NASLOV ORIGINALA

WILHELM WINDELBAND
LEHRBUCH DER
GESCHICHTE bER PHILOSOPHIE
Mit einem Schlusskapitel
DIE PHILOSOPHIE IM 20. JAHRHUNDERT
von
HEINZ HEIMSOETH
Professor an der Univcrsitat K oln
VIERZEHNTE, ERGANZTE AUFLAGE
Verlag von J. C. B. Mohr (Paul Siebeck) Tiibingen 1950

PREVELI
NADA SASEL
DANKO GRLIC:
DANILO PEJOVIC:

PREDGOVOR NAPISAO
PREDRAG VRANICKI

UREDNIK
VLADIMIR FILIPOVIC
 WILHELM WINDELBAND

POVIJEST FILOZOFIJE
SA DODATKOM

FILOZOFIJA U 20. STOLJECU

OD HEINZA HEIMSOETHA
14. DOPUNJENO IZDANJE

KNJIGA DRUGA
POVIJEST FILOZOFIJE
Drugo nepromijenjeno izdanje
 V. Dio

FILOZOFIJA PROSVJETITELJSTVA
Osim literature, koja je navedena na pocetku IV. dijela, treba
usporediti:
LECKY, History of the rise and influence of the spirit of rationa-
lism in Europe. 2. sv. (6 izd. London 1873), njemacki od I. H. RITTERA
(1874).
LESLIE STEPHEN, History of English thought in the 18th century,
London 1876.
J . MACKINTOSH, On the progress of ethical philosophy during
the 17th ant 18th centuries, Edinburgh 1872.
Ph. DAMIRON, Memoires pour servir a l'histoire de la philosophie
en 18ieme siecle, 2 sv. Paris 1858-64.
E. ZELLER, Geschichte der deutschen Philosophie seit Leibniz.
Milnchen 1873.
V. DELBOS, La philosophie frangaise (Paris 1921).
W. R. SORLEY, A history of English Philosophy (Cambridge 1920).
R. REININGER, Locke, Berkley, Hume (1922).
E. v. ASTER, Geschichte der englischen Philosophie (Bielefeld 1927).
E. TROELTSCH, Art. Aufklarung und Englische Moralisten u Her-
zogs Real - Enzyklopadie der protestantischen Theologie (Sveuk.
djela IV).
W. DILTHEY, Studien zur Geschichte des deutschen Geistes (Sveuk.
djela III 1927).
B. GROETHUYSEN, Die Entstehung der bilrgerlichen Welt und
Lebensanschauung in Frankreich I (Halle 1927).
P . WERNLE, Der schweizerische Protestantismus im 18. Jahr-
hundert 3. sv. (Tilbingen 1923 i dalje).
Uz to A. HETTNER, Literaturgeschichte des 18 Jahr. 6. i 7. izd.
1913 i dalje.

Prirodni ritam intelektualnog zbivanja donio je sa sobom, da

je u modernoj, kao i u grckoj filozofiji, nakon prvog kozmolosko-
rnetafizickog razdoblja, slijedilo doba bitno antropoloskog karak-
8

tera i da je, time iznova probudeno, cisto teoretsko stremljenje

moralo uzmaci pred prakticnim shvacanjem filozofije kao s v j et-
s k e m u d r o s t i. U stvari se sve crte gr ck e s o fist i k e
s plodonosnijim mnostvom misli, prosirenijom raznolikoscu, pro-
dubljenijim sadrzajem, no stoga takoder i s poostrenom energijom
suprotnosti, nalaze ponovno u f i lo z o f i j i p r o s v j et i t e 1 j-
s t v a, koje se vremenska proteznost poklapa priblizno s 18. vi-
j e k om. Na mjesto je Atene stupila sva sirina duhovnog pokreta
u evropskim kulturnim narodima, i znanstvena je tradicija brojala
sada tisucljeca, kao sto je tada iznosila tek stoljeca. No opci smjer
i predmeti, stanovista i rezultati filozofiranja pokazuju poucnu
slicnost i srodnost ovih obih razdoblja, koja su tako daleko vre-
menski odijeljena i tako razlicita po svojoj kulturnoj pozadini. U
obim vlada isto svracanje u subjekt, isto odvracanje, puno sumnje
i dodijalosti, od metafizickih mudrovanja, ista osobita ljubav za
empirijsko-geneticko promatranje ljudskog dusevnog zivota, isto
istrazivanje o mogucnosti i granicama znanstvene spoznaje i ista
~trastvenost u diskusijama problema drustvenog zivota. Ne manje
je karakteristicno konacno za oba razdoblja prodiranje filozo.fije
u sirok krug opceg obrazovanja i stapanje znanstvenog i literarnog
pokreta.
No za prosvjetiteljstvo 18. vijeka dana je osnova u opcim crta-
ma s v j et s k o g n a z or a o z iv o tu, koji je izraden za vrije-
me renesanse svjezim pokretima u umjetnosti, religiji, drb.vi i
istrazivanju prirode. Ako je ovaj bio u 17. vijeku ponajprije meta-
fizicki formuliran, to se sad ponovo istaklo pitanje, kako treba
da u okviru novog nazora na svijet covjek shvati svoju vlastitu
bit i svoj vlastiti polozaj. Pred vrijednostima, koje su se pridavale
ovom pitanju, sve je ocUucnije uzmicao interes za razlicitost meta-
fizickih pojmova u kojima je bio izlozen onaj nazor o svijetu. Za-
dovoijavalo se s opcim obrisima stecenog nazora o svijetu, da bi
se tim temeljnije bavilo s pitanjima ljudskog zivota. Sve nauke
prosvjetiteljstva, koje su tako zestoko polemizirale protiv speku-
lacije, radile su, uzeto u osnovi, od pocetka s met a f i z i k om
z d r av o .g 1 j u d s k o g r a z um a, koji je tako glasno podigao
svoj gias i koji je ipak, konacr.o, pretpostavljao samo ono kw po
sebi razumljivu istinu, sto r.iu je pripalo iz prinos'.:l rnda ranijih
stoljeca
Pocetke filozofije prosvjetiteljstva treba traziti u Eng 1 e-
s k o j, gdje je, u uredenim prilikama, koje su slijedile nakon
svrsetka revolucionarnog razdoblja, snazni polet literarnog zivota
uzimao u obzir i filozofiju za interese opceg obrazovanja. Iz Engle-
 9

ske se prenijela ova literatura u Franc us k u : no ovdje je na

socijalnu i politicku zbilju tako djelovala suprotnost ideala, koje
je ona sa sobom donijela, da u samom pocetku nije samo izlaganje
misli bilo uzbudenije, ostrije, vec su se vise izostrile i same misli
i snaznije iznijele svoju negativnu energiju protiv postojece drzave
i crkve. Ponajprije odavde, no zatim i direktnim utjecajem iz En-
gleske1, preuzela je N j em a ck a prosvjetiteljske ideje za koje
je vec, na vise teoretski nacin, bila pripremljena: i ovdje su one
nasle svoje zadnje produbljenje, prociscenje i oplemenjivanje po
njihovim zadacama u njemackom pjesnistvu, s kojim se zavrsava
r e n e s a n s a k l a s i c n o g h u m a n i z m a.
John Locke je time postao vodom en g 1 es k o g prosvje-
titeljstva, sto je nasao popularni oblik empirijsko-psiholoskog pri-
kazivanja za opce obrise kartezijanskog shvacanja svijeta. Dok su
tada njegove metafizicke tendencije stvorile u Berke 1 e y u jo§
jednog idealistickog nasljednika brzo ~e i pobjedonosno prosirio
antropolosko-geneticki nacin promatranja preko svih problema
filozofije. Pri tom je ostala za razvoj mjerodavna suprotnost izme-
du s e n z u a 1 i s t i c k e a s o c i j a t i v n e p s i h o l o g i j e i
n atavistic k i h t e or i j a razlicitih izvora. Ta je suprotnost
prevladavala zivim pokretom f i 1 oz of i j e mo r a 1 a, u kojoj se
kao najutjecajnija licnost istice Sh aft es bury, pa i natl, s nji-
me povezanom, izgradnjom de i z ma i pr i r o d n e re 1 i g i j e.
Ona se najostrije izrazila na spoznajnoteoretskom podrucju, na
kojem je najkonzekventniji i najdublji engleski mislilac David
H um e, razvio empirizam do p o z i ti v i z m a i time izazvao
protivljenje s k o ts k e skole.
Kao pionir franc us k o g prosvjetiteljstva pojavljuje se
Pierre Bay 1 e, ciji je »Dictionnaire« skrenuo nazore obrazovanog
svij eta potpuno u pravcu religiozne skepse. Po toj je strani tada
uglavnom i bila u Parizu primlj ena engleska literatura . V o 1-
t air e je veliki pisac koji nije samo najrjecitije izrazio ovaj pre-
okret, vec je na najsnazniji nacin zastupao i pozitivne momente
prosvjetiteljstva. No razvoj je daleko vise nagonio na negativnu
stranu. U zajednickom misljenju enc i k 1 oped is ta izvrsava
se, korak po korak, preokretanje empirizma u senzualizam, natura-
lizma u materijalizam, deizma u ateizam, entuzijastickog u ego-
isticki moral. Ovakvom p r o s v j et i t e 1 j s t v u r a z um a,
kojeg su se svi pravci slili u pozitivizmu Condi 11 a ca, suprot-

1. Usporedi G. ZART, Der Einfluss der englischen Philosophen auf

die deutsche Philos. des 18. Jahr. (Berlin 1881).
10

stavila se kod Ro us s e a u a o s j e c a j n a f i 1 oz o f i j a ele-

mentarne snage, da bi vodila k intelektualnom oblikovanju rev o-
1 UC i j e.
N j em a ck a je bila pridobijena za prosvjetiteljski pokrE:t
vec Leibniz o v om filozofijom i velikim katedarskim uspje-
hom, koj eg je W o 1 ff postigao sa svojom preinakom. No ovdje je
prevladavala, u nedo.$taiku jedinstvenog javnog interesa, tenden-
cija ind iv id u a In o g ob r a z ova n j a. U ovu svrhu bile su
ideje »filozofskog stoljeca« na psiholoskom i spoznajnoteoretskom,
kao i na moralnom, politickom i religioznom podrucju preradene
do suhe shvatljivosti s velikom raznostranoscu, no bez principi-
jelno novog stvaralastva. S njome se prosirila, posebno na Ber-
lmskoj akademiji2, naduvena pop u 1 a r n a f i 1 oz of i j a. Svjezi
zivot i ViSi nazori dosli SU poet Skim p Ok re t Om i Velikim
licnostima, koje su ga nosile, Lessingom i Herderom. Ova je okol-
nost ocuvala njemacku filozofiju 18. vijeka od toga da se izgubi
u teoretsko-skeptickom samoraspadanju kao engleska, ill prakticno-
politickom rascjepkavanju kao francuska: doticajem s velikom
literaturom, prepunom idejnog sad.rzaja, pripremala se ovdje nova
znacajna epoha filozofije.

John Lo ck e, roden 1632 u Wringtonu kraj Bristola, obriazovan u

Oxfordu, tokom svog zivota povezan s promjenljivom sudbinom drzav-
nitka Lord Shaftesburyja, vratio se 1688 s Vilimom od Oraniena iz ho-
landskog egzila u svoju domovinu, zauzimajuci pod novom upravom,
koju je i publicisticki mnogo puta zastupao, riazlicite vise drzavne slu,-
zbe. Umro je u seoskoj tisini 1704 godine. Jednostavna razurnljivost i
jasnoca su prednosti njegove intelektualne licnosti, no njoj odgovara i
izvjesna oskudnost misli i neposjedovanje vlastita filozofskog poriva.
Usprkos tome ga je hrabrost trivijalnosti ucinila popularnim i time
vodom filozofije pros,v jetiteljstva. Njegovo filooofsko djelo nosi naslov
Essay concerning human understanding (1690). Osim toga treba navesti:
Some thoughts on education (1693), The reasonableness of Christianity
(1695), te medu posthumnim raspravama The conduct of understanding.
Usporedi FOX BOURNE, The life of J . L. (London 1876). T. FOWLER,
J. L. (London 1880). G. v. HERTLING, J. L. und die Schule von Cam-
bridge (Freiburg i. B. 1892). E. FECHTER, J. L., ein Bild aus den gei-
stigen Kiimpfen Englands im 17. Jahr. (Stuttgart 1898). J . DIDIER, J . L.

2 Usporedi CH. BARTHOLMESS, Histoire philosophique de l' aca-

demie de Prusse (Paris 1851); A, HARNACK, Geschichte der K. Pr.

Akademie der Wissenschaften zu Berlin (Berl.in 1900).
 11

(Paris 1911); J. GIBSON, L. 's Theory of Knowledge (Cambr. 1917); A.

TELLKAMP, Das Verhaltnis J. L' s zur Scholastik 1927.
Georg Berke 1 e y, roden u Kilierinu (Irska) 1685 god., ucestvovao
je kao duhovnik jedno vrijeme u misionarskim i kolonizato~skim poku-
~ajima u Americi, postao je 1734 biskup od Clyna i umro 1753. Pripre-
mljen po Theo,ry of vision (1709), izasao je 1'710 njegov Treatise on the
principtl,es of hwnian knowledge, a dz.a, ovog glavno,g djela su kasnije
slijedili: Three dialogues between Hylas and Philonous i Alciphron or
the minUite phhlosopher. Izdanje djela od FRASERA, 4. sv. (London
1871); isti je dao i do bar opci pri.kiaz (Edill1burgh i London 1881). Nje-
maoka izdanja u Fi!lozof. b ibl. US1P01redi COLL YNS SIMON, Universal
immateri,a,Hsm (London 1862); Fir. CLAUSSEN (Hatlle Hl89); TH. STIER
(Lehpztg l!WG); ERNEST CASSIRER (19J.1); B. ERDMANN (Abh. d. Berl.
Akad. 1919) A. JOUSSAIN (1921); A. LEVI (1922); G. STAMMLER
(1922); G. JOHNSTON, The development of B' s PhiJosophy (London
1924); P. ROTTA (1925); R. METZ (u Fromrnans Klassiker 1925).
Glavni z,a,stupnicii asocijatii.vne psoi,hologije bili su: Peter
Brown (umro 1735, kao biskup od Corka; The procedure, extent and
limits of human understanding 1719), David Hart 1 e y (1704-1757; De
motu sensus et idearum generatione 1746; Observations on man, his
frame, his duty and his expectations, 1749), Edward S ea r ch, pseudo-
nim Abrahama Tuckera (170~1774; Light of nature 7 sv., London 1768
do 1777); Joseph Priestley (1733--1804; Hartleys theory of human
mind on the principles of association of ideas, 1775, Disquisitions rela-
ting to matter and spirit, 1777); John Horne Tooke (1736-1812; "&rµu
,rtFpc'Evta or the diversions of parley, 1798; usporedi STEPHEN,
Memoirr-s of J . H. T. London 181'3 ); ENliSIITlUJS Darwin (1731- 1802; Zo-
onomia or the laws of organic liie, 1794 i dalje); konacno Thomas
Brown (1778-1820; Inquiry into the relation of cause and effect, 1804,
posthumno u Edinburgu - Lectures on the philosophy of human mind).
- L. FERRI, Sulla dotrina psicologica dell' associazione, saggio storico
e criitico (Rim 1878); usp. BR. SCHOENLANK, Hartley und Priestley als
Begrilnder des Assoziationisrnus (Halle 1882).
Medu protivnicima toga pravca, koji su na stariji nacin platonizi-
rani, posebno je postao poznat Richard Price (1723-1791) svojim spo-
rom sa Priestleyem: Priestley, The doctrine of philosophical necessity,
1777; Price, Letters on materialism and philosophical necessity, 1778;
Priestley, Free discussion of the doctrines of materialism, 1778.
Kao estetski ogranak asocijativne psihologije mogu se oznaciti uti-
cajna istrazivanja Edmund a Bu r k ea (1729-1797): »Philosophical
inquiri into the origin of our ideas of sublime and beautiful« (1756):
12

Medu engleskim f i 1 oz of i ma mo r a 1 a zauzimlje najznafaj-

nije mjesto Sh aft es bury (Anthony Ashley Cooper, 1671-1731), cije
su rasprave sakupljene pod naslovom Characteristics of men, manners,
opinions and times (1711, iz toga prevedeno na njemacki ,,(Jber die
Tugend«, od P. ZIERTMANNA, Leipzig 1909, i »Die Moralisten« s uvo-
dom FRISCHEISEN - KOHLERA, Leipzig 1909, i K. WOLFFA, Jena
1910). On je jedan od glavnijih i najfinijih reprezentanata prosvjetitelj-
stva; humanisticko je obrazovanje osnov njegova duhovnog bica, u ko-
jem je sjedinjena sloboda misljenja i sudenja kao i ukus shvacanja l
prikazivanja; on sam istaknut je primjer za svoju eticku nauku o vri-
jednosti licnosti. Usporedi G. V. GIZYCKI, Die Philosophie Sh. s (Leip-
zig und Heidelberg 1876) ; Chr. FR. WEISER, Sh. und das deutsche Gei-
stesleben (1916). - Poslije njega izdvajaju se razlicite grupe: Intelek-
tualisticku reprezentiraju Samuel C 1 ark e (1675-1729; A demonstra-
tion of the being and attributes of God, 1705; Philosophical inquiry
concerning human liberty, 1715; usp. njegovu korespondenciju s Leib-
nizom) i William Wollaston (1659-1724; The religion of nature de-
lineated, 1722). Osjecajni moral, nasuprot tome, zastupaju Francis Hut-
cheson (1694----1747, Inqui.ry into the original of our <ideas of beauty
and virtue, 1725, A system of moral philosophy, 1755; usp. TH. FOWLER,
Shaftesbury and Hutcheson, London 1882); Henry Hom e, pseudonim
lorda Kaineesa (1696-1782; Essays on the principles gf morality and
natural religion, 1751, Elements of criticism, 1762; usporedi clanak u
Enciklopediji Erscha i Grubera od W. WINDELBANDA); Adam Fer-
guson (1724-1816; Institutions of moral philosophy, 1769); i u iz.vje-
snom smislu i Adam Smith (1723-1790; Theory of moral sentiment,
1759; njemacki od W. ECKSTEINA, Phil. Bibl. 1926. usp. HASBACH,
Untersuchungen ilber A. S. 1891). - Autoritativni princip zastupaju
Jos But 1 er (1692-1752; Sermons upon human nature, 1726) i William
Pa 1 e y (1743-1805; Principles of moral and political philosophy, 1785);
- Etiku asocijativne psihologije izradio je uglavnom Jeremy Bentham
(1748-1832; Introduction to the principles of morals and legislation,
1789, Traite de legislBJtion civile et penale, sastavljen od E. DUMONTA.
1

1810, Dentology, izdao J. BOWRING 1834; Djela u 11 svezaka, Edinburgh

1843; usporedi LESLIE STEPHEN, The English Utilitarians, sv. I. Lon-
don 1900). - U svojevrsnom posebnom polozaju pojavljuje se Bernh. ,
de Mandeville (1670 do 1733; The fable of the bees or privat vices
made public benefits, 1706, kasnije s objasnjenim dijalozima, 1728, In-
quiTy ililrto the or,i gin of moral vilrtue, 1732, Free thoughts on religion,
church, government, 1720; o njemu P. SAKMANN, Freiburg 1 Br. 1898)
- Usporedi E. TROELTSCH, Englische Moralisten u Hercogovoj Enci-
klopedLj~, str. 367.
 13

S ovom moralnofilozofskom literaturom poklapa se u najvecem di-

jelu literatura de i z ma; no u ovom se pravcu, osim toga, isticu: John.
To 1 and (1670-1722; Christianity not mysterious, 1696, Letters to Se-
rena, 1704, Adeisidaemon 1709, Pantheisticon, 1710, njemacki od FEN-
SCHA, Leipzig 1897); Anthony Co 11 ins (1676 do 1729; A discourse of
free thinking, 1713); Mathews Tin d a 1 (1656--1733; Christianity .as old
as the creation, 1730); Thomas Chubb (1679-1747; A discourse concer-
ning reason with regard to religion, 1730); Thomas Morgan (umro
1743; The moral philosopher, 3 dijela, London 1737 i dalje) te konafoo
Lord Bolingbroke (1672-1751; djela izdana od Molleta u 5 sv. 1753
i dalje; usp. Fr. v. RAUMER, Abhandl. der Berl. Akad. 1840.) - Usp.
V. LECHLER, Geschichte des englischen Deismus (Stuttgart i Tilbingen,
1841).
Najveci je engleski filozof David Hume roden 1711 u Edinburghu
i tamo obrazovan. Posto se jedno vrijeme okusao kao trgovac, zivio
je vise godina u Francuskoj, baveci se svojim studijama, te je sastavio
genijalni Traetise on human nature (stamp. 1739 i dalje, njemacki od
KOTTGENA i LIPPSA, Hamburg i Leipzig 1895). Neuspjeh ove knjige
dao mu je povod da je izda kao drugi svezak svojih uspjesnijih Essays
moral political and literary, u preradi, pod naslovom Inquiry concerning
human understanding (1748) i da doda Inquiry concerning principles of
moral (1751), kao i The natural history of religion (1755). Kao bibliotekar
pravnog fakulteta u Edinburghu, nasao je priliku da napise svoju »Po-
vijest Engleske«. Hladan i razborit, jasan i ostar, analiticar prvog reda,
prodro je on s bezobzirnim misljenjem bez predrasuda do zadnjih pret-
postavaka, na kojima pociva engleska filozofija novijeg vremena, i to je
bio razlog zbog kojeg on, usprkos oprezu u svojim izjavama, nije po-
najprije naisao na zasluzeno priznanje kod svojih zemljaka. Nakon
slavnog boravka u Parizu, gdje je, medu ostalim, dosao u vezu s Rous-
seauom, bio je on jedno vrijeme podsekretar u inostranoj sluzbi, no tad
se vratio natrag u Edinburgh, gdje je 1776 umro. Posthumno su objav-
ljeni Dialogues concerning natural religion i manje rasprave. Izdanje
djela od GREENA i GROSEA u 4. sv. (London 1875.) Njegovu autobio-
grafiju izdao je njegov prijatelj Adam SMITH (1777). Usporedi J. H.
BURTON, Life and correspondence of D. H. (Edinburgh 1846 do 1850) i
E. FEUERLEIN u casopisu »Der Gedanke« (Berlin 1863 i dalje); E .
PFLEIDERER, Empirismus und Skepsis in D. Hs. Philosophie (Berlin
1874); TH. HUXLEY, D. H. (London 1879); FR. JODL, Leben und Phi-
losophie D. H. s (Halle 1872); A. MEINONG, Hume - Studien (Wien
1877 i 1882); G. v. GIZYCKI, Die Ethik D. H. s (Breslau 1878); W.
KNIGHT, D. H. (London 1886); P. RICHTER (Halle 1893); W. BREDE
(Halle 1896); THOMSEN (1912); CH. W. HENDEL (Princeton 1925).
14

S k o ts k u je skolu osnovao Thomas Reid (1710-1796, profesor

u Glasgowu; linquiry into the human mind on the principles of common
sense. 1764, Essia~s on the power s of the human m ind, 1785 i 1878; Cje-
lokupno izdanje od W. HAMILTONA, Edinburgh, 1827) . Ona je imala
osim Jamesa Os w a 1 d a (umro 1793; Appeal to common sense in be-
half of religion, 1766) i Jamesa Be at tie a (umro 1805, Essay on the
nature and immutability of truth, 1770) svojeg akademskog i literarnog
glavnog zastupnika u Dugaldu Stewart u (1753-1828, profesor u
Edinburghu, Elements of the philosophy of huma n mind, 3 dijela 1792
do 1827 i drug.a; izdanje d jela od W. HAMILTONA, u 10 svez.aka,
Edinburg 1854 j dalje). Uspor. M.' COSH, The scottish philosophy (Lon-
don 1875).
Usporedi i E. GRIMM, Zur Gesch ichte des Erkenntnisproblems von
Bacon zu Hume (Leipzig 1890). - E. CASSIRER, Das Erkenntnispro-
blem in d€U· neueren Phihlosophie und Wils.senschaft, II (1908, 2 izda-
nje 1911.)
Pierre B a y 1 e, tip skeptickog polihistora, roden 1647 kod Carlata,
zivio je, dva puta mijenjajuci konfesiju, nemirnim zivotom. Bio je ko-
nacno profesor u Sedanu i Rotterdamu i umro 1706. Njegov-se najutje-
cajniji zivotni rad vidi u Dictionaire historique et critique (1695 i 1697).
Usporedi L. FEUERBACH, P. B., nach seinen ftir die Geschichte der
Philosophie und Menschheit interessantesten Momenten (Ansbach 1883)
E. PILLON, rasprave u L'annee philos. (1895--99). R. EUCKEN, Bayle
und Kant (Beitrage zur E infilhrun,g in die Gesch. d. Philosophie 1900,
str. 82-111).
Od Volt air ea - (Franc;ois Arouet le jeune, 1694-1778; glavne
su etape njegova spuiateljskog zivota: bijeg za London, boravak kod
Marquise de Chatelet u Cireyu, posjet Friedrkhu Velikom u Postdamu,
staroSlt na imanju Ferney kod 2ene-ve) - dolazi ovdje u,glavnOlffi u obzir:
Lettres sur Jes Anglais (1734), Metaphysique de Newton (1740) Elements
de la philosophie de Newton mis a la portee de tout le monde (1841),
Examen important de Mylord Bolingbroke (1736), Candide, ou sur l'opti-
misme (1757), Dictionnaire philosophique (1764), Le philosophe ignorant
(17167), Reponse au systeme de la nature (1777), spjev Les systemes i t. d
Za povijest filozofije vrijedna je, prije svega, u Voltaireovom bicu po-
stena odusevljenost za pravednost i ljudskost, njegovo neustrasivo na-
stupanje za uan u javnom zivotu i, s druge strane, neuporedivi uticaj,
koji je on s carom svog uvijek pokretljivog, uvjerljivog stila, izvrsio
na opce duhovno raspolozenje njegova doba. Usporedi E. BERSOT, La
philosophie de V. (Paris 1848), D. F . STRAUSS, V. (Leipzig 1870), J .
MORLEY, V. (London 1872) . G. DESNOIRESTERRES, V. et la societe
au 18. siecle (Paris 1873), P. SAKMANN (1910).
 15

Vee skepticniji u metafizickom pogledu pojavljuju se istrazivaoci

prirode i matematicari kao sto su Mau p er tu i us (1698-1759; dje-
latan na Berlinskoj akademiji; Essai de philosophie moral 1750; Essai
de cosmologie, 1751; polemicki spisi izmedu njega i volfijanca S. Ki.i-
niga, sakupljeni u Leipzigu 1758) iii D' A 1 ember t (Melanges de litte-
rature, d' histoi,r e et de philosophie, 1752). Uspor. M. MUELLER (Pa:rjs
1926). Drugi su radili vise naturalisticki kao Bu ff on (1708-1788; Hi-
stoire naturelle generale et particuliere, 1749 i dalje), a nasuprot tome
sistematicnuje i vise pod utjecajem ,nj,emackLh nau.ka (Leibniz) Jean
Battiste Robinet (1'135- 1820); De la nature, 1761, Considerations
philosophiques de la gradation nalurelle des formes d'etre, 1767) . Za
spoznajnu teoriju d' Alamberta i Turgota usporedi M. SCHINZ, Die
Anfange des franz. Positivismus I. (1914).
Senz u a 1 i z am (usporedi M. FERRARI, Locke e ii sensismo
francese, 1900) se pojavljuje povezan s mater i j a 1 i z mom kod Ju-
liena Offrai de L ,a me t t r i e a (170S do 17·51); Histoire naturelle de
l'ame, 1745, L' homme machine, 1748, L' art de jouir, 1751, Oevres Ber-
liin 1'751; o nj-emu A. LANGE u Ge~h. des Maler. I, 326 i dal"je; Neree
QU:E:PAT, Paris 1873; J. PORITZKY, Berlin 1900), kao samo psiholoska
teorija kod Charlesa Bonnet a (1720-1793; Essai de psychologie, 1755,
Essai analytique sur les facultes de l' ii.me, 1759, Considerations sur les
corps organises, 1762, Contemplation de la nature, 1764. Palingenesies
philosophiques, 1769; usporedi Joh. SPECK, Bonnets Einwirkung auf
die deutsche Psychologie des 18. Jahr. Arch. f. Gesch. d. Philos. sv. X
i dalje, 1897 i dalje), s pozitivistickim zaostravanjem kod Etienna Bon-
nota Condi 11 a ca (1715-1780; Ess.ai su:r l' origine de la COllUlialissance
humaine, 1746, Traite des systemes, 1749, Traite des sen~ations, 1754,
Logique 1(780, Langue des calcu.ls u cjelokupnom :izdanju, Par.is 1798,
usporedi F . RETHOR:E:, C. ou l' empirisme et la rationalisme, Paris
1864; E. HELIGON, C. Paris 1908). Zadnji zastupnici ove teorije su
s jedne strane Jean Georges Cab an is (1757-1808; Les rapports du
phi.siqrue et du mQII'al de l'homme, 1802; Oeuvires·, Paris 182Jl-1825),
s druge strane Antoine Louis Claude Dest u t t de Tracy (1754-1836;
Elements d' ideologie u 4 dijela 1801 - 1815, zajedno 1826) - Usporedi
Fr. PICA VET, Les ideologues (Paris 1891).
Enc i k 1 oped i j a (Encyclopedie ou dictionnaire raisonne des
sciences, des arts et des metiers, 28 g,veza,ka 1752-1772, _su.plements i
registar 7 sv. do 1780) predstavlja literarnu koncentraciju prosvjeti-
teljskog pokreta u Francuskoj. Pored d' Alamberta, koji je napisao
uvod, bio je njen izdavac i duhovni voda kruga iz kojeg je proizasla,
Denis Diderot (1713- 1784; Pensee philosophiques, 1746, Pensee sur
l' interpretation de la nature, 1754; iz posthumnih djela, kojih autentic-
16

nost nije sasvim nedvojbena, treba istaci Promenade d'un sceptique,

Entre1:1en d' Alembert et de Diderot i Reve d' Alambert, treba takoder
navestii i Essai de ipeinture; Oevres completes, Paris 1875, 20 svezaka;
usporedi K. ROSENKRANZ, D., sein Leben und seine Werke, Leipzig
1866; J. MORLEY, D. and the Encyclopaedists (London, 1878). Daljnji
5'U sarn,ci,nici enciikloipedije bi:lri (osim malo pri,je 1staknutih Voltaiiirea i
Rousseau.a) Tur got (Art. Existance), Daubenton, Jaucourt, Duclos,
Grimm, Holbach i t. d. - Iz istog je kruga kasnije proizasao S y stem e
de 1 a nature (pseudonim Mirabaud, 1770; na nas jezik preveo Dr.
Dusan Nedeljkovic: Sistem prirode, ili o zakonima fizickog i moralnog
sveta, izd. Prosvete, Beograd 1950; - op. prev.), koji se uglavnom svodi
na Dietricha von Ho 1 b a ch a (1723-----1789, Falacaniin; Lebon sens ou
idees naturelles opposees aux idees surnaturelles, 1772, Elements de la
morale universelle, 1776 i t. d.). Osim toga sudjelovali su Grimm
(1723-1807; Correspondance litteraire, 1812), matematicar Lagrange,
Abbe Galiani i drugi. Zavrsno poglavlje »Abrege du code de la nature•
proizilazi mozda iz Diderotova pera; vrlo popularni prikaz pisao je
He 1 vet i us "Vrai sens du systemes de la nature« (1771). Isti je (Claude
Adrien Helvetius, 1715 -1771) najostrije izrazio senzualisticki asocija-
tivnoprnoloskl m<llral u srvojoj mnogo citanoj knjizi De l'espriit (1756);
uspor. i njegovo pos1humno djelo De l'homme, des ses facultes et de
son education (1772).
Teoriju engleskog konstitucionalizma prenio je u Francusku Mon-
tes qi e u (1689-1755; Lettres persanes, - na nas jezik preveo Marko
Vidojkovic, izd. Prosvete, Beograd, 1951; - op. prev.), 1721, De !'esprit
des lois, 1748, usporedi V. KLEMPERER, M. 1914 i 1915.) Socijalne pro-
bleme obraduju, s jedne strane, takozvani f i z i okra ti kao sto su
Que s nay (Tableau economique, 1758, usporedi na 357 str. citirani rad
W. HASBACHA), T u r go .t (ReflexiOIIl.s sur la formation et de la distri-
bution des richesses, 1774; protivnik Galiani, Dialogues sur la commers
de bles) i drugi; s wuge strane komunisti kiao MoTelly (Code
de la nature, 1755) i Mab 1 y, brat Condillaca, De la legislation ou
principes des lois, 1776).
Najznac:ajnija je figura francuskog prosvjetiteljstva Jean Jacques
Rousseau (roden 1712 u Zenevi, nakon pustolovnog zivota, zivota
koji je bio narusen sjetom i manijom progonjenja, umro 1778 u Erme-
nonvilleu). Njegovi su glavni spisi - osim autobiografskih Confessions
(na nas jezik preveli Radmilo Stojanovic i Borivoj Glisic, Prosveta,
Beograd 1950, kao i Radovan Ivsic, izd. Zore, Zagreb 1952; - op. prev.}
- slijedeci: Discours sur les sciences et les arts (1750), Discours sur
l'origine et les fondements de l'inegalite parmi les hommes (1753), (na
nas jezik preveo - zajedno sa »Drustvenim ugovorom« - Contrat so-
 17

cial - Tihomir Markovic, Beograd, Prosveta 1949 - op. prev.), La

nouvelle Heloise (1761), Emile ou sur l'ed4cation (1762), Du contrat so-
ciale (1762), Uspr. F . BROCKERHOFF, R., Sein Leben und seine Werke
(Leipzig 1863 i 74); E. FEUERLEIN u »Der Gedanke« (Berlin 1866); L.
MOREAU, J. J. R. et le siecle philosophique (Paris 1870); J. MORLEY,
J. J. R. (London 1873); L. DUCROS, J. J. R. (Paris 1909), R. FESTER, R.
U1nd die deutsche Gesch ic htsphilosophie (Stuttga,rt 1890), H. HOFFDING,
R. u. s. Philos. (Stuttgart 1897) Fr. HA YMANN, R. s Sozialphilosophie
(Leipzig 1890), G. JELLINEK, Die Erklarung der Menschen- und Bilr-
gerrechte (3 izd. 1919), PAUL HENSEL, (2. izd. 1912).
Filozofsku t e o r i j u rev o 1 u c i j e razvili su uglavnom Charles
Fran9ois de St. La m b er t (1716 i 1803; Principes des moeurs chez
toutes les nations ou catechisme universe!, 1798) Const. Fr. Casseboeuf
Comte de Volney (1757-1820; Les ruines, 1791, La loi naturelle ou
principes physiques de la morale, deduits de !'organisation de l'homme
et de l'univers ou catechisme du citoyen fran9ais, 1793), Marie Jean Ant.
Nie. de Con d or c et (1743-1794; Esquisse d'un tableau historique du
progres de !'esprit humain, 1795), Dominique Gar at (1749-1833; uspor.
Compte rendu des seances des ecoles normales, II, 1-40). Uspor. E.
JOYAU, La philos. en Fr. pend. la revol. (Paris 1893), L . FERRAZ, Le
philosophie de la revolution (Paris 1900). - E. HOFFMANN-LINKE,
Zwischen Nationalismus und Demokratie, Gestalten der franzosischen
Vorrevolution (Milnchen 1927).
Gottfried Wilhelm Le i b n i z, svestrani osnivac n j em a ck e fi-
lozofije, roden 1646 u Leipzigu, studirao je tamo i u Jeni, promovirao
u Altdorfu, usao je, preko poznanstva s Boyneburgom u sluzbu diplo-
macije izbornog kneza iz Mainza, gdje je, nastavljaju<':i vlastite politicke
i znanstvene planove, ucestvovao u poslanickom putu u Pariz i London
(s prigodnim posjetom Spinozi u Haagu), te je zatim, kao bibliotekar i
dvorski historiograf, stupio u sluzbu hanoverskog i braunschweigskog
dvora . Na svim je tim polozajima bio djelatan publicisticki i diplomatski
u njemacko-nacionalnom smislu i u interesu konfesionalnog mira. Ka-
snije je zivio na dvoru prve pruske kraljice, Sophie Charlotte, hanover-
ske princeze, u Charlottenburgu i Berl inu, gdje je za njegovo vrijeme
bila osnovana Akademija; nakon toga bio je u arhivarskom putu, dulje
vremena u Becu. Ovdje je, kao i u Petrogradu dao stvarne poticaje za
osnivanje Akademije. Umro je 1716 u Hannoveru. Le ibniz je b io jedan
od najve<':ih ucenjaka, koji su ikada postojali: ne postoji ni jedno po-
drucj e znanosti n,a kojem nije suradivao i aktivno d jelovao. Svuda se
ovaj univerzalizam obznanio u koncilijantnom pravcu, kao pokuilaj iz-
mirenja postojecih suprotnosti. Isto je tako on, medutim, djelovao na

2 P ovij est filozofiie II

18

politickom i crkvenopolitickom podrucju. Ovo svestrano bavljenje i

rascjepkanost njegova zivota pokazuje se i u tom, da su njegovi znan-
stveni nazori izlozeni vise u fragmentarnim izvadcima i nevjerojatno si-
rokoj korespondenciji. Izdanja njegovih filozofskih spisa i literatura o
metafizickim s.pisima navedeni su gore u V. dijelu knjige: za njegovo
djelovanje na filozofiju prosvjetiteljstva dolazi, uglavnom, u obzir, pored
korespondencije s Baylom i Clarceom: Essai de Theodicee sur 1a bonte
de Dieu, 1a liberte de l'homme et l'origine du rnal (Amsterdam 1710) i
tek 1765, objelodanjen od Raspea, Nouveaux essais sur l'entendement
humain. Usp. G. E. GUHRAUER, G. W. Frhr. v. L. (Breslau 1842); E.
PFLEIDERER, L. als Patriot und Bildungstrager (Leipzig 1870). Clanak
L. u Enciklopediji Erscha i Grubera od W. WINDELBANDA. - L.
FEUERBACH, Darstellung, Entwicklung und Kritik der L. schen Philo-
sophie (Ansbach 18-37); E. NOURLSSON, La philosophie de L. (Paris
1860); L. GROTE, L. und seine Zeit (Hannover 1869); 0. CASPARI,
L.' Philosophie (Leipzig 1870); J. TH. MERZ, L. (London 1884); DIL-
THEY, Leibniz und sein Zeitalter (Ges. Sehr. III 1927) i Troeltsch,
Leibniz u. d. Anfange des Pietismus (Ges. Sehr. IV. 1927).
Najutjecajnijim prosvjetiteljima u Njemackoj pripada Leibnizov su-
vremenik i zemljak Christian Thom as i us (1655-1728. Einleitung
der Vernunftlehre, Ausfiihrung der Vernunftlehre, oba 1691; Einleitung
zur Si,ttenLehre, 1692, Ausfilhrung der Sittenlehre 1696; Fundaments i1Uris
naturae et gentium ex sensu communi deducta, 1705; 'U!Sporedi A. LU-
DEN, Chr. Th. Berlilll 1805).
Srediste znanstvenog zivota cini u Njemackoj za vrijeme osamnae-
stog vijeka nauka Christiana. W o 1 ff a. Rodio se 1'679 u Breslauu, stu-
dirao u Jeni, bio u Leipzigu privatni docent i naucavao u Halleu, sve
dok nije 1723 bio izbacen, na trazenje ortodoksnih protivnika: bio je
zatim profesor u Marburgu; Friedrich Veliki ga je 1740 pozvao s puno
postovanja natrag u Halle, gdje je djelovao do svoje smrti. On je obra-
divao citav opseg filozofije u latinskim i njemackim udzbenicima; nje-
macki udzbenici nose naslov »Verntinftige Gedanken« i raspravljaju: o
sna,g.ama lju<lskog razuma, 1712; o Bogu, svijetu i dusi fovjeka i .s vJm
stva:rima uopce, 1719; o ljudskom vladanju, 1720; o drustvenom zivotu
ljudi, 1721; o ucincima prirode, 1723; o svrhama prirodnih stvari, 1724;
o dijelovima ljudi, zivotinja i biljaka, 1725. Uz to Philosophia rationalis
sive Logica, 1718; Philosophia prima sive Ontologia, 1728; Cosmologia,
1731; Psychologia empirica, 1732; rationalis, 1734; Theologia naturalis,
1736; Philosophia practica universalis, 1738; Jus naturae, 1740 i dalje;
Jus gentium, 1749; Philosophia moralis, posthumno 1756. - Usporedi
K. G. LUDOVICI, Ausfilhrlicher Entwurf einer vollsti.indigen Historie
der Wolffschen Philosophie (Leipzig 1736 i dalje); W. L. G. v. EBER-
 19

STEIN, Versuch einer Geschichte der Logik und Metaphysik bei den
Deutschen von Leibniz an (Halle 1799). W. ARNSPERGER, W. s. Ver-
haltnis zu Leibniz (Weimar 1897). P . PIUR, Studien zur sprachlichen
Wilrdigung Chr. Wolffs. (1903 uz to J . BAUMANN, Wolffsche Begriffs-
bestimmungen, ein Hilfsbilchlein beim Studium Kants · (Philos. Bibl.).
H. PICHLER, CH. W.'s Ontologie HH-0. G. FABIAN, Beitrag zur Ge-
schlchte des Lehb- Seele - Problems (1~25). H. LDHTJE, Chr. W.'s Phi-
losophiebegriff (Kantst. XXX. 1925).
Jzmedu izvanredno mnogobrojnih v o 1 f i j a n a ca treba spome-
nuti G. B. Bi 1 finger a (1693-1750; Dilucidationes philosophicae de
deo anima humana, mun do etc., 1725); M. Kn u t z en a (umro 1751 ; Sy-
stema causarum efficientum, 1746; usporedi B. ERDMANN, M. Kn. und
seine Zeit, Leipzig 1876); J. Chr. Gottscheda (1700-1766; Erste
Grilnde der Gesamten Wel tweishei t, 1734) ; Alex. B a u m g a r t e n a
(1714-1762; Metaphysica, 1739, Aesthetica, 1750-1758).
Kao zastupnici se geometrijske metode pojavljuju M. G. Hansch
(1683-1752; Ars inveniendi, 1727) i G. P 1 o u c q u et (1716- 1790; uspo-
redi A. F. BOCK, Sammlung von Schriften, welche den logischen Kalkill
des Herrn P. betreffen, Frankfurt i Leipzig 1766); kao protivnici tog
pravca Pierre Cr o us a r (1663-1748; Logik 1712 i 1724, Lehre vom
Schonnen, 1712), Andreas Rudiger (1671-1731; De sensu veri et falsi,
1709, Philosophia synthetica, 1707) i Chr. A. Cr us i us (1712-1775; Ent-
wurf der notwendigen Vernunftwarheiten, 1745, Weg zur Gewissheit und
Zuverlassigkeit der menschlichen Erkenntnis, 1747). Usp. H . Heimsoeth,
Methaphysik und Kritik bei C., Konigsberg 1926; Eklekti~ki posredni
polozaj zauzimlju J. Fr. Budde (1667-1729; Institutiones philosophiae
eclecticae, 1705) i pisac povijesti filozofije J . J . Brucker, te D. Tied-
m an n, dalje Joh. Lossius (Die physischen Ursachen des Wahren,
1775) i E. P 1 at n er (1744-1818; Philosophische Aphorismen, 1776 i
1782). 0 odnosu ovog zadnjeg prema Kantu usporedi M. HEINZE (Leip-
zig 1880); P. ROHR (Gotha 1890); P. BERGEMANN (Halle 1891); W.
WRESCHNER (Leipzig 1893); E. BERGMANN, E. Pl. und die Kunstphi-
losophie des 18. Jahrhunderts, im Anhang P. s Briefwechsel mit dem
Herzog von Augustenburg ilber die Kant'sche Philosophic (1913).
Samostalnijeg su zna~enja J . H. Lambert (roden 1728 u Milhl-
hausenu, umro 1777 u Berlinu; Kosmologische Briefe, 1761, Neues Orga-
non, 1765, Architektonik, 1781; usporedi 0. BAENSCH, L . s Philosophie
und seine Stellung zu Kant, Tilb. u. Leipz. 1902 i izdanja Criterium ve-
ritatis 1915, te Uber die Methode, die Metaphysik, Theologie und Moral,
od K. BOPP A 1918) i Nie.Te tens (1736 do 1805; Philosophlsche Versu-
che ilber die menschliche Natur und ihre Entwicklung, 1776 i dalje, novo
izdanje 1913 i dalje; usporedi Fr. HARMS, Dber die Psychologie des N.
20

T., Berlin 1887, G . STORRING, Die Erkenntnislehre von T ., Leipzig

1901; M. SCHINZ, Die Moralphilosophie von T. Leipzig 1905); W. UBELE,
J . N. T. (1912) . I Kant o vi predkriticki spisi pripadaju jos u ovaj
okvir, to su uglavnom: Allgemeine Naturgeschichte und Theorie des
Himmels, 1755 ; Principiorum primorum cognitionis metaphysicae nova
dilucidatio, 1755; Monadologia physica, 1756 ; Die falsche Spitzfindigkeit
der vier syllogistischen Figuren, 1762 ; Der einzig m ogliche Beweisgrund
zu einer Demonstration des Daseins Gottes, 1763; Versuch, den Begriff
der negativen Grossen in die Weltweisheit einzufuhren, 1763 ; Uber die
Deutlichkeit der Grundsatze der natilrlichen Theologie und Moral, 1764;
Beobachtungen iiber das Gefiihl des Schonen und Erhabenen, 1764 ;
Traume eines Geistersehers, erlautert <lurch Tra ume der Metaphysik,
1766; De mundi sensibilis atque intelligibilis form a et principiis, 1770.
De i z am su zivo i poucno, iako ne na principijelno nov nacin ,
zastupali u Njemackoj mnogobrojni volfijanci. Wertheimerov prijevod
Biblije Lorenza Schmidt a karakteristican je za ovaj deizam. Sala-
mon Se m 1 er (1725-1781) zastupao je stanoviste povijesne kritike bi-
blijskih spisa. Usp. L. ZSCHARNACK , Lessing u. S . (1905). Niajostrije
konzekvencije deisticke kritike povukao je Samuel Reim a r us (1699-
-1768), Abhandlungen von den vornehmsten Wahrheiten der natilrli-
chen Religion, 1754, Betrachtung iiber die Triebe der Ti ere, 1760 ; po-
sebno obrambeni spis Uber die vernilnftigen Verehrer Gottes, 1767,
odakle je Lessing izdao »Wolffenbilttler Fragmente«, u novije vrijeme
izvod DAV. FR. STRAUSS, Leipzig 1862. Spinocisticki je slobodni misli-
lac bio Joh. Chr. Edelmann (1698- 1767). U sporedi K. MONCKEBERG,
Reimarus und Edelmann (Hamburg 1867).
Misticizmu srodan pravac t. zv. pie ti z am, kojeg je zapoceo Sp e-
n er .(1635-1705), a nastavio s organizatorskom energijom Aug. Herm.
Franck e (1663 do 1727), imao je za vrijeme ovog doba samo indi-
rektni uticaj na filozofiju, a od ove su jos dalje vise pojedinacni zastup-
nici sekta, kao sto su Gottfried Arnold (1666-1714), (uspor. E. SEEBERG,
1923) i Conrad D ippel (1673-1734). Usipor. A. RITSCHL, Geschichte des
Pietismus 3 sv. (1880 i dalje) .
Em p i r i j s k a j e p s i ho 1 o g i j a zastupana u 18 vijeku kod
Nijemaca po mnogobrojnim imenima, opseznim zbirkama, udzbenicima
i posebnim istrazivanjima. Ovdje spadaju Cassimir von Creuz (1724-
1770), Joh. Gottl. Kruger (Versuch iiber die Folge der Veianderungen
der Seele, 1756), J . Fr. Weiss (de natura animi et potissimum cordis hu-
mani, 1761), Fr. v. Irwing (Erfahrungen und Untersuchungen iiber den
Menschen, 1777 i dalj,e) i drugi; prilozi ovoj omi,l jenoj znanosti sa-
kupljeni su u »M agazin zur Erfahrungsseelenlehre «, koji je izdao Mo-
ritz (1785--17'9·3). Daljnj,a literatura naliazi se kod K . FORTLAGEA,
 21

System der Psychologie I, 42 i dalje. Usporedi R. SOMMER, Grundzilge

einer Geschichte der deutschen Psychol. und Asthet. (Wilrzburg 1892).
M. DESSOIR, Geschichte der neueren deutschen Psychologie I. sv. 2 izd.
(Berlin 1902).
Empirijsko-psiholoska nauka o umjetnosti nalazi se, osim kod Baum-
garterovog ucenika G. Fr. Meiera (1718-1777, usp. E . BERGMANN,
G. F. M. als Mitbegrilnder der deutschen Asthetik, 1910) narocito kod
Joh. Georga Su 1 z er a (1720-1779; Theorie der angenehmen Empfin-
dungen, 1762, Verm uschte Schriften, 1773 i dalje. AUgemei!Ile Theorie
der schonen Kilnste 1771-1774, estetski leksikon; uspor. o tome JOH.
LEO, Berlun 1907). Usporedi R. H . LOTZE, Geschichte der Asthebik in
Deutschland (Miinchen 1868), H. V. STEIN, Die Entstehung der neueren
.Asthetik (Stuttgart 1886), A. BAEUMLER, Kants Kritik der Urteils-
kraft I, Das Irrationalitatsproblem in der Asthetik und Logik des 18.
Jahrhunderts (Halle 1923).
Medu pop u 1 a r n i m f i 1 oz of i ma treba istaknuti: Mosesa
Mende 1 s so h n a (1729-1786; Briefe iiber die Empfindungen, 1755;
-Uber die Evidenz in den metaphysischen Wissenschaften, 1764; Phaedon,
176'i\ Morgenstunden, 1785; djela i2:dao BRASCH, Leipzig 1881), knjizia,ra
Fr. Niko 1 a i a (1733- 1811), koji je jedlnu za dn1,gom izdavao: Biblio-
teku lijepih znanosti, Pisma kojai se ticu nove njemaoke literature, Opcu
n,jemacku biblioteku i No:vu opcu njemacku biblioteku; dalje J . Aug.
Eberharda (1738-1809), Joh. Bernh. Basedowa (1723 do 1790),
Thomas Abbta (1738-1766) Joh. Jae. Engela (1741-1802, izdavac
»Philoso.ph fi.iJr die Welt«), J. G. H. Feder (1740-1821), Chr. Mein er-
s a (1747-1810), Chr. Garve a (1742-179-8).
Licno vrlo interesantan polozaj zauzimlje F r i e d r i ch Ve 1 i k i
»filozof Sanssoucija«, o kojemu treba usporediti Ed. ZELLER, Fr. d. Gr.
als Philosoph (Berlin 1886), W. DILTHEY, Fr. d. Gr. und die Aufkla-
rung (sveuk. djela III. 1827).
Od Le s s i n g o v i h spisa dolaze, uglavnom, u obzir za povijest
filozofije: Hamburgische Dramaturgie (na nas jezik preveo Vlatko Saric,
Zora, Zagreb, 1950, - op. prev.) Erziehung des Menschengeschlechts.
Wolffenbilttler Fragmente i theologischen Streitschriften. Usporedi Rob.
ZIMMERMANN, Leibniz und Lessing (Studien und Kritiken I, 126 i
dalje). E. ZIRNGIEBL, Der Jacobi - Mendelssohnsche StreiJt ilbe·r Les-
sings Spinozismus (Miinchen 1'861). C. HEBLER, Less,i ng - Studien
(Bern 1862). ERICH SCHMIDT, L. (3 izd. 1909). W. DILTHEY (Preuss.
Jahr. 1869, obnovljeno u »Erlebni,s und Dichtung« 7. izd. 1920) i SCHOL-
ZOV Povijesno-kriticki uvod k glavnim spisima borbe oko panteizma
(novo izdanje Kantgeselschaft 1916).
22

Medu Herd er o vim sp1s1ma ovom vremenu pripadaju: Uber

den Ursprung der Sprache, 1772; Auch eine Philosophie der Geschichte
der Menschheit, 1774; Vom Erkennen und Empfinden der menschlichen
Seele, 1778; Ideen ZUT Philosophie der Gesichichite der Menschheit 1784
i dalje; Gott, Gesprache ilber Spinozas System, 1787. Briefe zur Befor-
derung der Humanitat, 1793 i dalje (0 njegovoj kasnijoj spisateljskoj
djelatnosti usporedi dalje VI. pogl. 2. gl.) Usporedi R. HA YM, nach
seinem Leben und seinem Werken (Berlin 1877 do 1885). E. KUHNEMANN,
H. s. Personlichkeit in seiner Weltanschauung (Berlin 1003). lstl. autor,
Herder (Mtinchen 2 izd. 1912). A. TUMARKIN, H. und Kant (Bern 1896).
C. SIEGEL, H. als Philosoph (Stuttgart 1907). G. JACOBY, Herders und
Kants Asthetik (Leipzig 1908). Usporedi takoder J. WITTE, Die Philo-
sophie unserer Dichterheroen (Bonn 1881).

1. Glava - TEORETSKA PITANJA

»The proper study of mankind is man.« Ovo Popeove rijeci

vrijede za cjelokupnu filozofiju prosvjetiteljstva, ne samo u prak-
ficnom smislu - da se svrha svog znanstvenog istrazivanja na
na koncu uvijek nalazi u sreci covjeka - vec i u teoretskom po-
gledu, utoliko sto - po svojoj opcoj crti - svu spoznaju zele za-
snovati na opazanju cinjenicnih zbivanja dusevnog zivota. Otkako
je Locke-1 postavio princip - da prije svih metafizickih razmi-
sljanja i raspri mora biti rijeseno, kako uopce daleko dosize ljud-
ski uvid, a to je opet samo moguce tocnim pokazivanjem izvora iz
kojih on potice i razvojnog toka, po kojem se on ostvaruje - otada
je s po z n a j n a t e or i j a pomaknuta u prvi plan filozofskog
interesa. No otada je ujedno priznata em pi r i j ska psi ho 1 o-
g i j a kao za nju mjerodavna i odlucna instancija. Domet ljudskih
predodzbi treba da bude prosuden po tome, kako one nastaju. Tako
je postala nauka o iskustvu. sa svim preculnim pretpostavkama,
koje su u njoj uobicajene, osnovom cjelokupnog filozofskog nazora
o svijetu, najdrazom znanoscu vremena i ujedno posrednikom
znanosti sa opcom literaturom. Kao sto je u literaturi, narocito kod
Engleza i Nijemaca , prevladavalo slikanje duse i samoodslikavanje,
tako treba i filozofija samo da ocrta sliku covjeka i njegovih svi-
jesnih djelatnosti. Osnivala su se drustva za »opazanje covjeka«,
u vrlo rasprostrtim »magazinima « nalazili su se kojekakovi dile-
tant.ski izvjestaji o cudnovatim dozivljajima, a vlada je Francuske
3 Uvod za Essay.
 23

republike zamijenila, u svojem sluzbenom nastavnom sistemu 4

»filozofiju « zvucnim imenom Analyse de l' entendement humain.
Kad su tako medu teoretskim pitanjima filozofije prosvjeti-
teljstva bila u prvom redu istaknuta pitanja o izvoru, razvoju i
spoznajnoj moci ljudskih predodzbi, to su ova u samom pocetku bila
postavljena pod pretpostavkom popularne metafizike n a iv no g
re a 1 i z ma. Tu je »izvana « svijet. stvari, tjelesa ili:- tko zna jos
cega - a ovdje je duh koji ih treba spoznati. Kako u taj duh do-
lazi predodzba, koju onaj svijet u njemu reproducira? Ova staro-
grcka shema spoznajnog problema potpunoma prevladava teoret-
skom filozofijom 18. vijeka, te se u njemu isto tako najsavrsenije
formulira kao i odlucno raspada. Upravo je u tom pogledu prevla-
davala u cijelom prosvjetiteljskom dobu kart e z i j ans k a me-
t a f i z i k a s a s v o j i m d u a 1 i z m o m s v i j e s n i h i t j e-
l es n i h sups tan c i j a. Popularno empirijski nacin izraiavanja
u kojoj ju je iznio Locke, ucinio ga je vodom novog pokreta.
Metodicka i metafizicka razmisljanja, koja su bila najvise i najka-
rakteristicnije razvijena kod znacajnijih Descartesovih ucenika,
bila su tako prevedena u govor empirijske psihologije i ta:ko pre-
pravljena za obicnu svijest.
U tom je sklopu, medutim, pobjedonosno prodro termini-
z am koji je bio vezan uz citavu noviju filozofiju, a posebno nje-
govan u Engleskoj (Hobbes): kvalitativno lucenje sadriaja svijesti i
oblika svijesti od »vanjskog svijeta «, na kojeg ipak ona jedino
treba da se odnosi, napredovalo je korak po korak sve dalje i du-
blje i konacno dovelo do zadnjih konzekvenca u Hum e o v om
pozitivizmu. Znan.stveno raspadanje koje je time dozivjela meta-
fizika, odgovaralo je zatim, ponovno, u buducnosti popularno-
prakticnom i uobrazenom odbijanju sveg finijeg pojmovnog rada
ili, utoliko izrazitijem, ispovijed,,nju istina zdravog ljudskcg
razuma.
Sta je pri tom ostalo zivo u prosvjetiteljskoj literaturi od me-
tafizickih interesa, vezalo se na religiozni svijet i na ona stremlje-
nja, koja su se nadala da ce doprijeti, iznad spora konfesija, do
op6eg i racionalnog uvjerenja. U de i z mu koji se iz engleskog
s 1 ob o d o um I j a prosirio Evropom koncentriraju se rpozitivni
nazori o svijetu i zivotu prosvjetitcljskog doba. Kako su se ova
uvjerenja na koncu razvila iz sklopa prirodoznanstvene metafizike
proslog stoljeca i uslijed toga imala narocito ziv interes za pro-
bleme t e 1 e o Io g i j e, to su se s vremenom sve vise pomjerala
iz metafizickog na moralno podrucje, iz teoretskog, na prakticno.
4
Usporedi vrlo z.abavni Seances des ecoles normales, iz godine I.
24

§ 33. URODENE IDEJE

U pogledu pitanja o porijeklu predocaba zatice filozofija

prosvjetitelj:;tva vec ostro izrazenu suprotnost sen z u a 1 i z ma
i r a c i o n a l i z m a.
1. Senzualizam je zastupao Hobbes (i s njime Gassendi) na
teoretskom, kao i na prakticnom podrucju, ukoliko je smatrao da
je covjek, kad je predmet znanstvene spoznaje, posvema osjetilno
bice koje je vezano na osjete i nagone tijela: sve predodzbe treba
po njemu da imaju svoje porijeklo u osjetilnoj djelatnosti i asoci-
jativni mehanizam treba da objasni nastajanje svih ostalih dusev-
nih tvorbi iz ovih pocetaka. Zbog takvog naucavanja nisu samo
ortodoksni neprijatelji Hobbesa smatrali, da je stavljeno u pitanje
nadosjetilno dostojanstvo covjeka, vec je taj isti motiv odredio i
novoplatonike k zivom neprijateljstvu. Narocito se u tom pogledu
istakao Cudworth. U njegovom pobijanju ateizma 5 imao je u vidu
narocito Hobbesa, te protiv nauke , da sve ljudske predodzbe izviru
iz djelovanja vanjskog svijeta, poziva se on narocito na matemat-
ske pojmove, kojima ~jelesne pojave nikad potpuno ne odgovaraju,
vec su im u najboljem slucaju slicne6 . Kod pojma Boga, nasu,p rot
tome, uzima on u obzir argument consensus genlium , te ga nasi-
roko izvodi7 kako bi pokazao, da je uroden. Na slican je nacin vec
Herbert od Cherburyja sa stoicko-ciceronskom naukom o cornm·u.-
nes notiones opravdao sve glavne nauke prirodne religije i morala.
U nesto je drugacijem smislu nauku o urodenim idejama shva-
cao Descartes i njegovi ucenici 8 . Ovdje se manje gledalo na psiho-
losko pitanje o porijeklu predodzbi, iako se i na to pitanje odgo-
vorilo na jednom odlucnom mjestu Meditacija (3). Odgovorilo se
tako, da urodenost ideje Boga treba shvatiti kao znak koji tvorac
utiskuje svom stvorenju. U cjelini je, medutim, veliki met&fizicar
vise stavljao teziste na to, da se kriterij urodenosti sastoji u n e po-
s red no j e vi den c i j i. On je zato, konacno, (gotovo sa negi-
ranjem onog psiholoskog znacenja) ,prosirio oznaku ideae innatae
na sve sto se lumine naturali clare et distincte percipitur. I H erbert
od Cherburyja je inace trenutno pristajanje izveo kao oznaku uro-
denih ideja. 0
6U System.a intellectuale, naroc':i:to n.a kraju V, 5, 28 i dalje.
6Ibid V, 1, 108 i dalje (str. 9-05 i dalje Mosh.)
7Cijela IV glava je posve6ena ovom zadatku.
8 Usporedi. E. GRIMM, Descartes Lehre von den angeborenen Ideen
(Jena 1883).
9 De veritate (1656) str. 76.
 25

2. Locke o v polemicki polozaj prema tvrdnji u.rodenih ide-ja

je doduse odreden u spoznajnoteoretskom smislu, no stvarno je
odreden samo psihogeneticnim shvacanjem. On prvenstveno pita
samo, da Ii dusa kod svog rodenja donosi sa sobom na svijet gotove
spoznaje, i na ovo pitanje odgovara odrecno. 10 U tom smislu uprav-
lja se razvoj teze no innate principles in the mind u prvoj knjd.zi
Lockeovih Eseja manje protiv Descartesa a vise protiv engleskih
novoplatonika. 11 Ona je pobijala u prvom redu consensus gentium
pozivanjem na Lskustvo djecjeg odgoja i nauke o narodima; ona
nalazi da nisu ni teoretska ni prakticna nacela opcenito poznata
ili priznata, i ne izuzimlje iz tog dokazivanja (s izrazitim suprot-
stavljanjem Herbertu) ni predodzbu Boga, koja je, stavise, ne samo
vrlo razlicita kod razlicitih ljudi, vec mnogima upravo potpuno
nedostaje. Locke takoder ne dopusta da vrijedi ni ona izreka Henry
Moora 12 , da urodene ideje ne mogu biti sadrzane aktuelno, vec
implicite: to moze samo znaciti, da je dusa sposobna da ih tvori
i odobrava - oznaka koja tada, konacno, vrijedi za sve predodzhe.
Trenutno pristajanje koje treba da karakterizira ono sto je uro-
deno, ne obistinjuje se upravo kod najoptijih, najapstraktnijih
istina, a gdje se ono nalazi, pociva na vec ranije shvacenom zna-
cenju rijeci i njihove veze. 13
Tako je ponovno dusa (usporedi gore 17,4) lisena svog izvornog
sadrzaja: ona pri rodenju lici na neispisani list white paper void
of all characters.14 Da bi ovo pozitivno dokazao obavezao se Locke,
da ce pokazati da sve nase »ideje« 1:; izviru iz iskustva. Pri :tom on
razlikuje jednostavne i slozene ideje, pretpostavljajuci da ove
zadnje nastaju iz prvih. Za jednostavne ideje postoje, medutim, dva
razlicita izvora, s e n s a t i o n i r e f l e c t i o n: v a n j s k i i
u nut a r n j i op a z a j. Pod senzacijama razumije on predodzbe
o tjelesnom svijetu, koje su posredovainre tjelesnim asjetilima, pod
refleksijama, nasuprot tome, znanje o time izazvanim djelatnosti-
ma same duse. Psihogeneticki se, dakle, odnose tako ove obje vrste
opazaja, da je senzacija povod i pretpostavka za refleksiju, -
10 U cemu je, uostalom, bio potpuno suglasan s Descartesom, koji
je takoder mislio, da ne treba uzimati, da duh djeteta u majc:inskoj lju-
bavi pokrece metafizika: Op, (C.) VIII, 269. Ak. izd. III 423, 27 .
11
Usporedi (i za slijedece) G. GEIL, Die Abhiingigkeit Lockes von
Descartes (Strassburg 1887).
12 H. MOORE, Antidot. adv. ath. I, 3 i 7, i LOCKE, I, 2, 22. Uspor.
GEIL, na nav. mjestu str. 49 .
. 13 LOCKE, I, 2, 23 i dalje.
1-l Ibid. n, 1, 2.
15 Termi.n »ideja« vec je u kasnijoj sho1astici izgubio svoj pla-
tonski smisao i uopce poprimio opce znac:enje »predodzbe«.
26

stvarno tako, da sav sadrzaj predodzbi izvire iz senzacije, a re-

fl eksija, nasuprot tome, sadrzi svijest funkcije, koje su se izvrsile
na tom sadrzaju.
3. Ovim funkcijama , medutim, pripadaju i sve one funkcije
pomocu kojih nastaj e veza elemenata svijesti prema slozenim pre-
dodzbama, t. zn. svi postupci misljenja. I ovdje je bio Locke popu-
larno neodreden s obzirom na odnos inielektualnih djelatnosti pre-
ma njihovim izvorno osjetilnim sadrzajima, sto je dalo povoda
razlicitim pr~pravljanjima njegove nauke u vremenu koje je sli-
jedilo. S j edne strane, naime, pojavljuju se one djelatnosti kao
mo c i (faculties) duse, koje su svijesne svojih vlastitih funkcional-
nih nacina u refleksiji (kako je, na primjer, sama sposobnost pre-
docivanja10 obradivana kao najizvornija cinjenica refleksije, za
koju bi svaki pojedinac bio upt:cen na svoje vl&stito iskustvo). S
druge strane se dusa promatrala i u onim djelatnostima, koje pred-
stavljaju odnose (kao sto su sjecanje, razlikovanje, usporedivanje,
povezivanje i t. d.) posvema kao pasivna i povezana na sadrzaj
senzacije. Zato su se iz Lockeove nauke mcgli razviti razliciti na-
zori, po r a z l i cit om st up n ju s am o d j el a t nos ti, koji
se pripisuje dusi u povezivanju predocaba.
Od posebnog je interesa bio pri tom problem spoznajne teorije
i metafizike, koji je izvirao iz srednjeg vijeka, problem razvoja
a p st r a kt n i h pre do dz bi iz podataka senzacija. Kao i ve-
cina engleskih filozofa , izjasnjava se Locke za nominal i z am,
koji u opcim pojmovima zeli vidjeti samo unutarnja, intelektualna
stanja ili ucinke. Za njihovo objasnjenje, medutiqi, uzima u obzir
Locke vrlo rasprostrto sµdjelovanje »znakova « i posebno j e z i k a .
Oni omogucavaju, svojim vise ili manje proizvoljnim vezanjem uz
pojedine dijelove predodzbe, isticanje poj edinih dijelova iz izvor-
nih kompleksa i time omogucuju daljnje funkcije pomocu kojih se
tako izolirani i fiksirani sadrzaji svijesti medusobno stavljaju u
logicke odnose. 17 Zatc> se za Lockea, kao jednom za epikurejce, i
rn Essay II, 9, 1.
17 Razvo j .ovih logickih odnosa izmedu, rijecima utvrdenih, sa-
drzaja predodzbi pojavljuje se kod Lockea pod imenom lumen n a-
tu r ale. Descartes ,ie pod tim razumijevao kako intuitivnu tako i de-
monstrativnu spoznaju i postavio citavu ovu prirodnu spoznajnu dje-
latnost nasuprot objavi; Locke, koji je intuitivno obradivao s termini-
stickom rezervom (usporedi § 34, 1), ogranicava znacenje light of
nature na logicne operacije i svijest nacela, koji u njima v,r ijede po
prirod i moci misljenja. S obzirom na demonstrativnu s,poznaju, cini
Locke r.acionalizmu, kako ga je poznavao iz kembridske skole, tako da-
leko sefo e konc es ij e, da na pr,imjer drii mogucLm kozmologijsk.i dokaz
za opstojnost Boga.
 27

zatim za terministe, logika poklapa s naukom o znakovima, s e-

m e i o ti k o m. 18 Time se, sasvim u smislu Occama, usprkos s2n-
zualistickih o~nova, koje vrijede za svaki sadrzaj predodzbe, dobilo
mjesta za demonstrativnu znanost pojmova i za sve apstraktne
operacije spoznavajuceg duha. Sva ta odredenja nisu bila nova u
filozofskom pogledu, i njihovo je prikazivanje k0d Lockea bez ori-
ginalnosti i misaone svojevrsnosti: no ona su prosta i jednostaV'l'la,
prijatne providnosti i lakog razumijevanja, ona preziru sve skolskc
oblike i ucenu terminologiju i vjesto prelaze preko svih dubljih
problema, te su time pridonijela da je njihov zacetnik postao jedan
od najcitanijih i najutjecajnijih pisaca u povijesti filozofije.
4. Kako god je Locke (vec zbog svog metafizickog nadovezi-
vanja na Descartesa, o cemu dolje § 34,1) naglasavao, pored vanj-
skog, samostalnost unutarnjeg iskustva, ipak je bila tako jaka
ovisnost u koju je on stavio genetski i sadrzajno refleksije od sen-
zacija, da se ona pokazala najodlucnijim momentom u razvoju
njegove nauke. Ova preobrazba u puni senzualizam isla je iza njega
razlicitim putovima.
U spoznajnoteoretsko-metafizickoj izgradnji nominalizma vo-
dila je ona kod Lockeovih engleskih sljed'.:>enika do najzadnjih
konzekvencija. Berke 1 e y 10 nije proglasio samo nauku o realitetu
apstraktnih pojmova za najcudnovatiju od svih zabluda metafizike,
vec je osporavao takoder - slicno ekstremnim nominalistima sred-
njeg vijeka - egzistenciju apstraktnih ideja u samom duhu. Privid
o tom nastaje upravo oznacavanjem rijeci. Uistinu ipak se i kod
takove ideje uvijek misli samo na osjetilnu predodzbu ili grupu
osjetilnih predodzbi, koja je konacno dala povod za ono oznaca-
vanje. Svaki pokusaj, da se misli samo apstraktno propada na
osjetilnoj predodzbi, koja uvijek ostaje kao jedini. sadrzaj duhovne
djelatnosti. Jer i zapamcene predodzbe i dijelovi predodzbi, koje-
se iz tog mogu izdvojiti, nemD.ju nikakav drugi sadrzaj nego izvor-
ni osjetilni utisci, jer jedna ideja ne maze nikad odrazavati nesto
drugo do drugu ideju. Apstraktni su pojmovi, dakle, skolska fik-
cija; u zbiljskoj misaonoj djelatnosti postoje samo osjetilne poje-
dinacne predodzbe i od ovih mogu •neke, zbog istovetnosti jezicnog
oznacavanja, zastupati druge koje su im slicne. Ovakvo reprezen-
tativno znacenje pripada na pr. i matematskim pojmovima. 20

'18 Essay IV, 21, 4; usporedi gore § 17, 4 i 27, 4.

19 Treat on the princ. 5 i dalje.
20 Sve ovo podsj,eca na terministicku nauku o suponiranju: uspo-
redi gore § 27, 4.
28

David Hume prisvojio je ovu nauku u punom opsegu te je

podmetnuo, u nadovezivanju na to, Lockeovom razlikovanju vanj-
skog i unutarnj eg opafaja, s prr,omijenjenam terminologijom, druigu
suprotnost, suprotnos t paslike i praslike. Sadrzaj svijesti nije niti
izvoran ili kopija n eceg izvornog, niti utisak (impression) i1i
ideja. Sve ideje su dakle, odrazi impresija i ne rpostoji ideja, koja
bi na drugi nacin nastala nego kopijom utiska, ili koja bi imala
neki drugi sadrfaj od onog kojeg je uzela iz utiska. Zato se kao
zadatak filozofije pojavljuje, da se iznade za prividno apstraktne
pojmove original u impresiji i zatim prosudi spoznajna vrijednost
onih prvih. Dakako, da Hume ne razumije pod impresijama nikad
samo elemente voojskog, vec i unutarnj eg iskustva. On, dakle,
impresijama proglasava (po Lockeovom nacinu izrazavanja) sim-
ple ideas iz sensation i reflection : siroki pogled velikog mislioca
ocuvao ga je od pada u ograniceni senzualizam.
5. Drugacija preobrazba, koja je ipak vcdila srodnom cilju,
izvrsila se je pomocu f i z i o Io s k e psi ho 1 o g i j e . Locke je
samo senzaciju smatrao ovisnom od tjelesne osjetilne djelatnosti,
no njenu je preradbu u funkcije, koje su pod refleksijama, smatrao
djelom duse, te, iako je izbjegavao pitanje o imaterijalnoj supstan-
ciji, ipak je u uzem smislu intelektualne djelatnosti obradivao
potpunoma kao nesto bestjelesno i od tijela iileovisno. Da je to po-
stalo drugacije, da se pocelo promatrati fizicki organizam nosiocem
ne samo jednostavnih ideja vec i njihovog povezivanja, bilo je lako
moguce pri neodlucnoj mnogoznacnosti Lockeove nauke, no bilo je
jos vise izazvano jednostranini konzekvencijama iz kart e z i j an-
s k ii. h i spin o c is tick i h t e or i j a.
Descartes je, naime, citavi dusevni zivot zivotinja obradivao
kao mehanicki proces u zivcanom sistemu, a nasuprot tome ljudski
pPipisao imaterijalnoj supstanciji, res cogitansu. Sto se vise misliio,
u. slijedu Lockeovog istrazivanja, spoznati potpuno osjetilno odre-
denje ljudskog predocavanja, utoliko je blize bilo pitanje, da Ii se
maze odrzati, da se ista zbivanja , koja su pojmljiva kod zivotinja
kao zivcani proces, svedu kod covjeka na aktivitet imaterijalne
dusevne supstancije. - S druge je strane djelovao u istom pravcu
Spinozin paralelizam atributa (usporedi gore § 31,9). Po ovom
treba svakom zbivanju dusevnog zivota da o d gov a r a zbivanje
tjelesnog zivota, a da (u smislu samog filo,zofa) jedno ne znaci uzrok
drugog , ili da jedno znaci nesto izvorno, a drugo izvedeno. Ovo je
bilo prvenstveno od protivnika odmah shvaceno kao materijalizam,
u tom smislu, kao da Spinoza misli da je osnovni proces tjelesni,
a dusevni treba da cini samo njegovu popratnu pojavu. No i kod
 29

pristalica, narocito kod lijecnika i istrazivalaca prirode, kao kod

najutjecajnijeg Boer have a u Leydenu, bio je uskoro, pomocu
iskustva eksperimentalne psihologije, koja se nakon Descartesovog
poticaja mnogo bavila refleksnim pokretiroa, pod.metnut nacin pre-
docivanja, koji je bio vrlo sklon materijalizmu.
Interesantno je da su se konzekvencije ovih misaonih veza
literarno najprije ispoljile u Njemackoj. Ovdje je vec 1697 ucio
lijecnik iroenom Pan c rat i us W o If f u svojiro »Cogitationes
medico-legales «, da su misli mehanicke djelatnosti ljudskog tijela,
narocito mozga. Godine 1713 pojavila se anohirona »I z m j en a
pis am a o bit i du s e«21 u kojoj su, prikriveno blagiro pobi-
janjem nauke Bacona, Descartesa i Hobbesa bile dovedene do
antropoloskog materijalizma: izmedu dusevnog 21ivota zivotinja
i ljudi bila je priznata samo postepena razlika; predodzbe i voljne
djelatnosti bile su smatrane beziznimno kao funkcije podrazenih
mozdanih niti, a vjezba i odgoj prikazani kao sredstvo, pomocu
kojih ce covjek dostici i zadrzati najvisi polozaj.
Opreznije se islo u Engleskoj. Na nacin kako je Locke izveo
baconski program, studirao se po cisto psiholoskoj zakonomjernosti,
prvenstveno unutarnji mehanizam dusevnih djelatnosti i razvoj
visih stanja iz elementarnih: tako je to bilo kod Petera Browna na
spoznajnoteoretskom podrucju, a kod drugih na podrucju voljnih
djelatnosti. Na isti je nacin postupao i David Hart I e y, koji
je uobicajio vec prije upotrebljavani izraz as o c i j a c i j e 22 za
veze i odnose koji se pojavljuju izmedu elemenata. On je htio te
elemente, koje je analizirao sa svom brizljivoscu istrazivaca pri-
rode, shvatiti iskljucivo kao dusevna zbivanja i pridrzavao se nji-
hove potpune neusporedivosti s materijalniro zbivanjima, pa i s
najfinijim oblicima tjelesnog kretanja. No on je bio i lijecnik te mu
je bila tako jasna povezanost dusevnog zivota sa tokom tjelesnih
stanja, da je ucinio glavnim predmetom svoje asocijativne psiho-
logije njihovu st al nu k ores pond enc i ju i postojanje me-
dusobnog odnosa psihickih funkcija i zivcanih podrazaja, koje SU
se tada oznacavale kao »vi bra c i j e«. 2 :1 Time je on zadrzao kva-
litativnu diferenciju izmedu oba paralelna reda pojava i ostavio je
21 0 kojem obavjestava A. Lange, Gesch. des Materialismus I,
(2 izd.) 319 i dalje.
22
U kasnijoj je, posebno skotskoj literaturi, a narocito kod Tho-
masa Brown a, izraz asocijacija mnogo puta zamijenjen izrazom
sugestija.
23
Erasmus Darwin uveo je namjesto ovog izraz »pokreti senso-
riuma«.
30

nerijesenim metafizicko pitanje o supstanciji koja im lezi u osnovi.

No s obzirom na k au z a Ii t et on je neopazice prispio u mate-
rijalizam, ukoliko je shvacao mehanizam zivcanih stanja konacno
ipak kao primarno dogadanje, a onaj dusevnih djelatnosti samo kao
popratnu pojavu ovog. Jednostavnim zivcanim podrazajima odgo-
varaju jednostavni, a slozenim slozeni osjeti iii pozude. Dakako,
da ga je ova znanstvena teorija uplela u teska protivurjecja s nje-
govim poboznim, vjernickim uvjerenjem, i »Observacije« poka-
zuju, kako se on ozbiljno, a objektivno bezuspjesno, borio izmedu
obih. Potpuno isto vrijedi i za Pris t 1 e ya, koji je cak materi-
jalizmu ucinio dalj,nje koncesije, te je napustio heterogenitet du-
sevnog i tjelesnog zbivanja i htio psihologiju potpuno zamijeniti
zivcanom fiziologijom, pa je stoga i potpuno napustio stanoviste
unutarnjeg iskustva, koji je branila skotska skola. No ipak je s
time htio povezati toplo zastupano uvjerenje teleoloskog deizma.
Na najizrazitiji je nacin izgradio antropoloski materijalizam
Francuz Lame t tr i e. Uvjeren lijecnickim opazanjima na sebi i
drugima u potpunu ovisnost du.se od tijela, on je - slijedeci Beor-
haveove poticaje - studirao mehanizam zivota kod zivotinja i
ljudi, pa mu se Descartesovo shvacanje zivotinja cinilo, potpuno
zadovoljavajuce i za ijude. Tek postepena razlika izmedu obih ne
dozvoljava ni za ljudske dusevne djelatnosti drugo objasnjenje no
da su one mehanicke funkcije mozga. Stoga je pRk presezanje me-
tafizike, pripisati »duhu « vlastiti supstancijalitet pored materije.
Pojam materije kao o sebi mrtvog tijela, tijela koje treba duh, kao
pokretacki princip, proizvoljna je i kriva apstrakcija: iskustvo po-
kazuje da se materija krece i zivi. To je, kaze Lamettrie, dokazala
upravo Descartesova mehanika i stoga je njena neizbjezna konze-
kvencija materijalizam. Da je sav dusevni zivot samo jedna od
funkcija tijela, pokazuje se iz tog, da se u ovom ne nalazi nikakav
sadrzaj, koji ne bi izvirao iz podrazaja bilo kojeg osjetila. Zami-
slimo sebi - tako pise Lamettrie24 za opravdanje svog, iz Lockea
razvijenog, senzualizma, - kako je vec predlagao crkveni otac
Arnobius ljude iza rodenja iskljucene iz sklopa sa sebi .slicnima i
ogranicene na iskustvo manjeg broja osjetila, pa ne 6'emo u njima
naci nikakove druge predodzbene sadrzaje, do onih koje su primili
upravo preko ovih osjetila.
6. Principijelno manje znacajne, no utoliko literarno raspro-
stranjenije bile su ostale preobrazbe, koje je dozivjela Lockeova
24
Na koncu HistoiTe naturelle de l'ilme. Usporedi, uostalom, gore
§ 18, 4 primj. 4.
 31

nauka u Francuskoj. Vee im je Vo 1 ta ire, koga su dobro pozna-

vali njegovi sunarodnjaci po »Lettres sur les Anglais «, dao posvema
senzualisticki pecat i nije ~ fak - iako sa s keptickom rezervom -
pokazao nenaklonjen, da povjeri Bogu moc, da je on Ja, koje je
tijelo , obdario i sa sposobnoscu, da misli. Ovaj skepticki senzuali-
zam, koji je bliz Gassendijevom znanstvenom shvacanju (usporedi
gore § 30,6), postao je osnovnim tonom francuskog prosvjetitelj-
stva.25 Za njeg se izjasnio Condi 11 a c, koji je u pocetku samo
prikazivao Loc-keovu nauku i branio je u odnosu na druge sisteme,
u svom utjecajnom Traite de;, sensations. Ma sta bila dusa , sadrfoj
njenih svijesnih djelatnosti izvire iskljucivo iz osjetilnog opazanja.
Condillac je razvio asocijativnopsiholosku teoriju na fikciji kipa,
koji, obdare n samo osjetnim sposoibnostima, sadrzi podrazaje razli-
citih osjetila, sto su dovedeni jedan za drugim, i time postepeno raz-
vija intelektualni zivot, koji je slican ljudskom. Pri tom je osnovna
predodzba, da puko postojanje jednog pored drugog razlicitih osjeta
u istoj svijesti donosi sa sobom po s e bi o s j et o d nos a i
v e z e medu njima. Po tom je principu bilo ocrtano kako se iz
opazaja razvija sva raznovrsnost dusevnih djelatnosti: u teoretskom
nizu nastaju, uslijed razlicitosti s obzirom na intenzitet i ponavlja-
nje osjeta, jedna za drugim: paznja, prepoznavajuce pamcenje, raz-
likovanje, usporedivanje, sud, zakljucak, masta i ocekivanje budu-
c-eg, te konacno, pomocu znakova, narocito jezicnih, apstrakcija i
shvacanje opcih nacela. No opazaj ima pored osjeta jos osjecajni
momenat ugode i neugode, i iz ovih se razvijaju , pomocu kretanja
predodzbi, pozuda ljubav i mrznja, nada, strah 26 j pomocu svih
tih promjena prakticne svijesti, konacno, moralna volja. Tako na-
staje spoznaja i cudorednost na tlu osjetilnosti.
Ova sistematska izgradnja imala je velik uspjeh. Sistematski
poriv, koji je bio potisnut na metafizickom podrucju (usporedi §
34,7), bacio se u naknadu, s toliko vecom energijom na ovu »an a-
l i z u 1 ju d s k o g duh a «, i kao sto je vec sam Condillac protka'J
mnoga fina opazanja u prikazu razvojnog procesa, to je sad citava
ceta pristalica nasla priliku, da malim promjenama i pomj eranjem
faza, novostima u nomenklaturi i sa, manje i1i vise, sadrzajni:n
25
On se je pokazao i u pocecima estets'ke kriltike kao princip,
da se bit sve umjetnosti sastoji u »podrazavanju lijepe prirode«. Tip
ovog shvacanja je E. Batte u x (1731-1780) sa svojim spisom Les beaux
arts reduits a une meme principe (1746). Usporedi o niemu H. BIEBER,
J. A. Schlegel' s Poetische Theorie (Palaestra 1911).
26 U nazvoju prakticnog niza svijesti pokazuje se k-Od Condillaca i
njegov,ih ucenika, kiao i djelimice kod engleskih asocijativnih psihologa,
uticaj Descartesove i Spinozine teorije afek.ata i strasti.
32

izvodima, sudjeluje u usavrsavanju ove zgrade. Vlada je Revolu-

cije priznavala samo ovaj studij empirijskog razvoja inteligencije
kao filozofiju, a Destutt de Tracy dao joj je kasnije ime »id e o-
1 o g i j a«. 2 i Tako je doslo do tog da se u Francuskoj koncem 18
vijeka filozofe najvise nazivalo ideolozima.
7. S obzirom na dusevna bica, u kojima su se trebale odigrati
ove preobrazbe osjeta (sentir), ostao je velik dio ideologa kod Con-
dillacovog pozitivistickog suzdrzavanja: drugi su isli od Voltaire-
ovog problematskog do Lamettrieovog asertorickog materijalizma
- ponajprije na Hartleyev nacin, s naglasavanjem potpune ovi-
snosti povezivanja ideja od pokreta zivaca, zatim izricito tvrdeci
materijalitet dusevnih djelatnosti. Najjasnije se vidi ovaj razvoj
kod Diderot a. On je polazio od Shaftesburyja i Lockea, no
senzualisticka literatura je kod izdavaca enciklopedije pomalo sve
vise prevladavala; on je nastavljao 28 hipoteze hilozoizma (usporedi
dalje § 34,9) i konacno je sudjelovao u sastavljanju djela Sys t e-
m e de la nature. Ovo djelo pokazuje, u okvirima njegove
metafizike, ljudske dusevne djelatnosti kao fine, nevidljive pokrete
zivaca i obraduje njihov geneticki proces upravo tako kao i La-
mettrie. Medu kasn.ijim ideolozima istice se u tom pogledu po no-
vostima fizioloskog stanovista Cab an es; on je utoliko vodio
racuna o napredovanju prirodne znanosti, sto stanje zivaca, na koja
se moraju svesti dusevna stanja (le moral) ljudi, nije vise trazio
u mehanickim pokretima, vec u k em i j skim promjenama. Pre-
docavanje je izlucevina mozga, kao sto i drugi organi daju druge
izlucevine.
Nasuprot tome pridrzavao se jedan drugi pravac ideologije
Lockeovog principa, da, doduse, sav sadrzaj predocavanja izvire iz
osjetila, no da se u funkcijama, koje su upucene na povezivanje,
ispoljuje svojevrsnost biti duse. Voda toga pravca je Bonnet.
I on je takoder, slicno kao Condillac, prisvojio stanoviste, koje je
preporucio Lamettrie s upozorenjem na Arnobiusa, no on je i
suvise jasno skolovan istrazivalac prirode, a <la ne bi znao, da se
osjet ne moze nikad rasclaniti u elemente kretanja, da je njegov
odnos prema fizickim stanjima sinteticki, no ne analiticki. Zato
vidi u mehanizmu zivcanog sistema samo causa occasionalis za sa-
modjelatne re a kc i j e du s e, koje mu se supstancijalitet cini
27
Nije iskljuceno, da je ovo nadjevanje imena kod Tracyja tre-
balo biti pandan za Fichteovu »Nauku o znanosti« (usporedi dolje VI
dio, 2 g!av.a).
28 Najznaoajniji je spis prelaznog doba »San d'Alemberta«.
 33

dokazanim j e d i n s t v o m s v i j e s t i. On s tim nazorom pove-

zuje kojekakve fantasticne hipoteze. 29 Religiozne predodzbe poka-
zuju se u pretpostavci imaterijalne dusevne supstancije. No senzua-
;izam dozvoljava djelatnost ove supstancije samo u vezi s tijelom:
stoga Bonnet sebi pomaze, da bi objasnio besmrtnost i besprekidnu
djelatnost duse, hipotezom eterickog tijela, koje je bitno vezano s
dusom, te se oblikuje, po njenom prebivanju, u grubi materijalni
izvanjski organizam.3 0
Ovo je sjedinjavanje seru.ualizma s tvrdnjom samostalnog sup-
stancijaliteta i sposobnosti reakcije duse, preslo na Bonnetovog
zemljaka Rousseau a, koji se time borio protiv psiholoskih
teorija enciklopedilsta. On je nasao, da lse ova svojstvenost duse,
jedinstvo njenih funkcija, ispoljava u o s j e ca ju (sentiment), i
stavio je ovu izvornu prirodnost njene l::iiti nasuprot hladnog i rav-
nodusnog mehanizma ideja, koje se snizavaju do bezuvjetne ovi-
snosti o vanjskome svijetu. 0 s j e ca j ind iv id u a 1 it et a po-
bunio se kod njega protiv nauke, po kojoj se u svijesti covjeka treba
samo slucajno sabrana masa stranih sadrzaja odigravati, ujedinja-
vati i opet dijeliti kao na indiferentnom gledalistu. On je htio izra-
ziti, da se duhovni zivot ne <logada samo u nama, vec da smo mi
sami pri tom djelatno odredujuce licnosti. Ovo uvjerenje je diktiralo
Rousseauovo protivljenje razumskom prosvjetiteljstvu, koje u sen-
zualizmu Condillaca i enciklopedista zell pr0matrati unutarnji zivot
covjeka samo kao mehanicki produkt izvana pobudenih elemenata
osjeta: psiholoskom je atomizmu Rousseau suprot.stavljao princip
monadologij e.
Na isti nacin i po argumentima koji nisu bili bez Rousseauovog
utjecaja, podigao je 1kasnije St. Marti n 31 svoj glas protiv vlada-
juce nauke Condillaca: on je cak istuipio iz svoje misticke zajednice,
da bi protestirao, u zasjedanjima Ecole normale,'3 2 protiv povrsnosti
senzualizma. Ideolozi, kaze on-, govcre tako mnogo o ljudskoj pri-

29
U Palingenesies philosophiques.
30 S ovim je mislima Bonnet snazno djelovao na Joh. Cas. La-
v ate r a (1741-1801) iz Zilricha i na njegove fiziognomicke pokusaje:
usporedi H. MAIER, L. als Philosoph und Phisiognomiker (u Gedenk-
schrift 2.uf L. Zilrich 1903, sada i u zbirci »An der Grenze der Philo-
sophie«, Tilbingen 1909) i CHR. JANENTZKY, J. C. Lavaters Sturm
und Drang im Zusammenhang seines religioses Bewusstseins (1916).
31
Usporedi o Um mistickim protivnicima revolucionarne filozofije
dolj e dio VII.
32
Seances des ec. normale III, 61 i dalje.

3 Povijest filozofij e II
34

rodi, no namjesto da je ipromatraju oni na:stoje da je »sastave«

(compose).
8. Najizrazitiji protivnici senzualizma u svim njegovim Oibli,
cima su s k o ts k i f i Io z oft Zajednicko podrucje na kojem se
odvijao ovaj kontrast je psihologizam. Jer i Reid i njegovi uce-
nici traze zadacu filozofije u istrazivanju covjeka i njegovih duhov-
nih· sposobnosti. Oni su, jos cnergicnije i .j1:..'<1nostranije no razlicite
skole njihovih protivnika, odredivali metodicko stanoviste, da bi
sva filozofija morala biti empirijska psihologija . . No njihov nazor
o ljudskoj dusevnoj djelatnosti i njenom razvoju je dijametralno
razlicit od nazora senzualista. Ovi su smatrali izvornim sadrzajem
dusevne djelatnosti jednostavno, a oni slozeno, ovi pojedine pre-
dodzbe, oni sudove, ovi osjetilno, oni unutarnje, ovi poj edinacno,
oni opce. Reid je priznavao da su Berkeleyev idealizam i Humeov
skepticizam isto tako ispravni zakljucci iz Lockeovog principa kao
i Hartleyev i Pristleyev materijalizam: no upr.avo aps:urdnost ovih
konzekvencija opovrgrva onaj pri.ncip.
Nasuprot tome zeli Reid primijeniti baconsku metodu induk-
cije na cinjenice unutarnjeg iskustva i njihovom analizom doprijeti
do i z v o r n i h i s t i n a, koj e su dane u samom pocetku s bicem
ljudske duse, te se pokazuju u razvoju njihova djelovanja kao od-
redujuca n.a c e 1 a. Tako treba, s otklanjanjem svakc pomoci psi-
hologije, biti izgradena osnovna psiholoska znanost kao vrsta lstra-
zivanja prirode unutarnjeg opafanja. U rjesavanju ovog zadatka
sam j~ Reid, i po njemu posebno Dugald Stew .art, razvio zna-
cajni uvid u shvacanje unutarnjih zbivanja i veliku finocu u analizi
njihova bitnog sadrfaja: u njihovim se vrlo rasprostrtim istraziva-
njima nalazi mnostvo vrijednih opazanja o genetickom procesu
dusevnog zivota. Pa ipak, ovima nedostaje idealne plodnosti kao i
energicno sazetc dokazne snage. Jer oni svuda zamjenjuju utvrdl-
vanje onog sto mofo biti iznadeno u dusevnim funkcijama kao
cpcevazeci sadrzaj, sa pretpostavkom, da je ovaj i genetski nesto
izvorno i odredujuce. I kako ova filozofija nema drugog principa
do onog psiholoske cinjenicnosti, to joj nekriticki vrijedi sve, sto
se moze na taj nacin dokazati, kao zbiljski sadrzaj dusevne djelat-
nosti, k a o s a m a p o s e b i r a z um I j i v a i st i n a. Ukupnost
je ovih nacela bila omacena kao common sense, kao zdrav ljudski
razum, te je trebala kao, takva biti najvisi putokaz za svu filo.zo-
fijsku spoznaju.
9. U njemackoj prosvjetiteljskoj filozofiji mijesaju sc svi ti
pravci s naknadnim djelovanjem kartezijanskog i leibnizovs:kog
 35

racionalizma. Metodska je dvostruka upravljenost ovog zadnjeg3 3

poprimiia cvrsti sistematski lik od Christiana W o 1 ff a. Svi pred-
meti treba po njemu, da budu promatrani kako pod stanovistem
vjecnih istina tako i pod stanovistem slucajnih istina; za svako
podrucje zbilje postoJi spoznaja po moci pojmova i druga pomocu
cinjenica, apriorna znanost iz razuma i aposteriorna znanost iz opa-
zaja. Pri tom treba da se obje tako sloze u rezultatu, da na pr.
empirijska psihologija mora pokazati cinjenicnost svih onih stanja
i funkcija, koje su u racionalnoj psihologiji izvedeni iz m etafizickog
pojma duse i »moci «, koje iz nj e proizlaze. S druge strane je , po
uzoru na Leibniza, utvrdena utoliko vrij ednosna razlika obih na-
cma spoznavanja, sto je samo razumno znanje vrijedilo ka.o jasni
i razgovijetni uvid, dok je empirijsko (ili kako se tada reklo hi-
storijsko) poznavanje nasuprot tome, vrijedilo kao manje ill vise
tamna i zbrkana predodzba stvari.
Psiholoski se oba nacina spoznavanja dijele po kartezijanskom
t.zoru na ideae innat:ie i ideae adventiciae. Ipak Wolff sam, shodno
metafizickom pravcu svog misljenja, stavlja manj e teziste na ge-
neticki momenat . Utoliko je to vise bio slucaj kod njegovih prista-
Jica i prolivnika, koji su stajali vec pod uticajem francuskih i en-
gleskih teorija . Pri tom je opcenito tok razvoja bio taj, da j e zna-
cenje, koje su Leibniz i Wolff priznali empirizmu, bilo sve vise
prosireno prodiranjem Lockeovih principa . Psiholoska metoda je
korak po korak prekrila metafizicko-ontolosku, i unutar psiholoske
metode su tako ~;iroke konce.,ije ucinjene senzualizmu, da konacno
nisu samo ozbiljni ljudi znanosti, kao sto su bili Rudiger i Lossius,
vec i velik dio popularnih filozofa zastupali potpuno nauktl, da sve
ljudl>ke predodzbe izviru iz osjetilnog opazaja. Sarena ispretura-
nost preliva, u kojima se odvijao ovaj proces, samo su literarno
povijesnog interma, 34 jer lse pritom nisu javili nikakvi movi argu-
menti.
To vrijedi uglavnom i za Heinricha Lambert a, koji je kao
okretan matematicar i istrazivalac prirode, zauzimao casno mjesto
medu tim metodolozima 18. vijeka. Ukoliko, naime, on, medu cesto
vanrednim postavkama svog »Novog Organona «, prigodice i govori
o obliku i sadrzaju spoznaje, to on ipak time ostaje stvarno sasvim
u okvirima Wolffovo,g naci1na predocavanja, te ne dopire3 5 do zna-
33
Us.poredi gore § 30, 7.
34
Usporedi W. WINDELBAND, Gesch. der neueren Philosophie
I, 53-55.
§
35
KakC> je Tanije usvojio R. ZIMMERMANN, Lambert der Vor-
giinger Kants (Wien 1879).
36

cenja kojeg je kasnije Kant dao ovoj suprotnosti. (Usporedi dolje

br. 12). Nasuprot tome je Lambertova zasluga, sto je trazio, da Sc
shvaca pojam apriorija - u suprotnosti prema vladajucem psiho-
logizmu - cisto logicki i spoznajnoteoretski. On razumije pod spo-
znajom a priori takvu spoznaju, koju ne treba opravdati iskustvom
- ovdje govori iz njeg matematicar - i pred njim je lebdjela
metafizika, koja iz takvih apriornih elemenata treba da izvede svoj
cijeli pojmovni sistem. Odavde je izvirao za »poboljsanje metafi-
zike« zadatak, da ove prve istine izvuce iz cjelokupnog postojanja
iskustva. No to je, medutim, Lambert uzalud trazio po jednom je-
dinstvenom principu,36 i njegova se »arhitektonika« na koncu za-
dovoljava sa izvanjskim sabiranjem.
10. Dok su se svi ti nazori o izvoru ljudskih predodzbi odigra-
vali na literarnom podrucju, bila je vec dugo izgovorena izmiru-
juca rijec o problemu urodenih ideja, no iscekivala je u manu-
skriptu Hanoverske biblioteke na onaj snazan ucinak, koje je tre-
balo izvrsiti njeno objavljivanje. Leibniz je u svojim »Nou-
veaux essais« opremio Lockeovu ideologiju, korak po korak, s kri-
tickim komentarom, i pritom iznio najdublje misli svoje filozofije
i najfinije zakljucke svoje monadologije.
Medu argumentima s kojima je Locke osporavao urodenost
ideja, bio je i onaj, s kojim je tvrdio, da ne moze nista biti u dusi,
o cemu ona nista ne zna. Taj je prinoip37 on izrekao i na taj nacin,
da dusa uvijek ne misli. Time je bila postavljena u pitanje karte-
zijanska definicija duse kao res cogitansa: jer bitna oznaka jedne
supstancije ne moze ni u jednom momentu biti osporena. U tom je
smislu mnogo pretresano pitanje izmedu skola. Leibniz je, medu-
tim, svojom Monadologijom bio u svojevrsnom posrednom polozaju.
Kako mu je dusa, kiio i svaka monada, bila »predocujuca« snaga,
to je morala imati u svakom momentu predodzbe (perceptions): No
kako su sve monade, pa i one koje konstituiraju materiju, duse,
to je nemoguce, da st:. sve te predodzbe jasne i razgovijetne. Rje-
senje problema lezi dakle ponovno u pojmu n es vi j es n i h
p r e d o d z b i ili p e t i t e s p e r c e p t i o n s (usporedi gore §
31). Dusa ima (kao i svaka monada) uvijek predodzbe, no ne uvijek
svijesn~, ne uvijek jasne i razgovijetne predodzbe: sam se njen
zivot sastoji u razvoju nesvijesnih do svijesnih, od tamnih i zbrka-
nih do jasnih i razgovijetnih predodzbi.
30 Ovo se najbolje vidi ~ njegove korespondencije sa Kantom
(koja je ~tampana u djelima Kanta); usporedi gore navedenu dizertaciju
BAENSCHA.
37 F-ss.ay LI, 1, 10 i dalje.
 37

U tom pogledu uvodi Leibniz vanredno znacajan p"jam u psi-

hologiju .spoznavanja. On naime, razlikuje izmedu stanja u kojima
dusa samo i ma predodzbe, od onih u kojima ih je sebi s vii j e-
s n a.38 Prva oznacava on kao perception, a ova zadnja kao a pp er-
e e pt i o n. 39 On, dakle pod apercepcijom podrazumijeva zbivanje
u.zdignuto preko nesvijesne, tamne i zbrkane predodzbe u jasnu i
razgovijetnu svijest, kao zbivanje koje je time, medutim, spoznato
od duse kao njeno vlastito i od s am o s vi jest i pr is v o j en o.
Genetski proces dusevnog zivota sastoji se u pre t var an ju n e-
s v i j es n i h u s v i j es n e p r e d o d z b e, u shvacanj,u percep-
cija u jasnoci i razgovijetnosti samosvijesti. U svijetlu Monadolo-
gije poprimio je time Leibnizov metodoloski nazor o empirijskim
ili slucajnim ist,inama (usporedi § 30,7) svojevrsno obojenje. Bes-
prozornost monada ne dopusta, da se opazaj metafizicki shvati kao
djelovanje stvari na dusu. 40 Osjetilne predodzbe moraju stavise biti
zamisljene kao djelatnosti, koje dusa pomocu prestabilirane harmo-
nije razvija na tamni i zbrkani nacin (kao petites perceptions); a
preoblikovanje, koje se na njima desava, moze se smatrati samo kao
preoblikovanje u kojem postaju razgovjetnije i jasnije, kao shva-
canje u samosvijesti; kao aper c e pc i j a.
0 s j et i 1 nos t i r a z um, (a njihova se razlika kod Leibniza
poklapa s razlicitim stupnjevima jasnoce i razgovijetnosti) imaju
stoga po njemu isti sadrzaj, samo sto je u osjetilnosti predoceno
tamno i zbrkano ono sto razum posjeduje jasno i razgovijetno. U
dusu ne dolazi nista izvana. Sto ona svijesno predocuje, otprije je
vec nesvijesno bilo u njoj sadrzano. S druge strane ne moze dusa
proizvesti nista u svojim svijesnim predodzbama, sto nije otprije
bilo u njoj. Zato se Leibniz mora za to odluciti, da su u izvjesnom
smislu, naime nesvijesno, sve predodzbe urodene, a u drugom smi-
slu, naime svijesno·, ljudskoj dusi nije urodena nikakova predodzba.
On oznacuje ovaj odnos, naznacen u principima Monadologije, ime-
nom virtue In e u rode nos ti id e j a.
Nouveaux essais izvode ove mi.sli (koje je kao vodece stanovi-
ste obradivano odmah u pocetku) narocito s obzirom na opce iJi
vjecne istine. To je bilo goruce pitanje: ovdje tvrde jedni (novo-
platonici i djelimice kartezijanci) da su one »aktuelno«, kao »go-
tove« istine urodene; drugi (Hobbes i djelimice Locke) zele ih obja-
38 Ovi su (u origina1u: die Seeie VorsteUungen nur hat i be-
w us t ist - op. prev.) njemal!ki izrazi po Kantu, Antropologie § 5.
39
Prine. de la nat. et de la grace, 4, gdje se sRazno istil!e srod-
stvo sa Lockeovim refl,ection; Nouv. Ess. II, 9, 4.
40 Nouv. Ess. IV. 4, 5.
38

sniti iz zajednickog djelovanja elemenata osjeta. Leibniz, medutim,

izvodi da su takvi stavovi sadrzani vec u opazaju, kao petites per-
ceptions, naime kao n eh o t i m i c n i o b 1 i c i m is 1 j en j a
koj e stvara povezanosti, no da nakon ove nesvijesne
prirnjene apercipiraju, t. zn. da se uzdizu do ja.sne i razgovijetne
predodzbe i tako se, pomocu iskustva, spoznavaju. Vee se u osjetilnoj
predodzbi neja.sno i zbrkano nalazi oblik djelatnosti duse, koji
je zatim, kao opce nncelo, kao vjecna istina, doveden do ja.snoce i
razgovijetnosti razumnog shvacanja. Time je prevladana neodrede-
nost koja je kod Lockea vladala s obzirom na »dusevne moci« po
suprotnorn smjeru no sto se desilo kod senzualista. Ako ovi ospo-
ravaju svaku samostalnu reakciju duse u vezi osjetilnih podataka,
to Leibniz stavlja ovu svojevrsnost psihickog aktiviteta u nesvijesne
funkcije, s kojima dusa razvija svoju imanentnu zakonomjernost. 41
Kad se zato Locke prilagodio sholastickoj tezi Nihil est in intellectu
quod non fuerit in sensu, to je Leibniz dodao n is i intellect us
: p s e.42
11. Kad su 1765. god. bili stampani Nouveaux essais privu,kli
su veliku paznju: Lessing je bio zauzet oko njihova prevodenja. Da
se zivot duse korijeru daleko preko sveg jasno i razgovijetno svi-
jesnog u tamnim, predosjecanim du.binama, bio je uvid najvise vri-
jednosti za literaturu, koja se upravo izdigla, iz prosvjetiteljske
razurm,ke suhoparnosti i jednolicne ispravnosti, do genijalnog raz-
voja. On je bio utoliko vredniji, sto je poticao od istog mislioca,
kojeg je Njemacka postivala kao oca i heroja svojeg prosvjetitelj-
stva. U ovom je pravcu Leibniz djelovao narocito na Herder a;
ne vidi se to samo u estetskim nazorima ovog, 43 vec jos vise u na-
gradenom spisu >'0 spoznavanju i osjece>nju ljudske duse«.
Pod pretezno metodoloskim stanovistem Leibniz-Wolffova je
skola, koliko je to god moguce, razapela suprotnost izmedu racio-
nalne i empirijske spoznaje, te razum i osjetilnost obradivala kao
dvije razlicite »moci«. Medusobni odnos 0vih obih odijeljenih snaga
i sudjelovanje sv2ke od ovih na lJudskom znanju, htje)a je ispitati
Berlinska Akademija: Herder je pravog Leibniza, kako se razvio u
Nouveaux essais, suprotstavio vladajucem skolskom sistemu, kad
41 Da je ovo shva6anje moglo imati i ulogu koju je Locke pri-
godno dodijelio »dusevnim mocima«, dokazuje prik,az G. HARTEN-
STEINA, Lockes Lehre von den menschlichen Erkenntnis in Verglei-
chung mit Leibniz Kritik derselben (Leipzig 1861, Abh. d. Sachs. Ges. d.
Wiss.).
42
Nouv. Ess. II, 1, 2.
43
Usporedi uglavnom cetvrtu od »Kritische Waldchen.«
 39

je u svojoj raspravi istakao zivo jcdinstvo ljudskog dusevnog zivota

i pokazao, da osjetiln0st i razwn nisu dva razlicita izvora znanja,
vec samo razliciti stupnjevi jedne te iste zivotne djelatnosti, s ko-
jom monada u sebi obuhvata svemir. Dusi su urodene kao unutar-
nje snage sve predodzbe, s kojima se ona u svom razvoju, korak
po korak, uzdize od svijesti svoje najblize okoline do spoznaje
svjetske harmonije. Ovo dublje jedinstvo osjetilnosti i razuma
nazvao je Herder o s j e ca j: i u njemu je nasao, i kod svojeg
istrazivanja o »izvoru« jezika, jedinstvenu funkciju koja obuhvaca
sva osjetila i pomocu koje se uzdize psiholoski mehanizam »tono-
va« i »slusanja« do izrazavanja misli.
12. Znacajnije je bilo jos jedno drugo djelovanje Leibnizovih
djela. Nitka manji nego Kant je poduzeo da izgradi nauku Nou-
veaux essais do sistema spoznajne teorije (uspor. § 34,12). Konigs-
berski je filozof bio tim djelom potaknut za jedan od najvaznijih
obrata svog razvoja te ga je izvrsio u svojoj in augur a In o j
di z er tac i j iH. On je bio dugo vrijeme, polazE'ci iz Wolffove
skolske metafizike, zaposlen ispitivanjem empirijskih teorija, no
ipak se s njima nije mogao zadovoljiti 45 , vec je, stavise, dosao do
ponovnog osnivanja metafizike i slijedio je misli kojt: su se postav-
ljale pri razlikovanj!.l oblika i sadrzaj a spoznaj e. No
upravo je Leibniz pokazao o vjecnim istinama, da se one nalaze,
kao nehotimicno povezani oblici, vec u osjetilnom iskustvu samom,
da bi bile uzdignute refleksijom razuma do jasne i razgovijetne
svijesti. Ovaj princip virtuelne urodenosti je osnovna crta Kantave
inauguralne dizertacije: metafizicke istine leze u dusi kao zakoni
njene djelatmosti, 46 da bi prilikom iskustva stupile u funkcije i da
bi tada poslale predmetom i sadrzajem razumske spoznaje.
Kant je primijenio ovo stanov-iste na nov i plodonosan nacin na
osjetilnu spoznaju. On je ovu suprotstavio iz metodickih razloga,
jos mnogo ostrije nego volfijanci, razumskoj spoznaji. On je, me-
dutim, stoga i postavio pitanje, da Ii se u osjetilnom svijetu nalaze
isto takove izvorne povezanosti oblika, kakove je Leibniz utvrdio
u svijetu razuma, a priznao ih i sam Kant: 47 i tako je otkrio »ciste
4-1 Ovisnost ovog spisa o Nouv. Ess. utvrdena je od W. WINDEL-
BANDA Vierteljahrsschr. f. wiss. Philos. I, 1876 str. 334 i dalje.
45
To najbolje dokazuje spis za koji se cirri da stoji najdalje od
metafizike »Traume eines Geistersehers«. (Snovi jednog vidovnjaka).
Usporedi ostalo dalje dio VI. pogl. 1.
40
De mundi sens. antque int. f. et pr. § 6: dantur per ipsam natu-
ram intelLectus. Usporedi ovdje § 8, uz to -corollarium trece sekcije.
47
Usporedi u istom spisu § 8 i citav cetvrti odsjek.
40

oblike osjetilnosti« - pros tor i v r 1 J em e. Oni nisu po uobi-

cajenom smislu urodeni vec steceni, no ne apstrahirani iz podataka
osjetilnosti, vec ab ipsa mentis actione secundum perpetuas leges
sensa sua coordinante: i kao sto su razumski ob1ici, tako ce i ovi
biti sp'oznati obracanjem paznje na djelatnost duha prilikom isku-
stva: to je posao matematike i samo u tom lezi ajeno nuzno i opce
vazenje.
Drugu formulaciju dao je principu virtuelne urodenosti Te-
ten s. On je pisao svoje »Oglede o ljudskoj prirodi i njenom raz-
voju« vec i pod uticajem Kantove inauguralne dizertacije. I on je
proglasio da je »akt misljenja« prva, najizvornija »misao odnose-
nja«: mi je dozivljavamo time sto je primjenjujemo, kad mislimo;
i time se pokazuje kao pr i rod n i z a k on mis 1 j en j a. Opce
teze koje leze u osnovi sve filozofske spoznaje su pri tome »subjek-
tivisticke nuznosti« u kojima bit misaone duse sama dolazi k svi-
jesti.

§ 34. SPOZNAJA VANJSKOG SVIJETA

Pozadinu svih tih teorija cini njihova spoznajnoteoretska svrha.

Ova .iiVrha pak dobiva, pod pretpostavkom naivnog realizma, koji
se nadovezuje na kartezijansku metafiziku, odmah nesto uzi okvir.
Princip cogito sum dopusta, da se samospoznaja dusevnog bica po-
javi kao izvorna izvjesnost, kao ono sto je samo po sebi razumljivo
i neposredno nesumnjivo: no, sto se vise smatralo, da je, pored
svijeta svijesti, drugaciji svijet prostora i tijela, to su se pokazale
vece teskoce s obzirom na spoznatljivost ovog rposljednjeg. To po-
kazuje vec razvoj metafizike neposredno poslije Descartesa (uspo-
redi § 31), a to se takoder ponavlja u najrazlicitijim oblicima pri
prevadanju istih misli u jezik empirijske psihologije i senzualizma.
Tako je u spoznajnoj teoriji moderne filozofije od pocetka pre-
vagnulo unutat'nje iskustvo uslijed kojega je z nan j e o van j-
s k om s vi j et u post a 1 o prob 1 em at i c no. Uz to se kao
presudno shvacanje pokazalo, u svoj sirini novog misljenja, nak-
nadno djelovanje termini z ma, s kojim zavrsava srednji vi-
jek. Heterogenitet izmedu vanjskog i unutarnjeg svijeta dao je duhu
ponosan osjecaj supstancijalne osobitosti nasuprot stvarima, no
ujedno i izvjesnu nesigurnost i sumnjicavost u njegovom orijenti-
ranju u ovom, njemu stranom, svijetu. Na taj se nacin pokazuje
upravo osnovni problematski polozaj filozofije prosvjetiteljstva kao
odzvuk onog udubljivanja duha u sebe sama, onog osamostaljivanja
 41

svijesti nasuprot vanjskom svijetu, u kojem se zavrsila antikna

filozofija. U tom se korijeni moc augustinskog duha natl modernom
filozofijom.
1. Preteznost unutarnjeg iskustva pokazala se vrlo snazno i
kod L o c k e a, bez obzira na to sto on u psiholoskom pogledu
principijelno izjednacuje senzaoiju i refleksiju, a u genetskoj teo-
riji cak ovu zadnju smatra ovisnom od prve. Samo kod spoznajno-
teoretskog vrednovanja okrece se ovaj odnos odmah u smislu karte-
zijanskih odredenja. Dualizam konacnih supstancija, koji je posta-
vio veliki francuski metafizicar bio je, naime, kod Lockea tako
uveden s dualizmom izvora iskustva. Senzacija je odredena za spo-
znaju tjelesnog vanjskog svijeta, a refleksije za spoznaju djelat-
nosti duha samog, i pri tom se po sebi rawmije, da je ova zadnja
mnogo vise dorasla svojoj zadaci, nego prva. Nase znanje o nasim
vlastitim stanjima je intuit iv no i najizvjesnije od svega te
smo s nasim vlastitim stanjima pri tom potpuno i nesumnjivo
sigurni i u nasu vlastitu egzistenciju. S gotovo doslovnim oslanja-
njem na Descartesa izlaze Locke ovu nauku o samoizvjesnosti48 .
Nasuprot tome on je mnogo suz,drzljiviji s obzirom na spoznaju
tjelesnog svijeta. Ona je moguca samo pomocu o,s jetilnosti te joj
nedostaje, iako jos zasluzuje ime knowledge ipak potpuna sigurnost
i adekvatnost. Prvenstveno je intuitivno izvjesno samo prisustvo
ideje u duhu, a nije intuitivno sigurno, da joj odgovara lstvar, te
demonstracija moze najvise naucavati, da je stvar ovdje, no ne moze
nista o toj s,tvari izricati.
Dakako, da Locke u torn pogledu nije sasvim u skladu sa sa-
mim sobom. Pri teoriji ideja senzacija prihvaca on nauku o, inte-
lektualitetu osjetilnih kvaliteta sasvim u obliku koji je izradio
Descartes (usporedi gore § 31 ,2). Locke je sretno oznacuje razliko-
vanjem primarnih i sekundarnih svojstava, te dodaje jos, kao terci-
jarna svojstva, one snage, koje izricu odnos prema drugim tijelima.
On proglasava, da su primarne kvalitete one, koje realno pripadaju
tijelima o sebi, te im pribraja, osim onih. koje je poprimio od Des-
cartesa,, jos i neprobojnost. Stvarno je to jos vise nego kod Hoh-
besa odlucni povratak u demokritsko-epikurejski nacin predoca-
vanja, a to se pokazuje i u tom , da Locke po teoriji »slicica « (uspo-
redi gore § 10,3) podrazaje svodi na dodirivanje zivaca najmanjim
djelicima materije, koji struje iz predmeta.40 U cjelini su, dakle,
48
Essay IV, 9, 3.
4
Usporedi ovdje i 13. RDTTENAUER, Zur Vocgeschichte des
1J
Idealismus und Kritizismus (Freiburg 1882) i GEIL, na nav. mjestu, str.
66 i dalje.
42

ovdje ponovljeni kartezijanski os novi matematske spoznaje prirode

te cak u vaznom pogledu i prosireni.
Sasvim drugacije, medutim, glasi Lockeova odluka u analizi
pojma supstancije. Od intuitivne spoznaje i one koja je dana sen-
zacijom, razlikuje on, slicno kao Occam, demonstrativnu: ova se ne
v eze uz odnos ideja prema vanjskom svijetu, v ec uz medusobni
odnos ideja. Ona stoji po spoznajnoj vrijednosti blizu intuitivne,
dok je nadredena senzitivnoj. 50 Demons tr at iv no mis 1 j e-
n j e je shvaceno sasvim termini stick i, priblizno kao kod
Hobbesa, kao racunanje s pojmovnim znakovima: ' nuznost demon-
stracije vrijedi samo unutar predodzbenog svijeta, ona se tice, izme-
du ostalog, opcih ili apstraktmih pojmova, koji ne odgovaraju in na-
tura rerum nikakvoj vlastitoj zbilji. Ako su jednom ideje prisutne,
to se mogu obrazovati neovisno od svih veza, na stvarima, sudovi
o odnosima, koji po,s toje izmedu njih i samo sa time ima posla de-
monstrativno znanje. Takovi »kompleksi « predodzbi su »mis 1 j e-
vine « od kojih, nakon sto su utvrdene definicijom, svaka po svom
sadrzaju moze u misljenju poprimiti odredenu medusobnu pove-
zanost, a da time n ije zadobila vezu prema vanjskom svij etu . Me-
du tim nacinima povezivanja isticu se na pos ebn'i nacin oni, koji su
izrazeni po j mom sups tan c i j e (kategorija inherencije).
Svi ostali sadrzaji i odnosi mogu, naime, biti samo tako zamisljeni,
<la su vezani uz neku supsta.nciju. Ovim odnosima pripada dakle
ipak realnost, ideja je supstancije, po Lockeovom izrazu, »ektipicna«
- no samo tako, da smo mi za moduse, koji su dani u pojedinacnoj
ideji , prisiljeni pretpostaviti realni sup.strat, a da pritom nista o
tom ne mozemo izreci sto bi bila sama ta supstancija. Supstancija
je sama nepoznati nosilac poznatih svojstava, kojih supripadnost
imamo povoda pretpostaviti.
Ovaj nazor o n espoznatljivosti sup.stancije ne smeta, dakako,
Loakeu, da na drugom mjestu 51 preduzme opet podjelu su,pstancija
na »cogitativne i necogitativne«; s druge strane primjenjuje ga na
svoju obradbu principa cogito sum. Ovaj princip premjesta on iz
metafizickog sasvim u empirijsko-psiholosko podrucje. Samoizvje-
snost mu je ona unutarnjeg osj e tila (internal sense); intuicija se
odnosi pritom samo na nasa stanja i djelatnosti, no ne na nasu bit,
ona nam, doduse, pokazuje neposredno i nesumnjivo da smo, no
ne i sto smo. Na pita:ije o supstanciji duse (i shodno tome i na ono

50 Ess. IV. 2; usporedi gore § 33, 3.

51 Ibid. II, 23, 29; IV, 10, 9.
 43

o njenom odnosu prema tijelu) je isto tako nemoguce odgovoriti,

kao i na pitanje »sta« je bilo koja supstancija uopce.
Isto je tako drzao Locke, da je moguce steci O Op St O j n O-
s t i B o g a d e m o n s t r a t i v nu i z v j es n o s t. On j e u tu
svrhu usvojio prvi kartezijanski dokaz (usporedi gore § 30,5) u nesto
modificiranom obliku, a dodao je jos uobicajeni kozmoloski dokaz.
Mora se zamisliti beskonacno, vjecno i savrseno bice, zadnji uzrok
konacnih supstancija, a covjek sam sebe kao jednu od njih intui-
tivno spoiznaje.
Tako su raznoliki i protivurjecni motivi misljenja sto se u.kr-
stavaju u Lockeovoj spoznajnoj teoriji. Prividno tako Jak i jasan
prikaz, do kojeg je on razvodnio kartezijanizam. prelazi lako preko
vrtlo,g a . koji se podize iz tamnih dubina njegovih povijesnih pret-
postavaka. Kao sto se, rnedutim, mnogoznacna neodredenost nje-
gove psihologije razlagala u suprotnostima slijcdeceg razvoja, tako
je prufala i ova spoznajnoteoretska m etafizika, izlaziste za naj-
raznovrsnije preinake.
2. Vee prvo medu njima pokaz 1.1je Lockeovu neodlucnost nasu-
prot smjeloj energiji jednostranosti. Berke 1 e y je doveo pre-
teznost unutarnjeg iskustva do potpune prevlasti, ukoliko je pomocu
svog ekstremnog nominalizma, posegnuvsi z.a naukama Eobbesa,
svrsio s kolebljivim polozajem, kojeg je Locke zauzeo u pitanju
spoznaje tijela. 0 n j e uni st i o po j am t j e 1 es n e sups tan-
c i j e. Od kompleksa ideje, koje nam opazaj pruza kao tijelo, treba
po razlikovanju primarnih i sekundarnih kvaliteta izluciti jedan
dio, a drugi zadrzati kao jedino realan; no ovo je razlikovanje, tako
je i nekad ucio Hobbes, (usporedi 31,2) vec stvarno neispravno. I
»matematska « svojstva stvari su isto tako ideje u nama kao i osje-
tilne kvalitete i B erk e 1 e y je upravo to utvrdio s analognim
argumentima u svojoj »teoriji gledanja «, koja zeli prilkazati djelo-
vanje ranijih iskustava i time odredenih sudova u optickom shva-
canju prostornih odnos a. On osporava ispravnost kartezijanskog
(odnosno demokritskog) razlikovanja. Ako su, m edutim, po tome
sva tjeles9a svojstva beziznimno ideje u nama, to je Locke kao nji-
hove realne nosioce zadrzao jos neku nespoznatljivu »supstanciju«.
Slicno govore drugi o materiji kao supstratu »pojavnih « svojstava.
Samo u svim tim slucajevima, kaze Berkeley, mi trazimo , da se
apstrakt drzi jedino zbiljskim. Apstraktni pojmovi, medutim, ne
egzistiraju - oni ne egz,istiraju cak ni u duhu, a kamoli in natura
rerum. (usporedi gore § 33,4). Locke je imao sasvim pravo da se
ovu »supstanciju« ne moze nikad spoznati: ne moze je cak nitko
misliti, ona je skolska fikdja. Za naivnu svijest, za »zdrav ljudski
44

razum«, koje stvar misli Berkeley braniti protiv umjetnih tvorbi

filozofa, tijelo je upravo to sto je opazeno, ni manje, ni vise: samo
filozofi traze iza toga jOS nesto drugo, tajnovito, apstraktno, sto Sarni
ne mogu izreci. Za nepomuceni razum je tijelo ono, sto, se vidi, pipa,
ku.sa, mirise i cuje: njegovo se esse poklapa s njegovim percipi.
Ti j e 1 o, dakle, nije nista drugo do k om p 1 e ks id e j a.
Ako se od neke tresnje oduzmu sva svojstva, koja mogu biti perci-
pirana bilo kojim osjetilom, sta jos preostaje? Nista. Ide a 1 i z am,
koji u tijelima ne v.idi nista drugo do svezanj predodzbi, nazor je
obicnog covjeka, on treba da bude i nazor filozofa. Tijelima ne
pripada ni jedna druga zbilja do zbilje bit i pre doc en. Po-
gresno je misliti,, da je u njima ili iza njih jos neka supstancija,
koja se »pojavljuje « u njihovim svojstvima. Supstancija nije nista
drugo nego suma ovih svojstava.
Na srodno pitanje: u cemu se sastoji, ako su sva tijela samo
predocena, razlika izmedu »zbiljskih« i uobrazenih ili sanjanih ti-
jela - odgovara Berkeley sa spirit u a 1 is tick om met a f i-
z i k om. Ideje, koje sacinjavaju bitak vanjskog svijeta su djelat-
nosti duhova. Od obih kartezijanskih svjetova supstancijalno postoji
samo jedan, samo su res cogitantes zbiljske supstancije, res extensae
su njihove predodzbe. Samo su konacnim duhovima dane ideje, a
izvor svih predodzbi treba traziti samo u beskonacnom duhu, u
Bog u. Realitet se tijela sastoji, dakle, u tome, da su njihove ideje
od Boga saopcene konacnim duhovima, a red, u kojem to Bog obic-
no cini, nazivljemo pr i rod n i m z a k on i ma; zato biskup
Berkeley ne vidi metdizicku teskocu u tome, da Bog odstupa od
uobicajenog reda pod okolnostima za posebne svrhe gdje tada co-
vjek govori o cudima. Bit bozjeg duha (a isto tako i konacnih du-
hova) sastoji se u slobodi vol j e, a predodzbe su samo djelatni
oblici, u kojima se ova odvija. Nezbiljsko je, nasuprot tome po
Berkeleyu, ono tijelo koje je predoceno po masti, bilo mehanicki
slucajnoj, bilo samovolinoj, samo u pojedinacnom duhu, a da nije
od Boga saopceno. Kako se konacno tako zbiljski tjelesni svijet
preobraca u sistem ideja, kojeg hoce Bog - to vise ne predstavlja
problem pokazati svrhovitost, njegovo uredenje i vremenski slijed
nj egovih promj ena.
Ocevidan je paralelizam izmedu ovih izvoda iz Lockea i onih
koje je Male branch e povukao iz Descartesa; da, i u tom su
Malebranche i Berkeley jedinstveni, da je Bog jedina snaga koja
djeluje u svijetu, da ni jedna pojedinacna stvar nije djelatna (uspo-
redi § 31,8). Vrlo je interesantno kako se ekstremni i-ealizam Fran-
cuza f ekstremni nominalizam Engleza svrsavaju u istom nazoru.
 45

Osnove ne mogu biti razlicitije, rezultat je isti. Jer sto jos dijeli
oba covjeka moze se lako ukloniti. To dokazuje suvremenik i suna-
rodnjak Berkeleya A:>:thur Co 1 ii er (1680-1732) u svom intere-
santnom spisu Clavis universalis 52 • Malebranche 53 nije doduse kao
kartezijanac bio direktno prctiv realiteta tjelesnog svijeta, no za-
misljao je da je njegovu spoznaju po ljudima samo tako moguce
shvatiti, da su ideje tijela u Bogu opci original, po kojem Bog stvara
s jedne strane .zbiljska tijela , a s druge strane ideje o tom u ko-
nacnim duhovima. Collier j~ pokazao, da u toj nauci rcalitet tje-
lesnog svijeta igra potpuno suvisnu ulogu: kako se ne pretpostavlja
zbiljski odnos izmedu njega i ljudske predocizbe, to ostaje ista s,po-
znaj,na vrijednost ljud8kih ideja, ako se samo idealni tjelesni svijet
statuira u Bogu i ovaj smatra realnim predmetom ljudske spo--
znaje.
»Idealizam«, koji proizlazi na taj nacin na mnogini. putovima
iz Cogito ergo sum, stvorio je jos jednu paradoksnu popratnu po-
javu,, koja se bezimeno i neodredeno spominje povremeno u litera--
turi 18. stoljeca. Jedino sigurnu i intuitivnu spoznaju ima svaki po-
jedini duh samo o sebi samom i svojim stanjima i o drugim duho-
vima zna on nesto samo pomocu ideja, koje se prvenstveno odnose
na tijela i tumace po analogiji na duho, e. No ako je citav tjelesni
1

8Vijet samo predodzba u duhu, to je konacno svaki pojedinac izvjo-

stan samo svoje vlastite egzistencije: realitet je sveg ostalog, kojeg
ne •i skljucuju svi drugi duhovi, problematic.an i ne moze biti de-
monstriran. Ova se nauka tada oznacavala k&o ego i z am: sada
ju je uobicajeno nazivati so 1 i psi z am. To je metafizicka igra-
rija, koja se mora prepustiti ukusu pojedinaca: jer solipsist protivu-
rijeci sebi vec tada, kad otpocinje drugom dokazivati svoje nauku.
Tako se u ·slijedu Meditacija, u kojima je Descartes samosvi-
jest spoznao kao stijenu spasa u moru sumnje, dospjelo konacno
do rezultata, kojeg je Kant 54 kasnije oznacio kao filozofski skan-
dal: da se, naime, zahtijevao dokaz za realitet vanjskog svijeia, te
52 Sporedni naslov knjige glast: A new inquiry after truth being
a demonstration of the nonexistence or impossibility of an external
world (London 1713). Izdao ju je ESCHENBACH (Rostock 1756) zajedno
sa Berkeleyevim Tretise, u njemackom »Sammlung der vornehmsten
Schriftsteller, die die Wirklichkeit ihres eigenen Korpers und der gan-
zen Korperwelt leugnen.«
63 Cija je nauka postala poznata u Engleskoj posebno po Johnu

Norris u (Essai d'une theorie du monde ideal, London 1704).

54 U predgovoru za 2 izd. Krit. d. r. V. III, 23 bilj. (Na n,as jezik
preveo Kritiku cistog uma Nikola Popovic, izd. Gece Kona, Beograd,
1932. Navedeno mjesto na str. 23, biljeska. - Op. prevod.)
46

se ni jedan nije mogao naci koji bi zadovoljavao. Ipak su francuski

materijalisti proglasili, da je Berkeleyeva nauka doduse besmislica,
no <la je neoboriva.
3. Berkeleyeva preobrazba Lockeove nauke vodila je direktno
dalje do Hume o v e spoznajne teorije. Na nominalisticko pori-
canje apstraktnih pojmova povezuje duboki Skot svoje razlikovanje
svih intelektualnih fun.kcija u impresije i ideje, koje su kopije im-
presija: u tom se, medutim. nalazi ujedno razlikovanje intuitivne
i demonstrativne spoznaje. Svaka od ovih ima svoju vlastitu vrstu
izvjesnosti. Intuitivna se spoznaja sastoji jednostavno u tvrdnji
cinjenicnih impresija. Koje ja imam utiske, mogu izreci s apsolutnom
sigurnoscu: u tom se ja ne mogu varati, ukoliko se samo drzim u
granicama jednostavne tvrdnje, da imam opazajnu predodzbu o
ovom ili onom jednostavnom ili slozenom sadrzaju., a da tome ne
dodam neki pojam koji tumaci.
Ovim impresijama, kojima pripada intuitivna izvjesnost, pri-
braja Hume uglavnom i prostorni i vremenski odnos osjetilnih
sadrzaja, utvrdivanje koegzistencije ili sukcesije elementarnih im-
presija. Prostorni red, u kojem se prikazuju sadrzaji opazanja, ne-
sumnjivo je dan neposredno s njima; isto tako mi posjedujemo si-
gurnu impresiju o tom da li su razliciti sadrzaji opazeni istovre-
meno ili jedan za drugim. Prostorni i vremenski kontinuitet dan je,
dakle, intuitivno s impresijama i o tim cinjenicama (facts) postoji
u ljudskom duhu potpuno, sigurna spoznaja u koju se na ni jedJJn
nacin ne moze posumnjati. No ne smije se zaboraviti pri karakte-
ristici Humeove nauke, da je ova apsolutno izvjesna cinjenicnost
impresija samo ona njihove prisutnosti kao predodzbi. U ovom
znacenju i ogranicenju obuhvaca intuitivna spoznaja ne samo ci-
njenice unutarnjeg, vec i cinjenice vanjskog iskustva - no pod
cijenu, da su zadnje zapravo samo jedna vrst prvih, naime znanje
o predodzbenim stanjima.
No prostorni i vremenski koniinuitet (u modernoj psihologiji
»do di riv an j e«) je samo najelementarniji oblik asocijacija pre-
dodzbi; pored ovog nabraja Hume jos dva druga takva zakona:
slicnost (odnosno kontrast) i kauzalitet. Sto se tice prvog oblika
povezanosti, to mi imamo o jednakosti i nejednakosti i njihovim
razlicitim stupnjevima, s obzirom na senzacije, jasnu i razgovijetnu
impresiju: ona se sastoji u znanju o mjeri slicnosti naseg vlastitog
(senzitivnog) djelovanja i pripada dakle, impresijama unurtarnjeg
osjetila, koje je Locke nazvao refLection. Na ovom se zasniva, do-
sljedno tome, demonstrativna spoznaja savrsene izvjesnosti. Ona
se odnosi na oblike usporedivanja velicina, koje izvrsavamo na da-
 47

nim sadrzajima predodzbi, i nije nista do analiza zakonomjernosti,

s kojom se to dogada. Ova demonstrativna znanost je matematika:
ona razvija zakone usporedivanja s obzirom na brojeve i prostorne
odnose i Hurne je sklon da prizna aritmetici jos vecu spoznajno-
teoretsku vrijednost no geometriji. 65
4. Samo je m ate mat i k a i j e din a demons tr at iv n a
z nano st; i to upravo zbog toga jer se ne odnosi ninasto drugo
do li na moguce odnose izmedu predodzbenih sadrzaja i jer uopce
nista ne tvrdi o njihovim vezama, prema jednom svijetu. Na taj
nacin vlada kod Humea potpuno Hobbesov terministicki princip
(usporedi gore § 30,3) samo sto je Hume, s ogranicavanjem ove teo-
rije na cistu matematiku, postupio jos konzekventnij e. Jer Hume
proglasava da nije moguce demonstrirati ni jednu tvrdnju o vanj-
skom svijetu. Svo se nase znanje ogranicava na konstatiranje im-
presija i na medusobne odnose ovih predodzbi.
Zato se Humeu cini, da je neopravdano presezanje misljenja,
ako istovetnost predodzbi tumacimo metafizickim identitetom: ovo
se, medutim, dogada pri svakoj primjeni pojma sups tan c i j e
Odakle taj pojam? On se ne opaza, ne nalazi se kao sadrzaj niti u
pojedinacnim osjetima niti u njihovim odnosima; supstancija je ne-
poznati, neizrecivi nosilac poznatih predodzbenih sadrzaja. Odakle
ta ideja za koju se ne maze u citavom opsegu senzacija naci impre-
sij a kao neophodan original? N j en izvor treba trazi ti u · refleksij i:
ona je odraz vise puta ponavljanog povezivanja predodzbi. Po-
navljanim zajednickim postojanjem impresija, n av i k om jedna-
kog predocavanja, nastaje, pomocu zakona as o c i j a c i j e id e j a,
nuzno predocavanje njihove koegzistencije. Osjecaj ove asocijativne
nuznosti predocavanja zamisljen je kao realna jednorodnost osje-
tilnih elemenata t. zn. kao supstancija.
Oblik misljenja inherencije je time psiholoski objasnjen i ujed-
no spoznajnoteoretski odbacen: ne odgovara mu nista drugo do
osjecaj povezanosti predodzbi, i kako mi o egzistenciji ne mozemo
nikad znati nesto drugo do po neposrednom osjetnom opazaju, to
je i realitet pojma supstancije nezasnovan. Jasno je da time Hume,
sto se tice tjelesnih stvari, usvaja Berkeleyevu nauku. No ovaj je
samo do polovice izvrsio posao na pojmu supstancije. On je nasao
da su tijela samo kompleksi osjeta, da je njihov bitak identican sa
tim sto su percipirani, da nema smisla, ovu istorodnost hipostazi-
rati kao nepoznatu supstanciju: no on je ostavio dusevne supstan-
cije, duhove, res cogitantes. On ih je smatrao nosiocima, koji treba
55 Treat. I, 2., 1. I, 3, 1.
48

da inheriraju sve te predodzbene djelatnosti. Humeov argumenat

odnosi se i na ove. Sto je Berkeley pokazao o tresnji vrijedi i za
»Ja«. I unutarnji opazaj 50 pokazuje djelatnosti, stanja, svojstva.
Ako se ta oduzmu, ne preostaje nista ni od Descartesovog res cogi-
tans: samo »navika« konstantne povezanosti predodzbi lezi u osnovi
pojma duha i »Ja« je samo sve.zanj predodzbi. 57 •
5. Ista razmisljanja vrijede mutatis mutandis i za k au z a 1 i-
t et, onaj oblik pod kojim se obicno zamislja nuznost povezanosti
predodzbenih sadrzaja: no ni ovaj nije niti intuitivno niti demon-
strativno izvjestan. Odnos uzroka i ucinka ne opaza se. Predmet je
osjetilnog iskustva stavise samo vremenski odnos, po kojem jedan
redovno slijedi za drugim. No ako mi.sljenje ovaj slijed pretvori
u uzrocni odnos, a post hoc u ,propter hoc 58 to ovo nije opravdano
ni u sadrzaju ideja koje se kauzalno medusobno odnose. Iz »uzro-
ka « logicki se ne moze izvesti njegov »ucinak«, u predodzbi se
ucinka ne nalazi ona njena uzroka. Analiticki se ne moze razumjeti
kauzalni odnos. 59 Razjasnjenje se ovog oblika misljenja moze steci,
po Humeu, ponovno pomocu asocijacije ideja. Ponavljanjem iste
sukcesije predodzbi i navikom st-0 nalazimo da slijede jedna za dru-
gom nastaje neka unutarnja prinuda, da nakon jedne predocujemo
i ocekujemo drugu. Osjecaj ove unutarnje prinude, kojim jedna
ideja izaziva drugu, shvacen je kao realna prinuda,, kao da pred-

56 To pok.azuje vec Locke, usp. gore br. 1.

67
Treat. I, 4. Opasni zakljucci, koji su se iz tog pokaz.ali za r-el.ir-
gioznu metafiziku, potakli su Humea da pri preradi u Eseje, napusti
ova najodlucnija svoja istrazivanja. Zato je povijesno djelovanje Hu-
meove nauke (Kant) vezano iskljucivo uz teoriju kauzaliteta.
68 U tom je pogledu imao Hume prethodnika u svom zemljaku
Josephu G la n vi l u (1636-1680), koji se u Scepsis scientifica (1665)
borio protiv mehanicke filozofije prirode sa stanovista ortodoksnog skep-
ticizma; usporedi FERRIS GREENSLET, J. Glanvil (New York 1900).
59 Ista mis,ao lezi vec u osnovi okazionalisticke metafizike: us:po-
redi § 31, 7. Ona, naime, pribjegava u biti posredovanju Bozje volje zbog
log i ck e n e p o j ml j iv o st i kauzalnog odnosa. Isto je, na nacin koji
se bitno poklapa sa Humeom, spoznao i Kant u svojem spisu »Versuch
den Begriff der negativen Grossen in die Weltweisheit einzufilhren«.
(Usp. op. bilj. na koncu.) Na vrlo interesantan nacin konacno je Tho-
m as Brown (On cause and effect), koji nije nenaklonjen ni okazi-
onalizmu (usporedi na navedenom mjestu str. 109 i dalje) zahtjev za
»objasnjenjem« ili »razumijevanjem« cinjenicnog, vremenskog slijeda
ujedno psiholoski deducirao i spoznajnoteoretski otklonio (ibid. 186 i
dalje): opazaj pok.azuje grubo uzroke i posljedice; pri tom nastaje zatim
»objasnjenje« dogadaja u njegovom rasclanjivanju u pojedine jedno-
stavne i elementarne kauzalne odnose. Time nastaje iluzija kao da se
i ovi moraju ponovno analiticki uciniti pojmljivima.
 49

met jedne predodzbe in natura rerum prinudava ostvarenje pred-

meta druge, ili mu, kao sto se kasnije izrazio Kant, odreduje nje-
govu opstojnost u vremenu. Impresija je nuzdan odnos izmedu pre-
dodzbenih djelatnosti, te u ideji kauzaliteta iz tog nastaje nuzdan
odnos predodzbenih sadrzaja.
Na taj nacin razlaze Humeova spoznajna teorija oba osnovna
pojma oko kojih se okretao metafizicki pokret 17. stoljeca. Supstan-
cija i kauzalitet su idejni odnosi, koji se ne mogu zasnovati niti
iskustvom niti logickim misljenjem: oni pocivaju na podmetanju
impresija refleksije pod impresije senzacija. Time je. medutim,
preostaloj metafizici izmaklo tlo pod nogama: na njeno mjesto
stupa samo jos spoznajna teorija. Metafizika stvari uzmice pred
m e t a f i z i k o m z n a n j a.
6. Suvremenici su ovaj rezultat Humeovih istrazivanja - na-
rocito s obzirom na zakljucke u pogledu religiozne metafizike (uspo-
redi § 35, 6) - oznac11i kao s k e p tic i z am. Ipc:k je on bitno
razlicit od onih nauki\ kojima to ime povijesno pripada. Utvrdiva-
nje cinjenica osjetilnim iskustvom smatra Hume intuitivnom izvje-
snoscu, a matematske odnose demonstrativnom izvjesnoscu. No za
sve sto pojmovima treba biti izreceno o realitetu, koji je razlicit od
predodzbi, poziva Hume: »U vatru s time!« Ne postoji nikakova
spoznaja o tom sto su stvari i kako djeluju: mi mozemo samo reci
sto mi osjecamo, koje prostorno i vremensko uredenje i koje od-
nose slicnosti izmedu njih dozivljavamo. Ova je nauka apsolutno
konzekventni i c est it i em pi r i z am: ona zahtijeva, da se, ako
jedini izvor zn:mja proistice iz opazaja, u opazaj nista drugo n~
umijesa no !ito on zbiljski sadrzi. Time je iskljucena svaka teorija,
svako istrazivanje uzroka . svaka nauka o »istinskom bitku« iza
°
»pojava «.0 Kad se, kao sto je ucinila terminologija 19. vijeka, ovo
stanoviste oznaci kao p oz it iv i z am, to je ovaj pravac kod
Humea nasao svoje spoznajnoteoretsko obrazlozenje.
Najdublji engleski mislilac dao je ovoj radikalnoj spoznajnoj
teoriji karakteristicnu dopunu. Asocijacije ideje na kojima se za-
snivaju pojmovi supstancije i kauzaliteta ne raspolazu, doduse, ni
intuitivnom ni demonstrativnom izvjesnosc:u, no namjesto njih
60 Zato se Ber~eley maze ispravno razumjeti samo uz Humea: nje-
gov »idea!izam« je po 1 o vi c n i po z it iv i z am. On postavlja na-
rocito teziste n.a to, da iza ideja tijela ne treba traziti jos nesto ap-
straktno, o sebi postojece. Ako se ovaj princip protegne na duhove
dobija se Humeova nauka; jer sa spiritua!istickom metafizikom otpada
i red pojava koji je Bog htio, na sto je Berkeley reducirao kauzalitet.

