Anthony Smith

anthony d.
smith nacionalizam i modernizam
anthony d. smith nacionalizam i modernizam
uvod: modernistika paradigma
jedna stvar oko koje se svi slau = nacionalizam je moderni pokret i ideologija koja se pojavila u
drugoj polovici 18.st. u zapadnoj evropi i americi, u 2.sv. ratu mu je bio vrhunac, a poslije toga opada.
uspon i pad nacionalizma?
nacionalizam je krenuo vezano uz nacionalne drave, demokraciju, a ovakav je ponegdje ostao i do

20.st. meutim ve krajem 19.st. su imperijalni i kolonijalni vladari nali naina da ga upregnu za
svoje potrebe i skrenu ga s demokratske osnove (meiji u japanu, carska rusija, turska...)
nadalje poslije versailleskim mirom se ovom nacionalizmu priduio i mininacionalizam
intelektualaca. u 2.sv. ratu se nacionalizam povezao i s rasizmom, antisemitizmom....
nakon 2.sv. rata mnogima na evropskom postaje jasno da stara vjera u jedinstvo i nadmo nacije ne
moe funkcionirati... meutim nacionalizam se pojavljuje i drugdje
uspon i pad modernizma?
e i tako se danas sve manje ini da su nacije jedinstveni entiteti i da predstavljaju homogene
drutvene i politike aktere.
od 1960ih se pojavljuju pozitivne teorije nacija i nacionalimzma ideje izgradnje nacije putem
komunikacije, masovnog obrazovanja, urbanizacije... kao da je rije o nekakvom receptu. dakle rije
je o institucionalizaciji, utjelovljenju nunih normi u odgovarajue ustanove koje e stvoriti prikladne
kopije zapadnog modela graanske participacijske nacije u bivim kolonijama azije i afrike.
od kraja 1980ih ovaj optimizam opada dolazi u pitanje vjera u jednu graansku naciju s homogenim
nacionalnim identitetom koji moe posluiti kao uzor za zdravi nacionalni razvoj. tako je odbaena
stara paradigma o nacionalizmu. tako se danas sve vie govori o fiktivnom karakteru nacije. tako
dananja dekonstrukcija najavljuje odlazak s pozornice teorije nacionalizma.
paradigma nacionalizma je vezana uz paradigmu klasinog modernizma: nacije i nacionalizam su

sastavni dio prirode modernog svijeta. ovaj model je otjelovljen u teorijama izgradnje nacije 1960ih.
nakon ovog su se pojavile i brojne druge teorije nacionalizma, ali sve polaze od osnova
modernistike paradigme. tek 1970ih se pojavljuju kritike ovog koje ukazuju na naciju kao konstrukt i
kao modernu inaicu starijih kategorija osnovnih drutvenih zajednica.
u zadnjih 30 godina su se pojavila i brojna povijesna i komparativna istraivanja. iako su ova teorijski
slabija i ovdje je dovedena u pitanje organicistika i esencijalistika postavka o naciji (dakle ne-
moderna), a zakljucima ovog je unaprijeena klasina modernistika paradigma i model izgradnje
nacije. osnovne pretpostavke od kojih su polazili ovi autori:
1. nacionalizam je jedna od dominantnih snaga danas u svijetu, ali nije predvidivo gdje se moe
pojaviti
2. pojam nacije je prijeporne prirode nije ga lako definirati, no etablirane povijesne nacije su
definitivno socioloke zajednice s velikim utjecajem i snagom
3. nacije i nacionalizam su specifina povijesna pojava vezana uz odreeno razdoblje i nestat e
zavretkom tog razdoblja
1
4. svi kolektivni identiteti, pa tako i nacije su drutveno stvoreni. nacija je stvorena od elita koje su
imale odreene interese
5. nacije i nacionalizam se izvode iz socijalnih i politikih procesa modernog drutva
ciljevi i sadraj
dakle ovdje se bavimo nastajanjem i slabljenjem vladajue teorije nacija i nacionalizma.
1. nastanak klasinog modernizma
tri glavna pitanja kojima se bavi teorija nacija i nacionalizma:

1. etiko i filozofsko pitanje. dakle je li nacija samosvrha vrijednost po sebi ili je sredstvo za
ostvarenje drugih ciljeva koje je vezano za vrijeme, mjesto, kontekst?
2. antropoloko i politiko pitanje. je li nacija etnokulturna kategorija iji su pripadnici od roenja
vezani zajednikom pripadnou, jezikom, povijeu ili je drutvena i politika zajednica
utemeljena na zajednikom terioriju i institucijama?
3. povijesno i socioloko pitanje. dakle da li nacija postoji oduvijek ili je ona noviji drutveni artefakt
(moderni)? ovo pitanje zapravo povezuje dva pitanja:
da li je nacija drevna ili moderna
da li je ona plod razvoja ili drutvena tvorevina
iako se ovdje mogu razabrati dvije strane teoretiari se nerijetko nedosljedno opredjeljuju za jednu
stranu na jednom pitanju, a za drugu na drugom.
korijeni klasinog modernizma
prvi pretee
michelet: tipino pomijean odgovor na dva potpitanja treeg pitanja: za njega je nacija s jedne
strane najbolja obrana slobode pojedinca u eri bratstva, a s druge za njega nacija postoji i izvan
drutvenih veza u prirodi
lord acton: on kontinentalno idealistiko gledanje na nacionalnost smatra opasnim izvorom

despotizma i revolucije (prije svega misli na francusku). s druge strane za njega je engleska teorija
nacionalnosti brana prekomjernoj moi drave. (dakle ovo je prije svega bavljenje etikim pitanjem).
ernest renan najutjecajnija rana analiza (1882.). ovaj smatra da je nacija jedna velika solidarnost
stvorena svijeu o rtvama koje su dane i onima koje su ljudi spremni dati u budunosti. nacija
postoji u prolosti, ali se obnavlja u sadanjosti: pristankom da se nastavi zajedniki ivot.
kae: u 19.st. jo nisu dokraja ni postavljena, a kamoli odgovorena naa tri pitanja. tako se pojmovi
nacija i rasa esto rabe kao istoznanice. ovdje se pojavljuju i brojni redukcionistiki pristup.
najutjecajniji od njih = rasistiki pristup. ovdje se na nacije gleda kao na bioloke organske
kategorije koje se nalaze u borbi za vlast
ali ni marksisti nisu bili imuni na nacionalistike ideje prije svega slijedei hegela...
otto bauer (austromarksist). i kod njega, kae, postoji dvoznanost i nedosljednost. i za njega je
nacija i apsolutna kategorija (= etniki i povijesno utemeljena), ali i relativna kategorija (= klasno
konstruirana drutvena kategorija)
2
kae: i nacionalisti i komunisti su imali isto dvojstvo: izmeu evolucije i intervencije, izmeu strukture i
djelovanja.
npr. mazzini (nacionalist): nacije su utemeljene u zemljopisnom poloaju, povijesti, etnikom porijeklu
i religiji, no ako nacija eli biti preporoena i vraena svojoj svetoj misiji bitna je politi ka akcija i
mobilizacija naroda.
intelektualni temelji
etiri su glavne struje utjecaja na razvoj modernistike paradigme nacionalizma iako nijednoj od ovih
teorija nacionalizam nije bio centralna tema:
1. marksizam. dakle ovaj je usredotoen na ekonomske i klasne imbenike u razvoju ovjeanstva.

ovo naravno znai da etnikim i nacionalnim naelima treba pripisati drugorazrednu vanost.
dakle ovdje se sve pokrete procjenjuje prema tome u kojoj mjeri doprinose ili usporavaju
neminovni tok povijesti (vezan uz klasni sukob). tako se pokrete ocjenjuje kao progresivne i
regresivne. tako su marx i engels poljski i irski nacionalizam smatrali progresivnima jer ubrzavaju
raspad ruskog feudalnog apsolutizma odnosno britanskog kapitalizma, a nacionalizme malih
junoslavenskih naroda su smatrali regresivnima jer odvraaju buroaziju i proletarijat od njihove
povijesne misije.
dakle marksisti svaku pojavu svode na njene ekonomske osnove, a kulturni i politiki identitet
izvode iz klasnih odnosa uspostavljenih u odreenom stadiju razvoja naina proizvodnje. iz ovog
proizlazi formalizam marksistike analize: nacije su prazne posude, a klasni oblici i njihove
idologije su njihov sadraj. ovaj redukcionizam je utjecao i na kasnije autore, pa ak i one koji su
odbacili temeljne marksistike postavke.
nadalje rano marksistiko gledite je prije svega evropocentrino: nacije i nacionalizam su prije
svega bitan dio moderne kapitalistike ere i treba ih razumjeti kao oitovanje potrebe evropskog
kapitalizma za irenjem trita...
2. psihologija gomile. ovdje je rije o socijalnoj psihologiji temeljenoj na kasnim radovima freuda, a
poslije i simmela, meada, adorna... iako je ovdje rije o jo ogranienijem gledanju od
marksistikog, njegov utjecaj se pojavljuje kod mnogih novijih teoretiara nacionalizma.
zajedniko kod ovih pristupa je uvjerenje u dislocirajuu prirodu modernog doba: ono
dezorijentira pojedinca i remeti stabilnost tradicionalnih izvora potpore. utjecaji ovih gledanja se n
ograniavaju samo na one koji se dre modernistikog okvira.
3. veberovska struja. najvaniji naglasak weberove analize = naglasak na ulozi politikog djelovanja
kako u stvaranju etnikih skupina tako i u stvaranju modernih evropskih nacija. webera ne
moemo shvatiti kao modernista, ali njegov rad je pomogao da se legitimiraju politike inaice
modernistike paradigme. dakle kod webera politiko djelovanje moe pokrenuti vjerovanje u
krvne veze ako ba ne prijee velike razlike antropolokog tipa. dakle osjeaj zajednitva
(nacionalizam) je nastao zbog zajednikih politikih i socijalnih iskustava koja mase visoko
vrednuju kao simbole unitenja feudalizma.
weberova definicija nacije: ona je zajednica osjeaja koja se primjereno oituje u vlastitoj dravi.
stoga je ona zajednica koja prirodno tei stvaranju vlastite drave. dakle za njega je tenja dravi
kljuna razlika nacije od drugih zajednica solidarnosti. e da bi se od etnike skupine proizvela
nacija potrebno je politiko djelovanje.
3
4. dirkemovska struja (durkheim). ovo je najvaniji utjecaj na modernistiku paradigmu. ovdje je

prije svega vana njegova predodba zajednice kao moralne zajednice. kae: velik dio onog to
durkheim govori o etninosti i nacionalizmu je bezvremeno. on polazi od religije, a iz njegovog
izlaganja proizlazi analogija svih simbolika moralne zajednice s religijom (pa tako i
nacionalizma...).
no kae: ima jo jedan vaan aspekt durkheimove teorije koji je znaajno utjecao na
modernistiku paradigmu: analiza prijelaza s mehanike na organsku solidarnost. kako to ide:
u etnikim ili plemenskim drutvima ljude povezuju mehaniki razlozi impulzivne sile poput
krvnog srodstva, privrenosti zemlji, potovanja predaka
u modernom industrijskom drutvu slabi ova snaga mehanikog povezivanja, a njeno mjesto
zauzima podjela rada i uloge koje joj odgovaraju. veze sa zemljom i precima nestaju, ali neki
elementi mehanikog tipa solidarnosti ostaju: potreba za osjeajem pripadnosti...
dakle: doprinos ovog klasinom modernizmu: nacije i nacionalizam se pomou ovog mogu
smjestiti u razvojnu logiku strukturne diferencijacije i modernizacije koju moemo nai na zapadu.
modernom drutvu treba neko novo naelo kohezije i integracije, a ovo se dobiva iz ideje nacije i
mobilizacijske snage nacionalizma.
povjesniari i drutveni znanstvenici
neposredni poticaj za razvoj modernistike paradigme = socioloki usmjereni povjesniari 1920ih.

dakle ovdje je bio snaan naglasak na analizi ideologije. ovo nije bilo potpuno uspjeno.
nacionalizam se prije svega analizirao evropocentrino i to kao etiko pitanje. nacije se ovdje
analiziraju kao ambivalentno sredstvo za postizanje viih ciljeva.
svojstveno ovim teorijama je i dijeljenje nacionalizma na dvije vrste (hans kohn):

zapadni (zapadno od rajne) = racionalistiki, voluntaristiki nacionalizam svak izabire naciju
kojoj e pripadati; i
istoni = organski, deterministiki nacija je pojedincu odreena roenjem
dakle ove teorije imaju snaan moralistiki prizvuk.
dva bitna aspekta ovih povijesnih analiza za razvoj klasinog modernizma:

1. sve vee pribjegavanje sociolokim imbenicima (npr. hans kohn: zapadni tip se razvio tamo gdje
je u trenutku pojave nacionalizma postojala snana buroazija, a istoni tamo gdje nije)
2. dokazivanje modernosti i evropskog podrijetla nacionalizma kao ideologije i pokreta. veinom ga
se ovdje vezuje uz francusku revoluciju, dakle uz evropske graanske demokratske pokrete.
ovi prvi autori su prije svega bili povjesniari evropskih politikih ideja. tek pojavom dekolonizacije
1950ih njihov rad je premaen brojnim politolokim i sociolokim analizama antikolonijalnih
nacionalizama.
klasina modernistika paradigma nacionalizma
dakle ova se pojavljuje 1960ih zajedno s idejama izgradnje nacije. ovo stajalite je bilo temeljeno
na optimistinom euforinom raspoloenju koje je vladalo ovim desetljeem
4
antiperenijalizam
klasini modernizam, a posebno model izgradnje nacije je nastao kao reakcija na ponekad i
neizreene ideje ranijih teorija nacionalizma koje su prihvatile glavne postavke nacionalistikih
ideologija:
pojam rase se izjednaavao s pojmom nacije
nacionalna obiljeja se smatralo osnovnim naelima povijesti
dakle nacije se smatralo temeljnim povijesnim zajednicama, iskonskim, a nacionalna svijest se
uzimala kao temeljni element povijesnih fenomena.
ovo autor naziva perenijalno stajalite: dakle nacije se promatra kao stare kategorije koje imaju
dugu povijest od seoba naroda i prepriava se njihov uspon, vane linosti, a sve to s
pretpostavkom da od poetka postoji trajnost ideje ouvanja nacije.
pet modernistikih prigovora perenijalizmu:

1. nacije nisu ni drevne ni iskonske: nema dokaza za to.
2. nacije nisu danosti, a posebno ne postoje u prirodi
3. mnoge nacije su vrlo nove
4. elemente modernih nacija se ne smije pripisivati predmodernim kolektivitetima ovo samo
oteava razumijevanje
5. nacije nisu proizvod starih povijesnih i prirodnih sila, nego novijeg povijesnog razvoja prije
svega modernog
modernistika teorija je racionalistiki odbacila sva genetska objanjenja i pola od funkcionalistike

analize mjesta nacija i nacionalizma u svijetu. prije svega se dokazivalo da je nacionalizam stvorio
nacije i da je on rezultat djelovanja elita koje je potpomoglo drutveni i politiki razvoj (= optimizam,
aktivizam). iz ovog dalje proizlazi model izgradnje nacije kao aktivistikog djelovanja politikih elita.
dakle ono emu se modernizam najvie suprotstavljao je primordijalizam (= prvobitnost, iskonskost)

ideju da je nacija prirodna tvorevina.
sljedea stvar kojoj se modernizam suprotstavljao = neracionalnost i pasivnost perenijalizma. naime

ako je nacija prirodna tvorevina i pojedinac njoj po prirodi pripada, onda nacionalizam ne moe biti
izraz racionalne strategije za zadovoljavanje potreba niti izraz promiljenog izbora.
izgradnja nacije
glavne postavke modernistike paradigme (i posebno njenog klasinog modela izgradnje nacije):
1. nacije su teritorijalne politike zajednice. one su suverene, ograniene i kohezivne zajednice pred
zakonom jednakih graana i udruene su s modernim dravama u nacionalne drave.
2. nacije su primarna politika veza i glavni predmet odanosti svojih pripadnika. sve ostale veze su
podreene ovoj pripadnosti. ovo nadalje daje sadraj modelu graanske demokratske
participacije.
3. nacije su glavni politiki akteri na meunarodnoj pozornici.
4. nacije su tvorevine svojih graana, a izgradili su ih razni procesi i institucije. zato je klju uspjeha
nacija u sveobuhvatnoj institucionalizaciji uloga, oekivanja i vrijednosti te stvaranju infrastrukture
drutvenih komunikacija.
5
5. nacije su jedini okvir, sredstvo i uivatelj drutvenog i politikog razvoja i jedini instrument
namirenja potreba svih graana i njihovog razvoja. naime samo odanost naciji moe mobilizirati
graane na odanost.
e sad razni autori koji su se bavili izgradnjom nacije (deutsch, eisenstadt, apter, almond, pye...)
su naglaavali razliite elemente kao znaajne za modernizaciju i izgradnju nacije.
ipak svaki od ovih autora je naglaavao ideal nacije kao masovne participacijske politike kulture.
dakle kljuan moment kod svih = graanska politika participacija. naime ova je mogua samo u
modernom, industrijsko-birokratskom dobu.
dakle kako ide klasina modernistika teza: nacija je idealni posrednik i okvir drutvenog razvoja, a
moderno doba je prvo doba u kojem je ovo mogue. dakle nacija i izgradnja nacija su funkcionalni
za drutveni razvoj, a ona je mogua samo uz nezavisnost, a onda i sudjelovanje graana u
politikom procesu.
modernizam i perenijalizam
iza ovog stoji ira paradigma klasinog modernizma koja tvrdi:

1. nacije su moderne potjeu iz novijeg vremena: nakon francuske revolucije
2. nacije su proizvod modernosti, one su nastale tek s modernizacijom
3. nacije nisu duboko ukorijenjene u povijest nego su posljedica modernizacije. kad bi modernost
nestala, nestale bi i nacije
4. nacionalizam je takoer vezan uz procese modernizacije. kad se ovi dovre nacionalizam e
oslabiti
5. nacije i nacionalizam su drutvene tvorevine i kulturni proizvodi koji su osmiljeni u doba
revolucija i masovne mobilizacije i presudni su za nastojanja da se ti procesi drutvenih promjena
kontroliraju
najvea zamjerka modernizma perenijalizmu: smatra ga se odgovornim za ratove i strahote u 20.st.
perenijalizam modernizam
nacija je
politizirana etnokulturna zajednica, zajednica teritorijalna politika zajednica, graanska
zajednikog podrijetla koja svoj zahtjev za zajednica pred zakonom jednakih ljudi na
politikim priznanjem utemeljuje na tome odreenom teritoriju
trajna i iskonska sa stoljetnom povijesti moderna i nova tvorevina, nepoznata u
predmodernom razdoblju
ukorijenjena u prostor i vrijeme, ugraena u kreacija pripadnici je svjesno i namjerno grade
povijesnu domovinu
narodna ili puka zajednica, zajednica naroda koja naciju svjesno grade elite koje ele utjecati na
odraava njegove potrebe i tenje osjeaje masa kako bi ostvarile svoje ciljeve
pripadanje naciji znai imati odreena svojstva = to pripadanje naciji znai imanje odreenih
je odreeno stanje. sposobnosti = sposobnosti za injenje
nacije su beavne cjeline s jednom voljom i nacije su podijeljene na odreeni broj skupina od
karakterom. kojih svaka ima svoje potrebe.
nacije poivaju na naelima zajednikog porijekla i naela nacionalne solidarnosti treba traiti u
autentine kulture drutvenoj komunikaciji i graanskom statusu.
ovo je, kae, idealtipska podjela ne bi se svi autori sloili sa svim postavkama.
6
kae: ono to je posebno zanimljivo jest da su nacionalisti pokuali kombinirati obje postavke: nacija
je istodobno iskonska i djelo politikih elita: nacionalizam kao aktivistiki program za buenje
iskonske nacije.
ipak treba rei da ne prihvaaju svi perenijalist primordijalne postavke (nacija kao organska
tvorevona).
kae: modernistika paradigma i njena izgradnja nacije je tokom 1960ih postala standardna
ortodoksija, a pritom je najvanije naglaavanje uloge elita i participacije u izgradnji. nacija je neto
moderno, a nacionalizam je uspjena ideologija modernizacije.
7
PRVI DIO: VRSTE MODERNIZMA
dakle tu daje etiri verzije modernistike paradigme:

1. sociokulturna verzija
2. socioekonomska verzija
3. politika verzija
4. ideoloka verzija
2. kultura industrijalizma
najizvornija i najradikalnija teza klasinog modernizma = ernst gellner thought and change (1964.).
dakle njegova teorija je usredotoena na posljedice procesa neujednaene globalne modernizacije.
naime prodorom razvoja (industrijskog), unitene su seoske zajednice i njihovi tradocionalni odnosi, a
seljaci su otili u gradove da postanu proleteri.
ovi proleteri nisu imali vie nita na emu bi mogli graditi zajednicu osim jezika i kulture. tako su
jezik i kultura zamijenili seoske i plemenske strukture u ulozi veziva drutva.
nadalje ovi proleteri pridolice su se esto znaajno razlikovali od starosjedilakog stanovnitva

prije svega socijalno, ali i kulturno. ovo je proizvelo sukobe. u tim sluajevima su starosjedioci
pribjegavali kulturnom iskljuivanju i etnikom kriteriju zapoljavanja. u nekim varijantama su se ovi
etniki sukobi pretvorili i u nacionalistike pokrete koji trae ocjepljenje od druge grupe.
dakle kod gellnera nacije ne stvaraju nacionalizam ve obrnuto: nacionalizam izmilja nacije.
nacionalizam je tako enja za normom nacije kao velikim, neposredovanim i anonimnim drutvom.
ljudi postaju nacionalisti iz praktine potrebe, a rije je o potrebi za rastom. nacionalizam osigurava
da svijet bude podijeljen u sustav brana i djeluje kao zatita od neke nove imperijalne tiranije.
nekoliko problema koje je uoio i sam gellner:

1. pripisivanje ujedinjujue uloge jeziku: naime pokazalo se da jezik ne uspijeva uvjek ispuniti ovu
ulogu (latinska amerika, arapske drave)
2. neuspjeh da se integriraju neke skupine posebno one koje se temelje na pigmentaciji
3. neuspjeh koncepta proleterstva da objasni procese u kasnijim fazama i dvojbeni uzroni odnos
industrijalizacije i nacionalizma
4. vanost podjela unutar inteligencije i njihov utjecaj na razliite puteve ulaska u modernost
5. pitanje odranja modernosti i njene pismene kulture: potreba da se nae institucionalna osnova, a
ne samo skupina koja je odrava
6. problem odsutnosti nacija i nacionalizma u predmodernim drutvima za razliku od njihove ope
prisutnosti u modernima.
tako je gellner kasnije preformulirao svoju teoriju u nations and nationalism (1983.)
'nacija' i 'nacionalizam'
dakle tu sad o gellnerovoj preformulaciji vlastite teorije. dakle ovdje vie ne istie ulogu jezika i
jezine kulture kao novog drutvenog veziva, ve sustava masovnog obrazovanja kao sredstva
odranja visoke kulture. dakle moderna drutva usmjerena na rast zahtijevaju pismenu kulturu koja
zahtijeva sustav javnog standardiziranog obrazovanja.
gellner pokazuje kako naciju ne moemo definirati ni preko volje ni preko kulture:
8
postoje mnoge skupine koje imaju volju opstati kao skupine, ali to ne znai da je rije o naciji ili
nacionalizmu
kultura se samo ponekad poklapa s granicama politikih jedinica. jo pokazuje kako u svijetu
postoji oko 8000 jezinih skupina, a samo 200 ima dravu, a dodatnih 600 ju eli imati.
zato gellner smatra da naciju prije svega treba definirati u doba nacionalizma, a tek onda se moe
govoriti o kulturi i volji kao njenom temelju.
gellner kae: nacionalizam je praktino naelo koje tvrdi da politika i nacionalna jedinica trebaju biti
istovjetne. dakle zahtijeva se da politike granice ne presjecaju etnike granice. nacionalni osjeaj =
osjeaj gnjeva / zadovoljstva ostvarivanjem ili krenjem ovog naela.
pismeno agrarno i industrijsko drutvo
gellnerova teorija se temelji na njegovoj analizi prijelaza tri tipa drutva:

