Professional Documents
Culture Documents
Filozofska biblioteka
Knjiga 26
NAKLADNIK:
NAKLADA JURI d.o.o.
Trg I. Kukuljevia 9 - Zagreb
ZA NAKLADNIKA:
Ljubica Juri
UREDNIK:
Jure Zovko
RECEZENTI:
Darko Novakovi
Josip Talanga
LEKTORICA:
Milka Tica
GRAFIKI UREDNIK:
Stjepan Ocvirk
TISAK:
Parvus, Zagreb
PLATON
DRAVA
esto izdanje
PRIJEVOD
MARTIN KUZMI
UVOD I REDAKCIJA
JURE ZOVKO
Zagreb, 2009.
PREDGOVOR
PETOM IZDANJU
5
UVOD*
7
JURE ZOVKO
8
UVOD
2
Posebno pohvalno o ovoj Platonovoj definiciji pravednosti, koju je kas-
nije preuzeo teoretiar rimskoga prava Ulpian u svojoj formuli suum cu-
ique tribuere, izrazio se Emst Tugendhat u svojim Predavanjima o etici.
Upotpunimo li Platonovu definiciju Aristotelovim shvaanjem o distributiv-
noj i korektivnoj pravednosti iz pete knjige Nikomahove etike, dobit emo
pouzdan odgovor na pitanje to danas podrazumijevamo pod pojmom pra-
9
JURE ZOVKO
10
UVOD
4
Ovaj Trazimahov stav obino se tumai kao pravni pozitivizam. Hans
Leisegang tvrdi da je nakon Trazimahove intervencije dolo do promjene
teme dijaloga. Etos pravednosti nije vie predmet razgovora, nego nauk o
podrijetlu i biti pozitivnoga prava koje donosi dravna vlast, odrava ga i
po potrebi mijenja u interesu vladajuih. Hans Leisegang, Platon. Sonder-
druck aus Pauly-Wissova Real-Encyclopadie der classischen Altertumswis-
senschaft, (Waldseee: Alfred Drucken Muler 1950), sp. 2453. Usp. Eckart
Schiitrumpf, Konventionelle Vorstellungen iiber Gerechtigkeit, u: Hoffe
(1997.), 29-53; s. 43; Terence H. Irwin, Plato s Ethics. (New York : Oxford
University Press 1995.), 175.
11
JURE ZOVKO
12
UVOD
5
Usp. A. W. Adkins, , Democracy and Sophists, Protago-
ras 316b328d, Journal ofHellenic Studies 93 (1973.): 3-12. Slino tvrdi
i G. Patzig: Sokrat takoer esto koristi vieznanosti rijei za sofistika
zakljuivanja, pravi u argumentaciji prozirne logike pogreke, a eristikim
trikovima pobija slabe partnere u razgovoru, Giinther Patzig, Platon, u:
Klassiker des philosophischen Denkens, hrsg. von Norbert Hoerster, (Mun-
chen: dtv 1982.) I, 14. Usp. takoer John F. Findlay, Plato. The Written and
Unwritten Doctrines, (London: Routledge & Kegan Paul 1974.), 83. si.
13
JURE ZOVKO
6
S tim u svezi Cornford pie: 'Honour among thieves' is common
sense, which Thrasymachus cannot challenge, Cornford, nav. dj. 33.
14
UVOD
7
Usp. Patzig, Platon, Klassiker des Philosophischen Denkens, 17.
8
Vlastos objanjava strukturu Sokratova elenchusa: In my lecture I
maintained... that while the elenchus was adversative, pervasively negative
in form, its aim was strongly positive: to discover and defend true moral
doctrine. Vlastos (1991.), 14.
15
JURE ZOVKO
9
Usp. Rep. 259 c
10
Slinu argumentaciju nalazimo kod Aristotela u Nikomahovoj etici
(1095a 16), na koga se poziva ameriki etiar A. Maclntyre pri objanje-
nju ljudskih vrlina na temelju analogije s ispravnou i funkcionalnou
predmeta: dobar sat je onaj koji pokazuje tono vrijeme; usp. A. Maclntyre,
After Virtue. A Study in Moral Theory (Notre Dame: Univ. Vo Notre Dame
Press 1981) s. 58 si.
16
UVOD
11
F. Diimmler je prvi izdvojio prvu knjigu Drave u zaseban dijalog i
nazvao ga Trazimach, usp. F. Diimmler, Zur Komposition des platonis-
chen Staates, Basel 1895, 229-270. Hans v. Armin je sustavnim jezino-
stilskim istraivanjima pokuao dokazati daje prva knjiga Drave stilski
vrlo bliska s Lahetom i Lizom. Ako je to tono, moralo bi se prihvatiti da
ova knjiga nije bila izvorno koncipirana kao uvod velikom djelu o dravi,
nego kao samostalni dijalog o pravednosti. Hans v. Armin, Platos Jugen-
ddialoge und die Entstehungszeit des Phaidros. (Leipzig: Teubner 1914.;
Nachdruck Amsterdam 1967.), 71. Provedbom stilske i sadrajne analize
v. Armin dri daje Politeia I. nastala prije Gorgije. Tezu o ranom nastanku
prve knjige Drave prihvaa i Paul Friedlander i tematizira je u skupini
ranih aporijskih dijaloga pod naslovom Trazimah: Jamano je posve sigu-
ran rezultat analize forme i sadraja, te jezine statistike daje prva knjiga
Drave izvorno bila poseban dijalog, Paul Friedlander, Platon II (Berlin:
de Gruyter 1964.), 45. U meuvremenu je dolo do ozbiljnih pokuaja os-
poravanja v. Arminove teze u emu prednjae platoniari Karl Vretska, T.
Irwin, Julia Annas, Charles Kahn, Thomas A. Szlezak i dr. Usp. Platon. Der
Staat (Politeia). Ubers. u. hrsg. von Karl Vretska, (Stuttgart: Philipp Reclam
Jun.) Einleitung, 27 si; Irwin. (1995.), 173; Julia Annas, An Introduction to
Platos Republic., (Oxford: Clarendon Press 1981.); Charles Kahn, Pro-
leptic Composition in the Republic, or Why Book I was never a Separate
Dialogue, in: Classical Quarterly 43 (1993.): 131-142.
Gregory Vlastos u svojoj respektabilnoj knjizi Socrates, Ironist and Mo-
ral Philosopher pokuava razluiti Sokratov nauk od Platonova. Na temelju
sadrajne i jezine analize ranih Platonovih dijaloga uvrtava prvu knjigu
Politeie u elenhistike, sokratovske dijaloge. Kao bitan segment Vlastosove
slike Sokrata jest upravo i teza o ranom nastanku Politeie I. Vlastos pri ana-
lizi Sokratova elenchusa, koji se iskljuivo odnosi na promiljanja o mora-
lu, uzima takoer nekoliko paradigmatinih primjera iz prve knjige Drave.
(usp. Gregory Vlastos, Socrates, Ironist and Moral Philosopher. (Cambrid-
ge: University Press 1991.) 248-251. Usp takoer. G. Vlastos, Socratic Stu-
dies, ed. M. Bumyeat. (Cambridge,: University Press 1994.). Stavove dosta
bliske Vlastosu zastupaju Wolfgang Wieland, (ed.,) Geschichte der Philo-
sophie in Text und Darstellung, Antike. (Stuttgart: Reclam 1988.). 106; te
Richard Kraut. (ed.) The Cambridge Companion to Platon. (Cambridge:
University Press 1991.) 36. B. Zehnpfennig objanjava osnovna obiljeja i
17
JURE ZOVKO
18
UVOD
13
Cornford pie s tim u svezi: Glaucon opens with one of the earliest
statements of the Social Contract theory (nav. dj. 41). O podrijetlu teorije
drutvenoga ugovora usp: Charles Kahn, The Origins of Social Contract
Theory u: G. B. Kerferd (Hg), The Sophist and their Legacy, Hermes 44
(1981.) 92-108. O Platonovu utjecaju na novovjekovne teoretiare dru-
tvenoga ugovora, Hobbesa, Lockea i Rousseaua usp. Zehnpfennig, Platon,
35.
19
JURE ZOVKO
14
Usp. Wolfgang Wieland, Platon und die Formen des Wissens,
(Gottingen: Vandenhoeck & Ruprecht 1982.), 170. Slino miljenje zastupa
i poznati etiar Bernard Williams tvrdei da se od Sokrata trae racionalno
prihvatljivi argumenti iz kojih e biti razvidno zato svaka osoba po svojoj
naravi hoe biti pravedna, a ne nepravedna. What Socrates must show is
that justice is prized not simply for its effects but for its own sake, B.
Williams, Plato. The Invention of Philosophy, London: Phoenix 1998, 25.
Usp. B. Williams Plato against the Immoralist u: Hoffe (1997), 55-67.
20
UVOD
21
JURE ZOVKO
15
Usp. H. Gorgemanns (1994.), 130 sl.
22
UVOD
16
Usp. Platon, Eutifron ili rasprava o pobonome. Preveo i priredio
Jure Zovko, Zagreb, Matica hrvatska 1998., 59-74. Sokrat definira filozofi-
ju kao znanje o slubi bogovima kojemu je svrha poboljati ljudske due.
23
JURE ZOVKO
24
UVOD
17
Usp. Vlastosovu zanimljivu analizu Does Slavery Exist in Plato's
Republici, u: Gregory Vlastos, Platonic Studies, 2nd ed., (Princeton: Prin-
ceton University Press 1982. ) 140 si. Karl Bormann je vjerojatno u pra-
vu kad tvrdi da robovi ne postoje ni u polisu uvara, ni u polisu filozofa.
Kad Platon u govoru spomene robove, misli na postojee polise; Karl Bor-
mann, Platon. 2. durchgesehene Auflage mit aktualiserter Bibliographie.
(Freiburg: Alber 1987.), 158. Nasuprot tome Julia Annas, pozivajui se na
Rep.433d, smatra daje Platon za svoj zdravi polis ipak predvidio posto-
janje robova. Usp. Annas (1981.), 171.
25
JURE ZOVKO
,8
T. Irwin smatra da Platon pri tematiziranju hrabrosti i suzdranosti
naputa Sokratovo naelo vrlinaje znanje, tj. uvjerenje d a j e kognitiv-
ni moment presudan za ostvarenje vrline: In Republic IV, however, Plato
seems to claim that the individual producer is temperate without knowledge.
He must, therefore, deny that knowledge is necessary for virtue. Terence
H. Irwin, The Parts of the Soul and the Cardinal Virtues, u: Hoffe, Platon.
Politeia. 119-139; 128.
26
UVOD
19
Apelt primjeuje da Platon nigdje ne objanjava to podrazumijeva
pod izrazom initi svoje, te da itatelj zapravo ostaje zateen ovom neoe-
kivanom definicijom pravednosti. Usp. Otto Apelt, Platonische Aufsatze.
(Berlin. Teubner 1912.); 114-116. Nasuprot tome Julia Annas opravdano
tvrdi da se ova definicija nadovezuje na diskusiju zapoetu u Prvoj knji-
zi: pravedno je dati svakome ono to mu pripada (to proshekon hekasto
apodidonai); ... this is ali the same concept ofjustice that we are dealing
with; we have not changed the subject. Annas (1981.), 121. Slino mi-
ljenje zastupa T. Irwin: ...when Book IV connect 'having one's own' with
'doing one's own' (433e6-434al9, it recalls the Simonidean view still more
clearly. Irwin (1995.), 174.
20
Andreas Graeser tvrdi da osebujna definicija pravednosti (433a)
nema paralele u starogrkom promiljanju pravednosti; A. Graeser, Die
Philosophie der Antike 2. Sophistik und Sokratik, Plato und Aristoteles. 2.
Aufl. (Miinchen: C. H. Beck 1993), 186.
27
JURE ZOVKO
21
Budui da su oba pojma u svakodnevnom govoru u grkom jeziku
gotovo istovjetna, O. Aplet smatra da suzdranost (sophrosyne) podrazu-
mijeva umjereni stav i uvjerenje (die Gesinnung), a pravednost se odnosi
na djelatnost (die Handlung), Apelt (1912), 115. Usp. C. W. Larson, The
Platonic Synonyms, dikaiosyne and sophrosyne, u: American Journal of
Philology 72 (1951) 395-414.
22
Vlastos (1981), 132. si.
28
UVOD
23
Vlastos smatra kako je rije o jednostranoj interpretaciji Platonova
teksta koja ima dugu tradiciju od G. Grotea do K. Poppera. O vanosti Pla-
tonove koncepcije pravednosti Vlastos pie: It seeks to understand that pe-
culiar dimension of our being which makes justice integral to our humanity
- so much so that the creature we call 'man' would not be fully human if he
did not have rights and duties, and therewith a concern for justice. Plato's
theory has both of these purposes, G. Vlastos, The Theory of Social Jus-
tice in the Polis in Plato's Republic, u: Vlastos (1995), 69-103, s. 78.
29
JURE ZOVKO
24
W. Wieland (1982), 163 sl.; usp. takoer B. Zehnpfennig (1997), s.
105: Jamano ono pravo jo predstoji, naime odgovor na pitanje kako po-
stii mo prosudbe koja omoguuje ispravno izlaganje definicije.
25
Szlezak tvrdi da ovdje (436b) susreemo najraniju formulaciju naela
protuslovlja. A.T.Szlezak Einfuhrung u: Platon, Der Staat. Politeia (Ar-
temis & Winkler Verlag: Dusseldorf/Ziirich 2000), 962.
30
UVOD
26
Hans J. Kramer, Arete bei Platon und Aristoteles, (Heidelberg: Win-
ter 1959.) 132; usp. takoer Andreas Graeser, Probleme der platonischen
Seelenteilungslehre, (Munchen: Beck 1969.), 28.
31
JURE ZOVKO
27
Thomas A. Szlezak, Platon lesen. (Stuttgart-Bad Cannstatt: fromma-
nn-holzboog 1993.). 102 si.
28
Usp. Martin Heidegger, Nietzsche /. (Pfullingen: Neske 1961.) 194.
32
UVOD
29
Usp. Annas (1981.), 236: ...so that philosophers rule, is what can
only be described in very general terms as an appreciation of true values.
Usp. takoer C. D. C. Reeve, Philosopher-Kings. The Argumnet of Plato's
Republic. (Princeton: Princeton University Press 1988.), 191-195. R. Kraut
tvrdi daje Platonov prikaz filozofskoga ivota prilog argumentaciji kako se
pravednost isplati u ivotu. Onaj tko je spozna i ivi po njoj postaje sret-
nim. S tim u svezi Kraut pie: An answer to these questions must in some
way or other appeal to Plato's belief in Forms - those eternal, changeless,
imperceptible, and bodiless objects the understanding of which is the goal
of the philosopher's education, Richard Kraut, The Defence of Justice in
Plato's Republic, u: R. Kraut (ed.) The Cambridge Companion to Plato.
(Cambridge: Cambridge University Press 1992.) 311-337; s. 316.
30
R. Spaemann, Philosophenkonige, u: Hoffe (1997), s. 161-177.
33
JURE ZOVKO
31
S tim u svezi J. Annas pie. Although it creates difficulties for him,
Plato insists that the philosopher is the just person, that graps of Forms is
part of a moral understanding of the world... So Forms (in the Republic;
this is not a general claim about ali the dialogues) form the basis of the good
person's understanding, not part of a detachable < metaphysics', J. Annas
(1981.), 237-238.
34
UVOD
35
JURE ZOVKO
32
P. Stemmer smatra da dobro kao telos i skop ljudskoga ivota ozna-
uje u Platonovim spisima ujedno i sinonim za sreu {eudaimonia): srea,
dobro i ideja dobra jesu, kao to se pokazuje, tri izraza za jednu te istu
stvar, Peter Stemmer, Platons Dialektik. Die fruhen und mittleren Dialoge
(Berlin: de Gruyter 1992.) 183.
36
UVOD
33
Wolfgang Wieland, Platon und die Formen des Wissens, 196.
34
Sokratovu suzdranost pri tematiziranju ideje Dobra - Pitanje to
je dobro po sebi, ostavit emo za sada sa strane, 506d,e - pristae Tiibin-
genke kole uzimaju kao jedan od glavnih argumenata daje Platon ideji
Dobra izravno i eksplicitno govorio u uem krugu svojih uenika u Akade-
miji. ovome nepisanom nauku koji bi trebao biti klju za razumijeva-
nje Platonovih dijaloga svjedoe Aristotel i njegov uenik Aristoksen. Usp.
Kramer (1958.); Konrad Gaiser, Platons ungeschriebene Lehre, (Stuttgart:
Klett-Cotta 1963.; 3. unverand. Aufl. 1998.); Thomas A. Szlezak, Platon
und die Schriftlichkeit der Philosophie. Interpretationen zu den fruhen und
mittleren Dialogen. (Berlin: de Gruyter 1985.); Jiirgen Wippern (Hrsg.),
Das Problem der ungeschriebenen Lehre Platons (Darmstadt: Wissenschaf-
tliche Buchgesellschaft 1972.); Jens Halfwassen, Der Aufstieg zum Einen.
Untersuchungen zu Platon undPlotin. (Stuttgart: Teubner 1992.), 220-265.
Szlezak u svom komentaru Drave tvrdi kako ovdje (506 d,e) uope nije
rije stavu da se dobru moe govoriti jedino u usporedbama. Aristo-
tel navodi u Metafizici (N4 1091 b 13-15) kako je Platon odredio bit do-
bra: kao jedno, A. T. Szlezak, Einfuhrung u: Platon, Der Staat. Politeia
(Artemis & Winkler Verlag: Dusseldorf/Zurich 2000), 973 si. Kao posebno
radikalni kritiari stavova daje nepisani nauk preduvjet za razumijeva-
nje Platonovih dijaloga istiu se: G. Vlastos On Plato's Oral Doctrine
u: Vlastos (1981), s. 379-403; Harold Cherniss, The Riddle of the Early
Academy (Berkeley: Th Univ. Of California Press 1945): Ernst Heitsch,
, Hermes 117 (1989) 278-287; W. Wieland (1982), 38-50.
37
JURE ZOVKO
35
H . J . Kramer (1958), 457 sl.
36
Usp. Halfwassen (1992), 222; 261.
38
UVOD
37
J. Halfwassen tvrdi kako je Tiibingenka kola dobrano pridonijela
rehabilitaciji novoplatonike interpretacije Platona., nav. dj. 18 si. Usp. ta-
koer Szlezak (2000), 973 si.
38
H. Kramer, Platons Ungeschriebene Lehre, u: T. Kobusch, B.
Mojsisch, (ed), Platon. Seine Dialoge in der Sicht neuer Forschungen,
(Darmstadt: Wisenschaftliche Buchgesellschaft 1996.), 265; Usp. kritiko
izdanje sabranih spisa, Kritische Friedrich-Schlegel-Ausgabe, hrsg.von
ErnstBehler (Paderborn: Schoningh 1958. sq.) sv. XI, 124. O recepciji Pla-
tona u Schlegelovoj hermeneutikoj kritici usp. Jure Zovko, Verstehen und
Nichtverstehen bei Friedrich Schlegel. Zur Entstehung und Bedeutung sei-
ner hermeneutischen Kritik. (Stuttgart-Bad Cannstatt: frommann-holzboog
1990.), 61-84: usp. proireno hrvatsko izdanje Jure Zovko, Schlegelova
hermeneutika. (Zagreb: Nakladni zavod Globus 1997.), 63-87.
39
Friedlander, Platon, I, 181; 157.
39
JURE ZOVKO
40
Hans-Georg Gadamer, Idee des Guten zwischen Plato und Aristote-
les, u. Gesammelte Werke, sv. VII, Tiibingen, (Mohr Siebeck 1991.), 143.
Usp. C. J. De Vogel, Rethinking Plato and Platonism, Leiden 1988, 45-50.
Odmjerenost u pogledu neizrecivosti ideje Dobra zagovara i John N. Findlay:
Strogo gledano ideja Dobra nije predmet znanja niti sluaj istine, jer je kao
princip definicijskog jedinstva sama po sebi neodrediva, J. N. Findlay, Plato
und der Platonismus. Eine Einfuhrung (Konigstein: Athenaum 1981), 93.
41
Usp. Plotin, Eneade V 3, 11,28; V 3, 12,48; VI 8, 16, 35. Halfwassen
tovie tvrdi kako u srcu Platonova intelektualizma lei mistiki agnosti-
cizam - motiv koji je jamano karakteristian za novoplatonizam. Svako
miljenje i govor o apsolutno transcedentnom mora zapravo stalno samo
sebe opozivati i prei u neizrecivo: ovo je smisao 'negativne teologije' kojoj
je utemeljitelj Platon, Halfwassen (1992.), 224 si.
42
Giinther Patzig, Platons Ideenlehre, kritisch betrachtet u: Giinther
Patzig, Tatsachen, Normen, Satze. (Stuttgart: Reclam 1988.) 132.
43
J. N. Findlay (1981.), 93 si.
40
UVOD
44
Wieland, (1982.) 185; 222.
