Правни Годишњак-Н. Врањеш

ISSN 2232-9668 (Print)
UDC 34 ISSN 2232-9684 (Online)
GODINJAK
FAKULTETA PRAVNIH NAUKA
GODINA 3 BROJ 3 Banja Luka, jul, 2013

Rjeenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske br: 07.030-053-85-4/11,
od 04. 05. 2011. godine, Godinjak Fakulteta pravnih nauka Banja Luka, upisan je u
Registar javnih glasila pod rednim brojem 614.
Indexed in: LICENSE AGREEMENT, 3.22.12. EBSCO Publishing Inc., Current Abstracts;
ebscohost.com
scholar.google.com
doisrpska.nub.rs
crossref.org
asopis izlazi jedanput godinje.
asopis u punom tekstu dostupan na: http://www.gfpn-au.com/

Full-text available free of charge at http://www.gfpn-au.com/
UDK: 34 ISSN 2232-9668 (Print)
ISSN 2232-9684 (Online)
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA

Nauno-struni asopis iz oblasti pravnih nauka
Izdava/Published by Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka

/Pan-European University Apeiron Banja Luka
Pere Krece 13, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina
www.apeiron-uni.eu
Odgovorno lice izdavaa Darko Uremovi, Bosna i Hercegovina

Urednik izdavaa Dr Aleksandra Vidovi, Bosna i Hercegovina
Glavni i odgovorni urednik Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina

Urednik Prof. dr Ljubinko Mitrovi, Bosna i Hercegovina
Izdavaki savjet Akademik prof dr Rajko Kuzmanovi, Bosna i Hercegovina

Mr Sinia Aleksi, Bosna i Hercegovina
Darko Uremovi, Bosna i Hercegovina
Prof. dr Risto Kozomara, Bosna i Hercegovina
Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina
Prof. dr Ljubinko Mitrovi, Bosna i Hercegovina
Prof. dr Ilija Babi, Srbija
Prof. dr Dane Manoleva-Mitrovska, Makedonija
Prof. dr Drago Radulovi, Crna Gora
Ureivaki odbor Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina

Prof. dr Ljubinko Mitrovi, Bosna i Hercegovina
Akademik prof. dr Zoran Raovi, Crna Gora
Prof. dr Vlado Belaj, Hrvatska
Prof. dr Stanko Bejatovi, Srbija
Prof. dr Tatjana Zoroska-Kamilovska, Makedonija
Prof. dr Mladen Vukevi, Crna Gora
Prof. dr Vesna Rijavec, Slovenija
Prof. dr Dragan Jovaevi, Srbija
Lektor Prof. Tanja Ani

Dizajn Sretko Boji
Web dizajn Milo Pai
tampa Art print, Banja Luka
Tira 300
Sadraj
Originalni nauni rad

Pravo graenja u pravu Republike Srpske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Duko Medi
Vaspitne preporuke i njihova primjena u uporednom pravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Ljubinko Mitrovi
- , . . . 35

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64

Prilog raspravi o opasnim stvarima i opasnim djelatnostima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Slobodan Stanii
Pregledni nauni rad

Osnovne karakteristike i pravna priroda pre pack reorganizacije (unapred pri-
premljenog plana reorganizacije) u zakonodavstvu Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Vladimir olovi
Austrijski graanski zakonik kao izvornik srpskog graanskog zakonika . . . . . . . 118
Emilija Stankovi
Pravne tekoe u dokazivanju krivinih djela korupcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
Milan Blagojevi
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

Model oporezivanja malih preduzea u sistemu PDV-a na bazi koncepta
gotovinskog raunovodstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
Dinka Anti
Agresija u meunarodnom krivinom pravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Marina N. Simovi, Vladimir M. Simovi
Elektronski nadzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Memi Hidajet
Prava i obaveze iz ugovora o zakupu poslovne prostorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203
Jovana Puac
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

Struni rad

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232

Prava i obaveze oteenog tokom krivinog postupka u pravu
Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
Svjetlana Ivanovi
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263

Prikaz
. , . . . . . . . . . . . . . . . . 279

Sudska praksa
Sudska praksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Slobodan Stanii
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 3 Broj 3 Banja Luka, jul 2013 pp. 5-18
DOI: 10.7251/GFP1303005M UDC: 347.256(497.6RS)
Pravo graenja u
Datum prijema rada:

10. maj 2013.
Datum prihvatanja rada:

26. jun 2013.
pravu Republike
Srpske
Apstrakt: Autor u radu analizira pravo graenja kao
novi institut stvarnog prava u Republici Srpskoj. Smatra
da je postojanje tog prava u interesu i vlasnika zemljita
i nosioca prava graenja, a isto tako i u drutvenom in-
teresu. Zbog toga od prava graenja oekuje viestruke
koristi i nada se njegovoj irokoj primjeni u praksi.
Kljune rijei: pravo graenja, vlasnik zemljita, no-

silac prava graenja, zemljite, zgrada
Prof. dr UVOD
Duko Medi Pravo graenja je novi institut stvarnog prava u Republici
redovni profesor, dekan Srpskoj.1 Uveden je u na pravni sistem Zakonom o stvarnim
Fakulteta pravnih nauka pravima (ZSP) kojim je na ovim prostorima konano izvrena
Panevropskog univerziteta kodifikacija stvarnog prava.2 To pravo postoji i ima tradiciju u
Apeiron, Banja Luka mnogim zemljama,3 dok u nekim postoji superficijarno pravo
1
Vidi: M. Vukovi, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950, str. 205209; P. Simo-
netti, Pravo graenja, SarajevoBeograd, 1986; P. Simonetti, Pravo graenja i
dranje vlastite zgrade na tuem zemljitu, Pravo u gospodarstvu, br. 56/84,
str. 354370; P. Simonetti, Pravo graenja, Pravni ivot, br. 1112/91, str.
12931306; R. Jotanovi, Pravo graenja, magistarska teza, Beograd, 2006.
2
U naem pravnom sistemu vai naelo zatvorenog broja stvarnih prava (nu-
merus clausus). To je princip koji uglavnom vai u kontinentalnim pravi-
ma. Prema ZSP-u, stvarna prava su: pravo svojine, pravo graenja, zalono
pravo, pravo stvarne i line slubenosti i pravo realnog tereta (lan 1 st. 2).
Pravo graenja kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano, niti je bila
predviena mogunost njegovog postojanja.
3
Npr. u Austriji je pravo graenja uvedeno Zakonom o pravu graenja od
26.4.1912. godine, u Njemakoj Uredbom o nasljednom pravu graenja sa
zakonskom snagom od 15. januara 1919. godine, Republika Hrvatska je uve-
la ovaj institut Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima iz 1996.
godine itd. O pravu graenja u uporednom pravu opirno: P. Simonetti,
Funkcije, sadraj i priroda prava graenja u usporednom pravu, u Aktuel-
ne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Temat-
ski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010,
str. 171205.
5
Duko Medi: Pravo graenja u pravu Republike Srpske
koje mu je prilino srodno.4 Pravo graenja u dananjem obliku se uvodi poetkom XX vi-
jeka pod uticajem jakog privrednog i ekonomskog razvoja.5 Ovo pravo ima dosta slinosti
sa slubenostima i sa zakupom, mada u pogledu njih ima i bitnih razlika.6 Postoji vie ra-
zloga za uvoenje prava graenja u nae stvarno pravo. Ipak, jedan od najvanijih, svakako
je mogunost rjeavanja stambenih potreba socijalno ugroenih slojeva stanovnitva, jer
se na ovaj nain znaajno sniavaju trokovi te izgradnje. Nosiocu prava graenja omogu-
ava se sticanje prava svojine na zgradi, a da ne mora prethodno kupiti zemljite na kome
se ta zgrada nalazi. S druge strane, pravo graenja je lukrativan posao za samog vlasnika
zemljita7 jer mu omoguava da dugorono stie koristi od svog zemljita, a da na njemu ne
gubi pravo svojine. Nadamo se da e ovaj institut u praksi imati iroku primjenu.
POJAM PRAVA GRAENJA

Pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu8 koje daje ovlae-
nje svom nosiocu da na povrini toga zemljita ili ispod nje ima vlastitu zgradu,9 a vlasnik
tog zemljita duan je da to trpi. Ovo pravo je u pravnom pogledu izjednaeno s nepokret-
nou. Zgrada koja je izgraena ili koja bude izgraena na zemljitu koje je optereeno
pravom graenja pripadnost je tog prava, kao da je ono zemljite.10
Dakle, pravo graenja ima vrlo kompleksnu strukturu i specifinu pravnu prirodu,11
na neki nain svoj dvostruki pravni ivot. S jedne strane radi se o ogranienom stvarnom
pravu na neijem zemljitu (teret zemljita),12 a s druge strane je u pravnom pogledu
izjednaeno s nekretninom, to znai da se fingira da se radi o zemljitu i smatra se po-
sebnim knjinim tijelom. Pravo graenja je po svojoj pravnoj prirodi ogranieno stvarno
pravo koje se po sadraju razlikuje od ostalih stvarnih prava.13 Ono ima sva znaajna
obiljeja stvarnog prava, jer postoji privatna vlast na stvari, neposrednost, apsolutnost i
4
I pravo graenja i superficijarno pravo razdvajaju zgradu od zemljita. Meutim, superficijarno pravo samo ne-
utralizuje snagu zemljita i dri zgradu pravno odvojenu od zemljita. S druge strane, pravo graenja preuzima
funkciju zemljita.Vidi: A. Romac, Rimsko pravo, peto izdanje, Zagreb, 1994, str. 195; P. Simonetti, Rimski
superficies i pravne ustanove koje prethode hrvatskom pravu graenja, u Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka,
2001, str. 203258; P. Simonetti, Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Rijeka, 2008, str. 1624.
5
O tome: L. Taji, Pravo graenja, Pravni savjetnik, br. 78/05, str. 47.
6
Npr. razlika izmeu prava graenja i prava slubenosti je u tome to pravo graenja, osim korienja tue
stvari, sadri i pravo svojine na izgraenoj zgradi.
7
D. Stojanovi, Stvarno pravo, deveto izdanje, Kragujevac, 1998, str. 285.
8
Poto se pravo graenja moe osnovati i na vlastitom zemljitu, ne bi bila adekvatna formulacija na tuem
zemljitu. Dakle, pravo graenja i pravo svojine na nekom zemljitu se ne iskljuuju. Pravo graenja se ne
moe osnovati na zemljitu na kome niko ne moe imati pravo svojine.
9
Zgrade treba da budu trajne, jer je trajnost konstitutivni element pravnog jedinstva zemljita i zgrade. Privreme-
ne zgrade nisu sastavni dio zemljita, one su se samo radi neke prolazne namjene spojile sa zemljitem i smatraju
se pokretnim stvarima. Na njih se pravo graenja ne odnosi. Trajnost ili privremenost zavisi od namjene zgrade.
10
lan 286 ZSP-a.
11
O pravnoj prirodi prava graenja v. L. Veli, Pravo graenja u SR Njemakoj i njegovo uvoenje u pravni
sistem Bosne i Hercegovine, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne
prakse, Mostar, 2006, str. 463464.
12
Vlasnik zemljita je ogranien postojanjem prava graenja, ne smije raditi sa zemljitem ono to bi imao pravo
kada prava graenja ne bi bilo i primoran je trpjeti radnje nosioca ovog prava na svom zemljitu.
13
Ovako je i po austrijskom i njemakom pravu, dok vajcarsko pravo pravo graenja smatra kao podvrstu slu-
benosti.
6
sljedovanje, njegov objekt je odreena nekretnina,14 a ne inidba dunika, stie se i gubi

na isti nain kao i ostala stvarna prava na nekretninama, ali postoje i specifini razlozi
njegovog prestanka.15 Poto je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom (otjelov-
ljeno samostalno pravo16), pa je zgrada njegova neraskidiva pripadnost, pravo graenja
sa zgradom ini pravno jedinstvo, bez obzira na to da li je zgrada koja je njegov sastavni
dio izgraena prije ili nakon osnivanja prava graenja. injenica da je na zemljitu ve
podignuta zgrada ne spreava njegovo optereenje pravom graenja. Ako do toga doe,
zgrada se odvaja od zemljita, prirasta pravu graenja i bie u svojini nosioca ovog prava
dok to pravo traje. Zgrada je prirataj prava graenja, njegov bitni sastavni dio.17 Prema
ovoj konstrukciji zgrada je izgraena na pravu graenja koje je fiktivno zemljite. Zbog
postojanja prava graenja omogueno je razdvajanje izmeu prava svojine na zemljitu
i prava svojine na objektu i graevina ne postaje sastavni dio zemljita i svojina vlasnika
zemljita. Na ovaj nain na prvi pogled naruava se naelo pravnog jedinstva nekretnine,
jer su, u pravilu, razliita lica vlasnici zemljita i graevine izgraene u reimu prava
graenja. Meutim, na osnovu fikcije da je pravo graenja nekretnina, odrava se naelo
jedinstvenosti nekretnine kao sutinsko naelo novog stvarnopravnog ureenja.18 Pravna
veza izmeu prava graenja i zgrade koja je njegova pripadnost vra je nego prirodna
veza izmeu zemljita i zgrade, jer se zgrada moe pravom graenja odvojiti od zemljita,
a pravo graenja i zgradu je nemogue odvojiti.19 Pravo graenja moe postojati iznad ili
ispod povrine zemljita. To znai da bi, teoretski, na jednom zemljitu mogla postojati
dva prava graenja razliitih lica, jedno na povrini, a drugo ispod povrine zemljita.
Znaajno je da se time otvara mogunost ekonomskog korienja i tzv. podzemlja za iz-
gradnju npr. podzemnih garaa, sklonita, proizvodnih pogona i tome slino. Volumen
objekta prava graenja po pravilu je manji od volumena objekta prava svojine, jer se
protee samo do one dubine koja je nuna za stabilnost zgrade koju pravo graenja od-
vaja od zemljita na njegovoj povrini ili ispod nje odnosno do one visine dokle dopire
opravdani interes nosioca prava graenja.20 Najvei volumen prava graenja je na onoj
povrini zemljita koju pokriva zgrada odvojena od zemljita pravom graenja ili zgrada
koja se na njemu moe izgraditi. Manji volumen je tamo gdje su izgraeni ili se mogu iz-
graditi sporedni graevinski objekti, koji su pripaci zgrade odvojeni od zemljita pravom
graenja. Najmanji volumen objekta prava graenja je na onom dijelu zemljita opte-
reenim pravom graenja na kome njegov nosilac ima prava i obaveze plodouivaoca.21
14
Predmet prava graenja je zemljite i to uvijek cijelo zemljinoknjino tijelo.
15
P. Simonetti, Ustanova prava graenja prema radnom nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakono-
davstva i pravne prakse, Mostar, 2008, str. 28.
16
P. Simonetti, Pravo graenja de lege ferenda, Zakonitost, br. 23/93, str. 183.
17
Dakle, zgrada kao tjelesna stvar je prirataj prava graenja, bestjelesne stvari, koje je izjednaeno s nekretninom.
18
O tome: V. Belaj, Pravo graenja, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crni (1928200.), Zagreb,
2009, str. 389.
19
R. Jotanovi, Pravo graenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelna pitanja sa-
vremenog zakonodavstva, Beograd, 2009, str. 86.
20
P. Simonetti, Pretpostavke, funkcije i priroda prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rije-
ci, vol. 19, br. 2/98, str. 424.
21
P. Simonetti, Nekretnine kao objekti prava vlasnitva i prava graenja, Pravni ivot, br. 11/09, str. 530.
7
SADRAJ PRAVA GRAENJA, NEODVOJIVOST, NOSIOCI,

PROMETNOST I OGRANIENJA
Sadraj prava graenja nije vrsto odreen. Samo bitni dio sadraja ovog prava se
odreuje zakonom, jer je to u skladu sa njegovom drutvenom svrhom i stranke ga moraju
potovati. Ovlaenja nosioca prava graenja ne smiju biti vea od ovlasti koja bi imao
vlasnik zemljita da na svom zemljitu izgradi zgradu. Lice koje je nosilac prava graenja
je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog prava,22 a u pogledu zemljita koje je optereeno
pravom graenja ima ovlaenja i dunosti plodouivaoca.23 Svaka odredba ugovora i dru-
gog akta koja je sa tim u suprotnosti je nitavna.24 Nosilac prava graenja duan je vlasni-
ku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u visini prosjene zakupnine za takvo
zemljite, ako zakon ne odreuje drukije.25 Ovo je lina obaveza nosioca prava graenja,
a nije stvarni teret nekretnine.26 Prema tome, to je striktni zakonski okvir u okviru kojeg
se stranke prilikom osnivanja prava graenja moraju kretati i on se ne moe mijenjati nji-
hovom voljom, a njime se konkretizuje svrha ovog prava. Na taj nain titi se ekonomski
slabija strana (nosilac prava graenja). Vei dio sadraja prava graenja preputa se stran-
kama koje ga osnivaju, ako je pravni posao osnov sticanja. One u granicama autonomije
volje ugovorom ureuju svoja prava i obaveze prema vlastitim interesima. Stranke se, pri-
mjera radi, mogu dogovoriti o vrsti i veliini zgrade, roku izgradnje, obavezi snoenja razli-
itih tereta, trajanju prava graenja itd. I sud koji odreuje osnivanje prava graenja moe
u okviru obaveznog zakonskog okvira odrediti sadraj tog prava. Nosilac prava graenja
ne smije izgraditi zgradu suprotno zakonskim ogranienjima, a pogotovo javnopravnim
pravilima o graenju. Ako bi zgradu izgradilo tree lice ili vlasnik zemljita, radilo bi se o
graenju na tuem zemljitu i primijenila bi se pravila u pogledu toga, s tim to bi pravo
graenja igralo ulogu zemljita.27 Pravno jedinstvo prava graenja i zgrade je neraskidivo,
ne postoji pravo koje moe odvojiti zgradu od prava graenja. Zbog toga se zajedno i pre-
nose, nasljeuju i optereuju.28 Promjena sadraja prava graenja doputena je samo u
sporazumu s vlasnikom optereene nepokretnosti. Ako bi se time ometao dotadanji nain
izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nepokretnosti, onda razumljivo treba
postii sporazum o tome i sa titularima tih prava. Na preinaenje sadraja primjenjuju
se odredbe ZSP-a koje se odnose na osnivanje prava graenja na osnovu pravnog posla.29
Pravo graenja ne moe se odvojiti od zemljita koje optereuje (neodvojivost),

pa ako neko po bilo kojem pravnom osnovu stekne svojinu optereenog zemljita, stekao
je zemljite optereeno pravom graenja, osim ako zakonom nije drugaije odreeno.30
22
Sa pravom graenja koje postoji na zemljitu neodvojivo je povezano pravo svojine na izgraenoj zgradi i
jedno lice ne moe biti nosilac prava graenja, a drugo vlasnik izgraene zgrade.
23
Titular prava graenja ima samo prava i dunosti plodouivaoca. Meutim, on svojim pravom moe raspola-
gati. Pravo graenja se, inae, bitno razlikuje od prava plodouivanja, posebno u pogledu prometnosti. Vidi:
V. Spai, Graansko pravo, Opti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971, str. 672.
24
lan 287 st. 1 ZSP-a.
25
lan 287 st. 2 ZSP-a. Dakle, to se tie naknade, radi se o dispozitivnoj odredbi koja vrijedi u sluaju ako
zakon ne odreuje drukije.
26
N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007, str. 87.
27
M. Vedri i P. Klari, Graansko pravo, Opi dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenje-
no izdanje, Zagreb, 2004, str. 358359.
28
lan 291 st. 3.ZSP-a.
29
lan 288 ZSP-a.
30
lan 289 ZSP-a.
8
Odstupanje bi se npr. eventualno moglo propisati Zakonom o eksproprijaciji kada to trai

svrha eksproprijacije zemljita koje je optereeno pravom graenja i u drugim slinim slu-
ajevima. Ovo prua pravnu sigurnost i nosiocu prava graenja i titularima prava koja ga
optereuju, a to je krucijalno u pravnom prometu. Pravo graenja moe se ograniiti prav-
nim poslom na svaki nain koji nije suprotan zakonu ili njegovoj prirodi odnosno pravima
treih lica.31 Nosilac prava graenja je lice (fiziko ili pravno) u iju korist je to pravo osno-
vano ili je na njega preneseno.32 Nema posebnih ogranienja u pogledu toga ko sve moe
biti nosilac tog prava. Za to se ne trai poslovna sposobnost, pa pravo graenja moe biti
osnovano u korist bilo kog lica koje je za to pravo zainteresovano.33 Pravo graenja moe
se osnovati samo na zemljitu na kome neko lice ima pravo svojine.34 Nije mogue osnovati
pravo graenja na pravu graenja. Vlasnik zemljita moe biti nosilac prava graenja na
svome zemljitu.35 Posljedica toga je da ovo pravo ne prestaje sjedinjenjem. Dakle, u tom
sluaju vlasnik ima dvije nekretnine i to prirodnu (zemljite) i pravnu (pravo graenja) i
time se poveava vrijednost njegovog zemljita. Pravo graenja je u prometu, ono je otui-
vo36 i nasljedivo kao i druge nepokretnosti, ako zakonom nije drugaije odreeno. Ako bi
se pravu graenja oduzela ta bitna svojstva, ono bi izgubilo svoj pravni identitet. Po tome
se ovo pravo razlikuje od linih slubenosti. Prometnost i nasljedivost mogu biti ugovorno
ograniene, ali na nain koji nije u suprotnosti sa prirodom tog prava. Pravo graenja
moe se opteretiti slubenostima, realnim teretima i zalonim pravom, kao i na svaki drugi
nain koji je u skladu sa zakonom, a nije suprotan pravnoj prirodi tog prava.37 Mogunost
optereenja prava graenja nalazi se u optereenju prava svojine koje postoji na zgradi, a
to se ini posredno, preko prava graenja. Ta prava se upisuju u teretovnicu (odjeljak C)
posebnog knjinog uloka. Ako se osnuje neko stvarno pravo kao teret prava graenja, to
pravo tereti samo pravo graenja, a ne i zemljite koje je tim pravom optereeno. Imajui
u vidu da ne postoje posebna ogranienja, proizlazi da se pravo graenja moe opteretiti i
stvarnim i linim slubenostima, kao i stvarnim i linim teretima. Optereenje prava gra-
enja u skladu je sa njegovom funkcijom. Posebno je znaajna mogunost zalaganja ovog
prava, radi dobijanja hipotekarnog kredita u svrhu izgradnje objekta.38
FUNKCIJE PRAVA GRAENJA

Iz svega izloenog, moe se izvui zakljuak da pravo graenja treba da zadovolji tri
bitne funkcije: socijalnu, privrednu i pravnu, pa se po tome ono razlikuje od ostalih ogra-
nienih stvarnih prava.39
31
lan 292 ZSP-a.
32
33
No, primjera radi, ono ne moe biti osnovano u korist svakidanjeg vlasnika neke nekretnine.
34
Dakle, pravo graenja se ne moe osnovati na optim i javnim dobrima.
35
lan 290 st. 2 ZSP-a. Smisao postojanja prava graenja na vlastitom zemljitu mogao bi biti jedino u njego-
vom prenoenju na drugoga i to bi zato trebalo biti privremeno stanje dok do tog prenosa ne doe.
36
Za to se ne trai saglasnost vlasnika zemljita. U Njemakoj se npr. za otuenje prava graenja zahtijeva sagla-
snost vlasnika optereenog zemljita (paragraf 26 Uredbe o nasljednom pravu graenja).
37
lan 291 st. 1 i 2 ZSP-a.
38
To je velika prednost u odnosu na prava korienja koja su prethodila pravu graenja i koja su imala istu
funkciju, ali se nisu mogla hipotekarno zaloiti, niti biti predmet izvrenja o tome v. P. Simonetti, Pravo
graenja, doktorska disertacija, Zagreb, 1983, str. 249251.
39
O tome opirno: P. Simonetti, Ustanova prava graenja prema radnom nacrtu Zakona o stvarnim pravima
Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske..., str. 2528.
9
Socijalna funkcija prava graenja

Poznato je da su danas trokovi izgradnje graevina (stambenih zgrada, stanova,
poslovnih prostora) po trinim cijenama veoma visoki i da je takva gradnja za mnoge
graane gotovo nedostupna. Pravo graenja je jedno od sredstava stimulisanja jeftinije
izgradnje. Poto je osnivanjem prava graenja omogueno da zainteresovani pojedinci pri-
bave graevinsku parcelu u svrhu izgradnje potrebnih nekretnina bez njene kupovine za
relativno skromnu mjesenu naknadu (prosjenu zakupninu), na taj nain se pospjeuje ta
izgradnja upravo za kategoriju socijalno osjetljivih i ugroenih graana, to je za drutvo
veoma znaajno. Pogotovo ovdje treba imati u vidu injenicu da se pravo graenja moe
opteretiti i zalonim pravom, a to njegovom titularu daje i mogunost pribavljanja kredita
za izgradnju potrebne zgrade. Dakle, nosiocu prava graenja omoguava se ne samo jefti-
nija i dostupnija izgradnja, nego i njeno kreditiranje tuim sredstvima, a to bitno sniava
trokove takve izgradnje i ini je prihvatljivom irem krugu lica. Tako se na najbolji nain
postie adekvatno rjeavanje stambenih potreba graana koji to pitanje ne mogu rijeiti
na drugi odgovarajui nain.
Privredna funkcija prava graenja

Esencijalna funkcija prava graenja je da omogui ekonominije i racionalnije kori-
enje zemljita. Vlasnici zemljita esto nemaju dovoljno sredstava za izgradnju zgrada na
njima. Oni u toj situaciji imaju priliku da osnivanjem prava graenja podstiu tu gradnju,
ali istovremeno i da ubiru prihode u skromnim, ali stalnim i sigurnim mjesenim iznosi-
ma. Po prestanku prava graenja vlasnik zemljita postaje i vlasnik izgraene zgrade uz
odreenu naknadu. Sve to ima i viestruke privredne efekte, omoguava se izgradnja, mo-
dernizacija i poboljanje komunalne infrastrukture gradova, gradnja socijalnih stanova, a i
ubiranje rente na gradskom zemljitu, prvenstveno od strane optina odnosno jedinica lo-
kalne samouprave, jer upravo one raspolau najveim povrinama graevinskog zemljita.
Pravna funkcija prava graenja

Pravo graenja preuzima ulogu zemljita, jer je zgrada, kao to smo vidjeli, njegova
pripadnost. Umjesto prirodnog zemljita, sada postoji pravo graenja kao druga nekret-
nina, pa izgraena zgrada postaje pripadnost tog prava. Prema tome, nosilac prava grae-
nja ujedno je i vlasnik zgrade koja je pripadnost njegovog prava graenja koje ponitava
privlanu snagu prava svojine zemljita. Na ovaj nain izgraena zgrada se razdvaja od
zemljita. Time se samo zamjenjuje objekt koji privlai zgradu i umjesto zemljita dolazi
pravo graenja kao drugo zemljite.
Osnivanje (sticanje) prava graenja40

Pravo graenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda.41 Nain osnivanja
ne moe se mijenjati voljom stranaka, jer pravo graenja djeluje prema svima, pa se na taj
nain tite savjesna trea lica. Ovo pravo se osniva na odreeno, obino due vrijeme. Ako
to ne bi bio sluaj, ne bi se ostvarila svrha njegovog postojanja.42 Poto se pravo graenja
40
O tome ire: P. Simonetti, Osnivanje prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 20,
br. 2/99. str. 553593.
41
lan 293 st. 1 ZSP-a. Primjera radi, u Njemakoj se pravo graenja moe stei i tabularnim odrajem, na
osnovu pogrene uknjibe i protekom roka od 30 godina (paragraf 902 Njemakog graanskog zakonika).
42
R. Jotanovi, Pojam prava graenja, Pravna rije, br. 8/06, str. 371.
10
izvodi iz prava svojine na neijem zemljitu koje se njime optereuje, ono se osniva u naelu
aktom raspolaganja knjinog vlasnika zemljita.43 U sluaju da osniva prava graenja nije
bio vlasnik optereenog zemljita, iako je kao takav uknjien u javnoj knjizi, pravo graenja
se moe stei s povjerenjem u te knjige ako je sticalac bio savjestan. Sticalac prava graenja
bio je savjestan ako u trenutku sklapanja pravnog posla o osnivanju prava graenja, te u
trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno ra-
zloga da sumnja u to da osniva prava graenja koji je u javnoj knjizi bio upisan nije vlasnik,
ve da je to tree lice koje je pravo svojine steklo vanknjinim putem.44 Na ovaj nain se titi
povjerenje u javne knjige, bez kojeg nema sigurnosti u pogledu prometa na nekretninama.
To je, u stvari, sticanje prava graenja na osnovu zakona i izuzetak od pravila da se ovo
pravo moe stei samo na osnovu pravnog posla ili odluke suda. Ako bi u toj situaciji pravo
graenja elio da osnuje vanknjini (pravi) vlasnik, on bi se samo mogao obavezati da e
osnovati ovo pravo poto uknjii pravo svojine na svoje ime u javnoj knjizi. Pravni posao na
osnovu koga se osniva pravo graenja, mora da bude zakljuen u propisanom, pismenom
obliku i mora biti adekvatno notarski obraen.45 Nedostatak potrebne forme dovodi do nje-
gove nitavnosti. Ispunjenje obaveza iz ugovora u cjelini ili u pretenom dijelu ne moe do-
vesti do konvalidacije kao u sluaju kada je za valjanost ugovora propisana obina pismena
forma.46 to se tie sadraja, taj pravni posao (ako je dvostrani), prije svega, mora sadrava-
ti sporazumnu izjavu stranaka o osnivanju prava graenja, koja treba da bude data i od vla-
snika zemljita i od budueg nosioca prava graenja uz izriito oitovanje vlasnika zemljita
da dozvoljava upis prava graenja u javnoj knjizi na svom zemljitu (clausula intabulandi).
Ova klauzula ne smije biti neodreena ili vezana za uslov i bez nje neme ni uknjibe prava
graenja. To pojaava pravnu sigurnost koja je neophodna u pogledu osnivanja i prometa
prava na nekretninama, a u skladu je i sa naelom kauzalne tradicije u naem pravu. Kauza
o osnivanju prava graenja mora da bude jasno oznaena i vidljiva. Takoe, bitan sastojak
je i odredba o predmetu pravnog posla odnosno zemljitu kao objektu prava graenja.47 Po-
trebno je odreeno navesti broj katastarske estice, njenu povrinu, kao i katastarsku opti-
nu u kojoj se nalazi zemljite koje e biti optereeno pravom graenja. U suprotnom, takav
pravni posao bio bi nitav po optim naelima obligacionog prava.48 Eventualne odredbe
tog pravnog posla o odvajanju prava graenja i zgrade, te o odvajanju prava graenja od
zemljita su nitave. Pravni posao kojim se osniva pravo graenja moe biti jednostrani49 i
dvostrani. Naravno, ee e se raditi o ugovoru izmeu vlasnika zemljita i nosioca prava
graenja, koji je u pogledu sadraja najvie slian ugovoru o prodaji sa obronim otplatama
cijene.50 ZSP ne ograniava krug lica koja mogu na svom zemljitu osnovati pravo graenja.
Jedini uslov je da su vlasnici zemljita i da su kao takvi upisani u javnoj knjizi.51 U sluaju
43
P. Simonetti, Pravo vlasnitva i pravo graenja stranih osoba na nekretninama u Republici Hrvatskoj, Zbor-
nik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 27, br. 1/06, str. 39.
44
Vidi l. 55 i 56 ZSP-a.
45
Vidi lan 68 st. 1 ta. 4 Zakona o notarima (Slubeni glasnik RS br. 86/04, 2/05, 74/05).
46
lan 73 Zakona o obligacionim odnosima bive SFRJ (ZOO) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu
lana 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava RS (Slubeni glasnik RS br. 21/92).
47
Najee e se raditi o graevinskim parcelama.
48
lan 47 ZOO.
49
Npr. vlasnik zemljita osniva pravo graenja za sebe.
50
Kod prava graenja umjesto cijene postoji periodina naknada vlasniku zemljita.
51
Lica koja imaju samo pravo plodouivanja ili upotrebe u pogledu zemljita razumljivo ne mogu osnivati pravo
graenja.
11
da je zemljite na kome se osniva pravo graenja u susvojini ili zajednikoj svojini, potreb-
na je saglasnost svih suvlasnika odnosno zajedniara, jer se radi o poslu koji prelazi okvire
redovnog upravljanja.52 Pravo graenja stie se dvostrukim upisom u javnu knjigu, i to upi-
som kao tereta na zemljitu koje optereuje i upisom kao posebnog knjinog tijela u za to
novoosnovanom knjinom uloku, kada budu ispunjene sve propisane pretpostavke.53 Upis
u knjigu ima konstitutivno dejstvo. Do tog momenta valjan pravni posao o osnivanju prava
graenja ima samo obligacionopravno dejstvo. Sam nain upisa odraava dvojnu pravnu
prirodu ovog prava. Prilikom upisa prava graenja kao tereta zemljita stavlja se i oznaka
broja novog knjinog uloka prava graenja. U A listu uloka prava graenja treba navesti
podatak da se radi o pravu graenja i izvriti oznaku optereenog zemljita i broj njego-
vog knjinog uloka. Ukoliko bi pravo graenja tetilo ve upisanim ogranienim stvarnim
pravima na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, ono se moe upisati samo s
pristankom ovlaenika tih prava.54 Kada se na osnovu prava graenja izgradi zgrada ili
postojea zgrada odvoji od zemljita pravom graenja, izvrie se upis na pravu graenja.55
Ako zakonom nije drugaije odreeno u pogledu naina osnivanja prava graenja, njegove
promjene i prestanka, te u pogledu zatite povjerenja u javne knjige, na odgovarajui nain
se primjenjuju odredbe ZSP-a koje se odnose na pravo svojine.56
Pravo graenja moe se osnovati i odlukom suda u postupku diobe i ostavinskom

postupku, te u drugim sluajevima odreenim zakonom.57 Na osnivanje prava graenja u
ovom sluaju primjenjuju se pravila o osnivanju slubenosti odlukom suda.58 Ta odluka se,
najee, temelji na saglasnosti stranaka u postupku diobe ili na osnovu nekog valjanog
oitovanja ostavitelja (npr. legat ili nalog).59 Pravo graenja se, pod odreenim uslovima,
moe stei i graenjem na tuem pravu graenja. Nosiocu tog prava tada pripadaju prava
i obaveze vlasnika zemljita.60 U ovom sluaju se primjenjuju pravila o graenju na tuem
zemljitu.61 to se tie prenosa prava graenja, primjenjuju se odredbe zakona o sticanju
prava svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla, odluke nadlenog organa i
nasljeivanja, ako zakonom nije drugaije odreeno niti proizlazi iz pravne prirode prava
graenja.62
Zatita prava graenja

Pravo graenja kao pravo na neijem zemljitu uiva zatitu odgovarajuom primje-
nom pravila o stvarnim slubenostima, a kao nepokretnost u pravnom pogledu odgovara-
juom primjenom pravila o zatiti prava svojine.63 Dakle, time ponovo dolazi do izraaja
52
lanovi 32 i 46 . ZSP-a.
53
54
55
56
57
Ovdje se moglo predvidjeti da se pravo graenja moe osnovati i odlukom organa uprave, primjera radi u
postupku eksproprijacije.
58
lan 295 ZSP-a.
59
O tome ire: P. Simonetti, Prava na graevinskom zemljitu..., str. 495498.
60
lan 63 ZSP-a.
61
lan 59 ZSP-a.
62
lan 296 ZSP-a.
63
lan 297 ZSP-a.
12
dvostruka pravna priroda ovog prava, kao ogranienog stvarnog prava na neijem zemlji-
tu i kao samostalne nekretnine u pravnom smislu.
Sporovi u vezi sa pravom graenja su, u pravilu, vezani za odnos nosioca prava gra-
enja i vlasnika zemljita, ali ometanje izvravanja ovlaenja koja proizlaze iz prava gra-
enja moe da vri i svako tree lice. Vlasnik zemljita, nakon osnivanja prava graenja,
moe svoje pravo svojine na tom zemljitu samo ogranieno koristiti, jer mora potovati
prava nosioca prava graenja. Nosilac prava graenja stie pravo da koristi zemljite koje
je optereeno pravom graenja. Njemu to korienje treba da bude omogueno i prije, a i
poslije izgradnje graevine. Naravno, on treba da ovo zemljite koristi na adekvatan, pri-
mjeren nain za izgradnju objekta, a poslije toga prema namjeni objekta. Ukoliko ga neko
u tome ometa, on ima pravo na zatitu prema pravilima o zatiti titulara stvarne slube-
nosti.64 U pogledu izgraene zgrade na optereenom zemljitu nosilac prava graenja ima
pravo svojine, pa zbog toga u svrhu zatite ima pravo da koristi svojinske tube. Pomou
vlasnike tube (rei vindicatio)65 i tube iz pretpostavljene svojine,66 on moe zahtijeva-
ti predaju stvari u dravinu, a negatornom tubom nosilac prava graenja moe traiti
od lica koje ga bespravno uznemirava na drugi nain, a ne oduzimanjem dravine, da to
uznemiravanje prestane.67 Nosilac prava graenja ima pravo i na dravinsku zatitu (sa-
mopomo i dravinske tube),68 jer je neposredni dralac zemljita (nesamostalni dralac)
i zgrade (samostalni dralac). Ako doe do povrede prava graenja pogrenim upisom u
javnu knjigu, nosilac prava graenja moe svoje pravo tititi odgovarajuom primjenom
pravila o zatiti prava svojine pokretanjem brisovne tube,69 a moe se posluiti i zatitom
predvienom u zemljinoknjinom i (katastarskom) pravu. Nosilac prava graenja ima
legitimaciju i za uee u postupku potpune eksproprijacije kada eksproprijacija obuhvata
zemljite, zgradu i druge graevinske objekte.70
PRESTANAK PRAVA GRAENJA

Naini prestanka
Pravo graenja prestaje: propau optereenog zemljita, sporazumom, ovlaeniko-
vim odricanjem, istekom ugovorenog roka i ispunjavanjem ugovorenog raskidnog uslova,
rastereenjem, te ukidanjem.71 Ono ne prestaje smru njegovog nosioca ni vlasnika zemlji-
ta, ve u takvim sluajevima prelazi na njihove nasljednike. Znaajno je da pravo graenja
ne prestaje ni prodajom nekretnine koja je predmet izvrenja.72
Samo pravo graenja ne moe fiziki propasti, jer se radi o zamiljenoj nekretnini.
No, moe doi do propasti optereenog zemljita, a to se deava najee zbog odreenih
elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa, kao to su zemljotresi, poplave i slini pri-
rodni dogaaji. Tada nestaje predmet prava svojine, a time dolazi do apsolutnog prestanka
64
Vidi lanove 248250 ZSP-a.
65
lan 126 ZSP-a.
66
lan 131 ZSP-a.
67
lan 132 ZSP-a.
68
Vidi lan 313 ZSP-a.
69
lan 56 st. 3 ZSP-a.
70
lan 7 st. 3 Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 112/06).
71
72
Vidi lan 75 st. 1 Zakona o izvrnom postupku ZIP (Slubeni glasnik RS br. 59/03 i 85/03).
13
i prava svojine i svih prava koja iz nje proizlaze. Propast zemljita dovodi i do propasti
zgrade, a propast zgrade ne mora da dovede do propasti zemljita, a ni prava graenja
kao glavne stvari. Propast objekta treba shvatiti ire, kao faktiku ili pravnu prepreku za
graenje ili odravanje zgrade koja je nastupila poslije konstituisanja prava graenja.73
Ovdje nisu relevantni razlozi koji su doveli do propasti zemljita. Pravo graenja presta-
je i sporazumom vlasnika zemljita i nosioca prava graenja. Kao to na taj nain moe
nastati, razumljivo je da tako moe doi i do njegovog prestanka. Za prestanak prava gra-
enja sporazumom stranaka neophodna je ista forma koja se trai i za njegov nastanak.
Odricanje titulara prava graenja kao nain prestanka moe da ima negativne posljedice
po pravnu sigurnost uopte. Naime, na taj nain mogu da budu ugroeni interesi vlasnika
zemljita i pravo graenja moe da prestane neovisno od njegove volje. Ovdje je trebalo
izriito propisati da vlasnik zemljita treba da da svoju saglasnost na to odricanje da bi ono
proizvodilo pravne posljedice,74 i tako bi se izbjegle dileme i nesporazumi koji u vezi sa tim
mogu da nastanu u praksi. Isto tako, jednostranim odreknuem prava graenja mogu da
budu ugroeni i interesi treih lica koja imaju odreena prava, prevashodno zalonih po-
vjerilaca, jer se u pravilu odreknuem titular prava graenja odrie i prava na naknadu, pa
se zalono pravo neminovno gasi. Odricanje samo pojedinih prava koja proizlaze iz prava
graenja ne smatra se odreknuem koje dovodi do prestanka ovog prava. Na prestanak
prava graenja na ovaj nain, inae, treba primijeniti pravila o prestanku prava svojine na
nekretninama, jer je, kao to je ve navedeno, pravo graenja u pravnom pogledu izjedna-
eno s nekretninom. Pravo graenja prestaje i protekom vremena za koje je bilo osnovano
neovisno o izjavi zainteresovanih strana. U javnoj knjizi brisanje vremenski ogranienih
prava moe uslijediti i bez posebnog pristanka ili izjave titulara ako je pristanak sadran u
ugovoru o osnivanju prava graenja ili ako su stranke prilikom osnivanja postigle dogovor
o trajanju tog prava. Za brisanje postojeeg upisa potreban je zahtjev stranke koji se odnosi
na brisanje prava graenja kao tereta koji je upisan u C listu, dok se zatvaranje uloka pra-
va graenja vri po slubenoj dunosti. Ukoliko su stranke saglasne, one mogu produiti
rok predvien za prestanak tog prava, ali do produenja mora doi prije isteka ugovorenog
vremena. Ako doe do ispunjavanja ugovorenog raskidnog uslova, takoe dolazi do pre-
stanka prava graenja. Ono moe prestati i rastereenjem na osnovu donesenog zakona ili
odluke nadlenog organa u optem interesu uz naknadu ili bez nje.
Pravo graenja upisano u javnoj knjizi prestaje iz navedenih razloga tek kad bude
izbrisano kao teret na zemljitu optereenom tim pravom i kao posebno knjino tijelo,75 a
ne samim tim to je nastao neki od razloga njegovog prestanka.
Ukidanje
Pravo graenja prestaje ukidanjem ako izgubi svrhu svog postojanja. Ukoliko se na
pravu graenja ne izgradi zgrada76 u roku od 10 godina od osnivanja tog prava, vlasnik
optereene nepokretnosti moe zahtijevati da se ono ukine. Ako nije zakonom drugaije
odreeno, odluku o ukidanju donijee sud na zahtjev vlasnika optereene nepokretnosti,
73
P. Simonetti, Pravo graenja..., str. 83.
74
Istina, u tom sluaju bi moglo doi do analogne primjene lana 288 st. 1 ZSP-a.
75
76
U praksi se moe postaviti pitanje kada se smatra da je zgrada izgraena.
14
bez obzira na pravni osnov na kojem je ovo pravo bilo zasnovano.77 Prema tome, pravo gra-
enja moe prestati i zbog nevrenja odnosno zato to u navedenom roku nije izgraena
zgrada, to je i bio cilj osnivanja tog prava. Ovo je propisano u cilju zatite interesa vlasnika
zemljita, a i ostvarenja svrhe prava graenja koja se ogleda upravo u izgradnji zgrade.
To bi trebalo sprijeiti neogranien promet ovog prava koji se moe vriti iz nekih drugih
razloga, a ne zbog ostvarivanja njegove prave funkcije.
Pravo graenja na kojem je bila izgraena zgrada, ali je sruena do te mjere da se ne

moe upotrebljavati za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestae ukidanjem kao da zgrada
i nije bila izgraena, ako u roku od est godina nije ponovno sagraena u najnunijoj mje-
ri da slui svojoj prijanjoj glavnoj namjeni. Taj rok poinje tei prvog dana godine koja
slijedi nakon godine kad je zgrada sruena, ali ne tee dok postoje okolnosti pod kojima bi
zastao tei i rok odraja. Pravo graenja u ovom sluaju prestae na osnovu odluke o uki-
danju i brisanjem u javnoj knjizi.78 Prema tome, i propast zgrade pod ovim uslovima moe
dovesti do prestanka prava graenja. Ponovna izgradnja na ugovoreni nain mora uslijedi-
ti u navedenom roku u mjeri koja je najnunija da bi se mogla ostvariti namjena zbog koje
je i dolo do osnivanja tog prava. Sankcija za neispunjenje je prestanak prava graenja. Do
prestanka u ovom sluaju, dakle, dolazi na osnovu odluke suda o ukidanju koja se donosi
bez obzira na pravni osnov nastanka i izvrenog brisanja iz javne knjige.
Posljedice prestanka
Bez obzira na razloge, sa prestankom prava graenja uspostavlja se ono stanje kakvo
je bilo prije njegovog konstutuisanja. Prema tome, prestankom ovog prava pripadnost ze-
mljita postaje ono to je s pravom graenja bilo od zemljita pravno odvojeno (oivljava
naelo superficies solo cedit).79 Vlasnik zemljita tako stie svojinu nad izgraenom zgra-
dom, koja postaje pripadnost zemljita. Ista je sudbina i sporednih trajnih objekata koji
su izgraeni na pravu graenja. To je posljedica djelovanja prirataja poto je zemljitu
vraena njegova atrakciona snaga. Ako nije nita drugo ugovoreno, nosilac prava graenja
nema pravo da ukloni zgradu ili da uzme sebi dijelove iz kojih je sastavljena. Na odnos
vlasnika zemljita i lica kome je prestalo pravo graenja primjenjuju se pravila po kojima
se prosuuju odnosi nakon prestanka prava plodouivanja, ako nije zakonom drugaije
odreeno.80 Obaveza nosioca prava graenja je da vlasniku vrati njegovo zemljite i da
uradi ono to je potrebno da se ovo pravo brie iz zemljine knjige. Vlasnik je duan licu
kome je prestalo pravo graenja dati naknadu za zgradu. Visina te naknade zavisi od toga
koliko je uveana vrijednost njegove nepokretnosti sa tom zgradom u prometu81 odnosno
prema vrijednosti zemljita prije i nakon izgradnje objekta. Dakle, za visinu naknade bitna
je vrijednost objekta u momentu prestanka prava graenja. Zbog toga je nosilac prava
graenja zainteresovan da izgraeni objekt odrava u dobrom stanju i da ga kao takvog
preda vlasniku zemljita. Nije predviena mogunost iskljuenja naknade, a ni ugovaranje
njene visine.
77
lan 299 st. 1. ZSP-a.
78
lan 299 st. 2, 3 i 4 ZSP-a.
79
80
81
lan 300 st. 3. ZSP-a.
15
Tua prava
Tua stvarna prava koja su bila teret prava graenja prestaju s prestankom tog prava,
ako zakonom nije drugaije odreeno. Prema tome, prestankom prava graenja, u princi-
pu, prestaju i njegovi tereti. Meutim, zalono pravo koje je teretilo pravo graenja nakon
prestanka tog prava tereti naknadu koju je vlasnik duan licu ije je pravo graenja pre-
stalo.82 Prestankom prava graenja hipotekarni povjerilac se, prema tome, ne moe vie
namiriti iz prava graenja, ali ima pravo da namiri svoje potraivanje iz ove naknade i to za
njega treba da predstavlja dovoljnu sigurnost. Poto nosilac prava graenja (najee) nije
vlasnik optereenog zemljita, hipoteka ne moe teretiti to zemljite. Ako na pravu grae-
nja nije izgraena zgrada, nema uveanja vrijednosti zemljita, a onda nema ni naknade
ranijem nosiocu prava graenja. Pravna sudbina slubenosti i stvarnih (realnih) tereta
zavisi od toga da li je na pravu graenja izgraena zgrada ili ne. Ukoliko je na tom pravu
dolo do izgradnje zgrade, ova prava ostaju i nakon prestanka prava graenja u korist od-
nosno na teret zemljita sa zgradom sa dotadanjim prvenstvenim redom.83 U suprotnom,
ta prava prestaju.
Pravo nadogradnje
Nadogradnja je izgradnja jednog ili vie posebnih dijelova nepokretnosti na postoje-
oj zgradi.84 To nije dograivanje ve postojeeg, ve stvaranje posebnog dijela zgrade.85
Da bi dolo do legalne nadogradnje treba da postoji saglasnost vlasnika, a moraju biti ispu-
njeni i svi tehniki uslovi za dobijanje saglasnosti koje su potrebne za graenje.86 Na pravo
nadogradnje primjenjuju se propisi o pravu graenja, ako ZSP-om nije drukije odreeno
i ako se to ne protivi njegovoj prirodi.87 Ovo pravo se tretira kao podvrsta prava graenja.
Bez toga bi dijelovi koji su nadograeni postali prirataj zgrade. Pravo nadogradnje ima
sutinsku funkciju da neutralizuje prirataj odnosno da omogui sticanje prava svojine na
nadograenom dijelu. Nosilac prava nadogradnje stie pravo da na tuoj zgradi izgradi
jedan ili vie stanova na kojima e stei pravo svojine i zato treba da bude upoznat i sa
pravima i obavezama etanih vlasnika. Zavretkom nadogradnje graditelj stie pravo svo-
jine na nadograenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nepokretnosti, a pravo nadograd-
nje prestaje.88 Pravo nadogradnje se ne moe otuiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika
zgrade i nosilaca drugih stvarnih prava na nepokretnosti.89 Time je dolo do odstupanja od
mogunosti raspolaganja koje postoji kod prava graenja, ali se to moe razumjeti kada se
ima u vidu da izmeu ovih instituta postoje i razlike koje to opravdavaju. Zalono pravo
na pravu nadogradnje prelazi na nadograeni dio nepokretnosti i na pravo susvojine na
nepokretnosti90 to je sasvim razumljivo i u interesu je zalonog povjerioca.
82
lan 301 st. 1 i 2 ZSP-a.
83
84
Vidi lan 302 st. 1 ZSP-a.
85
O pravu nadogradnje v. P. Simonetti, Pravne osnove graenja na tuoj nekretnini (de lege lata), Zbornik
Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 17, br. 1/96, str. 2737.
86
Poetkom primjene ZSP-a prestala je primjena Zakona o nadziavanju zgrada i pretvaranju zajednikih pros-
torija u stanove u zgradama u drutvenoj svojini (Slubeni list SRBiH, br. 32/87).
87
88
89
90
16
ZAKLJUAK
Pravo graenja je bilo neophodno uvesti u na pravni sistem, pogotovo poslije izvr-
ene radikalne promjene svojinskog reima na gradskom graevinskom zemljitu. Ovo
pravo je vrlo specifino zbog njegove dvostruke pravne prirode. Ono je istovremeno i ogra-
nieno stvarno pravo na neijem zemljitu, a i samostalna nekretnina u pravnom smislu.
To dolazi do izraaja i prilikom njegovog upisa u javnu knjigu. Postojanje prava graenja
je u interesu i vlasnika zemljita i nosioca ovog prava. Vlasnik zemljita ima mogunost da
stie stalne koristi od optereenog zemljita u duem vremenskom periodu bez njegovog
otuenja, a nosilac prava graenja dobija priliku da na zemljitu izgradi objekat i postane
njegov vlasnik, iako nema svojinu na tom zemljitu. Ovaj institut je i u drutvenom inte-
resu, jer omoguava kontrolu nad stambenom izgradnjom, kao vanom komponentom
socijalne stabilnosti, te sticanje sredstava za ulaganja u komunalnu infrastrukturu, ako su
vlasnici optereenog zemljita jedinice lokalne samouprave. Potencijalni graditelji (inve-
stitori) stanova koji nemaju dovoljno novca za kupovinu graevinskog zemljita e za sti-
canje prava graenja biti posebno zainteresovani, jer e to poveati njihovu konkurentsku
sposobnost na tritu. Isto tako, za ovo pravo e sigurno postojati i interes onih lica koja
ele da uloe svoj kapital u proizvodnju ili neku drugu djelatnost za sticanje profita. Dakle,
od uvoenja instituta prava graenja u na pravni sistem oekuju se viestruke koristi i
nadamo se da e se to brzo i potvrditi u praksi.
LITERATURA:
Belaj V., Pravo graenja, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crni (1928200.), Zagreb, 2009.
Gavella N., Josipovi T., Gliha I., Belaj V., i Stipkovi Z.,, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007.
Jotanovi R., Pojam prava graenja, Pravna rije, br. 8/06.
Jotanovi R., Pravo graenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelna pitanja
savremenog zakonodavstva, Beograd, 2009.
Jotanovi R., Pravo graenja, magistarska teza, Beograd, 2006.
Romac A., Rimsko pravo, peto izdanje, Zagreb, 1994.
Simonetti P., Pravo graenja de lege ferenda, Zakonitost, br. 23/93.
Simonetti P., Osnivanje prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 20, br.
2/99.
Simonetti P., Pravne osnove graenja na tuoj nekretnini (de lege lata), Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, vol. 17, br. 1/96.
Simonetti P., Funkcije, sadraj i priroda prava graenja u usporednom pravu, u Aktuelne tendencije
u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni
fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010.
Simonetti P., Nekretnine kao objekti prava vlasnitva i prava graenja, Pravni ivot, br. 11/09.
Simonetti P., Pravo graenja i dranje vlastite zgrade na tuem zemljitu, Pravo u gospodarstvu, br.
56/84.
Simonetti P., Pravo graenja, Pravni ivot, br. 1112/91.
Simonetti P., Pravo vlasnitva i pravo graenja stranih osoba na nekretninama u Republici Hrvatskoj,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 27, br. 1/06.
Simonetti P., Pravo graenja, doktorska disertacija, Zagreb, 1983.
Simonetti P., Pretpostavke, funkcije i priroda prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita
u Rijeci, vol. 19, br. 2/98.
Simonetti P., Rimski superficies i pravne ustanove koje prethode hrvatskom pravu graenja, u
Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001.
17
Simonetti P., Ustanova prava graenja prema radnom nacrtu Zakona o stvarnim pravima Fed-
eracije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i
trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2008.
Simonetti P., Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Rijeka, 2008.
Simonetti P., Pravo graenja, SarajevoBeograd, 1986.
Spai V., Graansko pravo, Opti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971.
Stojanovi D., Stvarno pravo, deveto izdanje, Kragujevac, 1998.
Taji L., Pravo graenja, Pravni savjetnik, br. 78/05, str. 47.
Vedri M., i Klari P., Graansko pravo, Opi dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo
izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2004.
Veli L., Pravo graenja u SR Njemakoj i njegovo uvoenje u pravni sistem Bosne i Hercegovine, u
Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar,
2006.
Vukovi M., Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950.
Duko Medi
Dean of the Law School of the Paneuropean university Apeiron Banja Luka
Construction Right in the Law of

Republika Srpska
Summary: Construction right needed to go into our legal system, particularly
after radical changes of the property system on the municipality construction site.
This is a specic type of right due to its dual legal character. This right represents
both restricted proprietary right on someones land and autonomous real estate
in legal sense. It becomes important when the property is registered in the ca-
dastre. Existence of the construction right is in mutual interest of the land owner
and the holder of a construction right. The land owner has a possibility to obtain
permanent benet out of the land for an extended period of time and without
conveyance of a property, and the holder of the construction right acquires an
opportunity to build a structure on the land and becomes its owner, although he
does not have an ownership on that land. This Institute is in the social interest,
because that way it makes possible to control the construction of housing blocks
which is an important segment of a social stability, and at the same time, allows
accumulation of funds to invest in the public infrastructure, on condition that the
owners of the land are the local self-government units. Potential builders ((inves-
tors) of housing blocks who do not have enough money to buy the construction
land would be very much interested in getting the construction permit, and that
way their competitiveness on the market would be increased. In addition to it, the
aforementioned right will be of special interest for those who want to invest their
funds in production or some other line of business to expand a prot. To conclude,
we expect that initiation of the construction rights in our legal system will bring
numerous benets which are likely to prove their utility in practice.
Key words: construction right, landowner, holder of a construction right, land
18
DOI: 10.7251/GFP1303019M UDC: 343.915
Vaspitne
Datum prijema rada:

13. maj 2013.

24. jun 2013.
preporuke i
njihova primjena u
uporednom pravu
Prof. dr Apstrakt: Sistem maloljetnikih krivinih sankci-
Ljubinko ja, a posebno sistem specinih, tzv. alternativnih,
Mitrovi neformalnih, sui generis krivinopravnih mjera koje
vanredni profesor, se danas primjenjuju prema maloljetnim uiniocima
Fakultet pravnih nauka, krivinih djela predstavlja jedno od najvanijih, ako
Panevropski univerzitet ne i najvanije pitanje maloljetnikog krivinog ma-
Apeiron, Banja Luka, terijalnog prava uopte. Taj sistem je karakteristian
e-mail: ljubinko58@gmail.com po svojoj strukturi, ciljevima, uslovima primjene, ali
svakako i po njegovim stalnim promjenama u smislu
uspostavljanja novih mjera i sankcija i nestanka ne-
kih, esto puta dugi niz godina primjenjivanih krivinh
sankcija, odnosno posebnih krivinopravnih mjera.
Nesporno je da danas, u svim savremenim zemlja-
ma svijeta posebno mjesto u sistemu krivinih sank-
cija, odnosno mjera parapenalnog karaktera zauzima
upravo sistem vaspitnih preporuka ili vaspitnih naloga,
odnosno vaspitnih uputstava. Radi se dakle, o sasvim
novom obliku reakcije ili intervencije savremene dra-
ve na devijantna, odnosno drutveno neprihvatljiva
ponaanja mladih u sukobu sa zakonom predviena
u konkretnom krivinom zakonodavstvu koja imaju za
cilj ekasniju, blagotvorniju i svrsishodniju vansudsku
reakciju drutva, u pravilu, na laka krivina djela (tzv.
bagatelni kriminalitet). Upravo o vaspitnim preporuka-
ma ili vaspitnim nalozima, te njihovoj primjeni danas
u uporednopravnim krivinim sistemima, bie rijei u
ovom referatu.
Kljune rijei: krivino djelo, maloljetnici, alterna-

tivne mjere, vaspitne preporuke.
19
Ljubinko Mitrovi: Vaspitne preporuke i njihova primjena u uporednom pravu
ALTERNATIVNE MJERE U MALOLJETNIKOM KRIVINOM

PRAVU REPUBLIKE SRPSKE
Alternativne ili parapenalne mjere u postupanju sa maloljetnim uiniocima lakih
krivinih djela predmet su i najnovijeg Zakona o zatiti i postupanju sa djecom i malo-
ljetnicima u krivinom postupku Republike Srpske1. Tako su u odredbama l. 22-28 ovog
zakona predviene dvije vrste alternativnih ili sui generis mjera, odnosno njihov pojam,
sadrina, uslovi primjene i nadlenost u njihovom izricanju.
Naime, pored vaspitnih preporuka uvedenih u krivino zakonodavstvo Republike

Srpske jo 2003. godine, novo maloljetniko krivino pravo Republike Srpske uspostav-
ljeno vaeim Zakonom o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom po-
stupku Republike Srpske iz 2010. godine predvia i mjeru tzv. policijskog upozorenja. Po
svojoj sadrini to su nove sankcije i mjere vaspitno-obrazovne, medicinske ili terapeutske
prirode koje se primjenjuju u okviru lokalne zajednice s ciljem da se izbjegne ili umanji
nepotrebna stigmatizacija osuenih lica i unaprijedi proces njihove reintegracije2.
Policijsko upozorenje predstavlja formalniju opomenu, odnosno posebno upozorenje

koje izrie policijski slubenik maloljetnom uiniocu krivinog djela za koje je propisana
novana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Prema Zakonu o zatiti i postupanju sa dje-
com i maloljetnicima u krivinom postupku Republike Srpske, primjena mjere policijskog
upozorenja regulie se posebnim podzakonskim aktom, odnosno Pravilnikom o primjeni
mjere policijskog upozorenja3 koji je donio ministar unutranjih poslova Republike Srpske.
S druge strane, vaspitne preporuke jesu mjere fakultativnog karaktera, odnosno sui
generis krivinopravne mjere koje nemaju karakter krivinih sankcija, a ija je svrha da se
ne pokree krivini postupak prema maloljetnom uiniocu krivinog djela ili da se obustavi
ve pokrenuti krivini postupak, odnosno da se njihovom primjenom jaa lina odgovor-
nost maloljetnika kako on ubudue ne bi vrio krivina djela, posebno ona koja nazivamo
krivinim djelima srednjeg ili bagatelnog kriminaliteta. Dakle, u Republici Srpskoj prema
maloljetnom uiniocu krivinog djela za koje je propisana novana kazna ili kazna zatvora
do pet godina moe se izrei jedna ili vie vaspitnih preporuka predvienih Zakonom o
zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku Republike Srpske.
VASPITNE PREPORUKE, POJAM I OSNOVNE

KARAKTERISTIKE
Vaspitne preporuke ili vaspitni nalozi predstavljaju specifine krivinopravne mjere
iskljuivo specijalno preventivnog karaktera koje vode izvansudskim oblicima interven-
cije drutva na drutveno neprihvatljiva ponaanja mladih4. Ove vansudske, diverzione
ili neformalne krivinopravne mjere prema maloljetnim uiniocima krivinih djela treba
da obezbijede efikasniju reakciju drutva na laka maloljetnika krivina djela (u pravilu,
to su krivina djela za koja je propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri godine).
1
Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 13/2010.
2
M. Simovi i drugi, Maloljetniko krivino pravo, Pravni fakultet u Istonom Sarajevu, 2013. godine, str. 110.
3
Objavljen u Slubenom glasniku Republike Srpske, broj 117 od 18. novembra 2010. godine.
4
D. Jovaevi, Z. Stevanovi, Primena alternativnih mera za maloletnike u krivinom pravu, Zbornik Instituta
za kriminoloka i socioloka istraivanja, Beograd, broj 1-2/2009. godine, str. 37-64.
20
Stoga se ea, blagovremenija i djelotvornija primjena neformalnih mjera kod izvrenja

lakih krivinih djela maloljetnika javlja kao izrazito znaajno i korisno sredstvo ija upo-
treba nosi niz prednosti u odnosu na klasina sredstva reagovanja drutva na kriminalitet
(putem krivinih sankcija i sudskog krivinog postupka u kojem se ove sankcije izriu).
Alternativne mjere ili mjere neformalnog karaktera danas se, u pravilu primjenjuju pre-
ma maloljetnim uiniocima krivinih djela prema kojima bi se inae morao voditi sudski
postupak, ali je, s druge strane ovu kategoriju uinilaca krivinih djela potrebno odvrati-
ti od institucionalizacije, odnosno primjene tzv. institucionalnog tretmana. U ove mjere
danas se uobiajeno svrstavaju: novane kazne, naknada tete, povraaj stvari, odnosno
poravnanje maloljetnika sa oteenim; razliiti modaliteti linog izvinjenja maloljetnika
oteenom; uslovni otpust; posebni nalozi za lijeenje, odnosno podvrgavanje maloljetnog
uinioca krivinog djela odgovarajuem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti; specifi-
ni nalozi koji podrazumijevaju staranje, savjetovanje i nadzor; vaspitni nalozi, odnosno
preporuke koje se odnose na redovno obrazovanje, odnosno redovno zapoljavanje ma-
loljetnog delinkventa i vaspitni nalozi ili uputstva koja se odnose na obavljanje razliitih
oblika drutvenokorisnog, odnosno optedrutvenog ili rada za dobro drutvene ili lokalne
zajednice.
Najvanije prednosti ovih sui generis mjera koje se u krivinopravnoj teoriji5 istiu
jesu sljedee:
1. neke neformalne, odnosno alternativne mjere u obliku vaspitnih preporuka ili
uputstava proizvode ipak znaajne posljedice po maloljetnog uinioca krivinog
djela (npr. naknada tete oteenom licu, lino izvinjenje oteenom, novana
kazna, uee maloljetnika u dobrotvornom radu),
2. primjena vaspitnih preporuka, posebno onih vaspitno-obrazovne, medicinske
ili terapeutske prirode, u pravilu, ne ostavlja posebno tetne posljedice na ma-
loljetika,
3. maloljetniku se moe istovremeno izrei jedna ili vie vaspitnih preporuka, s tim
da se one mogu svakom trenutku obustaviti ili zamijeniti drugom vaspitnom
preporukom,
4. vaspitne preporuke omoguavaju drutvenoj zajednici uopte brzu, efikasnu i
snanu intervenciju prema maloljetniku,
5. vaspitne preporuke pruaju iroj drutvenoj zajednici priliku da ona preuzme
znaajnu ulogu u planiranju odgovora lokalne zajednice na kriminalitet malo-
ljetnika,
6. primjena vaspitnih preporuka, u svakom sluaju, rastereuje sud, odnosno tui-
latvo, ali i druge organe, koji, u ovim okolnostima, mogu da se bave ozbiljnijim
krivinim djelima maloljetnika,
7. primjena vaspitnih preporuka je uvijek fakultativna, dakle postoji mogunost
njihove primjene, ali ne i obaveza i
8. postupak izricanja ovih krivinopravnih mjera jeste veoma brz, neformalan, efi-
kasan i ekonomian i on u svakom pogledu doprinosi tednji sudskih i drugih
resursa, odnosno prije svega vremena i sredstava6.
5
. Pru, Kanadski zakon o krivinom gonjenju maloletnika, Meunarodni nauni skup: Krivinopravna pi-
tanja maloletnike delinkvencije, Beograd, 2008. godine, str. 37-49.
6
Lj. Mitrovi, Sistem kaznenih sankcija u Republici Srpskoj, Meunarodno udruenje naunih radnika AIS
21
PRIMJENA VASPITNIH PREPORUKA U UPOREDNOM PRAVU
Razliite modalitete vaspitnih preporuka (vaspitnih naloga, zabrana ili uputstava)

kao alternativnih krivinopravnih mjera, odnosno razliite postupke skretanja (diverzije)
krivinog postupka prema maloljetnicima danas predviaju savremena maloljetnika kri-
vina prava niza zemalja. Zbog potrebe sveobuhvatne analize primjene alternativnih mjera
prema maloljetnim uiniocima krivinih djela i njihovog znaaja, posmatraemo primjenu
diverzionih (alternativnih) mjera7 prema maloljetnim uiniocima krivinih djela u krivi-
nim zakonodavstvima sljedeih zemalja, i to:
1. Srbije,
2. Crne Gore,
3. Hrvatske,
4. Makedonije,
5. Francuske,
6. Njemake,
7. Kanade i
8. Australije.
1. Srbija
Uvoenje alternativnih (diverzionih) mjera koje vode skretanju krivinog postupka

na druge grane prava (npr. porodino pravo ili pravo socijalnog staranja) predstavljalo je
moda i najznaajniju novinu maloljetnikog krivinog prava Srbije koje je u primjeni od
1. januara 2006. godine. Naime, prema Zakonu o maloletnim uiniocima krivinih dela i
krivinopravnoj zatiti maloletnih lica8 radi se o vaspitnim nalozima kao posebnoj novini
u sistemu reagovanja na kriminalitet maloljetnika9. Slino bosanskohercegovakom
krivinom zakonodavstvu, osnov za primjenu vaspitnih naloga kao alternativnih ili
diverzionih mjera proizilazi iz odredbe lana 40 stav 3 taka b Konvencije UN o pravima
djeteta koju je 1990. godine potpisala i ratifikovala i SFRJ (Republika Srbija). Isto tako,
osnov za primjenu ovih diverzionih mjera predstavljaju i Standardna minimalna pravila UN
za alternativne kaznene mjere (tzv. Tokijska pravila) iz 1990. godine koja preporuuju iru
upotrebu nezavodskih ili alternativnih mjera kao osnova za minimalnu pravnu zatitu lica
kojima se izriu mjere koje su alternativne zatvaranju (dakle, supstituti institucionalnim
mjerama)10.
Skretanje ili diverzija krivinog postupka prema maloljetnicima oznaava razliite nai-
ne, mjere i metode koje imaju za cilj da se maloljetni uinioci krivinih djela sauvaju od tet-
nog, stigmatizujueg dejstva sudstva za maloljetnike (sudske procedure), odnosno dejstva
krivinih sankcija. Ovakav diverzioni sistem je poznat i kao sistem restorativne pravde, u
kojem se prema maloljetnom uiniocu krivinog djela primjenjuju posebne krivinoprav-
Banja Luka, 2012. godine, str. 233-234.

7
S. Konstantinovi-Vili, M. Kosti, Diverzioni modeli i alternativne krivine sankcije prema maloletnicima u
sukobu sa zakonom, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, broj 50/2007, str. 87-102.
8
Slubeni glasnik Republike Srbije, broj 85/2005 od 6. oktobra 2005. godine.
9
S. Sokovi, Osnovne karakteristike izvrenja krivinih sankcija izreenih maloletnim uiniocima krivinih dela,
Meunarodni nauni skup: Krivinopravna pitanja maloletnike delinkvencije, Beograd, 2008. godine, str. 251-264.
10
D. Jovaevi, Poloaj maloletnika u krivinom pravu, Ni, 2010. godine, str. 55-73.
22
ne mjere koje su alternativa krivinim sankcijama. U ovom sistemu, maloljetnom uiniocu

krivinog djela se namee obaveza da preuzme odgovornost za svoje postupke, zatim da se
suoi sa rtvom (oteenim) krivinog djela, ali i sa predstavnikom drutvene zajednice, kao
i da aktivno radi na otklanjanju tete koja je priinjena izvrenim krivinim djelom. Zbog
toga maloljetni uinilac krivinog djela uestvuje u razliitim aktivnostima koje uopte po-
diu nivo kvaliteta ivota u drutvenoj zajednici, ali i kojima maloljetnik stie nova iskustva,
postaje aktivan, koristan i produktivan lan drutvene zajednice, razvija samokontrolu po-
naanja i ukljuuje se u grupe vrnjaka koje nemaju delinkventne sklonosti11.
Shodno Zakonu o maloletnim uiniocima krivinih dela i krivinopravnoj zatiti malo-

letnih lica, vaspitni nalozi po svojim materijalnim karakteristikama (odnose se na njihovu
sadrinu i svrhu) i formalnim karakteristikama (tiu se organa nadlenih za njihovo izricanje
ili uslova za njihovu primjenu) jesu mjere posebne prirode, sui generis mjere koje nemaju
karakter krivine sankcije. Naime, prema maloljetnom uiniocu krivinog djela za koje je
propisana novana kazna ili kazna zatvora do pet godina, moe se izrei jedan ili vie vaspit-
nih naloga. Osnovna svrha vaspitnih naloga jeste da se ne pokree krivini postupak prema
maloljetnom uiniocu krivinog djela ili da se obustavi ve pokrenuti postupak, odnosno da
se primjenom vaspitnog naloga utie na pravilan razvoj maloljetnika i na jaanje njegove li-
ne odgovornosti kako on ubudue ne bi nastavio sa vrenjem krivinih djela, posebno kada
se radi o krivinim djelima iz kategorije bagatelnog i srednjeg kriminaliteta (lan 6 Zakona o
maloletnim uiniocima krivinih djela i krivinopravnoj zatiti maloletnih lica).
Vaspitne naloge, jedan ili vie njih, izriu nadleni javni tuilac za maloljetnike ili
sudija za maloljetnike ukoliko su kumulativno ispunjena dva uslova, i to:
1. objektivni uslov da se radi o krivinom djelu za koje je propisana novana
kazna ili kazna zatvora do pet godina i
2. subjektivni (opti) uslov koji se javlja u dva vida:
da je maloljetnik priznao izvrenje krivinog djela i
da postoji odreeni odnos maloljetnika prema krivinom djelu (koji opravda-
va primjenu vaspitnog naloga), ali i prema oteenom licu (ovaj odnos ma-
loljetnika prema uinjenom djelu moe se procijeniti analizom njegovog po-
naanja u toku i poslije izvrenog krivinog djela).
Vaspitni nalozi se mogu izrei iskljuivo maloljetnim uiniocima krivinih djela, s obzirom
na to da zakonodavac ne predvia nijedan osnov prema kojem bi se ove alternativne mjere (za
razliku od pojedinih krivinih sankcija za maloljetnike) mogle primijeniti na druge kategorije
uinilaca krivinih djela kao to su na primjer mlaa punoljetna lica. To su mjere koje imaju
fakultativni karakter, jer je njihova primjena mogunost, a ne obaveza, a cjelishodnost njihove
primjene, u svakom sluaju procjenjuje se sa aspekta zatite drutvenih interesa, zatite interesa
maloljetnog uinioca krivinog djela i to je posebno vano, sa aspekta zatite interesa rtve.
Izbor jednog ili vie vaspitnih naloga12 nadleni organ (to moe biti javni tuilac za
11
Z. Nikoli, Zakon o maloletnim uiniocima krivinih dela stvarne ili prividne promene est meseci posle, Zbor-
nik radova, Novo krivino zakonodavstvo: dileme i problemi u teoriji i praksi, Beograd, 2006. godine, str. 483-486.
12
Iako vaspitni nalozi nisu vrsta krivinih sankcija, ipak su neki od ovih naloga po svojoj sadrini i dejstvu slini
vaspitnim mjerama posebnim obavezama. Pri tome posebne obaveze kao krivine sankcije izrie sudsko vijee
23
maloljetnike, ukoliko postupak jo nije pokrenut ili sudija za maloljetnike ako se vodi po-
stupak prema maloljetniku) vri u zavisnosti od konkretne situacije, s tim da e se nadleni
organ za istovremenu primjenu vie vaspitnih naloga opredijeliti u svim onim situacijama
kada procijeni da je za ostvarivanje svrhe vaspitnih naloga poeljna njihova kombinacija13.
Podrazumijeva se da on tom prilikom uzima u obzir interese maloljetnika i oteenog lica u
cjelini (naravno, izabrani vaspitni nalog bi trebao da odgovara i maloljetniku i oteenom,
te da zadovoljava njihove interese, u cjelini, a ne parcijalno), posebno vodei rauna da se
primjenom jednog ili veim brojem vaspitnih naloga ne ometa proces redovnog kolovanja
ili zaposlenja maloljetnika. Ovako odreeni vaspitni nalog moe da traje najdue est
mjeseci, pri emu se izbor vaspitnog naloga, njegova zamjena i obustava, odnosno nadzor
u primjeni vaspitnog naloga od strane nadlenog organa vri u saradnji sa roditeljima,
usvojiocima ili staraocem maloljetnika i nadlenim organom starateljstva.
Maloljetniko krivino pravo u Republici Srbiji predvia vie vrsta vaspitnih naloga
koji omoguavaju skretanje sa klasine sudske procedure (lan 7 Zakona o maloletnim
uiniocima krivinih dela i krivinopravnoj zatiti maloletnih lica). To su14:
1. poravnanje sa oteenim kako bi se naknadom tete oteenom, izvinjenjem
maloljetnika, radom maloljetnika ili na neki drugi nain otklonile, u cjelini ili
djelimino, tetne posljedice izvrenog krivinog djela (modaliteti poravnanja
su raznovrsni),
2. redovno pohaanje kole ili redovni odlazak maloljetnika na posao,
3. ukljuivanje maloljetnika bez naknade u rad humanitarnih organizacija ili obav-
ljanje poslova socijalnog, lokalnog ili ekolokog sadraja,
4. podvrgavanje maloljetnika odgovarajuem ispitivanju i odvikavanje maloljetnika
od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pia ili opojnih droga i
5. ukljuivanje maloljetnika u pojedinani ili grupni tretman u odgovarajuoj
zdravstvenoj ustanovi ili savjetovalitu.
Javni tuilac za maloljetnike takoe ima mogunost da svoju odluku o nepokretanju

krivinog postupka, shodno naelu oportuniteta gonjenja (lan 58), za krivina djela za koja
je predviena kazna zatvora do pet godina ili novana kazna, uslovi pristankom maloljetnika
i njegovih roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i samom spremnou maloljetnika da u
ostavljenom roku ispuni jedan ili vie vaspitnih naloga (nemedicinskog karaktera): a)
poravnanje sa oteenim, b) redovno pohaanje kole ili posla i c) rad u korist zajednice.
2. Crna Gora
Vaspitni nalozi su po prvi put uvedeni u crnogorsko maloljetniko krivino pravo

izmjenama Krivinog zakonika Republike Crne Gore15 iz jula 2006. godine. Naime, u
poslije sprovedenog postupka u kome je utvreno da je maloljetnik izvrio krivino djelo koje mu se stavlja na teret.
13
Lj. Radulovi, Vaspitni nalozi kao posebne mere reagovanja prema maloletnim uiniocima krivinih dela
(svrha, vrste i izbor), Meunarodni nauni skup: Krivinopravna pitanja maloletnike delinkvencije, Beograd,
2008. godine, str. 51-65.
14
D. Jovaevi, Krivino pravo, Opti deo, Beograd, 2010. godine, str. 289-295.
15
Slubeni list Republike Crne Gore, br. 70/2003; 13/2004; 47/2006; 40/2008 i 25/2010.
24
odredbama l. 80a-80e Krivinog zakonika Republike Crne Gore16 propisan je sistem

vaspitnih naloga kao alternativnih mjera restorativne pravde.
S druge strane, Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku iz

2011. godine17 u odredbi lana 9 propisuje dvije alternativne mjere:
1. opomenu i
2. vaspitni nalog.
Shodno ovom zakonodavnom rjeenju, jedan ili vie vaspitnih naloga mogu se izrei
maloljetnom uiniocu krivinog djela za koje je propisana novana kazna ili kazna zatvora
do deset godina.
Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku, u odredbi lana 11

propisuje dva kumulativno postavljena uslova za primjenu vaspitnih naloga, i to:
1. da postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik uinio
krivino djelo i
2. da maloljetnik d svoj pristanak u pogledu primjene vaspitnih naloga, a uz sa-
glasnost zakonskog zastupnika.
Vaspitni nalog prema maloljetniku izrie nadleni dravni tuilac za maloljetnike na-
roito cijenei odnos maloljetnika prema krivino djelu i oteenom.
Opomena se moe izrei, odnosno odrediti prema maloljetnom uiniocu krivinog dje-
la za krivina djela za koja je propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri godine ukoliko:
1. postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik uinio kri-
vino djelo,
2. maloljetnik d svoj pristanak na izricanje opomene, uz saglasnost zakonskog
zastupnika i
3. prema maloljetniku nije ranije primijenjen vaspitni nalog ili izreena krivina
sankcija.
Opomenu izrie dravni tuilac za maloljetnike, s tim da postoji mogunost njenog

odreivanja i od strane ovlaenog policijskog slubenika koji posjeduje posebna znanja
iz oblasti zatite prava maloljetnih lica, svakako uz odobrenje dravnog tuioca, s tim da
e se tom prilikom naroito cijeniti odnos maloljetnika prema izvrenom krivinom djelu
i prema oteenom licu.
Primjena alternativnih mjera (opomene i vaspitnih naloga) u crnogorskom maloljet-

nikom krivinom zakonodavstvu jeste fakultativnog karaktera. Naime, do njihove pri-
mjene dolazi iskljuivo po slobodnoj ocjeni nadlenog dravnog tuioca.
Isto tako, opta svrha alternativnih mjera postavljena je na slian nain kako je defi-
16
Crna Gora je krajem 2011. godine dobila posebno maloljetniko zakonodavstvo poput ostalih zemalja u
regionu. Zakon o o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku je usvojen 29. decembra 2011.
godine.
17
Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku, Slubeni list Crne Gore, broj 64/2011.
25
nisana i u maloljetnikom krivinom pravu Republike Srpske i Republike Srbije. Naime,

svrha je izreenih alternativnih mjera da se ne pokree krivini postupak prema maloljet-
niku ili da se obustavi ve pokrenuti krivini postupak, pri emu je potrebno da se primje-
nom odreenih alternativnih mjera u dovoljnoj mjeri utie na pravilan razvoj maloljetnika
i jaanje njegove line odgovornosti kako on ubudue ne bi inio krivina djela.
Prilikom izbora vaspitnog naloga dravni tuilac za maloljetnike uzima u obzir intere-
se maloljetnika i oteenog, svakako vodei rauna o sljedeim okolnostima: a) spremnosti
maloljetnika da sarauje u ispunjavanju vaspitnog naloga, b) injenici da vaspitni nalog
bude prilagoen maloljetniku i uslovima u kojima on ivi, te c) da se primjenom vaspitnog
naloga ne ometa redovno kolovanje ili zaposlenje maloljetnika. Ovako odreeni vaspitni
nalog moe da traje najdue est mjeseci, s tim da se izreeni nalog u ovom roku moe
zamijeniti drugim vaspitnim nalogom ili se moe ukinuti.
U odredbi lana 12 Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku

predvieni su sljedei vaspitni nalozi:
1. poravnanje sa oteenim kako bi se naknadom tete oteenom, izvinjenjem
maloljetnika, radom ili na drugi nain otklonile u cjelini ili djelimino tetne
posljedice krivinog djela,
2. redovno pohaanje kole ili redovno odlaenje maloljetnika na posao,
3. ukljuivanje maloljetnika u odreene sportske aktivnosti,
4. obavljanje drutveno korisnog ili humanitarnog rada od strane maloljetnika,
5. plaanje novanog iznosa od strane maloljetnika u korist humanitarne organiza-
cije, fonda ili javne ustanove,
6. podvrgavanje maloljetnika odgovarajuem ispitivanju i odvikavanju od zavisno-
sti izazvane upotrebom alkohola ili droge,
7. ukljuivanje maloljetnika u pojedinani ili grupni tretman u odgovarajuoj
zdravstvenoj ustanovi, savjetovalitu ili drugoj odgovarajuoj organizaciji,
8. pohaanje kurseva za struno osposobljavanje ili priprema i polaganje ispita od
strane maloljetnika i
9. uzdravanje maloljetnika od posjeivanja odreenog mjesta ili kontakta sa odre-
enim licima.
3. Hrvatska
Zakon o sudovima za mlade Republike Hrvatske je usvojen jula 2011. godine, a nje-
gova primjena je zapoela 1. septembra iste godine.
Ovim zakonom, odnosno odredbom lana 5 ovog zakona predvieno je da se malo-

ljetnicima za izvrena krivina djela kao sankcije izriu vaspitne (odgojne) mjere i malo-
ljetniki zatvor, a uz uslove predviene ovim zakonom i bezbjednosne (sigurnosne) mjere.
S druge strane, vaspitne mjere jesu:

1. sudski ukor,
2. posebne obaveze,
3. pojaana briga i nadzor,
26
4. pojaana briga i nadzor uz dnevni boravak u vaspitnoj ustanovi,

5. upuivanje u disciplinski centar,
6. upuivanje u vaspitnu ustanovu,
7. upuivanje u vaspitni zavod i
8. upuivanje u posebnu vaspitnu ustanovu.
Posebno zanimanje svakako izazivaju tzv. posebne obaveze kao specifina kategorija
vaspitnih mjera koje moe izricati sud (jednu ili vie posebnih obaveza) ukoliko ocijeni da
je primjerenim nalozima ili zabranama potrebno uticati na maloljetnog uinioca krivinog
djela i njegovo ponaanje. Tako, sud moe maloljetniku izrei sljedee obaveze:
1. da se maloljetnik izvini oteenom,
2. da maloljetnik prema vlastitim mogunostima popravi tetu priinjenu krivi-
nim djelom,
3. da maloljetnik redovno pohaa kolu,
4. da maloljetnik ne izostaje s radnog mjesta,
5. da se maloljetnik osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobno-
stima i sklonostima,
6. da maloljetnik prihvati zaposlenje i u njemu istraje,
7. da maloljetnik raspolae prihodima uz nadzor i savjet voditelja vaspitne (odgoj-
ne) mjere,
8. da se maloljetnik ukljui u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunal-
nog ili ekolokog sadraja,
9. da se maloljetnik uzdri od posjeivanja odreenih lokala, odnosno priredaba i
da se kloni drutva odreenih lica koja na njega tetno utiu,
10. da se maloljetnik, uz saglasnost svog zakonskog zastupnika, podvrgne strunom
medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od opojnih droga ili drugih ob-
lika zavisnosti,
11. da se maloljetnik ukljui u pojedinani ili grupni psihosocijalni tretman u savje-
tovalitu za mlade,
12. da maloljetnik uestvuje na seminarima za struno osposobljavanje,
13. da maloljetnik bez posebnog odobrenja centra za socijalni rad u upaniji ne
moe trajnije napustiti mjesto prebivalita ili boravita,
14. da se maloljetnik radi provjere znanja saobraajnih propisa uputi u nadlenu
ustanovu za osposobljavanje vozaa,
15. da se maloljetnik ne pribliava ili da ne uznemirava rtvu i
16. druge obaveze koje su primjerene s obzirom na izvreno krivino djelo, te line i
porodine prilike maloljetnika.
Ove posebne obaveze mogu trajati najdue do jedne godine, s tim da ih sud moe
naknadno izmijeniti ili obustaviti.
4. Makedonija
Republika Makedonija je 4. jula 2007. godine usvojila Zakon za maloljetniku prav-
27
du koji se primjenjuje od 1. septembra 2008. godine18. Donoenjem ovog zakonskog teks-

ta lex specialis-a i Republika Makedonija se prikljuila nemalom broju zemalja koje u
sistemu maloljetnikog krivinog prava prihvataju ideju restorativne pravde predviajui
alternativne mjere postupanja prema maloljetnim uiniocima, uglavnom, lakih krivinih
djela.
Kada je ovaj zakonski tekst u pitanju, treba istai nekoliko njegovih specifinih rjee-
nja. Tako je u odredbi lana 13 predviena mogunost izricanja tzv. mjera pomoi i zatite.
Radi se o zakonom predvienim mjerama koje se sastoje u oduzimanju ili ograniavanju
sloboda ili prava maloljetniku koji je izvrio krivino djelo za koje je propisana kazna za-
tvora do tri godine ili maloljetniku koji je uinio prekraj.
Mjere pomoi i zatite, jednu ili vie njih, izrie sudija za maloljetnike ili vijee za
maloljetnike nadlenog suda. Meutim, posebno specifino jeste zakonsko rjeenje prema
kojem ove mjere mogu da izriu pod zakonom predvienim uslovima i drugi specijalizo-
vani organi kao to su: centri za socijalni rad, javni tuioci, organi unutranjih poslova ili
ustanove za izvrenje sankcija za maloljetnike.
Nadalje, mjere pomoi i zatite mogu se primijeniti kako prema djetetu u riziku (licu
koje je u vrijeme izvrenja krivinog djela bilo u uzrastu do etrnaest godina), tako i prema
njegovoj porodici ili staraocu djeteta - maloljetnika. Prema zakonu, ove mjere se izriu u
posebnom postupku, a po prijavi organa unutranjih poslova, kole ili druge institucije
za vaspitanje, porodice maloljetnika, oteenog lica ili drugog lica (lana ire porodice,
rodbine ili komije).
Za izricanje ovih mjera prema djetetu u riziku neophodno je kumulativno ispunjenje

sljedeih uslova, i to:
1. da se radi o licu uzrasta do navrenih etrnaest godina,
2. da se radi o licu koje je izvrilo krivino djelo za koje je u zakonu propisana kazna
zatvora do tri godine ili prekraj,
3. da se radi o licu koje je izvrilo krivino djelo ili prekraj usljed zavisnosti od
upotrebe opojnih droga, psihotropnih supstancija ili alkohola, licu koje je ome-
teno u razvoju, licu koje je rtva nasilja, vaspitno ili socijalno zaputenom licu
koje se nalo u situaciji koja oteava ili onemoguava ostvarivanje vaspitne funk-
cije porodice ili licu koje nije ukljueno u sistem obrazovanja ili vaspitanja ili licu
koje se odalo piu, skitnienju ili prostituciji i koje je zbog takvih svojstava dolo
ili je moglo da doe u sukob sa zakonom i
4. da je centar za socijalni rad ocijenio da postoji rizik po razvoj linosti djeteta i
njegovo pravilno vaspitanje.
Isto tako, prema lanu porodice ili staraocu maloljetnika nadleni organi mogu da
izreknu mjere pomoi ili zatite u svim onim situacijama kada su lanovi porodice zane-
marili ili zloupotrijebili vrenje svojih prava i dunosti u pogledu zatite linosti, prava ili
interesa djeteta.
18
Zakon za maloljetnika pravda, Sluben vesnik na Republika Makedonija, br. 87/2007; 103/2008; 161/2008
i 145/2010.
28
Zakon za maloljetniku pravdu Republike Makedonije, u odredbi lana 53 pored mje-

ra pomoi i zatite koje se mogu primijeniti kako prema djetetu u riziku, tako i prema
njegovoj porodici ili staraocu djeteta - maloljetnika, propisuje da se krivino odgovornom
starijem maloljetnom uiniocu krivinog djela mogu izrei alternativne mjere, koje u smi-
slu odredbe lana 54 imaju optu svrhu, koja se ogleda u sljedeem:
1. da se ne primijeni kazna kada to nije nuno za spreavanje vrenja krivinih djela i
2. kada se moe oekivati da e se primjenom mjera pomoi, zatite i nadzora na
slobodi dovoljno uticati za vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj maloljetnika.
Dakle, u zakonom predvienim sluajevima krivino odgovornom starijem maloljet-

nom uiniocu krivinog djela mogu se izrei sljedee alternativne mjere za izvreno krivi-
no djelo, i to:
1) uslovna osuda sa zatitnim nadzorom (lan 55) moe se izrei krivino odgovor-
nom starijem maloljetnom uiniocu krivinog djela za krivino djelo za koje je utvrena
kazna zatvora u trajanju do tri godine ili novana kazna pri emu se kao vrijeme provje-
ravanja (vrijeme kunje ili probacije) odreuje vrijeme u trajanju od jedne do tri godine;
zatitni nadzor se sastoji iz jedne ili vie obaveza kojih je maloljetnik duan da se pridrava
za vrijeme provjeravanja,
2) uslovno prekidanje voenja krivinog postupka (lan 56) sud moe odluiti da
uslovno prekine postupak prema krivino odgovornom starijem maloljetnom uiniocu kri-
vinog djela u svim onim situacijama kada je izvreno krivino djelo za koje je u zakonu
propisana novana kazna ili kazna zatvora do pet godina, uz uslov da je maloljetnik:
izrazio kajanje zbog izvrenog krivinog djela,
otklonio posljedicu krivinog djela,
nadoknadio tetu ili se pomirio sa oteenim koji je saglasan sa prekidom
krivinog postupka i
da maloljetnik u roku od dvije godine ponovo ne izvri novo krivino djelo i
3) optekoristan rad (lan 57) - moe se izrei krivino odgovornom starijem ma-
loljetniku koji je izvrio krivino djelo za koje je u zakonu propisana novana kazna ili ka-
zna zatvora do tri godine. Optekoristan rad moe da traje od pet do stotinu asova i izrie
se ukoliko je potrebno da se na ovaj nain, odnosno ovom mjerom izvri vaspitni uticaj na
linost i ponaanje maloljetnika.
5. Francuska
Krivinopravni poloaj maloljetnih uinilaca krivinih djela u Francuskoj ureen je

Uredbom o djeci delinkventima iz 1945. godine koja je kasnije nekoliko puta mijenjana i
dopunjavana. Prema odredbi lana 15-1 ove Uredbe19, sud za maloljetnike (tribunal pour
enfants) moe maloljetnom uiniocu krivinog djela da izrekne jednu ili vie alternativnih
mjera, i to20:
19
O. Peri, Alternativne mere i sankcije u novom krivinom zakonodavstvu o maloletnicima, Bilten Okrunog
suda u Beogradu, Beograd, broj 69/2005. godine, str. 14-15.
20
A. Raison, Le Statut des mineurs et des majeurs proteges, Paris, 1978. godine, str. 89-114.
29
1) oduzimanje predmeta,
2) razliite vrste zabrana, kao to su:
zabrana pojavljivanja na mjestu izvrenja krivinog djela,
zabrana pribliavanja oteenom licu ili
zabrana druenja i kontaktiranja sa sauesnikom u izvrenju krivinog djela, s
tim to alternativne mjere ne mogu da traju due od jedne godine i
3) pohaanje kurseva graanskog vaspitanja koji imaju za cilj da maloljetnog ui-
nioca obue ili podsjete na obaveze iz odredbe lana 15-1 stav 1 taka 1-6 Uredbe o djeci
delinkventima.
Krenje ovako postavljenih obaveza ili uputstava od strane maloljetnog uinioca kri-
vinog djela ima za posljedicu izricanje krivinih sankcija institucionalnog karaktera koje
sud za maloljetnike moe da izrekne u skladu sa odredbom predvienom lanom 15 Ured-
be, a to su:
1. upuivanje maloljetnika u ovlaenu javnu ili privatnu ustanovu za vaspitanje ili
profesionalno obrazovanje,
2. upuivanje maloljetnika u medicinsku ili medicinsko-psiholoku ustanovu,
3. predaja maloljetnika slubi za pomo djeci i
4. upuivanje maloljetnog uinioca krivinog djela u internat prilagoen maloljet-
nicima kolskog uzrasta.
6. Njemaka
Zakon o maloljetnikom pravosuu SR Njemake (Jugendgerichtgesetz) iz 1974. go-

dine sa izmjenama i dopunama iz 2008. godine koji se primjenjuje na uinioce krivinih
djela uzrasta od etrnaest do 21 godine predvia tri vrste maloljetnikih krivinih sankcija,
i to su:
1. vaspitne mjere,
2. vaspitna sredstva, odnosno disciplinske mjere i
3. kazne za maloljetnike, odnosno maloljetniki zatvor21.
Navedenim zakonom propisane su dvije vrste vaspitnih mjera, i to:

