Professional Documents
Culture Documents
Prilenap 2 PDF
Prilenap 2 PDF
Prilenap 2 PDF
INN: enalapril
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tablete.
Prilenap tablete, 5mg su okrugle, bikonveksne tablete bele boje, sa podeonom crtom na jednoj strani.
Prilenap tablete, 10mg su okrugle, bikonveksne tablete bele boje, sa podeonom crtom na jednoj strani.
Prilenap tablete, 20mg su okrugle, bikonveksne tablete bele boje, sa podeonom crtom na jednoj strani.
4. KLINIKI PODACI
Terapija hipertenzije
Terapija simptomatske srane insuficijencije
Prevencija simptomatske srane insuficijencije kod pacijenata sa asimptomatskom disfunkcijom
leve komore (ejekciona frakcija 35%)
Tablete jaine 5 mg se mogu podeliti po podeonoj crti, ime se omoguava primena doze od 2,5 mg (1/2 tablete
od 5mg).
Hipertenzija
Poetna doza iznosi 5 mg, do maksimalno 20 mg, u zavisnosti od stepena hipertenzije i terapijskog odgovora
pacijenta. Lek Prilenap se daje jednom dnevno. Za blae oblike hipertenzije preporuena poetna doza iznosi 5
U leenju simptomatske srane insuficijencije, enalapril se koristi zajedno sa diureticima, i u sluaju potrebe sa
digitalisom ili beta blokatorima. Poetna doza kod pacijenata sa simptomatskom sranom insuficijencijom, kao i
kod asimptomatske disfunkcije leve komore iznosi 2,5 mg, i daje se pod strogim medicinskim nadzorom kako bi
se utvrdio poetni efekat terapije na krvni pritisak. U odsusutvu, ili nakon uspene terapije, usled simptomatske
hipotenzije koja prati poetak terapije srane insuficijencije lekom Prilenap, dozu treba postepeno poveati do
doze odravanja od 20 mg, kao pojedinane doze ili podeljene u dve doze. Podeavanje doze se sprovodi u
periodu od 2-4 nedelje. Maksimalna doza je 40 mg dnevno podeljeno u dve doze.
*Poseban oprez je potreban kod pacijenata sa oteenom bubrenom funkcijom ili kod osoba koje uzimaju
diuretike (videti pod 4.4).
Pre i nakon poetka terapije, potrebno je stalno kontrolisati krvni pritisak, kao i bubrenu funkciju (videti
poglavlje 4.4) jer su zabeleeni sluajevi hipotenzije i (ree) bubrene insuficijencije kao posledice terapije.
Kod pacijenata koji uzimaju diuretike, dozu diuretika treba redukovati ukoliko je to mogue pre zapoinjanja
terapije enalaprilom. Pojava hipotenzije na poetku leenja ne znai da e se ona javiti i tokom dugotrajne
primene leka i pri tom ne iskljuuje dugotrajnu upotrebu leka. Takoe je neophodna kontrola kalijuma u serumu
kao i bubrene funkcije.
Enalapril se eliminie iz organizma dijalizom. Doziranje u danima kada pacijent ne ide na dijalizu treba
prilagoditi u zavisnosti od vrednosti krvnog pritiska.
Kod starijih pacijenata se doziranje prilagoava stanju bubrene funkcije (videti poglavlje 4.4).
Postoji ogranieno kliniko iskustvo o primeni enalaprila kod hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata (videti
poglavlja 4.4, 5.1 i 5.2).
Kod pacijenata koji mogu da gutaju tablete, doza se podeava za svakog pacijenta ponaosob i zavisi od stanja
pacijenta i efekta leka na krvni pritisak. Poetna preporuena doza iznosi 2,5 mg kod pacijenata sa telesnom
masom izmeu 20 i 50 kg i 5 mg kod pacijenata sa telesnom masom 50 kg. Lek Prilenap se dozira jednom
dnevno. Doza se prilagoava prema potrebama pacijenta do maksimalnih 20 mg dnevno kod pacijenata sa 20 do
50 kg telesne mase i do 40 mg kod onih sa telesnom masom 50 kg (videti poglavlje 4.4).