41
JURE ZOVKO
42
UVOD
45
Wieland, (1988. ed.) 25. Prispodoba o crti posebno je intenzivno
analizirana u anglo-amerikoj literaturi. Usp. R. N. Murphy, The interpre-
tation of Plato s Republic, (Oxford: Clarendon Press 1951.) 157-160; Ri-
chard Robinson, Platos Earlier Dialectic. (London: Oxford Press 1953.
(2), 147- 201; A. S. Ferguson, Plato's Simile of Light. I. The Simile of
the Sun and the Line, Class. Quarterly 15 (1921.) 131-152. Posebno ino-
vativnu interpretaciju zastupa Theodor Ebert Meinung und fVissen in der
Philosophie Platons, (Berlin: de Gruyter 1974.), 173-193. Usp. takoer
lanak H. Kramer, Idee des Guten. Sonnen- und Liniengleichnis (Buch VI
504-51 le), u: Hoffe, (1997.), 179-204.
43
JURE ZOVKO
44
UVOD
46
The Cave is Plato's most optimistic and beautiful picture of the
power of philosophy to free and enlighten. Annas (1981.), 253.
45
JURE ZOVKO
46
UVOD
47
JURE ZOVKO
48
UVOD
47
Egon Friedell, Kulturgeschichte Griechenlands. (Miinchen: dtv
1981.), 220
49
JURE ZOVKO
48
Karl Popper, Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. Band I. Der
Zauber Platon.1. Aufl. (Tiibingen: Mohr 1992.), 109. Sline stavove o
Platonovoj teoriji drutva zastupa R. H. S. Crossmann u svojoj knjizi Pla-
ton To-Day, (London: Unwin books 1937.), te H. Kelsen, Die Illusion der
Gerechtigkeit. Eine kritische Untersuchung der Sozialphilosophie Platons,
Wien 1985. U obrani Platonove socijalne filozofije posebno su se istakli:
R. Bambrough, (ed.) Plato, Popper and Politics. Views and Controversies,
(Cambridge: Clarendon Press 1976.), R. B.Levinson, In Defence of Plato,
Cambridge; Mass. 1953.; Hans Erbse, Platons Politeia und die modernen
Antiplatoniker, Gymnasium 83 (1976.) 169-171; Gregory Vlastos, The
Theory of Social Justice in the Polis in Plato's Republic,u: Gregory Vla-
stos, Studies in Greek Philosophy,vol. II. ed. D. W.. Graham. (Princeton:
Princeton University Press 1995.), 69-103; Hans-Georg Gadamer, Platos
Denken in Utopien, Gesammelte Werke sv. VII, (Tiibingen: J. C. Mohr
1991) 270-289. Otfried Hoffe, Vier Kapitel einer Wirkungsgeschichte der
Politeia, Hoffe (1997.) 3 5 4 - 3 6 0 (usp. posebno potpoglavlje Der Zauber
Poppers).
49
Popper, 238.
50
UVOD
50
Charles Kahn, Did Plato Write Socratic Dialogues?, Class. Quar-
terly 31 (1981.): 305-320
51
H.-G. Gadamer, Platos Denken in Utopien, 283 si.
52
Isti, Die Idee des Guten zwischen Plato und Aristoteles, 167.
53
Usp. Zehnpfennig, (1997.) 99 si.
51
JURE ZOVKO
54
Hoffe, 357-359; Thomas A. Szlezak, Einfuhrung u: Platon, Der
Staat. Politeia, 933 si.
55
Vlastos podrobno analizira u lanku Was Plato a Feminist? Plato-
nov doprinos emancipaciji ene. U sedam toaka Vlastos navodi u emu su
ene u Ateni u Platonovo vrijeme bile obespravljene, a Platon ih u Dravi
posve izjednauje s mukarcima: pravo na obrazovanje i izbor zanimanja,
pravo na nesmetanu komunikaciju, pravo na izbor branoga partnera. ena
je, po Platonu, osoba sa svim zakonskim pravima kao i mukarac, dok je
u Ateni bila pod skrbnitvom najblieg mukoga roaka. Nadalje, ene
imaju u Platonovoj Dravi pravo na vlasnitvo i politika prava jednako
kao i mukarci. Usp. Gregory Vlastos, Was Plato a Feminist? u: Vlastos
(1995.), 133-143, s. 134 si.
52
UVOD
56
Wieland (1988.), 26.
57
Kurt v. Fritz, Platon in Sizilien und das Problem der Philosophen-
herschaft. (Berlin: de Gruyter 1968.) 33.
53
JURE ZOVKO
58
Usp. primjerice W. J. Verdenius, Plato 's Doctrine ofArtistic Imitation
and its Meaning to us (Leiden: E. J. Brill 1972); Ch. Janaway, Images of
Excellence, Platos Critique of the Arts (Oxford: Clarendon Press 1995.),
106 si.; Stephen Halliwell, The Republic s Two Critiques of Poetry u:
Hoffe (1997), 313-332. Halliwell smatra da se pri interpretaciji Desete knji-
ge ne smije ispustiti iz vida Sokratov satirini ton o trodijelnoj koncepciji
stvarnosti, kao ni jaka doza ironije pri eksplikaciji ideje kreveta; nav. dj.
326. N. R. Murphy naglaava da Platon pri kritici umjetnosti nijednom ne
spominje ljepotu: not even once in Book X does he apply the term kalon
or its opposite to a work of art, Murphy, nav. dj. 233. Kritiku paualnog i
jednostranog suda o Platonovom konceptu umjetnosti iscrpno je razradila
Nives Delija Treec u knjizi Platonova kritika umjetnosti (Zagreb: Nakla-
da Juri) 2004.
54
UVOD
59
J. Annas (1981.), 336.
55
JURE ZOVKO
60
Usp. J. Hankins, Plato in the Italian Renaissance, Leiden 1990.; W.
Beienvaltes, Marsilio Ficinos Theorie des Schonen im Kontext des Plato-
nismus. Sitzungsberichte der Heidelberger Akademie der Wissenschaften
(Heidelberg 1980.).
61
E. Behler tvrdi d a j e zaslugom Fr. Schlegela u ranoj romantici do-
lo do jedne od najveih renesansa Platona u Europi; E. Behler, Friedrich
Schlegel (Hamburg: Rohwolt 1978), 22. Usp. Friedrich Schlegel, Schriften
zur kritischen Philosophie. Mit einer Einleitung und Anmerkungen heraus-
gegeben von Andreas Arndt und Jure Zovko, Hamburg: Meiner 2007.
56
UVOD
62
Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode. Grundziige einer
philosophischen Hermeneutik 4. Aufl. (Tiibingen: J. C. B. Mohr 1975.)
462 sl.
63
Usp. Szlezak (2000.) 892.
57
JURE ZOVKO
64
Robert Spaemann, Gliick und Wohlwollen. Versuch tiber Ethik. Stuttgart
1989., str. 9. Usp. Od autora Irony and the Care of the Soul in Plato's Ear-
ly Dialogues, u: John Dillon and Marie-Elise Zovko (ed) Platonism and
Forms of Intelligence. Berlin: Akademie Verlag 2008., 107-116.
58
PRVA KNJIGA
59
DRAVA
60
PRVA KNJIGA
61
DRAVA
62
PRVA KNJIGA
63
DRAVA
64
PRVA KNJIGA
65
DRAVA
- Pa i posao postolarski?
-Da.
- Rekao bih, mislim, za pravljenje obue?
- Naravno.
- A pravednost? emu bi rekao, daje korisna u miru?
- Za promet i drutveno ophoenje, Sokrate.
- A prometom zove kad vie njih neto zajedniki rade
ili neto drugo?
- Da, to.
b - Je li dakle pravednik samo dobar i koristan dionik za
kockanje, ili moda vjetak u kockanju?
- Vjetak u kockanju.
- Ali je za slaganje opeka i kamenja pravednik korisniji i
bolji dionik od graditelja?
- Nikako.
- Nego za koju je onda zajednicu pravednik bolji dionik
od kitaraa i graditelja, kao to je kitara bolji od pravednika
za glazbu?
- Meni se ini za zajednicu novanu.
- Osim moda, Polemare, kad se hoe upotrijebiti novac,
c kad primjerice treba kupiti ili prodati konja; tada je, kako ja
mislim, bolji konjski vjetak. Zar ne?
- A kada pak plovilo brodograditelj ili kormilar?
- ini se.
- Za koju je dakle upotrebu srebrna ili zlatna novca pra-
vednik korisniji od ostalih?
- Kad ga treba sauvati da bude netaknut, Sokrate.
- Dakle, kad ga ne treba upotrebljavati nego ostaviti?
- Dakako.
d - Kad su dakle novci beskorisni, tad je za to korisna pra-
vednost?
- ini se.
- I kad treba srp priuvati, pravednost je korisna i zajed-
nici i pojedincu; a kad ga treba upotrebljavati, potrebno je
umijee vinogradarsko?
66
PRVA KNJIGA
- ini se.
- Hoe li rei, d a j e pravednost korisna i za tit i za liru
kad ih treba uvati i ne upotrebljavati, a ratno umijee i glaz-
beno kad ih treba upotrebljavati?
-Tako je.
- Dakle je i za sve ostalo pravednost kod upotrebe besko-
risna, a kod neupotrebljavanja korisna?
- ini se.
- Ne bi dakle, prijatelju, pravednost bila neto osobito e
vrijedno, ako je korisna za beskorisne stvari. Ali promotrimo
ovo. Onaj, koji je najsposobniji pri napadaju u borbi, bilo na
ake bilo kako drukije, nije li on najsposobniji i pri obrani?
- Svakako.
- Onaj, koji je dakle sposoban ouvati se od bolesti, zar je
on najsposobniji potajno bolest drugima donijeti?
- ini mi se.
- Nego za oko je vrstan uvar kod vojske onaj isti, koji je 334
vrstan doznati i ukrasti i osnove neprijateljske i ostale namisli.
- Svakako.
- U emu je dakle tko vrstan uvar, u tome je i vrstan tat.
- ini se.
- Ako je dakle pravednik vrstan uvati novce, vrstan je i
krasti.
- Kako na razgovor kae, jest.
- Kako se ini, pravednik se pokazao kao nekakav tat, i
ini se, da si to nauio od Homera. Jer i on voli Odisejeva b
djeda po materi, Autolika, i kae za njega, da se od svih ljudi
odlikovao lukavstvom i krivokletstvom. ini se dakle i po
tvojim i Homerovim i Simonidovim rijeima, d a j e praved-
nost nekakvo tatsko umijee, dakako na korist prijatelja i na
tetu neprijatelja. Nisi li tako govorio?
- Zaista nisam; nego ja vie ne znam, to sam govorio; ali
to mi se jo ini, da pravednost prijateljima koristi a neprija-
teljima kodi.
67
DRAVA
c
- Zove li prijateljima one, koji se svakome samo ine do-
bri, ili one koji zaista jesu, ako se i ne ine takvim? A vrijedi
li isto to i za neprijatelje?
- Prirodno je ljubiti one, koje tko dri dobrima, a mrziti
one, koje dri zlima.
- Zar se ljudi ne varaju u tome, te im se ine mnogi dobri-
ma, koji nisu, i obratno?
- Da, varaju se.
- Njima su dakle dobri neprijatelji, a zli prijatelji?
- Svakako.
d - Tada je pravedno zlima koristiti a dobrima koditi.
- ini se.
- A l i dobri su pravedni i ne mogu krivo initi.
- Istina.
- Dakle je po tvome zakljuivanju pravo koditi onima,
koji ne ine nita krivo.
- Nipoto, Sokrate, jer se ini, d a j e to lo zakljuak.
- Dakle je pravo - rekoh ja - koditi nepravednima a ko-
ristiti pravednima.
- Ovaj se zakljuak ini ljepi od onoga.
- Mnogima dakle, Polemare, koji su se u ljudima preva-
e rili, dogodit e se, da e im pravedno biti koditi prijateljima,
jer su, misle, zli, a neprijateljima koristiti, jer su toboe dobri;
tako emo rei upravo protivno nego to Simonid ree.
- I dogaa se tako; ali odredimo pojmove drukije, jer
nismo, ini se, pravo odredili prijatelja i neprijatelja.
- Kako odredismo, Polemare?
- Daje onaj prijatelj, koji se ini dobar.
- A kako emo sada drukije odrediti? - rekoh ja.
- D a j e prijatelj i koji se ini i koji zaista jest dobar; koji
335 se samo ini dobar a nije, taj se ini prijatelj, ali nije; za ne-
prijatelja vrijedi isto.
- Prijatelj e dakle, kako se ini, biti po tom govoru dobri,
a neprijatelj zli.
68
PRVA KNJIGA
-Da.
- Veli dakle, neka odreenju pravednosti vie pridamo
nego isprva, dok govorasmo da je pravedno prijatelju ko-
ristiti, a neprijatelju koditi, naime, da to sada ovako upot-
punimo: pravedno je dobru prijatelju koristiti a koditi zlu
neprijatelju?
- Svakako bi, ini se, tako bilo ispravno rei. b
- Pristoji li dakle - rekoh ja - pravedniku da kodi ijed-
nomu ovjeku?
- Treba naime koditi zlima i neprijateljima.
- Postaju li konji bolji ili gori, ako im se kodi?
- Gori.
- Zar u vrsnoi pasa ili u vrsnoi konja?
- U vrsnoi konja.
- Postaju li i psi, kad im se kodi, gori u vrsnoi pasa, a
ne u vrsnoi konja?
- Bezuvjetno.
- A ne emo li, prijatelju, za ljude tako rei, da postaju c
gori u ljudskoj vrsnoi ako im se kodi.
- Svakako.
- Nije li pravednost ljudska vrsnoa?
- Sigurno jest.
- Nuno dakle postaju nepravedniji i ljudi kojima se kodi.
- T o je jasno.
- Mogu li glazbeni glazbom uiniti nekog neglazbenim?
- Nije mogue.
- Mogu li uitelji jahanja umijeem jahanja uiniti nekog
nevjetim jahaem?
- Nikako.
- A pravednici pravednou nekog nepravednim? Ili uop- d
e, mogu li dobri vrlinom uiniti nekog zlim?
- T o nije mogue.
- Jer nije, mislim, posao topline ohlaivati, nego je to po-
sao protivnoga poela.
69
DRAVA
- Naravno.
- Niti je moiti posao sue nego protivnoga poela.
- Svakako.
- Nije dakle ni koditi posao dobroga ovjeka nego zloga.
-Tako je.
- A pravednik je dobar?
- Svakako.
- Nije dakle posao pravednika koditi, Polemare, ni pri-
jatelju ni drugome ikomu, nego je to naprotiv posao nepra-
vednika.
- ini mi se, Sokrate, da pravo kae.
e - Ako dakle tko veli, kako je pravedno vraati svakomu
dug, a kod toga misli na to da pravednik duguje neprijate-
ljima tetu, a prijateljima korist, onda nije bio mudar, tko to
ree, jer ne govorae istinu; uvidjeli smo, da ne bi bilo pra-
vedno ikomu koditi.
- Doputam.
- Protivit emo se dakle, skupa i ja i ti, ako tko ree, daje
to kazao ili Simonid ili Bijant ili Pitak ili drugi koji mudar i
blaen ovjek.
- Ja sam pripravan zajedno se s tobom protiviti.
336 - Nego zna - rekoh ja - ija mi se ini rije, daje praved-
no prijateljima koristiti a neprijateljima koditi?
-ija?
- Mislim Perijandrova ili Perdikina ili Kserksova ili Isme-
nija Tebanca ili kojega drugoga bogatoga ovjeka, koji mi-
ljae daje veoma moan.
- Govori ivu istinu.
- Neka - rekoh ja - ali kad se ve pokazalo, da pravednost
i pravedno ni to nije, to bi tko drugo rekao da jest?
b Dok smo mi jo razgovarali, htio se vie puta Trazimah
umijeati u govor, ali su mu branili oni, koji su kraj njega sje-
dili, jer su htjeli razgovor uti do kraja. Ali kad prestadosmo
i ja to dorekoh, ne mogae vie mirovati, nego se pri gnu kao
70
PRVA KNJIGA
71
DRAVA
72
PRVA KNJIGA
73
DRAVA
74
PRVA KNJIGA
75
DRAVA
76
PRVA KNJIGA
- Vidar bolesnika.
- to je s kormilarom? Je li pravi kormilar voa broda ili
mornar?
- Voa broda.
- Nita, mislim, ne treba na to paziti, to se nalazi na bro- d
du; zbog toga jo ga ne treba nazivati brodarom. Jer se ne
zove kormilar po tome, to plovi morem, nego po svom umi-
jeu i to vodi brodove.
- Istina.
- to ne, svatko od njih imade kakve koristi?
- Svakako.
- Nije li umijee zato stvoreno, da svakome potrai i pri-
bavi korist?
- Jest, za to.
- Zar onda i svakome umijeu drugo neto koristi, a ne to,
da bude to savrenije?
- Kako to misli? e
- Tako - rekoh ja - kad bi me zapitao, je li tijelu dosta biti
tijelo ili mu treba jo neega, rekao bih, da mu svakako jo
treba. Zato i postoji umijee lijeniko, koje smo sada spo-
menuli, budui daje tijelo manjkavo i nije mu dosta, daje ta-
kvo; zato je stvoreno umijee lijeniko, da tijelu namie, to
mu koristi. Zar ti se ini daje to pravo, to rekoh, ili nije?
Pravo je.
- Dalje: treba li samo lijeniko umijee, ili i koje drugo 342
umijee, nekakve posebne vrline, kao oi vid i ui sluh, te
zato treba pokraj njih jo nekakvo umijee, koje e se brinuti
i namicati, to njima koristi? Zar i u samom umijeu ima i
neki nedostatak i zar svakome umijeu treba drugo umijee,
koje e se brinuti za ono, to prvome koristi, i zar tom umije-
u, koje e se o tome brinuti, treba opet drugo slino umijee,
i tako do beskrajnosti? Ili e umijee samo za se spoznati,
to mu koristi? Ili ne treba ni sebe ni drugoga umijea, da se b
brine o tome, to koristi protiv njegovih nedostataka, jer ono
77
DRAVA
78
PRVA KNJIGA
79
DRAVA
80
PRVA KNJIGA
81
DRAVA
82
PRVA KNJIGA
83
DRAVA
84
PRVA KNJIGA
85
DRAVA
86
PRVA KNJIGA
87
DRAVA
- Jest.
- Mudri je vrstan?
- Jest.
- Dakle vrsni i mudri ne e htjeti nadmaiti jednakoga, a
nejednakoga i protivnoga hoe?
- ini se.
- A zli i neuki htjet e i jednakoga i protivnoga?
- ini se.
- to ne, Trazimae - rekoh ja - nepravednik hoe da nad-
mauje i nejednakoga i jednakoga? Ili nisi tako govorio?
- Jesam.
c - A pravednik ne e htjeti nadmaiti jednakoga, nego
samo nejednakoga?
-Da.
- Dakle je - rekoh ja - pravednik nalik na mudra i dobra
a nepravednik na zla i neuka?
- ini se.
- A sloismo se, d a j e svaki takav, na kakva je nalik.
- Da, sloismo se.
- Dakle nam se pravednik pokazao dobar i mudar, a ne-
pravednik neuk i zao.
Trazimah priznade sve to, ne onako lako, kako ja sada go-
d vorim, nego uz natezanje i s mukom, znojei se izvanredno,
budui daje ljeto bilo; tada i vidjeh po prvi puta kako se Tra-
zimah crveni. Kad se dakle sloismo, daje pravednost vrlina
i mudrost, a nepravda zloa i neukost, rekoh ja:
- Dobro, to je u redu. Ali dalje rekosmo, daje nepravda i
jakost, ili se ne sjea, Trazimae?
- Sjeam se - ree on - ali nisam sasvim sporazuman s
onim, to sada govori, i mogao bih o tome dosta rei. Ako
bih dakle govorio, dobro znam, da bi me nazvao pukim go-
e vornikom; zato ili daj da reem, koliko hou, ili ako hoe
pitati, pitaj, a ja u ti kao bakama, kad priaju prie, dobaciti
dobro i kimanjem povlaivati ili nepovlaivati.
88
PRVA KNJIGA
89
DRAVA
90
PRVA KNJIGA
91
DRAVA
92
PRVA KNJIGA
93
DRAVA
94
DRUGA KNJIGA
95
DRAVA
96
DRUGA KNJIGA
97
DRAVA
98
DRUGA KNJIGA
99
DRAVA
100
DRUGA KNJIGA
101
DRAVA
102
DRUGA KNJIGA
103
DRAVA
104
DRUGA KNJIGA
105
DRAVA
106
DRUGA KNJIGA
- Svakako.
- to ne, drava je vea od ovjeka?
- Jest vea.
- Moda bi dakle u veemu veu pravednost bilo i lake
upoznati. Ako dakle hoete, istraimo najprije, to je ona u
dravama; zatim je tako ogledajmo i u svakome pojedinom 369
ovjeku, traei slinost veega oblika pravednosti u obliku
manjega.
- Meni se ini, da ispravno govori.