1. faza: predagrarno drutvo. ovdje su ljudi dakle lovci i sakupljai i ne postoji nikakva politika
jedinica, pa ni nacionalizam.
2. faza: agrarno drutvo. ovdje postoje drave, pa postoji i mogunost nastanka nacija i
nacionalizma, ali do ovog ne dolazi.
3. faza: moderno industrijsko drutvo. ovdje drutvo ima ili tei imati vlastitu dravu i tako
nacionalizam postaje univerzalna tenja.
pismena agrarna drutva: ovdje dakle ne postoji nacija i nacionalizam. naime ovdje postoji statusno
ujedinjena pismena elita. ova se svojom horizontalnom kulturom slui da bi se odvojila od ostatka
drutva. mase ine poljoprivrednici koji su odjeljeni u vertikalne zajednice od kojih svaka ima svoju
vlastitu kulturu koja je ostatku drutva potpuno nevidljiva, a njihova komunikacija je kontekstualna.
dakle ovdje nema mogunosti nastanka homogene zajednike kulture svih pripadnika, pa ni
nacionalizma, a kod elite ne postoji nikakav interes za time.
industrijsko drutvo: ovo nasuprot agrarnom mora imati homogenu kulturu koja ujedinjuje
pripadnike, budui da je svaki pripadnik mobilan. ovo je dakle klju nacionalizma.
e kae: budui da je moderno drutvo mobilno, a pojedinci se moraju sretati s mnogima koje nikad
prije nisu vidjeli dakle komunikacija je osloboena konteksta. zbog toga ova drutva, za razliku od
predmodernih hijerarhijskih u idealu (ako ne i u praksi) moraju biti egalitarna.
dalje u modernom drutvu gotovo svaki rad zahtijeva neku razinu obrazovanja i svakako
pismenosti. ovo znai da svi moraju imati zajedniko temeljno obrazovanje. gellner ovo izraava kao
u modernom drutvu svi moraju biti inovnici. e a ovo obrazovanje pojedincima daje osjeaj identiteta
i stvara lojalnost prema kulturi.
nadalje, ovakav masovni standardizirani sustav javnog obrazovanja moe nadzirati samo dovoljno
velika moderna drava. tako masovno obrazovanje povezuje dravu i visoku kulturu.
od 'niske' do 'visoke' kulture
dakle prijelazom iz agrarnog u industrijsko drutvo dolazi i do prijelaza s niske na visoku kulturu.
tako je nacija kod gellnera drutvo visoke kulture = njegovane, standardizirane, na obrazovanju
utemeljene kulture pismenosti ('vrtna kultura' jer se uzgaja). za razliku od ove kultura agrarnog
drutva je 'divlja kultura' i ne zahtijeva nikakvo osmiljavanje i bavljenje.
9
dalje postoje mnoge divlje kulture koje ne uspijevaju ui u industrijsko doba. naime ovih divljih
kultura ima previe u odnosu na broj drava koje mogu postojati u svijetu. tako se veina divljih
kultura pokori i ne razvija nacionalizam. jedan mali dio ga razvije, a jo manji dio tei uspostavi
drave i jo manji dio uspjeva. no one koje uspiju postaju puno monije one proimaju sve:
obrazovni standard, pismenu kulturu.
dakle nacionalizam u agrarnom drutvu nije bio mogu jer je kultura bila ograniena na elite, a ove
elite su je takvom i zadravale kako bi zadrale razlikovna obiljeja od drugih skupina.
kae: tipino se dogaa da uspostavljena visoka kultura drave iskoritava divlju kulturu kako eli.
naime nacionalizam i nacija ne postoji oduvijek, ali kultura postoji. zato je kultura kljuna sirovina za
nacionalizam: on je modificira, izmilja dijelove ili zatire.
e ali injenica da nacionalizam ima ovu kreativnu stranu, tj. da preobraava, a esto i potpuno
izmilja dijelove kulture ne treba navesti na miljenje da je nacionalizam sluajni ideoloki izum.
a sad jo i dva naela cijepanja u industrijskim drutvima:

1. naelo zapreka u komunikaciji: ovo pokazuje scenarijem: puk je postao svjestan vlastite lokalne
kulture i pokuao je pretvoriti u standardiziranu visoku kulturu. ovo je prije svega rezultat okolnosti
trita radne snage i birokracije koji su ovaj puk nauile razlikovati izmeu sunarodnjaka i
neprijateljskih stranaca. tako njihova kultura postaje jezgra njhovog identiteta
2. naelo spreavanja drutvene entropije: naime neka obiljeja kulture se opiru irenju na cijelo
stanovnitvo. dakle postoje pojedinci koje nije mogue u potpunosti asimilirati. to su prije svega
pojedinci drugaije pigmentacije i pojedinci s duboko usaenim vjersko-kulturnim obiajima
(najee knjikim religijama koje odrava specijalizirano osoblje).
nacionalizam i industrijalizam
druga verzija gellnerove teorije nudi objanjenje zato nacionalizam ne moe nastati u
predmodernim drutvima. nadalje, on razlikuje ranu i kasnu fazu industrijalizacije i objanjava zato u
kasnijim fazama moe doi do zahtjeva etnikih skupina za odcjepljenje.
usprkos znaajnim promjenama u odnosu na prethodnu teoriju, bit teorije je i u drugoj verziji ostala
ista: gellner smatra da su nacije funkcionalne za industrijsko drutvo. naime ono zahtijeva
homogenost i kulturnu standardizaciju. ovo se moe stvoriti samo stvaranjem uniformne zajednice
kompetentnih zamjenjivih graana i to pomou obrazovnog sistema kojim upravlja drava.
e sad autor (smith) ukazuje na nedostatke. prije svega pitanje je moemo li govoriti o nacionalizmu
openito naime da li se moe jedan odreeni sluaj ili skupina sluajeva podvesti pod opi pojam?
e ali najvei problem: pitanje uzronosti. naime iako je istina da je nacionaliz am funkcionalan za
industrijsko drutvo, ovo nije objanjenje njegovog porijekla. naime iako postoje primjeri koji
pokazuju da je nacionalizam doao s industrijalizacijom, postoje i oni gdje se nacionalizam pojavljuje
bitno prije industrijalizacije (srbija), kao i oni gdje se nacionalizam pojavljuje bitno nakon
industrijalizacije (novi zeland).
sljedea stvar kod gellnera: kod njega je prijelaz iz niske u visoku kulturu jednostavno rezultat pojave
industrijskog drutva. dakle iz njegove teorije bi se moglo zakljuiti da su nacije i nacionalizam samo
pojavni oblici jedne puno dublje pojave: naime: modernizacija zahtijeva kulturnu homogenost, a ova
se potom oituje kao nacije i nacionalizam. dakle oni su samo manifestacije nekih procesa
modernizacije.
10
daljnje pitanje koje se namee: s obzirom na razne naine na koje su razna drutva prela put prema
modernosti moemo li s pravom pretpostaviti da sva drutva u prijelazu slijede istu logiku i da je i
trebaju slijediti?
primjedbe saeto:
1. koncept modernizacije i njegov odnos s industrijalizacijom nije dovoljno jasan
2. ne postojii suglasnost oko valjanosti i korisnosti razlikovanja tradicije i modernosti i njihovih
navodnih popratnih pojava
3. postoje mnogi primjeri u kojima nastavljaju supostojati tradicionalni i moderni elementi
4. u veini znaenja povezanih s pojmovima modernosti i modernizacije postoji velika opasnost od
etnocentrizma
pa kae: teko je braniti jednoznanu vezu izmeu nacionalizma i industrijalizacije / razvoja. naime
nacionalizam se pojavljuje u najrazliitijim kontekstima. nadalje putevi modernizacije se i sami
znaajno razlikuju od drutva do drutva.
u pokuajima da se apstrahira jedan isti tip modernosti i primijeni ga se na velik broj povijesnih
konteksta najee se preuveliava jaz izmeu tradicionalnog i modernog iako meu njima postoje
znaajni kontinuiteti.
nacionalizam i 'visoke kulture'
pojam visoke kulture kod gellnera znai pismenu, javnu kulturu, usaenu posredstvom masovnog
standardiziranog obrazovnog sistema koji je pod nadzorom akademije i koji opsluuju strunjaci za
kulturu. iz ovog:
identitet = identifikacija graana s tom visokom kulturom.
nacija = izraz visoke kulture u drutvenoj i politikoj sferi.
nacionalizam = tenja da se visoka kultura postigne, sauva i uskladi s dravom
e sad postoji jedan problem s visokom i niskom kulturom. naime pitanje je kako niske kulture malih i
slabih naroda koji nemaju elite postaju visoke? prema gellneru postoje narodi koji su bolje kulturno
opremljeni i mogu svoje kulture prilagoditi potrebama modernog industrijskog dutva bolje nego
druge. no ovim problem postaje jo vei..
nadalje, gellner posebno naglaava diskontinuitet izmeu starijih niskih i modernih visokih kultura.
dakle pitanje je zato bi netko htio svoju nisku predmodernu kulturu pretvoriti u visoku knjiku
standardiziranu, kad isto tako moe uzeti prvu susjednu?
sljedea stvar koja je sporna: identifikacija. naime gellner pretpostavlja da se u modernom drutvu
identificiramo s kulturom koju smo nauili u koli i da ona postaje temelj identiteta. meutim kako
to da u 70 godina indoktrinacije ovo nije uspjelo u komunistikim zemljama?
kae: obrazovanje ne nudi objanjenje privrenosti ljudi naciji.
nacionalizam i javno obrazovanje
i sad pokazuje kako se u francuskoj treoj republici nacionalna svjest stvarno gradila kroz sustav
obrazovanja, jedinstvene udbenike... dalje pokazalo se da su nacionalistiki politiari posvuda
posveivali posebnu panju ovoj ulozi obrazovnog sustava.
e ali javni obrazovni sustavi koji rade na formiranju nacionalne svijesti su proizvod, a ne uzrok
nacionalistikog pokreta!
11
prvi nacionalisti koji su se pojavljivali nisu bili proizvod masovnog obrazovnog sustava, jer ovaj nije ni
postojao. oni su najee bili proizvod tradicionalnih obrazovnih sustava ili pak obrazovnih sustava
drugih nacionalnih drava, ije su obrasce, po dolasku na vlast nastojali kopirati.
dakle: prvi nacionalistiki pokret prethodi visokoj kulturi i ne moe biti njezin proizvod! uspostava
nove visoke kulture i obrazovnog sustava su proizvod nacionalizma.
i dalje (ovo je ve reeno) pokazalo se da masovni obrazovni sustav nije sposoban usaditi ba sve
proizvode. tako masovno graansko obrazovanje u mnogim zemljama nije uspijevalo postii svoje
nacionalistike ciljeve.
problem kod gellnera je da on polazi od jednog jedinog modela nacionalizma = od njemakog

romantikog uenja o organskim nacijama iji je glavni cilj postii homogenost u danoj populaciji
tvorbom nacionalne volje. meutim pokazuje se da ovo nije mogue svuda primijeniti prije svega ne
u multietnikim drutvima. no zapravo ni u jednoj zemlji nije u potpunosti uspjela kulturna
homogenizacija.
i sad dalje pokazuje kako u liberalnim demokratskim dravama cilj nacionalnog masovnog
obrazovanja i nije homogenizacija nego ujedinjavanje oko zajednikih vrijednosti. pritom se doputa
da manjine zadravaju svoje simbole.
nacionalizam i povijesni kontinuitet
a sad kritika gellnerovog scenarija vezanog uz razumijevanje sunarodnjaka. naime gellner pokazuje
kako su okolnosti modernizacije dislocirale (ruritanske) seljake i prisilile ih na migraciju (u
megalomaniju) u potrazi za poslom, gdje su se ovi bivi seljaci suoili s neprijateljskom birokracijom.
e i tako su ti seljaci shvatili razliku izmeu sunarodnjaka koji razumije njihovu nisku kulturu od
neprijatelja. to znai da nacija i nacionalizam kod ovih (ruritanskih) seljaka prethode visokoj kulturi
stvorenoj od njih: upravo na temelju svoje niske kulture ovi seljaci prepoznaju sunarodnjake.
u konanici se u mnogim zemljama (finska, slovaka, ukrajina) niska kultura seljaka

institucionalizirala i uspostavila kao visoka.
drugi gellnerov scenarij je vezan uz masovnu visoku kulturu koja se pojavljuje kao izmijenjena
inaica prethodne elitne kulture (francuska, poljska, japan) prilagoene za potrebe modernizacije.
nadalje kod gellnera se pojavljuje i kombiniranje ova dva scenarija: visoka kultura koja proizvoljno
uzima elemente iz predmoderne (elitne ili niske), mijenja ih, izmilja...
pa kae: neosporno je da se ovo deava, da se povijest uzima kao materijal za nacionalistiku
retoriku, pa ak i za potkrepljivanje interesa (npr teritorijalni zahtjevi...)
ali kae: nacionalisti mogu ponekad iskoritavati etniku prolost za svoje ciljeve, no ne zadugo:
ubrzo shvate da su zatvoreni u njezin okvir i tok (?).
i sad pokazuje kako pozivanje nacionalizma na etnopovijest, autentinu prolost naroda nisku
kulturu (za to gellner smatra da je puka nasumce odabrana obmana) nije tek retorika za puk koja
prikriva prave namjere. naime narodni element je kljuan za projekt modernizacije.
tako nacionalizam moemo shvatiti kao most izmeu osebujne batine etnike prolosti i njenih
kulturnih vrijednosti s jedne strane, i potrebe nacije da funkcionira u kontekstu industrijskog
kapitalizma. nacionalizam je sredstvo kojim moderno drutvo odrava poveznicu s prolosti u
preobrazbi modernog doba.
12
nacionalizam i etnika prolost
e kae: problem nacionalnog povijesnog kontinuiteta je tijesno povezan s pitanjem odnosa etniciteta i
nacionalizma.
dva naina na koji veina autora shvaa odnos pojma nacije i etniciteta:
a) jedni ove pojmove koriste kao zamjenjive
b) drugi etnicitet smatraju rascjepom unutar nacije
gellner je odabrao varijantu a). kae autor: ovo ignoriranje pojma etniciteta je usko vezano uz njegov
povrni tretman odnosa nacionalizma prema prolosti: nacionalizam po njemu treba promatrati kao
modernu pojavu, a povijest i etnicitet su tu od sekundarne vanosti.
e ali kae: povijest i etnicitet su presudni za razumijevanje nacionalizma. gellner pokazuje kako
postoje brojni etniciteti koji ne razvijaju nacionalizam. meutim on ovdje zanemaruje pitanje to
uope ini etnicitet.
pa kae: tamo gdje je postojea kultura (i nacija) proizvod etnike zajednice, one i dalje imaju
znaajne veze koje se ne mogu svesti na nasumce, po potrebi odabrane, poluizmiljene elemente.
etnika povijest se najee ne moe naprosto rastaviti i izabrati njene korisne elemente.
nacionalistiko otkrivanje etnike povijesti i mobilizacija naroda na tim temeljima je mogua samo
zato to ta povijest sadri mitove i vrijednosti koji su narodu bliski tradicije koje si ive, koje ih
ujedinjuju i razlikuju od drugih.
ovi mitovi su privlani upravo zato to prizivaju veze utemeljene na srodstvu i mjestu boravka kao
dokaz autentinosti jedinstvenih kulturnih vrijednosti zajednice. dakle ovdje je rije o osjeaju
srodstva pripisanom odreenoj domovni. ovo je dakle u temelju nacionalnih identiteta. (znai ne
moe se ba u potpunosti proizvoljno izmisliti)
kae: teorije modernosti kao to je gellnerova su pogrene jer ne uspijevaju objasniti povijesnu
dubinu i prostorni doseg veza koje podupiru moderne nacije jer nemaju nikakvu teoriju etninosti i
njenog odnosa s modernim nacionalizmom. tako ove teorije mogu odgovoriti na pitanje zato i kada
se koji nacionalizam pojavio, ali ne mogu pokazati na kojim osnovama su se razvile odreene nacije i
nacionalizimi, niti gdje postoje izgledi za ove pojave u budunosti.
3. kapitalizam i nacionalizam
neka od prvih objanjenja nacionalizma su ga pokuala uzrono povezati s kapitalizmom. ovo je,
kae, glavni argument socioekonomskih varijanti klasinog modernizma.
osnovno ishodite ovih teorija = marx i engels. po ovim autorima su nacije zajednice jezika i
prirodnih sklonosti dakle donekle kao prirodne pojave.
nasuprot tome prema ovim autorima nacionalna drava je prije svega nuan teren na kojem
buroazija moe osigurati mirno i slobodno kretanje kapitala, dobara i ljudi nuno za proizvodnju i
trgovinu. razvoj jezino homogenih nacija je bio presudan za stvaranje trinog kapitalizma, a kasnije
i socijalizma. pritom marx nije smatrao da e nacija nestati zajedno s dravom naprotiv.
nadalje marx i engels su nacionalizme dijelili na progresivne i regresivne prema tome je li

vjerojatno da e potaknuti socijalnu revoluciju.
13
nekoliko tema koje su se razvile kod kasnijih marksista (lenjin, kautsky, r.luxembourg) vezanih uz
nacionalno pitanje koje je postalo aktualno:
1. sitnoburoaska priroda nacionalizma i njegovo lociranje u inteligenciji
2. upotreba nacionalistikih ideologija od strane buroazije radi poticanja lane svijesti i odvraanja
masa od revolucije
3. progresivna priroda antikolonijalnih oslobodilakih pokreta
4. pravo svih pravih nacija da se odcijepe od veih politikih jedinica, posebno carstava
veina klasinih marksista je nacionalne borbe objanjavala iz odreenog stadija kapitalizma. nacije i
nacionalizam su ideoloka nadgradnja i treba ih objanjavati prije svega iz klasne borbe.
imperijalizam i neujednaeni razvoj
posljeratna socioekonomska tumaenja su se razvila iz marksistike tradicije, ali su prekinula s njom.
primjer za ovo: teorija toma narina. ovaj autor nacionalizam smjeta u kontekst politike filozofije i
smatra da je on najidealniji i najsubjektivniji od svih ideolokih fenomena. njega prema tom autoru
moemo razumjeti samo ako ga smjestimo u kontekst politike ekonomije suvremenog svijeta koju
on zrcali.
za njega kljuni imbenik nije sam kapitalizam, ve neujednaen razvoj kapitalizma (pojam preuzet
od gellnera, ali modificiran). da bi ovo razumjeli moramo usvojiti prostornu shemu centra i periferije.
dakle od 1800. se svijet moe podijeliti na kapitalistike centre na zapadu i nerazvijene periferije.
nacionalizam nastaje iz neravnopravnog suoavanja ova dva. dakle neujednaenost nastaje iz
nasilnog nametanja kapitalizma nerazvijenom svijetu i iskoritavanja ovih regija od strane zapada.
e sad ovo izrabljivanje ini elite izrabljivanih podruja nemonima spram monih kolonijalnih
kapitalista. tako ovim elitama preostaju samo mase ljudi. dakle ove elite mogu pokuati mobilizirati
mase protiv imperijalistikog izrabljivanja. e a da bi se elite mogle pribliiti puku potrebno je usvojiti
program romantizma koji velia sentimentalnu kulturu, udaljenu od prosvjetiteljskog racionalizma.
tako je nacionalizam okrenut u dva smjera:

1. unazad prema mitskoj prolosti
2. prema budunosti razvoja u slobodi
dalje ovaj nacionalizam je romantian i populistiki. pritom je funkcija elite da stvori nacionalnu
kulturu iz prethistorijske drevne prirodnosti pukih kultura. ovakav nacionalizam je nastajao u evropi u
19.st, a nastaje i dalje (npr. quebec, katalonija..)
populizam i romantizam
osnova narinove teorije je marksistiko tumaenje nacija i nacionalizma na temelju proturjeja

politike ekonomije i klasnih borbi koje nastaju, no ovaj nain analize je smjeten u prostorni
kontekst. pritom je sintetizirao i druge uvide (gellnera, kulturni sadraj nacionalizma...)
kae: ova teorija nam meutim ne daje objanjenje varijacija nacionalizma.
e sad emo ponovo ispitati:

zavisnu varijablu: nacionalizam
14
eskplanatornu varijablu: neujednaen kapitalistiki razvoj
kae: narim nigdje ne daje definiciju nacionalizma, ve ga samo opisuje kao djelo meuklasne
zajednice koja je postala svjesna svojih interesa. pitanje je kako ona postaje svjesna.
nadalje on spominje masovne sentimente i seoske etnike kulture koje inteligencija iskoritava. no
ne daje nikakvu teoriju etninosti i povijesti.
sljedei problem: populistiki element nacionalizma. naime narim polazi od toga da je nacionalizam
prije svega projekt politikih elita usmjeren prema narodu. dakle narod sam nema neku funkciju.
dakle mit o samoodreujuoj naciji je proizvod romantizma inteligencije, budui da samo romantizam
moe stvoriti nacionalnu kulturu i nacionalistiki pokret. nekoliko problema s ovim:
1. nisu svi nacionalizmi bili jednako romantini, a jo manje su svi bili idealistiki i subjektivistiki
2. nije tono da samo romantizam moe stvoriti nacionalnu kulturu. naime ovo podrazumijeva da je
nacionalna kultura neto to su konstruirale politike elite na temelju kombinacije raznih pukih
kultura. i sad pokazuje kako bi ovakvo konstruiranje u veem dijelu afrike vodilo do potpunog
razdora.
kae: osnovna autorova greka je da polazi od evropskog, tj. njemakog modela romantinog
idealistikog i subjektivistikog nacionalizma.
i sad dalje: narim nacionalizam tretira kao pokret periferije. meutim prvi nacionalizmi su se pojavili
upravo u onom to on smatra centrom, a bili su prije svega djelo intelektualaca i nisu bili romantini
(rousseau, burke, montesqueu...)
razvoj koji 'proizvodi nacionalizam'?
e sad idemo na eksplanatornu varijablu: neujednaeni kapitalistiki razvoj. dakle nacionalizam je

nastao na periferiji kao mitski nadomjestak za njenu bespomonost: romantizam s kultom naroda i
njegove kulture.
meutim ovakva dihotomija centra i periferije nije odriva. naime romantizam je prvobitno nastao u
britaniji, a potom u francuskoj i njemakoj. u svim ovim zemljama je postojao i centar i periferija...
dalje: putanja irenja nacionalizma ne poklapa se uvijek sa diskontinuiranim irenjem kapitalizma. i

sad opet daje primjere.
pa kae: etninost ja razmjerno nezavisna varijabla u nastanku i irenju nacionalizma. samo u

okolnostima u kojima su ekonomske razlike udruene i vremenski podudarne s odreenim etnikim
zajednicama postoji vjerojatnost nastanka nacionalistikog pokreta na tom podruju. ovaj pokret
etnikog nacionalizma tada tei osigurati politiko priznanje i moda teritorijalnu autonomiju ili ak
neovisnost za neku samosvjesnu etniku zajednicu. dakle ekonomske razlike se stavljaju u slubu
ovih ciljeva.
nadalje narinov pristup, dosljedno marksistikim temeljima reducira sve pojave na konani
ekonomski temelj, dok pojmove kao to su etnicitet i nacionalizam mora svrstati u sferu ideja. tako se
etninosti ne daje mjesto kao neovisnom eksplanacijskom naelu, to bitno umanjuje mogunosti
razumijevanja.
kae: iako je povezivanje neujednaenog kapitalistikog razvoja i nacionalizma koristan uvid,

nacionalizam je suvie raznolik i promjenjiv fenomen da bismo ga mogli reducirati na bilokoji
jednostavan proces.
15
socijalna osnova nacionalizma
a sad o socijalnom sastavu nacionalistikog pokreta: naime za narina, kao i za mnoge druge,
nacionalizam je prije svega pokret intelektualaca, tj. inteligencije.
autor smatra da ovo umnogome stoji: veinu nacionalizama predvode intelektualci, oni daju osnovne
definicije, a u konanici su i najsnaniji potroa nacionalistike mitologije.
no ono to je bitno zanimljivije je odnos tih intelektualaca i naroda. kod narina je upravo ovo bit
uspjeha nacionalizma.
i sad pokazuje kako na ovo gleda miroslav hroch. naime on je iz promatranja nacionalistikih
pokreta manjih istonoevropskih zemalja doao do zakljuka da se ukljuivanje masa u
nacionalistiku mobilizaciju deava kroz tri faze:
1. ui krug intelektualaca ponovno otkriva nacionalnu kulturu i prolost i formulira ideju nacije
2. ideja nacije se iri i to posredstvom agitatora-strunjaka koji politiziraju kulturni nacionalizam
3. mase se ukljuuju u nacionalistiki pokret
ali kae smith: ovo je evropocentrino: naime postoje neevorpski primjeri u kojima je stvar tekla
suprotno: nacionalizam je krenuo kao masovni pokret, a intelektualci su se prikljuili poslije. nadalje,
mogue je i da se mase uope ne ukljue.
ipak kae autor: bez obzira na model po kojem se odvija intelektualci i strunjaci igraju
nazamjenjivu ulogu.
unutarnji kolonijalizam
a sad socioekonomski pristup michaela hechtera. njegova formulacija je nastala iz promatranja