4.3. Kontraindikacije
Simptomatska hipotenzija
Kod nekih pacijenata sa sranom insuficijencijom koji su normo ili hipovolemini, usled primene enalaprila
moe doi do dodatnog sniavanja krvnog pritiska. Ovo je oekivani dogaaj i obino ne predstavlja razlog
za prekid terapije. Ukoliko hipotenzija postane simptomatska, moe biti potrebno smanjivanje doze i/ili
povlaenje diuretika i/ili enalaprila iz terapije.
Kao i sve vazodilatatore, ACE inhibitore treba s oprezom primenjivati kod pacijenata sa valvularnim
bolestima leve komore i drugim opstrukcijama u odvodnom sistemu srca i izbegavati u sluajevima
kardiogenog oka i hemodinamski znaajne opstrukcije.
Renalna insuficijencija
Kod renalne insuficijencije (klirens kreatinina < 80 ml/min) poetnu dozu enalaprila treba prilagoditi u
odnosu na klirens kreatinina (videti poglavlje 4.2) a zatim prema terapijskom odgovoru pacijenta. Kod ovih
pacijenata, kontrola kalijuma i kreatinina predstavlja rutinsku medicinsku proceduru.
Registrovani su sluajevi pojave bubrene insuficijencije nakon primene enalaprila, ali je to uglavnom bilo kod
pacijenata sa tekim oblikom srane insuficijencije ili sa ve postojeim bubrenim oboljenjem kao to je
stenoza renalne arterije. Ukoliko se na vreme dijagnostikuje i pravovremeno lei, bubrena insuficijencija
udruena sa primenom ovog leka je obino reverzibilna.
Kod nekih pacijenata sa hipertenzijom, koji nisu imali prethodna oboljenja bubrega, dolo je do porasta nivoa
uree i kreatinina pri istovremenoj primeni enalaprila i diuretika. U ovakvim situacijama potrebno je smanjenje
doze enalaprila i/ili prekid primene diuretika. Ovakvo stanje poveava ansu za javljanje ve postojee stenoze
renalne arterije (videti poglavlje 4.4 Renovaskularna hipertenzija).
Renovaskularna hipertenzija
U toku primene ACE inhibitora, kod pacijenata sa obostranom stenozom (ili sa jednostranom stenozom jednog
funkcionalnog bubrega) renalnih arterija postoji povean rizik za pojavu hipotenzije i bubrene insuficijencije.
Gubitak renalne funkcije mogu pratiti blage promene serumskog kreatinina. Kod ovih pacijenata terapiju treba
zapoeti manjim dozama, paljivim podeavanjem doze i pod medicinskim nadzorom uz stalno praenje
bubrene funkcije.
Transplantacija bubrega
Za sad nema klinikog iskustva o primeni enalaprila kod pacijenata sa skorijom transplantacijom bubrega.
Zbog toga se kod ovih pacijenata ne preporuuje primena enalaprila.
Retko, primena ACE inhibitora moe dovesti do sindroma koji se u poetku manifestuje pojavom holestatske
utice i hepatitisa, a zatim progredira do fulminantne hepatike nekroze, i (ponekad) fatalnog ishoda. Nije jasan
mehanizam nastanka ovog sindroma. Kod pacijenata koji primaju ACE inhibitore, a kod kojih se javi utica ili
znaajno povienje enzime jetre, primenu leka treba obustaviti a pacijenta pratiti.
Neutropenija/agranulocitoza
Hipersenzitivnost/angioneurotski edem
Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili laringsa se moe javiti pri primeni ACE
inhibitora, ukljuujui i enalapril. Angioneurotski edem se moe javiti u bilo kom trenutku terapije.
U tom sluaju, leenje treba odmah prekinuti i pacijenta stalno pratiti do potpunog prestanka simptoma pre
samog otputanja iz bolnice. ak i u sluajevima prisustva samo otoka jezika, bez respiratornog distresa,
neophodno je dalje praenje pacijenta, s obzirom da leenje antihistaminicima i kortikosteroidima moe biti
nedovoljno.
