MPP Banja Luka

UDC 34
ISSN 2232-9668
GODINJAK
FAKULTETA PRAVNIH NAUKA
GODINA 1
BROJ 1
Banja Luka, jul, 2011
Rjeenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske br: 07.030-053-85-4/11, od 04. 05. 2011. godine, Godinjak Fakulteta pravnih nauka Banja Luka, upisan je u Registar javnih glasila pod rednim brojem 614. asopis izlazi jedanput godinje.
asopis u punom tekstu dostupan na: http://www.gfpn-au.com/ Full-text available free of charge at http://www.gfpn-au.com/
UDK: 34
ISSN 2232-9668 (Print)
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA

Nauno-struni asopis iz oblasti pravnih nauka
Izdava/Published by Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka /Pan-European University Apeiron Banja Luka Pere Krece 13, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina www.apeiron-uni.eu Darko Uremovi, Bosna i Hercegovina Mr Aleksandra Vidovi, Bosna i Hercegovina
Odgovorno lice izdavaa Urednik izdavaa
Glavni i odgovorni urednik
Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina
Izdavaki savjet
Mr Sinia Aleksi, Bosna i Hercegovina Darko Uremovi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Risto Kozomara, Bosna i Hercegovina Prof. dr Ilija Babi, Srbija Prof. dr Drago Radulovi, Crna Gora Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Ljubinko Mitrovi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Mladen Vukevi, Crna Gora Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Ljubinko Mitrovi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Petar Simoneti, Hrvatska Prof. dr Stanko Bejatovi, Srbija Prof. dr Dane Manoleva-Mitrovska, Makedonija Prof. dr Vladimir olovi, Bosna i Hercegovina Prof. dr Zoran Raovi, Crna Gora Prof. dr Mile Matijevi, Bosna i Hercegovina Prof. Tanja Ani Sretko Boji Milo Pai Art print, Banja Luka 300
Ureivaki odbor
Lektor Dizajn Web dizajn tampa Tira
Sadraj: Originalni nauni rad

Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Prof. dr Duko Medi
Pregledni nauni rad

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 . , . Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Prof. dr Vladimir olovi Harmonizacija prava policije Republike Srbije sa evropskim standardima u oblasti zatite ljudskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Prof. dr Nenad Avramovi, doc. dr Milo Markovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 . Forenziko kriminalistiki aspekti identikacije (tragova) kostura (leeva) u segmentu forenzike bioantropologije . . . . . . . . . . . . . 117 Dr. sc. Mladen Milosavljevi, Duica Milosavljevi, Sunica Milosavljevi E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 . O strankama i zastupnicima u parninom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Doc. dr Slobodan Stanii Da li rimski svadbeni obiaji ive i danas? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 Doc. dr Marija Ignjatovi Poreska integracija u EU: mehanizmi i postkrizna evolucija . . . . . . . . . 209 Doc. dr Dinka Anti
Struni rad
Disciplinska odgovornost i disciplinski postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Prof. dr Mlaen Mandi
Originalni nauni rad
UDC 347.2(497.6 REPUBLIKA SRPSKA)
Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