politikog i ekonomskog razvoja britanskog otoka od dinastije tudora do 1960ih. tri razine njegove
analize:
1. politika: sve vei otpor keltskog ruba ulasku u britansku dravu 1960ih (kotska, wales, sjeverna
irska)
2. teorijska: sve vee nezadovoljstvo parsonsovskom funkcionalistikom paradigmom razvoja i
potreba da se ova zamijeni nekom koja bi obuhvatila pitanja ovisnosti i nerazvijenosti periferije
3. industrijsko-globalna: mogunost da se otpor na periferiji objasni kao rezultat neujednaene
podjele rada unutar industrijskog kapitalizma.
hechter pokazuje kako je razvoj britanije u cijelom razdoblju iao na tetu periferije tlaenje ostalih
od strane engleza. e a kad je politikom prikljuenju pridodano ekonomsko izrabljivanje moemo
govoriti o tome da su wales, irska i kotska postale unutarnje kolonije.
hechter unutarnji kolonijalzam odreuje kao stanje strukturne ovisnosti. on smatra da periferije u
zapadnoj evropi pokazuju sline karakteristike kao i evropske prekomorske kolonije. prije svega:
promet i trgovinu monopoliziraju pripadnici centra
privreda periferije poiva na izvozu jedne jedine sirovine
kretanje radne snage na periferiji odreuju faktori koji se nalaze izvan nje
periferija ima nii standard od centra
stanovnici periferije su i kulturno, jezino i nacionalno diskriminirani
16
nadalje iz ovog se razvija kulturna podjela rada: zanimanja visokog statusa se uvaju za one iz
metropolske kulture, dok se pripadnici domae kulture nalaze na dnu stratifikacijskog sustava.
zbog toga ovu ekonomski zaostalu periferiju karakterizira solidarnost statusne skupine. ilavost
objektivne kulturne posebnosti na periferiji je upravo funkcija ove nejednake raspodjele resursa
izmeu skupina jezgre i periferije. tako na periferiji dolazi do etnike, a ne do klasne solidarnosti.
e i sad se na tim periferijama mogu desiti nacionalistika vrenja. ovdje pritom nije rije o tome da
skupine otkrivaju dokaze o svojoj drevnoj kulturnoj prolosti kao neovisnog naroda: kultura se stvara
istodobno kako bi legitimirala zahtjeve za sadanjim ciljem neovisnosti ili postizanja ekonomske
jednakosti.
hechter jo kae: strukturno stanje sustavne ovisnosti periferije objanjava ustrajnost regionalnog
sektatva i ohrabruje njegove pripadnike da se odupru ukljuivanju i asimilaciji koji su im prije bili
uskraeni.
etnoregionalizam
kae: hechterov model je koristan i za promatranje bretanje. ova je naime slino kao i irska, regija
zaputena od centra i takoer je tokom 1960ih poela razvijati nacionalizam.
meutim modelom unutarnje kolonizacije ne moemo objasniti wales i kotsku koje nisu siromane
regije. da bi odgovorio na ovo hechter je proirio model, to stvara nove probleme...
nekoliko dodatnih potekoa s modelom:

1. kotski i velki nacionalizam su se pojavili znatno nakon industrijalizacije
2. problem prerazvijenih regija. naime etniki nacionalizam se nije pojavio samo u zaostalim i
siromanim regijama nego i u nekim najrazvijenijim (hrvatska, katalonija, baskija)
3. postoje nerazvijene regije koje nisu razvile nikakav separatizam (juna italija)
kae: najvaniji neuspjeh hechterovog modela = ne shvaa etniku osnovu separatizma. tako on
polazi od instrumentalistikog stvaranja kulture kako bi se podrale politike tenje. meutim
injenica da je centar kroz dugo vrijeme iskljuivao periferiju posredstvom kulturne podjele rada
govori nam da se kultura i povijest ne odnose samo na visoku kulturu, nego i na zajednike mitove o
porijeklu, iskustva i sjeanja iskljuenih, na povijest i kulturu naroda. ovo objanjava zato nema
separatizma u junoj italiji: naime ovdje ne postoje razlikovni kulturni oznaitelji niti dostatno izdvojeni
mitovi o porijeklu.
e a najvea pogreka teze o unutarnjem kolonijalizmu = povezivanje regije s etnikom zajednicom.

naime ovo naprosto nije uvijek sluaj.
pa kae: ako elimo shvatiti dinamiku etnikog odcjepljenja, etninost moramo smatrati jednako
nezavisnom varijablom kao i ekonomski razvoj. ova dva se ne mogu svesti jedan na drugi. pokret za
etniko odcjepljenje e se pojaviti tamo gdje imamo oba faktora. pritom ekonomski faktor ne mora biti
samo nerazvijenost, ve i suprotno: razvijenost.
'racionalni izbor' kao strategija elita
problem s nacionalistikim pokretima koji je uoio hechter: zato bi se ljudi pridruivali etnikim i
nacionalistikim pokretima pod vodstvom elita koje rade u svoju korist kad to u modernim drutvima
mogu izbjei. dakle rije je o problemu free ridera.
17
e on to objanjava iz pristupa racionalnog izbora. prema njemu se etnike skupine ne razlikuju od

bilokojeg drugog tipa skupine, pa im ne treba ni nikakva posebna teorija. dakle ljudi ulaze u etnike i
nacionalistike pokrete kako bi poluili individualnu korist.
ovakav pristup hechter primjenjuje na vie tema, a mi emo ovdje razmotriti dvije: odcjepljenje i
nacionalistiko nasilje.
odcjepljenje: dakle o odcjepljenju govorimo kad postoje konstituirane nacionalne drave u kojima
postoje regije s populacijama zajednikih proizvoakih ili potroakih interesa. ove populacije mogu
imati i zajednike kulturne znaajke (religija, jezik). ako zasebna kultura i ekonomska posebnost
koincidiraju, postoji vjerojatnost da nastane osjeaj zasebne regije.
budui da je troak odcjepljenja velik, pripadnike srednje klase etnike zajednice moe za ovo
motivirati samo osobni interes npr. izgledi za zaposlenje.
no za uspjeh secesije je presudan poloaj zemlje domaina: naime pridonijeti moe ako je ova slaba i
nesposobna da pomogne regionalnim skupinama i ako je povoljno geopolitiko stanje, no ipak
zemlja domain e uvijek biti oprena odcjepljenju. tako je, kae, odcjepljenje vrlo malo vjerojatan
ishod.
nacionalistiko nasilje: dakle i ovdje se polazi od interesa pojedinaca za bogatstvom, statusom i moi.
dakle ljudi su spremni pridruiti se skupinama koje ovo nude. ove skupine e, kako bi ograniile
njihovo samostalno djelovanje, pratiti i nadzirati lanove i stvoriti grupnu solidarnost. ako postoji vie
ovakvih skupina, mora postojati i institucija koja e regulirati ovaj sukob drava.
u nekoj varijanti drava moe postati represivna, a ovim za skupine nasilje postaje instrumentalno
racionalno: otpor dravnoj represiji.
e pa kae: nasilje e eskalirati tamo gdje je drava oslabljena, a nacionalistika skupina ima visok
stupanj solidarnosti.
interes i strast
dakle kod hechtera nema nita osobitog niti u nacionalizmu niti u etnikoj pripadnosti: rije je samo o
drutvenim grupama. no ovo nam ne pomae razumjeti nacionalizam. naime ako posve odbacimo
utjecaj ideja, ideologije i vrijednosti i sve svedemo na interes ini se da ne postoji nikakav razlog
zbog kojeg bi neka drava ili solidarna skupina prizivala ime nacije.
kae: hechter se opravdava time da se vrijednosti ne mogu drugaije ustanoviti nego kroz
ponaanje. no injenica da postoji metodoloka potekoa ne moe biti razlog da se odbaci
vrijednosti kao objanjenje. naime kad odbacimo vrijednosti ostaju samo preferencije, a ove ne
mogu objasniti strast koja potie nacionalistiku portvovnost.
i sad dalje pokazuje kako teorija racionalnog izbora ne moe objasniti ratna zvjerstva. kae: tenja za
izvjesnou u objanjenju etnikih i nacionalnih pojava i nastojanje da se njihova raznolikost svede
na jedan jedini obrazac preferencija je posve neodrivo!
ak i ako polazimo od racionalnog izbora, u model moramo uvrstiti faktore koje teorija racionalnog
izbora ne bi uzela u obzir: prije svega postojanje etnike skupine koja je ekonomski, teritorijalno i
kulturno definirana. tojest: tek pod ovim pretpostavkama moemo primijeniti model racionalnog
izbora.
donald horowitz u svojoj tipologiji logike secesionistikih pokreta uzima u obzir ovaj uvid. on
utvruje strukturne i socijalno-psiholoke uvjete vjerojatnosti pokuaja odcjepljenja. on polazi od
teorije potovanja skupine i analizira stereotipe koje je o etnikim skupinama imala kolonijalna sila, a
18
koje su o njima preuzele i susjedne etnike skupine u kolonijalnoj dravi. dakle dva osnovna
stereotipa:
1. jedan naglaava atribute zaostalosti: neznanje, ljenost, nesposobnost, pokornost
2. drugi naglaava atribute naprednih skupina: poduzetnost, prodornost, marljivost, tedljivost,
obrazovanost
autor ove skupine smjeta u regije koje prema per capita dohotku razvrstava na napredne i zaostale.
tako dolazi do etiri razloga za odcjepljenje.
najei razlog za odcjepljenje postoji kod zaostalih skupina u zaostalim regijama jer one imaju
najmanje za izgubiti.
najmanji poticaj za odcjepljenje imaju napredne skupine u zaostalim regijama jer ih zadravaju
prednosti u postojeoj zemlji
i napredne skupine u naprednim regijama imaju manji poticaj za odcjepljenje, ali ovog neutralizira
potreba da se pomogne siromanije regije u nacionalnoj dravi (npr. baski)
zaostale skupine u naprednim regijama nemaju poticaj za odcjepljenje
dakle horowitz u odrednice odcjepljenja uvrtava kako strukturna ogranienja koja ne ukljuuju samo
ekonomske disparitete nego i procjene skupina o samima sebi i drugima, a ne individualne
preferencije.
pa kae zakljuno: isti instrumentalizam je samo ogranieno koristan za nau analizu. iako njime
moemo objanjavati strategije elita. meutim nemogue je na ovaj nain objasniti ljudske motive.
nadalje: ponaanje kolektiviteta ne moemo izvoditi kao zbroj individualnih ponaanja. teorija
racionalnog izbora ne uvia nain na koji kolektiviteti, kad su jednom stvoreni individualnim iskustvom
i djelovanjem, mogu funkcionirati neovisno o pojedincima, pa ak i naratajima. institucije, pravila,
mitovi, sjeanja, vrijednosti, simboli ujedinjuju pojedince u drutvene skupine koje se naratajima
mogu obnavljati, a na vladanje svojih pripadnika mogu utjecati ne samo nagradama i kaznama ve i
odgojem, primjerima vrijednosti, ideologijom...
4. drava i nacija
na zapadu se nacija i drava pojavljuju istovremeno i ubrzo kao nacionalna drava postaju jedini
legitimni oblik politike organizacije i glavni nosioc kolektivnog identiteta.
ovaj model je putem kolonizacije prenesen i ostatak svijeta.
izvori politikog modernizma
dakle injenica da se drava i nacija pojavljuju istovremeno na zapadu je mnoge teoretiare dovela
do uvjerenja da je izvor nacija i nacionalizma u birokratskoj dravi. dakle ovdje je rije o politikoj
varijanti klasinog modernizma.
etiri glavna porijekla politike varijante:

1. weber. on je dao definiciju drave kao politike organizacije u kojoj njeno upravno uspjeno
provodi monopol legitimne sile u provedbi poretka. birokracija je za webera primjer duha
djelovanja moderne racionalizirane drave.
2. marksistika analiza, prije svega onaj dio koji se bavi sve veim rascjepom izmeu graanskog
drutva i drave u modernom dobu. iz ovog jaza izvire i historicistika vizija nacije i tenje za
ponovnim povezivanjem drutva i drave u jednu cjelinu.
3. simmel. ovaj pokazuje kako su politike organizacije u predmodernom svijetu bile mnogovrsne,
dok su danas svedene gotovo samo na nacije i nacionalne drave. tako je moderni svijet svijet
nadmetanja meu nacijama, a vojni imbenici igraju sve veu ulogu u raspodjeli resursa.
19
4. modernost kao revolucija uprave i komunikacija. ovo je izvor stajalita od-drave-prema-naciji.

ovo se oslanja na radove karla deutscha, ali i webera. u dravi se vidi refleksivnu instituciju i
instituciju praenja kojoj za uspjeh trebaju politika zajednica i identitet oblikovan prema njenoj
slici.
refleksvnaa drava
dakle ovo etvrto gledite od-drave-prema-naciji najbolje ilustrira rad anthonyja giddensa. njego
osnovni predmet bavljenja je nacionalna drava, dok se nacija i nacionalizam pojavljuju rubno. ipak
iz njegovog rada se mogu izvesti jasna stajalita o ovim pitanjima.
dakle po njemu su nacija i nacionalizam svojstva modernih drava.

naciju ovaj autor definira kao 'kolektivitet koji postoji unutar jasno razgranienog teritorija, koji je
predmet jedinstvene uprave, koji refleksivno nadziru i aparat te drave i aparati drugih drava'
nacionalizam je kod giddensa prije svega psiholoki fenomen: 'vezanost pojedinca za neki skup
simbola i uvjerenja koji naglaava zajednitvo meu pripadnicima politikog poretka'
pritom je giddensu najzanimljivija injenica postojanja jedinstvenog upravnog aparata s monopolom

fizike sile na odreenom teritoriju. dakle ono to razlikuje nacionalnu dravu od drugih politikih
organizacija, a nacionalizam od drugih vrsta grupnog identiteta = stalna uprava nad stalnim
teritorijem.
dakle kod njega je nacionalizam prije svega vezan uz postojanje nacionalne drave. dapae
nacionalizam je za njega jedino i relevantan ako je povezan s dravom. ipak ovaj autor uoava i
psiholoke elemente nacionalizma: simboliki sadraj u kojem je domovina vezana uz mit o podrijetlu
koji zajednici koju se smatra nositeljem tih ideala daje kulturnu autonomiju.
ipak kod giddensa je nacionalizam prije svega kulturni senzibilitet suverenosti, popratna pojav
koordinacije upravne vlasti unutar omeenog teritorija.
nacija onkraj drave
kae: formu nastanka nacionalizma od-drave-prema-naciji moemo nai ne samo u evropi, nego jo
vanije, u postkolonijalnim dravama koje tee postati nacije na temelju svojih bivih kolonijalnih
teritorijalnih granica.
no postoji nekoliko problema s objanjenjima koja polaze iskljuivo od drave.
prvi problem: postoje mnogi nacionalistiki pokreti koji uope ne tee uspostavi vlastite drave, ve
prije svega autonomiji (koti, katalonci). kae: djelovanje na odcjepljenju svakako treba promatrati i u
kontekstu racionalnog izbora.
drugi problem: osim politikog nacionalizma postoji i kulturni nacionalizam. naime tamo gdje politiki
nacionalizam nije uspio esto moemo nai kulturne nacionalizme koji mobiliziraju razliite vrste
kolektivnih energija (primjer: irska). dakle ne moemo svaki nacionalizam shvatiti kao politiki.
trei problem: kod giddensa je nacionalna drava povijesni fenomen koji je izrastao iz evropskog
apsolutizma. tako se na zapadu nacija obino pojavljivala zajedno s birokratskom dravom, a
nacionalizme koji su u ovom kontekstu nastali moemo smatrati prije svege usmjerenima na dravu.
meutim kad pogledamo u istonu evropu ili aziju esto moemo vidjeti suprotan put: od-nacije-
prema-dravi.
20
jo dva problema ope naravi:
1. giddens nacionalizam i naciju reducira iskljuivo na njihovu povezanost s dravom: s osvajanjem

i odravanjem dravne vlasti. izvan ove veze nacija za njega nema nikakav konceptualni status.
meutim ovo bi znailo da prestankom postojanja neke drave automatski prestaje postojati i
nacija. dakle ovo nepostojanje nacije izvan nacionalne drave nam potpuno onemoguuje
razmatranje nacije kao zajednice.
2. giddens nacionalizam ocjenjuje kao psiholoki fenomen za razliku od strukturne prirode

nacionalne drave. time nastaje jaz izmeu ova dva koji autor premouje tako da nacionalizam u
potpunosti podreuje nacionalnoj dravi: nacionalizam kao potporanj za nacionalnu dravu.
pritom on ne vidi vanost kulturnih i jezinih spona u konstruiranju osnove moderne nacije.
ovo je zapravo neuspjeh ukupnog modernizma: on je nesposoban shvatiti kako preobrazbe
modernosti u izmijenjenom obliku oivljavaju drutvene i kulturne odnose prolih epoha
nacionalizam je naprosto subjektivni, psiholoki fenomen.
kae smith: giddens uvia vanost ideologije i etnikog simbolizma i smatra ih kljunim elementima
u nastajanju nacionalne drave kao politike zajednice. meutim pojam nacije ukljuuje mnogo vie
od ideje politike zajednice ili nositelja dravne vlasti. on se uvijek odnosi i na osebujnu kulturnu
zajednicu, na narod u njegovoj domovini, povijesno drutvo i moralnu zajednicu. elja za politikom
autonomijom na odreenom teritoriju je vitalan element nacionalizma, ali se ovaj pojam ni blizu ne
iscrpljuje u ovom znaenju.
nacije i meudravni poredak
charles tilly: on naciji takoer ne daje neovisan status: smatra da je najvanija moderna drava jer je
povijesno starija, nacija je jednostavno konstrukcija ija snaga i smisao ovise o dravi. dakle nacija je
nekakav dodatak.
ono to ovog autora prije svega zanima je meudravni sustav koji se pojavio u evropi. naime zbog
raznih razloga se u evropi nije uspjela pojaviti nijedna drava kao hegemon kontinenta. prema tillyju
rat ini dravu, ali isto tako drava ini rat. no nakon to je rat iscrpio sukobljene strane, poziva se
diplomacija da osmisli novi meunarodni poredak nacionalnih drava prema naelu ravnotee moi
evropskih drava, a potom i svijeta.
rogers brubaker: on takoer polazi prije svega od institucija. prema njemu nacije nisu realne
zajednice, koje su stabilne i traju kroz vrijeme, ve su prije svega praksa. nacionalnost je
institucionalizirani kulturni i politiki oblik.
ovaj autor to dokazuje na primjeru SSSR-a koji je institucionalizirao teritorijalne i etnike republike.
upravo ove institucije su proizvele nacionalistiko djelovanje
kae smith na ovo: rei da moderna drava konstituira interese i aktere je institucionalistiko
pretjerivanje. naime iako nacija svakako nije trajna ni fiksirana ni dana, ne moemo je shvatiti niti
iskljuivo kao praktinu kategoriju ili institucionalizirani oblik. naciju treba shvatiti kao stvarnu
zajednicu, nita manje stvarnu od politikih institucija.
mnogi autori su se bavili i utjecajem meunarodnog sustava na nacije. tako su mnogi teoretiari
meunarodnih odnosa pokuali smjestiti znaenje i djelovanje nacija u kontekst postojeeg
meudravnog sustava i uloge diplomacije i rata.
21
james mayall pokazuje kako je nacionalizam pripomogao uruavanju tradicionalne forme politike
legitimacije i proirio i produbio ulogu ratovanja...
on smatra da je postignuta nagodba izmeu naela suverenosti i naela nacionalnog
samoodreenja. ishod ovog je bilo stvaranje velikog broja novih drava. no kae: naelo nacionalnog
samoodreenja je ipak bitno manje utjecalo nego to bi se moglo oekivati od njegovog filozofskog
naela. tako je uspostavljen meudravni poredak koji je povezan s nastojanjem da se politiki
zemljovid zamrzne: da se sprijei nove aspirante na status nacije.
ipak nakon 1991. je pomalo izmijenjen ovaj stav: priznanjem hrvatske, slovenije...
dakle kljuno ovdje: proturjeje koncepcije suverene drave i nacionalnog samoodreenja.
drava i rat
e dakle ovdje sad o ulozi rata u stvaranju etnikih i nacionalnih zajednica. pa pokazuje kako je u
modernoj epohi rat vrlo duboko djelovao na nastanak nacionalizma.
michael mann (takoer modernist) najveu vanost u formiranju nacionalizma pridaje vojnim
imbenicima, ali i pojavi demokracije.
ovaj autor razlikuje etiri faze u nastanku nacionalnih drava:
1. religijska faza u evropi 16.st. u kojoj su reformacija i protureformacija poticale stvaranje mrea
diskurzivne pismenosti na vernakularnim (= narodnim, domaim) jezicima
2. do poetka 18.st. su ekspanzija drave i trgovine proirili diskurzivnu pismenost putem raznih
institucija. ovo je kod viih klasa stvorilo ogranien osjeaj graanskog dravljanstva
3. ovdje usljed vojne revolucije (vjerojatno pojava stajae vojske) dolazi do fiskalne krize koja je
potakla vee novaenje, ratne poreze, regresivne ratne zajmove. ovo je sluilo politizaciji pojmova
narod i nacija.
4. ovdje je industrijski kapitalizam s kraja 19.st. ojaao nacije pomou agencija proirene drave.
naime u kontekstu irenja industrijskog kapitalizma rastu ovlasti drave u drutvenoj koordinaciji.
ovo doprinosi homogenizaciji i sve agresivnijem nacionalizmu. dakle nacionalizam nastaje iz sve
prisnijih veza izmeu intenzivnih emocionalnih sfera i militaristike i kapitalistike drave.
politika teorija nacionalizma?
kasnije mann iznosi potpuno politiku teoriju nacionalizma i njegovih krajnosti. pritom inzistira na
prvenstvu politikih i vojnih imbenika. dakle kljuna je trea, militaristika faza: najme ovdje se
pojavljuje drava koja sve vie novai i oporezuje podanike i nastoji mobilizirati njihov entuzijazam za
svoje ciljeve. kad su se ljudi usprotivili ovom zahtijevali su politika graanska prava naroda i nacije.
kae: mann ponajprije istie nastanak nacije u okviru drave na evropskom zapadu. ali ovo
objanjenje ne funkcionira kad ga primijenimo na njemaku ili italiju. nadalje, on tvrdi da je
nacionalizam dio ireg pokreta za demokraciju. no ovo ne objanjava zato je demokratizacija svuda
bila nacionalistika i zato je upravo nacija ta koja se mora demokratizirati
.
dakle kod manna nacionalizam potjee iz prosvjeda protiv zahtjeva autoritarnih, militariziranih drava
koje su posegnule u privatne sfere obitelji, vjere i obrazovanja i povezale ih s militariziranom
dravom. ali ovo ne objanjava zato bi ljudi stvorili osjeaj pripadnosti prema toj dravi.
22
tilly: on pokazuje kako je moderna racionalizirana drava nastala prije nacija i nacionalizma. zbog
toga se nacije i nacionalizam mogu shvatiti samo u kontekstu diplomacije i rata meu dravama. ovo
bi prema tillyju moglo objasniti zato se kada je pitanje granica bilo nerijeeno, rat inio normalnim,
pa ak i prirodnim izborom.
meutim, kae smith: objanjenja koja polaze iskljuivo od rata i odnosa meu dravama ne mogu
objasniti emocionalne izvore nacionalnih osjeaja.
pa dalje: ako elimo objasniti zato je toliko ljudi slijedilo nacionaliste u naglaavanju njihovih
osebujnih kultura i u elji da se pripada jedinstvenim nacijama, posebno kod naroda koji nisu imali
vlastitu dravu, ovo ne moemo izvesti pomou irokih imbenika kao to su meudravni poredak i
militarizirane drave.
mann jo tvrdi kako je neuspjeh nacionalnih drava da uvedu demokraciju (poslije 1918.) zavrio u
ekstremnom agresivnom nacionalizmu faizmu. ovo je, kae smith sporno. naime isto tako
moemo tvrditi da je injenica da ortodoksni nacionalizmi nisu ispunili svoja obeanja (ekonomska,
kulturna i politika) otvorila put mnogo ekstremnijim rjeenjima...
drava i drutvo: premoivanje jaza?
a sad najobuhvatnija politika teorija nacionalizma: john breuilly. za njega izraz nacionalizam prije
svega vezan uz politike pokrete koji tee dravnoj vlasti ili je obnaaju i koji to djelovanje
opravdavaju nacionalistikim argumentima.
nacionalistiki argument = politika doktrina koja poiva na tri tvrdnje:

1. postoji nacija s jasnim i osebujnim karakterom
2. interesi i vrijednosti te nacije imaju prvenstvo pred svim drugim interesima i vrijednostima
3. nacija mora biti neovisna koliko god je to mogue. ovo obino znai zahtjev za postizanjem barem
teritorijalne suverenosti
dakle nacionalizam je ovdje prije svega politika doktrina
breuilly iz svoje definicije iskljuuje politike pokrete koji neovisnost trae na temelju opih naela
kao to su sloboda i jednakost (npr. amerika revolucija). za njega nacionalizam zahtijeva
povezivanje opih naela s brigom za zasebni kulturni identitet. ipak, ovaj autor priznaje da umjesto
etnikog kriterija nacionalizam svoje zahtjeve moe temeljiti i na povijesno-teritorijalnom konceptu
nacije.
breuilly smatra da nacionalizam nuno ukljuuje neku ideju kulturno specifine nacije i ne moe se
izjednaiti sa zahtjevima za opim ljudskim pravima na odreenom teritoriju.
no ono to ovog autora zanima su prije svega politiki znaajni nacionalizmi, a ne sama ideologija
nacionalizma kao takva. njega zanima nacionalizam kao oblik oporbene politike. stoga svoje naelo
klasifikacije temelji na odnosu izmeu nacionalistikog pokreta i drave kojoj se suprotstavlja ili je
kontrolira. dakle nacionalistika opozicija moe:
a) htjeti se odcjepiti od postojee drave
b) reformirati postojeu dravu u nacionalistikom smjeru
c) ujediniti je s drugim dravama
nadalje nacionalizam se razlikuje prema tome da li se radi o nacionalnoj ili nenacionalnoj dravi
(npr. carstvu).
23
time ovaj autor dolazi do est tipova nacionalizma
dakle bez obzira na mogue druge razlike meu nacionalizmima, breuilly nacionalizme klasificira
prema politikom kriteriju
breuilly dalje pokazuje kako je nacionalizam ideologija koja je vrlo efikasna u funkcijama drutvene
mobilizacije, politike koordinacije i ideoloke legitimacije, pa se stoga proirila cijelim svijetom.
za njega u nacionalistikim pokretima kljunu ulogu igraju podelite: birokrati srednje razine,
slubenici, trgovci, intelektualci ili nezadovoljni siromani aristokrati i pripadnici nieg sveenstva. za
razliku od toga radnici i seljaci se rjee pojavljuju: prije svega onda kad se zaotrava konkurencija
izmeu radnika iz razliitih etnikih skupina.
breuilly dalje pokazuje kako je elja za povezivanjem kulturne posebnosti sa zahtjevom za politikim
samoodreenjem morala biti povezana sa specifinim interesima (u nacionalizam), a ovo je bilo
mogue samo u nekim politikim situacijama. ovo je omoguila situacija modernosti.
naime moderni kapitalizam, birokracija i sekularizam ire jaz izmeu drave i drutva. ovo znai
s jedne strane raste podruje politikog, a s druge raste privatno podruje graanskog drutva.
nacionalizam nudi prividno premoenje tog jaza nudei viziju zajednice koja je istodobno definirana
kao kulturna i kao politika nacija.
pritom breuilly preuzima poimanje historicistike vizije nacionalizma koju je smislio herder. dakle
prema ovoj viziji je u prvobitnom prirodnom stanju svaka nacija jedinstvena i autentina. zadaa
nacionalista je stoga da vrate svoju zajednicu u prirodno, autentino stanje. ovo je mogue ostvariti
samo ako se kulturna nacija (zajedniki jezik i sl.) ostvari kao politika nacija. tako se spaja ono to je
modernost razdvojila: drutvo i dravu. poziv na nacionalno samoodreenje u ovom nije nita drugo
doli zahtjev za ponovnim ujedinjavanjem drutva i drave.
breuilly smatra dakle da usljed modernosti nastaje problem jaza izmeu drutva i drave, a da
nacionalizam daje samo prividno rjeenje problema. ipak on priznaje da nacionalizam u ovom ima
osobitu snagu s kojom se malokoji drugi ideoloki pokret moe mjeriti.
u svojoj analizi povijesti nacionalizma breuilly daje sljedee objanjenje: modernu apsolutistiku
dravu je sve vie dovodilo u pitanje postojanje graanskog drutva utemeljenog na kapitalizmu koje
je tvorilo sve veu politiku zajednicu. nacionalizam nastaje u trenutku kad se skupine poinju
pozivati na kulturni identitet kao temelj teritorijalne politike zajednice.
identitet i politika
kae: breuillyjevo vrsto i argumentirano zauzimanje za politiku definiciju nacionalizma kupljeno je

po poprilino viskoj cijeni, a toga je breuilly svjestan. on i prihvaa da je u okviru nacionalizma
pitanje identiteta iznimno vano. no daje i razlog za odbacivanje ideje nacionalizma kao jezika i
ideologije kulturnog identiteta. naime smatra da ukljuivanje kulturnog identiteta dovodi do
napuhavanja definicije nacionalizma preko svake razumne mjere, tako da ona postaje potpuno
neupotrebljiva. zato se nacionalizmom, po njemu, treba baviti kao oblikom politike, jer se samo ta
vrsta definicije moe povijesno i drutveno analizirati.
smith se s ovim naravno ne slae: ne moemo kupovati preciznost na raun najbitnijeg momenta:
kulturnog identiteta!
24
breuilly daje i drugi razlog za odbacivanje bavljenja kulturnim identitetom kao osnovom definicije
nacionalizma. on naime smatra da ovo vodi prema primordijalizmu.
dakle breuillyjev osnovni point je da postoje stvari koje povijesniar ne moe objasniti, pa se treba
drati onih koje moe.
jedan od vanih razloga zbog kojih naprosto moramo ukljuiti kulturni identitet jest da obuhvatimo
razliite vrste nacionalizma npr. kulturni, vjerski... prema breuillyjevoj definiciji ove ne moemo
ukljuiti.
empirijska zamjerka definiciji: postoje nacionalizmi koji se nisu usmjerili na stvaranje vlastite drave
ve na iroku autonomiju u okviru postojee (npr. koti i katalonci). za njih meutim ne moemo tvrditi
da nisu nacionalisti.
intelektualci i nacionalistika ideologija
a sad problem s eksplanacijom (nacionalizam kao pokuaj premoivanja jaza izmeu drutva i
drave):
i sad pokazuje kako se nacionalistiki pokret ne moe pojaviti bez osjeaja identiteta, prije svega kod
politikih elita. ovo je dalje vezano i uz ulogu intelektualaca i strunjaka. oni su kljuni prije svega jer
uptavo oni kategoriji nacije pridaju simboliko znaenje. bez ove mate i kreacije bi nacionalistiki
pokret bio naprosto neki dravnoruilaki pokret.
ovo dalje znai da za nacionalistiki pokret kljuno znaenje ima ideologija. meutim, ova ideologija
se ne sastoji u tome da se pokret izdvaja iz drugih ideolokih pokreta. njega se opskrbljuje s osobitim
slikama, simbolima i pojmovima (domovina, narod, autentinost, autonomija...). bez ovog bi
nacionalizam bio lien svoje mobilizacijske snage. e kae: zbog toga se mora poi od toga da
ideologija i simbolika nacionalizma imaju jednako mnogo smisla kao i politike institucije ili politiki
pokreti. sposobnost nacionalizma da izgradi kolektivni kulturni identitet je sastavni dio njegove
sposobnosti osvajanja drave.
breuilly dalje, smatra da za nacionalistiki pokret teritorij ima iskljuivo instrumentalno znaenje: on
je nuan okvir dravne vlasti, pa tako i nacionalistikih tenji. no ovdje nije rije o bilokojem teritoriju:
teritorij za nacionalizam ima simboliko znaenje, a ne samo politiko ili ekonomsko.. to je zemlja
naih predaka! istina je da drava i njene institucije (pravo, birokracija i sl) stvaraju vezanost uz
teritorij no ovo nije mogue provesti bez simbola, slika, pojmova nacionalizma...
politiki modernizam i etnika povijest
jedna od premisa na kojima poiva politiki modernizam = nacionalizam moe nastati i stvoriti nacije
samo u modernom razdoblju i pomou snaga modernosti prije svega pomou moderne drave. kod
breuillyja je kljuni moment ove modernosti razdvajanje drave i drutva. ovim dakle nastaje
otuenje (koje postoji i kod marxa i hegela). nadalje veina autora pretpostavlja da ovo otuenje
prije svega osjeaju intelektualci. meutim nije jasno zato bi osjeaj otuenja vodio nacionalizmu,
a jo manje je jasno da li nacionalizam stvarno nudi premoenje jaza u smislu ukidanja razlike
drave i drutva.
(i sad tu ide malo nejasno izlaganje o dravi i drutvu).
25
zakljuak
etiri kljune prednosti politikog modernizma:

1. istie se sredinje mjesto masovne graanske nacije. nacionalizam mobilizira stanovnitvo i
legitimira njegovu politiku ulogu podupire razvoj prema graanskoj naciji
2. istie se da je nacija, za razliku od prethodnih tvorevina prostorno omeena kategorija koju
definiraju jasne i meunarodno priznate granice
3. istie se bitna uloga politikih elita i politikih institucija: politika elita s jedne strane oblikuje i
odrava dravni nacionalizam, a s druge ona moe igrati i kljunu ulogu u opozicijskim
nacionalistikim pokretima
4. politiki modernisti s pravom upozoravaju na ulogu drave kao sredinji element u
nacionalistikim ideologijama svuda u svijetu.
meutim:
ove teorije svode irinu nacionalizma na kulturni argument za neovisnu dravu no ovo ne moe
biti sve.
isticanje uloge elita je vano, no zanemaruje se vanost predodbi i ideja neelita koje djelovanje
elita ine moguima (elita ne moe naprosto izmisliti nepostojee stvari)
modernistika politika teorija zanemaruje etnike motive. njeno iskljuivo bavljenje politikom
modernou nacija i nacionalizma onemoguuje da se razmotri utjecaj etnikih motiva i kulturne
povijesti na privlanost i uspjeh nacija i nacionalizma
5. politiki mesijanizam
svi autori se slau da je nacionalizam moderna pojava (kraj 18.st.). dalje svi se slau da je
nacionalizam bio proizvod nezadovoljstva modernim svijetom, na nain na koji je to u prijanjim
vremenima bila religija u odnosu na agrarno drutvo.
dakle nacionalizam je odgovor na krizu identiteta koja je nastala kroz modernizaciju i gubljenje
tradicionalnih veza: nadomjestak za obitelj, religiju koji su nagrizeni kapitalizmom i vesternizacijom.
'politika religija'
dakle teorija politike religije se pojavljuje 1960ih i temelji se na postavci iznesenoj u uvodu. ovi autori
prije svega u nacionalizmima postkolonijalnih drava vide religiju modernizacije. dakle ovu religiju su
u tim zemljama proizvele prije svega elite kako bi mobilizirale neintegrirane mase na portvovnost
radi razvoja.
dakle nacionalizam boanstvo zamjenjuje nacijom, crkvu graanstvom, a kraljevstvo boje
dravom.
ovo je dakle temeljeno na durkheimovim postavkama o nacionalizmu kao politikom surogatu za

religiju. dakle on obavlja istu temeljnu funkciju. on pokazuje kako su ideali francuske revolucije tip
religije
meutim teoretiari politike religije (david apter, lucian pye, leonard binder, manfred halpern)
ne zastupaju ovo stajalite. oni smatraju da je zapadanje u politiku religiju obiljeje bolnog prijelaza
u moderno doba. elite koje nastoje iskovati moderne nacije u postkolonijalnim zemljama koriste
mobilizacijske sustave i izmiljaju simboliku mitologiju i graansku religiju kako bi mase nagovorile
na nune rtve. kad se jednom postigne modernost, nestaje potreba za nacionalizmom.
26
marginalna mlade
elie kedourie smatra da je nacionalizam doktrina izumljena u evropi poetkom 19.st. i prije svega je
vezana uz filozofijske postavke prosvjetiteljstva kant, fichte, schlegel, muller...
za njega je romantina inaica nacionalizma njemaka jedina prava inaica ove doktrine. dakle
on je proizvod mladih intelektualaca iskljuenih i otuenih od politike koji su u romantinim
fantazijama traili rjeenje svojih nezadovoljstava. ovo se prvobitno desilo u njemakoj, a poslije i u
italiji, poljskoj, maarskoj...
ovaj autor smatra da je ovaj revolucionarni mesijanizam mogao zavriti samo u teroristikom
nihilizmu i etnikoj mrnji.
potom kedourie proiruje svoju analizu na postkolonijalni svijet. dakle kolonijalizacija i imperijalizam
su razbili tradicionalno drutvo koloniziranih zemalja: prije svega je propala njihova tradicionalna
privreda. uz ovo su kolonijalni vladari potakli obrazovanje tamonjih populacija prema zapadnom
uzoru, a ovo je potkopalo tradicionalni vjerski autoritet i obiaje.
iz ovog je u kolonijama ponikla nova klasa marginalaca koja je prihvaala zapadne idealne
neovisnosti i samopouzdanja, ali je stvorila i nezadovoljstvo prema tradiciji.
ovim marginalcima je najprivlanija ideja sa zapada bio upravo nacionalizam: doktrina prema kojoj se
ovjeanstvo prirodno dijeli na nacije. te nacije se prepoznaju po odreenim znaajkama. jedina
legitimna vrsta vladavine je upravljanje nacije samom sobom.
kedourie kae da je nacionalizam kao ideologija tipino evropski proizvod temeljen na sklonosti da
se od politike zajednice trai uniformnost.
kult 'mranih bogova'
kedourie razmatra kako su nove ideje utjecale na azijska i afrika drutva. on smatra kako se ljubav
prema drevnoj prolosti, karakteristina za nacionalizam hrani iz mrnje prema sadanjosti. i sad
pokazuje kako se u neevropskim zemljama irila prosvjetiteljska ideja odbacivanja svih tradicionalnih
institucija.
dakle imperijalisti su s jedne strane proizveli domae intelektualce po evropskom uzoru, s

evropskim stavovima... no s druge strane ovi nisu postali ravnopravni s evropljanima u svojim
zemljama. e kae: to je kod njih potaklo postavljanje pitanja identiteta, a odgovor su nali u pozivanju
na mrane bogove etnike predaje i gnuanju nad evropom.
milenijski opijat
kedourie smatra da ovdje zapravo nije rije o gnuanju, ve o oponaanju i prilagodbi evropskih
ideja: s jedne strane ideje da svaka nacija mora imati slavnu prolost, a s druge da mora imati i
slavnu budunost.
ovdje je rije o politikom milenarizmu (u originalu: ideja da je na dolasku tisuljetno kraljevstvo

boje u kojem e vladati duh sveti: ljubav). dakle milenaristika nada = nada u u dolazak i osnivanje
potpuno novog poretka u kojem vlada ljubav i svi ljudi su braa. dakle ovdje nema razlika izmeu
ljudi niti izmeu drutva i drave: svi su jedna velika obitelj.
27
dakle kako se pojavljuje sekularni milenarizam nacionalistiki: ovaj je prije svega utjelovljen u ideji
napretka prema apsolutnoj slobodi koja se u evropi pojavljuje od francuske revolucije. s ovim ruku
pod ruku ide teror...
kedourie tvrdi da je kult mranih bogova obrazovanih neevropljana upravo usvajanje i prilagodba
revolucionarnih i teroristikih znaajki evropske tradicije (jakobinaca naprimjer).
ovaj milenaristiki nacionalizam, da bi funkcionirao, mora se svesti na nekoliko jednostavnih krilatica i
simbola. jedan od najvanijih simbola = nacionalni voa. pritom se uspostavlja emocionalni odnos
voe i voenih koji nastoji izgledati kao da ne postoji razlika izmeu njih. tako politika veza postaje
ljubavni odnos u kojem je politika zajednica ujedinjena ljubavlju.
kae kedourie: vladavina je obnaanje vlasti i vladari se moraju drati podalje od onih kojima
vladaju. meutim nacionalisti ine upravo suprotno njihove despotizme potie brina nemilosrdnost
kojom svoje sunarodnjake tee vratiti njihovim pravim jastvima ako treba i terorom.
kolonijalizam i intelektualci
kae smith: ideja da je nacionalizam proizvod marginalaca-intelektualaca stisnutih izmeu tradicije i

pozapadnjenja nije nita novo. ovo se pojavljuje kod mnogih autora prije.
no kedourie produbljuje stvar. on iznosi tri tvrdnje:

1. razilaenje izmeu imperijalnih ideala i kolonijalnih praksi neminovno potie nezadovoljstvo meu
intelektualcima
2. tako nastala kriza identiteta se moe ublaiti milenarskom doktrinom (koja je nemogua)
kolektivnog politikog napretka
3. nasilje koje esto povezujemo s nacionalizmom je proizvod njegovog prevrednovanja vrijednosti i
buenja masovnih osjeaja politizacije etnike religije
kae smith: kedourieova analiza je jedan od nejuvjerljivijih primjera ideolokog modernizma.
nadalje kedourie daje i dvije vane primjedbe uz svoju argumentaciju:
1. on ne tei dati teoriju nacionalizma, ve pokazati kako se odreene ideje i pokreti pojavljuju u
odreenom drutvenom miljeu. u sluaju nacionalizma imamo dva miljea: srednji evropu
poetkom 19.st. i afriku i aziju krajem 19.st. i u 20.st. ovim dvama miljeima je zajednika kulturna
vesternizacija i drutvena modernizacija koje podrivaju tradicionalne zajednice i prekidaju drevnu
predaju politikih navika
2. normativna primjedba. naime kedourie se protivi svim izrazima nacionalizma kao doktrini opasnoj
po svaki politiki poredak. nacionalizam je osobito zarazna vrsta openitijeg zapadnog ideala
napretka njegovo nasilje potjee iz pokuaja da se ostvare neostvarivi ideali u nesavrenom
svijetu.
a sad smithova kritika: naime pitanje je da li ovaj difuzionistiki okvir moe objasniti nastanak
nacionalizma u africi i aziji. problem s difuzionizmom je naime da se njime nikada ne moe objasniti
recepcija ideja koje se prenose s jednog mjesta na drugo. injenica da nacionalizam potjee sa
zapada ne objanjava nastanak i sadraj nacionalizma u neevropskim zemljama.
kedourie pokazuje kako je kolonijalno moderno doba razmrvilo i uniformiralo tradicionalna drutva, a
intelektualci su jedina drutvena skupina koja na taj napad moe odgovoriti.
kae smith nastanak i razvoj nacionalizma u neevropskim kolonijalnim zemljama treba promatrati ne
28
samo u kontekstu irenja zapadnih ideja putem marginaliziranih domaih intelektualaca, ve i u

sklopu interesa raznolikih drutvenih i kulturnih skupina u ovim zemljama. dakle s jedne strane
imamo utjecaj kolonizatora, a s druge predkolonijalnih etnikih zajednica. e da bi razumjeli pojedine
nacionalizme u ovim zemljama moramo promotriti i kulturne tradicije ovih predkolonijalnih skupina . e
dakle ovo kedourie ne uzima u obzir.
e sad razlozi zbog kojih kedourie ne uzima u obzir drutvene i kulturne uvjete nisu samo vezani uz
njegov difuzionizam ve i uz njegov psihologizam. naime on vjeruje kako svi ljudi imaju potrebu
pripadanja nekoj stabilnoj zajednici. kad se te zajednice unite oni trae alternative. na ovo mjesto
dakle dolazi nacija.
meutim kedourie polazi od pretpostavke da je nacija posve nova vrsta zajednice i da nema nieg
zajednikog s prijanjim tradicionalnim zajednicama.
i dalje smith pokazuje kako ak i ako prihvatimo da svaki ovjek ima potrebu za pripadanjem,
nema dokaza da e ova u svakoj situaciji vezati na naciju, a ne recimo klasu, grad... e sad razlog
izboru nacije u ovom ne moemo svesti na injenicu mudrovanja nekolicine njemakih intelektualaca.
tako nam kedourie ne uspijeva uvjerljivo objasniti zato je ba nacija pobijedila kao nain
zadovoljenja potrebe za pripadanjem.
dakle kod kedouriea je nacija i nacionalizam novi tip zajednice, konstrukcija nezadovoljnih
intelektualaca, bez ikakvog temelja u predmodernim epohama. nacionalizam je kod njega surovo
nametanje zapada nedunim kulturama i drutvima koja su izbaena iz svojeg predkolonijalnog raja i
pali kao rtva mesijanskog opijuma koji ih jo vie unitava.
milenarizam i napredak
dakle porijeklo mesijanskog svjetovnog nacionalizma = srednjovjekovne kranske milenaristike

hereze. ovo dokazuje kroz dva postupka:
a) bliskost: dakle kree od ukazivanja na vezu ovih srednjovjekovnih pojava i evropskog

nacionalizma 19.st. ovo je, kae, smith gotovo nemogue dokazati.
b) analogija: dakle ukazuje kako je nacionalizam vrsta revolucionarnog uenja o napretku koje je
moderna analogija srednjovjekovnom milenarizmu: oba ele ukinuti razliku privatnog i javnog,
utemeljiti moral apsolutne istoe i bratstva. oba se odriu zemaljskih ugoda kako bi borbom
postigli svoj cilj.
kae smith: istina je da nacionalizam ponekad ima mesijanske sklonosti, ali on ne eli ukinuti
svijet i uvesti kraljevstvo boje na zemlji. nacionalisti dodue ele ispraviti nepravdu, ali samo u
svojoj zemlji. nadalje samo neki nacionalizmi ele ukinuti razliku privatnog i javnog
ono to nacionalizmi ele prije svega je samoemancipacija samopouzadnog pojedinca koji sam
bira svoju sudbinu i autonomnu zajednicu koja svoju sudbinu odreuje sama bez izvanjskog
uplitanja. nacionalizam prihvaa svijet, ali ga eli reformirati u skladu s vlastitim predodbama.
dakle ovo nije milenaristiko bjeanje od iskvarenog svijeta
pa kae: nacionalizam se ni na sociolokoj ni na ideolokoj razini ne moe izvoditi iz milenarizma.