4 Pov ijes t filozofije IL

50

o s j e c a j no m mo c i u v j er c n j a, prirodnom v j er om (be-
1.ief), koja se, nepomucena od svih teoretskih razmisljanja, objav-
ijuje pobjedonosno u prakticnom ocinosenju ljudi i kcja je potpuno
dovoljna za dostizive svrhe zivota i znanja, koje su uz to potrebne.
Na tom pociva is k us t v o svakodnevnog zivota. Humeu nije ni
padalo na pamet da ga napada: on je samo htio sprijeciti da se to
iskustvo pokazuje kao is k us t v en a n auk a, zasto nije spo-
sobno. Sa svom ozbiljnoscu filozofskog produbljivanja povezuje on
otvoren pogled za potrebe praktickog zivota.
7. Raspolozenje u Engleskoj bilo je za prihvatanje ovog pozi-
tivizma manje pogodno nego u Franc us k o j. Ovdje je vec u
osnovnom skeptickom smjeru, koji je ponovno tako mnogostruko
izbio iz kartezijanske filozofije, lezalo odricanje od »metafizike
stvari «. Prevlast ovog raspolozenja pospjesio je llarocito Bay 1 e,
cija se kritika, doduse, principijelno upravila uglavnom protiv ra-
cionalno.g obrazlaganJa religioznih istina no time uj~o i pogo-
dila svu spoznaju, koja je presizala preko osjetilnog, dakle svaku
metafiziku. Uz to dolazi, upravo Bayleom, te ujedno pospjesen
utjecaj:mi Engleza, u francusku literaturu slobodni svjetski pokret,
koji se htio otresti okova skolskog sistema, i koji je zahtijevao na-
mjesto apstraktnih pojmova neposrednu zbilju zivota. Tako je bila
B a con o v a nauka s cgranicavanjem znanosti na fizikalno i an-
tropolosko iskustvo u Francuskoj utjecajnija no u njegovoj domo-
vini. Na svakom koraku susrecemo point de systeme, o causes pre-
miers nitko vise ne zcli msta znati i ovaj je baconizam sa cijelim
enciklopedijskim i programatskim prosirenjem utvrdio d' A 1 em-
ber t kao filozofsku osnovu enc i k 1 oped i j e.G 1
Iz razloga ukusa je s point de systeme Wolffova nauka u Nje-
mackoj pobijana od Crousaza i Maupertuisa, i doista je pruzila
pedanterija onih filozofskih udzbenika mnogo prilike za napadanje.
Nasuprot njima bila je i njemacka popularna filozofija
ponosna na to sto je bila lisena sistema i ona se htjela, kako je iz-
vodio Mendelssohn, suzdrzati od svih mudrovanja o onom sto je
neiskustveno, i zato se baviti, utoliko vise, s onim sto je korisno za
ljude. Fini se odzvuk ovog raspolozenja nalazi konacno u Kant o-
v om spisu »Snovi jednog vidovnjaka «, gdje s ostrom ironijom siba
graditelje raznovrsnih umjetnih misaonih svjetova, te se s usilje-
nom salom, koja najosjetljivije pogada njegove vlastite sklonosti,
naveliko ruga metafizickim teznjama. Medu njemackim pjesnicima
u tom je .smislu W i e I and najduhovitiji antimetafizicar.
61
U Discours prelim.inaire (na nas jezik preveo Dragan Jeremie,
izd. Kulture, Beograd 1955. - op. prev.)
 51

8. Vrlo je svojevrsni obrat konacno poprirnio pozitivizam u

kasnijoj nauci Condi i 1 a c a. U njemu se slivaju pravci fran-
cuskog i engleskog pozitivizma i on je na.sao pozitivisticku sintezu
senzualizma i racionalizma, koja se moze smatrati najsavrsenijim
izrazom modernog terminizma. Njegova »Logika« i posthumno djelo
»Langue des calcule;« razvijaju ovu nauku. Ona se u biti izgraduje
na teoriji »znakova « (signes). 6 2 Ljudske predodzbe su odreda sen-
zacije ili njihove preobrazbe, za sto nije potrebna nikakova po-
sebna mac duse.63 Sve se pak spoznaje sastoje u svijesti odnosa
ideja, a osnovni je odnos odnos jednakosti. Misljenje treba jedino
da uspostavi odnos jednakosti izmedu ideja. 64 Ovo se dogada tako,
da se rasclane kompleksi ideja u njihove sastavne dijelove i tada
ponovno sastave : decomposition des phenomenes i composition des
idees. No izoliranje sastavnih dijelova koje je uz to potrebno, mo-
guce je samo pomocu znakova, odnosno jezika. Svaki jezik je me-
toda za analizu pojava i svaka je takva metoda »jezik«. Razlicite
vrste znakova daju razlicite »dijalekte « ljudskog jezika: Condillac
ih razlikuje p et; prsti (izrazajni pokreti), glasovni jezik, brojke, slo-
va, znakovi infinitezimalnog racuna. Logika kao opca gramatika
svih tih jezika odreduje, dakle, visu kao i nizu matematiku kao
specijalne slucajeve.
Sva znanost sadrzi time samo transform a c i j e: dolazi
se uvijek na to, da se pokaze kako je nepoznato, koje .se trazi, za-
pravo vec poznato, t. zn. da se i z n ad e j e d n adz b a, koja se
izjednacava s kompozicijom ideja. Upravo za tu svrhu moraju se
prije dekomponirati opazajne tvorbe. Jasno je, da je ovo samo nov
poopceni nacin izrazavanja Galilejeve nauke o rezolutivnoj i kom-
pozitivnoj metodi: no on se ovdje uzdize na cisto senzualistickoj
mnovi, on negira konstruktivni elemenat, koji je tako ostro nagla-
sio Hobbes, i cini iz misljenja racunanje sa samo danim v elicinama.
Pri tom iskljucuje svaku misao nekog odnosa ovih podataka prema
metafizickom realitetu te znanstvenu spoznaju smatra samo izgrad-
njom jednadzbi medu sadrzajima predodzbi po principu Le m eme
est le meme. Ljudski idejni svijet potpuno je u sebi izo1iran, a isti-

62
Nakon sto je postalo poznato djelo Langue des calcules (1798)
postavili su Pariski institut i Berlinska akademija, gotovo istovremeno,
kao nagradne zadatke teoriju znakova, koji su na obim mjestima dozi-
vjeli velik broj, uglavnom bezvrijednih, preradbi.
63
Ova je izveo Condillac, uostalom vec u Tr.aite des sensations,
protiv Locka, njegova skol.a protiv Skota.
64
U ovim se odredenjima nalaze poticaji Hobbesa, kao i Humea.
52

na postoji samo za jednadzbe koje se mogu izraziti unutar misljenja

pomocu »znakova «.
9. Kako god je htjela biti ova id e o 1 o g i j a indiferentna u
metafizickom pogledu, to ipak njeni senzualisticki osnovi involvi-
raju materijalisticku metafiziku. Ako i nije trebalo biti nista izre-
ceno o zbilji, koja odgovara senzacijama, to je ipak u pozadini uvi-
jek ostala popularna predodzba, da su osjetilni osjecaji izazvani
upravo od tijela. Stoga je bilo potrebno zanemariti samo oprezne
restrikcije, koje su bile svojstvene ovim pozitivistickim kcmzekven-
cijama senzualizma, da se antropoloski materijalizam, koji se
(usporedi gore § 33 ,5) razvio u psiholoskim teznjama, pretvori u
metafizicki i dogmatski. Tako je izrekao Lamettrie s koketnom
bezobzirnoscu ono sto mnogi drugi sebi samima nisu priznavali, a
kamoli da bi se usudili objaviti i1i zastupati.
Prema materijalizmu su vodili, nezavisno od ideologija, tako-
der i drugi misaoni pravci istrazivanja prirode. Lame t tr i e je
vrlo ispravno vidio da princip mehanickog objasnjenja prirode ne
podnosi nista drugo osim materiju, koja se pokrece svojim vlasti-
tim silama. Vee dugo prije toga, prije no sto je Lap 1 ace dao
poznati odgovor da ne treba »hipotezu bozanstva «, dosla je fran-
cuska filozofija prirode do tog stanovista. I Newtonovo je misljenje
bilo, da svijet gravitacije u sebi zivi; no on je vjerovao da se prvi
podstrek njegova kretanja mora potraziti u djelovanju Boga. Korak
dalje isao je Kant, kad je u svojoj »Prirodnoj povijesti neba«
uzviknuo: Dajte mi materiju i ja cu vam izgraditi svijet. On se
obavezao da ce obja.sniti citav univerzum zvijezda stajacica po ana-
logiji planetarnog sistema, 6 5 te je nastajanje pojedinacnih svjet-
skih tijela iz vatreno-tecnog prastanja svodio iskljucivo na suprot-
no djelovanje obih osnovnih sila materije, atrakcije i repulzije. Sa-
mo je Kant bio uvjeren, da objasnjenje, koje je dovoljno za sun-
cani sistem, propada kod travke i gusjenice. 0 r g an i z am je
smatrao cudom u svijetu mehanike.
Francuska je filozofija prirode pokusavala takoder prevladati
ovu suprotnost i problem stvaranja organizacije iz svijeta. Medu
bezbrojnim kompleksima atoma, uci ona, postoje i takovi, koji
05 Povod za tu genijalnu astrofizicku hipotezu, koja je bila vrlo
blizu i Lambertu u njegovim »Kozmoloskim pismima« i koju je na sli-
can nacin k.asnije izveo Laplace, dala je vjerojatno jedna opaska
Buffona. Usporedi 0 . LIEBMANN, Zur Analysis der Wirklichkeit 3 izd.
str. 381; G. GERLAND, Kant als Geograph (Berlin 1905), E. ADICHES,
Untersuchungen zu Kants physischer Geographie (1911); ISTI AUTOR:
Kants Ansichten ilber Geschichte und Bau der Erde (1911).
 53

posjeduju sposobnost odrzanja i rasplodivanja. Buffo n, koji je

ove, mnogo puta ispoljene misli izrazio i proveo s punom energi-
jom, dao je takovim kompleksima atoma ime organs k i h mo-
1 e k u 1 a. Pod pretpostavkom ovog pojma mogao se sav organski
zivot u principu promatrati kao djelatnost takvih molekula., sto se
razvija po mehanickim zakonima, doticajem s vanjskim svijetom.G 6
To je vec ucinio Spinoza, na ciju nauku o prirodi mnogostruko
podsjeca Buffon: i Buffon govori o Bogu i »prirodi « kao sinonimima.
Ovaj je n at u r a 1 i z am tako nasao u mehanici zajednicki prin-
cip za sva tjelesna dogadanja. Ukoliko pak ideologija naucava da
se i ideje i njihove preobrazbe smatraju funkcijama organizma,
ukoliko nije vise vrijedilo kao nemoguce, vec sve vise kao vjero-
jatno, da je stvar koja misli ista onoj koja je protezna i koja se
krece, ukoliko pokazuju Hartley i Pristley u Engleskoj. a Lamet-
trie u Francuskoj , da je promjena svijesti funkcija zivcanog siste-
ma, utoliko se doslo sasvim blizu naucavanja, da ideje sa svim svo-
jim transformacijama tvore samo specijalni slucaj mehanickog dje-
lovanja materije, samo posebnu vrstu njenih oblika kretanja. Ako
je Voltaire mislio da kretanje i osjet mogu biti atributi iste nepo-
znate supstancije, to se ovaj hi 1 oz o i z am, cim je istovrsno tu-
macio ovisnost psihickog od fizickog, pretvara u odlucni mater i-
j a 1 i z am i cesto samo lake i fine nijanse izraza preokrecu jedan
u drugi. Ovaj prijelaz pokazuju Robinet o vi spisi. On, dakako,
daje filozofiji prirode metafizicki polet. Oslanjajuci se na razvojni
sistem Leibnizove Monadologije promatra on ljestvicu stvari kao
beskonacnu raznovrsnost oblika opstojnosti, pri kojoj su pomije-
sani oba faktora tjelesnosti i psihicka funkcija u svim mogucim
razlicitim odnosima, tako da je, sto se vise u jednom pravcu raz-
vija bice pojedinacne stvari, utoliko manje njegovo ucesce u drugom
pravcu. Isti odnos vrijedi po Robinetu i u zivotnom kretanju poje-
dinacnih bica: moc koja treba da se duhovno iscrpe, gubi fizicki
i obratno. Samo gledano u cjelini, pokazuje se upravo zato dusevni
zivot kao narociti oblik, kojeg moze usvojiti materijalna osnovna
djelatnost stvari, da bi se kasnije ponovno povratio u svoj izvorni
lik.G 7 Dok je, dakle, Leibniz dao sistem razvoja u smislu, da mo-
nade, koje prikazuju tjelesnu materiju, treba da budu shvacane kao

66 U daljnjem razvoju Buffonova principa kasnije je LAMARCK

(Philosophie zoologique, Paris 1809) pretvaranje organizma iz nizih u
vise oblike pokusao objasniti u biti mehanickim utjecajem vanjskog
svijeta, pr i 1 ago d av an j em na okolinu.
07
Izrazeno jezikom danasnje filozofije prirode, Robinetova nauka
ie on,a koja tv.rdi, da su dusevne djelatnosti oblici pretvaranja »energije«.
54

najnize, nesvijesne vrste duse to smatra obratno Robinet predodzbe

i voljne djelatnosti kao mehanicke transformacije zivcane djelat-
nosti, koje se ponovno u njih mogu pretvoriti. Dusevno se pritom
ne dogada nista, sto nije osnovano u fizickom obliku, i tijelo do-
zivljava tako u psihickim impulsima samo protudjelovanja sv0g
vlastitog materijalnog kretanja.
Nezavijeno, kao cista dogmatska metafizika nastupa na koncu
materijalizam u Systeme de la nature. Ona se uvodi s
epikurejskim motivom da ljude oslobodi od straha pred nadosje-
tilnim: treba pokazati, da je to nadosjetilno samo nevidljivi oblik
djelatnosti osjetilnog. Nit.ko nije mogao izmisliti da je nadosjetilno
bilo sta drugo do izblijedjela kopija materijalnog. Tko govori o
ideji i volji, dusi i Bagu misli zivcane djelatnosti, tijelo- i svijet jos
jednom, u apstraktnijem obliku. U ostalom, ne pruza ova »biblija
materijalizma«, u tesko citkom i sistematski dosadnom prikazu, ni-
kakovo novo naucavanje ill argumente: ipak ne treba zaboraviti
izvjesnu snagu cjelokupnog shvacanja, veliki potez u provodenju
linija nazora o svijetu, oporu ozbiljnost iznosenja. To vise nije
pikantna igra misli, vec tes.ki borbeni pohod protiv vjerovanja u
imaterijalni svijet.
10. Bez obzira na psihogeneticku suprotnost, ipak nije bio spo-
zriajni problem kod zastupnika »urodenih ideja«, sasvim razlicit
od ono.g kod senzualista. Dualisticka pretpostavka obih ucinila je
da ovaj zadnji tesiko shvati konformitet sa dusom, koji iziskuju
predodzbe, koje je tijelo u njoj izazvalo no cinilo se da je jos teze
bilo razumjeti, da duh razvojem misaonih oblika, koji su zasnovani
u njegovoj prirodi, treba da spozna neki, od njega neovisni, svijet.
Pa ipak je upravo to pretpostavka, koja je tako duboko ukorije-
njena u ljudskom razmisljanju, da ne vrijedi samo naivnoj svi-
jesti, vec i filozofskom razmisljanju kao pretpostavka koja je,
uglavnom, po sebi razumljiva. Misija terminizma, koji je jos dje-
lovao u novoj filozofiji, sastoj.ala se u tom da uzdrma ovo osnovn.o
dogmatsko uvjerenje i da razrijesi pitanje o osnovu konformiteta
izmed.u misaone nuznos,ti i realiteta. Vee je Descartes smatrao nu-
znim, da spoznajnu mac lumen naturale podupre sa veracitas dei,
i time oznacio put, kojim je jedino moglo poci metafizicko rjesenje
problema.
Gdje je dakako, nedostajao onaj filozofski poriv, koji je svoj
&«uµ&~m upravio bas na ono sto je samo prividno po sebi
razum.ijivo, tu je i sada bila manja ona teskoca. To je bio, usprkos
sve snage logicke jasnoce i sistematske brizljivosti, slucaj kod
W o 1 f f a, te takoder, usprkos sve finoce psiholoskih analiza, kod
 55

S k o ta. Wolff je tezio tome da iz najopcijih formalnih zakona,

iz nacela protivurjecja i nacela dovoljnog razloga (pri cemu cak
drugo nacelo treba svesti na prvo) izvede more geometrico vrlo
rasprostrtu ontologiju i metafiziku sa njenim dijelovima, koji se
odnose na Boga, svijet i dusu . On je tako jako stajao u sferi ovog
logickog shematizma, da mu se nije ni cinilo da postoji pitanje, da
li je sav njegov pothvat, »nauka o svem mogucem, ukoliko je mo-
guce«, koja je izvedena iz logickih nacela, opravdana u samoj
stvari. Ovaj je problem bio za njega utoliko vise skriven, sto je
svaku racionalnu znanost potvrdivao empirijskom - podudaranje
koje je dakako , bilo moguce samo zato jer je apriorna konstruk-
cija metafizickih disciplina, neprimjetno, korak po korak, pozaj-
mljivala iz iskustva. Usprkos tome je ovaj, za ucenike bogat sistem
velike didakticke vrijednosti, postavio i udomacio, kao najvisa
pravila znanosti, strogost misljenja, jasnocu dokaza i temeljit0st
dokaznog postupka, a protiv pedanterije, koja se time neizbjezno
uvukla, dale su ostale duhovne sile dovoljnu protutezu.
S k o ts k a filozofija zadovoljavala se iznalazenjem osnovnih
nacela zdravog ljudskog razuma. Svaki osjet je znak - tako je
terministicki mislio i Reid - za nazocnost objekta; misljenje jamci
realitet subjekta; sto je zbiljsko mora imati uzrok i t. d. Ovakva
nacela su apsolutno izvjesna; aps'.ll"dno je osporavati ih ili cak samo
u njih sumnjati. .Narocito pak pripada tima nacelo, da je, sto razum
spoznaje jasno i razgovijetno, to i nuzno tako. U tom je formuliran
opci princip filozofskog shvacanja, koji se (po Kantovu uzoru)
nazivlje dogma ti z am bezuvjetnog povjerenja u suglasnost
misljenja s realitetom. Pri tom pokazuje provjeravanje poje-
dinacnih nacela, kako je eklekticki i besprincipijelno ovaj common
sense svoje osnovne istine sakupio iz razlicitih sistema filozofije.
U tom mu je bio posvema slican »zdrav ljudski razum« njemacke
popularne filozofije. Mendelssohn je, kao i Reid, smatrao, da su sve
ekstremne suprotnosti u filozofiji zablude, izmedu kojih istina lezi
u sredini i svakom je radikalnom nazoru u osnovi ispravna klica,
koja je samo umjetno dotjerana do jednostranog i bolesnog razvoja.
Zdravo misljenje (na ovaj predikat stavlja teziste narocito Nicolai)
vodi racuna o svim razlicitim motivima i nalazi tako kao svoju
filozofiju - misljenje prosjecnog covjeka.
11. U Leibniz o v om je duhu bio problem rijesen hipote-
zom prestabilirane harmonije. Monada spoznaje svijet, jer je ona
svijet; njen predodzbeni sadrzaj je u onom pocetku univerzum, i
zakon .njene djelatnosti je svjetski zakon. Ona nema uopce u pravom
smislu svoju »besprozornost« s obzirom na iskustvo; usprkos tome
56

je tako bitna mogucnost spoznaje svijeta stavljena u njen pojam,

da kao takva moraju da vrijede upravo sva njena stanja. Izmedu
razuma i osjetilnosti ne postoji po tome razlika niti s obzi.rom na
predmete niti s obzirom na vrstu odnosenja svijesti na njih; samo
sto osjetilnost treba da spozna nerazgovijetni pojavni obli.k, a ra-
zum istinsku bit stv3ri. U znanstvenom je pogledu stoga osjetilna
spoznaja obradivana djelimice kao nesavrseni predstupanj, djeli-
mice kao nerazgovij etna kopija razumskog uvida: »historijske«
znanosti vrijede bilo kao pripreme bilo kao nizi pandan za filo-
zofske.
Iz ovih odnosa proizasla je jedna svojevrsna konzekvencija.
I osjetilni nacin predocavanja raspolaze odredenom svojevrsnom
savrsenoscu, koja, razlicita od jasnoce i razgovijetnosti razumskog
znanja, shvaca pojavni oblik svog predmeta bez svijesti razloga.
U ovu je savrsenost 0sjetilne spoznaje Leibniz68 stavio o s j e ca j
1 i j e po g. Kad je pak jedan od Wolffovih ucenika, A 1 ex and er
Baumgarten, u njoj razvio narocito jak arhitektonski poriv
za sistematiziranjem, te htio pridruziti logici, kao nauci o savrse-
noj upotrebi razuma, odgovarajucu znanost o savrsenosti osjeta,
est et i k u, tad se obrazovala ova disciplina u n auk u o 1 i j e-
po m .6 9 Tako nije izrasla estetika 70 kao filozofska znanstvena grana
iz interesa za njen predmet vec s odlucnim podcjenjivanjem ovog.
Nju su kao »mladu sestru« logike obradivali s vrlo malim razumi-
jevanjem za njenu svojevrsnost i s razumsko hladnom pedanteri-
jom. Ovaj racionalizam, kojem je, po Leibnizu, zbiljski svijet vri-
jedio kao najbolji i zato i kao najljepsi medu mogucim svjetovima,
nije mogao za teoriju umjetnosti postaviti nikakav drugi princip,
osim senzualistickog principa podrazavanja prirode, te se ovaj u
biti razvio u jednoj dosadnoj Poetici. No usprkos tome ostaje
velika Baumgartenova zasluga sto je lijepo prvi puta opet sistemat-
ski obradio iz najopcijeg pojma filozofije i time osnovao disciplinu,
kojoj je u daljnjem razvoju, posebno njemacke filozofije, bila od-
redena tako vazna uloga i za teoretske nauke: njen daljnji napre-
dak bio je po njoj odreden iz odnosa, koji su izrasli iz opcih lite-
rarnih prili.ka, prema moralno-filozofskim problernima (usporedi
dolje § 36,8).
68Usporedi naroNto Prine. d. 1. nat. et d. 1. gr. 17.
69Usporedi H e rm an n Lo t z e, Geschichte der Asthetik in
Deutschland (Milnchen 1868; otisak vjeran originalu 1913).
70 Ime »estetika « je zatim kasnije adaptirao Kant, nakon pol!etnih
opiranja, za odnos filozofske nauke o lijepom i umjetnosti. Od njega je
to ime pre~lo na Schillera, a preko njegovih spisa u opcu upotrebu.
 57

12. Leibniz-Wolffovo shvacanje odnosa izmedu osjetilnosti

i razuma, geom e tr i j ska m et o d a, koja je bila uvedena po-
sebno za racionalnu spoznaju, naisla je ipak u njemackoj filozofiji
na mnogobrojno protivljenje, koje nije samo proizaslo iz poticaja
engleskog i francuskog senzualizma i empirizma, vec i iz samostal-
nih istrazivanja o metodskom i spoznajnoteoretskom o d nos u
i z m e d u m a t e m a t i k e i f i 1 o z o f i j e.
U ovom zadnjem smislu su se najuspjesnije borili protiv Wolf-
fove nauke R il dig er i od njega potaknut, Cr us i us. Rudiger
suprotstavlja Wolffovoj definiciji filozofije kao znanosti moguceg,
odredenje, da njen zadatak treba biti spoznaja z bi 1 j s k o g.
Matematika, a stoga i filozofija koja se povodi za njenom metodom,
imaju posla samo s mogucim, s medusobnim neprotivurjecnim sla-
ganjem predodzbi. Isiinska filozofija zahtijeva realno povezivanje
njenih pojmova uz zbiljsko , a ono se moze postici samo pomocu opa-
zaja. Cr us i us je usvojio ovo stanoviste, pa, iako je mislio manje
senzualisticki od njegovog prethodnika, ipak je na sasvim slican
nacin kritizirao nastojanje geometrijske metode, da se samo pomocu
logickih oblika spozna zbilja. On je odbacio ontoloski dokaz za
opstojnost Boga. jer iz samih se pojmova ne moze nikad zakljuciti
na egzistenciju, egzistencija (kao sto se izrazio Kant) ne moze biti
niizcega izvucena. U tom je istom pravcu bilo sadrzano i to, da je
Crusius, u obradivanju nacela razloga, dosao do tocnog razlikova--
nja izmedu realnih odnosenja uzroka i ucinka i logicnog ,odnosa
razloga i posljedice. On je sa svoje strane iskoristio razliku izmedu
realnih i idealnih razloga za osporavanje Leibniz-Wolffovog deter-
minizma, a posebno za to, da bi tomistickom shvacanju, kojeg su
imali racionalisti o odnosu bozanske volje i bozanskog razuma,
suprotstavio skotsko o bezgranicnoj samovolji tvorca (§ 26). Otkla-
njanje od prirocine religije, koje se nalazilo u svim tim zakljucci-
ma, odobrovoljilo je i strogu protestantsku ortodoksiju za Crusiu-
sovu nauku.
Najodlucnije je i najuspjesnije u tom pogledu istrazio Kant
metodicku osnovnu razliku izmedu filozofije i matematike, a nje-
govi su se spisi vec ranije obazirali na Crusiusa. U njegovom pak
nagradnom spisu »0 razgovijetnosti osnovni4 nacela prirodne teo-
logije i morala « dao je odlucno razdvajanje filozofije i matematike.
Obje se znanosti odnose u svakom pogledu kao suprotnosti. Filozo-
fija je analiticka znanost po j mo v a, matematika je sinteticka
znanost v e 1 i c in a: ona pr i h v a ca svoje pojmove, ova k on-
st r u i r a svoje velicine: ona tr a z i definicije, ova po 1 a z i od
definicija; ona treba iskustvo, a ova ga ne treba; ona pociva na
58

djelatnosti razuma, a ova na djelatnosti osjetilnosti. Fi-

lozofija stoga mora, da bi spoznala zbiljsko, postupati z et et i ck i;
ona se ne smije ugledati u konstruiktivnu metodu matematike.
S ovim fundamentalnim uvidom u osjetil.ni karakter spoznaj-
nih osnova matematike razbija Kant sistem geometrijske metode.
Jer po tom vise nisu mogle biti osjetilnost i razum, razlikovani
kao nizi i visi stupanj jasnoce i razgovijetnosti spoznavanja. Mate-
matika dokazuje, da oojetilna spoznaja 1moze biti vrlo jasna i raz-
govijetna, a mnogi sistemi metafizike dokazuju, da bas razumska
spoznaja moze biti tamna i zbrkana. Ono razlikovanje je stoga mo-
ralo biti zamijenjeno jednim drugim i Kant je to pokusao, ukoJiko
odreduje osjetilnost kao moc rec e pt iv it et a, a razum kao
moc s po n tan it et a. On je to uci,nio u svojoj in augur a 1-
n o j di z er tac i j i i na tome gradi, oslanjajuci se na psiholoski
princip virtuelne urodenosti (usporedi § 33, 12), novi sistem spo-
znajne teorije.71
Osnovne crte ove spoznajne te-o rije su slijedece: oblici osje-
tilnosti su prostor i vrijeme, oblici razuma najopciji pojmovi. Iz
refleksije na jedne proizlazi matematika, iz razvoja drugih metafi-
zika, obje apriorne znanosti bezuvjetne izvjesnosti. Izmedu njih
stoji po tadasnjem Kantovom shvacanju (newtonovska) iskustvena
znanost, koja pociva: na usus logicus rationis, t. zn. formalnolo-
gicnoj preradbi opazaja dole usus realis rationis sacinja cisto poj-
movnu metafiziku stvari o sebi. No oblici (receptivne) osjetilnosti
i pomocu diskurzivnih oblika misljenja daju samo nuznu spoznaju
po j ave stvari u ljudskom duhu (mundus sensibilis phaenome-
non), oblici razuma, nasuprot tome, sadrze adekvatno znanje o istin-
skoj biti stvari (mundus intelligibilis noume11on). 0 tim cistim ra-
zumskim oblicima (kasnije takoovane katego.rije) Kant u ono vri-
jeme jos nije stekao neku sistematsku predodzbu. No da one
mogu dati metafiziku temelji mu se, na tom razvojnom stupnju, na
tome da oba, razum kao i same stvari, imaj'u svoj izvor u bozan-
skom duhu, da mi, dakle, razumom stvari u izvjesnoj mjeri »vidimo
u Bogu«. 72
71 Sistem inauguralne dizertacije samo je jedna etapa u Kanto-

vom razvoju; on ga je odmah prefao; stoga pripada u njegovo pretkri-

tifko vrijeme i u ovo razdoblje.
72 Ovo je, s pozivanjem na naprijed iznesenu (Sectio IV) Male-

branchovu nauku, upravo sis'tem »preformirane harmonije« izmedu spo-

znaje i realiteta, kojeg je Kant kasnij~ (pismo M. Herzu od 21 febr.
1772) tako energifoo odbacio.
 59

§ 35. PRIRODNA RELIGIJA

Opcenito nisu bili skloni metafizici spoznajnoteoretski mo-

tivi, koji su prevladavaii 18. vijekom: ako su, usprkos tome, samo
na malo mjesta potpuno izrazili svoju skepticku ili pozitivisticku
tende nciju, to se ovo desilo zbog religioznog interesa, koji je od
filozofije ocekivao odluku o svojim problemima. Vee je u 17. vijeku,
iza religioznih nemira i ratova, pod kojima su patile Njemacka,
Francuska i Engleska, i dogmat.skih svada, koje su bile s time u
vezi, slijedila prezasicenOISt na istrazivalackim naukama konfesija:
»zalooni vijeik prepirki «, kako ga je Herder nazvao, ceznuo je z,,
rnirorn. U Engleskoj se prosirilo raspolozenje 1 at it u dinar a,
a na Kontinentu su t e z n j e z a u j e d i n j en j em, usprkos
mnogih neuspjeha uvijek iznova poduzimane. Bossuet i Spinoza na
jednoj, Leibniz na drugoj strani radili su dugo u torn smjeru.
Leibniz je ocrtao u opcim potezima jedan Systema theologicurn, koji
je trebao sadrzavati osnovne nauke krscanstva, koje su zajednicke
svim trim konfesijama . Kako je bilo bez izgleda raspravljanje s ka-
tolicirna, pokusao je Leibniz da, u najrnanju ruku, iskoristi svoje
veze prema Hanoverskorn i Berlinskom dvoru, kako bi postigao
ujediinjenje izmedu luterana i reformi.sta - no i ovo je pokusao,
dakako, bez neposrednog uspjeha.
S druge je strane, Locke, u svojim trim »Pisrnima o toleran-
ciji«, misli po k re ta to 1 er an c i j e sazeo u teoriji »slobodne
crkve u slobodnoj drzavi« t. zn. zahtjevu, da moderna drzava, oslo-
bodena svaJko,g crkvenog tutorstva, treba da trpi i da stiti svak:>
religiozno uvjerenje kao licno rnisljenje i svaku religioznu zajedni-
cu, kao slobodnu asocijaciju sve dok one ne prij ete da ce srnetati
drzavnorn uredenju.
No sto je vise unija propadala na otporu teologa, toliko je vise
bilo pothranjivano mist i ck o s e kt as t v o, kojeg su nadkon-
fesionalne tendencije bile u skladu s onim teznjarna, koje se u 18.
vijeku prosirilo s rnnostvorn interesantnih pojava. Najblizi je bb
crkvenom zivotu i stoga se najuspjesnije podrzavao u Njemaokoj
pie ti i. a rn, kojeg su osnovali Spener i Francke i ikoji je uvijek
dozvoljavao izvjesnu ravnodusnost prema dogmatskorn vjerovanju,
no utoliko vise polagao teziste na podizanje licne po!:>oznosti 1 na
iskrenost reli.giozne obojenosti zivota.
1. U sklopu sa svim tun pokretima stoji pravac filozofije pro-
svjetiteljstva ,za opravdavanjem opceg, »istinskog«
k rs c ans t v a porno cu f ,i 1 oz of i j e. U tom je srnislu istinsko
krscanstvo indentificirano s um no m r e 1 i g i j o m iii p r i rod-
60

no m re 1 i g i j om i trebalo je biti izvuceno iz razlicitih oblika

pozitivnog, historijskog krscanstva. Pri tom je u pocetku i takvom,
opcem krscanstvu jos ostavljen karakter objavljene religije, no zato
je zastupana puna suglasnost ove objave s u.mom. Ovo su stanoviste
prihvatili Locke i Leibniz, kao i Leibnizov ucenik Wolff. Kod njih
je odnoo prirodne i objavljene religije shvacen sasvim po uzoru na
Alberta i Tomu (usporedi gore § 25,2) : objava je nadumna) no u
skladu s u.mom , .o.na je nuzno upotpunjavanje prirodne spoznaje.
Objavljuje se ono, sto um ne moze iz sebe iznaci no sto se, nakon
objave, moze razumjeti kao nesto sto je sa njime suglasno.
Od ove su predodzbe vec ucinili korak dalje soc in i j an c i.
Oni su isto vrlo zivo priznavali nuznost objave: no oni su s druge
strane naglasavali, da nista ne moze biti objavlj eno sto se ne poka-
zuje pristupacno umnoj spoznaji. Stoga u religioznim svjedocan-
stvima treba samo ono smatrati objavljenom istinom, sto je racio-
nalno, t. zn. um odlucuje, sta treba da vrijedi kao objava. S ovog
stanovista iskljucuju socinijanci trinitet i bogofovjecnost Krista iz
sadrzaja objave, te uopce premjestaju objavu iz podrucja teoretskih
istina na sasvim drugo popriste. Oni shvacaju r eligiju pod oznakom
z a k o n i to s t i, i to sacinj ava njihov svojevrsni polozaj. Bog ne
objavljuje covjeku metafiziku, vec z a k on. Tako on cini u Moj-
siju, i tako je u Kristu dao novi zakon. No ako je religija objelktivno
davanje zakona ona je subjektivno ispunjavanje zakona - ne pri-
hvatanje teoretskih nauka, no ne ni samo moralno uvjerenje, vec
podvrgavanje pod, od Boga objavljeni, zakon i pridrzavanje njego-
vih propisa. Samo je to Bog ucinio uvjetom vjecnog blazenstva. To
je juridicko shvacanje religije koje, s obzirom na bezgranicni auto-
ritet bozanskih odredenja moci, sadrzi jake skotisticke elemente.
2. No ako kriterij objave treba da lezi, konacno, samo u nje-
nom racionalitetu, to su pune konzekvencije ovog nazora dovele do
tog, da se odstrani historijska objava kao nepotrebna te da pre-
ostane, kao jedina religija, prirodna religija. Ovo se dogodilo sa
strane engleskih deist a, a To 1 and im je utoliko voda, sto je
prvi poduzeo, da krscanstvo, t . zn. umnu religiju, razrijesi svih
misterija i da njegov spoznajni sadrzaj reducira na istinu »prirod-
nog svijetla «, t. zn. na filozofski nazor o svijetu. No taj nazor, da-
kako, nije bio kod njega drugi no ono promatranje prirode puno
fantazije , kojeg su preuzeli iz talijanske renesanse engleski novo-
platonici. U svojem »Pantheistikonu« ocrtao je Toland neku vrst
kulta ove prirodne religije, kojeg svecenica treba da bude samo
 61

znanost, a koje heroji treba da su veliki odgojitelji ljudskog duha

u povij esti. 73
Ipak ima opcenito u daljnjem razvoju onaj sadrzaj, kojeg je
filozofija prosvjetiteljstva htjela dati svojoj prirodnoj religiji,
dva razlicita izvora: teoretski i prakticni um. U prvom pogledu sa-
drzi deizam metafiziku zasnovanu na povijesno-razvojnoj filozofiji
prirode, u drugom pravcu involvira taj sadrzaj moralno-filozofski
pogled na svijet. Na taj nacin prirodna religija prosvjetiteljstva po-
krece teoretske kao i prakticne probleme: ova su njena oba ele-
menta stajala u strogom sklopu, no nasla su posebni razvoj, tak:>
da su se i razilazila i mogla medusobno izolirati. Medusobni odnos
obih sastavnih dijelova bio je isto tako odredujuci za povijest pri-
rodne religije, kao i njihovo zajednicko povezivanje prema pozi-
tivnim religijama.
Potpuno ujedinjenje obih elemenata nalazi se kod inajznacaj-
nijeg mislioca ovog p:ravca kod Sh aft es bury j a. Srediste nje-
gove nauke, kao i njegova vlastita bica cini ono sto je on sam na-
zvao en tu z i j a z mom: odusevljenje za sve istinsko, do bro i
lijepo, uzdizanje duse preko sebe same do opcijih vrijednosti, iziv-
ljavanje citave vlastite moci individuuma predanoscu za nesto vise.
Nista drugo nije ni religija: uzvisen zivot licnosti, znanje, da si
jedno s velikim povezanostima zbilje. Ova pak plemenita strast iz-
rasta, kao i svaka iz divljenja i potresenosti do ljubavi. Izvor reli-
gije je zato, objektivno kao i subjektivno, harmonija i ljepota,
savrsenstvo svemira: njegov utisak kojeg se ne maze odbaciti, po-
bud.uje odusevljenje. Topla srca ocrtava Shaftesbury red stvari,
svrhovitost njihove zajednicke igre, ljepotu njihova lika, harmoniju
njihova zivota u uzlaznom nizu njihovih oblika, te pokazuje, da ne
postoji nista o sebi zlo, nista potpunoma promaseno. Sta se u jed-
nom sistemu pojedinacnih bica pojavljuje kao zlo, pokazuje se u
nekom drugom ili u nekom visem sklopu ipak ponovno kao dobro,
kao nuzdan clan u svrhovitoj gradnji cjeline. Sva se nesavrsenost
pojedinacnog gubi pred savrsenoscu univerzuma, svaki se nesklad
razresuje u harmoniji svijeta.
Ovaj univ er z a 1 is tick i opt i mi z am, kojeg je teodi-
ceja po svojoj pojmovnoj strukturi bitno novoplatonistickog karak-
tera, pozna stoga samo jedan dokaz za opstojnost Boga, f i z i k o-

73 Cini se da je Tolandovim sipisorn, ako ne stvoren, a ono postao

uobicajen izraz p a n t e i z a m. Usporedi <i. G. BERTHOLD, J. T. und
der Monismus der Gegenwart (Heidelberg 1876).
62

t e o 1 o ski dokaz.74 Priroda na sebi no.si svuda crte umjetnika,

koji je, s najvisom inteligencijom i osjecajem za finocu, razvio lju-
baznost svog vlastitog bica u draz pojava. Ljepota je osnovni po-
jam ovog nazora o svijetu. Divljenje univerzumu je u biti estetsko
i ukus naobrazena covjeka je za Shaftesburyja osnova religioznog,
kao i moralnog osjecaja. Stoga je i njegova teologija umjetnicko
shvacanje puno ukusa: slicno kao i Giordano Bruno, trazi on svrho-
vitost univerzu.ma u harmonijskoj ljepoti svake njegove pojedi.-
nacne tvorbe. Sve sitnicavo, utilisticko u teoloskom misljenju, ovdje
je odbaceno, te kroz Shaftesburyjeve spise prolazi silan polet poet-
skog tumacenja svijeta: zato je on tako snazno djelovao 75 na nje-
macke pjesnike, na Herdera 7-6 i na Schillera.77
3. Na ovoj je visini stajao, dakako, mali broj filozofa prosvje-
titeljstva: Voltaire i Diderot7 8 su se u pocetku prepustili ovako
Gduhovljenom promatranju svijeta, a i Maupertius i Robinet imaju
nesto od univerzalisticke crte. U Njemackoj pokazuje Reimarius u
svojim opazanjima o umjetnickom porivu zivotinja u najmanju
ruku osjetljivost za umjetnicki fine detaljne radove prirode i za
samosvrhu, koju ono realizira u njenim organskim tvorbama. No
najveci je broj filozofskih pisaca 18. vijeka tako ovladan antropo-
loskim interesima i prakticnim ciljevima mudrooti svijeta, da mnogo
vise istrazuju k or is t, koju daje uredenje cjeli,ne svijeta i dje-
latnost njegovih dijelova z a pot re be co v j e k a. Kad pritom
oni, koji su vise nastrojeni imaju pred ocima, uglavnom, moralne
zahtjeve i usavrsavanje, to ipak ne preziru i gledista koristi i sva··
kodnevnog blazenstva.
Tako je estetska teologija zamijenjena stoickom naukom o
koristi, a tehnicka analogija, s kojom su zamislili ljudi kao sto su
Leibniz, Boyle, Newton i Clarke, podredivanje mehainizma pod
teleologijom, mogla je samo dobro doci ovom shvacanju. Jer fe
svrhovitost strojeva sastoji upravo u tom, da daju koristi, da je
njihovo djelo ipak nesto drugo do njihov vlastiti mehanizam. Ovu
su analogija rado slijedili i prosvjetitelji, koji su cesto naglasavali
74 Ovaj odnos upucuje u 17. vijek 'i vjeroj.atno potice iz novo-

platonistickih krugova u Engleskoj: Samuel P ark er je izdao godine

1669 Tentamina physico-theologica de deo ; Wiliam Der h a m, 1713
godine Phisico - theology,
711 Usporedi dolje § 36, 6.
76 HERDER, Vom Erkennen und Empfinden.
77 SCHILLER, Philosophische Briefe (Julius), usporedi OSC. WAL-

ZEL, Einleitung zu der Cottaschen Ausgabe von Schillers philos.

Schriften.
78 Uglavnom u Pen.see philosophiques.
 63

slaganje njihove filozofije s priroc:Lnom znanoscu: oni su ovaj po-

gled okrenuli protiv pojma cuda religije. I Reimarius je mislio da
samo neznalica treba pomoci njena mehanizma, za savrsenu bi
inteligenciju bilo nedostojno da dode u taj polozaj. No . kad se pi-
talo o svrsi svjetskog stroja to je bio odgovor prosvjetitelja: b 1 a-
z ens t v o c o v j e k a, te j edva jos i blazenstvo stvorenih bica
uopce. Najneukusnije je to koristoljubivo sitnicarstvo bilo izvedeno
u njemackom prosvjetiteljstvu: vec W o 1 ff ova ernpirijska teleo-
logija (»0 zadnjim svrhama prirodnih stvari«) nagoni na smijeh
malogradanskim stanovistem kojeg je podmetnula stvaralackoj
inteligenciji, a p o p u 1 a r in i f i 1 o z o f i su se nadmetali u raz-
vucenom i dopadljivom slikanju, kako je pristalo i ugodno ipak
ovaj svemir ukrasen za homo sapiensa i kako se u njem moze do-
bro zivjeti, kad se dobro ponasa.
Plemenitije je vec tada mislio Kant kad je u »Prirodnoj
povijesti neba « usvojio Leibniz-Newtonovsko shvacanje, no ostavio
se svakog naklapanja o koristi svijeta za ljude, te upravio pogled na
savrsenost, koja se pokazuje u beskonacnim raznovrsnostima svjet-
skih tijela i harmoniji njihova sistematskog uredenja. Kod njega se
pojavljuje, pored blazenstva tvorca, uvijek blazenstvo cudorednog
usavrsavanja i uzdizanja. No i on je smatrao, da je za ljude naj-
utjecajniji f i z i k o - t e o 1 o ski do k a z za opstojnost Boga, iako
i njemu povjerava isto tako rnalo striktne dokazne rnoci kao i ko-
zmoloskom i ontoloskorn. U popularnoj je filozofiji, nasuprot tome,
ovaj dokaz bio najdrazi, te je cinio, bez izuzetka, materijal pri-
rodne religije.
4. Pretpostavka ovog rnisaonog toka bilo je uvjerenje, da je
svijet doista zato tako savrsen i svrbovit, kako bi podrzavao onaj
dokaz. Ovo su uvjerenje donijele vjernicke duse. i literatura 18.
vijeka dokazuje, da je ono u sirokirn krugovima bez prigovora pri-
hvaceno kao vazeca premisa dokaza: skepticki duhovi su i za to
zahtijevali dokaz i time pobudili probleme t e o dice j e. U naj-
vise je slucajeva pri tom filozofija prosvjetiteljstva posegla za istim
(antiknim) argurnentirna, koje je naveo Shaftesbury, te nije bilo ni
prezreno skepticko-ortodoksno ukazivanje na ogranicenost ljudske
spoznaje i razgovijetnost puta providno.sti.
Novi preokret dozivjela je teodiceja po Leibniz u. Ovaj je
bio Bayleovom odlucnorn kritikom naveden na nuznost, da doda
sistemu monadologije racunski ogled dokazom savrsenosti univer-
zuma. On je pokusao, ukoliko je za to pokrenuo najvise pojmove
svoje rnetafizike, pokazati da cinjenicnost zla u svijetu nije instan-
cija protiv njegova izvora i predobre i svernocne tvorceve djelat-
64

nosti. Fizicko je zlo u cudorednom uredenju svijeta, izvodi on. nuzna

posljedica moralnog zla, ono je prirodna kazna grijeha. Moralno zlo
ima svoj razlog u konacnosti i ogranicenosti stvorenog: ovo je me-
t a f i z i c k o z 1 o. Kao konacna stvar ima monada tamne i ibr-
kane, osjetilne predodzbe, a iz njih nuzno slijede tamni i zbrkani,
osjetilni porivi, koji su motivi grijeha. Tako se reducira problem
teodiceje na pitanje: zasto je Bog stvorio ili dozvolio metafizicko
zlo? 79
Odgovor je na ovo pitanje vrlo jednostavan. Konacnost pripada
pojmu stvorenog, ogranicenost je bit svih kreatura. Logicka je
nuznost, da se svijet moze sastojati. samo od konacnih bica, koja su
obostrano ogranicena i koja su samim svojim tvorcem determini-
rana. No konacna bica su nesavrsena. Svijet koji bi se sastojao
samo iz savrsenih bica je contradictio in adiecto. I kako je isto tako
»vjecna «, t . j . pojmovna istina, da iz metafizickog zla slijedi mo-
ralno, te dalje fizicko da iz konacnosti slijedi grijeh, a iz grijeha
nesreca, to je i logicka nuznost da je svijet nezamisliv bez zla.
Moze stoga ne znam kako dobrota bozja zahtijevati izbjegavanje
zla - bozanska mudrcst, »region des verites eternelles« ucinila je
nemogucim bezgresni svijet. Metafizicke istine su neovisne od
bozje volje: bozja je volja u svojoj stvaralackoj djelatnosti uz njih
vezana.
No s druge strane jamci dobro, koje isto tako pripada pojmu
Boga kao i njegova mudrost, za to da je zla tako malo koliko je to
god moguce. Svijet je slucajan, t. j . on bi mogao biti i drugacije
zamisljen. Postoji beskonacni broj mogucih svjetova - ni jedan
od njih bez zla, no jedan obuzet brojnijim i tezim zlima nego drugi.
Ako je Bog medu svim tim m~gucim svjeiovima, koje njegova mu-
drost pred njim rasprostire, stvorio ovaj zbiljski svijet. to ga je
mogao pri tom voditi samo izbor najboljeg: on je stvorio onaj koji
sadrzi najmanji broj najmanjih zala. Kontingentnost se svijeta sa-
stoji u tom da on ne egzistira s metafizickom nuznoscu, vec izbo-
rom medu mnogim mogucnostima, a kako izbor proistice iz pre-
dobre volje Boga, to je nezamislivo, da bi svijet bio koji drugi do
najbolji. Teodiceja ne moze ici za tim da ospori zlo u svijetu: jer
ono pripada njegovom pojmu: no ona moze dokazati da ovaj svijet
sadrzi tako malo zla, koliko je to po metafizickom zakonu uopce
bilo moguce. Bozje dobro radije bi proizvelo bezgresni svijet, no

79
UsporedL 0. WILLARETH, Die Lehre vom O'bel bei Leibniz
etc. (Strassburg 1898).
 65

njegova mu je mudrost dozvoljavala samo n a j b o 1 j i med u

mo g u c i m s v j et o vim a. Taj je svijet svijet najmanjeg zla.
Odavde proistice uobicajeni izraz opt i mi z am. Osta:lo je
nei.spitano, da li odgovara ovaj racunski ogled fiziko-teoloskog pro-
matranj a. svijeta. Osamnaesti je vijek shvacao stvar tako kao da je
Leibniz u biti htio dokazati , da je svijet zamislivo naj~avrseniji. No
da je on to utinio samo pod pretpostavkom metafizicke nuznosti
zla , na ,karakteristican je nacin jedva i zapazeno u literaturi onog
vremena , koja je sama mislila polpunoma »optimisticki«. U histo-
rijskom pogledu pak je u toj teodiceji najvise vrijedno paznje svo-
jevrsno mijesanje tomisticke i skotisticke metafizike. Svijet je takav
kakav jest samo stoga, jer ga je Bog tako htio: on je mogao snagom
svoj e sv emoci izabrati i drugi: no u izboru postojecih mogucnosti
povezana je bozanska volja na bozanski razum kao »vjecna ,i stina «.
Natl svom zbiljom lebdi fatum logike.
5. U ovim, do sada razvitim, oblicima vjerovali su ucitelji pri-
rodne religije, da ce na fiziko-teoloskom putu prispjeti do pojma
Bozanstva kao stvaralacke inteligencije, te se za ovu fazu razvoja
obicno primjenjuje ime de i z am . Shvacanje Boga kao licnosti,
koje je preostalo kao zadnji ostatak iz pozitivne religije, pruzio je
podrsku moralnoj strani prirodne religije, te naslo, s druge strane,
u njoj svoj oslonac. No gdje se slijedio samo teoretski elemenat
tamo se prirodna religija ispreplela s razvojnim tokom naturali-
sticke metafizike, te je u tome konacno nasla svoju propast. Vee je
Toland dao divljenju prirode, koje je za njega saci,njavalo bitni
sadrzaj religioznog osjecaja , posvema pant e is tick i obrat, a s
hilozoizmom, koj,i se obrazovao kod francuskih istrazivalaca prirode
(usporedi § 34,9), ukinuta je transcendencija kao i licnost Boga.
Kad je pak objavljena svevlast mehanickog obja.snjenja prirode,
kad je i organski svijet u principu bio proglasen produktom opceg
prirodnog mehanizma, tad je izgubio svoju moc nad duhovima i
fizi-ko-teoloski dokaz . Uz to pridolazi da su njegove premise bile
stavljene u pitanje. Dozivljaj zemljotresa u Lisabonu (1755), koji
se snazno dojmio cijele Evrope , pokolebao je kod mnogih predodzbu
o savrsenosti i svrsishodnosti uredenja svijeta. Ravnodusnost s ko-
jom je priroda unistila ljudski zivot, i sav njen svrhoviti i vrijed-
nosni sadrzaj , cini se da je daleko vise govorila u prilog slijepe
nuznos li sveg dogadanja , no svrhovitog rasporeda svjetskog pro-
cesa. Vo 1 ta ire, u kojem se takoder izvrsila ova promjena shva-
canja, poceo se u Candidu rugati »najboljem od mogucih svjetova «,
te se u sebi raspao prirodno filozofski elemenat prirodne religije.

5 P ovi jest filozofij e II

66

System e de 1 a ,n at u r e sa svojim ateizmom i materi-

jalizmom povukao je iz tog zadnje konzekvencije. Sva svrhovitost
sav red prirode je samo fenomen u ljudskom duhu: priroda samo
pozna samo nuznost kretanja atoma i u njoj ne postoje v r i j e d·
nos n a o d red en j a, koja su ovisna o svrhama ili normama
Zakonomjernost prirode je u onim stvarima, koje nam se pojavljuju
bez svrhe ili nesvrhovito, nepravilno ili animalno, djelotvorna s
istom dosljednoscu, kao i u stvarima koje, s oozirom na njihovo
slaganje s nasim namjerama ili navikama, prosudujemo i ocjenju-
jemo kao svrhovite. Mudrac treba usvojiti ovu ind i fer en t-
n o st pr i rod e, on treba progledati relativitet svih svrhovitih
shvacanja: ne postoji realna norma ili red. Ovaj je princip primi-
jenio Diderot na estetiku. Konz e k v enc i j a pr i rode j e
po tom samo jedna, sto umjetnost treba da pokaze, shvati i ponovno
pruzi: ljepota pripada onim vrednovanjima, koja nemaju objektivno
vazenje. Materijalizam pozna samo be z idea 1 nu um j et nos t,
samo ravnodusnu kopiju bilo cega zbiljskog - pusti naturalizam.
6. Dok su se tako iznutra raspali prirodno filozofski osnovi
deizma posumnjalo se i u njegovu spoznajnoteoretsku bazu: jer svi
i:;u se napadi na mogucnost jedne metafizike odnosili i na metafi-
ziku prirodne religije, koja je ipak sadrzajno predstavljala samo
ostatak religiozne metafizike. U tom je pogledu bacon i z am bio
najopasniji neprijatelj deisticke nauke: on je dopustao da religija
vrijedi samo kao objava i osporavao je mogucnpst da je njena nauka
spozna umom ili cak samo s njime uskladi. Nitko nije to stanoviste
energicnije zastupao od Pierre B a y 1 e a. On je sistematski radi'l
na tome da pokaze protuumnost svih dogmatskih nauka, on je raz-
golitio s prodornom ostroumnoscu njihove iprotivurjefoosti, i poku-
fao je dokazati, da bi bile apsurdne za prirodni um. No on je otkrio
i slabu stranu deizma, osporavao je dokaznu moc filozofskih argu.-
menata za opstojnost Boga i besmrtnost duse, te je to postavio po-
sebno kod problema teodiceje, da bi dokazao nedovoljnost »prirod-
nog svijetla«. Cak i u sporu s Leibnizom nije mu bio podlozan.
Religija je stoga za njega moguca samo kao pozitivna objava u pro-
tivurjel:ju s filozofsk0m spoznajom. On je u svoj ostrini zastupao
dvostruku istinu. Mogao je on zato - vjerojatno i sam za svoju
licnost - biti zasluzar. za protuumnu vjeru, njegovi spisi, a naro-
cito clanak mnogo citano.g »Dictionnairea«, nisu bili manje opasni
teoretskim naukama pozitivne religije od spisa deizma.
Iz spoznajnoteoretskih je razloga konacno i Hume raskrstio
sa udruzivanjem s iprirodnom religijom, a to su ostali engleski em-
piristi, nominalisti, pa i sami materijalisti (kao Hartley i Pristley)
 67

pokusavali odrzati. Ako ne postoji uopce nikakova metafizika

stvari, tada otpada i filozofska religija. Doduse Hume priznaje (kao
Cleanthes u dijalogu), u smislu svog prakticnog probabilizma
(§ 34,6), da svijet u cjelini cini neosporni dojam svrhovitosti i umnog
uredenja, i stoga nalazi da ona vjera (belief) , na kojoj pociva sve
zivotno iskustvo, odgovara i (fiziko-teoloskoj) pretposSavci jednog
jedinstvenog stvaranja i upravljanja cjelinom. No sa znanstvenog
stanovista on ne moze (kao Philo) smatrati opravdanom ovu vjeru.
Narocito je pokazao, kao sto je vec prigodno naznacio Diderot, po
principu racuna vjerojatnosU, sto se moze dobro objasniti i pod
pretpostavkom cisto mehanicke nauke, da se medu bezbrojnim
kombinacijama atoma konacno ostvaruje i utvrduje jedna posto-
jana, svrsishodn=l, dobro uredena. T&.ko se ostalo kod problematicne
odluke. Prirodna religija je uman nacin promatranja prakticnog
covjeka, no ona ne smije teziti da bude znanstvena nauka.
7. Sto se je vise, iz ovih ili drugih razloga, povukao .metafizicki
momenat deizma, utoliko se vise »istinsko krscanstvo«, sto je dei-
zam htio biti, ogranicilo na mo r a 1 no u v j ere n j e. To je vec
naslucivao Herbert od Cherburyja, koji je bio udaljen od filozofije
prirode, a sasvim je odredeno to izrekao Spinoza. Po njemu tre~a
da se bit religije sastoji u cudorednom htijenju i djelanju, da reli-
giozan zivot ima za svoj istinski sadrzaj svijest o duznosti i ozbilj-
nost time odredenag, vodenja zivota. Ovo su shvacanje preuzeli
kasniji deisti. No, to je dalo za sebe samo vrlo rasplinute i blijede
linije nazora o svijetu. Preostala je neodredena predodzba o jednom
predobrom Bogu, koji je ljude stvorio za blazenstvo, kojeg treba
da postujemo krijeposnim zivotom i koji ce, u vjecnom zivotu, vrsiti
pravdu, te ce takvim vrlinama biti dodijeljena nagrada, koja im
ovdje nedostaje. Nitko ne ce poreci cisti, plemeniti smisao, koji je
zivio u tom mo r a 1 i z i raj u c em de i z mu, ili visoku vrijed-
nost, koja mu historijski pripada, jer je on, nasuprot jednostrano-
sti i spora konf,e sionalne zestirie, postivao, i u literaturi i u zivotu
drustva, ideal trpeljivosti i ljubavi prema covjeku, postovanje cisto
ljudskog cijenjenje cudorednog uvjerenja i odluka licnog mislje-
nja. No, s druge je strane i istina, da nije nikad postojao oskudniji
oblik religioznog zivota no ovaj: nedostaje mu zemaljski ukus reli-
gije, te je s misterijama, koje nije trpjelo prosvjetiteljstvo, iz.gubio
razumijevanje za dubLr.,e religioziteta. Nista vise nije u njem pre-
ostalo od strepnje za spasom duse, borbe za iskupljeniem. zarkog
osjecaja izbavljenja. Zato je deizmu nedostajala religiozna zivotna
moc, on je bio umjetni produkt obrazovanog drustva; i kad su nje-
macki pr-0svjetitelji pisali knjige, da bi propovijedali seoskoj djeci
68

deisticki moral, to su samo dokazali, kako su malo razumijevali od

zbilj ske religij e.
Pri velikom mnostvu pop u 1 a r no- f i 1 oz of ski h zastup-
nika ovog stanovista ostala je, sa svim mogucim prijelazima, neiz-
vjesnost o tome, koliko je jos bio onaj eticki ostatak religioznog
nazora o svijetu sposoban za teoretsko obrazlaganje, a koliko treba
da znaci samo sadrzajno odredenje moralne svijesti. Puna jasnoca
vlada o tome u Voltaireovom kasnijem misljenju. Ovdje je on to-
liko obuzet Bayleovom skepsom, da vise ne priznaje metafizicko
opravdanje: sad su mu vrijedili bozanstvo i besmrtnost jos samo
kao p o st u 1 at i cud ore d no g o s j e c a j a, vjera u njih , kao
uvjet cudorednog postupanja. S ovom vjerom, mislio je Voltaire,
bili bi sruseni motivi za ispravan nacin zivota i time i osnove dru-
stvenog uredenja · si Dieu n'existait pas, il faudrait l'inventer.
8. Kako god su razliciti ovi pojedinacni oblici izgradnje pri-
rodne religije u j e d no j su tocki svi jedinstveni: u podcjenjuju-
coj kritici pozitivnih religija. Istinsko je kod tih pozitivnih religija
samo ono u cemu se sve slazu medusobno i u cemu se slazu s pri··
rodnom religijom : .no sve, sto je iznad toga bilo naucavano u pozi-
tivnim religijama, s pozivanjem na posebnu objavu, odbacuju deisti
a limine i upravo su se u tom smislu sami prozvali s 1 ob o d n i m
mis 1 i o c i ma . Zahtjevi nauke o objavi naisli su zato na pose bno
zivo protivljenje. Collins je objavio dokaz prorocanstva, a Woolston
dokaz cuda, oba ukoliko su trazili, da za odgovarajuci izvjestaj reli-
gioznih dokumenata, pruze sto je vise moguce prirodno objasnjenje.
Ovaj pokusaj - da se ne posumnja u vrijednost vjere biblijskih
prica, no da ih se objasni (cesto na vrlo cudnovat nacin) cisto pri-
rodnim uzrocima, s iskljucenjem sveg tajnovitog i natprirodnog -
u Njemackoj je uglavnom oznacen i naucavan kao r a c ion a 1 i-
s tick o tumacenje. Ono se nalazilo i tamo, gdje je Reim a r i us
u svom »Obrambenom spisu « nastupao najostrije protiv moguc-
nosti objave, koju je proglasio suvisnom, nezamislivom i neistini-
tom . Drugi su upravili svoju kritiku protiv pojedinacnih nauka dog-
matike: Diderot se borio protiv moralnih oznaka krscanskog pojma
Boga, a Voltaire je vj ezbao svoju duhovitost u nepostednom ismje-
hivanju dogma i ceremonija svih religija i konfesija.
No i kod njega u osnovi lezi ozbiljna misao, da svi ti dodaci
pozitivnih religija bacaju u sjenu i kvare istinsku religiju , te se
osjecao pozvanim, kao i o.stali deisti, da je od toga obrani. Oni su
bili uvjereni da je prirodna religija nasljedstvo svih ljudi, uvje-
renje, koje je povezano sa samim ljudskim bicem, i da je ona zato
bila najizvornije stanje religioznog zivota. Odavde se pojavljuju
 69

sve po,z itivne religije kao depravacije, koje su nastupile u toku

povijesti, a napredak ~e povijesti religije sastoji, po tom shvacanju,
uvijek samo u vracanju k pocetnoj, cistoj i neiskvarenoj religiji.
Stoga je po Tin d a 1 u is,t insko krscanstvo, koje treba da se po-
klapa s deizmom, staro kao i stvaranje. Isus nije donio nikakve
nove objave, on je samo, nasuprot iskvarenosti antiknih religija,
ponovno uspostavio istinsko postivanje Boga: no krscanske su crkve
ponovno upropastile njegovo djelo, a slobodno misliostvo se zeli
njemu povratiti. Tako razlikuje i Lessing izmedu religije Krista
i krscanstva.
No ako se pita o uzrocima, koji su doveli do tog izopacavanja
istinske religije, to prosvjetitelji dokazuju, upravo u obradbi ovog
pitanja, svoj nedostatak na historijskom razumijevanju: to, sto oni
drze krivim, cini im se da je omoguceno samo samovoljnim izna-
laskom. Oni su bili tako uvjereni u evidenciju i iskljucivu isprav-
nost svog deizma da su im druge ,nauke objasnjive samo po lazi i
obmani, te im se cinilo da su njihovi glasnici radili samo u vlasti-
tom interesu. Tako su deisti opc-enito naucavali, da je historijski
razlog pozitivnih religija izmisljotina i prijevara. Sam Shaftesbury
nije znao dati dr:ugo objasnjenje za pojavu da se je entuzijazam, ko-
jeg sacinjava cista religija, mogao izobliciti, do fanatizma prazno-
vjerja! Najostrije govori i u tom pogledu mrz.nja na svecenike
prosvjetitelje u »Obrambenom spisu« Reimariusa.
9. Takva nesposobnost, da se bude pravedan prema historijskoj
biti pozitivnih religija, povezcma je s opcim nedostatkom na povi-
jesnom smislu i razumijevanju, koje je svojstveno citavoj filozofiji
prosvjetiteljstva, i koje je imalo svoj razlog u tome, da je moderno
misljenje postalo veliko pomocu prirodne znanosti, u trazenju bilo
bezvremenog, bilo svagda vazeceg. Samo je na malo mjesta bilo sa-
vladano ovo podrucje.
Ponajprije i s jasnom svijescu dogodilo se to, kod Davida Hu-
me a, koji je u rijetkoj mjeri ujedinio historijski80 smisao s filo-
zofskim. Ako ga je njegova nauka o spoznaji odvela k uvjerenju.,
da religija ne moze biti obrazlozena demonstrativnom umnom spo-
znajom, to je on pokazao da od ovog istrazivanja mora biti potpuno
odijeljeno pitanje o nastanku religije u ljudskom duhu. Ovo nasta-
janje obradivao je on iskljucivo po psiholoskim principima kao
>'Pr i rod nu po vi j est re 1 i g i j e«. On je pokazao kako u
primitivnom shvacanju prirode i u osjecajima straha i nade, potre-
80
Usporedi J . GOLDSTEIN, Die empirische Geschichtsauffassung
D. Humes (Leipzig 1903).
70

senosti i 1..1Srecavanja, koji su uz to povezani, te u usporedivanju

prirodnog toka s promjenljivim slucajevima ljudskog zivota. leze
razlozi za tvorbu predodzbi viseg bica i za njegovo umirujuce ili
laskavo postivanje. Prirodni praoblik religije je, dakle, poliieizam,
koji misli i obraduje one vise sile posvema antrooomorfno. Samo
se raznoliki likovi mitosa spajaju po zakonima asocijacije, mitovi
prelaze jedan u drugi i konacno se, pomocu ove teokrazije, koncen-
trira citavo religiozno mnostvo predodzbi do vjere u jedno jedin-
stveno bozansko bice, kojem treba zahvaliti svrhovito uredenje sve-
mira - vjera, koja se, dakako, ne moze odrzati cistom, vec se u raz-
licitim oblicima povezuje s njenim izvornim predodzbama. Povijest
religije je postepeno preivaranje politeizma u monoteizam, a njen
se rezultat poklapa s onim teoloskim promatranjem svijeia, kojeg
Hume prikazuje u svojim »Dijalozima« kao, dodase, nazor koji Si!
ne moze znanstveno dokazati, no koji je povezan s prirodnim osje-
cajem uvjerenja razumnog covjeka.
Ovom se psiholosko-kulturnohistorijskom nacinu shvac:'anja
pridruzio filolosko-literarnopovijesni, koji je nasao svoj izraz u
h is t o r i j s k o j k r i ti c i b i b 1 i j e osnovanoj po Salomonu
Se m 1 er u. Ona zapocinje izvoditi misli, koje je formulirao Spi-
noza,81 <la se biblijske knjige, obradene po svom teoretskom sadr-
zaju, nastajanju i povijesti isto kao i drugi spisi, moraju razumjeti
iz svog vremena i svojevrsnosti njihova autora. Semler narociio
upozorava, da u knjigama Novog zavjeta dolaze do rijecj razlicite
stranke prve krscanske zajednice. Mogu hipoteze, do kojih je on u
tom pogledu dopro , biti i nadmasene od kasnije zmmosti, ipak se u
njima pokazao jedan znanstveni izlaz iz radikalizma u kojeg je za-
pao deisticki pravac, i Semler je stoga podigao svoj gl2.s protiv
predvodnika prosvjetiteljstva.
Lessing je s jos druge sirane zahvatio u ova pitanja. On
sigurno nije bio covjek koji bi se poklonio pred nekom naredbom;
on je progledao i odbacio, kao nitko drugi, ogranicenost, koja bi
zeljela vidjeti sumo u onom sto je historijski preuzeto nesto sto je
jedino ispravno: no on se dobro cuvao od toga da igra suca, koji tek

sa Usporedi gore § 32, 2. U kojoj su mjeri bili pozniati Spinozini

spisi religioznim prosvjetiteljima u Njemackoj, pokazuie se jasno, iz-
medu ostalog, i iz interesantne cinjenice, da ie Lorenz Schmidt, ruko-
valac Wertheimerskog prijevoda Biblije, bio anonimni izdavac jedne
knjige, gdje je pod maskom »Opovrgavanja Spinozine nauke po pozna-
tom filozofu Christianu Wolffu« pruzen izvrstan prijevod Spinozine
Etike, kojem je na koncu pridano samo nekoliko paragrafa iz Wolffovih
njemackih •spisa. (Stampano u Frankfurtu i Leipzigu 1744.)
 71

nakon tisuce i tisuce godina treba da odluci o nepatvorenosti prste-

na. No ne dijeli ga samo io od velike vecine prosvjetitelja: on je sam
duboko religiozna priroda i tako vidi u religiji zivi odnos covjeka
prema Bogu i Boga prema covjeku. Stoga re Ii g i j a n i j e mo-
guca be z obj ave i povijest je religije niz bozjih objava, o <l-
g a j an j e I j u d s k o g r o d a po Bogu. Za planski slijed ovih
objava prihvaca Lessing odnos, da se dublji smisao svake objave
otkriva u slijedecoj jasnije i razgovjetnije. Tako i Novi testamenat,
ova druga elementarna knjiga, za koju se napredniji ucenik sada
»zagrijava«, pruza naslucivanje izgleda na vjecno evandelje. U iz-
Yodenju 2 ove origenisticke misli naznacuje Lessing samo nesi-
gurno neodredene crte, koje su u smjeru misticko-spekulativnog
druga.cijeg tumacenja dogmi.
10. Najenergicnije se konacno suprotstavio onom nerazumije-
vanju, u zemlji uobicajenog, racionalizma Herder. Borba koju
je on vodio, slicno kao Rousseau (usporedi dolje § 37,4) i ne bez nje-
gova utjecaja, protiv povrsnosti i plitkosti prosvjetiteljstva, pocivala
je u biti na estetskim motivima, koji su hladnoj kulturi razuma su-
protstavili izvornost osjecaja i pravo genijalnosti. Tako je stekao
uvid u religioznu nemoc prosvjetiteljstva, te je, nasuprot nje, zastu-
pao izvornu toplinu religioznog osjecaja i ujedno historijsko pravo
krscanstva. S ovog stanovista dosao je on, nasuprot predrasudama
svog vremena, do isprapnog cijenjenja srednjeg vijeka, koji je cak
pripremio polet romantickog shvacanja, a s druge je strane cijenio
Bibliju kao sveukupnost svih religioznih istina. Da, u spisima koji
poticu iz vremena njegove usamljenosti u Btickeburgu83 zanio se
on, stavise, strastvenim ortodoksizmom i supranaturalizmom, te se
sam ljutio na fridrihovsku toleranciju kao na indiferentizam, koji
treba osuditi.
No Herder je prevladao i ovu jednostranost, kad ga je Goethe
izbavio u slobodniju atmosferu Weimara: i ozdravljenje je doslo
ponovno iz estetske svijesti, ukoliko je uvide, kuje je stekao o biti
narodne pjesme, naucio primjenjivati za razumijevanje religioznih
isprava. U njegovom »Duhu hebrejske poezije« (1782) smatrao j€
Bibliju plodom pjesnicke fantazije i doista n a rod no m p j e-

82
Erziehung des Menschengeschlechts, § 72 i dalje.
83
Auch eine Philosophie der Geschichte zur Bilcung der Mensch-
heit (1773; protiv Iselina, usporedi dolje § 37, 5), »Erlauterungen zum
Neuen Testament (1774); Alteste Urkunde des Menschengeschlechts (1774
i 1776); Provinzialblatter an Prediger (1776) i t. d.
72

s mom. S ovim estetskim ste!klo se ujedno i historijsko· shvacanje

religije, koje se na najsretniji nacin prilagodana opcim povijesno-
filozofskim mislima Herdera. (Usporedi § 37,5 .)

2. Glava - PRAKTICNA PITANJA

Kad je prirodna religija 18. vijeka trazila oslonac u moralu,

koji joj prirodnoznanstvena metafizika nije postojano mogla pru-
ziti, bilo je to omoguceno time sto je u meduvremenu i ovai ogra-
nak filozofskog istrazivanja postigao .woju punu nezavisnost od
pozitivne religije. I doista se ovo odvajanje, koje je vec pocelo u
slijedu s religiozno indiferentnom metafizikom 17. vijeka, izvrsilo
srazmjerno brzo i jednostavno. No pri tom su se potvrdile osobitosti
novog vremena takoder i u tom, da je ubrzo teziste ovih istrazi-
vanja bilo postavljeno na psi ho 1 o s k o podn.:,cje. Time je filo-
zofija izisla ususret literarnoj sklonosti vremena, koja je bila
upravljena nii produbljeno bavljenje covjeka sa samim sobom, na
ispitivanje njegovih osjecaja, rasclanjivanje njegovih motiva, na
»sentimentalnu« njeg,u Jicnih odnosa. Individuum, koji se nasladuje
u unutarnjem zivotu, monada k o j a s am u s e be u z iv a. ka-
rakteristicna je pojava prosvjetiteljstva. Individualizam renesanse.
kojeg su potisnule vanjske sile u 17. vijeku, izbio je ponovno iz
krute grandezze ceremonijalnog formalizma s unutarnjom snagom.
Granice je trebalo prekoraciti, spoljasnosti odbaciti, da se ispolji
cisti, prirodni zivot covjeka.
Ukoliko je tako bio pojedinac vazniji samome sebi i ukoliko je
raznostranije rasudivao o pitanjima sadrzaja svoje vlastite srece,
utoliko mu je vise postajao problemom moralitet, drustvo i drzava.
Kako dolazi - tako glasi osnovno prakticno pitanje prosvjetitelj-
stva - individuum do nekog zivotnog sklopa, koji ide izvan i preko
njega samog. Kroz sve zive diskusije o ovom problemu prolazi, kao
precutna pretpostavka, nazor da je pojedinacno bice u svojem (kao
sto se uvijek prihvacalo) prirodnom odredenju nesto izvorno, dano,
jednootavno, isamo po gebi razumljivo i da tek iz njega treba objasniti
one sveobuhvatne odnose. Utoliko cini, ovdje vise po analogiji s
atomizmom, a tamo vise po analogiji s m9nadologijom, naturali-
sticka metafizika sedamnaestog vijeka, pozadinu za moral osamna-
estog vijeka.
Sve jasnije objasnjavanje ovih pretpostavaka pridonijelo je da
su pr inc i pi et i k e nasli zaista vrijedno razbistravanje u ra-
spravama ovog vremena. Ukoliko se, naime, smatralo da cudoredni
 73

zivot, kao nesto sto se pridruzuje prirodnom bicu individuuma, freba

tek objasniti, moralo se, s jedne strane, tocnim izdvajanjem ustvr-
diti, sto bi bilo zapravo to sto bi trebalo .objasniti i kaiko ce biti
spoznato, a s druge strane upraviti istrazivanje na to, na cemu po-
civa njegova vrijednost i njegovo vazenje. Cim se vise pri tom
cudorednost pojavljivala kao nesto strano prirodnom bicu indivi-
duuma, tim se vise javilo, pored pitanja o osnovi vazenja cudoredne
zapovijesti i pitanje o pobudama, koje su dale ljudima povod, da ih
se p.ridrzavaju. Tako su se ispoljila, u pocetku vec mnogo zamrsena
i zatim iznova zamrsavana cetiri glaViila pitanja: Sto je sadrzaj
cudorednosti? Kako ga spoznajemo? Na cemu pociva vazenje cudo-
rednih zapovijesti? Sta nagoni ljude, da cudoredno rade? Pr in-
c i pi mo r a I a razlazu se po cetiri stanovista: k rite r i j a, i z-
v or a spoznaj e, sankcij e i motiva. Razlaganje se pak
sastoji u tom, da pokazuje kako je razlicite odgovore, na ova odije-
ljena, pitanja, moguce, na najrazlicitije nacine, medusobno kombi-
nirati: ta1ko proizlazi ono razbistravanje i odjeljivanje upravo iz
sarene raznolikosti i medusobnog prelijevanja moralno-filozofskih
nauka 18. stoljeca. Svestrano poticuci i vladajuci duh Sh aft es-
bury j a stoji ovdje u sredistu pokreta: no u ovom dobu taj pokret
ne nalazi svoj ·z avrsetak upravo zbog razilai.enja u postavljanju
pitanja (usporedi § 39).
Tipicno je bilo za individualisticku osnovnu crtu ove etike
uvijek iznova mijenjano procjenjivanje o d nos a v r Ii n e i b 1 a-
z ens t v a; njen vise iii manje ostro izrecen konacni ishod bio je
taj, da je zadovoljavanje poriva individuuma uzdignuto do vrijed-
nosnog mjerila etickih funkcija. Na ovom principu izgraden sistem
prakticne filozofije j~ u ti 1 it a r i z am, kojeg raznosmjerna iz-
gradnja cini srediste u isprepletenim krugovima ovih razmisljanja.
Odavde je proizaslo, u odnosu na politi&u i socijalnu zbilju
vrlo ,g oruce pitanje o v r i j e d nos ti s rec e d rust v en i h
s k 1 op ova, javnih uredenja i njihova povijesnog razvoja. Posto-
jece i ono sto je nastalo historijski, ponovno je izgubilo svoje nepo-
.sredno vazenje i prostodusno postovanje; ono je trebalo da se
opravda pred kritickom svijesti i svoje pravo na egzistenciju potvr-
di ko,r iscu, koju daje za blazenstvo individuuma. S ovog se gledista
razvija filozofija drzave i drustva 18. vijeka, odavde ona zauzima
svoj kriticki polozaj prema historijskoj zbilji i po tom mjerilu ispi-
tuje konacno i prinos povijesnog napretka ljudske civilizacije. Vri-
jednost kulture same i odnQs prirode i povijesti
postali su tako problemom, koji se - najizrazitije formuliran od
74

Rousseau a, u suprotnosti prema pravcima koje je on potakao,

a zajedno s potresnim zbivanjirna revolucije - odredio poceike
filozofije povijesti.

§ 36. PRINCIPI MORALA

FR. SCHLEIERMACHER, Grundlinien einer Kritik der bisherigen

Sittenlehre (1803)! W. W. III. sv. 1.
H. SIDGWICK, The metods of ethics (3. izdanje London 1884.) Nje-
macki od C. BAUERA (1909) .

Najplodonosniji poticaji za diskusiju o etickim pitanjima su -

u pozitivnom, kao i negativnom pravcu - proizasli od Hobb e-
s a. Selfish system, koji je on postavio, djelotvoran je kroz cijeli
18. vijek: on je proveden u svim svojim konzekvencijama, te je
cesto snazan zalac za izbijanje suprotnih nazora, koji su upravo
time i bili od njega ovisni. U izvjesnom smislu vrijedi ovo vec za
Cumberlanda, koji je, doduse nasuprot psiholoskom relativizmu.
zastupao vazenje cudorednih zapovijesti kao vjecnih istina, no pri-
tom ipak htio kao njihov bitni i odredujuci, vrhoviti sadrzaj, sma-
trati opc'e blagostanje.
1. Polozaj je Lock a u ovim pitanjima jos manje izrazit no
u teoretskim. Svakako zauzima - pri njegovom osporavanju »uro-
denih ideja «, kako se ocituje u njegovom frontu protiv novoplato-
nizma skole iz Cambridgea - obradivanje prakticnih principa go-
tovo najsiri prostor. No pozitivni poticaji, koji se o etickim predme-
tima nalaze razasuti po njegovim spisima (a vise no poticaji . da-
kako, da nisu), znatno nadilaze cisti psihologizam. Locke smatra
moralni sud demonstrativnom spoznajom jer ima za svoj predmet
odnos - naime suglasnost i1i nesuglasnost ljudskog nacina postu-
panja sa z a k on o m. 1 Po tom se pojavljuje za etiku imper a-
ti v n i karakter kao bi tan. No postojanje takvih norma ne pretpo-
stavlja sa.rp.o zakonodavca, vec i pretpostavlja njegovu moc, da
nagradi poslusnost, a kazni nepostivanje: jer samo po iscekivanju
ovih posljedica moze - po Lockeovom misljenju - djelovati zakon
na volju.
Ukoliko je filozof bio siguran da se ne ce s ovim nacelima uda-
ljiti od commou-sensa prosjecnih ljudi, to je vrijedilo isto tako i za
tri instancije, koje on uvodi za zakonodavni autoritet: javno mi-
1 Usporedi Essay cone. h. u. II, 28, 4 i dalje.
 75

sljenje, drzavu i Boga. Fri najvisoj od ovih instancija, medutim,

nalazi on ponovno tooku koja ga veze uz ostatke lrnrtezijan.ske me-
1

tafizike, sto je zastitila njegov empirizam. Bozja se volja, naime

(po Lockeovoj filozofiji religije, u&poredi gore § 35,1) sp,oznaje pot-
puno identicno objavom i »prirodnom svjetloscu «. Zakon Boga je
zakon prirode. No njegov se sadrzaj sastoji u tom, da po pri.rodnom
redu, od Boga odredenom, veze uz izvjesne postupke skodljive, a
~ druge korisne posljedice, i da su z at o oni zabranjeni, a ovi
zapovjedeni. Tako zadobija moralni zakon metafizicki korijen, a da
ne gubi svoj utilisticki sadrfoj.
2. Fotreba za met a fi z i ck i m r a z 1 o go m mo r a 1 a, ja-
vila se i u drugim oblicima, a djelimice jos i snaznije: no ipak je
bila cijeloj kartezijanskoj skoli dobro poznata na taj nacin, da je
ispravnu volju smatrala :nuznom i neizostavnom posljedicom isprav-
nog uvida. Ovdje je kartezijani,z mu sekundirala citava ceta novo-
platonika, koji su prema njemu bili tako neprijateljski raspolozeni
u filozofiji prirode - vec Henry More 2 i Cudworth3 , kasnije naro-
cito Richard Frice. 5 Oni svi polaze od misli, da je cudoredni zakon
dan s najunutarnjijom prirodom zbilje koja proistice iz Boga i stoga
napisan vjecnim i nepromjenljivim slovima u svakom umnom bicu.
S mnogo zanosa, no s malo novih argumenata, ispreplicu oni stoicko-
platonsku nauku u svojoj krscansko-teistickoj preinaci.
Fri tom je ovaj int e 1 e kt u al i z am poprimio, u sklopu s
racionalistickom metafizikom, pravac koji se daleko udaljio od
skotskog rekursa na bozansku volju, kojeg su obnovili Descartes i
jos vise Locke - te je namjesto ovog dosao do toga, da sadrzaj
cudorednog zakona odredi iskljucivo metafizickim odnosima i,
shodno tome, u zadnjoj instanciji, logickim kriterijem. Upravo se
u tom istakla suprotnost protiv svih teorija na koje je utj.ecala psi-
hologija, a koje su -se u bilo kojem obliku uvijek vracale na ugodu
i neugodu kao najunutarnjiju bit etickih odredenja. Najrazgovjet-
nije je to kod C 1 ark a, koji je htio naci objektivni princip mo-
rala u prikladnosti jednog postupka prema odnosima koji ga odre-
duju. On je za spoznaju ove prikladnosti uzeo u obzir evidenciju,
koja je analogna matematskoj te je b1o, u kartezijanskom smislu
u to uvjeren, da se iz takvog uvida neizbjezno razvija osjecaj
obaveze po kojem je volja odredena za prikladni postupak. Eticka
manja vrijednost pojavljuje se po tome, opet sasvim na antik.ni
2 Encheridon ethicum (1667).
3 Ciii je Treatise conc-erning eternal and immutable morality izdan
tek 1731. od Chandlera.
4
Questions and difficulties rin morals (London 17'85).
76

nacin (usporedi § 7,6), kao izraz nepoznavanja ili neprikladnog mni-

jenja. Iste misli obrce W o 11 ans ton, potaknut od Clarkea, tako
da se - lrnko sva.ki postupak involvira (teoretski) sud o odnosima
koji mu leze u osnovi - odlucuje kod ispravnosti ili neispravnosti
ovog suda, da li je postupa,k u etickom smislu ispravan ili neis-
pravan.
3. SvojevJ-sni polozaj zauzima u tim pitanjima Pierre Bay 1 e:
zastupao je et i ck i r a c ion a 1 i z am be z s v a k e met a f i-
z i ck e po z ad in e. On je najjace i ·naj!adikalnije bio zaintere-
siran, da moral osigur~ protiv svake ovisnosti od dogmatskih nauka.
Kad on, proglasavajuci metafizicku spoznaju uopce nemogucom,
isto tako osporava racionalno obrazlaganje prirodne religije kao i re-
ligije pozitivnih dogma, to vraca umu sto mu je uzeo na teoretskom,
obilno na prakticnom podrucju. Nesposoban, da spozna bit stvari,
ljudski je um, po njemu, u izobilju obdaren sa svijescu svoje du-
znosti. Nemocan prema vani on je potpuno gospodar natl sobom
samim. Sto mu nedostaje kod znanja 1 ima kod savjesti: spoznaju
vjecne i nepromjenljive istine.
Cudoredni um, misli zato Bayle, ostaje uvijek isti, koliko god
bili razliciti ljudi, narodi, vremena i njihovi teoretski uvidi. On
prvi puta naucava s razgovijetnom svijescu potpunu n e z av is nos t
pr a kt i c no g um a o d t e ore ts k o g: no on je to rado za-
ostravao i na teoloskom podrucju. Objava i vjera vrijede mu, na
katolicki nacin, bitno kao teoretska o.svjetljenja: no upravo mu se
zato pojavljuju ravnodusnim za cudorednost. On se divio etickoj
valjanosti antiknog neznabo,s tva i vjerovao je u nemogucnost dobro
moralno uredene zivotne zaj.ednice ateiste.. Ako se stoga njegova
teoretska skepsa mogla ciniti crkvi podesnom, to se onda morala u
njeg-()voj moralnoj filozofiji boriti protiv najopasnijeg protivnika.
Kad je pTitom cudoredna osnovna nacela i Bayle proklamirao
»vjecnim istinama«, to se zbilo u izvorno kartezijanskom smislu,
pri cem se nije radilo samo o psiholoskom pitanju urodenosti, vec
vise o spoznajnoteoretskom gledistu neposredne, logicki neposredo-
vane evidencije. U tom smislu vrijedi, dakako, virluelna urodenost
cudorednih istina i kod Leibniz a , i bilo je u duhu obih, kad
je Vo 1 ta ire - koji se, sto je s vise skepse stajao prema meta-
fizici, utoliko vise priblizavao Bayleovom stanovistu - rekao o cu-
dorednim osnovnim nacelima da su oni ljudima urodeni kao i nji-
hovi udovi; oboje valj;:i nauciti upotrebljavati tek isikustvom.
4. Bayle je mogao svakako imati za sobom opce shvacanje, kad
je cudorednim uvjerenjima pripisao vrijednost, koja se U2ldize natl
svim promjenama i razlikama teoretskih mnij enja: no on je time
 77

ima,o, vjerojatno, zbog toga uspjeh, jer je to cudoredno uvjerenje

obradivao kao nesto sto je svima poznato i zbo,g toga sto se nije
upustao u to da njegov sadrzaj dovede u sistem ili jedinstveno iz-
razi. No tko je to pokusao, tome se cinilo, <la ce tesko moci biti bez
principa, koji ne bi morao uzeti ili iz metafizike ili iz psihologije.
Takovo principijelno pojmovno odredenje cudoredqosti bilo je
omoguceno u prvom redu metafizikom Leibniz a. No Leibniz
je samo povremeno, tek nagovijestavajuci, utirao put, a tek je Wolff
to izveo u sistematskijim, no i u grubljim oblicima. Monadologija
promatra univerzum kao sistem zivih bica, cija se djelatnost bez
ostatka sastoji u razvoju i ostvarenju svog 'izvornog sadrzaja. Pri
ovom aristotelovskom shvacanju pretvara se spinocisticki, osnovni
pojam suum esse conservare (usporedi § 32,6) u svrhovito zivotno
odredenje kojeg je Leibniz i njegovi njemaoki ucenici oznacio kao
s av rs en o s t. 5 »Za'kon prirode«, koji se tako i na osnovu ove
ontologije poklapa sa cudorednim zakonom, teznja je sveg znanja
za savrsenoscu. No kako je svako U1Savrsavanje kao takvo pove-
zano s ugodom, a svaki nazadak pak u razvoju zivota s neugodom,
to se iz tog pokazuje (antikni) identitet cudoredno dobrog s eude-
monijom.
Prirodni zakon trazi, dakle, od covjeka, da cini sve ono sto sluzi
njegovom usavrsavanju, a zabranjuje sve, sto prijeti da ce prouz-
rokovati stetu na njegovu savrsenstvu. Iz ovih misli razvija Wolf£
citav sistem duzriosti pri cemu narocito dovodi princip obostranih
zahtjev<\: covjek treba za svoje usavrsavanje druge ljude te radi na
svojoj vlastitoj savrsenosti, ukoliko drugima pomaze u ispunjenju
njihova odredenja. Nar,o cito se pak pokazuje iz ovih premisa, da
covjek mora ·z nati sta mu uistinu sluzi usavrsavanju: jer .n e poka-
zuje se sve, sto se trenutno o.sjeca kao zivotni zahtjev, istinski i
trajno kao korak k savrsenstvu. Zato cudorednost treba bezuvjetno
cudorednu spoznaju, pravi uvid u bit stvari i fovjeka. S tog se sta-
novista pojavljuje pros v j e c iv an j e r a z um a k a o n a j-
g 1 av n i j i cud ore d n i z ad at a k. Kod Leibniz a to sli-
jedi ne,posredno iz pojma monade: ona je utoliko savrsenija - a
savrsenstvo definira Leibniz sasvim sholasticki kao grandeur de la
realite posiJ;ive - ukoliko je vise aktivna u ja.snim i razgovijetnim
predodzbama. Prirodni zakon njihova razvoja je prosvjecivanje nji-
hova izvorno tamnog predodzbenog sadrzaja (usporedi § 31,11).
Wolffova podrobna dedukcija dolazi stavise do empirijskog dokaza

6
LEIBNIZ, Monad. 41 i d.alje i za sl:ijedece Monad. 48 i dalje.
78

korisnih posljedica znanja. Ona je tako ostala posvema u okvirima

uobicajene namjere, koju je njemacka katedarska filozofija posta-
vila pred svoj znanstveni rad: uciniti filozofiju, pomocu jasnoce
pojmova i razgovijetnosii dokaza, upotrebljivom i prakticki djelo-
tvornom.
5. Ove je tendencije preuzeo Wolff od svog ucitelja Thom a-
s i us a, vode prosvjetitelja, covjeka, koji, dakako, nije imao otinje--
nost Leibnizova duha, no koji je zato imao, utoliko vise, razumi-
jevanja za potrebe svoga vremena, agitatorske okretnosti i srcanosti
za opcekorisne teznj e. Duihovna budenj a r enesanse, koj a su u 17.
vijeku bila zaustavljena ponovno su ozivjela u njegovim zakljuc-
cima. Thomasius je htio filozofiju prenijeti iz predavaonic,~ u zivot
i staviti je u sluzbu opceg dobra. No kako se je malo razumio u
prirodnu znanost to se posvetio kritici javnih ustanova. U zivotu
cjeline kao i u zivotu individuuma treba vladati samo um: tako
se on ozbiljno i pobjedonosno borio protiv praznovjerja i ogranice-
nosti, protiv torture i procesa protiv vjestica. Prosvjecivanje u smi-
slu Thomasiusa daleko je udaljeno od metafizickog dostojanstva
kojeg mu je dao Leil::niz, ono, stavise, <lobija svoju vrijednost, za
pojedinca kao i za cjelinu, tek koriscu koju daje i koja se samo od
njeg smije ocekivati.
Sa v rs ens t v o i u ti 1 it et su tako obje oznake, koje kcd
Wolffa p r o s v j et it e 1 j st v o cine etickim principom i s.wr-
senstvo se jace istice kod opcih metafizickih osnova, a utilitet :rnd
posebne izgradnje sistema. Na isii se nacin provlaci ovaj dualitet
kriterija u Wolffovoj skoli i u cjelokupnoj popularnoj filozofiji -
samo je utohko vise prostora zauzimao utilitet, ukoliko su nauke
bile povrsnije. Pa i Mende Is so h n je opravdavao otklanjanje
od svih dubljih i finij ih mudrovanja time ~to je tvrdio, da filozofija
treba upravo samo toliko da obraduje , koliko je nuzno za blazen-
stvo covjeka. No buduci da ovaj prosvjetiieljski eudemonizam nije
imao uglavnom nikakvog viseg stanovista, no izobrazbu i dobrobit
prosjecnog fovjeka, to je pao u jednu drugu ogranicenost: dosadnog
filistarstva i malograd&nske razborilosti. To je moglo biti na mje5tu
i uspjesno djelovaii u izvjesnom, doduse ne visokom, no sirem sloju
popularne literature: no kad je takav uspjeh udario u , glavu pro-
svjetiteljima, kad su oni isto mjerilo postavili za velike pojave
drustva i povijesti, kad ova obijest empirijskog razuma nije htjzla
dozvoliti, da bilo sta vrijedi sto taj razum nije »jasno i razgovijetno«
spoznao, tad su se izoblicile plemenite crte prosvjetiteljstva u dobro-
namjerno nerazumijevanje. Tip takvog nerazumijevanja, Friedrich
 79

Nico 1 a i sa svom je svojom neumornom opcom korisnoscu, postao

komicnom figurom .0
6. Velika vecina njemackih prosvjetitelja nije naslucivala kako
je daleko s ovim suhim utilitetom apstraktnih razumskih pravila
skrenula od zivog duha velikog Leibniza: vec je Wolff i metafi-
zicki napustio preslai:Jiliranu harmoniju i time dokazao da mu je
ostao skriven najfiniji smisao Monadologije. On i njegovi sljedbenici
nisu imali razumijevanja ni za to da je Leibnizov princip savrse-
nosti - u toj isloj mjeri u kojoj je i njegova metafizika pribavila
vaznost svojstvenosti svakog pojedinacnog bica prema svakom
drugom - ucinio zadatkom i cudorednog zivota r a z v o j ind i-
v id u a 1 no g sad r z a j a z iv o ta i izgradnju tamno osjecane
izvornosti. Ova se strana slvari u Njemackoj javila tek tada kad
je u lileraturi svanulo razdoblje genijalnosti i kad je strastveni
osjecaj svojevrsnih duhova trazio svoju teoriju. No oblik koji se
zatim nasao u Herderovim raspravama, i isto tako u SchHlerovim
»Filozofskim pismima «, bio je, daleko jace no Leibnizom, odrenen
jednom drugom naukom, koja je usprkos razlicitosti pojmovnih
izvoda u etickom uvjerenju bila najvise srodna s naukom njemac-
kog metafizicara. (Usporedi gore § 35,2).
Sh aft es b ·u r y je dao ideji savrsenosti manje sistematski,
no utoliko zorniji i izrazitiji lik. Kod njega je lezala u osnovi nepo-
sredno ziva kongenijalnost antiknog shvacanja zivota, po kojoj se
cudorednost poklapa s nesmetanim razvojem istinskog i prirodnog
bica covjeka, no stoga i s njegovom pravom srecom. Cudoredno se
pojavljuje zato kod Shaftesburyja kao istinski ljudsko, kao vrhunac
ljudskog zivota, kao savrseni razvoj njegovih prirodnih sklonosti.
Ovdje se prvenstveno odreduju Shaftesburyjev polozaj prema Cum-
berlandu i Hobbesu: on nije mogao vise kao ovi smatrati egoizam
jedinom osnovnom crtom prirodnog covjeka, on je priznavao,
mnogo vise no ovi, altruisticke sklonosti kao izvornu, urodenu dis-
poziciju. No on nije mogao ni u ovoj vidjeti korijen cudorednosti,
vec, kako mu je moralitet dovdenje citavog covjeka, trazi njegov
princip i ravnomjernom obrazovanju i harmonijskom prozim anju
obih nagonsk.ih sistema. Ovaj moral ne zahtijeva potiskivanje vla-
stitog dobra zbog strane srece. Ovo je potiskivanje nuzno samo u
nizem stupnju razvoja i potpuno izgraden covjek zivi tako za sebe

6
Usporedi: FICHTE, Nicolais Leben und sonderbare Meinungen
(1801). W. W. VIII. 1 i dalje.
80

sama kao i za cjelinu,7 te se upravo razvojem svoje svojevrsno.sti

stavlja kao savrsen clan u sklop univerzuma. Najvise se pokazuje
Shaftesburyjev optimizam i ujedno aristokratski eks:kluzivitet nje-
gova bica i misljenja u tome sto je vjerovao, da u zrelom covjeku
mora biti potpunoma izmiren konflikt izmedu egoistickih i atrui-
stickih motiva, koji igra u nizim slojevima covjecanstva tako veliku
ulogu.
Stoga je pak kod ovog mislioca cudoredni zivotni ideal posve-
ma 1 i c n i. Moralitet mu se ne sastoji u prevlasti opcih maksima
u podredivanju vlastite volje pod norme, vec u bogatom i pun om
i z iv 1 j a v a n j u c i t av o g i n d i v i d u a 1 i t e t a. Suverena
je licnost ona koja pribavlja vaznost svojem etickom pravu i naj-
visa je pojava u podrucju cudorednog vi rt u oz it et, koji ne do-
pusta da zakrzlja ni jedna snaga i ni jedan nagonski pravac u spo-
sobnosti individuuma, vec u savrsenom vodenju zivota dovodi u
sklad sve te ra:m ovrsne odnose i time stvara isto tako srceu poje-
dinca kao i njegovo najsnaznije djelovanje za dobrobit cjeline. Tako
se u monadologijski nazor o svijetu iznova urezuje gr&i idea}
kalokagatije (usporedi § 7,5).
7. . Ukoliko je prema tome vec sadrzajno moralni princip kod
Shaftesburyja obojen estetski , to se, dosljedno , jos vise istice u
pitanju o i z v or u s po z n a j e za cudoredne zadatke. Ovaj se
sastoji, za metafizicare kao i za senzualiste, u umnoj spoznaji, bilo
prirode stvari, bilo empirijski korisnog, u obim se slucajevima utvr-
duju opcevazeca, osnovna nacela, koja se mogu demonstrirati. Moral
virtuoziteta , nasuprot tome, mora individualni zivotni ideal uzeti i2
dubine pojedinacnog bica: on smatra da se cudorednost temelji na
o s j e ca j u . Cudoredni sudovi , po kojima covjek u sebi samom
odobrava nagone, koje mu je priroda usadila za pospjesivanje kako.
vlastita tako i tudeg dobra, a koji ne odobravaju »neprirodne <,
nagone, koji djeluju nasuprot onih svrha - ti sudovi pocivaju na
moci covjeka, da svoje vlastite funkcije ucini sebi predmetom,
t. zn. na »refleksiji« (Locke) , no oni nisu naprosto znanje vlastitih
stanja, vec a f e kt i ref 1 e ks i j e, i kao takovi cine u »unu-
tarnjem osjetilu « moral sense.
Time se psiholoski korijen etickog prenio iz podrucja razumske
spoznaje na osjecajnu stranu, duse i u neposrednu blizinu estetskog
7
POPE usporeduje ovaj odnos (Essay on man III, 314 i dalje)
~ dvostrukim kretanjem planeta - oko sunca i oko vlastite osi. Po ovom
je pjesniku, medu ostalini, Shaftesburyjev zivotni nazor djelovao na
Voltairea, dok se Diderot (u svojoj preradbi Inquiry concerning virtue
and merit) veze direktno uz Shaftesburyja.
 81

postupka. Dobro se pojavljuje kao lijepo u svijetu htijenja i dje-

lanja: ono se sa.stoji kao lijepo u harmonijskom jedinstvu raznoli-
kog, u savrsenoj izgndnji prirodno zasnovanog, ono zadovpljava i
nadahnjuje kao lijepo, ono je kao lijepo predmet izvornog, u naj-
dubljoj biti covjeka zasnovanog o do bra v an j a. Ova je Shaftes-
buryjeva paralela prevladala literaturom 18. stoljeca: ukus je kako
eticka tako i estetska osnovna moc. Najrazgovjetnije je to izrekao
Hutcheson, nos jednim obrtom, koji je ponovno donekle odvodio
od Shaftesburyjevog individualizma. Jer on podrazumijeva pod »mo-
ralnim osjetilom« - u cisto psiholoskom znacenju urodenosti -
svim ljudima jednaku izvO'l"Ilu moc prosudivanja za ono sto treba
cudoredno odobriti. Metafizicko sporedno djelo novoplatonicara 1
kartezijanaca rado je bilo potpunoma odbaceno, no zato se, utoliko
zesce, - posebno u suprotnosti protiv selfish systema, - pridrza-
valo toga, da covjek posjeduje pr i rod n i o s j e ca j z a do bro
i z a 1 i j e po, a analiza je ovog osjecaja proglasena zadatkorn
morala.
Prenosenje ovog principa na teoretsko podrucje vodilo je u
~ k o ts k o j s k o 1 i (usporedi § 33,8) do tog, da se postavi i isti-
nito, u paraleli s dobrim i lijepim, kao predmet izvornog odobra-
vanja i tako u common sensu prihvati neku vrst »logickog osjetila«.
Na daleko je pak izrazajniji nacin Rousseau osjecaj proklamirao
s po z n a j n i m i z v or om, koji, u suprotnosti prema razumski
hladnom razglabanju, s kojim cisto teoretsko prosvjetiteljstvo obra-
duje religiozni zivot, zasniva njegov deizam na neiskvarenom ~ri-
rodnom osjecaju covjeka. 8 Na vrlo neodredeno eklekticki nacin ovu
je o s j e ca j nu f i 1 oz of i ju izveo holandski filozof Franz
Hems t er h u y s (iz Groeningena, 1720-1790), a s baroknom ne-
obicnoscu duhoviti zanesenjak Hamann »Magus sa sjevera«.°
Kod obih se probija iz filistarske svakidasnjice prosvjetiteljske

8 Usporedi vjeroispovijest Savojskog vikara u f::milu IV, 201 i

dalje. (Preveo na nas jezik Dusan Tamindic, Znanje, Beograd, 1950. -
op. rr-ev.)
Johann Georg Hamann (iz Konigsberga, 1730--1788; Sve-
ukupna djela izdao GILDEMEISTER. Gotha 1857-1873) povezuje, u
svom dubokoumnom, no skokovito nejasnom nacinu izrazavanja ovaj
pravac sa pietizmom, koji nije daleko od ortodoksije. Usporedi G.
POEL, J. G. Hamann, Der Magus im Norden (2 sv. Hamburg 1874--76);
H. WEBER, Hamann und Kanrt (1904); R. UNGER, Hamann und die
Aufk.lii['ung, Studie zur Vorgeschichte des romantischen Geistes im 18.
Jahr. (Jena 1911) .

., Povijest filozofije IL
82

biti, dublja dusevna zbilja - kod Hemsterhuysa 10 u misaono kon-

templativnom, helenski obojenom harmoniziranju, kod Hamanna sa
strastveno uzbudenim, krscanski zudenim samopodvajanjem.
8. Najvise se istakla ona teorija osjecaja, kojoj su utrli put
Shaftesbury i Hutcheson, u stapanju etickih i estetskih
is tr a z iv an j a. Eudemonisticki je moral bio utoliko prijatniji,
ukoliko se razumljivije obradivao, te je mogao svoje zapovijedi, kao
predmet opceg svidanja, oviti u, ruho ljupkosti, a dobro, kao nesto
sto j e prirodno lij epo preporuci ti ukusu. I s k o t s k a s k o 1 a nij e
bila daleko od ovog shvacanja, te je Ferguson razvio na taj na-
cin Shaftesburyjeve ideje s izricitom povezanoscu uz Leibnizov
osnovni pojam savrsenosti. Na estetiku je ovaj misaoni splet tako
djelovao da su u njoj stavovi za metafizicki postupak - koje je
Shaftesbury pridonio iz cjeline njegova plotinskog shvacanja svi-
jeta problemima lijepo,g, i koji, konacno, upucuju i na prigodne
Leibnizove izjave - bili posvema prekriljeni psiholoskom me-
todom. Nije se pitalo sta je lijepo, vec kako se ostvaruje osjecaj
ljepote, i kod rjesenja se ovog pitanja dovelo objasnjenje estetskog
pootupka u vise i1i manje uzu vezu s etickim odnosima. Ovo
se pokazuje i kod takvih esteticara koji su sen2iualistickoj psi-
hologiji stajali blize od Skota. Tako je shvacao Henry Home
uzitak lijepog kao prijelaz iz cisto osjetilnog umirenja prohtjeva
do moralnih i intelektualnih radosti, te je mislio da su umjet-
nosti trebale biti »iznadene« zbog oplemenjivanja ljudskih osje-
tilnih sklonosti koje zahtijeva vise odredenje covjeka. On stoga
trazi podrucje lij,epog u visim osjetilima, sluhu i narocito vidu, i
nalazi pritom za osnovu svim ljudima zajednicki smisao za red,
pravilnost, povezivanj'e raznolikosti u jedinstvo. Kad on zatim raz-
likuje izmedu »vlastite« ljepote neposredno osjetilnoga i ljepote re-
lacije, to se ovi »odnosi« zavrsavaju bitno na opcekorisnom, u slu-
zbu kojeg je time postavljena ljepota. 11 I sam je Edmund Burke
u svojim teznjama, da estetski postupak izvede po as o c i j at iv-
no psi ho lo s k o j met o di iz elementarnih osjetilnih stanja,
vrlo jako ovisan od tvorbe problema istovremene filozofije morala.
Njegov pokusaj, da odredi odnos lij epog prema uzvise-
n om - zadatak na kojem je, iako s vrlo malo uspjeha, radio i

10 O Hemsterhuysu usporedi: ERW. KIRCHER, Philosophie der

Romantik, Jena 1906, str. 7-34; iznova: F. BULLE, Hemsterhuys und
der deutsche Irrationalismus des 18. Jahrh. (Leipzig 1911). L. BRUMMEL,
Fr. Hemsterhuys (Haarlem 1925.)
11
Pobliie u c1anku o Homeu (Kaimes) od W. WINDELBANDA u
Erschovoj i Gruberovoj Enciklopediji.
 83

Home12 - polazi od suprotnosti sebicnih i druzeljubivih poriva.

Uzviseno treba po tom da bude ono, sto nas u blagotvornoj jezi ispu-
nja uzasom, dok smo mi sami tako daleko od tog, da osjecamo da
smo izmakli opasnosti neposredno,g zla; a lijepo nasuprot tome sve
sto je u stanju da izazove na vrlo dopadljiv nacin osjecaje, bilo rodne,
bilo opce ljudske lj ubavi.
No interesi su literarne i umjetnicke kritike vodili preko istra-
zivanja estetskog shvacanja, prosudivanja i svidanja do pitanja o
biti estetske produkcije, a u ovoj je uglavnom Alex. Ger a r d 13
pokusao odrediti pojam gen i j a, ukoliko je njegovu osjecajnu
izvornost i egzemplarno djelo, stvaralacku snagu i izvornu umjet-
nicku prirodu sretno suprotstavio uobicajenoj teoriji podrazavanja.
Ovdje je pocela, ponajprije jos bitno psiholoska teorija, voditi ra-
cuna o filozofskom duhu velikog istovremenog razvoja lijepe lite-
rature.
Slicno je kao i Home, Su 1 z er postavio osjet lijepog izmedu
osjeta osjetilno ugodnog i osjeta dobrog, kao prelazenje od jednog
prema drugom. Mogucnost ovog prelazenja nasao je on u intelek-
tualnom faktoru, koji sudjeluje u shvacanju lijepog: ona mu se po-
javljuje - po Leibnizu (usporedi gore § 34,11) - kao osjecaj har-
monij&kog jedinstva osjetilno osjecane raznolikosti. Samo 1.11pravo
sa ovih pretpostavki vrijedi mu lijepo tek tada kao punovrijedno i
savrseno ako maze iziskivati moralni smisao; tako je i umjetnost
uvuccna u sluzbu prosvjetiteljskog morala, te se, u Njemackoj tako
dugo slavljeni esteticar pokazuje u shvacanju umjetnosti i njena
zadatka ponekad kao skuceni duh filistarskog moraliziranja. Koliko
su beskrajno vise bogata: duhom i slobodnija »Opazanja«, koja je
Kant u to vrijeme postavio »o osjecaju lijepog i uzvisenog«, kad
se i on s psiholoskog s~anovista, s dobrim poznavanjem svijeta, bavio
finim ograncima etickog i estetskog zivota u individuumima, rodo-
vima i narodima.
Ova misaona povezanost dala je konacno u Njemackoj povod
za uspjesnu promjenu psiholoske sistematike. Ako se oduvijek na-
viklo, da se dusevne djelatnosti dijele, po Aristotelovom uzoru, na
teoretske i prakticne, to se nisu mogli osjecaji, koji su tako spoznani
u svojoj raznolikoj znacajnosti, bez stete staviti niti u grupu spo-
12
Po Homeu je lijepo uzvi.seno, ukoliko je veliko. Izgleda da se
njegova nejasna i kolebljiva odredenja zasnivaju na suprotnosti kvali-
tativno i kvantitativno dopadljivog.
13
A. GERARD, Essay on taste (1758, njemacki 1766) i narocito
Essay on Genius (1774, njemacki 1776). Usporedi 0. SCHLAPP,
Kants Lehre vom Genie (Gottingen 1901).
84

znavanja niti u grupu htijenja: cinilo se, stavise, da obje vrnte funk-
cija duse, osjecaje, kao spoznajne nacine ispoljavanja, djelimice za-
snivaju, a djelimice slijede. I ovdje je poticaj dosao iz Leibnizove
Monadologije. Ponajprije je, cini se, Su 1 z er u svojim Berlinskim
predavanjima14 na to ukazao, da treba tamna prastanja monada
odijeliti od razvitih zivotnih oblika punosvijesnog spoznavanja i
htijenja, te je vec on nasao njihovu svojevrsnost u, time danim,
stanjima ugode .i neugode. Slicno se dogodilo sa Leibnizovih pret-
postavki i kod Jakoba Friedricha Weissa. 15 Ova stanja naziva
Mendelssohn ponajprije (1755) o s j et i m a 16 (Empfindungen), a
kasnije oznacava duscvnu moc, koja im svima lezi u osnovi, kao
moc odobravanj a. 17 Najodlucniji su pak utjecaj na termi-
nologiju izvrsili T e t e n s i K a n t. Prvi umece za osjete (Em-
pfindungen) ~zraz o s j e c an j a (Fuhlungen) ili o s j e c a j i1 8
(Gefuhle), a Kant upotrebljava gotovo iskljucivo ovaj zadnji. On
je kasnije trio bu dusevnih funkcij a u predocava-
n j e , o s j e c a n j e i h ti j en j e ucinio sistematskim osnovom
svoje filozofije19 te je nakon toga ona, posebno za psihologiju, osta-
la mjerodavna.
9. Nasuprot svih tih razvoja odrzala se prcitivna struja sto je
proizasla od Hobbes a, a koja je proglasila korist iii stetu indi-
viduuma jedino mogucim sadrzajem ljudskog htijenja. Kriterij cu-
dorednog ,postupka ovdje je bio trazen iskljucivo psiholoski u nje-
govim p o s 1 j e d i c am a z a k or is t b 1 i z n j e g. Moralitet po,-
stoji samo unutar socijalnog sklopa. Pojedinac za sebe sama po-
znaje samo svoje vlastito dobro ili jad: u drustvu su paik njegovi
postupci vrednovani sa stanovista, da li drugome koriste ili skode,
i samo je ovo stajaliste cudorednog prosudivanja. Ovo shvacanje
etickog kriterija. odgovara ne samo opcem nazoru, vec i potrebam9
cisto empirijsko-psiholoskog zasnivanja etike, koje je liseno meta-
f1zike: njemu su u zadnjoj instanci pristupili i Cumberland i Locke;
uz njeg pristaju ne samo teoloski moralisti kao sto su Butler i Pa-
14 1:151 i dalje, stamparum u »Vennischten Schriften« (Berlin
1773).
15 J. F. WEISS, De natura anim~ et potissimum cordis humani
(Stuttgart 1761).
16 Pri tom se povezuje i Mendelssohn sa svojim »Briefen ilber
die Empfindungen« direktno na Shaftesburyja.
17 Usporedi MENDELSSOHN, Morgenstunden (1785), Gl. VII.
(Djela I. 352). .
111
Usporedi TETENS, Versuche X, str. 625 i dalje.
19 U raspravi napisanoj izmedu 1784 i 1700, koja je bila u pocet'ku
odredena za uvod u »Kritiku rasudne moci«, sto je u izvodu presla u
njegove spise pod naslovom >O filozofiji uopce«. Usporedi dio VI.
ilava 1.
 85

ley, vec i asocijativni psiholozi Hartley i Pristley. Pritom se je po-

stepeno20 izgradila klasicna formula ovog pravca. Postupak je uto-
iiko vise cudoredan, ukoliko vise proizvodi blazenstva i ukoliko je
veci broj ljudi, kojima dodjeljuje ovo blazenstvo: eticki je ideal the
g r e at e s t h a p pi n e s s o f t h e g r e at e st nu m b e r. Ovo
je postala krilatica u ti 1 i z ma i1i u ti 1 it a r i z m a (i utilitari-
janizma).
Ova je pak formula bila bliza misli da se cudoredne vrijednosti,
za pojedinacne slucajeve i odnose, k van tit at iv no odrede.
Cini se, da je na taj nacin misao Hobbesa i Locka, da se utilisticki
princip zasnuje na jednoj strogo demonstrativno etickoj spoznaji.,
nasla odredeni lik, koji je dobro dosao prirodoznanstvenoj vrsti mi-
sljenja. Za ovim se poveo i Bentham, i u tom se sastoji ono naj-
svojevrsnije u r.jegovom izvodenju utilisticke misli, koja je bila
nosena toplim smislom za opcu korist, te "je bila kasnije rnnogo
spominjana. Ona se svodi na to da nade tocno odredenu mjeru. po
kojoj ce se, djelimice o sebi, a djelimice u odnosu prema drugim
vrstama rada, moci izmjeriti vrijednost svakog nacina postupanja
za dobro samog onog koji postupa i za zajednicu kojoj pripada.
Bentham je ocrtao u svojoj tabeli vrijednosli i nevrijednosti, s vrlo
rasprostrtim promatranjem individualnih kao i socijalnih odnosa
i potreba, shemu bilance ugode i neugode za proracunavanje ko-
risnih i skodljivih posljedica ljudskih djelatnosti i ustanova. Slicno
kao kod Humea (usporedi dolje br. l 2.) pripada i ovdje izracunava-
nje cudoredno vrijednog razumu, koji odmjerava: no faktori s ko-
jima on pri tom operira su iskljucivo osjecaji ugode i. neugode.
10. Uska povezanost, u kojoj s e, historijski iza Hobbesa, nasao
ovaj utilizam sa selfish systemom, t. zn. s usvajanjem bitno ego-
isticke odredenosti ljudske prirode, vodio je nuzno do tog, da se
pitanje o kriterijumu cudorednosti i o vrsti njene spoznaje izdvoji
od pitanja o sankciji moraine zapovijesti i motiva njenog pridrza-
vanja. Za metafizicke teorije lezala je sankcija etickih zapovijedi
u vjecnim istinama prirodna zakona: pa i psiholoski se cinilo <la
nisu potrebni nikakovi daljnji i narociti motivi za teznju k usavr-
savanju, za izivljavanje licnosti, za pridrzavanje urodenih cudo-
rednih poriva: moralno se je samo po sebi razumjelo pod takvim
pretpostavkama. No tko je s vise pesimizma mislio o covjeku, tko
je smatrao <la je on bice izvorno i po svojoj prirodi odredeno samo
s obzirom na vlastito dobro i jad, taj se je morao pitati s kojim se
20 Usporedi A. G. SINCLAIR, Der Utilitarismus bei Sigwick und
Spencer (Heidelberg 1907), str. 2 i dalje.
86

pravom zahtijeva od jednog takvog bica altruisticki nacin postu-

panja, i po cemu !te ono moze odrediti za pridrzavanje ovog zahtjeva.
Ako nije po sebi bila stavljena cudorednost u prirodu ljudi, to se
moralo naznaciti kako je izvana dosla u nju.
Ovdje je dobro posluzio, vec od Hobbesa i Lockea naznaceni,
princip auto rite ta. Njeg-ovo ocevidno shvacanje bilo je t e o-
1 o s k o, u finijim pojmovnim sklopovima izveo ga je B u t 1 er,
a grublje, lc:ko razumljivo, Pa I e y . Utilitet je za obojicu kriteri-
jum cudorednog postupka a b o z j a zap o vi j e d vrijedi obojici
kao razlog prava etickih zahtjeva. No dok Butler jos trazi spoznaju
ove bozans..1<e volje u prirodnoj savjesti, pri cemu (takoder s ime-
nom »refleksija«) drugacije tumaci Shaftesburyjeve refleksivne
afekte, za Paleyja je daleko vise mjerodavna pozitivna objava bo-
zanske volje: a pridrzavanje mu je ove zapovijedi stoga samo time
objasnjivo, sto je povezao autoritativnu moc njena naloga s obe-
cavanjem nagrade i prijetnjom kazne. Ovo je najostrije izdvajanje
etickih principa, koje je, vjerojatno najvisc odgovaralo common-
sensu krscanskog svijeta: kriterijum moralnog je dobro bliznjeg,
spoznajni osnov zato objavljen zakon Boga, sankcionirajuci, realni
razlog volje Svevisnjeg, i cudoredni motiv u ljudima je nada u na-
gradu i strah pred kaznom, koje je Bog odredio za poslusnost i ne-
poslufoost.
11. Ako je -tako kod Paleya cinjenicnost cudorednog postupka
time objasnjena, da je o sebi egoisticni covjek zaobilaznim putem
teoloske motivacije konacno, po isto tako egoisticnim, pobudama
nade i straha, odreden za altruisticki na.cin postupanja, kojeg 2,a-
povijeda Bog to je stavila sen z u a 1 is tick a psi ho 1 o g i j a,
na mjesto teoloskog posredovanja, autoritet drzave i prinude dru-
stvenog zajednicko,g zivota. Ako je volju covjeka u zadnjoj instanci
moguce odrediti "UVijek samo po vlastltom d<jbru ili jaciu, to je
altruisticki postupak samo tako pojmljiv, da je covjek u njemu
izmedu danih odnosa vidio najrazumnije, najsigurnije i najjedno-
stavnije sredstvo za stvaranje vlastita blazenstva. Dok su :zato tco-
loski utilitaristi mislili, da prirodni egoizam svladaju nagradom neba
i kaznom pakla, cinilo se empiristima, da je za ovu svrhu dovoljan
red zivota kojeg odreduje d:r-zava i drustveni sklop. Covjek se na-
lazi u takvim odnosima, da ce kod pravog razmisljanja uvidjeti,
da ce postici najbolje svoju korist podredivanjem pod postojece
obicaje i zakone. Sankcija etickih zahtjeva lezi prema tome u za-
konodavstvu drzave i javnih obicaja, koji su diktirani principom
utiliteta, a motiv poslusnosti sastoji se u tom, da pojedinac pri tom
nalazi svoj racun. Tako su M a n d e v i 11 e, L a m e t t r i e i H e 1-
 87

vet i us izgradili selfish system pri cemu je posebno Lamettrie s

neukusno koketnim cinizmom pokusao ustvrditi »glad i ljubav«
u njihovom najopcijem osjetilnom znacenju kao osnovne pobude
sveg ljudskog zivota - to je bijedna, zato sto je umjetna, imita-
cija antiknog hedonizma.
Cudorednost se prema tome pojavljuje samo kao eudemoni-
sticka mudrost, kao »dobro razumljeni« i profinjeni egoizam, kao
rafiniranost onoga koji je upucen u zivot, koji je uvidio, da on, kako
bi bio sretan, ne moze poci boljim putom no sto je taj da, ako i ne
ce biti cudoredan, ipak cudore:dno radi. Ovaj je nazor dosao kao zi-
votni princip »velikog svijeta« onih dana mnogo puta do rijeci u
filozofiji · prosvjetiteljstva: bilo kao naivno cinicko ispovijedanje
vlastita uvjerenja, kao sto se to pokazuje u poznatim pisrnirna lorda
Chester fie 1 d a svojem sinu - bilo u obliku moralizatorskih
razmatranja, kao vec u Larochefoucauldovim »Maximes
et reflexions« (1665 i prosireno 1678) i u Labruyere vim »Ca-
racteres« (1687), gdje je bespostedno str,g nuta maska s uljudnog
ponasanja covjeka, te je otkrit, kao momenat koj1 jedino svuda po-
krece, pusti egoizam. Ovaj isti nazor pokazuje S€ konacpo kao jetka
satira i kod Swift a, gdje je na koncu istinsku prirodu ljudske
zvijeri otkrio Gulliver kod Yahoosa.
Ruku o ruku s ovim mutnim shvacanjem prirodnog prostastva
covjeka prolati kroz doba prosvjetiteljstva nazor, da odgoj za etick~
postupanje treba da pomo6u moci i autoriteta sa strahom i nadom
apelira na upravo ovaj najnizi sistem poriva. To se pokazuje na
karakteristicni nacin cak i kod onih koji za zrelog i potpuno razvitog
covjeka uzimaju u obzir cisti moralitet, uzdignut nad svim egoizmom.
Tako na pr. Shaftesbury nalazi za odgoj velike mase upravo sasvim
<lobru pozitivnu religiju, s njenim propovijedima zasluzene na-
grade i straha prM kaznom. Tako je mislio i pruski filozofski kralj,
Friedrich Veliki, 21 IJmji je za sebe sama posjedovao tako strogu,
cistu svijest o duznosti, bez ikakove sporedne namjere, te ju je pro-
gla3.io za najvise cudoredno dobro, pa ipak, s obzirom na drzavni
odgoj ljudi, smatrao da su vezani uz ove blize interese kako god
bili niski. On se, naime, slagao s enciklopedistima :kad covj ek in
9enere nikad niJe nicim drugim odreden do svojim licnim intere-
sima. U tom su pogledu posebno francuski prosvjetitelji trazili da
analiziraju motive, ozivljavanjem ,kojih drzava moze pridobiti
21 Usporedi posebno ono sto je navedeno kod E. ZELLERA, Frie-
drich der Grosse als Philosoph, str. 67 i dalje, 105 i dalje. No uz to
posebno Friedrichov »Antimacchiavelli«.
88

gradane za svoje zajednicke interese. Montesquieu je pokazao

s finom psihologijom kako se razlicito oblikuje ovaj odnos kod
razlicitlih oblika uredenja. Lame t tr i e ukazuje, kao i vec Man-
deville, .na osjecaj casti kao na najsnazniji faktor drustvenog ure-
denja kod civiliziranih naroda, a Helvetius je s1re izveo ove misli.
Ako je tako ser...zualisticka psihologija ocekivala jedino od
drzave cudoredni odgoj covjeka, to je mcrao stupanj, kojim joj je
to uspjelo, vrijediti kao mjerilo za vrijednosno prosudivanje javnih
ustanova. Ove konzekvencije povukao je H o I b a c h u Syst~me
de la nature, a najprivlacnija je crta ove suh01parne knjige vjero-
jatno ozbiljnost i energija kojom se trudio da pokaze kako su
prezivjele prilike tadasnjeg javnog zivota bile malo sposobne da
uzdignu gradane iznad niskosti sebicnih teznji.
12. Kao najsvestraniji ostatak ovog pokreta i vrlo osjecajno pro-
cjenjivanje misaonih motiva, koji su se u njemu borili, moze se
oznaciti moralna filozofija Hume a. I on stoji posvema na tlu
psihologisticke metode: pomocu genetskog istrazivanja afekata, osje-
caja i voljnih odluka treba da se shvati cudoredni zivot covjeka.
Pri tom je ono najznacajnije u Humeovoj nauci dijeljenje utilizma
od selfish systema. Kriterij cudorednog odobravanja i neodobrava-
nja tvori i za njega ucinak kojeg je u stanju da svojstvo iii postu-
pak (kojeg treba prosuditi) prouzroci na osjecajima ugode iii ne-
ugode. On je ovo shvacao kao i stariji pisci i Shaftesbury, u naj-
sirem smislu., ukoliko smatra, da su predmeti cudorednog svidanja
ne samo »socijaliie vrline«, kao sto su pravednost, blagonaklonost
i druge, vec i »prirodne umjesnosti«22 kao sto su mudrost, hrabrost
i energija. No mi osjecamo, da ove odobravamo i tada kad su za
nase vlastito dobro potpunoma ravnodusne, iii cak kad su za nj
skodljive; i ovo se ne moze, po naprosto asocijativno-psiholoskim
posredovanjima, svesti na egoizam. No isto tako onemogucava veza,
koju posjeduju ova prosudivanja prema zamrsenim odnosima is-
kustva, usvajanje njihove urodenosti. One se moraju, stavise, svesti
na jednostavni, osnovni oblik, a ovaj je s imp at i j a, 23 to znaci
sposobnost ljudi, <la sa stranim dobrom iii jadom s u o s j e ca ju u
najmanju ruku u nes1·o slabijem obliku no s vlastitim. Takvi osje-
caji simpatije, medutim, nisu samo impulzivni razlozi moralnih c,u-
dova, vec i najizvorniji motivi moralnog postupanja; jer osjecaji
su uzroci voljnih odluka. Ovi izvorni impulsi jos nisu dovoljni za
razjasnjenje etickog sudenja i postupanja. Za zamrsene je odnose zi-
I ovdje sudjeluje staro dvostruko zna~enje rijeci virtus (vir-
22
tue), koja oznacava i vrlinu i umjesnost.
23 Usporedi 'Dreat. II, 1, 11 i II, 2., 5.
 89

vota potrebno razbistravanje, uredivanje i vrednovanje koje uspo-

reduje osjecajne momente, a to je stvar um a. Iz njegova razmi-
sljanja izviru potom, pored prirodnih i izvomih, takoder i izvedena
»umjetna« vredn6vanja, od kojih kao tip odreduje Hume - ovdje
ocigleclno ovisan od Hobbesa - pravednost i citav sistem pravnih
normi. No u zadnjoj instanciji ne zahvaljuju i ova odredenja svoju
sposobnost, da mogu utjecati na prosudivanje i voljnu odluku,
umnom razmisljanju kao takvom, vec osjecajima simpatije na koje
apeliraju.
Tako se razglaba grubo shvacanje moral sensa, Humeovim
istrazivanjem, u fino razgranat sistem moralno psiholoskih pojmov-
nih diferencija za koj<! se lkao srediste pojavljuje princip simpatije.
Daljnji korak u izvodenju istih osnovnih misli nalazimo u etickom
cljelu Adama Smith a. Vee je Hume - nasuprot izvanjskosti, s
kojom je uobicajeni utilizam kriterij cudorednog sudenja stavio u
ugodne i neugodne posljedice postupika - ukazao energicno na to,
da se eticko odobravanje ili neodobravanje mnogo vise tice, u po-
stupku ispoljenog, u v j ere n j a, ukoliko je upravljeno na one
posljedice. Smith ne nalazi zato bit simpatije samo u sposobnosti
da se ove posl3edice sl;.osjecaju u smislu onog koga se ticu, vec i u
moci, da se prenesemo u uvjerenje onog, koji djeluje, te dozivimo
njegove motive kao vlastite. Sve daljnjim 1zvodenjem misli simpa-
ticnog prenosenja zatim je samoprosudivanje pojedinca, koje se
pokazuje u s av jest i, shvaceno kao refleks prosud.ivanja, koje
je posredovano osjecajem simpatije sto ga pajedinac od drugog do-
zivljava i izvdava na drugima - misao koja je vec bila pripre-
mljena u Butlerovoj nauci o afektima refleksije.
U d rust v en o m z a j e d n i ck o m z i v o tu, kojeg je psi-
holoska osnova simpatija, korijene se rtako po Humeu i Smithu sve
pojave etickog zivota. Osnivac je nacionalne ekonomije vidio, sa
svojim velikim filozofskim prijateljem, u mehanizmu prenosenja
simpaticnog osjecaja slicno izravnanje individualnih zivotnih inte-
resa kao sto je mislio, da je na podrucju razmjene vanjskih dobara,
s obzirom na tjesnocu zivotnih uvjeta u mehanizmu ponude i po-
traznje, nasao izravnanje u porivu takmicenja rada. 24 No s ovim
uvidom u posvemasnju ovisnost individUJUma o drustvenom zivot-

2
'* Inquiry into the nature and the causes of the wealth of na-
tions (London 1776). (Na nas jezik preveo dr. Marijan Hanzekovic, izd.
Kulture, Zagreb, 1952. - op. prev.)
90

nom sklopu - jer ga on ne stvara vec zatice kao pretpostavku

svoje egzistencij.e - ,prelazi !ilozofija prosvjetiteljs,t va vec preko
.!-ebe same.

§ 37. PROBLEM KULTURE

ALF. ESPINAS, La phil.osophie sociale du 18. siecle et la revolu-

tion, Paris 1898.
W . GRAHAM, English political philosophy from Hobbes to Maine,
London 1899.

Za velike tvorbe ljudske zivotne zajednice i njihovo povijesno

kretanje, filozofija je prosvjetiteljstva - djelimice po svujuj ovi-
snosti od prirodoznanstvene metafizike; a djelimice po svom vlasti-
tom psiholoskom pravcu - naznacila osnovnu misao, da u tim zajed-
nicama treba vidjeti zajednicki produkt individualna rada. Odavde
je proizasla s'klonost, da se oni interesi - kojih zadovoljenje poje-
dinac moze ocekivati od takvih opcijih sklopova, kakvi su jed-
nom postojali - u genetskom objasnjenju obraduju kao motivi i
dovoljni uzroci za njihovo nastajanje, no ujedno, u 'kritickom raz-
matranju, kao mjerilo vrijednosnog prosudivanja o:vih tvorbi. Ono,
sto se smatra da su ljudi namjerno stvorili treba i ipokazati, da Ii
je ove namjere ispunilo.
1. Ovo je shvaectnje upravio prvens.tveno Hobbes na poli-
ticko i pravno podrucje. Drzava se pojavljuje kao umjetno djelo,
koje je nastalo prisilno zbog potreba individuuma u njihovoj medu-
sobnoj borbi i strahovanju oko zivota i dobra: ona treba pocivati sa
citavim svojim pravnim sistemom, na u gov or u, jer su je iz ta-
kvih motiva gradani uzajamno usvojili. Ista je epikurejska teorija
ugovora, koja je ozivjela vec u srednjem vijeku, presla s nomina-
lizmom u noviju filozofiju te je prevladavala citavim 18. stoljecem.
Pri tom se od Hobbesa nadalje nije vise radilo samo o vladalackom
ugovoru i ugovoru podredivanja, vec i konstitutivnom procesu sa-
mog' drustvenog uredenja. No umjetna je konstrukcija apsolutizma,
koju je Hobbes na tom podigao, uzmicala, u slijedu ipolitickih doga-
daja sve vise pred naukom o s u v ere nit.et u n a rod a. Ona se
korijenila u uvjerenju kojeg je odredila religiozna svijest engleskih,
francuskih i holandskih kalvina. Bila je ona sa snaznim prakticnim
razvojem u osnovi lkako engleskog ustava iz god. 1688, tako i teo-
retskog oblikovanja, kojeg joj je dao Locke u nauci o dijeljenju i
 91

ravnotezi triju drzavnih moci: legislativne, egzekutivne i federa-

tivne_. Ova je nauka prevladavala kao idealni zahtjev i u Mont es-
qui e u o vim spisima, koji je s obzirom na prezivjelo pravosude
njeg,o va v--remena htio dati sudackoj vlasti potpunu samostalnost,
dok je egzekutivno i federativno (kao upravljanje prema i~nutra
: izvana) mislio ujediniti u jedan monarhijski vrhunac. Ta je nauka
konacno provedena do punog demokrahzma u R o us s e a u o v o m
Contrat social po kojem je, koliko je to god moguce, ogranicen prin-
cip prenosenja i repre:-.entacije, te je i izvr:favanje suvereniteta tre-
balo biti priznato di.rektno citavoj narodnoj masi.25 Pri svim je tim
preinakama Hobbesovt' doktrine ocigledan utjecaj historijsko-poli-
tickog realiteta, (kao sto je vec prevladavao kod Spinoze26 po ari-
stokratsko-republikanskom pravcu) no suprotnost izmedu Hobbesa i
Rousseaua moze se pokazati ipak i na cisto teoretskoj pozadini.
Ukoliko se covjeka smatralo od prirode bitno egoistickim, to se
njega moralo prisiliti sveobuhvatnom drzavnom moci za odrfavanje
drustveno,g ugovora. No ako je on izvorno dobar i socijalno o.sje-
cajan, kao kod Rousseaua, to se od nj,ega moze ocekivati, da po
sebi ucestvuje u izvodenju zivota ugovora uvijek u interesu cjeline
Interesantno je da su prilazile u 18. vijeku teoriji ugovora i one
filozofsko-pravne nauke, koje nisu imale iskljucivo psiholoske os-
nove. I pr i rod no pr av o ovog vremena polazi ad prava indivi-
duuma i trazi, da se tek iz tog prava izvede pravni odnos drugih
individuuma. Ipak su se, pri izvodenju ovog principa, pokazala dva
razlicita prevca, koji su vodili vrlo karakteri.sticnim razlicitim re-
zultatima. Kad je Leibniz na antikni nacin izveo pravne poj-
move iz najopcijih odredenja praktifoe filozofije, 27 to ga je u tom
slijedio i W o 1 ff, no stoga je ucinio svrhom drzavnog ugovora
uzajamno potpomaganje individuuma u pogledu njihovog usavrsa-
vanja, prosvjecivanja i srece: po njemu stoga ne treba drfava samo
da se brine o vanjskoj sigurnosti, vec i opcem blagostanju u najsi-
rem smislu. Konzekvencija je odavde ta, da je Wolff dosudio drzavi
pravo i duznost da bude savjestan skrbnik velikoj masi neprosvije-
cenih ljudi, ovladanih zabludom i strascu, te da se iz odgojnih raz-
loga duboko umijesa u njihove privatne odnose. Tako je Wolff dao
teoriju za onaj »ocinski« despotizam dobronamjerne drzavne poli-
25 Us-poredi i G. DEL WECCHIO, Su la teoria del contratto so-
ciale, Bologna 1906.
26
U Tractatus politicus, koji se u ostalom izgraduje sasvim po
principima Hobbesa.
27
U;;,po,redi n jegov uvod za Codex iuris genit,ium diplomaticus
(1693), Djela (Erd.) 118 i dalje.
 92

cije, prema kojoj su Nijemci njegova vremena imali vrlo razlicite

osjecaje.
Upravo suprotni rezu1tat povezuje se teorctski uz odvajanje
filozofije prava od morala, odvajanje koje je vec omogucio Tho-
mas i us, sa svojim ostrim lucenjem pojma justum i honestum.
U tom je pravcu utvrdio njegov ucenik Gun d 1 in g (1671-1729),
da se pravo treba cbradivati iskljucivo kao red vanjskih
v e z a ind iv id u um a. Ono ima za svrhu odrzavanje vanjskog
mira., njegova se odredenja stoga mogu iznuditi samo izvanjski.
Ovo ogranicenje djelatnosti drzave na vanjsku pravnu zastitu, oci-
gledno je najvise odgovaralo individualistickom smislu prosvjeti-
teljstva. Ako se individuum samo iz nut de i potrebe prilagodio
drzavnom ugo-v oru, to ce on biti sklon da drzavi ucini koliko je god
moguce manje koncesija, te ce joj od svojih izvornih »prava« htjeti
samo toliko zrtvovati, koliko je bezuvj etno potrebno za svrhu, koju
ona treba da izvrsi. Tako nije mislio samo malogradanin, koji je od-
mah spreman, ukoliko bilo sta nedostaje, pozvati policiju, no koji
ipak u miru smatra pravni poredak neprijatelj,em, kojeg se treba po
mogucnosti rijesiti vec je taka osjecao duhovno visoiko razvijeni pro-
svjetitelj. On je bio jedino zainteresiran za svoj bogati unutarnji
zivot, da se moze nesmetano posvetiti uzicima umjetnosti i znano-
.sti. Doista je morala bezidealna zbilja cjepkanja Njemacke na male
drzave prouzrociti ravnodusnost prema javnom zivotu, koja je tako
i teoretski nasla svoj izraz. Najdublje stajaliste, koje je u pogledu
vrednovanja drzave postignuto upravo kod obrazovanih, najbolje
je oznaceno u djelu W i 1 he 1 ma v on Hum b o 1 d ta »Ideje za
pokusaj da se odrede granice djelatnosti drzave«.28 Ovdje je bri-
zljivo iskljucen iz drzavnog djelokruga svaki visi interes covjeka
i zadatak javne vlasti ogranicen na najnizu sluzbu, da zastiti zivot
i svojinu gradanina.
2. Ukoliko je, u tom pogledu , njemacka filozofija uvijek ostala
vrlo mirna prema ,politickoj zbilji, ipak se, s druge strane, u njoj
pokazala opca tendencija prosvjetiteljstva, <la se zivot drustva kao
i pojedinca ne samo prosuduje vec i uredi po nacelima filozofije .
Ako je ovom vrcmenu sluzilo na cast, da je sretno raskrstilo s mno-
gim historijskim starudijama, koje su se nagomilale kod evropskih
naroda, to su imali pri tom svog udjela sigurno i Thomasius i Wolff, \
Mendelssohn i Nicolai (usporedi § 36,5). Sc;mo sto se nesrazmjemo
jace i djelotvornije istakla ova strana stvari kod franc 11s k i h
prosvjetitelja. Dovoljno je samo podsjetiti na Vo 1 ta ire, a , koji
28
Sto je napisano 1792, a koje je izdao 1851 E. CAUER.
 93

je, kao literarna snagc1 prvog reda, neumorno i pobjedonosno istu-

pao za um i pravednost. No borbu, koju je on vodio, u izvjesnoj
mjeri pred po,pristima javnog mnijenj a citave Evro,pe, prihvatili
fill njegovi zemljaci u pojedinacnom, kriiikom uredenja i prijedlo-
zima za njihovo poboljsanje. U sirokim, cesto puta strastvenim di-
skusijama filozofsko je razmisljanje tezilo za tim, da refonnira
drzavu. Ovdje je ujedno dosla do izrazaja pored jake, i'slaba strana
prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo je uzim'llo iz opce, vjecne pri-
rode covjeka ili stvari, kao i uvijek, mjerilo svoje kritike postojeceg
i zahtjev za njegovom promjenom. Time je ono ispustilo iz vida
opravdanje i zivotnu snagu h~torijski zbiljskog i vjerovalo, da s
postojecim, tamo gdje se pokazuje kao protivno umu, tr·e ba samo
uciniti tabulu rasu, da bi se drustvo ex integro moglo izgraditi po
principima filozofije. U tom je smislu literatura prosvjetiteljstva,
osobito u Francuskoj, pripremila zbiljski r ask 1 d s po vi j es u c
- rev o l u c i j u. U tom je bio tipican pcstupak deizma, koji -
kako ni jedna pozitivna reli,gija nije mogla odoljeti njegovoj »racio-
nalnoj « kritici - ukida sve ove religije, te na njihovo mjesto zeli
postaviti prirodnu religiju.
Tako je pokusala i francuska revolucija dekretirati apstraktnu·
prirodnu drzavu »slobode, jednakosti i bratstva«, ostvarenje »ljud-
skog prava«, po pra:kti'onom uzoru amerikanskih slobodnih drzava,
te, u bitnom, u duhu Rousseauovog Contrat social.29 Mnogobrojni
pisci upravo osrednjeg kvaliteta pozurili su se da ovaj pothvat
opravdaju i glorificiraju.30 To je u najvise slucajeva povrsni epi-
kureizam, koji je igrao veliku ulogu na osnovu Condillacovog pozi-
tivizma. Tako je trazio Vo 1 n e y sa System de la nature, izvor
sveg drusivenog zla u neznanju i pohlepnosti covjeka, cija je spo-
sobnost za usavrsavanjem dosada bila onemogucavana religijama .
Ukoliko ce zajedno s ovima biti rastjerane sve »iluzije «, tada ce
novo organizirano drustvo imati najvisi putokaz, <la je »dobro « samo
ono sto unapreduje »tog« covjeka. Katekizam za gradanina sazet
je u pravilu »Conserve toi - instruis-toi· - modere-toi - vis pour
tes semblables afin q'ils vivent pour toi!« 31 Jos vise materijalisticke
i.zgledaju ieorije revolucije kod St. Lambert a od koga police
definicija, koja se mnogo spominje u kasnijoj literaturi : L'homm e
29
Usporedi G. JELINEK, Die Erklarung der Men.schen- und Biir-
geITechte (3. izd. 1919.)
30 Karakteristifoa je u toj literaturi narol!ita ljubav za oblik kate-
k.izma, koj,i nije uzimao u obzir crkveni odgoj.
31
»Sacuvaj se, obr.azuj se, ublazi se - zivi! za tebi sli.cne, da bi
oni zivjeli .za te!« - WOLNEY, na koncu Catechisme, Oeuvr. 1, 310.
94

est une masse orgamsee et sensible, il recoit l'ntelligence de ce qui

l'environne et de ses besoins.32 S najpovrsnijim promatranjem po-
vijesti slavi on revoluciju kao konacnu pobjedu uma u povijesti i
pritom ovaj epikurejac deducira, da ce se de.mokratski poceci ovog
veliko,g pothvata dovrsiti u carstvu! Najvise je samodopadne ;1a-
duvenosti pokazao u tom pogledu- parlamentarni diletantizam kod
Gar at a.3 3
Izvanredno povoljno odudara, od ovog opceg fraziranja i dekla~
macija o dobru naroda i vladavini uma, ozbiljna stvarnost s kojom
je Bentham pokusavao uciniti utilisticki princip u,potreblji-
vim za zakonodavstvo. On je naucavao, da kvanHtativna odredenja
vrijednosti ugode i neugode (usporedi § 36,9) treba primijeniti na
procjenjivanje svrhe pojedinacnih zakonskih mjera s br-izljivim ob-
zirom na one odnose o kojima je rijec.3 4 Upravo je u tome ispoljio
spoznaju, da se u drzavnom pokretu ,ne radi samo o politickom
pravu, vec, prije svega, o soc i j a 1 n i m inter es i ma: i bas
je u tom pravcu radio, ne bez Benthamovog uticaja, odusevljeni i
uspjesni borac revolucije, ekstremni individualista God w i n.315 No
i inace se objavHa u revolucion.i.rnoj literaturi, s prigusenom jos
daleko udaljenom grmljavinom, socijalna oluja. Sve su opsefoija i
sve samostalnije zasnovana na empirijskim principima bila istrazi-
vanja nacionalno-ekonomskih problema, koje je, naro-
cito u FrancUSikoj, pos,pjesila f i z 1 okra ts k a s k o 1 a. Dok je,
medutim, teorija zahtijevala svuda od drzave, prije svega, sigurnost
posjeda, pojavilo se iz dubine drustva pit an j e o pr av u Ii e-
n o g v 1 as n is t v a i dok S'U filozofi !I)rosudivali problem dvo-
32
»Covjek je organizirana i osjetljiva smjesa, on prima inteli-
genciju iz onog sto ga okruzuje i iz svojih potreba«. - St. LAMBERT,
Catech. Introd. Oeuvr. I, 52. Za karakteristiku ove literature dobro je
spomenuti da u Katekizmu St. Lamberta, nakon analize covjeka, kao
druga knjiga, slijedi analiza - zene.
33 Uspored,i Compte rendu ~es Seances des ecoies normales. Sv. I.
Organ ovog pravca, koji je najvredniji paznje, i koji je vidio i branio
u revoluciji trijumf filozofije 18. vijeka, je »Decade philosophique«.
Usporedi PICA VET, Ideologues, 86 i dalje.
34 Utoliko je vise za zaljenje, d,a je Bentham, kasnije, u svo-

joj Deontology, pokusao dati neku vrstu narodnog katekizma utilitari-

stickog morala, koji je po jednostranosti, po mrznji i nerazumijevanju
drugih sistema jednak s najlosijim proizvodima revolucionarna vremena.
36 Wiliam G o d w in (1756-1836) objavio je 179•3 svoj Inquiry
concerning political justice and its influence on general virtue and happi-
ness. Usporedi C. KEGAN PAUL. W. Godwin, his friends and contem-
poraines (London 1876) i LESL. STEPHEN, Engl. thought, II 264 i dalje,
u novije vrijeme H. SAITZEFF, W. G. und die Anfange des AnarchismJJS
im 19. Jahrh. (Heidelberg 1907.)
 95

struko, kako mogu da se ujedine interesi individuuma s interesima

cjeline (usporedi dolje) probila se misao, da u teznji za i,ndividual-
nim posjedom lezi razlog svog zla ljudskog roda te da tek odrica-
njem od ovog »pragrijeha« pocinje drustveni moral i moralno
drustvo. Ovakove su k om 1.1 n is tick e i d e j e zastupali Mob-
l y i More 11 y, a Baboeuf je pod Direktoriumom, ucinio, kako
bi se one realizirale, prvi promaseni pokusaj zavjere.
3. Soc ij a 1 no se je •pit a nj e iz svog dubljeg razloga vec
ranije ustalasalo. Klasna suprotnost izmedu raskosnog bogatstva i
najbjednijeg siromastva, kojoj pripada medu uzrocima revolucije
tako velika uloga, mogla je, doduse, biti prvenstveno osjetljiva i dje-
]otvorna: no svu svoju ostrinu dobila je tek pomocu sup rot no-
st i obrazovanosti i neobrazovanosti, koja je ve-
zana uz citav razvoj evropskog zivota. Ova se suprotnost upravo
najdublje i najostrije ispoljila u doba prosvjetiteljstva. Sto se vise
slavila kultura toga doba. to je bilo razgovjetnije, da je ona, uglav-
nom, privilegij imucne klase. I ovdje je s tipicnom otvorenosc:;1,
prednjacio ,2ngleski deizam. Prirodna religija trebala je biti isto
tako rezervirana za obrazovanog fovjeka kao i slobodna, lijepa
cudorednost: za obicna fovjeka, nasurprot tome, mislio je Sh a f-
t es bury, moraju ostati obecanja i prijetnje pozitivne religije kao
i kot2c i vjesala. I To 1 and je svoj kozmopolitski prir,)dni kult
izlozio kao »esoteric k u« nauku, a kad su kasnije deisti poceli
u popularnim spisima unositi ove predodzbe u narod, proglasi0 ih
je lord Bo 1 in g broke, koji je sam bio slobodan mislilac naj-
izrazitije vrste, kugom drustva, ljudima protiv kojih bi bila najbolja
najostrija sredstva. I medu njemackim deistima htjeli su ljudi kao
sto je bio S em le r vrlo brizljivo luciti izmedu religije kao 9ri-
vatne stvari i religije kao javne ustanove.
Franc us k o je prosvjetiteljstvo bilo, kao sto pokazuje odnos
Vo 1 ta ire a pr-ema Bolingbroku, od pocetka odlucno vise d e-
m okra ts k o: da, ono je imalo agitatorsku tendenciju, da pro-
svjecenje ma~a postavi nasuprot ek.skluzivnog samovlasca gornjih
deset hiljada. No time se izvrsio obrat pomocu kojeg se prosvjeii-
teljstvo nuzno okrenulo protiv sebe sama . .Jer ako je »kultura « -...i
onim slojevima koje je najprije dohvatila, imala takve posljedice
kakve su se pokazale u zivotnom uzitku »visih« klasa, ako je ona
moghl dati tako malo upotrebljivih plodova za potrebe masa, to je
njena vrijednost morala biti utoliko sumnjivija, ukoliko je vise filo-
zofija smatrala »najvecu srecu najveceg broja« mjerilom za prosu-
divanje stvari i postupaka ili uvjerenja.
96

U tom se sklopu izgradio p r o b l em k u 1 tu re moderne fi-

lozofij e: pitanje je, da li je i koliko c iv i 1 i z a c i j a, t. zn. inte-
lektualno usavrsavanje (koje je historijska cinjenica), i time po-
vezane promjenc ljudskog sistema poriva i ljudskih zivotnih odnosa
- da li je i koliko ova kultura posluzila unapredenju cudorednosti
i istinskog blazenstva covjeka. Sto je ponosnije i samotlopadljivije
cijenio prosjecni prosvjetitelj napredak ljudskog duha, koji kod
njega samog freba da dostigne vrhunac jasnog i razgovijetnog um-
nog zivota u teoriji i praksi, utoliko vise je bilo goruce i utoliko -
nepodesnije ovo pitanje.
Ono se ponajprije pokrenulo, iako iskrivljeno postavljeno, kod
M a n d e vi 11 e a. U psihologiji ekstremni pristalica selfish syste-
ma, pokusao je on, protivno Shaftesburyju, pokazati, da citava dra-
zesna zivost drustvenog Sistema pociva na borbi interesa Sebicnih
individuuma - princip koji je takoder djelovao i na Adama Smitha
kod njegove nauke o ponudi i potraznji.36 Kad bi se zamislilo (a
to je smisao fabule 0 pcelama) ljude slobodne od svih egoistickih
poriva i obdarene samo s »moralnim« svojstvima altruizma, to bi
pred cistom nesebicnoscu stajao miran socijalni mehanizam. Po-
kretna snaga u civilizaciji je samo egoizam, i stoga se i ne smijemo
cuditi, kad se kultura ne potvrduje po uzdizanju cudorednih kva-
hteta, vec upravo po profinjenju i sakrivanju egoizma. No isto tako
malo kao i moralitet bit ce uzdignuto blazenstvo individuuma po-
mocu civilizacije. Ukoliko bi se to dogodilo, bio bi time oslabljen
egoizam., na kojem pociva njen napredak. Uistinu se stavise poka-
zuje, da svako poboljsanje materijalnog stanja, koje je postignuto
intelektualnim u.zdizanjem, izaziva u individuumu nave i jace po-
trebe, zbog kojih ce uvijek biti nezadovoljan, i tako se pokazuje,
cia se privicino fa.ko sjajni razvoj cj eline izvrsava na racun mora-
liteta i blazenstva pojedinca .
4. Kod Mandevillea se s jedne strane pojavljuju ove misli tek
u jedva primjetnom nagovjestavanju, a s druge strane u oblikn,
koji se mogao shvatiti kao preporucivanje egoizma, koji bi bio
»private vices public benefits«. One su dobile znacenje za svjetsku
literaturu tek sjajnim obratom, koji im je dao Rousseau . Kod
njega pogada pitanje ni manje ni vise do vrijednost c j el o k up n e
1 j u d s k e po vi j est i - njenu vrijednost za cudorednost i sre-
cu individuuma. On je predbacio prosvjetiteljstvu, da je sav pornst
znanja i profinjenje zivota stvorilo to iz covjeka, da se sve vge
iznevjerava svom istinskom odreder,ju i svojoj 1stinskoj biti. Upra-
36
Usporedi A. LANGE, Gesch. d. Mater. I. 285. -
 97

vo u ci.sto ra~umskom prosvjetiteljstvu - koje je preculo i ugusilo

glas prirodnog osjecaja i stoga doslo do svog ateizma i svog egoi-
stickog morala - vidi Rousseau . najvece zlo vremena i najzalosniju
zabludu covjecanstva. Povijest je sa svojom umjetnom izgradnjom
civiliziranog drustva pokvarila covjeka :·17 on je <lobar i ci.st pro-
izasao iz ruku prirode, no njegov ga je razvoj postepeno otudio od
prirode. Pocetak ove »degeneracije« nalazi Rousseau - po drugom
Di.scoursu - u stvaranju vlasnistva, koje je imalo za poslj edicu
diobu rada i time izdvajanje polozaja, a konacno i probudivanj e
svih z1ih strasti: to je bilo ono sto je rad intelekta stalno stavilo u
sluzbu sebicnosti.
Nasuprot toj neprirodnosti civiliziranog ba;.·barstva pojavljuj e
fe ponajprije prirodno stanje kao iz.gubljerii raj, i u tom je smislu
nasla sentimentalna ceznja, intelektualno i moralno blaziranog vre-
mena, podrsku u Rousseauovim spisima, prije svega u »Novoj He-
loisi«. Dame salona zanosiie su se Gesnerskom pastirskom idilom:
no stoga su precule opomenu velikog 2enevljanina.
On, naime, nije htio da se povratimo onom bezdrustvenom pri-
rndnorm stanju. Rousseau je bio uvjeren, da je covjek od svog tvorca
obdaren sposobnoscu usavrsavanja (prefectibilite), koJa m11 je uci-
nila prirodnu sklonost, kako duznoscu, tako i prirodnom nuznoscu .
Ako je ovaj razvoj u dosadasnjem historijskom procesu bio voden
krivim put em, te je stoga doveo do razvrata i bijede, to s e m n r a
po vi j e s t up r av o i z nova zap o c et i, to se mora covjek
povratiti iz neprirodnosti intelektualne oholosti do jedno<;tavnog
prirodnog osjecaja, iz ukrstenosti i Iazljivosti drustvenih odno.sa ,
do ciste, neokrnj ene licnosti, da bi nasao ispravni put svog razvoja
Za to treba, po Rm.1sseauu . covjecan.stvo. u cjelini, d r z av n i
us ta v, koji os igurava, po principu pravne jednakosti, pojedinci.,
punu slobodu njegove licne djelatnosti u zajednickom zivotu, a u
pojedinacnom, o d go j3 1\ koji dopusta n prisjlni razvoj prirodnih

37
Shva canje engleskih deista o povijesti religije (usporedi § 35,8)
proteze Rousseau na citavu povijest.
38
U poj edinom koristi pri tom Rousseauov :E:mile mnogo put.a
»misli«, koje je Locke postavio s mnogo ogranicenijom namjerom, za
odgoj mladog covjeka iz viseg drustva. I ovdje je bila glavna stvar
potpuna izgradnja individualiteta, iz koje se po sebi razumjelo otkla-
njanje od ucene jednostranosti, ukazivanje na realno i prakticno, te
zornost i individua lizi.ranje obrazovanja i odgoja. Rousseau je preuzeo
ova odredenja, koja su bila zamisljena za otmjene Engleze, kao mo-
mente odgoja, koji treba da obrazuju u covjeku samo »covjeka« , a ne
pripadanje nekom odredenom polozaju ili buducem pozivu. 1, tom su

7 Pov ijest filo zofije II

98

sklonosti i individuuma iz vlastita zivota. Optimizam, koji je Rous-

seau pokazao u shvacanju o prirodnom, od Boga stvorenom, bicu
fovjeka, dozvoljava mu da se nada, da bi nam u nasem zivotu bilo
utoliko bolje, ukoliko bi se slobodnije i prirodnije mogli razvijati.
5. Ukoliko mi nalazimo tako Rousseaua u zivoj suprotncsti
prema hisicrijskom razvoju i u vrucoj teznji, da na njegovo mje.sto
postavi nov, prirodan razvoj, to je zadnja, izmirujuca sinteza ideja
prosvjetiteljstva teznja, da se dosadasnji tok same ljudske povijesti
shvati kao prirod.n i razvoj ljudskog bica: u toj se misli rjes&.va filo-
zofija 18. stoljeca svih svojih jednostranosti i istice svoje najvise
usavrsavanje. Prvo budenje toga pocinje cak s principijelnom i du-
bokom opozicijom protiv prirodoznanstvenog prosvjecivanja razu-
ma: ono se izrazava na _nejasni i fantasticni nacin kod jedne usa-
mljene velicine talijanske literature, kod Vic a. 39 On se od pocetka
ckrece proiiv matematicizma Descartesa te daje, njemu nasuprot,
prvenstvo empirijskom misljenju Campanelle i Bacona. No on nema
uopce p0vjerenja u prirodnu znanost. Po principu, da se maze samo
ono spoznati, sto si sam stvorio, spoznaja je prirode mogu.ca samo
Bogu - te, pri njegovoj mudrosti (sapienza), ima fovjek samo slabo
poznavanje (coscienza.). Matematski oblici, koje fovjek svakako s:1m
stvara, samo su apstrakcije i fikcije, koje ne obuhvacaju istiru;ku
bit, zivi realitet prirode. Sto fovjek doista cini to je njegova po-
vi j est, i ovu on stoga moze i razumjeti. Zadnji razlog ovog razu-
mijevanja tvori znanje covjeka o njegovom duhovnom bicu, a nje-
gova se zakonomjernost mora pokazati u ,p rocesu povijesti na svuda
ravnomjeran nacin. Ovu pretpostavku treba da potvrdi empirijslrn
istrazivanje povijesti ukoliko induktivno obavijestava o nizu njenih
Javnih prilika, koje se ponavljaju kod svih nacija. Posebno dolazi

smislu njegove pedagoske nauke presle na skolu njemackog f i 1 an-

tr op i z ma, koja je, pod vodstvom B as e do w a (1723-1790), pove-
zala princip prirodnog obrazovanja sa principom utiliteta i zatim izmi-
slila svrsihodne oblike drustvenog odgoja, po kojim ce pojedinac pri-
rodnim putem biti obrazovan za korisnog clana ljudske zajednice.
0
~ Giov. Battis,ta Vic o (1668-1744) djelovao j~ uglavnom svojim
spisom Principi d'una scienza nuova d'intorno alla commune natura
delle nazioni (1725- 1730). Preveo na njemacki E. AUERBACH (1924).
Usporedi K. WERNER, Giambattista V. als Philosoph und gelehrter
Forscher (Wien 1879) R. FLINT, V. (Edinb. i London 1884); a isto tako
za slijedecu FLINT, The philosophy of history in Europe, I. sv. (1874,
nova izdanje 1893). O Vieu pisu takoder 0. KLEMM, V. als Geschichts-
philosoph und Volkerpsycholog (Leipzig 1906). no posebno BEN. CROCE,
La filozofLa di G. V. (Bari 1911, njemacki Tilbingen 1927), a uz to A.
ZOTTOLI u »La cultura « (Rim 1911); O. FRHR. V. GEMMINGEN, Vico,
Hamann und Herder (Miinchener Diss. 1918).
 99

pri tom Vico do razvoja kojim je kultura sebe izvukla iz primitivnih

r,rilika i, konacno , zbog svog pretjerivanja, ponovo pala u najlosije
barbarstvo. Kao tipican proces pri tom svuda vrijedi rimska povi-
jest. S gotovo vec romantickom, narocitom ljubavi za poetske po-
cetke povijesnog zivota, povezuje Vico veliku finocu svojih analiza.
No sa shvacanjem pon.:i.vljanog razvojnog ioka razlicitih naroda
zatvara usamljeni istrazivac sebi pogled u jedinstvo historijskog
procesa covjecanstva: ovaj mu, medutim, postaje jos nejasnijim
principijelnim dijeljenjem izmedu »profane « i »svete « povijesti, za
koje je ovaj ipobozni covjek pokazao posvema antiracionalisticki
interes.
No i n:i. religioznom je podn:cju stoga Vico ostao stran misll
i:,lanskog povezivanja narodne povijesti. Ovu je misao ranije, uto-
liko snaznije, zastupao Boss u e t.4'' Francuski je prelat na taj
nacin produzavao patristicku filozofiju povijesti, koja je stavila
iskupljenje u srediste svjetskog dogadanja (usporedi gore § 21), da
je htio promatrati pokrstavanjc modernih naroda za vrijeme svjet-
skog carstva Karla Velikog zakljucnom i odlucnom epohom univer-
zalne povijesti, koje je citav tok djelo bozje promisli i ciji je jedini
cilj vladavina Jednog, vladavina katolicke crkve. Takvo je teolosko
shvacanje svijeta i povijesti dakako energicno odbila novija filo-
zofija: no kako je bio bijedan prinos njena individualno-psiho-
loskog obradivanja ljudskog cjelokupnog zivota za promatranje po-
vijesti, vidi se, usprkos oslanjanja na Rousseaua, kod trivijalnog
prikaza Is e 1 i n a. 41
Tek su u jednom duhu Herder o v e univerzalne osjetlji-
vosti i finog osjecanja, pale Rousseauove ideje i u ovom pogledu na
plodno tlo. No njegov optimizam, kojeg su odgojili Leibniz i Shaf-
tesbury, nije mu dozvoljavao, da vjeruje u mogucnost one zablude,
iz koje je Zenevljanin htio shvatiti dosadasnju povijest. On je sta-
vise bio, u vrijeme svoje filozofske zrelosti uvjeren u to, da je pri-
rodni razvoj ljudi upravo taj koji se odvija u povijesti. Ukoliko je
Rousseauov pojam perfektibiliteta covjeka bio od njegovih fran-
cuskih pristalica, kao sto su St. Lambert, a posebno Con d o r c et,
obradivan kao jamstvo bolje buducnosti i kao beskrajna perspek-
40 Jacques Benique Boss u et (1627-1704) slavni duhovni go-
vornik, napisao je, izvorno za obrazovanje Dauphina, Discours sur
l'histoire universelle (Paris 1681).
41
Issak Is e 1 in iz Bazel.a (1728-1782) objavio je 1764 spis »Phi-
losophischen Mutmassungen iiber die Geschichte der Menschheit« (2
sveska). Njegov trivijalitet izazvao je, u razdrazenom protivljenju,
ekstremnu suprotnost Herderovih nazora i spisa za vrijeme Buckebur-
gova vremena: usporedi gore § 35, 10. Usooredi P . M. A. REGLI, I.
Iselins »Geschichte der Menschheit«. Miinchener Diss. 1919.
100

tiva u usavrsava.nju roda, to ga je Herder koristio - protiv Rous-

seaua - · takoder i kao princip tumacenja proslosti ljudskog rod.a.
Pov i j est nije nista drugo do neprekidno nastavljanje pr i rod-
no g r a z v o j a. Dakako, da su se time na takav nacin pobrkali
principi prirodoznanstvenog i historijskog istrazivanja (a posebno
suprotnosti mehanickog i teleoloskog promatranja), da je to nuzno
moralo izazvati protivljenje, tako ostro metodiakog mislioca kao sto
je bio Kant. 42 No s druge strane ipak se stekla za nazor o svijetu,
sasvirn u smislu Leibruzove Monadologije, harmonijska zavrsna mi~
sao, koja se nije izgubila - kao postulat koji oslavlja dubok uti-
sak., kao regulativna ideja za daljnji razvoj Illozofije.
Novi princip ticao se prije svega po c et k a povijesti. Ot_po-
cinjanje drustvenog zivota ne treba shvatiti kao samovoljni akt bilo
ljudskog razmisljanja, bilo bozjeg odredenja, vec kao postepeno
izgraden rezultat prirod.nog sklopa. On nije niti pronaden, niti za-
povijeden, vec je postao. Na karakteristican nacin pokazale su se
ove povijesnofilozofske suprotnosti pri shvacanju gov or a. Aso-
cijativno-psiholoski individualizam vidi u njemu, kao sto se to na-
rocito javilo kod Condillaca, 43 i z n a 1 a z a k ljudi - supranatw-a-
lizam, kojeg je u Njemackoj zastupao Siissmilch, 44 bozje nadahnuce.
Ovdje je vec Rousseau izrekao rijec, koja je razrijesila spor, kad je
u .g ovoru vidio prirodni, nehotimicni razvoj ljudskog bica. 4ll
Ne samo da je Herder vec ranije usvojio ovo stanoviste (uspo-
redi gore § 33,11), vec ga je kasnije prosirio na konzekventan nacin
na cijelu kulturnu djelatnost covjeka. O.n je polazio stoga u svojoj
filozofiji povijesti od polozaja covjeka u prirodi, od zivotnih uvjeta ,
koje mu je pruzao planet i njegovih svojevrsnih sklonosti, da b1
odatle shvatio pocetke i pravac njegova povijesnog razvoja. On j e
isto tako dozvoljavao, u toku svog univerzalno povijesnog prikaza,
da svojevrsnost svakog naroda i njegova povijesna znacenja, pro-
izlazi iz nj egovih prirodnih sklonosti i odnosa. No, pritom mu s e
razvoj razlicitih nacija nije raspao, kao sto se to dogodilo kod Vica ,
vec se svi oni organski nizu jedan do drugog kao veliki lanac sve
veceg usavrsavanja. I svi oni cine, u ovom sklopu, sve zrelije ostva-

42 Usporedi KANTOVU Recenziju o HERDEROVIM »Ideen zur

Philosophie der Geschichte der Menschheit« (Jen. Alig. Litt. Ztg. 1785).
4 3 Logique i Langue des calculs.
44 »Beweis, dass der Ursprung der menschliche Sprache gottlich
sei« (Berlin 1766).
45 S njegovim je argumentima pobijao, iako djelimice i drugacijih

nazora, St. Martin, mistik, nezgrapni prik,az CondiHacove nauke od

Garata. Usporedi Seances de ecoles normales, III, 61 i dalje.
 101

renje opcih sklonosti ljudsk.og bica. Kao sto je sam covjek kruna
stvaranja, tako je i njegova povijest razvoj ljudskosti. Zamrseno
kretanje sudbine naroda ocituje id e ju human it et a.
U ovom je naz-0ru pl'evladan nehistorijski nacin misljenja pro-
svjetiteljstva: svaki lik ovog velikog razvojnog toka ocijenjen je
kao prirodni proizvod njegovih uvjeta, a ostvarenje i razvoj pojedi-
nacnih naroda, ujedinjuje se u harmoniju svjetske povijesti, koje
je terna humanitet. I odavde izvire - kao sto je Herder u »Pismima
za unapredivanje hum2niteta« sretno istakao u razlicitim pravcima
- takoder i zadatak buducnostL sve bogatije i potpunije razvijati
sva budenja ljudske prirode, te ostvariti do zivog jedinstva zrele
plodove povijesnog razvitka. Sa svijescu ovog zadatka »svjctske
literature« mogao je, daleko od svake oholosti niskog prosvjetit-elj-
stva, Sch i 11 er, pur. slutnji nove epohe, doviknuti radosnu rijec
»filozofskom stoljecu«:

»Kako lijepo, o covjece, s tvojom palmovom grancicom

Stojis na izmaku stoljeca
U plemenitoj, ponosnoj muzevnosti!«
 VI. Dio

NJEMACKA FILOZOFIJA
K literaturi oznacenoj na str. I. 397. i II. 7., treba ovdje dodati:
H. M. CHALYBAEUS, Historische Entwicklung der spekulativen
Philosophie von Kant bis Hegel. Dresden 1837.
F. K. BIEDERMANN, Die deutsche Philosophie v. Kant bis auf
unsere Tage. Leipzig 1842 i d.
K. L. MICHELET, Entwicklungsgeschichte der neuesten deutschen
Philosophie, Berlin 1843.
C. FORTLAGE, Genetische Geschichte der Philosophie seit Kant.
Leipzig 1852.
0. LIEBMANN, Kant und die Epigonen. Stuttgart 1865. Novo
izd. 1912.
FR. HARMS, Die Philosophie seit Kant. Berlin 1876.
A. S. W:nLLM, Histoire de la philosophie allemande depuis Kant
jusqu'l\ Hegel. Paris 1846 i d.
H. LOTZE, Geschichte der Aesthetik in Deutschland. Milnchen,
1868. Novo izd. 1913.
E. v. HARTMANN, Die deutsche Aesthetik seit Kant. Berlin 1886.
JULIAN SCHMIDT, Geschichte der deutschen Literatur von Leib-
niz bis auf unsere Zeit. Novo izd. 1896.
WILHELM WINDELBAND, Geschichte der neuerPn Philosophie,
Bd. II. Die Bliltezeit der deutschen Philosophie (3. izd. 1904).
R. KRONER, Von Kant bis Hegel I (1921) II (1924).
N. HARTMANN, Die Philosophie des deutschen Idealismus I (1923).
W. DILTHEY, Leben Schleiermachers I (1870) 2. izd. 1922. - Das
Erlebnis und die Dichtung (1906). - Die Jugendgeschichte Hegels und
andere Abhiandlungen zur Geschichte des deutsehen Idealismus (Sabr.
spisi IV. 1921).
R. HAYM, Die romantische Schule. Ein Beitrag zur Geschichte des
deutschen Geistes (1870, 3 izd. 1914).
E. TROELTSCH, Art. Deutscher Idealismus in der Realenz der
prot. Theol. (Sabr. spisi IV.).
 103

H. NOHL, Die deutsche Bewegung und die idealistischen Systeme

(Logos II 1912).
E. CASSIRER, Freiheit und Form (191•6). Idee und Gestalt
(1921).
W. METZGER, Gesellschaft, Recht und Staat i . d . Ethik des deu-
tschen Idealismus (1917).
H. A . KORFF, Geist der Goethezeit I (1923) .