Veoma retko su zabeleeni fatalni ishodi usled angioedema praenog otokom laringsa ili jezika. Kod pacijenata
sa otokom jezika, glotisa ili laringsa je obino prisutna opstrukcija disajnih puteva, naroito kod onih sa
prethodnim hirurkim zahvatima na disajnim putevima. U sluajevima gde otok jezika, glotisa ili laringsa
dovede do opstrukcije u disajnim putevima, neophodno je odmah preduzeti odgovarajuu terapiju poput
subkutane injekcije rastvora adrenalina (1:1000) i/ili mere za ouvanje prohodnosti disajnih puteva.
Zabeleeno je da pacijenti crne u odnosu na belu rasu koji su na terapiji enalaprilom imaju veu incidencu
angioedema.
Pacijenti sa pozitivnom anamnezom angioedema nezavisnom od primene ACE inhibitora, imaju vei rizik od
nastanka angioedema za vreme terapije ACE inhibitorima (videti poglavlje 4.3).
Retko su zabeleena neeljena dejstva opasna po ivot kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima za vreme
desenzibilizacije sa otrovom hymenoptera. Ove reakcije su izbegnute privremenim prekidom terapije ACE
inhibitorima pre svake desenzibilizacije.
Pacijenti na hemodijalizi
Hipoglikemija
Kod dijabetiara koji uzimaju oralne antidijabetike ili insulin, potrebno je stalno odreivati nivo glukoze u krvi u
toku prvih mesec dana kombinovane terapije sa ACE inhibitorom (videti poglavlje 4.5).
Kaalj
Kod pacijenata koji su leeni ACE inhibitorima registrovana je pojava neproduktivnog, perzistentnog kalja koji
se povlai nakon obustavljanja terapije. Na kaalj izazvan ACE inhibitorima treba gledati kao na deo
diferencijalne dijagnoze kalja.
Hirurgija/anestezija
Kod pacijenata koji se podvrgavaju komplikovanim hirurkim zahvatima ili anesteticima koji izazivaju
hipotenziju, enalapril blokira angiotenzin II usled ega dolazi do oslobaanja renina. Ukoliko hipotenzija
perzistira ili se smatra da je izazvana ovim mehanizmom, moe se korigovati nadoknadom volumena.
Hiperkalijemija
Zabeleeni su sluajevi hiperkalijemije kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima ukljuujui i enalapril.
U faktore rizika za nastanak hiperkalijemije spadaju renalna insuficijencija, pogoranje renalne funkcije, starost
(> 70 godina), dijabetes melitus, pratea stanja, posebno dehidratacija, akutna srana dekompenzacija,
metabolika acidoza i istovremena primena diuretika koji tede kalijum (spironolakton, eplerenon, triamteren ili
amilorid), preparati za nadoknadu kalijuma ili preparati koji sadre soli kalijuma; ovde spadaju i pacijenti na
terapiji drugim lekovima koji dovode do hiperkalijemije (npr. heparin). Upotreba preparata za nadoknadu
kalijuma, diuretika koji tede kalijum ili preparata sa solima kalijuma, naroito kod pacijenata sa renalnom
insuficijencijom moe dovesti do znaajne hiperkalijemije. Hiperkalijemija moe dovesti do tekih, ponekad
fatalnih aritmija. Ukoliko je kombinovana terapija enalaprila sa ve pomenutim lekovima zaista neophodna,
treba je sprovoditi uz oprez i esti monitoring nivoa kalijuma u krvi (videti poglavlje 4.5).
Litijum
Laktoza
Lek Prilenap sadri laktozu. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom
Lapp-laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smeju koristiti ovaj lek.
Ograniena su iskustva u pogledu efikasnosti i bezbedne primene leka kod hipertenzivnih pacijenata uzrasta
preko 6 godina, dok ne postoje klinika iskustva u pogledu drugih indikacija. Kod dece starije od dva meseca su
dostupni ogranieni farmakokinetski podaci (takoe videti poglavlja 4.2, 5.1 i 5.2). Osim hipertenzije, kod dece
se ne preporuuje primena leka Prilenap za druge indikacije.
S obzirom da nema objavljenih podataka, ne preporuuje se primena leka Prilenap kod neonatusa i pedijatrijskih
pacijenata sa stepenom glomerularne filtracije (< 30 ml/min/1,73m2) (videti poglavlje 4.2).
