Ivan imatovi i Stjepan Gjurinek

OVJEK I NLO
"Dolazimo u miru!"
"Dolazimo u miru!" - poruka preuzeta za podnaslov
knjige - plod je osobito dojmljivog i
znakovitog bliskog susreta s nlo koji se zbio u
5.mj. 1972, godine u junoj rusiji. Petorica
ljudi vozila su se osobnim automobilom nedaleko
Volgograda. Odjednom se motor ugasio a automobil
se zaustavio i svi su izali da vide ta se zbilo.
Pogledavi uokolo, sva petorica su ugledali
nedaleko iza automobila neko metalno srebrnasto
tijelo (NLO) koje je usporeno, gotovo lebdei,na
maloj visini letjelo prema njima, samo trenutak
kasnije u svojoj su svijesti jasno uli neki
unutranji glas koji im, je kazao:
"Dolazimo u miru - ne bojte nas se!"
NLO im se pribliavao u niskom letu, a kad im
se primakao poeo se lagano sputati kao da e
sletjeti.
" Uinilo im se da e udariti u njih pa su se u
hipu instiktivno sagnuli, a NLO je preletio
povrh njih. Potom je, poveavajui brzinu, ubrzo
nestao iz njihovog vidokruga.
Tokim odvojenog ispitivanja sva petorica
oevidaca bila su jedinstvena i nepokolebiva u
svojim iskazima. Nisu ni najmanje sumnjali u
realnost tog dogaaja. Takoer su jednoduno
potvrdili da u tim odsudnim trenucima nisu
osjeali nikakav strah,premda je u takvim
okolnostima - kako je u svom pisanom izvjetaju
o provedenoj istrazi naglasila
dr.med. Volkova - on morao biti neizostavna
reakcija
.
Copyright Ivan imatovi, Stjepan Gjurinek --- Zagreb, 2005
.
"Danas je vrlo teko dokazati postojanje NLO-a,
a sutra e biti jo tee to tajiti."
Werner von Braun,
sredinom XX. stoljea
 Zahvala

oristimo priliku da najtoplije zahvalimo svima koji su nam su

K nam na bilo koji nain pruali ohrabrenje, pomo i podrku ti
jekom pisanja knjige. To su prvenstveno:
Darko Imenjak, neovisni znanstveni novinar, koji nas je potaknuo
da napiemo knjigu o NLO-fenomenu i spremno se prihvatio njezina
izdavanja u dolinoj opremi;
Kreimir Miak, urednik u redakciji znanstveno-obrazovnog pro
grama HTV-a, koji je s velikim interesom pomno proitao itav tekst,
dao nam niz korisnih prijedloga za njegovo poboljanje i napisao nada
hnut predgovor knjizi;
mr. sci. Cvjetko Le, dr. med., specijalist patolog, voditelj Odjela
za patologiju i citologiju Ope bolnice Zabok, koji nam je pedantnim
strunim prijevodom teksta zapisnika o obdukciji jednog od roswelskih
izvanzemaljaca te prateim komentarima medicinske problematike
mnogo pomogao;
pilot Dobroslav Deba koji je u nesebino ustupljenom intervjuu
djelomino objavljenom u dokumentarnom filmu HTV-a Nebo NLO-a
odvano dao otvoreni iskaz o dramatinom bliskom susretu civilnog i
vojnih aviona s NLO-om te
svi kolege, prijatelji i znanci koje pojedinano ne navodimo, a koji
su nas svojim miljenjima, prijedlozima i poticajnim diskusijama bodrili
i podravali tijekom rada na knjizi.
 PREDGOVOR

proteklih stotinjak godina napisan je velik broj znanstveno-fan

U tastinih novela i romana, a u nekim je razdobljima u poslje
dnjem pedesetljeu i u filmskoj industriji Science fiction (SF) bio omiljen
i veoma unosan anr. Mnogo - ako ne i veina - tih filmova obrauje
izazovnu temu susreta s pripadnicima izvanzemaljske civilizacije na ma
nje ili vie (ne)ozbiljan nain.
To uope nije udno budui da je rije o veoma popularnoj temi. Ta
nije li samo po sebi, bez obzira na fabulu, izuzetno uzbudljivo zamisliti
susret s izvanzemaljcima? Kako izgledaju? Odakle dolaze? Kako preva
ljuju ogromna svemirska prostranstva? - izazovna su pitanja koja se
redaju bez kraja.
Zamislite sada situaciju da nad cijelim planetom gotovo svakodne
vno ponegdje proleti pokoja izvanzemaljska letjelica te da ih godinje
vidi nekoliko desetaka tisua ljudi. Krenite korak dalje pa zamislite da
one to ine ve moda desecima ili ak stotinama tisua godina. Nije li
to odlian temelj za napet SF-film? Ili barem za uzbudljiv SF-roman pre
pun neobinih zapleta i moguih odgovora na neka velika pitanja poput:
Mjesto i uloga ovjeanstva u kolosalnom kozmikom poretku?
Stvarnost se jo jednom pokazala fantastinijom od svakog SF-filma
jer niti u jednom scenariju kojega bi zamislio bilo koji holivudski mogul
nije se dogodilo - da se nije ba nita dogodilo. A ipak, ini se da se stvari
oko nas ba tako (ne) odvijaju.
Ova knjiga se zove: ovjek i NLO. Prvo "ovjek", pa tek onda "NLO".
Smisao naslova je bitno razlikuje od desetaka drugih knjiga koje se
bave istom temom na znatno leerniji nain jer ona prvenstveno promi
lja znaenje NLO-a za ovjeka juer, danas i sutra.
Suvremena ufologija u mnogim aspektima ima obiljeja nekog za
tvorenog kluba istomiljenika. Prosjeni puk pak, pritijenjen grubom
svakodnevnicom, o NLO-ima ne razmilja esto ili ak uope ne, smatra
ih tek mistinom matarijom suvremenog doba koju nalazi na strani
cama onih istih "utih" asopisa koji se bave parapsiholokim temama,
duhovima ili donose opirne horoskope. I sve se uvijek svodi na vjeno
i besmisleno pitanje: "Vjeruje li u NLO-e?"
Kao da NLO-i ne postoje i nee letjeti naim nebom ako mi u njih ne
vjerujemo i ne odravamo ih u svojim mislima.
I kao da Carl Sagan u knjizi Znanost - svijea u mraku nije napisao
kojim bismo pitanjem trebali zamijeniti spomenuto. Ono glasi: "Postoje
li dokazi o postojanju NLO-a?"
Postoje! Zato i udi da o problematici NLO-a jo uvijek uglavnom
gotovo nita ne znamo.
Valja istai da je NLO-fenomen nemjerljivo iri pojam od uobia
jenog ili tradicionalnog gledanja na dnevno-informativne ili revijske
komentare zabiljeenih NLO-pojava. On obuhvaa raspon od same
pojavnosti (vienja i svjedoenja o NLO-aktivnostima) do sustava
vrednovanja NLO-pojava na razini strukovnih udruga (ufolozi i drugi
strunjaci) te, na kraju, zamren i vieznaan sustav reakcija formalnih
i neformalnih drutvenih mehanizama; pozitivnih i negativnih, javnih i
skrivenih, prijetvornih, karikiranih, reiranih, spontanih ili smiljenih,
itd.
Ulog je golem, ili je barem pregolema iluzija odranja i nezadrivog
globalnog irenja moi. Moemo oekivati da se "prirodno" pojavljuju
samozvani "zatitnici i uvari" viih interesa kojima bi trebala biti po
dreena i istina o NLO-pojavama. Upravo su to autori knjige vrlo dobro
uoili i istakli stavljajui neobina NLO-zbivanja na naem nebu u iri
drutveni kontekst aktualnih odnosa moi, globalistikih nakana i kon
zerviranja homocentrizma (ovjekocentrinosti) radi odranja profito-
centrizma i prepredenjaki nametnutog konzumerizma (potroakog
ludila) po svaku cijenu.
Autori dosljedno zastupaju stav da je NLO-pojavnost u svojoj biti
veoma sloen i mnogoslojan drutveni fenomen te argumentirano doka
zuju da je njegovo percipiranje i tumaenje izrazito ovisno o aktualnim
drutvenim odnosima i zakulisnim interesima svjetskih sredita moi.
Stoga se, dre autori, NLO-fenomen naprosto ne moe odvojiti od tog
konteksta i promatrati izolirano.
Takva strastvena urologija veoma je nalik nekoj neobinoj vrsti
filatelije. Tijekom vremena ovjek se navikne na injenicu da pripada
neobinom klubu ufolokih istomiljenika-entuzijasta koji nailazi na
dobrohotno odobravanje, ali ne i istinsko prihvaanje nove dalekosene
paradigme koja tvrdi da nismo sami ak niti u najbliem svemirskom
susjedstvu, a kamoli u svemiru. Malo pomalo gubi se iz vida fascinan-
tnost tih dogaanja koja bi se mogla saeti u usklik: "Ljudi, pa izvanze-
maljci su ve odavno ovdje!"
No, ova po pristupu NLO-fenomenu u mnogo emu jedinstvena i
originalna knjiga, nije podlegla toj zamci. Ambiciozno je zamiljena da
itatelja gotovo enciklopedijskom ozbiljnou sustavno provede kroz sve
kljune toke NLO-tematike u uem smislu, ali i suvremenih drutvenih,
politikih i gospodarskih odnosa u kojima se ona neizbjeno odraava,
prelama i "filtrira". Svjedoim da je u tome posve uspjela.
Do prije koju godinu o NLO-ima nisam mislio nita niti sam o njima
imao bilo kakav stav. Bio sam pripadnik gomile koja je tek ula neto o
"leteim tanjurima". Dodue, jo kao djeak sam proitao knjigu Franka
Edwardsa Letei tanjuri - ozbiljno pitanje, ali sam je upamtio ak kao do
sadnu zbog pukog nizanja velikog broja opisanih susreta s NLO-ima od
strane raznih zrakoplovaca ili tako neto. Tek prije nepune dvije godine,
zahvaljujui jednoj televizijskoj emisiji koju sam radio, odjednom sam se
opet susreo s "vruom" tematikom NLO-a.
Ubrzo sam uvidio koliko ona prti od ozbiljnih materijala, fotogra
fija, video-zapisa, objelodanjenih slubenih istraivanja NLO-tematike,
poput francuske studije COMETA iz 1999. godine koju su izradili umi
rovljeni francuski generali za potrebe sigurnosti zrakoplovnog prometa.
Odmah po dovrenju ona se ak nala na stolu predsjednika Francuske.
Veoma me iznenadilo kad sam saznao da u ileu postoji od strane
vlade imenovana organizacija koja se bavi NLO-ima, a vodi ju jedan
general. Upoznavi se potom s mnogim starovjekovnim i srednjovje
kovnim zapisima i kronikama, s viestoljetnim opaajima neobinih
povremenih svjetlosnih pojava na Mjesecu, otkriima vie pravilnih
struktura na orbitalnim snimcima povrine Mjeseca i Marsa, kao i s im
presivnim svjedoanstvima sudionika amerike konferencije Disclosure
(Razotkrivanje) odrane u proljee 2001. godine u Washingtonu, koji su
ak traili pokretanje kongresne istrage o NLO-ima - vidjevi sve to, i
mnogo drugoga - ostao sam zapanjen.
Ne zbog toga to su izvanzemaljci ve vrlo dugo ovdje, ve ponajvie
zato to mi i dalje ivimo i ponaamo se kao da ih uope nema. Je li takva
reakcija (ravnodunost) spontana i prirodna?
Istini za volju, ne moe se rei niti da oni pokazuju osobit interes za
time da, primjerice, NLO-om slete pred zgradu UN-a u New Yorku i ru-
kuju se s nama. No, isto tako, mi ne poznajemo niti prepoznajemo bitna
etika i sigurnosna ogranienja koja stoje na tom putu.
U istom razdoblju sam za potrebe dokumentarnog filma Nebo NLO-
a, snimljenog u lipnju 2003. godine za potrebe HTV-a, zabiljeio svje
doenja dvojice hrvatskih civilnih pilota i drugih svjedoka o susretima
s NLO-ima. Time je cijela stvar postala jo fascinantnijom. Moe se slo
bodno rei da NLO-a zaista ima svugdje, oni ne lete samo iznad SAD-a,
biveg SSSR-a, Meksika ili June Amerike!
Knjiga koju drite u ruci rezultat je viegodinjeg sveobuhvatnog
kritiko-analitikog pristupa autora vrlo sloenoj NLO-problematici, a
ne puko gomilanje i nabrajanje niza NLO-dogaaja da bi se popunile
stranice. Ona obuhvaa kljuna NLO-zbivanja u razdoblju od nekoliko
desetaka tisua godina na Zemlji i najznaajnija zbivanja u posljednjih
tridesetak godina u svemirskom prostoru na relaciji Zemlja-Mjesec-
Mars te time NLO-fenomenu daje bitno novu dimenziju i kvalitetu.
NLO-i nisu vie tek tajnovite ultrabrze letjelice koje su se poetkom
ljeta 1947. godine odjednom niotkuda pojavile na nebu iznad SAD-a,
a Zemlja u naem poimanju napokon postaje ono to i jest - tek jedan
siuan planet u svemirskom beskraju kojim, nama jo nedohvatnim
tehnologijama, od pamtivijeka lete razna inteligentna bia iz drugih
svjetova.
Treba li uditi to su neka od njih u svojim svemirskim istraivakim
misijama jo davno otkrila Zemlju? Ne govori li opeprihvaena Drake-
ova formula da bi samo u naoj galaktici trebalo biti od najmanje desetak
tisua do ak milijun civilizacija? Rezultat te procjene ima toliko irok
raspon zbog velikog broja nepoznatih faktora iju pobliu vrijednost,
naalost, nije mogue poblie odrediti, ve samo grubo procijeniti.
No, ve i pesimistika procjena od najmanje desetak tisua civiliza
cija jo uvijek je vie nego fascinantna. Zato ne bi pripadnici jedne od
njih, ili dvije, ili tri, ili moda etiri ponekad letjeli u svojim NLO-ima
nad ovim naim izuzetno slikovitim usamljenim svemirskim otoiem
koji egzistira ve nekoliko milijardi godina na periferiji naeg blistavog
spiralnog galaktikog velegrada?
Nakon sustavnog upoznavanja s obiljem prvorazredne grae i mno
tvom odlino prokomentiranih prateih slika koje e vam ova izvanre
dna knjiga pruiti, moda se i vama ukae prizor koji se ukazao meni
- NLO kao Boeing koji na svojoj ruti nadlijee neki zabaeni pacifiki
otok. Uroenici vide zrakoplov koji im je, ne obazirui se na njih, pre-
letio nekoliko tisua metara iznad glava - i to je to. Pilotu ne pada ni na
kraj pameti da se spusti na taj zagubljeni bezimeni egzotini otok, on ide
dalje svojim poslom. Ubrzo zatim i uroenici zaboravljaju zrakoplov te
ine isto tako.
A kad doete do kraja ovog zanimljivog teksta domaeg autorskog
dvojca Gjurinek-imatovi, naoj itateljskoj javnosti ve dobro znanog
po zapaenoj knjizi-uspjenici ...Homo X - Tragom ovjeka i pradrevnih
kultura, koji o objektivnoj stvarnosti NLO-a pria mjestimino na sinte
tiki, a mjestimino na analitiki nain, i vi ete se moda zapitati - kako
to da jedan od najvanijih i najdalekosenijih dogaaja u povijesti ljud
skog roda ostaje, u najboljem sluaju, tek mala, kratkoivua marginalna
vijest na revijskim stranicama dnevnih novina?
Moda e vas zadovoljiti odgovori koje nude autori knjige, a mo
da nee. Uostalom to na kraju uope nee biti vano. Kad je paljivo
proitate stei ete dovoljno spoznaja i primjerenu razinu kritinosti
da o NLO-ima i daljnjim zbivanjima u vezi s njima moete samostalno
kritiki razmiljati i donositi vlastite zakljuke, a to je najvrjednije to
vam ova knjiga, za razliku od mnogih drugih napisanih na temu NLO-a,
moe dati.
Po kvaliteti, originalnosti pristupa, analitinosti te odlunosti i smio
nosti autora da, kao neovisni istraivai u rubnim podrujima znanosti,
posve otvoreno iznesu svoje poglede, stavove i uvjerenja o toj znanstve
no i drutveno veoma osjetljivoj te ve vie od pola stoljea tendencio
zno marginaliziranoj i potisnutoj temi, ta po mnogo emu jedinstvena,
primjereno ilustrirana i dobro usklaena dvodijelna knjiga nadmauje
veinu naizgled slinih izdanja koja se na vrlo bogatom i probirljivom
svjetskom tritu bave problematikom NLO-a. Zato i ne bi? Pa i "svijet"
znai samo "neko drugo mjesto" i nita vie.
Za razliku od mnogih drugih knjiga na temu NLO-a, drim da e biti
podjednako prihvatljiva i zanimljiva kako "pristaama" tako i "protivnici
ma" NLO-fenomena. Uvjeren sam da vas nikako nee ostaviti ravnodu
nim, ak ako se za tu problematiku do sada uope niste zanimali. A kad
jednoga dana na nekom fakultetu bude otvorena katedra za ufologiju
i paleokontakte bit u vrlo iznenaen ako knjiga koju drite u ruci ne
postane dio obvezne literature, ako ne i jedan od udbenika.

Kreimir Miak
- urednik u redakciji znanstveno-obrazovnog programa HTV-a
 UVOD
"Nismo sami!"- moto kultnog Spielbergova filma
Bliski susreti tree vrste

oavanje nepoznatih pojava na nebu te vie ili manje bliski

U susreti s neidentificiranim leteim objektima (NLO-ima) po
najprije su, zbog svoje velike zagonetnosti koja se protee sve do krajnjih
granica nae mate i posve prirodne ljudske znatielje, zahvalna i neiscr
pna tema za revijalni i popularni tisak, znanstvenu fantastiku, filmsku
produkciju te za svakim danom sve brojnije manje ili vie (ne)ozbiljne
web-stranice.
U modernom obliku NLO-fenomen je nastao s onu stranu Atlantika
u godinama nakon svretka Drugoga svjetskog rata. Otada NLO-tema-
tika, uz blisku joj ET-hipotezu (pretpostavku o rairenosti izvanzemalj
skog ivota) ne izlazi iz arita interesa najire svjetske javnosti. Njezino
mjesto danas je, podjednako u urnalistici, publicistici i opoj periodici,
postavljeno u rasponu od ufolokog vrednovanja konkretnih NLO-po-
java sve do multidisciplinarne vojno-civilne znanstvene rasprave i dne-
vno-informativnog pristupa.
Prvo kvalificirano vienje NLO-a u suvremeno doba, o kojem je
vijest munjevitom brzinom obila svijet, zbilo se krajem lipnja 1947. go
dine u SAD-u, u amerikoj saveznoj dravi Washington. Tada je poslovni
ovjek i pilot Kenneth Arnold iz svog izviakog zrakoplova ugledao
flotu od devet blistavih NLO-a u nadzvunom letu. Samo desetak dana
kasnije zbio se i nikad razjanjen roswelski NLO-incident. Tim dvama
kljunim NLO-dogaajima, koji danas predstavljaju najpoznatije kame
ne temeljce urologije, zapoinje vrlo burna te u mnogo emu proturje
na moderna NLO-era.
Rezultati istraivanja velikog broja neovisnih istraivaa jasno upu
uju da NLO-fenomen ima veoma dugu prolost te da je vjerojatno zapo
eo jo u (barem po naim mjerilima) davno prohujalom starijem kame-
nom dobu (paleolitiku). Vienja NLO-a razliita oblika prvi su zabiljeili
kromanjonci na brojnim piljskim slikarijama u gorskim masivima jugo
zapadne Europe jo prije tridesetak tisua godina. Sline crtee i gravure
NLO-a te neobino odjevenih ovjekolikih bia (izvanzemaljaca!?) na
stijenama peina ostavili su prije desetak tisua godina i pripadnici vie
pretpovijesnih i protopovijesnih kultura rasprenih diljem svijeta.
Otada pa sve do danas izvanzemaljski NLO-i i pretpostavljene inteli
gentne posade, koje od vremena do vremena njima dolijeu u atmosferu
Zemlje odnekud iz nedokuivih svemirskih daljina, neprekinuta su "cr
vena nit" koja se provlai kroz cijelu nau prolost. Zahvaljujui silnom
tehniko-tehnolokom napretku tijekom XX. stoljea tek smo u novije
vrijeme u mogunosti jasno prepoznati niz tehnogenih elemenata koje
sadre brojni mitovi, predaje i legende te neki tekstovi unutar svetih spi
sa raznih kultura.
Uz prvotno pretpostavljenu ulogu NLO-a i njihovih posada kao
istraivaa pretpovijesne Zemlje povezuje se i njihov izravni odgojni
utjecaj na jo mladi ljudski rod. Ulogu istraivaa i ranih uitelja kasni
je su zamijenili ulogom obazrivog nadziratelja te, naposljetku, tihog ali
znakovitog i, upornog prosvjednika iznad velikih vojnih baza svjetskih
sila, iznad njihovih poligona, arsenala nuklearnog oruja te podzemnih
silosa sa stratekim projektilima. To se preteito dogaa na podruju
SAD-a od svretka Drugog svjetskog rata pa sve do naih dana, a SAD u
broju zabiljeenih NLO-dogaaja oekivano slijedi Rusija, druga (supar
nika) svjetska nuklearna velesila.
Gledanje na NLO-pojave tijekom povijesti imalo je svoje osobite
kutove i svojevrstan evolutivan tijek. Ipak, postoji prilino slinosti
izmeu tisuama godina starih izvjea o vienjima: "leteih zmajeva",
"nebeskih laa", "nebeskih koija", "vatrenih obrua", "goruih titova", "pti
ca koje grme", "oblaka koji govore" i tome slino te suvremenih izvjea o
neobinim pojavama koje popularno, i najee krivo, zovemo "leteim
tanjurima".
Budui da u jezicima drevnih kultura, izuzev vedske, nije bilo prikla
dnih tehnikih izraza za opis svemirskih letjelica, zrakoplova, astronauta
i pilota koristili su se svima poznati opi izrazi i zorne usporedbe poput
prethodno navedenih. Nebeski doljaci (astronauti i piloti) opisivani su
ili prikazivani na crteima esto kao krilati ljudi, ime se eljelo dati na
znanje da su (svojim letjelicama) kadri letjeti poput ptica.
Mnogi povijesni izvori, zatim tradicije nekoliko ranopovijesnih kul
tura te sveti spisi (vede, neke starozavjetne biblijske knjige i apokrifi) do-
nose naizgled raznovrsne, ali u biti gotovo istovjetne opise plodonosnih
susreta naih predaka s NLO-ima te njihovim dobronamjernim uenim
nebeskim putnicima. Oni su se od vremena do vremena u svojim bli
stavim letjelicama sputali na Zemlju te su, istraujui je, uspostavljali
kontakte s (pra)ljudima. Uz "zaglunu buku nalik grmljavini" ili "naletu
olujnog vjetra" iz njihovih letjelica su nerijetko izbijala bljetava svjetla
i silni treperavi plameni jezici - nesvakidanje pojave koje su se veoma
duboko i neizbrisivo urezale u pamenje sviju koji su ih vidjeli.
Tek moderno znanstveno-tehnoloko doba pruilo nam je mogu
nost da te drevne mitoloke motive prepune simbolike iznova kritiki
promotrimo i preispitamo u prikladnijoj optici. Arhaini i nezgrapni
opisi govore o raznim tehnogenim pojavama koje su nam danas, bez
mnogo muke i dvoumljenja, jasno raspoznatljive. Prevedu li se ti pra
stari mitoloki opisi odgovarajuim nainom na moderan jezik stie se
do posve novih i daleko loginijih komplementarnih pogleda na davno
prohujale dogaaje i nau najstariju prolost od onih "umivenih", ope
prihvaenih ili konvencionalnih, u ijem duhu smo bili ablonski poua
vani tijekom kolovanja.
Nebrojene rasprave i podgrijavanje dilema na teme: "Jesmo li sami u
svemiru?" i "Postoje li izvanzemaljski NLO-i?" danas su sa statistikog,
kozmolokog i egzobiolokog gledita podjednako deplasirane kao to je
u XVIII. stoljeu bila vrlo burna rasprava o podrijetlu meteorita. Nju su
1769. godine u Francuskoj kraljevskoj akademiji vodili eminentni znan
stvenici toga doba, a slavodobitno je okonana uvenim autoritativnim
stavom velikog prirodoznanstvenika Antoinea Laurent de Lavoisiera
(1743.-1794.) koji je u svojoj diskusiji kazao: "Samo seljaci mogu vjerovati
da kamenje pada s neba, jer (znamo da, op. aut.) na nebu nema kamenja"
Brojna vienja NLO-a upamena ili zabiljeena tijekom duge prolo
sti ovjeanstva upuuju na zakljuak da netko ili "neto" izvanzemalj-
sko neprestance potajice budno motri to se zbiva na naem nevelikom,
nemirnom i sve uzburkanijem planetu na kojem se sukob "udomio" kao
sredinja sastavnica ivota, a vrlo esto izbijaju estoki ratni poari. Oni
svakoga asa mogu prerasti u globalni ratni sukob nesagledivih poslje
dica, fatalan ne samo za ljudski rod ve i za sudbinu cijelog planeta - pa
i njegova planetskog okruja.
Moemo razmatrati mogunost da bi moderan ovjek svojim nepri
mjerenim ponaanjem, neodgovornim postupcima i oitim teritorijal
nim pretenzijama mogao na susjednim nebeskim tijelima unijeti nered
ili ak kaos u nama jo uvijek nedostupnom i nepoznatom poretku
zajednice svemirskih nacija. Oito je da, uz dominirajuu paradigmu
dananjice koja preutno odobrava bezobzirno materijalno zgrtanje i
pustoenje, jo nismo etiki, socijalno i duhovno dovoljno zreli da bu
demo prihvaeni kao ravnopravna, kreativna i suodgovorna planetarna
lanica pretpostavljenog Saveza svemirskih nacija.
Pred javnou se NLO-sluajeve slubeno jo uvijek ne priznaje te ih
se i dalje energino i uporno osporava, bez obzira na vrstou i uvjerlji
vost velikog broja podastrijetih dokaza. No, u posljednjim desetljeima
postaje sve oitije da oni imaju svoju stvarnu podlogu. Treba istai da
meu evidentiranim NLO-vienjima neosporno ima na tisue naivnih,
izmiljenih, ali i naruenih, tj. tendenciozno manje ili vie vjeto iskon
struiranih "sluajeva". Po procjenama kompetentnih ufologa, takvih je
vjerojatno ak vie od 3/4 (75%) ukupnog broja prijavljenih NLO-vie-
nja.
Zanimljivo je pogledati kako su NLO-pojave interpretirane od stra
ne leksikografskih strunjaka u nekoliko velikih svjetskih enciklopedija.
Nailazi li se u leksikim jedinicama o toj izrazito nepoeljnoj i kakljivoj
tabu-temi na jasan i konzistentan stav ili su to tek pedantno probrani te
pomno "destilirani" derivati medijski forsiranih vojnih izvjea?
Valja primijetiti da u enciklopedijskoj grai NLO-pojave, bez obzira
na karakter njihove dosadanje objektivne provjere i pouzdanost izvora,
nalaze svoje mjesto samo formalno ili tek na relativno skromnoj i jedno
stranoj interpretativnoj razini. Tako, primjerice, kultna multimedijska
Encyclopaedia Britannica 2001 i 2005 - jedna od najuglednijih iz niza
velikih - formalno posveuje relativno velik prostor pojmu UFO, ali bez
ijedne jedine slike.
No, nakon veoma preglednih uvodnih pojmovnih odreenja nastoji
se u toj enciklopedijskoj jedinici oslikati tek osnovne konture UFO-feno-
mena. Pri tome se, naalost, jo uvijek polazi od deplasiranih zakljunih
stavova slubenih autoritativnih izvora obilno prekrivenih polustolje-
tnom vojnom i obavjetajnom prainom, kao to su, primjerice, ameriki
projekt Plava knjiga iz 1952. godine te izvjee Condonove komisije iz
1969. godine. Nita novije, dokumentiranije, sintetinije i konkretnije se
o toj problematici ne navodi, to (tendenciozno) ostavlja u iroj javnosti
posve krivi dojam da otad na tom podruju nije bilo nikakvih novih
saznanja ni bitnih pomaka.
Istini za volju valja priznati - to je kvalitativno neoekivano velik
pomak u odnosu na prijanja izdanja te i slinih tradicionalno konzer
vativno orijentiranih enciklopedija - da se u zakljunom dijelu teksta
o UFO-u izriito navodi: "Velik dio puanstva u SAD te neki znanstve
nici i inenjeri podravaju ekstraterestriku UFO-hipotezu. Jedna skupina
znanstvenika dri da mogunost izvanzemaljskih posjeta, premda nevelika,
opravdava nastavak istraivanja, dok preostala skupina znanstvenika daje
prednost istraivanjima koja bi UFO-izvjea usmjerila prema sociopsiho-
lokim projektima."
Oito je da "vrui" NLO-fenomen na uzorku od sedam enciklopedija
i leksikona koje smo, piui knjigu, pregledali niti u jednoj nije prikazan
primjereno suvremenim saznanjima na tome podruju. U nekima je
ak ta natuknica izostavljena. Stoga nedovoljno upueni itatelj koji u
svojoj znatielji posegne za enciklopedijom ili leksikonom moe o NLO-
fenomenu stei posve krivi dojam, ili ak zakljuiti, da je to jedna od
mnotva "beskorisnih" tema na razmei stvarnosti i mate na koju nitko
ozbiljan ne bi trebao tratiti dragocjeno vrijeme. Stoga se teko oteti doj
mu da ta veoma osjetljiva problematika zbog neijih "viih interesa" nije
podvrgnuta diskretnoj urednikoj cenzuri.
Prema onome to se danas objektivno znade - zahvaljujui pr
venstveno brojnim struno kompetentnim neovisnim istraivaima, a
napose ufolozima i njihovim udrugama - vie nema mjesta sumnji u
postojanje velikog broja vjerodostojno verificiranih NLO-dogaaja. No,
unato tome, NLO-tematika je za mnoge strunjake i laike jo uvijek
jako upitna, ili ak predstavlja tabu-temu. Glavni razlog tome jest mno
tvo proturjenih, zbunjujuih pa i apsurdnih (dez)informacija koje o
njoj ve nekoliko desetljea uporno krue u javnosti.
Djelomino je rije o raznovrsnim medijskim izmiljotinama i
podvalama. No, veoma zbunjujua narav NLO-fenomena, koja bitno
odskae od naih svakodnevnih iskustava i predodbi, ne pomae puno
prihvaanju postojanja NLO-a kao neosporne materijalne injenice.
Stoga ne udi da je britanski maral zrakoplovstva sir Victor Goddard
prije 50-ak godina, u vrijeme kad se o NLO-fenomenu jo veoma malo
znalo i u vojnim krugovima, na temelju vlastitih slutnji odvie ishitreno
ustvrdio "da je materijalnost NLO-a parafizika."
Takvo ekstremno miljenje dijeli i Amerikanka Lynn Catoe koja je
u to vrijeme za veliku Kongresnu knjinicu u Washingtonu sastavljala
bibliografiju NLO-literature. Ona je dola do zaista bizarnoga stava da
je ta literatura "uglavnom blisko povezana s misticizmom i metafizikim
pojavama" i stekla je dojam da "navodni NLO-dogaaji neobino slie de
monskoj opsjednutosti i parapsiholokim fenomenima".
 Stoga je, Po njezinu miljenju, "posve mogue da su neki susreti s NLO-
ima okultne manifestacije poput fenomena materijalizacije kod spiritizma
ili demonske aktivnosti". Tim je subjektivnim vienjem NLO-dogaaje
ishitreno svrstala u nestvarne pojave koje ne podlijeu racionalnom
rasuivanju.
No, za razliku od konzervativnog V. Goddarda i L. Catoe, dr. sci. J.
Allen Hynek (1910.-1986.), poznati ameriki astronom, a u drugoj po
lovici XX. stoljea jedan od vodeih istraivaa kontroverznog i estoko
osporavanog NLO-fenomena iz redova slobodoumnih znanstvenika, e
sto je u svojim javnim istupima i intervjuima isticao: "Ne bih proveo niti
jedan jedini trenutak istraujui NLO-vienja da nisam istinski uvjeren da
se radi o stvarnom fenomenu. Vjerujem da napori uloeni u istraivanje i
shvaanje te, na kraju, i rjeenje ove problematike mogu stvoriti uzvieni
uinak, pa ak i ostvariti uvjete za novu revoluciju ovjekova pogleda na
sebe samog i svoje mjestu u svemiru."
Porazna je i zabrinjavajua injenica da ve pedesetak godina ogro
mna veina ljudi, ni uz najbolju volju, ne moe doi do bilo kakvih
konzistentnih suvislih stavova i zakljuaka o tom veoma sloenom vi
eslojnom fenomenu, premda on svojom dalekosenou i znaenjem
dotie prioritete budunosti ovjeka. Moda i meudjeluje s njima, a
takoer i s perspektivnim multikulturalnim i multireligijskim ustrojem
nae civilizacije utemeljenom na izvornim humanistikim naelima i
toleranciji.
Stoga ne udi da se u takvim okolnostima u jednom dijelu najire
javnosti formira negativan pa ak i odbojan stav, ne samo o dosadanjim
NLO-sluajevima (kvalificirano osobno ili masovno vienje odnosno
bliski ili udaljeni susret) nego i o vjerodostojno verificiranim NLO-do-
gaajima (viestrano i/ili objektivno fotografijama odnosno filmskim
ili video zapisima potvrena vienja NLO-a), bez obzira na njihovu
dokumentiranost. Pri tom se NLO-tematika kao svojevrsna tabu-tema
ve desetljeima uporno i tendenciozno svrstava u podruje znanstvene
fantastike, jeftinog urnalistikog senzacionalizma, halucinacija dokonih
pojedinaca ili ak paualno etiketira kao pseudoznanost, a nerijetko se i
javno izruguje.
Ne pribojavaju li se moda odve oholi svjetski vlastodrci i elita mo
nika da bi objektivno informiranje javnosti o postojanju inteligentnog
izvanzemaljskog entiteta i njegovih relativno uestalih posjeta Zemlji,
poevi jo od prapovijesnog doba sve do naih dana, izazvalo paniku
globalnih razmjera. Vie su nego opravdane sumnje da oni o svemu
tome ve dulje vrijeme znadu mnogo vie nego to javnost smije znati
ili ak nasluivati.
Povijesno je, naalost, odvie dobro poznato da onaj tko vie znade
ima veu mo. Tko se domogne moi prvo e je zaogrnuti debelim pla-
tem pogubne i zarazne "situacijske etike", proizale iz veoma "rastezlji
vih" pseudoetikih normi formuliranih i prilagoenih prema vlastitim
trenutnim potrebama. Taj e okvir potom iskoristiti prvenstveno za
ostvarenje svojih sebinih interesa i privilegija te bezobzirnog bogaenja
uz istovremeno neopravdano drastino osiromaenje ogromne veine
svjetskog puanstva.
U nastojanju da donekle popunimo i/ili ispunimo barem poneku od
vie kroninih tematskih praznina te makar djelomino prevladamo ne
malu metodoloku zbrku koja ve desetljeima programirano postoji na
tom osjetljivom podruju isprva smo bili zaokupljeni idejom da o NLO-
tematici pripremimo nekoliko lanaka za neki od asopisa ili reviju.
No, ubrzo smo uvidjeli da na planu rasvjetljavanja veoma dugotraj
nog i slojevitog odnosa ovjeka te raznovrsnih povijesnih i suvremenih
NLO-zbivanja lanci, bez obzira na njihovu potencijalnu kvalitetu, ne
mogu u pravoj mjeri odraziti punou i svu sloenost NLO-fenomena.
Stoga je, kao jedino prihvatljivo rjeenje, pred nama ostao izazov pro
irenog istraivanja tog interaktivnog fenomena kojim bi ovu tematski
raznovrsnu, rasprenu i dobrano zamagljenu problematiku pokuali to
bolje kritiki osmisliti i zaokruiti.
Zato smo se, umjesto poetne ideje o seriji lanaka, odluili na opse
gom nevelik no nadasve sloen, zahtjevan i, drimo, primjereno ilustri
ran istraivako-spisateljski projekt sadran u ovoj knjizi. Na njemu smo,
ne slijedei nikakav uzor i postavivi ovjeka - a ne NLO - u sredite
zbivanja, radili gotovo tri godine. On je napokon pred vama da ga pro
itate i prosudite.
Naa sredinja preokupacija je bila da, u okviru raspoloivih mogu
nosti, pokuamo kritiki rasvijetliti, sistematizirati i proanalizirati broj
na verificirana NLO-dogaanja kao stvaran, znaajan i dalekosean inte
raktivan fenomen. Nije nam bila namjera beskrajno redati i tematizirati
nebrojene suvremene NLO-sluajeve u manje ili vie senzacionalistikoj
ili navijakoj maniri - od nekritiki-afirmativnog sve do nekonstrukti-
vno-skeptinog. To je, naalost, glavno obiljeje veine lanaka i knjiga
na temu NLO-problematike objavljenih unazad pedesetak godina.
Naa su nastojanja bila i ostala kritiko traenje drutvenih, politi
kih, gospodarskih i etikih implikacija novog kodeksa, novog vremena
i novog savjesnijeg ovjeka to mnogi neupitni NLO -dogaaji moebi
tno donose. Drimo da kljuno pitanje glasi: "Koliko smo pripremljeni
za sudbonosan in prelaenja kozmikog Rubikona?" Dijelimo duboko
uvjerenje brojnih neovisnih istraivaa NLO-fenomena da e do njega
prije ili kasnije neizostavno doi.
Imamo li dovoljno osobnih i drutvenih poticaja da nametnutu i
slubeno branjenu bespogovornu narcisoidno obojenu tezu o ovjeko-
centrizmu ili naoj svemirskoj rasnoj nedostinosti u dogledno vrijeme
unaprijedimo do ideje produhovljene, tolerantne i miroljubive galakti-
ke koegzistencije ili ak hipotetskog svemirskog bratstva? Snivaju li u
nama potrebni mentalni, duhovni i moralni resursi nuni za takav dale
kosean epohalan iskorak u kozmiku budunost?
Kako je strukturirana naa opsegom nevelika knjiga? U njezinu pr
vom dijelu nastojimo nizom karakteristinih primjera dokumentarno
uobliiti mozaik veoma dugotrajnog povijesnog kontinuiteta NLO-fe
nomena i plodonosnih susreta s inteligentnim nebeskim doljacima na
raznim prostorno i vremenski meusobno veoma udaljenim zemaljskim
adresama. Drimo da je upravo povijesni kontinuitet NLO-fenomena
presudan za njegovo razumijevanje i ispravno vrednovanje.
Drugi dio knjige usmjerili smo na suvremenu NLO-eru te kritiku
analizu NLO-fenomena koji moe imati znaajne, pa ak i sudbonosne
posljedice na etikom, kulturoloko-religijskom, znanstvenom, gospo
darskom i vojno-politikom planu. Nastojali smo identificirati, ralaniti
te razotkriti dugo i sustavno graene metode tendenciozne obmane naj
ire javnosti u pogledu realnosti NLO-fenomena u veoma dugom (pret
povijesnom kontinuitetu te njegova uporna zatakavanja i negiranja.
Naom knjigom prvenstveno elimo kritiki informirati, zainteresi
rati i pokrenuti javnost da napokon sazna i shvati s kojom se ozbiljnou
danas posvuda u svijetu pristupa vrlo sloenoj NLO-tematici, koja je ti
jesno i neraskidivo svezana s postojanjem inteligentnog izvanzemaljskog
entiteta, te zato su njome ve desetljeima, u najstrooj tajnosti, toliko
intenzivno zaokupljene visoke vojne, obavjetajne i civilne strukture
mnogih drava na svim kontinentima.
Namjera nam je bila itatelja takoer poblie upoznati s odgovara
juim mjerilima koja e mu omoguiti samostalnu prosudbu i uspjeno
snalaenje u oduvijek aktualnoj te nadasve osjetljivoj i nerijetko zbunju-
juoj NLO-problematici u snanoj interakciji s aktualnim drutveno-po-
litikim i gospodarskim odnosima u svijetu u kojem je pravo, naalost,
uvijek bilo i sve do danas jest na strani jaeg.
 Nije li dananjem odvie birokratiziranom aparatu vlasti vodeih
zemalja svijeta moda jedini nedodirljiv prikriven strateki cilj postao
to dulje odravanje i daljnje "unaprjeenje" postojee razine okotalih
hegemonistikih odnosa raspodjele moi na Zemlji?
Nevelik planet na kojem ivimo razapet je svakim danom sve vie
bezobzirno nametnutom globalizacijskom mreom multinacionalnih
korporacijskih probitaka. On ve godinama bespomono stenje pod
tekim bremenom takva neumoljiva pritiska, umjesto da se drutvena
energija korisno usmjeri u traenje i promiljeno kreativno trasiranje
putova prema to ovjenijoj, sadrajno bogatijoj i socijalno pravednijoj
sutranjici.
U neumoljivom naletu procesa globalizacije, koja je u biti proces
legalizacije drsko nametnutog zakona sile vodeih zemalja svijeta i nji
hovih multinacionalnih kompanija "ostatku svijeta", puanstvo je svakog
dana sve vie sapeto sivilom forsiranja etiki i ekoloki pogubnog profi-
tno-potroakog modela koji estoko nagriza i velikom brzinom elimi
nira moral sa svim njegovim zabrinjavajuim posljedicama - masovnom
emocionalnom otupjelou i hladnoom, mentalnom uniformiranou
i inferiornou te dramatinom duhovnom i moralnom degradacijom
ogromnih masa ljudi koji u nametnutoj bespotednoj trci s vremenom
vie za nita pametno nemaju vremena.
Uporno inzistiranje na takvom nehumanom i neetikom gospo
darskom modelu i drutvenom okruju, kojeg obiljeava ekonomija
nasilja, bezobzirno zgrtanje basnoslovnih profita i destruktivna antro
pologija, ostaje svjetskim sreditima krupnog kapitala i eliti vodeih
politiara, krae reeno globalizacijskoj megaoligarhiji, jedino jamstvo
ouvanja nametnutih, a ne steenih pozicija te postojee razine moi
kao i mogunosti njezina daljnjeg i nezaustavljivog irenja u svjetskim
razmjerima.
No, takve podmukle nakane i u svojoj biti totalitarne opcije nisu, sre
om, ostale bez ozbiljnih kontraindikacija. U dogledivom horizontu tih
krugova sve su prisutnije eruptivne zone zebnji, nonih mora i strahova
pred sve oitijom realnou NLO-fenomena kao nezaobilaznog i neu-
klonjivog imbenika te neoekivanih i nepredvidljivih moguih reakcija
puanstva.
Na sreu svekolikog ovjeanstva, on nije niti vojno dohvatljiv,
niti potkupljiv, niti ucjenjiv. Niti uz najbolju volju uznemirene aice
superbogatih zemaljskih megamonika izvorno izvanzemaljski NLO-
fenomen nije mogue podvrgnuti interesnoj dominaciji niti bilo kakvoj
manipulaciji njihovim svedosenim "nevidljivim rukama" utjecaja i sebi
nih interesa.
Moe li se, meutim, ipak govoriti o postupnom nestajanju proizve
dene iluzije svijesti o naoj svemirskoj iskljuivosti i jedinstvenosti na
koju je tako esto ukazivao svjetski poznati fiziar i nobelovac Albert
Einstein (1879.-1955.)? Je li ona ve uzela toliko maha da je opravdano
uskoro oekivati, kao prirodnu reakciju, aktiviranje kozmikih spona
naeg okruja?
Mogu li takvu pokretaku silu proizvesti uporni, dostojanstveni i
strpljivi NLO-prosvjednici koji e u prikladnom (kritinom) trenutku
neizravnim putem ubrzati zapoeti proces prema presudnoj temeljitoj
moralno-duhovnoj obnovi ovjeka na Zemlji? Moe li to dovesti do
uzleta ovjeka prema novim transverzalama vie svijesti - do njegova
istinskog pomirenja s ljudskou na tragu dostojanstvenog Homo fu-
turusa - produhovljenog ovjeka budunosti, otvorena srca i iezlih
tenzija sukoba, do njegove uzviene, plodonosnije, spoznajno slobodnije,
humanije i tolerantnije (ne samo) terestrike budunosti?
Ova je nevelika knjiga, dakako, napisana bez pretenzija da ponudi
bespogovorne i nedodirljive teze i konane odgovore na nagomilana
mnogobrojna i teka stoljetna pitanja vezana uz vrlo sloen i vieslojan
odnos ovjeka i NLO-dogaaja u ogromnom vremenskom rasponu koji
se protee od paleolitika do danas; od dojmljivih peinskih slikanja do
prvorazrednog i, ini se, sudbonosnog politikog pitanja u suvremenim
uvjetima.
 Prvi dio
Povijesni kontinuitet NLO-pojava

Autor: Ivan imatovi

 U DUBINAMA
PRETPOVIJESNOG DOBA

Motivi NLO-a na peinskim slikarijama

vaeni francuski sveuilini profesor Andre Leroi-Gourhan

U (1911.-1986.) u znanstvenim je krugovima upamen kao jedan
od najboljih strunjaka za ranu pretpovijesnu umjetnost Zapada. Budui
da je tijekom svog radnog vijeka nebrojene dane proveo strpljivo sjedei
ili uei pogrbljen u mranim, vlanim i prohladnim piljama gorskih
masiva june i jugozapadne Francuske te sjeverne panjolske (Altamira,
Cognac, Lascaux, Niaux, Pech-Merle itd.), njegovi su ga kolege, u argo
nu, obiavali nazivati "piljskim ovjekom".
Glavna preokupacija njegova plodnog znanstveno-istraivakog
rada bile su brojne pretpovijesne piljske slikarije. Njih su prije nekoliko
desetaka tisua godina nainili svojim vjetim rukama (pra)ljudi (kro-
manjonci) koji su se, nakon znanstveno jo uvijek neobjanjena nestan
ka europskih starosjedilaca neandertalaca, nastanili u tim krajevima.
Sustavnim obilaskom velikog broja pilja u tom gorskom podruju
neumorni profesor Gourhan otkrio je niz fascinantnih crtea sa ivo
pisnim prizorima iz svakodnevnog ivota drevnih stanovnika Pirineja.
Brojni nalazi pretpovijesnih piljskih slikarija upuuju da je tamo jo u
mlaem paleolitiku postojala neka napredna (lovaka) kultura koja je
imala mnoge nadarene umjetnike.
U vrlo dugom vremenskom rasponu od dvadesetak tisuljea, koji
zapoinje oko tridesetog, a zavrava oko desetog tisuljea pr. Kr., pra
stanovnici tih krajeva nacrtali su u raznim tehnikama, po dananjim
umjetnikim kriterijima, mnogobrojne izuzetne zidne i stropne slikarije.
Za mnoge od njih moe se bez ikakva ustruavanja rei da su umjetni
ka remek-djela neprolazne vrijednosti. Svi motivi na tim dojmljivim
pretpovijesnim slikarijama prikazani su vrlo realistino, plastino i
uvjerljivo.
Na brojnim piljskim i peinskim slikarijama iz kamenog doba, izra
enim neobino vjetim rukama nepoznatih pretpovijesnih umjetnika,
tematski tijesno vezanim uz svakodnevan ivot tadanjih (pra)ljudi, vrlo
su ivopisno, dinamino i uvjerljivo prikazani raznovrsni motivi ivoti
nja, lova, ratovanja te neki magijski obredi. Te motivima veoma bogate
zadivljujue pretpovijesne slikarije nedvojbeno su najstarija sauvana
svjedoanstva naprednog likovnog izraavanja u dosad znanoj prolosti
ljudskog roda.
Te drevne i plastine likovne realizacije izraene su kao crtei ureza
ni u ivu stijenu (reljefi i gravure), kao grafiti, plastika ili kao ivopisne
slike u bojama. Na njima prevladavaju ili se posebno istiu pojedinani
ili skupni prikazi raznih ivotinja (bizoni, sobovi, jeleni, divlji konji,
divlje svinje itd.) u mirovanju ili u pokretu. Mnogi elementi na tim
drevnim slikarijama upuuju da su njihovi nepoznati autori posjedovali
izuzetan dar zapaanja niza karakteristinih detalja i imali neobino vi
sok smisao za karakterizaciju likova. Moe se s punim pravom rei da su
bili dosljedni naturalisti u punom smislu rijei.
Entuzijastini profesor Gourhan dugi je niz godina ustrajno proua
vao i s neizmjernom panjom detaljno precrtavao i fotografirao brojne
piljske slikarije pomno pazei da mu to ne promakne. ak i danas, go
dinama nakon njegove smrti, mnogi pedantni nacrti i gotovo fotografski
vjerne reprodukcije velikog broja piljskih crtea koje je nainio svojom
vjetom rukom sve do danas pobuuju veliku pozornost i istinsko di
vljenje u svijetu znanosti.
Jedna slikarija iz teko pristupanog sredinjeg dijela pilje Lascaux
(u junoj francuskoj) na kojoj je nacrtan bik, ovjek-ptica neobina
izgleda (astronaut!?) te neka ptica na tapu pobudila je svojevremeno
veliku pozornost znanstvenika, a posebice astronoma i matematiara te,
u novije vrijeme, istraivaa paleokontakata.
Pretpostavlja se da oko bika, oko ovjeka-ptice i oko ptice na tapu
predstavljaju tri najsjajnije zvijezde vidljive za proljetnih i ljetnih noi sa
sjeverne hemisfere. Prije 17.000 godina, koliko je procijenjena starost te
izuzetno dojmljive peinske slikarije, te tri sjajne zvijezde bile su za vedra
vremena vidljive od mraka do zore, jer zbog tadanjeg bitno drukijeg
poloaja Zemljine osi rotacije nisu zalazile za horizont kao u nae doba.
To otkrie upuuje da su kromanjonci na svojim peinskim slikarija
ma vjerojatno prikazivali zoomorfne karte zvjezdanog neba, a ne motive
iz lova kako se prvotno dralo. Tome u prilog rjeito govore sljedee
injenice:

da su rijetko prikazivane one ivotinje koje je vjeti lovac iz

kamenog doba lovio da bi prehranio obitelj (antilope, sobovi,
divlje svinje i zeevi) te
da su na razliitim crteima iste ivotinje (simboli zvijea?)
uvijek prikazane u gotovo istovjetnom meusobnom rasporedu.

Sredinom 60-ih godina XX. stoljea crtei i reprodukcije drevnog

piljskog slikarstva iz Altamire, Lascauxa, Niauxa, Pech-Merlea te iz jo
petnaestak drugih, iroj javnosti manje poznatih pilja, koje je svoje
vremeno veoma pedantno izradio profesor Gourhan, dospjeli su u ruke
uvaenom francuskom ufologu i publicistu Aime Michelu (1919.-1992.).
Prikazani su ga motivi duboko impresionirali izraajnou i uvjerljivo-
u te ivo zainteresirali.
Pomno razgledavajui crtee i fotografije peinskih slikarija bio je
veoma iznenaen i zbunjen kad je na nekima od njih, uz niz realistinih
prizora iz svakodnevnog ivota, uoio i neke jasno raspoznatljive letee
objekte kruna ili vretenasta oblika koje danas poistovjeujemo s NLO-
ima. Neki od njih nacrtani su kako se sputaju na tlo te se ini kao da iz
njih, nakon slijetanja, izlaze neka ovjekolika bia. U pilji kod gradia
Niauxa u junofrancuskoj provinciji Arige na jednom je crteu kao po
pratni motiv prikazan NLO u letu koji iza sebe ostavlja dimni trag poput
neke moderne letjelice s mlaznim ili raketnim motorom.
Osobitu panju pronicljivog i otroumnog A. Michela ubrzo su zaoku
pili upravo ti rijetki i neobini popratni elementi koji su na drevnim pilj
skim slikarijama zasigurno prikazane podjednako realistino kao i glavni
motivi. Po uvrijeenoj pozitivistikoj logici koja jo uvijek suvereno vlada
u svijetu znanosti, tijekom srednjeg i mlaeg mezolitika, kada su nainjene
te zadivljujue peinske slikarije, nisu mogle ili, bolje reeno, nisu smjele
postojati nikakve letjelice, a ponajmanje NLO-i izvanzemaljaca.
Slobodoumni A. Michel, sreom, nije podlegao tom apriornom i, ini
se, posve neutemeljenom stavu "pravovjernih" pripadnika znanstvenih
krugova koji se veoma pribojavaju svih novih pogleda i saznanja koja
nisu u skladu s postojeom paradigmom. On je, kao neovisan istrai
va neoptereen oficijelnim znanstvenim pogledima, logino zakljuio
da su na nekim peinskim i piljskim slikarijama iz srednjeg i mlaeg
mezolitika, pored glavnih motiva, vrlo realistino prikazani NLO-i koji
se u posljednjem pedesetljeu, zbog uestalog pojavljivanja po itavom
svijetu, nalaze u sreditu pozornosti najire svjetske javnosti, a posebice
strunih, vojno-obavjetajnih i visokih politikih krugova.
Na temelju pomne kritike analize tih neobinih popratnih motiva,
koji su, osim u jugozapadnoj Europi, takoer bili otkriveni na mnogim
peinskim slikarijama diljem svijeta, A. Michel je postavio smionu hi
potezu da su jo tijekom kamenog doba na Zemlji bili vie puta vieni
NLO-i te da oni zasigurno u nekim podrujima svijeta nisu bili rijetkost
u to, po naim mjerilima, vrlo drevno i jo uvijek premalo poznato ve
oma dugotrajno prapovijesno doba koje je gotovo potpuno obavijeno
gustom koprenom tame.
U tom je pogledu A. Michel, na temelju svojih viegodinjih istrai
vanja, 1969. godine odluno ustvrdio sljedee: "Realistino prikazivanje
ljudi i ivotinja dovodi do neizbjene pretpostavke da i pri ovim neobjanji
vim objektima susreemo stvarnu pojavu. Na piljskim je crteima prika
zano ak 40 razliitih vrsta leteih objekata - 'teliesa' - iji oblici napadno
slie objektima koje danas poznajemo pod nazivom NLO-i."
A. Michel se, kao dobro informiran i iskusan ufolog, s punim pravom
upitao mogu li ti neobini, realistino nacrtani popratni motivi NLO-a
biti tek plod puke sluajnosti, bujne inspirativne mate ili halucinacija
posve neukih ali nadarenih drevnih slikara. Njegov odgovor na to pi
tanje je sljedei: "Ako je dananji NLO, kako dre neki skeptici, izmiljen
zbog nekoliko zanesenjaka koji su proitali previe SF-pripovijetki i roma
na, moramo priznati da ovjek kamenog doba o tome nije mogao proitati
mnogo literature. Kako je onda mogao doi na ideju da na svojim slikarija
ma s tolikom nevjerojatnom realistinou prikae NLO-e?"
Danas meu strunjacima za povijest umjetnosti openito prevla
dava stav da su anonimni drevni umjetnici srednjeg i mlaeg kamenog
doba, koji su prije 20-ak tisuljea nastavali jugozapadnu Europu, bili
naturalisti, to znai da su na peinskim slikarijama prikazivali u raznim
tehnikama samo one motive koje su doista viali. Ti su motivi, dakle,
uvijek bili vjerno oblikovani prema stvarnim predlocima iz svakodne
vnog ivota, a ne iz mate. Stoga je umjesno postaviti pitanje: "to je dalo
povoda drevnim peinskim umjetnicima da na nekim svojim slikari
jama i gravurama tako realistino prikazuju razne letjelice i neobina
lebdea bia u skafanderima?"
Primjerice, ako je neki posve neuk nadareni peinski slikar iz ka
menog doba naslikao neobina ovjekolika bia odjevena u skafander
s antenama ili s kacigom na glavi, tada je - dri Michel - posve logino
zakljuiti da ih je zaista vidio. To su za njega zasigurno bili neobini i
nesvakidanji, ali nedvojbeno stvarni motivi iz ivota, duboko urezani u
njegovo pamenje, a ne plod njegove bujne i leprave futuristike mate.
Sve je oitije da je duboko uvrijeen te odvie uskovidan pozitivisti
ki stav "pravovjernih" znanstvenika koji se bave prapovijeu ljudskog
roda - prema kojem jo uvijek nema mjesta pretpostavci da su neko da
vno Zemlju mogli povremeno posjeivati inteligentni doljaci iz svemira
(paleoposjetitelji) te kontaktirati s (pra)ljudima (paleokontakti) - posve
proizvoljan te da nema nikakvo vrsto znanstveno uporite. On je oda
vno dotrajao i vie naprosto "ne dri vodu".
Niz komparativnih kritikih istraivanja brojnih drevnih peinskih
slikarija i gravura provedenih u posljednjim desetljeima diljem svijeta
jasno upuuje da se prilino uestali motivi NLO-a i moderno odjeve
nih lebdeih ovjekolikih bia ne nalaze kao lokalna osobitost samo na
nekim drevnim piljskim slikarijama u relativno nam bliskim gorskim
masivima june Francuske i sjeverne panjolske, ve takoer i na mno
gim drugim, meusobno veoma udaljenim mjestima rasprenim po
svim kontinentima. Jesu li moda njihovi autori krajem kamenog doba
odravali "ljetne kole" i na nekoj od njih dogovorili da diljem svijeta svi
crtaju manje-vie iste futuristike motive u namjeri da njima zavedu na
krivi trag neke daleke budue narataje?
Tako je, primjerice, na jednom drevnom peinskom crteu nedaleko
od gradia Cape Alava koji se nalazi na pacifikoj obali u amerikoj sa
veznoj dravi Washington prikazan NLO koji leti ili lebdi iznad valovite
morske povrine, a ispod njega se nalazi neka laa. Slini motivi NLO-a
otkriveni su i na pretpovijesnim peinskim crteima u susjednoj kanad
skoj provinciji Britanska Kolumbija.
Desetak tisua godina star crte na stijeni u dolini Jabbar, koja se
nalazi u afrikom gorju Tassili-n-Ajjer u jugoistonom Aliru, gotovo
u srcu Sahare, prikazuje neku enu (pastiricu) kako ispruenom rukom
pozdravlja tri okrugla NLO-a s kupolom koja nadlijeu stado krava na
panjaku. Osim to prikazuje NLO-e taj crte svjedoi da u doba njegova
nastanka to podruje nije bilo pustinja kao to je danas, ve predio bogat
vodom i vegetacijom, pogodan za ivot.

Zbunjujui prapovijesni crtei u piljama Varzelandije

Slini peinski crtei iz prapovijesnog doba, koji u prvom planu ili u

pozadini prikazuju NLO-e, takoer postoje i na vie lokaliteta u Junoj
 Americi. U brazilskoj saveznoj dravi Minas Gerrais, podalje od grada
Monte Clarosa, u stjenovitim brdima Varzelandije obraslim bujnom i
teko prohodnom tropskom praumom, nalazi se velik i sve do 60-ih
godina XX. stoljea slabo istraen prostran piljski splet koji se protee
duboko u njedra gorskog masiva.
U namjeri da detaljnije arheoloki istrai te gotovo nepoznate pilje,
dobro opremljena istraivaka ekspedicija predvoena arheologom i
speleologom sveuilinim profesorom Hermanom Ebeckenom uspjela
je, uz velike napore, zai duboko u njih. Tamo je otkrila dotad nepoznatu
veliku peinsku dvoranu u kojoj je bilo davno zaboravljeno pretpovije
sno indijansko groblje. Na vlanim stijenama te impresivne podzemne
dvorane lanovi ekspedicije su pod snanim svjetlom baterijskih refle
ktora ubrzo zapazili i fotografirali velik broj drevnih crtea ve dobrano
nagrienih neumoljivim zubom vremena.
Na njihovo iznenaenje, na jednom od njih prikazan je neki pravilan
kupolasti objekt koji prolijee nebom izmeu Sunca i Mjeseca u pratnji
nekog izduenog leteeg objekta oblika cigare. Na drugim slikarijama
u toj peini prikazani su neki diskovi koji grupno nadlijeu zemlju, a
njihova formacija veoma slii dugakoj zmijolikoj V-formaciji velikog
broja NLO-a vienoj i snimljenoj 31. kolovoza 1951. godine kod grada
Lubbocka u Texasu.
Posebnu pozornost istraivaa, zbunjenih tim posve neoekivanim
motivima NLO-a, privukao je jasno raspoznatljiv crte Suneva sustava.
Na njemu je, s pravilnim odnosima meusobne veliine te u donekle
pravilnom rasporedu prema Suncu, prikazano osam planeta. Deveti
planet - Pluton - moda nije bio poznat nepoznatom pretpovijesnom
slikaru ili je njegov prikaz uniten neumoljivim zubom vremena.
Kad je sa svojim suradnicima paljivije razgledao te drevne piljske
crtee s motivima NLO-a i Suneva sustava, profesor Ebecken je bio vi
dljivo iznenaen i zbunjen. U prvi as je pomislio da je vjerojatno prije
njegova istraivakog tima ve netko bio ovdje i sve to nacrtao u namjeri
da zbuni budue istraivae i navede ih na krivi trag. Da provjeri vje
rodostojnost i poblie utvrdi starost tih fascinantnih peinskih slikarija,
profesor Ebecken je s njih na vie mjesta uzeo uzorke boja i nakon zavr
etka terenskog istraivanja proslijedio ih je na rutinsko laboratorijsko
ispitivanje na Sveuilite u Rio de Janeiro.
Rezultati provedenih laboratorijskih ispitivanja pokazali su da je ri
je o organskim bojama prirodna podrijetla ija starost metodom odre
ivanja koncentracije izotopa C-14 nije mogla biti poblie odreena.
Strunjaci koji su ispitivali te uzorke drevnih boja dre da je njihova vje
rojatna starost oko 11.500 godina!!! Stoga u autentinost tih pretpovije
snih peinskih crtea ne treba sumnjati. Oni su, po svemu sudei, izvorni
i vjerodostojni, a potvruje ih i jedna drevna indijanska predaja.
Potomci pretpovijesnog indijanskog plemena koje je neko nastanji
valo to podruje u svojoj tradiciji spominju neke uene ljude obdarene
udesnim moima i znanjima. Ti su ljudi neko vrlo davno na okruglim
blistavim letjelicama s neba dolazili u njihov kraj. Posjeivali su njihove
pretke u srcu brazilske praume, dulje vrijeme ivjeli meu njima te ih
ustrajno poduavali mnogim korisnim vjetinama i znanjima.
I u tisuama kilometara udaljenoj meksikoj saveznoj dravi Que-
retaro na jednoj je stijeni otkriven drevni crte koji prikazuje neki velik
sjajan letei objekt, nalik disku s kupolom i prozorima, kako se sputa na
tlo. Skupina ljudi tamo ga uzdignutih ruku srdano doekuje i klikui
radosno pozdravlja. Da su njime dolazili svirepi svemirski barbari zasi
gurno ih ne bi tako radosno doekivali, ve bi odmah pobjegli glavom
bez obzira u siguran zaklon. Starost tog znakovitog prapovijesnog pein
skog crtea koji prikazuje slijetanje NLO-a strunjaci procjenjuju na oko
sedam tisua godina.

Znaajno arheoloko otkrie na obalama jezera Dongting

Prema dostupnim i obzirom na vrijeme dogaanja djelomino pro

turjenim informacijama jedno od najveih otkria graditeljskih ostata
ka neke nepoznate i tehniki vrlo napredne pradrevne kulture zbilo se,
kako stoji u turim i djelomino proturjenim podacima navedenim u
dostupnim izvorima, poetkom ljeta 1957. ili 1961. godine u jugoisto
noj Kini, u provinciji Hunan, zapadno od grada Yuanjianga, na junim
obalama Dongtinga, velikog jezera veoma razvedene obale i udljiva
vodostaja. U Dolini kamenja na (polu)otoku Jotou profesor arheologi
je i etnologije Chi Pen-Lai sa Sveuilita u Pekingu, sa asistentom Hui
Chutingom i dr. sci. Wu To-Waijem, izvodio je arheoloka iskapanja neke
davno sruene velike stoaste (unjaste) graevine krune osnovice pro
mjera oko 300 metara koja do tada nije bila istraena.
Tijekom iskapanja u blizini ostataka te graevine arheolozi su naili
na neke zatrpane podzemne hodnike (tunele) koji se sputaju duboko
u tlo ispod razine jezera. Ti tuneli, izbueni u vrlo tvrdom stjenovitom
masivu, imali su ujednaen i pravilan profil te gotovo posve glatke i mje-
stimino ostakljene ravne zidove. Svima je otimah bilo jasno da ne mogu
biti prirodna tvorba. Tim profesora Chi Pen-Laija nastavio je njihovo
istraivanje te je, uz pomo dvaju ronilaca, duboko u tlu, ispod razine
jezera, otkrio davno potopljen velik simetrian splet podzemnih hodni
ka vjeto izbuenih na nepoznat nain u ivoj stijeni.
U sklopu tog zadivljujueg potopljenog tunelskog spleta glatkih i,
ini se, ocakljenih zidova, koji svojom topolokom sloenou i velii
nom podsjea na labirint, na dubini od tridesetak metara ispod razine
jezera otkrivena je prostrana podzemna dvorana koja predstavlja krii-
te nekoliko hodnika. Paljivim razgledavanjem njezinih glatkih zidova
pod svjetlom reflektora kineski su istraivai ubrzo na njima uoili broj
ne precizno ugravirane crtee.
Profesor Chi Pen-Lai i njegovi suradnici procijenili su starost osno
vice stoaste graevine i tog davno izraenog potopljenog tunelskog
kompleksa nepoznata podrijetla i namjene na fantastinih 45.000 godi
na!? Prema strunom miljenju geologa, prije otprilike pet tisua godina
na tom se izrazito trusnom podruju zbio katastrofalan razoran potres.
Tuneli i ostaci velebne stoaste graevine bili su tada, uslijed velikih po
micanja i uruavanja tla, potopljeni i preputeni zaboravu.
Profesoru Chi Pen-Laiju i njegovim suradnicima bilo je odmah jasno
da su i drevni tunelski splet i dobro uuvane pretpovijesne gravure na
izuzetno tvrdim, glatkim i ostakljenim stijenama podzemne dvorane
mogli biti tako savreno izraeni jedino uporabom specijalnih alata i
naprava nainjenih iz veoma tvrdih kovina kojih, po svim "pozitivnim"
znanstvenim saznanjima, tada jo nikako nije moglo (niti smjelo) biti.
Posebno ih se dojmila uglaanost i mjestimina ostakljenost ravnih
stijena tunela i podzemne dvorane. Nita manje zadivljujua nije bila ni
izraajnost i tehnika savrenost gravura na kojima bi nepoznatim pre
tpovijesnim majstorima zasigurno mogli pozavidjeti i mnogi dananji
umjetnici. Uoeni tragovi ostakljenja stijena upuuju da su ti drevni tu
neli i dvorana vjerojatno bili izraivani ili Analizirani uz primjenu nekih
ureaja, ili ak sofisticiranih strojeva, koji su u svome radu koristili vrlo
visoku temperaturu od oko 1.500-2.000 C, pri kojoj se topi kamen.
No, najvee iznenaenje za istraivaki tim profesora Chi Pen-Laija
tek je uslijedilo. Razgledavajui brojne motive iz lova ugravirane na sti
jenama podzemne dvorane, na nekima od njih uoili su jasno prepozna
tljive motive NLO-a koji se nikako ne mogu uklopiti u nau ukalupljenu
pozitivistiku predodbu o mukotrpnom nomadskom ivotu te posve
manjoj tehnikoj i astronomskoj neukosti ljudi kamenog doba.
 Na jednom crteu ugraviranom na stijeni potopljene podzemne
dvorane prikazana je kugla oko koje se, kao oko sredinjeg tijela, nalazi
rasporeeno deset manjih kugli na razliitim udaljenostima. Kineskim
istraivaima nije bilo teko zakljuiti da ta drevna gravura oito zorno
predouje shematizirani prikaz Suneva sustava koji, prema dananjim
astronomskim saznanjima, ima devet, a ne deset planeta.
Posljednja tri planeta - Uran Neptun i Pluton - nisu vidljiva ni najo
trijim golim okom. Stoga ta neolitika gravura nepogreivo navodi na
jedino mogui "heretiki" zakljuak da su njezini drevni autori, jo prije
priblino 45.000 godina, odnekud znali za sve planete Suneva sustava,
ukljuujui i nama danas jo nepoznat deseti planet.
Prvi kandidat za nedostajui deseti planet na toj nepojmljivo staroj
pretpovijesnoj gravuri mogao bi biti hipotetski planet Faeton ija se pu
tanja vjerojatno nalazila izmeu Marsa i Jupitera, u dananjem podruju
planetoidnog pojasa. Pretpostavlja se da se Faeton jo neko vrlo davno
raspao uslijed neke kozmike kataklizme.
Drugi kandidat mogao bi biti tajanstveni planet Nibiru (hipotetski
planet X) kojeg - kao domovinu bogova Anunnaka - gospodara kozmi
kog ivota i kreatora modernog ovjeka, na glinenim ploicama ispisa
nim klinastim pismom prvi spominju Sumerani, najstariji i najkulturniji
povijesno potvren narod june i srednje Mezopotamije.
Na toj zadivljujuoj peinskoj gravuri kompletnog Suneva sustava
posebno je zanimljiv detalj da su trea i etvrta kugla po redu gledano
od Sunca, koje oito predouju Zemlju i Mars, meusobno povezane
nekom zmijolikom tokastom krivuljom. To je ozbiljna indicija da su
ta dva susjedna planeta u neko veoma davno pretpovijesno doba bila u
nekom naroitom odnosu.
Pri tome se ne bi smjela iskljuiti niti mogunost postojanja pra-
drevnih meucivilizacijskih veza pa ni mogunost meuplanetarnih
putovanja izmeu tih dvaju susjednih svjetova Suneva sustava koji su,
ovisno o trenutnom poloaju na njihovim orbitama, meusobno udalje
ni najmanje nekoliko desetaka ili ak koju stotinu milijuna kilometara.
Na jednoj od brojnih gravura s motivima iz lova na stijeni podzemne
dvorane, za koju se s punim pravom moe rei da predstavlja neolitiku
Sikstinsku kapelu, prikazane su ivotinje sline srnama kako panino
bjee u jednom smjeru pred tradicionalno kineski odjevenim goniima
koji u ruci dre koplje te vikom plae i istjeruju divlja iz zaklona. No, na
toj prastaroj gravuri su kudikamo najinteresantniji futuristiki motivi na
njezinu gornjem dijelu, iznad tih prestravljenih ivotinja.
 Tamo su prikazane dvije relativno male i ornamentima bogato ukra
ene letee platforme, izgledom nalik nekom velikom okruglom pladnju.
Na svakoj od njih sjedi korpulentan ovjek koji u rukama dri neko
oruje slino puci te njime cilja ivotinje koje, uplaene vikom gonia,
panino bjee ispod letjelica. Posebice upada u oi da su ljudi na leteim
platformama posve suvremeno odjeveni te da veoma slie modernim
lovcima.
Taj zbunjujui drevni motiv NLO-a sa suvremeno naoruanim i
moderno odjevenim lovcima, koji se vjerojatno nalaze na safariju, vrlo
rjeito i uvjerljivo govori da bi to mogli biti posjetitelji iz neke tehniki
visokorazvijene pretpovijesne zemaljske civilizacije (Zemlja Mu, Atlan-
tida) ili ak neki inteligentni doljaci iz svemira, izgledom veoma nalik
modernim ljudima. Oni su neko davno pohodili to podruje ili su tamo
obitavali kao utemeljitelji i mentori tamonje visoke pretpovijesne kul
ture o kojoj se danas nita nezna.
To znaajno i dalekoseno arheoloko otkrie na junoj obali udlji
va Dongtinga nepobitno svjedoi da je jo u prapovijesno doba, koje
znanstvenici poistovjeuju s mezolitikom, na tom podruju vjerojatno
postojala neka nepoznata visoka pradrevna kultura. Ona je oito koristila
letjelice, bila je kadra nekom nama nedokuivom visokom tehnologijom
probijati dugake tunele u veoma tvrdom granitnom masivu te je podi
zala velebne kamene graevine vee od najveih egipatskih piramida.