Sretno sjedinjenje mnogostrukih duhovnih pokreta, dovelo je

na kraju 18. i u pocetku 19. stoljeca do takovog procvata filozofije
u Njemackoj, koji se u povijesti evropskog misljenja moze uspore-
diti samo s velikim razvojem grcke filozofije od Sokrata do Aristo-
tela. U jednom intenzivnom i podjednako ekstenzivno mocnom raz-
vitku, njemack.i je duh u Jcratkom razmaku od cetiri decenija
(1780-1820) stvorio ta'kovo izobilje izvanredno zamisljenih i sve-
strano 1zgradenih sistema filozofskog pogleda na svijet, kakvo se
vise nigdje ne nalazi zbijeno na tako uskom prostoru: i u svima nji-
ma se cjelokupne misli prethodne filozofije povezuju u osebujne
i izrazite tvorbe. One se u svojoj cjelokupnosti pojavljuju kao zreo
plod dugo.g rastenja iz koga bi, jos i danas jedva primjetno, trebale
nicati klice jednoga novog razvitka.
Ova sjajna pojava imala je svoj opci uzrok u neusporedivoj
aktivnosti duha, s kojom je njemacka nacija tada opet s novom
snagom preuzela i dovrsila kulturni pokret renesanse, koji je u njoj
bio prekinut vanjskom silom. Ona je - sto predstavlja jedinstveni
dogadaj u povijesti - dozivjela vrhunac svcga unutarnjeg razvitka
-u isto yrijeme, kad je njena vanjska povijest dostigla najnize sta-
- nje. Kad je politicki bila nemocna, stvorila je svoje mislioce i pje-
snikec koji SU osvojili svijet. Pobjedonosna snaga lezala je bas u
s a v e z u i z ro e d u f i l o z a f i j e i p j e s Ii. i s t v a. Istovreme-
• nost Kanta i Goethea i povezivanje njihovih ideja od strane Schil-
lera - to su odlucujuce crte onoga vremena. Ovom zajednicom riaj-
visega kulturnoga rada, u kojoj su se pjesnistvo i filozofija medu-
sobno poticale na najsjajnija ostvarenja, njemacki je narod ponovno
postao nacijom. U njoj je on ponovno nasao supstanciiu svoga duha;
iz nje su proistekle intelektualne i moralne snage, uz pomoc kojih
je on u toku slijedeceg stoljeca dosao u polozaj, da tu svoju nanovo
stecenu nacionalnost potvrdi i u vanjskome svijetu.
Povi'est filozofije je stoga na ovome mjestu najuze ovezana
s povijescu opce n]lzevnos 11 a .Q Qs1 1 p0Jicaj1 neprestano seme-
dusobno ispreplicu To se karakteristicno pokazalo u narocitom i
konacno odlucnom znacen·u ko 'e ·~__yJqj_povezan ti r· alo t -
 104

_tl._c k i :m problem i ma i po j mo vim a. TiJ!l~ ~ za filozofiju

-~tvorio jedan novi svijet, kol!_,je ona dosada dodirivala sa.mo po-
~~enim pogledima i koji je sacla prisvojila kao obecanu zemlju. ~
Sadrzajno, a i for!l}_alno , u n ·o · su revladali est~ticki princi i;3
•mo'tivi znanstvenoga misljenja isprepleli su se s motivima umjet-
nickog zora, da bl stvoriTi velicanstveno ·movno_ sv·etsko ~Et-
snistvo.
~anosni car, kojim je knjiZevnost tako utjeeala na filozofiju
pocivao je uglavnom na historijskoj univerzalnosti .
S Herderom i (}oetheom za cin·e ono ~to mi o njiroa -naz1vamo
s~jetsko~_ knjiievnoscu: .svijesno i~ad.ivanje vlastite 2brazov~
nosti prisvajanjem svih velikih misaonih tvorba cjelokupne ljudske
_povij ~ i. K ~ silac ovoga zadl_!tka o ·avru·e se u N'emackoj
r o m a n t i c k a s k o 1 a. Analo no tome razvila se iz obilj a histo-
rijskih poticaja i filozofija: ona je posegnula za ideja.ma antike i
renesanse svijesno ih rodubl '_yjuci, ona se s razumijevanjem udu-
.,eila ·i na takve misaone putove, koje je prosvjetiteljstvo odbacilo,
a zavrsila , je lkod Hegela s time, da je samu sebe ·mna ka · t -
-matsko 'sazimanje, koje prozima i oblikuje sve sto je ljudski duh
dotada ~ -
Za pvaj veliki rad, medutim, trebala je nova :pojmovna osnova,
bez koje svi oni poticaji opce knjizevnosti ne bi mogli naci svoje
zivo jedinstvo, te bi zato bili ostali besplodni. Ova filozofijska
y naga, (j,a se obradi ideini materijal poviiesti, nalazila se u Kan-
to v o j n au c i i u tome je -nieno neuporedivo visoko povijesno
z nacenje. Novoscu i velicinom svojih gledista, Kant ie filozofiji ~ -
je· slijedila, propisao ne samo probleme, neg:o i putove za njihovo
rjesenje. On je svestrano odredujucj i vladaiuci duh. Rad njegovih
najblizih sljedbenika, u kome je njegov novi rincip bio svestrano
razra en i u korne se on ur.1: asimilaciiu raniiih sistema historijski
ifivio. najbolie je, prema niegovoj najznacajnijoj oznaci, obuhva-
titi pod imenom i d e a 1 i z m a.
Stoga cemo povijest njemaoke filozofije razmatrati u dva po-
glavlja, od Jwjih prvo obuhvaca Kanta, a drugo razvitak idealizma.
_£ misaonoj simfoniji onih cetrdeset godina, kantovska nauka cini
temu, a ktealizam njenu izvedbu.
 105

1. Glava - KANTOVA KRITIKA UMA

C. L. REINHOLD, Briefe liber die Kantische Philosophie (Deutsch.

Merkur 1786 i d .) Leipzig 1790 i d.
V. COUSIN, Lec;ons sur la philosophie de Kant. Paris, 1'842.
M. DESDOUITS, La philosophie de Kant, d'apres les trois cri-
tiques. Paris 1876.
E. CAlRD, The philosophy of Kant. 2 sv. London 1889.
C. CANTONI, Em. Kant (3 sv.) Milano 18~9-1884.
W. WALLACE, Kant. Oxford, Edinb. a. London 1882.
J. B. MEYER, Kants Psychologie. Berlin 1870.
FR. PAULSEN, I. Kant, sein Leben und seine Lehre. 1908, 6 izd.
1920. (s.amo za teoretsku i prakticku nauku).
TH. RUYSSEN, Kant. Paris 1900.
G. SIMMEL, Kant, 16 Vorlesungen (Leipzig 1904), daleko najzna.:
cajnije djelo medu bezbrojnim govorima, clancima i t. d., koji su nastali
povodom proslave 100-te godisnjice Kantove smrti (Up. Kantstudien
IX. 1904. str. 518 i t., i X. 1905. str. 105 i d.)
BR. BAUCH, I. Kant, 2 izd. 1923.
E. CASSIRER, Kants Leben und Lehre, 1918.
E. BOUTROUX, La philosophie de Kant (Paris 1924).
M. WUNDT1 Kant als Metaphysiker (1924).
E. KDHNEMANN, Kant (Milnchen 1923 i 24).
H. RICKERT, Kant als Philosoph der modernen Kultur (Tilbingen
1924).
Iz svecanih govora valja istaknuti: A. v. HARNACK (Berlin 1924),
JOH. VOLKELT (Erfurt 1924), HEINR. MAIER (Berlin 1924).

Izvanredan polozaj konigsberskog filozofa pociva na tome, sto

je on svestrano usvojio razlicite misaone motive prosvjetiteljs:ke
literature, i sto je te motive i njihovo medooobno upotpunjavanje
razvio do jednog potpuno novog shvacanja zadatka i postupka
filozofije. On je podjednako prosao kroz skolu Wolffove metafi-
z~ke., krnz upoznavanje njemackih popularnih filozofa, kao i kroz
udubljivanje u duboku .p roblemat1ku Humea i kroz odusevljenje
s Rausseauovim propovijedanjem prirode, _ Matematicka strog2st
Newtonove filozofije prirode, finoca psihologijske analize podri-
jetla Jjudskih predocaba i htijenia u engleskoj literaturl Q~iza_!!l .
u_~vo·Qj sirim o o ·. Shaftesbuma do Voltairea, casni ~ a o
za isttnu, s :kojim je francu.siko rosv·etitel·stvo tra·i o oljsan·e
poJiticki!i 1 soc1Ja m prilika - sve to naslo je u mladome Kantu
vjernog i~renog surad~ka ko'i ·es bo atim zn jem....§Y!:_
 106

jeta i ljubaznom mudroscu, a gd·e je to bilo ~~ mjestu i sa_ukuso~

i dosJ~~Lda]..eko od svake samodopadnosti 1 naduvenosti,_u ~e~1
tipicno sjedinio najbolje cr.te prosyjclileli~
I..
Za njega ie od znacenja, da se je od svih t" nova oslobod'io
telc na teskocama s po z n a · no g prob 1 em a. Koliko je meta-
fiziku prvotno cijenio bas zato, sto je onarnoralnim i religioznim
uvjerenjima trebala davati znanstvenu sigurnost, toliko je trajnije
na njega djelovalo, kad se je kroz vlastitu kritiku, koja je stalno
apredovala ii potrebi za istinom, morao uvjeriti, kako malo racio-
alisticki skolski sistem zadovoljava tome zahtjevu, - ali i utoliko
ise s~ je izostri6 i njegov pogled prema spoznajnim granicama one
filozofije, koja je svoj empirizam razvijala na osnovu psihologijske
metode. Na studiju Davida Humea p-0stao ·e to a u tolikoj mjeri
svijestan- da je. ie1ii;_o JM)segnuo__za sredstyo:rg, _!coje s~ cinUq_se,
predstavljali Leibnizovi »Nouveaux es.sais«, za omogucenje jedne
metafizicke znanosti. :r,fo spoznajnoteoretski sistem, koji je on zasno--
vao na principu virtuelne prirodenosti, prosirenom na matematiku
(usp-0redi gore § 33,12 i 34,12), pokaza-0 se njemu sam-0me uskoro
kao neodrziv, i to ga je dovelo do dugotrajnih istrazivanja, koja su
ga zaokuplj ala u vremenu od 1770 d-0 1780 i nasla svoj zavrsetaJc u
K r i t i c i c i s t o g a u m a.
Pri tome je bitno novo i odlucujuce bil-0 to, da je Kant spoznao
n e d o s t a t no s t psi ho 1 o g i j s k e m et ode za obradbu filo-
zofijskih problema1 i potpuno razlucio pitanja, koia se ticu pod-
r i j et 1 a (guaestio jactil i stvarnog razvitka liudskih umnili dje-
latnosti, od onih, ko·a se odnose na n"ihovu vrij ednost (quae-
stio iuns . n se tra ·no
se kao polazna tocka svih istrazivania ne uzme shvacanje stv:iri,
'na koje utjecu nairazlicitiie pTetpostavke, neg-0 pl'Omatranje samoga
uma: ali u ovome je ('ll nasao opce i takove sudove, koji prelaze
..-svako isk~tvo, kojih se vazenie ne moze ucimti ovisnim niti od
iskaza niihova stvamog dolazenja do svijesti, niti moze biti za.,nQ-
vano na bilo kojoj formi prirodenosti. Takve sudove treba u,t vrditi
u cijelom opsegu ljudske umne djelatnosti, kako bi se iz samoga
.sadrzaja r njihova odnosa prema umnom zivotu, koji je po njima
odreden, mogla razumjeti njihOVc:\ opravdanost :Ii granica njihove
upotrebljivosti. Time se u cjelini sprovodi pokusaj, da se r a c i o-
n a 1 it et proslijedj od svijeta i zjvota, do :posliedniih dubina svi-
Jesti i da se time u svim praycima odrede granice, na kojima po-

1 Usp. pocetak transc. dedukcije ~istih razumskih pojmova u Kritici

i!istoga uma, Djela IV. 68 i d.
 107

cm1e iracionalnost sadrzaja svekolike zbilj e. U tome smislu stoji

Kantova kritika izmedu razdoblja prosvjetiteljstva i romanti!{e,
kao kulminaciona tocka jedne razvojne lrnije, koja se do nje uzdize
i od .nj e sil azi.
Ova · zadatak Kant · e oznacio kao Kr i ti k u um a a ovu
metodu kao k r i tick u ili transcend en ta 1 nu met o du .
kolsku formulu, koju je za to uveo, oznacavala ie pred I K
filozofije kao istrazivan·e o mo ucnosti sintetickih

Odatle je za anta ~roizasao zadatak sIBtematskog istrazivanja

umnih funkciia, kako bi utvrdio njiho_ve priocipe i odlucio o .njj-
bovu vazenju: jer kriticka metoda, koja je najpriie zado:iiven
spoznajnoj teoriji sama od sebe prosirila je svoje znacenie i na
<lruge sfere umnoga rada. No tu se za Kanta novostecena shema
psihologijske podjele (usporedi gore § 36,8) pokazala kao mjero-
davna za r a s c 1 a n j i v a n j e f i 1 o z o f s k i h p r o b 1 em a.
Kako se u dusevooro zivotu m i s 1 j en j e, ht i i en i e i o s i e-
c an i e razlikuju kao osnovne forme ispo]javanja, to se je kritika
 108

uma morala drzati tako dane podjele. Ona se zas ebno odnosi na
pr inc 1 p e s po z n a j e, cud ore d nos ti i od obi ·u nezavisno
cu vs v en o g J e ova n j a stvarl na um.
j Prem a tome se Kantova nauka dij eli na t e o r e ts k i, p r a k
/ ~ticki, i esteticki dio, a njegova su glavna djela tri kriti-
k e : cistog a uma, praiktickoga uma i rasudne moci.
..
I mm an u e I Ka n t, roden je 22. travnja 1724. u Konigsbergu
u Pruskoj ·k ao s in sedlara, obrazovao se na pi,jetisti&om Collegilum
Fridericianum i upisao se 1740 na sveuciliste svoga rodnog grada, gdje
su, ~a pored fi:lozofijskih .i• teoJ.ogijskih studija, uglavnoan pr.iJv1acili pri-
rodoslovni predmeti. Po zavrsetku studija, bio je od 1746 do 1755 kucni
ucitelj kod raznih obitelji u blizini Konigsberga, habilitirao se u jesen
1755 kao privatni docent na filozofskom fakultetu sveucilista rodnog
mu grada i na njemu je tek 1770 imenovan za redovitog profesora.
Njegova nastavna djelatnost protezala se ne samo na filozofijske struke,
nego i na antropologiju i fizicku geografiju, i bas na tom podrucju, on
je svojim poticajnim, utancanim i duhovitim izlaganjem djelovao da-
leko izvan okvira sveucilista. On je i u drustvu igrao znacajnu ulogu
i njegovi sugradani trazili su i nasli kod njega ljubaznu poduku o
svemu, sto je pobudivalo opci interes. Ova jedra i duhovita Kantova
zivost s vremenom je odstupila pred ozbiljriim i rigoristickim shvaca-
njem zivota i vladavinom stroge svijesti o duznosti, koja se je, - ne
bez malo pedantnosti - ispoljavala, u neprekidnom radu na njegovoj
velikoj filozofijskoj zadaci, u majstorskom ispunjavanju akademijskog
poziva i u krutoj cestitosti njegova nacina zivota. Ravnomjerni tok
njegova usamljenog i skromnog ucenjackog zivota, nije pomutio sve.
veer sjaj 1SlaV1e, koja je dosla pred vece njegova zi.vota, kao nL prolazna
tamna sjena, kojom je mrznja vladajuce ortodoksije prijetila, da ce
baciti na nj egov put, zabranom njegove filozofije pod Friedrichom
Wilhelmom II. Umro je od staracke slabosti 12. veljace 1804.
Kantov zivot i licnost u ranijim je radovima klasicno ocrtao
Kun o Fischer (1860 i Gesch. neueren Philos. III. i IV. 1897. 5. izd.,
Heidelberg 1909); o njegovoj mladosti i prvom razdoblju njegove na-
stavne djelatnosti raspravljao je E. ARNOLDT (Konigsberg 1882). Mje-
rodavnu biografiju donio je Kantov jubilej u K. VORLANDER, Kant,
der Mann und das Werk (2. st'. 1924). Od pis am a, koja su potpuno
sakuplj ena u Akademijskom izdanju, sv. X .-XII., kao i u Biblioteci
filozofa (Miinchen 1919), izdao je izbor F . OHMANN (Leipzig 1911).
Promjena, koja se zbila sa filozofom potkraj sedmoga decenija 18.
stoljeca. dosila je do ~aija niairocito u njego:voj knjdzevmoj, djelatnoslti.
Ranija, »predkriticka« djela (od kojih su filozofijski najznacajnija vec
citirana na str. 20) odlikuju se lakim, tecnim i prij atnim prikazom i
 109

predstavljaju se kao zgodni prigodni spisi ostroumnoga i svjetskog

tovjeka. Teskoca misaonoga rada i borba medusobno oprecnih misao-
nih motiva u kasnijim radovima, dadu se podjednako pr epoznati po
opsirnoj nezgrapnosti i po arhitektonicki umjetnoj izgradenosti istra-
zivanja, kao i po tesko razdijeljenim, mnogim restrikcijama isprekida-
nim recenicnim tvorbama. Minerva je rastjerala gracije, ali zato natl
kasnijim spisima lebdi pobozni ton dubokog misljenja i ozbiljnoga
uvjerenja, koji se tu i tamo uzdize do snaznoga patosa i znacajnog
izraza.
Za Kantov teoretski razvitak bila je u pocetku mjerodavna opreka
izmedu Leibniz-Wolffovske metafizike i Newtonove filozofije prirode.
Prvu mu je na sveucilistu priblizio Knutzen (usp. gore str. 19), drugu
Teske, i u njegovu otudenju od skolskoga filozofijskog sistema, znatno
je sudjelovao interes za p r i rod nu z n an o st, kojoj se, aini se, jedno
vrijeme namjeravao i potpuno posvetiti. Njegov prvi spis (1747) »Ge-
danken von der wahren Schatzung lebendiger Krlifte «, razmatrao je
jedoo sporno pitainje irzmedu kartezijansk:ih ii le~bnizovsk:ih fizicarra.
Njegovo veliiko djelo »Al'lgerne1ne Nabur,geschichte und TheOII".ie des
Himmels« bilo je prirodoznanstveno ostvarenje prvoga reda. Pored ma-
njih clanaka ovamo spada njegov promocioni spis De igne (1755) kojim
je postavio jednu hipotezu o imponderabilijama. I njegova nastavna
djelatnost bila je sve do kasnijega doba naklonjena prirodoznanstvenim
predmetima. Usp. i PAUL MENZER, K. s. Lehre von der Entwicklung
in Natur und Geschichte (1911) i ERICH ADICKES, K . s. Opus postu-
mum (1920); Isti, Kant als Naturforscher (1924 i 25) ; J . KRIES, I. Kant
uind sej]ne Bedeutung fUJr die Naturforschung der Gegenwart (1924).
U teorijskoj filozofiji prosao je Kant »svakojaka preobrta nja svoga
stanovista (usp. §§ 33,12 i 34,12). U pocetku (u »Fizickoj monadologiji«),
on je pokusao rijesiti opreku, koja je postojala izmedu Leibniza i New-
t.ona u nauci, o prost01rU, pomoou pogresnoga razlikovanja stvaTi. o sebi
(koje metafizicki treba spoznati) i pojava (koje treba fizicki istrazivati).
On je tada tu spisima poslije 1760) dosao do spoznaje, da je nemoguca
jedna metafizika u smislu racionalizma, da filozofija i matematika mo-
raju imati dijametralno suprotne metode, da filozofija kao empirijska
spoznaja danoga ne .moze prekorac.iti krug iskustva. Medu,tim, dok se
je radi ovog ispadanja metafizicke spoznaJe tJe!lio »prirodnim cuvstvom «
pravednoga i svetoga kod Voltairea i Rousseaua, ipak je neprekidno
radio na poboljsanju metode metafizike, i dok se nadao, da je ovu na-
sao u Leibnizovim Nouveaux Essais, konstruirao je u smjelim crtama
misticko-dogmaticki sistem inauguralne disertacije.
Razvitak odavle pa do sis t em a k r it i c i z ma je taman i kon-
1Jroverzan. Usp. o rtome irazviltku, pr.i kojem je narooi.to u piltanju vrijeme
110

i smjer utjecaja Davida Humea: FR. MICHELIS, Kant vor und nach
1770 (Braunsberg 1871). - FR. PAULSEN, Versuch einer Entwicklugs-
geschichte der kantischen Erkenntnistheorie, (Leipzig 1875). - A.
RIEHL, Geschichte und Methode des philosophischen Kritizismus (Leip-
zig 1876, 3 izd . 1924. i d .). - B . ERDMANN, Kants Kritizismus (Leipzig
1878). - W. WINDELBAND, Die verschiedenen Phasen der kantischen
Lehre von Ding-an-sich (Virteljahrsschr. f. wissensch. Philos. 1876). -
H. MAIER, Die Bedeutung der Erkenntnistheorie Kants (K. Stud. II .
i d.). - A. J. DIETRICH, Kants Begriff des Ganzen in seiner Raum -
Zeit1ehre und <las VerhaltnLs zu Leibniz (191'6) . - O Kantovu odnosu
prema Newtonu ~ Ro u s•sea-uu u sp. nadalje K. DIETERICH, »Die kanti-
s che Philos,o,phie ilrl ihrer inneren Entwicklu.ngsgeschichte «, 1885.
Iz usporedivanja razlicitih pravaca kantovskoga misljenja proizasla
je osnovna knjiga njemacke filozofije, Kr it i k a c is tog a um a
(Riga, 1781). Ona je pri drugome izdanju (1787) dozivjela niz izmjena,
koje su bile predmet vrlo zivih kontroverza, otkako su na to ukazali
Schelling (Djela V., 196) i Jac·o bi (Djela II. 291). Usp. o tome gore citi-
rane spise. Dobar pregled literature daje H . VAIHINGER, Kommentar
zu Kants Kr. d . r. Vern. (I. sv. Stuttgart 1887, II. 1892, 2. izd. 1922). Usp.
N. K. SMITH, A commentary to Kants critic of p. r. (New York 1918).
Krace A. MESSER, Kommentar (1922). A. MENZEL (1923), H. CORNE-
LIUS (1926) . Separatna izdanja od K. KEHRBACHA, B. ERDMANNA,
K. VORLANDERA, HEINR. SCHMIDTA, RAYMUND SCHMIDTA i
drugih.
Daljnji glavni spisi Kanta iz vremena kriticizma jesu: Prolegomena
zu jeder kilnftigen Metaphysik, 1783. - Grundlegung zur Metaphysik
der Sitten, 1785 (na nas jezik preveo Viktor D . Sonnenfeld pod naslo-
vom: Dvij,e ragprave, M. H., Zgb, lt953.) - Metaphysische Anfangsgrilnde
der Naturwissenschaft 1785. - Kritik der praktischen Vernunft, 1788. -
Kritik der Urteilskraft, 1790. - Die Religion innerhalb der Grenzen der
blossen Vernunft, 1793. - Zurn ewigen Frieden, 1795. - Metaphysische
Anfangsgrilnde der Rech ts- und Tugendlehre, 1797. Der Streit der Fa-
kultaten, 1798.
Medu objavljenim Kantovim predavanjima su najvaznija: Anthro-
pologie (1798, i od Starkea 1831), Logik (1800) , Physische Geographie
(1802-03), Padagogik (1803), Meta physik (od Politza 1821). Usp. sada
Akademijsko izdanje i jedno Kantovo preda vanje o Etici od P. MEN-
ZERA (Berlin 1924).
Cjelokupno izdanje djela priredili su K. ROSENKRANZ i FR. W.
SCHUBERT (12 svezaka, Leipzig 1838 i d .), G. HARTENSTEIN (10 sv.,
Leipzig 1838 i d. i obnovljeno u 8 svez. , Leipzig 1867 i d .), J. v . KIRCH-
MANN (u Phil . BibLiothek obnovljeno od K. VORLANDERA i drugih) 1i
 111

E. CASSIRER (2 izd. 1921-23). U kritickom cjelokupnom izdanju Ber-

linske akademije znanosti, nalaze se u sv. I.-IX. djela, X.-XIII. pisma
i XIV.-XVII. rukopisna ostavstina 3• Pregled svega sto je Kant napisao
(medu ostalim i za shvacanje kDLticizma beznacajni rukopi:s (»Ueberg,aing
von der Metaphysik zur Physik«) nalazi se u UEBERVEG-HEINZE III;
tu je s velikom potpunoscu navedena i masovna literatura. Iz ove se
moze ovdje dati samo izbor najbolje i najpoucnije: pregled vrednije
literature prema sadrzaju, pruzao je svojevremeno clanak Kant od W.
WINDELBANDA u Endklopedij,i Erscha i Grubera. Otada je E.
ADICKES zapoceo sastavljati tocnu bibliografiju sviju Kantovih spisa
(1893) i spisa o Kantu (1895). 0 najnovijoj literaturi daje najpotpunije
obavjestenje casopis »Kantstudien«, koji izlazi od 1896, a izdaje ga H.
VAIHINGER, sada A. LIEBERT. Jubilarna godina 1924, donijela je po-
red Festschriften der Albertus Universitat u Konigsbergu, Kantstudien
des archivs fur Rechts-u. Wirtschaftsphilosophie i Reichlovog Filozo-
fijskog almanaha, prema bibliografijj knjizevnih izvjestaja koji teze
potpunosti (Heft 3,5 i 6, 1924 i d.) - preko 600 spisa. 0 najznacajnijima
od ovih, izvjestava H. GLOCKNER (Deutsche Vierteljahrsshrift III, 2,
1925).

§ 38. PREDMET SPOZNAJE

ERH. SCHMID, Kritik der reinen Vernunft im Grundrisse, Jena

1786.
MELLINS Marginalien und Register zu Kants Kritik der Erkennt-
nisvermogen, 1794 i d.) novo izd. od L. GOLDSCHMIDTA, 1900 i d.)
H. COHEN, Kants Theorie der Erfahrung, Berlin 1871 (3 izd. 1918).
-A. HOLDER, Darstellung der Kantischen Erkenntnistheorie, Tii-
bingen 1873.
A. STADLER, Die Grundsatze der reinen Erkenntnistheorie in der
kantischen Philos,ophie, Leipzig 1876.
JOH. VOLKELT, Kants Erkenntnistheorie nach ihren Grundprin-
zipien analysiert, Leipzig 1879.

3
Citati se u onome sto slijedi, tamo gdje je naveden svezak i
broj strane, odnose na Berlinsko akademijsko · izdanje; ipak, obzirom
na raznovrsnost izdanja, koja su u upotrebi, mjesto je oznaceno i po-
mocu odsjeka i oaragrafa djela, tamo gdje je to bilo moguce. Kod glav-
nih djela, prakticna Reclamova izdanja dopustaju prijepis citata iz jed-
nog od ranijih izdanja u drugo.
 112

E. PFLEIDERER, Kantischer Kritizismus und englische Philoso- \

phie, Ttibingen 1881. I
HUTCHINSON STIRLING, Text-book to Kant. Edinburg and Lon-
don 1881.
SEB. TURBIGLIO, Analisi, storia, critica deUa Critica della ragi-
one pura. Roma 1881.
S. MORRIS, Kants critique of pure reason. Chicago 1882.
FR. STAUDINGER, Noumena. Darmstadt 1884.
E. ADICKES, Kants Systematik als sy.stembildender Factor (Berlin
1887) i Kantstundien (1894).
E. ARNOLDT, Kritische Exkurse im Gebiet der Kantforschung,
Konigsberg 1894.
0. EWALD, Kants kritischer Idealismus als Grundlage von Er-
kenntnistheorie und Ethik, 1908.
J . GUTTMANN, Kants Begriff der objektiven Erkenntnis 1911 .
A. BRUNSWIG, Das Grundproblem Kants 1914.
B. ERDMANN, Kritik der Problemlage in Kants transzendentaler
Deduktion der Kategorien; Isti, Die Idee von Kants Kritik d~r reinen
Vernunft (Abh. d. Berl. Akad. 1915 i d.).
W. EHRLICH, Kant und Husserl (Halle 1923).
E. ADICKES, Kant und das Ding an sich (Berlin 1924).

Kantova spoznajna teorija ,proizasla je upornom dosljednoscu

iz problematike modernog terminizma (usporedi gore § 34, narocito
od str. 48 i d . i 42). _!ilozof j~ odras~ao u naivnom realizmu wol-
fovske skole, koja je nesmotreno drzala identicnim nuznost mislje-
_...nja i realitet. Njegovo samooslobodenje od vlasti ove skole sasto-
. jalo se u tome, da je on uyi.djo nemogucnost, da iz ,,cistoga uma«.
t. j. naprosto pomocu lo~icko-pojmovnih operacija bilo sto »utvrdi«
o egzistenciji4 ili kauzalnom odnosu 5 zbiliskih stvari. Metafizicari
su »graditelji u zraku kojekakvih misaonih svjetova«6 ; ali njihove
zamisli nemaju odnosa prema zbilji. Kad je Kant, naime, trazio
odnos najprije u iskustveno danim pojmovima, - kojih se je ge-
neticka povezanost sa zbiljom, sto je znanost poznavala pric.injala
neposredno ocevidnom - Jiume_ robudio iz to »d..Qgma-
4
Usp. K,arutov »Einzig moglicher Beweisgrund fi.ir das Dasein
Gottes«.
5
Usp. Versuch iiber die negativen Grossen, narocito zakljucak,
Djela II. 201 i d.
8 Traume eines Geistersehers I, 3, Djela II, 342.
 113

ticko drijemeza ,7 ,' koji je dokazao, da bas konstitutivne forme poj-

movne spo znaje zbilje, a narocito forma kauzaliteta 8 , nisu zorno
dane, vec da su to produkti asocijacionog mehanizma, kojih se od-
nos prema zbiljskome ne da demonstrirati. Realnost se nije mogla
spoznati niti iz »danih« pojmova. I tada je Kant uz pomoc Leibniza
jos jednom pokusao razmotriti,. ne bi li osvijetljeni pojam virtuelne
prirodenosti - uz pomoc u Bagu zasnovane »preformirane« har-
monije medu monadama, koje spoznaju i onima, koje imaju biti
spoznate - mogao rijesiti tajnu odnosa izmedu mi.sljenja i bitka,
i on je takvo rjesenje pitanja pokusao sprovesti u inauguralnoj
<lisertaciji. Medutim, uskoro je nadosl-0 hladno rasudivanje, da je
ta preformirana harmonija tek neosnovana metafizicka pretpo-
stavka, koja je nesposohna da nosi znanstveni sistem filozofije.
Tako se pokazalo, da ni empiristicka, ni racionalisticka nauka nije
rijesila kardinalno pitanje: U cemu se sastoji i na cemu pociva O d-
n o s s po z n a j e pre ma n j en u pre d met u. 0 I "'

1. Kantov vlastiti, dugo odmjeravani odgovor na to pitanje,

jest Kritika cistoga uma. U svojoj sistematskoj zavrsnoj redakciji.,
koJa Je svoje regresivno objasnjenje dobila u Prolegomenama,...Q!1l!...
polazi od c in j en i c no s t i s int et i c k i h sud o v a a p r i-
-0 r i u trima teoretskim znanostima, u m a t em a ti c i, c i st o j
pr i rod no j z nano st i i met a f i z i c i: i sada je va1jalo
ispitati njihove zahtj~ve za opcenim i nuznim vazenjem.
U ovoj formulac'iji dos1a je do vazenja spoznaja, koju je Kant st~-
kao u toku svoga kritickog razvitka _o biti umne djelatnosti: ona je

I...! Pritom mnogo spommJanom samopriznanju Kanta, ponajvise se

nema n.a umu, da je on proglasio »dogmaticnim « ne samo racionali-
zam, vec podjednako i empirizam predasnje spoznaje teorije, i da kla-
si~no mjesto na kojem on cini tu izreku (u predgovoru Prolegomena,
DJela IV. ''260), Humea nikako ne dovodi u opreku prema Wolffu, vec
bas prema Lockeu, Reidu i Beattieu . .Dqgmatiza od kojeg_a je, ...kak.o
Ka:1t izjavljuje, bio osloboden_µL po oc Humea, bio je e mp i i:i-
s l i::fk 1:_ cfonalfsticki Je og_ vet ~rije sam _prevladao iz raspolozenja
suvremene mu literature.
8
• Cini se, da Kant nikada nije spominjao Humeovu kritiku iden-
t1teta i supstancijaliteta (usp. gor § 34,4), kao da je poznavao samo nje-
gov Inquiry, a ne i Treatise. Usp. ipak F. H. JACOBI, Djela II. 292.
9
Usp. Kantovo pismo Marcusu Herzu od 21. velja~e 1772.
8 P ovi jest fil ozofi je II
 114

jaju se kao razliciti ob · c· visi ima z svo

~adrza] n z1. Kritika uma, medutim, ima istraziti, koji su to posebni
oblici sinteze na svakome stupnju i u cemu se sastoji njihovo opce-
no i nuzno vazenje.
2. U pogledu rn at e rn a ti k e, shvacanje inauguralne diser-
tacij ~ uglqvnom se sr.etno uklapa u Kritiku uma. Matematicke teze
su sinteticke: u posljednjQj instanci one pacivaju na uzornoj kon-
strukciji, a ne na pojmovnom razvoju. .Njibava nuznost i opceno
vazenje. koje se ne d ovati ni na kakvom iskustvu moze se
naime o Jasniti samo tada, ako im u .22_novi lezi ·edan z or n i
.J2...!:..!....Il c i p a priori. Zato Kant pokazuje, da su o:e_ce redodzbe
o prostoru i vremenu, na koje se odnose sve spoznaje
aritmetike i geometrije, »cisti oblici zrenja« ili »zorovi a priol'i« .
.l:redo<lzbe beskonacnog prostora i besk.onacnoga vremena ne poci-
10 Ova visekratno ponovljena definicija dopuMa, da se osnovni
pojam kriticke nauke o spoznaji pojavljuje u najvecoj bliskosti prema
metafizickom osnovnom pojmu monadologije: usp. gore § 31,11.
11
On se uvodi u transcendent. analitici pri nauci o kategorijama;
§ 10 i 15 drugog izd·. Kr. 1:. uma, Djela III, 91 d. 107 i d., usp. u prvom
izd. IV, 64 i 77.
12 Stoga i pojam sinteze u obliku koji se nalazi u Kritici uma,
dolazi u sukob s psihologijskim pretpostavk.ama, lroje su u njoj izlozene
u pocetku, ove posljednje potjecu iz njemacke obradbe inauguralne di-
eertacije, koja je pod naslovom »Grenzen der Sinnlichkeit und Ver-
nunft« izvofno trebala da se pojavi odmah poslije 1770, ali kasnije biva
preuzeta u transcendentalnu estetiku i u pocetak transcendentalne
logike, mozda jos i u kasnije dijelove, kao §to je »Amfibolija reflek-
sivnih pojmova«. Tako su one pre§le u Kr. c. uma, ali se vec u Prole-
gomena gube. Prije su osjetilnost i razum kao receptivitet i spontanitet
bili suprotstavljeni. No prostor i vrijeme, ciste forme osjetilnosti, po-
kazali su se kao principi sintetickog reda osjeta, te su na tai nacin
potpali pod opci pojam sinteze, t. j. spontanog jedinstva razlicnosti.
Tako je pojam sinteze razbio psihologijsku shemu inauguralne diser-
tacije.
 115

vaju na kombinaciji opazaja konacnih prostora i yremena. nego se

cio prostor i citavo vriieme sa oznakama granice u uporednosti i
uzastopnosti uvijek vec nalaze u opazaju pojedinacnih prostornih
i vremenskih velicina, koji se prema tome mogu predociti samo kao
d_ijelovi prostora uopce i vremena uopce. Prcstor i vrijeme ne mogu
biti diskurzivni »pojmovi«, buduci da se odnose samo na jedan je-
clini, i to ne potpuno zamisljeni, vec beskonacnoj sintezi pojmljcni
predmet, i oni se prema predodzbama konacnih velicina ne odnose
kao rodni pojmovi prema svojim egzemplarima, vec kao cjelina
13
~ prema dijelu. Ako su prema tome cisti, t. j. takvi zorovi, koji nisu
zasnovani na opazajima, vec sami leze u osnovj sviju opazajb_ onda~
· su kao takovi nuzni: iz njih se sve dade apstrahirati, ali njih same
ne. Oni su neizbjezno dani oblici zrenja, z a k on i o d nos a, u
Jrnjima sebi jetlrno moZemo predociti raznolikost osjeta u sintetickom
'edinstvu. I zacijelo, prostor je oblik vanjskoga, a vrijeme unu-
tarnjeg osjetila, t. j. svi predmeti_pojedinih osjetjla n._romatraju se
kao p:r:ostorni a §vi re ti samoo, az_?nja kao vremenski.
Prema tome, ako su prostor i vrijeme »postojana forma nase
osjetilne receptivnosti«, onda matematickim spoznajama - koje su
odredene samo pomocu opce biti obiju vrsta zrenja, bez obzira na
pojedini opazajn1 sadrzaj - pripada opce i nuzno vazenje za cio
opseg toga, sto mozemo promatrati i 1skusiti. U podrucju osjetil-
nosti - tako uci »transcendentalna estetika« - predmet a pr i-
o r n e spoznaje, jest samo ob 1 i k sin t e z e razlicnog, sto je
dano pomocu osjeta zakon prostornog i vrem~nskog rasporeda.
No opcenost i nuznost ove spoznaje pojmljiva je samo tada, ako
rostor i vrijeme nisu bas n·ista dru o necro
. nu z n 1 o 1 c i s i n t e z e o s j e t i i n o g a z r e n i a, Ako bi im
pripadao ikakav realitet neovisno od funkcija zrenja, apriornost
matematicke spoznaje bila bi nemoguca. _Kad bi prostor i vriieme
sami bili stvari ili realna svojstva i odnosi stvari, mi bi o njima
. mogli znati samo pomocu iskustva, dakle nikada na opceni i nuzni
~ n . To je moguce samo onda, ako oni nisu nista drugo 111!go
_ forma. pod kajam se ~ve stvari moraju po j av it i u nasemu zre-
nju.14 Prema tom principu • ...apriornost · fenomen_alnost
®ovdje se mora jos jednom 'P0dsjetiti n.a pogresnost i zabludu
u shvacanju Kantove nauke, ako se ovo »zasnivanje« ili »prethodenje«
shvati vremenski. Na ti viz a m, koii prostor i vrljeme uzim::i kao pri-
rodene predodzbe, potpuno je nekantovski i stoji u protivrjecju sa izri-
Citim izjavama filozofovirn (usp. na pr. gore 33,12 ili Proleg, § 21a, Djela
IV, 304), »da tu nema govora o nastajanju iskustva, vec o tome, stQ
u njem.u leZi«.
14
Naro~ito razgovijetno, ova je mi.sao razvijena u Prolegomena,§ 9.
 116

za Kanta postaju zamjenicni pojmovi. 0 p c e n i nu z d a n u

1·udsko ' spoznaji ·est samo obl.k od ko'om se
st v a r i u n 1 emu p o j av 1 i u j u . Racionalizam se ogranicava
Ina oblik i vazi za nj sarno pod cijenu njegove »su~jektivnosti«.
3. Ako je Kant tako prostorne i vremenske cdnose opazajnih
predmeta J)romatrao naprosto kao nacin predocavanja, koji se ne
podudara s realitetom samih stvari, on je ovaj pojam njihova id e-
a Ii t et a vrlo tocno razlikovao 15 od one »subjektivnosti osjetnih
kvaliteta«, za koju je, kao i cijela fiiozofija od Descartesa 1 Lockea
i on drzao, da je samorazumljiva. Naime, tu se radi opet napro;,to
o o s no vu fenomenalnosti. S obzirom na boju, ukus i t. d., ona
je jos od Pro1agore i Demok:rita bila zasnovana na razlicitosti i re-
... lativnosti utisaka. Za oblike prostora i vremena Kant je -izvodi upra-
-.. \·o iz apsolutne postojanosti. Stoga za njega osjetni kvaliteti do-
pustaju samo indivi<lualni i slucajni ,x;,acin predocavanja, a pro-
:.storni i vremenski oolici naprotiv, op c en i 1 nu z n i n a c in
po j av I j iv an j a stvari. Sve ono sto sadrzava opazaj nije isti-
nita bit stvari, nego pojava. No osjelni sadrzaji su »fenomem,< u
sasvim drugom smislu, nego sto su to prostorni i vremenski oblici:
oni vaze samo ho stanja pojedinoga subjekta, a ovi su »objektivni«
. .o.blici promatranja za sve. Otuda vec iz toga razloga i Kant vidi za-
dacu prirodne zmanosti u <lemokritovsko-galilejevskoj . redukciji
kvalitativnoga na kvantitativno, u ccmu se jedino na matematickom
osnovu moze naci nuznost i opceno vazenje. Medutim. on se od svo-
~jih prethodnika razlikuje po tome, sto u f i 1 oz of s k om po g le-
du dopusta, da i matematicki nacin predocavanja prirode, premda
u dub!Jem smislu te rije6, mofo vaziti samo za pojavu. Osjet daje
Jil,dividualnu predoi:lzbu a mnlemati&a teorija daje m1zna i opce:
novazno zren·e zbi · . Medutim oboje su samo razliciti stupnjevi
12 o j ave, iza koje ostaje nepoznata prava s var o se 1. rostor r
vri ·,eme vaze bez iznimke za sve opazajne predmete, ali ne i izvan
to a. Oni imaJu »em p 1 r 1 J s 1 re a 1 et« i »transcend en-
t al n i idea 1 e «.
4. Glavni napredak Kritike um.a pred Inauguralnom disertaci-
jom sastoji se u tome, sto su isti prineipi u potpuno paralelnom
istrazivanju 16 prosireni na pitanje o spoznajinoteoretskoj vrijedno-
sti, koja pripada sin t et i ck i m ob 1 i c i ma r a z um s k e d j e-
l at nos ti.

Usp. Kr. c. uma, § 3, b, Djela III, 5'6.

15
16
Ovaj par.alelizam postaje najrazgovjetniji , ako usporedimo §§ 9
14 Prolegomena.
 117

Pr i rod no j z n an o st i bilo je potrebno, pored njenog

matematickog osnova, niz opcih teza o povezanosti stvari, koje su
- kao Leza, da svako zbivanje mora imati svoj uzrok, - sinteticke
prirode, ali uz to ne mogu biti zasnovane na iskustvu, premda one
kroza nj dolaze do svijesti., na njega se primjenjuju i u njemu na-
laze svoju potvrdu. Dosada su od takovih teza bile prigodno po-
stavljene i razmatran~ dakako samo neke, a Kritici !;iamoj preostaje
da pronade »sistem nacela,, ; ali je jasno, da bi bez toga osnova
spoznaji prirode nedostajalo nuzno i opceno vaZenje. Jer »priroda«
nije naprosto agregat prostornih i vremenskih forma, tjelesnih li-
kova i kretanja, YeC p O Ve Z a D o__s t koju dQdUSe i 0Sjetilno pro-
matramo, ali istodobno po mo cu po j mo v a mis 1 i mo. Ra-
z um om Kant naziva sposobnost da ono razlicno u zren ·u mislimo
u sintetickom je instvu, a c is ti r a z um ski po j mo vi iU
k a t ego r 1 j e, j es u o b 1 i c i sin t e z e r a z um a, kao sto ::,u
prostor i vrijeme sintezE' zrenja.
- - Kad bi »pr i rod a « kao predmet nase spoznaje bila neka re-
c:lna povezanost stvari. neovgna od nrtsih umskih funkcija, tada b
o njoj mogli znati opet samo pomocu iskustva, a nikada a priori.
Opcena i nuZna spoznaja prirode moguca je samo onda, ako nasi
pojmovni oblici sinteze odreduju samu prirodu. Kad bi priroda pro-
pisivala zakone nasemu razumu, tada bi o njoj imali samo empi-
rijsko ,n edovolino znanje. Prema tome, jedna a prior n a s po-
z n a j a p r i r o de m o g u c a j e s a m o t a d a, a k o j e, o b r-
n U t o, r a Z U m t a j, k O j i p r i r O di p r O p i S U j e Z a k O ll e.
Medutim, nas razum ne moZe odredivati prirodu ukoliko ona po-
stoji kao stvar o sebi ili suslav stvari o sebi, vec s am o u k o 1 i k o
se ona pojavljuje u nasem misljenju. Dakle, apriorna spoznaja pri-
rode moguca je samo tada, ako i po v e z an o st, k o j u mis 1 i-
m o i z med u z or ova, n i j e_ n is ta drug o neg o n as
~ i n pre doc av an j a: a i pojmovni odnosi u ko'ima ·e ri-
roda predmet nase spoznaje, smiju biti samo »pojava «,
5. Da bi dosla do toga rezultata, Kritika uma polazi od top,
da· sebi te sinteticke oblike razuma osigura u sustavnoj potpuno.sti.
Pri tome je unaprijed jasno, da se tu ne moze raditi o onim ana-
litickim odnosima, koji se razmatraju u form a 1 no j Io g i.c i,
i koji su zasnovani na nacelu protivrjecja. Jer ovi sadrZe samo pra-
vila, kako bi iznasli odnose medu pojmovima, razmjerno u njima
vec danom sadrZaju. 17 Medutim takvi nacini povezivanja, koji
11
Ovo je Kant oznacio u inauguralnoj disertaciji (Usp. tamo
Sect. II. § 5) kao usus logicus rationis i smatrao tad.a dovoljnim za
empirijsku teoriju (Usp. gore § 34,12).
 118

predleze u utvrdivanju odnosa uzroka i ucinka ill supstancije

i akcidencije, - to je bas Hume pokazao - u onim analitickim
formama nisu sadrzani. _!fant ovdje otkriya potpuno noyi zadatak
transcendent a 1 n e Io g i k e. 1 8 Pored analitickih razumskih
obl;ka, prema ojima se utvrduju odnosi sadrzajno danih pojmova,
pokazuju se sin t et i ck i r a z um ski ob 1 i c i, pomocu kojih
· se zorovi obrazuju u predmete pojmovne spoznaje. Prostorno ko1Jr-
dinira~ i yremenski promjenjjive osjetilne sl~ke, postaju na pr.
>'obiektivnesi.. W »predmetne« tek pomocu toga, da budu z am i-
s I i en e kao stvari s trajnim svojstvima i promjenljivim stanjima
No 2vaj k ate go r i j om izrazeni odnos, analiticki se ne nalazi
ni u osjetim"""ariiu nJihovim zornim odnosima kao takvim. U ~
litickim odnosima formalne logike misljenje je ovisno o predmeti-
~ma i pojavlJUJe se napokon s pravom samo kao racunanje s danim
velicinama. Sinteticki oblici transcendentalne logike naproHv, pu-
• staiu razum da spoznaje u stvaralackoj funkciji, kojom on iz zorova
t v o r i s am e p r e d m e t e m i s 1 j en j a.
Na ovom mjestu, u razlici formalne i transcendentalne logike,
po prvi puta se javlja fundam entalna opreka izmedu Kanta i do
njega vladajucih shvacanja grcke nauke o spoznaji. Ova p'.lSljednja
uzimala je »predmete « kao »dane« neovisno od rnisljenja, proma-
1rala je intelektualna z,bivanja kao o njima potpuno ovisna i u naj-
bolj em slucaju pozvana, da ih r eproduciraju kao preslikane ili da
se prem a njima ravnaju .•Kant je otkrio, da predmeti misljenja nisu
nista drugo, nego proizvodi samoga misljenja Qvaj »s po n tan i-
t e t « uma cini najdublje jczgro niegova transcendent a 1 no g
.i.Q. e a 1 i z m a.
Medutim., ~o je on pored Ari3totelovc analiticke logike, koja
je za svoj bitan sadrzaj imala od nose supsumciie gotoyih pojmova
~ r c d i gore § 12), tako DQ.tpuno svijesno postayio j ednu novu
__§llozn'!_j~rets]m J. o g i.k_u_ si n t e z e on ie ipak & punim pra::.
vom sP.~a~ da obje imaju jcdan zajednicki put : n auk tt o
su d u. U sudu se izmedu sub "ck ta i redikata zamiiWeni odn

18 M. STECKELMACHER, Die formale Logik Kants in ihren Be-

ziehungen zur transzendentalen. Breslau 1878.
 119

Prema tome, mislio je naime Kant, da ce tab l i cu k ~

go r i j a moci da i-zvede iz onih sudova, koje je smatrao za »go-
1ovu« i sigurnu nauku dotadasnje logike. On je, prema cetiri gle-
dista kvantiteta, kvaliteta, relacije i modaliteta razlikavao po tri
-vrste sudova: opce, posebne, pojedinacne, - jesne, nijecne, besko-
. nacne, - kategoricke, hipoteticke, disjunktivne, - Rroblematicne,
- asertorne, apodikticke; ovima je trebalo da odgovara dyanaest
kategoriia: jedinstvo, mnostvo, cjelokupnast, realitet, negacija,
limitacija, inherencija i subzistencija, kauzalitet i dependencija,
zajednistvo ili uzajamno djelovanje, - m..Qg:ycnost i nemogucn0st,
opstojnost ili neopstojnost, nuznost i slucajnost. - Izvjestacenost
ove konstrukcije, labavost odnosa izmedu oblika suda i kategorije,
nejednaka vrijednost kategorija, - sve je to ocevidno. No Kant je
na nesrecu u taj sustav imao toliko povjerenja, da je s njime po-
stupao kao s arhitektoniokom osnovom u citavom nizu svojih ka-
snijih istrazivanj a.
6. Ipak, najtezi dio zadace bio ie, da se u »transcendentalnoj
dedukciji cistih razumskih poimova« izvede dokaz, kako kategoriie
»tvore predmete iskustva«. Nejasnost, u koju dubokoumno istrazi-
vanje filozofovo ovdje nuzno upada, najbolje je rasvijetljena sret-
nim rjesenjem Prolegomena. Kant tu razlikuje op a z a j n e s u-
d o v e, t. j. takove, u ko 'ima se izrice samo prostornovremenski od-
nos osjeta za indiyidualnu svijest, j is k us t v en e s u o v e, t. J·
takove, u kojima se jedan odnos te vrste tvrdi kao objektivan 1
vazan za svaku s i' · s zna·e t. ·. kao da ·e u redmetu dan.
poznaj_noteoretskn vrijednosnu razliku izmedu obiju, on nalazi u
: tome, da je prostorni i vremenski odnos u iskustvenom · sudu uLvr-
den i zasnovan pomocu kategoriie, ·jeclne pojmovne povezanosti,
dok u prostom opazajnom sudu toga nedostaje. Tako na pr. sli-
jed dvaju osjeta postaje predmetan, objektivan i opcenovazan, ako
se ·On zamislja kao zasnovan na osnovu toga, da je jedna pojava
uzrok drugoj. Sve pojedinacne tvorbe prostorne 1 vremenske sint0ze
....osjeta postaju samo na taj nacin »predmetne«, da se povezuju prema
jed.nom pr av 1 l u razum..9.,... Nasuprot individualnom predoctzlie-
nom mehanizmu, u kojemu se pojedine predodzbe proizvoljno ras-
poreduju, razdvajaju i povezuju, predmetno, za sve u istoj mjeri
vazno misljenje, vezano je za odredene pojmovno utvrdene pove-
zanosti.
To napose vazi u pogledu vremenskih odnosa. Jer, _makar po-
jave vaniskoga osjetila kao »odredenja nase duse« i pripadale unu-
tarnjem osjetilu, to sve pojave beziznimno stoje pod oblikom unu- •
)arnjega osjetila - vremena. Stoga je Kant pokusao dokazati, da
 120

izmedu kategQrije i pQjedjnjh oblika yremenskoga zrenja vlada je-

cian »shematizam«, 'koji uopce tek omogucuje da se oblici razuma
primjenjuju na tyorbe zrenia, i koji sc sastoji u tome, da sv:1~a
o·edina kate orija posjeduje "ednu shematsku sllcnost · , im
posebnim oblikom vremens oga odnosa. U empirijskoj spoznaji upo-
trebljavamo ovaj shematizam, kako bi opazer,i vremenski odTlos
protumacili odgovarajucom kategorijom, na pr. pravilnu sukcesiju
5hvatili bi samo kao uzrocnost. Transcendentalna f1lozofija obrnuto,
ima da opravdanost toga postupka trazi u tome, da kategorija kc:o
razumsko pravilo odgovarajuci vremenski odnos objektivno zasnuje
kao predmet iskustva.
Zapravo naime individualna svijest u sebi nalazi opreku jed-
no predodzbenog kretanja (recimo maste), za koje ne zahtijeva
__yazenje, koje bi prelaz1 o pre o njcnog v astitog ometa, a s ru
strane jedne d j e 1 at nos ti is k us t v a, pri kojoj je ona vezana
na jedan nacin, koji podjednako vazi i za sve ostale. Samo u toj
ovisnosti, sastoji se odnosenje misljenja na neki predmet. Medu-
tim, ako je spoznato, da predmetno vazenje vremenskog (i prostor-
nog) odnosa maze biti zasnovano jedino na njegovoj odredenosti
pomocu razumskoga pravila, tada je naprotiv cinjenica, da od ovoga
sudjelovanja kategorija u iskustvu, svijest individuuma ne zna
nista, stovise, da ona samo preuzima ishod ove funkcije kao pred-
metnu nuznost svoga shvacanj a prostorne i vremenske sinteze
osjeta. Stvaranje predmeta ne odvija se, dakle, niposto u individu-
alnoj svijesti, vec ovoj lezi u osnovu: sva predmetnost, koju poje-
dinac iskusava, korijeni se u jednoj obuhvatnoj povezanosti, koja,
odredena cistim obl:cima zrenja i misljenja, svaki dozivljaj pre-
pravlja u obilje sadrzajnih odnosa. Ovu individualnu zbiljnost pre-
dodzbenog zivota, Kant je u Prolegomenama oznacio kao »s vi-
c
.Jest u op e«, a u Knhc1. kao trans c end en ta 1 nu aper-
- c e pc i j u ili kao Ja, Ipak, bezuvjetno je potrebno, da se ova nad-
individualna instancija »syijesti uopce« u izvornom Kantovu smislu
ne tumaci ni psiholoski, ni metafizicki. Ova logicka predmetnost ne
smije se zamisljati ni prema analogiji jednog empirijskog »subjek-
ta«, niti kao jedna inteligencija slicna stvari o sebi. Jer u Kantovoj
. Kritici radi se uvijek samo »o onome sto lezi u iskustvu «.
Is k us t v o je prema tome sistem pojava, u kome je prostorna
• i vremenska sinteza osjeta odredena pravilima razuma. Tako je »pri-
roda kao pojava« predmet ;wriorne s.poznaje: jer kategorije vaze
za svekoliko iskustvo, buduci da je ono zasnovano samo njima.
7. Opceno i nuzno vazenje kategorija izrazava se naime u »na-
e e 1 i ma c is tog a r a z um a«, u kojima se ,p ojmovni oblici raz-
 121

vijaju posredoyanjem shematizma. Pritom se, medutim, odmah po-

. kazuje, da teziste Kantove nauke o kategorijama pada na trecu
grupu, i time na one probleme, u kojima se je »nadao, da ce rije-
siti Humeovu sumnju«. Iz kategorija kvantiteta i kvaliteta pro1z-
laze »aksiomi zrenja«, da su sye pojave ekstenzhme velicine. i »anti-
cipacije opazaja«,, prema kojima je predmet osjeta intenzivna veli-
cina. Kod modaliteta slijede samo deiinicije moguceg, zbiljskog i
nuznog pod imenom »postulata empirijskoga misljenja«. Naprotiv,
»an a 1 o g i j e is k us t v a« dokazuju, da su ono postojano u pri-
rodi supstancije, kvantum kojih se ne moze ni uvecati ni umanjiti,
da se sve promjene odvijaju prema zakonu uzroka i ucinka, i 'da
~ve supstancije s,toje u uzajamnom djelovanju.
Ovo su dakle bez svake empirijske zasnovanosti opce i nufoo-
vazna nacela i najvise premise svega istrazivanja prirode; ona sa-
drzavaju ono, sto Kant naziva metafizikom prirode.19 Za
njihovu primjenu na osjetilno danu prirodu, ona ipak moraju proci
jedno matematiako formuliranje, jer priroda je prema kategoTijama
uredeni s,ustav u oblicima prostora i vremena promatranih osjeta.
Ovo premjestanje, izazvano je empirijskim pojmom k re tan j a,
na koje se teoretski svodi svekoliko zbivanje u prirodi. Prava zna-
nost o prirodi dopire harem toliko daleko, koliko je u njoj dopu-
stena primjena matematike. Stoga Kant odatle iskljucuje psiholo-
giju i kemiju, kao nflprosto deskriptivne discipline. »Matematicka
pocela prirodne znanosti« sadrze na taj nacin sve sto s,e na osnovu
kategorija i matematike opeenito i nuzno moze izvesti o zakonima
kretanja. Najvaznije u tako izgradenoj Kantovoj filozofiji prirode,
jest njegova din am i ck a t e or i j a mater i j e, u kojoj je on
sada iz najopcenitijih nacela kritike izveo nauku, zacetu jos u »Pri-
rodnoj povijesti neba «, da je supstancija onoga, sto se krece u pro-
storu, produkt dviju sila, koje medusobno u razlicitoj mjeri odrza-
vaju ravnotezu - atrakcije i repulzije.
8. Prema Kantovim pretpostavkama, medutim, ona metafizika
rirode moze biti samo ro et a f i z i k a p o j a y a: neka drnga oije
moguca , buduci da su kategorij_e__Qblic.i odnosa i kao takve o sebi
pr a z n e; one se mogu odnositi na predmet samo pomocu posre-
dovanja zrenja, koja predstavliaju medusobno povezanu razlicnost
sadrz~a. Ovo zrenje je u nas ljudi samo osjetilno u ob)iciroa vre-
~ i prostora, i za njegovu sintetiaku funkciju imamo i opet je-

19 Time j€ Kant osobno postigao pozitivni cilj onoga teorijskog

razmisljanja, koji je pred njime lebdio jos od rana: filozofijsku zasno-
vanost Newtonove teorije.
 122

¥gini sadrzaj u osjetima. Prema tome, j e din i pre d met 1 j u d-

s k e s po z n a j e j est is k us t v o, t,.j. poiava. Stoga nije nikako
dopustena pogresna razdioba predmeta spoznaje u fenomena i nou-
mena, koja potjece od Platona. 20 Spoznaia stvari o sebi pomocu
»samoga razuma«, koja bi dopirala izvan iskustva, jest besmislica.
Medutim, ima li tada pojam stvari o sebi jos uopce ikakva
umnog smisla? I ne postaje li s njime i oznacavanje sviju predmeta
nase spoznaje kao »pojava« besmisleno? Ovo pitanje bilo je pre-
kretnica Kantovih razmisljanja. Dotuda je sve sto se naivnome shva-
canju svijeta cinilo kao »predmet« bilo rastvoreno dijelom u osjete,
ciijdom u sinteticke oblike zrenja i razuma. Cinilo se, kao da pored
individualne svijesti nije preostalo da postoji nista do »svijesti
uopce«, transcendentalne apercepcije. No, gdje onda ostaju »stvari«,
o ko)ma je Kant izjavio, da mu nikada nije palo napamet, da po-
rice njihov realitet?
P o j am s t v a r i o s e b i u Kritici uma, svakako . vise ne
moze imati pozitivan sadrzaj kao kod Leibniza ili u Kantovoj Inau-
ra1no · disertaci 'i. On vise ne moze biti redmet cisto racionalne
spoznaje on uopce vise ne maze iti »predmet«. No to ni najmanje
nije protivrjecje, ako ga se naprosto misli. Prije svega cisto hipo-
teticki, i kao nesto, ciji se realitet ne moze ni potvrditi ni zanijekati,
- naprosta »problem«. Ljudska spoznaja ogranicena ie na predmete
E!sustva, buduci da je zrenje u nama, koje iziskuie upatrebu kate-
_gorija, samo receptivno - osjetilna u prastoru i vremenu. Pod
pretpostavkom, da ima druge vrste zrenja, za nju bi uz pamac ka-
tegarija bila i drugih predmeta. Takovi predmeti jednaga zrenja,
koje ne bi bilo ljudsko, ostali bi ipak uvijek samo pojave, ako bi
se to zrenje opet uzimalo kao takovo, koje na bilo kaji nacin sre-
duje d an e osjetne sadrzaje. Medutim, ako se zamisli jedno z re-
n j e, k a j e n e bi bi 1 o rec e pt iv n e v rs t e, zrenje, koje ne
samo da bi sinteticki proizvodilo oblike, vec i sadrzaje, jedna zaista
»produktivna mac uobrazilje«, onda njeni predmeti vise ne bi bili
pojave, nego stvari o sebi. Takva moc zasluzila bi ime int e I e k-
t u a In o g a zrenja ili intuit iv no g r a z um a. Bilo bi to je-
dinstvo obiju spcznajnih moci, osjetilnosti i razuma, koje u covjeku
nastupaju advajeno, premda svajam stalnom medusobnom upuce-
noscu ukazuju na jedan skriveni zajednicki karijen. Magucnast jed-
ne takave moci moze se tako malo poricati, kao sto se njen realitet
ne moze ni potvrditi. Ipak, Kant vec ovdje daje naslutiti, da bi tako
2
° Kr. I:. uma 1. izd. 0 osoovu razlikovanja sviju predmeta i t. d.,
Djela IV. 166, 24.
 123

valjalo predociti naJv1se duhovno bice. Dakle, noumena ili styari

o sebi, m o g u s e z a m i s 1 i t i u n e g a t i v no m e s m i s 1 u,
k a o p r e d m e t i i e d n o g a n e o s j e t i 1 n o g z r e n j a. o
kojima nasa spoznaja dakako ne moze nista izreci, - kao gr a-
c
n i n i p o j m a v i iskustya.
~ Napokon, one i ne ostaju tako posve problematicne, kao sto je
to na pocetku izgledalo. Jer, ako bi se htjelo poricati realitet stvari
o sebi, »onda bi se sve rastvorilo u pojave «, a time bi se odvazili
na tvrdnju, da nista nije zbiljsko £to se ne poj avljuje ljudima ili
drugim osjetilno-receptivnim bicima. Medutim, ova tvrdnja bila bi
potpuno neosnovana necednost. Stoga transcendentalni idealizam
ne smije poricati realitet noumena, on sebi samo mora ostati svi-
jestan, da ona ni na koji nacin ne mogu postati predmeti ljudske
spoznaje. S!¥.ari o sebi moraju se zaroisljati, ali one nisu spozna-
tljive. Na taj nacin. Kant je ponovno stekao pravo, da predmete
ljudske spoznaje oznacuju »s am o kao pojave«.
9. .Time je predodreden put trecem dijelu Kritike mna, trans-
• cendentalnoj dijalektici. 21 Metafizika onoga sto se ne da iskusiti,
ili kako je to Kant kasnije obicavao govoriti - »nadosjetnoga«, jest
nemoguca. To se je moralo pokazati pomocu kritike pokusaja, koji
historijski predleze, i Kant je kao aktuelan primjer izabrao Leibniz-
Wolffovsku skolsku metafiziku s njenim razmatranjem racionalne
psihologije, kozmologije i teologije. Medutim, istodobno je trebalo
da bude dokazano, da se ono sto se ne da iskusiti, sto se ne moze
-spoznati., ipak nuzno mora zamisljati, i time je trebalo da bude
otkriven transcendent a 1n i pr iv id. pomocu kojega su i
veliki mislioci oduviiek bili zayadani. kada su to, sto nuzno treba
zamisliti, promatrali kao predmet moguce spoznaje.
K tome cilju Kant polazi od oprekc izmedu razumske dje1at-
_!losti i osjetilnoga zrenja, pomocu kojega ona jedino dolazi do pred-
metne spoznaje. Misljenje odredeno kategorijama slavlja podatke
osjetilnosti u medusoban odnos na taj nacin, da je svaka pojava
u v jet ova n a drugim pojavama. No, da bi potpuno zamislio po-
jedinu pojavu, razum pri tome zahtijeva ob uh v a can j e tot a-
_l it et a u v j et a, kojim je ona odredena u povezanosti cijeloga
iskustva. Medutim, ovaj zahtjev je neispunjiv pred prostornom i
vremenskom beskonacnoscu pojavnoga svijeta. Buduci da su kate-
@ Transcendentalna estetika, analitika i d i 'a lektika, kao sto po-
kazuje i razdio a, s varno sa mJavaJu ri oor m1rana glavna dijela
Kr. I:. uma: formalni shematizam razdiobe, koji je Kant uzajmio od po-
gresnoga ustrojstva logil:kih udzbenika, naprotiv, potpuno je irelevan-
tan. »Nauka o metodi« zaista je samo finim primjedbama bogat dodatak.
 124

gorije principi odnosa medu pojavama, one spoznaju uvjetovanost

svake pojave uvijek samo ope t po mo cu drug i h po j av a
i za ove zahtijevaju ponovno uvid u njihovu uvjetovanost pomocu
drugih i t. d. in infinitum. 22 Iz to odno a r i os·etnnosti
roizlaze za ljudsku s ozna ·u nu z n e a i
ad ace· ove Kant naziva id e · am a a moc
za ovu najvisu sintezu razumskih s· ozna·a on u uzem
cu·e kao um.
Naime, ako um sebi jednu tako postavljenu zadacu zeli predo-
citi kao rijesenu, tada se trazeni totditet uvjeta mora zamisliti kao
nesto be z u v jet n 0 1 koje doduse sadrzava u sebi uvjete za jedan
beskonacan niz pojava. au samo vise nije 11yjetoyano. Ovaj zavr-
setak beskonacnoga niza doduse znaci protivrjecje u sebi samom za
spoznavanje vezano uz osjetilnost, no istodobno se on mora zami-
sliti, ako treba smatrati kao rijesenu zadacu razuma, da na besko-
nacnom materijalu osjetnih podataka bude usmjeren prema tota-
litetu. Ideje su sto.ga predodzbe bezuvjetnoga, koje se nuzno !p-Omi-
sra ·u a da nikad.a ne mo u ostati redmeti s ozna·e a transce -
den talni ri vid u ko ·i u ada metafizika sasto ·i se u t me da one
smatraju kao dane, dok su one samo z a d a n e. Uistinu, one nisu
konstitutivni rmci i ko"ima se roizvode redmeti s ozna·e kao
:pomocu kategorija, vec samo reg u 1 at iv n i pr inc i pi, koji-
1ma je razum prinuden, da uvijek trazi daljnje veze na podrucju
' uvjetovanoga u iskustvu.
Kan.t ns!Jazi !ri takye ideie· ono bezuyjetno za totalitet sviju
..E_?java unutarnjega osjetil~ sviju podataka vanjskoga osjetila,
,svega uvjetovanog ~opce, zamislja se kao du s .a. s y i j et i Bog.
10. Kritika racionalne psihologije u »Paralogizmima cistoga
uma« ide na to, <la u uobicajenim dokazima za supstancijalitet 1)
du s e ukaze na quaternio terminorum zamjenjivanja logickoga J
subjekta s realnim supstratom. Ona okazu·e da ·e znanstv "'
jam supstanci'e veza
i _2z~a!.!to~!'.!s:!ee_!!m!!OJ.iZ~~u:u~=.1.1.L..JiimLCL.ruaL.J;!Q1JJJ.u;JI.U...Jl.sll!ll.fili:~~..wi~w..1,_41J
....:.
ona izvodi, da se ide·a duse kao bezuv·etno a realno ·edinstva A
svi'u o·ava unutarn·e a os· tila zaci"elo od"ednako ne moze
rlokazati nj opovrgouti, ali da je ana pri tome beuristi/\ki princiR_
.,. za istrazivanie veza dusevnoga zivota.
Na slican naciu odsjek o »Idealu uma« razmatra ideju Bog a.
Preciznim izvodenjem svoje ranije rasprave, koja je napisuna o
( istome predmetu, rusi Kant dokaznu snagu argumenata, koji su na-
22 Usp. slifoe, iali metafizici naklonjene misll u Nik. Kuzanskoga
i Spinoze: gore, §§ 27,6 i 31,9.
 125

vitost svi"eta,, - u najboljem sluca·u dovodi do antiknoga pojma

·eanoga mudrog i dobro » raditel"a svi"eta«. No on naglasava ,
da je poncanje Boga jedna tvrdnja , koja se ne da dokazati i koja
prelazi iskustvenu spoznaju, kao i njena suprotnost, stovise, da se
u vjeri u jedno zivo, realno jedinstvo svekolike zbilje, sastoji je-
dini snazni podstrek k empirijskom istrazivanju pojedinih poveza-
nosti pojava.
Daleko na"karakteristicni·e i ak ·e Kantovo razmatran·e id ·
svijeta u »a.ntinomijama cistoga um a« . One_ na··asni·
izrazava ·u osn vnu misa transcendentalne di· alektike dok oka-
zuju da se - kad se univerzum razmatra kao predmet spoznaje -
o n · emu s istim , ravo · o tvr 't" edusobno
o recne teze, ukoliko se s ·eane s
za okoncanjem niza pojava, a s druge strane osjetilnome zrenju za
beskonacnim nastavljanjem niza. Kant stoga dokazuje u »tezama «,
- da svijet u prostoru i vremenu mora imati pocetak i kraj, da on
u pogledu svoje supstancije mora pokazivati granicu djeljivosti, ~
da zbivanje u njemu mora imati slobodne, t. j. takve pocetke, koji
kauzalno vise nisu uvjetovani; da mu mora pripadati jedno ap'>o-
lutno nuzno bice, - Bog. I u antitezama, on za sva cetiri slucaja
<iokazuje kontradiktornu suprotnost. Pri tome se pojacava zaplete-
nost radi toga, sto ~u dokazi (s jednom iznimkom) indirektni, tako,
<la je teza zasnovana na opovrgavan · i ze · o-
vrgavanju teze, dakle svaka tvrdnja je podjednako dokazana kao
i opovr nuta. R"esen·e ovih antinomija sasto·i se medutim samo
t]
za prve dvi"e »matematicke« u tome da lo iskl"ucen·a trece-,a
gu 1 svoju vrijednost tam~ gdje nesto~eba da se ucini_QI__edme-
tom spoznaje, a sto to nikada ne moze postati, kao na pr. univer-
zum, i Kant s pravom u tome yidi indirektan dokaz za »transccn-
r
{d..

_dentajni idealizam« njegove nauke u prostoru i vremenu. Pri trecoi

i ,cetvrtoj antinomiji, »dinamickim« antinomijama, koje se ticu slo-
bode i Bo a · · · ·
nemo ce da se sva moze zamisli i ntitez vaze -
jave, a teze naprotjy za De!ipoznatljivi svijet stvari o sehi Za ovaj
nije ni najmanje protivrjecje, ako se zamisljaju sloboda i Bog, dok
I
se to dvoje svakako ne moze ·naci u spoznavanju pojava.
 126

§ 39. KATEGORICKI IMPERATIV

H. COHEN, Kants Begrtindung der Ethik. Berlin 1877 (2 izd. 1910).

A. HEGLER, Die Psyhologie in Kants Ethik. Freiburg i. Br. 1891.
W. FORSTER, Der Entwicklungsgang der kantischen Ethik.
Berlin 1894.
A. ARNOLDT, Kants Idee vom hochsten Gut. Konigsberg 1874.
A. MESSER, Kants Ethik. Leipzig 1904.
B. PDNJER, Die Religionsphilosophie Kants. Jena 1874.
A. SCHWEITZER, Kants Religionsphilosophie. Freiburg i. Br. 1899.
E. TROELTSCH, Das Historische in Kants Religionsphilosophie
(Kantstudien IX, 12-154).
FR. MEDICUS, Kants Philosophie der Geschichte (Kantstudien
VII, 1902).
R. KRONER, Kants Weltanschauung, 1914.
B. KELLERMANN, Das Ideal im System der kritischen Philoso-
phie, 1920.
A. GOEDECKEMEYER, Kants Lebensanschiauung in ihren Grund-
ztigen, 1921.
V. DELBOS, La philosophie pratique de Kant, 2 izd. (Paris 1926).

Sinteticka funkcija u teorijskome umu predstavlja medusobno

povezivanje predocaba u zrenja. sudove i ideje. Prak tick a sin-
~ a predstavlja odnosenje htijenja na predoceni sadrzaj, cime
ovaj postaje s v r ha. Ovu formu odnosenja Kant je brizljivo
iskljucivo iz osnovnih pojmova razuma, koji spoznaje: on je zato
osnovna kate ori·a r kti e trebe uma.
· Ona ne aJe nikakove predmete spoznaje, nego predmete htijenja.
1. Za kritiku uma odavde se nadaje problem, ima Ii pr a k-
c
t i c k e s in t e z e a p r i o r i, t. j. ima Ii n u z n i h i o p e-
•n o v a z n i h p r e d m e t a h t i j e n j a: ili moze Ii se naici na
- nesto, sto um zahtijeva a priori be z i k a k v o g a ob z i r a n a
e m p i r i j s k e p o b u d e. Taj opci i nuzni predmet praktickoga
uma nazivamo cu d o r e dn i m z a k o n o m.
Za Kanta je naime unaprijed jasno da se djelatnost cistoga
_uma, koja postavlja svrhe - ukoliko takye ima -. nasuprot empi-
ri'skim pobudama hti'enja i d'elovan·a mora ocitovati kao z a ) o-
vi · e d · · iv a. Volja, koja je usmjerena na po-
jedinacne predmete i odnose iskustva, je ovima odredena i o njima
ovisna. J;Lsta pak umska volja, maze biti odredena samo samom
so born. Ona je stoga n u z n o us m j er en a n a nest o d r u-
 12'7

go, nego prirodni nagoni, a to drugo, sto cudoredni zakon zahtijeva

· nasuprot nagnucima, zove se d u Z n o s t.
Stoga se :::-edikati cudoredno a rosudivan·a ticu samo ove
vrste o redenosti volje. Oni se odnose na pre do mis 1 j a j, ne
na 6h i1i na njegove vanjske osl" edice. Nista u svijetu, kaZe Kant, 23
ne moZe se bez ogranicenja nazvati dobrim, nego tek dobra volja
sama. A ona ostaje dobra i kad je njeno ispunjenje potpuno ome-
teno vanjskim. uzrocima. Cudoredn~t kao syojstvQ covjeka, jest _
predomi:Sljaj prema duZnosti.
• 2. Medutim, utoliko je potrebnije istrazivanje ima li takve
apriorne zapovijedi duZnosti i u cemu se ona sastoji, zakona, slu-
sanje kojega zahtijeva um sasvim neovisno o svim empirijskim
svrhama. K rjesenju toga pitanja, Kant polazi od teleologijsidh
spletova zbiljskoga Zivota volje. Iskustvo prirodnih kauzalnih po-
vezanosti donosi sa sobom. da smo prema s 1 n t et i ck o m e c d-
n o s u svrhe i sredstva prinudeni htjeti jedno rad.i dru-
o a. Iz rakticko a r udivan · takove vrst odnosa roizlaze
(t.ehnicka) pravila spretnosti i (»prakticki«) savjeti mudrost1. Svi
oni kazuju: »ako hoces to i to, onda moras postupati tako i tako«.
Bas .z.ato su oni hi p o t et i ck i imp e r a t i vi. Oni pretpostav-
ljaju jedno htijenje, kao vec stvarno postojece, i ina osnovu njega
zahh1evaJu ono daljnje htijenje. koje je potrebno za zadovoJjenje
prvoga,
Mec:futim, cudoredni zakon ne moze biti ovisan ni o kakvom
vec empirijski postojerem htijenju. i cudoredno djelovanje ne smije
~upati kao sredstvo u sluZbu dmgih svrha. Zahtjev moralne zapo-
vifedi mora biti postavljan i ispunjavan j e din o rad i n j e
~ e . Ona ne apelira na to, sto covjek vec inace Zeli, vec ona
zahtijeva ·edno hti ·en·e ko ·e ima svo·u vri"ednost samo u sebi
samom, i jedno zaista cudoredno djelovanje je samo ono, u 01etnu
se takva za ovi" ed is un ·ava bez zir na sve ostale sl" edice.
_ udoredni zakon je naprosto zapovijed, kategoricki
imper at iv. On djeluje bezuvjetno i apsolutno. dok su hipote--
_Jfili ·1.mperativi samo relativni.
Ako se pita o sadrZaju 'kategorickog imperativa, onda je ja.sno
da on ne roaZe sadd.mati nikakoyo empirijsko odredenje. Zahtjev
cudorednoga zakona ne odnosi se na »materiju htijenja«. Z?.to ni
sreca nije prikladna kao princip morala: jer, teZnja prema sreci
empirijski vec postoji, ona nije tek zahtjev uma. Eudajmonisticki
moral stoga vodi samo do hipotetickih imperativa: (;udoredni zakoni
su za njega samo »savjeti mudrosti«, kako da se najbolje zapocne.
23 Grundlegung zur Metaphys.ik der Sitten, I. W. IV, 393.
 128

da bi se zadovoljilo prirodno htiienje. No cudoredni zakon zahti-

jeva bas jedno drugo htijenje, nego sto je prirodno: ono je tu za
nesto vise, n ego da nas ucini sredstvima. Da je prirodq nas udes
htj ela staviti u srecu, onda bi biia bolje ucinila, da nas je oboru-
zala s n epogresivim instinktom, nego s praktickim umom savjesti,
koji je neprestano u konfliktu s nasim nagonima. 24 Moral srece je
za Kanta cak tip laznoga morala: jer u ujemu vrijedi bas posvuda,
kako ja nesto treba da cinim zato, ier hocu nesto drugo. Svaki
takav moral je 11 et er on om i can. On cini praktioki um avi:mirn.
_od n ecega, sto je dano izvan njega, i ovaj priiekor pogada i sve
pokusaje traZenja principa {;udoretlnosti metafizickim poimovima,
kao sto je savrsenstvo. Teologijski moral odbacuie Kant u potpu-
nosti s naivecom energijom:jer ovaj spaja sve vrste heteronomije,
kad vidi sankciju u boZanskoi volii. kriterij u korisnosti i motiv
u ocekivan · a rade i kazne.
/
3. K ategoricki imperativ mora biti izraz au to n om i · e
pr a kt i ck o g a um a, t. j. cistoga samoodredenja umne volje.
Stoga se on tice samo ob 1 i k a htijenia i zahtijeva, da ovaj bude
op c en ova Zn i z a k on. Volja je heteronomna, ako ona slijedi
empirijski danom nagonu; ona je autonomna, samo gdje izvodi sa-
modani zakon. ~oril:ki imperatiy zahtiieva, dak.le, da se umjesto
prema nagonskim impulsima, dieluje prema ma ks imam a, i to
prema takvima, koje mogu biti optenito zakonodaystyo za sva
umna bica. »Radi tako, kao da bi 'maksima tvoga
djelovanja pom.Qcu tvoje volje , trebala postat1
opcim prirodnim zakonom.«
Ovo cisto formalno odredenje zakonomjernosti, dobiv'a napo-
kon zbiljsko znacenje pomocu refleksije na razlicite vrste vrijed-
nosti. ,U carstvu svrha ima cijenu ono, sto moZe sluziti bilo kojoj
svrsi i zato se moZe nadomjestiti drugim; ali dost o i ans t v a
ima samo to, sto je u sebi samome vriiedno i sto je uvjet, radi ko-
j!g_a i drugo moZe postati vriiedno. Ovo dostojanstvo pripada u
prvome redu samome cudorednom zakonu, i zato motiv, koji co-
vjeku 9-aje povoda da ga slusa, smije biti samo post ova n j e
s am o g a z a k on a. On bi bio obescascen, ako bi ga se izvanjski
ispunjavalo radi bilo kakvih prednosti. Dostojanstvo cudorednoga
zakona napokon prelazi na covjeka, koji je u citavome krugu
iskustva jedini odreden i osposobljen, da se sam odreduje prema
tome zakonu, da bude njegov nosilac i da se s njime indentificira.
Stoga je post o v an j e pre d dost o j ans t ¥om co v j e k a,
24
Ibid, IV, 395.
 129

za Kanta sadrlajni princip cudoredne nau.ke, Covjek ne smije da

cini svoju du.znost radi svoje kori.sti, vec iz post ova n i a pre d
-;, am i m sob om. i u opcenju sa svojim bliznjima, on treba da
.sebi ucini putokazom, da ovoga nikada ne uzima samo kao sredstyo
za postizanje nekih svrha, ye¢ da u njemu uvijek cijeni d O st 0 -
j a n s t v o 1 i c n o s t i,
Otuda je Kant 2 :; izveo ponosan i strogi moral, kome se u pri-
kazu njegova doba ne mogu previdjeti crte rigorizma i izvjesne
pedantske krutosti. No. osnova op re k e i z med u du z nos ti
i na · zi d,ubo o asnovana u n·e ovu sistemu. Princi
autonomije priznaje_Jrno cudoredno samo hti' en· e shodno dv.znosti,
prema maksimama. U svaikome motiviranju cudorednoga djelova-
nja ~mocu prir~noga na_gona, on v1di izcm_acenje cisto.,g_a mor11li-
teta.··cudoredno je samo to, sto s~ zbiva j~dino kao duznast. Em i-
rijske pobude ljudske prirode su zato o sebi eticki indiferentne;
no one postaju zle. cim se postave rotiv zaht'eva cudoredno a za-
kona:- a maralnizivoi covfekasasto·i seutome, da ostvaruje_z,a];l.0-
vijed duznosti JI ha:rbi protiy nagnuca.
4. Samoadredenje umne volje jest, dakle, najvisi zaht'ev i uv·et
svekolike - cu orednosfL_ Medutim, ono Te nemoguce u podrucju
iskustva, koje se pomislja i 5Eozna1e pomocu lcategorija. Ovo naime
oznaje samo odredenje svake pojedine pojave pomocu drugih;
samaodreden · e kao moc a se o o Jl e an ruz uvjetovanoga,
jes prema pnnc1p1ma eore e spoznaJe nem,oguce. Prema pas J
nJJma, svako 1e pojedino empirijska htijenje odredeno ne~im dr~-
gim, t. j. sadrfajnim motivom: cudoredni zakon, medutim, zahtijeva
s 1 ob o d no htijenje, koje treba da bude odredeno samo oblikam
;akana. Cudorednost je, dakle, moguca samo pomo¢u s 1o b o d e,
t. j. pamacu moci dielovanja, koja nije prema shemi kauzaliteta.
uvjetavana od drugih, vec samo samom sobom. j koja je sa svoje
strane uzrok beskrajnaga niza prirodnih zbivanja. 26 Staga, kada bi
teoretski um, koiega je spoznaja ogranicena na iskustvo, odlucivao o
realitetu slobode, tada bi ovu morao poricati. a time i odbaciti mo-
gucnast cudarednoga zivota. Medutim, Kritika cistoga uma je poka-
zala, da tearetski um bas nist,a ne maze iskazati o stvarima - o
seoi., i da prema tome nije protivrjecje, da se pamislja mogucnost
25Metaphysische Anfangsgrilnde der Tugendlehre.
26Ovaj pojam slobode nije pojam bezuzrocne indiferencije, vel:
pojam odredenja volje samo pomol:u umskoga zakona, a ne pomocu
volje, koja joj vremenski prethodi, empirijska je i materijalno dana:
Usp. Kr. d. _p r. Vern. § 5 i d., Djela V. str. 28 i d.
~ Povijes t filozo(ijc U
130

slobode za nadosjetno. No ako se J?Okaze, da sloboda nuzno mora

biti realna, ako cudorednost treba da bude moguca, onda je upravo
time zajamcen re a 1 it et st var i o s e bi i n ados jet no g a,
koii ie za teoretski um mogao biti uvijek samo problematican.
Ova zajamcenost dakako nije samo ona sto ie pruza dokaz , vec
zajamcenost - post u 1 at a. Ona pociva na svijesti: ti mo z es,
j er ti » tr e b a d a« (sollst). Kao sto u sebi zaista osjecas cudo-
__r_edni zakon, kao sto zaista vierujes u moirncnost da ga sljjedis,
tako zaista moras yjerovati i u uvjete za vjeru u autonomiiu i slo-
bodu. Sloboda nije predmet znania, nego predmct viere, - aJi vjere...
koia vazi podjednako opcenito i nuzno u podrucju nadosjetnoga..,
kao i nacela razuma u podrucju iskustva, jedne a prior n e
_yj eu.
Tako nraktickj um :postaie potpuno neovisan od teoretsk0g.._
U ·p redasnjaj filozofiji vladao je »primat« teoretskoga uma natl
praktickim. Pomocu znanja trebalo je izvesti, da li i kako ima s1o-
bode i prema tome odluciti o realitetu cudorednosti. Prema Kantu
je realitet cudorednosti c in i en i ca praktickoga uma, i zato se
mora vjerovati u slobodu kao uvjet njene mogucnosti. Iz toga od-
nosa pak za Kanta proizlazi p r i m a t p r a k t i c k o g a u m a
n ad t e ore ts k i m. Prvi naime, ne samo da ie sposoban, da
zajamci, od cega posljednji mora odustati. nego se takoder poka-
zuje, da je teoretski um odrcden potrebama praktickoga i u onim
ideiama bezuvjetnoga, pomocu kojih sam sebe nadilazi (§ 38,9)
 131

povezanost, koju Kant nalazi u poimu n a iv 1 s e g a do b r a. 27

Cilj osjetilne volje je sreca, cili cudoredne volie je krepost . .Qne_
obadvije nEL..filP!jU stu iti u me_dusoban odnos ~ v a i svrhe.
Tezma orema sreci ne cini kreposne, i krepost ne smije nfti f1e i
da ucini sretnim, niti ona to cini. Izmedu obiju empirijski ne po-
sto ·i kauzalna, i eticki se ne smi·e utisnuti nikakva teleolo i"ska
povezanost. Ka-~ coviek podjednako pripada osjttilnome kao i cu-
dorednom svi;ietu, »najvise dobro « rnora za njega postojati u s i e-
d in i en ju k repost i i s re¢ e, Oya pos!jednja sinteza prak-
tickih pojmova moze se pak moralno samo tako zamisliti, da je
s a m o k r e p o s t d o s t o j n a s r e c e.
Tako izrazenome zahtjevu moralne svijesti svakako se ne ce
udovoljiti pomocu kauzalne nuznostl iskustva. Prirodni zakon je
eticki lndlferentan i ne ruza nikakovo ·ams o za to d kre ost
nuzno VO 1 0 srece. Obrnuto, iskustvo stoyise uci, da krepast
zahtijeva odricanie od empirijske srece, i da se nekrepost maze
sjediniti s vremenskom srecom Stoga, ako eticka svijest iziskuje
re a 1 it et n a i y is e: g a do bra, mora vjera posegnuti iznad
_eropirijskoga Jjndskog zivota i iznad priradooga poretka, u nad-
osjetno. Ona postulira jedan reajjtel: licnosti koji doseze izna:i vre-
. menske egzistencije - b es m r t n i zi v o t - i c u do r e d n i
s v j en k i po red a k, koji je zasnovDn u najvisem umu, Bog u.
Kantov »m o r a 1 n i d o k a z« za slobodu, besmrtnost i bo-
zanstvo, nije dakle dokaz znania, nego vjere, Postulati su uvjeti
cudorednoga zivota, i u njihcv rea1itet se mora podjc-dnako vjero-
vati, kao i u cudoredni zivot. No oni se time teoretski tako malo
mogu spoznati, kao i ranije.
6. . Du al i z. am pr i rode i cud ore d nos t L kod Kanta
<iolazi najostrije do izraza u f i Io z of ii i re Ii g i j e, cije prin-
ci e je shodno njegovoj s ozna ·no teori"i mo ao traziti samo u
_Er-akti ome umu: opcenitost i nuznost u odnosu na nadosjetno,
zajamcuje samo savjest . .A priori maze u religiji yaziti samo sto je
zasnovano na moralu. Kantova umska religija, nije dakle prirodna
religija, nego »moralna teologija«. Religija pociva na pre a o dz bi
~udoredni.h zak-Ilna, kao bozanskih zapovijedi.
Ovu religioznu formu moraliteta, Kant opet razvija iz dvo-
. struke prirode covjeka. U njemu postoje dva nagonsk:i sustava,
osjetilni i cudoredni, Oba ne mogu biti bez medusobnog odnosa.
radi jedinstva hotece licnosti. Njihov odnos trebao bi da prema
cudorednom zahtjevu bude podredivanje osjetilnih pobuda pod
27 Kr. d. pr. Vern., Dialektik.
132

cudoredne. Medutim, zbilja se prema Kantu kod covjeka nalazi

obrnuti odnos, 28 i kako su ,o sietilni nagoni zli, ukoliko se samo pro-
tive cudorednima. u covjeku je pr i rod n a s k 1 on o st prema
zlu. Ovo »radikalno zlo« nije nuzno; jer inace rema n·emu ne bi
bilo odgovornosti. Neobjasnjivo je, ali ie cinjenica, da je to dJe o
inteligibilne slobode. Zadaca, koja odatle slijedi za covjeka, jest
ob rt an j_e p ob u d a, do kojega u ,njemu treba da dode borbom
dobroga i zlog principa. U onom obrnutom stanju, tvrdo veiican-
stvo cudorednoga zakona djeluje na covjeka samo s unistavajucim
uzasom, i stoga on za potporu svojih moralnih pobuda treba v j er u
u b oz ans k u mo c, koja mu namece cudoredni zakon kao svoju
zapovijed, ali koja mu i za njegovo slusanje zajamcuje pornoc
spas on o s n e 1 ju b av i.
S toga gledista, Kant pretvara bitne dijelove krscanskoga vje-
ronauka u »cistu re)igiju rnorala«: ideal moralnoga savrsenstva
~eku u logosu, spasenje pornocu ljubavi, koia zamjeniuje tajnu
preporoda. U nastojanju, da iz nauke pozitivne religije izvede to,
sto se moze zasnovati polazeci s gledista kriticke filozofije, 29 pre-
lazi on upotrebom naslijedenih dogrnatickih predocaba daleko
izvan onoga, sto bi se kao cisto logicka konsekvenca moglo izvesti
iz njegove teoretske i prakticke filozofije. 30 Ocevidno, ,on to cinJ
polazeci od osobnoga religioznog dozivljaja, i on time, - premda
slobodan od historijske vjere ortodoksije - istinski religioznim
motivima, koji se korijene u pot re bi spas en j a, opet vra-
ca ona prava, koja su im bila okrnjena racionalizmorn prosvjeti-
teljstva. Medutim, i njemu je prava crkva samo ona nevidljiva,
moralno carstvo bozje, cudoredna zajednica spasenih. Historijske
pojave rnoralne zajeclnice ljudi su crkve. One trebaju sredstva
objave i sredstva »statutarne« vjere. No one imaju zadacu, da ova
sredstva stave u sluzbu cudorednoga zivota, i ako one urnjesto toga
njihovo teziste stave na statutarno, onda propadaju u najamnistvu
licernj erstva.
»Za · ednica svetih ~ na rotiv, cudoredno reli

2
s Pesimisticko shvacanje o prirodnoj biti covjeka, ima u Kanta
svoj povod bez sumnje u njegovu religioznom odgoju. Ipak se on izri-
cito brani od identifikacije njegove nauke o radikalnom zlu, s teoloskim
pojmom prvoga grijeha; Usp. Rel. innerh. d. Grenz. <;I. bl. Vern. I. 4.
211
Usp. E. TROELTSCH, Das Historische in Kants Religionsphi-
losophie, Kantstudien IX, 1904, str. 21-154.
30
Usp. TH. HOEKSTRA. Immanente Kritik zur kantischen Reli-
gionsphilosophie, Kampen 1906.
 133

_.Erakticno_ga uma 1 Ono seze daleko iznad subjektivno-individualnoga

znal:enja povezivanja kreposti i srece, i ima za svoj sadrza.j ootva-
-=:iimje ¢udoredgoga zakona u razvitku ljudskoga roda. carstvo bozje
..na zemlji.a1
7. S ogranicenjem etickoga pruSUdivanja na namjeru, poveza-
no je, da je Kant u f i 1 oz of i j i pr av a zastupao misljenje,
koje je filozofiju prava obradivalo §to je vi§e moguce neovisno od
morala. Kant je razlikovao (vec u pogledu etickoga) vrijednost iz-
medu m o r a 1 i t e t a n a m j e r e i 1 e g a 1 i t e t a d j e l o v a n j a,
dobrovoljnoga pokorayanja c:udorednome zakonu i vanjskoga kon-
formiteta djelovanja s onim. §to zahtijeva zakon. Djelovanja se
0

mogu iznuditi namiere nikada, Dok moral govori o duznostima

=:i.amjere, pravo se bavi vanjskim duznostima djelovanja, koja se
mogu iznuditi, i ne pita za namjere, iz kojih ove mogu biti ispu-
njene ili povrijedene.
No, Kant ipak centralni pojaro svoae cjelokupne prakticnosti fi-
fozofije, - s 1 ob o du, cini osnovom pravne nauke: Jer i pravo
je za.htjev praktickoga uma i ima u njemu svoj princip. koji vrijedi
a priori. Ono stoga ne moze biti izvedeno kao produkt empirijskih
7"nteresa vec mora biti pojmljeno iz opcega umskog odredenja co-
vjeka. To je odredenje za slobodu. Zajednica ljudi sastoji se .od.
takovih bica, koja su odredena za cudorednu slobodu, ali koja su
pojmljena jo§ u prirodnome stanju samovolje, pri cemu se ona u
sferama 1 · t · i tava ·u. Pravo
ima zadacu ust samovol" a · edno a

kao stvar. Tako se ravo kazn ·a van· a drzave ne zasniva na zadatiku

odrzavan·a ravnoga stanja, ne o na cudoredno· nuznosti odmazde
Vazenje prava u prirodnome stanju jest samo provizor.no, ono
je potpuno, ili kako Kant kaze peremtorno, tek gdje se ono moze
iznuditi. u d r z av i. Putokaz za pravednost u drzavnoj cjelini
Kant n11lazi '\l tome, da se nista ne odlucuje i ne izvodi, sto se ne
31 Usp. Kritik der Urteilskraft, §§ 85 i d., Religion innerhalb der
Grenzen der blossen Vernunft, treci odjeljak I, 2 i d.
 134

bi moglo odluciti. kad bi drzava nastajala pomocu u gov or a.

Teorija ugovora ovdje nije obiasnienie za empiriiski nastanak. vec ~
norma za zadatak drzave. Ova norma se moze ispuniti kod ustava
svake vrste. ako samo doista ne vlada samovolja, nego zakon. Naj-
sigurniie ie ni eno ostyarenie. ako su tri iavne vlasti, - zakono-
- davna, izvrsna i sudska, medusobno n eovisne. i ako je zakonodavna
vlast organizirana u »republikanskoi « formi reprezentativnoga
sistema, sto ne iskljucuje monarhiisku egzekutivu. Tek time ce,
misli Kant, biti toliko osigurana sloboda pojedinca, kako ona moze
postojati bez ogranicavanja slobode ostalih, i tek kada sve drzave
budu prihvatile ovaj ustav, moci ce prirodno stanie, u kojemu se
ove sada jos nalaze medusobno, ustupiti mjesto pravnome stanju.
Onda ce i med u n a rod no pr av o, koje je sada samo provi-
zorno - postati »peremtorno «32 •
8. Na re)igjoznofilozofskim i pravnofilozofskim osnovima gradi
• se naposljetku i Kantovo gledanie na po vi j es t .3 3 Ono se razvilo
u onoj ovisnosti od Rousseaua i Herdera, koje proizlazi iz opreke.
Kant u poyijestj nije mogao vidjeti niti stramputicu od izvorno
dobroga stanja ljudskoga roda, niti pak prirodno nuzdan samo-
razumljiv razvitak niegove izvorne sklonosti. Ako je ikada bilo
raiskoga prastania coyiecanstva onda je to bilo st an i e n e du-
z nos ti. u koiernu liudi ziveci potpuno prema svoiim prirodnim
zakonima, jos uopce nisu bili sviiesni cudoredne zadace. Po c et a k
k ult urn o g rad a bio je, oairoe mofi!u¢ samo prekidom pri-
rodnoga stanja, dok cudoredni zakon dolazi prilikom nj egova pri-
__ielaza k svijesti. Ovaj (teoretski neshyatljiyi) pr vi gr ii eh iest
fOCetak rovijesti. Raniji eticki indiferentni prirodni r.agon. pnstao
je, naime, zao, i treba da bude suzbijen.
9tada postoji nap red a k po vi j est i, n e u r as ten j u
l . u d s k e s rec e, vec u riblizavan ·u cudoredne savrsenosti i u
prosirenju v ad av in e cud ore d n e slob o de. S dubokom
ozbiljnoscu preuzima Kant misao, da se razvitak civilizacije odvija
samo na racun individualne srece. Tko ovo uzima za mjerilo, smije
govoriti samo o nazatku u povijesYi. Sto odnosi postaju sve zaple-
teniji, sto vise raste zivotna energija kulture, to se vise penju indi-
vidualne potrebe i to siromasniji postaje izgled, da ih se zadovolji.
No bas to opovrgava mnijenje prosvjetitelja, da u sreci lezi odre-
32
W. Haensel, Kants Lehre vom Wiederstandsrecht (Berlin 1926).
Usp. osim onoga sto je navedeno na str. 108-109 raspravu: »Idee
33
zu einer allgemeinen Geschichte in weltbilrgerlicher Absicht« (1784);
Rezension von Herders Ideen (1785); Mutmasslicher Anfang der Welt-
geschichte (1786).
 135

denje covjeka. U obrnutom odnosu s empirijskim zadovoljenjem

pojedinca raste cudoredno oblikovanje cjeline, vladavina praktic-
koga uma. I kako povijest predstavlja vanjski zajednicki zivot, to
je njen cilj dovrsenje prava, uspostavljanje najboljega drzavnog
ustava u svih naroda, vjecni mir, - cilj, cije dostizanje kao kod
svih ideja i ideala, lezi u beskonaonome.

§ 40. PRIRODNA SVRSISHODNOST

A. STADLER, Kants Teleologie. Berlin 1874.

H. COHEN, Kants Begriindung der Aesthetik. Berlin 1889.
V. BASCH, Essai critique sur l'esthetique de Kant. Paris 1896.
0. SCHLAPP, Kants Lehre vom Genie und die Entstehung der
Kritik der Urteilskraft. Gottingen 1901.
E. UNGERER, Die Teleologie Kants und ihre Bedeutung fiir die
Logik der Biologie, 1921.
A. BAEUMLER, Kants Kritik der Urteilskrait, ihre G€schichte
und Systematik (Halle, 1923).

Ostrim isticanjem opreke prirode i slobode, nuznosti i svrsi-

shodnosti ore 1 1 ra 1 1 u s o an a to 1 o raz1 azc
a se pricinja ugrozenim jedinstvo uma. Stoga kriticka filozofija
na uzoran nacin za metodicki razvitak njenoga sistema34 iziskuje
zakljucno Posredujuci tr e c i pr inc i p, u kojemu se dovrsava
s i n t e z a o n i b s u p r o t n o s t i.
1. ShodnQ_J) s i h o 1 o g i j s k o m odredenju, moze sfera, u ko-
joj se ova zadaca ima rijesiti. prema trojnoj podjeli (usporedi _§
J6,8) koju je Kant u3vojio, biti samo moc o s j e ca j a 1 l i »o do-
bra v an j a«. Ovo zapravo zauzima medupolozaj izmedu predoci-
vanja i zelje. I osjecai i1i odobravanie pretpostavlja u teoretslrnm
smislu gotovu predodzbu predmeta i prema njoj se odnosi sinte-
ti~ki. A ova sin t e z a, kao osjecaj raspolozenja ili neraspolozenja,
Gdnosno kao odobravanie ili neodobravanje, uvijek nekako izra-
fava, da onaj predmet biva od subjckta vrednovan kao s v rs i-
s hod an ili svrsi protivan. Pri tome moze mjerilo toga v.redno-
vanja prethodno postojati kao svTfesna namjera, dakle u formi nU:-
jen·a i u takv1m slucaJevima predmeti se oznacavaju kao k or i-
s n i ili stetni. e u 1m, 1ma ta o er 1 osjecaja, koj1, ne odnoseci
5e na bilo kakve namjere · · te neposre:dno karakterizi-
34 Usp. primjedbu na kraju uvod.a u Kritiku <':. uma, Djela V, 197
 136

raju kao u o d n e ili ne~dne, te onda i ak i u njima mora.

nekako, px.emda ne svijesno, biti mjerodavno odredenje svrhe.
_Kritika uma mora pn,ma tome pitafr ima li o s j e ca j a a
p r i o r i ili o d o b r a v a n j a o d o p c e n o g i n u z n o g v a-
z en j a? I jasno je, da ce odlu.ka pri tome biti ovisna od vazenJa
svrha, koje odreduju doticnc osjecaje i odobravanja. U pogledu
namjera volje ovo je pitanje naime vec odluceno pomocu kritike
praktickoga uma . ..Jedina svrha svijesne volje kaja smije vrijediti
.a priori, jest ispunjenje kategorickoga imperativa, i s te strane
smiju se dakle samo osjecaji svidanja i nesvidanja, s kojima pri-
mjenjujemo eticke predikate »dobar« i »zao«, promatrati kao nuzni
i op¢enovazni. Zato se novi problem ogranicaya na aprioritet ta-
kovih osjecaja, kojima odredbcno ne prethodi namjcra svrhe. To
_in1_pak, kako se unaprijed maze sagledati, osjecaji Ii j e pa g a i
u z v i .§ e n o g a.,_

U teorijskoj upotrebi je rasudna moc dakako analiticka, kada

prema formalnologic.kim pravilima odreduje prcdmete pomocu
opcih pojmova. Radi se same o tome, da se gornjoj premisi ro-
nade odgovaraj.uca donja, i omo1 o govarajuca gornja, kako bi
u.slijedio pravilan zakljucak. Ovoj »odredbenoj« rasudnoj moci. koja
dakle ne iziskuje »kritike«, Kant suprotstavlja ref 1 e kt i r a-
. u cu ri kojoj se sinteza sasto·i bas u dredivan·u n oi svrsi.
Sto a se prob em rasudne moci formulira na sli ·edeci n • i · · i
a riori mo uce r ir od u r o s u d i v a t i k a o s v r s i-
s hod nu? Ocevidno ·e to na ·vi.§a sinteza kriticke filozofije: Pr i-
.m j en a k ate go r i j a pr a kt i ck o g a um a n a pre me
t e o r e ts k o g a. U naprij ed je j aano, da sama ova prirnj ena ne
~moze biti ni teoretska ni prakti/1:ka, nitj s po z n a j a, nit i pa k
.
 137

h ti j en j e: Ona je samo p r om a t r an j e pr i r o d e s g I e-
d is ta svrsishodnosti.
Ako _reflektirajuca rasudna mo(: avaroe praroatranju daje pra-
vac, da prirodu prosuduje u pogledu injene svrsishodnosti za doticni
subjekt kao takav. onda ona postupa est et i {; k i. t. j. obzirom na
nas osjet,3 5 naprotiv, ako prirodu promatra tako. kao da je ova
sama u sebi svrsishodna, onda ona postupa u uzem smislu t e I e o-
1 o g i j ski. Tako se Kritika rasudne rnoci dijeli u istrazivanje
estetickih i teleologijskih problema.
3. U prvome dijelu Kant najprije nastoji tocno razluciti est e-
tick i sud, od s obiju mu strana granicnih vrsta sudaya osjecaja
i odobravanja, i k tome polazi od osjecaja I j e pot e. Lijepo di-
jeli aprioritet s dobrim; ali dobro je to, sto podudara s normom
svrhe, koja je predocena u cudorednome zakonu .. Lijepo se naprotiv,
svida be z po j ma. Zato je i nemoguce postaviti opci sadrzajni
- kriterij, ,prema kojemu bi ljepota trebala da bude prosudena s lo-
gickom evidencijom. Esteticka doktrina je nemoguca. ima samo
"Kritike ukusa «, t. j . istrazivanja o mogucnosti apriornoga
vazenja estetickih sudova.
S druge strane, lijepo dijeli sa uggdnim bespojarrnnost. adsut-
nost svijesnaga rojerila prosudivanja. dakle nepasrednast utiska.
Medutim,. razlika ovdje lezi u tome, da je ugodno nesto, sto se
individualno i slucajno svida. dok lije.pa cini :predmet o_pcega i nu-
Znog svidanja.36 Stav, da se" ukusu ne maze prepirati vazi samo u
tom smislu, da se u stvarima ukusa daista ne maze nista stvoriti
pomocu pojmovnih dokaza. To medutim ne iskljucuje, da bi u nje-
mu hio moguc apel na opcenovazne osj ecaj e. Logi. teskoca este-_
tickoga suda sastojali se za Kanta bas u tom«t da o.n stalno znaci
singularni sud dozivlia'a a il)ak_s lJSPiebo zahti'eva p' u_w
vazenje. Ova vrs~ _rurrioriteta nije....mo.gla bit' poj.mOYna, kao ona
teo__ret.sJgh i praktickih sudova. Ona se dakle nekako morala zasno-
\•ati na ajeca ·u .
.Qd obiju naposlFtku, od dobroga i ugodnoga, razlikuje se li-
jepo time, da je ono predmet .potpuno be z inter es no g a s vi-
d an j a. Ovo se pokazuje u tome, da je za esteticki sud potpuno
ravnodu§an em pi r i j ski re a Ii t et njegova predmetll. ~
35 Tako Kant u uvodu VII (DjeLa V, 188 r d.) opravdava svoju
izmjenu terminologije, usp. Djela. IV, 30, i III 50, kao i gore § 34, 11.
atr, 56, primjedba 3.
36 Usp. F. BLENCKE, Kants Unterscheidung des Sc'honen von
Angenehmen (Strassburg, 1889), gdj~ je naglasena analogija prema opa-
fajnom i iskustvenom sudu (usp. gore § 38,6).
 138

nicki osjecaji u potpunosti pretpostavljaju materiialnu prisutnost

pojava-;-koje ih izazivaju. Eticko odobravanie i1i neodoQravanje tice
seoas ostvarenja moralne svrhe u htijenju i djelovaJljU. Esteticki
J". -9sJecm1 naprotiv, uvjetuju c is to s vi d an i e go 1 e pre do dz-
.,"' ene slike redmet ez obzira da li ov · z s ozna·u ob· k-
6 · osto "i ili ne osto "i. ~ste~ckoE:_e zivotu go<Qednako nedo-

\; r 1} staje osjecajna snaga osobne ~ i nesrece, kao i ozbiljnost opce-

. .j
f Yi konsnoga rada za cudoredne svrhe: on je naprosto i gr a predocaba
~ u fantaziji.
..§_vidanje takve vrste, koie se ne odnosi na predmet, nego samo
" ~ na s 1 i k u pre d met a, ne moze se ticati objektivne materije u
njoj, - jer ova stoji uvijek u odnosima prema interesu subjekta,
J f - nego samo predodzbenog oblika predmeta. Stoga, ako
j jgdje, onda u ovome treba traziti osnov apriorne sinteze, koja na
.1'-..I ineki nacin prebiva u estetickim sudovima. Svrsishodnost estetickih
~ · predmeta ne moze se sastojati u njihovoj prik.ladnosti bilo kakvim
interesima, vec samo u njihovoj prikladnosti spoznajnim formama,
s kojima ih mi predocavamo. Snage medutim, koje su medusobno
djelatne kod predodzbe svakoga predmeta, cine osjetilnost i razum.
0 s j e ca j I j e pot e nastaie dakle kod takovih predmeta, za cije
. shvacanje u fantaziji na harmonican nacin zaiednicki dieluiu osie--
• hlnost i razum. Takovi predmeti su svrsishodni u pogledu ucinka
na nasu- predodzbenu djelatnost: i na to se odnosi bezinteresno svi-
danje, koie se pokazuje u osjecaju njihove ljepote.
J\.iedutim ovaj odnos prema forma1nim prjncipima predroetnoga
. predocavanja nema svoj osnov naprosta u individua]nim dielatno-
stima, vec u »svijesti uogce«, u »nadosjetilnome sugstratu covje-
canstva«. Zato se osjecaj svrsishodnosti predmeta, koja se na to od-
nosi, - d a d e o R c e n i t o s a o R ci t i, ako se vec ne da p0i-
movno dokazati, i odatle se objasniava aprioritet estetickih swlava
4. Ako se »nenamjerna svrsishodnost « lijepoga tako stavlja u
odnos s3. ucinkom predmeta na spoznajnu funkciju, onda Kant bit
u z v i s en o g a pojma iz prikladnosti ucinka predmeta prema
odnosu osjetilnog i nadosjetilnog dijela ljudske prirode.
Dok lijepo znaci dopadljivi mir u igri sgoznajnih snai:::a, utisak
uzvBenoga prolazi kcoz nelagodni osjecaj nedostatnosti. Nasuprot
neizmjernoj velicini i1i savladujucoj snazi, osjecamo nesposobnost •
nasega osjetilnoga zrenja da njome zavladamo, pa je cutimo kao
tlacen · i obaran ·e. M · · ovo a naseg nedostatka, uzdize
- ~sjetilna moc nasega uma. Ako fantazija pn ome 1ma posla
.samo s ekstenzivnim odnosima velicine, sto je matematicki uzv1=-
~eno, - onda pobjeduje cvrsto oblikovna djelatnost teoretskoga
 139

uma. Naprotiv, ako se radi o odnosima snaga - sto je dinamicki

-uzviseno -, onda dolazi do svij esti nadmoc nasega moralnog do-
, stojanstva natl cielokupnom prirodnom silom. U_ oba slucaja zlovolja
natl nasim osjetilnim podlijeganjem biva obilato P-Qdigm1.ta_Lpr.e-
vladana pomocu trijumfa nasega viseg, umsko.g_9dreden·a. I bu
da je to prikladan odnos obiju strana na.seg_a bica, to ovi redmeti
djeluju u z di z u c i i roizvode os·eca · svidan·!L uma k ·i se ak_,__
er se zasmva samo na od.nosu red9{lzbenih oblika <lade o enito
,saopciti 1 od apriornog je vazenja,
5. Kantova esteticka teoriia ide dakle i usprkos svoje »subjek-
tivne« oiazi ~ke na objasnj~van·e lijepogaTlizviseno au ri-
r o di; i ona odreduje obo·e m~u odnosa predodzbenih _
ob 1 i k a. · ilozof i nalazi c is tu Ijepotu samo tamo, gdje
se esteticki sud odnosi na be~a·ne oblike. Gd'e ·e svidan'u dodaC
·o z1r prema znacenju oblika za bilo kakvu, iako neodredeno leb-
~ decu normu, tamo 'lee imamo pr id o d at nu ljepotu. Ova na-
stupa svuda gdje se esteticki sup µpravlja ll~J?re_g_mete kol~ nasa
"predod~ba po_dl!).e<':e J?rec:lm~tan ,svrhoviti odnos. Takov..L.u.o..l'l!le pri-
. dodatne liepqte nuztJ..o ngstu_paju, cim mi u individualnoj pojavi
promatramo odnos prema rodu, koii ona predstavljil: Ne~a nl1:a-
kove n-orme liepote za krajoli.ke, arabeske, cvijece, ali . svakako za
vise tipove organskoga svijeta. Takove nonne su esteticki idea 1i,
a pravi ideal estetickoga suda jest co v j e k.
Prikaz ideala je um jet nos t, moc esteticke produkcije Mt
, dutim, ako je ova svrhovita funkciia covjeka, onda ce nien proizvod
mal:i uci:citi ntisak lijepoga, gdje se pojavljuje tako nenamjerno,
tako bezinteresno i tako bespojamno, kao prirodno Iijepo. Te h-
n i ck a um j et nos t proizvodi prema pravilima i namierama
svrsishodne tvorbe, koje su posvecene. da zadovoliavaju odredene
interese. Li j e p a um i et nos t mora djelovati na osjecaj, kao
nenamjeran proizvod prirode: ona mora biti takya. »da se moze
,promatrati kao prirodas
_J'o j1; dakle ta ·na i karakteristicno u umjetnickome stvaranju.
da duh koji stvara svrsishodno. ipak radi na 1Sti nacm ao 1 pn-
• roda, koja stvara nenamjerno i bezinteresno. Veliki umjetnik ne
stvara prema opcim pravilima, on ih proizvodi sam u nehoticnome
radu: on je originalan i egzemplaran. Gen i j e j est int e 1 i-
g e n c i j a, k o j a d i e 1 u j e k a o p r i r o d a.
Trazenu sintezu slobode i prirode, svrsishodnosti i nuznosti.
teoretske i prakticke funkcije u podrucju ljudske umske djelatno-
 140

sti, reprezentira dakle genije, koji u nenamjernoj svrsishodnosli

proizvodi djelo lijepe umjetnosti. 37
6. U · · · t e 1 e o 1 o i · s k e rasudne moci, glavni je zadataIL
utvrditi odnose, koji prema gledistima transcen enta noga ideali,;;_
zrna postoje izrnedu 2manstvenoga objasnjenja prirode i promatra-
nja svojstvene joj svrsishodnosti. Pr i rod oz nan st v en a t e o-
... r i · a moze sva da biti samo me ha nick a, svrha nije kate-
gorija, niti konstitutivni princip predrnetne spoznaje. o ·a-
snjenje prirode sastoii se u pokazivaniu kauzalne nuznosti, koiom
jedna pojava proizvodi drugu. Nijedna se stvar prirode ne moze
• nikada uciniti poimliivom pomocu toga. da se istakne niena svrsi-
_shodnost. Takova »trula « teleologiia je smrt svek-0like filoz-0fije
, prirode. Shvacanje svrsishodnosti ne smije prema tome nikada
htieti, da bude spoznaja.
S druge pak str:me, sa stanovista rnehanickoga objasnjava-
nja prirode irnalo bi se sarno tada pravo potpuno odbaciti tele-
ologijsko prornatranje prirode, ako se uz pomoc znanstvenih poj-
mova barem principijeln-0 bude u stanju do posljednjega ostatka
ucimti pojmljivim citav sistem iskustva. Meduti.m, ako se nadu
tocke, gdje znanstvena teorija ne bi dostajala, ne toliko rad;
ekstenzivne ogranicenosti materij ala dosadasnjega ljudskog iskustva,
nego zbcg postojane forme njegove principijelne odreden-0sti za
c-bjasnjenje datoga, - to bi se na ovirn tockama morala dopustiti
mogucnost dopunjenja znanja teleologijski.m promatranjem, kad
se istodobno pokazalo, da ono meh&nicki neobjasnjivo cini neot-
klonjivi utisak svrsishodnoga. Kriticka teleologija maze se dakle
ticati samo g r an i c n i h p o f m o v a m eh a n i ck o i: a obj a-
' s::, j en j a pr i rode.
Prvi medu njima je z iv o t . Mehanicko objasnjenje organizma
ne samo, da dosada mje uspJelo, nego ono je i po Kantu princi-
pijelno nemoguce. Svaki zivot se moze objasniti Ol)et samo po-
mocu drugoga ziyota Pojedine funkcije organizma treba poimati
pomocu mehanicke povezanosti njihovih dijelova medusobno i
s okolinom. No uvijek ce se morati racunati sa svojstvenoscu orga-
nizirane materije i s njenom sposobnoscu reakcije, kao s momen-
tom, koJi se dalje ne da reducirati. Neki »arheolog E_rirode<( moz~
prema me~nicki.m__grinciQi.!!}LU!}a ti ~s.likditi enealog_i ·u zh~Qg_a,

37 0 historijskoj povezanosti ovih nauka, koje je razvio Kant u

okviru svoga sistema, usp. gore navedenu knjigu 0 . SCHLAPA.

J
 141

postanak jednih vrst:i iz drugih, koliko je to ce3 8 • on ca

uvi·ek morati stati kod · izvorne organizacije, koju
ne moze objasniti prostim mehanizmom neor ans e maferi·e· ·er
1 Je mog oponasati.
-.--,,.....,.e~utim,, ovo je objasnjenje zato nemoguce, jer se bit orga-
nizma sasto 'i ii ome d2 ·e cjelina podiednako odred1_m a mocy_
dijelova, kao i dijelovi pomocu cjeline, da je svaki clan pod-
Je na o uzrok i ucinak cjeline. Ovaj u z a j am n i k au z a 1 it et.
jest meharu~ki neshvatljiv: or anizr.m ·e cudo u iskustvenom svi··
Jetu:' ta 1gra o ika i snaga koja se odnosi prema samoj sebi
l jest bas to, sto u organizmu cini utisak svrsishodnoga.
Zato je teleologijsko promatranje origanizma nu z no i op c en o
va£no. No ono i nikada ne smi·e ht·eti biti nesto drugo, neg<i""
jedan nacin tran·a. Misl·enje se u poj na nome a a
pritom ne Smlje smiritl; nego uvid U _ OV\! s_yrhovit~ zivotnost,
mora stovise uziti lcao heuristic k i rincip za trazenje
mehanickih _povezanosti, posredstvom kojilL._se ona realizira u
~vakom 'edinom slu-ca·u.
7. Drugu granicu rnoznaje prirQQe Kant ozna¢ava imenom
s p e c 1 f i k a c i j e p r i r o d e. Iz cic;toga uma proizlaze opci oblicL
prirodne zakonitosti. ali i samo ovi. Po s e b n i p r i r o d n i z a- ~
k On i se doduse podreduju onim o.pcim, ali oni ne proistjecu samo
odatle. Njihov poseban sadrzaj je samo empirijski, t. j. s obzirom
na cisti um slucajan, samo od cinjenicke vaznosti. 40 Nikada s~ ne
moie shvatiti, zasto je bas ovaj, a ne neki drugi sadrzaj.4 1 Me-
dutim, istodobno se to oseb,Y.ino rirodi okazu·e kao potp~o
svrsishodno· s ·edne strane obzir.om.Jla aslLSpJU;naw ·b udu~i da_
Se _'£UilOCa Cinjenickoga U 011azaju okazu ·e S OSQbna da OUd!:"
odr ena pod a riorne oblike intelekta, - s druge strane, svrsi-
shodno u sebi samom, koli "itava sat:.olika nolicnost
datoga s a· a u ob· ekt.ivno · edinstvenu zbil'u.
Tu leze osnovi a priori, d a s o p r i r o d a k a o c j e 1 i n a
. p r o m a t r a s g 1 e d i ~ t a s v rs i s h o d n o s t i i da se u ogrom-
norn mehanizmu njenih kauzalnih povezanosti vidi realiziranje
n a j v i s e um s k e s v r h e. Medutim ova svrha opet prema pri-
38 Mjesta u 1rojima je Kant prethodio kasnijoj teoriji descenden-
cije, sakupljena su kod FR. SCHULTZE, Kant und Darwin (Jena 1874).
39 Us.p. gore § 34,9.
40
Ovdje Kant na vrlo interes.antan na~in nadovezuje na posljed-
nje spekulacije Leibnizove monadologije: usp. gore § 31, 11. .
41
To nemoguce, pokusao je Kant pruziti u svom kasnom djelu i
zato mu u njemu, usprkos svih ponovljenih naleta, nije uspio »Prijelaz
od metafizike k fizici «.
 142

. matu praktickoga uma ne moze biti druga. nego cud ore d n i

z a k on i n·e ovo ostvaren·e omocu ovijesnoga cjelokupno
razvitka ljudskoga roda. Time teleologiisko promatrame u azi u
' moralnu vjeru u bozan.ski svjetski poredak. Tako sc pokazuie. da
· se »sistem iskustva«, cielokupnost osietilnog svijeta u njegovoj
prostornoj proteznosti i njegovu vremen.skom razvitku, ra kraju
mora romatrati kao ost ar · ko · a odredu · e inteli ibilni
svi'et. Dualiz2.m teoretskoga i prc>ktickoga uma prevladan ie u
estetickome, ne samo formalno, nego i zbilj ki. Tek ovdje Kantov
filozofski pogled na svijet nalazi svoj zavrselak i odavle se razu-
mije posljednji smisao sviju onih pojedinih nauka, koje je on
razvio u povodu posebnih rproblema.
Naposlietku. ako prirodu praroa1ramo kao ,SYr!ijshodnu u tom
smislu, da se u nioi opci oblici i posebna sadrzaina odredenja
potpuno medusobno poklapaju i time podreduju cudorednoj svrsi,
onda se b oz ans k i duh poiavliuie lrno um, koii sa svoiim obli-
cima istodobno proizyodi i sadrzai i u tome sadrzaju ostvaruje
svoj vlastiti zivotni poredak, - kao int e 1e kt u al no z re n j e
ili intuit iv n i r a z u m .42 U tome poimu sastaju se ideje triju
kritika.

2. Glava - RAZVIT AK IDEALIZMA

Razradivanje principa, do kojih je dosao Kant, u obuhvatne

sisteme njemacke filozofije, odvijalo se pod zajednickim utjecajem
vrlo razlicitih okolnosli. U vanjskome pogledu bilo je od znacaja,
da je kriticizam nakon sto je u pocetku dozivio sudbinu nezapa-
zenosti i nerazumijeVc:nja, najprije podignut kao stijeg i ucm1en
sredistem sjajne akademske djelatnosti od strane vodecih duhova
sveucilista u Jeni. U tome je pak lezao poticaj, da se temelji,
koje je Kant polozio svojim brizljivim razlucivanjem i finim ra-
sporedom filozofijskih problema, izgrade u jedinstveni i utjecajni
sis t em n auk e. Poriv za sistemom ni u jedno doba nije tako
cnergicno ovladao filozofskirn rr. isljenjem kao u ovo, i dobar dio
krivnje w . to snosila je zelja slusaca, zahvacenih dubokim i sve-
s1ranim uzbudenjem, koji su od ucitelja zahtijevali zatvoreni znan•
stveni pogled na svijet.

•2 Krit. d. Urt. § 77 . Usp. G. THIELE, Kants intellektuelle An-

schauung; Halle 1876.
 143

No u Jeni se filozofija nalazila s2svim do Weimara, Goe-

theove rezidencije i knjizevnogc:1 glavnog grada Nj emacke. U stal-
nom osobnom doticaju, p j es n is t v o i f i 1 oz of i j a medu-
sobno su se poticale, i otkako je S chi 11 er uspostavio misaonu vezu
medu obima, one su se svojim naglim razvojem sve vise i dublje
ispreplitale.
Treci je momenat posve filozofijske prirode. Plodonosan su-
sret htio je, da je bas u vrijeme kada je kritika uma konigsberfa-
nina »koji je sve mrvio « pocela sebi utirati put, u Njemackoj
postao poznat najcvdce slozeni i najutjecajniji od sviju metafi-
zickih sistema, tip »dogmatizma« : spin oz i z am. Sporom izmedu
Jacobija i Mendelssohna, koji se odnosio na Lessin~oy stay prema
Spinozi, izazvala je nauka ovo~ posljednje~ ziyi interes, i ta)rn
- ored duboke opreke, ko·a lebdi izmedu ovih K2nt i S i
dva pola oko cjih se kretalo rnisljenje slijedec:e g"neracjje.
_Prevaga kantovskoga utjecaja moze se naime uglavnom 12re-
poznati u tome sto je zajednicki karakter syiju ovih sistema
idea I 1 z a m. 1 Oni s~ citavi razvijaju iz antagonistickih misaonih
sila, koje su bile medusobno zapletene u Kantovu razmatranju_
po j ma st var i o s e b L Nakon kratkoga vremena kritickog
oklijevanja, preuzeli su Fichte, Sch e I Ii n g i He~ el vod-
stvo, da bi svijet bez ostatka pojmili kao sis t em um a Smjeloj
energiji njihovc met:lfizicke spekulacije. koja Je od mnogih uce-
nika bila prosirena do sarolike raznolikosti, suprotstavila se kan-
tovska uspomena na granice ljudske spoznaje u muzevima, kao
sto su S c h I e i e r m a c h er i H er b a r t. S druge strane, isti
se motiv razvio dijelom u misticnom .pjesnistvu, kao kod Jaco-
bi j a i kasnije kod Fichte a, dijelom u tvorbama m et a f i z i k e
i r a c i o n a 1 no g a, Schellingovom kasnijom naukom, i kod S c ho-
pen ha u er a.
&'ovdje treba un,aprijed primijetitl, da je idealistican ne samo
glavni niz razvitka od Reinholda do Fichtea, Schellinga, Krausea, Schlei-
ermachera i Hegela, nego i njima obicno suprotstavljeni Herbart i
Schopenhauer, - ukoliko se naime pod »idealizmom« razumije pretva-
r&n.ie os ·etilno a r cese sv1 1 c open auer su
»1 ealisti« u istoj mjeri kao i Kant. Oni dopustaju stvari o sebi, aJi
osjetilni svijet .ie i njima »fenomen svijesti «. Kod Schopenhauera ovo
takoder zasluzuje da se uzme u obzir. Kod Herbarta je naprotiv, okol-
nost, da je on stvari o sebi nazivao re a 1 i ma, u vezi sa cinjenicom,
d,a se on iz sasvim drugih razloga suprotstavljao pravcu Fichtea-Hegela,
dovela do potpuno krivoga i pogresnog nacina izrnzavanja, koji se pro-
vlaci kroz sve dosadasnje prikaze povijesti filozofije, da se njegova
nauka oznacava kao i,realizam« i on kao "realist«, u opreci prema
•idealistima«.
 144

Medutim, svima ovim sistemima zajednicka je svestranos t filo-

zofijskoga interesa , bogotstvo s tvaralackih mi.sli, tankocutnost za
probleme moderne kulture i pobjedonosna snaga principijelne
Qbradbe historijskoga idejnog materijala.