- Kad bismo u misli ugledali, kako nastaje drava, zar
bismo onda vidjeli i njezinu pravednost i nepravednost, kako
nastaju?
- Moda.
- to ne, kad to izvrimo, ima nade, da emo lake vidjeti
to traimo?
- Mnogo lake. b
- Mislite dakle, da to treba pokuati? Mislim, nije to ma-
len posao; zato promislite!
- Promislili smo - ree Adimant - nego hajde na stvar.
- Prema mome miljenju, nastaje, dakle, drava, zato, to
svaki od nas nije sam sebi dosta, nego mu mnogo treba i po-
trebni su mu drugi; ili to drugo misli, daje poetak osniva-
nja drave?
- Nita drugo.
- Tako dakle uzima jedan drugoga da nam pomogne ovo i c
ono, i budui da nam mnogo treba, skupimo mnoge dionike i
pomonike najednom mjestu i tome zajednikom prebivali-
tu nadjenemo ime drava; zar ne?
- Svakako.
- Dakle jedan drugome daje, ako hoe davati, ili ako hoe
prima iz uvjerenja, da mu je tako bolje.
-Tako je.
- Hajdemo dakle u misli stvarati dravu od poetka. Stvo-
rit e je, kako se ini, naa potreba.
107
DRAVA
- Kako ne.
d - Ali prva je i najvea potreba priskrbljivanje hrane, da
moemo opstojati i ivjeti.
- Svakako.
- Druga je stan, trea odjea i slino.
-Tako je.
- Hajde dakle, kako e drava priskrbiti sve to? to ne,
tako da jedan obrauje zemlju, drugi gradi kue, trei tka
odjeu? Ili emo tu dodati i postolara ili kojega drugoga, koji
se brine za potrebe tjelesne?
- Da, svakako.
- A bila bi za najnuniju potrebu drava od etiri ili pet
ljudi. ^
e - ini se.
- to dakle onda? Zar treba, da svaki pojedini od njih svoj
posao radi za sve? Primjerice da ratar sam pripravlja hranu
etvorici i da etvorostruko vrijeme i muku troi za pripravu
hrane i da dijeli to s drugima? Ili treba, da druge odnemari,
da samo sebi pravi etvrtinu te hrane u etvrtini vremena, a tri
370 etvrtine vremena da provodi pravei to kue, to odjeu, to
obuu; dakle da se ne mui za druge i ne brine za njih, nego
da radi sve poslove sam za sebe?
I ree Adimant:
- A l i Sokrate, moda je ono prvo lake nego ovo.
- Naravno, to ne bi bilo nimalo udno! Jer dok si govorio,
domislio sam se, da se ponajprije ne raa svatko posve jed-
nak svakome, nego razlian po nadarenosti, daje dakle jedan
b za ovaj posao sposoban, a drugi za onaj. Ili se tebi ne ini?
-Da.
- to dalje: bi li jedan bolje obavljao mnoga umijea ili
samo jedno?
- Kad bi obavljao jedno.
- Oito je, da posao propada, ako se propusti pravo vrijeme.
-Oito je.
108
DRUGA KNJIGA
109
DRAVA
110
DRUGA KNJIGA
111
DRAVA
112
DRUGA KNJIGA
113
DRAVA
114
DRUGA KNJIGA
- Kako ne.
- A zar je hrabar onaj, koji nije sran, bilo konj, bilo pas,
bilo koja god druga ivotinja? Sigurno si opazio, d a j e sra- b
nost neodoljiva i nepobjediva, d a j e s njome svaka dua ne-
ustraiva i nepredobiva?
- Opazio sam.
- Jasno je dakle, kakav treba biti uvar tijelom.
-Da.
- Pa i duom, naime sran.
- I to.
- Kako onda, Glaukone - rekoh ja - ne e uvari, tako
nadareni, biti na ratnoj nozi meusobno i zlostavljati ostale
graane?
- Tako ti Zeusa, ne lako.
c
- Ali ipak treba, da su prema svojima pitomi, a na neprija-
telje ljuti; inae ne e ekati na neprijatelje, da ih unite, nego
e se prije sami meusobno unitavati.
- Istina.
- to emo dakle uiniti? Gdje emo nai uvara u isti
mah blage i srane udi? Jer blaga je ud protivna sranoj.
- ini se.
- A ipak ako koje od toga dvojega nedostaje, zaista ne
emo imati dobrog uvara. Kako se to oboje zajedno ini ne-
mogue, izlazi, da dobar uvar nije mogu.
- ini se.
A ja, naavi se u neprilici, promislivi preanje, rekoh: d
- Pravo smo, prijatelju, u neprilici, jer smo se ostavili slike,
koju smo sebi postavili.
- Kako misli?
- Nismo opazili, da ima stvorova, koji imaju ta dva pro-
tivna svojstva, u to smo sumnjali.
- Gdje dakle?
- Moe se vidjeti i u drugih ivotinja, a osobito u onih,
koje usporeujemo s uvarom. Jer zna za plemenite pse, da e
115
DRAVA
116
DRUGA KNJIGA
- Svakako.
- On bi dakle takav bio; a kako e nam se onda ti uvari
hraniti i odgajati? Hoe li nam neto koristiti opis njihova
odgoja pri razmatranju naeg zadatka: naime, kako u dravi
nastaje pravednost i nepravednost? A kod toga ne emo go-
voriti premalo ni previe.
I ree brat Glaukonov:
- Ja svakako oekujem, da e nam to razmatranje biti ko-
risno.
- Zaista, mili Adimante, ne smijemo dakle to razmatranje
propustiti, pa bilo i podue.
- Ta ne smijemo.
- Hajde dakle, kao u prii priajui i u dokolici, odgajaj-
mo u mati ljude.
- Tako i treba.
- Kakav je dakle odgoj? Ili je teko nai bolji od onog,
koji se razvio vremenom? A jest za tijelo vjebanje, a za duu
glazba?
- T a jest.
- Zar ne emo dakle prije poeti odgajati u glazbi nego u
vjebanju tijela?
- Kako ne.
- Uvrtava li u glazbu prie ili ne uvrtava?
-Da.
- Prie su dvovrsne, jedne istinite a druge izmiljene?
-Da.
- Odgajati treba u obojima, ali prije u izmiljenima?
- Ne razumijem - ree - to govori.
- Ne razumije, da djeci najprije govorimo bajke? To je,
openito reeno, izmiljeno, ali ima u tom i istine; a sluimo
se kod djece prije priama nego vjebanjem tijela.
- Tako je.
- Tako miljah, kad rekoh, da se treba prije latiti u odgoju
glazbe nego tjelesnog vjebanja.
117
DRAVA
- Pravo je.
- Zna dakle, da je u svakom poslu glavno poetak, osobi-
b to za sve mlado i njeno? Jer tada se najvie stvara i utiskuje
lik, koji im se hoe dati.
- Svakako.
- Zar emo onda tako lako dopustiti, da djeca sluaju
kakve god prie, od koga god sastavljene, i primaju u duu
predodbe veinom protivne onima, koje e, po naemu mi-
ljenju trebati imati kad odrastu?
- Nikako ne emo dopustiti.
- Ponajprije dakle, kako se ini, treba nadgledavati sa-
c stavljae pria, i koju priu lijepo naine, treba je izabrati, a
koju ne naine, izbaciti. Odgojiteljice i majke emo nagova-
rati, da djeci govore odobrene prie i da mnogo vie oblikuju
priama njihove due, nego rukama njihova tijela, a veinu
pria, koje sad priaju, treba izbaciti.
- Kakve to?
- U veim priama - rekoh ja - razabrat emo i manje, jer
trebaju i vee i manje prie imati isti uinak i isti smisao; ili
d misli da ne?
- Da, ali ne razumijem na kakve vee misli.
- Koje nam govorahu Hesod, Homer i ostali pjesnici. Jer
oni sloie ljudima izmiljene prie, te ih govorahu i prije, a
i sada.
- Kako i to im prigovara?
- Ono, to treba najprije i najvie prigovarati, osobito ako
tko ne izmilja lijepo.
- to to?
e - Kada pjesnici krivo prikazuju, kakvi su bogovi i polubo-
govi, upravo kao slikar, koji nimalo slinu sliku ne crta.
- Ta i pravo je tome prigovarati; ali kako dakle da kaemo
i to?
378 - Ponajprije, krivo je rekao pripovjeda o najveemu
mitu, naime d a j e Uran uinio ono, to kae Hesiod, i da se
118
DRUGA KNJIGA
119
DRAVA
120
DRUGA KNJIGA
121
DRAVA
122
DRUGA KNJIGA
123
DRAVA
- Moda.
382 - A to, misli li, da bi bog htio rijeju ili inom lagati i
utvaru pred nas slati?
- Ne znam.
- Ne zna da istinitu obmanu, ako se moe tako rei, mrze
svi bogovi i ljudi?
- Kako to misli?
- Tako, da nitko ne e svojevoljno lagati najznatnijim di-
jelom svoga ja i o onom, to je najznatnije u njemu, nego se
nadasve boji lai o tome.
- Ni sada jo ne razumijem.
b - Jer misli da neto uzvieno govorim, a ja velim, da ni
jedan ovjek ne eli sam sebe obmanjivati, niti eli o bitku
ostati u obmani niti o istini biti na neistu, pa da dakle najvie
mrzi na la u svojoj dui.
- Kudikamo najvie.
- A zaista bi se to, kako upravo sada rekoh, s najvie pra-
va zvalo istinska obmana: naime nepoznavanje istine u dui
ovjeka, koji je u la zapao. Jer la u rijeima samo je opona-
c anje lai u dui i kasniji njihov odraz, a nije posve ista la.
Ili nije tako?
- Svakako.
- Dakle na pravu la mrze ne samo bogovi nego i ljudi.
- ini mi se.
- A kada je i kome la u rijeima korisna, te ne zasluuje
mrnje? Zar nije korisna protiv neprijatelja i kod prijatelja
onda, kada oni iz mahnitosti ili kakve bezumnosti hoe poi-
niti kakvo zlo? Ne slui li nam to kao lijek, kao obrambena
d mjera? I u priama koje upravo sada spomenusmo, slino po-
stupasmo; ne znamo, kakva je davnina doista bila, pa stoga
gradimo prie to vie nalik na istinu, te tako inimo la ko-
risnom.
- 1 jest tako.
- emu je dakle la bogu korisna? Bi li lano prikazivao
davninu zato, to je ne poznaje?
124
DRUGA KNJIGA
125
DRAVA
126
TREA KNJIGA
Zatim:
127
DRAVA
Zatim:
aj, z w dvorima boga Hada nekakve ima due
i prikaze ima, a ivota nikako nema.
Zatim:
sam da je svjestan; drugim onuda tek lepeu sjene.
Zatim:
dua iz udova njemu izleti, ode k Hadu kob
oplakuju mladost i muevnost ostaviv svoju.
387 Zatim:
i tad odleti nalina dimu dua pod zemlju cvre.
Zatim:
ko to cvre i lijeu slijepi mii peini stranoj u kutu,
kad koji iz niza spadne s peine,
gdjeno dre u redu jedan se drugog:
tako cvrahu dueprosaca.
128
TREA KNJIGA
129
DRAVA
ili
te on aavogpra obadvjema rukama zgrabi
pa si ga saspe po glavi,
i
ajme, od ruke Patrokla Sarpedonu,
koji je meni od svih miliji ljudi,
sudbinom poginut treba.
130
TREA KNJIGA
131
DRAVA
i to je s time u svezi:
pou A hej ci kipei gnjevom, muahu voa se boje,
i drugo, to je takvo.
- Da, odobrit emo.
- A t o , ovo:
teka oj pijanice, u tebe pasje su oi, a srce jelenje,
132
TREA KNJIGA
- Svakako.
- Ne smije se dakle dopustiti, da junaci budu podmitljivi
i lakomi na novce.
- Nikako.
- Niti se smije njima pjevati, da
darovi bogove mite, da mite i kraljeve asne
133
DRAVA
134
TREA KNJIGA
135
DRAVA
- iva istina.
- O sadraju pria, dakle, neka bude dosta, a sada treba,
kako mislim, ogledati oblik govora. Tad emo potpuno zavr-
iti na ogled o tome, to treba govoriti i kako treba govoriti.
I ree Adimant:
- Ne razumijem, to time misli.
d - A zaista bi trebao - rekoh ja. - Moda e ti onda ovako
biti jasnije: zar nije sve, to govore sastavljai pria ili pjesni-
ci, pripovijedanje zgoda ili prolih ili sadanjih ili buduih?
- Ta to drugo?
- Zar to ne obavljaju ili jednostavnim pripovijedanjem, ili
u obliku oponaanja, ili obojim?
- I to mi nije posve jasno.
- ini se - rekoh ja - da sam smijean i nejasan uitelj.
Zato u ti kao oni, koji se ne znaju izraziti, kuati pokazati,
e to hou, ne na cjelini, nego na dijelu. I reci mi: zna poetak
Ilijade, gdje pjesnik veli, da Hriso moli Agamemnona, da mu
uz otkup vrati ker, a on se nato naljuti; kad je Hriso nije do-
393 bio, da se moli bogu protiv Ahejaca?
- Znam.
- Dakle zna, da do stihova:
i sve Ahejce moljae,
najvie dva upravljaa puka Atrida,
13.6
TREA KNJIGA
- Svakako.
- Ali kad pjesnik govori u ime nekog drugog, zar ne emo c
rei, da onda nastoji to vie izjednaiti svoj govor onoj oso-
bi, koju prije spomenu, da e govoriti?
- Rei emo dato.
- to ne, izjednaivati sebe s drugima ili u glasu ili u
obliju znai oponaati onoga, s kojim se tko izjednauje?
- Dakako.
- U takvu dakle sluaju, kako se ini, slui se pri prianju d
i taj i ostali pjesnici oblikom oponaanja.
-Da.
- A ako se pjesnik ne bi nigdje skrivao, sve bi mu pjeva-
nje i pripovijedanje bilo bez oponaanja. Ali da ne ree, da
opet ne razumije, kako bi to bilo, eto primjera. Daje Homer
rekao: Hriso je doao otkupiti ker i moliti Ahejce, osobito
kraljeve, i da poslije toga ne govori kao Hriso, nego jo kao
Homer, zna, da ne bi to bilo oponaanje nego jednostavno
pripovijedanje. Onda bi bilo nekao ovako (a rei u bez sti-
hova, jer nisam pjesnik): kad je sveenik doao, moljae bo-
gove, da bi Ahejcima dali osvojiti Troju i sretan povratak, a e
njih opomenu neka prime otkupninu za ker i nek se boje bo-
gova. Kad je on to rekao, svi osjetie strahopotovanje prema
bogovima i povlaivahu mu, ali Agamemnon bijesan naloi
mu, neka odmah ode i vie se ne vrati, da mu ne bude ezlo
i tkanice boje od slabe pomoi. Za ker mu ree, da e prije
kod njega u Argu ostarjeti nego li biti otkupljena; naloi mu,
da ode i da ga ne drai, jer inae ne e kui itav doi. A kad
starac to u, poboja se i ode utei. Kad se iz tabora udaljio, 394
stane se Apolonu vrue moliti, spominjati njegove pridjevke,
sjeati ga i zaklinjati, ako mu je ikada ugodio darom, bilo
hramove gradei, bilo rtve prinosei, da bi svojim strijelama
naplatio Ahejcima njegove suze. - Tako prijane, nastaje jed- b
nostavno pripovijedanje bez oponaanja.
- Razumijem.
137
DRAVA
138
TREA KNJIGA
139
DRAVA
- Svakako ne.
- Ni robinje ni robove, koji vre ropske poslove.
- Ni to.
- A kako se ini, ni zle ljude, koji su kukavice, te protivno
rade od onoga, to upravo sada rekosmo: koji kleveu ijedni
396 se drugima podruguju i psuju, bilo kao pijani bilo kao trijezni,
ili koji se jo kako slino rijeima i inima ponaaju prema
sebi ravnima i prema drugima. A ne smijemo ih, mislim, ni
na to priuavati, da oponaaju mahnite u rijeima i u inima.
Jer treba poznati i mahnite i loe ljude i ene, ali se ne smije
nita od toga ni initi ni oponaati.
- iva istina.
- to dalje; smiju li oponaati kovae ili ostale obrtnike ili
b veslae ili upravljae amca ili to drugo takvo?
- Kako, kad ne treba nita da imadu zajedniko s time?
- to dalje; zar e oponaati rzanje konja, riku bikova,
um rijeka, buku mora, grmljavinu i opet takvo to?
- Ne; njima je zabranjeno, da mahnitaju i da se s mahni-
tima izjednauju.
- Ako te dakle - rekoh j a - razumijem, ima dva naina
govora i pjesnikog pripovijedanja: jednim bi pripovijedao
c ovjek zaista dobar i hrabar, kad bi mu to trebalo govoriti, a
drugog, tome nejednakog naina uvijek bi se drao i njime bi
pripovijedao ovjek po naravi i odgoju protivan prvome.
- Kakvi su to dakle naini?
- Meni se ini, da e uredan ovjek, kad doe u pripovi-
jedanju na kakav govor ili in plemenita ovjeka, htjeti pri-
kazivati, kao daje on sam onaj ovjek, i ne e se sramiti radi
takva oponaanja; najvie e oponaati plemenita ovjeka,
d dok on radi postojano i razumno, a rjee i manje, dok posre
radi bolesti, ljubavi, ili pijanstva, ili koje druge nezgode. Ali
kad se namjeri na nekoga, koji je njega nedostojan, ne e se
htjeti ozbiljno izjednaivati s gorim osim moda na as, kad
to dobro radi, nego e se sramiti oponaati ga; jedno zbog
140
TREA KNJIGA
141
DRAVA
- Bezuvjetno.
d - to emo dakle uiniti? - rekoh ja. - Hoemo li u dra-
vu primiti sve te naine govora ili jedan od istih ili samo
pomijeani?
- A k o je na moju, istoga oponaatelja estitog ovjeka.
- Ali, Adimante, ugodan je i pomijeani nain, a kudika-
mo najugodniji je djeci, odgojiteljima i veini svijeta nain
protivan od onoga, to ga ti odabire.
- Ta jest najugodniji.
- Ali moda bi rekao, da ne pristaje u nae dravno uree-
e nje, jer kod nas nema ovjeka dvostruka ni mnogostruka, kad
ve svaki radi jedan posao.
- T a n e pristaje!
- to ne, zato emo jedino u takvoj dravi nai, daje po-
stolar samo postolar, i da nije uz to i kormilar, da je ratar
samo ratar, i da nije uz to i sudac; daje vojnik samo vojnik, i
da nije uz to i tecikua; i tako redom?
- Istina.
398 - Ako bi dakle u nau dravu doao kakav ovjek, koji bi
bio tako mudar i vjet, da bi se mogao svakojako preobraa-
vati i sve stvari oponaati, te bi htio pokazati svoja umijea i
znanje, klanjali bismo mu se kao svetu, divnu i udesnu stvo-
ru, ali bismo mu rekli, da kod nas u dravi nema takva ovje-
ka, i da nije doputeno, da se takvi u njoj nastane. Otpravili
bismo ga u drugu dravu izliv mu na glavu pomast i ovjenav
ga vunenim tkaninicama, a sami bismo se zadovoljili opori -
jim i neugodnijim pjesnikom i priaocem radi koristi, koju od
b njih imademo; jer bi nam on oponaao govor estita ovjeka i
priao prie prema onim naelima, koje smo odmah u poet-
ku zakonom postavili, kad smo poeli odgajati ratnike.
- I upravo tako bismo inili, ako bi bilo do nas.
- Sad se dakle, prijatelju, ini, da smo potpuno raspravili
onaj dio glazbenog odgoja, koji govori o govorima i priama,
jer je reeno, to treba govoriti i kako treba govoriti.
142
TREA KNJIGA
143
DRAVA
144
TREA KNJIGA
145
DRAVA
146
TREA KNJIGA
147
DRAVA
148
TREA KNJIGA
149
DRAVA
- Moda.
- Ali kod toga se mora mnogo spavati i odmarati, a nepo-
uzdano je i za zdravlje. Ili ne vidi, da ti borci od zanimanja
prespavaju cijeli ivot, a ako samo malo iziu iz odreenoga
naina ivota, jako i estoko boluju?
- Vidim.
- Treba dakle za ratne borce neka pomnija vjeba. Jer oni
trebaju biti kao psi budni i to otrijega vida i sluha, i da im se
b zdravlje odmah ne rui, kad se izvrgavaju u ratnim pohodima
mnogim promjenama vode i ostale hrane, ege i zime.
- ini mi se.
- Zar bi onda najbolja tjelovjeba bila srodna glazbenom
odgoju, o kojem maloprije raspravljasmo?
- Kako veli?
-Tjelovjeba je jamano jednostavna i nepretjerana, oso-
bito kod onih, koji se bave ratovanjem.
- Kako dakle?
- To bi mogao nauiti i od Homera. Jer zna, da na gozba-
ma junaka u ratu ne asti njih ni ribama, makar bila ta vojska
uz more na Helespontu, ni kuhanim mesom, nego peenim,
c koje vojnici najlake mogu pripraviti, jer je, tako rei, svuda
lake sluiti se ognjem nego posude sa sobom nositi.
