Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Popović
Aleksandar Popović
MREENJE ARANA
Smrtonosna motoristika
SILVANA: Kao i svi ostali bez obzira na rang, pol, stepen obrazovanja, godine
starosti i nacionalnuopredeljenost!!...
KUFTA: Mogu svi kod nas uz popularnu cenu od samo sto dinara u roku od etvrt
sata postati sreni zadovoljni!!!
DULE: Perspektivnost, nade za bolji ivot, romantika, ljubavne drai, elan,
buenje optimizma i veih ivotnih apetita pruie vam naa dupla moto-sportska
panoramika pod parolom: tehnika narodu!!!
MARELA: ta da radim?
KUFTA: Ui u zadrugu!... i ne daj da te politiki isprovocira... uvaj svoje mesto u
trupi, zakon te titi... nije predvieno da mora prednjaiti, vano je da si na
broju... i ti se pridravaj parole da ti sve ide u rok slube... pst!... ja ti nita nisam
rekao... priali smo o vremenu, o kui, o deci... o sasvim obinim stvarima!...
( Brzo ode)
Mareliu mu Dule vara sa kafanakom pevaicom Silvanom, I ona ne zna da li da
ih oboje ubije ili da ode ili ta. Kufta (pijanista koji radi za Duleta I Silvanu) je ovo
savetuje.
KUFTA (dolazi iz vagona na plato Silvana u veernjoj haljini): Naa nova snaga
ive ritmike i perspektivne emocije... Silvana Havajka!...
MILISAV: Kakva je viljasta, obrnula bi se na zrnu bibera.
SVETA: Mnogo je rafinirana, ja imam prirodan ukus.
MILISAV: Napred, Silvana prva si!
SVETA: Pa vi nju znate?
MILISAV: Aha. S fakulteta... zajedno smo polagali vodovodne cevi na prinudnom
radu.
DRAGI: Lako joj je da se pravi vana kad mi svakog prvog prigrabi penziju, pa mi
posle udeljuje kao slepcu!... i jo se epuri!... A siromah Dragi neka se lomata
kojekuda bez prebijene pare, bez ruka!... eljan suva hleba u socijalizmu!... i jo
odozgo greban!... ne znam gde e joj dua...
GANE: A od roene dece ovek ne moe da ima goreg neprijatelja!... dok su
mala ona ti se lepe za nogavice!... sve to bi u ivotu hteo, nemoj zbog njih!...
odreci se u njihovu korist!... i bojim se rei e ti hvala", ko to sam i ja svom ocu
rekao, rotkve strugane!... nego e ti rei: Dokle e, matori, da se smuca po
kui i da nam se nakaljava nad glavom?" ,,Izlazi odatle, to si zaseo, ne moe
od tebe ovek doi na red da obavi prirodu!"
DULE (dolazi pocepan, razbaruen, modar): Zar nisam izgubio sve prijatelje?...
est meseci bazam bez posla... i ko me je znao, ne zna me vie... s praga me
teraju psovkama... i pljuju... stali svi ispred drave... svi me u ime drave ritaju i
prete, jer na bednoga svakom je laka ruka... a ja u roenoj zemlji ko raseljeno
lice... Pa zar sam od svih omraen preko noi?... A koliko jue bejah srean,
novan, galantan, histerian, prek, talian, veseo, zdrav, itav, mlad i zelen,
friak, takorei iz prve ruke, priljiv, fer, osion i vien u drutvu, omiljen kod
kelnera... ta se to strmoglavce preokrete te izjedanput ostadoh otpad, nevoljan,
briljiv, mraan, obeaen i konspirativan, omatorio, speao, porunjao... ne
trebam vie ni ljudima, ni s ljudima, ni bez ljudima... hteo bih da umrem za
kafanskim stolom, al' kelneri me na pragu nogama doekuju ko nepoeljan
elemenat...
KUFTA: Jedno dugovanje davnanje, ko s visine strmo padanje, uzbrdo sad
mora izneti, Dule moj, ispij gorku au do dna i ne namrti se, tako si sam
zakuvao... Dule moj, Dule!...
DULE (o svom bratu): Ja njemu, on meni... eto, sad zna, Kufta, a bolje da nikad
nisi znao... i prestani ve jednom da zapitkuje!... utrkivali smo se ko e na koga
jae da deluje!... teko mi je o poneemu tako i da govorim, jer jezik nema kosti,
ali ih lomi... tragai, samari, labudi... nita ne zgrbi oveka, kao to ga zgrbi, i
zgrua u dui, neko hladno i gadno kiovito jesenje vee na ploniku bez kue u
probuenim cipelama... ia ti se sve probui, ko san, i pogled, i neka gadljivost od
sonstvenih pantalona koje ti se do pasa dre kao itko blato iz kojeg se ne moe
iupati nikud... pa ti doe da zaurla onu roman-su: ,,Da l' da pucam il' da
bacam bombe, moja srea spustila fironge!"...
Kuftu su posle incidenta na sceni, kada je Mirela htela da ubije mua I Silvanu,
ostao da bei od razularene mase koja je traila svoje pare nazad. Sada je go,
bod I bez zlatnih zuba. Sve su razvukli.
DULE: E, pa pukla je kima kao amova letva, ali srce e da eksplodira i dua e
prostreljena da iskoi meu vile po kamenjarima oko vode... ja u prvi da
povedem smrtno kolo: ustaj seljo, ustaj rode!...
SVETA: Uvek emo izmiljati neto protiv sivila i monotonije... I nije tamo ni sve
tako mirno i nepokretno kako neki povrno misle... Jer podigni sa tla mali grumen
zemlje, pa e videti da se na njemu bore dva mrava oko mrve... kao to se bore
voda i vatra... dve faze i nula... i strane sveta... tako se tamo kod nas vodi borba
stvarna i misaona... vlastita, zajednika, gradivna, zbirna... uglavnom, uloge su
podeljene, a velikih uloga nema... ovek je veliki samo u trenucima kad zaboravi
koliko je mali!... ta kae?
(Ona se osvrne, ali posluno odlazi za Duletom, a za njom ide Kufta. Mizanscen
reiti tako da odlaze dugo-dugo, as blie, as dalje. Marela se stalno osvre u
hodu na Svetu. Sveta mahnito kupi rasute po tlu pakete i jurne za Kuftom.)
Drue, molim vas!... (Kufta zastane.) Izvinite to vas vraam, ali drugarica Marela
je zaboravila svoje stvari... (Tovari pakete na Kuftu preko gvourije.) Ponesite joj
sve ovo... i recite joj da joj drug Svetislav-Sveta Apostolovi eli sve najlepe u
ivotu!... (Kufta odlazi, a Sveta ostaje skruen i govori vie za sebe.) Jer u sutini
nije vano ko je zbog ega srean i nesrean... uvek je to u istoriji bilo tako...
vano je da se sve nezadrivo kree napred... a uspomene nisu nita drugo
nego piramide u koje mi sahranjujemo neke dragocene i balsamovane
delove svoga ivota... ima u tome i neeg lepog...