1) davanje uputstava zapovijesti ili zabrana maloljetniku kojima se regulie nain
ivota maloljetnika. Tako, sud maloljetniku moe izrei ispunjenje jednog ili vie sljedeih
uputstava, i to:
postupanje po uputstvima koja se odnose na prebivalite maloljetnika, stanova-
nje kod odreene porodice ili u domu, kolovanje ili obavljanje odreenog posla,
izvravanje radne obaveze,
podvrgavanje nadzoru odreenog lica, odnosno socijalnog radnika,
pohaanje odreenih kurseva,
nagodba sa oteenim,
zabrana kontakta sa odreenim licima,
zabrana posjeivanja odreenih mjesta i
uestvovanje na predavanju o saobraaju (l. 9-10) i
21
A. K. Cohen, Kriminelle Jugend, Hamburg, 1961. godine, str. 118-136.
30
2) obaveza prihvatanja pomoi u smislu Socijalnog zakonika22.
Ovdje svakako jo treba istai da ovaj zakonski tekst Njemake predvia i mogunost
skretanja krivinog postupka prema maloljetnicima. Tako, dravni tuilac u prethodnom
krivinom postupku moe da odustane od krivinog gonjenja u tri sluaja, i to:
1) bez saglasnosti sudije za maloljetnike u onim situacijama kada se radi o bagatel-

nom krivinom djelu, uz uslov da je krivica maloljetnog uinioca krivinog djela ocijenjena
kao neznatna, a svakako ne postoji javni interes za krivino gonjenje takvog lica,
2) ukoliko je u toku izvrenje izreene vaspitne mjere za ranije izvreno krivino djelo
maloljetnika i
3) ukoliko dravni tuilac predloi sudiji za maloljetnike da maloljetnog uinioca kri-

vinog djela samo opomene ili da mu izda odreeni nalog (kao vrstu disciplinskih mjera)
pod uslovom da je maloljetnik priznao izvrenje krivinog djela i ukoliko dravni tuilac
smatra da je primjena neke od alternativnih mjera neophodna, a podizanje optube nije
preporuljivo (l. 43-46).
Ukoliko je krivini postupak prema maloljetnom uiniocu krivinog djela ve pokre-

nut, sudija za maloljetnike u saglasnosti sa dravnim tuiocem moe privremeno da ga
obustavi, te da maloljetniku odredi rok do najvie est mjeseci u kojem maloljetnik mora
da postupi po odreenim uputstvima i nalozima, odnosno obavezama u skladu sa vas-
pitnim mjerama. Ukoliko maloljetnik ispuni sve postavljene obaveze u ostavljenom roku,
krivini postupak se obustavlja.
7. Kanada
Zakon o krivinom gonjenju maloljetnika Kanade koji je stupio na pravnu snagu 1.

aprila 2003. godine predvia i tzv. vansudske mjere koje bi trebalo primijeniti u svim slu-
ajevima u kojima su one dovoljne za to da maloljetno lice snosi odgovornost za uinjeno
djelo (one bi bile dovoljne u svim onim sluajevima kada se radi o prvom uinjenom krivi-
nom djelu, odnosno krivinom djelu bez elemenata nasilja). Vansudskim mjerama, u sva-
kom sluaju moe se obezbijediti efikasna reakcija na laka maloljetnika krivina djela, a
one, s druge strane omoguavaju brzu intervenciju prema maloljetnicima.
Prema Zakonu o krivinom gonjenju maloljetnika, policija i tuioci imaju posebna

ovlaenja i mogu primijeniti razliite vrste vansudskih mjera, i to:
1. opomene neformalne opomene od strane slubenog lica,
2. policijska upozorenja predstavljaju formalnije opomene koje prema zakonu
izrie policija, a u obliku: a) pisma koje policija dostavlja maloljetnom licu i
njegovim roditeljima ili b) upozorenja nakon obavljenog usmenog razgovora sa
maloljetnikom i njegovim roditeljima prilikom njihovog boravka u policijskoj
stanici,
22
F. Schaffstein, Jugendstrafrecht, Stuttgart, 1998. godine, str. 121-147.
31
3. tuilaka upozorenja izdaje ih tuilac, a nakon to zaprimi konkretan predmet

od policije,
4. upuivanje maloljetnog lica koje vri policija na programe ili u slube u okviru
lokalne zajednice koje mu mogu pomoi da ponovi injenje krivinih djela,
5. vansudske sankcije predstavljaju najformalniju vrstu vansudskih mjera, od-
nosno alternativnih mjera. Prema zakonu, maloljetni uinilac krivinog djela
pristaje i podvrgava se ovim mjerama, a samo u onim sluajevima kada ma-
loljetnik ne ispuni uslove koji se odnose na ovu mjeru, predmet ide u sudsku
proceduru. Dakle, prioritet u primjeni svakako imaju opomene ili upozorenja,
odnosno upuivanje na programe ili slube u okviru lokalne zajednice, a van-
sudske sankcije dolaze u obzir iskljuivo u onim situacijama kada se navedenim
vansudskim mjerama konkretni predmet nije mogao adekvatno rijeiti.
8. Australija
Australiju kao dravu anglosaksonskog pravnog podruja, odnosno dravu sa fede-
ralnim ureenjem takoe karakterie niz specifinosti koje su vezane za sankcionisanje
maloljetnike delinkvencije, a jedna od najvanijih jeste i ona koja se tie skretanja krivi-
nog postupka koje opet prati izricanje i primjena specifinih krivinopravnih mjera pre-
ma maloljetnicima, u formi alternativnih mjera i tzv. diverzionih programa za postupanje
sa maloljetnim uiniocima prema kojima je izreena neka od alternativnih mjera. Inae,
trajanje i sadraj diverzionih programa odreuje organ koji ih izrie, s tim da je njihova
primjena u nadlenosti pojedinaca, ustanova, organizacija, hraniteljskih porodica, a sadr-
aj i vrsta obaveze maloljetnika zavisi od federalne drave u kojoj se mjere primjenjuju,
socijalnog i imovinskog stanja maloljetnika i njihovih porodica, broja volontera i organi-
zacija koje su spremne da bez naknade sprovode alternativne mjere, finansijskog stanja fe-
deralne jedinice, odnosno lokalne zajednice, spremnosti i tradicije u lokalnoj zajednici itd.
U svakom sluaju, maloljetnom uiniocu krivinog djela mogu se izrei sljedee

alternativne mjere, i to:
1. usmeno i pismeno upozorenje maloljetnika,
2. nalaganje izvinjenja od strane maloljetnika zbog uinjenog krivinog djela,
3. rad maloljetnika za rtvu, odnosno organizovanje konferencije izmeu maloljet-
nog uinioca krivinog djela i rtve,
4. vrenje usluga u korist drutvene zajednice ili za drugu osobu od strane malo-
ljetnog uinioca krivinog djela,
5. povraaj ukradene imovine,
6. popravljanje, odnosno otklanjanje tete nastale na imovini drave od strane ma-
loljetnog uinioca krivinog djela,
7. porodini tretmani, odnosno konferencije,
8. formalni i neformalni diverzioni programi u okviru lokalne zajednice (oni po-
nekad ukljuuju i razne programe odvikavanja maloljetnog uinioca krivinog
djela od narkotika, alkohola itd.).
Razmatranje mogunosti primjene ovih programa, u pravilu je u nadlenosti policije

(dakle, deava se u fazi predkrivinog postupka), a primjenom ovih programa maloljetni
uinilac izbjegava voenje formalnog krivinog postupka.
32
ZAKLJUAK
Danas sve savremene zemlje u svijetu u svojim maloljetnikim krivinim zakonodavstvi-
ma predviaju pored posebnih krivinih sankcija i posebne krivinopravne mjere, odnosno
neformalne, parapenalne ili sui generis mjere koje se primjenjuju prema maloljetnim uinio-
cima krivinih djela. To su mjere koje se primjenjuju prema maloljetnicima prema kojima se
vodi sudski postupak, ali ih je potrebno odvratiti od institucionalizacije ili primjene instituci-
onalnog tretmana23. U ove mjere uobiajeno se ubrajaju: novana kazna; naknada, odnosno
popravljanje tete; povraaj stvari, odnosno poravnanje maloljetnika sa oteenim; razliiti
modaliteti linog izvinjenja maloljetnika oteenom licu; uslovni otpust; nalozi, odnosno ra-
znovrsna uputstva za lijeenje, odnosno podvrgavanje odgovarajuem ispitivanju i odvikava-
nju od zavisnosti maloljetnika; nalozi za raliite oblike staranja, savjetovanja ili nadzora nad
maloljetnikom; nalozi koji se odnose na redovno obrazovanje, odnosno redovno zapoljavanje
maloljetnika, te nalozi kojima se maloljetni uinilac krivinog djela obavezuje na obavljanje
raznovrsnih modaliteta drutvenokorisnog, odnosno optekorisnog rada za dobro lokalne ili
drutvene zajednice uopte. Primjena alternativnih mjera, odnosno njihov sadraj, te vrsta
konkretne obaveze maloljetnog uinioca krivinog djela zavisi od niza faktora: pravnog siste-
ma zemlje u kojoj se alternativne mjere primjenjuju, zatim socijalnog i imovinskog stanja ma-
loljetnika i njihovih porodica, broja volontera i organizacija koje su spremne da bez naknade
sprovode alternativne mjere, finansijskog stanja konkretne dravne, odnosno lokalne zajed-
nice, spremnosti i tradicije u konkretnoj zemlji, odnosno lokalnoj zajednici, edukovanosti i
osposobljenosti slubenih uesnika u postupku njihovog izricanja i dr.
LITERATURA:
Cohen, A. K., Kriminelle Jugend, Hamburg, 1961. godine.
Jovaevi, D., Stevanovi, Z., Primena alternativnih mera za maloletnike u krivinom pravu, Zborn-
ik Instituta za kriminoloka i socioloka istraivanja, Beograd, broj 1-2/2009. godine.
Jovaevi, D., Poloaj maloletnika u krivinom pravu, Ni, 2010. godine.
Jovaevi, D., Krivino pravo, Opti deo, Beograd, 2010. godine.
Konstantinovi-Vili, S., Kosti, M., Penologija, Ni, 2006. godine.
Konstantinovi-Vili, S., Kosti, M., Diverzioni modeli i alternativne krivine sankcije prema malo-
letnicima u sukobu sa zakonom, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, broj 50/2007.
Mitrovi, Lj., Sistem kaznenih sankcija u Republici Srpskoj, Meunarodno udruenje naunih rad-
nika AIS Banja Luka, 2012. godine.
Nikoli, Z., Zakon o maloletnim uiniocima krivinih dela stvarne ili prividne promene est
meseci posle, Zbornik radova, Novo krivino zakonodavstvo: dileme i problemi u teoriji i praksi,
Beograd, 2006. godine.
Schaffstein, F., Jugendstrafrecht, Stuttgart, 1998. godine.
Simovi, M. i drugi, Maloljetniko krivino pravo, Pravni fakultet u Istonom Sarajevu, 2013. godine.
Sokovi, S., Osnovne karakteristike izvrenja krivinih sankcija izreenih maloletnim uiniocima
krivinih dela, Meunarodni nauni skup: Krivinopravna pitanja maloletnike delinkvencije,
Beograd, 2008. godine.
Peri, O., Alternativne mere i sankcije u novom krivinom zakonodavstvu o maloletnicima, Bilten
Okrunog suda u Beogradu, Beograd, broj 69/2005. godine.
Pru, ., Kanadski zakon o krivinom gonjenju maloletnika, Meunarodni nauni skup: Krivinopravna
pitanja maloletnike delinkvencije, Beograd, 2008. godine.
23
S. Konstantinovi-Vili, M. Kosti, Penologija, Ni, 2006. godine, str. 303.
33
Radulovi, Lj., Vaspitni nalozi kao posebne mere reagovanja prema maloletnim uiniocima krivinih
dela (svrha, vrste i izbor), Meunarodni nauni skup: Krivinopravna pitanja maloletnike de-
linkvencije, Beograd, 2008. godine.
Raison, A., Le Statut des mineurs et des majeurs proteges, Paris, 1978. godine.
Propisi:
Zakon o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku Republike Srpske,
Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 13/2010.
Zakon o maloletnim uiniocima krivinih dela i krivinopravnoj zatiti maloletnih lica, Slubeni
glasnik Republike Srbije, broj 85/2005.
Krivini zakonik Republike Crne Gore, Slubeni list Republike Crne Gore, br. 70/2003; 13/2004;
47/2006; 40/2008 i 25/2010.
Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku, Slubeni list Crne Gore, broj
64/2011.
Zakon za maloljetnika pravda, Sluben vesnik na Republika Makedonija, br. 87/2007; 103/2008;
161/2008 i 145/2010.
Pravilnik o primjeni mjere policijskog upozorenja, Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 117/2010.
Ljubinko Mitrovi
Faculty of Law
Pan-European APEIRON in Banja Luka
Educational Recommendations and

Their Applications in Comparative Law
Abstract: A system of juvenile criminal sanctions, especially system-specic,
so-called. alternative, informal, sui generis criminal measures now apply to ju-
venile offenders is one of the most if not the most important issue of juvenile
criminal substantive law in general. This system is characterized by its structu-
re, objectives, conditions of application, but certainly by his constant changes
to the establishment of new measures and sanctions, and the disappearance of
some, often many years applied krivinh sanctions, criminal or special measures.
It is indisputable that today in all modern countries in the world a special place
in the system of criminal sanctions or measures parapenalnog character takes
up exactly the system of educational recommendations or corrective orders, and
educational guidance. So, this is an entirely new form of reaction or intervention
of the modern sta te of deviant or socially unacceptable behavior of young people
in conict with the law set forth in the specic criminal legislation aimed at more
efcient, benecial and purposeful reaction out of court society, in general, the less
serious (the small claim crime). It is the educational recommendations or guidance
orders, and their application in today comparative criminal justice system will be
discussed in this paper.
Keywords: crime, minors, alternative measures, corrective recommendations.
34
DOI: 10.7251/GFP1303035B UDC: 347.447.5


30. 2013.

:
27. 2013.
- ,

. Saetak:
, -
, ,
-
- . -

, ,
. -
,

.
: ;
; ; -
;
.

-

.

.1

: 1. -
1
., ,
, ,
, 2007, . 195.
35
: - ,
, 2.
, 3.
, 4.
( 263. ).2

( 269. ). , ,
,
.

( 190. ).

.
, ( 10.
). -
. -
,
. , , -

.3 -
.4
, ,

190. - ? -
-
. ,
. -
.5
,

,
,
.6
2
: 1.
- , 2.
, 3. , 4. 5. ,
-
., I , , 2008, . 421.
3
., ,
, , , 2012, . 452.
4
, ., , , 2009, . 606.
5
., .
6
., , ,
, 1979, . 131
36
, ,
-
. -
(. ,
) -

. ,
.

,
.

.

(.
,
). ,
.7 ,
,
( ) (
). ,
-
, .8
-
(), ,
(. 163. ). valenti non fit iniuria
() .9

().
,
. ,
,
, .10
7
.
(. - 630.
2. ). ,
(: . 344 345. ) : .
, - ,
2009, . 317.
8
., ., , ,
, , 1980, . 765.
9
: . , ., , I,
, 1980, . 463.
10
., . ., . 132.
37
: - ,

() ,

. ()
, . -
,
.11

, -
.
, (
) () .12
-
,
13.
.
, .
-
.
-
.14 . ,
, . -
,
( 150. 1. ).
-
.
. ,
, (. 148.
153. 1. ). , ,
.

. .

, -
.15 , -
, , ( ).
11
., ., . ., . 763.
12
: ., , , 2008, . 24.
13
., .
14
. . 148 153. .
15
., . ., . 132. 133.
38
-
. ,
-
, .

, -
.

(. 67. 1, . 69. 1. . 70. ).
( ), ,
, . -
,
.
67. 3. -

. , ,
,
( 67. 4. ).
-
. , -

,
.
, -
, ( 69.
). , , -
, .
,
. -
() , ,
.16 -
,
. -
(In dubio contra proferentem) -
.17 , , .

( 142. . . 2. 3. ).
16
: .; . ., . 78; . ., ,
, 1934, . 27 47; ., ,
, 1976, . 13 33.
17
., . ., . 133.
39
: - ,

( 264. 1. ).18 263.

, -
,
. -
.
, .19

.20 , ,
( 18. 1. ). ,
,
. -
-
, .
.21

,
( 263. ). ,
. , ,
( -
) . 781 . 772, 753. 3. .
-
, .

( 164. 2. ). , ,

( 12. ).
-
. ,
12. , .
18
, 275/97 23. 12. 1997, 264. ,
: ,
, ,
- ., ,
, 2012, . 603. 604.
19
: . 263.
, ,
( II 96/86 6. 11. 1988, ., . ., . 601.
20
: ,
, ,
. . -
263. ( 1654/80 27. 11. 1980, ., . ., 501)
21
., ., . . . 762.
40
, ,
. ,
,
, ( 19. ).
.

. ,
( 10. ).
(
) -
.
,
265. .
-

. -
. .
22
-
.
.23 , 163.
-

(
- . ).

.24 -
( ) -
, , , -
. , ,

.25

. ,
()26 -
22
, . 765.
23
., . ., . 452.
24
., . ., . 136 137; ., . ., . 453.
25
: . 4 - 54. ( . 72/09) .4 47.
( . 72/09).
26
1896. .
41
: - ,
( 276. 2. ). 277.
, ,
. 100.
1. ()27 :

. 1229. -
()28 : ,
.
879.
()29
.
.30

,
,
.
. ,
,
.

.31
265. 1.
.
(
)
(argumentum a contrario). 265. 1. -
(culpa
levis), .

( 103. 1. ).
.32
, -
27
1911, 1. 1912. .
28
1942. .
29
1811. .
30
: ., . ., . 452; ., , ,
1893, . 328 329.
31
., , ,
1995. . 604.
32
:
,
(
1097/88 22. 6. 1988, . 46 ., . . . 607).
42

( 265. 2. ).
100. . 2 3. , ,
-
, , ,
, -
. , , .
1229. 2.

.

.

, , , -
, ,
. -
( 452. ).

( 644. ). , 727.
,
.
, , , .33
-

.
.
, ,
(
486. . 1. 2. ).
.

( 513. ). ,

576. 2. . .

.
33
: ., , , 1988, . 117 121
. 152 180.
43
: - ,
: 1.

, 2. 3.
( 265. .. 3. 4. ).34
, 263. ,
,
, .
,
.35 , ,
. ,
.36
(
) .

.
.
(
) ( 270.
). ,
. ,
.
,
. 52. 37
1 (1 )
,
5% .38

. ( 10.
) 265. 3. . ,
,
.
34
273/86 10. 12. 1986 ( . . ., .
605. 606) : ,
,
,
.
35

,
(
, . 727/2001 . 3/2002 13. 2. 2002. -
, . 2/2002 - . 112).
36
: ., .
37
, 18/77.
38

( 21. 2. ).
44

.
.
(.
276. 277. ).39

(culpa levis).

.
.40 ,

() (culpa lata)
265. 4. .

(. 278. )41.
.
. , -
, 2009.
., , ,
, 2008.
., , , 1988.
. , (), , I,
, 1980.
. ., , , 1934.
., , , 1976.
, ., , , 2009
., , ,
, ,
2007.
., ., , ,
, 1980.
( ), , ,
1995.
., , ,
, 1979.
., , , 1893.
, . . , , ,
2009.
39
().
40
, . . , , ,
2009, . 396.,
41
1229. 2.

.
45
: - ,
., ,
, 2012.
., ,
, , , 1978.
., I , , 2008.
Ilija Babi
Professor at the Faculty of European Legal and Political Studies, Novi Sad
SingidunumUniversity
Agreement on Liability- Expansion,

Limitation and Exclusion
Summary: An arrangement on expansion, limitation and exclusion of liability for
damages can be entered into the main agreement by both debtor and creditor,
or can be entered into subsequently, as a separate agreement. As a rule, this ar-
rangement is informal. If the law prescribes or sets the form of the agreement as a
condition of its validity, it is obligatory for both parties, or otherwise it can be consid-
ered null and void. By means of agreement, contractual liability of a debtor can be
expanded to legal situations for which he would not otherwise be liable under iden-
tifying provisions of the Law of Obligations. The debtor is free of liability if he proves
he could not fulll his obligation due to circumstances that arose after the agreement
had been entered into, and that could not be prevented, eliminated or avoided. By
means of arrangement, debtor and creditor can exclude contractual liability of the
debtor for mere negligence (culpa levis) and those cases where the debtor is liable
by law, regardless of his guilt. The arrangement of parties that excludes the debtors
liability for intention or gross negligence is null and void. In that case the creditor has
right to damages or full compensation. An interested party can by means of claim
demand the abrogation of a contractual provision on exclusion of liability even for
mere negligence, if such an arrangement came as a result of a monopoly position of
the debtor or in general, from the unequal relationship between the two contractual
parties. The provisions on limitation of the debtors liability are valid: 1. If the amount
to which the debtors liability is limited is not clearly disproportional to the damage
that later occurred, 2. If the debtor has not caused the damage intentionally or by
gross negligence and 3. If the law prescribes nothing else in this certain case.
Key words: contractual liability; expansion of liability; limitation of liability; exclu-

sion of liability; civil liability for damage
46
DOI: 10.7251/GFP1303047J UDC: 343.232(497.11)

:
14. 2013.

:

10. 2013.

. : ,

,
.
-
: , ,

-

. -

, , ,
, -

.
: , , , ,
,

, -

.
,
47
:
, ,
. , -
, , ,
1.

( 17. ).

( ) -
-
(

)2.
3
. -
-
() ( 17. ). ,
. -
,
. . : 1) -
2) () .
4

. () -
( 18. )5.
, . ,
-
, ( ) . To -
, .
, ,
. ,
. To ,
.

-
( 18. ).
,
1
. , , , 2000. , . 5-9.
2
. , , ,
, 9/1996. , . 30-46.
3
. , , , 2012. , . 56-68.
4
. , , , , 2010. , . 135-139.
5
:,
, . (. ,
, , , 2000. , . 164).
48
. . 6: 1) 2) -
().
, , ,
, . .
,
, -
. -
,
. To
, ,
. () -
-
.
,
, 7 .
18. , -

, . -
. 8: 1)
( ), 2) (-
) 3)
: ) , )
) .

-
. , . -
.
-
,
.
.
- .
. : 1) (
), 2) 3) . ,

,
6
. , ,
, , 1979. , . 67-81.
7
. , , , ,
3/1995. , . 16-19.
8
. , , , 2004. , . 21-
23.
49
:
. To je
,
-
9.
(-
) ( -
) . -
,
( ) -
. ,
: ) ) . -
,
, (-
, , , ). -
( )
,
.
. , : )
) . -
,
(. ,
, ).
: , , - -

- ,

.
,
, . .
, -
(-
),
. : , -
( ), (-
) .
. .
, ,
.
9
: . , , , 1968. ; . ,
, , 1968. ; . , ,
, 1974. ; . , , , 1980. ; . ,
, , 1960. ; . , , , 2004.
.
50
, -
. -
. ,
.
(.
, )
,
( 18. 1. ).
, , -
.
:
) () ) .

, .

, . .
. To
. ,
.
. -
, : )
( -
, , , .) )
.
10 -

, .
- ,
, -
.
, -
, ,
. 11. ,

: )
, ) ) -
. , , -
, -
, .
To ,
,
10
. , ., , , 2005. , . 89-94.
11
. , , , 2004. , . 104-105.
51
:
12.
. H-
, e -
. ,
( -
,
) .
: , ,
, , , , ( -
) , : , -
, , , 13.
-
. -
. .

( )
( 18. 2. ).
actiones liberae in causa. actiones liberae in
causa , 14.
: 1)

, 2)
, . -
, 3) je y
4) ,

.
, .
, . -

(. ) 15.
-
(, .) -
.
,
12
. , , , 2002. , . 49-55; .
. , , , 1970. , . 8.
13
. , ( ), , 1998. , . 235-267.
14
. , , , 2004. , . 58.
15
. , , 13.
, , 12/1965. , . 1033-1044; . ,
, , 1985. ( , ).
52
.
-
.
,
, ca
. , , -
,
. .

.
, , -
,
, . -
. ,
-
16. () -
,
. ,
,
. ,
, . , , -
. ( -
) ,
17.
. -
,
. ,
. -
-
, ,
.
,
18.
,
( 19.
2. ). .
: ) ) .
. -
. ,
16
, .
, ,
. (. , , , . . . 164).
17
. , , , 1981. , . 23-31.
18
. , , , 1950. , . 30.
53
:
,
, .
. , -
,
: , , , , , .
, .

. -
.
.
1.
(dolus) . To je
-
,
19.
-

, ( 19. 4.
). .
: ) ) .
(dolus directus)
.
: ) ) , .
. -
, ,
,
: , , . ,
.

, .
, ,
. -
, -
( )
. -

. .

. -
.
19
R. Lange, Strafgesetzbuch, Berlin, 1956. godine, str. 180.
54
(dolus eventualis)
, ,
. ,
. .
: ) ) .

. , -
, . -

, .

, -
, , .

, .

,
.
. ,
, . -
,
. , ,
, -
. ,
, .
2.
(culpa) je
.
.
, -
.
,
, - -
.

.

-
.
,

55
:
,
( 19.
3. ). . :
1) 2) .
(luxuria) -
,
20. . : )
) ( ) e
. -
, -
.
. -
21.
, ,
, , (-
) , .
. ,
,
, , -

. ,
-

22.
. : 1) 2) .

, , -
, , . -
,
, ,
. , -
-
. , -

.

. -
, , , ,
.
20
. , , , 1985. , . 82.
21
. , ,
, , 1/ 1995. , . 7-19.
22
. , ,
, , 1-2/1960. , . 11-19.
56
,
, , .
(negligentia)23 ,
,
.
, , .
. ,
, .
. ,
, . -
, , ce y -

.
, .

.
,
, . -
, ,
. .

()
, . -
, -
().
-
. 14
18 .

. -
()
.

-
. -
( ) ( 17.)
-
.
, , -

( 26. ).
23
J. Kloter, T. Edvard, Criminal law, Cincinati, 1998. godine, str. 35-41.
57
:
, -
, -
24.
.
.
, -
.

,
( 17.
4. ).

. ,
, , -
25.
,
( )
. , -
( 27. ): 1) -
2)
. , ,
. , -
. , , , ,
( 17.
5. ).
, .

, -
, .
-
. : 1) ,
2) 3) . -

-
, () .
1.
(ror) -
24
. , , , , 1962. , .
12-14.
25
. , . ,
, , , , , 1/1999. , . 115-145.
58
26. ,
: 1) 2) .
(eror facti) je -
.
, , -
( 20. ). , -
. : 1) 2) -
. -
( ) ,
( )
.
,
,
27. -
,
.
: 1) 2) -
. -
,
.

, ,
.
, .
(), -
.
. : 1) -
, 2) 3) -
. (eror in objecto)
,
.
.
(eror in persona)
, a y .
, -
. (aberatio ictus )
, , -
, ,
, .
26
. , , , 2011. , . 619-620.
27
. , ,
, , 2/2010. , . 355-364.
59
:
2.
.
.
. -
( 21. ).
.
,
, . , , (-
) .
,
,
28.
, a y ,
.
: 1)
, 2)
, 3)
,
, 4)
5) -
.
29 ,
-
.
. , ,
.
. : ) ) .
-
. ,
, ,
, .
.
,
, .
-
. ,

, .
,
, ,
28
. , , ,
, 2011. , . 69-70.
29
M. Cremona, Criminal Law, London, Macmillan Education, 1989. godine, str. 219-223.
60
30.

, -
, . To
-
.
,
,
.
3.

( 26. 3. ). ,
( )
-
( -
),
31.

. : 1)
, 2) (
) 3) -
,
,
.

,
.
,
.
. : ) -
)
( ) , -
. -
.

, -
-
30
. , , , , 9/1997.
, . 311-327.
31
. , ,
, , 10/2008. , . 777-788.
61
:
. , -
, , -
. ,
, , ,
.

( 17. ). -
(
)
(

).
, ., , , 1985.
, ., , , , 1962.
, ., . ., , , 2004.
, ., , , 2004.
, ., , , 1981.
, ., , , 2004.
, ., , , 1960.
, ., , , 2000.
, ., , , 2002.
, ., , , 2004.
, ., , , , 2012.
, ., , , 2011.
, ., , , 2012.
, ., ( ), , 1998.
, ., , , 1974.
Kloter, J., Edvard, T., Criminal law, Cincinati, 1998.
,., , ., , , 1970.
, ., , , 1980.
Lange, R., Strafgesetzbuch, Berlin, 1956.
, ., , , 2011.
, ., ,
, , 1979.
, ., , , , 2000.
, ., , , 1968.
, ., , , 2004.
, ., , , 1950.
, ., , , 1968.
Cremona, ., Criminal Law, London, Macmillan Education, 1989.
62
Dragan Jovaevi
Law Faculty University of Nis
Tort Liability Law of Serbian

Apstract: As a particular branch of penal law, administrative law of the Republic
of Serbia comprises a series of specific and original solutions regarding the
definitions of administrative offences and responsibility for administrative offences.
This seems logical because administrative offences may be committed by various
categories of offenders: juveniles, adults, responsible persons in legal persons
and entrepreneurs, who are responsible in accordance with the principles of
personal responsibility, but also by a legal person, liability of which is based upon
objective responsibility. Numerous terms related to the definition, elements, types,
roles and characteristics of responsibility for administrative offences, as well as for
the grounds that exclude this type of responsibility in cases prescribed by the law,
will be discussed and analyzed in this paper.
Key words: code, administrative offence, perpetrator, court, responsibility,

sanction
63
:
DOI: 10.7251/GFP1303064DJ UDC: 347.95:342.565.2

:
14. 2013.

:

17. 2013. -
-
. :
.

,
. -
, ,
, . -
,
,
.
, -

, - -
, , -
, ,
, .
, -
.

,
,

,

. -
,

,
,
.
: , -
, .
64

-
. je ,

.1 -
. -
g , ,
,2

-
.
,
, , ,
, ,
. -
. , condition sine qua
non , ,
.
, -
,
, ,
. ,
, -
, -
,
.

,
, .
-

.3 -
.
,
(. ).
. -
-
.
.
.
1
., , , 1994..294
2
L.Basta, A Constitution as an Act of Positivation of the Legitimacy Principle, Rechtstheorie 17, 1986,p.111-121
3
G.Vedel, Mauel lmentaire de droit constitutionnel, Rdition prsente par G.
Carcassonne et O.Duhamel, 2002.p.124-126 ., .. .296-299
65
:
,
. , -
-
,
. -
,
.4

-
.5 -
,
,
.6
,
.
-
, -
, . , , ,

, -
. -

demos ,

.
-
, -
. , , -
, ,
.7 ,
,

,

.8 -
, ,
. ,
4
M.Cappelletti,W.Cohen, Comparative Constitutional Law,1979.p.73-84, .,
, 1994..646-653
5
.,...301
6
., , 12/95;M.
Cappelletti, Necessite et legitimite de la justice constitutionnelle, La protection des droits fundamentaux par les
juridictions constitutionnelles en Europe, Revue Internationalle de Droit Compare, 2/1981.
7
T.Ohlinger, Ustavno-sudska kontrola, Pravni ivot,br.11/97, str.920
8
., , 1960..11
66
, , , -
,
, -
, Quis qustodiet qustodes.
,
, -
, .

.
-
. , , -
.
9 -
, , -
.10 , -
,
, ,11
,12 -
. ,
, .

.
-
, , -
,13

, .14
,
, , . -
, , ,
-
. , -
,
, -
. ,
9
H.Kelsen, Wesen und Entwicklung der Staatsgerichtsbarkeit, Verffentlichungen und Vereinigen der
Deutsche Staatsrechtslehrer, Verhandlungen der Tagung der Deutschen Staatsrechtslehrer zu Wien am 23.
Und 24. April 1928, Berlin und Leipzig, 1929.S.56
10
M.Cappelletti,...639
11
R.Marcic, Verfassung und Verfassungsgericht, 1963.S.202;
12
C.Pestalozza, Verfassungsprozessrecht,1991.S.2
13
., , , , ,
1995,.90
14
., ,
,2004..68
67
:
.15
, .
,

.

, .
. -
, ,
, ,
. -
, ,
,
,
. , -
-
, .

.
, . ,

, ,
,
, -
-
.
-
,

.16 -

, ,
.

, -
().17
15
R.Marcic,..
16
H.Steinberger, Judicial Protection of Human Rights at the National and International Level Report on
the Federal Republic of Germany, Judicial Protection of Human Rights at National and International Level,
.1.1991..195,196
17
., , ,
2004..246
68
-
. ,
. -
.
.
.18 ,
? -
,
, ,
.19
, , , -
. ,
, , ,
.20 ,
.21 ,
erga omnes, .22

. , -
, -
,

.23 -
,

, ,
.
,
.24

erga omnes. (Allgemeinwirkung).
. ,
llgemeinwirkung
140. .7.
,
18
., ...87
19
., , 1972,.45
20
H.Kelsen,..S.55-56
21
M.Cappelletti,W.Cohen,...96 .,...244-257.
140. .6. ,
, .,...52
22
.
erga omnes
., ...88
23
., ,
.1.1966..95-96
24
., ...39
69
:
140..6. , -
,
, .25 -
-
. 31. .1.
,
, .
2. -

, ,
. , ,
-
.
26

,

1. , -
(allgemeinverbindlichkeit),
, ,
.27
erga
omnes
? ,
, ?
, a fortiori
. (-
) -
,28
,
.29 , -
25
M.Cappelletti,W.Cohen,..
26
E.Kadenbach, Zur bindenden Wirkung der Entscheidungen des Bundesverfassungsgericht, Archiv des
ffentlichen Rechts, 80(1955);E.Friesenhahn, Die Verfassungsgerichtsbarkeit in der Bundesrepublik
Deutschland, 1962, R.Zuck, Die Selbstbindung des Bundesverfassungsgerichts, Neue Juristische Wohenschrift,
Heft 20, 1975;W.Seuffert, ber Gesetzgebung, Rechtsprechung und Bindungswirkung, Archiv des ffentlichen
Rechts, 104(1979); E.Klein, Verfassungsprozessrecht, Archiv des ffentlichen Rechts, 108(1983); C.Pestalozza,
Verfassungsprozessrecht,1991.
27
, ,
,
,
- BVerfGE 1, 14 (37); BVerfGE 79,256 (264). ,

- BVerfGE 20, 56 (87)
28
., ...88
29
.,...41
70
.30,
, 31
(ne bis in idem)
erga omnes . , res iudicata,
, (inter partes).
, res iudicata
.
,
. ,
. , ,
.
res iudicata , -
,

, ? , -
. , -
, .
,
,
.32 , 1987.

31.
res iudicata,
, , ,
, .
.
,
. -
, ,
. , -

.
res iudicata, , , -

.

, ,

, ?
30
.,...677
31
Res iudicata
, .12/2000
32
BVerfGE 1, 14(36-37); BVerfGE 69, 112 (115)
71
:
,
. .
,
,
,
, ,
, .
-
.33 , ,
, -
. , ,
. ,

? -
,
, .34
,
, , -
, , ,
.35
, , -

.36
.
, -
.

. 140 3.
-
. ,
-
, ,
64..1.
,
. ,
, ,
. 78. , -
,
, .
33
.,...59
34
, .59
35
.,...80
36
Branca,Giuseppe, Lillegittimitia parziale nella sentenze della Corte constituzionale La Giustizia
Constituzionale,1966,p.61, .,...80
72
,
, -
, -
, .
.
,
, , ,
, . ,
, , , -
,
. , (ex
nunc), pro futuro , -
, ,
.

. ,
, ex tunc ,
,
, .

-
, . -

-
.37 ,
, ,
,

.38
-
.
(aufhebt) .
140..5. -
. .
-

. , 1929.
,
.

, , ,
,
, !
37
.,...57
38
M.Cappelletti,W.Cohen,...101
73
:

. , -

, , -
39 140..7. -

,
-
.
,
, ,
, .
, 78. ,
(erklrt das Gesetz fr nichtig) -
. ex tunc. ,
-
.
. , -
-
. 79. .1.
-
.
ex tunc
ex nunc .
79..2.
(nicht mehr anfechtbaren Entscheidungen)
.
,
,
, .

, ,
-
.40 , -
.
VI .4 -
.
39
, .100
40
., ,
, , , 2000.
. 20
74

?41 -
( ) ,
.42 -
VI .2.
.
, ,
.43 ,

, ,
?
,
,
ad hoc, ,
, ,
.
63. .2.
VI/3.) VI/3.) ( ),
, . -
-
,
, , ,
, ,
. , .4 . , , , -
, -
.
, 5. ,
.
,
, -

. , ,
, ,
, ,
.
-
, , -
,

. , 67. ,

41
., , , 1999. . 537
42
, ..
43
., ., ., , 2012. .206
75
:
,
. -
-
, ,
-
,

!!!

-

.
,
. ,
, erga omnes.
erga omnes
-
?
. -
,
.44 ,
. , 17. . 5. -
,

. 17. ,
. 70.
.
1. ,
, -
, ,
,
,
. -

,
.45 , ,
, ,
, , ,
, -
.46 ,
44
, . 210
45
,..
46
., .,
, , . 7/2011 .24
76

. ,
,
?
-

, ? ,
1987.
res iudicata, , -
, , , -
. ,
.
-

, , -
,

, , -
, ,
.

. ,
, ,
, ,
. , ,
, , ,
,
? ,
-
. ,
,

. 47
, -
. , -
, , ,
.
, ,
,
.
47
,

.
77
:
-
. , VI/3.
, ,
.
63. , ,

. , -
,
, ,
.
, ,
. -
. , 63..1. -
(ex nunc, ex tunc).
, 3. , ,
,
. 3. 63.

. ,
, -
,
.
ex nunc ex tunc,
ex nunc. -
, -
. ,
,
ex tunc, , -
, , ,
, ex tunc? ,

, -

. a fortiori,
, ,

,
.

. -
-
, .
,
78
, -
,
. , -
.
.
, -
, . -
,
, ,
, .
,
. , -
,
res iudicata
. -
. ,
,
- , , ,
, ,
.
, .
,
. -
-
-
? -
,
, . ,
,
-
,
,

. -

-
, , -
, , , ,
, ,
? -
.
79
:
, , , , 2012.
Basta L, A Constitution as an Act of Positivation of the Legitimacy Principle, Rechtstheorie 17, 1986
Cappelletti M, Cohen W, Comparative Constitutional Law,1979.
Cappelletti , Necessite et legitimite de la justice constitutionnelle, La protection des droits fundamentaux
par les juridictions constitutionnelles en Europe, Revue Internationalle de Droit Compare, 2/1981.
, , 1972.
, Res iudicata , .12/2000
Friesenhahn , Die Verfassungsgerichtsbarkeit in der Bundesrepublik Deutschland, 1962
Giuseppe , Lillegittimitia parziale nella sentenze della Corte constituzionale La Giustizia
Constituzionale,1966
Kadenbach , Zur bindenden Wirkung der Entscheidungen des Bundesverfassungsgericht, Archiv des
ffentlichen Rechts, 80/1955
Kelsen , Wesen und Entwicklung der Staatsgerichtsbarkeit, Verffentlichungen und Vereinigen der
Deutsche Staatsrechtslehrer, Verhandlungen der Tagung der Deutschen Staatsrechtslehrer zu Wien
am 23. Und 24. April 1928, Berlin und Leipzig, 1929
Klein , Verfassungsprozessrecht, Archiv des ffentlichen Rechts, 108/1983
, , 1960
, , , 1999
, , -
.1/1966
Marcic R, Verfassung und Verfassungsgericht, 1963
, , -
, 2004.
P, , 1994.
, ,
, , -
, 2000.
., , , 1994.
, ,
12/95
hlinger , Ustavno-sudska kontrola, Pravni ivot,br.11/97
Pestalozza C, Verfassungsprozessrecht,1991.
Seuffert W, ber Gesetzgebung, Rechtsprechung und Bindungswirkung, Archiv des ffentlichen Rechts,
104/1979
, ,
, , . 7/2011
Steinberger , Judicial Protection of Human Rights at the National and International Level Report on
the Federal Republic of Germany, Judicial Protection of Human Rights at National and International
Level, .1.1991
, ,
,2004.
Vedel G, Mauel lmentaire de droit constitutionnel, Rdition prsente par G. Carcassonne et
O.Duhamel, 2002.
O, , , , ,
1995
Zuck R, Die Selbstbindung des Bundesverfassungsgerichts, Neue Juristische Wohenschrift, Heft 20, 1975
80
Vladimir Djuri
Faculty of Law, Pan-European University Apeiron, Banja Luka
The Effect of the Constitutional Court

Decisions
Apstract: The Constitutional Court is a separate institution designed to
protect constitutionality and legality. The effect of judicial review of the
constitutionality of laws depends on the effects of decisions which are
brought in that process. Unconstitutional laws are null and void, and from
the standpoint of binding effect, decisions of constitutional courts are nal
and enforceable. Judicial review of laws before constitutional court raises
questions whose solutions sometimes can not be theoretically consistent
or precise legal standardized. The differences that exist regarding the scope
of efcacy of unconstitutionality of laws, scope of the cassation and time
effect of the constitutional court decisions are result of the differences in
the way of achieving and the extent of the compromise between different
principles, or group of principles - the principle of legal certainty on the one
hand, and the principles of equality, strict constitutionality and democratic
state, and protection the rights of the parties, on the other side.
According to the Constitution, the decisions of Constitutional Court of Bos-

nia and Herzegovina shall be nal and binding. Since the legal effect of the
Bosnia and Herzegovina Constitutional Court decisions are regulated by
the Rules of the Court, the question is raised whether the Constitutional
Court from negative becomes positive legislator, especially if we take into
account that the Court determines the temporal effect of its decisions, and
can also determines period in which the general act should be harmonized
with the Constitution. Some of the solutions contained in the Rules of The
Constitutional Court and in certain laws, such as those which are related to
the question of the effect of the unconstitutional law provisions within the
period which is given to the legislator to harmonize the law with the Consti-
tution, or those which are related to incrimination of non-enforcement of the
Constitutional Court decisions, do not have systematic quality.
Key words: constitutional court decisions, the effect of the decisions, Con-
stitutional Court of Bosnia and Herzegovina
81
Slobodan Stanii: Prilog raspravi o opasnim stvarima i opasnim djelatnostima
DOI: 10.7251/GFP1303082S UDC: 347.426:620.26
Prilog raspravi
Datum prijema rada:

8. maj 2013.

27. jun 2013.
o opasnim
stvarima i opasnim
djelatnostima
Doc. dr Saetak: U tekstu se objanjavaju i razgraniavaju
Slobodan pojmovi opasna stvar i opasna djelatnost, te uka-
Stanii zuje na zakonodavna rjeenja, stavove pravne nauke
docent, Fakultet pravnih i sudske prakse, te stavove autora u pogledu odgo-
nauka, Panevropski vornosti za tetu od opasne stvari i opasne djelatnosti
univerzitet Apeiron, Banja
Luka Kljune rijei: opasna stvar, opasna djelatnost, od-
govornost, teta
UVOD
Naglim razvojem industrijske proizvodnje u devetnae-
stom vijeku, koja je podrazumjevala koritenje maina u pro-
cesu proizvodnje i angaovanje velikog broja radnika u fabri-
kama koji u procesu proizvodnje koriste opasna i tehnoloki
nesavrena orua, stvoren je ambijent za gotovo svakodnevno
nastajanje teta na linim i imovinskim dobrima ljudi.
tete su prije svega pogaale radnike u fabrikama koji

su u procesu proizvodnje koristili maine, koje su zbog teh-
noloke neusavrenosti i komplikovanosti mehanizma koji
ih pokree, te mehanike, toplotne i kinetike energije koju
razvijaju, sadravale izuzetno opasna svojstva i tetan poten-
cijal koji u svakom trenutku mogao izmai ovjekovoj kontroli
i biti aktiviran.
Rad i svaka druga ljudska djelatnost sa takvim opasnim

mehanizmima stvarali su poveanu opasnost po imovinske i
neimovinske vrijednosti.
82
Vjerovatnost nastanka teta od raznovrsnih opasnih stvari i djelatnosti se svakim da-

nom poveala, a tete koje su bile sve ee i brojnije, nametale su potrebu definitivnog
preispitivanja tada vaeeg sistema graanske odgovornosti za tetu zasnovanog na krivici.
U takvom ambijentu, postojea pravila o odgovornosti, sadrana u poznatim evrop-

skim kodifikacijama toga vremena, zasnovana na naelu nema odgovornosti bez pogre-
ke, nisu bila dovoljna garancija za mnoga unesreena i oteena lica, jer ista, u najveem
broju sluajeva, nisu mogla dokazati krivicu poslodavca kao vlasnika opasne stvari, odno-
sno vrioca djelatnosti od koje potie teta.
Morali su se pronai mehanizimi drugaije zatite oteenih za tete koje potiu od

opasnih stvari i djelatnosti, uvoenjem pravila o odgovornosti bez krivice, odnosno pravila
o objektivnoj odgovornosti.
Objektivna odgovornost za tetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti kao

posebna vrsta vanugovorne odgovornosti za tetu teko se moe razumjeti bez razjanjenja
pojma opasne stvari odnosno opasne djelatnosti. U vezi sa odreivanjem ovog izuzetno
kompleksnog pojma, u stranoj i domaoj pravnoj nauci su voene mnogobrojne rasprave,
koje nisu prestale ni do dananjih dana.
S druge strane, a uporedo sa pravnom naukom, sudska praksa je smjelom i svrsis-

hodnom interpretacijom zakonskih odredaba ili pak pojedinanih sluajeva u kojima je
nastupila teta, odigrala naroito kreativnu ulogu u bliem razjanjavanju pojma opasne
stvari odnosno opasne djelatnosti, a time i u izgradnji, razumjevanju i evoluciji objektivne
odgovornosti.
POJAM OPASNE STVARI

U svakodnevnom govoru termin stvar se esto koristi i slui da bi se oznaili
predmeti mrtve prirode kao to su kamen, no, voda, struja, gas, aa, vjealica, stolica,
automobil, i slino. Meutim, u smislu odtetnog prava, navedeni pojam je iri, jer u sebi
obuhvata i sve ive organizme kao to su na primjer ivotinje, izuzev ljudi. Stvar je sve
ono to materijalno egzistira, odnosno, postoji u vremenu i prostoru, a nije ljudsko bie.
Stvar je sve ono to je izgraeno od materije, a moe se registrovati preceptivnim

mogunostima ljudskog bia.
U graanskom pravu, pojam stvari takoe podrazumjeva njen materijalizovani

oblik, ali pored toga i njenu egzistenciju u vremenu i prostoru, mogunost dispozicije u
pravnom prometu, kao i podobnost tetnog djelovanja.
U odtetnom pravu i to sa aspekta pravila o odgovornosti za tetu, naroito je znaajan

tzv. tetni potencijal stvari, odnosno mogunost da od djelovanja neke stvari nastupi teta.
Takve stvari, u kojima je sadran odreeni tetan potencijal koji moe doi do izraaja
kako zbog prirode same stvari, naina upotrebe ili samog postojanja, nazivamo opasnim
stvarima.
83
Opasne stvari kroz istoriju

Istorijski posmatrano, od prvih pravnih kodifikacija, pa do dananjih dana, pojam
opasne stvari se, uporedo s razvojem drutvenih odnosa, kontinuirano proirivao i izgra-
ivao.
U robovlasnikom i feudalnom periodu ljudske istorije, opasnim stvarima su se sma-

trale samo one stvari od kojih su nastajale najee nastajale tete.
Takvim stvarima su se smatrale najee ivotinje, zgrade i eventualno neki drugi

objekti ili stvari.
Tako, na primjer, Hamurabijev zakon, koji datira iz vremena od oko dvije hiljade go-
dina prije nove ere, predvia zgrade i brodove kao opasne stvari i propisujui objektivnu
odgovornost graditelja1 za tetu koja nastane od ruenja zgrade, odnosno brodara2, za tetu
koju brod prilikom plovidbe nanese drugim licima.
Istim zakonom se pominju i neke druge stvari 3 kao opasne.
Ako se ima u vidu stepen razvoja sredstava za proizvodnju u robovlasnikom periodu,

a posebno injenica da su osnovna proizvodna snaga toga vremena bile ivotinje, onda je
sasvim razumljivo da su se ivotinje smatrale opasnim stvarima. tete koje su bile u tom
vremenu relativno rijetke, nastajale su preteno od ivotinja.
Naravno, osim ivotinja, opasnim stvarima su se smatrale i zgrade i drugi objekti i to

kako u rimsko doba, tako i kasnije u feudalnom periodu.
U vrijeme Lex aquilia, tanije pred kraj treeg vijeka prije nove ere, neki kvazi-delikti
koji su predvieni pomenutim zakonom proirili su pojam opasne stvari skoro do onoga
smisla i sadraja koji on danas ima. Naime, na osnovu tube pod nazivom actio de positis
et suspenzis se odgovaralo po objektivnom principu za tetu koja nastane od pada stvari
koje su postavljene na prozore,balkone ili zidove zgrada.
Po istom principu se odgovaralo i za tetu koja nastane izbacivanjem stvari ili pro-
livanjem tekuina iz stana i to na osnovu tube pod nazivom actio de eiectis vel effusis
Dakle, slobodno moemo rei da je pojam opasne stvari zaet jo u dalekoj prolosti,
u vrijeme prvih kodifikacija. Jo u to vrijeme su pravnici imali u vidu da stvari mogu biti
opasne u zavisnosti od njihovog poloaja, naina koritenja, nepredvidive prirode ili sa-
mog postojanja.
1
Vidi paragraf 232 Hamurabijevog zakonika
2
Vidi paragraf 240 Hamurabijevog zakonika
3
Tako je paragrafom 218 Hamurabijevog zakonika bila predviena kazna za hirurga koji prilikom operacije
upotrijebi bronzani bode pa usljed toga nastupi smrt pacijenta. (Citirano prema, D.Napijalo, Pojam i znaaj
opasne stvari u zakonskim tekstovima starih naroda, Advokatura, asopis Advokatske komore Srbije, br.2,
str.44, Beograd, 1978 g.)
84
Gotovo sve kodifikacije graanskog prava, meu kojima i one koje i danas postoje,
smatraju ivotinje, zgrade i druge predmete opasnim, propisujui za tete koje nastaju od
njih objektivnu odgovornost.
U XIX i XX vijeku koji je karakteristian po snanom razvoju novih drutvenih i pro-

izvodnih odnosa, dolazi do proirenja i uoptavanja pojma opasne stvari, tako da se pod
taj pojam gotovo svaku stvar koja je obzirom na postojanje, karakteristike, nain upotrebe
i poloaj podobna da priini tetu.
Pojam opasne stvari u jugoslovenskom pravu

Kada govorimo o jugoslovenskom pravu, to znai da mislimo na pravnu nauku, sud-
sku praksu i legislativu bive SFRJ, kao i na pravo zemalja nastalih na njenoj dravno-
pravnoj teritoriji nakon disolucije SFRJ.
Jugoslovensko odtetno pravo je bilo izloeno snanom uticaju dva razliita prav-
na reima regulisanja odgovornosti za tete od opasnih stvari - njemakog i francuskog.
Njemako pravo je, posebnim zakonskim propisima regulisalo odgovornost za tete od
odreenih opasnih stvari, kao na primjer odgovornost za tete od eljeznica, za tete od
automobila, za tete od brodova, za tete od vazduhoplova, tete od atomske energije i sl.
Nasuprost njemakom pravnom sistemu, francusko pravo je teilo da stvori jedno

generalno pravilo o odgovornosti za tetno djelovanje stvari.
Uticaj njemake pravne nauke i sudske prakse, a posebno austrijske legislative u ma-
teriji odgovornosti za tete od odreenih masovnih opasnih stvari, kao to su, na primjer,
automobili i eljeznica, je bio veoma snaan, kako za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tako
i u novoj jugoslovenskoj socijalistikoj dravi nastaloj nakon drugog svjetskog rata gotovo
sve do donoenja ZOO.
Istovremeno, zanaajan prodor su uinili francuska i sovjetska pravna doktrina i to

uticajem na domau pravnu nauku, sudsku praksu i legislativu, a to se posebno prepo-
znaje kroz stvaralaku ulogu jugoslovenske sudske prakse4 u periodu do donoenja ZOO.
U jednom sluaju tete od motornog vozila, naa sudska praksa jo jasnije odreu-
je pojam opasne stvari i razloge uvoenja odgovornosti bez krivice, zauzimajui stav da
preduzee ne odgovara za tetu koju je priinilo njegovo vozilo treem zbog toga to je za
vozaa postavilo nesposobnu osobu (culpa in eligendo), ve zbog toga to je teta priinje-
na motornim vozilom kao opasnom stvari koja radi svoje brzine i radi svoje konstrukcije
predstavljaju, sama po sebi, poveanu opasnost za osobe koje se sa tim vozilima slue ili
4
Tako je Vrhovni sud FNRJ u svojoj odluci br. B.Z.11/47 od 27 juna 1947 godine prvi put proglasio vlasnika
opasnog orua osdgovornim za tetu po objektivnom principu. Princip odgovornosti za tetu samo pod
uslovom krivice ne moe se primeniti u sluajevima kada je teta prouzrokovana oruem koje sobom, pod
uslovima redovne pravno-doputene i socijalno korisne upotrebe, stvara povienu opasnost po okolinu. ....
Radi zatite linih i imovinskih prava graana nuno je da postoji odgovornost za tetu na osnovu samog fakta
da je teta nastala samo upotrebom orua koje sobom stvara povienu opasnost za okolinu. (Citirano prema
D.Kosti, Pojam opasne stvari, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1975.g..107, fusnota br.40)
85
koje sa njima dolaze u doticaj. Nemogue je predvidjeti i izbjei sve opasnosti u koje dolaze
razne osobe kada su u prometu motorna vozila, jer te opasnosti nastaju esto iz sasvim
mehanikih razloga koji su unaprijed nepoznati.
Za ovakve sluajeve nije dovoljna odgovornost po linoj krivnji vozaa, jer se ona
esto ne moe utvrditi.5
Upravo zahvaljujui sudskoj praksi i pravnoj nauci u novoj Jugoslaviji do donoenja

ZOO, a i nakon toga, postepeno je nastajao jedan nov i originalan pristup odreivanju
pojma opasne stvari koji, po mnogima, odraava svojevrsnu ravnoteu izmeu njemakog
i francuskog reima regulisanja pojma opasne stvari.
Jugoslovenska pravna nauka i sudska praksa su saglasni da sve stvari nemaju karak-
ter opasnih stvari, ve da postoje odreeni uslovi opteg karaktera koji ih ine takvim u
najveem broju sluajeva.
Ti uslovi se odnose bilo na samo postojanje, prirodu i svojstva stvari, te poloaj i dje-
lovanje stvari i predstavljaju injenini aspekt sudskog silogizma o pojmu opasne stvari.
To znai da sud prilikom utvrivanja postojanja gore navedenih uslova, u stvari utvr-
uje pravno relevantne injenice, kao to su, na primjer, odgovori na pitanja: da li je stvar
u konkretnom sluaju imala takav poloaj koji je u konkretnom kauzalnom neksusu mo-
gao dovesti do nastupanja tete, da li je stvar imala takve osobine i sadravala u sebi takav
tetan potencijal ije oslobaanje je u konkretnom sluaju dovelo do nastupanja tete i
slino.
Meutim, pojam opasne stvari nema karakter statinog i trajnog pravnog pravila koje
u sebi sadri skup uslova apsolutnog karaktera ije ispunjenje u odreenom sluaju auto-
matski dovodi do zakljuka da se radi o opasnoj stvari i povlai odgovornost po objektiv-
nom principu.
Naprotiv, pojam opasne stvari je promjenljiv i fleksibilan, tako da se u svakom kon-

kretnom sluaju, procjenom pravnorelevantnih injenica, pojedinano prosuuje da li se
neka stvar, zbog postojanja tih injenica, smatra opasnom ili ne.
Pojam opasne stvari se odreuje i u zavisnosti od trenutka prosuivanja postojanja

uslova koji ga bitno odreuju, te drutvenih prilika, kao i shvatanja sredine o tome da li
svojstva odreene stvari istu ine opasnom. 6
Smatramo da je karakter pojma opasne stvari najbolje objasnio prof. Konstantinovi

navodei da se ne radi o preciznom kriterijumu, ve o jednoj gipkoj direktivi, pomou
koje sudija treba da vri potrebna poreenja i u svakom sluaju utvrdi da li se radi o
opasnoj stvari ili ne. Kao i pojam krivice i pojam opasne stvari ili poveane opasnosti
5
Vidi odluku Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine br.G.10/49, Zbirka odluka Vrhovnih sudova 1945-1952,
str.150, reg.br.133 (D.Kosti, op.cit.str.108)
6
D.Kosti, op.cit, str.109
86
je jasan, ali ne i krut. To je jedan od onih optih pojmova koji sa promjenjenim prilikama
mogu dobiti i drugu sadrinu.7
Neki nai autori smatraju da je odreivanje pojma opasne stvari faktiko pitanje
o kome se, zavisno od svakog konkretnog sluaja, izjanjava sud koji u tom sluaju sudi. 8
Meutim, sa iznesenim stavom se ne bismo mogli u potpunosti sloiti.
Naime, zakljuivanje suda o tome da li se neka stvar smatra opasnom ili ne, po naem
miljenju nije faktiko (injenino), ve pravno pitanje.
Faktiko pitanje u procesu stvaranja zakljuka suda da li se neka stvar u konkretnom

sluaju smatra opasnom stvari, predstavlja samo utvrivanje onih injeninih okolnosti
vezanih za konkretnu stvar na nivou uslova, kao to su na primjer postojanje, priroda i
svojstva stvari, te njen poloaj i dejstvo.
Pravnorelevantne injenice za odreivanje pojma opasne stvari

Pravnorelevantne injenice koje su sudska praksa i pravna nauka oznaili kao uslo-
ve na osnovu kojih e se smatrati da li je neka stvar opasna ili ne, te da li e se graanska
odgovornost za nastalu tetu u datom sluaju prosuivati po objektivnom ili pak subjek-
tivnom kriteriju su: postojanje, priroda i svojstva stvari, te poloaj i djelovanje
stvari.
Pri tome uvijek treba imati u vidu i injenicu da e postojati i takvi sluajevi kada e u
okviru jednog tetnog dogaaja istovremeno postojati samo neke ili pak sve gore navedene
pravnorelevantne injenice koje bitno odreuju pojam opasne stvari, pa se tako moe desi-
ti da je neka stvar opasna i s obzirom na svoje osobine, poloaj i djelovanje.
Postojanje, priroda i svojstva stvari

Neke stvari su same po sebi opasne jer samim faktom postojanja, svojom prirodom i
karakteristikama stvaraju poveanu opasnost za okolinu.
Tu prije svega spadaju stvari koje po svojoj prirodi ugroavaju ljude i imovinu jer u
sebi sadre visok tetan potencijal.
Kao primjer za ovakve stvari koje su kao opasne verifikovane u sudskoj praksi, mo-
emo naveseti odreena hemijska jedinjenja9 koja su osobena po burnim hemijskim re-
akcijama, kao to je sluaj sa eksplozivom, kalcijum karbidom, gaenim kreom i raznim
7
M.Konstantinovi, Obligaciono pravo, str.153-154
8
D.Kosti, ibidem, str.109
9
Tako je eksploziv smatran kao opasna stvar u presudi Vrhovnog suda Srbije br.G.1296/96 od 21.02.1957
godine, Zbirka sudskih odluka 1957 g. str.100; kalcijum karbid (karbid) je smatran za opasnu stvar u presudi
Vrhovnog suda Vojvodine br.G.568/81, objavljenoj u Glaniku Advokatske komore Vojvodine br.4/62, str.29,
dok je gaeni kre proglaen opasnom stvari u presudi Vrhovnog suda Vojvodine br.G.65/72 od 28.09.1972
g, objavljenoj u Zbici sudskih odluka br.9-10/1973 , str.613 (citirano prema Nikola Mihailovi, Objektivna
odgovornost za tetu, Zbornik radova sa Savjetovanja Prouzrokovanje tete i njena naknada, str.16, izdanje
Perimex- Budva , 1998 godine.)
87
stvarima koje u sebi sadre takva jedinjenja, kao to su na primjer bombe10, granate11 i
drugi rasprskavajui materijal, te lako zapaljive materije kao to su na primjer benzinske
pare,12 zemni gas, gas za domainstvo i slino, te konano ivotinje i to posebno one divlje.
Isti tretman imaju i stvari koje su tako konstruisane da u sebi sadre komprimiran
vazduh, gas pod pritiskom, stvari koje slue za akumulaciju enormnih koliina vode ili
drugih tekuina i stvari.
Kao primjer moemo navesti plinske boce za domainstvo, boce sa soda vodom,13
rezervoare tenog gasa, rezervoare benzina i kerozina, bazene, vodozahvate pitke vode,
silose za skladitenje ita, silose za separaciju ljunka, akumulaciona jezera14 i slino.
Opasnim stvarima na osnovu samog postojanja i prirode stvari treba smatrati i odre-
ene stvari koje su rezultat djelovanja izvjesnih prirodnih i vjetakih izvora energije, pod
uslovom da su u vlasti ovjeka i da se ovjek njima slui.
Ovdje je rije prije svega o elektrinoj energiji, te toplotnoj, atomskoj i drugim vrsta-
ma energije koje ovjek potpuno ili djelimino kontrolie i koristi.
Tretman opasne stvari po postojanju, prirodi i svojstvima, u sudskoj praksi je dat i

svim onim stvarima ili pak mehanizmima koje se koriste za stvaranje, dranje, prenos i
transformisanje elektrine i druge energije, kao i predmetima i mehanizmima koji za svoje
funkcionisanje koriste navedenu energiju. 15
10
Vrhovni sud Jugoslavije, u svojoj presudi br.Rev.145/69 od 10.06.1969 godine, objavljenoj u Zbirci sudskih
odluka knjiga XV, sveska I , sent.br.26, presudio je da za tetu koju pretrpi vojnik na vojnoj vjebi pri
rukovanju runom bombom odgovara drava prema objektivnom principu - (citirano prema D.Kosti, op.cit.
str.122)
11
Vidi presudu Vrhovnog suda Jugoslavije br.26/70 od 10.03.1970 objavljenu u Zbirci sudskih odluka knjiga
XV, sveska II , str.133, odluku istoig suda br.Rve.370/63 od 20.05.1963 objavljenu u Zbirci sudskih odluka
knjiga IX, sveska I , str. 34, kada je utvrena objektivna odgovornost drave za tetu od eksplozije topovske
granate (citirano prema D.Kosti, op.cit.str.122) , kao i slinu odluku Vrhovnog suda Hrvatske br.G.1109/69
od 08.07.1969 objavljenu u Zbirci sudskih odluka, god 1970 , str.133 (citirano prema N.Mihailovi, navedeno
djelo, strana 16.)
12
Vidi odluku Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br.G.647/56 od 20.05.1957 godine-citirano prema
D.Kosti, op.cit, strana 122.
13
Vidi presude Vrhovnog suda AP Vojvodine br.G.170/59 od 09.03.1960 godine i presudu Saveznog vrhovnog
suda br.Rev.3881/62 od 25.12.1962 godine, prema kojima navedeni sudovi smatraju flau pod pritiskom koja
je napunjena soda vodom, opasnom stvari. Prema stanovitu izraenom u navedenoj presudi do eksplozije
takve flae je moglo doi i kod normalnog punjenja i normalno proizvedenog stakla, kao usled nekog spoljnjeg
mehanikog dejstva, tako i usled tehnolokih nedostatka u proizvodnji stakla. u napunjenoj soda-flai se
krije latentno poveana opasnost, ak i onda kada se flaa normalno koristi. (citirano prema D.Kosti, op.cit,
strana 122-123).
14
Vidi presudu Vieg privrednog suda u Beogradu , G.2040/94 od 10.10.1994, Izbor sudske prakse, Glosarijum
Beograd, 1995, str. 106-127 (citirano prema N.Mihailovi, navedeno djelo, strana 17.)
15
Vidi odluke Vrhovnog suda NR Srbije G.622/49 od 09.05.1949, Vrhovnog suda FNRJ bz. 7/50 od 10.02.1950
godine, Vrhovnog suda Hrvatske br.G.34/53 0d 29.06.1953 godine, Vrhovnog suda Srbije br. G.357/55 od
19.04.1955 godine, prema kojima elektroprovodnici, transformatori i odreene maine koje koriste elektrinu
energiju za rad, predstavljaju opasne stvari (citirano prema, D.Kosti, op.cit, strana 122-123.
88
Zbog toga, ako teta nastane, na primjer, od iane ograde prikljuene na elektrinu
struju,16 elekrine mree17, dalekovoda,18 trafo stanice19 i transformatora, elektrine sijali-
ce, akumulacione brane20, od vode isputene iz akumulacionog jezera ili bazena, od toplot-
nih ureaja i instalacija21, od eksplozije boce sa soda-vodom, flae sa kiselom vodom ili pi-
vom, od pada lifta u zgradi, od eksplozije ekrana televizora, od elektrinog ili mehanikog
sjekaa drveta ili eljeza, smatrae se da je nastala od opasne stvari.
Atomska eneregija i ureaji koji slue za proizvodnju, pretvaranje i prenos navedene

energije, takoe se smatraju opasnim stvarima po svojoj prirodi.
Naroito opasna svojstva ima tzv.radioaktivno zraenje koje nastaje kao posljedica
cijepanja atomskog jezgra, a jednako tako i ureaji, orua i oruja koja za svoj rad i dejstvo
koriste atomsku energiju.
Za ove opasne stvari i djelatnosti u vezi sa navednim stvarima, zakonodavstva veine

zemalja u svijetu predvia pootrenu objektivnu odgovornost kod koje su egzoneracioni
razlozi svedeni na minimum.22
Za tete od dejstva ove vrste opasnih stvari postoji pretpostavka apsolutne uzronosti
koja se stoga ne moe i obarati.
U pravnoj teoriji23 postoje gledita da i putevi predstavljaju opasne stvari.
Prema njima, put moe imati karakter opasne stvari, ali samo dok se na njemu odvi-
ja javni saobraaj, jer se samo u uslovima koritenja odnosno upotrebe puteva od strane
njegovih imalaca moe stvoriti takav ambijent u kojem moe nastupiti teta koja potie od
puta kao opasne stvari.
Kada su u pitanju putevi, poveana opasnost nastanka tete za okolinu, kao bitan kva-
lifikativ za pojam svake opasne stvari, manifestuje se u naroito i neuobiajeno opasnim
svojstvima konkretnog puta (nagibi, duge i nepregledne krivine, dionice puta ili pojedi-
16
Vidi odluku Vrhovnog suda BiH, Rev.57/82 od 31.05.1982, objavljenu u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
BiH, br.3 , za 1982 godinu, strana br.6
17
Vidi oldluku Vrhovnog suda Makedonije, G.877/77 od 20.03.1977 godine, objavljenu u asopisu Informator,
br.2562/78 od 28.09.1978 godine
18
Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije, Rev.4326/92 od 04.03.1993 godine objavljenu u Biltenu Okrunog suda u
Beogradu br.41-42 za 1994 godinu,
19
Vidi odluku Vrhovnog suda BiH, Rev.61/79 od 02.02.1979, objavljenu u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda
BiH, br.1 , za 1979 godinu, strana br.42
20
Vidi odluku Vieg privrednog suda u Beogradu, G.2040/94 od 10.10.1994 godine (citirano prema
N.Mihailovi, op.cit strana 17).
21
Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije , Rev.215/87 od 13.02.1987, Bilten Vrhovnog suda Srbije br.3/87 strana 21,
22
Opirnije kod : D.Stojanovi, Odgovornost za naknadu genetikih, anonimnih i zakasnelih atomskih teta,
str.53, 57-58 , Beograd, 1967
23
B.Vizner, Komentar Zakona o obveznim(obligacionim) odnosima knjiga 2 str.800-802 , Zagreb 1978
S.Mihajlovi, Pojam opasne stvari , Glasnik 1971 , II 1,2 ; B.Kale: Cesta kao opasna stvar i odgovornost
organizacije koja njome upravlja: , Split ,1970 S.Stanii, Ogledi iz graanskog prava, I izdanje, str.157,
Banja Luka, 2005
89
na mjesta na kojima se esto dogaaju saobraajne nesree - tzv.crne take, oteenja na

kolovozu, odsustvo saobraajne signalizacije, iznenadne i neoekivane prepreke na cesti,
odron, iznenadna i neoekivana poledica itd.
Posebnu kategoriju opasnih stvari pod odreenim uslovima, ine i proizvodi sa ne-
dostatkom koji je nastao u procesu proizvodnje, obzirom da i ovakve stvari mogu dovesti
do tete na imovinskim i neimovinskim dobrima ljudi, kao korisnicima takvih proizvoda.
Iapk, svojstvo opasnosti imanentno je svim opasnim stvarima, ali ne i svim stvarima
sa nedostatkom.
Naime, kod stvari sa nedostatkom svojstvo opasnosti nije imanentno za sve predmete
koji pripadaju toj vrsti proizvoda, ve se opasnost vezuje samo za jednu stvar odnosno
jedan proizvod iz te grupe, a uzrok te opasnosti se nalazi u nekom nedostatku koji ba ta
konkretna stvar odnosno proizvod ima.
Dakle, pojam stvari sa nedostatkom se ne bi mogao poistovjetiti sa pojmom opasne

stvari, uz napomenu da ima proizvoda koji se mogu okarakterisati i kao opasne stvari i kao
stvari sa nedostatkom, to moe stvarati probleme u praksi prilikom prosuivanja odgo-
vornosti za tete od takvih stvari.
Zbog toga se pridruujemo onim shvatanjima i zakonodavnim rjeenjima koja sma-

traju da se odgovornost za tete od stvari sa nedostatkom treba rjeavati po pravilima o
vanugovornoj objektivnoj odgovornosti, jer su tada potroai kao oteena lica bolje zati-
eni, a iskljuene su uobiajene tekoe u vezi sa eventualnim dokazivanjem krivice proi-
zvoaa stvari sa nedostatkom.
Poloaj stvari
Stvar moe imati opasna svojstva i s obzirom na poloaj koji zauzima u prostoru.
Dakle, poloaj odreene stvari, koja inae, po svojoj prirodi i svojstvima nije opasna,
moe je uiniti opasnom.
Poziciona opasnost stvari je davno uoena i pravno regulisana ve u pravnim sistema

starih naroda. Tako je, na primjer, jo rimsko pravo poznavalo i regulisalo sluajeve odgo-
vornosti vlasnika stana za tete priinjene padom ili izbacivanjem predmeta, materija ili
tekuina iz stana, odgovornost vlasnika za tete od graevina i zgrada.
Zamislimo samo koliko mogu biti opasni saksija sa cvijeem na ivica prozora, flaa
ili neki drugi predmeti nepromiljeno postavljeni na balkonu viespratnice u sluaju da
padnu na prolaznike ili pak koliko su opasni stolica koja se nalazi na neosvjetljenoj i neo-
graenoj terasi, te koliko moe biti opasno neosvjetljeno stepenite.
Zamislimo koliko moe biti opasan snijeg na krovu kue koji zbog iznenadnog pove-
anja temperature pone da se topi, te usljed toga neoekivano padne na tlo ispred kue.
90
Jednako tako, po poloaju je opasna stvar i automobil koji je parkiran na dijelu puta
sa velikim nagibom obzirom da postoji realna opasnost i mogunost da u jednom trenut-
ku otkae mehanizam parkirne konice na automobilu i time prouzrokuje nekontrolisano
kretanje navedene stvari.
Opasnih stvari po poloaju ima svuda oko nas i mogli bismo ih nabrajati u nedogled.
Ovdje emo pomenuti samo neke sluajeve iz sudske prakse radi boljeg razumjevanja
ove pravno relevantne injenice u odreivanju pojma opasne stvari.
Domaa sudska praksa je verifikovala znatan broj sluajeva stvari opasnih po poloa-
ju24 i to preteno povodom teta u koritenju graevina i zgrada.
Tako je prema presudi Vrhovnog suda Jugoslavije br.Rev.3729/62 od 14.06.1963,

vlasnik zgrade odgovarao za tetu od stvari opasne po poloaju u sluaju pada prolaznika
u podrumski otvor na ulici, a prema presudi Vrhovnog suda BiH G.12/56 od 29.02.1956
godine, u sluaju pada nekog lica u otvor od lifta.
Prema presudi Vrhovnog suda Jugoslavije br.Rev.143/67 od 18.07.1967 godine,

Gradska javna trnica je odgovarala zbog povrede prolaznika koji je stajalo kraj tezge ija
je betonska ploa pala.25
Za tetu zbog opasnog poloaja stvari se odgovaralo i sluajevima pada stabla koje je
bilo staro preko 100 godina, pada neispravnog lifta u stambenoh zgradi, pada u nezatie-
nu rupu u trotoaru, tetu od nezatienih stepenica i sl.
U naoj pravnoj teoriji26 i sudskoj praksi27 je posebna panja posveena stepenitima

u zgradama kao poziciono opasnim stvarima.
Izraena su razliita miljenja u pogledu ocjene opasnog karaktera ovih djelova gra-
evina i to poev od gledita da se stepenita uvijek smatraju opasnim stvarima po poloa-
ju, pa do gledita da se samo pokretne stepenice smatraju stvarima opasnim po poloaju.
Po naem miljenju, nije prihvatljiva niti jedna od iznesenih krajnosti.
Smatramo da je ocjena opasnosti ovih stvari ipak rezervisana za svaki poseban sluaj,
to znai da sud u svakom konkretnom sluaju tete ima obavezu istraivanja svih okolno-
sti relevantnih za ocjenu njihove pozicione opasnosti.
24
Vidi rjeenje Saveznog Vrhovnog suda br.Rev.49/58 od 25.02.1958 godine prema kojem je vlasnik odgovarao
za tetu od opasne stvari zbog opasnog poloaja bave, Zbirka sudskih odluka, knjiga III, sveska 1, str.59.
25
Citirano prema, D.Kosti, op.cit, str.112
26
Opirnije, D.Kosti, op.cit, str.114-115
27
Vidi presudu Vrhovnog suda Jugoslavije br.Rev.1667/65 od 17.12.1965 i presudu Saveznog vrhovnog suda
br.Rev.1517/59 od 12.03.1960 godine, prema kojima se stepenice smatraju opasnim stvarima, (citirano prema
D.Kosti, op.cit, str.114) . Ipak, investitori poslovne zgrade su u navedenim sluajevima proglaeni odgovornim
po subjektivnom principu, tj.principu pretpostavljene krivice (primjedba autora)
91
Djelovanje stvari
Veina stvari, inae bezopasnih, postaju opasnim tek kada se stave u pogon, kada se
ponu koristiti odnosno upotrebljavati.
U dananje vrijeme smo okrueni bezbrojnim mehanizmima i ureajima kojima se

svakodnevno sluimo.
Opasnost navedenih mehanizama sadrana je upravo u njihovom tetnom potencija-

lu koji dolazi do izraaja samo za vrijeme dok ti mehanizmi rade.
Opasnost stvari po djelovanju se moe najednostavnije objasniti na primjeru motor-

nih vozila kao najmasovnijih opasnih stvari dananjice.
Pod pojmom motornog vozila treba podrazumjevati sva vozila koja se kreu snagom
vlastitog motora ukljuujui tu i prikljuna vozila, pa i skup vozila.
Tu bi spadali putniki automobili, teretna vozila, autobusi, motocikli, bicikli sa mo-

torom, tramvaji, trolejbusi, motokultivatori, radne maine-kombajni, kosaice, valjci, fini-
eri, viljukari i slino.
Sva navedena vozila su opasne stvari sa aspekta odgovornosti imaoca tih stvari.
Motorno vozilo je opasno zbog pogona koji ga pokree, mase koju posjeduje, brzine
koju razvija, stvari koje prevozi i slino, to sve rezultira visokim tetnim potencijalom,
odnosno velikom opasnou za imovinska i neimovinska dobra ljudi.
Naime, motorno vozilo je opasna stvar, prije svega, ako je stavljeno u pogon, odno-
sno pokret, kada svojom snagom (masom i kinetikom energijom) stvara rizik nastupanja
tete po lica i stvari, bez obzira na panju i pravilno koritenje od strane njegovog imaoca.
Naravno, ono moe biti opasna stvar i kada nije u pogonu, ve u stanju mirovanja, ali
teta koja je u tom sluaju nastala od motornog vozila nije posljedica njegovih opasnih svoj-
stava o kojima je gore bilo rijei (masa, kinetika energija), ve poloaja u kojem se nalazi.
Kao primjer moemo naveseti nepravilno zaustavljanje odnosno parkiranje.
Jugoslovenska sudska praksa28 je bila veoma kreativna u odreivanju ta sve spada u

pojam opasne stvari i opasne djelatnosti, a pogotovu ako tete potiu od motornih vozila.
Pogrijeili bi kada bi tvrdili da je automobil opasna stvar sama po sebi, dakle kada ne
bi pomenuli njegovu upotrebu, odnosno koritenje.
28
Tako se u presudi Vrhovnog suda Hrvatske , G.3078/65 od 10.02.66 navodi: ...motorno vozilo predstavlja
opasnu stvar s poveanom opasnosti uvijek dok se nalazi u pokretu, bez obzira da li se kree javnim putem.
Opasnu djelatnost predstavlja rad maina na parni, benzinski ili plinski pogon: eljeznice, benzinski motori,
automobili, vralice , navodi se u odlukama Vrh.suda Jugoslavije br.G.107/66 od 10.03.67, Vrh.suda BiH,
G.1190/70 od 29.06.71, Vrh.suda Slovenije P.172/73 od 08.03.73
92
Tek u tom sluaju se za tetu od motornog vozila odgovara po objektivnom principu.
U sluaju da je vozilo van pogona, a od njega nastane teta, odgovara se po subjektiv-

nom principu.29
Opasnom stvari na osnovu djelovanja odnosno upotrebe stvari, pored motornih vozi-
la, sudska praksa smatra gotovo sve vrste maina poput parne maine30, hidrauline pre-
se31, motorne testere,32 vralice33 i sve vrste vozila kao to su eljeznica34, motorni voz35,
konjska zaprega,36 iara37 i slino.
Iz izloenog je vidljivo da je pravnorelevantna injenica djelovanja stvari od odlunog

znaaja za ocjenu da li se konkretna stvar smatra opasnom ili ne.
Meutim, istovremeno se postavlja pitanje koliki je njen domaaj, odnosno ima li

ona relativan ili pak apsolutni karakter, tj. da li se stvar koja ne djeluje odnosno koja nije
u upotrebi smatra opasnom stvari?
Prihvatajui tzv.apsolutni domaaj ove pravnorelevatne injenice, mogli bismo izve-

sti zakljuak da su stvari poput automobila, broda, vralice, elektrine pile, mehanikog
ekia, automatske prese i slino, opasne samo dok rade, djeluju odnosno dok su u upo-
trebi, obzirom da samo tada dolaze do izraaja njihova opasna svojstva i tetni potencijal.
Nasuprot prednjem, kada gore navedene stvari nisu u upotrebi, one nisu opasne, izu-
zev onih sluajeva kada se opasnost ovih stvari prosuuje po pravnorelevantnoj injenici
poloaja koje zauzimaju u prostoru ili pak po pravnorelevatnoj injenici opasne prirode i
opasnih svojstava koji su imanentni samoj stvari.
29
Parkiran kamion iji motor nije u pogonu, ne smatra se opasnom stvari i za tetu koja je nastala zbog
nepropisno parkiranja vlasnik vozila odgovara po principu krivice. Vrh.sud Jugoslavije, Rev.147/69 od
01.07.69, Zbirka sudskih odluka, knjiga14 sv.4 br.458 i knjiga 15 , sv.1, br.27
30
Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije br.G.443/72 od 11.02.1972 godine objavljenu u Zborniku sudske prakse
br.7.8 iz 1972 g, str.491,
31
Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske br.G.1824/68 , objavljenu u Pregledu Vrhovnog suda Hrvatske iz 1968
godine, taka 114,
32
Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske br.G.1602/68 , objavljenu u Pregledu Vrhovnog suda Hrvatske iz 1968
godine, taka 114,
33
Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije br.G.468/57 objavljenu u Zbirci sudskih odluka III/1, taka 56,
34
Vidi odluku Vrhovnog suda Jugoslavije br.G.107/66 od 10.03.1967, objavljenu u Zbirci sudskih odluka za
1967, strana 40,
35
Vidi odluku Vrhovnog suda BiH G.118/85 od 21.06.1985 , objavljenu u asopisu Privreda i pravo, br.9-10 za
1986, strana 515
36
Vidi odluku Vieg suda u Subotiici G.811/85 od 02,12,1985 godine, objavljenu u Biltenu Vrhovnog suda
Vojvodine, br.2-3 za 1986 godinu, str.47,
37
Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske , G.1625-75 od 02.03.1976 godine, citirano prema knjizi Borisa
Strohsacka, Odkodninsko pravo in druge neposlovne obveznosti, II, str.1 in 2.
93
OPASNE STVARI I OPASNE DJELATNOSTI PO ZAKONU O

OBLIGACIONIM ODNOSIMA
Za razliku od Skice za Zakonik o obligacijama i ugovorima38, vaei Zakon o obliga-
cionim odnosima ne daje definiciju pojma opasne stvari, ve se posredno i to samo iz ne-
kih odredaba39 moe zakljuiti da zakonodavac pravi razliku izmeu opasnih i bezopasnih
stvari, odnosno izmeu stvari od kojih potie poveana opasnost tete za okolinu i onih
stvari od kojih ne potie takva opasnost.
Zakonodavac, naime, propisuje objektivnu odgovornost samo za tete nastale od

stvari ili djelatnosti od kojih potie poveana opasnost tete za okolinu.
Dakle, teta moe nastupiti od stvari ili djelatnosti koje nisu uopte opasne, ili pak od
stvari i djelatnosti koje nisu toliko opasne da od njih prijeti ili potie poveana opasnost
tete za okolinu, u kom sluaju se nee primjeniti o odgovornost bez obzira na krivicu, ve
pravila o subjektivnoj odgovornosti.
Izbjegavajui svako konkretnije i blie odreivanje pojma opasne stvari i opasne dje-
latnosti, zakonodavac, u stvari, uzrono povezuje pojam stvari i pojam djelatnosti za opti
pojam poveana opasnost, smatrajui opasnim stvarima i djelatnostima samo one od
kojih ve potie poveana opasnost tete, dakle one stvari i djelatnosti koje stvaruju pove-
an rizik nastupanja tete.
Pri tome, kada govori o poveanoj opasnosti tete za okolinu, zakonodavac, ne misli
na apstraktnu opasnost tete koja moe hipotetiki nastupiti, ve na konkretnu opasnost
koja ve postoji i koja je nastupila zbog ve stvorenog rizika nastalog od samog postojanja
ili svojstva, poloaja ili upotrebe odreenih stvari odnosno vrenja pojedinih djelatnosti.
U tom smislu treba shvatiti pojam poveana opasnost koji upotrebljava zakonoda-
vac, a u vezi stim i pojam opasne stvari i opasne djelatnosti koji se koristi u ZOO.
Smatramo da je ovako regulisanje pojma opasne stvari i opasne djelatnosti veziva-

njem za sintagmu poveane opasnosti od tete po okolinu nepotpuno, suvie uopteno i
neodreeno, te da stoga dovodi do neopravdano ekstenzivnog tumaenja zakonskih odre-
daba kojima se regulie objektivna odgovornost za tete od opasnih stvari i djelatnosti.
U sudskoj praksi i pravnoj teoriji je primjetna nekontrolisana tendencija proglaava-

nja gotovo svake stvari i djelatnosti za opasnu.
Ovako regulisanje pojma opasne stvari i djelatnosti, bez navoenja barem okvirnih
injeninih pretpostavki koje bitno odreuju pojam takvih stvari i djelatnosti odnosno
pretpostavki koje bitno odreuju pojam tzv.poveane opasnosti, je svojevrstan circulus
vitiosus u koji je zakonodavac upao, odbacivanjem rjeenja koje je svojevremeno bilo
38
Imaonik stvari, pokretnih ili nepokretnih, iji poloaj ili upotreba, ili osobine, ili samo postojanje predstavljaju
poveanu opasnost tete tete za okolinu (opasne stvari), odgovara za tetu koja potie od njih. (l.136 st.1)
39
Za tetu od stvari ili djelatnosti od kojih potie poveana opasnost tete za okolinu odgovara se bez obzira na
krivicu. (l.154 st.2)
94
predloeno u Skici za zakonik o obligacijama i ugovorima iji je autor na poznati naunik

Prof.Mihajlo Konstantinovi.
Valja napomenuti da je bilo pokuaja da se ova greka ispravi u okviru prijedloga

izmjena ZOO iz 1993 godine.
Tada je prema Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ZOO, u tekst l.173 ZOO
trebala biti unesena definicija opasne stvari i to upravo na onaj nain kako je pojam opasne
stvari odredio Prof. Konstantinovi u l.136 st.1 Skice za Zakonik o obligacijama i ugovori-
ma, ali se od ovoga odustalo, ime je zadrano postojee zakonsko rjeenje koje najveim
djelom ostavlja sudskoj praksi da od sluaja do sluaja zakljuuje da li se radi o opasnoj
stvari ili opasnoj djelatnosti.
Meutim, rjeenjima koje u pogledu odreivanja pojma opasne stvari daju Skica za
zakonik o obligacijama i ugovorima i vaei ZOO, mogu se staviti ozbiljni prigovori, ob-
zirom da su oba rjeenja nepotopuna, tako da djeluju kao zapoeto, a nedovreno djelo.
Naime, slaemo se prof. Konstantinoviem i sa gotovo vladajuim stavom nae sud-

ske prakse, da su valjano utvrene pravnorelevantne injenice koje se odnose na poloaj,
upotrebu, osobine ili samo postojanje stvari, sasvim dovoljne za odreivanje pojma opa-
sne stvari u smislu odgovora na pitanje da li takva stvar predstavlja poveanu opasnost
tete za okolinu.
Meutim, ne slaemo se sa tezom da je pojam opasne stvari iri od pojma opasne

djelatnosti i da je slijedom toga u pojmu opasne stvari sadrana i opasna djelatnost.40
Ne slaemo se ni sa slinom, ali pravilnijom tezom u naoj pravnoj nauci41, da su

pojmovi opasne stvari i opasne djelatnosti u odnosu subordinacije, prema kojoj je pojam
opasne djelatnosti podreen pojmu opasne stvari.
Rezultat ovakvih teza, u konanom, tei izjednaavanju pojmova opasne stvari i opa-
sne djelatnosti, to ipak nije tano, jer se niti jeziki niti sadrinski, oigledno ne radi o
istim pojmovima.
Naime, iako ima mnogo djelatnosti u okviru kojih se sluimo opasnim stvarima (na
primjer vojna vjeba, distribucija elektrine energije, prevoz putnika i robe motornim vo-
zilima, eljeznicom ili avionima, rad sa mainama i slino), postoje i djelatnosti od kojih
potie poveana opasnost po okolinu, a da se pri vrenju djelatnosti uopte ne sluimo
opasnim stvarima.
40
U stvari radi se uvek o odgovornosti za opasne stvari. Pojam opasne stvari je iri od pojma delatnosti koja
predstavlja poveanu opasnost po okolinu i on ga potpuno obuhvata. Jer, praktino govorei, pri svakoj
delatnosti koja stvara poveanu opasnost za okolinu, mi se sluimo stvarima, koje, ako ve nisu opasne
po svojoj prirodi, postaju opasne upotrebom. (citirano prema :Prof.Dr.Mihajlo Konstantinovi: Osnov
odgovornosti za prouzrokovanu tetu, Arhiv za pravne i drutvene nauke, br.3, str.300, Beograd, 1958
41
S.Mihajlovi, Odgovornost za tetu priinjenu izvorom poveane opasnosti, Glasnik Adv.komore Vojvodine,
br.4/75, Novi Sad, 1975, str.24.
95
Sudska praksa je jo prije donoenja ZOO, u nekoliko sluajeva, smatrala opasnom

djelatnou i organizovanje masovnog okupljanja veeg broja ljudi na jednom mjestu, kao
to su bili sluajevi odgovornosti sportske organizacije za tetu nastale zbog nekontrolisa-
nog kretanja ljudi na stadionu,42 odgovornosti prevoznikog preduzea za tetu nastalu na
autobuskom stajalitu usljed guranja prilikom ulaska u autobus,43 odgovornosti filmskog
preduzea za tetu nastalu na snimanju masovnih filmskih scena.44
Tako se u presudi koja rjeava sluaj nastupanja tete zbog nekontrolisanog kretanja
ljudi na stadionu iznosi stav da se ne moe tvrditi da je teta nastala od opasne stvari, jer
se iznenada pokrenuta masa ljudi ne smatra opasnom stvari, kao to se ni ljudi, kao iva
bia, ne smatraju stvarima.
Nakon stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima postaje sasvim jasno da

je intencija zakonodavca bila da se pojam opasne stvari razdvoji od pojma opasne djelat-
nosti, to je uostalom i vidljivo iz odredaba l.174-177 ZOO. Meutim, naa pravna nauka
je uglavnom odbijala da prihvati razliku izmeu pojma opasne stvari i opasne djelatnosti,
pozivajui se na razloge koje je u tom pogledu dao prof.Konstantinovi.
Tako teoretiar Stojan Cigoj45, proiruje domaaj odredbi l.175-177 ZOO koje se di-
rektno odnose na imaoca opasne stvari i na vrioca opasne djelatnosti, to ukazuje na tezu
subordinacije pojma opasne djelatnosti pod pojam opasne stvari, a to u svojoj konanosti
vodi izjednaavanju navedenih pojmova.
Ipak, pravna nauka sa podruja bive SFRJ46, sve vie odstupa od izjednaavanja poj-
mova opasne stvari i opasne djelatnosti, zalaui se za odvojeno tretiranje i regulisanje
odgovornosti od opasnih stvari i opasnih djelatnosti, obzirom da zaista postoje situacije
kada se ovi vidovi odgovornosti ne poklapaju.
ODREIVANJE POJMA OPASNE DJELATNOSTI U PRAVNOJ

NAUCI I SUDSKOJ PRAKSI
Naa pravna teorija i sudska praksa su u vie navrata pokuali da definiu opasnu
djelatnost.
Tako, po Jakovu Radiiu opasna djelatnost je svaka delatnost ovekova od koje pre-
ti vea, neuobiajena opasnost tete, koja se ne moe uvek izbei ni uz najveu moguu
42
Vidi presudu Vrhovnog suda Srbije br.G.1735/57 od 13.06.1957 godine, Zbirka sudskih odluka, knjiga II,
sveska 2, str.374,
43
Vidi presudu Vrhovnog suda Hrvatske br.G.2657/63 od 19.11.1964 godine, Zbirka sudskih odluka za, 1964
godinu, str.364,
44
Vidi presudu Vrhovnog suda Jugoslavije br.Rev.1619/63 od 12.11.1963 godine, Zbirka sudskih odluka za 1963
godinu, str.327
45
Vidi S.Cigoj, kod : Borislav Blagojevi-Vrleta Krulj, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd,
1983, knjiga I, strana 646,648 i 656
46
Vidi opirnije kod D.Popovi, Odgovornost za opasnu delatnost u jugoslovenskom pravu, Anali Pravnog
fakulteta u Beogradu, br.5/86, str.505-511, te kod Lj.Miloevi, Obligaciono pravna odgovornost za tetu od
opasne stvari i u vrenju opasne djelatnosti bez obzira na krivicu predvienu zakonom, Pravni ivot br.11,
str.1166, Beograd 1983.
96
panju poslenikovu.47
Na teoretiar Stevan Jaki odreuje pojam opasne djelatnosti na slijedei nain:

Jedna delatnost predstavlja poveanu opasnost kada u njezinom redovnom toku, ve po
samoj njezinoj tehnikoj prirodi i nainu obavljanja, mogu biti ugroeni ivot i zdravlje
ljudi ili imovina, tako da to ugroavanje zahteva poveanu panju lica koja vre takvu de-
latnost, kao i lica koja s njom dolaze u dodir.48
Po Stojanu Cigoju da bi se neka djelatnost mogla smatrati opasnom, njena opasnost

mora biti takva da pod okolnostima koje neko tvori znai posebnu opasnost, naroito zbog
toga to tu opasnost i pored sve briljivosti nije uvek mogue odrati pod kontrolom i tako
blagovremeno spreiti nesreu.49
Teoretiar Boris Strohsack daje slijedeu definiciju opasne djelatnosti: Opasnu de-
latnost predstavlja ona delatnost koja pod konkretnim okolnostima znai veu opasnost
od prosene s obzirom na okolnosti sluaja i lice (objektivno-subjektivni kriterijum) koje
je vri.
Pri tome nije nuno da je stvar koja se koristi kod vrenja takve delatnosti opasna, jer
moe biti opasno rukovanje stvari. Bitna moe biti i injenica to se stvar nalazi pod takvim
okolnistima da je rukovanje tom stvari opasno.50
Prema Borisu Vizneru pod opasnom djelatnou se razumjevaju - sve one ovjekove
aktivnosti kojima se stvara poveana opasnost tete za okolinu, bez obzira na to da li kon-
kretna opasnost potjee od neke opasne stvari ili je djelatnost opasna sama po sebi, bez
neke povezanosti sa opasnom stvari.51
Bivi Savezni sud SFRJ u jednoj svojoj odluci iz 1975 godine navodi: Delatnost sa
poveanom opasnou jeste takva delatnost koja po svojoj prirodi i nainu vrenja znai
poveanu opasnost tete za ivot i zdravlje ljudi i za druga dobra.52
Vrhovni sud Hrvatske, u jednoj odluci iz 1977 godine ovako definie opasnu djelat-
nost: Odreena djelatnost predstavlja djelatnost sa poveanom opasnou kada zbog nje-
nog redovnog vrenja moe biti ugroen ivot i zdravlje ljudi ili njihova imovina.53
Smatramo, da odvojeno tretiranje odgovornosti za opasne stvari i odgovornosti za

opasne djelatnosti, ima svoju podlogu u ZOO i to posebno u okviru odredaba l.175 177
47
Vidi J.Radii, kod : Slobodan Perovi i drugi, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1995,
knjiga I, strana 402
48
S.Jaki, Obligaciono pravo, Sarajevo, 1962, strana 254
49
S.Cigoj, Obligacijska razmerja, Zakon s komentarjem, Ljubljana, 1978, str.186
50
B.Stohsack, Odkodninsko pravo in druge neposlovne obveznosti, II, strana 118
51
B.Vizner, Komantar zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, II knjiga, Zagreb, str.739
52
Vidi presudu Saveznog suda br.Gzs.27/76 od 14.05.1975 godine, objavljenu u Biltenu Saveznog suda br.3/76,
str.40,
53
Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske br.G.2879/76 od 10.08.1977 godine, objavljenu u Pregledu sudske
prakse Vrhovnog suda Hrvatske br.12/77, taka 118, strana 28.
97
ZOO, stim to moramo primjetiti, da razlikovanje odgovornosti za opasne stvari od od-

govornosti za opasne djelatnosti, ima svog opravdanja samo u onim sluajevima kada se
radi o tetama od djelatnosti koje se obavljaju bez upotrebe opasnih stvari, a ne i u onim
sluajevima djelatnosti pri kojima upotrebljavamo takve stvari.
U tim sluajevima, kada opasnu djelatnost vrimo uz upotrebu opasnih stvari (a ta-
kvih sluajeva ima najvie), sa velikom dozom sigurnosti moemo rei da je pojam opasne
djelatnosti sadran u pojmu opasne stvari, kao i da se u takvim sluajevima odgovorno
lice sasvim sigurno moe pozivati na egzoneracione razloge kao to su vanjski uzrok ije
se dejstvo nije moglo predvidjeti, izbjei ni otkloniti ili pak iskljuiva radnja oteenog ili
treeg lica koju on nije mogao predvidjeti i ije posljedice nije mogao izbjei ni otkloniti.
SLUAJEVI ODGOVORNOSTI ZA TETU OD OPASNE

DJELATNOSTI U ZAKONU O OBLIGACIONIM ODNOSIMA,
DRUGIM PROPISIMA I SUDSKOJ PRAKSI
Pored optih pojmova o opasnim stvarima i djelatnostima, Zakon o obligacionim
odnosima i neki drugi zakonski propisi kao to su propisi o odgovornosti u pomorskoj i
unutranjoj plovidbi54, propisi o vazdunoj plovidbi55, propisi o odgovornosti za nuklearne
tete56, propisi o lovstvu i slino, takoe sadre pojedine sluaajevi objektivne odgovorno-
sti za opasnu djelatnost. Tako, treba pomenuti zakonsku odredbu o solidarnoj objektivnoj
odgovornosti naruioca i izvoaa radova na nepokretnosti za tetu prouzrokovanu treem
licu koja je nastala u vezi sa izvoenjem radova.57
Kod ugovora o graenju, pored opteg pravila o odgovornosti za nedostatke postoji i

posebno pravilo o odgovornosti za solidnost graevine58 kojoj su podvrgnuti izvoa i pro-
jektant, a koja obuhvata odgovornost za nedostatke u planu, nedostatke zemljita i nedo-
statke u izradi graevine. I ovdje je rije o objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost,
jer se djelatnosti projektanta i izvoaa smatraju opasnim.
Prevoz takoe spada u opasnu djelatnost, pa zbog toga, kod ugovora o prevozu lica59
prevozilac odgovara za sigurnost putnika po objektivnom principu i to za tetu nastalu
putniku oteenjem zdravlja, povredom ili smru. Slina je situacija i kod ugovora o pre-
vozu stvari kada prevozilac odgovora za gubitak ili oteenje poiljke koji se dogode od
trenutka preuzimanja do trenutka predaje.60
54
Vidi l.890 Zakona o pomorskoj i unutranjoj plovidbi (Sl. list SRJ, br. 12/98, 44/99, 74/99, 73/2000 i Sl.
glasnik RS br. 85/05)
55
Vidi l.132 Zakona o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdunom saobraaju
(Sl. list SRJ, br. 12 od 6. marta 1998; i br.15/98)
56
Vidi l.33 Zakona o zatiti od jonizujueg zraenja (Sl. list SRJ, br. 46 od 4.10 1996; i Sl. glasnik Republike
Srbije br. 85/05)
57
Vidi l.207 ZOO
58
Vidi l.644 ZOO
59
Vidi l.685 ZOO, l.17 i 18 Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju (Sl.list SRJ br.26/95) i l.16
i 17 Zakona o ugovorima o prevozu u eleznikom saobraaju (Sl.list SRJ br.26/95)
60
Vidi l.671 i 672 ZOO, l.28 st.2 Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju (Sl.list SRJ br.26/95)
i l.16 i 17, 23 st.1 i 27 st.2 i 3 Zakona o ugovorima o prevozu u eleznikom saobraaju (Sl.list SRJ br.26/95)
98
I lov se smatra opasnom djelatnou, pa tako za tetu koju prilikom lova divljai pro-
uzrokuju lovci i njihovi pomonici vlasnicima odnosno korisnicima zemljita, vode i ume,
odgovara korisnik lovita.61 Kao to smo to uinili za opasne stvari, i ovdje emo na gene-
ralan nain ukazati na neke sluajeve koje je sudska praksa verifikovala kao tete nastale
od opasne djelatnosti, kao i sluajeve kada nije uinila.
Sudska praksa je naime uglavnom jedinstvena da rukovanje raznim mainama, dje-

latnosti vojske, radovi pod zemljom, u kamenolomima, prenoenje tekih tereta, radovi
na istovaru tekih predmeta, minerska i slina djelatnost kao to je rad sa eksplozivom i
hemikalijama, radovi na sjei drveta, radovi na eljeznici, rad policajca, nonog uvara,
konduktera, konobara, radovi u padobranstvu, vjebe na gimnastikim spravama, kao i
tetne imisije koje prelaze uobiajenu mjeru predstavlja opasnu djelatnost za koju se od-
govara po objektivnom principu.
Isto tako, u sudskoj praksi se nisu smatrali opasnim djelatnostima razne sportske
igre kao to su fudbal, koarka, klizanje na ledu, takmienje u skoku u vis, boravak u ka-
zneno-popravnom domu, vojna obuka sama po sebi, te samostalno kretanje vojnog lica za
vrijeme vojne vjebe.62
ZAKLJUAK
Na kraju moemo zakljuiti da su pojmovi opasna stvar i opasna djelatnost fleksi-
bilni i direktivni, to znai da je sudskoj praksi ostavljeno da u svakom konkretnom sluaju
izvodi zakljuak o tome radi li se o opasnoj stvari odnosno opasnoj djelatnosti.
Relativnost, a i izvesna nedoreenost navedenih pojmova je posebno naglaena u

ZOO, to za nau sudsku praksu otvara veliki prostor za kreativno i svrsishodno prosui-
vanje svakog konkretnog sluaja odgovornosti za tetu, ali istovremeno daje i mogunost
za neprihvatljiva ekstenzivna tumaenja navedenih pojmova, koja mogu dovesti do pravne
nesigurnosti. Ipak, jasni i razumljivi pojmovi opasne stvari i opasne djelatnosti i njihova
meusobna distinkcija, su od kljune vanosti za pravilno prosuivanje graansko-pravne
odgovornosti za tetu od opasnih stvari i djelatnosti. Zbog toga smatramo da u zakonski
tekst postojeeg ZOO konano treba unijeti preciznije i sadrajnije definicije opasne stvari
i opasne djelatnosti, te izvriti njihovu meusobnu distinkciju.
LITERATURA:
Cigoj S, Obligacijska razmerja, Zakon s komentarjem, Ljubljana, 1978, str.186

Cigoj S, u Komentaru Zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1983, knjiga I, strana 646,648 i 656
Jaki S, Obligaciono pravo, Sarajevo, 1962, strana 254
Kale B, Cesta kao opasna stvar i odgovornost organizacije koja njome upravlja: , Split,1970
Karamarkovi L, Odgovornost za tete od automobila kao opasne stvari, Glosarijum, Beograd, 2000.
Konstantinovi M, Obligaciono pravo, Opti deo, u redakciji V. Kapora. Beograd, 1952.g.
Kosti D, Pojam opasne stvari, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1975.g.
61
Vidi l.55 st.1 Zakon o lovstvu (Sl glasnik Republike Srbije broj 39/93, 44/93, 60/93)
62
Detaljnije o pojedinim djelatnostima i odlukama u kojima je sudska praksa izrazila pozitivan ili pak negativan
stav o tome da li se radi ili ne o opasnoj djelatnosti vidi kod . N.Mihailovi, op.cit.str.18-22
99
Mihailovi, N, Objektivna odgovornost za tetu, Zbornik radova sa Savjetovanja Prouzrokovanje tete

i njena naknada, str.16, izdanje Perimex- Budva , 1998 godine,
Mihajlovi S, Pojam opasne stvari, Glasnik advokatske komore Vojvodine, 1971 , II 1,2 ;
Mihajlovi S, Odgovornost za tetu priinjenu izvorom poveane opasnosti, Glasnik Adv.komore Vojvo-
dine, br.4/75, Novi Sad, 1975, str.24.
Miloevi Lj, Obligaciono pravna odgovornost za tetu od opasne stvari i u vrenju opasne delatnosti
bez obzira na krivicu predvienu zakonom, Pravni ivot br.11, Beograd 1983, str.1166,
Napijalo D, O odgovornosti za tete prouzroene opasnim stvarima i djelatnostima (s osloncem na prak-
su sudova kauzalna odgovornost) , samostalno izdanje, Karlovac 1995.g.
Napijalo D, Pojam i znaaj opasne stvari u zakonskim tekstovima starih naroda, Advokatura, asopis
Advokatske komore Srbije, br.2, Beograd, 1978, str.44,
Popovi D, Odgovornost za opasnu delatnost u jugoslovenskom pravu, Anali Pravnog fakulteta u Beo-
gradu, br.5/86, str.505-511
Radii J, u Komentaru Zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1995, knjiga I, strana 402
Rihtman Z, Opasnost i odtetna odgovornost, Osiguranje i privreda, Zagreb, X-XI, 1970.g.
Stanii S, Ogledi iz graanskog prava, I izdanje, Udruenje pravnika Republike Srpske, Banja Luka,
2005, str.157
Stojanovi D, Odgovornost za naknadu genetikih, anonimnih i zakasnelih atomskih teta, Beograd,
1967, str.53, 57-58,
Strohsack B, Odkodninsko pravo in druge neposlovne obveznosti, (Obligacijska razmerja II), asopisni
zavod Uradni list Republike Slovenije, Ljubljana 1990, str.1 in 2.
Tasi , Odgovornost za rizik, Arhiv za pravne i drutvene nauke, sveska X, Beograd, 1925.g.
Vizner B, Komentar Zakona o obveznim(obligacionim) odnosima knjiga 2, Zagreb 1978 g, str.800-802
Slobodan Stanii, Ph.D.