Peinski crtei upuuju na pradavnu vezu Zemlje

s Marsom i Venerom

U sjeverozapadnoj Australiji, na rijetko nastanjenom prostranom

stjenovitom ravnjaku Kimberley, otkriven je, meu brojnim peinskim
crteima, pretpovijesni prikaz Suneva sustava ugraviran u stijenu. Na
njemu se izmeu tree i etvrte kuglice, koje oito predstavljaju Zemlju
i Mars, nalazi ugraviran bumerang - tradicionalno letee oruje koje je
za australske domoroce - Aboriane - simbol povezanosti. Ne moe se
iskljuiti niti mogunost da na toj drevnoj gravuri bumerang, koji se
nakon pravilnog bacanja nepogreivo vraa svome vlasniku, simbolizira
svemirsku letjelicu koja je u neko davno prohujalo pretpovijesno doba
vjerojatno prometovala izmeu Marsa i Zemlje.
Na taj nain je nepoznati praaustralski umjetnik, kao i njegov mnogo
stariji "kolega" s oko 6.000 kilometara udaljenih obala kineskog jezera
 Dongting, vjerojatno elio zorno ovjekovjeiti veoma vanu injenicu
da su neko davno, jo tijekom po naem uvrijeenom miljenju kame
nog doba, izmeu pradrevnih civilizacija na Zemlji i susjednom Marsu
postojale neke veze, a moda i svemirski letovi. Malo je vjerojatno da bi
takva podudarnost motiva pradrevne povezanosti Zemlje s Marsom s
tih dviju prostorno i vremenski veoma udaljenih lokacija mogla biti tek
plod puke sluajnosti ili daleko manje vjerojatne istovjetne SF-inspiraci-
je nepoznatih drevnih umjetnika.
U negostoljubivom planinskom spletu afganistanske pokrajine Ko-
histan, sjeveroistono od glavnog grada Kabula, na stijeni jedne pilje
otkrivena je starodrevna gravura koja prilino vjerodostojno prikazuje
meusoban prividni poloaj zvijea na nebeskom svodu kakav je, s
obzirom na poloaj osi precesije Zemlje, bio vidljiv iz tih krajeva prije
desetak tisua godina. Na njemu je takoer nezgrapno ali prepoznatljivo
prikazan relativan poloaj prema Suncu nekoliko planeta vidljivih golim
okom. Zanimljivo je da su na toj prastaroj gravuri Zemlja i njoj susjedna
Venera meusobno povezane nekim crtama izgledom nalik uadi.
U svezi s tom neobinom kohistanskom pretpovijesnom peinskom
gravurom zanimljivo je napomenuti da je, prema drevnoj legendi, sau
vanoj u slinom obliku u najstarijoj afganistanskoj i hindustanskoj pre
daji, jo u veoma davno prapovijesno doba postojala tijesna veza izmeu
Zemlje i Marsa te Zemlje i Venere. Prema toj bajkovitoj legendi punoj
simbolike na uspavanu Zemlju se prije otprilike 18 milijuna godina "na
sjajnoj zraci svjetlosti" spustila velika letjelica. Na njoj je bila posada od
"tri puta trideset i pet savrenih ljudskih bia." Oni su, kako kazuje legen
da, bili prvi stanovnici Zemlje, jer na njoj jo tada nije bilo civiliziranih
ljudi.
Drimo da nama danas jasno raspoznatljivi motivi pradrevne po
vezanosti Zemlje s Marsom i Venerom na tim trima lokacijama, meu
sobno udaljenim tisuama kilometara, zasigurno nisu plod sluajnosti.
Oni nedvosmisleno upuuju da je u neko davno prohujalo prapovijesno
doba izmeu Zemlje i njezinih prvih planetskih susjeda postojala neka
osobita veza za koju su nepoznati autori tih drevnih peinskih crtea
zasigurno odnekud znali.
Stoga su ju, kao veoma vanu informaciju za neke daleke budue
narataje, koji e ju biti kadri razumjeti, tako zorno ovjekovjeili gra-
vurama u tvrdoj stijeni, koje su mnogo postojanije i otpornije na zub
vremena od crtea koje, u pravilu, prilino brzo izjede vlaga i erozija.
U prilog realnosti te mogunosti jasno govore i drevni vedski spisi u
kojima se na vie mjesta govori o posjetima polubogova (inteligentnih
doljaka) iz drugih svjetova.
U tradiciji nekih drevnih kultura NLO-ima se vjerojatno pripisivala
nadnaravna, magijsko-ritualna ili vjerska simbolika, a izvanzemaljci koji
su njima dolazili u istraivake posjete prapovijesnoj Zemlji nerijetko
su u pretpovijesnim i ranopovijesnim kulturama bili doivljavani i a-
eni kao bogovi ili aneli (glasnici ili poslanici) iji se dolazak radosno
oekivao, a odlazak nije mogao prealiti. Nerijetko se tijekom brojnih
narataja gajila nepokolebljiva nada da e se jednom vratiti, kao to su
pri odlasku vrsto obeali.
Veoma zanimljiv pretpovijesni peinski crte, ija se starost procje
njuje na oko sedam tisua godina, otkrio je prije 40-ak godina ruski ar
heolog i filolog profesor dr. sci. Vjaeslav Zajcev nedaleko od grada Fer-
gane u junom Turkistanu. Taj impresivan drevni crte prikazuje osobu
koja ima na glavi neobinu kacigu (skafander) s nekakvim ureajem za
disanje, a u rukama, na koje su navuene grube rukavice, dri neki disk
izgledom i veliinom nalik LP-gramofonskoj ploi ili nekom velikom
kompaktnom disku (CD-u). U pozadini crtea prikazano je diskoliko
letee tijelo (NLO) iznad planina iz kojeg odozdo izbijaju snani platne
ni jezici obavijeni gustim oblacima dima. Ispod njega, na tlu, nalazi se
osoba s kacigom na kojoj je uvreno neto nalik tapnim antenama ili
senzorima.
Oito je da brojne peinske slikarije i gravure otkrivene na svim
kontinentima svojom izraajnou nama danas jasno prepoznatljivih te-
hnogenih motiva svjedoe da NLO-fenomen i izvanzemaljci-astronauti
nisu izvoran produkt naeg zahuktalog modernog doba u kojem smo
ponosito kroili u svemirsku eru. Sudei po nekim veoma prastarim
peinskim slikarijama njegovo uestalo opaanje i biljeenje kao veoma
znaajnog dogaaja, koji nikako ne smije pasti u zaborav, zapoelo je jo
u jeku kamenog doba, prije gotovo tridesetak tisua godina.
Tada jo, sreom, nije bilo osiljenih monika, njihovih "viih intere
sa", neumoljive cenzure i tajnih slubi koje bi to onemoguavale. Stoga
se moe rei da je to u stanovitom smislu bilo, unato surovim uvjetima
ivljenja, neponovljivo "zlatno vrijeme" pune slobode misli i njezina ne
ometanog izraavanja koje tada nisu, kao u nae vrijeme, "iz pozadine"
bezobzirno pobijala mona i pomno kontrolirana sredstva javnih (dez)-
informacija.
 BAYAN KARA UL - K I N E S K I
ROSWELL KAMENOG DOBA

Zagonetni arheoloki nalazi u piljama Bayan Kara Ula

edno od najveih i najuvjerljivijih arheolokih otkria koje snano

J podupire hipotezu o nepoznatim inteligentnim doljacima koji su
neko davno odnekud iz zvjezdanih dubina svojim "zranim brodom"
sletjeli na pretpovijesnu Zemlju i o tome ostavili opseno svjedoanstvo
u neobinom obliku zbilo se krajem tridesetih godina XX. stoljea, uoi
izbijanja Drugog svjetskog rata. Dogodilo se to u zabaenom planin
skom masivu koji se protee u graninom podruju kineskih provincija
Sichuan i Quinghai te sjeveroistonog Tibeta.
To visoko, teko pristupano, prostrano i veoma rijetko naseljeno
planinsko podruje povrine stotinjak tisua kvadratnih kilometara
ispresijecano je ogromnim gorskim lancima iji najvii vrhovi doseu i
do pet tisua metara. Duboke i slikovite rijene doline izmeu planin
skih lanaca tajnovitog Bayan Kara Ula nalaze se na prosjenoj nadmor
skoj visini od oko dvije tisue metara i izvorita su triju velikih junoa-
zijskih rijeka - Mekonga, Yalonga i Yangtzea.
Tamo je 1937. i 1938. godine tim kineskih arheologa, predvoen pro
fesorom Chi Pu-Teiom s pekinke Akademije za pretpovijest, izvodio
detaljan rutinski pregled meusobno povezanog spleta planinskih pilja
koje su neko bile nastanjene. Navodno je jedan dio tih pilja bio izraen
nekom nepoznatom tehnologijom, pa je vie sliio sloenom tunelskom
spletu ili podzemnim skladitima nepoznate namjene.
Njihovi su zidovi mjestimino bili ravni i ostakljeni, to upuuje da
su one vjerojatno bile izdubljene ili finalizirane uz vrlo visoku tempe
raturu koja moe rastaliti tvrdu planinsku stijenu. Tehnologija njihove
izrade je vjerojatno bila slina ili moda ak istovjetna onoj kojom je pri-
je otprilike 45.000 godina bio izraen veliki tunelski splet i gravurama
bogato oslikana podzemna dvorana na obalama junokineskog jezera
Dongting.
Osnovni zadatak istraivanja tog teko dostupnog i visoko smjete
nog spleta planinskih pilja bio je iskapanje nizova pravilno rasporee
nih drevnih grobova koji su prije toga u njima otkriveni. U njima su se
nalazili neobino mali kosturi ovjekolikih bia neprirodno vretenasta
tijela s neproporcionalno velikim i prerazvijenim lubanjama. Njihova
prosjena tjelesna visina iznosila je samo 130 centimetara, dok im je
opseg lubanje bio neobino velik - iznosio je ak 55 centimetara.
Prilikom iskapanja piljskih grobova i razgledavanja malenih kostura
neobinih proporcija jedan lan istraivakog tima se u polumraku pilje
spotaknuo na ovei, napola zakopan ploasti komad kamena koji je dje
lomino virio iz pijeska. Kad ga je otkopao, izvadio, oistio od pijeska i
praine te paljivije razgledao odmah je uoio da to nije plosnati komad
prirodno odlomljene granitne stijene ve vrlo neobian i briljivo izra
en ploasti artefakt savreno kruna oblika i vjerojatno velike starosti.
Bio je to veoma pravilan i ravan plosnati zagasito-sivi granitni ka
meni disk promjera oko 23 centimetra i debljine oko dva centimetra, s
precizno izraenom krunom rupom promjera oko etiri centimetra u
njegovu sreditu. Veliinom i izgledom veoma je nalikovao velikoj gra
mofonskoj LP-ploi ili suvremenom kompaktnom disku (CD-u).
Paljivim razgledavanjem njegove dobro uglaane povrine kineski
istraivai su odmah uoili da se na njoj od sredinje rupe prema obodu
diska u obliku spirale protee gust i vrlo sitan dvotrani siuan brazdasti
zapis na nepoznatom pismu. Nitko od lanova tima nije ga mogao iden
tificirati niti proitati pa se, zbog preih poslova na iskapanju grobova,
arheolozi vie nisu njime bavili. Disk je nakon rutinskog preliminarnog
pregleda odloen, oznaen na uobiajeni nain, evidentiran te, zajedno s
ostalim arheolokim nalazima s tog veoma udaljenog egzotinog planin
skog lokaliteta, otpremljen u Peking na daljnja istraivanja.
Godine 1938. uslijedilo je naknadno temeljito pregledavanje te dalj
nja arheoloka iskapanja u teko dostupnim piljama surovog Bayan
Kara Ula. Tada je otkriveno jo 715 takvih precizno izraenih kamenih
diskova s manje ili vie oteenim spiralnim zapisom. Svi su oni takoer
oznaeni, evidentirani te otpremljeni u Peking. S izuzetkom nekoliko
diskova poslanih na sloena laboratorijska ispitivanja, cijela je ta velika
zbirka od 716 neobinih kamenih diskova iz pretpovijesnog doba sve
do danas, vjerojatno, pohranjena daleko od oiju javnosti, u bogatoj
kolekciji znanstveno nerazjanjivih i neklasificiranih arheolokih nalaza
pekinke Akademije za pretpovijest.
Prilikom tih arheolokih iskapanja, na stijenama nekih pilja u
planinskom masivu Bayan Kara Ula, na nekoliko mjesta su otkriveni i
dobro uuvani, grubo ugravirani crtei koji prikazuju izlazee Sunce,
Mjesec i Zemlju te neke neidentificirane zvijezde meusobno povezane
crtama od gusto urezanih udubljenja veliine zrna graka. Na nekima
od tih nezgrapnih drevnih peinskih gravura prikazana su i ovjekolika
bia niska rasta s oblim ljemom na glavi. Starost tih drevnih piljskih
gravura, masivnih kamenih diskova i malenih kostura izvaenih iz gro
bova procijenjena je na oko 10-12 tisua godina i nije sporna.
Prilikom iskapanja tih pretpovijesnih peinskih grobova poredanih
u pravilne nizove istraivae je posebno zbunjivalo to to su pronaeni
kosturi (rastom izrazito malenih ovjekolikih bia neprirodno vretena-
sta tijela) redom imali neproporcionalno velike lubanje u odnosu na
skromnu razvijenost i veliinu tijela.
Tu neobinu i u mnogoemu zagonetnu zbirku arheolokih nalaza
nitko od kineskih znanstvenika nije mogao suvislo protumaiti. Ona
je ozbiljno je uzdrmala sve dotadanje opeprihvaene antropoloke
predodbe i klasifikacije. Relativno velike i iroke lubanje ni uz najbolju
volju nisu se mogle "nasaditi" na relativno niske (ali prosjeno dvade
setak centimetara vie!) i bolje razvijene kosture pripadnika tamonjih
primitivnih polupiljskih plemena Dropa i Kama.
Ta egzotina gortaka plemena, iji su pripadnici izrazito niska
rasta, od davnina ive gotovo posve izolirano u pustom, zabaenom,
negostoljubivom i tajnovitom planinskom podruju Bayan Kara Ula. Jo
je u vrijeme kada je profesor Chi Pu-Tei tamo zapoeo arheoloka istra
ivanja manji broj pripadnika tih autohtonih planinskih plemena ivio
na tradicionalan nain u malobrojnim zabaenim planinskim naseljima
i u lake dostupnim piljama.
Hipoteza da bi naeni kosturi neproporcionalno velikih lubanja
mogli potjecati od drevnih pripadnika primitivnih plemena Dropa ili
Kama naprosto nije bila odriva. Kineskim arheolozima i antropolozi
ma bilo je dobro poznato da su pripadnici tih malobrojnih, izoliranih i
nekomunikativnih gortakih plemena, koji od pamtivijeka obitavaju u
surovim klimatskim uvjetima, bili neobina izgleda, izrazito niska rasta
i slabana tijela, ali skladnih proporcija. Oni nisu imali ni priblino tako
neproporcionalno velike glave kao zagonetni maleni kosturi izvaeni iz
piljskih grobova na Bayan Kara Ulu.
 Prosjena visina pripadnika plemena Dropa i Kama iznosi oko 150
centimetara, dakle dvadesetak centimetara vie od visine neobino ma
lih vretenastih kostura izvaenih iz drevnih piljskih grobova s vrleti
Bayan Kara Ula. Zanimljivo je da pripadnici tih dvaju egzotinih pla
ninskih plemena u tjelesnoj grai nemaju nikakve slinosti s tipinim
Tibetancima, Kinezima i Mongolima koji su, u odnosu na njih, mnogo
korpulentniji.
Bilo je vie nego oito da neobini maleni kosturi velikih i irokih
lubanjama nikako nisu mogli potjecati od pripadnika tih drevnih pla
ninskih plemena, ve od nekih drugih, do tada znanstvenicima posve
nepoznatih ovjekolikih bia vretenasta tijela. U pokuaju da razrijei tu
teku zagonetku koja je tada ve gotovo tri godine morila kineske znan
stvenike, profesor Chi Pu-Tei je 1940. godine, na temelju miljenja je
dnog od svojih asistenata, ishitreno postavio hipotezu da maleni kosturi
potjeu od neke nepoznate, davno izumrle vrste planinskih majmuna.
Na preac postavljenu i nedovoljno promiljenu hipotezu profeso
ra Chi Pu-Teija kineski su znanstvenici odmah kategoriki odbacili i
ismijali. Bila je u potpunoj suprotnosti s notornom injenicom da niti
jedna poznata vrsta majmuna nikada nije sahranjivala uginule lanove
svoga opora. Obiaj sahranjivanja mrtvih, a posebice sahranjivanje u
tipizirane, pravilne poredane grobove, svojstven je samo koliko-toliko
civiliziranim (pra)ljudskim zajednicama, a nikako posve nehominizira-
nim majmunima.
Time je itavo dotadanje istraivanje neobinih skeleta i nita manje
zagonetne kolekcije drevnih kamenih diskova s Bayan Kara Ula dospjelo
u slijepu ulicu, a ubrzo zatim svi sporni nalazi i izvjetaji pohranjeni su u
veliku arheoloku zbirku i arhivu znanstveno nerazjanjivih antropolo-
ko-arheolokih nalaza. Na ope zadovoljstvo mnogih znanstvenika, koji
ih nikako nisu mogli protumaiti i uklopiti u svoje unaprijed sloene
"neupitne" sheme, ubrzo su pali u zaborav.
Unato tome ti neobini nalazi, a osobito krajnje zagonetni masi
vni kameni diskovi s gustim spiralno rasporeenim zapisom, punih su
dvadesetak godina poticali znatielju veeg broja kineskih znanstvenika,
a posebice filologa i lingvista koji su ih na sve mogue naine pokua
vali odgonetnuti i proitati. Njihovi dugogodinji istraivaki napori da
pronau klju za deifriranje zagonetnih znakova, jasno vidljivih tek uz
pomo poveala, nisu urodili plodom.
Tek dvadesetak godina kasnije to je uspjelo entuzijastinom profe
soru Tsum Um-Nuiju s pekinke Akademije za prapovijest. On je 1960.
godine, nakon mukotrpnog dugogodinjeg rada i mnogih neuspjelih po
kuaja, uz pomo etvorice svojih suradnika napokon uspio otkriti klju
za djelomino deifriranje zagonetnih spiralno rasporeenih zapisa
ugraviranih na plohi kamenih diskova. Oni su, nakon mnogih tisuljea
provedenih ispod pijeska i praine u mranim i vlanim planinskim pi
ljama, rjeito "progovorili" i ustrajnim kineskim istraivaima napokon
otkrili najvanije dijelove dugo uvane poruke.
U djelomino proitanim zapisima s kamenih diskova saeto je
prepriana surova ivotna drama drevnih nebeskih mornara koja se
odigrala prije otprilike dvanaest tisua godina u divljim i negostoljubi-
vim vrletima Bayan Kara Ula. U jednom od proitanih zapisa stoji da se
vea skupina Dropa, kako u tekstu sebe nazivaju ti inteligentni doljaci
iz svemira, uputila prema "treem planetu" naeg planetskog sustava.
Zbog kvara na njihovu "zranom brodu" nisu mogli normalno sletjeti na
predvienom mjestu. Umjesto na planirano odredite, uz velike napore
posade, "zrani brod" se jedne noi prisilno spustio u zabaenom i kraj
nje negostoljubivom planinskom podruju Bayan Kara Ula.
Nije bilo naina niti materijalnih mogunosti da se pri slijetanju te
ko oteen "zrani brod" popravi i osposobi za let, a jo manje da se izra
di novi kojim bi se dobronamjerni Dropi mogli vratiti na matini sve
mirski brod ili svoj daleki planet. Stoga nesretnim doljacima iz svemira
koji su preivjeli udes "zranog broda" nije preostalo nita drugo ve da
doivotno ostanu na Zemlji kojom je tada, prema slubenim znanstve
nim gleditima i saznanjima, posvuda carevalo surovo kameno doba.
Prva strana no koju su doljaci proveli u krajnje surovom ambijen
tu Bayan Kara Ula opisana je na jednom od tih granitnih diskova otprili
ke ovako: "Dropi su se spustili iz oblaka svojim zranim brodom. Prije nego
to je izalo sunce nai mukarci, ene i djeca bjeali su pred Kamama i
sakrivali su se deset puta u pilje. Tek tada su oni shvatili znakove i uvidjeli
da Dropi imaju miroljubive namjere"
Iz tog je slobodno prevedenog i suvremeno stiliziranog (pra)dre-
vnog zapisa oito da su miroljubivi svemirski doljaci uporno pokua
vali uspostaviti dobre odnose s tamonjim poludivljim i neprijateljski
raspoloenim pripadnicima planinskog plemena Kam, koji su ivjeli u
oblinjim piljama. Njihove miroljubive namjere prilino dugo nisu bile
shvaene. Primitivni i surovi domoroci su nesretne Drope, zbog njihova
neobina tjelesna izgleda (a moda i straha da e ubudue s njima morati
dijeliti krajnje oskudne uvjete ivota u veoma negostoljubivom planin
skom kraju) isprva nemilice proganjali i ubijali poput ivotinja.
 Svirepi progoni i bezduno ubijanje miroljubivih Dropa potrajali
su sve dok poludivlji pripadnici planinskog plemena Kam konano
nisu shvatili da ti doljaci udna izgleda, koji su se stjecajem nesretnih
okolnosti iznenada pojavili u njihovu zabaenom i veoma siromanom
planinskom kraju, prema njima zaista nemaju nikakvih neprijateljskih
namjera. Tek tada su malobrojne Drope koji su preivjeli dugotrajni
progon napokon prihvatili u svoju sredinu. Tijekom vremena s njima su
se i bioloki stopili.
Drope su svoje mrtve pokapali izdvojeno u spletu planinskih pi
lja u pravilno poredane grobove. Prije nego to su izumrli odluili su
ostaviti na velikoj kolekciji precizno izraenih kamenih diskova za
pisano opseno svjedoanstvo za neke vrlo daleke budue narataje
o svome podrijetlu, misiji, udesu "zranog broda" te traginom usudu
u surovoj sredini kamenog doba u koju su, na "treem planetu", neo
ekivano zapali.
Grub i djelomian prijevod zapisa s kamenih diskova prvo je prio-
pen uem krugu kineskih znanstvenika. Bio je toliko zaprepaujui i
"nepravovjeran" da je pekinka Akademija za pretpovijest do daljnjega
strogo zabranila profesoru Tsum Um-Nuiju i njegovim suradnicima
objavljivanje rezultata dugogodinjih istraivanja u znanstvenim aso
pisima. Zabranjeno im je ak i davanje bilo kakvih usmenih priopenja
o njima.
Ta tragina birokratska odluka nije pokolebala entuzijastinog i
upornog profesora Tsum Um-Nuija da nastavi i okona davno zapoeto
istraivanje, premda je bio duboko ogoren krutim stavovima svojih
odvie konformistiki orijentiranih kolega koji nisu marili za znanstve
nu istinu utemeljenu na injenicama. Unato tome nastavio je neumor
no raditi na fascinantnom i epohalnom arheolokom nalazu, ali ovaj
put u svojevrsnoj izolaciji. Ona se, naime, u sve kontroliranijem svijetu
znanosti esto primjenjuje kao djelotvorna zatitna mjera za sve slobo
doumne istraivae i znanstvenike koji se drznu razmiljati i istraivati
izvan uhodanih koloteina aktualne paradigme.
Profesoru Tsum Um-Nuiju je u daljnjem istraivakom radu napo
kon polo za rukom da uvjerljivo dokae da gusti brazdasti zapisi na
kamenim diskovima nisu niija neukusna ala ili krivotvorina, ve da su
zaista vrlo stari i autentini. Uz pomo ruskih geologa, kemiara i fizia
ra koji su 1961. godine u Moskvi, na uglednom Sveuilitu Lomonosov,
laboratorijski temeljito ispitali nekoliko kamenih diskova s Bayan Kara
Ula, bilo je napokon znanstveno dokazano:
 da oni sadre znatne primjese kobalta i aluminija u relativnim
koliinama neuobiajeno visokim za prirodnu granitnu stijenu sa
ireg podruja Bayan Kara Ula;
da je tvrdoa materijala od kojeg su izraeni usporediva samo
s dioritom - prirodnim crnim kamenom eruptivnog podrijetla
izuzetno visoke tvrdoe koja je priblina tvrdoi dijamanta te
da oni prilikom rotacije kod odreene kutne brzine poinju
neobino snano vibrirati i zujati visokom frekvencijom, kao
da kroz njih protjee snana elektrina struja, to upuuje na
zakljuak da su prilikom izrade vjerojatno bili obraivani
specijalnim postupkom u vrlo jakom elektromagnetskom polju
koje je konsolidiralo njihovu kristalnu strukturu.

Iz navedenih rezultata opsenih laboratorijskih istraivanja ruskih

znanstvenika moe se sa sigurnou zakljuiti da kameni diskovi, a po
sebice spiralno rasporeeni siuan brazdasti zapis na njihovoj glatkoj
povrini, nisu bili izraeni runo dugotrajnim i munim izrezivanjem,
klesanjem, glaanjem i grebanjem prirodnog kamena primitivnim i
grubim kamenim oruem onog doba, ve, najvjerojatnije, nekom nama
nepoznatom specijalnom tehnikom lijevanja.
Ruski filolozi koji su na dostavljenim primjercima kamenih diskova s
Bayan Kara Ula istraivali brazdaste zapise potvrdili su vjerodostojnost
deifriranja znakova i djelomino proitanih segmenata teksta prema
kljuu kojeg su iznali marljivi i uporni kineski znanstvenici. Tek nakon
rigoroznih laboratorijskih i filolokih ispitivanja kamenih diskova u
Moskvi nekoliko uvaenih kineskih znanstvenika napokon je oprezno
podralo rezultate dugogodinjeg ustrajnog istraivakog rada profesora
Tsum Um-Nuija i njegovih vjernih suradnika.
Ohrabren dugo oekivanom skromnom podrkom on ih je, unato
krutom birokratskom stavu uprave pekinke Akademije za pretpovijest
da se ti rezultati ne objavljuju, odluio javno publicirati. Za to je, zahva
ljujui prvenstveno svojoj ogromnoj upornosti, napokon uspio dobiti
traeno odobrenje. Prvo priopenje strunoj javnosti o rezultatima istra
ivanja zapisa na granitnim diskovima s Bayan Kara Ula podnio je na
Meunarodnoj konferenciji arheologa odranoj 1962. godine u Japanu.
No, istinoljubivi Tsum Um Nui je odluio otii i korak dalje, pa je o
rezultatima istraivanja tih drevnih zapisa 1965. godine objavio publi
kaciju na engleskom jeziku pod izazovnim naslovom The Grooved Script
concerning Space-ships which, as recorded on the Discs, landed on Earth
12.000 years ago. Ona je u svjetskim znanstvenim krugovima, to se i
moglo oekivati, primljena vrlo hladno, s mnogo rezervi, protivljenja pa
ak i poruga, jer je bila posve oprena s vaeim "pravovjernim" pogle
dima i interesima znanstvenog establishmenta. Mnogi uvaeni zapadni
znanstvenici nisu tu publikaciju profesora Tsum Um-Nuija i njegovih
suradnika, unato iznesenim uvjerljivim argumentima, drali ozbiljnom
niti je smatrali vrijednom bilo kakvih razmatranja.
Impresivni rezultati proizali iz dvadesetak godina ustrajnog i preda
nog znanstveno-istraivakog rada profesora Tsum Um-Nuija i njegovih
odanih suradnika imali su takvu dokaznu snagu da su iz temelja snano
potresali i ozbiljno dovodili u pitanje neke temeljne, opeprihvaene i,
dakako, "neupitne" znanstvene stavove s podruja antropologije i najsta
rije prolosti ovjeanstva. Stoga je razumljivo zato svi pokuaji i napori
Tsum Um-Nuijevog tima da poblie upoznaju znanstvenike u domovini
i svijetu s tim zadivljujuim epohalnim otkriem nisu urodili oekiva
nim rezultatima.
Njihove iskrene napore je ubrzo prekrio debeo veo omalovaavanja i
zaborava. Umoran i duboko razoaran, profesor Tsum Um-Nui je, nakon
svega to je doivio od nezainteresiranih konformistiki raspoloenih
kolega iz svijeta znanosti te veoma zabrinut tadanjim pogubnim poli
tikim stanjem u Kini, koje je nezadrivo srljalo u zloglasnu "kulturnu
revoluciju" posve nesklonu slobodoumnim intelektualcima i znanstve
nicima, ubrzo emigrirao u Japan. Tamo je poetkom 70-ih godina XX.
stoljea, gotovo posve zaboravljen od sviju, umro i sahranjen.
Njegovi cjelokupni izvjetaji o istraivanju i odgonetanju zapisa
s drevnih kamenih diskova iz pilja vrletnog Bayan Kara Ula danas
su, po svemu sudei, vjerojatno pohranjeni (bunkerirani) u pekinkoj
Akademiji za pretpovijest te, prema nekim informacijama, vjerojatno i
u Povijesnom arhivu u Taipeiu, glavnom gradu velikog junokineskog
otoka Tajvana.
Drugi znaajan pokuaj da se barem najvaniji rezultati dugogodi
njih istraivanja neobinih arheolokih nalaza s Bayan Kara Ula objave
iroj javnosti uinio je uvaeni ruski profesor filologije Vjaeslav Zajcev.
On je o tome u visokonakladnom ruskom magazinu Sputnjik (broj 1/
1968) objavio saet lanak pod naslovom Znanost ili mata? Nakon toga
su drevni kameni diskovi s Bayan Kara Ula, koji svjedoe o traginom
usudu miroljubivih svemirskih doljaka, jo jednom na krae vrijeme
pobudili pozornost svjetskih znanstvenih krugova i medija, da bi ubrzo
zatim sve opet palo u najdeblji zaborav.
 Ono po emu se ti arheoloki nalazi bitno razlikuju od svih ostalih
potencijalnih tragova paleo i postpaleokontakata jest injenica da fasci
nantan fundus, koji sadri vie od sedam stotina relativno tankih kame
nih diskova sa spiralno rasporeenim gustim brazdastim zapisima, nije
djelo vjetih ruku (pra)ovjeka kamenog doba, ve visokosofisticirani
proizvod inteligentnih doljaka iz svemira - miroljubivih Dropa - koji
su, nakon prinudnog prizemljenja svoje pokvarene letjelice, uz velike
rtve dugotrajnog pogroma, jedva uspjeli preivjeti u krajnje surovim i
negostoljubivim planinskim bespuima Bayan Kara Ula.
Po karakteru i dramatinosti pretpovijesnih zbivanja na Bayan Kara
Ulu i tendencioznom bezobzirnom negiranju i prikrivanju tog epohal
nog otkria moe se slobodno rei da ona predstavljaju kineski Roswell
kamenog doba. Valja istai da su egzotini spiralno rasporeeni gusti
dvotrani brazdasti zapisi na bogatoj kolekciji koja broji vie od 700 ka
menih diskova zasigurno najstariji poznati, ali u "pravovjernom" svijetu
znanosti, naalost, jo uvijek nepriznati, pisani spomenici na svijetu.

Rezultati istraivanja Karyla Robin-Evansa

Djelomino proitane zapise s kamenih diskova podupire i drevna

legenda gortakih plemena Dropa koju je svojevremeno zabiljeio en
gleski znanstvenik dr. sci. Karyl Robin-Evans. U njoj se spominju neka
egzotina malena utoputa bia vretenasta tijela, ogromne iroke glave i
runa izgleda koja su neko davno "sila s oblaka."
Ubrzo nakon svretka Drugog svjetskog rata poljski profesor arheo
logije i etnologije Sergej Lolladhoff (1903.-1949.) pokazao je Karylu Ro-
bin-Evansu neobian leasti disk od jadeita (rijetke vrste ada, minerala
iz skupine alkalnih piroksena) s poveom krunom rupom u njegovu
sreditu, kojeg je svojedobno kupio na sajmu u podhimalajskom gradu
Mussoorieu u sjevernoj Indiji. Profesor Lolladhoff je smatrao da taj u
dni disk od ada potjee od pripadnika tajanstvenog naroda Dropa koji
su ga koristili kao relikviju prilikom religijskih obreda.
Poznato je da su takvi diskovi, koji se zbog karakteristina leasta
oblika ve na prvi pogled razlikuju od elegantnih plosnatih kamenih
diskova s Bayan Kara Ula, bili kasnije esto izraivani u religiozno-ritu-
alne svrhe kao manje ili vie nezgrapne replike oko 12 tisuljea starih
elegantnih izvornih diskova Dropa.
 Neobian jadeitni disk i zagonetni gortaci Dropi toliko su zain
teresirali i zaokupili Karyla Robin-Evansa da je 1947. godine odluio
otputovati u njihovu daleku i tajanstvenu planinsku postojbinu da bi
tamo istraio njihovo tajnovito podrijetlo i obiaje. Put ga je iz Indije
vodio preko glavnog tibetanskog grada Lhase, gdje mu je, navodno, bila
odobrena audijencija kod etrnaestog dalaj lame. Na daljnjem putu kroz
istoni Tibet, prema teko pristupanom planinskom podruju Bayan
Kara Ula, odvanog engleskog znanstvenika ubrzo su napustili unaj
mljeni tibetanski prijevoznici i nosai koji su se, iz njemu nedokuivih
razloga, silno plaili surove i tajanstvene divljine vrleti Bayan Kara Ula.
Unato tome uporni je Karyl Robin-Evans, uz nadljudske napore,
nakon tisuama kilometara duga i tegobna puta ispunjena brojnim opa
snostima napokon stigao na eljeno odredite. Nakon to je postupno
zadobio povjerenje tamonjih bojaljivih i nepovjerljivih itelja nena
viklih na strance, unajmio je uitelja koji ga je neko vrijeme poduavao
osnovama drevnog jezika Dropa. Nauivi donekle taj primitivni gor-
taki jezik, Karyl Robin-Evans je od Lurgan-Laja, sveenika Dropa, uo
i zabiljeio niz zanimljivih podataka o njihovu neobinom podrijetlu i
prolosti.
Prema kazivanju Lurgan-Laja, drevni preci njegova naroda prispjeli
su neko vrlo davno na Zemlju s jednog od planeta iz nama susjednog
zvjezdanog sustava Sirijusa. Miroljubivi Dropi su poduzeli dvije istrai
vake ekspedicije na Zemlju - jednu prije dvadesetak tisua godina, a
drugu prije otprilike tisuu godina. Njihova druga ekspedicija doivjela
je pri sputanju letjelice na na planet nesreu u planinskim vrletima Ba
yan Kara Ula. Po naem raunanju vremena to se vjerojatno zbilo 1014.
godine. Preivjeli lanovi ekspedicije vie nisu mogli osposobiti teko
oteen "zrani brod" i njime napustiti na planet.
Jedino se taj dio kazivanja Lurgan-Laja vremenski ne podudara s
procijenjenom starou kamenih diskova s Bayan Kara Ula. Na temelju
te procjene zakljuuje se da se drevna nesrea "zranog broda" (NLO-a)
Dropa vjerojatno zbila prije dvanaest tisuljea, a ne prije jednog tisu
ljea kako je Karylu Robin-Evansu ispripovijedao Lurgan-La. Mogue
je da se u tisuljetnoj predaji, koja vjerojatno nikad nije bila zapisana
ili se njezin zapis moda jo neko davno izgubio, dogodila promjena
izvornog podatka, kako to, naalost, vrlo esto biva.
 U STAROVJEKIM
KULTURAMA
"Priaj mi o prolosti da bih mogao spoznati budunost."
Konfucije

Zapisi drevnih naroda Dalekog istoka i Tibeta

a periferiji gradia Yamaga na velikom junojapanskom otoku

N Kyushu, koji se nalazi oko 25 kilometara sjeverno od grada Ku-
mamotoa, otkriven je oko etiri tisue godina star kneevski grob boga
to ukraen razliitim zidnim crteima. Jedan od njih prikazuje kneza ili
kralja s krunom na glavi koji dizanjem ruke pozdravlja na nebu sedam
leteih diskova iz kojih izbija neka neobina svjetlost.
Takav tip ranopovijesnog groba poznat je u Japanu pod nazivom
Chip-San, to u narjeju starosjedilakog plemena Ainu sa sjevernoja-
panskog otoka Hokkaido oznaava "mjesto na kojem se nalazi sunce"
Japanski arheolog dr. sci. Yoshiyuki Tange dri da ti motivi "sunca"
prikazani na zidnim u nekoliko tisuljea starim grobovima vjerojatno
simboliziraju NLO-e.
U drevnim legendama japanskog plemena Ainu, iji pripadnici
imaju vie europidne nego mongoloidne crte lica, spominju se i neka
"tjelesa koja svijetle" pod izvornim nazivom shinta, to u prijevodu znai
kolijevka. Jedna od tih legendi kae da je neko davno u jednoj takvoj
"kolijevci" s neba na Zemlju siao bog Okikurumi-Kami. Profesor Tange
je prilikom arheolokih iskapanja na sjevernojapanskom otoku Hokka-
idu otkrio oko etiri tisuljea star grob sa zidnim crteom na kojem je
prikazana skupina ljudi kako pogledom prati spiralnu putanju nekog
leteeg objekta nalik kolijevci (shinti).
I u nekim srednjovjekovnim japanskim ljetopisima spominju se "va
trena sunca"- pod ime se podrazumijevaju neki gorui ili uareni letei
objekti. Tako, primjerice, jedan srednjovjekovni japanski crte izraen
krajem IX. stoljea prikazuje neobian vatreni objekt nalik titu iji let
nebom netremice promatraju dva sveenika, dok nedaleko od njih po tlu
poskakuje neobian krilati mukarac kojeg, ini se, ne primjeuju.
Zanimljivo je da i neke starovjeke kineske legende takoer spomi
nju "letee zmajeve" kojima na Zemlju dolaze "sinovi nebesa". Tako se,
primjerice, u kineskoj provinciji Yunnan u jednoj legendi spominju
neobina "letea zvona" koja su se u davnim vremenima pojavljivala na
nebu, brzo letjela i iznenada nestajala. Ona u letu nisu proizvodila nika
kve zvukove. Zanimljivo je da su upravo takve zvonolike beumne letee
objekte nevjerojatnih manevarskih sposobnosti esto uoavali tijekom
moderne NLO-ere brojni vidioci NLO-a diljem svijeta. Neki od njih su
ak i snimljeni.
U pogledu bliskog susreta s NLO-om napose je dojmljiv izvadak iz
legende o drevnom kineskom junaku Huang Diu. Tu legendu u svojim
Povijesnim biljekama navodi Si-ma Qian, otac kineske historiografije
kojeg neki autori dre "kineskim Herodotom". On u tom opsenom
kroniarskom djelu tvrdi da su zabiljeene legende o drevnom junaku
Huang Diu, koji je ivio i vladao Kinom oko 2600. godine pr. Kr., "bliske
istini". Zanimljivo je da Huang Di svojim znanjem, sposobnostima i na
inom ivota ima podosta slinosti sa sumerskim bogovima Anunnaci-
ma. Drimo da ta slinost ne moe biti tek plod puke sluajnosti.
Jedna od zabiljeenih zgoda iz ivota slavnog Huang Dia, esto spo
minjanog u kineskim mitovima i legendama, kazuje sljedee: "Kada je
otkrio bakar u gori Shan Shan, Huang Di dao je odliti tronoac u samom
podnoju brda Jin Shan. Kada je tronoac bio gotov iza Huang Dia spustio
se zmaj s objeenim brkovima. Huang Di se po njima uspeo na zmaja, a za
njim su krenuli svi njegovi pomonici s obiteljima. Na zmaja se popelo vie
od sedamdeset ljudi. A svi preostali podanici koji se nisu uspjeli popeti na
zmaja prihvatili su se zmajevih brkova. Brkovi su otpali, a ljudi popadali
(na tlo, op. aut.)".
Valja istai da se u drevnim kineskim legendama i kronikama u
pravilu spominju "letei zmajevi" koji iz drijela rigaju silnu vatru i gusti
dim ili "ptice koje grme", a vrlo rijetko neki drugi letei objekti. Razlog
tome vjerojatno treba potraiti u injenici da je u kineskoj tradiciji od
pamtivijeka zmaj bio simbol boanskog, nedostinog i nepobjedivog.
Prema nekim zapisima u najstarijim kineskim kronikama razvidno je da
su starovjeki Kinezi, po svoj prilici, poznavali rendgen, amfibijska vozila
(lebdjelice), hibernaciju, genetsko inenjerstvo, svemirske letove te neka
druga sofisticirana tehniko-tehnoloka dostignua za koja odvie sa
mouvjereno drimo da su iskljuivo tekovina i simboli naeg vremena.
 Pretpovijesne letjelice spominju na nekoliko mjesta i tibetanske svete
knjige Tantyua i Kantyua. U njima se one opisuju kao udesni "nebeski
biseri" o kojima se nije smjelo nita govoriti obinom puku. U pomno
uvanu tajnu "nebeskih bisera" i njihovo izvanzemaljsko podrijetlo bili su
upueni samo visokorangirani budistiki sveenici (lame).
Prema nekim spisima pronaenim na Tibetu zapisano ja da je Bhi-
ma, jedan od junaka opsenog povijesnog epskog spjeva Mahabharate,
"letio u svojim kolima bljetavim poput sunca i glasnim poput groma. Ona
su nalikovala plamenu na nonom ljetnom nebu. Kretala su se poput kome
ta i izgledalo je kao da sjaje dva sunca. A onda se letea koija podigla jo
vie i cijelo je nebo zasjalo".

Fascinantni opisi letjelica u vedskim spisima

to se tie opisa NLO-a i bliskih susreta s izvanzemaljcima, klasina

vedska knjievnost, pisana izvorno na sanskrtu, mnogo je bogatija i da
leko preciznija od mitologije i svetih spisa zapadnog naslijea. Ona pru
a mnogo iri uvid u vrlo sloenu problematiku NLO-fenomena te na
vie mjesta detaljno opisuje pretpovijesne veze ljudi iz visokorazvijenog
pretpovijesnog brahmanskog drutva s pripadnicima izvanzemaljskih
civilizacija koji su ih esto posjeivali.
U vie drevnih djela raskone vedske knjievnosti do sitnica se opi
suju raznovrsne letjelice kojima su se sluili bogovi, polubogovi, demoni
i kraljevi za daleka putovanja ili za ratne operacije. Tako, primjerice,
veliki junaki ep Ramayana, koji sadri oko 24.000 dvostiha od po 32
sloga podijeljenih u sedam knjiga, donosi vrlo detaljne opise vimana
- "nebeskih koija" ili leteih strojeva ije pogonske motore pokree neka
bijelo-ukasta tekuina, vjerojatno neka vrsta benzina ili goriva na bazi
ive. Ima naznaka da su neke vrste vimana koristile ak, za nas jo nedo
stinu, antigravitacijsku propulziju.
Veliina vimana bila je zadivljujua. U povijesnom epu Ramayani i
Drona-parvanu - sedmoj knjizi velikog junakog epskog spjeva Mahab
harate - vimana je opisana kao letei stroj kupolasta oblika velik poput
kue. Ona je bila srebrnaste boje, imala je tri palube (etae), malene
prozore uvrene biserima i kupolu sa iljkom koji je vjerojatno bio an
tena. Vimane su mogle letjeti odozdo prema gore i odozgo prema dolje
te naprijed i natrag, ovisno o poloaju mlaznog motora koji je proizvo
dio snaan "pogonski vjetar". Prema njihovu izgledu bili su, kako stoji u
vedskom spisu Natya-sastra, izgraeni brojni kupolasti hramovi na tlu
Indije.
Te su udesne pretpovijesne letjelice, koje se samo u Mahabharati
spominju ak etrdesetak puta, imale zavidne manevarske mogunosti.
Mogle su letjeti na velikim visinama te u kratkom vremenu prevaljivati
ogromne udaljenosti. Po potrebi, mogle su i mirovati (lebdjeti) u zraku.
Vimane su u letu sjajile "poput sunca", a pri polijetanju i slijetanju stvara
le su "stranu tutnjavu nalik jakoj grmljavini."
One su mogle letjeti "brzinom vjetra", a neke ak i "brzinom uma". U
letu na veoj visini isputale su ravnomjeran "melodian zvuk" i "pravile
su glasnu buku u vrijeme odmora". Prilikom kretanja po tlu njihovi su
kotai ostavljali tragove. Vimane su se uvale u posebno graenim pro
stranim graevinama (hangarima) zvanim na sanskrtu vimana-griha.
Upravljanje vimanama bilo je vrlo sloeno i zahtijevalo je veliko zna
nje i umijee koje se stjecalo dugotrajnom obukom. Vimana je, upravlja
na vjetim rukama pilota, mogla putovati na manjim visinama "slijedei
trag ptica", nebeskim svodom "visoko iznad oblaka", ali i na znatno veim
nebeskim visinama po "nebeskim stazama kojima su putovali polubogo
vi". S njih su se golema oceanska prostranstva doimala tek kao "malene
udubine ispunjene vodom". S tih (svemirskih) visina moglo se iz vimana
vidjeti kopno oko oceana te razaznati ua velikih rijeka.
U vedskom spisu Samsara-sutradhari, koji ima tehniko-znanstveni
karakter, detaljno su opisani razliiti naini putovanja vimanama. Taj u
tehnikom smislu fascinantan drevni spis sadri ak 230 toaka u koji
ma je u bitnim crtama obraena gradnja vimana, letenje njima te naini
njihova slijetanja (normalno i prinudno).
U vedskom spisu Vaimana-shastri, kojeg je oko 400. godine pr. Kr.
napisao indijski svetac Bharadvaja i koji sadri osam poglavlja, takoer
je opisano kako se upravlja vimanama te se navode osnovni podaci o
njihovim izvanrednim manevarskim mogunostima. Uz to su prikazane
neophodne mjere opreza prilikom duljih letova vimanama, njihova za
tita od oluja, nain prebacivanja njihove antigravitacijske propulzije na
napajanje sunevom energijom te niz drugih tehnikih pojedinosti.
U velikom povijesno-junakom epskom spjevu Ramayani zapisano
je o letu vimana sljedee:

"Na Raminu zapovijed podigla se velianstvena nebeska koija

uz strahovitu tutnjavu prema ogromnom oblaku..."
 Na jednom drugom mjestu u tom spjevu pie sljedee:

"Bhima je letio svojom vimanom na nekoj golemoj zraci koja je sjajila

poput sunca i stvarala buku poput strane grmljavine za oluje."

Ti izuzetno ivopisni drevni opisi leta vimana u vedskim spjevovima

paljivoga itatelja neodoljivo e podsjetiti na danas svima dobro poznat
prizor uzleta i leta suvremenih mlaznih i raketnih letjelica.
U Sabha-parvanu, iroj javnosti manje poznatom vedskom spisu, uz
vimane opisuju se i ogromni sjajni "letei gradovi" koji lakoom elegan
tno plove nebom. Sjajili su poput srebra, a u njima je bilo mnogo hrane,
vode, raznovrsnih pia i svih ostalih ivotnih potreptina te razliitog
obrambenog oruja velike razorne moi. U njih se moglo udobno smje
stiti i do tisuu osoba.
I u Mahabharati se takoer nalaze slini opisi "leteih gradova" koji
su se sami mogli pokretati, letjeti i podizati visoko u nebo te sputati na
zemlju. Na njima su bila ogromna vrata kroz koja su mogle ulijetati i
izlijetati manje letjelice (vimane).
Vrlo je plastian i danas svakome posve razumljiv ivopisan opis
asurskog "leteeg grada" iz Mahabharate, koji veoma podsjea na neke
suvremene opise ogromnih NLO-a:

"A na povratku preda mnom se stvori predivan grad koji sebe sama
pokree.
Bljetav i sjajan poput vatre i sunca, prepun dobara raznolikih,
prepun sree, bez tuge i bolesti...
Lebdei grad, sjajan i blistav poput sunca, kretao se uvijek u eljenom
smjeru.
Uspjeno se branio zahvaljujui darovima od sinova Ditinih dobive
nim.
as je nestajao u njedrima Zemljinim, as se skrivao u daljinama
nebeskim,
as je dolazio postrance, as bi nestajao u vodu uronjen.
Napokon ga strijele moje eljezne i otre razbie u komadie,
i ruevine tog grada asurskog na zemlju popadae."

Iz tog i vie njemu slinih dojmljivih opisa u starodrevnim vedskim

tekstovima nije teko zakljuiti da se u njima arhainim jezikom opisu
ju ogromne orbitalne svemirske stanice ili vrlo veliki matini brodovi
nekih tehniki vrlo naprednih civilizacija. Oni bi, oblijeui Zemlju,
nestajali iz vidokruga iza horizonta da bi se, obletjevi Zemlju, nakon
nekog vremena izdigli iznad horizonta te opet postali vidljivi, kako je to
slikovito opisao nepoznati autor tih ivopisnih drevnih stihova.
Brojne istraivae mitologije starovjekih kultura ve desetljeima naj
vie zauuje i zbunjuje tvrdokorna injenica da se vrlo slini opisi leta,
polijetanja i sputanja nekih nepoznatih pretpovijesnih letjelica - poput
ovih u navedenim klasinim vedskim djelima - takoer mogu nai u ma
nje ili vie nezgrapnom obliku, u legendama, predajama i svetim spisima
drevnih kultura koje su meusobno bile udaljene tisuama kilometara
i/ili godina te nisu mogle komunicirati niti ita znati jedna o drugoj.
Zanimljivo je da se i u predajama, svetim spisima i kronikama vie
starovjekih kultura na irem podruju Sredozemlja takoer nalaze fa
scinantni opisi silaska "bogova" s neba praenog snanim plamenim
jezicima, gustim dimom i zastraujuom tutnjavom nalik jakoj grmlja
vinskoj oluji. Danas je zaista teko i naivno povjerovati te nekritiki
prihvatiti neutemeljen paualan stav da su svi ti starovjeki opisi, prepuni
dananjim ljudima jasno prepoznatljivim tehnogenim detaljima iz su
vremene zrakoplovne i raketne tehnike, samo puka sluajnost, pjesnika
simbolika ili plod bujne futuristike mate njihovih drevnih autora.

"Vatreni obrui" u drevnom Egiptu

Dobro je poznato da su starovjeki Egipani, kao i njihovi manje

poznati veoma napredni pretpovijesni preci Kemiani, nepokolebljivo
vjerovali da bogovi "nebeskim laama" putuju "nebeskim Nilom" - Mli
jenom stazom - te da odande redovito navraaju na Zemlju. Egipani
od pamtivijeka takoer vrsto vjeruju i to da su njihovi vladari (faraoni)
zemaljski potomci nebeskih bogova te da se oni poslije smrti na "nebe
skim barkama" vraaju u svoj vjeni "nebeski dom".
Profesor Alberto Tulli, ravnatelj Egipatskog muzeja u Vatikanu, u
XIX. stoljeu je prilikom arheolokih iskapanja u Tebi (dananjem Lu-
xoru) otkrio dio prilino oteenog papirusa iz takozvanih Tanunijevih
Anala. Tanuni je bio pisar, arhivar i vojni zapovjednik kralja Tutmozisa
III. (1504.-1450. pr. Kr.) iz 18. dinastije. Zbog njegovih velikih vojnih
osvajanja na ogromnom prostoru od Eufrata do Nubije povjesniari su
Tutmozisa III. u argonu prozvali "Napoleonom drevnog Egipta".
Iz zapisa na tom djelomino neitljivom papirusu moe se, uz ostalo,
proitati sljedee:
 "U dvadeset drugoj godini (vladavine Tutmozisa III., op. aut.), u
treem mjesecu zime, estog sata dana pisari Kue ivota ustanovili
su da je s neba dospio vatreni obru. Nije imao glavu. Iz njegovih usta
irio se teak zadah. Njegovo je tijelo bilo jedan rod (oko 5 metara)
dugako i jedan rod iroko. Nije isputalo nikakve glasove. Srca pisara
bila su prestraena i zbunjena i oni polijegae potrbuke.
Izvijestili su kralja. Njegovo je velianstvo razmiljalo o dogaaju.
Kada je prolo nekoliko dana broj ovih stvari na nebu bio je brojniji
nego ikada. Sjali su poput Sunca i protezali su se do etiriju potpornja
nebesa. Moan je bio ratniki poloaj na nebu tih pet obrua. Kralje
va vojska zajedno s njim gledala ih je. To je bilo poslije veere.
Tih pet obrua vinulo se prema jugu uvis u nebo i nestalo. Ribe, krila-
te ivotinje i ptice pale su s neba. Bio je to udesan dogaaj nikad pri
je vien, od osnutka ove zemlje. Kralj je to shvatio kao znak bogova
da treba uspostaviti mir na zemlji. Naredio je da sve to se zbilo bude
zapisano u anale Kue ivota da bi ostalo zauvijek upameno!'

Nakon dramatinog viednevnog suoavanja s tajanstvenom flotom

"vatrenih obrua", kralj Tutmozis III. je, kao mudar vladar, shvatio da su
mu bogovi eljeli na taj nain znakovito poruiti da je njegova zemlja
iscrpljena i izmorena brojnim ratovima te da njome napokon treba za
vladati mir. Zakljuio je da bogovi ele da on odustane od namjeravanog
vojnog pohoda jer bi njime nanio mnoga zla pa stoga za njega nema
opravdanja. Naredio je svom pisaru i vojnom zapovjedniku Tanuniju da
se sve to pomno zabiljei "kako se nikada ne bi zaboravilo".

NLO-i nadlijeu Rimsko Carstvo

I u Rimskom Carstvu tijekom III., II. i I. stoljea pr. Kr. takoer je

zabiljeeno vie vienja neobinih pojava i letjelica na nebu. Tako jedan
zapis iz III. stoljea pr. Kr. spominje vienje "oltara" i nekih blistavih
leteih tijela na nebu. Prema jednom drugom sauvanom zapisu mnogi
stanovnici Lanopiuma, mjesta na Apijskoj cesti (Via Apia) udaljenog
dvadesetak kilometara od Rima, vidjeli su 170. godine pr. Kr. "nevjeroja
tan spektakl flote blistavih brodova (NLO-a, op. aut.) na nebu".
U blizini Arbisa, mjesta koje se nalazi oko 200 kilometara jugoisto
no od Rima, visoko na nebu primijeeni su sjajni letei objekti. U zapisu
koji izvjeuje o tom nesvakidanjem dogaaju kojeg su vidjeli brojni
oevici stoji "da su sliili brodovima koji plove nebom". Takoer je zabilje
eno da je u to doba i nedaleko Apulije vien neki okrugao blistavi "tit"
koji prelijee nebom.
Ugledan rimski dravnik, govornik i pisac Gaj Plinije Mlai zabilje
io je sljedei dogaaj: "U vrijeme konzula Lucija i Gaja Valerija (vladali
oko 100. godine pr. Kr, op. aut.) 'gorui tit' letio je u predveerje nebom od
istoka prema zapadu bacajui iskre!'
Julije Obsekvent, rimski pisac i povjesniar koji je ivio u IV. stoljeu,
u knjizi Prodigiorum liber (Knjiga o udesnim znamenjima) opisao je vi
enje NLO-a koji je usred dana prelijetao Rim ovako: "Neto poput oru
ja za bacanje nalik rozeti podiglo se uz veliku buku s tla i vinulo u nebo"
U toj knjizi on opisuje neobine dogaaje (udesna znamenja) koji su
se, kako tvrdi na temelju zapisa velikog rimskog povjesniara Livija Tita
(50. pr. Kr.-12. n. Kr.), zbili na irem podruju Rima u relativno kratkom
razdoblju od 249. do 212. godine pr. Kr.
Zanimljivo je da se u to vrijeme, prema procjeni akademika Zecharia
Sitchina, unutar Suneva sustava relativno blizu Zemlji nalazio planet
Nibiru - nebeska domovina sumerskih bogova Anunnaka, gospodara
kozmikog ivota.
Vie uvaenih rimskih pisaca (Kasije, Ciceron, Seneka) takoer je u
svojim djelima, manje ili vie plastino, arhainim jezikom opisalo vie
nja nekih udesnih pojava na nebeskom svodu za koje u njihovo doba
nije bilo racionalnog objanjenja. Tek danas postaje razvidno da su sve
to zapravo nezgrapni starovjeki opisi vienja NLO-a koji su ve tada
uestalo nadlijetali ire podruje Sredozemlja.
 T O SE KRIJE U
STAROZAVJETNIM
KNJIGAMA I APOKRIFIMA?

Jahvin silazak na Sinajsku goru

akon dramatina izlaska osloboenih Hebreja iz Egipta i nji

N hova dugotrajna lutanja pustinjom, a prije njihova dolaska u
obeani Kanaan, zbilo se uveno starozavjetno bogojavljenje na Sinaju
(Horebu). Tada se na vrhu Sinajske gore u vrlo neobinim (tehnogenim)
okolnostima pojavio sam bog Jahve. Prije toga je Mojsiju, kao predsta
vniku Hebreja, dao vrlo jasne upute bezopasnosti za narod da tko ne
bi, nesmotreno se pribliivi, stradao prilikom njegova spektakularna
silaska s neba na zemlju.
Zanimljivo je pogledati i kritiki proanalizirati opis tog sredinjeg
starozavjetnog dogaaja u optici suvremenih dostignua na podruju
raketne tehnike. U biblijskoj Knjizi Izlaska, 19,16-21, zapisano je kako se
Jahve preko Mojsija objavio njegovim sunarodnjacima:
"A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje sijevae, a
gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajea truba, zadrhta sav puk koji
bijae u taboru. Mojsije povede puk iz naroda Bogu. Stadoe na podnoju
brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku ognja siao na nj.
Dizao se dim kao dim iz pei. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve
jai. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve side na Si-
najsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se
uspe. Sad Jahve ree Mojsiju: Sii i opomeni narod da ne bi provalio prema
Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo"
Danas je svakome dobro poznata osnovna sigurnosna mjera prema
kojoj je na svim aerodromima i raketodromima izriito zabranjeno da se
bilo tko nalazi na pisti ili odvie blizu lansirnoj rampi prilikom slijetanja
ili uzlijetanja zrakoplova na mlazni pogon odnosno lansiranja rakete.
Oito je da je tu uobiajenu modernu sigurnosnu mjeru prilikom spu
tanja svoje mone nebeske letjelice s raketnim koenjem na Sinajsku
goru primijenio i Jahve.
Nakon to je Jahve na Sinaju pred Mojsijem izgovorio svojih vele
bnih Deset zapovijedi, prema Knjizi Izlaska, 20,18-21, slijedi dramatian
opis daljnjih zbivanja:
"Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi ue zvuk trube i
vidjee kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoe
Mojsiju: Ti nam govori, a mi emo sluati. Neka nam Bog ne govori, da ne
pomremo. Ne bojte se - ree Mojsije narodu. Bog je doao da vas samo isku
a; da strah pred njim ostane s vama da ne grijeite. Narod ostane podalje,
a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio"
Kao to je vidljivo iz navedenih citata, spektakularan Jahvin silazak s
nebeskih visina na Sinajsku goru bio je praen zaglunom grmljavinom,
snanim sijevanjem munja, jakim potresanjem brda, silnim ognjem,
dimom i gustim oblacima. Ti karakteristini znaci, po tradicionalnoj
egzegetskoj interpretaciji, imaju simbolino znaenje dolaska i nazo
nosti Boga te vidljivog oitovanja njegove silne moi. No, po suvre
menim saznanjima, za njih postoji daleko loginije i mnogo uvjerljivije
komplementarno tumaenje.
Oni su, naime, tipini za slijetanje velike letjelice s raketnim koe
njem pa se stoga mogu smatrati prvenstveno oitovanjem Jahvine silne
tehnike, a ne boanske moi. Takvim sofisticiranim letjelicama slue
se, sukladno vedskom nauku, samo smrtna bia koja, zbog ogranienih
mogunosti svojih materijalnih tijela, ne mogu snagom uma lakoom
putovati kamo i kuda ele poput vjenog i svemogueg Boga za kojeg u
tom pogledu ne postoje nikakva ogranienja. Stoga mu, kao apsolutnom
nestvorenom i vjenom transcendentnom duhovnom biu, ne trebaju
nikakve letjelice niti bilo kakva materijalna pomagala.
To je kljuan kriterij po kojem se pri istraivanjima svetih spisa, mi
tovi i predaja u optici paleokonatakata moe valjano prosuditi radi li se
zaista o pravome Bogu ili o nekom ili nekim inteligentnim, manje ili vie
dugovjenim i po sposobnostima ogranienim tjelesnim biima, koja,
poput nas smrtnih ljudi, koriste pri svome djelovanju neka materijalna
pomagala ili sofisticirana tehnika sredstva.
Da se u tom nesvakidanjem, veoma dojmljivom i stravinom prizo
ru spektakularna Jahvina silaska na Sinajsku goru zaista radilo o nekoj
monoj letjelici (NLO-u) s raketnim koenjem, ije slijetanje moe biti
pogubno za promatrae koji bi se nesmotreno zatekli u blizini, u navede
nim citatima iz biblijske Knjige Izlaska vrlo jasno upuuje:

prethodno Jahvino upozorenje dano Mojsiju da se mjestu njegova

silaska (slijetanja) nitko od ljudi ne pribliava da ne bi poginuo;
silazei oganj i gusti dim koji je obavio mjesto Jahvina sputanja te
zagluna buka konih raketnih motora od koje se silno treslo tlo
posvuda oko mjesta slijetanja.

Danas je dobro poznato da prilikom sijevanja munja, koje su ekstre

mno jako elektrino izbijanje u atmosferi, kao popratni fenomen nastaje
grmljavina, ali nikada ne nastaju gusti oblaci dima. Oni se razvijaju samo
uz intenzivan proces gorenja, odnosno izgaranja goriva.
Da spektakularno bogojavljenje na Sinaju po svojim tehnogenim ele
mentima nije nikakav izuzetak rjeito govori impozantan prizor Jahvina
leta nebom koji je takoer praen jakim sijevanjem, estokom grmlja
vinom i gustim dimom. Njegov je let bio vrlo stravian i pogibeljan, ne
samo za ljude ve i za ivotinje. To je u Psalmu 29(28),5-9 opisano veoma
jasno i ivopisno sljedeim stihovima:

uj! Jahve lomi cedre,

Jahve lomi cedre libanske,
i Liban skakue poput teleta,
a Sirion kao mlado bivole!
uj! Jahve sipa munje,
Jahve sipa munje ognjene!
uj! Jahve potresa pustinjom,
Jahve potresa pustinjom kadekom!
uj! Od straha se mlade koute,
prerano se mlade koute umske.
uj! Bog velianstveni zagrmje...

Takoer su u pogledu opisa Jahvine silne boanske ili, tonije reeno,

neviene tehnike moi izvanredno znakoviti slikoviti stihovi Psalma
18(17),8-15. U njima stoji:

I zemlja se potrese i uzdrhta,

uzdrmae se temelji gora,
 pokrenue se, jer On gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se die,
iz usta mu oganj liznu,
ugljevlje ivo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i side,
pod nogama oblaci mu mrani.
Na keruba stade i poletje;
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom,
prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
od blijeska pred licem njegovim
uga se ugljevlje plameno.
Jahve s neba zagrmje,
Svevinjega glas se ori.
Odape strijele i dumane rasu,
izbaci munje i na zemlju ih obori.

Iz ovih se zanosnih stihova, koji odiu modernim ljudima jasno

prepoznatljivim tehnogenim prizorima, moe lako nazrijeti da se odve
estoki i ratoborni Jahve prilikom svojih estih borbenih intervencija
na Zemlji oito veoma vjeto sluio nekom monom raketnom ili mla
znom letjelicom iz koje je nadmono vodio estoku bitku orujima tipa
zrak-zemlja. Sve to vrlo jasno upuuje na njegovu tipino ljudsku narav i
vojniki poziv, jer pravi Bog - vjeni Stvoritelj i Svedritelj svemira apso
lutno duhovno bie koje nitko nikad nije vidio - ne zamee i ne vodi
ratove, ne koristi letjelice i razorna oruja niti ljudima daje bilo kakav
poticaj, upute i podrku za njihovo voenje.
Po Jahvinu izrazito neboanskom ponaanju, tipino vojnikom
nainu razmiljanja i djelovanja te lapidarnim stilom odluno izreenih
Deset zapovijedi nije teko zakljuiti da je on najvjerojatnije bio energi
an i prilino ratoborno raspoloen vrhovni zapovjednik misije inteli
gentnih doljaka na Zemlji koji su u protopovijesno doba, nakon opeg
potopa, ponekad prisiljeni koristiti i grubu silu, civilizirali preivjele lju
de te su s mnogo truda tisuljeima uspostavljali prve velike starovjeke
kulture na Bliskom istoku (Sumer i Egipat) te u Novom svijetu (Azteki,
Inke, Maye i njihovi prethodnici).
U prilog hipotezi da je estoki i osvetoljubivi hebrejski bog Jahve,
opisan u nekoliko prvih starozavjetnih knjiga, modernim rjenikom
reeno vjerojatno bio vrhovni zapovjednik neke davne izvanzemaljske
misije ije je sjedite bilo u velikoj blistavoj orbitalnoj stanici govori i
opsena apokrifna Knjiga Henokova o kojoj e biti vie rijei kasnije.
Stoga je danas ljudima sklonim kritikom razmiljanju vrlo teko pri
hvatiti duboko uvrijeena tradicionalna miljenja judeo-kranskih egze-
geta, teologa i istraivaa mitova, da su pisci nekih biblijskih knjiga u nizu
karakteristinih detalja mogli tako zorno i realistino opisivati ono to
nikad nisu vidjeli niti doivjeli oni sami ili oevici dostojni povjerenja.
Jo je tee povjerovati da su ranopovijesni Semiti, koji po svom su
rovom nomadskom ivotu i mentalitetu nisu bili nimalo skloni bujnoj
mati i izmiljanju, bili kadri, bez vrsta uporita, stvoriti tako realistinu
predodbu slijetanja i leta mone Jahvine raketne letjelice koja obilato
riga ognjene jezike i iri guste oblake dima, proizvodi zaglunu tutnjavu
snanu poput strane grmljavine, silovito potresa brda, arom ognja koji
iz nje izbija spaljuje neprijatelje te topi kamenita brda (povrinu stijena)
ispod sebe poput voska, kako to stoji u ivopisnim stihovima Psalma
97(96),3-5:

Oganj ide pred njim

i saie okolo dumane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Jahvom k'o vosak,
pred vladarom zemlje sve.

Na dananjem stupnju razvitka znanosti i tehnike teko je bespogo-

vorno prihvatiti tradicionalno tumaenje teologa da su to tek nadahnuti
mitopejski i pjesniki opisi Jahvine silne boanske moi. Uvjereni smo
da su sve to starovjeki Semiti ili njihovi preci neko zaista vidjeli. Neza
boravni dojmovi o Jahvinom spektakularnom silasku na Sinajsku goru i
njegove spektakularne borbene akcije duboko su im se urezale u pame
nje pa su ih stoga i mogli tako realistino ispriati u nizu karakteristinih
"izdajnikih" pojedinosti.
Svojim arhainim jezikom u kojem nije bilo suvremenih tehnikih
izraza slikovito su i precizno uspjeli opisati vie tehnogenih detalja, jasno
prepoznatljivih i razumljivih tek ljudima modernog svemirskog doba.
Uvjereni smo da ti ivopisni stihovi iz triju psalama zasigurno nisu samo
puki knjievni primjeri poetske hiperbole stvorene bujnom i razigranom
nadahnutom pjesnikovom matom. Oni zasigurno imaju "debelo" pokrie
u davno prohujaloj ranopovijesnoj zbilji starovjekih Semita.
 Silna mo Jahvine superiorne tehnike (naoruani zrakoplov ili NLO
s raketnim, odnosno mlaznim pogonom) koju su drevni itelji Bliskog
istoka viali u raznim okolnostima oito ih je strahovito uplaila i toliko
duboko dojmila da ih je navela na njima jedini logian zakljuak - da
je Jahve zaista sam svemogui Bog koji je siao na Zemlju, jer sve to u
svojoj nomadskoj neukosti nisu mogli nikako drukije pojmiti niti ra
cionalno protumaiti. Na takvom im razmiljanju i zakljuku, s pozicija
dananjih tehniko-tehnolokih dostignua i saznanja, zaista nitko ne
moe nita prigovoriti niti bilo to zamjeriti.

Ezekielovo vienje slijetanja "Jahvinih kola"

Na vie mjesta u hebrejskim svetim knjigama spominju se aneli,

"Boji sinovi" ili divovi (Nefili) - snana ovjekolika bia visoka rasta
koja su na pretpotopnu Zemlju prispjela s neba u blistavim letjelicama iz
ijih su raketnih motora, uz zaglunu buku, sukljali snani plameni jezici
i gusti oblaci dima. Malobrojni te u pravilu posve neobrazovani staro-
vjeki oevici, koji su u to doba imali prilike izbliza doivjeti vrlo buno
slijetanje i uzlijetanje tih letjelica, bili su tim impozantnim prizorom
smrtno uplaeni, posve zbunjeni i najvjerojatnije duboko frustrirani.
Za njih je takav nesvakidanji stravian prizor bunog slijetanja veli
ke blistave nebeske lae (NLO-a) obavijene gustim dimom i treperavim
plamenim jezicima mogao biti protumaen, u okviru njihovih vie nego
skromnih tehnikih znanja, jedino kao silazak Boga iz svog nebeskog
obitavalita na zemlju. U njihovu oskudnom obrazovanju i veoma ogra
nienom poimanju za njih nikakve druge mogunosti razumijevanja i tu
maenja takvih nesvakidanjih vienja naprosto nije moglo biti. Oni ni uz
najbolju volju nisu bili kadri dokuiti i shvatiti o emu je zapravo rije.
No, zasigurno je meu oevicima moralo biti i takvih koji su, unato
vidljivoj poetnoj ustraenosti izazvanoj slijetanjem velike letjelice, ipak
uspjeli sauvati prisebnost duha te su svoje vienje mogli sabrano perci
pirati, upamtiti te kasnije u mnogim bitnim detaljima gotovo reporterski
vjerno reinterpretirati i vjerodostojno zabiljeiti. Jedan od takvih izuze
tno sabranih i nadarenih oevidaca, kojem je sve to izvanredno dobro
polo za rukom, bio je veliki hebrejski prorok Ezekiel.
Vrijedi paljivo proitati to je on kao oevidac zapisao o jednom
takvom neobinom dogaaju koji se, po svoj prilici, zbio oko 590. godi
ne pr. Kr. Tada je mladi i za ono vrijeme vrlo obrazovan prorok Ezekiel
ivio sa svojim brojnim sunarodnjacima u progonstvu u oblasti Tel Abib
u Babiloniji. Jednog je dana, dok je bio u posjetu hebrejskim prognanici
ma u pokrajini Kaldeji u jugoistonoj Mezopotamiji (oni su ivjeli pored
irigacionog kanala Kebar u blizini velike mezopotamske rijeke Eufrata,
nedaleko drevnih sumerskih gradova Nippura i Ura), izbliza vidio slije
tanje na zemlju "Jahvinih kola". Svoje neobino vienje je kasnije detalj
no opisao (Ezekiel, 1,1-28) ovako:

"Godine tridesete, etvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meu

izgnanicima na rijeci Kebaru, otvorile se nebesa, i ja ugledah boan
ska vienja. Petoga dana istog mjeseca - godine pete otkako odvedoe
u izgnanstvo kralja Joakima - rije Jahvina doe Ezekielu, sinu Buzi-
jevu, sveeniku u zemlji kaldeskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me
ruka Jahvina.
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, buktei
oganj obavljen sjajem; usred njega, usred ognja, neto nalik na sjaj
nu kovinu. Usred toga neto kao etiri bia, oblijem slina ovjeku;
svako od njih s etiri obraza, u svakoga etiri krila. Noge im ravne, a
stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. Ispod krila imahu
na sve etiri strane ruke ovjeje. I svako od njih etvero imae svoj
obraz i svoja krila. Krila im se spajahu jedno s drugim. Idui ne okre
tahu se: svako se naprijed kretale.
I u sva etiri bijae lice ovjeje; u sva etiri zdesna lice lavlje; u sva
etiri s lijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva etiri. Krila im bija
hu gore raskriljena. Svako imae dva krila to se spajahu i dva krila
kojim tijelo pokrivahu. I svako iae samo naprijed. A iahu onamo
kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idui. A posred tih bia vidjelo
se kao neko uareno ugljevlje, kao gorue zublje koje se meu njima
kretahu; iz ognja sijevae, i munje bljeskahu. Bia trahu i opet se
vraahu poput munje.
Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od etiri bia po jedan
toak. Tokovi bijahu slini krizolitu, sva etiri istog oblika; oblikom i
napravom bijahu kao da je jedan toak u drugome. U kretanju mogli
su ii u sva etiri smjera, a nisu se morali okretati. Naplatnice im
bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oiju.
Kad bi bia krenula, krenuli bi s njima i tokovi; kad bi se bia sa tla
podigla, i tokovi se podizahu.
Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i tokovi
 podizali, jer duh bia bijae u kotaima. Pa kad su bia krenula, i
tokovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i tokovi;
kad se ona sa tla dizahu, i tokovi se s njima podizahu, jer duh bia
bijae u tokovima.
Nad glavama bia bijae neto kao svod nebeski, nalik na sjajan
prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. A pod svodom raskriljena
krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
uh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao
silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bia zaustavila, spustila bi
krila. Sa svoda nad njihovim glavama ula se grmljavina.
Ispod svoda nad njihovim glavama bijae neto kao kamen safir, po
put prijestolja: na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki ovjek. I
vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bo
kova navie i od njegovih bokova nanie neto poput ognja i blijeska
na sve strane. Taj blijesak na sve strane bijae poput duge to se za
kinih dana javlja u oblaku. To bijae neto kao slava Jahvina. Vidjeh,
padoh niice i uh glas koji mi govorae."

Taj izuzetno slikovit i ivopisan drevni Ezekielov opis u krugovima

biblijskih egzegeta i teologa tradicionalno se interpretira kao njegovo
nadahnuto vienje Boga koji se, kao u nekoj silnoj oluji, u svojoj velian
stvenoj nebeskoj lai - "Jahvinim kolima" - lagano i elegantno sputa na
zemlju.
Ezekielov detaljan opis neobinog i nesvakidanjeg prizora sputa
nja "Jahvinih kola" s nebeskih visina nedokuivih starovjekom ovjeku
na tlo obiluje nizom zanimljivih tehnikih pojedinosti jasno prepozna
tljivim i razumljivim tek ljudima naeg vremena. Zato je svojevremeno
zainteresirao i zaintrigirao poznatog zrakoplovnog inenjera i vrsnog
konstruktora svemirskih letjelica - Austrijanca Josefa F. Blumricha
(1913.-?), nekadanjeg voditelja odjela za projektiranje konstrukcija
Amerike agencije za nevojna svemirska istraivanja (NASA).
Pomno analizirajui taj drevni biblijski zapis rije po rije on je, kao
vrhunski projektant i konstruktor raznovrsnih letjelica, ubrzo zakljuio
da taj tekst donosi u slikovitom obliku tehniki nevjet i prilino deta
ljan opis sofisticirane letjelice s raketnim motorima, kotaima i sklopi
vim helikopterskim elisama. Ta se letjelica oko 590. godine pr. Kr. lagano
spustila na tlo nedaleko od veoma iznenaenog, ali i pribranog, mladog
proroka Ezekiela, da bi nakon nekog vremena opet uzletjela na nebo.
 Pronicljivi i domiljati inenjer Blumrich tvrdi da se pravi klju za
tumaenje Ezekielova opisa, prepunog niza tehnogenih detalja nepri
mjerenih tadanjem vremenu, krije upravo u detaljnoj tehnikoj ana
lizi slikovito i zadivljujue precizno opisanih vanjskih dijelova letjelice.
Njihova je funkcija prepoznatljiva tek na temelju dananjih saznanja i
dostignua suvremene zrakoplovne i raketne tehnike.
On, naravno, ne zamjera niti bilo to predbacuje biblijskim egzegeti-
ma i teolozima to sve do naih dana nisu bili kadri nainiti kompleksnu
tehniku analizu Ezekielovih vienja "Jahvinih kola". No, kao vrstan zna
lac svoje struke, energino se protivi uhodanoj praksi da oni jo i danas,
usporedno sa sustavnim ignoriranjem ili ak negiranjem suvremenih
tehnikih i tehnolokih znanja i dostignua, jo uvijek pokuavaju na
turiti posve deplasirana i neuvjerljiva srednjovjekovna tumaenja kao
"posljednju rije" teoloke znanosti.
Blumrich je nekoliko godina pomno analizirao podatke tehnike
naravi sadrane u tom arhainom i tehniki nezgrapno sroenom Ezeki
elovu opisu slijetanja "Jahvinih kola". Potom je odluio, sukladno sazna
njima i dostignuima zrakoplovne i raketne tehnike s kraja 60-ih godina
XX. stoljea, u bitnim elementima rekonstruirati letjelicu koju je mladi
prorok Ezekiel oito vidio izbliza i zauujue dobro opisao, premda nije
imao nikakva tehnika znanja primjerena naem dobu.
Svoj je rad zapoeo s namjerom da argumentirano demantira na prvi
pogled "neodrive" Danikenove tvrdnje o Ezekielovu vienju NLO-a u
knjizi Sjeanja na budunost na njemu svojstven povran i senzacionali-
stiki nain. Umjesto toga, polo mu je za rukom da zauujue dobro i
cjelovito rekonstruira letjelicu iz Ezekielova opisa u optici aeronautikog
i raketnog inenjerstva kojim se aktivno bavio. Nije, dodue, uspio u pr
votnoj nakani, ali je njegov viegodinji trud posve neoekivano urodio
obilnim plodom.
Cjelokupan Ezekielov zapis o vienju slijetanja "Jahvinih kola", koji
sadri niz zanimljivih tehnikih detalja, otroumni i pronicljivi inenjer
Blumrich preveo je rije po rije studiozno, elegantno i uvjerljivo na je
zik suvremene tehnologije zranih i raketnih svemirskih letjelica. Pomno
kritiki analizirajui svaku rije on je postupno razradio idejno rjeenje
konstrukcije zrano-svemirske letjelice sa svim tehnikim parametrima
i bitnim konstrukcijskim elementima.
Kritikom analizom potkrijepljenom proraunima inenjer Blumrich
je kao vrhunski strunjak na tome podruju uspio nepobitno dokazati da
je neobina i izazovno koncipirana starovjeka letjelica nepoznatih vlasnika
vrlo racionalna i u dogledno vrijeme za nas posve tehniki izvediva. Pre
ma njegovoj ekspertizi njome je zaista mogue letjeti i vjeto manevrirati,
kako u atmosferi tako i u svemiru. Ona je u kabinu mogla primiti tri osobe
i bila je u vezi s daleko veim svemirskim matinim brodom u orbiti oko
Zemlje.
Na temelju tehniki nezgrapna ali detaljna Ezekielova opisa neobi
nih kotaa "Jahvinih kola", koji se mogu kretati u svim smjerovima, a
da se prethodno ne moraju zakretati poput prednjih kotaa na automo
bilima, inenjer Blumrich je izradio i podnio patentnu prijavu koju je,
kao veoma uspjelu, ubrzo prihvatio Ameriki patentni ured. Njegovo
tehniko rjeenje sloenih segmentiranih kotaa inspirirano slikovitim
Ezekielovim opisom ve dulje vrijeme uspjeno koristi agencija NASA u
svojim programima istraivanja oblinjih svemirskih tijela.
Blumrich dri da je mladi prorok Ezekiel imao zadivljujuu sposo
bnost zapaanja i izvanredno, gotovo fotografsko pamenje. Nedvojbeno
je da je on, unato skromnim tehnikim znanjima onog doba, zaista bio
- modernim rjenikom reeno - vrlo snalaljiv i pedantan reporter.
Smogao je dovoljno hrabrosti i snage da hladnokrvno i sabrano proma
tra, memorira u svim bitnim detaljima te kasnije slikovito i plastino po
drobno opie, dodue na tehniki nezgrapan nain, za njegovo vrijeme
zastraujui prizor sputanja i uzlijetanja svemirske letjelice.
Drimo da je Blumrichova detaljna kritika analiza Ezekielova zapi
sa, koja je 1973. godine objavljena u knjizi pod naslovom Otvorila se ne
besa, izuzetno uspjena sinteza modernih znanja i dostignua s podruja
zrakoplovne i raketne tehnike te drevnih biblijskih prizora. Ta briljantna
ve 30-ak godina planetarno poznata knjiga, koja je zapravo iscrpna i
vrlo ozbiljna tehnika studija, nepobitno je potvrdila da u nekim sta
rozavjetnim i apokrifnim tekstovima te u sadrajima mnogih drevnih
predaja i legendi zaista postoje opisi niza stvarnih tehnogenih elemenata
primjerenih i prepoznatljivih tek naem dobu.
Stoga se, zakljuuje inenjer Blumrich, ne moe dalje olako i neargu
mentirano - "ex cathedra" - ustvrditi da je sve to nije odmah jasno ili
to djeluje neobino, neuvjerljivo pa ak i fantastino, samo plod bujne i
razigrane ljudske mate ljudi davno prohujalog doba.
Drugim rijeima reeno, pojedini dijelovi svetih spisa, mitova i legen
di tehniki manje ili vie nezgrapno, ali nerijetko vrlo rjeito i slikovito,
govore u prilog "heretikoj" hipotezi da su nae pretke jo u pretpovije
sno i ranopovijesno doba posjeivali predstavnici neke tehniki visoko
razvijene kulture. Oni su oito, bez obzira na njihovo (izvan)zemaljsko
podrijetlo, vrlo uspjeno ovladali izuzetno sloenom tehnologijom leta
u atmosferi i u svemiru - kojom je ovjeanstvo dananjice tekom mu
kom ovladalo tek u relativno skromnom opsegu.
Nakon objavljivanja zanimljive i dobro argumentirane Blumrichove
knjige, koja je ubrzo postala bestselerom u mnogim zemljama, postalo je
oito da je tradicionalno "neupitno" miljenje biblijskih egzegeta, prema
kojem je veliki hebrejski prorok Ezekiel na rijeci Kebar imao "boanska
vienja", ozbiljno uzdrmano u samim temeljima jer su ona, gledana u
dananjoj optici, jo samo puka teoretska mogunost.
Drimo da e Blumrichova knjiga, unato tome to je svojevreme
no veoma uznemirila mnoge konzervativno-konformistiki orijentira
ne znanstvenike i teologe koji se i dalje uporno dre utabanih naela,
ostati trajno zabiljeena kao jedan od najfascinantnijih doprinosa u
rasvjetljavanju realnosti dramatinog susreta priprostih i tehniki ne
ukih ljudi drevne prolosti s inteligentnim doljacima iz svemira i nji
hovom naprednom tehnikom. Danas postaje sve oitije da su ti bliski
susreti diljem svijeta bili brojni, a skriveni su najee u alegorinom
obliku u tehniki nezgrapnim i matovitim opisima unutar legendi,
mitova i religija raznih kultura.
Rezultate svojih istraivanja Ezekielova vienja "Jahvinih kola" rezi
mirao je inenjer Blumrich na sljedei nain: "Dobiveni rezultati pokazu
ju nam svemirsku letjelicu koja je nesumnjivo ne samo tehniki mogua, ve
je za svoju misiju i po funkcijama vrlo svrsishodno zamiljena. Iznenaeni
smo to nalazimo stupanj tehnike razvijenosti koji nije nimalo fantastian,
ve je u krajnjem sluaju gotovo u rasponu naih dananjih mogunosti,
dakle samo neznatno ispred naeg vremena. Rezultati su pokazali da je taj
svemirski brod bio upotrijebljen u vezi s nekim velikim matinim brodom
koji je kruio u putanji oko Zemlje. Fantastino je samo to da je takav sve
mirski brod ve prije 2.600 godina bio opipljiva stvarnost.
Iz Ezekielova izvjea moe se razabrati opi izgled svemirskog broda
kojeg je opisao. Inenjer moe, sasvim neovisno o izvjeu, proraunati i
rekonstruirati letjelicu takvih karakteristika. Kada se, zatim, ustanovi da
konstrukcija nije samo tehniki mogua ve da je u svakom pogledu svrsi
shodna i dobro promiljena, a kasnije se u Ezekielovu izvjeu nau opisani
detalji i zbivanja koja se potpuno slau s tehnikim rezultatima, vie se ne
moe govoriti samo o indicijama. Ustanovio sam da svemirski brod koji je
vidio Ezekiel ima vrlo logine dimenzije"
I, na samom kraju, inenjer Blumrich vizionarski zakljuuje svoju
interesantnu knjigu rijeima: "Napretku ne vodi poricanje, ve istraiva-
nje, ne uskogrudnost, ve snoljivost, ne izdvajanje, ve suradnja. Nije nam
zadatak da ustanovimo nemogunosti, ve da pronaemo mogunosti"

"Kua od kristalnog kamenja" u Knjizi Henokovoj

U dananji biblijski kanon - popis vjeroobvezatnih knjiga koje

kranske crkve smatraju nadahnutim i slubenim - nije uvrtena po
zamana Knjiga Henokova koja sadri 108 poglavlja i najvea je staro
zavjetna apokrifna ili pseudoepigrafska knjiga. Ona se neko nalazila u
ranim prijepisima Starog zavjeta prije Knjige o Jobu i bila je u europskoj
kranskoj crkvi tovana sve do kraja IV. stoljea.
Tada ju je crkveno uiteljstvo ocijenilo evaneoski nedovoljno nada-
hnutom i religijski gotovo bezvrijednom za krane. Stoga ju je diskre
ditiralo, proglasilo apokrifom, izbacilo iz Biblije i bezobzirno prepustilo
zaboravu. ak je tijekom srednjeg vijeka u crkvenim krugovima bilo i
ekstremnih miljenja da je ona toliko mrana i bogohulna da bi mogla
dovesti u opasnost duu kranina koji bi ju itao.
Otada se odbaena pseudoreligijska Knjiga Henokova u ranokran
skoj crkvi u Europi, sjevernoj Africi i na Bliskom istoku vie nije koristila
u liturgiji niti prepisivala. Bila bi zauvijek izgubljena da nije ostala sau
vana u kanonu Etiopske ortodoksne ("pretpravoslavne") kranske crkve.
Ta je drevna hebrejska sveta knjiga oko 500. godine bila prevedena na
etiopski jezik s ranijeg grkog prijevoda nainjenog prema izvorniku za
pisanom u II. stoljeu pr. Kr. djelomino starohebrejskim, a djelomino
aramejskim jezikom. Taj izvornik do danas nije pronaen.
U doba helenizma ta se pseudoepigrafska knjiga irila prepisivanjem
u helenistikoj, kranskoj i idovskoj verziji. U ranom srednjem vijeku,
u VII. stoljeu, nainjen je staroslavenski prijevod Henokove knjige tajni
s grkog jezika koji je sauvan u ruskim irilskim i glagoljskim rukopisi
ma. On je danas poznat kao Druga Knjiga Henokova.
Prva vijest o biblijskom kanonu Etiopske crkve i ve davno zabora
vljenoj Knjizi Henokovoj, za koju se u crkvenim krugovima dralo da je
zauvijek izgubljena, doprla je do kranske Europe tek u prvoj polovici
XVII. stoljea. Jedan primjerak te knjige donio je 1773. godine iz tada
daleke i egzotine Etiopije u Englesku veliki istraiva Afrike, pustolovni
i ekscentrini kot James Bruce (1730.-1794.).
Otkada je opsena apokrifna Knjiga Henokova u drugoj polovici
XVIII. stoljea donesena iz Etiopije u Europu, zadavala je u mnogim
elementima velike glavobolje brojnim prevoditeljima i biblijskim egze-
getima. Oni su pred njom, kao i njihovi prethodnici iz prvih stoljea
kranstva, bili posve zbunjeni. Nemono su stajali pred nizom nedo
kuivih astronomskih podataka, sloenim opisima kretanja nebeskih
tijela, trajanja dana i noi te pravilima tvorbe kalendara. Stoga su
prijevodi te u mnogo emu crkvenim strunjacima nejasne i zbunju-
jue apokrifne knjige bili krcati opirnim tumaenjima i proizvoljnim
nebuloznim komentarima od kojih nije bilo vee koristi ni za teologiju
ni za znanost.
U Egiptu su 1886. godine takoer otkriveni odlomci jednog vrlo ra
nog grkog prijepisa Knjige Henokove. Usporedba cjelovitog etiopskog
teksta s odlomcima grkog teksta naenim u Egiptu, pokazala je da su
oba teksta uvelike podudarna, pa se stoga openito dri da je etiopski
prijevod Knjige Henokove, koji je jedini cjelovit, vjerodostojan.
Henok (Enoh) je sedmi po redu patrijarh u nizu koji zapoinje
Adamom i Evom - biblijskim prvim ljudima. U starozavjetnoj Knjizi
Postanka, 5,18-24, o pretpotopnom patrijarhu Henoku, sinu Jeredovu i
ocu dugovjena Metualaha, zapisano je sljedee:
"Kad je Jeredu bilo sto i ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. Po
roenju Henokovu Jered je ivio osam stotina godina, te mu se rodilo jo
sinova i keri, jered poivje u svemu devet stotina ezdeset i dvije godine.
Kad je Henoku bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se Metualah. Henok je
hodio s Bogom. Po roenju Metualahovu Henok je ivio trista godina, te
mu se rodilo jo sinova i keri. Henok poivje u svemu trista ezdeset i pet
godina. Henok je hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga uze".
U tom turom biblijskom zapisu, u kome se ak dva puta istie da
je mudri i kreposni Henok (hebrejski hanak: posveen) "hodio s Bogom",
odmah upada u oi neobian detalj. On, naime, nije umro, ve ga je Bog
kao svojeg odanog prijatelja i pravednika, jo za ivota, u dobi od 365
godina, uzeo k sebi u nebesa gdje mu se zauvijek zameo trag. Henok je
naprosto misteriozno "ieznuo" sa Zemlje. Zanimljivo je napomenuti da
je i njegov slavni praunuk - patrijarh Noa, u ije se vrijeme zbio drama
tian opi potop, takoer "hodio s Bogom".
Rije hanoch moe se s hebrejskog jezika prevesti i kao "pronalaza".
Po drevnim hebrejskim predajama zabiljeenim u Palestini, pretpoto
pni patrijarh Henok bio je veliki arobnjak (mag) ili dananjim rije
ima reeno - vrlo uen ovjek. On je bio visoka stasa pa je izgledom
sliio na diva (Nefila?). Bio je jedan od rijetkih ljudi svoga doba koji je
poznavao umijee pisanja, znanost i boansku mudrost. Henok je ljudi-
ma, nakon svojih plodonosnih druenja s Bogom, protumaio "znakove
neba" u suglasju s vremenom po mjesecima te ih je zapisao da se ne
zaborave. Otada su "sinovi ljudski znali tono dijeliti godinja doba po
mjesecima".
U prvih pet poglavlja Knjige Henokove, koja je za kranske teologe
i egzegete oduvijek bila vrlo proturjena i teko razumljiva, navjeuje
se "veliki sud." U "dan velikog suda" Bog e napustiti svoje nebesko pre
bivalite i pojaviti e se s vojskom anela - "uvara neba" - na Zemlji da
pravedno sudi svim naratajima grjenih ljudi.
U poglavljima 6-16 opisuje se sudbina posrnulih anela (drevnih
svemirskih mornara) koji su bili samovoljni i nepokorni Bogu, odnosno
- suvremenim rjenikom reeno - zapovjedniku misije ije je sjedite
bilo u velikom matinom svemirskom brodu koji je u pretpotopno vri
jeme vjerojatno stoljeima ili ak tisuljeima dostojanstveno orbitirao
oko Zemlje.
U poglavljima 17-36 opisuju se Henokova fantastina putovanja u
pratnji dvojice "uvara neba" (anela) u razne svjetove po dalekim ne
beskim prostranstvima (svodovima). Poglavlja 37-71 sadre takozvane
"slikovite razgovore" koji predstavljaju razna alegorijska kazivanja (meta-
poruke) to ih je Henok uo od Boga i njegovih uenih "uvara neba"
U poglavljima 72-82 zabiljeeni su zauujue toni podaci o privi
dnim putanjama Sunca i Mjeseca, o prijestupnim danima te zvijezdama
i nebeskoj mehanici. Poglavlja 83-108 opisuju Henokove razgovore s
njegovim sinom Metualahom, poslovino poznatim po dugovjenosti,
u kojima mu Henok najavljuje predstojei neizbjean opi potop koji
e uskoro zahvatiti grjenu Zemlju. Na kraju se opisuje kako pravednik
Henok odlazi u nebo k Bogu koji ga je zauvijek uzeo k sebi. O udesnom
Henokovu uznesenju na nebo govore brojne prastare legende. Prema
starohebrejskoj mitologiji on je tamo bio Boji pisar.
Opsena Knjiga Henokova koju rani europski kranski oci, ne naav
i u njoj evaneosko nadahnue, prije vie od 1.600 godina kao religijski
bezvrijednu i nepoudnu tako slono odbacie kao apokrif, danas ini
"kamen zaglavni" za sve istraivae paleokontakata i NLO-fenomena.
U njoj postoji nekoliko opisa koji, prema dananjim saznanjima,
nedvosmisleno upuuju da su Zemlju u posljednjim stoljeima ili ak
tisuljeima prije opeg potopa (koji se vjerojatno zbio prije otprilike
12.000 godina) pohodili inteligentni predstavnici tehniki visokorazvi
jene izvanzemaljske civilizacije i na njoj su se, u svojoj istraivako-edu-
kativnoj misiji, vjerojatno zadrali dulje vrijeme.
 U sedmom poglavlju Knjige Henokove opisano je kako su se jednog
dana brojni aneli - "djeca neba" - zaljubivi se u ljupke i lijepe "keri
ljudske", spustili s neba na Zemlju na Ardisu, vrhu planine Armon (vje
rojatno dananji vrh Hermon visine 2814 m koji lei 40-ak kilometara
jugozapadno od Damaska na libanonsko-sirijskoj granici). Taj nesvaki
danji dogaaj opisan je ovako:
"A bilo ih je u svemu dvije stotine koji sioe u dane Jeredove na vrh
brda Armona, a oni ga zvahu brdo Armon, jer na njem prisegnue na me
usobnu zakletvu. Ovo su bila njihova imena: Samjaza, njihov voa, Ara-
kiba, Rameel, Kokabiel, Tamiel, Ramiel, Danel, Ezeqeel, Baraqijal, Asael,
Armaros, Batarel, Ananel, Zaqiel, Samsapeel, Satarel, Turel, Jomjael, Sariel.
To bijahu njihovi poglavari."
Neizvorna semitizirana imena njihovih voa (desetara) i poglavara
(zapovjednika) upuuju da su ti nebeski doljaci bili stranci te da su
pripadali nekom timu po organizaciji nalik vojnom. to se dalje zbivalo
nakon njihova silaska na Zemlju moe se proitati u estom poglavlju
starozavjetne Knjige Postanka u kojoj je na samom poetku saeto i i
vopisno opisana pohotljivost "sinova Bojih" na sljedei nain: "Kad su se
ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su
keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli!'
Neto dalje, u etvrtom retku istog poglavlja te knjige stoji: "U ona
su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili
s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi
glasoviti ljudi"
"Boji sinovi" koji se u Knjizi Henokovoj nazivaju "uvarima neba" i
"djecom neba" bili su, po svemu sudei, snani i stasiti ljudi kromanjon-
skog tipa. Oni su se ubrzo nakon silaska na Zemlju poeli svojevoljno
druiti sa "ljudskim kerima" koje su im raale djecu. Oito je da su "Boji
sinovi" iz Knjige Postanka i "uvari neba" iz Knjige Henokove bili smrtna
tjelesna bia po naravi i tjelesnom izgledu posve nalik modernim lju
dima. Oni se ni u kom sluaju ne smiju poistovjetiti s pravim anelima
koji su ista i plemenita besmrtna duhovna bia posve odana Bogu.
Crkveni nauk tradicionalno tumai prvi ovjekov grijeh kao pad
Adama i Eve zbog njihove neposlunosti Bogu. No, u posljednjim dese
tljeima sve vie neovisnih istraivaa drevnih bliskoistonih tekstova,
ali i liberalnih biblijskih teologa sklonih slobodoumnijem kritikom
razmiljanju, dri da "prvi grijeh" nisu poinili Adam i Eva ve odbaeni
"Boji sinovi" ili "djeca neba" koji su protivno "volji Bojoj" ili - moder
nim jezikom jasnije reeno - protivno izriitoj zapovijedi svog vrhovnog
zapovjednika, nedoputeno opili s "kerima ljudskim" i svojevoljno ih
uzimali sebi za ene.
Zbog njihova okorjela neposluha se "bog", odnosno zapovjednik
misije ije je sjedite bilo u velikom matinom svemirskom brodu - or
bitalnoj stanici koja je kruila oko Zemlje - na njih strahovito razljutio i
energino ih prognao od sebe. Radi njihova neobuzdana i nepopravljiva
pohotna ponaanja naumio ih je u progonstvu na Zemlji unititi zaje
dno s itavim grjenim ljudskim rodom u skoranjem opem potopu.
U 14. poglavlju Knjige Henokove stoji da su Henoka jednog dana
posjetila dva veoma korpulentna ovjeka kakva nikada prije nije vidio.
Oni su s njime razgovarali i naposljetku su ga pozvali da "ide u nebo k
Bogu" da bi kod njega za njih posredovao. Zatim su dvojica tajanstvenih
doljaka povela Henoka u "kuu od kristalnog kamenja" iz koje su po
vremeno sukljali treperavi plameni jezici. Kada su njome stigli visoko
u nebo, odveli su ga u drugu mnogo veu blistavu "kuu od kristalnog
kamenja", takoer obavijenu silnim plamenim jezicima i munjama, u
kojoj je stolovao sam Bog.
Taj vrlo ivopisan arhaian opis Henokova leta u nebo i susreta s
Bogom u njegovom blistavom nebeskom prebivalitu nalazi se u 14. i
na poetku 15. poglavlja Knjige Henokove te u slobodnom prijevodu s
engleskog jezika [4] glasi ovako:

"Ugledah u viziji kako me oblaci i magla prizivlju, a putanje zvijezda

i munja pouruju. Vjetrovi u viziji ponesoe me i podizahu poput
plimnog vala u nebo. I stigoh u blizinu nekog zida sazdanog od
kristalnog kamenja i okruenog titrajuim plamenim jezicima. Od
toga me poe obuzimati silan strah. Udoh medu titrajue plamene
jezike i pribliih se velikoj kui (prebivalitu) sazdanoj od kristalnog
kamenja. Zidovi te kue sliili su podu poploanom kristalima. I pod
joj bijae od kristala. Njezin strop bijae nalik putanjama zvijezda i
munja, a izmeu poda i stropa bijae plameni kerubin. Njezino nebo
bijae prozirno poput vode.
Gorua vatra okruivala je zidove, a njezina vrata gorjela su od
ognja. Udoh u kuu, bijae (izvana) vrua kao vatra i (iznutra) hla
dna kao led. Tamo nije bilo znakova ivota. Obuzeo me silan strah i
poeh drhtati. Koliko sam se tresao i drhtao osjetih na licu. I ugledah
viziju. Bila je to druga kua, mnogo vea od prijanje. Njezina vrata
bijahu irom otvorena ispred mene i izgledahu kao da su sazdana
od vatre. Ona tako velianstveno blistae i bijae tako velika da ti
 ne mogu opisali. Njezin pod (dno) bijae sazdan od vatre, a iznad
njega bijahu putanje zvijezda i sijevahu munje. Njezin svod bijae
kao gorua vatra.
Pogledah unutra i vidjeh tamo velianstveno prijestolje. Njegova
pojava bijae poput kristala, a njegovi tokovi blistahu kao sunce.
Tamo bijae vizija kerubina. Ispod trona izbijahu plameni jezici tako
da ne mogah vidjeti tko je na njemu. Na njemu sjedae Velika Slava
(Bog), a njezina (njegova) odjea bijae sjajnija od sunca i bjelja od
snijega. Nitko od anela ne mogae ui i gledati njegovo lice zbog ve
likog sjaja i slave. Nitko od ljudi ne moe u nj gledati. Okruivae ga
gorua vatra, a velika vatra stajae pred njim. Nitko mu se ne mogae
pribliiti.
Deset puta deset tisua anela stajae pred njim. On nije trebao sa
vjetnika. Jedan od najsvetijih koji stajae blizu Njega nije se ni nou
udaljavao od Njega. I dok sam drui oborio svoje lice Gospodin me
pozva ustima svojim i ree mi: 'Doi ovamo, Henoe, i uj moju rije.'
Jedan od anela doe k meni i prodrma me. On me podigne i priblii
vratima te mi prigne glavu".

