Dobar dan djeco i poštovani roditelji.

Danas smo za Vas pripremili jednu proljetnu priču.

NEZADOVOLJNA BUBAMARA
(SUNČANA ŠKRINJARIĆ)

- Dosadile su mi te crne točkice. – reče bubamara svom susjedu zelenom skakavcu. – Ne

sviđa mi se da svako dijete kojem sjednem na rukav broji moje točkice, koje su zaista
nepotrebne.
- Ali ne, naprotiv! – odgovorio joj je skakavac. – Te crne točke vas naročito odlikuju. Ja bih bio
sretan da imam takve točke, a ne da sam tako obično zelen.
- Ah, zelena boja je nešto najljepše na svijetu! – uzvikne nezadovoljna bubamara. –
Pogledajte samo, vi ste zeleni, trava je zelena, pa meni izgleda da je čitav svijet zelen. Oh, da
sam barem i ja zelena.
- Hop! – reče zeleni skakavac i skoči. Predugo je mirovao pa ga je opet ulovila želja za
skakanjem.
Bubamara je čeznutljivo gledala za njim i zatim polako odletjela do obližnjeg potoka. Tamo je
sjela na travčicu koja je izrasla koso nad vodom, pa se stala ogledavati u potoku.
Točkice mi se ne sviđaju i gotovo!! – reče glasno. – U dućanu kod svrake bila je izložba ljetnih
uzoraka za haljine i ja nisam vidjela ništa točkasto. Točkasto uopće nije u modi.
No, slučaj je htio da je u travi kraj potoka ležao slikar. Bio je mlad i lijep i još k tomu pravi
slikar. Malo dalje od njega, na stalku je njegova nedovršena slika i kraj nje različite boje.
Bubamara je opazila slikara, a što je važnije, opazila je lončić pun zelene boje.
Njezina želja da postane zelena bila je toliko velika da se popela na rub lončića i onda se
bacila u zelenu boju.
Slikar je ustao i uputio se prema slici. Opazio je nekakvo koprcanje u lončiću punom zelene
boje. Oprezno pomoću šibice izvadio je bubamaru iz lončića i stavio je na list da se osuši.
Bubamara se sušila na listu, a njezino veselje bilo je veće od pretrpljenog straha.
-Postala sam zelena, a to je najvažnije! Eh, da me sada vidi susjed skakavac! – veselila se ona.
Pogleda još jednom slikara i odleti u svoj stan.
Bilo je toplo popodne i mnogo se bubamara okupilo po obližnjim listovima i travama.
Bubamara koja je postala zelena banula je odjednom među njih, ali je one nisu ni primjetile.
-Hej, sestrice, zar me ne prepoznajete!? To sam ja, vaša prijateljica, jedino što sam
promijenila boju. Eto, vidite, postala sam zelena!! Zar ne da mi ta boja odlično pristaje??
Bubamare su je stale ogledavati, a najstarija među njima, rekla je:
-Nisi ti nikakva bubamara, nego običan, ružan zeleni kukac. Gdje ti je lijepa crvena boja i tko
ti je izbrisao divne crne točke? Prava bubamara ne mijenja svoj lik.
-Tako je! Tako je! – govorile su druge bubamara i otišle svaka svojim poslom.
A zelena bubamara ostala je sama i nesretna na listu i nitko je uopće nije ni primjetio.
-Postala sam zelena kao što sam željela, a ipak nisam sretna. Zar nitko ne primjećuje moju
ljepotu? Pričekat ću skakavca.
Skakavac se vratio kasno popodne i bio je jako umoran od skakanja. On je prvi čas nije
opazio, a onda kad ju je ugledao, dugo i dugo ju je gledao sa svih strana.
-Što ste to učinili od sebe? – povikao je. – Zar ne znate da je prirodna ljepota vrjednija od
lažne. Smjesta skinite tu ružnu zelenu boju!
-Bojim se da neću moći. – odgovori mu bubamara tužno. Mislila sam da je lijepo biti zelen, a
sada sam eto, duboko razočarana. Što ću sada, dragi skakavče, pomogni mi, molim te!
-Eh, pričekajte da padne kiša. Ona će s vas isprati ovu neprikladnu boju i vi ćete opet biti u
crvenoj boji i s točkicama.
-To je dobar savjet! – reče bubamara oduševljeno.
Zatim skakavac ode na spavanje, a bubamara je čitavu noć provela na listu, ali kiša nije pala.
Konačno drugog dana oko podneva pala je kiša i oprala s bubamare svu zelenu boju.
Crne točkice zablistale su starim sjajem. Opet se bubamara igrala i družila s ostalim
bubamarama i ni po čemu se nije razlikovala od njih.
Jednog jutra reče bubamara skakavcu:
-Znate dosadile su mi crne točke. Kako bi bilo da ih obojim u žuto?
-Vi nikada niste zadovoljni. – reče joj skakavac zaprepašteno.
-Može biti – reče bubamara – ali ja se želim razlikovati od drugih.
-Bubamara ostaje bubamara, a skakavac – skakavac! – reče debeli puž koji se našao u blizini.
-Točke i boje nisu važne, u to možete biti sigurni.
No, bubamara ga nije slušala, a i skakavac je bio daleko.
Upravo je rušio osobni rekord u skakanju.

Pokušajte sada zajedno odgovoriti na postavljena pitanja služeći se

punim (cjelovitim) rečenicama:
1. Što je dosadilo bubamari?
2. Kakve je boje bubamara postala, da li je bila sretna tada?
3. Što su joj govorile druge bubamare?
4. Što je oprala kiša?
5. Što želi bubamara?

Nakon razgovora o pročitanoj priči, možete nacrtati bubamaru – ako imate vodene boje
nacrtajte ju u tehnici akvarel, a možete i običnim drvenim bojicama.
Ponuđena je i igra za prepoznavanje i pravilno imenovanje boja. Nije potrebno ništa printati,
nego samo da djeca pravilno imenuju boje.
I za kraj poigrajte se igrom „Kružić – križić“
Za izradu igre potrebno je:
10 plastičnih čepova (ili kamenčića, dugmadi, kartona i sl.)
Kolaž papir ili marker, flomaster i ljepilo
Veći karton

Upute:

1. Izradite znakove.
2. Iscrtajte ploču za igranje na kartonu.
3. Možete ukrasiti različitim bojama i ukrasima.
4. Objasnite djetetu pravila i igra može započeti.

Pravila igre:
Igrači naizmjenično odabiru prazna polja i unutar njih stavljaju svoje znakove (kružić ili križić
mi smo u ovom slučaju izradili crvene i zelene bubamare). Pobjednik je onaj koji uspije prvi
složiti 3 znaka (ili križić ili kružić) u redu, stupcu ili dijagonali. Ako to ne uspije niti jednom
igraču, igra završava neriješeno.

Pripremila odgojiteljica Anita Pleskalt