Prof. dr Duko Medi
dekan Fakulteta pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON Banja Luka
Apstrakt: Novo stvarnopravno ureenje koje je uspostavio Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske donijelo je korjenite promjene. Ovaj zakon, koji predstavlja temelj daljeg razvoja privatnog prava, ima izuzetan znaaj, jer je pretendovao da na jednom mjestu regulie sva pitanja koja su znaajna za stvarnopravne odnose koji se moraju uskladiti sa novim odnosima u drutvu i procesom tranzicije sistema. Osnovna namjera zakonodavca bila je da se pravni poredak Republike Srpske u ovoj oblasti vrati u kontinentalnoevropski pravni krug, gdje graansko (privatno) pravo zauzima centralno mjesto. Autor u radu analizira najznaajnije novine koje taj zakon donosi. Kljune rijei: stvarno pravo, tranzicija, svojina, reforma.
UVOD Donoenjem Zakona o stvarnim pravima (ZSP)1 u Republici Srpskoj izvrena je kodikacija stvarnog prava2 i denitiv1 2 Slubeni glasnik RS br. 124/08. Izraz kodikacija potie od latinske rijei codex koja oznaava knjigu, pravni zbornik, zbornik zakona, zakonik. Kodikacija je zakonski akt (ili vie akata) koji potpuno i sveobuhvatno regulie sva vanija pitanja jedne pravne oblasti. Odreena oblast moe biti ureena sa vie zakona koji predstavljaju kodikaciju ili sa jednim zakonom, to predstavlja kodikaciju u uem smislu. Prednosti kodikacije donoenjem jednog zakonika su u sistematizovanju normi rasutih po mnogobrojnim zakonima i drugim izvorima prava u jedinstven zakonik. Time se postie usklaenost normi i popunjavanje pravnih praznina. U Republici Srpskoj, osim Zakona o
D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj
no ukidanje socijalistikih svojinskih odnosa.3 Ustavni osnov za njegovo donoenje utvren je u Amandmanu XXXII taka 6 na Ustav Republike Srpske, kojim je propisano da Republika ureuje i obezbjeuje svojinske i obligacione odnose i zatitu svih oblika svojine.4 Ovaj zakon sadri brojne novine u odnosu na raniji Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima (ZOSPO) iz 1980. godine.5 One su uslovljene sutinskim promjenama u drutveno-ekonomskim odnosima, prelasku od centralizovane, planske ka trinoj privredi, a posebno ukidanjem do tada dominantne drutvene svojine.6 Novi pravni, trini i politiki ambijent uslovio je potrebu za regulisanjem mnogih pitanja koja uopte nisu bila ureena7 ili su pak bila ureena neadekvatno. Osnovna namjera zakonodavca bila je da se pravni poredak Republike Srpske u ovoj oblasti vrati u kontinentalnoevropski pravni krug, gdje graansko (privatno) pravo zauzima centralno mjesto. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno vratiti se tradicionalnim institutima i sadrajima, imajui pri tome u vidu evropske pravne standarde.8 Javnopravni segmenti tog poretka, koji su u socijalizmu bili dominantni,9 trebalo je da svoje mjesto prepuste graanskopravnim i slue kao njihov nuni korektiv. No, tranzicija stvarnopravnog ureenja primjerenog trinoj privredi je teak i dugotrajan proces. Ona zahtijeva bitne promjene ne samo u stvarnopravnim odnosima, ve i u drugim odnosima u drutvu. Sigurno je da e na tom putu biti dosta prepreka i problema.10 Zbog toga treba biti uporan i dosljedan da bi ovaj proces bio uspjeno proveden i usklaen sa ustavnim poretkom i eljama i potrebama svih graana. Jedan od prioritetnih zadataka u narednom periodu, od koga dobrim dijelom zavisi uspjeh reforme stvarnog prava i jaanje
stvarnim pravima, postoje i drugi (manje znaajni) zakoni koji ureuju odreena pitanja iz stvarnog prava. Meutim, Zakon o stvarnim pravima je temeljni zakon, lex generalis koji regulie sva bitna pitanja iz ove oblasti, pa se slobodno moe rei da je njegovim donoenjem izvrena kodikacija stvarnog prava na ovim prostorima. 3 Prije donoenja ZSP-a za materiju stvarnog prava posebno znaajno je bilo donoenje zakona koji su regulisali registarsku zalogu, zemljinoknjino pravo i oblast graevinskog zemljita. 4 U BiH su entiteti i Brko distrikt BiH nadleni za regulisanje stvarnog prava. Federacija BiH je jo 1998. godine donijela Zakon o vlasnikopravnim odnosima (Slubene novine Federacije BiH br. 6/98, 29/03) koji nije znaio bitnu reformu stvarnog prava u odnosu na raniji propis (ZOSPO), dok je u Brko distriktu BiH stvarno pravo regulisano Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Brko distrikta BiH (Slubeni glasnikBrko distrikta BiH br. 11/01, 8/03, 40/04). 5 ZOSPO bive SFRJ (Slubeni list SFRJ br. 6/80 i 37/90) sadravao je samo 90 lanova, jer je u nadlenosti savezne drave bilo samo regulisanje osnova svojinskopravnih odnosa (lan 281 ta. 4 Ustava SFRJ iz 1974. godine). Ono to je znaajno je da je taj zakon usvojio objektivnu, a ne subjektivnu koncepciju dravine. Inae, njegov sadraj odudara od kontinentalnoevropske pravne tradicije. 6 O tome: N. Kovaevi, Zakon o stvarnim pravima u Republici Srpskoj, ZIPS, br. 1166/09, str. 1318. 7 Zakonima se ne reguliu samo postojei odnosi, ve se ureuju i odnosi ije se nastajanje tek oekuje. 8 ivot dugo izgrauje institute stvarnog prava, a kontinentalno pravo svoj izvor ima u rimskom pravu. 9 Vidi: N. Gavella, Stvarnopravno ureenje u SFRJ u odnosu privatnoga i javnoga, Zakonitost, br. 910/90, str. 953965. 10 Donoenju ZSP-a trebalo je da prethode propisi o restituciji. Nema sumnje da protekom vremena osnov za restituciju postaje sve ui. Zbog toga e eventualno budue vraanje ranije oduzete imovine kao ispravka istorijske nepravde biti suoeno sa brojnim problemima. Inae, u Republici Srpskoj su jo 1996. godine bili doneseni zakoni iz ove oblasti (Zakon o vraanju oduzetog zemljita i Zakon o vraanju oduzetih nepokretnosti). Ti zakoni su stupili na snagu i poela je njihova primjena. Oni su stavljeni van snage 2000. godine donoenjem Zakona o vraanju oduzete imovine i obeteenju, kojim je bilo rijeeno pitanje restitucije svih oduzetih stvari i prava. Meutim, ovaj zakon je stavljen van snage odlukom tadanjeg visokog predstavnika za BiH, g. V. Petria, sa obrazloenjem da ta oblast mora biti ureena jedinstveno za itavu dravu. Zakonom o graevinskom zemljitu samo je u veem dijelu izvrena denacionalizacija gradskog graevinskog zemljita.
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, jul 2011 pp. 5-44
pravne sigurnosti, svakako je usklaivanje zemljinoknjine evidencije sa stvarnim pravnim stanjem nekretnina nastalim pretvaranjem drutvene svojine i uspostavom pravnog jedinstva nekretnine. Tana i aurna evidencija o pravima na nekretninama dovela bi i do garancije i armacije prava svojine, koja je preduslov za provoenje reformi u drutvu. Inae, miljenja smo da bi najbolje rjeenje u oblasti graanskog prava bilo donoenje Graanskog zakonika, to bi nesumnjivo bio znaajan korak ka uspostavljanju pravne sigurnosti na ovim prostorima.11 Ovakav zakonik ne predstavlja samo skup posebnih zakona, ve harmoninu cjelinu gdje se sistematizuju i pojedini propisi u pogledu istog pravnog odnosa i njegovo postojanje je svakako odraz pravne kulture odreenog naroda. Zato se rad na izradi tog zakonika ukazuje kao potreba. ZSP sadri 357 lanova, koji su podijeljeni u pet dijelova. Sistematika ovog zakona odstupa od sistematike ZOSPO-a. U prvom dijelu12 su osnovne odredbe koje se odnose na svojinu i druga stvarna prava, zatim odredbe koje reguliu predmet i sadraj stvarnih prava, te odredbe o sticanju svojine stranih lica. Drugi dio13 je najobimniji i posveen je svojini kao centralnom institutu stvarnog prava, a u okviru toga su i odredbe o susvojini, zajednikoj i etanoj svojini, te o susjedskim pravima kao ogranienjima prava svojine na nekretninama. Znaajno je da zakon unosi jasno razgranienje izmeu pravnog reima za pokretne i nepokretne stvari. 14Trei dio15 normira ograniena stvarna prava zalono pravo (zalono pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima, te pravima), pravo slubenosti (stvarne i line), realne terete i novi institut pravo graenja.16 Redoslijed njihovog regulisanja, naravno, ne odraava znaaj pojedinih prava. U etvrtom dijelu17 regulisana je dravina (posjed) kao faktika vlast na stvari. I konano, peti dio18 sadri prelazne odredbe o pretvaranju drutvene svojine u pravo svojine i uspostavljanju pravnog jedinstva nekretnine, te zavrne odredbe o dejstvu zakona, steenim pravima, raspolaganju nekretninama u svojini republike i jedinica lokalne samouprave, prestanku vaenja odreenih zakona, zapoetim postupcima i stupanju zakona na snagu. U nastavku emo apostrorati najznaajnije novine koje donosi ZSP.19
11 U tom smislu su i Preporuke i zakljuci sa etvrtog (i svih kasnijih) savjetovanja pravnika Oktobarski pravniki dani, v. Pravna rije, br. 13/07, str. 26. 12 lanovi 116 ZSP-a. 13 lanovi 17138 ZSP-a. 14 O podjeli na pokretne i nepokretne stvari v. D. Lazarevi, Pokretne i nepokretne stvari, Pravo-teorija i praksa, br. 7-8/04, str. 36-52. 15 lanovi 139302 ZSP-a. 16 Mogli bismo se sloiti sa miljenjem prof. D. Stojanovia da nije ispravan naziv ogranieno stvarno pravo, ako se pod tim misli na zalono pravo, slubenosti, realne terete i pravo graenja. Sve su to puna stvarna prava sa ogranienim sadrajem u odnosu na svojinu v. D. Stojanovi i D. Petrovi, Komentar ZOSO, Beograd, 1991, str. 58. Mi emo ipak upotrebljavati termin ogranieno stvarno pravo, jer je kod nas uobiajen. 17 lanovi 303323 ZSP-a. 18 lanovi 324357 ZSP-a. 19 O tome: D. Medi, Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010, str. 207240.
NOVINE KOJE DONOSI ZAKON O STVARNIM PRAVIMA (ZSP) JEDNOVRSNOST SVOJINE I PRAVNIH SUBJEKATA, OPTA I JAVNA DOBRA, DOBRA OD OPTEG INTERESA, PRAVNO JEDINSTVO NEKRETNINE Drutvena svojina kao fenomen svojinskih odnosa u socijalistikom pravnom sistemu bila je negacija svojine i potpuna suprotnost privatnoj.20 Ustavne reforme iz 1971. i 1974. godine u bivoj dravi su donijele sutinske promjene u koncepciji ove svojine.21 Vlasniki koncept drutvene svojine pretvoren je u tzv. nevlasniki koncept koji je uoblien u Zakonu o udruenom radu (ZUR).22 Drutvena svojina je prestala biti pravna kategorija i smatrala se ekonomskom kategorijom. Predmeti u drutvenoj svojini su bili izuzeti od redovnog svojinskog reima i podvrgnuti su posebnom javnopravnom reimu. Stvari u drutvenoj svojini su bile svaije i niije i sluile su udruenom radu za zadovoljavanje optih potreba graana. Na njima su nekim pravnim subjektima data odreena subjektivna prava, prava upravljanja, korienja i raspolaganja,23 koja je u procesu reforme trebalo pretvoriti u subjektivna prava koja su primjerena novom stvarnopravnom ureenju, u skladu sa izmijenjenom koncepcijom prava svojine.24 Novo stvarno pravo je koncipirano na individualistikom modelu, nema vie nejednakosti pravnih subjekata i njihovih prava, uklonjen je dotadanji dualizam pripadanja stvarima i kolektivistiki model svojine. Uspostavljena je jednovrsnost prava svojine, bez obzira na titulara i to je jedna od sutinskih novina.25 Ovdje nedostaje odredba da svojina obavezuje, ali je na neki nain kompenzuje odredba o ogranienju stvarnih prava, a posebno svojine.26 Dolo je i do izmjene pravnog statusa pravnih subjekata i pretvaranja tzv. drutvenosvojinskih subjekata, koji su bili nosioci prava na drutvenim sredstvima, u subjekte koji su sposobni biti nosioci prava svojine. Na taj nain je uspostavljena i jednovrsnost pravnih subjekata. Sada svako ziko i pravno lice moe biti nosilac prava svojine i drugih stvarnih prava.27 Posebno je naglaeno da republika, jedinica lokalne samouprave, javno preduzee, javna ustanova i druge javne slube kao nosioci prava svojine javnog prava imaju kao vlasnici u pravnim odnosima isti poloaj kao i drugi vlasnici,28 ako posebnim zakonom nije drugaije odreeno.29 Dakle, poloaj javnopravnih vlasnika se razlikuje od poloaja privatnih samo ako je to posebnim zakonom nedvosmisleno odreeno. Javna svojina po svom predmetu i sadraju ne razlikuje se od svojine privatnopravnih subjekata.30 Sve stvari koje mogu biti objektom prava
20 Vidi kritiku nevlasnikog koncepta drutvene svojine kod: D. Stojanovi, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991, str. 390397. 21 Vidi: M. Povlaki, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 1930. 22 Slubeni list SFRJ br. 53/76, 57/83, 85/87, 40/89. 23 lanovi 227241 ZUR-a. O tome: D. Radonji, Pravno raspolaganje stvarima u drutvenoj svojini, Beograd, 1983. 24 Transformacija prava svojine ima centralnu ulogu u ovom procesu. 25 lan 3 st. 2 ZSP-a. Ovu odredbu treba posmatrati u vezi sa prelaznim odredbama o uspostavljanju jednovrsnosti prava svojine (v. lan 324.). 26 lan 2 ZSP-a. 27 lan 3 st. 1 ZSP-a. 28 Potrebno je naglasiti da i Ustav Republike Srpske (Ustav RS)u lanu 54. propisuje da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zatitu. 29 lan 22 st. 1 ZSP-a. 30 O javnoj svojini u Srbiji i Hrvatskoj v. V. Lakievi i S. Lakievi Stojai, Javna svojina i promene u struk-
svojine mogu biti i u svojini pravnih lica javnog prava. No, niz propisa ureuju specine pravne reime za pojedine stvari u javnoj svojini kao to su npr. ume i umska zemljita,31 javno vodno dobro,32 graevinsko zemljite,33 poljoprivredno zemljite,34 itd.35 Javna dobra su stvari u svojini drave ili drugih lica javnog prava i po zakonu su namijenjene da slue svima pod jednakim uslovima (javni putevi, ulice, trgovi i sl.).36 Ova dobra treba razlikovati od optih dobara. Opta dobra su stvari koje ne mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava37 i koje po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti zikog ili pravnog lica ve su na upotrebi svima pod jednakim uslovima (vazduh, voda u rijekama, izvorima, jezerima i morima).38 Meutim, pravni reim javnih i optih dobara je identian. Posebnim zakonom se ureuje korienje i upravljanje optim i javnim dobrima39.40 Ovdje je primjena ZSP-a samo supsidijarna, to dovodi do znaajnih odstupanja od opteg stvarnopravnog ureenja. Opta dobra treba razlikovati i od dobara od opteg interesa koja mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava (graevinska zemljita, poljoprivredna zemljita, ume i umska zemljita, zatieni dijelovi prirode, biljni i ivotinjski svijet, stvari od kulturnog, ekolokog i istorijskog znaaja).41 Dobra od opteg interesa uivaju posebnu zatitu.42 Inae, veoma znaajno je da ZSP daje potpuno ureenje stvari kao objekata stvarnog prava,43 to je do sada u naem pravu nedostajalo. Pojam nekretnine odreen je na potpuno novi nain44 i to je jedna od sutinskih koncepcijskih novina.45 Time je dolo do povratka dejstva starog rimskog naela supercies solo cedit,46 dakle zeturi svojinskih odnosa, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 1619. mart 2009, Novi Sad, str. 721; I. Babi, Zatita javne svojine, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 1619. mart 2009, Novi Sad, str. 5570; Lj. Slavni, Ustavni koncept javne svojine, u Zlatiborski dani prava, april 2010, str. 85110; T. Josipovi, Stvari u vlasnitvu drave i drugih osoba javnog prava (javno vlasnitvo), Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 95153; M. Jelui, Javno vlasnitvo u pravnom sustavu Republike Hrvatske, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91), Split, 2009, str. 151165. Zakon o umama, Slubeni glasnik RS br. 75/08. Zakon o vodama, Slubeni glasnik RS br. 50/06. Zakon o graevinskom zemljitu Republike Srpske, Slubeni glasnik RS br. 112/06. Zakon o poljoprivrednom zemljitu, Slubeni glasnik RS br. 93/06, 86/07, 14/10. Smatramo da bi i te stvari trebalo to vie podvrgnuti optem stvarnopravnom reimu, a iznimke u pogledu njih propisati samo u izuzetnim sluajevima kada je to zaista neophodno i kada je potreban uticaj javnopravnih normi. lan 7 st. 2 ZSP-a. Prema tome, to sa stanovita stvarnog prava nisu stvari. lan 7 st. 1 ZSP-a. O optim dobrima v. N. Gavella i I. Gliha, Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1991, str. 99100. lan 7 st. 5 ZSP-a. O korienju optih dobara i javnih dobara u optoj upotrebi u Republici Hrvatskoj v. D. Aviani, Zasebno koritenje ope-uporabljivih dobara u Hrvatskoj: dometi i ogranienja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91), Split, 2009, str. 123150. lan 8 st. 1 ZSP-a. lan 8 st. 3 ZSP-a. lanovi 514 ZSP-a. Nepokretnost je sve to je na povrini zemljita, iznad ili ispod njega izgraeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nepokretnost ugraeno, njoj dograeno, na njoj nadograeno ili bilo kako drugaije s njom trajno spojeno i dio je te nepokretnosti sve dok se od njega ne odvoji lan 14 stav 1 ZSP-a. O nekretninama kao objektima prava vlasnitva i prava graenja v. P. Simonetti, Nekretnine kao objekti prava vlasnitva i prava graenja, Pravni ivot, br. 11/09, str. 515549. Sve to se nalazi na zemljitu ili ispod zemljita i to je sa zemljitem trajno spojeno dijeli njegovu pravnu sudbinu i pripada vlasniku zemljita.
31 32 33 34 35
36 37 38 39 40
41 42 43 44
45 46
mljite je opet postalo glavna stvar, a ono to se sa njim trajno spoji je njegov prirataj,47 te ponovnog uspostavljanja pravnog jedinstva nekretnine48 sa dalekosenim posljedicama po stvarnopravne institute.49 Ovo ima veliki znaaj za pravni promet nekretnina, kao i za ureenje zemljinih knjiga, posebno za uspostavu cjelovitosti zemljinoknjinog tijela.50 Isto tako, to je od znaaja i za pravno ureenje instituta etane svojine, pravila o sticanju svojine graenjem na tuem zemljitu, pravila u situaciji kada neko dogradi, nadogradi ili preuredi neiju zgradu, pravila o saenju i sijanju na tuem zemljitu i tome slino. Na ovaj nain stvarnopravno ureenje u Republici Srpskoj ponovo je usklaeno sa tradicionalnim naelima na kojima se ono bazira u savremenim evropskim dravama i opet slijedi opta naela cjelokupnog graanskog prava. Nesumnjivo je da je to veoma znaajno, jer ivimo u vremenu vee uloge i znaaja stvarnih prava nego to je to bilo ranije, pogotovo dok je institut svojine bio podijeljen. PRAVA STRANIH LICA Stranci su zika i pravna lica koja nemaju domae dravljanstvo.51 Pitanje pravnog poloaja stranaca sve vie dobija na znaaju. Ova oblast regulisana je unutranjim i meunarodnim pravnim izvorima. Prema ZOSPO-u, strana lica su bila u mnogo nepovoljnijem poloaju od domaih dravljana.52 Promjene u njihovom svojinskom reimu omoguile su ustavne promjene iz 1988. godine i kasnije izmjene tog zakona, donesene zbog privlaenja stranog kapitala. Zakon o stvarnim pravima u ovu materiju unosi znaajnu liberalizaciju i bitne novine, imajui u vidu unapreenje trine privrede i nova drutvena opredjeljenja. Odredbama o pravima stranih lica pokuao se postii kompromis izmeu izjednaenja poloaja stranaca i domaih dravljana i zatite interesa drutvene zajednice u vezi sa raspolaganjem nekretninama na njenoj teritoriji. To je posljedica okolnosti da su nekretnine
47 Naelo supercies solo cedit postojalo je u naem pravnom sistemu sve do donoenja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita (Slubeni list FNRJ br. 52/58). O pravilu supercies solo cedit v. I. Puhan, Odrednica Supercies solo cedit, u Enciklopedija imovinskog prava i prava udruenog rada, Tom trei, Beograd, 1978, str. 230233. 48 ire o tome: P. Simonetti, Reintegracija naela pravnog jedinstva nekretnine u Bosni i Hercegovini (u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj), Pravna rije, br. 8/06, str. 5386; P. Simonetti, Pravno jedinstvo nekretnine, Pravni ivot, br. 11/07, str. 429447; E. Hai, Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i izvravanje ovlaenja u pogledu cijele nepokretnosti u prelaznom periodu prema Zakonu o stvarnim pravima, u Problemi primjene prelaznih i zavrnih odredaba Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009, str. 2944. 49 Ovo naelo je u socijalizmu bilo naputeno, jer je razbijanje pravnog jedinstva nekretnine omoguilo uspostavljanje razliitih pravnih vlasti na pojedinim dijelovima, to je dovelo do visokog stepena pravne nesigurnosti. Sada je jedini izuzetak od ovog naela predvien u situaciji kada postoji pravo graenja. Inae, trajna veza je zakonska pretpostavka pravnog jedinstva zemljita i zgrade i svih drugih stvari koje su trajno spojene sa zemljitem. Zbog toga privremene zgrade nisu sastavni dio zemljita bez obzira na to koliko su sa njim vrsto spojene. 50 Zemljite i zgrada upisuju se kao jedno zemljinoknjino tijelo. 51 Veina zakonodavstava denie strance na ovakav nain, a to znai da su pod tim pojmom obuhvaeni ne samo strani dravljani, nego i lica bez dravljanstva. O pojmu stranca v. V. aula, Osnovi meunarodnog privatnog prava Republike Srpske, Banja Luka, 2008, str. 130131. 52 Vidi lanove 8285 ZOSPO-a. O tome: D. Kiti, Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1991, str. 3847; M. Povlaki, Pravo svojine stranaca u SFRJ, u Zborniku radova Promjene u pravu svojine, Transformacija drutvene svojine, Sarajevo, 1990, str. 143157. O poloaju stranaca ranije v. M. Barto i B. Nikolajevi, Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1951.
10
vane za svaku dravu zbog svoje ekonomske i sigurnosne komponente.53 Za razliku od ZOSPO-a i Zakona o politici direktnih stranih ulaganja,54 koji je donio znaajne promjene u svojinskom reimu stranih lica ukidajui za strane investitore sva ogranienja, ali i otvorio mnogo spornih pitanja, sada ogranienja u pogledu sticanja svojine za strance imaju karakter izuzetka.55 Prije svega, odredbe ZSP-a primjenjuju se i na strana zika i pravna lica, bez obzira na to da li se pojavljuju kao investitori i bez obzira na to da li su ovdje stalno nastanjeni.56 Stranci mogu sticati svojinu po svim zakonom predvienim osnovama, a nema restrikcije ni u pogledu vrste nekretnina koje ta lica mogu da stiu, a isto tako ni u pogledu njihove namjene. Ono to je bitno za sticanje je postojanje reciprociteta,57 koji se pretpostavlja (dok se ne dokae suprotno). Prema tome, reciprocitet nije potrebno dokazivati u svakom sluaju, a u sluaju spora odluku o tome donosi ministarstvo pravde. Ogranienje je i u tome to se ovo moe drugaije urediti zakonom ili meunarodnim ugovorom.58 Zakonska pravila se nee primjenjivati ukoliko su u suprotnosti sa meunarodnim ugovorom, jer je meunarodni ugovor jai pravni izvor od zakona. U pogledu stranih lica predvieno je i ogranienje sticanja prava svojine na nekretninama na podruju koje je radi zatite interesa i bezbjednosti zakonom proglaeno podrujem na kome ta lica ne mogu imati pravo svojine. Ovo se odnosi na sve vrste nekretnina na toj teritoriji. Ogranienje ovakvog karaktera moglo bi biti sporno sa aspekta prijema BiH u Evropsku uniju, jer nacionalni propisi ne smiju povrijediti osnovne slobode niti ograniiti konkurenciju. Ukoliko je strano lice steklo pravo svojine na nekretnini prije nego to je podruje na kome lei nekretnina proglaeno ovakvim, prestaje mu pravo svojine, a to lice ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji.59 Pravo na ovu naknadu pripada i stranom licu koje bi nasljeivanjem steklo takve nekretnine. Posebnim zakonom se odreuje na kojim nekretninama stranci ne mogu sticati pravo svojine.60 Dakle, radi se o odredbama koje su zatitnog karaktera.61 I pored odreenih nedostataka, nova rjeenja u poreenju sa ranijim propisima znae radikalan zaokret i dobru osnovu za privlaenje stranih investitora.
53 V. Tomljanovi, Stranci kao stjecatelji prava vlasnitva nekretnina prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 530. Vidi: T. Deskoski, Stvarna prava stranaca na nepokretnostima u Makedoniji, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010, str. 241268. 54 Slubeni glasnik BiH, br. 17/98 i 13/03. Taj zakon odreene strane investitore izjednaava s domaim dravljanima, a za neke trai da bude ispunjen uslov reciprociteta (lan 12). 55 ire o tome: M. Povlaki, Stranci i stjecanje vlasnitva na nekretninama u BiH, Pravna rije, br. 16/08, str. 270275. 56 lan 15 st. 1 ZSP-a. 57 Radi se o situaciji u kojoj organi jedne drave priznanje nekog prava stranim licima uslovljavaju istim ili slinim ponaanjem njihove drave prema domaim dravljanima. 58 Zaista je teko pretpostaviti da bi se sa nekom zemljom meunarodnim ugovorom ugovarao restriktivniji reim za strance. 59 Ovakva odredba je suvina, jer se oduzimanje svojine vri u postupku eksproprijacije uz utvrenje opteg interesa. 60 lan 16 ZSP-a. 61 Poznato je da nema viestranih konvencija u meunarodnim odnosima kojima se reguliu pitanja stvarnopravnih odnosa, a pogotovo pitanja u vezi sa nekretninama, jer je to od bitnog znaaja za svaku dravu i predmet posebnog normiranja.
11
STICANJE PRAVA SVOJINE S POVJERENJEM U ZEMLJINE KNJIGE I OBAVEZA UKNJIBE STVARNIH PRAVA Novo zemljinoknjino pravo u Republici Srpskoj donijelo je pojaano dejstvo naela povjerenja u zemljine knjige.62 To naelo je jedno od temeljnih naela zemljinih knjiga i od stepena povjerenja u zemljine knjige zavisi i njihov znaaj za sigurnost pravnog prometa.63 Zato se metaforiki kae da je zemljina knjiga ogledalo prava na nekretninama.64 Zbog dejstva ovog naela trea savjesna lica mogu se pouzdati da je ono to je upisano u zemljinu knjigu tano (pozitivni pravac naela povjerenja) a da ono to nije upisano ne postoji (negativni pravac naela povjerenja).65 Naruavanje povjerenja u zemljine knjige unosi pravnu neizvjesnost i dovodi do pravne nesigurnosti. Zemljine knjige su javne i dostupne svima, te se u naelu niko ne moe pozivati na to da mu je bilo nepoznato pravno stanje u pogledu odreene nekretnine.66 Rearmaciju naela povjerenja u zemljine knjige predvia i ZSP. Smatra se da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje nekretnine.67 Zato je ZSP predvidio sticanje prava svojine s povjerenjem u zemljine knjige.68 To pravo stie ono lice koje u trenutku sklapanja pravnog posla i u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je imao razloga da sumnja da stvar ne pripada onom licu koje je otuuje i koje je upisano kao vlasnik, iako to nije bio.69 Dakle, sticalac treba da je savjestan, a pri tome on nije duan da istrauje vanknjino stanje.70 Da bi se sticalac smatrao savjesnim on mora prilikom sticanja upotrebiti dunu panju koja je potrebna za takav nain sticanja u pravnom prometu. Za opseg naela povjerenja od bitnog znaaja je upravo denicija savjesnosti tog lica. U ovom sluaju, sticalac stie pravo svojine na nekretnini od zemljinoknjinog vlasnika po samom zakonu. Takvo sticanje prava svojine ogranieno je raskidnim uslovom, jer lice koje je upisom prava svojine prodavca povrijeeno u svom knjinom pravu svojine moe podnijeti tubu za brisanje tog upisa u roku od tri godine od kada je taj upis bio zatraen71 odnosno u roku od 60 dana od proteka roka za
62 Vidi lan 9 Zakona o zemljinim knjigama Republike Srpske (ZZK) Slubeni glasnik RS br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08. 63 O naelu povjerenja u zemljine knjige v. J. Weike i L. Taji, Komentar Zakona o zemljinim knjigama u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005, str. 4345; M. Povlaki, Reforma zemljinoknjinog prava kao dio ukupne reforme graanskog prava, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2003, str. 239241. 64 P. Simonetti, Stjecanje prava vlasnitva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljine knjige po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, Pravna rije, br. 5/05, str. 95. 65 O. Stankovi i M. Orli, Stvarno pravo, deveto izdanje, Beograd, str. 332. 66 P. Simonetti, Stjecanje prava vlasnitva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljine knjige u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u Zborniku radova Aktuelna pitanja graanskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, Jahorina, 2010, str. 12. 67 lan 55 st. 1 ZSP-a. 68 U naelu, na osnovu pravnog posla kome je cilj sticanje prava svojine, to pravo se ne moe stei od nevlasnika, jer niko ne moe prenijeti na drugoga vie prava nego to ga sam ima. Meutim, i u pogledu toga postoje izuzeci, kada se titi savjesni sticalac. ZSP pod odreenim uslovima predvia sticanje prava svojine na nekretninama s povjerenjem u zemljine knjige (v. lanove 55 i 56) i sticanje prava svojine od nevlasnika na pokretnoj stvari (lan 111). 69 lanovi 55 st. 2 i 56 st. 1 ZSP-a. Vidi: S. Mulabdi, Savjesno sticanje prava vlasnitva na nekretnini zatitom povjerenja u istinitost i potpunost zemljine knjige, ZIPS, br. 1135/08, male stranice, str. 124. 70 lan 55 st. 3 ZSP-a. Saznanje da su knjino i vanknjino stanje u suprotnosti ini odreeno lice nesavjesnim. 71 Ovo podrazumijeva da lice o njemu nije bilo obavijeteno.
12
albu protiv rjeenja kojim je sud dozvolio neistinit upis72.73 Prema tome, rokovi prema licu koje je bilo uredno obavijeteno veu se za rok za albu. Rokovi za podizanje brisovne tube teku od dana stupanja na snagu zakona.74 Ovim se, faktiki, odlae dejstvo pozitivnog pravca naela povjerenja.75 Tek istekom rokova sticatelj moe biti siguran da je konano stekao odreeno pravo, koje mu vie ne moe biti osporeno. Brisovna tuba je sredstvo za zatitu povrijeenog knjinog prava svojine nevaljanim upisom u zemljine knjige i ona odstupa od klasinih petitornih tubi.76 Sticatelj koji stie svojinu s povjerenjem u zemljine knjige stie svojinu nekretnine kao da na njoj ne postoje tua prava, tereti ni ogranienja koja nisu bila upisana u zemljinu knjigu, osim onih koja postoje na osnovu samog zakona, a ne upisuju se u zemljinu knjigu.77 Savjesni sticatelj stie ovo pravo optereeno onim pravima, teretima i ogranienjima koja su u asu podnoenja zahtjeva za upis ve bili upisani u zemljinoj knjizi ili je iz zemljine knjige bilo uoljivo da je zatraen njihov upis. Upisom u zemljinu knjigu u odnosu na stvarna prava na nekretninama ostvaruje se jedno od osnovnih naela stvarnopravnog ureenja naelo publiciteta.78 U zemljinoj knjizi se publikuje sve to je bitno za odreene nekretnine i one o tome pruaju vanjsku sliku. Njihova sadrina je dostupna svakome.79 Upisom knjinog prava u zemljinu knjigu nastaje oboriva pretpostavka da je lice koje je upisano kao njegov nosilac zaista i njegov stvarni nosilac sa onim sadrajem i obimom koji je u ovoj knjizi upisan. Zemljina knjiga ispunjava svoju funkciju u pravnom prometu samo ako stvara pretpostavku prava.80 Meutim, slika o nekretninama moe biti i pogrena. Poznato je da je kod nas zemljinoknjino stanje nesreeno i da su zemljine knjige esto nepotpune i neistinite, te da ne prikazuju uvijek stvarno stanje u pogledu relevantnih injenica. Mogue je dokazivati da je ovo stanje razliito od vanknjinog stanja nekretnine. Zbog toga je predvieno da vanknjini nosioci stvarnih prava mogu u roku od tri godine pokrenuti postupak za upis stvarnih prava u pogledu nepokretnosti i svih promjena na njima u zemljinu knjigu. Nadleno pravobranilatvo duno je da u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ZSP-a pokrene postupke za upis stvarnih prava na nepokretnostima, kojih je nosilac republika, odnosno jedinica lokalne samouprave, kao i za upis javnih i optih dobara. Zatita povjerenja u isti72 lan 56 st. 3 ZSP-a. 73 ZZK ne poznaje ovu tubu i zbog turog regulisanja u ZSP-u u primjeni ovog pravnog sredstva e sigurno biti odreenih problema. lan 60 ZZK-a govori o nainu ispravke zemljinoknjinog upisa. Zakon o zemljinim knjigama iz 1930. godine je tu tubu regulisao (paragra 6871). Vidi i P. Simonetti, Stjecanje prava vlasnitva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljine knjige i uinci pravnog posla o otuenju tue nekretnine, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 22. br. 1/01, str. 297299. 74 lan 345 ZSP-a. 75 To je preuzeto iz austrijskog zemljinoknjinog prava (v. par. 63 i 64 austrijskog Zakona o zemljinim knjigama iz 1955. godine). Ovaj sistem zatite povjerenja u istinitost u literaturi se naziva tzv. sistemom umjerene zatite povjerenja. O tome: T. Josipovi, Stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju povjerenja u zemljine knjige, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 457. 76 O brisovnoj tubi ire: T. Josipovi, Zemljinoknjino pravo, Zagreb, 2001, str. 269276. 77 lan 56 st. 2 ZSP-a. 78 Publiciranje stvarnih prava je pretpostavka za njihovo dokazivanje i zatitu. Da bi djelovala apsolutno, prema svim treim licima (erga omnes), stvarna prava moraju biti vanjski vidljiva. To ima posebno znaenje za sigurnost pravnog prometa. Publicitet stvarnih prava na nekretninama ostvaruje se njihovim upisom u posebne javne registre (kod nas su to zemljine knjige). 79 Svako moe traiti da pogleda bilo koji zemljinoknjini uloak i zahtijevati da mu se on izda. 80 M. Povlaki, Novo zemljinoknjino pravo u BiH, Pravni savjetnik, br. 12/03, str. 48.
13
nitost i potpunost zemljinih knjiga odreena ovim zakonom nee se primjenjivati u korist sticanja do kojih doe unutar roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako se njime stie nepokretnost na kojoj je bila upisana drutvena svojina, a nije brisana prije stupanja na snagu ovog zakona.81 Ovo bi trebalo dovesti do usklaivanja vanknjinog i zemljinoknjinog stanja, to je od velike vanosti za pravnu sigurnost u ovoj oblasti i za zatitu svih onih koji sudjeluju u prometu nekretnina. Protekom tih rokova zemljine knjige e moi ostvarivati svoju funkciju u skladu sa ZSP-om (i ZZK-om). VIESTRUKO UGOVARANJE OTUENJA Zbog neaurnosti zemljinih knjiga u praksi se relativno esto deavalo viestruko otuenje nekretnina. Sa poetkom rada notara ovi sluajevi se rjee pojavljuju, jer notari odgovaraju za sigurnost transakcije. ZOSPO taj institut nije regulisao,82 ali se o tome razvila bogata praksa sudova,83 koja je svoju potvrdu nala u Zakljuku broj 3 sa savjetovanja graanskih i graansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, odranom u Beogradu 28. i 29.5.1986. godine. Prema tom zakljuku, kada je vie lica zakljuilo posebne pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu nepokretnost, o jaem pravu sud odluuje primjenom naela morala socijalistikog samoupravnog drutva, savjesnosti i potenja i naela zabrane zloupotrebe prava. Kada su svi kupci savjesni, a ni jednom od njih nepokretnost nije predata u dravinu niti je neko od njih ishodio upis prava svojine u zemljinu odnosno drugu javnu knjigu, jai pravni osnov ima raniji kupac. Ako su svi kupci savjesni, jau pravnu osnovu ima kupac koji je ishodio upis u zemljinu odnosno drugu javnu knjigu, a ako ni jedan od njih to nije ishodio, jai je u pravu kupac kome je nepokretnost predata u dravinu. Raniji savjesni kupac ima jau pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog kupca. Ovo je i u sluaju kad je prodavac nepokretnost predao u dravinu kasnijem nesavjesnom kupcu ili je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljinu odnosno drugu javnu knjigu. U sporu radi utvrivanja jaeg pravnog osnova pasivno su legitimisani prodavac i ostali kupci iste nepokretnosti kao jedinstveni suparniari.84 Iz toga je vidljivo da je savjesnost imala prioritet u odnosu na naelo upisa, a za savjesnost se trailo i istraivanje vanknjinog stanja.85 Moglo bi se smatrati da je Zakljuak na sljedei nain rangirao relevantne injenice: savjesnost, dravina, prethodno zakljueni ugovor, upis u javnu knjigu. To govori o tome koji znaaj se davao tom upisu,86 to je uzrokovano neaurnou javnih knjiga za evidenciju nekretnina koje nisu odraavale pravo stanje. ZSP propisuje da e u sluaju kada je vie lica zakljuilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja svojine iste nepokretnosti, svojinu stei ono lice koje je kao savjesno prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljinu knjigu, ako
81 lan 346 ZSP-a. 82 Interesantno je da je ZOSPO regulisao situaciju viestrukog otuenja pokretnih stvari (lan 35). 83 Vidi: D. Petrovi, Dvostruka prodaja iste nepokretnosti, Pravni ivot, br. 1112/91, str. 14191423; P. Simonetti, Viestruko ugovaranje otuenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 7375; S. Mulabdi, Viestruko ugovaranje otuenja nekretnine, ZIPS, br. 1145/08, male stranice, str. 129. 84 Vidi Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 3/86, str. 47. 85 O tome ire: P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001, str. 8898. 86 M. Povlaki, Uloga savjesnosti kod viestrukog otuenja iste nepokretnosti i predstojea reforma zemljinoknjinog prava, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLII 1999, Sarajevo, 2000, str. 262.
14
su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje svojine.87 Dakle, iz toga je vidljivo da je za razrjeenje ove situacije bitna savjesnost onog lica koje je prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljinu knjigu. To je u saglasnosti sa naelom prvenstva i naelom javnog povjerenja koja proklamuje zemljinoknjino pravo. Propisano je da savjesnost mora postojati u trenutku podnoenja zahtjeva za upis. Meutim, nema sumnje da je ona bitna i u momentu zakljuenja pravnog posla,88 jer ako neko lice tada nije bilo savjesno, teko je pretpostaviti da bi to moglo postati naknadno. I Zakon o obligacionim odnosima bive SFRJ (ZOO),89 koji se jo primjenjuje u Republici Srpskoj, nalae uesnicima u pravnom prometu da se pridravaju naela savjesnosti i potenja i pri zasnivanju obligacionih odnosa i prilikom ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa.90 To naelo se odnosi na sve pravne poslove kojima se zasnivaju obligacioni odnosi, pa i na pravne poslove kojima se zasniva obaveza prenosa prava svojine na nekretninama.91 Ako je jedno od vie lica koja su sa vlasnikom zakljuila pravni posao radi sticanja svojine iste nepokretnosti podnijelo zahtjev za upis u zemljinu knjigu, odnosno izvrilo upis u svoju korist i pri tome bilo nesavjesno, savjesna lica imaju pravo da u roku od tri godine od izvrenog upisa podnesu tubu za brisanje i uknjibu prava svojine u svoju korist, kao i da izvre zabiljebu spora.92 Ovo je sluaj kada je nesavjesno lice zatrailo upis u zemljinu knjigu ili ga ve ishodilo, a postoje savjesni sticaoci (jedan ili vie) koji nisu upisani u zemljinu knjigu. Njima stoji na raspolaganju tuba za brisanje i uknjibu prava svojine u svoju korist u roku od tri godine od izvrenog upisa. Istovremeno, oni imaju pravo da izvre i zabiljebu spora, radi zatite od treih savjesnih lica koja eventualno mogu stei pravo od nesavjesnog upisanog sticaoca. Ta tuba se razlikuje od brisovne tube, jer se ne radi o situaciji da je neije upisano zemljinoknjino pravo povrijeeno. Zakonodavac propisuje i da je u pravu jae ono lice koje je prije zakljuilo pravni posao, a da je najjae ono koje je uvedeno u samostalnu dravinu nepokretnosti.93 Ovo bi se moglo shvatiti kao regulisanje odnosa izmeu vie savjesnih sticatelja. No, ono moe da doe u obzir samo ako niko od savjesnih lica nije zatraio upis u zemljinu knjigu, jer ukoliko takav sluaj postoji, to normiranje nije ni potrebno. Ako odreeno lice ima prednost na osnovu dravine nepokretnosti, on bi imao obavezu da istrauje vanknjino stanje, to nije intencija zakonodavca. U pogledu ovog dijela moe se opravdano postaviti pitanje njegove svrsishodnosti.
87 lan 57 st. 1 ZSP-a. 88 Zatita povjerenja u zemljine knjige zahtijeva savjesnost kako u trenutku zakljuenja pravnog posla, tako i u trenutku podnoenja zahtjeva za upis (lan 55 st. 2 ZSP-a). 89 Slubeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; Slubeni glasnik RS br. 17/93. 90 lan 12 ZOO-a. O naelu savjesnosti i potenja v. O. Anti, Savesnost i potenje u obligacionom pravu, Pravni ivot, br. 10/03, str. 567583; M. Bareti, Naelo savjesnosti i potenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 24, br. 1/03, str. 571615; G. Galev, Naelo savjesnosti i potenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, supplement, br. 3/03, str . 223236. O odnosu ustanove viestrukog ugovaranja otuenja nekretnine prema naelu savjesnosti i potenja v. P. Simonetti, Viestruko ugovaranje otuenja po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse Mostar, 2005, str. 35 . 91 L. Belani, Viestruko otuenje nekretnina, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2004, str. 370. 92 lan 57 st. 2 ZSP-a. 93 lan 57 st. 3 ZSP-a.
15
GRAENJE NA TUEM ZEMLJITU I NA TUEM PRAVU GRAENJA Graenje na tuem zemljitu kao originarni nain sticanja prava svojine je sluaj vjetakog prirataja nekretnine, koji postoji kad neko svojim materijalom i radom podigne graevinski objekt na tuem zemljitu, a pri tome izmeu njega i vlasnika zemljita ne postoji ugovorni odnos.94 Pravila o graenju na tuem zemljitu primjenjuju se i u sluaju graenja na zemljitu koje je u suvlasnitvu odnosno zajednikom vlasnitvu graditelja i drugih lica.95 Odredbe ZOSPO-a u pogledu ovog instituta96 odraavale su duh socijalistikog perioda i nisu se temeljile na naelu supercies solo cedit, bez obzira na to to su bile predviene i situacije u kojima vlasnik zemljita postaje i vlasnik zgrade. Ovaj zakon je u teite stavljao savjesnost lica, te vrijednost zemljita i zgrada, a ne garanciju prava svojine.97 ZOSPO je u pogledu graenja na tuem zemljitu regulisao tri hipotetike situacije.98 Prva je bila ona kada je graditelj savjestan (ne zna i ne moe da zna da gradi na tuem zemljitu), a vlasnik zemljita nesavjestan (znao za gradnju i nije se odmah usprotivio), druga je bila obrnuta, kada je graditelj nesavjestan (znao da gradi na tuem zemljitu), a vlasnik zemljita savjestan (odmah se usprotivio izgradnji) i trea kada su obje strane bile savjesne. Nije bilo regulisano ta e biti u situaciji kada su obje strane nesavjesne,99 pa su o tome postojala podijeljena miljenja. Generalno opredjeljenje zakonodavca bilo je da jae zatiti savjesnog graditelja, pa ak i u situaciji kada je vlasnik zemljita bio savjestan. ZSP je bitno promijenio sadraj odredaba o sticanju svojine u situaciji kada postoji graenje na tuem zemljitu i vratio se tradicionalnim naelima.100 To je posljedica uspostavljanja pravnog jedinstva nekretnine i povratka naelu supercies solo cedit. Ovaj zakon (kao ni ZOSPO) nije posebno regulisao ta se smatra izgraenom zgradom (od tada nastupaju pravni uinci izgradnje), pa se u pogledu toga ukazuje na znaaj sudske prakse.101 Za pojam zgrade nije od uticaja da li je ona podignuta iznad ili ispod povrine zemlje, od kojeg materijala je sagraena, kao i u koju svrhu je namijenjena. Vano je da je to graevinski objekt koji je trajno povezan sa zemljitem.102 Osnovno pravilo je da se sada primarno titi vlasnik zemljita i da zgrada koju neko sagradi na tuem zemljitu pripada vlasniku zemljita,103
94 Ako postoji sporazum o gradnji primjenjuju se njegove odredbe. 95 N. Gavella, Stjecanje prava vlasnitva preradom, sjedinjenjem, izgradnjom zgrade i odvajanjem plodova, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 12/81, str. 6162. 96 O tome: P. Simonetti, Graenje na tuem zemljitu, Sarajevo, 1982. 97 U uporednom pravu principijelno prednost ima vlasnik zemljita, ali se u nekim situacijama daje prednost i savjesnom graditelju. 98 lanovi 2426 ZOSPO-a. 99 Ova situacija je u praksi vrlo rijetka. 100 Slina je situacija i u Republici Hrvatskoj v. J. Breanski, Graenje na tuem zemljitu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 505525. U Brko distriktu BiH nije predviena mogunost sticanja svojine graenjem na tuem zemljitu. 101 Ovdje bi kao orijentir mogla posluiti odredba lana 152 st. 5 hrvatskog Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), koja odreuje da se zgrada smatra izgraenom kada je dovedena u takvo stanje da ju je mogue koristiti za svrhu za koju takve zgrade redovno slue, a kada je to sluaj uvijek je faktiko pitanje. 102 Vidi: M. uvela, Stjecanje prava vlasnitva posebno o graenju na tuem zemljitu i dosjelosti, Zakonitost, br. 910/90, str. 970. 103 To je izvedeno iz naela supercies solo cedit.
16
a samo izuzetno graditelju (kada je graditelj savjestan, a vlasnik zemljita nesavjestan).104 Nesavjestan graditelj, za razliku od ranijeg zakona, nikako ne moe postati vlasnik zgrade. Savjesnost graditelja treba cijeniti veoma restriktivno.105 Izriito se odreuje i ta e biti u situaciji kada su i graditelj i vlasnik zemljita nesavjesni.106 U tom sluaju propisano je da zgrada pripada vlasniku zemljita, a da on nema pravo da zahtijeva uspostavljanje prijanjeg stanja. Miljenja smo da je ovo prihvatljivo rjeenje. Naime, prije svega u ovakvoj situaciji treba dati prednost vlasniku zemljita, jer je do tog sluaja ipak dolo zbog nesavjesne gradnje graditelja, a to to se vlasnik zemljita nije bez odgaanja usprotivio takvoj gradnji i na taj nain joj pogodovao, sigurno je manji propust od ina nelegalne izgradnje. Takoe, eventualno drugaije normiranje moglo bi da pospjei bespravnu gradnju, to ne bi bilo drutveno opravdano i u praksi bi imalo veoma negativne posljedice. Sankcija za nesavjesnog vlasnika zemljita je u tome to on nema pravo da trai uspostavljanje stanja koje je postojalo prije takve izgradnje i to bi za njega trebalo da bude dovoljna kazna. Odredbama ZSP-a nisu predvieni rokovi u kojima bi vlasnik zemljita ili graditelj morali ostvariti svoja prava. Kad je graeno na tuem zemljitu optereenom pravom graenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljita,107 jer je pravo graenja u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom. DOGRADNJA, NADZIAVANJE, PREUREENJE I ULAGANJE Dogradnjom, nadogradnjom ili preureenjem (adaptacijom)108 zgrada, odnosno prostorija u suvlasnikim, zajednikim ili tuim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne moe se stei svojina, ako vlasnik (suvlasnici, zajedniari) dograene, nadograene, odnosno pregraene nepokretnosti nije drugaije odredio.109 Ovim se razrjeavaju odnosi nastali preduzimanjem navedenih graevinskih radova kada je te radove preduzelo tree lice ili jedan od suvlasnika odnosno zajednikih vlasnika. Dakle, u principu, izvoenjem takvih radova ne moe se stei svojina na nekom objektu. Izuzetak predstavlja sluaj da u pogledu toga postoji dogovor sa vlasnikom (suvlasnicima ili zajedniarima) koji se sa tim moe saglasiti. Ako postoji pravo nadogradnje, kao podvrsta prava graenja, na njega se primjenjuju propisi o pravu graenja i tada se moe stei pravo svojine na nadograenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nekretnini. Ove este ivotne situacije ranije nisu bile zakonski regulisane, ali je sudska praksa, uglavnom, zauzimala ovakvo stanovite. Zbog uestalosti navedenih sluajeva, tim pitanjem su se bavili i najvii sudovi bive SFRJ. Na XLIII zajednikoj sjednici Saveznog suda, vrhovnih sudova republi104 I u ovom sluaju zgrada izgraena na tuem zemljitu e pripasti tom zemljitu kao glavnoj stvari, samo se preferira savjesni graditelj prema nesavjesnom vlasniku zemljita. 105 Savjestan graditelj je onaj koji ne zna niti moe znati da gradi na tuem zemljitu i koji opravdano vjeruje da je zemljite njegovo. Veoma je mali broj situacija u kojima ova savjesnost moe postojati. Legalno graenje za koje postoji odobrenje podrazumijeva graevinsku dozvolu, a ona se ne moe dobiti ako nisu rijeeni imovinskopravni odnosi. 106 lan 59 ZSP-a. 107 lan 63 ZSP-a. 108 Dogradnjom i nadogradnjom poveava se supstanca objekta. Preureenje (adaptacija) je prilagoavanje objekta za izmijenjenu ili novu funkciju i time se ne mijenja supstanca tog objekta. 109 lan 61 st. 1 ZSP-a.
17
ka i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, odranoj 23.10.1990. godine u Subotici, zauzet je naelni stav 1/90 prema kome se dogradnjom, nadziavanjem ili adaptacijom tueg ili suvlasnikog graevinskog objekta ne stie pravo svojine, osim ako zakonom ili ugovorom nije drukije odreeno. Izuzetno, zakljueno je da dogradnjom i nadziavanjem posebnog dijela zgrade savjestan graditelj stie pravo svojine na poseban dio zgrade samo ako je vlasnik zgrade znao za gradnju i nije se tome protivio (shodno lanu 24 st. 1 ZOSPO-a).110 Meutim, ako bi izvedeni radovi bili takvog obima da bi se po graevinskim normativima moglo smatrati da je nastao novi objekat,111 tada ne dolazi do primjene ovog instituta, ve bi se moralo utvrditi da li su ispunjeni uslovi za sticanje graenjem na tuem zemljitu.112 Lice koje je dogradilo, nadogradilo ili preuredilo zgradu odnosno prostoriju ili je ulagalo odnosno neto ugradilo u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava.113 Ovdje bi se moglo postaviti pitanje da li treba primijeniti pravila o sticanju bez osnove, naknadi tete ili poslovodstvu bez naloga. Smatramo da tu naknadu treba odrediti primjenjujui institut sticanja bez osnove (neosnovanog obogaenja) koji je najprimjereniji situaciji nastaloj u ovakvim sluajevima. PREKORAENJE MEE GRAENJEM Prekoraenje mee graenjem kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano. Da bi dolo do primjene ovog instituta, potrebno je da je graenjem zgrade prekoraena mea odnosno da je time zahvaen i dio susjednog zemljita uz meu koje predstavlja tuu svojinu, a da izmeu graditelja i vlasnika zemljita ne postoji ugovorni odnos koji ureuje graenje preko mee. Izgraena zgrada, dakle, mora da se nalazi s obje strane mee. Odredbe o prekoraenju mee graenjem primjenjuju se samo u sluaju kada se manji dio zgrade (najee neznatni) nalazi na susjednom zemljitu.114 Glavni (vaniji i vei) dio zgrade mora se nalaziti na zemljitu graditelja kao glavnom zemljitu.115 Zbog toga u ovoj situaciji nije mogue primijeniti (sva) pravila o graenju na tuem zemljitu. Sudska praksa treba da se izjasni kada se radi o sluajevima prekoraenja mee graenjem i gdje to prekoraenje prestaje. Pojam zemljita podrazumijeva i povrinu ispod, kao i vazduni prostor iznad zemljita.116 Razumljivo je da dijelovi zgrade ne mogu imati razliit pravni status, jer se radi o jedinstvenom objektu. Dio zgrade koji je zahvatio susjedovo zemljite nije samostalna stvar koja bi prirasla tom zemljitu. ZSP je propisao rjeenja za dva mogua sluaja.
110 Vidi Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 1/91, str 55. 111 Takvi radovi se ne bi mogli smatrati kao dogradnja, nadogradnja, preureenje, pregradnja, ugradnja ili ulaganje. 112 I sudska praksa ide u ovom pravcu: Savjesni graditelj stie pravo svojine na tuem graevinskom objektu samo kada je, zbog obima i vrijednosti njegovih investicionih ulaganja, raniji objekt izgubio svoj prvobitni identitet i s pravnog gledita predstavlja novi objekt Vrhovni sud BiH, Rev-229/86 od 10.10.1986, Bilten Vrhovnog suda BiH, br. 1/87, odl. 13. Vidi i odluku Prvog optinskog suda u Beogradu, P-4259/99 i Okrunog suda u Beogradu, G-1784/00, u D. Medi i H. Taji, Sudska praksa iz stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008, str. 233. 113 lan 61 st. 2 ZSP-a. 114 O tome v. N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, Svezak 1, Zagreb, 2007, str. 542. 115 V. Prani, Prekoraenje mee graenjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 59, br. 4/09, str. 768. 116 A. Juri i J. Bonjak, Prekoraenje mee graenjem, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2009, str. 335.
18
Prvi sluaj je kada je dolo do prekoraenja mee od strane savjesnog graditelja. Tada je predvieno da on stie pravo svojine na zahvaenom zemljitu uz obavezu isplate vlasniku zemljita trine vrijednosti njegovog zemljita.117 Ovdje bi dolazila u obzir isplata prema cijenama u vrijeme donoenja odluke suda.118 U suprotnom, ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaenog zemljita bez odgaanja usprotivio gradnji, zakonodavac titi vlasnika zemljita. On tada moe zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja (to moe znaiti i ruenje zgrade119) i naknadu tete ili ustupanje zemljita graditelju uz isplatu trine vrijednosti zemljita.120 U ovoj situaciji nema mogunosti da zgrada pripadne vlasniku zemljita, jer je zgradom zahvaen samo mali dio njegovog zemljita. Regulisanje pravila za sluaj prekoraenja mee graenjem je u svakom sluaju korisno, jer se radi o sloenom i specinom pravnom odnosu, koji esto naruava odnose meu susjedima. SUSJEDSKA PRAVA Susjedska prava su emanacija prava svojine i pripadaju vlasniku kao dio njegovog prava svojine.121 Pomou njih se titi pravo svojine na nekretnini. S druge strane, ova prava izazivaju na strani vlasnika druge nekretnine dunost trpljenja, proputanja ili odreenog injenja. Pravo svojine daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast na odreenoj stvari, ali ta vlast nije neograniena, nego je samo najvia privatna pravna vlast koja na toj stvari moe postojati.122 Meutim, svojina i obavezuje i podlijee ogranienjima, koja mogu biti graanskopravnog i javnopravnog karaktera. Susjedska prava obuhvataju one restrikcije privatne svojine stvarnopravnog karaktera koje nastaju iz injenice susjedstva, odnosno iz zajednikog ivljenja na odreenom prostoru.123 Susjedskopravna ovlaenja odnosno ogranienja su svakako nunost124 i nastala su iz potrebe da se ostvari skladan odnos izmeu susjednih vlasnika prilikom vrenja njihovih svojinskih prava.125 Cijeli institut je nazvan po pravima, a ne po obavezama, jer prava ipak dominiraju brojem i vanou.126 Ova prava koja ine norme koje reguliu odnose izmeu vlasnika susjednih nekretnina nastaju neposredno na osnovu zakona i ne upisuju se u zemljine knjige, a vre se u duhu dobrosusjedskih odnosa.127 Kao i slubenosti, i susjedska prava treba da se izvravaju samo u mjeri i na nain da se njima to
117 lan 62 st. 1 ZSP-a. 118 Ako je dolo do prekoraenja samo neznatnog dijela zemljita, moe se postaviti pitanje da li je opravdano da savjesni graditelj mora otkupiti cijelu parcelu. Kada je rije o savjesnom graditelju i nesavjesnom vlasniku zemljita ne bi smjelo biti nebitno u kojoj mjeri je prekoraena mea i od kakvog je to znaaja s obzirom na veliinu cijele parcele v. O. Jeli, Graenje na tuem zemljitu, u Nekretnine u pravnom prometu, VII savjetovanje, Zagreb, 2004, str. 68. 119 Uklanjanje samo dijela zgrade koji prelazi na susjedovo zemljite esto nije mogue. 120 lan 62 st. 2 ZSP-a. 121 O susjedskim pravima opirno: D. Lazarevi, Slubenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 389487. 122 N. Gavella, Ogranienja prava vlasnitva, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 351. 123 N. Mojovi, Susjedska prava kao sui generis ogranienja vlasnitva, Pravna rije, br. 11/07, str. 96. 124 R. Kovaevi Kutrimovi, Susedsko pravo u buduoj graanskoj kodikaciji, u Budimpetanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone Evrope, Bremen, 2003, str. 185. 125 R. Kovaevi Kutrimovi, Vrenje prava svojine, Pravni ivot, br. 10/95, str. 99. 126 M: Vedri i P. Klari, Graansko pravo, opi dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2004, str. 230. 127 O. Stankovi i M. Orli, op. cit., str. 205206; T. Zlatkovi, Susedska prava, Pravni ivot, br. 10/01, str. 89.
19
manje ograniava, optereuje ili na drugi nain uznemirava ono lice na iji teret postoje, a s druge strane da se omogui normalna upotreba susjedne nekretnine.128 Korienjem susjedskih prava ne smije se drugom licu nanositi teta.129 ZOSPO susjedska prava nije regulisao, jer ona ne ine oblast osnovnih svojinskih odnosa, ve je samo dao pojam imisija.130 Druga susjedska prava su u pogledu regulisanja bila preputena republikim zakonodavcima, ali takvi propisi u bivoj SFRJ nisu bili doneseni.131 ZSP sada dosta sveobuhvatno ureuje ovu materiju.132 Priroda odnosa koji ine objekt regulisanja daje ovim pravima odreene zajednike karakteristike. Propisana prava mogu se dijeliti po raznim osnovama. Prema sadrini, najprikladnija sistematizacija bi bila u etiri grupe. Prvu grupu ine ona prava koja proizlaze iz razgranienja nekretnina, zatim postoje prava na osnovu kojih vlasnik jedne nekretnine moe da na neki nain upotrebljava susjednu nekretninu, sljedeu grupu ine prava da se zahtijeva od susjeda da svoju nekretninu ne upotrebljava u odreenom pravcu i konano su prava da se od vlasnika susjedne nekretnine zahtijeva neko injenje. ZSP je prilikom normiranja ovog instituta, koji ini dio pravnog reima svojine, u najveem dijelu prihvatio dosadanja uobiajena pravila iz ove oblasti i na taj nain je nastojao da ostvari ravnoteu i minimum tolerancije u zajednici susjeda. Susjedska prava se, inae, mogu tititi u postupku pred sudom,133 ali isto tako i u upravnom postupku,134 te putem samopomoi135 ako je ona izriito doputena. Korisna je odredba da pravo da zahtijeva neko trpljenje, proputanje ili injenje koje predvia zakon, isto kao i vlasnik, ima i ono lice koje dri nekretninu na osnovu nekog prava izvedenog od vlasnika, te da se to moe traiti i od lica koje dri nekretninu na osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika.136 Dobro je rjeenje da su imisije regulisane mnogo opirnije i cjelovitije nego ranije.137 Zatita od nedoputenih imisija ostvaruje se negatornom tubom,138 ali postoji i zatita obligacionopravne prirode.139 Ono to je interesantno je da ZSP u ovom dijelu sadri i materijalnopravne odredbe u pogledu ureenja mee,140 to je do sada bilo regulisano u zakonu koji je ureivao vanparnini postupak.141 Propisano je da e se mea obnoviti ili ispraviti ako su meanji znaci izmeu dvije nepokretnosti toliko oteeni da bi se moglo dogoditi da se mea nee moi raspoznati ili ako se mea ve ne raspoznaje odnosno ako je sporna. Kao naini ureenja predvieni su sporazum susjeda, posljednja mirna dravina i pravinost, a sud se mora drati tog redoslijeda. Ureenje mee prema jaem
128 O razgranienju susjedskih prava od prava stvarnih slubenosti v. P. Simonetti, Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Knjiga prva, Rijeka, 2008, str. 157. 129 Vidi odluku Vrhovnog kasacionog suda Srbije, Rev-415/10 od 15.6.2010, Izbor sudske prakse, br. 2/11, str. 51. 130 lan 5 ZOSPO-a. 131 Jedino su republiki zakoni o vanparninom postupku propisivali pravila o ureenju mea. 132 lanovi 6679 ZSP-a.O susjedskim pravima u Republici Hrvatskoj v. I. Gliha, Novo ureenje susjedskih odnosa u svjetlu prilagodbe hrvatskog graanskopravnog poretka europskim, u Budimpetanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone Evrope, Bremen, 2003, str. 4865. 133 Ova prava se pred sudom mogu tititi negatornom ili dravinskom tubom. 134 Ako se npr. povrede pravila o dozvoljenoj buci, odlaganju smea itd. 135 To e se npr. vriti odsijecanjem grana i upanjem korijenja i ila susjedovog drvea koje je prodrlo na tuu nekretninu (v. lan 71 ZSP-a). 136 lan 66 st. 2 i 4 ZSP-a. 137 lan 76 ZSP-a. 138 lan 132 ZSP-a. 139 Vidi lan 156 ZOO-a. 140 lan 69 ZSP-a. 141 Sada Zakon o vanparninom postupku ZVP (Slubeni glasnik RS br. 36/09) propisuje samo pravila ovog postupka u lanovima 179185, to je u sutini i zadatak tog procesnog zakona.
20
pravu vie nije predvieno i to, donekle, devalvira ovaj institut. Sporna mea se, dakle, prije svega sada ureuje na osnovu sporazuma susjeda. Stranke se mogu sporazumjeti u skladu sa svojim eljama,142 jer imaju pravo da slobodno raspolau sa svojom stvari, pa su ovlaeni i da odrede granice svojih parcela.143 U sluaju da meu nije mogue urediti na ovaj nain, sud e je urediti prema posljednjoj mirnoj dravini.144 Prilikom takvog ureenja mora se pouzdano utvrditi koja od stranaka ima u faktikoj vlasti spornu menu povrinu odnosno dokle u prostoru see faktika vlast svakog od susjeda. To se moe utvrivati raznim dokaznim sredstvima, primjera radi sasluanjem svjedoka, vjetaka, uvidom u isprave itd.145 Kada se u vanparninom postupku vri ureenje mea na ovaj nain, mjerodavno je stanje na terenu, a ne stanje u katastarskim planovima.146 Ukoliko se mea ne moe urediti ni na jedan od ovih naina, sud e spornu povrinu podijeliti po pravinosti. Pravinost je pravda pojedinanog sluaja147.148 Prilikom tumaenja ovog naina ureenja mee neki autori su smatrali da u takvom sluaju spornu povrinu treba podijeliti u smislu paragrafa 404 biveg AGZ-a, kao neko ostrvo koje nastane u rijeci.149 No, oito je da to nije bila intencija zakonodavca i da sudija prilikom ureenja mea na ovaj nain ne bi smio tako postupati. Kod donoenja ove odluke moraju se imati u vidu svi bitni elementi, a posebno konguracija terena, eventualne prepreke i uopte sve ono to postoji na samom terenu, a to moe biti relevantno za presuenje u konkretnom sluaju.150 S obzirom na to da se radi o arbitrernom sudovanju, ta rjeenja moraju biti posebno detaljno obrazloena da bi se, povodom eventualne albe, mogla ispitati i ocijeniti u drugostepenom postupku.151 Zakonodavstva su, inae, u pravilu vrlo oprezna u odnosu na uvoenje pravinosti kao osnove za presuenje graanskopravnih odnosa, a i pravna teorija podrava orijentaciju da se po pravinosti moe suditi samo ako za to postoji izriito ovlaenje zakonodavca.152 Suenje po ovom osnovu je tee od drugih oblika suenja, jer se kod ostalih oblika unaprijed zna materijalnopravna norma prema kojoj e se donijeti odluka. Kod takvog suenja sud sam stvara normu i prema njoj provodi dokaze. To
142 Stranke samo ne mogu da postignu sporazum u vezi sa raspolaganjima koja nisu doputena. 143 ak i da ovaj nain nije predvien, nesporno je da stranke mogu u pogledu sporne mee u toku cijelog postupka zakljuiti sudsko poravnanje u skladu sa odredbama lanova 8790. Zakona o parninom postupku ZPP (Slubeni glasnik RS br. 58/03). 144 Pretpostavka je da dralac ima i pravo na dravinu. 145 Dravina steena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja (vi, clam, precario) nije mirna zbog toga to dralac ija je dravina oduzeta ima pravo uspostave ranijeg stanja putem suda ili putem samopomoi. No, i ovakva dravina moe postati mirna kada proteknu rokovi u kojima raniji dralac ima pravo na zatitu dravine. Vidi lan 312 st. 3 ZSP-a. 146 Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 194/87, R. osi, Vanparnini postupak, Beograd, 1997, str. 111. 147 G. Radbruh, Filozoja prava, drugo izdanje, Beograd, 2006, str. 41. 148 Pitanje pravde i pravinosti spada u veoma znaajna pitanja pravne nauke i lozoje i privlai panju mnogih pravnika i lozofa prava. ire o tome: R. Luki, Sistem lozoje prava, str. 509510; S. Perovi, Pravno-lozofske rasprave, Beograd, 1995, str. 156157; B. Markovi, Pravinost kao izvor prava, Arhiv za pravne i drutvene nauke, br. 12/06, str. 571583. 149 Vidi npr. J. Uzelac, Ureenje mea, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, br. 1/07, vol. 28, str. 875. 150 Primjera radi, kad se mea ureuje pravinom ocjenom suda izmeu nekretnina koje su ume, glavni kriterijum za ovu ocjenu suda treba biti vrijednost i kvalitet stabala koja se nalaze na spornoj menoj povrini v. upanijski sud u Koprivnici, G- 1034/00 od 14.12.2000, u M. uvela, Vlasnikopravni odnosi, Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljinim knjigama, Zagreb, 2004, str. 197. 151 D. Medi, Ureenje mea u Bosni i Hercegovini, Pravni ivot, br. 13/07, str. 824. 152 Vidi: A. Radolovi, Suenje osnovom pravinosti, diskreciono ovlaenje suca i slobodna ocjena dokaza, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19. supplement, 1998, str. 1051.
21
je objektivno situacija koja je za suenje mnogo tea.153 Suenje po osnovu pravinosti nije ni subjektivno ni proizvoljno, ali ne smije biti ni sentimentalno, niti ideoloko, zasnovano iskljuivo na nekoj apstraktnoj dogmi, religioznoj, lozofskoj ili politikoj. Ono treba da bude izrazito nauno i da se rukovodi objektivnim, racionalnim i vladajuim drutvenim kriterijumima.154 Iako se u ovom postupku ne odluuje o pravu svojine, kada se uredi sporna mea, pretpostavka je (oboriva) da postoji svojina do te mee. Svako ima pravo da nakon toga u parnici dokazuje svojinu na spornoj povrini.155 Onaj susjed koji je uestvovao u postupku ureenja mee (i lice koje izvodi svoje pravo iz njegova prava) moe ovu parnicu pokrenuti u roku od est mjeseci od pravosnanosti donesene odluke. Protekom tog roka prestaje mu ova mogunost, jer se radi o prekluzivnom roku materijalnog prava. Mea na graevinskom zemljitu ureuje se u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparninom postupku.156 NOVI KONCEPT ETANE SVOJINE Etana svojina razlikuje se od opteg prava svojine na nekretnini kako po svom objektu tako i po ogranienjima svojinskih ovlaenja koja proizlaze iz susjedskih odnosa.157 Vraanje naelu supercies solo cedit uticalo je na izmjenu konstrukcije etane svojine. Ova svojina kao sloena pravna forma usmjerena na zadovoljavanje jedne od osnovnih ljudskih potreba potrebe za stanom158 koncipirana je na potpuno drugaiji nain u odnosu na njenu dosadanju regulativu i oslanja se na germansku varijantu dualistikog koncepta.159 Izmijenjena je sama njena sutina.160 Etana svojina se sada tretira kao specian oblik susvojine vie lica na jednoj nepokretnosti, koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili prava graenja sa zgradom, pa se na sve pravne odnose etanih vlasnika koji nisu posebno regulisani primjenjuju opta pravila o susvojini. Svaki etani vlasnik ima svoj posebni dio nepokretnosti koji iskljuivo koristi i sa njim raspolae na osnovu svog prava svojine, a na zajednikim dijelovima nepokretnosti ima pravo susvojine. Svojina je povezana neodvojivo sa susvojinskim dijelom u nepokretnosti i samo se zajedno mogu prenositi i opte153 154 155 156 O tome: A. Radolovi, op. cit., str. 1062. B. Markovi, Suenje po pravinosti u optem i arbitranom pravu, Pravni ivot, br. 2/86, str. 145. Zahtjev je usmjeren na predaju u dravinu dijela koji je izmeu stranaka sporan. Suprotno tome, lanom 185 ZVP-a propisano je da sud nee ureivati meu na graevinskom zemljitu na kome postoji pravo svojine, osim u sluaju ako nije izvrena parcelacija zemljita po odredbama Zakona o prostornom ureenju, pa bi ove odredbe trebalo uskladiti, kako bi se izbjegle mogue dileme u praksi. P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava..., str. 146. Kod normiranja ovog instituta mora se voditi rauna o tri bitna segmenta pravu na stan, zajednike dijelove zgrade i zemljite. U pogledu toga teko je nai optimalno rjeenje, pogotovo ako se imaju u vidu osnovni principi stvarnog prava. O etanoj svojini v. V. Krulj, Svojina na delovima zgrada (etana svojina) i izgradnja stambenih zgrada (stanova) neposredno za trite, Beograd, 1969; I. Crni, Vlasnitvo na dijelu zgrade etano vlasnitvo, Zakonitost, br. 910/90, str. 10091023; Z. Raovi, M. Ivovi i Z. ii, Etana svojina, Beograd, 1995; N. Planojevi, Etana svojina, Kragujevac, 1997; Z. Stefanovi, Etana svojina kao deo kodikacije graanskog prava, u Aktuelna pitanja graanske kodikacije, Ni, 2008, str. 135148. lanovi 80107 ZSP-a. ZOSPO je samo propisivao da u sluajevima i pod uslovima odreenim zakonom moe postojati pravo svojine na stan i poslovnu prostoriju kao posebni dio zgrade (lan 19). Do donoenja ZSP u Bosni i Hercegovini je bio u primjeni Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade (Slubeni list SR BiH br. 35/77). Taj zakon je zadrao koncept etane svojine uspostavljen ranijim saveznim zakonom iz 1959. godine (Zakon o svojini na dijelovima zgrade Slubeni list FNRJ br. 16/59).
157 158
159 160
22
reivati.161 Dakle, etani vlasnik je i vlasnik i suvlasnik, a njegova svojina posebnog dijela je sastavni dio susvojine na zgradi sa zemljitem i sporednog je karaktera u odnosu na susvojinu zgrade. Prestankom susvojine na zgradi prestaje i etana svojina na posebnom dijelu, dok prestanak etane svojine ne povlai za sobom prestanak susvojine na zgradi.162 Prema tome, daje se prioritet pravu na zemljite koje se iri i na zgradu u odnosu na svojinu na posebnom dijelu, a to je posljedica dejstva naela supercies solo cedit i uspostave pravnog jedinstva nekretnine. Novina je i da se etana svojina moe protezati i na sporedne dijelove kao to su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kune bate, mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.163 Bitno je da posebni dio zgrade mora biti samostalna upotrebna cjelina164 koja omoguava samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlaenja. Suvlasnici etane svojine imaju pravo pree kupovine.165 To pravo ne postoji ako drugi etani vlasnici prodaju svoju etanu svojinu, nego samo ako je vie lica steklo svojinu na posebnom dijelu nekretnine.166 Svjesni smo da je nova koncepcija u saglasnosti sa navedenim naelima i da omoguava i samostalno izvravanje prava svojine na posebnim dijelovima, srazmjerno suvlasnikom dijelu, ali poto ona nije u skladu sa naim mentalitetom i tradicijom, prilikom njenog provoenja u praksi sigurno e biti odreenih problema i potekoa.167 Uvijek je teko nai pravu simbiozu izmeu individualnih i kolektivnih prava i to je problem koji se postavlja u svim sluajevima svojine sa vie subjekata na nepokretnosti, pa i kod ovog specinog instituta, gdje na optimalan nain treba harmonizovati razliite pojedinane interese i potiniti ih zajednikom interesu. STICANJE SVOJINE OD NEVLASNIKA NA POKRETNIM STVARIMA168 I ovo je izuzetak od pravila graanskog prava da niko ne moe na drugog prenijeti vie prava nego to ga sam ima.169 Kao iznimka od opteg naela, taj originarni nain sticanja prava svojine dolazi u obzir samo u zakonom odreenim sluajevima i uz ispunjenje propisanih pretpostavki.170 Ovdje se na raun vlasnika stvari maksimalno tite ona lica koja su u pravnom prometu bila savjesna pouzdajui se u publicitetno djelovanje dravine. To je pitanje koje ne zadire samo u odnose statike prava nego i njegove pravno valjane
161 Dosadanji koncept polazio je od svojine na posebnom dijelu zgrade kao glavnom pravu koji su pratila dva sporedna prava pravo na zajednikim dijelovima zgrade i pravo na zemljitu. Sada se, shodno novim naelima, polazi od zemljita kao glavne stvari. 162 lan 107 ZSP-a. 163 lan 81 st. 3 ZSP-a. 164 Vidi lan 85 st. 4 ZSP-a. 165 lan 90 st. 1 ZSP-a. 166 Ovo treba povezati sa odredbom lana 83 ZSP-a. 167 Vidi i N. Planojevi, Koncept etane svojine iz Nacrta Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH i RS i koncepti drugih, Pravna rije, br. 8/06, str. 211212; M. Povlaki, Etano vlasnitvo prema Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, u Zborniku radova sa 2. meunarodnog kongresa u Bosni i Hercegovini Sigurnost prava vlasnitva kao osnova ekonomskog razvoja, Banja Luka, 2006, str. 513. 168 Vidi: N. Planojevi, Sticanje svojine od nevlasnika, Kragujevac, 2008, str. 7172. 169 Nemo plus iuris alium transferre potest quam ipse habet, (Sec. Paulus D. 50, 17, 120), navedeno prema: D. Stojevi i A. Romac, Dicta et regulae iuris, Beograd, 1989, str. 314. 170 O pravnoj prirodi sticanja svojine od nevlasnika v. N. Planojevi, Pravna priroda sticanja svojine od nevlasnika, Pravni ivot, br. 10/01, str. 4563.
23
dinamike.171 ZSP se u pogledu ove materije znaajno razlikuje od ZOSPO-a. Sada je ovakvo sticanje olakano u cilju vee zatite povjerenja u promet.172 Uslovi su da se radi o pokretnoj stvari, da je pravni posao za sticanje prava svojine bio teretan, da je sticalac bio savjestan i da je prodata stvar preuzeta u dravinu.173 Vie se ne trai da je stvar pribavljena od nevlasnika koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari ili da ju je raniji vlasnik predao nevlasniku na osnovu pravnog posla koji nije osnova za pribavljanje prava svojine odnosno da je stvar pribavljena na javnoj prodaji.174 Savjesnost sticaoca predstavlja kljuni element injeninog stanja sticanja svojine od nevlasnika.175 ZOSPO se nije izjanjavao o trenutku prema kome se ta savjesnost procjenjuje. ZSP ovo pitanje pozitivno odreuje na taj nain to propisuje da se savjesnost sticaoca zahtijeva kako u trenutku zakljuenja pravnog posla, tako i u trenutku pribavljanja neposredne dravine predmetne stvari.176 Smatramo da je to korisno rjeenje, jer izmeu ova dva momenta moe da proe i dui vremenski period. Time se otklanja mogunost razliitih tumaenja i znatno olakava rad sudovima u ovakvim sluajevima. Za razliku od ZOSPO-a, sada su prihvatljivi samo oni naini predaje koji sticaocu donose neposrednu i samostalnu dravinu.177 ZSP propisuje pravilo da ovakvo sticanje ne dolazi u obzir na stvarima koje su vlasniku bile ukradene ili ih je on izgubio,178 osim ako se ne radi o sticanju gotovog novca, hartija od vrijednosti na donosioca ili sticanju na javnoj licitaciji.179 Poto se radi o sticanju svojine na osnovu zakona, propisano je da prava treih lica na stvari steenoj od nevlasnika prestaju, osim ako je sticalac u asu pribavljanja svojine za njih znao ili mogao znati (ZOSPO se o tome nije izjanjavao).180 Predviena je pretpostavka da se smatra da je sticalac znao da postoji zalono ili neko drugo pravo ako je o postojanju tog prava mogao saznati uvidom u odgovarajui javni registar. Ova presumpcija se ne primjenjuje ako je stvar u promet stavio prodavac u okviru svog redovnog poslovanja. Za prava koja prestaju sticanjem svojine od nevlasnika sticatelj ne duguje naknadu njihovim nosiocima. Raniji vlasnici imaju pravo da podnesu obligacionopravni zahtjev protiv lica koje je odreenu stvar na taj nain otuilo. ZSP ne predvia pravo ranijeg vlasnika za vraanje ove stvari od savjesnog sticatelja, kao to je to predviao ZOSPO u sluaju da je ta stvar za njega imala tzv. afekcionu vrijednost. Nova rjeenja su prilagoena potrebama savremenog prometa i novih odnosa u drutvu, a koliko su ona prihvatljiva najbolje e pokazati njihova primjena u praksi.181
171 N. Mojovi, O sticanju vlasnitva od nevlasnika, Pravna rije, br. 8/06, str. 115. 172 lan 111 ZSP-a. 173 To je gotovo identino lanu 118 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske koji je raen po uzoru na odgovarajua rjeenja Njemakog graanskog zakonika. 174 lan 31 st. 1 ZOSPO-a. 175 N. Planojevi, Predmet savesnosti sticaoca svojine od nevlasnika u uporednom i komunitarnom pravu, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2010, str. 328. 176 O tome: N. Planojevi, Vremenski trenutak prema kome se procenjuje savesnost u kontekstu lana 111 Nacrta Zakona o stvarnim pravima RS, Pravna rije, br. 5/05, str. 253266. 177 Prema tome, iskljueni su constitutum possessorium i cessio vindicationis. 178 Prema odredbi lana 120 st. 1 ZSP-a, stvar koju je vlasnik izgubio, zagubio ili mu je ukradena samim tim nije prestala biti njegova svojina. 179 Ti izuzeci su predvieni zbog sigurnosti pravnog prometa. 180 Ovo je u skladu sa lanom 23 stav 3 ZSP-a koji normira sticanje svojine na osnovu zakona. 181 Vidi kritiku ovog koncepta kod: S. Stjepanovi, Sticanje od nevlasnika, u Aktuelna pitanja graanske kodikacije, Zbornik radova, Ni, 2008, str. 131.
24
ZALONO PRAVO Pravo obezbjeenja danas ima poseban znaaj i doivljava veoma intenzivan razvoj.182 Stvaranje adekvatnog pravnog okvira u ovoj oblasti predstavlja preduslov za strana ulaganja.183 U Republici Srpskoj u pogledu hipoteke ranije su se primjenjivale odredbe ZOSPO-a,184 a zalono pravo na pokretnim stvarima i zalaganje potraivanja i drugih prava bilo je regulisano ZOO-om.185 Priroda zalonog prava kao jedinstvenog instituta sa mjeovitim elementima nametala je potrebu za njegovim ureenjem na jednom mjestu, to je u svakom sluaju racionalnije i cjelishodnije.186 Postojanje vie zakona u regulativi ovog instituta ukazuje na stihijnost u njegovoj dosadanjoj razradi. Zbog toga je razumljiva novina da ZSP u cijelosti sadri opte norme u pogledu zalonog prava (dakle, pored hipoteke da normira i zalono pravo na pokretnim stvarima i pravima),187 jer je ono po svojoj pravnoj prirodi upravo stvarno pravo, mada je do sada bilo normativno razdvojeno.188 Meutim, smatramo da je u ZSP-u, zbog specinih karakteristika i razlika, trebalo odvojiti hipoteku od zalonog prava na pokretnim stvarima i na pravima i da bi takvo regulisanje sigurno bilo preglednije i jasnije, te smanjilo mogunost eventualnih dilema. Krupan propust predstavlja regulisanje zalaganja prava kome je u principu posveena samo jedna posebna odredba,189 jer je primjena pravila za zalaganje pokretnih stvari predviena i za prava. ZOO je u ovom dijelu sadravao najmoderniju regulativu,190 pa je takvo propisivanje ovog privredno vanog pitanja korak unazad u odnosu na ranija rjeenja.191 Pored ZSP-a, kao temeljnog zakona, pojedine aspekte zalonog prava normiraju i drugi zakoni. Tako Zakon o izvrnom postupku (ZIP)192 regulie postupak namirenja iz vrijednosti zaloga,193 Zakon o steajnom postupku194 sadri pravila o odvojenom namirenju zalonih povjerilaca u steajnom postupku protiv dunika, gdje oni imaju status privilegovanih (razlunih) povjerilaca,195 ZOO propisuje pojedina zakonska zalona prava,196 ZZK ureuje upisivanje
182 Zbog svoje vanosti obezbjeenje potraivanja se u pojedinim zemljama posmatra kao posebna grana prava. 183 Posebno su zemlje u tranziciji u otroj konkurentskoj utakmici za privlaenje stranih investitora, jer su razvoj i prestrukturisanje privrede u tim zemljama gotovo nemogui bez stranog kapitala. 184 lanovi 6369 ZOSPO-a. Primjera radi, Njemaki graanski zakonik (BGB) samo ekstenzivnosti hipoteke posveuje ak 12 paragrafa (11201131). 185 lanovi 966996 ZOO-a. 186 D. Medi, Zalono pravo, Banja Luka, 2002, str. 18. 187 lanovi 139185 ZSP-a. 188 ZSP ne regulie registarsko zalono pravo, ve samo predvia mogunost njegovog postojanja (lan 144 stav 1). To pravo normirano je Okvirnim zakonom o zalozima BiH, koji je objavljen u Slubenom glasniku BiH br. 28/04. 189 lan 150. ZSP-a. 190 lanovi 989-995.ZOO. 191 M. Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske, Nova pravna revija, br. 1-2/10, str. 18. 192 Slubeni glasnik RS br. 59/03 i 85/03. 193 Naelo ocijelnosti zalonog prava je jedno od temeljnih naela ovog instituta. 194 Slubeni glasnik RS br. 67/02, 38/03 i 12/10. Preien tekst ovog zakona objavljen je u Slubenom glasniku RS br. 26/10. 195 lan 38 Zakona o steajnom postupku. 196 Zakonsko zalono pravo prema tom zakonu imaju ovi povjerioci: prevozilac na stvarima koje su mu date radi prevoza, skladitar na uskladitenoj robi, nalogoprimac na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga kao i na novanim iznosima koje je naplatio za raun nalogodavca, komisionar na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu, trgovinski zastupnik na svotama koje je naplatio za nalogodavca, kao i na svim nalogodavevim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primio od nalogodavca ili od nekog drugog i
25
zalonih prava na nekretninama197 itd. Odnos svih ovih zakona rjeava se po pravilima o odnosu optih i posebnih normi, te o odnosu ranijih i kasnijih normi, pri emu su odredbe ZSP-a o zalonom pravu opte norme. NOVINE U POGLEDU HIPOTEKE Hipoteka, koja je meu svim oblicima zalonog prava do sada bila najsavrenija, u uslovima trine privrede i razvoja privatne svojine ima sve vei znaaj.198 Ona ima znaajnu ulogu mobilizatora imovine putem hipotekarnog kredita199 koji predstavlja krvotok trine privrede.200 Zahvaljujui mogunosti zalaganja, lica koja imaju imovinu vee vrijednosti su kreditno sposobnija, a to stvara brojne pogodnosti.201 Zbog toga hipotekarno pravo zahtijeva stalno usavravanje i viedimenzionalnu transformaciju, jer je njegov razvoj u direktnoj proporciji sa progresom ekonomskih i kreditnih odnosa u jednom drutvu. Zakon o stvarnim pravima, i pored izvjesnih nedoreenosti, mnogo cjelovitije i sveobuhvatnije regulie ovaj institut i prua potpuniji zakonodavni okvir za ovu vrstu zalaganja. Veoma je znaajno da je dolo do izvjesnih odstupanja od naela akcesornosti202 (a i specijalnosti i nedjeljivosti) i zbog toga e hipoteka sigurno postati eksibilnija i bolje prilagoena uslovima moderne kreditne privrede. Meutim, vrijeme e dati odgovor da li e predvieni izuzeci moi da u potpunosti udovolje zahtjevima savremenih tehnika nansiranja. Ozbiljan problem kod zasnivanja hipoteke u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopte predstavlja veliki broj neuknjienih nekretnina, pa je ogranien interes za njihovo zalaganje.203 Moderno pravo obezbjeenja tei da obuhvati to vie nekretnina, ali bi bilo pogreno da se to uradi zalaganjem onih koje nisu upisane, ve upravo poveanjem obima uknjienih nekretnina.204 Poto je regulativa hipoteke kod nas ranije sadravala samo naelne, lapidarne odredbe, oito je da ona nije bila adekvatna i da nije mogla da odgovori zahtjevima moderne trine privrede. U Republici Srpskoj u oblasti hipotekarnog zalaganja su najprije uvedene odreene novine koje su bile posljedica izmjene drugih propisa, a ne materijalnog hipotekarnog prava. Tako su doneseni novi zakoni o javnim registrima nekretnina (zemljinim knjigama) i steajnom postupku, a reformisan je i izvrni postupak u cilju jednostavnije realizacije hipoteke. Kada se ima u vidu da je u praksi zaivjela i institucija notarijata,205 te da postoji mogunost izvrenja na osnovu izvrne notarske obraene
vrilac kontrole u ugovoru o kontroli robe na robi koja mu je predata na kontrolu. 197 Vidi lan 20 ZZK-a. 198 D. Medi, Osvrt na razvoj stvarnopravnih sredstava obezbjeenja potraivanja, u Rasprave iz graanskog i poslovnog prava, Banja Luka, 2007, str. 102. 199 M. Lazi, Pravni poloaj poverioca po Zakonu o hipoteci, Pravni ivot, br. 10/06, str. 519. 200 P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, sticanje), Zakonitost, br. 910/90, str. 1114. 201 D. Medi, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeenja potraivanja stanje i pravci razvoja, Banja Luka, 2005, str. 30. 202 O naelu akcesornosti v. M. ivkovi, Akcesornost zalonih prava na nepokretnosti, Beograd, 2010. 203 U BiH su zemljine knjige prema austrijskom modelu uvedene 1884. godine. Razlozi neaurnosti zemljinih knjiga kod nas su viestruki. U nekim dijelovima one nikada nisu ni ustrojene, dio je uniten u Drugom svjetskom ratu i nije adekvatno obnovljen, dio je uniten i tokom rata na ovim prostorima 19921995. godine, a i rjeenja stvarnog prava predviaju odreene naine sticanja prava bez upisa u zemljinu knjigu. 204 O problemima zalaganja nekretnina u BiH opirno: M. Povlaki, Neki aktuelni problemi zalaganja nekretnina u entitetima BiH, Pravna rije, br. 8/06, str. 215. 205 Vidi Zakon o notarima (Slubeni glasnik RS br. 86/04)).
26
isprave,206 nesumnjivo je da je time bio poboljan poloaj hipotekarnih povjerilaca. ZSP je pokuao da na to adekvatniji nain izvri i temeljitu reformu materijalnog hipotekarnog prava kako bi sve prednosti ovog instituta u odnosu na ostala sredstva obezbjeenja dole do punog izraaja. Bitne novine kod hipoteke odnose se na odstupanje od naela nedjeljivosti,207 hipoteku za budue i uslovno potraivanje, maksimalnu hipoteku,208 raspolaganje neizbrisanom hipotekom,209 zabiljebu zadravanja prvenstvenog reda,210 amortizaciju hipoteke,211 te ugovor o hipoteci.212,213 Najvanija novost je mogunost raspolaganja neizbrisanom hipotekom, jer je potpuna akcesornost hipoteke velika smetnja savremenoj trinoj privredi.214 Naputanje naela akcesornosti zalonog prava, a time i hipoteke,215 otvara mogunost da se to pravo samostalno kree u prometu i da nasljeivanjem pree na lice koje je nasljednik zalonog povjerioca, bez obzira na to prelazi li na nasljednika i potraivanje koje to pravo osigurava.216 ZSP ne predvia postojanje svojinske hipoteke,217 ali regulie raspolaganje neizbrisanom hipotekom. Ova mogunost postoji u situaciji kada je potraivanje prestalo, a hipoteka jo nije brisana iz zemljinih knjiga.218 Dakle, radi se o ovlaenju da se ve isplaena hipoteka prenese na novog povjerioca. Uslov je da nova trabina nije vea od upisane hipoteke, koja jo nije brisana.219 Raspolaganje neizbrisanom hipotekom mogue je u svim sluajevima prestanka potraivanja, osim kada je potraivanje prestalo jer je namireno iz vrijednosti zaloene nekretnine. Hipoteka sada pripada vlasniku nekretnine i to za njega stvara mogunost da to iskoristi kako bi osigurao neko drugo potraivanje.220 Ovo je za njega
206 Notarski obraena isprava predstavlja izvrni naslov bez dalje aktivnosti izvrnog suda. Vidi: M. Povlaki, Izvrenje na osnovu notarske isprave, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2007, str. 329351. 207 lan 141 st. 6 i 9 ZSP-a. 208 lan 141 st. 2 i 3 ZSP-a. 209 lan 181 ZSP-a. 210 lan 182 ZSP-a. 211 lanovi 183 i 184 ZSP-a. 212 lan 147 st. 5 ZSP-a. 213 O novinama kod hipoteke opirno: D. Medi, Hipoteka prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, Pravni ivot, br. 10/10, str. 637657. 214 Vidjeti: D. Softi, Akcesornost hipoteke kao prepreka pri primjeni modernih tehnika nansiranja, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2008, str. 618 632. 215 O odstupanju od naela akcesornosti hipoteke u zemljama bive SFRJ v. M. Povlaki, Zemljini dug u usporednom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 26, br. 1/05, str. 214223. Vidi i M. Povlaki, Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH, u Stvarnopravna ureenja tranzicijskih zemalja stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 261270. 216 N. Gavella, Zalono pravo, Zagreb, 1992, str. 166. 217 O svojinskoj hipoteci v. D. Medi, Svojinska hipoteka, ZIPS, br. 1027/05, str. 2930. 218 U ovoj situaciji njemaka doktrina ima u vidu vlasniki zemljini dug. Prema III noveli na Austrijski graanski zakonik iz 1916. godine postoji mogunost raspolaganja sa neizbrisanom hipotekom kao surogat za vlasniku hipoteku. Vidi: F. ulinovi, Komentar zemljino-knjinih zakona, Beograd, 1931, str. 206. 219 Raspolaganjem mjestom u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke nosioci knjinih prava koji su upisani s kasnijim prvenstvenim redom ne smiju biti oteeni u ostvarivanju svojih prava pri namirenju osiguranih trabina. Ukoliko bi nova trabina bila vea od stare oni bi bili oteeni, jer bi u sluaju namirenja iz vrijednosti nekretnine za namirenje njihovih potraivanja preostao manji iznos od onog iznosa koji bi ostao da se namirenje provodilo prije nego to je prestala stara trabina. 220 Dok vlasnik ne ostvari svoje pravo raspolaganja neizbrisanom hipotekom u odnosu na trea savjesna lica
27
oigledno korisno, jer ako raspolae visokim mjestom u redu prvenstva, vea mu je i kreditna sposobnost, a to otvara mogunost dobijanja zajmova pod povoljnim uslovima.221 Na mjestu u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke mogue je osnovati i vie hipoteka radi osiguranja vie potraivanja i to u korist razliitih povjerilaca, ali njihov ukupan zbir ne smije prelaziti visinu trabine koja je prestala. Na taj nain vlasnik nekretnine ima mogunost da ekasnije ekonomski iskoristi vrijednost svoje nekretnine raspolaui u korist novog hipotekarnog povjerioca boljim, vrednijim mjestom u prvenstvenom redu. U ovom sluaju radi se o osnivanju nove hipoteke na ve postojeem mjestu u prvenstvenom redu, pa se za upis te hipoteke moraju ispuniti sve materijalne i procesne pretpostavke koje propisuje zemljinoknjino pravo.222 U tabularnoj ispravi na osnovu koje se sprovodi upis na mjestu u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke decidirano bi se trebalo navesti da se prenosi odnosno osniva hipoteka na mjestu u prvenstvenom redu ve upisane hipoteke. Hipoteka na prijanjem mjestu u prvenstvenom redu se ne brie ve se samo prenosi na novu trabinu.223 Vlasnik se ne moe odrei ovog svog prava unaprijed, ali ako se on nekome obavezao ishoditi brisanje odreene hipoteke, i to je u zemljinoj knjizi zabiljeeno, on ipak ne moe njome raspolagati.224 Prema tome, to pravo nije svojinska hipoteka, mada joj je veoma slino225.226 Naravno, raspolaganje neizbrisanom hipotekom moe da u praksi dovede do odreenih problema i tete za povjerioce sa kasnijim redom prvenstva. Naime, vlasnik moe pred sam istek stare hipoteke, a prije pokretanja izvrnog postupka ili otvaranja steajnog postupka227 upisati novu hipoteku, to moe dovesti do toga da e povjerioci nerado davati kredite koji bi bili obezbijeeni hipotekom drugog ili kasnijeg ranga. Ovo dovodi do relativiziranja kliznog ranga, to je u osnovi korisno, a ksni rang u tom sluaju sigurno donosi pozitivne efekte. LINE SLUBENOSTI Line slubenosti su stvarna prava na tuoj stvari.228 ZOSPO ih nije normirao, ali je predvidio mogunost njihovog postojanja.229 To je dovelo do toga da line slubenosti skoro ieznu iz svakodnevnog ivota.230 ZSP sada regulie ovaj institut231 i predvia tri
djeluje neoboriva pretpostavka da postoji ona trabina osigurana hipotekom upisanom u zemljinoj knjizi. 221 Slino rjeenje postoji i u pravu Hrvatske i Srbije. Vidi: N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 821; R. Kovaevi Kutrimovi i M. Lazi, Stvarno pravo, Ni, 2006, str. 391. Uporediti: M. Povlaki, Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbjeenja potraivanja s posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu) zalogu, doktorska disertacija, Sarajevo, decembar 2001, str. 147148. 222 O tome: T. Josipovi, Zemljinoknjino pravo..., str. 262263. 223 G. Miheli, Upis hipoteke i ducijarnog vlasnitva u zemljine knjige, u Nekretnine i zemljine knjige, Zagreb, 2005, str. 33. 224 Pravo vlasnika da raspolae neizbrisanom hipotekom, inae, nastaje u momentu prestanka potraivanja koje je hipoteka obezbjeivala, a traje sve dok ne doe do brisanja hipoteke. 225 Slino i N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 822. 226 Vlasnik nekretnine nije sam sebi povjerilac, pa ne moe biti ni svoj hipotekarni povjerilac. 227 Prava hipotekarnog povjerioca posebno dolaze do izraaja u ovim postupcima. 228 Radi se o klasinom graanskopravnom institutu koji je bio regulisan jo u Hamurabijevom zakoniku, a i u rimskom pravu. 229 lan 60 ZOSPO-a. 230 D. Lazarevi, Slubenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 295. 231 lanovi 229247 ZSP-a.
28
klasina subjektivna prava plodouivanje,232 upotrebu i stanovanje, koja imaju mnogo zajednikih karakteristika, ali i posebnih specinosti.233 Ovo je nesumnjivo korisno, jer te slubenosti mogu da imaju veoma irok spektar primjene. Razlika izmeu plodouivanja i ostalih linih slubenosti je u obimu korienja tue stvari. Dok plodouivanje omoguava sveobuhvatno korienje poslune stvari, upotreba i stanovanje ovlauju titulara na korienje u obimu koji je potreban da zadovolji potrebe tog lica i lanova njegove porodice. Line slubenosti su, inae, ograniena stvarna prava koja daju ovlaenje odreenom licu da se slui tuom stvari (posluna stvar),234 to je svaki vlasnik te stvari duan trpjeti.235 Za razliku od stvarnih, line slubenosti su prava koja pripadaju odreenom licu radi zadovoljavanja njegovih potreba.236 Ove potrebe moraju imati razumnu svrhu da bi se opravdao smisao njihovog postojanja.237 Line slubenosti mogu postojati na cijeloj poslunoj stvari ili na idealnom dijelu ako je to mogue s obzirom na sadraj slubenosti i prirodu predmeta.238 Njihovo trajanje je ogranieno na ugovoreno vrijeme (privremena prava), a one prestaju najkasnije smru ovlaenog lica, osim ako zakon ne odreuje drugaije.239 Line slubenosti su neprenosive. To se odnosi samo na pravo slubenosti, dok se izvravanje sadraja tog prava u nekim sluajevima (plodouivanje) moe prenositi na drugo lice.240 Ove slubenosti su, u pravilu, i nenasljedive, osim onih koje su osnovane i za nasljednike ovlaenog lica. Ako je lina slubenost izriito osnovana i za nasljednike ovlaenog lica ona se gasi smru posljednjeg nasljednika.241 Problem moe da nastane ako se kao posljednji nasljednik pojavljuje Republika Srpska,242 jer bi takve slubenosti mogle trajati neogranieno, to je suprotno njihovoj prirodi. Predmet ovih slubenosti su, najee, pokretne nepotrone stvari ili nekretnine, ali to moe biti i skup pokretnih stvari. Pravo plodouivanja moe se ustanoviti i na potronim stvarima (nepravo plodouivanje).243 Slubenost koja je po svojoj prirodi stvarna moe se osnovati na poslunoj nepokretnosti i u korist odreenog lica.244 U tom sluaju radi se o nepravilnoj slubenosti na koju se primjenjuju pravila o linim slubenostima. To je sasvim razumljivo, jer su nepravilne slubenosti zaista line slubenosti, mada je sadraj njihovih ovlaenja blii stvarnim slubenostima. Ko tvrdi da je stvarna slubenost osnovana u korist odreenog lica, treba to i da dokae.245 Za line slubenosti nije predvieno, ali ni izriito zabranjeno pravo na naknadu, kao to je to sluaj kod stvarnih slubenosti.246 Meutim, takva naknada bi odstupala od pravila da se
232 Vidi: R. Kovaevi Kutrimovi, Plodouivanje i nae pravo, Pravni ivot, br. 10/96, str. 105122; M. Lazi, Plodouivanje, doktorska disertacija, Pravni fakultet, Ni, 1998; M. Lazi, Primena prava plodouivanja u savremenom pravu, Pravni ivot, br. 10/98, str. 407422. 233 U nekim zemljama broj linih slubenosti nije ogranien, kao npr. u vajcarskom pravu. 234 Nema negativnih linih slubenosti. 235 lan 229 ZSP-a. 236 O linim slubenostima opirno: M. Lazi, Line slubenosti, Ni, 2000. 237 Ako izgube razumnu svrhu, line slubenosti se kao i sve slubenosti mogu ukinuti (lan 258 ZSP-a). 238 lan 230 st. 1 ZSP-a. 239 lan 231 ZSP-a. 240 Plodouivalac ima pravo na potpunu upotrebu i sve plodove, pa nije bitno ko e to izvravati. 241 lan 232 ZSP-a. 242 lan 8 st. 4 Zakona o nasljeivanju ZON (Slubeni glasnik RS br. 1/09). 243 Vidi lan 233 st. 2 ZSP-a. 244 Primjera radi, to e se desiti kada neko lice na osnovu dogovora sa vlasnikom poslune nekretnine stekne pravo da koristi put preko tog zemljita radi pristupa na javni put. 245 lan 217 ZSP-a. 246 lan 208 ZSP-a.
29
njima eli postii korist za odreeno lice na neijoj stvari, to je svrha njihovog osnivanja. U svakom sluaju, dobro je da je ZSP regulisao ovaj institut i omoguio njegovu ponovnu (re)armaciju u naem pravu, jer line slubenosti mogu da imaju viestruke funkcije i iri drutveni znaaj. Ovim pravom mogu da se ostvare znaajni ciljevi u privatnom pravu (pogotovo u porodinim i nasljednim odnosima), a u odreenim sluajevima i u javnom pravu. REALNI TERETI Novina je i ureenje realnih tereta, koji do sada nisu bili zakonski regulisani. Ova pravna ustanova nastala je u srednjovjekovnom feudalnom pravu.247 Mogunost njihovog postojanja bila je priznata ZOSPO-om,248 koji je upuivao na to da je trebalo da ih uredi posebni (republiki) zakon. To nije bilo uraeno, pa je ovaj institut, koji je vie istorijska kategorija, kod nas imao relativno mali znaaj.249 ZSP realne terete regulie dosta opirno.250 Realni teret daje svom korisniku ogranieno stvarno pravo na nepokretnosti koju optereuje, ovlaujui ga da mu se na teret njene vrijednosti periodino daju stvari ili ine radnje koje su njegov sadraj.251 Ovaj teret nastaje na osnovu pravnog posla upisom u zemljinu knjigu i odlukom suda252 ili drugog nadlenog organa.253 Pravni posao o osnivanju realnog tereta mora biti sainjen u obliku notarski obraene isprave254 i time se na najbolji nain potencira njegov znaaj. Sadraj realnog tereta moe biti mogua, doputena i odreena ili odrediva radnja periodinog davanja stvari ili novca ili drugih radnji koje imaju novanu vrijednost.255 Radnja koja ini sadraj realnog tereta ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjenom optereene nepokretnosti, niti sluiti ostvarivanju takve namjene korisnikove nepokretnosti. Jednokratno davanje ili injenje koje ima novanu vrijednost moe biti sporedni sadraj realnog tereta.256 Ovaj teret obavezuje vlasnika optereene ne247 Uporedna zakonodavstva imaju razliit odnos prema realnim teretima. Francuski graanski zakonik ne regulie ovaj institut, vjerovatno zbog toga to je postojao strah od obnove feudalnih odnosa, u Austrijskom graanskom zakoniku realni tereti su normirani samo djelimino (paragra 11221150), Njemaki graanski zakonik ih sveobuhvatno propisuje (paragra 11051112), dok ih vajcarski graanski zakonik regulie sa velikim ogranienjima u dejstvima (lanovi 782792). Zakon o svojinsko-pravnim odnosima Crne Gore (Slubeni list Crne Gore br. 19/09) nije predvidio realne terete kao stvarno pravo, dok ih hrvatski Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima cjelovito regulie (lanovi 246279). 248 lanovi 6 i 60 ZOSPO-a. 249 Realni tereti su obino nastajali zakljuivanjem ugovora o doivotnom izdravanju ili ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota v. Veliki pravni prirunik, Jugoslovenski pravni sistem, drugo preraeno i dopunjeno izdanje, glavni redaktor B. Blagojevi, Beograd, 1977, str. 465. 250 lanovi 264 285 ZSP-a. Ove odredbe su najblie odredbama hrvatskog Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, kome su uzor bila rjeenja vajcarskog zakonika. 251 ZSP je kod normiranja ovog instituta prihvatio vladajue shvatanje po kome su realni tereti prvenstveno stvarnopravne prirode, za razliku od nekih miljenja koji smatraju da je njihova priroda obligacionopravna, imajui u vidu ovakav njihov aspekt. No, nesumnjivo je da kod realnih tereta postoje i stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. 252 Odlukom suda realni teret moe se osnovati u postupku diobe, ostavinskom postupku i u drugim sluajevima odreenim zakonom (lan 268 st. 1). 253 lan 265 st. 1 ZSP-a. 254 lan 266 st. 2 ZSP-a. 255 inidba mora biti mogua po objektivnom kriterijumu i ispunjavati pretpostavke za valjanost inidbe kod nekog pravnog posla. 256 lan 270 ZSP-a.
30
kretnine da korisniku tereta ispunjava njegov sadraj i za to on odgovara vrijednou te nekretnine. Obaveza iz realnog tereta moe se prenositi samo zajedno sa nekretninom koja je optereena, a sa prelaskom vlasnitva optereene nekretnine na drugo lice istovremeno prelazi i obaveza iz tog tereta.257 Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva.258 No, zastarjevaju pojedina dospjela potraivanja.259 Korisnik realnog tereta moe biti odreeno lice, vlasnik neke nekretnine (povlasna nekretnina) ili nosilac prava graenja.260 Realni teret prestaje brisanjem u zemljinoj knjizi.261 Kao i kod slubenosti, karakteristino je da se moe traiti njegovo ukidanje ako on izgubi svrhu svog postojanja. Odluku o tome donosi sud na zahtjev vlasnika optereene nepokretnosti, bez obzira na pravni osnov njegovog osnivanja.262 Pravo iz realnog tereta ima odreene slinosti sa slubenostima i sa zalonim pravom, mada ima i bitnih razlika. Slinost sa pravom slubenosti je u tome to kod oba prava titular ima pravo na neke radnje vlasnika optereene nekretnine, a slinost sa zalonim pravom se ogleda u pravu titulara ovih prava na namirenje dospjelih, a neizmirenih obaveza. Razlika u odnosu na slubenosti je u tome to kod realnog tereta vlasnik optereene nekretnine neto daje ili ini korisniku tereta, dok kod slubenosti vlasnik optereene nekretnine treba da u korist titulara tog prava neto trpi ili proputa. U odnosu na zalono pravo, razlika je u karakteru meusobnog odnosa izmeu stvarnog prava i obaveze. Stvarno pravo iz realnog tereta i vlasnikova obaveza su dva dijela koja se ne mogu razdvojiti i ni jedan nema prednost nad drugim, a kod zalonog prava osigurano potraivanje je glavno pravo i moe postojati bez zalonog prava, dok je zalono pravo sporedno, akcesorno pravo koje bez ovog potraivanja ne moe postojati i slui za njegovo obezbjeenje.263 Poto kod nas realni tereti na nekretninama gotovo ne postoje, moda e ovo detaljno regulisanje dovesti i do njihove budue primjene u praksi. PRAVO GRAENJA Pravo graenja je novi institut u stvarnom pravu Republike Srpske,264 uveden po uzoru na austrijsko i hrvatsko pravo.265 Ovo pravo poznaju mnogi pravni sistemi,266 dok u
257 Realni teret se ne moe odvojiti od nekretnine koju optereuje (neodvojivost). S druge strane, realni teret se ne moe odvojiti ni od linosti titulara ni od prava svojine na povlasnoj nekretnini (lan 276). 258 lan 272 ZSP-a. 259 lan 273 st. 3 ZSP-a. 260 lanovi 280 i 282 ZSP-a. 261 Realni teret osnovan u korist lica brie se kao teret poslune nekretnine, a ako se radi o realnom teretu u korist nekretnine, tada se brie kao korist povlasne nekretnine i kao teret poslune nekretnine. 262 lan 285 ZSP-a. 263 N. Gavellla, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007, str. 6162. 264 U naem pravnom sistemu vai naelo zatvorenog broja stvarnih prava (numerus clausus). Prema ZSP-u stvarna prava su : pravo svojine, pravo graenja, zalono pravo, pravo stvarne i line slubenosti i pravo realnog tereta (lan 1 st. 2). Pravo graenja kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano, niti je bila predviena mogunost njegovog postojanja. 265 lanovi 286302 ZSP-a. Vidi: R. Jotanovi, Pravo graenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2009, str. 8598. O pravu graenja opirno: P. Simonetti, Pravo graenja, SarajevoBeograd, 1986; R. Jotanovi, Pravo graenja, magistarska teza, Pravni fakultet u Beogradu, decembar 2006; L. Veli, Pravo graenja u SR Njemakoj i njegovo uvoenje u pravni sistem Bosne i Hercegovine, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2006, str. 459474; P. Simonetti, Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Rijeka, 2008, str. 478499. 266 Npr. u Austriji je pravo graenja uvedeno Zakonom o pravu graenja od 26.4.1912. godine, u Njemakoj
31
nekim postoji supercijarno pravo koje mu je prilino srodno.267 Pravom graenja se omoguuje pravno razdvajanje zemljita i zgrade, a da se ne naruava sistem koji se zasniva na pravnom jedinstvu nekretnine i da se ne izlau opasnosti savjesna lica u pravnom prometu. To pravo je ogranieno, otuivo i nasljedivo stvarno pravo na neijem zemljitu koje daje ovlaenje svom nosiocu da na povrini zemljita ili ispod njega ima vlastitu zgradu, a vlasnik zemljita duan je da to trpi.268 Dok ovo pravo postoji, zemljite i zgrada mogu imati razliit stvarnopravni status. Kad pravo graenja prestane, nestaje pravna prepreka izmeu zemljita i zgrade. U pravnom pogledu to pravo je izjednaeno s nekretninom, a zgrada koja je izgraena ili koja bude izgraena na zemljitu koje je optereeno pravom graenja pripadnost je ovog prava kao da je ono zemljite.269 Pravo graenje se ne moe odvojiti od zemljita koje optereuje.270 Nosilac tog prava je lice u iju korist je ovo pravo osnovano ili je na njega preneseno.271 Zgrada i pravo graenja ine neraskidivo pravno jedinstvo, pa se zajedno prenose, nasljeuju i optereuju.272 Osnivanje tog prava mogue je pravnim poslom ili odlukom suda.273 Specinosti prava graenja proizlaze iz njegove dvostruke pravne prirode. Ono je i ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu i samostalna nekretnina u pravnom smislu.274 Po svojoj namjeni pravo graenja se bitno razlikuje od ostalih ogranienih stvarnih prava, jer treba da zadovolji tri bitne funkcije: socijalnu, privrednu i pravnu.275 Pravo graenja se prvenstveno osniva radi izgradnje porodinih stambenih zgrada ili radi izgradnje stanova socijalno ugroenih slojeva stanovnitva, jer se na taj nain sniavaju trokovi ove izgradnje. Za pribavljanje graevinske parcele ne mora se platiti trina cijena zemljita, ve se plaa mjesena naknada za pravo graenja u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite dok to pravo traje. S druge strane, omogueno je vlasniku zemljita da dugorono ima koristi od svoje nekretnine, a da pri tome na njoj ne gubi pravo svojine. Institut prava graenja je i u drutvenom interesu, jer omoguava kontrolu nad stambenom izgradnjom, kao vanom komponentom socijalne stabilnosti, te sticanje sredstava za ulaganja u komunalnu infrastrukturu, ako su vlasnici optereenog zemljita jedinice lokalne samouprave. Lice koje je nosilac prava graenja je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog prava, a u pogledu zemljita koje je optereeno pravom graenja
Uredbom o nasljednom pravu graenja sa zakonskom snagom od 15. januara 1919. godine, Republika Hrvatska je uvela ovaj institut Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine itd. O pravu graenja u uporednom pravu ire: P. Simonetti, Funkcije, sadraj i priroda prava graenja u usporednom pravu, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010, str. 171205. 267 I pravo graenja i supercijarno pravo razdvajaju zgradu od zemljita. Meutim, supercijarno pravo samo neutralizuje snagu zemljita i dri zgradu pravno odvojenu od zemljita. S druge strane, pravo graenja preuzima funkciju zemljita. 268 ZZK za ovaj institut koristi termin pravo koritenja (lan 29 st. 1 ta. 1), ali nema sumnje da se misli upravo na pravo graenja. 269 lan 286 ZSP-a. 270 lan 289 ZSP-a. 271 lan 290 st. 1 ZSP-a. 272 lan 291 st. 3 ZSP-a. 273 lan 293 st. 1 ZSP-a. 274 O tome: P. Simonetti, Pretpostavke, funkcije i priroda prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 423. 275 ire o tome: P. Simoneti, Ustanova prava graenja prema radnom Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2008, str. 2528.
32
ima ovlaenja i dunosti plodouivaoca.276 Pravo graenja, dakle, nudi mogunost svrsishodnijeg ulaganja novca, jer njegov nosilac stie pravo svojine na graevini, a ne mora da kupuje zemljite na kome e taj objekat biti izgraen. Prestankom prava graenja objekt postaje sastavni dio zemljita od kojeg je tim pravom bio odvojen.277 Tako se ponovo uspostavlja jedinstvo nekretnine, a vlasnik zemljita postaje i vlasnik objekta. On je u tom sluaju u obavezi da licu kome je prestalo pravo graenja da naknadu za zgradu u onoj visini koliko je njegova nekretnina u prometu sa tom zgradom dobila na vrijednosti.278 Podravamo uvoenje ovog instituta u pravni sistem Republike Srpske i smatramo da e on u praksi imati iroku primjenu. PRAVO NADOGRADNJE Nadogradnja je izgradnja jednog ili vie posebnih dijelova nepokretnosti na postojeoj zgradi.279 To nije dograivanje ve postojeeg, ve stvaranje posebnog dijela zgrade.280 Da bi dolo do legalne nadogradnje treba da postoji saglasnost vlasnika, a moraju biti ispunjeni i svi tehniki uslovi za dobijanje saglasnosti koje su potrebne za graenje.281 Na pravo nadogradnje primjenjuju se propisi o pravu graenja, ako ZSP-om nije drukije odreeno i ako se to ne protivi njegovoj prirodi.282 Ovo pravo se tretira kao podvrsta prava graenja. Bez toga bi dijelovi koji su nadograeni postali prirataj zgrade. Pravo nadogradnje ima sutinsku funkciju da neutralizuje prirataj odnosno da omogui sticanje prava svojine na nadograenom dijelu. Nosilac prava nadogradnje stie pravo da na tuoj zgradi izgradi jedan ili vie stanova na kojima e stei pravo svojine i zato treba da bude upoznat i sa pravima i obavezama etanih vlasnika. Zavretkom nadogradnje graditelj ex lege stie pravo svojine na nadograenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nepokretnosti, a pravo nadogradnje prestaje.283 Pravo nadogradnje se ne moe otuiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i nosilaca drugih stvarnih prava na nepokretnosti.284 Time je dolo do odstupanja od mogunosti raspolaganja koje postoji kod prava graenja, ali se to moe razumjeti kada se ima u vidu da izmeu ovih instituta postoje i razlike koje to opravdavaju. Zalono pravo na pravu nadogradnje prelazi na nadograeni dio nepokretnosti i na pravo susvojine na nepokretnosti285 to je logino i u interesu je zalonog povjerioca. DRAVINA Dravina stvari i pravo svojine na stvar su potpuno razliiti fenomeni. Stanje dravine je pravna injenica, jer u domenu prava (posebno stvarnog) proizvodi niz znaajnih
276 lan 287 ZSP-a. 277 lan 300 st. 1 ZSP-a. 278 lan 300 st. 3 ZSP-a. 279 Vidi lan 302 st. 1 ZSP-a. 280 O pravu nadogradnje v. P. Simonetti, Pravne osnove graenja na tuoj nekretnini (de lege lata), Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 17, br. 1/96, str. 2737. 281 Poetkom primjene ZSP-a prestala je primjena Zakona o nadziavanju zgrada i pretvaranju zajednikih prostorija u stanove u zgradama u drutvenoj svojini (Slubeni list SRBiH, br. 32/87). 282 lan 302 st. 2 ZSP-a. 283 lan 302 st. 4 ZSP-a. 284 lan 302 st. 3 ZSP-a. 285 lan 302 st. 5 ZSP-a.
33
posljedica.286 Upravo zbog toga dravina zauzima posebno mjesto u pravu. Prouavanje dravine je interesantno jer se kroz nju proima stvarno, faktiko stanje sa pravnim stanjem.287 Dravina je prije svega faktiki drutveni poredak, ali ona ulazi i u sferu pravnog poretka i zato joj pravo prua zatitu.288 Njen sadraj (korienje predmeta) joj daje snagu i vitalnost i zadrava je uz pravne odnose koji su, inae, apstraktni.289 Dravini je u ZSP-u posveena mnogo vea panja nego u ZOSPO-u i ovaj institut je sada cjelovito regulisan. Prihvaena je moderna koncepcija,290 a za razliku od ranijeg zakona odreen je i pojam dravine kao faktike vlasti na stvari.291 Da bi mogla se smatrati dravinom, faktika vlast treba da je pravno relevantna.292 Zakon ne denie pojam faktike vlasti, ali je nesumnjivo da se radi o drutveno priznatom faktikom raspolaganju stvarima293 i da to treba shvatiti u irem kontekstu. ta se pod tim podrazumijeva u svakom pojedinom sluaju, faktiko je pitanje.294 Faktika vlast na stvari, kao spoljanja, materijalna strana dravine, drukije se ocjenjivala u primitivnim drutvima gdje su postojali jednostavniji odnosi, a sasvim drugaije danas, kada postoje mnogi komplikovani odnosi gdje je nekada teko utvrditi relevantne injenice i donositi pouzdane zakljuke. Moderna pravna teorija pod pojmom faktike vlasti smatra ono stanje koje se u optoj svijesti ljudi u drutvu prihvata kao takvo.295 Danas se smatra da pravno priznata faktika vlast postoji u situaciji kada neko lice ima objektivnu mogunost da raspolae sa odreenom stvari odnosno kada je ta stvar u sferi njegove kontrole.296 ZSP sadri pravila o sticanju (ime se ZOSPO nije bavio) i prestanku dravine stvari i prava, kvalitetu dravine, trajnosti i zatiti. Pored neposrednog i posrednog draoca, te nasljednika kao draoca, ovaj zakon poznaje i pomonika u dravini297 posredstvom koga neposredni dralac izvrava faktiku vlast na stvari i vie stepena posredne dravine. Novina je i razlikovanje samostalnog i nesamostalnog draoca.298 Samostalan dralac stvari je ono lice koje odreenu stvar dri kao da je njen vlasnik. Isto tako, samostalan dralac je i ono lice koje koristi pravo stvarne slubenosti kao da je njegov nosilac.299 Ovaj dralac moe imati neposrednu i posrednu dravinu. Ako postoji samo neposredna dravina stvari, presumpcija je da je ona samostalna. Zakon propisuje da je nesamostalni dralac ono lice koje dri stvar ili pravo stvarne slubenosti priznajui vlast neposrednog draoca.300 Smatramo da je ovdje dolo do omake i da je trebalo navesti da to lice priznaje vlast posrednog, a ne neposrednog draoca. Primjera radi, nesamostalnu
286 O tome: P. Simonetti, Predgovor za knjigu A. Eterovi, Smetanje posjeda u sudskoj praksi, Sarajevo, 1989, str. 7. 287 D. Lazarevi, Dravina, pojam, oblici i zatita, Prvo izdanje, Beograd, 2010, str. 11. 288 N. Gavella, Posjed stvari i prava, Zagreb, 1990, str. 23. 289 Vidi: S. Krneta, Uloga i znaaj posjeda u naem pravu, doktorska disertacija, Sarajevo, 1963, str. 84. 290 Vanjska slika draoca nije vlasnik i njegovo faktiko ponaanje. Dravina se stie dobijanjem faktike vlasti na stvari. 291 lan 303 st. 1 ZSP-a. 292 N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str. 151. 293 Ni istaknuti pravni teoretiari koji su se bavili fenomenom dravine, poev od Savinjija, Vinajda, Jeringa, Rande i drugih, nisu nali univerzalnu deniciju koja je svugdje prihvaena. 294 Z. Popovi, Zatita dravine, Pravni ivot, br. 12/87, str. 14341435. 295 E. Wolf, Lehrbuch des Sachenrechts, Kln, 1971, str. 17. 296 Nije neophodno da uvijek postoji ziki kontakt sa stvari. 297 lan 306 ZSP-a. 298 Shodno tome, sada se za sticanje prava svojine odrajem trai samostalna dravina (lan 58. ZSP). 299 lan 304 st. 1 ZSP-a. 300 lan 304 st. 2 ZSP-a.
34
dravinu ima plodouivalac, zakupac i tome slino. Nesamostalan dralac takoe moe imati neposrednu (to je ei primjer) i posrednu dravinu. Dakle, od sadraja volje draoca zavisi o kakvoj se dravini radi. ZSP poznaje i dravinu prava na nain da istie da se ne radi o pravu kao netjelesnoj stvari. S dravinom prava izjednaeno je faktiko izvravanje sadraja prava stvarnih slubenosti u pogledu neke nekretnine.301 Na ovu dravinu primjenjuju se na odgovarajui nain odredbe o dravini stvari, ako to nije suprotno prirodi prava. Prema tome, zakonodavac je zadrao dravinu prava priznajui joj kvalitet posebne vrste dravine.302 Predviena je i novina u pogledu objekta dravine. Naime, i pojedini dijelovi stvari sada mogu biti objekti dravine, mada ne bi mogli biti samostalan predmet stvarnih prava. Tako objekt dravine moe da bude i neka soba ili druga prostorija u stanu i tome slino.303 Pravila o stvarima kao objektima stvarnih prava ne mogu se u potpunosti primijeniti na dravinu, jer dravina nije pravo. Zbog toga je i propisano da se u pogledu dijela neke stvari koji ima funkcionalnu samostalnost moe priznati dravina, naravno pod uslovom da na njemu postoji odvojena pravno relevantna faktika vlast. PRELAZNE ODREDBE Poseban znaaj imaju brojne prelazne i zavrne odredbe kojima se stvara pravni okvir za stvarnopravne odnose u uslovima trine privrede. Prelazne odredbe su izuzetno vane za primjenu ovog zakona i po svom znaaju premauju standardne okvire ovakvih odredaba.304 One sadre odredbe o pretvaranju drutvene svojine,305 uspostavljanju pravnog jedinstva nekretnine306 i izvravanju ovlaenja u pogledu cijele nepokretnosti u prelaznom periodu.307 Njima se uspostavljaju i sprovode sutinska naela zakona. Pretvaranje prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivem pravnom poretku, a u postojeem ne ulaze u krug zatvorenih stvarnih prava (npr. specina prava na stvarima u drutvenom odnosno dravnom vlasnitvu), mijenjaju po sili zakona svoj sadraj, pretvarajui se u prava takve vrste koja postoje u savremenom pravnom poretku.308
301 Sudska praksa je rijeila pitanje dravinske zatite u sluaju smetanja u korienju elektrine energije, vode, plina, telefonske linije i tome slino oslanjajui se na pojam dravine stvari. 302 O dravini prava v. S. Krneta, Posjed prava u povijesnom i suvremenom znaenju, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, supplement, br. 3/03, str. 123. 303 lan 303 st. 5 ZSP-a. 304 lanovi 324343 ZSP-a. Ove odredbe su donesene po uzoru na hrvatsko pravo, mada je u polaznim pozicijama bilo odreenih razlika (npr. Republika Hrvatska je prethodno donijela propise koji reguliu pitanja denacionalizacije i naknade za oduzetu imovinu v. P. Simonetti, Denacionalizacija, Rijeka, 2004, dok nije imala propis o prenosu sredstava drutvene u dravnu svojinu itd.). 305 lanovi 324328 ZSP-a. Ve sam naziv ovog poglavlja nije sasvim adekvatan. Naime, u Republici Srpskoj je ranije donesen Zakon o prenosu sredstava drutvene u dravnu svojinu (Slubeni glasnik RS br. 4/93, 29/94, 31/94 i 8/96) i od tada je pojam drutvena svojina zamijenjen pojmom dravna svojina. Ovaj zakon nije promijenio sutinu te svojine, mada je odreen subjekt drutvenog kapitala. O tome: M. Povlaki, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini..., str. 4447. U pravnom ivotu su dodue ostala odreena prava koja su nastala iz drutvene svojine (pravo upravljanja, pravo raspolaganja i pravo koritenja) i ove odredbe reguliu pitanja vezana za pretvaranje ovih prava u pravo svojine. Vidi: E. Hai, Pretvorba prava koritenja, raspolaganja i upravljanja u pravo vlasnitva shodno Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, u Zborniku radova Sigurnost prava vlasnitva kao osnova ekonomskog razvoja, Banja Luka, 2006, str. 1625. 306 lanovi 330336 ZSP-a. 307 lanovi 337342 ZSP-a. 308 N. Gavellla, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipkovi, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str. 116.
35
Ova promjena se deava u pravnim sistemima koji se nalaze u tranziciji, dok se to rijetko dogaa u tradicionalnim sistemima. Pretvaranje drutvene (dravne) svojine u pravo svojine proizvodi vrlo krupne drutvene i ekonomske implikacije. To je posljedica sloma sistema zasnovanog na udruenom radu sa sredstvima za proizvodnju u drutvenoj svojini, kojim se htjelo negirati pravo svojine na kome poiva cjelokupna struktura graanskog drutva.309 Pravni sistem bive SFRJ zasnivao se na preferiranju drutvene svojine u odnosu na tradicionalno pravo svojine.310 Drutvena svojina je oblik svojine karakteristian za socijalistike drutvene sisteme i to kao specian oblik prisvajanja drutvenih dobara od strane drutvenopravnih subjekata i u ranijem sistemu je predstavljala osnovni tip svojine.311 Ona je bila negacija svojine, jer nije imala titulara u pravom smislu te rijei. To je pruilo gotovo neograniene mogunosti politikog odluivanja i intervencije u drutvenoekonomskim odnosima.312 Prelazne odredbe zakona imaju za cilj ukidanje ranijih socijalistikih odnosa i namjera je da se sva prava koja izviru iz drutvene (dravne) svojine i koja su kao takva upisana u zemljinoj knjizi smatraju pravom svojine.313 Ovo je veoma znaajno, jer svojinski odnosi determiniu i drutveno-ekonomske odnose u svakom drutvu. Na taj nain domai pravni sistem se usklauje sa tradicionalnim naelima sistema stvarnog prava i vri njegova harmonizacija sa pravom lanica Evropske unije.314 Opredjeljenje za koncept jednog oblika svojine je veoma vano za pravnu sigurnost, ali ono donosi i mnogo dilema u pogledu postupka budue transformacije. ZAVRNE ODREDBE Znaaj zavrnih odredaba zakona je viestruk.315 Pomou njih se (kao i pomou prelaznih odredaba) treba omoguiti prelazak iz dosadanjeg u novo stvarnopravno ureenje, a isto tako i regulisanje onih oblasti koje su do sada bile normirane posebnim zakonima. Pojedine zavrne odredbe su naelnog karaktera i imaju znaaj za primjenu zakona (npr. odredbe o dejstvu zakona, zapoetim postupcima i steenim pravima). Neke od ovih odredaba imaju ue znaenje i tiu se odreene materije (npr. raspolaganje nepokretnostima u svojini republike i jedinica lokalne samouprave, te poljoprivrednim i drugim zemljitem, zgradama, stanovima i poslovnim prostorima). Isto tako, u zavrnim odredbama su i stan-
309 Vidi: P. Simonetti, Pretvorba drutvenog vlasnitva na nekretninama, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 367. 310 O drutvenoj svojini u bivoj SFRJ ire: R. Jeli, Posebni oblici prava svojine u SRJ, Beograd, 1998, str. 146154. 311 I. Veli, Zakon o stvarnim pravima prelazne i zavrne odredbe, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2006, str. 477. 312 O tome: Komisija za izradu Graanskog zakonika, Rad na izradi Graanskog zakonika Republike Srbije, Izvjetaj Komisije o otvorenim pitanjima, Beograd, 2007, str. 313. 313 O prelaznim odredbama opirno: L. Veli, Prelazne odredbe Zakona o stvarnim pravima RS, u Problemi primjene prelaznih i zavrnih odredbi Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009, str. 726. 314 Stvarno pravo, istina u vrlo malom dijelu, predstavlja sastavni dio pravnih tekovina Evropske unije. Ugovor o funkcionisanju Evropske unije ne dira u pravo drava da samostalno ureuju svojinske odnose (lan 345), ali nacionalni propisi ne mogu vrijeati osnovne slobode ili ograniiti konkurenciju. Stvaranje odgovarajueg pravnog okvira u ovoj oblasti nakon zakljuivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju svakako je nunost na putu ka evropskim integracijama. 315 lanovi 344357 ZSP-a.
36
dardne odredbe o prestanku vaenja odreenog broja zakona,316 te stupanju na snagu i poetku primjene ovog zakona. Nesumnjivo je da zavrne odredbe imaju bitan znaaj za primjenu zakona, kao i drugih propisa iz ove oblasti, te za cjelokupan pravni poredak, a tek njihovo provoenje u praksi e otvoriti mnoge dileme i sporna pitanja o kojima treba dati precizan odgovor.317 ZSP propisuje da se na sticanje, promjenu, pravno dejstvo i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju njegove odredbe, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno. Zbog zatite steenih prava kao i potovanja principa pravne sigurnosti predvieno je da se na sticanje, promjenu, pravno dejstvo i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju propisi koji su vaili u trenutku sticanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih dejstava.318 Razgranienje vaenja normi novog od starog prava provedeno je na nain da se to manje dira u postojee stvarnopravne odnose. Naelo zatite steenih prava,319 kao univerzalni standard i demokratski princip, propisano je odredbom da stupanje na snagu tog zakona nema uticaja na postojee odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, te lica koja su na valjanom pravnom osnovu i na valjani nain stekla prava u pogledu tih stvari.320 Postupci o sticanju, zatiti i prestanku prava svojine i drugih stvarnih prava zapoeti na osnovu propisa koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona okonae se po odredbama tih propisa.321 Ove odredbe propisuju vremensko vaenje zakona. Pitanje povratne snage zakona rijeeno je ustavnom odredbom da zakoni, drugi propisi i opti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a da se zakonom moe odrediti da pojedine njegove odredbe imaju takvo dejstvo, ako to zahtijeva opti interes utvren u postupku donoenja zakona.322 Takvo rjeenje je rezultat evolucije prava u ovoj oblasti pod uticajem stavova pravne teorije i ustavnosudske prakse i izraz naela ustavnosti. Zabrana povratnog dejstva zakona je zatita naela pravne sigurnosti, a osnovni cilj uvoenja mogunosti izuzetka od tog pravila je zatita opravdanih drutvenih interesa.323 ZSP je nastavio nau zakonodavnu praksu u kojoj je najee sluaj da zakonodavac odreuje primjenu novog zakona za one sluajeve koji nastanu nakon poetka primjene tog zakona, to znai da odredbe novog zakona djeluju samo za ubudue. Nije odreeno da pojedine njegove odredbe imaju povratno dejstvo, jer nije naeno da to zahtijeva opti interes. Ovo je antipod retroaktivnosti,324 jer novi zakon doputa starom da i dalje regulie odreene odnose koji su nastali ranije, a nastavili su svoje postojanje u vremenu vaenja novog zakona.325 Predvieno je da poetkom primjene
316 Bilo je nuno da prestanu vaiti zakoni koji se baziraju na drukijim naelima i iju materiju je regulisao ZSP . 317 ire o tome: D. Medi, Zavrne odredbe Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, Pravni ivot, br. 11/09, str. 581597. 318 lan 344 st. 1 i 2 ZSP-a. 319 U doktrini postoje i miljenja da se ovdje radi o svrenim injenicama koje su punovano nastale za vrijeme vaenja starog zakona i pod njegovim reimom bile okonane. O tome: S. Perovi, Svojinsko pitanje, u Besede sa Kopaonika, Beograd, 2010, str. 61. 320 lan 347 st. 1 ZSP-a. 321 lan 356 ZSP-a. 322 Vidi lan 110 st. 1 i 2 Ustava RS. 323 K. Trnka, N. Milievi, M. Simovi i M. Dmii, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, komentar, Sarajevo, 2004, str. 443. 324 Vidi: S. Perovi, Retroaktivnost zakona i drugih optih akata, teorija sukoba zakona u vremenu, Beograd, 1987. 325 ZOSPO se o tome nije izjanjavao, pa je na zajednikoj sjednici Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15.12.1983. godine usaglaen sljedei naelni stav:
37
zakona prestaje primjena cijelog niza drugih zakona, te pojedinih odredaba odreenih zakona.326 Pojedini propisi bivih SFRJ i SRBiH su se, inae, na podruju Republike Srpske primjenjivali na osnovu lana 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srpske.327 Prema tome, iz toga se jasno vidi da je novi zakon imao pretenziju da sveobuhvatno regulie materiju stvarnih prava i konsekventno provede nova naela, a to najbolje pokazuje i koliki je uticaj ovog zakona na cjelokupni pravni poredak Republike Srpske i koliko su bitne promjene izazvane njegovim donoenjem. Na taj nain e biti omoguen daleko vei stepen ostvarivanja zatite prava i interesa svih nosilaca pojedinih stvarnih prava, kao i razvoj novih pravnih i drutvenih odnosa u ovoj veoma znaajnoj oblasti. Zakoni nikad ne stupaju na snagu u momentu donoenja. Uvijek se ostavlja odreeni rok da se pravni subjekti upoznaju sa njegovim sadrajem i da se pripreme za njegovu primjenu. U zavrnim odredbama propisano je da ZSP stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slubenom glasniku Republike Srpske328, a njegova primjena je bila odloena do 1. jula 2009. godine.329 Kasnije je primjena tog zakona prolongirana do 1. januara 2010. godine.330 Razlozi za to su bili opravdani kada se ima u vidu da provoenje ovog sistemskog zakona pretpostavlja donoenje veeg broja podzakonskih akata, te vrijeme koje je potrebno da se zainteresovana lica na odgovarajui nain upoznaju sa njegovim sadrajem.331 Zbog vanosti ove materije Narodna skuptina Republike Srpske je obavezala Vladu da formira posebnu komisiju koja e pratiti implementaciju tog zakona. Meutim, moramo istai da izmeu pojmova stupanje na snagu i poetak primjene propisa nema sutinske razlike i da ti pojmovi faktiki imaju isti sadraj. Ako zakon ili drugi propis stupa na snagu odreenog dana, to znai da se od tog dana i primjenjuje. Zakonodavac je u ovom sluaju napravio razliku izmeu pojmova meu kojima razlike nema. Zato nema osnova da se u propisima istovremeno upotrebljavaju oba ova pojma, jer to samo unosi konfuziju.332 Kod ovakvog stanja stvari javila se situacija da su dva propisa koji reguliu istu materiju istovremeno bila na snazi, a da se raniji propis primjenjivao, a kasnije doneseni jo nije mogao primijeniti. Ustav Republike Srpske propisuje da zakoni, drugi propisi i opti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naroito opravdanih razloga nije predvieno da ranije stupe na snagu, a da se prije stupanja na snagu objavljuju u odgovarajuem slubenom glasilu.333 Dakle, ovaj ustav poznaje samo pojam stupanje na snagu i jasno je da primjenu zakona vee upravo za ovaj trenutak.334 Prema
Za postojanje stvarnopravnih odnosa i za pravna dejstva tih odnosa nastala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima mjerodavno je pravo vaee u vrijeme nastanka, a na pravna dejstva koja nastanu kasnije primjenjuje se Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima A. Radovanov, Naelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000, str. 260. 326 lan 355 st. 1 ZSP-a. 327 Slubeni glasnik RS br. 21/92. 328 Dakle, zakon je trebalo da stupi na snagu 4.1.2009. godine. 329 lan 357 ZSP-a. 330 lan 1 Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima (Slubeni glasnik RS br. 58/09). 331 Komparacije radi, ZOSPO je objavljen u Slubenom listu SFRJ br. 6 od 6.2.1980. godine, a vacatio legis je bio gotovo sedam mjeseci, jer je taj zakon stupio na snagu 1.9.1980. godine. 332 Slino i B. Nenadi, Vacatio legis i pravo graana da se u primerenom roku upoznaju sa zakonima i drugim propisima, Pravni informator, deset godina Pravnog informatora 19982008, jubilarni broj, str. 127. 333 lan 109 Ustava RS. 334 Vidi: M. Blagojevi, Problemi vremenskog vaenja zakona u Bosni i Hercegovini, Znaenja, broj 56/06, str. 55.
38
tome, nesumnjivo je da zakoni i drugi propisi treba da se primjenjuju im stupe na snagu, a u situaciji koja je nastala usvajanjem ZSP-a, kada je zaista bio nuan vacatio legis, trebalo je propisati da zakon stupa na snagu 1.7.2009. godine ili u nekom drugom primjerenom roku poslije njegovog objavljivanja u odgovarajuem slubenom glasilu.335 Kod postojeeg stanja stvari, da bi se izbjegli mogui nesporazumi, sva pravna dejstva ovog zakona faktiki bi trebalo vezati za poetak njegove primjene, a logikim i teleolokim tumaenjem moglo bi se smatrati da je to u sutini i dan kada je taj zakon i stupio na snagu. ZAKLJUAK Zakonom o stvarnim pravima u Republici Srpskoj konano je izvrena kodikacija stvarnog prava i njegova reinregracija u kontinentalnoevropski pravni krug. Zakon ima izuzetan znaaj, jer je imao pretenziju da na jednom mjestu regulie sva pitanja koja su znaajna za stvarnopravne odnose koji se moraju uskladiti sa novim odnosima u drutvu i procesom tranzicije sistema. Nesumnjivo je da je upravo reforma svojinskog poretka kljuna u procesu ove transformacije. Novo stvarnopravno ureenje donijelo je korjenite promjene i stvorilo zakonski okvir za nove odnose u uslovima trine ekonomije. Pored ostalog, stvarno pravo, a posebno pravo svojine, koncipirano je na individualistikom modelu, naglaena je jednovrsnost prava svojine, ponovo je uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine, dolo je do povratka starom rimskom naelu supercies solo cedit, posebna panja posveena je zalonom pravu koje u savremenoj trinoj privredi ima veliki znaaj, uveden je novi institut pravo graenja, detaljno su regulisani susjedska prava, line slubenosti i pravo realnog tereta, promijenjen je koncept etane svojine i to je moda i najvanije, uspostavljen je sistem pretvaranja drutvene (dravne) svojine u pravo svojine. Da bi se sve ove radikalne promjene mogle shvatiti na pravi nain, potrebno je poznavati i ranije ureenje koje je bilo uspostavljeno ZOSPO-om bive SFRJ (koji se primjenjivao i u Republici Srpskoj), a zasnovano na Ustavu SFRJ iz 1974. godine i ZUR-u iz 1976. godine, te na nekim ranijim propisima koji su uveli drutvenu svojinu i samoupravljanje kao osnovne vrijednosti tadanjeg dravnog ureenja. Poto je nesporno da svojinski odnosi znaajno utiu na drutveno-ekonomske odnose u svakom drutvu, nesumnjivo je da novi zakon ima bitnu ulogu u procesu tranzicije i ostvarivanju pravne sigurnosti u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopte. Promjena stvarnopravnog ureenja je teak i dugotrajan proces, a primarni zadatak je ponovna armacija graanskopravnih sadraja koji treba da dobiju centralno mjesto to e svakako najvie doprinijeti usklaenosti naeg prava sa pravnim sistemima razvijenih evropskih zemalja. Za dalji razvoj stvarnog prava na ovim prostorima neophodno je provesti restituciju i zavriti proces privatizacije, te konano aurirati stanje u zemljinim knjigama, jer je znaaj pouzdane evidencije nekretnina u ovoj oblasti od izuzetne vanosti.
335 Republiki sekretarijat za zakonodavstvo RS je donio Pravila normativnopravne tehnike za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske, koja su objavljena u Slubenom glasniku RS br. 6/06 i stupila na snagu 24.2.2006. godine. U lanu 24 ovih pravila propisano je da se prilikom odreivanja datuma stupanja na snagu zakona primjenjuje pravilo da stupanje na snagu i primjena imaju isto znaenje, a da se izuzetno moe odloiti primjena pojedinih odredaba ili cijelog zakona za pojedine sloenije zakone, tako da nadleni organi mogu da obave sve tehnike i organizacione pripreme, ukljuujui i pripremu podzakonskih akata za primjenu zakona. Dakle, vidljivo je da donosilac najprije pravilno izjednaio pojmove stupanje na snagu i primjena, da bi zatim dozvolio iznimku od ovog ustavnog pravila, iako za to nije bio nadlean.
39
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Anti O., Savesnost i potenje u obligacionom pravu, Pravni ivot, br. 10/03. Aviani D., Zasebno koritenje ope-uporabljivih dobara u Hrvatskoj: dometi i ogranienja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91). Babi I., Zatita javne svojine, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 1619. mart 2009. Bareti M., Naelo savjesnosti i potenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 24, br. 1/03. Barto M. i Nikolajevi B., Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1951. Belani L., Viestruko otuenje nekretnina, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2004. Blagojevi B., Veliki pravni prirunik, Jugoslovenski pravni sistem, drugo preraeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1977. Blagojevi M., Problemi vremenskog vaenja zakona u Bosni i Hercegovini, Znaenja, broj 56/06. Breanski J., Graenje na tuem zemljitu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98. Crni I., Vlasnitvo na dijelu zgrade etano vlasnitvo, Zakonitost, br. 910/90. ulinovi F., Komentar zemljino-knjinih zakona, Beograd, 1931. osi R., Vanparnini postupak, Beograd, 1997. Deskoski T., Stvarna prava stranaca na nepokretnostima u Makedoniji, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010. Galev G., Naelo savjesnosti i potenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, supplement, br. 3/03. Gavella N., Stjecanje prava vlasnitva preradom, sjedinjenjem, izgradnjom zgrade i odvajanjem plodova, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 12/81. Gavella N., Stvarnopravno ureenje u SFRJ u odnosu privatnoga i javnoga, Zakonitost, br. 910/90. Gavella N., Posjed stvari i prava, Zagreb, 1990. Gavella N. i Gliha I., Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1991. Gavella N., Zalono pravo, Zagreb, 1992. Gavella N., Ogranienja prava vlasnitva, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98. Gavella N., Josipovi T., Gliha I., Belaj V. i Stipkovi Z., Stvarno pravo, Zagreb, 1998. Gavella N., Josipovi T., Gliha I., Belaj V.i Stipkovi Z., Stvarno pravo, Svezak 1, Zagreb, 2007. Gavellla N., Josipovi T., Gliha I., Belaj V.i Stipkovi Z., Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007. Gliha I., Novo ureenje susjedskih odnosa u svjetlu prilagodbe hrvatskog graanskopravnog poretka europskim, u Budimpetanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone Evrope, Bremen, 2003. Hai E., Pretvorba prava koritenja, raspolaganja i upravljanja u pravo vlasnitva shodno Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, u Zborniku radova Sigurnost prava vlasnitva kao osnova ekonomskog razvoja, Banja Luka, 2006. Hai E., Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i izvravanje ovlaenja u pogledu cijele nepokretnosti u prelaznom periodu prema Zakonu o stvarnim pravima, u Problemi primjene prelaznih i zavrnih odredaba Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009. Jeli O., Graenje na tuem zemljitu, u Nekretnine u pravnom prometu, VII savjetovanje, Zagreb, 2004. Jeli R., Posebni oblici prava svojine u SRJ, Beograd, 1998. Jelui M., Javno vlasnitvo u pravnom sustavu Republike Hrvatske, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91), Split, 2009. Josipovi T., Stvari u vlasnitvu drave i drugih osoba javnog prava (javno vlasnitvo), Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 22, br. 1/01.
14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.
25.
26.
27. 28. 29. 30.
40
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, jul 2011 pp. 5-44 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. Josipovi T., Zemljinoknjino pravo, Zagreb, 2001. Jotanovi R., Pravo graenja, magistarska teza, Pravni fakultet u Beogradu, decembar 2006. Jotanovi R., Pravo graenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2009. Juri A.i Bonjak J., Prekoraenje mee graenjem, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2009. Kiti D., Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1991. Kovaevi Kutrimovi R., Vrenje prava svojine, Pravni ivot, br. 10/95. Kovaevi Kutrimovi R., Plodouivanje i nae pravo, Pravni ivot, br. 10/96. Kovaevi Kutrimovi R., Susedsko pravo u buduoj graanskoj kodikaciji, u Budimpetanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone Evrope, Bremen, 2003. Kovaevi Kutrimovi R. i Lazi M., Stvarno pravo, Ni, 2006. Kovaevi N., Zakon o stvarnim pravima u Republici Srpskoj, ZIPS, br. 1166/09. Krneta S., Uloga i znaaj posjeda u naem pravu, doktorska disertacija, Sarajevo, 1963. Krneta S., Posjed prava u povijesnom i suvremenom znaenju, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, supplement, br. 3/03. Krulj V., Svojina na delovima zgrada (etana svojina) i izgradnja stambenih zgrada (stanova) neposredno za trite, Beograd, 1969. Lakievi V. i Lakievi Stojai S., Javna svojina i promene u strukturi svojinskih odnosa, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 1619. mart 2009, Novi Sad. Lazarevi D., Pokretne i nepokretne stvari, Pravo-teorija i praksa, br. 7-8/04. Lazarevi D., Dravina, pojam, oblici i zatita, Prvo izdanje, Beograd, 2010. Lazarevi D., Slubenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011. Lazi M., Plodouivanje, doktorska disertacija, Pravni fakultet, Ni, 1998. Lazi M., Primena prava plodouivanja u savremenom pravu, Pravni ivot, br. 10/98. Lazi M., Line slubenosti, Ni, 2000. Lazi M., Pravni poloaj poverioca po Zakonu o hipoteci, Pravni ivot, br. 10/06. Luki R., Sistem lozoje prava, str. 509510; S. Perovi, Pravno-lozofske rasprave, Beograd, 1995. Markovi B., Suenje po pravinosti u optem i arbitranom pravu, Pravni ivot, br. 2/86. Markovi B., Pravinost kao izvor prava, Arhiv za pravne i drutvene nauke, br. 12/06. Medi D., Zalono pravo, Banja Luka, 2002. Medi D., Hipoteka i ostala sredstva obezbjeenja potraivanja stanje i pravci razvoja, Banja Luka, 2005. Medi D., Svojinska hipoteka, ZIPS, br. 1027/05. Medi D., Osvrt na razvoj stvarnopravnih sredstava obezbjeenja potraivanja, u Rasprave iz graanskog i poslovnog prava, Banja Luka, 2007. Medi D., Ureenje mea u Bosni i Hercegovini, Pravni ivot, br. 13/07. Medi D. i Taji H., Sudska praksa iz stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008. Medi D., Zavrne odredbe Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, Pravni ivot, br. 11/09. Medi D., Hipoteka prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske, Pravni ivot, br. 10/10. Medi D., Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Niu, Ni, 2010. Miheli G., Upis hipoteke i ducijarnog vlasnitva u zemljine knjige, u Nekretnine i zemljine knjige, Zagreb, 2005. Mojovi N., O sticanju vlasnitva od nevlasnika, Pravna rije, br. 8/06. Mojovi N., Susjedska prava kao sui generis ogranienja vlasnitva, Pravna rije, br. 11/07. Mulabdi S., Savjesno sticanje prava vlasnitva na nekretnini zatitom povjerenja u istinitost i potpunost zemljine knjige, ZIPS, br. 1135/08. Mulabdi S., Viestruko ugovaranje otuenja nekretnine, ZIPS, br. 1145/08. Nenadi B., Vacatio legis i pravo graana da se u primerenom roku upoznaju sa zakonima i drugim propisima, Pravni informator, deset godina Pravnog informatora 19982008.
39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63.
64. 65. 66. 67. 68. 69.
41
D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. Perovi S., Retroaktivnost zakona i drugih optih akata, teorija sukoba zakona u vremenu, Beograd, 1987. Perovi S., Svojinsko pitanje, u Besede sa Kopaonika, Beograd, 2010. Petrovi D., Dvostruka prodaja iste nepokretnosti, Pravni ivot, br. 1112/91. Petrovi D., Komentar ZOSO, Beograd, 1991. Planojevi N., Etana svojina, Kragujevac, 1997. Planojevi N., Pravna priroda sticanja svojine od nevlasnika, Pravni ivot, br. 10/01. Planojevi N., Vremenski trenutak prema kome se procenjuje savesnost u kontekstu lana 111 Nacrta Zakona o stvarnim pravima RS, Pravna rije, br. 5/05. Planojevi N., Koncept etane svojine iz Nacrta Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH i RS i koncepti drugih, Pravna rije, br. 8/06. Planojevi N., Sticanje svojine od nevlasnika, Kragujevac, 2008. Planojevi N., Predmet savesnosti sticaoca svojine od nevlasnika u uporednom i komunitarnom pravu, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2010. Popovi Z., Zatita dravine, Pravni ivot, br. 12/87. Povlaki M., Pravo svojine stranaca u SFRJ, u Zborniku radova Promjene u pravu svojine, Transformacija drutvene svojine, Sarajevo, 1990. Povlaki M., Uloga savjesnosti kod viestrukog otuenja iste nepokretnosti i predstojea reforma zemljino-knjinog prava, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLII 1999, Sarajevo, 2000. Povlaki M., Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbjeenja potraivanja s posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu) zalogu, doktorska disertacija, Sarajevo, decembar 2001. Povlaki M., Reforma zemljinoknjinog prava kao dio ukupne reforme graanskog prava, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2003. Povlaki M., Novo zemljinoknjino pravo u BiH, Pravni savjetnik, br. 12/03. Povlaki M., Zemljini dug u usporednom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 26, br. 1/05. Povlaki M., Etano vlasnitvo prema Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, u Zborniku radova sa 2. meunarodnog kongresa u Bosni i Hercegovini Sigurnost prava vlasnitva kao osnova ekonomskog razvoja, Banja Luka, 2006. Povlaki M., Neki aktuelni problemi zalaganja nekretnina u entitetima BiH, Pravna rije, br. 8/06. Povlaki M., Izvrenje na osnovu notarske isprave, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2007. Povlaki M., Stranci i stjecanje vlasnitva na nekretninama u BiH, Pravna rije, br. 16/08. Povlaki M., Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009. Povlaki M., Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH, u Stvarnopravna ureenja tranzicijskih zemalja stanje i perspektive, Zagreb, 2009. Povlaki M., Novo stvarno pravo Republike Srpske, Nova pravna revija, br. 1-2/10. Prani V., Prekoraenje mee graenjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 59, br. 4/09 Puhan I., Odrednica Supercies solo cedit, u Enciklopedija imovinskog prava i prava udruenog rada, Tom trei, Beograd 1978. Radbruh G., Filozoja prava, drugo izdanje, Beograd, 2006. Radolovi A., Suenje osnovom pravinosti, diskreciono ovlaenje suca i slobodna ocjena dokaza, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19. supplement, 1998. Radonji D., Pravno raspolaganje stvarima u drutvenoj svojini, Beograd, 1983. Radovanov A., Naelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000. Raovi Z., Ivovi M. i ii Z., Etana svojina, Beograd, 1995. Simonetti P., Graenje na tuem zemljitu, Sarajevo, 1982. Simonetti P., Pravo graenja, SarajevoBeograd, 1986. Simonetti P., Predgovor za knjigu A. Eterovi, Smetanje posjeda u sudskoj praksi, Sarajevo, 1989.
80. 81. 82.
83.
84.
85. 86. 87.
88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102. 103.
42
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, jul 2011 pp. 5-44 104. Simonetti P., Hipoteka (objekt, obujam, sticanje), Zakonitost, br. 910/90. 105. Simonetti P., Pravne osnove graenja na tuoj nekretnini (de lege lata), Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 17, br. 1/96. 106. Simonetti P., Pretpostavke, funkcije i priroda prava graenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98. 107. Simonetti P., Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001. 108. Simonetti P., Viestruko ugovaranje otuenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 22, br. 1/01. 109. Simonetti P., Denacionalizacija, Rijeka, 2004. 110. Simonetti P., Stjecanje prava vlasnitva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljine knjige po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, Pravna rije, br. 5/05. 111. Simonetti P., Viestruko ugovaranje otuenja po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse Mostar, 2005. 112. Simonetti P., Reintegracija naela pravnog jedinstva nekretnine u Bosni i Hercegovini (u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj), Pravna rije, br. 8/06. 113. Simonetti P., Pravno jedinstvo nekretnine, Pravni ivot, br. 11/07. 114. Simonetti P., Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Knjiga prva, Rijeka, 2008. 115. Simonetti P., Prava na graevinskom zemljitu (19452007), Rijeka, 2008. 116. Simoneti P., Ustanova prava graenja prema radnom Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH i Republike Srpske, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2008. 117. Simonetti P., Nekretnine kao objekti prava vlasnitva i prava graenja, Pravni ivot, br. 11/09. 118. Slavni Lj., Ustavni koncept javne svojine, u Zlatiborski dani prava, april 2010. 119. Simonetti P., Stjecanje prava vlasnitva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljine knjige u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u Zborniku radova Aktuelna pitanja graanskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, Jahorina, 2010. 120. Softi D., Akcesornost hipoteke kao prepreka pri primjeni modernih tehnika nansiranja, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2008. 121. Stankovi O. i Orli M., Stvarno pravo, deveto izdanje, Beograd. 122. Stefanovi Z., Etana svojina kao deo kodikacije graanskog prava, u Aktuelna pitanja graanske kodikacije, Ni, 2008. 123. Stjepanovi S., Sticanje od nevlasnika, u Aktuelna pitanja graanske kodikacije, Zbornik radova, Ni, 2008. 124. Stojanovi D., Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991. 125. Stojevi D. i Romac A., Dicta et regulae iuris, Beograd, 1989. 126. aula V., Osnovi meunarodnog privatnog prava Republike Srpske, Banja Luka, 2008. 127. Tomljanovi V., Stranci kao stjecatelji prava vlasnitva nekretnina prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 19, br. 2/98. 128. Trnka K., Milievi N., Simovi M.i Dmii M., Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, komentar, Sarajevo, 2004. 129. Uzelac J., Ureenje mea, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, br. 1/07, vol. 28. 130. Vedri M. i Klari P., Graansko pravo, opi dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2004. 131. Veli L., Pravo graenja u SR Njemakoj i njegovo uvoenje u pravni sistem Bosne i Hercegovine, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2006. 132. Veli I., Zakon o stvarnim pravima prelazne i zavrne odredbe, u Zborniku radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2006. 133. Veli L., Prelazne odredbe Zakona o stvarnim pravima RS, u Problemi primjene prelaznih i zavrnih odredbi Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009. 134. ivkovi M., Akcesornost zalonih prava na nepokretnosti, Beograd, 2010. 135. uvela M., Stjecanje prava vlasnitva posebno o graenju na tuem zemljitu i dosjelosti, Zakonitost, br. 910/90.
43
D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj 136. uvela M., Vlasnikopravni odnosi, Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljinim knjigama, Zagreb, 2004. 137. Weike J. i Taji L., Komentar Zakona o zemljinim knjigama u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005. 138. Wolf E., Lehrbuch des Sachenrechts, Kln, 1971.
Summary: Proprietary law of Republika Srpska nally made codication of the proprietary right and its reintegration within continental European sphere. New law is of great importance owing to the fact that the law aspires to legalize all issues related to the proprietary relationship and have to be adjusted to the new relations in the society and transitional process as well. Its obvious that the reform of the ownership structure is crucial point in the transformation process. New proprietary organizational structure contributed a lot to signicant changes. Along with other things, proprietary law, especially ownership right is based on the individual model, the lawful unity of the real estate property is reestablished and the old Roman maxim supercies solo credit was brought back, with the special attention given to the pledge law that plays an important role in contemporary market-oriented economy. New institutes such as (construction right) regulate the neighboring rights and rights of individual usufruct and the right of valid load along with the changed concept of condominium property. The most important point, perhaps, is the fact that it has been established the system of transformation of the public (state) property into private property. In order to understand those radical changes its necessary to know the former structure which was regulated with the Proprietary law in former SFRJ dated from 1980. (Which was also applied in Republika Srpska) based on the Constitution of SFRJ from 1974.and the Law of associated labor from 1976, and some other earlier regulations which introduced public (state-owned property) as the basic values of the former social structure. Property relations affects the social and economical situation a great deal in any country, and its clear that that the new Proprietary law should have an important role in the process of transition and it should also help to achieve a goal of setting up a lawful safety in Republika Srpska and Bosnia and Herzegovina in general. Alteration of the proprietary relations is hard and long lasting process and primary task is reafrmation of the civil lawful signicance which will contribute a lot to harmonization of that law with the lawful systems of highly-developed European countries. Key Words: proprietary law, transition, ownership, reform.
44
Pregledni nauni rad
UDC 343.615(497.6)
.
a ,
: , . , . , , , . , , () . , , , , . , , . , . : , , , , , .
45
. , . :
K , 1. 2. , , , , , 3. 2003. , , ( ), ( ) ( ) . , 4. . ( ) ( )5. , , , 6, 7. , 8. 9: 6. , 2. 4, 6, 7, 11, 12 13.