Iz navedenog teksta je, prema dananjim tehnikim saznanjima, re

eno modernim jezikom, razvidno da su Henoka njegovi tajnoviti stasiti
pratitelji prebacili manjom blistavom raketnom svemirskom letjelicom
sa Zemlje do velikog orbitalnog svemirskog broda na kojem je bilo sjedi
te istraivake misije neke izvanzemaljske civilizacije koja je u Jeredovo
i Henokovo vrijeme posjetila Zemlju.
Oba svemirska broda bila su, oito, izraena od sjajnog poliranog
metala s visokim koeficijentom refleksije pa su stoga na strani okrenu
toj prema Suncu njihove plohe intenzivno reflektirale svjetlost. Njihova
blistava povrina obasjana suncem doimala se Henoku, koji zasigurno
nikad prije nije vidio visokopolirani metal, poput "zida sazdanog od
mnotva kristala".
Ustraenog i veoma zbunjenog Henoka takoer su veoma fascinirali
bljetavo-sjajni treperavi plameni impulsi iz sapnica raketnih motora pri
likom koenja i manevriranja manjeg svemirskog broda kojim je prispio
sa Zemlje kada je ovaj pristajao uz znatno vei matini (orbitalni) sve
mirski brod. Tajnoviti pratitelji su ga zatim odveli do svog zapovjednika
kojeg je posve ustraeni Henok, vidjevi ga odjevena u blistavo zatitno
odijelo (skafander) iz kojeg na sve strane reflektira zasljepljujue jaka
svjetlost, drao za samoga Boga, to mu se nikako ne moe zamjeriti.
 Zapovjednik je odmah pozvao ustraenog Henoka da sjedne uz
njega, smirio ga je i zatim je s njime razgovarao. Tijekom poduljeg ra
zgovora upozorio je Henoka na predstojei neizbjean opi potop koji
e uskoro zadesiti svu Zemlju zbog njezinih grjenih itelja,. Na kraju
razgovora je zatraio od Henoka da sve to je od njega uo dobro upamti
i zapie da bi sve to mogli proitati neki vrlo daleki budui narataji, jer
njegovi priprosti i neuki suvremenici oito nisu bili kadri shvatiti niti
upamtiti teko razumljive pojmove i odnose iz astronomije, nebeske me
hanike i teorije kalendara - sloenih znanstvenih disciplina koje poznaje
tek nae doba.
Mnogi opisi i navodi zapisani arhainim jezikom u toj apokrifnoj
biblijskoj knjizi, stoljeima teko razumljivi teolozima, tek su tijekom
posljednjih nekoliko desetljea postali raspoznatljivi astronomima i in
enjerima zahvaljujui ogromnom napretku na tim podrujima tijekom
XX. stoljea.
Stoga ne udi da je opsena apokrifna Knjiga Henokova, za koju se
bez pretjerivanja moe rei da je zasigurno najznanstveniji starohebrej-
ski sveti spis, zajedno s nekoliko starozavjetnih knjiga (Postanak, Izlazak,
Ezekiel, etvrta knjiga Ezrina), gotovo preko noi, dospjela i ostala u
sreditu interesa mnogih ozbiljnih istraivaa NLO-fenomena i paleo-
kontakata.
 M O D E R N E LETJELICE U
STAROVJEKOM EGIPTU?!

Napokon odgonetnuta tajna "sakarske ptice"!

odine 1898., prilikom iskopavanja jednog starovjekog groba

G nedaleko stepenaste Zoserove piramide kod Sakkare, tim fran
cuskih arheologa predvoen profesorom Lauretom izvadio je, uz vei
broj razliitih artefakata, i jedan malen predmet izraen od lakog i vrlo
tvrdog drveta sikomore (egiptske divlje smokve). Predmet je na prvi
pogled sliio nekoj nepoznatoj ptici u letu s posve rairenim ravnim
krilima i uvuenim nogama.
Duina te drvene ptice od vrha kljuna do kraja repa iznosi 14,2 cen
timetara, a raspon krila joj je 18,0 centimetara. Njezina masa je svega
39,12 grama. Na desnoj strani glave ima ugravirano jedno simbolino
svevidee Horusovo oko, na donjoj strani krila nalaze se dvije kratke
crte, a na tijelu nema noge.
Ponukani poetnim dojmom o njezinu ptijem izgledu francuski
arheolozi su taj pticoliki predmet prozvali "kipiem ptice" i datirali su je
oko 200. godine pr. Kr. Zajedno s ostalim nalazima iz tog groba predali
su je na daljnje prouavanje i uvanje velikom Egipatskom muzeju sta
rina u Kairu, kojeg je 1858. godine u Bulaqu osnovao francuski arheolog
i egiptolog Auguste Mariette (1821.-1881.). Tamo je "sakarska ptica" bila
rutinski zavedena pod katalokim brojem 6347 i potom pridruena ve
poveoj zbirci od vie stotina razliitih ptica.
Taj skroman arheoloki nalaz niim nije pobuivao posebnu pozor
nost punih sedamdeset godina. Nitko od egiptologa njime se nije pose
bno bavio niti mu pridavao neku veu vanost. Do velikog iznenaenja i
prekretnice u vezi davno zaboravljenog nalaza dolo je tek 1969. godine.
Tada je dr. sci. Khalil Messiha, egipatski fiziar, arheolog, aeromodelar
i vrstan istraiva u nekoliko podruja znanosti, prilikom prouavanja
velike muzejske zbirke razliitih ptica odmah uoio da "sakarska ptica",
za razliku od veine ostalih ptica u toj zbirci, nema noge, da ima posve
ravna krila te, za ptiji rod atipian, vertikalno usmjeren ravan rep poput
ribe odnosno aviona.
Na toj starovjekoj drvenoj ptici neobina izgleda, kakva nikad nije
bila viena u prirodi ni u Egiptu niti igdje na Srednjem istoku, K. Messi-
ha je uoio i fino ugraviran hijeroglifski znak kojim je zapisano da je to
"Amonov dar". Nakon pomnog razgledavanja, premjeravanja i utvriva
nja proporcija tijela i krila "sakarske ptice" on je, kao iskusan aeromode-
lar i fiziar, doao do iznenaujueg zakljuka - da su njezina glava, tijelo
i krila veoma skladno aerodinamino oblikovani!? Takoer je uoio da
joj je rep slomljen te da mu nedostaje jedan povei dio - horizontalni
stabilizator kakav imaju avioni!
Veoma zapanjujua Messihina hipoteza da drevni artefakt iz doba
vladavine Ptolomejaca toliko napadno slii suvremenom avionu bio je
dovoljan razlog da je poetkom 1970. godine okupljen interdisciplinarni
tim strunjaka sa zadatkom da provjeri valjanost te matovite hipoteze.
Oni su pedantno proveli opseno istraivanje "sakarske ptice" koje je
detaljno elaborirano. Time je slubeno potvreno da je njezino tijelo u
aerodinaminom smislu zaista odlino oblikovano te da izgledom i pro
porcijama napadno slii besprijekorno izraenom modelu suvremenog
aviona.
Da se taj senzacionalan zakljuak ekspertnog tima i eksperimentalno
provjeri odlueno je da se izradi vjerna kopija "sakarske ptice" iz balzo-
vine - vrlo lakog i mekog tropskog drveta - te da joj se na repu dogradi
davno izgubljen horizontalni stabilizator. Naposljetku je cjelovita replika
"sakarske ptice" bila podvrgnuta posljednjem kljunom testu - slobo
dnom letu - koji je uvjerljivo potvrdio da se ona, nakon to bi bila bae
na rukom, zbog izvanrednih aerodinaminih svojstava lakoom vinula u
zrak i zatim elegantno nastavila letjeti - poput neke suvremene sportske
jedrilice - lagano se sputajui prema tlu.
Na temelju provedenih ekspertiza i uspjelog zavrnog ispitivanja
sposobnosti letenja replike "sakarske ptice" multidisciplinarni tim stru
njaka je jednoglasno zakljuio da je ona zaista vrlo uspjeno izraen
model neijeg starovjekog zrakoplova s blago sputenim krilima.
Taj je dobro fundiran zakljuak ekspertnog tima, dakako, bio posve
neprihvatljiv za brojne konformistiki raspoloene "pravovjerno" orijen
tirane znanstvenike koji se nikako ne mogu pomiriti sa oficijelno "nepri-
hvatljivom" injenicom da su drevni Egipani i njihovi preddinastijski
preci Kemiani na nebu i na tlu svoje domovine nerijetko viali moder
ne letjelice razliitih izvedbi kojima su putovali njihovi "bogovi".
Stoga su egiptolozi, pribojavajui se moguih posljedica nesagledivih
razmjera, udruili snage i uloili mnogo truda da se izdajnika "sakarska
ptica", kao "tvrdoglavi" (apokrifni) arheoloki nalaz koji se nikako ne
moe uklopiti u unaprijed zadane i dogovorne opeprihvaene okvire,
"ubije" pod izgovorom da je to neki udan, pojedinaan i krivo protu
maen atipian artefakt koji nikako ne pristaje u "neupitan" pozitivistiki
mozaik povijesne istine.
No, unato svim oajnikim nastojanjima monih i utjecajnih kon
formistiki raspoloenih pripadnika svijeta znanosti da na brzinu po-
to-poto obezvrijede "sakarsku pticu" kao kljuan arheoloki nalaz koji
bi mogao izazvati veliku prekretnicu u egiptologiji, ona je ipak ostala
nepobitan vrst dokaz postojanja ili jo ivog sjeanja na neiju vrlo
naprednu zrakoplovnu tehniku oito vienu na podruju starovjekog
Egipta, jo oko 2.100 godina prije prvog povijesnog leta brae Wright
izvedenog krajem 1903. godine.
Oduevljen i ohrabren tim neoekivanim senzacionalnim znanstve
nim otkriem, tadanji egipatski ministar kulture dr. sci. Mohamed Ga-
mal el-Din Muhtar imenovao je krajem 1971. godine drugi interdiscipli
narni tim strunjaka sa zadatkom da pomno pregleda bogatu zbirku pti
ca Egipatskog muzeja u Kairu i iz nje izdvoji ostale atipine "ptice" koje
bi svojim izgledom takoer mogle predstavljati modele zrakoplova.
Ekspertni je tim zduno prionuo poslu i za neto manje od mjesec
dana uspjeno obavio povjereni mu zadatak. Ve sredinom sijenja 1972.
godine bila je u velebnom Egipatskom muzeju starina otvorena opse
gom mala, ali vrlo impresivna tematska izloba razliitih modela letjelica
iz drevnog Egipta koja je pobudila veliku pozornost strunjaka i novi
nara. Tom je prilikom javnosti bilo predstavljeno ak etrnaest staroe-
gipatskih zrakoplovnih modela koji su na temelju svog aerodinaminog
izgleda i proporcija bili identificirani kao zalutali tehnogeni primjerci u
vrlo bogatoj zbirci razliitih ptica velikog kairskog muzeja starina.
Uspjeno razotkrivanje tajne "sakarske ptice" jedan je od istaknutih
primjera u svijetu znanosti koji jasno pokazuje da moderni znanstveni
ci koritenjem sve rafiniranijih metoda i interdisciplinarnih ekspertnih
istraivanja mogu proniknuti i odgonetnuti neke jo donedavno nedoku
ive tajne koje tisuljeima kriju brojni zagonetni i/ili sporni arheoloki
nalazi koje prije nije bilo mogue, ili se zbog interesnih razloga utjecajnih
znanstvenih lobija nije eljelo, odgovarajue klasificirati, interpretirati i
vrednovati.
Neko je "sakarska ptica" godinama bila izloena u staklenoj vitrini
u prostranoj prizemnoj hali blizu glavnog ulaza u velebnu zgradu Egi
patskog muzeja starina. Tamo je, godinama prije epohalnog Messihina
otkria, svakodnevno zbunjivala brojne posjetitelje, jer ih je svojim ne
obinim izgledom znatno vie podsjeala na maketu modernog zrako
plova nego na pticu. Stoga su mnogi od njih, ve na prvi pogled zateeni
njezinim jasno prepoznatljivim avionskim izgledom, svakodnevno po
stavljali turistikim vodiima i osoblju muzeja brojna nezgodna pitanja
na koja, u okvirima klasine egiptologije, nisu mogli dobiti uvjerljive
odgovore.
To je ponukalo upravu muzeja da odve izazovnu "sakarsku pticu"
kao nezgodan "apokrifni" arheoloki nalaz s udarne pozicije ukloni u
podrum - da tisue posjetitelja koji dnevno prou muzejom vie ne
bi uznemirivala svojim odvie sugestivnim avionskim izgledom. Taj je
birokratski in uprave muzeja bio, dakako, veoma dobro prihvaen u
krugovima "pravovjernih" pripadnika svijeta znanosti koje je "sakarska
ptica", napokon ispravno protumaena, odvie uznemirivala i sablanja-
vala. No, taj mir i zadovoljstvo nisu dugo potrajali.

Neobino otkrie u hramu Setija I. u Abidu

Abid (Abydos, Abtu, Abot) jedan je od najstarijih gradova gornjeg

Egipta u kojem je bio roen Oziris, bog Sunca i plodnosti te zatitnik
mrtvih. Od davnine je poznat kao sjedite glavnog Ozirisova svetita i
kao nekropola vladara iz 1. i 2. dinastije. Arheoloki lokalitet Abid nalazi
se desetak kilometara zapadno od lijeve obale velike okuke Nila, nedale
ko od gradia Al-Ballyana, udaljenog oko 450 kilometara juno od Kaira.
Na tom bogatom i znaajnom egipatskom arheolokom lokalitetu neko
se ponosno koilo ak devet hramova, pa je drevni Abid u pravom smi
slu rijei bio staroegipatski sveti grad kojeg je barem jednom u ivotu
trebao, kao hodoasnik, pohoditi svaki estit Egipanin.
Danas se na tom lokalitetu, uz grobnice vladara i katakombe, nalaze
samo koliko-toliko uuvani ostaci tek nekoliko hramova. Meu njima
je najbolje ouvan velebni kenotafni hram kralja Setija I. (1291.-1278. pr.
Kr.), slavnog egipatskog vladara iz 19. dinastije. Taj je impozantan hram
sa sedam kapela glavnih boanstava potkraj XIII. stoljea pr. Kr. zapoeo
podizati Seli I, a dovrio ga je njegov drugi sin - slavni faraon Ramzes
II. Iza tog monumentalnog hrama, na udaljenosti od samo osam metara,
nalazi se Ozirion - neko nadsvoen, a danas posve razvaljen i podze
mnim vodama djelomino potopljen podzemni kompleks koji je neko
vjerojatno bio kenotaf (spomen grob) kralja Setija I.
U sklopu prostranog hramskog kompleksa Setija I., na bonoj plo
hi jedne od masivnih granitnih stropnih greda koja nosi teki kameni
svod, uoila je izmeu dva stupa jo 1987. godine dr. sci. Ruth McKinley-
Hover iz Arizone neobine slikovne znakove isklesane u obliku ispupe-
na reljefa. Oni se, zbog vrlo jasne i nedvojbene raspoznatljivosti motiva
koje predouju, nikako ne mogu ubrojiti u hijeroglifske znakove niti u
tradicionalnu egipatsku simboliku u kojoj je do danas sistematizirano i
katalogizirano oko 4.800 raznih simbola, hijeroglifskih znakova i kartu-
a. Meu njima nisu naeni izgledom ni priblino slini motivi.
Zanimljivo je da se za te neosporne tehnogene motive nije nita
znalo u javnosti sve dok s granitne grede na kojoj su isklesani nije otpa
la reljefna gipsana buka kojom su dotad bili godinama prekriveni. To
upuuje da ih je vjerojatno netko od arheologa ili egiptologa ve godina
ma prije otkrio prilikom sanacije hrama te ih je, kao posve neprihvatljive
i potencijalno veoma opasne za tradicionalnu egiptologiju, odmah vjeto
zamaskirao nabaenom bukom.
Ve na prvi pogled svakome je jasno da oni vrlo realistino pre
douju tri moderne letjelice; helikopter, lebdjelicu na zranom jastuku
(hovercraft) te, po svoj prilici, neki vei zrani ili svemirski brod koji
izgledom veoma slii onima koje ve desetljeima viamo u brojnim
stripovima i SF-filmovima. etvrti objekt izduena oblika s kupolom iz
koje izlazi podulja ravno poloena cijev svojim izgledom napadno slii
modernom tenku ili podmornici.
Taj drevni "apokrifan" slikovni zapis koji, po procjeni egiptologa,
potjee iz razdoblja Novog kraljevstva (XII. stoljee pr. Kr.) snimio je
i objavio krajem 1992. godine turist Bruce Rawles. Njegove fotografije
tog senzacionalnog nalaza starog vie od tri tisuljea uzvitlale su ubrzo
mnoge oblake praine u znanstvenim krugovima ve dobrano uznemi
renim "sakarskom pticom". Ne treba ni spominjati da je taj nalaz, nakon
samo dvadesetak godina, ponovno u samim temeljima snano uzdrmao
tradicionalne postavke egiptologa.
Jasnoom i prepoznatljivou motiva, slika tog detalja stropne grede
naprosto je zapanjila brojne znanstvenike. Posebno se to odnosi na egi-
ptologe i arheologe koji i dalje uporno zastupaju krut aprioran stav da je
mogunost postojanja bilo kakvih letjelica, a pogotovo onih suvremena
izgleda, u to drevno doba posve nemogua te da je tako neto ista be
smislica o kojoj ne vrijedi raspravljati.
No, na njihovu veliku alost, protiv tako jasnih injenica kao to
je fascinantan nalaz motiva modernih letjelica isklesanih na kamenoj
stropnoj gredi u drevnom Abidu nema ba nikakvih uvjerljivih protuar-
gumenata kojima bi se to epohalno otkrie s potencijalno vrlo daleko
senim posljedicama moglo na bilo koji nain osporiti. Ti se "izdajniki"
motivi, stariji oko 1.000 godina od "sakarske ptice", nalaze na visini od
preko osam metara pa se stoga iskljuuje mogunost falsifikata - na to
se u grevitom traenju slamke spasa u prvi as pomiljalo u tim otkri
em veoma uznemirenim "pravovjernim" znanstvenim krugovima.
Valja istai da je jo prije tridesetak godina eminentni ameriki arhe
olog i orijentalist svjetskog glasa - akademik Zecharia Sitchin - na vie
sumerskih glinenih ploica otkrio jasno prepoznatljive crtee raketa. Na
jednoj ploici naao je ak jasno raspoznatljiv nezgrapan crte lebdjelice
na zranom jastuku izgledom veoma nalik onoj isklesanoj na stropnoj
gredi velebna Setijeva hrama. Ta dalekosena Sitchinova otkria u junoj
Mezopotamiji dodatno podupiru vjerodostojnost veoma uznemirujueg
nalaza motiva modernih letjelica u oko 1.300 kilometara udaljenom
Abidu.
Senzacionalno otkrie realistinog prikaza triju modernih letjelica i
vozila nalik suvremenom tenku ili podmornici u hramu u Abidu krunski
je dokaz da su i drevne Egipane (uz Sumerane) takoer pohodili neki
inteligentni doljaci koji su posjedovali visoka znanja i vrlo naprednu
tehniku primjerenu naem vremenu. Drimo da je nepoznati klesar, koji
je prije vie od tri tisuljea svojim vjetim rukama ukraavao stropnu
gredu, takve letjelice vjerojatno negdje vidio u naravi ili se sluio njiho
vim vjerno izraenim maketama kao predlocima.
Taj epohalan nalaz motiva modernih letjelica, koji je svojom vizu
alnom jasnoom i karakteristinim detaljima zapanjio i ostavio gotovo
bez rijei mnoge znanstvenike i ustalasao najiru svjetsku javnost, po
tvruje da je dugo uvana tajna "sakarske ptice", kao i jo desetak drugih
atipinih ptica iz bogate kolekcije velikog Egipatskog muzeja u Kairu,
napokon zaista uspjeno i vjerodostojno odgonetnuta u duhu modernih
tehnikih i znanstvenih dostignua.
Oito je da su drevni Egipani na toj masivnoj kamenoj stropnoj
gredi realistino ovjekovjeili ono to su u idilinoj smaragdno-zelenoj
nilskoj dolini sami viali (ili moda njihovi mnogo stariji pretpovijesni
preci Kemiani u neto zapadnijoj i prostranijoj prenilskoj dolini) kada
su ih povremeno posjeivali "bogovi" koji su s nebeskih visina dolazili i
vraali se u njih na udesnim blistavim "nebeskim laama".
Reljefni motivi suvremenih letjelica isklesani prije vie od tri tisue
godina, iju autentinost mnogi "pravovjerni" egiptolozi i arheolozi jo
uvijek nastoje svim silama osporiti, svojom jasnoom nepobitno svjedo
e da naa suvremena civilizacija ni u kom sluaju nije prva tehnoloki
visokorazvijena civilizacija na Zemlji koja posjeduje moderne letjelice.
To je jasan znak da e povijest starovjekog Egipta, kao i povijest ne
kih drugih visokih drevnih kultura, ijim su nebom jo prije nekoliko
tisuljea oito letjeli raznovrsni izgledom moderni zrakoplovi i svemir
ski brodovi ("nebeske lae") u kojima su putovali "bogovi", uskoro trebati
interdisciplinarno kritiki preispitati u duhu mnogih novih otkria i sa
znanja te sve aktualnije hipoteze o paleokontaktima i iznova je napisati
na posve drukijim polaznim osnovama koje bitno odudaraju od tradi
cionalne odve uskovidne te u mnogo emu ve odavno dotrajale ali jo
udesno ilave "pravovjerne" pozitivistike paradigme.
 M O D E R N A NLO-ERA

Kenneth Arnold via flotu "leteih tanjura"

ljuan dogaaj kojim zapoinje moderna NLO-era zbio se 24.

K lipnja 1947. godine u amerikoj saveznoj dravi Washington, na
krajnjem sjeverozapadu SAD-a u planinskom lancu Cascade koji se pro
tee priblino pravcem sjever-jug u duljini od 1.130 kilometara na uda
ljenosti od oko 150-200 kilometara istono od pacifike obale. Njegov
protagonist je 32-godinji poslovni ovjek i pilot Kenneth Arnold, tada
uposlen kao vatrogasni inenjer u jedinici za kontrolu umskih poara u
gradiu Boiseu, savezna drava Idaho.
Tog je dana trebao obaviti neki posao na uzletitu kod gradia Che-
halisa u dravi Washington. Budui da je sve obavio gotovo sat ranije
nego to je planirao krenuo je svojim malim izviakim avionom ubrzo
nakon 14 sati po mjesnom vremenu prema Boiseu. Imao je dovoljno
vremena za povratak pa je odluio krenuti u usputnu potragu za ostaci
ma mornarikog transportnog aviona C-46 koji je pao jo u sijenju ne
gdje u teko dostupnom umskom podruju jugozapadno od planinskog
masiva Rainier iji impozantan unjasti vrh stalno obavijen zaleenim
snijegom dostie visinu od 4.392 metra. Na tu potragu se odluio jer je
bila raspisana primamljiva nagrada od 5.000 dolara onome tko pronae
ostatke zrakoplova.
Stabilan, sunan i posve vedar dan omoguavao je odlinu vidljivost
pa se Arnold uputio na izviaki let u pravcu sjeveroistoka, prema pro
stranom planinskom umskom podruju nad kojim dominira slikoviti
ugasli vulkanski masiv Mount Rainiera. Budui da u prvom nadlijetanju
nije pronaao ostatke palog zrakoplova odluio je nainiti jo jedan krug
u podruju zapadno od gradia Minerala.
 Pri kraju drugog kruga, letei sa suncem za leima na nadmorskoj
visini od oko 3.000 metara u pravcu sjeveroistoka povrh golemog pla
ninskog umskog kompleksa, odjednom je oko 15 sati neki snaan plavi-
astobijeli bljesak zaparao nebom i nakratko sablasno osvijetlio kabinu
njegova aviona. Zbunjen tim iznenadnim bljeskom prvo je pomislio da
se neki vojni zrakoplov u briuem letu obruio u njegovoj blizini te
da ga je pri mimoilaenju pogodio odraz suneve svjetlosti s njegovih
krila.
Pogledao je odmah posvuda uokolo, ali nije vidio nikakav zrakoplov.
Samo as kasnije opet ga je isti prodorni bljesak na tren zaslijepio i zbu
nio. Instinktivno je pogledao s lijeve strane zrakoplova prema Mount
Bakeru odakle je prispio tajnoviti bljesak. Sa sjeverne strane Mount
Rainiera, na udaljenosti od oko 37 kilometara od svog aviona, jasno je
uoio dijagonalnu formaciju od devet velikih sjajnih leteih objekata na
visini od oko 3.000 metara.
Oni su se jasno ocrtavali na blistavoj snjenoj planinskoj padini Mo
unt Bakera. Odozgo su bile srebrnasti, a odozdo tamni. Njihova metalna
oplata, sjajna poput zrcala obasjana suncem, bila je izvor tih snanih
bljeskova. Da bolje vidi te nevjerojatno brze letjelice i procijeni njihovu
brzinu Arnold je otvorio prozor na letakoj kabini. Imale su oblik bume
ranga, nisu imale vertikalan rep uobiajen za avione, a prema njegovoj
procjeni raspon krila bio im je najmanje 30 metara.
Letjele su du planinskog lanca Cascade prilino neujednaeno i
skakutavo prema jugu u pravcu 3.742 metra visokog Mount Adamsa
takoer stalno obavijenog zaleenim snijegom. Kao iskusan pilot-izvi-
a Arnold je znao da niti jedan tadanji vojni avion ne moe tako stre
lovito brzo letjeti niti manevrirati.
Nakon susreta s flotom nepoznatih letjelica (NLO-a) on je odmah
prekinuo potragu za ostacima aviona, preletio je planinskom udolinom
juno od Mount Rainiera preko oblinjeg indijanskog rezervata te je,
zbog tankiranja goriva, sletio na aerodrom kod grada Yakime s istone
strane planinskog lanca Cascade, udaljenom oko 200 kilometara zrane
linije od Chehalisa. Tamo je odmah kontroli leta dao iskaz o svome vie
nju jer se pribojavao da je moda ugledao eskadrilu nepoznatih sovjet
skih letjelica koje su kriomice upale u strogo nadzirani i uvani zrani
prostor SAD-a. Nakon toga je svojim izviakim zrakoplovom odletio u
Pendleton, savezna drava Oregon.
Na tamonjem uzletitu ve ga je nestrpljivo ekala skupina znatielj
nika koji su saznali da je tog poslijepodneva vidio neto neobino. im
je sletio odmah su ga poeli salijetati brojnim pitanjima. Nesvakidanja
vijest o Arnoldovu vienju neobinih letjelica ostala je u lokalnim okvi
rima sve dok jedan od mjesnih novinara nije za nju saznao i obavijestio
svoje kolege. Nakon toga sazvana je konferencija za tisak koja je zbog
velikog interesa novinara potrajala ak tri dana.
ef mjesnog dopisnitva UPI-a (United Press International) tom
je prilikom upitao Arnolda kako su ti neobini objekti letjeli. Arnold
je tada kazao okupljenim novinarima da su se ti sjajni objekti, letei u
istom smjeru u dijagonalnoj formaciji dugakoj oko devet kilometara,
"ritmiki kretali gore-dolje poput baena tanjura koji odskae od povrine
vode. Samo te su stvari vraki brzo ile."
Na temelju tog na brzinu slikovito sroena Arnoldova opisa njihova
leta, koji se veoma svidio novinarima, te su neidentincirane letjelice u
medijima odmah dobile popularan naziv "letei tanjuri" koji se za NLO-
e svih oblika proirio i zadrao u iroj javnosti sve do danas, premda se
Arnold kasnije jasno i energino ograivao da je tako opisao sam nain
leta, a ne i izgled letjelica koje je vidio.
U intervjuu kojeg je povodom vienja formacije NLO-a u podruju
planinskog lanca Cascade dao novinarima uglednog lista Chicago Daily
Tribune stoji sljedee:

"Prvo to sam primijetio bila je serija bljeskova, kao da se od zrcala

odbija suneva svjetlost u moje oi. Vidio sam da ti bljeskovi dolaze
od vie objekata koji su letjeli nevjerojatnom brzinom. Bili su srebr-
no-sjajni i izgledom su sliili bumerangu. Nabrojio sam ih devet prije
nego to su nestali iza masiva Mount Rainiera. Njihova brzina je
bila toliko velika da sam je odluio izmjeriti. Izvadio sam depni sat
i ustanovio da su im bile potrebne samo 102 sekunde da prelete od
Mount Rainiera do (oko 75 kilometara udaljenog, op. aut.) masiva
Mount Adamsa. Ti letei objekti bili su u mom vidokrugu manje od
dvije minute od trenutka kada sam ih opazio. Vidio sam ono to nije
mogue, ali oni su zaista bili tamo. Moram vjerovati svojim oima!'

Na temelju Arnoldovih podataka moe se lako izraunati prosjena

brzina leta te formacije NLO-a na promatranoj dionici:

75 km 3600 sek
x = 2647 km/sat
102 sek 1 sat
 To je otprilike dvostruko bre od brzine irenja zvuka. U to je vri
jeme ta fantastina brzina za amerike vojne avione bila samo tehniki
neostvariv san. Tek je sredinom listopada 1947. godine, nekoliko mjeseci
nakon Arnoldova historijskog vienja NLO-a, pokusna letjelica Bell X-1,
kojom je pilotirao kapetan Chuck Jaeger, nakon viekratnih neuspjelih
prethodnih pokuaja, napokon uspjela dostii i kratkotrajno "probiti"
dotad nedostian "zvuni zid".
Arnoldovo vienje formacije NLO-a na istom kursu i u isto vrijeme
potvrdilo je iduih dana, neovisno o njegovoj izjavi, i vie svjedoka koji
su se nalazili na tlu. Zanimljivo je da je u posljednjih dvadesetak godina
u teko dostupnim kanjonima i planinama velikog indijanskog rezervata
Yakima, istono od Mount Adamsa, evidentirano vie od dvije stotine
vienja neobjanjivih sjajnih svjetala na nonom nebu te vie NLO-a vi
enih danju. Stoga u realnost danas ve pomalo legendarnog Arnoldova
vienja ne treba sumnjati.
Valja istai da Arnoldovu izjavu novinarima o vienju flote NLO-a
tada nitko iz vladinih slubi i vojnih krugova nije pokuao demantirati
niti je na bilo koji nain tendenciozno nadomjestiti drukijim "uvjerljivi
jim razumnim obrazloenjem". Bilo je to prvo vienje NLO-a u moderno
poslijeratno doba od strane struno kompetentne osobe. Za NLO-e
su se odmah ivo zainteresirale amerika vojska i obavjetajne slube
USAF-a, jer je u prvim poslijeratnim godinama u SAD-u prevladavala
paranoidna bojazan da bi to mogli biti novi sovjetski vojni zrakoplovi
koji su odnekuda iznenada prodrli u strogo kontrolirani ameriki zrani
prostor.
Tada se, naime, ve razmahao dugotrajan hladni rat izmeu Istoka
i Zapada koji je okonan tek oko 1990. Na temelju Arnoldova vienja
flote NLO-a, te nekih prijanjih predratnih vienja koja nisu zadobila
vei publicitet u medijima, amerikim vojnim strunjacima i zapovje
dnicima je napokon postalo posve jasno "da neto nepoznato leti ameri
kim zranim prostorom". Ta ih je neugodna injenica veoma uznemirila
i zabrinula te zaokupila njihovu pozornost. Odmah je ivo zainteresirala
i mone vojne obavjetajne slube.
Krajem lipnja i poetkom srpnja te godine na mnogim mjestima
diljem SAD-a bili su vieni NLO-i. U takvom ozraju je 7. 07. 1947.
godine u Pentagonu, u uredu brigadnog generala Roberta Schulgena
(tadanjeg zapovjednika Amerikih zranih snaga), odran tajni sasta
nak visokih vojnih dunosnika. Na njemu je donesena strogo povjerljiva
odluka prema kojoj se ubudue sva izvjea o vienju NLO-a trebaju
pomno biljeiti i razvrstavati za budua istraivanja u okviru obavjetaj
ne slube USAF-a.
Pri tome posebnu pozornost valja pridati izvjeima struno kvali
ficiranih opaaa kao to su, primjerice, piloti, kontrolori leta, radaristi,
pomorci te policajci. Otada se u vojnim i obavjetajnim krugovima u
SAD-u pojave NLO-a sustavno tretiraju, daleko od oiju javnosti i novi
nara, kao samostalan fiziki fenomen (entitet) od prvorazrednog intere
sa za nacionalnu sigurnost.
Arnoldovo izvjee bilo je jedno od prvih meu vie od 850 slinih iz
vjea zabiljeenih u amerikim sredstvima javnog priopavanja do kraja
srpnja 1947. godine. Izmeu njih je ak oko 150 izvjea o vienju NLO-a
od strane struno kvalificiranih opaaa ulo u tajne dosjee obavjetajne
slube USAF-a. Danas su ti dokumenti, kao prilozi, nalaze u sklopu ve
likog istraivakog projekta amerike vlade poznatog pod nazivom Blue
Book (Plava knjiga) pohranjenog ve tridesetak godina u Nacionalnoj
arhivi u College Parku u gradu Marylandu, savezna drava New York.
U nae vrijeme je poznato da je zadatak tog skupog projekta iz 50-ih
godina netom prohujalog XX. stoljea zapravo bio da iroj javnosti za
magli te razvodni aktualan, veoma znaajan i dalekosean NLO-fenomen
te na taj nain smanji i odvrati interes za njegovo praenje i istraivanje.
U tom tendenciozno voenom i namjetenom istraivakom projektu
NLO-fenomen je, u cilju obmane odve ljubopitljive javnosti, tretiran
kao posve nedokazan i nepostojei, unato tome to se mnoga nepobitna
vienja NLO-a nisu mogla nikako drukije racionalno protumaiti.
Mora se priznati da je taj NLO-projekt zaista bio vjeto voen. Obja
vljenim "rezultatima" provedenih istraivanja najira amerika i svjetska
javnost bila je za dulje vrijeme obmanuta i tendenciozno zavedena u
pogledu prave istine o NLO-ima i njihovu izvanzemaljskom podrijetlu.
Zato i u ijem interesu?

Pad NLO-a kod Roswella - prepredeno reiran misterij!?

Drugi kljuni NLO-dogaaj, koji je prije gotovo ezdesetak godina

uzvitlao mnoge oblake praine i poput kamena-meaa obiljeio pom
pozan poetak vrlo burne moderne NLO-ere, zbio se u jugoistonom
dijelu amerike savezne drave New Mexico, u slabo nastanjenom po
druje zapadno od gradia Roswella, sjedita okruga Chaves, samo de
setak dana nakon Arnoldova vienja formacije NLO-a u nadzvunom
letu. Za ta dva kljuna dogaaja moderne NLO ere moe se rei da su
najpoznatiji simboli ufologije.
Kod Roswella se jo od Drugog svjetskog rata nalazi velika zrako
plovna baza elitne 509. bombarderske jedinice amerikih vojnih zranih
snaga (Roswell AAF ili RAAF) koja je u svome sastavu imala velike
zrakoplove B-29 poznatije u iroj javnosti po popularnom nazivu "le
tee tvrave". Iz njih su u kolovozu 1945. godine bile baene nuklearne
bombe na japanske gradove-muenike Hiroimu i Nagasaki koje su ih,
eksplodiravi u nioj atmosferi, u trenu pretvorile u zlokobne radioakti
vne ruevine s desecima tisua nedunih ljudskih rtava.
Unato naknadno prikupljenim iskazima oevidaca davno pro-
hujalog roswellskog NLO-dogaaja, naalost najee s velikim zaka
njenjima, nizu praznina u njihovim sjeanjima te turim i oprenim
slubenim izvjeima, taj je NLO-incident jo uvijek nerazjanjen. No,
za razliku od mnogih kasnijih NLO-incidenata, kako se to pokazalo tek
sredinom 90-ih godina XX. stoljea, on je do danas fotografski i filmski,
ini se, najbolje dokumentiran.
Postoji vie fragmentarnih te u nizu pojedinosti manje ili vie pro
turjenih verzija izvjea i raznih pokuaja rekonstrukcije niza dogaaja
koji su se zbivali, gotovo filmskom brzinom, poetkom srpnja 1947. go
dine u Roswelu i njegovoj iroj okolici. Stoga je, ak i u okviru zasebne
knjige, teko dati cjelovit i vjerodostojan prikaz dramatinih zbivanja i
naglih obrata izvedenih pod vjetim vodstvom te po naknadno razrae
nom scenariju monih vojnih obavjetajnih slubi.
Nedvojbeno je da niti jedan kasniji NLO-incident nije bio tako
iscrpno istraivan, diskutiran, opovrgavan, medijski eksploatiran pa i
tendenciozno ismijavan kao danas ve pomalo legendarni "roswellski
incident". Unato svemu smatramo da je on ipak u mnogo emu pouan
i kljuan za razumijevanje NLO-fenomena ije se sustavno ignoriranje
i prikrivanje u posljednjem pedesetljeu zbiva u veoma sloenoj optici
suvremenih drutvenih odnosa i zakulisnih interesa svjetskih monika.
Stoga taj antologijski NLO-incident, koji se smatra prekretnicom u
ufologiji, donosimo u saetom prikazu, kao kolski primjer usklaenog
djelovanja vojnih obavjetajnih slubi u cilju tendenciozne obmane ja
vnosti u svezi prikrivanja stvarnih NLO-dogaaja. Da bismo, uz duan
oprez, koliko-toliko sastavili kljune elemente mozaika roswellskog
NLO-incidenta, bez ikakvih pretenzija da emo ga bolje rasvijetliti ili
razrijeiti, poimo kronolokim redom dostupnim tragovima tih davno
prohujalih dramatinih zbivanja.
 Srijeda 2. srpnja 1947.
Gospoa White i gospodin Sam White, ugledni roswellski graani
i vlasnici trgovine metalnom robom, sjedili su naveer pod trijemom
ispred svoje kue. Oko 21.50 sati zapazili su kako se na nebu iz smjera
jugoistoka velikom brzinom pribliava neki diskoliki svjetlei objekt. U
svome iskazu su, kao oevici, naveli da su njegov munjevit prelet ne
bom u pravcu sjeverozapada pratili 40-50 sekundi. Po njihovoj gruboj
procjeni visina leta tog usijanog objekta bila je oko 500 metara, a brzina
600-800 kilometara na sat.
Zapaanje gospoe i gospodina White potvrdio je svojim iskazom
brani par Wilmot. Gospodin Wilmot je procijenio da je uareno tijelo
ovalna oblika promjera oko 8 metara, koje je nalikovalo na dva spojena
tanjura licem okrenuta jedan prema drugom, letjelo brzinom izmeu
750-900 kilometara na sat. Taj neobian svjetlei objekt im je ubrzo
nestao iz vidokruga zamakavi iza vrhova drvea desetak kilometara
udaljenog breuljka.
Oevidac William Woody, koji se te veeri sa svojim ocem zatekao
izvan kue istono od Roswella, u svojoj izjavi je kazao da se odjednom
na nonom nebu pojavio briljantno sjajan okrugao letei objekt koji se
kretao velikom brzinom od jugoistoka prema sjeverozapadu. Naglo je gu
bio visinu. Za nekoliko desetaka sekundi je, kako stoji u njihovu iskazu,
vjerojatno pao negdje u daljini sjeverozapadno od Roswella.
Navodno je te veeri na radarskom zaslonu tamonje velike vojne
zrakoplovne baze bio takoer primijeen veoma brzi nepoznati letei
objekt koji je, po procjeni radarista, prisilno sletio ili pao negdje sjevero
zapadno od Roswella u veoma rijetko nastanjenom sredinjem podru
ju New Mexica na zranoj udaljenosti od stotinjak kilometara. Tamo je
tada bilo olujno kiovito nevrijeme praeno uestalim jakim sijevanjem
munja i estokom grmljavinom.

etvrtak 3. srpnja 1947.

U toj nonoj oluji je William Mac Brazel, predradnik na velikom
Fosterovom ranu (povrine od oko 3.240 hektara, udaljenom oko 48
kilometara od mjestanca Corone koje na nalazi na dravnoj cesti i elje
znikoj pruzi nekih 140 kilometara sjeverozapadno od Roswella), unato
uestaloj snanoj grmljavini, razgovijetno je uo i neki jak prasak koji je
upuivao da je negdje u blizini neto eksplodiralo.
Slijedeeg je jutra osedlao konja i zajedno s Deeom, sedmogodinjim
sinom svojih najbliih susjeda Floyda i Lorette Proctor, ija je kua bila
petnaestak kilometara udaljena od njegove, izjahao u polje da vidi to
se to sino dogodilo te da potrai izgubljene ovce koje su se, uplaene
sinonjim sijevanjem munja i jakom ljetnom grmljavinom, posvuda ra-
zbjeale s neograena panjaka.
Lagano jaui prostranom ravnicom u potrazi za odbjeglim ovcama
Mac Brazel je desetak kilometara od svoje kue opazio da je velik dio po
lja ispred njega zasut mnotvom nekakvih krhotina. Kad je dojahao blie
uoio je u tlu raskvaenom kiom svjee utisnut ravan plitak jarak irine
oko tri metra i dugaak vie od stotinu metara. Odmah je shvatio da je
ovdje za sinonjeg olujna nevremena velikom brzinom pala i klizei po
blatnjavu tlu posve se razbila neka letjelica iji su neprepoznatljivi ostaci
bili lepezasto rasuti poljem u duljini od oko jednog kilometra i irini
veoj od stotinjak metara.
Iznenaen neoekivanim prizorom sjahao je s konja i nasumce po
kupio vie krhotina da bi ih paljivije razgledao. Ve je na prvi pogled
uoio da je rije o nekom sjajnom, mutno-sivom, veoma tankom te u
desno vrstom nepoznatom metalu lakom poput balzovine i izuzetnih
mehanikih svojstava. On bi se nakon presavijanja i guvanja u aci po
put eline opruge besprijekorno izravnao bez ikakvih tragova deforma
cije. Unato neznatnoj debljini i masi taj je tanki metal bio toliko vrst da
ga nije mogao poderati rukama niti zarezati noem.
Nekoliko metalnih krhotina natovario je na konja da ih pokae svojoj
djeci i susjedima. Floyd i Lorette Proctor su odmah uoili da krhotine,
zbog neobinih mehanikih svojstava, zasigurno nisu ostaci razbijenog
konvencionalnog aviona niti meteorolokog balona. Zakljuili su da se
na ranu protekle olujne noi vjerojatno sruila neka javnosti nepoznata
probna vojna letjelica ili moda ak izvanzemaljski "letei disk". Savjeto
vali su Brazela da o naenim ostacima pale letjelice to prije obavijesti
podrunog erifa da tijekom predstojee istrage ne bi imali neprilike
zbog nepravovremenog prijavljivanja tajnovitog nonog udesa.

Nedjelja 6. srpnja 1947.

Budui da na ranu tada nije bilo telefona Mac Brazel nije mogao
odmah izvijestiti erifa. Tek se tri dana kasnije, u nedjelju ujutro, zapu
tio malenim teretnim automobilom, s nekoliko naenih krhotina kao
dokaznim materijalom, preko mjestanca Corone u prilino udaljeno
pokrajinsko sredite - mirni gradi Roswell. Tamo je o padu nepoznate
letjelice izvijestio Georga Wilcoxa, erifa okruga Chaves i predao mu je
naene krhotine.
 Budui da tih dana u tom podruju nije bio zabiljeen niti jedan ne
stanak niti pad civilne letjelice erif je pretpostavio da je tijekom olujne
noi 273. srpnja na ranu kod Corone vjerojatno pala neka vojna letje
lica. O tome je odmah telefonom obavijestio bojnika Marcela A. Jessea,
deurnog obavjetajnog asnika tamonje 509. bombarderske jedinice
amerikih zranih snaga (USAF-a) nadlene za sve zrakoplovne inci
dente na tome podruju.
Ve za nekoliko minuta bojnik M. Jesse uputio se dipom iz vojne
baze do erifova ureda u Roswell. Tamo je paljivo razgledao donijete
primjerke krhotina nepoznate letjelice te se, nakon kraeg razgovora sa
erifom i Mac Brazelom, brzo vratio u bazu da bi o tome izvijestio njezi
na komandanta - pukovnika Williama Blancharda.
Odmah potom po njegovoj je naredbi u erifov ured upuena patrola
vojne policije koja je preuzela (konfiscirala) krhotine letjelice i odnijela
ih je u Blanchardov ured. On ih je paljivo razgledao i o udesu nepoznate
letjelice na Fosterovu ranu kod Corone odmah obavijestio stoer osme
zrane brigade u Fort Worthu (dananja velika vojna zrana baza Wright
Patterson) kod Daytona, savezna drava Ohio.
Po Blanchardovoj naredbi su ubrzo potom bojnik Jesse i satnik She
ridan Covitt, asnik obavjetajne slube, predvoeni Mac Brazelom, kre
nuli svojim dipovima lokalnom cestom prema dvjestotinjak kilometara
udaljenom Fosterovu ranu da bi obavili uviaj na mjestu pada. Na ran
su, umorni od duga puta, prispjeli tek kasno naveer. Odsjeli su u Mac
Brazelovoj kui gdje su, prije odlaska na spavanje, pregledali jednu veli
ku metalnu krhotinu koju je prije nekoliko dana njihov domain donio
s panjaka.

Ponedjeljak 7. srpnja 1947.

Nakon doruka asnici i njihov domain uputili su se vojnim di
povima na uviaj u polje gdje su jo posvuda leali nedirnuti ostaci
smrskane letjelice. Prvo su pomno razgledali itavo podruje razbacanih
metalnih krhotina raznih veliina. Prema nekoliko stotina metara duga
koj ravnoj brazdi utisnutoj u tlo i prema rasprenosti krhotina odredili
su smjer njezina doleta.
Nakon to je sa satnikom Covittom paljivo razgledao teren, bojnik
M. Jesse je bio vrsto uvjeren "da je neto eksplodiralo povrh tla i zatim
palo!" No, nigdje u polju, posvuda zasutom mutno-sivim krhotinama
debljine aluminijske folije, nisu nali tijela poginulih. Takav neobian
prizor bojnik nije nikada prije imao priliku vidjeti na uviajima prili-
kom pada vojnih zrakoplova i raketa iju je konstrukciju vrlo dobro po
znavao. Zateen onim to je vidio M. Jesse nije mogao dokuiti o emu
je rije, ali je bio posve siguran da te udne krhotine razbacane poljem
ne mogu potjecati od zrakoplova niti od meteorolokog ili pokusnog
balona (aerostata) kakvi su tada bili u vojnoj i civilnoj uporabi iju je
konstrukciju veoma dobro poznavao.
Nakon paljivog strunog razgledavanja mjesta nesree prionuli
su skupljanju razasutih krhotina. Meu njima su nali i nekoliko fra
gmenata ravnih limenih komada nalik I-profilu koji su bili laki poput
balzovine. Oni su, unato malenoj debljini i neznatnoj masi, bili toliko
vrsti da se rukama nisu mogli niti savinuti niti slomiti. Detaljnije ih ra
zgledavajui uoili su da su na njihovoj iroj stranici svijetloljubiastom
bojom otisnuti dijelovi nekog natpisa ispisani znakovima nepoznatog
pisma koje, kako je tek kasnije bilo utvreno, nalikuje starovjekom gr
kom alfabetu.
Nakon to su krhotinama natovarili prvi dip, bojnik M. Jesse nare
dio je satniku Covittu da se njime odmah vrati u Roswell, a on e se jo
neko vrijeme zadrati da bi detaljnije razgledao mjesto i prikupio jo
krhotina. Dogovorili su se da e se sutradan ujutro sresti u zrakoplovnoj
vojnoj bazi. Potom je bojnik krhotinama nakrcao i svoj dip te, lagano
vozei, krenuo prema Roswellu.

Utorak 8. srpnja 1947.

Bojnik Marcel Jesse je prispio u poprilino udaljeni Roswell tek oko
dva sata nakon ponoi. Zaustavio je dip kod svoje kue gdje je namje
ravao prenoiti. Neobine fragmente odmah je s neskrivenim uzbue
njem pokazao supruzi i 11-godinjem istoimenom sinu Marcelu koje je
probudio iz duboka sna. Izmoren od duga puta, u kratkom razgovoru s
njima je kazao: "Ne znam to smo sakupili. Zaista ne znam to je to bilo.
To ne moe biti dio zrakoplova niti dio bilo koje vrste meteorolokog ili
pokusnog balona. Vidio sam prije ostatke raketa na ispitnom poligonu kod
White Sandsa. To definitivno nisu dijelovi zrakoplova, projektila ili rakete.
Uvjeren sam da oni nisu sa Zemlje!'
Ujutro su se, prema dogovoru, bojnik Jesse i satnik Covitt dovezli
svojim dipovima krcatim krhotinama u roswellsku vojnu zranu bazu.
O svemu to su vidjeli i nali prilikom uviaja na Fosterovu ranu de
taljno su izvijestili pukovnika W. Blancharda. Na temelju njihova izvjea
i pozamane hrpe dovezenih krhotina nepoznate letjelice on je naredio
Walteru Hautu, asniku zaduenom za odnose s javnou, neka odmah
sastavi kratko preliminarno priopenje za redakcije mjesnih radio-po-
staja i novina da je njegova vojna jedinica nala i prikupila ostatke palog
'leteeg tanjura".
Porunik W. Haut je napisao sljedee priopenje: "Glasine o leteim
tanjurima obistinile su se juer kad je obavjetajni ured 509. bombarderske
jedinice iz vojne zrane baze kod Roswella, u suradnji s lokalnim ranerima
i serijskim uredom okruga Chaves uspio doi u posjed ostataka leteeg di
ska" Tu je turu senzacionalnu vijest oko 11 sati porunik W. Haut odnio
Froshu Joyceu, uredniku vijesti mjesne radiopostaje KGFL.
Kada se Haut nakon poduljeg zadravanja u gradu vratio u vojnu
bazu, Joyce ga je, prema dogovoru, nazvao da bi mu Haut i slubeno
potvrdio tu nesvakidanju udarnu vijest da bi je potom, kao provjerenu
i vjerodostojnu, mogao odaslati saveznoj novinskoj agenciji. Porunik
W. Haut mu je, dakako, potvrdio njezinu istinitost pozvavi se pritom
ponovno na jasnu naredbu i autoritet pukovnika Blancharda.
Kratka i zaprepaujua vijest o padu leteeg tanjura kod Roswella
odaslana je teleprinterom u 14.26 sati. U amerikim medijima i iroj ja
vnosti neutaivo eljnoj senzacija za samo nekoliko sati odjeknula je po
put bombe. Ve idueg dana ta je udarna vijest bila objavljena u mnogim
amerikim novinama. U dotad gotovo nepoznat mirni gradi Roswell
zapljutali su telefonski pozivi sa svih strana SAD-a, pa ak i iz Engle
ske, Njemake i Japana. No, samo nekoliko sati kasnije, po naknadnom
scenariju i reiji monih vojnih obavjetajnih slubi koje su kontrolu
energino preuzele u svoje ruke, zbio se iznenadan obrat.
Jo dok se tura preliminarna vijest putem medija munjevitom brzi
nom irila SAD-om i svijetom prikupljeni ostaci smrskane letjelice bili su
iz dipova pretovareni u sanduke te zatim utovareni u transportni avion
B-29 kojim je M. Jesse, po naredbi pukovnika Blancharda, odmah odletio
u veliku vojnu zrakoplovnu bazu USAF-a u Fort Worth, savezna drava
Texas. Njome je tada zapovijedao brigadni general Roger Ramey. Ubrzo
nakon toga uslijedila je detaljna pretraga izviakim vojnim avionima
ireg rijetko nastanjenog podruja na potezu od Roswella do Socorroa.
Samo nekoliko sati nakon to je vijest o padu "leteeg tanjura" lan
sirana u amerike medije, zazvonio je telefon u stoeru osme zrane
brigade u Fort Worthu. Slualicu je podigao pukovnik Thomas DuBo-
se, naelnik stoera. Njegov sugovornik s druge strane bio je general
Clemence McMullen iz Washingtona koji mu je odrjeito naredio neka
izvijesti generala Rameya da u interesu nacionalne sigurnosti hitno opo
vrgne ve objavljenu vijest o padu leteeg tanjura.
 Stoga e general Ramey, zapovjednik 8. zrakoplovnog korpusa,
odmah sroiti drugu dovoljno uvjerljivu zamjensku priu (cover story)
kojom e prvotnu vijest, koja se nezadrivo brzo irila medijima u SAD-
u i svijetu, uvjerljivo opovri. General McMullen je takoer zatraio da
se prikupljeni ostaci leteeg tanjura odmah poalju iz Fort Wortha u
Washington radi detaljnog ispitivanja.
Na temelju hitne naredbe iz Washingtona general Ramey je u svo
me uredu u zrakoplovnoj bazi kod Fort Wortha sazvao konferenciju za
novinare. Kad je bojnik M. Jesse transportnim zrakoplovom sa strogo
povjerljivim teretom sletio na pistu, Ramey je njega i lanove posade
odmah po izlasku iz zrakoplova otro upozorio da okupljenim novina
rima prije sazvane konferencije nita ne govore. Svi naeni dijelovi pale
letjelice odmah su bili istovareni i spremljeni u tamonji hangar.
U generalovu uredu M. Jesse je doneseni primjerak neobine mutno-
sive metalne krhotine stavio na njegov radni stol. Budui da je generala
Rameya zanimalo tono mjesto pada nepoznate letjelice obojica su se
uputili niz dugaki hodnik u sobu s vojnim kartama. Kada su se vratili
u Rameyev ured, ostavljene krhotine tamo vie nije bilo, a umjesto nje
na podu su bili raireni ostaci meteorolokog balona uz koje je bojnik
Charles A. Cashon fotografirao M. Jessea vidljivo zbunjenog tom neoe
kivanom postavom koju nije smio komentirati.
Na poetku konferencije general Ramey je malobrojnim novina
rima kazao da je, naalost, zbog urbe, dolo do nesporazuma u svezi
incidenta kod Roswella. Tamo, naime, nije pao nikakav letei tanjur,
kao to je prije nekoliko sati bilo objavljeno, ve se, vjerojatno pogoen
jakim udarom munje, rasprsnuo vojni meteoroloki balon s radarskim
reflektorom ije su krhotine noene olujnim vjetrom zatim popadale po
panjaku Fosterova rana kod Corone.
Da bi ta na brzinu sklepana zamjenska pria djelovala to uvjerljivije,
major M. Jesse bio je oito prinuen, po prethodno dobivenoj direktivi
od generala R. Rameya, prikazati novinarima na podu njegove kance
larije ve pripremljene ostatke nekog pokidanog meteorolokog balona
koji izgledom i mehanikim svojstvima nisu nimalo sliili naenim osta
cima letjelice na Fosterovu ranu. On je, u novoj interpretaciji tog doga
aja, takoer morao izriito naglasiti da je prvo slubeno priopenje o
padu leteeg diska bilo ishitreno i netono zbog pogrene identifikacije
naenih ostataka.
Taj je na brzinu vjeto smiljen jednostavan trik, zaudo, odlino
uspio. Prisutni novinari su, bez i najmanjeg traka sumnje, posve po-
vjerovali onome to su uli i to im je bilo, kao opipljiv dokaz o palom
balonu, tendenciozno pokazano u uredu generala Rameya. Ve je idueg
dana u amerikom tisku bilo buno objavljeno da je roswellski misterij
juer uspjeno rijeen i okonan, jer tamo oito nije pao nikakav letei
tanjur, kao to je prethodno bilo priopeno, ve ostaci rasprslog poku
snog vojnog meteorolokog balona MOGUL.
Nakon tog na brzinu sroenog demantija, koji je za novinare i ja
vnost djelovao veoma logino i uvjerljivo, ubrzo je posve splasnuo dotad
nezapamen interes za taj dogaaj. On je vrlo brzo, na ope zadovoljstvo
amerikih vojnih i obavjetajnih krugova, pao u potpuni zaborav za idu
ih tridesetak godina.
Otprilike u isto vrijeme kad je odrana konferencija za novinare
u Rameyevom uredu u bazi kod Fort Wortha, lokalna radiostanica u
Albuquerqueu, najveem gradu New Mexica, tijekom emitiranja sada
ve demantirane vijesti o naenim ostacima leteeg tanjura na ranu
kod Corone dobila je naredbu od vojne obavjetajne slube o trenutnom
prekidu zapoete emisije uz izriitu napomenu da je u pitanju nacional
na sigurnost.
Istog dana poslije podne, tri asnika 509. bombarderske jedinice "ot
pratila" su Mac Brazela u redakciju mjesnih novina Roswell Daily Record
da promijeni svoj prvotni iskaz dan erifu G. Wilcoxu Ovaj puta je pred
svojim vojnim pratiteljima izjavio novinarima da je krhotine naao jo
14. lipnja, ali da se isprva na njih nije obazirao sve dok nije saznao da
se uvelike pria o padu leteeg tanjura. Nakon toga Mac Brazel je po
nalogu i pod budnim okom svojih pratitelja otiao i na lokalnu radiopo
staju KGFL gdje je izjavio da je na panjaku kod Corone zapravo naao
ostatke rasprslog vojnog meteorolokog balona.
Tom je prilikom u razgovoru s radijskim voditeljem F. Joyceom, poku
avajui mu objasniti zato je odluio promijeniti prvotni iskaz, u jednom
trenutku kazao da sada svi priaju o malim zelenim ljudima. No oni nisu
zeleni. - potiho je prokomentirao Mac Brazel. Taj dio razgovora koji je
prethodno snimljen nije bio emitiran, a F. Joyce je pokuavao prije odla
ska uvjeriti svog vidljivo uplaenog sugovornika da mu ne prijeti nikakva
opasnost od pripadnika vojnih krugova, to mu on nije povjerovao.
Nakon tih naknadnih prinudnih izjava za lokalne novine i radiopo
staju Mac Brazel je napustio Roswell u pratnji pripadnika vojne policije,
a na ran kod Corone vratio se tek 15. 07. Nikad nikome nije htio
rei gdje je bio tih tjedan dana nakon odlaska iz grada. Zanimljivo je
da su iduih dana civilni svjedoci koji su imali priliku vidjeti krhotine
pale letjelice navodno bili iznenada preseljeni u nepoznato, a u roswell-
sku vojnu-zranu bazu, u koju je tjednima bio zabranjen ulaz civilima,
uslijedila je serija tajnovitih posjeta visokih asnika iz Washingtona te
pripadnika raznih vojnih obavjetajnih slubi.
Tih su dana erifu Georgu Wilcoxu i graanima Roswella, oevicima
pada leteeg tanjura, kojeg se svim silama nastojalo prikriti, od strane
pripadnika vojnih i obavjetajnih krugova bila upuena otra usmena
upozorenja i prijetnje kojima je bio cilj da ih uvjere kako im je najbo
lje da to prije zaborave sve to su vidjeli i uli. Pretpostavlja se da je
tijekom tjedan dana od odlaska iz Roswella do povratka na ran u tom
smislu bio posebno obraivan Mac Brazel koji je, kao krunski svjedok,
kudikamo najvie znao i vidio o onom to ira javnost ne smije niti na
slutiti da postoji.

Srijeda 9. srpnja 1947.

Ve je rano ujutro, nakon to je prethodnog dana izviakim vojnim
avionima detaljno pretraeno ire podruje zapadno od Roswella, vojna
policija blokirala Fosterov ran na kojemu su jo uvijek leali ostatci
nepoznate letjelice. ira okolica rana sve do Corone i nekoliko lokalnih
cesta bili su posve zatvoreni za novinare i ostale znatieljnike sve dok
brojni vojnici iz roswellske zrakoplovne vojne baze nisu detaljno pretra
ili itav teren te pedantno pokupili s panjaka i natovarili u kamione i
posljednji komadi krhotine.
Prilikom opsene pretrage ireg podruja oko rana, nekih 5-6 kilo
metara zapadnije od panjaka posutog metalnim krhotinama, navodno
je pronaen i teko oteen sredinji dio diskolikog NLO. Jo 2-3 kilo
metara dalje od njega vojnici su navodno pronali - kako uporno tvrde
ufolozi - i nekoliko malenih ovjekolikih tijela stradalih izvanzemaljaca.
Pria se da je jedan od njih, unato zadobivenim tekim ranama prili
kom pada letjelice, naen jo iv te da je preminuo tek nakon dva tjedna
u vojnoj bolnici.
O zagonetnom udesu nepoznate izvanzemaljske letjelice koji se za
olujne ljetne noi ovdje zbio nekoliko dana ranije nitko od oficira za
duenih za tu tajnu vojnu operaciju nije elio okupljenim novinarima i
znatieljnicima dati bilo kakvu informaciju ili priopenje. Oevici kau
da je to bila jedna od najveih mirnodopskih tajnih vojnih akcija ameri
ke vojske nakon Drugog svjetskog rata na tlu SAD-a.
Detaljnom pretragom terena iz izviakih aviona navodno je, po je
dnoj novijoj ufolokoj verziji, otkriven i drugi relativno neoteen disk
koji je, vjerojatno poetkom srpnja, nezamijeeno pao na Brutonov ran
u veoma rijetko nastanjenom ravniarskom podruju izmeu gradia
Socorroa i Magdalene. Mjesto pada tog NLO-a nalazi se, prema nakna
dno dobivenim izjavama malobrojnih oevidaca, na sjevernom dijelu
korita isuenog jezerca koje se nalazi na kraju malog kanjona u podno
ju velikog brdskog masiva Magdalena na udaljenosti 20-ak kilometara
sjeverozapadno od Socorroa.
Toga je jutra na pali i naopake okrenuti diskoliki NLO bez krila
sluajno naiao graevinski inenjer Grady Barnett, uposlen u slubi za
odravanje kakvoe tla, koji je tamo bio na izletu. On je, vidljivo uzbu
en tim neoekivanim prizorom, poeo izbliza razgledavati mutno-sivi
teko oteen pali disk promjera oko 8-9 metara.
Tada je terenskim automobilom naila i skupina arheologa sa Sveu
ilita Pennsylvania koja je nekoliko kilometara juno bila angairana
na iskapanju ostataka nekog drevnog indijanskog naselja. Oni su mu se
odmah pridruili u razgledavanju sruenog NLO-a. Pored njega je lealo
tijelo jednog poginulog lana posade odjevenog u jednodjelnu nepro
pusnu odjeu sive boje bez vidljivih zatvaraa i dugmadi. U NLO-u su,
navodno, bila jo dva ili tri tekim ranama unakaena tijela poginulih
izvanzemaljaca.
Tek prije desetak godina danim iskazima prema sjeanju tada jo
malobrojnih ivih bliskih Barnettovih prijatelja kojima je on sve to je
poetkom 7.mj. 1947. godine sluajno vidio na Brutonovu ranu, u
povjerenju, ispriao jo davne 1950. godine, izvanzemaljci su izgledali
poput ljudi, ali su bili znatno nieg rasta, prosjene visine oko 130 cen
timetara. Glave su im, u odnosu na tijelo, bile neproporcionalno velike,
krukolike i bez kose. Imali su krupne, koso poloene i prilino razma
knute crne oi. Koa im je bila ruiasto-sivkasta.
No, ubrzo potom je na mjesto udesa NLO-a terenskim vozilima
prispjela specijalna vojna jedinica zranih snaga i odmah blokirala ire
podruje oko mjesta pada. Njezin zapovjednik je G. Barnettu i arheolo
zima odmah energino naredio da se odavde smjesta udalje te da nikad
nikome ne kau ni rijei o onome to su ovdje vidjeli, jer je to njihova
patriotska dunost, uz prijetnju da bi u protivnom njih i lanove njiho
vih obitelji mogle snai vrlo otre kazne, pa ak i likvidacija.
Toga je dana rano poslijepodne mladi mrtvozornik Glenn Dennis u
svome uredu u Roswellu primio neobian telefonski poziv iz mrtvani
ce tamonje vojne zrane baze. asnik zaduen za pogrebe zatraio je
hitnu dostavu nekoliko malih limenih lijesova koji se mogu hermetiki
zatvorili. Takoer se, kako u svome iskazu tvrdi G. Dennis, jo raspitivao
kako se mogu sauvati leevi koji su bili nekoliko dana izloeni jakom
ljetnom suncu i visokim temperaturama, a da se ne raspadnu i postanu
potencijalnim izvorom zaraze.
G. Dennis je pribavio traene limene lijesove te ih je predveer do
vezao u bolnicu vojne zrane baze. Tamo je, kako kae, kriomice uspio
izbliza vidjeti nekoliko veih ostataka NLO-a poslaganih uz stranji zid
vojne ambulante. U svome iskazu je naveo da je na nekima od njih uoio
i povee natpise na nepoznatom pismu. Zatim je uao u bolnicu vojne
baze u namjeri da porazgovara sa svojom znanicom koja je tamo radila
kao medicinska sestra, ali ga je u tome sprijeila vojna policija koja mu
je energino naredila da odmah izae.

etvrtak 10. srpnja 1947.

Glenn Dennis je kasno poslije podne u Roswellu sreo svoju znanicu
s kojom prethodnog dana nije mogao razgovarati u bolnici. Ona je, kako
je naveo u svojoj izjavi, djelovala prilino ustraeno i povjerila mu da su
juer tamo bila kriomice dopremljena tri tijela izvanzemaljaca ija se le
tjelica prije tjedan dana sruila negdje kod Roswella. Kazala mu je da su
tijela dvaju izvanzemaljaca bila jako unakaena ozljedama, dok je tijelo
treeg bio prilino uuvano. Zbog visokih ljetnih temperatura njihovi
naduti leevi su se ve dobrano nalazili u stanju raspadanja i veoma su
zaudarali. Na njima je tim vojnih lijenika odmah obavio obdukciju ko
joj je ona asistirala.
Na Glennovo pitanje kako su ti izvanzemaljci izgledali odgovorila
mu je da su nalik Kinezima, niska rasta, slabe tjelesne grae i da nemaju
kose. Ui su im male i neizraajne, nosovi nisu istaknuti, a oi su krupne
i nakoene te lee prilino duboko. ak mu je na papiru za recepte ski
cirala izgled njihova tijela.
Zanimljivo je istai da je samo nekoliko dana kasnije ona bila - po
potrebi slube - hitno premjetena u neku ameriku vojnu jedinicu u
Englesku gdje joj se ubrzo zauvijek gubi svaki trag. Navodno je nekoliko
mjeseci kasnije poginula u (namjetenoj?) automobilskoj nesrei. Pria
se da je Glennu bila izreena otra prijetnja u stilu: da e mu kosti bli
jedjeti na pustinjskom suncu ako o svemu to je vidio i uo ne bude utio
kao zaliven.
 Pronaen film o palom NLO-u i obdukciji izvanzemaljaca!?

Unato zavjeri utnje i skandaloznoj igri bez granica koju, ini se,
ve pedesetak godina kriomice reiraju te vjeto i koordinirano vode
amerike vojne obavjetajne slube prema naredbama elite monika, po
etkom 1995. godine je preko mladog britanskog videoproducenta Raya
Santillija posve neoekivano u javnost dospio 16-milimetarski crno-bi-
jeli dokumentarni nijemi film u trajanju od 15-ak minuta o naenim
ostacima palog NLO-a kod Roswella, pored kojeg lei tijelo ovjekolika
izvanzemaljca, i obdukciji izvanzemaljca.
Taj senzacionalni, dotad javnosti nepoznat filmski zapis unio je zna
tno vie svjetla u jo uvijek nerazjanjen i ve gotovo posve zaboravljen
roswellski NLO-incident.
Otprilike istovremeno s otkriem tog filmskog zapisa u javnost je
odnekud procurio i zapisnik o obdukciji jednog izvanzemaljca koji
je, kao strogo povjerljiv vojni dokument, svojevremeno bio upuen
komandantu glavnog stoera USAF-a - brigadnom generalu Georgeu
Schulgenu. Taj zapisnik dajemo usporedno u engleskom izvorniku i u
hrvatskom prijevodu (Prilog 1). Preputamo itatelju da ga paljivo pro
ita te sam kritiki prosudi njegovu utemeljenost i vjerodostojnost.
U zapisniku se opisuje obdukcija tijela mukog spola, a na slikama
iz filma u Santillijevu posjedu vidljivo je mrtvo tijelo enskog spola i
tijelo drugog izvanzemaljca, poneto razliitog izgleda oiju, uiju, nosa
te broja prstiju po aci/stopalu, vjerojatno mukog spola. ini se da ima
mjesta pretpostavci da su prilikom pada NLO-a kod Corone i Socorroa
(mjesta u irem podruju sjeverozapadno od Roswella) bila naena tije
la dvije vrste ovjekolikih izvanzemaljaca niska rasta i donekle razliita
izgleda.
Strunjaci tvrtke KODAK iz Washingtona i Bea pomno su pregle
dali filmsku vrpcu i izjavili da je ona autentina te da zaista potjee iz
1947. godine. Unato mnogim estokim osporavanjima njezine autenti
nosti, koja su ubrzo uslijedila, Santilli energino tvrdi da je to izvoran
i veoma znaajan vojni filmski dokument u iju istinitost ne bi trebalo
sumnjati.
Lijenici-patolozi koji su pomno pregledali film dijele miljenje da
svaki kadar obdukcije izvanzemaljca ostavlja dojam uvjerljivosti te stoga
dre da film vjerojatno nije lairan.
Taj dojmljiv, ali i prilino nejasan crno-bijeli filmski zapis ubrzo je
uzvitlao velike oblake praine u ufolokim krugovima koji se jo nisu
slegli te je to do danas jedna od najpomnije istraivanih filmskih vrpci
na svijetu. Film ima veoma mnogo pristaa, ali i mnogo osporavatelja
koji se jo uvijek estoko prepiru o njegovoj autentinosti. Po miljenju
nekih strunjaka, nisu sporni samo kadrovi zabiljeeni na tom filmu ve
i mrtva tijela izvanzemaljaca za koje, bez valjanih argumenata, dre da
su vjeto izraene lutke podmetnute da bi se lairanom obdukcijom ten
denciozno obmanule sovjetske obavjetajne slube.
Unato brojnim viegodinjim polemikama dviju otro suprotsta-
vljenih strana, neprijeporna je injenica da do danas nikome nije polo
za rukom ni uvjerljivo dokazati niti argumentirano osporiti autentinost
tog filma, jer su podjednako jaki dokazi i za i protiv. U tom se smislu
do sada nisu izjasnili niti veoma dobro upueni pripadnici amerikih
vojnih i obavjetajnih krugova. U njima jo uvijek vlada posvemanji
zavjet utnje o davno prohujalim dramatinim roswellskim zbivanjima.
Stoga je kadrove iz tog spornog filmskog zapisa, po miljenju vie ozbilj
nih ufologa, uputno uzimati samo s primjerenom rezervom.

to o roswellskom incidentu kazuje vojna dokumentacija?

