KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO - SINTEZA

Klasicizam u književnosti za uzor uzima antičku književnost, to je reakcija na

barok i rokoko i prijelaz je prema romantizmu. Klasicizam krase sklad, jednostavnost,
preciznost, prevlast razuma nad osjećajima ( sve po uzoru na grčku i rimsku književnost i
opća estetska pravila).
Književnost je u klasicizmu morala biti moralistička, didaktička i racionalistička
( racionalizam - Rene Descartes -.“ Mislim, dakle postojim.“).
Najčešće sredstvo izražavanja u klasicizmu je stih, u drami se poštuje trojno
jedinstvo, a likovi su u proznim tekstovima tipizirani.
U Hrvatskoj klasicizma nema, ali je utjecaj klasičnih pisaca najizrazitiji u djelima
M. P. Katančića. Naši su pisci tog doba pisali koristeći safičku i alkejsku strofu te
elegijski distih.
Prosvjetiteljstvo se određuje kao opći kulturni i građanski pokret u europskim
zemljama u 18. st. Počeo je u Engleskoj, a najviše se razvio u Francuskoj. Zdrav je razum
prosvjetiteljima jedini obrazac ponašanja. Najbolji rezultati prosvjetiteljstva su na
području filozofije, znanosti i prosvjete, a u književnosti su nešto lošiji.
Engleski prosvjetitelji: Alexander Pope i David Hume; u Francuskoj: Voltaire,
Diderot i Montesquieu - tzv. enciklopedisti; u Njemačkoj: Christian Wolff i Ephraim
Lessing.
Hrvatska je u kontakt s prosvjetiteljstvom došla posredstvom austrijskog
prosvjetiteljstva (tzv. jozefinizma). U nas su se prosvjetiteljske tendencije prilagodile
domaćim uvjetima. U književnosti je važna stilska i sadržajna ujednačenost.
Prosvjetiteljstvo je zahvatilo cijelu Hrvatsku; važan je utjecaj narodne književnosti što se
očituje u uporabi epskog deseterca kojeg puk poznaje.
Najznačajniji predstavnici u Hrvatskoj su A. M. Reljković, A. K. Miošić, F.
Grabovac, T. Brezovački i u Dubrovniku R. Bošković.