Kritika cistoga uma naisla je u pocetku na malo paznje, kasnije

na odlufoo <protivljenje. Najznacajniji poticaj m to dao je Friedrich
Heinrich J a cob i (1743-1819, prijatelj Goethea u mladosti, tipifoa
·1ifoost za razvitak njemackoga osjecajnog zivota iz vremena od Sturm
und Dranga do romantike, glavni predstavnik principa religiozne senti-
mentalr_iosti, napokon predsjednik Miinchenske Akademije). Njegoy
glavni spis nosi naslov: »David Hume iiber den Glauben, oder Idealis-
mus und Realismus (1787); 'k tome rasprava »Ober das Unternehmen
des Kritizismus, die Vernunft zu Verstande zu bringen« (11!02) . Spis
"Von den gottlichen Dingen und ihrer Offenbarung« (1811) usmjeren je
protiv Schellinga. Usp. i njegov »Einleitung in die philosophischen
Schriften« u drugom svesku cjelokupnoga izdanja (6 svezaka, Leipzig
1812~ 1005). 0 njegovoj nauci FR. HARMS (Berlin 1876), FR. ALFR.
SCHMID (Heidelberg 1908). Njegov glavni ucenik bio je Fr. Koppen
(1775-1858; Darstellung des Wesens der Philosophie, Niirnberg 1810;
usp. o njemu clanak K. od W. WINDELBANDA u Erschs und Grubers
Encyklopadie).
Nadalje, kao m:_otivnici Kanta mogu se navesti: Gottlob Ernst
Sch u 1 z e (1761-1823), autor anonimnoga spisa »Aenesidem oder i.iber
die Fundamente der Elementarphilosophie« (1792, novi otisak 1911) i
jedne »Kritik der theoretischen Philosophie« (Hamburg 1801); J . G.
Hamann (usp. gore § 36, 7), cija »recenzija « Kritike je tiskanatek
1801 u Reinhofaovim »Beitrage« i G. He t de r u njegovu spisu »Ver-
stand und Vernunft, eine Metakritik zur Krilik der reinen Vernunft
(1799), kao i u »Kalligone ~ (1800) .
Pozitivnije su djclovali u razvitku kantovske nauke Jae. Si . Beck
(1761 do 1842; Einzig moglicher Standpunkt, ;us w~lch~ die kritische
Philosophie beurteilt werden muss, Riga 1796; usp. W. DILTHEY u Arch.
f . Gesch. d . Philos. II. 592 i d.) i Salomon Maim on (umro 1800; Ver-
such einer Transzendentalphilosophie, 1790; Versuch einer neuen Logik,
1794; Die Kategorien des Aristoteles, 1794; usp. J. WITTE, S. M., Berlin
1876, A. MOTZNER, Greifswald 1890, i FIEDRICH KUNTZE, Die Philo-
sophie S. M. s 1912).
U Jeni, kantovsku_je filozofiju uveo rofesor Erh. Schmid; njen
glavni organ bile su »Allgemeine Litteraturzeitung«, koje su tamo izla-
zile od 1785 pod redakcijom Schiitza i Hufelanda. Najveci uspjeh u si-
~nju kriticizma imala su »~iefe iiber die~ antische Philosophie« K. L
 145

R e in ho 1 d ia , koja su prvi puta izasla u Wielandovu 2 Deutscher

Merkur« (1786) (novi otisak 1923 k.od Reclama).
Doticni zapocinje i niz preinaka. Karl Leonh. Rein h 91 d (1758
do 1823) pobjegao je iz Bar!}abitskoga samostana u Becu. 1788 profesor
u Jeni, od 1794 nadalje u Kielu, napisao »Versuch einer neuen Theorie
des menschlichen Vorstellungvermogens« (Jena 1789), »Beitrage zur
Berichtigung bisheriger Missverstandnisse in der Philosophie« (1790; i
»Das Fundament des philosophischen Wissens«, (1791). On je bio tem-
peramentan, ali malo samostalan covjek; njegova sposobnost suuzivlja-
vanja i izvjesna vjestina, dopustile su mu, da kantovskoj stvari pruzi
velike, ali ne neprijeporne usluge. U tome se sastoji znacenje njegova
jensk.og razdoblj.a. Kasnije je nakon razlicitih promjen.a svoga stano-
vista dospio do neobicnosti i zaborava. Ova nauka sto ju je predavao
u jenskom razdoblju, dala je u osnovnim crtama povrsan sistematski
prikaz, koji je uskoro postao skolski sistem »Kantovaca«. Nije ovdje
mjesto, da se imena tih mnogobrojnih muzeva istrgnu iz zaborava.
Mnogo finije, duhovitije i samostalnije, preradio je Kantove idej<:.
Fr. Sch i 11 er. Od njegovih filozofijskih rasprava trcba navesti: An-
·mut undWiirde, 1793; Vom Erhabenem, 1793; Briefe iiber die asthetische
Erziehung des Menschen, 1'795; Ueber naive und sentimentalische Dich-
tung, 1796; k tome filozofske pjesme kao »Die Kiinstler«, »Ideal und
Leben« i prepisku s Kornerom, Goetheom i W. v. Humboldtom. Usp.
K. TOMASCHEK, Sch. in seinem Verhaltnis zurr Wissenschaft, Berlin
1863; KUNO FISCHER, Sch. als Philosoph, 2. izd. 1891; FR. UEBERWEG,
Sch. als Historiker und Philosoph, izdao BRASCH, Leipzig 1884; G.
GEIL, Sch. s Verhaltnis zur kantischen Ethik, Strassburg 1888; K. GE-
NEISSE, Sch. s Lehre von der asthetischen Wahrnehmung, Berlin 1893;
K. BERGER, Die Entwicklung von Sch. s Aesthetik, Weimar 1893; E.
KOHNEMANN, Kants und Sch. s Begriindung der Aesthetik, Miinchen
1895; Isti, Schiller (Miinchen 1905); K. BERGER, Sch. (Miinchen 1904);
B. C. ENGEL (Berlin 1908). Osim toga rasprave povodom stogodisnjice,
Kantstudien X, 2 (190:i); W. BOHM, Schillers Briefe iiber die asthetische
Erziehung des Menschen (Halle 1927). 0 Goethe o vi. m filozofskim
odnosima usp. K. VORLANDER, Kant, Schiller, Goethe (2 izd. 1923); H.
SIEBECK, G. als Denker (4 izd. 1922); E. A. BOUCKE, G. s Weltanscha-
ung auf historischer Grundlage (1907); Chr. SCHREMPF, G. s Lebensan-
schauung (2 sveska 1905 i d); H. ST. CHAMBERLAIN, G. (1912,; G.
SIMMEL, G. (5 izd. 1923); F. GUNDOLF, G. (12 izd. 1926); H. A. KORFF,
Geist der Goethezeit (I. 1923). Iz prebogate literature o Faustu, Fr. Th.
VISCHER, G. s Faust (3 izd. s dodatkom od H. FALKENHEIMA Stutt-

1O Pov ijest filozofije II

146

gart 1921); K. BURDACH, Faust und die Sorge (Deutsche Vierteljahrs-

schrift I, 1923); i H. RICKERT Faustaufsatze (Logos X, 192:1; isto XIV,
1925; Die Akademie IV, 1925; Deutsche Vierteljahresfestschrift 'III, 1925) .
Johann Gottlieb Fichte roden je 1762 u Rammenau u Luzickoj,
obrazovan u Schulpforti i na sveucilistu u Jeni. Nakon sto je prosao
razlicite teskoce kao kucni ucitelj, postao je slavan svojim prvijencom
»Kritik aller Offenbai:ung« (1792), koji se slucajno anonimno pojavio i
kojega su opcenito pripisivali Kantu. 1794 dobiva u Zi.irichu poziv, da
bude Reinholdov nasljednik na jenskoj katedri. Nakon sjajne djelat-
nosti 1799, biva otpusten radi »prepirke o ateizmu« (usp. njegovu »Apel-
lation an das Publikum« L »Geschichtliche Verantwortungsschrift«; o
tome v. H. RICKERT, F. s Atheismusstreit, Kantstudien Sv. IV, str.
137 i d.); odlazi u Berlin gdje stupa u . dodir s roman~icima. 1805 bio je
privremeno dodijeljen sveucilistu u Erlangenu, 1806 odlazi u Konigsberg
i onda se vraca u Berlin, gdje u zimi 1807/08 drzi »Govore njemackom
narodu«. Na novoosnovanom berlinskom sveucilistu djeluje kao profe-
sor i kao prvi izabrani rektor. Umro je 1814 od bolnicke groznice. Usp.
J. G. F . s Leben und literarischer Briefwechsel, izdano od njegova sina,
Sulzbach 1830 (1862). Kao sto se je s velikom energijom izbavio iz teskih
situacija, tako je citav njegov zivot ispunjen radinoscu i potrebom za
poboljsanjem svijeta. S principima kantovske nauke on hoce reformi-
rati zivot, a zatim i sveuciliste i studente. Kao govornik i propovjednik
nalazi ' on srz svoga djelovanja. Visoki planovi bez obzira na zbiljsko,
a cesto i bez dovoljno poznavanja datoga, cine sadrzaj njegove ne-
umorne teznje, u kojoj se utjelovljuje »Filozofija volje«. Prije svega,
on je sacuvao neustrasivost i nesebicnost svoga idealizma u .svojim
»Govorima njemackom narodu«, u kojima je sa zarkirn patriotizmom
pozivao svoj narod k duhovnom ulazenju u samoga sebe, k cudorednoj
reformi, a time i k politickom oslobodenju. 2 Glavni spisi jesu: Grundlage
der gesamten Wissenschaftslehre, 1794; Grundriss des Eigenttimlichen
der Wissenschaftslehre-, 17'97; System der Sittenlehre, 1798; Die Bestim-
mung des Menschen, 1800; Der geschlossene Handelsstaat, 1801; Ueber
das Wesen des Gelehrten, 1805; Grundztige des gegenwartigen Zeitalters,
1806; Anweisung zum seligen Leben, 1806; Staatslehre, Vorlesungen 1813.
Djela· 8 svez., Berlin 1845 i d.; Nachgel. Werke, 3 sv., Bonn 1834 ; novo
izdanje 1925. Izdanje glavnih djela u 6 svezaka od FR. MEDICUSA
(1911 i d.) naknadno je znacajno upotpunjeno djelomicno jos neobjav-
ljenim materijaiom. Daljnji materijali kod DANNENBERGA (Kantst.

2
Tu vise nije ucenik Kantov, nego duhovno mu srodnog J. H.
Pestalozzija (1746-1827). 0 njemu usp. A. STEIN, P. u. d. kantische
Philosophie (1927) i F. DELEKAT, P. (1927).
 147

1911); FR. BUCHSEL (1914); S. BERGER (Marb. Diss. 1908); M. RUNZE

(1919) i Kritische Gesamtausgabe des Briefwechsels von H. SCHULTZ
(1925). Biografski je vrijedno H. SCHULZ, Fichte in vertraulichen Brie-
fen seiner Zeitgenossen (1923). Usp. J . H. LOWE, Die Philos. Fichtes,
Stuttgart 1862., R. ADAMSON, Fichte, London 1881., G. SCHWABE,
F. s und Schopenhauers Lehre vom Willen, Jen.a 1887., M. CARRIERE,
F. s Geistesentwicklung, Milnchen 1894., E. LASK, Fichtes Idealismus
und die Geschichte, Tubing.en und Leipzig 1902; W. KABITZ, Studien
zu F. s Wissenschaftslehre, Berlin 1902; G. TEMPEL, F . s Stellung zur
Kunst, Strassb. 1902; ALFR. SCHMID, F. s Philos. und das Problem ihrer
inneren. Einheit, Freiburg 1904; X. LEON, La philosophie de F., Paris
1902; Isti, Fichte contra Schelling, 2. Kongress filr Philos. Genf 1904,
p. 294 i d.; lsti, Fichte et son temps, sada 3 sv. (1922 i d .); FR. MEDICUS,
J. G. F . (Berlin 1905) ; Isti F. s Leben, 2. izd. 1922; H . HEIMSOETH,
F ., 1923; E . BERGMANN (1914), E. HIRSCH, F . s Religions philosophie,
(1914); GURWITSCH, F. s. System der konkreten Ethik (1924) ; N. WALL-
NER, F. als politischer Denker (1926).
Friedrich Wilhelm Joseph Sch e 11 in g, roden je 1775. u Leon-
bergu (Wilrttemberg), poslije svoje izobrazbe u Tilbi ngenu dolazi 1796
u Leipzig, 1798 postaje profesor u Jeni i 1803 u Wilrzburgu; 1806 pozvan
je na Milnchensku Akademiju; povremeno (1820 do 1826) djeluje na
sveucilistu u Erlangenu, 1827 nastupa na novoosnovanom milnchenskom
sveucilistu. Odatle se 1840 odaziva pozivu u Berlin, gdje svoju nastavnu
djelatnost doskora napusta. Umire 1854 u Ragazu . Usp. Aus Sch. s Le-
ben in Briefen, izdano od G. WAITZA, Leipzig 1871. U njegovoj licnosti
prevladava kombinativna, sposobnost svestrano potaknute fantazije; re-
Iigija i umjetnost, prirodna znanost i povijesno istrazivanje, p redst av-
ljaju mu bogati sadrzaj, pomocu kojega je on znao sadrzajno ozivjeti
kantovsko-fichteovsku problematiku i staviti je u poticajnu i plodo-
nosnu vezu s mnogim drug im interesima. Medutim, time se i objasnjava,
da s~ q~ I!Oiayliuje kao obuzet neprestanom preradbom syoga sistema,
dok je on sam mislio, da je u osnovnom shvacanju od pocetka do kraj a
ostao iednak sebi. Njegov filozofski i kniizevni razvoj raspada se 11 pet
perioda: 1) Filozofij a prjrode: Ideen. zu einer ,Philos. der Natur. 1797;
Jon der Weltseele, 1798; Erster Entwurf eines Systems der Naturphi-
losophie 1799; - 2) Esteticki idealizmp: Der transzendentale Idealismus
1800; Vorlesungen ilber die Philosophie der Kunst ; - _3) Apsolutni
idealizam: Darstellung meines Systems der Philosophie, 1801; Bruno
oder ilber das natilrliche und gi:ittliche Prinzip der -Dinge, 1802; Vorle-
sungen ilber die Methode des akademischen Studiums, 1803 ; 4) Nauka
o slobodi: Philosophie und Religion, 1804; Untersuchungen ilber das
Wesen der menschlichen Freiheit, 1809 ; Denkmal der Schrift Jacobis
14-8

von den gottlichen Dingen, 1812; - ,.2) Filozofija mitologije i objave,

Predavanja u drugom dijelu sabranih spisa. - Sabr. djela, 14 svez.
Stuttg. und Augsb. 1856-1861. Manultisak u novom poretku, Milnchen
1927. i d. Schriften zur Gesellschaftsphilosophie, izabrano po M. SCHRO-
TERU (Die Herdflamme XII, 1926). Usp. o njemu Vorlesungen von K.
ROSENKRANZ, Danzig 1843; nadalje L . NOACK, Sch. und die Philos.
der Romantik, Berlin 1850; E . v. HARTMANN, Sch. s positive Philo-
sophie, Berlin 1869; Isti, Sch. s philosophisches System, Leipzig 1897;
R. ZIMMERMANN, Sch. s Philosophie der Kunst, Wien 1876; C.
FRANTZ, Sch. s _positive Philosophie, Cothen 1879. i d .; FR. SCHAPER,
Sch. s Philos. der Mythologie und der Offenbarung, Nauen 189i3 i d.;
G . MEHLIS, Sch. s Geschichtspilosophie, Heidelberg 1906; 0 . BRAUN,
Sch. s Persi:inlichkeit, Leipzig 1908; G. STEFANSKY, Das hellenisch-
deu-tsche Weltbild (1925); FR. ROSENZWEIG, Das iilteste Systempro-
gramm des deutschen Idealismus. Ein handschriftlicher Fund, Heidel-
berg 1917; k tome E. CASSIRER, Logos VII i VIII (1918 i d.) i W. BOHM
(D. Yirteljahrsschrift IV, 1926). U 4. izdanju KUNO FISCHER, Schelling,
vrijedni dodatak od H . FALKENHEIMA (1923).
Medu misliocima bliskim Schellingu, mogu se istaknuti: od r o-
m a n ti k a (usp. RUD. HAYM, Die romantische Schulle, Berlin 1870,
4. izd. 1920; RIC. HUCH, D ie Bliltezeit der Rom., 8. izd. 1921 ; Ausbrei-
tung und Verfall der Rom., 6 izd. 1921 ; OSC. EWALD, Die Probleme
<ler Romantik, Berlin 1904 ; ERWIN KIRCH~ER, die Philosophie der
Romantik, Jena 1906; OSC. WALZEL, Deutsche Romantik, 4 izd. 1920;
S. ELKUSS, Zur Beurteilung der Romantik und zur Kritik ihrer Erfor-
schung, 1918; J. PETERSEN, Die Wesensbestimmung der deutschen Ro-
mantik, 19Ul) ; Fr. S c h 1 e,g e 1 (1772- 1829 ; karakteristike i kr it ike, u
»Atheniium«, 1779 i d .; Lucinde 1799; Philosophische Vorlesungen aus
den Jahren 1804-1806, izd. od WINDISCHMANNA, 1836 i d; Cjelokupni
spisi, 15 svez .• Wien 1846) i Nov a 1 is (Fr. von Harden berg, 1772-1881;
o njemu E. HEILBORN, Berlin 1901. W. DILTHEY u »Erlebnis und
Dichtung«; H. SIMON, Der. magische Idealismus, Heidelberg 1906; R.
SAMUEL, Die poet. Staats- und Geschichtsauffassung Fr. v. H. s 1925),
takoder i J:{. W. F. So 1 g er (1780-1819; Erwin, 1815; Philosophische
Gespriiche 1817; Vorlesungen ilber Aesthetik, izdao HEYSE, 1829); za-
tim Lor. 0 ken (1779-1851; Lehrbuch der Naturphilosophie, Jenna
1809/11; usp. A. ECKER, L. 0 ., Stuttgarrt 188-0), H. Steffens (1773-
1845; podrijetlom Norvezanin; Grundzilge der philosophischen Natur-
wissenschaft, 1806), G. H . Schubert (1780-1860; Ahndungen einer
allg. Geschichte des Lebens, 1806 i d.) ; J . J. Wagner (1775-1841 ,
System der I.dealphilosophie, 1804 ; Organon der menschlichen Erkennt-
nis 1830); Franz Ba ad er (1765-1841; Fermenta cognitionis, 1922 i d.;
 149

Spekulative Dogmatik 1827 i d . Sab. spisi mit Biographie von FR.

HOFFMANN, izd., Leipzig 1851 i d. Usp. E. LIEB, B. s Jugendgeschichte,
1926; D. BAUMGARDT, F. v. B. und die philosophische Romantik, 1926);
K. Chr. Fr. Krause (1781-1832; Entwurf des Systems der Philosophie,
1804; U'rbild der Menschheit, 1811 ; Abriss des Systems der Philosophie,
1825 ; Vorlesungen ilber das System der Philosophie, 1828; posljednjih
godina pojavile su se iz ostavstine, neiscrpne mase, izd. P. HOHLFELD
i A. WONSCHE. Usp. R. EUCKEN, Zur Erinnerung an K., Leipzig
1881) i J. G o rr es (1776-1848), Sab. spisi (Koln 1926 i d.) . O kasnijem
trajanju romanticke filozofije prirode usp. i A. BAEUMLER, Einleitung
zu J . J. BACHOFEN, Der Mythus von Orient und Okzident (Miln-
chen 1926).
Georg Wilhelm Friedrich Hege 1. Schellingov stariji prijatelj, ro-
den je 1770 u Stuttgartu i studirao u Tilbingenu, bio je kucni ucitelj u
Berlinu i Frankfurtu i poceo svoju nastavnicku djelatnost 1801 u Jeni,
gdje 1805 posta je izvanredni profesor. Poslije 1806 bio je redaktor no-
vina u Bambergu i 1808 direktor gimnazije u Nilrnbergu. 1816 odlazi kao
profesor u Heidelberg, 1818 odatle u Berlin, gdje djeluje kao glava
skole, koja se sve sj a jnije siri, sve do svoje smrti 1831. Pored clanaka
u »Kritisches Journal der Philosophie«, sto ga je izdavao zajedno sa
Schellingom, on je objavio: Phanomenologie des Geistes (hrv. prijevod:
»Fenomenologija duha «, Kultura, Zgb, 1955), 1807 ; Wissen schaft der Lo-
gik, 1812 i d .; Encyklopadie der philosophischen Wissenschiaften, 1817;
Grundlinien der Philosophie des Rechts, 1821. Od 1827 bili su »Jahr-
bilcher filr wissenschaftliche Kritik« organ njegove skole. Djela s do-
datkom njegovih predavanja, koja su redigirali njegovi ucenici bila su
izdana u 18 svezaka, Berlin 1832 i d . S b itnim ispravcima tiskao ih je
nanovo H. GLOCKNER (1927 i d.) . Novo izdanje na osnovu manuskripta
izdaje G . LASSON u Filozofskoj biblioteci. Hegels Schriften zur Ge-
sellschatsphilosophie, izdao A. BAEUMLER (Die Herdflamme XI. 1927).
Hegel je bio potpuno poucavajuca i shematizirajuca priroda. Veoma
boga_to i temeljito znanje, sto je u historijskim podrucjima bilo jos du-
blje i opseznije nego u prirodoznastvenim, rasporeduje se kod njega u
veliki sistematski sklop. Fantazija i prakticna namjera daleko zaostaju
u njegovu zivotu za intelektualnom potrebom, da se cjelokupnost ljud-
skih spoznaja pojmi , kao historijska nuznost i jedinstvena povezanost.
Ova didakticka uniformnost pokazuje se u dobrom kao i losem smislu,
u izradbi terminologije. Iz vrlo opsezne literature navodimo: C. RO-
SENKRANZ, H. s. Leben (Berlin 1844), i H . als deutscher National-
philosoph (Berlin 1870); H. ULRIC!, Ueber Prinzip und Methode der
H. schen Philos. (Leipzig 1841); R. HA YM, H. und seine Zeit (Berlin
1857); J. HUTCHISON STIRLING, The secret of Hegel (London 1867) ~
150

K. KOSTLIN, H. (Tilbingen 1870); J. KLAIBER, Holderlin, Schelling

und Hegel in ihren schwlibischen Jugendjahren (Stuttgart 187.7); E.
CAIRD, H. (London 1883); G. MORRIS, H. s philosophy of the state and
of history (London 1888); P. BARTH Die Geschichtsphilos. H. s {Leip-
zig 1890); W. WALLACE, Prolegomena to the study of H . s philosophy
(Oxford 1894); J. GRIER HIBBEN, H. s Logic (New York 1902); B.
CROCE, Cio che e vivo e cio che e morte in H. (njemacki, Heidelberg
1909); H. FALKENHEIM, H. (Grosse Denker II, 1911); A. BRUNSWIG,
H. (1922); H. GLOCKNER, Der Begriff in H. s Phllosophie (19M); W. H.
STACE, The philos. of H. (London 1924); B. HEIMANN, System und
Methode in H. s Philosophie (1927). Iznad svega treba istaknuti djelo
KUNA FISCHERA o Hegelu, osml svezak njegove »Geschichte der neue-
ren Philosophie« (Novo izdanje sa vrijednim dopunama od H. FALKEN-
HEIMA i G. LASSONA, Heidelberg 1909). Izvanredno v,rijedan uvid u
Hegelov mladenacki razvitak pruza na osnovu rukopisa, koji se nalaze
u Berlinskoj biblioteci (djelomifoo izdani od MOLLATA 1893, i NOHLA,
H. s theologische Jugendschriften 1907), W. DILTHEY (Abhandl. der
Berl. Akad. 1906 i Sabrani spisi IV, 1921). Daljnje nove publikacije u
Hegelarchivu 1912 id., od EHRENBERGA i LINKA 1915 i G. LASSONA
u Filozofskoj biblioteci.
Friedrich Ernst Daniel Sch 1 e i er mac her, roden je 1768 u Brc-
slauu, obrazovan u Herrnhutskim odgojnim zavodima kod Nieskyja i
Barbyja i na sveuNlistu Halle; nakon privatnih namjestenja prihvaca
vikarijat u Landsbergu na Visli i 1796 funkciju propovjednika na ber-
linskoj Charite. 1802 odlazi kao dvorski propovjednik u Stolpe, 1804 kao
izvanredni profesor u Halle, 1806 opet u Berlin, gdje 1809 postaje pro-
povjednik u crkvi sv. Trojstva i 1810 profesor na sveuNlistu. Obje slu-
Ebe obavljao je uspjesno, radeci istodobno u crkvenopolitickom pokreiu
(Uniji) sve do svoje smrti, 1834. Njegovi filozofski spisi cine treci odje-
ljak djela, sabranih poslije njegove smrti (Berlin 1835 i d.). On sadrzi
predavanja o dijalektici, estetici i t. d. Medu spisima treba oovesti:
Reden tiber die Religion an die Gebildeten unter ihre Verlichtern (1799);
Monologen (1800); Grundlinien einer Kritik der bisherigen Sittenlehre
(1803). Najvaznije djelo, Etika, nalazi se u zbirci pod redakci~om Al.
SCHWEIZERA, osim toga u izdanju A. TWESTENA (Berlin 1841). Schlei-
P.t'macherovo ljubazno i tankocudno bice razvija se narocito u poku-
~ajima, da se esteticka i filozofijska kultura njegova vremena uskladi
s religioznom svijescu. Njeznom rukom znade on tamo i ovamo presti
izmedu obiju misaonih niti i u osjecaju pomirljivo µkinuti opreku
fzmedu zrenja i pojmova. Usp. Aus. Sehl. s Leben, in Briefen, izd. L.
JONAS i W. DILTHEY, 4. sv., Berlin 1858 - 63; Schleiermacher als
Mensch, nach seinen Briefen von H. MEISSNER (1923 id.). - D. SCHEN-
 151

KEL, Sehl., Elberfeld 1868; W. DILTHEY, Leben Sehl. s, sv. I., Berlin
1870 i 1922; A. RITSCHL, Sehl. s Reden ilber d. Rel., Bonn 1875; CHR.
SIGWART, Zurn Gedii.chtnis Sehl. s (Kleine Schriften I, 221 d.); F . BACH-
MANN, Die Entwicklung der Ethik Sehl. s, Leipzig 1892; TH. CAME-
RER, Spinoza und Schleiermacher (Stuttg. 1903); J. WENDLAND, Die
religiose Entwicklung Sehl. s 1915; H . MULERT, Sch. 1918. i GEORG
WEHRUNG, Die Dialektik Sehl. s 1920.
Johann Friedrich Herbart roden je 1776 u Oldenburgu, obrazo-
van tamo i na.. Jenskom sveucilistu. Jedno vrijeme djeluje kao kucni
ucitelj u Bernu i upoznaje se s Pestalozzijem, 1802 postaje privatni do-
cent u Gottingenu, 1809-1833 profesor u Konigsbergu, i kao takav se
vraca u Gottingen, gdje umire 1841. Njegovi su glavni spisi: Haupt-
punkte der Metaphysik, 1806; Allgemeine praktische Philosophie 1808;
Einleitung in die Philosophie; 1813; Lehrbuch zur Psychologie, 1816;
Psychologie als Wissenschaft, 1824 i d., Cjelokupno izdanje priredio G.
Hartenstein, 12 sv., Leipzig 1850 i d.; u 15 sv. K. Kehrbach 1882-1909.
Pedagogijske spise izdao je 0. Willman u 2 sv., Leipzig 1873-1875.
Herbartova filozofijska djelatnost odlikuje se pojmovnom ostroumnoscu
i polemickom energijom. Ono sto mu nedostaje u ociglednosti i estetic-
koj gipkosti, on nadoknaduje ozbiljnom nastrojenoscu i visokim mirn9-
jasnim shvacanjem zivota. Njegov strogo znanstveni nacin, ucinio ga
je za duze vrijeme uspjesnim protivnikom dijalektickoga smjera filo-
zofije. Usp. G. HARTENSTEIN, Die Probleme und Grundlehren der
allgemeinen Metaphysik (Leipzig 1836); J. KAFTAN, Sollen und Sein
(Leipzig 1872) J. CAPESIUS, Die Metaphysik Herbarrts (Leipzig 1878);
G. A. HENNIG, Joh. Fr. H. (Pii.dagog. Sammelmappe 62, Leipzig 1884);
A. RIMSKY-KORSAKOW, H. s Ontologie {Petersburg 1903); W. KIN-
KEL, J. Fr. H., sein Leben. und seine Philos. {Giessen 1903); FR. FRANKE,
J. Fr. H.; Grundzilge seiner Lehre {Leipzig 1909).
Arthur Schopenhauer, roden je 171IB u Danzigu; znanstvenom
fivotu prilazi tek kasno, studira u Gottingenu l Berlinu, promovira 1813
u Jeni sa spisom »O cetvor.ostrukom korijenu nacela dovoljnog :razloga«
(preveo na nas jezik Viktor D. Sonnenfeld, Osijek), zivi povremeno u
Weimaru i Dresdenu, habilitira se 1820 u Berlinu, ali se - nakon sto
nije imao uspjeha u svojoj nastavnoj djelatnosti, visestruko prekid;noj
put>ovanjima, - 1831 povlaci u privatni zivot u Frankfurt na Maini,
gdje umire 1860. Glavno mu je djelo »Die Welt als Wille und Vorstel-
lung«, 1819. Njemu se prikljucuju »Ueber den Willen in der Natur«,
1836; »Die beiden Grundprobleme der Ethik«, 1841; naposljetku »Parerga
und Paralipomena« 1851. Sabrana djela u 6 svez., Leipzig 1873 i d., iza
toga mnogo puta izdavana i nadopunjavana ostavstinom, pismima i dr.
i to najpomnije od E. GRISEBACHA. Novo izdanje redigirano od P .
152

DEUSSENA, od 1911 u izdavanju. Novo izd.anje od 0. WEISSA, 1919 d.

- Schopenhauerovu osebujnu protivrjecnu licnost, kao i njegovu na-
uku, najdublje je prikazao KUN0 FISCHER (9. sv. Gesch. d. neueren
Philos., 3. izd. 1908). Samovoljna strastvenost njegova karaktera zdruzuje
se s genijalnom slobodom intelekta, koja je sa sretnom nadareno;cu
kombiniranja bila u stanju pregledati i spojiti veliko bogatstvo ucenoga
znanja, ali istodobno i znala tako pronadeni pogled na 'svijet i zivot
prikazati s umjetnickim savrsenstvom. Kao jedan od najvecih filozof-
skih pisaca, Shopenhauer je izvrsio najveci utjecaj svojim umijecem da
formulira, i svojim jezikom, koji je bio slobodan od svake pedanterije
i koji je duhovito privlacio obrazovanu svijest. Ako se je pritom varao
o svom historijskom mjestu u poslijekantovskoj filozofiji i time sebe
doveo u gotovo patolosku _samocu, to je s druge strane ipak i mnogim
osnovnim mislima toga cijelog razvitka dao najsretniji i najdjelotvor-
niji oblik. Usp. W. GWINNER, Sch. s Leben, 2 izd. (Leipzig 1878, novo
iz<lanje 1922); J. FRAUENSTAT, Briefe i.iber die Sch. sche Philosophie
(Leipzig 1854); R. SEYDEL, Sch. s System (Leipzig 1857); R. HA YM, A.
Sch. (Berlin 1864); G. JELLINEK, Die Weltanschauungen Leibniz' und
Schop'enhauers (Leipzig 1872); W. WALLACE, Sch. (London 1891); R.
LEHMANN, Sch., ein Beitrag zur Psychologie der Metaphysik (Berlin
1894); E . GRISEBACH, Sch. (Leipzig 1897); J. V0LKELT, Arth. Sch.
(5. izd. 1923); G. SIMMEL, Sch. und Nietzsche (3 izd. 1923). H. HASSE,
Sch. 1926.
Pored metafizicno_g glavnog razvitka prolazi p s i h o Io g i j ska
Sp O ~ e d n a } in i j a, niz.. tak.ovih skola,.lroje -~ velikim sistemima cesto
eklekticki pribliz.av,aju_, put.em psiholo1;ijske_ metode. Tako se_ prema
Kantu i Jacobiju 9dn9s_i ._J. Fi:-. Fr t ~ s (1773-l!MJ; »Reinhold, Fichte
und Schelling«, 1803; Wissen, Glauben und Ahndung, 1805; Neue Kritik
der Vernunft, 1807; Psychische Antropologie, 1820 d. Usp. KUN0 FI-
SCHER, Die beiden kantischen Schullen in Jena, Akad. Reden, Stuttg.
1862; TH. ELSENHANS, Fries und Kant, Giessen 1906 i d .) - P!ema
Kantu i Fichteu, Wilh. Traug. Krug (1770-1842; 0rganon der Phi-
losophie 1802; Handwiirterbuch der philos. Wissensch.aften, 1827 d.)
prema Fichteu i Schellingu, Friedr. B o u t er we k (1776-1866; Apo-
dlktik, 1779; Aesthetik, 1800) - prema Schellin_ J. P. V. Tr ox I er
(1780-1866; Naturlehre des menschlichen Erkennens, 1828) i znacajni
fiziognomicar K. G. Car us (1789-1869; novi otisak, Psyche 1926. 0
njemu usp. H. KERN, Die Philos. des. K. G. C. 1926), - naposljetku,
12,rema Fichte~ i Schellingu, Fri~dr:__Bout er we k LJ. 776-1866; Apo-
1825 i 1827; Lehrbuch der Psychologie als Naturwissenschaft, 1832; Me-
taphysik und Religionsphilos.o phie 1840; Die neue Psychologie, 1845; usp.
o njemu FR. B. BRAND, New York 1895, 0. GRAMZ0W, Bern 1899).
 153

§ 41. STVAR O SEBI

Uzbudljiva moc, koju je Kantova filozofija zadohilci natl du-

sama, ponajvise zahvaljuje3 ozbiljnosti i velicini njenog cudo-
rednog shvacanja svijeta, dok se napredak misljenja nadovezuje
na novo oblicje, sto su ,g a dobili principi spoznajne teorije u Kri-
tici cistoga ..una. Kant je iz ranije Iilozofije preuzeo opreku izmedu
fenomena i noumena. No pomocu transcendentalne analitike, on
je prosirio carstvo pojava do citavoga opsega znan.~tvene spozn':lje,
i stvar o sebi je ostala postojati samo kao roblematican pojam,
kao rudimentarni orgaITT, koji je za historijsku genezu ove spo-

l
znajne teorije doduse mogao biti karakteristican, ah u njoj nije
izvrsio nikakovu zivu funkciju.
1. To je najprije vidio Jacobi, kada je priznao, da se bez
pretpostavke realizma ne moze uffu kantovki sistem i sa i o
ne inoze u njemu ostati. 4 Je-;- pocetno uvedeni pojam osjetilnosti,
involvira kauzalni odnos, da se postane aficiran pomocu stvari
o sebi, sto je zabranjeno misliti prema nauci analitike, da se kate-
gorije ne smiju primijeniti ·na stvari o sebi. U tome protivrjecju
htjeti misliti stvar_i _o ebi a_ip~_smjeti misliti krece se cijela
kritika u_!lla. _ I r_itom o_y_a rotivrjecna _pretpostavka nikako ne
poma~, _ ~se s oznaji poj ava do_pusti i najman · i odnos prema
istini. Je prel.!!a Kan .cd.usa ne predocava »ni sebe samu, niti
<!EEge stvari, nego jedino i samo_nesto takvo. stc>niti j~ ona ~ ,
niti su druge stvari! «5 S oznajna moc lebdi izmedu problematicmog
X subjekta i jednako problem~tic_!!~ X objekt~._9sjetilnost i::ema
nista za sobom. a razum _nista _pred sobom: »u dvostru_!com _carob-
nom dimu. nazvanom :prostor i vrijeme, prividaju se pojave, u
kojima_ e nisJ_a n~_:p_Qjarliuj «0 Ako se pretpostave stvari, tako
uci Kant, spoznaja s time nema ni inajmanjeg posla. Kriticki um
je um, koji nema posla ni s cim drugim, nego jedino sa samim
sobom. Stoga, ako kriticizam ne ce pasti u ni1illizam ili apsolutni
skepticizam, onda transcendentalni idealist mora imati srcanosti, da
tvrdi »najjaci « idealizam: 7· OIIl mora_ izjaviti, da samo pojave jesu.
U tvrdnji, da je to sto Kant naziva predmetom spoznaje
uistinu »nista«, nalazi se naime bas kao pretpostavka onaj isti
3
To se narotito vidi iz RE.INHOLDOVIH pisama o kantovskoj
filozofij i.
4
JACOBI, Djela II, 3'04.
5 kllwille, XV, Dje1a I, 121.
6 Djela III, 111 d.
7
Djela II, 310.
154

naivni realizam, c:ije -.mistenje je bilo veliki podvig transcenden-

talne analitike. I bas taj isti realizam odreduje i spoznajnu teoriju
v j er ova n j a, koju Jacobi suprotstavlja »transcendentalnome ne-
znanju«, a da je pritom ·O njemu potpuno ovisan. Svaka je istina
spoznaja zbiljskoga. Zbiljsko pak sebi u ljudskoj svijesti ne pri-
bavlja vazenje misljenjem, nego osjecajem. B2-s je Kantov primjer
dokazao, da §_e misljerue k___rece SalllQ_ U krugu, iz koga nem_s pri-
@Za zbilji ~e_:§krajnome n~µ_yvjetovanoga kojemu se ne mo~
naci bezuvjetno. Osnovni zakon kauzaliteta moze se naI?rosto for-
mulirati: nema nista bezuvjetnoga. Zn an j e dakle, ili misljenje,
koje se m oreclokazati, ]~rema svoioj biti kao sto kazu acobi,
=-- spinoziz_am, nauka o mehanickoi nuznosti svega konacnog. U inte-
resu je znanosti da Bog nije, - buduci da Bog, koga bi se moglo
.spoznati, ne bi bio nikakav Bog.6 I onaj tko je u srcu krscanin ,
mora u glavi biti poganin: cim svijetlo, sto je u srcu, pokusa do-
nijeti u razum, ono se gasi. 0 No to je znanj e bas samo po s red no
spoznavanje; istinito n €po s red no s po z n av an j e1 jest_o s j e-
c a j. U njemu smo zaista jedno s predmetom10 i posjedujemo ga
kao nas same u izvjesnosti v j er ova n j a, koje se ne da doka-
zati.11 Ovaj je osjecaj pak, prema svojim predmetima, dvostruke
yrs!e: zbilja osjeti1noga -o¢ituje oam se u -0 I? a z a j u, a naa:=-
osjetilnoga u »umw<._ Za Jacobijev SUI?ranaturaln!i sen-
~a_J.z...g. m, »um « dakle znaci neposredni osiecaj o zbilii nad-
osjetilnoga, o Bogu, slobodi. cudorednosti i besmrtnosti. U ovome
krizanju se kod Jacobija ponavlja Kantov dualizam teoretskoga
i praktickoga uma i primat ovog ,posljednjeg,12 da bi se stavio u
sluzbu misticne ushicenosti 'OSjecaja , koja se ,moze prepoznati
i u osebujnosti njegova duhovitog, ali rapsodicnog nacina pisanja,
kojim se yise tvrdi; npgo obrazlaze.
Jos nesto vise priblizeno Kantu, pojavljuje se isto osnovno
shvacanje kod Friesa. Ovaj je zahtijevao, da i sama spoznaja apri--
ornih oblika, kojoj je tezila kriticka filozofija, treba da polazi
a p o s t e r i o r i, i to pomocu u n u t a r n j e g a i s k us t v a. Stoga
su Kantovi rezultati morali biti zasnovani ili ispravljeni pomocu
»antropologijske « kritike. To je pocivalo na uvjerenju, da su ne-
11 Djela III, 384.
9
An HAMANN; I, 367.
Djel,a II, 175.
10
HUMEOV pojam be l ·i e fa i njegovo razlikovanje od impre-
11

sija i ideja (ovdje nazvanima predodzbe), dozivljavaju pritom znafajnu

-preinaku.
12
Djela III, 351 i d.
 155

posredne, vlastite spoznaje uma dane izvorno tamno pomocu

osjecaja,13 i da se tek pomocu refleksij a pretvaraju u ra-
zumsko znanje. Ovaj Leibnizovski trup Friesove nauke dakako
zavrsava kriticistickim repom, jer oblici zrenja i poimanja one
refleksije treba da vaze samo kao izraz nacina pojavljivanja izvor-
noga istinitog sadrzaja, a ne kao adekvatna spoznaja o njemu.
S druge strane onaj trup dobiva Kant - Jacobijevsku glavu, kad
se ogranicenju z nan j a na ove pojavne oblike suprotstavlja ne-
posredan odnos mora1noga v j er o v a n j a prema stvarima o sebi.
Medutim, istodobno je Fries, - prikljucujuci se odlucno Kritici
rasudne moci - estetickome i religioznom cuvstvu pripisivao znacaj
naslucivanja zato, e da je bitak sto lezi u osnovi pojavama bas onaj ,
na koji se prakticki um odnosi sa svojim postulatima.
2. Neodrzi~ost kantovskoga pojma stvari o sebi, koju je ostro
spoznao Jc!£obi oiavila se u_ iz_yjesnoj mjeri opipljivo, kad je
Rein ho l_d u s_yojoj EI ~!!!JU! t _~ r no j f i 1 oz of i j i ucm~
pokusaj_jedinstvenoga sistematJ;kog prikaza kriticke na~ke.,:._9.n_l!.
Kantu, kome se inace divio i cija rjesenja pojedinih problema je
potpuno usvojio, nije nalazio samo formulaciju ·edno jednostavnog
osnovnog principa iz ko · e a bi s~ mogli izvesti svi posebni uvidi .
Ispun ·en· em to a artezi" ansko zah t · ev 14 na kon bi nam · esto
oprecnih privatnih mnijenja stupila f i 1 oz of i j a, filozofija bez
nadimka. On je sam vjerovao, da je taj princip nasao u navodno
bespretpostavnom nacelu. da se svaka predodzba u svijesti razli-
kuje svijescu od subjekta i objekta i odnosi na oba (t e z a s vi-
j est i).15 Stoga se u svakoj predodzbi nalazi nesto sto ripada~.:.
bjektu i nesto sto pripada objektu. Od objekta potjece raznovrsnost
grade. od subjek.ta_- sinteticko jedinstvo ob 1 i_k.._a. Odatle sli-
jedi, da se ne da spoznati niti objekt o sebi, niti subjekt o sebi,
nego samo svijesni svijet, sto lebdii medu obima. Nadalje, odatleu
praktickom pogledu proistjece opreka (osjetilnoga) t var no g
n a go n a i (cudorednoga) nag on a ob 1 i k a. U prvome se moze
spo~t~_]ietercm2!!!ii2... ov1snos~1_y..2_lj ~ o stvan u_ ~ u~om~ ton_,£-
mija_ volk_ usmj erene_na formalnu ~akonomjernos!.
U tome nezgrapnom liku prosirila j e k a n t o v s k a s k o 1 a
nauku majstora. Sva finoca i dubokomislenost analitike »pred-
meta « se izgubila, i nadomjestak za to pruzalo je samo Reinholdovo
nastojanje, da se u »predodzbenoj moci « i1i »svjesnosti« nade

13 FRIES, Neue Kritik, I , 206.

14 REINHOLD, Beitrage, I, 91 i d.
16 Neue Theorie des Vorst. , str. 201 d.
156

dublje jedinstvo sviju onih razlicitih spoznajnih snaga, koje je Kant

medusobno lucio kao osjetilnost, razum, rasudnu moc i um. Utoliko
se je »fundamentalna filozofija « mogla s pozitivnom hipotezom su-
protstaviti prigovorima, na koje je kod mnogih suvremenika u
Kantovoj nauci nailazilo bas ostro 1 u c e n j e o s j e t n o st i i r a-
z um a . Ovo se u prikazu, koji je bio odreden utjecajem inaugu-
ralne disertacije ispoljilo jos jace (usp . str. 114 primjedba 10), n ego
je to zahtijevao duh kritike uma, i postalo jos jasnije pomocu
praktickoga duali.zma. Tako je probudena tendencija, da se osjet-
nosti, nasuprot Kantu o,pet dadu njena prava i Leibnizova nauka
o postepenom prijelazu iz osjetilnih funkcija u umske, pokazala se
kao izvor snazne protustruje protiv Kaintova vise prividnoga, n ego
ozbiljnoga »komadanja« duse. Protiv Kritike cistoga uma to je
dokazao Hamann u svojoj recenziji , i njemu se prikljucio Her-
der u »Metakritici «. Obojica pritom najvise uzimaju u obzir jezik
kao jedinstvenu osjetilno-duhovnu osnovnu tvorbu uma, i pokusa-
vaju dokazati, kako su iz prvoga »cijepanja« osjetnosti i razum3.
morala slijediti sva ostala cijepanja i dualizmi kriticke filozofije. 10
3. Slabosti Reinholdova sistema nisu mogle izmaci skepticima,
ali njihovi napadaji pogodili su istodobno i samoga Kanta. Najdje-
lotvornije oni su sjedinjeni u Schulzeovu En e z idem u. On po-
irnzuje samozaplitanje kriticke metode u tome, da ona sebi postavlja
zadacu, cije je rjesenj e prema njenim vlastitim r ezultatima nem c-
guce. Jer, ako kritika trazi uvjete koji leze u osnovu iskustva,
onda ovi uvjeti ipak sami nisu predmeti iskustva (shvacanje, koje
je sigurno vise odgovaralo Kantovu smislu, nego Friesov pokusaj
psihologijskoga trazenja apr:iornoga) . Kriticka metoda dakle zahli-
jeva, da filozofijska spozmaja, koja ipak svakako mora biti mislje-
nje u kategorijama, treba da prelazi preko iskustva; a bas to ana-
litika objasnjava za nedozvoljeno. Zapravo je »um « i svaka poj edina
spoznajna snaga kao osjetilncst, razum i t. d. - stvar o sebi, ne-
zamjenljivi osnov empirijskih djelatnosti u odgovarajucoj vrsti
spoznaje. 0 svima tim stvarima o sebi i o njihovim medusobnim
odnosima i odnosu prema iskustvu, kriticka filozofija - metafizika
znanja - pruza vrlo iscrpno poznavanje. Tocnije gledano, ovo je
poznavanje vrlo oskudno, jer takva »moc « je naposljetku ipak za-
misljena samo kao nepoznati zajednicki uzrok empirijskih funkcija
i maze se karakterizirati upravo ovim ucincima.
10
HERDER, Metakritik, 14, III. Djela u 40 svezaka, XXXVII.
333 i d. Uostalom i ova je misao bila vec odavno pokretacki moment
razvitka, kada ju je Herder iznio u svojoj Metakritici, ludoj petljaniji
osobne razdrazenosti, usp . dolje § 42.
 157

»Enezidem « razvija ovu kritiku na Reinholdovu pojmu »pre -

dodzbene moci «.17 On pokazuje, da se bas nista ne objasnjava, ako
se sadrzaj toga sto treba objasniti, opremljen s problematicnom
oznakom »snaga« ili »moc «, postavlja jos jednom. Schulze se ovime
usmjerava protiv »teorije moci «, sto su je empirijski psiholozi
prosvjetiteljstva primj enjivali prilicno b.esmisleno. Samo u deskrip-
tivnom vidu ima smisla obuhvacati pod jednim radnim pojmom
istovrsne pojave dusevnoga zivota. Medutim, ovaj pojam hiposta-
zirati do metafizicke sile, to je »mitologijski « postupak psihologije.
Pod tom krilaticom je Herbart 18 prosirio Schulzeovu kritiku na ci-
tavu raniju psihologijsku teoriju, a i Benekel 9 je u prevladavanju
istoga pojma vidio bitan napredak prema prirodnoj znanosti o dusi,
t. j. asocijativnoj psihologiji.
Za Schulzea je to samo jedan od momenata, kako bi dokazao,
<la kriticka filozofija ipak svuda cini pretpostavku kauzalnoga od-
nosa izmedu iskustva i onoga sto joj »lezi u osnovu«, kad nasuprot
Humeu namjerava pokazati opravdanost pojma uzroka, htijuci go.
ograniciti na iskustvo. Tamo spada naravno 1 pronvurjecnost u
pojmu stvari o sebi, koju je vec Jacobi pokazao, ukoliko njome
treba da bude aficirana »osjetilnost «. Tako je svaki pokusaj Kritike
cistoga uma pomocu samoga seb ~ unaprijed u smjeren, da makar 1
samo problematicno prijede podrucje iskustva.20
4. Prvi pokusaj preinake pojma stvari o sebi u njegovu neodr-
zivom kantovskom obliku potjece od Salomona Maim on a, On
je uvidio, da prihvacanje jednog realiteta postavljenog izvan svi-
jesti involvira protivrjecnost. ~to se pomislja, jest u svijesti: nesto
zamisljati izvan svijesti tako je imaginarno k ao matematicki za-
htjev, da se Fa promatra kao realna velicina. J3 t var o s e bi
j..e. n e ro o g 11 ¢ j po jam. No sto je bio poticaj, da ga se stvori?
~On je lezao u potrebi, da se d a n_g objasni u svijesti. 21 U nasim
predodzbama, naime, susrece nas opreka oblika, koga s,ami p r oizvo-
dimo i svijesni smo da ga proiivodimo, i tvari, koju samo nalazimo
u sebi, a da ne znamo kako do toga dolazimo . 0 oblicima, dakle,
17 Aenesid., Str. 98.
18
HERBART, Lehrb. z. Psych., § 3. Djela V., 8 i d.
19 BENEKE, Neue Psych . str. 34 i d.
20 Uvjerljivom sazetoscu je autor »Aenesidema « ponovio misli svoje
polemike u svojoj »Kritik der theoretischen Philosophie« (II, 549 i d.) -·
djelu, uostalom, koje sadrzi ne samo jednu od najboljih analiza Kr. I:.
uma do danasnjega dana (I, 172-582), nego i jednu kritiku iste (II ,
126-722) , nosenu dubokim hist~rijskim razumijevanjem (usp. o odnosu
prema Leibnizu II, 127 i d.).
21 MAIMON, Transzendentalphilos. Str. 419 i d.
 158

imamo pot pun u , o tvari nasuprot, samo n e pot u nu s vi-

j est. na Je nesto, sto je u svijesti, a da nije proizvedeno sa sV1-
jescu. Medutim, kako se nista izvan svijesti ne da zamisliti, to se-
dano moze definirati samo najnizim stupnjem savrsenstva svijesti.
Svijest se moze zamisliti ,pomocu beskonacno mnogo medustup-·
njeva, oduzimajuci do nista, i predodzba granice toga beskonacnoga
niza (moze se usporediti s V2l jest predodzba samodanoga, stvari
o sebi. Stoga su stvari o sebi, kako kaze Maimon, direktno podsj e-
cajuci na Leibniza, - petites perceptiones, usp. § 31 ,11 - di f e-
re n c i j a 1 i s vi j est i. 22 _Stvar o sebi je granicni poi am za bes-
konacni niz oduzimania potpune svijesti : i r a c ion a 1 n a velicina.
Konsekvencija ove asnavne pretpostavke kod Maimona ie ta, da se
•o danome moze imati kako samo nepotpuna svijest, tako i uvijek_
samo nepotpuna spoznaia,23 i da je potpuna spoznaja ogranicena n~
znanje o autonomnim oblicima teoretske svijesti, na matematiku_i
logiku. U postovanju pred ovim obim demonstrativnim znanostima,
Maimonov kriticki skepticizam podud ara se s Humeom . U pog1edu
spoznaje empirijski danoga, oni se dijametra:1no razilaze.
Medutim, Ji.me je postalo jasno, da istrazivanja Kritike cistoga
uma zahtijevaiu novo oblikovanie o d nos a s vi j est i i bit k a.
B i t a k s e m o z e z a m is I i t i s a m o u s vi j es t i, s a m o
k a o v rs ta s vi jest i. Tako se pocinje ispunjavati prorocan-
stvo Jacobija: Kantova nauka vodi do »naijaceg idealizma «.
To se vidi na jednom uceniku , koji je stajao u najblizim odno-
sima prema samome Kantu, na Sigismundu B e ck u . On je na-
sao24 »Jedino moguce stanoviste za prosudivanje kriticke filozo-
fije « u tome, da je ono sto je dano individualnoj svijesti kao »pred-
met« uzdignuo do sadrzaj a j edne »i z v or n e«, nad individualne·25
svijesti, koja je stoga mjerodavna za istinu empirijske spoznaje.
Namjesto stvari o sebi on je postavio K antovu »svij es t uopce «. No,
na taj nacin, on je sebi objasnfo aprioritet zrenja i kategorija. Na-
protiv, ono sto je dano u osjetilnoj raznolikosti , ostalo je za njega
nerijeseni ostatak kantovskoga problema.
5. Po,tpuno idealisticko rastvaranje pojma stvari o sebi, jest
djelo Fichte a. U tom pogledu je najbolje, ako se slijedi misaoni

22
Ibid, 27 i d.
23
Neka se usporedi slucajnost svijeta kod Leibniza i specifik.acija
prirode kod Kanta, § 31, 11 i 40, 7.
24
3. svezak njegova »Erli:iuternder Auszug« iz Kantovih spisa, Riga
god. 1796.
2s Ibid., str. 120 i d .
 159

tok njegovih uvoda u Nauku o znanosti, 26 koji se u slobodnom po-

navljanju direktno oslanja na najtezi dio Kantove nauke, na
transcendentalnu dedukciju, i s potpunom jasnocom osvjetljava
vrhunac toka misli, koga ovdje promatramo .
...E.undam ntaln· m filozofi"e - ili, kako je
stoga n·emacki naziva Nau k om o z me-
, nicom. da se nasuprot samovoljnoj i slucajnaj gipkasli predocaba
individualne svijesti, u njoj potvrduje jedan drugi dio, koji je opte-
recen o s i e c a j em nu z nos ti, koji se sasvim sigurno mote
razlikovati. Ovu nuznost uciniti pajroljivom, to je uajuvazeniia za-
e.daca nauke o znanosti. Sistem predocaba . sto nastupaju sa osje-
cajem nuznosti, nazivamo iskustvom. Problem dakle lasi: sto ·e
osnov ·s ? Do njegova rjesenja ima samo dva puta Iskustvo
je djelatnost sviiesti usmjerena prema predmetima Stoga se ona
moze izvesti ili iz stvari, ili iz svi'esti. U 'ednom ·e sluca·u ob·asn· -
nje ogmaticko, u drugom ie idealisticko. Do gm at i z am pro-
matra svijest kao produkt stvari. on svodi i dielatnost inteligencije
- na mehanicku nuznost mehanickih odnosa. stoga on konsekventno
zamisljen ne moze zavrsiti drukcije, nego fatalisticki i materija-
listick1. Ide a Ii z am obrnuto, u stvarima vidi proizvod svijesti,
' slobodne. samo samom sobom odredene funkciie. on ie sistem slo-
bode i d · ela. Oba ova nacina ob · asn ·en· a od ko 'ih je svaki u sebi
osliedan, toliko su skroz medusobno protivrjecna i ne . aju se uje-
_diniti. da je Fichte unaprijed smatrao pogresnim Reinholdov po-
kusa · s i n k re t i z m a, da se iskustvo ucini pojmlji vim
ovisnosti, kako od stvari o sebi tako i
birati. ako se ne ce zapasti u skepticko acajanje
Buduci da se oba logicki okazu·u kao od'ednako dosljedni
sistemi, taj ce izbor napokon ovisiti o tome »kakav ie t o co-
v 'ek«.27 No ako u tom o ledu cudoredni interes vec ovori za
idealizam, to mu dolazi u pomoc jos i teoretsko razmisljanje. m1e-
nica iskustva sastoji se u stalnom medusobnom odnosenju »bit k a«
i »s vi j est i«, u tome, da se »re a 1 n i n i z« predmeta promatra
u »ideal no me« n i z u predocaba. 28 Ovu dvostrukost dogma-
tizam ne moze objasniti: jer kauzalitet stvari ie samo jednostavan

2eFICHTE, Djela I,. 419 i d.

21Ibid., I, 434.
28Ako opreka dogmatizma i idealizma ukazuje na Kantovu opreku
prirode i slobode, pri <!emu se uostalom vec i sistem nuznosti stvari po-
javljuje jako spinozistic!ki ocrtan, onda se u tom odnosu obiju nizova
ponajprije ispoljava sistematski utjecaj Spinozine nauke o obim atri-
butima.
 160

niz ostavJ'enosti«. Ponavljan·e bitka u svijesti je nepoj-

mljivo, ako bitak treba da vrijedi kao osnov obja njenJa za sv1J
Naprotiv, bas bit i int e 1 i gen c i j e pripada , »d a s am u s e be
prom at r a«. Ukoliko svijest djeluje, ona i znade, da i sto cini.
Ona proizvodi s realnim (primarniro) njzom svojih funkcija uvijek
istodobno i idealni (sekundarni) niz znanja o ovim funkcijama. Me-
dutim, ako sto a svij~t pruza jedini osnov ob·asnjen·a za iskustvo,
onda on • · · · · ·
flektiraoa djeJatnost, koja samu sebe promatra, t. j. kao s am o s vi-
j est. _Sto a Nauka o znanosti zeli pokazati, da se sva svijest, -
EJ.ko je, kao u iskustvu, usmjerena na 1tak, na predmete, na stva-
ri, kao na svoj sadrzaj, - u izvornom odnosu svijesti korijeni 11
samoj sebi.
Princip idealizma je samosvijest: u subjektivnom, metodickom
pogledu utoliko, sto Nauka o znanosti hoce sve svoje spoznaje raz-
viti iz i.ntelektualno a zre.n·a sko"imsvi"est ratisv ·
vlasbte 3e atnosti; iz ref 1 e ks i j e na to, sto :,amosviJest znade
o svom vlastitom djelovanju; - u objektivnom sistematskom po-
gledu utoliko, sto na takvom putu treba da se pokazu one funkcije
· inteli encije, kojima se roizvodi ono §to se u ob1cnom z1votu na-
ziva stvar e u do atick · filozofi"i stv b"
sljednji, u sebi potpuno protivrjecan poj,a m tim je razrijesen do
posljednje ostatka. Sav bitak je po·mnv samo kao rodukt uma,
i pre met filozofijske spoznaje jest sis t em um a (usp. § 42).
Za Fichtea i njegove sljedbenike je pojam stvari o sebi takoi
tao ravnodusan, i stara opreka i:zimedu bitka i svijesti spala je
sekundarnoga znacenja imanentnog odnosa unutar umskih djelat-
ti. Objekta ima samo za subjekt i zajednicki osnov obiju jest
, J a, koje promatra samo sebe i svoje d j e l o v a ~
6. Dok je glavni razvitak njemacke metafizike slijedio ovu
Fichteovu crtu, nije ostao bez predstavnika ni onaj »sinkretizam«,
sto ga je Nauka o znanosti a limine od sebe odbila. Pa njegov me-
tafizicki tip izrazavao je Reinhold; medutim, on je podjednako bio
blizak svima o.nima, koji su psihologisticki polazili od individualne
svijesti i koji su mislili, da ce ovu naci u dvostranoj ovisnosti od
realnoga, kao i od opce biti intelekta. Kao primjer toga shvacanja
moze se uzeti »transcendentalni sintetizam«, sto ga
je ucio Krug. Njemu je filozofija samosporazumijevanje pomocu
refleksije Ja - na »cinjenice svijesti« . Medutim, pri tome se kao pra-
20
Usp. i SCHELLIN GOV mladena&.i spis ,. Vom Ich als Prinzip der
Philosophie«, Djela. I., 151 i d.
 161

cinjenica pokazuje transcendentalna sinteza, da su realno i idealno

kao podjednako izvorna postavljena u svijesti i medusobno se odno-
se.30 Mi poznajemo bitak, samo ukoliko se on pojavljuje u svijesti, i
svijest, samo ukoliko se ona odnosi na bitak. Oba su pak predmeti
neposrednoga znanja, podjednako kao i zajednica, sto postoji izmedu
njih u nasem svijetu predocaba.
Finiji obrat nasle su ove misli u Sch lei er mac hero v o j
dijalektici. Sve znanje upravljeno je na to, da uspostavi id en ti-
t et bit k a i mis 1 j en j a, jer oba nastupaju u ljudskoj svijesti
odvojeno, kao mjen realni i idealni faktor, zrenje i po-
jam, organska i intelektualna funkcija. Samo njihovo potpuno iz-
jednacenje daje spoznaju, ali oni ostaju uvijek u diferenciji. Kao
posljedica toga, znanost je prema svojim predmetima podijeljena
u fiziku i etiku, prema svojim metodama, u empirijske i teorijske
discipline: prirodna povijest i prirodna znanost, svjetska povijest i
nauka o cudoredu. U svima ovim posebnim disciplinama p re-
t e z e,,3 1 materijalno ili formalno, jedan ili drugi od oba faktora,
premda u njima uzajamno teze opreke: empirijske grane znanja
za racionalnim sastavom, teoretske za razumijevanjem cinjenica, fi-
zika za genezom organizma i svijesti iz tjelesnoga svijeta, etika za
ovladavanjem ti. prozimanjem osjetilnoga svrsishodno djelatnom vo-
ljom. Medutim, nigdje u zbiljskoj spoznaji nije potpuno dostignuta
izjednacenost realnog i idealnog. Stovise, ona sacinjava apsolutni,
bezuvjetni cilj misljenja, koji lezi u beskonacnome, sto znanje hoce
postati, ali nikada potpuno ne postaje.32 Stoga je filozofija nauka
o znanju, koje vjecito nastaje - di j a 1 e kt i k a.
Medutim, bas zato ona pretpostavlja realitet toga cilja, sto ga
ljudsko znanje nikada ne moze postici: id en tit et mis 1 j en j a
i bit k a. Njega Schleiermacher sa Spinozom (i Schellingom) na-
zivlje Bog om. Taj identitet ne moze biti predmet teoretskoga,
isto tako ni praktickoga uma. Mi ne znamo Boga, i zato takoder ne
mozemo s obzirom na njega urediti nas cudoredni zivot. Religija je
vise nego znanje i pravilno djelovanje, ona je zivotna zajednica s
najvisom zbiljom, u kojoj su bitak i svijest identicni. Ova zajednica
pak, pojavljuje se stoga samo u o s j e ·c a ju, u »poboznome« osje-
caju apsolutne, »potpune« ovisnosti od onoga beskonacnog, neizmi-
30 KRUG, Fundamentalphilosophie, str. 106 i d.
31 Ovaj odnos pojavljuje se u Schleiermacherovoj dijalektici u po-
gledu metafizickog oblika, kao stvoren prema Schellingovu identitetnom
sistemu: usp. § 42, 8.
s2 Dialektik, Djela III, 4b, 68 i d.

11 Pov ijest filozofije II

162

sljivog svjetskog osnova (usp. § 42,9) . Spinozin Bog i Kantova stvar

o sebi podudaraju se u beskonacnome, ali se time izdizu iznad sva-
koga ljudskog znanja i htijenja i obrazuju u predmete mist i e-
n o g a osjecaja, cije fino treperenje kod Schleiermachera (kao u
nesto drukcijoj_ formi i kod Friesa) podsjeca na her r n huts k o
pou.n:utrivanje religiozno.ga zivota.33
Kroz pijetizam, - cija ortodoksna ogrubljenost je s\re jace iz-
bijala poslije Spenera i Frankea i izazivala opreku bratske zajed-
nice, - stalno se tako provlace tradicije mistike, sve do vrhova
idealistickoga razvitka, i u duhu, koji sve vanjsko hoce pretvoriti
u unutarnje, dodiruju se zapravo nauka Eckharta i transcendentalna
filozofija. One obje imaju pravi germanski miris po zemlji ; one
traze svijet u »dusi«.
7. Otklanjanjem znanstvene spoznatljivosti svjetskoga osnova,
ostao je Schleiermacher blize Kantu. Religiozno pak osjecajno zre-
nje, koje je on postavio na njegovo mjesto, bilo je stoga utoliko vise
ovisno o Spinozi i utjecajima, sto ih je ovaj izvrsio na idealisticku
metafiziku od Fichteove nauke o znanosti. Protiv toga monizma
uma (usp. razvitak u § 42) borio se Herbart, pomocu posve
drugovrsne preinake Kantova pojma stvari o sebi. On se htio su-
protstaviti raspadanju toga pojma i kroz to se nasao pritisnut do
paradoksije neke metafiz~ke stvari o sebi, koja je ipak trebala da
zadrzi svoju nespoznatljivost. Protivrjecnosti transcendentalne ana-
litike pojavljuju se ovdje u grotesknoj ogrubljenosti.
To je utoliko znacajnije, sto se je nazadnjacka tendencija, koja
se dakako pripisivala Herbartovoj nau,ci u opreci prema dijalektic-
kim novinama, razvijala upravo u borbi protiv Kantove transcen-
dentalne logike (usp. § 38,5). Herbart je s pravom u ovoj vidio
korijene idealizma: ta ona je ucila oblike s kojima »razum « pro-
izvodi svijet predmeta, i u Fichteovu »Ja« je samo naraslo ono, sto
se vec zaimetalo u Kantovoj »svijesti uopce« ill »transcendentalnoj
apercepciji«. Herbartovo nagntice prema ranijoj filo~ofiji, sastoji
se na·me bas u tome, da on porice stvaralacki spontanitet svijesti,
i u istom srnislu kao i asocijativni psiholozi, misljenje nalazi odre-
clenim i izvana ovisnim u pogledu oblika i sadrzaja. On porice i
virtuelnu priroclenost ideja, sto se je od Leibniza na ovamo proteglo
kroz Inauguralnu disertaciju i Kritiku cistoga uma. Kao prostor i
vrijeme tako mu i oblici odnosa izrazeni u kategorijama, vaze kao
produkti predodzbeno.g mehanizma. U pogledu psihogenetickih pi-
33 Usp. E. HUBER, Die Entwicklung des Religionsbegriffs bei
Schleiermacher, Leipzig 1901.
 163

tanja on potpuno stoji na tlu filozofije prosvjetiteljstva. Stoga on

i ne poznaje druge logike nego formalne, ciji je princip nacelo pro-
tivrjecja, - naime zabrana da ga se mimoide. Najvise nacelo sveg.i
misljenja jest: sto sebi protivrijeci, ne maze biti uistinu zbiljsko. 34
Naposljetku pokazuje se, da su pojmovi u kojima mi mislimo
iskustvo, u sebi protivrjecni. Mi primamo st var i, koje same s:;i
sobom identicne, ipak treba da budu izjednacene s raznolikoscu
oznaka; mi govorimo o prom j en am a, u kojima je ono sto je
sa sobom jednako, sukcesivno razlicito; mi sve unutarnje iskustvo
svodimo na J a, koje kao >>Samo sebe predocavajuce« u smjeru su-
bjekta kao i u smjeru objekta, involvira beskonacni niz, a sve vanj-
sko iskustvo na mater i ju, u predodzbi koje se opovrgavaju
oznake diskretnoga i kontinuiranoga. Ovo, pojmovno u sebi protiv-
rjecno »iskustvo«, maze biti samo pojava. Medutim, pojavi mora
lezati u osnovu nesto neprotivrjecno zbiljsko, prividnim stvarima
- apsolutno »re a 1 no«, prividnom zbivanju - zbiljsko zbivanje.
Koliko privida, toliko ukazivanja na bitak. To pronaci, jest zadatak
filozofije: ona je ob rad b a is k us t v e n,i h po j mo v a, koji
su dani i koje treba prema pravilima formalne logike tako dugo
preradivati, dok u sebi neprotivrjecni realitet ne bude spoznat.
Opce sredstvo za to jest met o d a o d nos a. Osnovni oblik
protivrjecja je svuda taj, da nesto jednostavno treba da bude za-
misljeno kao razlicito (sinteticko jedinstvo raznolikoga kod Kanta).
Ova poteskoca maze se odstraniti ~mo ako se pretpostavi mnostvo
jednostavnih bica, pomocu cijih medusobnih odnosa na svakom
pojedinom nastaje »privid« raznolikoga, odnosno promjenljivoga.
Tako se pojam supstancije maze podrzati samo ako se pretpostavi,
da mnogostruka svojstva i promjenljiva stanja koja ona treba da
ujedini, ne pogadaju nju samu, nego samo odnos u kome ona na-
izmjence stoji prema drugim supstancijama. Stvari o sebi moraj11
biti mnoge: iz jedne jedine ne bi se nikada mo,gla pojmiti raznoli-
kost svojstava i stanja. Svaka pak pojedina od tih metafizickih
stvari, mora se zamisliti potpuno j e d nos t av no i n e pro-
m j e n 1 j iv o. One se kod Herbarta zovu re a 1 i. Sva pak svoj -

34 Usp. Einleitung in die Philos., Djela (Hart.) I, 72-82. Historijski

poticaj za ovo ostro isticanje natela protivrjetja, pruzalo je Herbartu
svakako omalovafavanje dijalektitke metode (usp. § 42, 1); stvarno me-
dutim, Herbartova je nauka (s iznimkom obradbe pojma Ja) od toga
potpuno neovisna. S postulatom n e pro ti v r j et no g a bit k a, dan
je e 1 eat i t k i momenat Herbartove filozofije (usp. Djela I, 225), i toj
okolnosti zahvaljuje, inafo historijski malo obdareni filozof, svoju tanko-
cutnost za metafizitki motiv platonovske nauke o idejama; usp. Djela I,
237 i d. i XII, 61 i d.
164

stva koja u iskustvu cine oznake stvari, relativna su i pustaju

pojedinu stvar da se pojavi uvijek samo u odnosu na druge stvari:
dakle a p s o 1 u t n i k v a 1 i t e t i onih reala su n e s p o z n a-
t l j iv i.
8. Medutim, oni se moraju zamisliti kao odredujuci oonov
bitka pojavnih kvaliteta, i podjednako se kao osnov prividnih izmje-
na, koje promjena kvaliteta pokazuj,e na empirijskim stvarima,
mora pretpostaviti z bi 1 j s k o dog ad an j e, promjena odnosa
medu realima. Naposljetku pak, ovdje je citava ta umjetna kon-
strukcija neiskustvenoga pokolebana. Jer eleaticka krutost tih rea-
la ni na koji nacin ne dozvoljava, da se obrazuje predodzba takve
vrste »zbiljskih odnosa «, koji ipak treba da medu njima postoje.
Prostorni oni pak ne mogu biti.8:l Prostor i vrijeme su produkti
tvorba niza predoca:ba dusevnoga mehanizma, i stoga su za Her-
barta u jos jacem stupnju fenomenalni, nego za Kanta. Promjen-
ljivi odnosi supstancija mo.gu se samo u prenesenu smislu oznaciti
kao »dolazenje i odlazenje u inteligibilnome prootoru«: ali sto su
oni sami, za to u Herbartovoj nauci nedostaje svaki izraz. Svaki je
real odreden kao u sebi jednostavan i nepromjenljiv. Prema
tome odnos koji postoji ili nastaje izmedu dva reala, ni jednome orl
obih nije bitan i ni u jednome od obih nije zasnovan. No nesto
trece sto bi ovaj odnos postavljalo, u ovoj se metafizici ne moze
pronaci.86 Stoga se odnosi u kojima se nalaze reali i iz kojih tr-e ba
cia slijede pojave stvari i njihovih odnosa, nazivaju »s 1 u ca j n i m
po g 1 e dim a « reala. Herbartovo misljenje se na mnogim mjesti-
ma moze jedva drukcije razumjeti, nego da je s vi j est inteligi-
bilni prostor, u kojemu se oni odnosi odrzavaju, - da je na taj na-
cin i zbiljsko dogadanje nesto, sto se kao »objektivni privid desava

35 Herbartovi reali razlikuju se od Demokritovih atoma ne samo po

zajednickom osnovu p 1 u r a 1 i st i ck e pre in a k e e 1 eats k o g a
p o j m a b it k a, nego i po razlicitosti (nespoznatljivoga) kvaliteta,
umjesto kojega atomizam dopusta samo kvantitativne razlike tjele-
snosti koja ispunjava prostor. Isto tako malo se reali mogu zamijeniti
s Leibnizovim monadama, s koj ima oni svakako dijele »bezprozornost«,
ali ne i jedinstvo raznolikoga. S PLatonovim idejama oni "imaju zajed-
nicke oznake eleatskoga bitka, ali ne i karakter rodnih pojmova.
ae U ovu prazninu svoje metafizike, Herbart je ugurao svoju
f i 1 oz of i ju re 1 i g i j e. Jer, kako nema spoznaje realnoga osnova
odnosa medu realima od kojih potjece svijet pojava, to utisak svrsishod-
nosti sto ga cini posljednja, dopusta na teoretski nepobitan nacin, da se
vjeruje u najvgu inteligenciju kao osnov tih odnosa, - vrlo blijeda
obnova staroga fizikoteologijskoga nacina promatranja. Usp. A. SCHOEL,
Herbarts Lehre von der Religion, Dresden 1884.
 165

samo promatracu«.37 Ako se tome doda, da je Herbart i »bitak«

realnih ili apsolutnih kvaliteta definirao kao »a p s o 1 u t nu p o-
z i c i ju«, t. j. kao »postavljanje «, 38 sto treba da mu je dovoljno i
sto ne treba da mu se oduzme, onda se otvara perspektiva za neki
»apsolutni« idealizam.
No takav idealizam je Herbart izveo jos manje neko Kant; i
ovdje bi to dovelo do apsolutnog protivrjecja. Jer teorija reala se
upravo trudi , da i svijest deducira kao posljedicu »zajednice reala«,
sto se javlja u pojavi. Posljednji naime treba da se pri tome uza-
jamno »smetaju« i da kao reakcije protiv tih s m e t n j a, jedni u
drugima izazivaju unutarnja stanja, koja imaju znacenje »s am o-
o d r z an j a «.8 9 Takova samoodrzanja su nam n eposredno poznata,
kao i ona, s kojima se nepoznato realno nase du s e drzi uspravno
protiv smetnje od strane drugih reala: to su pre do dz be. Dusa
kao jednostavna supstancija, jest naravno nespoznatljiva: psiholo-
gija je samo nauka o njenim samoodrzanjima. Ova samoodrzanja -
predodzbe, odnose se naime unutar duse - koja pruza samo indi-
ferentno tlo za njihovo zajednicko bivstvovanje, - opet medu-
sobno kao reali: one se medusobno smetaju i sputa v a ju, i iz
ove obostrane nape to st i pre doc ab a ima se objasniti cio
tok dusevnoga zivota. Pomocu napetosti predodzb e gube na inten-
zitetu, a o stupnju intenziteta ovisi njihova svijest. Najnizi stupanj
snage, uz kojega predodzbe mogu jos vaziti kao zbiljske, jest
pr a g s vi j est i. Ako predodzbe pomocu drugih predocaba bi-
vaju potisnute ispod toga praga, onda se pretvaraju u nag one.
U odnosima sputavanja predocaba, • treba dakle traziti bit onih
dusevnih stanja, koja se zovu cuvstvo i volja. Svi pak ovi odnosi
moraju se razviti kao »statika i mehanika predocaba«, 40 i buduci

n Usp. Djela IV, 93 i d., 127-132, 233, 240 i d., 248 i d., k tome i
E. ZELLER, Gesch. d. deutschen Philosophie, str. 844.
3e Usp. Djela IV., 71 i d.
39 Suum esse conservare, - u Hobbesa i Spinoze osnovni nagon po-
jedinafoih bica, - pojavljuje se u Herbarta kao metafizicka potvrda
reala, kojom oni proizvode svijet privida, -iskustvo.
40 Na toj metafizickoj bazi, Herbart je izgradio zgradu imanentne

as o c i j at iv n e p s i ho 1 o g i j e. Pretpostavka mehanicke nuznosti

predodzbenoga procesa i nazor, da odatle slijede i voljne djelatnosti kao
podjednako nuzni odnosi, ispostavilo se kao sretna osnova za znanstvenu
teoriju. p e d agog i j e. Ovu disciplinu Herbart je osim toga ucinio
ovisnom od etike, buduci da je ova naucavala cilj odgoja (cudoredno
obrazovanje karaktera), i psihologije, koja je naucavala mehanizam nje-
gova ostvarenja. Herbartovo znanstveno zasnivanje i razvijanje peda-
gogije, postalo je u prijateljskom i1i neprijateljskom smislu polazna tocka
citavoga pedagogijskog pokreta u Njemackoj u toku 19. st., i izazvalo je
166

da se pritom bitno radi o odredenju diferencija snaga, to se ova

metafizicka psihologija mora oblikovati u mat em at i ck u t e 0-
1· 1 Ju pre do dz be no g me ha n i z m a. 41 Pritom Herbart
narocito polaze teziste na istrazivanje zbivanja, pomocu kojega
predodzbe sto nastupaju bivaju »asimilirane«, uklopljene, oformlje-
ne i djelomicno promijenjene od strane onih, koje vec postoje. Za
to zbivanje on je upotrebio izraz (kojega je najprije stvorio Leibniz,
usp. gore § 33,10) aper c e pc i j a, i njegova teorija o njemu
svrsila se na asocijativno-psihologijskom objasnjenju »Ja«, koje je
zamisljeno kao putujuca tooka na kojoj se svagda sastaju one pre-
dodzbe, koje apercipiraju, i one koje bivaju apercipirane.
Dok tako sarhoodrzanje dusevnih reala protiv smetanja od stra-
ne ostalih proizvodi pojavu predodzbenoga zivota, to prema Her-
bartovoj filozofiji prirode, medusobno samoodrzanj.e i »pal:'cijalno
prozimanje« vise reala, pokazuje za promatrajucu svijest »objek-
tivni « privid mater i j e. Neizrecivo mucnom konstrukcijom
ovdje se 42 iz metafizickih ipretpostavaka izvlaci raznolikost fizikal-
nih i kemijskih fenomena, - danas zaboravljeni pokusaj, koji je
bio podjednako bez ucinka, kako u istrazivanju prirode, tako i u
filozofiji.
9. Drugi jedan gottingenski profesor, Bout er we k, okomio
se s drugim oruzjem na stvar o sebi. On je pokazao u svojoj »Apo-
diktici«, treba Ii ozbiljno uzeti, nauke Kritike cistoga uma, da onda
od »objekta prema kome se nuzno odnosi subjekt« preostaje jedino
nepredocljivi X. Ne moze se nista reci o stvari o sebi ili stvarima
o sebi, jer u njima 1eze kategorije inherencije, jedinstva i mno-

ogromno rasirenu literaturu, o cemu se poblize moze pogledati u povi-

jestima pedagogije. Na _slican nacin je Beneke, - koji je zastupao
stanoviste asocijativne psihologije bez Herbartove metafizike, - nasao
put k sistematskoj pedagogiji.
n Pri izvodenju ove misli Herbart je pretpostavio, da predodzbe pri
svome medusobnom kocenju gube toliko na intenzitetu, koliko ga posje-
duje najslabija od njih, i da se ova sum a k o c en j a dijeli na poje-
dine predodzbe u obrnutom odnosu prema njihovoj izvornoj snazi, tako
da se, ako je u najjednostavnijem slucaju a > b, a pomocu kocenja svodi
na a2 +a ab-
+ b bZ , 1. b na a +
b2 b . U sp. o t OJ. svoJevo
. lj noJ. a k s10ma
. t'"k .
i,., oJ

pretpostavci i pogresnosti citavoga »psihologijskoga kalkila«, - A.

LANGE, Die Grundlegung der matematischen Psychologie, Duisburg
god. 1865.
t2 Allg. Metaphysik § 240 i d., 331 i d., Djela IV, 147 i d., 327 i d.
U Herbartovoj metafizici se grananje opce ontologije u pocetke psiholo-
gije i filozofije prirode, oznacava imenom e id o 1 o g i j e i sine k o -
logije.
 167

stva, 4'5 realiteta, koje vaze samo za pojave. Transcendentalna filo-

zofija mora postati »negativni spinozizam,,. 44 Ona moze samo uciti,
da »svijesti uopce« odgovara »nesto uopce«, o cemu se nista ne
moze iskazati u apsolutnome znanju (u pogledu Spinoze usp. § 31,5).
Naprotiv, to apsolutno realno dolazi do vazenja pomocu s vi j est i
ht i j en j a u svekolikom rel at iv no m z nan j u. 45 To naime
svuda pokazuje zivu sna.gu individualiteta. Mi znamo
o subjektu, jer on nesto hoce, i o objektu, jer on volji pruza otpor.
Opreka snag e i o t po r a zajednicki zasniva znanje o realitetu
nas samih i drugih stvari, - Ja i Ne-Ja. 46 Ovu nauku je Bouter-
wek nazvao a p sol u t n i m vi rt u al i z mom. Mi spoznajemo
nas vlastiti reahtet na tome, da mi hocemo, i realitet drugih stvari
na tome, da nasa volja na njima nailazi na suprotnu snagu. Cuvstvo
otpora osporava cisti subjektivizam ili solipsizam, ali relativno zna-
nje o posebnim snagama zbiljskoga upotpunjuje se sa svijescu nasega
vlastitog htijenja samo u empirijsku znanost. 47
10, Ovu misao ,gottingenskog profesora je S ch o p en ha u er
pod utjecajem Fichtea razradio u metafiziku. Smjelim skokom on
se je od onoga »virtualizma« bacio na s,poznaju biti sviju stvari.
Kao pravi realitet spozm:jemo u sebi volju, i otpor, iz kojega spo-
znajemo realitet drugih stvari, mora stoga takoder biti volja. Tako
»met a f i z i ck a pot re b a « trazi jedinstveno objasnjenje cjelo-
kupnoga iskustva. »Svijet kao predodzba « moze biti samo pojava :
objekt je moguc samo u subjektu i odreden je njegovim oblicima.
Stoga se svijet pojavljuje u ljudskoj predodzbi (kao »fenomen mo-
zga«, kako je Schopenhauer katkada kazivao sa sumnjivo protiv-
rjecnom nemarnoscu) kao raznolikost rasporedena u pros tor u
i v rem en u, kojih se povezanost moze zamisliti samo prema na-
celu kauzaliteta 1 - jedimoj medu kantovskim kategorijama, kojoj
Schopenhauer priznaje izvornost istoga podrijetla kao i cistim zre-
njima.48 Vezana na ove forme, pojmovna spoznaja moze kao svoj
predmet imati uvijek samo nuznost koja vlada medu pojedinim

43 Usp. narocito Apodiktik I, 261, 392 i d.

44 Ibid. :3'85 i d.
45 Prema kantovsko-fichteovskom uzoru, teoretska apodiktika kod
Bouterweka svrsava u skepticizmu ili potpuno apstraktnoformalnome
apsolutnom znanju; tek »prakticka« apodiktika dobiva neki sadrzajni
odnos prema realitetu.
46 Apodiktik II, 62 i d.
t1 Ibid. II, 67 i d.
48
Usp. njegov promocioni spis »Uber die vierfache Wurzel des
Satzes vom zureichenden Grunde« i njegovu »Kritik der kantischen Phi-
losophie« u I. svesku »Welt als Wille und Vorstellung«.
168

pojavama; jer kauzalitet je odnos medu pojavama. Znanost ne po-

znaje nista apsolutno, bezuvjetno; sprovodna nit kauzaliteta, ~to
vodi od jednoga bezuvjetnog k drugome, nikada se ne prekida i ne
smije se svojevoljno prekinuti. 49 Pojmovni rad znanosti ne moze se
dakle ni na koji nacin uzdici iznad ovog beskonacnog niza pojava.
Samo intuit iv no tum ace n j e cjeline predodzbenoga svi-
jeta, genijalni pogled iznad iskustva, neposredno shvatanje, moze
prodrijeti do istinite biti, koja se u predodzbama pojavljuje kao pro-
storno, vremenski i kauzalno odredeni svijet. Medutim ta konsta-
tacija je ona, kojom je spoznajni subjekt sam sebi n e po s red no
dan k a o v o 1 j a. Ova rijec rjesava dakle takoder i zagonetku
vanjskoga svijeta. Jer prema ovoj analogiji jedino neposredno da-
noga moramo shvacati i znacenje, da je sve dano posredno kao pre-
dodzba u prostoru i vremenu. 50 S t v a r o s e b i j es t v o 1 j a.
Dakako, da se pri tome rijec mora uzeti u prosirenom znacenju.
U nama ljudima i u animalnim bicima volja se javlja kao predodz-
hama odredena mot iv a c i j a, u instinktivnome i vegetativnom
zivotu organizma kao pod r a z 1 j iv o st, u ostalim tvorevinama
iskustvenoga svijeta, kao m eh an i ck o do gad an j e. Ono za-
jednicko znacenje, koje je zajednicko ovim razlicitim unutarnjim
ili vanjskim vrstama kauzaliteta, treba da a priori bude oznacen0
kao volja prema onom obliku, u kojemu nam je ona jedino nepo-
sredno poznata. Shodno tome filozof izricito naglasava, da se volja
kao stvar o sebi mora potpuno razlikovati od posebnih os ebujnosti,
s kojima je ona dana u ljudskom samozrenju, od motivacij e pomocu
predocaba i pojmova, - zahtjev, kojemu udovoljiti je i nj emu sa-
mome postalo dakako prilicno tesko.
Pritom se ipak odnos izmedu stvari o sebi i pojave ne mo.ze
razmisliti prema pravilu razuma, t. j. kauzalno. St var o s e bi
n i j e u z r o k po j av a. Vee kod covjeka, volja nij e uzrok tij ela ili
tjelesnih djelatnosti; nego ono isto zbiljsko, sto nam je posredno po-
mocu predodzbe u prostornom i vremenskom zrenju dano kao ti-
jelo, i sto se poima u spoznaji kao nesto kauzalno nuzno i ovisno
o drugim pojavama, to isto narn je n eposredno poznato u samo-
zrenju kao volja. Buduci da stvar o sebi ne podlijeze nacelu raz-
loga, to izlazi paradoks, da se covjek kao volja osjeca neposredno
slobodan, a ipak se u predodzbi znade nuzno kao determiniran.
Tako Schopenhauer preuzima Kantovu nauku o inteligibilnom i
49
U tome se Schopenhauer potpuno slaz·e s J.acobijem (usp. gore
broj 4).
Go Usp. Welt als V. u. Vorst. II, §§ 18-23.
 169

empirijskom ikarakteru (usp. gore § 39,4). Na :isti se pak nacm po-

javni svijet svuda mora promatrati k.ao obj e kt iv a c i j a, t . j.
kao zorni i pojmovni nacin predocavanja volje ili neposredno zbilj-
skoga, a ne kao njen proizvod. Odnos biti i pojave nije i.sto kao
odnos uzroka i ucinka.
Nadalje volja kao stvar o sebi moze biti samo j e d n a, op c e-
n it a s v j e ts k a v o 1 j a. Svako mnostvo i raznolikost pripada
zrenju u prostoru i vremenu; ovi su principium individuationis
Stoga su stvari medusobno razlicite i odijeljene samo kao pojave u
predodzbi i spoznaji. Prema svojoj biti, sve su one isto. Volja je
ltv xal miv. Ovdje za Schopenhauera lezi metafizicki korijen
morala. Varka je to pojave, koja dopusta da individuum vlastitu
srecu i nesrecu razlikuje od srece drugih i obje dovodi u medusob-
nu opreku. U osnovnome moralnome cuvstvu, koje tude trpljenje
osjeca kao vlastito, u s am i 1 o st i dolazi do vidjela transcenden-
ta1no jedinstvo volje svekolike zbilje.
Volja naposljetku ne moze biti usmjerena ni prema kakvom
posebnom, empirijski predocljivom sadrzaju kao svome predmetu;
jer svaki takav sadrzaj pripada vec njenom »objektivitetu«. Svjet-
ska volja ima za svoj predmet jedino sebe samu; ona hoce samo
htjeti. Ona hoce biti samo zbiljska, jer sva zbilja je opet samo hti-
jenje. U tom smislu je Schopenhauer naziva v o 1 j om z a z iv o-
t om. Ona je bezvremenska stvar o sebi, koja vjecito samu sebe
rada, i tek predodzba cini od nje beskrajnu promjenu pojava.

§ 42. SISTEM UMA

Smjer glavne lini"e idealistickoga razvitka bio je naznacel~'fl-'".r-}

principom 1z ko a · e F i c ht e crpio odvaznost, a aci o · am
s vari o sebi. _pdnos bitka i svij esti moze se objasniti samo iz svi-
jesti, i to time da »ova prom atra svoje vlas tito dj elovanje« i time
istodobno proizvodi r eelni i ideelni niz iskustva. predmete i znanje
o njima. Zadaca je n auke o znanos ti prem a tome, da svij et pojmi
kao nuzni sklo umskih d"ela lnosti, a rjesenje .moze napredovati
samo tako, da refleksija uma koji filozo ira razm1s 1 o svaro vlasti -
tom dj elovanju i o tome sto j e k tom e po t r e b no . Nuzno st , d akle,
.J<oja prebiva u tom sis t e ro JJ JJ ro a, n i j e k au z a 1n a, neg o·
t e 1 e o 1 o g i j s k a. Dogmaticki sistero sbvaca inteligenciiu kao pro-
_§ukt stvari, - jdealisticki r azvij a inteligenciju kao u sebi svrsi-
shodan sklop dj elovanja, m edu kojima neka sluze za to, da proiz-
~ ode predmete. Napredak filozofskoga misljenja ne treba da se__st_
 170

stoji u spoznaji, da, jer nesto jest, zato i drugo biva, nego da se raz-
...vije u uvidu i prema niti vodilji 1 da time sto se nesto do-
g ad a i drug o s e mo r a dog ad a ti. Svako djelovanje uma
ima neku zadacu; da bi ovu rijesilo, treba druga djelovanja, a time
i druge zadace. Jedinstveni svrhoviti sklop sviju djelatnosti za ispu-
u·enje zadaca jest sistem uma, » ovi'est svi'esti«. Osnov sve a bit-
ka lezi u »tre anju« t. j. u svrhovitoj djelatnosti samosvijesti,
1. Shem a za izvodenj e ove misli jest d i j a l e k t i c k a m e-
t o d a. Ako svijet treba da bude pojmljen kao um, onda se sistem
ovoga mora razviti iz iedne izyorne zadace: sva pojedinacna dje1o-
vanja inteligencije moraju se deduciratj kao sredstvo za njeno rje-
senje. Ova je »dielatnost« prema Fichteu - s am o s vi jest. ~
ret ostavni " tak kako a filozofi ·a treba ne moze se naci u
nekoj tvrdnji ili tezi, nego u nekom z ah t j e vu, koga svat o mora
biti u stanju da ispuni: »Mis 1 i s am o g a s e b el « I citav posao
filozofije sastoji se samo u tome, sebi uciniti jasnim, sto se pri tome
dogada i sto je k tome potrebno. Ovai pak princip moze samo tako
dugo voditi dalje dok se pokaze, da izmedu toga sto treba da se
dogodi, i toga sto se k tome do ada osto'i ·os 'edno rotivrjecje
iz OJega proizlazi nova zadaca i t. d. Dijalekticka metoda jest sistem
u ko~em svaka zadaca prpizypai jectpu pgyp Tome gto um hoce iz-
vrM1 su,protstavlja se u njemu samome otpor, i da bi njega pre-
vladao, on razvija novu funkciju. Ova tri momenta oznacavaju se
Kao t e z a, a n t 1 t e z a i s i n t e z a.
Ako je Kant za objasnjenje i kritiku metafizike utvrdjo uu-
znost nerjesivih zadaca uma, to idealisticka metafizika oyu misao
cini pozitivnim princioom. Pomocu toga joj umski sviiet postaje bes.-
konacnost samo roizvoden·a, i time se samo sobom objasnjava
pro ti vu r j e c i e izmedu zadace i ie ovania za realno ice uma.
Ovo protivurjecje je nuzno i neotklonivo. Ono pripada biti uma,
i kako je samo um realan, to se time i protivurjecje proglasava
realnim. Tako dijalekticka metoda, ta metafizicka preinaka Kantove
transcendentalne logike, dolazi u sve jafo opreku prema formalnoj
logici. Pravila razuma koja ima·u svoj opceniti princip u nacelu
rotivur·ecja, potpuno su dovol'na za o 1 nu prera u opazaJa u
pojmove, sudove i zakliucke. Za intelektualno zrenJe uma OJl ;:
zofira ona msu dovolina, pred zadacama »spekulativne konstruk-
ci 'e« ona se s usta·u do relativno a znacenja.
To sebi pribavlja vaznost vec u prvome pri azu, sto ga je Fichte
dao svojoj Nauci o znanosti.5 1 Zatim, to su sve drskije izgovarali
51 Grundlage der ges. W.-L. § 1, Djela I, 92 i d.
 171

ucenici i tlrugovi, kao Fr. Schlegel, i naposljetku spekulativni um

je tljelovao cak namjerno protiv »filozofije refleksije razuma «, koja
je bila zaokupljena nacelom protivurjecja. Schelling52 se j e pozi-
vao na coincidentia oppositorum Nikole Kuzanskoga i Giortlana
BrUJna, a HegeFi3 je u trijumfu »borniranoga razuma « natl umom
vitlio nasljetlnu gresku sve prethotlne filozofije_;;-1 Metafizika, za
koju je Kant pokazao, tla nije moguca za razum, trazi svoj vlastiti
organ u int el e kt u a 1 no me z re n j u i vlasti ti oblik u tlija-
lektickoj metodi . ..fro du kt iv n a sinteza razlicitoga mora sacu--
vati svoje jetlinstvo natl oprekama u koje se sama rasclanjuje. Bit
je to tluha. sebe u samoroe sebi podvojiti i iz te rastrganosti vratiti
~e svome izvornome jediostvu
b Taj trip 1 i cite t pociva potpuno na onom (l<,ichteovu)
snovnom otlredenju tluha, kao ono,ga, koji sam sebe promatra. Um
nije samo »o sebi«, kao jetlnostavna itleelna zbilja, nego i »za sebe «.
On se samome sebi javlja kao nesto tlrugo, tude; on sebi postaje od
ubjekta razliciti obj ekt, i taj drugobitak (pl atonovsko MHpov,
~usp. gore § 11,10) jest princip neg a c i j e. Prevlatlavanje ove ra-
7.licnosti, negacija negacije, jest sinteza onih obaju momenata. Ovi
su u njoj »ukinuti« u trostrukom pogletlu: njihovo jetlnostrano va-
zenje je prevlatlano, njihovo relativno znacenje je sacuvano, i nji-
hov izvorni smisao je pretvoren u visu istinu (negare , conservare ,
elevare). Prema toj shemi »o-sebi«, »za-sebe« i »o-i-za-sebe«, He-
ge 1 je tlijalekticku metotlu55 razvio s velikom virtuoznoscu , kad je
svaki pojam pustao »tla se pretvori u svoju suprotnost «, i tla iz
protivurjecja obiju proizade visi pojam, koji je ontla tlozivljavao
istu sutlbinu tla nade antitezu, koja je zahtijevala jos visu sintezu
it. d. Sam majstor umetnuo je u primjenu ove metotle, narocito u Fe-
nomenologiji i Logici, zatlivljujucu punocu znanja, sasvim jetlin-
stvenu tankocutnost za pojmovne sklopove i pobjetlonosnu snagu
kombinativnog misljenja, pri cemu je vec i dubokoumnost povre-
meno prelazila u tamnost i shematsku tvorbu rijeci. Kotl mladih se
iz toga stvorio filozofijski zargon, koji je sve misljenje tiskao u onaj
triplicitet, i koji je bezmisaonom vanjstinom nj_egove, jetlno vrije-
02 6. Vorl. iiber Meth. d. ak. St., Djela V, 267 i d.
53 Usp. narocito njegovu raspravu »Glauben und Wissen«, Djela I,
21 i d.
54 Odatle se najbolje razumije Herbartova polemika protiv apsolut-
nog idealizma. I on nalazi protivurjecja u osnovnim pojmovima isku-
stva: ali bas zato, ovi treba da budu tako dugo obradivani, dok ne bude
ispoznat neprotivurjecan realitet. Usp. gore, § 41, 7.
55 Usp. E. v. HARTMANN, Ueber die dialektische Methode, Berlin
1868.
 172

me vrlo rasirene upotrebe, bio potpuno gotov, da filozofiju diskre-

ditira kao prazno brbljanje. 56
_?. U potpunom skladu s dijalektic.kom metodom. stoji naime i
.sadrzajno sistem uma kod Fichte a, u vrijeme prvog razdoblja
njegove filozofijske djelatnosti (otprilike do 1800). Izvorno, nicim
drugim nego sobom samim odredeno »dielovanie« samosvijesti,
znaci da »Ja« moze »postaviti« samo sebe, samo ukoliko se ono
..,razlikuje od nekog »Ne - J a«. Kako je pritom i Ne-Ja postavlieno
samo u »Ja« t. i. historiiski izrazeno, i predmet je post;av)jen samo
u svijesti, - to se Ja i Ne-Ja (t. j. subjekt i objekt) moraju uza-
jamno odred1vati unutar Ja. Iz toga proizlazi teoretski i prakticki
niz samosvijesti, vec prema tome, da li je odreduiuci dio Ne-Ja ili Ja.
_funkcije t e ore ts k o g a uma Fichte razvija na taj nacin,
da njegovi pojedini stupnjevi proizlaze iz refleksije svijesti na nieno
vlastito, unaprijed odredeno djelovanje. Preko svake ograde, koju
je Ja sebi postavilo u Ne-Ja kao predmet, ono prodire uz pomoc
svoje djelatnosti, koja nije ogranicena nicim izvanjskim, kako bi
ucinilo svojim predmetom i onu o radu. Kao oblici ovog samoodre-
denja razmatraju se cisti zorovi prostor i vn1eme, ategorijalni
oblici razuma i principi uma. Umjesto opreka, koje je Kant podigao
medu ovim pojedinim slojevima, Fichte postavlja princip, da um
na svakom visem stupnju shvaca cisce ono, sto je izveo na proslo-
me. Spoznayanie ie proces saroaspoznaje 11ma, koji se nzdize od
os'etilno a zora. 57 No cio ovaj niz teoretskoga uma pretpostavlja
jedno izvorno »samoogranicenje« a. o je ovo dano, on a Je c10
niz pojmlj1v prema prmc1pu samozrenja. Jer svaka djelatnost ima
na prethodno svo redmet 1 u n'o' svo· osnov; ono rvo samo-
ogranicenje naprotiv, nema ni u jednoj pretho noj djelatnosti svoj
...osnov, dakle teoretski uopce nema osnova: ona je n e z as nova n a
_ s 1 ob o d n a d j e 1 at nos t, kao takva pak, osnov sviju drugih
ajelatnosti. Nezasnovano slobodno djelovanje jest o s j et. Stoga
- on spada u svijest samo prema svome sadrzaju, koji postaje pred-
met zora, ka,o djelovanje naprotiv, on je kao i sve sto, nema osnova

56 Usp. prikaz pun humora u G. RDMELIN, Reden und Aufsatze,

s.tr. 47-50, Freiburg 1888.
57 Bez direktno vidljivih utjecaja Leibniza, dolazi pri tom opet do
vazenja njegovo shvacanje odnosa razlititih spoznajnih moci, nasuprot
kantovskom odvajanju istih. Samo treba uzeti u obzir, da je ova »raz-
vojna povijest uma« kod Leibniza odredena kauzalno, kod Fichtea teleo-
logijski. Sto su Hamann i Herder (Usp. gore § 41, 2) zahtijevali kao for-
malno jedinstvo inteligencije u Leibnizovskom smislu, to su pak Fichte
i Schelling pruzili u sasvim drugom smislu.
 173

- n es vi j est a n. 58 U tome se sastoji njegova »datost«, uz pomoc

koje se on pojavljuje kao tud i kao da dolazi ,~izvana«. Namiesto
stvari o sebi, stupa dakle n es vi j es no s am o o gr an ice n j e
·Ja. Fichte naziva tu djelatnost produktivnom snagom
.,_fan ta z i j e : to je djelatnost uma, koja stvara svijet. Ipak je
Fichte bio potpuno nacisto s time. da je nieli:"oyo razaranje poima
stvari o sebi i nj egovo izvodeni e osj eta iz J a bilo daleko od toga,
da objasni ono pojedinacno os·etilno dato materije svi"esti, ili da
ga izvede 1z nJegov1 opcih oblika. Utoliko on nikada nije prodro
do apsolutnoga idealizma Schelinga ili do logickog racionalizma.
On je, stovise, izricito is taknuo ,50 da Nauka o zn a nosti doduse mo ·
deducirat1, d a, i u k o ju s v r u Ja - ogranicavajuci se u
• osjetu - proizlazi iz sebe, ali nikada ne maze deducirati k a k o i
s k o j i m pose b n i m sad r z a j em u raznolikosti osjeta ono
to doista i cini. Ovdje lezi granica za nauku o znanosti, koja je
potpuno konformna Kantovoj spoznajnoj teoriji i bitna razlika iz-
medu Fichtea i njegovih velikih sljedbenika.0 0
Za osj et dakle nema o s nova. koii bi ga odredivao Qn je tu
sa apsolutnom slobodom i sa svoje strane odreduje po sadrzaju
:svu spoznaju. Stoga se on maze pojmiti samo po njegovoj s v rs i
u pr a kt i ck o j nauci o znanosti, koja ima da istrazi cemu Ja
samo sebe ogramcava. ro se dade razumjeti , samo ako se Ja ne
promatra kao miran bitak, nego prema njegovoj biti kao bes-
k o n a c n a d j e 1 a t n o s t ili n a o n. J er kako · e sve d · e a ·
usmJereno na pre m et na koj emu se odvija, to »Ja «, - koje
svoje predmete ne nalazi dane kao empirijska volia, - sa svoje
•
58 Paradoksija »nesvijesnih djelatnosti svijesti« lezi u izrazu, ne u
stvari. Njemacki filozofi su sa svojom terminologijom bili vrlo cesto ne-
sretni, najnesretniji bas tamo, gdje su njemackim rijecima htjeli dati
novo znacenje. Fichte ne upotrebljava samo svijest i samosvijest pro-
miscue, vec on razumije i pod svijescu s jedne strane zbiljsku pre-
dodzbu individuuma ili empirijski Ja, (stoga u tom pogledu »nesvije-
sno«), s druge strane funkcije »svijesti uopce«, transcendentalne apercep-
cije ili »opcenitoga Ja« (u tom smislu »Povijest svijesti«). U tim odnosi-
ma rijeci pociva vec dobar dio teskoce Fichteova prikaza i nespora-
-zuma, sto ga je on izazvao.
59 E. LASK (Fichtes Idealismus und die Geschichte) je pokazao, da
se to dogodilo narocito u Fichteovim prikazima poslije 1797 (od drugoga
Uvoda u Nauku o znanosti) , najjace u »Sonnenklarer Bericht -Uber das
Wesen der neuesten Philosophie« (1801) i djelomicno u obratima, koji
zvuce ekstremno empiristicki i cak pozitivisticki.
60 U tom smislu razvijale su se Fichteove k asnije nauke sa stalnom
opozicijom protiv bezgranicnog idealizma ili apsolutnog racionalizma,
gdje su Schelling (i poslije njega Heg·eJ) drzali, da je prema dijalektickoj
metodi moguca dedukcija pojedinacnoga iz opcenitoga.
174

strane, an· e sebi mo os t a v i t i

pre mete. To se dogada u osjetu koii nema osnova, ali za to ima
svrhe da nagonu J a stvori granicu, preko ko · e ono relazi kako
i ·s amo se 1 ostalo re me om. mpirijska zbilja sa svim svo'im
stvarima i »realitetom « sto a ona ima za teorets u svi · est s amo
je m ate r i j a 1 z a d j el a J- n as t pr a k ti ck a g a u m a
Najunutarnjija bit Ja, jest dakle sam-0 na sehe usmjereno, samo
sobom samim odredeno djelovanje, auto no mi j a cud ore d-
n o g a um a. Sistem uma postize vrhunac u kate orickom 1mpe-
ra 1vu. a Jes cu ore na vo ja, a s vi · et · e z or no r 1 a-
z an 1 ma er1Ja uznosti. On je zato tu, da u njemu mo-
zemo biti djelatni. Niie bitak uzrok dielovanja, vec je bitak pr.0::
izveden radi djelovanja. Sve sto i est, moze se pojmiti samo iz
toga, sto ono »tr e b a d a « bude.
Za obicnu svijest paradoksan zahtjev nauke o znanosti 61 sa-
stoji se dakle u tome, da k ate go r i j i sups tan c i j a 1 it et a
oduzme fundamentalno znacenje, koje ona ima u naivnome, osje-
tilnom pogledu na svijet. U ovome se svuda zamislja neko
»bice « kao nosilac i uzrok djelovanja. Kod Fichtea naprotiv ,
»djelovanje« treba da se pojmi kao izvorno, a bitak da vazi samo
kao svrhovito postavljeno sredstvo za nj. 62 Ova opreka dosla je
potpuno ostro do vidjela u sporu oko ateizma, koji je za Fichtea
bio toliko sudbonosan. Nauka o znanosti nije mogla dopustiti, d::l
Bog vazi samo kao »supstancija«; on hi joj tada morao biti ne~to
izvedeno. Ona 'e metaf1zi&:i pojam Boga mogla traziti samo u
>> Opcenitome Ja«, u apsolutno slo o nom djelovanju, koje proiz-
vodi svijet i u jasnoi opreci prema Natura naturans dogmatizma,
ona je Boga nazvala cud ore d n i m pore t k om s vii et a, 63
Ordo ordinans.
Prema tome, najuvazeniia filozofijska disciplina jest n auk a
o cud ore du. Zamisljen neovisno od Kantove metafizike cudo-
reda, Fichteov sistem ove znanosti uzima kategoricki imperativ
u formuli »djeluj prema svojoj savjesti « kao polaznu tocku strogo

61 U tom smislu protestirao je Fr. H . Jacobi protiv toga »pletenja,

ne mozda farape, nego pletenja« (Djela III, 24 i d.). Usp. nasuprot C.
FORTLAGE, Beitrage zur Psychologie (Leipzig 1875, str. 40 i d.).
82 Ovo logicko shva~anje nalazi se vec u Kantovoj dinamickoj teo-
riji materije (usp. gore § _38, 7): vec tu se radi o silama »uz koje nam
nedostaje subjekt« (usp. Kant, Proleg. § 46).
u FICHTE, Djela V, 182 i d., 210 i d. Usp. o tome E. HIRSCH. F. s
Religionsphilosophie (1914). Isti, Zt. filr Th. u. pt. Kr. 1917. i H. SCHOLZ
(K. st. 1818).
 175

sprovedene nau.ke o duznosti, koja iz opreke prirodnoga nagona

i cudorednog nago.na, sto nastupa u svakom empirijskom Ja, rar-
zvija opce i posebne zadace covjeka. Pri tom se Kantov rigorizam
ublazuje time, da i osjetilnost covjeka, kao produkt uma, smije
postaviti svoja prava. p_ualizam ostaje p<>stojati i dalje, ali on se
vec priblifava svome prevladavanju. I u misli, da svrhovita po-
~vezanost umske cje]ine svakome pojedincu svoiih clanova dodie-
ljuje odredenje, koje je unaprijed ocrtano nje~ovom prirodnom
pojavom, eticka se teorija doyodi do proradbe, koja mnogo vise
ulazi u »materijal ispunjenja duznosti« i dublje vrednuje ono sto
je dano. To se pokazuje u Fichteovu prikazu duznosti zanimanja,
u njegovu plemenitijem shvacanju braka i obiteljskoga zivota, u
finijem upustanju njegovih etickih istrazivanja u raznolikost ljud.
skih zivotnih odnosa.
Slicno vazi i o Fichteovu razmatranju problema javnoga
zivota. Mladenacka energija u njemu ovladava kantovskim osnov-
nim mislima i izrafava ih mnogo impresivnije, nego sto se to
moglo dogoditi kod samoga Kanta, koji je sistematsko izvodenje
poduzeo tek u starosti. Medusobno ogranicavanje sfera slobod e u
vanjskom zajednickom zivotu individuuma, jest i za Fichtea princip
prirodnoga prava. Kao »praprava « vaze mu zahtjevi individuuma
za slobodom njegova tijela kao organa potvrdivanja duznosti, nje-
gova vlasnistva kao vanjske sfere djelatnosti za to, njegova samo-
odrfanja, i konacno, kao licnosti. Ova praprava pak postaju djelo-
tvorna tek kao prisilna prava vladanjem zakona u drzavi. Ideju
ugovora, koji zasniva drfavu, Fichte razglaba u ugovoru gradana
drfave, ugovoru vlasnistva i ugovoru zastite. Pritom je intere-
santno kako on ove misli u svojoj politici zavrsava principom,....d.a,.
_se drzaya ima brinuti za to, da svatko od svoje djelatnosti moze
zivjeti, - pr av o n a r a d. 04 Rad je duznost cudoredne licnosti,
__llvjet egzistencije fizicke licnosti. Od strane drzave on mora bez-
uvjetno biti ,zajamcen. Stoga uredenje radnib odnosa ne sroije biti
prepusteno prirodnoj pobudi ponude i potraznje (prema Adamu
Smithu), niti prinos rada smije biti prepusten mehanizmu dru-
stvene borbe interesa, nego tu mora nastupiti umski zakon drzave
Polazeci od ove misli Fichte je s brizljivim odmjeravanjem em-
pirijski danih stanja65 nabacio svoj idea 1 soc i j a 1is ti ck e
64 Naturrecht, § 18, Djela Ill, 210 i d., Geschl. Hendelsst. I, Djela
III, 400 i d. .
85Usp. G. SCHMOLLER, Studie ilber J. G. Fichte in Hildebrands
Jahrb. filr Nat. u. Stat. 1865; i W. WINDELBAND, Fichtes Idee des
deutschen Staates, (Freiburg 1890).
 176

d r z av e, 66 kao »zatvorene trgovacke drzave «, koja svu proiz-

- vodnju i fabrikaciju i svu trgovinu s inozem.stvom, uzima sama
µ ruke, kako bi pojedinom radaninu doznacila njegov rad, ali
i puni prinos njegova rada. Nasilnicki idealizam filozo a mJe
ustuknuo pred veoma ostrim prisjjnjm sistemom, ako se je mogao
nadati, da ce time svakome pojedincu osigurati podrucje slobociruig-
ispunj enj a duznostj 67
3. Zadaca, da se univerzum shvati kao sistem uma, bila je u
nauci o znanosti u osnovi rijesena tako, da je osjetilni vanjski
svijet bio deduciran kao produkt »svijesti uopce«, koji se pojav-
ljuje u empirijskome Ja. U tom smislu je Fichteova nauka, kao
i Kantova, kasnije okarakterizirana kao »subjektivni idealizam«
Pritom je dakako Fichteovo misljenje bilo svakako to, da »pri-
rodi «, - koju je on znao postaviti kao organsku cjelinu, 68 -
nasuprot predodzbama individuuma, treba da pripada puno znacenje
objektivnoga umskog produkta. Da bi to prikazao, nedostajalo mu
je duboko poznavanje stvari, koje je posjedovao za zivotne odnose
ljudskoga uma. Tako je zapravo i Fichteu bilo dobro doslo upot-
punjenje, kad je Sch e 11 in g preuzeo da rijesi onaj drugi dio
zadace i ozbiljno uzeo misao, da pr i r o du k on st r u i r a k a o
obj e kt iv n i sis t em um a. Poslije nauke o znanosti i Kan--
tove filozofije prirode to je bilo moguce samo tada, kad je uspjelo,
da se priroda pojmi kao povezani sistem djelovanja sila, koji bi
svoje posljednje odredenje svrhe imao u ostvarenju za realizaciju
umske zapovijedi. Pola.znu tocku ove konstrukcije morala je ciniti
Kantova din am i ck a teorija, koja je bitak mater i j e izvo-
dila iz odnosa privlacne i odbojne sile (usp. § 38, 7) , a njen cilj
odavala je ona prirodna pojava, u kojoj se prakticki um jedino
potvrduje: ljudski organ i z am. Izmedu obiju morala je cijela
punoca likova i funkcija prirode biti rasprostrta kao j e din-
st v en i z iv o t, umski smisao koje je trebalo traziti u orga-
nickom izrastanju konacnoga cilja . iz materijalnih pocetaka. Pr i-
r o d a j e post a j u c e J a - to je tema Schellingove f i 1 oz o-
f i j e p r i rode. Ova, u filozofijskim premisama zasnovana zadaca,
izgledala je istodobno upravo poticana stanjem pr i r o d n e z n a-
nos ti, koja je opet jednom prisjela do tocke gdje razbacani
pojedinacni rad tezi za zivim cjelovitim shvacanjem prirode. I taj
zahtjev postavljao se utoliko zivahnije, ukoliko je bas napredak
66 Usp. MAR. WEBER, Fichtes Sozialismus und sein Verhaltnis zur
Marxschen Doktrin (Ttibingen 1900).
/67 Usp. svakako dolie br 6,
sa FICHTE, Djela IV, 115.
 177

empirijskoga znanja malo zadovoljavao uzvisena ocekivanja, koja

su se pocevsi od 17. st. polagala na princip mehanickoga obja-
snjenja prirode. Izvodenje organickoga iz neorganickoga, ostalo je
- kako je to Kant konstatirao - u najmanju ruku problematicno,
geneticki razvitak organizma na toj osnovi - sporan. Za teoriju
medicine, koja je bila u velikom pokretu, nedostajao je 'jos svaki
zahvat za njeno uklapanje u mehanicko shvacanje svijeta. Napo-
sljetku pridosla su otkrica elektricnih i magnetskih pojava, kojih
u pocetku zagonetna osebujnost tada jos nije dopustala nasluci-
vati supsumpciju pod gledista galilejevske mehanike. Nasuprot
tome je Spin OZ a izvrsio mocan upliv na duhove bas time, sto
je citavu prirodu, ne iskljucujuci covjeka, zamisljao kao jedin-
stvenu povezanost, u kojoj se bozansko bice prikazuje u svoj
svojoj punoci, i za razvitak njemackoga misljenja bilo je od odlu-
cujuceg znacenja da je Goe th€ ovo shvacanje usvojio . Dakako,
da je pjesnik, kao sto se to najbolje nalazi izgovoreno u sjajnim
aforizmima »Die Natur«, ovo shvacanje protumacio na svoj nacin.
Umjesto »matematickoga slijeda « i njegove mehanicke nuznosti,
on je postavio zrenje z iv o t no g a j e dins t v a pr i rode, n
cemu se je bez pojmovnoga formuliranja obnovio pogled na svijet
renesanse. Ovaj poetic k i spin oz i z a m 6 ~ postao je bitna
karika u razvojnom lancu idealistickih sistema.
Svi ti motivi ulaze u Schellingovu filozofiju prirode. Oni do-
vode do toga, da je njen centralni pojam z iv o t, da ona cini po-
kusaj , da prirodu promatra s gledista organ i z ma, i da pove-
zanost ucinaka njenih sila pojmi iz cjelokupnoga cilja proizvodnje
organickoga zivota. Priroda ne treba da bude opisana, izmjerena
i kauzalno objasnjena, nego treba da bude razumljen smisao i
z n ace n j e, koje pripada njenim pojedinim pojavama u svrho-
vitom sistemu cjeline. »Kategorije prirode« su likovi u kojima um
sebe samoga postavlja kao objektivnog, one cine razvojni sistem,
u kojemu svaka posebna pojava nalazi svoje pojmovno odredeno
mjesto. U izvodenju ove ideje Schelling je, naravno, bio ovisan
o prirodoznanstvenim tekovinama svoga vremena. 0 povezanosti
sila, o njihovu medusobnom pretvaranju o cemu se je za ovaj
interes uglavnom radilo. postojale su tada samo vrlo nepotpune
predodzbe, i filozof se nije ustrucavao, da praznine znanja ispuni

69 On je zarobio i Herdera, kako to dokazuju njegovi razgovori o

sistemu Spinoze pod naslovom »Gott« (1787) . Usp. DILTHEY, Aus der
Zeit der Spinoza-Studien Goethes (Archiv 1894 i Spisi II.).

12 Pov ijest filozofije II

178

hipotezama, koje je uzajmio od apriorne konstrukcije teleologij-

skoga sistema. U nekim slucajevima pokazali su se ovi pogledi kao
vrijedni heuristicki principi (usp. gore § 40, 6), u drugima kao
stramputice na kojima istrazivanje nije dospjelo do upotrebljivih
rezultata.
Historijski znacajno u f i lo z of i j i pr i rode, jest njena
opreka protiv vladavine demokritovsko-galilejevskoga princip'l
cisto mehanickog tumacenja prirode. Kvantitativno odredenje ovdje
vazi opet samo kao vanjski oblik i pojava, kauzalno-mehanicka
povezanost, samQ kao razumljivi nacin predocavanja. Smisao pri-
rodnih tvorba jest znacenje, koje one imaju u razvojnom sistemu
cjeline. Ako je stoga Schelling svoj pogled usmjerio na srodstvo
oblika or,g anickoga svijeta, ako je upotrebio zacetke poredbene
morfologije u kojima je Goethe igrao tako znacajnu ulogu,
zato da bi pokazao j e dins t v o p 1 an a, sto ga priroda slijedi
u redoslijedu zivih bica, onda je njemu, a djelomicno i njegovim
ucenicima, ova povezanost vazila zapravo ne u smislu vremenski-
kau.zalne geneze, nego kao izraz stupnjevitoga ispunjenja cilja.
U razlicitim redovima animalnih bica dolazi (prema Okenu) raz-
luceno do vidjela, sto priroda hoce s organizmom, i sto joj pot-
puno uspijeva tek u covjeku. Ovo teleologijsko tumacenje ne
iskljucuje vremenski kauzalni odnos, ali ga kod Schellinga niti
najmanje ne ukljucuje. Njemu nije stalo da pita, je li jedna vrsta
nastala iz druge. On hoce samo pokazati, da je jedna stvarno
predstupanj za ispunjenje druge. 70
Prema tome je razumljivo, da je mehanicko objasnjenje pri-
rode, koje u 19. st. opet pobijedilo, u vrijeme filozofije prirode
u ovoj vidjelo · samo sretno prevlaoanu opijenost teleologijske na-
duvenosti, koja je zadrzavala miran rad istrazivanja. Akti o sporu,
koji od Demokrita i Platona ispunjava povijest shvacanja prirode,
ni danas jos nisu zatvoreni. Redukciji kvalitativnoga na kvantita-
tivno, koja pobjedonosno nadire pod zastavom matematike, uvijek
se ponovno suprot.stavlja ona potreba, koja iza kretanja u prostoru
trazi smislenu umsku zbilju. Ovoj potrebi za zivim sadrzajem pri-
rode, slijedila je Schellingova nauka, i stoga se njome osjecao
privucen i veliki pjesnik, koji je nastojao, da u drazesnoj igri

10 »Tumacenje« pojava bilo je u znanstvenom pogledu dakako opa-

san princip: ono je otvorilo vrata filozofije prirode poetickoj fantaziji
i duhovitim dosjetkama. Ovi gosti nadiru vec kod Schellinga, no jos vise
kod njegovih ucenika kao §to su N o v a I i s, S t e f f e n s i S c h u b e r t.
Sanjalacka simbolika prirode zbija svoiu poeticki drazesnu, ali filozo-
fijski sumnjivu igru, narocito u »magickom idealizmu« Novalisa.
 179

boja, kao zaista zbiljsko dokaze ne treperenje atoma, nego nesto

izvorno kvalitativno odredeno. To je filozofski smisao Goetheove
x-Farbenlehre«. 7 1
Kod Schellinga sis t em om p r i rod e vlada misao, da se
u njemu razvija »objektivni« um, od materijalnog nacina pojavlji-
vanja, kroz punocu likova i pretvaranja sila, sve do organizma,
gdje dolazi do s vi j est i. 7.2 0 s j et i 1 no bice jest zakljucna tocka
prirodnoga zivota; s osjetom pocinje sistem nauke o znanosti.
Mnogo zamrseni put, kojega priroda prevaljuje do toga cilja, sto
je pri mnogobrojnim preradbama filozofije prirode u pojedinac-
nome visestruko izmijenjen, ostao je me:dutim u osnovnim crtama
isti. To je narocito bilo shvacanje o sukobu sila - koje je potje-
calo iz nauke o znanosti -, sto se ukidaju u visem jedinstvu,
nauka o du a Ii t et u, koja je sacinjavala osnovnu shemu »kon-
strukcije prirode«, i odatle je za Schellinga postao znacajan naro-
cito po 1 a rite t, koji je u elektricnim i magnetskim pojavama
zanimao suvremenike kao novopronadena zagonetka. 73
4. Kada je Schelling pored Filozofije prirode htio staviti vla-
stitu obradbu Nauke o znanosti pod imenom »transcendentalnoga
idealizma«, izvrsila se u zajednickom rnisljenju jenskih ideallsta
jedna znacajna prornjena, kojoj je on dao prvi sistematski izraz.
Poticaj za to dolazio je od Sch i 11 er a i usavrsenja, sto ga je
ovaj dao mislima Kritike rasudne moci. Pritom je korak po korak
postalo jasnije, da se sistem uma za idealizam mora zavrsiti u
estetickoj funkciji, i namjesto etickoga idealizma sto ga je na-
ucavala filozofija prirode, stupio je est et i ck i idea Ii z am.
Dalekosezna ,preobrazba, koju su Kantove misli pretrpjele od
Schillera, ne samo da je pogodila pjesniku najbliza esteticka pi-
tanja, nego podjednako i eticka i pitanja filozofije povijesti, a time
i cio si.stem um a. J er Schillerove misli bile su - kao sto izmedu
ostaloga pokazuje i pjesma »Die Kiinstler« - jos prije poznanstva
s Kantom, usmjerene na problem, kakvo znacenje ima lijepo i
umjetnost u cijelome sklopu ljudskog umskog zivota i u njegovu
povijesnom razvoju , i buduci je on rjesenje toga problema stavio
pod kantovske pojmove, dao je idealizmu poslije nauke o znanosti
odlucujuci obrat.

,i Usp. Jae. Stilling u »Strassburger Goethevortragen« (1889), str. 149

i d. i H. GLOCKNER, Das philos. Problem in G. s Farbenlehre (1924).
Usp. lijepe stihove u »Schellings Leben in Briefen« I, 282 i d.
12
73 zna~enju ideje polariteta za Goetheovo misljenje, usp. E. A
0
BOUCKE, G. s Weltanschauung (1907).
180

On je otpoceo s novim oblicima, sto ih je Schiller nasao za

Kantov pojam ljepote. Sinteza teoretskog i praktickoga uma u
estetickome umu (usp. § 40, 2) mozda nije mogla naci sretnijeg_a
izraza, nego sto je Schillerova definicija 1 j e pot e k a o s 1 o-
b ode u po j av i.7 4 Ona kaze, da esteticki zor shvaca svoj objekt,
a da ga ne podvrgava pravilima spoznavajucega razuma; on se ne
supsumira pod pojmove i mi ne pitamo za uvjete, koje on ima
u drugim pojavama. Qn biva opazen, k a o d a je slobodan. Sch o-
pen ha u er je to kasnije izrazio tako, da je uzivanje lijepoga
promatranje predmeta neovisno od nacela razloga. Kasnije je
Schiller jos vise polagao teziste na to, da je esteticki odnos prema
praktickome umu ,p odjednako neovisan kao i prema teoretskom.
Lijepo je (odvojeno od ugodnoga i dobrog) tako malo predmet
osjetilnoga, kao i cudorednog nagona. Njeinu podjednako nedostaje
potrebitost empirijskog nagonskog zivota, kao i ozbiljnost prak-
tickoga uma. 75 U estetickome zivotu razvija se n a .go n z a
i gr o m, 7·6 u bezinteresnome promatranju suti svaki pokret volje.
I u tome je Schopenhauer slijedio, kada je srecu estetickoga stanja
nasao u prevladavanju nesretne volje za zivotom, u djelatnosti
cistoga, bezvoljnog subjekta spoznaje_7.7
Odatle je Schiller ponajprije izveo, da svuda tamo gdje se
r,a di o tome da se covjeka koji je podreden svojoj o.sjetilnosti od-
goji za cudoredno htijenje, - esteticki zivot za to predstavlja naj-
djelotvornije sredstvo. Kant je »obrtanje pobuda« oznacio kao
eticku zadacu covjeka (usp. gore § 39, 6). Za prijelaz iz osjetilne
u cudorednu odredenost volje, on je covjeku kao potporu pruzao

74 Usp. uglavnom (t. zv. »Kallias« pisma Korneru od februara 1793,

pored toga skicu »Das Schone in der Kunst«, koja je tiskana uz pismo
od 20. lipnja iste g. - Sve fragmenti nedovrsenoga dijaloga »Kallias«.
75 Transcendentalno-psihologijska zasnovanost, koju Schiller za to
pokusava naci u »Briefe i.iber die asthetische Erziehung« (11 d.), jako
podsjeca na Reinhold-Fichteovo vrijeme, kada je »u Jeni brujalo od
oblika i tvari-«.
79 Ovo sprovodenje nauke o nagonu za igrom, prelazilo je ustvari
principijelno preko Kanta, kod koga je bas u spekulaciji o onome »nad-
osjetilnom supstratu fovjefanstva«, gdje je izgledalo da se zasniva opce-
no vazenje estetickoga suda, lijepo ipak na kraju bilo svedeno na »sim-
bol dobroga«: usp. Kr. d. U. § 59. Kod Kanta su naime u posljednjoj
instanciji s v e vrijednosti etickoga karaktera; kod Schillera prodire
s am o v r i j e d n o st 1 i j e po g a, premda nije posvema odbacio eti-
zirajuce shvacanje Kanta.
n Welt als W. u. V., I, §§ 36-38. Pritom Schopenhauer svakako
trazi istu vrijednost za prirodoznanstvenu spoznaju. Usp. dolje § 43, 4.
 181

religiju, - Schiller umjetnost. 78 Vjera i ukus dopustaju covjeku,

da harem legalno djeluje, gdje jos nije zreo za moralitet. U dodiru
s lijepim profinjuje se cuvstvo, tako da prirodna sirovost iscezava
i covjek se budi za svoje vise odredenje. Umjetnost je plodno tlo
za znanost i cudorednost. Tako je Schiller naucavao vec u »Umjet-
nicima«. U »Briefe iiber die asthetische Erziehung« zalazi on mnogo
dublje. Esteticko stanje (»Staat«) unistava i osjetilno htijenje, jer
je potpuno bezinteresno, i time stvara mjesto za mogucnost cudo-
rednoga htijenja. Ono je nuzna prolazna tocka iz fizicke drzave
nuzde u moralnu drzavu. u fizickom stanju covjek trpi- moc pri-
rode on se nje oslobada u estetickome, i on njome vlada u mo-
ralnom stanju.
Medutim, vec u »Umjetnicima« lijepome je bila pridodata
druga, visa zadaca, da moralnoj i intelektualnoj kulturi dade ko-
nacno i najvise savrsenstvo, i buduci da pjesnik ovu misao ugra-
duje u kriticki pojmovni sistem, on prelazi od dopune na preradbu
Kantove nauke. Obje strane ljudske prirode nisu pomirene, kada
cudoredni nagon mon jos prevladati osjetilni nagon. U fizickome
i moralnome stanju, uvijek je jedna strana ljudske prirode poti-
snuta na racun druge. Savrseno covjecanstvo jest samo tamo, gdje
nijedan od oba nagona ne vlada nad drugim. Covjek je samo
tamo doista covjek, gdje se igra, gdje borba u njemu suti, gdje
je osjetilna priroda u njemu uzdignuta do tako p 1 em en it o g a
o s j et a, da mu vise nije potrebno, da uzviseno hoce. Kantovski
rigorizam vazi svuda tamo, gdje se duznosti suprotstavlja osjetilno
nagnuce. No, ima visi ideal 1 i j e p e du s e, koja vise ne poznaje
ovu borbu, jer je njena priroda tako oplemenjena, da ona ispu-
njava cudoredni zakon iz nagnuca. I bas tu oplemenjenost postize
covjek samo estetickim odgojem. Samo njime ukida se osjetilno-
nadosjetilna podvojenost u ljudskoj prirodi, samo u njemu dolazi
do potpuna ostvarenja pravo covjestvo.
5. U idealu »lijepe duse« Shaftesburyjev »virtuozitet« (usp.
gore § 36, 6) prevladava kantovski dualizam. Savrsenstvo covjeka
jest pomirenje obiju priroda, koje u njemu prebivaju. 0 bra z o-
va n j e treba da zivo-t individuuma uc1m um j et nick i m
d j e 1 om, buduci da ono osjetilno dano oplemenjuje do potpu-
noga sklada s etickim odredenjem. U tom pravcu Schiller je, u
opreci prema Kantovu rigorizmu, idealnome zivotnome shvacanju
svoga vremena darovao mjerodavni izraz, i est et i ck i hum a-
78 Usp. zakljucak rasprave »Ueber den moralischen Nutzen astheti-
scher Sitten«.
182

n i z am, sto ga je on tako od'rvao radu pojmova, nasao je pored

njega mnozinu drugih osebuj.n ih izrazaja. U svima njima pak
javljao se Goethe, kao snazna licnost, koja je u estetickoj savr-
senosti svoga zivota, podjednako kao i u velikim djelima svoje
pjesnicke djelatnosti, .zivo predstavljala ovu idealnu velicinu
humaniteta.
U ovom shvacanju genija, sreo se sa Schillerom najprije
W i 1 he 1 m v on Hum b o 1 d t. 79 Polazeci odatle, on je trazio
da razumije bit velikog pjesnistva, pa je u harmoniji osjetilne i cudo-
redne .prirode nasao zivotni ideal covjeka, te je ovaj princip na
taj nacin primijenio u svojoj raspravi, - koja je osnovna za j e-
z i ck u z nano s t 80 - da je naucavao, da se iz organickoga
uzajamnog djelovanja obiju elemenata ima razumjeti bit jezi.ka.
Do ostrije opreke protiv kantovskog rigorizma, dospio j,e u
Shaftesburyj,evskom duhu vec J a cob i sa svojim, po Goetheovoj
licnosti skrojenim romanom »Allwills Briefsammlung«. I moralni
genij jest »egzemplaran«. On se podvrgava nasljedenim pravilima
i maksimama on se sam izivljava i time sebi daje zakone svog
moraliteta. Ova je »cudor,e dna priroda« najvise, sto ima u podrucju
fovjecanstva. Apstraktni sistem opterecenosti maksimama, koji je
karakterizirao Kantovu etiku, pocinje se povlaciti pred shvacanjem
individualnih zivotnih vrijednosti.
Do pune obijesti se ova eticka genijalnost rasirila u teoriji
i praksi kod romantic a r a . .Tu se je ona razvila kao neka
est et i ck a a r is to k r a c i j a ob r a z ova nos ti protiv de-
mokratske utilitarnosti prosvjetiteljskog morala. Poznata Schille-
rova rijec o »plemstvu u cudorednom svijetu«, tumal:ila se tako,
da filistar sa svojim, prema opcim nacelima uredenim radom, ima
ispunjavati svoju svrhovitu djelatnost, dok igenijalan covjek -
slobodan od svih vanjskih odredenja pomocu namjera i pravila -
u bezinteresnoj igri svoje pokretne unutrasnjosti, u izobrazbi svoje
uvijek slikovite fantazije, izivljava samo svoju znacajnu indivi-
dualnost kao nesto u sebi vrijedno. U tom genijaln01In moralu
stoga treba da i osjetilnost (u najuzem znacenju rijeci) dode do
svoga punog neokrnjenog prava, i da esteticki.m jacanjem postane
ravna najfinijim osjecajima unutrasnjosti, - sublimna misao, koja
71 Ro<!en 1767., umro 1835. Sab. djela 7 svez., Berlin 1841 i d., novo

izd. Berlinske Akademije 1898 i d. Usp. osim toga prepisku, narocito sa

Schillerom, uglavnom »Aesthetische Versuche« (Braunschweig 1799). Po-
red toga RUD. HAYM, W. v. H. (Berlin 1856) i ED. SPRANGER, W. v. H .
und die Humanitatsidee (Berlin 1909).
so Ueber die Kawi-Sprache, Berlin 1836.
 183

nije smetala, da se njena izvedba u »Lucindi« Fr. S<:hlegela svede

na duhovito rafiniranu prostotu.81
Na cistocu Schillerova raspolozenja vracen je romanticarski
moral Sch 1 e i er mac hero v om et i k o m .8 2 Ona je savrseni
izraz zivotnog ideala onog velikog vremena. Sve eticko djelovanje
izgleda joj usmjereno na jedinstvo uma i prirode. Prema ovome
se opcenito odreduje cudoredni zakon, koji ne moze biti drugi, do
prirodnog zivotnoga zakona uma, - prema tome i u pojedi-
nacnome treba da je zadaca svakog individuuma, da na osebujan.
samo nj,e mu svojstveni nacin dovede do izrazaja ono jedinstvo.
U sistematskom izvodenju ove misli razlikuje Schleiermacher
(prema organickome i intelektualnom faktoru inteligencije usp.
§ 41, 6) organizirajucu i simbolizirajucu djelatnost, vec prema
tome, da li se jedinstvo prirode i uma trazi ili pretpostavlja, i tako
se u cjelini ispostavljaju cetiri cudoredna osnovna odnosa, kojima
kao dobra odgovaraju drzava, drustvenost, skola i crkva. 63 Iz
ovih ima se individuum samodjefatno razviti do harmonicno,g vla-
stitog zivota.
I Herbart je naposljetku na potpuno samostalan nacin sveo
eticku teoriju na esteticki um. Njemu moral metodoloski vazi kao
jedna grana opce »Estetike«. Pored teoretskoga uma, koji sadrzi
principe za spoznaju bitka, on kao izvorno priznaje samo pro-
s u d i v a n j e b i c a p r e m a e s t e t i c k i m i d e j a m a . Ovo
prosudivanje kao takvo podjednako nema posla s voljom i potre-
bama empirijskoga Ja, kao ni spoznavanje. »Sudovi ukusa« vaze
nuzno i opcenito sa neizvedivom evidencijom, i oni se odnose ne-
prestano na o d nose bi ca, njima pripada izvorno svidanje i1i
nesvidanje. Primjenu ovih principa na uze podrucje es,t etickoga
Herbart je samo nagovijestio, nju su tek njegovi ucenici, narocito
Rob. Zimmermann,8 4 izveli do izricito »formalisticke« estetike. Etika,
nasuprot, vazi za Herbarta kao nauka o sudovima ukusa o odno-
sima ljudske volje. Ona nema nista objasnjavati - to je stvar psi-
hologije, - ona samo mora ustanoviti norme, prema kojima se
usmjerava ono prosudivanje. Kao takve Herbart nalazi pet cud o-
re d n i h id e j a: slobodu, savrsenstvo, dobrohotnost, pravo i po-
stenje, i prema njima on nastoji svrstati i sisteme cudorednoga zi-

81 Drugacije P. KLUCKHOHN. Die Liebe in der Romantik (1922).

82 Usp . i SCHLEIERMACHEROVE »Vertraute Briefe tiber die Lu-
cinde« (1880) .
83 HOLSTEIN. Die Staatsphilosophie Sch' s. 1922.
84 ROB. ZIMMERMANN, Allgemeine Aesthetik als Formwissen-
schaft, Wien 1865.
184

vota. Za geneticko istrazivanje naprotiv, on uvijek postavlja prin-

cipe asocijativne psihologije, i tako u statici i mehanici drzave
pokusava prikazati mehanizam voljnih pokreta, kojim se odrfava
zajednicki zivot covjeka.
6. Iz Sch i 11 er ova pak estetickog morala proizasla je i
filozofija povijesti, koja je dopustqa, da se gledista
Rousseaua i Kanta pojave u novoj povezanosti. Pjesnik ju je ra-
zvio na sasvim osebujan nacin, buduci da je u clancima »Naive
und sentimentalische Dichtung« esteticke osnovne pojmove dobi0
iz postavljanja historijskih opreka i iz opce konstrukcije njihova
kretanja. Razdoblja i vrste pjesnistva njemu se karakteriziraju
razlicitim odnosom duha prema carstvu prirode i prema carstvu
slobode. Kao »arkadijsko« javlja se tu ono stanje, gdje covjek
instinktivno, bez zapovijedi cini cudoredno, jer opreka njegov.ih
obiju priroda jos nije razvijena u svijesti. Kao »elizijski« cilj
javlja se ono savrsenstvo, u kojemu je priroda tako oplemenjena,
da je cudoredni zakon opet preuzela u svoju volju. Izmedu ob.iju
lezi borba obiju priroda - zbiljska povijest.
Pjesnistvo pak, kojega je prava zadaca, da prikaze covjeka,
svuda je odredeno osnovnim odnosima. Dopusta li, da se osjetiln3
priroda covjeka pojavljuje jos u harmonicnom jedinstvu s nje-
govim duhovnim bicem onda je n a iv no. Prikazuje li naprotiv,
protivurjecje izmedu obiju, dopusta li da se na bilo koji nacin
pojavi nesklad izmedu zbilje i ideala covjeka, onda je sent i-
m en t a 1 i ck o, i to ili satiricko ili elegicko, makar i u idili.
Pjesnik, koji je sam prirodan, prikazuje prirodu naivno; onaj, koJi
ju ne posjeduje, ima sentimentalicki interes prema njoj, da pri-
rodu koja je iz zivota iscezla, kao ideju opet dozove u pjesnistvu.
Harmonija prirode i uma je · pri prvome dana, pri drugome za-
dana, tamo kao zbilja, ovdje kao ideal. Ova razlika pjesnickoga
nacina osjecanja prema Schilleru karakterizira i opreku antiknoga
i modernoga. Grk osjeca prirodno, moderan covjek osjeca prirodu
kao izgubljeni raj, k~o bolesnik ozdravljenje. Stoga antikni i pri-
rodni pjesnik daje prirodu kakva jest, bez svoga osjecaja; moderni
i sentimentalni - samo u odnosu na svoju refleksiju. Onaj ne-
staje iza svoga predmeta kao stvaralac iza svojih djela, ovaj u
oblikovanju grade pokazuje moc svoje licnosti, koja tezi. prema
idealu. Tamo vlada realizam, ovdje idealizam i posljednji vrhunac
umjetnosti bilo bi sjedinjenje, gdje bi naivni pjesnik prikazivao
sentimentalicko. Tako je Schiller ocrtao lik svoga velikogprijatelja,
modernqga Grka.
 185

Rom antic a r i su s odusevljenjem docekali ova odredenja.

Virtuozi recenzentstva, kao sto su bili S ch 1 e g e 1 i, obradovali
su se ovoj filozofijskoj shemi za kritiku i karakteristiku, i uveU
je u svoju zamasnu obradbu povijesti knjizevnosti. Pritom je pak
Fri e d rich Schlegel dao Sch\llerovim mislima specificno »ro-
manticko« zaostrenje, za sto je sa spremnom povrsnoscu znao
iskoristiti Fichteove motive. Kada je on opreku, koju je postavi:>
Schiller, oznacio novim imenom k 1 as i c n o g a i r o m ant i c k o g,
onda ju je preobrazio i sadrzajno svojom naukom o iron i j i.
Klasicni pjesnik se trosi u svojoj gradi, romanticki lebdi natl njom
kao suverena licnost, on unistava gradu pomocu oblika. Buduci
da on preko svake grade koju postavlja, prelazi sa slobodnom
fantazijom, on na njoj razvija samo igru svoje genijalnosti. koju
ne ogranicava ni u jednoj od svojih tvcrba. Stoga romanticki
pjesnik ima jednu crtu prema beskonacnome, prema nesvrsenome.
On sam je jos uvijek vise, nego svaki od njegovih predmeta, i bas
u tome se i potvrduje ironija. Beskonacnome djelovanju cudoredne
volje, sto je naucavao Fichte, romanticar podmece beskrajnu igru
fantazije, koja besciljno stvara i opet razara. 85
Momenti f i 1 oz of i j e po vi j est i u Schillerovoj nauC:.L
nasli su svoj puni razvitak kod Fichte a, kome mnogosta du-
guju86 i pntom su pak utjecali na ovoga. tako da je i on pusJi.2.i_
da se opreke Nauke o znanosti iziednacuiu u estetickome umu.
Takovi motivi pociniu se javljati vec u jenskim predavanjima
o biti ucenjaka, i u postupku na koji su duznosti zanimanja uci-
telja i umjetnika naisle u »Sistemu nauke o cudoredu«, a vlada-
jucom temom oni postaju u Fichteovim erlangenskim predava-
njima. Kad je posao na to, da ocrta »Osnove suvremenog raz-
doblja«, onda je to ucinio u odlucnim potezima univerzalno-
historijske konstrukcije. Kao prvo (»arkadijsko «) stanje covjecan-
stva, pojavljuje se ovdje stanje »um s k o g a inst ink ta« , kao
nosilac kojega se uzima normalan narod. U tome razdoblju natl
medu individuuma prebiva opca svijest s neposrednom, ne-

85 Usp. HEGEL, Vorles. ilber Aesth. (Djela X, 1) Uvod str. 82 i d.

(srpski prijevod Kultura, Beograd 1952, sv. 1) i F. STRICH, Deutsche
Klassik und Rornantik, 2 izd. (1924).
86 Kako rano i energifoo je Fichte zahvatio u taj estetil':ki razvitak,
najbolje dokazuje rasprava koju je on napisao za Schillerove »Horen«
(1794): »Ueber Geist und Buchstab in der Philosophie« . Usp. G. TEMPEL,
Fichtes, Stellung zur Kunst (Metz 1901). O Fichteovoj filozofiji povijesti
osim Laska. usp. E. HIRSCH, Christentum und Geschichte in F. s Philo-
sophie (1920).
186

ospornom sigurnoscu prirodne nu.znosti. Odredenje pak slobodnoga

pojedinacnog Ja jest, da se otrgne od ove prisile cudoreda i obi-
caja. i da slijedi vlastitome nagonu i sudu. S time dakako pocinje
razdoblje grijesnosti. Ovo se dovrsava u intelektualnom i moral-
norn ras.padu zajednickoga zivota, u anarhiji mnijenja, u atomizmu
privatnih interesa. Jasnim crtama je ova »s av rs en a gr i-
j es nos t« oznacena kao teorija i praksa prosvjetiteljstva. 2ivotna
zajednica covjecanstva spala je ovdje na »drzavu nuzde«, koja je
ogranicena i treba da bude ogranicena na izvanje zajednistvo,
buduci da ona nema nikakva posla s visim interesima covjeka,
moralitetom, znanoscu, umjetnoscu i religijom, i ove ima prepu-
stiti sferi slobode individuuma. Zato pak i individuum nema zivog
interesa prema toj »zbiljskoj« drzavi. Njegova domovina je svijet,
i mozda u svakom trenutku drzava, koja stoji upravo na vrhuncu
kulture. 87 Ova kultura pak sastoji se u podredivanju individuuma
poznatome umskom zakonu. Od grijesne samovolje individuuma mora
se autonomija uma, samospoznaje i samozakonodavstva uzdici do
opcevaznoga, koje svijesno prebiva u pojedinacnom duhu. Ti.me ce
otpoceti razdoblje v lad av in e um a, ali on-0 se ne ce zavrsiti
dok u »istinskoj drzavi« sve sile umski sazreloga individuuma ne
budu stavljene u sluzbu cjeline, i tako opet dobrovoljno bude ispu-
njena zapovijed zajednicke svijesti. Ovo (»elizijsko«) zavrsno stanje,
jest stanje »um s k e um j et nos ti«. To je ideal »lijepe duse«
prenesen na politiku i povijest. Stvoriti to razdoblje i u njemu
pomocu uma voditi »opcinu«, »drzavu« - to je zadaca »ucitelja«,
ucenjaka i umjetnika. 88
»Pocetak vla:davine uma« vidio je Fichteov djelotvorni ide--
alizam bas tu, -g dje SU se grijesnost i nuzda najvise povecale.
U »Govorima njemackom narodu« slavio je on svoj narod kao
onaj, koji je jedini jos sacuvao izvornost i koji je odreden za to
da stvori pravu kultumu drzavu. On ga je pozivao, da promisli
o ovom njegovu odredenju, o kojemu ovisi sudbina Evrope, da
potpuno novim odgojem samoga sebe iznutra uzdigne do carstva
uma, i da svijetu vrati slobodu.
»Carstvo uma« pak Fichte ne zamislja otprilike kao apstraktnu
vladavinu opcih maksima, gdje bi individualna zivotnost bila uga-

" Ono klasifoo mjesto za kozmopolitizam obrazovanosti 18. stoljeca,

nalazi se kod FICHTEA, Djela VII, 212.
88 U religioznom zakljucnom obratu Fichteova misljenja, ova slika
idealne drzave kulture buducnosti prima sve vise i vise teokratske crte:
Ucenjak i umjetnik postao je sada svecenik i vidovnjak. Usp. Djela IV,
453 i d. i Ostavstinu III, 417 i d.
 187

sena, nego kao bogatu raznovrsnost o sob n i h s am o v r i j e d-

n o st i, koje su sredene u organicku cjelinu. U svome shvacanju
prava zivota i odredenja individuwna, on se u svojoj starijoj dobi
dodiruje s najboljim formama romanticko-esteticke etike, s Ja-
cobijem i Schleiermacherom, i time njegova filozofija povijesti
individualitet, koji se teoretski ne da izvesti, stavlja ,pod glediste
etickoga vrednovanja. Stoga ona predstavlja najvecu opreku onim
shvacanjima, koja sm.isao povijesti na bilo koji nacin traze u
nekoj opcoj zakonitosti, i shodno tome, ona historijski razvitak
razmatra izricito kao j e d no k rat an proces, u kojemu se indi-
vidualno vrijedne pojaye sjedinjuju u svrsishodan poredak cje-
line. Jer povijest kao »,pojava « bozja, moze biti samo carstvo slo-
bode, a ovo samo carstvo individualiteta. 89
7. Do potpunog prevladavanja u citavu sistemu idealisticke
filozofije, doslo je glediste est et i ck o g a um a po Sch e 1-
1 in g u. U svojoj izradbi »transcendentalnog idealizma« , on je
Fichteovu opreku teoTetske i prakticke nauke o znanosti razvio
pomocu odnosa izmedu svijesne i nesvijesne djelatnosti Ja (usp.
gore br. 2). Ako je svijesna djelatnost odredena nesvijesnom, onda
se Ja odnosi teoretski, u obrnutom slucaju prakticki. No, teorets:ko
Ja, koje osjetno, zorno i misaono promatra produktivnost nesvi-
jesnoga uma, time nikada ne dolazi do kraja, a i prakticko Ja,
koje u slobodnom radu individualne cudorednosti, drzavne zajed-
nice i povijesnoga napretka preoblikuje nesvijesnu svjetsku zbilju,
ima cilj svoje djelatnosti u beskonacnome. U oba niza, cijela bit
uma nikada ne dolazi do puna ostvarenja. To je moguce samo n e-
s v 1 Jes no -s v 1 Jes no m djelatnoscu umjetnickoga
gen i j a, gdje su one opreke ukinute. U nenamjernoj svrsishodnosti
stvaranja, ciji je produkt »sloboda u pojavi«, mora se traziti najvisa
sinteza sviju umskih djelatnosti. Ako je Kant genija definirao kao
inteligenciju, koja djeluje kao priroda, ako je Schiller esteticko sta-
nje igre oznacio kao istinski ljudsko, to je Schelling esteticki um
objavio kao zavrsni kamen idealistickoga sistema. Umjetnicko djelo
je ona pojava, gdje se um razvija najcistije i najpotpunije. Um j et-
nos t je istinski organon filozofije. Na njoj se »promatrajuce
misljenje« ima uciti, sto je um. Znanost i moralitet jednostrani su
i nikada dovrseni razvojni nizovi subjektivnoga uma. Samo je
umjetnost u svakom svom djelu gotova, kao potpuno ostvareni um.