Nakon svega to je izneseno u ovom pokuaju saete rekonstrukcije

jo uvijek nedovoljno osvijetljenog roswellskog NLO-incidenta ostaje i
dalje otvoreno pitanje - "to se tamo poetkom srpnja 1947. godine za
ista zbilo?" Brojni istraivai NLO-fenomena i pripadnici zrakoplovstva
(USAF-a) suglasni su danas jedino u tome da je tijekom olujne ljetne
noi 273. srpnja zaista neto palo zapadno od Roswella. No, unato
svim dosadanjim maratonskim istraivanjima tog raomonskog sluaja
jo uvijek nije razjanjeno to je palo - NLO ili ostaci rasprslog vojnog
meteorolokog balona, kako stoji u slubenoj verziji?
Druga neosporna injenica koju ufolozi istiu ve godinama jest da
su pripadnici obavjetajnih slubi USAF-a vrlo brzo i profesionalno rea
girali na taj dogaaj. U najstrooj tajnosti organizirali su brzo i temeljito
sakupljanje svih ostataka onoga to je palo. Te su slube prema javnosti
itav dogaaj odmah energino ogradile neprobojnim zidom utnje te
zastrle nizom obmana i zatakavanja, koje traju sve do danas. Oito je
da za to postoje razlozi poznati samo visokim vojnim, obavjetajnim i
politikim krugovima.
Roswellski NLO-incident ostao je zatvoren za iru javnost i ufolo-
ge sve do 1979. godine kad je ve odavno umirovljeni asnik USAF-a
- negdanji bojnik Marcel Jesse - odluio prekriti nametnuti mu du
gogodinji zavjet utnje te ispriati svoju ulogu u njemu. Pretpostavlja
se da se na to odluio jer nije htio ui u povijest kao neznalica koja ne
umije razlikovati ostatke rasprslog vojnog meteorolokog balona od ostata
ka NLO-a. Ubrzo nakon toga zapoela je ufolokim krugovima prava
euforija na istraivanju i rasvjetljavanju tog ve gotovo posve zabora
vljenog NLO-incidenta koji je za kratko vrijeme dospio u samo sredite
medijskog interesa.
Prije desetak godina brojni ufolozi i istraivai tog intrigantnog
NLO-incidenta naivno su pomislili da bi se objavljivanjem tajno arhi-
viranih izvornih vojnih dokumenata USAF-a, uz pretpostavku da oni
jo uope postoje, napokon moglo saznati to se poetkom ljeta davne
1947. godine stvarno zbilo u iroj okolici Roswella. Tada se, naime, s
velikom sigurnou u tim krugovima oekivalo da e strogo povjerljivi
dokumenti koji o tome govore - nakon isteka zakonom propisanog roka
50-godinjeg bunkeriranja - napokon izai na vidjelo. Ta se oekivanja,
naalost, nisu ispunila.
Budui da se o roswelskom NLO-incidentu tijekom 80-ih i poe
tkom 90-ih godina prolog stoljea mnogo govorilo i pisalo za njega se
ivo zainteresirao tadanji republikanski senator Steven Schiff iz New
Mexica. U namjeri da se taj incident napokon razjasni on je jo 1994.
godine pokrenuo slubenu istragu, jer je tada administracija predsjedni
ka Clintona liberalizirala pristup tajnim vojnim dokumentima. Schiff je
prvo poslao slubeni upit Ministarstvu obrane, ali ga je ono obavijestilo
da za to nije nadleno i uputilo ga u Nacionalni arhiv u Washingtonu.
Tamo su mu pak lakonski odgovorili da ne raspolau nikakvim doku
mentima o roswellskom incidentu.
Nakon toga je uporni senator Schiff opet uputio dopis Ministarstvu
obrane koje ga je ponovo uputilo na Nacionalni arhiv. Shvativi da ga
birokracija lukavo ee u zatvorenom krugu pokrenuo je o roswelskom
NLO-incidentu kongresnu istragu o nainu na koji se vodio sluaj Ro-
swell. Ona je trajala devet mjeseci, a po njezinu zakljuenju uslijedilo je
skandalozno izvjee na dvadesetak stranica. U njemu, uz ostalo, stoji
da u temeljitoj pretrazi dokumentacije nije pronaeno nita to bi na bilo
koji nain upuivalo na pad NLO-a ili nalaz tijela izvanzemaljskih bia
kod Roswella.
Ta istraga je pokazala da su svi vojni dokumenti iz 1947. godine
uniteni ili nekamo uklonjeni, ali nije utvreno tko je to, po ijem nare
enju i kada uinio. Ameriko zrakoplovstvo (USAF) je tijekom istrage
ustrajalo na slubenoj verziji izreenoj jo na konferenciji za novinare
odranoj 8. 07. 1947. godine u uredu generala Rameya u kojoj stoji
da su kod Roswella tada naeni ostaci rasprslog tajnog pokusnog vojnog
meteorolokog balona MOGUL.
Ima mjesta sumnji da je sva strogo povjerljiva dokumentacija o ro-
swellskom NLO-incidentu iz dobro uvane arhive USAF-a vjerojatno
bila po neijem nalogu uklonjena ili moda unitena znatno prije nego
to je, po isteku 50-godinjeg zakonskog roka, mogla postati dostupna
zainteresiranim NLO-istraivaima. Time veoma zamrena i posve
netransparentna pria o roswellskom NLO-incidentu nije ni izdaleka
zavrena. Unato svemu brojni entuzijasti jo uvijek neumorno trae do
danas ve posve izblijedjele kamenie tog davno rasturenog mozaika
gajei nadu da e ga jednog dana, usprkos dosadanjim mnogobrojnim
neuspjelim pokuajima, napokon ipak uspjeti koliko-toliko cjelovito re
konstruirati i razrijeiti.
Nekoliko specijalista za digitalnu fotografiju je 1999. godine po
mou nove tehnike visokorezolucijskog skeniranja i uveanja istrailo
fotografije snimljene na konferenciji za novinare u uredu generala Ra
meya. Na jednoj od njih on u lijevoj ruci dri presavijeni papir (memo
randum) na kojem se, zahvaljujui toj sofisticiranoj tehnici, navodno
uspjelo proitati rijei: rtve iz olupine, poslano u Ft. Worth, Tex.,
strogo povjerljive operacije. Ufolozi ushieni tim nalazom dre da tih
nekoliko proitanih segmenata iz vojnog dokumenta potvruje da su
u roswellskom NLO-incidentu zaista postojale rtve, krhotine i strogo
uvana vojna tajna.
Kakvo stanje ve desetljeima vlada na veoma osjetljivom podruju
razjanjavanja NLO-incidenata u intervjuima za novine i TV veoma ja
sno se oitovao dr. sci. Edgar D. Mitchell, astronaut misije Apollo-14 po
duzete poetkom 1971. godine. U pogledu upornog zatakavanja NLO-
dogaaja pred javnou on je posve otvoreno kazao neugodnu istinu:
"Smatram da u mnogim znanstvenim i politikim institucijama odgovorne
pojedince vie zanima ouvanje vlastitih povlastica nego istina."
Posebno je ogorenje izrazio u pogledu uloge vlade SAD u susta
vnom zaustavljanju protoka svih objektivnih informacija o zabiljeenim
NLO-dogaajima. Kao oit primjer za to navodi iroj javnosti ope
poznat roswellski NLO-incident iz srpnja 1947. godine te kae:"Sve to
morate uiniti da biste to uvidjeli jest da zatraite neku informaciju na te
melju 'Zakona o slobodi informiranja'. Kao odgovor dobit ete cenzurirane
stranice. Drukije reeno, elite li o tom NLO-incidentu saznati neto vie
od turog slubenog objanjenja dobit ete samo unaprijed sroene cenzuri
rane otrcane odgovore"
U intervjuu u emisiji Date Line na televiziji NBC istinoljubivi astro
naut Michell se u razgovoru s voditeljem podrugljivo nasmijao slu
benom objanjenju USAF-a na brzinu sroenom u uredu generala R.
Rameya prema kojem je kod Roswella pao rasprsli vojni meteoroloki
balon i odmah je odrjeito nadovezao: "Ljudi koji su tada bili ondje kau
daje to notorna besmislica!"
Poetkom 2003. godine je poznata amerika kabelska televizija Sci-
Fi Channel angairala skupinu arheologa sa Sveuilita u New Mexicu
da na mjestu pada NLO-a potrae preostale tragove izvanzemaljskog
metala u tlu. Pomnim pregledom terena arheolozi su, navodno, otkrili
komadie nekog neobinog metala, ali se jo ekaju rezultati laborato
rijskog nalaza.
Roswellski NLO-incident, kojeg ufolozi i novinari nerijetko zovu i
svemirskim Watergateom, postao je s vremenom dio mitologije (post)-
moderne amerike kulture i nepresuno vrelo ideja kako na lak nain
zaraditi novac na NLO-tematici. No, unato tome taj incident upuuje
na velik broj vrstih indicija koje rjeito govore da se poetkom srpnja
1947. godine tamo zaista sruio barem jedan NLO.
No, Amerika ne bi bila Amerika da se u Roswellu ve niz godina
poetkom srpnja ne odrava komercijalni NLO-festival koji okuplja
na tisue ufologa, tovatelja izvanzemaljaca i znatieljnika ne samo iz
SAD-a ve i iz mnogih zemalja sa svih kontinenata. Nedavno su ak i
predstavnici vlasti savezne drave New Mexico predloili da se popisu
dravnih praznika pridoda i jedan novi - Dan izvanzemaljaca. On bi se,
kao pomian praznik, slavio svake godine drugog etvrtka u veljai "u
poast svih prolih, sadanjih i buduih izvanzemaljaca koji su pohodili ili
e pohoditi New Mexico".

Umjesto zakljuka o roswellskom incidentu

ini se prilino vjerodostojnom hipoteza da je prikrivanjem kljunih

injenica i smiljenim manipulacijama pripadnika nedodirljivih vojnih
obavjetajnih slubi ostvarena lako zamisliva tajna naredba pentagon-
skih monika prema kojoj naeni ostaci palih leteih diskova (NLO-a)
izvanzemaljskog podrijetla nipoto ne smiju postati tekovina ovjean
stva ve moraju ostati najstroe uvana tajna monog i utjecajnog voj-
no-industrijskog kompleksa SAD-a. Time se drsko sprjeava bilo kakav
prijenos do javnosti moguih naprednih tehniko-tehnolokih saznanja
o diskolikim letjelicama izvanzemaljskog podrijetla i nepobitnih dokaza
o postojanju izvanzemaljaca koji obazrivo pohode na planet.
Prema izjavi Leonarda Stringfielda, biveg asnika zaposlenog u
obavjetajnoj slubi USAF-a, ve planetarno poznati roswellski NLO-in-
cident nije usamljen sluaj. On tvrdi da je do njegova umirovljenja samo
u SAD-u evidentirano najmanje 40-ak slinih sluajeva meu kojima ih
je nekoliko koji po stratekoj vanosti nalaza i dobivenim spoznajama o
izvanzemaljcima i njihovoj naprednoj tehnologiji uvelike nadilaze u tom
pogledu relativno skromni roswellski NLO-incident.
Ti se incidenti u monim vojno-obavjetajnim i najviim politikim
krugovima SAD-a ve godinama tretiraju kao najstroe povjerljivi do
gaaji od posebnog interesa za nacionalnu sigurnost. Stoga o njima ira
javnost, kojoj se o toj vruoj temi na sve mogue naine neprestance
baca pijesak u oi, ne smije nita znati pa ak niti nasluivati.
Stjee se dojam da se pri tome ne biraju ni sredstva ni metode pa je
u tom pogledu danas ve pomalo legendarni roswellski NLO-incident
tek svojevrsna osnovna kola u kojoj su pripadnici amerikih vojnih
obavjetajnih slubi stekli prva dragocjena saznanja i iskustva nuna
da u realnom vremenu razrade i u praksi provjere taktiku djelotvornog
zatakavanja NLO-incidenata te sloenu strategiju dugotrajne uspjene
obmane javnosti i vjetog manipuliranja javnog mnijenja u eljenom
smjeru.
Vie nije tajna da velike svjetske sile ve desetljeima raspolau spe
cijaliziranim i posebno opremljenim tajnim vojnim jedinicama iji je
zadatak traganje za palim NLO-ima i prikupljanje njihovih ostataka, ne
samo na svojem teritoriju ve i diljem svijeta. Na to upuuje uspjeno
izvedena tajna akcija specijalaca SAAF-a (South Africa Air Force) u
sredinjem dijelu junoafrike pustinje Kalahari. Tamo su, navodno, 7.
svibnja 1989, godine, oko 14 sati po mjesnom vremenu, dva junoafrika
lovca Mirage, naoruana monim laserskim topovima THOR-2 oborila
radarski uoen izvanzemaljski NLO koji je velikom brzinom prelijetao
tim podrujem.
Pripadnici SAAF-a su oboreni NLO i dva preivjela lana posade u
supertajnoj operaciji nazvanoj Black Horse (Crni konj) otpremili u veli
ku junoafriku zrakoplovnu vojnu bazu Valhalla. Mjesto pada NLO-a
(krater promjera oko 150 metara i dubine 12 metara) su zatrpali i zatim
okoli doveli u prvobitno stanje. im su obavjetajne slube USAF-a do-
znale za junoafriki NLO-incident s tako bogatim nalazom, Junoafri
koj Republici je, navodno, bilo smjesta tajnim diplomatskim kanalima
ponueno najmodernije oruje u zamjenu za oboreni NLO i zarobljene
izvanzemaljce za koje se pria da su bili prilino agresivni i nekomuni-
kativni.
Takvo protestno ponaanje zarobljenika SAAF-a moe se razumjeti.
Ono je vjerojatno bilo posljedica njihova duboka ogorenja zbog drskog
obaranja njihove letjelice - koja nije pokazivala nikakve agresivne na
mjere - pulsnim laserskim orujem te njihovim bezobzirnim uhienjem
i zatoenjem nakon njezina pada.
Junoafrika vlada je, kako tvrde ufolozi upueni u taj NLO-incident,
ubrzo pristala na primamljivu ponudu pa su 23. lipnja 1989. godine spe
cijalci USAF-a u operaciji nazvanoj Silver diamond (Srebrni dijamant)
deponirani NLO duine oko 18 metara, visine oko 8,5 metara i teine
oko 50 tona te dva preivjela lana posade, u najstrooj tajnosti, prebacili
velikim transportnim zrakoplovom iz Valhalle u veliku ameriku vojnu
zranu bazu Wright Petterson kod Daytona na daljnja ispitivanja.
Pred svjetskom javnou je i taj vjeto zatajeni NLO-incident od,
ini se, prvorazrednog stratekog znaaja, o kojem se tek naknado neto
proulo zahvaljujui uvijek budnim urofokim krugovima, takoer bio
na ve uobiajen nain djelotvorno zatakan. Radi niza podudarnosti s
prethodno prilino detaljno prikazanim slijedom zbivanja prilikom ro-
swelskog NLO-incidenta drimo da se taj junoafriki NLO-incident s
punim pravom moe nazvati afrikim Roswellom te da nije nita manje
zanimljiv, ilustrativan i pouan od davne roswellske praizvedbe gotovo
besprijekorno izvedene, bez ijedne prethodne probe, pod energinim
ravnanjem dirigentske palice generala USAF-a.
 IZNENAUJUA OTKRIA
NA MJESECU I M A R S U

Neoekivan ishod istraivanja Mjeseca

edini i relativno (pre)velik Zemljin prirodni satelit Mjesec ima

J promjer 3.476 kilometara, to je neto vie od etvrtine Zemljina
promjera, i krui oko nje oko zajednikog teita masa na srednjoj uda
ljenosti od 384.403 kilometara. Zbog premale mase i slabane gravitacij
ske sile, koja je na njegovoj povrini oko est puta manja nego na Zemlji,
on, praktino uzevi, nema atmosfere.
Posve razmrvljena Mjeseeva sivo-pranjava povrina koju na nama
vidljivoj polutci prekriva 14 bezvodnih "mora" i jedan "ocean", nebro
jeni krateri te malobrojni planinski lanci izloena je velikim ciklikim
promjenama temperature u rasponu od -173C pa sve do +127C te
neprekidnom izravnom snanom zraenju Sunca i svemira. Stoga na
njoj ne postoje uvjeti za spontan razvitak ivota i njegov opstanak ak
niti na razini najotpornijih mikroorganizama. Ona je, kako su pokazala
laboratorijska istraivanja prikupljenih uzoraka Mjeseeva tla tijekom
Apollo-misija prije 30-ak godina, posve sterilna.
Unato tome, poevi od sredine XVI. stoljea pa do naih dana, na
povrini Mjeseca i u njegovoj neposrednoj blizini opaene su - prvo
golim okom, a kasnije sve monijim dalekozorima i teleskopima te su
vremenim astronomskim metodama snimanja - mnogobrojne neobine
svjetlosne pojave (anomalije). Mnoge od njih se, ni uz najbolju volju, ne
mogu znanstveno objasniti prirodnim procesima kao to su, primjerice,
vulkanske erupcije, pad veih meteorita ili planetoida, izbijanje plinova
iz tla nakon tektonskih poremeaja i tome slino.
Njihovo uestalo opaanje upuuje na jedino mogu "heretiki"
zakljuak da se na Mjesecu vjerojatno ve dulje vrijeme zbivaju neke
tehnogene pojave velikih razmjera koje se mogu uvjerljivo protumaiti
samo hipotezom o prisutnosti ili postojanju inteligentnog oblika ivota
i njegovim aktivnostima kojih tamo, po "neupitnim" slubenim glediti
ma, nikako ne bi smjelo biti.
"Heretika" ideja o postojanju inteligentnog ivota na Mjesecu nije
nova. Jo je legendarni Orfej, nenadmani pjeva i svira na liri iz grke
mitologije, koji je svojim zanosnim pjevanjem i sviranjem oaravao
ljude, ivotinje, drvee, vodu i kamenje, svojom pjesmom kazivao da je
Mjesec osebujan svijet na kojem, kao i na Zemlji, postoje brda i brjegovi,
prostrana polja, kue i gradovi te arene i stadioni. Zanimljivo je da su i
meu domorocima u Africi, koji nikad nisu uli Orfejevo pjevanje, za
biljeene neke sline starodrevne predaje koje spominju ljude koji ive
na Mjesecu.
Starovjekim Grcima je bilo poznato, zahvaljujui "bogovima" s Olim
pa koji su, kako kazuju prastare predaje, neko vrlo davno ivjeli s lju
dima i pouavali ih raznim vjetinama i znanjima, da Zemlja ima oblik
kugle blago spljotene na polovima. Taj teko dokuiv podatak kojeg su
im jo neko vrlo davno priopili "bogovi" znanstveno je potvren tek
temeljem preciznih mjerenja Zemlje izvedenih u XX. stoljeu.
Zahvaljujui nauavanju atenskog povjesniara, filozofa i pisca Kse-
nofonta (V./IV. st. pr. Kr.), Sokratova uenika, Grci su smatrali da je Mje
sec upalj te da usred kuglaste upljine u njegovoj unutranjosti postoji
svijet poput naeg sazdan od kopna i mora. Nastavaju ga inteligentna
bia i "bogovi" koji svojim laama putuju nebom.
Na temelju tih starogrkih mitolokih pogleda o postojanju inte
ligentnog ivota na Mjesecu, Nikola Kopernik (1473.-1543.), poljski
astronom i utemeljitelj moderne astronomije i heliocentrinog sustava,
napisao je fantastinu novelu Somnium (San) na latinskom jeziku. Ona
je stotinjak godina kasnije toliko oarala i nadahnula engleskog biskupa
i znanstvenika Johna Wilkinsa da je 1644. godine napisao opsenu ra
spravu Discovery of a New World (Otkrie novog svijeta) u kojoj zanosno
razrauje pretpostavku o nastanjenosti unutranjosti Mjeseca inteligen
tnim humanoidnim biima - Selenitima ili Mjeseanima.
U sklopu opsenih pripremnih radova za ambiciozno istraivanje
povrine Mjeseca letjelicama s ljudskom posadom u okviru velebnog
amerikog programa Apollo, zapoetog davne 1961. godine, amerika
agencija NASA je, uz niz studija i elaborata, u srpnju 1968. godine za
interne potrebe izradila tehniki izvjetaj evidentiran pod brojem TR
R-277. On nosi naslov Chronological Catalogue of Reported Lunar Events
(Kronoloki katalog izvjea o dogaajima na Mjesecu). Njegovi autori su
istaknuti ameriki strunjaci i znanstvenici:

Barbara M. Middlehurss, Sveuilite u Arizoni;

Jaylee M. Burley, Goddardov centar za svemirske letove;
Patrick Moore, Armaki planetarij te
Barbara L. Welther, Smithsonski astrofiziki opservatorij.

Taj opsegom nevelik izvjetaj sadri pomno odabran izbor podataka

nainjen na temelju kritikog prosijavanja oko 800 provjerenih izvjea
o uoenim neobinim svjetlosnim pojavama na Mjeseevoj povrini po
evi od 1540. do zakljuno 1967. godine. One se okvirno mogu svrstati
u sljedee kategorije:

snane svjetlosne bljeskove i "munje";

svjetlee oblake koji se kreu manjom ili veom brzinom;
brzo pokretna svjetla te
nepoznate objekte koji brzo prelijeu povrh njegove povrine.

Statistika pokazuje da su te tajanstvene neprirodne svjetlosne pojave

osobite uestale na nama vidljivoj sjevernoj polutki Mjeseca, a posebice
u njezinu sjeverozapadnom (desnom gornjem) kvadrantu, u podruju
Mora tiine (Mare Tranquillitatis) te na prostranoj krunoj kraterolikoj
ravnici Platon promjera stotinjak kilometara.
Slina studija po uzoru na Nasinu izraena je 1970. godine i u SSSR-
u, u Ukrajinskom institutu za istraivanje anomalnih pojava. U njoj je
kritiki obraeno 150-ak vienja pokretnih objekata, svjetala i promje
njivih formacija na Mjeseevoj povrini. U nekima od njih opaene su,
ili ak snimljene, neke sporo-pokretne bijele mrlje, a u drugima sporo-
pomine svijetle toke. Engleski znanstvenici koji su takoer pomno
istraivali te neobine pojave nazvali su ih "Transient Lunar Phenomena"
(TLP), to se moe prevesti kao "prijelazni Mjeseevi fenomeni".
Pod tim pojmom, koji je ve dulje od jednog stoljea predmet broj
nih otrih polemika meu astronomima koje jo uvije traju, podrazumi
jeva se sve to je opaeno na povrini Mjeseca, a na njemu ne bi smjelo
biti i/ili se zbivati u skladu sa opeprihvaenim "neupitnim" slubenim
gleditem da je on u geolokom smislu mrtav, a njegova povrina nepro
mjenjiva, pusta i nenastanjena.
 Tipini primjeri uoenih TLP-a jesu:

svjetla promjenjiva intenziteta ili bljeskovi vieni u kraterima

Aristarchus, Bessel, Carlini, Kepler, Marius i Plato te u Mare
Crisium;
pojava crnih mrlji u kraterima Copernicus, Litrow i Plinius;
dvije otre svjetlosne linije razdvojene tamnim pojasom
prekrivenim svijetlim tokama u zapadnom dijelu krateraMessier;
tanke svjetlosne linije koje se poput svjetleeg kabla proteu
du kratera Eudoxus te slian svjetlosni fenomen vien u krateru
Aristarchus;
tajnoviti "crni zid" u krateru Aristillus;
blistavi trokut vien u krateru Plato;
pojava novog objekta zvanog "Hyginus N" u krateru Hyginus koji
je kasnije nestao;
pojava oblaka crvene magle kruna oblika u kraterima Cassini,
Hercules i Plato itd.

U knjizi New Lands (Nove zemlje) Amerikanca Charlesa Hoya Forta

(1874.-1932.), "oca" modernog fenomenalizma, napisanoj prije 70-ak
godina stoje sljedei podaci: "Do travnja 1871. godine selenografi su zabi
ljeili oko 1.600 opaanja svjetlosnih fluktuacija u krateru Plato i nacrtali
su 37 skica uoenih pojedinanih svjetala. Sve skice i ostale zapise o tome
pohranio je W. R. Birt u knjinicu Kraljevskog astronomskog drutva gdje
se vjerojatno i danas nalaze."
Nakon to je sam pomno kritiki ispitao ogroman broj evidentiranih
vienja prijelaznih i pokretnih svjetala, dr. sci. Morris K. Jessup (1900.-
1959.), poznati ameriki astronom, astrofiziar i profesor na Sveuilitu
Drake u saveznoj dravi Iowa, logiki je zakljuio da se na Mjeseevoj
kraterolikoj ravnici Platon ve dulje vrijeme vjerojatno nalazi i aktivno-
djeluje sredinja istraivaka baza i veliki svemirski centar pripadnika
nekog inteligentnog izvanzemaljskog entiteta s kojeg na Zemlju lakoom
dolaze njihove svemirske letjelice (NLO-i).
Svoje smione poglede i razmiljanja o tome Jessup je otvoreno i ar
gumentirano iznio u knjigama: The Case for the UFO (Sluaj UFO) i The
Expanding Case for the UFO (Proirenje sluaja UFO) objavljenim 1955. i
1957. godine. U njima sredinje mjesto zauzima tada u teorijskoj fizici ve
oma aktualna problematika teorije ujedinjenog polja i NLO-propulzija te
njegova hipoteza o postojanju aktivnih izvanzemaljskih baza na Mjesecu.
 Tu odvanu i otvorenu Jessupovu "heretiku" pretpostavku danas
prihvaa i podrava sve vie strunjaka i znanstvenika. Oni dre da, su
kladno toj pretpostavci - koja u mitolokom obliku potjee jo iz staro-
vjeke Grke - inteligentni itelji ili, moda bolje reeno, korisnici Mjese
ca imaju svoja obitavalita izgraena uglavnom ispod njegove povrine
jer zbog velikih ciklikih promjena povrinske temperature, snanog
kozmikog zraenja te relativno uestalih udara meteorita i asteroida
povrina Mjeseca nije nipoto pogodna za ivot i podizanje graevina.
Objektivno uzevi "na" Mjesec je gotovo idealno nebesko tijelo za
podizanje baza izvanzemaljaca u cilju istraivanja aktivnosti Sunca te
unutranjih planeta Suneva sustava (Merkur, Venera, Zemlja i Mars) i
planetoidnog pojasa. On nema atmosferu niti jaku gravitacijsku silu pa
je stoga veoma pogodan za slijetanje i uzlijetanje velikih svemirskih bro
dova. Za precizna radioastronomska osmatranja posebno je prikladna
nama nevidljiva polutka Mjeseca do koje ne dopire iz godine u godinu
sve gui ometajui elektromagnetski smog iz svakim danom sve brojni
jih i jaih emitera na Zemlji.
Obje Jessupove knjige bile su veoma dobro prihvaene u amerikoj
javnosti, a posebice meu ufolozima koji su se njegovim dalekosenim
idejama godinama nadahnjivali. Njegova smiona "heretika" hipoteza o
postojanju velikih baza izvanzemaljaca na Mjesecu te moguem spora
zumnom supertajnom transferu strateki vanih visokih tehnologija i
NLO-propulzija amerikoj vojsci temeljem ugovora kojeg je, navodno, u
najstrooj tajnosti i u veoma dramatinim okolnostima 20. veljae 1954.
godine sklopio i potpisao tadanji predsjednik SAD general Dwight D.
Eisenhower (1890.-1969.) u velikoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Muroc
(dananji Edwards) u Kaliforniji izmeu vlade SAD i predstavnika Uje
dinjenih svemirskih nacija.
Jessupovo posve otvoreno iznoenje takvih delikatnih hipoteza i mo
ebitnih najstroe uvanih podataka bilo je, dakako, veoma nezgodno i
neugodno za sve amerike zakulisne centre moi koji su se godinama
svojski trudili da u javnosti poto-poto zatakaju, obezvrijede te ismi-
ju sva neovisna istraivanja vezana uz NLO-problematiku i postojanje
izvanzemaljskog entiteta.
Stoga ne treba uditi da je ubrzo, kao reakcija na njegove javno izne
sene stavove, uslijedio perfidan niz ciljanih estokih protuudara iz veo
ma mone i nedodirljive obavjetajne sfere. Po ve prokuanom receptu,
koji se tada uvelike uspjeno primjenjivao, Jessup je prvo bio bezobzirno
ismijan u javnosti i strunim krugovima. Nakon toga je uslijedilo postu-
pno potkopavanje njegova znanstvenog ugleda, pa ak i drsko negiranje
njegova svekolikog strunog rada.
To je, naalost, bio tek dramatian poetak neizbjena kraja njegove
dotad veoma uspjene i zapaene znanstvene karijere. U daljnjoj bezo
bzirnoj prljavoj kampanji koja mjesecima nije gubila na estini Jessu-
pove su knjige, kao nepoudne za elitu monika, vrlo brzo, kao vjetrom
pometene, nestale s polica amerikih knjiara i knjinica.
U noi 20. travnja 1959. godine Jessup je, u zagonetnim i nikad
razjanjenim okolnostima, naen mrtav za volanom svog parkiranog
automobila. U slubenom i ne ba uvjerljivom turom policijskom pri
openju je stajalo "da je u alkoholiziranom stanju poinio samoubojstvo
ispunim plinovima automobilskog motora."
Zanimljivo je da Jessup nije ostavio oprotajno pismo niti je ikome
od svojih znanaca i prijatelja na bilo koji nain dao do znanja da tako
neto namjerava uiniti. Stoga ima mjesta sumnji da je vjerojatno bio
muki likvidiran jer je oito "previe znao" i, to je pogotovo neoprostivo,
o tome je posve otvoreno javno argumentirano govorio i pisao.
U jednom intervjuu u svezi s predstojeim Nasinim programom
istraivanja Mjeseca svemirskim letjelicama s posadom ili bez posade,
zacrtanim jo sredinom 50-ih godina, Jessup je izjavio kako mu je do
bro poznato da mnoge informacije do kojih e se na taj nain doi nisu
za javnost. Takoer je proroanski smiono kazao "da NASA na Mjesecu
oito traga za neim posve odreenim" Pod time je vjerojatno mislio na
diskretno:

traganje za znakovima prisutnosti i aktivnostima izvanzemaljaca

na Mjesecu te
istraivanje mogunosti njegove militarizacije (podizanje
amerikih vojnih baza).

Prvi nagovjetaj da je Jessup bio u pravu u svojim vizionarskim po

gledima o tome to se krije na Mjesecu uslijedio je 20. studenog 1966.,
sedam i pol godina nakon njegove tajnovite smrti. Tada je, naime, ame
rika automatska istraivaka sonda Lunar Orbiter-2 u podruju Mora
tiine (Mare Tranquillitatis) s visine od pedesetak kilometara visokore-
zolucijskom kozmokamerom snimila neke neobine kupolaste tvorbe
napadno pravilna oblika.
Taj je senzacionalan orbitalni snimak ubrzo objavio ugledni The Los
Angeles Times. U blizini tih kupolastih tvorbi, koje se pravilnou izgle-
da ne doimaju kao prirodne, protee se neki ogroman ravan rov. On
upuuje da se na tom mjestu neko vjerojatno nalazila neka gorostasna
graevina nepoznate namjene koja je sruena.
Na ostalim orbitalnim panoramskim snimcima tog podruja Mje
seeve povrine nainjenih s manje visine uoeno je, prema izjavama
strunjaka koji su ih imali priliku vidjeti, vie pravilnih geometrijskih
struktura te vei broj ravnih ili pravilno zakrivljenih linija na pjeanim
povrinama veoma nalik dobro nam znanim tragovima vozila na pje
anu tlu. Ti visokorezulucijski snimci na kojima su uoljivi "nezgodni"
detalji koji upuuju na naputenu ili postojeu djelatnu infrastrukturu
nekih dijelova Mjeseca ve desetljeima se pomno i uporno krije pred
znanstvenom i irom javnou. Samo poneki od njih "procurili" su u
javnost.
Po njihovu miljenju, te neobine tvorbe pravilna izgleda nikako
ne mogu biti rezultat dugotrajnog spontanog djelovanja prirodnih sila
i intenzivnih destruktivnih erozivnih procesa na Mjeseevoj povrini.
Stoga ne treba uditi zato je za povijesno prvo slijetanje na Mjesec lu-
narnog modula misije Apollo-11 s dva astronauta 20. 07. 1969. godine
bilo ciljano odabrano pogodno mjesto u Moru tiine relativno blizu ta
janstvenih kupolastih tvorbi neprirodna oblika koje su bile prethodno
snimljene iz orbite.
Prema procjeni Farouka el-Baza, Nasinog geologa koji je analizirao
i struno prokomentirao snimljene tvorbe na Mjeseevoj povrini, one
svojom veliinom uvelike nadmauju nae najvee monumentalne gra
evine. Na temelju uoenih razlika u nijansi boje materijala od kojih su
sazdane i okolnog terena ustvrdio je "da je za njihovo podizanje koriten
graevinski materijal koji ne potjee iz predjela Mora tiine"
Njegovo miljenje da nije rije o prirodnim tvorbama takoer dijele
dr. sci. William Blair, antropolog i arheolog zaposlen u Boeingovom in
stitutu za biotehnologiju te dr. sci. Aleksandar Abramov, uvaeni ruski
strunjak za svemirske letove. On je analizom tih snimaka doao do za
kljuka da neobini objekti neprirodna izgleda u Moru tiine lee na vr
hovima takozvanog "egipatskog trokuta", odnosno da imaju meusobni
razmjetaj slian dispoziciji triju velikih piramida na Gizakom platou.
Te je orbitalne snimke u svome glasniku ubrzo objavila velika ame
rika kompanija Boeing, specijalizirana za proizvodnju civilnih i vojnih
zrakoplova te svemirskih letjelica. Otada su ti "nezgodni" snimci netra
gom nestali iz vidokruga javnosti, a od Nase se o misiji Lunar Orbiter-2
mogu dobiti samo pomno prosijani "bezopasni" turi opi podaci od ko-
jih nema vee koristi. S tim u svezi je bivi suradnik Nase Art Rosenblum
izjavio da je posve razumljivo zato su mnogi strateki vani podaci do
biveni analizom velikog broja orbitalnih snimaka Mjeseeve povrine
vjeto skriveni pred javnou.
Da na povrini Mjeseca zaista postoje neke neobine formacije izra
zito pravilna izgleda i pojave koje otro proturjee duboko uvrijeenoj
"neupitnoj" znanstvenoj pretpostavci o njegovoj beivotnosti i nenasta-
njenosti neizravno potvruje vidna zbunjenost i krajnja suzdranost u
izjavama za javnost astronauta prvih misija Apollo-programa. U tom je
pogledu posebno znakovit primjer astronauta Franka Bormana, zapo
vjednika trolane misije Apollo-8 koja je krajem prosinca 1968. godine
izvela prvi povijesni let ljudi oko Mjeseca u deset orbita.
Njega se taj let, a posebice ono to je sa svojim kolegama J. A. Lovel-
lom mlaim i W. Andersom tada vidio i vjerojatno snimio na nama ne
vidljivoj Mjeseevoj polutci, unato opsenoj edukaciji i viegodinjim
pripremama za tu misiju, toliko duboko dojmio da je ubrzo nakon po
vratka na Zemlju korjenito promijenio svoje poglede na ivot i svijet u
kojem ivimo. Otada je postao duboko religiozan.
Glenn i Fred Steckling su u knjizi We discovered Alien Basis on the
Moon (Otkrili smo bazu izvanzemaljaca na Mjesecu) objavili i struno
prokomentirali vei broj orbitalnih snimaka Mjeseeve povrine. Na
njima se vide neke geoloke formacije pravilna izgleda koje, ni uz naj
bolju volju, nije mogue objasniti djelovanjem prirodnih procesa. To su
prvenstveno neki kilometrima dugaki krivudavi tragovi nalik jarcima
na pranjavoj Mjeseevoj povrini kakve za sobom ostavljaju pokretni
objekti (teka terenska vozila ili mehanizacija!?). Na nekoliko orbitalnih
snimaka razaznaju se neke trokutaste geoloke formacije i tvorevine
upadljivo pravilna izgleda koje takoer nikako nisu mogle nastati pri
rodnim putem.
Tijekom misije Apollo-16 godine 1972. godine snimljen je iz orbite
neki izrazito visok "toranj" i njegova dugaka sjena na unutarnjoj padini
prstenastog gorskog vijenca kratera Lobaevski koji se nalazi na nama ne
vidljivoj strani Mjeseca. Iz tog snimka je oito da je vrlo malo vjerojatno
da je to neka geoloka formacija, a prilino vjerojatno da bi to mogla biti
gorostasna, oko 800-1.000 metara visoka, tehnogena tvorba (graevina).
Da su na Mjeseevoj povrini zaista uoeni brojni tragovi povreme
ne ili stalne prisutnosti izvanzemaljskog inteligentnog ivota upuuje i
kratka vijest amerike novinske agencije UPI objavljena 14. veljae 1973.
godine. U njoj stoji da je sovjetski Lunohod-2 prilikom "etnje" krateroli-
kom dolinom Littrow u Mjeseevu gorskom lancu Taurus (Monies Tau
rus), koji se protee priblino u smjeru sjever-jug s istone strane Mora
vedrine (Mare Serenitatis), snimio neki uspravan vitak monolit (obelisk)
pravilna oblika koji ne djeluje prirodno.
On izgledom donekle podsjea na onaj iz kultnog Kubrickova SF-fil-
ma 2001. - Odiseja u svemiru snimljenog 1968. godine prema noveli The
Sentinel (Straar) svjetski poznatog engleskog znanstvenog publicista i
SF-pisca Arthura C. Clarkea (1917.-) koji ve pedesetak godina ivi na
otoku Sri Lanki (Ceylonu).
Zanimljivo je istai da je i lunarni modul Apolla-17, posljednje
istraivake misije na Mjesecu s dvolanom posadom, alunirao 11.
prosinca 1972. godine, samo dva mjeseca prije Lunohoda-2, upravo u
tome podruju. Teko je povjerovati da je ta koincidencija izbora mjesta
slijetanja (aluniranja) bila sluajna. Oito je da je u obje misije bila rije
o prikrivenom ciljanom istraivanju izbliza "neega" veoma zanimljivog
to je tamo ve prije uoeno pomnom analizom fundusa od tridesetak
tisua visokorezolucijskih orbitalnih snimaka jo u mnogo emu veoma
tajnovite Mjeseeve povrine.
Ekspedicijom Apollo-17 okonan je Nasin basnoslovno skup spekta
kularan program istraivanja Mjeseca kojim su SAD postigle neosporan
i do danas neupitan svjetski primat u istraivanju svemira letjelicama s
posadom ili bez nje. Danas je sve rairenije miljenje da je Nasin projekt
Apollo u osnovi bio vojni. Njime se, pod vjeto nabaenim platem ci
vilnih istraivanja, zapravo eljelo potajice istraiti pogodnost Mjeseca
u vojne svrhe.
Da ta pretpostavka nije bez osnove upuuju procjene strunjaka
upuenih u tu problematiku prema kojima su najmanje 2/3, a moda
ak i 3/4, programa istraivanja svemira koje realizira NASA strogo tajni
projekti amerike vojske.
Njihov je cilj koritenje oblinjih nebeskih tijela i svemira u vojne
svrhe. To je u sijenju 2004. godine ak eksplicitno potvrdio u vrijeme
pisanja nae knjige aktualni ameriki predsjednik George W. Bush mlai
(1946.-) izjavom da u "presretanju" kineske, japanske, europske i druge
konkurencije SAD trebaju najhitnije poraditi na instaliranju dvije ili tri
vojne baze na Mjesecu. Bravo!!!
Svakako treba proklamiranu ameriku "kulturu" nasilja i pomno pla
niranih ratnih sukoba to prije proiriti i izvan naeg planeta ne bi li se
rezerviralo moebitno novo "lovno" podruje za ve ionako materijalno
prebogati soj aice bezobzirnih svjetskih monika.
 Svoje vienje o tim tajnim vojnim istraivanjima svemira dao je u
intervjuu za magazin The Spectrum u svibnju 2003. godine kontroverzni
ameriki astrofiziar James Mac Caney sljedeim rijeima: "O Nasi obi
no mislimo kao o skupini znanstvenika i inenjera koji grade svemirske
letjelice i tome slino. Meutim, NASA je vlasnitvo i njome upravlja NSA
(National Security Agency; Agencija za nacionalnu sigurnost). Dakle iznad
znanstvenika postoji sloj koji kontrolira cijelu organizaciju. Daniel Goldw-
in, koji je u Nasu doao poetkom 90-ih, stigao je iz agencije CIA. Njegov je
zadatak bio prikrivati otkria ili ih cenzurirati. Prvo to je uinio po svom
dolasku bilo je prinuditi sve zaposlene - one na vrhu, na dnu i na rubovima
Nasine strukture - da potpiu NSA-ugovor o neodavanju podataka"
Nakon misije Apolla-17 SAD vie nisu planirale niti poduzimale
nikakva istraivanja Mjeseca svemirskim letjelicama s posadom, pa ak
niti automatskim letjelicama. Odjednom je neoekivano naglo splasnuo
i svaki interes za podizanje bilo kakvih amerikih i/ili meunarodnih
istraivakih baza na Mjesecu o kojima se krajem 50-ih i tijekom 60-ih
godina XX. stoljea uvelike i zanosno govorilo u medijima te nairoko
pisalo u brojnim popularno-znanstvenim edicijama.
Zato je odjednom dolo do potpunog zastoja u (nevojnom) istra
ivanju Mjeseca svemirskim letjelicama? Je li tome razlog samo toliko
isticana tednja budetskih sredstava? Djelomino da, ali drimo da to
zasigurno nije bilo presudno za takvu drastinu odluku. Vjerojatno je
presudan razlog za nju, po ve ustaljenom obiaju preuen javnosti, bio
taj to su poduzeta orbitalna i izravna istraivanja Mjeseeve povrine te
brojni davno prije uoeni tajanstveni svjetlosni fenomeni jasno pokazali
i potvrdili da na tajnoviti satelit nije posve beivotan sivo-pranjav svi
jet kao to se kroz teleskope na prvi pogled doima.
Premda je izostalo bilo kakvo slubeno priznanje, dosadanja istrai
vanja Mjeseca su zasigurno potvrdila utemeljenost Jessupove vizionar
ske hipoteze da na njemu vjerojatno ve dulje vrijeme, moda desecima
ili ak stotinama tisua godina, postoje i, po svemu sudei, jo uvijek
aktivno djeluju velike povrinske i potpovrinske istraivake baze te
svemirski centri nama nepoznatog inteligentnog izvanzemaljskog enti
teta. Njegovi su pripadnici, kako tvrde neki ameriki astronauti i ufolozi,
izbliza (protestno) pratili i pomno nadzirali aktivnosti orbitalnih letjeli
ca i lunarnih modula te posebice aktivnosti astronauta misija Apollo na
Mjeseevoj povrini.
Tom oitom neagresivnom znakovitom protestnom gestom vjeroja
tno su eljeli jasno dati na znanje odve oholim zemaljskim monicima
da na Mjesec vjerojatno jo odavno pripada njima pa stoga na njemu,
kao kozmiki nepoudna vrsta agresivno-posesivnih hominida, nismo
nimalo poeljni niti na njemu, kao takvi, imamo to traiti, a ponajmanje
ga drsko svojatati za sebe primitivnim inom zabijanja svojih zastava
na njegovoj pranjavoj povrini. On nije i ne moe biti niije vlasnitvo.
Na njega, kao i na sva ostala autohtono nenastanjena nebeska tijela, svi
inteligentni entiteti u svemiru imaju jednako pravo mirnodopskog ko
ritenja.
Vjerojatno su upravo zbog tog gorkog saznanja frustriranih zemalj
skih monika nenaviklih na uzmak, koje je bilo posve zatajeno pred ja
vnou, prije 30-ak godina, gotovo preko noi, bila obustavljena daljnja
bliska istraivanja Mjeseca. Jedini izuzetak koji potvruje pravilo ini
ameriki satelit Lunar Prospector. On je, nakon 25-godinje stanke i bez
mnogo pompe, 1998. godine bio lansiran u Mjeseevu polarnu orbitu
radi istraivanja njegovih rudnih bogatstava i otkrivanja pretpostavlje
nih povrinskih vodnih leita u zaleenom stanju u blizini polova.
Otada se u sreditu istraivanja automatskim letjelicama razne na
mjene, umjesto Mjeseca o kojem su odjednom svi zautjeli kao zaliveni,
veoma brzo naao nama susjedni planet Mars. Monici koji naruuju te
iz prorauna i drugih izvora usmjeravaju financiranje takvih basnoslo
vno skupih svemirskih istraivanja vjerojatno su potajice gajili nadu da
je tajanstveni susjedni nam Crveni planet moda ipak bolja i dugoro
no perspektivnija opcija. Za razliku od relativno bliskog nam Mjeseca,
vjerojatno je jo nezauzet pa e stoga u doglednoj budunosti na njemu
moi nesmetano, korak po korak, ostvariti svoje zakulisne osvajake
ambicije i interese prekrivene vjeto nabaenim plastom nevojnih znan
stvenih istraivanja "od najireg javnog znaenja".

Tajnoviti udes sovjetske sonde Fobos-2 u orbiti oko Marsa

Ljeti 1988. godine se planet Mars, sablasno svjetlucajui crvenkasto-

naranastom svjetlou na nonom nebu, nalazio u opoziciji, relativno
blizu Zemlji. Stoga su prema njemu u prvoj polovici srpnja iz tadanjeg
Sovjetskog Saveza, u razmaku od samo pet dana, pomou snanih raketa
Proton-K s velikog kozmodroma Bajkonur, izgraenog 1950. godine u
junom Kazahstanu, lansirane ak dvije svemirske sonde-blizanke na
zvane Fobos-1 i Fobos-2. Svaka od njih bila je krcata raznovrsnom opre
mom za sloena znanstvena istraivanja i teila je nekoliko tona.
 U realizaciji misija tih dviju basnoslovno skupih svemirskih sondi
sudjelovalo je znaajnim sredstvima i opremom 13 europskih zemalja te
Europska svemirska agencija (ESA). Zadaa sondi Fobos je bila:

istraivanje planetskog prostora izmeu Zemlje i Marsa;

praenje aktivnosti Sunca;
mjerenje karakteristika plazme Suneva vjetra u blizini Marsa i
njegova slabanog magnetskog polja;
ispitivanje atmosfere te intenzivno snimanje povrine Marsa i
njegova satelita Fobosa optikom i infracrvenom kozmokamerom
(termoscan) te
detaljna istraivanja povrine Fobosa s pomou dviju malenih
sletnih sekcija (landera).

Svemirska sonda Fobos-1, koja je bila lansirana 7. srpnja 1988. go

dine, na prvom dijelu svog nekoliko stotina milijuna kilometara dugog
puta prema tajanstvenom Crvenom planetu je normalno funkcionirala
i redovno je odravala radio-vezu s kontrolnim centrom na Zemlji sve
do 2. rujna, kad je zauvijek utihnula.
Putem slubene sovjetske novinske agencije TASS o tome je za ja
vnost dano tek turo priopenje. U njemu je stajalo da je tri dana prije
prekida radio-veze operator iz kontrolnog centra u Kalinjingradu Fo-
bosu-1 nehotino odaslao, uz velik broj ispravnih naredbi, i neke krive
naredbe. Njima su bili nepovratno deaktivirani raketni servomotori za
odravanje usmjerenosti svemirske sonde, elektrini servomotori veli
kih fotonaponskih solarnih panela koji trebaju uvijek biti okrenuti pre
ma Suncu i servomotori okretnih antena za odravanje njihove stalne
usmjerenosti prema Zemlji.
Zbog poremeene Fobosove orijentacije i njegova nekontrolirana
okretanja, kako su tada tvrdili slubeni sovjetski izvori, fotonaponski
paneli nisu bili stalno okrenuti prema Suncu. Stoga je nedopustivo dugo
prekinuto napajanje elektrinih baterija koje su se ubrzo ispraznile. Ta
koer su se okrenule od Zemlje Fobosove prijemne i emisione antene
pa je stoga s njime 2. 09. 1988. godine, jo znatno prije nego to su se
baterije ispraznile, bila posve izgubljena radio-veza i time svaka mogu
nost intervencije kojom bi se uklonila uinjena pogreka.
Tom nesmotrenou operatera Fobos-1 je jo u poetku svoje misije
postao funkcionalno doslovce mrtav i zauvijek izgubljen za znanstve
nike koji su od njega mnogo oekivali. Iznenadni gubitak sonde krcate
skupocjenom opremom izazvan grubom ljudskom pogrekom posijao
je na Zapadu ogorenje i nevjericu u ruske strunjake i tehnologiju.
Sonda-blizanka Fobos-2, koja je bila lansirana 12. 07. 1988. go
dine, sreom je i dalje normalno funkcionirala te se, precizno sljedei
zacrtanu putanju, svakim danom sve vie pribliavala svome dalekom
cilju. No, nakon neto manje od etiri mjeseca i ona je zapala u nepre
dviene tekoe. Kada se Fobos-2 krajem 12.mj. 1988. godine napo
kon poeo pribliavati tajnovitom Marsu odjednom je bilo prekinuto
dotad stabilno emitiranje slike na dva od ukupno tri televizijska kanala.
Zbog toga je iz kontrolnog centra na Zemlji morao biti aktiviran njegov
rezervni televizijski odailja manjeg prijenosnog kapaciteta i emisijske
snage.
Nedugo zatim na Fobosu-2 bili su oteeni sloeni ureaji za mje
renje karakteristika plazme Suneva vjetra, pa su zbog toga planirana
istraivanja prekinuta gotovo pred samim ciljem. Ti iznenadni kvarovi
dvaju televizijskih odailjaa i sofisticiranih mjernih sustava bili su pre
ko TASS-a turo objanjeni kao posljedica udara mikrometeora.
Takvo slubeno priopenje struna je javnost prihvatila s nevjericom
jer je dobro poznato da su mikrometeori u meuplanetarnom prostoru
izmeu Zemlje i Marsa vrlo rijetki pa je stoga vjerojatnost da neki od
njih udari u sondu i ozbiljnije je oteti gotovo zanemariva. Vjerojatnost
njihovih uzastopnih udara jo je mnogo manja i zato ne djeluje nimalo
uvjerljivo.
Unato tim ozbiljnim oteenjima Fobos-2 je nastavio zacrtani put
prema Marsu u iju blizinu je napokon dospio 29. 01. 1989. godine.
Sonda je uspjeno obavila vrlo sloeni zavrni manevar te napokon ula
u planiranu putanju oko Crvenog planeta pozicioniranu izmeu gotovo
ekvatorijalnih orbita njegovih malenih satelita Fobosa (Strah) i Deimosa
(Uas). Oba relativno majuna i neobino bliska Marsova satelita otkrio
je jo 1877. godine ameriki astronom Asaph Hall (1825.-1907.).
S te gotovo krune putanje sonda je mogla u treoj fazi svoje misije
izbliza pratiti vei, blii i u mnogo emu tajnoviti Marsov satelit Fobos,
obavljati predviena istraivanja te snimati optikom i infracrvenom
kozmo-kamerom njegovu neobino izbrazdanu povrinu prekrivenu
debelim slojem praine, kao i dijelove tada jo slabo poznate povrine
Crvenog planeta.
Satelit Fobos je nepravilna krumpirasta gromada (planetoid) osnih
dimenzija oko 27x22x18 kilometara koja veoma brzo orbitira oko Mar
sa gotovo savrenom krunom ekvatorijalnom putanjom, okreui mu
uvijek istu stranu, na srednjoj udaljenosti od njegove povrine od svega
5.981 kilometara! Zbog izrazito niske orbite njegovo ophodno vrijeme je
samo 7 sati i 39 minuta pa obie Mars 3,22 puta u jednome "danu" (solu)
koji na Crvenom planetu traje 24 sata i 37 minuta. Stoga Fobos izlazi
na zapadnom i zalazi na istonom horizontu, a zbog niske ekvatorijalne
putanje nije vidljiv iz polarnih podruja Marsa.
Zbog svoje izrazito niske putanje postoje miljenja da on nije pri
rodan Marsov satelit, ve lutajui planetoid koji je, stjecajem okolnosti,
bio jo neko davno zarobljen njegovim relativno jakim gravitacijskim
poljem. ak postoje i miljenja da je on moda bio uhvaen i doveden
u nisku orbitu oko Marsa posve atipinu za prirodne satelite ostalih pla
neta Suneva sustava.
Budui da je prosjena gustoa Fobosa (oko 1.900 kg/m3) relativno
malena u odnosu na gustou Marsa (3.933 kg/m3) i gustou njemu
srodnih planetoida, ameriki astronom i svjetski poznati popularizator
znanosti Carl E. Sagan (1934.-1996.) te vie uvaenih astronoma pretpo
stavljaju da je Fobos porozan ili moda ak djelomino upalj!?
Oni dre da je mogua pretpostavka da je njegova stjenovita unutra
njost vjerojatno izbuena (tunelima povezane prostorije) i prilagoena
za neiju prirodno dobro zatienu svemirsku stanicu koja je moda jo
uvijek aktivna. Ne moe se iskljuiti ni mogunost da se u njegovoj unu
tranjosti moda nalazi depozitorij davno iezle (hipotetske) pradrevne
visokorazvijene Marsovske civilizacije koju je vjerojatno dokrajila neka
planetarna ili kozmika kataklizma.
Dr. sci. Stanton Friedman, ameriki nuklearni fiziar je temeljem
analize spektrograma Deimosa i Fobosa takoer iznio smionu pretpo
stavku da su oba majuna Marsova satelita vjerojatno uplja te da su, po
svoj prilici, nainjena od nekog veoma vrstog metala. Njihova hipotet
ska gorostasna metalna konstrukcija je zatim, zbog djelotvorne zatite
od prodora snanog kozmikog zraenja, pada meteorita i toplinske
izolacije, prekrivena debelom naslagom tla.
Unato zadobivenim ozbiljnim oteenjima tijekom prve faze misije
na veoma dugom putu do Marsa, Fobos-2 je, na sveopu radost tehni
kog osoblja u velikom kontrolnom centru za praenje svemirskih le
tova u Kalinjingradu i velikog broja znanstvenika diljem svijeta koji su
pozorno pratili njegovu misiju, u nekoliko sljedeih tjedana preciznim
kozmo-kamerama nainio i odaslao rezervnom radio-vezom na Zemlju
37 vrlo uspjelih snimaka dotad izbliza neviene te u mnogo emu prili
no zagonetne Fobosove povrine.
 No, radost znanstvenika zbog uspjene druge faze Fobosove misije
u orbiti oko Marsa nije dugo potrajala. Ve krajem oujka 1989. godine
pomutio ju je posve neoekivan slijed dramatinih zbivanja koja su se
odvijala filmskom brzinom. Fobos-2 je, na sveope zaprepatenje osoblja
u kontrolnom centru i brojnih znanstvenika, iznenada i zauvijek preki
nuo dotad stabilno emitiranje radio-signala upuenih prema Zemlji. To
se zbilo dok se nalazio u zavrnoj i najsloenijoj treoj fazi svoje misije,
u blizini Fobosa na kojega je trebao lansirati dva malena landera za de
taljno ispitivanje njegove tajnovito izbrazdane povrine.
"to se to odjednom zbilo s Fobosom-2?" - bilo je muno pitanje na
koje tih dana neutaivo znatieljna javnost iz slubenih sovjetskih izvora
nije mogla dobiti vjerodostojan odgovor. Sva priopenja TASS-a o nje
govu zagonetnom utihnuu bila su, kao i obino, odvie tura i prilino
konfuzna pa se iz njih nije moglo gotovo nita decidirano zakljuiti. Sve
se svodilo na razne pretpostavke i naklapanja, ali pravog odgovora o mi
sterioznoj sudbini Fobosa-2 niotkuda nije bilo vie od tri mjeseca.
Zaprepaujui odgovor o vjerojatnoj Fobosovoj sudbini, uvjerljivo
potkrijepljen orbitalnim fotografijama, dospio je u javnost posve neo
ekivano, poput munje iz vedra neba, tek poetkom ljeta 1989. godine.
Tada je, naime, u sklopu dnevnika na nekim TV-postajama u zapadno
europskim zemljama i u Kanadi bio nenajavljeno emitiran kratak prilog
koji je sadravao neke od orbitalnih snimaka s posve neoekivanim
motivima koje je teko oteen Fobos-2 snimio i odaslao na Zemlju u
posljednjim danima i minutama u zavrnici svoje sloene istraivake
misije u orbiti oko Crvenog planeta.
U tom vrlo efektnom TV-prilogu bile su posebno istaknuti snimci
dviju neobinih pojava iz Fobosove orbite na pustoj i beivotnoj Marso-
voj povrini. Prvi od njih bio je snimak neke ogromne mreaste struktu
re koju ini mnotvo nejednako dugih ravnih linija ujednaenih irina,
koje se prostiru negdje u Marsovu ekvatorijalnom pojasu. Snimak je bio
nainjen osjetljivom infracrvenom kozmo-kamerom. Neke od tih toplih
linija su tanke, neke deblje, a neke ak toliko debele i pravilne da slie
izduenim pravokutnicima.
Znanstvenici koji su pomno proanalizirali taj infracrveni orbital
ni snimak procijenili su da se zagonetna mrea toplih linija, naizgled
utisnuta u devastiranu povrinu "Crvenog planeta", protee na golemoj
povrini od oko 600 kvadratnih kilometara koja priblino odgovara ve
liini kalifornijskog velegrada Los Angelesa. Ve na prvi pogled bilo je
jasno da ta mrea usporednih ravnih linija i izduenih pravokutnika na
pustoj Marsovoj povrini ne moe biti nikakav prirodni fenomen kao
to je, primjerice, toplinski odraz velikog podzemnog leita tople vode
ili radioaktivnog geolokog sloja koji se zagrijava zbog spontanog nukle
arnog raspada nestabilnih elemenata.
Stoga su logiki zakljuili da taj gotovo savren geometrijski uzorak
moe biti samo povrinski toplinski odraz neke ogromne geometrijski
pravilne tehnogene strukture koja se protee u duini koja se mjeri de
setima kilometara na relativno maloj dubini ispod devastirane povrine
"Crvenog planeta". Osnovanost te hipoteze potvruje snimak istog dijela
Marsove povrine nainjen istovremeno optikom kozmokamerom na
kojem se ne razaznaje nikakva pravilna geoloka formacija mreasta
izgleda.
Taj kratki TV-prilog struno je komentirao dr. sci. John Becklake
iz londonskog Znanstvenog muzeja, ali nije mogao objasniti to bi ta
pravilna struktura, nevidljiva za optiku kameru, mogla predstavljati.
Postoje pretpostavke (nagaanja) da ta mrea usporednih ravnih linija
razliite irine na Marsovoj povrini upuuje na mogunost postojanja
neijeg velikog podzemnog postrojenja nepoznate namjene ili ogro
mne farme za proizvodnju hrane. Ne moe se iskljuiti ni prihvatljivo
vjerojatna mogunost da je rije o neijoj velikoj podzemnoj bazi ili
ak o veoma sloenom, dobro zatienom i urbaniziranom podze
mnom kompleksu.
Druga slika prikazana u tom TV-prilogu, koju je iz orbite oko Marsa
odaslao Fobos-2 kada se 27. 03. 1989. godine polako pribliavao isto
imenom satelitu na kojeg je trebao lansirati dva manja landera, bila je
mnogo okantnija. Na njoj se na povrini Marsa veoma jasno vidi neka
ogromna tamna vretenasta sjena izrazito pravilna osno-simetrina obli
ka. Ta golema i veoma izduena sablasna vretenasta sjena svojim je izgle
dom nalik suenoj zjenici majeg oka. Njezine dimenzije du glavnih osi
procijenjene su na oko 28x5,5 kilometara. To je, naalost, vjerojatno bio
posljednji Fobosov orbitalni snimak koji je prispio u kontrolni centar na
Zemlju.
Ta se misteriozna gorostasna sjena gotovo savrena vretenasta izgle
da strogom pravilnou rubova, besprijekornom dvoosnom simetrijom
te izrazito pravilnim oblikom bitno razlikuje od umjereno eleipsoidne
sjene krumpirasta Marsova satelita Fobosa koju je jo 1971. godine na
povrini Marsa efektno snimila amerika svemirska sonda Mariner-9.
Tu je krajnje zagonetnu izduenu sjenu pravilna oblika, zbog neto nie
povrinske temperature Marsova tla po kojem je lagano klizila, takoer
istovremeno jasno snimila i veoma osjetljiva Fobosova infracrvena ko-
zmokamera. Time je otklonjena mogunost bilo kakve sumnje da se radi
o pogreci ili optikoj varci.
Zaprepatenim znanstvenicima je odmah bilo jasno da to nikako ne
moe biti sjena niti jednog od dvaju majunih Marsovih satelita - veeg
i blieg Fobosa te gotovo upola manjeg i znatno udaljenijeg Deimosa
- koji su posve nepravilna gromadna oblika, poput planetoida. Stoga su
se priklonili jedinoj loginoj heretikoj pretpostavci da je to najvjeroja
tnije sjena neijeg gorostasnog svemirskog broda vretenasta ili diskolika
oblika kolosalne veliine oko 25-30 kilometara!?
Prema naknadno prispjelim turim podacima iz inae veoma rezer
viranih sovjetskih izvora, dva dana prije snimljena je na nekoliko kadro
va dugaka i uska ravna sjena slina tapu duljine oko 26-30 kilometara
koja je takoer elegantno klizila povrinom Marsa. Oito je da ona ne
moe potjecati od bilo kojeg nebeskog tijela, ve samo od nekog ogro
mnog svemirskog broda veoma izduena valjkasta (tapna) oblika.
Po svemu sudei Fobos-2 je u posljednjim danima i minutama svoje
neoekivano teke i dramatine misije na povrini "Crvenog planeta"
sluajno nekoliko puta snimio ono to moda nije smio - sjenu gorosta
snog svemirskog broda-krstarice, moebitnog nadziratelja i uvara pla
neta, neke visokorazvijene izvanzemaljske civilizacije kakav je slikovito
opisan arhainim jezikom u apokrifnoj Knjizi Henokovoj kao ogromna
nebeska kua sazdana od "kristalnog kamenja". Ta misteriozna svemir
ska krstarica nepojmljive veliine neke nama nepoznate tehniki veoma
napredne izvanzemaljske civilizacije, tko zna od kada, neprimjetno plovi
nepreglednim prostranstvima Suneva sustava ili moda u njega povre
meno navraa odnekud iz nedokuivih nebeskih daljina i obavlja nama
nepoznatu misiju.
Fobos-2 je 27. 03. 1989. godine, pratei iz udaljenosti od samo 50-
ak kilometara istoimeni Marsov satelit, odjednom prekinuo emitiranje
radiosignala prema Zemlji. Da se tada s njime zaista zbilo neto posve
neoekivano neizravno govori tada jo neobjavljen, strogo povjerljiv
snimak nainjen infracrvenom kozmokamerom kojeg je nesretna sve
mirska sonda odaslala na Zemlju dva dana prije nego to je iznenada
zauvijek utihnula.
Uz veoma malo vjerojatnu teoretsku mogunost da je Fobos-2 upravo
u tim presudnim trenucima bio oteen udarom nekog manjeg meteora
ili mogunost da se sudario s oblinjim gorostasnim NLO-om koji mu
se moda u tim sudbonosnim trenucima naao i preprijeio na putanji,
ima mjesta sumnji da je netko ili neto na veoma tajnovitom Marsovu
satelitu Fobosu planirani pokuaj sputanja malenih lendera na njegovu
povrinu shvatio kao in agresije te je stoga vjerojatno projektilom ili
visokouinskim snopom mikrovalova onesposobio preostale pomone
radijske veze Fobosa-2 sa Zemljom.
to taj strogo povjerljiv Fobosov snimak nainjen 25. 03. 1989.
godine infracrvenom kozmokamerom sadri saznalo se tek dvije godine
kasnije zahvaljujui ruskoj pukovnici dr. sci. Marini Popovi, vojnom
pilotu i astronautu, koja se godinama profesionalno bavila strogo po
vjerljivim istraivanjima NLO-fenomena u bivem SSSR-u. Ona ju je 22.
11. 1991. godine pokazala na meunarodnoj UFO-konferenciji
odranoj u San Franciscu u Kaliforniji. Na njoj se jasno vidi neka debela
ravna crta sa zaobljenim krajevima u neposrednoj blizini Marsova sa
telita Fobosa. Ona slii nekom golemom ravnom tapu valjkasta oblika
duljine oko 28 kilometara i usmjerena je prema Fobosu.
Taj se infracrveni snimak nainjen uz ekspoziciju od 8 sekundi, na
kojem se ne razaznaju detalji, kao najstroe povjerljiva vojno-obavjetaj-
na informacija koja nepobitno svjedoi o (kobnom) susretu Fobosa-2 u
orbiti oko Marsa s neijim gorostasnim NLO-om, dotad pomno krio od
oiju strune i ire javnosti. O njemu su jo u prosincu 1989. godine na
samitu odranom na Malti, sudei po informacijama koje su tada pro-
curile do novinara, navodno razgovarali nekoliko minuta u etiri oka
G. Bush (stariji) i M. Gorbaov, tadanji predsjednici SAD-a i SSSR-a, te
su zakljuili da se informacije o tom posve neoekivanom dramatinom
svemirskom susretu Fobosa-2 s gorostasnim NLO-om ne ire u javnost.
Nakon to je pukovnica Marina Popovi na spomenutoj UFO-kon
ferenciji objavila i struno prokomentirala dotada strogo uvane poslje
dnje Fobosove orbitalne snimke, ubrzo su ih, kao prvorazrednu senzaciju,
preuzele gotovo sve svjetske novinske agencije i time su oni napokon
postali dostupni iroj javnosti neutaivo eljnoj svih znaajnih otkria
u istraivanju svemira, a posebice bliskim istraivanjima oblinjih nebe
skih tijela koja upuuju na mogunost postojanja tragova inteligentnog
ivota na drugim svjetovima.
Zaprepaujuem bliskim susretom Fobosa-2 s gorostasnim NLO-om
vjerodostojno zabiljeenim infracrvenom kozmokamerom nagriena je
dotad duboko ukorijenjena tradicionalna homocentrina (ovjekocen-
trina) pretpostavka prema kojoj je moderna ljudska vrsta jedina inteli
gentna i tehniki visokorazvijena vrsta u Sunevu planetskom sustavu i
njegovom bliem zvjezdanom okoliu. Po svim relevantnim saznanjima
ta pretpostavka oito nije utemeljena i njezina daljnja odrivost je time
ozbiljno dovedena u pitanje.
Moe se rei da je u tom pogledu danas stanje slino onom od prije
nekoliko stoljea kad se, razvitkom astronomije i nebeske mehanike, na
pokon spoznalo da Zemlja nije sredite svemira, kako se dotad openito
dralo. Tada je u korist Kopernikove heliocentrine hipoteze napokon
morala biti naputena proizvoljno nametnuta geocentrina hipoteza
koju su veoma dugo zastupali i s dogmatskih pozicija estoko branili
crkveni teolozi.
Da iznenadno utihnue (ili unitenje) Fobosa-2 u orbiti oko Marsa
nije bio tek usamljeni sluaj i izuzetak potvrdila je uskoro nakon toga
neizravno i NASA. Njezini predstavnici su diskretno izjavili da je slina
sudbina takoer snala i neke amerike svemirske istraivake sonde
kada su, nakon duga i rizina puta svemirskim prostranstvom, dospjele
u blizinu tajnovita Crvenog planeta. One su takoer odjednom miste
riozno zakazale ili su na slian nain naprosto ugaene njihove radio
veze kada su se nedopustivo pribliile nekim pozicijama iznad njegove
povrine ili njegovim majunim satelitima Fobosu i Deimosu, vjerojatno
nepoeljnim za odvie znatieljne i, to je najgore, izrazito osvajaki ra
spoloene uljeze s oblinje Zemlje.
No, je li danas suvremeni svijet - ukotvljen u svojoj sumornoj glo-
balizacijskoj svakodnevnici - i sve institucije koje je sagradio imalo
spremniji na nov kopernikanski obrat nego to je to bio u viestoljetnoj
srednjevjekovnoj tami koju su sablasno obasjavali samo pohotni i pro
drljivi plameni jezici tisua svetih lomaa zloglasne inkvizicije?
Koliko su rizina istraivanja Crvenog planeta automatskim sve
mirskim sondama moe se zakljuiti iz sljedeih podataka. Od 1960.
do 2003. godine bile su prema njemu upuene u istraivake misije 32
sonde. Od tih misija samo su etiri posve uspjele, etiri su djelomino
uspjele, dok ih je ak 24 bilo neuspjeno. Statistika pokazuje da otprilike
polovica sondi u neuspjenim ili djelomino uspjenim misijama strada
va na dugom putu od Zemlje do Marsa, a polovica nakon to pristignu
do svog dalekog odredita.
Posebno zabrinjava da je samo u posljednjih 15-ak godina zauvijek
utihnulo ili je nestalo pod neobinim, a nerijetko i krajnje zagonetnim
okolnostima, nekoliko skupocjenih automatskih istraivakih sondi
upuenih prema Marsu ubrzo nakon ulaska u njegovu orbitu ili pri
likom slijetanja na njegovu povrinu. Stoga ne udi da je ponajprije u
kuloarima strunih krugova, a zatim i u dijelu javnosti bolje upuenom
u te neoekivano prekinute istraivake misije basnoslovno skupih auto
matskih sondi, niknula teza da je Crveni planet na neki nain uklet.
Ta diskretna kuloarska nagaanja o "prokletstvu Marsa" u nekim
elementima podsjeaju na famozno prokletstvo faraona o kojem se
tijekom XX. stoljea desetljeima uvelike pisalo i raspravljalo u mediji
ma povodom iznenadne misteriozne smrti brojnih istraivaa raskono
opremljene Tutankhamonove grobnice u Dolini kraljeva kod Luxora,
koji su, izravno ili neizravno, sudjelovali u njezinu iskapanju 1922. go
dine.
No, unato fami o prokletstvu Marsa koje iznenada uutkava ili
ak muki usmruje nae tehnoloki prestine skupocjene istraivake
sonde kada se primaknu svome dalekom cilju - tajnovitom Crvenom
planetu i njegovim malenim satelitima - ipak prevladava nepokole
bljiva nada da emo, uspijemo li ga istraivaki pobijediti, u doglednoj
budunosti doi do niza epohalnih otkria i dugo traenih odgovora o
svojem tajnovitom podrijetlu i svojoj najdrevnijoj prolosti koja see u
nedostupne dubine kamenog doba.
Da se od tih iznenaujuih i poprilino okantnih saznanja djelo
tvorno odvrati pozornost odve znatieljne ire javnosti na neku manje
kakljivu temu vezanu uz orbitalna istraivanja Marsa, punih desetak
godina zabavljalo ju se veoma uspjeno vjeto nabaenim pitanjima tipa
"Jesu li Vikingove snimke gorostasnog ljudskog lica i niza devastiranih
piramidalnih objekata na Marsu nainjene jo davne 1976. godine teko
devastirani ostaci neke davno iezle civilizacije, rezultat dugotrajnog
spontanog djelovanja prirodnih sila ili tek neke udne igre svjetlosti i sje
ne?" - kako su to svojedobno na jednoj tiskovnoj konferenciji odrjeito
izjavili znatieljnim novinarima grlati Nasini glasnogovornici.
Drimo da financijeri i reiser poznatog amerikog igranog SF-fil-
ma Misija na Mars, koji se potkraj 90-ih godina XX. stoljea s velikim
uspjehom prikazivao u kinematografima diljem svijeta, zasigurno nisu
bez valjana razloga odabrali kao moto na filmskom plakatu diskretno
otisnute sljedee poruke:

"Stoljeima smo tragali za izvorom ivota na Zemlji. ini se da smo

tragali na krivom planetu." , te
"Tamo postoji ivot!"

Taj komercijalno uspjean holivudski SF-film, zajedno s jo tri manje

zapaena filma srodnog anra snimljena tih godina o postojanju inteli-
gentnog oblika ivota na Marsu, zasigurno je mogao biti samo jedan u
nizu dobro smiljenih i pomno odmjerenih taktikih poteza politikih i
vojnih monika. Tim bi se diskretnim potezima najiru svjetsku javnost
trebalo postupno, korak po korak, mentalno pripremiti za dugo oeki
vano slubeno objavljivanje sada vie ne toliko iznenaujue spoznaje
epohalna znaenja da kao inteligentna vrsta nismo jedini, ne samo u
svemiru, ve moda ni u svojem najbliem planetskom susjedstvu.
Uvjereni smo da ima mjesta pretpostavci da se na taj nain progra
mirano, korak po korak, trasira put, ne za na prvi, ve za ponovni epo
halni (javni) susret s predstavnicima visoke miroljubive izvanzemaljske
civilizacije koja je vjerojatno ve veoma dugo vrijeme mjereno stotinama
tisuama ili moda ak milijunima godina stalno ili povremeno prisutna
u Sunevu sustavu.
ini nam se da su moda upravo oni bili svjedoci udesne pojave i
bljeskovita nezadriva uspona modernog ovjeka (Homo sapiensa), ili
ak njegovi (su)kreatori, te utemeljitelji i revni mentori prvih velikih
pretpovijesnih i ranopovijesnih kultura i civilizacija na Zemlji koje su
udesno brzo i u punom sjaju odjednom izronile iz dugotrajne tame
kamenog doba.
Taj neosporan fenomen iznenadne i veoma zagonetne pojave zna
nja prije znanja i kulture prije kulture ve dulje vrijeme zbunjuje mno
ge pripadnike svijeta znanosti koji ga nisu kadri uvjerljivo protumaiti
u odve krutim i tijesnim okvirima ve odavno malaksale pravovjerne
pozitivistike paradigme koja se, unato svim poduzetim naporima za
njezino spaavanje, ipak nezadrivo blii svojem neumitnom zalazu.

Vrtoglav porast NLO-vienja i dogaaja nakon

Drugog svjetskog rata

Poevi od kraja 40-ih godina prolog stoljea zabiljeen je vrtoglav

porast NLO-dogaaja i vienja, ne samo u SAD-u ve i diljem svijeta.
Prema podacima kojima raspolau ufolozi u periodu od 1947. do 1953.
godine navodno se na podruju SAD-a zbilo, uz tisue zabiljeenih
NLO-pojava, i desetak padova izvanzemaljskih NLO-a koji su, kao naj
stroe uvana vojna tajna na naem planetu, od "posebnog interesa za
nacionalnu sigurnost", bili posve zatajeni pred svekolikom znanstvenom
i irom javnou. Zato?
 Kronoloki pregled moguih padova NLO-a tijekom poetka
moderne NLO-ere prema evidencijama amerikih ufologa

Datum Lokacija Savezna drava

2./3. srpnja 1947. Roswell New Mexico
13. veljae 1948. Aztec New Mexico
7. srpnja 1948. La Red Mexico
1949. Roswell New Mexico
10. rujna 1950. Albuquerque New Mexico
14. kolovoza 1952. Ely Nevada
18. travnja 1953. jugozapadna Arizona
20. svibnja 1953. Kingman Arizona
19. lipnja 1953. Laredo Texas
13. listopada 1953. Dutton Montana

Ufolozi tvrde da su naeni ostaci palih NLO-a svaki puta bili u naj
strooj tajnosti, do posljednjeg komadia, pokupljeni i otpremljeni u
velike vojne baza USAF-a. ak su, kau oni, u tim supertajnim akcijama
specijalnih jedinica amerikih oruanih snaga, osim vie leeva izvanze-
maljaca, bila pronaena dva ili tri ranjena izvanzemaljaca.
Oni su, nakon to im je pruena medicinska pomo, bili doivotno
ugoeni i tijekom duljeg vremena ispitivani u nekoj od velikih ame
rikih vojnih baza. Na taj nain su o njima i dalekom svijetu iz kojeg
dolaze, ako je sve to istina, vjerojatno bili prikupljeni mnogi znanstveno
i strateki dragocjeni podaci iz prve ruke.
Prema miljenju nekih ufologa-analitiara naglo poveanje broja
zamijeenih NLO-pojava u poslijeratnim godinama po itavom svijetu
ini se da bi moglo biti je u tijesnoj svezi s neoprostivim uasnim uni
tenjem nuklearnim orujem japanskih gradova-muenika Hiroshime i
Nagasakija u kolovozu 1945.
Oni, naime, dre da su pripadnici izvanzemaljskog entiteta, iji NLO-
i ve tisuljeima diskretno dolijeu na Zemlju, zasigurno zapazili prve
eksplozije nuklearnih bombi i njihove tragine uinke. To zlokobno
znanstveno-tehnoloko dostignue modernih sinova Zemlje vjeroja
tno ih je veoma iznenadilo, zabrinulo i ponukalo da otada svojim letje
licama, kao mirni prosvjednici, ee navraaju u nau atmosferu i, bez
ikakva uplitanja, diskretno pomno prate to se zbiva na gospodarski i
vojno kljunim regijama naeg uzavrelog planeta nad kojim se zlokobno
nadvila prijetea avet ekolokog i ratnog unitenja.
Njihovu uestalu povremenu prisutnost otada primjeuju i prijavlju
ju brojni oevici u cijelom svijetu, ali se njihovi iskazi, zbog kojekakvih
razloga, kao po dogovoru, sustavno ignoriraju i odbacuju. Stjee se po
razan dojam da se, poevi od ve antologijskog "roswellskog incidenta
sve do danas, kontinuirano provodi zakulisna politika sustavnog zataji
vanja, negiranja i zatakavanja postojanja inteligentnog izvanzemaljskog
entiteta i uestalih posjeta njegovih NLO-a Zemlji. Pri tome se, dakako,
ne biraju ni sredstva ni metode. U ijem interesu, zato i kako se sve to
radilo tijekom posljednjeg pedesetljea sredinja je tema drugog dijela
nae knjige.
 Drugi dio

Suvremeni NLO-fenomen

Autor: Stjepan Gjurinek

 TEHNOGENI TRAGOVI I
NLO - POJAVE

Istraivaki program "Viking"

bog izrade detaljne karte povrine Marsa i ispitivanja uzoraka

Z tla radi mogueg otkrivanja znakova ivota na njegovoj povri
ni, NASA je poetkom 70-ih godina prolog stoljea, nakon iznenadnog
zakljuenja prestinog projekta Apollo, isplanirala, ugovorila i uspjeno
realizirala novu misiju Viking. Ona je obuhvaala upuivanje do Marsa
dvije danas ve gotovo legendarne automatske istraivake letjelice - Vi-
king-1 i Viking-2 - opremljene fotografskim kozmo-kamerama te krcate
raznovrsnom istraivakom opremom. One su lansirane ljeti 1975. go
dine iz velikog svemirskog centra John F. Kennedy (Cape Canaveral) na
Floridi. Prva od njih pristigla je u orbitu oko Marsa u srpnju, a druga u
kolovozu 1976. godine.
Koncipirane kao vrlo sloeni svemirski laboratoriji koji se sastoje od
dva specijalizirana modula - landera i orbitera - one su, prema miljenju
glavnine znanstvenika ukljuenih u taj veoma skup, sloen i spektakula
ran istraivaki projekt, u kojeg su polagane velike nade, trebale pruiti
odgovor na izazovno i teko pitanje o kojem se ve stoljeima spekulira na
Zemlji: "Postoji li uistinu ivot ili barem neki tragovi ivota na Marsu?"
Odgovor na to pitanje nije uspio pruiti niti jedan zemaljski astro
nomski teleskop, a jednako tako ni sva prethodna orbitalna istraivanja
kao ni fotodokumentacija prikupljena u okviru prijanjih marsovskih
misija. Njih su inili nekoliko manjih i tehniki znatno slabije opremlje
nih amerikih satelita serije Mariner te serije sovjetskih meuplanetar
nih sondi Mars kojih je nekoliko uspjeno doplovilo u orbitu popularno
zvanog Crvenog planeta, promjera upola manjeg od Zemljinog, a povr
ine oko etiri puta manje.
 Uspjenim sputanjem dviju sletnih sekcija (landera) obje Vikingove
sonde-laboratorija na povrinu Marsa pomou ogromnih padobrana
- jedne u nizinsko podruje Chryse (Zlatna zemlja), a druge u podru
ju nazvano Utopija - ostvareni su, prvi puta u naoj povijesti, osnovni
preduvjeti za dugo oekivan epohalan odgovor na to uznemirujue pi
tanje.
Nakon "mekog" sputanja na predviene lokacije na Marsovoj po
vrini automatski laboratoriji Vikinga-1 i Vikinga-2 odmah su prionuli
na pomno programirani viemjeseni posao snimanja okolnog terena i
analizu povrinskih uzoraka tla. Za to vrijeme njihove orbitalne stanice
ekale su spremne za prijem njihovih kodiranih radio-signala koje e
pojaati i proslijediti na Zemlju. One su, kruei oko Marsa izduenim
eliptinim putanjama, za to vrijeme sloenim sustavom niskorezolucij-
skih kozmo-kamera snimale i povremeno odailjale prema Zemlji dra
gocjenu i opsenu digitalnu fotodokumentaciju o povrinskom statusu
tajnovitog Crvenog planeta.
Tijekom svoje misije automatski istraivaki laboratoriji Vikinga-1 i
Vikinga-2 nisu uspjeli pronai nikakve dokaze o postojanju mikroorga
nizama na povrini Marsa. Izostao je toliko eljno oekivani konzisten-
tni odgovor na pitanje o postojanju bilo kakva oblika ivota, ili barem
njegovih tragova, na veoma devastiranoj i u mnogo emu jo uvijek
tajnovitoj Marsovoj povrini. Dri se da su mogui razlog takvom ishi
trenom negativnom odgovoru moda bili vrui plameni jezici i ispuni
plinovi iz konih raketnih motora landera, koji su pri njegovu sputanju
odvie ugrijali i vjerojatno sterilizirali okolno tlo.
Tijekom nekoliko godina orbitalne sekcije letjelica Viking poslale su
na Zemlju vie od 60 tisua kadrova Marsove povrine snimljenih s visi
ne od oko 1.400-10.000 kilometara. Oni se jo uvijek pomno analiziraju
i usporeuju s mnogo kvalitetnijim novijim snimcima visoke rezolucije
koje su dvadesetak godina kasnije nainili Mars Observer i Mars Global
Surveyor.