- 1 te kako.
- Ni mirodija nije, kako ja mislim, Homer nikada spome-
nuo.
- A to znaju i ostali borci, da se tijelu, koje hoe biti ilo,
d treba ustezati od svega takvoga.
- I znaju to dobro i usteu se.
- A k o ti se ini, daje tako pravo, sirakuski stol, prijatelju,
i sicilsku raznolikost prismoka, kako se ini, ne hvali.
- Ne, ne hvalim.
- Kudi dakle i to, to mukarci, koji ele tijelom biti
snani, imadu korintoske djevojke za prijateljice.
- Svakako.
150
TREA KNJIGA
151
DRAVA
152
TREA KNJIGA
- Kako?
- Kad je - rekoh ja - tesar bolestan, trai od lijenika d
lijek, da ga popije i bolest izbljuje, ili da se proisti, ili da se
bolesti rijei paljenjem ili rezanjem. A ako mu tko nareuje
osobit nain ivljenja na dugo vrijeme, da si stavlja na glavu
obloge i sline stvari, odmah e rei, da nema kada bolovati i
da mu ne koristi tako ivjeti pazei na bolest i odnemarujui
odreeni posao, i zatim pusti takva lijenika na miru, ue u
obini nain ivljenja, ozdravi, ivi i radi svoje poslove, a e
ako mu tijelo to ne moe podnijeti, umre i rijei se muka.
- ini se, da takvu ovjeku i pristaje tako postupati s li-
jenikim umijeem.
- Zar zato, to je imao nekakav posao da radi, te mu nije 407
koristilo ivjeti, ako ga nije obavljao?
- Naravno.
- A bogata dakle, kako se veli, nema nikakva takva odre-
ena posla, o kojem bi ovisilo njegovo ivljenje tako, da mu
ne bi bilo vrijedno ivjeti, ako bi bio prinuen napustiti ga?
- Da, veli se, da nema.
- A ne uje li Fokilida, kako veli, da krepost treba istom
onda vjebati, kad ve netko ima to za ivot.
- Mislim, i prije.
- Nemojmo se nita s njime o tome prepirati, nego poui-
mo sami sebe, treba li se bogatau vjebati u tom usavrava-
nju i je li mu ivot bez vrijednosti, ako ne vjeba. Ili smeta li b
umjetno podravanje bolesti tesaru i ostalim rukotvorcima u
njihovom radu, a Fokilidovoj opomena nita ne udi?
- Zaista, gotovo najvie smeta ta pretjerana briga za tijelo,
koja prelazi zahtjeve tjelovjebe. Ta neprilina je i za gospo-
darske poslove i za vojne i za dravne slube.
- A to je glavno, ona je nevolja za kakvo god uenje, raz-
miljanje ili ostali duevni napor, jer se uvijek boji napinjanja c
i vrenja u glavi, zbog ega i okrivljuje filozofsko umovanje.
Ona svuda smeta, gdje se tako krepost vjeba i ogleda; jer
153
DRAVA
154
TREA KNJIGA
155
DRAVA
156
TREA KNJIGA
157
DRAVA
- Kako ne!
411 - I u onoga je trijezna i hrabra dua, u koga je taj sklad?
- Svakako.
- A u neskladnoga je kukavna i surova?
- 1 te kako.
- to ne, kad tko glazbi daje, da mu nasvira i nalije u duu
kroz ui kao kroz lijevak slatke, meke i plaljive harmonije,
koje upravo sada spominjasmo, i kad cijeli ivot probavi u
b tuenju i radovanju radi pjesme, on ju najprije, ako je ita sr-
ane volje imao, kao eljezo smeka i uini ju korisnom, ako
je prije bila beskorisna i tvrda; a i dalje neprestano smekava
tako svoju volju, te je topi i lijeva, dok konano ne rastopi
sranost i kao ile je iz due ne izree i ne uini je mlitavim
kopljanikom.
- Svakako.
- 1 ako odmah isprva imade duu plahu od prirode, brzo to
postigne, a ako sranu, slabi svoju volju i uini je naglom, te
c se na sitnice odmah razdrauje a zatim brzo smiruje. Postanu
dakle svadljivi, srditi i neugodni mjesto srani.
- Posve.
- A to, ako se opet mnogo mui tjelovjebom i jako se
dobro tovi, a glazbe se i filozofije ne maa, ne postaje li po-
najprije radi tjelesne jakosti pun poleta i sranosti i hrabriji,
nego to je prije bio?
- 1 te kako.
d - Ali tada, kad nita drugo ne radi i nikako se s Muzom
ne drui, ako je i bilo neto nagona za znanjem u njegovoj
dui, ne postaje li ova slaba, gluha i slijepa, budui da ne kua
nikakva nauka ni duhovna istraivanja, niti se bavi znanstve-
nim tivom i ostalim duhovnim djelatnostima, kad se ne budi
i ne hrani i kad se osjetila njezina ne proiavaju?
-Tako je.
- Takav dakle, mislim, postaje neprijatelj miljenja i mu-
zike, nita se vie ne slui uvjeravanjem i dokazivanjem, nego
158
TREA KNJIGA
159
DRAVA
- Da, hoemo.
- to ne, treba da su razumni i sposobni za to, te jo uz to
skrbni za dravu?
d - Jest tako.
- A svatko bi se najvie brinuo za ono, to upravo ljubi?
- Bez sumnje.
- A ljubio bi najvema ono, iju bi korist drao vlastitom
koristi i ija dobrobit imade udjela i pri njegovoj dobrobiti;
isto to vrijedi i za protivan sluaj.
-Tako je.
- Treba nam dakle izmeu uvara odabrati takve mueve,
e za koje se nama najvie ini, da su za cijeloga ivota spremni
svim marom raditi ono, to dre da dravi koristi, a da ni
na kakav nain ne bi htjeli to uraditi, to ne dre da koristi
dravi.
- T i su prikladni.
- ini mi se dakle, da ih treba promatrati u svakoj dobi,
uvaju li vjerno to naelo, te ga ni milom ni silom ne odba-
cuju i ne zaboravljaju misao, da im treba initi ono, to je za
dravu najbolje.
- Kakvo odbacivanje misli?
- Rei u ti. ini mi se, da misao naputa duu ili s naom
413 voljom ili bez volje; s voljom naputa lana misao onoga, koji
se nauio neem boljemu, a bez volje svaka istinita misao.
- Razumijem za misao, koja s naom voljom naputa
duu, ali bih elio uti za onu, koja bez volje naputa duu.
- Ta to! Ne misli li i ti, da se ljudi dobra nerado liavaju,
a zla dobrovoljno? Ili nije li zlo prevariti se u istini, a dobro
istinu posjedovati? Ili se tebi ne ini, da istinu posjedovati
znai misliti ono, to jest?
- Ali pravo kae, i meni se ini, da se nerado liavaju
istinitog miljenja.
b - to ne, to im se dogaa varkom, milom ili silom?
- Ni sada ne razumijem.
160
TREA KNJIGA
161
DRAVA
162
TREA KNJIGA
163
DRAVA
164
TREA KNJIGA
165
ETVRTA KNJIGA
166
ETVRTA KNJIGA
167
DRAVA
svoj posao, a jednako tako i sve ostale stalee; i dok tako sve-
kolika drava raste i lijepo se ureuje, treba pustiti svakome
staleu da bude dionik sree, kako sama priroda daje.
- ini mi se, da lijepo govori.
- Zar e ti se onda initi, da primjereno govorim i ovo, to
je s tim srodno?
- to?
d - Gledaj opet ostale obrtnike, kvari li ih ovo tako, da po-
staju i zli?
- A to to?
- Bogatstvo i siromatvo.
- Ta kako?
- Ovako. Ako lonar obogati, ini li se tebi, da e jo htjeti
mariti za svoj obrt?
- Nipoto.
-Anadmait e sam sebe u lijenosti i nemaru?
- Mnogo.
- Postaje dakle gori lonar?
- I to mnogo gori.
- A opet kad radi siromatva ne e moi nabavljati orua
e ili to drugo za obrt, poslove e gore izraivati i gore e pou-
avati za obrtnike sinove ili druge naunike.
- Kako ne?
- Dakle radi obojega, i radi siromatva i radi bogatstva,
gore su tvorevine obrta, a gori su i sami obrtnici.
- ini se.
- Opet smo dakle, kako se ini, neto nali za uvare; oni tre-
baju na svaki nain paziti, da se to potajno u dravu ne uvue.
- to to?
422 - Bogatstvo i siromatvo, jer jedno stvara rasko, lijenost i
prevrat, a drugo pored prevrata prostotu i lou radnu djelatnost.
- Svakako. Ali razmisli Sokrate, kako e nam drava
moi ratovati, kad nema novaca, osobito ako bude prinuena
ratovati s velikom i bogatom dravom.
168
ETVRTA KNJIGA
169
DRAVA
170
ETVRTA KNJIGA
171
DRAVA
172
ETVRTA KNJIGA
173
DRAVA
174
ETVRTA KNJIGA
175
DRAVA
- Svakako.
- Oito je mudra, hrabra, trijezna i pravedna.
- Oito.
- to ne, ako od toga to u njoj naemo, jo uvijek ostane
neto, to jo nije pronaeno?
428 - Dato.
- Kao to bi nam dakle bilo kod druge etiri stvari; tra-
imo li jednu od njih, dovoljno bi bilo, kad bismo najprije
spoznali nju; a da prije spoznamo tri ostale stvari, opet bi se
tim spoznala ona koja se trai, jer je oito, da vie ne bi bila
drugo nego ostatak.
- Pravo veli.
- Dakle i tu treba jednako tako postupati, kad ve toga
ima etvero?
- Ta oito.
- Ponajprije mi se kod toga oituje mudrost, ali pritom
b ima neto udno.
- to?
- ini mi se, daje zaista mudra drava, koju smo spome-
nuli, jer se promiljeno upravlja; zar ne?
-Da.
- A upravo je ta promiljenost oito nekakvo znanje. Jer
jamano nisu ljudi promiljeni u upravljanju dravom po ne-
ukosti nego po znanju.
- Oito.
- A u dravi ima mnogo i svakakva znanja.
- Ta kako ne.
- Zar onda treba dravu zvati mudrom i promiljenom
radi znanja tesarskoga?
c - Nipoto radi njega; u najboljem je sluaju moemo dr-
ati vjetom u tesarskom poslu.
- Ne smije se dakle drava zvati mudra ni onda, ako zna-
de odluiti sve radove, kako bi bilo najbolje izvesti stolarske
radove.
- Zaista ne.
176
ETVRTA KNJIGA
177
DRAVA
- Kako dakle?
b - Tko bi na to drugo pogledao te dravu nazvao kukav-
nom ili hrabrom nego na ovaj dio, koji za nju ratuje i vojuje?
- Ne bi nitko ni na to drugo.
- Ne bi, mislim, ostali u njoj svojom kukavtinom ili hra-
brou odluivali, hoe li drava biti ovakva ili onakva.
- Ta ne bi.
- Drava je dakle i hrabra po nekom svojem dijelu, zato
to u njemu ima takvu snagu, koja e potpuno moi podra-
vati pravo mnijenje o onome, to je strano, naime, d a j e to
c i takvo strano, to je i kakvo je za odgoj oznaio zakonoda-
vac. Ili ne zove to hrabrou?
- Nisam posve razumio, to si rekao, nego ponovno reci.
- Velim, daje hrabrost nekakvo uvanje.
- Kakvo dakle uvanje?
- uvanje mnijenja o onome, to je i kakvo je strano,
koje je na temelju zakona odgoj usadio u ovjeka. A to sam
govorio, da je ona potpuno uvanje, znai, da je svatko
d uva i ne gubi ni u alostima ni u radostima ni u poudi ni u
strahu. A ako hoe, rei u, emu mi se ini slinom.
- Hou.
- to ne, zna, da boj ari, kad hoe vunu bojati tako da
bude grimizna, od toliko boja izabiru jednu vrstu, i to bijelu,
zatim prireuju vunu s mnogo pomnje, da to vema primi
e sjaj i onda boje. I to se tako oboji, dobiva trajnu boju te mu
ne moe oduzeti sjaja pranje ni bez luga ni s lugom; to se
tako ne oboji, zna kakvo ve postaje, bojao tko drugim boja-
ma ili ne priredio bijelu boju kako treba.
- Znam; gubi boju kod pranja i smijeno izgleda.
- Tako dakle - rekoh ja - pomisli, da smo po mogunosti
i mi radili, kad smo vojnike odabirali i odgajali u glazbi i
430 gimnastici. Pomisli, da nismo nita drugo namjeravali, nego
da nam zakone, kao vuna boju, sa to ljepim uvjerenjem u
sebe prime, da im mnijenje o onom, to je strano i o ostalom
178
ETVRTA KNJIGA
179
DRAVA
180
ETVRTA KNJIGA
- Svakako.
- Zar ne, i trijeznom u svemu tome?
- Dakako.
- I ako opet u kojoj god dravi isto misle vladari i pod-
lonici o tome, tko treba vladati, misle tako i u naoj; ili ti se
ne ini?
- 1 te kako jako.
- U kojih e onda dravljana rei da se nahodi trijeznost,
kad su takvi, u vladarima ili u podlonicima?
- Jamano u jednima i u drugima.
- Vidi dakle - rekoh ja - da smo netom dobro slutili, da
je trijeznost kao nekakav sklad?
- Zato to?
- Zato, to kod nje nije tako, kao kod hrabrosti i mudrosti,
koje se nalaze samo u nekom dijelu drave, te jedna dravu
ini mudrom a druga hrabrom, nego se ona protegla upravo
na cijelu dravu i udruuje u najpotpuniji sklad najslabije,
najjae i osrednje, bilo razumom, bilo snagom, bilo brojem,
novcem ili ime god drugim takvim. Zato bismo s punim pra-
vom rekli, d a j e ta sloga trijeznost, i d a j e to prirodna sugla-
snost boljega i gorega u tome, tko treba vladati i u dravi i u
svakom pojedincu.
- Posve se slaem.
- Dobro. Troje smo do sada u dravi vidjeli, kako se ini;
a to bi onda bila preostala vrsta, po kojoj bi jo drava imala
kreposti? Ta oito je to pravednost.
- Svakako.
- to ne, Glaukone, sad nam istom treba kao kakvim lov-
cima oko grma stati i paziti, da pravednost kuda ne umakne i
oku se ne sakrije, jer je oito tu negdje; gledaj dakle i nastoj
je ugledati, ne bi li je kako prije od mene vidio i meni kazao.
- O da bih! Nego bolje, ako me uzme kao pratitelja da
budem sposoban vidjeti, to mi se pokae - ako se to zbude
posve e me s pravom uzeti.
181
DRAVA
182
ETVRTA KNJIGA
183
DRAVA
- Hajde dakle, ini li se tebi, to meni. Ako bi tesar htio
vriti poslove postolara ili postolar poslove tesara, te bijedan
od drugoga uzimao orue ili mjesto ili ako bijedan te isti o-
vjek htio vriti oba obrta; zar ti se ini, da bi kakva velika te-
ta za dravu nastala, ako bi se sva ta zanimanja zamijenila?
- Ne bi velika.
- Ali, mislim, kad je tko obrtnik ili kakav drugi tecikua
b od prirode, te se uzdie bogatstvom, mnotvom, snagom ili
im drugim pa nastoji otii u ratniki stale, ili koji ratnik u
stale vladara i uvara, a nije dostojan toga, i ako ti stalei
jedni od drugih uzimaju orue i mjesta, ili kad jedan te isti
nastoji sam vriti zadae svih drugih, tada se, mislim, i tebi
ini, d a j e njihovo zamjenjivanje i mnogostruki rad propast
za dravu.
- Svakako.
- Dakle mnogostruki rad i meusobno zamjenjivanje triju
c stalea najvea je teta za dravu i s najvie se prava moe
zvati zloinstvom.
- Posve.
- A ne e li najvee zloinstvo prema svojoj dravi na-
zvati nepravdom?
- Kako ne.
- To je dakle nepravednost. A opet moemo rei protivno
od toga, svojstven rad triju stalea priradnog, obrambenog
i uvarskog na svojim zadaama, naime da svaki od njih u
dravi radi svoj posao, i jest zapravo pravednost; to bi dravu
pravednom inilo.
d - ini mi se, da nije drukije nego tako.
- Nemojmo jo nipoto - rekoh ja - to posve stalno govo-
riti! Nego ako se za taj pojam, i onda kad se nae kod pojedi-
nog ovjeka, sloimo daje pravednost, onda emo pristati. Jer
to emo tad moi drugo rei? Inae emo morati tada iznova
ogledati cijelu stvar. Ali sada dovrimo razmatranje, kod ko-
jeg smo pokuali, e da bismo lake spoznali pravednost kod
184
ETVRTA KNJIGA
185
DRAVA
186
ETVRTA KNJIGA
187
DRAVA
188
ETVRTA KNJIGA
189
DRAVA
190
ETVRTA KNJIGA
- Meni se ini.
- Zar ono to spreava ne dolazi od razuma, dok ono, to
nas nagoni i privlai, nastaje iz strasti i bolesti? d
- ini se.
- Ne emo dakle nerazloito drati, da je to dvoje i razli-
no jedno od drugoga; nazivamo onaj dio due, kojima ona
misli, razumnou, a onaj dio, kojim ljubi, gladuje, ea i za
ostale se poude uzbuuje, nerazumnou i poudnou, koja
voli ii putem zadovoljenja i naslade.
- Ne, nego bismo pravo tako drali. e
- Dakle, te su nam dvije sposobnosti u dui odreene, a
sposobnost, kojom smo srani i gnjevnije li trea, ili bi kojoj
od one dvije bila srodna?
- Moda onoj drugoj, poudnosti.
- Ali, jedno sam neto uo i vjerujem tome; naime da se
Lentije Aglajonov vraao iz Pireja idui izvana uz sjeverni
zid te opazio na stratitu mrtvaca, u jednu ih je ruku elio
vidjeti, a u drugu se opet ruku gnuao i sam sebe odvraao. 440
Isprva se borio i prekrivao svoje lice, a onda svladan od elje,
otvori irom oi, pritri k mrtvacima i povie: Evo vam, ne-
sretnice, nasitite se krasnoga gledanja!
- uo sam i sam.
- Ta pria zaista pokazuje, da se kadto volja bori s po-
udnou, kao neto razlino s razlinim.
- Da, pokazuje.
- to ne - rekoh - i drugdje na mnogo mjesta opaa-
mo, kad koga poude protiv razuma sile, kako sam sebe grdi b
i gnjevi se na silnika u sebi, i kako njegova volja postaje
saveznik razumu, kao kad se dvojica prepiru. Ali da bi se
volja sloila s poudama, premda joj razum dokazuje, da ne
smije, te protiv njega radila, ne bi, mislim, rekao, da si ikada
opazio u sebi, da se to dogodilo, a mislim da ni u drugom
nikome.
- Zaista nisam.
191
DRAVA
192
ETVRTA KNJIGA
193
DRAVA
194
ETVRTA KNJIGA
195
DRAVA
196
ETVRTA KNJIGA
197
DRAVA
- Naravno.
e - Dakle, kako se ini, krepost bi bila neko zdravlje, ljepota
i dobro stanje due, a nevaljalost neka bolest, rugoba i nemo.
- Tako.
- Zar onda ne vodi plemenito nastojanje do stjecanja kre-
posti a podlo do nevaljalosti?
- Svakako.
- Sad nam jo ostaje, kako se ini, ogledati koristi li pra-
445 vedno raditi, za lijepim teiti i biti pravedan bez obzira ne
zna li se, ili zna, d a j e netko takav? Ili koristi li nepravedno
raditi i nepravedan biti, ako se ne biva kanjen niti po kazni
bolji postaje?
- Ali, Sokrate, meni se ini da raspravljanje ve postaje
smijeno, ako se u jednu ruku ini kako nije vrijedno ivjeti
ni pokraj svih jela i pia i svega bogatstva i moi, dok se uz
b to kvari priroda tijela, a u drugu e ruku toboe biti vrijedno
ivjeti, dok se remeti i kvari priroda samoga onoga, po emu
ivimo, naime da se ini sve drugo samo ne to, kako e se ri-
jeiti nevaljalosti i nepravednosti a stei pravednost i krepost.
Jer se jedno i drugo ve ustanovilo naim razmatranjem.
- Da, smijeno, ali ipak ne treba utati, budui da smo
ve dotle doli, te se moe najjasnije vidjeti, daje to tako.
- Zaista, smije se sve prije, samo ne utati.
c - Ovamo sad, da vidi, koliko vrsta nepravednosti ima,
kako se meni ini, i dakako, koje je vrijedno ogledati.
- Evo me, samo govori.
- I zaista, kad smo se ve dotle u razmatranju uspeli,
ukazuje mi se, kao s nekog vidika, da ima samo jedna vrsta
kreposti, a nebrojene vrste nevaljalosti, ali meu njima neke
etiri, koje je vrijedno spomenuti.
