Professional Documents
Culture Documents
Beleske
Beleske
•Burg teatar-osnovan 1776.godine (predstavlja uzor za provincije austrijse carevine, gde spada i deo
naše zemlje-austrijski uticaj itekako vidjiv)
•1776-Sank Peterburg (u vreme Katarine II-otkupljuje za svoju zemlju celu Volterovu i Didroovu
biblioteku)
•1837-Pešta
•1920- Narodno pozorište u Beogradu dobija 3 ansambla, dolazi veliki broj umetnika koji beže od
Crvene armije
•prva glumačko-baletska škola koja se zadržava kod nas bila jr 1920/1921 (uzor su bili ruski
koregorafi)
•10 godina posle Molijera, vladavina Luja XIV vreme Rasina, Korneja…
•Luj XIV uvideo je da preko kulture može da se izvrši snažan na Evropu, u to vreme je francuski jezik
bio jezik diplomatije (od 1680. do 20tih godina 20.veka)
•Lesing je želeo da stvori prvo nacionalno pozorište u Nemačkoj i to u Hamburgu, na taj način su
želeli da se bore protiv Francuskog uticaja i pisaca; on je uspeo da stvori to nacionalno pozorište koje
je trajalo jednu i po sezonu- prvi put se javlja sponzorsko donatorski sistem (Lesing je smislio da ga
finansiraju bogati gradjani trgovci), međutim posle godinu i po dana oni su shvatili da je pozorište
skupa igračka (ali se to Lesingu može pripisati kao nedovoljna animacija)
•1741.godine Marija Terezija je zvanično predala Bal Haus blizu Hamburga svom intendantu Karlu
________ koji je povremeno pravo pozorišne predstave tu; zgrada j promenila ime u Kraljevsko
pozorište pored dvora
•Što se repertoara tiče sastojao se od italijanskih opera, baleta, nemačkih komedija (Kocebu je
najznačajniji pisac)
•1776-dekterom Jozefa II kraljevsko dvorsko i nemačko nacionalno pozorište otvoreno je 8.aprila pod
direktnim nadozorom Jozefa II, sina Marije Terezije
•22.mart 1776.godine Jozef II donosi odluku da dvor upravlja pozorištem (međutim to je samo
dekretom propisano, a zapravo se Jozef II sve pitao, tako da je on bio generalni direktor)
•Jozef postavlja temelje ovakvom pozorišti, nacionalnom teatru, i ima vozoki da pozorište postane
uzorno pozorište (koje će određivati osnovne faze razvoja svih budućih pozorišta)
•Burg teatar treba da istisne mnoge italijanske, francuske trupe koje su tada krstarila Evropom
•Jozef Gregor-čuveni austrijski teatrolog (“Burg teatar je deo programa nove neutralističke vlasti u
Beču)
•Burg teatar vrši uticaj u našim krajevima do kraja I svetskog rata, do 1918.godine
•Posle Burg teatara otvoreno pozorište u Sofiji, Bukureštu, Pragu, pozorište u Pešti, SNP…
•Sva ova pozorišta su pre svog osnivanja išla u Burg teatar da vide kakvo je osvetljenje,raspored
prostorija, odabir materijala, išlo se na učenje razgledanje, sve u cilju osnivanja novih nacionalnih
pozorišta
•Iz Burg teatra su potekle i mnoge dekoracije, kao i kostim, imali su i izvrsne radionice tako da su
mnoga pozorišta naručivala kostim i dekor iz Burg teatra
•Nacionalno
•Reprezentativno
•Stalno,profesionalno I repertoarsko
•Cenzura Burg teatra se odnosila I na publiku (centralno mesto zauzima carska porodica, potom
visoko plemstvo,vojno plemstvo,finansijeri pozorišta)
•“ŠPERZIC”-plaćena stolica (može biti zakupljena cela sezona, zakupljeno mesto, zaključavalo se),
pored toga morala je da se zakupi cela jedna loza
•U Burg teatru nema nepredviđenih stvari, sve je imalo svoje zašto, u pozorište se išlo radi predstave,
međutim bilo je bitno ko sedi u publici, a ne šta se daje
•Velike pauze između činova, za to vreme se u pozorištu stvori veliki biznis centar (u smislu razgovora
o poslovima tokom pauze)
•Burg teatar kao carsko pozorište je uređeno zakonom u smislu dolazaka I odlazaka (postojala je