Ljudsko lice i gorostasne piramide

Iz te dotad najopsenije fotodokumentacije Marsa, koju ini cijela

uma niskorezolucijskih crno-bijelih orbitalnih snimaka, gotovo sluaj
no su letiminim preliminarnim pregledavanjem nekih kadrova uoene
udnovate antropometrijske proporcije stanovitih geolokih struktura
u podruju zvanom Sidonija. Snimak (okvir) evidentirana pod brojem
35A72, kojeg je nainio orbiter Viking-1 u svojoj tridesetpetoj orbiti oko
Crvenog planeta u srpnju davne 1976. godine, zapalio je meu znan
stvenicima iskru nade. Nade da su otkrili ne tek dokaz ivota u obliku
mikroorganizama ve tragove davno prohujalog inteligentnog ivota na
Marsu.
Taj snimak niske rezolucije na kojem se ne razaznaju detalji manji
od pedesetak metara prikazuje neobinu stjenovitu reljefnu geoloku
strukturu Marsa koja napadno slii vodoravno poloenom stiliziranom
ovjekolikom licu s kacigom na beivotnoj povrini. Pogled gorostasnog
zagonetnog lica opsega oko 5,6 kilometara usmjeren je navie, nekud u
nedokuive nebeske daljine.
Odmah je ustanovljena i poblia lokacija snimljena lica - sjeverna
polutka Marsa u podruju poznatom pod nazivom Sidonija. Zanimlji
vo je spomenuti da je to preteito ravniarsko podruje koje se protee
izmeu 40 i 50 sjeverne areografske (marsografske) irine ak prvobi
tno bilo odabrano kao mjesto sputanja jedna sletne sekcije Vikinga, ali
je taj izbor, iz nepoznatih razloga, naknadno bio promijenjen.
Nakon tog neoekivanog otkria gorostasna ovjekolika "lica" kilo
metarskih dimenzija na posve pustoj Marsovoj povrini koja je, slikovito
reeno, sua od Sahare i hladnija od Antarktika, val uzbuenja zaplju
snuo je Nasino osoblje zaposleno u Jet Propulsion Laboratory (JPL)
u Pasadeni. No, tada je, prema izvjeu Nase, u jednom od slijedeih
preleta Viking-orbitera, "samo nekoliko sati kasnije", uslijedio ponovljeni
snimak istog podruja. Na tom dodatnom snimku "punom igre svjetla i
sjena" nije bilo primijeeno nita neobino, ustvrdili su energino i auto
ritativno glasnogovornici Nase znatieljnim novinarima.
Tom je lakonskom izjavom o brdovitoj geolokoj strukturi "koja se
vidi samo za posebnog poloaja Sunca nad horizontom" i doima se kao
neko gorostasno stilizirano ljudsko lice veliine oko 2x1,5 kilometara i
visine oko 350 metara za neko vrijeme bio prilino djelotvorno stian
golem interes najire amerike i svjetske javnosti za tu tajnovitu homo-
idnu geoloku strukturu prilino jasno snimljenu iz visoke Vikingove
orbite.
Kasnijom rekonstrukcijom slijeda tih zbivanja, i naknadnim otkri
em jo jednog vrlo jasnog snimka lica u bogatom fundusu orbitalnih
fotografija Marsa nainjenih tijekom misije Viking, utvreno je da su
tvrdnje Nasinih glasnogovornika, ini se, imale oite manipulacijske
namjere. Njima se eljelo po kratkom postupku uutkati sve koji su spo-
minjali lice. Takoer se pokazalo da ti snimci planinske skulpture sti
liziranog ljudskog lica unutar Nase nisu utonuli u zaborav kao nevani,
kako je to ira javnost u prvi as mogla zakljuiti iz lakonskih, ali vjeto
konstruiranih izjava odrjeitih Nasinih glasnogovornika.
Nekoliko godina kasnije NASA je, pritijenjena argumentima neo
visnih strunjaka koji su pomno analizirali te snimke povrine Marsa,
napokon priznala da je njihova prvotna izjava o "ponovljenom snimku
'lica' samo nekoliko sati kasnije" bila ishitrena, neumjesna i netona jer
je podruje Sidonije tada ve bilo obuhvaeno nonom tamom pa stoga
fotografske kozmo-kamere Viking-orbitera na njemu viu nisu mogle
jasno snimiti nikakve detalje.
Time se, kao to pokazuje daljnji slijed zbivanja u iduim godinama,
oito eljela pred irom javnou drsko prikriti i zatakati prava isti
na o tom epohalnom otkriu. Danas je svakome tko je bolje upuen u
koritenje nekog od kvalitetnijih programa za obradu digitalnih slika
lako otkriti trik kojim su prije objavljivanja, u samo desetak koraka, bile
vjeto preraene izvorne orbitalne snimke podruja Sidonije na kojem
se nalazi lice tako da se ono na njima nakon tog zahvata vie ne raza
znaje i na taj nain argumentirano utia sve bunija ira javnost.
Posve neoekivano otkrie gorostasnog zagonetnog lica u ravni
arskoj marsovskoj regiji zvanoj Sidonija odmah je potaklo grozniavo
traganje za nizom drugih neobinih objekata pravilna oblika koji su se
takoer prilino jasno nazirali na kadrovima Marsove povrine u blizini
lica. Vijest o tome ubrzo je doprla do uiju javnosti koja je ivnula i
energino zahtijevala slubena priopenja.
Dr. sci. Michael Carr, specijalist za geologiju Marsa i lan Nasinog
strunog tima za analizu orbitalnih snimaka koje je na Zemlju oda
slao Viking-orbiter, u intervjuu najveoj amerikoj novinskoj agenciji
Associated Press (AP) izjavio je: "Otkrili smo doista neobine tvorbe. Na
Marsu se nalaze neke geoloke formacije koje slie graevinama podignutim
ljudskom rukom. One su odvie pravilne da bi mogle biti prirodne tvorbe!'
Na pitanje kako tim specijalista zaduenih za analizu orbitalnih snimaka
tumai te neobine formacije pravilna oblika na povrini Marsa, M. Carr
je odgovorio: "Doista vam ne mogu navesti sva mogua objanjenja koja
su uzeta u obzir. Meutim, mnogi argumenti govore u prilog tome da je to
to je snimljeno vjerojatno nainjeno ljudskom rukom!'
Prve strune interpretacije tih objekata neobino pravilna oblika
te karakteristinih proporcija "zlatnog reza" dolaze od otkrivaa go
rostasne marsovske piramide u podruju Sidonije. Radi se o Nasinim
istraivaima snimljenih kadrova, a kasnije neovisnim znanstvenicima
- dr. sci. Vincentu DiPietru, specijalistu za digitalnu fotografiju i dr. sci.
Gregu Molenaaru, vrhunskom raunalnom strunjaku sa Sveuilita
Lockheed.
Otkriu i interpretaciji drugih neobinih objekata pravilne geo
metrijske strukture u podruju Sidonije mnogo je pridonio i dr. sci.
Richard C. Hoagland, publicist i pisac SF-a te bivi znanstveni savjetnik
u Centru za svemirske letove Goddard kod gradia Greenbelta, neda
leko Washingtona. On se kao vrstan strunjak od 1983. godine aktivno
ukljuio u analizu brojnih Vikingovih orbitalnih snimaka i pronalaenje
argumentiranih tumaenja neobinih pravilnih struktura koje su na
njima uoene. To su istraivanje niza neobinih detalja pravilna izgleda
na brojnim kadrovima Marsove povrine kasnije nastavili dr. sci. Eron
Torun i drugi znanstvenici.
Hoagland u svojim tumaenjima polazi od argumentacije da niz
neobinih objekata na prostranoj Sidonijskoj ravnici u blizini lica i
njihov pravilan zakonomjerni razmjetaj (dispozicija) znatno povea
vaju vjerojatnost da oni ne mogu biti prirodna geoloka tvorba. Slian
Hoaglandovom je stav Toruna i njegovih suradnika koji smatraju da se
mogunost postojanja izvanzemaljske (marsovske) inteligencije temelji
na statistiki izrazito visokoj nevjerojatnosti uoenih karakteristinih
geometrijskih odnosa izmeu pojedinih objekata da bi oni mogli nastati
spontano, sluajnim dugotrajnim djelovanjem prirodnih sila i procesa.
U te odnose ubrajaju uoenu izravnu vezu izmeu poloaja i usmje
renosti ovih objekata s ljetnim solsticijem na Marsu, to se zauujue
tono podudara s nekim dobro znanim pretpovijesnim megalitskim
kompleksima na Zemlji. Takoer je uoena i slinost s kompleksom triju
velikih piramida i sfinge na Gizakom platou. Tu su, nadalje, i sljedei
tee oborivi dokazi: stalna pojava odreenih kutova te matematikih
konstanti unutar i izmeu pojedinih objekata, kao i njihov karakteristi
an odnos prema planetnim sfernim koordinatama koje unutar Suneva
sustava nisu samo specifinost Zemlje i Marsa.
Kritiari i osporavatelji navedenih stavova naglaavaju da je tu rije
o krunom rezoniranju koje "a priori" polazi od neupitnosti tzv. "hipo
teze o izvanzemaljskoj inteligenciji". Stoga je, po njihovu uvjerenju, takvo
kruno rezoniranje prualo osnovu za pronaene, ali, valja priznati, ipak
teko oborive podudarnosti i karakteristine meuodnose otkrivenih
pravilnih (ne)prirodnih struktura na danas posve devastiranoj i, kako se
ini, beivotnoj Marsovoj povrini.
 Di Pietro i Molcnaar daljnjom raunalnom analizom razliitih orbi
talnih fotografija Sidonije na snimku evidentiranom pod brojem 35A72
otkrivaju jedan od najznaajnijih objekata - ogromnu piramidalnu stru
kturu kilometarskih dimenzija koja ini pravu planinu skladnih propor
cija u prostranoj sidonijskoj ravnici. Samo petnaestak kilometara poda
lje otkrili su i siluete dviju manjih pravilnih etverostranih piramidnih
strukutura. U odnosu na gorostasne piramidne objekte na Marsu, nae
najvee piramide i Velika sfinga na Gizakom platou kod Kaira su toliko
malene da u usporedbi s njima podsjeaju na kamene igrake pravilno
poslagane u zagasito-utom pustinjskom pijesku.
Hoagland prvi logiki zakljuuje da je snimljena geoloka struktura
pravilna izgleda na snimku broj 35A72 vjerojatno gorostasna petero-
strana piramida simetrine strukture koja je, ini se, doivjela znatno
udarno oteenje. U znak priznanja za to znaajno otkrie on naziva ovu
piramidalnu planinu inicijalima njihova prezimena te se o njoj u sred
stvima javnog priopavanja, strunim radovima i na web-stranicama
otada govori kao o "D&M piramidi."
Oito je - naglaava dalje Hoagland - da je glavna os simetrije te
piramidne strukture izravno orijentirana prema licu. Neto kasnije
Torun i suradnici, pomno analizirajui geomorfoloke aspekte tog goro
stasnog piramidalnog objekta, nadalje zakljuuju da one nisu mogle biti
formirane niti jednim danas poznatim geolokim procesom. Na snimku
se na istonoj strani te piramide prilino jasno uoava neka duboka u
pljina ije dno zbog sjene nije vidljivo, kao i kod veine kratera na orbi
talnim snimcima Marsa. Ta osobitost D&M piramide izazvala je ubrzo
pravu lavinu razliitih spekulativnih razmiljanja i burnih polemika.
Najvei broj istraivaa zagovarao je te i dalje ustrajno zagovara
tezu da je ta ogromna upljina posljedica eksplozijske penetracije, to
je naravno vrlo logino ako se prihvati stajalite da je dolo do udarnog
prodora nekog masivnog tijela (meteorita) i zatim njegove eksplozije
ogromnih razornih uinaka unutar masiva piramide. Ta hipoteza, koliko
god se na prvi pogled inila matovitom i nestvarnom, ipak ima eleme
nata za ozbiljnije promiljanje.
Naime, dislokacija okolnog materijala koji je mogao biti izbaen usli
jed pretpostavljene snane eksplozije je oigledna, a na snimcima je ona
vrlo jasno uoljiva desno od sredita D&M piramide. Na njima se, unato
niskoj rezoluciji, takoer prilino dobro naziru velike naslage materijala
oko istone i zapadne strane ove ogromne piramidalne strukture kao i
naboranost polukrunog dijela na njezinoj najjunijoj prevlaci (faseti).
 Valja istai da je posljednjih desetak godina postojanje D&M pira
mide, unato prilino dobrim Vikingovim snimcima, i dalje sueljeno s
velikim upitnikom. Naime, 1992. godine je prema Marsu bila uspjeno
lansirana amerika automatska sonda Mars Observer. Do 21. 08.
1993. g., neposredno prije njezina planiranog ulaska u putanju oko
Crvenog planeta, ona je uredno prikupljala razliite podatke s Marsa te
je, izmeu ostalog, odailjala i snimke podruja Sidonije. Ubrzo nakon
toga Mars Observeru se, slino kao sovjetskom Fobosu-2 krajem oujka
1989. godine, odjednom misteriozno gubi svaki trag.
U odnosu na prethodne orbitalne snimke prilino niske rezolucije
nainjene Vikingovim kozmokamerama odjednom, na temelju kvalite
tnijih Mars Observerovih snimaka, u pogledu D&M piramide dolazi do
neobinog i zauujueg obrata. NASA je nakon odreenog vremena
objavila da fotografije D&M piramide dobivene od Mars Observera
jasno pokazuju da se uope ne radi o piramidalnoj strukturi, ve o ve
likom peterostranom krateru!? Objanjenje o nainu nastanka takvog
geometrijski pravilnog atipinog kratera koji ak baca dugaku sjenu na
uspavanu Sidonijsku ravnicu, dakako, nije dano.
to se to zbilo izmeu Vikingovih i Mars Observerovih snimanja? Je li
u pitanju vea promjena konfiguracije Marsove povrine izmeu ta dva
orbitalna snimanja ili neka optika varka? Nita od svega toga. NASA
preko svojih glasnogovornika i dalje uporno tvrdi da su Observerove
fotografije piramidalna kratera iz Sidonije jedine vjerodostojne, dok su
prijanji Vikingovi snimci zapravo bili posve krivi, tek udne igre svjetlo
sti i sjene, i ishitrene interpretacije subjektivne vizualne predodbe.
Za sve koji nisu upueni u uobiajenu Nasinu manipulativnu reto
riku zaista je vie nego udno i iznenaujue kako se oko 1,4 kilometra
visoka peterostrana D&M piramida opsega osnovice oko 7 kilometara,
koja baca jasno vidljivu sjenu na tlo, pri boljoj rezoluciji Mars Observe
rovih kozmo-kamera odjednom posve uruila te postala velikom udu
binom - kraterom piramidna oblika kilometarskih dimenzija.
Zakljuak o svemu tome preputamo itatelju uz preporuku da kri
tiki prati to e se s tim u svezi dalje zbivati tijekom godina koje slijede.
Velika je nada Europska agencija za istraivanje svemira (ESA), a prvi
rezultati njezine automatske sonde Mars Express neprocjenjiv su napre
dak za civilnu znanost i sveukupni nemilitarizirani i slobodarski svijet.
Pri tome valja prvenstveno imati na umu da je NASA vrlo mona
dravna organizacija iji je zadatak nevojno istraivanje svemira i po
traga za izvanzemaljskim ivotom. Ako u okviru tih istraivanja njeni
znanstvenici naiu na bilo kakve tragove ili naznake izvanzemaljskog
ivota, oni te podatke ne smiju javno objaviti. Razlog tome je bojazan da
bi takva senzacionalna epohalna otkria mogla ozbiljno uzdrmati pa ak
i ugroziti nau prividno monu, modernu te odvie materijalistiki ori
jentiranu zapadnu civilizaciju koja poiva na veoma krhkim duhovnim
temeljima koji bi, kod iole jaeg potresa, mogli nepopravljivo popucati.
Stoga se strogo povjerljiva epohalna otkria istraivanja svemira
priopavaju u cijelosti samo odabranoj politikoj eliti i visokim vojnim
krugovima vodeih svjetskih sila, dok se iroj javnosti, koja porezima
izdano puni javni proraun iz kojeg se ta iznimno skupa istraivanja
financiraju, ve godinama sustavno "baca" pijesak u oi te joj se samo
povremeno i strogo dozirano serviraju tek beznaajne mrvice da bi ste
kla osjeaj da istraivanja svemira napreduju te da golem porezni novac
namijenjen tome nije potroen uzalud. Na tim beznaajnim informacij
skim mrvicama javnost mora biti duboko zahvalna.
R. Hoagland, danas jedan od vodeih neovisnih amerikih znan
stvenih opozicionara, dri da su orbitalni snimci navedenih struktura
u podruju Sidonije moda jedno od najvanijih otkria u povijesti o
vjeanstva. S tim u svezi on je svojevremeno izjavio: "Svojim letjelicama
obili smo udaljen svijet kojeg do tada nikada prije nismo vidjeli izbliza i
tamo smo ugledali sebe. To je ok koji prodire u srce svih naih predodbi,
vjerovanja i religija. Mogunost da se sve to odjednom promijeni prestravila
je znanstvenike i oni su o tome odluili utjeti!'
Orbitalni snimci lica i D&M piramide u podruju Sidonije - koje
je uz znatno veu rezoluciju nainila u travnju 2002. godine orbitalna
stanica Mars Odyssey, a sredinom rujna 2003. i Mars Global Surveyor
- vjerodostojno su potvrdili ispravnost Torunove i Hoaglandove inter
pretacije danas ve povijesnih niskorezolucijskih i, s obzirom na detalje,
ne odvie jasnih Vikingovih snimaka.
Tim veoma jasnim visokorezolucijskim snimcima novijeg datuma
napokon je argumentirano demantirana proizvoljno iskonstruirana
hipoteza namijenjena iroj javnosti da su ti neobini pravilni geoloki
objekti na povrini Marsa nastali spontano zbog dugotrajnog djelovanja
diferencijalne erozije ili erozije uslijed vjetra! Da je to kojim udom isti
na bila bi to trijumfalna pobjeda sluajnosti iza koje stoji tek beznaajno
malena vjerojatnost.
Tom van Vlandern, uvaeni ameriki znanstvenik, autor triju zapa
enih knjiga s podruja astronomije i nebeske mehanike te struni su
radnik Univerziteta Maryland, na konferenciji odranoj 5. travnja 2001.
godine u National Press Clubu u Washingtonu prikazao je 50-ak dotad
iroj javnosti nepoznatih visokorezolucijskih orbitalnih snimaka povr
ine Marsa koje je tijekom svoje misije nainio svojim kozmokamerama
Mars Global Surveyor. Na njima se, po njegovu uvjerenju, manje ili vie
jasno naziru, uz ve spominjano lice i D&M piramidu, neke ogromne
artificijelne strukture antropomorfna ili pravilna geometrijska oblika na
drugim lokacijama povrine Marsa.
On dri da one nisu mogle nastati spontano dugotrajnim djelova
njem prirodnih sila i procesa ve da su ih neko vrlo davno, vjerojatno
jo prije nekoliko stotina tisua ili ak milijuna godina, nainila neka
inteligentna bia koja su obitavala na Marsu i tamo uspostavila svoju
visoku civilizaciju kadru za takve velebne graditeljske pothvate. Tom
prilikom je pred okupljenim novinarima ustvrdio: Mnogo od onog to
je snimljeno na Marsu ima antropomorfni ili zemaljski oblik. Slike s Marsa
daju veu vjerojatnost pretpostavkama da je ljudska vrsta presaena na
Zemlju!
Da bi se otkrila istina o uoenim tragovima ivota treba to hitnije
temeljito ispitati sve raspoloive orbitalne snimke povrine Marsa, za
kljuio je svoje izlaganje Tom van Vlandern koji ve vie godina angai
rano djeluje kao neovisni znanstvenik na temama i sadrajima koji su u
suprotnosti sa slubenim astronomskim stajalitima i teorijama.
Promatrajui zbunjujue snimke misterioznog ljudskog lica koje
moda ve stotinama tisua ili mnogo vie godina sa suzom pod de
snim okom netremice zuri u nedokuive svemirske dubine te niza drugih
geometrijskih pravilnih objekata to su ih iz orbite oko Marsa snimile i
uputile radio-vezom na Zemlju amerike sonde Viking-1 i Viking-2, valja
se neizostavno prisjetiti i jednog veoma zagonetnog proroanstva koje je
jo sredinom XVIII. stoljea u pisanom obliku dao praki rabin i mistik
R. Lowenstein (1702.-1771). U slobodnom prijevodu ono glasi ovako:

"Ugledat ete ovjeka gdje ni jedno ljudsko bie ne bi smjelo biti,

Ugledat ete grad tamo gdje ga nitko od vas nije izgradio.
Stajat ete i razmiljati, ali pravu istinu neete spoznati.
I tako ete okamenjeti u tami i neznanju vi koji sve znate!"

ini se da je tek epohalno otkrie tih neobinih struktura na danas

posve devastiranoj i pustoj povrini Marsa dalo pravi smisao tajnovi
tom Lowensteinovu proroanstvu koje je ve gotovo posve utonulo u
zaborav.
 Dramatina zavrnica leta BA 5061

Naveer 6. sijenja 1995. godine Boeing 737, putniki zrakoplov Brit

ish Air Waysa, na letu broj BA 5061 iz Milana za Manchester upravo se
nalazio u zavrnoj fazi leta u koridoru povrh junog dijela Peninskog
gorja, pripremajui se za sputanje na pistu manchesterske zrane luke
Ringway. Unato mranom zimskom vremenu vidljivost je bila dobra i
iznosila je desetak kilometara.
U 18.48 sati, dok je zrakoplov ponirao - slijedei uobiajeni rutinski
protokol slijetanja - i jo se nalazio povrh prostranog vunastog oblanog
pokrivaa na visini od oko 4.000 metara, kapetan Roger Wills se izne
nada grevito skupio na svojoj pilotskoj stolici, a kopilot Mark Stewart
je naglo pognuo glavu nakon to su ugledali kako im neto velikom
brzinom juri ususret.
Obojica su u trenu instinktivno reagirala na gotovo neizbjean sudar
u zraku s nepoznatim leteim objektom udnovata oblika srebrnasto-
sive boje koji im se strelovito pribliavao. Silna grmljavina stravino
je tutnjila nebom oko 2-3 sekunde parajui putnicima ui, a samo tren
kasnije iznenadan silovit zrani udar doslovce ih je prikovao za naslo
ne sjedala zrakoplova. Nepoznati objekt je proletio tako blizu s njihove
donje desne strane da se zrakoplov od siline nastalog zranog vrtloga
veoma snano zatresao oko uzdune osi.
Unato svemu kapetan Wills nije izgubio glavu. Sauvavi prisebnost
duha uspio je u tim sudbonosnim trenucima odrati kontrolu nad uzdr
manim zrakoplovom i veoma ustraenim putnicima, a odmah zatim i
radio-vezom alarmirati kontrolu leta: "Upravo me je velikom brzinom
presreo objekt u obliku klina tik pored nae desne strane. Sudar je izbjegnut
u posljednji trenutak!"
Odmah je uslijedio odgovor kontrolora leta iz manchesterske zrane
luke: "Na radarima nema nieg vidljivog! Nije li to zrakoplov?"
"Ima svjetla, uope ne nalikuje zrakoplovu, a i prebrz je!" - decidirano
je odgovorio kapetan Wills koji je, kao iskusan pilot, veoma dobro po
znavao sve tipove civilnih i vojnih zrakoplova. Samo petnaestak minuta
kasnije zrakoplov sa ezdeset putnika, koji nisu bili zapravo svjesni ve
like opasnosti koja je, sreom, bila izbjegnuta u posljednji tren, sletio je
bez tekoa na pistu Ringwaya.
Pred istranim povjerenstvom britanskog civilnog zrakoplovstva
(Civil Air Authority) zaduenom da detaljno ispita taj zrakoplovni inci
dent kopilot Mark Stewart o tom bliskom susretu s NLO-om izjavljuje
sljedee: "Upravo sam se pripremao za sputanje, kad se to dogodilo. In
stinktivno sam uhvatio komandu za upravljanje zrakoplova da bih izbjegao
sudar. No, nisam je uspio ni pomai, a nepoznata letjelica je ve promijenila
smjer leta brzinom i na nain za koji nikad nisam mislio da je mogu"
Kapetan Wills u svojoj izjavi istoj komisiji iznosi za naa iskustva
neshvatljive momente:"Ta tajanstvena letjelica srebrnaste boje nije imala
ni pilotsku kabinu ni prozore. Bili su vidljivi jedino ispuni otvori. Bila
je osvijetljena malenim, bijelim svjetlima poput boinog drvca. Na do
njem dijelu trupa imala je tamnu prugu."
Tijekom istovremenog ispitivanja u odvojenim prostorijama oba su
pilota nacrtala gotovo do u detalje identian NLO. Zatim je uslijedila ve
lika serija dugotrajnih i temeljitih munih rutinskih ispitivanja u kojima
su se nezavisni iskazi obojice pilota potpuno poklapali u svim bitnim
detaljima. Oni su, potpuno uvjereni i sigurni u sve to su vidjeli u tim
presudnim trenucima, pri svojim iskazima dosljedno ustrajali i nisu e
ljeli od njih ni u emu odustati.
Opsena istraga o tom neugodnom zrakoplovnom incidentu potra
jala je 18 mjeseci. Istrano povjerenstvo, nakon pilota i kopilota, ispitalo
je i putnike koji su bili na tom letu. Njihovi iskazi su se takoer malo ili
nimalo razlikovali od iskaza pilota i kopilota. Temeljite provjere eviden
cija kontrole leta pokazale su da tada u blizini nije bilo nikakvog civilnog
ili vojnog zrakoplova.
Naposljetku, na sveope iznenaenje javnosti, istrano je povjeren
stvo, pritijenjeno vjerodostojnim izjavama obojice pilota i putnika, bilo
prinueno zakljuiti da je opasan bliski susret putnikog zrakoplova s
NLO-om nadomak manchesterske zrane luke Ringway 6. sijenja 1995.
godine na letu broj BA 5061 iz Milana za Manchester doista bio stvaran
dogaaj u kojeg se ne treba sumnjati.
Ve je godinama dobro poznata alosna injenica da profesionalni
piloti vrlo nerado prijavljuju bliske susrete s NLO-ima jer se time ne
izbjeno izlau podsmijehu kolega, a nerijetko gube i posao. Prijavom
vienja NLO-a oni izvrgavaju sumnji svoje psihike sposobnosti koje su
u njihovu zahtjevnom zanimanju presudne te stoga moraju biti bespri
jekorne.
Kapetan Wills i kopilot Stewart zadrali su nakon provedene istrage
svoja radna mjesta prvenstveno zato to niti u jednom trenutku tijekom
dugotrajnih ispitivanja nisu imali nikakve dvojbe u ono to su vidjeli te
stoga to su taj okantan bliski susret s NLO-om u svim bitnim elemen
tima gotovo istovjetno opisali i ispitani putnici njihova Boeinga 737.
 Nakon dovrenja maratonske istrage o tom neospornom bliskom
susretu zrakoplova s NLO-om londonski list Daily Mail objavio je 5.
kolovoza 1996. godine, nakon niza registriranih brojnih bliskih susreta u
zranom prostoru Engleske i na njenom teritoriju prije ovog incidenta,
turu ali vrlo znaajnu vijest "da je predstavnik Ministarstva zrakoplov
stva juer potvrdio postojanje leteih tanjura".
Njegova kratka izjava uslijedila je tek nakon snanog pritiska ja
vnosti uznemirene tim incidentom i ozbiljno koncipirane TV-emisije o
brojnim bliskim susretima s NLO-ima u Engleskoj koji izmiu svakom
pokuaju racionalnog objanjenja. List Daily Mail u tom lanku navodi
kako ve dulje vrijeme postoji tajni vladin program praenja kretanja
NLO-a koji potvruje postojanje takvih letjelica s nevjerojatnim brzi
nama leta, ubrzanjima i gotovo nepojmljivim manevarskim sposobno
stima. Prema Daily Mailu, sline aktivnosti diskretno provode ve dulje
vrijeme i vlade nekih drugih zemalja.
"Izgleda da na visokoj vladinoj razini ne postoje osobe koje bi su
mnjale u mogunost ivota na drugim planetima. Osim toga, u zapovje
dnitvu zrakoplovstva imamo ovjeka posebno zaduenog za tajnovite
pojave neidentificiranih letjelica" - dodao je predstavnik britanskog Mi
nistarstva zrakoplovstva u svojoj izjavi za tisak.
Na kraju valja istai da taj neugodan i potencijalno veoma opasan
bliski susret zrakoplova s NLO-om nije jedini koji je vjerodostojno pro
vjeren. Do sada je takvih manje ili vie opasnih bliskih susreta diljem
svijeta zabiljeeno na desetke.
Vie ih je bilo potvreno i putem radarskog odraza pa stoga u nji
hovu realnost ne treba sumnjati. Oni se, kad god je i koliko je mogue,
skrivaju, zatakavaju i preuuju kako javnost o njima ne bi nita saznala.
Pilotima i lanovima posade ak se izriito zabranjuje da o takvim ne
zgodnim incidentima u zranom prostoru daju bilo kakve izjave novina
rima, uz jasno izreenu prijetnju da bi, u protivnom, mogli lako izgubiti
posao.

Izvanzemaljski entitet i NLO-fenomen

U suvremenom civilizacijskom ustroju izraz "izvanzemaljski entitet"

(IE) najee se tijesno povezuje, ili ak poistovjeuje, s NLO-dogaaji-
raa, odnosno vijestima vezanim uz pojavu i zamjedbu neidentinciranih
leteih objekata (NLO-a).
 U svom cjelovitom znaenju pojam izvanzemaljski entitet, koji
podrazumijeva inteligentno bie visokoorganizirane izvanzemaljske
zajednice, nadilazi pojam NLO-a. Skraenica IE, ili veoma popularna
engleska inaica ET, odnosi se na svaki zamijeeni i registrirani fenomen
na zemaljskom tlu i u atmosferi, na tlu oblinjih nebeskih tijela (Mje
sec, Mars i njegovi majuni sateliti Fobos i Deimos, Jupiterovi sateliti te
Venera) kao i na subjekte IE-a ili bilo kojeg oblika njihove materijalne
kulture u svemirskom prostoru. To mogu biti razne graevine ili njihovi
ostaci, letjelice, ureaji, intervencije u okoliu, energetske mree, prome
tnice, zagonetni bljeskovi i eksplozije te tome slino.
Pri tom nije bitno je li rije o tragovima, ostacima, ruevinama, krho
tinama ili pak o umjetnoj izraevini koja je u uporabi. Zbog iroke i sve
ope rasprostranjenosti uglavnom emo rabiti pojmove NLO-sluajevi
i NLO-dogaaji, imajui pri tome u vidu naveden iri smisao potonjeg
pojma koji ravnopravno obuhvaa Zemlju i njoj susjedna nebeska tijela
te, u najirem smislu, i sam svemirski prostor.
Tijekom nama znanog povijesnog doba, a nema bitnog razloga za
iskljuivanjem mnogo dugotrajnijeg pretpovijesnog doba, ovjek se na
razliitim tokama Zemlje i u razliitim epohama povremeno susretao,
ili je barem ivio u takvom uvjerenju, s raznovrsnim oblicima i trago
vima izravne ili neizravne prisutnosti izvanzemaljskih entiteta, koje je u
svojoj neukosti najee poistovjeivao s bogovima, te njihovih tvore
vina. U daljoj ili blioj prolosti ti su se manje ili vie bliski susreti zbi
vali preteito na tlu i u nioj atmosferi, a posljednjih tridesetak godina,
zahvaljujui silnom napretku u tehnologiji automatskih istraivakih
svemirskih sondi i svemirskih letjelica s ljudskom posadom, takoer na
tlu i u orbiti dostupnih nam oblinjih nebeskih tijela Suneva sustava
(Mjesec i Mars).
Dosad prepoznati tragovi i svjedoanstva u kamenu, drvetu, kerami
ci i slino naena u piljskim obitavalitima (pra)ovjeka kamenog doba
te u ranim nastambama i naseljima pretpovijesnog i ranog povijesnog
doba u Europi brojni su i veoma raznoliki. Takvi nalazi s crtanim, iskle
sanim ili ugraviranim motivima - koji izgledom neodoljivo podsjeaju
na dananje svemirske letjelice, svemirske skafandere i druge elemente
svemirske tehnologije - te motivi (bliskih) susreta s humanoidnim ili
ak nehumanoidnim izvanzemaljskim biima osobito su brojni u Sre
dnjoj i Junoj Americi, Africi, Aziji, Australiji i Oceaniji.
Danas sve vie prevladava uvjerenje da sva ta veoma ratrkana, ali i
prilino bogata dokumentacija na piljskim stijenama i peinama diljem
svijeta, na mezopotamskim glinenim ploicama, masivnim kamenim
ploama i stupovima egipatskih hramova te papirusima nikako ne
moe biti rezultat matarija ili fantazmagorinih mitolokih uprizorenja.
Komparativnom analizom i kritikim vrednovanjem te i takve ostav
tine naih predaka drimo da je ona mogla proizai samo na temelju
mnogobrojnih stvarnih vienja NLO-a i susreta s pripadnicima izvan
zemaljskog entiteta.
ak i kad je rije o sagama, legendama ili o mitskim biima vrijedi se
prisjetiti stava uglednog vicarskog psihologa, psihoanalitiara i filozofa
Carla Gustava Junga (1875.-1961.) koji o njima kae: "Za mene su mitovi
najstariji do nas doprli izvjetaji povijesti ovjeanstva, dakle izvjetaji o
nekadanjoj stvarnosti."
Kao to je ve reeno, prva medijski zapaena suvremena percepci
ja NLO-fenomena zbila se u lipnju 1947. godine kada je, zahvaljujui
slavnom svjedoenju amerikog poslovnog ovjeka i pilota Kennetha
Arnolda o vienju devet plosnatih, sjajnih poludiskolikih leteih obje
kata u pravilnom formacijskom rasporedu, na brzinu skovan danas
popularan, posvuda udomaen i neiskorjenjiv medijski naziv letei
tanjur.
Da bi unaprijed bili iskljueni slini prirodni i optiki fenomeni, kao
to su, primjerice, u ruskim izvorima esto spominjane zrane anoma
lije - koji se spominju u znatnom broju kod individualnih svjedoenja
struno nekompetentnih osoba - termin za NLO ili njegov uvrijeeni
popularno-novinarski pandan letei tanjur podrazumijeva inteli
gentno voen neidentificirani letei objekt koji u svom oitovanju u
atmosferi, ili prizemljen na tlo, ne slii bilo kojem poznatom prirodnom
fenomenu ili opepoznatoj ljudskoj tvorevini.
Takoer valja imati na umu da NLO-i nuno ne moraju biti izvan
zemaljskog podrijetla. To mogu biti i nepoznate (super)tajne pokusne
vojne letjelice specifina oblika i namjene te izuzetnih manevarskih
sposobnosti za koje je velika veina sluajnih svjedoka koji ih imaju
prilike vidjeti ili ak snimiti, najee u blizini vojnih ispitnih poligona,
nepokolebljivo uvjerena da su izvanzemaljske letjelice.
U drugoj polovini XX. stoljea je za potrebe objektivnog razvrstava
nja sve brojnijih bliskih NLO-vienja ili NLO-dogaaja razraen novi
pojmovni okvir. On slui objektivnoj klasifikaciji raznovrsnih vidova
NLO-fenomena definiranjem pet tipinih kategorija tzv. bliskih susreta
(BS). Njihovi toni opisi dani su na kraju knjige u Prilogu 3 pa ih stoga
ovdje neemo ponavljati.
 Posljednje desetljee XX. stoljea obiluje zapanjujuim brojem zabi
ljeenih NLO-dogaaja osobito usredotoenim na neka podruja SAD-a
i biveg Sovjetskog Saveza. Po broju vienja odmah iza njih slijede Me
ksiko i ile. Gotovo da ne proe dan bez medijskih izvjetaja o spalje
noj travi, savrenim krugovima i pravilnim formacijama geometrijskih
likova otisnutim u itnim poljima (piktogramima), o vienju formacija
trokutastih, diskolikih, elipsoidnih ili vretenastih NLO-a nevjerojatnih
manevarskih sposobnosti i zapanjujue brzine leta ili o misterioznim
te tehnoloki savrenim kirurkim sekcijama ivotinja na panjacima
(uglavnom goveda, teladi i ovaca).
Posljednjih godina u tom pogledu vodeu ulogu imaju informacij
ski megamediji (globalne komunikacijske mree) koje putem gotovo
nepreglednog broja manje ili vie (ne)ozbiljnih web-stranica iznose
brojne tvrdnje, svjedoenja i donose snimke o sve uestalijoj zemaljskoj
prisutnosti NLO-a ak nekoliko skupina izvanzemaljskih entiteta. Zani
mljivo je da ivopisni zapisi o dolascima izvanzemaljaca (deva, asura) i
njihovom kontaktiranju s ljudima postoje i u tisuama godinama starim
vedskim spisima.
Tako se na sanskrtu, veoma sloenom jeziku vedskih spisa, za pripa
dnika rase izvanzemaljskih bia koji se tjelesnim izgledom bitno razliku
ju od moderne ljudske vrste koristi sloenica kimpurusha. Ona se moe
prevesti upitnom reenicom: Je li ovjek?

kim purusha
je li? ovjek

Ekstremni ufolozi ve godinama uporno tvrde da jedna ili moda

ak dvije skupine izvanzemaljaca ve dulje vrijeme imaju uspostavljene
supertajne kontakte s predstavnicima vojnih vlasti SAD-a, gospodarski
i vojno najmonije svjetske sile, a moda ak i sklopljen sporazum s taj
nom grupom MJ-12, uz pristanak Nacionalnog vijea sigurnosti. Dri se
da je tu tajnu grupu jo 1947. godine osnovao tadanji ameriki pred
sjednik Harry S. Truman (1884.-1972.) Smatra se da je jedan od njenih
voa kasnije bio i karizmatini politiar Henry Kissinger (1923.-), neka
danji ministar vanjskih poslova SAD-a i nobelovac.
Ne moe se iskljuiti mogunost da su amerike vlasti za takav mo
ebitni deal (pogodbu) bile nagraene transferom znanja o veoma sloe
nim i osjetljivim tehnologijama proizvodnje i programiranju mikroipa.
To je u samo dvadesetak godina dovelo do enormnog zamaha raunalne
tehnologije koji svojom dinamikom i rezultatima posve proturjei dobro
poznatoj logici sporohodnih zemaljskih otkria i potrebnog vremena
od njihova dozrijevanja do komercijalne primjene.
Na drugoj strani, vojne vlasti su za dokazanu kooperativnost i
konspirativnost vjerojatno bile od IE-a nagraene transferom nekih
kljunih tehniko-tehnolokih znanja koja su omoguila munjevito brzo
razvoj i uvoenje u operativne postrojbe jedinstvenog, radarski nevi
dljivog (stealth) lovca F-117 i bombardera B-2 te nadzvunog sustava
naoruanja poznatog po imenom Joshua. Te tvrdnje proizlaze iz omiljele
hipoteze krugova ekstremnih ufologa poznate kao "teorija o tehnolokoj
razmjeni izvanzemaljaca i vlade SAD".
Moe li se sva ta silina manje ili vie vjerodostojno zabiljeene le
peze pretpovijesnih, povijesnih i suvremenih svjedoenja, piljskih i
peinskih crtea, fotografskih snimaka, filmskih i video zapisa, na stoti
ne zemaljskih i sve vie izvanzemaljskih tragova ili znakova postojanja
vrlo vjerojatne dugotrajne prisutnosti izvanzemaljske inteligencije na
Zemlji, Mjesecu i Marsu naprosto - zbog neijih uskih sebinih interesa
- proglasiti masovnom histerijom? Moe li sve navedeno biti tek rezultat
masovne psihoze kao reakcije na sve zahtjevnije, napetije i neizvjesnije
uvjete ivljenja pripadnika sve brojnijeg, siromanijeg i duhovno sve de-
zorijentiranijeg ljudskog roda koji u NLO-ima nalaze spasonosni izlaz za
svoje nakupljene konfliktne situacije i frustracije?
Popisu moguih psiholokih, fizikih, civilizacijskih i slinih teza te
vrste nema kraja. tovie, on se posljednjih godina ak smiljeno proi
ruje. Tako se, primjerice, brojnim NLO-svjedoenjima, a posebice vje
rodostojnim, uporno suprotstavljaju nedovoljno uvjerljive i ve davno
potroene teze o:

meteorolokim balonima (aerostatima);

vienjima pod nekim udnim kutom Venere, Marsa i sjajnih
zvijezda, pa ak i onda kad u trenutku opaanja NLO-a uope
nisu bile vidljive;
vienju preleta sjajnih umjetnih satelita ili meteora;
vienju oblaka neobina oblika i nakupina plinova;
vienju kuglastih munja;
taktikim manevrima vojnih letjelica praenim posebnim
svjetlosnim efektima;
tajnim orujima velikih sila;
 neslanim alama i namjernim podvalama pojedinaca i skupina;
izmiljotinama radi izlaenja (iskakanja) iskompleksiranih
pojedinaca iz mraka anonimnosti te
koritenju letjelica dobivenih od izvanzemaljaca itd.

U svemu tome, radi pokuaja ispravne evaluacije ove krajnje sloene

i teko uhvatljive pojave, moe se postaviti samo jedno sredinje pitanje:
"Kakav pristup odabrati u analizi i procjeni jedne medijski inscenirane
i/ili realne informacijske eskalacije tema o NLO-ima i njihovim inteli
gentnim (izvanzemaljskim) posadama?"
Odmah valja istai da ne postoji niti jedan jednostavan kriterij po
kojem bi se neki filmski, video ili fotografski snimak odnosno novinski
napis, lanak ili ak publikaciju specijaliziranu za NLO problematiku
moglo "a priori" ocijeniti vjerodostojnim ili nevjerodostojnim mate
rijalom. Uvrijeeno puko nizanje opisa pojedinih sluajeva vienja
NLO-fenomena u raznim okolnostima kojima su ve dulje vrijeme
(pre)zasieni tiskovni mediji uz uobiajeni redakcijski stav i komentar
koji varira u irokom rasponu od "apsolutne vjerodostojnosti" sve do
"tragikomine lakrdije" - samo po sebi nita ne rjeava niti nudi iole
znaajan kvalitativan pomak u vrednovanju i razrjeavanju tog krajnje
sloenog fenomena.
U tom pogledu su takoer gotovo posve nekorisne i brojne viso-
konakladne knjige i knjiice bombastinih naslova objavljene diljem
svijeta. U njima se, kao u tiskovnoj crnoj kronici, uglavnom samo redaju
te nedovoljno kritiki opisuju brojna vienja NLO-a i agresivnih izvan
zemaljaca koji kriomice otimaju ljude, siluju ene ili svirepo sakate ivo
tinje na panjacima. Sve to iznosi se bez ikakva dublja kritika zalaenja
u samu bit NLO-fenomena i njegova znaenja.
Drimo da bi se takve bombastine i senzacionalistiki provokativne
prikaze moglo prvenstveno svrstati u tiva razonode i razbibrige, to je
moda i vodei ureivaki cilj njihovih stvaratelja. Njima najee nije
stalo do traganja za istinom istine kakva jest ve do jeftinog i bunog
senzacionalizma te dostizanja ciljne skupine to redovno prati na brzi
nu ostvarena dobra zarada prodajom visokih naklada popularno zvanog
utog tiska i depnih izdanja knjiica sumnjive kvalitete.
U ozbiljnom istraivanju NLO-fenomena neizbjeno se u prvi plan
namee definiranje pristupa. On bi prvenstveno trebao metodoloki na
dii slabosti ak i pretencioznijeg kvalitativnog razmatranja bilo kojeg
izdvojenog ili aktualnog bliskog susreta kojeg ufolozi najee vrednuju
prema nizu od 12 uobiajenih kriterija koje je jo krajem 60-ih godi
na prolog stoljea razradio amerikom astronom i uvaeni istraiva
NLO-fenomena dr. sci. J. Allen Hynek.
U samoj naravi promatrane pojave mogua su raznovrsna meteoro
loka, svjetlosna i druga ogranienja, a to, dakako, ne daje mogunost
utemeljenja niti uvjerljive indicije, a kamoli tvrdnje ili zakljuka. Drimo
da se ovdje kao jedini pravi izlaz pojavljuje kritiko vrednovanje i pre
tvaranje NLO-pojava i sluajeva u NLO-dogaaje neposrednom procje
nom na najmanje tri razine:

kvantitativno-statistikoj;
kvalitativno-ekspertnoj te
simultana izvjea struno kompetentnih pojedinaca (piloti,
radaristi, astronauti, vojno osoblje itd.) te strunih udruga.

to kazuje statistika NLO-pojava?

Poslijeratna 1947. godina u suvremenim NLO-analima dri se ka-

menom-meaem suvremene NLO problematike prvenstveno zbog
svjedoanstva Kennetha Arnolda i, to se smatra jo vanijim, nikad
slubeno potvrenog pada NLO-a kod Roswella, o emu ak postoje
izvorni (?) filmski snimci i zapisnik o obdukciji izvanzemaljca (Prilog
1). Posebice upada u oi podatak da su Amerike zrakoplovne snage
(USAF) do 1965. godine evidentirale vie od 10.000 izvjea o vienju
NLO-a.
Iz toga slijedi da je u nepunih 18 godina samo u SAD-u prikupljeno
toliko izvjea o vienju NLO-a, koji se nerijetko kreu naim nebom
brzinama i na nain koji se posve razlikuje od letjelica izraenih ljud
skom rukom, da se u prosjeku radi o vie od 1,5 sluaja dnevno. Taj
brojani podatak nedvojbeno rjeito govori u prilog verifikacije NLO-
sluajeva kao realnih fenomena. Mnoga svjedoenja o NLO-pojavama i
dogaajima nipoto se ne mogu olako paualno odbaciti kao neosnova
na i izmiljena, premda meu njima neosporno ima podosta i takvih. U
prilog toj hipotezi rjeito govori sljedei primjer.
U namjeri da provjeri koliko su ljudi skloni izmiljanju NLO-vie-
nja, astronom Patrick Moore nainio je neobian eksperiment. Redakciji
lokalnih novina poslao je pismo u kojem je lano naveo da je ugledao
NLO. Samo nekoliko dana nakon objave njegova pisma ak je dvade-
setak itatelja redakciji pismeno potvrdilo da je u isto vrijeme kad i on
takoer vidjelo isti (izmiljeni) NLO!
Unato mnogim izmiljenim NLO-vienjima u prilog realnosti
NLO-fenomena zabiljeenih u posljednjim desetljeima diljem svijeta
nedvojbeno najbolje svjedoi velika baza podataka pod imenom UFO-
CAT koju vodi Centar za prouavanje NLO sluajeva u Illinoisu. U njoj
je tijekom 15 godina (1967.-1981.) bilo, po utvrenim kriterijima, regi
strirano oko 60.000 NLO-izvjea iz ak 113 zemalja - dakle prosjeno
4.000 godinje!
Premda je ukupan broj evidentiranih vienja NLO-fenomena u
svijetu na prvi pogled doista pozamaan i impresivan, on moe lako
zavarati te ostaviti dojam nevjerojatne uestalosti i gotovo svakodne
vne ope prisutnosti NLO-pojava, to onda moe lako odvesti u krivom
smjeru. Da bi se o tom nimalo jednostavnom fenomenu stekao dublji
uvid i da bi ga se doslovce "spustilo na zemlju" potrebno je prvo odrediti
prosjenu gustou njegova pojavljivanja tijekom godine po kvadratnom
kilometru Zemljine povrine. Jednostavan raun pokazuje da je ona izu
zetno malena i da iznosi samo

= 7,83 10 - 6 /(km 2 god).

Uz pretpostavku da je prosjena povrina vidokruga ovjeka-proma-

2
traa projicirana na tlo u najboljem sluaju 25 km vjerojatnost pojave
NLO-fenomena nad tim sektorom tijekom jedne godine iznosi tek ne
znatnih
2 -6 2 -4
25 k m x 7,83 10 / (km god) = 1,96 10 / god.

To znai da se tijekom deset tisua godina u vidokrugu nad tim se

ktorom mogu, prosjeno uzevi, oekivati tek dvije registrirane zamje-
dbe neke od NLO-pojava!
Uz vrlo optimistinu pretpostavku da ovjek svakodnevno dva sata
ciljano promatra nebo u svom vidokrugu u nadi da e primijetiti neku
NLO-pojavu tada je vjerojatnost da tijekom razdoblja od 50 godina (pri
mjerice u dobi od svoje 10. do 60. godine) opazi barem jednu od njih jo
uvijek porazno malena i iznosi svega
 Jednostavnije i jasnije reeno - od 10.000 stanovnika koji bi
svakodnevno intenzivno promatrali nebo potencijalno tek njih osmorica
imaju tijekom ivota priliku barem jednom vidjeti neki NLO-fenomen
te eventualno o njemu stei kakvo-takvo vlastito (referentno) iskustvo
i miljenje. To znai da zbog izuzetne rijetkosti njegova pojavljivanja
ogromna veina ljudi nema gotovo nikakvu ansu ikad uivo vidjeti
ikakvu NLO-pojavu. Ona za njih ostaje tek neispunjen ivotni san.
eli li zainteresirani pojedinac iz te ogromne veine ljudi o NLO-fe-
nomenu neto vie saznati stoji mu na raspolaganju kao izvor informaci
ja, uz ture i odve neodreene enciklopedijske lanke, samo neprekidno
rastua i danas ve gotovo nepregledna i teko prohodna uma najra
znovrsnijih (dez)informacija u medijima, publikacijama te na mnotvu
web-stranica. U njoj se i znalcima sve tee snai pa zato svakome nedo
voljno upuenom u NLO-problematiku prijeti opasnost da u njoj prije
zaluta i izgubi se nego to izrudari pokoju vjerodostojnu, kvalitetnu i
neusmjerenu informaciju na koju se moe osloniti.
Budui da je mogunost provjere podataka iz tih, po kvaliteti manje
ili vie dvojbenih izvora, na temelju vlastitog NLO-iskustva, kako poka
zuje prethodna procjena, praktino uzevi beznaajna, otvara se - za u
vojno-obavjetajnim i visokim politikim krugovima ve dugo aktualnu
i vruu temu o NLO-fenomenu i s njim tijesno svezanim izvanzemalj
skim entitetom - ogroman slobodni prostor za kreiranje raznovrsnih
tendencioznih manipulacija i obmana ire javnosti te uobliavanje njezi
nih stavova u poeljnom smjeru. O tome e biti vie rijei u poglavljima
koja slijede.
Zanimljivo je, nadalje, pogledati kakva je struktura registriranih NLO-
izvjea u toj velikoj i dobro sreenoj bazi podataka? Moe li se iz njih
izvui jo kakva zanimljiva pravilnost ili tendencija? Drimo da moe!
Od oko 60.000 NLO-vienja iz baze podataka UFOCAT njih oko
2.000 ili priblino 3,33%, ini vienje izvanzemaljaca odvojeno ili zaje
dno s NLO-om (bliski susreti tree vrste, BS-III), a samo njih 200, ili tek
0,33%, ulaze u skupinu bliskih susreta etvrte vrste (otmice i odvoenja
ljudi od strane izvanzemaljskih entiteta, BS-IV).
Navodne otmice Zemljana od strane nepoznatih izvanzemaljaca
ve godinama su esta i omiljena tema u mnogim tiskovinama i knjiga
ma, ali i jedan od vodeih crno-propagandnih instrumenata. Sudei po
onome to se veoma buno i na izrazito senzacionalistiki nain o njima
uestalo iznosi u medijima, moe se zakljuiti da su (izvan)zemaljske
otmice zasigurno najstraviniji i potencijalno najopasniji bliski susreti.
 Ne moe se, dakako, bespogovorno iskljuiti mogunost da su se
neke od njih zaista zbile, no drimo da ih je veina, a moda i sve, ten
denciozno kreirana, napuhana i vjeto plasirana u javnost da bi se u
glavama ljudi pobudila snana odbojnost i usadila preventivna duboka
mrnja prema pripadnicima potencijalnog izvanzemaljskog entiteta i
svemu to moe biti u svezi s njim. Neki istraivai dre da su one samo
paravan za prikrivanje supertajnih aktivnosti vlasti na podruju kontro
le i manipuliranja svijesti te moebitnih jezivih eksperimenata vojnih
znanstvenika u tajnim istraivakim centrima iji je krajnji cilj kreiranje
beutnog cybervojnika.
Prevladavaju, dakle, to s i moglo oekivati, bliski susreti prve i dru
ge vrste (BS-I i BS-II) u ak statistiki znaajnih 96,34% evidentiranih
NLO-vienja. To su NLO-i raznih veliina i oblika vieni u donjoj atmo
sferi, na tlu ili u blizini promatraa. Valja naglasiti da se danas openito
dri da na jedan prijavljeni (evidentirani) udaljeni ili bliski susret dolazi
najmanje jedan neprijavljen.
To znai da se realno moe raunati sa zapanjujuih vie od 120 tisu
a bliskih susreta u samo prvih 14 godina obuhvata datoteke UFOCAT.
Statistiki gledano, toliko brojni udaljeni ili bliski susreti ne samo da
nisu dvojbeni ve ine jednu od najmarkantnijih i najuestalijih pojava
zabiljeenih tijekom druge polovine XX. stoljea - koje nosi neslavan
epitet "stoljee ratova i najveih stradanja ovjeka."
Trea razina vrednovanja NLO-fenomena, nakon njegove kvalitati
vno-kvantitativne statistike procjene, oslanja se na slubene izvjetaje
strunih i nadlenih institucija. Ovdje se polazi od oite injenice da,
unato nizu administrativnih i drugih barijera osobne i profesionalne
naravi, stanovit broj NLO-sluajeva mora ipak biti slubeno registriran.
Oni su nepobitan dogaaj za barem dio pripadnika one populacije koja
zbog svoje profesije gotovo svakodnevno krstari nebom ili ga na neki
nain promatra. To su u prvom redu piloti i posade velikih putnikih
zrakoplova, piloti vojnih zrakoplova i helikoptera, pripadnici obalne
strae te danas sve brojniji piloti malih privatnih aviona. Njima se pri
druuje sve vei broj astronoma i astronauta ija je struna kompeten
tnost u tom pogledu takoer neupitna.
Ve po logici zakona velikih brojeva, pripadnici te populacije (koju
ine ljudi besprijekornih psihofizikih sposobnosti educirani i posebno
izvjebani za letove zrakoplovima) morali su, ako su vjerodostojne sta
tistike o kojima smo prethodno raspravljali, biti svjedocima barem po
nekog vienja NLO-a ili ak bliskog susreta s njim. U tom smislu valja
se jo jednom prisjetiti dramatinih zbivanja u samoj zavrnici leta BA
5061 te veoma tajnovitog udesa sovjetske svemirske sonde Fobos-2 u
orbiti oko Marsa.
 I S T R A I V A N J A NLO -
FENOMENA

COMETH - francuska vojna studija o NLO-ima

svojoj izvornoj nakani francuska vojna studija o istraivanjima

U NLO-pojava trebala je ostati strogo povjerljivo izvjee. No,
zahvaljujui upornom i savjesnom francuskom novinaru B. Thouanelu,
umjesto da ostane strogo povjerljiv dokument najviih dravnih i voj
nih struktura te vladinih strukovnih slubi i institucija, ona je 16. 07.
1999. godine izala pred oi francuske javnosti bez ikakvih usmjerava-
juih i dodatnih komentara. Prije nego to je s njome upoznata javnost,
poslana je na uvid francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu i tada
njem predsjedniku francuske vlade Lionelu Jospinu.
U pripremi i izradi ove ozbiljne i znakovite studije zapoete jo sre
dinom 1995. godine sudjelovali su paljivo odabrani vrhunski strunjaci
i znanstvenici - vojni i civilni znanstveni odlinici francuskog drutva.
Uvodniar ovog znaajnog dokumenta opsega 90-ak stranica je Andre
Lebeau, bivi ravnatelj CNES-a - Nacionalnog centra za svemirske stu
dije (francuska NASA, op. aut.), dok je predgovor napisao Bernard Nor-
lain, umirovljeni general s etiri zvjezdice, bivi zapovjednik francuskog
Taktikog zrakoplovstva i vojni savjetnik premijera.
Njih dvojica su - uz pridruenog im Denisa Lettyja, generala i vojnog
pilota - osnivai Komiteta za napredne studije, poznatog kao COMETA.
Taj komitet je struno tijelo koje stoji iza ove vojne studije u medijima
najee zvane naprosto samo Studija COMETA ili Izvjee COMETA. U
autorskom timu uz njih su jo bili admiral Mare Merlo, general Pierre
Bescond, vrhunski strunjak za konstrukciju oruja, Christian Marchal,
izvrni direktor Nacionalne agencije za aeronautika istraivanja (ONE-
RA) te vie drugih afirmiranih strunjaka-specijalista za podruja aero
nautike i naoruanja.
 ime se ta studija bavi i do kakvih je rezultata dovelo poduzeto
opseno kritiko istraivanje NLO-fenomena? To je nezaobilazno pita
nje koje su neprestance postavljali novinari i neutaivo znatieljna ira
javnost. Sadraj studije podijeljen je u tri dijela. To su:

injenice i iskazi - prvi dio,

Postojea saznanja - drugi dio te
NLO-i i obrana - trei dio.

Ta znaajna studija obuhvaa 14 poglavlja te sadri sedam priloga.

Njezinu okosnicu ini struna analiza pet stotina nedvojbenih NLO-do-
gaaja evidentiranih preteno u Francuskoj, a manjim dijelom izvan nje.
Oni se, u pravilu, mogu svrstati u bliske susrete prve i druge vrste (BS-I
i BS-2). Graa za te NLO-dogaaje prikupljena je kritikim odabirom
iz najrenomiranijih izvora: evidencija pri vladi, vladinih savjetnika te
zrakoplovnih zajednica drugih zemalja.
Studija je objavljena u Francuskoj pod naslovom NLO-i I OBRANA
- Na to se moramo pripremiti? Rezultat je trogodinjeg intenzivnog i
odlino koordiniranog timskog istraivakog rada.
Na temelju iscrpnog uvida u 500 pomno odabranih izvjea o ne
ospornim udaljenim i bliskim susretima, potvrenih u jednom dijelu
radarsko-vizualnom verifikacijom, istraivai su zauzeli ope stajalite
da su "brojne NLO-pojave praene od pouzdanih motritelja-svjedoka, te da
je dio vienih letjelica vjerojatno izvanzemaljskog podrijetla"
Ugledna skupina francuskih vojnih i civilnih strunjaka otvoreno je i
decidirano objelodanila stajalite o izravnoj svezanosti NLO-fenomena s
izvanzemaljskom hipotezom. Drugim rijeima, ona je jasno iznijela stav
da su NLO-i izvanzemaljski objekti koji povremeno ulaze u nau atmo
sferu vrlo vjerojatno prisutni na naem nebu ve najmanje 52 godine.
Pri tome je kao ishodina godina uzeta 1947. koja je po evidentiranim
NLO-vienjima bila veoma plodna.
Prvi dio Izvjea COMETA odnosi se na dokumentirano razmatranje
svjedoanstava francuskih pilota, profesionalno zacijelo najkompeten
tnijih svjedoka kao to su M. Giraud, pilot Miragea IV (1977.), pukovnik
Bose, vojni pilot (1976.) te Air France-ov let AF 3532 iz sijenja 1994.
godine. Zatim je kritiki obuhvaena serija radarsko-vizualnih opaaja
te ostalih bliskih susreta u Francuskoj i drugim zemljama kao to su
Iran (1976.), Rusija (1990.), Argentina (1995.) te zamjedbe NLO-a na tlu
- kao to je, primjerice, svjedoenje nekoliko svjedoka s ruskog raketnog
poligona (1989.) ili francuskog pilota J. P. Farteka o NLO-u vienom uz
samo tlo. Na kraju prvog dijela studije iznose se uvjerljivi primjeri broj
nih udaljenih i bliskih susreta koji su se zbili u Francuskoj u posljednjih
35 godina.
U drugom dijelu Izvjea COMETA propituje se organizacija prou
avanja NLO-fenomena u Francuskoj s obzirom na ak 3000 terenskih
izvjea u okviru sporazuma GEPAN i njihove statistike analize sa
stajalita uporabljenih metoda i dobivenih rezultata. Osobito su mjesto
u studiji zauzele raznovrsne NLO-hipoteze i pokuaji modeliranja ne
koliko odabranih radnih hipoteza. Autori iznose i argumentirano obra
zlau stav da su iskonstruirane NLO-obmane i podvale (kakvih, dakako,
neizostavno ima) strunjacima oigledne i posve ih je lako utvrditi te
izdvojiti od vjerodostojnih izvjea.
Nadalje, iskuavane su parcijalne simulacije mogue propulzije
NLO-a uzimajui u obzir njihovu veliku brzinu leta, neobino gibanje i
ogromno ubrzanje te paralizu drugih vozila - najee automobila - u
blizini NLO-a. Najbolje rezultate pri tom testiranju pokazao je model
magnetohidrodinamike propulzije, dosad ve uspjeno testiran u vodi.
Autori studije dre da bi se on tijekom nekoliko iduih desetljea
(ovlada li se u tom razdoblju tehnologijom supravodljivih visokotempe-
raturnih strujnih krugova) takoer mogao uspjeno koristiti i u atmo
sferi. Paraliza motornih vozila i osoba u blizini NLO-a pripisana je dje
lovanju mikrovalnog oruja odnosno usmjerenog snopa mikrovalnog
zraenja koje svojim snanim poljem blokira rad elektrinih ureaja.
Od nekoliko postavljenih NLO-hipoteza autori studije priklanjaju se
tzv. "globalnoj hipotezi". Oni odbacuju sve neznanstvene hipoteze kao to
su primjerice: kolektivna halucinacija, parapsiholoki fenomeni, mani
pulacija NLO-pojavama od strane ultramonih interesnih tajnih grupa
ili svjesno organizirana opa zavjera.
Vie panje od globalne hipoteze dobila je u provedenom istrai
vanju samo hipoteza o tajnim orujima i zrakoplovima. No, istraivai
u konanici nedvosmisleno ustraju u stavu da i nju valja iskljuiti jer je
vjerojatnost za takvo to zanemarivo mala. Naposljetku je preostala jo
skupina izvanzemaljskih hipoteza iz koje je, kao najvjerojatnija, prihva
ena hipoteza koja se temelji na teoriji svemirskih otoka i suglasna je s
dananjim (astro)fizikalnim spoznanjima. (U beskraju svemirskog oce
ana svemirski otoci su oekivane, vjerojatne ili neizbjene oaze ivota,
dakle planetski sustavi neke zvijezde s inteligentnim i visokoorganizira-
nim ivotom.)
 U treem dijelu Izvjea COMETA obraene su teme koje su bile od
kljunog interesa za istraivae. One su bile u rasponu od strategijske
perspektive NLO-dogaaja, preko tehnikih implikacija i sigurnosti
zranog prometa sve do politikih i religijskih te, na kraju, moguih
medijskih posljedica.
Otvoreno je iznesen stav, premda do sada nisu dokazane bilo kakve
spontane neprijateljske NLO-aktivnosti, da ipak postoje (zasad tako in
terpretirane) sporadine akcije koje bi se uvjetno mogle svrstati u neki
oblik zastraivanja izazvan nasilnikim ponaanjem naih lovaca-pre-
sretaa pri susretu s NLO-ima. Preporuka je autora studije da zbog toga
treba nastaviti s razmatranjem takve mogunosti i uplivu tog imbenika
na strategijske interese, politiki ivot te na religije i medije javnog pri
opavanja.
Autori kritiki postavljaju sljedea pitanja: "to ako pretpostavimo
da su NLO-i izvanzemaljske letjelice?" te "Moe li se iz njihova dosada
njeg ponaanja zakljuiti poneto o njihovim namjerama ili stratekim
orijentacijama?"
Uestale pojave NLO-a u blizini velikih vojnih baza i poligona sa
stratekim nuklearnim projektilima navode na pomisao da bi motiv do
laska NLO-a izvanzemaljskih posjetitelja moda mogao biti zatita naeg
nemirnog planeta od jo uvijek mogueg izbijanja nuklearnog rata te
njegovih dugoronih tekih posljedica za nau civilizaciju i svekoliki
ivot u biosferi.
U nastavku takvih razmiljanja u Izvjeu COMETA autori izravno
istiu i prosvjeduju da su SAD glavni krivac za skrivanje istine o va
nom i nezaobilaznom NLO-fenomenu i prosvjeduju protiv toga. Dre
da je ve rani sluaj Roswell, koji se zbio poetkom srpnja 1947. godine,
ukazuje na veliku mogunost da su veoma mone i utjecajne vojne vlasti
SAD jo tada dole u posjed barem jedne sruene izvanzemaljske letjeli
ce relativno skromnih tehnikih mogunosti.
Stoga autori Izvjea COMETA dre da vjerojatna politika preuiva
nja (konspirativnost) i zatakavanja izravno proizlazi iz upornog nastoja
nja SAD-a da zadre ili jo vie poveaju svoju vojnu nadmo. Naravno,
usporedna s tim je i skrivena namjera SAD-a da posve zataji i sebino
prisvoji svaki mogui aspekt tehnoloke prednosti pred ostalim zemlja
ma. U tom kontekstu, primjeuju autori studije, postavlja se pitanje te
hnolokog dopinga kojeg su SAD mogle na taj nain kriomice ostvariti.
Oni energino predlau da se u Francuskoj na najvioj razini, pri
vladi, formira struno tijelo kojem bi bila povjerena dogradnja hipoteze
i definiranje moguih strategija pristupa glede NLO-a. Takoer predlau
da se to prije sklope odgovarajui sporazumi o suradnji s ostalim ze
mljama unutar i izvan Europske unije radi sustavnog praenja i daljnjeg
kritikog istraivanja NLO-fenomena.
Prema miljenju autora studije, Europska zajednica treba neodgodi
vo preuzeti obvezu da odgovarajuim diplomatskim akcijama i pritisci
ma ukljui te potakne i navede vladu SAD-a na formiranje zajednike
vojno-strateke i politike asocijacije u pogledu sustavnog istraivanja
NLO-fenomena. Do zakljuivanja teksta nae knjige na tu inicijativu
jo nije zabiljeen nikakav pozitivan preko atlantski pomak ni njegov
nagovjetaj.
to zakljuiti o ozbiljnom, strunom, vrlo preglednom i smionom Iz
vjeu COMETA? Jesu li u pogledu rasvjetljavanja veoma sloene NLO-
problematike mjerodavniji takvi vojno-profesionalni i ekspertni stavovi
ili tendenciozno smiljena izvjea vladinih glasnogovornika koji, po
direktivi nalogodavaca, donose slubeni i toboe pouzdan i istinit stav
mjerodavan za javnost?
Ponajprije valja primijetiti da je strunim ugledom autora studije,
sustavnou istraivanja, analitikom kompetentnou i iznesenim pri
jedlozima Izvjea COMETA izazvala u svjetskim razmjerima pravi ko-
pernikanski obrat u pristupu NLO-problematici. Moe se rei da njezina
pojava predstavlja zvijezdu Danicu na podruju ozbiljnog istraivanja
NLO-fenomena. tovie, to je prva iznimno utemeljena, objektivna i
metodoloki korektna studija o aktualnoj NLO-tematici s jasno profi
liranim zakljucima i prijedlozima. Ona u samoj zavrnici XX. stoljea
izravno upuuje na:

kritiko promiljanje i preispitivanje mjesta i uloge ovjeanstva

u svemiru te
neodgodivu pripremu i planiranje novih iskoraka ovjeanstva
u promijenjenoj i kvalitativno novoj konstelaciji odnosa snaga.

Francuski istraivai jednoduno naglaavaju da su vojne i civilne

vlasti dune osigurati stanoviti oblik kozmikog bdijenja radi prevencije
moguih iznenaenja, pogrenih interpretacija i prizemnih manipulacija
javnosti u vezi pojave NLO-a. Iz tog nevelikog, ali konstruktivnog i
jasnog sroenog izvjea ekspertnog tima otvoreno proizlaze sljedee
dvije hipoteze:
 da su NLO-i fizika realnost koju je dalje naprosto smijeno
osporavati i/ili ignorirati te
da je vrlo vjerojatno da su oni veoma sloen proizvod tehnoloki
napredne izvanzemaljske inteligencije.

Premda druga hipoteza jo nije formalno dokazana, autori dre da

je ona jedini izlaz za racionalno objanjenje NLO-a. Do tog smionog za
kljuka oni su doli na temelju kritike analize pomno prikupljenih i su
stavno obraenih vojnih podataka o brojnim vjerodostojnim udaljenim
i bliskim susretima. Logian zakljuak autora studije, koji se sam po sebi
namee, jest da realnost NLO-a neizravno upuuje na postojanje barem
jedne izvanzemaljske inteligencije koja ve dulje vrijeme relativno ue
stalo diskretno posjeuje na planet.
Iako nam ciljevi jo uvijek anonimnih NLO-gostiju ostaju nepoznati
- zakljuuje autorski tim Studije COMETA - oni po svaku cijenu moraju
postati nezaobilaznom temom u spekulativnoj razradi moguih scenari
ja sagledive budunosti naeg planeta sve ugroenijeg gramzljivim tur-
bokapitalizmom i nezadrivom globalizacijom, kao najpodlijem obliku
neokolonizacije ostatka svijeta.
Stoga autori Studije COMETA u njezinom zavrnom dijelu vizionar
ski smiono iznose svoje zavrne preporuke koje idu od apela za oso
bnom odgovornou donositelja kljunih odluka, formiranja stratekog
tijela za NLO-problematiku na najvioj dravnoj razini, prouavanja i
iznalaenja mjera za hitne situacije sve do snanog koordiniranog di
plomatskog pritiska na vladu SAD-a za njezinu otvorenu konstruktivnu
suradnju oko ovog planetarno vanog pitanja kojeg vie nitko ne moe
ignorirati te dalje, naoigled sviju, olako i drsko "turati pod tepih".

Odjeci Studije COMETA u amerikim medijima

Valja istai da je francuska vojna Studija COMETA ubrzo nakon obja

vljivanja doslovce prenerazila vladine i vojne krugove mnogih drava. Ona
je takoer veoma brzo dospjela u samo sredite interesa brojnih ufolokih
udruga diljem svijeta. Zahvaljujui njoj NLO-problematika je oito prera
sla lokalne okvire i napokon zadobila dugo oekivani globalni status. Nje
zinom je pojavom ira francuska i svjetska javnost naprosto ivnula. Na
pokon smo doekali toliko dugo eljenu UFO-glasnost globalnih razmjera,
no s ve iskazanom namjerom svjetskih kolovoa za njezinu eutanaziju.
 Sve do njezina obznanjivanja sredinom 1999. godine vladajue slu
beno stajalite u SAD-u, potkrijepljeno rigidnim stavom Condonove
komisije, bilo je da NLO-pojave ne predstavljaju nikakav znanstveni
niti vojni interes. Izvjee fiziara Edwarda Condona, koji je bio vodi
telj istraivanja, napisano je na vie od 1.000 stranica u okviru Colorado
UFO-projekta iz 60-ih godina, a financirano je od strane vojnih snaga
SAD-a. Meutim jasni i struno utemeljeni stavovi Studije COMETA
donose preko noi zakljuke koji su posve opreni paualnim zaklju
cima amerike Plave knjige iz 1969. godine namijenjenim prvenstveno
obmani ire javnosti.
Plava knjiga i njezini nedovoljno utemeljeni zakljuni stavovi o tzv.
"zranim anomalijama", pri kojima nastaju iznenadni i neobjanjivi pre
kidi rada elektrinih ureaja i instrumenata u zrakoplovima, smetnje u
radu motora i tekoe u upravljanju zrakoplovima, kao opem objanje
nju za nastanak veine NLO-pojava, naprosto su preko noi doivjeli
snanu eroziju, gubitak svakog javnog ugleda i neizbjeno odumiranje.
Takvom razvoju dogaaja znatno je pogodovalo stajalite
stanfordskog profesora i astronoma Petera Sturrocka i pridruene mu
skupine uglednih znanstvenika te znatna panja medija. Prema njima,
NLO-fenomen ne samo da nije neznanstvena, tj. pseudoznanstvena
tema, ve NLO-pojave - nakon revizije fizikalnih dokaza o nedvojbe
nim NLO-tragovima u kontaktu NLO-a s okoliem - jesu nezaobilazan
fenomen od prvorazrednog znanstvenog interesa. tovie, oni dre da
bi svako daljnje obezvrjeivanje, izrugivanje i negiranje realnosti NLO.
fenomena bilo nedopustivo ogranienje prava ire javnosti na cjelovito
informiranje te jasno istiu da je takva praksa s civilizacijske toke gle
danja vrlo nazadna i dalje nedopustiva.
Snano uskovitlana medijska praina ubrzo je poprimila konture
pravog medijskog tajfuna odvanim istupom neovisne amerike novi
narke Leslie Kean. U visokonakladnom listu Boston Globe ona otvoreno
iznosi i otro komentira brojne neprimjerene reakcije politiara, zastu
pnika u amerikom Kongresu te kratke, povrne, tipizirane i neuvjerljive
komentare iz vidljivo uznemirenih pentagonskih krugova.
U uvodu lanka Leslie Kean citira Mishela Algrina, glasnogovornika
komiteta COMETA, o tome kako je ta studija predana francuskom pred
sjedniku Jacquesu Chiracu te premijeru Lionelu Jospinu. "Odgovor se ne
oekuje" - odluno istie Algrin - "nego samo akcija" U tom dokumentu
izrijekom se trai od francuske Vlade da energino zahtijeva i podupre
pokretanje suradnje s amerikim saveznikom o aktualnoj NLO-tematici.
 Edgar D. Michell (ameriki znanstvenik i planetarno slavna osoba,
astronaut misije Apollo-14 i jedan od malobrojnih Zemljana ije su noge
koraale sivo-pranjavom Mjeseevom povrinom) pohvaljuje dosege
autorskog tima Studije COMETA te otvoreno iznosi stav da, prema
njegovu uvjerenju, "u vie od 90% sluajeva u svemu tome ima realnosti."
Michell u nastavku intervjua naglaava: "Ti su ljudi kopali po dosjeima i
godinama istraivali" te dodaje da "jedino to sada nedostaje jest slubeni
peat."
Premda su se njegovu zahtjevu pridruili admiral Lord Hill-Norton,
bivi elni ovjek britanskog Ministarstva obrane te Gordon Cooper,
ameriki Mercury astronaut, njegov zahtjev je bio potpuno ignoriran
od strane monih i nedodirljivih dunosnika SAD-a. Pri tome je oito
bilo posve zanemareno da je Edgar D. Mitchell, astronaut misije Apol-
lo-14, dobitnik predsjednike medalje slobode, a svojedobno mu je bila
dodijeljena i USN medalja za istaknute zasluge te Nasino odlikovanje za
izuzetna postignua.
U svome lanku Leslie Kean iznosi bezuvjetan stav Studije COMETA
koji kvalificira vladine i vojne strukture SAD-a kao monolitan i nepro
bojan sustav u njihovoj dugogodinjoj utnji oko NLO-tema. Ona ocje
njuje da te mone i nedodirljive zakulisne strukture dosljedno slijede
ili ak pojaavaju politiku sustavnog dezinformiranja javnosti na tome
osjetljivom podruju. Na djelu je oito "impresivan arsenal represije" koji
ukljuuje i stroge vojne propise s veoma otrim kaznama za svako javno
razotkrivanje NLO-pojava i dogaaja koji su za ameriku javnost oito
jo uvijek tabu-tema.
Tako se, primjerice, u internom dokumentu US-Air Force Regulator
broj 202-2 iz kolovoza 1953. godine pod naslovom Prijave neidentificira-
nih leteih objekata striktno zabranjuje objavljivanje bilo kakvih izvjea
ili podataka u svezi "objekata koji nisu objanjivi" u javnosti i medijima.
U tom pogledu jo je restriktivnija famozna odredba u publikaciji Zdru
enih mornarikih zrakoplovnih snaga koja izrijekom trai sudski pro
gon za pilote, civilne agencije, kapetane trgovakih brodova pa sve do
kapetana nekih vrsta ribarskih brodica ako se drznu razotkriti bilo koju
injenicu ili podatak o NLO-pojavama koje su "bitne za sigurnost SAD-
a". Dakako, onih nebitnih u ovom kontekstu uope i ne moe biti.
U tom pogledu je slino stanje u Velikoj Britaniji i drugim zapadnim
dravama koje po pitanju NLO-problematike ve desetljeima potajice
tijesno surauju. U njima su takoer doneseni represivni vojni zakoni
koji izriito zabranjuju svim pripadnicima oruanih snaga da daju ili da
na bilo koji nain daju ili sudjeluju u objavljivanju bilo kakvih afirmati-
vnih informacija o NLO-pojavama.
Unato toliko isticanom i hvaljenom Zakonu o slobodi informiranja
u SAD-u je ak i sudskim istraiteljima dosad bio potpuno onemoguen
pristup do NLO-dosjea za koje Vlada ve vie od pola stoljea slubeno i
dalje uporno tvrdi da ne postoje. Drastian primjer za to je sudski proces
iz 1980. godine kojim je pokrenuta tuba u Okrunom sudu Kolumbij
skog okruga protiv Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) zbog njezina
odbijanja da objavi 156 tajnih dokumenata u svezi NLO-vienja.
Nakon primljene strogo povjerljive predstavke NSA koja sadri 21
stranicu teksta, sudac Gerhardt A. Gesell ponitio je podnijetu tubu uz
obrazloenje "da je javni interes u predmetnom zahtjevu za razotkrivanje
prekoraen i to zbog osjetljive prirode materijala i izravnih uinaka na
nacionalnu sigurnost u sluaju objavljivanja te dokumentacije" Pisanu
predstavku agencije NSA, izuzev suca Gesella, nitko nije mogao dobiti
na uvid, pa ak ni istraitelji ukljueni u ovaj proces.
Odvana Leslie Kean dalje navodi kako Willard H. Miller, priuvni
ameriki asnik i mornariki zapovjednik (umirovljen jo 1994. godi
ne), unato preuzimanju nimalo beznaajnog rizika da bude drastino
kanjen, smjelo istupa u javnosti te javno obznanjuje tajne stavove Pen
tagona oko sigurnosnih pitanja i vojne politike svezane uz pojavu NLO-
a. Izmeu ostalog odvani W. H. Miller iznosi kako su NLO-teme tabu
u amerikoj vojsci te se stoga prema njoj asnici gotovo nepodijeljeno
odnose "na gotovo isti nain kao to se jo uvijek gleda na duevnu bolest.
Drimo lude keri skrivene u potkrovlju"
Izraavajui svoju zabrinutost u povrnim i nepravilnim saznanjima
amerikih asnika o NLO-fenomenu i njegovim realnim dimenzijama
on daje snanu podrku odlunim istupima francuskih generala iznije
tim u Studiji COMETA te posebice naglaava: "Bez pripreme i planiranja
susreta, nagle vojne odluke mogu izazvati zabunu, pogreno aktiviranje
snaga te mogu prouzroiti posljedice katastrofalnih razmjera"
Tome valja pridodati i zabrinutost koju je u amerikom Kongresu jo
davne 1960. godine iskazao Leonard G. Wolf, zastupnik iz savezne drave
Iowa, navodei u svome izlaganju upozorenje zrakoplovnog NATO-ge-
nerala L. M. Chassina koji je kazao: "Nastavimo li daljnjim negiranjem
postojanja NLO-a doivjet emo jednog lijepog dana da e ih netko (u zra
nom prostoru, op. aut.) zamijeniti za navoene neprijateljske projektile i
dogodit e nam se najgore mogue" Zastupnik Wolf je Kongresu takoer
predlagao da je neizbjeno to prije izraditi odgovarajui dokument koji
bi obvezao sve nadreene vojne imbenike da sve djelatnike obrane na
pokon upoznaju "da su NLO-i stvarni i stoga osoblje treba obuiti da ih pri
uoenju, zbog njihovih specifinih manevara i ubrzanja, razlikuju u odnosu
na zemaljske zrakoplove i projektile."
Amerika javna scena je bez ikakva ustezanja i okolianja priznala
francuskim generalima njihovu istinoljubivost, odvanost i neupitno
predvodnitvo u kritikom pristupu NLO-temama koje, istini za volju,
od vremena do vremena podiu i njihove amerike kolege, no oito ne
dovoljno uporno i organizirano. Ameriki generali u osnovi podravaju
isticanje kljunog pitanja kojeg postavljaju njihovi francuski kolege te
istiu: "Da netko nastoji ignorirati fenomen koji se odnosi na periodike po
jave pogonjenih leteih objekata unutar naeg zranog prostora. Ne uinimo
li neto, temeljna naela obrane i dojave u zranom prostoru bit e stavljena
pod upitnik" Svi ti apeli visokih amerikih asnika zasad su ostali bez
ikakva uvaavanja unutar slubenih struktura SAD.

Meunarodna Konferencija razotkrivanja Oslo 2000.