- Kako veli?
- Koliko ima vrsta oblika dravnih ustava, toliko, ini se,
ima i vrsta oblika due.
- Koliko dakle?
198
ETVRTA KNJIGA
199
PETA KNJIGA
200
PETA KNJIGA
201
DRAVA
202
PETA KNJIGA
203
DRAVA
204
PETA KNJIGA
205
DRAVA
206
PETA KNJIGA
207
DRAVA
208
PETA KNJIGA
209
DRAVA
- Smijeno pita.
- Razumijem - rekoh - ali to, nisu li oni najbolji od svih
e dravljana?
- Kudikamo.
- to dalje, ne e li te ene biti najbolje meu enama?
- 1 to mnogo.
- A ima li to za dravu bolje, nego da u njoj postoje to
bolje ene i mukarci?
- Nema.
- A to e, kako smo mi raspravili, uiniti pridolaenje
457 glazbenog i tjelovjebenog odgoja?
- Kako ne!
- Nismo dakle postavili za zakon samo ono to je mogu-
e, nego i ono to je najbolje za dravu?
-Tako je.
- Trebaju dakle svui svoje odijelo, ene uvara, a mje-
sto odjee obui se u krepost, i trebaju sudjelovati u ratu i u
ostalome uvanju drave, i ne smiju drugo raditi; ali od tih
samih posala treba enama davati lake nego mukarcima,
b radi slabosti roda. A ovjek, koji se smije golim enama, to
se vjebaju zbog najbolje nakane,
210
PETA KNJIGA
211
DRAVA
212
PETA KNJIGA
- Od doraslih.
- I ako na to ne pazi, misli, da e ti biti mnogo gora
pasmina i pijetlova i pasa?
-Da.
- A to misli za konje i za ostale ivotinje? Zar daje kako
drukije?
- Bilo bi zaista udno.
- Ala, mili drue, kako nam onda silno treba savrenih
vladara, ako je i s ljudskim rodom jednako tako.
- Ali tako jest; nego kako to? c
- Jer im treba znati primjenjivati mnoge lijekove. Za ona
tijela, kojima ne treba lijeka, ali hoe sluati pravila ivota,
drimo daje dosta, ako je lijenik i loiji; ali kad treba i lije-
kove uzimati, znamo, da treba vrsniji lijenik.
- Istina, ali emu to govori?
- Zato: ini se, da e nam vladari morati upotrebljavati
mnogo lai i prijevare na korist podlonika. A govorili smo, d
daje sve takvo korisno kao lijek.
- 1 pravo je.
- ini se dakle, da taj pravo dolazi osobito kod brakova
i raanja djece.
- Kako to?
- Prema onome, kako smo se sloili, trebaju najbolji to
ee opiti s najboljim enama, a najgori s najgorima obrnu-
to, i djecu onih treba izobraziti, a ovih ne, ako stado ima biti
to savrenije. I to sve ne smije biti poznato osim vladarima, e
da bi se opet stado uvara to manje bunilo.
- Posve pravo.
- Sto ne dakle, trebat e zakonom odrediti svetkovine,
na kojima emo svesti nevjeste i enike, zatim initi rtve,
a nai e pjesnici imati spjevati svatovske pjesme, prikladne 460
za svadbe, koje e biti. O broju brakova dat emo odluivati
vladarima, da to je mogue vie odravaju isti broj graana,
213
DRAVA
214
PETA KNJIGA
215
DRAVA
- Posve pravo.
- To ti je dakle, Glaukone, i takvo je zajednitvo ena i
djece za uvare drave; ali d a j e u skladu s ostalim dravnim
ureenjem i daje kudikamo najbolje, treba dakle iza toga po-
tvrditi razmatranjem. Ili kako da inimo?
462 - Zeusa mi, tako.
- Zar onda nije ovo poetak sporazumijevanja, da upita-
mo sami sebe, to li moemo rei, d a j e najvee dobro kod
ureenja drave, za kojim treba zakonodavac ii i zakone po-
stavljati, i to kao najvee zlo; zatim da ogledamo, moe li se
ono, to smo upravo sada raspravili, staviti u trag dobra, a ne
u trag zla?
- Tako e biti najbolje.
- Imamo li onda koje vee zlo za dravu nego ono, koje
b nju raskida i mjesto jedne drave ini mnoge? Ili vee dobro
od onoga, koje nju vee i ini jednu?
- Nemamo.
- to ne, zajednica radosti i alosti vee; naime kad se
to vie svi dravljani radi istoga dobitka i gubitka jednako
raduju i aloste?
- Svakako.
- A odjeljivanje u tome rastavlja; naime kad se jedni pre-
vie aloste, a drugi previe vesele istim nezgodama drave
c i ljudi u dravi?
- Kako ne.
- Zar onda odavle to dolazi, to u dravi ne govore svi
skupa rijei: moje i nije moje, kao ni tue?
- Oito.
- Dakle se najbolje upravlja ona drava, u kojoj najvie lju-
di zajedno isto kau jednako te rijei: moje i nije moje?
- Kudikamo.
- Dakle i ona, koja je najsrodnija pojedinom ovjeku. Pri-
mjerice kad se koji od nas povrijedi na prstu, onda to osjeti
d cijeli organizam, od tijela do due, pa sve do vladajueg di-
216
PETA KNJIGA
217
DRAVA
218
PETA KNJIGA
- Kudikamo.
- Zar je onda tome uzrok, pored ostaloga ureenja, zajed-
nitvo ena i djece za uvare?
- Kudikamo najvie.
- Sloili smo se, da je to najvee dobro za dravu, uspo- b
reujui dobro ureenu dravu s tijelom, u njegovu odnosu
prema nekom svome dijelu u alosti i radosti.
- 1 pravo smo se sloili.
- Dakle nam se zajednitvo djece i ena za uvare poka-
zalo uzrokom najveega dobra za dravu.
- 1 te kako.
- Pa i s preanjim se slaemo, jer smo rekli, da oni ne
smiju imati za sebe ni kua ni zemlje ni imovine nikakve, c
nego da od ostalih primaju hranu kao plau za uvanje i da
svi zajedniki troe, ako e zaista biti uvari.
- Pravo je tako.
- Zar ih onda, kako velim, preanje i sadanje utvrenje
ne stvara jo vie istinitim uvarima i zar ne ini da oni ne ra-
skidaju dravu - i zar ne spreava zvati svojim ne jedno te
isto nego svaki drugo, pa prema tome da jedan vue u svoju
kuu sve, to moe stei odjelito od ostalih, a drugi u svoju,
te ima samo za sebe, enu i djecu, koja, budui odjelita, pru-
aju i odjelite radosti i alosti - nego da svi jednako mislei d
o svojini smjeraju na isto i prema mogunosti skupa osjeaju
alosti i radosti?
- Posve.
- Sto dalje, ne e li meu njima takorei ieznuti meu-
sobne optube i parnice, budui da nemaju nita za se osim
tijela, a ostalo je zajedniko? Odakle upravo dolazi, te se oni e
ne svaaju, kako se ve ljudi svaaju, koji posjeduju vlastito
blago ili vlastitu djecu i roake?
- Posve su nuno od toga osloboeni.
- Zaista po pravu ne bi meu njima bilo ni parnica radi
nasilja ili uvrede. Jer da se vrnjaci brane od vrnjaka, jama-
219
DRAVA
220
PETA KNJIGA
221
DRAVA
- Doputam.
- to ne - rekoh ja - ostaje nam raspraviti, moe li ta
zajednica i meu ljudima nastati, kao meu drugim ivotinja-
ma, i kako moe?
- Pretekao si me i rekao onako, kako sam htio pridomet-
nuti.
e - to se rata tie, oito je, mislim, kako e ratovati.
- Kako?
- Ii e u rat zajedniki, a osim toga vodit e u rat odraslu
djecu, da gledaju, kao djeca ostalih obrtnika, to to e imati
467 sama raditi kad odrastu; a uz to da slue i pomau svuda u
ratu i dvore oeve i majke. Ili nisi opazio u obrtima, primjeri-
ce djecu lonara, da dugo vremena slue i gledaju prije nego
e praviti lonce?
- 1 te kako.
- Zar onda trebaju oni pomnije nego uvari odgajati svoju
djecu iskustvom i gledanjem obrta?
- Zaista bi bilo smijeno.
- Ali i borit e se svaki stvor osobito ako su mu nazona
b djeca.
- Jest tako; ali je, Sokrate, velika pogibao, ako postradaju,
kao to se ve u ratu lako dogaa, da e pokraj sebe upropas-
titi i djecu, te dravu uiniti nesposobnom da se oporavi.
- Istinu veli - rekoh ja - ali misli li ti, da im mora prije
svega biti glavna briga, da se nikako ne izlae opasnosti?
- Nipoto.
- A to, ako se ve treba izloiti opasnosti, zar tada ne
ondje, gdje e radi uspjeha postati bolji muevi?
- Ta oito.
c - A misli, kako je od male vanosti i kako nije vrijedno
opasnosti da ratne poslove gledaju ili ne gledaju djeca, koja
e biti ratnici?
- Ne mislim, nego je od vanosti za ono, to veli.
222
PETA KNJIGA
223
DRAVA
224
PETA KNJIGA
225
DRAVA
226
PETA KNJIGA
227
DRAVA
228
PETA KNJIGA
229
DRAVA
230
PETA KNJIGA
Aon ree:
- Sokrate, izbacio si takvu rije i govor, radi kojega treba
drati, da e sada upravo veoma mnogi i ugledni ljudi odjeu
odbaciti, uzeti svaki oruje, na koje se namjeri, i svom silom 474
lako na te poletjeti mislei, da e udesa poiniti; a ako ih ne e
rijeju odbijati i natjerati u bijeg, zaista e te stii rug i kazna.
- Zar nisi - rekoh ja - ti tome kriv?
- Jesam, i dobro sam uinio; ali te ne u izdati nego u
braniti, im mogu, a mogu sklonou i poticanjem, a mo-
da bih ti i prikladnije odgovarao nego tko drugi. S takvim
pomonikom nastoj onima, koji ne vjeruju, pokazati, da je b
onako, kako ti veli.
- Treba nastojati, kad ve i ti tako veliku pomo daje.
Potrebno mi se dakle ini, ako se hoemo kako osloboditi
onih, o kojima govori, da odredimo o kakvim filozofima go-
vorimo, te se usuujemo rei da oni imaju vladati; da se onda,
kad to bude jasno, svatko bude mogao braniti i pokazati, kako c
jednima prirodno pripada maati se filozofije i upravljati u
dravi, a drugima ne maati se ve slijediti upravljae.
- Bilo bi dosta to odreivati.
- Hajde dakle poi za mnom ovuda, ne bismo li to nekako
tono razjasnili.
- Hajde.
- Trebat e dakle da te sjetim, ili se sjea, da se za ono-
ga, za kojega reemo, da neto ljubi, ne smije pokazati, kako
neto od toga ljubi a neto ne ljubi, ako se pravo govori, nego
da sve voli?
- Kako se ini, treba me podsjetiti, jer ne poimam sasvim, d
- Drugome bi, Glaukone, pristajalo govoriti, to govori!
No ovjeku za ljubav sposobnu ne pristaje zaboravljati, da
svi lijepi mladii nekako uzbuuju i uzrujavaju prijatelja dje-
aka i zaljubljenika, jer se ini, da su vrijedni skrbi i ljubavi.
Ili ne inite tako prema lijepima? Jednoga ete slaviti, d a j e
aroban, to je tu ponos; za drugoga velite, da mu je krivi nos
231
DRAVA
232
PETA KNJIGA
233
DRAVA
234
PETA KNJIGA
235
DRAVA
236
PETA KNJIGA
- Drugo.
- Zar onda miljenje mni nebitak? Ilije nemogue i pomi-
sliti nebitak? Samo se zamisli. Zar onaj, koji mni, ne upravlja
svoje mnijenje na neto? Ili zar se opet moe mniti, a da se
nita ne mni?
- Nije mogue.
- Nego neto mni onaj koji mni?
-Da.
- A l i nebitak nije neto, nego bi se najprvije zvao nita.
- Svakako. c
- Nebitak odredismo nuno kao predmet neznanja, a bitak
kao predmet znanja.
- Upravo tako.
- Mnijenje dakle ne misli ni bitka ni nebitka.
-Tane.
- Mnijenje dakle ne bi bilo ni neznanje ni znanje.
- ini se, da ne bi.
- Zar je onda iznad njih prelazei ili znanje jasnoom ili
neznanje nejasnoom?
- Ni jedno ni drugo.
- Nego zar ti se mnijenje priinja mranije od znanja, a
jasnije od neznanja?
- Mnogo.
- Stoji dakle meu obojim? d
-Da.
- Po tome bi mnijenje bilo izmeu toga u sredini?
- Svakako.
- Sto ne, prije smo rekli, ako bi se neto pokazalo, da
ujedno jest i nije, da to stoji u sredini meu onim, to je kri-
stalno jasno, i onim to nikako nije, i da zato ne e biti ni
znanje ni neznanje, nego opet ono, to se pokazalo u sredini
meu znanjem i neznanjem?
- U redu.
237
DRAVA
238
PETA KNJIGA
239
DRAVA
240
ESTA KNJIGA
241
DRAVA
242
ESTA KNJIGA
- Pravo.
- Zar bi onda naao, daje mudrosti ita blie od istine?
- A kako bih naao?
- Zar onda moe jedna ista narav ljubiti mudrost i ljubiti
la?
- Nikako.
- Tko je dakle zaista eljan znanja, treba odmah od mala
to vie eznuti za svom istinom?
- Posvema.
- A l i zaista, kome elje na jedno silno naginju, znamo, da
su mu za ostalo slabije, kao potok naveden u drugo korito.
- Dato.
- Komu su dakle elje potekle za naucima i za svim, to
je takvo, stavile bi se, mislim, u slubu naslade due same
po sebi, a ostavljale bi naslade tjelesne, uz uvjet, da se bude
istinski filozof, a ne patvoreni.
- Sasvim nuno.
- Takav je zaista trijezan i nikako nije blaga eljan; jer
radi onoga, radi ega se blago s mnogo truda trai, drugome
kome vie prilii nego njemu.
-Tako je.
- Pa doista i ovo treba ogledati, kad hoe prosuivati
filozofsku i nefilozofsku narav.
-to?
- Da ti ne izbjegne, ako on ima u sebi prostu ud. Jer
jamano je sitniavost najvie protivna dui, koja ima uvijek
eznuti za cjelovitou, bila ona boanska ili ljudska.
- iva istina.
- Koja je dakle dua veliajna te ima zornu predodbu
o svem vremenu, svem bitku, misli, da joj se moe ljudski
ivot initi neim velikim?
- Ne moe.
- to ne, takav ne e drati ni smrt za neto strano?
- Najmanje.
243
DRAVA
244
ESTA KNJIGA
- Kako ne!
- A to tada; moda ti se kako ini, da nisu sve osobine e
potrebne ni meu sobom u svezi, to smo ih spomenuli za
duu, koja ima dovoljno i potpuno poimati bitak?
- Zaista su veoma potrebne. 487
- Hoe onda moi kako kuditi takav posao, koji nikada
nitko ne bi mogao kako treba obaviti, ako od prirode ne bi bio
pametan, lako uio, bio plemenit, ugodan, prijatelj i srodnik
istine, pravednosti, hrabrosti, trijeznosti?
- Ni bog kuenja takva pokudio ne bi.
- A kad bi takvi odgojem i godinama postali cijeli ljudi,
zar ne bi jedino njima dravu povjeravao?
Na to upade Adimant: b
- Sokrate, tome ti ne bi mogao nitko prigovoriti! Ali tako
biva svagda onima, koji sluaju sline rijei kao to sada go-
vori: dre, da ih radi neiskustva u pitanju i odgovaranju go-
vor kod svakoga pitanja malo vodi na stranputicu, a na koncu
raspravljanja, kad se nakupi sitnih zastranjenja, ukazuje se
velika pogreka, protivna preanjim tvrdnjama. Kao to vje-
taci u ahu ne vjete toj igri na koncu zatvore te ovi nemaju
to micati, tako su i oni ljudi na koncu zatvoreni te nemaju
to govoriti - i to je igra aha, ne dodue kameniima nego
govorima - premda, uza sve to, nije tako istina. A velim to s c
obzirom na ono, to se sada raspravlja. Sada bi naime rekao
tko, da ti se kod svakoga pitanja ne moe govorom protiviti,
ali da u zbilji ovo vidi: koji se posvete filozofiji i due se vre-
mena njom bave, a ne samo radi odgoja u mladosti - veinom
postaju veoma udni, da ne reem veoma loi; a i onima, koji
se ine najestitiji, ipak od toga posla, koji ti hvali, biva to, d
da postaju za drave beskorisni.
A ja uvi rekoh:
- Misli onda da lau, koji to govore?
- Ne znam, nego bih rado uo, to se tebi ini.
- uo bi, da mi se ini, da istinu govore.
245
DRAVA
246
ESTA KNJIGA
milo nekim ili ne, dre, da nije i u isti mah dobiti posao kor-
milara. Kad bi se dakle na laama tako dogaalo, misli, da
laari na tako ureenim laama ne bi pravoga kormilara zvali
zvjezdarom, brbljavcem i beskorisnim za njih? 489
- I te kako - ree Adimant.
- Mislim zaista, da ti nije potrebno sliku rainjavati, te
vidi, da se drave isto tako ponaaju prema pravim filozofi-
ma, pa drim, da razumije to mislim.
- Naravno.
- Ponajprije dakle onome, koji se udi, to se filozofi ne
cijene u dravama, tumaei sliku i nastoj ga uvjeriti, da bi
bilo mnogo udnije, kad bi se cijenili. b
- Ta tumait u.
- Tumai dakle i to, daje istina, da su najestiji izmeu fi-
lozofa u oima svjetine beskorisni; ali to su beskorisni, zato,
reci, neka okrivljuju one, koji se njima ne e sluiti, a ne e-
stite. Jer nije prirodno, da kormilar moli laare, da i on vlada,
ni da mudri idu na dvorove bogataa, nego je slagao onaj,
koji je to rekao. Uistinu je prirodno, da i bogata i siromah,
ako je bolestan, trebaju ii u dvorove lijenika, i da svaki, c
kojemu treba vlade, ide na dvor onoga koji je sposoban vla-
dati, a ne da vladar, koji doista iole vrijedi, podlonike moli
za vlast. Nego ne e pogrijeiti, ako dravnike, koji su sada
na vladi, bude usporeivao s laarima o kojima smo netom
govorili, a one, za koje ti kau da su beskorisni i brbljavi
zvjezdari, s pravim kormilarima.
- Posve pravo.
- Po tome dakle i pod tim prilikama nije lako, da bude
ugledan najplemenitiji posao kod ovih ljudi, koji protivno
rade, ali kudikamo najvie dolazi na zao glas filozofija od d
onih, koji kau, da se njome bave i na koje upravo, prema
svojim rijeima, kudilac filozofije misli, kad kae, da su pri-
stae filozofije veinom posvema loi, a koji su estitiji, da su
beskorisni; ja sam dopustio, da istinu govori, zar ne?
247
DRAVA
-Da.
- to ne, raspravili smo, zato su estiti beskorisni?
-Da.
- Hoe iza toga da raspravimo, kako je veina filozofa
nuno loa i da nastojimo pokazati, ako uzmognemo, kako ni
e tome nije filozofija kriva?
- Svakako.
- ujmo dakle i govorimo, sjetivi se poetka naeg ra-
spravljanja, kad smo odredili kakva mora daje priroda onoga,
koji eli postati lijepim i dobrim ovjekom. Njega je najprije,
490 ako se sjea, rukovodila istina, za kojom mu je svakako i na
svaki nain trebalo ii, a u protivnom sluaju kao hvastavac
nikakvog posla nije smio imati s pravom filozofijom.
- Ta reklo se tako.
- to ne, to se tako jako kosi sa sadanjim miljenjem o
njemu?
- Da.
- Zar dakle ne emo u njegovu korist moi rei, da je
pravi filozof od prirode stvoren da se bori oko bitka, a ne
b da ostaje kod mnotva svakoga predmeta, koji imadu samo
prividan bitak. On bi iao naprijed bez umora s neprestanim
oduevljenjem, sve dok ne bi shvatio bit svakoga predmeta,
kako doista jest, onim dijelom due kojem pripada shvaati
ono, to je takvo; a to pripada bitku srodnom dijelu. Njime bi
se primakao i sastavio se s pravim bitkom, stvorio bi mudrost
i istinu te dospio do spoznaje, pa tek tada istinski ivio, rastao
i tako se rijeio muke, a prije ne bi.
- To je zaista tono.
- to dalje; hoe li biti u redu, da ljubi koju la ili sasvim
protivno, da nju mrzi?
c - Da mrzi.
- Kad dakle istina vodi, ne bismo, mislim, nikada rekli, da
e za njom poi kolo zala?
- Ta kako!