11 Usp. FICHTES Staatslehre 1813, Djela IV, 458 i d., narocito

ltr. 541.
188

Nakon sto je napisao »transcendentalni idealizam «, Schelling

je u Jeni drzao predavanja o »filozoiiji umjetnosti «, koja su ove
osnovne misli izvela sa zacudujuce finim, - narocito u razmatra-
nju pjesnicke umjetnosti, - sacuvanim razumijevanjem za umjet-
nicku osebujnost i nacin stvaranja. Tada netiskana, ova predavanja
su svojim djelov,mjem na jenske krugove usmjerila cjelo\upni bu-
duci razvitak estetike. Kasnije objavljivanje00 predstavlja onu re-
dakciju, koju je Schelling nekoliko godina kasnije predavao u
Wurzburgu. U njoj je izvrsena ona promjena opcega shvacanja,, do
kojega je filozof bio dosao u meduvremenu.
8. I pritom je harem u pogledu oblika sudjelovao esteticki mo-
tiv, buduci da se je naime trazio zajednicki sistematicki osnov za
filozofiju prirode i transcendentalnu filozofiju. Ona je raspravljala
o objektivnome ova o subjektivnom umu; ali obje su u posljednjoj
biti morale biti identicne; zato se ova faza idealizma naziva sis t e-
m om id en tit et a. Prema tome je trebao jedan zajednicki prin-
cip za prirodu i Ja. Taj je u spisu, kome je Schelling dao naslov
»Prikaz mo,ga sistema filozofije«, nazvan »a p so 1 u t n i m um om «
ili »ind if ere n c i j om prirode i duha, objekta i subjekta«; jer
najvisi princip ne moze biti odreden ni kao realan, niti kao idea-
lan u njemu sve opreke moraju biti ugasene. »Apsolutno « je tu kod
Schellinga sadrzajno tako neodredeno 01 , kao u staroj »negativnoj
teologiji «, kao coincidentia oppositorum u panteizmu, kao u Spi-
nozinoj »supstanciji «. S posljednjim pak pojmom ono dijeli svoj-
stvo, da se njegova pojava razdvaja u dva ·n iza, realan i idealan,
prirodu i duh. Ovu stvarnu srodnost sa Spinozom pojacao je Schel-
ling formalnom, buduci je njegov »Prikaz « oponasao shematizam
»Etike«Y~ Usiprkos tome, ovaj se idea 1 is tick i spin oz i z am
u svome shvacanju svijeta potpuno razlikuje od originalnog. Oba
hoce prikazati vjecito pretvaranje apsolutnoga u svijet; ali pritom
Spinoza promatra oba atributa materijalnosti i svijesti kao potpuno
odvojena, i svaku konacnu pojavu samo kao pripadnu jednoj od
obiju sfera. Schelling naprotiv zahtijeva, da u svakoj pojavi moraju
biti sadrzani »realitet« i »idealitet «, i pojedinacne pojave konstruira
prema mj eri, u kojoj su oba momenta u njima povezana, ili »pre-
vladava « jedan ili drugi od njih. Dijalekticki princip a p so 1 u t-
n o g a i d e a l i z m a jest k v a n t i t a t i v n a d i f e r e n c i j a
90U Sabr. djelima V, 353 i d., tiskano tek 1859.
91Vrlo karakteristicno izrazio je to Schellingov ucenik Oken, kada
je (Naturphilosophie I, 7 i d.) apsolutno, koje je vec nazvao Bogom, po-
stavio = ± 0.
92 Usp. gore § 30, 6 str. I. 449. i d.
 189

re a 1 no g a i id e a 1 no g fa kt or a: samo apsolutno je ba§

stoga potpuna indiferencija. 93 Re a 1 an n i z je onaj, gdje »pre-
vladava « obj ektivni faktor. On vodi od materije kroz svjetlost,
elektricitet i kemizam do organ i z ma, relativno najduhovnije
pojave u prirodi. U idealnome nizu prevladava subjektivni faktor,
u njemu razvitak vodi od moraliteta i znanosti do um j et n i c-
k o g a d j e 1 a, relativno najprirodnije pojave u carstvu duha. A
cjelokupna pojava apsolutnoga, univ er z um, jest stoga isto-
dobno najsavrseniji organizam i najsavrsenije umjetnicko djelo. 94
9. U tome sistemu, Schelling je htio obuhvatiti sva dostignuca
prijasnjih istrazivanja, koja su se ranije razilazila u razlicitim
pravcima. Pritom je razlicite stupnjeve samodiferenciranja apsolut-
nog najprije oznacio kao »pot enc i j e«. Doskora medutim on je
uveo drugo ime, a istodobno drugo shvacanje stvari. To je bilo po-
vezano s re 1 i g i oz n i m ob rat om, kojega je misljenje ro-
manticara uzelo na prijelazu stoljeca. Poticaj za to dolazio je od
Sch 1 e i er mac her a . On je dokazao »Obrazovanima medu
podcjenjivacima religije«, da se sis t em um a mo z e z av rs it i
s am o u re 1 i g i j i. I u tome je lezala pobjeda est et i ck o g a
uma. Jer sto je Schleiermacher tada propovijedao kao religiju
(U5ip. § 41,6) nije bilo ni teoretski ni prakticki stav covjeka, nego
esteticki odnos prema svjetskom osnovu, osjecaj jednostavne ovi-
snosti. St0ga se je i religija za njega ogranicavala na skromni osjecaj,
na prozetost individuuma ovim unutarnjim odnosom prema opce-
mu., i odbijala svaki teoretski oblik i svaku prakticku organizaciju.
Zato je religija trebala da bude stvar individualiteta, a time je po-
zitivna religija svedena na »religiozni genij « njena osnivaca. Pri
ovoj srodnosti pojmljivo je djelovanje, koje su Schleiermacherovi
»Govori « izvrsili na romantiku. Odatle potjece njeno nagnuce, da
jedinstveno rjesenje svih problema covjecanstva ocekuje od reli-
gije, da u njoj hoce opet unutarnje 1Sjediniti razdvoj ene ::;£ere kul-
turne djelatnosti, i napos ljetku, da trazi spas u onoj vladavini reli-
gije natl svim krugovima zivota, kao s to je trebala da postoji u
srednjem vijeku. Kao sto je Schiller stvorio idealiziranu Grcku,
tako su kasniji romanticari stvorili idealizirani srednji vijek.
S velikom profinjenoscu Schelling je slijedio ovu crtu mislje-
nja. Kao Spinoza, on je apsolutno nazvao »Bog om «, ili »besko-
nacnim « i podjednako kao sto je Spinoza izmedu »supstancije« i
93 Schelling to shematski objasnjava pomocu slike magneta, u ra-
znim dijelovima kojega su prisutni sjeverni magnetizam i juzni magne-
tizam s razlicitim odnosima intenziteta.
H Djela I, 4, 423.
190

pojedinacnih konacnih zbilja proturio atribute i »beskona~e mo-

duse« ( usp. .gore § 31,5), tako su i »potencije« vazile kao vjecni
oblici pojave Bozje, kojih su konacni odrazi empirijske pojedinacne
pojave. Ako ih je pak Schelling u tom smislu (u »Brunu« i u »Me-
thode des akademischen Studiums«) oznacio kao id e j e, onda tu
dolazi do vidjela i drugi momenat. Schleiermacher i Hegel, koji je
od 1801 osobno utjecao na Schellinga, podjednako su ukazivali na
Plato n a; ali tadasnje poznavanje povijesti filozofije promatralo
je njegovu nauku jos uvijek kroz naocale no v op lat on i z ma,
koji je id e j e sh v a ca o k a o s am op r o m at ran j e Bo-
z j e.95 I tako se je Schellingova nauka vratila u no v op lat on-
ski idea 1 i z am, prema kojemu »ideje« cine srednji clan po-'
mocu kojega apsolutno treba da se pretvori u svijet.
Ovaj religiozni idealizam Schellingove nauke o idejama, ima
nekoliko paralelnih pojava i posljedica. Osobno najinteresantnija
od njih jest Ficht eo v a kasnija nauka, gdje je ,platio danak
pobjedi spinozizma, da je naime ipak opet dopustio, da beskonacni
nagon Ja proizade iz »apsolutnoga bitka«, i da bude us:mjeren pre-
ma njemu. Za konacne stvari je, dalje, drzao, da ih deducira kao
produkte svijesti. No njenu beskonacnu djelatnost on je izveo iz
svrhe, da »odrazava « apsolutni bitak, bozanstvo, i zato mu se kao
cdredenje covjeka sada vise nije javljala neprestana djelatnost
kategoricko.g imperativa, vec »blazeni zivot« poniranja u zrenje
bozanske praslike, - mistican svrsetak snaznog mislilackog zivota,
koji do,pusta, da se pobjeda esteticko,ga uma pojavi u svojoj cjelo-
kupnoj velicini.
Jos dalje je religiozni motiv slijedio Schellingov ucenik
Krause. Panteisticki pogled na svijet idealizma kojega je Schel-
ling zastupao jos i tada (bas na spinozisticki nacin), Krause je htio
povezati s pojmom bozanske licnosti. I njemu svijet vazi kao raz-
vitak bozanskoga »bica«,· sto je izrazeno u idejama. No te su ideje
s a m o z r en j e n a j v i s e l i c nos t i. Bice - tako Krause kaze
za Boga - nije indiferentan um, vec osobni zivotni osnov svijeta.
U daljem izvodenju sistema, koji je ovdje karakteriziran kao »pan-
teizam«, Krause ima jedva koju drugu originalnost, nego vrlo
sumnjivu, da zajednicke misli cijeloga idealistickoga razvitka pre-
daje u nerazumljivoj terminologiji, koju je pronasao sam, ali pro-
glasio za pranjemacku. Kod njega je narocito izvedeno shvatanje

95 Usp. gore § 19, 4. O Herbartovu samostalnom iznfmnom stanovi-

~tu, znacenje kojega postaje jasno bas u opreci prema Schellingu i He"'
gelu, vidi gore str. 163, primj. 34.
 191

cijeloga umskog zivota s gledista »Gliedbaua« (njemacki: organi-

zam). On ne promatra samo univerzum kao »Wesengliedbau« (bo-
zanski organizam), kao Schelling, vec i tvorevine drustvenoga sklo-
pa kao nastavke organickog zivotnog kretanja izvan individualnoga
fovjeka. Svaki »savez« je takav sklop udova (Gliedbau) i opet se
kao ud uklapa u visi, i tok povijesti je proizvodnja uvijek savrse-
nijih i obuhvatnijih spojeva. 96
Za romantic k u est et i k u naposljetku, Schellingova
nauka imala je kao posljedicu, da je za nju opet postalo mjerodavno
novoplatonsko shvacanje ljepote, kao pojave ideje u osjetilnome.
Odnos nedostatnosti izmedu konacne pojave i beskonacne ideje,
odgovarao je Schlegelovu principu ironije, i ovaj sklop je narocito
So 1 g er ucinio osnovom teorije umjetnosti, koja je u tome nasla
vrijedna gledista, osobito za razumijevanje tragicnoga.
10. Zavrsetak ovog cijelog stvaralackog razvitka cini Hege-
l o v 1 o g i c k i id e a 1 i z a m. U osnovi on znaci povratak od
Schellinga k Fichteovu prvotnom .stanovistu, napustanje misli, da
se iz »nicega« apsolutne indiferencije moze izvesti zivo bogatstvo
svijeta, 97 i pokusaj, da se ona prazna supstancija opet uzdigne do
duha, do u sebi odredenoga subj e kt a. Takva pak spoznaja ne
moze postojati u obliku zora, kojega su Fichte i Schelling zahtije-
vali za Ja ili za apsolutno, nego samo u obliku po j ma. Ako je
sve zbiljsko pojava duha, onda se metafizika poklapa s logikom, 98
koja stvaralacko samokretanje duha ima razviti kao dijalekticku
nuznost. Pojmovi u koje duh razlaze svoj vlastiti sadrzaj, jesu k a-
te go r i j e z bi 1 j e, likovi zivota svijeta, a filozofija ovo carstvo
oblika nema opisati kao datu raznolikost, nego pojmiti kao momente
jedinstvenoga razvitka. Dakle dijalekticka metoda Hegelu sluzi za
to, <la odredi bit pojedinacnih pojava pomocu z n ace nj a, koje
one kao clanovi imaju u samorazvoju duha. Umjesto duh, Hegel
kaze i ideja ili Bog. Najveci je to zadatak, koji je filozofiji bio
ikada postavljen: svijet razumjeti kao razvitak sadrzajnih odrede-
nja bozanskoga duha.
95 S narocitom zivahnoscu se je u posljednjim godinama diskutiralo
pitanje idealizma i krscanstva. Usp. W. LDTGERT, Die Religion des
deutschen Idealismus und ihr Ende (2 izd. 1923 i d., 3 sv.); E. HIRSCH,
Die idealistische Philosophie und das Christentum (1926); H. GROSS,
Der deutsche Idealismus und das Christentum (1927).
97 HEGEL, Fenomenologija duha, predgovor, Kultura, Zgb. 1955.
98 Ova metafizil'ka logika naravno nije formalna, vec je prema svom
odredenju zapravo Kantova transcendentalna logika. Razlika je samo ta,
da je »pojava« za Kanta ljudski nacin predocavanja, a za Hegela objek-
tivno ostvarenje apsolutnoga duha.
 .
192

Pritom se Hegel - ne samo prema njemackoj filozofiji, nego

i prema cjelokupnom ranijem kretanju duha - odnosi slicno, kao
Proklo prema grckoj filozofiji. 911 U »shemi trojedinstava« poziciie,
negacije i ukidanja negacije, svi se pojmovi s kojima je ljudski
duh ikada zamisljao z'bilju i1i njene pojedine grupe, ispreplicu u
fed.an jedinstveni sistem. Tako svaki od njih nalazi svoje odredeno
mjesto na kome treba da postane razgovijetna njegova nuznost, nje-
govo relativno opravdanje. No svaki se time pokazuje i samo kao
jedan momenat, koji dobiva svoju pravu vrijednost tek u sklopu
s ostalima i nacinom nj egova uklapanj a u cj elinu. Treba da se pokaze,
da opreke i protivurjecja pojmova pripadaju biti samoga duha, a
time i biti zbilje, koja se iz njega razvija, i da se njihova istina
sastoji bas u sklopu, gdje se kategorije pokazuju kao razdvojene.
»Pojava je nastajanje i nestajanje, koje samo ne nastaje i ne nesta-
je, vec je o sebi i sacinjava zbilju i kretanje zivota istine.« 100
Zato je Hegelova filozofij a bitno hist or i j ska, sis t e-
m a t s k a p r e r a d b a c j e 1 o k u p n o g a m i s a o n o g m a-
te r i j a 1 a po vi jest i. On je vladao polihistorijom koja je za
to bila potrebna,, a jednako tako imao je kombinativne tankocut-
nosti za pronalazenje onih logickih veza, do kojih mu je bilo stalo.
Interns za njegovu filozofiju pogada manje pojedine pojmove, koje
je on posudio od misaonog rada dvaju tisucljeca nego sistematsku
po v e z an o st, koju je uspostavio medu njima. I bas pomocu nje,
on je majstorski znao ocrtati smisao i znacenje pojedinacnoga i ba-
citi iznenadujuce svijetlo na odavno postojece misaone tvorbe. Da-
kako, on je na onome sto je dato , razvio s am o v o 1 j u k on st r u k-
t iv no g a mis 1 j en j a koje zbiljsko nije prikazivalo takvim,
kako ono izgleda empirijski, vec onakvim, kakvo bi ono trebalo da
bude u dijalektickom kretanju, i nasilj e natl cinjen cnim moglo je
biti sumnjivo tamo, gdje je on pokusao, da empirijski materijal
unese u jedan filozofijski sistem, jednako u filozofiji prirode, povi-
jesti filozofije, koo i u povijesti uo,pce. Utoliko sjajnije se je moc
misljenja, koje se je napajalo historijskim duhom, sacuvalo na ta-
kvim podrucjima, gdje filozofijskom razmatranju iskljucivo pripada
samo refleksija o nesumnjivo datome, a nikakav kronologijski iz-
vjestaj o empirijskoj zbilji. Tako je Hegel kao estetiku dao histo-

HUsp. gore § 20, 8.

Ovaj her a k 1 it i z am, koji je zapo~et vec u Fichteovoj nauci
100
o dielovanju (usp. gore § 42, 3), nafao je svoga zivahnog protivnika u
Herbartovu eleatizmu (usp. § 41, 7 i d.). Ova prastara opreka satinjava
ono bitno u odnosu . obiju grana njematkog idealizma (usp. gore str. 142,
primj. 42).
 193

rijsku izgradnju es t e t i c k i h id e a 1 a co v j e c ans t v a,

odakle su prema Schillerovoj metodi i sa stvarnim osloncem na
njene rezultate, potekli svi sistematicki osnovni pojmovi ove zna-
nosti u dobro rasporedenom redoslijedu simbolickoga, klasicnoga i
romantickoga, i prema kojoj se takoder rasclanjuje sistem umjet-
nosti u arhitekturu, skulpturu, slikarstvo, muziku i pjesnistvo.
Tako je njegova filozofija religije iz osnovanoga pojma re 1 i g i j e,
- po kojemu je ona odnos konacnoga duha prema apsolutnome
duhu u obliku predodzbe - razvila st up n j eve s v o g a po-
z it iv no g o st v are n j a, u prirodnoj religiji carobnistva, slu-
zbe vatri i zivotinjske simbolik~, - u religiji duhovnoga indivi-
dualiteta uzvisenoga, lijepoga i razumnoga, - naposljetku u apso-
lutnoj religiji, koja boga predocava kao takvoga kakav on jest, kao
trojednoga duha. Svuda je Hegel s dubokim poznavanjem stvari
povukao osnove u kojima se je kasnije kretalo empirijsko razma-
tranje istih .predmeta, i postavio filozofijske kategorije za cjelovito
prqmatranje historijskih cinjenica.
Isto vazi i za njegovo razmatranje svjetske povijesti. Hegel je
pod obj e kt iv n i m duh om razumijevao sveobuhvatni zivotni
sklop individuuma, koji od njih ne samo da nije stvoren, nego sto-
vise sacinjava tlo iz kojega one duhovno proizlaze. Apstraktni oblik
toga sklopa zove se pr av o, 101 to je objektivni duh »o sebi«. Pod-
redivanje subjektivnog raspolozenja pojedinca zapovijedima zajed-
nicke svijesti, filozof naziva »mo r a 1 it et om«, dok ime »cu-
c1 ore d nos t « cuva za ostvarenje one zajednicke svijesti u dr-
z av i. 102 Drzava je ono najvise u imanentnoj zivotnoj djelatnosti
ljudskoga uma; iznad nje dopiru samo umjetnost, religija i znanost
sve do apsolutnoga duha. Drzava je ostvarenje cudoredne ideje, na-
rodni duh, koji je postao vidljiv. Prema svojoj ideji drzava je ~ivo
umjetnicko djelo, gdje unutrasnjost ljudskoga duha stupa u vanjsku
pojavu. No ova ideja, iz koje se 1zvodi sistem oblika i funkcija dr-
zavno,g a zivota, nastupa kao zbilja samo u individualnim tvorba-
ma drzava koje nastaju i nestaju. Njeno istinsko i puno ostva-
renj~ samo je s v j et ska po vi j es t,103 u koju narodi ulaze
101 Stoga Hegel nauku o objektivnom duhu razmatra pod naslovom
»Filozofije prava«. Usp. H. WENKE, H. s Theorie des objektiven Geistes
(1927) .
102 Usp. FR. ROSENZWEIG, Hegel und der Staat, 2 sv. (1920); FR.
Btl'LO'N, Die Entwicklung der H. schen Sozialphilosophie (1920); G.
GIESE, Hegels Staatsidee (1925).
103 Usp. G. LASSON, Hegel als Geschichtsphilosoph. Einleitung zur
vollstandig neuen Ausgabe von Hegels Vorlesungen i.iber die Philosophie
der Weltgeschichte (1917 i d.); usp. Hegel, Filozofija povijesti, Kultura,
Zagreb 1951; K. LEESE, Die Geschichtsphilosophie H. s, 1922.
13 P ovijest filozofijc II
194

sukcesivno, kako bi izivjeli svoj duh u radu na stvaranju drzava

i onda odstupiti s pozornice. Tako se svaka epoha karakterizira
duhovnim prevladavanjem nekog odredenog naroda, koji udara pe-
cat svoje osebujnosti svim vrstama kulturne djelatnosti . I ako je
cjelokupni zadatak po vi j est i, da razumije taj sklop, tada ni
po 1 it i k a ne ce vise smjeti da mnije, niti moci, da iz apstraktnih
zahtjeva konstruira i dekretira zivot drzave, nego ce ona imati, da
u mirnom razvitku narodnoga duha trazi motive svoga politickog
kretanja. Tako se u Hegelu, »filozofu restauracije«, hist or i j ski
po g 1 e d n a s vi j et obrce protiv revolucionarnog doktrinarizrna
prosvj eti telj stva.
Manji su Hegelovi uspjesi u razmatranju pitanja filozofije pri-
rode i psihologije. Energija njegova misljenja lezi na podrucju po-
vijesti. Vanjska cjelokupna shema njegova sistema u glavnim je
crtama slijedeca: »duh o sebi «, t. j. prema svojem apsolutnom sadr-
zaju, jest carstvo kategorija. To razvija 1 o g i k a kao nauka o
bitku, biti i pojmu. »Duh za sebe «, t. j. u svom drugobitku i svom
samootudenju, jest pr i rod a, likovi koje se razmatraju u meha-
nici, fizici i organici. Treci glavni dio kao f i I o z o f i j a d u h a
razmatra »duh o i za sebe «, t . j. u njegovu zivotu, koji se svijesno
vratio samome sebi. Ovdje se razlikuju tri stupnja: subjektivni
(individualni) duh, objektivni duh, kao pravo, moralitet. drzava i
povijest, naposljetku apsolutni duh, kao zor u umjetnosti, kao
predodzba u religiji, kao pojam u povijesti filozofije.
Pritom se u svim ovim dijelovima filozofije ponavlja ne samo
formalna dijalektika stvaranja pojmova, nego i stvarni redoslijed
pojmovnih sadrzaja. Tako vec logika u svom drugom i trecem di-
jelu razvija osnovne kategorije filozofije prirode i filozofije duha;
tako razvitak estetickih ideala stalno ukazuje na razvitak religi-
oznih predocaba; tako cjelokupni tok logike stoji u paralelizmu
prema povijesti filozofije. Upravo taj odnos pripada biti sis t em a
um a, koja ovdje vise ne obuhvaca samo oblike kao kod Kanta,
vec i sadrzaj, i taj svoj sadrzaj, koji je konacno ipak svuda sam
sebi jednak u raznolikosti »likova zbilje«, treba da razvije dalje.
Razvitak je uvijek isti, da »ideja« svojim samorazdvajanjem »do-
1 a z i k s am o j s e bi«. Zato kategorije napreduju od besadr-
zajnoga bitka do unutarnje biti i odatle do ideje, koja poima samu
sebe; zato se likovi empirijskoga svijeta uzdizu od materije do
imponderabilija, do organizma, do svijesti do samosvijesti, do
uma, do prava, do moraliteta i do cudorednosti drzave, kako bi u
umjetnosti, religiji i znanosti shvatili apsolutni duh; zato povijest
filozofije otpocinje s kategorijama materijalnoga bitka, i zavrsava
 195

se nakon svojih udesa u nauci o ideji, koja shvaca sarnu sebe; zato
naposljetku treba da se nade ulaz i u taj »sistem uma« najbolje
pomocu toga, da postane jasno kako ljudski duh pocinje sa osjetil-
nom svijescu i pomocu njenih protivurjecja biva tjeran do sve vi-
seg i dubljeg shvacanja samoga sebe, sve dok ne · nade svoj mir u
filozofijskoj spoznaji, u znanosti pojma. Ispreplitanje svih tih raz-
vitaka Hegel je tamnim jezikom i tajnovito natuknutom dubinom
izlozio u svojoj Fe.no men o 1 og i j i.
U tom sistemu uma svako pojedinacno ima svoju istinu i zbi-
lju upravo samo u tome, da je momenat u razvitku cjeline. Samo
kao takvo ono je in concreto zbiljsko i filozofija ga poima. Ako pak
se ono uzima apstraktno, ako se zamislja u njegovoj osami, u kojoj
ono ne postoji realiter, vec samo prema subjektivnom shvacanju
razuma, onda ono gubi sva:ku povezanost s cjelinom, u cemu se
sastoji njegova istina i zbilja. Tada se ono pojavljuje kao slucajno
i bezumsko. No kao takovo, .ono naime egzistira samo u ogranice~
nom misljenju pojedinaonoga subjekta. Za filozofsku spoznaju vazi,
da, sto je umno zbiljsko je, i da, sto je zbiljsko um.no je.104 Sistem
uma jest jedini realitet.

§ 43. METAFIZIKA IRACIONALNOGA

»Dijalektika povijesti« je htjela, da se je i sistem uma pre-

obratio u svoju suprotnost, i da je spoznaja nemogucnosti prelaze-
nja granica. na koju je nuzno naisao pokusaj dedukcije sviju po-
java iz jednog osnovnog principa, pored onih idealistickih nauka
neposredno izazvala druge, koje su se upravo stoga nasle prisiljene,
da ustvrde b e z u m n o s t s v j e t s k o g o s n o v a. Taj proces
najprije je na sebi samome osj~tio svestrani nosilac glavnoga razvit-
ka, proteus idealizma, Sch e 11 in g. Novo pritom nije spoznaja, da
urn:ska svijest naposljetku ipak uvijek ima nesto za sadrzaj, sto
jednostavno u sebi nalazi, a da se za to ne moze naci opravdanja.
Takvi granicni pojmovi bili su transcendentalni X kao stvar o sebi
kod Kanta, kao diferencijal svijesti kod Maimona, kao neosnovano
slobodno djelovanje kod Fichtea. Novo je bilo to, da je ovo za um
nepojmljivo, nesavladivo, sto je davalo otpor njegovu radu, trebalo
da se i zamislja kao nesto be z um no.
1. Schelling je zacudo bio gurnut na stazu irc!cionalizma bas
time, sto je religiozni motiv htio preuzeti u apsolutni idealizam
104 Vorrede zur Rechtsphilos., Djela VIII, 17.
196

(§ 42,9). Kada se »apsolutno « nije vise zamisljalo naprosto na spi-

nozisticki nacin, kao opcenita, indiferentna bit sviju pojava, nego
kao Bog, kada se je razlikovao bozanski i prirodni princip stvari,
tako da je vjecnim idejama kao oblicima boz.anskoga samozrenja
bila data posebna egz.istencija pored konacnih stvari, tada je iznova
moralo postati problemom pretvaranje Boga u svijet. U osnovi to
je bio i Hegelov problem, i on je utoliko imao pravo, kada je ka-
snije naucavao , da prema njemu, filozofija ima istu zadacu kao i
teologija. On je sebi pomogao dijalektickom metodom, koja je u
obliku jedne vise logike trebala da pokaze, kako se ideja shodno
svojoj vlastitoj pojmovnoj biti »otpt.IBta« u >> drugobitak «, t. j. u pri-
rodu, u konacnu pojavu.
Isti problem Schelling je pokusao rijesiti na putu t e oz o, f i j e,
t . j. pomocu misticko-spekulativne nauke, koja je filozofijske poj-
move pretvarala u religiozne zorove. On je dosao na taj put kroz
to, da mu je problem suprotstavljen u obliku pokusaja ogranice-
nja filozofije pomocu religije, i da se je on u zivahnoj reakciji pro-
tiv toga u ime filozofije obvezao, da rijesi i religiozni problem. To
se je dakako onda moglo dogoditi, samo ako je filozofija presla u
teozofske spekulacij e.
J edan ucenik sistema identiteta, Eschennneyer,105 pokazao je,
da filozofijska spoznaja doduse moze ukazati na umnost sadrzaja
svijeta, na njegovo podudaranje s bozanskim praumom, ali da ona
ne moze pokazati kako taj sadrzaj dospijeva do s.amos·t alne egzi-
stencije koju on, nasuprot bozanstvu, ima u konacnim stvarima.
Ovdje prestaje filozofija i pocinje religija. Da bi naime spasio i ovo
podrucje filozofije i opet uspostavio staro jedinstvo religije i filo-
zofije, uzima Schelling specificno religiozna zrenja kao filozofijske
pojmove i preoblikuje ih tome shodno tako, da ona izgledaju upo-
trebljiva na obje strane, pri cemu u najsiroj mjeri koristi Kantovu
filozofiju religije.
Zapravo 10 6 nema nikakvoga po.stupnog prijelaza od apsolutnoga
k zbiljskome. Podrijetlo osjetilnoga svijeta od Boga moze se zami-
sliti samo pomocu s k o k a, prekida apsolutnosti. Osnov za to -
naucava Schelling jos ovdje - ne moze se naci niti u apsolutnome,
niti u idejama; ali u biti posljednjih dana je barem mogucnost. Jer
idejama kao »protuslici « apsolutnoga, u kojoj ono sagledava samo
sebe, predaje se samostalnost praslike, s 1 ob o d a »bitka - u -
105 ESCHENMA YER (1770-1852), Die Philosophie in. ihrem Uerber-
gange zur Nichtphilosophie (1803).
1o 5 SCHELING, Religion und Philosopliie (1804), Djela I, 6, str.
38 i d .
 197

samome - sebi «. U ovoj lezi mogucnost o t pad an j a id e j a o d

Bog a, njihova metafizickog osamostaljenja, cime one postaju
:z.biljske i empirijske, t. j. konacne. No ovo otpadanje nije nuzno i
nije pojmljivo. Ono je n e z as nova n a c in j en i ca, ali ne
jednokratno do.gadanje. nego toliko bezvremensko, vjecno, kao i
apsolutno samo i ideje. Vid.i se religiozna obojenost te nauke
potjece iz Kantova nazora o radikalnom zlu kao djelu inteligibil-
noga karaktera, filozofijska obojenost naprotiv, iz Fichteova pojma
nezasnovanoga slobodnog djelovanja Ja. Dakle na tom prvom gri-
jehu pociva ostvarenje ideja u svijetu. Stoga je sad r z a j zbilje
u.man i bozanski; jer to su bozje idej e, koje su u njemu zbiljske;
njihov pak pravi z bi 1 j ski bit a k jest otpad, grijeh i bezumlje.
Ova zbilja ideja izvan Boga jest pr i rod a. Sama njihova bozan-
ska bit tezi natrag prema praosnovu i praslici, i ovo v r a can j e
st v a r i u Bog a jest •po vi j est, epos spjevan u bozjem du-
hu, kojega Ilijada je sve dublje okretanje covjeka od Boga, kojega
je Odiseja njegovo vracanje Bogu. Njen krajnji cilj je po mire-
n j e o t pad a, ponovno sjedinjenje ideja s Bogom, prestanak nji-
hove samostalnosti. Individualitet trpi tu sudbinu. Njegovo Jastvo
je inteligibilna sloboda, samoodredenje, otkidanje od apsolutnoga;
njegovo spasenje jest uronjavanje u apsolutno.
Na slican je nacin Friedrich Sch 1 e g e 1 107 - postavio »tri-
plicitet« beskonacnoga, konacnoga, i vracanja konacnoga besko-
nacnom, kao osnov svoje kasnije nauke. Ona je htjela protivu-
rjecja zbiljskog utvrditi kao cinjenice, protumaciti ih iz grijeha i
pomiriti ih podvr.gavanjem bozanskoj objavi. No u vjestom prikazu
krila se samo filozofijska impotencija njegova tvorca.
2. Sch e 11 in gov o mudrovanje naprotiv, jednom otkriveni
problem vise nije napustalo. Monizam. koji je stalno vladao njego-
vim misljenjem,, vodio je do pitanja, ne bi li se ipak naposljetku
mogao naci osnov otpadanja u samome apsolutnom. I ono je moglo
biti samo potvrdeno, ako je i r a c ion a In o bilo premjesteno u
b i t a p s o 1 u t n o g a s am o g. Polazeci od te misli, Schelling se
je sprijateljio s mistikom Jacob a Boehme a (usp. gore §
29,7). Ona mu se najvise priblizila bavljenjem s Ba ad er om.
Sam Baader primio je svoj poticaj podjednako od Boehmea, kao i

107 U i.Philosophische Vorlesungen« (1804-1806) , sto ih je izdao

WINDISCHMANN, i podjednako kasnije u »Philosophie des Lebens« i

i.Philosophie der Geschichte« (1828 i 1829).
198

od njegova francuskog proroka St. Martin a,108 i - drzeci se

katolicke vjere - u sebi ga preradio s duhovito tamnom fantasti-
kom i n emetodicnim prisvajanjem Kantovih i Fichteovih misli.
Vlas tita ideja, koja je u njemu kopala, bila je ta, da je zivotni tok
fovj eka slika i prilika bozj a, i da fovj ek moze o sebi znati samo to-
liko, koliko Bog znade o njemu, i da on mora biti paralelan samo-
razvitku bozjem. Kako je ljudski zivot grijehom odreden kao po-
cetak, a spasenjem kao cilj, to se v j e c no s am or ad an j e
b oz j e mora sastojati u tome, da se i Bog samoobjavom i samo-
spoznajom razvija iz tamnoga, bezumskog prabica do apsolutnoga
uma.
Pod takvim utjecajima je i Schelling u svom spisu 10 9 o slobodi
(1809) poceo govoriti o praosnovu, neosnovu i bezdanu u bozan-
skome bicu koji je opisan kao goli bitak i apsolutni »praslucaj«,
kao tamna teznja , beskonacni nagon. On je nesvijesna volja, i sva
zbilja je u poslj ednjoj instanciji volja. Ova volja, koja je usmjerena
samo k sebi samoj , proizvodi kao svoju samoobjavu ideje, sliku i
priliku u kojima ona vjecito gleda samu sebe, - um. Iz uzajamnog
djelovanja one tamne zudnje i njezina idealnog samozrenja, proiz-
lazi svijet, koji kao priroda pokazuje sukob svrhovitoga oblikovanja
i bezumnoga nagona, 110 i koji kao povijesni proces ima za svoj sa-
drzaj pobjedu opce volje - koja se objavljuje u umu - , nad prirod-
nim bezumljem partikularnoga znanja. Na taj nacin razvitak zbilj-
skoga vodi od b:?zumlja pravolje (deus implicitus), k samospoznaji
i samoodredenju uma (deus explicitus). 111
3. Tako je za Schellinga, kao ranije umjetnost, naposljetku
religija postala »organon filozofije «. Kako se proces samorazvitka
bozj eg odigrava u objavama s kojima on sam sebe gleda u ljudsko-
me duhu , to svi momenti bica bozjega moraju stupiti na vidjelo u
r edoslij edu predocaba, koje covjek u svom povijesnom razvitku

108 ST. MARTIN {1743-1803), »le philosophe inconnu«, okretni pro-

tivnik prosvjetiteljstva i revolucije, bio je svakako obuzet Boehmeovim
naukama, 1:iju je »Auroru« preveo. Od njegovih spisa najvazniji su
L'homme de desir {1790), Le nouvel homme {1796), De l'esprit des choses
{1801), a najinteresantnije je mozda neobifoo djelo Le crocodile ou
guerre du bien et du mal arrivee sous le regne de Louis XV., poeme
epicomagique (1799). Usp. A. FRANCK, La philosophie mystique en
France (Paris 1866); i v. OSTEN-SACKEN, Fr. Baader und St. Martin
(Leipzig 1860).
109 Prema ovome, ta kasnija nauka Schellinga naziva se »Freiheits-
lehre«, kao ona r3nija »Identitatssystem«.
110 SCHELLING. Unters. iiber die Freiheit, Djela I., 7, 376.
m Usp. gore § 23, 1.
 199

ima o Bogu. Stoga se u »Fi 1 oz of i j i mi to 1 o g i j e i obj a-

ve«, djelu Schellingove starosti, s po z n a j a b oz j a st j e c e
i z c j e 1 o k u p n e p o v i j e s t i r e 1 i g i j e. U napretku od pri-
rodne religije do krscanstva i njegovih raznih oblika, samoobjava
bozja izbija na vidjelo, od tamne pravolje do duha uma i ljubavi.
Bog razvija samoga sebe, buduci se objavljuje covjeku.
Prema metodickom obliku ovaj princip jako podsjeca na Hege-
lovo shvacanje »Povijesti filozofije« . u kojoj »ideja dolazi k samoj
;;ebi«, a i sretna kombinacija i tankocutno grupiranje kojim je
Schelling u ovim predavanjima obradio masovni materijal povijesti
religije, pokazuje se Hegelovu nacinu potpuno slican i istorodan.
Medutim stvarno osnovno shvacanje ipak je potpuno razlicito.
Schelling oznacuje stanoviste te svoje posljednje nauke kao me-
ta f i z i ck i em pi r i z am. Svoj vlastiti raniji i Hegelov sistem
on sada naziva »negativnom« filozofijom. Ona je doista mogla po-
kazati, da, ako se Bog jednom objavi, on to cini u oblicima, koji
dijalekticki konstruiraju prirodnu i historijsku zbilju. No to, da se
on objavljuje i time pretvara u svijet, dijalektika nije mogla dedu-
cirati.1111 To se uopce ne moze deducirati, nego samo i s k us i t i,
i to iz nacina k a k o s e B o g o b j a v 1 j u j e u r e 1 i g i o z n o m
z iv o tu co v j e canst v a. Zadatak je po zit iv n e f i 1 oz o-
f i j e, da iz toga shvati Boga i njegov samorazvitak u svijet.
Oni koji su Schellingovu >)Filozofiju mitologije i objave« odmah
i kasnije ismjehivali kao »gnosticizam«, jedva su i znali kako je
poredba bila duboko zasnovana. Oni su imali u ocima samo fanta-
sticno ispreplitanje misticnih predocaba i filozofijskih pojmova, 1
samovolju kozmogonijskih i teogonijskih konstrukcija. Prava pak
slicnost sastoji se u tome, da, kao sto su nekada gnostici borbu re-
ligija, u kojima su stajali, pretvarali u povijest univerzuma i bo-
zanskih sila, koje u njemu prebivaju, 113 tako je Schelling razvitak
ljudskih predocaba o Bogu prikazao kao razvitak Boga samog. 1 u
4. Do potpune izgradenooti razvio se iracionalizam odbaciva-
njem specificno religioznoga momenta kod Sch -0 p en h au er a.
Onaj tamni na.gon, koji je usmjeren samo prema samome sebi JJO-
javljuje se kod njega pod imenog v o 1 j e z a z iv o tom, kao bit
sviju stvari., kao stvar o sebi (usp. § 41,10). Prema pojmu, ova volja
koja je usmjerena prema sebi samoj, ima formalnu slicnost s Fich-
112 To je dakle potpuno preobrtanje prvoga stanovista Fichteove

nauke o znanosti, usp. gore § 42, 1.

113 Usp. gore § 21, 2 i d.

m O djelovaniu te nauke na interesantnog publicistu Co n st.

Franz a, usp, njegovu biografiju od E. STAMMA (I, Heidelberg 1908).
200

teovim »beskonacnim djelovanjem« upravo tako, kao sto je to bio

slucaj kod Schlegelove »ironije« (usp. § 42,5). U oba pak slucaja
stvarna je razlika utoliko veca. Djelatnost, koja je usmjerena samo
prema sebi samoj, kod Fichtea je autonomija cudorednoga samo-
odredenja, kod Schlegela samovoljna igra fantazije, kod Schopen-
hauera a p so I u t n o b e z u m I j e n eke b es p r e d m e t n e
v o 1 j e. Kako ova volja uvijek proizvodi samo sebe samu, to je ona
nikad zadovoljena, n es re t n a volja. I kako svijet nije nista dru-
go nego samoocitovanje (samoobjava - objektivacija) ove volje,
to on mora biti svijet bijede i trpljenja.
Ovo metafizicko zasnivanje p es i mi z m a, Schopenhauer.116
pojacava hedonistickim prosudivanjem samoga zivota. Izmedu hti-
jenja i po.stizanja, protjece svaki ljudski zivot. No, htijenje je bol,
nerasipolozenje jos-ne-zadovoljenosti. Zato j e n er asp o lo z en j e
prim a r n i i po zit iv n i o s j e c a j, a raspolozenje se sastoji
samo u prevladavanju neraspolozenja. Stoga u voljnom zivotu pod
svim oko1nostima mora prevladavati neraspolozenj·e, a zbiljski zivot
potvrduje ovaj zakljucak. Neka se s raspolozenjem zivotinje koja
jede, usporedi muka pojedene - i prema tome ce se moci otprilike
pravilno procijeniti odnos raspolozenja i neraspolozenja u svijetu
uopce. Zbog toga zivot ljudi svuda i z~vrsava u jadikovki, da je
najbolie nikada se ne roditi.
Ako je zivot patnja, onda moze samo sucut biti osnovno eticko
cuvstvo (usp. § 41,10). Nemoralna je individualna volja ako uve-
cava patnju drugih, pa iako je prema njoj samo ravnodufoa; mo-
ralna je, ako je osjeca kao vlastitu patnju i pokusava je ublaziti.
Polazeci od sucuti, Schopenhauer jc dao svoje psihologijsko obja-
snjenje cudorednoga zivota. Medutim, ovo ublazenje patnje samo je
palijativ: ono ne otklania volju i u njoj ostaje postojati niena ne-
sreca. »Sunce zeze vjecito podne.« Bijeda zivota ostaje uvijek ista;
mijenja se samo oblik njenog predocavanja. Pojedini likovi se za-
mjenjuju, ali sadrzaj je uvijek jednak. Intelektualno usavrsavanje
ne mijenja nista na voljnom zivotu covjeka. Zato ne moze biti ni
govora o nekom napretku u povijesti. Ona pokazuje beskrajnu pat-
uju volje za zivotom, koja uvijek s novim osobama izvodi istu tra-
gikomediju. Iz toga razloga Schopenhauerova filozofija nije imah
interesa za povijest: posljednja naucava samo individualne stvari,
o njoi nema pojmovne znanosti.
Spasenje od trpljenja volje bilo bi moguce samo n i j e k a-
n j em v o 1 j e. No ovo je misterij . Jer volja, iv xix! rciiv jedino

115 Welt als W. und V. I, § 56 i d., Cap. 46; Parerga II. cap. 11. i d.
 201

realno, jest prema svojoj biti samopotvrdivanje; kako bi ona samu

sebe nijekala? Sama ideja spasenja nalazi se u misticnoj askezi, u
umrtvljenju sebe, u preziranju zivota 1 sviju njegovih dobara, u
dusevnom miru bezeljnosti. To je, mislio je Schopenhauer, sadrzaj
ind i j s k e religije i filozofije, koja je u njegovo doba pocela bi-
vati poznata u Evropi. On je pozdravio ovaj identitet njegove nauke
s najstarijom mudroscu ljudskoga roda kao dobrodoslu potrebu,
i nazvao je predodzbeni svijet velom Maja, a nijekanje volje za zi-
vot - ulazenjem u -Ni r van u. No ova bezumna volja za zivotom
ipak nije pustala filozofa. U zakljucku syoga djela on nagovjescuje
sto ce preostati poslije unistenja volje,, a time i svijeta : za sve one,
koji su jos puni volje, u svakom slucaju nista. No promatranje zi-
vota svetaca naucava, da premda njima svijet sa svim svojim sun·
cima i mlijecnim stazama nije nista , oni su postigli srecu i m'.ir
»U tvom nistavilu nadam se naci sve.«
Ako je dakle apsolutno spasenje nemo,guce, - ako bi ono ikada
bilo moguce, onda uz idealitet vremena prema Schopenhauerovoj
nauci uopce ne bi bilo svijeta afirmacije volje -, onda covjek
ipak nalazi relativno spasenje od patnja u onim inteleiktualnim sta-
njima, u kojima je djelatan cisti bezvoljni su:bjekt spoznavanja, -
u bezinteresnom zrenju i u bezinteresnom misljenju (usp . gore §
42,4). Objekat za oba nisu pojedine pojave, vec vjeciti oblici objek-
tivacije volje - id e j e. Ovaj platonski (i Schellingovski) momenat
uklapa se dakako (kao i s druge strane, prihvacanje inteligibilnih
karaktera) vrlo tesko u metafizicki sistem Schopenhauera, prema
kojemu svaka individuacija volje treba da se zamislja tek kao pre-
dodzba u prostoru i vremenu. No to filozofu daje priliku da Schil-
lerov princip bezinteresnoga promatranja na. najsretniji nacin isko-
risti za okoncanje svoga nazora na zivot. Volja oslobada samu sebe
kada je u stanju, da svoju objektivaciju nenamjerno predoci, pro-
matra iii zamisli. Patnja bezumne svjetske volje razblazuje se cudo-
rednoscu: ona se prevladava u umjetnosti i znanosti.
 VII. Dio

FILOZOFIJA DEVETNAESTOGA
STOLJECA
M. J. MONARD, Denkrichtungen der neueren Zeit. Bonn 1879.
A. FRANCK, Philosophes modernes etrangers et fran~ais. Parl1
god. 1873.
R. EUCKEN, Geschichte und Kritik der Grundbegriffe der Gegen-
wart. Leipzig 1878, 3 izd. Geistige Stromungen der Gegenwart, 1904.
E. v. HARTMANN, Kritische Wanderung durch die Philosophie der
Gegenwart. Leipzig 1890.
W. DILTHEY, Archiv fur Geschichte d~r Philosophie. Sv. XI. stra-
na 551 i d.
H. HOFFDING, Moderne Philosophen, 1905.
W. WINDELBAND, Kultur der Gegenwart I, V.
J. Th. MERZ, History of Eur. thought in the 19. cent. 2 izd. (Edin-
burgh 1904).
M. FRISCHEISEN-KOHLER, Die Philosophie der G~genwart (Lehr-
buch der Philos. 1925).
PH. DAMIRON, Essai sur l'histoire de la philosophie en France au
19e siecle. Paris 1834.
H . TAINE, Les philosophes classiques fran~ais au 19e siecle. Pari1
god. 1857.
CH. RENOUVIER, Annee philos. Paris 1867.
F. RAVAISSON, La philosophie en France au 19e siecle. Paris 1868.
njemacki od E. Konig a. Eisenach · 1889.
L . FERRAZ, Histoire de la philosophie en France au 19e siecle, 3
sv., Paris 1880 do 1889.
P.' JANET, Les maitres de la pensee moderne. Paris 1883.
E. DE ROBERTY, La philosophie du siecle. Paris 1891.
CH. ADAM, La philosophie en France, pr. moitie du 19e siecle.
Paris 1894.
G. BOAS, French philosophy of the romantic period (Baltimore
1924).
 203

E. BOUTROUX, La philosophie en France depuis 1867; Bericht

iiber den 3. Kongress filr Philosophie (Heidelberg 1909) str. 124-158.
D. PARODI, La philosophie contemporaine en France (Paris 1926).
M. MULLER, Franztisische Philosophie der Gegenwart (Karlsruhe
1927). Usp. H. JOURDAN, Franzosischer Brief (Probleme der Weltan-
schauungslehre, Reichls Philosophischer Almanach IV, 1927).
D. MASSON, Recent Englich philosophy, 3 izd. London 1877.
L. LIARD, Les logiciens anglaise contemporains. Paris 1878.
TH. RIBOT, La psychologie anglaise contemporaine. Paris 1870.
H. HOFFDING, Einleitung in die englische Philosophie der Gegen-
wart. Leipzig 1890.
J. H. MUIRHEAD, Contemporary british philosophy (London 1926).
R. J. WARDELL, Contemporary philosophy (London 1923) .
A. K. ROGERS, English and american philosophy since 1800 (New
York 1873).
HARRY SLOCHOWER, Dei Philosophie in den Vereinigten Staaten
(Probleme der Weltanschauungslehre, Reichls Philos. Alm. IV. 1927).
L. FERRI, Essai sur l'histoire de la philosophie en Italie au 19e
siecle. Paris 1869.
K. WERNER, Die italienische Philosophie des 19. Jahrhunderts. 5 sv.
Wien 1884. i d.
GIOV. GENTILE, La filosofia in Italia dopo il 1850. (Critica 1908).
W. WINDELBAND, Die Philosophie im deutschen Geistesleben den
19. Jahrhunderts (3. izd. 1927).
CH. ANDLER i dr., La Philosophie allemande au XIXe siecle. Paris
1912.
M. ETTLINGER, Geschichte der Philosophie von der Romantik bis
zur Gegenwart (1924).
W. MOOG, Die deutsche Philosophie des 20 Jahrhunderts (1922) .
A. MESSER, Deutsche Wertphilosophie der Gegenwart (1926) .
KARL JOEL, Die philosophische Krisis der Gegenwart (3 izd. 1922).
K. OESTERREICHS Bearbeitung von Ueberwegs Grundriss 4. Teil,
Die deutsche Philosophie des 19. Jahrhunderts und der Gegenwart. 12
izd. 1923.
Die Philosophie im Beginn des 20 . Jahrh., Festschrift filr Kuno
Fischer, izdao W. WINDELBAND, 2. izd. Heidelberg 1908.
Jahrbiicher der Philosophie, Eine Kritische Uebersicht der Philo-
sophie der Gegenwart. Izdao M. FRISCHEISEN-KOHLER, 1913 i d .
Reichls Philosophischer Almanach izlazi od 4 sveska kao godisnjak,
a izdaje ga E. ROTHACHER.
Die deutsche Philosophie der Gegenwart in Selbsdarstellungen, 6 sv.
1921. i d .
 204

Pov· ·__est filQ.Z...Q.Jskih princi a zavrsena je s

razvitkom njemackih sistema na prijelazu izmedu oba pro a s o-:
Teca. Pregled razvitka, koji se na to nastavlja i odatle shJed1 1 u
kojemu mi stojimo jos danas, daleko je vise od knjizevnohistorij-
skog, nego cisio filozofskog interesa. Jer otada se nije pojavilo nista
bitno i vrijedno novo. 19. stoljece bilo je daleko od toga, da bude
filozofsko. U tom pogledu ono se moze usporediti otprilike s 3. i 2.
stoljecem prije nove ere, ili s 14. i 15. stoljecem poslije n. e. Ako
bi se htjelo govoriti Hegelovim jezikom, onda bi se moralo kazati,
da je svjetski duh toga vremena - u zbilji toliko zaposlen i usmje-
ren prema vani - bio sprijecen, da se okrene prema unutra i pre-
ma samome sebi i da sam sebe uziva u sebi svojstvenoj domeni. 1
Filozofijska literatUTa 19. stoljeca je dakako dosta rasirena i pod-
jednako bogata u svim bojama, poucna. Sjeme ideja, koje je dosti-
zalo iz dana procvata duhovnoga zivota, bogato je bujalo na svim
poljima znanosti i javnoga zivota, pjesnistva i umjetnosti. U gotovo
nepreglednoj punoci promjenljivih veza, misaoni zaceci povijesti
sastali su se u mnoge tvorbe od osobno izrazite osebujnosti. No i
ljudi kao Hamilton i Comte, kao Rosmini i Lotze, irnaju svoje zna-
cenje naposljetku ipak samo u svojoj energiji punoj duha, i tan-
kocutmoj prornisljenosti kojima su tipicne misaone oblike povijesti
oblikovali u nove zivotnosti, a i opci tok koga je primila proble-
matika i tvorba pojmova posljednjeg stoljeca, 2 krece se u historij-
ski naslijedenim podrucjima i u najboljem slucaju, u njihovu em-
pirijskorn izrazu novooblikovanih opreka.
Jer, odlucujuci momenat u filozofskom pokretu 19. stoljeca,
pi]Q_ ·e ~mn'ivo -I?itame u ko'o' rn 'eri ce rirodoo;nanstveno
..sEvacanje _pojava ~ati znacenje za cjelokuru:ii nazor na_ sv1~_ 1 •I
. zivot. Utjecaj kojega je ova specijalna znanost izvr§ila na filozo-
fiju i opci duhovni zivot, bio je u 19. stoljecu u pocetku sprijecen
i potisnut, ali je kasnije porastao do utoHko vece moci. Metafmka
17., a zato i prosvjetiteljstvo 18. stoljefa, bili su 11 osnovi i cjelini
· pod domenom p r i r o d oz n a n s t v en o g a m i s 1 j e n j a. Shva-
- can · e o ce zakomtosti sve a zbiljskoga, tra~enie na"ednostavnijih
~elemenata i oblika zbivanja, uvid u stalnu nu ost koja lezi u osno-
vi svake promjene, - odredilo je teoretsko istrazivanje, a stoga i

HEGEL, Berliner Antrittsrede, Djela VI, XXXV.

1
Knjizevno-historijskom interesu za ovu raznolikost, koja se te§ko
2
moze obraditi, pisac je posvetio dugogodisnji rad, plod kojega se nada,
da ce objaviti u trecem svesku svoje »Povijesti novije filozofije« (6. izd.
Leipzig 1919). U njemu ce moci biti izvedeno i dokazano, sto se ovdje
moze tek kratko skicirati (1912) .
 205

_sledanje, koje je prosudivalo sve pojedinacno, vrijednost kojega je

bila mjerena na »prirodnome«. Sirenju toga_ meh.efil_.cko1L,Pro.m~
trania _§vijeta, 1,uprotstavila se njemacka filozofija s 0s11Q.Ynom
mislju1 da je sve to sto je tako spoznato sarno o·avni oblik i sred-
_'.stvo jednog~arnje svi'eta ko'i se razvija svrsishodno, i da
istinito oiman·e · · acno a ima da odredi znac ·e ko·e mu
pripada u svrsishodnom zivotnom sklopu. Hist or ij ski n a z or
n a s vi j et bio je rezultat misaonoga rada u kojemu_je. tr.cllitL
'da bude proj ektiran »sistem urn.a«.
·- Obje ove moci rvaju se medusobno u duhovnom zivotu nasega
vremena, 1 u njihovoj borbi upotrebljeni su u najrazlicitijim spo-
jevima svi argumenti iz ranijih perioda povijesti filozofije, ali na
bojno polje nije izveden ni jedan bitno novi princip. Iako je pri-
tom povremeno izgledalo, da pobjeda naginje strani demokratizma,
bila bi to uglavnom dva motiva, koja su mu u devetnaestom sto-
ljecu bila povoljna. Prvi je bitno intelektualne~rirode i onaj isti,
_ko'i ·e bi ·elatan i u duhovni·e zivliim vremenima ranijih sto-
ljeca. To je zorna j ednostavnost i ·asnoca si urnost ·
odrede~t prirodozmmstvenih uvida, k ~- buduci se matema-
:ncki dade formulirati i uvijek 2,okazati_y iskustvu, - obecava
iskl'uciti svaku sumn·u i mnijenja i sve na_pore smislenoga mislje-
nja. U nasim danima bio ie daieko utjecajniji a:pipljivi u ti 1 it et
- rh-odne znanosti. Mocni preobrazaj vanjskih zivotnih odnosa, koji
se u rapidnom napretku odvija pred nasim ocima, bez otpora pod-
vrgava intelekt prosjecnoga covjeka gospodstvu misaonih oblika,
kojima on zahvaljuje tako velike stvari, i zato mi u tom pogledu
zivimo u znaku b a con i z m a (usp. gore § 30,2).
dru e strane, povecana kulturna svijest nasega vremena
odrzala ·e budnim i zivim sva ona itan·a, koja se odnose na vri-
jec!_no2t drustvenoga i £_ovi'esnog zivota za individuum. to ·e o-
liticki i socijalni razvitak evro_I:>skoga covjecanstva vise stupao u
~stadij masovnih akcija, sto je izrazitija postajala i duhovna odre=--
duiyca sil<!_zajednice md ojedincem utoliko vise se ind iv i-
d u um i u filozofijskim razmisljanjima rva protiv premoci d r u-
s_!__y c!..,_Borba izmedu historijskog i prirodoznanstvenog nazora na
svijet i shvacanje zivota, najjace se rasplamsala na onom mjestu,
gdje konacno treba da se odluci u kojoj mjeri pojedinacno bice
zahvaljuje vrijednosni sadrzaj svoga zivota sebi samome, i1i pove-
zanim sklopovima cjeline. Univerzalizam i individualizam opet su
se snazno sukobili, kao u renesansi.
Treba li <la se iz filozofijske literature 19. stoljeca u kratkom
izlaganju istaknu oni pokreti, u kojima je ona karakteristicna opre-
 206

ka nasla svoju najznacajniju pojavu, onda se u prvom redu radi o

pitanju, u kom smislu i u kojim granicama se du s e v n i z iv o t
moze podvrgnuti prirodoznanstvenom nacinu spoznaje; jer na ovoj
tocki ponajprije mora se odluciti <> pravu ovih misaonih oblika na
filozofijsku samovlast. Stoga se o zadaci, metodi i sistematickom
znacenju psi ho J o..g.LLL nikada nije vise prepiralo nego u 19.
stoljecu., i kao jedini mo,guci izlaz naposljetku se pojavilo -0grani-
cenje ove znanosti na cisto empirijsko razmatranje. Kao posljednja
medu posebnim disciplinama, ona je tako barem principijelno iz-
vrsila svoje odvajanje od filozofije.
Ovaj pak tok imao je opcenitije pretpostavke. U protuudaru
protiv nadobudnog idealizma njemacke filo~ofije,.~ r o z 19. sto-
ljece :siroka s:truja , materijalistickog p-0gleda, na
s vi jet, koja se je iskazala sredinom toga razdoblja doduse bez
novih osnova ili spoznaja, ali s utoliko strastvenijom emfazom.
Otada dakako napusten upravo od ozbiljnijega istrazivanja prirode,
on je u svojim zahtjevima za znanstvenim vazenjem postao mno.g o
skromniji i pomogao sebi time, da se pojavljuje utoliko djelotvornije
u odjeci skeiptickoga i pozitivistickog opreza.
Medu najznacajnije ogranke ovoga misaonog smjera bez sum-
_nje spada i nastojanje, da se i drustveni zivot covjeka, po-vijesn,i
razvitak i opci odnosi duhovne opstojnosti promatraju s prirodo-
znanstvenih gledista. Uveden ne pod bas sretnim imenom s o c i o-
1 o g i j e, ovaj smjer je pokusao da se izgradi u neku vlastitu vrstu
f i 1 oz o f i j e po v i j est i, koja mnije, da ce misli zapocete u
zavrsecima filozofije prosvjetiteljstva (usp. gore § 37,5), moci izvesti
na sirim cinjenicnim osnovima.
S druge strane, i _historijski pogled na svijet nije izostavio
svoj snazan utjecaj na istrazivanje prirode. !deja povijesti organ-
..§_koga svijeta, koj_u ie postulirala filozofija prirode. nasla je vrlo
impresivri.o ostvarenje u empirijskom istrazivanju. Metodicki prin-
-~i ko "i ~u dow· do t.oga,_ p.rolegli su se kao sami od se3e i na
dr_!!g_a_£odrucja, a ~ a z v o j no p o_y__i · e.s n i m t e o__u jam a
cinilo se,_ da__,su se historijski i rirodozn :<Len· po.gJ..e!L.ruu!vi" et
..hljeli toliko medusobno pribliziti, koliko je to mofiU¢e, bez jedne.
ove sveobuhvatne filozofske ide · e.
Naposljet'ku, U pogledu indiyiduuma SU poticaji, koji SU lezali
u kulturnom problemu 18. stoljeca doveli do toga, da se je pitanie
0 V r i j e d n OS t 1 Z 1 VO ta povremeno pretnjestalo U srediste
filozofijskoga mteresa. Pesimisticko, raspolozenje moralo je biti
prevladan.o, kako bi se iz tih diskusija moglo izdvojiti dublje
i cistije pitanje o biti i sadrzaju vrijednosti uoipce, i kako bi se
 207

filozofija, premda po cudnim stramputicama, mogla vratiti k an-

t o v s k o m o s n o v n o m p r o b 1 e mu o
c e n o v aj e c i
Jedn os i. - -
- 0 b nova k anti z ma iskusila je pak udes, da je ponaj-
prije interesom prirodoznanstvenoga misljenja bila suzena na
s po z n a j nu t e or i ju. Njen::> izrazito empiristicko zaostrenje
dovelo je na jednoj strani do pozitivistickih preradbii, na drugoj
strani do rastvaranja filozofijskih problema u psihologijske. Tako
se je, kao i u Kantovo doba, nekoliko desetljeca, narocito na nje-
mackim sveucilistima, prosirila pokvarljiva prevlast psi ho 1 o-
g i z ma. Tek uznemirena stanja zivota, koja su izazvala novi
nazor na svijet, donijela su sobom produbljeno razumijevanje
kantovske nauke u njenoj cjelokupnosti i time zapocela pokrete su-
vremene filozofije, koji idu za tim, da ponovo pridobiju. i ostale
n auk e n j em a ck o g idea 1 i z ma za filozofijsko prozimanje
k u 1 t u r n i h p r o b 1 em a .

Iz filozofijske literature 19. stoljeca smjele bi se otprilike istaknuti

slijedece glavne tocke:
U Fran cu s k o j se vladajuca id e o 1 o g i j a (usp. gore § 33, 6
i d.) dijelila u jednu vise fiziologijsku i jednu vise psihologijsku
granu. U smjeru Cabanisa djelovali su uglavnom p a risk i 1 i j e e-
n i c i, kao Ph. Pine 1 (1737-1826; Nosographie philosophique, 1798),
F. J. V. Broussais (1772-1838; Traite de physiologie, 1822 i d.;
Traite de !'irritation et de la folie, 1828) i osnivac fr en o 1 o g i j e, Fr.
Jos. Ga 11 (1758-1828; Recherches sur le systeme nerveux en general
et sur celui du cerveu en particulier, 1809, redigirano zajedno sa
Spur z he i mom). - Opreku je fizioloski predstavljala M o n t p e 1 i er-
ska skola: Barthe z (1734-1806; Nouveaux elements de la science
de l'homme, 2 izd. 1806). K njoj su pridosli: F. M. :X.. Bi ch at (1771-
1802; Recherches physiologiques sur la vie et la mort, 1800), Be rt rand
(1795-1831; Traite du somnambulisme, 1823) i Buisson (1766-1805;
De la division la plus naturelle de phenomenes physiologiques, 1802).
Tome je odgovarala izgradnja ideologije kod D au b ea (Essai d'ideo-
logie, 1803), a narocito kod Pierrea Laro mi g u i ere a (1756-1847;
Le!;ons de philosophie, 1815-1818) i njegovih ucenika Fr. Thur o ta
(1768-1832; De l'entendement et de la raison, 1830) i J. J . Card a i 1-
1 a ca (1776-1845; Etudes elementaires de philosophie, 1830). - Usp.
PICAVET, Les ideologues, Paris 1891.
Smjer opsezne historijske naobrazbe i dublje psihologije zapocinje
s M. J. Deg er an do (1772-1842; De la generation des connaissances
208

humaines, Berlin 1802; Histoire comparee des systemes de philosophie,

1804) i ima svoga vodu u F . P . Gouthier Maine de Bir an u (1776--
1824 ; De la decomposition de la pensee, 1805 ; Les rapports du physique
et du moral de l'homme, tiskano 1834; Essais sur les fondements de la
psychologie 1812; Oeuvres philosophiques, editees par V. Cousin, 1841;
Oeuvres inedites, editees par E. Naville, 1859; Nouvelles oeuvres ine-
dites, ed. par A. Bertraud, 1887 ; Oeuvres, ed. par Tisseraud,'Paris, 1926.
id. nap. o njemu A . LANG, Koln 1901; A. KUHTMANN, Bremen 1901).
U ovu nauku (koju zastupa i A. M. Ampere utjefo i utjecaji skotske
i njemacke filozofije, po P . Prevost u (1751-1839), An c i lo nu
(1766--1837), Royer - C o 11 a rd u (1793-1845), J o u ff r o y u (1796-
1842) i prije svega Victor u Cousin u (1792-1867; Introduction a
l'histoire generale de la philosophie, 7 izd., 1872 ; Du vrai, du beau, et
du bien;_ 1845; Sabr. djela Paris 1846 i d.; usp. E. FUCHS, Die philos.
V. C. s, Berlin 1847; :f. E. ALAUX, La philosophie de Mr. Cousin, Paris
1864; P . JANET, V. C. et son oeuvre Paris 1885 ; BARTHELEMY-ST.
HILAIRE, V. C., 3 sv. Paris 1885). Mnogobrojna skola koju je osnovao
Cousin, odlikovala se narocito po svojim historijskim radovima i obicno
se nazivala spirit u al is ti ck o m ili e kl e kt i ck om. Ona je po-
slije Srpanjske revolucije bila oficijelna filozofija, a djelomicno je to
jos i danas. Medu njene pristase, koji su temeljito i ukusno djelovali na
povijesnom podrucju, spadaju takvi muzevi kao Ph. Damiron, Jul. Si-
mon, E. Vacherot, Ch. Secretan, H . Martin, A. Chaignet, Ad. Franck, B.
Haureau, Ch. Bartholmess, E. Saisset, P. Janet, E . Caro it. d. Do izvjesne
teoretske osebujnosti uzdigao se medu njima F . RAV AISSON (Morale
et metaphysique, u Revue de met. et de mor. 1893).
Njihovi glavni protivnici bili su filozofi c r k v en e stranke, teorija
kojih se obicno oznacava kao tr a d i c i o n a 1 i z am. Pored Chateau-
brianda (Le genie du Christianisme, 1802 ; usp. CH. LADY BLENNER-
HASSET, Ch., Mainz 1903), J o s. de M a is tr e (1793-1821; Essai sur
le principe generateur des constitutions politiques, 1810; Solrees de St.
P etersbourg 1821 ; Du Pape 1829; njemacki prijevod s uvodom J . BERN-
HARDTA, Milnchen 1923 ; usp. o njemu FR. PAULHANN, Paris 1893)
i J . Frayssinousa (1775-1841; Defense du Christianisme, 1823), ovdje u
prvom planu stoji V. G. A. de Bon al d (1753-1841; Theorie du pou-
voir politique et religieux, 1796 ; Essai analitique sur les lois naturelles
de l'ordre social, 1800; Du divorce, 1801; De la philosophie morale et
politique du 18• siecle ; Oeuvres compl., 15 sv. Paris 1810 i d.). Na izvan-
redno fantastican nacin predavao je tradicionalizam P . S. Ba 11 an ch e
(1776-1847; Essai sur les institutions sociales, 1817; La palingenesie so-
ciale; Oeuvres completes, 5. sv., Paris 1883). U pocetku zastupao je ovaj
pravac i H. F. R. Lame n n a is (1782- 1854) u svom Essai sur l'indif-
 209

ference en matiere de religion (1817); kasnije je otpao od crkve (Paroles

d'un croyant, 1834), i postavio (»Esquisse d'une philosophie«, 4 sv., 1841
do 1846) sveobuhvatni sistem filozofije , koji je imao za uzor dijelom
Schellingov sistem identiteta, dijelom talijanski ontologizam.
Medu filozofskim predstavnicima s o c i j a 1 i z m a (usp. LORENZ-
STEIN, Geschichte der sozialen Bewegung in Frankreich, Leipzig 1849
i d.; FR. MUCKLE, Geschichte der sozialistischen Ideen im 19. Jahrh.,
3 izd. 1919), najznacajniji je Cl. H . St. Simon (1760-1825 ; Introduction
aux travaux scientifi1:1ues du 19e siecle, 1807; Reorga nisation de la so-
ciete europeenne, 1814, Systeme industriel, 1821 i d., Nouveau christia-
nisme, 1825; Izabrana djela, 3 sv. 1859; o njemu i njegovoj skoli G.
WEILL, Paris 1894 i 96, FR. MUCKLE, Jena 1908). Od sljedbenika treba
navesti: Ba z :i rd (Doctrine de St. Simon, 1829 ; o njemu W. SPUHLER,
Der Saint-Simonismus, 1926), B. En fan tin (1796-1864; La religion
St. Simonienne, 1831), Pierre Lero u x (1798-1871; Reputation de
l'eclecticisme, 1839; De l'humanite, 1840); J. Reynaud (1806--1863;
Ciel et terre, 1854) i Ph. Buch e z (1796-1866; Essai d'un traite com-
plet de philosophie au point de vue du catholicisme et du progres, 1840).
Najinteresantniji osebujni polozaj zauzima Aug. Comte, roden
17!)8 u Montpellieru, umro osamljen 18,57 u Parizu: Cours de philosophie
positive (6 sv., Paris 1840-1842); Systeme de politique positive (Paris
1851-1854), u dodatku kojega su otisnuti i karakteristicni mladenacki
spisi, narocito »Plan des travaux scientifiques necessaires pour reorga'-
niser la societe (1824); Catechisme positiviste (1853); usp. LITTR:E:, C. et
la philosophie positive, Paris 1888; J. S. T . MILL, C. and positivism,
London 1865; J . RIG, A. C., la philosophie positive resumee, Paris 1881;
E. CAIRD, The social philosophy and religion of C., Glasgow 1885;
TSCHITSCHERIN, Philosophische Forschungen, aus dem Russischen
(Heidelberg 1899) ; LEVY-BRDHL, La philosophie d' A. C. (Paris 1900,
njemacki MOLENAAR, Leipzig 1902); G. MISCH, Die Entstehung des
franz i:isischen Positivismus (Arach. f. gesch. d. Philos. XIV, 1,901) ; G.
CANTECOR, Le positivisme (Paris 1904).
Ka'Snije je Comteov polozaj postao utjecajniji i dijelom vladajuci.
Na njegov pozitivizam, kojega je sistematski zastupao E. Litt re (1801
do 1881; La science au point de vue philosophique, Paris 1873), oslanjali
su se, slobodno se prilagodavajuci, znacajni pisci, kao H. T a in E: (1828
do 1893; Philosophie de l'art, 1865; De !'intelligence, 1870; usp. o hjemu
G. BARZELOTTI, Roma 1895) i Ern. Ren an (1823-1892; Questiones
contemporaines, 1868; L'avenir de la science, 1890); pod Comteovim utje-
cajem podjednako stoji razvitak em p i r i j s k e t. zv. »eksperimentalne«
p s i ho 1 o g i j e, za' vodu koje treba smatrati izdavaca »Revue philo-

14 P o v ijest filozofije II
210

sophique«, Th. Ribot a (usp. osim njegovih historijskih radova o en-

gleskoj i njema~koj psihologiji, i istrazivanja o nasljedivanju, o abnor-
malitetima pamcenja, volje, lifoosti i t . d.), a dijelom i socio 1 o g i j e,
kako su je medu ostalima nastojali izgraditi R. Worms, G. Tard e,
E. Durkheim i ostali (usp. Annee sociologique poslije 1894). U ovaj
sklop spadaju i r a z v o j no po vi j es n e teorije, koje je uglavnom
izveo J. M. Guy au (1854-1888; Esquisse d'une morale 1885. L'irreli-
gion de l'avenir, 1887; L'art au point de vue sociologique, 1889; o njemu
usp. A. FOUILLE, Paris 1889 i E. BERGMANN, koji je objavio i izbor
Guyauovih filozofijskih djela.
Daleko najznafajnija pojava medu kasnijim predstavnicima filo-
1mfije u Francuskoj , bio je Ch. Reno u vier (1818-1903) ; Essais de
critique generate, 2 izd., 1875-1896; Esquisse d'une classification syste-
rnatiques des doctrines philosophiques, 1885 id.; La philosophie analytique
de l'histoire, 1896; La nouvelle monadologie, 1899; Les dilemmes de la
metaphysique 1901; Le personalisme, 1902; usp. G. SEAILLES, La philos.
de R, Paris 1905). Sinteza Kanta i Comtea, koju je on trazio, imala je
svoj knjizevni organ u »Annee philosophique« (od 1899 dalje). Medu
sadasnjim predstavnicima francuske filozofije, njemu su srodni J.
Lach e 1 i er, i njegov u~enik E. B out r o u x (De la contingence des
lois de la nature, Paris 1895). Najsamostalnija i najznafajnija pojava u
suvremenoj francuskoj filozofiji jest Henri B ergs on; Essai sur les
donnees immediates de la conscience, Matiere et memoire, Introduction a
la metaphysique, L'evolution creatrice (usp. srpski prijevod »Stvaralacka
evolucija«, Kosmos Beograd 1932, preveo Dr. Filip Medic); sve njemacki
Jena 1908 i d. Usp. A. Steenberger (1909), W. Meckauer (1914) , R. Ingar-
den (Husserls Jb. V, 1922).
U Engleskoj se a s o c i j at i v n a p s i h o 1 o g i j a po Thomasu
Brownu nastavlja na takve muzeve, kao Thomas B e 1 sham (1750-
1829; Elements of the philosophy of the human mind, 1801), John
Fearn (First lines of the human mind, 1820) i mnoge druge. Ona je i
tu nasla potporu u fiziologijskim i frenologijskim teorijama, kao kod
G Combe a (A system of phrenology, Edinburgh 1825), Sam. Bai 1 e ya
(Essays on the pursuit of truth, 1829; The theory of reasoning, 1851;
Letters on the philosophy of human mind, 1855) i Harriet M a r t i n e a u a
(Letters on the laws of man's nature and development, 1851) i dobila
svoju punu izgradnju po James u Mi 11 u (Analysis of the phenomena
of the human mind, 1829; usp. o njemu A. BAIN, London 1882) i njegovu
sinu J . Stuart Mi 11 u (1806-1873; System of logic ratiocinative and
inductive, 1843; Utilitarianism, 1863; Examination of Sir ·W. Hamilton's
philosophy, 1865, posthum Nature, 1874; Ethische Fragmente, izdao Ch.
Douglas, 1897. Usp. H. TAINE, Le positivisme anglais, Paris 1864; L.
 211

COURTNEY, Life of M., London 1889; CH. DOUGLAS, J. St. M ., Edinb.

and Lond. 1895; S. SAENGER, J. St. M., Stuttg. 1901). Ovom smjeru je
blizak i Alex. Bain (The senses and the intellect, 1856; Mental and
moral science, 1868; The emotions and the will, 1859). Srodni u ti 1 it a-
r i z am zastupaju G. Cogan (Philosophical treatise on the passions,
1802; Ethical questions, 1817); John Austin (1790-1859; The philo-
sophy of positive law, 1832); G. Corn w a 11 Lewis (A treatise on
the methods of observation and reasoning in politics, 1852). Usp. LESLIE
STEPHEN, The English Utilitarians (London 1900); modificirani utilizam
naucavao je Henry Sig d wick (1833-1900; Methods of Etics, prvo izd.
1875. Practical Ethics, London 1898). Ovim smjerovima bio je blizak i
poznati historicar G. Grote.
S k o ts k a f i 1 oz of i j a (usp. ANDR. SETH, Edinb. 1890) imala
je poslije Dugald Stewarta i James Mackintosh a (1764-1832; Dis-
sertation on the progres of ethical philosophy, 1830) najprije beznacajne
predstavnike kao Abercrombie (1781-1846; Inquiry cone. the in-
telectual powers, 1830; Philosophy of the moral feelings, 1833), Ch a 1-
m er s (1780-1847), a narocito kao akademijsku nauku priblizio ju je
cousinovskom eklekticizmu Henry C a 1 d e r w o o d (Philosophy of the
Infinite, 1854), koji je vec bio pod utjecajem Hamiltona; J . D. More 11
(An historical and critical view of the speculative philosophy of Europe
in the 19th Century, 1846), i H. Wedgwood (On the development of
the understanding, 1848).
Daljnje obogacenje gledista nastupilo je upoznavanjem njemacke
literature, za koju su djelovali Sam. Tayl. Co 1 er id g e (1772-1834),
W. Wordsworth (1770-1850) i prije svega Thomas Car 1 y 1 e (1795
do 1881; Past and present, 1843; usp. v. SCHULZE-GA.VERNITZ, C.
s Welt-und Gesellschaftsanschauung, Dresd. 1893; P. HENSEL, Th. C.,
Stuttgart, 2 izd. 1900). U filozofiji, to se je odrazilo najprije Kant o vim
utjecajem, spoznajna nauka kojega je djelovala na J. Hersch e 1 a
(On the study of natural philosophy, 1831), a narocito na W. W he-
w e 11 a (Philosophy of the inductive sciences, 1840).
U smisljenoj reakciji protiv toga utjecaja, pretrpjela je skotska fi-
lozofija vrijednu preradbu kod Sir W i 11 i am a Ham i 1 ton a (1788-
1856; Discussions on philosophy and literature, 1852 ; On truth and error,
1856; Lectures on metaphysics and logic, 1859; Izdao je Reidova i Stewar-
tova djela; usp. M. VEITCH, S. W. H., The man and his philosophy,
Edinburgh and London, 1883). U njegovoj skoli razlikuje se pravi
a g nos tic i z am, sto ga je uglavnom zastupao M. L. Manse 1 (1820
do 1871; Metaphysics or the philosophy of consciousness, 1860), od dru-
gog smjera, koji se priklanja eklektickoj metafizici: M. Veitch, R.
212

Lown d e s (Introduction to the philosophy of primary belies, 1865),

Leechman, M'c Cosh, i drugi.
Na posebni poticaj Hamiltona nastao je smjer, koji nastoji for-
malnu Iogiku izgraditi kao simboli~ki kalkil. Njemu pripadaju G. Boo 1 e
(The mathematical analysis of logic, 1847; An analysis of the laws of
thought, 1854); De Mor g an (Formal logic, 1847); Th. Spencer B a y-
n e s (An essay on the new analytic of logical forms, 1850) ; H. S t a n I e y
J e v on s (Pure logic, 1864; Principles of science, 1874); J. Venn (Sym-
bolic logic, 1881 ; Logic of chance, 1876; Principles of logic, 1889). Usp.
o tome A. RIEHL (Virteljahrschr. f . wiss. Philos., 1877) i L . LIARD (Die
neuere englische Logik, njemacki od Imelmanna, Berlin 1880).
Pod utjecajem, dijelom Kanta, dijelom kasnijeg njemackog teizma,
stoji filozof religije James Martine au; slicno W. Newman, A. C.
Fr a s er i drugi. Njema~ki idealizam u svom cijelom razvitku i u svom
metafizi~kom obli~ju , narocito u Hegelovu obliku, izazvao je pofavsi
od Hutchinsona Stir Ii n g a (The secret of Hegel, 1865) ziv ahni ideali-
sti~ki pokret, voda kojega je bio Th. Hill Green (umro 1882; Intro-
duction to Humes Treatise, 1875; Prolegomena to Ethics, 1883); u njega
se nadalje broje F. H. Br ad 1 e y (Appearence and reality, 2 izd. 1897),
W. W a 1 a c e, Th. H. Hodgson, E. C air d i drugi.
Ove preradbe stoje na principu r a z vi t k a. Isti princip postao je
mjerodavan za istrazivanje organske prirode kod Ch. D a r win a (Ori-
gin of species by means of natural selection, 1859; Descent of man, 1871).
Opcenitije je taj princip formulirao i ucinio ga osnovom obuhvatnog
»Sistema sinteticke filozofije« - Herbert Spencer (1820-1903; First
principles, 1862; Principles of Biology, 1864-1867; Principles of Psycho-
logy, 1870-1872; Principles of Sociology, 1876-1896; Principles of mo-
rality, 1879-1893; usp. o njemu 0. GAUPP, izd. 1923, Stuttgart). Istome
smjeru uglavnom pripadaju muzevi kao W a 11 ace, G. H. Lewes, G.
J . Rom an es i t . d .; ovaje se moze uracunati i Sidgwick (vidi gore).
Osim toga, priblizava mu se vecina engleskih pozitivista, kao H. Huxley
(Evolution and ethics, 1893), J . Tyndall i J. C. Maxwell, H. Maine i t . d.
S razvojnopovijesnim relativizmom i utilizmom, povezani su i oni
spoznajnoteoretski pogledi, §to su. pod imenom pr a gm at i z ma s ra-
zlicitim nijansama izazvali zivahni pokret u americko-engleskoj litera-
·turi. Glavne t ipove karakterizir ali su C. S. Peirce (What pragm atism
is ; Monist 1907), W. James (Pragmatism 1905, njemacki od Jerusalema
1908 ; usporedi srpski prijevod »Pragmati:z.am«, Kosmos, Beograd 1941,
preveo B. Nedic) i F . Sc hi 11 er (Humanism, 1903, njemacki 1911).
Usp. W. WINDELBAND, Der Wille zur Wahrheit (Heidelberg 1910). Bli-
zak je pragmatistickim teorijama H. Va i hinger, Die Philosophie des
Als-ob (1911, 4 izd. 1920).
 213

Jos vise nego francuska, bila je dugo vremena ta 1 i j ans k a

filozofija 19. stoljeca odredena politickim motivom i pritom - u sadr-
zaju misli sto su u tu svrhu obradene - ovisna djelomicno od francuske,
djelomicno od njemacke filozofije. U pocetku je kod ljudi kao sto su
Gioia (1766-1829) ili njegov prijatelj Rom a g nos i (1761-1835)
vladao nazor na svijet enciklopedista. u teoretskom i praktickom pogledu,
dok vec kod Pasquale Ga 11 up pi a (1771-1846; Saggio filosofico sulla
critica delle cognoscenze umane, 1820 i d.; Filosofia della volonta, 1832,
i d.) dolaze do izrazaja kantovski utjecaji, dakako u psihologistickom
obliku leibnizovske virtuelne prirodenosti.
Kasnije je filozofija, koju su pretezno razvijali klerici, bila bitno
pod utjecajem politicke povezanosti papinstva s demokratskim libera-
lizmom, dok se je racionalizam htio sjediniti s objavljenom vjerom.
Najosebujnija i osobno najsimpaticnija pojava toga smjera je Antonio
Ros mini - Serb at i (1796-1855; Nuovo saggio sull' origine delle
idee, 1830; Principi della scienza morale, 1831; posthumno: Teosofia,
1859 i d.; Saggio storico-critico sulle categorie e la dialettica, 1884; usp.
o njemu F. X. KRAUS, Deutsche Rundschau 1890). Povezivanje Plato-
novih, kartezijanskih i Schellingovih ideja pretvara se jos izrazitije u
onto 1 o g i z am, t. j. apriornu nauku o bitku kod Vincenza G i ob er-
ti a (1801-1852; Degli errori filosofichi di Rosmini, 1842; Introduzione
alla filosofia, 1840; Proto logia, 1857; usp. SP A VENT A, La filosofia di
G., 1863) . U cijelom tom razvitku sudjelovao je Terenzo Mam i an i
(1800-1885; Confessioni di un metafisico, 1865); prikljucujuci se nje-
mackim i francuskim filozofemima, njemu slijede Luigi F err i (1826
do 1895), Lab an ca, Bon ate 11 i i drugi.
Kao protivnike, nasao je ovaj smjer s jedne strane, odlucni or to-
do ks i z am Ventur a e (1782-1861), Taper e 11 i a i Liberato-
re a (Della conoscenza intelettuale, 1865), s druge strane, politicko-
radikalni s k e p t i c i z a m, kao sto su ga zastupali Giuseppe F er r a r i
(1811-1866; La filosofia della rivoluzione, 1851) i Antonio Franchi
(La religione del 19. secolo, 1853). Kantovu filozofiju uveo je Alp. Test a
(1784- 1860; Della critica della ragione pura, 1849 i d.), uspjesnije, -
C. Cantoni (1840-1906; usp. gore str. 105) , E . T o'C co, S. Turbiglio
i dr.; Hegelovu na11ku uveli su A. Ver a, (1813-1885), B. Sp ave n ta
(1817-1883) i Fr. Fiorentino; Comteov pozitivizam - ljudi kao Cataneo,
Ardigo, Labriola. Osebujnim idealistickim razvitkom - polazeci od
hegelizma - posao je Benedetto Croce. Njegova veliko smisljena
i duboko zamisljena Filosofia dello spirito, predlezi sada u tri sveska:
Estetica (3. izd. njemacki od K. FEDERNA 1905; srpski prijevod »Este-
214

tika«, Kosmos, Beograd, 1934, preveo D. Vitezica), Logica (2 izd.), Filo-

sofia della pratica (Bari 1909).
U N j em a ck o j - usp. JOH. ED. ERDMANN, Grundriss II,
Anhang, §§ 331 i d., 4. izd. pripremio Benno Erdmann, str. 728 i d. - su
se u trecem i cetvrtom desetljecu 19. stoljeca prosirile skole. Herb a r-
t o vi sljedbenici pokazali su se najzatvoreniji i najstabilniji. Medu
njima se istil'.:u: M. Dr obis ch (Religionsphilosophie, 1840; Psychologie,
1842; Die moralische Statistik und die menschliche Willensfreiheit, 1867),
R. Z i m m e rm a n n (Aesthetik, Wien 1865); L. S t r ti m p e 1 (Haupt-
punkte der Metaphysik, 1840; Einleitung in die Philosophie, 1886); T.
Z i 11 er (Einleitung in die allgemeine Padagogik, 1856). Poseban ogra-
nak skole cini t. zv. p s i ho 1 o g i j a n a rod a, kako su je otpoceli M.
Lazarus (Leben der Seele, 1856 d:) i H. Stein th a 1 (Abriss der
Sprachwissenschaft, I, Einleitung in die Psychologie und Sprachwissen-
schaft, 1871). Usp. njihov zajednicki program u I. svesku »Zeitschrift
filr Volkerpsyhologie und Sprachwissenschaft. - Srodna tome smjeru
bila je nauka A. Spira (1837-1890; Denken und Wirklichkeit; Leipzig
1873; Sabr. spisi, Leipzig 1883-85, novo izd. 1910; usp. o njemu H.
CLAPAR:6:DE, Par. 1899).
Hege 1 ova §kola bogato je na sebi osjetila blagoslov dijalektike;
vec u tridesetim godinama ona se razdvojila na religioznim oprekama.
Znafajni historifari filozofije time se nisu dali dovesti u zabludu i isli
su njenim putom: Z e 11 er i Pr a n t 1, Er d ma n n i Kun o F is ch er
(usp. E. HOFFMANN, K. F., 1924). U sredini medu stranackim oprekama
stoje sa samostalnijim mi§ljenjem K. Rosenkranz (1805-1879; Wis-
senschaft der logischen !dee, 1858 i d.) i Friedrich Theodor V i s c h e r
(1807-1887; Aesthetik, 1846 do 1858, novo izd. 1923, i 1879). Usp. H.
GLOCKNER, Fr. Th. V. Aesthetik in ihrem Verhaltniss za Hegels Pha-
nomenologie des Geistes, 1920; 0. HESNARD, Fr. Th. V. Paris 1921).
»Desnici« Hegelove skole, koja se je usmjerila protiv panteistickog
shvacanja i naglasavala metafizicko znacenje licnosti, priblizavali su se
takovi mislioci, koji su u slobodnijem odnosu prema Hegelu podr-
zavali Fichteove i Leibnizove motive, kao J. H. Fi ch t e (sin tvorca
nauke o znanosti, 1797-1879; · Beitrage zur Charakteristik der neueren
Philosophie, 1829; Ethik, 1850 i d., Antropologie, 1856); C. Fort 1 age
(1806-1881; System der Psychologie, 1855); Christ. Wei s s e (1801
do 1866; System der Aesthetik, 1830 odn. 1871; Grundzi.ige der Metaphy-
sik, 1835; Das philosophische Problem der Gegenwart, 1842; Philosophie
des Christentums 1855 i d.); H. Ulric i (1806-1884; Das Grundprinzip
der Philosophie, 1845 id; Gott und die Natur, 1861; Gott und der Mensch,
1866); nadalje E. Thran do r f (1782-1863), Mor. Carriere (1817-
1gg5) i drugi. Njima srodan bio je s jedne strane R. Rothe (1797-1867;
 215

Theologische Ethik, 2. izd. 1867-1871; usp. o njegovu spekulativnom

sistemu H. Holtzmann, 1899), koji je u jednoj originalnoj mistici smi-
sleno satkao mnogostruke poticaje idealistickoga razvitka, a s druge
strane A. Trend e 1 en burg, koji je kao princip postavio pojam
»kretanja« i mislio, da ce time pobiti Hegelovu filozofiju. Medutim nje-
gova je zasluga u poticanju aristotelovskih studija (1802-1872; Logische
Untersuchungen, 1840; Naturrecht, 1860; o njemu R. EUCKEN, 1902 i
P. PETERSEN 1913) .
Hegelovoj »ljevici« pripadaju Arnold Ruge (1802-1880 ; s Echter-
rneyerom izdavao Hallesche Jahrblicher, 1838-1840 i Deutsche Jahrbli-
cher, 1841 id.; Sabr. spisi u 10 sv., Mannheim 1846 i d.), Ludwig Feuer-
b a ch (1804-1872 ; Gedanken liber Tod und Unsterblichkeit, 1830;
Philosophie und Christentum, 1839; Wesen des Christenturns, 1841 ; We-
sen der Religion 1845; Theogonie, 1857, sabr. djela 10. sv., Leipzig 1846
i d .; novo izd. Bolina i Jodla, Stuttgart 1905 i d. Usp. K. GRON, L. F.
Leipzig, 1884; FR. JODL, L. F., Stuttg. 1904), David Friedrich Strauss
(1808-1874; Das Leben Jesu, 1835; Christliche Glaubenslehre, 1840 i d.
Der alte und der neue Glaube, 1872; Sabr. spisi, 12. sv., Berlin 1876 i d .
Usp. A. HAUSRATH, D. Fr. Str. und die Theologie seiner Zeit, Heidel-
berg 1876 i 1878; S. ECK, D. Fr. Str., Stuttg. 1899; TH. ZIEGLER, D. Fr.
Str., 2 sv., Strassburg 1908; H . MAIER, An der Grenze der Philosophie
1909).
[Njemacka spekulacija krenula je i na skandinavski sjever. Kao
zastupnici protestantsko-idealistickog idealizma, R. GEIJER i H . GER-
LOFF su u Filozofskoj biblioteci (sv. 30) ucinili pristupacnim filozofijskl
sistem Svedanina CHR. J. BOSTROMA (1797-1866). U Dans k o j, mocnl
patos S 5 re n a Ki erk e g a a rd a (1813-1855) u unutarnjem razra-
cunavanju s Hegelom razvija njegov objektivni idealizam do njegova
najdaljeg individualistickog protupola (sabr. djela u 12. svez., Jena 1922
i d .). U djelu HARALDA HOFFDINGA (rod. 1843) njemacko-idealistickl
utjecaji krizaju se s jakim utjecajima francuskog i engleskog poziti-
vizma.]
Iz s po r a o k o mater i j a li z ma rnogu se navesti: K. Mo 1 e-
s ch o t t (Kreislauf des Lebens, 1852); Rudolf Wagner (Ueber Wissen
und Glauben, 1854; Der Kampf urn die Seele, 1857); C. Vogt (Kohler-
glaube und Wissenschaft, 1854; Vorlesungen liber den Menschen 1863);
L. B ii ch n er (Kraft und Stoff, 185·5). Materijalizmu je srodan
ekstremni sen z u a 1 i z am, kako ga je razvio H . C z o 1 be (1819-1873 ;
Neue Darstellung des Sensualismus, 1855 ; Grundzlige der extensionalen
Erkenntnistheorie, 1875), i kasnije prihvatio F . U e be r we g (1826-
1871), koji je u pocetku bio srodan Benekeovu smjeru (usp. A. LANGE
Gesch. d . Mat. II, 2, 4). - podjednako t . zv. monizam, kojega je uz pomoc
216

teorije sekcije pokusao ocrtati E. Haeck e 1 (rod. 1834; Nati.irliche

Schiipfungsgeschichte, ' 1868 ; Die Weltratzel, 1899 ; usp. LOOFS, Anti-
Haeckel, 1900, i FR. PAULSEN, E . H . als Philosoph, Preuss, Jahrb. 1900),
- naposljetku socijalisticka filozofija povijesti, osnivaci koje su Fr.
E n g e 1 s (Ludwig Feuerbach und d er Ausgang der klassischen deu-
tschen Philosophie, 1888; hrvatski prijevod »L. F . i kraj klasicne njemacke
filozofije «, Kultura, Zagreb 1947, Der Ursprung der Familie, des Privat-
eigentums und des Staates, 1884; hrvatski prijevod »Porijeklo porodice
i t. d. « Naprijed, Zagreb 1945) i Kar 1 Marx (Das Kapital, 1867 i d.;
usp. »Kapital«, I, II, III, preveo Mosa Pijade, Kultura, Zagreb 1947-49);
usp. o posljednjima R. STAMMLER, Wirtschaft und Recht, 1896; G.
MASARYK, Die philosophischen und soziologichen Grundlagen des
Marxismus, 1899; L. WOLTMANN, Der historische. Materialismus, 1900;
H . VORLANDER, Kant und Marx, 1911; H . SCHWARZ, Der moderne
Materialismus, 1904; J. PLENGE, Marx und Hegel, 1911.
Daleko najznacajnija pojava medu epigonima njemacke filozofije
bio je Herm. Lotze (1817-1881; Metaphysik, 1841; Logik, 1842 ; Medi-
zinische Psychologie, 1842; Mikrokosmus, 1856 i d .; System der Philo-
sophie, I, Logik, 1874, II. Metaphysik, 1879, novi otisak u Filozofskoj
biblioteci; usp. 0 . CASPARI, H . L . in seiner Stellung zur deutschen
Philosophie, 1883; E. v. HARTMANN, L. s Philosophie, Berlin 1888; H.
SCHOEN, La metaphysique de L., Paris 1902; WENTSHER, H . L., I,
1913; G. MISCH, Einleitung zur Neuausgabe der Logik, Leipzig 1912).
K . STUMPF (Kant-st. 1922); F. BAMBERGER, Untersuchungen zur Ent-
stehung des Wertproblems i d . Philos. d . 19. Jahrhunderts, I, LOTZE
(Halle 1924).
Interesantne sporedne pojave jesu : G. Th. Fe ch n c r (1801-1887;
Nanna, 1848; Physikal. und philos. Atomenlehre, 1855; Elemente der
Psychophysik; 1860; Drei Motive des Glaubens, 1863; Vorschule der
Aesthetik, 1876; Die Tagesansicht gegenilber der Nachtansicht, 1879; Usp.
o njemu K. LASSWITZ, Stuttg. 1896; W. WUNDT, Leipzig 1901; W.
WINDELBAND, Allg. D. Biogr. 1909) i Eug. Dil hr in g (rod. 1833; Na-
tilrliche Dialektik, 1865; Wert des Lebens, 1865; Kursus der Philosophie,
1875 i 1894 i d .; Logik und Wissenschaftstheorie, 1878; Der Ersatz der
Religion, 1883). - S katolicke strane sudjelovali su u razvitku filozofije:
Fr. He rm es (1775-1831; Einleitung in die Christ-katholische Theo-
logie, 1819), Bernh. Bo 1 z an o (1781-1848; Wissenschaftslehre, 1837,
novi ostisak 1915; usp. M. PALAGYI, Kant und B ., H alle 1902; H. BERG-
MANN, Das philosophische Werk B. s, Halle 1909) ; Anton G i.i nth er
(1785-1863; Sabr. spisi, Wien 1881; P . KNOODT, A. G ., Wien 1881) i
Wilhem Rosen k rant z (1821-1874 ; Wissenschaft des Wissens, 1866).
 217

Filozofijski interes u Njemackoj, koji je oko sredine stoljeca jako

oslabio, opet je snazno porastao kroz povezivanje studija Kanta s pri-
rodoznanstvenim potrebama. Studij Kanta, potaknut djelom Kuna Fi-
schera (1860), izazvao je smjer, koji se raznim nijansama oznacava kao
no v o k anti z am. Njemu uglavnom pripadaju: A. Lange (1828-
1875; Gesch. d . Mater., 1866, 8 izd. 1908); 0. Liebmann (1840-1912;
Analysis der Wirklichkeit, 4 izd. 1911; Gedanken und Tatsachen, 2 sv.
1882-1901); H. C oh en (1842-1917; System der Philosophie, 1902 i d .;
usp. P. NATORP, H . C. s philos. Leistung (1918); W. KINKEL, H. C.,
sein Leben und sein Werk, 1924); P. Nat or p (1854-1925; Sozialpa-
dagogik, 5 izd. 1922; Platos Ideenlehre, 2 izd. 1922 ; Die log. Grundlagen
der exakten Wissenschaften, 1910; Allg. Psychologie, I, 1912; Sozial-
idealismus, 1920; Vorlesungen ilber praktische Philosophic, 1925) ; Ernst.
Cassi re r, Substanzbegriff und Funktionsbegriff, 1910 ; Philosophie der
symbolischen Formen, 3 sv. 1923 i d .; Nie. Hartmann, Grundzilge
einer Metaphysik der Erkenntnis (1921), Ethik, (1926); na teologijskom
podrucju zastupao je taj smjer Alb. R its ch 1 (Theologie und Meta-
physik, 1881) i njegova rasirena skola, - na pravnom podrucju, R.
Stammler.
Na novokantovskom tlu j u g oz a p a d n a n j e ma c k a s k o 1 a
razvija f i 1 oz cf i ju v r i j e d nos ti: W. Wind e Iba n d, Praludien,
7. i 8. izd. 1821; Prinzipien der Logik, 1913; Einleitung in die Philosophie,
1914, drugo izd. 1920; usp. H . RICKERT, W. W. 1915; H. Rickert, (Der
Gegendstand der Erkenntnis, 1892, 5 izd. 1921; Die Grenzen der Natur-
wissenschaftlichen Begriffsbildung, 1396 i d., 4. izd. 1921; System der
Philosophie, I, 1921; Die Philosophic des Lebens 2 izd. 1922 ; K ant als
Philosoph der modernen Kultur, 1924. Usp. A. FAUST, H. R. und seine
Stellung innerhalb der deutschen Philos. der Gegenwart, 1927), E. Lask,
(Die Logik der Philosophie, 1911; Die Lehre vom Urteil, 1912; Sabr.
spisi, 1923.) Kao i Rickert, na Fichtea nadovezuje H . M il n st e r berg
(Grundzilge der Philosophie, 1900; Philosophie der Werte, 1908).
Teoretska fizika postala je za filozofiju znacajna uglav nom po Rob.
Mayer u (Bemerkungen ilber die Krafte der unbelebten Natur, 1845;
Ueber das mehanische Aquivalent der Warme, 1850; usp. o njemu A.
RIEHL, Sigwart-Abhandlungen, 1900); H. He 1 m ho 1 t z u (Physiologi-
sche Optik, 1886; Tatsachen in der Wahrnehmung, 1879; L . GOLD-
SCHMIDT, Kant und Helmholtz, Hamburg 1898; L. KONIGSBERGER,
H . v. H. 3 sv., Braunschweig 1902/ 3; FR. CONRAT, H' . psycholog. An-
schauungen, Halle 1904); E. Mach u (Die Analyse der Empfindungen,
2 izd. Jena 1900; o njemu R. HONIGSWALD , Berlin 1903); H. Hertzu
(Prinzipien der Mechanik, Leipzig 1894, novo izd. 1910) .
218

Polazeci od fiziologijskih pocetaka, Wilh. Wun d t (roden 1837)

razvio je sveobuhvatni sistem filozofije; od njegovih mnogobrojnih spisa
treba spomenuti: Grudzilge der physiologischen Psychologie, 1873 i d.;
Logik, 1880 i d.; Ethik 1886; System der Philosophie 1889; Grundriss der
Psychologie, 1897; Volkerpsychologie 1900 i d,; usp. P . PETERSEN (1924).
Kantijanizirajucoj spoznajnoj teoriji suprotstavio se re a 1 i z am J.
v. Ki r c h man n a (Philosophie des Wissens, 1864) i p oz it i vi z am
C. Goring a (System der kritischen Philosophie, 1874 i d.), E . La as a
(Idealismus und Positivismus, 1879 i d.) a djelomicno i A . R i e h 1 a
(Der philosophischen Kritizismus, 1876 id.; novo izd . 1924 id.; Philosophi-
sche Studien 1925). Slican smjer pod imenom em pi r i o k r it i c i z ma
slijedio je R. Avena r i us (Kritik der reinen Erfahrung, 1888 do 1890 ;
Der menschliche Weltbegriff, 1891 ; usp. OSC. EWALD, Berlin 1905).
Slicna su i shvacanja t . zv. i mane n t n e f i Io z of i j e W. Sch up-
p ea (Erkenntnistheoretische Logik, Bonn 1878) i Joh. Rehm k ea
(Philosophie als Grundwissenschaft 1910; Logik oder Philosophie als
Wissenschaftslehre, 1918).
Kao sto su kod ovih mjerodavni pojmovni oblici istrazivanja pri-
rode, tako su s druge strane, interesi historijskoga pogleda na svijet
mjerodavni za istrazivace kao Rud. Eu ck en (Die Einheit des Geistes-
lebens, 1888; Der Kampf um einen geistigen Lebensinhalt, 1896; Der
Wahrheitsgehalt der Religion, 1901; Sabr. clanci, 1903 ; Der Sinn und der
Wert des Lebens, 1908; Erkennen und Leben, 1912; Mensch und Welt,
1918); H. G 1 o g au (Abriss der philosophischen Grundwissenschaften,
1880); W. D i 1th e y (1833-1911; Einleitung in die Geisteswissenschaf-
ten, I. 1910; Sabr. spisi, 1914 i d . usp. G. Misch, Vorbericht zum V.
Bd. der Ges. Sehr., i A. Stein, Der Begriff des Verstehens bei D, 1926)
i njegova skola; G. Simm e 1 (Einl. in d. Moralwissenschaft, 1892, Die
Probleme der Geschichtsphilosophie, 1892; Philosophie des Geldes, 1900;
Kant, 1903; Soziologie, 1908; Philosophische Kultur 1911; Goethe 1913;
Lebensanschauung, 1918) i E. Troe 1 ts ch (1865-1923; Sabr. spisi, 1912
i d .). Posredno stanoviste zauzeo je Chr. Si g wart (1830-1904 ; Logik,
4. izd., 1911) r azvijajuci Schleiermacherovu misao. Njemu je blizak
Heinrich Maier (Psychologie des emotionalen Denkens, 1908 ; Wahr-
heit und Wirklichkeit, I, 1926).
Sklop tradicija, koje su bile stopljene sa sholastickim, istodobno
osebujno i s pozitivistickim mislima, - branili su utjecajni Fr a n z
Brentano (1838-1917; Psychologie vom empirischen Standtpunkt,
1874; Vom Ursprung sittlicher Erkenntnis, 1889 ; Versuch ilbcr di e Er-
kenntnis ; Aus dem Nachlass, von A. Kast i l, 1925 ; novi otisak glavnih
djela u Filoz. bibl ; 0 . Kraus, F . B., 1919 ; novi otisak 1921), iz skole
 219

kojega su proizisli C. Stumpf, A. Mein on g (Sabr. rasprave, 1913

i d.), A. Marty (Sabr. spisi 1916 i d.) i E. Hus s er 1 (Logische Unter-
suchungen 2 izd., 1913 i d.; Ideen zu einer reinen Phanomenologie, I,
1913), osnivac fenomenologijskoga kruga: A. Pfander, (Logik 1921);
M. Sch e I er, (Der Formalismus i d. Ethik 3 izd. 1927; Vom Umsturz
der Werte, 1919; Vom Ewigen im Menschen, I, 1921; Die Wissensformen
u . d. Gesellschaft, 1926), M. Heidegger (Sein und Zeit I, 1927).
Medu osamljenim licnostima, koje su opcoj literaturi bile blize,
uglavnom treba spomenuti dvije:
E. v. Hartmann (1842-1906), koji je postao zapazen svojom
»Filozofijom nesvijesnoga« (1869), a uskoro se velikim nizom spisa uz-
dignuo do sve zatvorenije znanstvenosti (Das Unbewusste vom Stand-
punkt der Deszendenztheorie, 1872; Phanomenologie des sittlichen Be-
wusstseins, 1879; Die Religion des Geistes 1882; Aesthetik, 1877 i d.;
Kategorienlehre, 1897, novo izd. 1923; Geschichte der Metaphysik, 1900;
Die Weltanschauung der modernen Physik, 1902; System der Philosophie
im Grundriss, posthumno 1909; usp. o njemu ARTH. DREWS, 1902;
LEOP. ZIEGLER, 1910 i d.; J. v. RINTELEN, Pessimistische Religions-
philosophie der Gegenwart, 1924), dok je iza sebe oslobodio djelomicno
pesimisticku, djelomicno misticku popularnu filozofiju, kao tipovi koje
mogu vaziti s jedne strane Main 1 and er (Philosophie der Erli:isung,
1874 i d.), s druge strane Du Pre 1 (Philosophie der Mystik, 1884 i d.).
Fr. Wihl. Nietzsche (1844-1900), kojega se strastveno pokrenuti
misaoni razvitak u svojim promjenljivim stadijima karakterizira sli-
jedecim izborom iz njegovih mnogobrojnih spisa (Cjelok. izdanje, Leip-
zig 1895 i d.): Die Geburt der Tragi:idie aus dem Geiste der Musik, 1872;
Unzeitgemasse Betrachtungen, 1873-1876; Menschliches - Alzumensch-
liches, 1876-1880; Also sprach Zarathustra, 1883 i d .; Jenseits vom Gut
und Bose, 1886; Zur Genealogie der Moral, 1887; Gi:itzedammerung, 1889.
Usp. o njemu u AL. RIEHL, Stuttgart, 2. izd. 1897; R. RICHTER, N.,
sein Leben und sein Werk, Leipzig 1903; OSC. EWALD, N. s Lehren in
ihren Grundbegriffen, Berlin 1903; A. DREWS, N. s Philos., Heidelberg,
1904; K. JOEL, N. und die Romantik, Jena 1904; E. SEILLI:i!:RE, Apol-
lon ou Dyonise, Paris 1905; G. SIMMEL, Schopenhauer und Nietzsche,
Leipzig 1907; E. BERTRAM, N ., 1920; CH. ANDLER, N., sa vie et sa
pensee, 6. sv. Paris 1921 ; N. v. BUBNOFF, Fr. N. Kulturphilosophie,
1924; K. HILDEBRAND, Wagner u. N ., 1924; L. KLAGES, Die psycho-
logischen Errungenschaften Fr. N. s, 1926; »Ariadne«, Jahrbuch der
Nietzsche-Gesellschaft, 1925 i d .
220

§ 44. BORBA OKO DUSE

H. MONSTERBERG, Grundziige der Psychologie, sv. I, Die Prin-

zipien, Leipzig 1900.
E. v. HARTMANN, Die moderne Psychologie, Leipzig 1901.
G. VILLA, Einleitung in die Psychologie der Gegenwart, njemacki
od Pflauma, Leipzig 1902.
Karakteristicna promjena u opcim znanstvenim odnooima u
toku- i9. stolj-ec':a jest o d v a j an j e psi ho 1o g i j e o d f i 1 o-
z of i j e, koje stalno napreduje, i koie se sada moze smatrati
_principijelno zavrsenim.J Ono je slijedilo iz rapidnog pada meta-
fizickog interesa i metafizickih dostignuca, koji je osobito u Nje-
maokoj nastupio kao prirodni protuudar na visoki napon speku-
lativnoga misljenja. Lisena tako opcenitije potpore, ·u nastojanju
da se ucvrsti kao cisto empirijs·ka znanost, psihologija je u po-
cetku posjedovala samo slabu otpornu snagu protiv prodora pri-
rodoznanstvene metode, prema kojoj je s njome trebalo da se
postupa kao sa specijalnom strukom fiziologije i1i opce biolo,gije.
Oko toga pitanja grupira se niz zivahnih pokreta.
1. :U: pocetku stoljeca postojao je zivahni uzajamni odnos
izmedu francuske ideologije i izdanaka en!!leske prosvjetiteljske
filo2ofije, koja je bila podijeljena na asociiativnu psihologiju
i nauku o common-senseu; pritom ·e sada ~ kako Francuska
bila vodeci dio. Medutim tu se jf· sve ostrije isticala opreka,
koja je od pocetka postojala u francuskom senzualizmu izmedu
Condillaca i Bonneta (usp. § 33, 7). Kod Destutt de Tracya' i jos
kod Laromiguierea, ne dolazi do ostre odluke. Na.protiv., Ca-
b an is je voda mater i j a 1 is tick o g a smjera. Njegovo istra-
zivanje o povezanosti fizicke i dusevne (moral) biti covjeka, u
promatranju razlicitih utjecaja starosti, spola, temperamenta,
klime i t. d., dolazi do zakljucka, da je dusevni zivot svuda odreden
tijelom i njegovim fizickim odnos1ma. Stoga, ako se organicke
funkcije, harem u principu svode jedino na mehanicke i kemijske
procese, onda se cinilo, da je dusa - buduci je kao zivotna snaga
postala suvisna, - svoje odsluzila i kao nosilac svijesti.
U izvodenju ovih misli, drugi lijecnici kao na pr. B. Brous-
s a is. dali su materijalizmu jos ostriji izraz: intelektualna dje-
latnost je »jedan od rezultata« mozgovnih funkcija. Stoga je
zeljno prihvacena cudotvorna hipoteza fr en o Io g i j e, uz pomoc

s Usp. W. WINDELBAND. Ueber den gegenwartigen Stand der

psychologischen Forschung, Leipzig, 1876.
 221

Jrnje je Gall pojedine »moci« - s kojima je dosada raspoJagala

€Illpirijska psihologija (usp. gore § 41, 3) - lokalizirao na odre-
den.im mjestima mozga. Nije zavladala samo saljivost, kada je
_publika razabrala, da se cak izvana na lubanji moze prepoznati
vise ili manje snazna razvijenost pojedinih obdarenosti, nego se
je narocito kod medicinara na to nadovezivalo mnijenje, da je
time naime bez sumnje otkrivena materijalnost takozvano,g du-
.sevnog zivota. Narocito u Engleskoj, kako pokazuje uspjeh
Combes o vi h spisa, frenologijsko praznovjerje izazvalo je vrlo
veliki interes, i znan.s;veno dalo prednost jednoj cisto fiziologijskoj
psihologiji u Hartleyevu smislu.
~ · e John_ S..tuart M i 11, slii ed ci svoga oca, svoi e LdeoloskL
i ~..P.id'.sticki raspolozene_ zemljake doveo natrag Humeovu shva-_
can·u a.socijativne p.si-hologije. Ne pitaiuci za to, sta je materija
i sto je duh o sebi, treba da se pode od cinj~ice da tjele§!la_
.J quhovna stanja predstavljaju <lva potpuno neprispodobiva po-
. drucja iskustva, i da psi ho Io g ii a k a o z nano st o z a k on i-
m a duh o v no g a z iv o ta, mora cinjenice koje to sacinjavaju,
studirati u samoj sebi i ne smije ih svoditi na zakone neke druge
.sfere opstojnosti. Prikljucujuci se Millu, Alex. Bain je dalje razvio
i:>.socijativnu psihologiju, buduci je u!rnzao narocito na znacenje
misicnih osjeta, u kojima se mogu naci fundamentalne cinjenice
dusevnoga zivota, koje odgovaraju tjelesnome kretanju. Doduse
ova asocijativna psihoJogija ne ce da b as nista znade o nekoj
materijalnosti dusevnih stanja, ali kao princip dusevnoga zbivanja
i ona poznaje samo mehanizam predocaba i nagona. Njen spo-
znajnoteoretski osnov gotovo je potpuno pozitivisticki.
2. Zato se opreka prema materijalistickoj psiholo,g iji mnogo
ostrije pojavljuje kod onih smjerova, koji naglasavaju j e din-
st v en i a kt iv i t et s vi j es ti. Prem a primj eru de Tracya,
vec je Laro mi g u i ere so v a ideologija razlikovala »modifika-
cije«, koje su prostc posljedice tjeles nih podrazaja, i »akcije
duse «, u kojima on:1 vec kod opazanja potvrduje svoju samo-
stalno.t. U Montpellierskoj skoli vj er ovalo se jos cak i u »zivotnu
silu«, koju je Barthe z svakako htio zamisliti kao nesto potpuno
nepoznato, odvojeno od tijela i duse. No i Bi ch at j e od or,g a-
nickoga zivota, oznakom spontane »r eakcije «, razlikovao ani-
malni «. Ovaj pak momenat u psihologiji dosao je do potpune raz-
radbe po Maine de Bir an u, koji je neumorno i s uvijek
novim obratima radio na principijelnom razgraRicenju psihologije
od fiziologije. Fini smisao za razmisljanje ovoga filozofa iskusio
 222