služba koja je bila zadužena za te dolaske I odlaske, specijalizovane za tu vrstu posla I tome se davao
veliki značaj)
•Reprtoar određuje car, carsla komisija ili intendant (drugi naziv za upravnika) potom dramsko
odeljenje koje je imalo značajnu ulogu
•Današnji Burg teatar ima veliku glavnu kuću, ima I academi teatar I kazino teatar tj. još četiri scene
koje se nalaze u celom gradu (Bilja Srbljanović je svoje delo prodala Burg teatru, baš na academi sceni
je igrana njena drama Svemoćni)
•Pored domaće dramaturgijr, intresuju se I za evropsku, I oni upravo zbog tog sbog repertoara I jesu
na dobrom glasu I zarađuju na tome)
•Igralo se 30-60 premijera u sezoni (ali to je vreme kada nema nikakvih drugih predstava)
Dramaturško odeljenje
- Upravnik BT je obično bio bogat, sposoban i vešt čovek, a razlikovale su se tri vrste upravljanja:
1. SAMOUPRAVLjANjE
2. UMETNIČKA REPUBLIKA
3. REDITELjSKO VEĆE
- Dramski ansambl podrazumevao je sve današnje članove od reditelja, dramaturga, inspicijenta, ali i
jedna profesija koje više nema, a to je RAZNOSAČ ULOGA;
- LEKAR je bio deo ansambla (2 lekara prisutna, jedan za ansaml i jedan za publiku)
*Glumci su bili: UKAZNI GLUMCI, STALNI, VEZANI UGOVOROM (Car je lično za njih potpisivao ukaze o
radu, i taj glumac je morao biti potpuno politički neangažovan i nije mogao da bude uključen niti u
jednu drugu aktivnost; Nisu smeli da se udaljavaju iz grada jer su u službi cara. Važili su za izuzetne
ličnosti.)
-odnos glumaca je bio 2:1 (dva muškarca na jedno žensko), 60:30 (ukupno 90 zaposlenih)
- scenska tehnika je jako bitna (podela na levu i desnu stranu scene datira od tog doba)
*Zgrada BT je posle zgrade Carske opere sledeća zgrada čuvenih arhitekata Gotfrida Sempera i Karla
Hazenauera i zvanično je otvorena 14. oktobra 1878. godine u čuvenoj ulici Ring Strase. Zgrada
predstavlja centar okupljanja sveta i ima površinu od 2800 metara kvadratnih. Odlikuje je ogromna
scena, tj. sala koja je primala 1400 posetilaca.
Veličanstvena fasada je ukrašena mnogim statuama, ali najpoznatija su čuvena krila na fasadi zgrade
BT, delo Gustava i Ernesta Klimta;
1861. godine SNP i HNK, zatim 1868. Narodno pozorište, pa i na Slovensko narodno gledališče, a i
1910. na Kraljevsko crnogorsko pozorište na Cetinju.
Joakm Vujić
• Sukob sa Vukom Karadžićem oko reforme jezika + borba za naklonost kneza Miloša
• Bratislava je negovala sve oblike pozorišta, pa je zbog toga Joakim Vujić tamo putovao
• Dolazi u Kragujevac, knez Miloš mu daje novac da ugoste Joakima tokom putovanja po Srbiji
• 1836-pozorište je zatvoreno
•Prva diletanstka pozorišna družina u Novom Sadu osnovana je 1826.godine i njom je uprvljao Đoka
Duza
•Maksim Brežovski je prvo upravljao, pa Toma Isaković ; članovi- Pera Korov, Jovan Kabdemart (prvi
srpski školovani glumac)
•Konstantin Popović Komoroš se bavio režijom bez šaptača, imali su dobru garderobu iz Beča
•1838.godne nastavljaju rad u Novom Sadu, pridružuje im se Joakim Vujić, menjaju ime pozorištu u
Serbsko diletantsko sadržestvo, on uključuje đake, činovnike da igraju, ali samo u dve predstave
•1839. Ilirska čitaonica poziva Leteće diletantsko pozorište na gostovanje i tada sakuplja 1000 forinti
u srebru
•1840.godine Ilirska čitaonica donosi odluku da pozove jednu stalnu grupu da gostuje u Zagrebu, na
Markovom trgu (Varoško pozorište sagradio Kristofot Stanković novcem dobijenim od lutrije)
•Prvi pozorišni ugovor kod nas potpisan je 19.5.1840.godine na Petrovaradinskoj tvrđavi između
