Fernand Braude - Materijalna Civilizacija Tom I

li
BIBLIOTEKA HtSTORlAE
BIBLI OTEKA
A ugus t C esarec
UREDNIK
Albert Goldstein
NASLOV IZVORNIKA
Fernand Braudel
Civilisation matrielle, conom ie e l capiialisme, XV'-XVIIl' sidclc
tome 1
LES S'lHUCTURES DU QUOTIDIEN: LE POSSIBLE ET LIMPOSSIDI.E
Copyright 1979 b y A rm a n d C o lin E d iteu r, Paris
PRIJEVOD
Dubravka Celebrini, M im a Cvitan, Ljeika Depolo,
Ksenija Janin, Kannela Krajina, M iijana Obuljen,
Vinja Ogrizovi
JEZINA I STRUNA REDAKCIJA
M iroslav B randt
OBJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLI SU:

MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE
-REPUBLIKI FOND ZA KULTURU
MINISTARSTVO ZNANOSTI, TEHNOLOGIJE I INFORMATIKE REPUBLIKE HRVATSKE
STRUKTURE
M aterijalna civilizacija, ekonomija i

kapitalizam o d XV. do XVIII. stoljea
JC
Au g u s t C e sa re c Z agreb
1992
Paulu Braudelu koji m i je poklonio ovu knjigu.
Sadraj
uvod 9
PREDGOVOR 14
P o glavlje 1
TEINA BROJA
STANOVNITVO SVIJETA: BROJKE KOJE VAIJA IZMISLITI
Plima I oseka; sistem m ije n a 20
M alo b ro ja k a 22
Kako ra u n a ti 27
Jed n a k o s t K ina-E vropa 28
O pa p o p u lac ija svijeta 30
S porni brojevi JI
S toljea, je d n a u o d n o s u p re m a dru g im a J6
N ekadanja n ed o v o ljn a tu m ae n ja 37
Ritmovi klim e 39
IJESTVICA PODATAKA
G radovi, vojske, flote 42
F rancuska, p re ra n o p re n a s e lje n a 45
G ustoa n a se lje n o sti i ra zin e civilizacije 47
U to n as jo u p u u je k arta G o r d o m W. Ilcw csa 54
Knjiga o lju d im a i divljim zvijerim a 50
BIOLOKI STAJU POREDAK ZAVRAVA S XVIII. STOLJEEM
R avnotea uvijek prevladava 64
G ladi 67
Epidem ije 73
Kuga 78
C iklika povijest bolesti 83
M 00-18U 0: d u g o tra jn i b io lo k i Stari p o re d a k 85
BROJNI PROTIV SLABIH
P rotiv b a rb a ra 89
N estanak velikih n o m a d a p rije XVII. s to lje a 91
O svajanja p ro s to ra 94
Kad k u ltu re p ru alu o tp o r 97
Civilizacije p ro tiv civilizacija 99
P og la v lje 2
KRUH SVAGDANJI
ITO
ito i s e k u n d a rn e itaric e 106
ito i ro ta c ije k u ltu ra 111
Slabi u ro d i, k o m p e n z a c ije i k ata stro fe 119
P oveanje u ro d a i o ra n ic a 121
Lokalna trg o v in a i m e u n a ro d n a trg o v in a ito m 123
ito i k a lo rije 129
C ijena ita i ra zin a ivota 132
5
K ru h b o g a tih , k ru h i k a je s lro m a jn ih 135
K upovati ili p ro izv o d iti svoj k ru h ? ,1 3 8
J e r ito Je k ra lj 14 4
RIA
Ria k a o s u h a k u ltu ra 1 ria ri ln ih p o lja 14 7
u d o ri in ih p o lja 149
O d g o v o rn o sti ri e 155
KUKURUZ
N a p o k o n Jasn o p o rije k lo 161
K u k u ru z i a m e ri k e civilizacije 163
PREHRAMBENE REVOLUCIJE XVIII. STOIJEA
K u k u ru z izvan A m erike 16 8
K rum pir, jo vaniji 172
T ek o a d a s e je d e k ru h d ru g o g a 17 7
A OSTALI SVIJET?
