Od Enesa (r.a.) prenosi se da je pripovijedio:-Rekao je Resulullah (s.a.v.s.

):Kada nastupi
Lejletu'l-kadr, na Zemlju silazi Debrail (a.s.) sa skupinom meleka, i oni mole za svakog
Allahovog (d..) roba koga vide da ibadeti bilo stojei, bilo sjedei, bilo da je u zikrullahu.
A kada doe Bajram, Allah (d..) se pred Svojim melecima (koji su bili kritini u vrijeme
stvaranja Adema, a.s. op. a.)hvali ovim Svojim robovima:'O, Moji meleci, koja je nagrada
za radnika koji svoj posao obavi kako valja?' Meleci odgovore:Gospodaru na, njemu se
njegova nagrada treba u punini odmah isplatiti. Na to Allah (d..) odgovori:'O, Moji
meleci, zaista su Moji robovi, kako mukarci, tako i ene, kako valja ispunili svoje obaveze,
pa su, nakon toga, na Bajram na sav glas Mene veliali (svojim tekbirima). Kunem se
Svojom au, Svojom veliinom, Svojim velikodujem i Svojom uzvienou da u se
odazvati dovama ovih ljudi!' Nakon toga, Allah (d..) kae ljudima:'Hajte dalje, oprostio
sam vam grijehe, a vaa sam loa djela pretvorio u dobra!' Ovi ljudi se onda vrate sa
Bajrama, a grijesi im oproteni.

KOMENTAR

U ovom hadisu se jasno kae da Debrail (a.s.) silazi sa melecima na Zemlju u Lejletu'l-kadru.
Abdul-Kadir Gejln u svom kitabu pod naslovom Gun-ja' navodi hadis koga prenosi Ibn 'Abbas
(r.a.) i daje njegovo tumaenje. Tu se kae da Debrail (a.s.) , nakon to se spusti na Zemlju,
naredi melecima da uu u kuu svakoga ko je u ibadetu i poselame se rukujui se s njim. Nakon
toga meleci obilaze svaki stan ili kuu, veu ili manju, u umi, pustinji ili na vodi, i poselame se
rukujui se sa vjernicima. Meutim, ima kua u koje oni ne ulaze, a to su kue u kojima boravi
pae ili krme, zatim one kue u kojima ima neko dunup (neist, neokupan poslije zinaluka), i
kue u kojima vise slike ljudi ili ivotinja! Kakva je to nesrea kada u kuu nekog Muslimana ne
ulaze meleci jednostavno zato to se u njima nalaze slike ljudi ili ivotinja iskljuivo radi
dekoracije! Dovoljno je da u kui bude jedna takva slika pa da u nju ne uu meleci i zbog toga ta
kua ostane bez blagoslova Lejletu'l-kadra!

Abdullah ibn-Abbas je doao do zakljucka na zadivljujuci nacin. Prenosi se da je Omer, r. a., okupio
ashabe i sa njima je bio Ibn-Abbas, koji je jo uvijek bio dijete. Ashabi su mu na to prigovorili
rijecima: "Ibn-Abbas je poput naih sinova i nema potrebe da bude sa nama".

Omer im je odgovorio: "On je mladic koji posjeduje razborito srce i jezik koji voli da pita". Nakon
toga je upitao ashabe o noci Kadr i oni su svi odgovorili da je ona u zadnjih deset noci ramazana.
Pitao je zatim i Ibn-Abbasa, a on je rekao: "Mislim da je ona u 27. noci ramazana".

"Kako si to zakljucio?", upita ga Omer.

"Allah, d. ., stvorio je sedam nebesa, i sedam zemalja, i sedam dana i covjeka iz sedam dijelova.
Propisao je sedam krugova prilikom tavafa oko Kabe, i sedam krugova izmedu Saffe i Merve. Odredio
je da se bacaju kamencici sedam puta na Mini."

Na osnovu ovih dokaza, Ibn-Abbas je zakljucio da je to u 27. noci ramazana.