je mno,gostruke poticaje iz engleske i njemacke filozofije. U po-

gledu ove posljednje, treba istaknuti makar i samo povrsno po-
znanstvo s naukom Kanta i Fichtea i s virtualizmom Bouterweka,
kojega su u Parizu cesto znacajno spominjali. 4 Tako je osnovna
cinjenica na kojoj je Maine de Biran zasnovao svo·u teori"u ta
da U VO 1j l lS O O no neposredno doziyljujemo nasu ylastity,__
~~~ost i o t po r »Non-Moi« ona· rij 1:_v~titog~_ tijela}. Re-
fleksija licnosti na ovo njeno vlastito potvrdivanje, sacinjava po-
laznu tocku svake filozofije, za spoznaju koje unutarnje iskustvo
pruza oblik, a iskustvo onoga sto daje otpor, sadrzaj. Iz 0S1I1ovne
cinjenice razvijaju se pojmovi sile, supstancije, uzroka, jedinstva,
identiteta, slobode, nuznosti. Na taj nacin Maine de Biran je na
psihologiji izgradio metafizicki sistem. koji mnogostruko podsjeca
na Descartesa i Malebranchea, ali ciji cogito ergo sum nadomjesta
sa volo ergo sum. Upravo zato on se je narocito trudio, da pojam
u nut a r n j e g a is k us t v a (sens intime) ispostavi kao o sebi
jasan i razumljiv osnov svekolike duhovne znanosti, za osnovni
princip koje je on smatrao samosvijest hotece licnosti. Ove znacajne
misli , koje su bile usmjerene protiv naturalisticke jednostranosti
18. stoljeca, Maine de Biran je za svoje vlastito uvjerenje, narocito
potkraj svoga zivota, upotpunio mistickim obratom, koji kao najvisi
zivotni oblik profuatra predavanje i iscezavanje licnosti u ljubavi
bozjoj. Njegova je znanstvena nauka naprotiv , kod njegovih prija-
telja kao Amperea, Jouffroya i Cousina nasla daljr.je
doticaje djelomicno sa skotskom, djelomicno s njemackom filozofi-
jom, ali je pritom uz pomoc eklektickih prisvajanja mnogosta ste-
tovala od njihove osebujnosti. To se vec izvanjski pokazuje u tome,
da se njegov tako modificirani nazor, narocito u obliku nauke, koju
je dobio po Cousin u, rado oznacavalo spirit u a 1 i z mom.
Zapravo, on je idealistickim dopunama, koje je narocito Cous in dc-
nio iz njemacke filoiofije identiteta, pretrpio izmjenu nj egov a iz-
vornog karaktera, kojega bi se bolje oznacilo v o l u n t a r i z mom.
U tom smislu su kasnije Rav a is son, u jednom jos samostal-
nijem obliku,, koji se je vise oslanjao na kantovski kriticizam, -
Reno u vi er, pokusavali da od eklekticizma pozovu IJptrag

4 Posredovanja ovdje nisu bila samo literarna (Villiers, Degerando

i t. d .), nego u jako.i mjeri i licna. Od velikog znacenja izmedu ostaloga,
bila je prisutnost Schlegela u Parizu, narocito predavanja Friedricha. U
samom Parizu. drustvo od Auteuila, koioj je pripadao i svicarski posla-
nik S tap fer, jedna prvenstveno posredujuca licnost.
 223

k Maine de Biranu i djelomifoo k Leibnizu. 5 Pored toga je naro-

cito Renouvier potpuno dualisticki zaostrio kriticisticke principe
ne samo u spoznajnoj teoriji, nego i u pogledu metafizike i filo-
zofije povijesti-, buduci da na svim podrucjima naglasava nikada
potpuno izjednaceno postojanje opreka, kao i iracionalne, slu-
cajne ostatke u svekolikoj zbilji. S uvijek novim obratima, koji
djelomicno prelaze u cudne konstrukcije, poduzeo je da sprovede
ovaj princip.
Snazan i originalan polet postigla je spiritualisticka meta-
fizika u novije vrijeme po Bergson u. On polazi od kritike
prirodoznanstvenoga pogleda na svijet i pokazuje, da kao sto
mozak bioloski ima samo funkciju premjestanj::t senzibilnih funk-
cija u motorne, tako i pojmovni nacin predocavanja, koji se ra-
zvija iz senzibiliteta, ima samo taj smisao, da sluzi kao sredstvo
za djelovanje; stoga je on, radi predvidanja, neka teorija zakonite sta-
bilnosti. Nasuprot tome, Bergson hoce iz neposrednih datosti
samodozivljaja zasnovati metafiziku licnosti, slobode i stvaralackog
razvitka. 6
3. Uopce je svakako v o 1 u n tar i z am mozda najjace izra-
zena tendenclja psiho1ogije 19. stoljeca. U Njemackoj je u tom
smislu uglavnom djelovala Fichteova i Schopenhauerova meta-
fizika . Prema objema, bit covjeka sastoji se u volji, i obojenost
koju takav pogled daje cijelome nazoru na svijet, mo,gla je u toku
njemacke povijesti u nasem stoljecu i s njime povezanom pro-
mjenom narodne duse, biti samo pojacana. Do krajnosti povecano
znacenje praktickoga i ne bezopasno potiskivanje teoretskoga , isti-
cali su se sve vise kao karakteristicne crte vremena. U znanstve-
nom obliku to se vec rano pokazuje kod Beneke a, koji je svoj
prikaz asocijativne psihologije (usp. gore § 41 , 8) osebujno o"'.:>li-
kovao pomocu toga, da je elemente dusevnoga zivota - on ih je
nazvao »pramocima« - shvatio kao aktivne procese ili kao n a-
go n e, koji izvorno pobudeni podrazajima, u svojoj sadrzajnoj
ustrajnosti (kao »tragovi«) i u svom medusobnom izjednacenju, uz
neprestano proizvodenje novih snaga, treba da stvore prividno sup-
stancijalno jedinstvo biti duse. Prema ovome, ·dusa je snop, - ne
vise predocaba, kao kod Humea, - nego nagona, snaga i »moci «,
5 Slicno mjesto u Italiji zauzima Ga 11 up pi, koji pod »cinjenicama

svijesti« - koje on cini bazom filozofije -, promatra autonomiju cudo-

rednoga htijenja kao odredujucu, dok je Ros mini zadrzao stariji in-
teiektualizam.
6 Usp. njem. izd. ~Matiere et memoire«, s uvodom W. WINDEL-

BANDA, Jena 1908.

224

dok se kfasifikatornim rodnim odnosima, za koje se prije upotre-

bljavao ovaj posljednji izraz, - odrice svako realno znacenje
(usp. gore § 41, 3). Induktivno zasnovati ovu nauku pomocu me-
todicke obradbe cinjenica unutarnjega opazanja, - za Benekea
vazi kao jedina moguca pretpostavka za filozofijske discipline kao
sto su logika, etika, metafizika i filozofija religije. Pritom on do-
lazi do jedne t e or i j e v r i j e d nos ti, koje pripadaju podra-
zajima (t. zv. »stvarima«) radi jacanja ili slabljenja nagona.
Benekeovu psihologizmu F o rt 1 age je dao metafoiicke linije,
buduci ga je ugradio u Fichteovu nauku o znanosti. I on dusu,
a time istodobno i povezanost stvar~, shvaca kao sis t em n a-
go n a, i • mozda nitko nije tako ostro kao on sproveo pojam bez-
supstratnoga djelovanja 7 kao izvor supstancijalnoga bitka. Bit
dusevnoga zbivanja on je spoznao u tome, da se iz izvornih funk-
cija suzbijaju stalni sadrzaji pomocu sintetickoga spajanja. Time
je opet pokazao jedini put na kojemu se metafizika moze rijesiti
sheme materijalnoga dogadanja, kao kretanja nepromjenljivih
supstancija kao sto su atomi. U tim su pak naukam:1 istodobno
lezali zaceci shvacanja, da se i procesi kretanja predocaba, paznje
i sudu shodnog vrednovanja, moraju smatrati funkcijama »na-
gona«, pitanja i odobravanja, odnosno odbacivanja. Dakako nije
izostalo, da se je u kasnijem razvitku psihologijska analiza mi- •
saone djelatnosti uvrijezila i na podrucju logike i tu mnogo-
struko odvracala pogled od pravih problema. Bas u posljednjim
desetljecima psihologizam je bujao sasvim slicno kao u 18. sto-
ljecu, pa kao i tada u svojoj izrodenosti doveo do istih pojava
najplice popularne filozofije.
4. I u Engleskoj jos uvijek postoji tradicionalni psihologizam,
i na tome se bitno nije nista promijenilo niti preinakom, koju je
Ham i 1 ton pod utjecajem njemacke filozofije i narocito Kanta
dao s k o ts k o j nauci. I on brani stanoviste unutarnjega isku-
stva i promatra ga kao mjerodavno za sve filozofijske discipline:
nuznost i opce vazenje nalazi se samo u cinjenicama svijesti, koje su
svakome jasne i razumljive. No u tim cinjeni.cama (a njima pri-
pada i svaki pojedinacni opazaj o postojanju vanjske stvari) do-
pire do nase svijesti uvijek samo konacno u konacnim odnosima
i odnofajima, i u tom smislu (dakle bez Kantovskoga pojma feno-
menaliteta) je za Hamiltona ljudsko znanje ograniceno na iskustvo
konacnoga. Od beskonacnog i apsolutnog, t. j. od Boga, covjek ima

' C. FORTLAGE, Beitrage zur Psychologie (Leipzig 1875) str. 40;

usp. gore str. 174, primjedba 1.
 225

samo moralnu izvjesnost vjere. Naprotiv, o tome »bezuvjetnom«

znanost nema spoznaje, jer ona kao bitno »odnoseca « i »uvjetu-
juca« djelatnost, moze zami.sliti samo takvo, sto ona - da bi ga
medusobno odnosila - medusobno razlikuje (Kantov pojam sin-
teze) . Taj »agnostic i z am« je tada Mansel s jos vise skep-
ticki okrenutim iskoristenjem Kantovske spoznajne teorije stavio
u sluzbu teologije objave., buduci je pokazao, da su religiozne
dogme potpuno nepojmljive za ljudski um, te se bas zato i ne
mogu napasti. Nespoznatljivost »apsolutnoga « ili »be3konacnog «,
kao sto ju je naucavao Hamilton, igra pak vaznu ulogu jos i u
drugim filozofskim smjerovima Engleske, na pr. u nauci Herberta
Spencera i kod predstavnika pozitivizma i pragmatizma.
Nasuprot psihologiji, koja ima posla samo s utvrdivanjem
cinjenica svijesti, Hamilton razmatra logiku, estetiku i etiku (koje
odgovaraju trima klasama fizickih fenomena) kao nauku o zako-
nima, pod kojima stoje cinjenice. Ipak tu ne dolazi do potpune
jasnoce o normativnom karakteru toga zakonodavstva, i tako tu
i filozofijske discipline principijelno ostaju u psihologizmu. U iz-
vodenju pak, Hamiltonova logicka teorija oblikuje se u jednu od
najizrazitijih pojava form a 1 n e 1 o g i k e. Za njega se radi
samo o sistematskom prikazu odnosa, koji postoje medu pojmo-
vima; i nadmasujuci princip Aristotelove analitike (usp. gore
§ 12, 3), on cijelo istrazivanje usmjerava na odnose k van ti-
t et a. Svaki sud treba da je jednadzba (sto se moze okrenuti),
koja iskazuje, kako se medusobno odnose opsezi oba pojma, tako
da na pr. sud subordinacije (otprilike kao »n.tfa je evijet «) mora
uzeti oblik: »Svi S = poneki P «. K tome dakle pripada, da i pre-
dikat podjednako bude »kvantificiran «, sto je dosada u logick1m
naukama b ivalo samo sa subjektom. Ako su tako svi sudovi .s.ve-
deni na oblik jednadzbi medu opsezima sudova, onda su se izvodi
j zakljucci pojavljivali kao racunske operacije s datim velicinama,
t. j. cinilo se, da je potpuno sproveden princip terministicke logike,
kao sto su to formulirali Occam (usp. gore § 2'i, 4), Hobbes (§ 31 ,
2) i Condillac (§ 34, S). Tako se od Hamiltona na ovamo siri »nova
analitika« ili »kalkul:ttoricka logika « - siroko igraliste za gimna-
stioki sport neplodnoga ostroumlja. Jer ocevidno je, da se takva
logika provlaci samo na jednom, i pored toga naibeznafajnijem
medu mnogobrojnim odnosima, koji su moguci medu pojmovima
i koji su. predmeti sudova, i da pritom bas dra gocjeni odnosi io-
gickoga misljenja i,;p1:cdaju iz takve vrste analitike. No matema-

15 Povij esl filozofiie I!

226

ticka egzaktnost s kojom se cinilo da ova razvija svoju pravilnost,

pridobila je za nju, ne samo u Eogleskoj, niz vrijednih istrazi-
vaca, koji su previdjeli, da o tome cijelom tako brizljivom izra-
denom aparatu formula, sadrzajno misljenje covjeka ne zna nista.
5. Prilikom debata o pitanju duse u Francuskoj i Engleskoj,
umijesa se kod pojma du s e v n e sups tan c i j e naravno uvijek
i religiozni ili t e o 1 o g i j ski inter es. To je stajalo u prednjem
planu prilikom vrlo ostrih prepirki, koje su u Njemackoj dovele
do raspada Hegelove skole. One su se bitno kretale oko 1 i c n o s t i
b o z j e i bes m rt nos ti du s e. Kao »pruska drzavna filozo-
fija« hegelizam nije mogao postojati, a da pritom ne bi odrzao
»identitet filozofije s religijom «. Mnogoznacni, u dijalektickome
formalizmu skriveni nacin izrazavanja majstora, koji na takvim
pitanjima nije imao direktnog interesa, potpomogao je prepirku
o pravovjernosti njegove nauke. Ustvari t. zv. »desna strana« skole,
kojoj su pripadali istaknuti teolozi kao Gabler, Gosche!, i Hinrichs,
pokusala je odrzati pravovjernost. Ako pak je mozda moglo ostati
sumnjivo, koliko bi se »dolazenje-ideje-k-samoj-sebi« moglo tu-
maciti kao licnost bozja, to je s druge strane postalo jasno, da u
sistemu vjecitoga. postajanja i dijalektickog prelazenja sviju oblika
medusobno, konacna licnost jedva moze racunati na karakter
»supstancije« i besmrtnosti u religioznom smislu.
Ovaj motiv prisilio je neke filozofe, da izadu iz Hegelove
skole i dovelo ih do »t e is tick o g« nazora na svijet, koji je
(slicno kao onaj . Maine de Birana) za svoju sredisnju tocku imao
pojam 1 i c nos ti, i u pogledu konacnih licnosti priklonio se
Leibnizovoj monadologiji. Mladi Fichte oznacio je ove duhovne
realitete »prapozicij3.ma«. Najznacajnije izvodenje misli je filo-
zofijski sistem Chr. Weisse a, koji pojam mogucega ontologijski
stavlja iznad pojma bitka, <la bi onda sav bitak izvco iz slobode
kao samoproizvoda licnosti (FICHTE?). U odnosu rnogucega i zbilj-
skog, ovdje se ponavljaju Leibnizova opreka izmedu verites eter-
nelles i verites de fait, i problemi, koje je Kant obuhvatio u pojmu
»specifikacijc prirode « (usp. gore § 40, 7). Unutar »mogucnosti«,
koje se ne daju domisliti , zbiljsko je zapravo uvijek takvo , da bi ga
se moglo i drugacije zamisliti; t. j. ono se ne moze izvcsti, ono se
mora promatrati kao slobodom dano. Zakon i cinjenicnost ne mogu
se medusobno reducirati. S vise psihologijskim izvodcnjem ovih
poglcda, U 1 r i c i je promatrao samost kao pretpostavku »razliku-
juce« djelatnosti, s kojom je identificirao svu svijest i odakle je
podjednako razvio logicku kao i psihologijsku teoriju.
 227

6. Suprotna je stranka bas oruzJem hegelizma napadala orto-

doksiju, moc i zahtjevi koje su rasli u doba restauracije, pri cemu
je Ruge bio voda publicistickog zastupanja religioznoga, kao
i politickog liberalizma. Koliko je ova strana idealisticki sistem
shvatila panteisticki i spinozisticki, najbolje se vidi iz Feuer-
b a ch o vi h »Gedanken i.iber Tod und Unsterblichkeit«, gdje se
bozanska beskonacnost slavi kao posljednji zivotni osnov covjeka,
a njegovo predavanje njoj kao istinska besmrtnost i blazenstvo.
Polazeci od toga idealnog panteizma, Feuerbach je tada vrlo brzo,
- prolazeci razlicite medustupnjeve, koji su postajali sve radi-
kalniji - napredovao do najradikalnijih promjena svoje nauke.
On je osjecao, da panlogisticki sistem nije bio u stanju da objasni
prirodno pojedinacno bice: ta Hegel je prirodu nazvao carstvom
slucajnosti,, koje je nesposobno da pojam odrzi cistim. Ova ne-
sposobnost, mislio je Feuerbach, vise se nalazi u pojmu, koga
covjek ima o stvarima. Opci pojmovi u kojima misli filozofija,
svakako su nesposobni, <la razumiju zbiljsku bit pojedinacnoga
bica. Stoga Feuerbach postavlja Hegelov sistem na glavu, i tako
smo dobili i n om in a 1 is tick i mater i j a 1 i z a m. Zbiljsko
je osjetilno pojedinacno bice: sve opcenito, sve duhovno jest samo
iluzija individuuma. Duh je »priroda u svom drugobitku «. Tako
Feuerbach daje i svoje cisto ant r op o 1 o g i j s k o obj as n j e-
n j e re 1 i g i j e: svojc vlastito rodno bice covjek promatra tako,
kakav bi on sam htio biti, - kao Boga. Ova »teorija zelje« treba
da na Epikurov nacin (usp. gore § 15, 7) covjecanstvo oslobodi
od svega praznovjerja i njegovih losih posljedica. Spoznajna nauka
ovc »filozofije buducnosti « moze biti samo senzualizam , njena
etika - samo eudaimonizam. Nagon za srecom jest princip mo-
rala a su-htijcnje tude srece je s u rad o st, osnovni eticki osjecaj.
Nakon sto je materijalizam dokazao tako otmjeno metafizicko
podrijetlo, doslo je na njegovu korist i do antropologijskoga na:
cina zasnivanja, sto ga je on jos od Lamettriea isku sio u fran-
cuskoj literaturi i koji je napretkom filozofije, cinilo se, jos
i ojacao. Pa .i Feuerbach je naucavao: covjek jest ono sto jede!
I tako je zavisnost duse od tijela opet pretvorena u materijalnost
dusevne djelatnosti: predocavanje i htijenje su »sekreti « mozga,
kao sto drugi organi izlucuju druge stvari. Daljnji saveznik ovoga
nazora poj avio se u s e n z u a 1 i s t i c k o j s p o z n a j n o j t e o,..
r i j i, kao sto ju je, jos neovisno od metafizickih pretpostavaka,
razvio C z o 1 be, koji je kasnije sam dospio do jednoga nazora
na svijct, koji je bio sasvim blizak materijalizmu. Kako mu je
naime spoznaja izgledala moguca samo kao odraz zbiljskoga, to
228

je naposljetku dosao do toga, da i samim predodzbama pripise

prostornu proteznost i da uopce prostor, urnjesto spinozisticke
supstancije, prornatra kao nosioca sviju atributa.
Tako se je materijalisticki nacin misljenja poceo siriti medu
lijecnicima i prirodnjacima i u Njemackoj, i to je doslo do vidjela
na kongresu prirodoslovaca 1854 u Gottingenu. Protivurjecje iz-
medu rezultata prirodne znanosti i »potreba duse«, postalo je
temom raspre, koja je i literarno zestoko nastavljena, u kojoj ie
Carl Vogt branio -svemoc mehanickog nazora na svijet, Rw:lolph
Wagner naprotiv, na granicama ljudske spoznaje htio postici
mogucnost za neku vjeru, koja bi spasila dusu i njenu besmrtnost.
Ovo nastojanje, sto je vrlo nespretno oznaceno »dvostrukim knji-
govodstvom«,8 u nastavku je (slicno kao kod agnosticizma u
Engleza) uglavnom bilo djelatno, da 'bi kod prirodoslovaca, -
koji su progledali jednostranost materijalizma,, ali se nisu mogli
sprijateljiti s teleologijom idealizma, - proizvelo rastuce nagnuce
za Kant a, u cijoj stvari o sebi su mislili da se mogu skloniti
one potrebe duse. Kad se je onda 1860 pojavio sjajan prikaz kri-
ticke filozofije od Kuna Fischera, poceo je onaj »povratak Kantu«
kome je poslije bilo sudeno, da se jednim dijelom izrodi u lite-
rarno-historijsku mikrologiju. Prirodoznanstvenom raspolozenju -
otkuda je on proizasao - , dala je izraz »Povijest materijalizma«
Alberta Lange a. Usput je, dakako, bilo nek i. h nesporazuma,
buduci da su i neki prirodoslovci kao He 1 m ho 1 t z,n transcenden-
talni idealizam zamijenili s Lockeovom semeiotikom i njegovom
naukom o primarnim i sekundarnim kvalitetima, i buduc':i je
s druge strane nesto kasnije, jedna poznata skola teologa pod
vodstvom R its ch 1 a usvojila nauku o stvari-o-sebi na jedan
nacin, koji je srodan engleskom agnosticizmu.
Filozofska obnova kantizma , koja se provlaci kroz cijelu
drugu polovicu 19. stoljeca osobiio poslije znacajne knjige 0.
Liebmann a »Kant und die Epigonen «. (1865), pokazuje sliku
slikovite raznovrsnosti. u kojoj se kroz sve stupnjeve ponavlja
opreka tuma~enja, koje je Kantova nauka dobila vec odmah
nakon svoje pojave. Empiristicko i racionalisticko shvacanje bilo
je tu opet u sukobu, i njihovo historijsko kao i sistematicko
izjednacenje podleglo je naposljetku pragmatickoj nuznosti, da se
8 Niie bez interesa konstatirati, da taj motiv vec francuskim ma-
terijaJ;stima nije bio dalek: u tom smislu predleze izjave Cabanisa i
Broussaisa pred kraj njihova zivota, cak misticke tendencije.
9 Usp. H. HELMHOLTZ, Physiologische Optik, § 25 i narocito »Die

Tatsachen in der Wahrnehmung« (Berlin 1879).

 229

je i odatle postepeno razvio povratak Fichte u. Danas je opet

u nastajanju neka idealisticka metafizika, za glavnog predstavnika
ko.je treba smatrati R. Eu ck en a.
Ovaj pak novokantovski pokret, sa svojim ozbiljnim spo-
znajnoteoretskim radom u svim oblicima, imao je uspjeh, da je
povrsna metafizika materijalizma u svojoj nedostatnosti i nemo-
gucnosti .progledana i odbacena. Pa i tamo gdje je Kant-ova nauka
bila izvrnuta sasvim empiristicki, cak i pozitivisticki, pa i u cudno-
vatoj raboti konsekvencija t. zv. solipsizma, odbacena je kao
apsurdnost misao, da svijest treba gledati kao sporednu funkciju
materije. Mnogo cesce sirila se suprotna jednostranost, da se unu-
tarnjem opazanju, nasuprot izvanjskom, pripisuje sav primarni
realitet. 10 Osnovno je to, da je konac 19. stoljeca dozivio rela-
tivno brzi slam nazora na svijet, koji je bio odreden samo poj-
movima i hipotezama prirodoslovlja. Ime filozofije prirode je vec
opet zadobilo cast, a u teorijama »energetike « se s te strane pri-
prema novi oblik [ilozofijskoga razumijevanja prirode.1 1
Time je materijalizam u znanosti prevladan. On zivi u popu-
larnim prikaz1ma kao Bilchnerov »Kraft und Stoff«, ili u finijem
obliku Straussove »Alter und neuer Glaube «, 12 ali on i dalje zivi
kao zivotni nazor u takvim krugovima, koji vole kusati »rezultate
znanosti « iz najzahvalnije ruke. Za tu poluobrazovanost on je svoj
karakter:sticni prikaz nasao u djelima Haeckela i njegovu t. zv.
monizmu.
Za ipsihologiju kao znanost svakako se i poslij e kri ti eke spo-
znajne teorije pokazala nuznoot, da se odrece pojma dusevne
supstancije kao osnova i podjednako kao cilja njena istrazivanja,
i da se kao nauka o zakonima dusevnoga zivota izgraduje samo
na unutarnjem i vanjskom iskustvu iii zajedno na obn. Tako smo
dobili »psihologiju bez duse «, koja je slobodna od svih metafi-
zickih pretpostavaka, - ili se cini da to jest.
7. Dublje pomirenje opreka dao je Lotze, polazeci od
osnovnih misli njemackog id~alizma. Prirodni mehanizam on pro-
10 To se doga<1a uglavnom u t. zv. i m n n en t no .i f i lo z of i j i,
kao predstavnik koje se pored W. Schuppea maze navesti narocito v.
Schubert-Soldern.
11 Usp. W. OSTWALD, Vorlesungen iiber Naturphilosophie (Leip-

zig 1903).
12 I u tom duhovitom obliku, sto ga maze naci materi.i alizam - po-
red toga maze se navesti mozda i »Rechtsphilosophie« L. Knappsa (1857),
- dolazi na vidjelo podrijetlo iz Hegelove dijalektike u tome, da se svi
visi, duhovni, zivotni oblici razmatraju kao izlazenje (teznja) prirode
iznad sebe same.
230

matra kao oblik zakonitosti, u kojemu nagon zivota i oblikovanja,

sto sacinjava duhovnu bit svega zbiljskoga, ostvaruje svoju svrhu
- dobro. Prema tome prirodna znanost svakako nema drugoga
principa, do mehanicke kauzalne povezanosti, vazenje koje ovdje
principijelno iziskuje odbacivanje nauke o zivotnoj snazi i za
organizam. No, poceci metafizike, kao i logike, leze samo u etici.
U izvodenju ovoga t e 1 e o 1 o g i j s k o g idea 1 i z ma, stapaju
se u novu harmonicnu tvorbu motivi iz svih velikih sistema nje-
macke filozofije. Svako pojedinacno zbiljsko ima svoju bit samo
u zivim odnosima u kojima stoji prema drugom zbiljskom, i ovi
odnosi, sto sacinjavaju povezanost univerzuma, moguci su samo
ako je sve bice kao dio zbilje zasnovano u supstancijalnom
jedinstvu, i ako je pritom sve zbivanje izmedu pojedinacnih bica
shvaceno kao svrhovito ostvarenje jednoga zajednickoga zivotnog
sadrzaja. Lotze je bio pozvan ovu osnovnu metafizicku. misao do-
vesti do potpune izvedbe, pomocu mocne univerzalnosti, s kojom
je svladao cinjenicni materijal i oblike znanstvene obradbe u
svim posebnim disciplinama , a i u tom pogledu njegova se licnost
kao i nauka casno prikljucuju prethodnoj epohi. Njegovo vlastito
mjesto ponajvise se karakterizira shvacanjem spoznaje kao jed-
noga od onih zivih i svrhovitih uzajamnih djelovanja izmedu
»duse« i drugih »supstancija «. Ako se »reakcija« duse pritom po-
vezuje s podrazajem, koji dolazi od »stvari «, onda ona s jedne
strane, ovu svoju vlastitu prirodu razvija u oblicima zora i u
opcim istinama, koje tim povodom dolaze do svijesti s neposrednom
evidencijom. S druge strane, ovaj udio subjekta, predodzbeni svijet
zapravo cini po j av om. Ova pak »pojava «, kao svrhoviti unu-
tarnji zivot, time sama nije naprosto privid, nego stovise cars t v o
v r i j e d nos ti, u kojem se ostvaruje do bro. Ostvarenje u tome
svijetu svijesti jest najvrednije, sto se u uzajamnom djelovanju
supstancija uopce maze dogoditi., posljednji i pravi smisao svjet-
skoga procesa. Polazeci od ove osnovne misli Lotze je u svojoj
»Logici « naucavao, da redoslijed misaonih oblika treba shvatiti
kao sistematsku povezanost, koja se razvija iz z ad a ca misljenja.
U svojoj »Metafizici «, on je nazor na svijet teleologijskoga ide-
alizma izgradio i u sebi odredio ostroumnim pojmovnim radom
i brizljivim odmjeravanjem u svim pravcima. Treci dio sistema,
eti.ka, nazalost vise nije izvedena u tom strozijem obliku. Zato
uvjerenja filozofa i njegovo zrelo razumijevanje zivota i povijesti
predleze u lijepim i ostroumnim prikazima njegova »Mikro-
kozmosa«.
 231

8. Drugi izlaz iz teskoca prirodoznan.stvene obradbe dusevnoga

zivota izabrao je Fechner. Tijelo i dusu on hoce promatrati
kao nacine pojavljivanja jedno te istoga nepoznatog zbiljskog, koji
su doduse potpuno odijeljeni i raznovrsni, ali stalno medusobno
korespondiraju, i on ovu misao slijedi u smjeru, <la fizickim sklo-
povima svuda odgovaraju i duhovni sklopovi, dok su nam po-
,;ljednji pomocu opazaja poznati samo u nama samima. Kao sto
se osjeti - koji odgovaraju podrazaju pojedinih dijelova zivca-
noga sistema - u nas prikazuju kao gornji valovi u sve-valu nase
individualne svijesti, tako se moze pretpostaviti, da su svjesnosti
pojedinih osoba takoder samo gornji valovi jedne opcenitije svi-
jesti, otprilike planeiskoga duha. I ako se ovo promatranje na-
stavi, onda se naposljetku dolazi do pretpostavke neke univ er-
z a 1 n e z a j e d n i c k e s v i j es t i u B o g u, ko}oj korespondira
univerzalna kauzalna povezanost atoma. Uostalom, prema Fech-
neru povezanost unutarnjega i vanjskog iskustva u nasoj svijesti
dopusta, da se istraze zakoni ove korespondencije. Znanost o tome
jest psi ho f i z i k a. Njen je prvi zadatak, da pr~nade met ode
z a m j e r e n j e p s i h i c k i h v e 1 i c i n a, kako bi tako postigla
zakonE:, koji se mogu matematicki formulirati. Fechner uglavnom
postav lj a m e t o d u r a z 1 i k a, s t o s e u p r a v o j o s m o g u
zap a zit i, koja kao jedinica mjere definira najmanju razliku
civaju osjetnih intenziteta, sto se jos moze opaziti, i ovu pretpo-
stavlja kao svuda i u svim slucajevima jednaku. Na osnovu ove
(dakako samovoljne) pretpostavke, cinilo se moguce matematicko
formuliranje t. zv. Weber-Fechnerova osnovnog zakona, prema ko-
jemu se intenzileti osjeta odnose kao logaritmi podrazajnih inten-
ziteta. Nada, koju je tako probudio Fechner, da se indirektnim
mj erenjem psihickih velicina prema prirodoznanstvenoj metodi
matematicki <lade prikazati psihofizicka ili mozda cak psiholo-
gijska zakonitost, imala je - i usprkos mnogobrojnih i teskih
prigovora na koje je nailazila - uioliko velikog uspjeha, ukoliko
se je u toku posljednjih desetljeca na tome marljivo radilo u
mnogim za to osnov:mim 1aboratorijima. Ipak , ne moze se reci,
da je ovim vrsenjem eksperimentiranja isao ukorak i pridonos za
novo i dublje razumijevanje dusevnoga zivota.13
Podjednako je na sve vece poteskoce sprovodenja nailazila
i obnova spinozistickog paralelizma. Kod samoga Fechnera ona
13 U pogledu kontroverza, najjednostavnije je uputiti na samoga
FECHNERA: »Revision der Hauptpunkte der Psychophysik « (Leipzig
1882). Pored toga treba narocito uputiti na H. M-ONSTERBERGA, Ueber
Aufgaben und Methoden der Psychologie (Leipzig 1891).
232

je bila zami.sljena dogmaticki, buduci da je on za sadr.zaj osje-

tilnog opazaja zahtijevao puni metafizicki realitet - on je ovaj
»danji pogled« suprotstavio »nocnome pogledu« prirodoznanstve-
noga i filozofijskog fenomenalizma - , i ovo dogmaticko shvacanje
kasnije je najjace zasnovano na principu odrfanja energije, koji
iskljucuje svako uzrokovanje fizickih pokreta pokretima, koji ne bi
bili fizicki. Drugi su naprotiv, onaj paralelizam shvacali kriticistic-
ki, buduci su pretpostavljali, da su dusa i tijelo sa svim njihovim
stanjima i djelatnostima, koje se uvijek zbivaju u sebi, - samo raz-
liciti nacini pojavljivanja jedno te istoga realnog jedinstva. Medu-
tim nakon zivahnih diskusija, sto ih je pretrpjelo ovo pitanje, 14
ipak je vise i vise prodirala spo,z naja, da se takav paralelizam ne
moze odrfati ni sprovesti ni u kom obliku. Najznacajniji st\rarni
protuargument ostaje diskontinuiranost dusevnoga zivota i potpuna
nemogucnost, da se napredak od opafaja do opazaja shvati kauzal-
no, makar i s najprofuznijom primjenom »nesvijesnih predocaba«.
To 5e pokazuje i kod onoga istrazivaca, koji je za sirenje psi-
hologijskih studija bio najaktivniji: W. Wun d ta. Od svoje »fizio-
logijske psihologije« on se je razvio do neko.g »Sistema filozofije«,
koji svijet promatra kao djelatni sklop v o 1 j n i h ind iv id u a-
l it et a. U metafizici on upotre'.Jljava Fichte-For tlageovski pojam
besupstratnoga djelovanja, i ogranicava primjenu pojma supstan-
cije na prirodoznanstvenu teoriju . Uzajamn<;> djelovanje voljnih
aktualiteta u organickim bicima proizvodi visa voljna jedinstva i
time razlicite stupnjeve centralne ;,vijesti. No ideja jedne apsolutne
svjetske volje i svjetske svijesti, koja se odatle razvija po regula-
tivnome principu, lezi s one strane granice ljudske spoznajne spo-
sobnosti.
9. Ukoliko se sve jace istupajuci voluntarizam, narocito i u
opcenitijem shvacanju i literaturi, borio protiv intelektualizma, -
koji je smatran tipicnom osnovnom crtom u sjajno doba njemackog
novohumanizma, - razvio se u izvjesnoj mjeri isti problem op r i-
m at u volje ili razuma , koji je tako zivahno zaokupliao dijalek-
ticku ostroumnost s holasticara (usp . gore § 26) . Da je taj problem
zapravo potekao iz antagonistickoga razvitka idealizma, najjasnije
je vidio E. v. Hartmann, cija je ,, Philosophie des Unbewussten«
proizlazila iz sinteze s jedne strane Hegela, s druge strane Schopen-
hauera i kasnoga Schellinga, i imala namjeru, da opet sjedini ra-

14 Kriticki sastav literature o tom pitanju, nalazi se kod E . Bussea

u »Philos. Abhandlungeh zu Sigwa rts 70 . Geburtstag « (Tubinge n 1900);

usp. k tome narocito tamo tiskano istrazivanje H. RICKERTA.
 233

cionalnu i iracionalnu granu idealizma. On je to pokusao postici

time, sto jedinstvenome svjetskom duhu kao atribute pripisuje
v o 1 ju i id e j u (»alogicko« i »lo.gioko«), koji su koordinirani i
stoje u uzajamnom djelovanju. Ako se pritom apsolutni duh na-
ziva »nesvijesnim«, to Hartmann pojmu svijesti pridaje slicnu
mnogoznacnost kao Schopenhauer pojmu volje. Jer, djelatnosti ne-
svije:sinoga jesu voljne i predodzbene funkcije, Jrnje doduse nisu date
ni u kojoj empirijskoj svijesti, ali ipak pretpostavljaju neku drugu
svijest, ako uopce treba da ih zamislimo. Ovu visu svijest, sto se
naziva nesvijesnim, i koja treba da sacinjava zajednicki zivotni
osnov sviju svijesn,ih individuuma, Hartmann pokusava pokazati kao
djelatnu bit u svim procesima prirodnoga i dusevnog zivota. Ona
podjednako zastupa Schopenhauerovu i Schellingovu volju u pri-
rodi, kao i zivotnu snagu ranije fiziolo:gije, i entelehije razvojnoga
sistema. Ona se razvija ponajprije u teleologijskim sklopovima
organickoga zivGta. U tom pogledu se je i Hartmann vrlo uspjesno
borio protiv materijalizma, buduci da njegova nauka svuda ukazuje-
na jedinstveni duh o v n i zivotni osnov stvari. Za to on na naj-
sretniji nacin upotrebljava bogati niz prirodoznanstvenih .znanja,
premda je bila samoobmana kada je smatrao, da ce svoje »spekula-
tivne rezultate« postici »po induktivno~prirodoznanstvenoj metodi«.
U svakom slucaju, prirodoznanstveni interes u vezi sa ohrabruju-
cim i djelomicno sjajnim prikazom, mnogo je pridonio izvanredno
velikom, makar brzo prolaznom uspjehu »Filozofije nesvijesnoga«.
Njena glavna draz svakako je lezala u razmatranju pesimizma
tusp. dolje § 46), i u tom smjeru ona je povukla za sobom roj popu-
larnofilozofijske literature prosjecno vrlo slabog kvaliteta.
Svoju osnovnu metafizicku misao, sam je Hartmann, uz upo-
rabu rasirenih historijskih 1Studija, sproveo na etickom, estetickom
i religioznofilozofijskom podrucju, ali je zatim napredovao do iz-
gradnje strogo dijalektickoga sistema u svojoj »Nauci o kategori-
jama«, najzatvorenijem dijelu pojmovne arhitektonike, sto su ga u
Njemackoj zabiljezila pooljednja desetljeca, i tome je onda uslije-
dila neka vrsta historijsko-kritickoga zasnivanja u njegovoj »Povi-
jesti metafizike«. Nauka o kategorijama, bez sumnje njegovo glav-
no znanstveno djelo , hoce postici zajednicki formalni fundament za
stvarne disc-ipline filozofije, buduci da sve odnosne oblike intelekta,
-- zorne, podjednako kao i diskurzivne, - slije di . u njihovu razli-
citom oblikovanju kroz subjektivno-idealno (spoznajnoteoretsko) ,
objektivno-realno (prirodofilozofijsko) i matematicko podrucje. Po
finoci dijalektickih odnosa i obilju interesantnih stvarnih izgleda,
ona je svojevrsna protivnost Hegelovoj logici. Kao sto je ova u svo-
234

joj cjelokupnosti dijalekticki razvijala preobrtanje ideje u prirodu,

»otpustanje« pojma u »drugobitak « - tako Hartmann kod svake
pojedine kategorije pokazuje preobrazbu, koju »logicko « trpi svo-
jim odnosenjem na »alogicko « zbilje, sto proizlazi iz volje. I ovdje
se svijet pojavljuje kao u sebi podvojen . kao borba uma protiv
volje.

§ 45. PRIRODA I POVIJEST

Dualizam ka,ntovskoga nazora na svijet odrazava se u znanosti

19. stoljeca osebujnom napetoscu odnosa pr i rod n e z nano st i
i duh o v n e z nano st i. Ni jednom ranijem dobu ova opreka,
sto je vladala i velikim sistemima idealizma, u stvarnom i meto-
dickom znacenju nije bila tako laka kao nasemu, i iz te okolnosti
proizasao je niz novih poremecaja punih obecanja. Ako se pritom
podrucju duhovne znanosti oduzme, kao sto je pokazano, sporno
podrucje psihologije, to pak »prirodi «, - jos vise u Kantovu smislu
- preostaje d rust v en i z iv o t i n j ego v hist or i j ski
r a z v it a k u svom cijelom opsegu u svim pravcima. Aneksio-
nisticko prodiranje prirodoznanstvenoga misljenja lako je - prema
biti stvari - na socijalnim pojavama, podjednako kao i na psiho-
logijskim, naslo tocke gdje je moglo upotrebiti sve sile svoga na-
cina promatranja. tako da je i na tom podrucju postalo nuzno
slicno rvanje kao i radi duse. I tako se je ona opreka zaostrila do
opreke izmedu p r i r o d n e z n a nos t i i p o v i j es n e z n a-
nos ti.
1. Prvi oblik u kome se zametnula borba izmedu prirodoznan-
stvenoga i historijskog nazora na svijet, bilo je uspjesno opovr-
gavanje filozofije revolucije od strane franc us k o g a tr ad i-
c ion a 1 i z ma. Nakon sto su St. Martin i de Maistre revoluciju
prikazali kao kaznu bozju nad nevjernim covjecanstvom, de B o-
n a 1 d je presao na to, da drustvenim teorijama 18. stoljeca, koje je
i on ucinio odgovornim za grozote Terreura, suprotstavlja teoriju
k 1 er i k a 1 no -1 e git i mist i ck e restauracije. Neskolovan u
pojmovnom misljenju, diletant narocito u svojoj sklonosti prema
etimologiziranju, on je djelovao toplinom svoga prikaza i snagom
principa, sto ga je zastupao. Nedostatak je to prosvjetiteljstva,
naucavao je o~, da je ono mislilo, da um polazeci od sebe moze
naci istinu i urediti drustvo, da je ono samovolji individuuma htjelo
predati oblikovanje njihova zajednickog zivota. Uistinu medutim,
sav je duhovni zivot covjeka produkt po v i j es n e tr ad i c i j e.
 235

Jer on se korijeni u j e z i k u. Jezik je pak (i bas ovdje je condil-

lacizam najjace tucen), covjeku dan od Boga kao prva objava; bo-
zanska »rijec« je izvor istine. Ljudsko znanje je uvijek samo su-
djelovanje na toj istini, ono proizlazi iz s av j est i, gdje mi sebi
prisvajamo ono opcenovazno. Nosilac pak tradicije bozanske rijeci
jest crkva. Njena nauka je od Boga dani univ er z a 1 n i um, koji
se kroz stoljeca oploduje kao veliko drvo na koj emu sazrijevaju svi
pravi plodovi ljudske spoznaje. I samo ta objava moze stoga biti
i osnova drustva. Obijest individuuma, koji su se protiv toga ogor-
cili, nasla je svoje poravnanje u raspadanju drustva , koje treba
iznova zasnovati na vjecnome tlu . To je bila i misao, koja je slabo
drzala na okupu tamne i cudnovate fantazije Ba 11 an ch ea.
2. Filozofijski momenat ove crkvenopoliticke teorije sastojao se
u tome, da je kao duhovni zivotni osnov individuuma spoznat rodni
um, sto se ostvaruje u historijskom razvitku drustva. Ako se ovome
tradicionalizmu oduzmu teologijski nazori, onda se nalazimo odmah
do Hege 1 ova pojma obj e kt iv no g a duh a. Stoga je u
najvecoj mjeri bilo smijesno, da je Victor Cousin, n akon sto
je njemacku filozofiju usvojio upravo s te strane, ultramontancima
u izvjesnoj mjeri odnio vrhnje s mlijeka. I ekl ekticizam je naucavao
univerzalni um, i on se nije zacao, da u tome vidi nesto slicno skot-
skome Common-senseu, kojemu ali nije htio odricati m etafizicku
bazu prema Schellingu i Hegelu. Stoga, kad je Lame n n a is, -
koji je u pocetku bio tradicionalist i onda prosao kroz skolu nje-
macke filozofije - , u »Esquisse d'une philosophi e« razmatrao nauku
o idejama, mogao je z:!pravo potpuno zadrzati onu teoriju savj esti.
Sasvim drugi oblik uzela je nauka o objektivnom duhu tu, gdje
je shvacena cisto psihologijski i empirijski. U duhovnome zivotu
individuuma odigravaju se mnogi procesi, sto j ednostavno pocivaju
na tome, da pojedinac uopce ne egzistira nikada drugacije, nego
kao clan psihickoga sklopa. To sveobuhvatno pak u koj e svaki
urasta i uz pomoc kojega on jes t, sto jest, ne proizlazi iz prirodo-
znanstvene jednomjernosti kao opcega oblika dusevnog zbivanja.
Ono stovise stalno proizlazi iz historijske odredcnosti, i zajednicki
duh, koji lezi u osnovu individualnoga, objektivno se izrazava u
jeziku, u obicajima, u javnim ustanovama. Njihovim studijem iqdi-
vidualna se psihologija mora prosiriti do soc i j a 1 n e psi ho-
1 o g i j e. Ovaj princip postavili su L a z a r us i S t e i n t h a 1, i
eminentno historijski karakter, kojega mora imati njegova izvedba,
oni su nagovijestili pod ne bas najsretnijim imenom psi ho 1 o-
g i j e n a rod a. Naprotiv, tamo gdje je taj historijski karakter
odstranjen, pokusalo se i socijalnu psihologiju kao i cijelu sociolo-
238
giju pretvoriti u prirodnu znanost, koja treba da ima za svoj pred-
met stalne zakonitosti i duAevnoga zivota naroda. Ovu tendenciju
su narocito u novijoj francuskoj literaturi zastupali muzevi kao
Tard e i dr. 1 ~ U sasvim drugom smjeru je u Njemackoj G. Sim-
me 1 sociologiju kao filozofijsku teoriju oblika drustvene opstoj-
nosti, doveo do plodne povezanosti s problemima kulturnih vri-
jednosti.16
3. Da bi se razurnjelo religioznu obojenost, koja je - u opreci
prema socijalno-politickim teorijama 18. stoljeca, - karakteristicna
za fr a n c us k i soc i j a li z am poslije S t. Si mo n a, mora
se uzeti u obzir osnovna misao tradicionalizma. Ucenje posljednje-
ga pak ne stoji samo pod pritiskom religioznosti, koja je ojacala
do nove socijalne i politicke mcx'.:i, nego i u zivahnim odnosima pre-
ma njema&oj filozofiji i cak prema njenoj dijalektici. Sve je to
preslo na njegova ucenika Auguste Comte a, ciji je misaoni raz-
vitak podlegao izvanredno osebujnoj sudbini.
Njegova namjera ne ide na nista vece ni manje, nego sto je
totalna reforma ljudskoga drustva. I za njega vazi kao rijeseno, da
je prosvjetiteljstvo s revolucijom, ciji je ono bilo uzrok, - bankro-
tiralo. Kao i tradicionalisti, za to i on cini odgovornim samostalnost
individuuma, slobodno istrazivanje i autonomno vodenje zivota. Iz
toga je slijedila anarhija mnijenja, a iz toga anarhija javnih prilika.
Ozdravljenje drustva treba traziti samo u vladavini znanja. U glav-
nim linijama treba da se opet pronade ono podvrgavanje sviju
zivotnih djelatnosti jednome opcenovaznom principu, sto je pri-
blizno bilo postignuto u velicanstvenom, ali iskvarenom sistemu
katolickoga srednjeg vijeka. Samo sto namjesto teologije treba da
stupi pozitivna znanost, koja va_njsku slobo-du trpi podjednako
malo, kao tada teologija. Taj romanticki momenat skroz je odredio
Comteovo ucenje: on se pokazuje ne samo u njegovoj filozofiji po-
vijesti kroz odusevljeni prikaz srednjovjekovnoga drustvenog si-
stema, ne samo u njegovu projektu »religije covjecanstva« i nje-
noga kulta, nego ponajprije i u tome, da on za novi drustveni po-
redak iziskuje usporedno duhovne i svjetovne moci. Pritom novo-
oblikovanje treba da polazi od stvaranja pouvoir spirituel, radi
cega je Comte cinio fantasticne pokusaje s osnivanjem »zapad-
njackog komiteta «. Kako je sam sebe zammjao kao njegova pred-
sjednika, tako je i sebi povjerio osnivanje nove nauke. Pozitivna
pak filozofija, na kojoj treba da se gradi novi drustveni poredak,
nije nista drugo, nego uredeni sistem same pozitivne znanosti.
15 lJsp. naprotiv TH. KISTIAKOWSKI, Gesellschaft und Einzel-
wesen (Berlin 1899).
u G. SIMMEL, Soziologie (Leipzig 1908).
 237

Comteov nacrt toga po z i t iv is t i ck o g a s is t em a z n a-

nos ti neobicno zaostrava shvacanje Humea i Condillaca. Ne samo
da je ljudska spoznaja upucena na medusobne odnose fenomena,
nego uopce nema nicega apsolutnog, sto bi ovima otprilike kao ne-
spoznato lezalo u osnovu. Jedini je apsolutni princip, da j e s v e
re 1 at iv no. Nema nikakvoga umnog sm.isla govoriti o prvim
uzrocima ili posljednjim svrhama stvari. Ovaj pak relativizam (ili
kako se kasnije kazalo korelativizam), istodobno podlijeze univer-
zalistickom zahtjevu matematicko-prirodoznanstvenoga misljenja,
kada se znanosti pripisuje zadaca, da sve one relacije shvati s gle-
dista, da se pored pojedinacnih cinjenica, njihov ponavljajuci se
prostorni i vremenski red utvrdi kao »opce cinjenice«, ali upravo
i samo takve. Tako pozitivizam pomocu »zakona« - to je lose ime
za opce cinjenice - ne ce objasniti posebne cinjenice, nego samo
utvrditi ona ponavljanja. Svakako odatle (sto je dakako pod tim
pretpostavkama nepojmljivo i neobrazlozeno) kao praktican prilog
znanosti treba da proizade predvidanje buducega - savoir pour
prevoir. Ovo shvacanje Comtea naislo je na odobravanje ne samo
kod filozofa kao C. Goring, koji ga je narocito usvojio za teoriju
kauzaliteta, nego djelomicno i kod prirodoslovaca, osobito kod pred-
stavnika mehanike kao sto su K i r ch h o f f i M a c h. Iz znan-
stvenoga shvacanja prirode, htjelo se izbaciti pojam djelovanja, i
golim »opisivanjem« ili trazenjem najadekvatnije »slike« dolazi se
do eliminacije »sile«, kao sto je to sproveo H. Hertz u »Princi-
cima mehanike«. S poopcenjem apstraktne dijalektike slicne mis1i
je R. Avena r i us ispreo do neizrecivo mucne terminologije
svoga »empiriokriticizma«, koji sve filozofske pojmove o svijetu
hoce pokazati kao nepotrebne varijacije jednoga izvornog svjetskog
pojma »cistoga iskustva «, kojega bi zapravo opet trebalo restau-
rirati.
4. Fenomeni su pak, naucavao je Comte, pojedinacni kao i opci,
ojelomicno jednostavni, djelomicno vise i1i manje slozeni. Razumi-
jevanju posljednjih mora prethoditi razumijevanje prvih. Stoga on
znanosti (sciences) reda u »hi j er a r hi ju«, koja korak po korak
na,preduje od jednostavnoga k slozenom. Matematici slijedi astro-
nomija, zatim fizika, pa kemija, biologija, koja obuhvaca i psiho-
logiju, i naposljetku »socio 1 o g i j a«. Ovaj pak odnos nacelno
ne treba shvatiti tako, kao da svaka slijedeca disciplina treba da
bude izvedena iz prethodne, ili prethodnih. Ona stovise, ovu pret-
postav lja samo u tom smislu, da njene slozenije cinjenice u sebi
sadrze elementarne, ali ovima dodaju potpuno nove cinjenice svoje
svojevrsne kombinacije. Tako na pr. biologija pretpostavlja fizi-
238

kalne i kemijske procese, ali cinjenica zivota je nesto potpuno

nova sto se odatle ne da izvesti, sto naime treba da se utvrdi bM
biologijskim promatranjem. Podjednako stoji s odnosom sociologije
prema pet prethodnih disciplina. Vee socijalna statistika s karakte-
risticnom izrazitoscu odustaje od toga, da socijalitet izvodi iz indi-
viduuma, kao sto se to dogadalo u filozofiji prosvjetiteljstva. Dru-
zevnost je izvorna cinjenica i obitelj je prvi socijalni fenomen.
Naprotiv, jos je samostalnija socijalna dinamika, koja odricanjem od
psihologijskoga objasnjenja postavlja sebi zadacu, da otkrije pr i-
r o d n i z a k o n p o v i j e s t i d r u s t v a. Comte to nalazi u
pr inc i p u tr i st ad i j a, koje drustvo ima prijeci (aperc;u, koji
je imao uzore kod d 'Alamberta i Turgota, kao i kod Hegela i Cou-
sina). Intelektualno, covjek iz teologijske faze preko metafizicke
prelazi u pozitivnu. u prvoj, on sebi pojave objasnjava pomocu
antropomorfisticki zamisljenih natprirodnih sila, u drugoj pomocu
opcih pojmova, koje on sebi konstruira kao biti, sto djeluju iza
pojava. U pozitivnom stadiju, on pojedinacno shvaca u sklopu ci-
njenicno <Jokazljivih uvjeta, kojima ono slijedi prema zakonu, koji
se eksperimentalno dade provjeriti. Tome opcem potezu duhovnoga
zivota treba da se podjednako podvrgnu svi pojedinacni procesi u
koje se on razdvaja, kao i c j el o k up no k re tan j e 1 ju d s k e
po vi j es ti, i pritom intelektualni proces treba da bude pracen
od korespondirajuceg razvojnog toka vanjske drustvene organiza-
cije, koja iz svecenicko-ratnickoga stanja, preko vladavine cinov-
nika (legistes) dovodi do »industrijskoga « stadija. Vrlo razvucenu,
na pojedinim tockama interesantnu, ali u cjelini potpuno samo-
voljno, neznanjem i predrasudom mnogostruko iskvarenu filozofiiu
povijesti, koju Comte ovdje izvodi, moze se prosuditi samo kao
konstrukciju za njegovu reformatorsku svrhu. Pobjeda pozitivnoga
pogleda na svijet., a: time istodobno i industrijskoga zivotnog po-
retka, jest cilj historijskoga razvitka evropskih naroda na kojemu
ce se »velika misao - pozitivna filozofija , sjediniti s velikom silom
- proletarijatom«.
Medutim, kao da se zakon o kruznome toku triju faza trebao
da potvrdi najprije na svome tvorcu , pa je Comte u zadnjem ()>SU-
bjektivnom «) razdoblju svoga misljenja, pao natrag u teologijski
stadij, buduci da je covjecanstvo kao Grand-etre ucinio predmetom
religioznog postovanja, kao najviseg svecenika kojega je cio aparat
bogosluzja oponasao u pozitivistickoj preradbi. Medu tim cudnim
fantazijama za povijest filozofije u najboljem slucaju· -dolazi u obzir
motiv, koji je Comtea poveo na njegov kasniji put. On ga je naj-
bolje prikazao u »Discours sur l'ensemble du positivisme« (otisnuto
 239

u prvom svesku »Politique positive«). On pokazuje njegovo skre-

tanje od izrazitoga intelektualizma, s kojim je prije bio uvjeren,
da ce pozitivna znanost kao takva dostajati, da dovede do reforme
drustva. Sada je on uvidio, da pozitivna filozofija doduse moze
naucavati kako treba da izgleda novi poredak stvari, ali da se nje-
govo ostvarenje moze ocekivati samo od »afektivnoga principa« -
o s j e ca j a. Stoga, dok je on ranije naucavao, da specificno ljud-
sko, kako se ono razvija u historijskom toku, treba traziti u nad-
moci inteligendje natl afektima, iako on sada od preva,ge srca nad
razumom ocekuje ispunjenje svojih nada, koje formulira kao
l'amour pour principe, l'ordre pour base, le progres pour but. Kako
je Gall dokazao , da je ona prevaga osnovno svojstvo zenskoga
mozga, to Comte na tome zasniva svoj kult zene, kojega je htio uci-
niti bitnim sastavnim djelom religije covjecnosti. On, koji je zapo-
ceo s ponosnim trazenjem pozitivistickoga papinstva, zavrsio je s
apelom na proletarijat i zensku -emancipaciju.
5. S praktickim, t. j. politickim svrhama, koje je Comte slijedio,
stoji u vezi , da su mu i u povijesti, zakoni, opce cinjenice izgledale
vaznije od posebnih. Prema onima, i ovdje je trebala da se nalazi
prevoyance, koja bi vodila djelovanje. Bez obzira na to pak, Comte
je i pored rnatematicko-prirodoznanstvene jednostranosti svoje
stvarne naobrazbe, bio dovoljno dalekovidnoga duha,, da bi razumio
i sacuvao osebujnost razlicitih disciplina, i kako je vec biolo,giji
pokusao osigurati vlastite metode, tako je za svoju sociologiju izri-
cito zahtijevao »historijsku metodu «. Na biologijskom podrucju je
redoslijed pojava jedne zivotinjske rase samo izvanjska revolucija,
koja ne mijenja i ne tice se stalnoga karaktera ove rase (odatle je
Comte bio potpuni protivnik Lamarckove nauke o descendenciji).
U sociologiji pak, radi se o jednom pomocu razvitka uvjetovanom
preobrazaju ljudskoga roda, koji se ostvaruje promjenom genera-
cija i time omogucenom trajnom kumulacijom odredenih zivotnih
procesa. Dakako, tada »historijska metoda « treba opet da ide bitno
na opce cinjenice i da tako »promatranje bude vodeno teorijom«,
tako da upravo iz povijesnog istrazivanja postane samo povijesno-
filozofijska konstrukcija. Tako mozda vise nije bilo sasvim u
Comteovu smislu, ali ipak zakljucak iz njegove nauke, da je tu i
camo prodrlo nastojanje, »da se povijest uzdigne do prirodne zna-
nosti «, na sto je narocito ukazao John Stuart Mi 11 u svojoj me-
todologiji. Pa i Schopenhauer je historiji odricao karakter zna-
nosti, jer naucava samo posebno, nista opcenito. Cinilo se, da se-
tome nedostatku moze doskociti samo na taj nacin, da se preko opi-
sivanja pojedinacnih dogadaja pokusa prodrijeti do »opcih cinje-
240

.aica«. Tako se najizrazitije dogodilo kod Comteova engleskog uce-

nika Thomasa Buck 1 ea, koji je u svojoj History of civilization
in England (1857), povijesnoj znanosti htio postaviti zadacu u tome,
da ona ima traziti samo prirodne zakone .z ivota na-
r o d a. Prema Buckleu, one pak tihe promjene drustvenoga stanja,
koje se izrazavaju u brojevima statistic k o g a istrazivanja,
pruzaju za to mnogo upotrebljiviji i egzaktniji materijal, nego pri-
canje pojedinih dogadaja, na sto se ogranicava staro kronicarsko
pisanje povijesti. Tu se otkriva pravi smisao opreke: na jecmoj
strani masovni zivot sa svojim zakonomjernim promjenama, - na
drugoj, samostalna vrijednost jednokratnoga u sebi odredenog lika.
U tom pogledu, nitko nije tako duboko shvatio bit historijskoga na-
zora na svijet i tako je uvjerljivo i toplo prikazao kao Car 1 y 1 e,
koji se je od filozofije prosvjetiteljstva uzdigao uz pomoc njemac-
kog idealizma, osobito Fichtea, i neumorno .se zalozio za priznanje
uzornih i stvaralackih licnosti povijesti, za razumijevanje i posti-
vanje »heroja«.
U oba ova ekstrema iznova se pokazuju velike opreke nazora
na svijet, koje su vec prebivale u renesansi, ali jos nisu doopjele
do tako jasnog metodick.og izraza. Tada je trebalo razlikovati hi-
storijsko i prirodoznanstveno stoljece u tom smislu, da je iz bor!>e
tradicija kao najvredniji rezultat proizislo novo istrazivanje pri-
1·ode (usp. IV. dio). Iz pobjede prirodoznanstvenoga misljenja pro-
izisli su tada veliki metafizicki sistemi, i kao njihova konsekvenca
nehistorijski nacin misljenja prosvjetiteljstva, a njemu je njemac-
ka filozoiija suprotstavila svoj historijski nazor na svijet. Treiba
uze1.i u obzir, da ovoj opreci na psihologijskom podrucju gotovo ne-
presta.no odgovara ona opreka intelektualizma i voluntarizma.
Stoga nije u skladu s razvitkom psihologije 19. stoljeca, kada je u
njegovim posljednjim clcsetljecima u povijet :pokusala prodrijeti
t. zv. prirocloznanstvena metoda. Dakako, nisu veliki historicari, koji
su podlegli toj zabludi, ali svakako tu i tamo takovi, koji su ili
sami preslabi nasuprot krilaticama dana, ili 5e njima sluze za dje-
lovanje na mase. Kod toga t. zv. prirodoznanstvenog razmatranja
povijcsnih tvorba i procesa, narocito je neprijatna zloupotreba po-
redaba i analogija. Kao da bi to bila spoznaja, ako se drustvo na-
zove organizmom, ili ako se medusobna djelovanja naroda oznacuju
kao endosmose i exosmose.
Prodor prirodoznanstvenoga misljenja u historiku svakako se
nije ogranicio na taj metodicki postulat prema »zakonima« povi-
josnoga toka, nego je postigao i stvarno znacenje. U vrijeme kada
je Feuerbachov iz Hegelove dijalektike izopaceni materijalizam
 241

(usp. gore § 44,6) jos bio u· cvatu, Marx i Enge 1 s stvorili su

m a t e r i j a 1i s t i c k u f ilozof iju p ov ij es t i s o c 1 J a-
l i z ma, u kojoj se motivi iz Hegela i Comtea svojevrsno krizaju.
Smisao povijesti i oni nalaze u »procesima drustvenoga zivota«. Taj
zajednicki zivot pak, bitno je gospodarske prirode. Odredujuce u
svim drustvenim stanjima jesu ekonomski odnosi, oni sacinjavaju
posljednje motive za sve djelatnosti. Njihova promjena i njihov
razvitak stoga uvjetuju sam drzavni zivot i politiku, ali podjednako
i znanost i religiju. Tako su te razlicite kulturne djelatnosti samo
izdanci ekonomskoga zivota, i sva povijest stoga treba da je gospo-
darska povij est.
6. Ako dakle povijest ima braniti svoju autonomiju protiv bri-
sanja granicnih linija znanosti, to je obrnuto u istrazivanju prirode
19. stoljeca do&pio do prevladavajuceg polozaja jedan eminentno
historijski momenat r a z v o j no p o vi j es n i. Ustvari, danasnju
prirodnu znanost u njenim opcim teorijama kao i u njenim poseb-
nim istrazivanjima, nalazimo odredenu dvama velikim principima,
koji prividno medusobno stoje u opreci, uistinu se pak medusobno
dopunjuju: princip o d r z an j a en erg i j e, 17 i princip r a.z-
v it k a.
Prvi je za sadasnju fizikalnu teoriju kao jedino upotrebljivo
spoznati oblik, kojega je aksiom kauzaliteta nasao po Rob. Mayeru,
Jouleu i Helmholtzu. Spoznajnoteoretski postulat, da nema nicega
novog u prirodi, vec da je svaka slijedeca pojava samo preobliko-
vanje prethodne, formuliran je od Descartesa, kao zakon o odrza-
nju kretanja (usp. gore § 31,6), od Leibniza kao zakon odrzanja sile
(§ 31,10), od Kanta kao onaj o odrzanju supstancije (§ 38,7), Otkrice
mehanickog ekvivalenta topline i pojmovno razlikovanje kineticke
i potencijalne energije dozvolilo je formulaciju, da je suma sile u
prirodi kvantitativno nepromjenljiva i samo kvalitativno promjen-
ljiva, no da su u svakome u sebi zatvorenom materijalnom sistemu
prostorna razdioba i smjer kineticke i potencijalne energije pret-
hodnim stanjem uvijek potpuno odredeni. Ne treba zaboraviti, da
je time iz objasnjenja prirode izvrseno iskljucenje drugih sila osim
materijalnih, jos ostrije nego u Descartesa. S druge pak strane vec
sada se umnozavaju znaci, da je time zapocet povratak din a-
mi ck om shvacanju materije, kako je ono pojmovno zahtijevano
kod Leibniza, Kanta i Schellinga (usp. § 38,7).
17 Usp. A. E. HAAS, Die Entwicklungsgeschichte des Satzes von

der Erhaltung der Kraft, Wien 1909.

16 Povijest filozofije 11
242

7. I princip e v o 1 u c i j e je u rnodernorn rnisljenju visestruko

priprarnan. U filozofij s korn obliku, pojrnovno i bezvrernenski (kao
kod Aristotela, usp. § 13) skicirali su ga Leibniz i Schelling (v. gore
s 31,11 i 42,3) , a rnedu Schellingovim ucenicima bio je Oken,
koji je u podrucju organickoga zivota uzlazne redove klasa i vrsta
poceo prornatrati i k ao vrernenski proces. S pomocnim sredstvirna
poredbene morfologije, kojoj su pridonijele i Goetheove studije, on
se je ohrabrio na onu »puslolovinu « »arheologa prirode «, o kojoj
je govorio Kant (usp. gore § 40 ,6). Svi organizrni su razlicito obli-
kovana »prasluz «, i visi su proizisli iz nizih sve razncvrsnijirn
nagornilavanjern rnjehurica prasluzi. U islo vrijeme (1809) , La-
m arc k je u svojoj »Philosophie zoologique « dao prvi sisternatski
prikaz teorije descendencije. Srodnost organizarna on je turnacio
podrijetlorn iz jednoga zajednickog praoblika, a njihovu razlicitost
utjecajem okoline i tim e izazvane navike na jacu ili slabiju upo-
trebu pojedinih udova. Prornjene vrsta, sto postaju stabilne, treba
da budu protumacene promjenljivim odno som n as 1 i j e d a i pr i-
1 ago d av an j a. Ovim momentima tumacenja Charles Dar-
win dodao je odlucujuci momenat : pr i rod no o dab i ran j e.
U »borbi za opstanak «, sto je organizmi imaju izdrzati radi stalnog
nesklada izmedu njihova umnozavanja i rnjere raspolozivih pre-
hrambenih sredstava, prezivljavaju oni, cija vc:rijacija je u odnosu
na to povoljna, t. j. svrsishodna. Pretpostavka teorije dakle pored
principa nasljedivanja je onaj princip var i j ab i 1 it et a. K tome
je pridosla istodobnim geologijskim istrazivanjima omogucena pret-
postavka vrlo velikih vremenskih razdoblja za kumulaciju besko-
nacno rnalih skretanj a.
Ova biologijska hipoteza stekla je odmah opcenitije znacenje
time, ilto je obecavala posve mehanicko tumacenje svrsishodnosti,
koje sacinjavaju problem organickoga zivota, i vjerovalo se, da je
time razumljena nuznost napretka u prirodi prema µvijek »visim «
tvorbama. »Svrsishodno « se mehanicki obja/lnjavalo u srnislu spo-
sobnoga za zivot, t. j. onoga, /;to se moze samostalno odrzati i ras-
plodivati, i vjerovalo se, da se isto tumacenje mo~e prirnijeniti na
sve ostalo sto se kao »svrsishodno « pojavljuje i u drugim odnosima,
narocito u normativnom pogledu. Tako je teorija selekcije prema
vlastitim Darwinovim poticajima uskoro od mnogih strana primi-
jenjena na psihologiju, etiku, sociologiju i povijest i od vatrenih
pristalica po/ltovana kao jedina znanstvena metoda. Malo je bilo
takovih , kojima je bilo jasno, da je pr i rod a time st av 1 j en a
pod j e d nu k ate go r i j u po vi j est i, i da je ta kategorija
za takovu primjenu ipak pretrpjela bitan preobrazaj. Jer prirodo-
 243

z,nanstveni evolucionizam ukljucivsi teoriju selekcije, moze doduse

protumaciti preobrazaj, ali ne i nap red a k: on ne moze zasno-
vati , da je r ezultat razvitka »visi «, t. j. v red n i j i oblik.
8. U najopcenitijoj rasprostranjenosti je princip razvitka vec
prije Darwina proklamirao njegov zemljak Herbert Spencer i
ucinio ga osnovnim pojmom svoga sist,e ma sinteticke filozofije, u
koj emu se povezuju mnoge niti engleske filozofije . Od agnosticizma
on polazi utoliko (usp. gore § 44,4) , sto apsolutno, bezuvjetno, je-
dinstveni bitak, kojega on rado naziva i silom, proglasava nespo-
znatljivim. Religija i filozofija su uzalud radile na tome, da u od-
redenim predodfoama shvate to za nas neodredivo. Ljudska spo-
znaja ogranicena je na interpretaciju fenomena, t . j . manifestacija
nespoznatljivoga, i filozofija ima samo zadacu da najopcenitijim
generalizacijama spoji rezultate posebnih znanosti u sto je moguce
jednostavniji i zatvoreni totalitet.
Osnovnu razliku fenomena Spencer - s malo s retnim oslanja-
njem na Humea (usp. gore § 33,4), - odreduje kao razliku »jakih«
i ,,slabih « objavljenja nespoznafljivoga, t. j. impresija i ideja. I
premda Spencer s pravom odbija prijekor materijalizma, time ipak
zapocinje takav obrat njegova nazora na svijet, koji pretezni inte-
res usmjerava prema karakteru fizickih fenomena . Jer ako on sma-
tra, da je osnovni oblik pojave apsolutnoga, sto proizlazi iz sviju
posebnih znanosti, nasao u razvitku, onda on pod time - slijedeci
poticaj prirodoslovca v. Baera - razumije tendenciju sviju pri-
rodnih tvorba, <la iz homogenoga prelaze u heterogeno. Ova ziva
varijacija u kojoj se prikazuje vjecno djelatna sila, postoji samo u
dva procesa, koji tek uzajamno sacinjavaju evoluciju i koje Spen-
cer oznacuje kao diferenciju i integraciju. Naime, s jedne strane
jednostavno se uz pomoc mnostva ucinaka, koji pripadaju svako-
me uzroku, razilazi u raznovrsnost; ono se diferencira i individua-
lizira, rasclanjuje i odreduje punocom odnosa u koje stupa. S dru-
ge strane, tako odvojene pojedinacne pojave sastavljaju se opet u
cvrste sastave i funkcionalne sisteme i integracijom onda nastaju
nove jedinice, koje su rasclanjene finije i bogatije nego izvorne.
Tako je zivotinjski organizam vise jedinstvo nego celija, tako je
drustvo visi ,, individuum«, nego pojedinacan covjek.
Ovu shemu Spencer je primijenio na cjelokupnost materijal-
noga kao i duhovnog zbivanja, i n eumornim radom on je pokusao
da je potkrijepi na cinjenicama sviju pojedinacnih znanosti. Fizika
i kemija pokazuju se za to dakako nepristupacne: one stoje pod
principom odrzanja energije. No vec astrofizicka teorija pokazuje
difer encijaciju izvorne plinske lopte u suncevu jezgru i periferne
244

tvorbe planeta s njihovim satelitima, kao i odgovarajucu integra-

ciju u rasclanjenom i ureaenom sistemu zajednickoga kretanja sviju
ovih tjelesa . Do punoga razvitka pak sistem dolazi naravno u bio-
logiji i sociologiji. .Zivot Spencer promatra opcenito kao napredu-
juce prilagodivanje unutarnjih odnosa na vanjske. Odatle se tumaci
individualizirajuci rast pojedinacnoga organizma, a iz te nuzne
varijacije prema metodi teorije selekcije, - preobrazaj vrsta.
I drustveni hyot · u svom cijelom historijskom toku nije nista
<irugo, do napredujuce prilagodivanje covjeka svojoj prirodnoj i
zivoj okolini. Usavrsenje, koje pritom stjece rod, pociva na izu-
miranju ·n eprikladnih i prezivljavanju prikladnih funkcija. Pola-
zeci od toga ucenja, Spencer hoce rijesiti i stari spor racionalizma
i empirizma, i to podjednako na logickom kao i na etickom pod-
rucju. Nasuprot asocijativnoj psihologiji on priznaje, da individuum
ima neposredno evidentnih nacela i u tom smislu prirodenih i$ti-
na, te da one ne mogu biti zasnovane njegovim iskustvom. Snaga
pak s kojom ovi sudovi nastupaju - tako da se svijest nalazi u
nemogucnosti da ih negira pociva na tome, da su oni po rodu ste-
cene intelektualne i emocionalne navike, koje su se kao svrsishodne
sacuvale i odrfale. »A priori «, je svuda razvojni produkt naslijeda.
Posebno za moral, od cuvstvenih i voljnih nacina, koji su samora-
zumljivi, tako prezivljava sve, sto je pogodno da potakne samo-
odrzanje i razvitak individuuma, drustva i roda. 18
18 Pored svega psihologijskog priznanja »Apriori«, njegovo evolu-
cionisticko tumacenje ipak vidljivo svrsava u re 1 at iv i z mu. Naj-
jasnije je to postalo po spoznajnoj teoriji pr a gm at i z ma , koji se je
oslonjen na Spencerove teorije prosirio u angloamerickoj literaturi to-
kom posljednjega desetljeca. Utilistickoj etici uspjeha on dodaje neku
logiku uspjeha. Nesumnjiva cinjenica, da je teznja za istinom u izvje-
snom smislu povezana s njenom praktickom primjenom, treba da bude
pretvorena u pojmovno odredenje, da istina uopce nije nista drugo do
upotrebljivost predocaba. Stoga se pragmatizam rado naziva i in-
s t r um e n t a I i z m o m. Ako on polaze teziste na znanstvenu upotre-
blj ivost u tom smislu, da su pojrnovi »istiniti«, ako se oni kao najbolji
intelektualni ·sporazurni sacuvaju za red predocaba, onda se pragma-
tizam rado naziva k on v enc i o n a Ii z rn o rn. Ako on istice kulturnu
upotrebljivost za sve ljudske ciljeve, on se naziva h urn an i z mom,
sto bi radi izbjegavanja terminologijskih nekorisnosti bolje trebalo da
glasi ho mini z a rn. U svim tim nijansama nesumnjivo stoje paznje-
vrijedni momenti. No cjelokupna teza je tako kratkovidna i otvoreno
Iuda, da bi njena tvrdnja bila nepojmljiva, kad ne bi stajala u najuzem
sklopu s voluntaristickim momentima modernoga zivota i misljenja
(usp. gore str. 223). Usp. J . ROYCE. The problem of truth in the light
of recent discussion, Bericht iiber den 3. Internationalen Kongress filr
Philosophie (Heidelberg 1909) str. 62, i d.
 245

Svaki posebni razvitak naposljetku dostize svoj prirodni konac,

kad se postigne polozaj ravnoteze u kojoj su unutarnji odnosi svu-
da potpuno prilagodeni vanjskim , tako da je sposobnost daljnjeg
rasclanjivanja i varijacij e iscrpena. Stoga takav sistem moze biti
smetan i razoran samo vanjskim utjecaj em , tako da nj egovi poj e-
dinacni dijelovi mogu stupiti u nove evolucione procese. Naprotiv
Spencer se opire pretpostavljanju mogucnosti, da bi cio univerzum
sa svim posebnim sistemima, koje sadrzi, ikada mogao dospjeti u
potpuni a time i stalni polozaj ravnoteze. Ako on time protivurij eci
prirodoslovcima, koji u principu smatraju mogucom takvu raspo-
djelu energija, prema kojoj bi sve promj en e bile iskljucene, onda
to u posljednjoj instanciji ipak potjece otuda, sto Spencer nespo-
znatljivo promatra kao silu, koja se vjecito manifestira, a sam raz-
vitak kao najopcenitiji zakon njenih manifestacija.
9. Uzeto sve u svemu, Spencerovo izvodenje principa razvitka
je potpuno kozmologijskoga karaktera, i upravo u tome se pokazuje
promjena toga samog vladajuceg principa, uvjetovana prevalenci-
jom istrazivanja prirode u 19. stoljecu. Ovaj proces se ponajvise
previda, kada se usporeduju Hegel i Spencer. Kod onoga je raz-
vitak bit duha, koji postaje sam sebi ocevidan. kod ovoga je to za-
kon promjene za pojave nespoznatljive sile. Da bi se govorilo He-
gelovim jezikom (usp . gore str. 191.), subjekt je op et postao s ups tan-
cijom. Ustvari, Spencerovo »nespoznatljivo « ponajvise slici »indi-
ferenciji realnoga i idealnog «, koju je Schelling oznacio kao apso-
lutno. Ako se na ovu analogiju pazi, onda se moze ocekivati, da
kozmologijski oblik razvojnoga principa ne ce biti zavrsni, vec da
ce historijsko misljenje, kao prava domovina toga principa, trajno
odrediti i njegovo filozofsko izvrsenje. U samoj Engleskoj (a jos
vise u Americij se poslije utjecajne knjige Hutchinsona Stirlinga
i poslije Wallaceova zgodnog uvoda Hegelove logike moze primi-
jetiti odlucno obracanje Hege 1 u. I u Njemackoj se iz godine u
godinu vidljivo gube predrasude, koje su dosada stajale na putu
jednoj pravednoj ocjeni Hegela, i uz izostanak terminologije, koja
je nama postala tuda, konacno ce ovaj najveci sistem razvitka iz-
nova razviti svoj historijski utjecaj .10
Istu tendenciju, da se ponovno zadobije historij ski oblik raz-
vojne m isli, nalazimo u logickim i spoznajnoteoretskim nastoja-
njima, koja ciljaju na to, sto je Dilthey sa sretnim izrazom
19 Usp. W. WINDELBAND, Dei Erneuerung des Hegelianismus, Hei-
delberg 1910 (Sitz. Ber. d. Heidelberg Akad. d. W., philos., - hist.
Klasse, 1910, Nr. 10); sada i u »Praludien«, 7. i 8. izd. (Tilbingen 1921),
I, 260 i d.
246

zahtijevao kao kritiku historijskoga uma. Trebalo je

slomiti jednostranost, koja se prilijepila za logiku od njenih grckih
pocetaka u tome smjeru, da je kao cilj i norma njene zakonitosti
formalno vazio odnos opcega i posebnoga (usp. gore § 12), a
stvarno - spoznaja prirode. Pod tim pretpostavkama stajali su
ne samo ekstremni smjerovi matematizirajuce logike (usp. gore
§ 44, 4), nego i znacajna djela J. Stuarta Mi 11 a i Stanley J e-
v on s a, koja treba bitno karakterizirati kao logicku teoriju istra-
zivanja prirode. Nasuprot tome, obradbe logicke znanosti Lotze a
i Sigwart a, kod posljednjega narocito u drugome izdanju,
pokazuju mnogo univerzalniji pecat, i u sklopu pokreta historij-
skoga idealizma, koji se stvarno oslanja o Fichteov nazor na svijet
(usp. gore § 44, 6), krci sebi put dublje razumijevanje logickih
oblika historike, kao sto se to najavljuje u Rickert o vim istra-
zivanjima »Grenzen der Naturwissc.nschaftlichen Begriffsbildung«
(1896-1902, 3 izd. 1921).

§ 46. PROBLEM VRIJEDNOSTI

WILHELM WINDELBAND, Praludien, 7. i 8. izd. 1921. Einleitung

in die Philosophie, 1914, 2 izd. 1920.
HEINRICH RICKERT, System der Philosophie, I, 1921.

Zatjece li nas tako pocetak novoga stoljeca u jos nesrede-

nome sporu izmedu historijskoga i prirodoznanstvenoga misljenja,
to se bas u tom daljnjem p,ostojanju pridosle opreke pokazuje,
kako malo je filozofija 19. stoljeca mogla postici principijelan
napredak. Njen mnogozaposleni rad odrzavao se vise na perife-
riji i sastojao se u razracunavanju s posebnim znanostima, dok je
centralni razvitak pao u izvjesnu stagnaciju, koja se kao povi-
jesno potpuno pojmljiva pojava naprosto mora prihvatiti. Iscr-
pljenost metafizicke energije i plima empirijskih interesa pruzaju
za to potpuno dovoljno objasnjenje. Stoga se moze potpuno razu-
mjeti, da filozofija 19. stoljeca doduse pokazuje bogati razvitak
na granicnim podrucjima, na kojima se dodiruje s empirijskim
disciplinama. kao u psihologiji, filozofiji prirode, antropologiji
i filozofiji povijesti, filozofiji prava i filozofiji religije - naprotiv,
da u fundamentalnim disciplinama stalno ostavlja eklekticki i ne-
samostalan dojam. Sigurno je to neizbjeziva posljedica toga, da
ona pati od teskog bogatstva tradicija, sto su dospjele do pune
historijske svijesti, kao sto ni jedno ranije doba nije vidjelo toliko
 247

obilan i plodonosan porast studija iz povijesti filozofije. No ono

ce ipak trebati centralnu obnovu, ako filozofija treba da na zado-
voljavajuci nacin odgovori potrebama, koje joj u posljednje vri-
jeme opet dolaze u susret iz opce svijesti i posebnih znanosti. 20
Smj er, u kojemu treba traziti rjesenje ave zadace, odreduje se
s jedne strane prevlascu onog v,oluntarizma, sto se iz psihologije
proteze u opce metafizicke nazore (§ 44), s druge strane okolnoscu,
da se oba oblika principa razvitka (§ 45), historijski i rprirodo-
znanstveni, medusobno razlikuju razlicitim odnosom prema odre-
denjima v r i j e d nos ti. K tome pridolazi, da je mocan prevrat
zivotnih odnosa, sto su ga evropski narodi pretI;pjeli u ovome sto-
ljecu, na opca uvjerenja djelovao istodobno razorno i stvaralacki.
U rapidnome jacanju i sirenju pojmlj,e na kultura izaziva dublju
potrebu za njenim samorazumijevanjem, a iz kulturnog problema
(usp. gore § 37) , koji se je pojavio jos u prosvjetiteljstvu, razvio
se pokret, za koji je postala krilatica »Pre v red nova n j e
sviju vrijednosti«.
1. Karakteristicna osnovna crta je pritom ta, da u prvom
planu sviju etickih razmisljanjt>. na mnogo svjesniji i izrazitiji
nacm nego ikada stoji o d nos ind iv id u um a pre ma
d rust vu - bilo u pozitivnom obliku, da se podvrgavanje
prvoga posljednjemu na neki nacin predaje i zasniva kao norma
vrednovanja, - bilo u negativnom obliku, da se cijeni i opravdava
pobuna pojedinca protiv po,g ubne premoci roda.
Prvi oblik je onaj, sto je preuzet iz filozofije.revolucije i uti-
lizma, narocito u liku koji mu je dao Bentham (usp. gore § 37,
20 Da katolicka crkva ovu zadacu pokusava rijesiti obnovom to-
mizma, poznato je i ovdje ne treba dalje izvoditi. Za to ne treba tek
navoditi mnogobrojne tomiste (ponajvise Jezuite) u Italiji, Francuskoj,
Njemackoi, Belgiji i Holandiji, - ta oni principijelno ne zastupaju nave
principe, vec ponajvise pokusavaju staro ucenje izgraditi u detalju tako,
da ono u izvjesnoj mjeri izgleda prilagodeno modernom znanju, narocito
prirodoznanstvenom. Pa i . slobodniji smjerovi katolicke filozofije, koje
se obicava oznacavati on to Io g i z mom, nisu stvorili nista nova ni
plodonosno. Oni se ponajvise oslanjaju na Malebrancheov platonizam i
ukazuju natrag na Augustina, tako da se ponavlja antagonizam, koji se
je pokazivao u srednjem vijeku i renesansi (usp. gore. § 28, 6 i 31, 8).
Najfiniju izvedbu ontologizam je nasao kod Talijana Ros mini j a i
G i ob e rt i j a. Prvi mu je dao neke vrste psihologisticku osnovu, drugi
- cist.o metafizicki lik (»L'ente crea l'esistente«). U Njemackoj ga je
presadio G ii nth er s pojedinim momentima idealisticke spekulacije,
osobito Fichteove nauke. U Francuskoj se Grat r y sa slicnog stano-
vista borio osobito protiv Cousinova eklekticizma, u ovome protiv
hegelizma i u obima protilT »panteizma« (usp. Etude cur la sophistique
contemporaine, lettre a M. Vacherot, Paris 1851).
248

2). Taj utilizam provlaci se kao ~iroka struja opcekorisne samo-

razu.mljivosti kroz popularnu literaturu stoljeca. On se karakte-
rizira ponajbolje time, da brigu za »najvecu · srecu najvecega
broja« ogranicava na zemaljsku dobrobit covjeka, duhovna dobra
dodu§e ne odrice, no ipak kao mjerilo svega vrednovanja pro,-
matra samo stupanj ugode odnosno neugode, §to ga moze izazvati
neki predmet, odnos, djelovanje, uvjerenje. Teoretski ova nauka
pociva na nesretnoj refleksiji asocijativne psihologije, da, jer je
svaka ispunjena zelja povezana s ugodom, zato je i ocekivanje
ugode posljednji motiv svega htijenja i svaki posebni predmet
hoce se i vrednuje samo kao sredstvo za postignuce te ugode. Taj
formalni eudaimonizam se prije osjecao prisiljen da altruisticke
nagone promatra ill kao jednako izvorne s egoistickima ili da ih
pusti da proizlaze iz posljednjih pomocu iskustava, §to ih indi-
viduum stjece u dr~tvenom zivotu. . Nasuprot tome znacajna pre-
obrazba, §to ju je utilizam pretrpio u novije doba, sastoji se u
tome, da se on povezao s principom evolucije (kako je to gore
- § 45, 7 - vec razma.t rano kod Spencerove nauke). Socijalno-
eticko vrednovanje altruizma pojavljuje se prema tome kao re-
zultat razvojnoga principa, buduci su se u borbi za opstanak
trebale da odrze samo one drutvene grupe, cije individuume su
raspolozene i djeluju u relativno visokom stupnju . altruisticki. 21
Povijest morala jest borba vrijednosti ili »ideala«, odakle se dje-
lomicno tumaci relativnost povijesnih moralnih sistema, djelo-
micno njihov konvergentni razvitak k jednoj opcoj hwnanoj etici.
Ove osnovne misli evolucionistickoga morala izvedene su u vrfo
raznovrsnim pojedinacnim prilikama. Medu njenim predstavni-
cima mogu se spomenuti: u Francuskoj F o u i 11 e e, u Njemackoj
Paul Re e, 2 ~ cija je razvojnopovijesna teorija savjesti izvjesno
vrijeme izazvala zanimanje, i G. H. Sch n e id e r. 23
2. Shvacanje zivota, sto proizlazi iz ove utilisticke socijalne
etike, potpuno je o p t i mis t i ck a a f i rm a c i j a s v i j et a.
Zivot kao razvojni proces je skup sviju dobara, i napredak prema
savr§enijem je prirodna nuznost zbiljskoga. Jacanje i §irenje zi-
vota je podjednako moralni zakon kao i prirodni zakon. Tu kon-
21 Iz sudjelovanja supranaturalistil!kih predofaba kod toga procesa
pokufao je Benj. Kidd (Social evolution, London 1895) sociologijski odre-
diti bit religije, - pravi engleski pothvat.
22 Ursprung der moralischen Empfindungen (Shemnitz, 1877); Ent-
stehung des Gewissens (Berlin 1883).
23 Der menschliche Wille vom Standpunkt der neueren Entwick-

lungstheorien (Berlin 1882).

 249

sekvenciju je najtankocutnije i najtoplije, ne bez religioznoga

obrata, izveo Guy au. Najvisi smisao i uz1vanje individualne
opstojnosti on nalazi u svijesnoj zivotnoj zajednici s drustvom
i preko njega s univerzumom.
Medutim i bez evolucionistickog dodatka naturalizam i mate-
rijalizam postavili su svoj zivotno-radosni optimizam i usmjerili
ga protiv svakovrsnog morala, koji bi bjezao od svijeta ili ga
odbacivao, narocito njegovih religioznih oblika. To se pokazuje
vec kod Feuer b_a ch a, koji je svom filozofijskom djelovanju
postavio zadacu, da ljude ucini »slobodnim, samosvijesnim gra-
danima zemlje «.2 ~ Volja je njemu identicna s nagonom za srecom,
a sreca nije nista drugo nego »potpuni zdravi norma1ni zivot«.
Stoga je nagon za srecom osnov morala, njegov pak cilj sastoji
se u zivom i djelatnom povezivanju teznje za v1astitom srecom,
s teznjom za tudom srecom. U tom pozitivnom htijenju tudega
dobra lezi i korijen sucuti. Krepost stoji u protivurjecju samo
s onom srecom, koja hoce biti sretna na racun drugih. S druge
pak strane i krepost ima za svoju neophodnu pretpostavku iz-
vjesnu mjeru srece; jer nuzda pritiskuje nagon za srecom neodo-
1jivo i jednostrano na egoisticku stranu. Bas zato se mora1itet
covjecanstva moze unaprijediti samo poboljsanjem njegova vanj-
skog polozaja, misao, od koje je Feuerbach napredovao do vrlo
dalekoseznih socijalnih zahtjeva. Njegov pak moralni senzualizam
nosen je cvrstim uvjerenjem, da povijesni razvitak lezi u smjeru
njegovih postulata, i sa svim pesimistickim, cesto gorkim prosu-
divanjem sadasnjosti, povezuje on vjerski snazni optimizam za
buducnost. Covjek kao tjelesna licnost sa svojim osjeti1nim osje-
canjem i htijenjem njemu je jedina istina, prema kojoj se svie
filozofske teorije, koje su zapravo odjeci teologijskih, raspadaju
u nista.
Opiimisticki materijalist je i E. D ii hr in g, koji je neku
svojevrsnu »filozofiju zbilje« ucinio bazom svoje procjene »vri-
jednosti zivota «. Antireligiozni karakter takve vrste prihvacanja
svijeta istice se ovdje jos mnogo jasnije nego kod Feuerbacha.
U pesimizmu sezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeca, protiv
kojega se borio s gorkom bezobzirnoscu. Duhring vidi romanticki
nastavak svijetu neprijateljskih raspolozenja krscanstva i bu-
dizma. »Praznovjerne:< predodzbe o onostranosti, on promatra kao

24 Usp. osobito fragment, sto ga je objavio K. GRUN ·(L. Feuerbach

in seinem Briefwechsel und Nachlass II, 253 i d.), u kojemu se Feuerbach
razracunava narocito s Schopenhauerom.
250

pravi razlog odricanja vrijednosti zbilje, i tek kada bude protje-

rana sva »vjera i carolije nadmaterijalnih bitnosti «, potpuno ce
se uzivati istinska i imanentna vrijednost zivota. Istinska spo-
znaja shvaca zbilju tocno onakvom kakva ona jest, kako ona lezi
neposredno pred ljudskim . iskustvom; ludost je iza toga traziti
jo,s nesto drugo. I k.10 sto se znanje, tako se i vrednov:m je ima
zadovoljiti s ovim sto je dato; jedino urnno jest sama zbilja. Vee
u pojmu beskonacnosti Di.ihring - ne tako netocno! - nalazi
prelazenje preko datoga; stoga je njemu zbiljski svijet ogranicen
po velicini i broju. No on u sebi nosi sve uvjete samodostatne
srece. Di.ihring najzivlje osporava i nedostatak dovoljnih zivotnih
uvjeta, na kojemu je Darwin zasnovao svoju nauku o borbi za
opstanak i nauku o selekciji, dok nije neprijatelj nauke o des-
cendenciji i evolucionizma po sebi. Na tlu tih »finitistickih« na-
zora Di.ihring hoce oboriti pesimizam dokazom, da je uzivanje
zivota zagorceno samo losim prilikama i navikama, koje svoje
podrijetlo zahvaljuju supranaturalistickim predodzbama. Jedino je
filozofija zbilje pozvana, da iz zdravoga misljenja proizvede zdravi
zivot, i da stvori samodostatnost na plemenitu covjecnost postav-
Ijenoga raspolozenja , kojega je osnove dala sama priroda u
»simpaticnim afekcijama«. Kolikogod ostro i razdrazeno se Di.ihring
zato opet ljutio na suvremeni drustveni sistem, toliko energicno
se je usprkos toga zalagao za umnost zbiljskoga u njegovu tota-
litetu. Kao sto je teoretski tvrdio identitet oblika ljudskoga zrenja
i misljenja sa zakonima zbilje, tako je i uvjeren, da ta ista zbilja
sadrzi sve uvjete, da bi konacno realizirala vrijednosna odredenja
umne svijesti. Jer ta nasa umna svijest u posljednjioj instanciji
ipak nije nista drugo nego najvisi oblik samoga prirodnog zivota.
3. Sve ove vrste pozitivistickoga optimizma na najpouc.niji
nacin variraju Hegelovu tezu o identitetu zbiljskoga i umnoga
(usp. gore § 42, 10). Osim toga sve one pokazuju jednu Rous-
seauovu crtu vjerovanja u dobrotu prirode, i njima je lako, da
u svojoj nadi u bolju buducnost ljudskoga roda dadu evolucio-
nisticki pecat misli o neogranicenoj sposobnosti covjeka za usa-
vrsavanje, Koju je proizvela filozofija francuske revolucije (usp.
gore § 37, 4). Utoliko je karakteristicnije, da je ovaj posljednji
momenat dao bitno izmijenjeni lik i oprecnome shvacanju, -
p es i mi z mu.
Optimizam i pesimizam kao odgovori na hedonicko pitanje,
sadrzi li svijet vise radosti i1i zalosti, o sebi su podjednako pato-
logijske pojave, i oni su to narocito na nacin, kako nastupaju kao
momenti opce literature. Za znanost je to pitanje podjednako
 251

nepotrebno kao sto s,~ na njega ne da odgovoriti. Filozofsko zna-

cenje dobiva ova kontroverza samo time, sto se dovodi u odnos
s pitanjem o racionalnosti ili iracionalnosti osnova svijeta, kako
se to dogodilo kod Leibniza u jednom l kod Schopenhauera u
drugom smjeru. U oba pak slucaja bilo je potpuno nemoguce, da
se njegovom metafizickom preinakom ucim, da se zaboravi hedo-
nisticko podrij etlo prQ}:)lema.
Pesimisticko raspolozenje, koje je u Njemackoj vladalo tokom
prvih desetlj,eca druge polovine 19. stoljeca, imalo je svoje opce
razloge u politickim i socijalnim odnosima, i zeljno prihvacanje
Schopenhauerova ucenja, poduprto sjaj.n im svojstvima pisca za-
sluzuje stoga da se. promatra kao lakorazumljivo. Cudnovatije je
i sumnjivije, da je to raspolozenje prezivjelo godinu 1870., pa cak
da se ono bas tokom slijedecega desetljeca rastvorilo u beskraj-
nom prosirenju popularnofilozofskih tirada i povremeno potpuno
ovladalo opcom literaturom. Kulturnopovijesno promatranje ovdje
ce svaka:ko konstatirati pojavu mlitavljenja i prezasicenosti. Povi-
jesno.filozofski udio u ovom pokretu ostaje bitno vezan za za-
sljepljujucu i opsjenarsku pojavu »Filozofije nesvijesnoga «. E. v.
Hartmann nasao je na osnovu svoje metafizike, koja je osnov
svijeta promatrala kao sizigiju »alogicke « volje i »logicke « svi-
jesti (usp. gore § 44, 8), saljivu sintezu izmedu Leibniza i Scho-
penhauera, da je ovaj svijet doduse najbolji medu mogucima, ali
jos uvijek ipak tako los, da bi bilo bolje kada svijeta uopce ne bi
bilo. Isprepletenost •teleologijskoga i disteleologijskoga ipogleda na
prirodu, koja je presla od Schellinga na Schopenhauera (usp. gore
§ 43, 2), pojavljuje se kod Hartmanna u grotesknoj i tantasticnoj
izrodenosti. I protivurjecje treba da se rijesi time, da, nakon sto
je bezumna volja jednom vec ucinila pogresku, da se manifestira
kao zivot i zbilja, ovaj zivotni proces ima umni sadrzaj, kako bi
u svom napredujucem razvitku opozvao akt nastajanja svijeta.
Najzreliji rezultat toga razvitka treba da bude uvid u bezumnost
volje, njeno nijekanje, njeno izbavljenje od same sebe.
Stoga je Hartmann bit »umne « svijesti nasao u progleda-
vanju »iluzija «, s kojima bezumni prodor volje proizvodi upravo
to, sto ga mora uciniti nesretnim, i iz toga odnosa on je ,razvio
cudorednu zadacu, da nijekanjem iluzija svatko ima suradivati
na :samoizbavljenju svjetske volje. To ga je navelo na povijesno-
filozofsku osnovnu misao, da je sav kulturni rad usmjeren prema
tome cilju izbavljenja. Njegova filozofija religije hoce najdublju
bit religije izbavljenja vidjeti cak u tome, da svjetskim procesom
sam Bog biva osloboden od »alogickoga« momenta svoga bica.
252

Razvitak bezumne volje za svoj umni cilj treba da ima svoje vla-
stito unistenje. Stoga Hartmann odobrava sav kulturni rad, jer
je njegova posljednja svrha nijekanje zivota i izbavljenje volje
od nesretnosti bitka. U tom pogledu on se dodiruje s Mainlan-
derom, koji je pored i poslije njega Schopenhauerovu nauku
razvio do jedne aske~icke »filozofije izbavljenja«. Kod Hartmanna
pak ove misli uzimaju obojenost evolucionistickoga optimizma,
koji za ozbiljnost i bogatstvo historijskoga razvitka pokazuje
mnogo dublje razumijevanje nego Schopenhauer. I kao sto je E.
v. Hartmann jednom sam anonimno dao najbolju kritiku svoje
»Filozofije nesvijesnoga« sa »stanovista teorije descendencije ,, ,
tako je i u njegovu vlastitom razvitku ljuska pesimizma postepeno
odbacena i kao bitno izdvojen pozitivni princip razvitka: i kod
njega je Hegel pobijedio Schopenhauera.
4. Svi ovi zivotni nazori, tipicni ekstremi kojih su ovdje me-
dusobno suprotstavljeni, variraju doduse mnogostruko u pogledu
priznanja i stupnjevanja pojedinih vrijednosti i voljnih ciljeva,
ali se ipak slazu u tome, da u cijelosti priznaju vladajuci moralni
kodeks i osobito njegov altruisticki glavni dio. Njihove diferen-
cije vise se ticu opce formulacije ili sankcije ili motiva morala,
nego njega samoga. I radikalniji smjerovi ipak hoce samo oslo-
boditi istinski humanu etiku od iznakazenja, koje je ona trebala
da pretrpi u izvjesnim historijskim zivotnim sistemima i1i nji-
hovim ostacima i posljedicama, i kroz sve one nastavne -o blike
prolazi jaka demokratska crta, koja do,b ro ejeline stavlja iznad
svega i vlastitu vrijednost individuuma svakako precjenjuje mnogo
manje, nego sto se to dogadalo u veliko doba njemacke filozofije.
Trazenje kao sto je Carlyleovo, kulta heroja (usp. gore § 45 , 5)
stoji u 19. stoljecu vrlo osamljeno. Daleko cesce vladala je ona
teorija Milieua, koju je Taine uveo za duhovnu povijest, i koja
je sposobna da nasuprot djelovanju mase udio individuuma u hi-
storijskom kretanju ogranici na minimum.
Sto se manje moze previdjeti, da takve teorije potpuno odgo-
rnraju izvjesnim politickim, socijalnim, literarnim i umjetnickim
prilikama i pojavama modernoga zivota, koje upadaju u oci, uto-
liko je vise pojmljivo, ako je tu i tamo dosla do vidjela reakcija
individualizma u narocito strastvenom obliku. Najprije se dakako
mora ustvrditi, da nasuprot streberstvu, koje mogu tjerati sva
strujanja, individualisticki obrazovni ideal onoga velikog vremena,
sto ga se vrlo rado nesto podcjenjujuci obicava oznaciti roman-
tikom, ipak nikako nije izumro u tome stupnju, kao sto se cesto
pretpostavlja. On i dalje zivi u mnogobrojnim visoko razvijenim
 253

licnostima, koje samo ne nalaze za p-0trebno, da se ti.me literarno

sepire; jer on ima svoju teoriju u Fichteu, Schilleru i Schleier-
macheru. I bas zato on ne nastupa u javnost s paradoksnim iz-
vjestacenostima, koje radikalni individualizam voli privremeno
izvesti.
Najrobustniji nacin, kako se to dogodilo , ostvarila je vec
Hegelova »ljevica« u cudnoj knjizi M . Stirn er a (Kaspar
Schmidt, 1806-1856) : »Der Einzige und sein Eigentum « (1844).
On se odnosi prema Feuerbachu kao ovaj prema Hegelu: on po-
vlaci konsekvencu, koja premise postavlja na glavu. Feuerbach
je »duh«, »ideju «, promatrao kao »drugobitak prirode«, kao
apstraktno i n ezbiljsko, kao »teologijsku sablast «, i kao jedino
zbiljsko proglasio covjeka, zivoga, osjetilnog covjeka od krvi
i mesa : ali njegova etika se je ticala humaniteta, djelatne ljubavi
prema covjecanstvu. Stimer pita sto je covjecanstvo? Rodni pojam,
apstraktum - posljednja sjena stare sablasti, koja se provlaci
i kod Feuerbacha. Istinski konkretno je pojedinac, samodopadna
licnost. Ona svoj svijet stvara u svojoj predodzbi i svojoj volji:
stoga njeno vlasnistvo dopire tako daleko, kako ona hoce. Ona
ne priznaje nista nad sobom: ona ne poznaje drugo d1:>bro nego
vlastito i ne sluzi nikakvom tudem zakonu ili tudoj volji. Jer za
nju uistinu nema nicega do njc same. Tako Stimer izvrtanjem
Fichteove nauke o »opcem Ja « dospijeva do »egoizma« u teoret-
skom i praktickom smislu rijeci. On igra solipsista 25 i propovi-
jeda beskrupuloznu sebicnost - »Svoju sam stvar stavio na
nista «. Sve to imalo je ukus po namjestenom cinizmu, i ostalo je
sumnjivo, hoce li knjiga biti uzeta ozbiljno. Svakako ona je vrlo
brzo izgubila interes, koji je momentano tzazvala,2 6 i pala u za-
borav. iz koje je tek nedavno opet iskopana. Medutim ako se sada
u njoj obicava vidjeti vapijuci zov individuuma zgazenog od mase,
to ipak ,n e bi trebalo da se previdi, da »jedini«, koji se je Mio
osloboditi od zajednice, ni sa cim ne pokazuje vrijednost, koja
bi ga za to ovlastila. Njegova jedina svojstvenost postojala je u
odvaznosti paradoksije.
5. Drugi iznakazeni obli){ individualizma razvio se iz Scho-
penhauerove metafizike volje kod Ju 1. Bahnsen a.27 Ovdje se

25 Usp. gore § 34, 2

28 STIRNEROV stav je natkriljen - s namjernom i!i nenamjernom
karikaturom - jos tudnijom anonimnom knjigom »Das Verstandestum
und das Individuum« (Leipzig 1846): »Ich bin ich selbst allein«.
27 Beitrage zur Charakterologie (1867) ; Der Widerspruch im Wissen
und Wessen der Welt (1881/188?.).
254

» bezumnost« volje uzima potpuno ozbiljrio, ali se istodobno od-

stranjuje panteisticki vrsak »jedine volje«. Mi poznajemo samo
hotece individuume, i tako Bahnsen u njima vidi samostalne pra-
potencije zbilje, iznad kojih se ne da postaviti visi princip. Aseitet
konacne licnosti (Bahnsen je naziva i henadom) nikada nije
istaknut toliko o.stro kao u tom ateistickom atomizmu volje, Svaka
pak od tih »volja « je sama u ,,sebi podvoj ena, i u tome se sastoji
njena b ezumnost i nj ~na nesretnost. To protivurjecje pripada biti
volje. Volja je »post avljeno protivurjecje«, i to je prava dija-
lektika, »r ealna dijalektika«. Ovo pak protivurjecje logickom je
misljenju n edohvatljivo. Stoga je sav napor, sto ga volja cini, da
bi spoznala svijet, - uzaludan. Logicko misljenje, sto iskljucuje
protivurjecj e, nesposabno je, da shvati svi,iet, koji se s astoji iz
u. sebi protivurjecne volje. Protivurjecje izmedu svijeta i intelekta
cini ne mo.g ;1cim i parcijalno izbavljanje, koje je Schopenhauer
priznao (usp . gore § 43 4) , i neunistiva individualna volja morrat
ce stoga beskrajno podnositi bol samorazdiranja u uvijek novim
egzistencij ama. Tako skupo otkupljuje se metafizicki dignitet, sto
ga ovdje prima licnost kao »inteligibilni karakter «. Njegovo
izivljavanje, ma koli.ko je ono do~ta bez svrhe, stvara problem
sviju vrijednosti.
Buduci da s,poznajna teorija »realne dijalektike« tvrdi i inko-
menzurabilite·t izmedu logickoga misljenja i protivurjecnog ideali-
teta, fantazije toga »mizerabilizma « naposljetku ne zahtijevaju
znanstveno vazenje, nego su samo izraz mracJJ,oga raspolozenja
individuuma, .sto kopa po konfliktima svoga vlastitog htijenja.
One time stvuraju melankolitku protivnost prema drskoj frivol-
nosti »jedinoga«. Oba pak dokazuju, kuda se dospijeva, ako »filo-
zofija« hoce uciniti nastavnim predmetima raspolozenja, sto saci-
njavaju pravu bit optimizma i pesimizma.
6. To se jos vise moze vidjeti na velikom utjecaju , sto- ga je
pjesnik F. Nietzsche posljednjih decenija izvrsio na zivotni
na.zor i njegov knjizevni izraz. Mnogo toga se sjedinjuje u tome
u~j ecaju : fasc'inirajuca ljepota jezika, koj a zanosi i opaja jos i
tamo, gdj e sadrzaj prelazi u zagonetno rragovjesta.nje - te upravo
sam taj simbolizam pun s lutnj e, koji narocito u pjesnistvu Zara-
tustre dopusta sumracno nasladivanje u neod~edenome, - zatim
artisticki oblik prikaza, koji ad citatelja nikada ne zahtijeva po-
vezano pojmovno misljenje, stovise njemu samome P.repusta da
odredi dozu duhovitog poticaja, u kojoj svaki puta hoce traziti <la
uz.iva iznenadne dosj etke, sjajne formulacije, sretne poredbe. pa-
radoksne kombinacij e. No sve to daleko zaostaje prema nepo-
 255

srednom dojmu licnosti pjesnika. Susrece nas individuum poja-

canoga kulturnog sadrzaja i potpuno osebujnog izraza, koji doziv-
ljava sve tez.nje vremena i boluje na istom nerijesenom protivu-
rjecju kao i samo to vrijeme. Otuda odjek na koji je naisao njegov
jezik, - ali odatle i opasnost njegova utjecaja, koji onu bolest
ne lijeci, nego pojacava.
Oba momenta unutarnjega antagonizma u svom vlastitom
bicu Nietzsche je sam oznacio kao »dionizijski« i »apolinijs,ki«.
To je opreka voluntarizma i idealizma, opreka Schopenhauerove
volje i Hegelove ideje. Ona ovdje nastupa u jednom individuumu
najvi.se intelektualne obrazovanosti i esteticke produktivnosti,
koji je s neizrecivom tankocutnoscu u misli mogao shvatiti i pje-
snicki ponovno oblikovati povijest i zivot. No taj individuum zna-
noscu i umjetnoscu nije izlijecen od tamne volje za zivotom.
U njegovoj dubini zivi strastveni nagon za divljim djelom, za
stjecanjem moci i razvijanjem moci. To je nervozni profesor, koji
oi rado bio bijesni tiranin - i koji samo biva bacan ovamo-tamo
izmeau tihoga uzivanja najvisih kulturnih dobara i onoga tajnog,
goruce,g zahtjeva za strastvenim zivotom. Cas on uziva u jednoj
sre6i gledanja i oblikovanja, - cas on sve to odbacuje i odobrava
nagone, instinkte, strasti. Nikada, to pekazuje visinu i cistocu
njegova bica, nije mu osjetilno uzivanje kao takvo bilo vrijednost.
Uzivanje, koje on trazi, lezi ili u spoznavanju o sebi, ili u moci
o sebi. U borbi izmeau obiju on se· je slomio - zrtva jednog raz-
doblja . koje, vise nezadovoljeno nelicnim i nadlicnim vrijedno-
stima intelektualne, esteticke i moralne kulture, opet jednom
zedni za bezgranifoim stvaralastvom individuuma i satire sebe
i svoju vrijednosnu supstanciju u sukobu izmeau svojega nasli-
jeaeno,g uma i svoje strasti, koja hrli buducnosti. Umjetnicki izraz
ovoga rastrganog stanja cirri car Nietzscheovih spisa.
U svom prvom razdoblju, koje u klici sadrzi slijedece, sukob
onih obiju momenata jos nije izbio na vidjelo. Stovise, u primjeni
osnovnih misli Schopenhauerove filozofije na nastanak grcke tra-
gedije i muzicku dramu Richarda Wagnera, umjetnoot se piojav-
ljuje kao izbavljenje od muke i volje. No vec tada iz tog tra-
gicnog raspolozenja treba da bu.d e izvedena jedna nova, visa
kultura, jedan ponosniji rod odvaznoga htijenja, koji tezi neiz-
mjernome, koji pobjedonosno razbija uskost sadasnjega duhovnog
zivota. I vec tada ovaj prodor prema izvornosti i samodopadnosti
cdbacuje balast historijskoga. Nikakva tradicija i nikakav auto-
ritet ne treba da tlaci ovu umjetnicku kulturu, esteticka sloboda
ne treba <la bude gusena niti znanjem, niti zivotom.
256

Nije tesko razumjeti, da je filozofski pjesnik, kada su se ove

misli pocele razbistravati, najprije jedno vrijeme dospio na put
intelektualizma. Slobodni duh, koji se lisava sviju okova i ne
priznaje nista natl sobom, jest znanost. No ona je to samo onda,
ako »zbiljskoga« covjeka slobodno postavi na sebe samu, ucini
ga noovisnim od svega nadosjetnog i neosjetnog. Ta znanost, sto
sada za Nietzschea treba da nosi bit kulture, jest pozitivna zna-<
nost, nikakva metafizika, ne vise niti metafizika volje. Zato on
svoju knjigu »za slobodne duhove« posvecuje uspomeni Vol-
tairea, i priblizava se Feuerbachovoj filozofiji zivota. On se pod-
nosi s utilistickom etikom P. Reea, on vjeruje u mogucnost cisto
znanstvene kulture, on ide cak tako daleko, da u spoznaji vidi
najvisu i najbolju svrhu zivota. Ona mu je prava radost i sva
svjezina zivotne radosti sto prihvaca svijet, &e:wplix - jedno isto-
dcibno esteticko i teoretsko uzivanje zbilje - osnovno je raspo-
lozenje to.ga vremena , - najsretnijega, sto mu je bilo priusteno.
Tada pak prodrla je dionizijska strast, neukrotiva ceznja za
mocmm, vladajucim, nemilosrdno pobjednickim izivljavanjem
lifoosti. Najjaci instinkt covjeka jest v o I j a z .a mo c: njega treba
afirmirati. Ovu bezuv jetnu afirmaciju razbija pak sistem pravila,
u kojega se je zacahurila dosadasnja kultura. Novi ideal je u tom
smislu »s one strane dobra i zla «. Volja za moc ne poznaje ni,-
kakve granice »dozvoljenoga«. Njoj je sve dobro sto potjece od
moci i povisava moc, sve zlo, sto potjece iz slabosti i slabi moc.
Podjednako i t1 nasim sudovim.a, spoznaji i uvjerenju, ne radi se
o tome. jesu li »istiniti«, nego <la li nam pomazu, da li unapre-
duju nas zivot i povisuju nasu moc. Oni imaju vrijednost samo
tada, ako nas cine jakima. 28 Stoga ce se u promjenljivom zivot-
nom razvitku smjeti i morati mijenjati uvjerenje (kao sto je to
djelomicno bio slucaj i kod samoga Nietz,,chea): covjek bira ono
uvjerenje, koje treba. I vrijednost spoznavanja lezi s one strane
istinitoga i laznoga. »Nista nije istinito - sve je dopusteno «. Stoga
ovdje pocinje »prevrednovanje sviju vrijednosti« - ovdje »fi-
lozof« postaje reformator morala, zakonodavac, stvoritelj nove
kulture . Sa svijescu te zadace ispunja se Nietzsche u trecem
razdoblju svoga razvoja.
Polazeci odatle, on obicnome, svakodnevnom covjeku, toj
zivotinji stada, suprotstavlja ideal »nadcovjeka«. Jer volja za mac

28 Ovdje je Nietzsche s genijalnom oholoscu predvidio, sto u bijed-

nom filistrozitetu i1i poboznoj zelji za spasenjem sacinjava misaoni
sadrzaj danasnjega pragmatizma.
 257

je volja za vladanjem, a najotmj'enije vladalastvo jest vladalastvo

covjeka nad covjekom. Hegel je jednom rekao, od svega ve1ikog
sto pokazuje svjetsk'i povijest, najvece je vladalastvo jedne slo-
bodne volje nad drugima. Na tu rijec se podsjecamo, kada
Nietzsche razvija svoj novi kulturni ideal iz opreke »morala go-
spodara« prema »moralu robova«. Sva brutalnost gazenja, sva
razularenost elementarne »bestije«, pojavljuje se ovdje kao pravo
i duznost jakoga: on razvija, on brani energiju zivota protiv bi-
jednosti odricanja i poniznosti. Zato se »moral robova« bitno
podudara s biti supranaturalizma, sto bjezi od svijeta, protiv ko-
jega se Nietzsche vec prije borio, i pozitivna povezanost pre-
laznoga doba s njegovim trecim razdobljem sastoji se u »rados.nom«
afirmiranju zedi za zivotom, sto osvaja svijet.
Ipak ideal »nadcovjeka« ostaje u poetskoj nejasnosti i neod-
redenosti. U jednom - svakako izvornom - smjeru, to je velika
individualnost. koja istice svoje prapravo nasuprot masi. Stoka
stada »mnogih k mnogima « je samo zato tu, da se iz nje kao ri-
jetki sretni slucajevi uzdizu nadljudi, koji od stoljeca do stoljeca
sebi domahuju kao nosioci smisla, sto prebiva u svemu torn div-
ljastvu. Genije je svrha povijesti, i u tom se korijeni nje,govo
pravo gospodstva nasuprot filistru. S druge pak strane »nad-
covjek« se pojavljuje kao visi tip ljudskoga roda, koji treba da
bude odgojen, - kao jaki rod, koji, slobodan od prepreka i sa-
mosmetnja robovskoga morala, uziva svoju gospodarsku silu u
mocnom zivotnom razvitku. U oba slucaja je Nietzscheov ideal
nadcovjeka jednako aristokratski i ekskluzivan, i osjetljiva je
kazna za poeticku neodredenost i simbolisticku mnogoznacnost
njegovih aforizama, da ga je njegovo suzbijanje »robovskoga mo-
rala « i njegovih supranaturalistickih osnova ucinilo popularnim
bas kod onih, koji ce biti prvi, da »nadcovjeku« odrube glavu, za
koju nadvisuje »mnoge k mnogima«.
Izmedu oba smjera, u kojima se razvija ideal »nadcovjeka«,
rjesnik nije dosao do jasne odluke. Zaratustra ih mijesa sa fa-
reno opisanim prijelazima. Jasno je, da jedan oblik podjednako
ima ukus po romantickoj genijalnosti (usp. gore § 42, 5) . kao
drugi po sociologijskom evolucionizmu. Misao pak na povisenje
ljudskoga rodnog tipa pomocu filozofije, podsjeca kako s jedne
stranc na nade Francuske revolucije i njenu teoriju (CON-
DORCET), tako s druge strane na postulate njemackog idealizma.
Vrlo je tocno prirnijeceno, da od toga shvacanja nauke o nadco-
vjeku ne bi bio dalek korak do Fichtea. Sto ga Nietzsche nije
17 Povfiest filozofije II
258

mogao uciniti, lezalo je u tome, da je u njemu bilo previse od

Schlegelove ironicke genijalnosti, a da bi mogao ponovno naci
put od individualne volje za moc do »opcega Ja«, do sveobuhvat-
noga vazenja vrijednosti.
7. Ogorcenost bezgranicnog individualizma postize vrhunac u
tvrdnji relativnosti sviju vrijednosti. Samo volja za moc nadco-
vjeka ostaje postojati kao apsolutna vrijednost i sankcionira svako
sredstvo, koje stavlja u svoju sluzbu. Za »visega« covjeka vise
nema nikakve no·r me, niti logicke, niti eticke. Namjesto autono-
mije uma stupila je samovolja nadfovjeka, - to je bio put od
Kanta do Nietzschea, sto ga je opisalo 19. stoljece.
Upravo time odreduje se zadaca buducnosti. Relativizam je
ostavka filozofije i njena smrt. Stoga ona moze dalje zivjeti samo
kao n a u k a o o p c e n o v a z n i m v r i j e d no s t i m a. Ona se
vise ne ce mijesati u rad posebnih znanosti, kojima naime pri-
pada i psihologija.. Ona vise niti ne tezi, da sa svoje strane jos
jednom spoznato, sto su one spoznale, niti volje kompilacije, da
iz »opcih rezultata« posebnih disciplina krpari najopcenitije
tvorbe. Ona ima svoje vlastito polje i svoj vlastiti zadatak u onim
vjecnim i o sebi vaznim vrijednostima, sto sacinjavaju osnov sviju
kulturnih funkcija i kicmu svega posebnog vrijednosnog zivota.
No i ove ce opisati i protumaciti samo, da bi polozila racuna
o njihovu vazenju: ona ih ne razmatra kao cinjenice, nego kao
no rm e. Stoga ce i ona svoju zadacu morati razviti kao »zakono-
davstvo«, ali ne kao zakon samovolje, koji ona diktira, vec kao
zakon uma, ko,g a ona pronalazi i poima.
Na putu k tome cilju cini se, da suvremeni, dakako jos mno-
gostruko u sebi podvojeni pokret hoce ponovno steci trajne teko-
vine iz velikoga vremena njemacke filozofije. Nakon sto j-e Lotze
energicno istaknuo po j am v r i j e d nos ti i postavio ga na
celo i logike i metafizike, mnogostruko se pokrecu poceci »teorije
vrijednosti«, kao jedne nove vrste filozofske osnovne znanosti.
Ne moze nista skoditi, da se ona - shodno misaonim navikama
posljednjih desetljeca - ponajprije krece djelomicno na psiholo-
gijskom i sociologijskom podrucju, samo ako se ne izgubi iz vida,
<la se u takvim konstatacijama i genetickim tumacenjima dobiva
samo materijal, na kojemu sama filozofija ima izvrsiti svoj kri-
ticki zadatak.
Jedan pak ne manje vrijedan osnov za taj centralni rad filo-
zofije, tvori njena po vi j est. koja, kako je to prvi spoznao
Hegel, u tom smislu mora biti smatrana integralnim dijelom filo-
zofije \same. Jer a:ko ona (usp. gore str. I. 48.) predstavlja proces u
 259

kome je evropsko covjecanstvo svoje shvacanje svijeta i procje-

njivanje zivota izlozilo u znanstvenim pojmovima, onda ona bas
time pokazuje, kako se povodom pojedinih dozivljaja i na osnovu
posebnih spoznajnih problema korak po korak sa uvijek jasnijom
i sigurnijom svijescu o:svjestenje proteglo na kulturne vrijednosti,
opcenovazenje kojih upravo i jest predmet filozofije. 0.1\0 na ljud-
skome bicu, cime se ono uzdize u visi i sveobuhvatni umski svijet,
ne nalazi se u formalnim nuznostima psihicke zakonitosti, vec u
vrijednosnim sadrzajima, sto ih povijesne zivotne zajednice uzdizu
do svijesnoga oblikovanja. Covjek kao nosilac uma nije prirodno
dan, vec historijski zadan. Sve pak sto on u konkretnim tvorevi-
nama svoga djelovanja stjece na kulturnim vrijednostima, povisuje
se do pojmovne jasnoce i cistoce .znanoscu, i u posljednjoj instan-
ciji filozofijom. Pritom pak njene tekovine ne posjeduju :svoje va-
zenje u toj njenoj povijesnoj cinjenicnosti i pojmljivosti, nego se
uvijek i uvijek iznova mora pokusati, da se one s kritickom pre-
inakom svedu na bezvremenske razloge, s kojima se one korijene
u umu. Zato je povijest filozofije pravi organon filozofije, ali ne
filozofija sama.
 VIII. Dio

FILOZOFIJA U DVADESETOM
STOLJECU
Od H. HEIMSOETHA

U sirokim podrucjima evropske obrazovanosti i znanosti, filo-

zofija je u toku kasnijeg 19. stoljefa izgubila utjecaj i interes. Nije
nedostajalo glasova, koji su njenu ulogu u zivotu covjecanstva
htjeli vidjeti i razumjeti jos samo historijski. Mislioci su se nasli
u defenzivi i osjecali natjerani, da , mozda u ogranicenom obliku,
tek dokazu opravdanost egzi.stencije filozofije . Sirilo se raspoloze-
nje rezignacije i zahvatilo i cuvare velikih tradicija, Pogled unatrag
na posljednje veliko doba procvata pocetkom prosloga stoljeca, cije
veliko bogatstvo se naime tek moglo pregledati, proizvelo je oso-
bito u samoj Njemackoj i kod povijesno otvorenih mislioca neku
svijest epigonstva, koja je naginjala, da daljnji filozofijski rad
cgranici na posebna pitanja i odrijesi ga od odluka zivota i zna-
nosti. (Uvodni stavovi prethodnoga poglavlja sami su izraz toga
stanja.)
Sa stupanjem u 20. stoljece ova se situacija filozofije u pola-
ganoj preobrazbi potpuno izmijenila. Usko ogranicena podrucja
problema i stavovi, iz dinamike samih stvari, premasuju sami sebe.
Odstojanje od klasike velike ptoslcsti raste i oslobada pogled za
potpuno promijenjenu zbilju i zadace suvremenosti, - istodobno
s novom svijescu o naslijedu, koje treba ponovno steci. Rad i dje-
lovanja 19. stoljeca, i u njegovim filozofijskim padovima, pojav-
ljuju se u drugom svijetlu. Na dubokom neuzoranom tlu iskustva
zbilje u znanostima, u jos uvijek i iznova rastucim potresima i
opsjedanjima opceg nazora na svijet kod evropskih naroda, i uoci
novih intencija za djelom ljudsko-drustvena samooblikovanja, filo-
zofija se nalazi pred jedva preglednim mnostvom velikih zadaca,
sto iziskuju novi zahvat i nave principe. Odstupa naucno omedi-
vanje podrucja kompetencije nasuprot znanosti i zivotnoj praksi,
podjednako kao i mjerenje razdoblja, sto su razbistrena (ili u svo-
 261

jim iskustvima ogranicena) ha harmonickim sistematskim gradnja-

ma. Novi patos oznacuju smjelost za postavljanje pitanja i ener-
gija istrazivajuceg udara, a ne sigurnost metodike ili jedinstvena
zatvorenost konstrukcije. Uz dalje rastucu svijest o dominantnoj
velicini i neiscrpnoj plodnosti k.lasicnih radova u njenoj proslosti, i
usprkos povisene neupucenosti mnogostruke podvojenosti vlastite
suvremenosti, filozofija se sada osjeca vise na pocetku nego na
~raju: u njenom poimanju 1znova se produbila problematika bitka
i opstojnosti.
Samorazumijevanje te postajuce »suvremenosti« 2-0. stoljeca,
hitro se pomice u njegovoj svijesti o vlastitim poticajima i podri-
jetlima. Ono poseze natrag preko prijelaza stoljeca i omogucuje
likovi.ma kasnijega 19. stoljeca, da tek istupe u svojoj pravoj veli-
cini i buducoj mocnosti. Tako je otprilike znanje o dominantnoj
dalekovidnosti i snazi problema Fr. Nietzschea, ili znanje o filozof-
skom dometu borbe oko smisla egzistencije S. Kierkegaarda ili i
razumijevanje pravih filozofskih intencija jednoga W. Diltheya,
(a bas time i svijest tamo svuda postavljenih suvremenih zadaca),
otpocelo tek desetljecirna poslije smrti ovih mislilaca. Nova suvre-
menost se prosiruje i produbljuje. To, da ona polazeci od izmije-
njene zivotne situacije i promijenjenih zadaca, nalazi nove pristupe
i nacine iskoristavanja prema proslosti, da je istrazivanje povijesti
filozofije - koje pocamsi_ od 19. stoljeca stalno raste - energicno
odstupilo od reprodukcije klasicnih sistema, sto gleda unatrag, pod-
jednako kao i od golog filologijskog detaljnog istrazivanja tekstova
i mnijenja, da historija filozofije danas potpuno stoji u neraskidi-
voj povezanosti sa samom nadirucom svijescu problema, - i to pri-
pada slici suvremene filozofije.
Filozofija 20. stoljeca ne izrasta bas u neposrednom nadovezi-
vanju na velike tradicije kao njihov nastavak ili preobrazba, nego
ona otpocinje, u gotovo svim njenim smjerovima i podrucjima,
najprije kao borba protiv jednoga raspolozenja vremena, sto je po-
stalo premocno, i nacina .misljenja, koji je od 19. stoljeca na ovamo
poplavio i prijetio, da ce ovladati zlvotom i znanostima: protiv
naturalizma ili (prirodo-) »znanstvenoga nazora na svijet«. Pristup
u nova stoljece stajao je za sire krugove evropske obrazovanosti u
znaku »monizrna«, kako su ga doista kao znanstvenu filozofiju i
nazor na svijet formulirali i propovijedali otprilike u Njemackoj
Haeckelove »Zagonetke svijeta« (1899), i1i u Francuskoj jedan Le
Dantec. U siroke rnase pokufavao je naci pristup onaj sklap ekono-
misticke teorije povijesti Manca s materijalizmom prirodne zna-
nosti, sto je kao »dijalekticki rnaterijalizam« reflektirao na ne-
262

iskvarenu istinu nazora na svijet, konacno oslobodenu od ideologija

prosle povijesti filozofije (usp. otprilike Lenjin, Materijalizam i em-
piriokriticizam). U znanstveno pak i duhovno stroze obrazovanim
podrucjima (u svim evropskim zemljama) nadaleko je vladao nacin
misljenja pozitivizma francUJSkoga i engleskoga podrijetla, koji se
je kriticko-agnostick.i. ogranicavao, no ipak osjecao jedinim u po-
sj.e du znanstvene istine. Sve to, preko filozofijske teorije, znanosti
i znanstvenog raspolozenja, steklo je utjecaj na zivotno uvjerenje,
stvaranje ideja, zahtjeve na buducnost toga vremena. Jos i danas
ono ima svoj ucinak..
Razlike navedenih (i srodnih) nacina misljenja mogu se ovdje ispu-
stiti iz vida. Zajednicke osnovne crte su otprilike ove: metodika i pret-
postavke bitka prirodne znanosti anorganskoga, specijalno fizike (19
stoljece), prenose se na realitet uopce i u cjelini. Sve bivstvujuce jest,
ako ne prema tvari, ono ipak svakako prema strukturi, naprosto homo-
geno. Bitne razlike se u sklopu iskustva i realiteta ne mogu trpjeti.
Pojmiti znaci kauzalno objasniti. Induktivno dokucivi zakoni jedno-
obraznoga vracanja svuda su mjerodavne odredbene strukture. Kauzalni
determinizam je, naravno i za covjeka i povijest, samorazumljiva istina;
»sloboda« - samo pronalazak nekih metafizifara i teologa. Znanstvena
spoznaja covjeka i njegovih poredaka, bilo na putovima psihologije ili
sociologije ili kako drugacije, jest cinjenicno zakljucivanje otkrivanjem
kauzalnih relacija. I discipline, koje razmatraju vrijednost, smisao i
»trebanje« zivota i kulturnih tvorba treba preobraziti u cinjenicke
znanosti takve vrste. Sama vrijednost i smisao odsada vise nemaju
mjesta u znanstvenom nazoru na svijet. Kauzalno misljenje svuda
smjenjuje teleologijsko, kako u fizici, tako u psihologiji iii u drustvenim
i povijesnim znanostima. Kao sto su svaki kompliciraniji bitak i do-
gadanje djeljivi u elemente slozenosti, i sve mnogostruko objasnjivo iz
jednostavnih dijelova, tako se i »vise« u izgradnji zbilje mora pustiti
izvesti iz uvijek nizega kao njegovo kompliciranje, i za tumacenje redu-
cirati na njega. Prividne bitne razlike (na pr. izmedu covjeka i zivotinje,
zivota i anorganske materije) su stupnjevi; kao sto se uopce kvalitativna
raznovrsnost i prividno ireducibilne razlike. bitka konkretnih sadrzaja
svijeta vracaju na kvantitativne diferencije i relacije. Misao razvitka,
QSlobodena od ranijih teleologijskih ovoja, pozitivno odredena ponajprije
principima odrzanja i prilagodivanja, dovodi do tumacenja i najvisih
zivotnih oblika na pr. oblika ljudskoga duha. Duh je priroda. Priroda,
realitet, svijet iskustva jesu jedno: to ·e na a anasnjjrria okaz~a
»znanost«. Razumije se uostalom po sebi, da ie znanstveno .besmisleno
pitanje preko toga sklopa iskustva, FUozofija kao »roetafiz,ika«~ 2£9°e
odigrala.
\ 263

§ 47. PROBLEM! SPOZNAVANJA

Ako je »znanstveni nazor na svijet« naturalizma prijetio, da ce

.s metafizikom istodobno uciniti suvisnom i rastvoriti u znanost i
filozofiju uopce, to se je tome oduprla nova samosvijest fiiozofije
u centriranju na t e or i ju s am o g a z nan st v en o g s po-
z n a v a n j a. Poceci 1eze vec u gore (§ 44,6 i 44,2) spom,e nutoi
prvoj obnovi kantizma, koji je pocevsi odatle dobio stalno rastuci
znacaj u gotovo svim evropskim zemljama. U desetliecima oko pri-
jelaza stoljeca, smisao i opravdanost opstanka filozofije nadaleko
se vidi u zadacama spoznajne teorije (»kritike spoznaje«) i naro-
cito u istrazivanju »logickih osnova egzaktnih znanosti«. Buduci
da se jedna izricita refleksija, oslobodena svake metafizike i siste-
matike svijeta kao i svih iskaza o bitku i pretpostavaka o bitku,
koje daje naturalizam usmjerava na pretpostavke (misaone prin-
cipe i metode) imanentne samim znanostima, filozofija kao »bes-
pretpostavna« osnovna znanost moze ispunjati nenadomjestivu
funkciju u cjelini znanstvene spoznaje. Interes za pitanja logike i
·spoznajne teorije, i dalje za metodologiju znanosti i nauku o zna-
nosti uopce, poprima u to vrijeme izvanredan opseg i zahvaca i vo-
dece glave u samim znanostima, - ciji osnovi pod tezinom novih
cinjenica i teorija sve vise- i vise pokazuju, da im je potrebna revi-
zija (»kriza osnova«). Razvija se opsezan rad, koji je jos i danas u
daljnjem razvoju.

Dio toga rada u okviru novih zadaca rtastavlja misaono raspolo-

zenje po zit iv i z ma. Prelqzeci izvorne zemlje i razvoje pozitivizma
u 19. stoljecu, ovaj strogo spoznajnoteoretski orijentirani novopozitivi-
zam najprije je narocito u Austriji (M. SCHLICK, »Becki krug«) zado-
bio cvrstu poziciju, koja u matematicko-prirodoznanstvenom misljenju
i njegovim kategorijama hoce jedino zbiljsko spoznavanje i koja bi po-
lazeci od vlastite refleksije istrazivanja na spoznajne elemente i metode
od filozofije htjela odgurnuti sva sadrzajna pitanja realiteta i bitka kao
rezervat znanosti ili kao gqle »prividne probleme« »metafizike«. Buduci
se stanoviste »bespretpostavnosti« unaprijed uzima u tom polju, sva
druga zakljucivanja o realitetu kao na pr. i ona duhovnih znanosti, po-
javljuju se kao izvedena, u ekstremnom slucaju uopce ne kao spoznaja,
vec kao golo subjektivno dozivljajno obogacenje (SCHLICK)! Covjek,
duh, povijest, gledaju se polazeci od jednog unaprijed fiksiranog meto-
dickog i spoznajnog zahtjeva, koji je navodno lisen sviju dogma bitka,
i na kra.iu u svemu bitnome bivaju pogresno shvaceni. Nema sumnje,
da taj nacin misljenja i njegove (visestruko nesvijesne) pretpostavke
 I
I
264

danas vode jo§ jedan veliki dio prirodoznanstvenih istrazivafa, koji su

po strani od logicko-filozofijske svijesti, kao Ho je mnogostruko ispre-
pleten i sa izgradnjom matematicke logike i logistike (otprilike kod
Russella i Whiteheada, Couturata, C. J. Lewisa, Lukasciewicza, Carnapa).

1. Svo· na·znac~·niji izraz je spoznajnokriticki i znan.stveno-

teoretski usmjerena filozofija nasla u_ I,lil..Cin.tL..mi.Aij.eaja-»t.+-a n ~
c end en ta l no a ideal i z ma«, - sto a u N ' emacko· zastu-
paju ponajprije smjerov1 ( o sa svoj1m pocecima sezu unatra u
kasno 19. stol'ece i skole no o k i z ma prije svega »Mar-
burska skola« : H. Cohen, P. Natorp, E. Cassirer, i »Badenska« iii
»jugozapadna njemacka skola«: W. Windelband i H. Rickert, E.
Lask); jedan nastavak, sto obuhvaca razlike, predstavlja transcen-
dentalizam Br. Baucha; ovima treba pridodati misaone tyorhe k~
·sto su »f i lo z o f i j a i mane n c i j e « (Schuppe) kao i nauku o
svijesti i transcendentalni idealizam E. Husserla. U Francuskoj
takvom nacinu misljenja stoje blizu znacajni filozofi znanosti kao
Hamelin ili Milhaud, i Hannequin. - Zapravo odlucujuci suproini
tabor naturalizmu u svim njegovim oblicima podigao se najprije
u tim plodonosnim i uspjesnim koncepcijama sistema, u okvirima
kojih su preko spoznajnoteoretskih i znanstvenoteoretskih osnovnih
problema, koji uvijek stoje u centru, bili podvrgnuti iscrpnoj ana-
lizi i duhovni oblici cudorednoga, umjetnosti i uopce ljudskih kul-
turnih tvorba.
Odlucujuci uzor za t1,1 filozofiju ljudskoga duha, za njeno ideali-
sticko stanovgte i njenu (u pojedinosti jako diferenciranu) metodiku,
jest Kant kao tvorac triju kritika. Realisticki momenti kao i metafizicke
pozadine i konacne namjere Kantove refleksije na um i svijest potpuno
se izostavljaju, odn. Udaljuju. »Kritika« postaje ovdje iskljucivo neki
protupojam »metafizici«. Pod utjecajem pozitivisticko-agnosticke rezig-
nacije 19. stoljeca Kant i od Kanta p11'!uzeta zadaca filozofije gleda se
strogo i jedino u smjeru »transcendentalnt logike«, koja kao cisto samo-
osvjestenje lj,udskoga duha ima stupiti namJesto svake ontologije i me-
tafizike prije i poslije Kanta. psnovnq_UY,jer.enie . jest naprosto nepre-
stupiva imanencija svijesti. Sva itanja. ko'a se ticu bitka s one strane
(ili s ove strane) svijesti, treba kao »nekriticka« otkloniti. Tlo svijesti
- kao ideelne »svijestl uopce«, koja u misaonim kate orija.!!!_a i smi-
slenim funkcijama konstituira sve predmetno - jest baza za svako
bespretpostavno zasmvanje, a time i :z:a svaku znanst~nu filozofiiu.
_Idealizam svijesti prevladava dogmatizam »prirodoznanstvenoga nazora
na svijet« i uspostavlja autonomne zakone duha kao pretpostavke sva-
 265

kog prividno »datog« realiteta i §Yij terminacija bitka na koje na-

ilazimo. west ·e slobodna; njen spontanitet prethodi svakoj kauza1no1
_ye~I!!?§!!" sami rirodni zakoni su tvorevine duha. Sistem ideelnih
oblika, sto ga filozofijski treba istraziti, predlezi u svome realitetu, sto
se moze iskusiti; .§V »bltak! ,i..e_sa sv_2je strane ovisan o metodama svi-
jesti. Ova "transcendentalfilozofija« u apriornim funkcijama sintetic'.:ki
-oblikujuce svijesti usmjerava se narocito protiv zahtjeva psihcrlogije, koja
se mocno sirila upravo oko prijelaza stoljeca, i koja je prelazeci eksperi-
mentalno istrazivanje osjeta i rada pamcenja pokusavala, da sa svojim
nacinima iskustva i metodama zakonito pojmi dusevno - duhovno uopce
i gdjegod je to moguce obuhvati filozofijske discipline kao logiku, etiku,
estetiku i dr., kao njihova osnovna znanost (novo bujanje »psihologizma«,
na pr. Th. Lipps). Apriorno - idealno »vazenje« suprotstaylja. se go]om
subjektivno-vremenskom »dozivljaju«, »kriticki« oblik »genetii'.:kim«
psihic'.:kim procesima. Tako se naturalisticka tendencija parira, i sama
. psihologija prisiljava u defenzivu, barem za pitanja duhovnoga zivota.
U ekstremu, posljednja se uopce protjeruje iz filozofije u red empirij-
sko-kauzalnih pojedinacnih znanosti (tako otprilike kod Windelbanda,
v. gore § 44, pocetak, i kod H. Rickerta).
Od novokantovskih smjerova je Mar burs k a s k o 1 a s naroc'.:i-
tom energijom u srediste transcendentalnoga postavljanja pitanja pre-
mjestila misaone kategorije matematic'.:ke prirodne znanosti i odatle se
bavila sistematskim istrazivanjem formalnih zakonitosti svijesti i za
podruc'.:je etike, estetike, filozofije religije, filozofije jezika i mitosa.
Osobita zasluga nac'.:ina misljenja baden s k e skol e, koju je osnovao
W. Windelband, i koja je onda u sistemu H. Rickerta dosla do punog
oblikovanja, bio je prijelaz k logici i nauci o metodi povijesne znanosti,
0 cemu ce jos biti rijec'.:i.

Granica i opasnost toga modernog oblika »idealizma« jest, da

je doduse naturalizmu pruzena potpcra s ukazivanjem na samoza-
konitost i nadmocnu znacajnost- duhovno,ga (kao u cijeloj znanosti
i znanstvenom nazoru na svijet pretpostavljene ljudske svijesti s
njenim ideelno-smislenim oblicima), ali je realitet, predmetno
carstvo iskustva i znanosti odcijepljen od duhovno-ideelnoga (toga
sadrzaja transcendentalno-filozofijske refleksije). Tako su na jednoj
strani svijest i misljenje, ideje i vrijednost morali preostati u ono-
me cisto apstraktnom »transcendentalne svijesti«, uskracene sva-
kom pitanju o realitetu. Na drugoj pak strani je sva konkretna em
pirijska punoca sadrzaja, pa i onoga sadrzaja psihe otprilike, pre-
pustena predmetnim kategorijama kauzalnoga misljenja. Dva svi-
jeta, apstraktno-ideelni i konkretno-realni su iako u odnosu obu-
 266

hvacanja, medusobno suprotstavljeni. Naknadno umetanje i posre-

ci-0vanje treceg carstva (Rickert) nije moglo odlucno odstraniti
teskoce. .tl)"ans~talno« restringirano postavljanje pitanja
nikada ne m z dois.ta..zajedno_z~misliti vrijednost iJbilju,_vazen·e
i dozivljaj, ideju i iskustvo, s]abodu i zivatoo zbivanje. Konkretno
stanje stvari ono mora svuda rastvarati u dualitet razlicitih »gle-
dista « ili misa-0nih metoda, a da se nikada ne vrati na puni realitet,
ko"i nam ·e dat u iskustvu i dozivl "aju. Naturalisticka dogma zbilje,
s o·ena avan·em o u v itan·a 1t a
. zadrzava jos siroko p:>lje i u idealistickom -0kviru.
2. __g bliskom susjedstvu navedenih strujanja stoje_ do~rim di-_
jelom -0d samih matematicara i prirodnjaka zasnovani rad »k r i-
t i k e z nano st i «. Ona .p olazi ne toliko od »fakta« matematicke
prirodne znanosti (otprilike u obliku klasicne mehanike), koliko od
fundamentalnih prevrata, koji su nastupili i odigrali se u mate-
matici i fizici. Spoznajn-0teoretska analiza ovdje na samom polju
egzaktnih znanosti dovodi do probijanja dogmatizma znanost~, a
time podjednako i scijentisticke i racionalisticke transcendentalne
filozofije kao i naturalizma »znanstvenoga nazora na svijet«. Stva-
ralai':ki spontanitet sintetickoga razuma pokazuje se i ovdje, na-
suprot empirizmu i naturalizmu, kao izvorni osn-0v u svim likovima
i putovima znanosti. No ne na nacin i':vrstoga sistema relacija kon-
stitutivnih oblika i metoda, sto bi se filozofijski kao zatvorena
tablica kategorija konstruktivno mogao razviti u logicko »zasniva-
nje« zn:mosti, -0dredujuci odatle unaprijed iskustvo i sastav reali-
teta uopce, - nego sto vise kao pokusaj, da se napredujuci u hipo-
tezama i dokazima i mijenjajuci uvijek opet polazne tocke i same
osnove, jedan dib struktura bitka zahvati u pojmove.

JfP'rema ovim istrazivanjima znanstveni misaoni oblici nikako nisu

utvrdeni s jednostranom nuznoscu - - polazeci bilo od iskustva i1i od
zakona uma. - Svijest ima siroko podrucje i slobodu u izboru teorija
i hipotetickih zahvata. Ono sto je dano dopusta uglavnom uvijek ve-
cinu oblika, koje mu je nametnuo subjekt, dopusta mnostvo mogucih
tumacenja. Svi oblici, sto im mi iznalazimo za sru,rLadiy,utje _2rirodnih _
pojava, pokazuju neki omot umjetnoga i konv ciona]nQga_nasuprot
konkretnome bogatstvu prirodne zbilie. Njeno potvrdivanje uslijeduje
u okvirima sasvim odredenih zahtjeva i namjera znanosti (otpri!ike
sto je moguce jednostavnijega prikaza iii iskoristavanja za djelatno
zahvacenje u prirodni sklop). S izricitim davaniem prednosti onome sto
je mjerljivo, znanost se zajedno sa svim svojim uspiesima krece u
krugu, sto ga je ona sama obiljezila. Njeni poimovi nisu odrazi, vec
 267

simbolicke oznake stvari, odn. njihovih odnosa. To ponajprije dokazuje

stalna uporaba pojmova protivurjecne sadrzajnosti (fikcija) kao i nji-
hov apstraktno-staticki karakter nasuprot konkretne tecnosti onoga
sto- je dato. Razum i realitet u pridoznanstvenim spoznajama ne po-
klapaju se nikako i nikada. Podudaranje, koje se moze postici (kao sto
vec pokazuje sloboda u izboru teorija i »aksioma«), uvijek je samo nesto
parcijalno.
Nakon predradnja u 19. stoljecu (u Njemackoj otprilike fielm-
holtz, H. Hertz, Kirchhoff, u Austriji E. Mach), ova je kritika znanosti
nasla sjajnu razradu ponajprije u Francuskoj (H. Poincare, P. Duhem,
Milhaud, Meyerson, Le Roy, Rougier, Hannequin). Ovdje nabacena, za
nas nazor na prirodu kao i za spoznajnu teoriju podjednako znacajna
pitanja, dobivaju novi podstrek i aktualitet s »krizom osnova«, koja
dalje napreduje. U Engleskoj su otprilike Whitehead, Russel, Edding-
ton dali vazne priloge kritickoj refleksiji na osnove matematicke i pri-
rodne znanosti. Novi prodori i postavljanja pitanja proizasla su od