Tajnovita hessdalenska nona svjetla

Hessdalen, slikovita i rijetko nastanjena glacijalna dolina duljine oko
12 kilometara u sredinjoj Norvekoj, do prije dvadesetak godina ni po
emu nije bila osobito poznata. Broji svega dvjestotinjak itelja i nalazi
se 70-ak kilometara jugoistono od grada Trondheima, u podruju bo
gatih leita eljezne i bakrene rudae. Njezino je ime u posljednjih 20-
ak godina prvenstveno svezano uz fenomen uestale pojave neobinih
nonih svjetlosnih objekata razliita oblika ili udnovatih svjetlosnih
zmija, uglavnom u utim, uto-bijelim, jarkim uto-naranastim i cr
venim tonovima.
Tamonje stanovnitvo te brojni oevici i istraivai tvrde da se te
brzopokretne svjetlosne pojave koje sablasno paraju nebom (a posve
su atipine za polarnu svjetlost) nad Hessdalenom uestalo pojavljuju
jo od 1981. godine. Svjetlost tih tajanstvenih pojava ponekad je toliko
snana da jasno osvjetljava predjele ili lokacije na samom tlu pa ak i
unutranjost malobrojnih kua u dolini. Veina itelja i istraivaa ne
sumnja u njihovu realnost te dri da ti neobini svjetlosni fenomeni
najvjerojatnije nisu prirodnog podrijetla.
Oblici svjetlosnih pojava vienih u 20-ak godina na nonom nebu
Hessdalena variraju od krunih do izduenih u obliku cigare, a svega
15% ine varijacije drugih oblika. Te zagonetne neprirodne svjetlosne
pojave ponajvie se pojavljuju grupno. Da bi pratili njihov tijek i uesta
lost, itelji Hessdalena (kao i brojni sponzori i ufolozi-simpatizeri) finan
cirali su pozamane trokove izgradnje promatrake stanice te nabavu i
postavu automatskog sustava digitalnih kamera za stalno motrenje neba
i snimanje tajnovitih svjetlosnih pojava.
Dosadanja viegodinja istraivanja upuuju da se svjetlosni fe
nomeni iznad Hessdalena mogu podijeliti u sljedee karakteristine
skupine:

bljeskovi bijele ili bijelo-plave boje na velikoj visini iznad doline ili
povrh planinskih grebena koji rijetko kada traju dulje od minute;
(brzo)pokretna uta svjetlost povrh koje je, u pravilu, treperava
crvena svjetlost koja zbog pomicanja ostavlja dojam "svjetlosne
zmije";
dugotrajna mirna ili sporo pokretna uta ili bijela svjetlost koja
se moe vidjeti i dulje od jednog sata. Ponekad se moe i veoma
brzo kretati nebom. To je, kako pokazuju statistike, najee vien
oblik svjetlosne pojave
crni ili tamni letei objekti (NLO-i?) sa svjetlima na krajevima.
To je najrjee viena skupina svjetlosnih fenomena.

"to se tu zapravo zbiva?"; "Zato ba u Hessdalenskoj dolini?" - pi

tanja su koja ve puna dva desetljea zaokupljaju brojne istraivae i
znanstvenike raznih struka iz Norveke, susjedne vedske te vie drugih
zemalja diljem svijeta. Na temelju detaljnog strunog pregleda mnogo
brojnih snimaka i spektralne analize tih tajnovitih svjetlosnih pojava
pretpostavlja se da one vjerojatno potjeu od termike plazme nepozna
ta podrijetla te da su u tijesnoj vezi s NLO-ima.
Istraivai neobinih svjetlosnih fenomena pokuali su jo 1984.
godine dati odgovore zato je ba Hessdalen tako zanimljiv lokalitet za,
kako sami kau, mogue uestale posjete NLO-a izvanzemaljskog entite
ta. Krenuli su od injenice da je u tom podruju najvei rudnik bakra u
Europi te su pretpostavili da u tamonjem izobilju rudnih leita bakra,
eljeza i sumpora svemirski posjetitelji, zbog nama nepoznata razloga,
nalaze poseban interes u okviru terestrike geologije specifine za njih.
Valja istai da su slini uestali udaljeni susreti u obliku neobinih
svjetlosnih pojava na nonom nebu zabiljeeni takoer i u amerikoj
saveznoj dravi New Mexico. Tamonji stanovnici dre da svemirske po-
sjetitelje vjerojatno privlai tzv. rudarski "smei plin" koji obilato izbija
iz tla na bogatoj lokaciji rudnih leita.
Svjetlosne pojave na nonom nebu Hessdalena istraivao je konzi-
stentno i kompetentno poznati ameriki astronom i eminentni NLO-
istraiva dr. sci.J. Allen Hynek jo 1985., godinu dana prije svoje smrti.
Rezultati njegovih istraivanja u znatnoj su mjeri nekoliko godina kasni
je potakli sazivanje meunarodne Konferencije NLO razotkrivanja koja
je odrana 29. i 30. sijenja 2000. godine u norvekom glavnom gradu
Oslu, u zgradi Sredita narodnog sporazuma. U njezinu radu sudjelovalo
je oko 600 sudionika.

O emu je raspravljano na Konferenciji NLO

razotkrivanja u Oslu?

Neki uvaeni sudionici te meunarodne konferencije bili su plane

tarno popularni Erich von Daniken, gorljivi zastupnik hipoteze o paleo-
kontaktima te Darrell Sims, poznati ameriki lovac na dokaze o posto
janju izvanzemaljaca, njihovim otmicama ljudi i usaivanju implantata.
Njih su dvojica, premda usredotoeni na razliite aspekte istraiva
nja NLO-fenomena, svoju panju uglavnom usmjerili na istraivanje
bliskih susreta druge vrste (BS-II) ili - kako bi ih obiavao nazivati J. A.
Hynek, otac klasifikacije bliskih susreta - "sluajeve fizikih tragova". On
je jo poetkom 70-ih godina XX. stoljea u irem kontekstu obrazloio
i poblie definirao bliske susrete druge vrste (BS-II). Pri tome je osobito
naglaavao da oni ravnopravno obuhvaaju fizike tragove na ljudima
kao i fizike tragove na tlu i okoliu.
Daniken i Sims su zagovarali stav da su ekspedicije izvanzemaljskih
civilizacija oduvijek posjeivale Zemlju i na njoj ostavljale danas manje
ili vie prepoznatljive fizike (materijalne) i nefizike (nematerijalne)
tragove. U odnosu na odvie senzacionalistiki i komercijalno orijenti
ranog Danikena, Sims je bio znatno suzdraniji u iznoenju tzv. "tekih
dokaza". tovie, mnoga pitanja je ostavio otvorena i izravno je prozvao
ameriku svemirsku agenciju NASA za seriju neuspjelih projekta koji
izazivaju strepnju jer se ve godinama s naim istraivakim svemir
skim sondama u meuplanetarnom prostoru zbivaju udni, zbunjujui i
uznemirujui dogaaji.
Karakteristini primjeri kojima je potkrijepio svoje stavove su zago
netan gubitak automatske istraivake sonde Mars Polar Lander, pro-
jekt Cassini te tajanstveno ieznue ili unitenje sonde SOHO koja je
istraivala Sunevu aktivnost. "Te basnoslovno skupe istraivake misije
automatskih svemirskih sondi koje su iznenada tajnovito prekinute" - kae
odlunim glasom Sims - "Nasine su informacijske 'crne toke'." O tim
misterioznim udesima, koji su vjeto zatakani, javnosti je bezobzirno
uskraena cjelovita i vjerodostojna informacija.
Vie sudionika te konferencije - vrhunskih strunjaka za kirurgiju
odstranjenja mikroimplantanata (izvan)zemaljskog podrijetla - iznijelo
je svoju zabrinutost zbog moguih zlouporaba u suvremenim uvjetima.
U tom pogledu, kako je vidljivo uzbuen komentirao dr. sci. Raumi Kil-
de, postoje ozbiljne indicije u prilog tvrdnji da e budui narataji, bez
izuzetka, od roenja do smrti, nositi ugraene nedetektibilne mikroim-
plantate koje e totalitarnim vladama ve u bliskoj budunosti omogu
avati puni nadzor ili ak pretvaranje graana u poslune kibernetski
voene podanike.
Na istoj crti promiljanja bio je i dr. sci. Richard Boylan, socijalni
psiholog i autor zapaene knjige Extraterrestrial Contact and Human Re
sponses (Izvanzemaljski kontakt i ljudski odgovori) objavljene 1994. godine.
On u njoj ulazi duboko u nau daleku pretpovijest te nadograuje tezu
akademika Zecharie Sitchina, jednog od najveih svjetskih autoriteta za
drevne bliskoistone jezike i asirologiju, da je izvanzemaljska genetska
intervencija izvedena prije otprilike 300 tisua godina na Homo erectusu
imala za cilj ubrzavanje i svrsishodnu promjenu prirodnog tijeka nae
odve sporohodne i, u posljednje vrijeme, sve osporavanije evolucije.
Podsjeajui prisutne na rijei Standinga Elka, poznatog iscjelite
lja Lakote Sioux Indijanaca te viziju njihova poglavice White Buffala
(Bijelog Bivola), R. Boylan je ustvrdio da zapoinje naa tranzicija iz
etverodimenzionalnog (4D) u peterodimenzionalni (5D) svijet u ko
jem je podizanje ovjenosti i oovjeenosti temeljna pretpostavka za
duhovnost.
"Mi se nalazimo" - naglasio je u okvirima te rasprave dr. sci. Wolf
-"na evolucijskom raskru. Ne ostavimo li se trajno oruja i ratnih razara
nja te najurnije ne zaponemo lijeiti ovaj uistinu bolestan planet unitit
emo svoju Zemlju, a time i sebe same. Otvara se proces buenja i uoblie
nja nove paradigme!'
Joe Firmage, najnovija zvijezda svjetske NLO-scene i vjerojatno
najiekivaniji sudionik NLO-konferencije zbog sprijeenosti je sudje
lovao u njezinu radu neizravno, putem satelitskog telefona. Taj novope
eni mladi milijuna vidi svoju ulogu u podupiranju novih istraivanja,
napose u perspektivnom podruju tzv. "nulte energije". Tijekom svojeg
nastupa izriito je naglaavao da je spreman novano poduprijeti svaki
znanstveni projekt koji moe dokazati mogunost uozbiljenja zasad jo
posve utopijskih meuzvjezdanih putovanja.
Roar Kroghus, zamjenik predsjednika NETI-ja (Norveke udruge
za prouavanje izvanzemaljske inteligencije) i organizator ove zapaene
meunarodne UFO-konferencije, naglasio je da je u modernom svijetu
informacija zadobila osobitu mo i snagu te da svi mi (ovjeanstvo)
imamo misiju i zadatak koji nas u novom mileniju vodi prema bliskim
susretima pete vrste (BS-V), a u daljnjoj perspektivi moda ak i prema
danas jo utopijskoj mogunosti putovanja kroz vrijeme.
Michael Hessemann, svjetski poznati njemaki istraiva NLO-feno-
mena, upoznao je brojne sudionike konferencije s izuzetno dojmljivom
zbirkom video zapisa i drugih vrstih dokaza koji snano podupiru i
ohrabruju daljnja istraivanja tog veoma sloenog vieslojnog fenomena.
Nakon njega za govornicom se pojavio meksiki istraiva NLO-a Jaime
Mausson. Moe se rei da su njih dvojica dali poseban obol konferenciji
- snagu ujedinjenog napora te osobnih i strunih pregnua za dostizanje
istine te razotkrivanje perfidnih manipulacija svjetskih sredita moi na
tome kljunom podruju.
Posljednji sudionik konferencije koji je uzeo rije bio je dr. med.
Steven M. Greer, voditelj amerikog Projekta razotkrivanja i CSETI-ja
- Centra za prouavanje izvanzemaljske inteligencije. Svoje je izlaganje
usmjerio na bliske susrete pete vrste koji se u posljednjih dvadesetak
godina uprizoruju puanstvu diljem svijeta preko sve uestalijih NLO-
dogaaja na Zemlji i u vanjskoj atmosferi.
"Nama je oteta budunost!!!" - zagrmio je iz sredita kongresne dvo
rane Steven Greer i na to je dometnuo - "Ali to nije ni naa pogreka
niti naa sudbina!". Takoer je iznio da u amerikim vladinim slubama
"najee ljevica ne zna to radi desnica". On je u svome izlaganju ogore
no ustvrdio da ve dulje vrijeme postoje mnogi programi USAPS-a (Ne-
obznanjeni posebni pristupni programi) za ije postojanje predsjednik
SAD i kongresnici uope ne znaju. Stoga ih ni na bilo koji nain ne mogu
koliko-toliko drati pod nadzorom.
Kakva su jamstva za opstojnost ovjeanstva u takvim zabrinjavaju
im okolnostima? Jesu li dananje institucije vlasti uope kadre i prikladne
za nov, neprofitni iskorak u nau blisku multikulturalnu i multientitetnu
geokozmiku budunost? Nije li kvalitetno obrazovan, dobro informiran,
kritian, produhovljen i visoko svjestan ovjek sklon slobodoumnom
razmiljanju i otporan na zakulisno dirigirane medijske manipulacije mo
da ve odavno postao nona mora i neeljena prepreka na putu ostva
renja mranih ciljeva dominirajuih svjetskih sredita moi? To su teka i
zabrinjavajua pitanja na koja danas nitko nije kadar dati pravi odgovor.

Vaingtonska konferencija Razotkrivanje 2001.

"Najvea vojna tajna ipak je razotkrivena!"- glasili su brojni komenta

ri u sjevernoamerikim medijima. Prema miljenju mnogih promatraa,
konferencija za tisak odrana 9. svibnja 2001. godine u vaingtonskom
National Press Clubu povijesni je dogaaj. Po procjenama mjerodavnih
medijskih strunjaka, bila je vrlo zapaena te je doprla do uiju preko
milijarde ljudi diljem naeg planeta. Nezapameno velik interes za njezi
no praenje vladao je i na Internetu. Premda je na konferencijsku web-
stranicu bilo logirano 250-300 tisua raunala, praenje Konferencije ra
zotkrivanja preko Interneta bilo je napadno onemoguavano, navodno
sofisticiranim ometanjem kojem se, prema priopenju Connect Livea,
nije uspjelo ui u trag.
U skupo plaenoj dvorani National Press Cluba na toj se dugo ieki
vanoj i veoma dinaminoj konferenciji okupilo oko 240 eminentnih su
dionika s velikim udjelom predstavnika medija. Na njoj su suvremenom
multimedijskom opremom izravno snimljena svjedoenja iz prve ruke
desetina kvalificiranih svjedoka NLO-fenomena iz redova amerike
vojske, obavjetajnih krugova, vladinih dunosnika i visokorangiranih
namjetenika drugih ustanova. Oni su u svojim izlaganjima uvjerljivo
i dokumentirano ukazali na nepobitno postojanje NLO-a te su iznijeli
vie neospornih primjera registriranih NLO-dogaaja.
Brojni prvoklasni svjedoci govorili su otvoreno o:

(super)tajnim vladinim projektima u svezi NLO pojava,

NLO-ima i izvanzemaljskim dogaajima,
programima deponiranja oruja velike razorne moi u svemiru,
izvanzemaljskoj inteligenciji te
reverzibilnoj energiji i tajnim projektima sustava propulzije
letjelica.

U njihovim iskazima bilo je izneseno i vie podataka o nekim vi

sokim tehnologijama, navodno izvanzemaljskog podrijetla, koje e biti
postupno predoene javnosti u zacrtanom prijelaznom razdoblju. One,
uvjereni su, nude uinkovita rjeenja za ouvanje okolia i daju odgovor
na niz urgentnih sigurnosnih pitanja.
Prema zavrnim rijeima Stevena M. Greera, direktora Disclosure
projecta (Projekta razotkrivanja) i domaina skupa, predstavljena svje
doenja poduprta izvornim dokumentima vlade i drugim dokazima ne
ostavljaju nikakve dvojbe u realnost NLO-fenomena. On dri da je taj
projekt potvrdio da postoji najmanje nekoliko stotina vjerodostojnih
svjedoka rasprenih u razliitim vojnim i obavjetajnim slubama kao
to su DIA, CIA i NASA u SAD-u te u slinim slubama u Rusiji, Velikoj
Britaniji i drugim zemljama diljem svijeta.
Na konferenciji je predstavljeno vie od stotinu neospornih NLO-
dogaaja pohranjenih u obliku filmskih i video-zapisa. Pred kamerama i
novinarima spremno je o bliskim susretima - pojavama NLO-a i izvan
zemaljskih entiteta - svjedoila skupina od 21 svjedoka, nekadanjih
slubenika vojske ili obavjetajnih agencija. Konferencija za novinare
potrajala je neto manje od tri sata, a spomenuta skupina sudionika bli
skih susreta zatraila je i kongresno sasluanje o tome.
Agencija ABC News na svojoj web-stranici je sljedeeg dana objavila
povei tekst o konferenciji, a i ugledni Washington Post na svojim strani
cama takoer donosi tekst o tome. Vie je nego simptomatino da veoma
gledani glavni kanal Nacionalne televizije nije posvetio niti jednu jedinu
sekundu ovom znaajnom skupu koji je bio u sreditu ne samo amerike
ve i svjetske medijske pozornosti, premda su na njemu bili nazoni te
uredno akreditirani i njegovi predstavnici.
Da itatelju bar donekle doaramo dojam tih prvorazrednih svje
doenja, kao primjer navodimo vanije dijelove izlaganja umirovljenog
asnika Harlanda Bentleya, jednog od osobito zanimljivih svjedoka na
toj konferenciji. U svome izlaganju on je kazao:

"Dobro jutro! Zovem se Harland Bentley. Tijekom 1957. i 1959. godine

bio sam u vojsci SAD-a stacioniran u Nike Ajaxu, u Marylandu, u bazi s
projektilima. U svibnju 1958. godine, oko est sati ujutro, do mene je izvana
doprla buka, neto poput brujanja transformatora. Pogledavi kroz prozor
ugledao sam NLO koji je pri sputanju udario o tlo. Oplatni dijelovi broda
razletjeti su se na sve strane. Odjednom, brod je ponovno uzletio.
Naravno, postoji mnogo vie detalja, ali za njih nemamo vremena.
Sljedeu no bio sam na radarskoj dunosti. Uslijedio je telefonski poziv iz
baze projektila u Gaithersburgu. Glas s druge strane je rekao: ? 'Hej, vani
imam 12 do 15 NLO-a, lete 50 do 100 stopa (oko 15 do 30m, op. aut.)
iznad mene! Odmah sam ga pitao proizvode li kakve zvukove. Odmakao je
glavu od mikrofona, otvorio je prozor i rekao: 'Ovdje sam uo juer ujutro
isti zvuk, samo je njihov broj bio drukiji. Moj je radar tada bio u poziciji
poeka. Odmah sam ga aktivirao i primijetio NLO-e na radarskom zaslonu.
A tada, samo nekoliko minuta kasnije, svi su iznenada uzletjeli. U rasponu
radarskog odraza njihova brzina leta je iznosila 17.000 milja na sati! (oko
27.350 kilometara na sat, op. aut.).
To je bio moj prvi dogaaj. Drugi sam imamo deset godina kasnije,
upravo nakon to sam obranio magisterij iz elektrotehnike. Radio sam,
naalost ne mogu govoriti detaljnije, negdje u Kaliforniji na specijalnim
projektima amerike vojske. O mojim osobitim iskustvima spreman sam
svjedoiti pred Kongresom ako se to od mene zatrai. Mogu iscrpno opisati
sve te dogaaje. Hvala."

Takoer je bilo veoma ivopisno i nadasve uvjerljivo svjedoenje

jednog neamerikog graanina, starijeg kontrolora zranog prometa iz
Meksika. Prenosimo ga u cjelini:

"Dobro jutro. Zovem se Enrique Kolbeck. Oprostite za moj engleski. Ja

sam tako uzbuen. Nije mi, naime, ugodno govoriti pred tako velikim sku
pom. Ovdje sam kao svjedok koji govori o svom poslu. Radim u Mexico City-
ju kao radarski kontrolor u tamonjoj Meunarodnoj zrakoplovnoj luci. e
lim vam iznijeti primjere vienja NLO-a koja su se dogaala zadnjih godina
u Meksiku. Biljeimo, naalost, velik broj takvih dogaanja u Meksiku.
Primjerice 04. oujka 1992. godine otkrili smo ak 15 objekata nekih
15 milja (oko 24km, op. aut.) od Meunarodne zrane luke. Nadalje, 08.
lipnja 1994. godine zamalo smo imali sudar s domaim letom AeroMexico
129, kada je dolo do kvara na desnom stajnom trapu. To se dogaalo na
veer oko 22.10 sati.
Takoer je sljedeeg tjedna prijepodne u 11.30 sati AeroMexicov let
904 gotovo zadesio slian sudar s objektom kojeg smo pratili na radaru.
Tijekom sljedeeg tjedna zaprimljeno je vie prijava pilota, a neke od njih
detektirali smo i radarom. No 15. rujna 1994. godini imali smo detekciju u
trajanju od pet sati upravo na nedavno nabavljeno novoj radarskoj opre
mi. Uz nas su bili tehniki strunjaci koji su nadzirali rad opreme. Sve je
radilo korektno.
Sve je to bilo jako izazovno, bili smo veoma iznenaeni. Sljedeeg dana
vidjeli smo formaciju NLO-a koju je komentirao Jaime Maussan (popular-
 ni meksiki TV-voditelj, op. aut.). Zatim slijedi dogaaj kojeg je promatra
lo mnogo ljudi, a odnosi se na letei tanjur promjera 15-ak metara.
Slubeno smo 24. studenog 1994. opremljeni novim radarskim susta
vom. Od tada imamo istovjetne informacije (detekcije) gotovo u isto vri
jeme kad i piloti koji prijavljuju bliski susret. To je razlog zbog kojega sam
ovdje. U mojoj zemlji drimo da je to veoma opasno. Mi smo zabiljeili
mnogo takvih sluajeva, no vrijeme za iskaz mi je na izmaku. Napose je
vano da ljudi irom svijeta znaju da ti dogaaji mogu biti vrlo opasni u
zranom prometu, osobito u mojoj zemlji. Hvala vam lijepa"

Blagonakloni stav Vatikana

Relativno duga, ali znakovita polustoljetna utnja suvremene Rimo

katolike crkve o fenomenu NLO-pojava i postojanju izvanzemaljaca
- sada je to gotovo oigledno - nije bila tek puko turanje glave u pijesak
niti skrivanje pred javnou. ini se da je rije o opreznom i sustavnom
promiljanju te viestranom kritikom vrednovanje fenomena o kojem
je u Rim desetljeima potiho stizala (te i dalje pristie) obilna provjerena
informacijska graa o tome iz vatikanskih nuncijatura (veleposlanstava)
diljem svijeta.
Sve to, pridodano jamano najbogatijoj i verificiranoj povijesnoj gra
i te nadasve bogatom fundusu arheolokih i drugih nalaza, stvorilo je u
dubokoj tiini vatikanskih zidina sve potrebne preduvjete za konstrukti
van pristup i teoloki odmjeren stav o nedvojbeno paradigmatskoj temi
- odnosu prema postojanju inteligentnog i visokoorganiziranog ivota
izvan naeg planeta sa zabiljeenim vjerodostojnim tragovima i svjedo
enjima o njemu na Zemlji i susjednim nebeskim tijelima juer i danas.
Jo od 1997. godine teoloki kompetentni i visokopozicionirani pred
stavnici Vatikana - bez ikakvih dilema i ograda - iskazuju spremnost na
sudjelovanje u strunim raspravama i konferencijama o moguim sce
narijima naeg povijesnog susreta s izvanzemaljskim ivotom bez bilo
kakvih pretenzija je li on superinteligentan ili nazadan, visoko duhovno
razvijen ili jo nespoznat, bioloki rudimentaran ili veoma napredan.
U prilog tome zasigurno najizravnije svjedoi obilna vatikanska
donacija od nekoliko milijuna dolara namijenjenih modernizaciji svog
opservatorija kod Tucsona u saveznoj dravi Arizona. Time je Vatikan na
tome osjetljivom podruju, uz sve primjetnije iskazivanu agilnost pred
stavnika drugih velikih religija (napose onih Dalekog i Bliskog istoka),
preuzeo neupitno vodstvo u traenju "otisaka prsta Bojeg" na drugim
veoma udaljenim, ali i nama oblinjim svjetovima u svemiru kao mogu
im stanitima hipotetinih izvanzemaljskih rasa. Tako je taj iznenau
jue afirmativno-konstruktivan stav pape Ivana Pavla II. prokomentirao
ugledni britanski tjednik Sunday Times od 14. prosinca 1997. godine.
U redoviti rimokatoliki sveeniki rjenik uveden je pojam "UFO"
za nepoznatu i neprepoznatu letjelicu udnih manevarskih mogunosti
i nedostinih brzina koja moda prethodi tranziciji ratno-profiterskog
i ekoloki slamajueg vihora kapitalistike paradigme kad se ta paradi
gma jednom nae u dodiru s inteligentnim izvanzemaljskim ivotom
visokih osobnih, kolektivnih i ekolokih vrednota.
U tom kontekstu nadasve je posljednjih nekoliko godina zapaena
nazonost i aktivnost monsinjora Corrada Balduccija - visokog crkve
nog dostojanstvenika i uvaene osobe iz najblieg kruga pape Ivana
Pavla II. - na Svjetskom UFO-kongresu (Congreso Mundial UFO) odra
nom 1999. godine u Acapulcu, mondenom junomeksikom ljetovalitu
na pacifikoj obali. Monsinjor Corrado Balducci, uvaeni vatikanski te
olog, strunjak za demonologiju i egzorcizam te osobni papin izaslanik,
izravno se obratio brojnim sudionicima kongresa.
Prenosei im papinski pozdrav i blagoslov, monsinjor Balducci tom
je prigodom iznio sljedei stav: "Bilo bi nelogino i prepotentno tvrditi da
smo mi jedina bia koja je stvorio Bog." Zatim je nastavio: "Razumno je
vjerovati i prihvatiti da postoje izvanzemaljci. Njihovo se postojanje vie ne
moe nijekati zato to ima previe dokaza o postojanju izvanzemaljaca i
svemirskih brodova!'
"Takvo stajalite" - komentira u svome daljnjem izlaganju monsinjor
Balducci - "nimalo se ne suprotstavlja kranskoj vjeri" te zakljuuje: "To
znai da je sve ono to postoji u svemiru, ukljuujui izvanzemaljce i NLO-
e, pomirljivo s idejom Boga."
Taj posve neoekivani istup uglednog vatikanskog predstavnika na
Svjetskom UFO-kongresu u Acapulcu izazvao je u zemljama zapadne
hemisfere nemalu pozornost, a u elnim zemljama ak i neizbjenu ne
lagodu predstavnika vlasti kojima takav javno izreen afirmativni stav
oito ne odgovara. Ovdje se samo po sebi namee pitanje ima li takvih
jasnih konstruktivnih tonova i meu predstavnicima drugih velikih
svjetskih religija? ini se da ima!
 Revija zajednice azijskih vjernika o NLO-ima

U vjerskoj reviji Azijaca pod imenom Contact, koja izlazi u Londonu,

nailazi se na opsean i dobro dokumentiran lanak na temu izvanzema-
ljaca i njihovih NLO-a s, dodue, pretencioznim i neprimjerenim na
slovom Napad izvanzemaljaca autora Romea Ferraoa. Nakon iznoenja
kratke povijesti bliskih susreta Ferrao se usredotouje na okosnicu svoje
prie - neosporni NLO-dogaaj koji se zbio 8. travnja 2000. godine u
blizini zrakoplovne baze ruske vojske juno od Moskve. Prenosimo ga
preprianog u bitno saetoj inaici.
Tog dana, u 9.30 sati, dolazi u zraku, na udaljenosti od jedva 1000 me
tara, do susreta NLO-a uoenog na radaru i jednog od najprestinijih lo-
vaca-bombardera dananjice - MIG-a 29 - kojim je letio prekaljeni ruski
pilot, kapetan Aleksej Durjev. Nije poznato kakve je taktiko-manevar-
ske radnje u tim presudnim trenucima poduzimao Durjev, no iznenadni
usmjereni bljesak (snop) laserske "svjetlosti" koji je u jednom trenutku
bio ispaljen s NLO-a pogodio je i zapalio njegov borbeni avion.
Na zapovijed koja je odmah potom prispjela iz komande baze on se
katapultirao iz gorueg zrakoplova kojeg je ubrzo raznijela eksplozija i
za nekoliko minuta padobranom prizemljio bez ozljeda. Pilot aviona koji
je na tom letu bio u pratnji kapetana Durjeva sve je to potvrdio u svo
me iskazu i, navodno, snimio za vojne potrebe. O tom nesvakidanjem
dogaaju za iru je javnost obznanjena samo uobiajena tura slubena
verzija o "izriitom incidentu od strane NLO-a" koja je objavljena u najti-
ranijim ruskim dnevnicima - Pravdi i Izvestiji.
Komanda ruskih zrakoplovnih snaga je - kako u svome lanku na
vodi Ferraou - ubrzo slubeno potvrdila taj NLO-incident kojeg nije
bilo mogue zatajiti i dometnula: "Naalost, NLO je nestao nakon to je
unitio na MIG-29. Nismo imali vie u to pucati. Izgleda, meutim, da se
i u ovom, kao i u ostalim slinim incidentima, susreemo s misterijem kojeg
nismo u stanju rijeiti."
Sve je to, oito s jasnom urednikom koncepcijom, preuzeto i obja
vljeno u dobro opremljenoj i preglednoj reviji Contact zajednice azijskih
vjernika koji ive u Britaniji. Ton Ferraovog lanka u toj religijskoj tisko
vini odaje tipine vjerske i kulturne razlike Zapada i Istoka. One e, dr
imo, same po sebi sve vie blijedjeti i postupno nestajati, jer neizbjean
susret s novim svjetovima i njihovim inteligentnim pripadnicima koji
su, kako se s razlogom pretpostavlja, vjerojatno u mnogo emu napre
dniji od nas, neodgodivo trai i zahtijeva:
 veliku osobnu i kolektivnu odgovornost;
istinski multikulturalan, tolerantan i duboko moralno utemeljen
stav te
snana i jasna duhovna i etika uporita.
Teko je zaobii zamjedbu da ljudskoj zajednici za epohalno otisnue
ususret drugim svjetovima nae galaktike i neizbjenom kontaktu s nji
hovim inteligentnim iteljima jo uvijek strukturno nedostaje podosta
od navedenog. Zato?
Globalne komunikacijske mree i netokracija
Glavnina odgovora na to muno pitanje ponajprije jest u podizanju,
uspravljanju i uvrivanju ve dobrano poljuljane i opasno nagnute
moralno-etike vertikale ovjeka, a napose pripadnika onih krugova
svjetskih monika koji posljednjih 50-ak godina nemilice smiljaju i
provode bezobzirnu globalnu sjeu ope-ljudskih naela i temeljnih
ljudskih vrednota. Time su ovjeka s poetka XXI. stoljea pretvorili
u ogoljelu potroaku jedinicu u beskrupuloznom nastojanju da u na
metnutom procesu globalizacije to vie proire legije konzumistikog
proletarijata o njima egzistencijalno ovisnog.
Postoji li barem traak nade da se sve to pravodobno nekako obuzda
i sprijei? Nadamo se da postoji. Drimo da svako ljudsko bie imanen
tno nosi u sebi - poput mirisava cvijeta - dragocjeni duhovni nektar
koji, unato svemu to se danas zbiva, nije, ne moe niti ikad smije
klonuti i odumrijeti. Ako se to ljudsko bie od roenja brino njeguje i
omogui mu se nesmetano duhovno pupanje, ono e stasati prekrasnim
cvijetom ivota, okrenuti se Suncu, a nebo e mu svojom ljubavlju i po
moi obilato uzvratiti. Tada vie nee biti zagonetnih bliskih susreta i
obmanjujuih pekulacija na temu postojanja izvanzemaljaca i njihovih
tajanstvenih NLO-a.
Ta zaboga, to su samo nai dobrohotni susjedi-svemiroplovci koji
svojim tihim nebeskim brodovima udesnih tehnikih mogunosti do
laze na na planet odnekud iz nedokuivih daljina zajednikog nepre
glednog zvjezdanog oceana koji nas oduvijek sve povezuje. Zbog naeg
zaaranog kruga narcisoidne bahatosti, prljavih i poniavajuih ratova
te kronine opijenosti vladanjem i podjarmljivanjem, oni, ini se, ele
opel spremno dati savjel i podrku te biti na pomo u naem presudnom
civilizacijskom pomaku navie - prvo prema uljuenom Homo eticusu
te, u konanici, prema posve produhovljenom i kozmikim altruizmom
obdarenom Homo spiriticusu.
Miljenja smo da taj kvalitativni civilizacijski pomak na dananjem
stupnju razvitka punom dubokih unutarnjih drutvenih proturjenosti
nee i ne moe razrijeiti pomodni informacionalizam i sladunjavo po
nuena netokracijska "slamka spasa".
Prema shvaanju Barda i Soderqvista, netokracija je novopeena
drutvena elita ija se enormna mo temelji na lukavoj manipulaciji
ljudima i neupadljivom praenju njihovih aktivnosti putem globalnih
raunalnih komunikacijskih mrea. "Mo je" - kako je svojevremeno ka
zao nekadanji ministar vanjskih poslova SAD Henry Kissinger - "naj
jai afrodizijak".
Istinski pokreta spasonosnog civilizacijskog pomaka s naglaenim
etikim eksponentom moe biti samo neposredan kozmiki imbenik
duboko svjestan zamki i opasnih grebena koji naem krhkom civili
zacijskom sustavu predstoje na tom tegobnom putu koji se u mnogo
emu moe usporediti s dugotrajnim Odisejevim lutanjem u potrazi za
rodnom Itakom. Unato svemu, nevidljivi prst sudbine i dalje diskretno
dotie izbrazdane ljudske dlanove, jer nas pravi uitelj moe samo pou
iti kuda treba ii prema cilju, ali ne moe umjesto nas prijei taj put.

Izvanzemaljski ivot i kozmoteologija

uveni belgijski biokemiar Christian de Duve je svu zagonetnost

tkanja zvanog ivot saeo u sljedeim recima: "Gledam taj na Univer
zum kao osebujno bie stvoreno tako da generira ivot i misao, koje je spre
mno raati misaona bia i prepoznati istinu, bie koje zrai ljepotu, osjea
ljubav, prepoznaje zlo, bie koje ima sposobnost radovanja i aljenja, koje
ima iskustvo misterije kao i mi sami"
Kakva je otpornost i pripremljenost dananjih zemaljskih institucija
- znanstvenih, politikih, vjerskih, gospodarskih i ostalih - na sam in
i mogue posljedice "prvog oka" u svezi s postojanjem inteligentnog
izvanzemaljskog ivota i (svakim danom) sve bliim neizbjenim kon
taktom s njim?
U opsenoj studiji Centra za teologiju i prirodne znanosti iz Berkleya
u SAD-u moe se iitati da dananje drutvene institucije u tom pogle
du imaju vrlo nizak ili ak nulti mehanizam "povratnog hoda". Tako tvrdi
Ted Peters, kransko-luteranski teolog i voditelj tog istraivanja. Meu
tim, on iznosi stav da u teolokim osnovama vodeih religija na Zemlji
(kranstvo, islam, vedantizam i budizam), nasuprot tome, ima dovoljno
prostora i prilagodljivosti da izdre silovit ok mogueg prvog javnog
susreta ljudi s izvanzemaljcima.
Budui da pripadnici moderne ljudske vrste ueno zvane Homo
sapiens sapiens ne pokazuju niti bioloku niti duhovnu jedinstvenost,
logino je prihvatiti - istie Peters - da mi nismo ni po emu zaseban
niti poseban entitet u svemiru, odnosno da mi nemamo neku apsolutnu
i ekskluzivnu sredinju ulogu ve, poput svih ostalih izvanzemaljskih
entiteta, imamo tek svoju relativnu ulogu i vanost u svemiru. Iz tog mo
dernog dalekosenog teolokog promiljanja proizlazi sveta nit koja nas
na nevidljiv naina povezuje s drugim oblicima ivota u svemiru u svim
njegovim oekivanim i neoekivanim inaicama, sa svim misaonim bi
ima koja imaju osjeaje, razloge, ulogu i svoje mjesto u svemiru.
tovie, biolog Simon Conway Morris sa Sveuilita u Cambridgeu
stavlja razvoj vrsta u analogiju s raunalnim programom te iznosi tezu
da je ivot na drugim svjetovima moda tek jednu ili vie spona odma
knuo od onih oblika ivota koji su prisutni u naoj biolokoj povijesti.
Premda je planet Zemlja jedan ne odvie skladan viepolarni multi-
civilizacijski svijet, Steven Dick (strunjak za povijest ljudskih nagaanja
o izvanzemaljskom ivotu i njegovim oblicima) je uvjeren da e naa
budunost biti obogaena javno obznanjenim kontaktom s pripadnici
ma inteligentnog izvanzemaljskog entiteta. tovie, on ak dri da e se
uskoro pokazati potrebnim uvesti novi pojam - kozmoteologiju - disci
plinu unutar koje e se moi adekvatno odraziti napredak nae kozmi
ke svijesti koju tek trebamo razviti.
Nobelovac Albert Einstein (1879.-1955.), jedan od najveih fiziara
XX. stoljea, tijekom svog ivota takoer nije zapostavio tu osjetljivu
temu koja u posljednje vrijeme postaje sve aktualnijom. U svojim filo
zofskim promiljanima odnosa religije i znanosti on definira raspone
religijske svijesti unutar pojmova "religije straha" i "moralne religije" te
uvodi trei stupanj religijskog doivljavanja kojeg naziva "kozmiki reli
gijski osjeaj". Taj se, po njegovu poimanju, odnosi na uzvienost i ude
san red koji se svakome tko dublje logiki razmilja postupno razotkriva
posvuda u prirodi i svijetu.
U svom intervjuu danom listu Berliner Tagesblatt, koji je objavljen
12. 11. 1930. godine, Einstein je o tome kazao sljedee: "Zaeci ko
zmike religijske osjeajnosti ve se pojavljuju na ranom stupnju razvoja,
primjerice u Davidovim Psalmima te kod nekih (starozavjetnih, op. aut.)
proroka. Jo vie elemenata kozmike religioznosti sadri budizam, to su
nam lijepo objasnili Schopenhauerovi spisi. Promatrano u tom svjetlu, ljudi
poput Demokrita, Franje Asikog i Spinoze u bliskom su srodstvu."
Iz Einsteinovih razmiljanja o toj sloenoj filozofsko-religijskoj temi
moe se posve slobodno odrediti sredinja toka njegova prorokog
vienja - beskrajnost i ljepota svemira naprosto su nerazdvojive od uni
verzalnog kozmikog religijskog osjeaja imanentnog svim misaonim
biima koja obitavaju na brojnim svjetovima posijanim diljem svemira
i koja su u svojoj duhovnoj evoluciji prela stanovit prag duhovnog na
pretka.
Pokuamo li navedena promiljanja uglednih teologa i znanstvenika
saeti u jedan zakljuni stav on bi mogao glasiti otprilike ovako: Bilo koji
visokoorganizirani hipotetini izvanzemaljski sustav inteligentnog i organi
ziranog oblika ivota, neovisno o dostignutom stupnju svoga civilizacijskog
razvoja, moe s nama istinski dijeliti univerzalni kozmiki religijski osjeaj
ak i ako nema ili uope ne poznaje uobiajene oblike religije kao mi Ze
mljani.
 M O T I V I DOLASKA I
DEZINFORMACIJSKA
REPRESIJA

Motivi dolaska - nadzor i zatita noosfere

o prije tridesetak godina prve fotografije Zemlje koje je iz orbite

J oko Mjeseca krajem prosinca 1968. godine nainila posada misije
Apollo-8 jasno su pokazale da je naa majka Geja veoma naoit planet
koji se obiljem vodenih povrina, koje pokrivaju vie od dvije treine
njegove povrine, i neobinim koloritom ve na prvi pogled bitno ra
zlikuje od ostalih planeta Suneva sustava. Stoga ne treba uditi da su
Zemlju prilikom krstarenja svemirom zasigurno jo u veoma davno pro
hujalo pretpovijesno doba primijetile i za jednu od destinacija odabrale
svemirske istraivake misije izvanzemaljskih civilizacija.
Veoma privlaan izgled Zemlje obavijene gustom atmosferom, obilje
vode te zadivljujua prirodna bogatstva zasigurno su bila dovoljan ra
zlog da ona privue njihovu pozornost i da ju poblie istrae - prvo iz
orbite, a zatim sputanjem na njezinu povrinu. Moe se pretpostaviti da
su u podrujima klimatski podesnim za ivot oni ubrzo uspostavili prve
istraivake postaje koje su tijekom vremena prerasle u razvijene baze.
U drevnom i veoma opsenom vedskom spisu Shrimad-Bhagavatam
koji ima 12 pjevanja stoji da je jo od pradavnih vremena Zemlja "inte
resna" sfera najmanje dviju duhovno niih, no tehnoloki veoma visoko
razvijenih izvanzemaljskih civilizacija koje uporno tee ekspanziji svojih
hipertehnolokih civilizacijskih modela na druge svjetove. Za svemirska
putovanja do njih pripadnici tih civilizacija koriste jantre - letjelice s
visokosofisticiranim pogonskim sustavom.
Osim njih, Zemlju takoer povremeno pohode i pripadnici neke du
hovno visokorazvijene civilizacije, rase polubogova - deve - koji imaju
blistave letilice zvane vimane. One se savreno jednostavno i elegantno
kreu ogromnim svemirskim prostranstvima zahvaljujui dubokom
poznavanju i koritenju nama jo uvijek nedovoljno poznatih prirodnih
sila te posve drukijem konceptu (hiper)prostora i vremena.
Drimo da se iz tog konteksta mogu izvesti moebitni prvotni motivi
dolaska i aktivnosti izvanzemaljaca na duboko uspavanoj prapovijesnoj
Zemlji. Oni su tijekom uspostave prvih velikih civilizacija pretpotopnog
i postpotopnog doba zasigurno evoluirali i danas su vjerojatno drukiji.
Stoga se samo po sebi nameu sljedea pitanja: "Koje su i kakve dana
nje pobude, te eventualni zadaci ili interesi izvanzemaljskih entiteta za
Zemlju?"; "Jesu li oni nama dokuivi i shvatljivi neovisno o stupnju nae
osobne i/ili ope prihvatljivosti?" te "Jesu li ti motivi u ikakvoj interakciji
s politikim zemaljskim imbenikom ili su oni posve autonomni?"
Danas je uglavnom nepodijeljeno miljenje mnogih istraivaa i te
oretiara NLO-fenomena da ta i slina pitanja imaju presudno znaenje
za daljnju evoluciju ljudskog roda i kljunu ulogu u rasvjetljavanju ve
oma sloenog NLO-fenomena. Brojna pojavljivanja NLO-a u proteklih
pola stoljea diljem svijeta, a posebice u visokorazvijenim zemljama, te
itav niz vjerodostojnih svjedoenja i registriranja udaljenih i bliskih
susreta tek su formalna potvrda te pojave. Njen medijski znaaj najee
ne traje due od tjedna te ne prua ak niti mogunost nasluivanja o
tome tko su izvanzemaljci te zato u nae vrijeme toliko uestalo svojim
letjelicama (NLO-ima) dolaze na na planet?
Upravo je to pitanje prioritetno za sve povezanije, ali i sve zatvorenije
specijalne slube vojnih i civilnih vlasti nekoliko najmonijih zemalja.
Stoga je posve razumljiva sustavna i dosljedno provoena iroka akti
vnost civilnih i vojnih vlasti svjetskih sila da putem irokog repertoara
medijskih aktivnosti smiljeno, a za javnost gotovo neprimjetno, usmje
ravaju njezino mnijenje iskljuivo samo na najniu, pojavnu i primitivnu
stranu NLO-dogaaja o kojima se, kao na tekuoj vrpci, gotovo svako
dnevno lansiraju pomno skrojene "vijesti".
Smiljeno usmjeravanje medijske panje samo na pojavnu stranu
NLO-dogaaja, prema ocjeni vladinih savjetnika, oito je da najbolji
paravan ili dimna zavjesa za neprimjetno uklanjanje pitanja o kljunim
aspektima NLO-fenomena, njegovoj svrsi i cilju. Kao to upuuje fran
cusko Izvjee COMETA i dvije saeto prikazane meunarodno znaajne
Konferencije razotkrivanja, njegovo postojanje je evidentno, neosporno
i vjerodostojno dokazano samo se, zbog interesnih razloga klana svjet
skih monika, njegova slubena potvrda u iroj javnosti i dalje odgaa,
prikriva i iskrivljuje.
 Selektivno vrednovanje izvora informacija o stvarnim NLO-pojava-
ma i njihovo kritiko praenje samo po sebi ne daju odgovor na pitanje
o razlozima i motivima posjeta izvanzemaljskih entiteta naem planetu.
No, ipak je mogue, slijedom induktivne spoznaje i unutarnje logike
fenomena, formulirati neke opcije kao odgovor na krucijalno pitanje o
pobudama, zadacima i/ili namjerama izvanzemaljskog entiteta:
Priprema za koegzistenciju kolonije izvanzemaljskog entiteta - s
vjerojatnim stanitem u podzemlju i podmorju - i nas Zemljana u okvi
ru dugoronog programa nenasilne ekspanzije na Plavi planet. Takav
koegzistencijski model mogao bi biti utemeljen na jednosmjernom
tehnolokom transferu, strategiji eliminacije lokalnih i regionalnih kri
znih arita, a sve to bez ikakvog formalnog zajednikog politikog tijela.
Pri tome nije mogue iskljuiti razliite opcije, ali u pogledu pridolog
izvanzemaljskog entiteta uvijek ostaje aktualno pitanje: "Je li stupanj
njihove razvijenosti preteito tehnoloko-materijalan ili spiritualno-
mentalan?"
"Nevidljivo" voenje napretka ljudskog roda od prapovijesnih po
etaka (koji su danas jo znanstveno potpuno nejasni ili nepoznati) do
naih dana. Sadanju bahatu i pogubnu rastronost prirodnih bogatstava
materijalistiki orijentirane zapadne civilizacije izvanzemaljski mentori
moda ele zamijeniti etikom umjerenog asketizma i planetarnog skla
da. U tom pogledu stoje im na raspolaganju razliiti scenariji. Budui
da je mnogobrojne pripadnike dananjeg ljudskog roda zbog njihova
tvrdokorna mentalna sklopa gotovo nemogue preodgojiti, jedan od
najvjerojatnijih scenarija je izvoenje dobro programiranih genetikih
korekcija i kreiranje "naprednije" rase Zemljana. Tako bi nastala etiki,
moralno i emocionalno promijenjena rasna inaica ili hibrid - izvanze-
maljsko-zemaljski mutant. Toj bi "poboljanoj" ljudskoj vrsti mogla biti,
po potrebi, izmijenjena i (hiper)reproduktivna osnovica radi smanjenja
ekspanzivnosti. Govori se o dosadanjih 65 ciljanih genetikih interven
cija u cjelokupnom tijeku kontroliranog razvoja udljivog ljudskog roda.
Prema zabiljeenim navodima predstavnika rase graya (sivih), huma-
noidnog izvanzemaljskog entiteta glatke koe poput delfina, to bi bila 66.
genetika intervencija na rodu Homo. U tom scenariju, naalost, postoji
visok rizik od opasnog upletanja interesnih prstiju klana zemaljskih
monika.
Nadzor i zatita kozmiki vrlo vanog planeta Zemlje sve do razine
iznenadnog nevojnog i nenasilnog intervencionizma izvanzemaljskog
entiteta na ciljane toke na Zemlji. Cilj intervencije bio bi zaustavljanje
rastueg rizika unitenja Zemlje biotehnolokom, ekolokom ili global
nom ratnom nuklearnom kataklizmom. Tako bi se uklonili i stabilizirali
imbenici mogueg kozmikog katastrofizma koji bi mogao imati jo
uvijek nesagledive posljedice za biosferu i noosferu te bi moda ak na
ruio krhku stabilnost Suneva sustava.
Svaka od navedenih opcija o moguim razlozima i motivima ue
stalih izvanzemaljskih posjeta postoji sama za sebe, neovisno od druge
dvije. Valja takoer istai da se te opcije meusobno ne iskljuuju ve,
vie ili manje, ak meusobno nadopunjuju i proiruju. Primjerice, na
dogovoreni planetarni suivot (mogunost 1) mogu se odluiti i moe
bitni mentori nae evolucije (mogunost 2). Oni takoer mogu biti do
datno motivirani trajnom zatitom nae biosfere i noosfere (mogunost
3) te biti u izvjesnoj kompeticiji s ak nekoliko drugih izvanzemaljskih
entiteta koji u pogledu Zemlje takoer imaju jasno uobliene zadae.
Pri tome je bitno naglasiti jo jedan dodatni imbenik o kojem izra
zito ovisi intenzitet i smjer procesa u pogledu navedenih mogunosti.
Radi se o profilu civilizacijskih postignua pojedinih izvanzemaljskih
entiteta te stupnju njegove kompatibilnosti s civilizacijskim profilom
stanovnika Zemlje. U tom krugu mogua je civilizacijska fuzija, civi
lizacijski separatizam ili determinirani (diktirani) razvoj na prividno
autonomnoj osnovi.
Gubi li se dananja gospodarska i vojna (nad)mo u bilo kojoj od
navedenih mogunosti te preostaje li naposljetku tek neki surogat poli
tike moi?
Predstoji li nova inscenacija svjetske pozornice u kojoj bi dojuera
nji nedodirljivi monici mogli postati tek nevani vazali?
Imaju li moni elitni krugovi dananjice uope bilo kakav znaajniju
pregovaraku snagu ili je njihova stvarna koalicijska pozicija na svjet
skoj sceni tek simbolika i protokolarna u posve izmijenjenom novom
sustavu vrijednosti?
To su tek neke krupnije implikacije u naem moebitnom sudbo
nosnom kozmikom civilizacijskom dodiru koji recidivira jo iz davno
prohujalog pretpovijesnog (pretpotopnog) doba, a protegao se tijekom
protopovijesnog i ranopovijesnog doba. Sloenom i vieslojnom pro
blematikom traenja materijalnih i nematerijalnih tragova moguih
civilizacijskih dodira ve se dulje vrijeme bave ozbiljni istraivai paleo i
postpaleokontakata. No, ona znatno nadilazi tematske okvire ove knjige
pa ju stoga ovdje neemo posebno razmatrati.
 Tko i zato manipulira istinom?

alosna je injenica da unato enormnom broju dosad prikupljenih

vjerodostojnih svjedoanstava o NLO-pojavama koja, poevi od ljeta
1947. godine, neprestance pristiu iz svih dijelova svijeta te ve poza
manom broju autentinih fotografija te filmskih i video zapisa kojima
raspolau ufoloke udruge i pojedinci jo uvijek izostaje dugo oekivano
slubeno priznanje o njihovu postojanju, premda je, formalno uzevi, za
to dovoljan samo jedan jedini vjerodostojan NLO-dogaaj.
Drimo da postojanje izvanzemaljskog entiteta i njihovih NLO-a
ve odavno nije upitno te je stoga svako daljnje dokazivanje te notorne
injenice nepotrebno i besmisleno. Ono to se oekuje vie nije beskraj
no gomilanje novih dokaza i njihovo podastiranje pred onima koji ih
nipoto ne ele uvaiti, ve odve dugo oekivano slubeno priznanje
o postojanju izvanzemaljaca i njihovih NLO-a. Istina o tome vie se ne
moe unedogled kriti od oiju javnosti zbog sebinih interesa aice
svjetskih monika koji uporno falsificiraju stvarnost prema svojim po
trebama. Dokle emo jo biti prinueni ivjeti u svijetu krcatom raznim
falsifikatima i sve to stoiki podnositi?
Zato su za slubene institucije pojmovi "izvanzemaljac" i "NLO"
vjeiti tabui? Zato glasnogovornici vodeih gospodarskih i vojnih
sila ostaju uporni i dosljedni u omalovaavanju, izrugivanju, negiranju,
relativiziranju i zatakavanju NLO-fenomena, usprkos pozamanom
broju zabiljeenih i potvrenih NLO-dogaaj a diljem svijeta? Koji su
pokretaki motivi vlade SAD-a te vladinih tijela i institucija, poput
Amerike agencije za istraivanje svemira (NASA), da desetljeima tako
tvrdokorno prikrivaju, tendenciozno izvru i paualno interpretiraju
NLO-dogaaje?
Neosporno je da te institucije na tome podruju sustavno manipu
liraju javnou premda je oigledno da zloporaba strunjaka i izvrtanje
injenica pod nominalnim okriljem znanstvenih institucija mogu imati
vrlo neugodne i ak nesagledivo krupne gospodarske, drutvene i po
litike posljedice. Tko se i zbog kojih razloga ve desetljeima krije iza
mone i rastrone scenografije skrivanja i proizvoljnog izvrtanja istine o
NLO-fenomenu?
Na dananjoj razini poznavanja te problematike valja krenuti od ne
pobitne i notorne injenice: Zapadni svijet, kao predvodnik gospodar
skog i tehnolokog napretka naeg doba, ve dulje vrijeme nezaustavljivo
klizi prema koncentraciji moi te perfidnoj uspostavi totalitarnog nad-
zora nad svim kljunim resursima na naem planetu - koji je gospodar
ski i politiki u stanovitom (optimalnom) stupnju moda ak namjerno
kaotiziran da bi se ti mrani grabeni ciljevi mogli lake i bre ostvariti.
Elite najmonijih svjetskih oligarha (i dravne administracije de
setak vodeih svjetskih zemalja koje su im podreene) danas imaju
pod gotovo potpunom kontrolom i dominacijom: najznaajnija rudna
i naftna nalazita, kljune energetske potencijale, zemaljsku i satelitsku
komunikaciju, glavnu prometnu infrastrukturu, napredno genetiko in-
enjerstvo, nesagledivo monu i utjecajnu vojnu strukturu te izuzetno
jak kompleks koncerna vojne industrije. Ostale industrijske grane su vie
ili mane ovisne o energetskim resursima i komunikacijskim sredstvima.
One obuhvaaju gotovo sve tehnoloki najprofitabilnije gospodarske se
ktore ukljuujui i ilu kucavicu svakog razvijenog gospodarstva - bur
zu i bankarski sustav.
Oigledne i skrivene niti mone administrativne mree sve dublje
proimaju gotovo sve sfere ivota i djelovanja na Zemlji, unato vjeto
medijski sroenim maskirnim politiko-propagandnim sloganima i atri
butima vladajuih stranaka o demokraciji, decentralizaciji, slobodnom
tritu i poduzetnitvu ili pak zavodljivim vinjetama u nazivlju pojedi
nih vladajuih tijela i struktura.
Vie nije tajna da specijalne vladine slube i agencije vodeih svjet
skih sila, kao zakulisni centri moi, posjeduju obilje fotografskih i ma
terijalnih dokaza (krhotine nepoznatih letjelica, duboko zaleeni leevi
te ak hibernirani unesreeni pripadnici izvanzemaljskih entiteta) i te
renskih tragova (sagorijevanja vegetacije i tla nama nepoznatim kemi-
zmom, lokalne promjene geomagnetizma, djelovanje neobino snanih
mikrovalnih polja na elektrine ureaje i ljude te tome slino).
One jo od kraja 40-ih godina XX. stoljea barataju neospornim ma
terijalnim dokazima i strogo povjerljivom istinom o izvanzemaljcima i
njihovim letjelicama (NLO-ima) kao nepobitnom injenicom koja je na
samom poetku moderne NLO-ere postala, i do danas ostala, najstroe
uvanom tajnom na planetu Zemlji. O tom dokaznom materijalu nije
nikad nita bilo priopeno javnosti jer to sustavno onemoguuje dobro
umreena globalna vojno-obavjetajna struktura u kojoj glavnu rije
imaju visoko pozicionirani pripadnici amerikih vojno-obavjetajnih i
politikih krugova.
U pogledu NLO-fenomena to najbolje ilustrira "nulta razina povjer
ljivosti" ili najvii prag prioriteta u veoma monoj vojno-obavjetajnoj
zajednici kakvu, primjerice, imaju SAD, odnosno najvia razina tajnosti
koja ak nadilazi strategijsko H-oruje. Taj visoki tajni status ujedno naj
bolje potvruje utemeljenost i tvrdu realnost NLO-fenomena jer fikcije i
rekla-kazala u vojno-obavjetajnom sektoru nikad nisu bila i ne mogu
biti predmetom klasifikacija po stupnju povjerljivosti.
to bi moglo uslijediti kad bi se pomno uvane tajne arhive i ifrira
ne ladice nedodirljivih vojnih obavjetajnih slubi napokon otvorile ili
barem odkrinule za javnost? Tko bi time izgubio, a tko bi dobio?
U pokuaju da odgovorimo na ta pitanja valja imati na umu da su
vlade tih zemalja u svom djelovanju tek prividno (uvjetno) samostalne.
Iz pozadine ih nevidljivim rukama - naizgled na demokratski nain
- postavlja, odrava i nemilice smjenjuje izvaninstitucionalni konsenzus
monih krugova krupnog kapitala. Dioniarski, bankarski i vojnoin-
dustrijski kompleks u tome imaju kljunu ulogu, ali i razni neformalni
centri moi koji poivaju na silnim profitima korporacija civilne i vojne
industrije, energetike, telekomunikacija, transporta i trgovine.
Po njihovoj procjeni, svaka slubeno i/ili javno intonirana potvrdna
informacija s najvie razine, koja bi decidirano govorila o postojanju
izvanzemaljskog entiteta i njihovih letjelica (NLO-a), vodi prema pre-
neraenju nekih drutvenih skupina. Oni smatraju da bi takva potvrda
prvenstveno izazvala opasan val straha, panike te nervoznih i tjeskobnih
reakcija veeg broja monih pojedinaca i utjecajnih interesnih skupina,
a ne toliko irokih narodnih masa - kako se to nastoji tendenciozno pri
kazati u specijalnim izvjeima tajnih slubi.
Takvo (realno mogue) kaotino stanje moglo bi stvoriti mete pr
venstveno u visokim elitnim krugovima. Nered bi najvjerojatnije kul
minirao neizbjenim raspadom noseih stupova monog zapadnog go
spodarskog i financijskog sustava. Za kratko vrijeme dolo bi do lanane
destrukcije politikih, gospodarskih i financijskih institucija neperspe
ktivnog i preivjelog dominantnog kapitalistikog drutveno-ekonom-
skog modela te svih njegovih povrinskih i kozmetikih modaliteta.
To bi potom vodilo uzlazno do naglog i definitivnog sloma izvana
vrlo bogate, mone i odvie gorde materijalistiki orijentirane zapadne
civilizacije - koja labavo stoji na slabanim i krhkim "duhovnim noga
ma". Skupni uinak tih dramatinih zbivanja vjerojatno bi nadilazio po
sljedice najveih znanih zemaljskih prirodnih kataklizmi. Od klinike do
stvarne smrti osjetljive i krhke zapadne civilizacije vjerojatno bi trebalo
malo vremena.
Prema takvom katastrofinom scenariju, naglo bi se uruile sve
stvarne i glumljene demokratske institucije suvremene drave, a u
oekivanju nekog spasonosnog izvanzemaljskog rjeenja prestali bi
djelovati dosadanji motivi za rad. Time bi se dokinule vitalne poluge
za daljnje stvaranje i nezasitno gomilanje megaprofita te odranje stee
ne globalne megamoi. Dojueranji bogatai, monici i svjetske gazde
odjednom postaju ono to stvarno jesu - obini mali ljudi, a njihove
nedodirljive institucije moi mukotrpno graene desetljeima, njihov
utjecaj i lani faraonski sjaj, nezaustavljivo se tope poput snijega na pro
ljetnom suncu.
No, u toj globalnoj gospodarsko-drutvenoj kataklizmi ubrzo dola
zi do sveopeg civilizacijskog buenja koje, prije svega, zahtijeva novi
moralno-etiki kodeks te posve novu negrabenu gospodarsku para
digmu. Postojeu profitno-industrijsku paradigmu utemeljenu na danas
dominantnoj "situacijskoj etici" u takvim konfuznim gibanjima nije mo
gue odrati ak niti uz aktiviranje svih postojeih poluga moi i prisile
koje suvremena drava posjeduje. ok ire javnosti mogao bi biti osobito
potenciran na psiholokoj razini ako su svemirski doljaci izgledom po
sve drukiji od nas ili ako (za nae pojmove) djeluju udovino.
Trite - ta nedodirljiva kraljevska institucija u uobiajenom zapa
dnom obrascu ivota - opasno se destabilizira i nezadrivo uruava, a
na njegovim razvalinama nie neto posve novo i drukije. Neto to je
sada teko i zamisliti - ubrzani proces demarketizacije, deurbanizacije i
povratka prirodi. Nastali dubok civilizacijski vakuum neumoljivo razara
sve tradicionalne institucionalizirane pore drutva i opasno rastae sve
razine politike, vojne i gospodarske moi te vodi prema posvemanjem
civilizacijskom slomu. Ubrzanim i sveopim atrofiranjem najbogatija ze
mlja planeta ubrzo bi mogla postati vojnim, gospodarskim i politikim
patuljkom!
Sve to vrhuke civilne i vojne vlasti te sredita moi najrazvijenijih
zapadnih zemalja ve odavno itekako dobro znadu. Stoeri analitiara
su sve to ve odavno temeljito istraili na najnaprednijim raunalima
Pentagona, putem pomno prostudiranih simulacijskih modela i scena
rija. Stoga putem sustavne obmane i manipuliranja javnou o realnosti
izvanzemaljskog entiteta i NLO-fenomena neprestance vjeto kupuju
vrijeme neophodno za svoje odranje i izbjegavanje neizbjenog vla
stitog (anti)civilizacijskog dokinua. Ono se, u okviru neumoljive evo-
lutivne logike ovjeanstva, jasno nazire analizom moguih scenarija
neprofitno-ekolokih modela budunosti te trajnom zamjenom logike
stalnog nametanja ratova i grabei logikom globalne suradnje, solidar
nosti i ljudskog dostojanstva.
 Sline brige ve dulje vrijeme potajice more i voe vjerskih zajednica
koji se veoma pribojavaju da bi javna potvrda postojanja izvanzemaljskog
entiteta i njihovih NLO-a mogla razotkriti tko u nekim tradicionalnim
vjerovanjima ili religijama zapravo stoji iza dogmatski proklamiranog
Boga. Ta bi gorka spoznaja neizbjeno izazvala prvo gorko razoaranje, a
zatim i stanoviti otpad konfesionalno nedovoljno utemeljenih vjernika,
dok bi s druge strane bitno oteala ve ionako odvie skromno te veoma
oteano pridobivanje i zadravanje novih vjernika.
Bio bi to teko popravljiv udarac za sve prividne religije (pseudo-
religije) iji je bogotovni kult, kritiki gledan u optici paleokontakata,
najvjerojatnije proizaao iz najteeg oblika idolopoklonstva - tovanja
izvanzemaljaca (stvorenih smrtnih bia!!!) kao bogova, odnosno kao
samoga Boga. To idolopoklonstvo koje je u nekim religijama tijekom
vremena preraslo u tisuljetnu vjersku tradiciju zapoeli su nehotice
nai drevni preci jer u svojoj posvemanjoj neukosti nisu mogli, ni uz
najbolju volju, dokuiti o kome se zapravo radi.
Stoga je implicitno shvatljiv stav dijela struktura nekih vjerskih
konfesija da se u javnosti sve rairenije prihvaanje postojanja izvanze
maljskog entiteta i NLO-dogaaja, kao neka opasna konkurentska novo
nastala pomodna "new age" religija minorizira, vjeto zataka i/ili preu
smjeri u neutralno podruje znanstvene fantastike i/ili rubno podruje
teologije gdje se te nesvakidanje pojave nastoje vjernicima "protumaiti"
kao primjer djelovanja opakih sila neastivog ili ak njegove manifesta
cije radi zavoenja ljudi.
ini se da pobornici takva stava ne ele shvatiti ni prihvatiti temeljnu
injenicu da Bog i opseg njegova stvaranja ne podlijeu niijoj kontroli
te da postojanje inteligentnih izvanzemaljskih entiteta samo potvruje
neogranienu Boju mo te veliinu i raznovrsnost njegova stvaranja u
duhu neupitne naravne objave. Stoga njihovo postojanje ne moe initi
nikakvu prijetnju pravoj religiji. Neizbjena spoznaja da ljudski rod nije
jedina razumna i najrazvijenija vrsta u svemiru moe uzdrmati i dovesti
u pitanje samo institucije prividnih religija.
U prilog neizmjernoj Bojoj moi i njegovoj neogranienoj kreaciji
nepreglednog mnotva nastanjenih svjetova u neizmjernim svemirskim
prostranstvima izravno govori Kur'an asni - sveta knjiga muslimana -
u kojem na samom poetku njegove prve sure (poglavlja) koje nosi na
slov el-Fatiha (Pristup, Otvaranje) stoje sljedei nadahnuti ajeti (reenice
ili stihovi):
 (1) Hvala (i slava) Bogu (Allahu), Gospodaru svjetova,
(2) Sveopem Dobroinitelju, Milostivom
(3) Gospodaru Sudnjega dana!

Oni veoma jasno i vizionarski upuuju na nepojmljivu veliinu i

pluralizam Boje kreacije diljem svemira koju nitko nema pravo proi
zvoljno ograniavati samo na planet Zemlju i njezine itelje kao jedina
inteligentna stvorenja u svemiru te na manifestirani (pojavni) materijal
ni svijet, jedini dostupan naim ulima i instrumentima.

Pomanjkanje i nestajanje autentinih snimaka NLO-a

Svatko tko se pokuao ozbiljnije baviti NLO-fenomenom vjerojatno

je ubrzo uoio da se o njemu ve desetljeima posvuda vrlo mnogo pie i
pria, ali se u danas ve gotovo nepreglednom mnotvu snimaka NLO-a
objavljenih u tisku i na web-stranicama vrlo teko mogu nai koliko-
toliko jasni i vjerodostojni fotografski, filmski ili video zapisi kao obje
ktivna potvrda njegove realnosti. Tome je uvelike u posljednjih desetak
godina doprinijela pojava monih softvera za obradu digitalnih slika i
dizajniranje, pa stoga pojedinci bujne mate i falsifikatori danas raspola
u monim alatima za izradu lanih snimaka NLO-a ili tendenciznu do
radu autentinih koje na razne naine, a ponajvie preko web-stranica,
vjeto plasiraju u javnost koju, naalost, nije teko obmanuti.
Kad sluajni oevidac ugleda NLO-pojavu u pravilu je zateen i izra
zito zbunjen pa mu najee njezino snimanje ni ne padne na um ili ga,
ukoliko ima uz sebe fotoaparat ili kameru, naini prekasno kad se NLO
ve udaljio te je slabo vidljiv. Budui da se NLO-pojave mogu najlake
zapaziti u predveerje ili nou ti su amaterski snimci, u pravilu, potre
seni, mutni i nejasni pa je stoga na njima veoma teko identificirati sam
NLO i gotovo nemogue na njemu uoiti bilo kakve detalje.
Oito je da u javnosti ve desetljeima vlada kronina nestaica
dovoljno jasnih i autentinih fotografija te filmskih i video zapisa NLO-
pojava iz prve ruke, a one kojima raspolau ufolozi najee su proble
matine kakvoe.
Stoga se samo po sebi namee logino pitanje: "Ako su NLO-pojave
zaista tako uestale kao to se to ve punih pola stoljea govori i pie
u medijima, kako to da je produkcija objavljenih fotografija, filmova
i video-zapisa snimljenih na brzinu amaterskom opremom vie nego
skromna te, uz to, najee nedovoljno uvjerljiva i upitna?" Dri se da su
razlozi takva stanja dvostruki.
Prvo, preteit dio fotografija NLO-fenomena kao rijetke, kratkotraj
ne i iznenadne pojave odnosi se na udaljene, a tek manji broj na bliske
susrete prve vrste (BS-I). To za sobom povlai slijedee: zbog snimanja
NLO-a na znatnoj udaljenosti u nioj ili vioj atmosferi, neizbjenih
atmosferskih smetnji, ionizacijskog plata (treperavo svjetlo, elektrina
izbijanja, iskriava maglica) te loih svjetlosnih prilika i slabe vidljivosti
(sumrak, no, naoblaka, magla i tome slino) u velikom broju amater
skih fotografskih pokuaja nastaju tek skromne, nedovoljno uvjerljive
i neatraktivne fotografije na kojima se, u pravilu, gotovo nita jasno ne
moe razaznati.
Uzimajui u obzir i dodatnu oteavajuu okolnost - vidljivo uzbu
enje snimatelja te gotovo neizbjeno podrhtavanje njegovih ruku
- donekle je shvatljivo zato su mnogi fotografski, filmski i video zapisi
amatera (koji su preteiti sluajni svjedoci iznenadne i najee none
pojave NLO-a) u pravilu slabi, nejasni ili ak nikakvi. Zbog svega toga te
dodatnog slubenog zahtjeva da izvorno snimljeni materijal verificira te
ga pritom, u pravilu, trajno oduzme odgovarajua "priznata" ustanova,
osim ogromnog broja verbalnih svjedoanstava o najraznovrsnijim uda
ljenim ili bliskim susretima, danas civilne udruge i javnost posjeduju tek
neto malo autentino snimljenog i priznatog materijala.
Meu malobrojnim i prilino jasnim autentinim filmskim snimci
ma NLO-a dostupnim javnosti je i nekoliko kadrova relativno bliskog
NLO-a kojeg je snimio profesor George Adamski po danu u veljai 1960.
godine u Silver Springsu, SAD, pri dobrim uvjetima vidljivosti. Original
na filmska vrpca bila je upuena na ekspertizu u KODAK-ov laboratorij,
gdje ju je analizirao fiziar Bill Sherwood, specijalist za optiku i fotogra
firanje. On je primjenom sloene tehnike loma svjetlosti osvijetlio sni
mljene kadrove NLO-a da bi na njima mogao razaznati detalje. Utvrdio
je da NLO ima promjer oko 7 metara, ali ni na koji nain nije mogao
osporiti autentinost tog filmskog zapisa.
Drugo, istog trena kad se putem razgranate transnacionalne global
ne mree formalnih i neformalnih dojava douje da je nekome polo
za rukom da snimi atraktivne, dobro kadrirane, pravilno eksponirane i
jasne fotografije ili video-zapis NLO-a, oni postaju - kako tvrde ufolozi
- predmetom vjetih lovaca specijaliziranih za lov na tu divlja. Ti
se unajmljeni dobro plaeni lovci najee koriste metodom ucjene
i nagrade te, nakon postizanja dogovora, obilno obeteuju svjedoka-
snimatelja otkupljujui od njega sve fotografije te izvorni filmski ili vi-
deo-zapis. Na taj nain njihovi nalogodavci "iz sjene" postaju ekskluzivni
posjednici gotovo svakog raritetnog kvalitetno snimljenog materijala s
NLO-motivima kao i svih prava za njihovu daljnju uporabu.
Imajui sve to u vidu postaje jasno zato se kronino pomanjkanje
autentinih fotografskih, filmskih ili video zapisa o NLO-pojavama, u
opoj poplavi lanih snimaka u medijima i na web-stranicama, ne moe
smatrati krunskim dokazom da one ne postoje.
Nedovoljno upueni dobronamjernik moda bi mogao pomisliti da
sudionici takvog kartela "lovaca" na atraktivne NLO-fotografije, filmove
i video-zapise (koji su se dosad iskazali frapantnom brzinom i uinkovi
tou akcije u Junoj Africi, Srednjoj i Junoj Americi te drugdje u svije
tu) sve to ine u namjeri da bi, uz podrku monih vojno-obavjetajnih
krugova vodeih svjetskih sila, u sljedeih nekoliko godina pripremili
veliku putujuu svjetsku izlobu pod naslovom Photosession s izvanze
maljskim manekenima.
Ili e sve to, to je daleko vjerojatnije, kao i do sada, ipak ostati tek
uveavanje ve (pre)bogate tajne fotokolekcije u neprobojnim trezorima
nalogodavaca dobro plaenih lovaca koji ve desetljeima potajice dje
luju u cijelom svijetu. Takvi senzacionalni autentini fotografski, filmski
ili video-zapisi koji jasno potvruju realnost postojanja izvanzemaljskih
NLO-a ve godinama ozbiljno brinu nalogodavce iz zakulisnih svjetskih
centara moi, jer bi njihovo objavljivanje iroj javnosti moglo poremetiti
uspostavljeni (nametnuti) svrsishodni model ponaanja puanstva u re
alizaciji njihovih unosnih globalistikih poslova.
No, tko zna, moda se jednog dana, nakon dovrenja multilateralne
globalistike mree, svjetski monici ipak odlue na takvu javnu izlobu
dalekosena znaenja - to se, ma koliko to malo vjerojatno bilo, nikako
ne moe posve iskljuiti ako to bude u podruju njihova interesa.

Razliite tehnike zatakavanja

Nepobitno je da se u suvremenim razvojnim trendovima najrazvi

jenijih zemalja svijeta biljei sve vea koncentracija vojne, gospodarske,
tehnoloke i tzv. sigurnosne moi. Ona omoguuje posvemanju kontro
lu svake sfere javnog ivota suvremenih drutava kroz sustav izravnog
ili dobro razraenog i poznatog neizravnog nadzora. Slikovito reeno,
u javnosti je dobro odmjerenom ustrajnom propagandom postupno
stvorena atmosfera u kojoj su stav i uvjerenje kojima barataju pojedinci
ili skupine, bez obzira na njihov moralni autoritet ili strune i profesio
nalne kompetencije, javno potpuno bezvrijedni ako ih ne blagoslovi ili
podupre pozitivan stav odgovarajue slubene institucije.
To se ljudima ve desetljeima na sve mogue naine neprestance
neizravno utuvljuje u glavu ne bi li se uspjelo u nedovoljno informira
noj, sve nekvalitetnije ablonski kolovanoj i stoga nedovoljno kritinoj
najiroj javnosti posve udomaiti vrijednosni stav prema kojem su sta
vovi dravnih institucija uvijek neupitni, a stavovi pojedinaca ili skupina
prihvatljivi samo ako podupiru ili zagovaraju aktualni slubeni stav. U
tome se, naalost, iz godine u godinu sve vie uspijeva. itava vojska
zaposlenih strunjaka i specijalista u dravnim ili od drave obilno fi
nanciranim ustanovama, a posebice onima za tajne poslove i operacije,
svakim su danom sve vie podreeni interesima visokih dunosnika dr
avne administracije te interesima monih vojnih i gospodarskih lobija.
Stoga ne treba uditi da se o mnogim osjetljivim stvarima, a pose
bice o NLO-ima i izvanzemaljcima, putem pomno kontroliranih medija
govori samo ono to je za javnost prethodno obezbojeno i pomno pro-
filtrirano, odnosno u sutini informacijski periferno i sterilno. Forsirana
kvantiteta i medijski dizajn informacija u duhu senzacionalizma nerije
tko svode njihovu kvalitetu na tragikomino nisku razinu.
Prepreden]aki razraenim sustavom preuivanja, demantija i zata
kavanja NLO-dogaaja smiljeno upravljaju zakulisni timovi vrhunskih
i provjerenih strunjaka za odnose s javnou. Njihov je zadatak da iz
pozadine neprimjetno uobliavaju javno mnijenje i njime manipuliraju
u eljenom smjeru po direktivama njihovih nalogodavaca. No, stvarnost
NLO-dogaaja jest kakva jest i neovisna je o tome da li ju netko ne pri
znaje ili ju osporava.
U tom smislu valja se prisjetiti pouna primjera da je naa Zemlja
spokojno kruila oko Sunca unato svim estokim osporavanjima auto
riteta iz crkvenih krugova tijekom tisugodinje srednjovjekovne tame i
svirepih sankcija Inkvizicije koje su ak i velikog talijanskog astronoma,
fiziara i matematiara G. Galileja (1564.-1642.) zamalo dole glave.
U maniri gotovo savrena pristupa najrazliitijim medijima (ti
sak, TV-mrea, radio difuzija, Internet) te putem strune periodike i
kontroliranih strunih skupova, zadueni slubenici iz vladinih (ili od
vlade formiranih) strunih ustanova koriste precizno razraene metode
strune, zdravstvene i intimno-obiteljske diskvalifikacije, etiketiranja,
insinuacije i ubacivanje poluistina. Na taj nain u potpunosti zakulisno
kontroliraju izvore i vrste (dez)informacijskih obroka koji se odnose go
tovo na sve vrue teme u vezi s aktualnim pojavama NLO-dogaaja i
njihovih sluajnih svjedoka.
Nakon to krajnje bezobzirno javno diskvalificiraju osobu koja svje
doi (posebice ako se radi o afirmiranom i kompetentnom strunjaku
u podruju zrakoplovstva, astronautike, astronomije, biologije i slinih
oblasti) te ako ona pod njihovim diskretnim pritiskom sama dovoljno
uvjerljivo javno ne demantira vlastiti iskaz i ne posipa se pepelom, u
pravilu slijedi nadopunjena i struna slubena interpretacija aktualnog
NLO-dogaaja koji je u izvornom iskazu svjedoka nepotrebno uzbur
kao javnost. Ona se gotovo uvijek svodi na ve otrcanu zamjensku priu
(cover story) o:

"udesnoj igri svjetla i sjene" (primjer gorostasnog ljudskog lica

i D&M piramide u podruju Sidonije na Marsu) ili
naivnoj zamjeni sjajnih nebeskih tijela, geostacionarnih satelita,
vojnih zrakoplova i/ili aerostata (meteorolokih balona) NLO-om ili
pojavi kuglastih munja, odnosno nakupinama plinova u atmosferi
(primjer najnovijih termovizijskih snimaka brzog leta flote NLO-a
nad junim Meksikom) ili
suenju svjesnog rasuivanja svjedoka i njegovih potpuno
promaenih percepcija stvarnosti ili pak svjesnog konstruiranja
izmiljenih okolnosti i dogaaja.

