Duhovni je pokret koji zahvata Evropu krajem 17.

vijeka, a njegove
se osnove nalaze u dostignućima filozofije tog vremena, u oštrim
političkim reformama i društvenim promjenama. Njeguje kult
razuma. Kao duhovno raspoloženje i kao novo usmjerenje, granalo
se tokom čitavog stoljeća u različitim stilskim pravcima, te nije
ostavilo naročito osoben stil u umjetnostima. Popularna su djela
koja promovišu nove životne vrijednosti: obrazovanost, vaspitanje
duha i trening razuma. Nastaju brojni naučni radovi, koji postaju
čitani i cijenjeni podjednako kao i djela književne umjetnosti.

Prema ovom shvatanju, Bog je samo stvorio svijet, ali se potom sve
događa po zakonima prirode. Ruso, Lesing, Volter, kao slobodni
mislioci, zalagali su se u svojim ključnim radovima za ovo gledište.

Ono je urođeno pravo, dato čovjeku od prirode; odgovara razumu i

nepromjenljivo je, za razliku od pozitivnog prava koje je djelo
države i čovjeka i podložno je promjenama.

Na latinskom jeziku znači čista, neispisana ploča. To je izraz kojim je

Džon Lok karakterisao stanje ljudske duše prije nego što bude
podvrgnuta djelovanju materijalnog svijeta.

Ovo je otmeni umjetnički stil u opadanju koji se odlikuje ljupkošću i

gracioznošću, ali i površnošću, pa i pojednostavljenošću u
prikazivanju života. U književnosti ovaj stil uglavnom obuhvata
anakreontsku, ljubavnu poeziju, galantni roman, pastoralu i frivolnu
komediju koja prikazuje ljubav u svijetu aristokratije.

Ovo je znameniti Rusoov stav prema kojem se božansko biće osjeća,

a ne saznaje razmišljanjem. Ovim gledištem prednost se daje
složenom svijetu čovjekovih osjećanja, doživljaja i utisaka. Prema
ovim razmišljanjima Ruso nagovještava doba romantizma.

Predstavlja filozofsko shvatanje prema kojem je svijet izgrađen i

strukturiran u skladu sa zakonom logike, pa se zbog toga mogu
predvidjeti njegov razvoj i kretanje. Kao način shvatanja svijeta
uvijek se iznova javlja. Njegovom poimanju svijeta odgovaraju
basna, epigram, aforizam, satira, obrazovni roman. Često se
izjednačava sa prosvjetiteljstvom.

Ono je djelo koje su od 1751. do 1772. godine izdavali filozofi

prosvijećenosti, na temeljima relativizma, materijalizma i
agnosticizma. Djelo o kojem je riječ značilo je monumentalnu
pobjedu znanja nad sujevjerjem i nauke nad religijom. Objavljivano
je sve do 1783. kada je izašao njegov posljednji, trideset i peti tom,
objedinivši sva tada dostupna znanja na jednom mjestu.

Ovaj književni pravac smatra se dijelom zrele prosvijećenosti.

Nastao je u Engleskoj i brzo se rasprostranio u svim evropskim
književnostima druge polovine 18. vijeka. U prvi je plan je stavljao
emociju i maštu, a ne razum. Stav prema kojem književnost treba
da izražava intimne čovjekove težnje i osjećanja doveo je do velike
popularnosti pisama, dnevnika, ispovijesti, intimnih razgovora koji
postaju vodeći književnoumjetnički žanrovi.

PROSVJETITELJSTVO
RACIONALIZAM
ENCIKLOPEDIJA
DEIZAM
RELIGIJA SRCA
PRIRODNO PRAVO
TABULA RAZA
ROKOKO
SENTIMENTALIZAM
ASOCIJACIJA:
A Period B1 Zdrav C1 Opravdana D1 Trajno
1
A Razdoblje B2 Prosvijećeni C2 Neutemeljena D2 Veliko
2
A Trajanje B3 Spasonosni C3 Konstruktivna D3 Korisno
3
A Vrijeme B4 Ljudski C4 Književna D4 Potrebno
4
EPOHA RAZUM KRITIKA ZNANJE
PROSVJETITELJSTVO