1 2 3 4 5 6 7 . , , , , 4/1975. , . 655-668. . , , , , 8-9/1979. , . 1-22. . , , , , 4/1958. , . 322336. . , , , , 1/1998. , . 3-15. . , , , , , 2003. , . 59-71. . , , , , 9/1997. , . 3-12. . , , , , , 1994. , . 1520. . , , , , , 2001. , . 9-19. . , , , , 1960. , . 145-170.
46
, , , , 10. 11 , (, ) 12 (, ) 13. : 14 , . , 15 16. . , , 17. , , . , , 18. , , 19. , , .

10 . , , , , 1/1959. , . 76-81. 11 . , , , 2007. , . 40-41. 12 . , , -, 1984. , . 17-23. 13 . , , , , 5/1958. , . 443452. 14 . , , , , 1974. , . 147-159. 15 . , , , 2006. , . 205-236. 16 M. , , , , 9/1995. , . 43-55. 17 . , . , . , , , 2007. , . 302-303. 18 . , , , , 4/1975. , . 655-664. 19 . , . .: , , , 1999. , . 30.
47
. , . :
() - , , , 20. , , 21. , , . . , . , ( ), . , . , . . , , . . : ; , , ; ; , 22 . , , , , ( ) , 23. , . 24. , , , () , 25.
20 . , , , , 4/1975. , . 739-751. 21 . , , , , 11/1958. , . 1423. 22 . , , , , 9/2004. , . 3-25. 23 . , , , , 3-4/1990. , . 48-59. 24 . , , , , 9/1996. , . 121-133. 25 . , , , , 9/1995. , . 85-91.
48
, . . , . 26 ( ) , , 27. , , . . , . , , , 28. (, ) . - ( , , , , ) . . . , , ( ). : 1) 2) . , , 29. . . . , . 30.

26 . , , , , 10/1977. , . 30-42. 27 . , , , , 2/2004. , . 70-79. 28 . , , , , 4/1976. , . 31-46. 29 . , , , 1951. , . 34-41. 30 . , . , , , , 2006. , . 23-24.
49
. , . :
, 31. . , , : ) ) - () , ) 32. , , , . : 1) 2) . , , : 1) 2) 33. 34, 35: 1) () 174. , 171. 157. 2) 158. . 36 174. , 171. 157. . , , . 37 38. , , 39, (
31 . , , , , 2005. , . 240. 32 . , , , , 10/1977. , . 30-42. 33 . , . , , , , 1995. , . 174. 34 . , . , . , , , 2004. , . 388-389; . , , , 2003. , . 156-163. 35 . , , , , 9/2001. , . 73-79. 36 . , , , , 4/1975. , . 685-698. 37 . , , , , 3/1957. , . 231-242. 38 . , , , , 9/2001. , . 73-85. 39 . , , , 2007. , . 374.
50
, , , )40. 41 - , , , , , . 42. , , ( ) . . 43. , (, , ), , . , . , , . (, , , ) , 44. , , , , . 45. , , ( : , , .).

40 41 42 43 . , . , . , , , 2007. , . 334. . , . , , , , 2000. , . 115-116. . , . , , , 1975. , . 93. ( , . 127/91). 44 . , , , , 1993. , . 99-100. 45 . , , , , 9/2001. , . 73-79.
51
. , . :
, 46. 47. . 48 . , , , , . , , . , , , , . , . (). , . , , ( ) , , , , , , , ( ) . . , , , . 49. , , , , . . . 46 47 48 49 , . 601/2005. . , . , . , , p. cit., . 334. . , , , , 1962. , . 108. . , . 143. , , , 2/1954. , . 47-54.
52
( ). , . , 50. , ( )51. , 52, . , , , , 53. , , ( ), , , 54. , , , , 55.
50 ., , , , 9/2001. , . 73-79. 51 , . 601/2005. 52 12. o ( , 20/07) . : ) , ) ) . , , , . ( ). . . ( ), . ( ), , . , 157. . . , . 53 , . 2146/75. 54 . , . , , , , 2000. , . 117. 55 , . 3/98.
53
. , . :
, , , . . , 56. . , . 57. ( ), 58. 59 , , , ( 60, 61). , 62. 63. , 64.
56 , . 526/2004 (: . , . , , , 2007. , . 223). 57 . , . , . , , p. cit., . 334. 58 . , , , 2003. , . 91-92. 59 , , ( , . 1102/91). 60 . , . , , , p. cit., . 117. 61 . , . , , , p. cit., . 178. 62 , . 190/58. 63 , . 554/54. 64 . , . , , , 2004. , . 143.
54
, , , .65. 66 . : ) , ) , ) , . 67. , , (. , , , .)68: 1) , , 2) , 69 , () , 3) , , 4) , .
65 . , , , , 1/1953. , . 14-29, 66 . , . , , , p. cit., . 116. 67 , . 2026/2003. 68 . , . , () , , , 2005. , . 170172. 69 . , , , p. cit., . 100.
55
. , . :
, , , - . , 70. 71, , , , 72, . , , 73 . , , , 74. 75, 76. 77. , . , , , , . , 78 , .
70 , . 460/9; , . 2026/2003 , . 124/91; 71 . , . , , , p. cit., . 116. 72 , . 460/91. 73 , . 2146/75. 74 , . 2146/75. 75 , . 55/2005. 76 , . 1392/69. 77 , . 102/91 , . 55/2005. 78 . , , , p. cit., . 247.
56
K , 79, (). , , , , , . 2003. , , ( ), ( ) ( ) . , . 174. , 171. 157. . , , . . , , , , . , , , . - , , , , , . , , . , , ( ) .
79 . , , , 2006. , . 219.
57
. , . :
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. , .: , , , 8-9/1979. . , .: , , , 4/1958. , .: , , , 1/1953. , .: , -, 1984. , . - , .: , , 2004. , .: , , , 9/2001. .: , , , 11/1958. , .: , , , 9/1995. , . - , .: , , , 2006. , .: , , , , 1994. , .: , , , 1960. , .: , , 2006. , .: , , 2003. , .: , , , 9/2004. , .: , , 2007. , .: , , , 1974. , .: , , , 1993. , . - , . - , .: , , 2004. , .: , , , 4/1976. , .: , , , 3/1957. , .: , , , 2/2004. , .: , , 1951. , , .: , , 2005. , .: , , 2006. , . - , . - , .: , , 2007. , .: , , , 1/1959. , .: , , , 9/1996. , . - , .: () , , , 2005. , . - , .: , , 1975. , .: , , , 4/1975. , .: , , , , 2003. , .: , , 2007. , .: , , , 1/1998. , .: , , ,
11. 12. 13. 14. 15. 16.
17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.
58
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, jul 2011 pp. 45-60 9/1997. , .: , , , , 2001. , . - , .: , , , 2000. , . - , .: , , 2007. , .: , , , 1962. , .: . 143. , , , 2/1954. , . , . .: , , , 1999. , .: , , , 10/1977. , .: , , , 3-4/1990. , .: , , , 4/1975. , .: , , , 9/1995. , . - , .: , , , 1995. , .: , , , 4/1975.
35.
36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46.
59
. , . :
Summary: all criminal laws, from ancient times to present day in the structure of a criminal act foremostly protect life and bodily integrity. That is understandable, knowing the society would not exist without people, thence the basic precondition for survival and development of the society is providing adequate protection of its members. The protection of life and limb is additionaly warranted by a series of international legal acts of universal and regional character. Life and limb are not solely protected against injuries, but also against jeopardy of any sort, that is creating the threat of possible injury or infringement of life or bodily (physical) integrity. In the structure of these criminal acts, according to its signicance, nature, characteristics, and attributes of their perpetrators, we can especially isolate criminal acts of infringement of life and limb, and among them a criminal act of involvement in a battery. A battery is a physical confrontation of two or more individuals, its linked to a number of other criminal acts, but also to a tort of disturbance of peace. Its the scope, elements and characteristics of this type of criminal act and the method of its distinction from other punitive acts that this paper shall tackle. Key Words: Act, criminal offence, life, physical integrity, battery, several individuals
60
Pregledni nauni rad
UDC 349.52(4-672EU)(497.6)
Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

(ZAKONODAVSTVO EVROPSKE UNIJE I DOMAE ZAKONODAVSTVO)
Prof. dr Vladimir olovi

Panevropski univerzitet APEIRON Banja Luka, Fakultet pravnih nauka
Apstrakt: Prvi institut u oblasti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti je institut autonomije volje. Ali, u nekim ugovorima nije odreeno merodavno pravo od strane ugovornih strana. Teorija karakteristine prestacije nam pomae u denisanju prava i pravila za regulisanje ugovora sa elementom inostranosti. Ova teorija odreuje jednu injenicu koja je najvanija, koja predstavlja karakteristino injenje u ugovoru. Ovaj rad analizira regulisanje ove teorije u Rimskoj konvenciji za merodavno pravo u ugovornim odnosima i u Uredbi (EU) Evropskog parlamenta i Saveta o merodavnom pravu za ugovorne obaveze (Rim I) br. 593 od 17.juna 2008.godine, koja je zamenila Rimsku konvenciju. Rimska konvencija odreuje da je ugovor najblie povezan sa zemljom gde stranka, za koju vezujemo karakteristino injenje, ima, u vreme zakljuenja 61
V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti
ugovora sedite ili prebivalite. Uredba 593/2008 se primenjuje na sluajeve koji ukljuuju sukob zakona, tj. na ugovorne odnose u graanskim i trgovakim stvarima. Uredba 593/2008, takoe, sadri pravila koja se odnose na izbor merodavnog prava, zatim na primenu pravila u odsustvu tog izbora za ugovore o prevozu robe i putnika, potroake ugovore, ugovore o osiguranju, individualne ugovore o radu, itd. Takoe, ovaj rad analizira i domae zakonodavstvo, kao i ostale teorije u ovoj oblasti, kao to su teorija proper law i teorija centra gravitacije. Kljune rei: Rimska konvencija, Uredba 593/2008, ugovor, element inostranosti, merodavno pravo, najblia veza, karakteristini akt (injenje).
Primena instituta autonomije volje je veoma izraena kod ugovornih odnosa sa elementom inostranosti. Ugovorne strane, zakljuivanjem ugovora, same reguliu svoja prava i obaveze, odreujui pravo, odnosno pravila, koja e se primenjivati za reavanje eventualnih spornih situacija, koje mogu proizai iz izvrenja ili neizvrenja ugovornih obaveza. Ali, moe se dogoditi da ugovorne strane ne odrede merodavno pravo u ugovoru ili da se ne moe utvrditi volja stranaka, kada se primenjuju diferencirana reenja, odnosno, kada se primenjuju razliite kolizione norme. U tom sluaju, jedno od moguih reenja je primena prava mesta zakljuenja ugovora, a ako postoji vie mesta zakljuenja ugovora, to bi vodilo primeni razliitih prava i doprinelo stvaranju problema, onda bi trebalo primeniti ili zakon mesta izvrenja ugovora ili zakon sedita, tj. prebivalita jedne od ugovornih strana.1 Pomou tog kriterijuma, denie se princip najblie veze jednog ugovornog odnosa sa elementom inostranosti sa nekom od drava, odnosno, sa njenim pravom. Osim toga, kao teorije, koje se esto primenjuju u praksi, u reavanju ugovornih odnosa sa elementom inostranosti i koje, takoe, oznaavaju najbliu vezu sa nekom od drava, jesu teorija ili doktrina proper law, koja, u sluaju da ne postoji volja stranaka, odreuje pravo za reenje jednog ugovornog odnosa po navedenom kriterijumu najblie veze jednog ugovora sa odreenim pravnim poretkom, zatim teorija centra gravitacije, kao i teorija karakteristine prestacije ili karakteristinog injenja, koja se moe denisati kao teorija, koja merodavno pravo za reenje jednog ugovornog odnosa odreuje po onome to je bitno i tipino za odreenu ugovornu obavezu. Ta teorija odreuje inidbu, koja je karakteristina za jedan ugovorni odnos i podvodi taj ugovor pod zakon mesta u kome se obavlja ili ima obaviti ta inidba.2 Pomou tog karakteristinog injenja ili akta odreuje se najblia veza ugovora sa nekim od pravnih poredaka. Kod zakonodavstava, koja su prihvatila ovu teoriju, najee se odreuje karakteristina inidba za svaki ugovor posebno, tako to se vri specikacija odreenih injenica, koje su sastavni deo tih ugovora.3 U ovom radu posvetiemo panju pojedinim specinostima odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti koje su regulisane, kako u domaem zakonodavstvu, tako i u pravu Evropske unije. Kad je u pitanju pravo Evrop1 2 3 Pak M., Sukob zakona, Beograd 1982., str. 171-173 Stojkovi S., Obligacioni odnosi sa elementom inostranosti, Beograd 1956., str. 20 Pak M., nav.delo, str. 179
62
ske unije, panja e se posvetiti odredbama koje se nalaze u dva akta. Jedan je Rimska konvencija o merodavnom pravu za ugovorne obaveze, doneta 19.06.1980 (dalje: Rimska konvencija)4, a drugi je Uredba (EU) Evropskog parlamenta i Saveta o merodavnom pravu za ugovorne obaveze (Rim I) br. 593 od 17.juna 2008.godine (dalje: Uredba 593/2008)5. Da bi shvatali znaaj svih karakteristika i posebnosti odreivanja merodavnog prava u anvedenim ugovornim odnosima sa elementom inostranosti, kratko emo se osvrnuti i na autonomiju volje, a naroito na teoriju karakteristine prestacije. UOPTE O AUTONOMIJI VOLJE Autonomija volje je osnovni princip odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti. Za ugovorne strane, autonomija volje je pravo, koje se izraava u sporazumnom odreivanju merodavnog prava, kojima e se regulisati prava i obaveze iz ugovornog odnosa. Autonomija volje je koliziona norma za stranke i za nadlene organe, tj. sudove, koji odluuju o spornim pitanjima.6 Sloboda stranaka, koja se ogleda u slobodnom biranju pravnih pravila, je ovde veoma izraena, a ta sloboda se moe posmatrati subjektivno i objektivno. Kada na subjektivan nain posmatramo slobodu stranaka, onda vidimo neogranienu slobodu stranaka u izboru prava. Izabrano pravo dobija karakter ugovornog sporazuma. Ako slobodu stranaka posmatramo objektivno, onda se ta sloboda ograniava, tako to ugovor treba obavezno potiniti jednom pravnom sistemu ili poretku. Pristalice objektivnog shvatanja kritikuju subjektivni nain posmatranja slobode stranaka, govorei da prihvatanjem subjektivnog shvatanja, ugovor gubi socijalni karakter. Naime, svaki ugovor potie iz jedne sredine, koja je sastavni deo odreenog pravnog poretka. Samim tim, ugovor je vezan za taj pravni poredak. Volja u ugovornim odnosima u Meunarodnom privatnom pravu moe se posmatrati kao uloga individualnih volja i kao uloga zakonodavca. Individualne volje u Meunarodnom privatnom pravu imaju veu ulogu nego u unutranjem zakonodavstvu. Individualne volje odreuju zakon, koji e se primeniti na odreeni ugovor. Pristalice autonomije volje smatraju da ugovorne strane potpuno slobodno mogu da usvoje zakon, koji treba da bude primenjen i taj zakon, prema njihovom shvatanju, ne mora imati, u konkretnom sluaju, odnosno, kod konkretnog ugovora, nikakve veze sa elementima tog pravnog posla, odnosno ugovora. To znai da se stranke ne moraju vezivati ni za jedan zakon. Takvo miljenje, nazvano teorijom ugovor bez zakona, nije prihvaeno, naroito u zakonodavstvu Francuske i Nemake, gde su najvii sudski organi zauzeli stanovite da svaki ugovor mora biti podvrgnut zakonu jedne odreene drave. Znai, sud je uvek duan, da bi utvrdio da li se radi o meunarodnom ili o unutranjem ugovoru, da ispita tzv. objektivnu lokalizaciju ugovora. Utvrivanje objektivne lokalizacije ugovora podrazumeva ustanovljavanje objektivnih veza ugovora sa odreenim dravama i njihovim pravnim sistemima. Po tom
4 5 Rome Convention on the law applicable to contractual obligations, O.J. C027/26.01.1998. Inae, nemaki Zakon o MPP je preneo reenja iz Rimske Konvencije u svoje odredbe (l. 27. 37.) Regulation (EC) No 593/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 on the law applicable to contractual obligations (Rome I) (obj. u Ofcial Journal of the European Communities L 177, 04.07.2008., p.6-16). Pak M., Meunarodno privatno pravo, Beograd 1989., str.798
63
shvatanju, doputanje da stranke izaberu zakon, koji ne bi imao nikakve veze sa ugovorom, znailo bi priznati da stranke mogu odbaciti zakone svih drava, sa kojima njihov ugovor ima vezu. Stranke su slobodne, samo u izboru onih zakona, koji imaju dodirnih taaka sa njihovim ugovorom.7 Autonomija volje po Rimskoj konvenciji Rimska konvencija regulie autonomiju volje, na taj nain, to dozvoljava punu slobodu ugovornim stranama u pogledu izbora merodavnog prava. Strane moraju svoj izbor uiniti na siguran, odnosno, izriit nain, tj. njihov izbor mora na siguran nain proizlaziti iz sadrine ugovora, tj, iz okolnosti sluaja. Osim toga, ugovorne strane mogu odrediti merodavno pravo za ceo ugovor ili samo za jedan njegov deo.8 Iz ovih odredaba proizlazi da ugovorne strane mogu, pre svega, na izriit nain odrediti merodavno pravo. Isto tako, one mogu to uiniti na preutan nain, ali takav izbor mora da proizlazi iz sadrine ugovora ili iz okolnosti sluaja. Ova odredba moe izazvati nedoumicu u pogledu denisanja okolnosti sluaja. Preutan izbor merodavnog prava mora proizlaziti iz sadrine ugovora. Ukoliko bi se, na osnovu razliitih okolnosti, odreivalo merodavno pravo, smatramo da bi to dovelo do problema. Kao to je reeno, ugovorne strane mogu odrediti merodavno pravo za ceo ugovor ili samo za jedan deo tog ugovora. Ukoliko bi se merodavno pravo odredilo putem autonomije volje samo za deo ugovora, to znai, da bi se, i u ovom sluaju, primenjivao neki od principa, koji bi odreivali najbliu vezu ugovora sa nekim od pravnih poredaka. Rimska konvencija odreuje da ugovorne strane mogu da izmene merodavno pravo. To one mogu uiniti, bez obzira, da li je prethodno merodavno pravo odreeno putem autonomije volje ili putem drugih principa. Naknadna izmena merodavnog prava ne sme uticati na punovanost oblika ugovora.9 U ovoj odredbi je na potpun nain doao do izraaja institut autonomije volje. Isto tako, ugovorne strane mogu odrediti merodavno pravo za regulisanje ugovora, ali, kasnije, u toku izvrenja ugovora, mogu konstatovati da odredbe prava, koje su izabrale, nee odgovoriti njihovim pravima i obavezama. Naknadna promena merodavnog prava ne moe uticati na formalnu punovanost ugovora. Inae, osnovna pravila za utvrivanje formalne punovanosti ugovora, jesu merodavno pravo, koje se primenjuje na ugovor (lex causae), kao i pravo mesta zakljuenja ugovora (locus regit actum). Ugovor e biti punovaan, ukoliko po bilo kom od tih prava, ispunjava uslove za punovanost.10 Postoji izuzetak, koji se tie nepokretnosti. Ako ugovor sa elementom inostranosti ima za predmet nepokretne stvari, tada e se punovanost procenjivati po pravu zemlje, u kojoj se nalaze te nepokretne stvari (lex rei sitae)11. Sigurno je da stranke mogu slobodno da odrede merodavno pravo, ali, to pravo mora, na bilo koji nain, da ima veze sa odnosnim ugovorom. Na koji nain e ta veza biti izraena, zavisi i od stranaka i od vrste i predmeta ugovora. Najvei problem nastaje, kada stranke ne odrede merodavno pravo, odnosno, kada se ne moe utvrditi merodavno pravo.
7 8 9 10 11 Batiffol H., Uloga volje u MPP, Archives de philosophie du droit 1957., 71-85 Strani pravni ivot 33/61 lan 3.1 Rimske konvencije lan 3.2 Rimske konvencije lan 9.1 Rimske konvencije lan 9.6 Rimske konvencije
64
Autonomija volje po Uredbi 593/2008 Pre svega, Uredba 593/2008 se primenjuje na situacije u kojoj se reava sukob zakona kod ugovornih obaveza u graanskim i trgovakim stvarima. Uredba 593/2008 se nee primenjivati na predmete vezane za poreze, carinu i dravnu administraciju. Uredba 593/2008 e se primenjivati bez obzira da li se radi o pravu zemlje lanice ili ne12. Predmet i odredbe Uredbe 593/2008 konzistentne su sa Uredbom (EU) 44/2001 od 22.12.2000. o nadlenosti, priznanju i izvrenju sudskih odluka u graanskim i trgovakim stvarima, kao i sa Uredbom (EU) Evropskog parlamenta i Saveta 864/2007 od 11.07.2007. o merodavnom pravu za vanugovorne obaveze (Rim II)13. Osnovni princip Uredbe 593/2008 je autonomija volje, ali ona predvia i posebna pravila za odreivanje merodavnog prava, kada stranke to ne uine ili kada to nije mogue. Uredba 593/2008 e zameniti Rimsku konvenciju u zemljama lanicama, osim u zemljama na ijoj se teritoriji primenjuje Rimska konvencija i u kojima se ne primenjuje Uredba 593/2008 u skladu sa lanom 299. Ugovora Zajednice.14 Uredba 593/2008 se primenjuje se od 17.decembra 2009.godine. Uredba 593/2008 odreuje da se ugovor regulie, pre svega, izborom prava od strane stranaka u ugovoru. Taj izbor (autonomija volje) e biti izraen jasno, upotrebljenim izrazima u ugovoru ili po okolnostima sluaja. Stranke mogu izabrati pravo za ceo ugovor ili njegov deo. Ukoliko su svi elementi ugovora vezani za neku drugu zemlju, a ne zemlju, ije su pravo izabrale stranke, tada izbor stranaka nee prejudicirati primenu odredaba prava te druge zemlje, koje ne mogu biti derogirane sporazumom. Kada su svi ostali elementi ugovora locirani u jednoj ili vie zemalja lanica, izbor nekog drugog merodavnog prava (druge zemlje) od strane stranaka nee prejudicirati primenu odredba prava Zajednice, kada su ukljuene u pravo zemlje lanice, a to ne moe biti derogirano sporazumom15. UOPTE O TEORIJI KARAKTERISTINE PRESTACIJE Teorija karakteristine prestacije ili karakteristine inidbe je preovladala u novijem zakonodavstvu. U velikoj veini drava prihvaen je princip odreivanja merodavnog prava po teoriji karakteristine prestacije. Te zemlje su izmeu ostalih i Austrija, eka, Poljska, Maarska, vajcarska, naa zemlja, itd. U drugim zemljama prihvaen je princip najtenje povezanosti. Te zemlje su SAD, Grka, Velika Britanija i druge. A u nekim dravama je prihvaen princip po kome se merodavno pravo odreuje po mestu zakljuenja ugovora. Sa druge strane, mnoge zemlje latinske Amerike prihvatile su mesto izvrenja ugovora, kao taku vezivanja kod odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti.16 Teorija karakteristine prestacije odreuje merodavno pravo po karakteristinoj i12 lan 2. Uredbe 593/2008 13 Taka 7 Preambule Uredbe 593/2008 14 Law Society supports applicable-law rules for contracts, The Law Society of England and Wales, http:// international.lawsociety.org.uk/node/3855 15 lan 3. Uredbe 593/2008 16 Rokomanovi M., Meunarodno privatno pravo, Ni 1995., str.266
65
nidbi nosioca karakteristine obaveze u jednom ugovornom odnosu. Za svaki ugovor, posebno, odreuje se navedeno. Kao i teorija karakteristine prestacije, tako i teorija centra gravitacije ini osnov za odreivanje merodavnog prava za ugovorne odnose sa elementom inostranosti. Inae, teorija centra gravitacije promovie koliziono pravilo prema kome se, za ugovore sa elementom inostranosti, merodavno pravo odreuje po pravnim vezama tog ugovora, koji gravitiraju ka jednoj zemlji.17 I kod teorije karakteristine prestacije postoji veza, odnosno, postoje odreene injenice, koje se vezuju za jedan pravni sistem i po kojoj treba odrediti merodavno pravo, pa, moemo rei, da je u tom delu slina sa teorijom centra gravitacije. Svaki ugovor ima jednu karakteristinu injenicu, koja je bitna za njegovo funkcionisanje. Koja e to injenica biti zavisi od vrste i predmeta ugovora. Takva injenica se nalazi u svakom ugovoru i njoj treba priznati znaaj relevantne injenice u kolizionoj normi.18 Ta injenica e se utvrivati po onom pravu, gde se pitanje postavlja, a to znai da e se utvrivati po lex fori.19 Ono to je bitno kod teorije karakteristine prestacije, jeste da odreivanje merodavnog prava ne opredeljuje ni dravljanstvo, odnosno, dravna pripadnost ugovornih strana, ni njihovo sedite ili centar delatnosti, nego ona inidba, koja je bitna za izvrenje ugovora. Svaki pravni posao, odnosno, svaki ugovor sadri karakteristinu prestaciju.20 Karakteristina prestacija se moe izraziti u prenosu svojine na stvar, zatim u izvrenju usluga i sl., a to zavisi od samog ugovora. Te prestacije ili inidbe moraju imati prednost u odnosu na plaanje druge strane.21 Ako je ta karakteristina prestacija sutina ugovornog odnosa, onda se mora pristupiti odluivanju o vanosti jedne ili druge prestacije. Naime, mora se odrediti ija je prestacija, odnosno inidba vanija.22 U ugovoru, najee, postoje dve korelativne obaveze. Prostorno gledano, te obaveze ne moraju biti izvrene na istoj teritoriji i tada bi jedna taka vezivanja mogla ukazivati na primenu dva prava.23 Stvaranjem pojma karakteristine obaveze, otklonila se opasnost pojavljivanja jedne nemogue situacije u ovakvim sluajevima. Kao karakteristina inidba, prestacija ili radnja odreuje se injenje dunika karakteristine obaveze. Ta taka vezivanja po kojoj se odreuje merodavno pravo, jeste domicil dunika karakteristine obaveze. I u uporednom zakonodavstvu postoje slina reenja, koja proizlaze iz teorije karakteristine prestacije. U Zakonu koji se odnosi na pravo, koje se ima primeniti na meunarodnu kupoprodaju dobara, a koji je donet 1964. godine i koji je vaio u vedskoj, Norvekoj, Finskoj i Danskoj prihvaeno je takvo reenje. Zakon sadri dva osnovna pravila, a to su: Utvruje se da za kupoprodaju vai unutranje pravo zemlje, koje oznae ugovorne strane (l.3 Zakona, l.2 Konvencije);
17 18 19 20 21 22 23
Pak M., Meunarodno privatno pravo, Beograd 2000., str.444 Ibidem Raape L., Internationales Privatrecht, Berlin und Frankfurt a. M. 1955., str. 449 Schnitzer A., Handbuch des Internationalen Privatrecht II, Basel 1950., str.569 Pak M., nav.delo, str. 445 Pak M., Meunarodno privatno pravo, Beograd 1989., str. 806 Muminovi E., Osnovi Meunarodnog privatnog prava, Sarajevo 1997., str. 175
66
Ako strane nisu izabrale zakon, za kupoprodaju vai nacionalni zakon zemlje, gde je prodavac imao svoje stalno boravite u vreme prijema porudbine (l.4 st.1 Zakona, l.3 st.1 Konvencije).24 Karakteristina inidba kao taka vezivanja u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti, predstavlja zamenu za volju stranaka. Ona, unapred, odreuje ija je radnja vanija u jednom ugovoru, na osnovu koje e se odrediti merodavno pravo. Ta karakteristina inidba ili radnja objektivizira jedan ugovor, u kome nije primenjen institut autonomije volje. Teorija karakteristine prestacije po Rimskoj konvenciji Rimska konvencija regulie sluajeve, kada ugovorne strane ne izaberu merodavno pravo. Tada e se primeniti pravo po osnovu najblie veze ugovornog odnosa sa jednim od pravnih poredaka.25 Na taj nain, Rimska konvencija denie teoriju karakteristine prestacije i odreuje da e se primeniti merodavno pravo one zemlje, sa kojim karakteristina injenica ili karakteristine injenice imaju najtenju vezu. Zakonodavac ili drugi subjekt, koji donosi zakonski ili neki drugi akt, koji regulie ovu materiju, odreuje koja e injenica biti kljuna u jednom graanskopravnom odnosu. Subjekt, koji odreuje karakteristinu injenicu, ini to na osnovu optih pravila. No, u Rimskoj konvenciji se navodi da je mogue jedan ugovorni odnos regulisati sa vie merodavnih prava. Naime, ako se deo ugovora moe izdvojiti i ako je taj deo u najblioj vezi sa nekim drugim pravnim poretkom, tada e biti mogue odrediti drugo merodavno pravo za taj deo ugovora. Napred je reeno da strane mogu, putem autonomije volje, odrediti vie merodavnih prava za regulisanje svog ugovornog odnosa. Ako na taj nain ugovor moe da egzistira, nee postojati nikakve smetnje za navedeno26. Tada dolazi do tzv. cepanja ugovora. Mogue je predvideti da e se jedno pravo primenjivati na sadrinu ugovora, a drugo na formu27. Rimska konvencija odreuje opte pravilo za odreivanje merodavnog prava putem teorije karakteristine prestacije, ali odreuje i jedan izuzetak od opteg pravila, kao to odreuje i posebno pravilo za jednu vrstu ugovora. Naime, Rimska konvencija predvia izuzetak od opteg pravila za ugovore, koji za predmet imaju nepokretnosti, a posebno pravilo predvia za ugovore, koji za predmet imaju prevoz robe. Posvetiemo panju pravilima, koja su rezultat primene teorije karakteristine prestacije: Opte pravilo. Po Rimskoj konvenciji, jedan ugovorni odnos e imati najbliu vezu sa zemljom u kojoj ugovorna strana, koja treba da izvri karakteristinu prestaciju ima, u vreme zakljuenja ugovora, svoje redovno boravite, odnosno, ako se radi o pravnom licu, onda sa zemljom u kojoj to lice ima sedite (glavna uprava). Ako ugovorna strana obavlja odreenu delatnost, tj.ako se radi o nekoj poslovnoj aktivnosti ugovorne strane,
24 Lando O., New Conict Rules Respecting International Sales of Good, Institut za uporedno pravo, Beograd 1966. 25 Art. 4.1, Rimske konvencije 26 Neki autori su miljenja da se time remeti ravnotea ugovora. V. Dika M., Kneevi G., Stojanovi S., Komentar Zakona o Meunarodnom privatnom i procesnom pravu, Beograd 1991., str. 75 27 Varadi T., Borda B., Kneevi G., Meunarodno privatno pravo, Novi Sad 2001., str. 389
67
tada e ugovorni odnos imati najbliu vezu sa zemljom, u kojoj se nalazi glavno mesto poslovanja. Najzad, ako karakteristinu prestaciju treba izvriti u nekom drugom mestu, a ne u mestu poslovanja, tada e najblia veza postojati sa zemljom u kojoj treba izvriti to injenje. Ukoliko se u ugovornom odnosu ne moe utvrditi karakteristina prestacija, tada se nee primenjivati ova odredba28. Rimska konvencija regulie mobilni sukob zakona, time to primenu prava po domicilu lica, koje izvrava karakteristinu inidbu, vezuje za momenat zakljuenja ugovora. Predvieno je, takoe, da se navedene odredbe nee primenjivati, ako se ne moe utvrditi karakteristina prestacija u jednom ugovoru. To je malo verovatno, ali, ipak, takvu mogunost ne treba iskljuiti. Nepokretnosti. Ono to razlikuje Rimsku konvenciju od zakonodavstava veine zemalja, jeste regulisanje ugovora sa elementom inostranosti, koji za predmet imaju nepokretnosti. Po Rimskoj konvenciji, pretpostavlja se da e ugovori, koji za svoj predmet imaju nepokretnosti, imati najbliu vezu sa zemljom u kojoj se nalaze te nepokretnosti29. Ova formulacija znai da se nee, iskljuivo, primenjivati pravo po lex rei sitae30. Druga zakonodavstva predviaju da e se to pravo primenjivati bez izuzetka, odnosno, navedeno pravilo je denisano kao apsolutno. Meu tim zakonodavstvima je i nae. Rimska konvencija je ostavila prostor za regulisanje ovih ugovora na drugaiji nain, odnosno ako je jedan takav ugovor blii sa nekom drugom zemljom, a ne sa zemljom u kojoj se nalaze nepokretnosti, pravo one bliskije zemlje e se i primeniti. Ugovori o prevozu robe. Ugovor o prevozu robe imae najbliu vezu sa onom zemljom u kojoj prevozilac, u vreme zakljuenja ugovora, ima svoje glavno sedite, ali, pod uslovom, da se u toj zemlji nalazi i mesto utovara ili istovara, odnosno, glavno mesto poslovanja poiljaoca.Isto pravilo vai i za arter ugovore o prevozu (jedan prevoz).31 Osnovno pravilo za odreivanje merodavnog prava za ugovore o prevozu robe vezuje se za tri injenice. Prva injenica je domicil prevozioca u vreme zakljuenja ugovora (i ovde se time reava eventualni mobilni sukob zakona), zatim, druga injenica je mesto utovara ili istovara, koje mora biti u istoj zemlji, gde se nalazi i domicil prevozioca. Trea injenica se odnosi na glavno mesto poslovanja poiljaoca robe, koje mora biti u istoj zemlji gde se nalazi i domicil prevozioca. Znai, prva injenica je na kumulativan nain povezana ili sa drugom ili sa treom injenicom. Da bi se ovo pravilo primenilo, moraju se ispuniti navedene pretpostavke. U suprotnom, primenie se neko drugo merodavno pravo. to se tie druge injenice, trai se da u zemlji domicila prevozioca bude ili mesto utovara ili mesto istovara robe. Praktino, ako izvrenje ugovora predstavlja dostavljanje robe, to u sebi obuhvata i utovar i istovar, kao i plaanje iste, moemo rei da se ovde radi od deliminom mestu izvrenja, odnosno, o deliminom lex loci actus, koji mora biti vezan za zemlju domicila prevozioca. Rimska konvencija ovde nije postavila primenu prava po lex loci actus, ako je izvrenje ugovora vezano za drugu zemlju, a ne za zemlju domicila dunika karakteristine prestacije. Rimska konvencija je, kod denisanja navedenih pravila, pola od interesa obe strane u ugovornom odnosu.
28 29 30 31
Art.4.2, Rimske konvencije Art. 4.3, Rimske konvencije Sajko K., Meunarodno privatno pravo, Zagreb 2005., str.387-388 Art. 4.4, Rimske konvencije
68
Rimska konvencija, nakon navedenih odredbi, koji se odnose na primenu teorije karakteristine prestacije, u sluaju da ugovorne strane nisu izabrale merodavno pravo, kao i na izuzetke od te primene, navodi da se one nee primenjivati, ako iz okolnosti proizlazi da jedan ugovor ima najtenju vezu sa nekom drugom zemljom32. Rimska konvencija ponovo denie sva navedena pravila kao pretpostavke, obzirom da e se, uvek, posmatrati okolnosti u jednom ugovornom odnosu iz kojih moe proizai mogunost primene nekog drugog prava. Teorija karakteristine prestacije po Uredbi 593/2008 Kod odreivanja merodavnog prava u odsustvu autonomije volje, Uredba 593/2008 primenjuje teoriju karakteristine prestacije. Naveemo neke ugovore: a) za ugovore o prodaji robe, merodavno pravo e se odrediti po pravu mestu sedita prodavca; b) za ugovor o pruanju usluga, odredie se pravo po mestu, gde prualac usluga ima svoje sedite; c) za ugovor koji se odnosi na nepokretnosti, merodavno pravo e se odrediti po mestu, gde se nalaze nepokretnosti; d) ugovori o distribuciji regulisae se po mestu gde distributer ima sedite; e) merodavno pravo za ugovore o prodaji na aukciji odredie se po pravu zemlje, u kojoj se odvijala aukcija. Ako nije predvieno pravilo za neki ugovor ili kada je ugovor mogue regulisati sa vie elemenata navedenih u ovoj odredbi, tada e se merodavno pravo odrediti po seditu ili prebivalitu stranke koja je dunik karakteristine obaveze (prestacije). Meutim, Uredba 593/2008 predvia i situacije, kada je neki ugovor blie povezan sa nekom drugom zemljom, a ne onom u kojoj se nalazi injenica vezana za karakteristinu prestaciju. Tada e se pravo odrediti po pravu zemlje sa kojom je ugovor blie povezan. Ne samo to, ako se pravo ne moe odrediti po navedenim pravilima, tada e se primeniti merodavno pravo zemlje, sa kojom je ugovor najblie povezan33. Uredba 503/2008 iskljuuje primenu ustanove uzvraanja i upuivanja, odnosno renvoi. To znai da se primena prava zemlje lanice, koje je odreeno ovom Uredbom, odnosi na materijalno pravo te zemlje, a ne i na pravila Meunarodnog privatnog prava. Time je iskljuena mogunost primene kolizionih normi zemalja lanica34. Pomenuemo neke ugovore koji su, posebno, regulisani Uredbom 593/2008. - Ugovori o prevozu robe i putnika35 Ugovori o prevozu robe su posebno regulisani Uredbom 593/2008. Ukoliko merodavno pravo za ove ugovore nije odreeno autonomijom volje, tada e se ono odrediti po pravu zemlje u kojoj se nalazi sedite prevoznika, ukoliko je to mesto prijema ili mesto isporuke robe, odnosno, ako se sedite lica, koje je zakljuilo ugovor sa prevoznikom, nalazi u istoj zemlji. Ukoliko se ne moe odrediti merodavno pravo na taj nain, tada e se ono odrediti po pravu zemlje isporuke robe, ukoliko se stranke sa tim sloe. Ako se radi o ugovorima o prevozu putnika, tada e se merodavno pravo odrediti (u odsustvu autonomije volje) po pravu zemlje u kojoj putnik ima svoje prebivalite (ili sedite), ukoliko je mesto polaska ili dolaska u istoj zemlji. Ako to nije sluaj, merodavno pravo e se odrediti
32 33 34 35 Art. 4.5, Rimske konvencije lan 4. Uredbe 593/2008 lan 20. Uredbe 593/2008 lan 5. Uredbe 593/2008
69
po pravu zemlje u kojoj prevoznik ima svoje sedite. Ograniena je autonomija volje kod ugovora o prevozu putnika. Naime, stranke su ograniene na izbor merodavnog prava po mestu, gde putnik ima svoje prebivalite ili sedite, zatim, gde prevoznik ima svoje sedite, gde se nalazi mesto glavne uprave prevoznika, gde je mesto poetka putovanja, kao i gde se nalazi mesto dolaska (destinacije). - Potroaki ugovori36 Uredba 593/2008 ureuje potroake ugovore, tako to odreuje da e se merodavno pravo odrediti po mestu prebivalita ili sedita lica, koje, van vrenja svojih poslovnih aktivnosti, za svoje potrebe, zakljuuje ugovor sa licem, koje se bavi trgovinom ili drugom profesionalnom aktivnou, ako je to mesto u dravi u kojoj lice, koje se bavi profesionalnom aktivnou, vri tu delatnost ili ako je, na bilo koji nain, ta aktivnost vezana za tu zemlju ili vie zemalja, ukljuujui i navedenu dravu. Uprkos navedenom, stranke mogu izabrati merodavno pravo, koje e ispuniti, napred navedene, zahteve za izbor merodavnog prava Uredbe 593/2008, s tim da to pravo ne sme da dovede u pitanje zatitu prava potroaa. To znai da pravila o zatiti prava potroaa ne mogu biti derogirana sporazumom stranaka. - Ugovori o osiguranju37 Kad su u pitanju ugovori o osiguranju, Uredba 593/2008 razlikuje ugovore, koji se ureuju Prvom Direktivom Saveta 73/239/EEZ od 24.jula 1973. o usklaivanju zakona, uredbi i administrativnih odredbi u vezi sa poslovanjem u oblasti direktnog osiguranja, osim ivotnog osiguranja38 od ostalih ugovora o osiguranju. To znai da e se odredba Uredbe 593/2008 primenjivati na ugovore regulisane navedenom Direktivom, bez obzira da li je rizik osiguranja pokriven ili ne u zemlji lanici. Isto tako, ova odredba e se primenjivati i na ostale ugovore o osiguranju sa pokrivenim rizicima unutar teritorija zemalja lanica. Nee se primenjivati na ugovore o reosiguranju. Ako se radi o ugovorima o osiguranju koji su regulisani navedenom Direktivom, tada e se primeniti pravo odreeno od strane stranaka u skladu sa lanom 3. Uredbe 593/2008. Ako stranke nisu odredile merodavno pravo, tada e se primeniti pravo po mestu sedita osiguravaa (osiguravajueg drutva). Ako je ugovor o osiguranju blie povezan sa nekom drugom zemljom, tada e se primeniti pravo te zemlje. Ako se radi o drugim ugovorima o osiguranju (a ne onim regulisanim navedenom Direktivom), stranke mogu izabrati merodavno pravo po sledeim injenicama: a) po pravu mesta u kome preti rizik; b) po pravu mesta prebivalita (sedita) imaoca polise osiguranja; c) kod ivotnog osiguranja, po pravu zemlje iji je dravljanin imalac polise; d) kod ugovora, gde su rizici limitirani za dogaaje vezane za zemlju lanicu, koja nije zemlja u kojoj rizik
36 lan 6. Uredbe 593/2008 37 lan 7. Uredbe 593/2008 38 First Directive 73/239/EEC on the coordination of laws, regulations and administrative provisions relating to the taking up and pursuit of the business of direct insurance other than life assurance (OJ L 228, 16.8.1973.)
70
postoji, po pravu te zemlje; i e) ako se imalac polise bavi industrijskom ili komercijalnom aktivnou, a dva ili vie rizika su vezani za te aktivnosti i postoje u razliitim zemljama, pravo bilo koje od tih zemalja ili pravo zemlje u kojoj imalac polise ima prebivalite (sedite). Ako stranke ne izaberu merodavno pravo po navedenim injenicama, tada e se primeniti pravo zemlje lanice za koju je vezan rizik u vreme zakljuenja ugovora o osiguranju. - Individualni ugovori o radu39 Uredba 593/2008 odreuje da e se individualni ugovori o radu regulisati izborom prava od strane stranaka po njenom lanu 3. Pravo izabrano od strane stranaka u ugovoru ne moe da dovede u pitanje zatitu radnika. To znai da pravila o zatiti radnika ne mogu biti derogirana sporazumom stranaka. Ako stranke ne izaberu pravo, tada e se primeniti pravo po mestu uobiajenog vrenja rada u izvrenju ugovora. To pravo se nee promeniti, ako radnik, privremeno, obavlja posao u drugoj dravi. - Denicija sedita po Uredbi 593/200840 Bitan institut kod odreivanja merodavnog prava po teoriji karakteristine prestacije je sedite. Uredba 593/2008 odreuje sedite kompanija i slinih institucija kao mesto u kome se nalazi centar uprave. Kao sedite ostalih lica, odreuje se mesto poslovne aktivnosti, odnosno, mesto poslovanja. Ukoliko se radi o lijalama, odnosno poslovnicama, tada se kao njihovo sedite odreuje mesto, u kome se one nalaze. Za odreivanje merodavnog prava po seditu bitan je momenat zakljuenja ugovora. Uredba 593/2008 predvia veoma interesantna reenja. Postoji nekoliko mogunosti za odreivanje sedita pravnih lica, ali izdvajaju se dva reenja mesto osnivanja (registracije) i mesto gde se nalazi stvarno sedite. Moda bi mesto centra uprave trebalo denisati kao stvarno sedite. Osim toga, Uredba 593/2008 vezivanjem odreivanja merodavnog prava po seditu za trenutak zakljuenja ugovora, reava mobilni sukob zakona. Posebno se naznaava prebivalite (redovno boravite) zikih lica kod pojedinih ugovora. Teorija karakteristine prestacije u domaem zakonodavstvu Domae zakonodavstvo prihvata teoriju karakteristine prestacije u odreivanju merodavnog prava u sluajevima kada ugovorne strane nisu utvrdile po kom pravu e se regulisati njihov odnos, kao i u sluajevima kada se njihova volja ne moe utvrditi. Zakon o reavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (dalje: Zakon o MPP)41 u lanu 20. predvia reenja za veliku veinu ugovora, odnosno, odreuje po kojoj e se injenici odrediti merodavno pravo. Meutim, mora se, na prvom mestu, rei, da je Zakon o MPP prihvatio princip autonomije volje i da u lanu 19. odreuje, da e se ugovorni odnosi, pre svega, ureivati voljom ugovornih strana.42 Zakon o MPP ne predvia
39 lan 8. Uredbe 593/2008 40 lan 19. Uredbe 593/2008 41 Zakon o reavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Sl.list SFRJ 43/82, 72/82, Sl.list SRJ 46/96) 42 lan 19. Zakona o MPP glasi: Za ugovor merodavno je pravo koje su izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drukije odreeno.
71
reenje za sve ugovore, ali u lanu 20. predvia supsidijernu dopunsku kolizionu normu za sve ostale ugovore, koji nisu spomenuti u prethodnim takama lana 20. Zakon o MPP na drugaiji nain postavlja teoriju karakteristine prestacije. To se, pre svega, odnosi na status pravila, koja proizlaze iz te teorije. Zadatak teorije karakteristine prestacije je da odredi ugovorni statut, odnosno, da zameni volju stranaka. Ukoliko ugovorne strane nisu izabrale pravo za regulisanje meusobnih ugovornih odnosa, u Zakonu o MPP predviena su reenja za 19 ugovora, kao i opte reenje za sve ostale ugovore, koji nisu regulisani. Mi emo posvetiti panju primeni opteg pravila na ugovor o prodaji, kao i kod ugovora o prevozu i ugovora o pediciji. Naravno, posvetiemo panju i ugovorima sa elementom inostranosti, koji za predmet imaju nepokretne stvari. Kao prvi ugovor zakonodavac regulie ugovor o prodaji pokretnih stvari i za taj ugovor predvia da e se merodavno pravo odrediti po pravu mesta gde su u vreme prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno sedite prodavca.43 Kao to se vidi, zakonodavac regulie ugovor o prodaji pokretnih stvari, obzirom na to da je u lanu 21. predvieno da je za ugovore, koji se odnose na nepokretnosti iskljuivo merodavno pravo drave na ijoj se teritoriji nalazi nepokretnost.44 Zakon o MPP postavlja pravilo lex rei sitae na iskljuiv nain. To znai, da e se pravo po mestu nalaenja nepokretnosti uvek primenjivati kada je predmet ugovora nepokretna stvar, bez obzira na vrstu ugovornog odnosa. U Zakonu o MPP odreeno je da e se na ugovor o prodaji pokretnih stvari primenjivati pravo mesta prodavca, odnosno, mesta gde se nalazi njegovo prebivalite ili sedite. Kao karakteristina radnja za ovaj ugovor odreena je radnja prodavca i to u vreme prijema ponude, obzirom da prodavac moe, u meuvremenu, promeniti svoje prebivalite ili sedite. Sigurnost nalae da se po vremenu prijema ponude odredi prebivalite ili sedite prodavca i da se po tom mestu odredi merodavno pravo. Ne samo to, u naem zakonodavstvu kod kupoprodaje, prihvaena je teorija prijema izjave. U ovom ugovoru postoje dve korelativne obaveze, a to su predaja stvari i plaanje cene. Osim toga, injenica je da se mesto zakljuenja ugovora moglo odrediti kao taka vezivanja za odreivanje merodavnog prava. No, zadatak teorije karakteristine prestacije je da odredi karakteristinu inidbu u jednom ugovoru, a za pomenuti ugovor, to je radnja prodavca. Merodavno pravo mora imati veze sa ugovorom. Mesto predaje stvari ili plaanja kupovne cene mogu biti u zemljama, koje nemaju dodirnih taaka sa samim ugovorom i sa ugovornim stranama. To se naroito odnosi na plaanje cene, odnosno na uslove i naine plaanja. Isto tako, ni mesto zakljuenja ugovora ne mora imati veze sa ugovorom ni sa ugovornim stranama, koje mogu biti iz zemalja van mesta zakljuenja ugovora. Analiziraemo pravila Zakona o MPP i kod klasinog ugovora o prevozu i kod ugovora o pediciji, koji se odnosi na prevoz robe. I kod jednog i kod drugog ugovora, na isti nain je odreeno pravilo za primenu merodavnog prava. Kod ugovora o prevozu, meusobni odnosi ugovornih strana, kao i uslovi prevoza, reavae se, po Zakonu o MPP, po pravu odreenom po mestu prebivalita ili sedita prevoznika u vreme prijema ponude.45 I ovde se mogu postaviti pitanja nastanka tete, kao i treih lica. No, ono to je bitno jeste da e se
43 lan 20. t.1. Zakona o MPP 44 lan 21. Zakona o MPP 45 lan 20. t. 12 Zakona o MPP
72
samo izvrenje ugovora regulisati po mestu prevoznika. Za ugovor o otpremanju ili pediciji merodavno pravo e se odreivati po domicilu ili seditu otpremnika, odnosno, peditera u vreme prijema ponude.46 Specinost ovog ugovora ogleda se u izvrenju, odnosno u prevozu robe. pediter moe angaovati prevozica ili prevozioce radi izvrenja ovog ugovora, a, takoe, ovaj ugovor se moe izvravati na teritoriji vie zemalja. Kao to smo i ranije rekli, u sluaju nastanka tete, eventualna odgovornost bi se mogla reavati na vie naina. lan 28. Zakona o MPP odreuje da e se vanugovorna odgovornost za tetu reavati po pravu mesta, gde je radnja izvrena ili po pravu mesta gde je posledica nastupila. Meutim, u samom lanu 28. stavljena je rezerva, koja se odnosi na neke sluajeve, u kojima moe biti odreeno neko drugo pravo, po kome e se reavati deliktna odgovornost.47 Da li bi se u sluaju nastanka tete kod izvrenja ugovora o pediciji moglo primenjivati neko drugo pravo, a ne ono koje je merodavno po mestu delikta. Osim toga, moe se pojaviti i problem osiguranja i naknade tete od strane osiguravaa. Niz odnosa, koji se pojavljuju kod ovog ugovora ine pediciju kompleksnom, tako da se u samom ugovoru moraju denisati injenice, koje e se regulisati merodavnim pravom, a isto tako i sluajevi, kada bi se kod izvrenja ovog ugovora pojavila i trea lica (naroito kod nastanka tete). Dopunska supsidijerna koliziona norma za ostale ugovore, koji nisu regulisani u lanu 20. Zakona o MPP, predvia da e se merodavno pravo odrediti po pravu mesta gde se u vreme prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno, sedite ponudioca.48 Znai, kao karakteristinu radnju u ostalim ugovorima, zakonodavac je odredio radnju ponudioca. To se moe objasniti injenicom da je zakonodavac krenuo od opte take vezivanja, koja je izvedena iz teorije karakteristine prestacije, a to je domicil dunika karakteristine prestacije. TEORIJA PROPER LAW Kada stranke ne odrede merodavno pravo, tada se u veini zemalja primenjuje princip najtenje povezanosti ugovora sa odreenim pravom. Reenje koje se sastoji od navedenog principa i koje se, u nekim pravnim sistemima, naroito u anglosaksonskim, prihvata, predstavlja teorija proper law, koje se moe denisati kao pravo prema kome je ugovor sainjen ili sa kojim je u najblioj ili stvarnoj vezi. Po Grejvsonu (Graveson) ova teorija predstavlja primenu prava slobodnog izbora merodavnog prava ili statuta za regulisanje njihovih prava i obaveza iz ugovora. Svaki ugovor ima svoj proper law, ak i onda kada nema izriite klauzule o izboru.49 Teorija proper law govori o tome da, u sluajevima primene merodavnog prava na ugovor, engleski ili neki drugi sud primenjuje ono pravo, koje je, u tom trenutku, najblie. Ovde se vodi rauna i o pravilima lex loci contractus, odnosno, lex loci solutionis, imajui u vidu da primena merodavnog prava zavisi i od namere stranaka, kao i od ostalih injenica,
46 lan 20. t.6 Zakona o MPP 47 lan 28. st.1. Zakona o MPP glasi: Za vanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine sluajeve nije drukije odreeno, merodavno je pravo mesta gde je radnja izvrena ili pravo mesta gde je posledica nastupila, zavisno od toga, koje je od ta dva prava povoljnije za oteenika. 48 lan 20. t. 20 Zakona o MPP 49 Rokomanovi M., nav.delo, str. 265
73
u nedostatku volje stranaka.50 Kriterijumi za odreivanje ove veze su vrlo brojni. Po ovoj teoriji, daje se prednost pravu one ugovorne strane, koja je vie u situaciji da postupa po odreenim normama, dok izvrava svoju obavezu, ija je uloga u ugovoru aktivna, bitna za taj ugovor i ije su obaveze iz ugovora kompleksnije. Ipak, ostavlja se mogunost da kod nekih ugovora nije lako odrediti, na ovaj nain, merodavno pravo.51 Inae, ovu teoriju moemo posmatrati sa dva aspekta, to se tie stranaka i njihove volje. Moemo je posmatrati subjektivno i objektivno. Ukoliko je posmatramo subjektivno, znai da su stranke imale nameru da odrede merodavno pravo, koje je u bliskoj vezi sa ugovorom, i da je ba to pravo, koje su one odredile. U suprotnom, ako je u pitanju objektivni aspekt, znai da ugovor ima tenju vezu sa nekim drugim pravom, to zavisi od niza okolnosti.52 Ova teorija govori da mnoge injenice iz ugovora upuuju na primenu jednog prava, koje je u najblioj vezi sa tim ugovorom.53 Merodavnim pravom jedne drave moe biti odreena i forma i jezik ugovora, koji takoe mogu biti pokazatelji za primenu odreenog prava.54 ZAKLJUAK Institut autonomije volje kao primarna taka vezivanja u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti odreuje da su ugovorne strane one koje odreuju pravila, po kojima e se regulisati jedan ugovorni odnos i reiti eventualni spor. No, moe se dogoditi da ta pravila nisu odreena i da se onda mora pristupiti nekim drugim nainima za odreivanje merodavnog prava. Ukoliko nema tzv. tesne veze elemenata jednog ugovora sa pravom neke zemlje, tada problem odreivanja merodavnog prava postaje vei. Teorija karakteristine prestacije daje, u ovakvim sluajevima, prihvatljivo reenje, odreujui, na uopten nain, formulu, koja e nas dovesti do prava odreene drave, koje e regulisati jedan ugovor. Rekli smo, da je ova formula, koju bi tanije denisali kao taku vezivanja, opta, ali miljenja smo da, kod ovakvih sluajeva, drugaije ne bi moglo da bude. Rimska konvencija, kao i Uredba 593/2008, regulisale su teoriju karakteristine prestacije, na taj nain, to su odredile, pre svega, osnovno pravilo za odreivanje merodavnog prava, kada autonomija volje nije prisutna u ugovornom odnosu. Meutim, kad je u pitanju Uredba 593/2008, data su reenja koja zavise, pre svega, od vrste ugovornog odnosa u pitanju. Na osnovu analize oba akta Evropske unije, kao i reenja u domaem zakonodvstvu, kad je u pitanju primena teorije karakteristine prestacije, moemo doneti sledee zakljuke: Nijedno pravilo za odreenje merodavnog prava na osnovu teorije karakteristine prestacije nije odreeno apsolutno. Sva pravila predstavljaju oborive pretpostavke. To se odnosi na akte Evropske unije, a to se ne moe rei za Zakon o MPP;
50 Castel J.G., Conict of laws contract proper law - foreign exchange control regulations, The Canadian Bar Review, 1962., str.108 (footnote 10) 51 Jaffey, Anthony J.E., Engleska proper law doktrina i konvencija EEZ (The English Proper Law Doctrine and the EEC Convention) International and Comparative Law Quarterly, 1984; 33:531-537, Strani pravni ivot br. 128-129/85 52 Castel J.G., nav.delo, str. 113 53 Cheshire G.C., Private International Law, Oxford 1961., str. 213 54 Cheshire G.C., nav.delo, str. 215
74
Dato je vie merila za odreenje merodavnog prava na osnovu teorije karakteristine prestacije, tako da domicil dunika karakteristine prestacije predstavlja samo jedno od polazita za regulisanje ugovora sa elementom inostranosti. To se naroito odnosi na denisanje merodavnog prava kod ugovora o osiguranju po odredbama Uredbe 593/2008; Pravilo mesta nalaenja nepokretnosti za odreivanje merodavnog prava kod ugovora, koji za predmet imaju prava, koja se tiu nepokretnih stvari, takoe, predstavlja oborivu pretpostavku. To je, naroito, bilo izraeno kod Rimske konvencije; Take vezivanja za odreenje merodavnog prava kod ugovora o prevozu robe primenjuju se kumulativno. To se moe rei za oba akta Evropske unije; i Kad je u pitanju domae zakonodavstvo, pravila koja se tiu primene teorije karakteristine prestacije postavljena su apsolutno. U denisanju merodavnog prava se polazi od osnovnog pravila koje denie ova teorija, osim u dva sluaja, kad su u pitanju ugovori o radu koja se odnose na imovinska potraivanja i ugovor o transferu tehnologije. Teorija karakteristine prestacije i u naem zakonodavstvu igra glavnu ulogu u sluajevima, kada nije odreeno, od strane ugovornih strana, merodavno pravo za regulisanje ugovora. Domicil dunika karakteristine prestacije je ta taka vezivanja, koju je zakonodavac i iskoristio kod odreivanja kolizionih normi kod 19 vrsta ugovora, kao i kod odreivanja dopunske kolizione norme (koja predstavlja osnovno pravilo) za ostale vrste ugovora, koji nisu spomenuti u lanu 20. Zakona o MPP. U svakom ugovoru, kao to smo rekli, postoje korelativne obaveze. Teorija karakteristine prestacije, i pored nekih nedostataka, se moe i mora primenjivati u situacijama, kada nije odreeno merodavno pravo u jednom ugovoru. Ta teorija pribliava jedan ugovor odreenom pravnom sistemu i stvara pravnu sigurnost u odreenom pravnom poretku. Cilj ove teorije je da svaki ugovor mora biti regulisan, odnosno da mora imati svoje pravo, koje e se odrediti po najvanijem, odnosno, karakteristinom elementu, koji sadri u sebi. Sa druge strane, Uredba 593/2008 je postavila drugaiji osnov za odreivanje merodavnog prava po ovoj teoriji, ali je ipak pola od osnovne postavke. Moramo rei da svaki ugovor sadri odreene specinosti, koje ga odvajaju od ostalih ugovora i koje zahtevaju drugaiji pristup u odreivanju merodavnog prava po karakteristinoj obavezi.
75
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. 5. Monografije i udbenici
6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.
Batiffol H., Uloga volje u MPP, Archives de philosophie du droit, 71-85 Strani pravni ivot 33/61, 1957. Castel J.G., Conflict of laws contract proper law - foreign exchange control regulations, The Canadian Bar Review, 1962. Cheshire G.C., Private International Law, Oxford, 1961. Dika M., Kneevi G., Stojanovi S., Komentar Zakona o Meunarodnom privatnom i procesnom pravu, Beograd, 1991. Jaffey, Anthony J.E., Engleska proper law doktrina i konvencija EEZ (The English Proper Law Doctrine and the EEC Convention) International and Comparative Law Quarterly, 33:531-537, Strani pravni ivot br. 128-129/85, 1984. Lando O., New Conflict Rules Respecting International Sales of Good, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1966. Law Society supports applicable-law rules for contracts, The Law Society of England and Wales, http://international.lawsociety.org.uk/node/3855 Muminovi E., Osnovi Meunarodnog privatnog prava, Sarajevo, 1997. Pak M., Sukob zakona, Beograd, 1982. Pak M., Meunarodno privatno pravo, Beograd, 1989. Pak M., Meunarodno privatno pravo, Beograd, 2000. Raape L., Internationales Privatrecht, Berlin und Frankfurt a. M. 1955. Rokomanovi M., Meunarodno privatno pravo, Ni, 1995. Sajko K., Meunarodno privatno pravo, Zagreb, 2005. Schnitzer A., Handbuch des Internationalen Privatrecht II, Basel, 1950. Stojkovi S., Obligacioni odnosi sa elementom inostranosti, Beograd, 1956. Varadi T., Borda B., Kneevi G., Meunarodno privatno pravo, Novi Sad, 2001. Zakonodavstvo, meunarodni izvori
18.
19. 20. 21.
First Directive 73/239/EEC on the coordination of laws, regulations and administrative provisions relating to the taking up and pursuit of the business of direct insurance other than life assurance (OJ L 228, 16.8.1973.) Regulation (EC) No 593/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June, 2008. on the law applicable to contractual obligations (Rome I) (OJ L 177, 04.07.2008., p.6-16). Rome Convention on the law applicable to contractual obligations (OJ C027/26.01.1998.) Zakon o reavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Sl. list SFRJ 43/82, 72/82, Sl.list SRJ 46/96)
76
Summary: The rst institute for the determination of applicable law in the contractual relationships with foreign element is the institute of the party authonomy. But, in some contracts we havent law determinated by the parties. The theory of characteristic act help us for the denition law and rules for the regulation contracts with foreign element. This theory determinate one fact which is the most important, characteristic fact in the contract. This paper analyzes the regulation of this theory in the Rome Convention on the law applicable to contractual obligations and in the Regulation (EC) No 593/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 on the law applicable to contractual obligations (Rome I), which is replacing the Rome Convention. The Rome Convention regulates that the contract is most closely connected with the country where the party, with characteristic act, has, at the time of conclusion of the contract, his habitual residence, or, its central administration. The Regulation 593/2008 shall aplly in situations involving a conict of laws, to contractual obligations in civil and commercial matters. Also, this Regulation has the rules about the freedom of choice, applicable law in the absence of choice, contracts of carriage, consumer and insurance contracts, individual employment contracts, etc. This paper, also, analyzes the domestic legislation and the other theories in this topic, like the proper law theory and the theory of the center of the gravitation. Key words: Rome Convention, Regulation 593/2008, contract, foreign element, applicable law, most closely connection, characteristic act.
77
Pregledni nauni rad
UDC 341.176(4):342.7(497.11)
Harmonizacija prava policije Republike Srbije sa evropskim standardima u oblasti zatite ljudskih prava
Prof. dr Nenad Avramovi
Doc. dr Milo Markovi