248
ESTA KNJIGA
249
DRAVA
- udno je to uti.
c - Nadalje, zatiru i odvlae osim toga jo sva ona dobra,
koja se spominju: ljepotu, bogatstvo, tjelesnu snagu, moan
rod u dravi i sve tome srodno; ta zna, koju vrstu mislim.
- Da, ali bih rado tonije uo, to misli.
- Prihvati se dakle stvari u cijelosti, pa e ti postati jasno i
ne e ti se udno initi, to je prije o tome reeno.
- Kako to?
d - Za svako sjeme ili rae, bilo u zemlji bilo u ivotinja,
znamo, da ono, koje ne dobije prikladnu hranu, pa vrijeme i
mjesto, pokazuje veu nestaicu pristalih osobina to je samo
jae; jer zlo je jamano protivnije onome, to je dobro, nego
onome to nije dobro.
- Kako ne!
- Razloito je dakle, mislim, da vrjednija narav pri nepri-
kladnoj hrani gore prolazi od loe.
- Jest.
e - Dakle, Adimante, da reemo, da tako i osobito nadarene
due uz lo odgoj osobito zle postaju? Ili misli, da velike
nepravde i suta zloa nastaju od proste naravi, a ne od nada-
rene, koju je upropastio odgoj. Slaba narav nikada ne e biti
uzrok ni veliku dobru ni veliku zlu.
- Ne mislim, nego je tako.
492 - Dakle, mislim, narav, koju smo za filozofa odredili, ako
dobije prikladan nauk, nuno se uspjeno razvija i dolazi do
svake kreposti, a ako se dobro ne posije, ne posadi i ne uzgo-
ji, razvija se u posve protivnom pravcu, ako joj upravo kakav
bog ne pomogne. Ili i ti misli kao ostali svijet, da ima mla-
dei, koju kvare nazovimudraci (sofisti), i da ima nekakvih
zabitnih nazovimudraca, koji kvare mlade ba toliko koliko
b je vrijedno spomena. A nisu li najvei nazovimudraci upravo
oni, koji to govore, i ne odgajaju li najsavrenije te stvaraju i
mlado i staro i muko i ensko onakvim, kakvim hoe?
- Kada dakle?
250
ESTA KNJIGA
251
DRAVA
252
ESTA KNJIGA
253
DRAVA
254
ESTA KNJIGA
255
DRAVA
256
ESTA KNJIGA
257
DRAVA
258
ESTA KNJIGA
259
DRAVA
260
ESTA KNJIGA
261
DRAVA
- Moda manje.
- Hoe onda, da ne reemo samo to, da se manje este,
502 nego da su posve pitomi postali i uvjerili se, pa da nam onda
trebaju dati pravo, ako ne iz drugog razloga, a ono iz stida.
- Svakako.
- Ovi dakle - rekoh ja - neka budu tako uvjereni. A tko
e se o tome prepirati, da sinovi kraljeva ili vladara ne mogu
postati filozofi od prirode?
- Nitko.
- A moe li tko govoriti, da im je svakako propasti, ako
takvi postanu? Jer i mi doputamo, d a j e teko ouvati se od
b toga; ali da se u sve vrijeme od svih nijedan ne bi nikada ou-
vao, ima li ovjeka koji e se o tome prepirati?
- A kako e?
- A l i zaista, ako se samo jedan pojavi, moe, imajui po-
slunu dravu, sve izvriti to se sada ne vjeruje.
- Ta moe.
- Jer ako on kao vladar postavlja zakone i zanimanja, koja
smo raspravili, jamano nije nemogue, da dravljani nisu
voljni pokoravati im se.
- Nije nipoto.
- Nego je dakle udno i nemogue, da bi se i drugima isto
priinilo, to se nama priinja?
c - Ja ne mislim tako.
- Pa zaista, dosta smo, kako ja mislim, ve raspravili, da
je to najbolje, ako je samo mogue.
- Dosta.
- Sada nam dakle, kako se ini, izlazi sljedee: zakono-
davstvo, o kojem govorismo, najbolje je, ako bi se ostvarilo;
teko gaje meutim ostvariti, ali nije nemogue.
- Da, to izlazi.
- Kad smo ve onda to jedva negda dovrili, treba dakle
d iza toga govoriti ostalo, naime, na koji e nam nain nastati
uvari dravnoga ureenja, po kojim naucima i zanimanjima,
u kojoj e se dobi svi pohvaati pojedinoga predmeta?
262
ESTA KNJIGA
263
DRAVA
264
ESTA KNJIGA
265
DRAVA
266
ESTA KNJIGA
267
DRAVA
268
ESTA KNJIGA
269
DRAVA
270
ESTA KNJIGA
271
DRAVA
272
ESTA KNJIGA
273
SEDMA KNJIGA
274
SEDMA KNJIGA
- Bez sumnje.
- to dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo,
kad bi koji od prolaznika progovorio, misli da bi oni drali
kako netko drugi govori, a ne sjena, koja bi mimo prolazila?
- Zeusa mi, ne mislim.
- Sasvim bi dakle takvi ljudi drali, da nita drugo nije c
istina nego sjene predmeta?
- Veoma nuno.
- Gledaj dakle, to bi im se dogodilo, kad bi se toga izbavi-
li, odbacili okove i izlijeili ludosti, ako bi im se prirodno ova-
ko to dogaalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada
ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osje-
ao bi kod svega toga bol, i radi blistanja svjetla ne bi mogao
spoznati ono, od ega je do tada vidio sjenu - to bi, misli, d
rekao, ako bi mu tko govorio, daje tada gledao tlapnje, a sad
da bolje vidi, budui d a j e neto blie bitku i okrenut prema
predmetima, u kojima je vie bitka, i ako bi mu onda sve, to
bi mimo prolazilo, pokazivao i pitanjima silio da odgovara to
je? Misli, da ne bi bio u zabuni i mislio, daje istinitije ono to
je do tada vidio, nego ono to mu se sada pokazuje?
- Dakako.
- to ne, i ako bi ga se sililo, da gleda u samo svjetlo, bo- e
ljele bi ga oi, bjeao bi i okretao se prema onome, to moe
gledati, i mislio bi da je to zaista jasnije od onoga, to bi mu
se pokazivalo?
- Da, tako.
- A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim
uzlaskom i ne bi pustio prije nego bi ga izvukao do sunanoga
svjetla, zar se ne bi kod tog namuio i ljutio, to ga se vue, i 516
kad bi ve doao na svjetlo, zablijetenim oima ne bi mogao
vidjeti nita od onoga, emu sada velimo, daje istinito?
- Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada.
- Dakle bi mu, mislim, trebalo priuiti se, ako bi htio vi-
djeti predmete gore. I najprije bi najlake opaao sjene, zatim
275
DRAVA
276
SEDMA KNJIGA
277
DRAVA
278
SEDMA KNJIGA
279
DRAVA
280
SEDMA KNJIGA
281
DRAVA
- Ta kako ne!
- Koji bi onda, Glaukone, nauk vukao duu iz svijeta posta-
janja u svijet bitka? A sada, dok govorim, dolazi mi ovo na um:
nismo li govorili, da ti ljudi trebaju u mladosti biti ratni borci?
- Ta rekli smo.
- Treba dakle taj nauk, koji traimo, pokraj onoga imati
jo i to.
-to?
- Da ratnicima ne bude beskoristan.
- Treba zaista, samo ako je mogue.
e - Prije smo im dali tjelovjebeni i glazbeni odgoj.
- Bijae tako.
- Tjelovjeba se bavila onim, to raste i propada, jer nad-
gleda rastenje i propadanje tijela.
- ini se.
- To dakle ne bi bio nauk, koji traimo,
522 - Ta ne bi.
- Nego dakle glazbeni odgoj, kako smo ga prije raspravili?
- A l i on bjee, ako se sjea, dopuna tjelovjebenog odgo-
ja; odgajao je uvare navikama; davao je blagoglasjem sklad-
nost, a ne znanje; davao je ritmom ritminost; a i u govorima je
imao neto tome srodno, i to i u onima, koji su bili nalik na pri-
u, i u onima, koji su bili vie istiniti. Ali za znanje koje vodi k
b spoznaji, to ti sada trai, nije u tome bilo nikakva nauka.
- Veoma me tono podsjea, jer doista nije nita takovog
imao. Ali, boanski Glaukone, gdje bi bilo to takvo? Jer sva
su se umijea priinila rukotvornima.
- Kako ne? I zaista, to nam jo drugo ostaje, osim glaz-
benog i tjelovjebenog odgoja, te umijea?
- Hajde - rekoh ja - ako vie ne moemo uzeti nita osim
tih, uzmimo ono, to se protee na sve njih.
-to?
c - Primjerice ono, ime se zajedniki takoer slue sva
umijea, umovanja i znanja. To i treba svatko kao prvo uiti.
282
SEDMA KNJIGA
- to to?
- Tu sitnicu: raspoznavati jedan, dva i tri, a zovem to
ukratko brojem i raunom. Ili nije li kod toga tako da se sva-
ko umijee i znanje treba time baviti?
- 1 te kako.
- Dakle i ratno umijee?
- Bezuvjetno.
- Svakako prikazuje Palamed svakom zgodom u tragedi- d
jama Agamemnona veoma smijenim vojskovoom. Ili nisi
opazio, kako veli, d a j e izumio broj, pa uspostavio tada re-
dove u taboru pred Trojom, prebrojio lae i sve ostalo, a pri-
je toboe nisu znali brojiti niti je, kako se ini, Agamemnon
znao, koliko je noga imao. Ta nije znao brojiti! to misli,
kakav je tad bio vojskovoa?
- Zaista udan, ako je to bila istina.
- to ne, dakle - rekoh ja - odredit emo, da je za ratnika e
potreban nauk, da zna raunati i brojiti?
- Nadasve, ako iole kani razumjeti vrstanja vojske, a bolje
rei, ako kani i ovjek biti.
- Ima dakle o tome nauku isto na umu to ja?
-to?
- ini se, da pripada meu nauke, koji od prirode vode 523
do spoznaje onoga to traimo, ali da se nitko njime pravo ne
slui, premda posvema vue k bitku.
- Kako veli?
- Ja u nastojati pokazati, to mi se ini. Naime, razliku-
jem predmete, koji vode k bitku od predmeta, koji ne vode
onamo. Razmotrimo ih sada zajedno, pa mi ih potvrdi ili po-
reci, kako bi jasnije vidjeli, je li onako, kako slutim.
- Kazuj.
- Kazujem dakle, ako samo vidi: jednom sjetilna opaa-
nja ne potiu miljenje na razmatranje, jer se tu, kako se ini, b
opaanje dovoljno prosuuje samim osjetilom, a drugi put
283
DRAVA
284
SEDMA KNJIGA
285
DRAVA
- Ne domiljam se.
- Ta domiljaj se iz preanjega. Jer ako se jedinica sama
po sebi tono vidi, ili ako se kojim drugim osjetilom poima,
e ne bi ona vukla k bitku, isto kao to je bio sluaj kod prstiju.
Ali ako se uz nju uvijek zajedno vidi i njezina suprotnost, te
se ona ini upravo tako jedinica kao protivno, onda bi ve
trebao netko, tko e to prosuditi. Dua je tu nuno u dvojbi,
te mora traiti i pitati, budei u sebi miljenje, to li je jedi-
525 nica sama po sebi. Tako bi nauk o jedinici vodio i obraao na
gledanje bitka.
- Ali zaista tu osobinu nema ba vid, kada se tie onoga,
to je isto: ta jedno isto vidimo ujedno i kao jedno i kao bes-
krajno mnotvo.
- Dakle, ako to biva kod jedinice, biva isto i kod svakoga
broja?
- K a k o ne!
- A raunstvo i brojenje tie se broja?
- 1 te kako.
b - A to, ini se, vodi do istine.
- U najveoj mjeri.
- Pripadalo bi dakle meu nauke, koje traimo. Jer ratni-
ku je to potrebno nauiti radi vrstanja eta, a filozofu zato, to
mu treba izroniti iz postajanja i dosei bitak, ili inae ne e
nikada postati mislilac.
-Tako jest.
- A na je uvar ratnik i filozof.
- Dato.
- Dakle bi, Glaukone, prikladno bilo taj nauk zakonom
c odrediti i nagovarati one, koji e u dravi imati najvee slu-
be, da se late raunstva i da se ne bave njime povrno nego
dotle, dok sami miljenjem ne dou do gledanja prirode bro-
jeva. Ali da se ne vjebaju radi kupovanja i prodavanja, kao
trgovci i trgovii, nego radi rata i zato, da se sama dua moe
lako okretati od postojanja do istine i bitka.
286
SEDMA KNJIGA
- Prelijepo govori.
- I zaista, sad i sam razbiram, poto smo spomenuli nauk
o raunstvu, kako je krasan i mnogostruko koristan za ono, d
to hoemo, samo ako se tko njime bavi radi spoznaje, a ne
radi trgovanja.
- Kako to?
- Po tome, to smo upravo sada govorili. On snano pre-
ma gore vodi duu i nuka je, da govori brojeve same po sebi,
a nikako ne doputa da se u govoru uzimaju brojevi od pred-
meta, koji se mogu vidjeti ili opipati. Ta zna, ako tko stane
u govoru ralanjivati jedinicu samu po sebi, da se strunjaci e
tome smiju i ne doputaju to. Nego ako ti nju rainjava,
oni je uzimaju mnogostruko, pazei, da se ne bi tada jedinica
pokazala kao jedinica nego kao mnotvo dijelova.
- Posve istinito govori.
- to tada; to si ve promotrio, da su ljudi, koji su divot- 526
nici, o kakovim brojevima razgovarate? U kojima je jedinica
takva, kakvu vi hoete, naime svakoj drugoj posvema jedna-
ka, bez ikakve sitne razlike, bez ijednoga dijela u sebi? to
misli da bi odgovorili?
- Ja mislim, da govore o onim brojevima, koji se mogu
samo pomisliti, a nikako se drukije ne mogu shvatiti.
- Vidi dakle, prijatelju, da nam se zaista ini potreban taj
nauk. On goni duu da se samim miljenjem pribliuje samoj b
istini.
- 1 zaista to osobito ini.
- to tada; to si ve promotrio, da su ljudi, koji su nada-
reni za raunstvo, tako rei za sve nauke otroumni. A ako
se spori u tome odgoje i izvjebaju, onda ipak imadu bar tu
korist, da postaju otroumniji, nego to su bili.
-Tako jest.
- 1 zaista, kako ja mislim, ne bi lako naao koju nauku kao c
tu, koja bi vie muke zadavala kod uenja i vjebanja.
- Ta ne bi zaista.
287
DRAVA
288
SEDMA KNJIGA
289
DRAVA
290
SEDMA KNJIGA
291
DRAVA
292
SEDMA KNJIGA
-to?
- Kao to su oi uperene na vidljivo kretanje zvijezda,
tako su, ini se, i ui naperene na ujno skladno kretanje; a ta
su znanja nekako meu sobom srodna, kako kau pitagorovci
i kako mi, Glaukone, doputamo. Ili kako inimo?
- Tako.
- Dakle, kad je ve posao velik, njih emo pitati, kakvo je e
njihovo miljenje o tome, i o drugim stvarima osim toga. Ali
emo kod svega toga paziti na nae naelo.
- Kakvo?
- Da nam ne bi nai gojenci pokuali uiti samo napola
neto od toga to smo govorili, i na takav nain to ne dopire
uvijek onamo, kamo treba sve ciljati, kao to smo netom go-
vorili o zvjezdoznanstvu. Ili ne zna, da i kod glazbe jednako 531
tako ine? Ta mjere opet skladove meu sobom i glasove,
koji se uju, te se kao zvjezdoznanci beskrajno mue.
- Zaista, to je i smijeno: spominju nekava gustoglasja,
prislanjaju ui, kao da od susjeda glas love, te jedni kau, da
jo u sredini izmeu glasova uju neku jeku i daje to najsitni-
ji razmak, kojim treba mjeriti, a drugi prigovaraju, da glasovi
jednako zvue; jedni i drugi stavljaju ui ispred razuma. b
- Ti govori o dobrim ljudima, koji icama dodijavaju, te
ih mue i oko klinaca navijaju. A da slika ne bude preduga,
naime da ne priam o udarcima perom i o optuivanju, zataji-
vanju i prejakom zvuenju ica, ostavljam se slike i velim da
ne govorim o tima, nego o onima koje maloprije rekosmo, da
emo zapitati o harmoniji. Ta ine isto, to i zvjezdoznanci. c
Trae naime brojeve u tim skladovima, to se uju, ali se ne
uzdiu do zadataka, da bi razmotrili koji su brojevi skladni i
koji nisu, i zato su takvi jedni i drugi.
- Ta boanski zadatak veli.
- Zaista koristan za traenje ljepote i dobrote, a ako se
drukije postupa, beskoristan.
- Prirodno.
293
DRAVA
294
SEDMA KNJIGA
295
DRAVA
296
SEDMA KNJIGA
297
DRAVA
298
SEDMA KNJIGA
299
DRAVA
300
SEDMA KNJIGA
- Zato osobito?
- Ne opaa, koliko sada zlo prijeti raspravljanju? e
- Kakvo?
- Postaju nekako - rekoh ja - puni prijezira za zakone.
- 1 te kako.
- Misli onda d a j e udno, ako se to tako zbiva i ne opra-
ta im?
- Kako to?
- Kao kad bi se tko othranio kao podvaljeno dijete u
velikom bogatstvu, u mnogom i velikom rodu i meu mno- 538
gim laskavcima, a kad bi postavi muevan opazio, da ne
pripada tima tobonjim roditeljima, a pravih roditelja ne bi
naao; moe li naslutiti, kako bi bio raspoloen prema la-
skavcima i nazoviroditeljima u ono vrijeme, kad jo nije
znao za to i poslije, kad je opet saznao? Ili hoe uti, kako
ja slutim?
- Hou.
- Slutim dakle - rekoh - da bi on vema tovao oca i maj-
ku i ostale tobonje roake nego laskavce manje bi doputao, b
da budu bez ega; manje bi uinio ili rekao to nezakonito
protiv njih; manje bi bio u velikim stvarima neposluan njima
nego laskavcima, i to onda, kad jo ne bi znao istine.
- Naravno.
- Kad bi dakle opazio, kako jest, slutim opet, da bi mu za
njih popustilo tovanje i mar, a za laskavce bi poraslo; bio bi
im posluniji nego prije, i ivio bi onda po njihovu, druei se
s njima otvoreno, a nita ne bi mario za oca i ostale tobonje c
roake, ako od prirode ne bi bio posve estit.
- Govori sve upravo onako, kako bi se dogodilo. Ali ta
ima ta slika zajednikog s dijalektiarima?
- Ovako. Mi od mala imamo odreene nazore o praved-
nom i lijepom, u emu smo odgojeni od roditelja, da ih slu-
amo i tujemo.
- Ta imamo.
301
DRAVA
302
SEDMA KNJIGA
303
DRAVA
304
OSMA KNJIGA
305
DRAVA
306
OSMA KNJIGA
307
DRAVA
308
OSMA KNJIGA
309
DRAVA
-Da.
e - Ali e se bojati davati mudracima vlast, budui da vie
ne e imati takve mueve u pravom smislu te rijei, nego
pomijeane; naginjat e tu na sranost i oni ljudi, koji su jed-
nostavniji, naime oni, koji su vie stvoreni za rat nego za mir;
cijenit e varke i spletke u tim stvarima; bit e vjeno ratom
548 zabavljeni, pa e odatle opet mnoge takve osobine imati kao
svoje vlastite?
-Da.
- A bit e takvi ljudi eljni blaga, kao oni u oligarhiji, i
strastveno e cijeniti zlato i srebro u potaji, budui da e imati
blagajne i svoje riznice, kamo bi ga spravili i sakrili, i opet
ograde oko stanova, upravo kao vlastita gnijezda, u kojima bi
c rasipno mnogo troili na ene i druge, na koje bi htjeli.
- iva istina.
- Budui da e cijeniti blago i tajno ga tei, tedjet e ga, a
tue e rado troiti iz poude; naslade e tajno uivati, bjeei
od zakona kao djeca od oca. Nisu odgojeni dobrom rijeju
nego silom, budui da su pravi odgoj, koji uz raspravljanje
ukljuuju i filozofiju, odnemarili, te e tjelovjebeni odgoj
biti u veoj cijeni od glazbenog.
- Govori o dravnom ureenju, koje je sasvim pomijea-
no zlom i dobrim.
- Ta pomijeano je; ali se jedno u njemu najjasnije istie,
radi pretezanja sranosti, i to: natjecanja i astoljublja.
- Naravno.
- Dakle bi - rekoh ja - to dravno ureenje tako nastalo i
takvo bi nekakvo bilo, davi mu samo nacrt i ne izradivi ga
d tono, budui daje dosta vidjeti savrena pravednika i nepra-
vednika i iz nacrta, a golem je i dug posao proi sva ureenja,
sve znaaje, a nita ne izostaviti.
- I pravo je tako.
- Koji je dakle ovjek prema tome dravnom ureenju?
Kako je postao i kakav li je?
310
OSMA KNJIGA
311
DRAVA
312
OSMA KNJIGA
313
DRAVA
314
OSMA KNJIGA
- Nipoto.