Ilrske čitaonice i Letećeg diletantskog pozorišta čime je LDP dobio angažman u Zagrebu na dva
meseca ili duže (ako vlasti budu zahtevale, članovi nisu smel da napuštaju trupu, morali su da slušaju
uputstva direktora Bernštajna, morali su da koriste jezik i izgovor Iliraca pošto oni nisu imali razvijenu
svoju dramaturgiju)
•Družina je osim 200 forinti koje je dobila od trgovca Hadži Nikolića dobila još 400 forinti od Ilrske
čitaonice, a ona će nositi i sve pozorišne troškove
•Članovi su imali pravo i na korisnice (veća suma od ukupnog prihoda ako je nekome bilo potrebno
•Publika je bila oduševljena trupom,prva predstava Juran i Sofija sa prologom Ivana Mažuranića
•Potpisan novi ugovor sa Ilirskom čitaonicom na još 4 meseca (igrali su Stefanovića, Kocebua)
•Oglas Atanasija Nikolića i Jovana Sterije Popovića za raspisivanje konkursa za profesionalne glumce
(II faza rada Teatra na Đumruku)- Leteće diletantsko pozorište se vraća 4.februara 1842.godne iz
Zagreba za Beograd da se odazovu na konkurs
Milan Grol
• 1924- koncept Kolarceve zaduzbine- po kome I danas radi
• Pise u Srpskom knjizevnom glasniku, clan prve demokratske Vlade posle rata 1946
• Izrada Zakona o Narodnom pozoristu (koji nije izglasan kao ni uredba koja ga razradjuje
• 1911.- negovanje srpske drame, strane I domace knjizevnosti, cuvanje nacionalne kulture I
nacionalnosti, cistote srpskog jezika, umetnosti (dekorativne I muzicke), ne sme se povladjivati
publici
Zakon iz 1911.
Prvi pokušaj da se “reformiše” Zakon iz 1870. desio se 1901. godine i došao je na predlog Narodnog
Predstavništva (Milan Grol). Nacrt Zakona doneo je nova pravila o regulisanju rada putničkih
pozorišta, značajniju brigu i afirmaciju domaće drame, veću pažnju posvetio je podizanju glumačkog
podmlatka i ostvarivanju prava na penziju glumačkih porodica. Ovaj nacrt Zakona promenio je
dotadašnji sistem upravljanja uvodeći učešće glumaca u rad umetničkog Saveta pozorišta, koji je
zamenio Književno – umetnički odbor. Ovaj nacrt Zakona promenio je dotadašnji sistem upravljanja
uvodeći učešće glumaca u rad umetničkog Saveta pozorišta, koji je zamenio Književno – umetnički
odbor. Milan Grol razmatrajući prednacrte zakonske regulative u pozorištu do 1911. godine u
“Pozorišnom pregledu” vrlo se kritički odnosi prema ovom predlogu smatrajući da on samo pojačava
birokratizam u tadašnjem pozorišnom sistemu. Drugi pokušaj donošenja nove zakonske regulative
potiče iz 1902. godine. Ovaj nacrt bliže reguliše zadatke Narodnog pozorišta decentralizujući njegovu
delatnost na područje cele Srbije, gde bi prema ovom nacrtu, nacionalni teatar trebalo da prikazuje
predstave. Nacrt, dalje predviđa ukidanje Književno – umetničkog odbora i stavlja odlučivanje i
rukovođenje institucije u “odgovornost” jedne ličnosti, koja bi sada trebalo da ima umetničko –
administrativnu inicijativu. Nacrt predviđa uvođenje funkcije sekretara, umesto dosadašnjeg
dramaturga, dok bi administrativnu pomoć upravniku trebao da pruži inspektor. Ovaj nacrt Zakona
prvi put uvodi “misao” o ugovornom regulisanju statusa članovima ansambla, barem u prvih deset
godina njihove “službe” . Međutim, ovaj nacrt bio je veoma glomazan, suštinski nije odgovarao
pozorišnim potrebama i u tekstu nije obuhvatio važna pitanja o delatnosti institucije, te je i on ostao
samo deo “procedure” do donošenja novog Zakona o pozorištu. Inicijativom Ministra prosvete Ljube
Stojadinovića 1909. godine sklopljena je nova komisija za izradu nacrta Zakona, koji je nakon godinu
dana usvojen u Narodnoj Skupštini, a zatim s Kraljevim potpisom (Petar I) obnarodovan 6. maja 1911.