Docent na Pravnom fakultetu za privredu i pravosue Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu
Rezime: Ljudska prava su segment univerzalnih, prirodnih i neotuivih civilizacijskih vrednosti. Kao takva deo su meunarodnog prava, a posebno nacionalnih pravnih sistema kroz koje se realizuju. Posebnu ulogu u ostvarivanju, obezbeenju i zatiti ljudskih prava imaju policijski organi drava. Posledica unikacije ljudskih prava na meunarodnom nivou je stvaranje meunarodnih standarda policijskog delovanja. Reforma policije se u Republici Srbiji intenzivno vri kroz harmonizaciju zakonodavnog okvira policijskog organizovanja, delovanja i postupanja od 2000. godine u skladu sa visokim standardima Saveta Evrope i Evropske unije, kao jedna od pretpostavki evropskih integracija. Naela zakonitosti, proporcionalnosti, profesionalnosti i postupanja u skladu sa policijskom etikom postaju kodeksi delovanja. Kljune rei: harmonizacija, ljudska prava, policija, evropski standardi, principi, etika.
79
N. Avramovi, M Markovi: Harmonizacija prava policije Republike Srbije sa evropskim standardima u oblasti zatite ljudskih prava
UVOD Ljudska prava su prirodna prava koja svako lice, kao bie, poseduje. Ona su univerzalna, pripadaju svima i stiu se roenjem, bez obzira na pol, boju koe, veroispovest, socijalni status... Mogu biti povreena, ali ne mogu biti ograniena ni oduzeta, osim u zakonu predvienim sluajevima. Ljudska prava su legalna i kao opta ona su sastavni deo svakog prava i zakona. Istorija prvi pisani izraz nalazi u Magni Charti Libertatum iz 1215. godine, Povelji koja je rezultat borbe engleskog plemstva protiv samovolje vladara. Velikom poveljom slobode kralj Ivan bez Zemlje je plemstvu priznao linu slobodu i garantovao vlast u skladu sa pravom. Naelo zakonitosti u krivini postupak uneo je engleski parlament kroz Habeas Corpus Akt 1679. godine i sentencu Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege, a dalji razvoj kola prirodnog prava sa lozoma Lokom i Rusoom na elu. Neposredna drutvena posledica je velika Francuska buroaska revolucija i Deklaracija o ljudskim i graanskim pravima iz 1789. godine. Danas su ljudska prava proklamovana meunarodnim konvencijama. Najznaajnija je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena od strane Generalne skuptine UN 1948. godine u Parizu. Svoju meunarodno pravnu obaveznost Univerzalna deklaracija stekla je tek kroz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 1976. godine. Opta deklaracija bila je osnov za donoenje Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koju je doneo Savet Evrope 1950. godine. Od stupanja na snagu Konvencije 1953. godine Savet Evrope je usvojio i 13 protokola sa ciljem proirenja zatite, a XI protokol je predvideo obrazovanje jedinstvenog Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koji je danas sinonim meunarodne pravosudne zatite ljudskih prava i sloboda. Od meunarodnih sporazuma iz oblasti zatite ljudskih prava i sloboda pomenimo i: Konvenciju o politikim pravima ena iz 1952. god, Konvenciju UN protiv muenja i drugog krutog i neljudskog i poniavanju sklonog ponaanja i kanjavanja iz 1982. godine, Evropsku konvenciju protiv torture Saveta Evrope iz 1987. godine, Konvenciju o deijim pravima iz 1989. godine i Povelju o osnovnim pravima, koju je Evropska unija donela 2000. godine. UNIFIKACIJA MEUNARODNIH POLICIJSKIH STANDARDA Navedeni meunarodni dokumenti predstavljaju deo politiko-pravnih standarda koje je veina drava sveta, pa i Srbija, implementirala u svoje ustave i vaee pravne sisteme, preuzimajui odgovornost za obezbeenje i nesmetano ostvarivanje ljudskih prava i sloboda. U tom kontekstu, pored ostalih, najvea odgovornost za primenu zakona u svakoj nacionalnoj dravi lei na policiji. Meunarodna unikacija ljudskih prava i sloboda zahtevala je, dakle, i unikaciju standarda policijskog delovanja. Tako je Parlamentarna skuptina Saveta Evrope 1979. godine usvojila Deklaraciju o policiji kojom je propisala etike standarde postupanja u policiji, status, prava i obaveze policajaca i nadlenosti policije u vanrednim situacijama i u sluajevima okupacije od strane oruane sile. Generalna skuptina Ujedinjenih nacija svojom rezolucijom broj 34/169 iz 1979. godine usvojila je Kodeks ponaanja za policajce zasnovan na etinom i profesionalnom postupanju po meunarodnim instrumentima o ljudskim pravima i krivinom pravu. 80
Pored Ujedinjenih nacija i Saveta Evrope, iji lan je Republika Srbija postala 2003. godine, znaajnu ulogu u uspostavljanju politiko-pravnih, ali i policijskih osnova zatite ljudskih prava i sloboda ima i Evropska unija. Trei stub Evropske unije predstavlja policijska i pravosudna saradnja u krivinim predmetima. Ona ima za cilj stvaranje prostora slobode, bezbednosti i prava graanstva Evropske unije, a slui i kao dodatno sredstvo za dostizanje kvaliteta i obezbeenje unutranjeg trita. Ovaj cilj treba da se postigne prvenstveno pomou tri razliita sredstva: 1. putem tenje saradnje izmeu policijskih, carinskih i drugih nadlenih organa drava lanica i ukljuivanja Evropske policijske slube (Europol); 2. putem tenje saradnje pravosudnih organa i 3. putem usklaivanja krivinih propisa u dravama lanicama. Poslednje dve mere obuhvaene su pojmom saradnje pravosudnih organa u krivinim predmetima. 1 POLICIJSKE REFORME U REPUBLICI SRBIJI Posle demokratskih promena 2000. godine, izmeu ostalog, u Republici Srbiji zapoet je proces reformi policije kao jedan od uslova za evropske integracije. Kao najvaniji ciljevi transformacije policije u dokumentu Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije Vizija za reformu Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije istaknuti su: depolitizacija, dekriminalizacija, profesionalizacija, savremena organizacija proevropske provinijencije i dr.2 Nekadanji unutranji poslovi podeljeni su prema vrsti i nosiocima aktivnosti na bezbednosno-informativne i policijske poslove. Zadatak Ministarstva unutranjih poslova je da obezbeuje javni red i mir, primenu i potovanje zakona, zatitu ljudskih prava i prua visok nivo usluga u saradnji sa graanima. U viziji je istaknuta neophodnost da se izvri harmonizacija pravnog sistema Republike Srbije sa poretkom Evropske unije i reorganizacija javne uprave u servis graana. Primarni cilj reforme je transformacija policije prema univerzalnom konceptu policije u zajednici (community policing) u servis graana, kao organizacije koja je moderna, dobro tehniki opremljena i struno osposobljena za obavljanje poverenih poslova odravanja javnog reda i mira, suzbijanja kriminaliteta i drugih poslova. U sistemu community policing se posebno insistira na upostavljanju poverenja, kooperacije i saradnje izmeu policije i graana. Policijski rad se ispoljava naglaeno u interesu graana. Policija treba da bude otvorena prema graanima. Rad policije treba da bude pod kontrolom javnosti. U procesu reformi policije Srbiji je pomo pruila i meunarodna zajednica. Republika Srbija je prijemom u Savet Evrope, i ratikacijom Konvencije preuzela odreene meunarodne obaveze. U oblasti unutranjih poslova i bezbednosti Republika Srbija se obavezala da e doneti novi zakon o policiji, redenisati policijska ovlaenja i implementirati Evropski kodeks policijske etike, a posebno da e reorganizovati tajnu policiju i uspostaviti parlamenatarnu i drugu kontrolu rada. Republika Srbija ve ispunila deo obaveza usvajanjem vanih zakonskih i drugih akata, kao to su: Zakonik o krivinom postupku, Zakon o BIA, Zakon o policiji3, Uputstvo o policijskoj etici Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije i na taj nain implementirala meunarodne standarde rada.
1 2 3 Miler P.K.-Graf, Kainer F.: Evropa od A do , Konrad Adenauer, Beograd, 2005. godina, strana 307. Dokument vizije za reformu Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije Saetak, ocijelni dokument MUP-a R. Srbije, asopis Bezbednost br. 5/2003, strana 659-667. Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 101/2005.
81
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije ostvaruje meunarodnu saradnju na nivou ministara, odreenih predstavnika ministarstava i organizuje meunarodnu saradnju za potrebe policije. Policija na operativnom nivou sarauje sa inostranim i meunarodnim policijskim slubama, u skladu sa meunarodnim ugovorima i principom uzajamnosti. U okviru ove saradnje policija moe da, na utvreni nain, razmenjuje podatke i obavetenja, preduzima zajedniki utvrene mere protiv terorizma, organizovanog kriminala, ilegalnih migracija i drugih oblika meunarodnog kriminala, i naruavanja bezbednosti granice, kao i da obavlja odreene policijske poslove u inostranstvu, u saradnji sa policijama drugih drava. Na zahtev meunarodnih organizacija ili na osnovu meudravnih sporazuma ija je lanica ili potpisnica Republika Srbija, policija moe u inostranstvu da uestvuje u izvravanju policijskih i drugih mirnodopskih zadataka.4 Otvaranje unutranjih granica izmeu zemalja lanica Evropske unije sa ciljem pospeivanja razvoja slobode kretanja ljudi, usluga, roba i kapitala kao negativnu posledicu imalo je drastino smanjenje bezbednosnih i kontrolnih mera nastalo ukidanjem pograninih kontrola. U tom kontekstu treba spomenuti ideju o stvaranju Evropske policijske slube koju je inicirala Nemaka 1991. godine, a konano je realizovana zakljuenjem Sporazuma o osnivanju 1995. godine. Ugovor iz Mastrihta je potvrdio potrebu za policijskom saradnjom naroito u oblastima borbe protiv nelegalne trgovine drogom, radioaktivnim i nuklearnim supstancama, krijumarenju ljudi, trgovini belim robljem, terorizma, pranja novca, deje pornograje, falsikovanja i pranja novca. Pojedini oblici policijske saradnje bili su prisutni i pre zakljuivanja ugovora iz Mastrihta, a proizilazili su iz engenskog sporazuma o primeni. PRINCIPI PRIMENE POLICIJSKIH OVLAENJA Policija obavlja zakonom utvrene policijske5 i druge poslove, prua podrku vladavini prava u demokratskom drutvu i odgovorna je za ostvarivanje bezbednosti, u skladu sa zakonom.
4 5
lan 19. Zakona o policiji. Policijski poslovi predvieni u l. 10. Zakona o policiji su: bezbednosna zatita ivota, prava, sloboda i linog integriteta lica, kao i podrka vladavini prava; bezbednosna zatita imovine; spreavanje, otkrivanje i rasvetljavanje krivinih dela, prekraja i drugih delikata (u daljem tekstu: krivina dela i prekraji), drugi vidovi borbe protiv kriminala i otklanjanje njegovih organizovanih i drugih oblika; otkrivanje i hvatanje izvrilaca krivinih dela i prekraja i drugih lica za kojima se traga i njihovo privoenje nadlenim organima; odravanje javnog reda i mira, pruanje pomoi u sluaju opasnosti i pruanje druge bezbednosne pomoi onima kojima je neophodna; regulisanje, kontrola, pruanje pomoi i nadzor u saobraaju na putevima; obezbeivanje odreenih javnih skupova, linosti, organa, objekata i prostora; nadzor i obezbeivanje dravne granice, kontrola prelaenja dravne granice, sprovoenje reima u graninom pojasu i utvrivanje i reavanje graninih incidenata i drugih povreda dravne granice; izvravanje zadataka utvrenih propisima o strancima; izvravanje drugih zadataka utvrenih zakonom i podzakonskim aktom donetim na osnovu ovlaenja iz zakona.
82
Zakon o policiji je usvojio veinu evropskih standarda, a posebno u delu u kome se govori o naelima rada policije: - zakonitosti kao osnovnom naelu svake moderne drave i formalnom obliku principa pravne drave, - srazmernosti u primeni policijskih ovlaenja, - supsidijarnosti, odnosno radu sa najmanje tetnih posledica, kao i - profesionalizmu i saradnji. U obavljanju policijskih poslova mogu se primenjivati samo mere prinude, odnosno upotrebljavati samo sredstva prinude koja su predviena zakonom i kojima se najprofesionalniji rezultat postie bez nepotrebnih tetnih posledica ili gubljenja vremena.6 Ovlaeno slubeno lice u primeni policijskih ovlaenja postupa nepristrasno, pruajui svakome jednaku zakonsku zatitu i postupajui bez diskriminacije lica po bilo kom osnovu. U primeni policijskih ovlaenja ovlaeno slubeno lice postupa humano i potuje dostojanstvo, ugled i ast svakog lica i druga osnovna prava i slobode oveka dajui prednost pravima ugroenog u odnosu na ista prava lica koje ta prava ugroava i vodei rauna o pravima treih lica. Ovlaeno slubeno lice prilikom primene policijskih ovlaenja e, na zahtev lica prema kome se ovlaenje primenjuje, omoguiti pruanje medicinske pomoi od strane zdravstvene ustanove.7 Ove odredbe Zakona o policiji su u skladu sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (zabrana muenja lan 3 i zabrana diskriminacije lan 14). Takoe su i u skladu sa Protokolom br. 12 uz Konvenciju (opta zabrana diskriminacije lan 1) i Poveljom o osnovnim pravima u Evropskoj uniji (ljudsko dostojanstvo lan 1, zabrana muenja i nehumanog i poniavajueg tretmana ili kanjavanja lan 4 i zabrana diskriminacije lan 21). Primena policijskog ovlaenja mora biti srazmerna potrebi zbog koje se preduzima i ne sme izazvati vee tetne posledice od onih koje bi nastupile da policijsko ovlaenje nije primenjeno. Srazmernost i postupnost pri upotrebi sredstava prinude8 sadri i lan 84. Zakona o policiji. Ovlaena slubena lica prilikom upotrebe sredstava prinude duna su da uvaju ljudske ivote, prouzrokuju to manje povreda i materijalne tete, kao i da osiguraju da se pomo povreenom ili ugroenom licu to pre prui i da njegovi najblii o tome to pre budu obaveteni.9 Oivotvorenje ovog naela jeste poseban i ozbiljan zadatak kojim treba urediti precizne i primenjive kriterijume. Ovo je posebno znaajno kod upotrebe vatrenog oruja. Ovde mora da postoji razuman odnos izmeu cilja i sredstava, a to podrazumeva sledee: 1. da se sa razlogom moe oekivati da e sredstva dovesti do ostvarenja cilja i 2. da teta
6 7 8 lan 11. Zakona o policiji lan 35. Zakona o policiji Sredstva prinude u smislu ovog zakona jesu: zika snaga; slubena palica; sredstva za vezivanje; specijalna vozila; slubeni psi; slubeni konji; sredstva za zapreavanje; ureaji za izbacivanje mlazeva vode; hemijska sredstva; posebne vrste oruja i eksplozivnih sredstava; vatreno oruje. lan 84. Zakona o policiji.
83
od onih koji su merom povreeni ne sme biti u nesrazmeri sa korienjem koju drutvo time dobija. Policijski slubenici u svako doba preduzimaju neophodne radnje radi zatite ivota i line bezbednosti ljudi i imovine. Policijski slubenik u obavljanju svojih poslova slui zajednici i titi sva lica od nezakonitih delovanja, obavezan je da uvek postupa profesionalno, odgovorno i humano i da potuje ljudsko dostojanstvo, ugled i ast svakog lica i druga njegova prava i slobode. Policijski slubenik, neposredno nadreenom slubeniku, u pisanom obliku dostavlja saznanja do kojih je doao obavljanjem policijskih poslova, primenom policijskih ovlaenja ili na drugi nain.10 Ove odredbe Zakona o policiji su u skladu sa Poveljom o osnovnim pravima u Evropskoj uniji (lan 1 ljudsko dostojanstvo, lan 4 zabrana muenja i nehumanog i poniavajueg tretmana ili kanjavanja).U obavljanju policijskih poslova ovlaena slubena lica imaju policijska ovlaenja.11 U Zakonu o policiji prisutni su i drugi meunarodni policijski standardi, kao npr. potovanje i zatita ljudskih prava prilikom primene policijskih ovlaenja ovlaeno slubeno lice postupa u skladu sa zakonom i drugim propisom i potuje standarde postavljene Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Osnovnim principima UN o upotrebi sile i vatrenog oruja od strane slubenih lica koja sprovode zakon, Evropskim kodeksom policijske etike i drugim meunarodnim aktima koji se odnose na policiju. Pre primene policijskog ovlaenja ovlaeno slubeno lice duno je da se uveri da su ispunjeni svi zakonski uslovi za primenu ovlaenja i odgovorno je za tu procenu. Na nain utvren zakonom, ako je to u datoj situaciji mogue i ne bi ugrozilo izvrenje policijskog zadatka, lice prema kome se primenjuje policijsko ovlaenje ima pravo da bude upoznato sa razlozima za to, da ukae na okolnosti koje smatra bitnim s tim u vezi, da bude upoznato sa identitetom ovlaenog slubenog lica, koje se legitimie, i da trai prisustvo lica koje uiva njegovo poverenje.12 ETIKA I PRAVNA PITANJA U VEZI SA UPOTREBOM SREDSTAVA PRINUDE Da bi policija mogla da izvrava svoje dunosti, a pre svega bezbednosnu zatitu ivota, prava, sloboda i linog integriteta lica, kao i podrku vladavini prava, ona ima na raspolaganju irok obim ovlaenja. Ova ovlaenja propisana Zakonom odnose se na hapenje, pritvor, spreavanje, otkrivanje i rasvetljavanje krivinih dela i upotrebu sredstava prinude, a posebno vatrenog oruja. U zakonom predvienim sluajevima, pripadnici policije imaju ovlaenje da upotrebe vatreno oruje, koje moe da ima za posledicu smrt lica. Smrtonosna upotreba vatrenog oruja utie da se pripadnici policije i graani nalaze na
10 lan 13. Zakona o policiji. 11 Policijska ovlaenja utvrena l. 30. Zakona o policiji su: upozorenje i nareenje; provera i utvrivanje identiteta lica i identikacija predmeta; pozivanje; dovoenje; zadravanje lica i privremeno ogranienje slobode kretanja; traenje obavetenja; privremeno oduzimanje predmeta; pregled prostora, objekata i dokumentacije i protiv-teroristiki pregled; zaustavljanje i pregledanje lica, predmeta i saobraajnih sredstava; obezbeenje i pregled mesta dogaaja; upotreba tueg saobraajnog sredstva i sredstva veze; prijem prijava o uinjenom krivinom delu; javno raspisivanje nagrade; snimanje na javnim mestima; poligrafsko testiranje; policijsko opaanje (opserviranje); traganje za licima i predmetima; zatita rtava krivinih dela i drugih lica; prikupljanje, obrada i korienje linih podataka; mere ciljane potrage; upotreba sredstava prinude. 12 lan 31. Zakona o policiji.
84
suprotnim stranama, to stvara konfrontaciju izmeu policajaca i lanova zajednice. Ovaj odnos moe da bude vie ugroen u sluaju nezakonite, odnosno nepotrebne ili neproporcionalne upotrebe sredstava prinude. Policajci treba da potuju veoma visoke zahteve discipline i rada kojima se potvruje i znaaj i osetljivost zadataka koje treba da obave. U Republici Srbiji je Pravilnikom ministra unutranjih poslova propisan postupak ocene opravdanosti i pravilnosti upotrebe sredstava prinude. Pravo na ivot, slobodu i linu bezbednost proklamovano je u lanu 3. Univezalne deklaracije UN o ljudskim pravima. Ova prava su ponovljena i u lanu 6.1 i 9.1 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. U Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (lan 2 Pravo na ivot) se kae: 1. Pravo na ivot svake osobe zatieno je zakonom. Niko ne moe biti namerno lien ivota, sem prilikom izvrenja presude suda kojom je osuen za zloin za koji je ova kazna predviena zakonom. 2. Lienje ivota se ne smatra protivnim ovom lanu ako proistekne iz upotrebe sile koja je apsolutno nuna: a) radi odbrane nekog lica od nezakonitog nasilja; b) da bi se izvrilo zakonito hapenje ili spreilo bekstvo lica zakonito lienog slobode; c) prilikom zakonitih mera koje se preduzimaju u cilju suzbijanja nereda ili pobune. U Protokolu VI uz ovu Konvenciju o ukidanju smrtne kazne Strazbur, od aprila 1983., u lanu 1 se kae: Smrtna kazna se ukida. Niko se ne moe osuditi na smrtnu kaznu ili pogubiti. U lanu 2 Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji stoji: Svako ima pravo na ivot. Niko ne sme biti osuen na smrt ili pogubljen. Policije u itavom svetu imaju zadatak zatitu prava na ivot svih lica i progone one koji su odgovorni za nasilnu smrt drugog ljudskog bia. Ozbiljnost ovog krivinog dela se ogleda u teini kazne koju sud moe izrei optuenom za koga je dokazano da je kriv za ubistvo. Okolnosti u kojima policija pribegava upotrebi sile, a naroito svesnoj (smrtonosnoj) upotrebi vatrenog oruja su ogranieni na zakonom propisane sluajeve. Dajui policiji zakonsko pravo da koristi silu i vatreno oruje, drave delimino negiraju svoju odgovornost da tite pravo na ivot, slobodu i bezbednost svih lica. Ta uslovna negacija je podignuta na stepen zakona kojim se jasno deniu okolnosti u kojima sila moe da bude upotrebljena, kao i naini koji se mogu upotrebiti u odgovarajuoj situaciji.13 Kroz pravila slube, regrutovanje, izbor, obrazovanje i obuku drava priprema policajce za adekvatno delovanje u ovim situacijama. Kada drava propusti da garantuje svojim graanima slobodno i nesmetano uivanje prava na ivot, slobodu i bezbednost, ona zaista ini propust u svom zadatku da ouva i podri samu osnovu svih ljudskih prava. Kada policija prilikom obavljanja poslova iz svoje nadlenosti pribegava povredama zakona zloupotrebom ili prekoraenjem ovlaenja, ona gubi na poverenju i autoritetu. Lini podaci ne mogu se koristiti protivno svrsi predvienoj Zakonom o policiji i drugim propisima kojima se ureuje zatita linih podataka. Policija e licu o kome se vode lini podaci pruiti obavetenje o tome u roku od 60 dana od dana prijema zahteva tog lica, izuzev obavetenja o podacima koje je to lice o sebi dalo na osnovu zakona. Policija moe
13 lan 100-109 Zakona o policiji.
85
reenjem odbiti ako bi to ugrozilo izvrenje njenog zadatka, voenje zakonom propisanog postupka, bezbednost ljudi i imovine ili bi moglo naneti tetu interesima treih lica. Reenje se obrazlae i usmeno saoptava podnosiocu zahteva. Ove odredbe Zakona su skladu sa lanom 8. Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji.14 Praksa primene prava mora odgovarati osnovnim naelima zakonitosti, potrebe i proporcionalnosti. Pored toga, lina etika svakog policajca ponaosob mora biti u skladu sa drugim nivoima grupne i profesionalne etike. Profesionalna etika policije je izraena u zakonskim odrednicama kao i u uspostavljenim profesionalnim i etikim standardima zasnovanim na meunarodnim instrumentima o ljudskim pravima i krivinom pravu, a posebno u Kodeksu ponaanja za policajce Generalne skuptine Ujedinjenih nacija. Kodeks ponaanja za policajce pripada kategoriji instrumenata koje daju autoritativne smernice vladama, a odnose se na ljudska prava i krivino pravo. Tako Kodeks propisuje odgovornost za obavljanje dunosti policajca uz puno potovanje ljudskih prava i dostojanstva. Istovremeno, policijska upotreba sile ograniena je na one sluajeve gde je to apsolutno potrebno za postizanje legitimnih ciljeva primene prava. Upotreba vatrenog oruja smatra se krajnjom merom. Kodeks, naravno, predvia zabranu muenja, neovenog ili poniavanjueg ponaanja ili kanjavanja i precizira obavezu zatite zdravlja lica lienih slobode, borbu protiv mita i korupcije, zatitu poverljivih podataka i potovanja zakonitog postupanja uopte. Aprila 2003. godine Ministar unutranjih poslova Republike Srbije doneo je Uputstvo o policijskoj etici i nainu obavljanja poslova 01 broj 2537/2003. u skladu sa Evropskim kodeksom policijske etike Preporukom (2001)10 koju je usvojio Komitet ministara Saveta Evrope 2001. godine. Od kolske 2003/04. godine ovo uputstvo, obuhvaeno je nastavnim programima obrazovanja uenika i studenata policijskih kola i programima strunog usavravanja pripadnika Ministarstva.
14 Svako ima pravo na zatitu linih podataka koji se odnose na njega odnosno nju. Takvi podaci moraju se koristiti samo za odreene, utvrene svrhe i na bazi pristanka odnosnog lica ili na nekoj drugoj zakonom predvienoj osnovi. Svako ima pravo pristupa prikupljenim podacima koji se tiu njega ili nje, i pravo na ispravku tih podataka. Usaglaenost sa ovim pravilima podlee kontroli od strane nezavisnih organa.
86
LITERATURA:
1. Avramovi, N., Markovi, M.: Decentralizacija, regionalizacija i oblici organizovanja policije, Zbornik: Regionalizam Novi drutveni okvir, Izdava: Centar za regionalnu politiku, Hanns Seidel Stiftung, Ni, 2007, str. 217. Deklaracija Saveta Evrope o policiji, koju je Parlamentarna skuptina usvojila 8. maja 1979. godine. Dokument vizije za reformu Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije Saetak, ocijelni dokument MUP-a R. Srbije, asopis Bezbednost br. 5/2003, strana 659-667. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Evropska konvencija za spreavanje muenja i neovenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja. Kodeks ponaanja za policajce, koji je usvojila Generalna skuptina Ujedinjenih nacija svojom rezolucijom broj 34/169 od 17. decembra 1979. godine. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima. Miler P.K.-Graf, Kainer F.: Evropa od A do , Konrad Adenauer, Beograd, 2005. godina, strana 307. Uputstvo o policijskoj etici i nainu obavljanja poslova 01 broj 2537/2003, MUP R. Srbije, Beograd. Zakon o policiji Republike Srbije (Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 101/2005).
2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
Summary: Human rights are a part of the universal, natural and inalienable civilisation values. Being such, they have been incorporated in the international law, and also in the national legal systems through which they are enjoyed. National police institutions have a key role in the implementation, realization and protection of human rights. As a result of the unication of human rights on the international level, international codes of conduct for police ofcers have also been adopted. Since 2000, as one of the prerogatives of the EU integration the intense reform of the law enforcement in Serbia has been implemented through the harmonization of the national legislation framework for police organising, conduct and investigation in compliance with the high standards of the Council of Europe and the European Union. The principles of legality, proportionality, professionalism and acting in compliance with the police ethics are being incorporated in the code of conduct. Key words: harmonisation, human rights, police, EU standards, principles, ethics.
87
Pregledni nauni rad
UDC 343.985

.
,
: . , . . , , , . - , . - . .
89
. :
: , , , , , ,
, , ( , , ). , . - . , , , , ( ), . , , , .12 . , . , , , .3 , , (. light, shallow cover ), , ,

1 2 3 , , 1, , 2005, .370 .: .- : , , 1-2, 2009, . 134-135. -, , ( ) , .
90
. 4 (24 ) . ., , 5 . , , . , , , . (. deep cover ) () , (24 ) . . . () . : 1. - , , , , , modus radius operandi, , , .; 2. ; 3. () , , ;6 4. ;

4 () , , ( ), , ( . cover story) . , , . , .
5 6
91
. :
5. , () ; 6. , ; 7. , ; 8. . 9. , : 1. ; 2. ; 3. , ; 4. ; 5. ; 6. , () ; 7. () ; 8. ; 9. , . , ( , , , , . - ). () , , . , , , . . , , . , , , , , . 92
, , , , , . . , . () . . . , , . . . , , , , , . , , , . , . () , , , , . , , ., . , , , . , , , . , , . , 93
. :
. , .7 , . , , . , , . , . . .8 -. . , , . . ( -) , . , , . , , (). , . ., , , , , ( ) , , . . , . , , (). , . , 7 8 Lee G.: Global Drug Enforcement - Practical Investigative Techniques, CRC Press, Boca Raton, 2004, str. 119. Ibid. . 121.
94
, , . , , . , , . , , : 1) ; 2) ; 3) ; 4) - 5) () . () . , , . , , . , . ( ). , , . , , , , . , , : 1) , ; 2) , ; 3) , ; 4) ; 5) ; 6) () , , ; 7) , , ; 8) ; 9) ; , , 10) . . , , . , . . , , (. ). , . , 95
. :
(), . , . , , . , , . , , . , . , , , , . , , . , () . . . - , , . , () . , . , , . , . , . . , . . . , , , , 9. , , 9 , , , .
96
. , , , , . 10 , , . , , . . . , , , , , , , , , . 11. , . , , . , , . , . , , ., . , , , . , . , . , , , , . . , . , . , ( , , .) , . , , , , . ,
10 Motto C. J., June D., op. cit. . 183. 11 , , DEA- FBI-, , .
97
. :
. , . , , , , , , , , , , , .12 , , , , . , , , , , , , . , , ., . , , , , . (), , , . , , . , , , . , , .13 , , - . , . , . ,

12 D.E.A. Narcotics Investigatives Manual, . 104. 13 Lee G., op. cit. . 125.
98
. , . , . , .14 , . , , :15 1) , , ; 2) ( ); 3) ; 4) ; 5) ; 6) , ( ). , , . , , , , . , . , . , . , , . . . , , . , ,
14 . , , , . , , : , , . , . , . , : , . , . . Lyman M.: Practical Drug Enforcement, CRC Press, Boca Raton, 2002, str. 27 15 D.E.A. Narcotics Investigatives Manual, . 108.
99
. :
, . , . , , , , . , , , . , . , , . . () . , , . , . , . , . , , , , . , , , , (, ) . , . , , . . , , . , , , , . , . , , , . , . ., , . , , . , , , , . , , , 100
, . ( ) (). , , . , , , . , . , , . , . , , , - (. buy-bust) . . , , . , , . , , , . . ., , , . , . , , ( ) , . , , , (), , , . , . , , , . , , . , , . , . , , , . ., 101
. :
, , . , , , . , , . .16 , . , , , . , . , , . , , , ., . , . , , . , , , -. Motto June17 . , , . . , , ? (, ) . . , , . Motto June18 . , . . , , - . , , . . ,

16 . , 99 (9 ), (, 7,62). 17 Motto C. J., June D., op. cit. . 86. 18 Ibid.
102
, . , , . , , , , . , . , , , , . , , , . , , , . , , . , . . , , .19 ( ) , . , : 1. , , , , , , , , , , 2. , 3. , , .,
19 . . . , . , , . , . Count E. W.: Cop Talk, . : Pilant L.: Spotlight on Undercover Operations.- U: Police Chief, vol. 64, br 5, 1997, . 33.
103
. :
4. , , 5. , 6. , 7. , 8. .20 , , , . ante selictum. , , . , . . , , , , : - , - , - , - , , , , , , , - , ,

20 ., .: , , , 2007, . 315.
104
- , , - . , , , , . . , . , , , . , , , , .21 , . , , . : , ; , ; ;
21 Op. cit. . 316.
105
. :
, , ; ; , , , ; ; ; ; , ; ; () ;
, . : , ; , ; ; ; , , ; . () , , , . :
106
( , , , , , , , , , ; , ; ; , , ; ; ; .
, . ( , , , , , , , , , , ). , . . . , . , . , . , , . .22 , , () , . , , , 22 .: , , , , 2009, . 204.
107
. :
. , . , , . . ( , , , , , , , , , , ). , . , , , , . , , , , , , . . , , , . . , . , , . , , .23 , , , . , .
23 Op. cit. . 205.
108
, , , , . , , , . , , . , , , . , , , , (, , , , , ). , , , , , . , , . , . , , . , , . , . , . , . , .24 . , , , . : 1. 2. .
, 24 Op. cit. . 206.
109
. :
, , . , . , , . . , , . . , , , , .25 , .26. . , , , , . , . , , , . . , , , , . , . , . . : ; ; . , . 25 , .: , , . 3/05, , 2005. 26 , , , ,
110
, , . , . , . , , . , , . . , . , .27 , , . , . , . , . , . , , , , . 1.500 , 600 1.000 , 1997. 700 000 , 2 4 . . . ,