Malik Ibn Enes prenosi da je uo od poznatih znalaca da su Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, pokazane ivotne dobi ljudi koji su bili prije
njega ili neto od toga, onoliko koliko je Allah htio, pa su mu se ivotne
dobi njegovog ummeta uinile kratke i pobojao se da oni nee moi dostii
djela onih prije njih koji su imali dui ivot, pa mu je Allah dao Lejletul-kadr
(NO SUDBINE) koja vrijedi kao hiljadu mjeseci.

Pijesak i kamen
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja neto se posvaae te jedan prijatelj i
oamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne ree nita, uze tap i napisa u pijesku: Danas me je moj
prijatelj udario!
Nastavie kretati se te dospjee do neke oaze u kojoj se odluie okupati. Onaj prijatelj koji dobi
amar, zape u blatu i poe polahko tonuti u vodu i guiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon to
doe sebi, zapisa na kamen: Danas me je moj prijatelj spasio!

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenaeno upita: Nakon to te udarih, pisao si po
pjesku, a sada, nakon to te spasih, pie po kamenu ta to znai?
Prijatelj mu odgovori: Kada nas neko povrijedi, sjeanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar
oprosta mogao taj tren izbrisati. Meutim, kada nam neko uini kakvo dobro, sjeanje na to moramo
ugravirati u kamen, stijenu, kako taj dogaaj nikada ne bi bio zaboravljen.
Valja nam nauiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!
***
Prostori ljudskog srca su malehni da bi uz milosre nosili i nabujalu mrnju koja kao otrov razara
ljudsko bie. Treba nastojati, da milosre u nama odnosi pobjedu, da ono bude na trajni pratilac. To je
lijek koji lijei ljudske due i vodi ih na puteve prema Allahovoj, d.., milosti. ivot je vrlo kratak, pa
zato ga provesti u gnjevu i otrovnoj mrnji.
Hikaja o fadiletu sadake
Prenosi se da je Abdullah ibnul Mubarek iao na had, pa kada je doao u Kufu ugleda jednu enu
koja je perutala patku. Abdullah pomisli kako je to uginula patka, pa o tome zapita enu, a ona ree:
- Jeste, ja sam je nala mrtvu i hou da je pripremim sebi i svojoj djeci za veeru.
- Allah je zabranio ono to je uginulo! - ree Abdullah.
- Ima ve tri dana kako ja i moja djeca nita nismo jeli, pa nisam ni imala drugog izbora.
Abdullah povede svoju devu koja je hila natovarena hranom, odjeom i drugim potrebtinama, te ode
kui te ene i ree joj:
- Uzmi ovu devu i sve to je na njoj, vama je potrebnija nego meni!
Onda se Abdullah ibnul Mubarek vrati u svoj grad i te godine nije ni otiao na had. Poto mu je deva
nedostajala on je dugo putovao do kue, i desi se da je stigao ba kada i hadije koje su te godine bili
na hadu.
Kada ljudi koji su doekivali hadije poee i njemu estitati obavljanje hada, on im ree: - Ja nisam
obavio had ove godine!
Onda jedan od hadija ree: - Subhanallah! (Slavljen neka je Allah!) Zar mi nisi u Meki uvao one
stvari dok sam ja iao u to i to mjesto?
Drugi hadija dodade: - Zar mi nisi dao vode na onom mjestu?
Trei ree: - Zar nisi sa mnom kupovao tu i tu robu?
Abdullah im zaueno odgovori: - Ja nita ne znam o tome to govorite!
Te noi on u snu vidje ovjeka koji mu ree:
- O Ahdullahu! Allah je primio tvoju sadaku i poslao Meleka u tvom suretu (liku), pa je on za tebe
obavio had, jer si onu sadaku dao iskrena nijjeta, traei u tome Allahovo zadovoljstvo i nagradu od
njega, a ne neto od ovosvjetskih nagrada i uivanja!

Moja ravnica

Na namaz zurim dok jutro svice,

Draga mi ovdje svaka stnica,
Budi se sunce, bude se ljudi,
Budi se moja lijepa ravnica.

A mislio sam srecu naci,

Negdje daleko ko lastavica,
I krenuo sam ali ne sam,
Zamnom je isla moja ravnica.