Huga Dinglera, ucenika E. Macha (t 1916), no ona jos cekaju objasnjenja.

§ tom kritikom znanosti, koja za razliku od »kritickog« za-

snivanja u smislu transcendentalne filozofije znaci zbiljsku ocjenu
prirodne znanosti o njenoj vrijednosti i njenoj granici za .spoznaju
svijeta, - naturalizam (i u obliku koji je »ukinut« u idealizmu svi-
jesti) dobiva odlucan udarac. R ea 1 it et s am u kvalitativnoj
punoci neposrednih iskustvenih datosti i u vjerojatnom bogatstvu
,onoga, ~to ljudske znan.stvene pernpektive nisu dosegle, dobiva opet
teziste i prevagu nasuprot kon.struktivnome zahtjevu razuma (mo-
nisticko-pozitivisticke, kao i ideaJisticke opservacije). Pojavljuje .se
jedna nova svijest i r a c ion a 1 no g a (Kantova stvar o sebi, -
ipak sada ponajprije u datom prostorno-vremenskom svijetu samom,
a ne trazena tek u »nadosjetnom«), a time i pitanje o drugim mo-
_gucnostima pristupa i nal'.:inima datosti realno a, osim egzakt~
znanstvenoga »raba«. Pojam ljudsjse spoznaje moci nikako· se na-
prosto ne ogranicava u zah.ll.evima~ vec se istodobno oslobada za
-novo rosirenje i rodubJjenje. Razlicitost znanosti medu sobom,
nasuprot pogresnoga govora O jednoj »znanosti« U naturalizmu stu-
pa sada kao vazna t€ma osvjestenja znanosti u prvi plan cak u
krugu istrazivanja prirode, i to upravo kao razlicitost ne samo
podrucja primjene·, vec i metoda i osnova. Odatle zadace filozofije,
primaju novo isticanje i ozivljavanje prelazeci spoznajnoteoretsku
refleksiju u smjeru pxema sklopu prirbde i svijeta uopce (ciji za-
htjev ne maze biti zadovoljen pozitivistickom klasifikacijom ili )>Sin-
 268

tezom« znanosti). Sama znanost, naime, za filozofiju vise ne mo?.e

biti dostatna, niti kao predmet, niti kao osnov.
3., Odly.fu!j uce znacen · e za novo osv · esten · e filozofi' e o n · enim
.,Ylastitim_zadafam i .i;ahtjevim u okviru znanstvene situacije ste-
, kao je u Njemackoj nacin mislienia »fenomenologije«, st.Q
ga je zasnovao E. Husser 1, i koji je uskoro na svoj_11ut povukao
niz mladih mislilaca i na:QQ§ljetku relazeci sklopove zE-snivanja_
1 skola postao dalekosezno_ utjecajna krilatica.. vremena~ Polazeci u
pocetku od znanstvenoteoretske brige i zasnivajuci se u istraziva-
njima o spoznajnoj teoriji i njenom sirem fundiranju (Husserlova
»Logicka istrazivanja «, 1. izd. 1900, 1901) ova nova filozofijska me-
todika i misaono raspolozenje povuklo je u svoj obzor i djelomicno
prvi puta otvorilo filozofijskom razumijevanju stalno rastuce
mnostvo podrucja svijesti i dozivljaja, a time i predmetnih polja.
Prelazeci preko podrucja logicki i transcendentalnofilozofijski ori-
jentirane sistematike, time su omogucena na pr. odlucujuca dostig-
nuca filozofijske etike (M. Scheler, N. Hartmann), kao i novi poceci
metafizike, ontologije i filozofijske antropologije (o cemu kasnije).

»Fenomenologija« u tom suvremenom (od sistematskih sklopova

He ela ili E. v. Hartmanna potpuno odrijesenom) znacenju, filozofij-
_sko~ istrazivanju dodjeljuje zadacu shvacanja neposredno datoga u
podrucjima svijesti i njene predmetnosti, kaje ie liseno pretpostavaka
j slobodno od svake tendencije rema t~oretsko-konstruktivn~m tuma:
cenju ili pojedinstvenju. Prije svake preradbe u hipoteze i teorije,
prije svakog razlikovanja u privid i cinjenicu, pojavu i osnov, izvorno
i izvedeno, ,konkretni doziyliaini materiial datosti (»fenomena«) onoga
. sto se nama samo pokazuje lezi u svojoj zornoj punoci. Tumacenja i
konstrukcije znanosti kao i spekulativne filozofije (metafizicke ili tran-
scendentalne vrste) iz toga izabiru ~ no, sto nj~h_ovim namj-;rama daje
hrane, hitro ostavljajuci za sobom sirinu datoga i ogranicenja ili
srodnosti, sto leze u _njemu samome. I pozitivizam (u starom kao i u
novim oblicima) ne dopusta, kao sto polaze pravo, da pozitivno dato
prema svojoj diferencirajucoj takovosti bez predrasuda dode do izra-
zaja u najrazlicitijim dozivliajnim i predmetnim poljima. Stoga neovi-
sno od znanosti, bas za njih same kao i polazuci osnov i istodobno una-
prijed za svako filozofijsko i »spoznajnoteoretsko« tumacenje u
dosadasnjem smislu, valja deskriptivno-analiticki fiksirati jednostavno
dato u njegovim raznovrsnostima, razlicitostima i vlastitim struktu-
rama. (To je postalo osobito vazno nasuprot naturalistickoj tendenciji
brisanja razlika u kauzalno-genetickom i razvojno-teoretskom proma-
tranju!) Namjesto logicko-konstruktivnoga savladivanja u teorijama
 269

ovdje principijelno ima stupiti zor i osjetljivost shvacanja u jednom

'otvorenju fenomena, koje nije unaprijed fiksirano ni pomocu kakvog
-telosa »objasnjenja« ili sistematiziranja. Pritom kao vazno sredstvo
sluzi objasnjenje smisla i analiza, koja ostro razlikuje znacenja nasih
pre teore s_ ih i vanteoretskih) iskaza i ojmova - ri ·eci. Kao odlu-
-cujuci kriterij istine ovdje vazi ne f~alna neprotivurjecnost ili dija-
lekticka povezanost pojmova, vec e vi d enc i j a u samopokazivanju
stanja stvari. u nacinima svijesti kao i u predmetnim datostima otkri-
vaju se za svako podrucje bitni kvaliteti, strukture (»bitni zakoni«) i
slojevi (odnosi fundiranja). Tvrdenje i istrai.ivanje kantovskoga Apri-
ori ovdje se nastavlja (suprotstavljajuci se uvijek empiristicki orijen-
tiranom pozitivizmu i izbjegavajuci opet s druge strane formalisticku
uskocu i intelektualizam novokantizma) duboko i sadri.ajno i konkretno
na pr. osjetilnih opai.ajnih datosti ili emocionalnih dozivljaja. Otvara
se beskrajno polje novih zadaca. Filozofija probija znanstvenoteoretsko
i transcendentalnofilozofsko zatvaranje od zivota i od cijele sirine ne-
posrednog iskustva zivota. Ona se uz vlastitu odgovornost opet obraca
direktno stvarima (dozivljajima i ontickim datostima) samim, umjesto
da se dopusti ograniciti na refleksivno »zasnivanje« znanstvenoga svi-
jeta pojmova. Logika znanstvenoga spoznavanja postaje podrucni ogra-
nak jedne nerazmjerno sire problematike, koja ima nastupiti vec kod
razlicitih nacina »predpredikativnog« shvacanja i razumijevanja, sto
prethodi svim »sudovima« i stanovitim pojmovnim tvorbama. Sam po-
jam spoznavanja trpi vazne promjene od strane zora i evidencije,
»ispunjenosti« intencije i gledanja bit!. To je ojacano srodnim tenden-
cijama u drugim taborima (intuitivizam kod Losskya ili kod Bergsona).
Misljenju kao golorn spoznavanju i jos vise kao konstruirajucem pro-
izvodenju cistoga misljenja, suprotstavlja se s novim patosom zorna
pofrtvovnost i iskustvena spremnost svijesti, koja se svagda otvara
posebnim podrucjima i sto je moguce vise adekvira. Nauka o spozna ' i
i psihologija, na osnovu jedne osobito energicne iu s ·esno vodene
bor e protiv »~sihologizma«, ipak se_ opet jedna drl!_goj_ priblii.avaju.
Fenomenologija svijesti, njenih nacina shvacanja i dozivljavanja, akata
i intencija, istodobno gura na izobrazbu jedne deskriptivne psihologije
ajj bez razapi-
i »ob · asn ·enje«.

4. Tendencije za prosirenje refleksije svijesti, sto polaze od

fenomenologije, susrecu se s mnostvom novih zahvata u drugim
taborima, koji djeluju u smislu prosirenja i odatle produbljenja
spoznajne problematike, - da bi naposljetku prodrle na sve strane
270

na polju spoznajne teorije uopce. Prodorno znacenje stekao je prije

svega mocno rastuci interes za pretpostavke i pozadine p o v i j e-
s no g a i u opce du h o v no z n an s t v en o g a s po z n a v a n j a.
Yee je unutar novokantovskoga transcendentalizma . postavljanje
pitanja o m etodici povijesnih i kulturnih znanosti odmah u prvome
zacetku znacilo ukazivanje »Granica prirodoznanstvenoga stvaranja
pojmova « (Rickert ), - i time probij anje monizma metodii, koji je i
u idealizmu ponajvise sacuvan za realnu spoznaju i pojam realiteta.
»Teorija iskustva« vec odatle odlucno prosiruje svoje perspektive.
Apriorno-sinteticke formalne strukture znanosti, sto se odnose na
ljudsko-duhovno podrucje iskustva, zahtijevaju i dobivaju vlastitu
odliku nasuprot kategorijama i metodama spoznaje prirode (Sim-
mel, Troeltsch i mnogi drugi). Zahvacajuci sire i dublie, nova pro-
blematika se prikazuj e u radovima W. Di 1th e ya o »Kritici hi-
storijskoga uma«, koji su tek prodirali u opcem interesu vremena, i
koji hoce filozofi.;jski osviietliti »izgradnju povijesnoga svijeta u du-
hovnim znanostima«. Objasnjenju prirodnih procesa suprotstavlja se.
povijesno »razumijevanje « kao fundamentalno razliciti nacin ljuds-k!!
spoznaje. Duhovne znanosti (povi · esne kao i sistematicke zahti · -
yaju svo1 ose ujni pojam iskustva, svoje vlastite kriterije, svoju
v lastitu sistematiku i svoje osebujno samorazumijevanje spoznaj-
noga subjekta. Filozofijskoj svijesti otvara se veliko polje rada, i
mnogi istrazivaci latili SU ga Se plodonosno prikljucujuci Se ponaj-
prije Diltheyu (Spranger, Litt, Rothacker).

Subjekt i svijet bitka vide se odatle u novom sklo-R_u. Polazeci od

.2erspektive nacelne mnozin; -k~ gorijalnih mogucnosti ~ ranja 1
. znanstvenih nacina iskustva, kao i s druge strane od uvida u specificnu
strukturiranost svega duhovno-povijesnog materijala, dobiva opet po-
jacano vlastito pravo iskustvena zbilja, koia ima prednost pred stya-
ranjem pojmova. Shvacanje spoznaje prodire izvan stanovista idealizma
svijesti, kao i preko Kantove sheme oblik-materija (»kaos osjeta«) do
spoznajnoteoretskog re a 1 i z ma, koji se istodobno (ne bez veze s re-
alistickim Kantovcima kasnijega 19. i zapocetog 20. stoljeca, na pr. E. v.
Hartmannom, Riehlom) pomice naprijed polazeci od opcega rada nauke
o spoznaji i znanosti (Kiilpe, Frischeisen-Kohler, N. Hartmann, M.
Scheler; u okviru francuske kritike znanosti Duhem, Hannequin, Lan-
gevin i dr.; u Engleskoj na pr. Eddington) . Nove teme filozofije spozna-.
vanja ostaju transcendencija svij ~ ti, predm~l_i ose.!>1.£nost, ontologij..:_
sko znacenje znanosti, spoznaja kao ujednacivanje stvaranja pojmova
i metoda i stvarnih struktura, koje se mogu naci i otkriti. Zaostaje
pogresna alternativa pasivistickog empirizma i idealizma spontaniteta.
 271

Daljniu glavnu temu vremena tvore pitanja s po z n a j e v r i-

i e d nos t i, a time i v r i i e d nos ti samih. Izrastajuci iz zivot-
nih konflikata, koji su se u okviru 19. stoljeca zaostravali i gurali
prema nacelnoj odluci u filozofijskom rvanju (gore § 46), osobito
u Nietzscheovoj borbi za prevrednovanje, o ·a vrr dnosti i inace
postaje- centralna bri a ot rilike olazeci od

'.tnann), 1 us opu sa sociolo .. skim i os arsko-znansrunim p_ita-

n·ima vre austri·ska skola M. Weber, - upravo oprecno pre-
ma onoj naturalisticko · tertdenciii. da ga se svudaistisne. Iz psiholo-
'gijskih i spoznajnoteoretskih pocetakc1. (Ehrenfels, Meinong, Milnster-
berg, K. Bohm i dr.) susrecuci sve energicnije tendencije subjekt~
viz.ma, koje su ovdje lezale blizu, izrasta siroko i mnogostrano
istrazivanje carstva vrijednosti prema karakteru bitka, slojevanju,
smislenom skiopu i s:adrzajnom sastavu. Opca nauka o vrijednosti-
ma (filozofska aksiologija) postala je 'jedna od glavnih disciplina
suvremene filozofije. Jedna od veliikih novih tema postaje i konsti-
tutivno znacenje vrijednosnih struktura za iskustvo i svjetsiku zbi-
lju,, nasuprot golom cijepanju u »trebanje,< i bitak, ideelnu vrijed-
nost i ·empirijski realitet u idealistickoj transcendentalnoj filozofiji.
Odavle, a i inace, u krug filozofijske paznje ulaze drugi na-
cini spozn.avanja nego sto su senzualni i intelektualni, koji su do-
tada jedini stajali u prvom planu. Pq!az~i od duho~nanstvenog~
razumijevanja tudega ziyota i zivotnog izraza. postaje goruci pro-
blem i k a »tud~a Ja«, konkretnoga znanja o osobama izvan
vlastite »svijesti« - . roblem ko"i ·e us rkos o romne novov ·eke
diskusre, sto je ot cela s_ Descartesom o Ja i »vanjskome svijetu«,
za:P,ravo samo · ednom. od Ficbtea, ride i_ener 1cn uzet u razma-
tranje, i ko·i bi u mom ponovnom P-OS!avljanju _golazeci od
psihologijske stran ~ n i roblem.,_na r. Th. Li s una ri"ed
·trebao da bude uguran u senzualisticko:naturalisticke ~eme. Odlu-
can korak naprijed postigao je ovdje M. Scheler, polazeci od istra-
zivanja od kojega su i vazni Diltheyovi .postavci mogli dozivjeti novo
priznanje i lrnristenje. - Polazeci od ozna·noteoretsko a roble-
ma »realiteta vanjskoga svijeta« , koji je prema kraiu 19. stolieca
ne restano ratio teze idealizma i·esti Dilthe rodro
•.£.0 vanintelektualne (van ffive is~•~~,m~ nase S Vi-
j est i o re a 1 it et u . Novi nacin promatranja nastavili su Sche-
ler i N. Hartmann (teorija »emocionalno-transcendentnih akata«).
Spoznajnoteoretski i psihologijski o~enito su uzeta u razmatranje
pitanja kognitivnih funkcija u emocionalnom i voljnom dozivlja-
272

vanju (H. Maier, Psihologija emocionalnog mi§ljenja; Fenomenolo-

gija spoznaje vrijednosti na bazi Brentanove teorije cudorednog
spoznavanja; razlikovanje specificno »moralnoga iskustva« kod
Frederica Rauha, i t. d.). - I prevladujuca usmjerenost sviju smje-
rova spoznajne teorije na predmetne nacine spoznavanja i »inten-
cionalnu svijest«; u vezi s novim-interesima duhovnoznanstvenoga
iskustva {»dozivljaj« kod Diltheya) i tendencijom prema doista ne-
posrednoj samodatosti svijesti (na pr. Bergson), upotpunjuje se
istrazivanjem predmetnih i vanpredmetnin vrsta znanja, kao sto
su one date otprilike u pounutrenju dozivljaja, u samorazumije-
vanju covjeka prije svake prave samospoznaje, u sudjelovanj.u i
pracenju tudih dozivljaja. - Probijanjem scijentizma otpoceo je
i novi interes za konstitucione oblike prirodne slike svijeta i za ka-
tegorijalne strukture jednostavnoga opazanja i svakodnevnog isku-
stva (usp. pored istrazivanja fenomenologijski usmjerenih tnislilaca,
nastavke u okviru francuske kritike znanosti; u Engleskoj na pr.
Kemp Smith). Suvremena spoznajna teorija i nova psihologija sa-
staju se opet i u tim pitanjima i sjedinjuju u prevladavanju pod-
jednako empiristickih kao i formalno-idealistickih pretpostavaka
(na pr. onih o »kaosu osjeta«). - Jedno vazno podrucje problema
dodirnuo je H. Friedmann sa svojim ukazivanjem na ukorijenje-
nost i uvjetovanost nasih znanstvenih misaonih oblika, od cdredenih
osjetnih .podrucja (dosadasnje prevladivanje »haptickoga« nasuprot
»optickoga«).
Prelazeci izvan podrucja znanosti i znanstvene slike svijeta pro-
siruje se suvremena problematika spo:miavanja i u istrazivanjima,
koja su bogata opazanjima, i koja su sebi uzela za predmet struk-
turu i vlastitu »logiku« nazora na svijet u ranim stadijima naroda.
Temeljnirn istrazivanjirna Levy-Bruhla o »Prim it iv no m rn en-
t a Ii t e.t u« (izd. Kulture, Zagreb, 1955. preveo Dr. Niko Berus)
s teorijom specificno »prelogicke« iskustvene i zorne strukture,
koja su razbuktala zivahnu diskusiju, postavljena je u pitanje je-
dinstvenost, konstantnost i istovrsnost ljudskoga »uma« (a time i
osnovna pretpostavka podjednako pozitivizrna ·k ao i idealizma). Jos
bez dalekoseznih perspektiva, koje se odatle otvaraju, dalje je na-
predovala transcendentalna refleksija i u okviru novokantovskog
idealizma natrag iza oblika znanstvenoga spoznavanja, do konsti-
tucionih nacina rnitosa, jezicnoga i predteoretskog razumijevanja
svijeta (E. Cassirer, Philosophie der symbolischen Formen). Uopce
je nacelna raz}icitost postojecih i rnogucih misaonih oblika u ljud-
skorne spoznavanju od rnnogih strana postalo vaznom ternom filo-
zofijske svijesti, tako polazeci od kritike znanosti (Rougier) ili od
 273

filozofijskoga nazora na svijet i metafizike (prema Diltheyevoj i

Jaspersovoj tipologiji i psihologiji »Nazora na svijet«, Leisegango-
vim »Oblicima misljenja«). Svuda je rastuci pregled i uvid u speci-
ficnu razlicitost zornih i misaonih oblika gurao izvan naprosto for-
malne refleksije na logicke osnove, k istrazivanju ukorij enjenosti
spoznajnih oblika i spoznaje uopce u zivotnim intencijama. Mnogo-
struki motivi ovdje djeluju medusobno: Nietzscbeove upute, rezul-
tati kritike znanosti, novo napredovanje prema pretpostavkama
povijesnoga spoznavanja i mnogosta drugo. Tendencija pr a gm a-
ti z ma, koji je najprije dolazio iz Amerike (W. James) i koji se
energicno spleo i u Engleskoj (Schiller), da se spoznaja i pojam
istine shvate kao funkcije djelatnoga zivota, nastavila se danas pro-
o.iruci preko naturalisticke uskoce i naprosto r elativistickih konse-
kvencija u smjeru istrazivanja, koji se je daleko prosirio na poza-
dine zivota i korijene opstojnosti ljudskih opazajnih i misaonih na-
cina, filozofijskih sistema i uopce kulturnih- oblika. Transcenden-
talna refleksija svijesti trazi produbljenje i zasnivanje u jednoj »fi-
lozofiji z iv o ta« - od Diltheya sve do Heideggera. Novovjeko
otpocinjanje kod Cogita, dozivljava radikalniji zaokret do Viva.
Odlucujuci zadatak filozofijske syjj_esti.. posta ·u istrazivan·a nacina
~nosenja i osno'illih,_ustro ·stava · ds o a zivota. Problematika
-.EE_.odir~ izvan a straktnoga idealiteta »svijesti uopce « do realnoga
subjekta iskusavanja, dozivljavanja, projektiranja. Kao novo tl"-
matsko podrucje_iz spw;najne teorfu! izrasta.._.cio_cov4ck pi:em.3-.£vQ-
Jirn djelatnim i trpnim odnosima u okolnom svijetu i u svojoj oko-
lini, u prirodnom kao i povijesnom zivotu. Golo suprotstavljanje
---T"de elno-vazecega i realno-psihicko a okazu . e se ao nedostatno .
.Psnovne str ture spoznavanja, kategor ije uma i nacine razumi-
jevanja valja shva.lliL1L nj.ihn~zras.tanju.Jz r ealnih zivotnih moci ,
u_ njihovoj zivotno · uyjetovanosti i nj ihoyoi povij esnoj mijeni.
P s i h o I o g i j a i s o c i o 1 o g i j a s_p o z n a v a n j a os tale su
novim pozitivnim zadacama djelomicnim zada cam problemat-
_§_kog odruc · a zivo~ .w._ozna ·e - nakon sto su psihologizam i
sociologizam 19. stoljeca kao takovi prevladani. Kritika i samor azu-
"fnijevanj~ ·udsko a_uma t.e.ClJ se i razvijaj.u._d.anas na iednoj noyo-
dobivenoj bazi.
- 5. Filozofija je vec ovime opet daleko prerasla okvire, u koje
ju je konacno htjelo stisnuti 19. i pocetak 20. stoljeca. Nauka o zna-
nosti, spoznajna teorija, refleksija svijesti ne mogu ostati postojati
za sebe u izoliranoj samodostatnosti. Svuda_se vokazu · e, da se bes-
pretpostavnost i posl"ednje ~Lgµranju mo u dobi_ti fua n ~

18 Povije st f ilozofije II
 274

matickim) ~anicen'em teme filozofije. Istodobno najavljuju svoj

zahtJev veli.k1 problemi ljudskoga zivota i nazora na svijet, koje jE;
neki cas moglo odgurnuti samo jedno doba, sto se je intelektuali-
sticki ukocilo i specijalisticki suzilo. Iskljucenje »metafizi.ke<~z--1!::..
lozofije, sto se ranije zahtijevalo u ime stroge znanstvenosti, koja
se konacno trebala dobiti i za ovu posljednju, promatra se prije kao
zatajivanje i izbjegavanje. Nasuprot goloj potrebi osiguraRja, ener-
gija i odvaznost pitajuceg prodiranja i u neizvjesno i besputno ra-
zumijevaju se opet kao osnovni patos filozofa (kako je to Friedrich
Nietzsche u sjajnom obliku predskazao tome razdoblju) . Odatle
upravo i me i po j am m et a f i z i k e s prvim desetljecima 20.
stoljeca opet dobivaju novo pozitivno znacenje.
Idealisticka transcendentalna filozofija svuda tjera izvan gole
refleksije svijesti na metafiziku duha i od nje odredeno cjelokupno
tumacenje zbiljskoga. Polazeci od novokantovskih smjerova postaju
u izvorima toga misljenja opet aktuelni toli.ko podcjenjivani spe-
kulativni poslijekantovci sa svojim nastavljanjem transcendentalne
logike i kriti.ke idealisticki-spiritualisticke nau.ke o bitku te uka-
zuju put, istodobno iznova ozivljeni od strane filozofije duha i reli-
gije R. Euckena i G. Glassa, W. Diltheya i E. Troeltscha, 0. Span-
na i H. Schwarza. Posebno Hegel koji je u sirokim podrucjima
19. stoljeca bio zigosan napokon jos samo krilaticom »propasti «,
dobiva sasvim izvanredno znacenje za suvremenost. Znacajni oblici
no v oh e g e 1 i z ma prodiru u Njemackoj i Holandiji, u Engleskoj
i sasvim osobito u Italiji (Croce, Gentile). Ne o idea 1 i z am u
Engleskoj (Bradley, Green, Bosanquet, Mc. Taggart) cini s tenden-
cijama iz metafizike njemackog idealizma, iznova plodnim za su-
vremeno filozofiranje stare tradicije iz nauka o bitku Platona,
Leibniza, Berkeleya. Slilca i utjecaj i samoga Kanta premjestaju se
u metafizicko (usp. bibliografski »Pregled «, odsjek o Kantu). Poneki
cuvari i nastavljaci stare tradicije u kasnom 19. stoljecu dobivaju
novi utjecaj, tako u Njemackoj E. v. Hartmann, u Francuskoj Re-
nouvier i Fouilles. I n -0 v o tom i z am, rad kojega je u svim ze-
mljama Evrope od posljednje trecine 19. stoljeca voden s velikom
energijom, i koji je tude pa i neprijateljski raspolozen prema Kan-
tovu idealistickom misljenju,, mnogo je pridonio odrzavanju i po-
novnom ozivljavanju metafizicke diskusije. Narocito rano otpocinje
u Francuskoj novo i uspjesno okretanje metafizici s Lachelierom i
E. Boutrouxom, sto je onda nadale>ko postalo vidljivo 1U filozofiji
H. Bergsona, koja j~ bas uslijed svoga metafizickoga sadrzaja i sa
svojim suprotstavljanjem znanosti i metafizike dobila izvanredan
utjecaj na filozofijsko misljenje u prvim desetljecima 20. stoljeca.
 275

Golo stavljanje u o reku »kritike« i ~-metafizike«, napustenQ_

~N;priznate pretpostavke bitka u pozitivistickim kao i idealistic-
'kim stanovistima spoznajne teorije, podjednako kao i skrivene pret-
postavke bitka znanosti i metoda, zahtijenle su naoelnu , pc>.znju.
Novom zadacom postaje sama »Metafizika spoznaje« N. Hartmann)_;
od gole sistematike li_Vijesti ona tjera k ontologiji._ Prelazeci prek0
transcendentalne unutarnje refleksije, spoznaja se shvaca na novi
nacin kao odnos bitka realnih subjekata prema sastavima i proce-
:::ima, koje oni susrecu. Nastc,ji se oznaciti bitak svijesti, a zivotni
_koriieni svijesti i spoznaje hoce biti ne samo pokazani, vec i ra-
. zumljeni prema njihovu vlas · alitetu i nacinu bitka. ~
spoznajna teorija i filozofija duha dovode do jedne nove f i 1 oz o-
~ i j e bit k a i ITvo ta. »Kritika« sa svoje strane treba metafi-
ziku, kao i ova kritiku. Osnovnom tendencijom vremena, koja tjera
u istom smjeru postalo je ponovno okretanje pojmova prema stva-
rima u njihovoj zornoj .samodatosti. Put vodi od subjekta k bitku',
od spoznajne teorije ili psihologije k »teo.r iji predmeta« (Meinong),
i odatle dalje k onto 1 o g i j i. »Obracanje objektu « prodire izvan
okvira svijesti i njenih internacionalnih predmetnosti, izvan datosti
i »pojava« do realiteta i bitka o sebi. Od logike prirodne z,nanosti
filozofijsko pitanje opet prelazi na samu prirodu i njene principe
bitka, od metodologije i historije, na sadrzaj i strukturu postajanja
povijesne zbilje (»materijalna « filozofija povijesti).

§ 48. REGIJE REALITETA

Novo obracan·~ prema__pitku u filozQfij' 2Q. stQlje~a n~ astupa

kao ponovno otpocinjanje konstruktivnih jedinstvenih sistema me::-'
JafiziKe. Njena o-bnova i preobrazba uglavnom i u cjelini ostaje
stvar epigona. Ovo vrijeme se vec umorilo od staroga spora skola,
sistema stanovista (»_spozna ·noteoretskih« i »kritickih « djednako_
kao i metafizi • 'h . Ono trazi novo sabiran · e duhova
u ogranicenijim zadacama filozofijskoga is tr a z iv an j a. Na-
mjera ide prema jednom originalnijem pozitivitetu filozofije, nego
~to su ga mogli prikazati pozitivizam i »filozofija znanosti «. . Cijela
,sirina iskustava (u nacinima »prirodnoga« imanja i dozivljavanja
. svijeta podjednako kao i u diferentnim podrucjima znanosti) treba
_(Ia bude ucinjena 11 otrebli!_vom u filozofijskom cjelokupnom osvje-
_stenju n~_elno:ga otvaranja realiteta. Krci sebi put novi odnos su-
radnje izmedu filozofije i pojedinacnih znanosti - u kojemu niti
filozofija polaze zahtjev, da konacno utvrdi okvir svjetskih bitnosti
276

.uipred svakog pojedjnacnog istrazivanja, niti pojedinacna znanost

samo za sebe trazi konta~t bitka i direktan pristup k stvarima.
Filozofijska pitanja izrastaju iz samih znanosti prema principima
stvari, strukturama bitka i OSilOVima opstojnosfa, i zafifaJ eVaJU po-
•gled na cjelokupni sklo nasega svijeta. Odlucni poticaji dolaze od
1Strazivaca na podrucjima pojecfinacnih znanosti, koji postaju filo-
zofima. - Javlja se - novi smisao za zbilju: ,,neizm·erna tezn ·a
za realitetom «, koja vec od 19. stoljeca ispunja zapadnjacko mislje-
n ·e filozofi"i namece metaf i ziku kao »nauku ozbilji «,
koja je crpljena iz izvora cijeloga neiskvarenog iskustva zivota i
znanosti. amJesto lconstruktivne spekulacije u velikim cjelokup-
nim sistemima klasicne metafizike, s njihovim bezuvjetnim zahtje-
vom za jedinstvom i njihovim vrhunaravnim podrijetlima, stupa
deskriptivno-analiticki postupak. On napreduje od onoga sto se
moze pokazati, dokazanoga ili vjerojatnoga konkretnih podrucja
iskustva, u ono nacelno i sveobuhvatno pitanja o realitetu i bitku
uopce, - bez stida od mnostva i mnogostrukosti , i uvijek sebi svi-
Jestan onoga prethodno-fragmentarnoga svakog zamisljanja .

..;=======--===--- Diferencirano mnostvo pojedinih znanosti

i disciplina, kako ju je ponajprije razradilo 19. stoljece, i razlifitost
·njihovih metoda, njihovih kategorija, shvacanja i misljenja, koja je
sve dalje rasla, cijeloj shematici i opcem znanstvenom raspolozenju
usprkos, zahtijeva sada tumafenje polazeci i od predmeta, od nafin~
bitka stvari, koje ono pokusava istraziti i prilagoditi im svoje oblike
pojmova. Od nasljedenih znanstveno-teoretskih pitanja o »sistemu «
znanosti i njihovoj »hijerarhiji«, filozofijska svijest biva upucena na
nafelno osvjetljenje vrsta bitka i slojeva realiteta, prema kojima smje-
raju pojedine znanosti (mnogostruko se medusobno ispreplicuci i nesvi-
jesne svojih nafelnih granica). NaroNto na dva podrufja svjetskoga
.sklopa iz samoga polozaja znanosti dozrijeva novi filozofijski uvid
medusobno ireducibilne osebujnosti i kategorijalne vlastite strukture
;iskusenih vrsta bitka i pored sve sveobuhvatne ovisnosti i slojevanja :
na problemu z iv o ta (biologija) i na pitanjima du s e v no - duh o v-
n o g a realiteta (psihologija i duhovne znanosti) .
Tak..Q__Eitna zadaca nove nauke o zbilji i metafizike svijeta
l;ikustva .postaje »onto log i j a «: u smislu nekog deskriptivno-
 277

analitickog pokazivanja vrsta bitka, posebno »reg1Ja« iskusenoga i

njihovih svagdasnjih kategorija i struktura. Nasu rot rani'em za-
_nm;:vu spoznajne teorije, da bude naprosto filozofijska fundamen-
talna znanost, suvremenost se opet vraca natrag_ na » rvu filozo-
fi' u« antikne i redn'ov'ekovne tradici'e ko·u ·e iz ubio iz vida
(na racun »transcendentalne lo ike« tek kasnije 19. stol'ece. Kri--
.ti ka ontologij~ na bazi zora i iskustva, rijesena pretpostavaka si-
stema stare metafizike i zahtjeva pojmovnog racionalizma, postaje
~avni zahtjev vremena, ispunjenje kojega je bilo duzeto s naj-
razlicitijih strana. I svuaa Je pntom vodeca tendencija - u izrazi-
-toj opreci prema ranijim svekonstrukcijama pojma realiteta i bitka,
polazeci od jednog cinjenicnog podrucja kome je data prednost -,
da se dovede do punog izraza dubokosezna razlicitost i osebujnost
podrucja bitka.
1. P r o b 1 em z i v o t a. Prvi prod or kroz sh emu __reali teta i
•nano.st' auza.l.noga mehanizllla, koja je u 19. sto_lje¢JLdoprla da~
leko do samorazumljivog vazerua dogodio se od strane biojqgijskih
znanosti. »Masinska teorija« zivat · · r..enje, ,da svako istrazi-
..van·e ziw svo'u bitnu zadacu i uzalnih
odnosa na nacin fizikalnih i kemijskih zakonitosti izvr nuti su
us ·esnome na adu. Polazeci od problematike teoretske biologije,
sto se iznova otvarala, f i 1 o z o f i j a p r i r o d e (shvacena kao
istrazivanje principa bitka, a ne naprosto kao logika i nauka o me-
todi nekog statusa znanosti), koja je u razdoblju prije toga dosla na
tako zao glas, postaje neotkloniva briga istrazivaca i mislilaca.1
U nastavljanju biologijskih istrazivanja, koja je zasnovala »raz.
vojna mehanika« Rouxa, dosao je H. Dries ch do novih rezul-
tata i polazeci od njih do nacelno novoga tumacenja, postavljanja
cilja i sazimanja. Njegova filozofija organskoga, koja je djelovala
 278

epohalno, statuira »cjelovitost« kao neizvodljivu osnovnu kategoriju

svega zivoga - nasuprot svakom shvacanju organizma kao agre-
gata tvari i silii, kao sumacije procesa, kao ~to se oni otvaraju fizi-
kalnoj i kemijskoj pojedinacnoj analizi (tako ga je jo§ zastupao J.
Schultz kao »ma§insku teoriju zivota«). Odnos sveukupnosti i ele-
menta u zivome je potpuno drugaciji nego u anorganskome bitku
i dogadanju, zivotni procesi su uvijek neko agiranje i reagiranje
cjeline, koja odreduje funkciju i razvitak dijelova.

Promatranje cjelovitosti i istrazivanje cjelovitosti postali su od-

_sada nove zadace filozofije prirode i biologije. 2ivot se sada opet iznova
razumijeva preroa njei:ovu karakteru »lika« (Chamberlain). Struktura
oblika organizma moze se pojmiti kao realni faktor u procesima raz-
vitka i nasliediyania. Tipovi oblika primaiu novo vlastito znacenie za
tumacenje zivota. Tako stare osnovne brige <»idealisti~ke«) filozofije
prirode sazrUevaju za novu obradbu. Razumijevanie cielovitosti SJJ.D.t:01=
stavlja se golom pairoanju ~ - Ozivljavaju i nove filozofijske ten-
dencije, da se oblici organizma shvate kao izrazajne pojave vitalno-
dinamickih osnovnih odnosa prema vrsti nagonskih sistema u zivome
bicu, da se prostorno-tjelesna zbilja protumaci dakle kao izrazajno
polje unutarnjih nagonskih sila (Scheler, Dacque, Friedmann i dr.).
Od strane teoretske biologije cijelo podrucje jedne »ontologiie zivota«
uzeto je u rad na filozofijski najplodonosniji nacin (L. v. Bertalanffy,
R. Woltereck i dr.) .

.§~konitost (»autonomija «) zivotl! i specificni karakter bio-

loskoga kauzaliteta postalo je vodece uvjerenje i tamo, gdje su dar-
11ji prindpi 15rieschova neovitalizma (ili dr~h oblika suvremenog
vit_alizma,___na_pr.. .kod Reinkea, Francea G. WolffaJ i1i u psihovita-
lizmu E. Bechera i Pa11l a _pret ·eli kritiku i rom ·enu. Uvodenje
,·,entelehije« od strane Driescha (jednog nematerijalnog i neprostor-
nog principa realiteta, koji je uostalom potpuno razlicit od Aris:to=.
t elova pojma entelehije) nije iskusilo plodonosno iskoristenje i na-
_stavljanje, nego Stovise mnogostruko odbijanje sa gledista cjelo-
vitosti zahtjeva imanentne harmonije sistema organizma. No osnov-
M.. tend encjj a ovdj e U rnd drugi_h Jillnilu;iQimQY_a !!£._vog_viiali~a
(»dominante «, psihoicine ,p_otencije i drMoL mocno se je probila: da
se s uv~ren ·em i iskustvom misli ujedno autonomija zivota, da su
-sve tvari i sile zivotnoga zbivania materijalne u nama poznatom
s mislu, i da si:ir>otpuno odlozne fizikalno. i kemijskoj analizi (od-
lucujuh opreka prema vitalizmu r.iillijih stQ}je~._Jje zna~-.E.!i:.
_rodni faktori , koji su u svom pozitivitetu za nasy spoznaju ocevidno
 279

nacelno izvanredno tesko shvatl 'ivi a ovd ·e su odredu ·uci, zami-

~u se k a ~ f Orm i r a.UC i rinci i ko'i ener i'ezak~
tosti anorganskoga niti probijajtt niti o.s.taYljaju _po strani nego ih
u sebe uklapaju kao nuznu bazu i tvarni izvor takoreci vlastite
realizacije.
Istociobno s pojmom cjeline uzima se iznova u rc\zmatranje i
finalitetni karakter zivotnoga zbivanja, koji bez daljnjega dolazi
do izrazaja u terminu entelehije (cjelovitost u vremenskoj dimen-
ziji). Tendencija nacelnoga odricanja sviju finalnih kategorij a i on-
tickih vrijednosnih principa - barem za cjelokupno podrucje prirode
- , koja je proizasla iz borbe protiv teleologije i antropomorfizma
Lt znanstvenom pogledu na svijet novoga vijeka, pokazuje se za re-
giju biologijskoga kao neprovodljiva i besmislena. Usmjereni raz-
vitak i izlucujuca vrijednosna tendencija moraju se priznati vec u
elementarnom zivotnom zbivanju. Stavljaju se na svijetlo nepri-
znati finalni karakteri u pretpostavkama darwinizma, koji je na-
vodno dovrsio »mehanizam«, i uopce vec u svakome opisu i analizi
organskoga (»ucinak«). Pojmovno se fiksira znacaj buducega u orga-
nickim procesima (razvitak, regeneracija), iznova se priznaju »pro-
spektivni « faktori i potencije. No nasuprot staroj teleologiji, novi
pojmovi , sto vaze za usmjerene zivotne tendencije (»teleoforma«,
»teleoklin« i dr.), otklanjaju od sebe svaku predodzbu unaprijed
utvrdenih ciljeva i putova, kao i takoreci racionalnog (teleo-1 o g i c-
k o g a) savrsenog poretka. Nesvrsishodnome u »slucaju« daje se
prostora u teleoformnoj svestrukturi i sverazvitku zivotnoga zbi-
vanja. Tumacenje prema uzoru svijesnoga svrhovitog djelovanja
(otprilike transponiranjem u »nesvijesno « kao u idealistickoj filo-
zofiji ,prirode ili jos i u vitalizmu E . v. Hartmanna) sve se vise i
vise izbjegava.
Medu tim novim razmatranjima o cjelini i fin alitetu narocilo da-
lekosezno znafonje pripada koncepciji J. v. UexkU!la o »planovima
izgradnje zivih bica«, kao sklopu »planova oblikovanja «, sto su pove-
zani zajednickim »planom rada«, koji odreduje oblik i funkcije zivih
bica. U tim planovima v. Uexkilll vidi nematerijalne prirodne faktore,
koji se pak kao sklop mogu opaziti i istraziti, pa l:ak i predstavljaju
zapravo osnovni zadatak biologijskog istrazivanja. Oni su za njega za-
pravo trajni bitak u organskoj prirodi, dati u odredenom broju i pojav-
ljuju se svuda, gdje postoji mogucnost realiziranja. I ovdje se suvre-
mena filozofija organskoga zivota opet priblizava nacinima promatranja
nekadasnje filozofije prirode, uz izostavljanje spekulativno-metafizickih
pretpostavki (otprilike platonovskoga kao i poslljekantovskoga »ide-
 280

alizma«). Kao osobito vaznu dimenziju finalitetnih struktura, koje ne

pogada nikakova mehanisticka hipoteza objasnjenja, E. Becher je pored
oblika »sebisluzne« i »vrstisluzne« svrsishodnosti, postavio fenomene
»tudesluzne« svrsishodnosti. Inace se nacelna paznja iznova poklanja
uzajamnoj medusobnoj uskladenosti zivotnih podrucja (biocenoze), ili
isprepletenosti planova izgradnje razlicitih zivotinja. Mn~gostruko se
namece problem vi§ega jedinstva i shodnosti planu organskoga svijeta
(priblizeno i novim promatranjem i shvacanjem razvojnoga principa
povijesti roda) misao sveobuhvatne cjelovitosti Jednoga zivota (B.e rgson,
E. Becher, M. Scheler, i dr.).

S ovim karakterima cjelovito~ti i finaliteta povezuje se nacelna

promjena u shvacanju zivota i narocito evolucije, koja u svojim
izvorima kao i konsekvendjama dopire izvan biologijsko-prirodo-
filozofijskoga podrucja. Zivotnoi misli darwinizma, koja odlucujucu
J!.logu uvi 'ek s!Qgj~ju'e principu odrzanja, i koja sve nove tvorbe u
ovijefilL razvitka hoce ob'as · · uinosc:u novih reakciia i prilag0:-
·c1ivanja u borbi za opstanak, suprotstavlia se iedno novo shvacanje,
,
koie zivot razumijeva kao stvaranie. koje se bitno i iznlcltra stafuo
_mij_enja, obnavlja,_prosi:r:uje__J povis~je. Takoreci utilitarne i asi-
,Y.isticke-.lkategorij_e_odstupaiu na racun nacelnoga 1spoliavania stva-
• iviteta zivota k .. zi « iz obilja, a ne iz

prosloga stoljeca, leze kod vodecih zivotnih mislilaca....kasnijeg

_stoljec!i_kod Guyaua u F.rancuskoj, Butlera u Engleskoj, Nietzschea
J1 J'ij euiackoi...J:1.rvi i daleko naj u tj ecaj nij i prirodofilozofijsko-meta-
fizicki izraz donijela je nauka H. Bergson a o Evolution crEa~
_tr.ice~ N'ema&o· ·e u tom smjeru nastavio narocito M. Scheler.

Opcenito se, narocito u kritici darwinizma i njegovih osnovnih

pojmova, pojavljuje s po n tan if et zivota 11 pojedjnacnom organizmu.
k;:io i u r_ezvitku Q.d.a. o et kao vo ec· i i bitna oznaka zivota .
§amoj »reakciji« na izvanjske poddaje, ~ilagodivanju« na zadane
.,.uvjete milieua, na pr. Uexkilllova nauka o okolnom svijetu zivotinja
suprotstavlja sudbonosnu misao organizam se.b Llz ..?l.O.kalin.eL.UQD...Ce J

izrezuje s v ~ okolni sviiet« (kao rasclanjenu cjelinu), izgradujuci

sebi iz svojih oznaka svoj svijet i svoj zivotnL rostor. Dubokosezna I
fakticka razlicitost okolnih svjetova time se izuzima iz golog fizikalno-
fiziologijskog nacina promatranja i objasnjava seligirajucim spon-
tanitetom zivota i njegovih endogenih smjerova. Kantovska misao o
subjektnoj i spontanitetnoj uvjetovanosti empirijskoga realiteta, naro-
 281

c'.:ito vanjskoga svijeta u kome se c'.:ovjek nalazi, prosiruje se tako u

biologijsko. - Osobito znac'.:enje za nac'.:elno shvacanje pojma zivota
dobila su i novozapoc'.:eta biopsihic'.:ka istrazivanja (problem instinkta,
instinktivni i postupci inteligencije zivotinja, zivot i »iskustvo«, zivot
i pamcenje, kretanje, djelovanje i igra). Uvidu u autonomiju ziypta i
specififoe kategorije biologijskih regija ovdje pridolaze nove pouke
i ovdje se prije svega »mehanistic'.:ki« nac'.:ini obiasnienia p.okazui.J.Lkao
potpuno nedostatni. Svuda o et rodi ac'.:e uv ·eren ·e da zivot
uop e stalno hoce biti shvacen i »iznutra« i da faktic'.:ki biva tumac'.:en
u osnovnim karakterima c'.:oyiek razumii.e: iz svoje vlastite op-
stojnosti (Heidegger), - m liko bi yelika uvijek...mogla_biti opa,£nost
preinake u samo-ljuds!<Q,

2. Psihicko-duhovni realitet. pal'_!!ji us ·esni rodor

,!roz ~ tadanja shvacanja realiteta odigrao se od strane psi ho-
1 o g i j e i ~ klQp_u no~ adac..e filozofjjskoga polaganja temelja
g uh o v n i h z n an o s t i sto ~ e u l_L stolj_ecu tako bogato
razvile). Odatle proizlazi novi mocni poticaj za filozofijsko istrazi--
vanje vrsta bitka i njihova slojevanja. Ps_!!:!Q!Qg!jsk(!Jna.ru>sJ.._kako
je planirana i izradena u 19. stoljecu, postavljala je sebi n eprestano
K'"sv1m evropskim zemljama za cilj metodicku· ideju egzaktne ,pri-
rodne znanosti. Psihicka zbilja kao »unutarnji svijet« zamislja se
..,analogno vanjskome svijetu fizike; psihologija ima potraziti kaU::
zalne zakone toga unutarnjeg zbivanja
~sn_ov_na tendencija ide y a_ statiku i mehaniku sihickih elemen-
Jarnih procesa. Vrste se bitka psihickoga i flll¢kog doduse {osim ko2._
.r1ate,tijalista) stro o ra~uj~ ka:!ezijanski dualizam (dvije i samo
dvije vrste bitka) i njegova konsekvenca u Lockeovoi i Kantoyoj
_l'_!auci ~va smjera i podrucja iskustva emi:iirijskoga realiteta, vlada
pojmom realiteta. Struktura pak zakona obiju carstava treba da bude
·strogo analogna; kategorije su (kao vec kod Kanta) ovdje iste kao i
tamo. Nauka o asocijacijama, komadanje duse u psihicke elemente,
»psihofizika«, nove eksperimentalne metode, tendencija prema mate-
matic'.:ki-kvantitativnome shvacanju, nauka o psihofizickom paralelizmu
i1i i »uzajamnom djelovanju« - sve to stoji u znaku fizikalizma .. Psi-
hologija se kao samostalna »egzaktna« znanost hoce odvo 'i · filo-
-~ofije. Tako -;ituaciju :cide -;;-; sa~10 sami psiholozi i pozitivjzam - ve¢
i skole transcendentalne filozofije! Filozofija sebi zadrzava (nadvre-
mensku) »svijest«, njene apriorne funkcije, duhovno-ideelna vazenja ;
iskustveni realitet ljudskoga unutarnjeg zivota (kao vec kod Kanta)
prepusta se pak psihologijskom kauzalnom istrazivanju i njegovu shva-
 282

canju bitka. _Posljedica jest, da je sav smisleni i vrijednosni sadriaj

_dusevno-duhovnoga zivota i dozivljavanja morao biti iskljuten iz_
~zaktnoga«-.-J)romatranja psihitkoga do adan·a i na osljetku morao biti
J;!_bjasnjen, kga---filtUP__zabl_uda {praizvedenih rema Q_rirodnim zakonimal-
Za slobodu i stvaralatki spontanitet ljudskoga umovanja i djelovanja,
ako uopce, onda preostaje prostora samo u ideelna-apstraktname tran-
scendentalnofilozafijske nauke a svijesti. Obrnuta, ad strane psiholo-
gije raste »psiholagisticki« zahtjev, da se i transcendentalnofilozofijske
brige (logike, etike, estetike, filozofije religije i t. d.) preuzmu na em-
pirijsku psihologiju. I izvan psihickoga istrazivanja unutarnjega zivata
pojedinacnog covjeka da se s odgovarajucim metadama u jednoj »psi-
holagiji narada« rasvijetle osnovne zakonitosti duhovna-kulturnoga zi-
vata i stvaranja ljudskih zajednica (sadrzaj duhovnih znanosti!) -
Psihologija religije, psihologijska znanost o moralnim i pravnim osje-
~cajima, psihalogija estetickaga uzivanja ili stvaranja, psihologija jezi a,
psihalogijska interpretacija logickih zakona, hoce stupiti namjesta od-
govarajucih podrucnih dijelova ranije filozofije duha.
·'
Medutim, gdje je palazeci ad intimnag poznavanja »duhovnih
rnanosti « (kulturnih znanosti) doista trazena pomoc psihologije za
zadace filozofijskoga zasnivanja, pakazala se za ave zadace savrsena
nedostatnost harem toga tipa psihologije. »Kriza psihologije«, koja
s~oj uzrok jednim dijelom__im_i!_ u ti1n razlozima, drugim dijelom u
~alekos~Qj nesposohnosti tako obradivane psihologije, da bude
nauka o lju~_kQj dusi i kax.akteru, doye]a je do_zbx:kanog_sup..x:a1.-
stavljanja starih i novih stavova i smjex:ava istr:alivania (psihologij_a__
~viiesti i psihologija nesvijesno a ra maticka iholo i"a i siho-
Jogij a nadosobnih sadrza · a siholo i · a razuma os · eca · a hti"
i_osjeta it. d .. Di 'elom ye{: u kasnijem 19. stol'ecu (Janet,_Ribo.t,J.
Ward i n.iegova skola, Brentano, .Iam.es....Ldr..L,u ev~skim i i ~
evro kim zemljama svuda se jaylj~u---P-Qk..u!aji no.v..Qg zasnivanja
12sihal2me_,__ Dubokosezna i nadaleko utjecaina psihologija duhov-
noga zivota u djelu i zahtjevima Fr. Nietzschea, djelovala je plo-
donosno uvijek iznova kao stimulans i uzor za nova zivotna sa-
znanja dusevnih i dusevno-duhovnih veza i sklopova.
W. Di 1th e y je prvi (vec 1894) i najdublje shvatio i formuli-
rao nacelno-metodicku opreku. ;Naturalisticka psihologiia, - koia
.sklop dusevno-duhovnoga zivota, sto je neposredno dan i moze se
.doz· . ti na usta zbog hipotetickog objasnjavanja iz psihickih sa-
_drzajnih konstanata i koja bi namjesto obuhvatnih motivacionih
jedinstvenosti htjela postaviti kauzalne sljedove, - ne maze zado-
~voljiti duhovne znanosti i njihove velike realitetne sadrzaje. Trazi
 283

se nova (duhovnoznanstveno orijentirano i nacelno antinaturali-

*sticko) usmjeravan·e cil"a i metod~olggi ·e omb ucu·e se i ~
pocinje plodna suradn·a sihologiie i duhovnih znanosti. Medutim
ona se i inace trazi sa svih strana, u Nietzscheovu pojmu »psiholo-
ga « - filozofa (problematika kulturnog i vrijednosnog nazora) , od
strane problema zbiljske empirijske slobode u konkretno-realnome
ljudskom Ja (H. Bergson), u zadacama psihologijskoga shvacanja
religioznoga (utj ecaj Kierkegaarda) i duhovnoga stvaralastva. Prva
desetljeca 20 . stolj eca s t oje u znaku izgradnje te nave psihologije,
koja u opisno-rasclanjujucem postupku i »razumij evanju « du-
sevno-duhovnih srpislenih tendencija i radnih sklopova , u raz-
radbi i interpret aciji 1ipicnih zaj ednickih drzanja ljudske licnosti
cpet postize ufo i plodnu vezu s naporima pedagogij e (Nahl,
Spranger, Kerschensteiner, Litt) , poznavanjem karakter a (koje se
iznova razvijalo ; Klages) , is trazivanjima ii~dividualiteta i licnosti
i psihijatrijom (Spranger , Klages, Dewey , Kraepelin, Jasp ers) .
I buducu psihologiju zahvaca promjena shvacanja i zadaca i ona
postize opet uzu vezu s filozofijom, osobito s istrazivanjima svi-
jesti fenomenologije (fenomenologija akata , sto sa svoje strane
naglasava povezanos t s deskriptivnom psihologijom: Husserl,
Pfander, Geiger i dr.).
Za nova shvacanie psihickoi;:a rea)jteta, koie polazi od psihicko-
d uh o v n i h dozivljaja i koje odatle prelazi i na istraZivanje elemen-
Tarnih funkcija, je - pored ponovnog prihvacania smisla, vrijednosti
i znacenja kao fundamentalnih kateg9rij_a _bltka toga zivota samog -
jos narocifo karakteristicno nacelno naglasavanje karaktera cielovito-
';ti sviju psihickih dozivljaja i operacija, sto prodire u svim pravcima
(»struktura «, »strukturni sklop« kod Diltheya i njegovih nastavliaca;
pojam kvaliteta lika, sto ga ie u psihologiiu uveo Chr. v. Ehrenfels, -
Kohler i dr. u »Gestaltpsihologiji« izgraduiu u novi smier istrazivanja).
Novi postupak se ovdje kao i u »psihologiji cjelovitosti« F . Kruegera
usmjerava protiv sumativno-aditivne tendencije mehanisticke psiho-
logije, ponajprije protiv cijele tradiciie asociiativne psihologiie. Na-
dalje, od opce-filozofijskoga znacenja je prijelaz od gole psihologije
·sadrzaja i stanja (na pr. »osjeta«, osjecaJa) na trazenJe onoga pravog
1 centralnog dusevnog u funkciiama, koie bitno uvijek nose karakter
. Ja . Ovdje se nova psihologija susrece sa ucenjima o aktima, sto ih je
inaugurirao Brentano i koja su dalje nastavlj ena u fenomenologijskom
istrazivanju i protegnuta na citavo podrucje emocionalnoga zivota. -
Dinamicka usmjerenost redova odvijanja opcenito se poima kao
osnovni karakter svega dusevnog. pasuprot »psihologiji bez duse« na
 284

cisto empirijskQj .J deskriptivn_o-analitickoj bazi, sklop Ja i jedinstvo

'sainosti (premda je mnogoslojn.2_ i labavi u yerifernim procesima) po-
stafe ~oznaka psihicke zbilje. - Pojam psihickoga realiteta (kao
jedne nikako »naprosto subjektivne« sfere zbil'e!) narocito ·e rodub'lo
1 prosirilo novo i energicno prihvacanje problema n es vi j es no g a
i po d s vi j es no g a - i to u opimo-rasclanjujucem, a ne speku-
"t;tivno-konstruirajucem vidu. Nasuprot gale »psihologije dozivljaja«,
nafolno sepravi razlika jzmedu psihicko-realnoga samog iaspekata
T izrezaka, koje sadrzi dozivljavanje svijesti (L. Klages, M. Geiger).
Prema ovim novim nacinima promatranja oba zajedno, svijesno i ne-
svijesno, u stalnom uzajamnom djelovanju i tekucem prijelazutvore
neprekidni jedinstveni sklop psihickoga zivota, od najvisih stupnjeva
svijesnoga i duhovnog djelovanja do potpuno elementarnih tjelesno-
dusevnih procesa. Ovdje dobivene spoznaje stvorile su izmedu ostaloga
novi tip »medicinske psihologije«, kojoj je uspjelo, da psihickim pu-
tem izlijeci dusevne tegobe i bolesti. Nastala je psihologijski orijen-
tirana psihijatrija (Janet, Charcot, Kraepelin, K. Jaspers), koja na novi
nacin uspjesno radi sa sredstvima hipnoze i sugestije, psihoanalize
(Freud, Jung i dr.) i individualne psihologije (Adler, Kilnkel).

Koliko je ovim promjenama psihologije postao mnogostrUJk

filozofijski interesantan problem psihickoga realiteta (a time
i vrsta bitka uopce), pokazuje se osobito iz konstatacije, da ovo
ponovno priblizavanje psihologije duhovnim znanostima i duhovnoj
rmislenoj znacajnosti dusevnoga u covjeku nikako sa sobom nije
donijelo odvajanje od' prirodne znanosti i ,kategorija prirode uopce.
Stovise vazi obrnuto, da u ravo suvremena sihologija u dosada
nepoznatom o se u rodire u prirodne korijene svega u evnog
~ Fizikalizam je prevladan; no odnos prema biologijsk1m
znanostima postao je vrlo uzak. Prelazenje od pretezno senzualno-
intelektualne tematike ranijih doba (osjet, predodzba, pamcenje,
misljenje) k nagonski-emocionalnim osnovnim procesima, podjed·
nako kao i uvlacenje nesvijesnih zbivanja i pokreta, potpuno je
iznova pomaknulo u srediste povezanost sa organicko-tjelesnim.
I naposljetku kategorije biologijskoga pokazivale su dalekosezno
podudaranje s novim strukturnim kategorijama psihickoga (cjelo-
vitost, struktura, teleoforma = smisleno usmjerene tendencije,
centralni spontanitet), tako da se tu pokazuje priblizavanje i ispre-
plitanje, koje za sobom ostavlja svaku usporednost »materije«
i »svijesti« pocamsi od Descartesa, - svakako bez da bilo kako
dotice nacelnu razlicitost bitka inekstenzivno-unutarnjega nasuprot
prostorno-tje.lesnome. Obuhvatne kategorije, strukturne zakoni-

_J
 285

tosti, pravila i ritmi protjecanja »zivota « pod sobom obuhvacaju

beterogene vrste bitka. Kao nikada dosad psihicko se danas spo-
znaje u svojoj bitnoj uvjetovanosti organicko-tjelesnim. i u uskoj
isprepletenosti psiho-fiziologijskih korelacija, osobito i u poveza-
nosti s rasirenim istrazivanjima psihologije zivotinja (usp. na pr.
ps1hologiju »behaviorizma« Watsona i »psihologiju instinkta« Mc.
Dougallsa u Arnerici) i s problemima biopsihickoga unutar biolo-
gije. Pa ipak je naturalisticko tumacenje dusevnoga odlucno izgu-
bilo na terenu. Prema suvremenom nazoru psihologiju ne treba_
jednostrano ridodati ni duhovnim znanostima ni prirodnim zna-
host1ma ; ne_go rirodno-zivotno zbivanje i dusevno-duhovno do-
zivljavanje duboko su medusobno isprepleteni u izvanredno tesko
'preglednom sklopu slojevanja i j edinstvenosti u__ iazlicLtom i hete-
Za. filozofijsko isira.filyanj e ore

Na tome tlu izrastao je u Njemackoj trostruki nastavak novoga

ucenja o dusi: skolska psihologija promijenila se iz eksperimentalne
psihologije, koja se mnogostruko bavila izvanjski, u psihologiju, koja
je poimala unutarnje sklopove i unutarnje likove psihickoga (Kohler,
Buhler, F . Kruger). U uskoj vezi s psihijatrijom razvila se nova znanost
o povezanosti tjelesnoga i dusevnog bitka (Kretschmer, Jaensch) . Po-
lazeei od principa »razumijevanja« dolazi do bogatoga procvata ponaj-
prije psihologije tipova (Spranger, Jaspers, Jung i mnogi drugi) .
tema filozofijskoga istrazivanja iproizisla je
--:-"'--- 0 ·e
inacnoznanstvenih otvoren · a dusevno--
---.,,--- -
. u zivota i iz teme osnova duhovnih znanosti: roblem
d u h o v n o g a b i t k a.
Vlastita zakonitost duhovnoga sasvim opcenito bila je tema borbe
protiv psihologizma, koju su imale voditi protiv rastuceg prodiranja
psihologijskoga stava i zahtjeva na prijelazu stoljeca skole transcen-
dentalne filozofije, a na drugi nacin i filozofije duha, na pr. ona Eucke-
nova skola. S osobitom energijom i prodornom snagom vodena je ova
borba za logiku i spoznajnu teoriju pomocu prvoga sveska Husserlovih
"Logickih istrazivanja« (vidi gore .str. II. 283). »Svojevrsnost duhovnoga «
(ponajprije ideelnih smislenih i vrijednosnih zakona) nasuprot svemu
psihickom (psihicko-duhovnom) zivotu i dozivljavanju, otada je svuda
priznata i svestrano razradena i od strane same psihologije. Dok je
razdoblje transcendentalne filozofije duhovno-ideelne sadrzaje i zakone
ipak prema Kantovu uzoru vidjelo ukorijenjene u bezvremenskoj »svi-
jesti uopce« i1i ih premjestalo u neku sferu norma i »vazenja« za svi-
 286

jest, u suvremenosti yrodire priznanj~ nal'.:elno o svijesti neovisnog

karakterab it k a svega ideelno-duhovnoga (N. Hartmann, A. v. Pau-
ler i dr.), koje je vec u 19.s toljecu zastupao Bolzano. Problembez-
vremenski ideelnoga bitka u njegovoj heterogenosti i samostalnosti
~suprot svemu prostorno-vremenski-realnome, kao i njegovim pozi-
tivnim- ~ima prema bitku zbilje, postao je glavna tema suvremene
ontologije, pri cemu prev)adava tendencija, da se taj bitak dohvati
. deskriptivno u njegovu vlastitom karakteru ~ v o j biti datosti,
neovisno od spekulatlvnih pretpostavaka platonizma kao i Kantova
ul'.:enja o svi_jesti. To :iLllQsialo__o~it.an:i.e_o_duhovnome
u realnom s · sko.m...dogadanju.

Novo zalaganje tice se objektivne zbilie duhovnoga ~ i j ~

civilizacije i kulture, sto ga je izgradi CQYjek,j kQji sa svoje_
strane nosi ljudski zivot. To podrucje realiteta i njegoy povijesni
rad i zivot, samostalan ·_ ako vec ne n eovisan - prema bitku
anorganskeiorganske prirode, jest bitan predmet duhovnih zna-
posti. Psihologij~a, i u izmij_e_njenom obli~u. sa svoie strane
ne moze pruziti njegovo filozofijsko zasnivanje, pa cak ni onda,
ako izvan ratclanjivanja pojedinacne svijesti _j_ njenih _gozivljaja
obuhvati drustvena unutarnja zbivanja (Wundtova »psihologija
naroda «, Le Bonnova »psihologija masa « - Levy-B.I_uhlQya P._s1holo-
gija »primitivnih« i t. d.). ~a duhovne_ ,manosti i »drustveno-povi-
jesni« zivotni svijet covjeka~ koji se ~njima :erikazuje, odlucujuci
'su realiteti djela, instituciia zivotnih oblika, sto leze izvan svih
· »dozivljaja «, kako su individuumima uvijek z_adani u jeziku i
umjetno.sti, cudoredu i pravJl, religiji i znanosti, privredi i poli-
tici. Da su oni u svojoj opstojnosti i povijesnom razvitku uvjeto-
vani dusevnom stvaralackom djelatnoscu od strane covjeka i ljud-
skih dozivljajnih promjena, u njihovoj ih vlastitoj egzistendji, -
koja nadzivljuje svaku svijest i koja cak suuvjetuje svaku obra-
zovanost svijesti i dusevnoga zivota - ne cini djelomicnim
sadrzajem psihologijskoga podrucja.
Filozofijs_ko isticanje toga duhovnog realiteta (izdvojenog pod-
jednako od psihicke zbilje kao i od duhovno-ideelnoga bitka)
ostvaruje se danas pretezno u nadovezivanju na Hegelov pojam
»objektivnoga duha «. I ovdje filozofijsko istrazivanje ide na to,
da analizom empirijskih datosti na svim podrucjima ljudsko-
kulturnoga zivota i rada pokaze specificne karaktere bitka, oso-
bito vremensko-povijesni nacin egzistencije te duhovrie zbilje, -
odvojeno od opcenito-metafizickih (idealistickih) pretpostavaka,
pod kojima je nekada stajalo Hegelovo ucenje o objektivnom
 287

duhu. Ovo principijelno postavljanje pitanja prodire na mnogim

mjestima suvremene filozofije kulture i sociologije, pocamsi od
obnova Hegela, u okvirima »filozofije zivota« Diltheya i njegovih
nastavljaca (na pr. i G. Simmela), koja je od psihickog »dozivlja-
vanja« sve vise prelazila na zivotnu dinamiku i ritmiku duhovne
zbilje, na vlastitu dijalektiku stilova i oblika,. i1i u psihologiji ti-
pova (Spranger, Jaspers), koja je polazeci od dozivljajne svijesti,
»oblike zivota« covjeka ili »nazore na svijet« ipak izvukla kao
objektivno-povijesne izraze duhovnoga svijeta u njegovu bogat-
stvu oblika. Ovu temu obradili su osobito H. Freyer (otpocinjuci
kod duha, koji je u djelima postao objektivan) i N. Hartmann,
istrazujuci tada u citavoj sirini duhovni realitet i njegove onticke
sklopove.

~u~emeni pojam zivota u ~ opcem obliku obuhvaca organicki,

psihicki {psihicko-duhovni) i duhovni realitet. I suvremena »filozofija
zivota« - koja se od ranijih pocetaka kod Fichtea i Jacobija, ostro
razlikuje nacelnim polazenjem od problema iskustva i zbilje uz pot-
puno odstupanje feligioznoga pojma »zivota« -, u svojim vrlo razli-
citim smjerovima, odredena je ponajprije stalnim otpocinjanjem od kul-
turnopovijesnoga ili organickoga iii psihickoga, odnosno perspektivnim
spajanjem podrucja. Taj obuhvatni pojam zivota, jasan ili nejasan,
lezi u osnovi djela vecine mislilaca, koji su se trudili oko kulturne i
duhovne zbilje, od Diltheya i Nietzschea do Simmela, Troeltscha,
Spenglera iii Klagesa. Iz napetosti izmedu zivota i »duha«, koje su u
suvremenoj zivotnoj i kulturnoj svijesti postale na,iaktuelnije, nastala
je daleko utjecajna metafizicka problematika nazora na svi,iet. Posll,ie
Guyaua i Nietzschea, istodobno s novim uvidom u duboku ukorijen,ie-
nost svega dusevno-duhovnog stvaranja i vrednovanja i svake kulturne
zbilje u organicko-vitalnim zivotnim mocima, - uvjerljivo je postav-
ljeno pitanje o uzdizucem iii kocecem znacenju svijesti i duhn za zivot
(a napose i za zivotnu moc »duse«). Nadaleko poznato postalo je prije
svega kulturnokriticki - pesimisticko ucenje L. K 1 ages a o »duhu « kao
protivniku duse. Jedan metafizicki pogled, koji nadovezuje na kasnijeg
Schellinga i E. v. Hartmanna, ali odbacuje pesimizam, dao je M. Sch e-
l er u svojoj posljednjoj nauci o fundamentalnom poretku o sebi bitno
razlicitih i po bitku neovisnih moci »nagona« i »duha«.

4. U ovim kao i drugim podrucjima istrazivanja realiteta su

iz ranijih problema metode i -spoznaje danas opet proizisla funda-
mentalna pitanja o bitku. Transcendentalno-filozofska refleksija
na »logicke« osnove znanosti i grupa znanosti prodrla je izvan
 288

sebe do filozofsko-principijelnoga osvjetljenja samih stvarnih po-

drucja. Od misaonih i zornih oblika svijesti, istrazivanje prelazi
k stalnim kategorijama bit k a (otprilike k bitnim osnovnim
strukturama organickoga zivota, ili tjelesno-dusevne povezanosti,
k obliku egzistencije povijesnoga duha, ili ·-i na vrstu bitka same
svij esti), od »transcendentalne logike« k onto lo .g i j i (v. gore
str. II. 292.). Suvremena nova filozofska znanost o bitku razlikuje
se od ontologije u okviru starih metafizickih sistema .J)rije svega
u tome, da se baza i ishodiste ovdje ne uzima od ·ednoga i apso-
lutnog bitka i u sferi nadvremenske idejne povezanosti, nego
~ da u onome, sto je spoznato u iskustvenome svijetu. Bita"k
u vremenu, koji je u staroj metafizici gotovo uvijek potisnlltclo
-gole f enomenalnosti, jest njen osnov i njen prvenstveni predmet.
-r zahtjev ne ide na zatvorenu i konacnu sistematiku bitka (de-
duktivnoga ili dijalektickog karaktera) , vec na napredujuce bilje-
zenje i iskoristenje u okviru prirodne i znanstvene empirije.
Osnovna je namjera, da se pojedina podrucja i njihov~ kategori-
jalne strukture u svojoj osebujnosti medusobno izdvoje, upravo
oprecno prema nekada tako mocnom stavu, koji je od filozofije
ocekivao ponajprije konstrukciju jednoga monizma bilo koje vrste.

Ova tendencija istrazivanja, koja ne preza pred mnostvom i dis-

kontinuitetom u sklopu bitka i zbilje, usmjerava se osobito protiv
misaone navike naturalizma, koja bitak nacelno hoce vidjeti samo kao
homogeno stvarno polje, i koja se uvijek trudi, da jedno svede na drugo
(prije svega »vise« na »nize«). Ireducibilna bitka razlicitost vrsta bitka,
koja je u nacinu misljenja 19. stoljeca uvijek bila potisnuta na minimum
(otprilike dualitet"' psihickoga i fizickoga, ili svijesti i materije), treba
da dode do rijeci u svoj sirini i punoci, makar se time I kompliclralo
zamisljanje povezanosti i postalo dvojbeno »konstruktivno« rjesenje
svjetskoga problema. Stare disjunkcije metafizike (idealizam - reali-
zam na pr. ili spiritualizam - materijalizam (u svojoj ukocenoj bez-
uvjetnosti odstupaju pred priznanjem fundamentalne mnogoslojnosti
onoga sto se moze naci. Na staroj pak ontologiji (od antike do Wolffa)
suzbija se prvenstveno jednostrana i za druge slojeve bitka (na pr.
zivot, personalitet, povijest), sudbonosna osnovna orijentacija na stvarne
slojeve nasega iskustva vanjskoga svijeta, koja se izrazava u prevla-
davanju pojma stvari i supstancije. I staticki karakter tradicionalnoga
pojma »bitka« (od Parmenida i Platona na ovamo) zahtijeva preinaku,
koja odgovara prodiranju dinamicko-aktuelnih bitnih karaktera u svim
podrucjima iskustva realiteta i rastucega znacenja dimenzije vreme-
nitosti za otvaranje i razumijevanje u svim podrucjima svijeta.
 289

Ontologija 20. stoljeca izrasla je u pocetku iz tendencija, koje

su unutar filozofTje svi · esti bile usm · erene prema predmetima T
s varima. Vazan momenat prijelaza tvorila je Meinongova »TeQrija
predmeta«, i njeno djelovanje (na pr. u istrazivanjima H. Pich-
lera). U Francuskoj novi pocetak znaci istrazivanje kategorija
0 . Hamelina, u Engleskoj Bradley. Odlucujuci prodor potekao je
od fenomenologije, prijelazom istrazivanja od akata na njihove
»intencionalne« predmete. E. Husserl je jos u okviru svoga trans-
cendentalnoga idealizma zahtijevao i skicirao ontologiju kao cistu
znanost o biti, gdje nacelno svakoj »regiji « predmeta i stanja
stvari treba da odgovara jedna vlastita »regionalna eideticka zna-
nos t«. Iznad »materijalnih« (stvarnih) ontologija stoji »formalna «,
u kojoj se pokazuju osnovi bitka za zakone formalne logike. -
Drugi mislioci fenomenologijskoga smjera istrazivanja oslobodili
su se tada od pretpostavaka teorije svijesti toga prvog pocetka
i ovo1 ontologiji dali realisticki obrat. Ovaj stav isao je na same
strukture bitka i svjetske bitnosti, koje su neovisne od svijesti;
tako prije svega kod M. Schelera. (I inace se je zalaganje inove
ontologije vrsilo na razradbi svijesti transcendentalnoga realiteta
i njegovih razlika nasuprot imanenciji svij esti, tako na pr. poslije
Drieschove »Nauke o zbilji« u »Filozofiji zbilje« Heinricha Maiera
i nj enoj nauci o kategorijama, u Burkampovoj nauci o zbilji . ili
csobi to jednoznacno i ostro u »Antologiji zbilje « G. Jacobyja, koja
potiskuje svu filozofiju dozivljaja, »zrenje biti « i spoznajnu teo-
riju.) ..Q_g__ strane fengmenol ogijskoga ,§__mj era,_ kojega osobita _yri-
. jednost lezi i u odlucnom ponovnom prihvacanju iskaza o bitku
_nasih predznanstvenih i vanznanstvenih n~ina iskustva i doziv-_
ljavanja, tada je M. Heidegger iznova dohvatio pitanje o bitku,
buduci je ishodiste za razlicite ontologije uzeo u analitici ljudske -
cpstojnosti. - Polazeci od te baze (»fundamep..!_alna onto~ gija «)
J reba da b.ude_ob_iasn.ien kako »smisao « bitka uopce, tako i razvi:-
jena »genealogija « drugih vrsta bivstvujuceg na nacin umv~r-
zalne hermeneutike, koja svuda napreduje od prosjecno-naivno a
razumii evania bitka u dublje povezanosti stvari i datosti. - Na-
suprot tome zalaganju kod jedne narocite V_!]te bivstvovanja (biv-
"stvujuceg, koje »smo uvijek mi sami0 - je. n odrice pove-
zanos t sa stanovistem svijesti ni u lucnom ri"elaz trans;..
cendentalne ilozofije k ontologiji - ontologija N. Hart m a....!L!Ll!
na elno uzupa svo ·u olaznu tocku u ~ j elo" irini iJ;kuslaY~
jeta, k ako nam se ona napose nada j:u iz rada svijl.1.-JlUj.ecli:nacnih.
znanosti, kojegovoreob it~ Polazeci s vrlo razlicitih filozofskih
19 Povijest filozofije II
 290

ishodista (metafizika spoznaje, problem i-lobode volje, tema du-

hovnoga bitka), razvija se !_leophodnost novih ontologijskih po-
stavljanja pitanja. Samo zasnivanje otpocinje s klasicnim temama
»bivstvujucega uopce,< i o »takovosti« i »opstojnosti «, - koje su
sada pak izclvojene iz ranije spekulativne sistematike i preradene
u smislu suvremenog razumijevanja realiteta i znanstvene svijesti,
kako bi tada u sirokoj izgradnji onticke nauke o kategorijama,
pocinjuci s modusima bitka mogucnosti, zbilje, nuznosti ucinilo
prozirnim' strukturalne fundamente realnoga svijeta u cjelini kao
i u njegovim glavnim podrucjima, od materije na vise do duhov-
noga bitka u sferi fovjeka, kulture i povijesti.

Vazna osnovna tema je ovdje (pored pitanja o datosti realiteta ,

koje je vec ranije nastavljajuci Diltheya iznova nabacio M. Scheler,
v. gore str. II. 286.) i ideelni bitak, u svojoj oprefoosti prema real!llome
kao i u svojoj povezanosti s ovim. - Ontologija pak realnoga smjera
ovdje, istodobno s otkrivanjem vlastiiih kategoriia i kategorijalnih
-promjena u razlicitimvrstama, na izradbu obuhvatnih struktura (»ka-
-tegorijalnih zakona«), sto svijet zahvacaju kao sistem sloj_gya1.1ja auto-
nomnih stupnjeva, koji su ipak uvijek uvjetovani i realno ovisni o
svagda nizima . Suvremeni realizam, koji je izazvan znanstvenim
osobTfo prirodoznanstvenim - istrazivanjem zbilje i promijenjenom
svijescu o svijetu 19. stoljeca (i koji je u pobjedonosnom napredovanju
nasuprot pridoslim i obnovljenim idealistickim sistemima na sirim
podrucjima evropskoga filozofiranja, na pr. i u Engleskoj), potpuno se
odvaja u istrazivanju bitka i kategorija od naturalisticke shematike na
nacin kasnijeg 19. stoljeca. Put se oslobada za filozofsku sliku »Izgrad-
nje realnoga svijeta«, koja postaje pravedna prema vlastitom znacenju
zivota i duse, duha i povijesti u niihovu realitetu, sto se u svako doba
moze iskusiti, a da ne revida n "ihov Qti" n st i uv·etovanost u
elementarnijim mocniiim slojevima bitka, koji se ne smiju tumaciti
»odozgo«.

§ 49. COVJEK I POVIJEST

U okviru suvremenih nastojanja oko izradbe nave metafizike

_is.kustvenoga sviieta. ali i izvan toga. postala je narocito vaznoqi.
t mom bit i e zistenci · a co v j e k a. Izvori za to leze vec u 19.
stoljecu: u njegovu okretu od filozo 1je apsolutnoga - sto je do
Hegela .g otovo stalno odredivala metafizicku obradbu - i (nad-
vremenskoga) uma , prema konacnom i »osjetilnom « realitetu
 291

ljudske opstojnosti, na pr. u »antropologizmu« Feuerbacha. U ono

je doba nova namjera vrlo· cesto zavrsavala odmah u naturalizmu,
koji je u svojoj konsekvenciji vodio upravo k samogasenju covjeka,
jer je dovodio do niveliranja njegova osebujnog polozaja u svi-
jetu, do ukidanja narocito njegove slobode i odgovornosti za djela
u jednom mehanistickom cjelokupnom si.stemu stvari i zbivanja.
Sigurnost ljudske egzistencije, njen socijalni red i povijesni »na-
predak «, prema mnijenju onoga razdoblja trebala bi da se zasniva
bas u toj uklopljenosti u jedan sveobuhvatni prirodni sklop, koji
je prema svojim osnovnim zakonitostima providan za »znanost«
i stoga na bilo koji nacin pristupacan tehnickom preovladavanju.
- Nasuprot takvome stavu i teoriji (kao i s druge strane nasup:rot
ideji humaniteta ideali.stickih skola, koja je postala apstraktna
i blijeda), covjek 20. stoljeca - kojemu su mocna uvjerenja reli-
gioznih i metaf1zickih tradicija postala dvojbena, one pak sheme
»znanstvenoga« nazora na svijet potpuno neodrzive, - iznova je
postao svijestan svoga osebujnog polozaja unutar iskustvenoga
samog. Nasuprot mnogim pojedinacnim znanostima, koje djelo-
micno raspravljaju o covjeku (prirodne i duhovne znanosti uklju-
cujuci psihologiju i sociologiju - discipline koje su prerasle filo-
zofiju), Jznova je nastupila teznja za f i 1 oz of ij s k.Q m ant r o-
.P o 1 o g i j om: t. j. filozofiisko-nacelnom otkrivaniu bitka covieka
u njegovu ziyom jedjnstvu i ci,elovitosti, prema ojegovoj bitnoL
situaciji u realnom sklopu i njegovu smislu opstoinosti, koii se
objavljuje u osobnom kao i poviiesnom Zivotnom iskustvu. Pola-
zistem i centrom suvremenih metafizickih nastojanja postalo je
upravo to nova antropologijsko pitanje, koje se, dakle, nacclno
ne odvija u zadanom okviru metafizike apsolutnoga, uma, pola-
zeci od vjecnoga i od »ideja «, vec otpocinje na samoiskustvu
vremenski-konacne ljudske opstojnosti. Svakako ono je daleko za
sobom ostavilo metafizicku »psihologiju « s njenim jednostranim
obracanjem na dusevnu supstanciju. i pitanje b£;s.mrtnosti, koja je
u starom osnovu metafizike mnogostruko sama zastupala temu
fovjeka .
y vezi sa socijalnim potresima, krizama i novotvorevinama
_vre~ _i sa znaca'nim rastom sociolo i'skih s ozna·a dos 'elo
je i.stodobnsulo no'l,e aktuel · filozofi'sko itanje o drustvenom
osnovnom karakteru ljudski! ops o·nosti i o bivstvenom i smi-
slenom odnosu indiYi.cilluma · ch:us.lva....u, j u d s k o-d r u s t v e n o-
p o v i j es .n i s v i j et« (W. Dilthey) uopce, pocamsi od i.skustvene
punoce sviju duhovnih znanosti, koja je postala sasvim nepre-
gledna, postao je istaknutom temom filozofijske nauke o zbilji.
 292

I nadalje, povijesna svjesnost evropskoga fovjeka, koja je prodrla

u sve osjecaje svakodnevnoga zivota i prakse zajedno sa suvre-
menim iskustvom snaznih prevrata u zivotu naroda, dovela je
do nove filozofijske usmjerenosti na bitnu po v j es nos t oo-
v j ek a uopce. Razvija se nova filozofija povijesti, ciljevi koje su
lezali podjednako u isticanju principijelnih karaktera bitka i
oblika dogadanja ovih regija realiteta iznad djelovanja, zivota
i svijesti pojedinacnoga fovjeka, kao i u »egzistencijalnom« samo-
crijentiranju fovjeka, koji je prikovan i odgovoran za svoju povi-
jesnu suvremenost.
1. Nova filozofija co v j e k a trazi da pronade osnovne
strukture l" udsko a bi tka u n · e ovu · edinstvu i konkretnoj cj e-'
ovitosti, kako je on uvijek iskw;tveno i u rirodnoj kao i u re::
_flektira ·uco · svi ·~ti dat_ svima djelomicnim aspektima i meto-
dickim apstrakcijama pojedinacnih znanosti. Novom velikom za-
dacom postaje zajednicko sagledavanje znanstvenih perspektiva
(biologijske i fiziologijske, medicinske, psihologijske, etnologijske,
sociologijske, povijesne i duhovno-znanstvene vrste i dr.) i nji-
hovih prebogatih rezultata, koji su dobiveni u posljednjim gene-
racijama polazeci od zivoga samoiskustva. - Prvi vazni pocetak
polazi od spoznaje, - koja je pocamsi od 19. stoljeca potresla
i preobrazila cijelo samopouzdanje i razumijevanje opstojnosti
fovjeka, - da je fovjek u okviru cjelokupnoga iskustva realiteta
primarno prirodno bice, koje u sveopcem postajanju izrastava iz
svijeta zivih bica uopce, sa svim silama i naporima svoga »dusev-
noga« i »duhovnoga« zivota ukorijenjer.. duboko u prirodi, osobito
biopsihickom zivotnom sklopu. Postavlja se zadaca, <la se na toj
bazi fiksira osebujan i svojevrstan sklop opstojnosti fovjeka, nje-·
gova bitna razlika od zivotinje i njegov specificni polozaj u svi-
jetu, - nusuprot naturalistickoj antropologiji u popularnoj filo-
zofiji kasnijeg 19. stoljeca kao i danas jos takozvanoj biologijsko-
etnologijskoj pusebnoj znano~ti . .§ada nije u p1tanju fovjek iznad
ili izvan prirode (kao »dusa « ili »duh «, kao »res cogitans« ili »Ja«,
.kao »umsko bice« ili _ kao »svijest« i · »subjekt« koji, prema
_Feuerbachovim g~j~_ynim rijecima zapravo pripada carstvu »pre-
,minulih dusa « -), niti covjek kao naprosto ..11rirodno bice kao u
*Darwinistic.kom evol~cionizmu i »monizmu« 19. stoljeca, vec za
navikle uredenosti paradoksan nacin ljudskoga bitka istodobno u
_prirodi _kao i njoj nasuprot u bitnim crtama nadmocan. Odluoan
korak izvr~o j g_-1L,t om .'illlier.!L.M S c h,...tl e !::
 293

Ova ovdje programatski postavljena zadaca, koju su kasnije raz-

vili osobito H elmuth Piessner i opet potpuno drugacije Arnold Gehlen,
Jae na izlaganie bitnih stupnieva organskoga (biljka, zivotinja, osnovni
faktori zivotinjskoga zivota u stepenastom redu), koji su odredujuci
za c ·elokupni sklop ljudskoga bi_tka_ i svi obuhvaceni u foyieku, no
: koji u isti mah predstavljaju i bazu i foliju niegova osobitoga polozaja.
U ovom okviru problema uzima se odstojanje od teologijsko-metafi-
zickih konstrukcija na nacin rpmanticko-idealisticke filozofije prirode
- od Schellinga do Carusa ili E. v. Hartmanna, s njenim pojmovima
»nesvijesne inteligencije« ili voljnoga zivota u podljudskome, Odiseje
duha, - pa cak i tamo, gdje se ljudsko-duhovni karakteri opstojnosti
isticu u stupnjevima organskoga, otprilike »izbor« u zivotinjskom
odnosenju, kojega treba strogo razlikovati od ljudske »slobode«, ili
»prakticka inteligencija«, koja od visih zivotinja kontinuirano doseze
do covjeka kao homo fabera. Specificne karaktere covjek.a chcler
trazi u sposoJmgsti l 'udske sviiestii odnosenja,...k,Qia ie fundamentalno
~razlicita ~ -prakticke ~igencije i njene bitne vezanosti ~ opstoj_:
nost, da se odreduje »takovoscu« styari, do nacelne mogucnosti pot-
.-punog izostavljanja opstojnosti (»ideiranje«); nadalje, u »otvorenosti
· svijeta; covjeka,imanju »svijeta« i rave predm~ sti nasuprot priko-
vanos 1 za okolni svijet zivotinia i sposobnosti »askeze«, voljnoga sme-
tanja i oduzimanja, potiskivanja ili sublimirania zivotnih nagona po-
mocu »duha« - koji je sa svoje strane z .svaka styaralal':ka i sadr..::.
....zajno usavrsavanje zivota sa;- u_Q_ucen na dinamiku zivotnih na ona.
~obiti polozaj covjeka u kozmosu prim~ tada svo · na·ostriji akcenat
_metafizi~kim karakterom liudske zivotne svijesti : bitan odnos na svoiu
sferu apsolutnoga, bez obzira s kakvim yjerskiro uvjercnjima, istinama
_ilLs.ur_ogatima se ova tcndcnci ja ispunjavala.
U okviru takve antropologije postaje moguce pravilnij a procjena
vitalnih praosnova u cjclokupnom dusevnom i duhovnom zivotu co-
vjcka (nju su filozofijski zahtijevali osobito nakon Niclzschcova stra-
stvenoga zalaganja za znaccnjc »tijela « i za »fiziologijske « nagonskc
sile u drzanjima i slvaranjima covjeka), nego sto su je mogli pruziti
darwinisticki naturalizam s jedne strane i idealizam svijesti s druge
stranc. Tako je na pr. dato novo tlo za dublje iskoristcnje natu rnli-
sticki i utilitaristicki vezanoga pragmatizma, koji se ulij evao u rela-.
tiviranje svega duhovnog (usp. gore § 47, 4) . Sam M. Scheler je u tom
sklopu osobito postavio opazajni problem (»triebmotorische Wahrneh-
mungstheorie«). I .prirodofilozofijski fundirana nauka o svijesti i spo-
znaji H . Bergson a (instinkt, inteligencija, intuicija; pamcenje i
svijest, zivotna aktivnost i opazaj) i narocito posljedicama bogata n auka
o opazaju M. P a 1 a g y i a daju nove mogucnosti, da se ljudska svijest.
 294

-spoznaja, dozivljavanje i razumijevanje svijeta shvate u proizlazenju

iz opcih zivotnih tendencija.
Kao §to ovim rirodofilozofijsko- r~mati~kim stavovima st i
voluntarizam - takve vrste kao Fichteov i1i Schellingov i onda na-
rocito Schopenhauerov, i1i Maine de Biranov, posljedice kojega se
provlace kroz cijelo 19. stoljece sve do »filozofije zivota« Nietzschea,
Diltheya, Bergsona ili do nove psihologije - nalazi sasvim nove ro-
vedbe, tako i shvacanje _2Jst.:_azivanje covjeka, koje polazi od nagonski-
.,.\!mocionalnoga (umjesto -0d Ratio ili od »svijesti«), i koje se svuda spro-
vodi u suvremenoj filozofiji, tamo ima svoje prve korijene. Nietzsche
~ a Dilthey s~ ovdje veliki vjesnici i poticatelji. Polazeci od pot-
puno razlicitih iskustava i intencija oni su svome vremenu postavili
zadacu, da ljudski ·zivot i stvaranje od vitalnih slojeva opstojnosti sve
do najduhovnijega shvati iz isprepletenosti i oprecnosti fundamen-
talnih potreba i nagona, iz strasti, volicija i cuvstvenih tendencija: Za
taj vitalnopsihologijski nacin promatranja, kojega danas osobito re-
prezentira Klages i u sklopu kojega narocito vaznu ulogu igraju ispre-
pletenosti s procesima svijesti nesvijesnih ili podsvijesnih zivotnih
tendencija, vazan materijal pruzila su istrazivanja medicinske psi-
hologije (Freud, Jung, Kretzschmer, P. Schilder) . Nova slika covjeka,
kako ovdje proizlazi, stoji u dubokoj opreci prema onoj staroj mocnoj
tradiciji od Platona do Kanta i dalje, koja srz ljudskoga bica hoce
vidjeti samo u »dusi« ili u misaonoj svijesti, u umu ili u »samosvijesti«,
pri cemu se strasti i afekti, »nagnuca« i nagoni pojavljuju kao (po
mogucnosti »dosadan«) privjesak. Pravo rodno tlo svega ljudskog zi-
vota, dozivljavanja, oblikovanja trazi se sada za pojedince kao i za
narode, u takoreci anonimnim instinktivnim i nagonskim mocima.

2. Vrlo vazna crta filozofijske antropologije, koja je u iz-

_gradnji, jest naceln~ usm ·erav·a n j ~ cov ·eka kao t · e 1 es no-
cu s e v n o-j ed inst v o, - pr~mda mozda ni u jedno doba kao
.~nas _nije tako duboko zami.sljena mnogopodvojenost u cjelovi-
J.Qs.tL liudskoga bitka. Stari dualizam (platonovskoga i kartezijan-
skog podrijetla) potpuno se je ,povukao. Naslijedene teorije novoga
vijeka o psihofizickom uzajamnom djelovanju i1i paralelizmu, -
koje su u metafizici neprijateljskom ishodistu 19. stoljeca mnogo-
struko bile jedini ostatak preostale metafizicke problematike i di-
skusije, - pokazale su se prema novim zadacama sasvim nedo-
statne. Nasuprot jednostranom naglasavanju fizickih (fiziologij-
skih »ut·eca·a « na sihicki-duhovno sto a ·e naturalizam trijum-
firajuci izigravao protiv stare nauke o dusi, novo sto jece omJe o
 295

je izvanredllQ ,Ilrodnb)jeni uvid u~sobnu ovisnost i povezanost

rnlicitih --;trana i slo ' eva cjelokupnoga ljudskog zivota. Osobito je
i me 1cma sve vise dokazivala dubokosezni utjecaj dusevnoga na
tjelesno (psihogene bolesti). Tendencija ide dotle, niti da fiziolo-
gijsko shvati kao uzrok psihickogaJ mti obrnuto, vec da covjeka
_u svim njegovim funkcijama i' modifikacijama, pa cak i njegovim
odvo·enostima i o recnostima primarno razumije kao psiho-
fizicku zivotnu c'elinu, kao tto nam je on svagda unc1.prijed <lat
u ci elokupnoj ernpiriji analize pojedinih znanosii. I ovdje se ispo-
stavljaju izmijenjene metafizicke perspektive, polazeci od novih
pocetaka na n eposredno datome.

Navodimo !ri tendencije istraZivanja, koje ukazuju u ovom smjeru

i inauguriraju novo nacelno shvacanje Zivotnog jedinstva. Prije svega
_!lledicinsko ucenje o » k on st it u c i j i«, koje se prema francu skom
uzoru jos u kasnom 19. stoljecu danas energicno trudi, da izvuce tipove
psihofizicke licno!i_ti, bitne oznake koje se uzimaju podjednako od
dusevnoga kao i od tjelesnoga, od karaktera kao i od tjelesne grade i
opucuju na jedinstvo cjelokupnoga vitaliteta u svakom Zivotnom tipu
(Fr. Kraus, Kretzschmer) . _N<:>vo 120s~ljanje it__anja__prosirilo se u psi-
hologiju (E. Jaensch) i u novu medicinski orijentiranu karaktero""iog'Iju.
Uvidi, koji su ovdje dobiveni za biologiju i patologiju osobe, od nepo-
srednog su znacenja za filozofsko shvacanje covjeka.
Kako je u ovim istraZivanjima izmedu ostaloga vrlo uvjerljivo
pokazano veoma veliko znacenje tjelesnoga i vrste vitaliteta za cjel o-
kupni sklop licnosti i njene mogucnosti, to se je i cisto unutar filozofije
(odredeno ponajprije od strane Nietzschea) obratio __novi interes prema
ti j e I u, kojega je jednoc vec Schopenhauer u borbi protiv svakog
spiritualizma i idealizma duha tako snaZno istaknuo prema njegovu
svojevrsnom polofaju za ljudsko iskustvo sebe samoga i bitka. ~Narocito
u okviru fenomenologijskoga istraZivanja sasvim je iznova obradeno
r~zlikovanie »tijela« · ~e_cifi_cne tielesne datosti C»Leibich«) od sva-
~koga vanjsk.9g i§.kl,!stva o_»_t_ielesnosti«. TimLs_g otvara polje fenomen a.
prema kojemu se stari dualizmi, i naprosto sp~znajnoteoretska opreka
nakon Lockea i Kanta izmedu vanjskoga i »unutarnjeg« opafaja (koji
se tamo odnosi na fizicko, ovdje na psihicko), pojavljuju kao nedostatni.
Novo istraZivanje otpocelo je ovdje i od strane medicinske psihologije
(P. Schilder, »Korperschema«). Jedan sloj bitka u covjeku stupa u
svjetlije osvjetljenje, u kojemu somaticko i psihicko kao nerazdvojno
predstavljaju jedno.
Daljnji momenat od dalekoseZnoga znacenja dat je _novim _mtere..-
som vremena za fenomene i z r a z a dusevno~a · dusevnotjelesnoga u
296

tjelesnome liku i tjelesnim ocitovan ·ima. Fiziognomika i prije svega po-

znavanje rukopisa stupili su iz svoga sumnjivoga perifernog polozaja u
srediste poznavlmja covjeka i znanosti o zivotu. U nastajanju je opca
teorija izraza kao nauka o cijeloj vidljivoj pojavnosti i djelatnosti co-
vjeka u pismu, hodu, crtama lica, jeziku. Stare teorije izrazajnog pokreta
(Darwin, W. Wundt) pokazale su se kao potpuno nedostatne. Novi poceci
proizlaze ponajprije od L. KI ages a, koji je stekao narocite zasluge
oko citavog podrucja. -~a shvacanje tje~sno-dusevnoga jedinstva pri-
tom je ponajprije vazna ne osrednost odnosa onoga, koji se izrazava, i
-rz;aza koji ne pogada nikakav . znuzroka-ucinka, kao i misao, koj-;
je s time napredovala, da biti dusevnog_a uo (:e pripada materijalno i opa-
zajno ocitovanje i istodobno izgovor. Nastupaju i filozofijska razma-
tranja, koja izraz pokusavaju shvatiti kao prafenomen zivota uopce.

3. Ponovno prihvacanje teme covjeka (koja je u svom dijelu

osobito uvjerljivo dovela ad absurdum pozitivisticko uvjerenje,
da je realitet danas podijeljen medu pozitivne znanosti, te da
filozofiji stoga preostaju jos samo refleksivne zadace logike, nauke
u metodi i t . d.) uslijedilo je istodobno od strane starih bitnosti
ljudskoga bitka kao sto su slob o d a i person al it ct. Natu-
ralisticki nacin misljenja 19. stoljeca, koji je duboko probio u zi-
votnu praksu na pr. shvacanja prava i pravosuda, isao je na to,
da covjeka pokaze kao krizanje obuhvatnih zakonitosti i redova
uvjeta, za sto su nova otkrica sociologijske, nasljedno-biologijske,
psihologijske, historijske vrste pruzala dovoljno materijala. Akti-
vitet pojedinog covjeka, njegova odgovornost i sloboda, unutarnji
spontanitet i zatvorenost njegova personalnog bica sve vise i vise
su se gubili iz vida. Psihologija, sociologija, povijesno proma-
tranje polazili su mnogostruko principijelno i kao samorazumljivo
za »znanstveni « nacin promatranja od dcterministickih osnovnih
pretpostavaka (ponajvise od takvih prirodoznanstvene vrste, ili na
pr. tvrdeci, da je »dijalekticka « prisilnost dokaz »znanosti«). Dana:s
se ovome vec rado prihvacenom nacinu promatranja kao prila-
godivanju individualne opstojnosti u prisilnosti dogadanja, suprot-
stavlja novi smisao za slobodu i sposobnost odlucivanja covjeka,
za individualnu zadacu samoostvarenja u svagdasnjoj zivotnoj
situaciji (zajedno sa svim njenim faktorima determinacije), za
otvorenost mogucnosti buducnosti i spontanitet projektiranja i
zahvacanja.
Tako se danas udaraju novi putovi u metafizickom problemu
s 1 o b o d e v o 1 j e, koji je na prijelazu stoljeca vec u sirokim
krugovima kao »neznanstven « dosao upravo na zao glas, narocito
 297

u novopozitivizmu (do danas). U suprotnom pak taboru ideali-

sticke transcendentalne filozofije ucinjeni su polaznom bazom
sloboda i duhovni spontanitet kao samorazumljive oznake »svi-
jesti«, koja stoji pod normama i sa svojim zakonitostima odreduje
sve predmetno-zbiljsko. Nova pak postavljanja pitanja ne slijede
u konstruktivno-metafizickom zajednickom okviru, kao u filozofiji
slobode njemackog idealizma (i njegovim daljnjim djelovanjima
sve do suvremenog novohegelizma) ili francuskog »spiritualizma«
u 19. stoljecu. vec svijesno otpocinju na empiriji ljudskoga zivota
i njegova polozaja unutar realiteta, koji se otvara u zivotnom
iskustvu i znanostima . N amjera ide na isticanje slobode zbiljskii
konkretnoga pojedinog covjeka prema njegovu zivotu i vremenu,
nasuproL nekadasnjoj i u posljednje vrijeme opet mjerodavnoj
tendenciji , da se sloboda trazi u nadempirijski-nadvremenskome
(inteligibilni karakter, duh, svijest uopce, »ideja« slobode kao
nuzno »glediste « nasega djelovanja). Psihicki i socijalni realitet
ne trazi se pak drugacije, nego da se kao prirodni prepusti prin-
cipima kauzalnoga iskustva. Tendencija rjesavanja pak ide svuda
za tim, da se prevlada gola opreka determinizma i indetermi-
nizma, da se ljudska sloboda shvati u okviru dubokoseznih veza-
nosti i prisilnosti prirodne i povijesne opstojnosti, i da se ona
pojmi u njenom pozitivnom odredujucem karakteru, koji preobra-
zava zbilju , - a ne samo kao kontingencija i neo(iredenost.
Za ovu novu tezu na stari problem slobode od osobite je vaznosti
nauka o slobodi E. Bout r o u x a i zatim H. Bergson a, koja se
uzdignula iz tradicije francuskoga spiritualizma. Pritom Boutroux po-
lazi od promatranja c,ielokupne izgradnje realiteta u njegovim dife-
rentnim stupnjevima (vazna teza za regionalnu ontologiju danasnjice!)
1 od uloge prirodne zakonitosti u njemu, dok Bergson u borbi protiv
dogmatickog mehanizma dosadasnje psihologije prodire do pozitivne
karakteristike akata slobode kao koncentracionih djelatnosti cjelokupne
osobe (koje opet nikako nisu samorazumljive, vec nastupaju rijetko i
probijaju svagdasnje mehanizme navike (pocamsi od njenih dubinskih
slojeva, mogucnost kojih je data upravo bitnom vremenitoscu psihic-
koga zivota. - Dok ova posljednja nauka o slobodi polazi od karaktera
fovjeka, koji stvaralacki pronalazi i produktivno se mijenja, nova
analiza problema slobode N. Har .!_ma n n a proizisla je iz etike i veze
slobode i svijesti o od_g.0.vornosti.,_kQja je za nju mkrodavna, kao osnova
metafizi~u~dnoga zivota. Ona otpocinje kop Kantova razvijanja
IITOblema (antinomija, sloboda u pozitivnom razumu, sloboda pod za-
konom) i sprovodi ga na novoj bazi gore razmotrene regionalne onto-
298

Iogije i materijalne vrijednosne etike. U napredovanju od Kantove

kauzalne antinomije do novo izradene »antinomije trebanja«, koja se
suprotstavlja ukidanju slobode u nadosobnome (pojam slobode ideali-
zma i religiozno-teleologijskih ucenja o razvitku), razraduje se bit i
ontologijska mogucnost osobne slobode uz izrazito isticanje iracionalne
tako trajno »nerjesive« dubine toga metafi'zickog praproblema.

U uskoj vezi s time stoje filozofi'ski poceci za shvacanj_e

pojma o sob e. Zadaca je bila iznova postavljena nakon Kantova
nacelnog, no sistematski sprovedenog samo u okviru prakticke
filozofije , bitnog shvacanja covjeka kao osobe nasuprot svim
»stvarima «. Medutim u njemackom idealizmu i njegovim evrop-
skim nastavcima ovaj princip odstupa pred umom i Jastvom,
duhom i idejom, svijescu i covj estvom . U cjelokupno-filozofijskom
okviru, vezani ponajvise za odredene n a uke o svijetu i u njihovoj
sluzbi, nastavili su ovu t emu samo kasni idealizam (Weisse, I. H .
Fichte) i nj egovi sljedbenici (na pr. B . T eichmi.iller) kao zatim
i na vlastiti nacin, polazeci od samoga Kanta, u Francuskoj Re-
nouvier i nekolicina drugih (u 20. stoljecu Hamelin) ili u Engle-
skoj monadologijska protustruj anja protiv id ealizma duha (tako
otprilike Mc. Taggart, Wildon Carr). .Irnnscen.d.entalna_fil.ozo.fij.a.
sa svoje strane otpocinjanjem kod ljudske svijesti uopce, nasla j ~
mjesto najvise samo za cudorednu ideju osobe (licnosti). Emp~-
rijska pak psihologija, koj a se tice covj eka samoga i za sebe, u
njegovu unutarnjem liku , r ad ila je dugo vrcmena bas na razbi-
Lan~ 2r~ ipa osobe, na potezu rastavljanja u psihicke elemente
i pojedinacna zbivanja ne samo »duse «, n ego cak i »Ja «. Nasuprot
tom~novi rodor r ema roblemu _personaliteta usli'edio je oso-·
bito sa strane psihologijsko-fenomenolo ijske nauke o aktima
(Brentano ko ·o~ danas su;;ecu mnogostruki ·1ozofijski in--
t eresi »individualiteta « bitka osobe »licnosti «, k.Qji su 12.otaknuti
Nietzsche_ovo nauk o coyj eku i o kul.turi, i Dilth~evom
tematikom duhovnih znanosti .
Na tlu fenomenologije akata je M. S ch e 1 er u okviru svoje etike ...
iznova istaknuo bitak osobe kao duhovni »centar akata«, buduci da
ga je postavio u principijelnu o_preku prema psihickome, sto se moze
p'i-edmetno iskusiti, pa cak i prema Ja unutarnjega o.,pazaja. Osoba,
taj samodjelatni bitak, koji uvijek samo jest i dozivljuje se u aktima,
ovdje se prikazuje - drugacije nego odusenje, Jastvo, svijet o Ja (sto
se javljaju i u stupnjevima razvitka, gdje pravi personalitet jos ne
nastupa), - kao prava bitna srz covjeka kao i jedini oblik egzistencije
 299

. duha u konkretnoj opstojnosti. Kao izvrsenje akta, osoba se prema

Schelerovoj nauci mora zamisljati kao bitno »nesposobna da bude pred-
metom«. Akt i personalni »bitak moze se shvatiti samo u izvrsenju ili
suizvrsenju i naknadnom izvrsenju. Svaka predmetno tismjerena onto-
logija stvari i supstancHe mora ovdje zatajiti. Nacelna intencija Fich-
teove nauke o »cinjenju« [Tathandlung] (danas ona osobito djeluje u
filozofiji duha Gent i 1 ea) nastavljena je ovdje u temi osobe. - In-
dividualitet p_ak _pripada osnov.noj biti same osobe. Covjek ne posj_aje
~ agda svojevrsni individuum_tek_posebnim dozivliainim sadrzaiima (iii
0
tek osjetilno-tielesnim osehujnostima, kao sto_j.e_t<L bilo c.esto u nacinu .
misljenja 18. stoljeca!) Osobe su apsolutne individuume prema bitku i
vrijednosti, egzistenciji i zivotnoj zadaci. _ S korijenskim indiJlid.ualiic-
tom ispostavlj_c!__ se i bitna transcendcncija i tr:rnsintcligibilitct svakc
osob~u njenoj zivotnoj dubini (»intimn9....9soba « za sva~ drugu . - Dok
je ovdje bila suodredu ·uca · os neka r ·m ·c~ekulativnQg_ spirituali-
zma, (ulazenje duhovnih konkrecija, koje su same neovisne o vremenu i
ti'elu, u psihicko-tjelesnu zbilju; usp. novoidealizam R. Euckcna) , n auka
o osobi, sto j~ druazila od duhovnoznanstvenih i pedagogij skih ~adaca
(S.m11nru) i s _dru~ stran~ polazila od psihijatrijskih spoznaja (K.
Jaspers), usmjerena je neposredno na iskustva o cijelome ljudskom
bicu. Vazne priloge temi isporucuju opcenito nova istrazivanja »ka-
rakterologije« (strukture i vrste personalnoga bitka) . Veliki za jednicki
zadatak postavljen je nakon Nietzschea: nacelno shvatiti ljudsku pri-
rodu u njenom bitnom jedinstvu (narocito razvojnom jedinstvu) i
upravljenom spontanitetu kao i u njenoj mnogoslojnosti i mnogopodvo-
jenosti relativno samostalnih i vlastitih sistema, koje uvijek djeluju i
jedni protiv drugih. Nacrt za nauku o slojevima liudske osobe dao ie
Erich Roth a ck e r, u Svaoiii Ortega y Gasset.

4; Drugi pristup k fjjozafskaj aotrapalo~iji primarno je od-

reden pitanjern o s mis 1 u .J.judske egzistenoije. Bitak i smisao,
Eiilja i vrijednost. opstojnost i »odredenje « kod ljudskih bica,
dru aci"e ne o u dru im odrucjima bitka, ne mo u se ak na-
prosto medusobno odvojiti. ovjek 20. stoljeca postao je sebi
dvojben u takvoj mjeri, koja se je prij-e jedva mogla predociti
i koja filozofiju stavlja pred potpuno novu situaciju i nedogledne
zadace. Svijest o opstojnosti i o svijetu nalazi se u dubokom _Ere-
obrazaju, ~ n a sigurnost kao i misaoni osnov i umska vcza
·velikih za adn · ackih tradicij a iz an tikno a i krscanskog svi · eta
nadaleko je u raspadu. uvstvo iskorijenjenosti i bezdomovinskosti
zahvatilo je i ona podrucja . sto SU izgledala potpuno cvrsto ute-
meljena bilo religiozni.m i teologijskim ili filozofijsko-metafizickim
300

fundamentom, bilo dostignucima i mogucnostima modernih zna-

nosti. Opstojnost covjeka u njegovoj pojedinacnosti podjednako
kao i socijalni, povijesni i kulturni- zivot i sklopovi postavljaju
:se S posljednjom radikalnoscu pred pitanje O ,s mislu i besmislu,
vrijednosti_i nevrijednosti, raspadu i mogucem postojanju. Harmo-
nistika i uzdizanje realiteta gotovo svih tradicionalnih sistema
metafizike (narocito »idealistickih « i povijesnih ucenja o napretku
s njihovim utvrdenim ciljevima covjecanstva, sto su ispunjavala
l 9. stolj ece) postali su tome razdoblju tudi i - kao uljepsavanje
i sekularizacija transcendentnih vjerskih nada - sumnjivi. No
ne manjc i suprotna dogma pesimizma filozofskih uccnja o »izbav -
ljenju « i nihilistickc tendencije stoljeca, sto je iscezavalo. Isto-
dobno s teologijskim i mctafizickim ucenjima o svijctu (sto obu-
hvacaju prirodu i povijest, covjcka i druslvo) postao je u tome
vremenu poredak vrijcdnosti i zivotnih ciljeva nadaleko dvojben,
prcdmet kritike iii cak nacelnog ncpovjcrenja. Javlja se zahtjev,
da se istodobno s kritickim odvajanjem od ukocenih tradicija
uvjerenja i u ispitivaj ucem · pogledu unatrag na povijesno zadana
shvacanja o ljudskoj opstojnosti u njihovim velikim tipicnim obli-
cima, misaono otvore novi neposredni iskustveni putovi ljudskoga
samorazumijevanja, tumacenja smisla i postavljanja cilja. Iz pro-
dubljenoga znanja o bitnoj konacnosti i ovisnosti nasega zivota
o fragmentarnosti i neotklonivoj ugrozenosti sviju oblika opstoj-
nosti i tvorevina, o nesigurnostima i bezdanima covjeka (prema
njegovoj samodatosti u zivotnom iskustvu i povijesti), filozofij-
skome odredenju proizlaze novi pogledi na nuznosti vlastitoga zi-
votnog oblikovanja i odlucivanja u osobnome kao i povijesnom
[zivotu] i na neispunjene mogucnosti ljudskoga bica, sto je uko-
rijenjeno u zemlji i uvijek samo odgovorno za oblikovanje opstoj-
nosti i svijeta. Novi etas buducnosti - bez utopije i bez vjere u
unaprijed datu i nosenu zakonitost napretka - , vjera u bitnu ne-
dovrsenost i otvorenost covjeka, volja za prihvacanje opstojnosti
koja tezi prema herojskome, takve kao sto se pokazuje u svojim
velikim mogucnostima iznad ponora, bez sigurnosti u pomirenje,
strastvena zelja za tim da se otkrije prava zbilja zivota i da se
neskriveno sretne situacija covjeka u svije:tu kao i u nj emu sa-
mome - u »umnome « kao i bezumnome, u tragicnome ili apsurd-
nom, u pojmljivome ili u potpuno nepojmljivom, - takve pokretne
sile danas djeluju u filozofiji o covjeku. U najostrijoj pak opreci
prema svakom ogranicavanju sigurnosti pozitivisticki - trans-
cendentalistickog vremena s njegovim otklonom - sto je uslijecl.io
u ime »znanstvene « strogosti u svih »metafizickih « postavljanja
 301

pitanja, pa cak i posljednjih problema opstojnosti, ovo filozofi-

ranje polazi upravo od onih osnovnih cinjenica ljudskoga zivota,
iz kojih proizlaze podvojenosti i zapletaji,, ponori i neizvjesnosti,
nuzda, krivnja i origa kao protunapori nasega djelovanja.
Veliki pripremaci puta izrastaju jos iz 19. stoljeca: Danae S.
Kierkegaard, filozofijski utjecaj kojega je otpoceo tek oko
vremena svjetskoga rata i nakon toga se stalno produbljuje, i u
Njemackoj ponajprije Fr. Nietzsche, koji je u svojim pravim
intencijama, kao i u velikoj ozbiljnosti svoga predskazivanja, tek
dugo nakon preglasnoga vala ucinka oko prijelaza stoljeca, naisao
na sveopce dublje razumijevanje i filozofijsku ocjenu. Znacajni
pokusaji sprovodenja novih zadaca predlezc danas osobito u tako-
zvanoj filozofiji egzistencije, kako je razvijaju M. Heidegger
i s druge strane K. J asp er s. (U Francuskoj slicne tendencije
djeluju kod mislilaca zivota kao sto su G. Marcel iili Ch. Du
Bos.) »Filozofija egzistencije« zapocinje, kao nekoc Kant, sa ko-
nacno-osjetilnim bicem covjeka, sto je pristupacno neposrednom
samoosvjestenju, - samo sada ne sa »konacnim umom«, sa golom
»svijescu « i1i sa.mosvijescu, nego sire i dublje u favotnoj poveza-
nosti ljudske opstojnosti uopce, koliko daleko se ona izrazava u
bilo kakvim oblicima razumijevanja svijeta i same sebe. Ona je
metodicki odredena podjednako zaokretom (koji se ponajprije
vrsio u fenomenologiji) prema neposredno datome »dozivljajnih (<
sadrzaja i intencija kao i Diltheyevim zuhtjevom jedne »herme-
neutike« zivota, razumijevajuci to ponajprije kao izlaganje smisla
faktickih drzanja opstojnosti fovjeka i nacina njegova prcdre-
fleksivnog razumijev:mja svijeta i sebe samoga. Pitanje o hl1k1L_
i smislu zamisljaju se kao jedno. Filozofija egzistencije oznacuje
uajostriju opreku prcma razdvajanju znanstvenc filozofije i zi-
votnc mudrosti, filozofa sistema i mislilaca zivota, sto jc toliko
mnogostruko nastupilo i sto jc- zahtijevano krojcm 19. stoljcca.
Ishod od fakticiteta Ijudske opstojnosti ostavlj:i za sobom uccnja
o apsolutnoj »svijesti « i onom naprosto-id e0lnom transc0ndental-
noga idealizma sviju smjerova. Nasuprot filozofijama covjestva
(bilo klasicnoga iii novokantovsk0ga iii novohegelovskog idealizma,
bilo naturalistickih i pozitivistickih strujanja 19. stoljeca, kolekti-
vizma ili pak Schopenhauerova pesimizma izbavljenja, sto je po-
misljao na razlaganje »individuacije « - uvjetovane »samo« pro-
storom i vremenom), u kojima se je pojedinacan covjek u bitnome
razumijevao samo kao prolazna tocka obuhvatnih moci i prema
svoJ0J personalnoJ 1 vremenskoj sudbjni rasplinjavao u cielinu
302

i opcenito, ovdje se izricito postavlja pitanje o individuu.mu u nje-

:Sovoj radikalnoj pojedinacnosti i konacnosti i samoodgovornosti.
Analitika »opstojnosti« M . Heideggera, sto se odvija fenomenolo-
gijski, znaci vlastiti prodor k antropologiji, koji je sadrzajno odreden
prije svega po Kierkegaardu, sasvim bez obzira na prilog jednoj regio-
nalnoj ontologiji (strukturni karakteri opstojnosti kao »egzistenci}alije«
nasuprot »kategorijama« predmetnoga bitka) sto lezi u njoj, kao i gore
razmatrani zahtjev, da se odatle razvije pitanje o bitku uopce
(»fundarnentalna ontologija «). Opstojnost, koja se u samodatosti
izvorno i uvijek pokazuje kao bitno pojedinacna (svagda = moja),
dakle ne kao Jastvo kao kod Fichtea, niti kao subjekt, svijest iii
sloboda uopce, vec kao Vivo-sum, fundamentalno se razumijeva kao
mogucnost bitka i samoprojektiranje na najvlastitije mogucnosti. Re-
alna mogucnost i projektirajuca sloboda ovdje su (prema uzoru F. H.
Jacobija i Fichtea) osnovni karakteri opstojnosti i razlikuju se od sva-
koga bitka kao »predrucnosti« [Vorhandenheit] na koju se orijentira
prirodni stav covjeka prema okolnom svijetu, pa koja je cak duboko
odredujuca sve do u shvacanje bitka i nauku o kategorijama dosada- ·
snje ontologije. Opstojnost jest (rnzumi~va se i nerazgo_y_ijetno · nr.e.d.-
refleksivno uviiek kaa) hjvstvujuce, koie uvijek jos mora odluciti 0
Eome bitku. Oya odluka naposlietku stoji pred alternativom dohva-
canja ili propustanja svoga vlastitog zivota. dobivanja ili gubljenia
, zbiljske »egzistencije« u _poletu dostiznoga bitka-pri-samome-sebi ili
_pak uvijek prijeteceg __propada.nja,_ ..'-"~zlicno« [!Man« · druge moci
svakidasnjice. Odredeaje fovjeka,.Jroje treba_ Qtkriti u samom 1·udskom
jozivljavanju jest, da on postane on sam, Upravo bitna vremenitost i
vremenska konacnost opstojnosti ukazuje na to tako, da se to ne moze
cuti: u svakom trenutku ja se unaprijed odnosim na umiranje, sto je
nezastupljivo moje. Sa smrcu opstojnost sama sebi predstoji u svojoj
najvlastitijoj mogucnosti bitka. Smrt je njena najvlastitija neprcsti-
ziva mogucnost. - Ponovnim prihvacanjem problema smrti - sto je
u 19 stoljecu konacno gotovo nestao iz filozofije. ali koji se je prije
(ako uopce) uvijek razmatrao samo u okviru pretpostavaka besmrtno-
sti. cak jos i kod Shopenhauera ili mladog Feuerbacha. a koji se pak
danas iznova preduzima od strane pitanja o bitnim strukturama sa-
moga zivota, vec kod G. Simmela i M. Schelera (ostavstina) - _fi~-
zofija egzistencije prelazi na pitanja. koja se nazivaju u uzem smislu
;fnetafizi<':kim«. Njeno shvacanie fovieka polazi sasvim odlucno od
dugo zaboravl'enog ili otisnuto n·e ova bitnog kara~tera kao animal
_metaphysicum: t. j. kao zivota, koji nije sklon da sumnjivi i nedogledni
posao metafizike tjera samo tu i tamoJ u filozofijama ili nazorima na
 303

svijet. nego ..koji se vec Q _gvojim_ osnovnim odnos~ima, __prije svake

refleksije znanja, uvijek vec vidi stavljen pred zagonetku opstojnosti,
~apokon pred pitanja apsolutnoga i Nifoga i zasto bitak uopce. - ·
. Heidegger naime ovdje ne otpol:'inje tek pri metafizickoj »prirodnoj
sposobnosti« ili pri »umu«, kao Kant, ili pri metafizickoj »potrebi« kao
Schopenhauer, nego on utire novi put: analiza osnovnih raspolozenja
·ilinastrojenosti, koje su svojstvene svemu ljudskom zivotu, i koje do-
ticu posljednja pitania opstojnosti. Kierkegaardoy utjecaj dopusta. da
pritom stupi u prvi plan osobito fenomen »tjeskobe« kao narocite
~snovne nalazenosti [Grundbefindlichkeitj opstojnosti , koja je stavlia
pred Nista, mogucnost nebitka,
Dok kod Heideggera ostaje u pozadini et i ck i problem, koji je
nekoc bio duboko mjerodavan za Kierkegaarda i opet Nietzscheovo filo-
zofiranje drzao u stalnoj napetosti, drugi suvremeni pristupi k ljudskoj
egzistenciji odredeni su prvenstveno odatle. S izvlacenjem ideelnoga
principa vrijednosti i narocito apriornoga poretka vrijednosti M. Sche-
ler i zatim N. Hartmann suprotstavili su formalnom cudorednom zakonu
kantizma jednu »materijalnu vrijednosnu etiku« i time._.stvorili novu
1
baB!_za istrazivanje cudorednosti, morala i etosa covjeka i prema nji-
hovoj povijesnoj , narodnosnoj i individualnoj diferencijaciji ili cak i
. relativitetu. Od vlastite znacajnosti je pritom izmedu ostaloga postalo
postavljanje pitanja o vrijednosnim zabludama i patvorenjima vrijed-
nosti (nastavljanje Nietzscheove koncepcije o »ressentimentu« i njego-
voj povijesnoj djelotvornosti u izgradnji zivotnih poredaka).
Filozofija egzistencije K. Jaspersa kao »osvjetljenje egzistencije«
nacelno se oslobada ontologijske tematike, jer ova mora podleci opa-
snosti ucvrscenja i opredmecenja izvorno-slobodnoga. Filozofsko osvje-
tljivanje je apeliranje na zivot (svakog pojedinca) i odluku, a covjek
jc opstojnost, koja uvijek djelatno tek samu sebe oblikuje u samo-
razumijevanju i projektiranju. Sva »teoretska« filozofija, koja utvr-
duje strukture, ovdje (dakle ne kao za Kanta tek kod ideja »nad-
osjetnoga« !) stoji na svojoj granici. Stara opreka zivota i spekulacije,
sto je pocamsi od Jacobija tako snazno zaokupljala Fichtea, dobiva novi
podstrek. - Osvjetljenje egzistencije, ciji postupak otpocinje »dijalek-
ticki« na protivurjecjima opstojnosti i u negacijama, pored sam-0ga Ja
1 njegove okoline, koja se sastoji od volje i slobode, obuhvaca dimenzije
tjelesnoga i duhovnog sudjelovanja Ja u komunikaciji s drugima i u
povjesnosti (ovdje je osobito plodonosno djelovalo i drustveno i povi-
jesno ucenje M. Webera). Ako je vec time izrazito prosiren okvir pojma
egzistencije, onda treci dio ove filozofije, sto je rasclanjP.na u »Orijen-
tiranje u svijetu, Osvjetljenje egzistencije i Metafiziku«, vodi izvan
304

tmanencije opstojnosti i njenih granicnih situacija naprosto u sebi do

pozitivnih izgleda na transcendentno i apsolutno. Samoizbor egzisten-
cije i odnosenje prema onome, sto nedosezno lezi izvan svijeta i opstoj-
nosti, vezuje se u jedno. U vremenskim odlukama slobode (i samo u
njima) dodiruje se vjecno. U nastavljanju starih religiozno-filozofskih
zacetaka pocamsi od etike slobode (Fichte) prijelaz prema metafizic-
kome uzima se od nedostataka pravoga cilja za pravo djelovanje u
goloj opstojnosti. Ipak ova metafizika egzistencije sebi uskra6uje svako
racionalno fiksiranje osebicnosti, koja se za nju dodiruje samo u sim-
bolima. Protiv svake pozitivne teologije i umske metafizike apsolut-
noga (sto je oprilike bio zahtjev njemackog idealizma, narocito Hegela,
no jos i Schellinga i kasnog idealizma), ona svoj pojam vjere stavlja u
samo djelatno samopostajanje, u polet iii stradanje, - cemu filozofija
neposredno moze pruziti samo osiguranja protiv sumnje, poricanja, pa-
tvorenja.
Religiozna metafizika takve vrste kao klasicni sistemi (osobito i
njemackog idealizma) nastavlja svoj zivot u raznovrsnim smjerovima
i obnovama. Najsira strujanja su strujanja idealizma duha s jedne
strane (u anglosaksonskim zemljama odredena od strane Berkeleya
kao i Hegela, u Italiji prije svega od strane posljednjega), s druge
strane novotomizma. U Njemackoj su, pocamsi jos od 19. stoljeca, nove
oblike religiozne metafizike razvili R. Eu ck en, i kasnije, posezuci za
Fichteom i njemackom mistikom, H. Schwarz (»filozofija nedatoga«).
Na stalno srodne putove vodi idealisticka metafizika Maxa Wundta i
metafizika 0. Spanna. U Francuskoj su, ne bez veza s velikim tradi-
cijama religioznoga »spiritualizma«, napredovale vlastite tendencije pre-
ma krscansko-religioznoj metafizici (Lagneau, Brehier, M. Blonde!, L.
Lavelle). - Tendencija, sto je nakon evolucionizma izbavljenja E. v.
Hartmanna, proizisla iz vrlo razlicitih izvora, da se apsolutno (u odvra-
fanju od teologijsko-metafizickih tradicija, polaze6i od novih iskustava
realiteta i predocaba o svijetu) nacelno shvati kao· p o st a j an j e, da
se upravo tamo trazi prabitak i nuznost opreka i konflikata, i raskida
i besmislenosti u prirodi i covjecanstvu, medutim da se bozanski-savr-
seno i apsolutna harmonija vise ne premjestaju na pocetak, ve6 na
kraj svjetskog procesa, - koji se time uzdize do samopostajanja sa-
moga bozanstva, na kojemu covjek dobiva odlucuju6i udio, - nasla je
u danasnjici mnogostruki nastavak (bergsonizam u Francuskoj, u Nje-
mackoj na pr. M. Scheler, u Engleskoj S. S. Laurie i drugi) .

5. Pitanje o vrsti bitka i bitn__g_m smislu ljudske opstojnosti, u

suvremenosti kao i u klasicnim vremenirna metafizike, duboko je
ispre(>leteno s problemima d rust v en o g a bitka. Polagano se
 305

prevladava tendencija, sto se je prosirila u filozofiji 19. stoljeca,

osobito i u psihologijskim znanostima i duboko prodrla u opcu
zivotnu svijest, da se covjeka (gdje ga se doista cini predmetom u
njegovoj konkretno-vremenskoj zbilji i djelotvornosti) od pocetka
do kraja shvati kao pojedinacno bice, tendencija, koja dopire sve
do u »kolektivizam« shvacanja drustva i povijesti. Iznova se po-
stavlja prapitanje o »individuumu i zajednici «: sada ne toliko isho-
deci od eticki-religioznoga ideje i zahtjeva, nego u traganju za ci-
jelom egzistencijom covj eka. Iz novoshvacenih zivotnih cinjenica
opet napreduje spoznaja, koju je sebi napokon u okviru metafizike
najdublje izradila filozofija drustva, drzave i povijesti njemackog
idealizma pocamsi od Fichtea : da pojedini covjek za sebe (sa svo-
jim mogucnostima i zadacama, do u posljednju unutrasnjost kao i
u svim njegovim interindividualnim odnosima opstojnosti) jest samo
i pomocu obuhvatnih socijalnih voljnih i zivotnih jedinstava, sto
ga nose i od cije supstancije on zivi, i u koje utjece njegovo djelo-
vanje. Vee unutar psihologije dat je k tome prijelaz u istrazivanji-
ma »psihologije naroda « nakon W. Wundta (danas narocito kod W.
Hellpacha), a jos i »psihologije masa « (Le Bon). Vlastito podrucje
zadaca otvara isticanje »s us vi j et a « (Mitwelt) pored »vanjskoga
svijeta «, kojega se inace uvijek promatra samog (u deskripcijama
fenomenologije, sto se dalje nastavljaju i u filozofiji egzistencije.
Medu suvremenim opce-filozofijskim i metafizickim strujanjima
ponajprije se javlja novohegelizam (na pr. u ltaliji), koji atomi-
sticko-individualistickom pojmu drustva i golom postavljanju pita-
nja o uzajamnom djelovanju individuuma, o ispreplitanju njihovih
pobuda i interes a, - suprotstavlja nauku o nadosobnim cjelovito-
stima zajednickoga zivota, kao realnim jedinstvima. Hegelova me-
tafizika duha sasvim bitno odreduje i idealisticku filozofiju drustva
0 . Spanna s njenom strastvenom borbom protiv sociologijskog ato-
mizma i njenom »univerzalistickom « m etafizikom »rasclanjivanja«
i »podvajanja« i ponovnog -povezivanja unatrag izrasclanjenoga;
no ona takoder povecava opasnost ugusivanja osobnog samobitka
od strane metafizicke ideje supstancije i podjednako u zraku leb-
deceg duha, koja se vec javljala kod Hegela.
Za nove filozofijske pristupe k ovim pitanjima postao je odlu-
cujuci suvremeni daljnji razvitak socio 1 o g i j e, sto je zasno-
vana u 19. stoljecu, i koja je u svojoj egzistenciji znacila vec jedan
prodor univerzalistickog principa. Ona je predstavljala nacelno
empirijsko istrazivanje realnih drustvenih sila i pokreta, nasuprot
svim ucenjima o drustvu (osobito o drzavi), koja_ su se rukovodila

20 Povijest filozofije 11
306

idejom, postavljanjem cilja i norme, od antike sve do idealizma i

romantike. Ma koliko se ta nova znanost s vremenom osamostalila
ne samo prema psihologiji covjeka, nego i prema filozofiji, to uza-
jamne veze ostaju ipak uske. Dobar dio vode6ih sociologa nove
vrste u o<lvajanju od sveopce slike sociologije kasnijeg 19. stoljeca
polazi od filozofijske problematike ili potaknut pitanjem metode i
podrucja opet poseze za filozofijskim principima. Nova postavka
sociologije (ukoliko ona ima nacelno znacenje za filozofijsku nauku
o covjeku) svuda je povezana sa znanstvenoteoretskim razracuna-
vanjima, koja za mladu znanost, sto .se stalno nalazi u preobraza-
jima, ostaju od aktuelnog znacenja. Ovaj metodicki stav, od Ton-
niesa i Durkheiima n:i. kraju 19. stoljeca sve do posljednje suvre-
menosti, odvija se silovito u pitanjima kategorija i ontologijskom
izdvajanju specificnoga realiteta socijalnog iz cjelokupnoga sklopa
ljudsko-drustveno-povijesnoga svijeta. U Njemackoj su ugaoni ka-
meni toga razvitka E. Troeltsch, Max Weber i Alfred Weber.
I u tom podrucju bitka novo stoljece donosi prije svega odvracanje
od naturalizma, s kojim su rodenje i prvi procvat sociologije bili gotovo
stalno duboko isprepleteni. Narocito je cilj »socijalne fizike «, sociolo-
gijskoga prirodnog zakona (sto proizlazi iz francusko-engleske socio-
logije i hrani se iz veza socijalne statistike), koji je povremeno i nada-
leko bio upravo stavljen ujedno s novim imenom »sociologije« - tako
jos u prvim spoznajnoteoretskim diskusijama o bitnoj razlici prirodnih
i duhovnih znanosti - oslabio rastucom spoznajom specificnih struk-
tura i isprepletenosti toga podrucja. Novom temom postaje razvojna
dinamika socijalnih sila, sto se ne moze zahvatiti zakonima ponavlja-
nja (ali niti biologijskim oblicima kauzaliteta), - koja je u njemackoj
sociologiji bila primijecena otpocetka (pocamsi od Hegelove filozofije),
ali je samo bila suvise suzena na dijalekticku shemu opre~·nog i borbe-
nog razvitka sve do zavrsne »sinteze« i naposljetku ipak opet bila
ugurana u tadasnje predodzbe o prirodnom mehanizmu (marksizam sve
do Lenjina). I pritom se svuda sprovodi uvid o bitno historijskom ka-
rakteru sviju socijalnih zbilja (a stoga i svake sociologijske metodike).
S povijesnim karakterom »konkretne« sociologije kao »znanosti o zbilji«,
sto se odvaja od sviju ideelno-apstraktnih ili naturalisticki-apstraktnih
predocaba o nadvremenskoj »biti « drustva , sada se iznova naglasava
odnosenje prema s u v rem en o s ti svake sociologije, (sto je bilo fak-
ticki potpuno mjerodavno narocito pri zasnivanju njemacke sociologije,
pa i sociologije uopce). Medutim to se sada vise ne poima kao ten-
dencija i sposobnost za praksu, koja bi se mogla usporediti s prirodo-
znanstveno zasnovanom tehnikom, nego kao samorazumijevanje suvre-
 307

menosti i njenih povijesnih zadaca za obrazovanje druiitva (sociologija

kao »Znanost o etosu«, H. Freyer).
Uvid u povijesni karakter socijalnoga zivota sproveo se je i na-
suprot tendencijama »formalne sociologije« (G. Simmel), iito su se
javile najprije u 20. stoljecu. Ova je sa svoje strane vec jedno odvaja-
nje od naturalizma zakona, ali pod cijenu odmicanja od historijski-
individualnoga, iito se i ovdje uzima samo kao primjer i polazni mate-
rijal. Ona se nadovezuje na osnovni zadatak bitnoga razlikovanja
socijalnih tvorba, kao je on iznova postavljen nakon Tonniesova
suprotstavljanja zajednice i druiitva. Ona je napokon intendirala daljnji
razvitak do cisto sistematicke teorije bezvremenskih struktura (»geo-
metrija« socijalnih oblika). »Idealni tipovi« M. Webera kao nacrt opcih
tendencija tvorenja i kretanja i tipicnih mogucnosti socijalnoga zivota
l kao osnov razumijevanja za istrazivanje konkretno-povijesnih dru-
iitvenih zbilja, ostavlj aju za sobom zajedno s naturalistickim pojmom
zakona i nepovijesni karakter te misli o obliku sadrzajno kao i prema
metodickom osvjeiitenju. To istrazivanje tipova, iito sa svoje strane
mocno zahtijeva nacelni uvid u nadindividualni nacin bitka i u vlastitu
strukturnu zakonitost socijalnih tvorba, predstavlja vazan dio sadrzajno
i povijesno ispunjenoga istrazivanja kategorija ove religije ljudske
opstojnosti.

S odvracanjem od metodologijskoga (dakle i ontologijskoga)

naturalizma 19. stoljeca ide zajedno filozofijsko oslobadanje od s a-
d r z a j no g naturalizma pojma »drustva «, sto je vec u okviru
Hegelove filozofije drzave i onda dogmaticki u prvoj izradbi socio-
logije, narocito u Nj emackoj, pos-tao dominantan polazeci gotovo
iskljucivo samo od gospodarskoga. Specijalno ekonomska teorija
drustva i povijesti marksizma nosila je u sebi naturalisticku nauku
o bitku, koja je prodrla neizmjerno siroko, sve do u mase. Sociolo-
gija 20. stoljeca prosirila jc podrucje istrazivanja od gospodarskoga
na sve zajednicko-ljudske djelatnosti i radnje, narocito na kulturu.
Ljudski zivotni svjetovi, koji su se znanju otvorili pomocu ogrom-
noga rada duhovnih znanosti , etnologije i pretpovijesnoga istrazi-
vanja i vanevropske historije, zahtijevali su i nasli osvjetljenje u
sociologij skoj perspektivi. Sociologija kulture (A. Weber) . sociolo-
gija znanja (M. Scheler) , sociologija religije (E. Troeltsch, M . We-
ber; narocito v elika istrazivanja o gospodarskoj etici svj etskih re-
ligija, ovog posljednj eg) , ne nastupaju samo kao novi dijelovi pod-
rucja, sto se plodonosno diferenciraju , nego pokazuju pozitivno,
vlastito i cesto odlucujuce utjecanje »idealnih faktora « socijalnoga
i povijesnog zivota na ekonomske (i druge) »realne faktore«, sto
308

»odozdo « odreduju povijesnu opstojnost. Pitanje o bazi i nadgrad-

nji, o specificnoj dinamici i u.zajamnom djelovanju realnih i ideal-
nih faktora , odvaja se od starih spekulativnih cjelokupnih odluka
(Hegelov idealizam, Marxov ekonomisticki »materijalizam«) i pre-
duzima se iznova istodobno za ontologiju povijesti u smislu filozo-
fijskoga istraz.ivanja, sto sadrzajno diferencira i kategorijalno ras-
clanjuje socijalna i povijesna podrucja i trazi narocito specificne
oblike nastajanja i razvojne zakonitosti. Vazne poticaje tome dao
je narocito M. Scheler (polazeci od problema sociologije znanja).
Medu opcenitim zadacama istrazivanja, sto ih je sociologiji po-
stavilo novo stoljece, dvije su za filozofiju postale od narocito
prvenstvenoga znacenja. Prva je tema naroda, koju su Herder i
Moser, Fichte i romantika premjestili u srediste filozofijskoga i du-
hovnoznanstvenoga razumijevanja drustveno-povijesnoga svijeta,
no koja je u sociologiji 19. stoljeca ucinjena bitnim pitanjem samo
od strane jednoga W . H . Riehla. Druga je zadaca pitanje o struk-
turnom i znacajnom odnosu vodstva i sljedbenistva u izgradnji
drustva, narocito o odnosu elite i mase, sto je iznova i bitno zadato
suvremenim socijalnim i politickim preslojavanjima. To je pitanje
u velikom stilu i s ekstremnom energijom nabaceno vec kod Nie-
tzschea (od strane filozofije kulture) . Obje teme vode neposredno
preko i u filozofiju povijesti, kao sto je uopce danas postala izvan-
redno uska veza filozofijski orijentirane sociologije i filozofije
povijesti.
Empirijska se sociologija i filozofija naroda - istodobno s proble-
mom rase, koji se jos potpuno nalazi u pocecima znanstveno ..filozofij-
skoga istrazivanja - mnogostruko nagovjestava mnogim pojedinacnim'
podrucjima, na pr. u okviru filozofije drzave, znanosti o odgoju, nacelnih
razmatranja o politici, etnologiji i povijesnih znanosti. Ona je - tek
u nastajanju - postala izvanredno aktuelnom narocito i kao opreka
klasnoj teoretici i kao odvajanje od formalizma sociologije u smjeru
prema konkretnopovijesnoj sadrzajnoj tematici. U Njemackoj teorija
o narodu M. H. Bohma znaci jedan korak prema tom cilju. - Terna
vodstva dobivena je iznova narocito u opreci prema prebujaloj socio-
logiji masa kolektivizma, koja je nadaleko odredivala pojam drustva.
Nietzscheov prijekor, da sociologija 19. stoljeca poznaje i uzima za
empirijsku bazu samo tvorevine propadanja drustva, i njegovo snazno
naglasavanje poredaka gospodstva i moci u svemu stvaralackom nasta-
janju (sve do etosa i nazora o svijetu), znacio je ekstremnu protutezu
prema opcim misaonim navikama vremena. Polazeci odatle najprije je
isprobijan i rastvoren sociologijski determinizam »dijalekticke« ili pri-
 309

rodozakonito-statisticke vrste i teorije milieua. Osnovne kategorije

sociologije postale su odgovornost, sloboda, odluka. Namjesto prisilnosti
stupa povijesna mogucnost, »sansa« (M. Weber) . Nasuprot »sociologij-
skom« tumacenju morala, religije, jezika, spoznaje (ne uzimajuci ovdje
u obzir njegovu relativisticku tendenciju), kako je ono nastupilo naro-
cito u Francuskoj na pr. kod Fouilleea ili Durkheima i u njihovim sko-
lama, na svim podrucjima pocamsi od empirijskoga istrazivanja iznova
se ispostavlja mjerodavno znacenje prodornoga djela i inspiracije lic-
nosti i vodecih slbjeva (za francusku moralnu znanost na pr. donosi
obrat vec Experience morale F. Rauha, za filozofiju religije i zatim je-
zika - novi »psihologijski« postupak H. Delacroixa). - Filozofijski-
principijelno ovu je temu u Njemackoj preduzeo M. Scheler (»Uzor i
voda«, ostavstina), sa strane same sociologije ponajprije u Italiji V.
Pareto (drustvenoformirajuce znacenje kao i zakoni stvaranja i pro-
padanja elita). U okv.iru socijalnopolitickih razmatranja i kritike vre-
mena produbili su njeno znacenje G . Sorel (u kritici marksizma) i u
novije doba Ortega y Gasset.

6. Nove teudeucij e prema filQzofijskom samoraztmilievanju co-

vjeka na2osl'etku natjeruju na filozofiju povijesti. Ova
tema, koja je prvi puta u velikom stilu pojmljena i velicanstveno
Ioblikovana kao bitna tema nauke o bitku i metafizike na prijelazu
18. u 19. stoljece, danas je sasvim iznova ponovno prihvacena, i
narocito u Njemackoj premjestena u srediste filozofijskoga inte-
{resa. !'rit m.. ima udjela snazno rosiren·e horizont co_yjeka. koji
§ e neizmjerE9-Lazvio u smjeru rema poviiesnom »svijetu«. sto se
jma zahvaliti radu povijesnih znanosti,, narocito i historijskih
duhovnih i kulturnih znanosti. Podjednako pritom ima udjela i
_b.is!£rij ska svijest suvremena covjeka, sto se izgraduie istodobno.
Suvremeni covjek u djelu i uzitku. osiecaju vrijednosti i k r itici.
zahtjevu i borbi sebe znade uvijek Ldublje , negQ._S,va ranija poko-
ljenja, sto~ c_i u jednoj s uvremenosti, sto je izrasla iz proslosti,
proslost prevladava i sama ie prolazna i usmjerena prema buduc-
nosti. K tome pridolazi svijest povijesnih promjena od nedogledne
mj er e, sto se namece svima zivima, i time dato osvjestenje o odgo-
vornosti i mogucim odlukama za te generacije. J>raksa povijesti
gura k teoriji. Povijest ie za svijest o zbilii i svijetu mnogostruko
stupila pravo pred kozmos · prirodu.
• Nakon rijeci, sto je poslije Diltheya postala slavna - da ljud-
sku prirodu ne shvacamo introspekcijom, nego sto c"ovjek jest ka-
zuje samo povijest, - filozofija covjeka u svoju analizu op~tojnosti
prihvaca povijesnu di~enziiu. Povjesnost kao fundamentalni mo-
310

dus bitka ljudskoga bica, sto sudbinski proz1ma cijelu opstojnost,

poima se iznova (od Diltheya i Yorka v. Wartenburga sve do Hei-
deggera i Jaspersa) nasuprot ranijim razmatranjima o »prirodi« co-
vjeka i njegovoj , naposljetku, nadvremenskoj biti. Sto covjek jest,
to znaci: sto on moze. Sposobnost pak i unutarnje mogucnosti nje-
gova zivota, narocito duhovnog, proizvodi uvijek samo povijesno
postajanje. Likovi i djela socijalnih poredaka kao i kulturnoga
duha, nazora na svijet i filozofije, razumijevaju se i filozofijsk_i
iskoriscu}u kao otkrivanja opstojnosti fovjeka. Filozofi'a ovijesti
tim e prima podjednako usmjerenost prema ontologijski-kateggri-
j alnom razumijevanju bitka (sto je istodobno iznova otvoren od
1:trane sociologije) »drustveno-poviiesnoga s vi j e ~ sila, sto u
nj emu prebivaju, kao i prema egzistencijelnom samoizlaganju_f_Q:_
V j ek a, prema nacelnom samoiskusenju U njegovoj opcel'udskQj
kao i suvremeno-konkretnoj zivotnoj situaciji.
_Poceci za suvremene povijesnofilozofiiske napore leze u po-
stavljanjima pitanja o nacinu spoznaje, tvorbi pojmova i misaonih
kategorija povijesnih znanosti, sto su otpocela vec krajem 19. sto-
ljeca (»formalna « filozofija povijesti; usp. gore § 47 ,4).
Dilthey s jedne strane, i onda s vlastitim zahvatom Windelband i
Rickert, stvorili su osnove ove »logike povijesti« na kojima su dalje
gradili mnogi drugi mislioci kao Simmel, Xenopol, M. Weber i onda
ponajprije E. Troeltsch, i na drugim putovima polazeci od Hegela, B.
Croce (obuhvativsi u svoje novo postavljanje pitanja nasljedeno dobro
univerzalno-povijesnih, metafizil:kih i1i pozitivistil:kih povijesnih teorija
iz klasifooga doba 19. stoljeca, kao i druge pristupe filozofijskih sistema
prema temi povijesti). Logil:ko-metodologijskim istrazivanjima s nji-
hovim razgranil:enjem prema postupku i pojmovnim oblicima prirodnih
znanosti, sto su se dugo vremena jedino podrazumijevale kao »znanost«
(usp . o tome jos oko prijelaza stoljeca P. Lacombe: De l'histoire consi-
deree comme science), postala su aktuelnim pitanja historijske objek-
tivnosti i »bespretpostavnosti« drustvenih i povijesnih znanosti. Ona su
prodrla izvan spoznajnoteoretskoga podrul:ja u podrul:je nazora na svi-
jet. U velikom stilu (Troeltsch) preduzeta je tema »historizma « - u
sirem i uzem smislu rijel:i : shvacena kao tendencija sveobuhvatne hi-
storijske svijesti, koja relativistil:ki rastvara i sakati djelo, sto se javlja
vec u Nietzscheovu drugom Nesuvremenom razmatranju. Rasvijetljena
je bitna suvremena uvjetovanost sviju povijesnih nazora istrazivanja ne
samo u smislu vezanja, nego i pozitivnog davanja smisla i otvaranja
znal:enja (Croce). I u tom smjeru probijen je »naivni realizam« odra-
zavanja proslosti, koji je dosada bio suzbijan samo u smislu Kantove
 311

misli o spontanitetu i istrazivanju. Kontinuitet povijesnoga zivota i dje-

lovanja naposljetku se ne shvaca samo kao predmet, nego i podjednako
kao korijen historijskih znanosti u njihovim rukovodecim nazorima,
njihovim promjenama i otkricima. Promjena u perspektivama i hori-
zontima povijesnoga covjeka, njegove suvremenosti, sto gura u njegovu
buducnost, i njegova svagdasnjeg povijesnog »svijeta«, otkriva se kao
odredujuci i oplodujuci zivotni osnov sviju historijskih znanosti. Histo-
rija, i kao cista znanost i teoretsko promatranje, u dubini je uvijek
egzistencijelno rvanje ljudskoga zivota za samorazumijevanje svoga
zivotnoga smisla iz proslosti.

Polazeci pak od tih zalaganja suvr,e mena filozofija natjeruje

svuda, najprije gotovo neprimjetno, na pitanje o samom historij-
skom realitetu, o oblicima postajanja i strukturnim zakonima, o
ritmici i supstancijama povijesnoga bitka (»materijalna« filozofija
povijesti prema formulaciji Troeltscha). Vee Diltheyova teorija
duhovnih znanosti i njihove »izgradnje« povijesnoga svijeta isla je
izvan filozofije (povijesnoga) »zivota« i njegovih sadrzajnih i zna-
cajnih struktura (na pr. specificno povijesnih »veza ucinaka«).
Troeltschovo o.porno traganje za historijskim kategorijama (»raz-
vitak«, »individualni totalitet«, i t. d.) prelazi od logike spoznava-
nja u logiku stvari i bitka, - kao sto su fakticki i u cijelom radu
znanstvenoteoretski zamisljane dogike povijesti« posredno uci-
njeni vidljivim osebujni smisao i kategorije bitka povijesnoga svi-
jeta u njihovoj razlicitosti od prirodne zbilje s njenim strukturama
(jednokratnost, individualnost, originalnost, nasuprot zakonima po-