Ljudi s m o tik o m 180
A prim itivni? 184
P o g la v lje 3
SUVINO I REDOVITO: HRANE I PIA
STOL: RASKO I MASOVNA POTRONJA
Ipak za k an jela ra sk o 194
E vropa m eso d e ra 197
O d 1550. s m a n ju je sc o b ro k m esa 20 3
Ipak p o v laten a E vropa 207
Suvie d o b ro jesti ili n a s tra n o s ti za sto lo m 210
Postaviti sto l 211
Lijepo p o n a a n je s p o ro se uspostavlja 21 5
Za Kristovim sto lo m 216
S vakodnevna h ra n a : sol 218
S vakodnevna h ra n a: m lijeni proizvod i, m asn o e , jaja 21 9
S v akodnevna h ra n a: p lodovi m o ra 223
Ix>v n a b a k a la r 226
P apar gu b i z n a e n je n a k o n 1650. 230
ee r osvaja svijet 2 35
PIA I OPOJNA SREDSTVA
V oda 240
V ino 244
Pivo 251
Jab u k o v a a 254
Kasni u s p je h e sto k ih pia u Evropi 25 5
A lkoholizam izvan E vrope 261
okolada, aj, kava 263
P odraujua sredstva: u sp jeh d u h a n a 27 5
P o g la v lje 4
SUVINO I REDOVITO: STANOVANJE, ODIJEVANJE I MODA
KUE U SVIJETU
Bogati graevinski m aterijali: k am e n I o p e k a 284
O stali graevinski m aterijali: drvo, zem lja, tk a n in e 287
S eljake n astam be u Evropi 290
Kue i stanovi u g ra d u 294
U rbanizirana sela 298
UNUTRANJOSTI KUA
S iro tin ja bez pokustva 30 0
T ra d ic io n a ln e civilizacije Ili u n u tran jo sti bez p ro m je n e 302
6
D vostruko k in e s k o p o k u stv o 30 5
C rn a Afrika 310
R aznovrsno p o k u stv o Z ap ad a 3 11
P arketi, zidovi, stropovi, v ra ta i p ro z o ri 312
K am in 317
K rune i s o b n e p e i 319
O d s to la ra d o ta tin e k u p a c a 322
J e d in o su vane c je lin e 326
R asko I u d o b n o s t 330
ODJEA I MODA
1 d a sc d ru tv o n e k re e... 333
I d a je b ilo sam o siro m ah a ... 335
E vropa ili lu d o v an je m o d e 338
Da li je m o d a tatina? 344
N eto o geografiji tek stila 348
M oda u irem sm islu i o scilacije d u g o g tra ja n ja 350
to zakljuiti? 35 6
P o g la v lje 5
IRENJE TEHNIKA; IZVORI ENERGIJE I METALURGIJA
OSNOVNI PRODLEM: IZVORI ENERGIJE
Ljudski m o to r 360
ivotinjska sn ag a 364
H id rau lik i m o to ri, eolski m o to ri 378
J e d ro : slu aj ev ro p sk o g b ro d o v lja 3 88
Drvo, s v ak o d n e v n i izvor e n e rg ije 3 88
K am eni u g lje n 395
D a za k lju im o 398
EIJCZO: SIROMANI ROAK
N a p o e tk u , izuzev u Kini, m e ta lu rg ije su e le m e n ta rn e 403
N a p red a k o d XI. d o XV. s to lje a: u ta jersk o j i D a u p h in i 406
P re tk o n c c m ra c ije 409
N e k o lik o b ro jk i 412
D rugi m etali 413
P o g la v lje 6
TEHNIKE REVOLUCIJE I ZASTOJI
TRI VELIKA TEHNIKA PRONALASKA
P o rije k lo lo p o v sk o g p ra h a 416
T o p n itv o p o s ta je p o k r e tn o 418
D ro d sk o to p n itv o 420
A rkcbuze, m u k e te i p u k e 423
P ro izv o d n ja i b u d e t 424
T o p n itv o u svjetskom m je rilu 427
O d p a p ira d o tiskarstva 429