27 .: , , , , 2009, . 208.
111
. :
. , .28 . , . - , . . , , .29 , : 1. , , 2. , , , , . , , , , , . , , , . , , , . , ( 28 .: , , , 2005, . 35. 29 Op. cit. . 36.
112
), , ( ), , ( , .). , . , , , ., , . , , . , , , . , , , .30 , . , . . , . . . . , . , , . , , , ,
30 http://www.scribd.com/doc/16080891/PRIKRIVENI-ISLEDNIK
113
. :
, . , , . . , (, ) . , , , , . , . , 227 . (. ) . , , .31 .
:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. ., .: , , , 2007. , .: - , , 1985. De Nauw A.: - : , , 4, 1980. Drecun A.: Undercover policing: inltration by police in the criminal mileu.- U: NBP - Journal of Police Academy, , . 2, 1997. Greene R. J. (ed.): The Encyclopedia of Police Science, Taylor and Francis Group, New York Oxon, 2007. .: - , , , 2005. http://dejure.org/gesetze/StPO; ; 26. maja 2011. http://www.scribd.com/doc/16080891/PRIKRIVENI-ISLEDNIK; ; 26. maja 2011.
31 .: , , , 2005, . 377.
114
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, jul 2011 pp. 89-116 9. 10. 11. 12. 13. http://www.usdoj.gov/olp/fbiundercover.pdf; ; 28. maja 2011. http://en.wikipedia.org/ wiki/ Agent_provocateur; ; 28. maja 2011. http://en.wikipedia.org/ wiki/ Honey_trap; ; 2. juna 2011. .: , , 2002. Koriath G.: Verdeckter Ermittler: ein europaweit taugliches Instrument? Oder-brauchen wir lnderbergreifende Normen fr den Einsatz verdeckter Ermittler.- U: Kriminalistik, br. 8-9, 1996. ., .: II, , 1999. ( , 37, 22. 2003.) Lee G.: Global Drug Enforcement Practical Investigative Tecniques, CRC Press, Boca Raton, 2004. Lyman M.: Practical Drug Enforcement, CRC Press, Boca Raton, 2002. Marx G.: Undercover Police Surveillance in America, University of California Press, 1988. .: , - , , 2004. .: .- : , , 1-2, 2009. ., .: .- : , , 9, 2006. Motto C. J., June D.: Undercover, Boca Raton, 2000. Police Chief, vol. 64, br 5, 1997. .: , , , 2005. .: , , , 2005. .: , , , , 2009. .: - , , 2000. The Attorney General's Guidelines on Federal Bureau of Investigation Undercovers Operations. , .: , , . 3/05, , 2005.Wieczorek E.: Ultima ratio: Der agent provocateur.- U: Kriminalistik, br. 6, 1985. ( . 62/03) ( , . 36, 2003.) , , 50, 27. 2003. . : , . 50/03, 111/04 115/04 2009, - .
14. 15. 16. 17. 18. 19.
20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.
27. 28. 29.
30. 31. 32.
115
. :
Abstract: Traditional methods and approach in detecting and investigating criminal acts are signicantly exceeded by demand of time and overall complexity of criminal activity. How covert research is much different from normal rules, in legal theory there are various opinions about acceptance of some solutions to this issue. This resulted to different country to country approaches, and their implementation and regulation of these methods.In some countries, some of these methods are not accepted, or are regulated in a way that signicantly reduces their effectiveness, while in others it seems, emphasis is placed primarily on their effectiveness and then at some generally accepted concepts in the protection of individual rights. As one of the methods of undercover investigative work, a special place belongs to the undercover investigator - Criminal ofcer under the acting role, in a criminal environment based on the instructions of the competent manager. Managers knowledge of relevant facts from that environment is important for later in the process of getting an important position to bring to justice perpetrators of crimes. Engagement of undercover agents in the ght against organized crime is a characteristic of crime-operative action, amongst a large number of police organizations in the world today. On the territory of Bosnia and Herzegovina and neighboring countries in the last decade, these methods are also extensively applied quite similarly in the criminal investigation processes, specic relationships and circumstances. Keywords: undercover investigator, infiltration, acting role, insertion, detection, protection, evidence
116
Pregledni nauni rad
UDC 343.982
Forenziko kriminalistiki aspekti identikacije (tragova) kostura (leeva) u segmentu forenzike bioantropologije
Dr sc. Mladen Milosavljevi
Duica Milosavljevi Sunica Milosavljevi
Rezime: Borba sa organiziranim kriminalom, te sluajevi ubijenih rtava i neophodnost njihove identikacije, u kasnijim postupcima pred istrane i ekspertne organe postavljaju veoma teke zadatke. Ovo tim prije, to kriminalci veoma esto preduzimaju razliite radnje u cilju to veeg unitenja/destrukcije ubijenih, a sve u cilju onemoguavanja pouzdane identikacije. S druge strane, identikacija umrlih/ubijenih moe biti povezana i sa razliitim teroristikim (pa i samoubilakim) aktivnostima u kojima moe poginuti vei broj nevinih civila. Opet, nemogue je zaobii mogunost masovnih nezgoda (npr. pad aviona, sudari vozova, autobusa i slino), gdje imamo situacije sa velikim brojem mrtvih u razliitim stanjima (kompletna i nekompletna tijela). Sredite rada bie, ipak, usmjereno ka identikaciji kostura. U cjelokupnom segmentu veoma je vano razlikovati ivotinjske od ljudskih kostiju, utvrditi pol, starost i visinu rtava/lica, a u konanici izvriti preciznu identikaciju konkretnog lica. O navedenim parametrima upravo govorimo u ovom radu. Kljune rijei: le, kostur, odreivanje spola, starosti, visine, identifikacija.
117
M. Milosavljevi, Duica Milosavljevi, Sunica Milosavljevi: Forenziko kriminalistiki aspekti identikacije (tragova) kostura (leeva) u segmentu forenzike bioantropologije
UVOD Forenzika antropologija Antropologija je nauka koja se bavi ljudskim kosturom te njegovim razvojem i evolucijom tokom istorije ljudske vrste. Forenziki su antropolozi specijalizirani u prepoznavanju i ispitivanju ostataka ljudskih kostura kada je rije o pravnim pitanjima. Ispitivanje pronaenih kostiju moe otkriti jesu li one ljudske; vrstu oteenja, ako postoje; priblinu dob, visinu i stas osobe; pol; te zdravstveno stanje i trudnou. Ti eksperti, takoe, mogu utvrditi jesu li kosturni ostaci pohranjeni nedavno ili pripadaju ljudima koji su umrli prije mnogo desetina godina ili ak vijekova. U okviru ove specijalnosti esto je ukljuena i rekonstrukcija lica. Temeljem tradicionalne baze podataka obiljeja ljudskih kostiju pri rekonstrukciji lubanja koristi se glina u svrhu utvrivanja identiteta (jasno je prisustvo mnogih ograniavajuih faktora u tom smislu). Meutim, savremena tehnologija i savremeni napredak u raunarskim bazama podataka i samoj tehnologiji prikazivanja omoguuje nov pristup rekonstrukciji, ukljuujui studiju procesa starenja. Dakle, kad se pronau kosti (bez obzira na povod pronalaska) osnovni zadatak forenzikog antropologa je da pomogne u identikaciji rtve i kod ustanovljavanja da li je smrt nastupila kao posljedica zloina (ne izbjegavajui ulogu specijaliste sudske medicine). Prvi korak jeste odreivanje da li su pronaene kosti uopte ljudske. Iako to izgleda pomalo udno, neke ivotinjske kosti mogu liiti ljudskim. Kao primjer se mogu navesti kosti konjskog repa koje podsjeaju na kosti ljudskog prsta. Naredni korak predstavlja odreivanje starosti rtve putem izuavanja veliine i stepena raspada odreenih kostiju. Zubi koji rastu, svakako mogu pomoi pri odreivanju starosti djeteta iji je kostur pronaen poevi od prvih mlijenih zuba do otprilike osamnaeste godine kada se esto pojavljuju umnjaci (neki ih oznaavaju kao zubi mudrosti). Kod tinejderske populacije kosti postaju vee i vre u procesu koji je oznaen kao okotavanje. Tako osam stotina taaka okotavanja u tijelu predstavlja najbolje pokazatelje uzrasta (dobi) mlade osobe. Primjerice, kad dijete navri est godina ve su formirane dvije kotane ploice (epize) na oba kraja podlaktine kosti (radijusa). U periodu od 17 godina kod mukaraca i 20 godina kod ena donja epiza i radijus ve su spojeni. Gornja epiza i radijus spajaju se vrlo brzo nakon toga. Posljednja kost koja zavrava svoj rast je kljuna kost koja moe rasti do 28. godine. Kod prouavanja kostura starijih osoba antropolozi trae degerativne promjene. Tako mali kotani iljci ponu da se pojavljuju na rubovima kraljeaka, zubi se u manjoj ili veoj mjeri istroeni, a zglobovi mogu pokazivati znakove artritisa. Svi navedeni simptomi pojaavaju se s godinama. Identikacija umrlih Uloga lijenika kod identikacije umrlih od velike je vanosti i esto uspjeh prepoznavanja zavisi iskljuivo od njegovog nalaza. Svakako, da je u navedenom postupku veoma velika uloga i odreenih strunjaka kriminalistiko tehnike struke (bilo kriminalistikih tehniara, eksperata biolokog porijekla itd.). metode prepoznavanja navedene kod ivih osoba: opis, pokazivanje, fotograja, daktiloskopija, tkivne karakteristike, uglavnom su primjenjive i kod identikacije umrlih. Prepoznavanje umrlih moe biti oteano ako po118
stoje uznapredovale posmrtne promjene ili povrede koje su unitile karakteristina obiljeja tijela, ukljuujui i papilarni crte prstiju (i ne samo prstiju). Navedeno je posebno naglaeno kod truljenja i raspadanja, saponikacije, ugljenisanja, komadanja i destrukcije tijela. Kod ovakvih sluajeva od velike je vanosti autopsija (obdukcija), kojom se izmeu ostalog, utvruje stanje zubala, uroena i steena svojstva unutranjih organa, anomalije razvoja, znaci ranijih povrijeivanja i hirukih intervencija, razliita oboljenja itd. Podrazumjeva se da bi kod prepoznavanja umrlih sa uznapredovalim posmrtnim promjenama bilo jednostavnije i sigurnije, neophodno bilo izvriti i odgovarajue kozmetike aktivnosti na leu. Kako bi postupak identikacije1 bio valjan i konaan, pored navedenih metodologija, posebna panja obraa se na odreivanje visine, spola, starosne dobi itd.2 Identikacija na osnovu kostiju Obino se zakopani kostur ili pak njegovi dijelovi pronau iznenada prilikom graevinskih radova na mjestima koja nisu obiljeena kao groblja ili u nekim drugim slinim situacijama, to odmah izaziva sumnju na moguu nasilnu smrt. U takvim situacijama pred specijalistu sudske medicine (vjetaka)3 postavlja se nekoliko vanih pitanja: Da li su pronaene kosti ljudskog ili animalnog (ivotinjskog) porijekla? Na ovo pitanje se moe odgovoriti relativno lako na osnovu samih karakteristika kosti i uporedne anatomije humanih i animalnih kostiju. U pojedinim sluajevima, kada su pronaeni samo dijelovi kosti, dokazivanje se vri seroloki metodom precipitacije prema Uhlenhutu. Koliko je proteklo vremena od trenutka smrti do nalaenja kostiju? Kod ukopanih kostiju, nakon 5 10 godina jo se mogu nai ostaci mekih tkiva. Nakon 10 15 godina, kosti su jo uvijek masne. Poslje 25 30 godina, kosti su suhe. Kosti koje su bile u zemlji vie od 30 godina su lake, trone, lomljive i lako se trune. Kog spola je bila osoba? Koje je starosne dobi? Koje je visine? Koji je mehanizam smrti osobe? Na ovo pitanje mogue je odgovoriti ako je mehanizam povrede bio skopan sa povredom kotanih sklopova, primjerice kao prostrel kroz glavu i karlinu kost, probodi kroz grudnu kost, presjecanje rebara i slino.4 Odgovore na ova pitanja i potrebna objanjenja navest emo u narednim dijelovima teksta, a sada emo se prvo pozabaviti objanjenjem koliko je za identikaciju znaajna lubanja (o njoj e biti rijei i kasnije). Na osnovu lubanje i fotograje snimljene za vrijeme ivota lica mogue je izvriti identikaciju osobe metodom superpozicije (superimposition). U ovim sluajevima se fotograja lobanje ili rjee RTG snimak lobanje superponira preko zaivotne fotograje lica, ali pri istom poveanju i srazmjeri kako bi se utvrdilo mogue
1 2 3 4 Ovdje se svjesno preskae pria oko daktiloskopske identikacije, prvenstveno jer taj segment nije tema rada, pa se ovdje u sredite rada postavlja identikacija lica na osnovu kostura. Tasi, M. i sar. (2007): Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad, str. 426. Njihova uloga je esto isprepletena sa ulogom forenzikih antropologa. Isto, str.430.
119
preklapanje karakteristinih antropometrijskih taaka lubanje i lica, ali i pravilan poloaj svih dijelova lica (oi, nos, usne, ui) na ispitivanoj lobanji. Kod smrskavanja i zdrobljenja glave, u cilju identikacije vri se njena rekonstrukcija lica po kostima lobanja. To se radi na nain da se povezuju, uklapaju, spajaju slomljeni komadii kostiju glave, a po potrebi mogu se koristiti slojevi gline, akrilata, odnosno neki od slinih materijala. Od velike pomoi u takvim sluajevima jeste kompjuterska rekonstrukcija lica (vidjeti kasnije). Superpozicija (superimpozicija) Determinacijski superpozicija je metoda meusobnog preklapanja fotograje lobanje i zaivotnog izgleda lica u cilju njihove mogue identikacije. Ona predstavlja jedan od naina da se nepoznate lubanje identikuju pomou fotograja zaivotnog izgleda lica poznate umrle osobe. Lobanja svake osobe strogo je individualna i jedinstvena. Kosti lobanje deteminiu izgled lica i glave. Pronaena lobanja i prisutna zaivotna fotograja neke osobe predstavljaju objektivnu injenicu. Ono to je nepoznanica (to se ne zna), jeste izgled lica koju je ta lobanja nekad nosila. Superponiranjem te dvije slike pokuava se utvrditi pozitivna ili negativna identikacija. Fotograja lica (bez obzira koliko ih ima i iz kojih su uglova snimljene) predstavlja jedinu vrstu taku ili oslonac sa kojom se lobanja uporeuje. Zapaeno je da se najbolji rezultati postiu ukoliko postoji i prolni i frontalni snimak istog lica. U daljem postupku zaivotne fotograje glave, kao i fotograje lobanje, digitalizuju se kompjuterskom metodom, a potom se svaka od njih prikazuje na ekranu. Svaka pojedinana antropometrijska taka posebno se oznaava i prikazuje kako na fotograji lobanje tako i na fotograji lica. Nakon toga se obje snimke superponiraju jedan na drugi tako da obje fotograje u potpunosti preklapaju jedna drugu. U toku postupka je vaom bitno da su obje slike transparentne (prozirne) kako bi se linije i teksture jedne i druge bolje uoile. Svakako da se posebna panja posveuje meusobnom preklapanju istih antrpometrijskih taaka, odnosno, tome da li su konture lobanje i lica meusobno prilagodljive. Na znanstvenoj osnovi pozicionira se izgled, veliina i oblik organa lica (nos, oi, usne, ui) na antrpoloki strogo odreeno mjesto na fotograji lobanje. Stepen uspjenosti (sigurnosti) superpozicije u direktnoj je srazmjeri sa brojem preklapanja antrpometrijskih taaka na obje fotograje. to je vei broj podudarnih taaka, time je uspjenija superpozicija.5 Rekonstrukcija lica na osnovu kostiju lobanje Determinacijski navedeni tip rekonstrukcije pripada oblasti posljednjih tekovina forenzike antropologije (vidjeti kasnije) i van svake sumnje predstavlja jedinstvenu metodu za identikaciju humanih skeletnih ostataka. Po miljenju mnogih autora primjenjuje se kao najbolje sredstvo identikacije lica na skeletnim ostacima, tanije, ona jedino prua stvarne mogunosti za identikaciju na osnovu lobanje. Sama opravdanost ove metodologije ogleda se prije svega tamo gdje drugi naini identikacije nisu bili na raspolaganju ili nisu dali uspjene rezultate. Vano je napomenuti da se radi o veoma sloenom radu, koji je prvenstveno multidisciplinaran, jer obuhvata usku saradnju stomatologa, antrpo5 Isto, str.431.
120
loga, specijaliste sudske medicine, kao i umjetnika vajara, a sve sa ciljem da bi se to uspjenije vratilo lice nepoznate osobe na osnovu lobanjskih kostiju. Navedena multidisciplinarnost smanjuje i subjektivni elemenat pri rekonstrukciji lica i vodi maksimalnoj objektivnosti i znanstvenoj osnovi pri oblikovanju lica. Interesantno i vano je napomenuti da je za uspjeno izvoenje ovog rada, pored odlinog poznavanja antrpologije i anatomije lica, neophodno raspolagati i odreenim sposobnostima za oblikovanje forme, te uopte nije sluaj da su najzapaeniji autori u svijetu (C. Snow, W. Buchly, B. P. Gatliff6) po osnovnom obrazovanju skulptori, dok je R. A. H. Neave graar na Univerzitetu u Manesteru. U sklopu zanimljivih informacija vano je napomenuti da poeci ove metodologije datiraju sa kraja XIX vijeka, ali da se ona najvie razvila sredinom XX vijeka, i to kroz radove amerikih i ruskih autora (Karen T. Taylor, W. Krogman, B. P. Gatliff, M. M. Gerasimov). Navedena metoda je tokom stogodinjeg razvoja stalno unapreivana i doivljavala je nove i nove elemente, stalno se obogaujui. Osniva ove metode identikacije, M. M. Gerasimov7 (1955) izjavljuje: Za razliku od likovnog portreta, koji ujedno predstavlja i subjektivno vienje samog umjetnika, rekonstrukcija se osniva na strogo znanstvenim i objektivnim principima. W. Krogman (1973) navodi: Lobanjske kosti predstavljaju matricu ive ljudske glave, na osnovu kojih je mogue oformiti opte detalje mekih tkiva i zionomiju lica. Sa sigurnou se mogu rekonstruisati usta, nos, ui i oi, kao i opti izgled lica. Pri tome se postie samo gruba slinost. Andreas Vaselius (1514 1564), veliki anatom iz XVI vijeka, navodi: Oblik bilo kog stvorenja odreen je oblikom skeleta. Ono to su tapovi za atore, to su kosti za sve kimenjake.8 Posmatrano globalno, krajnji izgled lica ovjeka je sloen faktor, koji u sebi podrazumjeva ne samo oblik mekih tkiva, ve i prisustvo brade, brkova, kose, boju koe, oiljke, nabore, boju oiju, izgled une koljke, a koje na lobanji ne nose svoje odrednice, pa se s pravom moe rei da se taan izgled lica nikada ne moe rekonstruisati na osnovu lobanje. Ono to je jedino mogue, jeste to da se lice rekonstruie sa velikom vjerodostojnou u odnosu na nekadanji izgled. Po nekim autorima postoje tri naina za modeliranje lica (mada e se ponuditi i neke drugaije informacije vidjeti kasnije): 1. anatomska rekonstrukcija lica (a jedne polovine lica, a zatim druge; b obje polovine lica istovremeno); 2. trakasto mreasta rekonstrukcija (a jedne polovine lica, a zatim druge; b obje polovine lica istovremeno); 3. mjeovita anatomsko mreasta rekonstrukcija (a jedna polovina lica se uradi po anatomskoj i b druga po trakasto mreastoj rekonstrukciji).9 U smislu procedure prvo se pristupa dvodimenzionalnoj rekonstrukciji lica ucrtavanjem kontura glave i lica, poloajem oiju, usana, oiju i une koljke na bijeli papir preko
6 7 8 9 Gatliff, B.P. (1984): Facial sculpture on the skull for identication. Am J Forensic Med Pathol, 5 (4):327-32. Gerasimov, M. M. (1955): Vosstanovleninie lica po arepu (Wiederherstellung des Gesichts auf Grund des Schadels) Moskau: Akadamie Nauk SSSR. Tasi, M. i sar. (2007): Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad, str. 433. Isto, str. 434.
121
fotograje lobanje. Ovako dobiven crte lica slui kao putokaz za izradu trodimenzionalnog lika. Osnovno pravilo (bez obzira na nain rekonstrukcije) je da se strogo mora voditi rauna o tome da se tkivni markeri koji odreuju debljine mekih tkiva na pojedinim antrpometrijskim takama lobanje meusobno poveu modelirajuom masom (vosak, glina, akrilat), ba onako kako to zahtjeva reljef kotane lobanje. Najjednostavnije reeno lobanja mora biti vodilja naih aktivnosti. Najjednostavnije predstavljeno lobanja diktira izgled lica i to na znanstvenoj osnovi. Svaki drugaiji pristup moe voditi ka subjektivnoj kreaciji lika, to ve nema znanstvenu osnovu. U ovakvim sluajevima najbolji rezultati (preglednost) rekonstruisanog postiu se izradom samo jedne polovine. Tada suprotna strana lobanje slui kao kontrola, da bi se eventualne greke mogle uoiti i na vrijeme ispraviti. Pored navedenog, u takvim situacijama najbolje se mogu izvajati usnice, vrh brade, vrat i nos. Nakon toga prilazi se izradi druge strane lica i maksimalno vodi rauna da se obje polovine dovedu u meusobno normalan anatomski poloaj i simetriju. Bez obzira koju metodu koristili obje polovine lica moraju se podudariti. Pravila nalau da asimetrija lica i glave nije dozvoljena, osim ako to lobanja ne zahtjeva. Ono to je dozvoljeno jeste da izrada kose od gline ili perika bude asimetrino postavljeno, i to onda ako je odreena osoba tako izgledala na fotograji (zaivotnoj) a sa kojom raspolaemo. Modeliranje lica uz pomo gline Moe se rei da lik osobe nestaje kada koa i miii nestanu s ljudske glave. Veoma teko je posmatranjem praznih onih duplja i ukoenih eljusti zamiljati lice ive osobe. Meutim, lubanja je ono to licu daje oblik i konture pa kipari forenziari kreu od tih obrisa i pomou gline milimetar po milimetar grade lice koje moe biti zauujue vjerna kopija. Najea metoda modeliranja temelji se na poznavanju debljine tkiva koje prekriva svaki dio lubanje. Navedena se tehnika naziva morfometrijom (ime dobila na osnovu grkih rijei koje znae oblik i mjera). Poto je razvijena u SAD, poznata je i kao amerika metoda. Naunici su poeli mjeriti debljinu tkiva krajem 19.vijeka, meutim znanje koje su stekli nije primjenjeno za potrebe forenzike rekonstrukcije sve do tridesetih godina prolog vijeka. Ranije su mjerenja vrena samo prilikom seciranja tijela (mrtvih), ali je nedavno razvojem tehnike, razvijena metoda ultrazvunog skeniranja i tako omogueno mjerenje debljine mekanog tkiva ivih osoba. Kod svojih aktivnosti kipari forenziari se obino koriste podacima o debljini tkiva na 20 do 35 kljunih anatomskih taaka. Navedene take se nalaze na raznim mjestima na licu, a najgue su rasporeene oko usta i izmeu oiju. Izmjerene su debljine za razliite polove, dob i rase, kao i za lica u rasponu od ispijenih do pretilih. Proces modeliranja zapoinje s indikatorima debljine, a za to obino slue kratki tapii. Privreni na lubanju (ili njezin odljevak) na mjestu svake kljune take, oni pokazuju prosjenu debljinu tkiva. Forenziari kipari nakon toga izmeu tapia nanose trake od gline. Navedeni slojevi imaju razliite debljine koje odgovaraju visini tapia. Nakon to se postave trake, glinom se puni prostor izmeu njih te poinje rad na oima, nosu, ustima, uima, bradi i eljusti. Sve to su dijelovi lica koji mu daju karakteristian izgled. Meutim, svi oni nestaju vrlo brzo kada se tijelo pone raspadati. Mada je za njihovu rekonstrukciju 122
potrebno dobro znanje, iskustvo i dobro prosuivanje, postoje i neka opta pravila. Tako je irina nosa primjerice jednaka udaljenosti unutranjih uglova oiju. Krajevi usta lee tano ispod (u)nutarnjih rubova arenice i pokrivaju stranje krajeve onjaka. Pored toga, duina uiju otprilike odgovara duini nosa, mada stariji ljudi imaju due ui u odnosu na nos.10 Kada su gotovi navedeni dijelovi lica vre se potrebna dotjerivanja, a glina se izgladi kao bi to vie nalikovala koi. Nakon toga se pristupa izradi kalupa glave od gipsa i silikonske gume. Tako dobijen odljevak (od prethodno napravljenog kalupa) moe se onda obojiti kako bi nalikovao licu ive osobe i olakao identikaciju. Vano je napomenuti da svi forenziari kipari ne rade na isti (taj) nain. Neki od nih koriste drugu, tzv. rusku metodu, takoe pozatu kao morfoskopsku metodu (po grkim rijeima koje znae oblik i gledati). Kod navedene tehnike sene koriste podaci o debljini tkiva, ve je bitan oblik lubanje. Primjerice, miii za vakanje uvreni su na horizontalne kotane lukove na bonoj strani glave neposredno ispred uiju. Veliina i oblik tih kostiju direktno utie na oblik miia koji su na njih privreni. Poznavajui takve odnose, mogue je rekonstruisati, jedan po jedan mii lica. Svaki se od njih oblikuje od gline i postavlja na odgovarajue mjesto na lubanji. Zadnji korak predstavlja pokrivanje miija koom od gline. Sve ostalo, manje vie je slino rekonstrukciji morfometrijskom metodom. Oba navedena metoda imaju svoje prednosti. Pristalice prve, bazirane na prosjenim vrijednostima debljine tkiva, tvrde da je ona objektivnija i nauno jae utemeljena. Meutim, pristalice morfoskopske metode smatraju da prosjene mjere ne mogu biti dobra polazina taka, jer izgled lica zavisi o detaljima koji odskau od prosjeka, poput velikog nosa ili uiju koje stre.11 Vano je istai i to, da bez obzira na to koji se metod koristi, postoje odreena ogranienja u odnosu na tanost rekonstrukcije lica. Forenziari kipari mogu samo nagaati o vrsti frizure i ne mogu reprodukovati izraze koji lice ine ivim. Meutim, savrena slinost nije uvijek ni potrebna. Proces modeliranja lica je bio uspjean ako je nekome pomogao da osvjei sjeanje ili pridonio eliminaciji onih ija lica nemaju slinosti s modelom od gline, te na taj nain suzilo traganje. Kompjuterska rekonstrukcija lica U prethodnom dijelu govorili smo o modeliranju lica od gline, ije aktivnosti zahtijevaju i umjetniki dar. Za aktivnosti oko raunara, takoer, je potrebno znanje i vjetina (ali druge vrste). Kompjuterski programeri ili tehniari rade u asptraktnijem mediju, neizravno mijenjajui podatke i detalje kako bi stvorili uvjerljivu slinost. Iako ne postoji samo jedna metoda modeliranja, poetni podaci uvijek se prikupljaju trodimenzionalnim skeniranjem same lubanje. Navedenim postupkom ona se ne oteuje, pa se moe koristiti umjesto gipsanog odljevka. Obino se lubanja postavlja na plou koja se okree, a laserskim se skenerom osvjetljava uski vertikalni pojas. Ogledala na suprotnim stranama okretnog stolia, reektiraju sliku osvijetljene povrine na senzore. Analizom podataka
10 Plat, R. (2004): Mjesto zloina, Naa djeca, Zagreb, str. 54. 11 Isto, str. 55.
123
koji se na taj nain dobiju, kompjuterski program izraunava udaljenost svake take na lubanji od osi rotacije i tako stvara digitalni model lubanje koji se moe po volji okretati na zaslonu raunara. Da bi se na kost dodalo tkivo, najvei broj metoda kompjuterskog modeliranja koristi podatke dobijene skeniranjem ivih ljudi pomou kompjuterske tomograje (CT). Za razliku od rendgenskih snimaka na kojima se vide sjene kostiju, CT snimke pokazuju i tvrde i meke dijelove (kosti i tkivo) u tri, a ne samo u dvije dimenzije. Na ovaj nain CT snimka sadri podatke i o obliku lubanje i o debljini tkiva koje lubanja pokriva. Meutim, kako bi odabrali odgovarajuu CT snimku, forenziki antropolozi moraju na osnovu lubanje i drugih ostataka procijeniti dob i rasu odreene osobe. Korisnim se smatraju i svi drugi detalji tipa veliine odjee pronaene sa tijelom, jer se pomou njih moe modicirati debljina tkiva zavisno o debljini ili mravosti. Spajanjem dvaju snimaka, glavom CT skena prekriva se digitalni model lubanje. U ovoj fazi svaka od lubanja ima svoj oblik, pa se u narednom koraku CT sken na odreeni nain izoblii kako bi kljune take na lubanjama tano odgovarale jedne drugima. U toku postupka rastezanja i stiskanja lubanje na CT snimci, mijenja se i tkivo na licu, dobijajui oblik koji je priblino slian rtvinom.12 Kako se CT snimanjem prodire u ljudsko (tkivo), ne ostaju zabiljeeni povrinski detalji. Zbog toga u ovoj fazi rekonstruisani model lii gipsanom odljevku glave rtve. Kako bi bila slinija glavi ive osobe, potrebno je dodati kou, oi i kosu odgovarajueg izgleda i boje. Programeri i tehniari posuuju izgled ive osobe i digitalno ga prenose na model. Kako bi se dobila trodimenzionalna slika, potrebni se podaci o boji na itavoj glavi. Oni se obino dobivaju fotograsanjem prednje strane i oba prola lica neke osobe ija dob, rasa i stas to priblinije odgovaraju rtvinim. Softverski se te tri snimke spoje u jednu traku koja se onda nanese na kompjuterski model i tako dobije kompletna rekonstrukcija. Dobra strana ove metode je to se njen rezultat moe posmatrati i okretati na zaslonu, a moe se i distribuirati u nekoliko standardnih formata za prikaz slika, kao to su VRML ili Quicktim VR-a. Mada lice dobijeno kompjuterskim modeliranjem moe izgledati ivotnije nego ono izraeno od gline, mora se voditi rauna da obje metode imaju ista ogranienja. Ogranienja se, prije svega, odnose na oblik nosa, usta, uiju, oiju, jer se oni uglavnom odreuju na osnovu procjene Odreivanje spola Determinacija spola kod ivih osoba i mrtvih tijela vri se uglavnom na osnovu sekundarnih spolnih obiljeja. Meutim, ako sekundarna spolna obiljeja nisu jasno izdiferencirana, ili su zbog povreda ili posmrtnih promjena unitena, ili su, pak, prisutni samo dijelovi tijela, mogu se javiti problemi i potekoe u odreivanju spola. U navedenim situacijama, nalaz materice kod ena i prostate kod mukaraca u potpunosti otklanja dilemu identikacije spola. Ba ti navedeni organi smjeteni su duboko u maloj karlici, dobro su zatieni i znaajno su manje podloni povredama i posmrtnim promjenama u odnosu na druge dijelove tijela.
12 Isto, str. 57.
124
Meutim, veoma bitno je napomenuti da karakteristike kotanog sistema dozvoljavaju mogunost identikacije spola. Tako su kosti mukarca po pravilu masivnije, a mjesta pripoja skeletnih miia (tzv. kotane kvrge) kod mukih su znaajnije naglaene. Spolni dimorzam najvie se primjeuje na sljedeim kostima: karlica, natkoljenica i lobanja. Tako oblik i izgled karlice13 ima najvei znaaj za odreivanje spola.14 Kod mukaraca je karlica uska i visoka, ulaz u malu karlicu je srcolik (zbog promontorijuma), a ugao izmeu stidnih kostiju je otar (do 700), to nije sluaj kod ena kod kojih je karlica plitka i iroka15, ovalnog ulaza u malu karlicu i tupog ugla ili lune linije izmeu stidnih kostiju (74 1000). Acetabulum (zglobna aica kuka), kod mukaraca je vea i okrenuta vie bono, dok je kod ena manja16 i okrenuta vie unaprijed.17 Zaporni otvor kod mukaraca je ovoidnog oblika, dok je kod ena trouglast. I butna kost ili samo njen gornji dio mogu da prue bitne podatke za vericiranje spola. Tu je od velike vanosti ugao izmeu vrata i tijela butne kosti. On kod mukaraca iznosi 127 do 1350, a kod ena 112 do 1250. Manji dijagnostiki znaaj ima duina butne kosti (kod mukaraca iznosi oko 460 do 470 mm i kod ena 420 do 430 mm). Najvei prenik glave butne kosti kod mukaraca je 50 mm, a kod ena 44 mm. Rastojanje izmeu unutranjih i spoljanjih kondilusa je kod mukaraca do 78 mm, a kod ena do 72 mm. Grudna kost je kod mukaraca uska i duga, a kod ena iroka i zdepasta. Aschley, G. T18. (1956) smatra da duina tijela grudne kosti kod evropljana preko 149 mm sa 80% upuuje na muki spol. Runkel, F. (1959)19 ukazuje i na debljinu grudne kosti za dijagnozu spola. Prema njemu, srednja vrijednost debljine u prvom segmentu iznosi 11,1 mm kod mukaraca i 9,5 mm kod ena. O. Prokop20 navodi druge mjere: 9 do 13,6 mm kod mukog spola i 8,1 do 11,0 kod enskog. U srednjem dijelu grudne kosti debljina kod mukaraca iznosi 10,5 do 12 mm i kod ena 9 do 10 mm. Svi ovi brojevi sami za sebe ukazuju na nepouzdanost ovih mjera u identikaciji spola. Prokop smatra da se sigurnije vrijednosti mogu dobiti na osnovu sljedeih elemenata: a) duina grudnjae bez manog nastavka, b) irina grudnjae izmeu pripoja drugog i treeg rebra, c) irina grudnjae izmeu pripoja treeg i etvrtog rebra, d) najmanja debljina drke grudne kosti u srednjoj liniji, e) najmanja debljina grudnjae u prvom segmentu u srednjoj liniji izmeu pripoja drugog i treeg rebra Kod mukaraca zbir ovih vrijednosti iznosi 226 do 262, a kod ena 192 do 223. I kod oblika lubanje postoje karakteristine razlike. enska lubanja je u prosjeku u apsolutnim i relativnim mjerama manja od muke. Naroito je mali nosni dio i donji dio lica. elo je nisko, ali strmije, zbog izraenijih eonih kvrga. Parijetalne kvrge su jasnije izraene. Posmatrano odozgo na dole, karakteristino je da enske lobanje imaju pentagonoidan izgled. Glabela i arcus supraorbitalis su dosta slabo izraeni. Processus mastoideus
13 Milinski, J. (1962): Uvod u sudsku medicinu, Struna biblioteka broj 4, Narodna milicija, Beograd, str.40. 14 Zeevi, D. & kavi, J. (1996): Osnove sudske medicine za pravnike, Barbat, Zagreb, str. 15. 15 Gorki, S. (1981): Medicinska kriminalistika, Udbenik za kriminalistiko medicinsku obradu nasilne i sumnjive smrti, Privredna tampa, Beograd, str. 57. 16 Prohi, H.: Sudska medicina, Glas medicinara, Sarajevo, str. 163. 17 Luki, M. & Pejakovi, S. (1985): Sudska medicina, Privredno nansijski vodi, Beograd, str. 264. 18 Aschley, G. T. (1956): The humen sternum. J. Forensic. Medic. Vol. 3, broj I, 27. 19 Runkel, F. (1959): Ein neues geschlechtsmerkmal am Skelett, Disertacija, Berlin. 20 Prokop, O. (1966): Forensische Medizin, 2 Au. Veb, Verlag Volk. Berlin.
125
kod ena manje je izraen, kratak, zailjen, i ravnije je povrine. Protuberantia occipitalis externa neznatno je razvijena. Orbita je okruglija, relativno vea i otrijih ivica, dok je kod mukaraca vie uglasta i romboidnog oblika.. Arcus zygomaticus je kod ena tanji, pljosnatiji i manje izbaen u stranu. Donja vilica je laka, njenija, sa zailjenim vrhom. Samo tijelo donje vilice kod ena je tanje, i sa granama zaklapa uglove od oko 130 stepeni, i ne prominira upolje, dok je ugao donje vilice kod mukarca oko 120 stepeni i vie stri upolje, sa ravnim vrhom brade, to daje vilici etvrtast oblik. On je kod mukaraca snano ispupen u naprijed i ravan, to daje licu tipian muki izgled vrha brade. Zglobna glavica je kod mukaraca iroka i velika, a kod ena relativno uska i mala. Teina lobanje kod mukaraca je oko 730 grama, a kod ena oko 560 grama; teina donje vilice mukaraca iznosi oko 92 grama, a ena oko 71 gram. Visina lica kod mukaraca iznosi do 118 mm, a kod ena do 105 mm, dok je irina prvih oko 94 mm i drugih oko 88 mm. Dio autora slae se da su najnesigurniji rezultati odreivanja spola prema lubanjama. Kod zuba21, takoe, postoje razlike meu spolovima. Tako je onjak kod ena manji nego kod mukaraca, ali su srednji i gornji sjekutii vrlo razvijeni, i po pravilu iri od onjaka. Boni gornji sjekutii su kod ena upadljivo uski, dok kod mukaraca ove razlike nisu znaajne. Donji onjaci obino prominiraju iznad niza donjih sjekutia kod mukaraca, a kod ena su u nivou sjekutia. Umnjaci ee nedostaju kod ena, a prekobrojni zubi ee se javljaju kod mukaraca. Sraenja korjenova donjih sedmica je enska odlika. Uopteno gledajui zubi su krupniji kod mukaraca, nego kod ena. Ipak, analiza DNA sa sigurnou odreuje spolnu pripadnost. Odreivanje spola citolokom metodom Barr, M. L. i Bertram, E. G22. (Ramljak, 1999.) su 1943. godine nali u nekim elijama make hiperhromatinu masu u jedrima i konstatovali da se ona ee javlja u enskog spola. Navedena masa je nazvana seks hromatin. Nalaz hromatinskih tjelaaca u elijama tkiva enskih osoba je specian. Tako se pozitivni rezultati redovno dobijaju kod ivih osoba i sasvim svjeih leeva. Seks hromatin moe da se dokae sve dok se jedra ne raspadnu, odnosno sve dotle dok jedra primaju boju. Navedenu vrstu ispitivanja najbolje ve vriti na sluzokoi i koi, kao i na tkivima koja sporije trule (zglobne aure, korjen dlake, vezivno tkivo itd.). Schleyer23 smatra da se dijagnoza pripadnosti enskom spolu moe opravdano postaviti ako je preko 25% elijskih jedara seks hromatina pozitivno.
21 Forenzika odontologija predstavlja primjenu stomatologije na problem utvrivanja identiteta ovjeka. Obino se provode dva tipa ispitivanja: (a) uporeivanje rentgenskih snimaka zubi neidentikovanog ljudskog tijela sa zaivotnim zubnim kartonima poznatih osoba u svrhu identikacije ostataka, ako je to teko ili nemogue utvrditi konvencionalnijim postupcima. Ti sluajevi openito proizlaze iz otkrivanja kosturnih ostataka ili ostataka pronaenih nakon dogaaja kao to su poari, eksplozije, nesree i masovne katastrofe, (b) analiza i uporeenje tragova ugriza. Tokom nasilnih krivinih djela kao to su silovanje, seksualno motivisana ubistva i zlostavljanje djece, izvrilac na povrini koe rtava skoro redovno ostavlja tragove ugriza ili ostavljaju tragove ugriza na ostacima hrane. 22 Barr, M & Bertram, E. G. (1949): Morfological distinction between neurones of male itd. Nature (London), 163, 676. 23 Schleyer, F. (1958): Postmortale Klinisch Chemische diagnostik und todeszeitbestimmung mit chemischen und sikalischen Methoden. G Thieme, verlag Stuttgart.
126
Odreivanje ivotne dobi Skoro redovno je najtee odrediti ivotnu dob na osnovu izgleda kostura. Plodu, djeci, te mlaim ljudima do najvie 25 godina, ivotna e se dob moi priblino tano odrediti (jezgre okotavanja, postojanje epiznih hrskavica), 24ali nakon 25. godina to je vrlo nesigurno. Dakle, to je osoba mlaa, preciznije se moe odrediti starost i obratno. Kod novoroenadi se odreuju dani starosti, kod odojadi nedelje ili mjeseci, kod djece i odraslih godine, a kod staraca greke u procjeni starosti mogu iznositi i 5 10 godina. Determinacija ivotne dobi ploda utvruje se na osnovu njegove duine.25,26 Tako u prvih pet lunarnih mjeseci trudnoe duina ploda u centrimetrima iznosi kvadrat broja mjeseci, a od estog do desetog lunarnog mjseca, broj mjeseci mnoi se sa brojem pet. Osim toga, za utvrivanje starosti novoroeneta, pored duine, znaajan faktor je njegova teina. Odreivanje starosti kod djece odreuje se na osnovu broja izniklih mlijenih zuba, a kod odraslih lica ivotne dobi do 25 godina na osnovu broja izniklih stalnih zuba. Tako je na temelju izniklih zuba i njihovih karakteristika mogue aproksimativno odrediti ivotnu dob nepoznatih. Proces nicanja zuba podrazumjeva dvije generacije zuba (dentito duplex s. diphyodontia), koje slijede jedna za drugom: a) dentes decidui s. lactiti (mljenjaci) i b) dentes permanentes s. adulti (stalni zubi). U odnosu na navedeno, kod male djece, mlijeni zubi rastu sljedeim redom: srednji sjekutii se pojavljuju 6 9 mjeseci nakon roenja, boni sjekutii nakon 8 11, onjaci nakon 16 20, prednji kutnjaci nakon 12 16 mjeseci, a zadnji kutnjaci pojavljuju se nakon 20 26 mjeseci. S druge strane redosljed nicanja stalnih zuba ima sljedei raspored: srednji sjekutii niu nakon 7 8 godine ivota, boni sjekutii nakon 8 9, onjaci nakon 11 13, prednji premoralni nakon 9 11, a zadnji premolarni nakon 11 13. godine ivota. Osim toga, prvi kutnjaci niu nakon 6 7. godine ivota, drugi kutnjaci nakon 12 14, a umnjaci nakon 18 20. godine ivota.27 Za odreivanje ivotne dobi korisno je vrijeme pojave zrna okotavanja pojedinih kostiju. Ba zbog navedenih parametara, odreivanje ivotne dobi kod mladih osoba je pouzdanije i sigurnije u odnosu na odreivanje ivotne dobi osoba starijih od 25 godina. Kada se govori o procjeni dentalne dobi28 mogue ju je nainiti na temelju analize mikrostrukture zuba, odnosno na temelju morfolokih i zaivotnih promjena na zubima. Iako je o procesu nicanja zuba kod djece ve bilo rijei, neke dodatne informacije upotpunie navedena znanja. Kao mogui poetak procjene dentalne dobi smatra se 6. sedmica (nedelja) embrionalnog razvoja, kada zapoinje rast i razvoj humane denticije. Kroz prenatalno i postnatalno vrijeme na zubnom se zametku dogaaju znatne promjene u koliini, ali i nainu odlaganja anorganskog materijala koji je vidljiv na rentgenskim snimkama. Jedan
24 Morovi Budak, A. (1955): Sudsko medicinske ekspertize, prirunici za ljekare, Knjiga 26, Medicinska knjiga Beograd Zagreb, str. 15. 25 Zeevi, D. i sar. (1980): Sudska medicina, Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb, str. 277. 26 Zeevi, D. i sar. (1989): Sudska medicina, Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb, str. 264. 27 Tasi, M. (2007): Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad. 28 Za naunu reputaciju stomatogramske metode u identikaciji, zasluga je kubanskog eksperta De Castroverde-a, sa Univerziteta u HAVANI (Ramljak, A. (1986): Pravna medicina, Pravni fakultet u Banja Luci, str. 59.)
127
od naina procjenjivanja dentalne dobi jeste i hronologija nicanja zuba unutar usne upljine. Na kraju, nakon zavretka rasta i razvoja dob se procjenjuje na osonovu zaivotnih promjena na zubima. Vano je napomenuti da je kroz vrijeme intenzivnog rasta i razvoja procjena dentalne dobi mnogo tanija od postupaka na kotanom materijalu. U sklopu objanjenja ovog segmenta neophodnim se namee i analiziranje hronologija nicanja zuba. Razdoblje intrauterinoga doba zapoinje u estoj nedelji embrionalnog razvoja stvaranjem zubnih zametaka za mlijene, a nakon toga i za trajne zube. Faze, termini i histoloka slika razvoja mlijenih zuba prolaze nekoliko meusobno povezanih razdoblja: inicijacija (peta do esta nedelja), proliferacija (esta do sedma nedelja), histodiferencijacija (sedma do osma nedelja), morfodiferencijacija (osma do deseta nedelja) i apozicija koja se nastavlja i nakon roenja. Novoroenako razdoblje u ovoj dobi u ustima, u pravilu, nema zuba, pa je dob mogue procjeniti prema stupnju mineralizacije, rentgenoloki ili histoloki. Tako je na histolokim preparatima vidljiva inkrementna neonatalna pruga koja odjeljuje prenatalnu od postnatalne zubne cakline. Za nju se moe rei da nastaje kao posljedica zastoja u mineralizaciji tokom posoaja, a da bi se vidjela svjetlosnim mikroskopom dijete mora ivjeti najmanje tri nedelje nakon roenja. Pod elektronskim mikroskopom zapaa se neonatalna crta nakon jednog do dva dana ivota, pa je veoma vana za razlikovanje mrtvoroeneta od novoroeneta umrlog nekoliko dana poslje roenja. Adolescentno doba generalno reeno, prvih dvadeset godina u ivotu ovjeka su razdoblje rasta i razvoja. Od est mjeseci ivota dob se procjenjuje prema hronologiji nicanja zuba, kao i prema stepenu razvoja zubnih korjenova mlijene i trajne denticije. Za procjenjivanje dobi potrebno je ispitati cijelo zubalo i procjenu temeljiti na to vie podataka. Razdoblje odrasle i starije ivotne dobi nakon zavretka rasta i razvoja dentalna procjena dobi bazira se na promjenama u strukturi tvrdih zubnih tkiva, uzrokovanim starenjem. Tako na zubima pripremljenim u obliku izbrusaka posmatra se jaina istroenosti zubnih ploha i ivica, koliina sekundarnog dentina i zubnog cementa, translucencija dentina u podruju vrka korijena, nivo epitelnog privrstka i alveolarne kosti, kao i eventualne resorptivne promjene na vrku korjena. Literaturni izvori navode da je najstarija metoda za odreivanje dentalne dobi zuba29 kod adolescenata iz 1950. godine, prema Gustafsonu. Navedena metoda se bazira na est parametara mjerljivih na izbruscima zubi: abrazija (A), resorpcija alveolne kosti (P), nakupljenosti sekundarnog dentina (S), nakupljenosti acelularnog cementa (C), translucenciji korijena zuba (T) i resorpciji korijena (R). Prema stepenu izraenosti svaki se promatrani parametar klasicira od 0 do 3. Vano je napomenuti da navedena metoda ima i jedan nedostatak koji se ogleda u tome to procjenjena dob ima veliki raspon +/- 10 godina.
29 Moderna forenzika stomatologija poela je 04. maja 1897. godine kad je u poaru na dobrotvornom sajmu poginulo 126 imunih Pariana. Tri etvrtine rtava je identikovano pomou odjee i osobnih predmeta. Iako su imena i ostalih bila poznata, tijela su bila toliko izgorjela da pojedine osobe nije bilo mogue prepoznati. Na prijedlog jednog diplomate, upotrijebljena je zubna dokumentacija. To se pokazalo iznimno uspjeno, te je pomoglo pionirima forenzike stomatologije Davenportu i Amoedu u postavljanju smjernica koje i danas vrijede. Svakako je zanimljivo istai da prepoznavanje mrtvaca pomou njihovih zuba nije postupak koji se primjenjuje tek odnedavno. Jo davne godine 59. nove ere, nakon to je po nalogu cara Nerona rob ubio njegovu majku Agripinu, njeno tijelo je identicirano pomou zuba. Godine 1776. Paul Revere identicirao je tijelo Josepha Warena deset mjeseci nakon ukopa poslije bitke kod Bunker Hilla u Massachusettsu u SAD. Revere je prepoznao zubni most koji je prethodne godine izradio za Warrena.
128
Svi drugi dosadanji postupci za odreivanje dentalne dobi samo su nadogradnja ove vrlo jednostave i praktine metode odreivanja dentalne dobi. Kao drugi, najprimjenjivani postupak za procjenu dentalne dobi jeste postupak po Johansonu, u kojem se analiziraju svi gore navedeni parametri, ali se klasikuju u est stepeni, pa je i procjena dobi mnogo blia, i s manjom devijacijom +/- 5 godina.30 Svakako da i neki drugi elementi mogu pomoi u odreivanju ivotne dobi (svakako uz duan oprez u procjeni). Tako se kod odraslih osoba starost obino odreuje na osnovu izgleda i kvaliteta koe, kose i dlaka. U tom smislu prosjedost obino poinje u sljepoonim dijelovima glave nakon 35. godine, na prsima nakon 40., a na bradi oko 50. godine ivota. Nabori oko spoljanjih uglova oiju pojavljuju se oko 40, ana vratu i akama nakon 50. godine. Starake pjege javljaju se na nadlanicama aka oko 60 godine ivota. Nakon 65 70 godine, koa je uopte suvlja, tanja, perutava i sa vrlo slabim turgorom. Jo jedan bitan elemenat u procjeni odreivanja ivotne dobi jeste autopsija (obdukcija). Tako se obdukcijom utvruje stepen razvijenosti znakova starenja na unutranjim organima. U tom smislu poseban znaaj imaju razvijenost masnih naslaga (ateroma) na krvnim sudovima, oivljavanja jajnika, iezavanje hrskavica izmeu tijela i okrajaka kostiju, sraivanje avova na kostima lobanje i stanje krune zuba. Vano je napomenuti da su procjene ivotne dobi na osnovu ovih parametara uvijek orjentacione, kao i da su greke mogue. Okotavanje izmeu dijaze i epize butne kosti zavrava se od 24. do 25. godine. Osikacija kostiju donoja zavrava se u 21. godini ivota kod mukaraca i 19. godini kod ena, kao i u prvim falangama. Posebno znaajno mjesto u odreivanju ivotne dobi ima remenjaa (humerus). Tako, M. Milovanovi31, 32 navodi da ako postoji hrskavica izmeu epize i dijaze, kao njihove granice, onda to oznaava da je mukarac u 16. godini ivota, a enska osoba u 15 oj. Ako je ta granica okotala ivotna dob je izmeu 21. i 22. godine, a kada je nejasna i iezla onda je preko 22 godine. Hansen33 obogauje identikaciju preko kostiju i sljedeim pokazateljima:
30 Primjer iz prakse 1 Zimi 1986. godine nestala je Helle Crafts, stjuardesa Pan Am-a plave kose iz Connecticuta u SAD. Policija je posumnjala na njenog nasilnog mua koji je imao veze sa drugim enama, ali tijela nesretne stjuardese nije bilo. Kad je otkriveno da je iznajmio mainu za usitnjavanje drveta, bilo im je jasno da e biti teko pronai tijelo. Izjave svjedoka odvele su istraitelje do obale oblinje rijeke. Pretragom rijenih obala pronaeno je oko jedne hiljadinke ljudskog tijela, ukljuujui 59 komadia kosti, dio prsta, pet kapljica krvi, dvije zubne krune i 2660 ljudskih vlasi od kojih su sve bile plave. Provedeno je vie od 50 000 forenzikih ispitivanja tih sitnih ostataka. Testovi su pokazali da oni odgovaraju Helleinoj krvnoj grupi i da kruna sa zuba odgovara dokumentaciji koju je uvao njezin zubar. To je dovelo do hapenja, a kasnije i osude Richarda Crafta. Primjer iz prakse 2 Atentatori Irske Republikanske Armije ostavili su vrlo malo tragova nakon ubistva Billyja Craiga i njegovog oca samo hrpa ahura od ispaljenih metaka i napola pojedenu jabuku. Meutim, jedan profesor ortodoncije je iz neobinog otiska zuba ostavljenog na jabuci (koja je bila pohranjena u alkoholu, glicerolu i fomaldehidu) izvukao vaan zakljuak. Primjetivi izoblienje gornje eljusti, procjenio je da je ubica mrav i visok, s visoko dignutim ramenima i dugim uskim licem. On (ili ona) trebao bi imati veliki nos, visoko elo i mogue probleme s disanjem. Kad je jedan dounik policiju doveo do potencijalnog osumnjienika, slinost je bila nevjerovatna. Odljev njegovih deformiranih zuba potvrdio je da postoji samo teoretska mogunost da je neka druga osoba zagrizla jabuku. IRA-in je ubica dobio sedam kazni doivotnog zatvora za ta druga izvrena ubistva. 31 Milovanovi, M. (1960): Sudska medicina, Medicinska knjiga Beograd Zagreb. 32 Milovanovi, M. (1982): Sudska medicina, Medicinska knjiga Beograd Zagreb, str. 265. 33 Hansen, G. (1965): Gerichtliche Medizin. Veb. Georg Thimeme. Leipzig.
129
poetak okotavanja epizne linije remenjae poinje u 18. godini i zavrava se u 23. godini; granica medularnog dijela kosti je razliita u ivotnoj dobi na razliitim visinama, i to: a) do 30 godina daleko ispod hirurkog vrata, b) od 30 40 za jedan popreni prst ispod hirurkog vrata, c) od 40 50. na hirurkom vratu, d) od 50 60. produava se preko hirurkog vrata, e) od 60 70. prelazi preko hirurkog vrata i produava se na epiznu liniju, i f) preko 70 godina potpuno se gubi spongiozna supstanca (sve navedene vrijednosti zavise od individualnih faktora i kolebljive su, upravo zbog toga treba pregledati uvijek vie kostiju i tek tada dati miljenje o ivotnoj dobi).
Neto odreenije znaenje ima oblik donje vilice i donjovilini ugao. U novoroeneta ovaj ugao je oko 1700, kod djece oko 1500, odraslih 90 do 1000 i staraca (ponovo se poveava) od 130 do 1450. Kad je u pitanju lobanja (kosti lobanje) onda se sa realtivnom sigurnou moe odrediti relativna starost. Tako, nakon roenja do kraja prve godine, meusobno srastu eone kosti (satura frontalis media). Medicinska terminologija kae ako kotani av perzistira i u odraslo doba, zove se satura metopica. U drugoj godini ivota zatvaraju se obje fontanele. U 3 4. godini, okotava processus styloideus. Nakon 21 25. godine ivota, poinje postepeno okotavanje avova lobanje (synostosis), ali je odreivanje starosti po ovoj metodi znatno oteano, zbog veliki individualnih razlika. Dakle, okotavanje avova lobanje moe da prui odgovore u vezi sa ivotnim dobom i to naroito kod osoba ispod 20. godine i iznad 60. (svakako uz manju ili veu dozu vjerovatnoe). Nakon 80 godina (duboka starost) ivota skoro svi avovi lubanje su meusobno kotano srasli. Jo je jedna pojava interesantna za odreivanje ivotne dobi. Staraki prsten oiju (gerontoxon) skoro je redovna pojava nakon 70. godine i nastaje zbog degenerativnih promjena. Ima izgled sedefasto-bjeliastog prstena irine do 1 mm.34 Odreivanje visine tijela Jo je Leonardo da Vini (15.04.1452 02.05.1519.) u svom Kanonu ljudskih razmjera (Vitruvijska gura ovjeka) odredio parametre za brzu procjenu visine tijela.35 Tako je on izraunao da duina glave u visinu tijela ulazi 8 puta (nauno: 7,9 puta); 2 duine glave odgovaraju visini bradavica kod mukih; 3 duine glave oznaavaju mjesto pupka; a 4 duine glave oznaavaju mjesto perineuma, odnosno tano polovinu ukupne duine tijela. Raspon rairenih ruku odgovara ukupnoj visini tijela. Centar kruga, pri okretanju tijela rairenih ruku i nogu, odgovara pupku. Neki podaci govore da kod utvrivanja duine tijela treba imati na umu da se ona poslje tridesete godine ivota smanjuje za 0,06 cm godinje.36 Kada se duina tijela odreuje preko duine skeleta onda treba dodati jo 2 do 5 cm da bi se dobila duina za vrijeme ivota.
34 Tasi, M. (2007): Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad, str. 428. 35 Tasi, M. (2007): Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad, str. 429. 36 Luki, M. (1982): Osnovi sudske medicine za radnike organa unutranjih poslova, Privredno nansijski vodi, Beograd, str. 102.
130
Izraunavanje visine osobe, na osnovu dimenzija njegovih dugih kostiju, bazira se na dokazanoj korelaciji izmeu tjelesne visine i duine udova. Zanimljivo je napomenuti da su prethodna istraivanja pokazala kako genski faktori znakovito utjeu na visinu (neki autori smatraju da je 90% tjelesne visine genski odreeno, a 10% posljedica prehrane i drugih vanjskih faktora). Analogno tome, znaajne varijacije u visini prisutne su izmeu razliitih populacija. Ba zbog toga bi idealno bilo kada bi jednaine za izraunavanje visine, na osnovu dimenzija dugih kostiju, bile specifino izraunate za svaku populaciju. Meutim, takve jednaine, ne moraju uvijek biti dostupne, a osim toga, populacijska pripadnost nepoznatih osteolokih ostataka ne mora biti poznata. Upravo zbog toga e u narednom dijelu teksta biti prikazan vei broj jednaina/objanjenja koje su razvijene za izraunavanje tjelesne visine na osnovu dimenzija razliitih kostiju. Kako bi se izraunala visina analizirane osobe, treba ispravno izmjeriti kost, pomnoiti rezultat s odgovarajuim faktorom i dodati veliinu prikazanu u jednaini. Svaka jednaina ima pogreku izraenu plus/minus rasponom, koja odraava populacijsku varijabilnost u korelaciji izmeu tjelesne visine i duljine dugih kostiju. Ako npr. smatramo da femur pripada odraslom mukarcu bijele rase, njegovu visinu dobit emo izmjerimo li najveu duinu femura u centimetrima, pomnoimo taj broj s 2,38 i dodamo 61,41. Dobivena visina ima plus/minus pogreku od 3,27 cm. Za mjerenje dugih kostiju najee se koristi osteometrijska ploa. Naini na koji se kosti mjere su:37 Najvea duina humerusa. Na osteometrijsku plou se poloi humerus. Glava humerusa pritisne se uz nepokretnu okomitu plou, a pomini se dio ploe stisne uz trohleju. Kost se malo pomie gore dolje i postranino, dok se ne odredi maksimalna duina. Najvea duina radijusa. Na osteometrijsku plou se poloi radijus s glavom pritisnutom uz nepokretnu okomitu plou, dok se pomini dio ploe stisne uz processus styloideus. Najvea duina ulne. Ulna se poloi na osteometrijsku plou s proksimalnim dijelom stisnutim uz nepokretnu okomitu plou, dok se pomini dio ploe stisne uz distalni kraj. Najvea duina femura. Femur se poloi na osteometrijsku plou s glavom pritisnutom uz nepokretnu okomitu plou, dok se pomini dio ploe stisne uz distalni kraj kosti. Najvea duina tibije. Na osteometrijsku plou poloi se tibija sa posteriornom plohom. Vrh medijalnog maleolusa pritisne se uz nepokretnu okomitu plou, a pomini se dio ploe stisne uz zglobnu plohu na lateralnom kondilu. Najvea duina bule. Fibula se poloi na osteometrijsku plou s proksimalnim dijelom stisnutim uz nepokretnu okomitu plou, a pomini se dio ploe stisne uz distalni kraj. Jednaine za izraunavanje visine prikazane su u tabeli 1. Za osobe starosti iznad 45 godina ivota nedavno su izraunani korekcijski faktori koji uzimaju u obzir smanjenje
37 Zeevi, D. i sar. (2004): Sudska medicina i deontologija, Medicinska naklada, Zagreb, str. 206.
131
visine koje nastaje zbog atroje kostiju (tabela 2). Vrijednosti, izraene u milimetrima, jednostavno se oduzmu od izraunane visine shodno dobi osobe.
Tabela 1. Jednaine za izraunavanje tjelesne visine na osnovu duine dugih kostiju prema Trotteru, 1970. Bijeli mukarci 3,08 hum. + 70,45 +/- 4,05 3,78 rad. + 79,01 +/- 4,32 3,70 ulna + 74,05 +/- 4,32 2,38 fem. + 61,41 +/- 3,27 2,52 tib. + 78,62 +/- 3,37 2,68 b. + 71,78 +/- 3,29 Bijele ene 3,36 hum. + 57,97 +/- 4,45 4,74 rad. + 54,93 +/- 4,24 4,27 ulna + 57,76 +/- 4,30 2,47 fem. + 55,04 +/- 3,72 2,90 tib. + 59,42 +/- 3,66 2,93 b. + 59,61 +/- 3,57 Crnci 3,26 hum. + 62,10 +/- 4,43 3,42 rad. + 81,56 +/- 4,30 3,26 ulna + 79,29 +/- 4,42 2,11 fem. + 70,35 +/- 3,94 2,19 tib. + 86,02 +/- 3,78 2,19 b. + 85,65 +/- 4,08 Crnkinje 3,08 hum. + 64,67 +/- 4,25 2,75 rad. + 94,51 +/- 5,05 3,31 ulna + 75,38 +/- 4,83 2,28 fem. + 59,53 +/- 3,41 2,45 tib. + 72,55 +/- 3,70 2,49 b. + 70,90 +/- 3,80
Tabela 2. Korekcijski faktori za izraunavanje visine na osnovu duine dugih kostiju. Vrijednosti, izraene u milimetrima, odbiju se od izraunane visine sukladno dobi osobe prema Gilesu 1991. Dob 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 Mukarci 2,5 2,9 3,3 3,8 4,3 4,8 5,4 6,1 6,7 7,4 8,2 8,9 9,8 10,6 11,5 12,4 13,4 14,4 15,4 16,4 ene 0 0 0,1 0,2 0,4 0,7 1,1 1,6 2,1 2,8 3,5 4,2 5,1 6,0 7,0 8,0 9,2 10,3 11,6 12,9 Dob 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 Mukarci 17,5 18,6 19,8 21,0 22,2 23,4 24,7 25,9 27,2 28,6 29,9 31,3 32,7 34,2 35,6 37,1 38,6 40,1 41,7 43,2 ene 14,2 15,6 17,1 18,6 20,2 21,8 23,5 25,2 27,0 28,8 30,7 32,6 34,5 36,5 38,5 40,5 42,6 44,7 46,8 49,0
I drugi autori navode sline odrednice za odreivanje tjelesne visine na osnovu mjerenja dugih kostiju. Veina se slae dakle, da je visinu najbolje odrediti mjerenjem vie dugih kostiju (npr. natkoljenice, nadlaktice, podlaktice) te zatim odrediti njihov presjek. 132
Svakako da osim ranije navedenog postoji i itav niz drugih naina za izraunavanje visine tijela na osnovu duine dugih kostiju. Jedna od najpoznatijih je formula za izraunavanje prema Rolletu, ali budui da se prosjena visina ljudi od njegova vremena poveava, potrebno je uvrstiti korekciju u Rolletovu formulu za izraunavanje. Postupak je u najkraem sljedei: potrebno je odrediti srednju duinu kosti (prosjek trostrukih mjerenja) i broj se u milimetrima pomnoi s faktorom kako slijedi (prema odreenim iskustvima):
Tabela 3 . Broj tj. faktor kojim se duina kosti mnoi radi odreivanja pribline visine tijela Kod mukaraca: Srednja duina bedrene kosti (femur) Srednja duina goljenine kosti (tibija) Srednja duina lisne kosti (bula) Srednja duina nadlaktine kosti (humerus) Srednja duina palane kosti (radijus) Srednja duina lakatne kosti (ulna) Kod ena: Srednja duina bedrene kosti (femur) Srednja duina goljenine kosti (tibija) Srednja duina lisne kosti (bula) Srednja duina nadlaktine kosti (humerus) Srednja duina palane kosti (radijus) Srednja duina lakatne kosti (ulna) x 3,66 x 4,53 x 4,58 x 5,06 x 6,86 x 6,41 x 3,71 x 4,61 x 4,66 x 5,22 x 7,16 x 6,66
Odreivanje populacijske pripadnosti Sam problem denicije pojma populacije ili rase, kao i uopteno, samo postojanje rasa, isuvie je kompleksan i slojevit da bi se na ovom mjestu mogao do u tanine elaborirati. Meutim, posmatrano sa aspekta sudskoantropolokog istraivanja ovaj je problem bitno pojednostavljen samom injenicom da sudski antropolog odgovara na pitanja koja mu postavljaju kriminalisti/istraitelji, tuioci ili sudije. Radi pokuaja da se u najkraem navedu osnovne odrednice u razlikama izmeu tri najvee populacijske skupine bijele, crne i mongolske populacije sljedi kratka analiza.38 Vano je napomenuti da iako su populacijske razlike prisutne i na postrkranijalnim kostima, posebice na bedrenoj kosti, osnovne razlike izmeu razliitih rasa uoavaju se na lubanji (Rhine, 1990).39 1. 2. Bijelu populaciju karakteriu sljedee osobine:40 Nuhalno podruje na zatiljanoj kosti dobro je razvijeno. Vrlo esto se na inionu (mjestu gdje se lijeva i desna gornja kotana pruga sastaju) uoava inferiorno orijentirana kotana izboina u obliku male kuke. na inferiornoj i anteriornoj plohi bazalnog dijela zatiljne kosti, lateralno od tubercu-
38 Zeevi, D. i sar. (2004): Sudska medicina i deontologija, Medicinska naklada, Zagreb, str. 207. 39 Rhine, S. (1990): Non metric skull racing. In: Gill G. W. And Rhine S (eds) Skeletal Attribution of Race. Maxwel museum of antropology, Antropological papers, broj 4. 40 Zeevi, D. i sar. (2004): Sudska medicina i deontologija, Medicinska naklada, Zagreb, str. 207.
133
3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.
lum pxaryngeum, esto su prisutne bilateralne, plitke udubine za hvatite m. longus capitis. avovi izmeu tjemenih, eone i zatiljane kosti su jednostavni, bez naglaenih zavoja. Na eonoj se kosti vrlo esto vidi ostatak metopinog ava koji spaja dvije osikacijske jezgre iz kojih se razvija eona kost. lateralni dio superiornog ruba orbita vrlo je esto nii od medijalnog dijela, to orbitama daje blago zakoen izgled. Nasion (mjesto gdje se obje nosne kosti spajaju s eonom kosti) duboko je utisnut u eonu kost. Nosne kosti su ravne i pravilne, te imaju izgled zakoenih pravouglova. Nosne su kosti duge, ali se uglavnom ne pruaju preko nosnog otvora. Nosni je otvor uglavnom trokutastog oblika. Rub izmeu maksile i inferiornog dijela nosnog otvora otar je i dobro deformiran. Na prednjoj strani trupa maksile, u visini korijena onjaka, nalaze se plitke udubine, fossae caninae. Gornja eljust ne pokazuje anteriornu izboenost (prognatizam). av izmeu jagodine kosti i gornje eljusti kod pripadnika nordijskih i germanskih populacija izrazito je zakrivljen, s naglaenim lateralnim izboenjem na sredini ava. Kod slavenskih populacija ima oblik relativno ravne, zakoene crte. Srednji dio palatinskog ava vrlo esto je izboen oko mjesta gdje se sijee s intermaksilarnim avom. Mandibula ima izboenu bradu. Gledano odozgo, vrh brade ima esto slabo izraen centralni sulkus. Ramus mandibulae esto je vrlo blago stisnut na polovicu svoje visine.
Mongolsku populaciju karakteriziraju sljedee osobine:41 1. Tjemene kosti su koso poloene u odnosu prema sagitalnom avu, te se esto uoava naglaeni sagitalni greben. 2. U avovima izmeu zatiljane i tjemenih kostiju esto su prisutne male, prekobrojne kosti, ossa Wormiana. 3. avovi izmeu tjemenih, eone i zatiljane kosti su komplikovani, s brojnim gusto poredanim sitnim zavojima. 4. Lateralni dio superiornog ruba orbita u istoj je ravnini s medijalnim dijelom. 5. Orbite imaju zaobljen izgled. 6. Nasion je vrlo plitko utisnut u eonu kost. 7. Nosne su kosti na sredini blago stisnute, to kotanom dijelu nosa daje karakteristian izgled pjeanog sata. 8. Nosne se kosti esto pruaju preko nosnog otvora. 9. Nosni se otvor iri prema bazi. 10. Rub izmeu maksile i inferiornog dijela nosnog otvora tup je i slabo denisan. 11. Jagodine su kosti velike i neto anteriorno izbaene. 12. Na stranjem rubu frontalnog izdanka jagodine kosti esto se vidi mali izdanak, tuberculum zygomaticus posterior.
41 Isto, str. 208.
134
13. Gornja eljust moe pokazivati umjereni prognatizam. 14. av izmeu jagodine kosti i gornje eljusti ima oblik zakoene, nepravilne crte. 15. Palatinski je av ravan, bez izboenja oko mjesta gdje se sijee s intermaksilarnim avom. 16. Na sredinjim maksilarnim sjekutiima vrlo esto se vidi naglaeno udubljenje na lingvalnoj plohi zuba, koje je okrueno neto uzdignutim, dobro deniranim rubom enamela. Gledano sa lingvalne strane, ovi zubi imaju karakteristian izgled malih loptica te se u engleskoj terminologiji i nazivaju lopatastima (shovel shaped) sjekutiima. 17. Sredinji maksilarni sjekutii mogu biti blago medijalno rotirani. 18. Manibula nema izboenu bradu. 19. Ramus mandibulae uglavnom je irok, bez ikakvih stisnua. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Negroidnu populaciju karakteriu sljedee osobine:42 Oko pola centimetra posteriorno od bregme, na sagitalnom avu, vrlo se esto vidi plitko udubljenje, postbregmatina udubina. avovi izmeu tjemenih, eone i zatiljane kosti su jednostavni, bez naglaenih zavoja. Orbite imaju etvrtast oblik. Nasion je duboko utisnut u eonu kost. Nosne su kosti velike i iroke, s tendencijom proirenja prema inferiornom kraju. Nosne su kosti duge, ali se uglavnom ne pruaju preko nosnog otvora. Nosni je otvor vrlo irok. Rub izmeu maksile i inferiornog dijela nosnog otvora tup je i vrlo slabo izraen. Gornja eljust pokazuje malo naglaeni prognatizam. av izmeu jagodine kosti i gornje eljusti ima oblik slova S. Srednji dio palatinskog ava vrlo je esto izboen oko mjesta gdje sjee s intermaksilarnim avom. Mandibula nema izboenu bradu. Ramus mandibulae irok je i vrlo esto blago zakoen. Identikacija leeva na osnovu DNK analiza U forenzine laboratorije dostavljaju se mnoge vrste tragova radi ispitivanja (upravo su tragovi kostiju, zuba, noktiju, kose najvaniji elementi za primjenu DNA analize u cilju identikacije leeva). Tragovi koji se mogu ispitati koritenjem neke od metoda DNA analize (s izuzetkom analize mitohondrijske DNA) organieni su na one koji sadre staninu jezgru. Iz sljedeih vrsta biolokih uzoraka uspjeno je izolirana i analizirana DNA: 1. krv i krvne stanice, 2. sperma i sjemene stanice, 3. tkiva i organi, 4. kosti i zubi, 5. kosa, dlake, nokti i 6. slina, mokraa i druge tjelesne izluevine.
42 Isto, str. 208.
135
Dakle, razvoj novih tehnologija analize genomske (kako autosomalne tako i polne) i mitohondrijske DNK omoguio je savremenoj forenzici novo orue za identikaciju.43 Dapae, DNK analiza je postala metod koji se koristi kao potvrda ili opovrgnue dobivenih rezultata prethodnih analiza, ak i u sluajevima kada je stepen prepoznatljivosti i mogunosti identiciranja tijela relativno dobar. Ba zbog brzog raspadanja tijela pronaenih u masovnim katastrofama (ili ratovima) forenziari se za identikaciju rtava najee slue iskljuivo analizom DNK iz kotanih ili zubnih ostataka.44 Zbog svoje trajnosti uzorci kostiju due e se odrati. Neki autori naglaavaju kako je analiza mtDNK najbolji izbor ako se radi o visoko degradiranim materijalom. Meutim, koritenjem izmijenjenih standardnih postupaka izolacije DNK, te viekratnim proiavanjem izolirane DNK (repurikacija) s NaOH ili nekim drugim hemikalijama, utvreno je da uspjenost identikacije putem genomske DNK moe dosei vrijednosti vie i od 96%.45 Takoer je primjeeno da analize zubnih ostataka u poreenju s rezultatima analiza dugakih kostiju daju bolje rezultate u 20% do 30% svih analiziranih sluajeva.46 Dakle, problem vrijednovanja DNK dokaza kao sredstva pozitivne identikacije pojedinca prevazien je usavravanjem i poveanjem osjetljivosti tj. diskriminacione snage savremenih metoda vjetaenja. Smatra se da savremene metode kojima se vri ispitivanje hipervarijabilnih regiona DNK lanca na 13 lokusa u okviru hromozoma daju stepen pouzdanosti i do 100 biliona. 47 48 To znai da se meu 100 biliona stanovnika (na Zemlji trenutno ivi oko 5 milijardi) ne mogu nai dva lica koja imaju istu DNK ifru (pod uslovom da nisu jednojajani blizanci). Navodi se da savremene metode vjetaenja u okviru kojih se vri ispitivanje i uporeivanje spornog i nespornog uzorka na 13 lokusa pruaju ekstremno visok stepen pouzdanosti (vjerovatnoe), odnosno nivo pouzdanosti koji iskljuuje svaku razumnu sumnju da moe postojati jo neko lice osim onog koje je ostavilo trag sa istim DNK prolom. Do sada nije zabiljeen sluaj u svijetu da dva lica (koja nisu jednojajani blizanci) imaju isti DNK prol. Vano je napomenuti da ni DNK analizom nee moi biti utvreno (u sluajevima masovnih grobnica gdje kao rtve imamo vie brae) koji je koji brat (nesumnjivo e se rei da ta dva kostura pripadaju brai, ali e se morati koristiti neke druge metode i postupci - dentalni karton, visina, prethodni lomovi, ostaci odjee, neki dokumenti itd.; kod nekih od ovih segmenata treba biti prisutan oprez zbog moguih zamjena), mada e DNK analiza nesumnjivo potvrditi da su npr. oba kostura djeca (braa) odreenog roditeljskog para.
43 Marijanovi, D. & Primorac, D. Molekularna forenzina genetika, INGEB, Sarajevo, str. 41. 44 Gaensslen, R. E, & Lee, C. H. Genetic Markers in Human Bone Tissue. Forensic Sci Rev 1990 2:126 46. 2009. 45 Anelinovi, . et al. Twelve year Experience in Identication of Skeletal Remains from Mass Graves. Croat Med J, 46: 530-9. 2005. 46 Primorac, D. Identication of Human remains from Mass Graves Found in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Proceedings of the 10th International Svmposium on Human Identication, sept 29-oct 2; Orlando, Florida. Madison, USA, Promega Corporation. 1999. 47 Robertson Vignauh. Interpreting Evidence, Evaluating Forensic Science in the Courtroom, Chichester. 1999. 48 Zonderman, J. Beyond the Crime Lab. New York. 1999.
136
ZAKLJUAK Uvaavajui sve navedeno namee se nekoliko nezaobilaznih zakljuaka: Forenzika bioantropologija (ukljuujui i aktivnosti drugih specijalista iji djelokrug rada neizostavno participira u ovakvim aktivnostima) nezaobilazan je dio forenziko kriminalistikih istraga; Kroz razliite metode i postupke navedenih subjekata mogue je (kroz analizu kostiju i kostura) odrediti: da li su kosti ljudske ili ivotinjske, da li na njima postoje oteenja (i kako su ona mogla nastati), priblinu dob, visinu i stas, spol, zdravstveno stanje i trudnou (osobe iji kostur se ispituje). Kroz mogue aktivnosti i u odnosu na odreene parametre mogue je utvrditi (ili potvrditi) identitet lica (iji kostur se ispituje). Kroz navedene aktivnosti mogue je odrediti i da li su kosturni ostaci pohranjeni nedavno ili pripadaju ljudima koji su umrli prije desetina godina ili vie (npr. vijekova). Hoe li se kroz forenziko kriminalistike istrage koristiti znanja svih eksperata koji se bave ovom problematikom i kakvi se sve rezultati mogu oekivati zavisie kako od znanja tuilaca (i onih koji vode istrage), tako i od znanja, eventualno, angaovanih eksperata.
LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Aschley, G. T. The humen sternum. J. Forensic. Medic. Vol 3, broj I, 27. 1956. Anelinovi, . et.al. Twelve-year Experience in Identication of Skeletal remains from Mass graves. Croat Med J, 46. 2005. Barr, M. L. & Bertram E. G. Morfological distinction between neurons of male itd. Nature (London) 163, 676. 1949. Gaensslen R. E. & Lee, C. H. Genetic Markers in Human Bone Tissue, Forensic Sci Rev 1990 2:126-46. 1990. Gatliff, B. P. Facial sculpture on the skull for identication. Am J Forensic Med Pathol; 5 (4): 327 32. 1984. Gerasimov M. M. Vosstanovleninie lica po arepu (Wiederherstellung des Gesichts auf Grund des Schadels) Moskau: Akademie Nauk SSSR. 1955. Gorki, S. Medicinska kriminalistika udbenik za kriminalistiko medicinsku obradu nasilne smrti, Privredna tampa, Beograd. 1981. Hansen, G. Gerichtliche Medizin. Veb. Georg Thimeme. Leipzog. 1965 Luki, M. Osnovi sudske medicine za radnike organa unutranjih poslova, Privredno nansijski vodi, Beograd. 1982. Luki, M., Pejakovi, S. Sudska medicina, privredno nansijski vodi, Beograd. 1985. Marijanovi, D. & Primorac, D. Molekularna forenzina genetika, INGEB, Sarajevo. Milinski, J. (1962): Uvod u sudsku medicine, Strna biblioteka broj 4, Narodna milicija, Beograd. 2009. Milovanovi, M. Sudska medicina, Medicinska knjiga Beograd Zagreb. 1960. Milovanovi, M. Sudska medicina, Medicinska knjiga Beograd Zagreb. 1982. Mitrovi, V. Kriminalistika identikacija teorija i praksa, Beograd. 1998.
137
M. Milosavljevi, Duica Milosavljevi, Sunica Milosavljevi: Forenziko kriminalistiki aspekti identikacije (tragova) kostura (leeva) u segmentu forenzike bioantropologije 16. 17. Morovi Budak, A. Sudsko medicinske ekspertize, Prirunici za ljekare, Knjiga 26, medicinska knjiga Beograd Zagreb. 1955. Primorac, D. Identication of Human remains from Mass Graves Found in Croatia and Bosnia and herzegovina. Proceeding of the 10th International Svmposium on Human Identication, sep 29-oct 2, Orlando, Florida. Madison, USA, Promega Corporation. 1999. Prohi, H.: Sudska medicina, Glas medicinara, Sarajevo. Prokop, O. Forensische Medizin, Au. Veb, Verlag Volk. Berlin. 1966. Ramljak, A. Pravna medicina, Pravni fakultet, Banja Luka. 1986. Ramljak, A. Medicinska kriminalistika, Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo. 1999. Rhine, S. Non metric skull racing. In: Gill G. W. and Rhine S (eds) Skeletal Attribution of Race. Maxwel museum of anthropology, Antropological papers, broj 4. 1990. Runkel, F. Ein neues geschlechtsmerkmal am Skelett, Disertacija, Berlin. 1959. Schleyer, F. Postmortale Klinische Chemische diagnostic und todeszeitbestimmung mit chemischen und sikalschen Methoden. G Thieme, verlag Stuttgart. 1958. Tasi, M. i sar. Sudska medicina, Zmaj, Novi Sad. 2007. Zeevi, D. i sara. Sudska medicina, Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb. 1980. Zeevi, D. i sar. Sudska medicina, Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb. 1989. Zeevi, D., kavi, J. Osnove sudske medicine za pravnike, BARBAT, Zagreb. 1996. Zeevi, D. i sar. Sudska medicina i deontologija, Medicinska naklada, Zagreb. 2004.
18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29.
Summary: Fighting organised crime, as well as cases of assassinated victims and necceserity of their identication, in posterior procedures put difcult assignments before investigative and expert organs. Whats more, criminals very often take different actions in aim to destroy dead as much as possible trying to make reliable identication simply impossible. From the other side identication of dead can be connected with different terroristic (suicidal) actions in which can be killed many innocent civilians. It is also impossible to bypass possibility of mass accidents (for example plane, bus or train crashes) where we face situations with a huge number of dead in different states (complete and uncomplete bodies). However, centre of this paper will be directed to skeleton identication. In entire segment it is important to differ animal from human bones, to determine sex, age and height of the victim and in the end to accomplish precise identication of certain person. Mentioned parameters are exactly what we talk about in this paper. Key words: corpse;skeleton; sex,age and height determination; identification
138
Pregledni nauni rad
UDC 342.4:327(4)
E
.
,
: . , , . , , . , , . , , , , , , , , . , . , 139
. : E
, , . , . / , .
K : , , , ,
. . , , . , , , , . , , , , , , , - . , , , .1 , . , , . , , , ,, . , , , , , , , , , , , , , , , . , , ,
1 G.Robbers, Legal Aspects of Religious Freedom, Opening Lecture, International Conference Legal Aspects of religious Freedom, Ljubljana, 2008.p.11
140
. , , , . ) . , 2, , , . , , .3 . 1948. , 2000, .4 , . .5 . .6 , , 7, .8 - : , , , .9 , , , 2 3 4 ., , 1994. .159 ., .1. 2003..395 18. , , . 9. .1. , , . ., .. ., , - , 2007. . 98 ., ., , , 1997..176 ,.. ., , , 1995,.509.
5 6 7 8 9
141
. : E
, , , , .10 , . . 9. 11. . , , , , ,11 .12 . 9. , , , , , , , .13 , , , , , , . . )
10 L. Blo, European Law of Religion organizational and institutional analysis of national systems and their implications for the future European Integration Process, Jean Monnet Working Paper 13/03,.28 11 Metropolitan Church of Bessarabia v. Moldova, . 45701/ 99 .118 12 Religionsgemeinschaft der Zeugen Jehovas v. Austria . 40825/98 . 78-79; Hasan and Chaush v. Bulgaria .30985/96 .49 13 ., , , 9 , 2008. . 31. X v. the United Kingdom, (1981) DR 22, str. 27
142
, . , , , , . , , , 14 , , vice- versa. - , , . .1. , , . , . 26. 1789 (. 10), 1791. .15 19. , (, , ) , , , 14 G.R.Robbers, State and Church in the European Union, in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005.p.578 15 . , 2. 1789. , , . 12. 1790. . ( 1793- 1794) . 1795, , , . , 15. 1801. (77 o), , ( 18 ). 19. . , 44 . 1808.
143
. : E
. , , . 1879/1880. , , . , . (1904.) 1905. . 1905. , 1958. .16 1958. 2. , , . 1905. . , , . 2. , , , , , , , , . 1905. ? 1905. , , , .17 , , , . , . , ,
16 , , - 1802. 1905. 1918. status quo . 17 B.Basdevant-Gaudemet, State and Church in France, in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005.p.160
144
. (associations cultuelles) 1905. 4. . 1901. , 19. 1905. . 1905. , .18 , . . . 4. , , . , 1907. 1901. 1881. . . , (associations diocsaines). 1924. . , , . , , 1905, 1901. 1907, , . ,
18 J.R.Bowen, Why the French Dont Like Headscarves, 2007.p.27
145
. : E
, , , . , 1905. , , , 1907. , 1924. . , , , , associations cultuelles , , , .19 , , , , , . , , lacit.20 .21 , , .22 , 2. 1905. , ,23,24,25. , , .
B.Basdevant-Gaudemet,...179 ..161 ,.. M.Adrian, France, the Veil and Religious Freedom, Religion, State and Sociaty, Vol.37/4, 2009.p.347 , . , , , B.Basdevant-Gaudemet,...180 24 , , . , ,.. 25 1905, . , , ,. 19 20 21 22 23
146
. . (. ). , , . , 2004. 26 ( !!!), 27. .28 .2. / . , . , 1831. .29 1975. . 3. . .1. , , , . , , .