Upoznah ljude, gradove, mora,

Upoznah neka nova lica,
Al nigdje ne cuh ezan s munare,
Ko sto ga ima moja ravnica.

I krenuh nazad jedim putem,

Jer ne postoji zamjenica,
Usnula ali mnogo ljepsa,
Docekala me moja ravnica.

Na namaz zurim, spusta se vece

Blizi se kraju jos jedan dan,
I dok na nebu zvijezde se pale,
Ravnica moja tone u san.
Lejletu-l-kadr

Zatreptala lijepa breza

I kroz treptaj govorila:
'De pogledaj, mlad jablane,
nebesa se otvorila.

Na zvijezdama sve haljine

Suhim zlatom izvezene,
Krune sjaje na glavama
Draguljima ukrasene.

Po nebu se mjesec sjaji

Sav ozaren mehko eta
Svjetlost svoju razasuo
U svaki krajiak svijeta.

Planine i bistre rijeke

Potoii to ubore-
'ovo je no Lejletu-l-kadr'-
sve u jednom glasu zbore.

Ne pitaj me, mlad jablane,

to kroz suze to ti velim,
Jer najvie od svih noi
Lejletu-l-kadr i ja volim'.
Ramazan je bio ,
Sveti, blagi dan
Punih sest mjeseci
Iz dana u dan
Muhammed je proveo
U pecini sam,
Na brezuljku Hira,
Mislima, predan.

Saka slatkih hurmi

I vode gutljaj
Bili su mu hrana
Skroman zalogaj.

Zivio je mislju,
Hranio se njom,
Zudio za Tvorcem
Cistom, dusom svom.

Na krilima misli u cesnji da zna

Dizo se do zvijezda
Gdje Nur Vjecni sja.
Gdje pocinje svemir,
Gdje prestaje kraj
Gdje svjetovi plove
Gdje je vjecni sjaj.

Gledo vasionu ko leptira roj

Beskrajne svijetove pitao za broj
Vracao se opet u pecinu sam,
Slusajuci tihog srca otkucaj

Pitao je mrava
Kako pute zna?
I pauka crna,
Kako zna da tka?
Pito zraku sunca sto blistavo sja
Zbog cega se spusti?
Ko mu reci zna?

Odgovora nema,
Duboko je skrit
Muhammed ga trazi
Kao tajnu nit.
Pa polahko tone
U nemiran san
Ceznjama je smoren
Bolno umoran.

Tad najednom kroz san

Ukaza se sjaj
Odjeknuse rijeci
PRAVEDNI, USTAJ.
Muhammed se trze
Doceka ga dan
Nigdje nikog nema
U pecini sam.
Kakve cudne rijeci satkao je san,
Kako je uznosit
Ovaj blagi dan.

Muhamed je zaspo,
Svladao ga san,
Nigdje niceg nema,
Sad je u snu sam.

U pecini opet ugnijezdi se mir

Pauk hitro nesta kao da je kriv
Mrav presrete mrava
Prekidose put
Sunce na vrh neba
Kao prsten zut.
Dok pecinom jasan nezacu
Se glas,
MUHAMMEDE, IKRE!
Cu se u taj cas.

Muhammed se prenu ,
Zastade mu dah
Krvotok udara
Srce stego strah
Znoj mu probi celo
Cini se da gori
Muhammede, UCI !
Dzibril mu prozbori.
,,Ja uciti ne znam.
Prosaputa on,
A Dzibril ce na to
Ponavljaj za mnom.

I istina vjecna
Ko uznosit san
Potece u dusu
Bozanski Kuran.

Zamire Muhammed
Slusa blagi glas,
Otvara se dusa
Uzvisen je cas.

Odjekuju rijeci
Sjajem gori dan
Kuran Kerim slazi,
Allah je vjecan.

Od stravicnog milja
Sav drhti ko prut
S istinom je jedno
Pred njim zvjezdan put.

Dvadest i tri ljeta

Darivo je Bog
Bozanskom Istinom
Miljenika Svog
Dolazio Dzibril
Ogrnut u sjaj.

Primo smrtni covjek

Besmrtnicki dar.