Trudnoa i dojenje
ACE inhibitore ne bi trebalo davati tokom trudnoe. Osim u sluaju kada je terapija ACE inhibitorima zaista
neophodna, kod pacijentkinja koji planiraju trudnou treba uvesti alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja
ima potvren bezbednosni profil u trudnoi. Ako se ustanovi trudnoa, terapija ACE inhibitorima se odmah
obustavlja i ukoliko je mogue prelazi na alternativnu terapiju (videti poglavlja 4.3 i 4.6).
Etnike razlike
Kao i ostali ACE inhibitori, enalapril oigledno ima slabije antihipertenzivno dejstvo kod crne za razliku od
drugih rasa, mogue zbog nieg sadraja renina kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.
ACE inhibitori ublaavaju hipokalijemiju izazvanu diureticima. Hiperkalijemija se moe javiti pri
istovremenoj primeni enalaprila sa diureticima koji tede kalijum (spironolakton, eplerenon, triamteren ili
amilorid), kao i pri primeni preparata koji se daju za nadoknadu kalijuma u organizmu ili preparata koji sadre
soli kalijuma. Ukoliko je kombinovana primena indikovana usled izraene hipokalijemije, nju treba sprovoditi s
oprezom i uz stalno praenje nivoa kalijuma (videti poglavlje 4.4).
Prethodna terapija visokim dozama diuretika pre zapoinjanja terapije enalaprilom moe dovesti do
hipovolemije i predstavljati rizik od nastanka hipotenzije (videti poglavlje 4.4). Hipotenzivni efekat moe biti
smanjen povlaenjem diuretika iz terapije, poveanjem unosa tenosti ili soli ili zapoinjanjem terapije malim
dozama enalaprila.
Ostali antihipertenzivi
Kombinovana primena ovih lekova moe pojaati hipotenzivno dejstvo enalaprila. Istovremena primena sa
nitroglicerinom i drugim nitratima, ili drugim vazodilatatorima moe dodatno smanjiti krvni pritisak.
Litijum
Triciklini antidepresivi/antipsihotici/anestetici/narkotici
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) ukljuujui COX-2 inhibitore mogu oslabiti dejstvo diuretika i
drugih antihipertenziva. Zbog toga, antihipertenzivno dejstvo antagonista receptora angiotenzina II ili ACE
inhibitora moe biti oslabljeno nesteroidnim antiinflamatornim lekovima, ukljuujui selektivne COX-2
inhibitore.
Istovremena primena NSAIL (ukljuujui COX-2 inhibitore) i antagonista angiotenzin II receptora ili ACE
inhibitora ima aditivni efekat na poveanje kalijuma u serumu, to moe dovesti do poremeaja bubrene
funkcije. Ovi efekti su obino reverzibilni. Retko, moe se razviti akutna bubrena insuficijencija, a posebno
kod pacijenata sa kompromitovanom bubrenom funkcijom (kao to su stariji bolesnici koji su
hipovolemini, ukljuujui i one na terapiji diureticima). Zbog toga se ova kombinovana terapija mora
sprovoditi s posebnim oprezom kod pacijenata sa kompromitovanom bubrenom funkcijom.
Pacijenti moraju biti adekvatno hidrirani pri emu se posebna panja mora obratiti na praenje renalne
funkcije nakon zapoinjanja kombinovane terapije a zatim periodino.
Preparati zlata
Nitritoidne reakcije (simptomi ukljuuju crvenilo lica, nauzeju, povraanje i hipotenziju) su retko zabeleene
kod pacijenata na kombinovanoj terapiji preparatima zlata (natrijum aurotiomalat) i ACE inhibitorima,
ukljuujui enalapril.
Simpatikomimetici
Antidijabetici
Epidemioloki podaci ukazuju da istovremena primena ACE inhibitora i antidijabetika (insulini, oralni
hipoglikemici) poveavaju rizik za nastajanje hipoglikemije. Verovatnoa za nastanak ovog fenomena se
naroito poveava u prvim nedeljama kombinovane terapije i kod pacijenata sa oteenjem bubrega (videti
poglavlje 4.4 i 4.8).
Alkohol
Trudnoa
Ne preporuuje se primena ACE inhibitora u I trimestru trudnoe (videti poglavlje 4.4). ACE inhibitori su
kontraindikovani u II i III trimestru trudnoe (videti poglavlje 4.3 i 4.4).