Iz teksta ovog predloga najjasnije su određeni ciljevi Narodnog pozorišta, kao nacionalne institucije.
Predstavljačko osoblje, kao i u prethodnim zakonskim regulativama podeljeno je na: privremene,
redovne i stalne članove. “Privremeni su članovi početnici koje angažuje upravitelj svojim rešenjem
najviše do godinu dana. Redovni članovi angažuju se ugovorom. Nacrt Zakona iz 1909. godine donosi
dve bitne novine u odnosu na prethodno “stanje” u pozorištu i njegovoj sredini. Prvo, on planira, i
uvodi u Zakon, ne samo govornu – dramsku delatnost – sektor pozorišta, već i muzičku, a u članu 5.
čak i igračku, što pokazuje tendenciju razvoja nacionalnog pozorišta prema evropskom teatru, koji
neguje dramu, operu i balet. Prednacrt Zakona iz 1909. godine, predstavljaće kompletnu
konceptualno - organizacionu “sliku” “realnog” pozorišnog Zakona, koji će biti donet 1911. godine i
koji će nakon brojnih pokušaja, barem fomalno razrešiti status i način rada nacionalnog pozorišta.
Pred “zvanično” donošenje novog Zakona, Milan Grol, tadašnji upravnik i refomator pozorišta
predlaže Ministru prosvete korenite reforme pozorišta, koje bi se ticale:
Zakon iz 1911. godine postavlja novu organizacionu fizionomiju Narodnom pozorištu, smanjujući
proces odlučivanja postavljanjem upravnika, kao odgovornog lica, koje rukovodi administrativno –
umetničke poslove u pozorištu. Nova organizacija uprave ne poznaje dramaturšku funkciju, već na
njegovo mesto dolazi sekretar, koji je glavni “pomagač” upravnika u administrativnim odnosima i
referent za sve umetničke poslove. S obzirom da je uloga dramaturga u nacionalnom pozorištu
značajna, ne samo u pogledu odabira dela i formiranju repertoara, već u praćenju teatarskih
dostignuća drugih nacionalnih pozorišta i poslova adaptacije pojedinih tekstova, ovaj deo Zakona
možemo smatrati manjkavim i nedoslednim pozorišnog delovanja.
Kako je to nagovestio nacrt iz 1909. godine, sada nacionalni teatar dobija jasniju misiju i postaje deo
široke nacionalne kulture. Dok je pozorišni Zakon odredio odnos države prema pozorištu, njegovo
finasiranje, Uredba o Narodnom pozorištu iz 1911. godine postavlja njegovu unutrašnju organizaciju
regulišući ne samo administrativno – operativna pitanja, već i ulogu reditelja u pozorištu koji treba da
ima opšte književno obrazovanje, ali i osobeno poznavanje pozorišnog procesa i tehnike. “Što se tiče
umetničkog rada na sceni, sada je on potpuno u rukama reditelja, koji ima sam da svrši sve poslove
oko inscenacije i izvođenja dramskog dela.” Uredba utvrđuje i način postavljanja određenog dela na
repertoar pozorišta o čemu ne odlučuje samo upravnik, već i rediteljsko veće pozorišta. Zakon je
učvsrtio reforme u Narodnom pozorištu uslovljavajući razvoj sektorske organizacije, koja će se
zadržati kao model organozovanja do današnjih dana.
Novim zakonom Narodno pozorište dobija obavezu da neguje pozorišnu umetnost u celoj zemlji
dajući predstave u različitim gradovima Srbije i potpomažući u repertoaru, kostimografskoj i
scenografskoj opremi predstave putujućih pozorišta, koja će kroz ovu saradnju dobiti bolji status,
umetnički kvalitetniji repertoar i bolje opremljene postavke .
Ali, svakako jedno od najvažnijih pitanja, koje Zakon reguliše je pitanje glumačkih odnosa prema
direkciji.