- Pazi dakle, ne doputa li to ureenje kao prvo ovo naj-
vee od svih tih zala?
- Kakvo?
- Da netko smije sve svoje prodati, a drugi od njega stei,
i kad proda, da prebiva u dravi, a zapravo njezin lan nije ni
novar ni obrtnik ni konjanik ni teki oruanik, nego se zove
siromah i beskunik.
- Da, doputa prvo. b
- Takva se pojava nipoto ne brani u oligarhijskim dra-
vama; ta ne bijedni bili prebogati, a drugi posve siromani.
- Upravo tako.
- A gledaj ovo: dok je takav ovjek bio bogat i troio,
zar je bio tada to korisniji dravi za ono, o em smo upravo
sada govorili? Ili se samo inilo, da pripada meu vladare, a
u istinu nije bio ni vladar ni sluga drave, nego samo troilac
gotovine?
- Tako, samo se inilo, a nije bio nita drugo nego troilac. c
- Hoe onda, da reemo o njemu, da kao to je u sau
trut bolest konice, daje tako i takav ovjek trut u kui, bolest
dravna?
- Svakako, Sokrate.
- Sto ne, Adimante, bog je sve krilate trutove stvorio bez
alca, ali od tih, koji hode, neke je stvorio bez alca, a neke
sa silnim alcima? I od onih bez alaca postaju napokon pod
starost prosjaci, a od onih sa alcima svi oni, to su nazvani d
zlikovci?
- iva istina.
- Oito je dakle, gdje u dravi vidi prosjake, da su u tom
kraju sakriveni tati, depokradice, svetokradice i znalci svih
takvih zloina.
- Oito.
- Sto onda, ne vidi, da ima prosjaka u oligarhijskim dr-
avama?
315
DRAVA
316
OSMA KNJIGA
317
DRAVA
318
OSMA KNJIGA
319
DRAVA
- Po kakvu dakle?
- Po zakonu, koji dolazi iza onoga i koji sili dravljane
b drati se kreposti. Jer ako tko naloi, da se svojevoljno posu-
uje veinom na vlastitu tetu, onda bi se manje bezobrazno
bavili u dravi posuivanjem, pa bi manje u njoj bilo takvih
zala, kakva upravo sada spomenusmo.
- Mnogo manje.
- Ali sada, poradi svega toga, to stvaraju vladari u dravi
od podlonika. A to stvaraju od sebe i od svojih? Ne stvaraju
c li mladie raskone, tjelesno i duevno neotporne, mlitave i
lijene, da bi odolijevali nasladama i alostima?
- Dato!
- A n e postaju li nemarni za sve ostalo osim stjecanja nov-
ca. Za krepost isto tako malo mare, koliko i siromasi?
- Ta da.
- Kad se dakle sastaju takvi vladari i podlonici na pu-
tovanjima ili u drugim kakvim sastancima, kao poklonici ili
ratnici, skupa na brodu ili kod vojnitva, ili kad se vide i u sa-
d mim pogiblima, pa kada bogati tu nigdje ne preziru siroma-
ne, nego naprotiv kad esto suh opaljen siromah, uvrstan u
boju do bogataa - koji je u hladu odgojen i koji je od tuega
mesa postao gojan - vidi njega puna sipnje i muke, zar misli,
kako siromah ne dri, da su takvi ljudi bogati samo po svojoj
pokvarenosti, i kad se siromasi nasamo sastaju, misli, kako
e ne kazuju jedan drugome: Nai ljudi nisu ni za to?
- Ja doista dobro znam, da tako ine.
- to ne, kao to boleljivo tijelo treba izvana samo malo
poticanja dobiti pa da oboli, a kadto je i bez izvanjskoga utje-
canja samo sa sobom neslono; upravo tako i drava, koja je
u istom stanju kao ono tijelo, zbog neznatnog povoda, naime
kad izvana prizivaju saveznike i to ili jedni iz oligarhijske dr-
ave ili drugi iz demokratske drave, razboli se i bori se sama
sa sobom, a kadto dolazi razdor i bez izvanjskoga utjecanja?
557 -Dakako.
320
OSMA KNJIGA
321
DRAVA
322
OSMA KNJIGA
- Ta zato ne bi?
- Dakle bi on silom vladao poudama u sebi, koje nagone
na troenje, a ne na priraivanje i koje su, dakle, nazvane
nepotrebne.
- Oito.
- Hoe onda, da najprije odredimo potrebne i nepotrebne
poude, da nam razgovor ne tapa u mraku?
- Hou.
- to ne, poude, bez kojih ne bismo mogli biti, pravo bi
se zvale potrebne, kao i one, koje nam koriste, ako se zadovo- e
ljavaju? Jer potrebno je prirodi naoj zahtijevati te obadvije
poude; ili nije?
- 1 te kako.
- Pravo emo dakle za njih rei, da su potrebne. 559
- Pravo.
- to dalje, za one poude, koje bi svatko odbio, ako bi
se od mala vjebao, i koje ljudima, dok su u njima, nisu ni
za kakvu korist kod posla, a neke su dapae tetne - zar ne
bismo lijepo govorili, ako bismo rekli za sve te poude da su
nepotrebne?
- Zaista lijepo.
- Hoe dakle da odaberemo kakav primjer za jedne i dru-
ge kakve su, da ih slikovito shvatimo?
- Dakle treba.
- Zar dakle ne bi potrebna bila pouda pojesti i samoga
kruha i prismoka toliko, koliko je za zdravlje i dobro osjeanje? b
- Mislim.
- Pouda za kruhom jamano je potrebna za oboje: to
koristi i to moe ivot prekinuti.
-Da.
- A pouda je za prismokom potrebna, ako daje kako ko-
rist neku za dobro osjeanje.
- Svakako.
- to dalje, pouda za odabranijim jelom i za drukijima
uitcima od takvih, koja se u mnogima moe od mala ukla-
323
DRAVA
324
OSMA KNJIGA
-Dato!
- I kadto, mislim, demokratska stranka uzmakne pred
oligarhijskom strankom i neke od pouda poginu, a neke
budu i prognane, naime kad neki stid nastane u dui mladia,
i opet sve doe u red.
- Ta biva kadto.
- A opet se, mislim, druge poude, srodne prognanima, taj-
no othranjuju. Oevo nepoznavanje odgajanja mnoi ih i jaa. b
- Svakako rado tako biva.
- One dakle povuku mladia k starim znancima i u potaj-
nom drubovanju nrrod$ mnotvo pouda.
- Dato.
- Napokon dakle, mislim, zauzmu tvru u dui mladia;
tad opaze, daje prazna, bez lijepih nauka i zanimanja i istini-
tih govora, to su upravo najbolji straari i uvari u duama
ljudi bogu milih.
c
- Kudikamo.
- Mjesto njih dakle, mislim, uzlete lani i hvastavi govori
i miljenja, te zauzmu isto mjesto u dui mladia.
- Naravno.
- Zar onda ne doe opet meu one Lotojee i ne prebiva
li oito meu njima? I ako tedljivome dijelu due njegove
dolazi kakva pomo od roaka, zatvore oni hvastavi govori
vrata kraljevskoga zida u njemu, te ne putaju ni same save- d
znike niti primaju kao poslanike govore starijih pojedinaca;
ovako sami su u boju jai; stid zovu ludou i sramotno ga
turaju van u progon; trijeznost nazivaju kukavtinom, gaze
je i tjeraju; dokazuju, da je umjerenost i razumno troenje
prostota i krtost, te ih gone preko mea uz pomo mnogih i
beskorisnih pouda.
- Svakako.
- A kad to sve isprazne i iiste iz due onoga, kojega
zauzimaju i velikim ga reenjem zareuju, onda ve sjajno e
ovjenanu natrag vode obijest, bezakonje, raskonost i bes-
325
DRAVA
326
OSMA KNJIGA
327
DRAVA
328
OSMA KNJIGA
329
DRAVA
- Istinu veli.
- Govorio sam dakle o onome staleu besposlenih i ra-
sipnih ljudi, meu kojima najhrabriji vode, a vrlo kukavni
slijede; a usporeivali smo ih s trutovima: jedne s trutovima,
koji imaju alce, a druge s trutovima bez alaca.
- 1 s pravom.
- Kada se dakle te dvije vrste ljudi nau, prave smutnju
u svakome dravnome ureenju, kao u tijelu sluz i u. Toga
se dvojega upravo i trebaju dobar lijenik i dravni zakono-
davac izdaleka uvati, ne manje nego mudar pelar, da uope
ne nastanu, a ako se pojave, da ih se to bre sa samim saem
izree.
- Zeusa mi, svakako.
- Ovako dakle uzmimo, da bismo razgovjetnije vidjeli
ono, to hoemo.
- Kako?
- Rastavimo u govoru demokratsku dravu na troje, kao
to doista i jest. Nastaje naime u njoj radi neograniene slo-
bode jedan takav stale, koji nije nita manji nego u oligar-
hijskoj dravi.
-Tako jest.
- A l i mnogo ei u demokraciji.
-Kako?
- Ondje se on ne cijeni i iskljuuje se od slubi; zato je
neuvjeban i neojaan. Ali u demokraciji taj je stale na elu,
osim gdjekojeg izuzetka; najei od njih govore i rade, a
ostali sjede blizu oko govornica pa zuje i ne trpe onoga, koji
drugo govori: tako taj stale imade cjelokupnu upravu u ta-
kvom dravnom ureenju, uz male izuzetke.
- Uz veoma male izuzetke.
- Zatim se svagda od mnotva odvaja ovakav drugi stale.
-Kakav?
- Premda se svi bave stjecanjem, ipak veinom postaju
najbogatiji oni, koji su od prirode najuredniji.
330
OSMA KNJIGA
-Prirodno.
- Odatle dakle, mislim, siu trutovi najvie meda i najlake.
- Ta kako bi tko isisao od onih, koji malo imaju?
- Takvi se dakle bogatai, mislim, zovu hrana trutova.
- Otprilike.
- A puk bi pripadao u trei stale, koliko su radnici, te se 561
ne mijeaju u dravne poslove, i nemaju osobito mnogo imo-
vine. Taj je stale upravo najvei i najznatniji u demokraciji,
a i odluujui, kad se samo skupi.
- Ta jest; ali ne e da to esto ini, ako ne dobiva neto
meda.
- Dobiva dakle uvijek, koliko samo mogu poglavari imu-
nima otimati imovinu, dijeliti puku i - sami najvie zadrati.
- Ta dobiva zaista tako. b
- Oni dakle, mislim, kojima se otima, prisiljeni su braniti
se te govoriti i raditi u skuptini, kako samo mogu.
- Ta kako ne!
- Ako dakle imuni i ne ele prevrata, oni im drugi pred-
bacuju, da puku rade o glavi i da su za oligarhiju.
- Dato.
- 1 napokon dakle, kad ve vide, da puk, ne hotimice nego
iz neznanja i prevaren od klevetnika, nastoji njima krivo i-
niti, tada ve, htjeli ili ne htjeli, doista postaju skloni vladi c
nekolicine, ne svojevoljno, nego jer to moraju, budui da i to
zlo zamee onaj trut, koji bode.
- Svakako.
- Nastaju dakle tuakanja, sudovi i parnice meu njima.
- 1 te kako.
- Sto ne, puk obiava uvijek dati prednost jednome kao
svome zastupniku, te ga hraniti i uzdizati?
- Ta obiava.
- Oito je dakle, da tiranin nie iz tog zastupnika naroda, d
a ne od druguda, kada god postaje.
- 1 kako oito.
331
DRAVA
332
OSMA KNJIGA
333
DRAVA
- Nuno.
b - Dakle, dok to ini, postaje sve omraeniji kod drav-
ljana?
- T a k a k o ne!
- A sigurno e i nekoji, koji su mu pomogli pri usponu te
su sami postali moni, otvoreno govoriti i pred njime i meu
sobom, i koriti ovakove prilike; dakako oni, koji su najmu-
evniji.
- Prirodno.
- Tiranin dakle, ako e vladati, treba sve te ljude uklanjati,
dok ne ostane nijedan ni od prijatelja ni od neprijatelja, ako
je za to.
- Oito.
- Treba mu dakle otro gledati, tko je hrabar, ponosan,
c razuman, bogat; i tako je sretan, da mora svima tima, htio ili
ne htio, biti neprijatelj i progoniti ih, dok dravu ne oisti.
- Lijepog li ienja!
- Da, protivno nego to lijenici oiuju tijelo. Oni odu-
zimaju najgore i ostavljaju najbolje, a on protivno.
- Ta da, mora onako raditi, kako mu je, ini se, nuno, ako
eli vladati.
d - U blaenu je dakle - rekoh ja - prinudu sputan, koja mu
nalae, ili prebivati s loim mnotvom, koje ga mrzi, ili ni ne
ivjeti.
- Da, tako je.
- Zar onda ne e trebati to veu i vjerniju tjelesnu strau,
to ga vie mrze dravljani zbog njegovih djela?
- Ta kako ne e?
- Koji su onda vjerni i odakle e ih pozvati?
- Mnogi e sami od sebe doletjeti, ako bude davao plau.
- Zaista, ini mi se, da opet govori o nekakvim stranim i
e svakovrsnim trutovima.
- Ta istinito ti se ini.
- A to, zar domain ne bi htio.
334
OSMA KNJIGA
-Kako?
- Da dravljanima uzme robove, oslobodi ih i uvrsti u
svoju tjelesnu strau.
- Osobito, jer ti su mu i najpouzdaniji.
- Zaista je blaen tiranin, ako ima takve prijatelje i pouz-
danike, pogubivi one preanje! 568
- Ali zaista ima takve.
- I dive se dakle ti drugovi njemu i drue se s njime novi
dravljani, a estiti na njega mrze i klone ga se?
- A kako ne e?
- Ne dri se bez razloga pisce tragedija uope mudrim
ljudima, a Euripida meu njima prvakom.
- Zato dakle?
- Zato, to je mudru rije rekao, da su tirani mudri radi
druenja s mudracima. I oito ree, da su mudraci ti ljudi, s b
kojima se tiranin drui.
- I taj i ostali pjesnici slave tiraniju kao neto bogoliko i
kao mnogo drugo to.
- Upravo zato, to su tragici mudri, oprataju nama i oni-
ma, koji imaju slino dravno ureenje kao mi, to ih u dra-
vu ne emo primiti, budui da slave tiraniju.
- Oprataju, mislim ja, oni koji su uglaeni. c
- A obilaze, mislim, po ostalim dravama, sabiru mno-
tvo, unajmljuju lijepa, jaka i izvjebana grla za svoje izvedbe
i mame dravna ureenja u demokraciju i tiraniju.
- Veoma.
- to ne, osim toga primaju i plau i cijenjeni su, najve-
ma, kako je prirodno, od tirana, a zatim od demokracije. A to
vie idu prema gore u dravna ureenja, sve im vema sustaje
ta njihova ast, kao da im dah nestaje i ne mogu ii dalje. d
- Svakako.
- Nego dakle - rekoh - tu se udaljismo; ali govorimo opet
o onoj lijepoj, velikoj, arenoj i nikada istoj vojsci tiranina:
tko e ju hraniti.
335
DRAVA
336
DEVETA KNJIGA
337
DRAVA
338
DEVETA KNJIGA
339
DRAVA
340
DEVETA KNJIGA
- Mislim.
- A k o bi se dakle, divotnie, starac i starica opirali i borili,
zar bi se oprezno sustezao, da ne uini kakvo od silnikih djela?
- Nisam posve bez straha za roditelje takva ovjeka.
- Ali Adimante, tako ti Zeusa, ini li ti se, da bi takav, radi
milosnice netom omiljene i nepotrebne, odavno milu i potreb-
nu majku, ili radi nepotrebna lijepa mladia netom omiljela, c
oronula i potrebna starca oca, najstarijega svog prijatelja, zlo-
stavljao i podloio ih tima, ako bi ih doveo u istu kuu?
- Bi, zaista.
- ini se, daje osobito blaenstvo roditi sina silnika.
- Sigurno.
- A to onda, kad ve takvu pone nestajati imovine oeve d
i materine, a ve je u njemu sabran velik roj naslada? Ne e
li se najprije maati zida kakve kue ili haljine nekoga, koji
e kasno nou ii, a zatim kakav hram pomesti? I pri svemu
tome dakle one nazore o lijepom i sramotnom, koje imaae
davno od mala, a smatraju se kao pravedni, svladat e, uz
pomo Ljubavi, koja ih ima kao svoju tjelesnu strau, nagoni
iz ropstva netom osloboeni, koji se prije oslobaahu samo
u snu, kad sam silnik bijae pod zakonima i pod ocem, te je e
bio demokratski ovjek. Ali kad doe pod tiraniju Ljubavi te
postane zauvijek takav najavi, kakav rijetko kada postajae u
snu, ne e se ustezati ni od kakva strana ubojstva, jela ni dje-
la, nego e Ljubav u njemu ivjeti silniki u svakome neredu 575
i bezakonju, budui sama kao samo vladar, te e onoga, koji
je ima, tjerati, kao to tiranin tjera dravu u svaku smionost
koja bi njemu i bunom mnotvu oko njega donijelo koristi,
pa tako i onom mnotvu nagona, koje je to izvana ulo od
zla drutva, to iznutra od istoga znaaja, i koje je od Ljubavi
puteno i osloboeno. Ili nije to ivot takva ovjeka?
- Zaista to je.
- A ako su takvi ljudi u dravi rijetki i ako je ostalo mno-
tvo trijezno, odu oni iz drave, pa su tjelesna straa drugomu b
341
DRAVA
342
DEVETA KNJIGA
343
DRAVA
344
DEVETA KNJIGA
- Zaista ropskom.
- Sto ne, ropska i tiranska drava opet najmanje ini, to
hoe?
- Kudikamo!
- Dakle e i tiranska dua najmanje initi, to bude htjela e
- da uzmemo duu u cjelini; a kao od obada uvijek silom
bockana, bit e puna pometnje i kajanja.
- Ta kako ne!
- A je li tiranska drava bogata ili siromana?
- Siromana.
- Dakle je i tiranska dua nuno uvijek siromana i nesita. 578
-Tako je.
- to dalje, zar nije takva drava i takav ovjek nuno
pun straha?
- Veoma nuno.
- Misli, da e u kojoj drugoj dravi nai vie naricanja,
jecanja, tubalica i bolova?
- Nipoto.
- A dri da takvih zala vie ima u kojemu drugome ovje-
ku, nego u tiraninu tome, mahnitome od pouda i ljubavi?
- Ta kako bih mislio?
- Kad si dakle, mislim, pogledao na sve to i drugo takvo b
slino, prosudio si, d a j e to najjadnija drava medu drava-
ma.
- to ne, to je pravo?
- Dakako. Ali to veli opet o ovjeku sposobnu za tirani-
na, s obzirom na to isto?
- Daje daleko najjadniji od svih ostalih.
- To vie ne veli pravo - rekoh ja.
- Kako?
- Jo mislim, nije taj najvie takav.
- Nego tko?
- Ovaj e ti se moda initi jo jadniji od njega.
-Koji?
345
DRAVA
346
DEVETA KNJIGA
347
DRAVA
- 1 te kako.
580 - to ne, osim toga jo emo tome ovjeku dati i ono, to
prije rekosmo, naime da mu radi tiranske vlade treba biti i jo
vie nego prije zavisan, nepouzdan, nepravedan, nemio, opak.
Svaku zlou on prima i hrani, te je poradi svega toga nuno
najvie sam nesretan, a zatim takvima ini i blinje svoje.
- Nitko ti pametan ne e prigovoriti.
- Hajde mi dakle ve sada i ti tako kai, kao sudac, koji
b sudi u natjecanjima o svemu, tko je po tvome miljenju prvi
u srei, i tko drugi, i ostale redom sudi, svu petoricu: ovje-
ka kraljevskoga, astoljubiva, iz vlade nekolicine, pukoga,
silnikoga.
- Ta lak je sud: ja ih sreujem kao kor - onako kako su
nastupili, to se tie vrline i zloe, kao i sree i obrnuto.
- Da najmimo dakle glasnika ili da sam oglasim, da je
sin Aristonov najboljega i najpravednijega za najblaenijega
c proglasio, a taj d a j e onaj, koji je najkraljevskiji i kraljuje u
sebi, a najgorega i najnepravednijega za najjadnijega, a taj
d a j e opet onaj, koji je najsposobniji za tiranina, te je tiranin
najvema sebi i dravi?
- Oglasi.
- Zar onda da jo dodam, daje tako i onda, i ako nije i ako
jest poznato svima ljudima i bogovima, daje ovjek takav?
- Oglasi i to.
- Neka dakle - rekoh - to bi nam bio jedan dokaz; a drugi
d treba biti ovo, ako samo bude valjao.
- Koji to?
- Budui daje i dua svakoga pojedinca tako na troje raz-
dijeljena, kao to je drava razdijeljena na tri stalea, to e se
dopustiti, kako se meni ini, i drugi dokaz.
- Koji to?
