Mali je medo razljutio mamu medvjedicu i ona ga je istjerala iz brloga.
Iao medo tuan umom, iao
i brundao si u bradu, a kad se umorio neveselo je sjeo na stari panj. Zapuhnuo vjetri i stao plesati oko njega. - to si se pokunjio, medvjediu? - upitao vjetri brundavca, igrajui se njegovom svilenom dlakom. - Nitko me ne vo-o-o-li-zacvilio je medo, okreui glavu od nasrtljivog povjetarca. Evo, ni ti me ne voli, kad mi ne da mira! - A zato da te volim?- udio se vjetri. Nikakvo mi dobro nisi uinio - ree, puhne medi u obraze i odleti dalje. A medo ostao jo tuniji. Prolazio onuda mrav, vidio alosnog medvjedia i upitao ga: - Zato si tuan, medvjediu? - Nitko me ne voli - zajeca medo, a sitne mu se oi napune suzama. - Ja te volim - rekao je mrav. - A zato?- zinuo je medo i apicom obrisao suzu. - Nisi mi zgazio mravinjak juer kad si plesao svoj medvjei ples - odgovori mrav i ode po umskom puteljku. A medo ostane uzdiui dalje. Na nedaleku granu sjela grmua. Cvrkutala je neto i ugledala medvjedia koji je spustio glavicu i mrcao, mrcao. - Zato si tuan medvjediu? - upita ga ptiica. - Tuan sam, jer me samo mrav voli - odgovori medo. - Pa i ja te volim! - zacvrkue grmua. - Kako to? - ivne medo, znatieljno gledajui u nju. - Juer si tresao stablo i nisi stresao moje gnijezdo u kojem su jaja! - ree ptica, pa odleti. Medo apicom obrie i drugu suzu. Oice su mu sada bile malo sjajnije, ali je i dalje bio tuan. Iz skrivene dublje u dnu starog hrasta proviri mladi puh. Ugleda medvjedia i zapita: - Hoe li se igrati sa mnom? - Neu! - ree medvjedi - vidi da sam alostan. - A zato si alostan? - Nitko me ne voli - mrcne medo, ali se brzo ispravi - vole me samo mrav i ptiica - Pa i ja te volim! - kae mali puh i izie iz skrovita. - A zato? - zaudi se medo, a oice mu jae zasjae. - Juer nisi na krevini pojeo sve jagode. I meni si ostavio malo - odgovori puh i zaas nestane u zelenim granama. A medo je i dalje sjedio na panju, lupkao noicama i trljao apicom nosi. Na trenutak je zadrijemao, a kad je otvorio oi pred njim je stajala mama medvjedica. Tuga ode kao rukom odnesena. Dok se stiskao uz mamino meko krzno, tiho je pitao: - Zar me ti voli, mama? - Kakvo pitanje! - pljesnula je apama medvjedica - pa jasno da te volim - ree, privijajui vre svog malog sina. Kao dvije zvjezdice sjale su sada medine oi. - A zato me voli? - pitao je bez daha. - Zato? - udila se medvjedica - pa volim te, jer te volim Medvjedi, jo malo prije tako tuan, sretno je mislio: JEDINO ME MOJA MAMA VOLI SAMO ZATO- JER ME VOLI!