navljanja; znacenje i smislene razvojne povezanosti, nasuprot vri-
jednosno indiferentnom kauzalitetu). Prijelaz u ontologijsko potpo-
mognut je i nadovezivanjem povijesno orijentirane filozofije duha
na metafiziku njemackog idealizma (od Euckena sve do Spanna
i njegove povijesno orijentirane nauke o kategorijama), narocito
metafizikom povijesti novohegelizma u Italiji (Croce, Gentiie)
i drugim zemljama.
Za situaciju nove filozofije povijesti, koja polagano proizlazi iz
bezbrojnih pojedinacnih istrazivanja historicara kao i filozofa (na-
rocito u Njemackoj), no koja je dosada jos jedva dovela do velikih
cjelokupnih koncepcija, sto su sposobne da izdrze, odlucujuce je
odstupanje od stare univerzalne historije i njene sheme napretka,
- hilo da je ona religiozno - metafizickoga i humanistickog podri-
jetla (kao sva metafizika .povijesti na tlu njemackog idealizma) ili
odredena od zapadnoevropske misli o civilizaciji i humanitetu, ill
preinacena u ekonomski naturalizam i njegovu »dijalektiku«. Naro-
312

cito djelatan prodor u tom smjeru, ~to je - i svojim pretjerivanji-

ma i protivurjecjima - potaknuo na nova shvacanja problema,
ucinila je metafizika povijesti 0. Spenglera.
Kao subjekt povijesti ovdje se vise ne zamislja neko fovjecanstvo
razvojni tok, koji bi mu uslijedio takoder na jednoj liniji. Stavlja se
u pitanje naslijedeni pojam »fovjecanstva « prema svojoj uvjetovanosti
krscansko-religioznim uvjerenjima ili kulturnim tradicijama i pojmom
civilizacije zapadnjackih romansko-germanskih naroda. Empirija etno-
logijskoga, historijskoga, duhovnoznanstvenoga pa i psihologijskoga i
filozofijskoga istrazivanja s njenim otvaranjem vanevropskih kultura,
sto je stalno dalje napredovalo, kao i svjetova nazora i djela pretpo-
vijesnih naroda (»primitivaca«) u svim dijelovima svijeta, premjestila
je u prvi plan duboku razlicitost zivotnih oblika, vrijednosnih svjetova
i razvojnih mogucnosti grupa ljudi, koje nastupaju odvojeno i zive na-
daleko medusobno neovisno. - Nasljedeni princip napretka se je prema
zbilji i vrijednosnom smislu razdoblja pod pritiskom povijesnih i su-
vremenih iskustava nadaleko raspao. Narocito je sada postala oslabljena
pozitivisticka shema i zakon napretka sa svojim jednostranim orijenti-
ranjem i sputanoscu u onom korisno-civilizatorskom ili ekonomsko-
drustvenom, kako od strane nacelnoga udubljivanja u razvojne oblike
kulturnoga zivota, tako i od strane politickoga. Ovdje je takoder skoro
prezivljeno naturalisticko sakacenje, - sto je nastupilo u 19. stoljecu,
- tendencije vremena prema filozofiji realnoga strogo na tlu datosti,
koja je za povijesni problem postala ne manje bitna, nego i za druga
podrucja bitka. Sve vise se iskusava i nacelno naglasava (Alfred We-
ber) razlicitost procesa kulture od procesa civilizacije kao pak i od
drustvenoga procesa. Pored pojma napretka, s narocitom snagom isku-
stava vremena i suvremenih briga nasilno se javlja misao prop ad a-
n j a, sto je dugo bila potiskivana u pozadinu. - Nakon Nietzscheove
prognoze nihilizma i njegova uvodenja pojma dekadencije u povijesno
razmatranje, filozofijsko tlo je za to iznova pripremljeno. Pokretni za-
koni i razvojni oblici povijesnih sila traze se polazeci od iskustava uzla-
znog i silaznog, procvata i odumiranja, od uvida u bitnu konacnost svake
povijesne pojave i u imanentnu »tragiku« svakog stvaranja oblika i
kulture. Stare analogije s prirodno-biologijskim zbivanjima, s ljudskim
zivotnim razdobljima i sl., naturaju se iznova i za filozofijski-nacelno
istrazivanje oblika izgradnje i kretanja povijesti, - ne bez naturali-
sticke opasnosti, sto je lezala u tome. Isprepletenost propadanja i na-
pretka u povijesnoj k r i z i postaje problemom (Spranger), tezeci izvan
golih naprednjackih ideologija kao i pesimistickih nauka u razvitku.
Protiv svakog sekulariziranja religioznog uvjerenja i ocekivanja povi-
 313

jesnoga napretka nastupila je danas s narocitom energijom »dijalek-

ticka teologija« (prije svega Gogarten), u njenoj strastvenoj borbi protiv
»kuge« idealisticke filozofije povijesti. Teleologijski determinizam (ima-
nentno postali poredak providnosti podjednako kao i pozitivisticki i
ekonomsko-dijalekticki »zakon«) danas opcenito odstupa. Samo kao
teme postavljene su nacelna nepredvidljivost povijesnoga zivota u cje-
lini, sloboda i odgovorna odluka pojedinih generacija, vodecih slojeva
i licnosti. Isto su tako s druge strane postavljene kao teme znacenje
slucaja i besmislenoga, sto se uvijek iznova na.turalo iz empirije i
sto ga je i povijesni pesimizam (od Schopenhauera sve do posljednje
suvremenosti) naglasavao ekstremno nasuprot povijesnoj teodiceji vjeri
u napredak i jedinstveno davanje smisla cjelokupnoj povijesti. - Na-
posljetku, rad filozofije povijesti 20 stoljeca stupio je i izvan sadrzaj-
nog utvrdivanja povijesnih procesa na ekonomske osnovne faktore
(kritika i prevladavanje »materijalistickog« shvacanja povijesti mark-
sizma ispunjaju dobar dio istrazivanja u tim prvim desetljecima, usp.
otprilike Masaryka, Sorela, Woltmanna, Plengea, Spanna i mnoge
druge), kao sto prodire i izvan oprecne spekulativne konstrukcije, koja
jos tako jako naknadno djeluje narocito sa Hegelove strane. Povijesni
zivot (kao i zivot pojedinog covjeka) pretrazuje se u svojoj dubokoj
prirodnoj ukorijenjenosti i poima kao slojevana i medusobno mjero-
davna isprepletenost prirodnih i duhovnih sila (usp. gore § 49, 5; pro-
blem drustveno-povijesnih realnih i idealnih faktora).

Postavljeni su i djelomicno preduzeti veliki zadaci. Pokrece se

pitanje o pravim nosiocima i subjektima povijesti, o zivim totalite-
tima, razvitak i djelovanje kojih ima da stupi na mjesto zivota
»covjecanstva« (ili na pr. »s v j et s k o g a duha« kod Hegela). Po-
lazeci od dubokoseznih razlicitosti oblika i stilova »kultura ,,, po-
digao je 0. Spengler .svoju konstrukciju »dusa kulture« (usp. k to-
me i »Paideuma« Frobeniusa). Iz empirije historije kao i suvreme-
nih borba gurali su principi naroda i rase k nacelnom isticanju i
novom istrazivanju. Dok je prvi od nekada (na pr. Vico, Herder)
pojmljen u njegovu znacenju bitka za sve povijesno (za politicko
kao i kulturno, polazeci od duhovnog kao i od prirodnog), tema
rase spoznata je u svojoj osebujnosti i nacelno preduzeta tek od
prije nekoliko desetljeca. Daljnjom vaznom temom postalo je za svu
ontologijski i sadrzajno usmjerenu filozofiju povijesti tako vazno
podrucje problema »objektivnoga duha «, - sto je u njegovu ose-
bujnom karakteru i njegovim razvojnim oblicima obradio narocito
N. Hartmann u smjeru prema kulturnoj i duhovnoj povijesti (usp.
gore § 48 2). U sklopu pitanja o ritmu i tipovima kretanja povi-
314

jesnoga bivanja, pored problema doba starosti naroda ili kultura,

iznova je stavljena u prvi plan (Pinder, Ortega y Gasset) vlastita
dinamika »generacija «, koju je ucinio vidljivom vec Dilthey (a
zatim Spranger).
Principu covjecanstva i napretka se kao pozitivno cjelokupno
shvacanje suprotstavlja teorija »kulturnih ciklusa «, sto je povre-
meno bila jedino mjerodavna. Njeni izvori leze kod G. B. Vicoa,
koji je, jedva upoznat tokom stoljeca, danas sasvim iznova cijenjen.
I kod Herdera i mnogih drugih tumacenja povijesti srz njihove
misli uvijek vec tece zajedno kao usmjeravajuci motiv. Nasuprot
stupnjevanju i adiciji radnih ostvarenja i oblika organizacije co-
vjeka u mnogim ucenjima o napretku, polazeci gotovo uvijek od
datosti k u 1 turn e povijesti upravo se svagda jedinstveno i s vla-
stitim savrsenstvom tvorba i zivotnoga stila kao osnovni oblik
povijesti pokazuje samorazvitak stvaralackih zivota u zatvorenim
podrucjima. Povijesni »svijet« sc razumijeva kao usporednost. sli-
jed, isprepletenost i suprotstavljanje takvih kulturnih monada ili
entelehija. Odatle se ispostavljaju mogucnosti usporedivanja prema
ritmici i odvijanju, kako bi se - polazeci u pocetku uvijek od pa-
ralele antiknoga (grcko-rimskoga) svijeta prema modernome svijetu
»germansko-romanskih naroda « - utvrdili tipicni oblici i stadiji,
mozda »zakoni«, razvitka za sav zivot kultura (kulturno-morfolo-
gijski nacin promatranja). Pokusaji i nacelna postavljanja pitanja
toga smjera nastupaju danas kod mnogih historicara, sociologa i
povijesnih mislilaca. Natjeran od razmisljanja vremena, Spengler
je ubacio u suvremenu diskusiju najekstremniji oblik jedne mona-
dologije kultura , sto su u sebi potpuno zatvorene, sto iz najvlasti-
tijeg zacetka idu u susret samo svojoj vlastitoj »sudbini « i sto z&-
konito i neshvatljivo idu u susret svojoj vlastitoj ukocenosti i pro-
pasti. Nasuprot tome pretjerivanju one vazne osnovne teme filo-
zofije povijesti, danas su iznova privukla paznju i uzeta u razma-
tranje velika pitanja povijesnoga susretanja i kontinuiteta, plodo-
nosnog pOSE;_z anja unatrag i »vjecno « (u povijesti i vremenu) zivoga,
o".Jlikujuce slobode i bremenitostJ buducnoscu u krizi i propadanju.
Sa suvremenim povijesnofilozofijskim i socijalnofilozofijskim
radom ide zajedno strastveno nastojanje za filozofijskim osvjetljc~
njem vlastitoga razdoblja. Terna k r it i k e v rem en a je nakon
Rousseauova probijanja samosvijesti modernoga covjeka i Fichte-
ave kritike razdoblja prosvjetiteljstva postala neizbjefoim zadatkom
filozofije. Ponajprije Nietzscheova radikalna kritika kulture i za-
htjev za buducnoscu i drugi oblici kritike vremena jos u okviru 19.
 315

stoljeca, postale su novo ishodiste i podstrek. Narocito nakon po-

tresa evropskoga osjecaja zivota uslijed oba svjetska rata i njihovih
posljedica, mnogim misliocima postalo je bitnim zahtjevom produ-
bljeno ispitivanje osnova izgradnje nase opstojnosti i cjelokupne
suvremene zivotne situacije, socijalne kao i pohlticke, kulturne kao
i religiozne. Klages, Spengler i Scheler, M. Weber i Jaspers u Nje-
mackoj, Grisebach u Svicarskoj, Sorel u Francuskoj. Evola u Ita-
liji, J. Huizinga u Holandiji, u Spaniji Ortega y Gasset i jos mnogi
drugi radili su - na vrlo razlicitim osnovima, u vrlo raznovrsnom
postavljanju teme i prircdno, cesto razilazeci se daleko u odlukama
- na velikom zadatku, da filozofijski osvijetle »Osnove suvreme-
nog razdoblja «. Filozofijska refleksija i uvid u postojece smatra se
odgovorno ukljucenim u tok povijesnoga samooblikovanja covjeka
i u postajanje buducnosti.
 317

POPIS U KNJIZI SPOMENUTE LITERATURE, KOJA JE

PREVEDENA NANAS JEZIK

Adler Alfred: Poznavanje rovjeka, preveli Vladimir Dvornikovic i Milos

Durie, Kosmos, Beograd 1934.
D'Alembert: Uvodna rasprava u enciklopediju, preveo Dragan Jeremie,
izd. Kulture, Beograd 1956.
Aristotel: Poetika, preveo Armin Pavic 11869., isto djelo preveo Martin
Kuzmic, Zagreb 1902. i Zagreb 1912. Pod naslovom »O pesnickoj
umetnosti, isto je djelo preveo dr. Milos Durie, Beograd 1935.,
1,948. i 1955.
Kategorije, ,p reveo Miroslav Markovic, izd. Kulture Beograd 1954.
Ustav Atenski, preveo Niko Majnaric, izd. zavod Jugoolavenske
Akademije, Zagreb 1948.
Bacon Francis: Eseji, preveo Borivoje Nedie izd. Matice Srpske, Novi
Sad 1952.
Bergson Henri: Stvaralacka evolucija, preveo dr. Filip Medic, Kosmos,
Beograd 1932.
Burckhardt Jacob: Kultura renesanse u Italiji, preveo Milan Prelog,
izdanje Matice Hrvatske, Zagreb 1953.
Campanella Tommaso: Grad ,s unca, preveo Ante Se.pie, izd. Zore, Zagreb
1953.
Ciceron: .0 prij&teljstvu, o duznosti, o starosti, preveo Branko Gavela,
izd. Kulture, Beograd 1955.
Croce Benedetto: Estetika, preveo dr. Vinko Vitezica, Kosmoo, Beograd
1'934.
Darwin Charles: C:ovjekovo porijeklo, preveo Nedeljko Divac, izd. Ma-
tice Srpske, Novi Sad 1'949; isto je djelo stampano d .i elimice (,prvih
7 glava) vee 1922. god.
Postanak vrsta pomocu prirodnog odabiranja; prvih 8 glava preveo
je vee 1878. M. M. Rad'Jvanovic; citavo djelo izaslo je u srpskom
prijevodu 1948.
Demokrit i Leukip: (Atomisti): Fragmenti, preveo Niko Majnaric, izd.
Matice Hrvatske, Zagreb 1940.
318

Descartes Rene : Raspr;;_va o metodi, 'Osnovi filozofije, preveli dr. Niko

Berus, odnosno dr. Veljko Gortan, izdanje Matice Hrvatske, Zagreb
1951. - Srpsko filozofsko drustvo, Beograd, izdalo je ponovno
»Discours de la methode« pod naslovom »Rec'! o metodi«, kao i
,,Prakticna i jasna pravila rukovodenja duhom u istrazivanju
istine «.
Diderot Denis: O umjetnosti, prevela Radmila Miljanic, izdanje Kulture,
Beograd 1954. god.
Pismo o slijepcima, preveo Dane Smiciklas, izdanje Zore, Zagreb
1950.
Izabrana dela, preveo H. Alkalaj, izdanje Dizjuga, Beograd 1946.
Engel s Friedrich : Pori,ieklo porodice; privatnog vlasnistva i ci'rfave,
izdanje Naprijed, Zagreb 1945.
Ludwig Feuerbach i kraj klasicne njemacke filozofije, izdanje Kul-
ture, Zagreb 1947.
Erasmo Roterdamski: Pohvala ludosti, prevela Darinka Grahovac, izd.
Kulture, Beograd 1955.
Feuerbach Ludwig: Sustina religije, preveli Predrag Milojevic i Vuko
Pavicevic, izd. Kulture, Beograd 19~5.
Principi filozofije buducnosti, preveo Vuko Pavic'!evic, izd. Kulture,
Beograd 1956.
lzbor iz djela, preveo Vanja Sutlic, izd. Matice Hrvatske, Zagreb
1956.
Fichte Johann Gottlieb: Odabrane filozofske rasprave (Odredenje co-
vjeka, Uvodi u nauku o znanosti), preveo Viktor D. Sonnenfeld,
izd. Kulture, Zagreb 1956.
Freud Sigmund: Uvod u psihoanalizu, preveo dr. Borislav Lorenc, Ko-
smos, Beograd W33.
Hiickel Ernest: Tajne svijeta, preveo F. Culinovic, Zagreb 1922.
Hegel Georg Wilhelm: Dijalektika (Logika) preveo i komentirao dr. Dusan
Nedeljkovic, Kosmos, Becgrad 1939.
Filozofija povijesti, preveo Viktor D. Sonnenfeld, izd. Kulture,
Zagreb 1951 .
Fenomenologij a duha, preveo Viktor D. Sonnenfeld, izd. Kulture,
Zagreb 1955.
Estelika , (I i II dio), preveo Vlastimir Dakovic, izd. Kulture, Beo-
grad' 1952.
Heraklit: Fragmenti, preveo dr. Niko Majnaric, izd. Matice Hrvatske,
Zagreb 1951; Heraklitove fragmente iz djela »O prirodi« preveo
je takoder Miroslav Markovic, izd. Kulture, Beograd 1954.
Hotfdi ng Herald: Udzbenik istorije novije filozofile, preveo Vladan Mak-
simovic, Karlovci 1910.
 319

Holbach Paul: Sistem prirode,- preveo dr. Dusan Nedeljkovic, izdanje

Prosvete, Beograd 1960.
Hume Da vid: Istrai.ivanje o ljudskom razumu, preveo Ivo Vidan, izd.
Kulture, Zagreb L9'56.
James "1,V illiam: Pragmatizam i eseji o radikalnom empirizmu, preveo
Borivoje Nedic, Kosmos, Beograd 1·941.
Kant Immanuel: Kritika cistog uma, preveo dr. Nikola Popovic, izdanje
Gece Kona, Beograd 1;9132.
Kritika prakticnog uma, preveo Viktor D. Sonnenfeld, izd. Kulture.
Zagreb 1.956.
Dvije rasprave {Prolegomena za svaku buducu metafiziku i Osnov
metafizike cudoreda), preveo Viktor D. Sonnenfeld, izd. Mat.
Hrvatske, Zagreb 1953.
0 lepom i uzvisenom , preveo Gligorije Ernjakovic, izd. Kulture,
Beograd 1955.
Verni mir, preveo i predgovor napisao prof. dr. Marcel Snajder.
Kierk egaard Soren: Dnevnik zavodnika (iz djela Ili-Ili), preveo Danko
Grlic, izd. Mladosti, Zagreb 19516.
Komenski: Velika Didaktika, prevela Darinka Grabovac, Beograd l.9'54.
l ·a Mettrie: Covek Masina, preveo Dr. Du.fan Nedeljkovic, izd. Kulture,
Beograd 11955.
Lenjin V. I .: Materijalizam i empiriokriticizam, preveo Sinisa Stankovic,
izd. Kulturc, Zagreb 1948.
Lessing G. E.: Hamburska dramaturgija, preveo Vlatko Saric, izd. Zore
Zagreb Hl50.
Laokon, preveo Svetislav Pricdic, izd. Kulture, Beograd 11954.
L evy-Bruh!: Primitivni mentalitet, preveo dr. Niko Berus, izd. Kuiture,
Zagreb 1954. ' ·
Locke John: Misli o vaspitanju, preveo Milorad VaiUc, izdanje »Znanja «,
Beogrud Hl50.
I ,ukrecije: O prirodi stvari, provela Anica Savic-Rebac, izd. Prosvjeta,
Beograd 1951; isto djelo preveo je Marko Tepes, Zagreb 1938, djelo
je takodcr izaslo (sa predgovorom dr. Vl. Filipovica) u Zagrebu
1952 god.
Machiavelli Nicolo: Vladar, preveo Ivo Franges, izd. Zore, Zagreb 1952.
Marx Karl: Kapital, preveli Mosa Pijade i Rodoljub Colakovic, izd. Kul-
ture, Beograd i Zagreb 1947. i d.; prvi puta stampano u izd. Ko-
fmosa, Beograd, 1932., pod pseudonimima (M. Porabic i R. Bosanac)
istih prevocl'ilaca.
MiH Joh. Stuart: 0 slobodi, preveo Petar A. Karadordevi-c, Bcogra d,
19•12; isto je djelo preveo Dr. M. Bogdanovic Zagreb, 1918.
320

Montaigne Michel: Ogledi. preveo i ipriredio D. Frtunic, izd. knjizare

brace Zekmanovica, Skoplje 1922.
MontP.squ.ieu : Perziska pisma, ,preveo Marko Vidojkovic, izd. Prosveta,
Bcograd 1951.
Moor Thomas: Utopija, rpreveo F: Barisic, izd. 'Kulture, Zagreb 1951.
N i etzsche Friedrich: Volja za moc, preveo Dusan Stanojevic, Kosmos,
Beograd 1937.
Platon : (prijevode Platonovih djela navodimo hronoloskim redom raznih
prijevoda, a ne po samim djelima).
Pir ili Razgovor o Ijubavi, ponasio Orsat Pucic u Terstu 1857.
(»Agatunova Pohvala« i »Sokratovo govorenje« vjerno preved'eni,
ostalo skraceno)
Platonovi spisi, prevedeni i razjasnieni po J. V. Kosticu, sv. I. Zitje
Platona, Kriton Hipparchos, U Osieku 1862;
Sokratova Apologija od Platona, s elinskog preveo i objasnio pred-
govorom i primedbama D. J. Aleksijevic, Beograd 1873.
Apologi.ia Sokratova, s grckog .preveo J. Pericic, Dubrovnik 1874.,
i Zakonu se valja pokoriti, Razgovor Sokrata s Kritonom, s grckog
ponasio J. Pericic, Dubrovnik 1883.;
Lisid, Platonov razgovor o prijateljstvu, prev. Josip Ribol!, Iskra,
god. II. (1885)
Lahit ill O hrabrosti, preveo Glisa Lazic, Letopis Mat. Srpske,
1895 (I)
Phaidros, preveo, uvod i biljeske napisao Franjo Petracic (Prije-
vodi grc. i rim. klasika, izdaje Mat. Hrv. sv. 11) Zagreb 1894.
Platonov i Xenophonov Symposion. preveo, uvod i biljezbe napisao
F. Petracic (Prijevod grc. i rim. klasika, sv. 15), Zagreb 1897.
Apologija Sokratova, preveo Petar Petranovic, Bjelovar 1901.
Prolagora (Nazovimudraci), filozoficki razgovor o krieposti, preveo
Ft>rdo Pazur, Varazdin 1902.
Apologija i Kriton i ulomak iz Fedona. Po najnovijem tekstu Jo-
sipa Krala , preveo Ferdo Pazur, Varazdin 1903.
Protagora, preveo Koloman Rae (Knjifoica klasicka, izvanred'no
izdanje Mat. Hrv. 2) Zagreb 1915.
Obrana Sokratova i Fedon (Klasicna knjiznica, djela Platonova I.
Izvanredno izdanje Mat. Hrvatske) Zagreb 1915.
Kriton, preveo Stjepan Senc, Primjeri iz grcke knjizevnosti u hrv.
prijevodu, Zagreb 1920. str. 342-355.
Lisid u knjizi »Platon i Ciceron o prijateljstvu «, sa grckog preveo
Janko Lukic, Beograd, s. a. str. 5-30.
Simposion (Mala b iblioteka, sv. 254-256) s grc.kog preveo Vladimir
Perinovic, Sarajevo 1921.
 321

Odbrana Sokratova i Kriton, s grckog ,preveo i objasnjenja dodao

Dr. Milos N. Durie, predgovor napisao Dr. Branislav Petronijevic,
Beowad 11930.
Gozba ili o Ijrubavi, s grckog preveo, predgovor i objasnjenja dodao
Dr. Milos Durie, Biblioteka stranih pisaca, izdav. preduzece »Na-
rod'na prosveta«, Beograd 1933.
Fedon ili O dusi, s grckog preveo i objasnjenja i napomene dodao
Dr. Milcl N. Durie, predgovor napisao Dr. B. Petronijevie (liuca,
br. 26), Beograd 1.937.
Drfava, Drfaynik (Prijevodi grc. i rim. klasika, izdaje Mat. Hrvat-
ska sv. 25), Zagreb 1942., gdje se nalaze: predgovor Znacenje Pla-
tona. napisao Dr. Vladimir Filipovic, str. V-XXII; Platonovo Sedmo
pismo, preveo i biljeske sastavio Veljko Gortan, str. 3-40; Plato-
nova drlava ili O pravednosti, preveo Martin Kuzmic, biljeske sa-
stavio Zlatko Gasparovie, str. 43-108; Platon: Drfavnik, preveo
Veljko Gortan, biljeske sastavili z. Gasparovic i V. Gortan str.
411-4'92.
Ion, Gozba, Fedar, s grckog preveo, uvod i objasnjenja dodao:
Dr. Milos N. Durie 1955.
Zakoni, preveo Dr. Veljko Gortan, izdanje Kulture, Zagreb 1957.
Rousseau Jean Jacque: Ispovesti, prev_e li Rad'milo Stojanovic i Borivoj
Glisie, izdanje Prosvjete, Beograd, 1950., Isto djelo preveo je i Ra-
dovan Ivsie, izd. Zore, Zagreb, 1952.
Drustveni ugovor i O izvoru i osnovama nejednakosti medu lju-
dima, preveo Tihomir Markovic, izdanje Prosvete, Beograd 1950.
Emil i1i o vaspitanju, preveo Dusan Tamindzie, izd. Znanje, Beo-
grad 19~0.
Saint-Simon: I 1zbor iz d'jela (zajed. sa izbor iz Fouriera), preveo Dr.
Josip Ritig, izd. Kulture, Zagreb .1952.
Schopenhauer Arthur: 0 nacelu razloga, preveo, u vlast. na'kladi, Viktor
D. Sonnenfeld, Osijek.
Seneka: Rasprava o blazenom zivotu -i odabrana pi:sma Luciliju, preveo
Dr. Milos Durie, izd. Jugoistok, Beograd 1944.
Smith A.: Istrazivanja prirode i uzroke bogatstva naroda I, preveo
Dr. Marijan Hanzekovic, izdanje »Kulture«, Zagreb 1962 god.
Spengler Oswald: Propast Zapada, preveo Vladimir :Vujic, Kosmos,
Beograd 193·6.
Spinoza Baruch: Etika, prevela dr. Ksenija Atanasijevic, izd. Gece Kona,
Beograd 1934.
Rasprava o poboljsanju razuma, preveli .J akov Bumber i Radmila
Sajkovie, izdanje Kulture, Beograd 11956.
Spranger Eduard, Oblici zivota, preveo Dr. Vladimir Filipovic, izdanje
Matice H rvatske, Zagreb 1942.

21 Povij est filozoflj e II

322

Swift Jonathari: Guliverova putovanja, preveo Iso Velikanovic, izd. Mla-

dosti, Zagreb 1955.
Taine Hyppolyte: Filozofija umjetnosti, preveo Momcilo 'Stevanovic,
izd. Srpske knjizevne zadruge, Beograd, 1955; jedan dio Filozofije
umjetnosti (»Slikarstvo u Nizozemskoj «) preveo Radovan Iv.sic, izd.
Mladosti, Zagreb 1951.
Studije i eseji, preveli Bogdan Popovic i Miodrag Dragutinovic,
izd. Kulture, Beograd, 1954, (u okviru ove knjige preveden je i cu·
veni »Esej o slikarstvu«, kojeg spominje Windelband)

Osim ovdje spomenutih lknjiga objavljen je i niz odlomaka, kao

i iprijevoda manjih cjelovitih filozofskih djela u raznim knjigama i pu-
blikacijama, a osobito u »Antologiji filozofskih tekstova « izd. »Mat.
Hrvatske«, Zagreb, 1954, kao i »Filozofskoj Hrestomatiji « u 10. knjiga,
koju pocam od 1'955. god. objavljuje »Matica Hrvatska « Zagreb. U sa-
stavljanju i prevodenju »Antologije« i »Hr_e stoma tije « sudjelovali su :
Ksenija Atanasijevic, F. Barisic, Borka Bacic, Albert Bazala, Brnnko
Bosnjak, Vida Doric, Mira Filipovic, Vlad i mir F ilipovic, Iv o Franges,
Branimir Gabricevic, Veljko Gortan, Darinka Grahovac, Danko Grlic,
Milan Kangrga , N iko Maina r ic, T orno Mar et ic, D orde Mazuran, Dusan
Nedeljkovic, Bor ivoie Nedic, Dani lo P ejovic, Petancic, B ra nko Petrovic,
Cajo Petrovic, Edo Pivcevic, Milivo j Sironic, Viktor Sonnenfeld, Milan
Stahuljak, Vanja Sutlic, Cedomir Veljacic, Ivo Vidan, Predrag Vranicki ,
Vladimir Vratovic, Marija Vuc':etic i dr. (kurzivom su stampani autori
orig. priloga) Urednik : Vladimir Filipovic.
 KAZALO IMENA

Registrirana su sva ona mjesta gdje se obraduju zivot, spisi i nauka

pojedinih filozofa, kao i njihov utjecaj na kasnije filozofe. Brojke stam-
pane kurzivom odnose se na biografsko-bibliografski tekst. Rimske brojke
odnose se na svezak knjige, a arapske na broj stranice.

Abbt II 21 Alkmaion {iz K ratona) I 75, 90, 106

Abelard I 315, 320, 342 dalje, 347. i cfalje, 192
351, 369 Althus I 437, 480, 48,8 i dalje
Abercrombie II 211 Amalrih I 362, 387
Abubacer I 358 Ambrozije I 316
Achillini I 404 Amelij I 262
Adelard od Batha I 319, 341, 343, 348 Amonije Sakas I 261
Adler II 284 Ampere II 208, 222
Aegidius Romanus I 365 Anaksagora I 71 , 73, 75 i dalje, 84 i
Agricole I 404 i dalje, 412 dalje, 94 i dalje, 1012, 119, 133, 228,
Agripa I 202, 206, 243 i dalje 229
Akademtja starija I 44, 142, 146, 190, Anaksarh J: 205
~07, 232, 285, 287, 294 Anaksimander I 70, 71, 72., 77 i da-
Akademija sred'nja I 146, 20•1 i dalje, lje, 86, 9'2, 96, 102
248 Anaksimen ,I 70, 72, 77 i dalje, 91,
Akademija mlada I 146, 202 i dalje 105
Alain de Lille (Alanus a:b Insulis) I Ancilon II 208
321 Andronik I 147, 201
Albert I 360, 363, 3170, 379, 382, 389, Aniker I 112, 129
39'2; IT 60 Anselmo I :n5, 318, 337 i dalje, 374,
Alcuin I 317 380, 447
Aleksandar Vel. I 146, 197 Antioh I 146, 203 i dalje
Aleksandar od Hala I 3·62, 393 Antisten I .Ul, 115, 125 i dalje, 136
Aleksandar Nekkam I 300 . i. dalje
Aleksandrij.ska filozofija I 2514 i da- Apel I 302
. lie Apolodor I 204
aleksandristi I 404, 411 Apollinaris I 260
Aleksin iz Elide I 115, 131 Apolonije I 255, 257, 274
D'Alembert I 51, II 15, 16, 50, 238 Apulej I 255, 258, i dalje, 273, 280
Alexander od Afrodizija I 56, 203, Ardigo II 213
278, 386, 388, 411 Arej Didim I 205, ~8
Alfarabi I 357 Arijan I 258
Alfred de Sareshel I 3'93 Aristarh I 198, 204
'Algazel I 358 Aristid I 260
Alkendi I 357, 396 Aristip I 112, 115 i dalje, 127 i da-
Alkidam I J.J.8 lje, 158, 209, 2ll.O, 213
324

Aristip mladi I 112, 115 Becher II ~8, 280

Aristobul I 259, 265 Beck II 144, 15'8
Aristofan I 124 Becker I 453
Aristoksen I 201, 203 Bedda I 317
Ariston I 2-04 Bekker I 456
Aristotel I 39, 48, 53, 69, 140 i dalje, Bellarinin I 437, 481
142 i dalje, 175, 176 i d ., 197 i d. Belsham II 210
217, 219, 221, 227, 232, 233, 234 i Beneke II 152, ,157, 100, 223
dalje, 240 i dalje, 248, 253, 2154 i Bentham II 12, 85, 94, 24'7
dalje, 281, 299, II 118, 2·42 Berengar I 321, 342
Arhelaj I 74, U9 Bergson II 210, 223, 269, 272, 280,
Arhimed I 198 283, 293, 304
Arhit I 75, 146 Berigard I 405
Arkezilaj I 146, 200, i dalje, 203, 2148 Berkeley II 9 i dalje, 11, f27, 34 43 j
Amauld I 433 dalje, 49, 304
Amobije I 256, 261, 269 i dalje, II 30 Bernard od Chartresa I 315, 319,
Arnold II 20 34-0, 348
Atenagora J 260 Bernard od Clairvauxa I 31"5, 321,
Atenej I 56 322, 346
Augustin I 308 i d., 313 i cl., 316 i Bernard' Silvestris I 319
dalje, 323 i dalje, 34S-, 375, 386, 4-03, Bertrand II 207
446, 449 Bessarion I 404, 411
Austin II 211 Bijant I 67
Avempace i: 358 Brichat II 207, 221
Avenarius ll 218, 237 Bilfinger II 19
Averoes I 358, 369, 381, 386 i dalje Bion I 207
Avicebron I 359, 381, 387 Blonde! II 304
Avicena I 34.'i, 357, 389, 393 Boccaccio I 409
Bodin I 437
Baader ll 148,198 Boehme I 403, 409, 419 i dalje, 425,
Bacon Fr. I 431, i d'alje, 438 i dalje, II 197
455 i dalje, 467, 485 i dalje, II 98 Boerhave II 29
Bacon Rog. I 365, 369-, 38~ 300, 392 Bolingbroke II 13 95
v. Baer II 243 Bolzano II 216, 286
Bahnsen II 2'53 Bonald II 208, 234
Bailey II 2110 Bonatelli II 213
Bain II 211 , 221 Bonaventura I 362, 382 i dalje, 390
Ballanche II 2-08, 235 Bonet II 32, 22-0
Barbaro I 404 Bosanquet II 274
Bardezan I 181, 284 Bossuet II 59, 99
Barther II 207, 221 Bouille I 407, 420, 4214
Bartholomess II 208 Bouterwek II 152, 100, 222
Basedow II 21, 98 Boutroux II 210, 274, 297
Basso I 405, 423, 462 Boyle I 431, 459, 475, Il 62
Batteux II 31 Bradley II 212, 274
Bauch Br. II 284 Brehier II 304
Baumgarten II 19, 56 i dalje Brentano I 5-1, II 218, 2-69 dalje,
Bazard II 209 298
Bazilid I 25'6, 260, 288, · 301 , 303 Brizon I 205
Bayle II 9, 14, 150, 66 ·i dalje, 76 i Broussais 11 207, 2:20, 228
dalje Brown P . II 11, 29
Baynes II 212 Brown Th. II 11, 29, 48, 210
Beattie II 14 Brucker I 48
 325

Bruno I 41, 403, 407, 418 i dalje, 444, Combe II 210, 221
543, 464, 477. II 62, 171 Comte I 51, II 204, 209, 236 i dalje
Buchanan I 488 Condillac II 15, 31 i dalje, 51 i da-
Buchez II 209 lje, 100, 2.20, 237
Buchner II 215, 229 Condorcet II 17, 99, 207
Buckle II 240 Contarini I 404
Budde II 19 Cordemoy I 434
Buffon II 15, 53 Cornwal II 211
Buhle I 48 Cousin I 51, II 208, 222 i dalje, 235
Buhler II 285 Couturat II 264, 277
Buisson II 207 Cremonini I 404
Buridan I 367, 380 Creuz II 20
Burke II 11, 82 Croce II 213, 274, :no, 31,1
Butler II 12, 84, 86, 89 Crousaz II 19, 50
Crusius II 19, 57 i dalje
Cabanis II 15, 32, 207, 220, 228 Cudworth I 437, 45'7, 490, II 2'4, 75
Caesalpinus I 404 Cumberland I 430, 437, 490, II 74, 79,
Caird U 212 84
Calderwood II 211 Czolbe I.I 215, 227
Campanella I 408, 42'2 i dalje, 428,
438, 446, 458, 468, 482 485 i dalje, Dacque II 2'78
II 98 Dalgarn I 453
Cantoni II 213 Damaskije I 256, 263
Cantor II 277 Damiron II 203
Cardaillac II 207 Dante I 360, 364, 376 i dalje, 383, 410
Cardano I 407 Darwin Ch. I 95, II 212, 242 i dalje,
Carlyle I 211 250
Carnap II 264 Darwin Er. II 11, 29
Cara II 208 Daube II 207
Carriere II 214 Daubenton II 16
Cartesius vidi Descart David I 362, 387, 465
Carus II 293 Degerando II 207, ~
Cassidor I 314, 317 Delacroix II 309
Cassirer II 217, 264, 272 Demokrit I 69, 74, 102, 106, 140, 142,
Cataneo II 213 143, 149 i dalje, 153 i dalje, 1-61 i
Chaignet II 208 d., 174, 182 i dalje, 191, 192, 224 i
Chalcidije I 314 dalje, 244, 402, 421, 458, II 116, 164,
Chalmers II 211 178
Chamberlain H. St. II 277 Demonax I 207
Charcot II 284 Derham II 62
Charron I 405, 415 Descartes I 429 i dalje, 431 i d ., 444
Chateaubriand II 208 i dal ie, 454. 460 i dalje, 465, 471,
Chesterfield II 87 477, II 23, 29, 98, 116, 222
Chubb II 13 Destutt de Tracy II 15, 32, 2!20
Ciceron I 45, 55, 202, 203, 206, 219 i Dewey II 283
dalje, 246, 267, 299, 412 i dalje, 416 Diderot II 15, 32, 62, 66 i dalje, 80
Clarke II 12, 62, 75 Dietrich od Freiberga I 364
Clauberg I 433, 470 Dikearh I 201, 203
Cogan II 211 Diltey I 51, II 218, 245, 261, 270 i
Cohen II 217, 264 dalje, 273 i dalje, 282 i dalje, 310
Colerdige II 211 i d a l ie
Collier II 45 Dio I 207
Collings II 13, 68 Diodor Kron I 115, 131
326

Diogen iz Apolonije I 76, 97, 104, Eubulid I 11'5, li31

106, 112, 192 Eucken II 2'18, 229, 274, 285, 304, 311
Diogen Babilonac I 204 Eudem I 203, 240
Diogen Laerti ie I 56, 200 i .dalje, 257 Eudor I 258
Diogen iz Sinope I 111, 115, 127 i Eurloks I 146, 190, 229
dalje, 136 Euklid iz Megare I 111, 115, 131
Dionizije Aeropagit (pseudo-Dioni-- Euripid I 108
zije) I 314, 318, 374 Eutidem I 131
Dippel II 20 Evola II 315
Dominicus Gundisalvi I 321, BS7
Driesch II 277 i dalje, 289 Fearn II 210
Drobisch II 214 Fechner II 216, 231
Du Bos II 301 Feder II 21
Duclos II 16 Ferekid I 68, 78
Duhem II 267, 27-0 Ferguson II 12, 82
Diihring II 216, 249 Ferrari II 213
Duns Scot I 345. 361, 365, 372 i dal.ie Ferri II 213
374 i dalje, 390 i dalje, 403, 418, Feuerbach II 215, 2'27, 240, 249 i da-
449, 475 i dalie II 57 lje, 253, 291 i dalje, 292, 302
Durand de St. P. I 366 Fichte J. G. I 45, 55, 487, II 143, 146,
Durkheim II 210, 306, 309 158 i dalje, 169 i cfalje, 185, 190,
195, 199, 230, 253 i dalje, 271, 287,
Eberhardt II 21 302 i dalje, 305, 308, 314
Eckhart I 360, 364, 379 i dal.ie, 383 i Fichte J. A. I 214, 276
dalje, 386 i dalje, 417, 421, 426, Ficino I 404, 410
427, II 162 Filip iz A. I 146
Eddington II 267, '1:17 Filodem I 205, 241, 245
Edelman J . Chr. II 20 Filolai I 72, 75, 88 i di:ilje, 100, 103
Ehrenfels II 271, 283 i dalje, 172
Eickstedt II 313 Filan iz Aleksandrije I 2515·, 2511, 265
Ekfant I 89, 99 i dalje, 272, 275 i dalje, 281, 2..85 i
Empedokle I 71, 73, 83 i dalje, 92, 94 dalje, 369
i dalje, 100, 102, 104 Filon iz Larise I 146, 203
Enesidem I 202, 206, 243, 24e Filostrat I 257
Fiorentino II 21\3
IDnfantin II 209,
Fischer Kuna I 512, II 214
Engel II 21 Fludd I 409
Engels II 21 16, 240 Fontenelle I 466
Enomaj I 207 De la Forge I 433, 471
Epikram I 106 Fortlage II 214, 224
Epiktet I 255, 258, 274 Foucher I 4-05
Epikur i epikurejci I 4-0, 1<99, 2-01, Fouillee II 248, 3-09
205, 2<Y7 i dalje, 213 i dalje, 225 i France II 278
dalje, 2311, 235 i dalje, 241, 244 i Franck Ad. II 208
dalje, 252.. i dalje, 377, 405, 451, 487, Frank Seb. I 4-07, 417, 420
II 26, 90 Francke II 20, 59
Francki II 213
Erazmo I 412, 414 Frantz II 109
Eratosten I 198 Franz M. I 366
Erdmann II 214 Fraser II 212
Eric od A. I 317 Fredegisus I 318
Eriugena Sc. I 314, 318, 3G5, 384, 474 Freud II 2..84, 294
Eschenmayer IiI 196 Freyer II 287, 306 i d.
 327

Friedmann II 272, 278 Grimm ll 1-6

Friedrich II (Sicil.) I 369 Grotius I 437, 482, 486
Friedrich II (Pruski) II 21 Gundisalvi vidi Dominicus
Fries I 49, II 155, 156 Gundling II 92,
Frischeisen-Kohler lJI 2'70 Gtinther ll 216, 247
Fulbert I 321, 348 Guyau II 210, 249, 287
Ftilleborn I 48
Haeckel II 216, 229, 2•61
Gabler II 27-6 Hamann II 81, 144, 156, 172
Gale Teoph. I 437 Hamelin II 264, 289, 298
Gale Thom. I 437 Hamilton I 42, II 211, 224 i dalje
Galen I 258, 278, 348, 356, 412 Hannequin II 264, 267, 270
Galiani II 1'6 Hansch II 19
Galilei I 429 i dalje, 430, 443 i da- Hartley II 11, 2·9, 32 i dalje, 53, 67,
lje, 446, 453, i dalje, 458, 466 i da- 85, 2'21
lje, 47'6, II 51 Hartmann E. v. II 219, 232 i dalje,
Gall II 207, 220 251 i dalje, 268, 270, 287, 293, 304
Galuppi II 213, 2213 Hartmann N. II 217, 268, 270, 275,
Garat II 17, 94, 100 287 i dalje, 289 i dalje, 297, 303,
Garve II 21 313
Gassendi I 405, 433, 451, II 24, 3'1 Harvey I 458
Gaunilo I 318, 339 Haureau II 208
Gaza I 404 Hegel G. I 3·9, 43, 49, 55 II 104, 143
Geiger II 283 i dalje, 149 i dalje, 171 i dalje, 191
Gennaidos I 411 i dalje, 199, 2•04, 214, 241, 245, 2150,
Gentile II 274, 299, 311 257, 258, 274, 286, 290, 304, 310
Gentilis I 437, 486 Hegezija I 112, 1219
Georg od Trapezunta I 404, 411 Heidegger II 219, 273, 289, 301 i da-
de Gerando I 48 lje, 303, 310
Gerard II 83 Helmholtz II 217, 229, 241, 267
Gerbert I 31'5, 321, 347 Helmont I 409, 458
Gerson I 367, 372 Helvetius II 16
Gersonides I 359 Heming I 437
Geulnicx I 430, 434, 451, 465, 470 Hemsterhuys II 82
dalje, 472 Henrik od Genta I 380, 390, 39'3
Gibeuf I 434, 449, 471 Hentsch II 19
Gilbert I 320, 344, 384 Heraklead Pont. 146
Gioberti II 213, 247 Heraklead Lemb. 203
Giola II 213 Heraklid I 44, 71 i dalje, 73, 76, 80
Glanvil II 48 1 dalje, 92 i dalie, 100, 101, 105 i
Glo~au II 218 dalje, 116, 161, 173, 223 i dalje, 229',
Gobineau II 313 242, 251, II 192
Godwin II 94 Herbart II 143 i dalje, 151, 157, 162
Goring II 218 i dalje, 171, 183, 192, 214
Goeschel II 226 Herbert od Ch. I 430, 437, 491 II 24
Goethe II 103, 143, 177 i dalje, 242 Herder II 10, 22, 38 i dalje, 59, 62,
Gogarten II 313 71, 79, 99 i dalje, 104, 134, 144, 166,
Gorres II 14'9 172, 177, 308, 313
Gorgia I 111, 112, 132, 149 Herennios (Pseudo) I 31.M
Gottsched II 19 Hermes Fr. II 216
Gratry II 247 Hermes Trism. I 2159
Green II 212, 274 Hermija I 146
Gregor (iz Nisse) I 298, 305 Hermippos I 203
328

Herodot I 39 James II 212, 273, 282

Herschel II 211 Janet II 208, 282, 28-1
Hertz II 217, 237, 267 Jaspers II 273, 263, 285, 287, 299, 301,
Hierokle I 262 303 i dalje, 310, 315
Hiket I 99 Jaucourt II 16
Hilbert II 277 Joad II 280
Hildebert I 321 Jouffroy II 208, 222
Hinrichs II 226 Joule II 241
Hipija I 111, 112, 117, 130 Julian I 262
Hipodam I 108, 118 Jung J. I 435, 452
Hipokrat I 70, 108, 348, 356 Jung C. G. II 284, 294
Hipokrat (Pseudo) I 7'5, 108, 229 Justin I 255, 259, 257 i dalje, 281, 303
Hipolit I 256
Hipon I 122 Kalikle I 118
Hobbes I 41, 430, 432 i dalje, 443 i Kalvin I 406, 416
dalje, 456 i dalje, 467 i dalje, 487 Kant I 41, 50, 55, 60, 241, 487, II 36,
i dalje II 23, 37, 41, 74, 79, 84 i 39 i dalje, 45, 49, 50, 52, 63, 83, 100,
dalje, 9-0 i dalje, 165, 225 1-03, 108 do 202, 222, 229, :W4, 267,
Hodgson II 212 274, 276, 281, 298, 303
Hoffd'ing II 215 Karlo Veliki I 317
Holbach II 16, 54, 66, 88 Karlo Celavi I 317
Home II 12, 82 i dalje Karnead I 146, 202, 203, 2136, 23'8, 243,
Hrizip I 201, 204, 2'11 i dalje, 224, 249
230, 236 i dalje, 245 Karpokrat I 260, 302
Huet I 450 Kelzos I 25'8
Hugo od St. Victora I 322, 3150, i da- Kemp Smith II 272
lje, 373, 383 Kepler I 429, 430, 442, i dalje, 467
Humboldt II 92, 182 Kerdon I 3-02
Hume I 470, II 9, 13, 23, 34, 416 i da- Kerint I 301
lje, 51, 66 i dalje 88, 105, 113, 118, Kerschensteiner II 283
121, 157, 243 Kidd II 248
Husserl II 219, 264, 268 i dalje, 271, Kierkegaard II 215, 283, 301, 303
283, 285, 289 Kirscher I 452
Hutcheson II 12, Sl Kirchoff II 237, 267
Huxley II 212 Kirchmann II 218
Huygens I 431, 476 Kistiakosowski II 236
Klages II 283, 287, 296, 315
Ibn Chaldun I 359 Kleant I 201, 204, 32'1
Ibn Tufail vidi Abuibacer Kleidem I 112
Irinej I 260, 266, 269, 276, 303, 300 Klement A. I 256, 261, 296, 337
Irwing II 20 Klement Rimski I 302
Iselin II 99 Klitomah I 203
Isidor od Seville I 314, 317 Knapp II 229
Ivan od Brescie I 370 Knutzen II 19
Ivan Dam. I 314, 317 Kohler W. II 283, 285
Ivan od Rochella I 393 Komenius (Komenski) I 404
Ivan od Salisb. I 322, 3'43, 352, 412 Konstant Afrikanski I 348
Kopen II 144
Jacobi II 143, 144, 15•3 i dalje, 168, Kopernik I 421, 457
174, 182, 187, 302, 3-03 Korunt I 257
Jacoby II 289 Kraepelin II 283, 284
Jaensch II 283, 295 Krannhals II 305
Jamblih I 256, 262, 264, 270 i dalje Krantor I 146, 207
 329

Krates iz Atene I 146 Lefevre J. I 404

Krates iz Tebe I 115, 127 Leibniz I 515, 430, 435, i d . 45Q i da-
Kratil I 112 lje, 471, 47·5 i ·d'alje, II 10, 17 i da-
Kraus II 295 lje, 36 i dalje, 53, 5·5 i dalje, 59,
Krause II 143, 149, 190 63, 76 i dalje, 84, 91, 99, 106, 122,
Kretschmer II 285, :?.94 155, 162, 164, 172, 241, 251, 274
Kritija I 120 Leisegang II 273
Krug II 152, 160 Lenjin II 262
Krliger J. II 20 Leone Ebreo I 435
Kruger F. II 285 Leroux II 209
Ksantipa I 113 Le Roy II 267
Ksenofan I 71, 72, 78 i dalje, 82, 119, Lessing II 1'0, 20, 21, 69 i dalje, 71,
188 143
Ksenokrat I 146, 166', 2•08, 232, 287 Leukip I 71, 74, 86 i dalje, 95 i da-
Ktilpe II 270 1.ie, 102, 105, 154, -172
Kunkel II 284 Levy-Bruh! II 272, 286
Kuzanski Nikola I 361, 367, 384 i Lewes II 212
dalje, 392, 394 i dalje, 420, 461, 464, Lewis II 211
474, 477, II 124, 171 Liberatore II 213
Kvint Sekst I 207 Liebmann II 217, 229
Kynosarges I 115 Likrofon I 118
Leona rdo da Vinci ,I 456
Laas II 218 Lips I 405
Labanca II 213 Litt II 270
Labriola II 213 Littre II 209
Labruyere II 87 Locke I 459 i dalje, II 9 i dalje, 10,
Lachelier II 210, 2174 23 i dalje, 30, 34 41 i dalje, 51, 74
Lacombe II 310 i dal_ie, 8-0, 84 i dalje, 90, 97, 112,
Laktancije I 260 116, 295
Lagneau II 304 Longin I 261, 277
Lagrange II 16 Lossius II 19, 35
Laird II 271 Lossky II 269
L«k:.d I 203 Lotze I 161, II 204, 216, 200 i dalje,
Lamarck II 53 2130, 242 246, 258
Lambert F . II 17, 93, 99 Lowndes II 212
Lambert J. H. II 19, 35 Lukrecije I 201, 205, 2i31, 423
Lamennais II 208, 235 Lukasciewicz II 264
Lamettrie II 15, 30 i dalje, 52, 86, Lullus I 40, 367, 371
227 Luther I 406, 416- i dalje
Lancfranc I 321
Lange II 217, 2Q9 Mably II 16, 95
Langevin II 2·70 Mac Dougall II 285
Languet I 4a8 Mach II 217, 238, 267
Laplace IJ 52, Mackintos h II 211
Larochefoucauld II 87 Ma gnenus J . I 405
Laromiguier e II 207, 2121 Maignanus E. I 405
Lask II 217, 264 Maier II 218, 272
Laurie II 304 Maiman II 144, 157 i dalje, 195
Lavater II 33 Maimonides I 359, 369
Lazarus II 214, 235 i dalje Maine d'e Biran I 55, II 208, 22t
Le Bon II 286. 305, 313 dalje, 294
Le D a ntec II 261 Ma ine H . II 212
Leechman II 212 Mainlander II 219, 252
330

Maistre, Jos. II 208, 234 Natorp II 217, 264

Maksim iz Tira I 258 Nekkam I 393
Malebranche I 430, 434, 449, 460, 462, Newman II 212
465, 472, II 44, 58, 222, 247 Newton I 429, 430, 443, 455, 457, 467,
Mamiani II 213 476 i dalje, II 52 62, 105, 109
Mandeville II 12, 86, 88, 96 Nicolaus d'Oresme I 393
Mansel II 211, 225 Nicolaus d'Atricuria I 393
Marcel G. II 301 Nicole (Pierre) I 433
Marcianus Capella I 314, 317, 342 Nietzsche II 219, 254 i dalje, 261,
Marcion I 265 271, 273, 274, 280, 282 i dalje, 287,
Mariana I 437, 481 294, 1299, 3-01 i dalje, 3-08, 3J.I() i
Marko Aurelije I 45, 255, 258, 274 dalje, 314
Marsilius od Ing. I 367 Nifo I 404, 411
Martin H. II 208 Nigidije Figul I 257
Martineau H. II 210 Nikolai II 21, 55, 78, 92
Martineau J. II 212 Nikomah I 255, 259, 277, 281
Marty II 219 Nizolius I 405, 412, 427
Marx II 216, 240, 261, 308 Nohl II 283
Masaryk II 313 Norris II 45
Maupertius II 15, 50, 62 Notker I 318
Maximus Confesor I 318 Novalis II 148, 178
Maxwell II 212 Numenije I 255, 259, 2.64, 276, 301
Mayer Rob. II 217, 241
M'c Cosh II 212 Occam I 361, 366, 372, .i dalje, 377
Meier G. F. II 21 i dalje, 391 i dalje, 427, 460, 481,
Meiners II 21 487, II 27, 42, 225
Meinong II 219, 271, 2'89 Odo (Odardus) iz Cambraija J: 341
Melanchthon I 406, 411, 416 dalje, Oken II 148, 178, 188, 242
481 Oldendorp I 437
Meliso I 71, 73, 88 Oratorium I 434, 471
Meliton I 260 Origen (novoplatonik) I 261
Mendelssohn II 21, 50, 55, 78, 84, 92, Origen (krsc.) I 256, 261, 266 277,
143 279, 296 i dalje, 30-0, 305, 308, 317,
Menedem I 115 323, 237
Metrodor I 74, 119 i dalje Ortega y Gasset II 299, 309, 314, 315
Meyerson II 267 Osiander I 407, 417
Michael Psellos I 366, 391 Oswald II 14
Milhaud II 264, 2f17 Ostwald II 229
Mill J. St. II 210, 221, 239, 246
Milton I 488 Palagyi II 293
Minucije Feliks I 255, 260, 268 Paley II 12, 84 i dalje·
Moderat I 257 Panetije I 202 i dalje, 204, 232
Moleschott II 215 Paracelsus I 41, 408, 420 i dalje, 425
Moller II 315 Pareto II 309
Montaigne I 405, 414, 4217, 4158 Parker II 62
Montesquieu II 16, 88, 91 Parmenid I 71, 72 i dalje, 81 i dalje,
Moore (T. Morus) I 437, 482 86 i dalje, 94, 102 i dalje, 1-04, 107,
Moore II 2'71 150, 171, 172 i dalje
More, Henry I 437, 457, 459, 490 II Pascal I 433, 45-0
25, 75 Patristika I 255 i dalje
Morell II 211 Petris (ili Petric, Patrizzi) I 404, 410,
Morelly II 16, 95 419
Morgan II 13 Pauler II 285
 331

Pauly II 2178 Priestley II U, 00, 53, 67, 85

Periklo I 109 Prodik I 111, 112, 116, 120, 130
Perry II 271 Proklo I 256, 263, 264, 270, 272, 282,
Perzij I 258 294, 410, II 192
Pestalozzi II 146 Protagora I 74, 102, 111, 112, 117,
Petar d 'Ailly I 366, 382, 393 120, 130, 132 i dalje, 142, 149, 158,
Petrarka I 410 210, 242, I,I 116
Petrus Aureolus I 366 Pufendorf I 435, 4512, 487 i dalje
Petrus Hispanus I 366, 3'91
Petrus Lombardus I 321 Quesnay II 16
Pfander II 219, 283 Quintilian I 41.2
Pichler II 28£1
Pico I 404, 424 Ramus I . 405, 412 i dalje, 4.27
Pinder II 314 Rattich I 404
Pinel II 207 Ratzenhofer II 313
Piron I 202, 205, 2110 i dalje, 242 i Rauh F. II 272, 309
dalje, 414 Raymondus Lullus vidi Lullus
Pitagora I 68, 74, 88 i dalje, 98 i da- Raymondus Sab. I 367, 371
lje, 102, 165, 172, 175 Ree II 248, 256
Pitak I 67 Rehmke II 218, 264
Platner II 19 Reid II 14, 34, 55, 112
Platon I 39, 55, 69, 86, 95, 96, 104, Reimarius II 20, ·62 i •dalje, 68
112 i dalje, 117, 122, 13,1, 140 i Reinhold II 143, 145, 155 i dalje, 180
dalje, 143 i dalje, 150 i dalje, 159, Reinke II 278
1'715, 181, 187 i dalje, 191, 195, 197, Remigius I 317
207 i dalje, 227 i dalje, 234 i da- Renan II 209
lje, 273, 287, 2,99, 475, II 122, mo, Renouvier I 51, II 210, 22,2, 298
178, 1'90, 274, 279, 294 Reuchlin I 408, 424
Plenge IT 313 Reynaud 11 209
Flesner II 293 Rhabanus I 317
Pleton I 403, i 410 i dalje Ribot II 210, 282
Plotin I 42, 2:56, 261 i dalje, 272. Z7rt, Rickert II 217, 246, 264, 2170
28·9 i dalje, 323 i dalje, 312'7, 3'84, Riehl W. H. 11 308
410 Riehl A. II 218, 270
Ploucquet II 19 Rikard od St. Victora I 322, 351
Plutarh iz Chair. I 218, 255, 258, Rikard od Meddlew. 1 365, 380, 382
265, 275, 284 Ritschl II 217, 229
Plutarh iz At. I 262 Robert Pulleyn I 321
Poincare II 267 Robinet II 15, 53, 62
Poiret I 433, 450 Romagnosi II 213
Poitiers G . .I 320 Romanes II 212
Polemon I 146 Roscelin I 315, 319 i dalje, 3~
Polos I 119 dalje
Polibije I 219 Rosenkranz, W. II 216
Pomponazzi I 404, 410 Rosmini II 204, 213, 223, 247
Pope II 22, 80 Rothacker II 270
Porfirije I 256, 262, ,277, 294, 314, 334 Rothe II 214
Porta I 404 Rougier II 267
Posejdonije I 202, 204, 232, 274 Rousseau I 487, II 10, 16 i dalje, 74,
Prantl II 214 81, 91, 93 i dalje, 105, 134, 184, 250
Prel II 219 Roux II 277 ·
Prevost II 208 Royer-Collard II 208
Price II 11 Rudiger II 19, 35, 51
332

Ruge II 215, 277 Sidgwick TI 211

Russel II 264, 267, 'l/l7 Siger od Brab. I 389
Sigwart II 218, 2146
Saad.fa Faijum.i I 359 Simmel II 219, 200, 287, 302,, 307
Saisset II 208 310
Salustije I 262 Simon I 125
Sanchez I 405, 414, 42'7, 438, ·.ffi18 Simon J. II 208
St. Lambert II 17, 94, 99 Simon o. Tour. I 370
St. Martin II ~3, 100, 197, 234 Simplikije I 56, 715, 216G
St. Simon II 209, 326 Smith A II 12, 89, 96, i 75
Saturnin I 256, 260, 284, 301 Sokrat I 40, 44, 69; 108, 111 i dalje,
Satyros I 203 120 i dalje, 135 i dalje, 143, 159,
Scaliger I 404, 411 194, 199, 210, 233 i dalje, 264, 304
Schaffle II 305 Solger II 148, 191
Scheler II 219, 2-68, 2'71 i dalje, 2,78, Solon I 67, 78
280, 287, 290, 2,93, 3102, 307, 3'(}9, 315 Sorbiere I 405
Schelling I 45, 5'5, 4'8'7, II 143, 147, Sorel G. II 300, 313, 3'15
i dalje, 15'0, 171, 176 i dalje, 196, Sorley II 271
201, 241, 251, 287, 293, 304 Sotion I 203, 207, 257
Schemann II i313 Sozzini I 407
Schilder ii 29:i Spann 0. II 274, 3111, 313
Schiller II 5'6, 62, 79, 101, 103, 143, Spaventa II 213
145, 179 i dalje, 184, 193, 201, 200 Spencer II 212, 225, 243 i dalje
Schiller F II 212, 273 Spener II 20, 59, 162
Schlegel II 148, 171, 183, 185, 191 Spengler II 287, 312, 315
197, 201, 22.2, 258 Speuzip I 146, 166, 207, 287
Schleiermacher I 45, 49, 55, 66, II Spinoza I 55, 209, 430, 434 i dalje,
143. 150, 161 i dalje, 183, 189, 253 445, 452 i dalje, 458, 463 i dalje,
Schlick M. II 273 373, 479, 483, 489 i dalje, II 28, 59,
Schmid Erh. II 144 67, 70, 91, 143, 161, 165, 177, 188
Schmidt Lorenz II 20, 70 Spir lI 214
Schneider II 248 Spranger II 270, 283, 285, 2187, 3'12
Schopenhauer I 41, 55, II 143', l~l i Spurzheim II 207
dalje, 167 i dalje, 180, 199 i da- Stammler II 217
lje, 232, 249, 301, 313 Stanley I 48
Schoppe I 405 Stapfer II 222
Schubert II 148, 178 Steffens I 45, I;r 148, 178
Schubert-Soldern II 303 Steinthal II 214, 23'5
Schultz J. II 2'77 Stewart II 14, 34, 211
Schulze E . II 144, 157 Stilpon I 115, 132
Schuppe II 218, 230, 264 Stirling II 212, 245
Schwarz II 274,- 304 Stimer II 253
Schwenckfeld I 407, 417 Straton I 189, 201, 203, ,222, 280
Search II 11 386; 411
Secretan II 208 Strauss II 215, 2219
Sekst Empirik I 56, 202. 20f., 2,47 Strilmpell II 214
Semler II 20, 70, 95 Stumpf II 218
Seneka I 45, 65, 255, 257, 274, 412 Sturm, Joh. I 413
Sennert I 405, 423, 462 Sturm J. Chr. I 453
Scrvet I 458 Suarez I 406, 415
Shaftesbury II 9, 12, 32, 61, 73, 79, Sulzer II 21, 83
i dalje, 86, 87, 95, 99, 105, 181 Susa I 364
Sidney I 488 Silssmilch II 100
 333

Swift II 87 Urban II 271

Synesius I 318 Uriel a Costa I 435
Syrianus I 262
Vacherot II 208
TacUan I 256, 260, 269, 2117 Vaihinger II 212
Taggert II 274, 2'98 Valentin I 256, 260, 284, 288, 298
Taine II 209, 252 Valla Laur. I 405, 412
Tales I 167, 70, 72, 76 i dalje, 91 Vanini I 420
dalje, 104 Varro I 203, 206
Taparelli II 213 Vayer I 405
Tarde II 210, 236 Veitch II 211
Tauler I 364 Venn II 212
Taurellus I 406, 425 Ventura II 213
Teichmi.iller II 298 Vera II 213
Teles I 207 Vernias I 404
Telesio I 408, 428, 438 Vico II 98, 313
Temistija I 5·6, 262 Vilim od Auv. I 365, 381, 389
Tennemann I 49 Vilim od Champ. I 315, 319, 340,
Teodor I 112, 129 343
Teofil I 259 Vilim od Conchesa I 319, 348,
Teofrast I 78, 92, 146, 158, 192, 201, 409
203, 221, 235, 240 Vilim de la Mare I 365
Tertulijan I 256, 260, 265, 2·69 i da-· Villers II 222
lje, 303 Vincenz B. I 362, 393
Teske II 109 Vischer II 214
Testa II 213 Vives I 405, 413, 427, 438, 458
Tetens II 19, 40, 84 Vogt II 215, 229
Thierry od Chat. I 319, 340, 348 Volney II 17, 93
Thomaeus I 411 Voltaire II 9, 14, 31, 53, 62, 65, 68,
Thomasius I 483, II 18, 78, 92 76, 80, 82, '95, 105, 256
Thrandorff II 214
Thurot II 207 Wagner J. J. II 148
Tiedemann I 48, II 19 Wagner Rud. II 215, 229
Timon I 202, 206, 210 Walace A. II 212
Tindal II 13, 69 Walace W. II 212, 245
Tocco II 213 Walter M. I 319, 341
Toland II 13, 70, 65, 95, 105 Walter od St. V. 322, 348
Tonnies II 307 Ward II 313
Tooke II 11 Warlenburg II 310
Trazil I 204, 258 Weber A. II 307, 312
Trazimah I 118, 124 Weber Max II 271, 303, 306 i dalje,
Trendellenburg II 215 309, 310, 315
Troeltsch II 218, 270, 287, 306, 310 Wedgwood II 211
Troxler II 152 Weigel, Erh. I 434, 4521
Tschirnhaus I 435, 446, 452, 475 Weigel Val. I 407, 417, 421
Turbiglio II 213 Weiss II 20, 84
Turgot II 16, 238 Weisse II 214, 226, 298
Turner II 298 Whewel II 211
Tyndal II 212 Wieland II 50
Wilkins I 453
Oberweg I 39, 57, 67, 3•07, II 215 Windelband II 217, 264 dalje, 271
Uexki.ill II 279 i d. Winkler I 437
Ulrici II 214, 226 Witelo I 364, 393
334

Whitehead II 263, 267 Zabarella I 404

Wolff Chr. I 452, 487, II 10, 18 i Zeller II 214
dalje, 35. 54 i dalje, 60, 63, 77, 78, Zenon Elea. I 71, 73, 87 i dalje, 98
91 i dal,ie, 105 i dalje, 103, 130, 138, 211
Wolff G. II 278 Zenon iz Kitiona I 201, 204, 211
Wolff Pan II 29 Zenon iz Sid. I 205
Wollaston II 12, 76 Ziller II 214
Woltmann II 313 Zimara I 404
Woolston II 68 Zimmermann II 183, 214
Wordsworth II 211 Zorzi I 408
Worms II 210 Zwingli I 406
Wundt II 218, 232, 2186, 296, 305
 KAZALO POJMOV A
Brojevi oznacavaju paragrafe i odsjeke. Brojevi stranica naznaceni
su samo tamo gdje se odreden pojam ne odnosi na tekst iz nekog para-
grafa.
AcTUS 13,1.; purus 13,5
cxlki'!loo,x u stoicizmu 13,3.5.
AETERNITATIS SUB SPECIE :n,9
AFEKCIJE, simpaticke 46,2.
AFEKTIVNI princip kod Comta
45,4
AGNOSTICIZAM 44,4.; 45,'8.
AGREGATNA STANJA u miletskoj
fizici 4,5.; 5,1.
AHILEJ (Zenonov. zakljucak) 5,7.
AKSIOLOGIJA, filozofska 47,4.
AKSIOM zora 38,7.
AKTIVITET svijesti 19,4; 33,7; 44,l.
ALEKSANDRIJ'SKA FILOZOFIJA
str. I 254. i dal,ie
ALKEMIJA 29,6.
cx).J,,,u0,ni; t n:i:ptcpopi kao vrste xtv·'),rn;
4, 6., 9. • sto u svijetu ljudi kao prirodnih
ALOGICNO, kod Hartmanna 44,9;
46,3.
ALTRUIZAM 32,7., izvoran ili izve-
den 36,6. objasnjen povijesno hi-
storijski 45,8.; 46,1.
AMOR intellectualis dei 31,5.
ANALITICKA METODA kod Des-
cartesa 30,4.
ANALITIKA Aristotela 12,3.; 17,1.;
2,3; transcendentalna 38,6. i dalje;
41,7.
ANALOGIJE iskustva 38,7.
ANTICIPACIJA opa:fanja 38,7.
ANTI-IMATERIJALIZAM 15,3·; J:5,7;
34,9.; 46,2.
ANTIKNO i moderno kao suprotni
pojmovi u estetici 42,6.
ANTILOGIZAM str. I 256.
ANTIMETAFIZICAR 34,7.
ANTINOMIJA iskustva i misljenja
2,3.
ANTINOMIJE, kozmoloske kod' Kan-
ta 38,10.; 2,3.
ANTIRELIGIOZNO SHVACANJE
SVIJETA epikureizma 15,7.; mate-
rijalizma 34,9., antropologije 44,6.
ANTOLOGIJA 31,8.
ANTROPOCENTRICKO SHV ACA-
NJE SVIJETA 21,7.; 25,4.
ANTROPOIJOGIJA, kao glavni in-
teres znanosti str. I 108. i dalje;
str. 22 i dalje II. knjige; metafi-
zicka 18,3.; 29,3.; naturalisticka
30,2.; antropologijski materijalizam
31,6.; kod Vica 37,5.; kod Feuer-
bacha 44,6. Njen predmet drustve-
nopovijesna zbilja ljudi 49,1.; mje-
bica 49,1.
ANTROPOLOGIZAM kod Sokrata
8,4., u prosvjetiteljstvu II. knjiga
str. 22, religijsko filozofski 44,5.;
44,6.; 46,2.; 49.
ANTROPOMORFIZAM ismijavan od
Ksenofana 4.8.
APATIJA stoicara 14,1., 3.
APERCEPCIJA kod Leibniza 33,10.;
kod Herbarta 41 ,8.; transcenden-
talna kod· Kanta 38,6., 8.
APRIORI = opce nuzno str. 107, II.
knjiga; objasnjeno razvojno povi-
jesno 45,8.
APRIORI i aposteriori 310,7.; 3•3,9.;
logicki apriori kod Lamberta 33,10.;
38,1.
APRIORNE ZNANOSTI 33,9.; 34,12.;
38,1.
336
APSOLUT = Bog 42,8.; 42,9.; iraci-
onalni 43,3.; nespoznatljivi 44,4.;
45,8.
APSOLUTIZAM, svjetski 32, 5.; 37,1.
APSTRAKTNE PREDOD2BE 33,3.,
nemoguce po Berkeley 33,4.; 34,2.
&:px-f-1 4,5.; 1,6.; kod Platona 11,1.;
princip kod Aristotela 12,5.
ARISTOKRACIJA, u platonskoj crr-
zavi 11,8.; kod Aristotela 13,13.
obrazovanje 42,5.
ARITMETIKA i vrijeme kod Kanta
38,2.
ARITMETSKI KARAKTER pitago-
rejske matematike 4,11.
ARISTOTELIZAM, njegova recep-
cija u srednjem vijeku str. I 313. i
dalje.
ARS INVENIENDI § 30.; 30,2.; 30,7.
ASEI'TET boga 23,2.; 31,5.; individua
46,5.
ASKEZA 19,1.; 27; 43,4.; 49.
ASOCIACIONA PSIHOLOGIJA kod
Joh. od Salisburyja 24,3.; Hobbesa
31,6.; Hartleya i Pristleya 33,5. Hu-
mea 34,3.; Herbarta i Benekea
41,8.; Milla i Bain 44, 1., njena este-
tika 36,8.; njena pedagogija 41,8.
ASTROLOGIJA 29,4.
ASTRONOMIJA pitagorejaca 4,11.;
5,8.; 6,1; Anaksagore 5,5.; Platona
11,10.; i Aristotela 13,7.
ATARAXIA 10,5.; 14,1.
ATEIZAM 7,9.; 33,1.; 3•5,5.; 461,3.; ra-
spra oko ateizma Fichtea 42,2.
ATOM kod Leukipa 4,9.; Demokrita
10,2.; Epikura 15,3.; Bruna 29,4.
ATOMIZAM str. I 711., str. I 74.; 4,8.;
4,9.; 5,5.: 9,4.; 10,2. i dalje; 10,4.;
5; 15,3.; 29,4.; 5; 35,5. ; opovrgavan
od Zenona 5, 7.; eticki kod' Epikura
15,3. ; 15,4.; s,poznajnoteoretski kod
Epikura 17,5.; drustveni 32,5.; psi-
hologijski 33,5. i dalje
ATRIBUT 31, 4.; -paralelizam atri-
buta 31,7., 9; 44,8.
A UT ARKIJ A kao filozofski ideal
14,3.
AUTONOMIJ A praktickog uma 39,3.;
42,2.
AUTORITET kao moralni princip
36,1.; 10,11.
BAC'ONIZAM 30,2. i dalje; 34,7.; 3~
BEHAVIORIZAM 48,2.
BESKONACNO i konacno inkomen-
zurabilno po Kuzanskom 27,6.; po
Brunu 29,2.; Spinoza 3·1,9.; Schel-
lingu, Schlegelu 43,1.
BESKONACNOST duse mit. 6,2.;
problematska kod' Sokrata 7,5; te-
ticka kod Platona 11,6.; u platoni-
zmu 19,2.; kod Aristotela 13,10.;
stoika 15,6.; u pampsihizmu 2'8,3.;
dokazljiva po Tomi. nedokazljiva
po Dunsu i Occamu 25,5.; u deizmu
35,3.; postulat kod Kanta 39,5.;
osporavana u Hegel. skoli 44,5.
BESKONACNOST materije kod
Anaksimandra 4,2.; bitka kod Ze-
nona i Melisa 4,10.; prostora kod
Atomista 4,9.; i Platona 11,9.; bo-
zanstva u novoplatonizmu 20,2.;
bozanske volje kod Origena 20,9.;
svijeta u Koper. sistemu i kod
Bruna 2-9,2.; bozanske supstancije
kod Descartesa 31,3.; atributa kod
Spinoze 3·1,5.: osjecana u religiji
kod Schleiermachera 41,6.; kao
predmet antinomija koo Kanta
38,9.; Ja i njegove djelatnosti kod
Fichtea 42,2.; nesp. kod Hamilto-
na 44,4.; kod Spencera 45,8.; ospor.
od Di.ihringa 46,2.
BESCUTNOST, kao eticki ideal 14,1
i dalje.
BEZINTERESNO PROMATRANJE
kao estetsko stanje kod Kanta
40,3; Schillera 42,4.; kod Schopen-
hauera 43,4.
BESPOTREBNOST kinicka 7,8.; epi-
kurejska i stoicka 14,1.
BICE = boga kod Krausea 42,9.
BIOLOGIJA, njeni filozofski proble-
mi u 20. stoljecu 48,1.
BIT - i pojava kod Aristotela 13,1.;
13,3. i d.; spoznaja (gledanje) biti
zadatak filozofije 43,3.
BIT AK kod Parmenida 4,5.; kao broj
4,11.; kod Aristotela 13,l; kao ma:.
terija 17,2.; kod Eckharta 26,5.;
proizvod' svijesti 41,4.; identitet
misljenja i bitka 41,6.; 42,5. 6.; iz-
vor u trebanju 42.; 42,2.; obnavlj.
pitanja o 'bitku u 20. stolj.: 47,5.;

48,3.: bit. u vremenu predmet on-
tologije u 20. stoljecu 48,4.; smisao
bitka zasnovan u ljudskoj opstoj-
nosti (Heidegger) 48,4.; usp. 49,4;
duhov. bitak 48,4.; kategorijalni
zakoni autonomnih regija bitka
kod N. Hartmanna 48,4.
BOG kao svijet - v. panteizam; kao
ideja dobrog kod Platona 11,9. :_de=.
miurg_ ll..,10.; kao apsolutna samo-
svijest i prvi _pokreJac kod Ari-
stotela 13,5.; usp. 15,1.: kod-· stojka
)5,2.; 20,1.; kao graditelj svijeta
38,10.; kao duhovna licnost u kr-
~canstvu 20,3.; 20,9.; u novoplato-
nizmu 19,2.; 20; krscanski 20,9.;
~.2.; kao bi s ~ l . ; kao ap-
solutna istina i zbilja kod Augu-
stina 22,3.; kod N. Kuzanskog
27,6.; kao sveduh kod Boehme
29,1.; kao beskrajna supstancija
kod Descartesa 3'1,4.; kao apsolutna
supstancija kod Spinoze 31,5.: kao
mjesto d'uhova kod Malebranchea
31,4.; kao centralna monada kod
Leibniza 31,11.; kao postulat 35,6.
i d.; kod Kanta kao ideja 38,10.;
39.5., 6.; kao moc 39,6.; kao intui-
tivni razum 4-0,7.; kao identitet
mi.sljenja i bitka kod Schleierma-
chera 41,6.; kod Fichtea kao cudo-
redni red svijeta 42,2.; kod Schel-
linga kao identitet i indiferenciia
42,9; deus implicitus, deus exoli-
citus 43,2; ~od Heg~la ks2-du i
ideja 42,10; d'okazi za njeg_ovu
egzistenc1Ju: kozmoloski 13,5.; '34,1.;
ontoloski 23.2.; fizikoteoloski 16,5.;
31,10.; 35, 2,3.; iz ljudske samowi-
jesti 22,2.; 30.5.; t. zv. moralni 39,5.;
kritizir. od Occama 25, 3.; Cousiu-
sa 34,12.; i Kanta 38,10.; mudrost
i dobrota 35,4.
BORBA svil\,. protiv sviju 32,6.; za
opstojnost 45,7.
BO2.ANSKO PRA VO prema pisanom
pr. 7,1.
BO2.ANSKO kao metafizicki poiam,
ponajprije kod Anaksimandera,
4,3.; razl. od Boga kod Eckharta
26,5.; ' Hipoteza bozan. nepotr. za
Laplacea 34,9.
22 Povljest fllozoflje II
337
CAUSA SUI 31,5.
CENTRALN,t\ SVIJEST 44,8.
CIVILIZACIJA, njena vrijednost za
individuum 7,8.; stav kinika 7,8.;
Aristipa 7,9.; (vidi i kultura).
CIVIT AS DEI 22,6.
COGITARE = svijest 22,1.; 30,4.
COGITO SUM 30,4.; 34.; zamijenjeno
sa volo sum kod Maine de Bira-
na 44.2.; usporedi 47,4.
COINCIDENTIA OPPOSITORUM
27,6.; 29,2,7.; 42,1.; 42,8.
COMMON-SENSE 33,8.; 34,10.; 45,2.;
kao logicki smisao 36,7.
CONATUS 32,5. primjedba 1
CONSENSUS GENTIUM 1'7,6.; 32,7.;
33,1.
CONTEMPLATIO kao misticko gle-
danje 24,2.; 26,3.
CRKVA kao nosilac antikne kulture
str. I. 307. i dalje; kao ustanova
spasa 21,6.: kod' Augustina § 22.;
22,5.; .Toma, Dante, Occam 25,7.;
kod Kanta 3'9,6.
CRKVENOPOLITICKE TEORlJE
32,1.; 32,5.; 35.; 39,6.; 45,1.
CovJEK, mjerilo sviju stvari 8,3.:
usp. 46,2.; kao politicko bice 13,13.;
kao glavni predmet filozofije str.
22, II. knjiga; kao p. clan obiju
svijetova 25,4.; kod Kanta 39,3.;
kao socijalno bice 14,7.; kao jed.
predmet istinske spoznaje 37,5.;
kod Schellinga 42,3.; u sredistu fi-
lozofije u 20. stoljecu 49.; bitna
povijesnost covjeka 49,1. i speci-
ficni polozaj covj. kao prirod. b.
49,1.; kod Schelera 49,1.; kao jedin-
stvo tijela i duse 49,2; covjek i po-
vijest 49,6.
CUDO 34,2.
CUD 41,6; potrebe cudi 44,6.
CUDOREDNA SVIJEST kao spo-
znajnoteoretski postulat kod So-
krata 8,4.; kod Platona 9,4.; kod
Kanta 39,4.
CUDOREDNI ZAKON i prirodni za-
kon isto 14,5.; kod Kanta 39,1.
338
CUDOREDNOST ovisna od spozna je
7,5.; usp. 36,2.; kao konvencija 7,2;
ostvarena u drzavi kod' Hegela
42,10.; usporedi takoder 36,6.; 39,1.
D ARVINIZAM naslucen kod Em-
pedokla 5,5.; usp. 48,1. (vidi teori-
ja selekcije)
DEDUKCIJA kod Aristotela 12,2.;
DEFINICIJ A kod Sokrata 8,6.; kod
Aristotela 12,4.
DEGENERACIJA kod Rousseaua
37,4.
DEIZAM, 35,2.; 35,5.; moralizirajuci
35,7.; ezotericki 37,3.; njegov raz-
voj 35,2.
DEMIURG kod Platona 11,20.
DETERMINIZAM kod Sokrata 7,6.;
stoika 16,3.; osporavan kod Kar-
neada i Epikura 1'6,4.; intelektua-
listicki 26,1.; prevladavanje deter-
minizma 49,5. ; suprotnost indeter-
minizma i determinizma 49,3.
(usporedi sloboda volje).
DEUS IMPLICITUS i explicitus
23, 1.; 27,6.; 43,2.
i>tYo-.011.b: Zenonov argument 4,10.
DIJALEKTIKA kod' Zenona 4,10.;
kao tehnika opovrgavanja kod so-
fista 8,1.; kao nauka o pojmovima
kod Platona 11 ,2.; kao apagogicka
metoda kod Aristotela 12,4.; meta-
fizicka kod Prokla 20,2.; u sred-
njem vijeku § 23.7.; kao umijece
govornistva koif Ramusa 28,4.;
transcendentalna kod Kanta 38,9.;
kao nauka znanja kod Schleier-
machera 41 ,6.; kao sistem kod Fich-
tea i Hegela 42,1.; kod Hegela
42,10.; ka o realna kod Bahnsena.·
DIJ ALOG, oblik filozofiranja kod
Sokrata 8,6. ;
DIJELOVI DUSE kod Platona ,11,6.;
Aristotela 13,9.;
DINAMICKA TEORIJA materije
kod Kanta 38,7.; 42.3.; Schellinga
42.3.; usporedi 45,6.
DINAMIZAM kod Stratona i stoi-
ka 15,1.; 20,1. ; kod Leibniza 31,11.;
kod' Kanta 38,7.; kod Schellinga
42,3.
DIOBA filozofije § 3.
DJELA TN OST kod Fichtea 42,2.; org.
i simb. po Schleiermacheru 42,5.
DJELOV ANJE kao najvisa katego-
rija kod Fichtea 42,2.; beskrajno
43,3.;
DOBRO, poj~m kod Sokrata 7,5.; =
vrlina kod kinika 7,8.; = ugoda
kod kirenaika 7,9.; '!1ajvise 14,1;
kod Kanta 39,5,6.
DOCTA IGN1ORANTIA kod Nik. Ku-
zanskog 26,5.; 27,4.; 27,6.; 31,5.
DOGADANJE, samo po sebi razu-
mljivo 4,1.; problem § 5; k ao ostva-
renje biti u pojavi kod Aristotela
§ 13; kao spoznaja kod Eckharta
27,5.; prividno i zbiljsko kod Her-
barta 41,8.
DOGMATIZAM i skepticizam § 17;
34,10; § 38, dog. ili idealizam? Fich-
teova alternativa 41,5.
DOKAZ 12,3.; moralni 39,5.; ontolo-
gijski 30,5.
DOTICANJE kao prirodnoznanstve-
no-metafizicki problem 20,1. pri-
mjed.
DOZIVLJAJ, osnov, pojam duhovno-
znanstvenog iskustva (Dilthey)
47,4.
M;ot '5,4.; 6,1.; 8,5.; 9,1.; 11,1.; 17,3,6.
DOXOGRAFIJA 2,2.
DRUSTVO zasnovano na umu 3f7 2·
45,3. ' '
DRZAVA kod sofista 7,1 id.; 7,8;
Platona 11,8.; Aristotela 13,13.;
stoje 14,7.; Epikura 14,6., Augusti-
na 22,6.; Tome, Dantea, Occama
25,7.; katolika i protestanata 32,1.
i d'.; Cardanusa 32,4.; Hobbesa
32,4.; i cudorednost 36,11.; Wolffa
37,1.; w_. v. Humboldta 37,1; Kanta
39,7.; F1chtea 42,2; 42,6.; estetska
drzava kod Schillera 42,4.; Hegela
42,10.
DRZAVNA CRKVA 32,1.
DRZAVNI UGOVOR 14,6.; 25,7.; 32,5.;
37,1.; 39,7.; 42,2.
DUALIZAM kod pitagorejaca 4,11.;
5,8 ; kod Platona 11,1, osporavan od
Aristotela 12,2; § 13.; teleoloski
13,4.; stoicke etike 16,1.; Boga i
svijeta_ 19,4.; duha i mate~·ije § 19;
dobra 1 zla 4,7.; 2·0,1; Duahzam ne-

ogranicene i ogranicene volje 20,9.;
kod maniheizma i Augustina 22,6.
i dalje; tijela i duse § 24; svijesti
i prostorne supstancije 31,3.; slo-
bode i prirode, svrhe i nuznosti kod
Kanta 39,6.; § 40; prevladan u
estetskoj rasudnoj moci 40,7.
DUH Anaksagore 4,8; 5,5; kao reli-
giozni princip 18,6.; § 19.; kao
stvaralacki princip 19,5.; bozanski
d'uh kod Kanta 40,7.; apsolutni i
objektivni kod Hegela 42,10.; 45,2.;
analiza duha kao zadaca filozofije
33,6.: svijest o neovisnosti duhov-
no ideelnog bitka 48,3.; onotologi-
je duh. bitka 48,3.; zivot i duh 48,3.;
objektivni duh kao duhovnoznan-
stveni pojam 48,3. (vidi takoder
uou,;, pneuma i § 19.)
DUHOVNA ZNANOST i prirodna
znanost § 45.; njihov predmet
»objektivni duh« 48,3.
DUSA kao pokretna snaga i svijest
4,8.; 5,6.; 6,2; kao zrak, vatra, krv,
broj 6,2.; atomi kod Demokrita
10,3.; pojam kod Platona 11,6.; en-
telehija tijela kod Aristotela 13,9.;
kod stoika 15,5.; kao pneuma 15,6.;
u aleksandrij. metafizici i ko<f
Plotina 19,3.; kod Dunsa 25,5.; kod
Tome 25,4.; kao spiraculum 29,3.;
kao »bijeli papir« kod Lockea 33,2.;
ikod Humea 34,4.; pojam d. u 19.
stoljecu 44.; materijalisticki pojam
duse 44,1.; spiritualisticki pojam
duse 44,5.; kao ideja kod Kanta
38,9.; smisao, vrijecmost, znacenje
kao kategorije dusev. 48,2.; dusa
i duh 48;3.
DUSEVNA SUPSTANCIJA proble-
matski 33,6.; 34,1.; 4.; 44,5.
DUSEVNI ZIVOT izgradnja 13,9.;
24,2 i d.; 33,6.; uspor. 41,8.
DUSEVNO ZADOVOLJSTVO kao
ideal 10,5.; 14,1.
DUZNOST, stoja 14,5.; kod Kanta
39,1; kod' Fichtea 42,2.
EGOIZAM = solipsizam 34,2; 44,6.;
46,4.: kao prakticni princip 32,6.:
cudorednost 36,11.; usp. 14,4.; nje-
govo socijalno pravo 37,3.
339
EGZISTENCIJA (vidi esencija) (vidi
takoder filozofija egzistencije)
EKLEKTICIZAM, antikni § 15, 8.;
francuski u 18. stoljecu 44,2.; 45,2.
EKONOMSKI ODNOSI kao osncva
povijesti 45,5.
EKSPERIMENT kod Bacona 30,1.;
kod Galileja 393.
EKSTAZA 18,6.; 20,2 bilj., 20,7.
EKTIPICNO 34.1.
ELEATIZAM, izvorni § 4, 5, 9; 4,4;
6,1.; nematerijalisticki kod Plato-
na 11,1; metafizicki kod Spinoze
31,5; dijalekticki kod Herbarta
41,8.
ELEMENTARNA FILOZOFIJA kod
Reinholdsa 41 ,2.
ELEMENT!, cetiri kod Empedokla
4,7.; kao homeomerije kod Anak-
sagore 4,8.; kod Pitagorejaca 4,11.;
5,8.; kod Aristotela 13,7.; stereo-
metricka konstrukcija kod' Pla-
tona 11,10.
ELITA i masa 49,5.
EMANACIJA 20,.6; kod Plotina 20,7;.
kao vjecna nuznost 20,8.; kao lo-
gicka shema 2·0,8.; kod Eriugene
23,1.
EMPIRIOKRITICIZAM § 45,3.
EMPIRIZAM kasne sholastike 2'7,5.;
u Renesansi 29,8.; Bacona 30,1.;
matematiziran 30,3.; Lockea 33,2.;
u njemackom prosvjetiteljstvu
33,9.; kod Humea 34,6.; metafizicki
kod Schellinga 43,3.
ENERGETIKA 44,6.
ENERGIJA spec. osj. organa 10,3.;
princip odrzanja energije '45,6.
ENS REALISSIMUM et perfectis-
simum 23.2.; 30,5.; 31,5.
ENTELEHIJA 13,1.; dusa kao ente-
lehi.i a 13,9.; kod Leibniza 31,10. u
modernoj biologiji (Driesch) 48,1.
ENTUZIJAZAM kao bit religije kod
Schaftesburyja 35,2.
E7ttO"TT)µ 7J 9, 1.
E7tOY'Y) 14.2.; 17 ,3.; 28,5; 30,5.
ERISTIKA 8.1.
EpM,; kod Sokrata 7,5.; Platona 11,2.
ESENCIJA i egzistencija 23,2.; 31,3.
i dalje
340
ESSE in intelectu - esse etiam in
re 23,2.; 30,5.; 31,9.
- obiective sive formaliter 25,6.
- nosse velle kod Augustina 22,3.;
ikod Campanelle 29.3.
- = percipi po Berkeleyju 34,2.
FSTETJKA, umjetnicko kriticka kod
Aristotela 13,14.; metafizicka kod
Plotina 20,7.; kod Baumgartena
34,11.; Kanta 40,3. i dalje ; Solgera
i romantike 42.9.; Schelinga 43,1.;
Hegela 42,10.; eticka 36,7. ; 42,4., 5.,
asocijativno psiholoska 36,8. ; njeno
znacenje u njemackoj filozofiji str.
103 i dalje u II. knjizi.
ESTETIKA, transcendentalna 38,~.
ETER, elemenat neba 5,8.; 13,17.
E'I'IKA, poceci kod Heraklita 6,2.
primj.; sofisti 7,1. i dalje; Sokrat
7,4.; 8,8.; kod Demokrita i Platona
9,1.; 10,5.: 11,6. i dalje; Aristotela
13,11.; kao individualna etika he-
lenisticke filozofije § 11.; kao na-
uka o savjesti kod Abelarda 24,4;
ikod Tome i Eckharda 26,3. i dalje;
bazirana na logici 36,2.; savrsen-
stvu 36,4.; utilitarna 36,5., 9.; u
osjecaju 3·6,7.; socijalno zasnovana
36,9.; egoizam 36.11.; zasnovana na
autoritetu drzave 36,11.; simpatiia
36_,12.; estetizirana et. 36.7; 42.4.;
etika kategorickog imperativa § 39.;
odredenie duznosti 42,2.; genijal-
nost 42,5.; saucesce 41,10.; 43 ,4.;
os.i etilni eudemonizam 46,1.; usp.
49,3,3: materijalna vrijednosna eti-
ka 49,4. {vidi i vrlina).
EUDEMONIZAM sofista 7,2. i dalie;
sokratovske etike 7,6.; kod kinika
i dr. 7,8. , i aalje; kod Demokrita
10,5.; utilisticki 36,9. (vidi i etika).
EVIDENCIJA osjetilna 157,6: neno-
sredna kao kriterij urodenosti 30,5.;
33,l; kao odlucan kriterij istine u
fenomenologiji 47,3.
EV?:i:-,ucIJA kod Spencera 45,8; (vi-
di 1 razvoj).
F AKTORI povijesti filozofije 2,3.
FANTAZIJA = masta 2.12,4.; 38,6.;
40,4.; 42,2., 5., 6.
FENOMENALITET prostora i vrn-=
mena 31,10.; 34,12.; 38,2.; 41,10.
FENOMENALIZAM 8,3.; 34,12.; =
apriorizam kod Kanta 38,2.
FENOMENI jaki i slabi = impresije
i ideje kod Humea 33,4.; i noume-
non 38.8.; kocf Spencera 45,8.
FENOMENOLOGIJA Hegela 42,10.;
Husserla 47,3.
FENOME~OLOGIJSKI AKT 48,2.;
uspored1 49,3.
FILANTROPIZAM 34,4. Biljeska
FILOZOFI kao kraljevi u platonovoj
drzavi 11,8.
FILOZOFIJA, njeno teoretsko i
prakticko znacenje 1,1.; definicije
f. 1,1.; nemogucnost def. fil. 1,2.;
smisao njene povijesti 1,2.; 2,1.; po
Hegelu 2,2.; 42,10; 46,7.; njena li-
ter. 2,6.; zadaca f. 2,6.; metode 2,6.;
uvod 3.; odnos prema posebnim
znanostima 1,3.; ope. kult. 1,3.; i
religija 2,1.; kod razlic. narocfa 1,3.;
kao samospoznaja duha 2,4.; kao
svjetska znanost (rijes. teologije)
25,3~; 26,3.; kao nauka o tjel. 30,3.;
kao univerzalna matematika 30,4.;
kao nauka o znanju 41,6.; kao spo-
znaja moguceg 34,10.; zbil jskog
34,12.; prerada iskustvenih pojmo-
va 41,7.; kao najop. generalizacija
45.8.; kao nauka o opcevazecim vri-
jednostima 46,7.;
FILOZOFIJA EGZISTENCIJE Hei-
degger, Jaspers 49,4.
FILOZOFIJA ISKUSTVA, Bacon
str. I 429.
,FILOZOFIJA POVIJESTI, poceci
15,8.; patnstike 21,2 i d.; Augu-
stina 22,6; prosvjetiteljstva 37,4.;
Vica 37,5.; Herdera 37,5.; revolu-
cije 37,2.; tradicion:..lizma 45,1.;
teleoloska kod Kanta 39,8.; Schil-
lera i Fichtea 42,5,6.; Hegela 42,10.;
Com tea 45,4.; materijalisticka 45,5.;
49,5.; u 20. stoljecu 49,5 i 6.; kao
raz. drustv.-pov. svijeta i samoizl.
ljudi 49,6.; formalna i materijalna
49,6.
FILOZOFIJA PRAVA reformacije
32,15.; kod Kanta 39,7.; Fichtea
42,2.; kod Hegela 42,10.

FIL'OZOFIJA PRIRODE stoicka, epi-
kurejska 15; njemacka 42,3. i d.
novija 44,6.; 45,3; uspor. 4S,1.
FILOZOFIJA VJERE 41,1.
FIZIKA hipoteticka kod Parmenida
4,4. bilj.; Aristotela 13,6.; matem.
fiz. kao zadaca fizike i spoznajne
teorije 30,5.; kao prava znanost
31,1.
FIZIOKRATI 37,2.
FORMALIZAM kod Dunsa 27,3.;
Bacona 30,1.
FRENOLOGIJA 44,1.
GENERACIJA 49,6.
yt,,rntc kod Platona 11,3
GENIJALNOST, moralna 42,5.; 46,6.
GENIJE 36,8.; def. kod Kanta 40,5.;
Schillera, Humboldta, romanticara
42,5.; Schellinga 42, 7.; relig. 42,9.;
kao svrha povijesti 46.6.
yvwilt CfSO(UTOV 7,4.; 24,4.; Fichte 42,2.
GOVORI Fichtea njemackoj naciji
42,6.
GRAMATIKA i logika kod sofista
8,1.; ·terministi 27,4.; humanisti
28,4.
GRANICNI POJMOVI 38,8.; meha-
nickog tumacenja svijeta 40,6.
GRAVITACIJA 3•0,3.; 31,1.
GRCKA FILOZOFIJA, njeno d'idak-
ticko znacenje str. I. 69.
GRIJEH kao zabluda kod Sokrata
7,6.; 16,2; kao tjelesnost 19,1.; pro-
tiv Boga 26,3.; kao problem teo-
diceje 16,6.; 35,4.; kao radikalno
zlo kod Kanta 39,6.
H AECCEIT AS 27,3.
HARMONIJA svijeta po Heraklitu
4,4.; 5,3.; pitagorejaca 4,11.; Bruna
29,1.; Shaftesburyja 35,2.; presta-
bilizirana po Leibnizu 31,7. primj.;
31,11.; 34,!1., 12 bilj.
HARM'ONIJE SFERA 2,11., 4,11 bilj.
HEDONIZAM 7,8 i d.,
HEGELIJANIZAM 45,9.
HERMENEUTIKA tzivota (Dilthey)
49,4.
HETERONOMNI MORAL 39,2.
HIJERARHIJA ZNANOSTI po Com-
teu 45,4.
341
HIIJOZOIZAM milecana 4,1.; 5,1; di-
namicki kod' Stratona 15,1; mate-
rijalisticki u Francuskoj 33,7.;
34.9.; 35,5.
HIPOTEZA, logika h. 17,6.
HISTORIJSKI nazor o svijetu. He-
gela 42,10.; (vidi povijest, filozo-
fi.ia poviiesti).
HOMEOMERIJE 4,8.; 5,5.; 15,5.
HUMANITET kod Herdera 37,5.;
apstraktnost ideje hwnaniteta u
2·0. stol;ecu. 49.
HUMANIZAM § 28.; estetski u Nje-
mackoj 42,5; spozna.inoteoretski =
hominizam (pragmatizam) 45,8 bilj.
JDEAL, estetski 40,5.; 42,10.; Bog
kao ideal kod Kanta 38,10.
IDEALIZAM, Platona 9,5.; 10,5; 11,1 .;
kod Plotina 20,7.; senzualisticki
kod Occama 25,6.; Campanella
29,8.; Berkeley 34,2.; transcenden-
talni 38,6., 10; 42., 4,7.; 44,6.; § 17.;
sub.iektivni i objektivni 42.3.; etic-
ki 42.2 ; fizicki 42,3; magicki W,7.;
estetski 42,4.; 42,9.; apsolutni 42,9.;
religiozni 41,6., 9.; logicki 42,10.;
teleoloski 44,7.; id'eal. i dogmatizam
kod Fichtea 41,5.; historijski 45,9.;
granice modernog idealiz. 47,1.;
IDEALNA DRZAVA, Platona 11,8.;
stoicka 14,7.; proglasena kao ne-
moguca od Cardanusa 34,4.; (vidi
takoder utopije)
IDEALNI F AKTORI i realni faktori
drustva i povijesti 49.9.
!DEJA = duh, Bog ikod Hegela 42,10;
= logicka kod Hartmanna 44,!}.;
46,3.
IDEJE, lik atoma kod Demokrita
9,3.; 10,2.; kod megarana 11,9.; kod
Platona 9,3.; 5,11.; njihov odnos
prema pojavama 11,3.; njihov red
11,5.; kao uzroci svrha 11,9.; ospo-
ravane od Aristotela 12,2.: kao in-
teligibilni svijet 20,7; kod Schopen-
hauera 43,4.; dobra kod Platona
7,9.
IDEJE, m. Boga kod novopitagore-
jaca i dr. 194,.; kod Augustina 22,2.;
u indentitet. sis. 42,9.; kod Filona
20,5.; u borbi oko univerzalija 23,3.;
342
- 1Predodzbe § 33, jednostavne i
slozene .kod Lockea 3,3 .; urodene
30,5.; ideae inatae et adventiae kod
Wolffa 33,9.; kod Herbarta 41,7.;
apstraktne kao fitkcije 33,3,.; 33,4.:
34,2.; kao kopije impresija 33,4;
45,8.; iz iskustva 33,2.
- zadace uma kod Kanta 38,1.;
38,9.; kao regulativni principi 38,9.;
odnos prema postulatima 39,4.; kod
Schellinga 42,9.; estetsko-eticke
ideje po Herbartu 42,5; kod Scho-
penhauera 43,4.
IDENTITET, princip kod sofista
pretj. 8,1.; misljenja i bitka kod'
Parmenida 4,5.; kod Humea 34,5.;
ikod Schleiermachera 41,6.; princi-
pium identitatis indiscernibilium
31,11.
IDEOLOGIJA 3•3,6.; 34,9.; 44,1.; etic-
ka 36,11.
IGNAVA RATIO 16,3.
ILUZIJE 46,3.
IMANENCIJE i transcendencije Bo-
ga 15,1.; 20, 1,5.;- 20,7.; 27,1.
IMANENTNA FILOZOFIJA 44,6.;
usp. 47,1.
IMATERIJALNO kod Platona 11,1.;
Aristotela 13,5.; 19.
IMPERATIV hipoteticki i katego-
ricki 39,2.; 42,2.
Il\lIPERIUM i Sacerdotium kod To-
me, Dantea, Occama 25,8.
IMPRESIJE kod Humea 33,4.; kod
Spencera 45,8.
INDETERMINIZAM, 16,4.; 26,1. (vidi
i sloboda volje i determinizam)
INDIFERENCIJE prirode i duha,
objekta i subjekta 42,8.
- religiozne za istraz. prirode §
31.
INDIFERENTIZAM, nazor u borbi
oko univerzalija 23,3.; bilj. 23,5.
- konfesionalni 32,2.
INDIVIDUALITET 33,7.; 41,9.; usp.
49,3,4.
INDIVIDUALIZAM 7,2.; 15,3.; 22,5.;
23,4.; 25,8.; i univerzalizam 46,4. i
dalje; kao eticki princip 36,6.
INDIVIDUACIJA, princip § 27.; 27,3. ;
41,9.; prostor kao p. i. 20,7.
INDIVIDUALNA ETIKA § 14.
INDIVIDUALNI FAKTOR povijesti
filozofije 2,5.
INDIVIDUUM, jaki, 7,2. i d.; povi-
jest spasa indlividuuma 24,2.; kao
ogledalo univerzuma 27,6.; kao
monada 31,11.; kod Fichtea 42,6.; u
odnosu prema drustvu 46,1.; i za-
jednici 49,5.
INDUKTIVNA METODA kod Sokra-
ta 8,7.; Aristotela 12,4.; epikure-
jaca 17,1.; Bacona 30,1.
INFLUXUS PHYSICUS 31,7.
INSPIRACIJ A 18,5.
INSTRUMENTALIZAM 4'5,8, biljesika
INTEGRAClJA 45,8.
INTELEKTUALITET osjetilnih kva-
liteta 31,2.; 34,1.; = subjektivitet
8,3.
INTELEKTUALIZAM, predsoikrato-
vaca 6,2.; morala kod Sokrata 7,6.;
Demokrita 10,5.; Aristotela 13,14.;
prosvjetiteljstva 36,2. - i volun-
tarizam 19,4.; 23,7.; 26; 27,2.; 00,8;
44,2.; 44,2.; 44,8 .i d.; 45,4; (vidi i
voluntarizam)
LNTELEKTUALNI ZOR 38,8.; 40,7.;
41,5.; 42,1.
INTELIGENCIJE kod Fichtea 41,5,;
§ 42.; beskrajna :n,5.
INTELIGIBILNI PROSTOR odno-
sno svijet 20,7.; 41,8.
INTENZITET predocaba 26,1.; 'kod
Leibniza 31,11.; 41,8.
INTENZITET SVIJESTI 26,1.; 41,8.
INTUITIVNA SPOZNAJA kod Pla-
tona 11,2; dalje 27,4.; 24,3.; 30,5.;
31,5.; 34,1.;
INTUITIVNI RAZUM kao boz. kod
Kanta 38,8.; 40,7.
INTUITTVIZAM 47,3.
IRACIONALIZAM 43; Schellinga
43,1.; 3.; Schopenhauera 43,4.; 46,5.
IRACIONALNO u kritici znanosti
47,2.
IRONIJA, kod Sokrata 8,6.; roman-
ticara 42,6., 9.; 43,4.; 46,6.
ISKRA = bit duse kod Eckharta
26,5.
ISKUSTVO u suprotnosti prema mi-
sljenju 6,1; kod Demokrita i Pla-
tona 9,1.; 10,4.; unutarn,ie i vanj-
sko 33,2.; unutarnje sigurnije no
vanjsko 27,5.; 28,5.; 34,1.; unutar-

nje rkao povijest spasa 22.; 24,1.;
unutarnje kao jedina osnova psi-
hologije 44,2.; usp. 2'7,5.; kod Ruma
34,6; kao sistem pojava kod Kanta
38,8.; kod Fichtea 41,5.; cisto kod
Bacona 30,1; kod Avenariusa 45,3.;
(vidi opazaj)
ISTINA kod Sokrata 8,4.; u iheleni-
stickoj filozofiji 17.; is. nije mo-
guca 17,4.; is. samo u sudu 17,9.;
pretpostavka spoznaje po Augu-
stinu 22,2.; jasnoca i razgovijetnost
kao oznake istine 30,5.; vjecne i sl.
kod Leibniza 30,7.; 33,10.; kod Wolf-
fa 33,9.; kod Kanta i Tetensa
33,12.; 31,11.; 33,8.; 44,5.; vjecna kao
fa.tum 35.4.; samo po sebi razum-
ljiva kod skota 33,6.; kod Bayla
35,6.; antropolog. zasnov. 46,2., 4.
!SUS !kao srediste svjetske povijesti
21,2.
IZVLASTENOST cuvara u plato'.n-
skoj drzavi 11,8.
IZVODENJE posebnog iz opceg 12,3.
IZVORI povijesti filozofije 2,6.
JAHumea
kao svezanj predod7lbi kod
34,4.; kod Benekea 44,3;
kao transcendentalna apercepcija
kod Kanta 38,6.; kao princip filo-
zofije kod Fichtea 41,5.; religiozno
filozofski 43,1.; razlicit od tijela
49,2.
JASNOCA I RAZGOVJETNOST kod
DeFcartesa 30,5.; 30,7.; 33,7. kod
Leibniza 31,11.; 33,10.
JEDNAKOST I NEJEDNAKOST kao
rpoliticke ideje 32,3.
JEDNO 4,5; 20,6; 20,2.
JEDN'OSTAVNO i slozeno u du~i
33,8.
JEZIK 8,5.; 33,3.; 34,8.; 37,5.; 41,2'.;
45,1.
JUS naturale 14,8. (vidi prirodno
pravo)
K ALKIL, psiholoski kod Herbar-
ta 41,8.
KALOKAGATIA kcd Sokrata 7,5.;
Shaftesburyja 36,6.
343
KAMEN MUDRACA 29,6.
KANONIKA 15.
KANT-LAPLACEOV A hipoteza 34,9.
KARAKTER inteligibilni i empirij-
ski 39,4.; 41,20.; 46,5.
KARAKTEROLOGIJA 49,2,3.
KATALEPTICKA FANTAZIJA 17,9.
KATEGORIJE kod Aristotela 12,5.;
13,3.; kod stoika 17,2.; inteligibilne
kod Plotina 20,7.; kod Kanta 38,4,5.;
svrhe 39.; kod Herbarta 41,7.; Fi-
chtea 42,2.; rprirode kod Schellinga
42,3.; 'kod Hegela 42,.; 10.; Hart-
manna 44,9.; kao forme predm.
bitka za razl. od egz. 49,4.; kat.
zivota 48,1.; povijesne kategorije
49,6.
KAUZALITET Aristotela 13,2.; kod
stoika 15,2.; 16,3; skeptika 17,7.;
sholasticki k. 30,5.; po Galileju
31,6.; ipsihofizicki u kartezijanizmu
31,7.; kao indeterm. zak. kod Spi-
noze 31,9.; kod Leibniza 31,10.; kod
Humea 34,5.; § 38.; kod Kanta 38,6.;
stvari o sebi nemoguc 41,13.; kao
volja kod Schopenhauera 41,20.;
kao energija 45,8.; kritika pojma
'kauzaliteta u fizici 20. stolj. 48,1.
primjedba.
KLV'l)CHc; 4,6 biljeska
KOLEKTIVIZAM 49,&.
KOMUNIZAM 32,3.; 37,2.; toboznji
kod Platona 11,8.
KONACNOST ljudske opstojnosti
49.4.; (usporedi beskonacnost)
KONCEPTUALIZAM 23,6.
KONSTRUKTIVNO misljenje 42,1..
10.
KONTEMPLACIJA u mistici 24,2.;
'26,3. id.;
K'ONTINGENCIJA konacnog 37,3,6.;
slobodne volje 26,1.; l.ndividualnog
27,3.; posebnih prirodnih zakona
31,10.; 40,7.; svijeta 31,11.; 35,4.
KONTRAST 34,3.
KONVENCIONALIZAM 45,8. bilje-
ska
KORELA TIVIZAM 45,3.
KORPUSKULARNA TEORIJA § 24.
biljeska; 29,4.; 3,1,4.; 31,6.
xor µoi:; kod Anaksagore 4,8
KOZMOPOLITIZAM 7,8.; 14,7.; 42,6.
344
KRETANJE § 5. kao svojstvo atoma
4,9.; negirano od Parmenida i Ze-
nona 4,5.; 5,7; Odnos prema opa-
zaju 8,3.; proizlazece iz Boga 13,5;
u krug kao na,isavrsenije 13,7.;
kao predmet svih znanosti 30,3,;
kod Descartesa 31,6.
KRITERIJI istine § 17.;
KRITICIZAM str. 142. i dalje 11
knjige; uspor. 47,1,2. (vidi i tran-
scendentalne filozofije); kao apso-
lutni skepticizam 41,1.
KRITICKI ZADATAK povijesti fi-
lozofije 2,6.
KRITIKA kod Kanta str. 105, II.
knjiga; antropoloska kod Friesa
45,9.; kao protupojam prema me-
tafizici 47,1.; usp.; 49,7.
KRITIKA BIBLIJE 32,2.; 35,9.
KRITIKA UMA, Kanta str. 103. II
knjiga
KRSCANSTVO, kao prava filozofija
kod Apologeta 18,3.; kao obnovlje-
na prirodna religija kod Abelarda
23, 7.; i slobodnih mislilaca 35,8.;
KULTURA § 37, kod Kanta 39,8.;
njena vrijedoost za individuum
37,3.; novo zasn. 37,4.; 46,6.; filo-
zofija kulture u 20. stoljecu 49,6.;
razl. kul. 49,6.; kod Spenglera 49,6.;
cikl. teorija kul. 49,6.
KUL TURNO-POVIJESNI F AKTOR
povijesti filozofije 2,4.
KVALITATIVN'O i kvantitativno
6,1.; 8,3.; 10,1 i d.; 30, 3,5.; 31,2.;
kod Aristotela 13,8.; Goethea 42,3.;
43,3; 44,8.
KVALITETE apsolutne kod Herbar-
ta 41,7; primarne 1 sekundarne
6,1.; 10,2 id; 13,8.; 31,2.; 34,1.; 44,6.;
tercijarne 31,2. bilj.
KV ANTIFIKACIJE predmeta 44,4.
LATITUDINARI § 35.
LEGALITET i moralitet 14,5., bilje-
ska; 24,4.; 3'9, 7.
LEX NATURAE 14,8.; 16,8.; 24,4.;
25,7.
LICNI F AKTOR povijesti filozofije
2,5.
LICNOST, sofisti 7,2.; kod stoika
14,3.; znacenje u aleks. filozof. 18.;
19,3.; kod Plotina 20,7.; u krscan-
stvu 20,3.; kod Augustina 22,1.;
metafizicki problem sholastike
27,2.; u Kantovoj etici 39,3,4., 6.,
7.; sloboda i 1. 49,3.; kod Schelera
49,3.
LIJECNICI arapski str. I 3'56, Sta-
rog vijeka str. I 202., str. I 247
LIJEPA DUSA kao ideal 42,4., 6.
LIJEPO I UZVISENO kod Burkea
36,8.; kod Kanta 40,1.
LINGUA ADAMICA 30,7.
LOGICKO i alogicko kod Hartman-
na 44,9.; 46,3.
LOGIKA, njeni po~ci kod Zenona
6,1.; sofista 8,1.; aristotelovska §
12.; formalna, poslijearistotelov-
skog vremena 17,1.; kod Herbarta
41,7.; kao terministicka 27,4.; 31,2.;
34,8.; kao kvantificirajuca 44,4;
kao prirodna kod Ramusa 28,4.;
29,8.; kao metodoloska kod kar-
tez. 30,6.; kao semiotika 33,3.; lo-
gicki smisao (common sense) 36,7.;
metod. u nov. vr. 45,9.; kao tran-
scendent. kod Kanta 38,5.; 41,7;
42,1.; 47,1.; metafizicka kod He-
gela 42,10.; kalkil. 31,2.; 34,8.; 44,4.
LOGOS kod Heraklita 4,4.; 6,2.; De-
mokrita 10,2; stoika 14,5; 15,2.; kao
ideja ideje i drugi bog 20,5.; 20,9.;
LUMEN Ni\TURALE 25,2.; 30,5.;
33,1.; 33,3 lbilj.; 34,10; 35,1.
LJ20,EPOTA kao osjet. pojava ideje
7.; kao savrsenstvo osjet. 34,11;
Kantova def. 40,1,3.; sloboda u po-
javi 42,4.; lj. univerzuma kao re-
l!giozni motiv 28,1.; 29,1; 35,2.
LJUBAV lkod Platona 11,2.; kao naj-
visa vrlina 22,7.; 24,2.; .26,4.; 26,5.;·
kod Comtea 45,4.
- i mrznja kao svj. sile kod Em-
pedokla 4,7.; 5,5.
LJUDSKA PRA VA 37,2.
LJUDSKI RAZUM zdrav 34,2-.; 10.
MAGICNI IDEALIZAM kod Plo-
tina 20,7.; kod Novalisa 42,3 bilj.
MAGIJ A 29,8.
MAGNETSKI POLARITET 42,8
bilj.

MAJEUTIKA kod Sokrata 8,6., 7.
MAKROKOZAM i mikrokozam 15,6.;
29.; 31 ,1 1.
MANIHEIZAM 20,4; kod Augustina
22,6.
MANTIKA kod stoika 15,8.
MATEMATIKA 1,1.; kod pitagor.
4,11. ; znac. za Platona 11,2.; 9.; za
istraz. prirode u renesansi 29,5. ;
30,3.; iza Descartesa kao ideal zna-
nosti 30,6.; 34,4.; njen metodicki
odnos prema filozofiji 34,12.; apri-
oristicka znanost kod Kania 33,12.;
38,1 i d., njena primjena za psiho-
logiju kod Herbarta 41,8.
MATERIJA kod Anaksimand'ra 4,2.;
Parmenida 4,5 ; kod Platona
prostor 11,9.; kod Aristotela 13,1.;
13,4.; kao zlo u aleksandrijskoj fi-
lozofiji 19,1 i dalje; kod Averoesa
27,1.; kod Tome i Dunsa 27,3.; kod
Leibniza 31,11.; dinam. konstr. kod
Kanta 38,7.; kod Schellinga i kod
Herbarta 41,7., 8.
MATERIJALIZAM kod Demokrita
9,4; 10.; stoika 15,5.; 17,2.; antro-
poloski prosvjetiteljstva 31,6.; 33,5.:
34,9.; problematicki ili asertoricki
33,7.; sa deizmom 33,5.; antr01Polo-
ski 44,1.; 6; nominalisticko-antro-
poloski 44,6.; (dijalekticki) priro-
doznanstv. str. 261. IL knjiga.;
ma terijaHsticka filozofija povijesti
45,5.
MEDICINA 1,1.; magicka kod Para-
celsusa 29,6.
MEHANIKA kod Demokrita 10,2 i
d'.; kao mat. teor. kretanja 30,3.;
kao vladajuca znanost 31,1.
MEHANIZAM 4,5.; 5,5.; 10,1 i dalje;
13,4.; 15 kacr spor. uzrok 11,10.; mo-
tiv za materijalizam 34,9.; u slu-
zbi teleologije 31,10.; 44,7.;
METAFIZIKA = prva znanost 1,1.,
zasnovana od Anaksimandra 4,2.;
iznova od Demokrita i Platona §
9., kao etic.ki postulat 9,4.; siste-
matican od ArLstotela 13,1.; u pro-
svjetiteljstvu 34,7.; kao dogmati-
zam kod Kanta 38.; kao metafizic-
ko znanje 34,5.; 41,3.; pojava 33,7.;
6.; duha 42,10.; volje 43,4.; obnav-
345
ljanje u 20. vj. 47,5; usp. i 48.
kao i § 47-49.
METODA filozofije 1,2.; kao cilj
Aristotel. logike 12,1; kao pro-
blem novije .filozofije § 30.; maje-
utika Sokrata 8,6 i d.; silogisticko
deduktivna i induktivna 28,4, § 32;
rezolutivna i kompozitivna 30,3. ;
analiticka i sinteticka 30,4.; geo-
metrijska 30,6.; 32,4.; 34,10.; 34,12.;
kriticki transcendentalna kod Kan-
ta 105 str. IL knjiga.; dijalekticka
42,1.; histor. konstruktivna kod
Schill era 42,6.; 10.; psihofizicka
44,8.; »historijska « kod Comtea
4·5,5.; duhovnih Zil'lanosti 47,4.
MILIEU 46,4.
MIWST, kod' Augustina 22,5.; kao
carstvo neba 25.; 25,7.
µl11r,mc; 4,11.; 11,3.
MISTERIJE u predsokratici 6,2.; kod
Platona 11,6.; teologije 25,2.
MISTIKA 18,6.; § 24.; 27,4.; 28,7.;
30,6.; 31,5.; 33,7 biljeska; 43,1.;
43,2.; unutarnji izvor reformacije
28,7.
MISTIKA BROJEV A, simbolika
brojeva W,3.; 29,5.
MISLJENJE i bitak isto 4,5; mislje-
nje i opafanje razliciti samo kvan-
titativno 10,4.; razlicito od opaza-
fanja 6,1; zajednicko po Sokratu
8,6; cisto kao bozja samosvijest
kod Aristotela 13,5; kao predmet
logike 12,1.; kao racunanje 31,3.;
kao veza elemenata svijesti 33,3.;
34,1,8.; oblik i sadrzaj misljenja
33,19,12; identitet misljenja i bitka
kod Schleiermachera 44,6; zdravo
m. kod Nicolaia 34,10.
MITOVI kod Ksenofana 4,3.; kod so-
fista 7,3.; Platona 11,6.; stoika 15,8.;
gnostika 20,6.; Schellinga 43,3.
MJERA, kod Grka 4,11.; Demokrita
10.5.
MJEREN JE psihickih velicina 44,8.
MNIJENJE vidi llo~oc
MNOSTVO stvari neg. od eleacana
4,5.; 10.; u atomizmu 5,5.; kod Bru-
na 29,2.; sukces. svjetova 5,1.;
stoika 15,4.; Origena 21,3.
MOC, volja za m. 47,6.
MODUS 31,4.; beskrajni 31,5.
346
MOGUCNOST kod Aristotela 13,1.;
kao kategorije kod Kanta <W,5.;
moguci svjetovi kod Leibniza
31,11.; 35,4.
MONADAkod Bruna 219,4.; kod Leib-
niza 31,11.; usp. 33,7. i d.; 36,4.;
34,11.; kod Kanta 38.
MONIZAM, izvorna pretpostavka §
4.; metafizicki eleacana 4,5.; stoje
16,6.; duha u novoplatonizmu 19,5.;
u renesansi 29,L; ·misticki kod
Schellinga 43,2; moderni 44,6.
MONOTEIZAM kod Ksenofana 4,3.;
kinika 7,8.; duha kod Aristotela
13,5.; po Humeu 45,9.
MORAL, asketski 19,1.; u romantici
42,5.; kao borba vrijed'nosti 46,1.;
(vidi etika)
MORALITET kod Schellinga 42,8.;
i legalitet 14,5.; kod Hegela 42,10.
MORAL SENSE 36,7.; 12.
MORFOLOGIJA kod Goethea i
Schellinga 42,3.; u nov. biologiji
45,7.
MOTIVACIJA kao vrsta voljnog ka-
uzaliteta 41,10.
MOTIV MORALA 7,2.
MUDRAC, ideal mudraca 7.; 8,9.;
14.; 11,7.; 16,2.
N ACIONALNA DRZAVA, moder-
na 32,1.
NACIONALNA EKONOMIJA 36,52.;
37,2.
NACELA cistog razuma 38,4., 7.
NADCOVJEK 46,6.
NAOOSJETILNO 11,1.; 39,4.; 34,9.;
38,9.
NAIVNO i sentimentalno 42,6.
NATURALIZAM, peripateticar. -kod
Stratona 15,1.; Aleksand. Afrod.
27.2.; antropol. kod Bacona 30,2.;
evolucionistU:ki kod Robineta 34,9.;
NAT'URA NATURANS i natura na-
turata 26,5. bilj; 21,1.; 29,2.; 31,5.;
kao »dogmatski« princip 42,2.
NAUKA O AFEKTIMA stoika 14,1.;
kod Descartesa i Spinoze 31,6.;
kod Hobbesa 31,6.; 32,5., kod ideo-
loga 33,6.
NAUKA O BOJAMA Goethea 42,3.:
NA UKA O BROJEVIMA pitagore-
jaca 4,11.; 6,1; Platona 11,5.; u re-
nesansi 29,5.; 30,3.
NAUKA O DOBRU Platona 11,7.;
helenisticke etike § 14.; Schleier-
machera 42,5.
NAUKA O DRUSTVU, utilisticka
epikurejaca 14,6; stoje 14,6,7.;
{usporedi sociologija)
NAUKA O DVA SVIJETA Platona
11,1.; u aleksandrijskoj filozofiji
19. i 20.; kocl' Augustina 22,3.; Kan-
ta 34,12.; 39,4.
NAUKA O IDOLIMA kod Bacona
30,1.;
NAUKA O KRETANJU kod Kanta
38.7.
NAUKA O PNEUMI 5,6.; lkod peri-
pateticara 13,9. bilj.; stoika 15,5.;
epikurejaca 15,5.; u aleksandrijskoj
filozofiji 18,6.; 1'9,1 i d.
NAUKA O SLOBODI Schellinga
43,2.
NAUKA O ZNANOSTI 8,4., 5.; i34,8.;
41,5.; 42,1.; 33,6.; 42,2., 3.; Com tea
45,3., 4.
NAPREDAK cudoredni u povijesti
39,8.; 45,7.; 46,2; kod Schopenhau-
era 43,4.
NAVIKA kao razlog misljenja 17,2.;
kod Humea 34,4.
NAZOR O SVIJETU, historijski u
njemackom idealizmu 42,10.; 45,5.;
vlastita Iogika nazora o svijetu,
tipovi 4'7,4.; <W,3.; i t. d. {vidi i filo-
zofija, pojam fil. i t. d.)
NEB IT AK = prazan prostor kod
Parmenida 4,5.; atomista 4,9.; Pla-
ten 11,9.; kod Plotina 20,7.
NEBO kao carstvo reda i savrseno-
sti po Anaksagori 5,5; pitagorej-
cima 5,8.; 6,1; Aristotelu 13,6.
NEGACIJA dijalektic:ka 42,1.
NEHISTORIJSKI nacin misljenja
prosvjetiteljstva 37,5.; 35,9.; pro-
tiv Hegel 42,10.
NE-JA 42,2.; 44,2.
NEODREDENOST 4,2; 6,2.
NEOVISNOST od svj . kao et. ideal
14,1.
NEPOSREDNE !STINE kod Aristo-
tela 12,6.
NEPROMJENLJIVOST ,k ao oznaka
bitka 4,2.
NESAVRSENOST nuzna u svijetu
16,6.; 35,4.

NESVIJESNO u predodzbama 31,11.;
u umu 42,2.; kod Hartmanna 44,9.;
46,3.; i podsvijesno u novoj psi-
hologiji 48,2.
NEUGODA kao pozitivni osjecaj kod
Schopenhauera 43,4.; (vidi i ugoda)
NIHILIZAM 8,2.; 9,1.
NIRVANA 43,4.
NOMINALJZAM 23,4.; § 27,4.; 28,4.;
33.3.; 4.; 34,2.; 34,3.; 44,6.
NORMALNI RADNI DAN u utopi-
jama 32,3.
NORMA 6,2; 15,2; 22,2.; 46,7.
NOUMENA 38,8.
vou, kod Anaksagore 4,8.; 5,5.; 6,2.;
kod Platona 11,6.; Aristotela 13,10.;
Stratona 15,1.
NOVOHEGELIJANIZAM 47,7.; 49,
3,4., 5., 6.
NOVOIDEALIZAM u Engleskoj
47,5.; usp. 49,4.
NOVOKANTIZAM 44,7.; 47,1.; 49,4.
NOV1QPOZITIVIZAM 47.
NOVOSPINOCIZAM 42,3.; 42,8.
NOVOTOMIZAM 47,5.; 49,4.
NUZNOST, mehanicka kod Leukipa
4,5.; Demokrita 10, 1.; Pla tona 11,9.;
Aristotela 13,4.; stoje 15,2.; logicka
kod Aristotela 12,2.; bezuvjetna i
uvjetna kod Leibniza 30,7.; 31,11.;
Kanta 38,2. i d.; osjecaj nuz. u
iskustvu po Fichteu 41,5.; u siste-
mu uma kod Fichtea, teleoloska
42.
0BJAVA kao tradicija ili ekstaza
18,5. i d.; pl. u rpovijesti 18,3.; 21,5.;
u prirodi 29,1. i d.; samoobjava
boga u mistici 26,5.; kao osnova
drustva 45,1.; njen odnos prema
umu 18,3.; kod Kanta 39,7.; kod
Schellinga 43,2., 3.
OBJEKT 42,8.
OBJEKTIVITET i objektivacija kod
Schopenhauera 41,10.
OBLICI MISLJENJA mj. pojam 47,4.
OBLIK ( :St~ ) kod Demokrita i Pla-
tona 9,3; ( µop<;>~) kod Aristotela
13,1.; cisti = Bog 13,5: subsisten-
tan ili inherentan kod Tome 25,4.;
27,3.; kao priroda stvari kod Duns
Scotusa 27,3.; kod Bacona 30,1; ob.
347
misljenja kao prirodni zakon kod
Tetensa 33,12.
OBRAZOV ANJE, kao prirodno obr.
37,4; 37,3.; kod romanticara 42,5.
'ODGOJ PQ Platonu 11,8.; Aristotelu
13,13., 13.; Bacon-Komenski 30,2.;
Rousseau i filantropisti 37,4.; Her-
bart i Beneke 41.8.; estetski odgoj
kod Schillera 42,4.
- ljudskog roda pomocu objave
18,5.; 21,5.; po Lessingu 35,9.
ODGOVORNOST 14,5; 16,2.; pretpo-
stavlja kontingenciju volje 26,1.
ODMJERAVANJE ugode i neugode
kod hedonista 7,9., u utilizmu 3'6,9.,
u pesimizmu 43,4.
ODNOSI POJMOV A 11,2.
OKAZIONALIZAM 31,7. i d.
OMEDENOST kao zavrseno,st kod
Grka 4,3.; 20,2.
ONTOLOGIJA stoi::ara 17,2.; obn.
ont. u poc. 20. stoljeca 47,5.; du-
hovnog bitka 48,3., 4.; ont. kao na-
uka o bitku u vremenu 48,4.; kao
bitna znanost 48,4.; fundamentalna
ontologija kao egzistencijalna ana-
litika ljudskog postojanja (Heideg-
ger) 48,4.; kod' Hartmanna 48,4.
ONTOLOGIZAM 46. bilj. 1.
OPA2AJ najst. teorije 6,3.; po Pro-
tagori 8,3.; 9,1.; unutarnji i vanj-
ski 33,2.; unutarnji sig. 34,1; 44,6.;
kao induktivna osnova teorije
33,8.; kod Kanta 38,2., usporedi i
49,1.
OP AZANJE i predmet opazanja kod
Protagore 8,3.
OPCA VRIJEDNOST kao problem
kod sofista str. I. 110., osporavana
od Protagore 8,3., postulirana od
Sokrata str. I. 111. i d., usporedi
46,7.
OPCE I POSEBNO 8,7., 12., u borbi
oko univerzalija § 23, § 27.; 31,4.
31,9.
OPCE PREDOD2BE i pojmovi kod
stoika 17 ,5.
OPCENITOST, stupnjevita = stup-
njevi realiteta, vidi stupnjevanje.
OPISIV ANJE kao zadaca znanosti
45,3.
OPTIMIZAM religiozni 20,9.; univer-
zalisticki 29,1.; 34,9. i d .; 35,2; hi-
348
storijski 37,5.; Leibniza 3•5,4.; po-
zitiv isticki 46,2.;
- i pesimizam 46,3; (vidi i pesi-
mizam)
ORDO ORDINANS 42,2.
ORDO RERUM = ORDO IDEARUM
kod Spinoze metod. 30,6.; metafiz.
31,9.
ORGANfZACIJA izvor. po Kantu
40,6.
ORGANIZAM kod Aristotela 13,2.;
svijet kao organizam 29,2.; kao
problem mehanickog nazora na
svijet 34,9.; kod Kanta 40,6.; kao
svrha prirode kod Schellinga 42,S.;
org. kao osnovna kateg. zivota .W.;
misao org. u filozofiji drustva 49,5.
ORGANON Aristotela 12,1; novi Ba-
cona 30,1.
ORGANSKA TELEOLOGI.JA 6,6.;
40,6.
ORIJENT utjecaj na Grke 18,1.
OSJECA.J kod kirenaika 7,9.; kod
Viktorinaca 24,2; ideologa 33,6.;
Rou.sseaua 33,7.; Herdera 33,11. i
Jacobia 41,1; kod Comtea 45,4: kao
cudoredna spoznaja 7,1.; 3'6,7.: po-
bozni k. Schleiermachera 41,6.;
42,9.; estetski 311,11.; 36,7.; apriorni
kod Kanta 40,1. i d. 43,4.
OSJET kod Aristotela 13,9.; kao znak
izvanjskog 34,10.; estetski '34,11.;
plemeniti P . '.kod Schillera 12,4.;
kao izraz slob. djelat. Kod FiChtea
42,2.
OSJETILNA SPOZNAJA varljiva
6,1.; 10,2.; 11,1. i dalje.
OSJETILNI SVIJET kod Platona
11,9.; kod Plotina 20,7.; kao zlo
19,1.
OSJETILNOST i r.azum 6,1.; 7,3.; i
razum razl. samo grad. (Leibniz)
33,10.; kod Herdera 33,lL; cisti bi-
tak kod Kanta 34,11.; 33,12.; 34,12.;
38,1.; 38,8.; osj. i matematika 08,Z..;
40.2. i d; 41.; 42,2.
OSNOVNE VRLINE 11,7.
OTKRICA i iznalasci 30,2.; 32,3.
OTPADANJE duhova 20,9.; ideja iz
boga 43, 1.
OVISNOST, potpuna 41,6.; '.kao os-
novni religiozni osjecaj 42,9.
PAMPSIHIZAM 27,2 i d.; 44,8.
7tCXV7CX f)EL 4,4.; 5,3.
P ANTEIZAM kod Ksenofana 4,3.;
Stratona i stoje 15,2.; sa -polite-
izmom 15,7. i d.; sa monoteizmom
20,1.; logicki kod Eriugene 23,1.;
i realizam 23,3.; arapski 27,2.; iza
renesanse 29,2.; kod Spinoze 31,5.;
O.; u prosvjetiteljstvu 35,2., 5.; u
romantici 42,9.; u psihologiji 1,9_
stolj. 44,6.
PARALELIZAM atributa kod Spi-
noze 31,9.; mater. 33,5.; psihofizicki
44,8.
PARALOGIZAM psiholoski kod
Kanta 38,10.
PERCEPTIONS, PETITES po Leib-
nizu 31,11.; 33,10.; 41,4.
PEDAGOGIJA humanizma 28,4.; Ba-
cona 30,2. bilj.; Rousseau-a 37,4.;
i filantropista ibid.; asocijativno
psiholoska kod Herbarta i Bene-
kea 41,8. primj.
PERSEIT AS dobra 26,3.; 3'1,8. bilj.
PESIMIZAM, eudemonisticki 7,9.;
religiozni 20,9.; hedonisticko meta-
fi.z!i,cki kod Schopenhauera 413,4.;
44,9.; evolucionisticki Hartmanna
46,3.;
PIETIZAM 35.
PITAGOREIZAM empirijski rene-
sanse 30,3.
PLURALIZAM supstancija 4,6.; 5,5.;
svjetova 15,4.; 29,2; kod Herbarta
41,7.
PODREDENOST kao osnovni logicki
princip 12,3.
POETIKA 13,14.
POINT DE SYSTEME 34,7.
POJAM kod Sokrata 8,5.; Platona
11,1.; Aristotela 12,1.; 2,4.; stoje
17,4; Epikura 1'7,6.; u borbi oko
univerzalija § 23.; Occama 27.4.;
Hegela 42,1, 10.; ka6 simbolicki 47,2.
POJAVA kod Demokrita 10.1.; Pla-
tona 11,3.; kod Aris to tel a 13.; Leib-
niza 31,10.; Kanta 34,3. i dalje;
Lotzea 44,7, (vidi i fenomenalizam)
POJEDINAC kod Stirnera 46,4.
POKRET MASA kao bit povijesti
45,5.; 46,4.
POLARITET ,p rirode 42,3.

POLITEIZAM, pojmovno konstru-
iran od stoika 15,8.; novoplatonika
20,8.; kao izvorna religija kod Hu-
mea 35,9.
POLITIKA kao borba interesa 32,5.;
kod Hegela 42,10.
POPULARNA FILOZOFIJA njemac-
ka 34,7., 35,3., 7.
PORODICA, kao prva cinjenica so-
ciologije 45,4.
POSJED, nejednakost posjeda 32,3.
POSREDNIK izmedu boga i sv.ijeta
20,5.
POST HOC i propter hoc 34,5.
POSTULATI emr,,irijskog misljenja
38,7.; cudoredne svijesti 39,4.; kao
pocetak filozofije 42,1.
POSTIVANJE HEROJA po Carlyleu
45,5.; 46,4.
POSTOVANJE pred cudorednim za-
konom i lifoosti 39,3.
POTENCIJA 13,1.
POTREBA, metafizicka 41,10.; pri-
rodna i konvencionalna 14,1.
POTREBA AUTORITETA {i spozna-
ja) § 18.
POVIJESNI SMISAO, nedostatak
pov. sm. u prosvjetiteljstvu 3'5,8.;
kod Humea, Lessinga i Herdera
35.9. id.
POVIJESNOST ljudske opstojnositi
49,1.; 49,6.
POVIJEST kao prirodni proces kod
Grka 21,1.; kao carstvo slobod. dje-
lovanja lifoosti 21,3.; 45.5.; kao
borba cl'obra i zla 21,4.; 22,6.; kao
ostvatenje milosti u prirodi 25,7.;
kao prava spoznaia za razliku od
prir. sp. (Vico) 37,5.; kao sveta i
profana 37,5.; krs<':anski pojam po-
vijesti kod Bossueta 37,5.; povije-
sni zakoni 45,3.; 45,4., 5.; njen pri-
rodni razvoj 37,5.; teleoloski odre-
dena 39,8.; 42,6.; Hegel 42,10.; kao
povratak Bogu 43,1.; povijest nije
znanost po Schopenhaueru 43,4.;
45,5.; kao prirodna znanost 45,4.;
protiv toga Carlyle 45,5.; kao pri-
vredna povijest 45,4.; logika povi-
jesne znanosti kod Badenske skole
47,1.; Dilthey i dr. 47,4.;
- i priroda § 45.
- filozofija § 2., kao filolosko-kri-
349
ticka 2,6.; kao kriticko filozofska
znanost 2,6.; njena podjela § 3; kao
organon filozofije 46,7.;
POVIJEST SP ASA kao bit svijeta
21,5; kao izvor psihologije § 22.;
24,2.
POVRATAK sviju stvari 15,4.
POZITIVIZAM u star. vijeku 17,7.;
kod Berkeleya 34,2.; 34,6. bilj.; Hu-
mea 34,6.; kao sinteza senzualizma
i racionalizma kod Condillaca 34,8.;
u psihol. 19 stolj. 44.; kod Comte
45,3., 4.
POZITIVNA FILOZOFIJA Schcllin-
ga 43,3.
PRAGMATICKI FAKTOR povijesti
filozofije 2,3.
PRAGMATIZAM 44,4.; 45,8, bilj.;
46,6. bilj.; 47,4.
PRAVNA JEDNAKOST 7,1.; 32,2.;
3'l,4.
PRAVO bozje i ljudsko 7,1.; kod Ci-
cera 14,8.; kod Rimljana 15,8.; kod
Grotiusa 32,2.; kod Humea 36,11.;
na rad 42,2.;
PRAVOSUDE, rimsko 14,8.
PRAZNOVJERJA, u stoickoj man-
tici 15,8.; sistematizirana u magiji
29,6.; pobijana 15,7.; 31,1; 46,2.; kod
Hobbesa; praz. i religija § 31; uspo-
redi 32,5.
PREDESTINACIJA 22,5.
PREDMET spoznaje § 38.; kao pra-
vilo razuma kod Kanta 38,8.
PREDODZBE 3,3,1.; nesvi.iesne 31,11.;
33,10.; monada kod Leibniza 35,4. ;
njihov razvoj 24,2.; mehanizam pr.
kod Herbarta 41,8.; svijet kao pr.
41,10.
PREDZNA~JE Boga kao argumenat
determinizma 16,3.
PREEGZISTENCIJA duse 11 ,6.; 19,2.;
20,7.
PREMISE u silogistici 1.2,3.
PRERADA pojmova iskustva 41,7.
PREVLADANO, dijalekticki 42,1.
PREVREDNOV ANJE sviju vrijedno-
sti § 46.
PRI.JATELJS'I'VO 10,5.; 13,2.; 14; 6,7.
PRIMAT volje ili razuma § 26.; 43,4.;
44,9.; 47,4.; praktickog uma 39,4.;
41,1.; 42,2.
350
PRINCIPI regulativni, konstitutivni
38,9.; humoristicki 38,10.
PRIRODA (cpumc) kod Platona 11,10.;
kod Aristotela 13,6.; kod Plotina
20,7.; kod gnosticara 20.9.; = bog
kod Spinoze 31.5.; kod Kanta, kao
poj. sistem pred'meta apriome spo-
znaje 38,4.; 7.; svrhovita 40.2.; 40,6.;
kod Goethea i Schillinga 42,3.; kao
mat. duznosti kod Fichtea 42,2.;
kod Hegela 42.20.; suglasnost s pri-
rodom kao eticki princip 14,5.
PRIRODA i povijest , 37,4.; 45.
- i milost § 25.
PRIRODNA RELIGIJA kinika 7,8.;
stoika 15,7.; povezana s pozitivnom
religijom 15,8.; u sred. vi ieku 25,1.;
kod Campanelle 29,4; kod Herbar-
ta 32,7.; u prosvjetitel,istvu 35,2.;
njen kult 35,2; osp. od Platona i
Hobbesa § 31.; Bayla i Humea
35,6.; 'kao rpravo krscanstvo 35,1., 7.
PRIRODNO STANJE u kinizmu 7,8.;
kao borba svih protiv svi,iu kod
Hobbesa 32.6.; kao izgublieno kod
Rousseaua 37,4.; Kanta 39,8.; Schil-
lera 42,6.; Fichtea 42,6.
PRIRODNO PRAVO 7,1.; 25,7.; 32;
kao ideal demonstrativne znanosti
32,4.; u prosvjetiteljstvu 37,l.; kod
Kanta 39,7.; Fichtea 42.2.
PRIRODNI ZAKON, kod Heraklita
5,3.; u renesansi 30,3.; kao bozja
vol ia kod Berkeleya 34,2.; kao mo-
ralni zakon kod stoika 14,5.; Abe-
larda 24,4.; kao lois de convenance
kod' Leibniza 31,10.; kao izvor pra-
va 15,8.; kod Tome 25,7.; kod Kan-
ta 38. i d.; kao op. cinj. kod Com-
tea 45,3.; u povi,iesti 45,4.
PRIRODNA ZNANOST prvi oblik
grcke znanosti § 4.: renesanse § 29;
cista kod Kanta 38,1., 38,4.; odnos
rprama teleologiji 40,6.; kod' Schel-
linga 42,3.
PRIRODOZNANSTVENO MISLJE-
NJE u novom vijeku § 44.; 45.
PRIVID i bitak 41,7.; transcenden-
talni 38,9.
PROBABILIZAM kod Karneada
17,8.; humanista 28,5.; prakticni
kod Humea 34,6; 35,6.
PROBLEM REALITETA kod Lockea,
Berkeleya, Humea 34,1. i dalje;
Kanta 38.; r. i idealitet kod Schel-
linga 42,8., 9; pred teoretski karak-
ter r. kao novi problem filozofije
u 20. stolj. 47.4.;
PROBLEM UNIVERZALIJA § 23.;
27.3: 28,4.
PROCES SVIJESTI kao nervni pro-
ces 34,9.
PROSTOR kod Parmenida 4,5.; ato-
mista 4.9.; Platona 11,9.; prazni
prostor 9,4.; Plotina 20,7.; kod Leib-
niza 31,10:; kao zor a priori kod
Kanta 33,12.; 38.2.; kao proizvod
mehanizma pred. kod Herbarta
41,7.; kao supst. 44,6.; inteligibilan
41.; kao principium individuatio-
nis 20.7.; kao fantazma 31,2.;
PRO SUD IV ANJE 42.5. (vidi Herbart)
PROSV JETITELJSTVO, grcko str.
I. 108. i dalje. i ono 18. stolieca
str. 7 i dalje II. knjige, kao razvoj
monade 31,11.; kao moralni princip
36,5.; kao socijalna reforma 37.2.;
Kantov stav prema prosvjetitelj-
stvu str. 103 i d. II knjige; kod
Fichtea 42.6.
PROTESTANTSKA FILOZOFIJA
28,6.
PROTE2NOST i misljenje 31,3. i da-
lje, usporedi 34,1. i dalje.
PROTIVURJECJE u dijalektickoj
metodi 42,1.: vidi i 46,5.
PSIHOANALIZA 48,2.
PSIHOFIZIKA 44,8.; psihofizicki ka-
uzalitet kao problem 31,7.; 48,2.;
49,2.
PSIHOLOGIJA, materiialisticka 6,2.;
metode 44.3., 6.; bez duse 44.6.; fi-
zioloska 6,2.; 7.9.: 8.3.; kod' Demo-
krita 10.1.; kod Platona 11,6.; kod
Aristotela 13,9.; stoje, Epikura 15,1.,
6.; kod Tome 25.4.; u kasnoj sho-
lastici 27,5.; empiriiska kod Baco-
na 30.2.; u prosvjetiteljstvu 33.5. i
kod. Kanta 38.7.; u 19. stolj. 44,1.;
voluntaristicka 44.2,3.; kao znanost
o zakonima duhovnog zivota 44,1.;
biolos. 45,4.; unutarnje iskustvo
iza Augustina 22.; 24,2.; 27.5.: ma-
temat. kod Herbarta 41,8.; deskrip-
tivna (Brentano) 47,3.; mehanistic-

ka i duhovnoznanstvena ps. 48,2.;
ps. i biologija 48,2.; individualna
psihologija 48,2.
PSIHOLOGIJA NARODA 45,2.; 49,5.
PSIHOLOGIJA 2IVOTINJA 33,5.
PSIHOLOGIZAM 8,3.; 32,7. do 33,8.;
44,1.; 47,1.; 47,3.; 48,2.
PSIHOVITALIZAM 48,1.
OuALITATES occuLTAE 2.19,5.;
31,5.
R ACIONALITET DOBRA 26,3.;
31,8. bilj.
RACIONALIZAM 6,1.; 9,1.; matem.,
kod pitagor. 6,; teoretski kod Th!-
mokri ta 9,4.; eticki kod Pla tona
9,4.; stoicki 17,6.; u sred. vijeku kod
Abelarda 23,7.; univerzalni kod De-
scartesa 30,4.; rac. i senzualizam
u engleskoj filozofiji 33,1.; teleo-
loski kod' socinij. 35,1.; prakticki
kod Baylea 36,3.; dogmatski kod
Wolffa 34,10.
RAD, pravo na r. 42,2.
RAISON UNIVERSELLE kod Male-
branchea 314.; u tradicionalizmu
45,1.
RASA 49,5,6.
RASUDNA MOC kod Ramusa 28,4.;
Kanta 40,2.; teleoloska r. m. 40,6.
RAZLIKOVANJE kao osnov. psihic-
ka funkcija 44,5.
RAZLOG (vidi nacelo razloga)
RAZVOJ kod Herdera 37,5.; stvara-
lacki kod Bergsona 44,2.; definiran
od Baera 45,8.
RAZUM kao spoz. moc kod Kanta
34,12.; 38,4.; logicka i realna upo-
treba razuma razlic. 34,12.; intui-
tivni bozji razum 40,7.; u njemac-
kom idealizmu 42,1.
REALI = stvari o sebi kod Herbar-
ta 41,7.; 41,8.
REALITET stup. 9,2.; po stupnjevi-
ma opcenitosti 20,8.; 22,1.; kao po-
java i bitak 11,1., 3.; kao volja
41,10.
REALIZAM empirist. kod Kanta
38,3.; real. i nominalizam u shola-
stic. smislu 20,8.; 23,1,3.; 31,3.; real.
u 20. stolj. 47,4.; 48,4.
351
REALNA DIJALEKTIKA 46,5.
RECEPTIVITET 34,2.
RED kod Heraklita 4,4.; kod Anak-
sagore 4,8.; 5,3.; kao norma 6,2.;
matematicki kod pitagorejaca 4,11.;
normat. i cinjenicki red' identifici-
ran 17,9.; kod Kantfi 39,5.; 4-0,7.;
kao Bog kod Fichtea 42,2.
REFLEKSIJA kao idealisticka me-
toda kod Fichtea 41,5.; uspor. 42,1.
REFORMACIJA 28,6.; njen odnos
prema mistici 28,7.
REGRESSUS misticko vracanje Bo-
gu 23,1.
RELATIVIZAM eticki 8,3.; spoznaj-
noteoretski 17,3.; 45,3.; 45,8.; bilje-
ska 46,7.
RELIGIJA u grckom prosvjet. 7,3.;
u stoji 15,2.; 7,8.; antirelig. drz.
epikurejaca 15,3.; usp. 15,7.; r. i
filozofije u mistici i sholastici
25,1, 2., 3.; kod Humea 35,9.; kao
privatna stvar 32,5.; kao cudored-
ni postulat 35,7.; filozofski zasno-
vana 35,1.; kao moralna teol. kod
Kanta 3'9,6.; kao osjecaj kod Schei-
ermachera 41,6.; 42,9.; kod Herber-
ta 41,8.; kao organon filozofije kod
Schellinga 43,1, 3. 1; kao odnos
ogranicenog prema apsolutnom du-
hu kod Hegela 42,10.; antropoloski
objasnjena \cod Feuerbacha 44,6.;
pozitivna 35,8.; kod Comtea 45,4.;
kao svjet. povijest 21,2 i d'.
RENESANSA str. I. 397. i dalje.; §
24.; 30,2.; 32,3.
REVOLUCIJA, teorije 32,5; 37,2.;
usp. i 45,1.
RODNI POJAM kao idcja, intuitiv-
no i sinopticki spoznan. kod Pla-
tona 9.5.; 11,1; analitii'.:ki, pomocu
apstrakcije kod Aristotela 12,4
primjed.;
ROMANTICKO klasicko 42,6.;
42,10.
ROMANTIKA njemai'.:ka 42,5.9.; re-
lig. 42,6.; francuska u soc. 45,3.
SAMOISKUSTVO kao najsigurnije
27,5.; 29,3.; 34,1.; 34,3.
SAMOODREDENJE, eticko 39,3.; 42,2.
SAMOODRZANJE 31,6. kao osn. so-
cijal. cinj. 32,6.; kao prakticki prin-
352
cip 32,6.; 45,8.; reala kod Herbarta
41,8.
SAM'OSPOZNAJA 7,4.; kao izvor svih
spoznaja 29,3.; kod Lock ea i Ber-
keley a 34,1.; Fichte 42,2.
SAMOSVIJEST, apsolutna = bog
'kod Aristotela 13,5.; psiholoska kod
novoplatonika 19,4; kao nova iz-
vjesnost kod Augustinaca 22,1.;
Descartesa 30,4.; Lockea 34,1. i
iprincip filozofije kod Fichtea 41,5.;
42,1.
SAMOUBOJSTVO u stoickoj etici
14,3.
SAUCESCE u tragediji 13,14; kao
moralni princip 41,10.; 43,4; 46,2.
SA VRSENSTVO kao kozmoloski
princip 16,5.; kao moralni princip
36,4,5.
SELFISH SYSTEM 32,7.; 36,10.; 37,3.
SENZACIJA = vanjski opazaj kod
Lockea 33,2.; 34,1.
SENZUALIZAM, psiholoski 6,3.; kod
Protagore 8,3.; poslijearistotelov-
ske filozofije 17,4.; u sluzbi su-
pranaturalizma 18,4.; i nominali-
zma 23,4.; u renesansi 29,3.; u pro-
svjetiteljstvu 31,6.; 33,1.; 33,2.; 33,7.;
44,1; skepticki 33,6.; materijalistic-
ki 34,9.; 44.6.; eticki 36.11.; supra-
naturalisticki kod Jacobija 41,1.;
naturalisticki kod Feuerbacha 44,6.;
46,2.
SERMONIZAM 23,6.
SHEMATIZAM kategorija 38,6.; 7.
SILOGISTIKA Aristotela 12.2., 3.;
17,1.; ospor. od skeptika 17,3.; u
geometrij. metod1 30,7.; u Renesan-
si spoznata kao nedov. 28,4.; 30.
SIMBOLIKA brojeva 4,11.; 11,5.;
23,3.; 29,5., 30,3.
SIMPATIJA sviju stvari kod Para-
celsusa 29,6.; psihologijska kod
Humea 36,12.
SINKRETIZAM 15,3.; odb. od Fich-
tea 41,5.
SINTETICKI SUD aprior:i § 38,1.;
39,1.; 40.1.
SINTETIZAM transcendentalni kod
Kruga 41,6.
SINTEZA kao b. duha 19,4.; monade
31,11.; uma po Kantu 38,1.; prak-
ticna apriori 39,1.; dijalekticka 42,1.
SIROMASTVO duse kao ideal 26.5.
SISTEM prirode 33,7.; uma § 42.; di-
jalektick.i Hegela 42,10.
SISTEM RAZVOJA Aristotela § 13.;
Tome 25,4; Leibniza 31,11.; Robi-
neta 34,9.; Schelinga 42,3.; Fichtea
42,6; Hegela 42.10.; Lamarca i Dar-
wina 45,7; Spencer~ 45,8.; kozmolo-
~i i historijski kod Hegela i Spen-
cera 45,9.; sist. raz. povezan s uti-
lizmom 46,1. i d.; pozitivisticka mi-
sao sist. raz. str. 263, II. knjiga.
SISTEMATICKI OBLIK filozofije
30,4.; 41,2.
SKEPTICIZAM sofista 8,2 .. 4.; Pl-
rona 14,2.; Akademije 17,3.; kod
Augustina 22,1.; Montaignea 28,4.;
29.8.; prosvjetiteljstva 34,6.; kri-
ticki Maimona 41,4.
SLICNOST, pomocu asocijacije 34,3.
SLOBODA, metafizicka kao bez-
uzrofoost kod Epikura 15,3.; 16,4.;
izbor slobode 16,2.; kod Sokrata
i Aristotela 16,2.; u sofistickoj
filoz. 16,3; kod Augustina 22.5.; kod'
Kanta 38,40; kao autonomija 39,4.;
i pravo 39,7.; i povijest 39,8.; kod
Fich tea 42,2.; kod Schellinga 43,2.;
u pojavi kao ljepota kod Schillera
42,2.; cudoredna sloboda kod Bu-
ridana 26,1.; Dcscartcsa 30,5.; kao
ta ina kod l\:Ialebranchea 31.4.; Le-
ibniza 31,II.; kao princip prava kod
Kanta 39,7.; i cili povijesti 39.8.;
kod Nie. Hartmanna 49,3.; iracio-
nalnost slobode 49,3.; slob. konkr.
ljud. opstojnosti 49,3.; sloboda kao
osnovni karakter opstoj. 49,4. (vidl
takoder i sloboda volje)
SLOBODA VOLJE kod Sokrata i
Platona 16,2.; Aristotcla 16,2.; sto-
ika, aknd. i epikurejaca 16.3.; no-
voplatonika 19,3.; kao raz. zla 19.2.;
centralni krscanski po jam 19,4.;
20.9.; kod' Augustina 22.5.; u shola-
1stici 26,1.; kod Descartesa 30,5,;
negirana kod Hobbesa i Spinoze
31,6.; kod Malebranchea 31,4.; 1
Berkeleya 34,2; u Kantovom tran-
scendentalnom idealizmu 39,4.; kod
Schopenhauera 41,10.; kod Schel-
linga 43,1.; u 20. stoljecu 49.3.

SLOBODA IZBORA 16,2 (vidi i slo-
boda volje).
SLUCAJ i sluc:ajno kod Aristotela
13,3,.; 13,7. ; riegir. od stoje 15,2.; u
1
prirodi kod Hegela 44,6. ; kod Her-
barta 41 ,8.; pral?lufaj kod Schellin-
ga 43,2. ; kao kategorija zivota 48,1.;
(vidi i kontingencija)
SMRT problem sm. u 20. stolj. 49,4.
SNAGA KARA.KTERA, stoicki ideal
14,5.
SOCIJALIZAM 32,3.; 37,2.; 42,2. ;
45,3.; njegova materijalisticka fi-
lozofija povijesti 45,5.
SOCIJALNA PSIHOLOGIJA 45,2.
SOCIJALNI ZIVOT 45,8.
S'OCIOLOGIJA 45,4.; 49,5.; kao zna-
nost o zbilji 49,5.; 'kao znanost o
etosu 49,5.;
SOLIPSIZAM 34,2.; 41,9.; 44,6.; 46,4.
S ONE STRANE dobra i zla 46,6.
SPECIES INTELLIGIBILF.s 25,6.
SPECIFIKACIJA prirode kocf Kanta
40,7.; 44,5.
SPIRITUALIZAM Berkeleya 34,2. ;
fr.ancuski u 19. stoljecu 44,2.; 49,9.
SPIRITUS animales 15,6.; 31,6.; 31 ,7.
SPONTANITET po Kantu razuma
34,12.; uma 38,5.; osporavana od
Herbarta 41,7.
SPOSOBNOST USAVMAVANJA,
ljudi bezgranicna 37,4.; 5.; 46,2.
SPOZNAJA § 6.; kao ucesce na svi-
jet. svijesti 6,2.; kao sjecanje 11,2.;
nemoguca 17,3.; i objava 18,3. i da-
lje; sub specie aeternit. 31,9.; kao
nepersonalna i nadpersonalna
funkcija 27,2.; 38,8.; 41,4.; kao od-
nos kocf Lotzea 44,7; kao odnos
prema predmetu kod Kanta 38,1 ;
ogranicena na ljudsku kod Sokrata
8,4; iz iskustva kod Kanta 33,8; kao
,proces samospoznaje uma 42,2; sa-
mo konacnog u agnosticizmu 44,4. ;
kao interpretaoije fenomena 45,8. :
sam~oznaja osnova svake spo-
znaje 30,4.; psihologija i sociolo-
gija spoznaje 47,4.; spomaja vri-
jednosti 47,4.; metafizicka spozna-
ja, 47.5.
SPOZNAJNA TEORIJA kao osnova
metafizike kad Demokrita i Pla-
tona 9,1.; u logici Aristotela 12,1.;
23 PovjJest filozotlje n
353
u stoji 17,2; helenisticka filozofija
§ 17.; voluntaristicka kod Augu-
stina 22,4.; kod Bacona 30,1.; De-
scartesa 30,5.; kod Lockea 33,2.; kocf
Leibniza 30,7.; 33,10.; kao filoz. osn.
znanost u {novokantovskom) idea-
lizmu 47. ; 47.1.; fenomenolosika
47,3.; povijesna spoznaja 47,4. (vidi
i spoznaja)
SPOZNAJNI IZVORI morala 36,7.
SREDNJI POJAM 12,4.
SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA
str. I. 306. i dalje.
STADIJI, princip tri st. kod Comtea
45,4.
ST ATISTIKA kao historijska meto-
da 45,5.
STOICIZAM kao zivotni nazor 14,7.
STRAH i saucesce u tragediji 13,14.
STUPNJEVANJE realiteta po logic-
koj opcenitosti 11,5.; 20,8.; ,2.3,1.;
31 ,4.;
STUPNJEVI realiteta = logioka ope.
20,8.; 23,1.
STVARNO ZNANJE 4,7. ; u Rene-
sanSii 27.5.; 28,4.; 30,1.
STV AR O SEBI (Kant) 38,4., 5,, 8.;
ikao nadosjetilna 39,4; kod Kanto-
vih nasljednika § 41., nemoguci po-
jam 41,4; ukidanje stvari o sebi
kod Fichtea 41,5.; 42,1., 2.; St. o. s.
kod Herbarta 41,7, volja kod Scho-
penhauera 41,10.; neuzrok 41,20;
iracionalna 43,1, kod novokantova-
ca 44,6, usporedi 47,2.
SUBJEKT 42,8,10.; 45,9.
SUBJEKTIVNO i objektivno 17,2. ;
25,6. I
SUBORDINACIJA kao bit suda rn,3;
usporedi i 44,4.
SUD kod Aristotela 12,3.; 17,1.; tek u
sucfu istina odnosno neistina 17,9.;
kod Augustina 23,3. ; Descartesa
30,5.; sudovi opaz. i sud. iskustva
38,6. ; tablica sudova 38,5.; moralni
sud 36,1. i d.; estetski sud kod Kan-
ta 4'0,3.; 5.; kvant. teorija suda 44,4.
SUDBINA kod Heraklita 4,4.
SUGESTIJA 33,5. bilj.
SUGLASNOST kao oznaka uroden'ih
ideja 33,2.
SUMNJA, metodicka kod Augustina
22,1.; kod Descartesa 3·0,4.
354
SUPOZICIJA 25,6.; 27,4.
SUPSTANCIJA kod Aristotela 13,3.;
Stoje 17,2.; beskonacna i konacna
kod Descartesa 31,3.; svijesna i
prostorna 31,3.; 34,1.; kao s. kod
Leibniza 31,11.; i Spencera 45,8.;
nespozn. kod Lockea i Humea 34,1
i d.; skol. fikcija Berkeleya 34,1.;
kao kategorije kod Kanta 38,5.;
metafiz. kod Kanta 38,10.; kao se-
kund. kod Fichtea 42,2.; kod wund-
ta 44,8.
SUVERENITET 32,5.; naroda 37,1.
~VIJEST i bitak kod stoika 17,2.;
Plotina 20,7.; kod Fichtea 41,5.; kod
E. v. Hartmanna 46,3.; izvaninte-
lektualna osnova realiteta svijesti
l7,4.; intencionalna svijest 47,4.;
svijest kao ontoloski problem 47,5.
'llVIJEST, oznaka covjeka kod Alk-
maiona 6,3.; kao jedinstvena funk-
cija kod Aristotela 13,9.; razliNta
od utiska kao sintetil:ki aktivitet
19,3. i dalje; kao akt volje 22,4.;
izgradnja pojma svijesti 25,6.; kao
supstancija 31,3.; kao apercepcija
33,10.; spontana svijest 47,1.; nesvi-
jesno, podsvijesno 48,2.; zivot i svi-
jest 48,3.; cinjenice svijesti 41,6.
SVIJEST uopce kod Kanta 38,6.;
40,3.; 41, 5, 9, 42, kao baza za sva-
ku filozofiju u idealizmu svijesti
19. stoljeca na izmaku 47,1., kao iz-
vorna i nadindividualna kod Be-
cka 41,4.
SVIJET kao Bog v. panteizam.; mno-
stvo svjetova 15,4.; problem sav.
svijeta 16.; 16,5., 7.; konti.ng. svi-
jeta kao najboljeg od svih mogu-
cih svjetova 33,4.; kao ideja kod
Kanta 38,10.; kao volja i predodz-
ba 41,10.; kao materijal duzno-
sti 42,2.; kao razv. bozan. duha kod
Hegela 42,10.
SVIJETLO kao slika emanacije 20,7.;
28,1.; 29,1.
SVOJSTV A, primarna, sekundarna,
tercijarna 31,2 (usporedi kvaliteti)
SVRHA kao kategorija prakticnog
uma kod Kanta 39 (pocet.); !kod
Fichtea 42 (pocet.); i sredstva 39,2.
SVRHOVITOST 5,5.; kao ideja 35,5;
subjektivna i objektivna, estetska
i teleoloska 40,2.; prirodna 40.; kao
heuri.sticki rprincip 40,6.;
SKOLE grcke filozofije 1,3.
TEI ZAM 13,5.; 44,5.
TELEOLOGIJA kod Anaksagore 4,8.;
5,5.; 8,; Sokrata 8,8.; Platona 11.,
5., 9.; Aristotela 13,2.; pernpateti-
cara 15,1.; stoika 15,2.; osp. kod
Epikura 15,3.; utilisticko-antropo-
loska 15,2.; 35,3.; historij. krscan.
filozofije 21,6.; 25,7.; problem po
meh. nazoru na svijet 31,1.; 34,9.;
kritic. obrad. od Kanta 40,1. i da-
lje kao granicni pojam mehanickog
objasnjenja svijeta 40,6.; kao prin-
dp sistema uma kod Fichtea § 42.;
pdrode kod Schellinga 42,3.; relig.
vjer. kod Herbarta 41,8.; kod Leib-
niza 31,11.; Lotzea 44,7.; usporedi i
48,1.
TEODICEJA stoicara 16,6.; novopla-
tonizma 20,7.; u krscanstvu 20,9.;
kod Bruna 29,1.; Schaftesburyj•a
35,2.; Leibniza 35,4.
TEOGONIJE gnosticara 20,6.; Boeh-
mea 29,7.; Schellinga 43,2.
TEOLOGIJA, dionizij. 11,6.; poHte-
izma 15,8.; 20,7.; t. i filozofija 18,2.
i d.; fiziko-teolosko pos. 16,5.; ne-
gativna 20,2.; 22,2.; 23,1.; 26,5.; 29,2.;
31,5.; 42,8.; kao spekulativna kod
Tome 2·6,3.; kao prakticna kod mi-
stika i Dunsa 25,3.; 26,3.; moral. t.
kod Kanta 39,7.; dijalekticka 49,6.
TEOLOGIJA OBJAVE povez sa ag-
nosticizmom 44,4.
TEORIJE MUZIKE pitagorejaca 4,11.
TEORIJE SELEKCIJE 4,5.; 45,7.;
46,2.
TEOZOFIJA renesanse § 29.; Schel-
linga 43,1.
TERMINIZAM 25,6.; 27,4.; 29,8.; 33,3.;
34; 44,4.;
TEZINA kod Demokrita 10,2.
TIP, visi covjeka 46,6.
TIPOVI kao predmet duhovnih zna-
nosti d psihologije (tipologije) usp.

47,4.; 48,2.; 49,6.; ideal. t. kod M.
Webera 49,5.
TRADICIONALIZAM 45,1.;
TRAGEDIJA. definicija kocf Aristo-
tela 13,14.; kod Solgera 42,9.; kod
Nietzschea 46,6.
TRANSCENDENCIJA Boga 13,5.;
20,1.
TREBANJE kao osnov lbitka 42.
TRIPLICITET dijalektickog proce-
sa 20,2.; 42,1.
TROPI skepticara 17,3.
TOLERANCIJE 32,2.; 35.
TOPIKA Aristotela 12,4., 5.
TOTALITET uvjeta 38,9.
TUMACENJE RELIGIOZNE PRE-
DAJE, tjelesno, dusevno i1i du-
hovno 18,2.
U GODA i neugoda 7,9. kao eticki
kriterij 14,4.; njena bilanca u uti-
lizmu 39,9.; 46,1.; i pesimizmu 7,9;
43,4.; 46,3.; u Kantovoj estetici
40,1.; i dalje; kod Aristotela 13,9.
UKUS kao osjecaj 36,7.; kritika u
40,3.; kao eticki princip kod Schil-
lera 42,4.; kod Herbarta 42,5.
UM vidi >Jou; kao bit covjeka kod
Aristotela 13,10. i d.; ljudski um
razl. samo gradul. od zivotinjske
duse 15,1.; odnos prema objavi
27,2.; 31,4.; 45,1.; kao supranatu-
ralisticki opazaj kod Jacobija 41,4.;
djelatni i pasiv. kod Aristotela
13,10.; 27,2.; u~ i dusa identicni
14,5.; teoretski i prakticni kod
Aristotela 13,11.; Bayla 36,3.; Kan-
ta vidi str. 103. II. knjiga.; kod
Schillera (estetski) i romantike
42,4, 5.; Schellinga 42, 7.,9.; kao
boz. duh 40,7.; sistem uma kod
Fichtea 42.; u. i volja 43,2.; hi-
.storijski um 45,9.; 47,4.
UMIJECE DOKAZIVANJA kao lo-
gika sofista 8,1.; usporedi 12,2.; na-
padano od skepse 17,3.
UMIJECE OPOVRGAVANJA sofista
8,1.
UMJETNOST kao oponas. kod Ari-
stotela 13,14.; Ba ttea ux 33,6., bi-
ljeska; Baumgarten 34,11.; kod
Diderota 35,5.; kod Kanta 40,5.;
355
kod Schillera 42, 1.; kao organon
filozofije kod Schellinga 42,7.; kao
oblik apsolutnog duha kocf Hege-
la 42,10.; kod Schopenhauera
43,4.; kod Nietzschea 46,6.
UMNA RELIGIJA kod Kanta 39,6.;
vidi prirodna religija.
UNIVERZALNI JEZIK 30,7.
UNIVERZUM kao organlzam 28,1.;
29,1.; 42,8.; istovrsnost u. 31,1.
UNUM, VERUM, BONUM 22,2.
URODENE PREDODZBE 17,5.; 18,3.;
30,5.; § 33., 33,lG.
URODENOST, virtuelna ideja 33,10.;
33,12., 38 ; cudorednih istina 36,3.;
osporavana od Herbarta 41,7.;
objasnjena povijesno razvojno
45,8.
UTILITARIZAM (utilizam) u sofi-
sticko.i i sokratovskoj etici 7,1.;
kod Epikura 14,6.; u prosvjetitelj-
stvu 36,5.; 36,9.; kvantit. kod
Benthama 36,9.; teoloski kod Pa-
leya 36,10.; pravnofilozofski 37,2.;
osp. od Kanta 39,2.; asocijativno
psiholoski 46, 1.; povijesno raz-
vojni 45,8.; 46,1.; 46,6.;
UTOPIJE 30,2., 32,2.
UVID u helenistickoj etici 14,1. i
dalje: kao osnova cudorednosti
7,5.; 8,9.
UZDRZA VANJE (bro;,.+i) u skep-
tickoj et.ioi 14.2.; u spozna,ii 17,3.;
UZVISENO kod Burkea 36,8.; '.kod
Kanta 40,1.; 40,4.;
UZITAK (~fh,v~) 7,9.; 37,9.; 42,4.
UZIVLJ AVANJE, problem uzivlja-
vanja 47,4.
V ANJSKI SVIJET, realitet 'Vanj-
skog svijeta kao problem u em-
pirizmu 34.; zagonetka vanjskog
svijeta 41,10.; spoznaja vanjskog
svijeta :<:ao otpor 44,2.; uspored'i
47,4.
VARI.J ABILITET oon. svijeta kod
Bruna 29,1.; organ. materije u
Darwinizmu
VATRA kao (a.pzfi) kod Heraklita
4,4.; 5,3.; 5.8.; kao materija duse
i atom 10,3.; kao pneuma 15,5.
356
VAZITI, VAZENJE 11 ,1.; Kant str.
106, 107. II. knjiga, novokantizam
47,1.
VELICINE .flizicki izmjerljive 44,8.
VIRTUALIZAM 41 ,9.; 44,2.
VIRTUOZITET 36,6.; 42,5.
VITALIZAM 29,4.; 31,11. ; 42,3.; 44,2. ;
48,1.
V JECNOST svijeta kod Aristotela
13,5.; Origena 20,9.; 31,3.; Plotina
20,7.
VJERA 17,8.; 18,3.; 22,4.; 23,7.; 25,2 ..
34,6.; apriorj kod Kanta 38,10.;
39,4. kod Jacobija 41,1.
VJEROJATNOST 17,8.; 34,6. i d.
VLASNISTVO kao grijeh 37,2.; usp.
37,4.; kao prapravo kod Fichtea
42,2.
VODA kao pramaterija 4,1.
VOLJA kao osnov. cinj. samoisku ·
stva 44,2.; njen odnos prema mi-
sljenju 16,2.; 22,4.; 26.; u sudu
17,9.; 30,5.; u vjerovanju 24,2.;
do bra v. 39,1; razlikovanja osje-
til. i cudoredne volje 39,5.; prema
zivotu 41,10.; 43,4.; v. za moc 46,6.;
kao stvar o sebi 41 ,9.; 43,2.; u pS'i-
hologiji 19. stoljeca 44,2., 3., 8., 9.,
u prirodi 41,10.; 45,9.; svijet kao
volja 41,10 ; kod v. Hartmanna
44,9.; alogicka 46,3.; kod Bahnsen a
46,5.; v. i ideja 44,9.; beskonacna
i konafoa 20,9. {vidi i voluntari-
zam).
VO LUNT ARIZAM kod Augustina
22,4.; Descartesa 30,5.; u novijo,i
psihologiji 44,3.; znacenje za fil.
ziv. 49,1.
VRIJEDNOST u teoret. objas. 5,5.;
u stupnjevima realiteta 9,2.; prl-
rod'na i u.mjetna 36,12.; kod Schil-
lera 42,4, bilj. ; teorija kod Bene-
kea 44,3.; opcevaz. kao problem
§ 46.; kulture 37,3.; 46,1.; carstvo
vrijednosti kod Lotzea 44,7.; 46,7. ;
prevrednovanje sviju vrijed. 46,6.;
filozofska nauka o vrijednosti u
20. stoljecu (bitak vrijednosti,
spoznaja vr.) 47,4; vrijed. i zbilja
49,4.; materijalna vrijednosna eti-
ka namjesto formalne etike 49,4.
VRIJEME kao pricin kod Parmeni-
da 4,4,.; kod Augustina 22,5.; ide-
al. vr. kod Leibniza 31,10.; kao
apriorni zor kod Kan ta 33, 12.;
38,2.; kao shema 38,6.; kao proiz-
vod mehanizma predocavanja kod
Herbarta 41,7 .; kao principium
individ'uationis 41,10. ; bitak i vri-
jeme 48,4. ,
VRLINA kao znanje i blazenstvo
kod Sokrata 7,4.; kao cilj znanja
9,4.; kod Aristipa 7,9.; kod Pla-
tona 11,7. ; kao lisenost potrebe
kod Kinika 7,8.; stoika i epikure-
jaca 14,1.; skeptic. vrl. 14,2.; etic-
ke i dianoeticke kod Aristotela
13,11.; 26,4.; kao znanje i moc kod
Spinoze 32,7.; kao jedino dobro
14,3.; kao spoznaja 36,2.; usporedi
36, 11. (vidi etika)
W EBER-Fechnerov zakon 44,8.
ZABLUDA kao razlog grijeha
7,6.; kod Augustina 22,1.; kao pro-
blem kod Descartesa 30,5.
ZADACI spoznavanja 44,7.; nerje-
sivi no nuzni zadaci uma = ideje
38,9.
ZAJEDNICKA SVIJEST 44,8.; 45,2.
ZAKONI, njihovo vazenje § 7,7 ., 6.;
zak. Boga ~~ zak. prirode 36,1.; u
etici Kanta 39,3., 4., 7.; problem
povi,iesnih zakona 45,4., 5.
ZAKONI ASOCIJACIJE kod Hu-
mea 34,3.
ZBILJA visa i niza 9,2.; 11,5.; apso-
lutna i relativna 20,8.; materi,ial.
djelat. praktickog uma 42,2.; i
iracionalno 47,2.; i vrijed'nost 49,4.
ZEMLJA, po pitagorejcima 5,8.
ZIJO, kao nedostatak dobra meta-
fizicki nuzno :W,9.; kao neslobo-
da 16,2.; kao pricin 16,6.; kao ma-
terija 20,2., kod Kanta 39,6.
ZNACENJE kao kategorija u sdste-
mu razvoja 42,3.; 42,10.
ZNANJE = moc po Baconu 30,2.;
32,6.
ZLO u svijetu 16,5.; ne postoji 20,7.;
22,3.; metafizicko, moralno, fizic-
ko 35,4.
ZNANOST = filozofija 8,4.; u Ari-
stotel. logid 12.; eticki zadatak
 357

znanosti 14,2.; realna i racionalna po Kantu 40,6.; osnov. kategorija

33,9.; podj. u etiku i fiziku po
Schleiermacheru 4-1,6.; prirod. i
povijesna zn. 45.; pozitivna u
med. odnosu 45,3.;
ZNANOST O ETOSU 49,5.
ZNANOST O JEZIKU 42,5.
ZOR, cista forma 38,2.; intelektu-
alni, koji nije dan ljudima 38,8.;
kao filozofski organ kod Fichtea
415.; 41,10.
ZRAK kao pramaterija 4,1.
Z1voT = dusa 11,6.; kod Ari-
stot. mehan. obj as. 31,1.; gran. poj.
prirodne filozofije 42,3.; volja za
zivot 41,10.; 43,4.; filozofija zivota
gl. zahtj. filoz. 20. stoljeca 47,4.;
usp. 48,3. i 49,4. (fil. egzist.) teord-
ja ziv. 48,l.; finalitet, spontanitet
.zivota 48,1.; zivot i duh suprot.
48,3.; kao egzist., hermeneutika
z. 49,9.
ZIVOTNA MUDROST, 1,1.
ZIVOTNA SNAGA pored svijesti
kao oznaka pojma duse 6,2.; 11,6.;
vidi dalje 13,9.; 20,7.; 24,1.; 25,4.
i d.; 44,2.

(Popis u knjizi spomenute literature, koja je prevedena na nas jezik,

kazalo imena, kao i kazalo pojmova izradio Danko Grlic).
 SADRZAJ II. KNJIGE

V. DIO
(Preveo Danko Grlic od str. 7 do str. 101)
FILOZOFIJA PROSVETITELJSTVA 39
1. Glava - Teor etska pitanja . . . 22
§ 33. Urodene ideje . . . . . 24
§ 34. Spoznaja vanjskog svijeta 4-0
§ 35. Prirodna religija 59
2. Glava - Prakticna pitanja 72
§ 36. Principi morala 74
§ 37. Problem kulture 90
VI.DIO
(Preveo Danita Pejovic od str. 102 do str. 315)
NJEMACKA FILOZOFIJA 102
1. Glava - Kantova kritika uma 105
§ 38. Predmet s,poznaje 111
§ 39. Kategoricki im[perativ 126
§ 40. Prirodna svrsishodnost 13,5
2. Glava - Razvitak idealizma 142
§ 41. Stvar o sebi 153
§ 42. Sistem uma . 169
§ 413. Metafizika iracionalnoga 195
VII. DIO
Fll,OZOFIJA DEVETNAESTOG STOLJECA 202
§ 44. Borba oko duse 220
§ 45. Priroda i povijest 234
§ 46. Problem vrijednosti 246

VIII. DIO
Fll,OZOPIJA U DVADESETOM STOLJECU
(Od H . Heimsoctha) 2uo
§ 47. Problemi spoznavanja 263
§ 48. Regije realiteta 275
§ 49. Covjek i ,povijest 290

(Od str. 317 do str. 357 h:radio Danko Grlic)

POPIS U KNJIZI SPOMENUTE LITERATURE, KOJA J .E PREVE-
DENA NA NAS JEZIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
KAZALO !MENA . 323
KAZALO POJMOVA 3(35
 VA:2NIJI ISPRAVCI ZA I. KNJIGU

str. 51, 15 red odozdo Brentagno treha Brentano

str. 56, 9 red odozgo Katenajevim Atenajevim
str. 56, 12 red odozgo Afriodizija Afrodizija
str. 75, 10 red odozdo pitagorejci fiziolozi
str. 145, 17 red odozgo Hippisa Hippija
str. 269, red odozgo I•renej lr-inej
str. 282, 4 red odozdo Anaksagore Anaksimena
str. 314, 6 red odo,z,go Cassidora Cassiodora
str. 321, 18 red odoz,go ab Unsulis ab Insulis
sir. 362, 14 red odozdo Almarih Amalrih
str. 362, 13 red odozdo almaricaina amalri,c ana
I

str. 362, 11 red odozdo Almaricancr Amalricaner

I
str. 365, 16 r-e-d odozdo mediavia media villa
str. 382, 11 red odozdo Kako je Kako se
str. 387, 17 red odozdo almericani amalricani
str. 406, 15 red odozg~ Melanchton Melanchthon
str. 411, 10 red odozdo Melanchtona Melanchthona
str. 416, 19 red odzdo Melanchtona Melanchthona
stn. 416, 14 red odozdo Melanchtonova Melanchthonova
slr. 417, 1 red odozgo Melamhton Melanchthon
str. 47 l , 6 red odozdo ortorijanci lt oratorijanci
str. 481, 8 red odozdo Melanchtona Melanchthona
str. 461 ispao je cijeli zadnji r-e dak na stranici, ko ji treba da glasi :

I
!antes modi cogitationis.

n
 WILHELM WINDELBAND
POVlJEST FILOWFIJE
Drugo nepromijenjeno izdanje

Preveli
NADA SASEL
DANKO ,GRLIC
DANILO PEJOVlC

Urednik
VLADIMIR FILIPOVlC

Korektor
BRANK.A LONCAR

Opremio
RA TKO JANJIC-JOBO

Izdavac
NAPRIJED
lzdavacko knjizarsko poduzece
Zagreb, Palmoticeva 30

Za izdavaca
ANTUN ZVAN

Pretisak i uvez
RIJECKA TISKARA, Rijeka 1978.