A lawyer from Banja Luka and assistant professor at the Faculty of Law APEIRON University of Banja Luka
Debating the dangerous things and

dangerous activities
Summary: The text explains the concepts and arranged dangerous thing and
dangerous activity and points to legislative solutions, the views of legal doctrine
and judicial practice, and views of the author in respect of liability for dangerous
goods and hazardous activities
Key words: dangerous thing, dangerous activities, liability, damages
100
DOI: 10.7251/GFP1303101C UDC: 347.736+347.91(497.11)
Osnovne
Pregledni rad
Datum prijema rada:

11. jun 2013.

20. jun 2013.
karakteristike i
pravna priroda pre
pack reorganizacije
(unapred pripremljenog plana
reorganizacije) u zakonodavstvu
Srbije
sa osvrtom na odnos steajnog postupka i postupka
reorganizacije
Prof. dr Apstrakt: Postupak reorganizacije predstavlja mo-

Vladimir olovi gunost nastavka rada steajnog dunika, ako se
redovni profesor, Fakultet uspeno izvri plan reorganizacije koji je najvaniji akt
pravnih nauka, Panevropski tog postupka. No, osim obinog plana reorgani-
univerzitet Apeiron, Banja zacije, u zakonodavstvu Srbije se regulie i unapred
Luka pripremljen plan reorganizacije. Ovaj plan se podnosi
istovremeno sa predlogom za pokretanje steajnog
postupka. Odreivanje pravne prirode, odnosno, da-
vanje odgovora na pitanje, ta je unapred pripremljen
plan reorganizacije, nemogue je bez odreivanja
pravne prirode obinog plana reorganizacije. Da
li plan ima imperativnu prirodu ili se radi o ugovoru
dunika sa poveriocima ? Da bi se, na pravi nain,
odredila pravna priroda ovih instituta, neophodno je
odrediti odnos postupka reorganizacije i steajnog
postupka, kao i plana reorganizacije i steajnog po-
stupka. U radu se analiziraju etiri pitanja koja su od
vanosti za odreivanje pravne prirode unapred pri-
premljenog plana reorganizacije: 1) Status steajnog
postupka nakon pokretanja postupka reorganizacije;
2) Status plana reorganizacije prema steajnom po-
stupku; 3) Da li se, nakon izvrenja plana reorganiza-
cije, steajni postupak obustavlja ili zakljuuje; i 4) Da
li se, u sluaju obustave primene ili neizvrenja plana
reorganizacije, kada se steajni postupak ponovo po-
101
Vladimir olovi: Osnovne karakteristike i pravna priroda pre pack reorganizacije
kree, sprovode sve radnje steajnog postupka. Autor denie zakljuak, da ovaj
akt ima ugovorni karakter.
Kljune rei: steajni postupak, reorganizacija, plan reorganizacije, dunik,

poverioci, sud, steajni upravnik.
UVODNI DEO
Postupak reorganizacije steajnog dunika predstavlja mogunost za nastavak nje-
govog poslovanja, iako je protiv njega pokrenut steajni postupak. U postupku reorgani-
zacije se podnosi plan reorganizacije ili steajni plan, koji je glavni akt tog postupka i od
ije sadrine zavisi, da li e steajni dunik nastaviti sa radom ili e biti nastavljen steajni
postupak protiv njega1. O tome, pre svega, odluuju poverioci. Plan reorganizacije prua
iroke mogunosti za definisanje statusa steajnog dunika, nakon otvaranja steajnog po-
stupka, ukoliko se pojavi mogunost opstanka tog dunika i ukoliko se postupak reorgani-
zacije uspeno sprovede. Mogunost opstanka steajnog dunika, zavisi, na prvom mestu,
od predloga plana reorganizacije, odnosno, od mera reorganizacije (termin upotrebljen u
domaem steajnom zakonodavstvu), koje su raznovrsne, ali one moraju biti opravdane,
tj. mora postojati ansa da se one sprovedu u postupku reorganizacije2.
U zakonodavstvu Srbije je donesen Zakon o steaju (dalje: ZS)3 koji, osim obinog
plana reorganizacije4, predvia i mogunost podnoenja unapred pripremljenog plana re-
organizacije (koji se jo naziva pre-pack). Odreivanje pravne prirode, odnosno, davanje
odgovora na pitanjeta je pre-pack reorganizacija, nemogue je bez odreivanja pravne
prirode obinog plana reorganizacije. Osim toga, da bi se, na pravi nain, odredila prav-
na priroda ovih instituta, neophodno je odrediti odnos postupka reorganizacije i steajnog
postupka, kao i plana reorganizacije i steajnog postupka. U vezi sa tim, mora se odrediti
i status steajnog postupka do usvojenja plana reorganizacije, kao i nakon prihvatanja i
potvrde tog plana. Plan reorganizacije se sastoji od oblika ili mera reorganizacije, od ijeg
uspenog sprovoenja, zavisi i uspeh reorganizacije. Klasifikovati ove mere je od velike
vanosti, obzirom da je vrlo retko sprovoenje reorganizacije bez sprovoenja vie mera ili
oblika reorganizacije (ne jedne)5.
Kod odreivanja pravne prirode plana reorganizacije, i unapred pripremljenog i

obinog, izdvajaju se etiri sporna pitanja, a to su: 1) Status steajnog postupka nakon
pokretanja postupka reorganizacije. Postupak reorganizacije se moe pokrenuti u toku ste-
ajnog postupka, ali i u toku prethodnog steajnog postupka. Ovde se, pre svega, misli na
samo pokretanje postupka reorganizacije, kao i na njegovo sprovoenje do usvajanja pla-
na, odnosno, do izvrenja plana reorganizacije; 2) Status plana reorganizacije, odnosno,
steajnog plana, kako se naziva u drugim zakonodavstvima, prema steajnom postupku.
1
Dika M., Insolvencijskopravo, Zagreb 1998., str. 75
2
Jovanovi-Zattila M., olovi V., Steajno pravo, Beograd 2007., str.153
3
Zakon o steajuRepublikeSrbije (Sl.glasnikR.Srbije br. 104/2009, 99/2011 dr.zakoni 71/2012, odluka US)
4
Ovaj termin emo koristiti kako bi ga razlikovali od unapred pripremljenog plana reorganizacije
5
Jovanovi-Zattila M., olovi V., nav.delo, str.153-154
102
ZS uopte ne odreuje njegov status, kao ni pravnu prirodu, ve regulie, jedino, njegovu
sadrinu i nain usvajanja. Da li plan reorganizacije ima dobrovoljni ili prinudni karakter,
odnosno, da li se radi o ugovoru ili o aktu, koji ima prinudni karakter, a koji moemo
nazvati i sudskim aktom, ako imamo u vidu njegovu potvrdu. ZS se ne zadrava na ovom
pitanju, iako je veoma bitno odrediti poloaj tog plana u odnosu na steajni postupak, jer
sudbina steaja zavisi od sadrine plana, kao i njegovog usvajanja i izvrenja; 3) Zatim, da
li se, nakon izvrenja plana reorganizacije, steajni postupak obustavlja ili zakljuuje? Ov-
demoramo da razlikujemo obustavu od zakljuenja steajnog postupka. Naime, ako doe
do obustave steajnog postupka, to znai da ne postoji jedan od steajnih razloga. Do toga
e doi, ako su naknadno prestali da postoje razlozi, zbog kojih je pokrenut steajni po-
stupak i ako predlaga povue predlog. Sud, takoe, moe da obustavi steajni postupak,
ako se utvrdi da je steajni dunik postao solventan ili je dolo do poravnanja sa poveri-
ocima. Znai, tada steajni dunik nastavlja sa radom, tj. nastavlja da i dalje egzistira. Sa
druge strane, kod zakljuenja steajnog postupka, razlikujemo redovne i izuzetne situaci-
je. Pod izuzetnom situacijom podrazumevamo i postupak reorganizacije, kada se izvri, u
potpunosti, plan reorganizacije i steajni dunik moe nastaviti sa radom. Meutim, ako
uzmemo u obzir redovne situacije, odnosno, osnovne sluajeve steajeva, steajni dunik
se brie iz registra privrednih subjekata; i 4) Na kraju, da li se, u sluaju obustave primene
ili neizvrenja plana reorganizacije, kada se steajni postupak ponovo sprovodi, sprovode
sve radnje steajnog postupka, pa i one, koje su sprovedene u steajnom postupku, koji je
tekao pre usvajanja plana. Pitanje je od izuzetne vanosti za steajni postupak, uopte, jer
se, u ovom sluaju, mora voditi rauna o zatiti svih subjekata postupka, ne samo poveri-
laca, zatim o trokovima postupka, kao i o mogunosti, odnosno, nemogunosti izvrenja
pojedinih radnji.
UNAPRED PRIPREMLJENI PLAN REORGANIZACIJE (PRE

PACK REORGANIZACIJA)
Da bi mogli da odredimo pravnu prirodu unapred pripremljenog plana reorgani-
zacije, potrebno je da se osvrnemo na njegove osnovne karakteristike i njegov status u
postupku reorganizacije. Isto tako, kasnije emo posvetiti panju najvanijim elementima
obinog plana reorganizacije, kako bi se napravila distinkcija izmeu ova dva akta. In-
stitut unapred pripremljenog plana reorganizacije u zakonodavstvo Srbije, preuzet je iz
amerikog Zakona o bankrotstvu6. Unapred pripremljeni plan reorganizacije zahteva mi-
nimalno troenje vremenskih resursa, tei ouvanju u velikoj meri personalnog supstrata
dunika, putem zadravanja zaposlenih na njihovim radnim mestima i kraim ostankom
u steaju. Isto tako, spreavaju se nezadovoljni poverioci da otmu kontrolu nad steajnim
dunikom od njega samog7. PrethodniZakon o steajnom postupku Srbije (dalje: ZSP)8 je
propisivao da se plan reorganizacije moe podneti istovremeno sa podnoenjem predloga
za pokretanje postupka steaja, kao i da plan reorganizacije moe biti podnet i od strane
steajnog dunika9.
6
The Bankruptcy Code USA, Chapter XI
7
Spasi S., Reorganizacija, Beograd 2009., str. 2; OdredbeGlave XI u amerikom steajnom zakonu koje
reguliu klasinu reorganizaciju esto nazivaju i slobodan pad, jer nema sigurnosti i sigurnog ishoda.
8
Zakon o steajnompostupkuRepublikeSrbije(Sl.glasnikR.Srbijebr.84/2004)
9
Spasi S., nav.delo, str. 3
103
Ako se plan reorganizacije podnosi istovremeno sa predlogom za pokretanje ste-

ajnog postupka, njegov naziv se, prema ZS, menja u unapred pripremljen plan reorga-
nizacije10. Ako steajni dunik, istovremeno sa podnoenjem predloga za pokretanje ste-
ajnog postupka, podnese unapred pripremljen plan reorganizacije, u predlogu se mora
jasno naznaiti da se predlae pokretanje steajnog postupka reorganizacijom, u skladu
sa unapred pripremljenim planom reorganizacije. Steajni sudija u roku od tri dana od
dana podnoenja urednog predloga, donosi reenje o pokretanju prethodnog postupka za
ispitivanje ispunjenosti uslova za otvaranje postupka steaja u skladu sa unapred pripre-
mljenim planom reorganizacije kojim zakazuje roite za odluivanje o predlogu i glasanje
o planu na koje poziva sve poznate poverioce. Roite se odrava u roku predvienom za
okonanje prethodnog postupka. Oglas o pokretanju prethodnog postupka za ispitivanje
ispunjenosti uslova za otvaranje postupka steaja u skladu sa unapred pripremljenim pla-
nom reorganizacije izrauje steajni sudija i objavljuje se na oglasnoj tabli suda i u Slu-
benom glasniku Republike Srbije, kao i u najmanje tri visokotirana dnevna lista koji se
distribuiraju na celoj teritoriji Republike Srbije. Trokove objavljivanja oglasa, kao i druge
trokove prethodnog postupka duan je da predujmi predlaga u iznosu koji odredi sud,
a u roku od tri dana od dana dobijanja sudskog naloga. U sluaju da predlaga ne uplati
predujam, steajni sudija e obustaviti prethodni postupak i predlog odbaciti. Prethodni
postupak traje najmanje 30, a najvie 45 dana. Steajni sudija moe zakljukom produiti
ovaj rok za najvie 15 dana, ukoliko to zahtevaju razlozi sloenosti poslovanja i duniko
poverilakih odnosa u vezi sa steajnim dunikom11. Na predlog podnosioca plana steajni
sudija, u roku od pet dana od dana podnoenja predloga, moe odrediti zabranu izvre-
nja na obezbeenoj i neobezbeenoj imovini steajnog dunika. U sluaju da nisu ispu-
njeni uslovi za otvaranje steajnog postupka u skladu sa unapred pripremljenim planom
reorganizacije propisani uZS, steajni sudija odbacuje predlog za pokretanje postupka, a
najkasnije pet dana pre odravanja roita za glasanje o unapred pripremljenom planu
reorganizacije. Za potrebe glasanja o unapred pripremljenom planu reorganizacije smatra
se da su sve obaveze steajnog dunika nastale pre podnoenja unapred pripremljenog
plana reorganizacije dospele na dan odravanja roita o glasanju za plan. Steajni sudija,
postupajui po zahtevu zainteresovanog lica, moe izvriti procenu visine potraivanja za
potrebe glasanja o unapred pripremljenom planu reorganizacije.
Ako se unapred pripremljeni plan reorganizacije na roitu usvoji, steajni sudija

e, reenjem, istovremeno otvoriti steajni postupak, potvrditi usvajanje unapred pripre-
mljenog plana reorganizacije i obustaviti steajni postupak. Ako se na roitu ne usvoji
unapred pripremljen plan reorganizacije, steajni sudija reenjem odbija predlog za po-
kretanje steajnog postupka u skladu sa unapred pripremljenim planom reorganizacije.
Ako je podnosilac plana izdejstvovao meru zabrane izvrenja dovoenjem steajnog sudije
u zabludu, tako to je prikazao netane podatke o svojim dugovanjima, odnosno, propustio
da navede podatke od znaaja za odluku suda, podnosilac predloga je u obavezi da naknadi
tetu koja je poveriocima prouzrokovana takvom zabranom. Odredbe ovog zakona kojima
se ureuju reorganizacija i plan reorganizacije, primenjuju se i na postupak steaja pokre-
nut u skladu sa unapred pripremljenim planom reorganizacije, osim ako je ovim zakonom
drugaije propisano. Obaveze nastale od dana podnoenja unapred pripremljenog plana
10
lan 155, st.4 ZS
11
lan 159 ZS
104
reorganizacije do dana odravanja roita za odluivanje o predlogu, u sluaju usvajanja

plana, smatraju se trokom steajnog postupka, ako planom reorganizacije nije drugaije
predvieno12.
Unapred pripremljeni plan reorganizacije znai, u sutini, poziv da se pregovara o

planu reorganizacije sa poveriocima i trai prihvatanje tog plana pre podnoenja prijave
za steaj, a imajui u vidu da sa poveriocima vrlo brzo dogovor moe biti postignut, a iz
steaja se izlazi vrlo brzo. Tri razloga predstavljaju motiv za izbor unapred pripremljenog
plana reorganizacije, a to su: a) dogovor poverilaca, b) izbegavanje potpunog prestanka
delatnosti i c) ouvanje poslovanja13. Unapred pripremljeni plan reorganizacije je odlino
reenje kada dunik ima ogranien broj poverilaca, tako da je na sudu da proceni da li je
u postupku, koji je prethodio podnoenju ovog plana, dolo do potovanja svih kogentnih
normi steajnog zakona. Sud se ne uputa u ekonomsku opravdanost i izvodljivost plana.
Meutim, okolnost da je unapred pripremljeni plan reorganizacije usvojen od poverilaca,
ne znai da sud mora da ga potvrdi. Ovakav plan eliminie potrebu za naknadnim pregova-
ranjem, a dunik e poslovati ponovo i trokovi e biti nii nego kod klasine reorganizacije
ili eventualno bankrota.
Obini plan reorganizacije

Obini plan reorganizacije se podnosi nakon pokretanja steajnog postupka. Kori-
stimo termin obini, iako on moda nije adekvatan, obzirom da je razlika izmeu ovog
plana i unapred pripremljenog plana u momentu podnoenja, kao i u posledicama koje
izaziva podnoenje plana zajedno sa predlogom za pokretanje steajnog postupka. Mi ne
moemo da govorimo o svim karakteristikama obinog plana reorganizacije, ali emo,
ovde, rei da je rok za podnoenje plana reorganizacije prekluzivan. Poverilako roite
odreuje steajni sudija reenjem o pokretanju steajnog postupka. Ako se na prvom ro-
itu ne izglasa bankrotstvo od strane skuptine poverilaca, tada se pristupa izradi plana
reorganizacije. Plan reorganizacije se moe podneti steajnom sudiji, najkasnije 90 dana
od dana otvaranja steajnog postupka.To dalje znai da, ukoliko je prvo poverilako roi-
te zakazano 40 dana od dana otvaranja steajnog postupka, za izradu plana reorganizacije
preostalo je jo 50 dana.Ovaj rok steajni sudija moe da produi najvie za 60 dana14, to
znai da se plan reorganizacije moe raditi jo najvie 110 dana od dana odravanja tog po-
verilakog roita. Svako dalje produenje roka za podnoenje plana reorganizacije, steaj-
ni sudija moe da odobri samo uz jednoglasnu saglasnost lanova odbora poverilaca. Ako
nijedan plan reorganizacije nije podnet u propisanom roku, sud donosi odluku o bankrot-
stvu, a na osnovu tog reenja steajni sudija donosi zakljuak o unovenju steajne mase.
Osim toga, vano je navesti, da seglasanje o planu reorganizacije se vri u okviru klasa
poverilaca, mada postojanje klasa komplikuje proces glasanja. Pravo glasa imaju svi po-
verioci srazmerno visini njihovih potraivanja. U sluaju kada je potraivanje osporeno ili
neispitano, steajni sudija e izvriti procenu visine potraivanja u svrhu glasanja. Kada se
glasanje obavlja pismenim putem, sudu se moraju podneti glasaki listii sa overenim pot-
pisom ovlaenog lica. Glasanje se vri u okviru klasa poverilaca. Potraivanja poverilaca
12
Spasi S., nav.delo, str. 4; clan 160 ZS
13
Spasi S., nav.delo, str. 5;
14
lanovi 161-162 ZS
105
dele se najmanje na klase po osnovu njihovih razlunih prava i prava prioriteta njihovih
potraivanja prema isplatnim redovima15.
ODNOS STEAJNOG POSTUPKA I POSTUPKA

REORGANIZACIJE, KAO I PLANA REORGANIZACIJE
Kao to smo rekli, da bi mogli da govorimo o pravnoj prirodi unapred pripremljenog
plana reorganizacije, potrebno je, ne samo, da odredimo karakteristike obinog plana
reorganizacije, kao i odnos oba plana prema poveriocima, ve i odnos steajnog postupka
prema postupku reorganizacije, kao i planu reorganizacije.
Status steajnog postupka nakon pokretanja postupka reorganizacije

Nas e interesovati ne samo status steajnog postupka u momentu prihvatanja plana
reorganizacije, ve i status steajnog postupka, nakon izvrenja plana reorganizacije, kada
vie ne postoji mogunost voenja steajnog postupka. Naravno, ovde se mora govoriti
o pokretanju novog steajnog postupka, ako se ne izvri plan reorganizacije. to se tie
steajnog postupka, zakonodavac nije izriito odredio njegov status u sluaju pokretanja
postupka reorganizacije. Plan reorganizacije, nakon prihvatanja i nakon pravosnanosti
odluke o potvrivanju istog, dovodi do obustave steajnog postupka16. Ako pravilno shva-
timo ovu odredbu, onda znai da se steajni postupak obustavlja, a ne zakljuuje. To ree-
nje nije najcelishodnije, mada se i u drugim, spomenutim, steajnim zakonodavstvima na
isti nain definie ovo pitanje17. No, obustava nastupa, jer ne postoje vie steajni razlozi.
Znai, ne postoje pretpostavke za pokretanje steajnog postupka, kojesu postojale u vreme
podnoenja predloga za otvaranje steaja. Samo prihvatanje plana, znai da su definisana
odreena reenja, kroz oblike reorganizacije, koje zadovoljavaju i steajnog dunika i po-
verioce. Samim tim, nema vie razloga za voenje steajnog postupka18.
Kada je u pitanju sprovoenje plana reorganizacije, odnosno, kada steajni dunik

postupa suprotno sadrini plana, steajni sudija donosi reenje o poetku novog steaj-
nog postupka protiv tog subjekta, tako da je jasno, kada e se pokrenuti novi steajni
postupak,kod neizvravanja plana reorganizacije. Mi emo, kasnije, posvetiti panju tim
situacijama.
Znai, moemo da zakljuimo, da se, u sluaju prihvatanja plana reorganizacije, ste-

ajni postupak obustavlja, odnosno, da se, u sluaju, neizvrenja plana reorganizacije, po-
kree nov steajni postupak. Ukoliko se plan reorganizacije izvri u skladu sa ZS i u skladu
sa sadrinom samog plana, dunik, naravno, nastavlja sa radom.
Nain regulisanja steajnog postupka u odnosu na postupak reorganizacije je logi-

an, ali ne i celishodan u svim elementima. Sa druge strane, ako govorimo o pravnoj priro-
di plana reorganizacije, ovde moemo rei da je navedeno regulisanje statusa steajnog po-
stupka potvrda da je plan reorganizacije ugovor, naroito, to on brie steajne razloge,
15
lan 165 ZS
16
lan 166 ZS
17
olovi V., Odnos steajnog postupka i postupka reorganizacije, Pravni ivot 12/2007, Beograd 2007, str. 287
18
olovi V., Pravna priroda plana reorganizacije steajnog dunika, Vox iuris, asopis za primenu i kulturu
prava, br. 1, Beograd 2009., str. 48
106
to ukazuje na to da se radi o sporazumu subjekta koji treba da izvri plan (steajni dunik)
i subjekata koji e imati odreenu korist od tog izvrenja (poverioci).
Status steajnog postupka nakon izvrenja plana reorganizacije

Da li e se plan reorganizacije izvriti, zavisi, pre svega, od njegove sadrine i predlo-
enih mera (oblika), koji omoguuju dalji nastavak rada steajnog dunika. Znai, mogu-
nost opstanka steajnog dunika i namirenje poverilaca, zavisi, na prvom mestu, od pred-
loga reorganizacije, odnosno, od mera reorganizacije koje su raznovrsne, ali one moraju
biti opravdane, tj. mora postojati ansa da se one sprovedu u postupku reorganizacije. Ono
to nas, na ovom mestu, interesuje, odnosi se na status steajnog postupka nakon izvrenja
plana reorganizacije. Podsetimo se, jo jednom, steajni postupak se otvara na osnovu po-
stojanja steajnih razloga, a, isto tako, postupak reorganizacije ne moe biti pokrenut, ako
ne postoji bar jedna od pretpostavki za pokretanje steajnog postupka.
Da bi mogli da odgovorimo na pitanje o statusu steajnog postupka nakon izvrenja

plana reorganizacije, moramo analizirati samu primenu plana, odnosno, posledice prime-
ne, kao i neizvrenje plana reorganizacije, odnosno obustavu primene plana.
Sa usvajanjem plana reorganizacije ne prestaje funkcija steajnog upravnika i odbora

poverilaca. Rekli smo da se steajni postupak obustavlja, nakon prihvatanja i potvrde pla-
na reorganizacije. Znai, ne postoje vie steajni razlozi. Usvajanjem plana reorganizacije
suspenduju se prava vlasnika kapitala steajnog dunika, sve do vremena njegove potpune
realizacije. Time je jasno odreeno da se postupak reorganizacije okonava, tek, sa datu-
mom potpunog izvrenja plana reorganizacije, a ne sa danom njegovog usvajanja. Meu-
tim, usvojeni plan reorganizacije podnet zajedno sa predlogom za pokretanje steajnog
postupka u praksi nee dovesti do nastupanja pravnih posledica steaja. On e se, najee,
usvojiti pre formiranja odbora poverilaca, odnosno, imenovanja steajnog upravnika. Ako
je reorganizacija nemogua bez steaja, kao i ako je za odbacivanje mogunosti pokretanja
novog steajnog postupka, potrebno izvrenje plana, onda se, sa pravom, moe postaviti
pitanje, kako mogu i dalje da traju funkcije steajnog upravnika i odbora poverilaca koji su
imenovani u steajnom postupku. Ako bi, na navedeni nain, posmatrali odredbe ZS, onda
bi morali da kaemo da steajni postupak traje sve do potpunog izvrenja plana reorgani-
zacije19, iako je za njegovo obustavljanje dovoljno prihvatanje i potvrivanje plana. Upravo
je, u tom delu, sva konfuzija oko statusa steajnog postupka u odnosu na reorganizaciju.
Ako se plan usvoji, on se izvrava u skladu sa predloenim oblicima reorganizacije.

Plan ima dejstvo prema svim subjektima postupka reorganizacije. Prema ZS, on ima snagu
izvrne isprave i smatra se ugovorom koji e doprineti namirenju navedenih potraiva-
nja20. Sve radnje koje se preduzimaju u postupku reorganizacije, moraju biti u skladu sa
sadrinom plana.
Izvrenjem plana reorganizacije nastupaju uslovi koji dovode do nemogunosti po-

novnog pokretanja steajnog postupka. Znai, ako steajni dunik ispuni sve obaveze
19
Slijepevi D., Spornapravnapitanja u postupkureorganizacijesteajnogdunika, Pravniinformator, On-
lajnizdanjeasopisa, http://www.informator.rs/sadr%C5%BEaj-februar-2007.html
20
lan 167 ZS
107
predviene planom reorganizacije, tada e prestati i sva potraivanja poverilaca iz steajne

mase. Sa ispunjenjem tog materijalnopravnog uslova, stiu se i procesne pretpostavke za
navedeno.
Na ovom mestu emo izneti miljenje koje je u suprotnosti sa odredbama ZS i koje

se zalae za obustavu steajnog postupka, nakon izvrenja plana reorganizacije. Razlog
tome je ekonominost, odnosno, uteda u sprovoenju steajnog postupka. No, i ranije su
postojala takva ili malo drugaija miljenja. Naime, po tom miljenju, izmeu obustave i
zakljuenja steajnog postupka, zakljueno je da zakljuenje steajnog postupka, u ova-
kvoj situaciji, nema za posledicu brisanje steajnog dunika iz registra, pa se, zbog toga,
steajni postupak obustavlja21. Sa druge strane, kod izvrenja plana reorganizacije, steajni
postupak se okonava, steajni dunik vie ne postoji, postoji samo privredni subjekt, koji
je bio steajni dunik i koji je nastavio sa radom. Odluka o zakljuenju steajnog postupka
se dostavlja sudskom ili drugom registru, koji konstatuje injenicu okonavanja tog po-
stupka. Ovo stanovie jeste suprotno u odnosu na odredbe ZS, ali bi se moralo razmisiliti o
situaciji koja se odnosi na neizvrenje plana. Da li je uputno reenje koje se definieu ZS, a
koje se odnosi na regulisanje nepostupanja po usvojenom planu i na prevaran i nezakonit
plan kao steajni razlog22.
Sprovoenje radnji u novom steajnom postupku

Pitanje sprovoenja radnji u novom steajnom postupku, u sluaju obustave prime-
ne, odnosno neizvrenja plana reorganizacije, odnosno, ispunjenja uslova iz lana 173 ZS,
mora se reiti primenom pravila parninog postupka, obzirom da ZS ne sadri odredbu o
tome, obzirom da, konkretno, ne regulie ni status steajnog postupka u tom sluaju.
Znai, razlog za zastoj steajnog postupka nalazimo u prihvatanju plana reorganizaci-

je, to ne predvia ZS. Primenjujui odredbu Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)23,
steajni sud bi, po tome, trebalo da donese odluku o zastoju, navodei razlog za zastajanje
postupka, kao i vreme trajanja zastoja. Obzirom da steajni sud to ne bi mogao, precizno
uiniti, onda bi se navelo samo trajanje postupka reorganizacije, odnosno, uslovi za izvr-
enje plana. Ako bi prestali razlozi za zastoj steajnog postupka, onda bi se on nastavio.
O tome bi se donela posebna odluka. Kad bi bila regulisana mogunost zastoja steajnog
postupka, u ovakvoj situciji, i dalje bi se mogle preduzimati radnje u postupku, ali samo
one, za koje postoji opasnost od odlaganja. Preduzimanje neophodnih i neodlonih radnji
u steajnom postupku, kad doe do njegovog zastajanja je zatita od neizvrenja plana.
Naime, moe doi do odugovlaenja primene plana, do odreenih zloupotreba, neizvre-
nja odreenih radnji od strane steajnog dunika, a u vezi sa planom, to moe dovesti u
opasnost potraivanja poverilaca. Zbog toga bi bilocelishodno primeniti odredbu ZPP o
zastoju steajnog postupka, jer se mogu preduzimati takve vrste radnji. Sa druge strane,
kada bi se prekinuo steajni postupak, tada se ne bi mogle sprovoditi nikakve radnje.Iz
navedenog sledi, da se u nastavku steajnog postupka, ukoliko se plan reorganizacije ne
izvri, ne bi sprovodile one radnje, koje su sprovedene pre donoenja odluke o zastoju.
21
MiljenjeizraenonasavetovanjuZakon o steajnompostupku teorijai praksa, u organizacijiBiroazatehnik
usaradnju (GTZ) Otvoreniregionalni fond Pravnareforma, vrac, jun 2007.
22
lan 173 ZS
23
Zakon o parninompostupku (Sl.glasnikR.Srbije 72/2011); lan227 ZPP
108
Ovakvim reenjem bi bila postavljena osnova za uspenu primenu plana reorganizacije,

dok bi, sa druge strane, bila obezbeena i zatita poverilaca, ako se plan ne izvri24.
Navedeno predstavlja samo jedno razmiljanje o statusu steajnog postupka, u slu-

aju prihvatanja i potvrde plana reorganizacije sve do njegovog potpunog izvrenja, odno-
sno, neizvrenja. Zastoj postupka bi bio celishodan, bez obzira na to to se mora prihvatiti
stanovite da, prihvatanjem plana, nestaju steajni razlozi. No, da li je tako? Ako steajni
dunik mora da ispuni svoje obaveze prema poveriocima, dug i dalje postoji, potraivanja
i dalje postoje. Da li se, u potpunosti, moe rei da su nestali steajni razlozi? Inae, po
odredbama ZS, kod pokretanja novog steajnog postupka, moe se zakljuiti da se sprovo-
de sve radnje u steajnom postupku koji je pokrenut zbog neizvrenja plana reorganizacije.
Status steajnog postupka u sluaju neizvrenja plana reorganizacije i

kad je prevaran i nezakonit plan steajni razlog
ZS regulie i sluajeve, kada steajni dunik ne postupa po planu reorganizacije. Izvr-
enje plana reorganizacije se, pre svega, tie poverilaca. Znai, ako steajni dunik ne izvra-
va plan reorganizacije, tada poverioci, mogu podneti sudu predlog za pokretanje steajnog
postupka. U ranijem steajnom zakonodavstvu Srbije je bilo predvieno da sud, u takvoj
situaciji, moe naloiti odreene mere steajnom duniku koje je on duan da sprovede25. Te
mere su sledee: 1) da steajni dunik postupi po planu reorganizacije odmah nakon odrei-
vanja mere (iako to zakonodavac ne navodi, ipak, pretpostavljamo); 2) da steajni upravnik
preuzme kontrolu nad steajnim dunikom, kada praktino postupak reorganizacije i sama
reorganizacija gubi smisao. Ukoliko steajni upravnik preuzme upravljanje steajnim duni-
kom, dolazi do ispunjenja jednog elementa steajnog postupka, obzirom da je smisao reor-
ganizacije samostalno raspolaganje od strane dunika. Tada bi mogli da postavimo pitanje
statusa plana reorganizacije, jer se tada istie njegov prinudni karakter; 3) da se nastavi po-
stupak bankrotstva, odnosno steajni postupak (kako je to odredio zakonodavac). Sada, ZS
ne odreuje navedeno26. Neki autori navode da se moe raditi o manjim grekama27. Ono to
je zajedniko i ranijem ZSP i sadanjem ZS, jeste da oni ne reguliu koje su greke steajnog
dunika koje bi dovele do pokretanja steajnog postupka.
ZS ne predvia mere koje bi trebalo dunik da sprovede u sluaju nepostupanja po

planu. Time se poveava diskreciono ovlaenje suda. Moda je trebalo posebno predvideti
mere koje bi dunik sproveo kako bi mogao da se izvri plan. No, moramo rei da odre-
ivanjem i preduzimanjem ovih mera, plan reorganizacije gubi dobrovoljni, sporazumni
karakter i pretvara se u prinudni akt, ali je to nemogue izbei, obzirom da, u ovim situaci-
jama, steajni dunik ne izvrava ono to je preuzeo kao svoju obavezu, tako da e se, tada,
plan izvravati uz pomo prinudnih mera, ako one dovode do izvrenja.
ZS odreuje ta e se smatrati pod nepostupanjem po usvojenom planu, odnosno,

pod postupanjem koje je suprotno tom planu. Naime, to su sluajevi, kada navedeno nega-
24
olovi V., Odnos steajnog postupka i postupka reorganizacije, Pravni ivot 12/2007, Beograd 2007, str. 298-
299
25
olovi V., nav.delo, str. 296
26
lan 173 ZS
27
Stevanovi M., Prirunikzasteajneupravnike, USAID, Beograd 2005., str.211
109
tivno utie na novane tokove subjekta reorganizacije, zatuim, kada subjekt reorganizacije
ne moe normalno da obavlja poslovnu delatnost i kada su znaajno ugroeni interesi jed-
ne ili vie klasa poverilaca. Tada steajni sudija moe angaovati struno lice, radi utvr-
ivanja navedenog, a ako to ne uini, moe da imenuje privremenog steajnog upravnika
koji e utvrditi injenice koje se odnose na postojanje steajnog razloga, pa, samim tim,
i na pokretanje steajnog postupka. Ako se utvrdi postojanje steajnog razloga, steajni
sudija e doneti reenje o pokretanju steajnog postupka28.
Ono to je nesporno, odnosi se na to da steajni dunik mora postupati u skladu sa

planom reorganizacije i sa odredbama ZS, sa kojima mora biti u skladu i sam plan. Nepo-
stupanje po planu je steajni razlog29.
Uticaj sadrine plana na steajni postupak i status steajnog dunika

Plan reorganizacije sadri odreene mere (koje se jo mogu nazivati i oblici), ijim pri-
hvatanjem se obustavlja steajni postupak. Ne samo to, planom reorganizacije se oivljava
steajni dunik koji menja svoj status i nastavlja sa radom, ako se plan ispuni, odnosno,
izvri. Posvetiemo panju merama reorganizacije koje dovode do promene statusa steaj-
nog dunika, odnosno, koje dovode do mogunosti da steajni dunik upravlja svojom imo-
vinom, to je prvi uslov za njegov nastavak rada. Osim toga, rekli smo da od sadrine plana
zavisi da li e, po ZS, steajni postupak biti obustavljen, pa je i zbog toga, potrebno posvetiti
panju ovoj oblasti. Mora se rei da ZS predvia mere (oblike) reorganizacije, s tim to ne
ograniava podnosioca plana da mora da, u planu, predloi ono to je zakonodavac odredio,
ve ostavlja slobodu da predloi i neku drugu meru, koju ZS nije predvideo30. Mi emo, na
ovom mestu, izvriti grupisanje mera, kako bi pokazali kako one utiu na status steajnog
dunika, od ega zavisi i sudbina steajnog postupka, kao i mogue ponovno pokretanje
istog. Isto tako, grupisanje mera je neophodno kako bi se one lake primenile i kako bi se
odredio njihov znaaj, odnosno, njihovo mesto u odnosu na druge31. Svaka mera nema isti
znaaj. Neke imaju vei uticaj na status steajnog dunika, dok druge slue za izvrenje ovih
prvih. Mi neemo posveivati panju sadrini svake od mera. Te grupe mera su sledee:
a. Prva grupa mere reorganizacije koje dovode do promene statusa steajnog

dunika:
1) zatvaranje pogona ili promena delatnosti;
2) statusne promene;
3) promene pravne forme;
4) prenos dela ili celokupne imovine na jednog ili vie postojeih ili novoosnovanih
subjekata;
5) izmene i dopune optih akata steajnog dunika i drugih dokumenata o osnivanju
ili upravljanju;
6) pretvaranje potraivanja u kapital.
b. Druga grupa mere reorganizacije koje omoguavaju dalje upravljanje imovi-
28
lan 173, st.2 i 3 ZS
29
Duki-Mijatovi M., Steajno pravo, Novi Sad 2010., str. 118
30
lan 157 ZS
31
Jovanovi-Zattila M., olovi V., nav.delo, str. 167-168
110
nom od strane steajnog dunika. One obuhvataju sve radnje koje predstavljaju
raspolaganje imovinom. Te mere su:
1) namirenje potraivanja;
2) unovenje imovine sa teretom ili bez njega ili prenos takve imovine na ime nami-
renja potraivanja;
3) otpust duga;
4) ustupanje neoptereene imovine na ime namirenja potraivanja;
5) izvrenje, izmena ili odricanje od zalonog prava;
6) davanje u zalog optereene ili neoptereene imovine;
7) ponitavanje izdatih ili izdavanje novih hartija od vrednosti od strane steajnog
dunika ili bilo kog novoformiranog subjekta;
c.Trea grupa mere reorganizacije koje se odnose na radnje koje se obavljaju

samostalno u postupku reorganizacije, odnosno, kao sastavni deo neke od mera
iz prve ili druge grupe. Neke od njih su karakteristine za steajni postupak i
nastupaju kao pravne posledice tog postupka:
1) raskid ili izmena ugovora;
2) otputanje zaposlenih ili angaovanje drugih lica;
3) zakljuivanje ugovora o kreditu, odnosno zajmu;
4) osporavanje i pobijanje potraivanja koja nisu pravno valjana;
5) predvianje otplate u ratama, izmena rokova dospelosti, kamatnih stopa ili drugih
uslova zajma, kredita ili drugog potraivanja ili instrumenta obezbeenja;
Grupisanje mera reorganizacije pokazuje da je neophodno njihovo kombinovanje i

da je nemogue predloiti samo jednu meru. Ove mere moemo posmatrai kao i predmet
plana, koji je, kako smo rekli, ugovornog karaktera. Te mere e se primenjivati, ako ih pri-
hvate poverioci, glasanjem u skladu sa ZS.
PLAN REORGANIZACIJE UGOVOR STEAJNOG DUNIKA I

POVERILACA ZAKLJUEN PRED STEAJNIM SUDOM
Osnovna specifinost postupka reorganizacije ogleda se u tome to se on sprovodi jo
u toku steajnog postupka32. Plan reorganizacije, kao osnov postupka reorga-
nizacije predstavlja izvrni naslov za sve neprivilegovane poverioce33. No,
iako plan reorganizacije potvruje sud, on ima karakter ugovora. To potvr-
uju i osnovna naela postupka reorganizacije: 1) naelo dobrovoljnosti,
koje se ogleda u tome, to je plan reorganizacije sporazum, koji se usvaja
slobodno izraenom voljom kvalifikovane veine poverilaca; 2) naelo rav-
nopravnosti uesnika u postupku, koje nalazimo u obezbeenju istih prava
u okviru pojedinih grupa (klasa) poverilaca; 3) naelo ogranienja prava
dunika, to znai da dunik nee moi da izvrava sve poslovne aktivnosti
u punom obimu. Ta ogranienja zavisie od oblika reorganizacije, kao i od
nadzora nad ispunjenjem plana; i 4) naelo javnosti, to znai da se o planu
raspravlja i glasa na sudu, kao i da plan mora da bude objavljen i dostupan
32
Dika M., nav.delo, str. 75
33
Velimirovi M., Steajnopravo, Novi Sad 2004., str. 187
111
svim zainteresovanim licima34.
Ako se plan reorganizacije prihvati u postupku i ako njegovo sprovoenje uspe, od

toga imaju koristi i poverioci i dunik. Sa druge strane, moe se desiti da poverioci budu
oteeni u naplati potraivanja, kao i da dunik ne nastavi sa daljim poslovanjem. Ako ne
nastavi sa daljim radom, protiv dunika e se ponovo pokrenuti steajni postupak, kao
sankcija neizvrenja, odnosno, nemogunosti izvrenja plana reorganizacije.
Iz svega navedenog, moemo zakljuiti da je plan reorganizacije ugovor koji zakljuu-

ju steajni dunik i poverioci pred steajnim sudom. Iako steajni sud potvruje plan reor-
ganizacije, odnosno, iako jedan od podnosilaca plana moe biti steajni upravnik, ovaj akt
ima ugovorni karakter, obzirom da njegovo usvajanje i izvrenje zavise od volja ugovornih
strana, odnosno, on se tie steajnog dunika i poverilaca. Sa druge strane, injenica je da
plan reorganizacije ima prinudne elemente, koji se sastoje, upravo, u ulozi steajnog suda
u donoenju plana, kao i u merama, koje se preduzimaju, usled neizvrenja plana35.
PRAVNA PRIRODA PLANA REORGANIZACIJE I UNAPRED

PRIPREMLJENOG PLANA REORGANIZACIJE
Postupak reorganizacije steajnog dunika treba da obezbedi, kako nastavak rada
dunika, tako i namirenje poverilaca. Pitanje pravne prirode plana reorganizacije smo,
napred, ve, spomenuli, kao jedno od bitnijih pitanja, imajui u vidu poloaj subjekata i u
postupku reorganizacije i u steajnom postupku. Ovde, pre svega, mislimo na poverioce,
odnosno, na razliite vrste ili klase poverilaca. Plan reorganizacije je poseban akt, koji
mora da bude prihvaen od strane svih subjekata u steajnom postupku, pre svega, od
steajnog dunika i poverilaca36. Nakon usvajanja plana reoranizacije od strane
poverilaca, steajni sudija potvruje plan, ako za njega glasa veina poveri-
laca. Sa druge strane, mora postojati mogunost da steajni dunik izvrava
predloene oblike reorganizacije.
Kao to je reeno, izmeu plana reorganizacije, kao ugovora i plana reorganizacije,

kao sudskog akta, odluiemo se za prvi, obzirom da se o njemu pozitivno moraju izjasniti
svi navedeni subjekti. Plan reorganizacije nije sudski akt, iako steajni sudija, takoe, vodi
postupak reorganizacije. Meutim, iako nije sudski akt, moramo primetiti da plan reorga-
nizacije sadri odreene elemente prinudnosti, odnosno, ukoliko se plan reorganizacije ne
izvri u odreenom roku, tada e se primeniti mere predviene u ZS. Naravno, navedeno
ne oduzima planu reorganizacije karakter ugovora37, obzirom da se o njemu moraju sagla-
siti steajni dunik, sa jedne, i veina poverilaca, sa druge strane.
Da bi jasno razumeli i odredili pravnu prirodu plana reorganizacije, uvek je neop-
34
Velimirovi M., nav.delo, str. 192-193
35
oloviV., Pravna priroda plana reorganizacije steajnog dunika, Vox iuris, asopis za primenu i kulturu
prava, br. 1, Beograd 2009., str. 58
36
Dika M., nav.delo, str. 76. Poverioci se, pre svih, izjanjavaju o planureoganizacije, alinjegovoizvrenjezavisii
od steajnogdunika
37
Spasi S., Sporna pravna pitanja i praktini problemi u postupku reorganizacije, Zlatiborski pravniki dani
2007, Privredna akademija, Novi Sad, str.128.
112
hodna analiza svih faza postupaka reorganizacije. injenica je da u planu reorganizacije,

kao i u svakom ugovoru, imamo dve strane. Ukoliko jedna strana ne izvrava svoje obave-
ze, ona trpi odreene sankcije. Sam steajni postupak, bez koga ne bi moglo da bude ni po-
stupka reorganizacije, podrazumeva odreenu nejednakost strana koje se pojavljuju. No,
kod plana reorganizacije i predlog i prihvatanje, kao i izvrenje plana zavisi od steajnog
dunika. Zakonodavac je morao da predvidi odreena pravila, koja tite poverioce. U sva-
kom sluaju, moemo zakljuiti da plan reorganizacije predstavlja ugovor sa odreenim
primesama sudskog akta, obzirom da u njegovom potvrivanju i nadzoru nad njegovom
primenom uestvuju i steajni sud, odnosno steajni upravnik.
Pravna priroda unapred pripremljenog plana reorganizacije

Napred smo naveli da je nemogue odrediti pravnu prirodu unapred pripremljenog
plana reorganizacije, bez odreivanja karaktera obinog plana. Osnovna razlika izmeu
ova dva plana je u momentu podnoenja. Upravo se pre-pack plan i naziva tako, jer se
podnosi zajedno sa predlogom za pokretanje steajnog postupka. Neemo ulaziti u prirodu
svrhe ovog plana, obzirom da se ovde mogu postaviti razliita pitanja, koja bi se vezala, pre
svega, za razloge koji su doveli do insolventnosti jednog subjekta, za koga postoji reenje,
odnosno, za koga postoji ansa da nastavi sa radom. Koje su okolnosti postojale u vreme
postavljanja pitanja pokretanja steaja protiv jednog subjekta je pitanje na koje mora da
odgovori sud, kao i poverioci koji prihvataju ovako podnesen plan. No, ne moemo ulaziti
u sve detalje podnoenja pe-pack plana, ve emo samo rei da i ovaj plan ima ugovorni
karakter, imajui u vidu da ga moraju prihvatiti poverioci da bi se on potvrdio, kao i da
njegova sadrina, tj. predloene mere, moraju odgovarati steajnom duniku. Sa druge
strane, njegova imperativnost je u tome to se mora potvrditi odlukom suda, to je sluaj
i kod obinog plana. Jedino to se moe istai, kad je u pitanju pre-pack plan, odnosi se
na injenicu to njegovo usvajanje moe dovesti i do otvaranja i do obustavljana seajnog
postupka na istom roitu.
PRAVNA PRIRODA PLANA REORGANIZACIJE

OSIGURAVAJUIH DRUTAVA U PRAVU EU
U pravu Evropske unije usvojen je akt koji regulie reorganizaciju osiguravajuih dru-
tava. U naem pravu nije predvien postupak reorganizacije za osiguravajue organiza-
cije. Direktiva Evropske Unije o reorganizaciji i likvidaciji osiguravajuih drutava (dalje:
Direktiva)38propisuje neka posebna pravila za reorganizaciju osiguravajuih
drutava. Postupak reorganizacije predstavlja postupak za nastavak rada
osiguravajueg drutva, kada se preduzima niz mera, koje treba da dovedu
do toga da dunik nastavi sa poslovanjem. Samo ovlaeni (sudski ili admi-
nistrativni) organ moe doneti odluku o preduzimanju mera reorganizacije
jednog osiguravajueg drutva, ukljuujui i filijale u drugim zemljama la-
nicama. Mere reorganizacije e se regulisati po pravu one zemlje u kojoj se
sprovode.39Te mere e imati dejstva u svim zemljama lanicama, bez ispu-
njenja bilo kakvih posebnih formalnosti.40Postupak reorganizacije, koji se
38
Directive 2001/17/EC of the European Parliament and of the Council of 19 March 2001 on the reorganisation
and winding-up of insurance undertakings (Official Journal L 110, 20/04/2001 P.0028-0039)
39
lan 4., st.2Direktive
40
lan 4., st.3Direktive
113
sprovodi radi nastavka rada jednog osiguravajueg drutva, podrazumeva

procenu niza mera, koje bi dovele do daljeg poslovanja tog drutva, vodei
rauna o svim specifinostima same delatnosti osiguranja. Vidimo da i Di-
rektiva ureuje plan reorganizacije kao ugovor, odnosno, neophodno je da
o planu izjasne poverioci. Osim toga, moemo zakljuiti da Direktiva pokla-
nja veu panju regulisanju nastavka rada osiguravajueg drutva steaj-
nog dunika, nego namirenju poverilaca. Ipak, bez saglasnosti poverilaca,
ne bi mogao da bude ispunjen ni jedan od navedena dva cilja reorganizaci-
je. To znai da i plan reorganizaije u postupku reorganizacije osiguravaju-
ih drutava im ugovorni karakter41.
ZAKLJUAK
U steajnom zakonodavstvu Srbije, kao i u mnogim drugim steajnim zakonodav-
stvima, reorganizacija ima dvojak smisao, koji se odnosi, kako na nastavak rada duni-
ka, tako i na namirenje poverilaca. Na primer, u nemakom steajnom zakonodavstvu
je reorganizacija na drugaiji nain regulisana, kada su u pitanju ta dva cilja. Na prvom
mestu, predvien je steajni plan, koji prua vie mogunosti da se namire potraivanja
poverilaca, odnosno, da se odnosi izmeu dunika i poverilaca ree na prinudan ili do-
brovoljan, odnosno, saglasan nain, a koja e opcija biti izabrana zavisi od samih dunika
i poverilaca. Praktino, to znai da steajni plan u nemakom steajnom zakonodavstvu
moe imati, kako ugovorni, tako i prinudni karakter. Meutim, osim steajnog plana, u
nemakom pravu je predvien i rehabilitacioni plan, koji prua, na prvom mestu, mo-
gunost da dunik i dalje nastavi sa poslovanjem, a, isto tako, i mogunost transfera po-
slova steajnog dunika treem licu (privrednom subjektu), koji moe na uspean nain
zavriti te poslove i namiriti poverioce.42Subjekti u postupku odluuju, koji e se
plan prihvatiti.43 Inae, nemako steajno zakonodavstvo, odnosno Zakon
o insolventnosti Nemake44 regulie steajni plan ili plan insolventnosti u
tri dela, slino kao i nae, odnosno zakonodavstva, spomenutih, susednih
zemalja. Prvi deo se odnosi na sadrinu plana i prava poverilaca u postup-
ku reorganizacije.45 Drugi deo se odnosi na prihvatanje i sadrinu plana46,
a trei na nadzor i primenu istog.47 Mere, odnosno oblici, koje se predlau
u delu plana, koji predstavlja njegovu osnovu, a ije prihvatanje i potvrda
zavise od poverilaca, zavise od predlagaa.48 Moramo rei da je nemako
steajno zakonodavstvo izvrilo jak uticaj na steajna zakonodavstva Hr-
vatske i Bosne iHercegovine (i Republike Srpske i Federacije BiH), emu
neemo posveivati panju.
Ako treba da izvedemo zakljuke o pravnoj prirodi plana reorganizacije i unapred pri-
premljenog plana reorganizacije, kao i o odnosu steajnog postupka i postupka reorgani-
41
olovi V., nav.delo, str. 57
42
Fialski H., Insolvency Law in the FederalRepublic of Germany, 1994., str. 27
43
Ibidem
44
Insolvenzordnung, 5.10.1994.(BGBI.I P. 2866), 22.3.2005 (BGBI. I P. 837) (1.4.2004.)
45
Insolvenzordnung, p.217-234
46
Insolvenzordnung, p.235-253
47
Insolvenzordnung, p. 254-269
48
Luer H.J., The Insolvency Laws of Germany, Juris Publishing 2002., str. 80
114
zacije, kao kljunog u razumevanju i same reorganizacije i plana reorganizacije, oni e biti
u formi kratkih analiza u odnosu na sva postavljena pitanja u radu. Te analize (zakljuci)
su sledee:
1) U sluaju donoenja odluke o pokretanju postupka reorganizacije, treba drugaije

regulisati ovaj postupak. Naime, tada treba doneti odluku o zastoju steajnog postupka,
kao to je reeno. Radi se o postupku, koji ne mora dovesti do rezultata, a to je izvrenje
plana reorganizacije. Sa stanovita steajnog postupka, bolje je doneti odluku o zastoju
steajnog postupka, ime bi njegov status u odnosu na reorganizaciju bio definisan. Zna-
i, dok se plan reorganizacije ne izvri, steajni postupak je, na neki nain, zamrznut.
Tada se ne bi postavljalo pitanje, a koje se tie ponovnog sprovoenja radnji u steajnom
postupku. To bi bilo bolje reenje i za poverioce. Meutim, moramo spomenuti i drugo
reenje koje se odnosi na zakljuenje steajnog postupka, nakon prihvatanja plana. To mi-
ljenje je, najverovatnije, zasnovano na razlozima celishodnosti, obzirom da do izvrenja
plana moe proi dosta vremena;
2) Odnos plana reorganizacije prema steajnom postupku odreen je prirodom pla-

na, kao i njegovim prihvatanjem ili neprihvatanjem od strane poverilaca. Do usvajanja
plana, steajni postupak traje. Ako plan bude usvojen, tada dolazi do obustave steajnog
postupka. Zatim, ako plan ne bude izvren, tada dolazi do ponovnog pokretanja steajnog
postupka. Najzad, ako plan reorganizacije bude izvren u potpunosti, tada su poverioci
namireni i ne postoje razlozi za pokretanje steajnog postupka;
3) Iako smo, ve, odredili status steajnog postupka u sluaju izvrenja plana reor-
ganizacije, zbog toga to se ZS nije jasno odredio po ovom pitanju, moramo jo jednom
spomenuti nedoumicu oko obustave ili zakljuenja steajnog postupka, u ovom sluaju.
Moramo rei da se u zakonodavstvima susednih zemalja drugaije regulie status steaj-
nog postupka u navedenoj situaciji, u odnosu na Srbiju. To se odnosi i na Bosnu i Herce-
govinu, kao i na Hrvatsku;
4) U sluaju pokretanja novog steajnog postupka, nakon neizvrenja plana reorga-

nizacije, ZS nije regulisao pitanje sprovoenja ili nesprovoenja radnji koje su izvrene u
steajnom postupku, pre usvajanja i potvrde plana reorganizacije. Ovim reenjem su zati-
eni, pre svega, poverioci, od samog postupka reorganizacije. Ali, sa druge strane, postav-
lja se pitanje da li je zatien steajni dunik i da li je ovim povreeno naelo ekonomino-
sti seajnog postupka. Protivnici ovakvog miljenja mogu istai da se u novom steajnom
postupku mogu pojaviti nove okolnosti koje treba da dovedu do sprovoenja svih radnji u
novom steajnom postupku, koji su predvieni, bez obzira da li je do njihovog sprovoenja
dolo u steajnom postupku koji se vodio pre prihvatanja plana reorganizacije; i
5) Ve smo rekli da je, kad govorimo o pravnoj prirodi i unapred pripremljenog pla-
na reorganizacije i obinog plana reorganizacije, ta pravna priroda ugovorna, odnosno,
da prihvatanje plana zavisi od poverilaca. Isto je i sa jednim i sa drugim planom. Razlika
izmeu ta dva plana postoji i ona se ogleda u momentu podnoenja. Podnoenje plana, za-
jedno sa predlogom za pokretanje steajnog postupka, govori da je sprovoenje postupka
reorganizacije nemogue bez pokretanja i sprovoenja steajnog postupka. No, sa druge
115
strane, samo izvrenje plana se sprovodi van steajnog postupka, to, upravo, govori da se
radi o sporazumu dunika i poverilaca.
Smatramo da je ZS morao jasnije da da odgovore na navedena pitanja. Naravno,

navedena sporna pitanja nisu jedine zamerke koje se mogu uputiti zakonodavcu u vezi
regulisanja reorganizacije steajnog dunika. Status steajnog postupka mora biti jasno
odreen, u sluaju pokretanja i trajanja postupka reorganizacije, kao i izvrenja istog. Ako
bi govorili o primeni odreenih odredaba ZPP, moramo rei da je mogua, ali samo do
odreene granice. To se odnosi na zastoj steajnog postupka kod prihvatanja i potvrde
plana reorganizacije. Za primenu te odredbe, neophodna je i izmena ZS.
Na kraju, moramo rei da je steajni postupak je specifian u odnosu na ostale po-

stupke, a, isto tako, postupak reorganizacije, sa svim oblicima, merama i predlozima, koji
treba da dovedu do nastavka rada steajnog dunika, predstavlja institut sui generis, iako
je regulisan kao deo steajnog postupka.
LITERATURA:
Monografije, lanci,
olovi V., Odnos steajnog postupka i postupka reorganizacije, Pravni ivot 12/2007, Beograd 2007.
olovi V., Pravna priroda plana reorganizacije steajnog dunika, Vox iuris, asopis za primenu i
kulturu prava, br. 1, Beograd 2009.
Dika M., Insolvencijsko pravo, Zagreb 1998.
Duki-Mijatovi M., Steajno pravo, Novi Sad 2010.
Fialski H., Insolvency Law in the Federal Republic of Germany, 1994.
Jovanovi-Zattila M., olovi V., Steajno pravo, Beograd 2007.
Luer H.J., The Insolvency Laws of Germany, Juris Publishing 2002.
Slijepevi D., Sporna pravna pitanja u postupku reorganizacije steajnog dunika, Pravni informa-
tor, On-lajn izdanje asopisa
Spasi S., Sporna pravna pitanja i praktini problemi u postupku reorganizacije, Zlatiborski pravniki
dani, Privredna akademija, Novi Sad 2007.
Spasi S., Reorganizacija, Beograd 2009.
Stevanovi M., Prirunik za steajne upravnike, USAID, Beograd 2005.
Velimirovi M., Steajno pravo, Novi Sad 2004.
Zakonodavstvo
Directive 2001/17/EC of the European Parliament and of the Council of 19 March 2001 on the re-
organisation and winding-up of insurance undertakings (Official Journal L 110, 20/04/2001
P.0028-0039)
Insolvenzordnung, 5.10.1994. (BGBI. I P. 2866), 22.3.2005 (BGBI. I P. 837) (1.4.2004.)
Zakon o steajnompostupkuRepublikeSrbije(Sl.glasnikR.Srbijebr.84/2004)
Zakon o steajuRepublikeSrbije (Sl.glasnikR.Srbije br. 104/2009, 99/2011 dr.zakoni 71/2012, od-
luka US)
Zakon o parninom postupku Republike Srbije (Sl.glasnik R.Srbije 72/2011)
116
Vladimir olovi, Ph.D

Pan-European University Apeiron Banja Luka
Faculty of Law Sciences
Basic Features and Legal Nature

of Pre Pack Reorganization (Pre-
Prepared Reorganization Plan) in
Serbian Legislation - with reference to
the relationship between bankruptcy
and reorganization proceedings
Summary: The proceeding of the reorganization represent the possible continua-
tion of work of the debtor, if debtor successfully carries out a reorganization plan,
that is the most important document of this procedure.But, apart from the or-
dinary reorganization plan, the Serbian legislation regulates, also, pre-prepared
reorganization plan.This plan shall be submitted together with the proposal for
the initiation of bankruptcy proceedings.Thedetermination of a legal nature,i.e.,
answering the question, what is a pre-prepared reorganization plan, is impos-
sible without a denition of the legal nature of ordinary reorganization plan.Does
the plan has an imperative nature, or it is a contract between the debtor and
creditors?For correct determination of the legal nature of these institutions, it is
necessary to determine the relationship of the reorganization proceedings and the
bankruptcy proceedings, and the relationship plan of reorganization and bank-
ruptcy proceedings.In this paper, author analyzes four issues that are relevant to
the determination of the legal nature of a pre-prepared reorganization plan:1) Sta-
tus of the bankruptcy proceeding after the initiation of the reorganization proceed-
ing; 2) Status of the reorganization plan to the bankruptcy proceeding; 3) Whether,
after the completion of the reorganization plan, the bankruptcy procedure is sus-
pended or concluded; and 4) Whether, in the event of default or suspension of
a reorganization plan, when the bankruptcy process is restarting, implement all
the actions of the bankruptcy proceedings.Authordenes the conclusion that this
document has a contractual character
Key words: bankruptcy proceeding, reorganization, reorganizationplan, debtor,

creditors, court, trustee.
117
Emilija Stankovi: Austrijski graanski zakonik kao izvornik srpskog graanskog zakonika
DOI: 10.7251/GFP1303118S UDC: 347(436:497.11)
Austrijski graanski
Pregledni rad
Datum prijema rada:

17. jun 2013.

27. jun 2013.
zakonik kao
izvornik srpskog
graanskog
zakonika
Prof. dr Apstrakt: Srpski graanski zakonik donet je 1844.
Emilija godine, pre 167 godina. Bio je etvrti graanski za-
Stankovi konik u Evropi. Raen je po ugledu na Austrijski gra-
vanredni profesor, Pravni anski zakonik, a Srbiju je uveo u germanski pravni
fakultet Univerziteta u krug. Neke odredbe Srpskog graanskog zakonika,
Kragujevcu kao na primer one o poklonu, koriste se i danas kao
pozitivnopravne. Neka to bude samo jedan primer ak-
tuelnosti ovog Zakonika i nakon toliko vremena.
Uobiajen stav nae pravne nauke je da Srpski gra-
anski zakonik predstavlja skraenu verziju izvornika.
Ima 950 paragrafa, dok Austrijski graanski zakonik
sadri 1502. Slinosti postoje, velike su, osim u delu
porodinih i naslednih odnosa gde su do izraaja
dole specinosti drutvenih odnosa u Srbiji. Dosa-
danja istraivanja nisu obuhvatila posebnosti, odstu-
panja od izvornika, kao ni trajnije vrednosti Srpskog
graanskog zakonika.
S toga u pokuati da ukaem na te specinosti i
razlike izmeu izvornika i Srpskog graanskog zako-
nika, ne umanjujui pri tom znaaj izvornika, kao ni
injenicu da je najveim delom izvornik presaen,
transplantiran u Srpski graanski zakonik.
Kljune rei: Austrijski graanski zakonik, Srpski

graanski zakonik, izvornik, transplant, slinosti, ra-
zlike.
118
Danas kada je kod nas pitanje kodifikacije graanskog prava vie no ikada aktuelno,
kada se neprestano govori o pravnoj dravi i dobrim zakonima svakako je pravi trenutak
da se konstatuje sledee: Srbija jo uvek nema kodifikaciju graanskog prava; u XIX veku
bila je etvrta po redu zemlja u Evropi koja je imala kodifikaciju graanskog prava (Srp-
ski graanski zakonik 1844. godina)1; pravna pravila ovog zakonika u nedostatku pravnih
propisa primenjuju se i danas, pod uslovima koji su propisani u Zakonu o nevanosti prav-
nih propisa donetih pre 6. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije; uzor, tj
izvornik za Srpski graanski zakonik bio je Austrijski graanski zakonik.
Pisac SGZ je Jovan Hadi, visoko obrazovan ovek, vaspitan u duhu liberalne filo-
zofije i kole prirodnog prava. Voleo je Srbiju, kao i ulogu njenog zakonopisca, koja mu je
dodeljena i koju je prihvatio. Sebe je zamiljao kao Solona ili Likurga nove Srbije.2 Iako
je zakonik raen po ugledu na AGZ i po oceni kritiara ima malo orginalnog, ne moe se
osporiti vrednost i znaaj ovakvog poduhvata. injenica koju kritiari najee istiu-da je
donet osnovni zakon, koji pri tom nije odgovarao drutvenom i istorijskom razvoju, kao
i tradiciji zemlje, ne umanjuju vrednost zakonika. Proet romanistikim idejama, koje se
uistinu nisu slagale sa dotadanjim srpskim obiajima, ipak je bio pravni akt kojim se Sr-
bija mogla ponositi. Zakonik je bio zasnovan na jednom od najveih kulturnih dostignua,
na rimskom pravu. Kako je rimsko pravo bilo temelj svih evropskih kodifikacija, to se i
Srbija putem ovog Zakonika povezala i postala sastavni deo evropskog kulturnog miljea.
Ne manje od ove je znaajna i injenica da je Zakonik reio pitanje svojine u Srbiji. Takoe
je postavio okvire razvoja kapitalistikih robno-novanih odnosa. Kako je za osnovu imao
AGZ, to su privredne i kulturne veze sa Austrijom postale lake i vre, a u pogledu prava
Srbija je postala sastavni deo germanskog pravnog kruga. Tako je i veza sa itavom Zapad-
nom Evropom postala neminivna.
Ovako donet Srpski graanski zakonik je upravo dobar primer i potvrda osnovne ideje
profesora Alana Votsona (Alan Wotson) da se pravo preteno razvija putem pravnih pozaj-
mica. Po njemu, najee su pozajmice iz rimskog prava, kao i engleskog pravnog sistema.
Ovaj zakon bi po njegovoj sistematizaciji transplantata pripadao treoj grupi, to jest situaciji
u kojoj narod dobrovoljno prihvati veliki deo sistema drugog naroda ili vie naroda.3 Ova-
kvo presaivanje je, ini se, mnogo vie doprinelo razvitku pojedinih pravnih sistema nego
unutranji razvoj tog istog sistema u okvirima sopstvenog drutva. Stoga sa rezervom treba
prihvatiti stav jednog broja naunika da pravo predstavlja prostu posledicu nacionalnog
duha, odnosno drutvenih, ekonomskih, nacionalnih i kulturnih uslova u kojima se razvija.
Srpski graanski zakonik iz 1844. godine je u znaajnoj meri preuzeo (transplantirao)

Austrijski graanski zakonik iz 1811. godine. Teko se moe rei da su Austrijanci i Srbi tog
doba bili pre svega na istom stepenu ekonomskog razvitka, a potom i kulturnog. A kako tek
1

. ,
, . , ,
,
.
2
, , , , , 1990, 302
3
, , : , , , 2000, 58
119
onda rei da im je narodni duh blizak. Uprkos svemu Srpski graanski zakonik je prihva-
en, primenjivan i kroz neke svoje odredbe opstao i u dananjem pozitivnom pravu. Kako?
Pravne pozajmice su mogue ak i u ovakvim sluajevima kada se ine iz razvijenijih sistema
i presauju u znatno nerazvijenije, ukoliko se dovoljno vodi rauna o modifikaciji pozaj-
mljenih pravnih normi. One moraju biti usklaene i prilagoene nivou razvoja i potreba-
ma drutva za koje su pozajmljene. Samo u tom sluaju pozajmice daju prave efekte. Jovan
Hadi je radei na izradi Srpskog graanskog zakonika preuzeo velikim delom norme Au-
strijskog graanskog zakonika, ali je bio primoran da odstupi od odredbi koje su regulisale
porodino i nasledno pravo. Morao je da se prikloni srpskom obiajnom pravu, iako je ono
bilo znatno konzervativnije. Drutveni odnosi tadanje Srbije davali su prednost mukarcu u
odnosu na enu, kao i mukoj deci u odnosu na ensku pri nasleivanju. Tako je Jovan Had-
i, visokoobrazovani pravnik naprednih ideja, ipak shvatio da zakon mora da bude vezan za
odreenu zajednicu, za privredni, kulturni ivot i socijalnu strukturu te zajednice, ak i po
cenu prezira odreenih slojeva. To je zapravo i najvee odstupanje od izvornika, AGZ.
Pravo se najee i menja tako to dolazi do presaivanja odreenih pravnih pravila

ili ak velikih delova jednog pravnog sistema u drugi. Do presaivanja esto dolazi, jer
je relativno lako izvesti ga. To se naroito dogaa u periodima izvoenja velikih pravnih
reformi, kada pravnici pribegavaju ovom nainu reavanja postavljenog zadatka. Ne treba
zaboraviti da se prilikom pravnih pozajmica pravne norme mogu prilagoavati, a to i jeste
najee sluaj. Takoe, neke se pozajmljene norme mogu odbaciti ukoliko se uoi da su
neefikasne.. Pozajmljivanje je efikasnije ukoliko je autoritet pravnog sistema davaoca vei.
Ovakva razmiljanja navode na zakljuak da e budui razvoj prava dovesti do unifikacije
prava. Ova ideja ima ptvrdu kroz pravo zemalja koje pripadaju Evropskoj uniji.
Iako u potpunosti neprilagoen novim drutvenim i istorijskim prilikama, moe se

rei da se pravila iz Srpskog graanskog zakonika i danas primenjuju u nedostatku pozi-
tivnih propisa. Na pravnim istoriarima je da objasne kako je mogua tako duga primena
pravnih pravila Zakonika koji je najee kvalifikovan kao skraena verzija Austrijskog
graanskog zakonika. injenica je da je od samog donoenja Srpskog graanskog za-
konika, pa sve do danas, kritika bila uglavnom negativna. Mislim da su takve ocene ne-
adekvatne i pre svega jednostrane, jer ne sagledavaju celovitost i komleksnost vremena i
uslova u kojima je zakonik donet. Uslovi koji su postojali u drugim zemljama u vreme ko-
difikacije prava, u Srbiji nisu. Re je o zemlji koja se tek oslobodila Turaka, sa jakom tradi-
cijom obiajnog prava, bez pisanog zakonodavstva, bez kolovanih pravnika i nepismenim
vladarom koji je naredio donoenje zakonika. U vreme kada se otpoelo sa radom na izradi
graanskog zakonika nije postojao ni minimum line i imovinske sigurnosti stanovnitva.4
Pri tom ne treba zaboraviti injenicu da se graanski zakonici donose tek poto su se
ekonomsko-drutveni odnosi kapitalistikog drutva ve razvili i postali dominirajui.5
etvrtim Zakonikom donetim u Evropi Srbija se svrstala u red zemalja koje imaju ko-
difikaciju. Svaka graanska kodifikacija, pa i srpska, ima u svom sastavu norme koje rea-
4
, ., 1829-1835. ,
(1844-1994), , , 1995, 23
5
, ., 1844. ,
1, , 1949, 28
120
vaju probleme drutva u trenutku donoenja, pa kao takve ne odolevaju vremenu. To su u

ovom sluaju norme koje su regulisale porodinu zadrugu i zakonski nasledni red. One su i
tada predstavljale odstupanje od izvornika, ali su bile u skladu sa srpskim obiajnim pravom.
Iako su ta reenja bila neprimerena novim idejama i kretanjima drutva, okarakterisana su
kao nazadna i nisu se mogla izbei. Sasvim je razumljivo da kao takva nisu mogla da prei-
ve i trajno opstanu u Zakoniku, u smislu da se mogu i nadalje primenjivati. U graanskim
kodifikacijama postoje norme koje mogu due opstati, ali uz novo tumaenje, prilagoeno
novim odnosima i potrebama. Vrednost jedne kodifikacije se zapravo i ceni po tome kolika je
fleksibilnost primene normi, izmenjenom, prilagoenom interpretacijom. Norme Stvarnog
i Obligacionog prava, ili bar vei deo njih, mogle bi se i danas uz odreeno prilagoavanje
primenjivati. Srpski graanski zakonik sadri: pojedina pravna reenja koja pre mogu da
se brane, no neka vaea; pojedina reenja koja valjano mogu da popune pravne praznine
vaeeg prava i pojedina koja korisno mogu da poslue pri primeni vaeeg prava.6
Mnoge norme Srpskog graanskog zakonika, tj. sadrana pravna pravila u njima
mogla bi i danas da poslue kao pravila za regulisanje odreenih instituta. Uostalom, i-
njenica je da Srbija danas nema graansku kodifikaciju, a u XIX veku ju je imala. Uz sve
mane, ne sme se zanemariti niti potceniti njen opti znaaj, kao ni reenja sadrana u njoj.
Srpski graanski zakonik je u svoje vreme i za tadanje prilike posluio svrsi, a i njegov
kasniji uticaj se ne sme zanemariti. Ocenjujui Zakonik neophodno je voditi rauna o vre-
menu u kome je donet. Ne sme se ocenjivati sa kasnije take gledanja. Ipak, treba istai
da je uprkos nedostacima koji su postojali dugo primenjivan. To opet ukazuje na kvalitet
samog Zakonika, kao i njegovog autora.
Kritika da Zakonik nije originalan i da je samo skraena verzija Austrijskog graan-

skog zakonika, moe se posmatrati i sa druge strane. Pitanje je koliko graanskih kodifi-
kacija u Evropi XIX i XX veka je doneto samostalno, a koliko ih je u svetu doneto po ugledu
na strane uzore. Sigurno je da je vei broj zemalja sveta svoje graanske kodifikacije doneo
recipirajui (presaujui) ve postojee graanske kodifikacije, potujui i prilagoavajui
pri tom svoja nacionalna zakonodavstva.7 Nakon donoenja Francuskog graanskog za-
konika, ideja kodifikacije irila se brzo. Najpre su to bile zemlje Evrope, a potom i itavog
sveta. Zapravo, nijedan graanski zakonik nije imao takav uticaj na razvoj graanskog pra-
va u drugim zemljama, kao to je to imao Code Civil. Graansko pravo Belgije, Holandije
i Luksemburga i danas je pod velikim njegovim uticajem. U paniji, Codigo civile iz 1889.
godine, koji je i danas na snazi, posebno u oblasti obligacionog prava, pod veoma jakim
je uticajem Code Civile-a. Na Zakonike donete u Rumuniji, 1863. godine, u Italiji 1865.
godine,8 Portugaliji 1867. snano je uticao Code Civile.
Budui da je u XIX veku Francuska bila kolonijalna sila njen uticaj na Bliskom istoku,
Africi, Indokini i Okeaniji je bio znatan. Francuska pravna tradicija u ovim zemljama je znat-
6
, ., : ?,
, , , 1996, 396.
7
, ., , ,
, 2009, 100
8
, 1942.
.
121
na i nakon sticanja nezavisnosti ovih zemalja. Egipatski graanski zakonik iz 1949. godine,
potuje islamsko pravo, ali se u dobrom delu oslanja na Code Civil. Alir, Tunis i Maroko,
takoe su zemlje ije su kodifikacije utemeljene na uticaju francuske kodifikacije. U velikom
broju zemalja Afrike: Senegal, Mauritanija, Mali, Niger, Gvineja, Obala slonovae, pravni
sistemi su se razvijali pod velikim uticajem francuskog prava, Code Civil i Code Commerce.
Znatno vei uticaj francuska graanska kodifikacija, imala je u Latinskoj Americi, gde su
skoro sve zemlje9 svoje zakonike donele po modelu Code Civile. ak i u Severnoj Americi po-
stoje drave iji su graanski zakonici doneti po uzoru na Code Civil. To su Luzijana u SAD-u
i provincija Kvebek u Kanadi. Louisiana civil Code iz 1870. godine, izvrila je veliki kulturni
uticaj ne samo u Americi, ve i ire, naroito u Latinskoj Americi. To je bilo mogue pre svega
zbog toga, to je Graanski zakonik Luzijane bio donet pod jakim uticajem najvie roma-
nistikog zakonika, ikada usvojenog.10 Graanski zakonik Argentine raen je po ugledu na
graanski zakonik Luzijane, da bi potom i sam postao uzor drugim graanskim kodifikaci-
jama zemalja Latinske Amerike. Tako je, recimo, vie od sto lanova Graanskog zakonika
Luzijane iz 1870. godine, postalo sastavni deo Graanskog zakonika Puerto Rika (Puerto
Rico).11 Graanski zakonik Luzijane znaajno je uticao i na graanske kodifikacije Karibskih
ostrva, posebno graanske kodifikacije St. Lucia. Uticaj graanske kodifikacije Luzijane na
zemlje Latinske Amerike je evidentan, to nije sluaj sa federalnim jedinicama SAD-a. Uticaj
na federalno pravo i pravo drugih zemalja nije bio sistematski, niti dovoljno velik.
Recepcija Code Civil-a bila je produkt kulturne snage, kao i kvaliteta zakonika. Uosta-
lom, kao to je ve reeno, dobrim delom Zakonik je i danas na snazi u Francuskoj. Au-
strijski graanski zakonik, donet 1811. godine, imao je uticaja i izvan zemalja za koje je bio
donet. Taj uticaj bio je znaajno manji, pre svega zbog toga to je to kodifikacija obnovljene
monarhije, mnogonacionalne drave, u stalnoj opasnosti od raspada. Uticaj Austrijskog
graanskog zakonika bio je veliki u zemljama koje su ulazile u sastav Habzburke mo-
narhije. Zakonik je od 1852. godine vaio u Hrvatskoj. Primenjivan je u Bosni i Hercego-
vini i Vojnoj Krajini. U severnoj Italiji, Lombardiji i Veneciji, vaio je do ujedinjenja 1861.
godine. Lihtentajn je recipirao Austrijski graanski zakonik pre Prvog svetskog rata, a
nakon tog rata isto je uinila i ehoslovaka, koja ga je dugo zadrala u primeni.
Kodifikacija prava izvrena je i u Nemakoj donoenjem Nemakog graanskog za-

konika 1900. godine. Ova kodifikacija nije svoj uticaj irila putem kolonijalnih osvajanja,
poput Francuskog graanskog zakonika. Nemaki graanski zakonik je na druge uticao
svojom intelektualnom snagom. Interesantno je da je pod uticajem ovog Zakonika izraen
Japanski graanski zakonik iz 1898. godine. Tajland je 1925. godine doneo graanski
zakonik po modelu nemakog. ak je i u Kini 1930. godine izraen nacrt graanskog za-
konika po ugledu na nemaki, samo to on nikada nije stupio na snagu. U Latinskoj Ame-
rici gde je bio dominantan uticaj Francuskog graanskog zakonika, dve drave su svoje
zakonike donele po modelu Nemakog graanskog zakonika: Brazil 1916. godine i Peru
1936. godine. Nemaki graanski zakonik uticao je i na donoenje zakonika u zemljama
Evrope: Austriji, Poljskoj, Maarskoj, Grkoj. Treba naglasiti da su radovi na pripremanju
9
, .
10
Yiannopoulos, A. N., Requiem for a Civil Code: A Commemorative Essay, Tulane, Law Reviev, 2003, 406.
11
Ramos, M. R., Interaction of Civil Law and Anglo-American Law in the Legal Method of Puerto Rico,Tulane,
Law Reviev, 1948.
122
Nemakog graanskog zanonika bili inspiracija Valtazaru Bogiiu za stvaranje Opteg

imovinskog zakonika za Crnu Goru. No, potpuna recepcija nemakog graanskog prava
izvrena je jedino u Grkoj, 1940. godine.
vajcarski graanski zakonik donet je 1912. godine i po nekim miljenjima ostavio

je mnogo vie traga nego nemaki Zakonik. U XIX veku ee je bilo preuzimanje stranog
zakona. U XX veku izraenije je bilo prepravljanje zakonika i vie samostalnog rada onih
koji su ugledajui se na strane zakonike donosili sopstvene. Tako se uticaj vajcarskog
graanskog zakonika osetio u: vedskoj, Austriji, Poljskoj, ehoslovakoj, Maarskoj,
nekadanjem Sovjetskom Savezu, Jugoslaviji, Albaniji, Grkoj, Bugarskoj. I neke zemlje
Istoka, Tajland i pretkomunistika Kina osetile su uticaj vajcarskog graanskog zako-
nika. Od ovakvog, reklo bi se posrednog uticaja vajcarskog graanskog zakonika na
kodifikacije graanskog prava u drugim zemljama, izuzetak je Turska. U njoj je 1927. god-
ine, za vreme vladavine Kemala Ataturka, dolo do potpunog preuzimanja vajcarskog
graanskog zakonika. Ono to udi je injenica da je ova recepcija bila uspena, uprkos
injenici da je Zakonik jedne privredno i kulturno razvijene zemlje presaen u zemlju
koja se tek prilagoavala modernom nainu ivota.12 Presaeno pravo se dobro primilo u
novoj sredini i Turska je dobrim delom zahvaljujui tome krenula bre put modernizacije.
To joj je pomoglo i da se ukljui u ivot porodice evropskih drava.
Posebnu vrednost kodifikacijama nastalim po ugledu na druge, ranije nastale kodi-

fikacije, svakako daje podatak o njihovim sastavljaima. To su uvek bili vrhunski pravnici
i intelektualci koji su umeli da, sledei principe i ideje velikih graanskih kodifikacija, iz
svojih pravnih sistema izvuku ono to je dobro i saine celishodne pravne celine. Tako je
i pisac naeg Srpskog graanskog zakonika, Jovan Hadi, uinio sve da zakonik bude
to kvalitetniji. Visokog obrazovanja, bio je romanista po shvatanju. Doktorat je stekao
na Univerzitetu u Peti. Latinskim jezikom vladao je jo od rane mladosti, tako da je svo-
ju ljubav prema rimskoj istoriji i knjievnosti mogao zadovoljiti itajui originalna dela.
To nam daje za pravo da donesemo zakljuak da se pored izvornika, Hadi ugledao i
na originalne tekstove rimskog prava iz kojih je preuzimao neka pravila. Shodno svom
obrazovanju izvesno je da je pravila na koja se ugledao prilagoavao, u meri u kojoj je to
mogao, potrebama srpskog drutva. Pri tom ne treba zanemariti injenicu da je rok za
izradu Zakonika bio kratak, samo dve godine. Opstala je elja autora za originalnou da u
Zakonik unese pravila koja izvornik nije sadrao. Uz sve reeno nije bez znaaja injenica
da su graanske kodifikacije u drugim zemljama najee radili timovi pod rukovodstvom
jednog istaknutog naunika ili profesora. Jovan Hadi radio je sm na Zakoniku. Moda
najvee dostignue ovog Zakonika jeste stvaranje pravne terminologije koja je vremenom
postala opta u srpskom pravnom reniku.
Uostalom, ini se da Hadiev rad najprimerenije ocenjuje Slobodan Jovanovi: Pravni

savetnik ustavobraniteljske stranke..., Hadi je bio jedan od glavnih redaktora osnovnih zako-
na o zakonodavnoj, upravnoj, i sudskoj vlasti, zakona o Savetu, kneevoj kancelariji, centralnoj
upravi, okrunim sudovima, apelacionom sudu.....On je prvi moderni zakonopisac koga smo
12
, , : , , , 2000,
172.
123
imali; i u javnom i u privatnom pravu on je postavio osnove naem zakonodavstvu.13 Srpski

graanski zakonik je obeleio epohu u kojoj je donet. Srbija kao nerazvijena zemlja u sva-
kom pogledu dobija graansku kodifikaciju. Kako je recipirala Austrijski graanski zakonik,
postaje lan germanske pravne porodice. Putem kodifikacije postaje lan evropske zajednice.
Pozajmljivanje i stvaranje kodifikacija vodilo je ka ujednaavanju prava.
Bilo u kojoj meri da Srpski graanski zakonik slii Austrijskom graanskom zakoni-
ku, njegov pisac Hadi koristio je i originalne rimske tekstove i pravila u njima sadrana.14
Na neposredan nain ih je uneo u Zakonik. Samo to kod nas nikada nije, kao to je to u
Austriji uinjeno, obavljeno ispitivanje kojim bi se tano utvrdio neposredni uticaj pravila
rimskog prava pri sastavljanju zakonika. Jedno je izvesno, tokom itavog srednjeg veka
srpsko pravo se zasnivalo na tradiciji vizantijsko-rimskog prava i stoga bilo razvijenije od
pravnih sistema zemalja zapadne Evrope tog doba. Tradicija uticaja rimskog prava nastav-
ljena je i kasnije. Srpski graanski zakonik nije pravila rimskog prava i uticaj tog prava
dobijao samo posredno preko izvornika i donekle Francuskog graanskog zakonika, ve
i neposredno. Hadi je sasvim sigurno koristio originalna pravila sadrana u Justinijano-
voj kodifikaciji i ugraivao ih ponegde u Zakonik. Uostalom, prve velike moderne kodifika-
cije zasnovane su na ideji prirodnog prava i rimskoj pravnoj tradiciji. Najvei uticaj pravila
rimskog prava bio je u oblasti Stvarnog i Obligacionog prava.
Ideja o pravu Evropske unije, koja je sada aktuelna, u neku ruku i nije nova stvar. To
je samo obnova kulturnog ujedinjenja, koje je jednom ve bilo zahvatilo itav kontinent,
pod nazivom graanska tradicija. Svakako da je taka vezivanja rimsko pravo, tj. njegova
pravila i njihovo preuzimanje, kroz razvoj, od Justinijanovog prava do modernih kodifi-
kacija. Zasluga za to pripada uenim pravnicima razliitih zemalja. Pravila rimskog prava
preivela su u prepoznatljivoj formi, bez obzira na sve promene koje su vrene, prilagoe-
na praktinim potrebama.
Srpski graanski zakonik nastao je u veoma vano vreme za Srbiju. Nakon osloboenja
od Turaka dolo je novo vreme koje je donelo i nove odnose, za koje nije postojala adekvatna
pravna regulativa. elei da bude upamen kao veliki vladar, Milo je naredio donoenje
Zakonika. Preko izvornika, posredno u Zakonik su ugraena i pravila rimskog prava. No,
Hadi ih je unosio i neposredno, nezavisno od izvornika. Da je razvoj robnonovanih odno-
sa bio na viem stepenu razvoja, taj uticaj rimskog prava bi bio vei. Ipak, ne treba zaboraviti
injenicu da se srpsko srednjovekovno pravo razvijalo pod uticajem vizantijskog prava, te da
je mogue govoriti o kontinuiranom uticaju rimskog prava na srpsko.
Uloga i znaaj Srpskog graanskog zakonika za razvoj prava i drave Srbije u XIX veku
bili su neprocenjivi. I danas se ne sme zanemariti uloga Zakonika u stvaranju i razvoju pra-
13
, ., . , , 275
14
: , ., ,
(1844-1994), , , 1996, 49-65; -,
., ,
(1844-1994), , , 1996, 67-77; Karajovi, E.,
, , 4,
, , , 2001, 343-350
124
va, kao to se moraju odbaciti jednostrane i neargumentovane kritike ove nae kodifikacije.
LITERATURA:
Jovanovi, Slobodan, Politike i pravne rasprave, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1990
Votson, Alan, Pravni transplanti:pristup uporednom pravu, Pravni fakultet, Beograd, 2000
Nikoli, D., Rad na graanskom zakoniku u Srbiji 1829-1835. godine, Sto pedeset godina od
donoenja Srpskog graanskog zakonika (1844-1994), Pravni fakultet u Niu, Ni, 1995
Guzina, R., Istorijski osvrt na karakter i znaaj Srpskog graanskog zakonika iz 1844. godine,
Istorijski glasnik 1, Beograd, 1949
Vodineli, V., Sto pedeset godina kasnije: ta je jo ivo u Srpskom graanskom zakoniku?, Sto
pedeset godina od donoenja Srpskog graanskog zakonika, SANU, Beograd, 1996
Yiannopoulos, A. N., Requiem for a Civil Code: A Commemorative Essay, Tulane, Law Review, 2003
Ramos, M. R., Interaction of Civil Law and Anglo-American Law in the Legal Method of Puerto
Rico,Tulane, Law Review, 1948
Stankovi, E., O Srpskom graanskom zakoniku, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragu-
jevac, 2009, 100
Emilija Stankovi, PhD

Professor of Roman Law at Faculty of Law University in Kragujevac
Austrian Civil Code as source for the

Serbian Civil Code
Abstract: Serbian Civil Code has been adopted 167 years ago, at 1844. It was
fourth civil code enacted in Europe, based on a Austrian Civil Code it inductedSer-
biainto the German legal circle. Some of the rules of the Serbian Civil Code, such
as those that are regulating institute of gift, are still used as a part of positive law.
Let that be only one of the proofs of this Codes actuality.
Common opinion of our legal theory is that Serbian Civil Code is only the shorte-
ned version of its source. It has 950 paragraphs while, at the some time, Austrian
Civil Code has 1502. There are some similarities, they are great, except in the
parts that regulates family law and inheritance law, where some of thecharac-
teristicsofSerbiansocial relations comes out ate the rst plan. Researches that
has beenconducteduntil now have never give the deeperanalyzesof thediffe-
rencesand digressions from the source Code, and also neveremphasizedsome
permanent values of Serbian Civil Code.
All of the mentioned are the reasons why I would try to point out some differences
that Serbian Civil Code has when its compared to its source, but without any
underestimating of the importance of Austrian Civil Code, and the fact that source
code is in the great part transplatated in the Serbia Civil Code.
Key words: Austrian Civil Code, Serbian Civil Code, source, transplant,
similarities, differences
125
Milan Blagojevi: Pravne tekoe u dokazivanju krivinih djela korupcije
DOI: 10.7251/GFP1303126B UDC: 343.352/353
Pravne tekoe
Pregledni rad
Datum prijema rada:

10. jun 2013.