26 , . 27 M.Adrian,,... 28 G.Ercolessi, I.Hgg, A Note on Recent Developments in France, in F. Beafurt, I.Hgg, P.Schie (eds.), Separation of Church and State in Europe, 2008. p.118-119. 29 1831. . , 1833. . 4. 1833. , . 1844. 1864,1911,1927. 1952. .
147
. : E
, .30 , ( ), , .31 , . , , , , .32 . . , , . . , , , , . , , .33 13. . 1. , , .2. . . , , , . , , . , 3. 13. ,

30 C.Papastathis,State and Church in Greece, in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005.p.117 31 ,.118 32 , . 33 C.Papastathis, .. .130
148
. , , , 1982. , . , , , , . , . . , , . , 1988. , . . , , . .34 ( 1952.) , .35 . 1830. , , , , , . . , , - , . .36

34 , , , C.Papastathis, .. .125 35 ,.. 36 , .136
149
. : E
.3. , , . , 1871. . 1871, - .37 1919. 137. .1. ., 2. , , 3. , . , . , , 5. 137. ( ) , , , , , , , . , . , . 138. , , , , . , , . , , , , . , , , , . . ,

37 Das Zentrum () 1871, . . 1872, 1873 1875 . 19. .
150
136. , , , , , , . 4. 136. , , . 1949 , , , ( 4. .1), ( 4. .2). , , . 140 136. 137. 138. 139 141. . ? , , , , , , .38, , , , , , , .39 40 - , , .41 , ,
38 G.Robbers, State and Church in Germany, in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005.p.80 39 .L.Barnstedt, Constitutional Jurisprudence in the Area of Freedom of Religion and Beliefs, Germany, in Legal Aspects of Religious Freedom, International Conference Legal Aspects of religious Freedom, Ljubljana, 2008.p.103 40 BVerfGE 42, 312 (331) 41 G.Robbers,..
151
. : E
.42 , , , .43 , , , , , . , , , , , 137. .3. 140. , .44 , . , .45 .46 , , .47 , , , .48 , , . , 1933. , sui generis , . , 42 43 44 45 46 47 48 ,.. BVerfGE 93, 1 (17) G.Robbers,.. ,.. BVerfGE 93, 1 (16) G.Robbers,.. A.F.Campenhausen, Der heutige Verfassungsstaat und die Religion, in Handbuch des Staatskirchenrechts der Bundesrepublik Deutschland, I Band, 1994. S. 76
152
, . , , , , , , . , , . , , , , , , . , . , . , . , ( ), 79. .3. , , .49
.4.
. , , 1492. . , . 1873. 1931. 20.
49 BVerfGE 102,370(384 394). , . , , , . E.J.Eberle, German Religious Freedoms: The Movenment Towards Protection of Minorities, Annual of German &European Law vol.II/III,2006.p.17, .L.Barnstedt,...106
153
. : E
. (1936-1939) , , . 1978. . . : , ( ), .50 16. 1. , , , . , , , , . 51 1. .1. , , , , , .52 2. , . 3. 16. , . ? . , , , , , .53 16. .3.
50 - J.G.Oliva, Religious Freedom in Transition: Spain, Religion, State and Sociaty, Vol.36/3, 2008.p.273; L.Blo,...31 51 STC 64/1988 FJ 1 J.G.Oliva, ...280 52 STC 130/1991 FJ 4. J. G.Oliva, ...274 53 J.Fereiro, State-Religion Relations in Spain : Legal and Constitutional Framework in Legal Aspects of Reli-
154
. , .54 , .55, , . : , .56 , .57 .58 , , . 16. .3. ? , , , , . . , , , , . , , . .59 1980. . gious Freedom, International Conference Legal Aspects of Religious Freedom, Ljubljana, 2008.p.460 54 ,.459,460 55 I.C.Ibn, State and Church in Spain in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005.p.145; J.G.Oliva, ...276 56 J.Fereiro,...461 57 STC 340/1993 FJ 4 J.G.Oliva, ...276 58 STC 46/2001 FJ 8 J.Fereiro,...462 59 I.C.Ibn,...146
155
. : E
.60 , 6. , , , . 7. .1. , , , , . , .61 1992. , . . , , . , . , ,62 . , . . . 1987. 0,5% , . , , , . , . 60 ., 61 J.G.Oliva, ...278 62 , , .
156
. . , . 16. .3. , , .63 1992. , . . , . .64 ) , . 1992. . . , , , . . , , , , , . 11. , . , , .65 63 STC 177/1996 FJ 10 J.G.Oliva, ...277 64 I.C.Ibn,...153 65 H.M. Heinig, Law on Churches and Religion in the European Legal Area Through German Glasses, German Law Journal, Vol. 08 No. 06/2007, .570
157
. : E
.66 , , .67 1997. , . . 10. , . , , , , , . 21. .1. , , . , . , , , . , , , , , , . 17. .1. . 2. , . 3. , , , , . (EU-Religionsrechtes) : 1. ; 2. ; 3. , 4. .68 (uropean law on religion)
66 G.Robbers, Europarecht und Kirchenrecht, Handbuch des Staatskirchenrechts der Bundesrepublik Deutschland, 1994.S.323 67 H.M. Heinig,..,.571 68 A. V. Campenhausen, H. De Wall, ..S.367
158
( ), , , , (-), , , .69 , , , , , .70 , , . , , , .71 , , , , , , .72 , , , ,73 69 N.Doe, Towards a Common Law on Religion in European Union, Religion, State & Society vol.37, 2009.. p.147, 158 70 ,.147 71 ., , , 8/2010. .78 72 N.Doe,...149 73 2004/83 , , , , , , (), .
159
. : E
, . , . , , , , , .74 , , , , - .75 () , , , , .76 , , , , , , , .77 . .78 / , . , , . -
74 75 76 77 78
., ., . 79. 80. H.M. Heinig,..,.575 J.P.Willaime, European Integration,Lacit and Religion, Religion, State&Society vol.37, 2009. p.26,27 , .31 N.Doe,...157
160
. , , , , . , . , , . , , , . . . . , , . , , , , , , , , . , . , , , . , , , , .. , , , , , , . , , , , . / , . 161
. : E
LITERATURA:
1. 2. , , - , , 2007. Barnstedt E. L, Constitutional Jurisprudence in the Area of Freedom of Religion and Beliefs, Germany, in Legal Aspects of Religious Freedom, International Conference Legal Aspects of religious Freedom, Ljubljana, 2008. Basdevant Gaudemet , State and Church in France, in G. Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005. Blo L, European Law of Religion organizational and institutional analysis of national systems and their implications for the future European Integration Process, Jean Monnet Working Paper 13/03. Bowen J. R, Why the French Dont Like Headscarves, 2007. Campenhausen A. F, Der heutige Verfassungsstaat und die Religion, in Handbuch des Staatskirchenrechts der Bundesrepublik Deutschland, I Band, 1994. , , , , 1997. Doe N, Towards a Common Law on Religion in European Union, Religion, State & Society vol.37, 2009. Eberle E. J, German Religious Freedoms: The Movenment Towards Protection of Minorities, Annual of German &European Law vol.II/III, 2006. Ercolessi G, Hgg I, A Note on Recent Developments in France, in F. Beafurt, I. Hgg, P. Schie (eds.), Separation of Church and State in Europe, 2008. Fereiro J, State-Religion Relations in Spain: Legal and Constitutional Framework in Legal Aspects of Religious Freedom, International Conference Legal Aspects of Religious Freedom, Ljubljana, 2008. France M. A., the Veil and Religious Freedom, Religion, State and Sociaty, Vol. 37/4, 2009. G. Robbers, Legal Aspects of Religious Freedom, Opening Lecture, International Conference Legal Aspects of religious Freedom, Ljubljana, 2008. G. R.Robbers, State and Church in the European Union, in G. Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005. G. Robbers, State and Church in Germany, in G.Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005. G. Robbers, Europarecht und Kirchenrecht, Handbuch des Staatskirchenrechts der Bundesrepublik Deutschland, 1994. Heinig H. M, Law on Churches and Religion in the European Legal Area Through German Glasses, German Law Journal, Vol. 08 No. 06/2007. Ibn I. C, State and Church in Spain in G. Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005. , , , , 1995. , , , 9 , , 2008. , , , 1994. Oliva J. G, Religious Freedom in Transition: Spain, Religion, State and Sociaty, Vol. 36/3, 2008. Papastathis C, State and Church in Greece, in G. Robbers (ed.), State and Church in the European Union, 2005. , . 1. 2003. , , , 8/2010. Willaime ., European Integration, Lacit and Religion, Religion, State&Society vol. 37, 2009.
3. 4.
5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.
162
Abstract: In European countries there is no uniform model of relations between state and churches and religious communities. Different models of relationships between state and churches and religious communities are: separation between state and churches and religious communities, cooperation between state and churches and religious communities and form of a State Church or predominant religion model. Although there are different models of those relationships, and despite the fact that different systems of relations between the state and churches and religious communities are deeply rooted in historical heritage, they are by no means static. After analysis of individual systems, it can be concluded that, despite differences between individual systems, there seems to be a measure of convergence. Regardless of which model the relationship in question, state, in different ways, nancially supports churches and religious communities, allows, to some extent, the activities of churches and religious communities in the state institutions, regulates and helps to build worship places, accepts and treats religion in the public sphere and maintains dialogue with churches and religious communities. Such a development is quite understandable because religion is part of the public sphere, and churches and religious communities are, after all, of this world and act in this world. The convergence of different models of relations between state and churches and religious communities in Europe is supported by understanding of the role of the state as a guarantor of human rights which is therefore obliged to ensure conditions for their achievement in the public sphere, equality and the prohibition of discrimination, and, in principle, supranational integrations. The EU respects legal status of churches and religious communities under the member states law and shall maintain an open, transparent and regular dialogue with churches and organizations whose identity recognizing under the national law. It can be expected that the results of the strengthening of the dialogue and cooperation between the EU/ member states and churches and religious communities will be the development of model of separation between church and state, which will be combined with co-operation and state aid. Key words: Keywords: state, church, religious communities, the relationship between church and state, constitution
163
Pregledni nauni rad
UDC 347.91/.95
O strankama i zastupnicima u parninom postupku

Doc. dr Slobodan Stanii
Advokat iz Banjaluke i docent na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON u Banjaluci
Rezime: Pored optih izlaganja o pojmu parnice i uesnicima parninog procesnog odnosa, u lanku se razmatraju teorijska i zakonodavna rjeenja koja se odnose na stranke i zastupnike i njihov poloaj i ulogu u parninom postupku, uz navoenje odgovarajuih primjera iz sudske prakse. U tom pravcu, je obraena stranaka, parnina i postulaciona sposobnost tuioca, tuenog i drugih uesnika parnice, sa osvrtom na njihovu procesnu legitimaciju u parninom postupku. Posebna panja je posveena svim oblicima zastupanja u parninom postupku, a naroito tzv. organimazastupnicima i razliitom postupanju sudova u nekim sluajevima. Kljune rijei: spor, stranke, zastupnici, punomonici, parnica, legitimacija
UVOD U graansko-pravnim odnosima izmeu pojedinih subjekata prava, pojavljuju se razni sporovi o postojanju ili nepostojanju nekog graanskog prava ili pravnog odnosa, o sadrini ili pak obimu toga prava ili pravnog odnosa. Pravno ureene drutvene zajednice svojim sistemskim propisima obezbjeuju svakom licu pravo, da u takvim slua165
S. Stanii: O strankama i zastupnicima u parninom postupku
jevima, od nadlenog suda, u propisanom postupku, zatrai rjeenje postojeeg spora odnosno zatitu svoga subjektivnog graanskog prava, ukoliko smatra da je isto povrijeeno, ugroeno ili pak osporeno. Kada se spor, kao vid neslaganja lica u graansko-pravnom odnosu, na propisan nain iznese pred sud, u cilju traenja rjeenja spornog odnosa, a nadleni sud prihvati da o tom odnosu donese odluku, moemo rei da u tom trenutku navedeni spor dobija karakter parnice kao svojevrsnog procesno-pravnog odnosa u kojoj e isti biti razrijeen sudskom odlukom. Postupak u parnici, kao odreeni drutveni fenomen, manifestira se kao niz aktivnosti procesnih subjekata suda, stranaka i ostalih sudionika u postupku koje se odvijaju nadovezujui se jedna na drugu radi toga da se raspravi i odlui o osnovanosti tuiteljeva traenja da mu se prui pravna zatita odreenog sadraja.11 U naem pozitivnom procesnom zakonodavstvu22 su propisana pravila postupka na osnovu kojih sudovi u Republici Srpskoj raspravljaju i odluuju u graanskopravnim sporovima. To su pravila prinudnog ili dispozitivnog karaktera koja reguliu aktivnost suda, stranaka i ostalih uesnika u postupku kao procesnih subjekata. U parnici odnosno postupku koji se pred sudom povodom spornog odnosa vodi obavezno uestvuju sud i parnine stranke, kao osnovni procesni subjekti u uem smislu sa odreenim, zakonom propisanim ulogama. Od trenutka zasnivanja parninog procesnog odnosa pa do njegovog zavretka vanu ulogu imaju odreene procesne pretpostavke u pogledu stranaka i njihovih zastupnika bez kojih se parnica ne moe zasnovati niti voditi. To su pitanja stranake, parnine i postulacione sposobnosti uesnika spornog procesnog odnosa, kao i pitanja zastupanja stranaka i drugih lica kojima je stranaka sposobnost priznata u parninom postupku. U ovom referatu u se uglavnom ograniiti na razmatranje navedenih pitanja sa posebnim osvrtom na sporna pitanja u vezi sa zastupanjem ustanova u parninom postupku. PARNINE STRANKE I DRUGI UESNICI PARNINOG PROCESNOG ODNOSA
1 2
Parnine stranke su: t u i l a c - koji postavlja zahtjev da mu sud prui pravnu zatitu i
Citirano prema djelu Graansko parnino procesno pravo, autora Dr.Sinie Trive,Dr.Velimira Belajeca i Dr.Mihajla Dike; VI izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne Novine, Zagreb, 1986. l.1 Zakona o parninom postupku (Slubeni glasnik Republike Srpske br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09)
166
t u e n i - prema kome se zatita trai. Sud je trei procesni subjekat koji treba da odlui o ishodu spora odnosno parnice.
Radnje suda i stranaka u parnici (parnine radnje), u svojoj ukupnosti predstavljaju jednu kontinuiranu aktivnost koja se odvija tako da svaka prethodna radnja uslovljava onu koja, prema propisanom redosljedu, iza nje slijedi, pri emu procesni subjekti, sa svakom novom parninom radnjom dolaze u drugi procesni poloaj, razliit od onoga u kome su do tada bili. Ovakva procesna aktivnost suda i stranaka stvara utisak kretanja unaprijed i ima za cilj saznanje odnosno utvrenje suda o postojanja nekog prava ili pravnog odnosa, zbog ega se parnini postupak u pravnoj teoriji i oznaava kao kognicioni postupak. Poloaj tuioca i tuenog u parnici se stie, po pravilu, podnoenjem sudu tube kojom jedno lice, kao aktivna strana u tom procesnom odnosu trai sudsku zatitu prema drugom licu kao pasivnoj strani. Na opisani nain tuilac i tueni, po pravilu i u najveem broju sluajeva, stiu poloaj stranke u parnici. Meutim, poloaj stranke u parnici moe se stei i zajednikim prijedlogom za razvod braka i zahtjevom za razvod braka na osnovu sporazuma. U ovim sluajevima podnosioci imaju poloaj predlagaa. Poloaj stranke u parnici ne stie se samo podnoenjem tube odnosno zahtjeva ve i tzv.sukcesijom u procesni poloaj lica koje je do trenutka sukcesije imalo svojstvo stranke u parnici. Ova procesnopravna sukcesija nastupa uglavnom kao posljedica univerzalne graansko-pravne sukcesije. Naime, smrt zikog lica koje je do trenutka delacije bilo stranka u postupku ima uinak da ono prestaje biti stranka u postupku jer je prestalo da postoji, a njen pravni sljednik (sukcesor) preuzima njen poloaj. Prestanak ili pak statusna promjena pravnog lica (spajanje, pripajanje ili pak podjela pravnog lica), takoe dovodi, po samom zakonu, do sukcesije u procesnom odnosu. Na mjesto pravnog lica koje prestalo postojati ili se pak statusnom promjenom spojilo, pripojilo ili podjelilo) stupaju kao sukcesori njegovi pravni sljednici preuzimajui poloaj svog pravnog prethodnika kao stranke u onom stadiju u kojem se parnica zatekla u trenutku sukcesije. Graansko-pravni sukcesori se ne mogu protiviti procesno-pravnoj sukcesiji jer ona nastupa ex lege, a oni postaju parninom strankom u trenutku kada je nastupila graansko-pravna sukcesija. 167
Procesnopravna sukcesija moe biti samo univerzalna. Sukcesor stupa u sva procesna ovlatenja i preuzima sve procesne terete prethodnika. Do isto procesno-pravne sukcesije dolazi i u sluaju: pribavljanja stvari ili prava o kojem tee parnica; preinaenja tube u subjektivnom smislu;
Obzirom da su parnine stranke tuilac i tueni, subjekti procesnog odnosa za koje se i protiv kojih se prua sudska zatita, poloaj stranke u parnici nemaju umjeai na strani stranke i zastupnici stranke, jer oni uestvuju u tuoj parnici. Pored stranaka, u parnici se mogu pojaviti i trea lica u sporednim postupcima koji se vode uz postupak o glavnoj stvari, kao subjekti posebnog sporednog (incidentalnog) procesnog odnosa koji nastaje povodom parnice. Ova lica stupaju u pomenute posebne sporedne procesne odnose upravo povodom parnice koja se izmeu tuioca i tuenog vodi o glavnoj stvari. Ona imaju u tom sporednom procesnom odnosu poloaj stranke ad hoc, ali one nisu parnine stranke, ve incidentalne stranke koje se nalaze u posebnom procesnom odnosu sa sudom i u tom odnosu imaju odreena prava i obaveze. Poloaj stranke ad hoc imaju svjedoci, vjetaci, prevodioci, tumai, trea lica obavjetena o parnici i sl. Oni imaju poloaj stranke ad hoc kada sud odluuje o nekom njihovom pravu ili dunosti (na pr. o zahtjevu svjedoka o trokovima, te vjetaka, tumaa i prevodilaca i sl. o trokovima i nagradama) ili pak o zahtjevu treeg lica da uestvuje u parnici, o kanjavanju zbog naruavanja reda, svjedoka, vjeataka i zastupnika. Poloaj stranke u parnici imaju i odreeni organi ustanova kojima je zakonom priznato svojstvo stranke. To svojstvo ima, na primjer, Centar za socijalni rad u svojstvu organa starateljstva, kada na osnovu zakonskog ovlatenja moe da podigne tubu. Svojstvo stranke se moe stei i na osnovu odluke suda da odreenim oblicima udruivanja prizna svojstvo stranke u konkretnoj parnici. Da bi odreeno lice moglo biti stranka u parninom postupku i u tom postupku samostalno preduzimati procesne aktivnosti, postupku potrebno je da su ispunjeni i odreeni uslovi i to: da se radi o licu koje ima stranaku sposobnost; da se radi o stranci koja ima parninu, a u nekim sluajevima i postulacionu sposobnost; da se radi o stranci koja ima procesno ovlatenje za voenje parnice ili tzv. procesnu legitimaciju, (aktivnu i pasivnu legitimaciju) 168
U predstojeim izlaganjima e biti govora o ovim procesnim pretpostavkama. STRANAKA SPOSOBNOST Da bi se pravilno razumio pojam stranake sposobnosti potrebno je prethodno ukratko objasniti pojmove pravne i poslovne sposobnosti, kao pojmove materijalnog prava. Naime, pravna sposobnost se poklapa sa pojmom pravnog subjektiviteta ili subjekta prava. Pravni subjektivitet imaju zika i pravna lica. Pravni subjekt je lice koje moe biti nosilac prava i obaveza u pravnom odnosu. Ovo svojstvo pravnog subjekta (bilo kao zikog ili pravnog lica) da bude nosilac prava i obaveza u pravnim odnosima, naziva se i terminom pravna sposobsnost. Pravnu sposobnost zika lica stiu roenjem, a gube smru. Pravna lica stiu pravnu sposobnost ili pravni subjektivitet upisom u sudski registar, a gube prestankom odnosno brisanjem iz registra. Pravna sposobnost je uslov za sticanje stranake sposobnosti33 jer svi pravno sposobni, dakle svi subjekti prava, bilo da se radi o zikim ili pravnim licima, su ujedno i stranaki sposobni. Stranaka sposobnost ius standi in iudicio ili pravo stajati pred sudom jeste sposobnost nekog lica da bude nosilac procesnih prava i obaveza koje proistiu iz jednog procesnog odnosa,odnosno nosilac ovlatenja i tereta priznatih i odreenih graanskim procesnim pravom. Stranaka sposobnost ne zavisi od konkretne parnice, pa odreena lica ovu sposobnost imaju i kada nisu stranke u parnici. Stranaka sposobnost ne zavisi ni od konkretnog graansko-pravnog odnosa u kojem bi imalac ove sposobnosti uestvovao, jer odreena lica imaju stranaku sposobnost nezavisno od toga da li su akteri nekog graansko-pravnog odnosa. Stranaka sposobnost je procesna pretpostavka za funkciju stranke u parnici (tuioca i tuenog) kao i za fukciju umjeaa i zastupnika u parnici. Ona je pretpostavka za postojanje sposobnosti za samostalno preduzimanje parni3 Tzv. stranaka sposobnost odgovara opoj pravnoj sposobnosti na podruju graanskog prava.Lica kojima je pravna sposobnost ograniena u stanovitom pogledu n..pr. u sticanju nekretnina, nee u parnicama, koji se tiu tih pravnih odnoaja imati ni stranake sposobnosti. Zakonik o sudskom postupku u gra.parnicama- GPP, 102 st.1, priredili Dr.Ante Verona i Dr.Sreko Zuglia, str. 161, Tisak jugoslovenske tampe d.d., Zagreb 1932.
169
nih radnji odnosno tzv.parnine sposobnosti, jer samo stranaki sposobni mogu biti i parnino sposobni. Sva zika lica koja su pravno sposobna imaju i stranaku sposobnost koju stiu roenjem, a gube smru. Stranaku sposobnost moe imati i zaeto dijete, ako se ivo rodi, pa se parnica i protiv njega moe voditi pod pomenutim rezolutivnim uslovom. Sva pravna lica, imaju stranaku sposobnost, tj.mogu biti parnina stranka. Pravna sposobnost odreenih subjekata koja nisu zika lica zavisi od toga da li im odnosno pravni poredak priznaje svosjstvo pravnog lica ili ne . Oni subjekti koji nemaju svojstvo pravnog lica, nemaju ni pravnu, pa prema tome ni stranaku sposobnost. Meutim, zakonodavac prihvata izuzetak od gornjeg pravila44, kada propisuje da se posebnim propisima odreuje ko osim zikih i pravnih lica moe da bude stranka u parnici. On daje ovlatenje da se posebnim propisima prizna stranaka sposobnost i onima koji nemaju pravni subjektivitet. Tako, na primjer javni tuilac i neke ustanove mogu da pokrenu parnicu, jer im je zakonom ili podzakonskim aktom priznato svojstvo parnine stranke. Parnini sud moe priznati55 svojstvo stranke i nekim oblicima udruivanja koja nemaju stranaku sposobnost pod uslovom da taj oblik udruivanja ispunjava bitne uslove za sticanje stranake sposobnosti, a posebno ako raspolae drutvenim sredstvima odnosno imovinom na kojoj se moe sprovesti izvrenje. Radi se o izuzetku od pravila, uz napomenu, da priznanje svojstva stranke ima dejstvo samo u toj parnici. Protiv rjeenja kojim sud nekom od oblika udruivanja priznaje ius standi in iudicio (stranaku sposobnost), posebna alba nije dozvoljena. Ako neko nema stranake sposobnosti, on ne moe ni biti stranka u parninom postupku, pa sud u takvom sluaju ne moe ni raspravljati niti odluivati. U toku cijelog postupka, sud bilo kojeg stepena, po slubenoj dunosti, pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka ima stranaku sposobnost, odnosno da li moe biti stranka u postupku.
4 5 Vidi l.291 st.1 i 2 Zakona o parninom postupku Vidi l.291 st.3 Zakona o parninom postupku
170
Radi se o propisu kogentne prirode ije nepotovanje, dovodi do procesnih nedostataka koje sud ima obavezu da otkloni, ako je to uopte mogue u odreenoj fazi postupka. Preduzete radnje stranke koje nema stranake sposobnosti imaju uslovan (rezolutivan) znaaj, pa e biti relevantne samo ako se taj procesni nedostatak naknadno ukloni . Nedostatak stranake sposobnosti predstavlja razlog apsolutne nitavosti o kojem albeni i revizijski sud vode rauna po slubenoj dunosti, ako voenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji nije naknadno odobrilo lice koje steklo stranaku sposobnost. O ius standi in iudicio ili stranakoj sposobnosti, odnosno ko moe, a ko ne moe biti stranka u postupku, jugoslovenska sudska praksa se ve odavno izjasnila u nizu sudskih odluka66, kojima su uglavnom potvreni iznijeti stavovi teorije naeg procesnog prava. U sudskoj praksi77 su zabiljeeni sluajevi da se stranaka sposobnost priznavala: odborima za elektrikaciju, skupu vlasnika garaa kao tuiocu, poredovnikoj zajednici (udruenim korisnicima prava mljevenja ita u mlinu poredovnicima), odborima za izgradnju vikend-naselja. PARNINA SPOSOBNOST Kao to se pojam stranke i stranake sposobnosti u parninom postupku u pravnoj teoriji i legislativi vezuje za pravni subjektivitet odnosno pravnu sposobnost zikih i prav6 I opinska i oblasna kolska uprava samo su organi odnosne upravne vlasti bez vlastite imovine te ne dolaze u obzir kao subjekti imovinskih prava; svosjtvo juridikog bia imaju opina odnosno drava, ija je imovina. (Rjeenje Stola sedmorice Odjeljenje B u Zagrebu br. Rv.192-27 od 22.03.1927 g) ; Verona-Zuglia Gr.par.postupak, str..170-171, sent.13 i 14-a, Zagreb 1932 Oblasna kolska uprava nije samostalno juridiko bie, nego organ uprave bez svoje zasebne imovine, pa nema sposobnost in iudicio standi. (Rjeenje Stola sedmorice Odjeljenje B u Zagrebu br. Ut.204-26 od 16.11.1929 g); Reijski odbor Mesne zajednice nema svojstvo pravnog lica i on ne moe biti stranka u sporu. Stranka moe biti samo Mesna zajednica ili optina, to zavisi od toga u ije ime i za iji raun, odnosno sa ijim ovlatenjem je reijski odbor poslovao (V.S.Srbije, Rev.316/76, Akt. sudska praksa iz Gr.proc.prava, str.33, sent.257, Posl.biro, Beograd 1996. Sud kao dravni organ nema svosjtvo pravnog lica, pa sledstveno tome nema ni stranaku sposobnost u smislu l.77 st.1 ZPP. Zato u sporovima iz radno-pravnih odnosa u sudu tuena moe birti samo republika u kojoj sud vri sudsku vlast (V.S.Srbije, Gzz.93/94 ), Parnica u praksi, str.79, sent..17, Posl.biro, Beograd 2002; Osnovna kola ima svojstvo pravnog lica pa samim tim i stranaku sposobnost. (V.S.Srbije, Rev.1863/97) ; Parnica u praksi, str.81, sent..23, Posl. biro, Beograd 2002; Organi uprave nisu pravna lica (a to nije ni Skuptina optine) pa ne mogu biti stranka u parnici u smsilu l.77 ZPP. (V.S.Srbije, Prev.3806/98) ; Parnica u praksi, str.83, sent..24, Posl.biro, Beograd 2002 ; Isto i VPS Hrvatske P-12807/86 od 11.11.1986, upanijski sud u Puli G-980/96 od 07.10.1996 ; upanijski sud u Rijeci G-946/97, Izbor odluka br.2/97- 131, citirano prema Komentar ZPP Federacije BiH, str.157, Izdanje OSCE, Sarajevo 2000. Kada je tubi oznaena radnja, a nije oznaen i njen vlasnik, takva tuba je neuredna jer ne postoji stranka u postupku poto radnja nema svosjtvo pravnog lica. Postupanje po tubi protiv tako oznaene stranke u parninom postupku predstavlja bitnu povredu odredaba ZPP iz l.354 st.2 t.10. (Rjeenje Vieg privrednog.suda u Beogradu., P.7469/2000 0d 25.04.2001.), Parnica u praksi, str.84- 85, sent..28, Poslovni biro, Beograd 2002; Vidi odluke Vrhovnog suda Hrvatske br. G-2724/74 od 02.07.1975 - Jankovi : Komentar ZPP, str.114 ; G-1209/80 od 22.10.1980 - Pregled sudske prakse br.16/182 ; Rev.2754/87 od 20.12.1989- Pregled sudske prakse br.48/89 ; Privredni sud Hrvatske, P-3561/90 od 28.01.1992 ; Visoki trgovaki sud Hrvatske P.191/96 od 19.03.1996 - Zbirka rjeidbi hrvatskih trgovakih sudova br.4, 133.
171
nih lica da u pravnim odnosima mogu biti nosioci prava i obaveza, tako se i pojam parnine sposobnosti vezuje za njihovu, prije svega, poslovnu sposobnost Tako i vaei Zakon o parninom postupku88 vezuje parninu sposobnost za poslovnu sposobnost, propisujui da stranka koja je potpuno poslovno sposobna moe sama vriti radnje u postupku (parnina sposobnost). Pojam parnine sposobnosti, se na izvjestan nain vezuje i za stranaku sposobnost, to uostalom i neposredno proistie iz citiranog zakonskog teksta odredbe koja denie parninu sposobnost, jer se tekstu naglaava da se parnina sposobnost odnosi na stranku koja je potpuno poslovno sposobna Kako se zakonska denicija procesne sposobnosti najveim dijelom oslanja na poslovnu sposobnost kao pojam materijalnog prava, potrebno je, radi boljeg razumjevanja iste, neo rei i o poslovnoj sposobnosti. Poslovna sposobnost je sposobnost nekog lica da svojim izjavama volje stvara prava i obaveze u domenu materijalnog prava, da utie na nastanak, modikaciju i prestanak prava i obaveza. (Na primjer, to je sposobnost nekog lica da zakljuuje pravne poslove). Poslovna sposobnost nuno pretpostavlja pravnu sposobnost jer da bi se svojojm izjavama volje mogla stvarati prava i obaveze, treba, dakle imati sposobnost biti subjektom prava i obaveza. Nasuprot prednjem, pravna sposobnost, ne pretpostavlja nuno i poslovnu sposobnost, jer subjekti prava ne moraju imati poslovnu sposobnost. Poslovna sposobnost je regulisana imperativnim pravnim normama tako da zainteresovana lica ne mogu svojim izjavama volje otkloniti njihovu primjenu, proiriti ili ograniiti njihov obim. U naem pravnom sistemu potpunu poslovnu sposobnost imaju zika lica koja su navrila 18 godina ivota, dakle punoljetna lica, s izuzetkom da se potpuna poslovna sposobnost moe stei i prije navrenih 18 godina ivota, stupanjem maloljetnog lica u brak, na osnovu dozvole nadlenog suda. Punoljetna lica mogu samostalno preduzimati sve pravne poslove osim u sluaju ukoliko na istima nije produeno roditeljsko pravo ili ukoliko nisu stavljena pod starateljstvo iz razloga to zbog nekog tjelesnog nedostatka ili duevne bolesti nisu u stanju da se samostalno staraju o svojoj linosti ili pak o svojim pravima i interesima. Ogranienu poslovnu sposobnost imaju maloljetnici u rasponu od navrene 14 odnosno 15 godine ivota do navrene 18 godine ivota (stariji maloljetnici), kao i sa njima upodobljena punoljetna lica.
8 Vidi l.292 st.1-3 Zakona o parninom postupku
172
Potpuno poslovo nesposobna su lica do navrene 14 odnosno 15 godine ivota (mlai maloljetnici), kao i sa njima upodobljena punoljetna lica. Potpuno poslovno nesposobna i sa njima upodobljena punoljetna lica ne mogu samostalno preduzimati bilo kakve pravne poslove. U ime i za raun ovih lica pravne poslove zakljuuju njihovi zakonski zastupnici roditelji odnosno staraoci. Ako takvi poslovi budu ipak zakljueni isti e se smatrati apsolutno nitavim. Takvi poslovi poslovno nesposobnih lica ne mogu se naknadno konvalidirati ni izjavama njihovih zakonskih zastupnika. Ogranieno poslovno sposobni mogu preduzimati pravne poslove99, bez odobrenja zakonskog zastupnika, samo u granicama svoje poslovne sposobnosti. Tako na primjer, oni mogu stupiti u radni odnos odnosno zakljuiti ugovor o radu, zakljuivati ugovore kojima raspolau svojom zaradom i sl. U naoj teoriji i praksi preovlauje shvatanje da pravna lica, imaju poslovnu sposobnost; da imaju volju koju manifestuju na osnovu zajedniki izraene volje svojih lanova. Volju pravnog lica izraava njegov organ, kao njegov predstavnik, koji je neto vie nego obian zastupnik, pa se u teoriji esto naziva i organ-zastupnik. Parnina sposobnost je sposobnost stranke da sa procesnopravnim uinkom samostalno ili preko zastupnika kojega je sama odredila, preduzima parnine radnje u odreenom sporu. Ovu sposobnost stranka ispoljava sama, dakle neposredno, preduzimajui lino odreene procesne radnje ili preko zastupnika koga ona postavlja. Kao to smo ve i ranije naveli, parnina sposobnost se, po pravilu, podudara sa poslovnom sposobnou . Krug nosilaca parnine sposobnosti je ui od kruga nosilaca stranake sposobnosti jer se parnina sposobnost ne priznaje svim nosiocima stranake sposobnosti. Obzirom da se parnina sposobnost moe priznati samo licima, organima i oblicima udruivanja koja imaju odreeni procesno-pravni subjektivitet, stranaka sposobnost je pretpostavka parnine sposobnosti. Parnina sposobnost moe biti samo potpuna i bezuslovna, to znai da stranka koja ima parninu sposobnost moe preduzimati sve parnine radnje. Nisu parnino sposobna lica koje su ovlatena da pravno relevantne aktivnosti preduzimaju pod rezolutivnim uslovom da aktivnosti budu naknadno odobrene.
Vidi l.56 Zakona o obligacionim odnosima
173
Lica koja nemaju parninu sposobnost u parnici zastupaju njihovi zakonski zastupnici. PARNINA SPOSOBNOST FIZIKIH LICA Parninu sposobnost imaju, potpuno poslovno sposobna1010 zika lica, pa se u tom smislu parnina sposobnost zikih lica i vezuje za poslovnu sposobnost. Naime, punoljetno lice kojem je djelimino ograniena poslovna sposobnost parnino je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti, to znai da to lice ima potpunu parninu sposobnost, jer parnina sposobnost, kao to je gore reeno, moe biti samo potpuna odnosno neograniena. Prema tome, kada u odredbama o parninoj sposobnosti punoljetnih lica kojima je djelimino ograniena poslovna sposobnost ili pak parninoj sposobnosti maloljetnih lica koja nisu stekla potpunu poslovnu sposobnost, propisuje da su ta lica parnino sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti, zakonodavac time daje mogunost da takva lica imaju parninu sposobnost u parnicama koje se tiu samo onih njihovih odnosa u kojima imaju potpunu poslovnu sposobnost, a da parninu sposobnost nemaju u parnicama koje se vode u vezi sa onim pravnim odnosima s obzirom na koje im je poslovna sposobnost oduzeta ili pak ograniena. Radi boljeg razumjevanja navodimo neke primjere: Osoba koja je napr.zbog prekomjernog uivanja alkohola djelomino liena poslovne sposobnosti, pa ne moe samostalno raspolagati svojom imovinom, moe samostalno zakljuiti brak, pa stoga, kao parnino sposobna, sudjelovati u svojstvu stranke u branim sporovima.1111 Tako maoljetnik s navrenih 15 godina ivota koji radom ostvaruje prihode moe raspolagati ostvarenim osobnim dohotkom i zaradom, pa bi mu o sporovima u vezi sa tim odnosima trebalo priznati parninu sposobnost.1212 Lica za koja se moe izvesti nedvosmislen zakljuak da nisu u stanju da vode rauna o svojim pravima i obavezama, dakle kojima bi tek trebalo oduzeti poslovnu sposobnost, trebalo bi tretirati kao da nisu parnino sposobna, bez obzira na injenicu to im poslovna sposobnost nije oduzeta. U tom pravcu se izjanjava i sudska praksa1313 .
10 l.292 st.1-3 Zakona o parninom postupku 11 Citirrano prema djelu Graansko parnino procesno pravo - VI imjenjeno i dopunjeno izdanje, autora Dr.Sinie Trive, Dr. Velimira Belajeca i Dr.Mihajla Dike, str.243, 61/3, Narodne Novine, Zagreb, 1986. 12 Citirano prema djelu Komentar ZPP FbiH, autora Dr.Mihajla Dike i Mr.sci.Joze izmia, str.161, Osce, Sarajevo, 2000. 13 Vidi odluke V.S.BiH G-399/71, Zbirka sudskih odluka 1/72 158; V.S.Hrvatske Rev.4279/74, Zbirka sudskih odluka 4/77 238 ; V.S.Hrvatske Rev.519/83, Pregl.sudske prakse br.23/84 sent.170, V.S.Hrvatske Rev.231/96, Izbor sudskih odluka br.2/1996, sent 108.
174
Parnina sposobnost u Republici Srpskoj odnosno Federaciji BiH prosuuje se po zakonima Republike Srpske odnosno Federacije BiH kojima je ureena poslovna sposobnost. PARNINA SPOSOBNOST PRAVNIH LICA Prema shavatanju koje preovladava u naoj teoriji procesnog prava1415, pravna lica su poslovno sposobna, pa stoga imaju i parninu sposobnost. Pravna lica u parninom postupku zastupaju njihovi zastupnici po zakonu, statutu ili drugom optem aktu. U sluajevima kada sud odreenim oblicima udruivanja prizna stranaku sposobnost, onda takvi oblici udruivanja imaju i parninu sposobnost. Nasuprot prednjem, nemaju parninu sposobnost pravna lica kojima nadleni organ zabrani rad odnosno nad kojima bude otvoren steajni postupak. U sluaju nastupanja posljedica otvaranja steajnog postupka nad pravnim licem ili pak u sluaju zabrane rada, pravno lice gubi parninu sposobnost, zbog ega i dolazi do prekida parninog postupka po sili zakona.1516 Ova lica, u parninom postupku zastupa steajni upravnik, kao svojevrstan zakonski zastupnik . (zakonski zastupnik sui generis) PARNINA SPOSOBNOST TUILATVA I PRAVOBRANILATVA Tuilac, mada nema svojstvo pravnog lica, stranake ni poslovne sposobnosti, ovlateno je po samom zakonu1617, da u nekim branim sporovima1718 uestvuje kao stranka. Ono ima parninu sposobnost i u parnicama radi utvrenja nitavosti ugovora1819. U cilju zatite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, Grada, Optine i njihovih organa i organizacija, te drugih organa i organizacija koji nemaju svojstvo pravnog lica i nisu upisani u sudski registar, a koje se nansiraju iz budeta Republike Srpske, Pravobranilatvo Republike Srpske, kao samostalni organ, preduzima pravna sredstva pred sudovima i drugim nadlenim organima.
14 Suprotno stanovite da pravna lica nemaju poslovne, pa time ni parnine sposobnosti zastupaju Tomislav Rali i Vitoje Tanaskovi u djelu ZPP sa komentarom,sudskom parksom i obrascima, str.189, izdanje NIP Knjievne novine, Beograd, 1977 g. 15 Vidi l.378 st.1 t.3 i 4 Zakona o parninom postupku 16 Vidi l. 49 Porodinog zaklona RS (Sl.gl.RS br.54/2002) 17 Radi se o branim sporovima u kojima javno tuilatvo ima pravo na tubu za ponitenje braka u sluaju zakljuenja braka izmeu krvnih srodnika u pravoj i pobonoj liniji brane smetnje iz l.33 Porodinog zakona. 18 Vidi l.109 st.2 Zakona o obligacionim odnosima
175
Kada Pravobranilatvo Republike Srpske pomenute radnje obavlja na osnovu zakonskog ovlatenja (pokretanje parninog postupka podnoenjem tube, okonanje postupka povlaenjem tube ili odricanjem od tubenog zahtjeva, priznanje zahtjeva suprotne strane, zakljuenje sudskog poravnanja i slino1920 (podnese tubu), ni tada, po naem miljenju, nema stranaku i parninu sposobnost, a zika lica koja u njegovo ime u parnici preduzimaju procesne radnje (pravobranilac ili zamjenik pravobranioca), treba tretirati kao nosioce pravobranilake funkcije. Uporite za ovakav zakljuak proistie iz formulacije zakonskog teksta odredaba l. 15, 18 i 19 i 23 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske koje se odnose na djelokrug poslova Pravobranilatva, pri emu se naglaava da ovaj organ vri poslove zastupanja organa i pravnih subjekata i o navedenim poslovima obavjetava subjekte i organe koje zastupa. Slian zakljuak se moe izvesti i tumaenjem odredbe l.20 st.1 i 2 pomenutog Zakona, u kojoj se regulie situacija kada Pravobranilatvo treba da zastupa stranke iz l.1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske iji su interesi u suprotnosti. PARNINA SPOSOBNOST CENTRA ZA SOCIJALNI RAD KAO ORGANA STARATELJSTVA Optinski organ uprave nadlean za poslove socijalne zatite ili organ starateljstva obavlja poslove zatite i pruanja prave pomoi porodici i njenim lanovima na nain i po postupku odreenim zakonom.2021 Poslovi opte i posebne socijalne zatite zakonom su povjereni posebnoj ustanovi socijalne zatite - Centru za socijalni rad.2122 Kada obavlja funkciju posebne socijalne zatite, odnosno tzv.porodinopravne zatite po odredbama Porodinog zakona RS i Zakona o socijalnoj zatiti, govorimo o Centru za socijalni rad kao organu starateljstva u smislu l.13 Porodinog zakona RS. Upravo u ovoj funkciji, Centar za socijalni rad, kao ustanova sa svojstvom pravnog lica ima stranaku i parninu sposobnost u nekim branim sporovima2223 i sporovima za utvrivanje oinstva2324, dok u sporovima o povjeravanju na uvanje i vaspitanje i sporovima o izdravanju maloljetne djece u postupku uestvuje kao umjea sui generis.2425. Ne moemo se oteti utisku da rjeenje iz odredbe l.13 st.1 Porodinog zakona RS prema kojoj poslove zatite i pruanja pravne pomoi porodici i njenim lanovima obavlja optinski organ uprave nadlean za poslove socijalne zatite, ukoliko odlukom nadlenog organa samouprave vrenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom
19 Vidi l.19 st.1-3 Zakona o pravobranilatvu (Sl.gl.RS br.16/05) 20 Vidi l.13 Porodinog zakona RS 21 Vidi l. 3 st.1 Zakona o javnim slubama (Sl..gl.RS br.17/92) i l.50 i 60 Zakona o socijalnoj zatiti (Sl..gl.RS br.5/93) 22 Organ starateljstva uestvuje kao stranka u branim sporovima u sluajevima iz l.29,30,31,33 i 34 Porodinog zakona RS 23 Vidi l.125 Porodinog zakona RS 24 Vidi l.267 u vezi sa l.13 Porodinog zakona RS
176
organu ili organizaciji , ne stvara izvjesnu konfuziju i tekoe u primjeni ovih i drugih pravnih propisa koji su neposredno vezani za njih. Naime, poslovi opte i posebne (porodino-pravne) socijalne zatite su Zakonom o socijalnoj zatiti ve povjereni Centru za socijalni rad kao ustanovi sa svojstvom pravnog lica, koji prema tome ima i stranaku i parninu sposobnost. Prema tome, treba primjetiti da izmeu odredaba l.13 Porodinog Zakona RS i l.50 i 60 Zakona o socijalnoj zatiti postoji konkurencija i kolizija koja e i dalje stvarati nedoumice u primjeni navedenih zakonskih odredaba, a isto tako i probleme u primjeni odredaba parninog postupka o stranakoj i parninoj sposobnosti. Ulogu organa starateljstva, dakle ima prvenstveno organ uprave nadlean za poslove socijalne zatite, ali pored njega tu ulogu mogu imati i Centar za socijalni rad i ili pak neki drugi organ ili organizacija kojoj ta uloga moe biti povjerena odlukom nadlenog organa samouprave, to e, na primjer, biti sluaj sa mjestima u kojima nije osnovan odnosno ne postoji Centar za socijalni rad. U sluaju kada funkciju organa starateljstva obavljaju organi uprave ili pak neki drugi organi bez svojstva pravnog lica, oni e bez obzira to nemaju pravnu i stranaku sposobnost, imati parninu sposobnost, slino kao to je ima javno tuilatvo kada, ex lege, preduzima parnine radnje u postupku. Fiziko lice koje u ime navedenog organa preduzima parnine radnje treba u tom sluaju tretirati kao nosioca zakonske funkcije i ovlatenja toga organa. Parnina sposobnost stranaka i njihovih zastupnika je procesna pretpostvka za pokretanje i voenje parnice, za raspravljanje pred sudom i donoenje odluke. Zakonske odredbe o parninoj sposobnosti su kogentne (prinudne) prirode, pa je sud o parninoj sposobnosti kao procesnoj pretpostavci duan, po slubenoj dunosti, voditi rauna u toku cijelog parninog postupka. Parnina sposobnost ima karakter stalnog kvaliteta parninih stranaka i zastupnika koja mora postojati u toku cijelog postupka, slijedom ega sud ne moe uvaiti radnje parnino nesposobne stranke. Ipak, prethodno, prije sankcionisanja ovoga nedostatka, sud je duan da preduzme mjere2526 otklanjanja ovoga nedostatka.
25 Vidi l.295 ZPP Stranka moe biti parnino nesposobna iako nije liena poslovne sposobnosti. Stoga je sud duan da, kada je to nuno, putem odgovrajuih dokaza utvrdi da li je stranka sposobna za rasuivanje i da li je parnino sposobna. (Vrhovni sud Vojvodine, Rev.1018/88 ) Ako je stranka djelimino liena poslovne sposobnosti, u parnici je mora zastupati staralac, a ako joj nije postavljen, sud je duan da trai od Centra za socijalni rad da joj postavi staraoca radi zastupanja u postupku za odreivanje nosioca stanarskog prava. (Okruni sud u Poarevcu, G.109/90) - citirano iz knjige Najnovija sudska praksa iz parninog postupka, autora Tomislava Krsmanovia i arka Bogdanovia, str.66, sent.br.15 i 16, Beograd 1999.) Kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupniak ili da zakonski zastupnik nema potrebno ovlatenje kada je
177
Sud e u tom sluaju biti u obavezi da od organa starateljstva zatrai postavljanje staraoca parnino nesposobnoj stranci. On je u obavezi da tuenom koji nije parnino sposoban sam postavi privremenog zastupnika (staraoca), to znai da u sluaju parnine nesposobnosti tuenog ne moe odbaciti tubu. Radnje parnino nesposobne stranke nisu pravno relevantne. Ako je ovaj nedostatak postojao od samog poetka toka parnice-podnoenja tube, parnine radnje se mogu preduzimati samo uslovno i bit e priznate tek u sluaju ako naknadno budu odobrene. Preduzete parnine radnje zahvaene ovim nedostkom, ako ne budu naknadno odobrene, odnosno ako nedostatak parnine sposobnosti ne bude u toku parnice otklonjen, vode ukidanju presude od strane albenog suda i odbacivanju tube.26,27 U sudskoj praksi2728 je meutim zauzet stav da ove posljedice ne nastupaju ukoliko je parnino nesposobna stranka dobila parnicu. Povreda pravila o parninoj sposobnosti razlog su i za ponavljanje postupka i za podnoenje revizije, ali revizioni sud vodi rauna o ovoj povredi samo ukoliko revident na istu ukazuje. Kada nedostatak parnine sposobnosti nastupi u toku parnice, parnini postupak se prekida po samom zakonu.2829 POSTULACIONA SPOSOBNOST Postulaciona29,30 sposobnost je svojstvo parnino sposobne osobe da moe sama - bez punomonika - neposredno poduzimati parnine radnje pred sudom sa procesnopravnim uinkom. Postulaciono nesposobna stranka moe odreivati granice ovlatenja svog punomonika, ali sama ne moe djelovati pred sudom. 31 Parnina sposobnost, po pravilu, omoguava stranci da lino preduzima procesne
ono potrebno, zatraie da nadleni organ starateljstva postavi staraoca parnino nesposobnom licu, odnosno pozvae zakonskog zastupniak da pribavi posebno ovlatenje. (Vrhovni sud Srbije Rev.6414/97 od 14.04.1998.) - (citirano iz knjige Parnica u praksi, autora Tomislava Krsmanovia, str.83, sent.br.25, Poslovni biro, Beograd 2002.) Vidi l.227 st.3 ZPP Okolnost da tuiteljicu kao parnino nesposbnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik (niti joj je postavljen staratelj), nema karakter apsolutno bitne povrede odredaba parninog postupka sa sankcijom ukidanja presude (l.369 ZPP) u situaciji kad je tuiteljica u cjelosti uspjela u parnici. (U konkretnom se sluaju na postojanje bitne povrede odredaba parninog postupka pozivala tuena u svojoj reviziji) (Vrhovni suda Hrvatske br.Rev.704/78, Pregled sudske prakse br.15/79, str.57, sent.br.248.) Vidi l.378 st.1 ZPP postulare (latinski) znai zahtjevati, traiti od suda.
26 27
28 29
178
radnje u parnici ili da za to ovlasti punomonika koji e umjesto nje vriti parnine aktivnosti. Postulaciona sposobnost je naroito znaajna u pravnim sistemima iji su procesni zakoni prihvatili instituciju obaveznog zastupanja po advokatu. Poslije II svjetskog rata, procesno zakonodavstvo nove Jugoslavije naputa instituciju obaveznog zastupanja po advokatu, ime se znaaj postulacione sposobnosti, u izvjesnom smislu marginalizuje i svodi samo na odreeni broj izuzetaka o kojima emo sada neto vie rei. Naime, odreena zika i pravna lica koja imaju i stranaku i parninu sposobnost, ipak nemaju postulacionu sposobnost jer ne mogu lino i neposredno da preduzimaju sve parnine radnje. Tako odreena zika lica3032 koja zbog zikih nedostataka (na pr. gluvonijema, i sl.) ne mogu da preduzimaju parnine radnje pred sudom, nemaju postualcionu sposobnost. Republika Srpska, Gradovi i Optine, njihove organizacije, direkcije, Centri i fondovi sa svojstvom pravnog lica, iako imaju stranaku i parninu sposobnost, nemaju postulacionu sposobnost, pa ih u parninom postupku, po zakonu, zastupa Pravobranilatvo Republike Srpske.3133 Njih, dakle, ne zastupa zakonski zastupnik jer su to pravna lica, koja imaju stranaku, poslovnu i parninu sposobnost. Ona i ne mogu imati zakonskog zastupnika. Ova pravna lica, zastupa Pravobranilatvo Republike Srpske kao njihov posebno kvalikovan zastupnik odreen zakonom. Prema tome, ova lica ne mogu sama, bez po zakonu odreenog zastupnika pravobranioca preduzimati radnje u parnici, niti za to mogu ovlastiti nekoga drugog, jer nemaju postulacione sposobnosti. Iz navedenog razloga postulaciona sposobnost ovih subjekata predstavlja okolnost o kojoj sud vodi rauna po slubenoj dunosti.
30 Strankama koje zbog zikih nedostataka (gluvonijema i sl.) nisu u mogunosti da na uobiajeni nain pred sudom raspravljaju, a potpuno su poslovno sposobne, sud je duan omoguiti da preduzimaju parnine radnje preko tumaa koga te stranke angauju, koja ih razumeju i koja mogu da saopte njihovu volju. Izuzetno kad se takva stranka u dokaznom postupku sasluava, sud e na nain predvien za sasaluavanje svedoka, koji imaju odgovarajui ziki nedostatak, odrediti tumaa koji se sa strankom moe sporazumeti. (Savezni sud, Grs.78/87) Stranka nema postulacionu sposobnost iako je parnino sposobna kada zbog zike mane ne moe da se izjasni o predmetu spora. (Okruni sud u Kraljevu, G.421/88) (citirano iz knjige Parnica u praksi, autora Tomislava Krsmanovia, str.77, sent.br.2 i 3, Poslovni biro, Bgd. 2002.) 31 Kad optinu u sporu zastupa javni pravobranilac te optine, podnesci i pozivi se moraju dostavljati tom pravobraniocu predajom pismena njegovoj pisarnici. Dostavljanje izvreno Optini (stranci u postupku) nije uredno. (V.S.Srbije, Prev.397/94) - citirrano prema knjizi Aktuelna sudska praksa iz GPP, autora Radoslava osia i Tomislava Krsmanovia, str.41, sent. br.360, Poslovni biro, Bgd. 2000.
179
PROCESNA LEGITIMACIJA (LEGITIMATIO AD PROCESSUM) Nije rijedak sluaj da se prilikom prouavanja i odluivanja u odreenom sporu postavi pitanje da li lice koje uestvuje u konkretnom sporu ima pravni interes za voenje konkretne parnice odnosno ima li ono pravozatitinu potrebu za voenje konkretne parnice odreene subjektivno konkretnim strankama i objektivno konkretnim tubenim zahtjevom. Postojanje pravnog interesa za traenje pravne zatite predstavlja opu procesnu pretpostavku za svaki zahtjev stranke da se sud u njenoj pravnoj stvari angaira.3234 Pravni interes, dakle, mora postojati da bi suenje u odreenoj pravnoj stvari bilo uopte dozoljeno, pa ovu procesnu pretpostavku ne treba poistovjetiti sa pretpostavkama za usvajanje tubenog zahtjeva odreenog sadraja, koje spadaju u domen materijalnog prava. Iz navedenog razloga,tuilac kao aktivno lice u parnici, od koga se zahtjeva da dokae sudu svoj pravni interes za podnoenje tube ili preduzimanje neke druge parnine radnje, ne mora dokazivati da mu odreeno (materijalno) pravo pripada, ve da, upravo polazei od pretpostavke da mu to pravo zaista pripada, ima razloga da se za realizaciju toga prava obrati sudu. Prema tome, trailac sudske zatite u parnici mora uinti vjerovatnim da e usvajanje njegovog zahtjeva za njega predstavljati ostvarenje odreene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude nebi mogao postii. Sud pazi po slubenoj dunosti na postojanje pravnog interesa koji mora postojati u vrijeme donoenja odluke o osnovanosti tubenog zahtjeva. Zbog svog prinudnog karaktera pravila o pravnom interesu se ne mogu otkloniti dispozicijom stranaka. Pravni interes mora postojati kod tuioca kada se pravna zatita trai tubom za utvrenje, kod umjeaa koji eli intervenisati u parnici koja se vodi izmeu drugih lica i kod stranke koja izjavljuje pravni lijek3335. Nasuprot prednjem, pravni interes, po pravilu, ne treba dokazivati kod kondemnatornih i konstitutivnih tubi, niti u sluaju kada zakon ovlauje stranku da trai pravnu zatitu deklatornom tubom. Pravni interes u parnici se ne trai samo za preduzimanje ofanzivnih, ve i defanzivnih procesnih radnji, pa stoga i tueni u odreenim sluajevima mora imati pravni interes za preduzimanje odreenih procesnih aktivnosti, mada se njegov pravni interes za preduzimanje defanzivnih radnji, po pravilu pretpostavlja.
32 TRIVA-BELAJEC-DIKA Graansko-procesno pravo VI izmj. i dop.izdanje, str.110, Narodne Novine Zagreb,1986 33 Vidi l.54 st.2 ; l.369 st.1 ZPP i l.213 st.3 ZPP
180
Ovaj uvod sa osvrtom na pojam pravnog interesa u parnici smo ovdje iznijeli upravo iz razloga to se pitanje postojanja ili nepostojanja pravnog interesa u sutini svodi na pitanje procesne legitimacije za voenje konkretne parnice, o kojoj e sada biti rijei. Procesna legitimacija za voenje parnice je odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora. Kada kaemo da stranka ima procesnu legitimaciju, to znai da stranka ima pravni interes za voenje konkretne parnice. Da bi dokazao postojanje procesne legitimacije tuilac mora dokazati da ima pravni interes da pokrene parnicu protiv odreenog tuenog, kada bi postojale graansko-pravne pretpostavke za koje on samo tvrdi da postoje. On, dakle, mora uiniti vjerovatnim da je ovlaten za pokretanje konkretne parnice u odnosu na konkretnog tuenog, a s obzirom na konkretni tubeni zahtjev. Prema tome, tuilac ne samo da mora dokazati svoju aktivnu procesnu legitimaciju, ve uiniti vjerovatnim da je upravo tueni onaj protiv kojega je mogue voditi konkretnu parnicu, tj. da na strani tuenog postoji pasivna procesna legitimacija. Procesna legitimacija moe izvirati neposredno iz pravne norme koja odreene subjekte ovlauje da trae odreenu pravnu zatitu, pa ti subjekti ne moraju dokazivati postojanje pravnog interesa. To e biti sluajevi kada se tuba podnosi na osnovu zakonskog titulusa. Meutim, procesna legitimacija moe postojati i na temelju dokazanog konkretnog pravnog interesa za dobijanje povoljne odluke u parnici. Procesnu legitimaciju prvenstveno imaju subjekti spornog graansko-pravnog odnosa, kao ovlatenici ili obveznici prava istaknutog u tubenom zahtjevu, kao na primjer tuilac i tueni kod kondemnatorne tube, koji su ujedno i nosioci graansko-pravnih ovlatenja i obaveza iz pravnog odnosa povodom kojeg je dolo do parnice. Oni kao parnine stranke pored procesne legitimacije imaju i graansko-pravnu legitimacija (legitimatio ad causam), koja se takoe manifestuje kao aktivna ili pasivna legitimacija. Procesnu legitimaciju kao procesnu pretpostavku treba razlikovati od graanskopravne legitimacije utoliko to od postojanja procesne legitimacije zavisi dozvoljenost raspravljanja o istaknutom zahtjevu, dok od postojanja graansko-pravne legitimacije zavisi sadraj odluke suda o osnovanosti zahtjeva. Kada odluuje o pitanjima pravnog interesa odnosno procesne legitimacije sud ne odluuje meritorno, ve donosi odluku o dozvoljenosti pruanja pravne zatite, dozvolje181
noti tube ili pak albe, dok o pitanjima graansko-pravne legitimacije odluuje meritorno, tako to usvaja ili odbija tubeni zahtjev. Na kraju valja rei da postojanje procesne legitimacije predstavlja optu procesnu pretpostavku za podnoenje tube i donoenje odluke o tubenom zahtjevu, na koju sud pazi po slubenoj dunosti do donoenja meritorne odluke. U pravnoj teoriji i praksi je, meutim, zauzet stav da nedostatak procesne legitimacije ne ini meritornu odluku nitavom, te da previanje nedostatka procesne legitimacije nema uticaja na valjanost ve donesene presude. ZASTUPNICI U PARNINOM POSTUPKU Kada u ovom radu govorimo o zastupnicima, mislimo na zastupnike kljunih uesnika parninog procesnog odnosa, dakle na zastupnike parninih stranaka. Stoga ove zastupnike treba razlikovati od zastupnika zikih ili pravnih subjekata u nekom njihovom meusobnom materijalno-pravnom odnosu. Zastupanje subjekata materijalno-pravnog odnosa (na pr. strana u nekom ugovoru) regulisano je materijalnim, a ne procesnim pravom. Lica koja u ime i za raun stranke preduzimaju procesne radnje u parninom postupku nazivaju se zastupnicima u parninom postupku. U parninom procesnom odnosu, zastupnik se moe nai u dvije funkcije : aktivnoj - kada preduzima parnine radnje i pasivnoj - kada se prema njemu preduzimaju parnine radnje suda i protivne stranke. Prema tome, zastupnik vodi parnicu umjesto stranke i u njeno ime. Stoga prema stranci koju on zastupa neposredno djeluju radnje suda i suprotne stranke, a radnje koje je preduzeo zastupnik stranke, imaju znaaj kao da ih je i sama stranka preduzela. Zastupnici se u postupku moraju legitimisati i djelovati u okviru ovlatenja koja proistiu iz njihove legitimacije. Ne bi bile punovane radnje zastupnika koje su preduzete izvan okvira njihovih ovlatenja, proisteklih iz Ustava, zakona, statuta, akta nadlenog organa ili ugovora (punomoja). VRSTE ZASTUPNIKA U PARNINOM POSTUPKU Pojam z a s t u p n i k u parninom postupku, kao opti pojam, sadri u sebi tri osnovne podvrste parninih zastupnika i to : zakonske zastupnike, ugovorne (dobrovoljne) zastupnike ili punomonike i zastupnike po zakonu, statutu ili drugom optem aktu. 182
Zakonski zastupnici zastupaju lica koja nemaju parninu sposobnost ili pak osobe koje iz drugih razloga nisu u stanju da se sami brinu o svojim pravima i intersima. Dakle, lica koje zastupaju zakonski zastupnici, po pravilu, nemaju poslovnu niti parninu sposobnost, pa stoga ne mogu samostalno i sa procesno-pravnim uinkom da preduzimaju radnje u postupku, niti mogu da ovlaste nekoga drugog da preduzima radnje u postupku u njihovo ime i za njihov raun. Iz toga razloga, lica koja nemaju parninu sposobnost, po sili zakona, zastupaju druga zika, poslovno i parnino sposobna lica odreena zakonom ili aktom nadlenog organa. Tako, na primjer, roditelji po samom zakonu zastupaju svoju maloljetnu djecu kao i djecu nad kojima je produeno roditeljsko pravo, staraoci zastupaju tienike, usvojioci zastupaju usvojenike i sl. Prema tome, zakonski zastupnici ne zastupaju parnino nesposobna lica na osnovu volje zastupanog, jer zastupani, kao poslovno i parnino nesposobno lice i ne moe da ispolji pravno relevantnu volju, ve to ine na osnovu ovlatenja koje izvire neposredno iz Zakona ili akta nadlenog organa. Nasuprot prednjem, samo lica koja imaju poslovnu i parninu sposobnost mogu izjaviti pravno-relevatnu volju, pa time i ovlastiti neko drugo poslovno i parnino sposobno ziko lice da ih zastupa u parninom postupku. Parnini zastupnici imenovani voljom poslovno i parnino sposobnog pravnog subjekta zovu se punomonici ili ugovorni zastupnici. Oni svoje ovlatenje za zastupanje izvode iz volje stranke, pa se u pravnoj teoriji jo nazivaju i voljnim zastupnicima. Iako Zakon o parninom postupku pominje samo zakonske (nune) i voljne zastupnike (punomonike), u zakonodavnoj i pravnoj praksi postoje i tzv. zastupnici pravnih lica, koji zastupaju ta lica na osnovu neposrednog ovlatenja iz zakona, akta nadlenog organa ili na osnovu pravila odnosnog pravnog lica. Ovi zastupnici, esto se nazivaju i organi - zastupnici, odnosno zastupnici po zakonu. ZAKONSKI ZASTUPNIK U PARNINOM POSTUPKU Zakonski zastupnik je, poslovno i parnino sposobno ziko lice koje je na osnovu zakona ili akta nadlenog dravnog organa ovlateno da u ime i za raun stranke koja nema parninu sposobnost, pred sudom preduzima radnje u parninom postupku. Izuzetno, zakonski zastupnik se moe postaviti i parnino sposobnoj osobi koja nije u mogunosti da sama titi svoje interese u parnici, kao napr.odsustnoj osobi nepoznatog boravita. Zbog nedostatka poslovne sposobnosti ili izuzetno to nije u mogunosti da iz raznih razloga sama preduzima radnje u postupku, zakonskog zastupnika ne postavlja sama stranka, ve to ini neko drugi na pr. zakonodavac koji zakonom odredi odreena lica 183
kao zakonske zastupnike ili pak nadleni organ (sud ili organ starateljstva) koji svojim aktom imenuje odreena lica kao zastupnike. Zakonski zastupnici su roditelji koji zastupaju svoju djecu, usvojioci koji zastupaju usvojenike, staraoci, steajni upravnik kada preduzee izgubi parninu sposobnost nastupanjem posljedica otvranja steajnog postupka, privremeni zastupnik, te konano zastupnik za primanje pismena. Roditelji kao zakonski zastupnici Po samom zakonu, roditelji su zakonski zastupnici svoje maloljetne djece u sluajevima kada oni nemaju poslovnu i parninu sposobnost. Iako roditelji vre roditeljsko pravo zajedniki, zastupanje e imati procesne uinke i onda kada jedan od roditelja, saglasno njihovom sporazumu, preduzima parnine radnje . Postoji oboriva pretpostavka da se odsustni roditelj unaprijed saglasio sa parninim radnjama preduzetim po prisutnom roditelju zastupniku. Kada roditelj koji se pred sudom pojavljuje kao zastupnik propusti da preduzme neku parninu radnju, nema zapreke da tu istu radnju naknadno preduzme, ukoliko je to objektivno mogue obzirom na stanje parnice i propisane rokove. Dostavljanje je punovano, bez obzira da li je uinjeno jednom ili drugom roditelju, odnosno bez obzira da li je izvreno roditelju koji je aktivno preduzimao parnine radnje u postupku ili pak roditelju koji nije preduzimao parnine radnje u konkretnoj parnici. U sluaju da se odsutni roditelj ne sloi sa radnjama drugog roditelja parninog zakonskog zastupnika, sud je duan da se obrati organu starateljstva. Organ starateljstva kao zakonski zastupnik Kao posredni vanredni zakonski zastupnik maloljetnog djeteta, organ stareteljstva se pojavljuje kada je na osnovu zakona3436 ovlaten da u ime maloljetnog djeteta pred sudom pokrene spor o izdravanju odnosno poveanju izdravanja, odnosno podnese prijedlog za izvrenje, u sluajevima kada roditelj kod koga se dijete nalazi na zatiti i vaspitanju, kao neposredni i redovni zakonski zakonski zastupnik, bez opravdanih razloga ne koristi to pravo. Staralac kao zakonski zastupnik Staralac lica pod starateljstvom je njihov zakonski zastupnik, stim to tu ulogu moe da vri organ starateljstva neposredno ili preko neke druge osobe koje on na osnovu Zakona odredi. Postavljeni staralac odsutnom licu (staralac za poseban sluaj), takoe ima poloaj zakonskog zastupnika.
34 Vidi l.. 256 st.1 i 2 Porodinog zakona Republike Srpske
184
Steajni upravnik kao zakonski zastupnik Pravna lica nad kojim je otvoren steajni postupak ili kojima je zabranjen rad od strane nadlenog organa, gube svoju poslovnu i parninu sposobnost. Stoga se likvidacioni i steajni upravnik koje sud postavlja u ovakvim sluajevima, pojavljuje kao svojevrsni zakonski zastupnik pomenutih subjekata. Privremeni zastupnik u parnici (curator ad litem) i zastupnik za prijem pismena kao zakonski zastupnici U sluaju kada se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokae da bi redovan postupak za postavljanje zakonskog zastupnika dugo trajao, te da bi zbog toga po stranku mogle nastupiti tetne posljedice, sud moe tuenom postaviti privremenog zastupnika3537 koji ima sva prava i dunosti zakonskog zastupnika. Dok stalni zakonski zastupnik moe da vodi sve parnice zastupanog, privremeni zakonski zastupnik moe da preduzima parnine radnje u ime i za raun zastupanog samo u jednoj parnici i to odreeno vrijeme dok se tueni odnosno njegovo punomonik ne pojave pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavjesti sud da je postavio staraoca. Privremeni zastupnik se moe postaviti samo tuenom. Za razliku od stalnog i privremenog zakonskog zastupnika, zastupnik za prijem pismena3638 je zakonski zastupnik koji je ovlaen za preduzimanje samo jedne parnine radnje, a to je prijem pismena u ime i za raun stranke koju zastupa. Vaei ZPP poznaje nekoliko sluajeva kada se odreeno lice, moe pojaviti u ulozi zakonskog zastupnika za prijem pismena. Prvi sluaj nastaje kada se poiljka dostavlja zikim licima preko ovlatenog pravnog lica koje je registrovano za obavljanje poslova dostave ili pak preko ovlatenog slubenog lica suda, uz uslov da se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, pa se dostavljanje vri: predajom nekom od njegovih odraslih lanova domainstva, koji je duan da primi pismeno, a ako se i oni ne zateknu u stanu, predajom pismena nastojniku zgrade ili susjedu, ako oni na to pristanu (l.345 st.2 ZPP); u sluaju dostavljanja na radnom mjestu, ako se adresat tu ne zatekne, predajom pismena licu koje radi na istom mjestu, uz uslov da nije protivnik adresata u parnici i ako pristane da primi pismeno (l.345 st.3 i 4 ZPP). Drugi sluaj postoji kada se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inostranstvu, a nemaju punomonika u RS, pa ako stranka ili njen zak.zastupnik po pozivu suda ne postavi punomonika za prijem pismena kao voljnog zastupnika, ili pak ako punomonik za prijem pismena otkae punomo, a stranka ne imenuje drugog u roku od 30 dana od
35 Vidi l.345 st.1 i 297 ZPP 36 Vidi l.353 st.1, st. 2 i st.. 4 ZPP, l. 352 st.7 ZPP i l.354 ZPP
185
dana kada je sud obavjeten o otkazu punomoi, sud e odrediti zastupnika za prijem pismena (l.353 st.1, 2 i 4 ZPP). Trei sluaj e biti ako punomonik za prijem pismena do proteka rokova iz l. 352 st.1-3 ZPP promjeni adresu, a o tome ne obavjesti sud . (l.352 st.7 ZPP) etvrti sluaj postoji u procesnoj situaciji obinog ili jedinstvenog suparniarstva, u sluaju kada suparniari nemaju zajednikog zakonskog zastupnika ili punomonika, pa su duni da imenuju zajednikog punomonika za prijem pismena. U sluaju da tako ne postupe i ne postave zajednikog punomonika, sud e jednog od tuilaca odrediti za zajednikog punomonika za prijem pismena i o tome obavjestiti stranke. Pravilno primjeuje Dr.Goradana Stankovi, u svom djelu Graansko-procesno pravo3739 da je ova zakonska formulacija pogrena i neadekvatna, jer se punomonikom u parnici, a ni u materijalnom pravu ne moe postati bez izraene volje zastupanog lica. Prema tome, jasno je da se ovdje ne radi o voljnom zastupniku tipa punomonika, pa bi po naem miljenju pravilnija zakonska formulacija bila da se ova lica nazovu samo zastupnicima ili pak zakonskim zastupnicima. ZASTUPNICI PO ZAKONU ILI ORGANI ZASTUPNICI Pod uticajem pretenog stava pravne teorije3840, da pravna lica imaju pravnu i poslovnu sposobnost, pa time i stranaku i parninu sposobnost, redaktori Zakona o parninom postupku usvojenog decembra mjeseca 1976 godine, kao i novog Zakona o parninom postupku iz 2003 godine, naputaju rjeenja ranijeg parninog procesnog zakonodavstva3941 o zastupanju pravnih lica, isputajui odredbe o zakonskim zastupnicima pravnih lica iz teksta pomenutih procesnih Zakona. Izostavljanje pomenute odredbe iz zakonskog teksta Zakona o parninom postupku koji je vaio do septembra mjeseca 2003 godine i vaeeg ZPP4042, uz postojanje nekih drugih odredaba koje se tiu nepravilnosti u zastupanju pravnog lica4143, navode nas na za37 Dr.Gordana Stankovi, citirano djelo, str.162/5, Zavod za udbenike i nast.avna sredstva, Beograd, 1989. 38 Tako: TRIVA-BELAJEC-DIKA Graansko-procesno pravo VI izmj. i dop.izdanje, str.238-Par.60-3 i str.245 Par.61-8, Narodne Novine Zagreb,1986 ; Dr. Gordana Stankvi : Graansko proc.pravo pravo, str.127-8, Zavod za udebenike i nastavna sredstva Begrad, 1989 ; Dr.Mihajlo Dika Mr.Jozo izmi : Komentar Zakona o parninom postupku Federacije BiH, komentar l.71 Zakona, str.161, OSCE-Ured za demokratizaciju, Sarajevo, 2000 ; Dr. Borivoje Pozni : Graansko-procesno pravo XI dopunjeno izdanje, str.131/218. Savremena administracija, Beograd, 1989. Suprotno i po svemu usamljeno miljenje, da pravna lica nemaju parnine sposobnosti, zastupaju Tomislav Rali i Vitoje Tanaskovi u djelu ZPP sa komentarom,sudskom parksom i obrascima, str.189, izdanje NIP Knjievne novine, Beograd, 1977 g. 39 Zakonski zastupnik pravnog lica odreuje se pravilima tog pravnog lica, ako nije odreen zakonom ili aktom nadlenog dravnog organa (l.73 st.3 Zakona o parninom postupku Sl.list FNRJ br.4/57 i 52/61, te Sl.list SFRJ br.12/65 ; 1/71 ; 23/72 i 6/74) 40 Vidi l.80 st.1 i 2 ranijeg ZPP i l.293 st.1 i 2 vaeeg ZPP 41 Vidi l.354 st..2 t.10 alinjeja II ranijeg ZPP, odnosno l.227 st.3 vaeeg ZPP ; Vidi i l.421 st.1 t.3, alineja II
186
kljuak da je zakonodavac prihvatio ono shvatanje pravne teorije prema kojem pravna lica imaju parninu sposobnost, te da ih, iz navedenog razloga, ne zastupa zakonski zastupnik, ve zastupnik odreen optim aktom pravnog lica ili zakonom. Organi - zastupnici, kao ni zakonski zastupnici, nisu voljni, ve nuni zastupnici, kojima je zakonom povjereno da tite i zastupaju interese odreenih subjekata (preduzea,ustanove, republike,optine, grada i sl.), ali se od zakonskih zastupnika razlikuju po tome to, po pravilu, zastupaju poslovno i parnino sposobna lica. Ovi zastupnici u parninom postupku ne istupaju kao pojedinci zika lica, kao to je to, po pravilu, sluaj sa zakonskim zastupnicima, ve kao zakonom odreeni organi koji tite ineterese pravnog lica kojeg zastupaju po zakonu. Tako,na primjer, kada zastupa preduzee u parninom postupku, direktor ne istupa kao ziko lice ve kao organ pravnog lica koga zastupa. Slino tome, kada pravobranilatvo u parninom postupku zastupa republiku ono istupa kao poseban samostalan republiki organ koji je zakonom ovlaten da titi interese republike i drugih subjekata koje zastupa. Zastupnici po zakonu ili organi - zastupnici su na primjer : direktor preduzea odnosno ustanove4244 - kada na osnovu ovlatenja iz zakona zastupa preduzee odnosno ustanovu; pravobranilatvo Republike Srpske4345 - kada na osnovu ovlatenja iz zakona, u postupku pred sudom i drugim nadlenim organima preduzima pravna sredstva radi zatite zatitite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, grada ili optine i njihovih organa i organizacija, te organa i organizacija koje nemaju svojstvo pravnog lica i nisu upisani u sudski registar, a nansiraju se iz budeta Republike Srpske.
Imajui u vidu izneseno, moe se zakljuiti da se odredbe vaeeg ZPP o zakonskim zastupnicima, odnose prvenstveno na zika lica zastupnike, a ne i na organe pravnih lica (direktora preduzea) i Pravobranilatvo Republike Srpske, jer su njihova ovlatenja u parninom postupku propisana posebnim zakonima, kao na primjer Zakonom o preduzeima, Zakonom o pravobranilatvu Republike Srpske itd. Meutim, deava se, da se u odlukama naih sudova, pa i onih najvieg stepena4446, direktor ili pravobranilac, oznaavaju terminom zakonski zastupnik, to je, u osnovi, iz gore iznijetih razloga, potpuno pogreno.
ranijeg ZPP i l.255 st.1 t.3 vaeeg ZPP. 42 Vidi l.63 st.1 t.2 Zakona o preduzeima (Sl.glasnik Republike Srpske br.24/98), te l.19 u vezi sa l.12 Zakona o javnim slubama (Sl.glasnnik Republike Srpske br.17/92, 11/93 i 21/96) 43 Vidi l. 1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske (Sl.glasnik Republike Srpske br.16/05) 44 Vidi odluke Vrhovnog suda Republike Srpske br.Rev.119/2000 od 28.11.2000 i Rev.117/2000 od 26.09.2000
187
PUNOMONICI U parninom postupku, punomonik moe biti svako potpuno poslovno sposobno ziko lice. U iznesenom smislu se izjanjava i sudska praksa.4547 Vaee procesno zakonodavstvo4648 polazi od naela da poslovno i parnino sposobne parnine stranke, ujedno imaju i postulacionu sposobnost, to se ogleda u tome da mogu, bez obaveznog posredovanja punomonika, same preduzimati radnje u postupku. To znai da je zakonodavac ostavio na volju parninim strankama, da lino i same preduzimaju parnine radnje ili pak da za obavljanje navedenih radnji angauju, drugo, po pravilu, posebno kvalikovano lice, koje e u njihovo ime i za njihov raun preduzimati navedene radnje u postupku. Dakle, postojei sistem procesnog prava, po pravilu, ne obavezuje stranku da za poslove zastupanja u parnici angauje advokate kao kvalikovane i profesionalno organizovane punomonike koji se u vidu zanimanja i uz naknadu, bave pruanjem pravne pomoi, niti da za navedene poslove, ovlauju druge kvalikovane punomonike sa pravnom naobrazbom, ali ipak advokata kao ziko lice i advokatsko drutvo kao pravno lice stavlja na prvo mjesto kao voljne punomonike4749 u parninom postupku. Miljenja smo da u materijalnom i procesnom pravu ni prije nije bilo uporita, da se odreenim pravnim licima, ne prizna mogunost da mogu biti punomonici u parninom postupku. Naime, prema odredabama materijalnog prava4850, punomonik stranke moe biti kako ziko tako i pravno lice. Obzirom da i pravna lica imaju poslovnu i parninu sposobnost, smatramo da nema razloga da se i odreenim pravnim licima4951, ne prizna pravo da mogu biti punomonici stranaka u parninom postupku. Potvrdu ovakvog stava nalazimo u novom parninom procesnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini. 52 Naime. nova zakonodavna rjeenja u parninom procesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ukazuju da se krug lica koji mogu biti punomonici u parninom postupku bitno i radikalno suava, tako da punomonici mogu biti advokati, advokatska drutva, srodnici stranke po krvi u pravoj liniji neogranieno, u pobonoj do etvrtog stepena, bra45 U iznesenom smislu, odredbu l.90 st.1 ZPP, tumai sudska praksa sudova bive SFRJ, to je vidljivo iz odluke Vieg priv.suda Hrvatske br.P-1173/81 od 22.09.81 Preg.sudske prakse br. 20 str.314 ; odluke Visokog trg.suda Republike Hrvatske br.P-2550/96 od 28.01.1997 - Zbirka rjeidbi trgovakih sudova Hrvatske br.4, str.80 ; odluke Vrhovnog suda Srbije br. Rev.5010/92 izbor iz knjige Najnovija sudska praksa iz parninog postupka, str.73, sent.br.4 samostalno izdanje Tomislava Krsmanovia i arka Bogdanovia, Beograd, 1999 i Rev.70/95 od 12/07.1995 godine objavljenu u knjizi Parnica u praksi, str.92, sent. br.16 prireivaa Tomislava Krsmanovia Poslovni biro Beograd, 2002 godine. 46 Vidi l.300 st.1 i 2 Zakona o parninom postupku (Sl.glasnik Republike Srpske br.58/03,85/03 i 74/05) 47 Vidi l.301 st.1 ZPP 48 Vidi l.89 st.3 Zakona o obligacionim odnosima 49 Tako i Prof.. Dr.Borivoje Pozni u svom djelu Graansko-procesnopravo, str.135, XI dopunjeno izdanje, Savremena Administracija, Beograd, 1989 g.
188
ni i vanbrani drug stranke, te srodnici po tazbini do drugog stepena zakljuno. Prema navedenim rjeenjima punomonici pravnih lica mogu biti lica koja su kod njih zaposlena, te advokati i advokatska drutva. Ovakvu tendenciju svakako treba pozdraviti i shvatiti kao djeliminu reintegraciju institucije obaveznog zastupanja stranaka od strane profesionalnih punomonika advokata u sistem naeg procesnog prava, to e bez sumnje poveati ekspeditivnost i ekasnost u radu naih sudova, a strankama obezbjediti znatno vee garancije za struno i kvalitetno zastupanje i realizaciju njihovih interesa u sporu. Neopravdano naputena u procesnom zakonodavstvu bive Jugoslavije, institucija obaveznog zastupanja stranaka od strane profesionalnih punomonika advokata e u bliskoj budunosti sigurno stei svoju punu armaciju, kao to je ima u svim modernim procesnim zakonodavstvima. Kada govorimo o pravnom licu kao punomoniku, mislimo samo na advokatska drutva koja se, u skladu sa Zakonom5053, bave pruanjem pravne pomoi kao svojom jedinom djelatnou i koja, obzirom na strunu osposobljenost svojih lanova - advokata i opremljenost, mogu svakoj stranci pruiti svu potrebnu pomo u zastupanju. Punomonik u parninom postupku je poslovno sposobno lice koje, u granicama ovlatenja odreenih u punomoi, u ime i za raun stranke, preduzima parnine radnje sa takvim procesnim uinkom kao da ih je preduzela i sama stranka. Punomo u parninom postupku je ovlatenje i legitimacija punomonika za preduzimanje odreenih ili svih parninih radnji u postupku koje stranka kao vlastodavac pravnim poslom daje punomoniku. U materijalno-pravnom smislu punomo je izjava vlastodavca kojom ovaj ovlauje punomonika da ga zastupa pred sudom, te da sud i protivna strana u sporu mogu prema njemu da preduzimaju pravne radnje sa procesno-pravnim uinkom. U procesnom smislu, punomo je isprava (javna ili privatna) kojom se dokazuje postojanje ovlatenja za zastupanje. Tom ispravom se punomonik legitimie prema sudu i protivnoj stranki kao zastupnik u parnici. Ovlatenje za zastupanje, punomonik dobija od samog parnino sposobnog zikog lica, od zakonskog zastupnika parnino nesposobne stranke ( na primjer: roditelj daje punomo za zastupanje svog mldb.djeteta) i konano od organa zastupnika pravnog lica. (na primjer: punomo izdaje direktor preduzea) Ovlatenje za zastupanje parnini punomonik izvodi iz graansko-pravnog odnosa zasnovanog izmeu njega i stranke. Tako pravni osnov toga ovlatenja moe biti ugovor o nalogu, ugovor o radu, ugovor o djelu i sl.
50 Vidi l.301Zakona o parninom postupku Republike Srpske i l.301 Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
189
Granice ovlatenja punomonika kao voljnog zastupnika parnine stranke odreuje sama stranka ovlaujui ovoga za preduzimanje samo jedne radnje u postupku (punomo za prijem pismena), svih ili samo nekih radnji u postupku ili pak da je zastupa u cijelom postupku ili pak samo u odreenoj fazi postupka (punomo za voenje parnice), te da je zastupa u svim njenim parnicama protiv odreenog ili odreenih lica. (generalna punomo). Vaei ZPP 5154 pravi razliku izmeu punomoi date advokatu i punomoi date licu koje nije advokat, dajui ovom prvom ira ovlatenja, to se opravdava strunou advokata kao profesionalnih zastupnika u parnici. Zakonske odredbe o punomoi su prinudne prirode, pa sud na pravilnu primjenu odredaba o punomoi pazi po slubenoj dunosti tokom cijelog postupka5255. Ukoliko bi sud odluku zasnovao na radnjama koje je u ime stranke preduzelo lice koje nije imalo ovlatenje za zastupanje, takvo postupanje suda ima znaaj povrede odredaba parninog postupka i predstavlja razlog za ukidanje takve sudske odluke, osim u sluaju ako se ovaj nedostatak ne bi otklonio najkasnije u postupku po pravnom lijeku.5356 Opisani nedostatak je i razlog za ponavljanje postupka, ako ve nije bio bezuspjeno iznesen u prijanjem postupku. PRAVOBRANILATVO KAO ZASTUPNIK U PARNINOM POSTUPKU FUNKCIJA PRAVOBRANILATVA Znaajan izuzetak od pravila naeg procesnog prava, da svaka parnino sposobna stranka moe lino i neposredno preduzimati sve radnje u parninom postupku, odnosno da je svaka parnino sposobna stranka ujedno i postulaciono sposobna, tie se odreenih pravnih lica, u pogledu kojih je zakonom ili nekim drugim propisom, predvieno obavezno zastupanje po posebno kvalikovanim organima zastupnicima. Republika Srpska, grad, optina, te njihovi organi i organizacije koji se u pravnim odnosima koriste subjektivitetom i autoritetom pravnog lica koje ih je osnovalo, drugi organi i organizacije koji nemaju svojstvo pravnog lica i koji nisu upisani u sudski registar, a nansiraju se iz budeta Republike Srpske, nemaju postulacionu sposobnost i ne mogu bez posebno kvalikovanog, zakonom ili drugim propisom odreenog zastupnika, preduzimati parnine radnje, ve ih u parninom postupku, na osnovu zakona ili drugog propisa, zastupa Pravobranilatvo Republike Srpske5458.
51 52 53 54 Vidi l.49 u vezi sa l.3 Zakona o advokaturi Republike Srpske Vidi l.305 i 307 ZPP Vidi l.309 st.1- 4 ZPP Vidi Naelni stav pod nazivom Neki problemi primene odredaba l.354 st.2 t.10 ZPP usviojen na Savjetovanju graanskih i graansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, Vrhovnih sudova republika i pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 15 i 16.05.1985 g. objavljen u knjizi Parnica u praksi Naelni
190
Funkciju pravobranilatva u Republici Srpskoj, vri pravobranilac. (l.15 st.1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske). Funkcija pravobranilatva se sastoji prvenstveno u obavljanju strunih poslova pravne zatite imovinskih prava i interesa gore pomenutih subjekata i obuhvata njihovo zastupanje pred sudovima u parninim, vanparninim, izvrnim, zemljino-knjinim, i drugim sudskim postupcima, te zastupanje u raznim upravnim postupcima. Pravobranilatvo moe da zastupa organe5559 pravnih lica iz l.1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske, kada su ovi tueni upravnim sporovima, ako mu je za to dato ovlatenje. Moramo primjetiti da je ova zakonska odredba veoma sporna. Postavlja se, naime pitanje pravne prirode navedenog ovlatenja, da li se takvo ovlatenje uopte moe dati Pravobranilatvu, te ko takvo ovlatenje daje? Po naem miljenju, ovlatenje za zastupanje organa u upravnim sporovima koje ima u vidu odredba l.18 st.3 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske, ne moe se izjednaiti sa punomojem koje imaju u vidu odredbe parninog postupka o punomostvu, niti se Pravobranilatvo u tim sluajevima pojavljuje kao voljni punomonik na osnovu ugovora o nalogu-odnosno zastupanju, koji je zakljuio sa pravnim licima iz l.1 Zakona o pravobranilatvu ili pak njihovim organima. Ovo utoliko prije, jer Pravobranilatvo kao republiki organ bez pravnog subjektiviteta ne moe da izrazi svoju volju, pa slijedom toga ni da zakljui ugovor o zastupanju. Ako se, pak, ne radi o ugovornom odnosu, onda se postavlja se pitanje, kakva je pravna priroda ovlatenja Pravobranilatva iz l.18 st.3 Zakona o pravobraniltvu RS?. Smatramo da navedeno ovlatenje, koje se daje Pravobranilatvu, samo u sluaju kada je neki od organa pravnih lica iz l.1 Zakona o pravobranilatvu RS tuen u upravnom sporu, predstavlja nalog pravnog subjekta ija prava i interese titi pravobranilatvo, koji izvire iz zakonske funkcije Pravobranilatva utvrene u l.1 Zakona o pravobranilatvu RS. Dakle, izvorite navedenog ovlatenja Pravobranilatva, po naem miljenju, ne nalazi se u ugovornom odnosu, ve u samom Zakonu. Pored zastupanja, poslovi pravne zatite koje podrazumjeva funkcija javnog pravobranioca u Republici Srpskoj obuhvataju i davanje strune pomoi i strunih pravnih miljenja navedenim pravnim subjektima u pogledu sporazumnog rjeenja spora, u pogledu rjeavanja imovinsko-pravnih pitanja na nekretninama, u vezi sa zakljuivanjem pravnih poslova (prodaja, zakup, zamjena, koncesije, graenje, prenos na privremeno koritenje sa i bez naknade), davanje miljenja u postupku donoenja zakona, drugih propisa i optih akata kojima se ureuje imovinsko-pravni odnosi, te prava i obaveze prema sredstvima u dravnoj svojini.
stavovi,zakljuci,pravna shvatanja i sentence iz parninog postupka I izdanje, koje je priredio Tomislav Krsmanovi, Poslovni biro Beograd, 2002 g. 55 Vidi l. 1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske (Sl.glasnik Republike Srpske br.16/05)
191
Vano je naglasiti da se poslovi pravne zatite koje preduzima pravobranilatvo pa time i poslovi zastupanja koje ovi organi naroito obavljaju, odnose na zatitu imovinskih prava i interesa (stvarna, obligaciona i dr. prava, strateki ekonomski ciljevi i drugi znaajni imovinski interesi) subjekata koje zastupaju, a ne i na zatitu nekih drugih prava i interesa ovih subjekata. PRAVOBRANILATVO KAO ZASTUPNIK PO ZAKONU Zastupanje Republike Srpske, grada, optine, njihovih organa i organizacija Kada je rije o Pravobranilatvu Republike Srpske, valja naglasiti da je ovaj samostalni republiki organ po samom zakonu ovlaten da u postupku pred sudovima i drugim nadlenim organima, preduzima pravna sredstva radi zatite zatitite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, grada ili optine i njihovih organa i organizacija. Tu prvenstveno spadaju radnje zastupanja pomenutih subjekata u svim sudskim i upravnim postupcima obzirom da takav zakljuak proistie iz ostalih odredaba Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske. Zastupanje po pravobranilatvu gore pomenutih pravnih lica, njihovih organa i organizacija je obavezno u parninom, vanparninom, izvrnom, zemljino-knjinom, steajnom postupku, te u svim upravnim postupcima. Dakle pravobranilatvo je na osnovu zakonskog ovlatenja jedini ovlateni zastupnik Republike Srpske, grada, optine i njihovih organa i organizacija5660 pod kojima podrazumjevamo republike organe uprave (ministarstva i republike uprave) i republike upravne organizacije (republiki zavodi, sekretarijati, komesarijati, direkcije, uprave, fondovi, inspektorati, centri i sl.), te gradske i optinske organe uprave i lokalne samouprave, ali samo u sluajevima kada je rije o zatiti imovinskih prava i interesa navedenih pravnih lica, te njihovih organa i organizacija, pod kojima se podrazumjevaju samo njihova znaajnija prava i znaajniji imovinski interesi, kao to su na primjer, znaajna stvarna, obligaciona i dr. prava, strateki ekonomski ciljevi i drugi znaajni imovinski interesi. S druge strane, ako je rije o imovinsko-pravnim sporovima optine, grada i njihovih organa u sporovima naplate naknade za usluge, kao i u sporovima iz radnih odnosa, poslove zastupanja5761 pred sudovima i drugim organima, ne vri Pravobranilatvo Republike Srpske, ve lice odreeno zakonom ili drugim aktom grada ili optine. Ako to zakonom ili drugim aktom nije utvreno, ovlateni organ grada, odnosno optine e posebnom odlukom odrediti lice koje e ih zastupati pred sudovima i drugim organima, stim da to lice mora biti diplomirani pravnik koji ima poloen pravosudni ispit.
56 Vidi l.18 st.3 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske 57 Kada u l.1 Zakona o pravobranilatvu RS govori organima i organizacijama zakonodavac misli na republike, gradske i optinske organe uprave i organizacije.
192
Zastupanje drugih organa i organizacija bez svojstva pravnog lica koje se nansiraju iz budeta Republike Srpske Pravobranilatvo Republike Srpske je jedini po zakonu ovlateni zastupnik drugih organa i organizacija koje nemaju svojstvo pravnog lica i nisu upisani u sudski registar, a nansiraju se iz budeta Republike Srpske. Pod drugim organima i organizacijama zakonodavac podrazumjeva sve one organe i organizacije koje se nasiraju iz budeta koje ne spadaju u krug republikih, gradskih i optinskih organa uprave niti u krug republikih upravnih organizacija, uz uslov da nemaju svojstvo pravnog lica i da nisu upisani u sudski registar. ZASTUPANJE JAVNIH SLUBI U sudskoj praksi naih sudova, a i sudova bive SFRJ ve dui vremenski period postoje razliiti stavovi o tome ko je ovlateni zastupnik u parninom postupku odreenih javnih slubi, a posebno ustanova koje osniva republika, grad ili optina, odnosno da li navedene ustanove po samom zakonu zastupa Pravobranilatvo Republike Srpske ili pak drugo lice odreeno zakonom ili nekim drugim propisom. Pri tome, se kao redovna dilema u praksi sudova pojavljuje pitanje da li ove subjekte, obzirom da posjeduju pravni subjektivitet i imaju svoje organe, pa prema tome i stranaku i parninu sposobnost, zastupa direktor kao organ-zastupnik po zakonu i statutu i da li isti moe ovlastiti neko drugo lice (punomo nika) za zastupanje ili je pak Pravobranilatvo RS jedini zastupnik ovih pravnih lica u parninom postupku? Ako direktor moe ovlastiti drugo lice za zastupanje u parni nom postupku, moe li ovlastiti i Pravobranilatvo Republike Srpske da ga zastupa u parninom postupku? Nije potrebno posebno ni naglaavati znaaj odgovora na ova pitanja, ali emo ipak rei da od njega zavisi i odgovor na mnoga druga sporna pitanja5862 procesne prirode koja se svakodnevno postavljaju pred pravne praktiare. Da bi smo na postavljena pitanja dali kvalikovane odgovore neophodno je poi od propisa kojima je ureena funkcija i neposredni poslovi Pravobranilatva Republike Srpske, te propisa kojima je ureeno zastupanje ustanova kao javnih slubi. Kao to je to ranije navedeno, prema Zakonu o pravobranilatvu Republike Srpske5963, funkcija pravobranilatva u Republici Srpskoj podrazumjeva preduzimanje pravnih sredstava pred sudovima i drugim nadlenim organima, a radi zatite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, grada, optine, i njihovih organa i organizacija, te
58 Vidi l.. 1 st.2 i 3 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske 59 Da li je stranku koja je pravno lice zastupalo ovlateno lice, urednost dostavljanja tube, poziva i drugih podnesaka, blagovremenost pravnih lijekova, pravnosnanost sudskih odluka,mogunost donoenja presude zbog izostanka, samo su neka od brojnih pitanja procesne prirode ije razreenje posredno ili neposredno zavise od odgovora na pitanje ko je ovlateni zastupnik javnih preduzea i javnih slubi.
193
drugih organa i organizacija koje nemaju svojstvo pravnog lica i nisu upisani u sudski registar, a nansiraju se iz Budeta Republike Srpske. Dakle, pravobranilatvo, kao zastupnik po samom zakonu, od pravnih lica, zastupa samao Republiku Srpsku, grad i optinu, kao i one upravne organizacije (republike,gradske i optinske) koje imaju svojstvo pravnog lica. ZASTUPANJE USTANOVA I DRUGIH JAVNIH SLUBI Najvei broj javnih slubi ine ustanove.60,64 Ustanove su pravna lica61,65 koja se osnivaju radi obezbjeivanja ostvarivanja prava utvrenih zakonom i ostvarenja drugog zakonom utvrenog interesa u oblasti nauke, obrazovanja, kulture, zike kulture, uenikog i studentskog standarda, zdravstvene, djeije i socijalne zatite, socijalnog osiguranja i zdravstvene zatite ivotinja. Njihov rad i organizacija su regulisani posebnim Zakonima. Tako, na primjer osnivanje, rad i organizacija fakulteta je propisana Zakonom o univerzitetu, organizacija kola - zakonima o osnovnoj i srednjoj koli, te zakonom visokokolskim ustanovama; klinika, bolnica, domova zdravlja i dr. ustanova zdravstvene zatite - Zakonom zdravstvenoj zatiti itd. Ustanove mogu osnovati Republika, grad, optina, druga pravna i zika lica.62,66 Na osnivanje, rad i organizaciju ustanova shodno se primjenjuju odredbe Zakona o preduzeima, ako zakonom nije drugaije odreeno.63,67 U tom smislu, organi ustanove su direktor, upravni ili nadzorni odbor, ako zakonom nije drugaije odreeno.Tako je na primjer, Zakonom o univerzitetu predvieno da tom ustanovom rukovodi rektor, a fakultetom kao kao visokokolskom ustanovom rukovodi dekan. Ipak, organ veine ustanova je direktor, koji ima prava i dunosti direktora preduzea.64,68 Dakle, ako prema odredbi l.19 Zakona o javnim slubama, direktor ustanove ima prava i dunosti direktora preduzea, onda je jasno da se i na ustanove moraju primjeniti one odredbe Zakona o preduzeima kojima je regulisano zastupanje preduzea, jer Zakon o javnim slubama, a isto tako ni posebni zakoni kojima se ureuje osnivanje, rad i organizacija pojedinih ustanova, ne sadre odredbe o zastupanju i licima ovlatenim za zastupanje.
60 61 62 63 64 Vidi l.1 st.1 Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske Vidi l.3 st.1 Zakona o javnim slubama Vidi l.15 Zakona o javnim slubama Vidi l.4 Zakona o javnim slubama Vidi l.12 Zakona o javnim slubama
194
Iz iznesenog slijedi da ustanove zastupa direktor preduzea, a uz njega i druga lica, kada je to odlukom o osnivanju ustanove ili optim aktom ustanove predvieno. Prema tome, navedenim zakonskim propisima i to l.19 Zakona o javnim slubama u vezi sa l.41 st.1 i l.63 st.1 t.2 Zakona o preduzeima, otklonjena je svaka mogunost da ova pravna lica zastupa Pravobranilatvo Republike Srpske, jer iz odredbe l.1st.1 Zakona o pravobranilatvu jasno proistie da ono vri poslove pravne zatite (u koje spada i zastupanje) samo za odreene kategorije pravnih lica kao to su Republika Srpska, grad i optina, te za njihove upravne organizacije sa svojstvom pravnog lica. To znai da Pravobranilatvo Republike Srpske, od pravnih lica, po samom zakonu, zastupa samo Republiku Srpsku, grad, optinu i njihove upravne organizacije sa svojstvom pravnog lica. Na slian nain se izjanjava i naa pravna teorija65-69 i sudska praksa.66-70 Meutim, u sudskoj praksi sudova u Republici Srpskoj, je primjetna dilema oko pitanja da li odreene obrazovne i zdravstvene ustanove (univerzitete, fakultete, kole, Zavode i zdr.institute ) zastupa Pravobranilatvo ili pak direktor te ustanove? U praksi Okrunog suda u Banja Luci,67-71 doskora se zastupalo stanovite da je Pravobranilatvo zastupnik ex lege gore pomenutih obrazovnih ustanova, iako za ovakav stav nema valjanog uporita u zakonskim propisima, kao to je to poblie obrazloeno u prethodnim izlaganjima. Kada su u pitanju zdravstvene ustanove, navedeni sud je postupao razliito mada ni za takvo postupanje nema osnova u zakonu ili drugim propisima. Tako, na primjer, u odreenim sluajevima, kada u sporu, kao stranke uestvuju, Kliniki centri, Domovi zdravlja, Zavodi za rehabilitaciju,68-72 ove ustanove je zastupao zastupnik odnosno punomonik odreen ovlatenjem rukovodioca navedenih ustanova, a u drugim sluajevima, na primjer, kada je kao stranka u sporu uestvovao Zavod za zatitu zdravlja Republike Srpske,69-73 ovu zdravstvenu ustanovu je zastupao Republiki javni pravobranilac, iako za to, kao to je to gore navedeno, nije bilo zakonskog uporita u odredbama Zakona o javnom pravobranilatvu koji je tada biona snazi, niti u odredbama Zakona o javnim slubama i Zakona o zdravstvenoj zatiti.
65 Vidi l.19 Zakona o javnim slubama u vezi sa l. 41 st.1 i l..63 st.1 t.2 Zakona o preduzeima 66 Tako Velizar Rakonjac u lanku Da li je pravobranilatvo zak.zastupnik ili punomonik int.zajednica i OUR koje se nasiraju iz njenih fondova, Glasnik Adv.komore Vojvodine br.3/77, str.33-36, Novi Sad, 1977, te Milojica Cvijovi u lanku Zastupanje ustanova i javnih preduzea u parninom postupku, Pravni informator br.12/99, str.51-52, Beograd 1999. 67 Vidi odluku Vieg priv.suda Srbije br.3178/74 od 28.03.1975 g. Zbornik sudske prakse br.20-22/76, citirao Velizar Rakonjac u lanku Da li je pravobranilatvo zak.zastupnik ili punomonik int.zajednica i OUR koje se nasiraju iz njenih fondova, Glasnik Adv.komore Vojvodine br.3/77, str.35-36, Novi Sad, 1977 godine, te Pravno shvatanje Vrhovnog suda Srbije od 16.11.1998, Bilten Vieg privrednog suda Srbije Sudska praksa privrednih sudova broj 2/99, str.5., br.4/99, str.29, odgovor br.18, br.2/2000, str.25, odgovor br.54, izdanje Grme -Privredni pregled, Beograd, 1999. 68 Vidi odluke Okrunog suda u Banja Luci broj: -198/99 od 4.11.99 ; -110/99 od 27.3.2000 ; -138/00 od 3.4.2001 ; -943/97 od 11.8.1998 ; -112/00 od 20.7.2001 ; -76/99 od 2.11.1999 ; -37/02 od 7.3.2002 69 Vidi odluke Okrunog suda u Banja Luci broj: -100/98 od 26.11.1998 ; G-956/98 od 14.04.1999 i -59/97 od 28.11.1998
195
Opreza radi, potrebno je ukazati da zavode kao zdravstvene ustanove koje imaju u vidu odredbe l.22 Zakona o zdravstenoj zatiti RS7074 (na primjer : ranije Zavod za zatitu zdravlja RS, a sada Institut za zatitu zdravlja RS, Zavod za transfuziju krvi, Zavod za rehabilitaciju i dr.) treba strogo razlikovati od republikih zavoda kao republikih upravnih organizacija u smislu odredaba l.27 Zakona o ministarstvima7175. (na primjer : Republiki zavod za statistiku, Republiki zavod za arhivsku grau, Republiki hidrometeorloki zavod, Republiki zavod za cijene, Republiki pedagoki zavod i dr.), a o kojima je bilo rijei u podnaslovu Pravobranilatvo kao zastupnik po Zakonu. Naime, kao to je to ve izloeno, ustanove, bez obzira da li su zdravstvene, obrazovne ili pak neke druge, ne zastupa po zakonu pravobranilatvo, ve direktor ustanove ili pak drugo poslovno sposobno lice na koje direktor kao zastupnik ustanove ovo ovlatenje prenese. Izneseni pogrean pravni stav Okrunog suda u Banjoj Luci po kome obrazovne i neke druge ustanove ex lege zastupa Republiko javno pravobranilatvo, naalost, nije uoio ni Vrhovni sud Republike Srpske jer u revizionom postupku7276 nije sankcionisao povrede parninog postupka koje su navedenim predmetima zbog takvog pravnog stava poinjene, mada je na povredu parninog postupka iz l.354 st.2 t.10 alineja II Zakona o parninom postupku (koji je u vrijeme donoenja navedenih odluka bio na snazi), bio duan da pazi po slubenoj dunosti. Iako je ova povreda postupka predviena i u novom parninom procesnom zakonodavtsvu 7377 kao albeni i revizijski razlog koji dovodi do ukidanja odluke (ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlateno lice,), Vrhovni sud Republike Srpske, u nekim svojim odlukama7478, izraava stav, da direktor navedenih ustanova, kao njihov zastupnik po zakonu, moe dati ovlatenje Republikom javnom pravobranilatvu da ga zastupa u parninom postupku. Ovakav stav, pomenuti sud zasniva na odredbama l.5 Zakona o javnom pravobranilatvu (Sl.glasnik RS, br.17/93, 14/94 i 32/94), koji je u vrijeme zasnivanja i trajanja navedene parnice bio na snazi, iako navedeni stav (da direktor kole moe dati ovlatenje Republikom javnom pravobranilatvu da zastupa kolu u parninom postupku), nema uporita u l.5 Zakona o javnom pravobraniltvu, odredbama Zakona o javnim slubama, Zakona o srednjoj koli, Zakona o preduzeima, niti u odredbama Zakona o parninom postupku. Naime, iz odredbe l.5 Zakona o javnom pravobranilatvu, (Sl.glasnik RS, br.17/93, 14/94 i 32/94), niti ostalih odredaba navedenog zakona, ni najirim tumaenjem se ne
70 71 72 73 Vidi odluku Okrunog suda u Banja Luci broj: -37/02 od 07.03.2002 Vidi Sl.glasnik Republike Srpske br.18/99 ; 23/99 ; 58/01 i 62/02. Vidi Sl.glasnik Republike Srpske br.70/02 Vidi odluke Vrhovnog suda Republike Srpske broj: Rev.56/00 od 15.06.2000 ; Rev.117/00 od 26.09.2000 ; Rev.252/01 od 26.7.2002 ; Rev.51/99 od 17.8.1999 ; Rev.315/01 od 10.05.2002 ; Rev.36/00 od 28.11.2000 ; Rev.317/02 od 18.10.2002 74 Vidi l.227 st.3 i l.249 st.3 ZPP
196
moe izvesti zakljuak da direktor kole moe dati ovlatenje Republikom javnom pravobranilatvu da ga zastupa u parninom postupku. Takav zakljuak, pogotovo ne proistie iz odredaba Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske od marta mjeseca 2005 godine. Isti se ne moe izvesti ni iz l.41, 42 i 63 Zakona o preduzeima, a ni ostalih odredaba pomenutog zakona. Naime, iz odredbe l.41 st.2 pomenutog Zakona proistie da se osnivaikim aktom odnosno statutom preduzea moe odrediti da preduzee, pored direktora zastupaju i druga lica, kao i ogranienja u zastupanju, to se upisuje u sudski registar. Nadalje, iz odredbe l.42 istog Zakona, proistie da zastupnik preduzea moe, u okviru vojih ovlatenja, dati drugom licu pismno punomoje za zastupanje preduzea. Nakon analize navedenih zakonskih odredaba odmah se moe uoiti da se ovlatenje za zastupanje preduzea (l.41 Zakona) odnosno punomoje moe dati odreenom licu, dakle licu koje ima pravni subjektivitet i poslovnu sposobnost, to znai poslovnom sposobnom zikom ili pravnom licu. Argumentum a contrario, moe se dakle zakljuiti, da se ovlatenje za zastupanje ne moe dati nekome ko nema pravni subjektivitet niti poslovnu sposobnost, pa time ni Pravobranilatvu RS kao samostalnom republikom organu koji nema pravni subjektivitet. Raniji Zakon o parninom postupku (l.90 st.1 ranijeg ZPP), sadravao je izriitu odredbu da punomonik moe biti svako lice koje koje potpuno poslovno sposobno, to je iskljuivalo mogunost da punomonik bude neko ko nema pravni subjektivitet, dok novi ZPP, u odredbi l.305 decidno propisuje koja to lica mogu biti punomonici stranaka u parninom postupku, bilo da su one zika ili pravna lica. I iz navedenih odredbama proistie da punomonici u parninom postupku mogu biti samo lica sa pravnim subjektivitetom, obzirom da je drugim propisima (Zakonom o advokaturi, Zakonom o preduzeima, propisima o slubama pravne pomoi i dugim materijalno-pravnim propisima) propisano koje uslove trebaju da ispunjavaju odreena lica za da bi mogla da obavljaju poslove zastupanja pred sudovima i drugim nadlenim organima. U svim navedenim propisima se naglaava pravna i poslovna sposobnost zikih i pravnih lica kao zastupnika. Stoga se zakljuak da zastupnik odnosno punomonik pravnog lica (kole) u parninom postupku moe biti pravobranilatvo ako ga za to ovlasti direktor tog pravnog lica, ne moe izvesti ni najirim tumaenjem svih odredaba o zastupanju i punomostvu sadranim u ranijem i vaeem Zakonu o parninom postupku. Imajui u vidu izneseno, moemo zakljuiti da gore izneseni stav Vrhovnog suda Republike Srpske izraen u rjeenju Rev.236/02 od 30.04.2004 godine, prema kome direk197
tor ustanove moe ovlastiti pravobranilatvo da ga zastupa u parninom postupku nema uporita u naem procesnom i materijalnom zakonodavstvu, te da je kao takav pravno neodriv. Obzirom da je Vrhovni sud Republike Srpske, zbog pogrenog pravnog stava izraenog u gore navedenom rjeenju i nakon stupanja na snagu Zakona o Pravobranilatvu RS nastavio da tolerie 75, 79 nezakonitu praksu zastupanja ustanova po Pravobranilatvu RS, ovim radom se ukazuje da je krajnje vrijeme da se sa takvom arbitranou konano prestane jer ista ugroava pravnu sigurnost u najirem smislu. ZAKLJUAK Iznesena razmatranja nesumnjivo ukazuju na vanu ulogu i izuzetan znaaj pravila o strankama i zastupnicima u naem procesnom zakonodavstvu. Od jasnog i preciznog normiranja pravila o strankama i zastupnicima, te pravilne primjene zakonskih odredaba o strankama i zastupnicima u parninom i drugim sudskim i upravnim postupcima u velikoj mjeri zavisi ekspeditivnost i ekasnost u postupanju sudova i upravnih organa, te ostvarenje pravozatitnih zahtjeva stranaka u svim postupcima. Nedoumice i pogreni stavovi sudova u pogledu odgovora na pitanje ko je zastupnik ustanova u parninom postupku, u dobroj mjeri su posljedica nepreciznosti u formulisanju ovlaenja Republikog javnog pravobranoca u samom tekstu Zakona o javnom pravobranilatvu koji je doskora bio na snazi u Republici Srpskoj, to je opravdalo intervenciju zakonodavca koja je usljedila februara mjeseca 2005 godine, kada je donesen novi Zakon o pravobranilatvu Republike Srpske.
75 Prema tome, iz svega slijedi da direktor po zakonu zastupa srednju kolu iako i Republiko javno pravobranilatvo, shodno odredbi lna 5 Zakona o javnom pravobranilatvu (Sl.glasnik RS, br.17/93, 14/94 i 32/94) vri poslove pravne zatite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, optine i njihovih organa, drugih organa i organizacija koje se nansiraju iz budeta i fondova koji imaju svojstvo pravnog lica, te javnih preduzea i drugih pravnih lica koje osnivaju drutveno-politike zajednice, kada je o propisom predvieno ili uz eventualno ovlatenje zakonskog zastupnika takvog pravnog lica, to e rei, da srednju kolu moe zastupati Republiko javno pravobranilatvo samo uz ovlatenje direktora. (Citirano iz Rjeenja Vrhovnog suda Republike Srpske br.Rev.236/02 od 30.04.2004 godine.) Vidi i odluku istog suda br.Rev.452/02od 09.03.2004 g objavljenu u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda.Republike Srpske br.1/2004, sent.123, str.218-219. Vidi presude Vrhovnog suda RS br.101/05 od 28.03.2006 godine i br.Rev.309/04 od 30.05.2006 godine.
198
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. Ante Verona i Sreko Zuglia, Zakonik o sudskom postupku u raanskim.parnicama-GPP, Tisak jugoslovenske tampe d.d., Zagreb, 1932. Aktuelna sudska praksa iz Graanskog procesnog prava, Posl.biro, Beograd, 1996. Borivoje Pozni: Graansko-procesno pravo XI dopunjeno izdanje Savremena administracija, Beograd, 1989. Velizar Rakonjac, Da li je pravobranilatvo zakonski zastupnik ili punomonik interesnih zajednica i OUR koje se nasiraju iz njenih fondova, Glasnik Advokatske komore Vojvodine br. 3/77, Novi Sad, 1977. Gordana Stankvi: Graansko proc. pravo pravo Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd, 1989. Georg Najman, Komentar graanskog parninog postupka I i II, Beograd, 1935. Kulenovi, Mikuli. Milii, Stanii, Vuina, Komentari Zakona o parninom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Izdanje Savjeta Evrope i Evropske komisija, Sarajevo, 2005. Mihajlo Dika i Jozo izmi, Komentar ZPP FBiH, Osce, Sarajevo, 2000. Milojica Cvijovi, Zastupanje ustanova i javnih preduzea u parninom postupku, Pravni informator br.12/99 , str.51-52 , Beograd, 1999. Radoslav osi i Tomislav Krsmanovi Aktuelna sudska praksa iz GPP, Poslovni biro , Beograd, 2000. Sreko Zuglia, Graansko procesno pravo Kraljevine Jugoslavije sveska I, IKP Geca Kon a.d. Beograd, 1936. Sinia Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, VI izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne Novine, Zagreb, 1986. Tomislav Rali i Vitoje Tanaskovi, ZPP sa komentarom,sudskom praksom i obrascima NIP Knjievne novine, Beograd, 1977. Tomislav Krsmanovi i arko Bogdanovi, Najnovija sudska praksa iz parninog postupka, Beograd, 1999. Tomislav Krsmanovi, Parnica u praksi , Poslovni biro, Beograd, 2002. Zuglia-Triva, Kometar Zakona o parninom postupku, Narodne Novine , Zagreb, 1957. ivota Jankovi, Milka Jankovi, Hranislav Karamarkovi i Dragoljub Petrovi, Komentar Zakona o parninom postupku, Savremena Admistracija, Beograd, 1990.
5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.
Abstract: In addition to general exposure to the concept of the civil litigation process and the participants of relations, the article discusses the theoretical and legislative solutions for parties and representatives and their position and role in civil proceedings, with reference to the appropriate examples from case law. There has been generally emphasis on the party and civil ability, and the ability of defendant and other participants in litigation to independently take civil action, with special emphasis on their process identication in civil proceedings. Special attention is devoted to all forms of representation in civil proceedings, and especially so. bodies-and representatives of different treatment courts in some cases. Key words: parties, agents, attorneys, litigation, legitimation in proceeding
199
Pregledni nauni rad
UDC 392.3/.6(=71) 20
Da li rimski svadbeni obiaji ive i danas?