njih ne dijeli samo modernost, kako misli kedourie ve i posebnost etnike povijesti, kulture i
teritorija.
29
religija povijesti
pa kae: milenarizam eli ukinuti prolost i zamijeniti je budunou. nacionalizam pak eli oblikovati
budunost prema slici prolosti i to konkretne prolosti nekog naroda u njegovoj domovini.
kod kedouriea je prolost kulturni resurs koji treba politizirati kako bi se mobilizirali osjeaji masa i
kako bi se njima manipuliralo. sredstvo mobliliziranja kod njega su mrani bogovi. ovo kedouriea
razlikuje od drugih modernista. naime za ostale moderniste je religija i povijest resurs iz kojeg se crpe
sadraji radi legitimacije ili emocionalne potpore radikalnoj drutvenoj promjeni.
meutim kedourie smatra da nacionalistika mobilizacija moe uspjeti samo ako se povijest i religija
uzmu zaozbiljno i politiziraju. to znai da elite ne mogu konstruirati biloto, ve su ograniene
postojeim materijalom prije svega religioznim. dakle elite moraju upregnuti materijale iz
tradicionalne religije kako bi mogle mobilizirati mase.
kae smith: ovo je najuvjerljivije mjesto kod kedouriea: politizacija tradicionalnih religijskih vrijednosti
je presudna za mobilizaciju masa i odluna za karakter budueg nacionalizma.
i sad smith pokazuje (preko primjera australije) kako nacionalizam postaje prije svega religija
povijesti sakralizira autentinu prolost zajednice u njenoj drevnoj domovini. kedourie smatra da
nacionalisti povijest koriste selektivno. no kae smith nije mogue da sadanjost u potpunosti
oblikuje prolost. naime prolost je uvijek zatiena oklopom institucija, obiaja i simbola koje smo
batinili od prethodnih narataja i ona oblikuje nae razumijevanje sadanjosti.
u ovom kedourie preuveliava ulogu marginaliziranih intelektualaca i ne eli vidjeti da su i oni

jednako uvjetovani nasljeem kao i svi drugi. no njegov cilj je da nas uvjeri u zlo koje nacionalizam
predstavlja, a to ini tako da nam pokazuje kako nemirne, otuene intelektualce razuzdana
nacionalistika ideologija potie na nasilje i teror i kako ova njihova neostvariva vrlina vodi u propast.
kedourie tako ne vidi kako su nacije i nacionalizam postali dijelom same strukture modernog drutva
i kako ih je apsorbirala veina svjetskog stanovnitva.
kae zakljuno: ideologija je svakako kljuni element nacionalizma. no ona nije jednostavno proizvod
intelektualaca. njihove ideje su onoliko uspjene koliko se preklapaju s postojeim shvaanjima i
kolektivnim sjeanjima. samo u ovoj situaciji intelektualci mogu mobilizirati masu.
i dalje danas je nacija na svakom kontinentu postala normom politike organizacije, a nacionalizam
je postao glavni instrument legitimacije. ovo se ne bi moglo desiti da je nacionalizam samo proizvod
zbunjenih intelektualaca.
6. izmiljanje i zamiljanje
dakle ovdje sad o dva autora ericu hobsbawmu i benedictu andersonu. obojica autora polaze od
marksistike perspektive no kombiniraju ga s postmodernistikim dekonstrukcionizmom. dakle: nacije
i nacionalizam se raskrinkavaju i dekonstruiraju kao kulturni artefakti koji nekome koriste, pa treba
vidjeti kome.
30
izmiljanje nacija
nacije kao 'izmiljene tradicije'
hobsbawm izmiljanje tradicije (1983.). ovaj autor smatra da nacije najbolje moemo shvatiti
promatrajui njihove tradicije koje su izmiljene. kad shvatimo nastanak i funkciju izmiljenih tradicija
moemo objasniti nacije.
izmiljena tradicija = skup radnji ritualne ili simbolike prirode koje se obino ravnaju prema otvoreno
ili preutno prihvaenim pravilima i koje tee usaditi odreene vrijednosti i norme ponaanja
ponavljanjem, to automatski podrazumijeva kontinuitet s prolou.
ovaj kontinuitet je najee laan, a izmiljene tradicije su prije svega odgovori na nove situacije koji
poprimaju oblik reference na prethodne situacije ili koje uspostavljaju vlastitu prolost putem,
navodno, obvezujueg ponavljanja.
hobsbawm doputa da se stare tradicije esto prilagoavaju novim potrebama kao i da su se

tradicije izmiljale i prije. no u modernom dobu, zbog brzih promjena najee moemo oekivati
pojavljivanje izmiljene tradicije. naime brza preobrazba drutva slabi i razara obrasce za koje su
bile smiljene stare tradicije.
ponekad se te nove tradicije nakalemljuju na stare, a ponekad se tradicije izmiljaju iz skladita
slubenih rituala, simbolike i sl.
e sad nastankom nacionalnih drava su izmiljeni novi simboli: zastava, himna, grb. no osim ovog
bilo je potrebno izmisliti i povijesni kontinuitet izvan stvarnog povijesnog kontinuiteta. ovo se radilo:
a) polufukcijom
b) krivotvorenjem
i dalje moderne izmiljene tradicije pripadaju trima preklapajuim vrstama:

1. tradicija ona koja uspostavlja ili simbolizira drutvenu koheziju ili lanstvo u skupinama
2. tradicija koja uspostavlja ili legitimira institucije, status ili odnose vlasti
3. tradicija koja tei socijalizaciji usaivanjem miljenja, vrijednosnih sustava i pravila ponaanja
dakle hobsbawm smatra da je veina dananjih tradicija moderna i izmiljena.
za istraivanje povijesnih inovacija kao to su nacija, nacionalizam, nacionalna drava, nacionalni

simboli, vrlo je vano istraiti izmiljene tradicije. naime sve ove pojave poivaju na socijalnom
inenjeringu.
hobsbawm kae dalje: paradoks da nacionalisti tvrde da su njihove nacije ukorijenjene u davnini i
prirodne, a zapravo su novotarije nas ne smije zavesti. bez obzira na povijesne kontinuitete koji
postoje vezano uz pojedine nacije, oni moraju ukljuivati neku izmiljenu komponentu. naime velik
dio onog to ini modernu naciju sastoji se upravo od konstrukcija koje se povezuju novim simbolima
i diskursom skrojenim po mjeri.
na niz primjera hobsbawm pokazuje te izmiljene tradicije, pa kae kako su dugorono uspijevale
one koje se emitiraju na onoj valnoj duljini na koju se javnost bila spremna ukljuiti.
31
dvje faze nacionalizma
u daljnjoj razradi svoje teorije hobsbawm daje analizu nastanka nacija od polovice 19.st. do poslije
2.sv. rata. ovdje pokazuje kako je glavna znaajka nacionalizma poriv za izgradnjom nacionalne
drave. tako on smatra da je nacionalizam prije svega politiki program stvaranja nacionalne drave.
ako ovog cilja nema, nacionalizam ima male posljedice.
iz ovog dalje: nacija postoji samo kao funkcija teritorijalne drave ili elje da je se osnuje!
i dalje po njemu su nacije prije svega djelo nacionalista, a ovo ukljuuje konstruiranje, izmiljanje i
socijalni inenjering.
hobsbawm razlikuje dva tipa nacionalizma:

1. masovni, graanski i demokratski nacionalizam koji je oblikovan prema vrsti graanina kakvog je
stvorila francuska revolucija. ovaj tip se u evropi pojavljuje izmeu 1830. i 1870. i uvodi naelo
praga: samo nacije koje su teritorijem i brojem stanovnika dovoljno velike da odravaju veliko
kapitalistiko trino gospodarstvo imaju pravo na samoodreenje kao suverene, neovisne drave
2. etnojezini nacionalizam koji se pojavio nakon ovog u istonoj evropi. dakle ovdje su manje
skupine tvrdile da se imaju pravo odcijepiti od veeg carstva na temelju etnikih / jezinih veza.
iz ovog idu i dvije vrste analize nacija i nacionalizma:

1. analiza usredotoena na slubene, vladine ideje i institucije i polazi odozgo prema dolje
2. analiza koja se bavi nazorima i osjeajima irokih slojeva odozdo prema gore
hobsbawm smatra kako su nacije prije svega stvorene odozgo, ali treba ih analizirati i iz bottom-up
perspektive.
za razjanjavanje perspektive odozdo autor uvodi pojam protonacionalne veze =
ili nadlokalne religijske ili etnike zajednice
ili odabrane skupine povezane s predmodernim dravama
on smatra da ni jedna ni druga kategorija nisu temelj modernog nacionalizma.
kae hobsbawm: kljuna faza nacionalizma je nastupila u razdoblju 1870.-1914. dakle pojava
etnojezinog tipa nacionalizma:
ovim je ukinuto naelo praga koje je bilo presudno za nacionalizam u liberalnoj eri. dakle od tada
se svaki skup ljudi koji se smatrao traio pravo na vlastitu dravu
iz ovog umnoavanja potencijalnih nacija su jezik i etninost postali kljuni kriteriji statusa nacije
prijelaz na politiko pravo nacije i pojava izraza nacionalizam (kraj 19.st.). ovo je imalo vanije
znaenje za nacionalne osjeaje unutar postojeih nacionalnih drava
hobsbawm smatra da je jezini nacionalizam meu ostalim proizvod interesa klasa koje su slabije
prolazile na ispitima. ovaj je doveo do straha od stranaca i potrebe za uspostavom etniki homogenih
drava.
smrt nacionalizma
hobsbawm pokazuje kako je danas oivio etnojezini nacionalizam, no on vie nije glavni vektor
povijesnog razvoja. naime ovaj nacionalizam je batinik pokreta malih istonoevropskih
nacionalizama s kraja 19.st no u biti je negativan. iako se poziva na uzore politike modernosti,
nacionalne drave, on zapravo odbacuje moderne oblike politike organizacije.
ovi dananji etnonacionalizmi su tako prije svega u funkciji obrane od modernosti, rezultat slabosti i
straha od globalnih kretanja i dezorijentacije. tako taj nacionalizam nije put u budunost, ve prosvjed
protiv statusa quo, tj. protiv drugih koji ugroavaju etniki definiranu skupinu.
32
tako nacionalizam prije svega djeluje iskljuujui i neprijateljski prema svima koji ne pripadaju naciji, a
neprijateljski je raspoloen i prema svakoj istinskoj povijesti.
naime danas je nacionalizam izgubio svoju funkciju u izgradnji drave i privrede koju je imao u
19.st, a ove funkcije je izgubio zbog globalizacije i meunarodne podjele rada. nadalje masovne
komunikacije i migracije su oslabile mogunost teritorijalno homogenih nacionalnih drava.
hobsbawmov zakljuak: nacionalizam je zamjena za izgubljene snove, reakcija na razoaranje. iako

je u povijesti igrao vanu ulogu, nacionalizam je danas vie ne igra. on vie nije globalni politiki
program kakav je bio u 19.st. on je danas prije svega imbenik koji oteava razvoj.
on dalje smatra kako i sama nacionalna drava gubi na vanosti.
etniki i graanski nacionalizam?
dakle hobsbawm nacionalizam smjeta u tono odreenu povijesnu epohu i u tono odreen
prostor. za njega je nacija prije svega moderna konstrukcija koju su napravile elite kako bi ouvale
red u previranjima kasnog kapitalizma.
i sad smith daje usporedbu kedouriea i hobsbawma i pokazuje kako su njihovi stavovi vrlo slini,
bez obzira na njihovu ideoloku suprotnost. najzanimljivija podudarnost ovih autora = obojica
izostavljaju utjecaj francuske revolucije na nacije i nacionalizam. jedino gdje je smatraju relevantnom
je kao faktor koji je proizveo nacionalistiku reakciju (napoleon), ali ne i kao prvi primjer razvijenog
nacionalizma.
kod hobsbawma je glavni razlog za ovo injenica da je francuska, kao i engleska nastala bez
nacionalizma, dok su tek 1830. poele nastajati drave iz djelovanja nacionalista (italija, njemaka...) .
ali kae smith ovo ne stoji. naime u francuskoj je nacionalizam bio vidljiv ve za revolucije... ak
tovie upravo je taj nacionalizam potakao druge da formuliraju svoje nacionalizme.
sljedei problem kod hobsbawma: on, kao i breuilly nacionalizam smatra relevantnim samo ukoliko
je vodio stvaranju nacionalne drave. ovo je naravno sueno gledanje.
sljedei problem: podjela na etnojezini i graanskopolitiki nacionalizam. iako je ova podjela

poprilino rasprostranjena, ona nije korisna za analiziranje nacionalizma openito. naime svaki
graanski nacionalizam je barem malo etniki.
sljedei problem: kod hobsbawma je nejasna upotreba pojma etniki. naime on s jedne strane
odbacuje genetiku upotrebu, a s druge ne prihvaa ni kulturnu. on etnos prije svega povezuje s
jezikom ili ak i stvarnim srodstvom, a zanemaruje vanost mitova, sjeanja, tradicija i simbola
sociokulturnih grupacija.
'protonacionalne' spone
zapravo hobsbawm zastupa staru hegelovu tezu o nepovijesnim narodima: samo sjeanja na raniju
dravu se mogu proiriti na mase i postati osnova za uspostavu drave i nacije.
nadalje on ne moe masama pripisati nikakvu ulogu kao subjektima povijesti. mase su uvijek
pasivne i manipulirane od elita. one mogu imati nekakve meusobne veze (protonacionalne spone),
ali ove nisu politiki relevantne ukoliko nema sjeanja na raniju dravu.
33
smith pokazuje kako je ovo krivo:

postoje brojne skupine s protonacionalnim sponama i ranijom dravom koje nisu uspostavile
dravu (koti...)
isto tako postoje i one bez ranije drave koje su uspostavile dravu (vicarci)
nadalje: ideja da su mase potpuno pasivne, a elite manipuliraju kako ele ne stoji. ovim se ne moe
objasniti gorljivo sljedbenitvo nacionalistikih pokreta...
kae: hobsbawm je previdio mogunost da su njegove protonacionalne spone koje je tako odluno
odbacio, zapravo osnova nacije. kad ovo prihvatimo moemo shvatiti zato je etninost tako mona
sila: osjeaj kulturne bliskosti je ono to vezuje razne klase (masu i elite) i esto je osnova za
stvaranje nacije.
nacija kao konstrukcija?
prikazivanje nacije kao konstrukcije elita je hobsbawma pribliilo postmodernistikoj analizi. no ovo
nas navodi na nekoliko pitanja:
1. to znai kad kaemo da je nacija drutvena konstrukcija koja se sastoji od izmiljenih tradicija?
2. zato elite odabiru odreenu konstrukciju?
3. zato taj tip diskursa nailazi na odjek u masama?
hobsbawm ne objanjava zato je nacionalizam bio tako uspjean.

odbacuje objanjenje koje polazi od etnikih veza
ako ga objanjava funkcionalnou za kapitalizam ostaje pitanje zato se pojavljuje kod malih
nacija. hobsbawm odgovara da one nisu relevantne. no ovo nije objanjenje
a sad malo o izmiljanju tradicija: naime nedvojbeno je da moderne elite smiljeno odabiru i
prerauju stare tradicije. no ovo ne moe biti biloto (ovo priznaje i hobsbawm: tradicija mora biti na
valnoj duljini na koju je javnost ve ukljuena).. dakle granice izmiljanju postavlja kultura, dana
javnost, njen jezik, pravo, glazba, simboli, sjeanja...
kae: prikazivati nacije kao sastavljene od izmiljenih tradicija znai prije svega davati preveliku
teinu umijeu izmiljaa. teko da bi se masu moglo uvjeriti da je neto tradicija to ona uope ne
pozna. ovo dokazuju i primjeri afrike: pokuava se izmiljati, ali ne uspijeva.
kae smith: moe se govoriti o drutvenoj konstrukciji, no ona moe biti uspjena samo tamo gdje
postoje odgovarajue relevantne drutvene i kulturne mree. dakle izmiljanje postoji, ali se ne
izmilja kulturni identitet, ve se rekonstituira za politike svrhe.
zamiljanje nacije
dvije neumitnosti
dakle sad na andersona. on potjee iz istog marksistikog nasljea kao i hobsbawm no dolazi do
sasvim drugaijih postavki. on prije svega pokazuje kako nema kraja eri nacionalizma: bivanje
nacijom je danas najuniverzalnije priznata vrijednost u politikom ivotu.
za njega je nacionalizam prije svega moderna pojava, ali ga ne promatra kao ideologiju ve kao
bliskog kategorijama kao to su srodstvo, religija...
34
definicija nacije: zamiljena politika zajednica i to zamiljena kao istodobno inherentno ograniena i
suverena. i sad objanjenja svake rijei:
zamiljena je zato jer se lanovi ne poznaju, ali osjeaju zajednitvo (sve zajednice vee od sela
su zamiljene)
zajednica je zato to podrazumijeva horizontalno drugarstvo
ograniena je jer je zamiljena kao jedna od nacija
suverena je jer nacije ele slobodu, a ovo znai vlastitu dravu
ono to andersona zanima = zato su ljudi spremni na tako velike rtve za zamiljenu zajednicu?
e sad on smatra da treba poi od dviju neumitnosti ljudskog ivota:

1. smrt. tu kae otprilike da je nacija sredstvo kojim transcendiramo smrt: povezujemo pretke s
potomcima i stvaramo kontinuitet koji sluaju daje smisao...
2. babilon raznolikost jezika. dakle mnogi jezici nastaju i nestaju, ali nema nade da e ikada nastati
jedinstveni ljudski jezik. raznolikost jezika nije bila velik problem dok tisak i kapitalizam nisu stvorili
masovnu jednojezinu itateljsku publiku. s ovim se pojavljuje i nacija kao ideja.
povijesni preduvjeti
e kae: smrtnost i jezini pluralizam su dvije neumitnosti koje prate ljude. no da bi se pojavile nacije i
nacionalizam moraju se izmijeniti tri temeljne kulturne koncepcije (koje su dakle nestale poetkom
modernosti):
1. svete zajednice pisma
2. uzvieni centri monarsi
3. kozmoloko vrijeme
ad 1.
dakle ovdje je rije o velikim vjerskim zajednicama (islamu, kranstvu i kineskom carstvu). njihovi
vjerski jezici su se smatrali emanacijama zbilje, a ne proizvoljnim znakovima. strunjaci koji su ih
poduavali su se smatrali posrednicima izmeu neba i zemlje. od 16.st. dolazi do unazai vanja ovih
svetih jezika, a time pomalo propadaju i ove velike zamiljene zajednice.
ad 2.
dakle ovdje je rije o dinastikom kraljevstvu u kojem se sve organizira oko jednog centra. od 17.st.
nadalje slabi automatska sakralna legitimacija monarhije. nakon 1.sv. rata je dinastiko naelo skoro
nestalo.
ad 3.
dakle ovdje je rije o predmodernoj predodbi vremena. dakle ovdje se povijest nije poimala kao
beskonani lanac uzroka i posljedica, a nije postojalo ni radikalno odvajanje prolosti i sadanjosti.
ovo je dakle bilo nekakvo vrijeme u kojem su prolost, sadanjost i budunost istodobni.
ovu koncepciju vremena je s vremenom zamijenila transverzalna koncepcija vremena (linearno

vrijeme). ovo sad ilustrira analizom nekakvih filipinskih i indonezijskih romana. (ali nije ba jasno)
ovdje pokazuje kako postoji selektivna fiktivnost... primjer: kad itamo novine one u naim mislima
nepovezane dogaaje povezuju na dva naina:
1. dogaaje se podvodi pod jedan kalendarski datum
2. osigurava se da te novine istodobno itaju mase ljudi
kae: novine i njihovo trite potvruju da zamiljeni svijet ima vidljive korijene u svakodnevnom
ivotu, a dugorono on pomae u stvaranju jedinstvenog povjerenja zajednice u anonimnost, to je
glavna karakteristika modernih nacija.
35
zajednice tiska
sekularna zamiljena jezina zajednica je postala mogua pojavom tiska, ali je tek zbog pojave
kapitalizma posebna vrsta ovakve zajednice postala vjerojatna nacija.
dakle nakon to je u evropi bilo zasieno trite elitnog latinskog tiskari su poeli tiskati na
domaim jezicima. tri imbenika koja su doprinijela ovom:
1. latinski se sve vie udaljio od upotrebe masa
2. protestantizam je koristio najjeftinija izdanja dopiranja do masa. tako je biblija na domaem jeziku
doprla do svakog domainstva, pa je itanje na domaem jeziku postalo vano
3. dvorovi i birokrati su neplanski birali odreena narjeja (najee ona iz politikog centra) kao
slubena sredstva uprave, to je pomalo uvrstilo domae jezike.
kae anderson: nijedan od ovih faktora nije dovoljan za nastanak nacija. dakle bilo je potrebno
sljedee:
kapitalizam
tehnologija komunikacija
neumitna raznovrsnost jezika
dakle tisak u kombinaciji s kapitalizmom je doprinijeo standardizaciji jezika, a ovo je potaklo nastanak
nacionalne svijesti:
stvorena su unificirana polja komunikacija koja su ispod latinskog, ali iznad lokalnih dijalekata
jezik je ustanovljen u standardnom obliku, a ovo je stvorilo osjeaj starosti nacije
stvaranje novih jezika vlasti
anderson prvim primjerima nacionalizma smatra sjevernu i latinsku ameriku

u evropi su povijest i jezik postali kljuni. naime ovdje su domae inteligencije mobilizirale mase,
stvorile nacionalne povijesti i standardizirale tiskarske jezike.
zapravo on razlikuje tipove nacionalizma prema geografskom smjetaju. zajednika obiljeja svih
nacionalizama = zajedniko podrijetlo = masovna itateljska publika povezana tiskarskim i robnim
kapitalizmom.
zamiljena zajednica?
najsporniji aspekt andersonovog prikaza = ideja zamiljene politike zajednice. naime kod njega
nije samo rije o tome da je nacija izmiljena kategorija, ve on pokazuje kako se ono to je
zamiljeno mora i reprezentirati kako ne bi ostalo na podruju isto privatnih mentalnih procesa.
zamiljene zajednice reprezentiraju kroz novine, romane, glazbu...
ovo zamiljanje kod njega meutim ne znai fabrikaciju nego kreaciju.
tri problema s ovim:

semantiki problem = njegov pojam zamiljenog se najee shvaa na nain na koji on to ne
eli: kao iluzija. onda dalje dokazuje da ona nije nita drugo doli kulturni artefakt kojeg
reprezentiraju drugi kulturni artefakti. meutim kad ovo dekonstruiramo dolazimo do toga da
nacija nije drugo doli njena reprezentacija
problem intelektualizma = on naglaava pojedinanu spoznaju i zamiljanje kao klju za nastanak
i irenje nacionalizma. no ovo nam onemoguuje da shvatimo kolektivnu privrenost.
36
problem voluntaristikog individualizma = on naime izdvaja jezik kao osnovni kriterij nacije, a ovo
nam odvraa panjiu od etninosti i zajednikog iskustva... nacija je kod njega prije svega tekst i
diskurs
tiskarski kapitalizam i re-prezentacija
dakle ako je nacija tekst i diskurs, onda je tiskarski kapitalizam osnovni uzrok pojave nacija. kae:
nedvojbeno je da je irenje tiskarskog kapitalizma i italake publike odigralo vanu ulogu. no postoje
brojni primjeri u kojima ovo ne vrijedi: bilo je puno nepismenih nacionalista (npr. italija)
zato treba uzeti u obzir i ulogu simbola, slika i drugih kulturnih proizvoda u re-prezentaciji nacije.
kae: zajednica nacije je bila zamiljena i prikazana raznim medijima koji su s nastankom jeftinih
tehnologija dolazile do veine danih populacija: pjesma, ples, rukotvorine. tisak je dugo ostao
ogranien na elite. nacije ne moemo svesti na tiskarske zajednice.
iako anderson uvia ova ogranienja, on ostaje pri svojoj tezi kako je tiskani jezik ono to stvara
nacionalizam. no kae smith: ako je tako onda bismo morali oekivati da se nacije poklapaju s
granicama tiskanih jezika. ovo meutim nije tako. zato tiskarski kapitalizam moemo uzeti samo kao
jedan od faktora.
samoportvovnost
anderson pojavu nacija objanjava kroz svoje dvije pretpostavke (smrt + babilon) i tri dodatna
faktora. prema njemu bez ovih stvari ne dolazi do nastanka nacije i nacionalizma koji stvaraju
dovoljnu privrenost da su ljudi spremni za njih umrijeti.
e kae: ovo je najvea potekoa. naime pristupom koji kree od imaginacije i spoznaje teko
moemo doi do razumijevanja nacije kao neeg to ljudi osjeaju i vole.
pa kae: vezanost i odanost naciji potjee od toga da znamo da su nai interesi, pa i sami identiteti i
opstanak povezani s nacijom. odavde dolazi strast i portvovnost, kao i osjeaj da nas nacija
osigurava od smrtnosti.
pa kae: nacija nije tek apstrakcija ili izmiljotina. ona se osjea kao vrlo stvarna, kao konkretna
zajednica u kojoj moemo nai jamstvo vlastitog identiteta i transcendiranje smrti.
e sad transcendiranju smrti su teile i mnoge religije, pa je onda pitanje: je li nacionalizam neka
nova religija? tako andersonov zakljuak o besmrtnosti dovodi u pitanje korisnost modernistikog
slijeda od kojeg polazi.
nadalje nije tono da su nestale velike zamiljene vjerske zajednice (islam, kranstvo), pa ak ni
da su oslabile
nadalje nije istina da se linearno vrijeme pojavljuje tek u moderno doba, kao ni da kozmoloko vie
ne postoji nigdje (npr. burma)
kae: andersonova uloga u modernistikoj teoriji se pokazala dvosjeklom:

s jedne strane je uvrstila modernistiku paradigmu preusmjeravanjem arita njenih
materijalstikih inaica na razinu psihologije i kulture
s druge strane injenicom da je potkopala ontoloki status nacije kao zbiljske zajednice
utemeljene na povijesnom i drutvenom ivotu kulturnih kolektiviteta, ona je dala sredstvo za
poricanje svojih postavki
37
kae: uvoenje pojmova kao to su zamiljena zajednica i izmiljena tradicija ukazuje na raspadanje
klasinog modernizma.
38
DRUGI DIO: KRITIARI I ALTERNATIVE
7. primordijalizam i perenijalizam
kae: oni koji su krenuli ruiti modernisiku paradigmu su odustali od svakog pokuaja stvaranja
velikih teorija i danas se koncentriraju samo na pojedinane sluajeve.
alternativne paradigme modernizmu perenijalizam i primordijalizam su nezadovoljavajue
primordijalizam I: sposobnost uraunata
dakle modernizam je prije svega postavljen protiv nacionalistike teorije i to njene organske
varijante.
hans kohn je 1944. uveo razlikovanje:
voluntaristikog tipa nacionalizma = nacija kao slobodno udruenje racionalnih ljudskih bia koja
dobrovoljno stupaju u to udruenje. ovo je karakteristino za anglosaksonski svijet
organskog tipa nacionalizma = nacija kao organizam nepromjenjivog i neizbrisivog karaktera koji
se u njene pripadnike utiskuje pri roenju i kojeg se nikada ne mogu osloboditi. ovo je
karakteristino za nacionalistike pokrete istono od rajne.
ako zanemarimo geografsku podjelu ovih vidimo da je organska nacija kakva se pojavljuje kod
njemakih romantiara sveobuhvatna teorija koja, da je odriva, opovrgava modernistika gledanja.
dakle organski nacionalisti smatraju da se svijet sastoji od prirodnih nacija i da se njihove
karakteristike mogu prepoznati po kulturi.
to kau modernisti na ovo: ne postoje prirodne nacije niti ih moemo shvatiti kao organizme. nacije i
nacionalnost su logiki kontingentne povijesne pojave. one nastaju u modernom dobu, a prije njega
postoje drugi tipovi kolektiva (grad, selo, carstvo). kulturne razlike nije lako odrediti jer postoje mnogi
preklapajui identiteti. e kae: da li to znai da su tek nacionalisti izmislili nacije?
organska verzija je u svoje razumijevanje unijela i pojmove biologije i primordijalne nacionalne veze.
oba ova poimanja se pojavljuju u dvije najvanije primordijalistike teorijske kritike modernizma.
jedna od njih je biologijska, a druga kulturalna.
meutim nijedna od ovih teorija nije vezana uz organski nacionalizam.
dakle prva primordijalistika kritika je vezana uz sociobioloke postavke. dakle ovdje se tvrdi da
etnike skupine i nacije treba smatrati oblicima proirenih srodnikih skupina i da ih shodno tome
moemo izvoditi iz individualnih genetskih reprodukcijskih poriva.
glavni predstavnik ovakvog pristupa = pierre van den berghe. dakle on smatra da je modernost
nacija isto formalna: naime uraunate sposobnosti se proiruju politikim oblicima. no u konanici je
nacija prije svega proirenje rodbinskog odabira.
prema van den bergheu ovjekova drutvenost poiva na tri naela:

1. rodbinski odabir
2. uzajamnost
3. prisila
prema njemu etnike skupine nastaju iz malih plemena, povezane su rodbinskim vezama. one time
pleme pretvaraju u nadobitelj. kulturnim invencijama jednolinearnog podrijetla i obiteljske egzogamije
omoguuje se ovim malim plemenima proirenje ovog primordijalnog modela drutvene organizacije
na mnogo vea drutva.
39
dakle etnike skupine su uvijek proireno srodstvo, a ovo se vidi i po tome da su se posvuda
odrale etnike granice.
e kae: ovo srodstvo je dovoljno mono da stvori etnocentrizam... snaga ovih osjeaja se vidi i iz
injenice koliko ih je lako mobilizirati ak i u industrijskom drutvu. van den berghe smatra da se
etnocentrizam razvijao tijekom milijuna ili barem stotina tisua godina kao proirenje rodbinskog
odabira.
nadalje po njemu genetska pripadnost odreuje stupanj suradnje (isto kao i kod ivotinja), a time i
stupanj u kojem jedni drugima poveavaju sposobnost (= uraunata sposobnost).
e a kae: pripadnike istog genetski povezanog roda prepoznajemo po navikama, ponaanju, kulturi,
jeziku. ovi signali nam govore da ljudi s tim kulturnim obiljejima potjeu od istog pretka i da se mitovi
o zajednikim precima poklapaju sa stvarnim biolokim precima.
kae smith: ovo je najvea manjkavost van den bergheove teorije. naime etninost se svakako
temelji na mitovima o zajednikim precima, no nema dokaza da su ovi mitovi bioloka injenica.
van den berghe jo kae: mit moe biti i netoan, no vano je da se u njega vjeruje. ovo je pak
mogue ako ljudi imaju vanjske slinosti i ako dovoljno dugo ive zajedno. ipak etninost se ne
moe izmisliti iz niega. njima se moe manipulirati, iskoritavati ih, ali moraju biti povezani s nekom
postojeom populacijom koja je povezana endogamijom.
dakle ovdje je point teorije: van den berghe uzima zajedno tjelesni izgled i kulturu, a zajedniki
ivot i mitove izjednaava s preferencijalnom endogamijom.
no smith pokazuje kako velik broj etnikih skupina ak i u svojim mitovima ima nekoliko plemena kao
pretke (francuzi = gali + franci; englezi = normani, anglosasi, danci, bretonci). naime kad bi bilo rije
o rodbinskom odabiru kako bi se onda ovi mijeali?
kae: van den berghe s pravom upozorava kako etniju nije mogue ustanoviti na nekom drugom
temelju osim vjerodostojnog koncepta zajednikog podrijetla. ovaj koncept je pak vjerodostojan ako
barem malo odgovara stvarnosti.
meutim, kae smith iz ovog ne moemo zakljuivati o tjelesnoj i genetskoj slinosti: mnoge
etnike skupine su prole tolike kulturne i demografske promjene, da teko da moemo govoriti o
genetskom kontinuitetu.
i dalje kako se ova odanost obitelji moe proiriti na skupine koje su milijunske brojnosti. ovdje
naprosto mora biti posrijedi neki oblik zamiljanja. ovo ne znai da su nacije posve zamiljene
zajednice, no nije jasno kako moemo znati da su ti nepoznati ljudi u genetskom srodstvu s nama?
dakle glavni nedostatak van den bergheove teorije je upravo ovo vjerovanje u stvarnu genetsku
srodnost.
sljedei problem s ovom sociobiolokom teorijom = povijesno se ne razlikuju razliiti stupnjevi moi,
inkluzivnosti i sloenosti. nacija se naprosto izjednaava s etnijom i ini se izlinim svako posebno
objanjavanje nacija nacija je samo proireno pleme...
primordijalizam II: kulturne danosti
dakle u ovoj varijanti primordijalizma se polazi od kulturnih danosti ljudskog drutva. ovaj pristup je
donekle utemeljen na durkheimovom razlikovanju mehanike i organske solidarnosti.
40
clifford geertz on razlikuje dva snana, ali neovisna motiva:

1. elja da se bude priznat kao odgovorni akter ije elje, djela, nade znae = elja za identitetom
2. elja da se izgradi djelotvorna dinamina moderna drava = elja za prosperitetom i uspjenom
dravom.
e kae geertz: ova dva motiva su esto suprotstavljena, a napetost meu njima je posebno jaka u
novim postkolonijalnim dravama. naime:
s jedne strane raste vanost suverenosti drave
s druge strane doivljaj sebe kod ovih naroda ostaje duboko povezan s injenicama krvi, rase,
jezika, mjesta
dakle ovdje postoji snana primordijalna vezanost grupa. pod primordijalnom vezanosti geertz
podrazumijeva vezanost koja proizlazi iz danosti, tj. navodne danosti (budui da je veza prije svega
utemeljena na kulturi) drutvene egzistencije. ove danosti ukljuuju:
neposredno srodstvo
susjedstvo
vjersko zajednitvo
jezik ili narjeje
kae geertz ove bliskosti ponekad sadre neizrecivu prisilnost. ovjek je vezan uz roaka i susjeda,
ne samo kao rezultat osobne sklonosti, praktine nude ili zajednikog interesa, nego velikim dijelom
zbog nekog neobjanjivog apsolutnog znaenja pripisanog toj vezi. iako se snaga ovih primordijalnih
veza razlikuje od drutva do drutva, u svakom drutvu i razdoblju postoje neke privrenosti koje
slijede vie iz nekog osjeaja prirodne (ili duhovne) slinosti nego iz drutvene interakcije.
ovdje je dakle rije o podnacionalnim vezama koje ugroavaju lojalnost dravi, a koje su u novim
dravama vrlo snane. kako po geertzu nastaju ove veze: naime one nastaju kao kvazisrodstvo,
budui da su stvarne srodstvene jedinice (obitelj, loza) previe male, pa se referencija usmjerava na
neustanovljivo, ali socioloki stvarno srodstvo pleme. koje su to sve veze:
rasa. ova veza se odnosi na fenotipe, a ne na neki jasan osjeaj zajednikog podrijetla
jezik. ovaj ne mora izazvati podjele, ali moe potaknuti lingvizam kao osnovu promordijalnih
sukoba
religija. ova moe slabiti graansku svijest
obiaji. skupine koje se razlikuju nainom ivota se esto suprotstavljaju drugima koje se od njih
razlikuju
geertz razlikuje unutardravne i meudravne primordijalne vezanosti.
pa kae geertz: nastanak moderne politike svijesti vezane uz dravu potie ove primordijalne
osjeaje meu irokim slojevima stanovnitva. upravo proces stvaranja moderne drave potie
parohijalizam, komunalizam i rasijalizam. ovo se deava zato jer je drava u drutvo unijela novu
nagradu za koju se treba boriti i zastraujuu novu snagu s kojom se treba natjecati.
geertz smatra da se ovo moe nai u postkolonijalnim dravama, ali i u evropskim.
instrumentalistika kritika
glavni prigovori paula brassa: on smatra da primordijalne veze postoje, no da su mnoge od njih
promjenjive. naime budui da je krug pravih rodbinskih odnosa previe malen da bi bio politiki vaan
rodbinski odnosi u etniji su zapravo fiktivni (to kae i geertz). e a fiktivni odnosi su uvijek i
promjenjivi.
41
i dalje brass pokazuje kako postoje jo dva prigovora primordijalistikom gleditu:

1. pretpostavka da je priznanje zasebnih primordijalnih skupina dovoljno da se predvidi hoe li se u
budunosti razviti nove etnike zajednice ili nacije je neodriva
2. pretpostavka da etnike pripadnosti pripadaju neracionalnom dijelu ovjekove linosti i kao takve
su pogubne za graansko drutvo takoer ne stoji.
brass tako pokazuje kako ak ni postojanje snane kulture, tradicije i predaje neke skupine ne znai
nuno da e ta skupina razviti nacionalizam. isto tako, skupine bez snane tradicije i kulture mogu
razviti nacionalizam.
jack eller i reed coughlan potpuno odbacuju primordijalistiki koncept. oni smatraju da ovaj koncept
sadri tri zasebne ideje:
1. 'dano', a priori izvedena priroda primordijalnih veza koja prethodi svakoj drutvenoj inteakciji
2. njihova neizrecica, nesnosna i prisilna svojstva
3. emocionalna, afektivna priroda primordijalnih uvstava i veza
i sad oni pokazuju da ove ideje primordijalne veze i osjeaje smjetaju izvan podruja drutvene
konstrukcije to ih ini neodrivima.
kljuna zamjerka ove dvojice autora = ideja da su primordijalne veze iskljuivo afektivne i da se
podrazumijevaju, a ne nastaju kroz drutvenu interakciju. naime ako emocija ne nastaje iz
drutvene inteakcije onda nam ne preostaje drugo nego da smatramo da je ona bioloka
a sad smith daje kritiku primordijalizma i instrumentalizma zajedno. naime oba pristupa su
redukcionistika:
jedan etninost i nacionalnost objanjava kao instrument racionalne sebinosti prije svega elita
drugi ih objanjava kao kolektivni izdanak uvjerenja o primordijalnome
dakle kod ovog spora je zapravo rije o suprotstavljanju interesa afektu. kae: u krajnostima su ovi
pristupi radikalno suprotstavljeni, no oni se nalaze na polovima istog kontinuuma pa je zapravo
mogua i integracija njihovih stajalita.
i sad pokazuje kako se geertzu ne moe prigovoriti da je blizak primordiijalizmu sociobiologa: on

govori samo o kvazisrodstvu kao neustanovljivom ali socioloki stvarnom srodstvu. nadalje on ne
smatra da je primordijalnost svojstvena samim objektima, nego samo percepcijama i osjeajima koje
oni izazivaju. dakle ne postoji primordijalna stvarnost nego su stvarna vjerovanja u primordijalne
objekte.
e kae smith teorija etninosti nacionalizma se mora baviti vezama koje se temelje na percepcijama
primordijalnosti. naime instrumentalistiki i drutveno konstruktivistiki modeli razraeni radi
objanjavanja politike identiteta i graanskog nacionalizma na zapadu su nam vrlo malo korisni za
objanjavanje nacionalizama istone evrope, azije ili afrike.
meutim postoji i problem i s ovakvim primordijalizmom. naime pokazuje se da on nije mnogo

vie od puke tautologije: izdvajaju se odreene vrste uvjerenja, vezanosti i osjeaja koji se razlikuju
od drugih i pokazuje se kako etninost i nacionalizam dokazuju njihove znaajke. naime ovo nije
objanjenje nastanka ovih pojava.
ipak iako primordijalizam nije sposoban dati objanjenja on je razotkrio neka osobita obiljej a
etnikog i nacionalnog fenomena prije svega snani primordijalizam sudionika. ovo je dobro
polazite za objanjavanje.
42
perenijalizam I: etniki kontinuitet
i sad pokazuje kako se instrumentalizam najee poklapa s modernizmom, a perenijalizam s

primordijalizmom. ipak ovo poklapanje nije tako jednostavno.
perenijalizam = ovaj pojam se odnosi na povijesnu starost onog tipa drutvene i politike organizacije
kojeg nazivamo nacijom. dakle ovdje se smatra da ona postoji vjeno ili barem od pamtivijeka. prema
ovom gledanju naravno ne postoji razlikovanje etninosti i nacionalnosti.
nacionalizam je u ovom politiki pokret koji je moderan, ali zapravo je nacija suvremena verzija
etnike zajednice ili kolektivnog kulturnog identiteta koji je postojao u svim povijesnim epohama.
ipak perenijalisti ne smatraju da su nacije i etnike skupine prirodne danosti. one su iskljuivo
drutvene i kulturne pojave. dakle etnika zajednica ili nacija su drutvene pojave, no postoje kao
temeljno obiljeje ljudskog drutva tijekom cijele zabiljeene povijesti. ovo je razlog zato ih pripadnici
doivljavaju kao iskonske.
joshua fishman pokazuje kako je kod etninosti rije o bivanju, injenju i znanju.
bivanje: naime etninost se uvijek doivljava kao fenomen srodstva, kao kontinuitet u osobi i u
onima koji dijele meugeneracijsku vezu sa zajednikim precima. etninost se tako doivljava kao
neto to postoji u tijelu (krv, meso...). tako se etninost uspostavlja kao ivua zbilja koja svakog
ovjeka pretvara u kariku u vjenom lancu koji ide od narataja do narataja.
injenje: ovdje je rije o uvanju, potvrivanju i uveavanju kolektivnih identiteta i prirodnog
poretka. dakle ovdje je rije o kulturnim praksama. injenje za razliku od bivanja moe
promijeniti smjer etninosti dakle reinterpretirati prolost
znanje: ovdje je rije o mudrosti kolektiviteta.
kae smith: iako ovo zvui primordijalno i kvazimistino, fishman ne zagovara sociobioloki
redukcionizam. on samo eli podcrtati snagu, dugovjenost i sveprisutnost etninosti i nacionalnosti,
ustanoviti njene duboke korijene i u povijesti i u ljudskoj dui.
meutim postoji problem s ovim: naime kako moemo verificirati ova uvjerenja i osjeaje u
predmodernim epohama.
nadalje ako prihvatimo pretpostavku da ljudi osjeaju duboku potrebu za pripadanjem, pa analitiar
mora ui u uvjerenja i osjeaje etnikih pripadnika kako je mogue iznutra objasniti stvaranje i
nestajanje etnikih zajednica?
najvei problem fishmanove analize jest da ona sa svojim dubokim osjeajem pripadnosti
zajednicama ne uspijeva objasniti probleme zajednica s nejasnim i slabije dokumentiranim
prolostima i situacije mijeanja etnikih zajednica. dakle ova analiza je prikladna za analizu
predmodernih stabilnih etnikih skupina, ali ne i za fluidne identifikacije i vezanosti modernih
zapadnih drutava.
u perenijalizmu meutim nema razdvajanja nacije i etnike skupine, kao ni razlikovanja etnikog
kontinuiteta i etnikog ponovnog pojavljivanja. dakle prema njima etninost i nacija postoje dom god
postoje ljudi koji ju osjeaju kao opipljivu i zadravaju osjeaj bliske pripadnosti.
dakle kod fishmana je rije o kontinuiranom perenijalizmu: podrijetlo nacija i etnikih zajednica se
moe pratiti kroz narataje sve do njihovih poetaka s pripadajuim osjeajem njihovog iskonskog
karaktera.
43
perenijalizam II: perenijalna etninost, moderne nacije
walker connor: on dokazuje kako je nacionalna veza bitno psiholoka i neracionalna. nacija je za
njega skupina ljudi koji vjeruju da ih povezuju zajedniki preci. nacija je u ovom smislu najire
mogue proirenje obitelji.
i njegov stav se razlikuje od sociobiologa: osjeaj jedinstvenog porijekla se ne mora podudarati, a
najee se ni ne podudara s injeninom povijeu.
prema njemu klju za naciju nije injenina povijest, nego povijest koja se osjea. dakle za postojanje
nacije je potrebno da pripadnici intuitivno vjeruju u posebno podrijetlo i razvoj te skupine.
prema njemu sva racionalna objanjenja nacije promauju svoju bit ona je bitno etnopsiholoki
fenomen
connor razlikuje nacionalizam o domoljublje:

domoljublje = ljubav prema zemlji, dravi i njenim institucijama
nacionalizam = ljubav prema naciji kao najveoj skupini iz koje potjeemo
nadalje on daje razliku nacije i etnike skupine:

etnika skupina ne mora osjeati solidarnost. njeni pripadnici prije svega osjeaju to nisu, a ne
to jesu
tek kad etnika skupina postaje svjesna sama sebe u smislu jedinstvenosti, dakle kad se definira
sama, ona postaje nacija.
dakle svaka nacija je utemeljena na etnikoj skupini, ali nije svaka etnika skupna nacija.
pritom connor ne nudi objanjenje nastanka etnikih skupina one su jednostavno nekakav osjeaj
srodstva. meutim daje objanjenje nacije. ona nastaje kad etnika populacija postaje svjesna sebe
kao takve. prema njemu se ovo pojavljuje tek u 19.st.
on dalje pokazuje kako ni u mnogim zapadnim zemljama proces nastanka nacije nije dovren, pa se
naprimjer mnogi francuski seljaci do 1.sv. rata nisu smatrali francuzima.
connor pokazuje kako se nacionalizam etnikih skupina pojavljuje kao rezultat sredstava masovnog
komuniciranja, demokracije. dakle modernizacija nije uzrok, ali je katalizator procesa nastanka
nacija.
kae smith: connorov pristup je koristan za razumijevanje naina mobiliziranja etnikih masa u
nacionalistikim pokretima, ali je manje koristan za shvaanje rutinskih osjeaja nacionalnog
identiteta u naprednim, stabilnim, demokratskim dravama.
sljedei problem: connorov kriterij da nacija postoji tek kad veina glasa na nacionalnim izborima je
suvie restriktivan. ovo naime pretpostavlja:
da je nacija nuno masovni fenomen. ovo je osporivo jer implicira da je jedina vrsta nacije
moderna, masovna nacija. meutim u predmodernim fazama je postojao tip nacije koji je vie
bio fenomen elite.
da se svjesnost svodi na participaciju. ovo je osporivo jer su ljudi svjesni mnogih stvari u kojima
ne participiraju. osjeaj pripadnosti nekoj zajednici moe postojati i bez participacije u njenim
institucijama
da se u demokracijama participacija mjeri glasanjem. postoje ljudi koji se smatraju pripadnicima
nacije, a da nemaju pravo glasa. osim toga postoje i drugi oblici pariticipacije.
44
psihologija etnike srodnosti
donald horowitz na slian nain kombinira perenijalnu etninost s politikim modernizmom. i on

podrijetlo etnike vezanosti vezuje za osjeaj rodbinskih veza.
dakle etninost se temelji na mitu o zajednikim precima koji sa sobom nosi obiljeja za koja se
smatra da su uroena. dakle etninost je uvijek vezana uz nekakav osjeaj pripisanosti.
dakle za horowitza je etninost neki oblik proirenog srodstva. ona zadovoljava potrebu za bliskou
i zajednicom i vezama koje su sline obiteljskima. ova bliskost moe biti temeljena i na kulturnim
obiljejima. no kljuna stvar je da se veina ljudi raa u nekoj etnikoj skupini. tako je pripisanost
roenjem element koji definira etninost.
i dalje horowitz pokazuje kako su ljudi spremni stvarati skupine na temelju raznih obiljeja i
spremni su rtvovati vlastiti probitak za probitak skupine. meutim ono to etniku skupinu razlikuje
od ostalih je da se one vezuju za razlike od drugih koje smatraju pripisanima i koje se stoga ne mogu
mijenjati.
i dalje etnike skupine se uvijek usporeuju s drugima, a njihova tenja za vrijednou skupine i
kolektivnim samopotovanjem je univerzalna pojava. horowitz ovo smatra osnovnim uzrokom
etnikih sukoba.
a sad autor ovo primjenjuje na postkolonijalne zemlje: do dolaska kolonijalizma je tenja za relativnim
potovanjem skupina bila mala, lokalizirana i sporadina. zbog pojave velike drave i kapitalistike
privrede ove skupine dolaze u stalne interakcije, a ovo jaa borbu za relativno potovanje meu
njima.
horowitza prije svega zanima utjecaj koloinijalizma na pluralne etnike drave koje je stvorio u aziji,
africi i karibima. pritom on koristi perenijalistiku i funkcionalistiku analizu etninosti prije svega
kroz inzistirane na navodnoj rodbinskoj osnovi etninosti.
ono to u njegovoj analizi nije jasno je kako dolazi do stvaranja nacija i nacionalnih drava.
iskonska nacija?
sad se smith pita: kako perenijalistiki prikaz kakav daju connor i horowitz moemo kombinirati s
modernistikim, povijesnim pristupom naciji, ako se smatra da je nacija na neki nain oblik etnike
zajednice ili je iz nje izrasla. da li to znai da je nacija zapravo vjena?
john armstrong odgovara sa da: skupni identitet zvan nacija nije nita drugo doli moderni ekvivalent
predmodernog etnikog identiteta koji postoji oduvijek. ono to prema njemu razlikuje predmodernu
etniku skupinu i naciju jest da predmoderna etnika skupina ne znai glavnu legitimaciju u stvaranju
politike zajednice, a nacija je upravo to.
i sad ukazuje na neke autore koji tvrde da su nacije postojale ve u antici i kojima je za to najomiljeniji
primjer izrael. (grosby)
kae smith: ovo je na prvi pogled plauzibilno, no jedna od nunih sastavnica pojma nacije je zamjena
religije graanstvom, to postoji iskljuivo u modernom dobu. nadalje ovo bi moglo znaiti da
moramo uvesti postojanje dvije vrste nacije: predmodernu i modernu.
45
8. etnosimbolizam
tri antinomije koje se pojavljuju u veini radova o nacijama i nacionalizmu:

a) bit nacije nasuprot konstruiranosti
b) drevnost nacije nasuprot modernosti
c) kulturna osnova nacionalizma nasuprot politikim tenjama.
ova dvojstva su ugraena kako u znanstvene radove, tako i u djelovanje samih nacionalista.
kod znanstvenika povjesniara se u ovom kontekstu ve davno pojavljuje rasprava izmeu:
a) objektivista koji istiu kulturu i jezik kao kljune za definiranje nacija. po njima se nacije mogu nai
ve u 10.st.
b) subjektivista koji smatraju da su nacije proizvod narodne volje i politikog djelovanja. prema njima
su nacije proizvod 18. i 19.st.
'stare, kontinuirane' nacije
dakle i danas postoje odjeci ove rasprave. tako se veina autora dodue slae da je nacionalizam
moderna pojava koja nastaje u kasnom 18.st, ali se ne slau oko nacije i nacionalnog osjeaja. tako
mnogi tvrde da se nacionalni osjeaji mogu nai ve u 16.st. ovo se prije svega tvrdi za englesku...
adrian hastings tvrdi da u engleskoj moemo razabrati postojanje nacionalnih osjeaja ve od

kasnog srednjeg vijeka. najkasnije od 11.st. se engleska poinje shvaati biblijski kao nacija koju
treba braniti kao to se branio starozavjetni izrael.
ovaj autor smatra da je upravo itanje biblije na narodnim jezicima bilo odluujue u stvaranju
osjeaja nacionalnosti.
hastings naime smatra kako biblija (stari zavjet) predstavlja vrlo razvijeni model onoga to znai biti
nacijom: jedan narod, jedan jezik, jedna vjera, jedan teritorij, jedna vladavina. ovo je itateljima biblije
posluilo kao uzor. e a budui da se biblija na vernakularnim jezicima prvobitno pojavljuje kod
protestanata ovdje se prvo i pojavljuje nacionalni osjeaj.
tako su se englezi ve u 16.st. poeli smatrati odabranim narodom koji treba iriti reformaciju.
hugh seton-watson polazi od slinih stajalita i razlikuje dvije vrste nacija:

1. stare, kontinuirane nacije. dakle ove postoje znatno prije francuske revolucije i nacionalistikih
ideologija koje trae uspostavu nacionalne drave
2. svjesno stvorene nove nacije. ove nacije su stvorene svjesnim djelovanjem nacionalista.
seton-watson smatra kako je ova razlika prije svega evropska. dakle

stare nacije su: englezi, koti, francuzi, nizozemci, portugalci, danci, veani, maari, poljaci, rusi.
u ovim zemljama se nacionalni identitet i svijest stvarao spontano i nije ovisio o neijoj volji.
nove nacije: ove su stvorili dobro poznati voe uz pomo pisane rijei i modernih komunikacijskih
sredstava. kljuna stvar je ovdje bio jezik i jezina politika
predmoderne nacije?
46
dakle kod seton-watsona je rije o kontinuiranom perenijalizmu koji meu ostalim podrazumijeva da
su nacije objektivne realnosti koje postoje tijekom cijele povijesti. ovo znai da nacija postoji kao
injenica. tako povijest nacije postaje manje povijest ideje, a vie zemljopisna povijest.
susan reynolds daje kritiku seton-watsonovog pristupa i daje alternativno tumaenje: naime po njoj
proces kojim su u evropi nastale suverene drave i stvorene nacije potjee od sloma rimskog carstva
i nastojanja da se oivi jedna imperijalna mo. iz ovog, prema njoj, moemo shvatiti predodbe i
nazore srednjeg vijeka.
ona izbjegava pojam nacionalan i upotrebljava pridjev regnalan budui da se srednjovjekovno
kraljevstvo poklapalo s narodom koji se shvaao kao prirodna naslijeena zajednica tradicije, obiaja,
zakona i podrijetla.
dakle tako se ta regnalna svijest (o zajednikom podrijetlu i obiajima) u srednjem vijeku zdruila s
kraljevskom vladavinom. pritom autorica ovu regnalnu svijest razlikuje od moderne, nacionalne, ali je
utemeljuje na perenijalistikom shvaanju subjektivne etninosti.
no kae smith pitanje je moemo li govoriti o nekom kontinuitetu izmeu srednjovjekovnih etnikih
ili regionalnih formacija i modernih nacija.
kae: mogue je nai primjere koji dokazuju odreenu mjeru kontinuiteta izmeu postojeih etnikih
zajednica i modernih nacija posebno ako te etnike zajednice imaju identitet oblikovan nekom
skripturalnom religijom (npr. idovi). no, nema dokaza da etnika skupina ima neku uzronu ulogu u
stvaranju modernih nacionalnih drutava.
kae: dokaze za vezu izmeu srednjovjekovnih regnalnih ili etnikih formacija i modernih nacija je
teko nai posebno ako polazimo od toga da su etninost i nacionalnost masovne pojave i da u
srednjovjekovnom svijetu seljaci moraju biti svjesni svojih regnalnih ili etnikih identiteta.
meutim adrian hastings ne smatra da je nuno postojanje svijesti kod seljaka. on tako smatra da
francuska nacija postoji kao koncentrirana na pariz mnogo prije nego to su francuski seljaci
progovorili francuski.
kulturni i politiki nacionalizam
dakle sad e ovdje razmatrati treu antinomiju navedenu na poetku: kulturna osnova nacionalizma
nasuprot politikim tenjama.
susan reynolds smatra kako je srednjovjekovni regnalizam uvijek bio i politiki i kulturni. ona time
pobija ideju da je nacionalizam bio jednostavno kasnija politizacija kulturalnih ili etnikih osjeaja iz
predmodernih razdoblja. dapae ona pokazuje kako u srednjovjekovnim tvorevinama i nije bilo
razlike ova dva.
kae smith: u modernom svijetu se svakako radi razlikovanje politikog i kulturnog nacionalizma.
tako hobsbawm i breuilly smatraju da je politiki nacionalizam jedini relevantan. no ovo je naravno
suvie ogranieno.
john hutchinson je dao analizu kulturnog nacionalizma. on ne porie vanost politikog

nacionalizma kao tenje ka uspostavi autonomnih dravnih institucija, ali pokazuje kako ne treba
previdjeti vanost kulturnog nacionalizma.
dakle kulturni nacionalizam je onaj koji tei moralnoj obnovi zajednice. ovdje nije fokus na uspostavi
drave nego se kao bit nacije uzima njena civilizacija koja je proizvod jedinstvene povijesti, kulture i
zemljopisnog profila.
47
dakle kulturni nacionalisti se prije svega bave obnovom poznavanja nacionalne prolosti,
knjievnou i umjetnou, tvore klubove i drutva... ako ga odgojitelji i novinari populariziraju,
kulturni nacionalizam moe stvoriti labavu mreu jezinih drutava, dramskih skupina, politikih
stranaka i poljoprivrednih zadruga...
ovakav nacionalizam se prije svega pojavljuje kod malih istonoevropskih etnikih skupina (slovenci,
slovaci).
hutchinson izvodi tri zakljuka iz svoje analize:

1. vanost povijesnog pamenja u stvaranju nacija
2. obino postoje suparnike definicije nacije
3. kulturni simboli imaju sredinje mjesto u stvaranju skupina
tako kulturni nacionalizam nije ni modernistiki ni tradicionalan. ovdje je prije svega rije o moralnim
inovatorima koji oivljavanjem etnike historicistike vizije nacije nastoje tradicionaliste i moderniste
odvui od sukoba i ujediniti u zadai izgradnje integrirane, osebujne i autonomne zajednice.
hutchinson smatra da se kulturni i politiki nacionalizam pojavljuju naizmjence kao dva suparnika
odgovora na krizna razdoblja sukoba izmeu tradicionalista i modernista...
kako se hutchinson distancira od modernizma: on smatra da je veina ljudi oduvijek imala

viestruke identitete, a pitanje koje treba postaviti je: postaju li nacionalni identiteti glavni u odreenim
okolnostima u predmodernim razdobljima? prema njemu politizirani etnicitet nije ni potpuno odsutan
prije 18.st. niti je sveprisutan nakon toga. on je jedan od mnogih identiteta koje pojedinci mogu
usvajati.
dalje, za hutchinsona sjeanja i simboli igraju vanu ulogu u odreivanju prirode i povijesti nacije i
osiguranju privrenosti mnogih ljudi pojedinim nacijama. zato je kulturni nacionalizam itekako vaan u
stvaranju nacija.
mitsko-simboliki sklopovi
john armstrong: prema njemu je moderni nacionalizam dio cikusa etnike svijesti koju treba
promatrati u duljoj vremenskoj perspektivi. naime nacionalizam se shvaa kao potpuno moderna
pojava bez presedana prije svega jer mu je prethodilo razdoblje apsolutizma u kojem se snano
odbacivala etnika diferencijacija.
meutim po armstrongu etnika identifikacija u raznim oblicima postoji od davno prije. dakle za
njega su etninost i nacionalnost kontinuirani.
u svojoj analizi armstrong polazi od etnikog iskljuenja granice izmeu nas i njih, univerzalne
usporedbe sa strancem. dakle kod svih skupina oduvijek postoji razlikovanje prema onima koje ne
razumijemo, pa ih ne smatramo ni potpunim ljudima (nijemci, barbari).
ovo je zapravo pristup definiranju etninosti preko granica koji potjee od fredrika bartha. on se
naime ne usredotouje na kulturna obiljeja skupina nego na samopercipirane granice. dakle
etninost je prema ovom drutveno omeena kategorija koju si skupina sama pripisuje i koju joj
pripisuju drugi. dakle prema njemu etniku skupinu prije svega odreuje njena granica, a ne kulturni
sadraj koji je omeen tom granicom.
john armstrong smatra kako su simboli presudni za opstanak etnike identifikacije. oni djeluju kao
graniari koji dijele nas od njih. nadalje ovi simboli djeluju i kao signali za druge. dakle simboli se
komuniciraju, kako meu pripadnicima tako i izmeu skupina
48
osim simbola su vani i legitimirajui mitovi. naime simboli opstaju tek kao dio neke mitske strukture,
a tijekom dugih razdoblja mitska struktura jaa spajanjem s drugim mitovima. ovi mitovi kod
pripadnika mogu probuditi osjeaj o zajednikoj sudbini dakle osjeaj solidarnosti u odnosu na neku
stranu silu. ovim se povaava percepcija granice.
okvir nastanka nacija
kod armstronga analiza etnikih identiteta u predmodernom razdoblju polazi od tri sastavnice:
1. simboli
2. komunikacija
3. mitovi
e i sad armstrong skicira imbenike koji stvaraju kolektivne kulturne identitete (dakle ovo je kao
neka skica kako nastaju etnike skupine):
razliiti naini ivota: ovdje ukazuje na razlike nomadskog i sjedilakog naina ivota i utjecaja
toga na nostalgine slike bolje prolosti. i sad tu jo pokazuje kako po ovom pitanju postoji
temeljna razlika izmeu islamske i kranske civilizacije i kako ove moemo takoer promatrati
instrumentima za promatranje etnikih skupina
nasljea razliitih tipova grada i carstva, njihovih pravnih sistema i univerzalnih mitova dakle i
ovi su utjecali na etnike identitete
vjerske organizacije dakle ove su takoer oblikovale etnike identitete
jezik kao odrednica etnikih identiteta
armstrong kae kako je etniki identitet poseban afektivni fenomen i specifina vrijednost uvjetovana
granicom izmeu nas i njih. pritom su religije bile vaan izvor mitsko-simbolikih sadraja.
kultura i granica
dakle armstrong ustanovljava dugake lance uzronosti u oblikovanju etnikih identiteta. prema
njemu moderni nacionalni identiteti nastaju na obrascima etnike ustrajnosti i na temelju dugotrajnog
utjecaja mitsko-simbolikih sklopova.
dakle on odbacuje modernistiku ideju koja odbacuje vezu modernih nacija i nacionalizma s ranijim
etnikim identitetima.
meutim armstrong u svojem nabrajanju povijesnih imbenika koji oblikuju identitet ne nastoji dati
alternativnu opu teoriju modernizmu
ipak on nudi jasno gledite s kojeg treba prosuivati i istraivati nastanak i ustrajnost etnikih i
nacionalnih identiteta
'dvojna legitimacija'
e sad smithov pristup. on za razliku od armstronga ne kree od daleke prolosti prema dobu
nacionalizma, nego obrnuto: od moderne epohe nacionalnih drava i nacionalizma prema najranijim
oitovanjima kolektivnih kulturnih osjeaja.
autor kree od ideologije i pokreta samog nacionalizma. prvi postupak = razluivanje razliitih
uporaba pojma nacionalizam:
1. doktrina ili ideologija.
49
2. pokret.
3. osjeaji.
4. proces izgradnje nacije.
5. simboli i jezik.
glavna naela nacionalizma kao ideologije =

svijet se prirodno dijeli na nacije, a svaka ima svoj posebni karakter i sudbinu
nacija je izvor cjelokupne politike moi, a odanost njoj nadilazi sve druge odanosti
ljudi se moraju identificirati s nacijom kako bi bili slobodni
globalna sloboda i mir su funkcija osloboenja i sigurnosti svih nacija
nacije se mogu osloboditi i ostvariti samo u vlastitim suverenim dravama
autor nacionalizam definira kao: ideoloki pokret za postizanje i odranje samouprave i neovisnosti u
korist skupine za koju neki njezini pripadnici misle da je aktualna ili potencijalna nacija.
tri osnovne niti vodilje koje se mogu uoiti u svakom nacionalizmu:

1. ideal nacionalne autonomije
2. nacionalno jedinstvo
3. nacionalni identitet
dalje treba razlikovati razliite tipove nacionalistikog pokreta:

organski / voluntaristiki
teritorijalno utemeljeni nacionalizam / etniki utemeljen nacionalizam
a sad definicija nacije: skupina ljudskih bia koja ima zajednike i razlikovne elemente kulture,
jedinstveni ekonomski sustav, graanska prava za sve lanove, osjeaj solidarnosti koji nastaje iz
zajednikih iskustava i koja zauzima isti teritorij.
e i sad autor daje svoj prikaz nastanka etnonacionalizma koji temelji na politikim i vjerskim
imbenicima, a ne na kulturnim i drutvenim (iz 1973.). dakle: modernu epohu obiljeava razvoj
znanstvene drave (= drava ija uinkovitost ovisi o upotrebi znanosti i tehnologije za kolektivne
potrebe). nastankom ove znanstvene drave dolazi u pitanje legitimnost religijskih objanjenja, a tako
nastaju dvojne legitimacije u kojima se bore suparnike osnove autoriteta. ova dvojnost posebno
pogaa intelektualce, a oni reagiraju na tri mogua naina:
1. neotradicionalizam: odbacuju svjetovnu dravu i potvruju boanski autoritet
2. asimilacionizam: ideja mesijanskog skoka u sekularnu budunost. dakle potpuno odbacivanje
boanskog autoriteta
3. obnoviteljska reakcija: pokuaj kombiniranja dviju legitimacija
e i sad tradicionalisti i asimilacionisti razoarani neuspjehom su skloni vraanju etnikim
zajednicama, starim vrijednostima, autentinim vrijednostima etnike zajednice. e i tako nastaje
nacionalizam. (bezvezno objanjenje ba...)
e kae sad poetkom 1980ih je uvidio da ova analiza otuenih intelektualaca nije objasnila
nacionalizam u cjelosti. naime ovo nije uspjelo objasniti zato je zanos kojim ti intelektualci i njihovi
sljedbenici prihvaaju domau povijest i kulturu tako intenzivan.
etnije i etnosimbolizam
zato se autor okrenuo povijesnoj sociologiji nacija i nacionalizma. kae: nesumnjivo je da se

nacionalizam kao ideologija i pokret pojavio u 18.st.
50
e ali kad je rije o nacionalnim strukturama, osjeajima i simbolici, pokazuje se da se ove moe nai i
ranije u povijesti. ak tovie i u antikom dobu se mogu nai primjeri socijalnih formacija koji se
znaajno pribliavaju inkluzivnoj definiciji nacije (idovi, armenci..)
dakle pojam nacije je perenijalan u onoj mjeri u kojoj su se sluajevi te formacije mogli nai u
raznim razdobljima povijesti i na razliitim kontinentima
kae: iako ovi primjeri ne rue modernistiku paradigmu, oni svakako bacaju sumnju na
nemogunost postojanja nacija u predmodernom razdoblju.
dalje: tijekom povijesti moemo nai razne dokaze za postojanje ne samo objektivnih (jezinih,
kulturnih) razlika nego i subjektivnih etnikih identiteta i zajednica od kojih su mnoge bile meusobno
neprijateljske. kod mnogih ovakvih zajednica postoji i etniki kontinuitet (npr. idovi, armenci, kinezi),
budui da su se, unato promjenama, neke kljune komponente tisuljeima odravali i reproducirali
(ime, jezik, vjerska zajednica, teritorij).
e i zbog toga je autor svoju analizu premjestio s nacija i nacionalizma na etnike zajednice. u sreditu
analize su pritom bili mitovi, sjeanja, vrijednosti, tradicija i simboli. i sad poblie navodi neke od ovih
elemenata:
mit o zajednikom porijeklu koji je bitan za doivljaj etnike zajednice budui da govori o
povijesnom temelju zajednice
simboli (znakovi, pjesme, obiaji, jezina pravila, sveta mjesta) koji slue kao podsjetnici na
jedinstvenu kulturu i sudbinu etnike zajednice i kao sredstva razlikovanja
zajednika sjeanja na kljune dogaaje i epohe u povijesti zajednice: osloboenje, zlatno doba,
pobjede, junaci, sveci, mudraci
iz ovog je potom izveo i definiciju etnikih zajednica: one su imenovane ljudske populacije sa
zajednikim mitovima o precima, povijestima i kulturama koje su vezane za specifini teritorij i imaju
osjeaj solidarnosti.
i sad pokazuje kako su etnike zajednice u ovom smislu vanu ulogu igrale ve u antici. e kae:
kasniji nacionalizmi su posezali upravo za ovim obiljejima etnike zajednice i koristili ih kao materijal
za formiranje svojih nacionalizama (mitove o precima, sjeanja, simbole, imena, jezik...)
ovo nas upuuje na vanost drutvenog pamenja.
e sad ovaj povijesno-etnosimbolistiki pristup se razlikuje od svake vrste primordijalizma: strukturu

etnikih zajednica odreuje osjeaj kulturnih slinosti, a ne veze fizikog srodstva utjelovljene u
mitovima, sjeanjima ili simbolima.
dakle etnike skupine nastaju na temelju kulturnih elemenata (mitova, simbola, vrijednosti, tradicija)
koji nastaju iz zajednikih iskustava nekoliko populacija koje ive zajedno. meutim, u predmodernim
razdobljima, ova etninost nije bila osnova alternativnog stvaranja politike zajednice.
dakle tek modernizacijom, usljed kulturnih, upravnih i ekonomskih promjena se etniki identitet
poinje isticati kao osnova stvaranja politike zajednice. ipak na nekim mjestima se ova preobrazba
deava i prije pojave tiskane knjievnosti (vicarska, kotska gdje se ve u 15.st. pojavljuju
odreene znaajke elitnog nacionalizma i postupnog pretapanja etnikih zajednica u nacije).
podrijetlo i tipovi nacije
dakle sad e dati analizu prijelaska na etninost kao osnovu stvaranja politike zajednice nacije.
dva su osnovna puta stvaranja nacija, a oni ovise o vrsti etnike zajednice iz koje nacija proizlazi.
dakle dvije vrste predmodernih etnija:
51
1. lateralna i ekstenzivna. ovo su zajednice koje rijetko prodiru duboko u drutvenu ljestvicu, ali se
nepravilno i neprecizno ire u prostoru. ove etnije su tipino aristokratske, ali su esto ukljueni i
sveenici i bogati graani
2. vertikalna i intenzivna. ovdje sad imamo dvije alternative. ova etnija se sastoji:
a) od gradskih elita, sastavljenih od sveenika, trgovaca i obrtnika, a vladajui sloj potjee od
imunih graana
b) ona je labava koalicija pripadnika plemena koje predvode glave klana, a koji su se ujedinili radi
bitke i zatim amalgamirali ili nastavili ivjeti s nekom dominantnom iako primitivnom dravom i
njenim vladarom.
ova vertikalna etnija ima ujedinjujue veze koje su intenzivnije i ekskluzivnije od onih u
aristokratskoj etniji.
e sad iz ovog: dva puta do nacionalnosti:

1. put birokratske inkorporacije. dakle ovdje se labava aristokratska etnija pretvara u teritorijalnu
naciju. pritom aristokrati nemaju interes da vlastitu etniku kulturu usade u srednje ili nie klase. i
sad pokazuje na primjeru kako se to ipak na kraju desi: naime u zapadnoj evropi nije uspijevala
uspostava novog rimskog carstva, a nadmetanje i ratovanje vladara je dovelo do potrebe
ukljuivanja srednjih klasa. tako se ove pomalo uvlai u politiziranu nacionalnu kulturu koja je
prvobitno bila rezervat artistokracije. tako ova kultura postaje narodna kultura. ishod ovog je
graanskiji tip nacionalnog identiteta koji se pothranjuje teritorijalnim nacionalizmom. dakle ovdje
je birokratska drava skovala naciju prodirui iz etnike jezgre na vanjska podruja niz
drutvenu ljestvicu
2. vernakularna mobilizacija. dakle ovdje se demokratska etnija pretvara u naciju pod okriljem
domae inteligencije. dakle ovdje domai intelektualci ponovno otkrivaju i prisvajaju jednu
selektivnu etnopovijest izvedenu iz postojeih mitova, simbola i tradicija u zabiljeenim sjeanjima
naroda uglavnom ruralnih, niih slojeva. dakle ovdje se deava povratak etnikim prolostima
kod kojeg se mora pomno odabrati to je nae, a to nije. ovo dalje zahtijeva vernakularnu
mobilizaciju naroda u vlastitu povijest i kulturu. ovdje dakle nastaje tip nacije utemeljen na
etnikim koncepcijama koji pothranjuje genealoki nacionalizam. i ovdje se nacija definira
teritorijalno i politiki, a manjine se uz oklijevanje priputaju. ovaj model je karakteristian za
istonu evropu, a kasnije i za bliski istok, daleki istok i afriku.
e a sad kae da postoji i trei tip stvaranja nacija koje se sastoje od dijelova drugih etnija. ovo vrijedi
prije svega za SAD, kanadu i australiju. dakle kako su pristizali valovi kulturno razliitih useljenika,
tako je pomalo nastajala pluralna koncepcija nacije koja prihvaa veliku etniku i kulturnu raznolikost.
pa kae: ovi procesi se ne deavaju automatski:

prije svega su potrebni odreeni uvjeti kapitalizma, trine privrede, masovnog obrazovanja
kod mnogih nacija je djelovala i puka sluajnost
presudno je znaenje pojedinih osoba koje su namjerno ili sluajno utjecale (elite nacionalisti)
dakle nacije su proizvod modernosti, ali su istovremeno i proizvod starijih predmodernih etnikih
veza. ovo ne vrijedi za sve nacije, a pogotovo ne postkolonijalne. meutim prvi i najutjecajniji primjeri
koncepta nacije su imali predmoderne temelje. upravo oni su postali osnovni uzori i standard
drutvene i politike organizacije.
etnosimbolizam zakljuno
kae: preobrazba iz etnije u naciju nije nuna, jer u protivnom ne bi bila potrebna nacija i
nacionalizam. dakle postoje karakteristike koje neodstaju etnijama, a nacije ih imaju:
52
jasno omeen teritorij domovina

javna kultura
ekonomsko jedinstvo
zakonska prava i obveze za svakoga
dakle iako nacije i etnije imaju zajednika obiljeja (ime, mitovi, sjeanja).
dalje ne treba mijeati armstrongovo i ovo gledanje s perenijalizmom. ovdje se dodue gleda na
dugotrajne pojave etnikih identiteta, ali se ne tvrdi da nacije postoje oduvijek.
9. onkraj modernizma?
william h.mcneill dokazuje kako su nacije i nacionalizam pojave svojstvene odreenom razdoblju
(1789.-1945.). one nisu postojale prije, a danas nestaju. prije i poslije ovog razdoblja pojavljuje se
polietnika hijerarhija.
polietninost, prola i budua
mcneill pokazuje kako je samo barbarstvo monoetniko. im dospijevamo na stupanj civilizacije

polietninost postaje norma. i onda pokazuje kako nijedno drutvo u povijesti nije funkcioniralo kao
monoetniko, osim nomadskih plemena. predmoderne civilizacije su nadalje zbog specijalizacije
radne snage stvorile i etniku hijerarhiju.
tek nakon 1700. se pojavljuje ideal neovisnosti etniki homogenih populacija. ovo je rezultat etiri
imbenika:
1. utjecaj klasinog humanizma i uzora graanske solidarnosti antikih polisa
2. razvoj itateljske publike upuene na standardizirane oblike vernakularnih jezika
3. brz rast stanovnitva u zapadnoj evropi zbog kojeg su se gradovi punili etniki homogenim
stanovnitvom sa sela
4. naglasak na vojno pjeatvo vojnu obvezu, koja je stvorila osjeaj solidarnosti i bratstva
prema ovom autoru su dakle ovi imbenici u 18.st. stvorili nacionalizam. iako je polietninost ostala,
nijedna drava si nije mogla dopustiti da nema nacionalni identitet.
e sad nakon 2.sv. rata se ovo raspada naime pokazuje se kako nacije i nacionalizam proizvode
rat, a da nijedna nacija nije sposobna samostalno pobijediti. tako nacije ponovno poinju privlaiti
strance gastarbajtere i stvarati polietniko drutvo.
nadalje pojava transnacionalnih kompanija je takoer utjecala na nastanak sve jae polietninosti.
mcneill smatra da je danas polietnika hijerarhija svuda u porastu, a nacije i nacionalizam nestaju
zbog neodgodive potrebe za odgovarajuom ponudom strane kvalificirane radne snage.
zapravo je za mcneilla nacionalizam i nacija tek kratko zastranjujue razdoblje koje je prije svega
stvar ideologije. naime polietnika drutva nikad nisu nestala.
sad e nam smith pokazati kako ovo ne stoji. naime i on sam, iako smatra da su nacionalna drava
i polietniko drutvo suprotnosti, zapravo pokazuje kako oni u praksi koegzistiraju. ali kae smith ne
radi se tu o viestrukim identietima. etninost moe funkcionirati na nekoliko razina, a iri identitet
obuhvaa ui. tako moe biti i idov i amerikanac.
53
e pa sad, ako je ovo moglo funkcionirati u 20.st. zato bi se onda sada odjednom raspala moderna
nacionalna drava
postnacionalne teme
dakle u ovom dijelu emo obraditi postnacionalne teme:

1. utjecaj kretanja stanovnitva na izglede nacionalne drave: fragmentacija nacionalnog identiteta,
multietninost
2. utjecaj feministike analize i pitanja roda na prirodu nacionalnih projekata, identiteta i zajednica
3. normativna politika rasprava o posljedicama nacionalizma po graanska prava i liberalnu
demokraciju
4. utjecaj globalizacijskih trendova i nadnacionalnih projekata na nacionalnu suverenost i identitet
mcneillova analiza obuhvaa sve ove toke osim toke 2.
ove teme na prvi pogled okreu lea modernizmu i ukupnoj analizi nacija i nacionalizma i nastoji
pokazati kako e ona nestati nestankom svojeg predmeta.
ipak ovim se ne dovodi u pitanje postavka o modernosti nacija i nacionalizma ne nastoji se sruiti
modernistiku paradigmu, pa ak ni revidirati iznutra (kao to to ini etnosimbolizam otkrivanjem
temelja modernih nacija u predmodernim etnikim sponama).
postmodernizam je samo proirenje dosega modernizma na postmodernu fazu drutvenog razvoja.
no istovremeno se i potkopava temelje modernizma.
dakle kljuna tema postmodernista = kulturna i politika fragmentacija povezana s ekonomskom

globalizacijom.
fragmentacija i hibridni identiteti
andersonova analiza je potakla brojne autore na radikalniju dekonstrukciju
homi bhabha je tako konstatirao da je sam pojam nacionalnog identiteta prijeporan. naime ova ideja
se pojavljuje u prosvjetiteljstvu koje eli ukljuiti sve postojee ukljuujui i drugoga. tako su
nacionalistike pripovjesti o nacionalnom ja tvrdile da ukljuuju drugoga i da stvaraju totalnu kulturnu
homogenost. no ovo je neodrivo. kulturna razlika je nesvediva i otkriva hibridnost nacionalnog
identiteta u svakoj dravi.
za njega su nacionalni identiteti sastavljeni od pripovijesti naroda s podijeljenim oznaiteljem:

izmeu prolosti i sadanjosti
izmeu sebe i drugog
izmeu pedagokih i performativnih pripovijesti
ovaj dualizam meutim fragmentira naciju
dakle to se deava: veliki prilijev stranaca (gastarbajtera i azilanata) nagriza osnove tradicionalnih
propovijesti i preodba o nacionalnom identitetu. tako danas svaki kolektivni identitet postaje pluralan
i gubi svoju vlast nad ljudima. naime stranci ovaj identitet ne prihvaaju niti ele biti asimilirani.
partha chatterjee. njega zanima odnos izmeu hegemonistikih nacionalistikih diskursa zapada i
domaih nacionalizama koje stvaraju nezapadne elite postkolonijalnih zemalja. naime on pokazuje
kako su ovi domai nacionalizmi postkolonijalnih zemalja formirani po uzoru na zapadne i kako
fragmentiraju ostatak drutva (nie slojeve) koji imaju drugaiju predodbu o nacionalnom identitetu
54
etienne balibar pokazuje kako je etninost plastina drutvena konstrukcija koja svoje znaanje
izvodi iz posebnih situacija onih koji ju izazivaju i odnosa moi izmeu pojedinaca i skupina.
za njih su i nacije i etnike zajednice fikcija: nijedna nacija ne posjeduje etniku osnovu prirodno. kad
se drutvene formacije nacionaliziraju, etniziraju se populacije koje su u njih ukljuene.
etninost se za njih proizvodi na dva naina: putem jezine zajednice i putem rase, a oboje stvaraju
ideju predestiniranih, autonomnih zajednica.
stuart hall za njega je etninost izraz hegemonistikog nacionalnog identiteta. meutim on smatra
kako nova identitetska politika na zapadu stvara pozitivnu koncepciju etninosti margina. dakle rije
je o multikulturalizmu.
kae smith ove postmodernistike analize daju uvid u posljednju fazu stvaranja nacije koja nevodi na
preispitivanje postojeih predodbi o nacionalnom identitetu. no smatra da nije tono da nacionalni
identitet nestaje, kao ni da su zapadne zemlje u ranijim razdobljima bile homogene.
etniki identitet, usprkos modifikacijama i dalje postoji na zapadu.
rod i nacija
od 1980ih se pojavljuje sve vie radova na temu odnosa roda i nacionalizma. ovdje e razmotriti rad
sylvije walby koji se bavi s nekoliko razina na kojima se pojavljuje tema roda i nacije.
uloga ena u nacionalizmu
dakle prva razina = empirijska. dakle ovdje je rije o raznim analizama sudionitva i uloge ena u
nacionalistikim pokretima i nacijama i stavova nacionalistikih pokreta prema enama.
walby pokazuje kako je u stvaranju zapadnih nacija emancipacija ena uslijedila kasno, dok su u
postkolonijalnim zemljama politika prava ena dola zajedno sa samostalnou.
enska simbolika nacije
floya anthias i nira yuval-davis se bave drugom razinom = analiza ideolokih i simbolikih upotreba
ena. one pokazuju kako su ene presudne za stvaranje i reprodukciju etnikih i nacionalnih
projekata i nabrajaju pet glavnih dimenzija njhovog djelovanja i prisutnosti:
1. ene koje bioloki reproduciraju pripadnike etnikih kolektiviteta
2. ene koje reproduciraju granice etnikih / nacionalnih skupina
3. glavne sudionice u ideolokoj reprodukciji kolektiviteta i prenositeljice njegove kulture
4. oznaiteljice etnikih / nacionalnih razlika simbol u ideolokim diskursima
5. sudionice nacionalnih ekonomskih, politikih i vojnih borbi
yuval-davis pokazuje kako hegemonistiki nacionalni simboli obznanjuju mukarcima kako se

trebaju rtvovati za svoju domovinu i ene koje simboliziraju njenu istou, pozivaju mukarce da se
rtvuju za ene i djecu kako bi bili njihovi junaci...
tako su ene esto konstruirane kao simboliki nositelj identiteta i asti kolektiviteta.
nacionalizam kao muki fenomen
55
cynthia elnoe pokazuje kako je nacionalizam izrastao iz maskuliniziranog pamenja,

maskuliniziranog ponienja i maskulinizirane nade.
ovo misle i neki drugi autori.
zato je sylvia walby pokuala dokazati kako su mukarci i ene na razliit nain ukljueni u naciju i
nacionalizam. ona pokazuje kako u najmanju ruku postoje neka razdoblja u kojima nacionalna borba
ukljuuje ili istiskuje sve druge borbe ukljuujui i klasnu i rodnu.
ipak nacionalizam kao diskurs je nerijetko usmjeren prije svega na potrebe mukaraca i ima muki
simboliki sadraj
george mosse pokazuje kako je nacionalizam u srednjoj evropi nastao u kontekstu morala
graanske obitelji s njenom brigom za ugled, moralnost i fiziku ljepotu. ovo se posebno oitovalo u
njemakoj (vrijeme napoleonskih ratova) kad su se francuske snage ocjenjivale kao rasputene, dok
se za nijemce reklo da imaju respektabian muki njemaki moral.
kasnije se ovaj muki moral i arijska muka ljepota jo snanije pojavljuje kod faista.
glenda sluga pokazuje kako je nakon francuske revolucije 1793. narodna suverenost definirana kao
iskljuivo muka, dok su ene smjetene u privatnu sferu kao majke i ene graana. autorica
pokazuje kako ovo nije samo smjestilo ene u privatnu sferu nego je stvorilo muku nacionalnu
dravu.
feminizam i politika identiteta
dakle ovo je konana normativna razina analize. tu je osnovno pitanje kako bi se ene trebale
odnositi prema politici identiteta i multikulturalizma
nira yuval-davis pokazuje kako politika identeta uvruje etnike i rodne granice i homogenizira i
naturalizira kategorije i grupne razlike.
isto to vrijedi i za multikulturalizam: dakle postoji opasnost postvarenja i esencijaliziranja kultura i
smanjivanja znaaja odnosa moi koji postoje u tim kulturama. ovo moe ohrabriti mukarce da
nadziru ponaanje ena u skladu sa svojom kulturom.
liberalizam i graanski ili etniki nacionalizam
tu autor eli upozoriti na raspravu davida millera koji brani graansku varijantu nacionalnosti (ne eli
ju nazvati nacionalizmom). ovaj autor nabraja pet karakteristika nacije kao zajednice:
1. ona je konstituirana zajednikim uvjerenjem i uzajamnom privrenou
2. protegnuta u povijest
3. karakterom je aktivna
4. povezana je odreenim teritorijem
5. odijeljena je od drugih zajednica svojom osebujnom kulturom
miller pokazuje da iako je ovjek privren etikom univerzalizmu, u ivotu smo etiki partikularisti, a
nacija prua veu i bolju osnovu za ispunjavanje dunosti i postizanje socijalne pravde.
nadalje nacija nudi bolju osnovu za liberalnu demokraciju nego radikalni multikulturalizam koji samo
ohrabruje fragmentaciju
i dalje nacionalnost je bolja i od graanskog statusa i apstraktnog ustavnog patriotizma, jer
povezuje politika naela s osjeajem zajednike povijesti i kulture i osjeajem mjesta i vremena.
56
kae smith moemo razlikovati etniki, graanski i pluralni tip nacije i nacionalizma. ovo su analitike
kategorije koje mogu biti korisne pri analizi useljenikih politika pojedinih drava:
francuska = graanska. dakle ovdje postoji teritorijalno naelo pripadanja, a slijedom useljenici
nakon nekog vremena imaju pravo na dravljanstvo
njemaka = etnika (donedavno). dakle ovdje useljenici nenjemci nisu nikad mogli dobiti
dravljanstvo, dok su razvlateni etniki nijemci s istoka odmah dobivali dravljanstvo
no svaki od ovih pristupa ima i svoje mane: tako je etniko-genealoki tip sklon iskljuivosti, dok je
graansko teritorijalni tip sklon netoleranciji prema razliitosti i radikalnoj asimilaciji.
pluralni nacionalizam ovaj prije svega postoji u useljenikim dravama. no ovdje se stavlja na kocku
politika kohezija i izaziva nacionalna nestabilnost, to moe izazvati reaktivne nacionalizme.
e pa kae: zbog toga ne treba vjerovati da postoji dobar graanski nacionalizam i lo etniki!
nacionalizam i globalizacija
dakle postoje autori koji pokuavaju iskoraiti iz modernizma tako to tvrde da nacije i nacionalizam u
potpunosti zamjenjuje kozmopolitska kultura i nadnacionalno vodstvo dakle nacija nestaje, a
zamjenjuju je nadnacionalni identiteti.
dakle ovi autori svoju argumentaciju oslanjaju na nekoliko postavki

slabljenje suverenosti nacionalnih drava. e ali kae: pitanje je koje je to doba u kojem su sve
drave bile potpuno autonomne.
masovne komunikacije koje stvaraju globalno potroako drutvo, pa tako slabe nacionalne
kulture. meutim kae smith paradoksalno je kako upravo jaanje elektronikih medija pomae
jaanju etnikih identiteta
nacionalni identitet i nadnacionalizam
dakle ovdje je rije prije svega o evropskoj integraciji. i sad pokazuje kako se ovdje pojavljuje
nadnacionalno dravljanstvo koje transcendira nacionalno, ali ga i nadopunjuje, no smatra da ne
treba biti previe optimistian u vjerovanju da ovim nestaje nacionalizam...
sljedee pitanje: mogunost stvaranja evropskog kulturnog identiteta dakle proizvodnja

panevropske kulture. mnogi smatraju da je evropske elite moraju iskonstruirati... i proizvesti evropski
nacionalizam. no kae: ovim se ne moe prevladati pojedine nacionalne pripadnosti...
onkraj modernizma?
za dekonstruiranje se uvijek moe nai dovoljno materijala, no ovakav pristup nije naroito koristan .
fragmentacija i globalizacija su svakako vane teme. no problem je da nijedan od ovih
postmodernistikih pristupa ne promatra pojam nacije i nacionalizma u povijesnoj dubini. ovi pojmovi
meutim to zahtijevaju.
nadalje autori poput mcneilla i autori koji se bave kulturnom fragmentacijom istiu vrsti temelj
kulturnih razlika ime se opako pribliavaju perenijalizmu.
57
veina ovih postmodernih teorija ne nude nikakvo ope objanjenje nacija i nacionalizma i ne
pokuavaju razotkriti mehanizme kojima su ovi stvoreni. s jedne strane se ti pojmovi dekonstruiraju
kao diskurzivni narativi, a s druge se ne nudi nikakvo objaenjenje njihove prisutnosti, varijacije i
vanosti.
ovo je vjerojatno vezano uz neprijateljstvo navedenih analitiara prema fenomenima nacije i

nacionalizma. tako se s jedne strane nepolitizirana etninost smatra simpatinom kao kulturna
razlika, graanski oblik nacionalizma se preporua, dok se najvee neprijateljstvo pokazuje prema
spoju etninosti i nacionalizma etnonacionalizmu.
meutim upravo ovaj tip nacionalizma zahtijeva najvie razmatranja i objanjenja
kae: veina ovdje razmotrenih postmodernistikih pristupa pretpostavlja neku od modernistikih

paradigmi iz koje onda pokuava iskoraiti. meutim dok nam modernistike teorije daju cjelovita
objanjenja fenomena, postmodernistika analiza u elji da pokae konstruiranost i fluidnost
fenomena nacija i nacionalizma odbacuje potrebu za cjelovitim prikazima ili ih uzima kao dane.
problemi, paradigme i izgledi
problemi
dakle problemi koje je ovaj prikaz iznio na vidjelo:

1. neuspjeh u postizanju konsenzusa o odreenju granica podruja: prije svega izmeu onih koje
nacije i nacionalizam ele tretirati kao odvojene od etninosti i onih koji smatraju da su ta dva
podruja dijelovi jedinstvenog podruja. ovo je razlika perenijalistike (primordijalistike) i
modernistike analize
2. terminoloke potekoe odsustvo ikakvog slaganja oko pojmova
3. problemi definicija velikim dijelom dolaze od podjele izmeu osnovnih paradigmi
4. iz tih razlika nastaju i divergentni istraivaki programi i interesi koje je teko povezati
5. problem razliitih vrijednosnih orijentacija prema pitanjima etninosti i nacionalizma
paradigme
kae: neki misle da opa teorija nije potrebna ni mogua. smith smatra da je potrebna! meutim
ako pogledamo sve ove pristupe vidimo da trenutno ba i nije mogua.
i dalje u posljednjih 30 godina je ipak dolo do znaajnog napretka razumijevanja fenomena nacija i
nacionalizma. pritom je svaka od glavnih paradigmi dala vane doprinose. i sad e navesti primjere:
primordijalizam. ovdje se nastoji razumjeti strast i portvovnost kao znaajke nacija i nacionalizma
i to tako da ih se izvodi iz primordijalnih atributa osnovnih socijalnih i kulturnih fenomena (jezika,
religije, teritorija, srodstva). najvaniji doprinos: ukazuje se na vanost veze izmeu etninosti i
srodstva i time se daje objanjenje snanih osjeaja koji se vezuju uz ovu pripadnost.
perenijalizam: ovdje se promatra nacije tijekom dugog vremena i nastoji shvatiti njihovu ulogu
dugotrajnih sastavnica povijesnog razvoja: bilo da se u povijesti pojavljuju svaki puta iznova ili
postoje kontinuirano. perenijalisti izvode moderne nacije iz temeljnih etnikih spona, a ne iz
modernizacije. (sad tu izgleda kao da je i armstrong perenijalist...). doprinos: poboljai
razumijevanje funkcija jezika i etnikih spona i snazi mitova o podrijetlu u mobiliziranju potpore
nacionalizmu.
58
etnosimbolizam: ovdje se nastoji otkriti simboliko naslijee etnikih identiteta pojedinih nacija i
pokazati da moderni nacionalizmi i nacije u suoavanju s problemima modernog doba, ponovno
otkrivaju i reinterpretiraju simbole. doprinos: ovo je pridonijelo razumijevanju subjektivnih i
povijesnih dimenzija nacija i nacionalizma. uz ovo ide i usporedno istraivanje naina na koje su
nacionalisti ponovno otkrili i upotrijebili etnosimboliki repertoar za nacionalne svrhe prije svega
mitove i sjeanja na odabranost, svetost teritorija, kolektivnu sudbinu, zlatno doba...
modernizam: ovdje se dakle nacije i nacionalizam izvode iz procesa modernizacije i pokazuje se

kako su drave, nacije i nacionalizmi na posve nove naine mobilizirali i ujedinili populacije kako
bi se nosili s modernim uvjetima i modernim politikim imperativima. i sad tu daje doprinose
svakog od autora posebno...
postmodernizam: ovdje je otkrivena fragmentacija nacionalnih identiteta i navjetena je nova

postnacionalna vrsta politike identiteta i globalne kulture. ove analize se mogu shvatiti kao
nastavak dijelova modernistike paradigme. doprinos: razumijevanje dinamike identiteta u
pluralnim zapadnim drutvima.
izgledi
59

Anthony Smith

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Anthony Smith

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

anthony d.

smith nacionalizam i modernizam

anthony d. smith nacionalizam i modernizam

uvod: modernistika paradigma

uspon i pad nacionalizma?

nacionalizam je krenuo vezano uz nacionalne drave, demokraciju, a ovakav je ponegdje ostao i do

uspon i pad modernizma?

paradigma nacionalizma je vezana uz paradigmu klasinog modernizma: nacije i nacionalizam su

dakle ovdje se bavimo nastajanjem i slabljenjem vladajue teorije nacija i nacionalizma.

1. nastanak klasinog modernizma

tri glavna pitanja kojima se bavi teorija nacija i nacionalizma:

korijeni klasinog modernizma

lord acton: on kontinentalno idealistiko gledanje na nacionalnost smatra opasnim izvorom

1. marksizam. dakle ovaj je usredotoen na ekonomske i klasne imbenike u razvoju ovjeanstva.

4. dirkemovska struja (durkheim). ovo je najvaniji utjecaj na modernistiku paradigmu. ovdje je

povjesniari i drutveni znanstvenici

neposredni poticaj za razvoj modernistike paradigme = socioloki usmjereni povjesniari 1920ih.

svojstveno ovim teorijama je i dijeljenje nacionalizma na dvije vrste (hans kohn):

dva bitna aspekta ovih povijesnih analiza za razvoj klasinog modernizma:

klasina modernistika paradigma nacionalizma

pet modernistikih prigovora perenijalizmu:

modernistika teorija je racionalistiki odbacila sva genetska objanjenja i pola od funkcionalistike

dakle ono emu se modernizam najvie suprotstavljao je primordijalizam (= prvobitnost, iskonskost)

sljedea stvar kojoj se modernizam suprotstavljao = neracionalnost i pasivnost perenijalizma. naime

3. nacije su glavni politiki akteri na meunarodnoj pozornici.

iza ovog stoji ira paradigma klasinog modernizma koja tvrdi:

najvea zamjerka modernizma perenijalizmu: smatra ga se odgovornim za ratove i strahote u 20.st.

PRVI DIO: VRSTE MODERNIZMA

dakle tu daje etiri verzije modernistike paradigme:

nadalje ovi proleteri pridolice su se esto znaajno razlikovali od starosjedilakog stanovnitva

nekoliko problema koje je uoio i sam gellner:

pismeno agrarno i industrijsko drutvo

gellnerova teorija se temelji na njegovoj analizi prijelaza tri tipa drutva:

od 'niske' do 'visoke' kulture

a sad jo i dva naela cijepanja u industrijskim drutvima:

nacionalizam i 'visoke kulture'

kae: obrazovanje ne nudi objanjenje privrenosti ljudi naciji.

nacionalizam i javno obrazovanje

problem kod gellnera je da on polazi od jednog jedinog modela nacionalizma = od njemakog

nacionalizam i povijesni kontinuitet

u konanici se u mnogim zemljama (finska, slovaka, ukrajina) niska kultura seljaka

nacionalizam i etnika prolost

nadalje marx i engels su nacionalizme dijelili na progresivne i regresivne prema tome je li

imperijalizam i neujednaeni razvoj

posljeratna socioekonomska tumaenja su se razvila iz marksistike tradicije, ali su prekinula s njom.

tako je nacionalizam okrenut u dva smjera:

osnova narinove teorije je marksistiko tumaenje nacija i nacionalizma na temelju proturjeja

kae: ova teorija nam meutim ne daje objanjenje varijacija nacionalizma.

e sad emo ponovo ispitati:

eskplanatornu varijablu: neujednaen kapitalistiki razvoj

razvoj koji 'proizvodi nacionalizam'?

e sad idemo na eksplanatornu varijablu: neujednaeni kapitalistiki razvoj. dakle nacionalizam je

dalje: putanja irenja nacionalizma ne poklapa se uvijek sa diskontinuiranim irenjem kapitalizma. i

pa kae: etninost ja razmjerno nezavisna varijabla u nastanku i irenju nacionalizma. samo u

kae: iako je povezivanje neujednaenog kapitalistikog razvoja i nacionalizma koristan uvid,

socijalna osnova nacionalizma

a sad socioekonomski pristup michaela hechtera. njegova formulacija je nastala iz promatranja

nekoliko dodatnih potekoa s modelom:

e a najvea pogreka teze o unutarnjem kolonijalizmu = povezivanje regije s etnikom zajednicom.

'racionalni izbor' kao strategija elita

e on to objanjava iz pristupa racionalnog izbora. prema njemu se etnike skupine ne razlikuju od

izvori politikog modernizma

etiri glavna porijekla politike varijante:

4. modernost kao revolucija uprave i komunikacija. ovo je izvor stajalita od-drave-prema-naciji.