14. jun 2013.
u dokazivanju
krivinih djela
korupcije
(Krivinoprocesni i ustavnopravni aspekti problema)
Prof. dr Abstract: Jedna od karakteristika vremena u kojem

Milan Blagojevi ivimo jesu este promjene u drutvenim odnosima,
sudija Okrunog suda u optereenim brojnim napetostima i koniktima. Sto-
Banjaluci ga pravo ima nezamjenjivu ulogu u usmjeravanju tih
odnosa u pravcu koji je poeljan za drutvo. Ono sa
im se suoavamo u svakodnevnim drutvenim od-
nosima jeste porast kriminaliteta koji se ne zadrava
unutar granica drava, ve sve vie poprima i inter-
nacionalne konture. Posebno je zabrinjavajui porast
korupcije. U ovom radu njegov autor govori o pravnim
tekoama na koje se nailazi u praksi primjene od-
govarajuih pravnih instrumenata osmiljenih, izmeu
ostalog, i za borbu protiv korupcije. Predmet rada je
razmatran ne samo sa krivinoprocesnog nego i sa
ustavnopravnog aspekta. S tim u vezi u radu su ana-
lizirane odreene presude sudova u Bosni i Hercego-
vini, kako bi se pokazalo na kakve pravne tekoe se
nailazi u dokazivanju tokom krivinog postupka pred
domaim sudovima, u situacijama u kojima postoje
dokazi za krivina djela ali su oni pribavljeni od organa
strane drave, a ne od domaih organa. O mogu-
nosti upotrebe takvih dokaza u krivinom postupku
ne postoji jedinstven stav u domaoj sudskoj praksi.
Nakon to je ukazao na oprene stavove o tome, kao
i na odgovarajuu praksu Evropskog suda za ljudska
prava, u zavrnom dijelu rada autor iznosi svoj prijed-
log kako bi (i zbog ega) trebalo postupati u takvim
situacijama.
126
Kljune rijei: korupcija, dokazivanje korupcije, pribavljanje dokaza, koritenje

dokaza, dokazi pribavljeni u drugoj dravi, zakonitost dokaza.
UVODNI DIO
U posljednjih petnaest godina svjedoci smo estih i veoma znaajnih promjena u svim
sferama drutvenog ivota kod nas. Poto se radi o sferama u kojima postoji permanen-
tna potreba ovjeka i njegovih organizacija za pravnim ureivanjem razliitih drutvenih
odnosa, to je svijet prava pred stalnom zadaom izlaenja u susret tim potrebama. Jedna
od grana prava u kojoj su izvrene korjenite promjene jeste i krivino procesno pravo. U
njoj su uvedeni novi instituti poput pregovaranja o krivici, sporazuma o priznanju krivice,
posebnih istranih radnji i drugih instituta, pomou kojih drutvo organizovano u dravu
nastoji voditi borbu protiv starih, ali i novih oblika kriminaliteta. Jedan od njih je i korup-
cija, kao oblik kriminaliteta koji ne poznaje samo nae vrijeme. Radi se o veoma starom
obliku kriminaliteta, poznatom i u prvim vijekovima Rimske drave. Veliki problemi u vezi
sa korupcijom pojavljuju se tokom posljednjih godina Rimske republike, koja se protiv te
pojave pravno bori izmeu ostalog i posebnim postupkom questionis. I u periodu feudaliz-
ma nailazi se na pravne propise kojima se nastoji boriti protiv ovog kriminaliteta (Salijski
zakon, Burgunski zakonik, Ostrogorski zakonik). Na odredbe iji je cilj borba protiv korup-
cije nailazi se u Duanovom zakoniku. Tako je lanom 172. tog zakonika odreeno: Sve
sudije da sude po zakoniku, pravo kako pie u zakoniku, a da ne sude po strahu od carstva
mi., ali navedeni cilj jo vie dolazi do izraaja u odredbama kao to su one sadrane u
l. 110. i 188. lanom 110. ovog zakonika sudijama je bilo zabranjeno da na silu uzimaju
koristi, a lanom 188. bila je sankcionisana zloupotreba pri naplati globe. U Francuskoj se
1716. godine osniva poseban sud za suenje u vezi zloupotreba koje se tiu kraljevih finan-
sija. Stupanjem kapitalizma na istorijsku scenu pojavljuju se i prvi krivini zakonici u koji-
ma se propisuju koruptivna krivina djela. Kao primjer moe se navesti francuski Krivini
zakonik iz 1810. godine (Code penal), a Njemaki krivini zakon iz 1871. godine propisuje
izuzetno stroge kazne i zbog postojanja zloupotreba od strane slubenih lica. Savremeni
krivini zakoni se ne mogu ni zamisliti bez inkriminacije ovog oblika kriminaliteta, ali se
borba protiv njega vie ne zaustavlja unutar granica drava. Svjedoci smo niza meuna-
rodnopravnih konvencija, od kojih e neke biti pomenute i u ovom radu, kojima se i na
meunarodnom planu nastoji boriti protiv korupcije, budui da i ovaj oblik kriminaliteta
prelazi granice drava. Analiza odreenih meunarodnopravnih izvora koju u izvriti u
radu, u dijelu koji je u vezi sa njegovim predmetom, pokazuje kako se na tom planu nasto-
jalo osmisliti pravne instrumente pomou kojih e se boriti protiv ove vrste krivinih djela.
Meutim, u njihovoj praktinoj primjeni nailazi se na pravne tekoe koje samo ivot moe
poroditi. Upravo te tekoe jesu predmet ovog rada. One se teko mogu anticipirati u pro-
cesu izrade i usvajanja pravnih propisa, pa se i ovdje pokazuje istinitom spoznaja kako je
ivot inventivniji od bilo kog zakonodavca. Tek kada usvojeni pravni propis (unutranji i
meunarodni) stupi na snagu, u praksi njegove primjene pojave se situacije (pravne te-
koe o kojima e biti rijei u radu) oko kojih se podijele miljenja pravnike javnosti. Ta
podijeljenost potom postane svojevrsna konstanta za koju moe vaiti Kantovo zapaanje
127
prema kojem Juristi jo trae definiciju za svoj pojam o pravu.1
Dakle, predmet ovog rada jesu pravne tekoe na koje se nailazi u borbi protiv korup-
cije. Konkretno, radi se o tekoama vezanim za dokazivanje ovih krivinih djela u odgo-
varajuem krivinom postupku. U pitanju su krivina djela za ije postojanje (ili neposto-
janje) stoje odreeni dokazi, ali su oni pribavljeni od organa strane drave, a ne od organa
drave pred ijim sudom se vodi odgovarajui krivini postupak. S tim u vezi postavlja se
pitanje njihove dokazne vrijednosti pred domaim sudom, pri emu ovaj problem ima ne
samo krivinoprocesni nego i ustavnopravni aspekt, o kojima e biti rijei na odgovaraju-
im mjestima u radu.
Ove tekoe (i s njima povezana podijeljenost miljenja pravnike javnosti) se najbo-

lje mogu zapaziti u sudskoj praksi. Stoga u u ovom radu nakon njegovog uvodnog dijela
najprije ukazati na odgovarajua (razliita) stajalita sudova u Bosni i Hercegovini o ovom
problemu. Iznoenje tih stajalita predstavlja istovremeno i krivinoprocesni aspekt ovog
problema, nakon kojeg u ukazati na ustavnopravna pitanja koja se postavljaju s tim u
vezi. U zavrnom dijelu rada iznijeu moje vienje kako bi ovaj problem trebalo rjeavati
u pojedinanim sluajevima.
KRIVINOPROCESNI ASPEKT PROBLEMA

Sudska praksa u Bosni i Hercegovini nije bogata primjerima kada je rije o problemu
koji je predmet ovog rada. Time se moe objasniti injenica da u u nastavku iznijeti dva
primjera iz sudske prakse. No, iako se radi o samo dva primjera oni su, smatram, sasvim
dovoljni da bi se uoio problem. Prije nego to ih iznesem, smatram potrebnim ukazati da
se u onome to slijedi nije radilo o koruptivnim krivinim djelima, ali stavovi koje zauzi-
maju sudovi u pogledu dokazne vrijednosti dokaza pribavljenih od organa strane drave
u postupku pred domaim sudovima vae i za krivina djela korupcije. Dui izvodi iz pre-
suda su dati jer e na taj nain, vjerujem, paljivi italac stei potpuniju predstavu o ovom
problemu.
U prvostepenoj presudi Suda Bosne i Hercegovine, broj X-K-07/329 od 26.02.2008.

godine, ovaj sud je, izmeu ostalog, odluivao i o tome da li se za dokazivanje krivinog
djela koje je bilo predmet tog krivinog postupka mogu koristiti dokazi prikupljeni predu-
zimanjem posebnih istranih radnji (prikriveni istrailac, isporuka predmeta) od strane
nadlenih organa druge drave. S tim u vezi u presudi se kae (str. 49, 50. i 51):
Odbrana ................ je, kako je to ve istaknuto, u zavrnoj rijei istakla i prigovor

nezakonitosti pribavljenih dokaza do kojih se dolo putem meunarodne pravne pomoi,
temeljei svoje prigovore na stavu da ti dokazi nisu pribavljeni u skladu sa Zakonom o
krivinom postupku BiH.
Vijee ovog Suda je razmotrilo i ovaj stav odbrane, te izvrilo uvid u kompletnu do-
kumentaciju koja se odnosi na korespondenciju izmeu Tuilatva BiH sa jedne strane i
nadlenih organa Republike Slovenije i Republike Hrvatske sa druge strane, kao i propise
1
Immanuel Kant: Kritika istog uma, Kultura, Beograd, 1970, str. 587.
128
na osnovu kojih su obavljene odreene radnje, u ovom kontekstu posebne istrane radnje,
ije ishode i zakljuke je Tuilatvo BiH predloilo i prezentiralo kao dokaz na glavnom
pretresu. Na osnovu toga, Vijee je dolo do zakljuka da su dokazi pribavljeni na ovaj na-
in pribavljeni u valjanoj proceduri i da su kao takvi zakoniti, zbog ega je i dozvolilo njiho-
vo izvoenje-prezentiranje na glavnom pretresu..... Stav odbrane da se navedeni dokazi ne
mogu koristiti u ovom krivinom predmetu jer nisu pribavljeni na nain koji je za te radnje
propisan odredbama Zakona o krivinom postupku BiH, Sud je cijenio neutemeljenim jer
je, kako je to naglaeno ranije, nakon uvida u kompletnu dokumentaciju utvrdio da su svi
dokazi pribavljeni u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Slovenije i Repu-
blike Hrvatske i dostavljeni diplomatskim putem, a kako to predvia Zakon o krivinom
postupku BiH.
Naime, odredbama lana 407. Zakona o krivinom postupku BiH propisano je da se

meunarodna krivinopravna pomo prua po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom
Bosne i Hercegovine ili meunarodnim ugovorom nije ta drugo odreeno. Kao relevan-
tan meunarodni dokument, koji se odnosi na ovu materiju, a koji je ratificirala Bosna i
Hercegovina, zbog ega se ima primjenjivati i u BiH, ovo Vijee je posebno razmotrilo i
imalo u vidu odredbe Evropske konvencije o meusobnom pruanju pravne pomoi u kri-
vinim stvarima iz 1959. godine. Ovaj propis u svojim odredbama nalae pruanje najvee
mogue uzajamne pomoi meu zemljama koje su ratificirale ovu konvenciju, i to u svim
fazama krivinog postupka, ukljuujui i pomo u pribavljanju dokaza kojima raspolau,
a koji su potrebni za krivini postupak. S obzirom na prirodu ovog krivinog djela,2 koje je
u posljednje vrijeme uzelo maha i koje poprima sve vei internacionalni karakter, Vijee
smatra da je ovakva vrsta pomoi meu zemljama zaista nuna, a to je bio sluaj i u ovoj
krivinopravnoj stvari....... Da bi se razmotrilo pitanje zakonitosti ovih dokaza, odnosno
pitanje da li su isti pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i
meunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, neophodno je anali-
zirati okolnosti pod kojim su dokazi pribavljeni kao i regulativu koja se odnosi na pribav-
ljanje ovakvog dokaznog materijala. Polazei od samog izvora, Sud moe konstatovati da
su dokazi do kojih se dolo provoenjem posebnih istranih radnji pribavljeni na zakonit
nain od starne slubenih organa R Slovenije i R Hrvatske. Na ove okolnosti detaljno su
svjedoili svjedoci .................., voa sektora kriminalistike policije u Policijskoj upravi
......., MUP R Slovenije i ......................., diplomirani kriminalist koji je zaposlen u MUP-u
R Hrvatske. Oni su sa svojim timovima sprovodili istrage i primjenjivali sve operativno-
taktike mjere, te provodili posebne istrane radnje za koje su dobijali naloge nadlenih
sudova, odnosno tuilatava...... Imajui u vidu ova svjedoenja, koja Sud nalazi potpuno
objektivnim i uvjerljivim, ovaj Sud nalazi da ne postoji nikakva sumnja u pogledu auten-
tinosti i porijekla pomenutih dokaza. Takoe, ne stoje ni primjedbe vezane za nemogu-
nost koritenja dokaznog materijala pribavljenog sprovoenjem posebnih istranih radnji
u drugoj zemlji i po drugim zakonima. Takvo neto ne zabranjuje ZKP BiH, niti je takva
praksa u suprotnosti sa stavovima Evropskog suda za ljudska prava.3 Kao to je naprijed
2
Krivino djelo organizovanog kriminala iz lana 250. u vezi sa produenim krivinim djelom falsifikovanja
novca iz lana 205. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine - moja opaska.
3
Na ovom mjestu moe se uputiti opravdana kritika Sudu, jer ne navodi (a trebao je) relevantnu praksu
Evropskog suda za ljudska prava. U dijelu ovog rada posveenom ustavnopravnom aspektu ovog problema
bie izloen relevantan dio iz prakse pomenutog suda vezane za pojam nezakonitih dokaza u krivinom
129
objanjeno, ove posebne istrane radnje su sprovedene na legalan nain i od strane nadle-
nih organa R Slovenije i R Hrvatske. Razmjena i koritenje ovakvih zakonito pribavljenih
dokaza izmeu drava je ustaljena u meunarodnoj pravnoj praksi, pa i u praksi ovog
Suda. Izmeu ostalog, upravo razmjena dokaznog materijala (ukljuujui ovakve dokaze)
je predmet brojnih meunarodnih sporazuma i konvencija. Koritenje ovakvog materijala,
kao i zasnivanje odluke na njemu, naravno podlijee svim ostalim procesnim normama
koje postavlja ZKP BiH (posebno lan 10.):
U postupku po albi protiv navedene presude, Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i

Hercegovine u presudi broj X-K-07/329 od 10.07.2008. godine prihvata citirane stavove
prvostepenog vijea. S tim u vezi u obrazloenju drugostepene presude se kae (str. 8):
Naime, suprotno navodima alitelja, ispravno se u prvostepenoj presudi konstatuje

da se nijednom odredbom ZKP BiH ne zabranjuje koritenje dokaznog materijala pribav-
ljenog sprovoenjem posebnih istranih radnji u drugoj zemlji i po drugim zakonima, niti
je takva praksa u suprotnosti sa stavovima Evropskog suda za ljudska prava. Analizirajui
iskaze svjedoka, te vrei uvid u uloenu dokumentaciju4......., prvostepeni sud je, po ocjeni
ovog vijea, ispravno utvrdio da su posebne istrane radnje na legalan nain sprovedene
od strane nadlenih organa R Slovenije i R Hrvatske, budui da su iste u skladu sa zakon-
skim propisima tih drava, te da je sud razmatrajui okolnosti iz ovog predmeta takoer
ispravno cijenio i injenicu da je pribavljanje i koritenje navedenih dokaza u skladu sa
odredbama i duhom domaih zakonskih propisa, odnosno odredbama ZKP BiH.
Dakle, Sud Bosne i Hercegovine zauzima stav da je dozvoljeno u krivinom postupku

pred domaim sudovima koristiti dokaze pribavljene od organa strane drave, ukoliko je
to u skladu sa propisima o krivinom postupku strane drave i meunarodnopravnim do-
kumentima na koje se Sud pozvao u prethodno citiranim presudama.
Meutim, Vrhovni sud Republike Srpske o ovom pitanju ima suprotan stav. Da bi se on
mogao razumjeti potrebno je prethodno iznijeti odgovarajui dio iz presude Okrunog suda
u Banjaluci koja je bila predmet preispitivanja od strane Vrhovnog suda Republike Srpske.
U presudi Okrunog suda u Banjaluci, broj 11 0 K 006949 11 K od 02.08.2012. godine, se o
upotrebi dokaza pribavljenih od organa strane drave kae sljedee (str. 27. i 28):
Po ocjeni ovog vijea navedeni dokazi - zabiljeeni razgovori optuenog ................. se

mogao koristiti pred ovim sudom, jer je isti dokaz pribavljen putem meunarodne pravne
pomoi. Ova posebna istrana radnja je odreena naredbom okrunog suda u Republi-
ci Srbiji, prema vaeem zakonu Republike Srbije, a zabiljeeni razgovori su neposredno
presluani tokom trajanja glavnog pretresa. Optueni ................... nije osporio zakonitost
pribavljanja ovog dokaza od strane nadlenog organa Republike Srbije, niti je osporio da je
glas zabiljeen u snimljenim razgovorima njegov glas. Zbog naprijed navedenog ovo vijee
je odbilo prigovor tada branioca optuenog advokata ............................. da je ovaj dokaz
pribavljen od strane Specijalnog tuilatva Banjaluka pribavljen na nezakonit nain, te je
postupku.
4
Dokumentaciju organa druge drave (Republike Slovenije i Republike Hrvatske), koja se zatim nabraja u
drugostepenoj presudi - moja opaska.
130
vijee odluilo da se navedeni dokaz neposredno izvede na glavnom pretresu na nain da

se presluaju svi snimljeni razgovori optuenog ....................., a ovo imajui u vidu da su
naredbe Okrunog suda u Beogradu o odreivanju ove posebne istrane radnje donoene
za vremenski period u kojem je optueni .................... preduzimao i radnje opisane u op-
tunici po kojoj je voen i ovaj postupak.
Osim navedenog, po ocjeni ovog vijea ni jednom odredbom Zakona o krivinom

postupku Republike Srpske nije zabranjeno korienje dokaznog materijala pribavljenog
provoenjem posebnih istranih radnji u drugoj zemlji i po drugim zakonima, niti je takva
praksa u suprotnosti sa stavovima Evropskog suda za ljudska prava. Posebna istrana rad-
nja je odreena u Republici Srbiji na prijedlog nadlenog tuilatva od strane nadlenog
suda nakon ocjene da su ispunjeni uslovi propisani zakonom, odnosno da postoje osnovi
sumnje da je osumnjieni ........................... poinio predmetno krivino djelo, a koja proce-
dura i nain izdavanja naredbi je identian i po odredbama Zakona o krivinom postupku
koji se primjenjuje u Republici Srpskoj. Zbog navedenog, posebne istrane radnje su na
legalan nain sprovedene od nadlenih organa u Republici Srbiji, budui da su iste u skla-
du sa zakonskim propisima te drave, tako da je ovaj sud razmatrajui okolnosti iz ovog
predmeta ocijenio da je pribavljanje i korienje navedenih dokaza u skladu sa odredbama
i duhom domaih zakonskih propisa, odnosno odredaba Zakona o krivinom postupku
Republike Srpske. Ovakvo stanovite je zauzelo i vijee Suda BiH u presudi broj X-K-
07/329 od 10.07.2008. godine..
Iz upravo citiranog dijela navedene presude jasno je da Okruni sud u Banjaluci

iznosi stav koji, u bitnom, odgovara stavovima iznesenim u prethodno citiranim presu-
dama Suda Bosne i Hercegovine, br. X-K-07/329 od 26.02.2008, odnosno X-K-07/329
od 10.07.2008. godine. tavie, Okruni sud u Banjaluci se na kraju citiranog dijela svoje
presude i poziva na presudu Suda Bosne i Hercegovine, broj X-K-07/329 od 10.07.2008.
godine.
Meutim, u postupku po albi protiv navedene presude Okrunog suda u Banjaluci,

Vrhovni sud Republike Srpske o istom pitanju iznosi suprotno stajalite. U rjeenju tog
suda, broj 11 0 K 006949 12 K 8 od 11.12.2012. godine, o ovom pitanje kae se sljedee
(str. 4. i 5):
Ovaj sud nalazi da izneseni stav pobijane presude nije pravilan, na ta je alba bra-
nioca optuenog ..................... osnovano ukazala argumentacijom koja se svodi na kljuni
prigovor da se na tim dokazima presuda ne moe zasnivati.
Reeno je ve da je specijalno tuilatvo zatrailo transkripte presretnutih telefonskih

razgovora od Tuilatva za organizovani kriminal Republike Srbije, a da nije zatraeno
zamolnicom da tuilatvo Srbije zatrai od suda pred kojim postupa izdavanje naredbe
za praenje telefonskih razgovora optuenog ..................... i drugih protiv kojih se vodi
krivini postupak u Republici Srbiji. Da je na takav nain postupljeno, onda bi se dokazi
pribavljeni tim istranim radnjama mogli prihvatiti kao pravno valjani dokazi u postupku
koji se vodi pred sudom koji je donio pobijanu presudu.
131
Stoga se i po ocjeni ovog suda radi o dokazu na kome se ne moe zasnivati presuda,
ime je poinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 311. stav 1. taka z)
ZKP, zbog koje se presuda mora ukinuti po lanu 329. stav 1. taka a) ZKP RS.
Ovaj sud naglaava da se pod takom 1. izreke pobijane presude optuenom ..................
stavlja na teret udruivanje sa .................., ................. i drugim licima iz Republike Srbije, a
kako iz pobijane presude proizilazi da je injenica udruivanja utvrivana na osnovu tran-
skripata presretnutih telefonskih razgovora, a na tako pribavljenom dokazu se - to je ve
reeno, ne moe zasnivati presuda, a kako je udruivanje u ovom sluaju injenino, a ne
pravno pitanje, to od pravilnog utvrenja te injenice zavisi i pravilna primjena Krivinog
zakona, a sve to, za sada, dovodi i u pitanje pravilnost primjene Krivinog zakona.
Ono to je zajedniko za primjere kojima sam se posluio u radu je injenica da se i u

jednom i u drugom radi o pitanju koritenja dokaza5 u krivinom postupku koji su pribav-
ljeni ne od strane organa drave pred kojom se vodi krivini postupak ve od organa strane
drave. Svim odlukama je takoe zajedniko6 da su se pitanjem koje je predmet ovog rada
bavili uglavnom iz krivinoprocesnog ugla, to je naroito primjetno u navedenom rjee-
nju Vrhovnog suda Republike Srpske. I kada se tim pitanjem bave iz ugla meunarodno-
pravnih dokumenata (kao u presudama Suda Bosne i Hercegovine, odnosno Okrunog
suda u Banjaluci) sudovi to ine samo pozivanjem na odgovarajuu odredbu jednog od tih
dokumenata, ali ne i na odgovarajue ustavne odredbe niti na odnos (u pogledu pravne
snage) tog (ratifikovanog) meunarodnopravnog dokumenta naspram domaih propisa.
O tome e biti rijei u nastavku ovog rada, u dijelu posveenom ustavnopravnom aspektu
ovog problema.
USTAVNOPRAVNI ASPEKT PROBLEMA

Pitanje kojim se bavim u ovom radu ima ne samo krivinoprocesni nego i ustavno-
pravni aspekt. Taj aspekt ovo pitanje ima kako zbog injenice da se njime tangira jedno
ljudsko ustavom zagarantovano pravo (pravo na odbranu u krivinom postupku), tako i
zbog toga to ono u sebi sadri i pitanje odnosa izmeu domaeg prava i ratifikovanih me-
unarodnopravnih dokumenata, a to je par excellence materia constitutionis.
Od potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma do danas Bosna i Hercegovina

je ratifikovala nekoliko meunarodnih konvencija koje su od vanosti za predmet ovog
rada. Izmeu ostalog to je Evropska konvencija o meusobnom pruanju pravne pomoi
u krivinim stvarima, od 20.04.1959. godine. Ovu konvenciju ratifikovalo je Predsjedni-
tvo Bosne i Hercegovine, Odlukom broj 01-011-363-12/05 od 22.03.2005. godine.7 Zatim
treba pomenuti Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv korupcije, koju je ratifikovalo Pred-
5
To to se u jednom od tih primjera (onom iz prakse Suda Bosne i Hercegovine) radi o posebnim istranim
radnjama prikriveni istrailac i isporuka predmeta, a u drugom (pred sudovima u Republici Srpskoj) o
nadzoru i tehnikom snimanju telekomunikacija, nije od uticaja na pitanje koje je predmet ovog rada, jer se u
oba sluaja radi o dokazima.
6
to je i razmljivo, budui da se radi o krivinim postupcima koji za predmet imaju raspravljanje i odluivanje
o krivinim stvarima.
7
Odluka i tekst Konvencije objavljeni su u Slubenom glasniku BiH-Meunarodni ugovori, broj 4 od
14.04.2005. godine. Bosna i Hercegovina je ratifikovala i Drugi dodatni protokol uz ovu konvenciju (Slubeni
glasnik BiH-Meunarodni ugovori, broj 10 od 18.10.2007. godine).
132
sjednitvo Bosne i Hercegovine, Odlukom broj 01-011-398-11/06 od 25.03.2006. godine.8

Najzad, za potrebe ovog rada pomenuu i Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transna-
cionalnog organizovanog kriminala, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 2002. godi-
ne.9 Njihovom ratifikacijom ove konvencije su postale dio unutranjeg pravnog poretka,
sa pravnom snagom jaom od domaih zakona. Stoga u sukobu izmeu domaih zakona i
ovih ratifikovanih konvencija one bi, ustavnopravno posmatrano, u svakom konkretnom
sluaju trebale biti primijenjene umjesto zakona koji im protivrjei. Time ne elim rei da
su domai zakoni o krivinom postupku suprotni navedenim konvencijama, ve podsjetiti
da se samo na navedeni nain omoguuje ostvarivanje hijerarhije pravnih akata, s jedne
strane, kao i ispunjavanje preuzetih meunarodnih obaveza s druge strane. Drugaije po-
imanje bi ne samo naruilo hijerarhiju pravnih akata nego bi i obesmislilo svaku od na-
vedenih konvencija. Istina, s tim u vezi kod nas se pojavljuje problem u vidu nedostataka
kojima je optereen Ustav Bosne i Hercegovine, a tiu se (ne)mogunosti za Ustavni sud
Bosne i Hercegovine da ex offo vri kontrolu ne samo ustavnosti nego i usklaenosti za-
kona donijetih na nivou Bosne i Hercegovine (i entitetskih zakona) sa aktima o ratifikaciji
ovih i drugih meunarodnopravnih dokumenata.10
Maloas je reeno kako pitanje koje je predmet ovog rada tangira pravo na odbranu u
krivinom postupku kao ljudsko pravo zagarantovano ustavom. U situacijama kakve su ne
samo one iz prethodno navedenih presuda, ve i situacije u vezi sa koruptivnim krivinim
djelima, ovo pravo moe biti povrijeeno na jedan nain kojim se ni jedna od tih presuda
nije bavila. No, da bi se razumio taj nain neophodno je prethodno podsjetiti na sadrinu
relevantnih odredbi iz navedenih meunarodnih konvencija, kao i na odgovarajuu prak-
su Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa pitanjem (ne)zakonitosti dokaza u krivinom
postupku. Nakon toga u u zavrnom dijelu ovog rada ukazati na to kako se zabranom
koritenja dokaza pribavljenih od nadlenih organa strane drave u postupku pred do-
maim sudovima povreuje ne samo svaka od navedenih konvencija, ve i kako se time
moe povrijediti ustavom zagarantovano pravo na odbranu u krivinom postupku. Time
u na kraju ovog rada ujedno iznijeti i moje vienje kako bi ovaj problem trebalo rjeavati
u pojedinanim sluajevima.
Da bi se razumio znaaj meunarodnopravnih dokumenata o kojima e biti rijei u

nastavku, najprije u ukazati na one relevantne odredbe koje ukazuju na njihovu pravnu
obaveznost i cilj. S tim u vezi u lanu 1. stav 1. Evropske konvencije o meusobnom prua-
nju pravne pomoi u krivinim stvarima odreeno je (kurziv u tekstu je moj):
Strane ugovornice se obavezuju da, prema odredbama ove Konvencije, pruaju jed-
na drugoj najiru moguu pravnu pomo u svakom postupku koji se odnosi na krivina
djela ije krivino gonjenje, u trenutku kada je zatraena pomo, spada u nadlenost sud-
skih organa strane moliteljice..
8
Odluka i tekst Konvencije objavljeni su u Slubenom glasniku BiH-Meunarodni ugovori, broj 5 od
28.04.2006. godine.
9
Odluka o ratifikaciji i tekst Konvencije objavljeni su u Slubenom glasniku BiH-Meunarodni ugovori, broj
3 od 27.03.2002. godine.
10
O ovome vidjeti vie u dr Milan Blagojevi: Nedostaci Ustava Bosne i Hercegovine u kontroli ustavnosti i
zakonitosti, ZIPS, broj 1226, Sarajevo, 2011, str. 28-32.
133
lanom 3. stav 1. Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije odreeno je da se ta

konvencija primjenjuje u cilju spreavanja, istrage i krivinog progona korupcije. Prema
lanu 1. Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala
svrha te konvencije je da na efikasniji nain unaprijedi saradnju u pogledu spreavanja i
borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Rukovoene ovakvim ciljevima,
drave potpisnice tih konvencija u svakoj od njih su, izmeu ostalog, preuzele i obavezu da
jedna drugoj dostavljaju dokazne materijale za potrebe krivinog postupka. Ove obaveze
stipulisane su u lanu 3. stav 1. Evropske konvencije o meusobnom pruanju pravne po-
moi u krivinim stvarima, potom u lanu 46. stav 3. taka e) Konvencije Ujedinjenih na-
cija protiv korupcije, kao i u lanu 18. stav 3. taka e) Konvencije Ujedinjenih nacija protiv
transnacionalnog organizovanog kriminala. Evo kako je to, primjera radi, ureeno ovom
potonjom odredbom u vezi sa borbom protiv transnacionalnog organizovanog kriminala:
Uzajamna pravna pomo koja se prua u skladu sa ovim lanom moe biti zatraena
iz nekog od sljedeih razloga:
e) dostavljanje informacija, dokaznog materijala i nalaza vjetaka.......
Dakle, svaki od ovih izvora prava odreuje da drave ugovornice, izmeu ostalog,
mogu jedne od drugih preuzimati i dokazni materijal u cilju krivinog procesuiranja pred-
metnih krivinih djela. Pojam dokaznog materijala svojim sadrajem obuhvata i dokaze
oko ijeg koritenja postoje razliita shvatanja u prethodno citiranim odlukama sudova u
Bosni i Hercegovini.
Prije nego to iznesem svoje miljenje u vezi s tim, podsjetiu jo na stav koji u po-
gledu ocjene zakonitosti dokaza u krivinom postupku ima Evropski sud za ljudska prava.
S tim u vezi odmah treba podsjetiti na to da Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda (dalje: Evropska konvencija) nema odredbe o tome kada se neki dokaz
pribavljen i koriten u krivinom postupku (ili bilo kom drugom sudskom postupku) ima
smatrati nezakonitim. To je i razumljivo jer se, u sutini, radi o pravnom standardu, usljed
ega bi bilo iji napori da se pronae i utvrdi pravilo koje bi se potom imalo primjenjivati
u svakom pojedinanom sluaju bilo pravi Sizifov posao. Ako se ovo ima u vidu onda je
razumljivo to Evropski sud za ljudska prava, kako ukazuje dr Davor Krapac, ...od sluaja
do sluaja ocjenjuje je li u nekom nacionalnom kaznenom postupku u stadiju pribavljanja
ili stadiju uporabe (zapravo: izvoenja i ocjene) dokaza..... dolo do povreda konvencijskih
prava. Pri tome je opseg svoje ocjene odredio vrlo restriktivno, postavivi pravilo da su
za procjenu zakonitosti dokaza primarno nadleni domai sudovi i da ju ESLJP ne moe
nadomjestiti svojom.11 Dr Krapac takoe ukazuje da je vaee stajalite ovog suda for-
mulisano u njegovim presudama Khan c/a UK (2000), Allan c/a UK (2002) i Jalloh c/a
Njemake (2006). Sutina tog stajalita je u tome da lan 6. Evropske konvencije garan-
tuje pravo na pravino suenje, ali i ne postavlja bilo kakvo pravilo o dopustivosti dokaza
u postupku, to je primarno materija koja se ureuje nacionalnim zakonodavstvom. Stoga
nije uloga Evropskog suda za ljudska prava da odreuje da li je dopustiva odreena vrsta
dokaza, kao to je na primjer dokaz koji je pribavljen nezakonito u smislu nacionalnog
11
Prof. dr. sc. Davor Krapac: Nezakoniti dokazi u kaznenom postupku prema praksi Europskog suda za ljudska
prava, Zbornik PFZ, 60, (3), Zagreb, 2010, str. 1212.
134
zakona.12 No, treba rei kako je ovaj sud u pojedinanim sluajevima utvrivao povrede
pojedinih konvencijskih prava zbog upotrebe odreenih dokaza u krivinom postupku, ali
se pri tome nije uputao u to da on u svojoj odluci kae da se radi o nezakonitom dokazu.
Umjesto toga, Sud se ograniavao na to da utvrdi povredu nekog od prava iz Evropske
konvencije. U nastavku u iznijeti tri primjera iz prakse ovog suda.
U predmetu Kruslin vs France (aplikacija broj 11801/85) radilo se o sluaju u kojem

je francuski istrani sudija u istrazi jednog ubistva naredio preduzimanje istrane radnje
prislukivanja telefonskih razgovora osumnjienog lica. To lice e se, nakon to je iscrpilo
domae pravne lijekove kojima je pred domaim sudovima isticao povredu njegovog prava
iz lana 8. Evropske konvencije (pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota), obra-
titi navedenom aplikacijom Evropskom sudu za ljudska prava pred kojim je takoe isticao
povredu navedenog konvencijskog prava. U presudi od 24.04.1990. godine Sud je utvrdio
povredu lana 8. Evropske konvencije, ali nije utvrdio da se radilo o nezakonitom dokazu.
U predmetu Teixeira de Castro vs Portugal radilo se o sluaju u kojem je aplikant

bio podvrgnut posebnoj istranoj radnji tokom koje su ga policijski slubenici kao prikri-
veni istraioci aktivno podstakli na izvrenje krivinog djela krijumarenja droge, nakon
ega je bio optuen za to krivino djelo. U presudi od 09.06.1998. godine Sud je utvrdio
povredu prava iz lana 6. Evropske konvencije (pravo na pravino suenje). Prema Sudu,
do povrede tog prava je dolo, u sutini, zbog toga to se policijski slubenici kao prikriveni
istraioci nisu ograniili na to da pasivno istrauju aplikantove kriminalne aktivnosti nego
su ga aktivno podsticali na izvrenje predmetnog krivinog djela.13
Ovi primjeri pokazuju da se Evropski sud za ljudska prava, kako ukazuje dr Krapac,
...zadrava na kazuistikoj ocjeni pitanja jesu li okolnosti pribavljanja i uporabe nekog do-
kaza u konkretnom kaznenom postupku, koje se prema domaem pravu mogu kvalificirati
kao nezakonite, povrijedile cilj i svrhu naela pravinog postupka iz. l. 6. Konvencije
ili neko drugo konvencijsko pravo., s tim to ovaj sud ...samo iznimno uzima da mu-
enje pri pribavljanju dokaza koji se sastoji u iskazu okrivljenika automatski ini cjelo-
kupni nacionalni postupak i njegovu presudu nesuglasnima s konvencijskom zabranom
muenja, okrutnog i neovjenog postupanja iz l. 3. EKLJP. U svim ostalim sluajevima
povreda relevantnog konvencijskog prava podlijee vaganju ESLJP-a s aspekta njezine
iznimne doputenosti, pa se moe posluiti samo kao podloga za relativiziranu ocjenu o
postojanju nekog nezakonitog dokaza u konkretnom sluaju.14
KAKO POSTUPATI U OVAKVIM SITUACIJAMA

U zavrnom dijelu rada ukratko u iznijeti moje vienje naina na koji bi trebalo po-
stupati u predmetnim situacijama. Prethodnim izlaganjem nastojao sam ukazati na po-
stojanje vie meunarodnopravnih dokumenata koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina,
ime se obavezala na njihovu primjenu. Jedna od posljedica koja proizlazi iz toga je da je
time (inom njihove ratifikacije) propisana i mogunost da se u krivinim postupcima kod
svih krivinih djela (pa tako i krivinih djela korupcije) pribavlja dokazni materijal iz dru-
12
Ibidem, str. 1212-1213.
13
Vidjeti na http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/viewhbkm.asp?sessionId=4643533&skin=hudoc-en.
14
Prof. dr. sc. Davor Krapac: Ibidem, str. 1237-1238.
135
gih drava, ako su i one lanice odgovarajue meunarodne konvencije. Dakle, to to je do-
kazni materijal koji se namjerava upotrijebiti u krivinom postupku pred domaim sudom
pribavljen od strane organa druge drave ne ini takav dokaz nezakonitim u smislu doma-
eg prava. Na takav zakljuak ne upuuju samo relevantne odredbe meunarodnih kon-
vencija koje su analizirane u ovom radu, nego i domai krivinoprocesni zakoni. Naime,
ni jedan od njih (ni eksplicitno ni implicitno) ne zabranjuje kako pribavljanje dokaza na
nain odreen odgovarajuim (ratifikovanim) meunarodnopravnim dokumentima, tako
ni njihovo koritenje u krivinom postupku (u smislu njihovog izvoenja na glavnom pre-
tresu i zasnivanja sudske odluke na tim dokazima). Ono to ti dokazi trebaju ispunjavati
je sljedee. Oni najprije trebaju biti izvedeni u dravi lanici odgovarajue meunarodne
konvencije ija lanica je i Bosna i Hercegovina, a na osnovu koje se kasnije pribavljaju za
potrebe krivinog postupka pred domaim sudovima. Potom, ti dokazi moraju biti izve-
deni od strane nadlenog organa i saglasno zakonima zamoljene drave. Najzad, tokom
izvoenja tih dokaza pred domaim sudovima svakoj strani u krivinom postupku mora
biti omogueno da prisustvuje njihovom izvoenju, da iznese svoju ocjenu tih dokaza, kao
i da im suprotstavi svoje dokaze.
Drugaije poimanje, tj. poimanje prema kojem upotreba ovakvih dokaza ne do-
lazi u obzir niukom sluaju, imalo bi za posljedice apsurdne situacije u kojima se, u kraj-
njem, i pored oiglednih (pravno valjanih) dokaza da je uinjeno krivino djelo i da je
optueni njegov uinilac, on ipak mora osloboditi zbog nedostatka dokaza. Pored toga,
takvo poimanje bi vodilo i u krenje kako ratifikovanih meunarodnih konvencija, tako
i domaih krivinoprocesnih zakona, s obzirom da ovi potonji propisi ni jednom svojom
odredbom ne zabranjuju pribavljanje i koritenje tih dokaza na prethodno navedeni nain.
Osim toga, stav da nije dozvoljena upotreba ovih dokaza u krivinom postupku
moe dovesti i do povrede prava na odbranu optuenog u tom postupku. Ovom moguno-
u nije se bavila ni jedna od prethodno analiziranih presuda, s obzirom da je panja nji-
hovih donosilaca bila usredsreena samo na situaciju u kojoj ovakve dokaze pribavlja i eli
koristiti tuilac kako bi u krivinom postupku dokazao osnovanost svoje optunice. Meu-
tim, stvari se (ne samo teorijski) mogu posmatrati i u potpuno obrnutom smjeru. Naime,
sasvim je mogue da ovakvi dokazi svojom sadrinom ukazuju da optueno lice nije ui-
nilo krivino djelo koje mu se stavlja na teret, ili da je uinilo neko drugo (blae) krivino
djelo, kao to njihova sadrina moe ukazivati i na postojanje olakavajuih (pa i osobito
olakavajuih) okolnosti na strani optuenog, koje su od kardinalne vanosti za njegovu
odbranu u krivinom postupku. Stoga, ako se dosljedno primjenjuje stav da ovakvi dokazi
nikada ne mogu biti upotrijebljeni u krivinom postupku (to znai da se na njima ne moe
zasnivati ni sudska odluka), to bi u takvim situacijama za posljedicu imalo povredu prava
na pravino suenje iz lana II Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa lanom 6. Evropske
konvencije.
136
LITERATURA:
Prof. dr. sc. Davor Krapac: Nezakoniti dokazi u kaznenom postupku prema praksi Europskog suda za
ljudska prava, Zbornik PFZ, 60, (3), Zagreb, 2010.
Immanuel Kant: Kritika istog uma, Kultura, Beograd, 1970.
Dr Milan Blagojevi: Nedostaci Ustava Bosne i Hercegovine u kontroli ustavnosti i zakonitosti,
ZIPS, broj 1226, Sarajevo, 2011.
http://www.cmiskp.echr.coe.int/tkp197/viewhbkm.asp?sessionId=4643533&skin=hudoc-en.
Milan Blagojevi
Associate professor Milan Blagojevic PhD
Judge of District Court in Banja Luka
Legal Obstacles in Proving of Criminal

Acts of Corruption
(Criminal procedure and Constitutional legal aspects of the problem)
Summary: One of the characteristic of our time are frequent changes in social
relations, burdened with many tensions and conicts. For that reason the law has
irreplaceable role in regulation of this relations in a direction that is desirable for so-
ciety. Problem we are facing with in everyday social relations is increase of crimi-
nality which doesnt stop itself inside of national frontiers but becomes more and
more international. Increase of corruption is especially disquieting. In this paper its
author is dealing with legal obstacles in practice of implementation of correspond-
ing legal instruments devised for struggle against corruption. These problems are
dealt with in the paper not only from the Criminal procedure law aspect but from
the Constitutional law aspect as well. Some decisions of the courts in Bosnia and
Herzegovina are analised with regard to this problem, i.e. with regard to situa-
tions of existence of the evidences that a criminal act is perpetrated but problem
is that such evidences are not provided by domestic institutions but by institu-
tions of foreign state. Judicial practice in Bosnia and Herzegovina doesnt have
unanimous opinion on possibility to use such evidences in criminal procedure
before the domestic courts. Having designated on different opinions in domestic
judicial practice, and in practice of European court on human rights as well, in the
nal part of the work its author has given his opinion how (and why) this problem
should be resolved in criminal procedure.
Key words: corruption, proving of corruption, obtaining of evidence, use of evi-

dence, evidences obtained in foreign country, legality of evidence.
137
:
DOI: 10.7251/GFP1303 UDC: 342(497.6)

Pregledni rad
:
29. maj 2013.

:

6. 2013.

. : -
.

, . -
,
. ,

.

. ,
, -
. -

.
: , , -
.

-
.
-
, -
, .
,
,
,
138
, () .
: , , -
; , , -
. .
, .
,
. .1

. ( )
, .2
.3
j .4 -

.5
, ,
. , () , ,
, . T

.
,
.
-
.
-
,
. -
.
, -
. , .
,
.6
1
: , ,
, , 2008, . 384.
2
: , ,
, , 2006, . 381.
3
: II, , ,
, , 2001, . 24.
4
lfred C. Stepan: Federalism and Democracy, Beyond the U.S. Model, Journal of DemocracyVolume 10,
Number 4, October 1999, p. 1934.
5
The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth edition, Houghton Mifflin, Boston, 2006.
6
: op. cit., . 385386.
139
:
-
, .
. , ,
, -
. , .
, .

, -
.

, , -
.
, ,
, . . ,
, ,
sui generis, .7

. , -
. -
, ,
.
,
- . -
, ,
- . -
.8
, ,
,
.
.
, -
,
, .
7
. . :
: op. cit., . 308.
8
, Joseph Marko, : , ,
, 2012, . 122.
140

(-
). , III, 1,
. : (1) , (2) -
; (3) ; (4) ; (5)
; (6) -
, ; (7)
, ; (8) -
; (9)
, (10) .
,
. ,
, , -
.
.

, .
,

.9
, -
,
. : (1) ,
; (2) , ,
; (3) , (4) (, -
, ). ,
, , , -
, .

I, 3 , : -

.

, .
, ,
, .10
9
Frede L. Morrison: The Constitution of Bosnia-Herzegovina, Constitutional Commentary, Volume 13, Issue
2, 1996, p. 145-157.
10
: op. cit., . 313. : -:
10 ,
, . 1-2/2005, . 67-92.
141
:
, . , -
, III, 3, :
,
.
. , -
, , , ,
, .
.
: (1) (-
) , -

11 (2)
, -
.12
, ,
, -

.13
, , -
( , ) . III,
5. -
,

.

-
.14

-
.
, ,
.15
11
III, 2 .
12
III, 2 .
13
III, 3 .
14
: , IV ,
, , 2004, . 76.
15
: , , , 2001, . 376.
142
,
. -
.
, ( -
,
, ), ,
. -
, -
. , -

.
,
, ,
.16

, explicite -
, .

,
. -
, . ,

.
,
, ( ),
. , ,
.
, , -
, , ,
.
,
-
. ,
.
-
,
. ,
, , ,
, -
16
: ,
, /, 2001, . 124.
143
:
. , -
,
.
,
-
. ,
.
17 -
18, ,

.
, -
, .
, -
. -
. , ,

, . -
.
, -
( ) . ,
: (1) -
; (2) ; (3) -
; (4) ; (5)
; (6) ; (7)
; (8) , (9) .
, -
, , , , -
, ,
.

, -
. -
, ,

.
, .
17
, , 32/02.
18
, , 05/03.
144
:
(1) ; (2) ; (3)
; (4) ; (5)
; (6) ; (7) -
; (8) ; (9)
; (10) ; (11)
; (12) ; (13) ; (14) -
; (15) ; (16) -
, (17) -
.
,
, : (1) -
( ); (2)
( );
(3) ( ); (4) -
( ); (5)
( ); (6)
( ); (7)
( );
(8) (
); (9) (
); (10) (
) (11) (
).
, : -
, , -
, .19
, -
.

.20
, , -
LXXXIV e, 92 -
.
19
22 , , . 30/03, 42/03, 81/06, 76/07,
81/07 24/08. ,
, , . 94/07.
20
, , . 118/08, 11/09, 74/10, 86/10
121/12.
145
:
,
, , , -
, -
, , ,
.
-
. ,
, -
. ,

. ,
.

, .
: -
; , -
, ,
, .21
, -
,

.
,
.
-
, 16 , -
-
.
.
.
. -
-
. ,
. ,
, -
. .22
21
: , ,
, ,
, , 2007, . 59.
22
: ,
146
: (1) -
; (2) ; (3) ;
(4) ; (5) ; (6)
; (7) ,
; (8) , ; (9)
; (10) ; (11)
; (12) ; (13) -
, ; (14) -
, ; (15) -
, (16) .

.
, : (1)
( ); (2)
( ); (3) -
( ); (4) -
( -
); (5) (
) (6) (
).
, ,
, , -
.

.
-
. -
.23 -

, , ,
,
, , -
.24
, : (1) -
, ; (2) ,
; (6)
( , -
); (7) (
, , 2010, . 171.
23
12 , , . 118/08, 11/09, 74/10,
86/10 121/12.
24
: op. cit., . 173.
147
:
, ); (9)
( -
); (10) ( -
); (11) (
); (12) -
( ); (13)
( -
, ); (14) -
, (
); (15) (
); (16)
(
); (18) ( -
, );
(19) (
); (20) -
( , -
); (21) ( -
); (24) -
( ,
); (25) (
) (26) ( -
).

-
25
.26 , -
: (1) ; (2)
, (3) .
, -
: (1) ; (2)
; (3) ; (4) -
, ; (5)
; (6) ; (7) -
; (8)
; (9) ; (10)
; (11) ;
(12) ; (13) , -
; (14) ;
(15) , (16) -
.
25
, . 28/97 26/02.
26
, . 28/97 26/02.
148

. : (1) (
); (2) ( -
); (3) , (
, ); (4) (
); (5) ;
(6) ; (7) ; (8)
; (9) ; (10)
; (11) ; (12) -
(16) .
:
.
, .
, (),
(), -
.
, , -
.27 ( )
, ,
,
-
.
, , -
. , -
, : , .
,
,
,
, , ,
, , ,
.

.28 -
27
2 , ,
. 9/96.
28
, . 1/00, 17/08, 39/09 2/10. : I
, , , . 25/09.
149
:
,
. ,
.
, .
: (1) ; (2)
; (3) ; (4) -
; (5) , ;
(6) ; (7) ; (8)
; (9) , -
; (10) (11) ,
.
,
, : ,
.
, :
, , ,
.
, , -
,
, .

,
(sui generis). , -
( , ,
), . , -
() . -
-
,
. ,
. , -
.
-

, . -
,

. , ,
150
:
Frede L. Morrison: The Constitution of Bosnia-Herzegovina, Constitutional Commentary, Volume
13, Issue 2, 1996.
The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth edition, Houghton Mifflin,
Boston, 2006.
lfred C. Stepan: Federalism and Democracy, Beyond the U.S. Model, Journal of Democracy
Volume 10, Number 4, October 1999.
: II, ,
, , , 200.
: , IV , -
, , 2004.
, , . 118/08, 11/09, 74/10,
86/10 121/12.
, , . 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07
24/08.
, , 32/02.
, , . 9/96.
-: 10 ,
, . 1-2/2005.
, Joseph Marko, : ,
, , 2012.
: , ,
, ,
, , 2007.
: , -
,
, 2010.
: , , -
, , 2006.
: , -
, , ,
2008.
: ,
, /, 2001.
, , http://www.ccbh.ba/.29
, , . 21/92,
28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 31/02, 31/03, 98/03, 115/05 117/05.
: , , , 2001.
Nevenko Vranje, PhD
29
, IV.
. ,
.

, . 25/09.
151
:
State Administration Organization in

Bosnia and Herzegovina
Abstrakt: The division of responsibilities in complex states is a difficult issue.
Of how these divisions depend on the organization of state administration at all
levels of government. As Bosnia and Herzegovina is a complex state and thus its
administration is very complex and diversified. Hence, Bosnia and Herzegovina
has a large number of government agencies and organizations at all levels of
government. Between these agencies and organizations, there is a relationship
of cooperation and relations of mutual rights and obligations. Therefore, there
is no hierarchical relationship except in the civil administration of the Republic
of Srpska. The paper analyzes the status of state administration at all levels of
government with regard to key administrative institutions.
Key words: administration, state administration, administrative bodies, and

administrative organizations.
152
DOI: 10.7251/GFP1303153A UDC: 336.226.3
Model oporezivanja
Pregledni rad
Datum prijema rada:

30. maj 2013.

18. jun 2013.
malih preduzea
u sistemu PDV-a
na bazi koncepta
gotovinskog
raunovodstva
Doc. dr Rezime: Standardni model PDV-a podrazumijeva
Dinka Anti obraun PDV-a na osnovu izdatih faktura. U cilju po-
docent, Fakultet pravnih jednostavljenja administriranja porezima, smanjenja
nauka, Panevropski trokova potivanja PDV propisa i poboljanja likvid-
univerzitet Apeiron, Banja nosti malih i srednjih preduzea Evropska unija od 1.
Luka januara 2013.godine primjenjuje koncept gotovinskog
raunovodstva za obraun PDV-a. Imajui u vidu ini-
cijative za uvoenje gotovinskog raunovodstva u si-
stem PDV-a Bosne i Hercegovine, kao mjere u borbi
protiv globalne ekonomske i nansijske krize, rad ima
za cilj da, na temelju analize pravnog okvira EU i isku-
stava lanica, predstavi prednosti i nedostatke primje-
ne koncepta gotovinskog raunovodstva u sistemu
PDV-a i ukae mogua alternativna rjeenja.
Kljune rijei: porez na dodanu vrijednost, gotovin-

sko raunovodstvo
UVOD
Pojam gotovinsko raunovodstvo (engl. cash accounting)1
1
iroko je rasprostranjena upotreba i sljedeih sinonima: gotovinska
raunovodstvena osnova (engl. cash basis accounting), gotovinska
osnova (engl. cash basis) ili gotovinski metod (engl. cash method). U
SAD koristi se pojam metod gotovinskih primitaka i izdanaka (engl. cash
receipits and disbursements method).
153
Dinka Anti: Model oporezivanja malih preduzea u sistemu PDV-a na bazi koncepta gotovinskog raunovodstva
podrazumijeva raunovodstveni metod prema kojem se prihodi evidentiraju u momentu

primitka gotovine, a rashodi u momentu plaanja gotovinom. Standardna raunovodstvena
praksa u svijetu podrava primjenu obraunskog raunovodstva, prema kojem se prihodi i
rashodi evidentiraju u vrijeme nastanka. S obzirom da je fokus raunovodstvenog obuhva-
ta na novanim tokovima, gotovinsko raunovodstvo ne omoguava cjelovit obuhvat svih
finansijskih i drugih resursa u kompanijama. Ipak, zbog jednostavnosti u primjeni esto se
dozvoljava upotreba gotovinskog raunovodstva u malim preduzeima koja poslovne tran-
sakcije uglavnom obavljaju u novcu.
Poreske vlasti vrlo esto omoguavaju koritenje gotovinskog raunovodstva prilikom

utvrivanja oporezive osnovice kod oporezivanja dohotka, ali pod odreenim uvjetima, pro-
pisujui kategoriju obveznika i maksimalnu visinu godinjeg bruto dohotka. Imajui u vidu
iroku upotrebu gotovinskog raunovodstva kod oporezivanja dohotka malih obrtnika moe
se zakljuiti da je gotovinsko raunovodstvo standardni koncept oporezivanja dohotka malih
preduzea i preduzetnika2. Meutim, ova konstatacija ne stoji za primjenu gotovinskog ra-
unovodstva kod oporezivanja prometa dobara i usluga. Iako je u Evropskoj uniji primjena
gotovinske osnove kod obrauna i plaanja PDV-a bila propisana od 1977. tu pogodnost je
primjenjivao mali broj lanica3. Nakon usvajanja izmjena Direktive 2006/112/EC4 u podruju
fakturiranja5 u prelaznom razdoblju do stupanja na snagu izmjena tek samo nekolicina lanica
EU-27 dozvoljava primjenu gotovinskog raunovodstva kod obrauna i plaanja PDV6, da bi
do masovnijeg inkorporiranja novih odredbi u nacionalne propise iz podruja oporezivanja
PDV-om dolo tek pred stupanje na snagu izmjena Direktive 1. januara 2013. godine.
DEFINICIJA MALIH I SREDNJIH PREDUZEA

Ne postoji jedinstvena definicija pojma malih i srednjih preduzea. Sadrina definicije
varira od zemlje do zemlje, ovisno o kriteriju koji se uzima kao relevantan za pravljenje di-
stinkcije izmeu manjih i veih preduzea. Razliite definicije su, izmeu ostalog, i rezultat
mnogih faktora poput veliine zemlje, broja stanovnika, nivoa ekonomskog razvoja, visine
drutvenog bruto proizvoda i dr. U maloj i malobrojnoj dravi pojam malog i velikog predu-
zea se razliito percipira u odnosu na neku veliku, razvijenu i naseljenu lanicu. Problem
je dodatno postao kompleksniji pokuajem da se pojmovno definiraju i mikro preduzea7.
2
Gotovinska osnova se u svrhu oporezivanja dohotka u Bosni i Hercegovini propisuje u oba entiteta i Distriktu.
Meutim, opseg primjene je razliit. Republika Srpska omoguuje koritenje gotovinske osnove za izraun
osnovice za oporezivanje dohotka samo malim preduzetnicima. Za razliku od Republike Srpske Federacija BiH i
Brko Distrikt propisuje gotovinsku osnovu za sve obveznike koji ostvaruju dohodak iz samostalne djelatnosti.
3
V. Britanija, Njemaka i Italija predstavljaju malobrojne lanice koje su do sada omoguavale primjenu sheme
gotovinskog raunovodstva kod obrauna PDV-a. Njemaka je specifina po tome to shemu nije primjenjivala
na istovjetan nain na cijeloj teritoriji drave. Do 1.7.2009. pet saveznih pokrajina Njemake je dozvoljavalo
gotovinsko raunovodstvo za obveznike (njem. Istbesteuerung) iji je godinji promet bio do EUR 500,000,
dok je u ostalim pokrajinama prag iznosio EUR 250,000.
4
Council Directive 2006/112/EC on the common system of value added tax, OJ L 347, 11.12.2006.
5
Council Directive 2010/45/EU of 13 July 2010 amending Directive 2006/112/EC on the common system of
value added tax as regards the rules on invoicing, OJ L 189, 22.7.2010.
6
Izvor: Ernst&Young, The 2012 worldwide VAT,GST and sales tax guide, www.ey.com
7
Na primjer, u SAD granica za razdvajanje preduzea na mala (srednja) i ostala preduzea je 500 zaposlenih.
Meutim, prema istraivanju OECD, veliki broj drava u male firme svrstava firme koje imaju manje od 50
zaposlenih, dok mikro firme imaju najvie deset ili u nekim sluajevima najvie pet zaposlenihOECD, Taxation
of SMEs: Key issues and policy considerations, OECD tax policy studies no. 18 (2009), p. 23.
154
lanice OECD, i pored razliitih pristupa, preuzele su definiciju koju preporuuje Evropska
komisija.
Potreba za jedinstvenim odreivanjem sutine pojma malih i srednjih preduzea u

Evropskoj zajednici javila se 1992.g. kada je uspostavljeno zajedniko trite Zajednice i
kada su uklonjene meusobne fiskalne barijere. Dok je EZ bila integracija manjeg broja
lanica razlike izmeu lanica u poimanju malih i srednjih preduzea su bile manje. ire-
njem, Zajednica, a kasnije Unija, postala je heterogeni konglomerat lanica neujednae-
nog ekonomskog razvoja i privredne strukture. Divergentne nacionalne privredne i pore-
ske politike lanica, koje su bile usmjerene na jaanje preduzetnitva, porodinog biznisa
i malih i srednjih preduzea, bazirane na razliitim nacionalnim kriterijima za utvrivanje
veliine preduzea, onemoguavale su efikasnu implemenaciju zajednikih politika i efi-
kasnije koritenje novih finansijskih instrumenata, poput Strukturalnog fonda. S druge
strane, Evropska investicijska banka i Evropski investicijski fond su sredstva namijenjena
finansiranju razvitka malih i srednjih preduzea plasirala prema vlastitim pravilima. Ko-
nano, postojala su i pravila davanja dravne potpore malim i srednjim preduzeima koja
su odstupala od nacionalnih standarda veliine preduzea.
U cilju kreiranja jedinstvenog pristupa u politici potpore razvitku malih i srednjih

preduzea Evropska komisija je 1996. donijela preporuku kojom je zadala kriterije za raz-
vrstavanje preduzea8. Kao najvaniji kriterij je postavljen broj zaposlenih. Meutim, sam
broj zaposlenih u preduzeu ne oslikava obim poslovanja preduzea i njegove uinke, niti
je jedini relevantan za poreenje sa konkurencijom. Naime, radno-intenzivno preduzee
moe zbog broja zaposlenih biti izvan praga za mala i srednja preduzea, a kapital-inten-
zivno preduzee u okviru zadanog kriterija broja zaposlenih, iako godinji prihodi kapital-
intenzivnog preduzea mogu viestruko premaiti prihode malog radno-intenzivnog pre-
duzea. Iz tog razloga je bilo potrebno uvesti i finansijske kriterije. Iako je iznos prometa
jedan od najznaajnijih kriterija, ipak ne moe biti jedini kriterij, imajui u vidu vrstu eko-
nomske aktivnosti. Logino je oekivati da kompanije koje se bave trgovinom ili uslunim
djelatnostima imaju vei promet od proizvodnih preduzea zbog vee dodane vrijednosti.
Da bi se to izbjeglo prihvaen je set finansijskih kriterija, koji, pored godinjeg prometa
(prihoda), ukljuuju i vrijednost aktive (imovine). lanicama je ostavljeno da odlue da li
da prihvate jedan finansijski kriterij ili oba.
Pored ekonomsko-finansijskih kriterija nuno je uvesti i pravne kriterije za razvrsta-

vanje malih i srednjih preduzea. Pravni status preduzea nekad moe biti presudan za
pristup preduzea izvorima finansiranja. U naelu, velikom preduzeu izvori finansiranja
su dostupni pod povoljnijim uvjetima nego malom preduzeu. tovie, veliko preduzee
uvijek prati i velika banka preko koje finansira investicije ili osigurava garancije za druge
poslovne poduhvate. to je preduzee manje znaajno u ekonomskom i finansijskom smi-
slu to pristup izvorima finansiranja postaje sve nepovoljniji, sa viim kamatama i otrijim
uvjetima finansiranja (rok vraanja, pokrie, valutne i robne klauzule i sl.). Ukoliko je malo
preduzee podrunica ili lanica sloenog preduzea (grupe, korporacije) ono moe da ima
povoljniji pristup izvorima finansiranja nego to moe imati malo neovisno preduzee. Da
8
Commission Recommendation 96/280/EC of 3 April 1996 concerning the definition of small and
medium-sized enterprises, OJ L 107, 30/04/1996.
155
bi se izbjegle situacije da je malo preduzee samo u formalnom smislu malo (tj. s obzirom
na broj zaposlenih, godinji promet ili vrijednost aktive) da bi se kvalificiralo za malo i
srednje preduzee potrebno je da bude pravno i ekonomski neovisno.
Razvojem Unije ukazala se potreba za redefiniranjem pojma mala i srednja predu-

zea i kriterija. Znaajne promjene u tumaenju pojma preduzea su proizvod evoluci-
je pravnog okvira EU. Komisija je 2003. donijela novu preporuku koja uvaava tumae-
nja Suda pravde EU. Nova Preporuka Komisije 2003/361/EC9, koja je stupila na snagu
1.1.2005., donosi definiciju preduzea prema kojoj se preduzeem smatra bilo koji subjekt,
bez obzira na njegovu pravnu formu, koji obavlja ekonomske aktivnosti, ukljuujui i su-
bjekte koji su ukljueni u obrt i ostale aktivnosti na pojedinanoj ili obiteljskoj osnovi,
partnerstva ili udruenja regularno ukljuena u ekonomske aktivnosti.
Prema novoj preporuci Komisije preduzee koje ima od 51 do 120 zaposlenih, sa pro-
metom od 10 do 50 mil EUR i aktivom od 10 do 43 mil EUR treba da se svrsta u preduzea
srednje veliine. Novim pravilima Komisije precizirani su kriteriji za razlikovanje mikro
preduzea u odnosu na mala preduzea. U mikro preduzea se svrstavaju preduzea sa
maksimalno deset zaposlenih, prometom i aktivom do 2 mil EUR. Iz navedenih pravila im-
plicira da su mala preduzea ona koja zapoljavaju izmeu 11 i 50 zaposlenih, a iji promet
i aktiva imaju vrijednosti izmeu 2 i 10 mil EUR.
Uvedeni su i novi finansijski kriteriji, koji odraavaju ekonomske trendove i statisti-

ke pokazatelje privrednih aktivnosti u Uniji. Prag godinjeg prometa treba da odraava
promjene u cijenama i produktivnosti preduzea. Budui da su statistiki pokazatelji uka-
zali na skoro identine visine prometa i vrijednosti aktive veine malih i srednjih preduze-
a mogue je utvrditi jedinstven prag prometa i veliine aktive. Iznosi godinjeg prometa
ili vrijednosti aktive odnose se na iznose iskazane u posljednjem finansijskom izvjetaju.
Iznos godinjeg prometa ne ukljuuje PDV i ostale indirektne poreze.
Preporuka Komisije 2003/361/EC donijela je i preciznije kriterije za izraun broja za-

poslenih. U izraun se uzima broj stalno zaposlenog osoblja u toku poslovne godine. Pored
njih u izraun se ukljuuju i zaposleni koji su radili povremeno ili dio radnog vremena, kao
i sezonski radnici, na nain da se ukupan broj sati rada u godini ovih zaposlenih podijeli sa
standardnom radnom satnicom stalno zaposlenih. U stalno osoblje se ukljuuju i vlasni-
ci ukoliko su zaposleni u preduzeu i partneri ukljueni u redovite aktivnosti preduzea.
Pripravnici i studenti, kao ni osobe na porodiljskom odsustvu, se ne ukljuuju u stalno
zaposleno osoblje.
U pogledu kriterija neovisnosti malog i srednjeg preduzea, koji se izraava u posje-

dovanju maksimalno 25% kapitala i akcija malog i srednjeg preduzea od strane drugog
preduzea ili vie njih, nije dolo do promjene. Meutim, uvjet je donekle relaksiran s
obzirom na razliite modalitete ulaganja i vlasnitva. Prema novim pravilima preduzee se
smatra neovisnim, ak i ukoliko investitor ima vie od 25% kapitala ili akcija, ukoliko su
investitori javne investicijske korporacije koje ulau manje od 1,25 mil EUR; univerziteti i
9
Commission Recommendation 2003/361/EC of 6 May 2003 concerning the definition of micro, small and
medium-sized enterprises, OJ L 124. 20.5.2003.
156
neprofitni istraivaki centri; institucionalni investitori, ukljuujui i regionalne razvojne

fondove; lokalne zajednice sa budetom do 10 mil EUR i brojem stanovnika manjim od
5,000. Povezanost malog i srednjeg preduzea sa grupom ili drugim preduzeima ne pro-
matra se samo sa pravnog aspekta u odnosu na vlasnika prava, ve i sa aspekta vrenja
kontrole. Preduzee se smatra povezanim ukoliko ima pravo imenovanja ili smjenjivanja
menadmenta ili uprave drugog preduzea, ukoliko ima dominantan utjecaj na donoenje
poslovnih odluka drugog preduzea i moe utjecati na donoenje svih odluka na skuptini
akcionara.
MALA I SREDNJA PREDUZEA U PORESKIM SISTEMIMA

Elaboracija definicije malih i srednjih preduzea i kriterija koji se koriste za odre-
ivanje veliine preduzea i njihovo razvrstavanje u razliite skupine svoj znaaj nalazi u
statistici i kreiranju politike razvoja male privrede. Meutim, drave u procesu kreiranja
poreske politike prema grupaciji malih i srednjih preduzea razliito postupaju. Neke dr-
ave primjenjuju navedene definicije i kriterije i kod kreiranja mjera poreske politike10.
Meutim, sve vie drava nastoji kreirati vlastita pravila i kriterije koji se razlikuju od
standardnih statistikih definicija, ali koji su u funkciji mjera ekonomske politike. Po-
sebnim shemama oporezivanja malih i srednjih preduzea drave, s jedne strane, nastoje
neutralizirati negativne efekte administriranja poreza i potivanja poreskih propisa koje
ona imaju, kako bi ih stavile u ravnopravan poreski poloaj u odnosu na vea preduzea
i korporacije. S druge strane, posebne sheme oporezivanja uvode se i kao mjera poreske
politike i poreski poticaji u cilju poboljanja ekonomskog i finansijskog poloaja te grupa-
cije obveznika.
Prepoznajui specifinosti oporezivanja malih i srednjih preduzea EZ je razvila kon-

cept Prvo misli o malima (engl. Think Small First)11. Koncept podrazumijeva da se pri-
likom izrade novih poreskih propisa ili izmjene postojeih prvo razmilja o implikacijama
na mala i srednja preduzea. Kako bi se zatitila pozicija ove grupacije obveznika poreske
vlasti trebaju uraditi sljedee :
uvesti derogacije, prag za primjenu ili pojednostavljene procedure koje e biti u
korist malih i srednjih preduzea;
raditi na pojednostavljenju i grupiranju administrativnih obaveza koje se name-
u poreskim obveznicima (npr. da se smanji broj prijava poreza, da se uvede jed-
na godinja prijava, elektronsko podnoenje prijava, elektronsko fakturiranje12 i
10
IFC, Designing a Tax System for Micro and Small Businesses: Guide for Practitioners, The World Bank
Group (in collaboration with DFID), December 2007., p. 51.
11
http://ec.europa.eu/enterprise/
12
U procesu revidiranja pravila fakturiranja u svrhu PDV-a Evropska komisija je formirala dvije ekspertne
grupe koje su analizirale primjenu pravila Direktive o fakturiranju. Grupa visoko pozicioniranih predstavnika
neovisnih zainteresiranih strana, koju je Evropska komisija osnovala za istraivanje administrativnih tereta
koje proizvode pravila i mjere koje Komisija donosi, izradila je kvantifikaciju moguih uteda ukoliko bi se
uklonile prepreke koje onemoguavaju efikasnu primjenu elektronskog fakturiranja. U svom miljenju Grupa
se zaloila za primjenu naela Think Small First na nain da se: (i) propie minimum obaveza za male
obveznike kao set nunih pravila, i (ii) napusti praksa insistiranja na ispunjavanju svih administrativnih pravila
iz poreskih propisa ukoliko to ne naruava poresku i finansijsku disciplinu i ne ugroava naplatu prihoda. Vie:
European Commission, High Level Group of Independent Stakeholders on Administrative Burdens, Opinion
of the High Level Group, Reform of the rules on invoicing and electronic invoicing in Directive 2006/112/EC
(VAT Directive), 22 October 2008, p. 2.
157
komunikacija sa poreskim upravama i dr.);

uvezati sistem naplate svih javnih prihoda u cilju rastereenja malih obveznika
(npr. naplata poreza i doprinosa na principu sve na jednom mjestu).
Vijee EU je 2000. odobrilo Evropsku povelju o malim preduzeima13, pozivaju-

i lanice i Evropsku komisiju da preduzmu aktivnosti kojima e poduprijeti o ohrabriti
mala preduzea u deset kljunih oblasti, ukljuujui i oporezivanje. U oblasti oporezivanja
Poveljom se od lanica zahtijeva da poreski sistemi trebaju biti prilagoeni na nain da
nagrauju uspjena preduzea, ohrabruju otvaranje novih preduzea, da pogoduju ek-
spanziji malih preduzea i podstiu otvaranje radnih mjesta, te da olakavaju osnivanje i
kontinuitet poslovanja malih preduzea (nasljeivanje, prodaju i nastavljanje poslovanja).
U svom Izvjetaju14 o razvitku saradnje iz 2005. OECD navodi da je veliki udio sive
(neformalne) ekonomije, u kojoj znaajan udio imaju mala preduzea, posljedica preko-
mjerno kompleksne poreske regulative i slabe administracije poreza i carina od strane
poreskih uprava. To su ujedno glavne prepreke za ukljuivanje malih preduzea (predu-
zetnika, obrta, samostalnih djeletnosti) u regularne tokove ekonomije. Kao preporuke za
ukljuivanje malih preduzea u poreski sistem OECD potencira sljedee:
da se izbjegava retroaktivno oporezivanje za prethodna razdoblja;
da se pojednostavi poreska administracija koja se esto navodi kao vei problem
nego same stope poreza;
da se razmotri jedinstvena stopa poreza za mala preduzea u cilju smanjenja
trokova i pojednostavljenja ubiranja poreza;
da se pobolja komunikacija sa obveznicima uz stalno naglaavanje usluga i ko-
risti koje obveznici dobijaju zauzvrat.
MALA I SREDNJA PREDUZEA U SISTEMU PDV-A

Ukupni trokovi povezani sa oporezivanjem nazivaju se i trokovima naplate (engl.
collection costs). Trokovi naplate se sastoje iz:
trokova administriranja (trokovi poreske administracije drave) i
trokova potivanja poreskih propisa (trokovi obveznika).
Vrlo teko je procijeniti trokove administriranja PDV-om, pogotovo ako se radi o

mladoj poreskoj administraciji, iji je budet u prvim godinama optereen velikim ulaga-
njima u kapitalne investicije, edukaciju, materijalno opremanje, zapoljavanje i dr. Isto
tako, na trokove poreske administracije utjeu mogue reorganizacije, funkcionalne ili
teritorijalne, ili promjene u fiskalnoj politici (npr. promjena poreske osnovice, promjena
stope PDV-a, uvoenje diferenciranih stopa, promjene praga za registraciju i dr.). Tro-
kovi administriranja ovise i o organizaciji administriranja PDV-om. U nekim zemljama
naplatu PDV-a u domaim transakcijama vri carinska administracija, u velikom broju je
administriranje PDV-a na uvoz i na domai promet vri u dvije institucije, poreskoj upravi
(koja je nadlena za naplatu ostalih indirektnih i direktnih poreza) i carinskoj administi-
raciji. U malobrojnim zemljama (poput Bosne i Hercegovine) naplata indirektnih poreza
je locirana u jedinstvenoj instituciji. Bez obzira na kompleksnost organizacionog ustroja
13
http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/best-practices/charter/
14
OECD Journal on Development, Development Cooperation Report 2006, Paris 2007
158
administriranja PDV-om vrlo teko je procijeniti trokove koji se direktno odnose na ad-
ministriranje PDV-om i odvojiti ih od trokova ostalih funkcija (carine, akcize, direktni
porezi) i zajednikih trokova. Trokovi administriranja ovise i o karakteristikama sistema
PDV-a. Na vie trokove administriranja utjee ira skala oslobaanja, nepostojanje ili vrlo
nizak prag za registraciju, postojanje diferenciranih stopa ili nulte stope PDV-a osim na
izvoz i dr. S druge strane, mnogobrojne empirijske studije ukazuju da je mala i srednja
preduzea smatraju administriranje PDV-om jednako kompleksnim kao i administriranje
poreza na dohodak15
Drugi zakljuak provedenih istraivanja ukazuje na neproporcionalno vee trokove

potivanja PDV propisa koje imaju mala i srednja preduzea u odnosu na velika preduze-
a16. Trokovi administriranja PDV-om uglavnom ne ovise o veliini obveznika. Na pri-
mjer, svaki obveznik prolazi istu proceduru registracije za PDV-e, dostavlja istu dokumen-
taciju i propisanje obrasce. U sistemu PDV-a u kojem postoji identino poresko razdoblje
za sve obveznike svaki obveznik podnese isti broj PDV prijava bez obzira na veliinu kom-
panije. Isto tako, svaki obveznik ima isti broj uplata PDV-a. Svaki obveznik je duan da
vodi propisane knjige i ostale evidencije potrebne za obraun PDV-a i kontrolu od strane
poreske uprave. Iako se moe rei da veliki obveznik ima daleko vie poslovnih transakcija
od malog obveznika u eri informacionih i komunikacijskih tehnologija te razlike se gube
na tetu malog obveznika17.
Iz analize trokova obveznika implicira da registriranje za PDV-e ne bi bilo u interesu

malog obveznika. Meutim, potrebno je sagledati i druge strane registriranja za PDV-e.
PDV je viefazni porez na potronju, ija glavna odlika jeste neutralnost na ekonomsku
poziciju obveznika. Neutralnost se ostvaruje primjenom kreditne metode obrauna PDV-a
i mehanizma lananog odbitka PDV-a iz nabavki. Negativna strana poslovanja izvan siste-
ma PDV-a jeste nemogunost odbitka PDV-a iz nabavki od dobavljaa koji su u sistemu
PDV-a. Ulazni PDV-e se kaskadno prenosi na trokove malog preduzea umanjujui nje-
gov poslovni rezultat (dobit). Ukoliko je malo preduzee u mogunosti da iznos ulaznog
PDV-a iz nabavki od obveznika da prevali na kupca svojih usluga ili dobara tada dolazi do
poveanja prodajnih cijena. Poveanje prodajnih cijena moe biti prihvaeno na tritu
u rijetkim situacijama, npr. ukoliko odnos ponude i potranje na odreenom trinom
segmentu to omoguuju (nedostatak ponude odreenih dobara ili usluga, pogotovo ako
su to lokalna dobra), ukoliko je potranja za odreenim dobrima ili uslugama cjenovno
neelastina (npr. osnovne ivotne namirnice ili komunalne usluge) ili ukoliko subjekt ima
monopolski poloaj na tritu. Najee mali obveznik nije u situaciji da poveava cijene,
pogotovo ako su mu konkurencija veliki obveznici koji mogu koristiti efekte ekonomije
15
16
Istraivanje u vedskoj je pokazalo da su trokovi malih i srednjih preduzea u vezi administriranja PDV-om
po zaposlenom ak 35 puta vei nego trokovi po zaposlenom velikih obveznika.
17
Na primjer, trokovi nabavke knjigovodstvenog software-a koji omoguava i obraun PDV-a i tampanje
razliitih izlaza, od faktura do PDV prijava, su identini bez obzira na obim transakcija prometa. Isto tako,
trokovi elektronske komunikacije obveznika sa poreskom upravom, u smislu koritenja elektronske pote i
pristupa web portalu poreske uprave preko interneta ne ovise o veliini kompanije. Trokovi eksternih usluga,
poput usluge raunovoe, usluga informatiara, usluga poreskih savjetnika, daleko vie optereuju poslovni
rezultat malog obveznika, nego to je to sluaj kod velikog obveznika.
159
obima i veliine i ponuditi isti proizvod/uslugu uz konkurentnije cijene.
Ukoliko malo preduzee prodaje svoja dobra ili usluge kupcima koji su obveznici
PDV-a ono je primorano, bez obzira na trokove, da se ukljui u sistem PDV-a, budui
da e kupci preferirati dobavljaa koji je obveznik kako bi odbili ulazni PDV-e. Opseg ka-
skadnog efekta prenosa skrivenog poreza na inpute u cijenu outputa u prometnom lancu
ovisi o vezama sa obveznicima PDV-a i o ekonomskoj snazi i udjelu osloboenog dijela
ekonomije u ukupnoj dodanoj vrijednosti.
Za kreiranje PDV sistema koji bi odgovarao potrebama i mogunostima malog

obveznika i koji bi omoguio poticaje za poboljanje ekonomskog i finansijskog poloaja
obveznika mogue je primijeniti alternativna rjeenja, od kojih neke zahtijevaju sistem-
ske intervencije u politici oporezivanja, kao to su oslobaanje plaanja PDV-a za male
obveznike, paualno oporezivanje (engl. flat- rate) ili uvoenje nie jedinstvene stope
PDV-a, dok se druga odnose ne operativne mjere koje trebaju doprinijeti pojednostavljen-
ju administriranja PDV-om u smislu obrauna, naplate, podnoenja prijava, izvjetavan-
ja, komunikacije sa poreskom administracijom i dr. U operativna rjeenja za poboljanje
ekonomskog i finansijskog poloaja malih obveznika ubrajaju se: primjena koncepta go-
tovinskog raunovodstva, posebne godinje sheme plaanja PDV-a, akontativno plaanje
PDV-a i dobrovoljna registracija malih obveznika iji promet je ispod praga za registraciju
za PDV-e.
KONCEPT GOTOVINSKOG RAUNOVDSTVA U SVRHU PDV-A

Teorijski model PDV-a
Primjena gotovinskog raunovodstva kod oporezivanja PDV-a zadire u osnove kon-
cepta oporezivanja PDV-om. Teorijski koncept neutralnog sistema PDV-a poiva na po-
tronom obliku i indirektnoj metodi obrauna i plaanja.
Potroni oblik PDV-a (engl. consumption-type VAT) predstavlja oblik PDV-a kod ko-
jeg je dozvoljen odbitak ulaznog PDV-a od poreske obaveze na nabavku svih dobara i uslu-
ga u cijelosti, ukljuujui i na nabavku kapitalnih dobara. Poreska osnovica potronog tipa
PDV-a odgovara vrijednosti potronje u nacionalnoj ekonomiji. Budui da je dozvoljen
odbitak ukupnog troka nabavke kapitalnih dobara od osnovice nema dvostrukog opore-
zivanja i kaskadnog efekta. Primjenom potronog oblika PDV-a osigurava se neutralnost
oporezivanja u odnosu na donoenje ekonomskih odluka privrednih subjekata i sprjeava
pojava kumuliranja poreza. Potroni oblik PDV-a predstavlja bazini oblik oporezivanja
u skoro svim dravama danas koje su prele na PDV-e. Ipak, mnoge drave, ukljuujui
i Bosnu i Hercegovinu razliitim mjerama u sistemu PDV-a ograniavaju pravo odbitka
ulaznog PDV-a, ne samo u sferi oporezivanja neposlovne potronje dobara i usluga, ve i iz
administrativnih razloga, u cilju suzbijanja pojave poreskih prevara.
Indirektna metoda podrazumijeva primjenu stope PDV-a na pojedinane elemente

dodane vrijednosti. U naelu, slino direktnoj metodi, primjenom matematikih operacija
mogue je dobiti dvije varijante indirektne metode, indirektnu metodu sabiranja i indi-
rektnu metodu oduzimanja. Indirektna metoda sabiranja, koja podrazumijeva primjenu
stope PDV-a na komponente dodane vrijednosti, nije uobiajena u praksi. S druge strane,
160
indirektna metoda oduzimanja je najpoznatija metoda utvrivanja PDV-a. Ona predstav-

lja temelj sistema PDV-a u EU, a primjenjuje se i u velikom broju zemalja irom svijeta.
Budui da je osnovna tehnika pretpostavka za primjenu ove metode postojanje rauna
(fakture) na kojoj je iskazan PDV-e indirektna metoda oduzimanja naziva se jo i metoda
rauna. S obzirom da obveznik ima mogunost da nadoknadi ulazni porez iz nabavki na
teret izlaznog PDV-a na prodaje, plativi samo razliku na raun dravnog trezora, meto-
da se jo naziva i kreditnom metodom. Kreditna metoda ima niz prednosti u odnosu na
ostale metode utvrivanja PDV-a. Budui da se bazira na fakturi oteane su mogunosti za
nastanak PDV prevara. Osim toga, budui da fakture sadre pojedinane stavke prometa,
kreditna metoda olakava primjenu diferenciranih stopa PDV-a na razliita dobra ili uslu-
ge, nulte stope kod izvoza ili oslobaanja od PDV-a18.
Zbir PDV-a u nabavkama naziva se ulazni porez, a zbir PDV-a na prodaju se naziva
izlaznim PDV-om. Poreska obaveza postoji ukoliko je zbir izlaznog PDV-a vei od zbira
ulaznog PDV-a. U suprotnom sluaju obveznik je u preplati, na raun dravnog trezora
je uplaeno vie PDV-a na nabavke nego to iznosi izlazni PDV-e na prodaju. Razlika se
iskazuje kao potraivanje od drave. Zakonodavci obveznicima u preplati mogu odobriti
povrat ili poreski kredit, koji oni mogu koristiti za plaanje buduih obaveza za PDV-e ili
obaveza po osnovu drugih poreza (direktnih, pa ak i doprinosa za socijalno osiguranje ili
taksi i naknada)19. Za efikasniju primjenu kreditne metode zakonodavci propisuju obvez-
nicima obvezu voenja evidencija ulaznih i izlaznih faktura.
PDV-e je i samokontrolirajui poreski oblik. Za ispravnost PDV-e faktura nije samo

zainteresirana poreska uprava. I svaki obveznik u prometnom lancu je zainteresiran da
dobije ispravnu fakturu od svoga dobavljaa, budui da samo na temelju ispravne fakture
obveznik moe potraivati ulazni PDV-e iskazan na fakturi. Iz ovog razloga obveznik osim
provjere identiteta dobavljaa (tj. da li poreski broj postoji u registru kao aktivan broj i,
ako postoji, da li je na tom broju registrirana prava kompanija), treba i da provjeri tanost
izrauna PDV-a iskazanog na fakturi.
Pravni okvir EU
Elaboracija osnovnih elemenata teorijskog koncepta PDV-a koji se nalazi u osnovi si-
stema PDV-a u EU i BiH ukazuje na injenicu da je obraun PDV-a usko povezan sa ostva-
renjem prava na odbitak ulaznog PDV-a glavna odrednica oporezivanja PDV-om. Drugim
rijeima, ne moe se ostvariti neutralnost oporezivanja PDV-om ukoliko ne postoji uzaja-
mna veza izmeu prava na odbitak i obaveze obrauna PDV-a. Konano, iskazivanje PDV-
a na fakturi ini fakturu najvanijim vrijednosnim dokumentom na temelju kojeg obveznik
moe ostvariti odbitak ulaznog PDV-a. Faktura sa iskazanim PDV-om, uz pomone knjige,
predstavljaju osnovni mehanizam za kontrolu obrauna i plaanja PDV-a, odnosno faktor
suzbijanja poreske evazije.
Za razumijevanje primjene koncepta gotovinskog raunovodstva kod obrauna i
18
Vie: Ebrill L., Keen M., Bodin J-P, Summers V., The Modern VAT, IMF, Washington, 2001., pp. 20 22..;
Tait A. A., Value Added Tax, International Practice and Problems , Washington, IMF, 1988; pp. 4 6.
19
Vie: Harrison G., Krelove, VAT Refunds: A Review of Country Experience, IMF Working Paper WP/05/218,
IMF, 2005.
161
plaanja PDV-a u Uniji potrebno je analizirati momente stjecanja prava na odbitak ula-
znog PDV-a i momente obrauna PDV-a u Direktivi 2006/112/EC20 koja predstavlja
osnovni pravni okvir oporezivanja PDV-om u EU21.
Primjena posebnih shema obrauna i plaanja PDV-a u Evropskoj uniji omoguena je

jo estom PDV direktivom. Prema l. 24 este PDV direktive22 zemlje lanice koje naiu
na potekoe u primjeni uobiajenog naina oporezivanja malih preduzea zbog njihovih
aktivnosti ili strukture imaju opciju, pod uvjetima i u granicama koje mogu odrediti, ali na-
kon konsultacija predvienih u lanku 29. (konsultacije sa Savjetodavnim PDV komitetom,
prim. aut.), da primijene pojednostavljene postupke kao to su paualne eme zarauna-
vanja i naplate poreza pod uvjetom da ne dovode do njegovog smanjenja. Ista odredba je
prenesena u l. 281 redizajnirane Direktive 2006/112/EC (Direktiva) u poglavlje Posebne
sheme za mala preduzea. Iz navedenih odredaba proizilazi da su lanice EZ, a kasnije EU,
od samog poetka uspostave harmoniziranog sistema oporezivanja PDV-om mogle da omo-
gue malim preduzeima nain obrauna i plaanja PDV-a koji e biti povoljniji u odnosu na
standardni reim obrauna na osnovu izdatih i primljenih faktura. Pored toga, lanice imaju
mogunost potpunog oslobaanja plaanja PDV-a propisivanjem praga za registraciju.
Potrebno je naglasiti da su osnovna pravila obrauna izlaznog PDV-a i stjecanja prava

na odbitak ulaznog PDV-a definirana su l. 63 i l. 167 Direktive respektivno. Prema l.
63 momenat obrauna PDV-a nastaje u trenutku isporuke dobara i usluga, dok se pravo
odbitka ulaznog PDV-a, shodno l. 167 Direktive, stjee u momentu obrauna PDV-a. Izu-
zeto od primjene l. 63 PDV se u odreenim sluajevima i prema odreenim kategorijama
obveznika moe obraunati najkasnije do momenta primitka uplate od strane kupca. (l.
66(b)).
Poetkom 2013. stupile su na snagu izmjene Direktive u podruju fakturiranja. Iz-

mjenama Direktive, popularno nazvanih Drugom direktivom o fakturiranju, precizirana
je primjena gotovinskog raunovodstva prilikom obrauna i plaanja PDV-a. Za razliku od
pojednostavljene sheme obrauna i plaanja PDV-a iz l. 281 Direktive, koja se odnosila
samo na mogunost obrauna PDV-a na gotovinskog osnovi, novi koncept gotovinskog
raunovodstva podrazumijeva i obvezu odbitka ulaznog PDV-a na gotovinskoj osnovi.
Postojanje odreenog miksa izmeu standardnog reima obrauna i plaanja, bazi-

ranog na primjenu fakturne metode obrauna PDV-a, i djelimine primjene gotovinske
osnove iz l. 281 Direktive je otvarala mogunost za gubitke prihoda. Vjerovatno je to bio
osnovni razlog sporadine primjene posebne sheme za mala preduzea iz l. 281 Direktive.
Prema novom l. 167a lanice imaju opciju da odobre odlaganje momenta odbitka
ulaznog PDV sve do momenta plaanja PDV-a na nabavke dobara i usluga dobavljau.
Iz ove odredbe proizilazi da obaveza za PDV-e obveznika koji prodaje dobra i usluge po-
drazumijeva samo onaj PDV-e koji je naplaen od kupca. S obzirom na lanani odbitak
20
21
l. 43-59 Direktive 2006/112/EC.
22
Sixth Council Directive of 17 May 1977 on the harmonization of the laws of the Member States relating to
turnover taxes Common system of value added tax: uniform basis of assessment - 77/388/EEC
162
ulaznog PDV-a omoguavanje koritenja navedene opcije ne bi ugrozilo naplatu javnih

prihoda u lanicama.
Izmjenama Direktive propisuje se lanicama koje se opredijele za opciju gotovinskog

raunovodstva uvodi obaveza ropisivanja praga za upotrebu koncepta. Prag se utvruje
slino pragu za registraciju za PDV-e. Prag za podobnost obveznika za primjenu koncepta
gotovinskog raunovodstva treba biti baziran na godinjem prometu obveznika. Direkti-
vom je propisana gornja granica godinjeg prometa na 500,000 EUR. Meutim, ostavlje-
na je i mogunost lanicama da uvedu veu gornju granicu za primjenu koncepta od propi-
sane, ak do 2 mil EUR, ali tek nakon konsultacije sa Komitetom za PDV. Isto tako, lanom
167a je propisana obaveza lanica da obavijeste Komitet za PDV o primjeni koncepta.
Iznos godinjeg prometa za obveznike koji ele da primijene shemu gotovinskog ra-
unovodstva treba se izraunati u skladu sa l. 288 Direktive. Prema navedenom lanu
godinji promet obveznika, koji se potom uporeuje sa gornjom granicom prometa koju
propisuje lanica, treba da sadri sljedee iznose, bez ukljuenog PDV-a:
vrijednost oporezivih nabavki dobara i usluga
vrijednost osloboenih transakcija sa mogunosti odbitka PDV-a iz prethodne
faze, shodno l. 110 ili 111, l. 125(1), l. 127 ili l. 129(1)
vrijednost transakcija koje su osloboene u skladu sa l. 146 149, l. 151, 152
ili 153
vrijednost transakcija u vezi sa nepokretnostima, finansijskim transakcijama (l.
135(1), (b)-(g)) i transakcijama u osiguranju, ukoliko navedene transakcije ne
predstavljaju sporedne transakcije.
Za izraun praga ne uzima se vrijednost transakcija u vezi sa materijalnom ili nema-

terijalnom stalnom imovinom preduzea.
U skladu sa l. 226 Direktive obveznici koji se ukljue u shemu gotovinskog rauno-

vodstva, koji obraunavaju PDV u momentu kada je naplaen, odnosno koji stiu pravo
odbitka PDV u momentu plaanja PDV-a, trebaju na fakturi koju izdaju kupcima navesti
da se primjenjuje gotovinsko raunovodstvo.
Dileme u vezi sa primjenom koncepta u EU