U posljednju skupinu ulaze i teke diskvalifikacije poznatih i struno

kompetentnih osoba poput, primjerice, svjetski poznatog amerikog
astronauta Jamesa Lowella. Njemu se, kao i nizu profesionalnih civilnih
pilota kompetentnih za udaljene ili bliske susrete s NLO-om, bez ikakva
ustruavanja, drsko imputira ivana rastrojenost i mentalna nestabil
nost. Istodobno se putem medija uporno uvjerava javnost da vieni i/ili
snimljeni NLO ne postoji.
Repertoar na tom podruju izuzetno je irok, dobro prostudiran te
kreiran u skladu s najsuvremenijim komunikolokim i psihologijskim
saznanjima. On ve desetljeima ini nepremostivu prepreku za svakog
vjerodostojnog svjedoka NLO-dogaaja bez obzira na njegovu osobnu,
moralnu i profesionalnu besprijekornost, obrazovnu razinu, strunu i/ili
znanstvenu afirmiranost te kompetentnost.
Zbog grube osobne diskvalifikacije i bezobzirnog javnog etiketiranja,
veina ljudi je danas toliko zbunjena i obeshrabrena da se veoma plai
otvorena razgovora i javnog zauzimanja pozitivna stava o NLO-ima.
Mnogi se s razlogom pribojavaju da pred kolegama i javnou ne budu,
po dobro razraenom kratkom i efikasnom postupku, proglaeni buda
lama i/ili ismijani.
Pojedinci, skupine ili ak vie skupina vjerodostojnih oevidaca i
svjedoka NLO-fenomena (udaljeni ili bliski susreti) doslovce preko noi
postaju javno diskreditirani kao arlatani, totalne nevjee i nesposobnja-
kovii "koji ak nisu kadri razluiti igru svjetla od stvarne pojave." Cilj te
bezobzirne i bezobrazne harange je unoenje pomutnje, nepovjerenja
i zabune meu istraivae NLO-fenomena te njegovo posvemanje di
skreditiranje u oima javnosti.
Zbog bitno poveane uestalosti NLO-dogaaja u posljednjih dese
tak godina, posebice u amerikoj saveznoj dravi New Mexico, Meksiku,
ileu te na irem podruju tzv. bliskoistonih biblijskih zemalja, navede
ni oblici sustavne obmane javnosti, koji su jo donedavno besprijekorno
funkcionirali, poeli su ipak pokazivati znakove istroenosti i smanjenja
uinkovitosti.
Drimo da su se pojedinci ili skupine koje sustavno prate usmjerene
(dez)informacije i komentare o NLO-sluajevima ve imali priliku uvje
riti u abloniziranost i patvorenost autoritativnih tvrdnji iz slubenih
vladinih izvora i njihovu sve veu providnost, ispraznost i olinjalost.
Specijalni vladini strunjaci zadueni za praenje uinaka sustavnog
zavoenja javnosti aktivnom medijskom obmanom i/ili programiranom
utnjom u posljednjih dvadesetak godina su se duboko zabrinuli nad
postojeim stanjem sve neuinkovitijih klasinih metoda manipulacije
javnou.
Bogato financirani vladini i vojni tajni struni tabovi angairani su
na toj problematici ve krajem 80-ih godina sa zadatkom da temeljito
preispituju, unapreuju i rekonstruiraju dotadanju koncepciju obma
ne javnosti, koja je dotad ve ozbiljno malaksala, te da postupno uvode
nove djelotvorne taktike i tehnike manipuliranja. Premda su njima pri
vremeno podigli kvalitativnu razinu dezinformiranja javnosti time su
ujedno evidentno potvrdili svoju zakulisnu aktivnost i neizravno razot
krili svoje nalogodavce i njihove skrivene namjere.
U krugovima zaduenima za formiranje i usmjeravanje javnog mni
jenja oito je bilo dobro ocijenjeno da izravna paualna diskvalifikacija
svjedoka bliskih susreta sviju vrsta postaje besmislena. Stoga su se speci
jalisti za manipuliranje javnou okrenuli novoj neizravnoj dezinforma-
cijskoj taktici kojoj je krajnji cilj vjeto i neprimjetno pomijeati lonie
javnosti. U toj novoj taktici izbjegava se ve deplasirano bezobzirno
blaenje i diskvalifikacija svjedoka NLO-dogaaja, a metodom pomije
anih lonia programirano se u javnost unosi to je mogue vea zbrka
i konfuzija u svezi s NLO-fenomenom i izvanzemaljcima. Kako i kojim
sredstvima se to djelotvorno ostvaruje?
Pomijeati lonie javnosti prvenstveno znai putem odabranih
medija i propagandnih instrumenata sustavno plasirati odgovarajuu
pomno prosijanu, spretno oblikovanu i kontroliranu (dez)informacijsku
grau o fiktivnim (izmiljenim) NLO-sluajevima koji svojom senzaci-
onalnou nadilaze sve dosad zabiljeeno i napisano na tu temu. Oni se
vjeto upakiraju u naizgled vjerodostojnu ambalau, sve do razine ele
menata terenske inscenacije. Pri tome je temeljna komunikoloka ideja-
vodilja - unijeti to veu dodatnu zbrku u javnost glede NLO-dogaaja
openito. Cilj je iroj javnosti poremetiti ve relativno dobro definirana,
provjerena i samim time opasna mjerila za nepristranu ocjenu vredno
vanja vjerodostojnosti sve uestalijih NLO-pojava.
Sukladno tome se vjetim baratanjem poluistinama i poluinje-
nicama o NLO-dogaajima, uz istovremeno negiranje mnogobrojnih
evidentiranih udaljenih ili bliskih susreta, nastoji javnost drati u stalnoj
napetosti i neizvjesnosti. Povremeno pomno tempirano i dozirano izno
enje hipoteza o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog entiteta treba
pojaati tu napetost i neizvjesnost javnosti kojoj se o NLO-fenomenu na
sve mogue naine ve desetljeima sustavno uskrauje nepobitna istina
o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i njegovih NLO-a.
U svemu tome ve dulje vrijeme nezamjenjivu ulogu imaju prividno
nezavisni - a zapravo dobro kamuflirani te iz pozadine pomno nadgle
dani i odlino koordinirani - moni sustavi informiranja i dezinformi
ranja javnosti. Krajnji cilj njihove vjeto usklaene i dobro programi
rane zakulisne aktivnosti je pravilno doziranje koktela istinitih, polu-
istinitih i lanih informacija o nekom dogaaju te njihovo serviranje
u pravom trenutku radi moderiranja javnog mnijenja prema tekuim
potrebama nalogodavaca koji te sustave izdano financiraju i rigorozno
kontroliraju.
Tom veoma domiljato razraenom strategijom unosi se u javnost
zabuna pa stoga ona neke ranije ili sadanje istinite dogaaje, od kojih
se eli odvratiti pozornost, percipira kao neprihvatljive i preputa ih
zaboravu jer su im takvom strunom doradom tendenciozno dodani
izmiljeni elementi i/ili su tako preinaeni (transformirani) da postaju
neuvjerljivi.
 Da bi se postigao eljeni uinak zamagljivanja i odvraanja pozorno
sti ire javnosti od nekog dalekosenog i strateki znaajnog dogaaja ili
otkria nerijetko se aktivira i vrlo djelotvorna tehnika ukrienih scenari
ja. Tom pomno razraenom tehnikom manipulacije kontrolirani izvori
informiranja i dezinformiranja zamijene svoju uloge tako da slubeni
sustav informiranja, kojem javnost uglavnom vjeruje, programirano
donosi ture nesuvisle vijesti i/ili dezinformacije, dok zakulisni sustav
dezinformiranja istodobno plasira koliko-toliko suvisle poluistinite ili
ak istinite informacije.
Na taj nain nastaje u javnosti potpuna informacijsko-dezinforma-
cijska zbrka. Tipian primjer takve perfidne manipulacije su ture, ne
suvisle i najee proturjene senzacionalne vijesti o bliskim susretima
i kontaktima s posjetiteljima iz drugih svjetova. Pri tome se anonimni
kreatori manipulacija vrsto oslanjaju na naizgled paradoksalnu, ali u
praksi ve nebrojeno puta dobro provjerenu injenicu iz psihologije
gomila da se vjeto plasirana la u javnosti to lake proguta to je vea
i bezonija.
Uspjenost ostvarenja takvih sivih informacijskih poslova za
htijeva najdublju kamuflanu razinu odnosno rezanje bilo kakve
vezanosti tajnih slubi, zaduenih za dezinformiranje i manipuliranje
javnou, uz vladajue krugove i zakulisne centre moi. Stoga dravne
ustanove formiraju i kriomice izdano financiraju naizgled neovisne
komercijalne istraivake ustanove koje zatim, prema direktivama elite
monika, kreiraju (dez)informacijsku aktivnost preko slobodnih radio
i TV-postaja, dnevnog i revijalnog tiska, izdavake djelatnosti pa do
svakodnevno sve veeg broja web-stranica putem kojih neprekidno sa
sviju strana bombardiraju javnost novim, ali pomno profiliranim
NLO-dogaajima.
Vjeto smiljenim senzacionalnim medijskim sadrajima, koji ne
rijetko dosiu granice mate i shvatljivih mogunosti, patvorenim, a
naizgled izvornim snimcima NLO-a, novim fantastinim potankostima
o svemircima i njihovim letjelicama udesnih tehnikih mogunosti te
vjeto konstruiranim poluistinama u pogledu NLO-sluajeva oni nena
metljivo stvaraju, korak po korak, odgovarajue oblikovanu i obojenu
prividnu istinu.
Kad u tome uspiju, nastoje tako stvorene (dez)informacijske koncen
trine krugove to je mogue dulje odravati da bi posve onemoguili
najiroj javnosti, kojoj se na tome osjetljivom podruju ve desetljeima
sustavno uskrauju objektivne informacije, kritiko odjeljivanje ita od
kukolja, odnosno razlikovanje stvarnog od istanano izmiljenog i/ili
insceniranog NLO-dogaaja.
To ubrzava kombiniranje sivih propagandnih poslova s progra
miranim pljuskom informacija koji svojom estinom daleko vie do
prinosi neinformiranosti i dezinformiranosti javnosti nego ve odavno
zabrinjavajue niska kvalitativna razina informiranosti prosjeno ( n e o
brazovanog te stoga nedovoljno kritinog ovjeka naeg vremena.
emu sve to?
U iznalaenju odgovora na to izazovno pitanje danas prevladavaju
dva stajalita.
Prvo stajalite polazi od nepobitne realnosti postojanja visokorazvi
jenih izvanzemaljskih entiteta i tragova njihovih posjeta na Zemlji te na
nekim susjednim nebeskim tijelima Suneva sustava. Ono uvaava oitu
tehnoloku nadmo povremeno prisutne izvanzemaljske inteligencije
koja najvjerojatnije priprema novu misiju na Zemlji. Ta nadmo nuno
ne treba biti usmjerena i opredmeena samo u odvie uskovidnim mate
rijalistikim znanjima i mjerilima.
Drugo stajalite takoer polazi od neupitnosti udaljenih i bliskih
susreta. No, ono ih radikalizira tezom o viekratnim bilateralnim tajnim
susretima vojnih i civilnih vlasti najbogatije zapadne zemlje s predsta
vnicima njima ve dobro znanog izvanzemaljskog entiteta tijekom dru
ge polovice XX. stoljea. Sudei po uvodno prikazanim pretpovijesnim
i ranopovijesnim izvorima te svjedoanstvima navodnih oevidaca bli
skih susreta postoje indicije da nas ve dulje vrijeme povremeno diskre
tno nadziru i posjeuju ak tri ili etiri rase izvanzemaljaca.
Pretpostavljena (super)tajna koalicija zemaljskih i izvanzemaljskih
partnera, prema gleditu ekstremnih ufologa, svjesna je moguih tekih
posljedica civilizacijskog oka za razvijene zemlje Zapada ukoliko bi nji
hove vojne i civilne vlasti javno objelodanile postojanje svojih izvanze
maljskih koalicijskih partnera. Stoga potonji postupno ulaze u tajno sa
veznitvo sa svojim zemaljskim partnerima pripremajui, poput dobrog
i iskusnog kozmikog savjetnika, stupnjeviti scenarij za maksimalnu ne
utralizaciju civilizacijskog oka koji toliko zabrinjava njihove zemaljske
partnere. On bi se u toj varijanti sveo samo na oslabljene i sekundarne
uinke bez znaajnijih dugoronih tetnih posljedica.
U tom svjetlu odabire se strategija postupnog i doziranog (dezinfor
miranja javnosti da bi se, glede realnosti NLO-dogaaja, do stanovitog
trenutka odrao informacijski status quo. Ne daju se nikakva afirmativna
slubena priopenja i stavova ve se uva postojee stanje (ne)informi-
ranosti po ve dobro provjerenoj formuli niti crno - niti bijelo. Tako
odnos obinog smrtnika prema NLO-dogaajima ostaje zaglavljen u
sferi nepouzdane i promjenjive osobne procjene u kojoj je velikoj veini
ljudi o tome vrlo teko zauzeti bilo kakav jasno profiliran i vrst osobni
stav.
Krajnji strateki cilj zemaljsko-kozmikih koalicijskih partnera bio
bi - nakon postupne, dobro planirane globalne psiholoke stabilizacije
itelja Zemlje - inscenirati neki krupan kozmiki dogaaj u smislu glo
balne prijetnje unitenjem Zemlje kao planeta ili barem unitenja bitnih
uvjeta za odranje ivota na njoj. U takvom scenariju se kao sredinji
elementi prijetnje globalnom katastrofom mogu pojaviti:

ubrzano nestajanje i unitenje ozonskog sloja izuzetno vanog za

ivot na Zemlji;
nagao porast prosjene globalne temperature, nezadrivo ubrzano
otapanje polarnih kapa i time znaajno podizanje razine svjetskih
mora u doglednoj budunosti;
asteroid ili komet promjera vie desetaka kilometara na
nedvojbenoj putanji prema Zemlji iji bi pad mogao prouzroiti
unitenje znatno veeg opsega od hipotetinih kataklizmi
nestanka legendarne Atlantide, odnosno pacifike Zemlje Mu;
nadolazee nagle promjene gravitacijskih sila u Zemljinu okruju
zbog pribliavanja nekog masivnijeg lutajueg nebeskog tijela
(planet X) i, s tim u svezi, radikalne promjene Zemljine putanje
katastrofalne po ivot na Zemlji ili
razruenje krhke Zemljine magnetosfere zbog novootkrivene
valne fronte zraenja na rubnim dijelovima Suneva sustava ili
pojava novog izvora snanog kozmikog zraenja s nesagledivim
posljedicama za ivi svijet (pojava zvijezde supernove u naem
irem zvjezdanom okoliu).

Civilne i vojne vlasti najmonijih zemalja svijeta - prividno podi

jeljene kao danas ili deklarativno ujedinjene zbog neke od navedenih
prijetnji opstanku ivota na Zemlji - ostati e bez mogunosti njezina
djelotvorna uklanjanja zbog nepostojanja odgovarajue razine znanja i
nunih tehnikih resursa. Tada e se, kao presudan i jedini mogui izlaz
za opstanak ovjeanstva, odjednom pojaviti ruka spasa - "Deus ex
machina" - ponuena od, nadajmo se, prijateljski naklonjenog izvanze
maljskog entiteta.
 "Nita loe ili ba dobro!" - zakljuio bi u prvi tren svaki dobrona-
mjernik koji nije dovoljno upuen u tu problematiku. Dakako, takav stav
je dobrodoao, no samo onda ako se zaista radi o istim i plemenitim
namjerama koje dolaze od naih istinski moralno i duhovno visoko
razvijenih kozmikih susjeda. Ako se iza toga krije bilo koji oblik kori
stoljublja ili zakulisni interesi zemaljskih monika, rezultat takve "insce
nirane" izvanzemaljske pomoi posve e se izokrenuti.
Moebitne civilizacijske posljedice, ak uz opciju izbjegavanja sna
nog primarnog civilizacijskog oka, mogle bi za nas Zemljane na dulji
rok biti nesagledivo tetne, pa ak i trajne. Pri tome valja ipak naglasiti
da bilo koja ozbiljnija prijetnja za ovjeanstvo ni izdaleka toliko ne
dolazi od izvanzemaljskih entiteta koliko od neutaivo gramzljivih ze
maljskih (izvan)institucionalnih sredita moi koja e po svaku cijenu
nastojati zadrati svoj dominantan status, bogatstva i steene privilegije
na bezrezervnom pustoenju Zemlje.

Od "Rata svjetova" do "Dana nezavisnosti"

Ujesen 1938. godine, uoi izbijanja Drugog svjetskog rata, u vrijeme

prvih politikih napetosti i eskalirajuih kriza, u SAD-u je sve vie maha
uzimala predratna psihoza. U takvim napetim okolnostima kad se ve
u zraku posvuda osjeao uznemirujui miris predstojeeg svjetskog rata
bio je nehotice nainjen neobian i dalekosean medijski "eksperiment".
On je, uz druge propagandne instrumente, jasno ukazao na tada jo ne
dovoljno istraene mogunosti modernih masovnih medija u brzom i
uinkovitom modeliranju javnog mnijenja u eljenom smjeru.
Tada je mladi i ambiciozni 23-godinji ameriki glumac i producent
Orson Welles (1915.-1985.) adaptirao novelu Rat svjetova vrsnog engle
skog SF-pisca H. G. Wellsa (1866.-1946.) u veoma dinaminu i napetu
radio-dramu. Ve na samom poetku njezina emitiranja 30. listopada
1938. godine putem radiopostaje CBS (Columbia Broadcasting System),
unato izriitoj prethodnoj najavi da se radi o radio-drami, a ne o stvar
nom dogaanju, ona je za sluatelje bila toliko reportano realistina da
ih je, u samo nekoliko prvih minuta sluanja, na tisue povjeravalo da se
doista zbio iznenadan napad odvratnih malenih zelenih Marsijanaca na
Zemlju. Da se sprijei izbijanje panike velikih razmjera koju bi bilo teko
kontrolirati i obuzdati, emitiranje te majstorski reirane radio-drame
ubrzo je moralo biti prekinuto.
 Taj nehotino izazvan dramatian dogaaj irokih razmjera poka
zao je "in vivo" da vjeto reirana i vrlo uvjerljivo izvedena uzbudljiva
radio-drama o izvanzemaljskim inteligentnim akterima - svirepim
napadaima na Zemlju - moe biti instrumentalizirana za stvaranje
iracionalne i neshvatljivo mone, gotovo blokirajue dimenzije stra
hova vezane uz tehniki znatno nadmonije svemirske osvajae. Ti su
se manifestirani strahovi kod sluatelja veoma brzo iskazali u visokom
intenzitetu. To se objanjava zbrajanjem krivulje strahova od iznenadne
agresije zlih izvanzemaljaca s krivuljom jo neizreagiranih dubokih
strahova zbog tada ve ozbiljno prijetee opasnosti izbijanja Drugog
svjetskog rata.
Radio-dramom Rat svjetova, koja je zahvaljujui odlinoj Wellesovoj
reiji veoma uvjerljivo govorila o invaziji Marsijanaca na Zemlju i nje
zinom bezobzirnom zauzimanju, uoen je ne samo moan mehanizam
okiranja javnosti ve i neoekivano brzo podizanje ogromnog vala tje-
skobnog straha koji je u samo desetak minuta preplavio dio SAD-a i go
tovo paralizirao neke regije. Na temelju tog neugodnog iskustva odmah
je bilo upaljeno crveno svjetlo za takve medijske projekte. Ocijenjeno je
da bi nesmotrena filmska ekranizacija ove ili sline teme, uz odgovaraju
e zvune efekte, mogla proizvesti jo puno vee uinke u javnosti.
Zahvaljujui tom dogaaju ubrzo su prostudirani i zabiljeeni svi
propagandni elementi i njihov intenzitet za detonaciju paninih stra
hova puanstva mahom nekritiki podlonog snanom utjecaju medija.
tovie, uspjela filmska ekranizacija Wellsova Rata svjetova snimljena
prije pedesetak godina imala je znatno veu uvjerljivost. Intenzitet njene
propagandne prodornosti u ameriku i svjetsku javnost bio je puno vei
i dalekoseniji.
Stoga je puna dva desetljea filmska SF-produkcija takvog anra
bila gotovo posve zamrznuta jer se u obavjetajnim vojnim i vladinim
stoerima dralo da je za povremenu medijsku prisutnost NLO-pojava
i izvanzemaljaca zadovoljavajua razina djelotvornosti uobiajenih pro
pagandnih medija i klasinih dezinformacijskih tehnika.
Da bi postupno deblokirali rizik gubljenja motivacije za rad od
prisjeanja preivjelih strahova izazvanog prvo radio-dramom, a zatim
veoma uspjenim SF-filmom Rat svjetova nedodirljivi vladini stoeri
potajice su kreirali i potakli 70-ih i 80-ih godina XX. stoljea takozvani
softy touch (meki pristup) u pogledu izvanzemaljskog entiteta, pa s
holivudskih navoza vrlo brzo silazi kultni film o njenom, zaigranom i
nedunom izvanzemaljskom biu-igraci zvanoj ET (Extra Terrestrial).
 Rije je o komercijalno veoma uspjenom filmu snimljenog o bliskim
susretima koji je skrojen po mjeri tadanjih stratekih dezinformacij-
skih nakana vladinih stoera za postupno uklanjanje perceptivne slike
mnogobrojnih zabiljeenih NLO-sluajeva iz sfere racionalnog u sferu
intuitivnog i emotivnog. Na taj su nain, gotovo neprimjetno i bezbolno,
udareni dovoljno vrsti temelji takozvanog NLO-mita koji je ve u pr
vom naletu djelotvorno prebrisao na stotine tisua energinih zahtjeva za
punom istinom o vruoj NLO-problematici diljem zapadne hemisfere.
Tim vjeto smiljenim inom NLO-problematika je iz podruja
ozbiljnog istraivanja i sve glasnijih zahtjeva za zauzimanjem slubenog
stava bila za dulje vrijeme gurnuta u podruje ispovijedanja intimnog
pseudoreligioznog svemirskog mita po uvrijeenom otrcanom binar
nom obrascu "vjerujem - ne vjerujem". Izvanzemaljci su, zahvaljujui
veoma dopadljivo i domiljato animiranom Spielbergovu ET-iju, gotovo
preko noi postali maskote i omiljeni kuni ljubimci iz svemirskog su
sjedstva.
Aktiviranjem dopunskog podupirueg propagandnog instrumenta
rija kao to su: Alien-lutke, NLO-igrake, razni amblemi, brojni ET-klu-
bovi, izdavanje novano izdano podravanih NLO-revija te kontroli
rano i stabilno odravanje naivnog i sladunjavog NLO-mita putem pri
kladno koncipiranih radio i TV-emisija izazvano je diskretno skretanje
i izuzetno djelotvorna neutralizacija sve eeg pritiska javnosti za isti
nom o izvanzemaljcima i njihovim NLO-ima. Takvo je idilino stanje,
na zadovoljstvo elite monika koji su ga uprizorili, uz manje oscilacije,
potrajalo sve do prije desetak godina.
Tada se idilini NLO-mit odjednom poeo ubrzano i nezadrivo
topiti poput snjegovia jer se tijekom vremena istroio i izgubio je po
treban dezinformacijski naboj. Javno mnijenje je odvie nepredvidljiva
te vrlo dinamina interaktivna varijabla pa stoga niti jedna koara te
hnike za njezinu obmanu i uutkavanje nije toliko obilna da bi potrajala
dulje vrijeme. Krajem 80-ih i poetkom 90-ih godina XX. stoljea Ze
mlju je opet zapljusnuo veoma snaan val NLO-pojava kojeg je posvuda
pratila sve vea NLO-glasnost.
U javnosti je napokon sazrjela gorka spoznaja da se od slubenih
izvora na tome podruju ne moe vie nita korisno oekivati pa sto
ga diljem Sjeverne i June Amerike te u Europi dolazi do povezivanja
(umreavanja) ufologa. Osnivaju se aktivne i respektabilne NLO-udru-
ge, agencije i sredita koja su, uz mnoge laike-entuzijaste, iz dana u dan
okupljala sve vie strunjaka i znanstvenika raznih struka i specijalnosti.
U tome je ogromnu ulogu odigrala pojava Interneta i elektronike pole
putem kojih je ostvarena brza globalna razmjena informacija i njihova
dostupnost svima zainteresiranima.
Bio je to veoma energian i djelotvoran odgovor javnosti ogorene
dugotrajnom jalovom utnjom, sustavnim prikrivanjem i izvrtanjem
injenica te zatakavanju dokaza o izvanzemaljskom entitetu od strane
slubenih institucija i njihovih izvora. Sve brojniji istraivai iz redova
strunjaka i znanstvenika koji aktivno djeluju u ufolokim udrugama ra
zradili su i formulirali prve objektivne kriterije vrednovanja i klasifika
cije NLO-pojava i sluajeva koji ubrzo postaju ope prihvaenima (vidi
Prilog 2 i 3). Oni su napokon omoguili da se potvrdi utemeljenost oko
20% od ukupnog broja prijavljenih i/ili zabiljeenih NLO-sluajeva.
Stoga su se zakulisni vladini i vojni dezinformativni stoeri opet nali
pred novim zidom izazova. to i kako dalje? Kako i ime sada djelo
tvorno uutkati i obmanuti uzburkanu javnost koja je progledala? To su
bila najea pitanja koja su morila sve zabrinutije efove obavjetajnih
stoera i njihove nalogodavce. Prijanja uspjena praksa sustavnog negi
ranja i zatakavanja NLO-pojava preko autoriteta slubenih izvora vie
nije bila dovoljno djelotvorna. tovie, ak je bila shvaena kao izrugiva
nje javnosti eljne istine o NLO-fenomenu i izvanzemaljskom entitetu.
U takvim napetim okolnostima asortiman odgovarajue dezinformacij-
ske aktivnosti usmjeren prema javnosti bio je bitno suen i otean.
Snaan rast registriranih neospornih NLO-sluajeva i dogaaja di
ljem svijeta, metode njihove verifikacije, klasifikacije i priznavanja od
strane kompetentnih ufolokih centara, pojava sve veeg broja svjedoka
neupitnog strunog i moralnog kredibiliteta i autoriteta napokon su
primorali vrhuku vojne i civilne vlasti SAD-a na hitan odabir nove
strategije djelotvornog odgovora.
Budui da je kategoriko poricanje NLO-pojava i bliskih susreta
dotrajalo i preivjelo, budui da su zakazale dotadanje metode obmane
i povremena ubacivanja u javnost konstruiranih sadraja te da su isto
tako zakazale i druge klasine tehnike sive propagande, uurbano se
traio spasonosan izlaz. to je jo preostalo na raspolaganju od neko
bogatog asortimana za dezinformiranje i obmanu javnosti? Moda jedi
no jo tehnika crne propagande koja bi omoguila daljnje kupovanje
vremena.
Da, upravo to!
Crna propaganda, inovirana novim psiholoko-komunikolokim
saznanjima, odjednom je postala grevito traena slamka spasa koja je
pruala nove mogunosti deseminacije. Kreatori crne propagande su
ocijenili da ona moe biti jo bolja i djelotvornija ako se domiljato una
prijedi sljedeim dvokanalnim uinkom:

odvraanjem panje javnosti od NLO-dogaaja promicanjem

atmosfere ope ugroenosti od agresivnog i svirepog i inteligentnog
izvanzemaljskog entiteta te pobuivanje one specifine palete
egzistencijalnih strahova koji e, barem privremeno, usaditi u
svijest ljudi duboku odbojnost, pa ak i mrnju, prema svemu to
ima NLO-predznak ili mirie na izvanzemaljce;
vjetim preusmjeravanjem panje javnosti s rastue gomile
nerijeenih zemaljskih problema i strukturne globalne krize
ovjeanstva prema svemiru uz postponiranu sugestiju: "To su
barbari, oni donose zlo i prokletstvo u nau budunost, a mi sami,
tek uz neznatno pojaanje naih humanih napora moemo sve
to samostalno rijeiti i odluno krenuti putem velikog napretka
prema blagostanju cijele drutvene zajednice."

U takvu ozraju valja gledati na nervozno posezanje za suvremenom

aktualiziranom inaicom ekranizacije Wellsova Rata svjetova. Zahvalju
jui tehnoloki silno uznapredovanoj filmskoj produkciji izdano podu
prtoj monim raunalima pri kreiranju zvunih i slikovnih specijalnih
efekata, u samoj zavrnici XX. stoljea snimljen je u SAD sadrajno
naivan, neinventivan, odvie razvuen i poprilino dosadan, ali zato
scenografski raskoan, SF-film Dan nezavisnosti.
Njegova bi filmskim jezikom izreena pria trebala u svijesti ire ja
vnosti jadne i krajnje zamrene zemaljske odnose premjestiti s povrine
naeg nemirnog planeta u svemir te ih vezati uz iznenadnu pojavu pre
predene, agresivne i svirepe izvanzemaljske inteligencije koja, poput jata
skakavaca u potrazi za hranom, besciljno luta svemirom i naprosto nas
eli po svaku cijenu osvojiti i unititi.
Umjesto da prosjean ovjek napinje glavu nezgodnim ovozemalj
skim pitanjima, kritiki ih promilja te samostalno trai i donosi nepou
dan mozaik odgovora, treba ga to vie opteretiti idejom ugroenosti od
agresivnog izvanzemaljskog entiteta koji se svakog asa moe pojaviti. Uz
buan propagandni pokli: "Dr'te kozmikog barbarina!" valja smiljeno
odvratiti pozornost javnosti i skinuti svaku moguu odgovornost za po
stojee nezadrivo stanje na Zemlji punoj problema koju halapljivo pro-
diru razjapljene ralje neutaive zvijeri u avetinjskom liku globalizacije.
 Gotovo da se samo jo oekuje retoriki stilizirano pitanje glasnogo
vornika neke od monih zemalja: "Da nas ve vie od pola stoljea stalno
ne ometaju nezvani svemirski doljaci tko zna koliko bi ve ovjeanstvo
uznapredovalo u (platonskom) procesu razoruanja, razumne uporabe
ogranienih prirodnih resursa, dostignuima na podruju socijalne pra
vde i humanom razvoju tehnologije?" Budui da se nita od navedenog
nije zbilo svemu je, dakako, kriva njihova stalna prisutnost na Zemlji i
oko nje.
Sreom i crna propaganda ima svoj domet i ogranieno trajanje.
to onda, kada se i ta strategija novijeg datuma uskoro pokae na svom
srednjem registru jalovom i deplasiranom? U kojem smjeru valja tada
traiti odgovor? Nije teko pretpostaviti da je nakon iscrpljivanja crne
propagande, iji su dani ve odbrojeni, preostao jo samo jedan jedini
spasonosan izlaz - to vie ubrzati predatorski proces globalizacije svi
jeta da bi se pogoranjem uvjeta ivljenja to dosljednije mogla provesti
blokada svake nepoudne vijesti, komentara, tiskovina, skupova te bilo
kakvog spominjanja postojanja inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i
njihovih NLO-a.
Tipian tijek razmiljanja sve zabrinutijih manipulatora javnog mni
jenja u tom smislu je otprilike sljedei:

"Sve te osjetljive teme valja energino zabraniti i vezati uz ugroavanje

nacionalne sigurnosti te radnog i stvaralakog mira puanstva. U tom prav
cu ve se nazire cijeli repertoar preventivnih mjera i primjerenih sankcija
da bi se puanstvo djelotvorno 'zatitilo' od terora sve brojnijih NLO-slua-
jeva i agresivnih izvanzemaljaca. Ako to ne bude ilo nikako drukije valja
posegnuti za provjerenim totalitaristickim metodama zaogrnutim u novo
maskirno ruho.
Zaboga, ako se javnosti ponudila i uspjela nametnuti inscenirana i
sponzorirana zemaljska komponenta terorizma, uz vjeto pridruen pro
doran ratni pokli: 'Unitimo ih!', znatno je manji problem to isto uiniti s
njegovom nezemaljskom komponentom. Ionako valja ve jednom napraviti
konaan 'rez' s tim i takvim uznemirujuim temama koje samo izazivaju
nelagodu i strahovanje u javnosti. Naposljetku, to nas se sve to uope tie?
Vrlo su vjerojatni tragovi vezani uz pradrevne i drevne kulture koje su
neko davno moda posjeivali mudri i ovjekoljubivi 'nebeski uitelji' i po
stupno su ih uputili u prve korake civilizacijskog i uljuenog hoda. Stoga su
ih nai drevni preci - gle neukih primitivaca! - toliko potovali da su ih ak
drali samim bogovima. Nama danas ti inteligentni doljaci iz svemira niti
trebaju niti ih zovemo. tovie, u njihovoj pojavnosti krije se perfidni oblik
prikrivenog i prijeteeg kozmikog terorizma protiv kojeg neodlono treba
udruiti napore svih zemalja i cijelog ovjeanstva.
U proteklih 50-ak godina otkako sustavno pratimo fenomen NLO-a i
pripadnike inteligentnog svemirskog entiteta, a o emu nismo eljeli sve do
sada nepotrebno uznemirivati nau javnost, zakljuili smo da oni oito ne
maju prjeeg posla ve da neprestance smiljaju i vrebaju povoljnu priliku
kada e napokon krenuti u svoj konaan pobjedonosni teroristiki pohod na
Zemlju. Da nam bezobzirno zaposjednu i otmu sve ono to smo u naem
prosperitetnom razvitku gradili i stvarali te tako pravedno i humano raspo
djeljivali. Da nau brigu o oceanima i morima, rudnicima, naftnim poljima,
vodotocima i jezerima te livadama i oranicama pretvore u teroristiki kaos.
Stoga je neodgodiva zadaa svake legalne strukture vlasti na naem
ugroenom planetu da u tom pogledu 'osvijesti' svakog pojedinca, da to
prije 'informira' svakog Zemljanina da ti opaki kozmiki barbari posjeduju
vrlo moderno i razorno nadmono oruje za nae masovno unitenje kojeg
se, po naim prosudbama, prilikom predstojee agresije na Zemlju ni u je
dnom trenutku nee ustruavati upotrijebiti.
Osim toga, ako ih se pravodobno na bilo koji nain energino ne otrese-
mo - jer nas svojom prisutnou neprestance ugroavaju - postoji opravda
na bojazan da e uskoro poeti drsko turati svoj nos u dananju zemaljsku
raspodjelu bogatstava, politiku koritenja i ouvanja prirodnih resursa, eko
logiju te svjetsku politiku. Ne negiramo da u tim podrujima ima ozbiljnih
potekoa, ali smatramo da one nisu nerjeive.
Oni bi se takoer mogli zainteresirati za megaprojekte koji (nam) svake
godine donose milijarde dolara zarade, a u koje smo uloili znatna sredstva.
Pretpostavljamo da raspolau i hipermodernom nevojnom tehnologijom te
da bi takoer bili kadri potajice zaviriti u podrijetlo golemih (ne)bankovnih
prihoda aice najuspjenijih ljudi naeg planeta, koji jesu i ostaju zamanja
ci naeg daljnjeg svekolikog tehnolokog i drutvenog napretka i prestia.
Stoga ih proglaavamo naim trajnim i zakletim neprijateljima te ovom
objavom otvaramo globalnu frontu protiv njih svim institucionalnim i, ako
zatreba, neinstitucionalnim putovima. A ve u samom poetku te presudne
dugotrajne borbe, isto onako kako smo to do sada uspjeno ve mnogo puta
radili s neto manje opasnim teroristima diljem svijeta, zadatak je i obveza
svakog svjesnog pojedinca da odmah energino zaustavi svaku i ama ba
svaku pozitivno intoniranu, napisanu ili izgovorenu rije o njima i o njiho
vim svemirskim brodovima. Ti svirepi kozmiki teroristi nam, to je danas
ve zaista svakome posve jasno, najmanje ele dobro!"
 ISKORAK U OTVORENU
BUDUNOST

Prosvjedi ne jenjavaju

ko se poe od zornog (pret)povijesnog konteksta opsene i slo

A ene tematike o nebeskim doljacima, tada nedostaje prihva
tljiv kritiki kut gledanja za osporavanje povremene prisutnosti i bri
nog uiteljskog napora dobrohotnih inteligentnih doljaka iz nebeskih
daljina, odnosno onih koji su imali znanje te su ga zasadili i njegovali
na Zemlji jo u tami dugotrajnog kamenog doba. Iz te ire perspektive
postaje teko ignorirati pionirsku odgojnu ulogu mentora iz ranih etapa
civilizacijskog razvoja ovjeanstva. Jesu li nas ti mentori, koje su nai
drevni preci tovali kao bogove, zauvijek napustili?
Brojni pretpovijesni peinski crtei kromanjonaca posijani diljem
svijeta, jo nedavno ive predaje i rituali poevi od amazonskih Ka-
yapoa Indijanaca, sjevernoamerikih Indijanaca do afrikih Dogona i
egzotinih azijskih Dropa te iscrpni zapisi s glinenih ploica drevnih
Sumerana, Akaana i Babilonaca gotovo istovjetno svjedoe o njihovu
vrstom obeanju danom naim drevnim precima, duboko potresenim i
oaloenim njihovim odlaskom, da e se jednom vratiti! Stoga se moe
na induktivnoj i intuitivnoj razini prihvatiti da nas oni, prema pretpo
stavljenim kanonima visoke civilizacijske odgovornosti, nisu zaboravili
te nas nipoto nisu ostavili nezbrinute, poput zbunjenih i nes(p)retnih
usamljenika na nekom zabaenom otoku, u nama posve nepoznatim
galaktikim prostranstvima i virovima ivota.
Daleki potomci njihovih drevnih tienika nenadano su i preura
njeno - sredinom 40-ih godina XX. stoljea, najkrvavijeg i socijalno
najbeutnijeg u znanoj nam povijesti ljudskog roda - razvili oruje
svih oruja, nuklearne strategijske bombe dotad neviene razorne moi.
Nesmotreno, u gotovo djejoj iluziji titanske fisijske moi i prvih na
znaka budueg kompleksa vojno-globalne nadmoi, svjesnim potiskom
pentagonskog obaraa, u kolovozu 1945. godine nuklearnim ezlom
pokoeno je neduno puanstvo Hiroshime i Nagasakija - japanskih
gradova-muenika.
Od tih turobnih dana kojima je tako dramatino okonan Drugi
svjetski rat pa sve do prvih godina u osvitu XXI. stoljea primjetna je
prisutnost i uestalo pojavljivanje neobinih diskolikih, letno-tehnoloki
naprednih te, ini se, ni po emu invazivnih letjelica nepoznata podri
jetla (NLO-a). One se relativno uestalo viaju na sjevernoamerikom,
ruskom te posebice na meksikom i junoileanskom nebu.
Koja je nakana i svrha uestalih manifestacija NLO-a na zemaljskom
nebu koje traju ve preko pola stoljea, a poele su s ve antologijskim
dogaajima poetkom ljeta 1947. godine opaanjem flote leteih tanju
ra iznad planinskog lanca Cascade u amerikoj saveznoj dravi Wa
shington te nikad slubeno potvrenim padom NLO-a u iroj okolici
Roswella u amerikoj saveznoj dravi New Mexico?
U nadasve polariziranim stavovima jedni jo uvijek grevito dre
da su NLO-pojave tek fikcija izazvana masovnom histerijom, dok su za
druge one bespogovorne pa ak i dokumentirane injenice, premda ne
znamo njihovo podrijetlo i namjere. Na temelju kompetentnih eksper-
tnih procjena danas meu istraivaima NLO-pojava prevladava milje
nje da je od ukupnog broja prijava NLO-sluajeva njih najmanje 15%
vjerodostojna individualna i/ili grupna vizualna zamjedba, odnosno
uprizorenje. Te nepoznate letjelice udesnih manevarskih mogunosti
- nespojive s nama poznatom fizikom propulzije - pojavljuju se, u pra
vilu, pojedinano, ali ponekad i u formacijama.
Glede (pret)povijesnih NLO-namjera drimo razumnim uzeti u
obzir samo bliske susrete prve i druge vrste (BS-I i BS-II) te zauzeti
donekle konzervativan stav da je NLO-e opisane u drevnim predajama
i zapisima odlikovala prvenstveno ranocivilizacijska uiteljska i mnogo
kasnija mentorsko-nadzirateljska zadaa. Potonja je vjerojatno uslijedila
tek nakon dugotrajnog svestranog istraivakog ciklusa veoma naoitog
planeta Zemlje.
Meutim, brojni primjeri polustoljetnog svjedoenja civilnih i voj
nih pilota, astronauta, radarista, astronoma, politiara, poslovnih ljudi
te djece i odraslih o raznovrsnim NLO-fenomenima govore o tihim,
periodikim, nenametljivim - ponekad udaljenim, a ponekad i veoma
oiglednim - bliskim susretima prve vrste (BS-I). Stjee se dojam kao
da se radi o upornoj manifestaciji mirnog prosvjeda i podsjeanja na
ih nadziratelja da su ovdje te da ih zabrinjava to smo na naem putu
tijekom proteklih pola stoljea neodgovorno preli dopustivu granicu
civilizacijsko-planetske rizinosti.
tovie, po njihovoj procjeni, vjerojatno smo sve vea opasnost, ne
samo za Zemlju ve i za blie svemirsko okruje. Slikovitije reeno, oni
dre da su ishodini parametri davno zacrtane humanistike putanje
multikulturalne zemaljske civilizacije - nesporno najvie steevine
ovjeanstva - stubokom narueni te ve dulje vrijeme ozbiljno prijete
dubokom i nepovratnom civilizacijskom regresijom.
tovie, vodei svjetski monici nastavili su svoju strategiju ekspanzi
je multinacionalnih megakorporacija svim raspoloivim mehanizmima
socijalno rastaueg dioniarskog turbokapitalizma, bespotedne trine
dominacije i politiko-vojnog diktata. Pod platem procesa globalizacije
perfidno se i bezobzirno namee ostatku svijeta politika ekonomskog
nasilja preko tri tipa inenjeringa - financijskog, genetikog i infor
matikog te bezduni socijalni darvinizam koji nemilosrdno rastae
i devalvira meuljudske odnose. Tako se diljem svijeta nemilice rui i
prodire nacionalno, tradicijsko, samosvojno, ekoloko, a najposlije i ono
najintimnije - ljudsko i obiteljsko - kao da sve te temeljne civilizacijske
vrednote nikad nisu postojale.
Duboko etiki i ekoloki ogrezao megakrupni kapital koji tako ba
hato gospodari svijetom sve jae pritee na Prokrustovu postelju podre
ene mu vlade i njihov politiko-medijski glamur koji nije nita drugo
nego alibi za nevjerojatne profitne prinose i izbjegavanja plaanja bilo
kojeg od prolih (tekih) grijeha prema ovjeku i/ili prema prirodi. Zato
je preutnim (i za javnost nepostojeim) konsenzusom vrhova civilnih
i vojnih struktura odabrana djelatna strategija odgovora izvrsno prika
zana u francuskoj vojnoj Studiji COMETA. Ona se zasniva na izvaninsti-
tucionalnom financiranju te kamuflanoj organizacijskoj i koncepcijskoj
prilagodbi sustava snane dezinformacijske represije svekolike NLO-te-
matike.
Sukladno tome, unutar veoma mone amerike dezinformacijske
mree svaki evidentirani stvarni NLO-dogaaj treba prema javnosti
obezbojiti autoritativnim obezvreivanjem ili vjeto iznijansiranim
bajkovitim izmiljotinama (cover story). U tom duhu treba sve slubene
izjave (civilne i/ili vojne) odrati pod striktnim nadzorom vojno-oba-
vjetajne zajednice te na taj nain obezvrijediti i zatakati istinu o NLO-
pojavama i izvanzemaljskom entitetu.
 Za ilustraciju te duboko uvrijeene perfidne prakse navodimo slje
dei primjer: 8. 07. 1947. godine je 509. bombarderska pukovnija
USAF-a, tada jedina u svijetu sposobna za noenje razornog nuklearnog
oruja zrakoplovima, prvo izdala slubeno priopenje za javnost u ko
jem se jasno kae da je u okolici Roswella pronaen pali letei disk da
bi samo nekoliko sati kasnije tu vijest drsko preoblikovala da su tamo
zapravo pronaeni ostaci rasprsnulog vojnog meteorolokog balona.
Taj jednostavan drski trik je fantastino upalio. Odmah je za vie od
tri desetljea posve odvratio ogroman interes velikog broja novinara te
amerike i svjetske javnosti od tog slubeno nikad potvrenog niti ra
zjanjenog (NLO) dogaaja.
Uz takve manipulacije i vjete akrobacije dokaznim materijalima
i svjedocima posve je nagriena objektivna utemeljenost i ozbiljnost
NLO-pojava u oima javnosti. Time je "a priori" oduzeta svaka mogu
nost da vjerodostojne NLO-pojave postanu predmetom slubenog i
nepristranog znanstvenog ispitivanja izvan vojnih krugova. Po srijedi
je, oito, bojazan monika da bi se putem neovisnih istraivanja mo
glo doi do "neprihvatljivog" i za njih opasnog pozitivnog znanstvenog
stava. Posebice onda ako bi se moebitan potvrdan rezultat istraivanja
NLO-pojava oteo nadzoru sredita moi. Nakon objavljivanja javnosti
on bi mogao uiniti nepopravljivu tetu famoznom "interesu nacionalne
sigurnosti".
Strogo nadzirana i usmjeravana istraivanja poput projekta Bijele i
Plave knjige te kasnijih projekata SIGN, JOINT i njima slinih u svo
joj konanici su - zbog smirivanja preglasnog negodovanja javnosti,
a unato velikom broju nominalno ukljuenih vrhunskih strunjaka
- bez iznimke zavravala stereotipno klieiziranim (naruenim?) za
kljukom: "unato vie od nekoliko desetaka pomno ispitanih NLO-pojava
prijavljenih USAF-u zasad se niti jedna od tih pojava ne moe objektivno
potvrditi jer, kako je utvreno, radilo se ili o atmosferskim anomalijama i
meteorolokim balonima (sondama) ili o pogrenim vizualnim zamjenama
s izrazito sjajnim nebeskim tijelima poput Venere i Jupitera ili pak njihovim
konjunkcijama."
U cjelini takve klieizirane dezinformacijske sheme nije zaboravljen
ni cilj izuzetno pogodan za emocionalne udare - djeca i sentimentalniji
segment ope populacije. Aktualne NLO-pojave sa snanim odjekom u
perceptivnoj svijesti tog dijela javnosti pretoene su u beskrajno serij
sko redanje naivnih igranih i animiranih SF-filmova. To je kamuflirana
zlouporaba dobro smiljene psiholoke formule kojom se NLO-pojave
neprimjetno i bezbolno uklanjaju iz objektivne stvarnosti i postupno
pretapaju u emotivnu sferu.
Sve je oitije ostvarenje veoma opasne ideje o samozvanom i nepo
bjedivom planetskom velmoi kojem bi postupno trebali biti, na privi
dno demokratski nain, pokorno predam svi politiki, vojno-sigurnosni,
resursni i gospodarsko-razvojni kljuevi naeg planeta iji je krajnji
prikriveni cilj uspostavljanje globalnog totalitarnog reima u kojem
e vrijednost, a moda i trajanje, ljudskog ivota vrijediti samo onoliko
koliko to odredi elita svjetskih monika u skladu sa svojim aktualnim
potrebama i prohtjevima. U svemu tome svekolika znanost i kultura
preuzele bi tek sporednu ulogu promidbenih maskota koje se povijaju i
otklanjaju u ritmu zveeeg novca.
Slina je i globalistika politiko-gospodarska mrea koja je idejno
skovana u istim inovativnim zakulisnim krugovima, uz cijeli arsenal
elemenata kolektivne obmane svjetske javnosti. U suvremenoj konste
laciji odnosa u svijetu sve to moe voditi samo prema dekadentnom
globalnom apsolutizmu i totalitarizmu te utrnuu davno upaljene
zemaljske civilizacijske baklje. Drimo da upravo zato nai ranocivili-
zacijski mentori, a sada mirni i dostojanstveni prosvjednici-letai koji
nas pohode NLO-ima, nisu samo neutralni drevni uitelji ili stalni i
diskretni kozmiki uvari. Usuujemo se ustvrditi da su oni danas jo i
mnogo vie.
ini se da ti veoma diskretni motritelji nae civilizacijske fermen
tacije tijekom minulih tisuljea, gotovo nezamjetljivi velikoj veini
svjetskog puanstva, od trenutka prve zastraujue uporabe nuklearne
poasti protiv ovjeka i prirode krajem Drugog svjetskog rata preuzima
ju aktivniju ulogu. Oni su sve primjetniji imbenik snanog moralnog
pritiska usmjerenog na bezobzirni globalistiki establishment rodoelni-
ka nuklearnog oruja i predvodnika gomilanja nuklearnih arsenala.
Ta predatorski orijentirana elita svjetskih monika odgovorna je i
za brzo ireu spiralu siromatva, sramotnu diobu (otimainu) resursa
tranzicijskim zemljama, barbarsko troenje neobnovljivih prirodnih
resursa te sve ubrzaniji tempo degradacije drutvenih odnosa u pravcu
humanistiko-civilizacijskog uruavanja.
Sve prisutnija podlonost suvremenog ovjeka perfidno nametnu
tom diktatu robnih marki govori ne samo o procesu zabrinjavajueg
gubitka tradicionalnog sustava vrijednosti nego i opasnog slamanja sre
dinjih uporita osobnog identiteta ovjeka. Postupno se na krilima mul
tinacionalnih kompanija stvara mrea polusvjesnih potroakih jedinki
kojima e zagospodariti stavovi izazvani agresivnim i raznobojnim pro
pagandnim instrumentima i umjetno nametnutim potrebama.
"Cogito - sum" ("Mislim - postojim"), mudra izreka francuskog filo
zofa, znanstvenika i matematiara Renea Decartesa (1596.-1650.), koju
uzima kao aksiom kojim dokazuje svoje postojanje u kontekstu moder
nog ivota, naoigled se posve izobliuje i nezadrivo devalvira. Od te
uzviene polazne injenice "oca" moderne filozofije Zapada koja je, na
alost, ve odavno gotovo zaboravljena danas vrijedi tek njezina bijedna
parafraza: "Emptito - sum" ("Kupujem - postojim").
Dakle, fluid misaonog i misleeg kao bitne odlike koja suvremenog
pripadnika roda Homo ini ovjekom pretvoren je u retrogradni su
blimat, u "svetost" stalne osobne kupnje i kupovanja te naizgled slobo
dnog, a u biti duboko ovisnikog stila ivota kreditima (pre)zaduena i
egzistencijalnim brigama (pre)optereena suvremena ovjeka koji je sve
manje sklon razmiljanju.
Nedodirljiv kult rafinirano sugestivno dirigirane i stalno podgri-
javane prekomjerne potronje svega i svaega perfidno podignut na
najvaniju statusnu i prestinu razinu zapravo veoma vjeto dokida su
verenitet potroaa na putu do konzumerijata. Pod snanim pritiskom
svestrane marketinke propagande ogromna veina ljudi srozala se do
posvemanjeg idolopoklonstva robnih marki, opasnih stranputica men
talne i duhovne regresije, do pukog igranja ivota u kojem se gotovo
sve svodi samo na nekritiko mahnito kupovanje i troenje najee
posve nepotrebnih roba i usluga.
Normalno je da u takvu gotovo posve dehumaniziranom ozraju ne
ostaje prosjenom ovjeku vremena da se bavi i zamara iim ozbiljnijim,
a posebice ne tekim pitanjima kao to su: "Tko smo, odakle dolazimo
i kamo idemo?"; "Jesmo li jedina inteligentna bia u svemiru obdarena
razumom?"; "Postoje li NLO-i?" Upravo ta zarazna i pogubna duhovna
otupjelost te posvemanja odgojena nezainteresiranost ogromne veine
ljudi za sve to se ne tie svakodnevne koloteine ivota veoma pogoduje
svjetskim sreditima moi da tom bezlinom ljudskom masom perfidno
i ekskluzivno to lake manipuliraju.
Jedan od najveih filozofa modernog gospodarstva, britanski ekono
mist John Maynard Keynes (1883.-1946.), u poznatom eseju Economic
Possibilities for our Grandchildren (Gospodarske mogunosti za nae unu
ke) objavljenom jo 1930. godine, dalekovidno je zakljuio da "gospodar
ski problem nije - ako gledamo na budunost - trajan problem ljudske rase"
ve da je "pohlepa porok, da je utjerivanje kamata prekraj, da je ljubav
spram novca odvratna." Naposljetku kae: "astit emo one koji nas mogu
pouiti kako provesti sat i dan krjeposno i ispravno."
Kapitalistiki megamonici naeg planeta ne samo da izokreu ten
denciju prema prirodnom poretku stvari ve ju smiljeno opovrgavaju
tako da su bezobzirna lihva i neobuzdana pohlepa postali sredinjim
vorovima nametnute globalizacijske mree. Duhovno i materijalno sve
vie osiromaeno ovjeanstvo joj se u ve etiki opasno erodiranim
uvjetima sve tee odupire. Stoga su, ini se, opravdani strahovi da e
silnice dosadanjeg sveukupnog civilizacijskog puta ovjeanstva u ne
koliko iduih koraka doivjeti slom ostvare li se tajno zacrtane grabene
nakane globalizacijskih monika.
Premda je prolo tek neto vie od sedam desetljea od Keynesova
prognostikog vienja, odgovornost za daljnji civilizacijski tijek, ekolo
ku odrivost Zemlje i ope dobro na vrijednosnoj ljestvici ve su oda
vno meu "posljednjim stvarima na svijetu".
Zato Zemlju, nau umornu i ve dobrano iscrpljenu majku Geju, tre
ba neodgodivo i osmiljeno spaavati svim raspoloivim sredstvima, a
ne pasivno tolerirati krivotvorenje stanja, globalistiko rastakanje soko
va njena izmuena tijela i zatiranje njene duboko izranjavane due. Spas
i ozbiljan holistiki program njezina dugotrajnog oporavka na su zavjet
i apel upuen doslovce do zvijezda. Sve do udaljenog, skrovitog zvjezda
nog kutka naih (pra)drevnih uitelja i mentora koji su nas iz dugotrajne
tmice kamenog doba izveli na uzanu stazu civilizacije s koje se, uz malo
nesmotrenosti, moe lako skrenuti i pasti u provaliju.
Oni su jo u nedokuivim dubinama nae najdrevnije prolosti jasno
pokazali da ih, u svjetlu vlastita bia, iskreno nadahnjuje univerzalna
radost, dobrota i ljubav prema samosvojnom putu ovjeka. Podupiru sve
to stoji nasuprot prizemnim motivima prigrabljivanja tuih prirodnih
resursa, megaprofita ili patoloke udnje za moi nad ovjekom i ovje
anstvom - porocima koji prevladavaju u megakapitalistikoj fizionomi
ji svakidanje materijalne egzistencije.
 ZAKLJUNA
RAZMATRANJA

Batina prolosti - Homo futurus

tvorenu raspravu o NLO-fenomenu vie nitko ne moe, na oi

O gled sviju i u nedogled "nojevski gurati u pijesak" ili bezobzirno
inzistirati na slubenom stereotipu odravanja konsenzualne istine zbog
matrice surovih i nezajaljivih materijalnih interesa oligarhije svjetskih
monika. Njima nipoto ne odgovara niti arhetipska istina o naem po
drijetlu i najdrevnijoj prolosti, a jo manje heretika i opasna istina o
NLO-ima i povremenim, nadasve obazrivim i dobronamjernim proma
tranjima i provjerama stanja nae noosfere.
Posebice ih uznemiruju strpljivi, tihi i znakoviti NLO-prosvjedi u
blizini velikih vojnih baza i silosa s balistikim projektilima, koji sve vie
postaju njihova nerjeiva nona mora.
U rasvjetljavanju tog zagonetnog i skrovitog fenomena te svih stvar
nih i umjetno stvorenih proturjeja i zabluda koje ga prate valja, unato
svemu, ustrajati na formuliranju stanovitih zakljunih stavova.
Prije svega, rije je o protopovijesnoj genezi sloene teme koja se ni u
suvremenim uvjetima teko moe izuzeti iz sfere najvanijih povijesnih,
politolokih i kulturolokih fenomena ljudskog roda. Svojim znaajem i
ulogom ona neizbjeno naznauje i oblikuje hipotetini zametak jednog
kvalitativno novog i iznimnog no, to je nadasve vano istai, posve
prirodnog i oekivanog ope civilizacijskog napretka ljudske zajednice.
Nadahnua i nade za ponovno dostizanje - ideologijom i politikom oti
manja trajno naruenog - ritma spontanih moralno-etiki prosvijetlje
nih skokova kulturne evolucije ovjeka.
Veliki vladari i dravnici koji su ujedno bili umni, misaoni i daleko
vidni ljudi neizbrisiva su okosnica trajnih poruka i pouka ovjeanstvu.
jedan od takvih bio je, kako vidjesmo u prvom dijelu knjige, i starovjeki
egipatski kralj Tutmozis III. (1504.-1450. pr. Kr.), Napoleon drevnog Egi
pta. On je jo prije gotovo 3.500 godina proniknuo u bit viednevne ne-
agresivne pojave vatrenih obrua na nebu u okviru naina razmiljanja
primjerenom svome vremenu.
O tom nesvakidanjem dogaaju ostavio je ne samo vjerodostojno
rano svjedoanstvo o viednevnom bliskom susretu s NLO-ima nalik
vatrenim obruima ve i dojmljivu poruku ovjetva i mirotvorstva
koja nimalo nije izgubila na snazi i aktualnosti tijekom gotovo 3500
godina. Ona je, po njegovu izriitom nalogu danom njegovu osobnom
pisaru i vojskovoi Tanuniju, zabiljeena na svitku papirusa s namjerom
da se ne nikad ne zaboravi.
Jesu li dananji manekenski uglaani svjetski vlastodrci i elitni pri
padnici vlasti kadri iz tog drevnog i pounog povijesnog primjera izvui
ikakav pozitivan zakljuak? Sudei po njihovim stavovima i politikim
odlukama oito je da nisu. Povijest svjedoi da se gotovo puna tri i pol
tisuljea nakon Tutmozisa III., jednog od najznaajnijih starovjekih
egipatskih vladara, neprestance dogaa upravo suprotno - sve manje
tolerancije i suradnje, sve vee zaotravanje meunarodnih odnosa i sve
ei ratni sukobi koji su tijekom XX. stoljea (spontano?!) prerasli u
ak dva svjetska ratna vihora. Oni su nevienim razaranjima pokosili
desetke milijuna nedunih ljudskih dua ostavljajui za sobom ogromno
beznae, pusto i duboku duhovnu prazninu.
Sustavne viegodinje vojne i neovisne statistike udaljenih te
manje ili vie bliskih susreta na razliitim lokacijama naeg globusa,
brojna provjerena i pouzdana izvjea kompetentnih strunjaka (bivih
zaposlenika na tajnom prouavanju i rekonstruiranju NLO-u slinih
objekata), najnovija saznanja egzobiologije i kozmologije u prilog posto
janja izvanzemaljskog ivota te pozitivne izjave desetina predstavnika
radarskih i vojnih postaja diljem svijeta odbacuju bilo kakvu mogunost
paualnog svrstavanja NLO-pojava, odnosno bliskih susreta prve i druge
vrste (BS-I i BS-II), u podruje masovne histerije, halucinacija ili razi
grane bujne mate dokonih pojedinaca.
U svojoj povijesno-injeninoj biti niti najmanje ne stoji toliko upor
no rasplamsavana suvremena dilema: NLO-i - da ili ne?!
Jedina utemeljena dvojba u tom kontekstu jest: Zato sredita moi
suvremenog svijeta - stvarni imbenici oblikovanja svekolikog politi
kog, gospodarskog i drutvenog ivota i oficijelnih stavova koji iz toga
proizlaze, desetljeima tako uporno potiskuju slubeno suoavanje o-
vjeka dananjice s realnou i ozbiljnou NLO-fenomena i njegovim
veoma dugim povijesnim kontinuitetom?
Nije teko zakljuiti da bi to suoavanje za njih prvenstveno znailo
prihvaanje postojanja izvanzemaljskog entiteta, barem kao razumne
pretpostavke. Ona bi neodgodivo zahtijevala javnu raspravu i neizbje
no formuliranje dosad ignoriranih interaktivnih civilizacijskih varijabli
na relaciji izmeu Zemlje i inteligentnog, visokoorganiziranog svemira.
Naposljetku, trebalo bi postaviti nove slubene poglede i mogunosti u
osmiljavanju kontura daljnjih putova napretka ljudskog roda, no sada
na neprijeporno novim moralnijim i ovjenijim osnovama bez otima
nja, sukoba te, povijesno gledano, primitivne i preivjele dominacije
oruanom silom? Ima li u dananjem svijetu razapetom globalizacijom
za sve to izraene politike volje i otvorenih opcija?
Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo neznatnog, ali ipak zna
kovitog pomaka. Unato tipiziranog i sadrajno ve davno istroenog
slubenog taktiziranja u okviru politike zatakavanja vjerodostojnih
kontura NLO-fenomena ipak se naziru prve jasne naznake uobliavanja
pozitivnih stajalita. Zasad uglavnom europski vjetrovi donose toliko
potrebnu svjeinu jasnih i principijelnih stavova, premda iz razumljivih
razloga ne nailaze na potporu prekooceanskih slubenih krugova.
ini se da smo se u okretu naeg drutveno-ekonomskog zamanjaka
napokon pribliili toki za koju je otac amerike svemirske ere, genijalni
njemako-ameriki raketni strunjak Werner von Braun (1912.-1977.),
govorei o NLO-ima, vizionarski izjavio: Danas je vrlo teko dokazati
postojanje NLO-a, a sutra e biti jo tee to tajiti!
Drimo da uporni no tihi i dostojanstveni NLO- prosvjedi upu
uju na krucijalnu dilemu - ili e se na Zemlji napokon otvoriti vrata
moralnom preporodu ovjeanstva na univerzalnim humanistikim
naelima ili e Zemlja - u sutonu institucionalizirala globalizacijske
grabei tuih bogatstava, blokiranja svih neprijepornih humanistikih
naela globalizacijskom situacijskom etikom te naglo rastueg cinizma
megabogatuna i tlaitelja - u dogledno vrijeme postati nekropola ovje
anstva, naputeno i beivotno kozmiko odlagalite.
Najnoviji plimni val naglo poraslog interesa za kolonizacijom Mjese
ca (unutar 5 do 10 godina) i Marsa (unutar 20-30 godina), uz ve dobro
iskuane i upoznate svemirske orbitalne postaje - umjesto prirodnog
prenoenja ivota na oblinje svjetove - prije svega govore o grozni
avom traenju prihvatljivih opcija spasonosnog bijega od rastuom
pohlepom prouzroenih i galopirajuih problema na Zemlji.
 Naspram NLO-pojava sve je prisutnija koordinirana namjera vojno-
obavjetajnih agencija te srodnih i izrazito subordiniranih civilnih pan
dana prema eskalaciji ratno-hukakog profiliranja javnosti, odnosno
opoj pobudi iskonstruiranog osjeaja ugroenosti od izvanzemaljskog
entiteta. Umjesto miroljubive i pozitivne psiholoke pripreme puan
stva za to epohalno saznanje te neizbjenog i najveeg iskoraka prema
svemirskom zdencu ivota, vodei predstavnici aparata slubene vlasti,
mada uz ukoen smijeak, nauenom leernou i dalje samo odmahuju
rukom.
Ne moe se, meutim, iskljuiti da bi intenzitet prosvjeda, negodo
vanja i eklatantnih injenica ipak u jednoj opciji (umirenje javnosti?)
mogao voditi prema to skorijem (polu)slubenom i, dakako, selekti
vnom otvaranju odgovarajueg tajnog dosjea. Ponajprije o nekom od
ostvarenih kontakata s izvanzemaljskim entitetom neizravnim putem
(radio-teleskopima u okviru programa SETI i slino) ili kroz bliske su
srete u manje ili vie izravnoj formi.
U podruju NLO-tematike slobodni novinari su jo uvijek pod stal
nom diskreditacijom lakovjernih i deurnih senzacionalista. Znanosti je
- zbog cijele plejade markiranih, slobodoumnih i teko kontroliranih
znanstvenika i strunjaka razliitih profila - drsko oduzeto temeljno
pravo na samostalno istraivanje i nepristran stav. To je uinjeno vjetim
manevrima i ucjenama u vidu prestanka financiranja svih nepoudnih
znanstvenih istraivanja, odnosno administrativnim stavljanjem NLO-
tematike izvan kanona.
Svi ti i takvi znanstvenici i strunjaci su - prema slubenim ocjena
ma i stavovima koji se o njima plasiraju u javnost - jednom "suvie subje
ktivni", a drugi puta "ivano rastrojeni" ili "duevno nestabilni" odnosno
"odvie nervozni" te su stoga njihovi pozitivni stavovi o NLO-fenomenu
"posve nevjerodostojni i najbolje ih je to prije zaboraviti".
Sve je vjeto gurnuto u strogo nadzirane ruke birokratiziranog
aparata vlasti, blaziranih glasnogovornika i javnosti nevidljivih i ne
dodirljivih stoera mone i utjecajne obavjetajno-medijske mainerije
odane aparatu vlasti i njegovim sponzorima. No, svi ti procesi i gibanja
proizvode duboke i snane impulse tjeskobnih strahova koji sve vie
pritiu politiki i vojni establishment vodeih svjetskih zemalja fiksa
cijom njihova demisioniranja, a to znai totalne erozije njihove moi i
utjecaja. Sve to oni prepredeno izvru u rizik opecivilizacijskog oka,
a to je u stvari ista zamjena teza prema onoj narodnoj: "Ne laje pas
radi sela".
 Slubena potvrda utemeljenosti NLO-dogaaja na javnoj razini bila
bi za krugove svjetskih monika brodolom militaristiko-konzument-
skog humanizma kojega su sami skrojili i nametnuli poglavito radnom
ovjeku zapadne hemisfere. Pod time se prvenstveno podrazumijeva
iznenadno uruavanje postojeih tronova njihove neprirodne, a povije
sno gledano ipak samo dogledivo kratkotrajne vojne, politike i gospo
darske (nad)moi.
No, postoji li opravdan rizik da e takve distorzivne i retrogradne
vizije nae blie budunosti dosei opasnu toku implozije sviju demo
kratskih steevina ovjeanstva zbog strahova elite svjetskih monika o
svojoj unaprijed izgubljenoj budunosti? Uvjereni smo, meutim, da se
u najiroj populaciji civiliziranih ljudi uzburkane i krajnje zagluene da
nanjice, unato svemu, ipak postupno uobliuje rastua svijest o boljoj i
istinski humanijoj skoranjoj budunosti ovjeka s neizbjenim partici
piranjem Zemlje i njenih itelja u policentrinoj kozmikoj ravnotei.
Ako je ivot temeljni smisao postojanja svemira - to je danas sve
prihvaenije gledite u svijetu znanosti - a zakon o ekspanziji ivota
njegova nedjeljiva sastavnica, onda je barem uputno zapitati se: "Nije li
za dananji narataj Zemljana - zbog dugotrajnog atrofiranja prirodnog
tijeka kulturne evolucije ljudske zajednice i proizlazee prijelomne ugro
ze unitenja vlastita stanita - gotovo neizbjeno ponavljanje (pretpovi
jesno utemeljenog (ne)izravnog susreta s inteligentnim izvanzemaljskim
uiteljem, neovisno o tome hoe li se to zbiti u predstojeih pet, deset ili
pedeset godina?" Rani mentori poput dobrohotnih praaustralskih Won-
djina jamano i dalje ive.
Stoga generiko ishodite nae blie budunosti i njegovu etiko-
ekoloku protenost u kulturno-antropolokom smislu prvenstveno
moemo traiti u meandrima ovjekoljubive, negrabene i viteki asne
najdrevnije prolosti. U vrutcima te batine pohranjen je kozmiki gral
svih prospektivnih spona ovjeanstva, nedvojben i uzvien put ostva
renja misije multikulturalne ili ak kozmiki multirasne budunosti
ovjeka.
Uzdie se vizija novog produhovljenog i miroljubivog Homo futuru-
sa, osloboenog primitivnih okova samodopadnosti i samodostatnosti,
kao svestrano prihvaenog kozmikog imbenika, nadahnutog putnika
i suputnika, blistava i mudra graditelja vlastite budunosti. Naposljetku
- zato ne - istinski predanog uitelja i prosvjetitelja inih (civilizacijski)
nedozrelih oaza organiziranog ivota u beskrajnim dubinama svemir
skih prostranstava.
PRILOZI
 Prilog 1 - Zapisnik o obdukciji jednog od
roswellskih izvanzemaljaca
{ Najprije verzija dokumenta na ENGLESKOM , a nakon nje, prevedena verzija!}

TOP SECRET
HEADQUARTERS AIR MATERIEL COMMAND
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
ATTENTION FOLLOWING OFFICE SYMBOL: TSDIN/HMM/
ig/6-1400
SUBJECT: ROSWELL AUTOPSY REPORT #1 (Control Number
A-1917)
DATE: 17. July 1947.
COPY: One of three
TO: Commanding General Army Air Forces, Washington 25, D.C.
ATTENTION: Brigade General George Schulgen

INITIAL FINDINGS UPON EXAMINATION AND AUTOPSY

OF THE BODY OF AN APPARENT ALIEN CREATURE

1. External Appearance
This body was observed to be in a state of significant deterioration.
It had been preserved with formaldehyde solution but not otherwise
dissected. The cadaver was 44 inches long with a weight of 27 pounds
when the preservative solution had been drained.
The external appearance of this cadaver was of a human embryo with
an enlarged hairless cranium. Hands and feet ware normal. Finger and
toenails had been pared. Fingerprints of a swirl-left pattern were observed
and taken. All ten fingers and toes were apparent. There was some vestigial
webbing between first and second fingers and toes. Sexual organs appeared
to be those of a male. They were in an embryonic state and revealed no
evidence of pubescence. Ears were partially formed and showed some
evidence of surgical intervention. Folds of skin had been drawn out from
the surface of the scalp in an apparent attempt to create the impression of a
more fully developed ear than was actually present. Lips were vestigial and
the mouth contained no erupted teeth. The nose was also in an incomplete
state of growth and had also received surgical intervention, resulting in
what appeared to be a very thin and delicate organ.
 Eyes were distinguished by extensive surgical intervention. They
were almond-shaped and by far the most prominent facial features.
The eyeballs were not matured and appeared to have been sutured with
opaque artificial lenses of an unknown type. Because of their extremely
unusual condition dissection of these eyes was not attempted.

2. Dissection
An incision was made from the thorax to the scrotum. The skin
was first extended from the fascia and the fascia was observed to be
consistent with the appearance of an immature human male. The fascia
was then dissected and the internal organs were observed. The position
of the heart was observed to be vertical, as would be consistent with a
very early fetus, prior to the fourth month. The organ was prominent
and was weighed to be l/70th of the mass of the body. When the organ
was dissected it was found that there was direct communication between
the two auricles through the foramen ovale. The Eustachian valve was
observed to be large.
A ductus arteriosus was observed to communicate between the
pulmonary artery and the descending aorta. This ductus opened into
the descending aorta just below the origin of the left subclavian artery.
Alterations in the structure of the circulatory system suggested that
this body had been surgically corrected to detach it from placental
dependence in an artificial manner. The stomach was opened and found
to be free of any food substances. The cardiac orifice was apparently
atrophied, although the deterioration of the corpus made this difficult to
determine. It is possible that this individual did not eat.
The liver was prominent and it was clear that the blood of the
umbilical vein would traverse it before entering the inferior cava. The
umbilical vein itself had been severed of its placental crown and returned
to the circulatory system by a means that was beyond the scope of this
dissection to establish. The lungs were not developed. There were lateral
pouches on either side of the central diverticulum, open through into the
pharynx. The larynx was somewhat cartilaginous and the trachea was
developed. It is probable that this individual did not breathe. The means
of sustaining life is unknown, if he was ever alive in any practical sense.
The cranium was dissected and it was found that the skull was
formed of exceptionally thin and pliant cartilaginous material, appearing
to be bone precursor that had been affected in some manner, making it
more than usually thin and delicate. The brain itself was extensively and
surprisingly formed. There was an unknown cortex superimposed on
the forebrain and extending as far back as the fissure of Rolando.
Because of this extraordinary formation it was decided not to
pursue dissection of the brain at this time. The organ was extracted
and placed in fluid preservation pending further study. Overall, this
corpus presented the appearance of a human embryo of three to four
months duration that had been the subject of considerable alteration
and modification, some of it obviously surgical. Other modifications,
such as that of the brain, were harder to understand. In addition to the
alterations, there was the matter of the size of the body and the relatively
mature condition of the epidermis and nails. It would appear that this
fetus was separated from its mother and brought to a semi-functional
state by artificial means.

3. Conclusion
This is a human fetus that has been subjected to forced maturation
without normal gestation. Its degree of functionality while living if it
ever was alive is unknown.
 STROGO POVJERLJIVO
GLAVNI STOER ZRANIH SNAGA,
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
PANJA NA PRATEI UREDSKI SIMBOL: TSDIN/HMM/ig/6-
1400
PREDMET: IZVJETAJ OBDUKCIJE IZ ROSWELLA #1 (Kontrolni
brojA-1917).
DATUM: 17. srpnja 1947.
KOPIJA: Prva od tri.
ZA: General zbora vojnih zranih snaga, Washington 25, D.C.
NA PANJU: Brigadni general George Schulgen.

OSNOVNI NALAZI PREGLEDA I OBDUKCIJE TIJELA

NAVODNOG IZVANZEMALJSKOG STVORENJA

1. Vanjska obiljeja
Tijelo je u stanju zamjetnog raspadanja. Bilo je zatieno otopinom
formaldehida, bez drugih vidljivih zahvata. Nakon to je isuena konzer-
virajua tekuina, le je dugaak 44 ina (112 cm), teak 27 funta (12,25
kg).
Vanjskim izgledom le nalikuje ljudskom embriju s poveanom lu
banjom, bez kose. Ruke i noge su pravilne. Nokti na rukama i nogama
su podrezani. Uzeti su otisci prstiju; otisci su lijevo-spiralnog izgleda.
Nalazi se svih deset runih i nonih prstiju. Izmeu prvog i drugog pr
sta na rukama i nogama vidljivi su tragovi tkiva nalik opnama. Spolni
organi slie mukima u razdoblju embrionalnog sazrijevanja te nema
znakova spolne zrelosti. Ui su djelomino formirane. Postoje znako
vi ranije obavljene kirurke intervencije kojom su uzeti dijelovi koe
oglavka s namjerom stvaranja dojma uha razvijenijeg nego li je ono
stvarno razvijeno. Usne su rudimentarne, a u ustima nema izniklih zubi.
Nos takoer nije u potpunosti razvijen te su primjetni tragovi ranije
obavljenog kirurkog zahvata kojim je on oblikovan da bude vrlo ista
njen i gracilan.
 Oi su razdvojene opsenom kirurkom intervencijom. Bademastog
su izgleda i dominiraju licem. One jabuice nisu sazrjele i ini se da su
prekrivene prozirnom umjetnom leom nepoznatog tipa. Zbog krajnje
neobinog izgleda oiju nije obavljena njihova sekcija.

2. Obdukcija
Nainjen je rez od prsnog koa do monji. Koa je odvojena od fascie
koja izgledom odgovara nedozrelom mukom plodu. Zaree se fasciu i
pristupi pregledu unutarnjih organa. Srce je u okomitom poloaju, gra
om odgovara srcu fetusa mlaeg od etiri mjeseca. Organ je prominen
tan i teina mu je 1/70 teine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji
izravna veza izmeu dvije klijetke kroz ovalni otvor (foramen ovale).
Valvula donje uplje vene (valvula Eustacchii) je velika.
Ductus arteriosus spaja plunu arteriju i silaznu aortu. Ductus se
otvara u silaznu aortu odmah ispod poetka lijeve podkljune arterije
(arteria subclavia). Promjene u grai cirkulatornog sustava upuuju na
to da je tijelo kirurki korigirano da bi se umjetnim putem odvojilo od
posteljice. Otvoren je eludac i u njemu se ne nalazi hrane. Otvor je
dnjaka je atrofian, iako je to zbog izraenog raspadanja eluca teko sa
sigurnou utvrditi. Postoji mogunost da osoba nije uzimala hranu.
Jetra je prominentna te je vidljivo da krv iz pupane vene prolazi
kroz nju prije ulaska u donju uplju venu. Pupana vena odrezana je s
posteljine krune i ukljuena u krvotok na nain koji ovom sekcijom nije
mogue utvrditi. Plua nisu razvijena. S obje strane sredinjeg diverticu-
luma nalaze se postranine vreice koje se otvaraju u drijelo. Grkljan
je dijelom hrskavian, a dunik je razvijen. Vjerojatno je da osoba nije
disala. Nain odravanja ivota, ako je osoba ikad bila iva u praktinom
smislu, nije poznat.
Otvorena je glava te je ustanovljeno da je lubanja graena od vrlo
tankog i savitljivog hrskavinog tkiva koje izgleda kao prekursor kosti,
a na koje se djelovalo neim to ga ini tanjim i gracilnijim nego to je
inae. Mozak je velik i iznenaujue razvijen, prekriven nepoznatom
ovojnicom od prednjeg dijela prema straga do Ralandove fissurae.
Zbog neobine grae mozga nije obavljena daljnja sekcija, ve je mo
zak izvaen i stavljen u konzervirajuu tekuinu radi naknadnog prou
avanja. Ukupno, tijelo nalikuje ljudskom embriju starom tri do etiri
mjeseca, na kojem su obavljene znaajne promjene i modifikacije - neke
oito kirurkim putem. Ostale modifikacije, poput onih na mozgu, teko
je objasniti. Uz spomenute promjene, postavlja se pitanje veliine tijela te
relativno zrelog stanja koe i noktiju. Stjee se dojam je da je ovaj fetus
bio odvojen od majke i doveden u polufunkcionalno stanje na umjetan
nain.

3. Zakljuak
Ovo je ljudski fetus koji je bio podvrgnut forsiranom sazrijevanju
izvan normalne trudnoe. Stupanj njegove funkcionalnosti dok je ivio,
ako je ikad ivio, je nepoznat.

Preveo: Mr. sci. Cvjetko Le, dr. med., specijalist patolog

Napomena:
U zapisniku se opisuje obdukcija tijela mukog spola, a na slikama iz
filma u Santillijevu posjedu vidljivo je mrtvo tijelo enskog spola i tijelo pre
tpostavljenog drugog tipa izvanzemaljca, ini se poneto razliitog izgleda,
vjerojatno mukog spola.
 Prilog 2 - Klasifikacija NLO-a prema
podrijetlu i obliku

Prema oekivanom podrijetlu NLO-i se mogu, uz pretpostavku da se

radi materijalnim objektima, svrstati u dvije kategorije:
NLO-i izvanzemaljskog podrijetla - letjelice izvanzemaljskog
entiteta (izvanzemaljaca) i
NLO-i zemaljskog podrijetla - nepoznate tajne ili pokusne
vojne letjelice ili aerostati (meteoroloki baloni i baloni posebne
namjene). U pravilu se mogu vidjeti u blizini povrinskih i
podzemnih vojnih baza i ispitnih poligona, to ne iskljuuje
mogunost da to mogu biti i NLO-i izvanzemaljskog podrijetla.
Nerijetko je i strunjacima koji se bave istraivanjem NLO-pojava
teko utvrditi u koju od te dvije kategorije spada vieni NLO. Stoga
ne treba uditi da mnogi ufolozi, eljni senzacionalizma i publiciteta,
ishitreno i nekritiki pripisuju svako vienje NLO-a iskljuivo izvanze
maljskom entitetu. Takvo promiljanje izravno vodi prema zakljuku da
nije sporna NLO-pojavnost ve da je glavnina proturjeja svezana uz
podrijetlo NLO-a i njihovu interpretaciju.
Prema obliku NLO-i se mogu podijeliti u sljedee karakteristine
skupine:

diskolike (klasian "letei tanjur"),

kuglaste (sferne),
ovalne (elipsoidne),
zvonaste,
valjkaste (cilindrine),
vretenaste ili cigaraste,
trokutaste (deltoidne),
etverokutne (pravokutne ili kvadratine),
"bumerange" ili "letea krila" (vienje Kennetha Arnolda) te
neke druge egzotine osno simetrine oblike poput romboidnog,
viskolikog, krukolikog itd.
 Prilog 3 - Klasifikacija NLO-vienja

Uvaeni ameriki astronom dr. sci. J. Allen Hynek (1910.-1986.),

koji se vie od 40 godina intenzivno bavio znanstvenim istraivanjem
NLO-fenomena, razradio je originalnu, danas opeprihvaenu i uvaa-
vanu klasifikaciju NLO-vienja i doivljaja koja je ve vie od tridesetak
godina nepisani standard za sve NLO-istraivae i ufologe. Mnogobroj
na evidentirana izvjea o vienju NLO-a on je prvo podijelio u dvije
temeljne kategorije:

"udaljeni susreti" - vienja NLO-fenomena na udaljenosti od

opaaa veoj od 150 metara te
"bliski susreti" - vienja NLO-fenomena na udaljenosti od
opaaa manjoj od 150 metara.

Udaljene susrete Hynek je dalje razvrstao u sljedee podskupine:

"nona svjetla" - nono vienje na nebu svjetala nepoznata

podrijetla koja izvode udne manevre, iznenadno mijenjaju
brzinu i smjer ili su promjenljive boje i jakosti, a ne mogu se
objasniti vienjem svjetala zrakoplova, sjajnih nebeskih tijela ili
prirodnim pojavama. Ona su najee crvena, plava, naranasta
ili bijela.
"danja vienja" - vienja NLO-a raznih oblika pri danjem svijetlu
u visokom ili niskom letu, u stanju lebdjenja ili prizemljene te
"radarske odraze" koji su, kao neosporno objektivno opaanje, u
korelaciji sa subjektivnim zapaanjima vjerodostojnih oevidaca.

NLO-vienja ili doivljaje koji su se zbili na udaljenosti manjoj od

150 metara od opaaa ili u samom NLO-u J. A. Hynek je podijelio u pet
karakteristinih podskupina:
 "bliski susreti prve vrste" (BS-I) - zamjedba NLO-a u nioj
atmosferi pri kojoj nema vidljive interakcije NLO-a s okolicom
i/ili oevicem;
"bliski susreti druge vrste" (BS-II) - NLO vien u mirovanju
prizemljen na tlu ili u nekoj aktivnosti;
"bliski susreti tree vrste" (BS-III) - zamjedba izvanzemaljskog
entiteta (izvanzemaljca) u prizemljenom NLO-u ili u njegovoj
blizini;
"bliski susreti etvrte vrste" (BS-IV) - NLO-otmice osoba ili
ivotinja za potrebe istraivanja i/ili eksperimentiranja te
"bliski susreti pete vrste" (BS-V) - oevici uspostavljaju kontakt s
NLO-om ili izvanzemaljskim entitetom pomou signala, govora
ili telepatskim putem. To su najrjei i u pravilu najsporniji
kontaktni sluajevi koji govore o prijateljskoj vezi nekih
Zemljana s (ne)poznatim izvanzemaljskim entitetima i
povremenim letovima u njihovoj letjelici ili ak o boravcima na
njihovoj domicilnoj planeti.

Za utvrivanje vjerodostojnosti bliskih i udaljenih susreta koriste

se, uz subjektivno svjedoenje oevidaca, sljedee vrste objektivnih do
kaza:

fiziki tragovi - zgnjeena, dehidrirana ili sprena vegetacija,

slomljene grane drvea, otisci na tlu, spaljeno tlo, beskontaktno
djelovanje na elektrine ureaje ili elektroenergetske vodove u
vidu smetnji i prekida pogona, ustraene ivotinje i ljudi itd.;
medicinski nalazi - opekotine, privremena sljepoa, atipine upale
oiju, neobjanjiva pojava ili nestanak roninih bolesti i drugi
fizioloki uinci;
radarski snimci te
fotografije, filmski ili video zapisi.
 Prilog 4 - NLO-pojmovnik

ADC:
Skraenica za Air Defense Center - Stoer zrane obrane SAD-a.

ATIC:
Skraenica za Air Technical Intelligence Center - zrakoplovni tehniki
obavjetajni centar sa sjeditem u Wright Fieldu kod Daytona, save
zna drava Ohio.

Bliski susreti:
Odnose se na vizualni kontakt oevidaca s NLO-om ili izvanzemalj
skim entitetom na udaljenosti manjoj od 150 metara. Prema ameri
kom astronomu i uvaenom istraivau NLO-fenomena dr. sci. J.
Allenu Hyneku oni mogu biti:

"prve vrste" (BS-I) - vienje NLO-a bez interakcije s okoliem;

"druge vrste" (BS-II) - vienje prizemljenog NLO-a ili NLO-a u
interakciji s okoliem;
"tree vrste" (BS-III) - vienje izvanzemaljaca u prizemljenom
NLO-u ili pored njega;
"etvrte vrste" (BS-IV) - NLO-otmice osoba i ivotinja radi istrai
vanja te
"pete vrste" (BS-V) - uspostavljanje kontakata s NLO-om ili izvan-
zemaljcima.

