vertikalnih pukotina.
Hrvatski kr poznat je u svijetu po dubokim jamama.
Jamski sustav
Lukina jama- 1392 m
Trojama

Slovaka jama 1320 m

Jamski sustav
1026 m
Velebita
 ZAVOD ZA
PODZEMNI KRKI OBLICI GEOTEHNIKU

Kaverne su speleoloki objekti koji nemaju prirodan ulaz s povrine

terena.
Nainom postanka i geomorfolokim osobinama, kaverne se ne
razliku od pilja i jama, osim to je ulaz u njih umjetno otvoren.
Kaverne se iskljuivo nalaze graevinskim radovima, najee
prilikom izgradnje tunela.
U Hrvatskoj je istraeno
preko 1000 kaverni.
85% su vertikalni, a 15%
horizontalni speleoloki
objekti.

Kaverna u tunelu Vrata

tlocrtnih dimenzija 73 x 66 m i
visine 37 m
 OSNOVNA FIZIKO-STRUKTURNA
ZAVOD ZA
SVOJSTVA STIJENA GEOTEHNIKU

Mehanika stijena prouava stijenske mase onakve kakve se

javljaju u prirodi, tj. kao realne sredine.
Stijenske mase u prirodi su u pravilu razlomljene
(diskontinuirane), heterogene, anizotropne i ve se nalaze u
nekom prirodnom stanju naprezanja.

Osnovna fiziko-strukturna svojstva su prema tome:

Razlomljenost (diskontinuiranost)
Nehomogenost (heterogenost)
Anizotropija
 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

Razlomljenost je proetost stijenske mase pukotinama odnosno

pukotinskim sustavima.
Kada naprezanja, ijem je djelovanju izloena neka stijenska
masa, prijeu njenu vrstou dolazi do pojave loma odnosno
kidanja meumolekularnih veza i gubljenja kohezije du plohe
loma.
Uzroci nastanka razlomljenosti su:
djelovanje tektonskih sila,
smanjenje volumena zbog hlaenja magme,
skupljanje masa zbog suenja,
djelovanje naprezanja zbog vlastite teine,
rastereenje zbog erozije,
djelovanje temperaturnih promjena,
rastereenje zbog iskopa, miniranja i dr.
 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

Stijenska masa moe se promatrati kao vrsto tijelo razdijeljeno

sa jednim ili vie familija kontinuiranih ili diskontinuiranih
razdjelnica koje ine pukotinske sustave.
Diskontinuum se javlja kao relativna kategorija u odnosu na
veliinu promatranog podruja.
Uinak razmjere odnos volumena promatranog podruja i
modela stijenske mase. Za mali volumen promatranog podruja
stijenska masa se najee ponaa kao diskontinuum. Nakon
postizanja reprezentativnog volumena stijenska masa se ponaa
kao kontinuum odnosno kvazikontinuum.
Uinak relacije odnos veliine monolita i objekta koji treba
graditi na stijenskoj masi.
 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

1 MONOLIT-KONTINUUM
2 KVAZIKONTINUUM
3 DISKONTINUITET VIEG REDA

Unutar kvazikontinuiranog podruja znaaj malih diskontinuiteta

pada u odnosu na velike.
 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

Go
rn ja
gra
Parametri stijenske mase

nic
a
Kontinuum za vee volumene

ica
r a n
a g
n j
Do Reprezentativni volumen

Volumen ispitivane stijene

Uinak razmjere i reprezentativni volumen

 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

B B

b b

UINAK RELACIJE b - dimenzija monolita [m]

r=b/B B - dimenzija objekta [m]
(odnosno temelja objekta)

Uinak relacije za sluaj temeljenja na stijeni

 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

b
b / B > 0 b / B > c = 0
b

B B

B1

1 KVAZIKONTINUUM 2 DISKONTINUUM

Uinak relacije za sluaj potpornog zid

 ZAVOD ZA
RAZLOMLJENOST GEOTEHNIKU

1 2 3

b / B > 0 b / B > c = 0
B B B

b b b

1 KVAZIKONTINUUM 2 GRANICNO PODRUCJE 3 DISKONTINUUM

KVAZIKONTINUUM - DISKONT.

Uinak relacije za sluaj gravitacijske brane

 ZAVOD ZA
HOMOGENOST GEOTEHNIKU

Homogenost je svojstvo materijala odnosno sredine da u

svim tokama ima jednaka svojstva. U suprotnom se radi o
nehomogenoj odnosno heterogenoj sredini.
Heterogenost stijenskih masa uvjetovana je prije svega
njihovim litolokim sastavom. Meutim i litoloki
homogene stijene odlikuju se heterogenou koja je
uvjetovana nepravilnim ili neujednaenim mehanikim
svojstvima zbog prostornog rasporeda diskontinuiteta
odnosno razlomljenosti.
Obzirom na uinke razmjere i relacije moe se takoer
govoriti o kvazihomogenoj sredini.
Stijenska masa se moe smatrati kvazihomogenom obzirom
na neki parametar koji se promatra (razlomljenost,
deformabilnost, vrstoa i dr.).
 ZAVOD ZA
HOMOGENOST GEOTEHNIKU

I
II

0 km 2 km 5 km

Kvazihomogenost po parametru razlomljenosti

 ZAVOD ZA
HOMOGENOST GEOTEHNIKU

Kvazihomogenost po parametru deformabilnosti

 ZAVOD ZA
HOMOGENOST GEOTEHNIKU

0 - 20 MPa

20 - 40 MPa

40 - 60 MPa

20 - 40 MPa

Kvazihomogenost po parametru vrstoe

 ZAVOD ZA
ANIZOTROPIJA GEOTEHNIKU

Izotropija je svojstvo materijala, odnosno sredine da u svim

pravcima ima jednaka svojstva. U suprotnom se radi o
anizotropnoj sredini.
Anizotropija se moe odnositi na vie razliitih svojstava
stijenske mase, npr. modul deformabilnosti, vrstou,
propusnost, frekvenciju diskontinuiteta.
Pri tome se svojstva mogu mijenjati od toke do toke
odnosno od zone do zone ako sredina nije homogena ve
heterogena.
Anizotropija stijenskih masa uvjetovana je prije svega
njihovom razlomljenou i slojevitou.
Anizotropija se moe izraziti kvantitativno usporedbom
odreenih fiziko-mehanikih karakteristika du
privilegiranih pravaca. Na taj nain uvodi se stupanj
anizotropije.
 ZAVOD ZA
ANIZOTROPIJA GEOTEHNIKU

x
Ma Stupanj anizotropije
Mi
n
0
= 1: (Max/Min)

Anizotropija u dva
privilegirana pravca
 ZAVOD ZA
ANIZOTROPIJA GEOTEHNIKU

Stijenski pokos u izotropnoj i anizotropnoj sredini

(anizotropija smicanja)
 ZAVOD ZA
ANIZOTROPIJA GEOTEHNIKU

Ex=Ey=E Ey<Ex
Ey Ey

Ex Ex

IZOTROPNO ANIZOTROPNO

Hidrotehniki tunel u izotropnoj i anizotropnoj sredini