Cilj uvoenja koncepta gotovinskog raunovodstva za obraun PDV-a je bio da se
pomogne malim i srednjim preduzeima koja se susreu sa problemom odravanja likvid-
nosti zbog plaanja obaveza po osnovu PDV-a prije naplate potraivanja od kupaca. S dru-
ge strane, fiskalne vlasti trebaju donijeti mjere da bi sprijeile da primjena gotovinskog
raunovodstva ugrozi punjenje prorauna lanica i finansiranje rashoda prorauna EU.
Dosadanja primjena l. 281 Direktive je omoguavala pogodnosti samo malim pre-

duzeima u vidu odlaganja obrauna PDV-a do momenta naplate potraivanja. Istodobno,
malo preduzee je moglo odbiti ulazni PDV iz nabavki bez obzira to fakture dobavljaima
nisu bile plaene. Oigledno je da su od koncepta gotovinskog raunovodstva iz l. 281
mogla imati koristi samo mala preduzea, dok je proraun bio ugroen iz sljedeih razloga:
mali obveznici su odbijali ulazni PDV-a od obaveze bez obzira to nisu platili
163
fakture dobavljaima
kupac je odbijao ulazni PDV iz nabavki od malog obveznika bez obzira da li je
platio fakturu
u sluaju dugotrajnije nelikvidnosti kupca ili steaja obraunati PDV na prodaje
malog preduzea bio bi nepovratno izgubljen.
U najboljem sluaju bi zbog odlaganja obrauna PDV-a malog preduzetnika do mo-

menta naplate potraivanja od kupca dolazilo do pomjeranja sheme naplate PDV-a, a time
i ugroavanja uobiajene dinamike punjenja prorauna.
Mogunost pojave erozije prihoda je bio razlog za sporadinu primjenu koncepta go-
tovinskog raunovodstva u EU u proteklih trideset godina od usvajanja este PDV Direk-
tive. Eksperti smatraju da je standardni sistem PDV-a koji podrazumijeva obraun PDV-a
u momentu isporuke dobra/usluge ili prijema fakture povoljniji za dravu nego koncept
gotovinskog raunovodstva23.
Imajui u vidu da se PDV obraunava i ubire u svakoj fazi prometnog ciklusa na doda-
nu vrijednost te faze (svefazni oblik PDV-a) kao kljuna sporna pitanja primjene koncepta
gotovinskog raunovodstva postaju:
moment odbitka ulaznog PDV-a od strane malog obveznika ukljuenog u shemu
pozicija kupca malog obveznika koji je ukljuen u shemu, odnosno moment
ostvarenja prava na odbitak ulaznog PDV-a iz nabavki od dobavljaa koji je
ukljuen u shemu.
Izmjenama Direktive (novi l. 167a) lanica koja se opredijeli za shemu moe zahtije-
vati od malog preduzea, ukoliko se ukljui u shemu gotovinskog raunovodstva, da ulazni
PDV iz nabavki odbije tek kad plati fakture dobavljaima. U ovom sluaju prednosti kon-
cepta gotovinskog raunovodstva za malog preduzetnika se gube ili su znaajno manje.
Konani efekti ovise o dinamici plaanja obaveza prema dobavljaima i likvidnosti kupa-
ca. Ukoliko obaveze prema dobavljaima bre dospijevaju na plaanje (npr. ukoliko mali
obveznik nabavlja od velikih dobavljaa i nema mogunosti ostvarenja pogodnijih uvjeta
nabavke) od naplate potraivanja od kupaca (npr. malo preduzee prodaje dobra velikom
trnom centru koji moe diktirati uvjete plaanja) malo preduzee e u razdobljima do
naplate potraivanja od kupaca ostvarivati pravo na povrat PDV-a. Meutim, konani neto
efekti predstavljaju razliku izmeu PDV-a i kamate na kratkorone kredite i pozajmice za
finansiranje nabavki od dobavljaa.
Postavlja se i pitanje dometa koncepta gotovinskog raunovodstva u svrhu PDV-a

imajui u vidu da je malo preduzee tek jedna karika u prometnom lancu. Dok se jedni
fokusiraju na l. 167a, drugi, pak, smatraju da je za stjecanje prava na odbitak PDV-a re-
levantna i dalje odredba l. 167 Direktive, prema kojem se pravo odbitka ulaznog PDV-a
stjee u momentu obrauna PDV-a. Ukoliko prodavatelj mali obveznik obraunava PDV-e
u momentu plaanja fakture od strane kupca logino je da njegov kupac pravo na odbitak
PDV stjee u istom momentu. Iz ove konstatacije proizilazi obaveza svih kupaca dobara ili
23
Wohlfahrt B., The Future of the European VAT System, International VAT Monitor No 6/2011, IBFD,
Amsterdam, November/December 2011, pp. 387-395.
164
usluga malih preduzea da prilagode svoje knjigovodstvene sisteme i evidencije kako bi osi-
gurali drugaiji knjigovodstveni tretman nabavki od malih preduzea u odnosu na nabavke od
standardnih PDV obveznika koji PDV obraunavaju prema primljenim i izdanim fakturama24.
S obzirom da dodatne obaveze u smislu administriranja PDV-om zahtijevaju dodatna finan-
sijska sredstva konane posljedice primjene ovog modela gotovinskog raunovodstva mogu
biti dvojake:
veliki PDV obveznici mogu izbjegavati nabavke od malih preduzea ukljuenih u
shemu, slino kao to obveznici izbjegavaju da nabavljaju od osoba koje nisu PDV
obveznici, jer ne mogu ostvariti pravo na odbitak PDV plaenog u prethodnim fa-
zama koji je kaskadno prenesen preko nabavki na trokove firme koja nije PDV
obveznik,
ukoliko poslovanje malog preduzea ovisi o velikim kupcima malo preduzee moe
pod njihovim pritiskom da odustane od koritenja koncepta.
Iz gornje elaboracije proizilazi da je proirena ciljna skupina obveznika prema kojoj

je koncept usmjeren, jer su primjenom koncepta pogoeni i kupci malog preduzea. S
obzirom da je PDV finansijska obaveza ili potraivanje kupcu, kojim obveznik moe uprav-
ljati u sklopu finansijskog menadmenta standardni reim obrauna i plaanja PDV-a na
osnovu faktura moe da pogoduje odreenim kategorijama obveznika. Stoga se opravdano
postavlja pitanje zato bi kupac snosio posljedice uvoenja koncepta plaanja PDV-a ko-
jom se eli pomoi malim preduzeima.
Dosljedna primjena pravila koncepta gotovinskog raunovodstva i ograniavanje efe-

kata samo na poziciju malog preduzea znailo bi da svi ostali obveznici koji posluju sa
malim preduzeem treba da primjenuju standardna pravila obrauna i plaanja PDV-a.
Procjene eksperata ukazuju da u sluaju da kupac odbije PDV-e prije plaanja fakture ma-
lom preduzetniku ne bi trebalo da doe do ozbiljnijeg ugroavanja naplate PDV-a imajui
u vidu udio prodaja malih obveznika drugim obveznicima u ukupnom prometu25.
Analitiari su ve ukazali i na odreenu konfuziju koju e proizvesti navoenje pri-

mjene koncepta gotovinskog raunovodstva na fakturi26. Obveznici koji budu primjenjivali
standardnu shemu oporezivanja (kreditnu metodu) mogu biti u dilemi kada prime fakturu
od dobavljaa koji je ukljuen u shemu gotovinskog raunovodstva da li PDV iz primljene
fakture prikazati kao ulazni PDV-e na prijavi ili treba da prvo plate raun svom dobavljau,
ukljuujui i PDV. S obzirom da se prema l. 167a odbitak ulaznog PDV-a vee za plaanje
PDV iz fakture dobavljaa standardni obveznik PDV bi trebao zanemariti oznaku goto-
vinsko raunovodstvo na fakturi dobavljaa. Stoga, postavlja se pitanje zato i stavljati tu
oznaku na fakturu, ukoliko je ve poreska uprava odobrila status malog obveznika odree-
nom obvezniku i ukoliko taj status ne utjee na nain plaanja obaveza po osnovu PDV-a
njegovih kupaca i dobavljaa.
24
Vie: Desmeytere I., The Hidden Features of EU Invoicing Directive 2010/45, International VAT Monitor
No 6/2011, IBFD, Amsterdam, November/December 2012, pp. 174-175.
25
Ibid.
26
Vie: Swinkels J.J.P., Confusing EU VAT Invoices from 2013, International VAT Monitor No 3/2012, IBFD,
Amsterdam, May/June 2012, pp. 174-175.
165
Cilj uvoenja koncepta gotovinskog raunovodstva jeste poboljanje finansijske pozi-

cije malih preduzea. Osim to mali obveznici zagovaraju kod fiskalnih vlasti uvoenje ove
koncepta za obraun PDV-a meunarodne asocijacije malih preduzetnika27 preporuuju
da koncepti gotovinskog raunovostva za oporezivanje dohotka budu konzistentne goto-
vinskoj shemi oporezivanja PDV-a, naglaavajui da gotovinsko raunovodstvo, osim to
omoguava plaanje poreza samo na ostvarenu realizaciju, olakava i voenje poslovnih
knjiga i administriranje poreza za vlasnike i ostale zaposlene koji nisu raunovoe, kao i
pripremanje izvjetaja, bez potrebe za godinjim prilagoavanjima.
Izraene dvojbe lanica u vezi potencijalnih negativnih efekata uvoenja koncepta

gotovinskog raunovodstva na naplatu prihoda od PDV-a utjecale su na modeliranje kon-
cepta u lanicama. Analiza prakse po lanicama pokazuje razliite modalitete koncepta28.
Neke lanice nastoje sprijeiti pojavu erozije prihoda od PDV-a nakon stupanja na sna-
gu koncepta gotovinskog raunovodstva ograniavanjem roka do kojeg se moe odlagati
obraun PDV-a na prodaje malog obveznika imajui u vidu situacije steaja ili bankrota
obveznika koji imaju obaveze prema malim PDV obveznicima. Praksa nekih lanica uka-
zuje da se tolerira odlaganje obrauna i do godinu dana29. Praksa lanica ukazuje i na ogra-
niavanje opsega primjene koncepta na odreene grupacije obveznika. U nekim lanicama
koncept se ograniava na maloprodaju, poljoprivredu, profesionalne djelatnosti i isporuku
zgrada i graevinskih usluga. Izbor djelatnosti ne predstavlja iznenaenje s obzirom da se
radi o posljednjoj fazi prometnog lanca u kojoj se prodaja vri krajnjem potroau. Na taj
nain se izbjegava problem posebnog reguliranja stjecanja prava kupca malog obveznika
na odbitak PDV-a. S druge strane radi se o djelatnostima koje su likvidne, odnosno koje
imaju uglavnom gotovinske prodaje, tako da nema znatnijeg odlaganja obrauna i pla-
anja PDV-a. Imajui u vidu da se koncept uvodi da se pomogne obveznicima da odre
likvidnost postavlja se pitanje koju korist od koncepta gotovinskog raunovodstva imaju
navedeni mali obveznici koji uglavnom imaju gotovinske prodaje.
IMPLIKACIJE KONCEPTA NA SISTEM PDV-A

U teorijskom smislu PDV predstavlja porez kojim se oporezuje svaka faza prometa
sa mehanizmima koji omoguavaju odbitak poreza koji je plaen na nabavljena dobra ili
usluge od poreske obaveze na dobra ili usluge koja se prodaju. Teorijski koncept PDV-a
polazi od dodane virjednosti, koja se definira kao vrijednost koju svaki sudionik u proiz-
vodnom lancu (proizvoa, distributer, trgovac, i dr.) dodaje na inpute odreene faze prije
prodaje novog ili poboljanog proizvoda i usluga.
Realni modeli PDV-a se u odreenoj mjeri razlikuju od teorijskog koncepta. Prilikom

oporezivanja naglasak nije na dodanoj vrijednosti, ve na oporezivanju potronje. Osim
toga, pravo na odbitak ulaznog poreza i opseg dobara i usluga koji se oporezuju PDV-om
ne moe se shvatiti u apsolutnom smislu, da obveznik ima pravo odbitka ulaznog poreza
27
Office of Tax Simplification, A simpler income tax for the smallest businesses: a discussion paper, London,
July 2011, p. 11.
28
Annacondia F., Corput van der W., Amendments to the VAT Systems of the EU Member States on 1 January
2013 (2), International VAT Monitor Vol. 24, No. 1, IBFD, Amsterdam, January-February 2013.
29
Navedena praksa primjenjuje se u Italiji. Izvor: izdanja asopisa International VAT Monitor, IBFD,
Amsterdam, izdanja u 2012. i 2013.
166
na sve nabavke dobara i usluga, odnosno da su sve djelatnosti i sva dobra i usluge pod-
lona oporezivanju PDV-om. Prema definiciji MMF-a PDV je porez sa irokom poreskom
osnovicom koji se ubire na prodaju dobara do i ukljuujui, barem, fazu proizvodnje,
sa sistemnom nadoknadom poreza koji je obraunat na nabavljena dobra kao inpute,
izuzev, moda na kapitalna dobra, na teret poreza na outpute30. Definicija PDV-a koja
predstavlja temelj harmioniziranog sistema EU data je u Prvoj PDV direktivi:
Princip zajednikog sistema poreza na dodanu vrijednost ukljuuje primjenu opeg

poreza na potronju dobara i usluga koji je tono proporcionalan cijeni dobra i usluge, bez
obzira na broj transakcija koje nastaju u procesu proizvodnje i distribucije prije faze u ko-
joj se porez plaa. Na svaku transakciju e PDV biti obraunat na cijenu dobara ili usluga
po stopi koje se primjenjuje da takvo dobro ili uslugu nakon odbitka iznosa PDV-a koji je
direktno zaraunat na razliite komponente trokova. Zajedniki sistem PDV-a primjenie
se do i ukljuujui fazu maloprodaje 31 (prev. aut.).
Navedene definicije su sline u osnovnim elementima, s tim da je definicija EZ sveo-

buhvatnija budui da se oporezivanje PDV-om protee na sve faze prometnog ciklusa, uk-
ljuujui i maloprodaju. Definicije obuhvataju razliite modalitete PDV-a (kreditnu meto-
du i metodu oduzimanja) koji se primjenjuju u svijetu, ujedno odraavajui dvije temeljne
karakteristike ove vrste poreza:
PDV se ubire i naplauje u svakoj fazi prometa
Obaveza za porez na outpute se umanjuje za porez koji je plaen na nabavljene
inpute.
Iako se PDV ubire u svakoj fazi prometnog ciklusa, sve do faze maloprodaje, meha-
nizam nadoknade ulaznog poreza iz nabavki de facto PDV-e transformira iz teoretskog
koncepta poreza na meufaze prometnog ciklusa u realni koncept poreza na potronju.
S obzirom da su svi sudionici u prometnom ciklusu imali mogunost nadoknade ulaznog
poreza PDV-e se u konanici ubire u fazi krajnje potronje. Ovo je znaajna injenica za
izradu projekcija prihoda od PDV-a, budui da visina ubranih prihoda od PDV-a ovisi o
trendovima u potronji, elastinosti potranje i kretanjima na tritu.
lanice su ve kod uvoenja koncepta gotovinskog raunovodstva za male obveznike

bile svjesne opasnosti da se odustajanjem od temeljnih odlika koncepta PDV-a, kao to je
pravo na odbitak PDV-a, naruava njegova neutralnost i umanjuju prednosti u odnosu na
sistem oporezivanja porezom na promet. U sutini, odlaganje prava na odbitak i obrauna
PDV-a dovodi do prekida lanca obrauna PDV-a u kojem je izlazni PDV-e jednog obve-
znika u jednom poreskom razdoblju ulazni PDV-a drugog obveznika u istom razdoblju32.
30
Ebrill L., Keen M., Bodin J-P, Summers V., The Modern VAT, IMF, Washington, 2001., p. 2.
31
First Council Directive 67/227/EEC of 11 April 1967 on the harmonisation of legislation of Member States
concerning turnover taxes, OJ 071 , 14/04/1967 P. 1301 1303.
32
Slina situacija je bila i sa snanim zahtjevima lanica da se primjena mehanizma obrnutog tereenja (engl.
reverse charge mechanism), koji u osnovi podrazumijeva prijenos obaveze za PDV-e sa prodavca na kupca,
proiri na sve faze prometnog lanca ili barem na vei broj djelatnosti (osim graevinskih radova i prometa
otpada).
167
Osim prava na odbitak, primjenom koncepta gotovinskog raunovodstva PDV kao

sistem gubi i druge svoje odlike: administrativnu jednostavnost, svefaznost i samokontro-
lirajui karatker.
PDV-e odlikuje administrativna jednostavnost. Osnovne evidencije koje obveznik

treba da vodi i koje su predmet kontrole su knjige ulaznih i izlaznih faktura. Elektronskim
ukrtavanjem evidencija vie obveznika mogue je otkriti lanane prijevare. Administrira-
nje koncepta gotovinskog raunovodstva je kompleksnije budui da treba povezati fakture,
bankovne i blagajnike evidencije. Poseban problem za poresku administraciju predstav-
lja praenje naknadne naplate/plaanja po fakturama izdanim/primljenim prije uvoenja
koncepta. Postoji realna opasnost dvostrukog umanjenja poreske obaveze, u momentu
primitka fakture (prije uvoenja koncepta) i u momentu plaanja (nakon uvoenja kon-
cepta). Poreska administracija objektivno ni u jednoj zemlji nema resursa da kontrolira
velikih broj malih obveznika u odreenom razdoblju. S obzirom na dosadanju sporadinu
primjenu gotovinskog raunovodstva u svrhu PDV-a prilikom donoenja odluke o uvo-
enju koncepta korisno je analizirati iskustva lanica koje imaju shemu u nacionalnom
sistemu PDV-a. Praksa V. Britanije33 je znaajna ne samo za drave koje jo nisu prihvatile
opciju koju nudi Druga direktiva o fakturiranju ili su u procesu razmatranja, ve i za one
koje su shemu tek ukljuile u nacionalne PDV sisteme. Budui da u poetku nisu mogle
biti anticipirane sve specifinosti poslovanja heterogene grupacije malih obveznika V. Bri-
tanija je pravila koncepta kontinuirano dograivala, to je poveavalo kompleksnost ad-
ministriranja koncepta. Pravno reguliranje i viegodinja praksa V. Britanije, koja shemu
gotovinskog raunovodstva primjenjuje skoro 20 godina, ukazuje na odreeni paradoks.
Iako se koncept uvodio u cilju pojednostavljenja administriranja PDV-om za grupaciju
obveznika kojima su trokovi administriranja poreza vei teret nego velikim obveznicima
u konanici je administriranje koncepta postalo izuzetno kompleksno, ne samo za malog
PDV obveznika, ve i za poresku administraciju.
Eksperti OECD u opirnoj studiji u vezi sa oporezivanjem preduzea male i srednje

veliine navode da se primjenom koncepta gotovinskog raunovodstva mogu u znaajnoj
mjeri smanjiti trokove potivanja poreskih propisa, ali i upozoravaju da se u praksi mogu
javiti razliiti stepeni kompleksnosti administriranja koncepta, ovisno dodatnoj dokumen-
taciji i evidencijma koje obveznici moraju voditi, ukljuujui i ostalu finansijsku dokumen-
taciju34. Polazei od injenice da grupacija malih i srednjih preduzea nije homogena ka-
tegorija poreskih obveznika Svjetska banka je razvila nekoliko modela za administriranje
koncepta gotovinskog raunovodstva. Najjednostavniji model administriranja podrazu-
mijeva voenje knjige blagajne na osnovu dnevnih priliva i plaanja, sloeniji model uklju-
uje i voenje evidencija prodaja i nabavki, te finansijskih evidencija (bankovnih izvoda),
dok najkompleksniji model ukljuuje i voenje knjiga ulaznih i izlaznih faktura i pripremu
skraenih finansijskih izvjetaja35. Koncept gotovinskog raunovodstva umanjuje znaaj
33
Velika Britanija primjenjuje pravila gotovinskog raunovodstva u svrhu PDV-a od 1995.godine Zbog
dugogodinje primjene koncepta gotovinskog raunovodstva je razraena u detalje. Shemu mogu primijeniti
obveznici sa godinjim prometom preko GBP 1,35 mil. Vie: HMRC, Notice 731 Cash Accounting Scheme,
January 2011.
34
OECD, Taxation of SMEs: Key issues and policy considerations, OECD tax policy studies no. 18 (2009).
35
168
fakture, kao vrijednosnog dokumenta, a potencira znaaj finansijske dokumentacije. Re-

lativiziranjem znaaja fakture i naglaavanjem momenta plaanja/naplate, pogotovo ako
se to odnosi i na kupca malog obveznika, PDV prestaje da bude samokontrolirajui po-
rez. Odlaganjem obrauna PDV-a do momenta naplate potraivanja i odlaganjem odbitka
PDV-a do momenta plaanja obaveze prema dobavljau PDV-e prestaje biti svefazni porez.
ZAKLJUAK
Koncept gotovinskog raunovodstva u svrhu oporezivanja PDV-om malih obveznika
do 2013. godine se sporadino primjenjivala u nekolicini lanica, iako je Evropska komisi-
ja je u svojim dokumentima36 preporuila lanicama primjenu gotovinskog raunovodstva
za oporezivanje malih preduzea. Imajui u vidu da masovnija primjena koncepta zapoi-
nje tek 1. januara 2013., stupanjem na snagu tzv. Druge direktive o fakturiranju, jo uvijek
je suvie rano za analize efekata primjene koncepta, u pogledu poboljanja likvidnosti i
ekonomskog poloaja malih obveznika i obveznika koji su s njima povezani u prometnom
lancu, ali i implikacija koncepta na priliv prihoda od PDV-a.
Moe se zakljuiti da je osnovna prednost koncepta gotovinskog raunovodstva u

tome da plaanjem PDV-a u momentu naplate potraivanja od kupca mali obveznik ne
mora angairati vlastita sredstva za plaanje PDV obaveze ili plaati rashode kamata na
pozajmice iz kojih bi platio porez. Utede na rashodima ili eventualni prihodi od angaira-
nja vlastitih sredstava u druge svrhe pozitivno utjeu na trokove i dobit malog obveznika,
sa svim pozitivnim implikacijama koje nie prodajne cijene mogu imati na ekonomsku
poziciju obveznika na tritu.
Budui da je praksa lanica pokazala da primjena koncepta gotovinskog raunovod-

stva poveava kompleksnost administriranja PDV-om, uz evidentnu bojazan u vezi sa
implikacijama na naplatu prihoda i funkcioniranje sistema PDV-a, prilikom razmatranja
mogunosti uvoenja koncepta, pogotovo u vrijeme globalne ekonomske krize, potrebno
je analizirati i druge modalitete povoljnijeg oporezivanja malih obveznika. Neki od mo-
daliteta zahtijevaju sistemne intervencije u politici oporezivanja (npr. oslobaanje malih
obveznika koje zahtijeva definiranje optimalnog praga registracije, smanjenje broja stopa
PDV-a do uvoenja jedinstvene stope), a drugi se odnose na pojednostavljenje administri-
ranja (obrauna, naplate, podnoenja prijava, izvjetavanja). S obzirom da mali obveznici
nisu homogena skupina, u smislu ekonomskog i finansijskog poloaja, karakteristika po-
slovanja, pozicije u prometnom lancu i dr., efekti svake od navedenih modaliteta, ukljuu-
jui i shemu gotovinskog raunovodstva, mogu se razliito ispoljiti na pojedine grupacije
malih obveznika, pa ak ih dovesti u loiju poziciju nego prije izmjena sistema oporeziva-
nja PDV-om. Bez obzira na izbor mjera za koje se fiskalne vlasti odlue u cilju poboljanja
ekonomskog i finansijskog poloaja malih obveznika najvanije je da mjere ne budu oba-
vezatne, ve da se ponude kao opcija koju mogu odabrati mali obveznici ukoliko procijene
da mogu ostvariti koristi od predloenih shema oporezivanja.

36
European Commission, Enterprise and Industry Directorate-General, Final Report of the Expert Group,
Accounting Systems for Small Enterprises Recommendations and Good Practices, November 2008.
169
LITERATURA
Annacondia F., Corput van der W., Amendments to the VAT Systems of the EU Member States on
1 January 2013 (2), International VAT Monitor Vol. 24, No. 1, IBFD, Amsterdam, January-
February 2013.
Commission Recommendation 96/280/EC of 3 April 1996 concerning the definition of small and
medium-sized enterprises, OJ L 107, 30/04/1996.
Commission Recommendation 2003/361/EC of 6 May 2003 concerning the definition of micro, small
and medium-sized enterprises, OJ L 124. 20.5.2003.
Council Directive 2010/45/EU of 13 July 2010 amending Directive 2006/112/EC on the common
system of value added tax as regards the rules on invoicing, OJ L 189, 22.7.2010.
Deloitte, VAT Alert No. 6, 3 September 2012
Desmeytere I., The Hidden Features of EU Invoicing Directive 2010/45, International VAT Monitor
No 6/2011, IBFD, Amsterdam, November/December 2011.
Ebrill L., Keen M., Bodin J-P, Summers V., The Modern VAT, IMF, Washington, 2001..
Ernst&Young, The 2012 worldwide VAT,GST and sales tax guide, www.ey.com
European Commission, Enterprise and Industry Directorate-General, Final Report of the Expert
Group, Accounting Systems for Small Enterprises Recommendations and Good Practices,
November 2008.
European Commission, High Level Group of Independent Stakeholders on Administrative Burdens,
Opinion of the High Level Group, Reform of the rules on invoicing and electronic invoicing in
Directive 2006/112/EC (VAT Directive), 22 October 2008.
First Council Directive 67/227/EEC of 11 April 1967 on the harmonisation of legislation of Member
States concerning turnover taxes, OJ 071 , 14/04/1967 P. 1301 1303.
Harrison G., Krelove, VAT Refunds: A Review of Country Experience, IMF Working Paper
WP/05/218, IMF, 2005.
HMRC, Notice 731 Cash Accounting Scheme, January 2011.
IFC, Designing a Tax System for Micro and Small Businesses: Guide for Practitioners, The World
Bank Group (in collaboration with DFID), December 2007.
OECD, Taxation of SMEs: Key issues and policy considerations, OECD tax policy studies no. 18
(2009).
Office of Tax Simplification, A simpler income tax for the smallest businesses: a discussion paper,
London, July 2011.
Sixth Council Directive of 17 May 1977 on the harmonization of the laws of the Member States relating
to turnover taxes Common system of value added tax: uniform basis of assessment - 77/388/
EEC
Swinkels J.J.P., Confusing EU VAT Invoices from 2013, International VAT Monitor No 3/2012,
IBFD, Amsterdam, May/June 2012.
Tait A. A., Value Added Tax, International Practice and Problems , Washington, IMF, 1988.
Wohlfahrt B., The Future of the European VAT System, International VAT Monitor No 6/2011,
IBFD, Amsterdam, November/December 2011.
170
Dinka Anti
Faculty of Law
Pan-European APEIRON in Banja Luka
Model of Taxation of Small and

Medium Enterprises (SMES) in Vat
System Based on Cash Accounting
Concept
Summary: Standard model of VAT includes a calculation of VAT liability on a basis
of issued invoices. Since 1 January 2013, aiming at simplication of tax administe-
ring, reduction of tax compliance costs and improvement of liquidity of small and
medium enterprises (SMEs), the European Union has applied a cash accounting
concept for VAT purpose. Taking into account the initiatives on introduction of
cash accounting in the VAT system in Bosnia and Herzegovina, as a measure for
combating with the global economic and nancial crisis, the goal of the article is
to present benets and drawbacks of the apllication of cash accounting concept
in VAT system, based on analysis of the EU legal framework and experiences of
the member states, indicating possible alternative solutions.
Keywords: value added tax, cash accounting
171
Marina N. Simovi: Agresija u meunarodnom krivinom pravu
DOI: 10.7251/GFP1303172S UDC: 341.4:327.7/.8
Agresija u
Pregledni rad
Datum prijema rada:

3. jun 2013.

4. jun 2013.
meunarodnom
krivinom pravu
Doc. dr Saetak: Od pojave termina agresija kao pravnog
Marina N. pojma vodila se viedecenijska akademska bitka u
Simovi kojoj su naunici ukrtali svoje stavove i argumente
docent, Fakultet pravnih u pokuaju da se odgonetne njeno pravo znaenje i
nauka, Panevropski smisao. S druge strane, problemi u denisanju agre-
univerzitet Apeiron Banja sije proizilaze iz razliitih pristupa koje su drave imale
Luka prema ovom terminu: jedne su u denisanju agresije
vidjele znak spasa protiv bilo ijeg mijeanja u svoje
Doc. dr unutranje probleme, dok su druge to smatrale ogra-
Vladimir M. niavajuim faktorom u ostvarivanju svojih pretenzija.
Simovi Ipak, i u takvim uslovima napredak je bio neminovan.
docent, Fakultet za Od obine norme kojom se zabranjuje agresija, preko
bezbjednost i zatitu, Banja njenog odreenja kao meunarodnog zloina, pa sve
Luka i Fakultet pravnih do iskristalisanog sistema individualne krivice pred Me-
nauka, Travnik unarodnim krivinim sudom, agresija je prela put koji
je bio i teak i naporan, ali i uspjean.
Znaajne korake u tom smislu predstavljali su Versajski
mirovni ugovor, Kelog-Brajanov pakt, suenja u Nir-
nbergu i Tokiju, Povelja Ujedinjenih nacija, Rezolucija
Ujedinjenih nacija broj 3314, Rimski statut Meunarod-
nog krivinog suda i konano Reviziona konferencija u
Kampali. Da li je korak iz Kampale i poslednji? Iako
predstavlja moda i najveu pobjedu u dosadanjoj bor-
bi za denisanje agresije, rjeenje iz Kampale ima i jednu
manu: njegova primjenljivost je uslovnog karaktera.
Kljune rijei: agresija, meunarodno krivino djelo, Me-

unarodni krivini sud, Rimski statut, Ujedinjene nacije.
UVODNE NAPOMENE
U konceptu prava na samoodbranu kljuni pojmovi su oru-
ani napad i agresija. Oruani napad je definisan u lanu 51 Po-
velje Ujedinjenih nacija, u kojem su navedeni izuzeci od oprav-
172
dane upotrebe sile od bilo koje drave lanice Ujedinjenih nacija1 koji ne podlijeu sankci-
jama Savjeta bezbednosti UN. Meutim, Poveljom UN nije precizno definisano koja akcija
predstavlja upotrebu sile. Ta injenica je bila povod za nedoumice i sporenja izmeu raznih
drava, a ponovo je postala aktuelna u poslednje dvije decenije.
Prihvatljivi oblici komunikacije izmeu drava, kao kljunih subjekata meunarodnih

odnosa koje posjeduju suverenitet i ekonomsku samostalnost, normativno su regulisani u
Povelji UN. Oblici komunikacije izmeu drava, meutim, u praksi esto odstupaju od ove
normativne regulative. Uzroci za to su razlike, velika suprotnost ili otra sukobljenost inte-
resa meu dravama, pa radi njihovog razreavanja pojedine drave poseu za raznovrsnim
oblicima sile. Sa tog aspekta, agresija je najizraenije i najgrublje nasilno sredstvo. To je, pre-
ma meunarodnom pravu, akt upotrebe sile, odnosno napad jedne ili vie drava na drugu
dravu. Budui da je agresija zloin, Poveljom UN dravama je zabranjen ne samo oruani
napad, ve i svaka upotreba sile koja je usmjerena protiv politike nezavisnosti ili teritori-
jalnog integriteta neke drave, odnosno koja je u suprotnosti sa ciljevima i naelima UN. U
Rezoluciji broj 3314 Generalne skuptine UN, od 14. decembra 1974. godine, kae se da je
agresija upotreba oruane sile jedne drave protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili
politike nezavisnosti druge drave. U vezi s tim, naglaeno je da je upotreba oruane sile
jedne drave protivna Povelji - dokaz izvoenja akta agresije.
Otpoinjanje Drugog svjetskog rata i strana razaranja koja su ga pratila izazvala su

meunarodnu zajednicu da konano postigne konsenzus i proglasi agresiju za krivino djelo.
U januaru 1942. godine predstavnici devet drava koje su bile napadnute od nacista sastali
su se u Londonu na meusaveznikoj konferenciji o kanjavanju ratnih zloina. Konferencija
je zakljuena javnom deklaracijom koja je sadrala upozorenje da e svi oni koji su odgovor-
ni za strana nedjela biti kanjeni kroz sistem organizovanog pravosua, a agresivni rat je
proglaen djelom za koji e vladari i vojni lideri odgovarati na osnovu line, tj. individualne
odgovornosti.
POJAM, OBLICI I PRAVNA PRIRODA AGRESIJE

Prema definiciji koja je data u Rezoluciji broj 3314 Generalne skuptine UN, od 14.
decembra 1974. godine (lan 1), agresijom se smatra upotreba oruane sile jedne drave
protiv suvereniteta, teritorijalne cjelokupnosti ili politike nezavisnosti druge drave, odno-
sno na bilo koji drugi nain koji nije u saglasnosti sa Poveljom UN, kako to proistie iz ove
definicije. U interpretativnoj biljeci dodatoj ovom lanu precizirano je da se pod pojmom
drava podrazumijeva svaka drava bez obzira na to da li je lanica UN, odnosno da ovaj
pojam obuhvata i ,,vie drava - kada je to podesno. To znai da agresiju u njenom izvornom
znaenju moe da izvri i vie drava istovremeno. Blie objanjenje koja e se upotreba sile
smatrati agresijom, dato je u lanu 2 Rezolucije i glasi: Prvo otpoinjanje upotrebe oruane
sile od jedne drave protivno Povelji - predstavlja prima facie dokaz izvrenja akta agresije.
Dok je u lanu 1 data opta definicija agresije, u lanu 3 Rezolucije nabrojani su akti
koji, bez obzira na to da li je rat objavljen, predstavljaju agresiju. Tako se aktima agresije
smatraju: (1) invazija ili napad oruanih snaga jedne drave na teritoriju druge drave ili sva-
1
U daljnjem tekstu: UN.
173
ka vojna okupacija, makar i privremena, koja proizae iz takve invazije ili napada ili aneksija
teritorije ili dijela teritorije druge drave upotrebom sile; (2) bombardovanje teritorije neke
drave od oruanih snaga druge drave ili upotreba ma kog oruja od jedne drave protiv
teritorije druge drave; (3) blokada luka ili obala jedne drave od oruanih snaga druge dr-
ave; (4) napad oruanih snaga jedne drave na kopnene, pomorske i vazduhoplovne snage,
pomorsku ili vazdunu flotu druge drave; (5) upotreba oruanih snaga jedne drave, koje
se pristankom zemlje prijema nalaze na teritoriji ove poslednje, protivno uslovima predvi-
enim u sporazumu, odnosno ostajanje tih snaga na teritoriji zemlje prijema i poslije isteka
sporazuma; (6) radnje jedne drave koja svoju teritoriju stavi na raspolaganje drugoj dravi
- da bi je ova koristila za izvrenje akta agresije protiv tree drave; (7) upuivanje u ime
jedne drave oruanih bandi, grupa, neregularnih vojnika ili najamnika, koji protiv druge
drave vre akte oruane sile, toliko ozbiljne da se izjednaavaju do sada nabrojanim aktima,
odnosno znaajno uee jedne drave u tome.
Kao to se moe vidjeti iz navedene definicije, redaktori Rezolucije opredijelili su se

samo da definiu pojam i propiu glavne oblike oruane agresije, tako da su sluajevi eko-
nomske, ideoloke, kulturne, tehnoloke, propagandne i druge agresije, koji su svakodnevno
prisutni u praksi mnogih drava, ostali van domaaja definicije. ak je i prijetnja upotrebe
oruane sile isputena prilikom redakcije ovog dokumenta, to sve zajedno ini njegov ve-
liki nedostatak.
Mada se agresivnim aktima smatra vei broj postupaka kojima se ugroava ili povreu-
je suverenitet i druge vrijednosti drava, samo u sluaju da bude predmet oruanog napada
- drava moe da uzvrati na isti nain, tj. upotrebom svojih oruanih snaga protiv agresora.
Naravno, samo pod uslovom da se radi o dovoljno ozbiljnom angaovanju snaga agresora - da
se moe smatrati da se radi o napadu preduzetom s namjerom postizanja odreenih ratnih
ciljeva. Meutim, i u svim drugim sluajevima drava prema kojoj su preduzeti akti agresije
ima pravo da preduzima odgovarajue mjere da bi zatitila nezavisnost i druga svoja prava,
koje su obino predviene njenim unutranjim propisima. U tom pogledu, njoj su na raspola-
ganju i sva navedena sredstva mirnog rjeavanja meunarodnih sporova, ali i sredstva koja su
u granicama njenog suvereniteta (npr. prekid diplomatskih, ekonomskih i ugovornih odnosa).
Pomenuta rezolucija se odreuje i prema pravnoj prirodi agresije. Tako se u lanu 5

Rezolucije kae: Agresorski rat je zloin protiv meunarodnog mira. Agresija povlai me-
unarodnu odgovornost. Iz ovakvog sadraja proizlazi da samo agresija koja predstavlja rat
ima teinu meunarodnog zloina, dok se u ostalim sluajevima agresivne upotrebe oruane
sile ne moe govoriti o zloinakom postupku. Ovakva formulacija daje osnova za zakljuak
da odgovornost postoji za svaki od nabrojanih akata agresije, bez obzira na to to oni nemaju
kvalifikaciju zloina.
U istom ovom lanu predvieno je da nikakvi obziri bilo koje prirode, politiki, eko-
nomski, vojni i drugi, ne mogu sluiti kao opravdanje za agresiju. Takvim stavom Rezolu-
cija je uvela princip neizvinljivosti, odnosno jasno je stavila do znanja da ne postoji nikakvo
opravdanje za akte oruane agresije. U njoj je, takoe, istaknuto da se nee smatrati dopute-
nim i da nee biti priznato kao zakonito nikakvo sticanje teritorije niti kakva posebna korist,
koje proisteknu iz agresije.
174
Odreujui se prema agresiji, Rezolucija daje i odreena ovlaenja Savjetu bezbjedno-

sti UN, i to: kod pitanja utvrivanja da li u konkretnom sluaju postoji agresija i utvrivanja
agresorske prirode i drugih akata koji nisu u njoj pomenuti. Propisujui u lanu 2 Rezolucije
da upotreba oruane sile protivno Povelji UN od drave koja joj je prva pribjegla predstav-
lja dovoljan dokaz o aktu agresije, Rezolucija ostavlja Savjetu bezbjednosti mogunost da,
shodno Povelji, moe da procijeni da li bi u konkretnom sluaju bilo opravdano da se jedan
oruani akt proglasi agresijom. To znai da bi ovaj organ morao da razmotri sve znaajne
okolnosti konkretnog sluaja, a posebno nivo opasnosti takvog akta sa stanovita posljedica
koje je prouzrokovao.
Ovakvo rjeenje usklaeno je sa odredbama lana 39 Povelje UN koji ovlauju Savjet

bezbjednosti da u svakom konkretnom sluaju utvruje da li postoji ugroavanje ili narua-
vanje mira ili akt agresije, kako bi odluio kakve e mjere preduzeti. Prema tome, Poveljom
UN je utvrivanje agresora ostavljeno slobodnoj procjeni Savjeta bezbjednosti, uz uslov da
se preduzimanje mjera ostvari tek nakon utvrivanja postojanja akta agresije. Odredbom
lana 4 Rezolucije Savjet bezbjednosti je takoe ovlaen da kvalifikuje agresorskim i druge
akte koji nisu navedeni u ovom dokumentu, pri emu je obavezan da se u svakom takvom
sluaju striktno oslanja na osnovne ciljeve i naela sadrana u Povelji UN. Drugim rijeima,
ovi ciljevi i naela moraju biti osnovni kriterijumi u rjeavanju takvih situacija.
Pozivajuci se na Povelju UN i Deklaraciju o principima meunarodnog prava o prija-

teljskim odnosima i saradnji drava u saglasnosti sa Poveljom Ujedinjenih nacija (iz 1970.
godine)2, Rezolucija takoe ukazuje da nita u njenoj definiciji agresije ni na koji nain ne
moe povrijediti pravo na samoopredjeljenje, slobodu i nezavisnost naroda koji je tog prava
silom lien, a naroito naroda pod kolonijalnim ili rasistikim reimom, odnosno drugim
oblicima strane vlasti, kao ni pravo tog naroda da se bori i da trai i dobije podrku. Na
taj nain, oruane akcije oslobodilakih, odnosno antikolonijalnih pokreta i ovim putem su
ozakonjene, ime je osujeena mogunost tumaenja smisla i tendencija definicije agresije
na tetu prava na samoopredjeljenje onih naroda koji su u vrijeme njenog donoenja bili pod
kolonijalnim i rasistikim reimima.
POJMOVNO ODREENJE AGRESIJE I RATA

Osnovni konstituens agresije jeste drava, a rata - najmanje dva subjekta (dvije drave
ili dva subjekta u jednoj dravi), od kojih je jedan ugroavalac, a drugi objekat napada (r-
tva). Agresor3 raznovrsnim, kontinuiranim ili kampanjskim i usklaenim neoruanim i oru-
anim djelatnostima napada vitalne vrijednosti drave rtve s namjerom da ih destabilizuje,
modifikuje, preusmjeri, kompromituje, promijeni, preotme ili uniti. U stvari, mijenjanjem
redoslijeda oruanih i neoruanih djelatnosti pokuava da od napadnute drave iznudi ne-
prihvatljive politike, ekonomske, vojne, teritorijalne, geopolitike i sline ustupke.
2
Declaration on Principles of International Law Concerning Friendly Relations and Cooperation Among States
in Accordance with The Charter of the United Nations GA Resn 2625 (XXV), Oktober 24, 1970. Rezolucija je
prihvaena od Generalne skuptine UN bez glasanja. Postavljeno 30. maja 2013. sa web sajta: http://www.
un. org/ documents/ga/res/25/ares25.htm.
3
Agresor je drava ije oruane snage napadnu drugu zemlju, odnosno na bilo koji nain ugrozi nezavisnost,
suverenitet ili teritorijalni integritet druge drave (Vojni leksikon, 20).
175
injenica je da nasilno djelovanje agresora nije rat4 - sve dok se njegovoj agresiji ne su-
protstavi odgovarajua varijanta odbrane napadnute drave. Dakle, da li e agresija prerasti
u rat, iskljuivo zavisi od odluke napadnute drave da se brani ili da kapitulira bez otpora, pa
se agresija i rat pogreno poistovjeuju.
Istorija krivinog djela agresije poinje sa samom istorijom rata i meunarodnog prava
u cjelini. Agresivni ratovi su stalna konstanta u razvoju ovjeanstva, koje i samo, kao svoj ne-
izostavni dio, ima veoma dugu ratnu istoriju, ali suprotno ovome inkriminisanje agresivnih
ratova, odnosno njihovo definisanje kao posebnog krivinog djela - ipak nema dugu istoriju.5
Tek u 20. vijeku, nakon zavretka Prvog svjetskog rata, termin agresija je prvi put
upotrijebljen u jednom zvaninom meunarodnom pravnom aktu. Bilo je to u Versajskom
mirovnom ugovoru iz 1919. godine kojim je osnovan specijalni tribunal za suenje njema-
kom caru6 (njem. Kaiser) Vilhelmu II. Meutim, kako je car izbjegao u Holandiju, koja je
odbila da ga izrui, do ovog suenja nikada nije dolo. Treba skrenuti panju na jasno uo-
ljivu injenicu da namjera tvoraca ovog ugovora nije bila da se njemaki kajzer optui za
izvrenu agresiju ve za krenje meunarodnog morala i svetosti meunarodnih ugovora,
pa pojedini autori ovu odredbu oznaavaju kao normu koja nema pravni karakter u ma-
terijalnom smislu, ve samo u formalnom7. Razlog za to lei u injenici da agresija nikada
prije nije bila proglaena za meunarodno krivino djelo, niti se ikada nekome sudilo po
tom osnovu, pa bi suenje njemakom kajzeru za agresiju predstavljalo suenje primjenom
retroaktivnog zakona, to je bilo neprihvatljivo.8 Da bi se onemoguilo da budui uinioci
krivinog djela agresije ostanu nekanjeni, dogovoreno je da se u skorije vrijeme pristupi
definisanju ovog krivinog djela i propisivanju sankcija za to djelo.
Pravna sloenost problema proizilazi iz evidentne razlike ovog meunarodnog krivi-

nog djela u odnosu na ostala meunarodna krivina djela koja su osuena od meunarodne
zajednice. Taj zakljuak proizilazi iz same definicije agresije usvojene Rezolucijom UN iz
1974. godine. Ovom definicijom obuhvaen je pojam drave u irem smislu, to znai da se
ona odnosi na sve meunarodno priznate drave, bez obzira na to jesu li lanice UN.
Evidentno je da pojedine meunarodne zloine, kao to je, na primjer, agresija, mogu

uiniti pojedinci u svojstvu najviih funkcionera drave. Iz tih razloga odgovornost pojedinca
za agresiju ne moe se odvojiti od odgovornosti drave. U duhu ove zamisli je izglasana i na
snagu stupila pomenuta rezolucija iz 1974. godine, ali njen lan 5 spominje samo pojam me-
unarodne odgovornosti, dok se ne precizira o kojoj vrsti odgovornosti se radi. Mogui ra-
zlozi radi kojih nije precizirana vrsta i oblik meunarodne odgovornosti - mogli bi se traiti u
tome to bi preciznije odreenje dovelo do nepostizanja kompromisa oko teksta Rezolucije.
4
Rat je kompleksan, intenzivan i masovan sukob drava, vojno-politikih saveza ili razliitih drutvenih grupa
unutar jedne zemlje, u kojem se masovno i organizovano primjenjuje oruano nasilje i vodi oruana borba
radi ostvarivanja odreenih politikih, ekonomskih i vojnih ciljeva klasa, drava i naroda..., rat osim osnovnog
sadraja (oruana borba) obuhvata i druge oblike borbe (politiku, ekonomsku, psiholoku, moralnu), to ga
ini totalnim sukobom (Vojni leksikon, 508).
5
kuli, 282.
6
Njem. Kaiser.
7
kuli, 154.
8
Ferencz, 39.
176
Ne predstavlja samo Rezolucija 3314 dokument u kojem se pokuao rijeiti ovaj pro-
blem. Veliki doprinos dala je i Komisija za meunarodno pravo koja je 1976. godine u Nacrtu
pravila o odgovornosti drava (lan 19) predvidjela razlikovanje meunarodnih zloina i me-
unarodnih delikata. Osnovna razlika ogleda se u tome to meunarodni zloin predstavlja
meunarodno protivpravno djelo koje proizilazi iz povrede od neke drave meunarodne
obaveze koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je njena
povreda priznata zloinom od te zajednice u njenoj cjelini.
Moe se konstatovati da je agresija meunarodno krivino delo koje ugroava mir i si-
gurnost koja su kao dobra zagarantovana Poveljom UN. O znaaju ouvanja ovih dobara su
saglasni svi, te se u tom smislu moe rei da mir i sigurnost predstavljaju temeljne interese
meunarodne zajednice. Iz ovakvog tumaenja proizilazi zakljuak da agresija potpada pod
meunarodni zloin za koji i drava agresor treba snositi odgovornost.
POKUAJ DEFINISANJA POJMA AGRESIJE

Prvi pokuaji preciznijeg odreivanja pojma agresije usko su povezani sa razvitkom
borbe za zabranu rata na meunarodnom planu. Uporedo sa nastojanjem da se ogranii
pravo na rat, injeni su i napori da se agresor to preciznije definie. U tom pravcu napredo-
valo se sporo. U periodu 1923. i 1924. godine uinjena su dva pokuaja odreivanja pojma
agresije (Nacrt ugovora o uzajamnoj pomoi, 1923. i enevski protokol o mirnom rjeava-
nju meunarodnih sporova, 1924. godine). U Nacrtu ugovora agresija se izriito ne definie,
nego se samo konstatuju odreeni elementi za njeno negativno odreivanje; u Protokolu se,
pak, jasno istie da je agresor svaka drava koja pribjegne ratu, krei obaveze predviene
u Paktu i u ovom protokolu9.
Zbog ovako sporog i nedovoljnog napredovanja u rjeavanju ovog problema, neke ze-
mlje su, u elji da osiguraju linu bezbjednost, zakljuivale meusobne sporazume i u njima
odreivale i posebne kriterijume za lake utvrivanje agresora. Tako se Rajnskim paktom10 u
ide korak dalje u odnosu na definisanje agresije u Paktu Drutva naroda. U njemu se pojam
agresije razlae na prostu i flagrantnu11 agresiju. U sluaju flagrantne agresije dravama
potpisnicama daje se za pravo da interveniu i prije odluke Savjeta. Drugi zapaeniji pokuaj
definisanja agresije uinjen je na Svjetskoj konferenciji za smanjenje i ogranienje naoru-
anja u enevi, 1933. godine. Na ovoj konferenciji sovjetska delegacija podnijela je Nacrt
deklaracije o definisanju agresora, u kome je izloila kriterije za identifikaciju napadaa,
kao i okolnosti na koje se agresor ne bi mogao pozvati u cilju pravdanja svog akta agresije12.
Prijedlog je, uz manje dopune, bio u osnovi prihvaen.
Povelja UN, takoe, ne sadri definiciju agresije. Ali, kao to smo ve istakli, Specijalni
komitet UN konano je 1974. godine usvojio tekst definicije agresije.
9
Sukijasovi, 47.
10
Rajnski pakt je u duhu naela Drutva naroda sklopljen oktobra 1925. godine. Njime Njemaka, Fran-
cuska i Belgija uzajamno jeme nepovredivost granica, a Njemakoj se priznaje demilitarizacija
Rajnske oblasti.
11
Prema odredbama Rajnskog pakta, pod prostom agresijom se podrazumijevala agresija ije se postojanje
nije moglo uvijek evidentno ustanoviti, a pod flagrantnom - agresija ije se postojanje nije moglo nikako
negirati.
12
Mrki, 231.
177
Analiza prostorne komponente agresije bez obzira na to da li je otpoeta sa teritorije

drave koja je napadnuta ili prema njenoj teritoriji, omoguava da se zakljui da neposred-
ni realizatori agresije nastoje da poraze protivnika i tako postignu projektovani cilj. Dakle,
osnovni sadraj agresije jeste neka djelatnost posredstvom koje agresor u odreenom pe-
riodu pokuava da prinudi protivnika da se potini njegovoj volji. Fizika sila je posljednje
sredstvo za kojim agresor posee u tu svrhu, jer on donosi odluku o tome kojoj e vrsti dje-
latnosti dati prioritet.
AGRESIJA I MEUNARODNI KRIVINI SUD

Rad na osnivanju Meunarodnog krivinog suda i odnos prema krivinom
djelu agresije
Voena idejom slobodnijeg i pravednijeg drutva, Generalna skuptina UN je jo 1947.
godine, Rezolucijom broj 177, dala zadatak Komisiji za meunarodno pravo da zapone sa izra-
dom Zakonika o zloinima protiv mira i bezbjednosti ovjeanstva. Rad Komisije po ovom
pitanju je suspendovan 1954. godine, da bi bio nastavljen 1981. godine. Napredak je uinjen
1991. godine kada je Komisija predstavila Nacrt ovog zakonika, koji se u l. 15 i 16 bavio agre-
sijom i prijetnjom agresijom.13 Sljedee, 1992. godine, dolazi do preokreta, jer je Generalna
skuptina UN, Rezolucijom broj 47/33, naloila Komisiji da svoj rad prioritetno preusmjeri ka
izradi nacrta statuta stalnog meunarodnog krivinog suda.14 Komisija ve 1993. godine pod-
nosi Generalnoj skuptini UN Nacrt statuta koji ne definie krivino djelo agresije, ali propi-
suje odgovornost za ovo krivino djelo po odredbama meunarodnog prava (lan 26).15 Dalje,
lan 27 Nacrta propisuje da osoba ne moe biti optuena za akt agresije prije nego to Savjet
bezbjednosti UN utvrdi da je drava uinila akt agresije koji je predmet optube.
Nakon prijema sugestija i primjedaba od vlada pojedinih drava, Komisija 1994. godine
podnosi revidirani Nacrt statuta.16 Za razliku od ranijeg Nacrta, krivino djelo agresije je izri-
ito propisano kao djelo koje spada u nadlenost meunarodnog krivinog suda (lan 20),
ali agresija i dalje ostaje nedefinisana.
Nova strategija Generalne skuptine UN usvojena je 9. decembra 1994. godine, kada

je Rezolucijom broj 49/53 osnovan ad hoc komitet sa ciljem da nastavi sa radom na Nacrtu
statuta koji je podnijela Komisija, ali i da se bavi pripremom meunarodne konferencije za
osnivanje meunarodnog krivinog suda. U svom konanom izvjetaju iz 1995. godine ovaj
komitet je naglasio postojanje razliitih stavova dravnih delegacija u pogledu ukljuivanja
krivinog djela agresije u nadlenost meunarodnog krivinog suda.
Krajem 1995. godine, Rezolucijom broj 50/46 Generalne skuptine UN, osniva se i
Pripremni komitet za ustanovljavanje meunarodnog krivinog suda. Izmeu 1996. i 1998.
13
Vidi Bassiouni & Ferencz, 230234.
14
General Assembly Resolution 47/33, A/RES/47/33. Postavljeno 30. maja 2013. sa web sajta: http:// dacc
ess-dds-ny.un.org /doc/RESOLUTION/GEN/NR0/024/00/IMG/NR002400.pdf?OpenElement.
15
Report of the International Law Commission on the work of its forty-fifth session, 3 May - 23 July 1993, Of-
ficial Records of the General Assembly, Forty-eighth session, Supplement No. 10, U.N. Doc. A/48/10. Postav-
ljeno 30. maja 2013. sa web sajta: http://untreaty.un.org/ilc/reports/english /A_48_10.pdf.
16
Report of the International Law Commission on the work of its forty-sixth session, 2 May - 22 July 1994,
Official Records of the General Assembly, Forty-ninth session, Supplement No. 10, U.N. Doc. A/49/10. Post-
avljeno 30. maja 2013. sa web sajta: http://untreaty.un.org/ilc/reports/ english/A_49_10. pdf.
178
godine Pripremni komitet se sastajao vie puta kako bi usaglasio nacrt statuta budueg suda,
ali i kako bi organizovao sve administrativne poslove oko osnivanja suda.
Rimski statut
Na Diplomatskoj konferenciji odranoj u Rimu, pod pokroviteljstvom UN, usvojen je
(17. jula 1998. godine) Statut Meunarodnog krivinog suda, poznat i kao Rimski statut,
ime je, poslije dugogodinje borbe, konano osnovan stalni Meunarodni krivini sud.17
Neka sporna pitanja po prvi put su se postavila na samoj Konferenciji.18 Delegacije su se
dogovorile da agresija spada u krivina djela za koja je nadlean Meunarodni krivini sud
(lan 5 stav 1), ali bez definisanja ovog djela, propisujui u lanu 5 stav 2 da e ovaj sud
postati nadlean za krivino djelo agresije tek nakon to se propisima donijetim u smislu l.
121 i 123 Statuta ustanove elementi bia ovog krivinog djela i tako ispune prethodni uslovi
za ustanovljenje nadlenosti Suda, pri emu ti propisi moraju biti u skladu sa odgovaraju-
im odredbama Povelje UN.19 Naime, lan 123 Statuta propisuje da e sedam godina na-
kon stupanja na snagu ovog statuta, generalni sekretar UN sazvati konferenciju za ponovno
razmatranje Statuta, kako bi se razmotrili eventualni amandmani, pri emu su dozvoljeni i
amandmani na listu krivinih djela sadranih u lanu 5 Rimskog statuta.
U meuvremenu, Rimski statut je stupio na snagu (1. jula 2002. godine) - kada je dosti-
gnut potreban broj ratifikacija. Na prvoj sjednici Skuptine drava stranaka Rimskog statuta,
9. decembra 2002. godine, odlukom je formirana Specijalna radna grupa za krivino djelo
agresije (SWGCA) 20, iji je rad bio otvoren za sve drave, bez obzira na to da li su ratifikovale
Statut. Polaznu osnovu za rad ove grupe inio je poslednji izvjetaj Pripremnog komiteta. Spe-
cijalna radna grupa se sastajala polugodinje, a njen rad se zasnivao na sistemu kontinuiteta
koji je podrazumijevao da se na svakom novom sastanku raspravljaju problematina pitanja sa
prethodnog sastanka.21 SWGCA je sredinom 2009. godine zakljuila rad na definisanju agresije
ime su bili stvoreni svi uslovi za usvajanje ove definicije na buduoj revizionoj konferenciji.22
Reviziona konferencija u Kampali

Kako je od stupanja na snagu Rimskog statuta prolo vie od sedam godina, te bili
ispunjeni svi formalni uslovi za odravanje revizione konferencije koju propisuje lan 123
Statuta, generalni sekretar UN je 7. avgusta 2009. godine sazvao Konferenciju, uputivi
poziv svim dravama lanicama Statuta da joj prisustvuju. Sama Konferencija je odrana
u Kampali, glavnom gradu Ugande, u periodu od 31. maja do 11. juna 2010. godine i imala
je vie ciljeva, ali je svakako najznaajniji bio rad na usvajanju amandmana na Statut koji
se tiu definisanja krivinog djela agresije.
Glavna rasprava po ovom pitanju vodila se u okviru Radne grupe za krivino djelo agre-
sije. Poslednjeg radnog dana Konferencija je usvojila Izvjetaj konferencijske Radne grupe
17
Rome Statute of the International Criminal Court, U.N. Doc. A/CONF.183/9, 17 July 1998. Postavljeno 30.
maja 2013. sa web sajta: http://untreaty.un.org/cod/icc/statute/romefra.htm.
18
Vidi Herman &Robinson, 8185.
19
Vidi Schuster, 157.
20
Special Working Group on the Crime of Aggression.
21
Vidi Clark, (2008), 244 i 245.
22
Vidi Clark, (2009), 11031115.
179
za krivino djelo agresije, kao i Rezoluciju kojom su usvojeni amandmani kojima se dopu-
njuje Statut na taj nain to se u njega ukljuuje definicija krivinog djela agresije i uslovi pod
kojima Meunarodni krivini sud moe da vri svoju nadlenost u odnosu na ovo krivino
djelo. Istom rezolucijom Konferencija je usvojila amandmane na Elemente krivinih djela
(Elements of Crimes) vezane za krivino djelo agresije.
Postignuta je saglasnost da Meunarodni krivini sud zasniva svoju nadlenost za kri-

vino djelo agresije samo u odnosu na ona krivina djela agresije koja budu uinjena godinu
dana nakon to 30 prvih drava bude ratifikovalo pomenute amandmane, a do ega ne moe
doi prije 1. januara 2017. godine do kada je predvieno izjanjavanje o njima (potrebna
je dvotreinska veina drava stranaka). To znai da i ovi amandmani stupaju na snagu u
skladu sa lanom 121 Statuta, ali da Sud ne moe vriti svoju nadlenost u odnosu na ovo
krivino djelo prije 2017. godine.
Sami pregovori su bili teki, jer je trebalo napraviti razliku izmeu dravnog akta agre-
sije i individualne krivice za krivino djelo agresije. Usvojeno rjeenje pod krivinim dje-
lom agresije podrazumijeva planiranje, pripremanje, zapoinjanje ili izvrenje, od osobe
koja je u poziciji da efikasno vri kontrolu ili da usmjerava politike ili vojne akcije drave
- akta agresije, koji po svom karakteru, teini i obimu predstavlja otvoreno krenje Povelje
UN. S druge strane, pod aktom agresije podrazumijeva se upotreba oruane sile od jedne
drave uperene protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili politike nezavisnosti druge
drave ili upotreba sile na bilo koji drugi nain koji nije u skladu sa Poveljom UN, pri emu
se za definisanje ovih radnji koristi rjeenje iz Rezolucije Generalne skuptine UN, broj 3314
od 14. decembra 1974. godine.
Usvojena definicija obuhvata samo jasne sluajeve agresije kao to je bila invazija Iraka
na Kuvajt. Ostali oblici agresije kao to su tzv. humanitarna intervencija (NATO bombardo-
vanje SR Jugoslavije 1999. godine), radnje preduzete u samoodbrani ili intervencije koje su
odobrene od Savjeta bezbednosti UN - nisu obuhvaeni definicijom krivinog djela agresije.23
Glavnu taku sporenja u pregovorima predstavljali su uslovi za vrenje nadlenosti Me-

unarodnog krivinog suda za krivino djelo agresije. Stalne lanice Savjeta bezbjednosti UN
su predlagale da jedino Savjet bezbjednosti moe zahtijevati od Suda da pokrene istragu za ovo
krivino djelo, dok je veina ostalih drava bila za to da odluku moe donijeti i predpretresno
vijee Suda - ukoliko je krivino djelo prijavljeno Sudu od Tuilatva ili drave stranke.
Postignuti kompromis u Kampali zadovoljava sve drave: zapoinjanje istrage od Tui-

latva je uslovljeno politikom odlukom Savjeta bezbjednosti UN koji utvruje postojanje
akta agresije, ali ukoliko Savjet bezbjednosti UN ne utvrdi postojanje akta agresije u roku
od est mjeseci od dana obavjetenja od Tuilatva - tuilac moe nastaviti sa istragom pod
uslovom da to odobri predpretresno vijee Suda i uz odreena ogranienja. Ta ogranienja
su sljedea: (1) u odnosu na drave koje nisu lanice Statuta, Sud ne moe vriti svoju nadle-
nost ako je djelo uinjeno od njihovih dravljana ili na njihovoj teritoriji; (2) drave lanice
Statuta mogu podnijeti Sudu deklaraciju u kojoj izjavljuju da ne prihvataju nadlenost Suda
23
Vidi Cryer et al., 267271.
180
za ovo krivino djelo i u tom sluaju Sud ne moe vriti svoju nadlenost za ovo krivino djelo
u odnosu na njih; (3) Savjet bezbjednosti UN moe stopirati zapoinjanje ili sprovoenje
istrage za krivino djelo agresije u periodu od 12 meseci, na osnovu glave 7 Povelje UN, to je
rjeenje ve postojeeg lana 16 Rimskog statuta.
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Osnivanje Stalnog meunarodnog krivinog suda bila je dugo neostvariva elja onih
koji su vjerovali da je nadnacionalni krivini poredak mogu. Ovaj sud je prihvatio sistem
individualne krivice, to bi, kada govorimo o agresiji, znailo da kada stvarnopravno bude u
nadlenosti Suda, pred ovim sudom bilo mogue suditi samo osobama koje su neposredno
ili po komandnoj odgovornosti poinile zloin agresije. Mnoga pitanja e, meutim, i dalje
ostati otvorena, a to je, prije svega, pitanje odgovornosti drave, koju nikako ne moemo
izbjei kada govorimo o zloinu agresije.
Vrlo je teko oekivati da e se drave lanice Skuptine drava stranaka Rimskog statu-
ta sloiti oko proirivanja nadlenosti ovog suda i na odgovornost drava. Takvo protivljenje
bi se moglo razumjeti, jer je ovaj sud zamiljen kao organ koji e suditi pojedincima, a ne dr-
avama. Mogui izlaz u tom pravcu bio bi Meunarodni sud pravde, kao sudski organ, koji e
moi raspravljati i meritorno odluivati o graanskopravnoj i deliktnoj odgovornosti drava
za meunarodna krivina djela, ukoliko se, u konkretnom postupku, utvrdi da su uinjena uz
sveobuhvatno korienje dravnih resursa. Pravni osnov za ovakvo rjeenje svakako postoji,
ali politiki konsenzus zasigurno nee biti postignut.
Da bi dobili odgovor na neka od postavljenih pitanja, moraemo da saekamo 2017. go-

dinu - da bi vidjeli koliko e drava ratifikovati revizione amandmane i koliko njih (ne)e ulo-
iti deklaraciju kojom iskljuuju nadlenost Meunarodnog krivinog suda za ovo krivino
djelo. Da li e ovi amandmani prije 2017. godine imati bilo kakav znaaj na svjetskoj pravnoj
sceni? Mislimo da hoe. Drave irom svijeta sada konano pred sobom imaju definiciju kri-
vinog djela agresije koju mogu inkorporirati u svoja nacionalna zakonodavstava. S obzirom
na princip komplementarnosti, nacionalni sudovi bi mogli da zasnuju sopstvenu nadlenost
za ovo krivino djelo, to je ve veliki korak naprijed u odnosu na dosadanja rjeenja. Drugo
je pitanje da li su nacionalne vlade sposobne i voljne da to uine.
LITERATURA
Andrassy, J., Bakoti, B., Seri, M. i Vukas, B. (2006). Meunarodno pravo 3. Zagreb: kolska knjiga.
Avramov S. i Krea M. (2003). Meunarodno javno pravo, Beograd: Savremena administracija.
Barriga, S. (2011). The Crime of Aggression, in: Natarajan Mangai (ed.), International Crime and Jus-
tice. Cambridge: Cambridge University Press.
Bassiouni, M. C. & Ferencz, B. B. (2008). The Crime Against Peace and Aggression: from its Origins to
the ICC, in: Bassiouni M. C. (ed.), International Criminal Law, Volume 1: Sources, Subjects and
Contents, Leiden: Martinus Nijhoff Publishers.
Cassese, A. (2008). International Criminal Law. Oxford: Oxford University Press.
Cassese, A. & Roling, B.V.A. (1993). The Tokyo Trial and Beyond. Cambridge: Polity Press.
Clark S. R. (2009). Negotiating Provisions Defining the Crime of Aggression, its Elements and the Con-
ditions for ICC Exercise of Jurisdiction Over It. European Journal of International Law, Volume
20, (4).
181
Clark S. R. (2008) The Crime of Aggression and the International Criminal Court, in: Bassiouni M. C.
(ed.), International Criminal Law, Volume 1: Sources, Subjects, and Contents, Leiden: Martinus
Nijhoff Publishers.
Cryer, R., Friman, H., Robinson, D. & Wilmshurst, E. (2007). An Introduction to International Crimi-
nal Law and Procedure. Cambridge: Cambridge University Press.
Degan V. i Pavii B. (2005). Meunarodno krivino pravo. Rijeka. Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci.
De Than, C. & Shorts, E. (2003). International Criminal Law and Human Right. London: Thomson
and Sweet & Maxwell.
Dinstein, Y. (2005). War, Aggression and Self-Defence. Cambridge: Cambridge University Press.
uri, V. i Jovaevi D. (2003). Meunarodno krivino pravo. Beograd.
ari, D. (2009). Individualna krivina odgovornost za zloin agresije. magistarski rad, Beograd: Prav-
ni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Ferencz, B. (2000). The Crime of Aggression, in: McDonald, K. G. & Swaak-Goldman O. (eds.), Sub-
stantive and Procedural Aspects of International Criminal Law: Commentary, Volume I, The
Hague: Kluwer Law International.
Fon Klauzevic, K. (1951). O ratu. Beograd: Vojno djelo.
From, E. (1975). Anatomija ljudske destruktivnosti, Zagreb.
Hantington, S. (1998). Sukob civilizacija i preureenje svjetskog poretka. Podgorica
Hofman, B. (2000). Unutranji terorizam. Beograd: Narodna knjiga Alfa.
May, L. (2008). Aggression and Crimes Against Peace. Cambridge: Cambridge University Press.
Mijalkovski, M. (1997). Teorija i praksa agresije. Beograd:Vojno djelo, (3).
Milovanovi, M. (2011). Krivino djelo agresije izmeu konsenzusa i osporavanja. Beograd:
Meunarodna politika, (1).
Mirejmer, D. (2009). Tragedija politike velikih sila. Beograd: Udruenje za studije SAD u Srbiji.
Mrki, S. (2009). Meunarodnopravni tretman rata. Beograd: Meunarodna politika, (3).
Pravila o odgovornosti drava za meunarodna protivpravna djela (Responsibility of States for interna-
tionally wrongful acts, United Nations A/RES/56/83, 28. januara 2002).
Shaw, M.N. (2008). International Law, Sixth Edition. Cambridge: Cambridge University Press
Schuster, M. (2003). The Rome Statute and the Crime of Aggression: A Gordian Knot in Search of a
Sword. Criminal Law Forum, Volume 14, (1).
Simi, M. (1998). Savremeni meunarodni odnosi i rat. Beograd: VINC.
Simovi, M. i Blagojevi, M. (2007). Meunarodno krivino pravo. Banja Luka: Fakultet pravnih nauka.
Staji, Lj. i Gilanovi, . (1994). Osnovi bezbjednosti. Beograd: Kosmos.
Starevi, M. (1998). Osnove meunarodnog prava i meunarodnog ratnog prava. Beograd: CV VJ.
Stojanovi, Z. (2006). Meunarodno krivino pravo. Beograd: Pravna knjiga.
Sukijasovi, M. (1967). Pojam agresije u meunarodnom pravu. Beograd: Institut za meunarodnu
politiku i privredu.
Sun Cu Vu (1952). Vjetina ratovanja. Beograd: VIZ.
Tomanovi, R. (2001).Nacionalne i dravne vrijednosti, interesi i ciljevi. SIMVON, Zbornik radova
Beograd: VIZ.
Tomaevski, K. (1983). Izazov terorizma. Beograd: Mladost.
Trahan J. (2011). The Rome Statutes Amendment on the Crime of Aggression: Negotiations at the
Kampala Review Conferenc. International Criminal Law Review, Volume 11, (1).
Umberto L. (2005). The Historical Background, in: Politi, M. & Nesi, G. (eds.), The International Crim-
inal Court and the Crime of Aggression, Ashgate Publishing Limited, Hants.
Vili, D. i Todorovi B. (1999). Terorizam i novi svjetski poredak. Beograd: Grafomark.
Vojni leksikon (1981). Beograd: Vojno-izdavaki zavod.
182
Von Herman H. & Robinson D. (1999). Crimes within the Jurisdiction of the Court, in: Lee, S.R. (ed.),
The International Criminal Court: the making of the Rome Statute issues, negotiations, re-
sults. The Hague: Kluwer Law International.
Vuini, M. (1987). Ogranieni ratovi. Beograd: VINC
Zori, M. (1998). Sutina i vrste ratova. Beograd: Vojno djelo, (45).
kuli, M. (2005). Meunarodni krivini sud nadlenost i postupak. Beograd: Centar za publikacije
Pravnog fakulteta u Beogradu.
Marina M. Simovi
Assistant professor Faculty of of Legal Science Banja Luka and Legal Assistant within the Indirect Tax
Administration of BiH
Vladimir M. Simovi
Legal Assistant within the District Court of Banja Luka and Assistant Professor at the Faculty for Security and
Protection in Banja Luka and Faculty of Legal Science in Travnik
Crime of Aggression in International

Criminal Law
Summar: Ever since the term aggression appeared as a legal term, for several
decades there has been an academic ght where scientists, attempting to decipher
its real meaning and purpose, have been exchanging different views and arguments.
On the other hand, problems in dening aggression arise from the fact that there
has been a number of different approaches to this term, taken by various states,
so that, in dening aggression, some states have seen a sign of salvation against
anyones interference with their internal problems, whereas other states have seen it
as a limiting factor for realising their pretensions. Yet, even in these circumstances,
progress has been inevitable. Taking a path being difcult and hard but successful,
the term aggression has evolved from an ordinary clause prohibiting aggression
through the international crime up to the clear system of individual guilt before the
International Criminal Tribunal.
In this regard, the important steps have been made, including the Treaty of Ver-
sailles, the KelloggBriand Pact, the Nuremberg and Tokyo Trials, the Charter of the
United Nations, United Nations General Assembly Resolution 3314, the Rome Stat-
ute of the International Criminal Court and, nally, the Kampala Review Conference.
Is the step taken in Kampala the last one? Though the solution reached in Kampala
may have hitherto been the greatest victory in dening aggression, it also has a aw:
its applicability is of a conditional nature.
Key words: aggression, international crimes, the International Criminal Court,

Rome Statute, United Nations.
183
Memi Hidajet: Elektronski nadzor
DOI: 10.7251/GFP1303184H UDC: 351.74/.76
Elektronski nadzor
Pregledni rad
Datum prijema rada:

7. jun 2013.
- kao mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno
Datum prihvatanja rada: optuenog i za nesmetano voenje krivinog postupka de lege
10. jun 2013. ferenda
Mr Saetak: Ovim radom se ukazaje na mogunost uvo-

Memi Hidajet enja de lege ferenda elektronskog nadzora osumnji-
Struni saradnik advokatskog enog ili optuenog kao mjere obezbjeenja prisustva
ureda Hamde Kulenovia u osumnjienog ili optuenog i za nesmetano voenje
Sarajevu, krivinog postupka, odnosno kao jedne od mjera za-
email: hitcom_7@hotmail.com brane.
Cilj rada je bio naglasiti vanost primjene informaci-
onih tehnologija u krivinom postupku. Provedenim
istraivanjem potvrdila su se predvianja, odnosno
utvrene su teoretske pretpostavke za implementa-
ciju mogunosti uvoenja u zakonski tekst de lege
ferenda sistema informacionog modela, tj. elektron-
skog nadzora prisustva osumnjienog, odnosno
optuenog kao jedne od mjera zabrane kao novog
modela i koritenja resursa informacionih tehnologi-
ja u krivinopravnom procesu te njihove iskoristivosti
u praksi, posebno kod mjere obezbjeenja prisustva
osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom po-
stupku kako bi se istovremeno s veom sigurnou
postigla zatita opih drutvenih interesa i interesi li-
ne slobode osumnjienog, odnosno optuenog. Tim
uvoenjem omoguila bi se kvalitetnija i ira primjena
ostalih zakonom propisanih mjera zabrane i jamstva.
Kljune rijei: elektronski nadzor, mjere obezbjee-

nja, prisustvo osumnjienog, odnosno optuenog,
mjere zabrane, informacione tehnologije.
UVODNA RAZMATRANJA
Pri razmatranju pitanja mjera koje se primjenjuju za obe-

zbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog i za ne-
smetano voenje krivinog postupka namee se zakljuak da
su mjere koje se primjenjuju za obezbjeenje prisustva osum-
njienog, odnosno optuenog i za nesmetano voenje krivi-
nog postupka konstanta u svim krivino procesnim sistemima.
184
Prednje prije svega proizilazi iz znaaja osumnjienog, odnosno optuenog kao krivino
procesnog subjekta bez ijeg prisustva nije mogue voditi i uspjeno zavriti krivini po-
stupak. Postojei zakonski modeli predviaju: poziv, dovoenje, mjere zabrane, jamstvo i
pritvor (lan 123 stav 1 ZKP BiH); mjere zabrane (zabrana naputanja boravita i zabrana
putovanja - lan 126 ZKP BiH, te zabrana preduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti ili
slubenih dunosti, zabrana posjeivanja odreenih mjesta ili podruja, zabrana sastajan-
ja s odreenim osobama, naredba da se povremeno javlja odreenom dravnom organu
i privremeno oduzimanje vozake dozvole - lan 126a ZKP BiH kao i liavanje slobode i
zadravanje - lan 139 ZKP BiH jesu mjere koji za potrebe uspjenog voenja krivinog
postupka objedinjavaju razliite modele nadzora i prisile u svrhu mjere osiguranja prisut-
nosti osumnjienog, odnosno optuenog u toku voenja krivinog postupka.
Ako se ima u vidu samo postojanje normi koje se primjenjuju za obezbjeenje prisustva
osumnjienog, odnosno optuenog i za nesmetano voenje krivinog postupka, dobija se do-
jam da je koncepcija krivinog procesa uravnoteena. Medutim, ako se uzmu u obzir zahtjevi
i standardi koje pravna drava postavlja pred pravosue, navedenim mjerama procesne pri-
nude ograniavaju se razliita ljudska prava i osnovne slobode osumnjienog, odnosno optu-
enog, pa i prava iz kataloga prava koja propisuje Ustav BiH u lanu II stav 3 kao npr.: pravo
na linu slobodu i sigurnost iz take (d), pravo na slobodu kretanja i prebivalita iz take (m),
sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruivanja s drugima iz take (i) itd. U vezi s tim kao
znaajno pitanje postavlja se osnov i odabir mjere obezbjeenja prisustva osumnjienog,
odnosno optuenog u krivinom postupku za njegovo odreivanje, vrijeme trajanja i mjere
koje se moraju predvidjeti za spreavanje zloupotreba do kojih tom prilikom moe doi.
OBAVEZE ZAKONODAVACA PRI UREENJU MJERE

OBEZBJEENJA PRISUSTVA OSUMNJIENOG, ODNOSNO
OPTUENOG U KRIVINOM POSTUPKU
Primjena mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog ve-
zuje se za injenicu da je njihova primjena usmjerena prema graanima, a prvenstveno
osumnjienom, odnosno optuenom za kojeg u principu vai pretpostavka nevinosti.
[] Naelo zakonitosti, kao najznaajnije pravno naelo u domaem krivinom za-

konodavstvu formulisano je tako da ispunjava najvie meunarodnopravne standarde. U
svom punom znaenju ono ispunjava pet zahtjeva:
samo je zakon izvor krivinog prava (nullum crimen sine lege scripta),
zabranjena je analogija u krivinom pravu (nullum crimen sine lege stricta),
zabranjena je retroaktivnost krivinog zakona (nullum crimen sine lege prae-
via),
zahtijeva se odreenost zakonskih opisa bitnih elemenata krivinih djela (nul-
lum crimen sine lege certa),
zahtijeva se zakonitost u kanjavanju (nulla poena sine lege)(Bai, 1998: 72).
Obaveze zakonodavaca pri ureenju mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog,

odnosno optuenog koje proistiu iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama ine itav niz naela, preporuka i pravila konvencijskog prava o pravinosti
postupka, sankcijama i mjerama u zajednici, a one su sljedee:
185
Pretpostavka nevinosti (lan 6 stav 2),

Naelo proporcionalnosti,
Legitimni razlozi za pritvor (lan 5 stav 1c i stav 3).
Nepotivanje od strane drave potpisnice bilo kojeg od prava koje Konvencija ga-
rantuje osumnjienom, odnosno optuenom ini sami postupak nezakonitim. Samim
tim, da bi stanje de facto bilo odraz de jure stanja, nametnula se i potreba preispitivanja
pojedinih instituta i zakonskih rjeenja u naem krivino procesnom zakonodavstvu sa
aspekta njegove usaglaenosti sa evropskim standardima. U cilju usaglaavanja sa Evrop-
skom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (lan 5), odnosno evrop-
skim standardima, Zakon o krivinom postupku FBiH, Zakon o krivinom postupku RS,
Zakon o krivinom postupku BD BiH i Zakon o krivinom postupku BiH pitanju mjera
obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog posveuju posebnu panju. U
skladu s navedenim standardima u lanu 6 ZKP BiH1 navedena su prava osumnjienog,
odnosno optuenog.
Pretpostavka nevinosti
Pravo osumnjienog, odnosno optuenog da se pretpostavlja njegova nevinost, jedan
je od osnovnih uslova za ostvarenje prava na pravian krivini postupak. Pretpostavka
nevinosti koja je bila dio Deklaracije prava ovjeka i graanina jo 1789. godine, i danas
je zagarantirana lanom 6 stav 2 Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava koji navodi
da: [] svako ko je optuen za krivino djelo, smatrat e se nevinim dok se njegova krivica
ne dokae u skladu sa zakonom. Isti princip sadran je i u lanu 14 stav 2 Meunarodnog
pakta o graanskim i politikim pravima koji glasi: [] Svako ko je optuen za krivino
djelo ima pravo da se smatra nevinim, dok se njegova krivica ne dokae na osnovu zakona.
U sutini, pretpostavka nevinosti znai da se prema nekoj osobi koja se tereti za kri-
vino djelo mora postupati kao da nije poinila krivino djelo sve dok neovisan i nepristra-
san Sud pravosnanom presudom ne utvrdi njenu krivicu.
Pretpostavka nevinosti je vrelo iz kojeg izviru sve ostale pravne norme o oduzimanju
slobode osobi protiv koje se vodi krivini postupak. Osumnjienu, odnosno optuenu oso-
bu treba tretirati kao nedunu, to znai da joj se ne smije oduzimati sloboda zbog posto-
janja osnovane sumnje da je neka osoba poinila krivino djelo. Ona se ima pravo braniti
sa slobode, a pritvoriti se moe samo u svrhu voenja krivinog postupka. Pretpostavka
nevinosti brani prejudiciranje ishoda postupka, odnosno koritenje pritvora kao punitivne
mjere kao i postojanje obligatornog pritvora koji bi se zasnivao samo na sumnji o poinje-
nju krivinog djela. Zadatak ovog naela jeste da se postojea sumnja rasvijetli tako da se
dokae nevinost osumnjienog, odnosno optuenog.
1 [] (1) Osumnjieni ve na prvom ispitivanju mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti i
o osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz moe biti koriten kao dokaz u daljnjem toku
postupka.
(2) Osumnjienom, odnosno optuenom se mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama i
dokazima koji ga terete i da iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjieni, odnosno optueni nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena
pitanja. (lan 6. stav (1), (2) i (3) ZKP BiH)
186
Zakon o krivinom postupku BiH, pretpostavku nevinosti je inkorporirao u doma-

e zakonodavstvo odakle proizilazi da optueni ne snosi teret dokazivanja, ve on lei na
tuitelju i supsidijarno sudu, a bitno uporite nalazi u naelu in dubio pro reo, kroz
odredbe lana 3 koji propisuje: [] (1) Svako se smatra nevinim za krivino djelo dok
se pravomonom presudom ne utvrdi njegova krivnja. (2) Sumnju u pogledu postojanja
injenica koje ine obiljeja krivinog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivi-
nog zakonodavstva, Sud rjeava presudom na nain koji je povoljniji za optuenog.(lan
3 st. 1 i 2 ZKP BiH).
Naelo proporcionalnosti
Pojam proporcionalnost ne nalazimo u Konvenciji, ali Evropski sud je kroz praksu
razvio naelo proporcionalnosti. U samoj primjeni mjera obezbjeenja prema osumnjie-
nom, odnosno optuenom, naelo proporcionalnosti je blisko vezano uz pravo na slobodu
i pretpostavku nevinosti. Sud je primjenu naela proporcionalnosti na odreivanje i tra-
janje pritvora izveo iz odredbe stava 1 lana 5 Konvencije prema kojoj pritvor mora biti
nuan za ostvarivanje njegovih legitimnih ciljeva.
Naime, to znai da pritvor kao najtea mjera obezbjeenja osumnjienog, odnosno

optuenog u krivinom postupku moe biti primjenjen samo kad je to apsolutno nuno,
odnosno kao krajnja mjera, i samo toliko koliko je to nuno. Evropski sud je u vie navrata
rekao da se navedu razlozi zbog kojih bi druge mjere osim pritvaranja bile nedovoljne, jer
se odluka o odreivanju i trajanje pritvora moe opravdati samo na osnovu relevantnih i
dovoljnih razloga za zatitu javnog interesa koji uprkos pretpostavci nevinosti preteu nad
naelom prava na slobodu.2
Naelo proporcionalnosti u naem krivinoprocesnom zakonodavstvu se uvodi kroz

vrste mjera koje se mogu poduzeti prema optuenom za osiguranje njegove prisutnosti i
za uspjeno voenje krivinog postupka, pa se tako u lanu 123 stav 1 ZKP BiH taksativno
navode vrste mjera:
[] (1) ... poziv, dovoenje, mjere zabrane, jamstvo i pritvor....
U stavu 2 navedenog lana ZKP BiH, zakonodavac je odredio primjenu naela pro-
porcionalnosti kod odreivanja istih. [] (2) Prilikom odluivanja koju e od navedenih
mjera primjeniti, nadleni organ pridravat e se uslova odreenih za primjenu pojedinih
mjera, vodei rauna da se ne primjenjuje tea mjera ako se ista svrha moe postii blaom
mjerom.
Zakonodavac takoe i u lanu 131 stav 1 ZKP BiH odreuje primjenu naela proporci-
onalnosti: [] (1) Pritvor se moe odrediti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu
i samo ako se isti cilj ne moe ostvariti drugom mjerom.
2 Vidi Kreps protiv Poljske presuda od 26 jula 2001, Predstavka br. 34097/96, stav 43: []
Sud primjeuje da su relevantne sudske vlasti u ovom predmetu iznijele dva glavna razloga za
produenje pritvora, tj. ozbiljnu prirodu samih djela za koje se teretio podnositelj i potrebu da se
osigura neometan sudski postupak.....
187
Naelo proporcinalnosti je dodatni kriterij koji Sud mora uzeti u obzir pri izricanju i
kontroli pritvora.
PROCESNE FORME MJERA OBEZBJEENJA PRISUSTVA

OSUMNJIENOG, ODNOSNO OPTUENOG U KRIVINOM
POSTUPKU
[] Procesne forme koje zahtijeva Konvencija ne moraju nuno biti identine u sva-
kom sluaju gdje se zahtijeva intervencija suda. Radi utvrivanja osigurava li postupak
adekvatne garancije mora se uzeti u obzir posebna priroda okolnosti u kojima se postupak
odvija.3 Mjere za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom
postupku i uspjeno voenje krivinog postupka su odreene lanom 123 ZKP BiH, odno-
sno analognih lanova ZKP RS, BD i FBiH koji su sutinski identini i glase:
[] (1) Mjere koje se mogu poduzeti prema optuenom za osiguranje njegove prisut-
nosti i za uspjeno voenje krivinog postupka jesu poziv, dovoenje, mjere zabrane, jam-
stvo i pritvor... Pod mjerama zabrane zakonodavac je tek izmjenom i dopunom objavlje-
noj u Slubenom glasniku BiH broj 53/07 taksativno nabrojao koje su to mjere, pa tako
imamo: [] zabranu naputanja boravita i zabranu putovanja... (lan 126 ZKP BiH) i
[] zabranu preduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti ili slubenih dunosti, zabra-
nu posjeivanja odreenih mjesta ili podruja, zabranu sastajanja s odreenim osobama,
naredbu da se povremeno javlja odreenom dravnom organu i privremeno oduzimanje
vozake dozvole...(126a ZKP BiH). Meutim, izmjenom i dopunom ZKP BiH objavljenoj u
Slubenom glasniku BiH broj 58/08, lan 139 ZKP BiH, zakonodavac je dodao jo jednu
novu mjeru, a to je [] liavanje slobode i zadravanje..
[] Osim to je limitativno odredio mjere prinude za obezbjeenje prisustva osum-

njienog, odnosno optuenog, zakon je propisao jo i nekoliko veoma znaajnih naelnih
stavova za njihovu primjenu:
1. prilikom odluivanja koju e od navedenih mjera primijeniti, nadleni organ se
mora drati uslova predvienih u zakonu za svaku pojedinu mjeru posebno,
2. tea mjera se nee primijeniti ako se ista svrha moe postii primjenom blae
mjere i
3. svaka je mjera uslovljena posebnom faktikom situacijom koju ona mora pratiti
tako da se ukida po slubenoj dunosti kada prestanu razlozi koji su je izazvali,
odnosno zamjenjuju drugom blaom mjerom kada se za to steknu uslovi.
Mjere prinude se primjenjuju pod dva opta uslova:

1. da postoji odreena opasnost koju primjenom procesne prinude treba otkloni-
ti i koja procesnu prinudu opravdava. Opasnost mora biti konkretna, a njena
procjena je nekad data unaprijed u zakonu, a nekad preputena ocjeni Suda u
svakom sluaju posebno i
2. da postoji osnovana sumnja da je lice prema kojem se primjenjuje prinuda izvr-
ilac krivinog djela. (Sijeri-oli, 2005:379)
3 Vidi De Wilde, Oms i Versyp protiv Belgije presuda od 18. juna 1971, Predstavke br. 2832/66,
2835/66 i 2899/66, Serija A br. 12, stav 78,
188
Iz same zakonske forme lana 123 ZKP BiH, vidljivo je da je zakonodavac u stavu 1
ujedno i rangirao mjere prema njihovoj teini, pa tako najblaa mjera jeste poziv, a naj-
tea pritvor. U zakonskom opisu mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno
optuenog se ne predvia mogunost upotrebe informaciono-komunikacijskih tehnologi-
ja - (ICT-a) to bi doprinijelo jeftinoj, brzoj, pouzdanoj provjeri i primjeni nekih od lakih
mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog.
Pregledom zakonskih mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno op-

tuenog i za nesmetano voenje krivinog postupka se moe rei da se krivinoprocesno
zakonodavstvo Bosne i Hercegovine nastoji uskladiti sa meunarodnim standardima o
pravima ovjeka i smjernicama koje se nalaze u presudama Evropskog suda za ljudska pra-
va. Shodno tom nastojanju usklaivanja sa meunarodnim standardima o pravima ovje-
ka, zakonska rjeenja nastoje odgovoriti na specifinosti politikog i drutvenog ureenja
i stepen razvoja Bosne i Hercegovine, kao i na suzbijanje kriminaliteta, te organizaciju
sistema krivinog pravosua, a u prilog tome nastojanju ide i istraivanje u ovom radu.
Upotreba informaciono-komunikacijskih tehnologija u svrhu

obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog za nesmetano vo-
enje krivinog postupka
Radna hipoteza ovog rada jeste: mogue je nainiti informacioni model elektronskog
nadzora osumnjienog, odnosno optuenog koji je sposoban automatizirano tj. elektronski
obavljati funkciju mjere zabrane tj. nadzora osumnjienog, odnosno optuenog u krivi-
nom postupku koji e doprinijeti djelotvornijoj zatiti opih drutvenih interesa i interesa
line slobode osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku.
Primjenom informacionih tehnologija, svakodnevnim usavravanjem na tritu, po-

javio se i cijeli niz alata, kako tehnikih, tako i programskih, koji omoguuju kvalitetan
razvoj predloenog modela, to i konstantnim padom cijena tehnoloke osnovice prepo-
ruuje jeftinu, brzu i pouzdanu provjeru prisustva osumnjienog, odnosno optuenog. Po-
stoje razvijeni mnogi koncepti i modeli koji u sebi objedinjuju konvencionalne tehnike.
Koritenje resursa informacionih tehnologija danas je vrlo raireno u svijetu po pitanju
izvrenja kazne zatvora kao i bezbjedonosnim sistemima u civilnoj primjeni.
[] U svijetu je ve odavno poznat i u velikoj mjeri prihvaen koncept izvaninstitu-

cionalnog tretmana osoba koje su poinile neko kazneno djelo. Naime, kazna lienja slo-
bode ve je dulje vrijeme u svjetskim razmjerima podvrgnuta ozbiljnoj kritici. Pri tome se
najee navode etiri temeljna razloga: visoka stopa penolokog recidivizma (osoba koja
je jednom bila u penalnoj ustanovi ponovo dospijeva u penalnu ustanovu), sve vea prena-
puenost penalnih institucija, koja dovodi do pogoranja uvjeta ivota i tretmana u njima;
sve vei novani izdaci drave za financiranje takvih ustanova te sve brojnije spoznaje o
malim pozitivnim i velikim negativnim efektima tretmana u takvim ustanova-
ma. (Jandri, 2006: 1033-1034).
Iz tog razloga vano je sainiti informacioni model koji e biti u stanju kvalitetno
zatititi slobode garantirane Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnov-
nih sloboda kao i njenim protokolima. Takav informacioni model koji e ujedno tititi
189
garantirane slobode, odnosno optuenog i u realnom vremenu izvravati posao nadzora

i osiguranja njegove prisutnosti u krivinom postupku. Informacioni model u sebi sadri
nekoliko razliitih zakonom propisanih modela, odnosno moe sadravati i jedan model u
kojemu e se izuzimati razliite mjere iste zakonom propisane karakteristike.
Primjena informacionih tehnologija kroz mjeru elektronskog nadzora osumnjienog,

odnosno optuenog u krivinom postupku, uz jasnu organizacijsku strukturu te uvoenje
u zakonski tekst de lege ferenda moe doprinijeti djelotvornijoj zatiti opih drutvenih
interesa i interesa line slobode osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku.
Pod informacionom tehnologijom se u ovom kontekstu podrazumijeva koritenje

elektronskih i kompjuterskih alata /sredstava za praenje kretanja, odnosno lociranje no-
sioca prilagoenog sredstva elektronskim ureajem koji osoba nosi na svom tijelu (tzv.
elektronska narukvica).
Znaajno za postavljenu hipotezu jeste integracijsko povezivanje u komunikacijskom

procesu sudsko-policijskih organa kao uesnika krivinoprocesnog postupka, a bitno je
zbog podjele informacija izmeu uesnika u procesu i nain na koji se informacija proslje-
uje izmeu uesnika u procesu, kako bi se u alarmantnoj situaciji promptno djelovalo. Za
potrebe dokazivanja mogunosti uvoenja informacionog modela tj. elektronskog nadzora
kao mjere obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog sainjen je anketni
upitnik koji je dostavljen braniteljima, sudijama, tuiteljima te policijskim organima koji
uestvuju u krivinim postupcima pri sudovima u BiH.
Istraivanje-anketa je provedena meu direktnim sudionicima pravosudnog procesa

s ciljem da se utvrdi mogunost uvoenja informacionog modela tj. elektronskog nadzora
kao mjere obezbjeenja prisustva osumnjienog. odnosno optuenog, kao i zadovoljstvo
ispitanika trenutnim kvalitetom zakonske norme koja se odnosi na mjere obezbjeenja
prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku.
Instrument ankete koja je provedena sastoji se od tri temeljne grupe pitanja:

ocjena tvrdnji o stvarnoj korelaciji medija i uesnika u pravosudnom procesu
institucija, te istog uticaja na pravosudne institucije prilikom donoenja odluke o
odreenju ili produenju mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno
optuenog u krivinom postupku, sadri 6 (est) pitanja,
ocjena tvrdnji o nainu pristupa zakonskim razlozima za donoenja odluke o
odreenju ili produenju mjera obezbjeenja prisutnosti osumnjienog, odno-
sno optuenog u krivinom postupku sudija, tuilaca i branitelja osumnjienog
ili optuenog s aspekta uesnika krivinog postupka, sadri 18 (osamnaest) pi-
tanja i
ocjena tvrdnji - o mogunosti uvoenja u zakonski tekst de lege ferenda sistema
informacionog modela, tj. elektronskog nadzora prisustva osumnjienog, odno-
sno optuenog kao jedne od mjere zabrane, sadri 6 (est) pitanja.
Pomou anketnog upitnika prikupljena su miljenja sudionika u istraivanju, sudija,

tuilaca i branitelja koji se bave krivino procesnim pravom i slubenika MUP-a i Dravne
190
agencije za istrage i zatitu (SIPA) koji su ukljueni u rad pravosudnih institucija na osno-
vu ega se odreuju stavovi o postavljenom upitu. Meutim, iako su anketirani direktni
sudionici pravosudnog procesa, uoena je razliita percepcija s aspekta uesnika krivinog
postupka anketiranih u zavisnosti od grupe pitanja i ticanja institucije, odnosno posla koji
obavljaju ili obnaaju. Naposljetku, treba zakljuiti da postoji relativna ujednaenost sla-
ganja kod ocjene tvrdnje o mogunosti uvoenja u zakonski tekst de lege ferenda sistema
informacionog modela, tj. elektronskog nadzora prisustva osumnjienog, odnosno optu-
enog kao jedne od mjere zabrane.
Na osnovu prikupljenih podataka donose se zakljuci, te se utvruje mogunost i

prednost nove mjere elektronskog nadzora kao mjere obezbjeenja prisustva osumnjie-
nog, odnosno optuenog u krivinom postupku. Pitanja se teinski odreuju pomou Li-
kertove skale od 1 do 5, kriteriji se ocjenjuju od beznaajnog, odnosno ne slaganja, do vrlo
znaajnog, odnosno potpunog slaganja sa modelom.
Metodom deskripcije, komparacije vjerovatnosti i sinteze, opisuju se i uporeuju po-

stojei naini obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom po-
stupku sa novom mjerom elektronskog nadzora. Izgled anketnog upitnika dat je u prilogu
ovoga rada.
Uzorak je odabran prema problematici na terenu, odnosno upit je postavljen prema

osobama sa dugogodinjim iskustvom u pravosuu. Kroz analizu dobivenih podataka izvr-
ena je statistika obrada rezultata ankete to je dalo argumentaciju iznesenu u radu te je
ujedno data ocjena mogunosti uvoenja de lege ferenda elektronskog nadzora kao mjere
obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku.
U provoenju ankete sudjelovalo je 135 anketiranih koji obavljaju poslove u pravosuu.
Statistika obrada pitanja ukazuje da je najvei broj 63, odnosno vie od 2/3 ocijenio
tvrdnje potpunog slaganja, da bi uvoenjem de lege ferenda elektronskog nadzora kao za-
konske norme koja bi u potpunosti zadovoljila kvalitet alternativnog rjeenja o preventiv-
nom lienju slobode kao mjere obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog
u krivinom postupku, odnosno kao jednu od mjera zabrane.
Uope se ne slaem 8 odgovora 6%

Uglavnom se ne slaem 7 odgovora 5%
Nemam miljenje-ne znam 8 odgovora 6%
Uglavnom se slaem 49 odgovora 36 %
Potpuno se slaem 63 odgovora 47 %
Time se zakljuuje da je mogue de lege ferenda primijeniti elektronski nadzor kao
mjeru obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku.
Uvoenjem elektronskog nadzora bi se uspjeno zamijenio postojei klasini model

povremenog javljanja odreenom organu i samim tim zadovoljile bi se potrebe za kva-
litetnijom i sigurnijom kontrolom osumnjienog, odnosno optuenog, a bez naruavanja
garantovanih osnovnih ljudskih prava, te ujedno omoguio vei procenat otkrivenosti zlo-
191
upotrebe odreene mjere zabrane, kao i bolja povezanost unutar organizacijskih oblika
sudsko-policijskih organa (on-line nain rada).
Komparativna analiza primjene sistema elektronskog nadzora de lege fe-

renda kroz ZKP Italije i ZKP Republike Srbije
Provedenim istraivanjem utvrene su mogunosti uvoenja de lege ferenda elek-
tronskog nadzora kao potpuno nove mogunosti nadzora potovanja, ogranienja i zabra-
na izreenih mjera od strane suda. Elektronski nadzor kao mjera de lege ferenda je mjera
samo dopunjujueg karaktera u odnosu na jednu ili vie mjera zabrane iz lana 126 i lana
126a, ijom bi se primjenom omoguio djelotvorniji pregled potovanja izreenih ograni-
enja i zabrana.
Predloeni informacioni model elektronskog nadzora potovanja, ogranienja i za-

brana izreenih mjera, prikladniji je i sigurniji za upotrebu u sudsko-policijskoj praksi od
uobiajenih, propisanih mjera zabrane.
Ovakvo rjeenje nije novost u Evropi, koriste ih i pravosudna ministarstva brojnih

evropskih drava kao to su Holandija, Francuska, Belgija i vedska, a mjeru elektronskog
nadzora nalazimo i u odredbama Italijanskog zakona o krivinom postupku koji u lanu
275 bis navodi:
[] 1. Pri odreivanju mjere kunog pritvora, takoer i kao zamjene za kustodijalni

nadzor u zatvoru, sudac moe, ako smatra potrebnim u odnosu na prirodu i stepen mjere
nadzora u konkretnom sluaju, propisati postupke nadzora pomou elektronskih sred-
stava ili drugih tehnikih naprava, ako za to postoji pripremljenost pravosudne policije.
Istom odlukom sudac odreuje pritvor u zatvoru ako optuenik odbija upotrebu navede-
nih alata i naprava.
2. Optuenik prihvaa primjenu sredstava i naprava nadzora iz stava 1 odnosno od-

bija njihovu upotrebu izriitom izjavom pred slubenikom ili agentom zaduenim za pro-
vedbu rjeenja kojim je odreena mjera. Izjava se dostavlja sucu koji je donio rjeenje i
tuiocu, zajedno sa zapisnikom iz lana 293 stav 1.
3. Optuenik koji je prihvatio upotrebu sredstava i naprava iz stava 1 duan je omogu-

iti postupak postavljanja naprave i pridravati se ostalih uputa.4
[...] Britanska vlada je 1999. godine uvela elektronske narukvice. Od tada je s ruku
15.000 zatvorenika skinut taj ureaj, a trenutano ga nosi 2.000 osuenih osoba. Oko pet
posto, tj. 681 osuena osoba vraena je u zatvor zbog krenja pravila o kretanju.5
4 Codice di procedura penale ,Parte prima, Libro quarto, Misure Cautelari, Titolo I, Misure cautelari
personali, Capo I, Disposizioni generali, Art.275-bis. Particolari modalit di controllo,-)Gazzetta
ufficiale della Repubblica Italiana, n. 250 del 24 ottobre 1988. Articolo inserito dallart. 16, comma
2, del D.L. 24 novembre 2000, n. 341 convertito con modificazioni nella L.19 gennaio 2001, n.4.
http://www.altalex.com/index.php?idnot=36788
5 http://www.jutarnji.hr/osudenici-ce-smjeti-na-posao-s-elektronskim-narukvicama-/283583/
(datum pristupa 06.03.2011.godine)
192
U naem susjedstvu, u Republici Srbiji, u krivinoprocesno zakonodavstvo unesena je

mjera elektronskog nadzora kao nova mogunost za primjenu nadzora potovanja, ogra-
nienja i zabrana izreenih mjera.
[] (10) Sud moe naloiti da se prema okrivljenom kome je odreena jedna ili
vie mera iz st. 1 i 2 ovog lana, primeni elektronski nadzor radi kontrolisanja potovanja
ogranienja koja su okrivljenom odreena, pod uslovom da to nee koditi zdravlju
okrivljenog. Ureaj za lociranje okrivljenog (odailja), na zglob ruke ili noge okrivljenog,
odnosno na drugi nain, privruje struno lice, koje pri tom okrivljenom daje detaljna
uputstva o nainu rada ureaja. Struno lice rukuje i ureajem kojim se daljinski prati
kretanje okrivljenog i njegov poloaj u prostoru (prijemnik). Elektronski nadzor obavlja
organ unutranjih poslova, Bezbednosno-informativna agencija ili drugi dravni organ.
(lan 136 stav 10 ZKP RS (Slubeni glasnik Republike Srbije, broj 72/2009).
[] (11) Mere iz st. 2 i 10 ovog lana mogu se odrediti i kao samostalne mere, ako su
potrebne u cilju zatite oteenog ili svedoka, spreavanja da okrivljeni utie na sauesnike
ili prikrivae, ili ako postoji opasnost da okrivljeni dovri zapoeto krivino delo, ponovi
krivino delo, odnosno uini krivino delo kojim preti. ( lan 136 stav 11 ZKP RS (Slubeni
glasnik Republike Srbije, broj 72/2009).
Trenutno u BiH je aktuelan problem nedovoljnih kapaciteta zatvora to je jo jedan

od razloga uvoenja navedenog sistema, odnosno zbog ega je neophodno uvesti nove,
alternativne metode zatvora i pritvora kakve postoje u zemljama EU i zemljama u na-
em okruenju. Ova mjera bi u potpunosti zamjenila mjeru naredba da se povremeno
javlja odreenom dravnom organu, a ujedno bi ona sutinski bila supstitut mjeri pritvo-
ra koji se odreuje zbog opasnosti od bjekstva i mjeri jamstva. Meutim, i pored toga to
bi predstavljala dopunsku mjeru obezbjeenja prisustva osumnjienog u krivinom po-
stupku i uspjeno voenje krivinog postupka, nema zakonske smetnje da bi se primjenji-
vala zajedno i sa mjerom jamstva. Naime, zakonodavac uspjeno kombinuje mjere zabrane
iz lana 126 i lana 126a, sa jamstvom, to bi u praksi, ako bi se ove zakonske mogunosti
adekvatno i optimalno koristile, trebalo bi da dovedu do vee primjene kako mjere iz lana
126 i lana 126a, tako i jamstva, a to bi onda ukupno, po logici stvari, trebalo da u znatno
veoj mjeri i supstituie pritvor kao svakako najrepresivniju mjeru.
[] U nastojanju da se ogranii zatvorski nadzor l. 275 bis predvia posebne oblike

nadzora na daljinu u izvrenju kunoga pritvora (tzv. elektronska narukvica), koje sudac
odreuje prema stupnju i prirodi mjera opreza u konkretnom sluaju. Mogunost primje-
ne toga oblika nadzora uvjetovana je pristankom osobe da se podvrgne mjeri, a u sluaju
neprihvaanja sudac nema drugog izbora osim odreivanja nadzora u zatvoru.(Caraceni,
2002: 94).
Mogunost primjene oblika elektronskog nadzora uvjetovana je pristankom osobe da

se podvrgne mjeri, a u sluaju neprihvaanja sudac nema drugog izbora osim odreiva-
nja pritvora, osim u sluaju ako se radi o osobi koja ima ugraen pejsmejker (elektronski
ureaj za elektrostimulaciju rada sranog miia). U takvim i slinim sluajevima sud bi
morao da stekne ubjeenje da ureaj za nadzor nee tetiti zdravlju osumnjienog, odno-
193
sno optuenog. Naime, u takvim sluajevima predlaga mjere bi trebao da pribavi struno
miljenje-nalaz ljekara specijaliste da li takav ureaj kodi zdravlju osumnjienog, odno-
sno optuenog.
To znai, da osnovni uslov za primjenu ovakvog posebnog tehnikog naina kontrole

nadzora, jeste da nee biti tetan po zdravlje osumnjienog, odnosno optuenog.
[] Jer okolnost da uinitelja u osudi krivinog suda oekuje neko zlo nee njegovoj
suradnji oduzeti svaku dobrovoljnost barem onda ako on zahvaljujui njoj izbjegava vee
zlo ili se barem tome nada.( Eser, 1992:182)
Ono to je veoma znaajno sa finansijskog aspekta realizacije ovog rjeenja jeste da su

trokovi neznatni u odnosu na koristi koje se mogu imati i obzirom na trokove drave po
tubama za naknadu tete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba neopravdano
i neosnovano lienih slobode, to je jo jedan od argumenata za uvoenje de lege ferenda
elektronskog nadzora kao mjere za obezbjeenje prisustva optuenog.
[ ] Dravni sekretar Ministarstva pravde Vlade Republike Srbije Slobodan Homen

ukazao je danas na to da e se primenom sistema elektronskog nadzora osuenika utedeti
priblino 8,76 miliona evra godinje, od ega moe da se izgradi jo jedan zatvor u Srbiji.6
Sistem elektronskog nadzora osumnjienog, odnosno optuenog se moe realizo-

vati na vie naina, a jedan od tih naina je pomou elektronske narukvice za praenje
na ruci ili glenju. Kada se protiv osumnjienog, odnosno optuenog zavri krivini po-
stupak ili onaj dio kojim je izreena mjera zabrane, isti ureaj se primjenjuje na drugog
osumnjienog, odnosno optuenog. Sistem elektronskog nadzora ima viestruku namjenu.
On moe da se koristi ne samo kada su u pitanju izricanja mjera bezbjednosti osumnjie-
nom, odnosno optuenom, nego i na osuenike za laka djela i na krae zatvorske kazne
to je ve prihvaeno u naem pravnom sistemu.
Da li su ugroena ljudska prava i slobode primjenom mjere elektronskog

nadzora
Sam nain na koji bi se vrio elektronski nadzor je vrlo jednostavan i ukratko opisan.
To bi izgledalo tako da osumnjienom, odnosno optuenom se na ruci ili glenju noge stavi
transmiter (odailja), tj. elektronska narukvica i ujedno mu se odreuje prostor za kre-
tanje. Ureaj za nadzor lokacije instalira se kod nadlenog organa koji je zaduen za nadzor
osumnjienog, odnosno optuenog. On povezuje osumnjienog, odnosno optuenog koji
nosi narukvicu sa nadzornim centrom. im osumnjieni, odnosno optueni napusti pro-
stor koji je elektronski ucrtan, ureaj o tome alje signal centralnoj monitorskoj jedinici.
U tehnikom smislu to bi izgledalo tako to bi odailja koji bi nosio osumnjieni,

odnosno optueni u vidu narukvice ili slinog ureaja bio u stalnoj vezi sa prijemnikom
koji je kod ovlaenog dravnog organa zaduenog za nadzor osumnjienog, odnosno
optuenog. Tako bi svako njegovo kretanje bilo registrovano kao i skidanje elektronske
6 Poelo izvravanje elektronskog nadzora osuenika u kunom pritvoru - http://www.personalmag.
rs/tag/elektronski-nadzor/ (datum pristupa 06.03.2011.godine)
194
narukvice. im bi osumnjieni, odnosno optueni narukvicu odbacio, to bi automatski bilo

uoeno i istovremeno bi se uputila informacija sudu da je prekrena odredba o izreenoj
mjeri zabrane to bi znailo njegovo odustajanje od te mjere pa bi uslijedilo pritvaranje
osumnjienog, odnosno optuenog.
Ove narukvice se kombinuju sa razliitim komunikacijskim sistemima i tehnologi-

jama i koriste se u kombinaciji sa GPS satelitskim signalom i signalom mobilne mree
(GSM/GPRS, UMTS), kako bi se omoguio prenos signala narukvice putem GPS ili mobil-
ne mree neprekidno ili u odreenim vremenskim intervalima prenosi do centra nadlene
slube koja vri nadzor osumnjienog, odnosno optuenog.
Meutim, samim stavljanjem na tijelo odailjaa (transmitera), osumnjienom, od-

nosno optuenom postavljaju se dva pitanja i to:
da li se ugroavaju ljudska prava i slobode, odnosno da li se naruava pravo na
lini integritet i ljudsko dostojanstvo i
da li ova mjera djeluje represivno.
Naime, u sutini navedena metoda ne predstavlja nita vee naruavanje prava na

lini integritet i ljudsko dostojanstvo od uzimanja biometrijskih podataka za lina doku-
menta.
Meutim, s obzirom na veoma brzi razvoj informacionih tehnologija, u praksi za-

padnih zemalja ve imamo ugradnju RFID (Radio-frequency identification) ipova pod
kou operativnim putem u tijelo osobe kojoj je izreena mjera elektronskog nadzora.(Ame-
riki Department of Rehabilitation and Correction (ODRH) u Ohiu, zatvorenike prati po-
mou RFID tehnologije. Uz njih, na ovaj nain zatvorenike prate i u Michiganu, Kaliforniji
i Illinoisu.)
U takvom sluaju bi bilo diskutabilno da li sama ugradnja transmitera naruava pra-

vo na lini integritet i ljudsko dostojanstvo, jer sama mogunost primjene ovog oblika
nadzora, uvjetovana je pristankom osobe kojoj je izreena navedena mjera elektronskog
nadzora.
Na prvi mah ova mjera djeluje prilino represivno, ali ona to u sutini nije, iz vie razloga:
za osumnjienog, odnosno optuenog, dakle osobu jo pod pretpostavkom nevi-
nosti, povoljnija je od klasinog pritvora,
ova mjera omoguava iru primjenu ostalih zakonom propisanih mjera zabrane
iz lana 126 i lana 126a.
Zakonom propisane mjera zabrane iz lana 126 i lana 126a, supstitutivnog su karak-
tera u odnosu na najagresivniju zakonom propisanu mjeru tj. pritvor, a samim tim se ne
ugroavaju ljudska prava i slobode.
Primjenom informacionih tehnologija tj. elektronskog nadzora osumnjienog, odno-

sno optuenog kao jedne od mjera zabrane u svrhu obezbjeenja prisustva osumnjienog,
odnosno optuenog u krivinom postupku, dolazi se do zakljuka da:
195
su zadovoljeni postavljeni uvjeti zatite ljudskih prava i sloboda,

policijski organi bre djeluju u sluaju bjekstva osumnjienog, odnosno optue-
nog,
smanjuju se trokovi krivinog postupka, i
unapreuje se saradnja i integracijsko povezivanje u komunikacijskom procesu
sudsko-policijskih organa kao uesnika krivinoprocesnog postupka.
Iako su ljudska prava neotuiva i ne mogu biti oduzeta nikome, ne znai da se ne

mogu nikada ograniiti ili porei. To znai da, kada je pravo izraeno u obliku pravne nor-
me, granice toga prava treba da se odrede, pravo na slobodu neke osobe moe biti ograni-
eno pravnom odredbom da ona moe biti nadzirana, uhapena ili pritvorena.
ZAKLJUAK
Pod uticajem meunarodne zajednice, a svakako zbog korupcije i organiziranog kri-
minala koji je danas na nivou koji ugroava daljnji razvoj Bosne i Hercegovine kao drave,
reforma krivinog postupka stavljena je kao jedan od prioriteta. Stalno irenje granica
krivinopravne zatite koje nameu novi oblici kriminaliteta, preuzete obaveze iz meuna-
rodnih ugovora i konvencija, kao i nepostojanje ili nerazvijenost drugih sredstava kojima
bi se snanije od krivinog prava suzbilo neko drutveno opasno ponaanje, uslovilo je
radikalne reforme u ZKP BiH. Uvode se novi pravni pojmovi i instituti, a iz same poplave
brojnih izmjena i ispravki ZKP BiH7 jasno je da ovim zakonskim projektom ne zavra-
va razvoj krivinog procesnog prava u BiH. Naprotiv, taj specifini razvojni proces tek je
otvoren.
Krivinoprocesno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, a prije svega ZKP kao njegov

glavni reprezent treba da bude u cijelosti usaglaeno sa standardima Evropske unije, a
time i sa tendencijama prisutnim u savremenoj nauci krivinoprocesnog prava i rjeenji-
ma prisutnim u savremenom komparativnom zakonodavstvu uope. Novim zakonskim
tekstom treba stvoriti normativnu osnovu za eljeni stepen efikasnosti krivinog postupka,
a to se moe postii samo pod uslovom usaglaavanja njegovog sadraja s oznaenim
standardima.
Usaglaavanje krivinoprocesnog zakonodavstva s ovim standardima, a time i sa ten-

dencijama savremene krivinopravne nauke i sa rjeenjima koja su prisutna u savreme-
nom komparativnom krivinoprocesnom zakonodavstvu je u funkciji onoga to predstav-
lja prioritet: to je efikasna borba protiv svih vidova kriminaliteta i zatita ljudskih prava i
sloboda.
Shodno iznesenom tako i po pitanju mjera obezbjeenja prisustva osumjienog, od-

nosno optuenog treba se okrenuti sistemskim rjeenjima i regulaciji koja vodi prema po-
eljnom stepenu regulacije sigurnosti da osumnjieni ili optueni bude prisutan tokom
voenja krivinog postupka, a da se pri tom zatite opi drutveni interesi i interesi line
slobode osumnjienog, odnosno optuenog.
7 Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/03. sa izmjenama i ispravkama objavljenim u

Slubenimglasnicima BiH 03/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06,
29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09.
196
Prvi korak u razvoju tog sistema jeste prihvatiti pozitivnu praksu zemalja koje su si-
stem elektronskog nadzora pravno normirale i unijele u sistem krivinoprocesnog pravo-
sua te je potrebno de lege ferenda uvrstiti elektronski nadzor kao mjeru zabrane.
Elektronskim nadzorom osumnjienog, odnosno optuenog mogue je ostvariti mo-

del primjeren potrebama drutva, model zasnovan na zakonitim rjeenjima, realnom sta-
nju i uslovima, koji e na osnovu svojih karakteristika moi zadovoljiti sve veu potrebu
savremenog drutva za efikasnom, jeftinom i univerzalnom sigurnou koja moe garan-
tovati nadziranje osumnjienog ili optuenog.
Uvoenjem elektronskog nadzora de lege ferenda kao mjere obezbjeenja prisustva

osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku moe imati samo pozitivne uin-
ke na funkcioniranje krivinog postupka. Neminovno bi olakalo rad sudske prakse pri-
likom donoenja odluke u postupku osporavanja osnova zakonitosti prilikom odreivanja
neke od mjera procesne prisile i pravinog suenja na koje osumnjieni, odnosno optueni
ima pravo od samog poetka krivinog postupka.
Tim uvoenjem omoguie se ira primjena ostalih zakonom propisanih mjera zabra-
ne i jamstva koja sudu ostavljaju iroke mogunosti za donoenje odgovarajuih odluka u
zavisnosti od postojanja konkretnih objektivnih i subjektivnih okolnosti i sluaja. Ujedno
bi se pri tome i oduprijelo negaciji stanja postojeih rjeenja da su neprimjerena potre-
bama drutva, kao i procesu desocijalizacije osumnjienog ili optuenog, te time izbjei
izolaciju, iskljuenje i otuenje osumnjienog ili optuenog iz drutva prije pravosnane
odluke.
LITERATURA:
Bai, Franjo, Kazneno pravoOpi dio, Informator, Zagreb, 1998. godine,

Caraceni, Lina, Codice di procedura penale (Talijanski kazneni postupak) komentar - Pravni fakul-
tet Sveuilita u Macerati Knjiga cetvrta Mjere opreza - Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci,
Biblioteka Zavoda za kaznene znanosti Moenica, Rijeka, 2002. godine,
Eser, Albin, Funkcionalne promjene procesnih maksima krivinog prava 182 Zbornik PFZ, 42(2)
167-191; Zagreb,1992. godine,
Jandri, Anita, Izvaninstitucionalni programi rada s ovisnicima o ilegalnim drogama: mogunosti
izricanja alternativnih sankcija punoljetnim osuenim ovisnicima; Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita Rijeka (1991) v. 27, br. 2, 1033-1053; Rijeka, 2006. godine,
Sijeri-oli, Hajrija et al;Komentari zakona o kaznenom/ krivinom postupku u Bosni i Her-
cegovini Zajedniki projekat Vijea Evrope i Evropske unije CD izdanje - PDF format. Avgust,
2005. godine.
Izvori:
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima ICCPR.
Odabrane presude; Evropski sud za ljudska prava; Izdava: Savet Evrope Kancelarija u Beogradu;
Beograd, 2006
Opi okvrni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum)
ZKP BiH (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, sa izmjenama i ispravkama objavljenim u
Slubenom glasniku BiH br. 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07,
197
32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09)

ZKP BD BiH (Sl. glasnik BD BiH br.10/03)
ZKP FBiH (Sl. glasnik FBiH br. 35/03)
ZKP RS (Sl. glasnik RS br. 50/03)
ZKP RS (Sl. glasnik Republike Srbije br.72/2009, 76/2010)
www.altalex.com
www.cccbh.ba
www.cest.gov.ba
www.coe.int
www.coe.ba
www.echr.coe.int
www.elmotech.com
www.jutarnji.hr
www.oscebih.org
www.personalmag.rs
www.sudbih.ba
Prilog: Statistiki obraen anketni upitnik provedenog istraivanja (% je zaokruen na cijeli broj)
- 0 ++
Oznaavanjem broja u rasponu od 1 do 5 (gdje su 1 i 2 -- +
uglavnom nemam potpuno
negativno podruje, 3 neutralno, a 4 i 5 pozitivno podruje) uope se uglavnom se
miljenje
dajete svoju subjektivnu ocjenu postavljene tvrdnje. ne slaem se ne se slaem
slaem ne znam slaem
Percepcije domae i meunarodne javnosti kako je BiH
zemlja u kojoj su korupcija i organiz.kriminal na nivou 21 24 32 24 34
koji ugroava daljnji razvoj drave, utie na rad pravos. 16% 18% 24% 18% 25%
institucija.
Postoji velika razlika izmeu pravnike percepcije profesije 9 13 15 33 65

i percepcije javnosti o onome to uesnici krivinog
postupka sudije, tuioci i branitelji rade kao struka. 7% 10% 11% 24% 48%
Mediji, krivinopravne situacije koriste kroz obrasce za 15 17 27 23 53

stavljanje tereta krivnje i prije samog sudskog postupka 11% 13% 20% 17% 39%
Prethodno steena slika putem medija, ima uticaj na Sud 14 23 43 23 32

prilikom donoenja odluke o mjeri obezbjeenja prisustva
osumnjienog ili optuenog u krivinom postupku. 10% 17% 32% 17% 24%
Kod razmatranja mjere obezbjeenja prisustva osumnji. 10 10 14 25 76

ili optuenog u krivinom postupku treba da se oslobodi
upliva i reakcija svih onih koji nisu uesnici postupka. 7% 7% 10% 19% 56%
Jamstvo nije kupljena sloboda kako se to obino misli 19 12 25 26 53

ve kupljena mogunost da osumnj. odnosno optueni
zavretak krivinog postupka eka na slobodi. 14% 9% 19% 19% 39%
198
Sudsko obrazloenje mora biti realno, a ne ponavljanje

ranijih formulacija ime se pokazuje da uope nije 6 8 13 24 84
razmatran meritum zahtjeva za oslobaanje.
4% 6% 10% 18% 62%
Sud prilikom odreivanja mjere obezbjeenja prisustva

osumnji. ili optuenog, posee za stroijom mjerom iako 34 21 14 15 51
se svrha moe postii blaom mjerom.
25% 16% 10% 11% 38%
Sudije se teko odluuju za izricanje mjera zabrane
i jamstva iz razloga to na sebe preuzimaju veliku
10 10 15 27 73
odgovornost ukoliko optueni uprkos izreenoj mjeri
pobjegne 7% 7% 11% 20% 54%
Rjeenja o pritvoru po osnovu bojazni od bjekstva esto

28 19 23 21 44
nisu dovoljno obrazloena
21% 14% 17% 16% 33%
Tendencija je da se dvojno dravljanstvo automatski
posmatra u svjetlu postojanja bojazni od bjekstva to za
posljedicu ima odreivanje mjere pritvora bez prethodnog
razmatranja individualnih, injeninih i pravnih okolnosti u 25 21 20 26 43
datom predmetu. 19% 16% 15% 19% 32%
Dvojno dravljanstvo, nepostojanje uredne prijave
boravita ili neprecizno utvrene injenice o urednosti
dostave sudskih poziva ne smije se uzimati kao razlozi koji 21 20 14 29 51
automatski ukazuju na to da je neophodno odreivanje
16% 15% 10% 21% 38%
mjere pritvor
Prijedlozi tuilatva za odreivanje pritvora po osnovu

ometanja krivinog postupka esto nisu dovoljno 27 21 22 21 44
utemeljeni ukazivanjem na injenine i pravne okolnosti.
20% 16% 16% 16% 33%
Bojazan da bi optueni mogao zastraivati svjedoke mora

se potkrijepiti konkretnim injenicama. Dokazi poput izjava
26 23 18 30 38
ovih svjed. trebaju biti predoeni na glavnom pretresu kad
god se ovaj razlog koristi kao osnov za pritvor 19% 17% 13% 22% 28%
Ometanje toka krivinog postupka kao osnov za izricanje

mjere obezbjeenja prisustva osumnji. ili optuenog
21 23 14 28 49
u krivinom postupku prestaje prijemom potvrene
optunice. 16% 17% 10% 21% 36%
Sudije i tuioci moraju analizirati zbir okolnosti, posebno

teinu i prirodu djela i stepen odgovornosti kako bi
17 17 13 32 56
osigurali postojanje dokaza koji potkrepljuju bojazan da e
osoba ponoviti krivino djelo. 13% 13% 10% 24% 41%
Pribaviti evidenciju o prethodnim krivinim djelima

osumnji. ili optuenog, a ona moraju biti utvrena prije
21 21 30 15 48
odreivanja ili produetka pritvora po osnovu bojazni od
ponavljanja k.d. 16% 16% 22% 11% 36%
Primjena l.132 st. (1) ta.d) ZKP BiH (kao razloga
za pritvor) [..] u vanrednim okolnostima,. zbog same
nedoreenosti to su to vanredne okolnosti otvara se
prostor za ekstenzivno tumaenje i kao razlog za odre. 29 19 29 15 43
pritvora zahtijeva ozbiljno preispitivanje. 21% 14% 21% 11% 32%
199
Razlozi koji se navode u prijedlozima tuilatva i rjeenjima

sudova ne ukazuju na koji nain bi putanje osumnji. ili 28 20 27 25 35
optu. na slobodu naruilo javni red.
21% 15% 20% 19% 26%
Do posebnog napretka po pitanju obrazloenja same
odluke pri izricanju mjere obezbijeenja prisustva
21 23 24 27 40
osumnji. odnosno optuenog dolo je nakon odluke
Ustavnog suda BiH u pritvorskom predmetu Ori. 16% 17% 18% 20% 30%
Prijedlozi odbrane obino nisu dovoljno obrazloeni,

branioci esto polaze od pretpostavke da se analiza i 38 26 12 24 35
argumenti njihovom izlaganju podrazumjevaju.
28% 19% 9% 18% 26%
Prijedlozi odbrane esto ne sadre pozivanje na injenine
okolnosti i na nedostatke u prijedlogu tuilatva i sudskom 37 25 13 23 37
rjeenju.
27% 19% 10% 17% 27%
Prijedlozi odbrane rijetko sadre meunarodne ili domae
norme koje bi ile u prilog slobodi osumnjienog ili 34 23 16 23 39
optuenog.
25% 17% 12% 17% 29%
Blizina i poroznost dravne granice, vremenski razmak
izmeu perioda javljanja odreenom dravnom organu
10 10 15 44 56
stvara mogunost zloupotrebe izreene mjere zabrane to
se vie puta i dokazalo (sluaj-Jelavi, Jankovi..) 7% 7% 11% 33% 41%
Zakonska norma bi u potpunosti zadovoljila kvalitet

uvoenjem de lege ferenda alternativnog rjeenja o
8 7 8 49 63
preventivnom lienju slobode poput elektronskog nadzora
(elektronske narukvice) kao mjere zabrane 6% 5% 6% 36% 47%
Elektronski nadzor osumnji. ili optuenog ne iziskuje

puno dodatnih formalnih postupaka s obzirom da je
automatiziran, manja je mogu. zloupotrebe kao mjere 10 7 7 44 67
zabrane naredbe za povremeno javljanje odreenom
7% 5% 5% 33% 50%
drav. organ.
Mogunost primjene mjere elektronskog nadzora usloviti
pristankom osumnjienog ili optu. da se podvrgne ovom 7 6 8 42 72
obliku nadzora
5% 4% 6% 31% 53%
Elektronski nadzor kao mjera obezbjeenja prisustva
za osumnji. ili optuenog, dakle za osobu jo pod 3 1 9 35 87
pretpostavkom nevinosti povoljnija je od klasinog pritvora.
2% 1% 7% 26% 64%
Uvoenjem mjere elektronskog nadzora omoguila bi se
ira primjena ostalih zakonom propisanih mjera zabrane 23 20 21 28 43
i jamstva.
17% 15% 16% 21% 32%
Mjerom elektronskog nadzora ugroavaju se ljudska prava
i slobode, odnosno naruava se pravo na lini integritet i 43 27 27 17 21
ljudsko dostojanstvo.
32% 20% 20% 13% 16%
200
PODACI O ISPITANIKU
oznaite (podebljajte broj, osjenite pozadinu broja i sl.) samo jedan odgovor
A. Funkcija / radno mjesto
Univerzitetski profesor
Sudija 35
Tuilac 35
Branitelj 35
Struni saradnik 10
Policijski slubenik 20
Asistent
C. Duina efektivnog radnog staa u struci
0-5 godina 25
B. Nivo na kom obavljate funkciju
6-10 godina 37
Opinski/Osnovni sud 23
Kantonalni/Okruni sud 12
vie od 10 godina 73
Kantonalno/Okruno tuilatvo 20
Brko Distrikt sud
Brko Distrikt tuilatvo
Vrhovni sud F BiH 4
Vrhovni sud RS Prostor za sugestije, primjedbe:

Ustavni sud BiH _________________________________
________________________________
Ustavni sud F BiH 2
_________________________________
Ustavni sud RS _________________________________
Tuilatvo BiH 20 _________________________________
_________________________________
Tuilatvo F BiH 7
_________________________________
Tuilatvo RS _________________________________
Sud BiH 27 ___________________________
SIPA 10
MUP F BiH 10
MUP RS
MUP BD
201
Memi Hidajet
Struni saradnik advokatskog ureda Hamde Kulenovia u Sarajevu,
email: hitcom_7@hotmail.com
Electronic monitoring
- as a measure to secure the presence of the suspect or the accused and for the undistur-
bed conduct of the criminal proceedings de lege ferneda
Summary: This article refers to the possibility of introducing de lege ferenda like
electronic monitoring of a suspect or accused as measures to secure the pres-
ence of the suspect or the accused and for the undisturbed conduct of the crimi-
nal proceedings, or as one of the measures of prohibition. Purpose of study was
to emphasize importance of implementing information technology in criminal pro-
ceedings conducted research conrmed the predictions of theoretical assump-
tions are determined for the implementation the possibility of introducing the legal
text of de lege ferenda system information model, or electronic monitoring of the
presence of the suspect or accused as one of the the prohibitive measures as a
new model and resource usage of information technology in the criminal justice
process, and their usage in practice, especially in security measures the pres-
ence of the suspect or the accused in a criminal proceeding, to be concurrently
with greater certainty reach the protection of the general social interests and the
interests of personal liberty of the suspect or the accused that introducing would
provide better and broader application of other legally prescribed prohibition mea-
sures and guarantees.
Keywords: electronic surveillance, security measures, the presence of the

suspect or the accused, the prohibitive measures, information technology.
202
DOI: 10.7251/GFP1303203P UDC: 347.453
Prava i obaveze
Pregledni rad
Datum prijema rada:

26. maj 2013.

6. jun 2013.
iz ugovora o
zakupu poslovne
prostorije
Jovana Puac Saetak: Jedno od osnovnih naela Zakona o obliga-
master prava, asistent, cionim odnosima je naelo odgovornosti prema kome
Pravni fakultet Univerziteta u su strane u obligacionom odnosu dune da izvre
Banjaluci svoju obavezu i pri tome su odgovorne za njeno ispu-
njenje. U ovoj aksiomi je, ustvari, olien dobro pozna-
ti princip pacta sunt servanda koji je kamen temeljac
pravne sigurnosti u oblasti ugovora. Za uvrivanje
ugovorne discipline kontrahenata iz ugovora o zakupu
poslovne prostorije od izuzetne je vanosti dobro po-
znavanje njihovih prava i obaveza. U tom smislu, autor
je ligranskom analizom relevantnih propisa, te bogate
sudske prakse nastojao da na ovome mestu obuhva-
ti gotovo sva pravnorelevantna pitanja koja tangiraju
prava i obaveze privatnopravnih subjekata iz ugovora
o zakupu poslovne prostorije. Ipak, zbog obimnosti
izloene materije, ona pitanja koja nastaju povodom
prestanka ovog specinog obligacionog odnosa, te
otuenja predmeta zakupa, ostaju predmet analize ne-
kog drugog, budueg rada.
Kljune rei: zakup, poslovna prostorija, zakupnina,

ius tollendi, dravina
UVOD
Imajui u vidu da su principi trine ekonomije temelj na

kojem poiva savremeno drutvo, te da su oni, po pravilu, pra-
eni ubrzanim procesom proizvodnje i prometa, kao i jaanjem
ekonomske samostalnosti privrednih subjekata, razumljiva
je i osnovana potreba tih subjekata da svoje privredne ciljeve
203
Jovana Puac: Prava i obaveze iz ugovora o zakupu poslovne prostorije
ostvaruju na to efikasniji i ekonominiji nain. Jedan od tih naina je i pribavljanje upo-

trebne vrednosti odreenog dobra (ovlaenje upotrebe i, eventualno, uivanja). No, ak
i samo ta komponenta svojinskopravnih ovlaenja zakupca, posmatrano s ekonomskog
stanovita, ima izuzetan znaaj zbog ega bismo zakup, na jedan plastian nain, mogli
nazvati i prodajom upotrebe stvari.1
Najrasprostranjeniji pravno - ekonomski oblik zakupa je zakup nepokretnosti kojim

se, za jedno odreeno vreme i, uz pristupanu naknadu (zakupninu), omoguava pribav-
ljanje neophodne ekonomske funkcije zakupljenog dobra. Pri tome je zakup poslovne pro-
storije posebno interesantan i veoma uestao zakupni odnos sa neretkim nedoumicama
u sudskoj praksi s obzirom na elemente koji ga, naspram zakupa u optem smislu, ine
odnosom differentia specifica. Upravo e ta posebna obeleja ugovora o zakupu poslovne
prostorije, analizirana kroz prizmu prava i obaveza njegovih uesnika, biti okosnica ovog
rada, pri emu e se u sreditu analize nai iskljuivo subjekti privatnog prava.
POJAM I OBELEJA UGOVORA O ZAKUPU POSLOVNE

PROSTORIJE
Ugovor o zakupu poslovne prostorije je kontrakt kojim se zakupodavac obavezuje da
preda zakupcu odreenu poslovnu prostoriju na upotrebu, a ovaj se obavezuje da mu za to
plaa odreenu zakupninu i da, po prestanku ugovora, vrati predmet zakupa zakupodav-
cu.2 Ovaj obligacioni odnos3 odlikuje se nizom specifinosti zbog ega za njega vai pose-
ban propis, i to, Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija4 koji se u Republici Srpskoj
1
Tako na primer, prema paragrafu 679. Srpskog graanskog zakonika, kirija i zakup nita drugo nije nego
prodaja upotrebe zato to je za prodaju, to se pod zakup daje, i tako se i smatra, i ako drugo to ugovoreno nije,
tako se i cena plaa.
2
Definicija je izvedena po analogiji sa odredbom lana 567. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (Sl. list
SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Sl. glasnik Republike Srpske, br. 17/93, 3/96, 39/03, 74/04, dalje:
ZOO). Miljenja smo da, pored prava upotrebe, drugo svojinsko ovlaenje - pravo uivanja (pribiranja plodova)
koje ovaj Zakon predvia kao prirodni sastojak ugovora ako drugaije nije stipulisano ili uobiajeno (lan 567.
stav 2. ZOO), nije svojstveno zakupu poslovne prostorije sem u sluaju zasnivanja podzakupa uz obaveznu
saglasnost zakupodavca. Samo u tom sluaju, i to, uslovno, mogli bismo govoriti o pravu zakupca na pribiranje
civilnih plodova, tj. zakupnine od podzakupca, ali, razume se, uz ogranienje predvieno odredbom lana
589. ZOO. Stoga nam se ini da je, s nomotehnikog aspekta, u teoriji zakupa poslovne prostorije preciznije
koristiti termin pravo upotrebe, a ne pravo korienja, budui da je pojam prava upotrebe (ius utendi), u
semantikom smislu, ui, i podrazumeva samo faktiko korienje zakupljene stvari (izvlaenje iz stvari svih
korisnih svojstava koja ona po prirodi i nameni moe da prui), dok je pravo korienja iri pojam, jer obuhvata i
ovlaenje uivanja (ius fruendi) zakupljene stvari, tj. pribiranje plodova. Vie o semantici ovih pojmova v. Boris
Blagojevi, Vrleta Krulj, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, knjiga druga, Beograd, 1983, str. 1442.,
Obren Stankovi, Miodrag Orli, Stvarno pravo, Beograd, 1996, str. 296-297., Lazar Markovi, Obligaciono
pravo, Beograd, 1997, 501-502. Branko Morait, Obligaciono pravo, Banja Luka, 2010, str. 304.
3
U pravnoj teoriji, istina, jo uvek postoji spor u vezi sa pitanjem da li je zakup obligacionopravne ili stvarnopravne
prirode. No, ta kolebanja doktrine svakako se ne tiu celine ugovora o zakupu, ve samo jednog njegovog
elementa zakupevog prava posle izvrene predaje. S obzirom da ugovor o zakupu raa uzajamna prava i
obaveze za ugovorne strane, te da su ta prava i obaveze nesumnjivo obligacionopravnog karaktera, razumljivo
je da se ovaj kontrakt i pravna dejstva koja on proizvodi izuavaju u obligacionom pravu. Meutim, nakon to
zakupodavac ispuni svoju osnovnu obavezu iz ugovora o zakupu, obavezu predaje stvari, zakupac stie ovlaenje
da upotrebljava stvar. On, dakle, stie neposrednu faktiku i, eventualno, pravnu vlast na zakupljenoj stvari.
Upravo je to ono obeleje po emu se zakupevo pravo pribliava stvarnim pravima, te zbog toga predstavlja
predmet interesovanja stvarnog prava. Opirnije o tome v. O. Stankovi, M. Orli, nav. delo, str. 295.
4
Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Sl. list BiH, broj 33/77, 12/87, 30/90 i 7/92, dalje: ZZPZP).
204
primenjuje na osnovu odredbe lana 12. Ustavnog zakona za provoenje Ustava Republike
Srpske5 i odredbe lana 583. ZOO. Istina, odredbom lana 568. ZOO propisano je da se
odredbe glave XI tog Zakona nee primenjivati na zakupe ureene posebnim propisima.
No, ini nam se da je ovu regulu valjalo preciznije formulisati budui da se ona stricto iure
moe primeniti samo na one zakupe koji su u potpunosti regulisani posebnim propisom,
dok e u ostalim sluajevima, nuno doi do supletivne primene optih obligacionih pravi-
la, ali i onih posebnih iz ugovora o zakupu.6
Ugovor o zakupu poslovne prostorije je imenovani (contractus nominati) obligacioni

ugovor, dvostrano obavezni ugovor sa trajnim prestacijama, komutativni, teretni i, napo-
sletku, formalni pravni posao, jer se za njegov nastanak, pod pretnjom nitavosti, zahteva
pismena forma.7 Ovo vai i za sve njegove docnije izmene i dopune.8 Ipak, u sluaju da nije
zakljuen u zakonom propisanoj formi (forma ad solemnitatem), a ugovorne strane su u
celini ili pretenom delu izvrile obaveze koje iz njega nastaju, ugovor o zakupu poslovne
prostorije e se smatrati punovanim (tzv. konvalidacija).9 Ukoliko zakupac eli da svoje
pravo iz ugovora o zakupu poslovne prostorije upie u javne knjige kako bi njegovo dejstvo
mogao suprotstaviti erga omnes sve do prestanka ugovora, vaie pravila o obaveznoj no-
tarskoj formi ovog pravnog posla.10 U tom sluaju, dakle, samo notarski obraen ugovor
o zakupu poslovne prostorije moe biti osnov za upis zabelebe prava zakupa u nadleni
registar nepokretnosti.11 Ono to je, takoe, differentia specifica ovog zakupa u odnosu na
zakup u klasinom smislu, jeste i svojevrsan vid ogranienja slobode ugovaranja budui da
je Zakonom predviena obavezna sadrina ugovora.12
5
Ustavni zakon za provoenje Ustava Republike Srpske (Sl. glasnik RS broj 21/92 preieni tekst).
6
Sem toga, radi se o koliziji ove i odredbe lana 23. ZOO koja regulie princip lex specialis derogat legi gen-
erali, te bi normativno preciznija odredba lana 568. ZOO, po naem miljenju, trebalo da glasi: Na zakup
ureen posebnim propisima primenjuju se odredbe ove glave u pitanjima koja nisu ureena tim propisima.
7
V. odredbu lana 11. stav 1., stav 4. i stav 5. ZZPZP.
8
Uporednopravni pregled nam ukazuje na razliite zahteve u pogledu forme ovog ugovora. Tako se, na primer,
u Srbiji u ovoj materiji primenjuje Zakon o obligacionim odnosima, jer je posebni propis kojim je ista bila
ureena, Zakon o poslovnim prostorijama (Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 11/92), stavljen van snage,
iz ega proizilazi da je ovaj ugovor konsenzualan. U tom smislu je i presuda Vieg privrednog suda u Beogradu,
P. 1142/95 od 22.03.1995. godine: Prestankom vaenja Zakona o poslovnim prostorijama (Slubeni
glasnik RS br. 11/92) primenjuju se na zakupne odnose odredbe Zakona o obligacionim odnosima, Zbirka
aktuelne sudske prakse, Poslovni biro, 2013, Beograd, str. 593., odluka br. 1405. Upravo zbog primene
Zakona o obligacionim odnosima Srbije na ureenje ove vrste zakupa, neemo se uputati u komparativnu
analizu predmetnih pravila, budui da se ona i u Republici Srpskoj shodno primenjuju kao pravila propisa
lex generalis (napominjemo da je u Republici Srpskoj izvrena tzv. ista recepcija obligacionog prava koja se
sastojala u gotovo potpunom preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima SFRJ [
9
U smislu odredbe lana 73. ZOO.
10
Ova pravna mogunost se odnosi samo na ugovore o zakupu zakljuene na period od najmanje pet godina,
shodno odredbi lana 62. stav 3. u vezi sa odredbom lana 93. stav 1. taka ), te odredbom lana 98. Zakona
o premeru i katastru Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 6/12).
11
V. odredbu lana 104. Zakona o premeru i katastru RS.
12
Ugovor o zakupu poslovne prostorije, pored naznaenja ugovornih strana, treba naroito da sadri naznaenje
poslovnih prostorija koje su predmet zakupa, naznaenje poslovne delatnosti koju e zakupac vriti u poslovnoj
prostoriji, odredbe o korienju zajednikih ureaja i prostorija u zgradi, odredbu kojom se odreuje vreme trajanja
zakupa sa naznaenjem tog vremena, odnosno odredbu o tome da je ugovor zakljuen na neodreeno vreme, iznos
zakupnine i naknade za korienje ureaja, kao i vreme njihovog plaanja, odredbe o otkazu i otkaznim rokovima
kada je ugovor zakljuen na neodreeno vreme, mesto i datum zakljuenja ugovora i potpise ugovornih strana (lan
10. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija). Upor. odredbu lana 5. stav 2. ZZKPP Hrvatske.
205
Uesnici ovog obligacionog odnosa mogu biti, kako subjekti javnog prava (drava,
dravni organi, jedinice lokalne samouprave, preduzea, ustanove i druge organizacije ko-
jima su poverena javna ovlaenja),13 tako i subjekti privatnog prava, dakle, pravna lica
privredni i drugi pravni subjekti u smislu odredaba Zakona o privrednim drutvima,14 te
odredaba Zakona o registraciji poslovnih subjekata,15 i fizika lica - preduzetnici shodno
odredbama Zakona o zanatsko - preduzetnikoj delatnosti.16 No, u sreditu naeg intere-
sovanja, kako je ranije navedeno, nai e se samo privatnopravni subjekti kao ugovorne
strane iz ovog pravnog posla.
Svojstvo zakupca iz ugovora o zakupu poslovne prostorije, mogu, prema tome, imati
kako pravna, tako, pod zakonom odreenim uslovima, i fizika lica, budui da je predmet
ugovora predaja poslovne prostorije na upotrebu radi obavljanja poslovne delatnosti,17
dok pravni poloaj zakupodavca moe imati svako fiziko i pravno lice. Glede pravnog
statusa zakupodavca, treba napomenuti i to da, za zasnivanje obligacionog odnosa iz ovog
ugovora, nije pravnorelevantna injenica da je zakupodavac sopstvenik poslovne prostori-
je koju daje u zakup (dovoljno je da je njen dralac) zbog toga to se zakupom ne prenosi
pravo svojine, ve samo izvesna svojinska ovlaenja (ovlaenje upotrebe i, eventualno,
uivanja).18
Kako to i proizilazi iz prirode i pojma ugovora o zakupu poslovne prostorije, bitni

elementi (essentialia negotii) su predmet zakupa - poslovna prostorija,19 naknada kao
protivvrednost za upotrebu predmeta zakupa zakupnina20 i vreme trajanja zakupa
13
U tom sluaju, kada se, dakle, kao subjekti javljuju drava i njeni derivati, vaie posebni zakonski i
podzakonski propisi koji se primenjuju kao propisi lex specialis u odnosu na Zakon o zakupu poslovnih zgrada
i prostorija, kao, na primer, Zakon o dravnim stanovima na kojima ne postoji stanarsko pravo (Sl. glasnik
RS, br. 98/11), Pravilnik o upravljanju, postupku i uslovima izdavanja u zakup poslovnih zgrada, poslovnih
prostorija i garaa u dravnoj svojini na kojima je nosilac prava raspolaganja Grad Banja Luka (Sl. glasnik
Grada Banja Luka, broj 11/2006), Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br.
49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09 i 60/10), i sl.
14
V. odredbe lanova 2-8. Zakona o privrednim drutvima (Sl. glasnik RS, br. 127/08, 58/09, 100/11).
15
V. odredbe lana 5. stav 2. i lana 6. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (Sl. glasnik
RS, broj 42/05, 118/09 i 102/12).
16
V. odredbu lana 4. stav 1. Zakona o zanatsko - preduzetnikoj delatnosti (Sl. glasnik RS, broj 117/11 i 121/12).
17
U Francuskoj je, takoe, posebnim zakonodavstvom ureen zakup poslovnih prostorija, pri emu je naroito
zatien pravni poloaj zakupca. Zbog toga se uobiajeno kae da zakupac stie trgovaku svojinu. Vie v. Jean
Derruppe, Zakup poslovnih prostorija u Francuskoj i Evropsko okruenje, Pravni ivot, br. 10/96, str. 451 - 458.
18
Tako, prema stanovitu Vrhovnog suda Republike Srpske ugovor o zakupu u svojstvu zakupodavca moe da
zakljui i lice koje nije vlasnik predmeta zakupa, pa je to lice aktivno legitimisano i za podnoenje zahteva za
iseljenje i predaju poslovnih prostorija od zakupca u smislu lana 585. stav 1. ZOO. V. i presudu Vrhovnog
suda RS, Rev-82/02 od 27.12.2002. god., Bilten VSRS, br. 1/2004, odluka br. 67., te odluku Ustavnog suda
BiH, broj AP-2153/08 od 08.06.2011. god.
19
Pod poslovnom prostorijom, bez obzira da li se nalazi u poslovnoj ili stambenoj zgradi, podrazumeva se jedna
ili vie prostorija namenjenih vrenju poslovnih delatnosti koje, po pravilu, ine graevinsku celinu i imaju
zaseban glavni ulaz. Reenje o tome da li se prostorija smatra poslovnom, donosi, u sluaju sumnje, nadleni
organ uprave (lan 2. stav 2. i stav 4. ZZPZP). Na ugovor o zakupu dela poslovnog dvorita radi smetaja
materijala nee se primenjivati Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, ve odredbe o zakupu iz Zakona
o obligacionim odnosima. Presuda Vrhovnog suda BiH, P-822/88 od 16.11.1989. god., Bilten VSBiH, br.
4/1989, odluka br. 90. U ZZKPP Hrvatske sveobuhvatno je normiran pojam poslovnog prostora, te se pod
njim podrazumevaju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaa i garano mesto (v. lan 2. stav 3-7. Zakona).
20
Visinu zakupnine sporazumno odreuju zakupodavac i zakupac ako posebnim propisima nije drukije
206
(s obzirom da se zakupac obavezuje da predmet zakupa, posle odreenog vremena, vrati

zakupodavcu).21
Naposletku, kada je re o pravnoj prirodi ovog ugovora, treba napomenuti da je po

sredi ugovor graanskog, a ne privrednog prava, ak i kada ga zakljuuju i izvravaju pri-
vredni subjekti.22 Ovo pitanje je od naroite praktine vanosti, jer se njime razreava di-
lema o tome koja su pravila na podruju ove materije merodavna da li ona koja vae za
ugovore u privredi ili ona koja su normirana za graanskopravne ugovore.
OBAVEZE ZAKUPODAVCA
Iz pojma i prirode ugovora o zakupu poslovne prostorije, proizilaze tri osnovne oba-
veze na strani zakupodavca: 1) obaveza predaja poslovne prostorije, 2) obaveza odravanja
poslovne prostorije i 3) obaveza zatite zakupca u sluaju fizikih i pravnih nedostataka.23
Obaveza predaje poslovne prostorije

Naime, zakupodavac je duan da preda zakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome
se ona moe upotrebiti za svrhu odreenu ugovorom, ako se strane drugaije nisu sporazu-
mele. Ako obratimo panju na poslednji deo ove sintagme, primetiemo da je predmetna
obaveza zakupodavca dispozitivne prirode, budui da je ugovornici mogu izmeniti, odno-
sno, ograniiti ili, pak, savim iskljuiti, a da time ne bude promenjena sutina ugovora o
zakupu poslovne prostorije. No, u sluaju da ona ugovorom bude stipulisana po izboru
zakonodavca, a ne bude ispunjena, ak ni u, od strane zakupca, ostavljenom primerenom
roku, tada e zakupac imati pravo da odustane od ugovora ili da trai srazmerno smanjenje
zakupnine, ili da na teret zakupodavca dovede poslovnu prostoriju u takvo stanje.24 Ako
odreeno (lan 5. stav 2. ZZPZP). Ona se, po pravilu, sastoji u novanom izrazu, i treba da bude odreena ili
makar odrediva kako bi ugovor o zakupu bio punovaan. Vreme, mesto i nain isplate zakupnine ugovorne
strane, takoe, slobodno ureuju svojim sporazumom.
21
Istina, iz zakonske definicije pojma ugovora o zakupu (lan 567. stav 1. ZOO), koju mutatis mutandis
primenjujemo i na ovu vrstu zakupa, vreme trajanja nije predvieno kao bitan elemenat. No, iako imamo u
vidu injenicu da je po sredi ugovor ije se obaveze prostiru na odreeni vremenski period, te naroito, njegov,
zakonom propisan obavezni sadraj (obavezno naznaenje trajanja ugovora), moemo zakljuiti da ovaj
sastojak ugovora ipak ima kvalifikativ bitnog elementa. Vie o tome v. Slobodan Perovi, Obligaciono pravo,
Beograd, 1986, str. 672, kao i Ilija Babi, Ugovor o zakupu opta razmatranja, Pravna rije, broj 8/06, str.
141. Ugovorne strane su, prema tome, obavezne da se sporazumeju o vremenskom ogranienju zakupa bilo
na nain da odrede da e ugovor trajati odreeno vreme sa naznaenjem tog vremena, bilo da stipuliu da je
ugovor zakljuen na neodreeno vreme.
22
Privrednopravni ugovori su samo oni specifini, profesionalni ugovori koje privredni subjekti zakljuuju u okviru
svoje redovne delatnosti za koju su registrovani. Ugovori koje, sporadino i neredovno, a ne u vidu obavljanja
redovne delatnosti, odnosno poslova koji su u vezi sa tim redovnim delatnostima, zakljuuju i izvravaju pa
makar i privredni subjekti, jesu graanskopravni ugovori. Takvi su, na primer, ugovori o zakupu poslovnih
prostorija, ugovori o zalozi, ugovori o jemstvu, ugovori o posluzi. Vie v. Ivica Jankovec, Privredno pravo,
Beograd, 1981, str. 192-195., Stevan ogorov, Zoran Arsi, Ugovori trgovinskog prava, Novi Sad, 2011, str. 5.,
Boris Vizner, Vladimir Kapor, Slavko Cari, Ugovori graanskog i privrednog prava, Rijeka, 1971, str. 23.
23
Ve na ovom mestu dolazi do izraaja nunost supsidijarne primene pravila ZOO. Zakupodavac, razume se,
moe prihvatiti i neke druge obaveze, ali e ovde biti rei samo o ove tri njegove osnovne i opte obaveze koje
se po prirodi stvari pretpostavljaju kod ovog pravnog posla.
24
V. odredbe lana 14-15. ZZPZP. To zbog toga to je zakupodavac povredio svoju ugovornu obavezu. U tom
smislu je i sudska praksa: Ukoliko zakupljena stvar nije predata zakupcu u stanju podobnom za upotrebu,
zakupodavac nije izvrio svoju ugovornu obavezu bez obzira to je zakupcu ispostavio fakture za plaanje
zakupnine. Reenje Vieg trgovinskog suda, P. 12618/05 od 01.12.2005. godine.
207
se opredeli za odustanak od ugovora, zakupac je duan da zakupodavcu pismenim putem

da izjavu o odustanku, kao i da mu odredi rok za prijem ispranjene prostorije koji ne
moe biti krai od 30 dana raunajui od dana kada je zakupodavac primio izjavu o odu-
stanku od ugovora.25 Povodom ove obaveze zakupodavca, sud je u jednom sluaju zauzeo
stanovite da zakupac, koji trai raskid ugovora o zakupu poslovne prostorije zbog toga
to zakupodavac nije ispunio svoju obavezu predaje prostorije u skladu sa zakonom, ima
pravo na naknadu trokova uinjenih radi adaptacije prostorije za svrhe zakupa, u skladu
sa ugovorom, iako mu zakupodavac nudi da odnese ugraene ureaje i delove.26 Po uzoru
na savremene graanske kodifikacije, hrvatski zakonodavac je predvideo pravilo prema
kome se prilikom primopredaje poslovnog prostora, sastavlja zapisnik u koji ugovorne
strane unose podatke o stanju poslovnoga prostora.27 Ovo je veoma korisna regula ija se
preventivna funkcija ogleda u predupreenju spornih pitanja o tome u kakvom se zapravo
stanju nalazio predmet zakupa prilikom predaje.
Obaveza odravanja poslovne prostorije

Zakupodavac je duan, ne samo da zakupcu preda stvar u stanju podobnom za upo-
trebu radi koje je ugovor zakljuen, ve i da stvar u tom stanju odrava za vreme trajanja
zakupa kako bi ona sluila ugovornoj nameni, ako drugaije nije ugovoreno. I ovde vae
ista pravila o dispozitivnoj prirodi obaveze odravanja predmeta zakupa, budui da ona
nije sastavni deo osnovne obaveze zakupodavca i ne predstavlja bitni, nego prirodni sa-
stojak ugovora (naturalia negotii).28 Odravanje stvari podrazumeva vrenje potrebnih
opravki, kao i snoenje odgovarajuih trokova, pri emu trokove redovne upotrebe i te-
kueg odravanja (trokove sitnih opravki) snosi zakupac, dok trokove odravanja stvari
u redovnom stanju snosi zakupodavac. On, takoe, snosi i sve terete i davanja koji pro-
izilaze iz fiskalnih i drugih prinudnopravnih propisa, kao to su npr. porez, odgovarajui
doprinos, obavezno osiguranje, pod pretpostavkom da pitanje snoenja trokova nije dru-
gaije zakonom odreeno ili voljom stranaka predvieno.29
Ako nastane potreba da se na poslovnoj prostoriji radi njenog odravanja u redovnom

stanju izvri opravka koja pada na teret zakupodavca, zakupac je duan da bez odlaganja
obavesti zakupodavca o potrebi te opravke odreujui mu za to primeren rok. Zakupeva
obaveza obavetavanja proizilazi iz same injenice da se poslovna prostorija nalazi u nje-
govom posedu, pa e otuda on prvi moi da uoi oteenje ili kvar na predmetu zakupa.
No, ukoliko taj primereni rok za opravku bezuspeno protekne, zakupac ima pravo da je
na teret zakupodavca sam izvri (npr. da opravi krov koji je poeo da prokinjava) ili, pak,
25
V. odredbe lana 35-36. ZZPZP. Slino pravilo sadrno je i u odredbi lana 641. ZOO CG, kao i odredbi lana
10. ZZKPP Hrvatske, s tim to zakupac, umesto odustanka, ima pravo na raskid ugovora i naknadu tete. Pri
tome, u oba ova propisa (u navedenim odredbama) na identian nain je definisan i pojam primerenog roka
kao roka u kojem se odreeni radovi mogu izvesti uzimajui u ozbir pripreme, mesto i prilike pod kojima se
isti moraju izvesti.
26
Presuda Vrhovnog suda BiH, P-289/87 od 24.03.1988. godine, Bilten VSBiH, br. 2/1988, odluka br. 34.
27
V. odredbu lana 9. ZZKPP Hrvatske.
28
V. odredbu lana 14. ZZPZP.
29
Slobodan Perovi, Obligaciono pravo, knjiga I, Beograd, 1986, str. 677. Zakupodavac ostaje poreski obveznik
poreza na prihod od imovine i kada u ugovoru o zakupu zakupac preuzima obavezu plaanja poreskih obaveza
koje proistiu iz ugovora o zakupu. Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev- 24/99 od 24.06.1999. godine, Bilten
VSFBiH, br. 2/99, odluka br. 55.
208
da odustane od ugovora. 30 Istina, zakupac moe opravke izvriti na teret zakupodavca i

bez obavetavanja i ostavljanja primerenog roka, ali e odgovarati zakupodavcu za tetu
nastalu usled tog proputanja, osim ako se re o hitnim opravkama.31
Zakupac je duan da dopusti radnje koje zakupodavac preduzima radi navedenih

opravki, a ovaj je duan da te radnje vri u vreme i na nain kojim e to manje ometati za-
kupca pri upotrebi poslovne prostorije.32 U sluaju da potrebne opravke poslovne prosto-
rije ometaju njenu upotrebu u znatnoj meri i za due vreme, zakupac ima pravo da zahteva
snienje zakupnine srazmerno ogranienju upotrebe predmeta zakupa zbog tih opravki,
ili da zahteva raskid ugovora.33 Prema tome, u sluaju kada eli da odri ugovor o zakupu,
zakupac moe umesto raskida, zahtevati snienje zakupnine (actio quanti minoris), ali
ovo pravo, razume se, zakupac nee moi koristiti ukoliko je potrebu opravke uzrokovao
on sam, svojom krivicom, ili ukoliko su u pitanju okolnosti koje njega pogaaju. Takav stav
sledi i sudska praksa.34
Naposletku, imajui u vidu da je, posle predaje predmeta zakupa, zakupodaveva os-
novna obaveza da, do prestanka ugovora, trpi zakupevo pravo upotrebe poslovne prosto-
rije, po prirodi stvari, sledi da zakupodavac ne moe za vreme trajanja zakupa initi izme-
ne na poslovnoj prostoriji bez saglasnosti zakupca, ukoliko bi to ometalo njenu upotrebu.
U sluaju da uinjenim izmenama u izvesnoj meri bude smanjena mogunost upotrebe
poslovne prostorije, zakupac e imati pravo na smanjenje zakupnine u odgovarajuoj sraz-
meri.35
30
V. odredbe lana 16. ZZPZP. Crnogorski i hrvatski zakonodavci su u ovom sluaju predvideli obavezu zakupca
da o potrebi preduzimanja opravke pisano obavijestiti zakupodavca i odredi mu za to primjeren rok to je,
svakako, bolje reenje, jer otklanja eventualne sporove u vezi sa pitanjem izvrenja ove obaveze zakupca (v.
lan 642. ZOO CG i lan 11. ZZKPP Hrvatske).
31
U sluaju hitnih opravki, zakupac ima poloaj nezvanog poslovoe (negotiorum gestor), to znai da ima pravo
na naknadu nunih trokova, a u pogledu ostalih (korisnih i drugih trokova), ukoliko mu ih zakupodavac ne
bude priznao, pripada mu pravo odvajanja (ius tollendi), prema pravilima kojima je ureeno nezvano vrenje
tuih poslova (v. odredbe lanova od 220. do 228. ZOO).
32
V. odredbe lana 18. ZZPZP.
33
Shodna primena odredbe lana 571. ZOO. Suprotno tome, u Crnoj Gori i Hrvatskoj prihvaeno je reenje po
kojem zakupac koji, za vreme trajanja popravki radi odravanja poslovnog prostora u stanju u kojem ga je
zakupodavac duan odravati i koji padaju na njegov teret, nije mogao koristiti poslovni prostor (pod uslovom
da se ne radi o neznatnom ometanju), nije duan da plaa zakupninu, a u sluaju delimine ogranienosti u
obavljanju poslovne delatnosti, duan je plaati srazmerni deo zakupnine. Pri tom mu u oba sluaja pripada
pravo na naknadu tete (v. lan 643. ZOO CG i lan 12. ZZKPP Hrvatske).
34
injenica da zakupac lokala nije isti koristio vie od dva meseca koliko je trajala opravka istog zbog oteenja
prouzrokovanog eksplozijom boce sa butan gasom, koja je sluila potrebama ovog lokala, ne oslobaa zakupca
obaveze plaanja zakupnine za to vreme. Presuda Vrhovnog suda Srbije, G. br. 2656/71 od 27.03.1972.
godine, Zbornik sudske prakse, br. 7-8/1972, odluka broj 776.
35
Shodna primena odredbe lana 572. ZOO. Nasuprot tome, zakupodavac sa prebivalitem (boravitem), tj.
seditem u Crnoj Gori ili Hrvatskoj ima pravo da, za vreme trajanja zakupa izvri radove u svrhu ureenja
prostora ili radi snienja trokova energije i odravanja, s tim da je, najkasnije tri meseca (u Hrvatskoj dva
meseca) pre poetka radova, duan pismeno obavestiti zakupca o vrsti, poetku i obimu radova, roku trajanja
radova, kao i o novoj visini zakupnine (u sluaju zloupotrebe ovog prava, zakupodavac e odgovarati zakupcu
za pretrpljenu tetu). Zakupac u tom sluaju ima pravo da, u roku od dva meseca (u Hrvatskoj jedan mesec)
od dana prijema ovog obavetenja, raskine ugovor o zakupu i u istom roku o tome obavesti zakupodavca. U
sluaju da zakupac ne raskine ugovor o zakupu, platie iznos zakupnine kao u vreme popravke poslovnog
prostora (to znai srazmerni deo zakupnine), a zakupodavac nema pravo na naknadu tete zbog izmakle
209
Obaveza zatite zakupca u sluaju pravnih i fizikih nedostataka

Kao i svaki prenosilac iz teretnog ugovora, tako i zakupodavac ima obavezu da zatiti
zakupca kako u sluaju pravnog uznemiravanja (tzv. zatita od evikcije), tako i u sluaju
materijalnih (fizikih) nedostataka zakupljene stvari (tzv. zatita od mana). Drugim rei-
ma, zakupodavac ima obavezu da obezbedi zakupcu mirnu i korisnu dravinu poslovne
prostorije.36
Naime, ako neko trei pretenduje da na zakupljenoj poslovnoj prostoriji ili na nekom
njenom delu vri neko pravo i obrati se svojim zahtevom zakupcu, kao i ako samovlasno
oduzme zakupljenu stvar od zakupca, odnosno stupi u njegov posed, ovaj je duan da za-
kupodavca o tome obavesti, izuzev kad je to zakupodavcu ve poznato, inae e odgovarati
za tetu. Ako se utvrdi da treem pripada neko pravo koje sasvim iskljuuje pravo zakupca
na upotrebu stvari (potpuna evikcija npr. tree lice ima pravo svojine na poslovnoj pro-
storiji i eli da je samostalno upotrebljava), ugovor o zakupu se raskida ex lege, a zakupo-
davac je duan naknaditi zakupcu tetu koju ovaj trpi usled pravnog uznemiravanja. U slu-
aju kada se pravom treeg samo ograniava zakupevo pravo (delimina evikcija npr.
tree lice ima pravo samo na jednom delu poslovne prostorije), zakupac moe, po svom
izboru, raskinuti ugovor ili zahtevati snienje zakupnine, ali mu u svakom sluaju pripada
pravo na naknadu tete.37 Raskid ugovora vri se jednostranom izjavom, a eventualna sud-
ska odluka bi imala samo deklarativno dejstvo. Ugovor, dakle, ovde ne prestaje po samom
zakonu, ve izjavom zakupca da ugovor raskida.38
Kada je re o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari, opte je pravilo da zaku-

podavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovo-
renoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na savesnost (tj. bez obzira da li je zakupodavac za
njih znao ili ne),39 kao i za nedostatke svojstava ili odlika predvienih izrino ili preutno
ugovorom. Dakle, za ovu odgovornost zakupodavca, potrebno je da su odreeni nedostaci,
skrivenog karaktera, postojali u momentu predaje poslovne prostorije u posed zakupcu.
Pri tome se nedostaci manjeg znaaja, nee uzeti u obzir, ali e se ovo pitanje uvek ceniti
in concreto. Zakupodavac e, prema tome, odgovarati za sve one nedostatke koji umanjuju
mogunost upotrebe poslovne prostorije s obzirom na svrhu koja je odreena ugovorom
i ostalim uslovima iz ugovora pod uslovom da su ti nedostaci bili skriveni, jer za vidljive
mane zakupljene stvari (one koje su u asu zakljuenja ugovora bile poznate zakupcu ili
mu nisu mogle ostati nepoznate),40 zakupodavac, u principu, ne odgovara.41 Meutim, u
dobiti. V. odredbe lanova 644. i 645. ZOO CG, te odredbe lanova 13. i 14. ZZKPP Hrvatske.
36
Shodna primena odredaba lanova od 573. do 580. ZOO.
37
Shodna primena odredbe lana 580. ZOO.
38
S. Perovi, nav. delo, str. 679.
39
Zakupodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li je on za njih znao ili nije znao, to
je posledica pravila da odgovornost za materijalne nedostatke nije formulisana kao sankcija za nesavesnog
ugovornika, ve ona predstavlja napor zakonodavca da zatiti naelo jednake vrednosti davanja u dvostranim
ugovorima. Ibidem, str. 679.
40
U ovom sluaju smatra se da se zakupac saglasio sa pribavljanjem manljive stvari koja je uticala
i na odmeravanje visine zakupnine i zbog toga on nema pravo na zatitu. Razume se, pitanje da
li je zakupac prema konkretnim oklonostima bio u mogunosti, odnosno u obavezi da primeti
nedostatak stvari, faktike je prirode i sud e ga utvrivati imajui u vidu prirodu predmeta
zakupa, strunost ugovornih strana, vreme, mesto, nain predaje i druge relevantne okolnosti.
41
Shodna primena odredbe lana 573. ZOO. Ukoliko zakupac primi zakupljenu stvar u vienom stanju i o
210
skladu sa maksimom fraus omnia corumpit, zakupodavac e odgovarati za sve nedostatke

zakupljene stvari, ako se prema zakupcu poneo prevarno, tj. ako je za nedostatke stvari
znao i namerno propustio da o njima obavesti zakupca, kao i ako je tvrdio da predmet
zakupa nema nikakvih nedostataka, tzv. dolozno postupanje42 (npr. zakupodavac je tvrdio
je da je isuio vlagu u poslovnoj prostoriji i da e se vlanost zida koja se jo uvek vidi,
postepeno povlaiti kako se prostorija bude provetravala). Teret dokazivanja ove tzv. zle
namere zakupodavca snosi zakupac.
to se tie prava zakupca u sluaju kada stvar ima neki materijalni nedostatak, tre-
ba rei da su ona uslovljena obavezom zakupca da, bez nepotrebnog odlaganja, obavesti
zakupodavca o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa,
sem ako je zakupodavcu isti poznat. On je duan da zakupodavca obavesti i o svakoj ne-
predvienoj opasnosti koja bi u toku zakupa zapretila zakupljenoj stvari, kako bi ovaj mo-
gao preduzeti potrebne mere.43 U sluaju proputanja zakupca da uini ova obavetenja
zakupodavcu, koja obaveza uostalom proizilazi iz dunosti zakupca da se paljivo odnosi
prema predmetu zakupa, odnosno, da pri upotrebi poslovne prostorije, postupa s panjom
dobrog domaina,44 izgubie pravo na naknadu tete koju bi pretrpeo zbog postojanja tih
nedostatka ili nastale opasnosti za zakupljenu stvar, dok e, s druge strane, postati dunik
naknade tete koju bi zakupodavac zbog toga pretrpeo.45
Nakon to je zakupodavca blagovremeno obavestio o nedostacima stvari, zakupac

stie odreena prava, koja zavise od toga da li je nedostatak zakupljene stvari otklonjiv
ili ne. Ako je re o nedostatku koji se moe otkloniti bez veih nezgoda za zakupca, a pre-
daja stvari u odreenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupac moe zahtevati od
zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primerenom roku ili snienje zakupnine. Tek
ukoliko zakupodavac ne otkloni nedostatak ni u naknadnom primerenom roku, zakupac
moe raskinuti ugovor ili zahtevati snienje zakupnine. U sluaju neotklonjivog nedostat-
ka, zakupac moe odmah raskinuti ugovor ili se, pak, opredeliti za ouvanje ugovora uz
snienu zakupninu. Bez obzira koji izbor od zakonom ponuenih naini, zakupac e imati
i pravo na naknadu tete.46
eventualnim nedostacima ne obavesti zakupodavca bez odlaganja, tada gubi pravo na snienje zakupnine.
Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 247/2010 od 01.04.2010. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse,
Poslovni biro, 2013, Beograd, str. 557, odluka br. 1340.
42
Shodna primena odredbe lana 574. i lana 575. ZOO.
43
Ratio legis i ove obaveze zakupca lei u injenici da se predmet zakupa nalazi u njegovom posedu i da
zakupodavac, bez ovog obavetenja, teko moe saznati da se u toku trajanja zakupa pojavio nedostatak ili da
stvari preti opasnost.
44
O ovom kriterijumu panje bie vie rei u delu u kojem se analiziraju obaveze zakupca.
45
Shodna primena odredbe lana 577. ZOO. I ovo pravilo je, ustvari, konkretizacija onog opteg prema kojem
ugovorna strana koja je duna da obavesti drugu stranu o injenicama koje su od uticaja na njihov meusobni
odnos, odgovara za tetu koju pretrpi druga strana zbog toga to nije bila na vreme obavetena (odredba lana
268. ZOO).
46
Shodna primena odredbe lana 578. ZOO. Navedena pravila vae i u sluaju kada u toku zakupa nastane neki
nedostatak na zakupljenoj stvari, kao i u sluaju kada predmet zakupa nema neko svojstvo koje po ugovoru
ili po obiaju treba da ima ili kada to svojstvo izgubi u toku zakupa (lan 579. ZOO). Ovde dolaze do izraaja
razlike u pravilima o odgovornosti za materijalne nedostatke koja vae za ugovor o prodaji i ugovor o zakupu.
Naime, kod ugovora o zakupu, zakupodavac snosi rizik sluajne propasti ili oteenja stvari za celo vreme
trajanja zakupa, to e rei da on odgovara i za one nedostatke koji nastanu posle predaje predmeta zakupa.
211
Naposletku, regule o odgovornosti zakupodavca za materijalne nedostatke zakupljene

stvari su dispozitivnog karaktera to znai da ugovorom mogu biti ograniene ili, pak,
sasvim iskljuene. No, klauzula egzogeneracije e biti nitava ako je zakupodavac za nedo-
statke znao i namerno propustio da o njima obavesti zakupca ili ako je nedostatak takav da
onemoguuje upotrebu zakupljene stvari, kao i u sluaju kada je zakupodavac nametnuo
tu klauzulu koristei svoj monopolski poloaj.47
OBAVEZE ZAKUPCA
Budui da je zakup poslovne prostorije dvostrano obavezni ugovor, iz njega proizilaze
obaveze, ne samo na strani zakupodavca, ve i zakupca. Tako, zakupca terete tri osnovne
obaveze: 1) obaveza plaanje zakupnine, 2) obaveza uvanja poslovne prostorije i njene
upotrebe saobrazno ugovoru i 3) obaveza vraanja (predaje) poslovne prostorije.
Obaveza plaanja zakupnine

Zakupac je duan da zakupninu plaa u vreme odreeno ugovorom, a u nedostat-
ku ugovornih odredaba, njegova je dunost da zakupninu plaa meseno unapred, i to
najkasnije do petog u mesecu.48 Ova obaveza zakupca nastaje onog momenta kada mu je
zakupodavac predao predmet zakupa u posed, dakle, od trenutka kada je poslovnu prosto-
riju mogao da upotrebljava bez obzira da li je on to zaista i uinio.49 Do trenutka predaje,
zakupac nema nikakvu obavezu.50
U sluaju da zakupac ne plati dospelu zakupninu ni u roku od dva meseca od dana

saoptenja opomene zakupodavca, zakupodavac moe odustati od ugovora u svako vreme,
bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa. U tom sluaju, zakupoda-
vac je duan da zakupcu pismenim putem da izjavu o odustanku, kao i da mu odredi rok za
predaju ispranjene prostorije koji ne moe biti krai od 30 dana raunajui od dana kada
je zakupac primio izjavu o odustanku od ugovora. Ako zakupac, i nakon prijema ove izjave
zakupodavca, ne preda ispranjenu poslovnu prostoriju u ostavljenom mu roku, zakupo-
davac moe tubom kod nadlenog suda traiti predaju ispranjene poslovne prostorije.51
Prema tome, zakonodavac je, u sluaju povrede ove obaveze zakupca, predvideo pravo, ali
i obavezu zakupodavca da izjavi odustanak zakupcu, najpre, vansudskim putem, a u slua-
ju bezuspenog proteka roka za predaju poslovne prostorije, na raspolaganju mu je tuba
47
Shodna primena odredbe lana 576. ZOO. Sve ove zabrane su zapravo konkretizacija naela obligacionog
prava ureenih odredbom lana 11. ZOO (ravnopravnost strana), lana 12. ZOO (naelo savesnosti i potenja),
te lana 14. ZOO (zabrana stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja).
48
49
Takav stav sledi i sudska praksa: Kada zakupodavac preda zakupcu zakupljenu stvar, zakupac je u obavezi
da pone sa plaanjem zakupnine, bez obzira da li zakupljenu stvar koristi, jer o korienju zakupljenog
poslovnog prostora odluuje zakupac, a ne zakupodavac. Presuda Vrhovnog suda Srbije, Prev. 262/04 od
30.09.2004. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse, Poslovni biro, 2013, Beograd, str. 561, odluka br. 1345.
Slian je stav zauzeo i Vii privredni sud u presudi broj P. 129/97 od 24.12.1997. godine, Bilten broj 2/98, str.
52: Ako je ugovor o zakupu zakljuen i zakupac stupio u posed zaklupljenih prostorija, obavezan je plaati
ugovorenu zakupninu bez obzira to od nadlenog organa nije dobio dozvolu za rad, a predmetne prostorije su
i dalje ostale u posedu zakupca.
50
Zakupevo osnovno pravo je da koristi zakupljenu stvar. Ali on to pravo ne stie u trenutku zakljuenja
ugovora o zakupu, nego tek u trenutku kada mu zakupodavac, ispunjavajui (svoju osnovnu - primedba
autora) obavezu iz ugovora, preda zakupljenu stvar. B. Blagojevi, V. Krulj, nav. delo, str. 1440.
51
V. odredbu lana 34. stav 1. taka 2. i odredbu lanova 36 - 37. ZZPZP.
212
za pokretanje sudskog postupka koji je, po zakonu, hitne prirode.52 Tako je sud u jednom
sluaju zauzeo stav da pismena opomena zakupodavca zbog neplaanja ugovorene zaku-
pnine, kojom se trai od zakupca i predaja u posed poslovnog prostora, ima karakter izjave
o odustanku od ugovora.53
Obaveza uvanja poslovne prostorije i njene upotrebe saobrazno ugovoru

Zakupac je duan da poslovnu prostoriju koristi samo za svrhu odreenu ugovorom
i prema ostalim uslovima iz ugovora, pri emu je duan da postupa sa svom potrebnom
panjom. Imajui u vidu da je po sredi ugovor graanskopravne prirode, razume se da e
to biti panja dobrog domaina, a upotrebljavati stvar kao dobar domain znai postupati
prilikom upotrebe stvari s onim minimumom panje koju briljiv i uredan ovek poklanja
pri korienju sopstvenih stvari.54 In concreto, to moe biti zahtev za viim stepenom pa-
nje od one koju konkretni zakupac pokazuje prema svojim stvarima. Sem toga, zakupac
e biti odgovoran za tetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru bez
obzira da li je poslovnu prostoriju upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom
nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omoguio da upotrebljava stvar.55 U
sluaju da zakupac, i posle opomene zakupodavca, koristi poslovnu prostoriju protivno
ugovoru, ili joj nanosi znatniju tetu koristei je bez potrebne panje, zakupodavac ima
ista prava kao i u sluaju povrede zakupeve obaveze plaanja zakupnine. Dakle, moe
odustati od ugovora o zakupu poslovne prostorije u svako vreme, bez obzira na ugovorene
ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, pri emu je duan da zakupcu pismenim putem da
izjavu o odustanku, kao i da mu odredi rok za predaju ispranjene prostorije koji ne moe
biti krai od 30 dana raunajui od dana kada je zakupac primio izjavu o odustanku od
ugovora. Ako zakupac, i nakon prijema ove izjave zakupodavca, ne preda predmet zakupa
u ostavljenom mu roku, zakupodavac moe tubom kod nadlenog suda traiti predaju
poslovne prostorije.56
Takoe, zakupac je duan da plaa naknadu za trokove korienja zajednikih ure-

aja i vrenja zajednikih usluga u zgradi i to, u vreme njihove dospelosti, ako drukije nije
ugovoreno ili ako naknada tih trokova nije, izriito, uraunata u zakupninu.57
52
V. odredbu lana 32. stav 4. ZZPZP. Tako je u jednom sluaju sud utvrdio da je zakupac ovlaen da od
zakupodavca - ako zakupljena stvar ima nedostatke koji onemoguavaju ili znaajno oteavaju njeno redovno
korienje - trai njihovo otklanjanje ili snienje zakupnine, ali da nema pravo da prestane da plaa zakupninu.
U sluaju da je zakupljeni poslovni prostor imao znaajne nedostatke u pogledu prokinjavanja i kanalizacije,
koji su tuenom onemoguili da isti redovno koristi, on je imao pravo i mogunost da, u smislu odredaba
lana 578. Zakona o obligacionim odnosima, od zakupodavca - tuioca trai njihovo otklanjanje ili trai
snienje zakupnine. Tueni, meutim, nije dostavio dokaze da je koristio svoja prava iz citiranog lana pre
dobijanja otkaza (u naem pravu odustanka, primedba autora) od strane tuioca zbog neredovnog plaanja
zakupnine. Zbog toga navodi o svojstvima stvari odn. skrivenim manama stvari nisu od uticaja na pravilnost
pobijane odluke. Presuda Privrednog apelacionog suda, P. 606/11 od 17.02.2011. godine, Zbirka aktuelne
sudske prakse, Poslovni biro, 2013, Beograd, str. 563., odluka br. 1349.
53
Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev- 654/06 od 19.06.2007. godine.
54
Panja dobrog domaina je minimum panje koji se od svakog graanina, odnosno lica u pravu, oekuje
prema njegovim preuzetim graansko-pravnim obavezama s obzirom na ponaanje prosjeno paljivog
ovjeka iz date drutvene sredine. Branko Morait, Obligaciono pravo, Banja Luka, 2010, str. 69.
55
Shodna primena odredbe lana 581. stav 3. ZOO.
56
V. odredbu lana 34. stav 1. taka 1. u vezi sa odredbom lana 37. ZZPZP.
57
213
Prema tome, tri su vrste trokova koje padaju na teret zakupca58 trokovi upotrebe
koji se javljaju pri korienju stvari (na primer, trokovi utroene vode, elektrine energije,
toplotne energije, odvoza smea),59 trokovi korienja zajednikih ureaja, i trokovi tro-
kovi tekueg odravanja 60 (sitnih opravki koje podrazumevaju opravke manjeg znaaja,
kao i zamenu sitnijih delova).61
Obaveza vraanja (predaje) poslovne prostorije