Doc. dr Marija Ignjatovi
Docent Fakulteta pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON Banja Luka i Pravnog fakulteta Univerziteta u Niu
Apstrakt: Zakljuenje braka, uopte posmatrano, je in koji je vezan za odgovarajuu slubenu formu o kojoj se vodi slubena evidencija (upis u matine knjige venanih). Iako je u osnovi ovog ina, u prvom redu, izraena uloga dravnog organa, u praksi postoji niz rituala koji prate ovaj in. Ti rituali su jako stari i potiu jo od drevnih naroda (najveim delom preuzeti su od Rimljana), ali u tragovima postoje i danas u visokoobrazovnim drutvima, i ulepavaju na taj nain sam in zakljuenja braka, inei ga posebno sveanom ceremonijom (oblaenje mlade, pletenje cvea, izgovaranje sveanih zakletvi, bacanje bidermajera, prosipanje ita po mladencima, prenoenje mlade preko kunog praga). Mada, danas, razliiti od naroda do naroda i od svojih iskonskih formi (emu je posebno doprinelo priznavanje hrianstva za zvaninu religiju), evidento je da oni i dalje ive to se moe i dokazati uporednom analizom u razliitim kulturama i drutvima. Kljune rei: zakljuenje braka, svadbeni obiaji i rituali, oblaenje mlade, pletenje cvea,izgovaranje sveanih zakletvi, bacanje bidermajera, prosipanje ita po mladencima, prenoenje mlade preko kunog praga
UVOD Zakljuenje braka, uopte posmatrano, je in koji je vezan za odgovarajuu slubenu formu o kojoj se vodi slubena evidencija (upis u matine knjige venanih). Iako je u osnovi ovog ina, u prvom redu, izraena uloga dravnog organa, u praksi 201
M. Ignjatovi: Da li rimski svadbeni obiaji ive i danas?
postoji niz rituala koji prate ovaj in. Ti rituali su jako stari i potiu jo od drevnih naroda (najveim delom preuzeti su od Rimljana), ali u tragovima postoje i danas u visokoobrazovnim drutvima, i ulepavaju sam in zakljuenja braka, inei ga posebno sveanom ceremonijom (oblaenje mlade, pletenje cvea, izgovaranje sveanih zakletvi, bacanje bidermajera, prosipanje ita po mladencima, prenoenje mlade preko kunog praga). Mada, danas, razliiti od naroda do naroda i od svojih iskonskih formi (emu je posebno doprinelo priznavanje hrianstva za zvaninu religiju), evidento je da oni i dalje ive to se moe i dokazati uporednom analizom u razliitim kulturama i drutvima. I na naim prostorima svadbeni obiaji i rituali su raireni, pri emu je posebno izraena njihova zastupljenost i bliskost iskonskim formama u ruralnim sredinama. Kako je to ve pomenuto, vei deo obiaja i rituala posveenih samom inu zakljuenja braka potiu jo od drevnih naroda, pri emu se posebno istiu Rimljani. Danas, se ovi rituali primenjuju po automatizmu, i inerciji pri emu se retko ko zapita odakle zaista svi oni vode poreklo. Iz tog razloga u ovom radu e se nastojati da se rasvetli njihovo poreklo ali i da se da dvostruki uporedni prikaz veeg broja svadbenih obiaja kod razliitih naroda, kako bi se dokazalo koliko je zaista od njih ostalo iz doba Rimljana, ali i da se dokae da bez obzira na prisutne razlike u njihovom sprovoenju, u osnovi im je zajedniko da se sam in zakljuenja braka uini najlepim danom u ivotu mladog branog para. Zakljuenje braka u rimskom pravu (svadbena ceremonija) Polazei od uvene Modestinove denicije braka1, po kojoj se brak denie kao veza izmeu mukarca i ene, zajednica celokupnog ivota zasnovana na ljudskom i boanskom pravu, moe se uoiti prva velika podudarnost sa dananjim poimanjem institucije braka. Ali za razliku od dananjeg zakljuenja braka koje je vezano za obaveznu slubenu formu, i koji se u odreenom broju zemalja moe zakljuiti i izmeu predstavnika istog pola, u rimskom pravu se brak mogao zakljuiti iskljuivo izmeu mukarca i ene i o tome se nije vodila matina evidencija, ve se samo utvrivalo da li su bili ispunjeni uslovi za zakljuenje braka i da li je postojala saglasnost volja za tako neto (affectio maritalis), a dovoenje mlade u kuu mladoenje oznaavalo je sam in zakljuenja braka. Meutim, i tada su se, u praksi, kao i danas sprovodili razliiti obiaji i rituali koji su pratili ovaj in. Primera radi veridba (sponsalia)2, je redovno prethodila samom inu zakljuenja braka. Nju su ugovarali oevi buduih branih drugova, koji su ovom prilikom bili posebno favorizovani, i koji su pri tom ugovarali i pitanje predbranog poklona i miraza.3 Prstenovanje mlade je bilo sastavni deo ovog ina (stavljanje gvozdenog prstena na domali prst mladine leve ruke). Ni tada kao ni danas veridba nije obavezivala na sam in zakljuenja braka, ali u sluaju da veridba nije dovela do zakljuenja braka, verenici su bili u obavezi da vrate vredne poklone date u oekivanju sklapanja braka.
1 2 3
Modestinus, D.23,2,1 Detaljnije: Ignjatovi, M.-Sponsalia u rimskom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, LIV,. Ni, 2009, str.127-157. O tome: Ignjatovi, M.-Predbrani imovinsko-pravni odnosi u rimskom i savremenom pravu, doktorska disertacija, odbranjena na Pravnom fakultetu Justinijan Prvi u Skoplju, Republika Makedonija, 2009, str.97.
202
Navedeni rituali posebno su i danas naglaeni na afrikom kontinentu, to je i logino kada se ima u vidu da je Afrika bila kolevka najstarijih tradicija, kultura, pa tako i rimske. Danas, na tlu Afrike ne postoji jedinstveni model za rituale koji prethode inu venanja ali je u svima njima naglaen kult porodice kako je to bilo i kod starih Rimljana. Pa tako, i danas, na ovom podruju sam in zakljuenja braka pre moe da se tretira kao in objedinjavanja dveju porodica, a ne dva mlada bia. Primera radi u oblasti Nila, u Sudanu, mladoenja, odnosno njegov otac otkupljuju mladu (obiaj prisutan u mnogim kulturama, pa i na naim prostorima), tako to njenoj porodici plaa odreen novani iznos ili daje visoku cenu u grlima stoke. Razlog za ovaj obiaj je i danas kao i u rimskom pravu isto ekonomske prirode, jer se smatra da je udajom erke, mladina porodica ostala uskraena za jednog lana domainstva, koji je jednako privreivao do tada sa ostalima i doprinosio poveanju kunog budeta. Zapaena uloga oca porodice, danas je prisutna i u pacikoj tradiciji, na Fidiju, gde se mladoenja pre samog ina zakljuenja braka obraa ocu mlade sa molbom da od njega dobije njenu ruku.4 Ukoliko dobije pozitivan odgovor od oca mlade, mladoenja je u obavezi da porodici budue supruge priredi i bogatu gozbu. Kako smo to ve napred istakli, da bi se zakljuio brak u rimskom pravu bilo je predvieno da budu ispunjeni i odreeni uslovi i da za tako neto ne postoje brane smetnje, kao to je to i danas u savremenom pravu. Kao jedan od bitnih uslova rimsko pravo je predvialo punoletstvo, koje se za devojice sticalo sa navrenih dvanaest godina, a za deake sa navrenih etrnaest godina ivota. To je znailo da sa sticanjem ovog broja godina i devojke i mladii su mogli da zakljue brak, mada se u praksi to deavalo neto kasnije. Obino su devojke stupale u branu zajednicu sa navrenih etrnaest, petnaest, esnaest i sedamnaest godina.5 Svadbena ceremonija kod Rimljana je zapoinjala uvee uoi velikog dogaaja. Dok su kapiju kitili vencima, mlada se opratala od svojih lutaka, igraaka i haljina stavljajui ih na porodini oltar. Na ovaj nain se simbolino opratala i od svog devojatva. Na dan venanja su dolazile roake da je obuku u isto belu tuniku. Na struk su joj vezivale vuneni kai sa tzv. Herkulovim vorom. Kosu su joj podelile u est pletenica i privrstile vrhom od koplja, a potom su joj glavu uvile u veo. U meuvremenu je ve stigao i mladoenja, kao i svedoci i gosti. Mladoenja i mlada bi, poto bi im na glave bio stavljen lovorov venac, stali pred okupljene goste i drei se za ruke izgovorili bi branu zakletvu. Mlada je trebalo da kae:Tamo gde si ti Gaius, ja sam tvoja Gaia. Zatim bi se svetenik ili pater familias obratio bogovima molitvom i prineo bi rtvu. Sledile su estitke prisutnih i moglo je da se pone sa slavljem. Sa pojavom prvih zvezda gosti su krenuli da otprate novi brani par u muevljevu kuu. Nosili su baklje, svirala je auta i pevali su aljive pesme. Mu im je bacao orahe kao simbol plodnosti. Kad su stigli do muevljeve kue, mlada je prag premazala uljem i obavijala trakom. Time se predala u zatitu Larima (duhovima zatitnicima) kue. Mladoenja ju je preneo preko praga da se ne bi saplela i pala, jer se to smatralo loim zna4 5 Interesantno je da pri tom mladoenja svom buduem tastu poklanja zub kita kao simbol drutvenog statusa i bogatstva. Ovaj uzrast je bio karakteristian i za Srbiju XIX veka o emu govori i delo Zona Zamrova uvenog srpskog pisca Stevana Sremca, u kome se ismejava glavna junakinja romana Zona upravo zbog svojih navrenih 17 godina, zbog ega je i nazivaju baba-devojkom-usedelica kod tatka i majke.
203
kom. Gosti bi se razili i zatvorila su se vrata iza bezbrinog ivota mladog branog para. Uavi u atrijum, mlada je prinela rtvu boanstvima kue i zapalila vatru.6 I svadbena ceremonija na prostorima Srbije pokazuje da su se vekovima nakon Rimljana ovi obiaji zadrali i da su se pod uticajem vremena i drutveno-ekonomskih prilika menjali, modikovali i prilagoavali odreenim prilikama. Meutim, ono to je prisutno tokom svih perioda je injenica da je uloga mlade i u Srbiji kao i u Rimu, bila daleko zapaenija od uloge mladoenje na samoj svadbenoj ceremoniji. Etnolozi imaju razliita shvatanja o ovome, a vrlo esto se moe uti o tzv. kamuiranom statusu mlade. Objanjenje za ovaj status lei u injenici da se uloge suprunika radikalno menjaju, tako to ve od narednog jutra mukarac preuzima superiorniji poloaj, dok je ena tradicionalno ograniena na sferu oikosa-ognjita, kue, brige o potomstvu. Ona samim inom venanja naputa vlastiti kult koji podrzumeva da e se ubudue upravljati po sasvim drugaijim pravilima.7 Drugi obiaji svadbene ceremonije u Srbiji pokazuju tesniju vezu sa rimskim obiajima. Najvei deo njih odnosi se na veru u zle duhove i demone. Kao i prilikom roenja deteta, tako i na samom svadbenom slavlju veruje se u prisustvo demona koji su tu sa namerom da osujete sreu budueg mladog branog para. O tome svedoe i mnogi zapisi koji se prenose sa kolena na koleno a koje je i Vuk Stefanovi Karadi zabeleio. U Srbiji pucaju puke u svatovima dan i no a osobito kad svedu momka i devojku.8 Ovo nam upravo govori o tome da je stvaranje buke vatrenim orujem (to je i danas jako prisutno na naim prostorima, posebno u ruralnim sredinama), to je kod Rimljana injeno glasnim pevanjem, imalo za cilj da uplai i otera zle demone. U spektru razliitih svadbenih obiaja posebnu panju privlai obiaj preskakanja kunog praga koji je takoe preuzet od Rimljana, ili bolje reeno koji se zadrao od Rimljana i kod nas. Kulturolozi se slau u oceni da je kuni prag simboliki izuzetno vano mesto, jer se ispod njega zadravaju due predaka. U Srbiji nailazimo na dva kontradiktorna rituala vezana za ovo mesto. Naime, ulazei prvi put u dom budueg supruga, mlada ini sve da se ne zameri duama predaka koje obitavaju ispod praga i zbog toga ga ili preskae ili je mladoenja prenosi preko njega. Upokojeni preci su, dakle, vrlo prisutni u inu venanja i oni u punoj meri oekuju pokornost neveste kao novog lana zajednice, to je sasvim u skladu sa pravilima ivota u patrijarhatu. Meutim, u isti mah mlada rukom snano udara u gornji prag ime simbolino duhovima predaka i njihovim ivim potomcima objavljuje rat, i preti da e nametnuti sopstvena pravila i dominaciju. Isto vai i ukoliko ga sluajno ili namerno zgazi...To to nevestu na samom pragu, pre nego to uopte zakorai, posluuju jakim alkoholnim piem (rakijom) ili joj poklanjaju dve teke boce vina koje sa sobom treba da unese, takoe je deo zavere kako bi je omamili, oslabili koncentraciju i uinili da
6 7 O tome: Si, M.-Praktikum iz Rimskog prava, Novi Sad, 2002, str.47. ena se u seoskoj narodnoj masi uzima ne da postane drug svoga mua, ve da on od nje izvue korist: da mu raa decu, meu kojom mora biti i muke, da mu radi i da mu bude prirodna naslada. Samo ena koja ispunjava ove uslove smatra se za pravu enu; samo se takva ena trpi i uva, inae biva oterana ili se pored nje moe dovesti i druga, koja e zadovoljiti narodne pojmove o eni. Opirnije: orevi, T.-Poloaj ene u na narodni ivot, II, Beograd, 1984, str.16. Nikoli, D.-Vuk Karadi kao hroniar obnavljanja Srpske drave, Srbija 1804-2004, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, 2004, str.297-305.
204
zaboravi svoju nameru da nametne sopstvenu vlast ukoliko to namerava.9 Dakle, detaljan opis ovog obiaja navodi nas na zakljuak da je sukob matrijarhata i patrijarhata jedan neprekidan ciklus koji nije bio karakteristian samo za drevne narode, ve da je to sukob dva principa koja se bore za prevagu, gotovo u svim drutvenim epohama. Pored navedenih obiaja, opisana svadbena ceremonija kod Rimljana zavravala se tako to je mlada po ulasku u kuu prinosila rtvu i palila oganj. Ritual paljenja ognja prisutan je i kod Srba. Pored praga, ognjite je mesto gde po verovanju obitavaju due predaka, pa je ovaj in od izuzetnog znaaja, jer se upravo neuspeh mladog branog para tumai ogreenjem o ovaj drevni ritual ili magijom podmetnutom od ljudske ruke ispod praga kue ili pored kunog ognja. Priznavanjem hrianstva za zvaninu religiju, navedeni obiaji bili su postepeno menjani kod Rimljana. Hrianstvo je najpre prihvatilo sve postojee obiaje i rituale, ali ih je prilagodilo svojoj formi, elei da na taj nain pridobije sve pagane i da ih preobrati u vernike. Tako je hrianstvo poelo da tretira brak kao svetu zajednicu, sklopljenu u ovozemaljskom svetu ali i u nebeskom. Crkveno zakljuenje braka postala je ceremonija koja se sastojala iz tri dela: votane svee, koja je simbolizovala istotu i venu svetlost, burme, koja je zamenila gvozdeni prsten i krune koje su zamenile lovorove vence, a zajednika srebrna aa bila je supstitut za svetu tajnu priea. Kao to se moe videti hrianstvo i paganstvo su toliko isprepletani da se sa preciznou ne moe rei ta pripada kojoj tradiciji. Na taj nain su ovi rituali i sauvani do dananjeg dana, ali kako smo to napred ve istakli retko ko se bavio njihovim rasvetljavanjem. Svadbeni obiaji u rimskom pravu U ovom delu rada bie ire prikazani ve napred pomenuti svadbeni obiaji sa eljom da se svi zajedno nau na jednom mestu i da se rasvetli njihovo poreklo iz doba Rimljana. Prsten-Gellius, Noctes Atticae. 10,10: Prema tradiciji stari Grci su nosili prsten na levoj ruci, na prstu pored malog prsta;pored toga, smatra se da i Rimljani uobiajno tako nose prsten. To je zbog toga, to su jo u Egiptu prilikom obdukcije leeva otkrili da se na njemu nalazi jedan veoma tanak ivac, koji prolazi posebno od spomenutog prsta i vodi do ovekovog srca;na osnovu toga, i nije bezvredna misao, da su ba ovaj prst poastvovali, jer je oigledno povezan sa naim glavnim organom srcem.10 Herkulov vor-Festus, De sign.verb.s.v.cingillum: Mladoj su struk vezivali kaiem, to je mu odvezivao na branom krevetu. Kai je pravljen od vune ovna, da bi ena bila tako povezana, kao to su i niti vune u vorovima zapletene. Kai je vezan Herkulovim vorom, koji odvezuje mu izjavljujui svetu elju, da i on dobije toliko dece, kao i Herkul, koji je ostavio za sobom sedamdesetoro dece.11
9 Vdi: orevi, T.-Poloaj ene u na narodni ivot, II, Beograd, 1984, str.20. 10 Aulus Gellius, Noctes atticae je kompilacija sastavljena na osnovu ranijih izvora, koji potie iz II veka nove ere. Preuzeto iz: Si, M.-Praktikum iz Rimskog prava, Novi Sad, 2002, str.61. 11 Sextus Pompeius Festus je gramatiar iz II veka nove ere. Pod naslovom De signicatione verborum (O znaenju rei) na osnovu ranijih izvora sastavio je leksikon. Preuzeto iz: Si, M.-Praktikum iz Rimskog prava, Novi Sad, 2002, str.62.
205
Koplje u kosi- Festus, De sign.verb.s.v.caelibaris hasta:U kosu mlade su upleli tzv. deviansko koplje, to je ba takvo, koje je ve bilo u telu jednog pobeenog i na smrt ranjenog gladijatora, kao znak toga da kako je koplje ulo u telo gladijatora, toliko vrsta treba da bude veza izmeu mua i ene. Osnova ovog obiaja moe biti i ta da su mislili da e tako raati hrabre sinove, ali moe simbolizovati i to da su ene, u braku potinjene muevljevoj vlasti, jer je koplje najuglednije oruje i simbolizuje vrhovnu vlast. Zato se daje kao odlikovanje hrabrima, i zato vode zarobljenike-pod kopljem-na trite robova, a Grci ih zovu:-uhvaeni kopljem, ili pribavljenima kopljem.12 Brana zakletva-Plutarchos, Aetia Romana.30: Zato mlada treba da kae: Tamo gde si ti Gaius, ja sam Gaia-kada je vode mladoenji? Moda zato to izgovaranjem ovih rei dele i zajedniki poseduju svu imovinu, jer je znaenje ovih rei to da-tamo gde si ti vlasnik, gospodar kue, tamo sam i ja vlasnica, gospodarica kue. Uostalom ova veoma rasprostranjena imena koriste isto kao to pravnici koriste u svojim primerima imena Gaius Seius i Lucius Titius, a lozo Diona ili Teona, ili moda kao seanje na Gaju Ceciliju, na jednu lepu i duevnu enu, koja je bila supruga jednog od sinova Tarkvinija, a ija bronzana statua stoji u hramu Sancum: ranije su u podnoju statue leale i cipele i vreteno, kao znaci za domaicu i vrdenou.13 Prenoenje mlade preko praga- Plutarchos, Aetia Romana 29.: Zato mladu prenose preko praga, zato je ne putaju da sama prekorai? Moda stoga to su isprva otimali ene, i tako ih je trebalo uneti, jer same ne bi ule. Ili ele da izazovu privid da prinudno, a ne svojevoljno ulaze tamo gde e izgubiti devojatvo. Ili je simbol toga da nee prekoraiti prag izlazei, nee napustiti kuu, to e initi samo prinudom, kao to su i ule. I kod nas u Beotiji izgore osovinu koije pred kapijom, ovako pokazuju, da mlada treba da ostane tamo, jer se pokvarila koija kojom je mogla otii.14 ZAKLJUAK Zakljuujui ovaj rad moemo rei da iako je zakljuenje braka, danas, uopte posmatrano, in koji je vezan za odgovarajuu slubenu formu o kojoj se vodi slubena evidencija (upis u matine knjige venanih), u praksi postoje niz rituala koji prate ovaj in. Ti rituali su jako stari i potiu jo od drevnih naroda (najveim delom preuzeti su od Rimljana), ali u tragovima postoje i danas u visokoobrazovnim drutvima, i ulepavaju na taj nain sam in zakljuenja braka, inei ga posebno sveanom ceremonijom (oblaenje mlade, pletenje cvea, izgovaranje sveanih zakletvi, bacanje bidermajera, prosipanje ita po mladencima, prenoenje mlade preko kunog praga). Mada, danas, razliiti od naroda do naroda i od svojih iskonskih formi (emu je posebno doprinelo priznavanje hrianstva za zvaninu religiju), evidento je da oni i dalje ive to se u radu i dokazuje uporednom analizom u razliitim kulturama i drutvima. Na ovaj nain nastojalo se da se dokae da se svadbeni rituali ne sprovode na osnovu nekih po automatizmu utvrenih pravila, ve da je njihovo poreklo jo u rimskom pravu i rimskoj kulturnoj batini i da su se otud vekovima prenosili, odnosno zadrali i na naim prostorima ali i na prostorima i Afrike i Azije, dakle, svuda gde se rimska kultura i tradicija razvijala i irila.
12 Ibidem. 13 Vidi: Si, M., op.cit. str.62. 14 Idem, str.63.
206
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. orevi, T. Poloaj ene u na narodni ivot, I, Beograd, 1982. orevi, T. Poloaj ene u na narodni ivot, II, Beograd, 1984. Ignjatovi, M. Sponsalia u rimskom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, LIV,. Ni, 2009. Ignjatovi, M. Predbrani imovinsko-pravni odnosi u rimskom i savremenom pravu, doktorska disertacija, odbranjena na Pravnom fakultetu Justinijan Prvi u Skoplju, Republika Makedonija, 2009. Nikoli, D. Vuk Karadi kao hroniar obnavljanja Srpske drave, Srbija 1804-2004, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, 2004. Si, M. Praktikum iz Rimskog prava, Novi Sad, 2002.
5. 6.
Abstract: Marriage, generally speaking, is an act that is linked to the appropriate ofcial form on which the ofcial records are maintained (civil registration of marriages). Although the basis of this act expresses rst of all the role of the state authority, in practice there is a series of rituals that accompany this act. These rituals are very old and date back to ancient peoples (mostly taken from the Romans), but traces still exist in the highly educated societies, and embellish in this way the act of marriage, making it a particularly festive ceremony (dressing the bride, arranging owers, saying the solemn vows, tossing the bridal bouquet, throwing wheat over the newlyweds, carrying the bride over the threshold). Although these rituals are today different from nation to nation and from their primordial forms (the recognition of Christianity as the ofcial religion particularly contributed to that), it is evident that they still exist as it can be proved in a comparative analysis of different cultures and societies. Keywords: marriage, wedding customs and rituals, dressing the bride, arranging flowers, saying the solemn vows, tossing the bridal bouquet, throwing wheat over the newlyeds, carrying the bride over the threshold.
207
Pregledni nauni rad
UDC 347.73:336.2(4-672EU)
Poreska integracija u EU: mehanizmi i postkrizna evolucija