CIA:
Skraenica za Central Intelligence Agency ('Sredinja obavjetajna
agencija). Veoma mona savezna amerika obavjetajna organiza
cija osnovana 1947. godine u cilju ouvanja nacionalne sigurnosti.
Odgovorna je za obavjetajne i protuobavjetajne djelatnosti izvan
SAD.
CUFOS:
Skraenica za Center for UFO Studies (Centar za NLO-studije) koji
je utemeljio ameriki astronom i istaknuti istraiva NLO-fenomena
dr. sci. J. Allen Hynek.

Elien:
Zajedniki fonetski naziv za izvanzemaljsko bie na vie svjetskih
jezika. Potjee od engleske rijei alien (stranac, tuinac).

ET:
Jedna od najpoznatijih skraenica za ekstraterestriki (izvanzemalj
ski) inteligentni bioloki entitet neovisno o njegovu podrijetlu te
morfolokim i drugim obiljejima.

ETH:
Ekstraterestrika hipoteza - bilo koja od pretpostavki o postojanju
izvanzemaljskog ivota.

Hessdalen:
Rijetko nastanjena glacijalna dolina u sredinjoj Norvekoj, jugoi
stono od Trondheima, na ijem se nonom nebu ve dvadesetak
godina uestalo pojavljuju neobine svjetlosne pojave (polarna
svjetlost iskljuena), a koje se, izmeu ostalog, pripisuju i NLO-
aktivnostima.

ILO:
Skraenica za "identificirani letei objekt".

LITS:
Skraenica za Light In The Sky (svjetlost na nebu).

MHD:
Skraenica za magnetohidrodinamiku - dio moderne fizike koji
prouava strujanje ioniziranih vodljivih medija (plazma, rastaljeni
metali) u magnetskom polju. Hipotetini pogonski princip nekih
izvanzemaljskih NLO-a temelji se vjerojatno na naprednoj magne-
tohidrodinamici.
MJ-12:
Skraenica za Majesty Twelve (Velianstvenih 12) - prvotnu dvana
estoricu tajno imenovanih monika privredne, vojne i znanstvene
scene SAD 50-ih godina XX. stoljea koji su, kao tajno povjerenstvo
predsjednika SAD, zadueni za kontakte s izvanzemaljcima te istrai
vanje svih aspekata susreta s njima. Oni su, ini se, kreirali za javnost
posve netransparentan pravac moderne NLO-ere. Danas ih u povje
renstvu MJ-12, navodno, ve ima 19, a niti jedna odluka ne moe biti
donijeta bez suglasnosti njih najmanje 12. Njihovo djelovanje obavi-
jeno je velom najstroe tajne i dri se da je od presudnog znaaja za
nacionalnu sigurnost SAD, a moda i same Zemlje.

MUFON:
Skraenica za Mutual UFO Network, Austin, savezna drava Texas
- najvea amerika privatna organizacija za istraivanje NLO-poja-
va. Ima vie od 6.000 aktivnih lanova.

NASA:
Skraenica za National Aeronautics and Space Administration - ame
riku vladinu agenciju zaduenu za nevojne programe istraivanja
svemira i znanstvene studije o svemiru.

NICAP:
Skraenica za Ameriku nacionalnu udrugu za istraivanje "zranih
fenomena". Pojavljuje se kao slijednica NLO-istraivake udruge.
Njezin utemeljitelj je Donald E. Keyhoe.

NLO:
Skraenica za "neidentificirani letei objekt" ili neidentificiranu svje
tlosnu pojavu na nebu (NSNN), odnosno u nioj atmosferi ("zrana
anomalija") koji u osnovi nisu objanjivi za promatraa, a takoer
nisu objanjivi ni tehnikim specijalistima za atmosferu i/ili zrako
plovstvo. Pod NLO-om u uem smislu podrazumijeva se letjelica
izvanzemaljskog podrijetla.

NLO-dogaaj:
NLO-pojava vjerodostojno dokumentirana radarskim odrazom ("blipom"),
fotografijom, filmskim ili video zapisom i/ili ekspertnom provjerom i/ili
neovisnim i meusobno udaljenim oevicima ili skupinama oevidaca.
NLO-pojava:
Za NLO-istraivae svako zapaanje vezano uz pojavu jednog ili vie
NLO-a u nioj atmosferi, na tlu te u ili na vodi (oceanu, moru ili je
zeru, NPO - nepoznati podvodni objekt).

NLO-prolost:
Kronologija i komentar NLO pojava iz (pret)povijesnog doba, dre
vnih anala, gravura na kamenu, peinskih slikarija te drevnih predaja
i mitova.

NLO-religija:
Smiljena namjera vojno-obavjetajnih krugova sa sjevernoameri-
kog kontinenta da objektivno istraivanje i racionalan sud o NLO-
temi potisnu za javnost u sferu kvazikonfesionalnog uvjerenja binar
nog tipa "vjerujem" ili "ne vjerujem" u postojanje NLO-a.

NPO:
Skraenica za "neidentificirani podmorski (podvodni) objekt" ili nei-
dentificiranu svjetlosnu pojavu ispod ili na povrini mora (jezera)
koji u osnovi nisu objanjivi za promatraa, a takoer nisu objanjivi
ni specijalistima za oceanografiju i/ili pomorstvo.

NSA:
Skraenica za National Security Agency (Agencija za nacionalnu sigur
nost), najmonija tajna sluba u SAD iji je prioritetni zadatak elektro
niko osmatranje aktivnosti potencijalnih neprijateljskih drava. Osno
vao ju je ujesen 1952. godine tajnom direktivom predsjednik Harry S.
Truman. Ona je izuzeta iz svih zakona koje je izglasao Kongres. Prije
pedesetak godina kada su na amerikom nebu zaredala brojna vienja
NLO-a, od kojih su, kako tvrde ufolozi, neki i pali, jedan od najtajnijih
prioritetnih zadataka NSA navodno je bio odgonetanje jezika izvanze-
maljaca i iznalaenje naina da se s njima uspostavi kontakt.

NSNN:
Skraenica za "neidentificirano svjetlo na nebu".

OVNI:
Skraenica za UFO, odnosno NLO na panjolskom jeziku.
Paleokontakti:
Hipoteza o posjetu drevnih astronauta Zemlji i njihovu kontaktira
nju s (pra)ljudima. U prilog joj rjeito govore brojni nematerijalni
tragovi (mitovi, legende, vjerovanja i rituali) te neki materijalni tra
govi iz mezolitika i neolitika (piljske i peinske slikarije te kipii).
Tu tezu, koja je nikla jo u srednjem vijeku, zastupaju i intenzivno
razvijaju ruski znanstvenici krajem 50-ih i poetkom 60-ih godina
XX. stoljea. Danas su njezini najpoznatiji zagovornici vicarac
Erich von Daniken i ameriki akademik Zecharia Sitchin. Ona jo
nije znanstveno dokazana, ali niti opovrgnuta.

"Plava knjiga":
Slubena oznaka za poduzeto opseno ameriko istraivanje NLO-
dogaaja i pojava u razdoblju 1949.-1969. godine pod okriljem Pen
tagona.

Projekt "Colorado":
Znanstveno istraivanje NLO-pojava nainjeno tijekom 1967./68.
godine u okviru Colorado sveuilita podrano novanim iznosom
od gotovo pola milijuna dolara.

Projekt "Razotkrivanje":
Neprofitni ameriki istraivaki projekt o izvanzemaljskoj inteligen
ciji koji predvodi dr. med. Steven Greer. U njemu se istrauju sagledive
gospodarske, drutvene, kulturoloko-religijske i politike posljedice
mogueg susreta nae civilizacije s izvanzemaljskom civilizacijom na
temelju analiza i simulacija na pretpostavljenim modelima.

RAAF:
Skraenica za Roswell Army Air Force - roswellsku vojnu zranu je
dinicu.

Roswell:
Grad od etrdesetak tisua stanovnika u jugoistonom dijelu ame
rike savezne drave New Mexico u ijoj se okolici poetkom srpnja
1947. godine, navodno, sruio najmanje jedan izvanzemaljski disko-
liki letei objekt s izvanzemaljskom posadom.
Studija COMETA:
Opseno i kompetentno izvjee vrhunskih francuskih vojnih stru
njaka o neupitnoj nazonosti NLO-a na naem nebu i dezinforma-
cijskoj ulozi slubenih krugova SAD. To je zasada najbolja i najvjero
dostojnija studija o aktualnoj NLO-problematici. Dovrena je 1999.
godine. Njome su ugledni francuski generali i znanstvenici dostojno
predstavili svoje stavove o NLO-tematici i njezinoj utemeljenosti.

Udaljeni susreti:
Vienje NLO-fenomena na udaljenosti veoj od 150 metara. Prema
amerikom astronomu i uvaenom istraivau NLO-fenomena dr.
sci. J. Allenu Hyneku oni mogu biti:
nona svjetla - nono vienje pokretnih svjetala nepoznata
podrijetla na nebu;
danja vienja - vienja NLO-a raznih oblika u visokom ili
niskom letu ili na tlu te
radarski odrazi - opaanje NLO-a na radaru.

UFO:
Skraenica za Unidentified Flying Object (neidentificirani letei
objekt - NLO).

UFO-istraiva:
Osoba koja se bavi kritikim istraivanjem NLO-fenomena na znan
stvenoj osnovi, bez natruha senzacionalizma.
Ufolog:
Osoba koja se bavi evidentiranjem NLO-pojava i pokuajima nji
hova tumaenja prema kriterijima udruge kojoj ufolog pripada ili
vlastitog prosudbenog modela. Ufolozi, strunjaci raznih struka i po
klonici NLO-pojava udruuju se u regionalne i/ili nacionalne udru
ge koje izdaju specijalizirane asopise i knjige. Prireuju predavanja
na temu NLO-a i posjeta izvanzemaljaca te povremeno odravaju
medijski snano poduprte konferencije i kongrese. Ufoloke udruge
danas imaju ve velik broj web-stranica i intenzivno razmjenjuju
informacije. Iz toga proizlazi da je urologija samostalna disciplina
stara tek oko tri desetljea koja se bavi evidentiranjem i tumaenjem
ranijih i sadanjih NLO-pojava.
USAF:
Skraenica za United State Air Force - Zrane snage SAD.

USO:
Skraenica za Unidentified Submarine Object (neidentificirani po
dmorski objekt - NPO).

WPAFB:
Skraenica za Wright-Patterson Air Force Base - veliku zranu vojnu
bazu Wright-Patterson kod Daytona u amerikoj saveznoj dravi
Ohio.
 Prilog 5 - Intervju s pilotom
Dobroslavom Debom

Razgovor vodio: Kreimir Miak, autor filma Nebo NLO-a

LET U PRATNJI NLO-a

Koje godine se zbio dogaaj o kojem razgovaramo?

Krajem ljeta 1977. godine, u devetom mjesecu, letio sam na redovitoj
nonoj putniko-potanskoj liniji Pan-Adrije, prve hrvatske zrakoplo
vne kompanije, na relaciji Zagreb-Beograd. U Beogradu smo se trebali
odmoriti, promijeniti putnike i nastaviti let za Titograd. Let do Beograda
je bio najnormalniji, ugodan, noni. Zrakoplov Fokker Fairchild 227 ko
jim sam upravljao prevozio je 52 putnika.
Bio sam kapetan-instruktor jer su se upravo na tom letu kolovali
civilni piloti. Osim mene u posadi je bio Miljenko Bartoli, jedan od
pilota koji se kolovao, te Tihec Ivan, kao drugi pilot. S nama su putovale
dvije stjuardese i na mehaniar koji je stalno pratio avion. U posadi su
se nalazili jo neki piloti koji su bili na kolovanju.
Letjeli smo na otprilike osam tisua metara i sve je bilo normalno do
poetka poniranja, odnosno poetka prilaza za slijetanje u Beograd. To
se obino radi desetak minuta prije dolaska. Poeli smo ponirati negdje
kod Fruke gore, blizu Rume. Na visini od otprilike osam tisua stopa, za
vedre noi s dobrom vidljivosti, s lijeve strane smo primijetili neko svje
tlo koje se pojaavalo i koje je pratilo na avion na istoj visini i kretalo
se istom brzinom. Svjetlo nas je nastavilo pratiti dok smo se pribliavali
aerodromu u Surinu.
Polako smo ponirali brzinom od nekih 500 stopa u minuti, to je
standardno poniranje putnikog aviona, i odmah sam pitao kontrolu
letenja: "Imate li na radaru neki objekt koji leti lijevo pokraj nas?"Odgovo
rili su da nita ne vide. Ali svjetlo je postajalo sve jae i jae. Bila je to vrlo
jaka crvena svjetlost koja se teko moe usporediti s neim poznatim.
Kao kad bi vam netko iz blizine uperio u lice jarko crveni reflektor.
Za nekoliko minuta postavili smo kontroli letenja isto pitanje. Sada
se po glasu kontrolora osjetilo da eli neto rei, ali oito ne smije. Bilo je
to vrijeme kada je vojska imala snaan utjecaj, bilo je to vrijeme uspore
dnih kontrola letova - vojnih i civilnih. Ipak, za koju minutu, kontrolor
nam se javio i kazao: "Da, mi na svom radaru vidimo objekt koji leti para
lelno s vama, nekoliko milja lijevo, istom brzinom. I ponire istom brzinom
kao i vi"
U meuvremenu javila se i vojna kontrola. I oni su na radaru imali
isti objekt. Mi smo u zrakoplovu osjetili da je na zemlji nastala nekakva
pomutnja. Ali neposredno pred slijetanje, nepoznati svjetlei objekt je
ostao lijevo iza nas, lebdei iznad Batajnice, velikog vojnog aerodroma
na kojem je, kako smo poslije saznali, te veeri, s dva specijalna Boeinga
727, trebao prema Kubi poletjeti predsjednik Tito. Vjerojatno je zato vla
dala takva pomutnja.
Sletjeli smo bez tekoa. Iz kontrole su nas odmah izvijestili da je
u trenutku kada smo dodirnuli zemlju, svjetlo zastalo i ostalo lebdjeti
na visini od nekih tristotinjak metara. Izali smo iz zrakoplova i jasno
vidjeli odbljesak, svjetlost koja stoji u zraku. Pourili smo u kontrolu
letenja gdje je nastala prava strka. Civilna kontrola nas je pozvala u
posebnu sobu, ali su nas prvo primili vojni kontrolori i asnici slube
sigurnosti, to je tada bila uobiajena procedura u takvim situacijama.
Rekli su nam da je situacija u Beogradu malo napeta radi Titova odlaska
na Kubu. Priznali su da je nekakav objekt letio zrakom i da se zaustavio
iznad aerodroma te da nikada ranije nisu imali takav sluaj. Potom su
nas pitali to dalje namjeravamo - ostati u Beogradu ili nastaviti let pre
ma Titogradu?
Odgovorili smo da vozimo uredno prijavljen putniki zrakoplov i
da nismo imali nikakvih problema. U meuvremenu sam nazvao svoju
kompaniju, ali oni su odluku o nastavku leta prepustili nama. Kako s
leteim svjetlom koje nas je pratilo uistinu nismo imali nikakvih proble
ma, osim to je sablasno svijetlilo u naoj blizini, odluili smo nastaviti
let. Obavili smo kompletan servis, pustili u zrakoplov nove putnike i za
nekih etrdesetak minuta nastavili smo let prema Titogradu. U kontroli
letenja su istakli da se u svakom trenutku moemo okrenuti i vratiti te
da e nas paljivo pratiti radarima. Sada su svi radari, i vojni i civilni, bili
u pripravnosti i radili su za nas. Prilikom uzlijetanja morali smo krenuti
prema zapadu, dakle natrag prema nepoznatom svjetlu.
 U trenutku kada smo napustili tlo okrenuli smo ulijevo prema Valje-
vu, a svijetlei objekt nam se odmah pridruio. Opet je bio s nae lijeve
strane, ali malo straga. Kontrola sa zemlje je pozorno pratila to se doga
a. Javili su nam da nas objekt prati, udaljen nekih sedam milja iza nas.
Letio je istom brzinom kao i mi i penjao se istim tempom kao i mi. A nas
je put vodio na visinu od dvadeset tisua stopa, u smjeru Titograda.
Kada smo doli u blizinu Valjeva, etrdesetak milja juno od Beogra
da, civilni slubenik na radarskoj kontroli, kojeg sam osobno poznavao,
javio nam je da skrenemo ulijevo radi identifikacije, to je bila uobia
jena procedura. U trenutku kada smo posluali nalog i okrenuli ulijevo,
svjetlei objekt je ogromnom brzinom jurnuo prema nama. Preao je
razdaljinu od sedam milja za tridesetak sekundi i naao se na dvije milje
ispred nas.
Sada smo ga na naem radaru mogli i mi vidjeti. Kada u zrakoplovu
na svom radaru primite odraz drugog zrakoplova to se zove "blip". A taj
"blip" je bio ekstremno jak i izuzetno jasan. Bilo nas je petero u kabini i
svi smo vidjeli da se neto, to god to bilo, nalazi ispred nas.
Tada je i kontrolor na zemlji ustvrdio da se svjetlo pribliava naem
zrakoplovu i uzviknuo je: "Okrenite udesno, nazad!". Budui da takvo to
nismo mogli napraviti naglo - trideset stupnjeva je maksimalni nagib
koji moete napraviti a da se putnici ne uznemire - kontrolor je nastavio
vikati: "Okreni, okreni, okreni!!!" U trenutku kada smo uspjeli okrenuti
zrakoplov za nekih trideset, etrdeset stupnjeva od tog svjetla, ono je
smanjilo brzinu i na istom odstojanju nas je nastavilo slijediti do Valjeva.
Tada se naglo zaustavilo i polako se poelo vraati prema Batajnici, pre
ma tamonjem vojnom aerodromu.
Ubrzo smo sa zemlje, iz kontrole leta, primili udno upozorenje. Vie
se nismo smjeli okrenuti i vratiti u Beograd. U sluaju kvara ili neke
druge nesree morali bi sletjeti negdje drugdje. Iznenaeno smo upitali
zbog ega, jer je beogradski civilni aerodrom kod Surina bio otvoren
dvadeset i etiri sata i namijenjen za slijetanje u sluaju nude. Uslijedio
je isti odrjeit odgovor - "Ne!"
Civilni aerodrom je preuzela vojska i tamo se odvijaju vojne aktivno
sti. Bilo nam je jasno da je najpametnije da se to prije udaljimo. Nastavili
smo letjeti prema Titogradu, ali smo ostali u stalnom kontaktu s beograd
skom kontrolom letenja. Nai civilni kolege su nam pokuavali, naravno
u iframa i strunim izrazima nejasnim vojnim asnicima koji su ih nad
gledali, objasniti to se kod njih dogaalo. S beogradskog aerodroma su
uurbano uzlijetali vojni zrakoplovi. Saznali smo da je situacija uistinu
"vrua", da je zbog guve koja se nije mogla sakriti uznemirena i javnost,
te da je slubeno priopenje glasilo da je rije o "velikoj vojnoj vjebi".
Mi smo pak bez problema doletjeli i sletjeli na titogradski aerodrom.
Odmah sam se uputio u kontrolu letenja i nazvao beogradski aerodrom.
Drao sam da je normalno da se odmah javim, jer sam bio pilot zrako
plova oko kojeg je cijela pria i zapoela. Ali tamo mi nisu nita htjeli
rei, osim fraza kako e sve biti u redu. Prespavali smo no i po svom
ranije odreenom planu leta krenuli smo sljedee veeri natrag prema
Beogradu. Opet smo imali putnike i u mirnom letu vratili smo se na
beogradski aerodrom. Tamo me je ekalo veliko iznenaenje. im smo
sletjeli odveli su me u jednu sobu i odrali lekciju punu uputa to smi
jem, a to ne smijem raditi u budunosti. Izriito su mi zabranili davati
bilo kakve izjave i prijetili raznim kaznama u sluaju da nekome bilo to
kaem o dramatinim zbivanjima prethodne noi.
I tako su prole godine a da nikada nikome nisam ispriao ovu priu.
Sve ovo to sam vam rekao moje je osobno iskustvo iza kojeg stojim. Po
prianju vojnih pilota te noi je bilo nesrea, nesrea vojnih zrakoplova.
Ali o tome nisam svjedoio i ne mogu procijeniti jesu li te prie istinite,
premda sam kasnije jo godinama letio i druio se s nekim vojnim pilo
tima, sudionicima tih zbivanja. ak se govorilo da je tada stradao i jedan
maarski vojni zrakoplov. No, sa sigurnou mogu tvrditi samo ono to
sam osobno vidio.

- Po vaoj procjeni na osnovu jakosti svjetla, udaljenosti i slinih

podataka koje ste imali, koliko je taj objekt ili to tijelo bilo veliko?
- To je takoer bio predmet naih strunih analiza jer se mi kolujemo
da bismo pomou radara mogli otkriti neke podatke. Veliina nepozna
tog objekta, po naoj slobodnoj procjeni, bila je oko sto dvadeset do sto
pedeset metara.

- Kada ste se nali oi u oi s objektom koji je naglo ubrzao, jeste li

se uplaili ili zadrali hladnokrvnost?
Malo smo se uplaili. Da, moram to priznati. Bila je to uistinu neobi
na situacija. Kasnije su civilni i vojni kontrolori letenja napravili mjere
nja i zakljuili da se nepoznati objekt kretao brzinom koja je ak sedam
puta vea od brzine zvuka.

- Puno godina kasnije letjeli ste vie puta s kopilotom koji je u vrije
me tog incidenta bio vojni pilot i sudjelovao je u dogaanjima te noi.
Je li vam ispriao to se tada uistinu dogodilo?
- U igri su uglavnom bili lovci tipa Mig-21. Mislim da je cijelu strku
te noi pojaala injenica da je s Batajnice trebao put Kube poletjeti
predsjednik Tito. Moj kolega za kojeg pitate uistinu je sudjelovao u dra
matinim zbivanjima te noi, ali premda sam ga kasnije nebrojeno puta
pokuao navesti na razgovor, nikada nije elio o tome razgovarati. Samo
je ponavljao da je tada "bilo grdo".

- Je li susret s tim objektom moda zavrio pogubno za jugoslaven

ske avione? Je li neki od njih nastradao ili bio sruen? Pria koja krui
kae da su te noi neki vojni zrakoplovi nestali.
To je samo pria. uo sam da su zrakoplovi nestali, bili srueni. Ali
sada ve zalazimo u podruje koje vie nije moje. Ne elim se baviti na
gaanjima. vrsto stojim na zemlji i govorim samo ono u to sam sigu
ran. Ovo drugo mogu biti samo prie, mogu biti i istinite, ali nisu moje.

- A te prie koje nisu vae?

Da, bilo je reeno da su te noi neki vojni avioni tada netragom ne
stali, da su nastradali. to se s njima uistinu dogodilo - neznam.
 LITERATURA

[1] Cotterell A.: ANCIENT CIVILIZATIONS, "Penguin Books",

Tokyo, 1988.
[2] Heyneck D. R.: UFO - Mit ili stvarnost, "Zagrebaka naklada",
Zagreb, 1998.
[3] BIBLIJA, "Stvarnost", Zagreb, 1968.
[4] THE BOOK OF ENOCH, From The Apocrypha and
Pseudoepigrapha of the Old Testament by R. H. Charles,
Volume II., "Oxford Press"
[5] Blumrich J. F: OTVORIE SE NEBESA, "Stvarnost", Zagreb,
1974.
[6] Sitchin Z.: DVANAESTI PLANET, TELEdisk", Zagreb, 2002.
[7] Thompson, Richard L.: ALIEN IDENTITIES - Ancient Insight
into Modern UFO Phenomena, "Govardan Hill Publishing", San
Diego, 1993.
[8] urevi K.: VEDSKA KOZMOLOGIJA - Hijerarhija svemira,
"Bhaktivedanta" - Udruga za znanost i religiju, Zagreb, 1999.
[9] Gjurinek S.: TRAGOVI VELIKE SIBIRSKE EKSPLOZIJE
- Most prema inteligentnim svjetovima nae galaktike, "Izvori",
Zagreb, 1993.
[10] Gjurinek S, imatovi L: ...Homo X - Tragom ovjeka i
pradrevnih kultura, "Izvori" Zagreb, 2001.
[II] Mehler S. S.: ZEMLJA OZIRISOVA, "TELEdisk", Zagreb, 2003.
[12] Hoagland R.: THE MONUMENTS OF MARS,"North Atlantic
Books", Berkeley 1992.
 [ 13] MS ENCARTA REFERENCE LIBRARY 2003,"Microsoft"
Redmond, multimedijsko CD izdanje
[14] Hill P. R.: UNCONVENTIONAL FLYING OBJECTS: A
Scientific Analysis, "Hempton Roads", 1995.
[15] Stonehill P.: THE SOVIET UFO FILES - Paranormal
Encounters Behind the Iron Curtain, "Cib" 1998.
[16] Mannion M.: PROJECT MINDSHIFT - The Re-education
of American Public Concerning Extraterrestrial Life 1947.
- Present, "MacEvans&Co", 1998.
[17] Brown C: COSMIC EXPLORERS - Scientific Remote Viewing,
Extraterrestrials and a Message for Mankind,"EP Dutton", 1999.
[18] Mack J. E.: PASSPORT TO THE COSMOS - Human
Transformation and Alien Encounters, "Crown Pub", 1999.
[19] Laszlo E.: WISSENSCHAFT UND WIRKLICHKEIT, "Insel
Verlag" 1994.
' [20] Cazes B.: POVIJEST BUDUNOSTI, "August Cesarec" Zagreb,
1992.
[21] Einstein A.: MOJ POGLED NA SVIJET, "Izvori", Zagreb, 1992.
[22] Sheehan A.: THE PLANET MARS, The University of Arizona
Press, Tucson, 1996.
[23] Sagan C: PLAVA TOKA U BESKRAJU - Budunost ovjeka
u svemiru, "Sveuilina knjiara", Zagreb, 2002.
[24] uljman S.: INOPLANETIANE NAD ROSSIEJ -
PORAZITELNIE FAKTI I NO VIE HIPOTEZI, Autorsko
izdanje, 1983.
[25] Chomski N.: NOVI MILITARISTIKI HUMANIZAM,
"Adami", Rijeka, 2003.
[26] Bard A., Soderqvist J.: NETOKRACIJA - Nova elita moi i ivot
poslije kapitalizma, "Differo", Zagreb, 2003.
[27] Bajsi V: GRANINA PITANJA RELIGIJE I ZNANOSTI
(Studije i lanci),"Kranska sadanjost", Zagreb, 1998.
[28] Goldsmith D.: DIE JAGD NACH LEBEN AUF DEM MARS,
"Scherz Verlag", Miinchen, 1996.
[29] Hynek J. A.: THE UFO EXPERIENCE - A Scientific Inquiry,
"Henry Regnery Company", Chicago, 1972.
[30] Grupa autora: LEKSIKON ANTIKIH AUTORA, "Matica
hrvatska", Zagreb, 1996.
[31] Grupa autora: OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, Leksikografski
zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, 2002.
[32] Hancock G., Bauval R., Grigsby J.: TAJNA MARSA - Tajna veza
izmeu Zemlje i Crvenog planeta, "Stari grad", Zagreb, 2004.
 O AUTORIMA

Stjepan Gjurinek - afirmirani strunjak iz podruja graevinske ke

mije, rukovoditelj tvrtke za specijalne zatite i primjene novih materijala
CONEL d.o.o. - Zagreb, publicist. Roen krajem 1952. godine u Zagre
bu. Djetinjstvo provodi u Zlatar Bistrici, gradiu Hrvatskog Zagorja. ivi
u Zagrebu.
Od 1971.-1975. godine usporedo studira tehnologiju keramike i
vanjsku trgovinu. Magistrirao 1979., a 1985. godine obranio doktorsku
disertaciju na Sveuilitu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagre
bu 1982. godine stjee l i c e n c u za sveuilinog predavaa.
Kao neovisan istraiva u slobodno vrijeme bavi se tehnikom kul
turom starovjekih naroda te uzrocima velikih povijesnih kataklizma.
Autor je nekoliko knjiga i veeg broja strunih radova.

Ivan imatovi - roen je poetkom 1944. godine u Zagrebu. Dje

tinjstvo provodi u Krapini. Studira na Elektrotehnikom fakultetu u Za
grebu i 1967. godine diplomira na Odjelu jake struje. Od 1967. do 1977.
godine radio u Elektrotehnikom institutu poduzea RADE KONAR u
Zagrebu, gdje je uz rad magistrirao 1975., a 1977. godine i doktorirao na
Sveuilitu u Zagrebu. Zaposlen u HEP d.d., DP ELEKTRA - Zabok kao
rukovoditelj Odjela razvoja i inenjeringa. ivi u Krapini.
Kao neovisan istraiva posljednjih dvadesetak godina u slobodno
vrijeme bavi se mitolokom batinom i religijama ranopovijesnih kul
tura, paleokontaktima te geopatogenim zraenjima i njihovu uplivu
na zdravlje ovjeka. Autor je i koautor niza strunih radova, recenzija i
ekspertiza te vie zapaenih napisa u asopisima ZDRAVI IVOT, SVJE
TLOST i PRIRODA.
Godine 2001. objavio je s koautorom Stjepanom Gjurinekom knjigu
...Homo X - Tragom ovjeka i prapovijesnih kultura koja je rezultat
njihova sedmogodinjeg zajednikog rada.
 JEDNA SLIKA VRIJEDI 1.000 RIJEI! - KINESKA MUDROST

Dva peinska crtea iz Tanzanije ija se starost procjenjuje na oko 29 tisua godina. Na
lijevom crteu (lokalitet Itoto) razaznaju se dva diskolika letea objekta (NLO-a), a na desnom
crteu (lokalitet I kolo) prikazana su etiri mrava bia neobina izgleda okupljena oko neke
ene koju dre za ruke i pozorno ju promatraju. U uokvirenom dijelu desne slike jedno od tih
bia vjerojatno sjedi iza nekog ureaja etvrtasta oblika. Djeluju poput izvanzemaljaca koji su
se zatekli u istraivakoj misiji u srcu pretpovijesne Afrike.

Dvije pretpovijesne peinske slikanje iz gorja Tassilli u srcu Sahare na kojima su prikazana
neka neobino odjevena bia nalik ljudima. Budui da je desna slika ve veoma nagriena
zubom vremena na njoj su, radi bolje raspoznatljivosti glavnog motiva, pojaani prvotni obrisi.
Da ta bia nisu domoroci upuuje njihova astronautska odjea (skafander) i diskolike letjelice
(NLO-i) prikazane u pozadini desne slike.

Svjetski poznata peinska slikarija iz

slikovite alpske doline Camonica u
sjevernoj Italiji stara dvadesetak
tisua godina na kojoj je nepoznati
pretpovijesni umjetnik ovjekovjeio
dva lebdea ovjekolika bia
odjevena u modernu zatitnu odjeu
(skafander) s prozirnom kacigom na
glavi. Oba u ruci dre neki predmet
nepoznate namjene.
Detalj raskonog peinskog crtea iz pilje Pech Merle, Francuska, nacrtanog vjetom rukom
nepoznatog kromanjonskog umjetnika prije otprilike 17-19 tisua godina. Na njemu su u
uokvirenom dijelu uveano prikazanom na desnoj slici, uz uobiajene motive iz lova i mnotvo
ivotinja, nacrtani jasno raspoznatljivi diskoliki "teliesi" (NLO-i). Mogu li se trezvenim ljudima
kamenog doba, od kojih su neki bili vrsni slikari-naturalisti koji su crtali samo ono to su zaista
vidjeli, pripisivati halucinogena stanja u kojima su mogli imali tako jasne vizije NLO-a?

Indijanska peinska slikanja iz Sego kanjona u

amerikoj saveznoj dravi Utah stara oko 7500
godina. Na njoj su prilino detaljno prikazana
ovjekolika bia neobina izgleda koja po odjei
i kacigama veoma slie astronautima u
skafanderu. Na kacigama se vide ostakljeni
otvori za oi i neto nalik antenama ili
senzorima.

Peinski crte osam planeta Suneva sustava

prikazanih u priblino realnom rasporedu kojeg su
u velikoj dvorani slabo istraena piljskog spleta u
stjenovitim brdima Varzelandije (Brazil, savezna
drava Minas Gerais) prije otprilike 11.500 godina
nacrtali pripadnici pretpovijesnog indijanskog
plemena. Drevna indijanska predaja zabiljeena
na tom podruju govori da su neko davno neki
ljudi obdareni udesnim moima svojim blistavim
letjelicama pohodili to podruje, nastanili se meu
domorocima i godinama su ih ustrajno poduavali
mnogim korisnim vjetinama i znanjima da bi im
olakali krajnje tegoban ivot.

Raskoan peinski crte otkriven kod Fergane u

Uzbekistanu star oko 7 tisua godina prikazuje
osobu koja na glavi ima kacigu s nekakvim
ureajem za disanje. U rukama, na koje su
navuene neke grube rukavice, dri diskoliki
predmet koji je izgledom i veliinom nalik LP-
gramofonskoj ploi ili kompaktnom disku (CD-u). U
pozadini je prikazano iznad planina neko ovalno
letee tijelo (NLO) iz ijeg donjeg dijela izbija mlaz
gusta dima kao iz rakete. Na tlu ispod NLO-a stoji
osoba odjevena poput astronauta s kacigom na
glavi na kojoj je uvreno neto nalik tapnim
antenama.
ivopisne peinske gravure (petroglifi) NLO-a koje su prije nekoliko tisua godina izradili drevni
Indijanci s amerikog jugozapada. Prema njihovoj predaji neko davno su se dva sjajna
letea objekta sudarila visoko u zraku, a nakon toga se jedan od njih, zbog zadobivenih
oteenja, spustio u dananju Dolinu smrti. Ubrzo zatim sletjela su drugom letjelicom neka
ovjekolika bia koja su - kako tvrde drevni oevici - popravljala havariranu letjelicu. Na lijevoj
slici prikazan je NLO oteenih rubova i donjeg dijela, dok je na desnoj prikazan takav isti
ispravan NLO koji mu je pritekao u pomo.

Dva petroglifa iz Perua, lokalitet Toro Muerto (Vrata smrti) ija je starost procijenjena na oko
12-14 tisua godina. Upada u oi da ovjekolika bia odjevena poput astronauta imaju oko
glave auru ili im je glava u prozirnoj kacigi. Na prvoj slici nazire se s lijeve strane ovjekolika
bia odjevena poput astronauta neki objekt tehnogena izgleda - vjerojatno njihova letjelica.
Mnogobrojne peinske slikarije i gravure otkrivene diljem svijeta svojom izraajnou uvjerljivo
svjedoe da NLO-i i astronauti nisu produkt naeg zahuktalog modernog doba.

Petroglif star oko sedam tisua godina

otkriven 1966. u meksikoj saveznoj dravi
Queretaro prikazuje etiri uroenika koji
uzdignutih ruku radosno pozdravljaju
diskoliki letei objekt (NLO?) iz kojeg
zrai svjetlpst ili je okruen nekim oku
zamjetnim poljem zraenja. Na njemu su,
za razliku od ista Suneva diska, precizno
nacrtani i neki jednako veliki pravilno
rasporeeni konstrukcijski detalji (okrugli
prozori ili otvori!?), to opovrgava
mogunost da se radi o ritualnom
"pozdravu Sunca"neukih primitivaca.
 Jedan od brojnih kipia ovjekolikog bia
zoomorfna izgleda glave, vjerojatno nalik
inteligentnom vodozemnom biu Oannesu i
njegovim pratiteljima. Pronaen je prilikom
arheolokih iskapanja u junom Iraku, a star
je oko 6.500-7.000 godina. uva se u
bogatoj zbirci starovjekih arheolokih nalaza
Britanskog muzeja u Londonu.
Kipi nekog neobinog moderno
odjevena bia poput "astronauta".
Naen je u Ukrajini kod Kijeva.
Njegova starost procijenjena je na oko
est tisua godina.

Umjetnika reprodukcija peinske

gravure stare oko 45 tisua godina
otkrivene u davno potopljenom
tunelskom spletu na (polu)otoku Jotou
na velikom kineskom jezeru Dongting.
Uz pomo ronioca otkrio ju je jo u ljeto
1957. ili 1961. godine istraivaki tim
arheologa predvoen profesorom
arheologije i etnologije Chi Pen-Laijem
sa Sveuilita u Pekingu. Na toj
starodrevnoj impresivnoj gravuri
prepunoj detalja prikazan je motiv lova.
Upadaju u oi moderno odjeveni lovci
koji sjede u malenim diskolikim leteim
platformama i u rukama dre neko
cjevasto oruje slino puki.

Drevna peinska slikarija iz okolice grada

Novaje Bukhare (Kagana) u uzbekistanskoj
pokrajini Turkistan prikazuje ovjekolika
bia s ureajima za disanje na glavi te
neko simetrino kupolasto tijelo nalik
svemirskoj kapsuli iz kojeg, ini se, izbijaju
plameni jezici koji vjerojatno razvijaju
zaguljive plinove ili neko polje zraenja.
Njezina starost procjenjuje se na nekoliko
tisua godina i po suvremenim tehnogenim
motivima je, po ope prihvaenom gleditu,
neprimjerena vremenu iz kojeg potjee.
Drevna peinska slika praaustralaca l===>
otkrivena na Kimberley ravnjaku
sjevorozapadnoj Australiji. Uz motive
ivotinja (zmija i klokan) ona prikazuje i
neke moderno odjevene ljude koji
zasigurno nisu mitoloka bia. Jedan
od njih je, ini se, u skafanderu. Pored
njega je s lijeve strane prikazano neko
letee tijelo s antenama (NLO?).
Sudei po realistinom prikazu velike
zmije i klokana moe se pretpostaviti
da su vjerojatno podjednako vjerno
prikazani i likovi doljaka koji izgledom i
modernom odjeom bitno odskau od
ope prihvaene pretpovijesne zbilje.

Nekoliko zanimljivih ilustracija iz knjige poznatog istraivaa L. Greya. Dnevnici dviju

istraivakih ekspedicija u sjeverozapadnoj i zapadnoj Australiji 1837. te 1838.-1839. godine.
Prilikom istraivanja pilja u podruju rijeke Glenelg, oko 300 km zapadno od Melbouma,
lanovi njegova tima otkrili su i vjerno precrtali vei broj petroglifa na kojima su prije otprilike tri
tisue godina praaustralci (Aboriini) ovjekovjeili Wondjine - ovjeku slina mona mitoloka
bia bez ustiju koja su neko davno stvorila svijet i ljude. Na nezemaljsko podrijetlo Wondjina
jasno upuuju njihov neobian izgled i moderna odjea veoma nalik astronautskoj.
 Jedan od 716 kamenih diskova s Bayan Kara
Ula otkrivenih prilikom arheolokih
iskapanja tijekom 1937. i 1938. godine u
graninom podruju istonog Tibeta i Kine.
Na njima se, kao robusnim dugovjekim
nosaima informacija, nalazi spiralno
rasporeen gust brazdast zapis koji govori o
prinudnom slijetanju svemirske letjelice
("zranog broda') i traginoj sudbini
pripadnika Dropa - skupine miroljubivih
izvanzemaljskih istraivaa - koji su poput
nebeskih momara-brodolomaca bili
prinueni ostati na pretpovijesnoj Zemlji te
preivjeti u krajnje surovim planinskim
uvjetima i neprijateljskom okruju. Starost tih
diskova procjenjuje se na oko 12 tisua g.

Crte povrine diska s Bayan Kara Ula na kojem

se prikazane spiralne brazde. U njima se nalazi
gust mikrozapis kao na gramofonskoj ploi ili
kompaktnom disku. Pretpostavlja se da su ti
pravilni granitni diskovi ujednaene veliine bili
izraeni nekom nama nepoznatom tehnikom
lijevanja kamena. Oni su gotovo savrena kruna
oblika promjera oko 30 cm i debljine priblino 2
cm. U njihovu sreditu nalazi se precizno
pozicionirana kruna rupa promjera oko 4 cm.
Istraivanje ruskih znanstvenika sa Sveuilita
Lomonosov u Moskvi pokazalo je da oni sadre
znatne koliine kobalta i aluminija te da je
njihova tvrdoa usporediva samo s tvrdoom
diorita - prirodnog crnog kamena eruptivnog
podrijetla.

Pripadnici malobrojne egzotine planinske

skupine plemena Dropa koji su sve do sredine
XX. stoljea ivjeli na tradicionalan nain, gotovo
posve izolirani od svijeta, u teko dostupnom
surovom planinskom podruju Bayan Kara Ula.
Oni su niska rasta prosjene visine oko 120 cm.
Pretpostavlja se da su oni daleki potomci nastali
biolokim mijeanjem tijekom suivota
pretpovijesnih pripadnika poludivljeg autohtonog
gortakog plemena Kam koje je jo u kameno
doba nastavalo tamonje planinske pilje i Dropa
- miroljubivih inteligentnih doljaka iz nama
oblinjeg zvjezdanog sustava Sirius. Na to
upuuje njihova njena tjelesna konstitucija i
drevna predaja koju je 1947. godine uo od
njihova sveenika i zapisao engleski znanstvenik
i istraiva dr. sci. Karyl Robin Evans.
 Motiv "letee koije" koju nebom
vuku zmajevi. Taj zanimljiv
starovjeki crte otkriven je na zidu
jednog velikakog groba u kineskoj
provinciji Shantung. Potjee iz 147.
godine n. Kr.

Crte iz drevne kineske "SF-knjige" napisane

prije otprilike 3.400 godina pod naslovom
Slikovni prikaz Weirdovih zemalja. U njoj stoji
da ljudi iz Ji Gungove domovine umiju
izraivati "letee koije" koje mogu putovati
vrlo daleko nebom "na vlastitom vjetru".

Crte crvene "vatrene lopte"Viene 28.

rujna 1890. godine povrh istonokineskog
grada Nanjinga, koju je promatralo vie
od stotinu ljudi. Veina oevidaca je taj
neobian tajnovit sporoletei kuglasti
objekt u svome iskazu opisala kao "jaje
koje sjaji".

Srednjovjekovni japanski crte izraen

oko 900. godine prikazuje "vatreni
kota"koji slijee velikom brzinom.
Njegov let pozorno prate dva
sveenika. Na tlu veselo poskakuje
neki krilati ovjek reptiloidna izgleda
lica (izvanzemaljac!?)
Ilustracija iz tibetanskog prijevoda vedskog spisa
Prajnaparamita sutra nainjenog u X. stoljeu. Na
njoj su prikazane dvije diskolike vimane s
kupolom, koje veoma slie NLO-ima. Taj drevni
tibetanski sveti spis koji spominje vimane, u ije
se nebesko (izvanzemaljskoj podrijetlo bili Kameni reljef s jednog indijskog hrama
upueni samo visokopozicionirani sveenici, uva na kojem je u gornjem desnom dijelu
se u japanskom muzeju u Tokiju. prikazana u mitolokom duhu krilata
"letea kua"(vimana). U njoj putuju
nebom dvije boanske osobe.

Iz vedskog spisa Natya-sastra je

poznato da brojni stari hinduistiki i
budistiki hramovi podignuti u Indiji i u
jugoistonoj Aziji imaju oblik vimana.

Skica poprenog presjeka vee vimane s tri palube

nainjena prema opisu u drevnom vedskom spisu.
Njezinu propulziju napaja solarni energijski kristal
koji proizvodi elektrinu energiju. Vimana moe
letjeti u nioj atmosferi poput elisnog aviona.

Fotografija diskolikog NLO-a snimljena poslijepodne 3.

srpnja 1964. godine iznad jednog hrama u blizini New
Deihija u Indiji. Je li to vimana ili jantra - jedna od
udesnih letjelica koje vedski spisi esto spominju i
prilino detaljno opisuju jo prije nekoliko tisua godina?
Renesansna vienja NLO u starom rimu koja krasi
prepis knjige Prodigiorum liber
(Knjiga o udesnim znamenjima) Julija
Obsekventa, rimskog povjesniara iz IV. stoljea.
On u njoj prema tada nekoliko stoljea starim
zapisima Livija Tita, najveeg rimskog historiografa
koji je ivio u I. stoljeu pr. Kr., opisuje znamenja i
udesa koja su se, navodno, zbila u Rimu i njegovoj
iroj okolici izmeu 249. i 212. pr. Kr. Prema
Obsekventovu opisu letee tijelo koje se s tla
velikom brzinom vinulo u nebo nalikovalo je "titu" , "disku za bacanje"ili "rozeti s velikim nosom".

Matovita ilustracija iz srednjovjekovnog spisa

Notabilia temporum (Znamenita vremena) kojeg je
1465. godine napisao Angelo de Tummulilis. U njoj
se na slikovit nain svojstven tom vremenu
spominje neobina pojava nekog uarenog
izduenog leteeg tijela nalik ispruenom
"vatrenom pojasu" ili "vatrenoj gredi" vienog u
veljai te godine na iberijskom nebu za vladavine
kralja Enrika IV.

Zadivljujue precizan crte raketolikog NLO-a

obavijena gustim oblacima dima viena kako 1479.
godine leti nebom iznad Arabije. Potjee iz knjige
Prodigorum ac ostentorum chronicon (Kronika
znamenja i udesa) Conrada Lycosthenesa (1518.-
1561.) objavljene 1557. godine u Baselu, koja se
uva u zbirci srednjovjekovnih knjiga Australskog
muzeja u Sidneyu.

Crte vienja blistavog kuglastog leteeg objekta

promjenljiva sjaja i boje na veernjem nebu s
velike terase dvorca u Windsoru, 35 km
zapadno od Londona. Taj neobian dogaaj zbio
se 18. kolovoza 1783. godine u 21.45 sati, a
zapazila su ga, paljivo promatrala i detaljno
opisala etiri vjerodostojna svjedoka.

Nebrojene rasprave i podgrijavanje dilema na teme: "Jesmo li

sami u svemiru?" i "Postoje li izvanzemaljski NLO-i?" danas su
podjednako deplasirane kao to je u XVIII. stoljeu bila vrlo
burna rasprava o podrijetlu meteorita koju su 1769. godine u
Francuskoj kraljevskoj akademiji znanosti vodili eminentni
znanstvenici toga doba. Ona je slavodobitno okonana
uvenim autoritativnim stavom velikog prirodoznanstvenika
Antoinea Laurent de Lavoisiera (1743.-1794.) koji je u svojoj
diskusiji kazao: "Samo seljaci mogu vjerovati da kamenje pada
s neba, jer (znamo da) na nebu nema kamenja."
 Tri skice i umjetniki prikaz Blumrichove rekonstrukcije "Jahvinih kola" iz njegove knjige
Otvorie se nebesa. On je uvjerljivo dokazao da je takva letjelica s kombiniranim raketno-
-elisnim pogonom ne samo mogua ve da ima izuzetno dobre karakteristike za veoma
zahtjevan let od matinog svemirskog broda do povrine Zemlje. Prilikom slijetanja i uzlijetanja
ona koristi etveroelisni helikopterski pogon, a na velikim visinama i u svemiru raketni pogon.
Na njezinu gornjem dijelu je prostor za trolanu posadu prekriven prozirnom kupolom.

Apriorno drei Danikenovu hipotezu o drevnim astronautima

koji su posjeivali pretpovijesnu Zemlju i uspostavljali kontakte
s ljudima neutemeljenom mitolokom batinom, vrhunski
Nasin strunjak za raketnu propulziju i konstrukciju svemirskih
letjelica inenjer Joseph Blumrich ostao je zapanjen nakon
detaljno provedene kritike analize i rekonstrukcije Ezekielova
izvjea o "silasku Jahvinih kola". Oita tehnogena pozadina
tog dogaaja, veoma slikovito i detaljno opisanog arhainim
jezikom na poetku starozavjetne Knjige Ezekielove,
inspirirala ga je na vie uspjenih patentnih prijava u Nasi te
ga je potakla na pisanje knjige Otvorie se nebesa koja ubrzo
postaje svjetskom uspjenicom. Ona je do danas ostala
podjednako aktualna i zanimljiva kao to je bila i prije
tridesetak godina kad je napisana.
Pogled na "sakarsku pticu" s bone i stranje
strane jasno istie njezin atipian "izdajniki"
okomit rep kakav nema niti jedna vrsta ptice
koja ivi u Egiptu, dok pogled na nju sprijeda i
straga istie blagi nagib njezinih rairenih krila
prema dolje, koji je karakteristian za moderne
avione. Na njezinu repu je dr. sci Khalil
Messiha paljivim pregledom uoio slabo
naglaen utor u kojem je neko vjerojatno bio
uvren davno izgubljen horizontalni
stabilizator.

Dr. sci. Khalil Messiha, egipatski arheolog, fiziar,

umjetnik, istraiva u graninim podrujima znanosti i
cijenjeni aeromodelar prepoznao je, u dotad punih 70
godina ni po emu zapaenoj "sakarskoj ptici", precizno
izraenu maketu suvremena aviona. Tu je smionu
hipotezu ubrzo uvjerljivo dokazao replikom "sakarske
ptice" izraenom od balzovine koja je, svaki put kad bi bila
rukom baena u zrak, elegantno letjela nekoliko metara,
sve dok se nije "meko" spustila na tlo. Njegova
"nepravovjerna" Interpretacija sakarske ptice veoma je
uznemirila brojne pripadnike znanstvenih krugova iji je
"neupitan" slubeni stav da u starovjekom Egiptu nije bilo
aviona.

"Sakarska ptica" je neko bila izloena u

staklenoj vitrini nedaleko glavnog ulaza u
veliki Egipatski muzej starina u Kairu.
Budui da je svojim oitim "avionskim
izgledom" godinama zbunjivala brojne
Ijubopitljive posjetitelje odlueno je da se
kao "nezgodan arheoloki nalaz" ukloni iz
izlobene postave muzeja.
 Masivna kamena stropna greda u
velebnom hramu faraona Setija I.
(1291.-1278. pr. Kr.) podignutom u
drevnom egipatskom svetom gradu Abidu
tisuljeima je krila tajnu o letjelicama
kojima su se neko sluili "bogovi". To
sluajno senzacionalno otkrie nainjeno
krajem 1992. godine otvara posve nove
pogiede na izvorita i najstariju povijest
Egipta i nekih visokih drevnih kultura.

Pogled na bonu plohu stropne

grede na kojoj se ve na prvi
pogled jasno razaznaje nekoliko
suvremenih tehnogenih motiva
koji upuuju na sloene
tehnike izraevine kakve u
vrijeme njezine izrade prije
otprilike 3.300 godina nikako
nisu mogle niti smjele postojati.

Tri suvremenom ovjeku odmah jasno

raspoznatljiva, a za "pravovjerne" egiptologe
atipina, slikovna zapisa (hijeroglifa) isklesana
na bonoj plohi masivne kamene stropne grede
hipostilne dvorane hrama faraona Setija I. u
Abidu ini se da veoma zorno prikazuju:
neki veliki zrani i/ili svemirski brod,
helikopter i
lebdjelicu na zranom jastuku.

Na kamenom zidu hrama podignutom kod staroegipatskih zlatnih

rudnika u Kushu (dananja Nubija) prikazan je na reljefnoj slici
staroj oko 3.000 g. neki osno simetrian iljasti stup s
proirenim donjim dijelom, koji veoma slii modernoj raketi
postavljenoj uz lansirnu rampu. Pored njega na tlu stoje dva
moderno odjevena ovjeka koji podsjeaju na astronaute spremne
za ukrcaj.
 "Letjeli su poput baena tanjura koji se odbija od
povrine vode"-je pilot Kenneth Arnold okupljenim
novinarima slikovito prokomentirao nepojmljivo brz
nadzvuan let formacije od devet blistavih objekata
vienih iz pilotske kabine njegova izviakog
zrakoplova nad planinskim lancem Cascade u
saveznoj dravi Washington. Otada je na brzinu
sroen opisni izraz "letei tanjur" postao popularan i
opeprihvaen medijski sinonim za svaki NLO,
neovisno o njegovu stvarnom izgledu i obliku.

Umjetniki prikaz jednog od NLO-a

vienih poetkom ljeta 1947. godine
nainjen je prema Arnoldovu opisu.
Prema njegovu zapaanju oni su, kako je
kazao novinarima, imali oblik leteeg
krila ili bumeranga.

Morris Jessup, uvaeni astronom i profesor Sveuilita Drake u

amerikoj saveznoj dravi Iowa, kritiki je ispitao vie od 1600
neprirodnih prolaznih svjetlosnih pojava (TLP) na Mjeseevoj
povrini. Po njihovoj osobitoj uestalosti u velikoj kraterolikoj ravnici
Platon zakljuio je da se tamo vjerojatno nalazi velika aktivna baza
izvanzemaljaca. Vojne i obavjetajne krugove SAD napose je
uznemirio i zabrinuo dobro argumentiranom i javno obznanjenom
tvrdnjom da u planiranim istraivanjima Mjeseca "NASA traga za
neim posve odreenim". Pod time je vjerojatno mislio na tragove
prisutnosti izvanzemaljaca i na mogunost njegove militarizacije.

Orbitalni snimak nainjen iz Apollomodula

prikazuje sloenu formaciju
vie geometrijski pravilnih i veliinom
ujednaenih struktura (graevina?)
na nama nevidljivoj strani Mjeseca.
Zbog njihove izrazite pravilnosti i
povezanosti teko je povjerovati da
su one produkt spontanog djelovanja
znanih nam prirodnih sila i procesa.
Jesu li to velike istraivake baze i/ili
svemirski centri iz kojih na Zemlju
uestalo dolijeu NLO-i?
 Udarna vijest objavljena 08.07.1947.
godine u lokalnom listu Roswell Daily
Record u ijem naslovu stoji da je "RAAF
zarobio letei tanjur na ranu u okolici
Roswella". Samo nekoliko sati kasnije ta je
senzacionalna vijest, objavljena takoer i u
emisiji vijesti lokalne radiopostaje, bila kao
ishitrena energino demantirana i dat je
njezin ispravak u kojem se naglaava da se
kod Corone sruio vojni meteoroloki balon
iji su ostaci "u urbi bili krivo identificirani".

Snimka naopake okrenutog palog Snimka jedne od metalnih krhotina palog

diskolikog NLO-a kod Roswella pored kojeg NLO-a naene na Fosterovu ranu kod
lei tijelo izvanzemaljca. Njezina Corone na kojoj se vide dvije kope koje
vjerodostojnost je upitna. upuuju da je to mogao biti dio sjedala.

Bojnik Marcel Jesse na konferenciji za novinare

uprilienoj 8. srpnja 1947. godine u uredu generala
Rogera Rameya prikazuje novinarima, umjesto vojnih
avionom dovezenih krhotina NLO-a, podmetnute
ostatke vojnog meteorolokog balona. Taj je na brzinu
smiljen i prilino uvjerljivo izveden bezoan trik odlino
upalio i obmanuo novinare koji su, nita ne
sumnjajui, odmah diljem SAD i svijeta pronijeli
ispravljenu vijest o padu balona, a ne izvanzemaljskog
leteeg tanjura 'kako je prvotno bilo objavljeno. Time je
ogroman interes javnosti za roswellski incident brzo
splasnuo i sve je za iduih nekoliko desetljea utonulo u
duboki zaborav.

Fotografija jedne od triju krhotina neobino vrstog metalnog profila naene na Fosterovu ranu
kod Corone. Na njoj je uoljiv natpis ispisan znakovima nepoznata pisma. On veoma
podsjea na tekst napisan velikim slovima starofenikog odnosno klasinog grkog alfabeta.
 Nekoliko kadrova sa sporne Santillijeve 16
milimetarske crno-bijele filmske vrpce na kojoj je
nepoznati vojni snimatelj zabiljeio obdukciju
roswellskih izvanzemaljaca izvedenu u
najstrooj tajnosti u tamonjoj vojnoj bazi.
Na njima se vidi tijelo poginule izvanzemaljke s
dubokim ranama zadobivenim pri padu letjelice.
Na dvije gornje slike na rukama se moe
razaznati obrise est prstiju.
Pronaena tijela roswellskih izvanzemaljaca u
osnovi su izgledom veoma slina ljudskim, a
duljina im iznosi oko 130 cm.
Glave su im u odnosu na tijelo relativno velike,
krukolike i bez kose s istaknutim neurokranijem
(gornji dio glave u kojem je smjeten mozak).

Pretpostavljeni drugi tip ovjekolikog izvanzemaljca stradalog u roswellskom NLO-incidentu

1947. godine. Lijeva slika je objavljena u knjizi UFO-Glasnost ruske pukovnice i znanstvenice
Marine Popovi, dok su ostale dvije iz filma u Santillijevu posjedu.
ini se da taj tip izvanzemaljca ima poneto razliit izgled oiju, uiju, nosa te broj prstiju po
aci/stopalu.
ORIJENTACIJSKA KARTA VIDLJIVE STR.MJESECA U ORTOGRAFSKOJ
PROJEKCIJI S MEUNARODNO PRIHVAENIM LATINSKIM NAZIVIMA

Crvenim tokama oznaena su mjesta pada sovjetskih letjelica serije Luna, a zelenim mjesta
aluniranja Mjeseevih modula misija Apollo 11-17.

Mjesec - na jedini satelit i prvi nebeski susjed. Napose

nam je tajnovita njegova tamna strana koju nikad ne
moemo vidjeti sa Zemlje. Tako veliko nebesko tijelo
promjera oko 3480 km toliko blizu Zemlje u nesuglasju je s
opim kozmolokim naelima nastanka nebeskih tijela.
Vie uoenih gorostasnih tehnogenih struktura i velik broj
zabiljeenih neprirodnih svjetlosnih fluktuacija na njegovoj
povrini upuuju da na Mjesec nije, ili barem u dubokoj
prolosti nije bio, posve beivotno ili nenastanjeno
nebesko tijelo kako se to danas jo uvijek slubeno dri.
 NASA interno teh.izvjee o prolaznim
svjetlosnim pojavama ( Transient Lunar
Phenomena - TLP) uoenim na vidljivoj
strani Mjeseca. U njemu je kronoloki
katalogizirano oko 570 vjerodostojnih
zapaanja TLP-a u razdoblju od 1540. do
1967. godine. Ono je bilo izraeno za
potrebe obuke astronauta programa
Apollo iji je zadatak bio (ne)vojno
istraivanje povrine Mjeseca letjelicama
s trolanom posadom. Unato temeljitoj
pripremi lanovi posada misija Apollo 8-
17 bili su zaprepateni onim to su vidjeli
i snimili na povrini Mjeseca i oko njega,
ali o tome nisu smjeli davati nikakve
izjave za javnost. Na to ih je striktno
obvezivao i jo uvijek obvezuje rigidni Air
Force Regulator 200-2 iz kolovoza 1953.
godine koji propisuje veoma stroga
pravila za javno obznanjivanje NLOsluajeva.
O njima smije dati unaprijed
sroeno priopenje za javnost samo
visoko pozicioniran komandni kadar.

Orbitalni snimak nekog snanog bljeska (TLP-a) velikih

razmjera na rubu Mjeseeva diska u blizini kratera
Kowalski na nama nevidljivoj polutki, kojeg nije mogue
protumaiti kao prirodan fenomen.

Iz orbite snimljena naoita osno simetrina

gorostasna tornjolika struktura koja se vrlo visoko,
vjerojatno kilometrima, sablasno izdie iznad puste
Mjeseeve povrine na nama nevidljivoj polutki. "Je li
to prirodna geoloka formacija ili moda neija
megamonumentalna graevina?" - pitanje je koje ve
godinama postavljaju brojni znanstvenici i istraivai.

Fotografija astronauta Neila Armstronga pored

modula Orao na povrini Mjeseca koju je na
filmsku vrpcu snimio Edwin E. Aldrin (Buzz)
20. 07. 1969. godine u ravniarskom
podruju Mora tiine. U pozadini na lijevoj
strani slike jasno se vide nad horizontom dva
blistava NLO-a koja su se pojavila nepunu
minutu nakon aluniranja Orla i lebdei
izdaleka su pratila aktivnosti dvojice astronauta
misije Apollo-11 na Mjeseevoj povrini. Ta
povijesna fotografija s NLO-motivom nije,
dakako, bila objavljena u medijima. Ona je tek
naknadno "procurila" Iz veoma bogate i
javnosti nedostupne Nasine fotografske i
filmske arhive istraivanja svemira.
 Jasno uoljive formacije izrazito pravilna oblika
u dva susjedna Mjeseeva kratera. Ogromne
jaruge ujednaene irine i dubine u kraterskoj
ravnici vie slie nekim infrastrukturnim
graevinama ili povrinskom kopu inteligentnog i
tehniki veoma naprednog izvanzemaljskog
entiteta nego prirodnim tvorevinama.

Pravilne geoloke strukture nalik

ruevinama velikog kompleksa zgrada
u ravnici ispred (sredina donjeg dijela
slike) i u krateru Kepler (duboki jarak i
nasip).

Visok naoit "toranj" koji baca dugaku sjenu koi

se na unutarnjoj padini prstenasta gorskog vijenca
kratera Lobaevski koji se nalazi na nama
nevidljivoj strani Mjeseca. Taj zanimljiv orbitalni
snimak koji je uzvitlao mnogo praine nainila je u
travnju 1972. godine posada misije Apollo-16. Je li
taj tajnovit "toranj" konina vrha procijenjene visine
oko 800-1000 metara prirodna formacija?

Niskorezolucijski snimak visokog i vitkog uspravnog kamenog

monolita izrazito ravnih bridova i ploha kojeg je nainila
poetkom 1973. godine sovjetska automatska sonda
Lunohod-2 tijekom etveromjesene etnje kraterolikom
dolinom Litrow u podruju Mjeseeva gorskog lanca Taurus
Montes. U pustu i bezlinu Mjeseevu krajoliku zbunjuje
njegova neprirodna stroga pravilnost.
 Na nekoliko orbitalnih snimaka ekvatorijalnog pojasa Mjeseeve povrine, u podruju zvanom
Sinus medii, koje se nalazi gotovo u samom sreditu nama vidljive polutke Mjeseca, uoene su
neke dugake, gotovo usporedne linije za iji nastanak ne postoji uvjerljivo geoloko tumaenje.
One su jasno vidljive pri niskom upadnom kutu sunevih zraka i ostavljaju dojam tragova koje
su u prolazu vjerojatno nainila neija velika vozila (transporteri!?). Starost tih sablasnih
tragova nije mogue procijeniti. Pretpostavlja se da su novijeg datuma. Teko je povjerovati da
su oni rezultat tek puke igre svjetla i sjene.

Orbitalni snimak isprekidanog ravnog traga neijeg velikog vozila (transportera!?) kojeg je 17.
08. 1967. godine nainio ameriki satelit Lunar Orbiter-5 u blizini kratera Vitello.
Tajnovito vozilo iza kojeg ostaje trag jasno se vidi na desnoj strani slike. Ono se kree i za
sobom ostavlja niz naizmjenino rasporeenih udubina na pranjavoj Mjeseevoj povrini koje
se doimaju poput lanca. Vozilo vjerojatno ima oblik spljotenog rotacionog elipsoida, a zbog
niska upadna kuta sunevih zraka ono baca dugaku postranu sjenu po tlu. Prema upadnom
kutu sunevih zraka i duljini njegove sjene procijenjeno ja da mu je visina oko 2,4 puta manja od
promjera. Vjerojatan izgled Mjeseeva vozila prikazan je na desnoj slici.

Naoita visoka stepenasta

piramidna struktura koja se
poput nekog velikog terasastog
dvorca ponosno koi u samom
sreditu Mjeseeva kratera
Magellan svojim pravilnim
izgledom daleko vie podsjea
ne neku gorostasnu graevinu
nego na prirodnu tvorevinu
(sredinja gora u krateru).
 KARTA VIDLJIVE POLUTKE MJESECA S NAZNAENIM POZICIJAMA
NA KOJIMA SU UOENE PRIJELAZNE SVJETLOSNE POJAVE (TLP)

Poevi od sredine XVI. stoljea pa do naih dana, na povrini nama vidljive polutke Mjeseca i
u njegovoj neposrednoj blizini opaene su - prvo golim okom, a kasnije sve monijim
dalekozorima i teleskopima te suvremenim astronomskim metodama snimanja - brojne
neobine svjetlosne pojave (anomalije). Mnoge od njih se, ni uz najbolju volju, ne mogu
znanstveno objasniti prirodnim procesima kao to su, primjerice, vulkanske erupcije, pad veih
meteora ili planetoida, izbijanje plinova i tome slino. One su u protivnosti s pretpostavkom o
nenastanjenosti Mjeseca. Okvirno se mogu svrstati u sljedee kategorije:
snane svjetlosne bljeskove i "munje";
svjetlee oblake koji se kreu manjom ili veom brzinom;
brzo pokretna svjetla te
nepoznate objekte koji brzo prelijeu povrh njegove povrine.
Statistika pokazuje da su te tajanstvene svjetlosne pojave (Transient Lunar Phenomena - TLP)
osobite uestale na nama vidljivoj sjevernoj hemisferi Mjeseca u podruju Mora tiine (Mare
Tranquillitatis) te na krunoj kraterolikoj ravnici Platon promjera stotinjak kilometara.
 Jedna od sovjetskih svemirskih sondi-blizanki tipa Fobos
koje su poetkom ljeta 1988. godine bile upuene prema
Crvenom planetu i njegovom veoma bliskom tajnovitom
pratitelju - satelitu Fobosu - u cilju intenzivnog snimanja
njihove povrine optikom i infracrvenom kozmokamerom.
Sonda Fobos-1 utihnula je zbog grube ljudske greke za
nepuna dva mjeseca nakon lansiranja, dok je Fobos-2, uz
znatna oteenja, krajem sijenja 1989. godine prispio u
predvienu orbitu oko Marsa i zapoeo zacrtani program
istraivanja koji je iznenada bio prekinut u najsloenijoj
zavrnoj fazi 27. oujka, u krajnje tajnovitim okolnostima.?

Marsov vei i blii satelit Fobos je nepravilna

gromada (planetoid) prekrivena pijeskom i prainom
osnih dimenzija oko 27x22x18 km. On veoma brzo
orbitira oko Marsa gotovo savreno krunom
ekvatorijalnom putanjom na prosjenoj udaljenosti od
njegove povrine od oko 5980 km. Zbog njegove
izrazito niske orbite posve atipine za prirodne satelite
planeta Suneva sustava ophodno vrijeme mu je
samo 7 sati i 39 minuta, pa obie Mars 3,22 puta u
jednome solu (Marsovu danu).

Zbog izrazito niske ekvatorijalne Fobosove putanje

postoje miljenja da on nije prirodan Marsov
satelit. Budui da je prosjena gustoe Fobosa
relativno malena u odnosu na gustou njemu srodnih
planetoida i Marsa ameriki astronom i popularizator
znanosti Carl E. Sagan te vie uglednih astronoma
pretpostavljaju da je on veoma porozan ili moda ak
djelomino upalj. Oni dre da je njegova stjenovita
unutranjost moda izbuena i adaptirana za neiju
prirodnu dobro zatienu svemirsku stanicu!?

Amerika automatska svemirska sonda Mars

Global Surveyor (MGS) snimila je 1998.
godine visokorezolucijskom kozmokamerom na
Suncem obasjanoj povrini Fobosa pravilnu
strukturu (monolit?) visine oko 130 metara i
irine osnovice oko 35 metara. Ona veliinom i
proporcijama i izgledom odgovara zaobljenoj
zgradi od etrdesetak katova!
 Orbitalni snimak "krumpiraste" siluete satelita Fobosa iznad
ekvatorijalnog pojasa Marsove povrine kojeg je nainila
sovjetska automatska sonda Fobos-2 25. 03. 1989. godine.
Ona je istog dana svojom optikom i infracrvenom
kozmokamerom snimila i ogromnu izduenu sjenu neijeg
gorostasnog NLO-a koja se strogo simetrinim izduenim
elegantnim izgledom bitno razlikuje od nezgrapne Fobosove
siluete, to je jasno vidljivo iz dviju slika na sredini stranice.

Orbitalni snimak Fobosove sjene na Marsovoj povrini

pokazuje da ona nije ni priblino toliko izduena niti zailjena
kao to je sjena gorostasnog NLO-a koju je snimio Fobos-2.

Dva Fobosova orbitalna snimka

gorostasne sjene neijeg
NLO-a cigarasta ili diskolika
oblika koja sablasno klizi
povrinom Marsa. Ona je strogo
bisimetrina oblika i podsjea na
suenu zjenicu majeg oka.
Njezina duljina du vee osi
procijenjena je na oko 27 km.
Oito je da ta tajnovita vitka
sjena ne moe potjecati od
Marsovih satelita.

Infracrveni snimak gorostasnog NLO-a

dugakog oko 28 km u neposrednoj blizini
Marsova satelita Fobosa, kojeg je nainio Fobos-
2 u posljednjim trenucima svoje misije. On je
dospio u javnost tek krajem 1991. godine na
Meunarodnoj UFO-konferenciji odranoj u San
Franciscu u Kaliforniji zahvaljujui ruskoj
pukovnici dr. sci. Marini Popovi koja ga je tada
pokazala i struno prokomentirala.

Orbitalni infracrveni snimak guste mree

toplih linija na Marsu koja se rasprostire na
povrini od oko 600 km2 negdje u njegovu
ekvatorijalnom pojasu Po svemu sudei ta
neobina toplinska struktura, nevidljiva za
Fobosovu optiku kozmokameru, nije prirodan
fenomen (podzemno leite tople vode ili
radioaktivan geoloki sloj koji se zbog
raspadanja nestabilnih elemenata spontano
zagrijava), ve vjerojatno povrinski toplinski
odraz neke ogromne aktivne tehnogene
podzemne megastrukture.
 Planet Mars - popularno zvan i Crveni planet -
etvrti je po redu planet gledano od Sunca.
Promjerom je otprilike upola, a povrinom oko etiri
puta manji od Zemlje. Ima veoma rijetku atmosferu, a
klimatski gledano suhlji je od Sahare i hladniji od
Antarktika. Krui oko Sunca po eliptinoj putanji na
prosjenoj udaljenosti od oko 230 milijuna km, a
ophodno vrijeme mu je 1,9 godina. Ve gotovo
stoljee i pol golica matu ljudi sve utemeljenija ideja
da na njemu postoje nii oblici ivota te da je neko
vrlo davno na njegovoj povrini, u bogatstvu rijeka,
jezera i mora, postojao visokoorganiziran ivot.

Sletna sekcija amerike automatske sonde tipa

Viking od kojih su 1975. godine dvije bile upuene
prema Marsu. Jedna od njih spustila se poetkom
ljeta 1976. godine u podruju Chryse Planitia, a
druga krajem ljeta u podruju Utopia Planitia.

Orbitalni snimak formacije ljudskog lica u

Sidonijskoj ravnici veliine oko 2,5x1,5 km i
visine oko 350 m. Ono, tko zna od kada,
nijemo zuri u nedokuive nebeske daljine.

Panoramski orbitalni snimak dijela

Orbitalni snimak goleme peterostrane "D&M
piramide" opsega osnovice oko 7 km i
procijenjene visine oko 1200 - 1400 m.
podruja Sidonije koje lei sjeverno od
Marsova ekvatora. Na njemu su uoene
neke formacije koje ne djeluju prirodno
(gorostasno ljudsko lice i peterostrana
"D&M piramida').
 Viking-1, 1976. Mars Global Surveyor, 2001. Mars Odyssey, 2002.

Usporedni prikaz triju podjednako velikih i istovjetno orijentiranih orbitalnih snimaka homoidne
formacije u prostranoj Sidonijskoj ravnici na sjevernoj Marsovoj hemisferi nainjenih u
periodu od 26 godina u razliitim rezolucijama i uz razliite upadne kutove sunevih zraka. Oni
rjeito govore da je zagonetno lice udesno pravilna geoloka ili, to je daleko vjerojatnije,
artificijelna struktura, a ne produkt puke "igre svjetla i sjene" kako su to svojevremeno
pokuavali "objasniti" novinarima i javnosti Nasini glasnogovornici. Na svim snimcima nazire se
na obrazu ispod desnog oka neka kugliasta struktura koja izgledom i poloajem slii suzi.

Orbitalni snimak antropomorfone formacije Vikingov orbitalni snimak tajnovite

prozvane Okrunjeno lice u ekvatorijalnom antropomorfne formacije kilometarskih
pojasu Marsa, u brdovitom podruju Syrtis dimenzija na sjevernoj hemisferi Marsa u
Major. Procijenjena duljina lica od vrha brade podruju Utopia Planitia. Podosta slii
do vrha krune je oko 27 km, a njegova irina je tajnovitom "plauem licu" u Sidoniji.
oko 17 km. Je li to prirodna formacija koja je
zbog pogodna izgleda bila naknadno
svrsishodno doraena u velianstvenu
megaskulpturu vidljivu samo iz velike visine?

Skladna etverostrana "kraterska piramida" veliine

osnovice oko 600 m. Pretpostavlja se da je ona artificijelna
podrijetla te da je podignuta nakon formiranja kratera. Da
je kojim sluajem starija unitilo bi ju njegovo formiranje
praeno snanom tektonikom izuzetne razorne snage.
 Mreolika geoloka formacija na
Marsovoj povrini koja pravilnim
izgledom veoma podsjea na
ostatke neke drevne urbane
strukture. Istraivai su joj zbog
karakteristina oblika nadjenuli
naziv grad Inka. Zbog svoje
izrazite urbane pravilnosti doima se
daleko vie kao artificijelna struktura
nego kao prirodna formacija.

Orbitalni snimci vee skupine pravilnih (ne)prirodnih objekata ujednaene (tipizirane) veliine i
izgleda gusto razmjetenih u prostranoj Marsovoj ravnici Elysium. Oni se doimaju poput
golemih prastarih trostranih piramida (tetraedara) ili monolita veliine osnovice oko tri
kilometra, zaustih tijekom vremena debelim naslagama pijeska i praine.

Skladna etverostrana piramida tlocrtne veliine oko 2 km x 2 km

u podruju Elysium na poziciji odreenoj areografskim
koordinatama (16o36' S, 198o24' Z). Gotovo je desetak puta vea
od dviju velikih piramida na Gizakom platou kod Kaira. Je li ona
djelo nekih drevnih graditelja ili, to je zbog njezine izrazite
pravilnosti veoma malo vjerojatno, prirodna geoloka formacija?
Oito je da zagonetni Crveni planet jo krije mnoge tajne od
znatieljnih Zemljana. Nekoliko antropomorfnih struktura -
ljudska lica kilometarskih proporcija - te brojni geometrijski
pravilni objekti (piramide) otkriveni na vie lokacija upuuju na
nama danas jo posve nepoznatu pradrevnu prolost Marsa.

Da naa Zemlja nije jedini planet u Sunevu sustavu na kojeg povremeno dolijeu
izvanzemaljski NLO-i, od kojih vjerojatno poneki i padne, ini se da upuuju uveani detalji s
dviju orbitalnih snimaka Marsove povrine na kojima se razaznaje neki simetrian objekt
deltoidna oblika (pali NLO!?) veliine oko 100 m prekriven debelim slojem pijeska i praine.
RASPROSTRANJENOST ZAPAANJA NLO-POJAVA U
POJEDINIM PODRUJIMA SVIJETA DO 2003.

Istona hemisfera Zapadna hemisfera

SAD Europa

Azija Juna Afrika

 RASPROSTRANJENOST ZAPAANJA NLO-POJAVA U
POJEDINIM PODRUJIMA SVIJETA DO 2003.

Juna Amerika, Australija i Novi Zeland

KARAKTERISTINI POJAVNI OBLICI NLO-a

Diskoliki NLO Elipsoidni NLO Kuglasti NLO

Valjkasti NLO Cigarasti NLO Zvonoliki NLO

Trokutasti NLO Kvadratini NLO Egzotini NLO

U idilinoj dolini Hessdalen u sredinjoj Norvekoj od
1981. godine uestalo se pojavljuju raznovrsni
egzotini svjetlosni oblici na nonom nebu. Oni su
objektivna realnost i posve su atipini za uglavnom
statinu polarnu svjetlost. Zapaeni su u sljedeim
pojavnim oblicima:
bljeskovi bijele ili bijeloplave boje na velikoj
visini;
brzopokretna uta svjetlost povrh koje je esto
treperava crvena svjetlost;
dugotrajna mirna ili sporo pokretna uta ili
bijela svjetlost te
crni ili tamni letei objekti s konturnim
svjetlima (NLO-i?).
Dosadanja viegodinja istraivanja upuuju da ti
tajnoviti svjetlosni fenomeni vjerojatno potjeu od
termike plazme nepoznata podrijetla. Meu
istraivaima prevladava miljenje da te neobine
svjetlosne pojave nisu rezultat spontanih prirodnih
procesa i skloni su ih povezati s pojavom NLO-a, jer
za njih ne postoji nikakvo drugo logino tumaenje.
 Fiziar Edward U. Condon
(1902.-1974.), voditelj vladine
komisije za projekt istraivanja
NLO-pojava 60-tih godina XX.
stoljea, kojeg su obilato
financirale vojne snage SADa.
Ona je izradila izvjee
poznato pod popularnim
naslovom Plava knjiga na
preko 1000 stranica. Proteklo
vrijeme pokazalo je njezin
bijeg od sutine i dobro
poznato komisijsko
razvodnjavanje problema.

Ve tijekom prvih nekoliko minuta

emitiranja uzbudljive radio drame
Rat svjetova ujesen 1938. godine
ameriki glumac i producent Orson
Welles (1915.-1985.), unato Allen J. Hynek (1910.-
izriitom prethodnom upozorenju da 1986.), ameriki
se ne radi o stvarnom dogaaju, astronom i jedan od
izazvao je masovnu reakciju najeminentnijih
sluatelja. Mali zeleni Marsijanci iz istraivaa NLO-pojava.
radio-drame smjesta su posijali Razradio je jasne kriterije
strah, paniku i histeriju te je njezino za klasifikaciju NLO-vienja,
daljnje emitiranje moralo biti odmah koji su ubrzo
prekinuto. Jesmo li mi kolektivnopsiholoki postali ope prihvaeni
uope pripremljeni za bilo meu istraivaima NLO
koju razinu povijesno neizbjenog fenomena i ufolozima.
susreta s izvanzemaljskim
entitetom?

Prenosei papinski pozdrav i blagoslov brojnim sudionicima

svjetskog UFO-kongresa odranog 1999. godine u
mondenom junomeksikom ljetovalitu Acapulcu
monsinjor Corrado Balducci izmeu ostalog je rekao: "Bilo
bi nelogino i prepotentno tvrditi da smo mi jedina bia koja
je stvorio Bog. Razumno je vjerovati i prihvatiti da postoje
izvanzemaljci. Njihovo se postojanje vie ne moe nijekati
zato to ima previe dokaza o postojanju izvanzemaljaca i
svemirskih brodova (NLO-a)."

Werhner von Braun (1912.-1977.), jedan od kljunih raketnih

strunjaka nacistike Njemake do 1945. godine, a u 60-im
godinama XX. stoljea tijelo i dua Nasinog velebnog
svemirskog programa Apollo. Genijalni vizionar i nenadmani
konstruktor svemirskih letjelica koji nepogreivo sputa prve
ljude na Mjesec gajio je jasan pozitivan stav o postojanju
izvanzemaljskih letjelica (NLO-a) koje se povremeno pojavljuju
na naem nebu. Oito je o njima bio dobro informiran.
 Poutjela fotografija Edwarda Plinea nainjena u travnju
1929. godine na umskom radilitu kod gradia
Warda, savezna drava Colorado. Ona dolazi iz
obiteljskog albuma njegove kerke Hetty koja je tada
imala 6 godina. Komentirajui tu staru fotografiju ona je
kazala: "Otac nam je govorio o jakom piskutavom zvuku
prilikom preleta diskolikog objekta iznad drvosjea". U
namjeri da o tom tajnovitom dogaaju neto vie dozna
Hetty se kasnije obratila Podrunoj povijesnoj udruzi, ali
nije dobila nikakve dodatne informacije jer nitko od
oevidaca tog neobinog dogaaja, koji bi mogao neto
poblie rei, tada vie nije bio iv - kazala je Hetty.

"Prije svega elim podsjetiti djecu da premda

imam dosta godina i dalje sam zdrava uma i
vrsta sjeanja. Ponavljam - to se zbilo 1926. ili
1927. godine".
Fotografiju je snimio pripadnik dobrovoljne
vatrogasne jedinice iz gradia Cave Junctiona,
savezna drava Oregon

'To se zbilo 1991. pored aerodroma LAX kod

Los Angelesa. Bio sam uzbuen, a moda
sam i halucinirao, ali je ipak neto ostalo na
filmu. Nije se uo nikakav zvuk, a objekt je
nestao za nekoliko sekundi."- kazao je
komentirajui fotografiju sluajni oevidac
kratkotrajne pojave NLO-a Dorothy Drudge.

Fotografiju je snimio u Rimu, na Forumu kod

Saturnova hrama, 18. 07. 1997. godine u 10
sati ujutro turist Drew Wright. On kae: "Uoio
sam taj letei objekt jer su djeca koja su se zatekla
u blizini vikala Tanjur!, Tanjur! i pokazivala na
nebo. Uspio sam napraviti jedan snimak prije nego
je netragom iezao."
 Trokutasti NLO s jakim
svjetlima na vrhovima i u
sredini snimljen na filmsku
vrpcu u Belgiji 30/31. 03.
1990. godine. U potjeru za
njim bila su upuena dva
lovca F16, ali mu se nisu
mogla pribliiti. Pri tome je
jednom od njih odjednom
zablokirala sva elektronika
za upravljanje naoruanjem.

Formacija NLO-a na veernjem nebu

Dva NLO-a nadlijeu

rafineriju nafte.

Danas vie nije potrebno dokazivati

postojanje NLO-a, a megamonom
dezinformacijskom sustavu sve ih je
tee negirati i tajiti.
Autori knjige