Po prestanku zakupa, zakupac je duan da preda zakupodavcu poslovnu prostoriju
u stanju u kome je primio, ako nije drukije ugovoreno ili zakonom odreeno.62 To znai
da, ako je za vreme zakupa izvrio odreene promene, zakupac je duan da vrati poslovnu
prostoriju u ono stanje u kome je ona bila u trenutku kada mu je predata u posed.63 U
cilju otklanjanja dilema u vezi sa pitanjem u kakvom se stanju predmet zakupa nalazio u
momentu predaje, u uporednom zakonodavstvu nalazimo mogunost sastavljanja popisa
kojim se vri opis predmeta zakupa,64 a u sluaju da u trenutku zakljuenja ugovora popis
nije bio sainjen, vai pretpostavka da je zakupac primio stvar u dobrom stanju, te je u
istom duan i da je vrati.65 Iako u nas ovo pravilo nije normirano, jasno je da ne postoji pre-
preka da ovaj popis bude sastavni deo svakog ugovora o zakupu poslovne prostorije kako
bi se izbegli eventualni sporovi u vezi sa tim pitanjem. Uzgred, i ova obaveza zakupodavca
ima dispozitivni karakter. Meutim, ona ni u kom sluaju nee imati znaaja ako je zakup
prestao usled potpune propasti stvari delovanjem vie sile66 (budui da zakupodavac snosi
rizik propasti zakupljene stvari tokom trajanja itavog zakupnog odnosa),67 ili usled ek-
sproprijacije zakupljene stvari, jer zakupac tada nije u faktikoj i pravnoj mogunosti da
izvri obavezu povraaja.68
Zakupac ne odgovara za pogoranje stanja poslovne prostorije do koga je dolo usled

njene redovne upotrebe u skladu sa odredbama ugovora,69 to e rei da zakupac ne odgo-
58
Isto pravilo o zakupevim trokovima sadri odredba lana 647. ZOO CG, te odredba lana 17. ZZKPP Hrvatske.
59
Tako je sud u jednom predmetu utvrdio da je zakupac poslovne prostorije obveznik naknade za pruenu
komunalnu uslugu zagrevanja prostorija koje koristi, te da na njemu, sve dok su prostorije prikljuene na
gradsku toplotnu mreu, lei teret dokazivanja da usluga nije pruena u zadovoljavajuoj meri. Presuda
Vrhovnog suda Federacije BiH, P-136/97 od 19.8.1997, Bilten VSFBiH, br. 2/97, odluka br. 48.
60
Pod tekuim odravanjem smatra se ienje, kreenje, sitnije popravke na instalacijama i slino. lan 648.
stav 2. ZOO CG. Upor. odredbu lana 18. stav 2. ZZKPP Hrvatske.
61
Prema odredbi lana 570. stav 3. ZOO, trokovi sitnih popravki izazvanih redovnom upotrebnom stvari,
kao i trokovi same upotrebe padaju na teret zakupca. Iz tog razloga se tueni ne moe osloboditi obaveze
plaanja zakupnine zbog toga to je kreio kuu koja je bila predmet zakupa, stavio plafonjerku i dr. Presuda
Okrunog suda u Valjevu, br. 699/06 od 07.04.2006. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse, Poslovni biro,
2013, Beograd, str. 563, odluka br. 1350.
62
63
Ratio legis ovog pravila ogleda se u osnovnim pravnim osobinama zakupa, tj. u injenici da zakupac stie
samo pravo upotrebe i, eventualno, pravo uivanja, a ne i pravo svojine, te je zbog toga duan da, po prestanku
zakupa, vrati zakupljenu stvar, i to u njenom prvobitnom stanju (restitutio in integrum).
64
V. odredbu lana 9. ZZKPP Hrvatske.
65
V. 1110 Austrijskog graanskog zakonika, lan 271. vajcarskog zakonika o obligacijama, lan 1730.
Francuskog graanskog zakonika, lan 1590. Italijanskog graanskog zakonika.
66
Shodna primena odredbe lana 598. ZOO.
67
Vie v. B. Blagojevi, V. Krulj, nav. delo, str. 1459. i 1468.
68
S. Perovi, nav. delo, str. 687.
69
V. odredbu lana 22. ZZPZP. Upor. lan 648. stav 4. ZOO CG i lan 18. stav 4. ZZKPP Hrvatske.
214
vara za istroenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao ni za oteenja
koja potiu od njene dotrajalosti.70
Jedna od, u praksi, najspornijih obaveza zakupca jeste zabrana vrenja prepravki
poslovne prostorije bez odobrenja zakupodavca.71 Ova obaveza zapravo odgovara obavezi
zakupca da stvar vrati zakupodavcu u stanju u kakvom ju je primio na upotrebu. Meu-
tim, problem se u ovom sluaju moe pojaviti ak i kada je zakupac imao odobrenje za
prepravke poslovne prostorije, jer i tada mogu iskrsnuti sporna pitanja, poput onih u kojoj
je formi zakupodavac duan da zakupcu da ovo odobrenje, na koje se vrste radova ono
odnosi, kako je reeno pitanje obraunavanja cene tih radova (prepravki) da li putem za-
kupnine (kroz kompenzaciju) ili na drugi nain, i sl.72 Budui da se odgovori na ova i slina
pitanja ne nalaze meu zakonskim odredbama, taj zadatak popunjavanja pravnih prazni-
na obavili su sudovi kreirajui bogatu sudsku praksu u ovoj oblasti. Evo kako se u jednoj
presudi izjasnio Privredni apelacioni sud u Beogradu: Samo ako su to stranke izriito u
ugovoru predvidele, ulaganja koja zakupac izvri u ureenje zakupljenog prostora mogu
se uraunati u izmirenje dugovanja po osnovu zakupnine.73 Takoe, teret dokazivanja da
je ugovorene radove izvrio i time izmirio dug po osnovu zakupnine je na zakupcu u situ-
aciji kada je kao nain izmirivanja naknade za korienje zakupljenog prostora ugovoreno
izvoenje investicionih radova u opredeljenoj vrednosti.74 U svakom sluaju, zakupac ne
moe stei pravo svojine na zakupljenom poslovnom prostoru po osnovu izvrene adapta-
cije i rekonstrukcije.75
Razumljivo je da jo spornija situacija nastaje u sluaju kada zakupac nije imao odo-
brenje zakupodavca za prepravke poslovne prostorije. U teoriji o tom pitanju vlada stav da
zakupcu ne pripada nikakva naknada za takve radove (res perit dominus), ali da se moe
koristiti pravom odvajanja (ius tollendi) pod uslovom da to ne teti stvari. Zakupac se u
tom sluaju tretira kao nedoputeni nezvani poslovoa, pa e ak biti duan i da naknadi
zakupodavcu svu tetu koju mu je time prouzrokovao.76 Isto stanovite zastupa i profesor
Orli navodei da kod nedoputene gestije, ba zbog toga to nije bila korisna, gestor nema
pravo na naknadu trokova, budui da ni oni nisu korisni. Ukoliko je mogue uspostavlja-
nje ranijeg stanja, zakupac e, kao nedoputeni gestor, imati pravo da odnese stvari koje
70
Shodna primena odredbe lana 585. stav 3. ZOO.
71
V. odredbu lana 23. ZZPZP. Verovatno je to razlog usled kojeg je ova zabrana strogo i precizno normirana u
crnogorskom i hrvatskom zakonodavstvu. U tom smislu, zakupac ne sme bez saglasnosti zakupodavca initi
prepravke poslovnog prostora kojima se bitno menja konstrukcija, raspored, povrina, namena ili spoljnji
izgled poslovnog prostora, a u suprotnom, zakupodavcu pripada pravo na raskid ugovora i naknadu tete.
Razlike meu ovim zakonskim reenjima sastoje se u tome to se u Hrvatskoj za prepravke poslovne prostorije
zahteva izriita pisana saglasnost zakupodavca (lan 15. ZZKPP Hrvatske), dok zakupodavac u Crnoj Gori
moe ovu saglasnost zakupcu dati izriito, ali i preutno. V. odredbu lana 464. ZOO CG.
72
Pitanje forme ove sagasnosti zakupodavca najpotpunije je uredio hrvatski zakonodavac, ali i tu ostaju nereena
ostala sporna pitanja.
73
Presuda Privrednog apelacionog suda, P. 606/2011 od 17.2.2011. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse,
Poslovni biro, 2013, Beograd, str. 565., odluka br. 1353.
74
Presuda Privrednog apelacionog suda, P. 605/10 od 18.02.2010. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse,
75
Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. 2200/2005 od 28.09.2005. godine, Zbirka aktuelne sudske prakse,
76
V. Bogdan Loza, Obligaciono pravo, posebni dio, Srpsko Sarajevo, 2000, str. 104.
215
je uneo uinjenim izdacima. Meutim, suprotno stavove nalazimo u sudskoj praksi: Sop-
stvenik poslovne prostorije obavezan je da zakupcu tih prostorija plati protivvrednost na
ime izvedenih adaptacija na prostoriji koja je predmet zakupa iako je zakupac prepravke i
opravke izvrio bez odobrenja zakupodavca. Ovo s razloga jer je tim radovima objektu po-
veana vrednost i sa tim se vlasnik zakupodavac okoristio prilikom prodaje tog lokala.77
U jednoj drugoj odluci sud presuuje da zakupoprimac koji je bez saglasnosti zakupodav-
ca modernizovao poslovne prostorije i adaptirao za poslovnu delatnost (poslastiarnica),
ukoliko nije drugaije ugovoreno, ima pravo odneti dodatke koje je uinio na stvari ako se
mogu odvojiti bez oteenja, ali ih zakupodavac moe zadrati ako mu naknadi njihovu
vrednost u vreme vraanja.78
ini nam se pravinijim reenje zastupljeno u naoj doktrini, jer u sluaju kada nije
imao odobrenje zakupodavca za prepravke poslovne prostorije, zakupac bi se mogao ko-
ristiti jedino pravom odvajanja ako je ono mogue bez oteenja predmeta zakupa,79 ali
nema pravnog osnova da od zakupodavca zahteva naknadu za izvrena ulaganja u sluaju
kada odvajanje ugraenih stvari nije mogue bez oteenja glavne stvari (poslovne prosto-
rije) to e sud ceniti u svakom konkretnom sluaju. S druge strane, pravo zakupodavca da
zadri dodatke ima prednost naspram prava zakupca da te dodatke odnese,80 pri emu e
zakupodavac biti duan da naknadi zakupcu vrednost eventualnih poboljanja i dodataka
na predmetu zakupa i to, prema cenama u vreme vraanja, tj. prema trinim cenama
izgraenih (ugraenih) dodataka uz obraunatu amortizaciju od dana izvrene prepravke
poslovne prostorije do dana procenjivanja vrednosti tih prepravki. Visinu ove naknade,
najpre, utvruju sami ugovornici, a ako se o tome ne sporazumeju, utvrdie je ovlaeni
sudski vetak, po pravilu, graevinske struke.
Naposletku, za razliku od slobode podzakupa kod opteg zakupnog odnosa, u kojem

zakupac uvek ima pravo da zakupljenu stvar izda u zakup treem licu, uz uslov da se time
ne nanosi teta zakupodavcu i ako drugaije nije ugovoreno, podzakup poslovne prostorije
mogu je samo na osnovu saglasnosti zakupodavca.81 Na takav podzakupni odnos shodno
se primenjuju pravila koja vae za zakup poslovnih prostorija,82 pri emu je zakupac za-
konski jemac zakupodavcu kojem jemi da e podzakupac upotrebljavati stvar saobrazno
osnovnom ugovoru o zakupu.83
DRAVINA PO OSNOVU UGOVORA O ZAKUPU POSLOVNE

PROSTORIJE I NJENA ZATITA
U ugovoru o zakupu poslovne prostorije zakupodavac je posredni, a zakupac nepo-
77
Presuda Vrhovnog suda Jugoslavije, Rev-3096/64 od 28.1.1965. g., B. Blagojevi, V. Krulj, nav. delo, str. 1469.
78
Presuda Vrhovnog suda BiH, Rev-259/86 od 7.8.1986. godine, Bilten VSBiH, br. 3/1986, odluka br. 44.
79
S obzirom da Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ne ureuje pitanje odnoenja dodataka (ius tollendi),
i ovde se supletivno primenjuje odredba lana 585. stav 5. ZOO. ZZKPP Hrvatske ureuje i ovo pitanje (uz
pretpostavku da je zakupodavac bio saglasan s prepravkama poslovne prostorije): Zakupac ima pravo odnijeti
ureaje koje je ugradio u poslovni prostor, ako se time ne oteuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje
zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine. lan 21. ZZKPP Hrvatske. Upor. lan 650. ZOO CG.
80
B. Blagojevi, V. Krulj, nav. delo, str. 1469.
81
Isto reenje sadri odredba lana 649. ZOO CG i lana 19. ZZKPP Hrvatske.
82
V. lan 24. ZZPZP.
83
B. Morait, nav. delo, str. 309.
216
sredni dralac predmeta zakupa, jer svoju faktiku vlast na stvari vri lino (neposredno).84
Danas se smatra da pravno priznata faktika vlast postoji u situaciji kada neko lice ima
objektivnu mogunost da raspolae sa odreenom stvari odnosno kada je ta stvar u sferi
njegove kontrole.85 Pored toga, dravina zakupca je nesamostalna, budui da on dri stvar
priznajui vlast posrednog draoca (zakupodavca).86 I, naposletku, zakupeva dravina je
nepotpuna, jer obuhvata samo upotrebu i eventualno pribiranje plodova, a ne i raspolaga-
nje. Zakupac moe imati faktiku vlast na stvari samo u onom obimu u kome se prostire
njegovo pravo korienja. U ostalome i dalje postoji faktika vlast sopstvenika koji mu je
dao stvar u zakup.87 Pri tome je dravina zakupca poslovne prostorije jo vie suena s
obzirom da se njegova faktika vlast, koju deli sa zakupodavcem, u osnovi, prostire samo
na jednu svojinskopravnu komponentu - na upotrebu poslovne prostorije (ius utendi),
dok je za pravo pribiranja plodova, zakupnine kao civilnih plodova (ius fruendi) po osnovu
podzakupa, neophodna saglasnost zakupodavca. Isto vai i za ovlaenje raspolaganja (ius
disponendi), budui da je ograniena i faktika (zakupac ne moe, mimo zakupodaveve
saglasnosti, vriti izmene na predmetu zakupa) i pravna komponenta ovog prava zakupca
(pravo davanja u podzakup, kao delimina pravna vlast, takoe, postoji uslovno, tj. samo
uz saglasnost zakupodavca).
No, i pored toga, zakupeva dravina zatiena je posesornim tubama.88 Zakupoda-

vac uiva dravinsku zatitu kako u odnosu na trea lica, tako i u odnosu na zakupodav-
ca kao posrednog draoca. On moe podii tubu protiv zakupodavca ako ga ovaj ometa
u vrenju dravine, bilo zbog uznemiravanja, bilo zbog oduzimanja predmeta dravine.
Razume se, zakupac e uspeti u svom tubenom zahtevu pod uslovom da nije prekoraio
granice pravnog osnova svoje (neposredne) dravine, tj. ukoliko je vrio faktiku vlast na
predmetu zakupa onako kako je stipulisano ugovorom o zakupu poslovne prostorije.
S druge strane, novija teorija i sudska praksa jednoduno zauzimaju stav po kome i
84
U smislu odredbe lana 303. stav 2. Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 124/08,
58/09 i 95/11, dalje: ZSP). V. Duko Medi, Dravina u pravu Republike Srpske, Godinjak Fakulteta Pravnih
nauka, br. 2/2012, str. 15. Inae, ZSP veoma iscrpno ureuje institut dravine sledei modernu (objektivnu)
koncepciju. Re je o tzv. germanskoj koncepciji prema kojoj zakupac ima svojstvo draoca (posednika), a ne
pukog detentora, odnosno draoca prava, to je svojstveno rimskoj (subjektivnoj) koncepciji. U savremenim
zakonodavstvima sve je vie izraena tendencija poimanja poseda prava kao anahronog i iznutra protivrenog
instituta kojim se ne regulie nita drugo do ono to je ve sadrina poseda prava svojine ili nekog drugog ueg
prava od svojine. Drugim reima, danas su neto vie prihvaena shvatanja, po kojima posed prava, u odnosu
na posed stvari ima tautoloki karakter. Milorad ivanovi, Posed prava i njegove kontraverze, Godinjak
Pravnog fakulteta u Banjaluci, 1981, str. 199. Objektivno shvatanje dravine prihvaeno je u nemakom i
vajcarskom graanskom zakoniku, rimsku subjektivnu koncepciju dravine usvojili su graanski zakonici
Francuske i Austrije, a poseban meoviti pristup (germansko-rimska koncepcija dravine) karakterie Graanski
zakonik Grke. Vie o tome v. Danica Popov, Dravina u uporednom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Novom Sadu, br. 1-2/03, str. 127-142.
85
D. Medi, nav. delo, str. 7.
86
U smislu odredbe lana 304. stav 2. ZSP, s tim to je ovde uinjena redakcijska greka, jer umesto
neposrednog, treba da stoji posredni dralac. U tom smislu v. i D. Medi, nav. delo, str. 17.
87
B. Blagojevi, V. Krulj, nav. delo, str. 27.
88
U smislu odredbe lana 313. ZSP. Najvanija posledica dravine kao faktike vlasti je zatita dravine
(D. Medi, nav. delo, str. 31.), a dravinska zatita je vie zatita ekonomskog nego pravnog interesa, jer
omoguava draocu odreene ekonomske koristi od stvari ili prava (Dragoljub Lazarevi, Dravina, pojam,
oblici i zatita, Beograd, 2010, str. 13.)
217
zakupodavcu pripada pravo na dravinsku zatitu, i to kako protiv treih lica, tako i protiv
zakupca koji vri dravinu suprotno ugovornim odredbama ili na nain koji se predmetu
zakupa nanosi teta.89 Dakle, zakupodavac ima pravo na zatitu dravine protiv treih lica
u sluaju kada je uinjena povreda dravine zakupca, te je sledom toga ovlaen da zahteva
predaju dravine zakupcu.90 No, ukoliko zakupac ne moe ili ne eli da ponovo preuzme
neposrednu dravinu koja mu je bila oduzeta, zakupodavac moe za sebe zahtevati pre-
daju stvari.91 Pored toga, zakupodavac uiva dravinsku zatitu i protiv zakupca ako ovaj
prekorai granice svoje, neposredne, dravine, ali samo ako za odluivanje o tom zahtevu
nije nuno raspravljanje o pravnom odnosu zakupodavca i zakupca,92 jer je to predmet
petitorne parnice. Ovo ne znai da se u posesornoj parnici ne mogu izvoditi dokazi o sadr-
aju ugovora o zakupu poslovne prostorije, jer pozivanje na ovaj pravni posao ne bi znailo
ostvarivanje prava, ve dokazivanje postojanja i sadrine zakupodaveve (posredne) dra-
vine.93 Tako, na primer, ako zakupac u zakupljenoj poslovnoj prostoriji, protivno ugovo-
ru, rui zidove, izbija otvore za prozore ili poslovnu prostoriju datu u zakup radi vrenja
poslovne delatnosti koristi u svrhe stanovanja, zakupodavac je ovlaen da podnese tubu
radi smetanja dravine protiv zakupca, jer je on takvim radnjama prekoraio granice sadr-
aja i obima dravine odreene ugovorom, i time poinio smetanje dravine.94
Naposletku, u meusobnim odnosima posrednog i neposrednog draoca doputeno

je i vrenje prava na samopomo, ali, razume se, u granicama zakonskih uslova.95
ZAKLJUAK
Teorijsko praktina analiza prava i obaveza privatnopravnih subjekata iz ugovora o
zakupu poslovne prostorije vodi nas do nekoliko znaajnih zakljunih napomena.
Naime, re je o specifinom obligacionopravnom odnosu, s uslovnom dominacijom

stvarnopravnih elemenata, koji je regulisan propisom lex specialis, Zakonom o zakupu
poslovnih zgrada i prostorija, ali i propisom lex generalis, Zakonom o obligacionim odno-
sima. U odnosu na zakup u klasinom smislu, koji je po prirodi konsenzualan, ugovor o
zakupu poslovne prostorije pripada kategoriji formalnih ugovora, pa e sledom toga, takav
ugovor nastati tek kada se kontrahenti u pismenoj formi, sa tano odreenom sadrinom,
89
Posredni dralac uiva sudsku zatitu dravine i u odnosu na neposrednog draoca i u odnosu na tree lice
prema poslednjem stanju dravine zasnovane pravnim poslom sa neposrednim draocem, pri emu nije od
uticaja punovanost pravnog posla o zasnivanju dravine, kao ni okolnost da je tree lice smetalo posrednu
dravinu protiv neposrednog draoca. Zakljuak sa savetovanja graanskih i graansko-privrednih odeljenja
Saveznog suda, vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda bive SFRJ od 15. i 16.05.1985. godine, Radovanov
Aleksandar, Naelni stavovi Saveznog suda, Vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, Beograd, 2004, str. 279.
90
Shodno odredbi lana 318. stav 1. ZSP. Uspostavljanje dravine zakupca imae, korelativno, za posledicu i
uspostavljanje dravine zakupodavca.
91
Shodno odredbi lana 318. stav 2. ZSP.
92
Dakle, raspravljanje o ugovoru o zakupu poslovne prostorije shodno odredbi lana 318. stav 3. ZSP.
93
Vie o ovim procesnim mogunostima v. D. Medi, nav. delo, str. 37-38.
94
V. I. Babi, nav. delo, str. 144. Ova je zatita, iako provizornog karaktera, umnogome povoljnija za ostvarenje
zakupodavevog interesa (da sutina predmeta zakupa bude ouvana), jer bi, u suprotnom, podizanje
kontraktne tube, iz ugovora o zakupu, po osnovu koje bi se raspravljala ne samo faktika (kao u posesornim
sporovima), ve i pravna pitanja, moglo u potpunosti izgubiti smisao (usled dugotrajnosti i sloenosti sudskog
postupka).
95
Shodno odredbi lana 316. ZSP. Vie v. D. Medi, nav. delo, str. 36.
218
saglase o njegovim bitnim elementima, i to, o predmetu zakupa poslovnoj prostoriji, za-
kupnini i vremenu trajanja ugovora. No, u sluaju upisa prava zakupa u javne knjige, vae
stroiji zahtevi u pogledu forme. Tada e zabeleba ovog upisa biti mogua samo ako je re
o ugovoru o zakupu poslovne prostorije koji je zakljuen na period od najmanje pet godina
i ako je takav ugovor notarski obraen.
Ono to, sa stanovita prava i obaveza zakupodavca i zakupca, predstavlja obeleje

differentia specifica ovog zakupnog odnosa, ogleda se pojedinim obavezama ovih kontra-
henata. Tako je zakupodavac duan predati zakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome
se ona moe upotrebiti za svrhu odreenu ugovorom, pod pretnjom odustanka zakupca
u svako doba. Ovde je, upravo iz preventivnih razloga, poeljno sainiti zapisnik o stanju
poslovne prostorije na dan primopredaje. Potom, veoma je specifian zakonski reim u
sluaju kada zakupodavac eli da vri izmene (prepravke) na poslovnoj prostoriji za vreme
trajanja zakupa, budui da ove njegove radnje mogu imati znaajne refleksije na zakupe-
vu obavezu plaanja zakupnine, tj. njen obim.
Kada je re o pravima zakupodavca, koja korelativno odgovaraju obavezama zakupca,

specifinost se ogleda ponajpre u obavezi plaanja zakupnine u zakonom odreenom vre-
menu ukoliko o tome nedostataje sporazum ugovornika (meseno unapred, i to najkasnije
do petog u mesecu), pod pretnjom odustanka zakupodavca u svako doba ukoliko zakupac
ne plati dospelu zakupninu ni u roku od dva meseca od dana opomene zakupodavca. S
druge strane, zakupac je duan da poslovnu prostoriju koristi samo za svrhu odreenu
ugovorom i pri tome postupa s panjom dobrog domaina imajui u vidu da je po sredi
ugovor graanskopravne prirode. Naposletku, jedna od, praktino, najspornijih obaveza
zakupca jeste zabrana vrenja prepravki poslovne prostorije bez odobrenja zakupodav-
ca koja zapravo izvire iz njegove obaveze vraanja stvari u stanju u kakvom je primio na
upotrebu. U vezi stim, u praksi su veoma esti sporovi povodom pitanja prava zakupca na
odnoenje dodataka (ius tollendi), tj. ugraenih elemenata u poslovnu prostoriju, te prava
na naknadu uloenih sredstava u sluaju kada je neizvesno da li je postojala saglasnost
zakupodavca, u kojem obimu i, konano, u kojem sadraju. Uporedna zakonodavstva do-
nekle reavaju navedeni problem predviajui jedino obavezu sainjavanja ove izriite sa-
glasnosti u pismenoj formi.
Iako je dravina zakupca poslovne prostorije znatno suena s obzirom da se njegova

neposredna faktika vlast, koju deli sa zakupodavcem, u naelu, prostire samo na jednu
svojinskopravnu komponentu - na upotrebu poslovne prostorije (dok je za ostala ovlae-
nja neophodna saglasnost zakupodavca) , on ipak uiva dravinsku zatitu kako pro-
tiv treih lica, tako i protiv zakupodavca. No, ova posedovna zatita u istom obimu pripada
i zakupodavcu, pri emu je u njihovim meusobnim odnosima, u granicama zakona, do-
putena ak i samopomo.
LITERATURA
Babi I. Ugovor o zakupu opta razmatranja, Pravna rije, br. 8/06.
Blagojevi B. i Krulj V. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, knjiga II, Beograd, 1980.
Derruppe J., Zakup poslovnih prostorija u Francuskoj i Evropsko okruenje, Pravni ivot, br. 10/96.
Jankovec I. Privredno pravo. Beograd, 1981.
219
Konstantinovi M., Obligacije i ugovori, Skica za Zakonik o obligacijama i ugovorima, Beograd,

1969.
Kontrec D., Novine u zakupu i kupoprodaji prolovnog prostora, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, br. 1/12.
Lazarevi D., Dravina, pojam, oblici i zatita, Beograd, 2010.
Loza B., Obligaciono pravo, posebni dio, Srpsko Sarajevo, 2000.
Markovi L., Obligaciono pravo, Beograd, 1997.
Medi D., Dravina u pravu Republike Srpske, Godinjak Fakulteta Pravnih nauka, br. 2/12.
Miladinovi S., Ugovor o zakupu poslovnog prostora u odredbama Zakona o obligacionim odnosima
Crne Gore,
Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Budvanski pravniki dani, 2010.
Morait B., Obligaciono pravo, Banja Luka, 2010.
Orli M., Pravna priroda zakupa, doktorska disertacija, Beograd, 1974.
Perovi S., Obligaciono pravo, knjiga I, Beograd, 1986.
Popov D., Dravina u uporednom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, br.
1-2/03.
Stankovi O. i Orli M., Stvarno pravo, Beograd, 1996.
ogorov S. i Arsi Z., Ugovori trgovinskog prava, Novi Sad, 2011.
Vizner B., Kapor V. i Cari S, Ugovori graanskog i privrednog prava, Rijeka, 1971.
ivanovi M., Posed prava i njegove kontraverze, Godinjak Pravnog fakulteta u Banjaluci, 1981.
Jovana Puac
Assistant, Faculty of Law, University of Banja Luka
Rights and obligations from the

Contract of the ofce space lease
Abstract: One of the basic principles of the Law on Obligations is the prin-
ciple according to which the parties are obliged to respect the Obligation
to fulll and thereby responsible for its fulllment. This axiom is, in fact, em-
bodied well-known principle of pacta sunt servanda which is a cornerstone
of legal certainty in the contract. Firming contractual discipline of parties
from the contract of the ofce space lease, it is very important knowledge
of their rights and obligations. In this sense, the authors analysis of the
relevant regulations ligree and rich jurisprudence sought to work covered
almost all relevant issues that concern the rights and obligations of private
private law subjects from the contract of the ofce space lease. Howe-
ver, exposed due to the volume of matter, the issues that arise regarding
the termination of this specic contractual relationship and alienating the
subject of the lease, remain the subject of some another analysis of the
future work.
Key words: lease, lease office space, ius tollendi, possession
220
DOI: 10.7251/GFP1303221M UDC: 343.3/.7

Pregledni rad
:
3. 2013.

:

4. 2013.
:
, , ,
- ,
. ,

: g.maricic@szp.
(, ...).
vladars.net
,
,

.
-

, -
,
,
,

-
.
: , , -
, .

-
.
corruptio,
: , , ,
, ...1. -
, -
.
(
, ,
, .).
1
, , , 1986. , . 363.
221
:
, , ( Carl
Freidrich), -
2.
, , , -
,
, -
, ,
/ .
-
, -

.
, , ,
,
,
.
, -
. -
.

, -
. -

. ,
. , -
.
, -
.
.
,

-
.3
2
: . , , , , 2006. ,
. 271.
3
. : , , ,
, , 1996. , .16.
222

.
.
-
. .
, , ,
.
90-
, -
,
.
.
Price Waterhouse LLC,
:
,

.
,
, ,
, .
.

: -
( , , ), (),
(, , ), (, ).
, -
, , -
.
,

, -
.
, , , .
. , -

. , ,
.
, ,
.
223
:

. .

. ,

.

. -
.

.
, -
, : ,
. -
,
. .
, -
() .

.

,
(), -
, ( ),
( ) .

, -
. : ,
, .
.

.
.
, , , , ,
. -
,
.
.
224
. -
.
,

.

.
.

, , , ,
, .

.

, . -

.
.
-
, .

, -
.
,
. , -
, -

. ,
/ .
, / -
.
, .
,
. -
: , -
.
(),

,
. ,
225
:
,
. , -
, .
-

, ,
. , , ( -
, ) ,
.

. ,
, , ,
. ,

, ,
.
,
.

-
. ,
, . ,
,
, , -
,
. ,
, , , -
, .
, ,

de Mello-a. , Fernando de Mello -

.
( -
,
), . -
,
226
-
. -
, ,
, -
. ,
.
, .

,
. ,
, ,
, -
,
.
.
-
( /),

. ,
, , . -

, , ,
, . , -
,
,
.

, , -
-
. -
, -
, , ,
., .
,
. -
.
,
. : ,,
,
227
:

. 4

, ,
.5
-
:
-
;

/ (.);
,,
. ,,
,
;

. ,, -
-
;
-
,
;
;
.6
-
, . -
,
,, , ,
.
. ,,
(Initial Public Offerings IPO) ,, ,
.
( ,, ) , -
4
, , (External Evaluation of the
ESAF, Report by a Group of independent Experts, IMF, 1998, p. 94.): http://www.imf.org/external/pubs/ft/
extev/index.htm
5
Sue Hawley, Exporting Corruption: Privatisation, Multinationals and Bribery, The Corner House Briefing 19,
1. jun 2000. ( www.thecornerhouse.org.uk/pdf/briefing/19bribe.pdf).
6
. : (Ivan Miklos, Privatisation Corruption Risks), http://
www.internet.sk/mesa10/PRIVAT/CORRUPT.HTM#III.20Small-scale%20Privatisation
228
,
.
. , ,

,, .

, . -
-
. , -
Danijel Kaufman (Daniel Kaufmann) i Paul Zigelbaum (Paul Sigelbaum)
,, ,
.7
-
.
, .
.
,

.8
, -
:
.
;

;
;
;
. -
,
;
;
. -
,
;
,
;
-

;
7
Daniel Kaufmann and Paul Siegelbaum, Privatisation and corruption in the transition: http://www.world-
bank.org/wbi/governance/pdf/siege12pdf
8
(Privatising State - Owned Enterprises) (vidjeti fusnotu 3), str. 62.
.
229
:

;
;
.
-
;

. 9

, -
, -

,
.
:

()
,

( ),

.
-
.
, ., , , ,
, , 1996.
., , , , 2000.
, ., , , , , 2007.
, ., ,
, , , 2008.
, ., , , , 2006.
9

: http://www.privatisation.kiev.ua/Priv_Eng/rounde/XIX/10yearsE.htm.
OECD- : http://www.
oecd.org/document/36/0,2340,en_2649_37439_24 31588_1_1_1_37439,00.html;
: htpp://www.privatisation.kiev.ua/Priv_Eng/aboutE htm.
.
,
.
.
230
Kaufmann, D., Sigelbaum ., Privatizacija i korupcija u tranziciji Privatization and Corupcion in

Transition Economies, Journal of International Affairs, 1996.
, , , 1986.
., , , , 2008.
-, ., , ., ,
11.10.2001.
, ., , . ., , , , 2009.
, ., , Transparency International Serbia, Beograd,
2001.
, ., - Vito Tanzi, Corruption Around the World,
IMF Staff Papers, 4 December 1998.
http://www.seebiz.eu/hr/tvrtke/rs, 08.04.2009.
http://www..com, 03.03.2006.
http://www.osce.org, 28.04.2009.
http://www.imf.org/external/pubs/ft/extev/index.htm, 1998, p. 94.
htpp://www.thecornerhouse.org.uk/pdf/briefing/19bribe.pdf, 19.06 2000.
http://www.internet.sk/mesa, 01.06.2000.
http://www.worldbank.org/wbi/governance/pdf/siege12pdf.
http://www.privatisation.kiev.
http://www.oecd.org.
http://www.worldbank.org/wbi/governance/pdf/siege12pdf.
Goran Marii
master rights, The Government of the Republic of Serbian - Common Affairs
Corruption and privatization

Abstract: Corruption is considered to be a universal phenomenon as it is pres-
ent in all countries, in all systems, and all the countries endeavor to suppress it,
with more or less success. Corruption as an universal occurrence in the world is
a particularly actual problem in the post-conict countries which are also in transi-
tion (Serbia, B&H). Processes of transition, privatization and the very process
of creation of a state on completely new foundations, have favored expansion of
corruption on all the levels and in all the areas of social life.
Goal of this work was not to identify the negative or positive nancial effects of
privatization process or the necessity of social transition, but to point out to the
shortcomings or misuses in the processes of privatization, either by the govern-
mental bodies or by individuals, as well as to dene the best privatization proce-
dures and what should be done to reduce corruption in the privatization process.
Key words: corruption, privatization, models of privatization, state.
231
:
DOI: 10.7251/GFP1303232M UDC: 341.2:342.7

Struni rad

26. 2013.

:
28. 2013.

. Abstract: -
(1995)
,
1993. , -
,
(1992),

.

-
20..
, -
-
,

.

-
.
: , -
, ,
232

() . -
. -
1, . :
,
a .1
. .
, 1, . : -
, , -
, , , ,
,
.2

. -
, -
.3 17. :
-
.4 ,
, -

, . , 24,
1, :
.5
1. -

, , -
, .6
-
24, 1,
. , -
, -
, , , , .
1
Statute of the Council of Europe, Council of Europe, European Treaty Series No. 1, London, 5 May 1949,
Art. 1, para. a.
2
Ibidem, Art. 1, para. b.
3
: How we work?, Council of Europe, : http://www.coe.int/aboutCoe/index.asp?page
=CommentTravaillonsNous&l=en, 01/04/2013.
4
Statute of the Council of Europe, . ., Art. 17.
5
Framework Convention for the Protection of National Minorities and Explanatory Report, H(1995)010,
Strasbourg, February 1995, Art. 24, para. 1.
6
Ibidem, Art. 1.
233
:
: ,
, , ,
, ,
, .7
-
.8 ,

.
. -
-
. -
,
18 . ,
, .
.
.

. ,
, -
.
. -
,

. -
. -
.

. -
, ,
. -
. -

.
, , -
.9
, -
. -
7
: Practical impact of the Council of Europe monitoring mechanisms, Directorate General
of Human Rights and Legal Affairs, Council of Europe, Strasbourg, 2010, pp. 8-15.
8

: Framework Convention for the Protection of National
Minorities and Explanatory Report, . .
9
: Monitoring the implementation of the Framework Convention for the Protection of
National Minorities, Council of Europe, : http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minori-
ties/2_Monitoring/Monitoring_Intro_en.asp, 01/04/2013.
234
-
. ,
-
, .
,
.
. -
, , -
, .

. , -
-
.
-
. ,
-
,
. -
.

. -

.10
, -
,
(Committee on the
Honoring of Obligations and Commitments by Member States of the Council of Europe).
1997. 1115
. 1115 -

, ,
.
65
,
.11
2011. 1842
, -
10
: The role of Council of Europe bodies in monitoring, Council of Europe, : http://www.
coe.int/t/dg3/children/monitoring/rolecoebodies_EN.asp, 09/04/2013.
11
: Setting up of an Assembly committee on the honouring of obligations and commitments by the
member states of the Council of Europe (Monitoring Committee), Resolution 1115 (1997) of the Parliamentary
Assembly, Council of Europe.
235
:
. 1842
,
.12 -
1822 .13 ,

.
-
,
.
, -
. -
-
. ,
-
, . -

.14

15
, (), 18. 1998.
-
.16
, 5. 2000. , 9. 2000.
, ,
.17 ,
12
: The terms of reference of Parliamentary Assembly committees Implementation of Resolution
1822 (2011) on the reform of the Parliamentary Assembly, Resolution 1842 (2011) of the Parliamentary
Assembly, Council of Europe.
13
: Reform of the Parliamentary Assembly, Resolution 1822 (2011) of the Parliamentary Assembly,
Council of Europe.
14
: , , I:
: , ,
, ,
, , 2004, . 332.
15
, , ,
2000.
.
16
: Federal Republic of Yugoslavia Request for accession to the Council of Europe, Letter of the
Minister of Foreign Affairs, Committee of Ministers, Council of Europe, Strasbourg, 23 March 1998, :
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM(98)45&Language=lanEnglish&Site=COE&BackColorI
nternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864, 12/04/2013.
17
: 2.1 Federal Republic of Yugoslavia: membership of the Council of Europe and accession to Council of
Europe Conventions, Letters of the Minister for Foreign Affairs addressed to the Secretary General, 729 Meeting
of the Ministers Deputies, Committee of Ministers, Council of Europe, Strasbourg, 15 November 2000, :
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM(2000)171&Language=lanEnglish&Ver=original&Site=COE&
BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864, 12/04/2013.
236
(), 3. 2003. -
. , 22. 2001. ,
.18
, 3. 2006. , 967.

,
.19
,
, ,
.
2002.20,
2008. . -
, , 2003., 2009. .

.
,
2002. , -

, .

21
.22 -
-
. 19.

, , -
, .23
,

.
18
: Federal Republic of Yugoslavias application for membership of the Council of Europe,
Opinion 239 (2002), Parliamentary Assembly, Council of Europe.
19
: Continuation by the Republic of Serbia of membership of the State Union of Serbia and
Montenegro in the Council of Europe: Declaration by the Committee of Ministers of the Council of Europe,
Adopted by the Committee of Ministers on 14 June 2006 at the 967th meeting of the Ministers Deputies Committee
of Ministers, Council of Europe, : https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1013255&Site=CM&Back
ColorInternet=C3C3C3&BackColorIntranet=EDB021&BackColorLogged=F5D383, 12/04/2013.
20
: Report submitted by the Federal Republic of Yugoslavia pursuant to article 25, paragraph 1 of the
Framework Convention for the Protection of National Minorities, (Received on 16 October 2002), ACFC/
SR(2002)003, Council of Europe, Belgrade, October 2002.
21
: , , . 11/02.
22
:
, . , . 6/2003.
23
: , . ., . 19.
237
:
, -
, . ,
, -
.
,
. ,

. ,
,
-
.
.
-
.

.
.
, , .

.24

. -
.
.

-

.25
, 2009. , -
,
. ,
.26
, .
24
: Opinion on Serbia and Montenegro, Advisory Committee on the Framework Convention for the
Protection of National Minorities, (made public on 2 March 2004), ACFC/INF/OP/I(2004)002, Council of
Europe, Strasbourg, 27 November 2003, Executive Summary, pp. 3-4.
25
Ibidem, V Concluding Remarks, p. 39.
26
: Second Report submitted by Serbia pursuant to article 25, paragraph 2 of the Framework
Convention for the Protection of National Minorities, (received on 4 March 2008), ACFC/SR/II(2008)001,
Council of Europe, Belgrade, January 2008.
238
2006.
.

. ,

.
.27
-
.
je -
, .28 ,
-

.29

. , -
-
, -
, . -

, .30
-
,

.31 -

.
. ,
. ,
-
, .
, -
. , -
27
: Second Opinion on Serbia adopted on 19 March 2009, Advisory Committee on the Framework
Convention for the Protection of National Minorities, ACFC/OP/II(2009)001, Council of Europe, Strasbourg,
25 June 2009, Executive Summary, p. 1.
28
Ibidem, Art. 6, para. 100.
29
Ibidem, Art.11, para. 184.
30
Ibidem, Art.4, para. 75; ,
.
.
.
31
Ibidem, III Concluding Remarks, para. 273 and 274.
239
:

,
.
,
.

, .
, -
, -
.
, -
. ,
-
.32

. -
,
,
, .
.

.33
-

. , ,
: (1) -
, (2) , (3)
, (4)
, (5)
-
, (6) ,
, (7) -

.34
, 19. 2013. , -
. -
-
32
Ibidem, III Concluding Remarks, para. 275, 276 and 277.
33
Ibidem, III Concluding Remarks, para. 280 and 281.
34
Ibidem, III Concluding Remarks, para. 285.
240
-
. 14.

.35 ,
, ,
, .
.36

,
, .37

14. 2012.

. -

.
. -

(International Criminal
Tribunal for the former Yugoslavia ICTY). ,

. ,
.
-
38
.
, -
-
. -
35
: , , 19.
2013, : http://www.srbija.gov.rs/vesti/vest.php?id=188329, 24/04/2013.
36
, ,
.
,
,
. ,
; : Report on monitoring
procedures under the responsibility of the Committee of Ministers, DPA/Inf(2009)11, Information document
established by the Directorate General of Democracy and Political Affairs, Council of Europe, 20 March 2009,
pp. 3-4; Joint Programmes - Activities by Country, List of activities concerning Republic of Moldova (2013),
Council of Europe, : http://www.jp.coe.int/CEAD/Countries.asp?CID=48, 24/04/2013.
37
: ,
, : http://www.srbija.gov.rs/kosovo-metohija/?id=164576, 24/04/2013.
38
: European Outline Convention on Transfrontier Co-operation between Territorial Communities or
Authorities, European Treaty Series No. 106, Council of Europe, Madrid, 21 May 1980.
241
:

.
, -
.39

2013. .
2014. .
-
, -
. , -
2009. ,
1. 2010. .40
-
. -
, , .41
,

.42
,
.
.
, , -
.
2010. .
2008. -
.
2008. 2011. -
. ,

. ,
,
.

-
, ()
.43
39
: Current political questions, 1037th meeting, Committee of Ministers, Council of Europe, :
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM/Del/Dec(2012)1137/2.1bis&Language=lanEnglish&Si
te=CM&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864
24/04/2013.
40
: , , . 22/09.
41
: , , , 8. 2006,
. 49.
42
Ibidem, . 55.
43
: Third Report submitted by Serbia pursuant to article 25, paragraph 2 of the Framework Convention
242

.
2005-
2015, 2005.
,
9. 2009. .44
: -
, , -
, , .
-
.
, , .
-
,
, .

, -

. , ,

. -
.
,
. , -
,
,
. -

. 2009.
10.
.45 -

,
.
, 2012.
46 .47 -
-
for the Protection of National Minorities, (received on 14 March 2013), ACFC/SR/III(2013)001, Council of
Europe, Belgrade, December 2012, pp. 51, 55-57 and 59.
44
:
, , . 27/09.
45
: , , . 72/09, . 10.
46
: , , . 13/12.
47
: ,
, 26. 2012, : http://www.srbija.gov.rs/vesti/dokumenti_sekcija.
php?id=45678, 19/04/2013.
243
:
, -
,
. -
.
,

.
-
.
, -
.48
-
,
. -

2005. . , 2009.
,
. 2009. 2015.

-
. :
, , -
.49
2008. -
.
() -
. 2008. 2012. -
75 60 . -
, ,
120 000 , 12 000
. -
, , -
, .
:

, 2010. -
. 2001. 2012.

.
48
for the Protection of National Minorities, . ., p. 68.
49
: , ,
, 14.12.2009, : http://www.zdravlje.gov.rs/showpage.php?id=73, 22/04/2013.
244
, -

.
. -
13
(United Nations
Childrens Fund UNICEF) -
(Peacebuilding and Inclusive Local Development PBILD)50.
2011. . -
,

2012-2014.
.51
2009. -
.
. -
, , -

.52
, -
(, , -
, , ),
. -

. -
,
, , ,
, . ,
.
, , -
. ,
,
.53

,
(). , ,

50
13 .
51
for the Protection of National Minorities, . ., pp. 69-72.
52
: , , ,
2. 2009.
53
for the Protection of National Minorities, . ., pp. 108-109.
245
:
. ,

, , , -
.
.54
,
, . ,

.
, -
, ,
. , ,
,
.

, . ,
-
, .55
2009.
.56 2010.
, -
. ,

50% ,
.57
, -
,
. ,
-

.
-
. , -
. -
.
. -

. ,
54
Ibidem, pp. 111-112.
55
Ibidem, p. 341 and 362.
56
: , , . 51/09.
57
: , , .
30/10.
246

, , . -

.
,
-
.
,
.

. , -

. -

-
. , -

.
-
.
.
,
.

, .

.
.
, , , -

.
,
-
.
-

()
.
247
:
().
9.12.2009.58 , -
.
, -
-.

, -
2009. -
. 59

.

-
, ,
.60 -
, , -
,
,
, , -
-
. IV V .61
, ,
(), -
. 62
, , -
,
. , -
,

.63 ,
58
CM/ResCMN(2009)6
59
http://www.ombudsmen.gov.ba/odjeli/Zakon%20o%20zastiti%20prava%20nacionalnih%20
manjina%20-%20Sl.%20glasnik%20BiH%2012-03.pdf
60
, , ( ),
: - ,
61
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_srp.pdf
62
( . 27996/06 i 34836/06)
63
,
, ,
-
( . 27996/06 i 34836/06) , 40.
248
, 64, -
- ,
, .
,

. ,
2002. -
,
. ,
( ), -

( 21. ). ,
2008. ,

-
.65 -
, 66, ,
, ,
. ,
,
, ,

.
.
, ,
. ,
.
-
. -
. ,
,
-
, .
, ,
. ,
. -
, -
64
Sadanja ustavna struktura u Bosni i Hercegovini ustanovljena je mirovnim sporazumom koji je uslijedio
nakon najrazornijih sukoba u novijoj historiji Evrope. Krajnji cilj ovog sporazuma bio je uspostavljanje mira i
dijaloga izmeu tri glavne etnike grupe konstitutivnih naroda
65
( . 27996/06 i 34836/06 33
66
, . (2012).
. , 84(5), 344-364.
249
:
. ,
,
. ,

.

, 14. 2009..
,
,
.
,
. , -

. ,
,
, . -
, . ,
, , -
.
,

, , 67.
. ,

,
. ,
,
, , .
-
. , -
.
, ,
, .
, -
.
-
. ,
-
. , -
,
.
67
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1395135&Site=CM&BackColorInternet=C3C3C3&BackColor
Intranet=EDB021&BackColorLogged=F5D383
250

/ . -
, , , -
, .

, 11 2011..68
, --
. , , .
, , -
. ,
, . -
. , ,
,
. 1997. ,

,
, .
,
. ,
, .
, ,
. , -
. ,
-
. , ,
,
.

,
-
. 69.
, .
,
. ,
.
- .

. ,
.
, ,
68
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1812557&Site=CM&BackColorInternet=C3C3C3&BackColor
Intranet=EDB021&BackColorLogged=F5D383
69
,
..
251
:
. ,
, ,
.
: -
, -
,
. ,
,
, -
. ,
lege artis,
,
.
,
,
, . ,
, ,
, -
.
,
, 26. 2012, : http://www.srbija.gov.rs/vesti/dokumenti_sekcija.
php?id=45678, 19/04/2013.
,
, . 27/09.
, ,19.
2013, : http://www.srbija.gov.rs/vesti/vest.php?id=188329, 24/04/2013.
European Outline Convention on Transfrontier Co-operation between Territorial Communities or
Authorities, European Treaty Series No. 106, Council of Europe, Madrid, 21 May 1980.
, , .
30/10.
, , . 22/09.
, , . 11/02.
, , . 51/09.
, , . 72/09.
, ,
, 14.12.2009, : http://www.zdravlje.gov.rs/showpage.php?id=73, 22/04/2013.
Continuation by the Republic of Serbia of membership of the State Union of Serbia and Montenegro
in the Council of Europe: Declaration by the Committee of Ministers of the Council of Europe,
Adopted by the Committee of Ministers on 14 June 2006 at the 967th meeting of the Ministers
Deputies Committee of Ministers, Council of Europe, : https://wcd.coe.int/ViewDoc.
jsp?id=1013255&Site=CM&BackColorInternet=C3C3C3&BackColorIntranet=EDB021&BackC
olorLogged=F5D383, 12/04/2013.
, , , I:
: , ,
252
, ,
, , 2004.
Current political questions, 1037th meeting, Committee of Ministers, Council of Europe, :
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM/Del/Dec(2012)1137/2.1bis&Language=lanEnglish
&Site=CM&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=F
DC864 24/04/2013.
Monitoring the implementation of the Framework Convention for the Protection of National Mi-
norities, Council of Europe, : http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/2_
Monitoring/Monitoring_Intro_en.asp, 01/04/2013.
, , . 13/12.
Opinion on Serbia and Montenegro, Advisory Committee on the Framework Convention for the
Protection of National Minorities, (made public on 2 March 2004), ACFC/INF/OP/I(2004)002,
Council of Europe, Strasbourg, 27 November 2003.

, . , . 6/2003.
Practical impact of the Council of Europe monitoring mechanisms, Directorate General of Human
Rights and Legal Affairs, Council of Europe, Strasbourg, 2010.
Report on monitoring procedures under the responsibility of the Committee of Ministers, DPA/
Inf(2009)11, Information document established by the Directorate General of Democracy and
Political Affairs, Council of Europe, 20 March 2009.
Report submitted by the Federal Republic of Yugoslavia pursuant to article 25, paragraph 1 of the
Framework Convention for the Protection of National Minorities, (Received on 16 October
2002), ACFC/SR(2002)003, Council of Europe, Belgrade, October 2002.
Reform of the Parliamentary Assembly, Resolution 1822 (2011) of the Parliamentary Assembly,
Council of Europe.
Second Opinion on Serbia adopted on 19 March 2009, Advisory Committee on the Framework Con-
vention for the Protection of National Minorities, ACFC/OP/II(2009)001, Council of Europe,
Strasbourg, 25 June 2009.
Second Report submitted by Serbia pursuant to article 25, paragraph 2 of the Framework Convention
for the Protection of National Minorities, (received on 4 March 2008), ACFC/SR/II(2008)001,
Council of Europe, Belgrade, January 2008.
Setting up of an Assembly committee on the honouring of obligations and commitments by the mem-
ber states of the Council of Europe (Monitoring Committee), Resolution 1115 (1997) of the
Parliamentary Assembly, Council of Europe.
, ,
: http://www.srbija.gov.rs/kosovo-metohija/?id=164576, 24/04/2013.
Statute of the Council of Europe, Council of Europe, European Treaty Series No. 1, London, 5
May 1949.
The role of Council of Europe bodies in monitoring, Council of Europe, : http://www.coe.
int/t/dg3/children/monitoring/rolecoebodies_EN.asp, 09/04/2013.
The terms of reference of Parliamentary Assembly committees Implementation of Resolution 1822
(2011) on the reform of the Parliamentary Assembly, Resolution 1842 (2011) of the Parliamen-
tary Assembly, Council of Europe.
Third Report submitted by Serbia pursuant to article 25, paragraph 2 of the Framework Convention
for the Protection of National Minorities, (received on 14 March 2013), ACFC/SR/III(2013)001,
Council of Europe, Belgrade, December 2012.
, , ,
2. 2009.
, , , 8. 2006.
Federal Republic of Yugoslavias application for membership of the Council of Europe, Opinion 239
253
:
(2002), Parliamentary Assembly, Council of Europe.

Federal Republic of Yugoslavia Request for accession to the Council of Europe, Letter of the Minis-
ter of Foreign Affairs, Committee of Ministers, Council of Europe, Strasbourg, 23 March 1998,
: https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM(98)45&Language=lanEnglish&Site=C
OE&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864,
12/04/2013.
Framework Convention for the Protection of National Minorities and Explanatory Report,
H(1995)010, Strasbourg, February 1995.
How we work?, Council of Europe, : http://www.coe.int/aboutCoe/index.asp?page=Com
mentTravaillonsNous&l=en, 01/04/2013.
Joint Programmes - Activities by Country, List of activities concerning Republic of Moldova
(2013), Council of Europe, : http://www.jp.coe.int/CEAD/Countries.asp?CID=48,
24/04/2013.
2.1 Federal Republic of Yugoslavia: membership of the Council of Europe and accession to Council
of Europe Conventions, Letters of the Minister for Foreign Affairs addressed to the Secretary
General, 729 Meeting of the Ministers Deputies, Committee of Ministers, Council of Europe,
Strasbourg, 15 November 2000, : https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=CM(2000)
171&Language=lanEnglish&Ver=original&Site=COE&BackColorInternet=DBDCF2&BackColo
rIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864, 12/04/2013.
Brano Milju
Senior Research Fellow, Institute of International Politics and Economics, Belgrade and
associate professor at the University Apeiron
Some Contemporary Issues of

Minority Rights in See Through
Application of Monitoring Mechanism
Council of Europe
Abstract: European Framework Convention for the Protection of National Minori-
ties (1995) was made after the Summit of the Council of Europe held in Vienna in
1993. years earlier was adopted by the European Charter for Regional or Minority
Languages (1992), in response to the growing problems in the area of minority
rights in Europe. These problems have emerged as a result of the disintegration
of the USSR and Yugoslavia in general and the process of self-determination in
Europe in the nineties of the 20th century. Under the Convention, States must pro-
tect the individual rights of persons belonging to national minorities, but also pro-
vide the conditions that will enable minorities maintain and develop their culture
and identity. So recently opened a number of issues in contemporary international
law is a mechanism whereby performance restricted to the reporting system and
expert advice in charge of the analysis of these reports.
Keywords: national minorities, minority rights, the Council of Europe, the Republic
of Serbia.
254
DOI: 10.7251/GFP1303255I UDC: 343.1(497.6)
Prava i obaveze
Struni rad
Datum prijema rada:

28. jun 2013.

28. jun 2013.
oteenog tokom
krivinog postupka
u pravu bosne i
hercegovine
Svjetlana Saetak: U ovom radu razmatra se pojam oteenog
Ivanovi u kontekstu krivinopravnog postupka, u odnosu na
asistent, Pravni fakultet pojam rtve, u mnogo irem okviru. Takoe su obra-
Univerziteta u Tuzli ena neka od osnovnih prava koje oteenom pripa-
daju tokom krivinog postupka, ali i obaveze kojih se
duan pridravati. Kroz pozitivne zakonske odredbe
koje se primjenjuju na teritoriju Bosne i Hercegovine,
ne zanemarujui ni stavove relevantnih pravnih teo-
retiara, kroz ovaj rad uinjen je pokuaj blieg odre-
enja poloaja ovog procesnog subjekta i prijedlozi u
cilju njegovog poboljanja.
Kljune rijei: krivini postupak, oteeni, prava

oteenog u krivinom postupku, krivini postupak u
Bosni i Hercegovini.
UVOD
Oteeni je osoba kojoj je krivinim djelom povrijeeno ili
ugroeno neko lino i/ili imovinsko pravo.1 U tom svojstvu se
1
l. 20., st. 1., t. h, Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine, Sl.
glasnik BiH, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06,
76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09.
(dalje: ZKP BiH), l. 21., st. 1., t. h, Zakon o krivinom postupku Federaci-
je Bosne i Hercegovine, Sl. novine FBiH, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04,
28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 64/07, 9/09, 12/10 i 8/13. (dalje: ZKP F BiH),
l. 20., st. 1., t. h, Zakon o krivinom postupku Brko Distrikta Bosne i Her-
cegovine, Sl. glasnik BD BiH, br. 10/03, 48/04, 6/05, 14/07, 19/07, 21/07,
2/08 i 17/09. (dalje: ZKP BD BiH) i l. 20., st. 1., t. , Zakon o krivinom
255
Svjetlana Ivanovi: Prava i obaveze oteenog tokom krivinog postupka u pravu bosne i hercegovine
moe nai i fiziko i pravno lice,2 a predstavlja, sporednog krivinopravnog subjekta,3 za

razliku od tuioca, osumnjienog, odnosno optuenog i suda, kao glavnih krivinopravnih
subjekata. Prava i dunosti oteenog u krivinom postupku vezana su za njegovu osnovnu
karakteristiku da je oteen krivinim djelom, a nerijetka mogunost je da se istovreme-
no radi i o rtvi poinjenog krivinog djela.4
Pojam rtve vezan je za kriminalistiku i kriminologiju, dok materijalno krivino pravo

poznaje termin pasivni subjekt.5 Meutim, krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine
(dalje: BiH) ne poznaje pojam rtve, iako se ovaj pojam (kao i pojam oteeni) esto ko-
riste kao sinonimi. Viktimologija, pojmovno definisana kao nauka o rtvama,6 detaljno
odreuje navedeni pojam, uzroke i proces nastajanja rtve, kao i posljedice ovog procesa.7
Oteeni se, u krivinoprocesnom smislu, razlikuje od rtve u krivinomaterijalnom

smislu, koja se esto naziva i pasivni subjekt krivinog djela, bez obzira to postoje i ote-
eni koji nisu pasivni subjekti krivinog djela. Nasuprot tome, postoje i pasivni subjekti
koji jesu oteeni krivinim djelom, ali se, bez obzira na to, ne pojavljuju u krivinom po-
stupku, kao to je to, primjera radi, sluaj kod krivinog djela ubistva.8 Pojam oteenog
nekada se podudara i sa pojmom objekta krivinog djela.9
Zakon o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka BiH10, posebno je usmje-
ren na zatitu rtve u sluaju da se istovremeno radi i o svjedoku u krivinom postupku.11
Meutim, vrlo esto rtve krivinih djela nemaju ovo svojstvo u okviru krivinog postupka,
pa su, u smislu datog legislativnog akta, nezatiene.12
DETERMINACIJA POJMA OTEENOG I NJEGOVIH PRAVA I

DUNOSTI
U pravnoj teoriji preovladava stav (kojem se i mi priklanjamo) da pojam oteenog
postupku Republike Srpske, Slubeni glasnik RS, br. 53/12. (dalje: ZKP RS). V. Sijeri-oli, H., Krivino
procesno pravo Knjiga I (Krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne radnje), 3. izdanje, Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012., str. 231. i Dautbegovi, A., Pivi, N., Poloaj oteenog u krivinom
postupku Bosne i Hercegovine, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, 5/2010, str. 8. i 9.
2
Sijeri-oli, H., ibidem, te Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, N. M.,
Komentari zakona o krivinom postupku u BiH, Savjet Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005., str. 21.
3
Sijeri-oli, H., ibidem. Upor.: kuli, M., Krivino procesno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 2011.
4
Sijeri-oli, H., ibidem, str. 232. Upor.: kuli, M., ibidem.
5
Sijeri-oli, H., ibidem. Upor.: kuli, M., ibidem.
6
Od victima (lat.) rtva, logos, (gr.) nauka.
7
Dautbegovi, A., Pivi, N., Poloaj oteenog u krivinom postupku Bosne i Hercegovine, Anali Pravnog fakulteta
Univerziteta u Zenici, 5/2010, str. 9., Bejatovi, S., Krivino procesno pravo, JP Slubeni glasnik, Beograd, 2010.
8
Dautbegovi, A., Pivi, N., op. cit., str. 9. i 10., Bejatovi, S., op. cit..
9
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 10. Upor.: kuli, M., ibidem.
10
Sl. glasnik BiH, br. 3/03, 21/03, 61/04, 55/05.
11
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 12. Upor.: kuli, M., ibidem.
12
Slino i: Statut Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju, Rezolucija UN-a, br. 827, od 25.05.1993.g.,
sa izmjenama shodno rezolucijama br.: 1166, 1329, 1411, 1431, 1481, 1597, 1660, 1837 i 1877, Pravilnik o po-
stupku i dokazima Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju, br. IT/32/Rev. 26, verzija 46., od
20.10.2011.g. i Izmjene i dopune Pravilnika o postupku i dokazima Meunarodnog krivinog suda za bivu
Jugoslaviju, br. IT/275, od 21.10.2011.g.
256
nije sporan, te da je on odreen sa tri elementa i to:13 (a) Pravom, kao objektom povrede
ili ugroavanja, (b) Zakonskim obiljejima krivinog djela, te (c) Konkretnim poinjenjem
krivinog djela. Oteeni ima mogunost da svoja prava u krivinom postupku u BiH po-
kua ostvariti sam, ali i uz pomo zastupnika ili punomonika.14
Prava oteenog
Iako se pravo na isticanje imovinskopravnog zahtjeva u toku krivinog postupka ne
vee direktno za pojam oteenog,15 rije je o jednom od znaajnijih (iz, ini se, skromnog
spektra) prava koja mu pripadaju. Jo neka od prava koja oteeni ima pravo koristiti u
toku krivinog postupka su da bude:
1. Obavijeten o nesprovoenju istrage, odnosno obustavi istrage (s obzirom da u oba
sluaja oteeni moe podnijeti pritubu na ovakvu odluku, u roku od osam dana, uredu
tuioca);16
2. Upoznat sa rezultatima postupka pregovaranja o krivnji;17
3. Obavijeten o povlaenju optunice i obustavljanju krivinog postupka;18
4. Sasluan kao svjedok (i u istrazi i na glavnom pretresu);19
5. Prisutan na glavnom pretresu;
Naznaenome treba dodati i prava:

1. Da d zavrnu rije (u kojoj se moe osvrnuti na dokaze koji potkrjepljuju imovin-
skopravni zahtjev),20 i
2. Na albu na odluku o trokovima krivinog postupka i imovinskopravnom zahtjevu,21
Navedenim se ne iscrpljuju prava oteenog na raspolaganju su mu i neka druga

prava, pri emu treba imati u vidu i mogunost njihovog kumuliranja.22
Obaveze/dunosti oteenog
Naspram izloenih prava, s druge strane, postoje i odreene dunosti oteenog (koje
nikako ne treba zanemarivati), od kojih se ini posebno znaajnim navesti:
13
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 10., i Bejatovi, S., op. cit..
14
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 13., Bejatovi, S., op. cit., kao i Bubalovi, T., Jednakost oruja i
njegova afirmacija u okviru prava na obranu, u: Savremene tendencije krivinog procesnog prava u Srbiji i
regionalna krivinoprocesna zakonodavstva normativni i praktini aspekti, Misija OSCE, Beograd, 2012.,
str. 215. 235.
15
Sijeri-oli, H. et. al., op. cit., str. 21., odnosno l. 194. i 195. ZKP BiH; l. 208. i 209. ZKP F BiH; l. 194.
195. ZKP BD BiH, i l. 104. i 105. ZKP RS.
16
l. 216. ZKP BiH; l. 231. ZKP F BiH; l. 216. ZKP BD BiH, te l. 224. ZKP RS, odnosno l. 224. ZKP BiH; l. 239.
ZKP F BiH; l. 224. ZKP BD BiH, i l. 232. ZKP RS. Takoe, v. Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 14. i 15.
17
l. 231. ZKP BiH, l. 246. ZKP F BiH, l. 231. ZKP BD BiH, i l. 246. ZKP RS.
18
19
l. 81., 86. i 264. ZKP BiH, l. 90., 100. i 279. ZKP F BiH, l. 81., 86. i 264. ZKP BD BiH, te l. 146., 151. i 279.
ZKP RS. Upor.: kuli, M., op. cit..
20
21
l. 293. ZKP BiH, l. 308. ZKP F BiH, l. 293. ZKP BD BiH, kao i l. 307. ZKP RS. Upor.: kuli, M., op. cit.,
Bejatovi, S., op. cit., Bubalovi, T., Pravni lijekovi u kaznenom postupovnom pravu, Duevi & Krovnik, Rijeka,
2011., str. 68. i dalje, Bubalovi, T., Pravo na albu u kaznenom postupku, Bemust, Sarajevo, 2006, str. 260.
22
Tako prema: Sijeri-oli, H., op. cit., str. 232. 234., Bubalovi, T., Pravni lijekovi u kaznenom postupovnom
pravu, ibidem, str. 70, Bubalovi, T., Pravo na albu u kaznenom postupku, Sarajevo, 2006, str. 261. i 262.
257
1. Odazivanje se na uredan poziv;

2. Svjedoenje (u okviru poloaja oteenog kao aktivnog dokaznog sredstva);
3. Potovanje suda, reda i discipline,23
I ovdje, svakako, treba imati u vidu i druge dunosti/obaveze oteenog u okviru kri-
vinog postupka.24 Takoe, na ovom mjestu ini se uputnim napomenuti kako oteeni ne
moe, bez odreenih posljedica, svoje dunosti prekriti ili zanemariti.25
OTEENI KAO AKTIVNO DOKAZNO SREDSTVO

Posmatra li se poloaj oteenog u kontekstu aktivnog dokaznog sredstva, potrebno je
imati u vidu da on moe biti jako vaan izvor saznanja o pravno relevantnim injenicama
koje je neophodno utvrditi tokom krivinog postupka. Odatle potie mogunost (ali, i kao
potreba) sasluanja oteenog kao svjedoka. Nije zanemariva ni okolnost da je oteeni
esto osoba prema kojoj je krivino djelo i uinjeno, pa, stoga, pored izvrioca krivinog
djela ima i najvie saznanja o toku izvrenja istog.
Oteeni nije obavezan svjedoiti takva njegova uloga je fakultativna. Ukoliko se sa-
sluava, primjenjuju se ista pravila kao i u sluaju sasluanja drugih svjedoka (osim u poseb-
nim sluajevima, predvienim zakonskim odredbama). No, u kontekstu sudske psihologije,
uputno je u ovom sluaju cijeniti i okolnost da je oteeni zainteresovan za ishod krivinog
postupka. U okviru navedenog je svakako i obaveza ovlatenog lica da se prije sasluanja sva-
kog svjedoka provjeri njegov odnos sa osumnjienim, odnosno optuenim, ali i sa oteenim.26
Ne odstupajui od naznaenog konteksta, od znaaja je imati u vidu i mogunost sti-

gmatizacije oteenog, ali i zastraivanja od strane osumnjienog, odnosno optuenog. Je-
dan od posebnih sluajeva odnosi se na sasluanje oteene maloljetne osobe, pri emu se
mora postupati obazrivo, kako sasluanje ne bi tetno uticalo na njeno psihiko stanje. Iz
istih razloga, maloljetnik se sasluava uz prisustvo psihologa, pedagoga ili druge strune
osobe.27 Osim toga, sasluanje se obavezno snima audio ili audio-vizuelnim sredstvima,
kada se sasluava mlai maloljetnik oteen krivinim djelom.28 Oteenog nije dozvoljeno
ispitivati o njegovom seksualnom ivotu prije izvrenog krivinog djela, a ukoliko se to
desi, na takvom iskazu nije doputeno zasnovati sudsku odluku.29 Prethodno navedeno
posebno se primjenjuje u okviru pravila o dokazima u sluajevima seksualnih delikata,
obzirom da su neprihvatljivi dokazi koji se odnose na ranije seksualno iskustvo, ponaanje
ili seksualnu orijentaciju oteenog.30
23
24
Sijeri-oli, H., op cit., str. 234.
25
Sud e kazniti novanom kaznom do 5.000,00 KM oteenog koji u podnesku ili usmeno vrijea sud, u formi
rjeenja, protiv kojeg je doputena alba, (l. 150. ZKP BiH) a to moe uiniti i u sluaju ako su njegovi postupci
usmjereni na odugovlaenje krivinog postupka (l. 211. ZKP BiH). Ukoliko oteeni koji je prisutan na glav-
nom pretresu ometa red ili se ne pokorava nareenjima sudije, bit e upozoren, pa ukoliko je upozorenje bilo
bezuspjeno, moe se narediti udaljenje iz sudnice, uz novanu kaznu do 10.000,00 KM (l. 242. ZKP BiH).
26
27
28
29
30
l. 264. ZKP BiH, l. 279. ZKP F BiH, l. 264. ZKP BD BiH, i l. 279. ZKP RS, kao i Sijeri-oli, H., op cit.,
258
Specifine kategorije svjedoka predstavljaju svjedoci koji su suoeni sa prijetnjama,

kao i ugroeni i zatieni svjedoci.31 Uz dato, treba imati u vidu da se, kao pasivno dokazno
sredstvo, oteeni pojavljuje u okviru mogueg podvrgavanja radnjama koje su protivne
njegovoj volji, kao to su: vjetaenje duevnog stanja, vjetaenje tjelesnih povreda, uzi-
manje krvi i drugo.32
PRAVNA REGULACIJA STATUSA OTEENOG U BIH-U

Prema pravu BiH-a, oteeni je, bezmalo, iskljuen iz krivinog postupka, to se moe
objasniti posljedicom oblikovanja tog postupka kao spora dvije ravnopravne stranke, pri
emu se poloaj oteenog svodi na poloaj svjedoka.33 Oteeni, izuzetno, prema odred-
bama ZKP-u RS-a, a za krivina djela koja se gone po prijedlogu oteenog, podnosi ta-
kav prijedlog tuiocu, u roku od tri mjeseca od dana saznanja za krivino djelo i njegovog
uinioca.34 Inae, nema mjesta za shvatanje poloaja oteenog kao ovlatenog tuioca, u
smislu privatne tube, niti kao supsidijarnog tuioca, ako se uzmu u obzir krivina djela
koja se gone ex officio.35
U fazi istrage, oteeni ima pravo prijaviti krivino djelo, ali to pravo istovremeno
pripada i bilo kojem drugom graaninu. ini se kako, istovremeno, nedostaje legislativno
rjeenje koje bi obavezivalo nadlene organe da prue oteenom potrebne informacije o
daljem postupku i pouke o pravima koja bi mogao ostvariti.36
U postupku optuivanja, koji egzistira kao svojevrsna veza izmeu istrage i glavnog
pretresa,37 oteeni ima odreena (minimalna) prava. Ona su, iskljuivo, vezana za pregovara-
nja o krivnji i povlaenju optunice, i to samo u pravcu obaveznog obavjetavanja, dok izja-
njenje oteenog o toku i rezultatu naznaenih (pod)faza krivinog postupka nije predvieno.38
U okviru zakonskih odredbi o glavnom pretresu moe se indirektnim putem zakljuiti

da je propisana obaveza informisanja oteenog o toku postupka.39 Izgleda kao nesporno
da bi direktna odredba, koja bi propisivala obavezu pozivanja oteenog na glavni pretres,
bila umnogome kompatibilnija Okvirnoj odluci Vijea Evropske unije, od 15.03.2001.g., o
poloaju rtava u krivinim postupcima.40
str. 234. 235. Upor.: kuli, M., op. cit..

31
Dautbegovi, A., Pivi, N., op cit., str. 22.; Pogl. ire i odgovarajue odredbe Zakona o zatiti svjedoka pod
prijetnjom i zatienih svjedoka, kao i Bejatovi, S., op. cit..
32
l. 108. i 109. ZKP BiH, l. 122. i 123. ZKP F BiH, l. 108. i 109. ZKP BD BiH, kao i l. 172. i 173. ZKP RS; Sijer-
i-oli, H., ibidem, str. 236.
33
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 12., Bejatovi, S., ibidem; Bubalovi, T., Jednakost oruja i njegova
afirmacija u okviru prava na obranu, op cit., str. 215. 235.
34
l. 213. ZKP RS.
35
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 13.
36
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 14.
37
Sijeri-oli, H., ibidem, str. 59., Bejatovi, S., op. cit..
38
Dautbegovi, A., Pivi, N., op cit., str. 17., Bejatovi, S., ibidem.
39
Prije poetka glavnog pretresa oteeni koji do tada nije podnio imovinskopravni zahtjev mora se poduiti da
ga moe podnijeti do zavretka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivinopravne sankcije pred
sudom; oteeni ima pravo i na zavrnu rije, te na pouku o pravnom lijeku. ire pogl.: Dautbegovi, A., Pivi,
N., ibidem, str. 18. i 19.
40
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 19., Bejatovi, S., ibidem.
259
Iz svega navedenog proizilazi da je neophodno unaprijediti mogunost uea ote-

enog u prezentiranju injenica i dokaza, te na taj nain pribliiti njegov poloaj poloaju
stranke.41
Znaajna rjeenja na polju meunarodnog krivinog prava o pravima oteenog nude

dokumenti Ujedinjenih naroda (Deklaracija o temeljnim pravima rtve krivinih djela i
zloupotrebe moi),42 te Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta sa
pripadajuim protokolima), preporuke Vijea ministara Vijea Evrope [R (85)11, R(87)4,
R(87)18, R(87)21 i R(06)8] i drugi propisi.
ZAKLJUNE NAPOMENE
I dok brojna nacionalna zakonodavstva, a uporedo s njima i meunarodni krivini
sudovi, tee ka jaanju prava oteenog u cilju istovremenog ostvarenja dva cilja: poticanja
njegove saradnje i uea u rasvjetljavanju krivinog djela u okvirima krivinog postupka
i to ire i efikasnije zatite prava i interesa oteenog, procesnopravni poloaj oteenog
u BiH, nasuprot tome, irokim koracima grabi ka marginalizaciji i suavanju tih istih
prava. Pri tome, neprecizno su regulisana i ona skromna prava koja su kroz legislativna
rjeenja namijenjena oteenom. To iako je reforma krivinog zakonodavstva u BiH 2003.
godine vrena upravo u cilju usklaivanja domaeg krivinog zakonodavstva sa meuna-
rodnom sudskom praksom i aktuelnim standardima u oblasti zatite ljudskih prava.
Pravo na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva ima osoba koja ovakav zahtjev

moe ostvariti u okviru parninog postupka. Oteeni u okviru imovinskopravnog zahtjeva
moe predloiti provoenje postupka medijacije, do zavretka glavnog pretresa. U presudi
kojom optuenog oglaava krivim, sud moe oteenom dosuditi imovinskopravni zahtjev
u cjelini ili djelimino, a za ostatak ga uputiti na parnini postupak. Isto tako, sud moe
oteenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini ostvaruje u parninom postupku.
Na dati nain e svakako postupiti ukoliko donese presudu kojom se optueni oslobaa
optube ili kojom se optuba odbija ili kad rjeenjem obustavi krivini postupak.
Ukoliko se oteeni sasluava kao svjedok, u fazi istrage, upitat e se da li eli u krivi-
nom postupku ostvarivati imovinskopravni zahtjev. Ukoliko do glavnog pretresa ovakav
zahtjev ne bude postavljen, o istom pravu oteeni e biti pouen prije poetka glavnog
pretresa.
41
Dautbegovi, A., Pivi, N., ibidem, str. 16., Bejatovi, S., ibidem, Bubalovi, T., Jednakost oruja i njegova
afirmacija u okviru prava na obranu, op cit., str. 215. 235.
42
Donesena na Optoj skuptini UN-a, 1985. godine.
260
LITERATURA:
Bejatovi, S., Krivino procesno pravo, JP Slubeni glasnik, Beograd, 2010.

Bubalovi, T., Jednakost oruja i njegova afirmacija u okviru prava na obranu, u: Savremene ten-
dencije krivinog procesnog prava u Srbiji i regionalna krivinoprocesna zakonodavstva nor-
mativni i praktini aspekti, Misija OSCE, Beograd, 2012.
Bubalovi, T., Pravni lijekovi u kaznenom postupovnom pravu, Duevi & Krovnik, Rijeka, 2011.
Bubalovi, T., Pravo na albu u kaznenom postupku, Bemust, Sarajevo, 2006.
Dautbegovi, A., Pivi, N., Poloaj oteenog u krivinom postupku Bosne i Hercegovine, Anali
Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, 5/2010.
Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, N. M., Komentari zakona
o krivinom postupku u BiH, Savjet Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005.
Sijeri-oli, H., Krivino procesno pravo Knjiga I (Krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne
radnje), 3. izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012.
Sijeri-oli, H., Krivino procesno pravo Knjiga II (Tok redovnog krivinog postupka i posebni
postupci), 3. izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012.
kuli, M., Krivino procesno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 2011.
Legislativa i supranacionalni dokumenti:
Deklaracija o pravima i pomoi rtvama, usvojena od strane Opte skuptine UN, 29.11.1985. godine.
Deklaracija o temeljnim pravima rtve krivinih djela i zloupotrebe moi, donijeta od strane Opte
skuptine UN, 1985. godina.
Izmjene i dopune Pravilnika o postupku i dokazima Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugo-
slaviju, br. IT/275, od 21.10.2011. godine.
Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, usvojena Rezolucijom Generalne
skuptine UN-a, br. 55/25, od 15.11.2000. godine, sa pripadajuim protokolima.
Pravilnik o postupku i dokazima Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju, br. IT/32/Rev.
26, verzija 46., od 20.10.2011.
Preporuke Vijea ministara Vijea Evrope, br. R (85)11, R(87)4, R(87)18, R(87)21 i R(06)8.
Statut Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju, Rezolucija UN-a, br. 827, 25. 05. 1993., sa
izmjenama shodno Rezolucijama br. 1166, 1329, 1411, 1431, 1481 1597, 1660, 1837 i 1877.
Zakon o krivinom postupku BD BiH, Slubeni glasnik BD BiH, br. 10/03, 48/04, 6/05, 14/07, 19/07,
21/07, 2/08 i 17/09.
Zakon o krivinom postupku BiH, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/03, 32/03, 36/03,
26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09,
16/09, 93/09.
Zakon o krivinom postupku F BiH, Slubene novine FBiH, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05,
55/06, 27/07, 53/07, 64/07, 9/09, 12/10 i 8/13.
Zakon o krivinom postupku RS, Slubeni glasnik RS, br. 53/12.
Zakon o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine,
br. 3/03, 21/03, 61/04, 55/05.
261
Svjetlana Ivanovi
lawyer
Assistant at the University of Tuzla
Rights and Obligations of the

Damaged During Criminal Law in
Bosnia and Herzegovina
Summary: This paper discusses the concept of damaged subject, in context of
the criminal proceedings, and in corelation to the concept of victim, in a much
wider context. Some of the basic rights that belong to the damaged subject dur-
ing the criminal proceedings are also discussed, along with obligations which
damaged subject is required to abide by. Through positive legal provisions ap-
plicable in the territory of Bosnia and Herzegovina, not neglecting the views of
relevant theorists of law, this paper attempts to closely determine the position
of the damaged subjecr, as well as to suggest some possibilities resulting in its
improvement.
Keywords: criminal proceedings, damaged subject, the right of the damaged

subject in criminal proceedings, criminal proceedings in Bosnia and Herzegovina.
262
DOI: 10.7251/GFP1303263C UDC: 343.3/.7+327.7/.8

Struni rad
:
15. 2013.

:

17. 2013.
: -

.
-
.
, ,
.

.

,
-
-
.

,
. -
-
.

.
-
-
.

-
.
21.
-
. -
, -
,
. -

.

263
:
-
. ,
j ij. -
.
: , , , -
, , , ,
, , , .

e je -
.
terreur
.
.
,
: , -
,
( -
), , .

, : -
, ,
, ,
, , 1. -
1936. 1981. -
109 .2
-
, , , -
.
-
.
.
,
, , -
. ,
,
, ,
1
, . (2005), , 3-4, . XII, 15.
. 89.
2
, . (1995), , , , . 352.
264
, -
, 3.

, -
,
,
, -
, ,
( , -
, , , -
, .).
-

, , , .
, . -

4.
. , ,
,
,
5.
.

,
6.
. -

-
, 7.
. . -
-
-

, -
3
, . (2004), , x , .
4
, . (1987), , CCS, , . 39.
5
, . (1986 ), , , , . 332.
6
, . (2004), , , , . 655.
7
, . (1992), , , , . 36.
265
:
-
8.
. , ,

, . ,

,
-, .9
-
201.
10.
-
. 201.
299. -
.11
,
200 201. , -
.12
201.

,
,
, -
, ,
.
.
, . -

.
-

2002. .13
8
, ., , .(2002 ), , Print com, , . 664.
9
.(1998), , , , . 85.
10
, , . 3/2003, 32/2003,
: 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006 32/2007.
11
, , . 49/2003, 108/2004, 37/2006,
70/2006 73/2010.
12
, , . 36/2003, 37/2003,
21/2004 69/2004.
13
, , , 12/2003.
266
:
. -
,
, .
:
- ,
- ,
- , -
,
, (),
,
- , -
, , -
,
, ,

,
- ,
,
- , , , , ,
, , ,
,
,
- ,
,
- ,

,
- .

, ,
, , , -

-
. , -

,
,
, . ,
-
.
-
-
, , -
267
:
14.
,
,
, .
.15
.
-
.16
-
: , , .,
..
-
,
, , -
.

. , :
,
.17

- -
.
.

, -

.
, -

.
-
, ,
. -
. ,

14
, (2005), , /
, , . 659668.
15
, . (1995 ), . . . 354.
16
, (1982), , , , . 447.
17
, . ( 1995 ), . . . 354.
268
.18
-
.
, , -
, -
, -
,
.
, ,
, . . -

9. 1983. -
.19
-
201.
: 1) 2) . ,
......
, , ,
) 201. , -
.20
, -

. -
,
.
, ,
-

.
.
, -
. -
,

,
. -
18
, . ( 1995 ), . . . 357.
19
, . (1995), ..4, . , .
9-374.
20
, : 1 2 003342 10
269
:
:
.
, , ,
, , -
, , , ,
, -
.
, -
,

.
-
,
. ,
, (
, , ).
,
-
.

: ...
,
, ....

. , -
, ,
-
.
-
, , -
,
.21 -

: .
21
, : 1 2 003342 10
270
-
( ,
.) , -
.
-
, , -
, .

, . -
.
, ,
.
. -

. , -
-
,
.22 -
.
,

.

.
20- .

.
-
2008 2013 .23 -
,24

. . 14.49.40 (triaz).wav
3.wav .

-
.
:
22
, . (2006), . 69., , , . 23.
23
, :012-0--06-0000 14
24
, : -1153/05
271
:
21 -

:
, ( ), -
- , , ,
. 25

-
.
, , ;
, , ,
.
-
,
-
.26 -
121 653 -
.

-
.

,
, .
.
, ,
.27
, -
, ,
, . -
, ,
, -
.
.

,
-
25
, : 1 2 003342 10
26
, : 1 2 003342 10
27
, . (2009),, , , . 363.
272
. ,
,
,
. ,

, -
. , , -

2001.
- -
, , , .
2001.
-
. , 21. 2006.

.
, ,
, , ,
,
, -
, , , .
, -
, 2005. , 28.
, -

.
. ,
:
( ).
-
, ( -
),
,
.29
28
, . (2009), . . . 363.
29
, . (2009), . . . 366.
273
:
5:

- .

, 2011 2012.
2011 2012
()1 29.795.693 28.931.000
2
150.550.649 KM 163.313.000
3
40.648.308 KM 41.900.503 KM
- 4 30.969.002 33.121.000

-
-
.
274

2003 - 2012
:
1. X- K-06/190 21.05.2007. 4
3
2. X- K- 09/670-1 29.12.2011. 4

,

,
.
, 2000 2012

,
,
.
:

; -

, .
,
-

.
, , -
(-
, , .),
.

,
, .
275
:

, .
, ,

.
, (2005), ,
/ , .
, (1982), , , .
, . (1989), , , .
, . (1995), , , .
, . (1995), , , .
, ., , . (2009), ,
, .
Vajt, D. (2004), Terorizam, Alexandria Press, Beograd.
, . (1995), ....4, ,
.
, . (1997), , , .
, . (1987), , CCS, .
, . (1986), , , .
, . ( 1992), , , .
Laqueur, W. (2000), The New Terrorism, Oxford University Press.
, . (2006), . 69., , .
, ., , . (2002), , Print com, .
, . (1998), , , .
, . (2005), , 3-4, . XII,
15.
, . (2009), , , .
, . (2004), , , .
, . (1999), , , .
, . (2011), , 4, 1.
, . (2009),, , .
, . (2003), , , .
, . (2005), , , 3/05, .
276
:
, , 42/2012.
, , . 1/2011 3/2012).
, , 42/2012.
, , 53/2012.
, , . 35/2003,
37/2003, 56/2003 78/2004.
, ,
. 10/2003 48/2004.
, , ,
12/2003.
, , . 36/2003,
37/2003, 21/2004 69/2004.
, , . 49/2003, 108/2004, 37/2006,
70/2006 73/2010.
, , . 3/2003,
32/2003, : 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006
32/2007.
, : 012-0--06-0000 14.
, : 1 2 003342 10.
, : -1153/05.
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/budet/index.php o 2. 2012. .
www.w./y, 12. 2012. .
(Footnotes)
1 ( , 42/2012).
2 ( , . 1/2011 3/2012).
3 http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/budet/index.php od 2.11.2012.godine
4 ( , 42/2012).
277
:
Milomir odo
Secretary of the District Court in Bijeljina
Proof of Terrorism
Summary: Crime as a negative social phenomenon accompanied human society
through all the periods of its development and adapt to this development. In the-
ory and practice, there are various divisions of crime. One of the crime division is
the division of the political, general, economic and environmental crime.
Particularly dangerous form of expression of political terrorism and crime is be-
cause it is closely linked to organized crime. Such characteristics of terrorism
and the fact that it threatens the state and its organization, requires a nding of
adequate response by the authorities in preventing and detecting terrorist activi-
ties. The state's response has to be through the use of special methods in order
to discover, clarify and prove the crimes. Surveillance and technical recording
of telecommunications as a method to achieve this goal occupies a particularly
important place.
We can notice that terrorism has certainly become one of the biggest problems
of our time. Especially because of its various manifestations, and because of the
growing and increasing number of victims who bring new terrorist attacks. Due to
the increased number of victims understand the desire and determination of the
international community to deal with all forms of terrorism.
In the 21 Ages terrorist activities have become one of the major problems of in-
ternational security system. That is why any progress in nding a method of iden-
tifying content and terror, very important in the ght against this form of violence.
Increasing violence and bullying in many countries it has become one of the major
problems in society.
Terrorist attacks are very complex and not sufciently claried especially when it
comes to their holders and the reasons for their existence. In addition, the object
of attack and the methods used are constantly changing. Therefore, for succe-
ssfully countering terrorist activities essential work continuously.
Keywords: terrorism, crime, evidence, special investigations, undercover

investigators, intercept, expert opinion, crime, police, prosecution, court.
278
DOI: 10.7251/GFP1303279P UDC: 347.4/.5+347.7
Prikaz
. ,

Datum prijema rada:
8. jun 2013.

17. jun 2013.
Apeiron,
, 2013, 292 .
. 1
,
-
, .
,

:
, , , -
, , , ,
.

, -
;
, ,
:
. -

,

. -
,

-
.
. ,

.
.
1
.
APEI-
RON .
279
: . ,
,
-
, ,
, . -
.
,

. -
, -
, . , -
,
;
, . -
; , ,
.
.
-
, , -
, . -
,
.
, . -
,
, .
. , ,
, , - -
.
.
, ,
; -
.
, , -
, .
:
. ,

.
280
DOI: 10.7251/GFP1303281S UDC: 343.2
Sudska praksa
Sudska praksa
Datum prijema rada:

8. maj 2013.