Doc. dr Dinka Anti
Docent na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON, Banjaluka, i ef Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH
Rezime: Uspostava jedinstvenog trita Unije i ostvarenje etiri slobode je zahtijevalo integraciju poreskih sistema u lanicama EU. Dosadanji pristup poreskoj integraciji u EU, koji se u sferi indirektnih poreza oslanjao na pozitivnu poresku integraciju putem zakonodavstva, a u sferi direktnih poreza na restriktivne institucionalne i sudske mehanizme, pokazao se neekasnim u regionalnim (irenje Unije) i globalnim procesima. Globalna nansijska i ekonomska kriza je razotkrila sve slabosti u fragmentiranom poreskom sistemu EU. Balansirajui izmeu ustavom Unije zagarantovane poreske suverenosti lanica i potrebe za poreskom koordinacijom EU je najavila strategiju za reformu poreskog sistema Unije. Strategija se zasniva na kombinaciji dva metoda integracije EU, metoda zajednice i metoda meuvladine saradnje, i interakciji mehanizama poreske koordinacije i mehanizma pozitivne integracije poreza zakonodavnim putem. Nova poreska strategija treba doprinijeti integraciji direktnih poreza na nivou EU u obimu koji e ubrzati skalnu konsolidaciju i ekonomski razvoj, podrati funkcionisanje jedinstvenog trita Unije u punom kapacitetu, ali i ostvarenje dugoronih ciljeva razvoja EU do 2020. godine. Kljune rijei: poreska integracija, poreska strategija
209
D. Antoni: Poreska integracija u EU: mehanizmi i postkrizna evolucija
UVOD Integracijski procesi u Evropskoj uniji podrazumijevaju usvajanje zajednikih politika i koordinaciju nacionalnih politika lanica, u cilju osiguranja temeljnih ciljeva postojanja EU etiri slobode slobode kretanja osoba, kapitala, dobara i usluga. Da bi ostvarila te ciljeve Unija primjenjuje metod integracije, koji je nazvan metodom zajednice (engl. Community method). U sferi ostalih politika, koje su pod direktnim suverenitetom lanica, a ije djelovanje ima implikacija na funkcionisanje Unije, proces integracije se odvija postepeno primjenom koncepta meuvladine saradnje. Fiskalna politika ne pripada zajednikim politikama, premda punopravno lanstvo, a pogotovo ukljuivanje u Evropsku monetarnu uniju, zahtijevaju i usklaivanje skalnog sistema sa skalnim sistemom EU. Fiskalni sistem EU obuhvata tri segmenta: budet EU, harmonizaciju oporezivanja i koordiniranje nacionalnih skalnih politika. Imajui u vidu implikacije poreskog sistema i politike lanica na funkcionisanje trita na nivou EU kreirani su mehanizmi poreske integracije koji su trebali doprinijeti ostvarenju ciljeva Unije, ne ugroavajui skalni suverenitet lanica. Meutim, regionalni i globalni procesi i poremeaji, poput irenja Unije, zaotravanja konkurencije na svjetskom tritu zbog brzorastuih ekonomija (Kina, Indija, Brazil) i nastanak globalne nansijske i ekonomske krize, ukazali su na nunost veeg stepena poreske integracije i u sferi direktnih poreza da bi Unija mogla odgovoriti na regionalne i globalne izazove. PRAVNI OKVIR I MEHANIZMI PORESKE INTEGRACIJE Ugovor o osnivanju EU sadri eksplicitni pravni osnov za harmonizaciju indirektnih poreza, propisujui nadlenost Vijea EU da jednoglasno, u odreenoj proceduri i nakon konsultacije sa Evropskim parlamentom i Ekonomskim i socijalnim komitetom, usvaja propise kojima e se osigurati harmonizacija zakonodavstva iz sfere poreza na promet, akciza i drugih oblika indirektnih poreza, do obima u kojem je harmonizacija nuna da bi se osigurala upostava i funkcionisanje internog trita i da bi se izbjeglo ugroavanje konkurentnosti1. Za razliku od indirektnih poreza harmonizacija direktnih poreza u EU nije propisana, ve se potreba za usklaivanjem direktnih poreza na nivou EU, s obzirom na uticaj oporezivanja na funkcionisanje trita, moe nazrijeti iz odredaba kojima se Vijee ovlauje da donosi direktive kojima e se izvriti pribliavanje zakona, uredbi i podzakonskih akata lanica, kojima se direktno utie na uspostavu i funkcionisanje internog trita2. Ovako pravno pozicioniranje harmonizacije poreza u EU predstavlja balans izmeu dva, meusobno suprotstavljena zahtjeva: da se osigura funkcionisanje Unije, a da se ne narui skalni suverenitet lanica. Odreeni nivo integracije poreza je bio nuan, jer bi zadravanje autonomnih nacionalnih poreskih sistema dovelo do poreske konkurencije izmeu lanica i fragmentacije jedinstvenog trita po nacionalnim granicama, to direktno ugroava osnovne postulate trita Unije slobodno kretanje ljudi, dobara, usluga i kapitala. Rjeenje je naeno u izbalansiranom pristupu koji ukljuuje sljedee tri grupe mehanizama:
1 2 Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union, consolidated version, OJ C 115, 9.5.2008, l. 113. (prevod autora). Ibid. l. 115. (prevod autora).
210
i. zakonodavne mehanizme ii. sudske mehanizme iii. institucionalne mehanizme3. Zakonodavna integracija, koja je poznata i pod nazivom vrsto zakonodavstvo (engl. hard law), u praksi se ostvaruje na tri naina: donoenjem regulative na nivou EU, harmonizacijom nacionalnog pravnog okvira sa regulativom EU, koordinacijom izmeu lanica. Sudska integracija poreskih sistema sprovodi se djelovanjem Evropskog suda pravde (European Court of Justice). Presude Evropskog suda pravde kao case law su obvezujue za sve lanice. lanice koje su stranka u sporu su dune da usklade nacionalne poreske propise sa presudama Suda. Meutim, i ostale lanice su primorane da usklade nacionalne propise sa presudama da ne bi u budunosti dole pod udar Suda. Na taj nain sudske presude postaju mehanizam putem kojeg se prisilno, bez inicijative lanice, vri harmonizacija nacionalnih poreskih propisa i integracija nacionalnih poreskih sistema. Posljednjih godina u praksi se sve vie javlja institucionalna integracija putem obvezujuih i neobavezujuih instrumenata. Institucionalna integracija je poznata i pod nazivom meko zakonodavstvo (engl. soft law). Neobavezujui instrumenti ukljuuju preporuke i izvjetaje Evropske komisije, koja, pozivajui se na ovlasti koje su joj date Ugovorom (uvar Ugovora), esto pokree procedure protiv lanica koje nacionalnim poreskim propisima naruavaju temeljne principe funkcionisanja Unije, slobodu kretanja dobara, usluga, kapitala i radne snage, ugroavajui i funkcionisanje jedinstvenog trita EU. U sluajevima krenja pravnih propisa EU Komisija donosi utemeljena miljenja (engl. reasoned opinion) koja su obvezujua za lanice. Zahtjev Komisije u obliku utemeljenog miljenja predstavlja drugu fazu procedure u sluaju povrede prava EU, u skladu sa l. 258 Ugovora4. U sluaju da lanice ne udovolje zahtjevu predmet e biti upuen Evropskom sudu pravde EU. U najveem broju poreskih sluajeva utemeljena miljenja se odnose na primjenu este PDV direktive (od 1.1.2007. Direktive 2006/112/EC), ali i na direktve iz podruja oporezivanja akcizom, te u svim drugim sluajevima kada Komisija ocijeni da nacionalni poreski zakoni predstavljaju prijetnju za ispravno funkcionisanje jedinstvenog trita EU5. Veina od pobrojanih mehanizama su obavezujui, dok je samo mali broj institucionalnih mehanizama moe savjetodavnog karaktera (npr. izvjetaji i preporuke Evropske komisije, smjernice komiteta i radnih tijela koji djeluju pod okriljem Komisije). Obaveznost mehanizama integracije se moe ostvariti na razne naine, primjenom jednog mehanizma ili vie njih. Mogue je da lanica bez pritisaka ili sudskih naloga inkorporira evropsko pravo u nacionalni zakonodavni sistem ili da to uini u drugom koraku nakon
3 4 5 Vie: Terra B.J.M., Wattel P.J., European Tax Law, 5th Edition, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn, Netherlands, 2008., pp.158-169. Bivi lan 226 Ugovora iz Nice. Primjer koji je blizak javnosti BiH jeste pokretanje postupka pred Sudom u sluaju uvoenja cestarina u Sloveniji (tzv. vinjeta ) kojima se, prema Komisiji, ugroava sloboda kretanja dobara i osoba unutar EU.
211
intervencije Komisije i prijema obvezujueg miljenja o krenju Ugovora. Meutim, mogue je da lanica izmijeni nacionalne propise u treem koraku tek kada Evropski sud pravde donese presudu, nakon pokretanja postupka pred Sudom od strane Evropske komisije. INTERAKCIJA IZMEU MEHANIZAMA Teorije integracije prave razliku izmeu pozitivne i negativne integracije. Pozitivna integracija podrazumijeva donoenje zajednikih pravila od strane supranacionalnog nivoa (EU), dok se uklanjanje prepreka izmeu lanica naziva negativnom integracijom. U duhu ovakve podjele poreska integracija preko zakona EU smatra se pozitivnom integracijom poreskih sistema. S druge strane, zbog osiguranja integracije putem prohibitivnih i restriktivnih uinaka na nacionalne propise i praksu svih lanica, sudska integracija se smatra negativnom integracijom poreskih sistema. Navedeni slijed mehanizama poreske integracije (zakonodavni, sudski, institucionalni) istovremeno predstavlja i hronoloki slijed. Nakon donoenja osnovnog pravnog okvira harmonizacije poreza na nivou EU druga faza integracije je podrazumijevala sudsku intervenciju da bi se ispravno primijenili usvojeni zakoni EU. Kako je vremenom raslo optereenje Evropskog suda pravde Evropska komisija je intenzivirala institucionalne mehanizme zatite pravnog okvira oporezivanja na nivou EU. U tom smislu, institucionalna poreska integracija se moe smatrati mehanizmom kojim se na posredan nain osigurava primjena zakonodavstva u podruju poreza bez intervencije Suda. Institucionalna poreska integracija vremenom je sve vie dobijala na znaaju. Pored rastereenja Evropskog suda pravde znaajan razlog za vei upliv Komisije u poreske sisteme lanica nalazi se u injenici da je proces zakonodavne poreske integracije (na prvom mjestu sistema PDV-a) zastao na zakonskom okviru. Donoenje direktiva nije bilo praeno usvajanjem provedbenih propisa, to je dovelo do divergentne poreske prakse u lanicama. Zajednike odredbe iz sfere oporezivanja PDV-om tumaile su se na razliite naine u pojedinim lanicama, to je eskaliralo irenjem Unije na 25, odnosno 27 lanica. Svjesni posljedica tetne poreske konkurencije u sferi indirektnih poreza institucije EU su nastojale da pravnu prazninu nadomjeste djelovanjem institucionalnih mehanizama, savjetodavnog i obvezujueg karaktera, da bi se na taj nain ostvario vii stepen harmonizacije u primjeni zajednikih pravila oporezivanja PDV-om. Gore navedeni primjeri funkcionisanja mehanizama poreske integracije u EU ukazuju na postojanje meusobne interakcije. Nacionalni skalni suverenitet lanica je s jedne strane ogranien opsegom pozitivne integracije (tj. postojanjem legislative na nivou EU), a s druge strane ciljevima EU. S obzirom na ostvarenje cilja etiri slobode i konkurentnosti na tritu EU lanicama nije dozvoljeno da usvajaju poreske propise ili propise iz sfere skalne (dravne) pomoi, niti da odravaju upravnu praksu koja vodi diskriminaciji ili ograniava uspostavu i poslovanje kompanija, kretanje radnika, kapitala, dobara i usluga. Pored toga, nacionalni poreski suverenitet lanica ogranien je i dometima negativne poreske integracije (tj. kapacitetom i mandatom Suda). U naelu, mehanizmi pozitivne integracije primjenjuju se na indirektne poreze, dok se integracija sistema direktnog oporezivanja vri uglavnom na osnovu presuda Suda 212
pravde EU. Primjena razliitih mehanizama integracije u odreenim segmentima oporezivanja dovela je do razliitog stepena harmonizacije, ovisno o tome da li su u pitanju direktni ili indirektni porezi. Kod indirektnog oporezivanja postignut je visok stepen harmonizacije na nivou EU. To je omogueno donoenjem sljedeih propisa: Carinskog zakona EU, redizajnirane PDV Direktive 2006/112/EC, seta direktiva iz podruja oporezivanja akcizom (energenata, duhanskih proizvoda, alkoholnih pia), regulacijama o slubenoj saradnji poreskih uprava lanica u podruju PDV-a i akciza. Carinski zakon i regulacije o slubenoj saradnji poreskih uprava direktno se primjenjuju u lanicama, dok direktive iz sfere PDV-a i akciza sadre minimalne standarde i pravila koja se moraju ugraditi u nacionalne propise lanica. Evropska komisija je zaduena da nadzire proces inkorporiranja direktiva u nacionalno zakonodavstvo lanica. U nekim sluajeviama direktivama se propisuje nain harmonizacije nacionalnih propisa6. Negativna poreska integracija u sferi indirektnih poreza se ostvaruje samo u ogranienom segmentu - presudama Evropskog suda pravde u predmetima koje je pokrenula Komisija protiv lanica i presudama u sporovima izmeu obveznika i nacionalnih poreskih uprava u vezi sa implementacijom regulacija i direktiva iz sfere carina, PDV-a i akciza. Veliku ulogu u integraciji indirektnih poreza imaju savjetodavni institucionalni mehanizmi. S obzirom na dominantnu ulogu PDV-a u procesu poreske integracije najznaajniji savjetodavni mehanizmi se odnose na implementaciju PDV direktive u lanicama EU. Savjetodavni mehanizmi poreske integracije PDV-a u EU ukljuuju: najbolju najbolju praksu lanica (engl. best practice) smjernice Savjetodavnog PDV komiteta (Advisory VAT Committee). Najbolja praksa u podruju PDV-a podrazumijeva praktinu primjenu odreenih pravila ili shema oporezivanja u nekim lanicama, propisanih direktivom o PDV-u ili derogacijama koje je Vijee EU odobrilo odreenoj lanici. Praksa ukljuuje i primjenu razliitih metoda za operacionalizaciju zajednikih pravila, koje su propisane nacionalnim podzakonskim aktima (pravilnici, instrukcije) iz sfere PDV-a. Vrlo esto se deava da i ostale lanice prihvate najbolju praksu neke od lanica, ukoliko se pokazala ekasnom i ispravnom. U tom sluaju proces harmonizacije u narednom koraku podrazumijeva proirenje derogacija i na ostale lanice koje to zatrae od Vijea EU, potom, ukoliko se pokae ekasnom za cjelokupni sistem PDV-a, najbolja praksa se ugrauje kao opcija u PDV Direktivu7, i, na kraju, u posljednjoj fazi harmonizacije, postaje obvezujua odredba za sve lanice8. Drugi savjetodavni mehanizam integracije sistema PDV-a u EU predstavlja Savjetodavni komitet za PDV-e, uspostavljen estom PDV direktivom. Smjernice koje donosi
6 7 Najee se ostavlja lanicama da izaberu izmeu direktne ugradnje odredaba direktiva u nacionalne propise ili da se u lanovima nacionalnih propisa dodaju reference koje upuuju na odredbe direktive EU. Npr. mehanizam prenosa obaveze za PDV sa prodavca na kupca (reverse charge mechanism), u BiH poznat kao posebna shema u graevinarstvu, je nekim lanicama bio odobren kao derogacija samo za odreene transakcije prometa i odreene poduhvate (npr. gradnja zajednikih mostova). Nakon to se mehanizam pokazao ekasnim u borbi protiv PDV prevara ukljuen je prvo kao opcija u estu PDV direktivu, a potom sa irim opsegom primjene i u Direktivu 2006/112/EC. Veliki broj derogacija odobrenih nekim lanicama, koje nisu bile objavljene, niti sastavni dio este direktive, su u procesu njenog redizajna ugraene u novu Direktivu 2006/112/EC.
213
Komitet nemaju zakonsku snagu i ne objavljuju se u Slubenim novinama EU, ali se od strane lanica i obveznika primjenjuju kao jedinstvena i obavezujua pravila oporezivanja. Time se na indirektan nain ubrzava proces poreske integracije u EU, ali se i na direktan nain sprjeava troenje budeta lanica, s obzirom da bi eventualno nepostupanje po smjernicama Komiteta bilo predmetom postupaka pred Komisijom i Evropskom sudom pravde, koji bi bili unaprijed izgubljeni imajui u vidu da i Komisija i Sud prilikom odluivanja uvaavaju smjernice Komiteta. Oba savjetodavna mehanizma, budui da vode viem stepenu harmonizacije bez metoda prisile, iako institucionalnog karaktera, de facto predstavljaju oblike pozitivne integracije sistema PDV-a na nivou EU. Za razliku od integracije indirektnih poreza, koja se uglavnom oslanja na zakonodavne i institucionalne mehanizme, integracija direktnih poreza (poreza na dobit i dohodak) se ostvaruje mehanizmima negativne integracije. Elemente pozitivne integracije direktnih poreza putem direktiva EU nalazimo samo u ogranienom segmentu oporezivanja (matinih i zavisnih preduzea, skalnih merdera, kamata i tantijema, kamata na tednju), te u sferi zajednike saradnje na razrezu i nadoknadi poreskih potraivanja. Razlozi za takav trend nalaze se u karakteru poreza. Indirektni porezi, kao porezi na transakcije prometa, direktno pogaaju slobodu trgovine. Da bi se uspostavila slobodna trgovina unutar EU lanice su morale pristati na ukidanje skalnih granica izmeu lanica, to je zahtijevalo harmonizaciju pravila oporezivanja prometa dobara i usluga izmeu lanica. Davanjem saglasnosti na uspostavu jedinstvenog trita lanice su se odrekle dijela nacionalnog skalnog suvereniteta u sferi indirektnih poreza. Meutim, lanice nisu bile voljne da pristupe harmonizaciji direktnih poreza, smatrajui ih bitnim elementom skalnog suvereniteta koji im omoguava voenje aktivne makroekonomske politike. S obzirom na ogranieno podruje pozitivne integracije u sferi direktnih poreza djelovanje Evropskog suda pravde se u manjoj mjeri odnosilo na implementaciju direktiva EU. Uglavnom, Sud odluuje u predmetima koji se odnose na sukob sloboda i principa iz Ugovora i odredaba nacionalnih poreskih propisa9. Sud nema mogunosti da presuuje u pitanjima dvostrukog oporezivanja ili nekih drugih skalnih pitanja (npr. nadlenosti za poreze, alimentiranje i alociranje budeta EU), premda se sve vie poziva na meunarodne poreske sporazume, poput modela poreskih konvencija koje primjenjuju lanice OECD-a. Zbog nepostojanja legislative EU iz sfere direktnih poreza Sud moe da ispituje da li sporni nacionalni poreski propisi predstavljaju nepropisani bijeg od odredaba Ugovora. U ovim predmetima Sud primjenjuje tzv. pravilo razloga (engl. rule of reason), procjenjujui stepen restriktivnosti nacionalne poreske mjere u odnosu na Ugovor, da li se slobode, osigurane Ugovorom, ograniavaju nacionalnim propisima u veoj mjeri nego to je to nuno za ostvarenje javnog interesa u lanici iji je zakon predmet preispitivanja od strane Suda. Prema pravilu razloga restriktivna nacionalna poreska mjera je doputena, iako nije kao takva eksplicitno pomenuta u Ugovoru, (i) ukoliko je nuna za zatitu javnog interesa, (ii) ukoliko ne uvodi razliit tretman domaih i uvoznih dobara i (iii) ukoliko njeni restriktivni efekti ne idu izvan onoga to je nuno za zatitu legitimnih interesa.
9 Mjera mora da zadovolji princip proporcionalnosti. Prema ovom temeljnom principu funkcionisanja EU sadraj i oblik akcije Unije nee prei ono to je nuno da se postignu ciljevi iz Ugovora. Vid. l. 5 Lisabonskog ugovora.
214
IMPLIKACIJE PORESKE KONKURENCIJE NA INTEGRACIJU POREZA Od osnivanja Evropske zajednice poreska integracija je bilo pitanje oko kojeg se teko dolazilo do kompromisa. S druge strane, kompromis je nuan ukoliko se eli jednoglasno, u skladu sa odredbama Ugovora o osnivanju EU, donijeti evropski zakon iz oblasti poreza. Nemogunost postizanja kompromisa je uveliko ograniila domete postojeeg nivoa poreske integracije, pogotovo u podruju direktnih poreza, ime je otvoren prostor djelovanju poreske konkurencije izmeu lanica EU. Kako ne postoji saglasnost u vezi poeljnog stepena poreske integracije u EU, tako ne postoji ni saglasnost oko konkurencije u porezima izmeu lanica. U sloenoj ekonomskoj integraciji, poput Unije, koju odlikuje visoko poresko optereenje10, poreska konkurencija izmeu lanica moe dovesti do poveanja ekasnosti poreskih sistema lanica i smanjenja ukupnog poreskog optereenja. Imajui samo to u vidu, bilo kakva supranacionalna intervencija u porezima sa nivoa EU bi ugrozila zdravu poresku konkurenciju izmeu vlada i onemoguila poreska rastereenja. Zagovornici poreske konkurencije u EU smatraju supranacionalnu intervenciju u porezima svojevrsnom meunarodnom poreskom kartelizacijom, bez obzira na formu i jainu intervencije, da li je restriktivna ili prohibitivna ili podrazumijeva meuvladinu koordinaciju. Meutim, ne treba zanemariti ni negativne ekonomske i skalne efekte poreske konkurencije. Nekontrolisana poreska konkurencija11 moe da apsorbuje budete drugih lanica, dovodei do neprihvatljivog smanjenja nansiranja javnih usluga i skalne degradacije, te siromaenja Unije u cjelini. EU, kao jedinstveni ekonomski prostor, moe biti regionalno i globalno konkurentna samo ukoliko je postignuta ekasna alokacija kapitala i drugih resursa unutar Unije. Postojanje razliitih poreskih reima i niskih poreskih stopa u lanicama dovodi do toga da kompanije odluke o investiranju, uspostavi sjedita kompanije i zapoljavanju donose na bazi povoljnijeg poreskog tretmana, a ne na temelju preferencija potroaa i ekasnosti ulaganja. Stoga, posmatrano sa nivoa EU, poreska konkurencija izmeu lanica dovodi do neekasne alokacije kapitala i drugih resursa Unije i naruavanja principa neutralnosti oporezivanja. Neekasna alokacija kapitala, poreska fragmentacija i poreska konkurencija unutar EU najvie pogaaju kompanije iz EU koje posluju na svjetskom tritu, koje zbog viih trokova i neekasnosti postaju nekonkurentne u odnosu na globalnu konkurenciju. Postojanje 27 razliitih poreskih sistema oteava i poskupljuje poslovanje kompanijama unutar EU, te odvraa kompanije iz treih zemalja da ulaze na trite Unije, ime EU, u globalnim razmjerama, postaje neatraktivnim tritem za ulaganja i investicije. Poreska konkurencija, koja se posljednjih godina simultano odvijala izmeu lanica, imala je za posljedicu dostizanje odreenog stepena konvergencije direktnih poreza u la10 Prije globalne ekonomske krize poresko optereenje EU se kretalo od 46 do 48% BDP Unije, dok je kod glavnih globalnih konkurenata SAD i Japana znaajno nie, 26,9% i 28,3% BPD, respektivno. Izvor: European Commission, Taxation trends in the European Union, 2010 Edition, EUROSTAT, 2010, p. 56. 11 Npr. trka izmeu lanica u sniavanju stopa poreza kako bi se privukli investitori, koja se u literaturi naziva trka do dna - engl. race to the bottom) moe imati za posljedicu efekat osiromaenja susjeda (engl. beggar thy neighbour) ili kolokvijalno drenau prihoda i ekonomskih aktivnosti u lanicama koje su pogoene mjerama, ali i u lanicama koje sprovode mjere.
215
nicama, ime je de facto postignut vei stepen poreske integracije bez aktiviranja mehanizama negativne integracije. Zbog svojih posrednih integrativnih efekata konvergencija poreskih sistema lanica moe se smatrati odreenom formom spontane poreske integracije koja se deava izmeu lanica, bez djelovanja institucija EU i njenih pravnih mehanizama. Meutim, od 2004.g., nakon prijema novih 12 lanica, divregencija izmeu poreskih sistema lanica se poveala. Postojala je opasnost da konkurencija u porezima izmeu novih i starih lanica, osim produbljavanja razlika izmeu poreskih sistema lanica, moe dovesti do kontraefekata i za lanicu koja forsira takve mjere. Da bi se sprijeilo da spontana poreska konkurencija pree granicu korisnosti i eskalira u nekontrolisani proces, koji bi mogao ugroziti prihode lanica i Unije, postignuta je saglasnost oko koordinacije procesa konvergencije poreskih sistema u EU. Koordinacija poreskih sistema podrazumijeva usklaivanje efekata konvergencije pojedinih vrsta poreza i interakciju i balansiranje poreskih politika lanica u svim segmentima: izmeu direktnih i indirektnih poreza, izmeu poreza i socijalnih doprinosa, unutar svake grupacije poreza, te u odnosu na uvoenje ekolokih (zelenih) poreza. U evoluciji poreske integracije u EU poreska koordinacija predstavlja novi mehanizam, koja se zasniva na simultanim aktivnostima institucija EU i svih lanica. Njome je na odreen nain zaokruen konceptualni okvir mehanizama poreske integracije u EU (vid. graku shemu mehanizama). Mehanizmi poreske integracije u EU i meusobne interakcije (graki prikaz autora) POSTKRIZNA EVOLUCIJA Pojavom nansijske, a potom i ekonomske krize, koja je poprimila globalni karakter lanice su se fokusirale na donoenje autonomnih antikriznih politika. Time je jo vie poveana divergentnost poreskih sistema lanica, a dosadanji uspjesi na polju poreske integracije su, u odreenoj mjeri, derogirani. Ekspanzijom globalne krize na realni sektor lanice EU su sve vie postajale svjesne da pojedinane antikrizne mjere nisu dovoljne, da je potrebno donijeti sveobuhvatne strategije izlaska iz krize i adekvatne ekonomsko-skalne programe. Ovisno o skalnoj situaciji lanice su se uglavnom fokusirale na programe restrukturiranja javne potronje i njenog svoenja u mogue okvire. No, kako ekonomski oporavak tee sporo postalo je jasno da bez aktivne poreske politike nee biti mogue ostvariti programe skalne konsolidacije. Program skalne konsolidacije EU, usvojen u oktobru 2010.g., pored snanije skalne koordinacije, vrstih skalnih pravila, mehanizama nadzora skalne discipline lanica i obaveznih mehanizama sankcija, podrazumijeva i kreiranje nove poreske strategije na nivou EU12. S obzirom da ni Lisabonskim ugovorom nije relaksirano odluivanje u sferi poreza nova evropska poreska strategija predstavlja, u sadanjim okolnostima, maksimalno mogui trade-off - balans izmeu poreskog suverenteta lanica i ciljeva EU. Ona sublimira sve do sada pokrenute reformske procese u sferi oporezivanja, stavljajui ponuena rjeenja u kontekst kratkoronih i dugoronih ciljeva lanica i EU u cjelini. Nova poreska stratega treba istovremeno da bude dio izlazne stra12 Strategija je predstavljena Vijeu i Evropskom parlamentu 28.6.2010., www.europa.eu.
216
tegije iz ekonomske krize, simultana podrka skalnoj konsolidaciji i brem ekonomskom oporavku i dio strategije razvoja EU do 2020.godine. Strategija se temelji na tri stuba: (i) kvalitetu oporezivanja, (ii) oporezivanju za odriv rast i (iii) dobrom upravljanju u podruju poreza. Postkrizna poreska strategija EU treba da dovede do veeg stepena poreske integracije poreskih sistema unutar EU. Da bi se ostvario taj cilj potrebno je djelovati pragmatino, uklanjanjem elemenata nacionalnih poreskih sistema koji su distorzivni za funkcionisanje trita EU i koji su se u krizi pokazali slabim takama sistema, i reformski, u pravcu kreiranja poreskog sistema EU koji e promovisati rast, podstaknuti istraivanje, razvoj i inovacije, obuke i obrazovanje, domae preduzetnitvo i ulaganje stranog kapitala u EU. Poreska strategija daje smjernice za aktivnosti na nivou EU i smjernice lanicama za redizajn nacionalnih poreskih sistema. Na nivou EU poreska strategija podrazumijeva interakciju tri mehanizma poreske integracije: mehanizma ekstenzivne saradnje lanica mehanizma koordinacije poreskih politika i poreskih sistema lanica mehanizma dozirane harmonizacije u cilju osiguranja funkcionisanja jedinstvenog trita Na nivou lanica nacionalne poreske strategije trebaju se bazirati na tri postulata: poreski sistemi lanica moraju biti transparentni i jednostavni poreski sistemi lanica moraju biti u funkciji jedinstvenog trita Unije poreska osnovica treba biti to ira, a poreske stope nie. Nova poreska strategija EU je nastala na rezultatima istraivanja vodeih ekonomista Evrope13. Akademske studije su pokazale da se ciljevi EU do 2020. mogu ostvariti promjenom poreskih struktura u lanicama, tj. zaokretom od oporezivanja dohotka i socijalnih doprinosa ka oporezivanju potronje (PDV i akcize), imovine i ekolokim porezima, uz neutralizaciju negativnih implikacija po pravinost i redistribuciju. S obzirom na ograniene efekte negativne poreske integracije nova poreska strategija u fokus aktivnosti u narednoj dekadi stavlja osiguranje veeg stepena integracije u podruju direktnih poreza, u cilju uklanjanja skalnih prepreka poslovanju na teritoriju EU koje proizvode razliiti sistemi direktnog oporezivanja. Model oporezivanja kompanija na nivou EU bazirae se na principu oporezivanja sve na jednom mjestu (engl. one-stop-shop). Model ukljuuje dva koncepta oporezivanja kompanija koje posluju izvan nacionalnih granica, ali unutar EU: koncepta zajednike poreske osnovice za korporativne poreze (CCCTB - common consolidated corporate tax base) za grupe kompanija koje posluju na tritu EU i koncepta oporezivanja malih preduzea i preduzea srednje veliine u lanici gdje je sjedite matinog preduzea (HST - home state taxation).
13 Najveu panju akademske i strune javnosti su privukle studije biveg komesara prof. Montija (Monti M., A New Strategy for the Single Market At the service of Europes Economy and Society, Report to the President of the European Commission Jos Manuel Barroso, 9 May 2010. pp. 79-83.) i studije nobelovca Jamesa Mirrleesa (Mirrlees J., Reforming the tax system for the 21st century Tax by Design, i Dimensions of Tax Design, preliminary edition, Institute for Fiscal Studies, London, UK, November 2010.
217
Primjena koncepta CCCTB podrazumijeva kombinaciju dva mehanizma poreske integracije: pozitivne integracije kroz zakonodavstvo EU (propisivanje zajednike poreske osnovice i zajednikog sistema utvrivanja dobiti na nivou EU) i simultane konvergencije utvrivanja osnovice poreza na dobit i odbitaka u lanicama. Nova poreska strategija EU dio je globalnog procesa redizajna poreskih sistema razvijenih drava. U nastojanju da se kreira poeljan model poreskog sistema koji e donijeti poveanje poreskih prihoda, bez negativnih implikacija po investicije i rast, zemlje OECDa su tokom 2010.g. dogovorile meunarodnu poresku strategiju koja ukljuuje14: redizajn poreskih sistema (irenje poreske osnovice i oslonac na oporezivanje potronje i ekoloke poreze, osiguranje neutralnosti oporezivanja PDV-om, oporezivanje u svrhu nansiranja globalnih dobara), modernizaciju poreskih uprava, transparentnost u razmjeni informacija za poreske svrhe i meunarodnu saradnju u podruju poreza15. MMF je predloio principe redizajna poreskih sistema, koji su usklaeni sa principima iz nove poreske strategije EU16. Pored toga, postignuta je saglasnost MMF i EU da se podri radikalna reforma oporezivanja nansijskih transakcija17. Pobrojane aktivnosti na meunarodnom planu trebale bi dovesti do veeg stepena usklaenosti poreskih sistema u svijetu i ostvarenja globalne neutralnosti oporezivanja. ZAKLJUAK Analiza evolucije i mehanizama poreske integracije u EU u posljednjih 30-tak godina pokazala je da primijenjeni mehanizmi integracije poreskih sistema i politika lanica nisu bili dovoljno ekasni da bi se njima uklonile skalne prepreke funkcionisanju jedinstvenog trita Unije i ostvarila snanija konkurentna pozicija EU kompanija na svjetskom tritu. Pojava globalne nansijske i ekonomske krize i nekonzistentan i nekoordiniran odgovor lanica i EU na njene negativne posljedice, ukazalo je na injenicu da su fragmentirani i divergentni poreski sistemi lanica uinili ekonomske i skalne sisteme lanica ranjivima na globalne poremeaje. To je povratno imalo i negativne efekte na ve dostignuti stepen poreske integracije u EU. Pronalaenje izlaza iz krize, koja je uzrdmala i same temelje Unije, zahtijeva preispitivanje ekonomskih politika, ukljuujui i poreske politike. Nova poreska strategija Unije bazira se na politikom kompromisu, kojim se tite ciljevi Unije i skalni suverenitet lanica. Za razliku od dosadanjeg toka integracije EU, koji je podrazumijevao primjenu metoda zajednice za zajednike politike, a metoda meuvladine saradnje za ostale sfere u kojima je zadran suverenitet lanica, nova poreska strategija se zasniva na kombinaciji
14 OECD, OECDs Current Tax Agenda, June 2010., OECD, Tax policy reform and scal consolidation, Tax Policy Brief, December 2010. 15 Meunarodna saradnja u porezima ukljuuje primjenu meunarodnih konvencija OECD, meunarodnu poresku saradnju i dijalog, borbu protiv korupcije, pranja novca i poreskih prevara i dr. 16 IMF World Economic and Financial Surveys, Fiscal Exit: From Strategy to Implementation, Fiscal Monitor, Washington, November 2010, pp. 73-84. 17 Na globalnom planu EU podrava uvoenje poreza na nansijske transakcije (Financial Transaction Tax - FTT) i poreza na nansijske aktivnosti (Financial Activity Tax - FAT), kojim bi se oporezovali prot i zarade u nansijskom sektoru. Vie o tome: European Commission Taxation of the Financial Sector, COM(2010)549/5, Brussels, 7.10.2010.
218
GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA Godina 1 Broj 1 Banja Luka, 2011 pp. 199-204
ova dva metoda integracije EU. Umjesto intenzivne primjene mehanizama institucionalne intervencije i sudske prisile vei stepen poreske integracije unutar EU treba da se ostvari interakcijom mehanizma poreske koordinacije i mehanizma pozitivne integracije poreza zakonodavnim putem, u svim segmentima poreskog sistema i u obimu koji e omoguiti brzu skalnu konsolidaciju i ekonomski razvoj, funkcionisanje jedinstvenog trita EU u punom kapacitetu i ostvarenje dugoronih ciljeva EU.
LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. El-Agraa, A.M., The European Union, Economics and Policies, 8th edition, Cambridge University Press, Edinburgh, UK, 2007. European Commission, Taxation of the Financial Sector, COM(2010)549/5, Brussels, 7.10.2010. European Commission, Green Paper On the future of VAT - Towards a simpler, more robust and efcient VAT system, COM(2010) 695 nal, Brussels, 1.12.2010. European Commission, Taxation trends in the European Union, 2010 Edition, EUROSTAT, 2010. European Commission, Tax policy after the crisis, Monitoring tax revenues and tax reforms in EU Member States 2010, working paper No 24, 2010. European Commission, Communication from the Commission, Europe 2020, A Strategy for smart, sustainable and inclusive growth, www.europa.eu. IMF World Economic and Financial Surveys, Fiscal Exit: From Strategy to Implementation, Fiscal Monitor, Washington, November 2010. Mirrlees J., Mirrlees Review: Reforming the tax system for the 21st century Tax by Design, preliminary edition, Institute for Fiscal Studies, London, UK, November 2010. Mirrlees J., Mirrlees Review: Dimensions of Tax Design, preliminary edition, Institute for Fiscal Studies, London, UK, November 2010, http://www.ifs.org.uk/mirrleesReview Monti M., A New Strategy for the Single Market At the service of Europes Economy and Society, Report to the President of the European Commission Jos Manuel Barroso, 9 May 2010. Moussis N., Access to European Union law, economics, policies, 18th updated edition, European Study Service, Brussels, 2009. OECD, OECDs Current Tax Agenda, June 2010. OECD, Tax policy reform and scal consolidation, Tax Policy Brief, December 2010. Terra B.J.M., Wattel P.J., European Tax Law, 5th Edition, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn, Netherlands, 2008. Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union, consolidated version, OJ C 115, 9.5.2008.
219
Abstract: Establishment of the EU Single Market and realization of four freedoms had required integration of tax systems in the EU Member States. It has been proven that the approach used by now, which has relied on positive tax integration through legislation in the eld of indirect taxes and on restrictive institutional and judiciary mechanisms in the eld of direct taxes, has been inefcient in regional (enlargement of the EU) and global processes. Global nancial and economic crisis has discovered all weaknesses in the fragmented EU tax system. Balancing between Member States tax sovereignty guaranteed by the Constitution of the Union and a need for tax coordination, the EU has announced a strategy for reforming the EU tax system. The new EU tax strategy is based on a combination of two integration methods, Community method and method of intergovernmental cooperation, and interaction between tax coordination mechanisms and a positive tax integration mechanism through legislation. The new tax strategy should contribute integration of direct taxes at the EU level in the extent that will speed up scal consolidation and economic growth, support functioning of the EU Single Market in a full capacity, as well as the realization of the EU longterm goals until the year 2020. Key words: tax integration, tax strategy
220
Struni rad
UDC 349.22:331.108.6-057.34
Disciplinska odgovornost i disciplinski postupak

Prof. dr Mlaen Mandi
Profesor Fakulteta pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON u Banjoj Luci i Pravnog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu
Rezime: Predmet ovog rada jeste disciplinska odgovornost zaposlenih u javnim preduzeima, zatim izricanje disciplinskih sankcija za povrede (tee i lake) radnih dunosti zaposlenih u javnom preduzeu, te tok disciplinskog postupka koji se vodi protiv zaposlenog u javnom preduzeu. Svakako, u radu e biti govora i o postupku po albi, odnosno prigovoru na odluku disciplinske komisije, te udaljenju zaposlenog sa posla, odnosno suspenziji. Kljune rijei: disciplinska odgovornost, disciplinske sankcije, disciplinski postupak, suspenzija.
DISCIPLINSKA ODGOVORNOST Zakljuivanjem ugovora o radu i stupanjem na rad, radnik Javnog preduzea, kao uostalom i svi drugi radnici, duni su da se pridravaju obaveza propisanih zakonom, etikim kodeksima, kolektivnih ugovora i ostalih odredbi pravilnika i podzakonskih akata. Za povredu radnih obaveza radnik je odgovoran Preduzeu, a ako je povredom radnih obaveza priinjena materijalna teta preduzeu ili treem licu ili je uinjeno krivino djelo ili prekraj, radnik je odgovoran materijalno, krivino odnosno prekrajno. Radnik odgovara za povredu radne obaveze ili radne discipline koju je uinio svojom krivicom u stanju uraunjivosti ili 221
M. Mandi: Disciplinska odgovornost i disciplinski postupak
smanjene uraunjivosti u koju se sam doveo, prije izvrenja same radnje izvrenja. Radnik odgovara za povredu radne obaveze, koja je u vreme njenog izvrenja denisana kao takva zakonima ili drugim podzakonskim aktima preduzea. Odgovornost za povredu radne obaveze ne iskljuuju krivinu, prekrajnu ili materijalnu odgovornost uinioca. Povredu radnih obaveza radnik ini: neizvrenjem, namarnim i neblagovremenim i nesavjesnim izvrenjem radne obaveze.
Povreda radne obaveze radnik moe izvriti injenjem i neinjenjem. Radnik za povredu odgovara u postupku za utvrivanje odgovornosti. Povrede radnih obaveza mogu biti: lake povrede radnih obaveza i tee povreda radnih obaveza.
Tea povreda radnih obaveza smatra se takvo ponaanje radnika na radu ili u vezi sa radom, kojim se nanosi ozbiljna teta interesima preduzea, kao i ponaanje radnika iz kojeg se osnovano moe zakljuitii da bi dalji rad radnika u preduzeu ne bi bio mogu. Tee povrede radnih dunosti su: izvravanje, nesavjesno, odnosno neblagovremeno izvravanje radnih zadataka, raavanje ili zastupanje politikih opredjeljenja u izvravanju zadataka i poslova u predeuzeu, nedostojno, uvredljivo ili na drugi nain neprimjereno ponaanje prema graanima, pravnim i zikim licima i drugim strankama u toku rada, izbjegavanje davanja podataka ili davanje netanih podataka organima dravne uprave, pravnim i zikim licima ako je davanje podataka propisano zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona; zloupotreba slubenog poloaja ili prekoraenje ovlatenja, nezakonito raspolaganje materijalnim sredstvima, ponaanje koje ometa graane, pravna lica i druge stranke u ostvarivanju njihovih prava i interesa u preduzeu, odbijanje obavljanja poslova radnog mjesta na koje je zaposleni rasporeen ili odbijanje naloga funkcionera koji rukovodi preduzeem; neopravdano izostajanje sa posla pet radnih dana u toku est mjeseci ili neopravdano izostajanje s posla tri dana uzastopno; dolazak na rad u pijanom stanju ili uivanje alkohola ili drugih opojnih sredstava koji smanjuju radnu sposobnost u toku radnog vremena.
Lake povrede radnih obaveza su propusti koje radnik uini u radu ili u vezi sa radom a koje se ne smatraju teom povredom radnih obaveza u smislu Zakona ili Pravilnika. Po222
to se radi o velikom broju oblika lake povrede radnih obaveza i nije ih mogue nabrojati nabrojat emo samo neke od njih: kanjenje na posao ili odlazak ranije sa posla prije isteka radnog vremena izazivanje svae na poslu, neljubazan i nekorektan odnos prema drugim zaposlenim licima i strankama itd. TOK DISCIPLINSKOG POSTUPKA Postupak za utvrivanje povrede radnih dunosti i za izricanje disciplinske mjere je hitan. Za pokretanje disciplinskog postupka protiv radnika u radnim jedinicama Preduzea nadlean je direktor radne jedinice. Za pokretanje disciplinskog postupka protiv direktora radne jedinice i radnika adirekcije nadlena je Uprava Preduzea ili lice koja ona ovlasti. Inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka moe dati svaki radnik koji ima saznanje o uinjenoj povredi radne dunosti. Inicijativa za pokretanje disciplinskog postupka podnosi se u pismenoj formi i ista mora biti obrazloena. Predhodni postupak Predhodni postupak smatraju se radnje preduzete od trenutka podnoenja prijave do podnoenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Na osnovu inicijative za pokretanje disciplinskog postupka ili neposrednog saznanja o povredi radne dunosti i uiniocu, nadleno lice (direktor, uprava,) moe odrediti ovlateno lice koji e sprovesti predhodni postupak. Cilj predhodnog postupka je utvrivanje osnovanosti prijave, sasluanje uinioca i svjedoka, prikupljanje dokaza isl. Uprava, direktor ili ovlateno lice e u predhodnom postupku rjeenjem odbaciti prijavu: ako radnja opisana u prijavi nije odreena kao povreda radne dunosti, ako je nastupila zastarjelost za pokretanje disciplinskog postupka, i ako je radniku prestao radni odnos u preduzeu. Ako uprava, direktor ili ovlateno lice u predhodnom postupku ne donese naprijed navedeno rjeenje, podnosi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. Redovni postupak Disciplinski postupak za utvrivanje odgovornosti radnika radne jedinice pokree se zahtjevom direktora radne jedinice, za utvrivanje odgovornosti direktora ili radnika direkcije pokree se zahtjevom uprave ili ovlatenog lica.
223
Zahtjev sadri: ime i prezime radnika koji je uinio povredu radne obaveze, radno mjesto,zanimanje, tana adresa stanovanja, injenini opis povrede radne obaveze, vrijeme, mjesto i nain izvrenja, vrsta i pravna kvalikacija povrede radne obaveze, posljedice uinjene povrede, podatke o priinjenoj teti (ako postoji),4 dokaze za navode iz zahtjeva idr.
Lice ovlaeno za pokretanje disciplinskog postupka duno je podnijeti zahtjev odmah po neposrednom saznanju ili po prijemu inicijative ukoliko nije neophodno sprovoditi prethodni postupak, odnosno po sprovedenom prethodnom postupku, a najkasnije u roku od osam dana ukoliko ocijeni da postoji osnovana sumnja da je radnik (director, radnik direkcije) uinio povredu radne dunosti. Zahtjev se obavezno dostavlja radniku i sindikalnoj organizaciji, a kompletan predmet sa svim prilozima dostavlja predsjedniku disciplinske komisije. Disciplinska komisija duna je da urui poziv licu protiv koga je pokrenut disciplinski postupak. Dostavljanje i pozivanje lica protiv koga je pokrenut disciplinski postupak vri se po odredbama Zakona o optem upravnom postupku. Disciplinska komisija dostavlja poziv najkasnije osam(8) dana prije odravanje javne rasprave. Protiv zahjeva radnik (director, radnik direkcije) moe uloiti prigovor Komisiji u roku od osam dana od dana prijema. Radnik protiv koga je podignut zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka ima pravo uzeti branioca. Zastupati ga moe i sindikat odnosno lice koga sindikat odredi, ako se sa tim sloi radnik ili izriito zahtjeva. Postupak za utvrivanje povrede radne obaveze je javan. Izuzetno iz razloga uvanja poslovne, slubene ili druge zakonom propisane tajne, i kad to posebni razlozi nalau, javnost se moe iskljuiti u pojedinim fazama ili u toku cijelog postupka. Predsjednik disciplinske komisije otvara raspravu i utvruje da li su sva pozvana lica prisutna. U sluaju da je okrivljeni radnik uredno primio poziv, a izostanak opravdao, disciplinska komisija moe odloiti raspravu, nakon ega mora odrediti novi termin za njeno ofravanje. U sluaju da uredno obavjeteni radnika protiv koga se vodi disciplinski postupak ne opravda razlog izostanka rasprava se moe odrati i bez njegovog prisustva. Javna rasprava poinje itanjem zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka za utvrivanje povrede radne obaveze, nakon ega se radnik poziva da se izjasni po proitanom zahtjevu. Svjedoci ne prisustvuju raspravi dok lice protiv koga se vodi disciplinski postupak daje izjavu. 224
Nakon izjave radnika, sasluavaju se svjedoci, vjetaci (ako ih ima), vri se uvid u dokumentaciju, i izvode se sve potrebne dokazne radnje koje su neophodne za pravilno donoenje odluke. Voenje toka dokazivanja izvodi se po pravilima Zakona o krivinom postupku. Na kraju rasprave poziva se radnik protiv koga se void disciplinski postupak da se izjasni da li ima primjedbe na tok postupka i o svojoj odgovornosti. Zapisnik O sasluanju radnika i sprovoenju drugih procesnih radnji u toku postupka utvrivanja povrede radne obaveze, void se zapisnik, koji sadri: sastav disciplinske komisije pred kojom se vodi disciplinski postupak, vrijeme i mjesto odravanja rasprave, lini podatci o radniku protiv koga se vodi postupak, opis povrede radne obaveze, da li radnik ima branioca i njegovo ime i prezime, imena i prezimena prisutnih lica i u kom svojstvu prisustvuju, bitni elementi izjave radnika, bitna sadrina izjave svjedoka, vjetaka i drugih uesnika u postupku i odluka o odgovornosti radnika. U zapisnik se unose doslovno samo postavljena pitanja i dati odgovori. Lica koja su u toku rasprave dali izjavu u zapisnik duna su je potpisati. Zapisnik se mora voditi uredno. U njemu se nita ne smije brisati, dodati ili mjenjati. Precrtana mjesta moraju ostati itljiva. Svaka promjena, ispravka ili dodatak unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjerena od strane lica koja potpisuju zapisnik. Radnik protiv koga se void disciplinski postupak kao i druga lica koja su davala iskaz imaju pravo uvida u tekst zapisnika, bilo da ga sami proitaju ili da im se proita. Predsjednik komisije duan je da upozna naprijed pomenuta lica na njihovo pravo i da o tome upozorenju napravi pismenu zabiljeku u zapisniku. Ukoliko javna rasprava nije mogla da se odri bez prekida, u zapisniku e se naznaiti dan i as kad je prekid nastao kao id an i as nastavka rasprave. Ukoliko je bilo primjedbi na sadraj zapisnika od bilo kog lica, ista se unosi u zapisnik. Zapisnik potpisuju svi lanovi komisije, radnik protiv koga se vodio disciplinski postupak, njegov branilac (ako ga ima) i zapisniar. Donoenje odluke Nakon zakljuivanja rasprave, disciplinska komisija odluuje o odgovornosti radnika protiv koga je voen disciplinski postupak. Odluka se moe odnositi samo na injenini opis radnje iz zahtjeva, odnosno izmije225
njenog ili proirenog zahtjeva u toku postupka, dok Komisija nije vezana pravnom kvalikacijom povrede radne dunosti iz tog zahtjeva. Odluku Komisija donosi po svom slobodnom uvjerenju, na osnovu injenica koje su iznijete na raspravi, te savjesne i briljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka. U toku disciplinskog postupka obavezno se razmatra miljenje sindikalne organizacije, ako je dostavljeno Komisiji. Pri donoenju odluke, uzimaju se u obzir olakavajue i oteavajue okolnosti, naroito teina povrede radne dunosti i njene posljedice, stepen odgovornosti radnika (direktora, radnika direkcije) protiv kojeg se vodi disciplinski postupak, uslovi pod kojima je povreda radne dunosti uinjena, raniji rad i dranje radnika (direktora i radnika direkcije) poslije uinjene povrede radne dunosti i druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za utvrivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinske mjere. Disciplinska komisija moe donijeti sledeu odluke: da radnika oslobodi odgovornosti da obustavi disciplinski postupak da radnika proglasi krivim i izrekne mu disciplinsku mjeru7
Disciplinska komisija donosi odluku o oslobaanju radnika od disciplinske odgovornosti u sluaju: ako radnja zbog koje je pokrenut disciplinski postupak ne predstavlja povredu radne obaveze, ako nema dokaza da je radnik uinio povredu radne dunosti i ako postoje okolnosti koje iskljuuju odgovornost radnika. Disciplinska komisija zakljukom obustavlja postupakako je zastupila zastara voenja disciplinskog postupka. Ako Komisija utvrdi da je radnik uinio povredu radne dunosti i da je odgovoran za njeno izvrenje, donijet e odluku o disciplinskoj mjeri. U prijedlogu odluke, Komisija mora naznaiti vrstu, visinu i trajanje disciplinske mjere radniku, uzimajui u obzir mjesto, vrijeme, naini posljedice koje proizilaze iz uinjene povrede. Za laku povredu radnih obaveza radniku se mogu izrei sledee disciplinske mjere: Pismena opomena novana kazna u visini 10% od neto plate radnika u trajanju do 3 (tri) mjeseca Ako radnik kome je izreena disciplinska mjera za laku povredu radnih obaveza u 226
roku jedne godine ponovi isti ili slian propust u radu, takav propust e se smatrati teom povredom radne obaveze, to u krajnjem moe izazvati prekid radnog odnosa za pomenutog radnika. Za teu povredu radnih obaveza radniku se mogu izrei sledee disciplinske mjere: novana kazna u visini do 30% od neto plate u trajanju od tri mjeseca otkaz ugovora o radu.
Disciplinska komisija moe mjeru prekida ugovora o radu zamjeniti novanom kaznom ako nisu nastupile znatno tee posledice za preduzee, da je stepen odgovornosti radnika nesvjesni nehat i ako su utvrene olakavajue odgovornosti za radnika. Uslovi moraju biti kumulativni. Vjeanje i glasanje Nakon provedenog disciplinskog postupka i zakljuenja rasprave disciplinska komisija e pristupiti vjeanju i glasanju. O vjeanju i glasanju disciplinske komisije sastavlja se poseban zapisnik. Zapisnik potpisuju svi lanovi komisije i zapisniar. Predsjednik disciplinske komisije prvo stavlja na glasanje pitanje odgovornosti radnika za povredu radne obaveze koja mu se stavlja na teret. Poslije toga, lanovi komisije glasaju o vrsti i visini disciplinske mjere, ako je prvo glasanje potvrdilo da je radnik uinio greku koja mu se stavlja na teret. Predsjednik disciplinske komisije uvjek glasa poslednji. Predsjednik disciplinske komisije saoptava odluku o odgovornosti radnika neposredno nakon donoenja. Ako iz bilo kojih opravdanih razloga predsjednik disciplinske komisije ne moe saoptiti odmah po donoenju, odloit e donoenje iste najdue za tri (3) dana. Odluka se dostavlja radniku prporuenom potom sa povratnicom, a ako je u postupku uestvovao i branilac, odluka se na isti nain dostavlja i njemu. DRUGOSTEPENI POSTUPAK Ukoliko radnik nije zadovoljan odlukom prvostepene disciplinske komisije, moe u roku od 15 (30) dana od dana prijema odluke, uloiti albu (prigovor) drugostepenoj komisiji preduzea. alba se predaje prvostepenoj disciplinskoj komisiji (predsjedniku) koja je duna da bez odlaganja proslijedi albu drugostepenoj disciplinskoj komisiji. Drugostepena disciplinska komisija duna je da u roku od 30 (trieset) dana od dana podnoenja albe donese svoju odluku. Odluka drugostepene disciplinske komisije je konana. Rad prvostepene komisije po albi Prvostepena disciplinska komisija kada primi albu cijeni njenu doputenost i blago227
vremenost. Ako prvostepena komisija utvrdi da je alba neblagovremena, nedoputena ili izjavljena od neovlatenog lica, svojim zakljukom e albu odbaciti. Ako je prvostepena komisija ocijenila da je alba osnovana, i da se postupak moe rijeiti drugaije, bez ponavljanja postupka, moe svoju odluku promjeniti u djelu koji se zahtjeva u albi. Ovakvo rijeenje se kosi sa osnovama upravnog spora i trebalo bi uiniti napor da se ovakve odredbe iskljue iz pravilnika o disciplinskoj odgovornosti. Odredbe po kome prvostepena disciplinska komisija moe, ako utvrdi da je prvi postupak bio nepotpun, postupak upotpuniti i donijeti novo rjeenje razliito od prvobitnog je u najmanju ruku nepotrebno ako ne i protiv zakonito. Kada prvostepena disciplinska komisija utvrdi da je alba blagovremena i doputena, duna je da bez odlaganja poalje kompletan spis drugostepenoj komisiji. Rad drugostepene disciplinske komisije Ako je prvostepena dosciplinska komisija propustila da provjeri formalnu ispravnost albe, iste radnje preduzima drugostepena disciplinska komisija. Ako se utvrdi da je alba neblagovremena, nedoputena ili ako je izjavljena od neovlatenog lica, drugostepena komisija odbacuje albu kao neispravnu. Ako drugostepena komisija utvrdi da je alba formalno ispravna uzima u razmatranje njenu osnovanost. Moe postupiti na sledei nain: moe albu odbiti kao neosnovanu uvaiti albu, ponititi rjeenje prvostepene komisije i sama donijeti novo rjeenje ponititi rjeenje prvostepene komisije i spis vratiti na ponovno odluivanje istoj komisiji. Drugostepena komisija e odbaciti albu ako utvrdi da je prvostepeni postupak pravilno sproveden, da su injenice pravilno utvrene i da je pravilno primjenjene materijalno pravo. U nekim javnim preduzeima su doslovno prepisane zakonske odredbe opteg upravnog postupka o radu drugostepenog organa po albi to je potpuno nepravilno. Disciplinski postupak je daleko blii po formalnim odredbama, krivinom postupke, nego upravnom, pa svako po istovjeivanje sa optim upravnim postupkom ne odgovara ni sutini a ni formi disciplinskog postupka. Drugostepena komisija e ponititi prvostepenu odluku ako utvrdi da je prvostepeni postupak bio pogrean ili nepotpun, ako su pogreno ili nepotpuno utvrene injenice ili ako je pogreno primjenjeno materijalno pravo. Zavisno od vrste nepravilnosti prvostepenog postupka, drugostepena komisija e ih otkloniti i donijeti novo, drugaiju odluku, ime e udovoljiti zahtjevu alioca. Odluka prvostepene komisije se ponitava. Rokovi zastarjelosti pokretanja, voenja postupka i izvrenje izreene mjere Rjeenje o izreenoj disciplinskoj mjeri postaje izvrno: kad istekne rok za albu a alba nije podnesena,
228
danom dostavljanja drugostepenog rjeenja donesenog po albi.
Pokretanje disciplinskog postupka zastarijeva u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu i uinioca, a najkasnije u roku od jedne godine od dana kada je povreda uinjena. Vrijeme saznanja je dan kada je lice ovlaeno za pokretanje disciplinskog postupka saznalo za povredu i uinioca neposredno ili na osnovu dostavljene inicijative. Voenje disciplinskog postupka zastarijeva protekom godine dana (6 mjeseci) od dana pokretanja postupka. Rok za voenje disciplinskog postupka tee od poetka do kraja, bez zastoja i prekida, ako zakonom nije drugaije odreeno. Disciplinska mjera izvrava se po konanosti odluke o izricanju disciplinske mjere. Disciplinska mjera za povredu radne dunosti ne moe se izvriti po isteku roka od 60 dana od dana konanosti odluke kojom je izreena. Disciplinska mjera obustavljanja isplate plate u iznosu od 50% izvrava se obustavom iznosa od plate ostvarene u mjesecu u kojem je odluka o odgovornosti. O izreenim disciplinskim mjerama Javna preduzea vode evidenciju. Evidencija iz prethodnog stava sadri sljedee podatke: redni broj, broj disciplinskog predmeta, prezime i ime, strunu spremu i zanimanje radnika, poslove i zadatke koje obavlja, datum pokretanja disciplinskog postupka, podatke o suspenziji, vrstu povrede radne dunosti, vrstu izreene disciplinske mjere, datum izricanja iste, datum konanosti i datum izvrenja disciplinske mjere.
Evidenciju o izreenim disciplinskim mjerama za radnike Javnih preduzea vodi organ nadlean za pravne i kadrovske poslove. Uzreena disciplinska mjera brie se iz evidencije: za laku povredu radne dunosti u roku od jedne (1) godine od dana konanosti odluke; mjera izricanja novane kazne brie se iz evidencije kada proteknu 2 ( dvije) godine od dana konanosti izreene mjere.
Pojedina preduzea predviaju brisanje iz evidencije i izreene mjere, prekid radnog odnosa, predviajui rok brisanja od 5 (godina). Miljenja sam da je to brisanje potpuno nepotrebno iz razloga to radnik nije u radnom odnosu koji sam po sebi proizvodi odreene posljedice. 229
SUSPENZIJA RADNIKA SA POSLA Radnik moe da se suspenduje sa posla u sljedeim sluajevima: ako je protiv njega pokrenut krivini postupak za djelo uinjeno u vrenju njegovih zadataka i poslova, ako se radnik nalazi u pritvoru, ako je protiv radnika pokrenut krivini postupak za tee krivino djelo. Odluku o suspenziji sa posla u obliku rjeenja donosi Uprava preduzea. Rjeenjem se utvruju razlozi, trajanje suspenzije i prava u pogledu naknade plate. Protiv rjeenja o suspenziji radnik ima pravo prigovora Upravi preduzea u roku od 15 dana od dana prijema rjeenja. alba ne odlae izvrenje rjeenja. Suspenzija radnika traje dok za to postoje razlozi, a najdalje do: konanosti odluke o njegovoj disciplinskoj odgovornosti zbog povrede radne dunosti; nastupanja zastarjelosti za pokretanje i voenje disciplinskog postupka; okonanja krivinog postupka, odnosno do nastupanja zastarjelosti njegovog voenja ako je osnov suspenzije izvrenje krivinog djela na radu ili u vezi sa radom; ukidanja pritvora; ukidanja suspenzije na osnovu odluke nadlenog organa donijete prije okonanja disciplinskog, odnosno krivinog postupka.
Za vrijeme suspenzije sa posla radnik ima pravo na 50% visine plate dok suspenzija traje. Radniku pripada razlika izmeu primljene plate i plate koju bi ostvario da nije bio suspendovan kao i druga prava iz radnog odnosa koja zbog suspenzije nije ostvario u sluaju: ako mu ne bude izreena disciplinska mjera, ako je u krivinom postupkuzbog protiv njega obustavljen ili je isti osloboen optube, ili je optuba odbijena, ali ne zbog nenadlenosti.
230
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Mandi, M.: Radno pravo, Panevropski univerzitet APEIRON, Banja Luka, 2009. Zakon o radu (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 55/07); Zakon o zatiti na radu (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 01/08); Zakon o zdravstvenom osiguranju (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 18/99; 51/01; 70/01; 51/03; 17/08 i 1/09); Zakon o zdravstvenoj zatiti (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 18/99; 58/01 i 62/02). Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 106/05; 20/07; 33/08 i 1/09); Zakon o dravnim slubenicima (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 118/08).
Summary: The subject of this paper is the disciplinary responsibility of employees in public enterprises, then the imposition of disciplinary sanctions for violations of (serious and less serious) ofcial duties of employees in public enterprises, and the course of disciplinary proceedings pending against the employee in a public company. Certainly, in this paper we will discuss the appeal procedure, i.e. the objection to the decision of the disciplinary committee, and suspension of the employee from work. Keywords: disciplinary responsibility, disciplinary sanctions, disciplinary procedure, suspension.
231

MPP Banja Luka

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MPP Banja Luka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDC 34

Banja Luka, jul, 2011

ISSN 2232-9668 (Print)

GODINJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA

Odgovorno lice izdavaa Urednik izdavaa

Glavni i odgovorni urednik

Prof. dr Duko Medi, Bosna i Hercegovina

Lektor Dizajn Web dizajn tampa Tira

Sadraj: Originalni nauni rad

Pregledni nauni rad

Originalni nauni rad

UDC 347.2(497.6 REPUBLIKA SRPSKA)

Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

D. Medi: Novo stvarno pravo u Republici Srpskoj

27. 28. 29. 30.

64. 65. 66. 67. 68. 69.

80. 81. 82.

85. 86. 87.

Pregledni nauni rad

K , 1. 2. , , , , , 3. 2003. , , ( ), ( ) ( ) . , 4. . ( ) ( )5. , , , 6, 7. , 8. 9: 6. , 2. 4, 6, 7, 11, 12 13.

, , , , 10. 11 , (, ) 12 (, ) 13. : 14 , . , 15 16. . , , 17. , , . , , 18. , , 19. , , .

() - , , , 20. , , 21. , , . . , . , ( ), . , . , . . , , . . : ; , , ; ; , 22 . , , , , ( ) , 23. , . 24. , , , () , 25.

, . . , . 26 ( ) , , 27. , , . . , . , , , 28. (, ) . - ( , , , , ) . . . , , ( ). : 1) 2) . , , 29. . . . , . 30.

, , , )40. 41 - , , , , , . 42. , , ( ) . . 43. , (, , ), , . , . , , . (, , , ) , 44. , , , , . 45. , , ( : , , .).

( ). , . , 50. , ( )51. , 52, . , , , , 53. , , ( ), , , 54. , , , , 55.

, , , . . , 56. . , . 57. ( ), 58. 59 , , , ( 60, 61). , 62. 63. , 64.

, , , .65. 66 . : ) , ) , ) , . 67. , , (. , , , .)68: 1) , , 2) , 69 , () , 3) , , 4) , .

65 . , , , , 1/1953. , . 14-29, 66 . , . , , , p. cit., . 116. 67 , . 2026/2003. 68 . , . , () , , , 2005. , . 170172. 69 . , , , p. cit., . 100.

, , , - . , 70. 71, , , , 72, . , , 73 . , , , 74. 75, 76. 77. , . , , , , . , 78 , .

K , 79, (). , , , , , . 2003. , , ( ), ( ) ( ) . , . 174. , 171. 157. . , , . . , , , , . , , , . - , , , , , . , , . , , ( ) .

11. 12. 13. 14. 15. 16.

Pregledni nauni rad

Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

Prof. dr Vladimir olovi

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

V. olovi: Specinosti odreivanja merodavnog prava u ugovornim odnosima sa elementom inostranosti

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

19. 20. 21.

Pregledni nauni rad

Doc. dr Milo Markovi

Pregledni nauni rad