Epidemioloki podaci koji ukazuju na teratogeni efekat ACE inhibitora u toku prvog trimestra trudnoe jo
uvek nisu potvreni; meutim, ne moe se ignorisati povean rizik.
Ukoliko nastavak terapije ACE inhibitorima nije neophodan, kod pacijenata koji planiraju trudnou treba
prei na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima potvren bezbedonosni profil za vreme trudnoe.
Kada se potvrdi trudnoa, treba prekinuti terapiju ACE inhibitorima i ukoliko je mogue poeti alternativnu
terapiju.
Primena ACE inhibitora za vreme II i III trimestra trudnoe moe dovesti do fetotoksinosti (smanjenje
bubrene funkcije, oligohidramnion, hipoplazija kostiju lobanje) i neonatalne toksinosti (bubrena
insuficijencija, hipotenzija i hiperkalijemija) (videti poglavlje 5.3).
Ukoliko je neophodno zapoeti terapiju ACE inhibitorima za vreme II trimestra trudnoe, preporuuje se
ultrazvuni pregled renalne funkcije i lobanje.
Novoroenad koja su tokom trudnoe bila izloena ACE inhibitorima treba paljivo kontrolisati zbog
mogue pojave hipotenzije (videti poglavlja 4.3 i 4.4).
Dojenje
Ograniene farmakokinetike studije otkrivaju veoma niske koncentracije u mleku dojilje (videti poglavlje
5.2). Iako ove koncentracije nemaju vei kliniki znaaj, ne preporuuje se primena enalaprila za vreme
dojenja kod prevremeno roene dece i u toku prvih nekoliko nedelja nakon poroaja, kako zbog mogueg
rizika od nastanka kardiovaskularnih i renalnih neeljenih dejstava, tako i zbog nedovoljnog klinikog
iskustva. Primena enalaprila za vreme dojenja starije odojadi smatra se opravdanom samo ukoliko je
neophodna za majku, a odoje se stalno prati u potrazi za neeljenim reakcijama.
4.7. Uticaj na psihofizike sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mainama
U toku primene ovog leka moe se javiti vrtoglavica ili zamor, to moe uticati na sposobnost upravljanja
motornim vozilom i rukovanja mainama.
Neeljena dejstva enalaprila su rangirana prema uestalosti pojavljivanja, korienjem sledee konvencije:
veoma esta ( 1/10), esta ( 1/100, <1/10), povremena (1/1000, <1/100), retka (1/10000, <1/1000),
veoma retka (< 1/10000), nepoznata uestalost (ne moe se proceniti iz raspoloivih podataka).
Endokrinoloki poremeaji
Nepoznato: sindrom nekontrolisanog luenja antidiuretskog hormona.
Gastrointestinalni poremeaji
Veoma esto: nauzeja.
esto: dijareja, abdominalni bol, poremeaji ukusa.
Povremeno: ileus, pankreatitis, povraanje, dispepsija, opstipacija, anoreksija, iritacija eluca, suvoa usta,
peptiki ulkus.
Retko: stomatitis/aftozne ulceracije, glositis.
Veoma retko: intestinalni angioedem.
Hepatobilijarni poremeaji
Retko: hepatika insuficijencija, hepatitis (hepatocelularni ili holestatski), hepatitis sa pojavom nekroze,
holestaza (ukljuujui i pojavu utice).
Moe se javiti i kompleks simptoma koji podrazumeva pojavu nekih ili ak svih navedenih: groznica,
serozitis, vaskulitis, mialgija/miozitis, artralgija/artritis, pozitivna antinuklearna antitela, poviena
sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se javiti ospa, fotosenzitivnost i druge promene na
koi.
Laboratorijska ispitivanja
esto: hiperkalijemija, povienje serumskog kreatinina.
Povremeno: poveanje ureje u krvi, hiponatrijemija.
Retko: povienje enzima jetre i serumskog bilirubina.
*U klinikim ispitivanjima je incidenca neeljenih dejstava bila veoma slina u placebo i kontrolnoj grupi.