15. jun 2013. I. KRIVINO MATERIJALNO I PROCESNO
PRAVO
Naelni stavovi i zakljuci iz krivinog prava
Doc. dr PRODUENO KRIVINO DELO -

Slobodan STAROSNA DOB UINIOCA
U sluaju produenog krivinog dela kod koga su neke radnje
Stanii
docent, Fakultet pravnih izvrene u vreme kad je uinilac bio maloletan, a druge u vreme kad
nauka, Panevropski je bio punoletan postupak se sprovodi po optim odredbama Zakona
univerzitet Apeiron, Banja o krivinom postupku, a ako se sudi mlaem punoletnom licu (lice
Luka koje u vreme suenja nije starije od 21 godine) primenjuju se odredbe
sadrane u l. 454, 455, 456. i 471. Zakona o krivinom postupku.
Obrazloenje:
U Zakonu o krivinom postupku ne nalazi se izriit odgovor na
pitanje da li e se u sluaju produenog krivinog dela kod koga su
neke radnje izvrene u vreme kad je uinilac bio maloletan, a druge u
vreme kad je bio punoletan, postupak sprovesti po optim odredbama
ili e se primeniti posebno odredbe o maloletnicima sadrane u XXVII
glavi od l. 452. do 492.
Zakon u l. 457. stav 1. u naelu reava procesnu situaciju kad
maloletnik uestvuje u izvrenju krivinog dela zajedno sa punolet-
nim licem na nain da propisuje da e se postupak prema malolet-
niku izdvojiti i sprovesti po odredbama XXVII glave. U stavu 2. istog
lana propisano je da se postupak prema maloletniku moe spojiti sa
postupkom protiv punoletnog lica i sprovesti po optim odredbama
zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razja-
njenje stvari. Reenje o tome donosi vee za maloletnike nadlenog
suda, na obrazloeni predlog javnog tuioca.
Radi obezbeenja primene mera propisanih u krivinim zakoni-
ma koje se odnose na maloletne uinioce krivinih dela u stavu 3. istog
lana propisano je da se u pogledu maloletnika primenjuju odredbe l.
454, 455, 456, 459, 460, 462, 471, 473, 475. st. 1. i 2, 482, 483 i 490.
Osim toga, u pomenutoj odredbi navedeno je da se primenjuju i ostale
odredbe o postupku prema maloletnicima ako nisu u suprotnosti sa
voenjem spojenog postupka.
Prema tome, lan 457. predvia zajedniko voenje krivinog
postupka samo kad je maloletnik uestovao u izvrenju krivinog dela
zajedno sa punoletnim licem. Jasno je da se u ovakvoj procesnoj situ-
aciji prema maloletniku mogu izrei samo one sankcije koje su propi-
sane za maloletnike.
lan 458. Zakona o krivinom postupku reava procesnu situ-
281
Slobodan Stanii: Sudska praksa
aciju u sluaju kad jedno lice u isto vreme odgovara za krvino delo koje je uinilo kao maloletnik
i krivino delo koje je uinilo kao punoletno lice. Tada se postupak obavezno spaja i tee po otim
odredbama Zakona o krivinom postupku. U vezi sa ovom procesnom odredbom su i materijalne
odredbe sadrane u l. 48. stav 4. i 49. stav 2. Krivinog zakona SFRJ. Ovim odredbama reeno
je pitanje odmeravanja kazne u sluajevima ako se punoletnom licu sudi za vie krivinih dela od
kojih je neka izvrilo kao stariji maloletnik a druga kao punoletnik, pa mu sud za dela izvrena u
doba maloletstva utvrdi kazne maloletnikog zatvora, a za dela izvrena u doba punoletstva kazne
zatvora i drugo pitanje odmeravanja kazne kad lice koje izdrava kaznu maloletnikog zatvora izvri
kao punoletnik krivina dela za koja mu je utvren zatvor (l. 48. stav 4. i 49. stav 2). U ovakvim
sluajevima kao jedinstvena kazna izrie se zatvor, primenom pravila o izricanju jedinstvene kazne
zatvora koja su sadrana u lanu 48. stav 2. ta. 2. do 4. Za razliku od sluaja kad je postupak prema
maloletniku spojen sa postupkom protiv punoletnog lica, ovde se izriu sankcije koje su propisane
za punoletne uinioce krivinog dela.
Odredbu o produenom krivinom delu nalazimo samo u lanu 404. stav 1. taka 6. Zakona o
krivinom postupku, koja se odnosi na ponavljanje krivinog postupka. Kako se, prema tome, o pro-
duenom krivinom delu u zakonu izuzetno govori, nije reeno ni procesno pitanje primene Zakona
o krivinom postupku (optih ili posebnih), kao ni materijalno pitanje izricanja sankcija (koje vae za
maloletne ili punoletne uinioce) kad neko izvri vie krivino-pravnih radnji pre i posle punoletstva
koje sve zajedno predstavljaju produeno krivino delo.
U pravnoj teoriji i praksi prihvaeno je da se uzrast uinioca koji je od znaaja za njegovu od-
govornost i primenu krivine sankcije za produeno krivino delo, utvruje prema vremenu kada je
preduzeta poslednja radnja koja je ula u sastav produenog krivinog dela.
Polazei od reenja sadranih u napred navedenim procesnim i materijalnim odredbama, kao
i stanovita prihvaenih u pravnoj teoriji i praksi, koja se odnosi na konstrukciju produenog kri-
vinog dela, opravdano je prihvatiti reenje da se u sluaju produenog krivinog dela kod koga su
neke radnje izvrene u vreme kad je uinilac bio maloletan, a druge u vreme kad je bio punoletan,
postupak sprovodi po optim odredbama Zakona o krivinom postupku, u kom sluaju se primenju-
ju materijalne odredbe koje se odnose na punoletne uinioce krivinih dela.
Kako su, meutim, mlaa punoletna lica posebna kategorija uinilaca krivinih dela, prema
kojima se pod uslovima propisanim u lanu 82. stav 1. Krivinog zakona SFRJ mogu izrei i vaspitne
mere, opravdano je prema licima koja u vreme suenja nisu starija od 21 godine primeniti odredbe
o maloletnicima sadrane u lanu 454. (zabrana suenja u odsustvu), 455. (organizovanje odbrane),
456. (obaveza svedoenja o linosti) i 457. (prikupljanje podataka o linosti mololetnika).
(Zakljuak br. 2/85 - Savetovanje krivinih odeljenja Saveznog suda, republikih i pokra-
jinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda - 26. mart 1985. godine)
Trajanje pritvora prema maloletnicima
Trajanje pritvora prema maloljetnicima od najdue tri mjeseca odnosi se samo na pritvor odre-
en i produen u pripremnom postupku.
Trajanje pritvora prema maloljetnicima posle zavrenog pripremnog postupka i postupka pre-
ma maloljetniku koji je spojen sa postupkom protiv punoljetnog lica nije vremenski ogranieno.
Obrazloenje:
Pritvor prema maloljetnicima moe se izuzetno odrediti. Postojanje razloga za odreivanje
pritvora mora se krajnje strogo i objektivno cijeniti, kao to se mora cijeniti i koji su to opravdani
razlozi na osnovu kojih vijee za maloljetnike moe produiti pritvor.
Odredbe o pritvoru prema maloljetnicima sadrane su samo u lanu 474. Zakona o krivinom
postupku (ZKP). Prema ovoj odredbi na osnovu rjeenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljet-
282
nike pritvor moe trajati najvie mjesec dana. Vijee za maloljetnike istog suda moe iz opravdanih
razloga produiti pritvor najdue za dva mjeseca.
Kako su ovo jedine odredbe o pritvoru u postupku prema maloljetnicima i nalaze se u odjeljku
koji se odnosi na pripremni postupak, u praksi se postavlja pitanje da li se navedeno ogranienje
trajanja pritvora do tri mjeseca odnosi samo na pripremni postupak ili na cijeli postupak prema
maloljetnicima do njegovog okonanja.
U praksi sudova u Saveznoj Republici Jugoslaviji postoje razliita shvatanja o tom pitanju.
Prema stanovitima izraenim u odlukama pojedinih sudova proizlazi da se navedeno zakon-
sko ogranienje, u pogledu trajanja pritvora do tri mjeseca odnosi samo na pripremni postupak, a ne
i na fazu postupka posle podnoenja predloga za suenje i da pritvor moe da traje sve do zavretka
postupka. Izraeno je miljenje da je posle predaje predloga sudu, vijee za maloljetnike duno da
vri kontrolu osnovanosti trajanja pritvora u smislu l. 199. stav 2. ZKP, tj. dvomjesenu kontrolu,
odnosno drugo miljenje da je to dug razmak za izuzetno hitan postupak, pa bi tu kontrolu trebalo
vriti shodno lanu 433. stav 3. ZKP.
Postoje odluke sudova u kojima je izraeno stanovite da se navedeno ogranienje trajanja
pritvora do tri mjeseca odnosi ne samo na pripremni postupak, nego i na cijeli tok postupka tj. da
pritvor u postupku prema maloljetnicima moe najvie trajati do tri mjeseca i da se taj rok ne moe
produavati. Ovo zbog toga to bi due trajanje pritvora moglo negativno da se odrazi na linost
maloljetnika. Osim toga, odredbe lana 474. ZKP odreuju trajanje pritvora do tri mjeseca, a kako
su to jedine odredbe o pritvoru u postupku prema maloljetnicima, to se odnose na pritvor u itavom
postupku. Da je zakonodavac htio da pritvor prema maloljetniku traje i due od tri mjeseca to bi
izriito bilo regulisano zakonskim odredbama. To u sadanjem ZKP nije uinjeno, pa se ogranienje
odnosi ne samo na pripremni, nego i na itav postupak.
U praksi sudova u posljednje vrijeme preovladava stanovite da se trajanje pritvora od najvie
tri mjeseca odnosi samo na pritvor odreen i produen u pripremnom postupku. U prilog ovakvom
stavu navodi se, pored ve naprijed navedenog, da je prema lanu 457. stav 2. ZKP mogue spajanje
postupka prema maloljetniku sa postupkom prema punoljetnom licu, ako su punoljetno i malo-
ljetno lice krivino delo izvrili zajedno, a spajanje postupka je neophodno za svestrano razrjeenje
stvari. U tom sluaju odreeno je da e se postupak sprovesti po optim odredbama ZKP. Pri tome
se istie da su u stavu 3. navedenog lana taksativno navedene odredbe iz postupka prema maloljet-
nicima koje e se uvijek primjenjivati u spojenom postupku radi zatite linosti maloljetnika. U ove
odredbe nije unijeta odredba lana 474. ZKP, to znai da nije ogranieno trajanje pritvora prema
maloljetniku do tri mjeseca, to dalje znai da zakonodavac nije raunao na primjenu te odredbe van
pripremnog postupka.
Iz navedenih razloga na savjetovanju je jednoglasno prihvaen stav izraen u Zakljuku broj
2/94.
(Zakljuak br. 2/94 - Savetovanje krivinih odeljenja Saveznog suda, Vrhovnog vojnog
suda, Vrhovnog suda Srbije i Vrhovnog suda Republike Crne Gore - 27. i 28. oktobar
1994. godine)
Sasluanje maloletnika uz pomo strunog lica
1. Pomo strunog lica predviena u odredbi lana 168. stav 9. Zakona o krivinom postupku
moe se koristiti u pretkrivinom postupku i u istrazi, a u kasnijim fazama krivinog postupka samo
kad su u pitanju radnje koje u sutini predstavljaju istrane radnje (npr. l. 284, 330, 331. i lan 370.
stav 4. Zakona o krivinom postupku).
Pomo strunog lica predviena u lanu 240. stav 1. Zakona o krivinom postupku moe se
koristiti u svim fazama krivinog postupka kad se vri uviaj ili rekonstrukcija.
283
Strunu pomo predvienu u odredbama lana 168. stav 9. i lan 240. stav 1. Zakona o krivi-
nom postupku moe pruiti jedno ili vie strunih lica.
Ispitivanje maloletnika prema kome se vodi postupak i sasluanje maloletnika kao svedoka uz
pomo pedagoga ili drugog strunog lica moe se obavljati u svim fazama krivinog postupka.
2. Na struna lica se ne primenjuju odredbe lana 242. stav 1, lana 243. stav 2. i lana 245. stav
1. i 2. Zakona o krivinom postupku koje se odnose na vetake.
3. Ako su prilikom davanja obavetenja odnosno pruanja pomoi od strunog lica stranke
prisutne, sud e ih upoznati sa svojstvom strunog lica. U zapisniku o sprovoenju procesne radnje
treba zabeleiti prisutnost strunog lica (lan 80. stav 1. Zakona o krivinom postupku), kao i njego-
va objanjenja na pitanja stranaka, a po potrebi i druga objanjenja.
4. Struno lice moe se sasluati kao svedok, a izuzetno se moe odrediti da izvri vetaenje
pod uslovima iz lana 242. stav 2. do 4. Zakona o krivinom postupku.
5. Odredba lana 44. stav 1. Zakona o krivinom postupku o izuzeu strunih lica odnosi se i na
struna lica kad sudu pruaju pomo u smislu lana 240. Zakona o krivinom postupku.
(Naelni stav br. 6/79 - Zajednika sednica Saveznog suda, republikih i pokrajinskih
vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda - 25. i 26. oktobar 1979. godine)
Obavezno psihijatrijsko leenje i uvanje u zdravstvenoj ustanovi
U postupku za primenu mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog leenja i uvanja u zdrav-

stvenoj ustanovi (ili leenja na slobodi), koji se vodi protiv neuraunljivog izvrioca krivinog dela,
sve dok se taj postupak pravosnano ne okona, okrivljeni moe neposredno vriti svoja procesna
prava i u sluaju kada je u isto vreme na snazi druga odluka kojom je okrivljeni lien poslovne spo-
sobnosti i na osnovu koje je stavljen pod starateljstvo.
Okrivljeni je ovlaen da lino podnese zahtev za ponavljanje postupka protiv pravnosnanosti
reenja kojim mu je, kao neuraunljivom izvriocu krivinog dela, izreena mera bezbednosti oba-
veznog psihijatrijskog leenja i uvanja u zdravstvenoj ustanovi (ili leenja na slobodi), a sud e u
takvom sluaju doneti odluku.
Obrazloenje:
Postupak za primenu mere bezbednosti iz lana 63. KZ SFRJ polazi od pretpostavke da je
okrivljeni u vrieme izvrenja krivinog dela bio neuraunljiv. Zakon o krivinom postupku odreuje
da mololjetnik ili lica liena poslovne sposobnosti, privatni tuilac i oteeni kao tuilac, svoja prava
u postupku vre preko svojih zakonskih zastupnika (lan 54. stav 1, lan 64. stav 1. i dr.). U zakonu
nema takve odredbe u pogledu okrivljenog, ak ni u delu gde se ureuje posebna procedura za pri-
menu ove mere bezbednosti (l. 493-498). On poznaje staraoca okrivljenog (lan 360. stav 1), ali
ih ne ovlauje da odgovarajue procesne radnje preduzimaju umesto, ve pored okrivljenog. Tu za-
stupanja u pravom smislu te riei i nema. Prema odredbi lana 494. stav 5. ZKP okrivljeni ima pravo
da izjavi albu protiv prvostepenog reenja o izricanju ove mere, a to znai da mu se ova odluka mora
lino dostaviti itd. Prema tome, sama pretpostavka da je okrivljeni neuraunljiv ne moe ograniiti
pravo okrivljenog da u ovom postupku neposredno preduzima procesne radnje. Isto tako, injenica
da je okrivljeni u vreme kad se ovaj postupak vodi, ve lien poslovne sposobnosti i drugom odlukom
stavljen pod starateljstvo (sa drugaijim konkretnim osnovom), ne moe imati nikakvog uticaja na
ovaj postupak, bar ne u sektoru koji pokriva pitanje o kojem se raspravlja. Okrivljeni u ovoj situaciji
stvarno ima zakonskog zastupnika, ali zakon ovom ne daje ovlaenje da umesto okrivljenog predu-
zima procesne radnje (staralac okrivljenog ima pravo da bude obaveten o pretresu prema odredbi
lana 494. stav 2. ZKP, a zakonski zastupnik okrivljenog moe izjaviti albu protiv prvostepenog
reenja prema odredbi lana 494. stav 5. u vezi sa lanom 360. stav 1. ZKP, ali zakonski zastupnik
u ovim situacijama ne istupa umesto okrivljenog ve pored njega). Pored toga, postojanje odluke o
284
lienju poslovne sposobnosti ne eliminie potrebu da se u postupku za primenu ove mere utvruje
injenica da je okrivljeni u vreme izvrenja dela bio neuraunljiv. Ta odluka nema nikakav znaaj
za ovaj postupak, niti ona moe imati uticaja na pravo okrivljenog da preduzima procesne radnje.
Nadalje, s obzirom da se procesna prava ne mogu deliti na postupak do pravnosnanosti pre-
sude i postupak po vanrednim pravnim lekovima, to se okrivljenom koji je neuraunljiv ne moe
uskratiti ni pravo na preduzimanje radnji za ponavljanje postupka.
Prema tome okrivljeni u postupku ove mere, iako je neuraunljiv, moe vriti svoja procesna
prava kako do pravnosnanosti presude, tako i kod vanrednog pravnog leka ponavljanja krivinog
postupka.
(Naelni stav br. 1/84 - zajednika sednica Saveznog suda, republikih i pokrajinskih vr-
hovnih sudova i vrhovnog Vojnog suda - 17. i 18. maja 1984. godine)
Naelo zabrane - reformatio in peius
Povreeno je naelo zabrane reformatio in peius (lan 378. ZKP) u sluaju kada prvostepeni
sud na novom glavnom pretresu osudi optuenog po stroem krivinom zakonu, nakon to je drugo-
stepeni sud, povodom albe nadlenog tuioca izjavljene samo zbog odluke o krivinoj sankciji, po
slubenoj dunosti (zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka) ukinuo prvostepenu presudu.
Obrazloenje:
Povod za razmatranje ovog pitanja su nejasnoe odredbe lana 378. ZKP, koje su se pojavile u
njenoj primeni.
Zabrana preinaenja na gore (zabrana reformatio in peius) predstavlja zatitu okrivljenog od
preinaenja prvostepene odluke na njegovu tetu, ako je samo u njegovu korist izjavljen pravni lek.
U krivino-procesno pravo ovaj pravni institut je uao prvenstveno iz razloga pravinosti, branjen
argumentima od okrivljenog, koji nezadovoljan sudskom odlukom ne sme strahovati da li e njegovo
obraanje sudu vieg stepena imati pozitivno dejstvo ili e mu pogorati poloaj, ako vii sud preinai
takvu odluku na njegovu tetu. Iako na prvi pogled izgleda logino da se okrivljenom moraju pruiti
procesne garancije da u sluaju upotrebe pravnog leka ne pogora svoj poloaj, o ovom pravnom
institutu ne postoji jedinstveno miljenje, kako u pogledu njegovog zakonodavnog konstituisanja,
tako i u pogledu obima zatite koju okrivljenom treba obezbediti.
Miljenja o ovom pravnom institutu kreu se od onih koji smatraju da je dovoljno samo po-
stojanje albe nadlenog tuioca na tetu okrivljenog da bi se presuda mogla izmeniti na njegovu
tetu, pa do onih koji smatraju da se ni u jednom delu oalbena presuda ne moe izmeniti, ako u tom
pravcu ne postoji alba ovlaenog tuioca.
Dosadanja praksa sudova ukazuje da je prilikom primene lana 378. ZKP u veini sluajeva
preovladalo miljenje da se po albi izjavljenoj na tetu optuenog moe doneti odluka na njegovu
tetu samo u pogledu dela presude koji se albom pobija i samo iz razloga iz kojih se pobija.
Razliita miljenja prisutna su i kada je u pitanju primena zabrane reformatio in peius na
novom glavnom pretresu, posle ukidanja prvostepene presude i donoenja nove presude, kao i u
pogledu uticaja albe ovlaenog tuioca na novu presudu.
Prema jednom stanovitu nije povreeno naelo zabrane reformatio in peius u sluaju kada
prvostepeni sud na novom glavnom pretresu osudi optuenog po stroem krivinom zakonu nakon
to je drugostepeni sud, povodom albe nadlenog tuioca izjavljene samo zbog odluke o krivinoj
sankciji, po slubenoj dunosti (zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka), ukinuo prvoste-
penu presudu.
Suprotno stanovite je izraeno u dispozitivu naelnog stava.
Radi potpunijeg sagledavanja ovog instituta potrebno je poi od osnova zbog kojih se presuda
moe pobijati i s tim u vezi od granice ispitivanja presude.
U smislu lana 363. ZKP presuda se moe pobijati zbog: bitne povrede odredaba krivinog
285
zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, krivine sankcije i dr.

Ako je protiv presude izjavljena alba, presuda e se ispitati u onom delu u kojem se pobija al-
bom, a po slubenoj dunosti (lan 376. ta. 1. i 2. ZKP) sud mora ispitati: prvo, da li postoji povreda
odredaba krivinog postupka iz lana 364. stav 1. ta. 1, 5, 6, 8. do 11, da li je glavni pretres protivno
odredbama zakona odran u odsustvu optuenog, a u sluaju obavezne odbrane i u odsustvu njego-
vog branioca, i drugo, da li je povreen krivini zakon na tetu optuenog (lan 365. ZKP).
Kao to se vidi, granice ispitivanja presude su zakonom jasno odreene.
Iz zakonske formulacije lana 376. stav 1. ZKP, da drugostepeni sud ispituje presudu u onom
delu u kojem se pobija albom, proizilazi da se na tetu okrivljenog odluka moe izmeniti samo u
pogledu dela presude koji se albom pobija i to iskljuivo u onom pravcu u kom se pobija i samo
iz onih razloga koji su u albi istaknuti. alba izjavljena na tetu okrivljenog moe imati pravnog
dejstva samo u domenu u kojem je izjavljena, pa se i poloaj okrivljenog moe pogorati iskljuivo
u tom domenu, a ne i izvan domaaja albe. Pri tome, nije od znaaja da li je odluka koja se ispituje,
doneta u ponovljenom postupku, nakon ukidanja prvostepene presude, niti da li je prvobitna odluka
ukinuta po slubenoj dunosti ili usvajanjem albe ovlaenog tuioca.
Prema tome, kada je prvostepeni sud, na novom glavnom pretresu, osudio okrivljenog po sto-
em krivinom zakonu nakon to je drugostepeni sud, po slubenoj dunosti povodom albe nadle-
nog tuioca, izjavljene samo zbog odluke o krivinoj sankciji, ukinuo prvostepenu presudu, povredio
je naelo zabrane reformatio in peius.
U skladu sa iznetim razlozima zajednika sednica donela je naelni stav izraen u dispozitivu.
(Naelni stav br. 16/87 - Zajednika sednica saveznog suda, republikih i pokrajinskih
vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda - 17. i 18. jun 1987. godine)
POVREDA ZABRANE REFORMATIO IN PEIUS - LAN 378. ZKP
NAELNI STAV
Povreeno je naelo zabrane reformatio in peius (lan 378. ZKP) u sluaju kada prvostepeni
sud na novom glavnom pretresu osudi optuenog po stroem krivinom zakonu, nakon to je drugo-
stepeni sud, povodom albe nadlenog tuioca izjavljene samo zbog odluke o krivinoj sankciji, po
slubenoj dunosti (zbog bitne povrede odredaba krivinog posutpka) ukinuo prvostepenu presudu.
(Zajednika sednica Saveznog suda, Vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 27. i 28.
V 1985)
SUDSKA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
1. Stavovi opte sjednice Suda Bosne i Hercegovine

Prije donoenja rjeenja o odreivanju pritvora, sudija za prethodni postupak e preispitati
osnovanost zahtjeva o odreivanju pritvora i u skladu sa lanom 5.3. Evropske konvencije o ljudskim
pravima sasluati osumnjienog i razmotriti sva pitanja u vezi lienja slobode.
(Zakljuak Opte sjednice od 07.10.2004. godine)
Kada u smislu lana 231. (3) ZKP-a, sudija za prethodno sasluanje razmatra sporazum o pri-
znanju krivnje, u sluaju prihvatanja sporazuma, izrei e i presudu u smislu lana 231. (5) ZKP-a.
Kada u toku glavnog pretresa odbrana stavi prijedlog da optueni svjedoi u svoju korist, op-
tueni e se sasluati u svojstvu svjedoka i biti ispitan direktno i unakrsno, ukoliko se dobrovoljno
odrekao prava na utnju i kada odlui dati informacije u pogledu injenica i okolnosti koje se odnose
na predmet suenja.
U skladu sa lanom 14. ZKP-a BiH i lanom 6. (1) Evropske konvencije o ljudskim pravima,
(ravnopravnost stranaka-postavka da svaka strana u postupku treba imati iste mogunosti da izloi
svoje argumente i pravo na informaciju o injenicama i navodima suprotne strane), sud mora, prije
286
donoenja odluke, osigurati da se kopije podnesaka dostavljenih u skladu sa Zakonom o krivinom

postupku (albe na rjeenja, zahtjevi i prigovori jedne strane u postupku po kojima je sud obavezan
odluiti), dostave drugoj strani na odgovor, osim u sluajevima podnoenja zahtjeva ovlatenog tu-
ioca za odreivanje pojedinih istranih radnji i posebnih istranih radnji.
U smislu lana 34. ZKP-a BiH, odredbe o izuzeu sudija shodno se primjenjuju i na tuitelja
i osobe koje su na osnovu zakona ovlatene da ga zastupaju u postupku, ali to ne znai da e u vezi
sa prijedlogom za izuzee tuitelja, u smislu lana 29. taka f) ZKP-a BiH, sudija ili raspravno vijee
obustaviti svaki rad na predmetu obzirom da tuitelj, ije se izuzee zahtjeva, do donoenja odlu-
ke Kolegija tuitelja o izuzeu, moe preduzimati radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Pri
tome, treba imati u vidu da se, u smislu lana 297. stav 1. taka b) ZKP-a BiH, predvia bitna po-
vreda odredaba krivinog postupka samo u sluaju da je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji
se morao izuzeti, to je razumljivo kada se ima u vidu da sud sudi, a tuitelj je stranka u postupku.
U svakom sluaju, sudiji odnosno vijeu ostavlja se na ocjenu, u vezi sa okolnostima sluaja,
potreba prekida postupka.
2. Sudska praksa ostalih sudova u Bosni i Hercegovini

lan 366. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
Za postojanje krivinog djela nesavjestan rad u slubi iz lana 366. Stav 1. Krivinog zakona
federacije bosne i hercegovine nije potrebna trajnost i sistematinost u neurednosti vrenja slube, a
niti ocjena ukupnog djelovanja uinitelja u njegovom poslovanju kao slubene osobe, ve je dovoljno
samo jedno injenje ili neinjenje koje ima karakter oigledno nesavjesnog postupanja u vrenju
dunosti u slubi u smislu ovog krivinog djela.
Iz obrazloenja:
Na utvreno injenino stanje prvostepeni sud je pravilno primijenio krivini zakon kada je
naao da je okrivljeni, na nain opisan u izreci pobijane presude, uinio krivino djelo iz l. 366. st. 1.
KZ FBiH, jer i ovaj sud nalazi da je on, iz razloga detaljno navedenih u obrazloenju pobijane presu-
de, kao slubena osoba svjesnim krenjem zakona oigledno nesavjesno postupio u vrenju dunosti,
uslijed ega je nastupila povreda prava drugog. Neosnovan je navod u albi branioca okrivljenog,
istican i u toku postupka, a koji prvostepeni sud pravilno nije prihvatio, da je za postojanje oigledno
nesavjesnog rada u slubi potrebno da postoji izvjesna trajnost, pa i sistematinost u neurednosti u
slubi i da bi u svakom konkretnom sluaju trebalo obuhvatiti itavo djelovanje uinioca u njegovom
poslovanju kao slubene osobe da bi se mogao donijeti zakljuak da se radi o oigledno nesavjesnom
postupanju. Naime, i jedno injenje ili neinjenje moe imati karakter oigledno nesavjesnog postu-
panja u vrenju dunosti, a ponaanje okrivljenog u konkretnom sluaju, i po ocjeni ovog suda, ima
takav karakter, jer priroda slubene dunosti okrivljenog, s obzirom da od njenog savjesnog vrenja
zavisi uspjenost procesa povratka, zahtijevala je posebnu panju, tako da je i prvostepeni sud pra-
vilno naao, a i ovaj sud nalazi, da se u radnjama okrivljenog iz izreke pobijane presude stiu sva obi-
ljeja krivinog djela iz l. 366. st. 1. KZ FBiH. Takav zakljuak ne dovodi u pitanje ni albeni navod
da, zbog toga to je G. J. u upravnom postupku imala mogunost i ostvarivala svoja prava (i na kraju
ih i ostvarila), nema jednog od bitnih obiljeja krivinog djela za koje je okrivljeni oglaen krivim, jer
se pravo ostvareno u tom postupku moe smatrati samo otklanjanjem ve uinjene povrede prava, a
ni u kom sluaju ne ukazuje da zbog toga nema jednog od bitnih obiljeja krivinog djela iz l. 366.
st. 1. KZ FBiH u radnjama okrivljenog. Stoga ne stoji ni albeni osnov povrede krivinog zakona.
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, broj: K-595/02 od 22. 04. 2003. godine)
lan 35. taka 5. Zakona o krivinom postupku
287
Sudija koji je kao lan vijea sudjelovao u donoenju drugostepene presude, koja je po albi
okrivljenog ukinuta rjeenjem suda u treem stepenu, moe ponovo sudjelovati u donoenju odluke
drugostepenog suda, jer ta okolnost da je ranije ve sudjelovao u donoenju drugostepene presude
nije razlog za njegovo izuzee.
Iz obrazloenja:
U odredbi lana 35. taka 5. ZKP propisano je da sudija ne moe vriti sudsku dunost ako je
u istom predmetu sudjelovao u donoenju odluke nieg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u
donoenju odluke koja se pobija albom. Iz tako koncipirane zakonske odredbe jasno proizilazi, da
je njezin ratio legis u tome da sudija ne moe sudjelovati u odluivanju o odluci koju je donio kao
sudija pojedinac ili u sastavu vijea. Dakle, naprijed citirana zakonska odredba se ne moe tumaiti
na nain kako to smatraju branioci okrivljenog I.B. u podnesenom zahtjevu za izuzee odnosno ona
ne zabranjuje da nakon ukidanja presude ponovo odluuje vijee u istom sastavu. Da je ovo zaista
tako moe se zakljuiti i iz odredbe lana 378. stav 2. ZKP /koju da je trebalo primijenio bi Vrhovni
sud Federacije rjeavajui u treem stepenu na temelju ovlatenja iz lana 384. stav 2. ZKP). U toj
zakonskoj odredbi je propisano da drugostepeni sud moe narediti, da se novi glavni pretres odri
pred potpuno izmijenjenim vijeem. To bi shodno takvom zakonskom odreenju znailo da je i u
konkretnom sluaju Vrhovni sud Federacije odluujui u treem stepenu mogao odrediti da se dru-
gostepeni postupak provede pred novim vijeem. Postojanje takve odredbe bi bilo apsurdno, kada bi
zakonska osnova iz koje branioci okrivljenog I.B. trae izuzee i razlozi koje su naveli onemoguavala
da u ponovnom odluivanju uestvuje vijee u istom sastavu koje je donijelo raniju drugostepenu
odluku koja je ukinuta. Imajui sve naprijed izloeno u vidu, mora se zakljuiti da zahtjev branilaca
okrivljenog I.B. za izuzee sudije Vrhovnog suda Federacije I.D. nije osnovan.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Su-422/02 od 6. 11. 2002. godine)
lan 183. stav 1. taka 4. Zakona o krivinom postupku

Ako su ispunjeni opi i posebni uvjeti za odreivanje (produenje) pritvora u smislu lana 183.
Stav 1. Taka 4. Zkp za neko od taksativno nabrojanih krivinih djela, pritvor se moe odrediti od-
nosno produiti i za njihov kvalifikovani oblik (koji se ne navodi u zakonu) primjenjujui princip
loginog tumaenja pravne norme, argumentum a minore ad maius (zakljuivanjem da je neto do-
puteno za tei sluaj, kada je doputeno u lakem sluaju).
Iz obrazloenja:
Prema shvatanju ovog suda primjena navedene take 4. zahtijeva odreeno tumaenje, koje
ima za cilj utvrivanje smisla navedene zakonske odredbe metodom logike. Evidentno je da je za-
konodavac propisivanjem odredbe take 4. stav 1. lana 183. ZKP-a, za odreena, najtea krivina
djela, u odreenim okolnostima determinisanim nainom izvrenja ili posljedicama izvrenja tog
djela, elio utvrditi poseban osnov za odreivanje mjere pritvora. Pri tome je zakonodavac u pravnoj
normi precizirao i krivina djela u odnosu na koja se po tom, specifinom, osnovu mjera pritvora
moe odrediti, meutim prema shvatanju ovog suda primjena navedenog osnova zahtijeva logiko
tumaenje pravne norme principom argumentum a minore ad maius (zakljuivanjem da je neto
doputeno za tei sluaj, kada je doputeno u lakem sluaju). Taka 4. navedenog lana kao jedno
od krivinih djela u odnosu na koje je mogue primijeniti taj propis predvia krivino djelo ubistva
iz lana 171. stav 1. KZ FBiH. Meutim, ta odredba se odnosi na osnovni oblik krivinog djela ubistva
dok su u lanu 172. stav 2. KZ FBiH predvieni kvalifikovani oblici ubistva. Pri tome je bitno ukazati
da kvalifikovani oblik krivinog djela ubistva u sebi uvijek sadri i osnovni oblik tog krivinog djela,
zakonski tekst kvalifikovanih oblika uvijek u sebi sadri definiciju osnovnog oblika djela - ko drugog
lii ivota, pa je stoga ovaj sud miljenja da lan 183. stav 1. taka 4. ZKP-a moe biti osnov i za odre-
ivanje mjere pritvora kada je u pitanju krivino djelo ubistva iz lana 171. st. 2. taka 5. KZ FBiH, te
288
se suprotno tvrenje u albi ukazuje kao neosnovano.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: K-430/03 od 10. 09. 2003. godine)
lan 358. stav 2. ZKP u vezi sa lanom 276. stav 3. ZKP i lanom 6. stavom 3. (b) i (c) Evropske
konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Postavljanje optuenom branioca po slubenoj dunosti neposredno pred poetak glavnog pre-
tresa na kojem je donijeta presuda, bez ostavljanja mogunosti braniocu da se upozna sa spisima u
konkretnom predmetu i da sa svojim branjenikom obavi razgovor o nainu odbrane, predstavlja
povredu prava optuenog na odbranu uinjenu na glavnom pretresu koja je mogla biti od utjecaja na
zakonito i pravilno donoenje presude.
Iz obrazloenja:
S obzirom na navedenu sadrinu spisa u ovom predmetu i sadrinu zapisnika o glavnom pre-
tresu, ovaj sud nalazi tanom albenu tvrdnju okrivljenog V.S. da mu je branilac po slubenoj du-
nosti postavljen neposredno pred poetak glavnog pretresa na kojem je donijeta presuda, a kako u
spisu ne postoje podaci koji bi ukazivali da se, nakon to je postavljen za branioca po slubenoj du-
nosti okrivljenom V.S. advokat H.S. upoznao sa spisima u konkretnom predmetu, a niti da je obavio
razgovor sa svojim branjenikom, ovaj sud nalazi i da je na taj nain povrijeena odredba lana 6.
stava 3. (b) Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojom je odreeno da
svako ko je optuen za krivino djelo ima, izmeu ostalih prava u okviru prava na odbranu, i pravo
da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane. To pravo osobe optuene za
krivino djelo mora se posmatrati zajedno sa pravom na branioca, ustanovljenim lanom 6. stavom
3. (c) Konvencije, tako da ono obuhvata i pravo da se i braniocu osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni
za pripremanje odbrane, a to svakako podrazumijeva i pruanje braniocu mogunosti uvida u spise
predmeta i razgovora sa njegovim branjenikom u cilju pripremanja odbrane. Stoga se osnovano
albom okrivljenog V.S. ukazuje da je navedenim postupanjem prvostepenog suda na glavnom pre-
tresu povrijeeno njegovo pravo odbrane, a, s obzirom na sadrinu same povrede, i da je to moglo
biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje presude, te da je na taj nain uinjena bitna povreda
odredaba krivinog postupka iz lana 358. stava 2. u vezi sa lanom 276. stav 3. ZKP i lanom 6. stav
3. (b) i (c) Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
lan 394. stav 1. Zakona o krivinom postupku

Pravomono rjeenje o obustavi kaznenog postupka doneseno u smislu lana 394. Stav 1. Zkp
ne spada u kategoriju neopozivih sudskih odluka i pored toga to je steklo formalnu pravnu snagu,
ovo zbog toga jer ta rjeenja ne mogu stei i materijalnu pravnu snagu, s obzirom da je u toj zakon-
skoj odredbi propisano da se na zahtjev ovlatenog tuitelja moe dozvoliti ponavljanje kaznenog
postupka ako podnese nove dokaze na osnovu kojih se sud moe uvjeriti da su se stekli uvjeti za
ponovno pokretanje postupka, stoga je prvostupanjski sud pogrijeio kada je nasuprot tome izveo
zakljuak, da se u tom sluaju radilo o presuenoj stvari (res iudicata) i samo na temelju toga rjee-
njem odbacio zahtjev nadlenog tuitelja za ponovno pokretanje kaznenog postupka.
Iz obrazloenja:
Iz stanja spisa predmeta se vidi, da je pravomonim rjeenjem prvostupanjskog suda broj
K-90/96 od 06. 08. 1996. godine protiv okrivljenog E. . obustavljen kazneni postupak iz razloga
to je Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine donijelo Odluku broj 02-248-591/96 od 29.
07. 1996. godine o njegovoj aboliciji za predmetno kazneno djelo. Nakon toga kantonalni tuitelj u
Sarajevu (tada vii javni tuitelj u Sarajevu) nije izjavio albu, pa je navedeno rjeenje postalo pra-
vomono, ali je naknadno podnio zahtjev za nastavak kaznenog postupka koji je prvostupanjski sud
289
pobijanim rjeenjem odbacio iz odreenih razloga.

Protiv tog rjeenja albu je izjavio kantonalni tuitelj u Sarajevu zbog povrede odredaba kazne-
nog postupka i povrede kaznenog zkona (u obrazloenju vrlo detaljno iznio shvatanja da odlukom
Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine okrivljenom nije mogla biti data abolicija, s obzirom
da se radi o kaznenom djelu ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 142. biveg kazne-
nog zakona.
U obrazloenju pobijanog rjeenja prvostupanjski sud smatra da je, prethodno rjeenje toga
suda o obustavi kaznenog postupka pravomono i da njegovo dejstvo nije privremenog karaktera.
Takoer je u tom rjeenju navedeno, da u procesnim odredbama nije predviena mogunost za na-
stavak kaznenog postupka i da se u ovom kaznenom predmetu radi o presuenoj stvari, pa je zbog
svega toga niestupanjski sud odbacio podneseni zahtjev Kantonalnog tuitelja u Sarajevu.
Prije davanja relevantnih odgovora na albene prigovore Kantonalnog tuitelja u Sarajevu va-
ljalo je prije toga ocijeniti da li prethodno pravomono rjeenje prvostupanjskog suda o obustavi
kaznenog postupka (protiv koga je tada vii javni tuitelj u Sarajevu propustio izjaviti albu) daje
snagu presuene stvari u odnosu na predmetno kazneno djelo ili se radi o rjeenju za koje je izriito
propisano da se sud po zahtjevu ovlatenog tuitelja moe na njega vratiti i opozvati ga bez obzira
to je okrivljenom priznato neko pravo. Odgovor na ovo pitanje oigledno ovisi od ocjene da li je rje-
enje o obustavi kaznenog postupka pored formalne steklo i materijalnu pravomonost, to je bitni
preduvjet za zakljuak da se radi o presuenoj stvari (res iudicata). Prilikom davanja odgovora na to
pitanje ovaj sud je imao u vidu da prema procesnim odredbama postoji veliki broj rjeenja u pogledu
kojih je sud ovlaten ili duan da se na njih vraa i pored toga to je nastupila njihova formalna pra-
vomonost, a to samo po sebi ima znaenje da ona nisu stekla materijalnu pravnu snagu. Imajui
sve to u vidu, te uzimajui u obzir sa jedne strane da je niestupanjski sud pravomono rjeenje
o obustavi kaznenog postupka donio prije poetka glavne rasprave - pretresa i sa druge strane da
odredba lanka 394. stavak 1. ZKP izmeu ostalog propisuje da ako je kazneni postupak rjeenjem
pravomono obustavljen prije poetka glavne rasprave - pretresa, da se onda u tom sluaju moe na
zahtjev ovlatenog tuitelja dozvoliti ponavljanje kaznenog postupka ako se podnesu novi dokazi na
temelju kojih se sud moe uvjeriti da su se stekli uvjeti za njegovo ponovno pokretanje, onda ovaj kao
drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti naprijed navedeno zakljuivanje u pobijanom rjeenju (da
se radi o presuenoj stvari).
II. GRAANSKO MATERIJALNO I PROCESNO PRAVO

1. Sudska praksa Suda Bosne i Hercegovine
lan 176. i lan 13. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH
Revizijsko vijee je duno raspraviti i prigovore revizije koji se odnose na injenino stanje, ako
su ti prigovori u vezi sa lanom 176. i lanom 13. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH.
Tuiocu pripada pravo na isplatu plaa i drugih naknada ako mu je isplata nezakonito obustav-
ljena u sluaju kada je tuilac faktiki radio na radnom mjestu na koje je rasporedjen ili na drugom
(u konkretnom sluaju na radno mjesto radnika u Ambasadi BiH u Parizu), sve dok je radio i dok mu
radni odnos nije prestao po rjeenju o prestanku radnog odnosa poslodavca ( u konkretnom sluaju
tuene).
Iz obrazloenja
Drugostepeno graansko vijee je postupilo u skladu sa materijalnim i procesnim zakonom
kada je uvailo injenino stanje utvreno u presudi prvostepenog parninog vijea Suda BiH broj
P- 49/05 od 20. 04. 2006. godine, kao i materijalnopravne propise na koje se to vijee u navedenoj
presudi pozvalo, te odbilo albu tuene kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdilo. Za takvu
290
odluku drugostepeno graansko vijee je u pobijanoj presudi navelo potpune i pravilne razloge, kako
u pogledu injeninog stanja, tako i u pogledu materijalnopravnih i procesnih propisa, koje u cijelo-
sti usvaja i revizijsko vijee. Revizijsko vijee ukazuje da se prigovori revidenta, uglavnom, odnose na
pobijanje injeninog stanja utvrdjenog u prvostepenoj presudi parninog vijea, koje je prihvaeno
i od drugostepenog graanskog vijea, iako se revizija ne moe izjaviti zbog pogreno ili nepotpuno
utvrdjenog injeninog stanja ( lan 207. stav 2. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH
), ali je revizijsko vijee raspravilo i neke od ovih prigovora i to one koje revident dovodi u vezu sa
lanom 176. i lanom 13. navedenog zakona, dok druge nije razmatralo, niti je imalo za to zakonsko
ovlatenje.
Drugostepeno graansko vijee je pravilno postupilo kada je prihvatilo injenino utvrenje i
ocjenu dokaza prvostepenog parninog vijea, a odbilo albene prigovore tuene, prema kojem i-
njeninom stanju, iz provedenih dokaza, koji su u prvostepenoj presudi detaljno navedeni i pravilno
cijenjeni u skladu sa lanom 13. navedenog zakona, a iz kojih, i po ocjeni revizijskog vijea, proizilazi
da je tuilac dana 31. 03. 1999. godine rjeenjem tuene od 07. 04. 1999. godine privremeno raspore-
en na radno mjesto konzularnog radnika u Ambasadi BiH u Parizu, te je po tom rjeenju, za rad koji
je obavljao, primao plau i druge naknade, kao i naknadu za iznajmljeni stan u Parizu sve do kraja
januara 2001.godine, kada mu je isplata plae i naknada obustavljena, iako mu je radni odnos po rje-
enju tuene prestao tek 24. 06. 2001. godine, do kada je tuilac i proveo na radu u Ambasadi u BiH
u Parizu. Pobijanom presudom je, nadalje, pravilno prihvaena i visina dosunih naknada utvrena
od strane prvostepenog vijea na osnovu nalaza i miljenja vjetaka finansijske struke Hodi Abida,
koji je izvrio obraun na osnovu Pravilnika o plaama i drugim primanjima i naknadama osoblja
DKP BiH i Odluke Vijea ministara o nainu obrauna plaa i ostalih materijalnih prava zaposlenih
u Vijeu ministara, ministarstvima i drugim organima BiH, kojem ni tuena nije prigovorila, izuzev
to je istakla prigovor na obraun zakupnine za iznajmljeni stan u Parizu. Pobijanom presudom
drugostepenog graanskog vijea pravilno je rijeen i prigovor tuene koji se odnosio na radni odnos
tuioca, uz navodjenje da tuena ni jednim dokazom nije dokazala da je tuiocu prestao radni odnos
prije donoenja rjeenja tuene dana 24. 06. 2001. godine.
Revizijsko vijee je odbilo kao neosnovan prigovor revidenta da su pobijanom presudom po-
vrijeene odredbe lana 176. i 13. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH, jer je drugoste-
peno graansko vijee, kako je to ve navedeno u ovoj, a i u pobijanoj presudi, u cijelosti prihvatilo
injenino stanje koje je utvrdilo prvostepeno parnino vijee u presudi P- 49/05 od 20. 04. 2006.
godine, kao i ocjenu dokaza kojim je to injenino stanje utvreno, pa tako i ocjenu izvedenog doka-
za uvidom u rjeenje MVP-a broj 10921-02-3-12999/01 od 10. 07. 2001. godine, na osnovu kojeg je
utvrdio da je tuiocu prestao radni odnos u MVP-a sa danom 24. 06. 2001. godine i to iz razloga to
je tuilac tada odbio da radi na novim poslovima na koje je rasporedjen i od tada vie nije dolazio na
posao. Radilo se o poslovima tehnikog sekretara- korespondenta u Ambasadi BiH u vedskoj, na
koje je rasporedjen po rjeenju broj 10921-02-10330/00 od 12. 07. 2000. godine, a na koju dunost
tuilac nije nikad stupio, ali mu iz tog razloga ni tada ni kasnije nije prestao radni odnos, nego tek po
rjeenju MVP-a od 10. 07. 2001. godine sa gore navedenim datumom. Isto se odnosi i na injenino
stanje vezano za Instrukciju MVP-a broj 10921-01-16680/00 od 16. 11. 2000. godine o povratku
radnika iz DKP najkasnije do 01. 12. 2000. godine, koje je drugostepeno graansko vijee takodje
prihvatilo usvajajui sve, pa i ocjenu tog dokaza provedenog u prvostepenom postupku i injenino
stanje utvrdjeno u vezi te Instrukcije, prema kojem je tuilac, i nakon datuma donoenja navede-
ne Instrukcije, nastavio da radi u Ambasadi BiH u Parizu, utvrdivi da je ambasador te Ambasade
dopisom od 04. 12. 2000. godine ukazao MVP-a na specifinost situacije konzularnog odjeljenja u
Ambasadi, te odredjeno traio da tuilac nastavi sa radom u toj Ambasadi, to se ne moe smatrati
samovoljnim postupanjem tuioca, iz ega prvostepeno parnino vijee zakljuuje, a drugostepeno
graansko vijee pravilno prihvata, da se MVP sloilo sa daljnjim radom tuioca u navedenoj Am-
basadi i otkazao mu radni odnos tek sa 24. 06. 2001. godine, iako je imalo mogunost da to uini
291
i ranije, a ovo pogotovo to je tuiocu i nakon 01. 12. 2000. godine dva mjeseca isplaivana plaa i
druge naknade, to se svakako ne bi inilo da tuilac nije nastavio da radi, a tek je od 01. 02. 2001. go-
dine isplata prestala. To, i po ocjeni revizijskog vijea, znai, da je tuilac sve do zvaninog prestanka
radnog odnosa, nastavio da radi u Ambasadi BiH u Parizu, te da je, u svjstvu konzularnog radnika
u toj Ambasadi, izvrio i primopredaju dunosti dana 29. 06. 2001. godine, kada je predao zalihe
pasokih knjiica, bazu podataka i dr. sve navedeno u dopisu Ambasade BiH u Parizu broj 208-04-
164 od 29. 06. 2001. godine, pa je revizijsko vijee prigovore revidenta i u ovom pogledu odbilo kao
neosnovane, jer tako ne bi bilo postupljeno da je tuilac primopredaju izvrio samoinicijativno, niti
bi MVP-a uvailo tu primopredaju.
Suprotno navodima revidenta, drugostepeno graansko vijee je, pravilno cijenei dokaze pro-
vedene u prvostepenom parninom postupku, prihvatilo i odluku prvostepenog vijea da tuiocu
za utueni period pripada pravo kako na plau, tako i na naknadu za topli obrok i izdatke uinjene
na ime stanarine (zakupnine) za iznajmljeni stan u Parizu. Mjesena visina stanarine je utvrdjena
iz platnih lista priloenih za period za koji su mu isplaivane (do 01. 02. 2001. godine) u iznosu od
1.731,34 KM mjeseno, ija ukupna visina je utvrdjena nalazom i miljenjem pomenutog vjetaka,
kao i visina plae u mjesenom iznosu od 2.746,09 KM i toplog obroka u iznosu od 4,00 KM dnevno.
Logian je i zakljuak drugostepenog graanskog vijea naveden u pobijanoj presudi, da tuilac, za
kojeg je utvrdjeno da je radio u Ambasadi BiH u Parizu sve do prestanka radnog odnosa (24. 06.
2001. godine), boravei i radei u Parizu, morao da ima i odgovarajui smjetaj kao i do tada, te da
plaa zakupninu, prihvatajui kao dokaz u tom pogledu i iskaz tuioca sasluanog u svojstvu stranke,
pa su prigovori revidenta istaknuti i u tom pravcu odbijeni kao neosnovani.
S obzirom na iznijete razloge, revizijsko vijee je ocijenilo da je revizija tuene neosnovana, pa
ju je odbilo primjenom lana 215. Zakona o parninom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine,
jer je utvrdilo da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena (i zbog kojih se moe izjaviti), kao
ni razlozi na koje revizijsko vijee pazi po slubenoj dunosti.
(Presuda revizijskoj vijea Suda BiH broj Rev- 16/07 od 18. 12. 2007. godine)
Nespojivost obavljanja poslova inspekcijskog nadzora carinjenja sa poslovima

peditera koji se bavi uvozom robe
Tuiocu koji je prilikom prijema na rad u carinsku ispostavu rasporeen na odreeno radno
mjesto, s tim da se uslijed poveanja obima poslova i dr. unutar sektora odnosno odjeljenja u koje
je rasporeen, zbog potrebe posla, moe rasporediti i na poslove nadzora nad zakonitou rada u
oblasti obrta ili samostalne profesionalne djelatnosti prestaje radni odnos ako se utvrdi da on ili lan
njegove ue porodice (roditelj, brani drug ili djeca) u mjestu ivljenja obavlja samostalnu profesio-
nalnu djelatnost, odnosno vlastiti obrt ili ima vlastito preduzee.
Iz obrazloenja:
Revizijsko vijee je ispitalo pobijanu presudu drugostepenog graanskog vijea u smislu odred-
bi lana 208. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 36/04),
tj. u granicama razloga navedenih u reviziji, pazei po slubenoj dunosti na primjenu materijalnog
prava i povrede odredbi parninog postupka koje se odnose na stranaku sposobnost i zastupanje,
pa je odluilo kao u izreci ove presude iz sljedeih razloga:
Drugostepeno graansko vijee je postupilo u skladu sa zakonom kada je, prihvatajui inje-
nino stanje utvreno u prvostepenoj presudi, kao i odgovarajue materijalnopravne i procesno-
pravne norme, to je sve u pobijanoj presudi u glavnim crtama i citiralo, dajui pravilna tumaenja
materijalnopravnih propisa, te odbilo albu tuioca izjavljenu protiv prvostepene presude i tu presu-
du potvrdilo, odbijajui albene prigovore tuioca kao neosnovane, uz navodjenje razloga zbog kojih
je tako odluilo.
Odredbom lana 10. stav 1. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave
292
FBiH (Slubene novine FBiH broj 13/98), koja je bila osnov za donoenje rjeenja o prestanku rad-
nog odnosa tuiocu sa danom 06. 12. 1999. godine, propisano je da se ne moe primiti u radni odnos,
niti biti u radnom odnosu lice koje samo ili lan njegove ue porodice (roditelj, brani drug ili djeca)
u mjestu ivljenja tog lica obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, odnosno koje obavlja vlastiti
obrt ili ima vlastito preduzee, ako se prima na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora
ili nadzora nad zakonitou rada u oblasti obrta, odnosno djelatnosti tog preduzea. Niestepena
vijea su u svojim presudama, polazei od odredbi Pravilnika o unutranjoj organizaciji i sistemati-
zaciji Carinskih uprava u FBiH od 01. 10. 1996. godine, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ovog
spornog odnosa, a na osnovu kojeg je tuilac rasporedjen i koje poslove obavlja, uz obavezu da vri i
druge poslove koje odredi ef ispostave, a koja obaveza je utvrdjena za sve radnike Carinske uprave
u Federaciji BiH u skladu sa lanom 37. navedenog pravilnika, te odredbe lana 16. tog pravilnika, u
kojoj je odredjeno da carinska ispostava vri i poslove carinskog nadzora i carinjenja robe, te prima
robu pod carinski nadzor i izdaje je ispod carinskog nadzora, kao i druge poslove poblie navedene
u tom lanu, kao i odredbe lana 40. istog pravilnika, koja propisuje da se u pojedinoj carinarni-
ci usljed poveanja obima poslova i dr. unutar pojedinog sektora, odnosno odjeljenja, moe vriti
preraspodjela radnika poveanjem, odnosno smanjenjem broja izvrilaca u pojedinim odjeljenjima,
izvode pravilan zakljuak da se i tuilac, zavisno od potrebe poslova, u svakom momentu mogao
rasporediti na poslove koje mu ef ispostave naredi, to je potvrdila i svjedokinja Safeta emdin, pa
i one koji ukljuuju i poslove nadzora nad zakonitou rada u oblasti djelatnosti koju obavlja predu-
zee tuioevog sina. Naime, prema utvrdjenju niestepenih vijea, tuioev sin obavlja peditersku
djelatnost, a pediter kod uvoza robe nastupa u ime i za raun uvoznika (nalogodavca), a postupak
carinjenja uvezene robe vre radnici Carinske uprave, uglavnom carinici - samostalni referenti, koju
dunost je tuilac obavljao. Carinici, takodje, vre nadzor i kontrolu onoga to su pediteri uradili,
pratei da li su postupili u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima, zbog ega se prigovori revi-
denta istaknuti u ovom pravcu ukazuju neosnovanim.
Revizijsko vijee, stoga, smatra, da je u pobijanoj presudi pravilno zakljueno da ono to tuilac
radi i ono to mu se moe staviti u radni zadatak, smatra poslovima nadzora nad zakonitou rada u
oblasti djelatnosti kojom se bavi njegov sin (pediterska djelatnost), te da je zato pravilno primije-
njena odredba lana 10. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave u Federaciji
BiH. Pravilan je i stav niestepenih vijea, koji se revizijom pobija, da miljenje Ministarstva pravde
BiH nema obavezujui karakter, jer se radi samo o miljenju tog ministarstva, a autentino tumae-
nje daje Parlament FBiH.
Drugostepeno graansko vijee, kao i prvostepeno parnino vijee, u svojim presudama su se
pravilno izjasnili i o eventualnoj povredi Ustava BiH i Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava,
koje razloge usvaja i revizijsko vijee, pa su prigovori revidenta i u tom pravcu odbijeni kao neosno-
vani i nedokazani.
Ostali prigovori revidenta predstavljaju prigovore na pravilnost i potpunost utvrenog inje-
ninog stanja, zbog kojih se revizija ne moe izjaviti (lan 207. stav 2. Zakona o parninom postupku
pred Sudom BiH), pa ih revizijsko vijee nije posebno ni razmatralo.
(Presuda revizijskog vijea Suda BiH broj Rev- 9/07 od 01. 10. 2007. godine)
2. SUDSKA PRAKSA OSTALIH SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

OBLIGACIONO PRAVO - OPI DIO
lan 56. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

Nitav je ugovor o doivotnom izdravanju zakljuen od lica koje zbog demencije nije bilo spo-
sobno da shvati znaaj ugovora koji potpisuje.
293
Iz obrazloenja:
Neosnovane su revizione tvrdnje da se iz pobijane odluke ne vidi da li sud prihvata da je sporni
ugovor o doivotnom izdravanju, zakljuen 02.04.1997. godine izmeu tuene i majke stranaka,
apsolutno ili relativno nitav.
Tano je da se drugostepeni sud pogreno pozvao na odredbe lana 111. i 112. Zakona o obliga-
cionim odnosima (ZOO) umjesto na odredbe lana 56. stav 1. ZOO, na koje se pozvao prvostepeni
sud.
No, iz izreke prvostepene presude i injeninog obrazloenja obje niestepene presude nesum-
njivo slijedi da sudovi utvruju da je sporni ugovor nitav, a ne ruljiv. Prvostepeni sud tubenom za-
htjevu tuitelja udovoljava, a drugostepeni sud takvu presudu potvruje, s obrazloenjem da majka
stranaka u vrijeme zakljuenja ugovora o doivotnom izdravanju dana 02.04.1997. godine (umrla
je 11.10.1997. godine u 75. godini ivota) nije bila sposobna da shvati znaaj ugovora. Do ovakvog
zakljuka niestepeni sudovi su doli na osnovu nalaza i miljenja sasluanog vjetaka medicinske
struke - neuropsihijatra koji je izriit da majka stranaka uslijed demencije izazvane modanim uda-
rom, epilepsijom i eernom bolesti nije mogla da zna ta potpisuje i shvati znaaj ugovora koji
potpisuje.
Ne mogu se prihvatiti revizioni prigovori da je nalaz vjetaka suprotan svim drugim dokazima
- izjavama stranaka i svjedoka, a posebno svjedoka H. I. - koja je kao sudija ovjerila sporni ugovor
(lan 120. stav 2. Zakona o nasleivanju).
I po miljenju ovog suda jedino je vjetak medicinske struke, odnosno neuropsihijatar, bio
kompetentan da na osnovu medicinske dokumentacije da struno miljenje o stanju svijesti i psihi-
kom stanju nekog lica kod koga je, kako se vjetak izjasnio, u poetku ouvana fasada linosti koja
ponekad moe da zavede laika.
Prema injeninom utvrenju u niestepenom postupku majka stranaka u vrijeme zakljuenja
spornog ugovora nije bila sposobna da shvati znaaj ugovora koga potpisuje, a to znai da nije imala
poslovnu sposobnost koja se trai za zakljuenje takvog ugovora. Bez obzira to joj poslovna sposob-
nost nije bila oduzeta, postojale su injenine i pravne pretpostavke za potpuno oduzimanje poslov-
ne sposobnosti. To je dovoljno da ugovor koji je u takvom stanju zakljuila, bude nitav po odredbi
lana 56. stav l. ZOO. Stoga drugostepeni sud nije pogreno primijenio materijalno pravo, iako se
pogreno pozvao na odredbe lana 111. i 112. ZOO koje govore o ruljivosti ugovora zbog mana volje.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-06-001289 od 26. 06. 2007. godine)
lan 189. stav 2. i lan 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

Zatezna kamata na naknadu nenovane materijalne tete dosuena u novcu prema cijenama u
vrijeme presuenja, tee od dana donoenja prvostepene presude kojom je visina naknade odreena.
Ako je oteeni sam otklonio tetu prije donoenja sudske odluke, zatezna kamata tee od dana
kada je teta otklonjena, odnosno kad su uinjeni trokovi radi otklanjanja tete.
Naelni stav - Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine 3/87
lanovi 154. stav 1., 155., 158. i 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
lan 175. Zakona o izvrnom postupku
lan 1. stav 2. preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate
lan 1. stav 2. federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate
Banka odgovara za tetu prouzrokovanu traitelju izvrenja pogrenim obraunom kamata.
Suspenzija primjene odredbe lana 279. Stav 1. Zakona o obligacionim odnosima prestala je
15.07.1994. Godine primjenom zakona o promjeni vrijednosti dinara kada je domaa valuta postala
stabilna.
294
Iz obrazloenja:
U ovoj pravnoj stvari tuitelj je podnio tubu protiv tuene radi naknade tete po odredbi lana
175. Zakona o izvrnom postupku, jer da tuena nije postupila u skladu sa rjeenjem Opinskog suda
T. broj Ilp-269/01 od 15.08.2001. godine pogreno obraunavi kamatu na glavni dug od 1,10 KM, te
je dunika iz tog rjeenja obavezala da tuitelju, kao povjeriocu, isplati zateznu kamatu na taj dug za
period od 23.01.1992. do 21.12.2001. godine u iznosu od samo 16,59 KM. Tuitelj je, nakon finansij-
skog vjetaenja, svoj tubeni zahtjev precizirao na iznos od 17.784, 82 KM smatrajui da obraunata
kamata na glavni dug za sporni period iznosi upravo toliko.
I po miljenju ovog suda niestepeni sudovi su pravilno primijenili materij pravo - odredbe la-
na 175. ZIP-a u vez odredbama lana 154. stav 1., 155. i 158. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO)
kad su ocijenili da je tuena odgovorna za materijalnu tetu nastalu tuitelju pogrenim obraunom
zateznih kamata prilikom izvrenja rjeenja o izvrenju Opinskog suda T. broj Ip-269/01.
Tana je reviziona tvrdnja da odredbe lana 279. stav 1. ZOO ne dozvoljavaju da na dospjele, a
neisplaene zatezne kamate tee zatezna kamata odnosno da se ta kamata pripisuje glavnici te i na
nju, uz glavnicu, obraunava zatezna kamata.
Meutim, u periodu iz koga potie dug izvrenika po rjeenju o izvrenju pa sve do
15.07.1994. godine zbog perioda velike inflacije koja je obezvrjeivala domau valutu, naa
sudska praksa je suspendirala primjenu odredbe lana 279. stav 1. ZOO, te je jedinstveno prihvae-
no da se svakomjeseno obraunata kamata po odredbama lana 1. stav 2. tada vaeeg preuzetog
Zakona o visini stope zatezne kamate (Slubeni list SFRJ, broj 57/89) pripisuje glavnici i daljnji
obraun kamata vri na tako uveanu glavnicu, kako bi se na taj nain glavnica revalorizovala i tako
donekle zadrala svoju realnu vrijednost.
No, kad je stupio na snagu, odnosno kada se od 15.07.1994. godine poeo primjenjivati Zakon
o promjeni vrijednosti dinara (Slubeni list RBiH, broj 16/94 i 33/94) i domaa valuta (BH dinar,
a od 11.08.1997. godine konvertibilna marka) postala stabilna valuta, nije vie bilo potrebe za sus-
penzijom lana 279. stav 1. ZOO. Od tog datuma odredbe lana 279. stav 1. ZOO su se ponovo poele
primjenjivati. Konformni pak metod obrauna zateznih kamata, propisan odredbom lana 1. stav 2.
preuzetog saveznog Zakona o visini stope zatezne kamate, ostao je u primjeni do 01.10.1996. godine
kad je stupio na snagu federalni Zakon o visini stope zatezne kamate (Slubene novine FBiH, broj
18/96) koji je konformni metod obrauna zatezne kamate, na novane obaveze iz ugovora u privredi,
zadrao samo za razdoblje obrauna krae od godinu dana.
Iz pismenog nalaza finansijskog vjetaka, u koji su niestepeni sudovi vrili uvid, se vidi da je
vjetak u varijanti pod brojem 2. obraun zateznih kamata na glavni dug izvrio upravo primjenom
tada vaeih odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate (Slubeni list SFRJ, broj 57/89, te
Slubene novine FBiH, broj 18/96 i 27/98). Vjetak finansijske struke, sasluan u niestepenom
postupku, je za period od 23.01.1992. godine pa do 15.07.1994. godine kamatu pripisivao glavnici,
od 15.07.1994. godine kamatu vie ne pripisuje glavnici ali koristi konformni metod obrauna ka-
mata sve do 01.10.1996. godine, od kada kamatu obraunava prostim kamatnim raunom sve do
21.12.2001. godine kad je tuena postupila po rjeenju o izvrenju broj Ip-269/01, ali sa obrauna-
tom kamatom na glavni dug u ukupnom iznosu od samo 16,59 KM, umjesto u iznosu od 17.784, 82
KM.
Ne mogu se prihvatiti revizioni prigovori da drugostepeni sud ne cijeni odredbe novog Zakona
o visini stope zatezne kmate na neizmirena dugovanja, jer je taj zakon stupio na snagu 24.10.2004.
godine (Slubene novine FBiH, broj 56/04, 68/04 i 29/05), dok je prvostepena presuda, iju je
zakonitost cijenio drugostepeni sud, donijeta 18.06.2004. godine, dakle, prije stupanja na snagu tog
zakona.
lan 262. Zakona o obiigacionim odnosima
295
lan 5. stav 1. poglavlje IX Ustava Federacije BiH

lan 60. stav 1. Zakona o putevima
lan 18. stav 1. Uredbe o cestama HZ HB
Za tetu u saobraajnom udesu nastalu zbog zaleenog kolovoza odgovaraju solidarno predu-
zee za odravanje puteva i direkcija cesta federacije bosne i hercegovine.
Iz obrazloenja:
U niestepenom postupku je utvreno da je tuitelj dana 12.01.2002. godine u saobraajnom
udesu na dijelu magistralne ceste M-6 u mjestu D., Opina . oko 2.30 asova pretrpio totalnu tetu
na svom vozilu kad je neoekivano naletio na zaleenu povrinu desne strane kolovoza u duini od
12 m, uslijed ega je izgubio kontrolu nad vozilom, sletio sa ceste i udario u zatitnu ogradu i stub.
Pri tome je pretrpio materijalnu tetu na vozilu te tubom trai da mu tu tetu solidarno naknade
prvotueni i drugotueni.
Prvostepeni sud je svojom odlukom tubeni zahtjev tuitelja za naknadu materijalne tete zbog
unitenog vozila u odnosu na prvotuenog odbio smatrajui da je za konkretnu tetu odgovorna dru-
gotuzena primjenom odredbi tada vaeeg Zakona o putevima (Slubeni list SRBiH, broj 10/90,
te Slubeni list RBiH, broj 21/92, 13/94 i 33/95), te je drugotuenu Direkciju cesta FBiH obavezao
da tuitelju naknadi kompletnu tetu u iznosu od 36.052,48 KM sa kamatama i trokovima spora.
Drugostepeni sud, meutim, prvostepenu presudu preinaava i na naknadu tete u istom izno-
su obavezuje prvotuenog pozivom na odredbe lana 18. Uredbe o cestama HZHB koja je na podru-
ju gdje se teta desila bila na snazi od travnja 1993. godine (Narodni list HZHB, broj 8/93 i 18/94).
Ovaj sud nalazi da drugostepeni sud, donosei pobijanu presudu, nije pogreno primijenio
materijalno pravo, kako to neosnovano smatra revizija prvotuenog, i to zbog slijedeeg:
Tana je reviziona tvrdnja prvotuenog da je odredbom lana 60. stav 1. Zakona o putevima
predvieno da Direkcija puteva FBiH odgovara za tetu korisnicima koja nastane zbog neizvrenja
potrebnih radova i mjera u odravanju i zatiti puteva. Meutim, nije tana reviziona tvrdnja da tui-
telj svoj tubeni zahtjev nije mogao usmjeriti i prema prvotuenom i to pozivom na odredbe Ugovora
o zimskom odravanju magistralnih cesta u Federaciji BiH koji je prvotueni kao izvoa radova
dana 14.11.2001. godine zakljuio sa drugotuenom kao naruiocem. Radovi na koje se prvotueni
tim ugovorom obavezao nabrojani su u lanu 3. ugovora, a izmeu ostalih, to je i obaveza sprijea-
vanja klizavosti zbog poledice te nabavka, preuzimanje i deponovanje abrazivnog materijala i soli
za posipanje. U lanu 10. tog ugovora predvieno je da nastale tete prouzrokovane neispunjenjem
tog ugovora od strane izvoaa radova padaju na teret izvoaa, bez obzira da li se radi o direktnim
ili indirektnim tetama za naruioca ili treeg lica. Dakle, prvotueni je potpisivanjem tog ugovora
pristao da i sam odgovara za tetu treim licima nastalu neizvrenjem radova iz ugovora. Sem toga, u
vrijeme tetnog dogaaja na podruju gdje se teta desila vaila je Uredba o cestama HZHB iz 1993.
godine, pa je prvotueni tuitelju odgovoran za nastalu tetu i po odredbi lana 18. stav 1. te Uredbe
sve da nije potpisao ugovor od 14.01.2001. godine.
Odredbe ove Uredbe nisu u suprotnosti sa odredbama Zakona o putevima iz 1990. godine, jer
taj zakon na naknadu tete zbog neodravanja magistralnih cesta obavezuje Direkciju cesta FBiH,
a Uredba o cestama HZHB - Javno preduzee Ceste HZHB (iji je sljednik prvotueni). Stoga je
tuitelj mogao birati koga e od ova dva pravna lica tuiti za tetu, a mogao je tuiti i oba, jer u lanu
72. Uredbe o cestama stoji da se primjenjuju i zakoni i drugi propisi RBiH koji se odnose na oblast
cestovnog prometa, a nisu u suprotnosti sa tom Uredbom.
Neosnovani su revizioni prigovori da se u konkretnom sluaju nisu mogle primijeniti odredbe
Uredbe o cestama, jer prema odredbi lana 5. stav 1. poglavlja IX Ustava Federacije BiH, koji je
stupio na snagu 30.03.1994. godine, svi zakoni i drugi propisi koji su na snazi u Federaciji na dan
stupanja na snagu tog ustava ostae na snazi u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa tim ustavom dok
nadleni organi vlasti ne odlue drukije. Uredba o cestama nije proglaavana neustavnom, a organi
296
vlasti su odluili da je stave van snage tek stupanjem na snagu novog Zakona o cestama Federacije
BiH dana 22.02.2002. godine kad je u lanu 108. stav 1. tog zakona propisano da danom stupanja na
snagu tog zakona na teritoriji Federacije prestaje primjena zakona i drugih propisa iz oblasti cesta,
koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu tog zakona.
Stoga injenica to su tueni ugovor o zimskom odravanju magistralnih cesta zakljuili po-
zivom na lan 59. Zakona o putevima ne znai da se na konkretan sluaj nisu mogle primijeniti i
odredbe Uredbe o cestama, jer je u vrijeme tetnog dogaaja na podruju gdje se udes desio Uredba
vaila.
Dakle, prvotueni je, uz Direkciju cesta FBiH koja je za tetu odgovorna po odredbi lana 60.
stav 1. Zakona o putevima, i sam odgovoran tuitelju, ali po drugom osnovu - lanu 18. stav 1. Uredbe
o cestama HZHB te odredbi lana 10. ugovora o odravanju magistralnih cesta koji je zakljuio sa
drugotuenom. No, kako je drugostepenom odlukom tubeni zahtjev tuitelja u odnosu na drugotu-
enu Direkciju cesta odbijen, a tuitelj je od svoje revizije na tu presudu odustao, to se zakonitost
pobijane odluke u odbijajuem dijelu u odnosu na drugotuenu nije mogla cijeniti na osnovu revizije
prvotuenog.
Konano, ne mogu se prihvatiti ni revizioni prigovori prvotuenog da je tuitelj sam odgovoran
za nastalu mu tetu (lan 192. Zakona o obligacionim odnosima) jer da nije blagovremeno reagirao
na upravljaki mehanizam vozila i nije koristio pogodnosti ABS ureaja. Odgovor zato ovaj revizio-
ni prigovor nije osnovan dali su ve niestepeni sudovi - prvostepeni sud na strani petoj svoje odluke,
a drugostepeni sud na strani drugoj pobijane odluke. Ovaj sud prihvata zakljuke niestepenih sudo-
va da je iznenadna i nepredviena pojava leda na do tog mjesta suhom kolniku neposredni i iskljuivi
uzrok nastanka prometne nezgode dana 12.01.2002. godine.
lan 568. Zakona o obligacionim odnosima

lan 34. stav 1. i 2., 35., 36. i 37. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
Pismena opomena zakupodavca zbog neplaanja ugovorene zakupnine kojom se trai od zaku-
poprimca i predaja u posjed poslovnog prostora ima karakter izjave o odustanku od ugovora.
Iz obrazloenja:
Zbog neizvrenja obaveze iz ugovora, neplaanja ugovorene zakupnine, tuitelj je prvotuenom
dana 2.9.2003. godine poslao opomenu kojom od njega trai predaju u posjed predmetnog poslov-
nog prostora.
Smatrajui navedenu opomenu izjavom o odustanku, niestepeni sudovi pravilno zakljuuju
da je do prestanka ugovora o zakupu poslovnih prostorija dolo na osnovu odustanka zakupodavca
od ugovora o zakupu poslovnih prostorija jer zakupac nije platio dospjelu zakupninu, a kako je pro-
pisano lanom 34. stav 1. taka 2., lanom 35, 36. i 37. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija.
Navedena opomena zakupodavca se moe tumaiti i otkazom ugovora o zakupu u smislu
odredbi lana 26., 27. i 28. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija jer je do donoenja presu-
de istekao i otkazni rok od est mjeseci odreen lanom 28. navedenog zakona.
Neovisno od toga na koji od naina predvienih zakonom je dolo do prestanka ugovora o
zakupu poslovnih prostorija (sud nije vezan za pravni osnov tubenog zahtjeva - lan 53. stav 3. Za-
kona o parninom postupku), niestepeni sudovi su pravilno odluili kada su polazei od navedenih
injeninih utvrenja udovoljili tubenom zahtjevu tuitelja.
lan 209. i 229. stav 1. taka 3. Zakona o parninom postupku

Drugostepeni sud je poinio povredu odredaba parninog postupka kad je na sjednici vijea,
bez otvaranja rasprave, izvrio drugaiju ocjenu dokaza - sasluanja svjedoka, te tuitelja kao par-
297
nine stranke.
Iz obrazloenja:
Iz obrazloenja prvostepene presude slijedi da sud utvruje da je tuitelj povreen padom sa
konja koji je uzrokovan susretom sa medvjedom na utvrenom uzgojnom podruju u umi M. - I.
K.. Okolnosti povreivanja i nastanka tete prvostepeni sud utvruje na osnovu iskaza tuitelja i
svjedoka A. . i D. . koje je tuitelj sreo neposredno nakon povreivanja i tetnog dogaaja i kojima
je ispriao kako je povreen, koji svjedoci su potvrdili njegov iskaz, te na osnovu miljenja vjetaka
veterinara koji se izjasnio o reakcijama konja tuitelja. Na utvreno injenino stanje prvostepeni
sud je pravilno primijenio odredbe lana 58. stav 2. Zakona o lovstvu (Slubeni list SR BiH, broj
7/77 i 30/90) kada je obavezao tuene da tuitelju naknade tetu zbog pretrpljenih fizikih bolova,
straha i umanjenja ivotne aktivnosti u ukupnom iznosu 8.500,00 KM.
Po albi tuenog drugostepeni sud je prvostepenu presudu preinaio i tubu odbio.
Po ocjeni drugostepenog suda izvedenim dokazima tuitelj nije dokazao da je do nezgode i te-
te dolo na nain kako tvrdi, odnosno da tuitelj nije dokazao uzrono-posljedinu vezu izmeu tet-
ne radnje i nastale tete. Drugostepeni sud zakljuuje da tuitelj niim nije dokazao da je jaui na
konju kroz umu ugledao medvjeda, da se konj uplaio medvjeda i da je zbog toga prilikom pada sa
konja zadobio teke tjelesne povrede zbog kojih potrauje naknadu nematerijalne tete od tuenih.
Iz navedenog obrazloenja drugostepenog suda slijedi da drugostepeni sud ne prihvata iskaz
tuitelja i sasluanih svjedoka, da vri drugaiju ocjenu dokaza. S obzirom da je pobijanu odluku
drugostepeni sud donio u sjednici vijea, a ne na osnovu odrane rasprave, drugostepeni sud nije
mogao drugaijom ocjenom iskaza parnine stranke i svjedoka utvrdititi drugaije injenino stanje
nego to je utvrdio prvostepeni sud. Na taj nain drugostepeni sud je povrijedio odredbu lana 229.
stav 1. taka 3. Zakona o parninom postupku kojom je propisano da e drugostepeni sud na osnovu
odrane rasprave preinaiti prvostepenu presudu ako na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvoe-
nja ve izvedenih dokaza utvrditi drugaije injenino stanje nego to je ono u prvostepenoj presudi.
Takom 2. stava 1. lana 229. Zakona o parninom postupku propisano je ovlatenje drugostepenog
suda da preinai prvostepenu presudu ako u sjednici vijea nae da je prvostepeni sud pogreno
ocijenio isprave i posredno izvedene dokaze. Uslov za primjenu ove odredbe je da prvostepeni sud
nije neposredno izvodio niti jedan drugi dokaz sem itanje isprava i zapisnika o posredno izvedenim
dokazima, a to u konkretnom predmetu nije sluaj, jer je drugostepeni sud drugaijom ocjenom
neposredno izvedenih dokaza utvrdio drugaije injenino stanje odnosno izveo zakljuak da tuitelj
nije dokazao injenini osnov nastanka tete od medvjeda.
Prenos trajnog prava korienja graevinske parcele na kojoj je izgraen grae-

vinski objekat sa vie suvlasnika nain i obim prenosa i upis prava u zemljinu knjigu.
lan 18. stav 1. i 3. ranije vaeeg Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini (Slu-
beni list SRBiH, br. 13/74)
lan 40. stav 1. i lan 42. stav 1. Zakona o graevinskom zemljitu (Slubeni list SRBiH, br.
34/86, 1/90, 25/90, te (Slubeni glasnik RS, br. 29/94 i 23/98).
Iz obrazloenja:
Kada na graevinskom zemljitu u drutvenoj (dravnoj) svojini postoje graevinski objekti
sa vie suvlasnika, pravo korienja zemljita koje slui redovnoj upotrebi tih objekata ne moe se
izraavati u idealnim dijelovima obzirom na veliinu idealnog dijela na objektima, jer je to pravo za-
jedniko i nedjeljivo. Trajno pravo korienja zemljita vezano je uz pravo vlasnitva na zgradi (ovdje
na porodinoj kui i tali) koja je na njemu izgraena i dijeli sudbinu tog vlasnitva. Prenosom prava
vlasnitva u zemljinoj knjizi na zgradi koja je izgraena na graevinskom zemljitu u drutvenoj
(dravnoj) svojini prenosi se i trajno pravo korienja graevinske parcele, bez posebnog upisa u
298
toj knjizi lan 11. stav 1. i 3. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini Slubeni list
SRBiH, br. 13/74 koji je bio na snazi u vrijeme izvrene diobe, a sada lan 40. stav 1. i lan 42. stav
1. Zakona o graevinskom zemljitu Slubeni list SRBiH, br. 34/86, 1/90, 25/90, te Slubeni gla-
snik RS, br. 29/94 i 23/98).Ono se u zemljinoj knjizi ne upisuje na odreenog vlasnika zgrade, ve
na neodreenog odnosno svakog vlasnika zgrade, tako da se na svako lice koje upisom u zemljitu
knjigu postane vlasnik zgrade, automaski prenosi i upis trajnog prava korienja zemljita pod zgra-
dom i koje slui njezinom normalnoj upotrebi.
Vrhovni sud Republike Srpske, Rev-177/2000 od 23.03.2001. godine
Sticanje bez osnova pravo na naknadu za rad u kui i na imanju treeg lica pravne pret-
postavke za ostvarenje tog prava
lan 210. Zakona o obligacionim odnosima.
Kada neko lice obavlja rad u kui i na imanju treeg lica sa kojim nije sklopljena ni izriito ni
inae pogodba o radu za platu onda to lice ne moe iz najamnog odnosa potraivati naknadu za
takav rad. U ovakvom sluaju to lice ima pravo da u skladu sa odredbom iz lana 210. Zoo potrauje
naknadu onog novanog iznosa za koji se druga strana neosnovano obogatila njegovim radom. Mo-
gunost postavljanja ovakvog materijalnog zahtjeva postoji pod pretpostavkom da je viak vrijed-
nosti takvog rada koristio drugoj stranci u jednom od ova dva pravca: 1. U pravcu uveanja imovine
druge stranke i 2. Ako uveanja ima u pravcu ouvanja imovine druge stranke.
Iz obrazloenja:
U ovoj parnici tuioc trai da mu tueni naknadi iznols koristi kojim se tueni obogatio njego-
vim radom uloenim u imovinu tuenog.
injenino stanje, kako ga je uzeo utvrenim prvostepeni sud, a prihvatio i drugostepeni sud,
jeste slijedee: tuioc je od 1980. godine pa do 1989. godine, kada je otiao na odsluenje vojnog
roka, a iza toga u Vojsku Republike Srpske, iviio sa tuenim koji mu je stric, i za ovo vrijeme je po-
haao kolu, a i istovremeno obavljao sitnije poslove na imanju tuenog. Za ovo vrijeme tuioc se
hranio, odijevao i povremeno stanovao u kui tuenog. Tuioc nije uestvovao u izgradnji bilo kakvih
graevinskikh objekata u korist tuenog. Izmeu stranaka nije postignut ni izriito ni inae bilo ka-
kav sporazum o radu uz naknadu. Na osnovu ovakvog injeninog stanja, a imajui u vidu rodbinske
odnose izmeu stranaka, niestepeni sudovi su zakljuili da tuiocu ne pripada naknada iz najamnog
odnosa, niti iz drugog osnova sticanje bez osnova, da je tuioc za svoj rad na imanju tuenog dobio
adekvatnu naknadu u besplatnoj ishrani, odijevanju, pomoi u kolovanju i drugoj pomoi od strane
tuenog i da ovakav njegov rad nije doveo do uveanja imovine tuenog, te da je time iskljuen nje-
gov reparacioni zahtjev po bilo kome pravnom osnovu, pogotovo to je tuioc, s obzirom na njegove
rodbinske odnose sa tuenim u okolnostima konkretnog sluaja izvravao moralne dunosti za koje
mu u smislu lana 213. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO) ne pripada naknada za takav
rad, pa su sudili tako to su odbili tubeni zahtjev.
Ovo su u bitnom razlozi niestepenih presuda.
Presude niestepenih sudova nije mogue sa sigurnou ispitati u pogledu pravilnosti i zako-
nitosti njenih odluka.
Prema injeninom stanju, utvrenom u niestepenim presudama, kako ga prikazuju i obje
strane, meu njima nije sklopljena ni izriito ni inae pogodba o radu za platu, pa tuioc ne moe iz
najamnog odnosa potraivati naknadu za rad u kui i na imanju tuenog, kako to ispravno uzimaju
niestepeni sudovi. Tuioc ima pravo, u skladu sa odredbom iz lana 210. Zakona o obligacionim
odnosima (dalje: ZOO), na naknadu onog iznosa za koji se tueni neosnovano obogatio njegovim
radom.
U konkretnom sporu odluno je bilo utvrditi ne samo vrijednost tuiteljevog rada u kui i na
imanju tuenog i vrijednost koristi koju je on dobijao, nego i utvrditi da li je i u emu imovina tue-
nog uveana odnosno ako uveanja nema da li je i u emu imovina tuenog ouvana ta je to to
299
bi tueni izgubio da je izostao tuiteljev rad. injenica da je tuioc radio u kui i na imanju tuenog
i da je postojao viak vrijednosti tuioevog rada u odnosu na koristi koje je on time dobijao u vidu
ishrane, odijevanja i druge sline koristi, sama za sebe, ne moe da opravda tuioev pravni zahtjev
iz sticanja bez osnova. Mogunost postavljanja ovakvog materijalnog zahtjeva postojala bi samo pod
pretpostavkom da je viak vrijednosti tuioevog rada koristio tuenom u jednom od ova dva iznijeta
pravca. Sama injenica da su stranke u rodbinskom odnosu ne iskljuuju mogunost postavljanja za-
htjeva prema tuenom pod pretpostavkom da se tueni tuioevim radom obogatio, ali to obogaenje
treba da postoji i treba da se u postupku utvrdi. U konkretnom sluaju, naime, tuioc, nije po ocjeni
Vrhovnog suda, izvravao prema tuenom neku moralnu dunost koja je na njemu leala kao po-
sledica nekog moralnog pravila, pogotovu ako je opstojana tvrdnja tuioca, koju niestepeni sudovi
nisu uzeli u obzir, da je sve poslove u kui i na imanju tuenog obavljao u oekivanju da e mu tueni,
jer da je tako obeao, prenijeti u svojinu odreene nepokretnosti, a pokazalo se da to obeanje nije
ispunjeno. Zato nije bilo mjesta odbijanju tubenog zahtjeva pozivom na odredbu iz lana 213. ZOO.
Prema tome, za rjeenje stvari je od bitnog znaaja bilo potrebno uzeti u obzir odnos u cjelini
i ispitati odnose stranaka ne samo u pravcu uveanja, nego i u pravcu odravanja imovine tuenog.
Za razjanjenje ovog pitanja u stvari u cjelini, bilo je potrebno utvrditi pod kakvim sve okolnostima
je tueni prihvatio tuioca u svoju kuu i da li mu je obeao prenijeti u svojinu dio svoje imovine, te
uslijed ega je dolo do prekida odnosa meu strankama, zatim utvrditi koliki je bio posjed tuenog,
koliki je bio obim poslova na njegovom imanju, ko je sve te poslove i u kom obimu obavljao i da li
je tueni, da nije bilo tuioevog rada morao angaovati tuu radnu snagu. Dok se u ovom pravcu
stanje stvari ne raisti ne moe se sa sigurnou suditi da li je zakonita izreka drugostepene i pr-
vostepene presude. Niestepeni sudovi nisu ovako posmatrali stvar i niestepene presude ne sadre
potrebno obrazloenje iz kojega bi se moglo vidjeti da tuiocu ne pripada pravo da u odnosu na
tuenog istie pravni zahtjev iz sticanja bez osnova predvien odredbom iz lana 210. ZOO. Nedo-
statak niestepenih presuda u ovom pravcu predstavlja bitnu povredu odredaba parninog postupka
oznaenu u lanu 354. stav 2. taka 13. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) na koju revizija
osnovano ukazuje i koja predstavlja dovoljan razlog da se obje niestepene presude ukinu i predmet
vrati prvostepenom sudu na ponovnoo suenje (lan 394. stav 1. ZPP).
U ponovljenom postupku prvostepeni sud e otkloniti nedostatke na koje je ukazao ovaj sud, te
nakon toga prema konanom rezultatu rasprave, donijeti odgovarajuu odluku.
Vrhovni sud Republike Srpske, Rev-172/2001
Povreda nunog nasljenog dijela redukcija ugovora o poklonu zbog povrede nunog
dijela vraanje poklona od poklonoprimevog univerzalnog nasljednika.
lan 29. stav 1., 30., 37., 38. i 41. Zakona o nasljeivanju.
Kad je poklonom u cjelini povrijeen nuni nasljedni dio nuni nasljednik moe u smislu
lana 37. Zakona o nasljeivanju (dalje: zn) traiti vraanje poklona i od poklonoprimevog univer-
zalnog nasljednika bez obzira to je poklonoprimac umro prije ostavioca (poklonodavca), bez obzira
to nije in concreto, zbog svoje smrti prije ostavioca, pozvan na naslijee.
Iz obrazloenja:
U ovoj parnici tuitelji trae da se izvri redukcija ugovora o poklonu zbog povrede njihovog
nunog nasljednog dijela na zaostavtini njihovog oca pok. N.G.
Utvrujui da je sada pok. N.G. (dalje: ostavitelj) na osnovu ugovora o poklonu ovjerenim kod
Osnovnog suda u B. pod poslovnim brojem Ov-2028/84 od 26.6.1998. godine sporne nekretnine
poklonio svojoj supruzi iz drugog braka N.G. (majci tuenih), da su ove nekretnine, kao ostavin-
sku movinu njihove majke koja je umrla prije ostavitelja, naslijedile tuene, svaka sa po dijela,
da je ostavitelja na osnovu ugovora o poklonima ovjerenim od Osnovnog suda u B. pod poslovnim
brojevima Ov-299/98 od 25.7.1980. godine i Ov-301/80 od 25.7.1980. godine poklonio svome sinu
300
sada pok. N.D. i svojoj keri prvotuenoj odreene nekretnine, da je navedenim raspolaganjima
ostavitelj rasporedio cijelu svoju zaostavtinu, zbog ega je ostavinski sud rjeenjem O-516/96 od
28.2.1997. godine odluio da se ne raspravlja zaostavtina, da su tuitelji, jednako kao i tuene, nuni
nasljednici, jer su svi djeca ostavitelja, da ostavitelj za ivota nije nita dao tuiteljima na ime njiho-
vog nasljednog dijela, niti im na bilo koji drugi nain (testamentom, legatom) ostavio individualno
odreene ostavinske predmete prvostepeni sud je zakljuio da je tuiteljima navedenim raspola-
ganjem u cijelini povrijeen nuni dio, i to svakom od po 1/10 dijela, i da se poklon koga je ostavitelj
uinio majci tuenih ima smanjiti radi namirenja nunog dijela tuitelja, te pozivom na odredbe iz
lana 28. stav 1. i 29. stav 2. i 41. Zakona o nasljeivanju preien tekst (Slubeni list SRBiH, br.
7/80 - dalje: ZN) sudio tako to je usvojio tubeni zahtjev.
Okruni sud je djelimino uvaio albu tuenih, preinaio prvostepenu presudu i tubeni za-
htjev odbio. Drugostepeni sud se sloio sa injeninim stanjem koje je naao prvostepeni sud, me-
utim, smatra da je prvostepeni sud pogreno primijenio omaterijalno pravo jer da se prema sta-
novitu sudske prakse u postupku utvrivanja vrijednosti ostavine radi izraunavanja nunog dijela
u raun ne uzima poklon koji je ostavilac prije nastupanja posljednje godine ivota dao licu koje nije
pozvano na naslijee iako to lice spada u krug zakonskih nasljednika prema lanu 9. ZN. Kako je
ostavilac na osnovu ugovora, iju redukciju trae tuitelji, sporne nekretnine poklonio svojoj supruzi
iz drugog braka, a majci tuenih, prije nastupanja posljednje godine svoga ivota i kako ona nije
mogla biti pozvana na naslijee, jer je umrla prije ostavioca, drugostepeni sud smatra da ne postoje
uslovi da se vrijednost poklona uinjenog majci tuenih doda vrijednosti zaostavtine ostavioca
G., pa je sudio tako to je odbio tubeni zahtjev tuioca da se izvri redukcija navedenog ugovora o
poklonu radi povrede njihovog nunog nasljednog dijela.
Stanovite drugostepenog suda nije pravilno.

Svrha je ustanove nunog dijela da sprijei da ostavitelj zavjetanjem ili besteretnim zaivot-
nim raspolaganjem ugrozi materijalni poloaj njemu najbliih lica, nunih nasljednika. to je razlog
zato je zakonodavac u lanu 29. stav 1. ZN, koji se analogno primjenjuje u ovom sporu u skladu sa
odredbom lana 12. Ustavnog Zakona za sprovoenje Ustava Repulike Srpske (Slubeni glasnik
RS, br. 21/92) odredio da nuni nasljednici imaju pravo na dio zaostavtine kojim ostavilac ne moe
raspolagati i koji se naziva nuni dio. Pravo na nuni dio je nasljedno pravo (lan 30. ZN), a nuni
nasljednik je nasljednik u pravom smislu. On je univerzalni sukcesor i u pravilu mu pripada alikvotni
dio zaostavtine koji odgovara njegovom nunom dijelu. Za sticanje prava na nuni dio potrebno je
da nuni nasljednik preivi ostavioca (lan 133. ZN) i da je dostojan za nasljeivanje (lan 129. ZN).
Nuni nasljednik nema pravo na nuni dio ako je opravdano iskljuen iz naslijea (lan 45. ZN) ili
ako se za ivota odrekao nasljedstva, kada je takvo odricanje po zakonu doputeno (lan 138. ZN).
U konkretnom sluaju je nesporno: da su tuitelji i tueni, kao djeca ostavioca, nuni nasljed-
nici, a pored njih jo i unuk ostavioca N.M., od ranije preminulog sina D. (lan 28. ZN), da je tui-
teljima u cjelini povrijeen nuni dio jer im nije pripala nikakva vrijednost ni iz zaostavtine, ni od
ostavioevih poklona, da tuitelji nisu iskljueni iz naslijea i da se nisu odrekli nasljedstva. U albi
protiv prvostepene presude tuene su istakle prigovor da su tuitelji nedostojni za nasljeivanje, jer
da su se tee ogrijeili o obavezi izdravanja prema ostaviocu. Takoe je nesporno da je ostavilac za
ivota rasporedio cijelu zaostavtinu na osnovu tri ugovora o poklonu koji su ovjereni kod Osnov-
nog suda u B. pod poslovnim brojevima Ov-299/80 i Ov-301/80, oba od 25.7.1980. godine, te Ov-
2028/84 od 25.6.1998. godine, uinjeni sada pok. sinu D., prvotuenoj i branom drugu G. majci
tuenih. I konano je nesporno da su nekretnine koje je ostavilac poklonio branom drugu G. po
osnovu ugovora ovjerenim pod poslovnim brojem Ov-2028/84 od 25.6.1984. godine, ija se reduk-
cija trai, naslijedile njene keri tuene, svaka sa po dijela.
Prema tome ostavilac je u konkretnom sluaju besplatnim raspolaganjem inter vivos u cjelini
povrijedio nuni nasljedni dio tuitelja, jer je raspolagao i sa dijelom imovine sa kojom nije mogao
301
raspolagati, uslijed ega tuitelji, pod uslovom da su dostojni za nasljeivanje, imaju pravo da u
cjelini zahtijevaju vrijednost svojih nunih nasljednih dijelova. Kako je ostavilac rasporedio cije-
lu zaostavtinu odnosno obraunsku vrijednost zaostavtine poklonima to se onda ne primjenjuje
pravilo sadrano u lanu 31. ZN prema kome se utvruje obraunska vrijednost zaostavtine tj. ona
vrijednost koja slui kao osnovica za izraunavanje vrijednosti nunog dijela svakog pojedinog na-
sljednika, a samim tim i za utvrivanje ukupnog nunog raspoloivog dijela nego se odmah pristupa
izrauna vanju i utvrenju da li je i za koliko nekom nunom nasljedniku povrijeen nuni dio.
Ovdje je poklon, ija se redukcija trai, uinjen pred smrt ostavioca i to licu koje je u vrijeme
uinjenog poklona imalo kvalifikaciju zakonskog nasljednika in abstracto, a tuene su zakonski na-
sljednici poklonodavca, jednako kao i tuitelji. Ovim poklonom tuitelji8ma je u cjelini povrijeen
nuni nasljedni dio uslijed ega mogu u smislu lana 37. ZN traiti vraanje poklona i od poklo-
noprimevog univerzalnog nasljednika (ovdje od tuenih) bez obzira to je poklonoprimac (ovdje
majka tuenih) umro prije ostavioca, odnosno to nije in concreto, zbog s voje smrti prije ostavi-
oca, pozvan na naslijee. Svako drugaije rezonovanje vodilo bi izigravanju nunog dijela i prava
na nuni dio. U pitanju je, naime, imperativna zakonska odredba po osnovu koje se u vezi sa ranije
navedenim zakonskim propisima ostvaruje pravo na nuni dio koji pripada nunim nasljednicima i
sa kojim ostavilac ne moe raspolagati na bilo koji nain, jer je on garantovan nunom nasljedniku
(lan 29. stav 1. ZN).
Kad je povrijeen nuni dio, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nuni
dio time ne bi bio namiren, vraaju se pokloni (lan 38. ZN). U konkrtnom sluaju, kao to je ree-
no, nuni dio tuitelja povrijeen je u cijelosti besplatnim raspolaganjem ostavioca poklonom. U
ovakvoj situaciji ZN je u lanu 41. odrdio vraanje poklona radi namirenja nunog dijela (tzv. resti-
tucija). Prvo se vraa poklon uinjen neposredno pred smrt ostavioca, a zatim ostali idui redom ka
onom koji je najprije poklonjen. Restitucijom proces se zaustavlja na onom poklonu ija je vrijednost
konano dovoljna da se nuni dio u potpunosti namiri, a ako je vie lica istovremeno primilo poklo-
ne, oni se vraaju srazmjerno njihovoj vrijednosti (stav 2. lan 41.ZN).
Drugo je, meutim, pitanje da li su se tuioci koji trae da se izvri redukcija predmetnog ugo-
vora o poklonu zbog povrede nunog dijela tee ogrijeili o obaveze izdravanja ostavioca, to su
tvrdili tueni u albi protiv prvostepene presude odnosno da li su tuitelji dostojni za nasljeivanje.
Drugostepenii sud zbog pogrenog pravnog stava da tuiteljima ne pripada pravo da zahtijevaju re-
dukciju ugovora o poklonu nisu ocijenili ovaj albeni prigovor iako je od odlunog znaaja za odluku
o sporu.
Vrhovni sud Republike Srpske, Rev-75/2001 od 20.11.2001. godine
302

Правни Годишњак-Н. Врањеш

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Правни Годишњак-Н. Врањеш

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 2232-9668 (Print)

UDC 34 ISSN 2232-9684 (Online)

GODINA 3 BROJ 3 Banja Luka, jul, 2013

asopis u punom tekstu dostupan na: http://www.gfpn-au.com/

GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA

Izdava/Published by Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka

Odgovorno lice izdavaa Darko Uremovi, Bosna i Hercegovina

Glavni i odgovorni urednik Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina

Izdavaki savjet Akademik prof dr Rajko Kuzmanovi, Bosna i Hercegovina

Ureivaki odbor Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina

Lektor Prof. Tanja Ani

Originalni nauni rad

Pregledni nauni rad

DOI: 10.7251/GFP1303005M UDC: 347.256(497.6RS)

Datum prijema rada:

Datum prihvatanja rada:

Kljune rijei: pravo graenja, vlasnik zemljita, no-

POJAM PRAVA GRAENJA

sljedovanje, njegov objekt je odreena nekretnina,14 a ne inidba dunika, stie se i gubi

SADRAJ PRAVA GRAENJA, NEODVOJIVOST, NOSIOCI,

Pravo graenja ne moe se odvojiti od zemljita koje optereuje (neodvojivost),

Odstupanje bi se npr. eventualno moglo propisati Zakonom o eksproprijaciji kada to trai

FUNKCIJE PRAVA GRAENJA

Socijalna funkcija prava graenja

Privredna funkcija prava graenja

Pravna funkcija prava graenja

Osnivanje (sticanje) prava graenja40

Pravo graenja moe se osnovati i odlukom suda u postupku diobe i ostavinskom

Zatita prava graenja

PRESTANAK PRAVA GRAENJA

Pravo graenja na kojem je bila izgraena zgrada, ali je sruena do te mjere da se ne

Construction Right in the Law of

Key words: construction right, landowner, holder of a construction right, land

DOI: 10.7251/GFP1303019M UDC: 343.915

Datum prijema rada:

Datum prihvatanja rada:

Kljune rijei: krivino djelo, maloljetnici, alterna-

ALTERNATIVNE MJERE U MALOLJETNIKOM KRIVINOM

Naime, pored vaspitnih preporuka uvedenih u krivino zakonodavstvo Republike

Policijsko upozorenje predstavlja formalniju opomenu, odnosno posebno upozorenje

VASPITNE PREPORUKE, POJAM I OSNOVNE

Stoga se ea, blagovremenija i djelotvornija primjena neformalnih mjera kod izvrenja

PRIMJENA VASPITNIH PREPORUKA U UPOREDNOM PRAVU

Razliite modalitete vaspitnih preporuka (vaspitnih naloga, zabrana ili uputstava)

Uvoenje alternativnih (diverzionih) mjera koje vode skretanju krivinog postupka

Banja Luka, 2012. godine, str. 233-234.

ne mjere koje su alternativa krivinim sankcijama. U ovom sistemu, maloljetnom uiniocu

Shodno Zakonu o maloletnim uiniocima krivinih dela i krivinopravnoj zatiti malo-

Javni tuilac za maloljetnike takoe ima mogunost da svoju odluku o nepokretanju

Vaspitni nalozi su po prvi put uvedeni u crnogorsko maloljetniko krivino pravo

odredbama l. 80a-80e Krivinog zakonika Republike Crne Gore16 propisan je sistem

S druge strane, Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku iz

Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku, u odredbi lana 11

Opomenu izrie dravni tuilac za maloljetnike, s tim da postoji mogunost njenog

Primjena alternativnih mjera (opomene i vaspitnih naloga) u crnogorskom maloljet-

nisana i u maloljetnikom krivinom pravu Republike Srpske i Republike Srbije. Naime,

U odredbi lana 12 Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivinom postupku

Ovim zakonom, odnosno odredbom lana 5 ovog zakona predvieno je da se malo-

S druge strane, vaspitne mjere jesu:

4. pojaana briga i nadzor uz dnevni boravak u vaspitnoj ustanovi,

Republika Makedonija je 4. jula 2007. godine usvojila Zakon za maloljetniku prav-

du koji se primjenjuje od 1. septembra 2008. godine18. Donoenjem ovog zakonskog teks-

Za izricanje ovih mjera prema djetetu u riziku neophodno je kumulativno ispunjenje

Zakon za maloljetniku pravdu Republike Makedonije, u odredbi lana 53 pored mje-