- Ovaj. Za tri dijela ini mi se, da su i naslade trovrsne, za
svaki pojedini jedna osobita; tako isto i kod pouda i vlasti.
- Kako veli?
348
DEVETA KNJIGA
349
DRAVA
350
DEVETA KNJIGA
351
DRAVA
352
DEVETA KNJIGA
- Sjeam se.
- to ne, uje, kako kau i oni, koje steu bolovi, da nije
nita ugodnije nego da im bolovi prestanu?
- ujem.
- Opaa, mislim, da ljudi dolaze i u mnoga druga takva
stanja, u kojima, kad osjeaju bol, hvale, da je najugodnije
neosjeanje bola i mir od toga, a ne radovanje.
- Ta to moda tada postaje ugodno i prijatno, naime mir.
- I kad se dakle netko prestane radovati, prestanak ugod- e
nosti bit e bolan.
- Moda.
- to smo dakle upravo sada rekli, d a j e izmeu obojega
- naime mir - to e jednom biti i bol i ugodnost.
- ini se.
- Zar je mogue, to nije nijedno ni drugo, da bude oboje?
- Ne ini mi se.
- I ugodnost, kad u dui nastaje, i bol: to je oboje neko
gibanje ili nije?
-Da.
- A nije li se netom pokazalo daje ono, to nije ni bolno ni 584
ugodno, mir i sredina izmeu ona dva uvstva?
- Ta pokazalo se.
- Kako je dakle pravo; bezbolnost smatrati ugodnom ili
neradovanje bolnim?
- Nikako.
- Nije dakle mirovanje zaista takvo, nego se tada uz bol
samo ini kao ugodno, a uz ugodnost kao bolno, i takve tlap-
nje nisu za istinsku ugodnost nimalo zdrave, nego su neka
obmana.
- Svakako, kako nam govor pokazuje.
- Odaberimo dakle ugodnosti koje ne dolaze iz bolova, b
Inae bi lako pomislio, da je to prirodno tako, da je naime
ugodnost prestanak bola, a bol prestanak ugodnosti.
- Gdje dakle i na kakve naslade misli?
353
DRAVA
354
DEVETA KNJIGA
355
DRAVA
- A na istini?
- Ni to.
- A ako ima manje istine, nema li bitka manje?
d - Nuno.
- Dakle uope stvari za njegu tjelesnu imaju manje istine
i bitka nego opet stvari za duevnu njegu?
- Mnogo manje.
- A ne misli, da i samo tijelo ima manje istine i bitka od
due?
- Mislim.
- to se dakle puni stvarima u kojima je vie bitka, i to
samo ima vie bitka, vema se puni nego ono, to se puni
stvarima u kojima je manje bitka, i to samo ima manje bit-
ka?
- Ta kako ne!
e - Ako je dakle ugodno puniti se onim, to po prirodi pri-
pada, onda bi ono, to se puni vema bivstveno i stvarima u
kojima je vie bitka, pomou istine naslade stvaralo bivstve-
niju i istinitiju radost, a ono, to dobiva stvari u kojima je ma-
nje bitka, punilo bi se manje istinito i manje stalno, i dobivalo
bi nasladu manje pouzdanu i manje istinitu.
586 -Bezuvjetno.
- Koji su dakle bez razumnosti i kreposti, a uvijek su na
gozbama i u slinim uitcima, oni, kako se ini, lete dolje i
natrag prema sredini i tu se motaju za ivota. To ne prekora-
b uju, nikada doista gore ne pogledaju niti uzlete, ne napune
se pravoga bitka, ne okuse stalne i iste naslade. Kao blago
gledaju uvijek dolje, sagnuti su na zemlju i na stolove, hrane
se krmom i pare se, i radi te lakomosti udaraju i bodu jedni
druge eljeznim rogovima i kopitima, te se iz nesitosti ubi-
jaju, budui da bitka svojega i posude svoje ne pune pravom
hranom.
- Sasvim tono, Sokrate, pogaa ivot mnotva - ree
Glaukon.
356
DEVETA KNJIGA
357
DRAVA
- Svakako.
- A nije li najdalje od razuma ono, to je najdalje i od
zakona i reda?
- Ta oito.
b - A nije li se pokazalo, da su najdalje ljubavne i tiranske
poude?
- Kudikamo.
- A da su najmanje udaljene kraljevske i uredne poude?
-Da.
- Dakle e, mislim, tiranin biti najvie udaljen od istinite i
svojstvene naslade, a kraljevski ovjek najmanje?
- Bez sumnje.
- I ivjet e, dakle, silnik najneugodnije, a kralj najugod-
nije.
- Bezuvjetno.
- Zna onda - rekoh ja - koliko neugodnije ivi tiranin
od kralja?
- Da, ako e rei.
c - Kako se ini, tri su ugodnosti; jedna je prava, a dvije su
lane. A tiranin je prekoraio lane, budui d a j e odbjegao
razumu i zakonu, te prebiva meu ropskim nasladama kao
meu tjelesnom straom, pa koliko time gubi, nije ni posve
lako rei, osim moda ovako.
- Kako?
- Od oligarhijskog ovjeka trei je po udaljenosti bio tira-
nin: njima je u sredini bio demokratski ovjek.
-Da.
- Dakle bi, ako se pazi na istinu, brojei od onoga, nje-
gova naslada bila tek trea utvara prave naslade, ako je istina
ono, to rekosmo maloas?
-Tako je.
d - A opet je oligarhijski ovjek trei iza kraljevskoga ovje-
ka, ako ujedno meemo plemikoga i kraljevskoga ovjeka.
- Ta trei.
358
DEVETA KNJIGA
359
DRAVA
360
DEVETA KNJIGA
361
DRAVA
- Svakako.
- A ne kudi li se rasko i mlitavost radi slabljenja i po-
putanja upravo toga lavovskoga dijela, naime, kad u njemu
stvaraju kukavtinu?
- Dato.
- A ne kudi li se laskanje i ropsko vladanje onda, kada
tko taj isti dio, to jest volju, podlae mnogoglavoj zvijeri, te
ga radi novaca i nesitosti one zvijeri od mala zlostavljanjem
privikava da postaje majmun mjesto lava?
c - Dakako.
- A to misli, zato nas sramoti prljavo rukotvorstvo? Ili
emo rei, da radi neega drugoga, a ne radi toga, to je tu od
prirode slab najbolji dio, tako da ne bi mogao vladati skoto-
vima u sebi, nego bi ih morao dvoriti i uiti samo to kako e
im se ulagivati?
- ini se.
- Dakle, da bi i takav ovjek bio podjednakom vladom
d kao i najbolji ovjek, velimo, da mu treba robom biti onome
najboljemu ovjeku, to u sebi ima boansku vlast. Ne misli-
mo, kako on ima biti podloan na svoju tetu kao rob, kako je
Trazimah mislio za podlonike, nego drimo, d a j e svakome
korisnije stajati pod boanskom i razboritom vladom, a naj-
bolje pod vladom koju ima sam u sebi, a ako ne, pod vladom
izvana, koja nad njim stoji. Tako bismo po mogunosti svi
bili jednaki i prijatelji pod istim vodstvom.
- Tako je.
e - A i zakon pokazuje - rekoh ja - da mu je to namjera, jer
je saveznik svima u dravi; pokazuje to i rukovoenje djece,
591 naime to, to im ne damo slobode dok i njihovu duu kao i
dravu ne uredimo, dok ne odgojimo njihov najbolji dio kao
naknadu za svoj najbolji dio, koji ih je do sada vodio, te im
time dajemo jednakoga uvara i vladara, i tada ih istom pu-
tamo na slobodu.
- Ta pokazuje.
362
DEVETA KNJIGA
363
DRAVA
364
DESETA KNJIGA
365
DRAVA
366
DEVETA KNJIGA
367
DRAVA
368
DEVETA KNJIGA
- ini se.
- Za oponaatelja smo se dakle sloili. A reci mi za sli-
kara ovo: ini li ti se, da on nastoji oponaati upravo svaki 598
prapredmet ili djela obrtnika?
- Djela obrtnika.
- Zar onako, kakva jesu, ili kakva se ine? Jer odredi jo
to.
- Kako misli?
- Ovako: ako postelju gleda postrance, sprijeda ili kako
god hoe, zar se to razlikuje sama od sebe? Ili se nita ne
razlikuje, nego se samo ini drukija; i ostalo tako isto?
- Ta samo se ini, a ne razlikuje se nita.
- Pazi dakle upravo to: kako postupa slikarstvo kod sva- b
koga predmeta? Je li prema bitku, naime da oponaa, kako
jest; ili prema privianju, kako se privida? Kao oponaanje
pri vianja ili istine?
- Pri vianja.
- Daleko je dakle oponaanje od istine, i kako se ini, zato
sve izrauje, to samo malo dosee od svakoga predmeta, i
to utvaru. Primjerice slikar e nam, velimo, slikati postolara,
stolara, ostale obrtnike, a ne razumije se nita u te vjetine, c
Ali ipak, ako bi bio dobar slikar, pa bi naslikao stolara i izda-
leka ga pokazivao, varao bi djecu i nerazumne ljude time, to
bi se privialo, daje ono doista stolar.
- A to ne bi?
- Ali, prijatelju, ovo, mislim, treba o svim tim stvarima
imati na umu. Kad nam tko pria o nekome, naime da se na-
mjerio na ovjeka, koji zna sve obrte i koji sve drugo, to
zna svaki pojedini, zna tonije od koga god, takvu treba rei d
ovako: daje lud ovjek; da se, kako se ini, dao prevariti od
nekakva opsjenara i oponaatelja, na koga se namjerio, te mu
se taj ovjek priinio premudrim, a to zato, to sam ne moe
razlikovati znanje, neznanje i oponaanje.
- iva istina.
369
DRAVA
370
DEVETA KNJIGA
371
DRAVA
372
DEVETA KNJIGA
-Da.
- Ne ostavimo to dakle napola reeno nego ispitajmo tono.
- Govori.
- Slikar e, velimo, slikati vodice i uzdu?
-Da.
- A pravit e ih remenar i kova?
- Svakako.
- Zar dakle razumije slikar, kakve trebaju biti vodice i
uzda? Ili ne zna to ni onaj, koji ih pravi, nego jedino onaj, koji
to zna upotrebljavati, jaha?
- Posve istinito.
- Zar dakle ne emo rei, daje kod svega tako?
- Kako?
- Da za svaku stvar postoje ta tri umijea: koje e je upo- d
trebljavati, praviti, oponaati?
-Da.
- to ne, valjanost, ljepota i ispravnost svake stvari, ivo-
tinje i ina ne odnosi se ni na to drugo nego na upotrebu, za
koju je svako to nainjeno ili stvoreno?
-Tako je.
- Dakle je na svaki nain najiskusniji onaj, koji svaku
stvar upotrebljava, i on obavjeuje tvorca, kako je, dobra
ili loa, kod upotrebe stvar koju upotrebljava. Primjerice svi-
ra kazuje tvorcu svirala o sviralama, koje upotrebljava kod
sviranja, te e mu naloiti, kakve treba praviti, a on e to e
izvriti.
- Kako ne!
- to ne, onaj zna, pa kazuje o dobrim i loim svirala-
ma, a ovaj e vjerovati to, te praviti?
-Da.
- Dakle e kod iste stvari tvorac, budui da je skupa s
onim koji zna, i prisiljen je uti od onoga koji zna, imati samo
pravu vjeru o vrsnoi i nevrsnoi te stvari, a upotrebljavatelj
e imati stvarno znanje.
373
DRAVA
602 - Svakako.
- A hoe li oponaatelj, sam upotrebljavajui neku stvar,
imati znanje o onome, to slika, je li lijepo i pravo ili nije,
ili e imati samo ispravno mnijenje, budui da je nuno u
drutvu s onim koji zna, i budui da prima nalog, kako treba
slikati?
- Ni jedno ni drugo.
- Oponaatelj dakle ne e ni znati ni ispravno mniti o vr-
snoi ili nevrsnoi predmeta, koje bude oponaao.
- ini se, da ne e.
- A krasan bi bio pjesniki oponaatelj po mudrosti u
stvarima, o kojima bude pjevao!
- Ne bi osobito.
b - Ali e zaista ipak oponaati, premda ne zna, to je na
stvari loe a to dobro; nego e, kako se vidi, oponaati to ona-
ko, kako se ini lijepo mnotvu i onima, koji nita ne znaju.
- Ta to drugo?
- To smo se dakle, kako se ini, prilino sloili: opona-
atelj nema nikakva znatna znanja o stvarima koje oponaa,
nego je oponaanje nekakva igra a ne ozbiljan rad; zatim su
oni, koji se bave traginim pjesnitvom u jambima i esterci-
ma, svi oponaatelji u potpunom smislu rijei.
- Svakako.
c - Zeusa ti - rekoh ja - ne bavi li se dakle to oponaanje
neim, to je tree iza istine? Zar ne?
-Da.
- A dok dakle to oponaanje ima mo, koju ima, na kakav
dio due ovjeka djeluje?
- O kakvu dijelu govori?
- O ovakvu. Nama se ista veliina, ako je gledamo, ne
ukazuje jednaka izbliza i izdaleka.
- Ta ne.
- I isti su predmeti, kad gledamo u vodi i vani, svinu-
ti i ravni, i opet su radi varke vida pomou boja uleknuti i
374
DEVETA KNJIGA
375
DRAVA
376
DEVETA KNJIGA
377
DRAVA
- Ta oito.
- A zar ne emo rei, daje nerazuman, mlitav i kukavtini
sklon onaj dio, koji se ne moe otrgnuti od sjeanja na nesre-
u i od naricanja, te je toga nesit?
- Rei emo zaista.
e - to ne, taj dio doputa svakako mnogovrsna oponaanj a?
Ali razumnu i mirnu ud, koja je uvijek sama sebi jednaka,
nije lako oponaati i ako se oponaa, nije ju lako razumjeti,
osobito okupljenom mnotvu i svakakvim ljudima, koji se u
kazalita kupe: ta oponaa se uvstvo njima tue!
605 - Svakako.
- Oito dakle pjesnik oponaatelj nije stvoren za takav dio
due, i mudrost njegova ne nastoji tome dijelu ugaati, ako
hoe biti na glasu kod mnotva, nego je stvoren za uzbudljivu
i aroliku ud, zato to se ta ud lako oponaa.
- Oito.
- Dakle bismo ga ve pravedno korili, te ga usporeivali
sa slikarom? Jer i time je na njega nalik, to stvara djela loa
b prema istini, i jednak mu je tako, to suobraa s prostijim
dijelom due, a ne s najboljim. I tako bi onda pravedno bilo,
kad ga ne bismo primali u dravu, koja hoe imati dobre za-
kone, zato to on taj prosti dio due budi, hrani i jakim ini,
a unituje razumnost. Kao to biva u dravi onda, kada tko
opakima daje vlast i predaje im dravu, a estite ljude ubija:
isto emo tako rei, da i pjesnik oponaatelj mee, svakome
napose, zlo ureenje u duu, jer ugaa bezumnome dijelu nje-
c zinu, koji ne raspoznaje ni to je veliko ni to je malo, nego
iste stvari dri sad velikima a sad malenima. On stvara utva-
re, a od istine je veoma daleko.
- Zaista jo nismo spomenuli najvee optube protiv pje-
snitvu. Jer sasvim je strano, kako ono moe nagrivati i
estite ljude, uz neke posve rijetke izuzetke.
- A kako ne e biti strano, ako ono to ini.
378
DEVETA KNJIGA
379
DRAVA
380
DEVETA KNJIGA
381
DRAVA
382
DEVETA KNJIGA
383
DRAVA
384
DEVETA KNJIGA
385
DRAVA
386
DEVETA KNJIGA
387
DRAVA
388
DEVETA KNJIGA
389
DRAVA
390
DEVETA KNJIGA
391
DRAVA
osmi; kao drugi i skupa idu sedmi, esti i peti; kao trei brzi-
nom ide naokolo, kako se njima inilo, etvrti, a trei kao
etvrti i drugi kao peti. A okree se vreteno u krilu Nude.
Na svakome njegovu okrugu stoji odgozgo i skupa se vrti
Sirena, te daje svaka jedan svoj posebni glas; od svih osam
c slae se jedna ljestvica glasova. A druge tri ene sjede naoko-
lo jednako razdaleko, svaka na prijestolju; Suenice (Moire),
keri Nude, u bjelini, s vijencima na glavi i to Davalica (La-
hes), Prelja (Kloto) i Neobrnuta (Antropa) i pjevaju uz glaso-
ve Sirena, Davalica prolost, Prelja sadanjost, a Neobrnuta
budunost. I Prelja se na mahove desnicom maa i pomae
okretati izvanjsko obrtanje vretena, Neobrnuta opet unutarnja
obrtanja ljevicom jednako tako, a Davalica se jednom pa dru-
d gom rukom redom maa jednoga pa drugoga obrtanja.
Kad su oni dakle doli, odmah su imali ii k Davalici.
Onda ih je nekakav glasnik najprije postavio u red, zatim je
uzeo s koljena Davalice kocke i uzorke ivota, uspeo se na
nekakvu visoku govornicu i rekao: Govori djeva Davalica,
ki Nude. Due jednodnevne, poinje se drugi vijek, smrto-
e nosan za smrtan rod. Ne e Usud vas kockom birati, nego
ete vi Usuda birati. Na koga prva kocka padne, prvi neka
bira ivot, u kojemu e nuno biti. Ali krepost nije niije vlas-
nitvo. Nju e svatko cijeniti ili ne cijeniti, i imat e je vie ili
manje. Krivnja je na birau, bog nije kriv. Kad je to glasnik
rekao, bacio je kocke na sve, a svatko je dizao kocku, koja je
pala kraj njega, samo nije Er; njemu nije dao glasnik. A koji
618 je kocku digao, bijae mu jasno, koji je po kocki bio na redu.
Zatim je opet glasnik metnuo pred njih na zemlju uzorke i-
vota, mnogo vie, nego je njih ondje bilo, a uzorci su bili sva-
kakvi: metnuo je naime ivote svih ivotinja, pa i svekolike
ljudske. A bijahu meu njima i silnitva. Jedna su silnitva
bila trajna, a druga su sred vijeka propadala i svravala se
siromatvima, progonima i prosjaenjima. Bilo je ivota i za
ugledne ljude, te su bili jedni ugledni radi oblija, po ljepoti
392
DEVETA KNJIGA
393
DRAVA
394
DEVETA KNJIGA
395
DRAVA
396
BILJEKE
PRVA KNJIGA
397
DRAVA
DRUGA KNJIGA
398
BILJEKE
TREA KNJIGA
399
DRAVA
400
BILJEKE
ETVRTA KNJIGA
PETA KNJIGA
401
DRAVA
402
BILJEKE
SESTA KNJIGA
403
DRAVA
SEDMA KNJIGA
404
BILJEKE
OSMA KNJIGA
405
DRAVA
DEVETA KNJIGA
406
BILJEKE
588 b Ova neobina slika due eli ponovno ocrtati tri razlii-
te strukture i sposobnosti nae due. Sredinji etiki cilj jest
ostvariti u nama stanje pravednosti tako to e nutarnji o-
vjek (logistikom) ovladati cijelim ljudskim biem, poslui-
ti se snagom lava (thymoeides) da ukroti vieglavu zvijer u
nama ( e p i t h y m e t i k o n ) .
590 a Dobivi zlatnu ogrlicu, Erifila j e odala svoga mua, proroka
Amfiraja, koji nije htio sudjelovati u vojni protiv Tebe jer je
predvidio svoju propast.
591 ab da koristi tajno initi krivo i ne biti kanjen; usp. argu-
mentaciju u Gorgiji 4 7 6 - 4 7 8 c o nunoj potrebi kanjavanja
radi postizanja katarze.
DESETA KNJIGA
407
DRAVA
408
BIBLIOGRAFIJA
Tekst
1. Platonis opera. Recogn. I. Burnet, Oxford 1902.
2. The Republic of Plato. Ed. with critical notes, comm. and app. by
J. Adam, Camridge 1897.; repr. London 1966.
3. La republique. Texte etabli et trad. par E.Chambry, Pari 1946.
Prijevodi s k o m e n t a r o m
Literatura o Dravi
409
DRAVA
Ferber, Rafael. Platos Idee des Guten. Zweite, durchges. u. erw. Aufl.
Sankt Augustin: A k a d e m i a Veri. Richarz 1989.
Fritz, Kurt, von. Platon in Sizilien und das Problem der Philosophen-
herrschaft. Berlin: de Gruyter 1968.
410
BIBLIOGRAFIJA
411
DRAVA
Popper, Karl. Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. Band I. Der
Zauber Platon. 7. A u f l . Tubingen: Mohr 1992.
412
KAZALO
PREDGOVOR 5
BILJEKE 397
BIBLIOGRAFIJA 409
413
NAKLADNIK:
NAKLADA JURI d.o.o.
Trg Ivana Kukuljevia 9 - Zagreb
ZA NAKLADNIKA:
Ljubica Juri
Otisnuto u listopadu 2 0 0 9 .
ISBN 978-953-245-039-2