Milutin Cekic
• Konceptant makroorganizacionog sistema Kraljevine SHS jer je 1924.godine postavljen za
pozorisnog inspektora umetnickog odeljenja pri Ministarstvu prosvete
• Pisao je o misiji pozorista, daje prednost dramskom stvaralastvu, potom glumi, misiji,
scenografiji, pise o publici, ujednacavanju glumackog jezika , o jugoslovenskom umetnickom
pozoristu (da li da se osnuje novo pozoriste ili da se nadgradjuje neka postojeca scena gde ce se
nalaziti to pozoriste)-
• Model pozorisnog zakona (1925)- pozorisni dinar- od svake ulaznice za bioskop odvaja se
jedan dinar za pozoriste; formiranje privatnih pozorista finansiranih od strane konzorcijuma, uticajnih
ljudi iz oblasti trgovine I poljoprivrede
Branislav Nusic
• Najveci oponent mu je bio Jovan Skerlic (prvi put Nusic nije primljen u SANU)
• Do 1902.godine bio je upravnik Narodnog pozorista; pokrece pozorisne novine, ima ideju za
muzej (osnovan tek 1950); 1905 godine- ideja za pozoriste za decu
• Uzimao je novac iz kase sa gosovanja jer je zeleo da sa delom ansambla gostuje u Bosni I
Hercegovini (prvaci su ga bojkotovali mladi su posli sa njim), a o tome je pisao u Politici
• Nusic je bio konceptant pozorisnog Sistema Kraljevine Srbije I Kraljevine SHS
• Plan o organizaciji kulturnog zivota 1917- obnova I preporod nacionalne drzave- podizvanje
nivoa kulture koja mora da potekne iz zakona, treba “iskoristiti” sve one koji su izbegli u Evropu tj.
njihovo znanje
• Materijalna potpora (budzetske sume za buducu glumacku skolu, otkup slika I vajarsku
skulpturu,izlozbe, knjizevno umetnicki list, pomoc za penzioni fond, knjizevne I umetnicke pitomce-
studente), da se donese zakon o knjizevnoj svojini, bibliotekama I citaonicama, o knjizarama,
stamparijama.
• Velika umetnicka skola treba da sadrzi mesta gde se uce sve vrste umetnosti
• 1903- pokusaj da osnuje svoju pozorisnu trupu koja bi gostovala po BiH, Hrvatskoj (nije dobio
finansijsku podrsku vlasti)
• U Memorandumu se pominju savremeni pojmovi- produkcija I monopol, organizacija trupe,
kulturna akcija
• 1907.godine idejni tvorac nacrta za osnivanje pozorista na Cetinju, predlaze model SNP-a:
centralna zgrada- Zetski dom I dve filijale u Mostaru I Dubrovniku- Kraljevso crnogorsko pozoriste
• Osniva Narodno pozoriste u Skopju 1913-1915 u kome se igrala uglavnom srpska drama,
posle pozara obnavljaju zgradu
J.V. Gete
• 1791-1817 Gete se bavio pozorištem, bio je upravnik, dramski pisac i kompletni pozorišni
stvaralac, producent
• Borio se protiv istrebljenja Indijanaca u Americi, bio član Vlade, političar koji se borio za
kulturu
• 1776 godine Gete postaje tajni savetnik poslanstva vojvode i organizuje pozorišne priredbe
(amatersko pozorište pri dvoru, to je trupa u kojoj su igrali diletanti)
• Napisao je pravilnik o ponašanju publike, jer je to hram umetnosti gde se uči moralu, lepom
ponašanju (gvozdena disciplina za umetnike)
• 1803 Pravla za glumce (100)- stvaranje sklada koji se postiže deklamacijom, mimikom,
kretanjem, govorom, ritmikom
• Hteo je da stvori scenski govor, borio se za čistotu jezka, pravo je scenografiju
• Ukinuo fahove u glumi, uveo je da scenografija i kostim prate epohu u kojoj se igra, uveo
foršpilovanje (reditelj pokazuje glumcu kako da igra), zalagao se za školovanje glumaca
• Za Getea pozorište treba da bude nacionalna institucija u kojoj se uči jezik, istorija umetnosti,
lepo ponašanje
• Finansiranje- troškove je snosio dvor, ulaznice, donatori (rodbna moćnih koji su bili glumci)
• Organizator letnjih festivala- kada dvor ide u lov Gete vodi svoju trupu da igra za njih
• Insistirao je na struci