4.9. Predoziranje
U sluaju predoziranja, preporuuje se intravenska infuzija fiziolokog rastvora. Ukoliko se javi hipotenzija,
pacijent se postavlja u ok poloaj. Ukoliko je mogue, potrebno je razmotriti primenu infuzije angiotenzina
II i/ili intravenskih kateholamina. Ubrzo posle unoenja, preduzimaju se mere za eliminaciju enalapril-
maleata (izazivanje povraanja, gastrina lavaa, primena adsorbensa i natrijum-sulfata). Enalaprilat, aktivni
sastojak enalaprila se moe ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom (videti poglavlje 4.4).
Ugradnja pacemaker-a se razmatra u sluajevima bradikardije rezistentne na terapiju. Neophodna je stalna
kontrola vitalnih znakova, serumskih elektrolita i kreatinina.
5. FARMAKOLOKI PODACI
ACE je identian kinazi II. Zbog toga, enalapril takoe moe blokirati razgradnju bradikina, snanog peptid
vazodepresora. Meutim, kliniki znaaj ovog mehanizma dejstva jo uvek nije u potpunosti razjanjen.
Dok se supresija sistema renin-angiotenzin-aldosteron smatra glavnim mehanizmon kojim enalapril sniava
krvni pritisak, lek Prilenap ima antihipertenzivno dejstvo i kod hipertenzivnih pacijenata sa niskim
vrednostima renina.
Primena enalaprila kod hipertenzivnih pacijenata dovodi do sniavanja pritiska u mirovanju i uspravnom
poloaju bez znaajnog porasta srane frekvence.
Simptomatska posturalna hipotenzija je retka. Kod nekih pacijenata za sniavanje krvnog pritiska moe biti
potrebno nekoliko nedelja terapije. Nagli prekid terapije enalaprilom ne dovodi do naglog porasta krvnog
pritiska.
Efikasna inhibicija angiotenzin konvertaze nastaje u periodu izmeu 2-4 sata nakon oralne primene
pojedinane doze enalaprila. Antihipertenzivno dejstvo se uoava ve posle 1 sata, sa maksimalnim
snienjem krvnog pritiska koje se uoava posle 4-6 sati. Trajanje efekta je dozno-zavisno. Meutim, pri
preporuenom doziranju, antihipertenzivni i hemodinamski efekti enalaprila se odravaju najmanje 24 sata.
Kada se enalapril daje zajedno sa tiazidnim diureticima, dolazi do aditivnog antihipertenzivnog efekta.
Enalapril moe redukovati ili prevenirati razvoj hipokalijemije indukovane tiazidima.
Kod pacijenata sa sranom insuficijencijom, koji su na terapiji digitalisom ili diureticima, terapija
enalaprilom u vidu tableta ili injekcija dovodi do sniavanja perifernog otpora i sranog pritiska. Dolazi do
porasta minutnog volumena i smanjenja srane frekvence (obino je poveana kod pacijenata sa sranom
slabou). Pritisak u plunim kapilarima je takoe smanjen. Prema kriterijumima New York Heart
Association, dolazi do poboljanja terapijskog odgovora i ublaavanja teine srane insuficijencije.
Ovaj efekat se odrava za vreme dugorone terapije.
Kliniki podaci o primeni enalaprila u leenju hipertenzije kod dece iznad 6 godina su ogranieni.
U klinikoj studiji na 110 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata, uzrasta od 6 do 16 godina, telesne mase
20 kg i glomerularnom filtracijom > 30 ml/min/1,73 m2, pacijenti telesne mase < 50 kg su primili 0,625 ili
2,5 ili 20 mg enalaprila dnevno dok su pacijenti telesne mase 50 kg primili 1,25, 5 ili 40 mg enalaprila
dnevno. Doziranje enalaprila jednom dnevno je uslovilo smanjenje krvnog pritiska koje je dozno zavisno.
Dozno zavisni antihipertenzivni efekat enalaprila je prisutan kod svih kategorija (godite, Taner skala, pol,
rasa). Meutim, studije sa najniim dozama, 0,625 i 1,25 mg koje odgovaraju dozi od 0,02 mg/kg jednom
dnevno nisu dokazale stalno antihipertenzivno dejstvo enalaprila. Maksimalne ispitivane doze su iznosile
0,58 mg/kg (do 40 mg) jednom dnevno. Uestalost i vrsta neeljenih dejstava kod pedijatrijske populacije se
ne razlikuje od onih, zabeleenih kod odraslih.
