Prava radnika u Hrvatskoj na niskim su granama, to i nije neka pretjerana novost.

Ali o pravima radnika te o pomanjkanju istih ipak vrijedi govoriti kako bi se i na

ovaj nain neto pokualo promijeniti. Pronali smo ispovijesti estero hrvatskih
radnika u razliitim trgovakim lancima te na raznolikim radnim mjestima. Svako
novo iskustvo sve je gore i tee, a ima li u njima istine, prosudite sami.

1. Radim u Plodinama. Mlada sam i puna volje, energije za radom koju polako
gubim. Kada sam saznala da u poeti raditi u ovoj trgovini bila sam presretna,
nisam oekivala da e biti sjajno, ali nadala sam se da e barem biti dobro. ula
sam razne prie o radu u ovoj trgovini, ali nisam im vjerovala mislei da sve treba
osjetiti na svojoj koi. Sada kada to osjeam muka mi je. Poniavaju me i u
potpunom sam oku. Plaa je mizerna, a o broju prekovremenih sati bolje da ne
priam. Ako sam popodnevna smjena, ne dolazim kui prije jedanaest. Punjenja
polica znali smo raditi dan i no, s jedva pola sata pauze. efovi su uasni,
redovito nam prijete otkazima, poniavaju nas i govore reenice koje ne bi smjeli.
Psihikim zlostavljanjima nema kraja, a svaki novi dan na posao odlazim sa
strahom i nadanjima da e tortura prestati.

2. Radim u New Yorkeru. Posao u ovoj trgovini znai rad, rad i samo rad. Radna
atmosfera je napeta, a postoji i bezbroj pravila. Skoro sve ifre treba znati
napamet i ima ih bezbroj, plaa je mizerna, a prekovremene ponekad plate,
ponekad ne. Do deset prekovremenih ide u slobodne dane, a esto na poslu
ostajem cijeli dan. Postoje pravila u kojoj odjei smije raditi.

3. Atmosfera je uasna i iskreno, ne bih nikome preporuila rad u Intersparu. Ve

prvog dana doivjela sam neugodna iskustva s gospoom koja se derala na mene
jer sam se ba na njoj uila raditi. Uvjeti u kojima se radi su nehumani. Blagajnice
osam sati sjede na potrganim stolicama, ne rade telefoni pa mora vikati po
trgovini kada treba pomo. Ako napusti boks u kojem radi, onda se voditeljica
dere na tebe. Ljudi nas gaze, krivi smo ako je kriva cijena, ako cijene nema ma za
apsolutno sve. Ponekad se osjeam kao magarac, kada treba na WC, mora se
prijaviti pa oni odluuju hoe li te pustiti ili ne. Ja sam tamo radila kao studentica i
ono to sam prola nikome ne bih poeljela.

4. Nikome ne preporuujem ovdje posao. Radim u KIK-u i znam da je kriza, da se

ljudi trgaju za svaki posao, ali ovo je uas. Nisam ljenina i nije mi teko raditi, ali
ovdje vas ljudi s veih pozicija tretiraju kao smee. Voditeljice nerijetko ne znaju
svoj posao, ali zato ne cijene one kojima su nadreene. Izrabljuju ljude do
maksimuma. Ako se radi prekovremeno, ne ide na plau, nego se skupi za
slobodne dane to ne bi bilo loe kad bi vi taj dan mogli dobiti onda kad vama
pae, nego se naekate itekako. Jedina dobra stvar je plaa koja nikad ne kasni i
za trgovca je odlina, ali vjerujte da nije sve u tome i da nije bitnije od zdravlja.
Sa svojih 26 godina ponekad sam osjeala takav pritisak u glavi da sam mislila da
u doivjeti modani udar od stresa. Kad se otvara trgovina, radi se cijele dane,
isto tako kad vam dolaze iz Njemake u kontrolu naradite se kao konji, dok
voditelji samo paradiraju uokolo. Roba je uasna i grozno smrdi i nerijetko se
dogodi da nam se cijelo lice ouga i pocrveni dok vadimo novu robu.

5. Radim u Lidlu, a voditelji trgovine posebno su istrenirani. Tamo svi rade sve.
Znai, naplauje na blagajni, a ako nakon 30 sekundi nema kupca brzo tri na
policu slagati robu istodobno gledajui blagajnu da ne bi sluajno naiao kupac
koji ne smije ekati. Kada doe roba na istovar, svi moraju sudjelovati, neovisno o
spolu. Neprestano ti se ponavlja da mora davati sve od sebe za Lidl i da trgovina
ba zbog tebe ne posluje dobro.

6. Jyskov sam radnik i uvjeti su koma. Brdo prekovremenih koji nikada nisu
plaeni nego se radi kvartalna preraspodjela gdje dobivate slobodne dane na koje
moete dobiti. Zapoljava se malo ljudi po trgovini. Prie i bajke na razgovoru
zaboravite jer to je veliko mazanje oiju.