Resorpcija
Enalapril se brzo resorbuje nakon oralne primene; maksimalne koncentracije u plazmi se postiu nakon sat
vremena. Na osnovu podataka iz urina stepen apsorpcije enalaprila iz oralnih tableta iznosi priblino 60%.
Hrana ne utie na resorpciju leka.
Nakon resorpcije leka, oralni enalapril se brzo i intenzivno metabolie (hidrolizom) u enalaprilat, koji je potentni
inhibitor angiotenzin-konvertujueg enzima. Maksimalne koncentracije enalaprilata u plazmi se postiu 4 sata
nakon pojedinane oralne doze. Poluvreme eliminacije enalaprilata nakon ponovljenog doziranja oralnog
enalaprila iznosi 11 sati. Kod pacijenata sa normalnom bubrenom funkcijom, koncentracije u stanju ravnotee
enalaprilata se postiu nakon 4 dana terapije.
Distribucija
Metablizam
Eliminacija
Enalaprilat se najveim delom izluuje putem bubrega. Glavne komponente u urinu su enalaprilat (oko 40%
doze) i nepromenjen enalapril (oko 20%).
Oteenje bubrega
Deca i adolescenti
Laktacija
Nakon pojedinane oralne doze 20 mg enalaprila, kod 5 ena nakon poroaja, prosena maksimalna
koncentracija enalaprila u mleku dojilje se postie nakon 4 do 6 sata i iznosi 1,7 g/L (kree se u rasponu od
0,54 do 5,9 g/L). Prosena maksimalna koncentracija enalaprilata je iznosila 1,7 g/L (kree se u rasponu od
1,2 do 2,3 g/L); Maksimalne koncentracije se postiu u razliitim intervalima tokom 24 asa. Na osnovu
maksimalne koncentracije u mleku, oekivane maksimalne unete koncentracije kod odojeta e iznositi 0,16%
doze, prilagoene telesnoj masi majke.
Kod ene koja je oralno uzimala enalapril u dozi od 10 mg dnevno 11 meseci, maksimalna koncentracija
enalaprila u mleku je postignuta nakon 4 sata i iznosila je 2 g/L, a maksimalna koncentracija enalaprilata nakon
9 sati i iznosila je 0,75 g/L. Ukupne koncentracije enalaprila i enalaprilata, izmerene u mleku u periodu od 24
sata su iznosile 1,44 g/L odnosno 0,63 g/L.
4 sata nakon pojedinane doze enalaprila od 5 mg kod jedne i 10 mg kod dve porodilje, koncentracije
enalaprilata u mleku su bile nepoznate (< 0,2 g/L) dok koncentracije enalaprila nije ni bilo mogue odrediti.
6. FARMACEUTSKI PODACI
Prilenap 5 mg tablete:
Laktoza, monohidrat;
Magnezijum-karbonat, teki;
elatin;
Krospovidon;
Magnezijum-stearat.
Prilenap 10 mg tablete:
Laktoza, monohidrat;
Magnezijum-karbonat, teki;
elatin;
Krospovidon;
Magnezijum-stearat.
Prilenap 20 mg tablete:
Laktoza, monohidrat;
Magnezijum-karbonat, laki;
elatin;
Krospovidon;
Magnezijum-stearat.
6.2. Inkompatibilnost
Prilenap 5 mg tablete
Cold-form blister pakovanje (oPA/Al/PVC-Al) u kartonskoj kutiji.
Prilenap 10 mg tablete
Cold-form blister pakovanje (oPA/Al/PVC-Al) u kartonskoj kutiji. Pakovanje sadri 20 tableta po 10 mg
(2 blistera x 10 tableta).
Prilenap 20 mg tablete
Cold-form blister pakovanje (oPA/Al/PVC-Al) u kartonskoj kutiji. Pakovanje sadri 20 tableta po 20 mg
(2 blistera x 10 tableta).
6.6. Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm A.D.
Beogradski put b.b.
26300 Vrac
Republika Srbija
Januar, 2012.