O tk ri e p o k r e tn ih slova 430
T iskarstvo i velika po v ijest 433
Podvizi Z apada: p u in s k a navigacija 434
M o rn a rice S ta ro g svijeta 434
V odeni p u to v i svijeta 439
Jed n o s ta v n i p ro b le m A tla n tik a 441
SPOROST TRANSPORTA
N e p ro m je n jiv o s t Itin e ra ra 450
P rotiv ce s to v n ih d o g a a ja 433
R ijeno b ro d a rs tv o 433
A rhaizam p rije v o z n ih sredstava: n e p r o m je n jiv o s t, z a o s ta ja n je 456
U E vropi 4 5 -}
7
B rzin a i b e z n a a jn a p ro d a 458
P rijevoznici i prijev o z i , 460
T ra n s p o rt, o g ra n i e n je e k o n o m ije 463
TEGODNOSTI POVIJESTI TEHNIKE
T e h n ik a I p o ljo p riv re d a 466
T e h n ik a sam a p o seb i 467
P o g la v lje 7
NOVAC
NESAVRENE EKONOMIJE 1 MONETE
P rim itivne m o n e te 479
T ra m p a u sre d itu m o n e ta r n ih e k o n o m ija 48 2
IZVAN EVROPE: EKONOMIJE 1 METALNE MONETE U POVOJU
U J a p a n u i T u rs k o m C arstvu 487
In d ija 48 8
K ina 491
NEKOLIKO PRAVILA MONETARNIH IGARA
S p o r o k o p le m e n itih m etala 498
Bijeg, te d n ja i zg rta n je n o v ca 503
R aunske n o v a n e je d in ic e 505
M etalne z a lih e i b rz in a m o n e ta r n o g o p tic a ja 508
Izvantrine e k o n o m ije 510
PAPIRNI NOVAC I KREDITNI INSTRUMENTI
T o su s ta re n avade 514
M o n ete i k re d iti 517
S lijedili S ch u m p etcra: sve je novac, sve je k re d it 519
M o n eta I k re d it s u jezik 520
P o g la v lje 8
GRADOVI
GRAD KAO TAKAV
O d m in im a ln e d o g lo b a ln e teine g radova 525
P odjela ra d a k o ju uvijek tre b a p o n o v o za p o e ti 529
G rad i doljaci, o s o b ito sirom asi 53 5
N c p ristu p a n o st g radova 537
Na Zapadu: gradovi, to p n itv o i k o la 513
G eografija I g ra d sk e veze 546
G radske h ije ra rh ije 552
G radovi j civilizacije: sluaj islam a 554
ORIGINALNOST ZAPADNIH GRADOVA
S lo b o d n i svjetovi 558
M o d cm o st gradova 559
Povode li se u rb a n i oblici Z apada za n e k im uzorom ? 56 2
Razne evolucije 569
VELIKI GRADOVI
T k o je odgovoran? Drava 575
em u slue? 577
N e u rav n o te en i svjetovi 578
U N apulju, od kraljevske p alae d o M ercata 581
S an k t-P eiereb u rg 1790. 585
P redzadnje putovanje: P eking 591
L ondon, od Elizabete d o G c o rg ea III 599
U rbanizacija, najava n o vog ovjeka 609
ZAKLJUAK 613
NAPOMENE 618
8
UVOD
d mi jc 1952. godine Lucien I'ebvrc povjerio rad na ovom

djelu za kolekciju Sudbine svijeta koju jc upravo osnovao, nisam
ni slutio u kakvu sc beskonanu pustolovinu uputam. U naelu,
radilo se o tome da se samo samu radovi posveeni ekonomskoj
povijesti predindustrijske Evrope. Ali, osim sto sam esto osjetio
potrebu da se vratim do samih izvora, priznajem da me jc u toku
istraivanja zbunjivalo neposredno promatranje takozvanih eko
nomskih realiteta izmeu XV. i XVIII. stoljea. Jednostavno stoga
to sc loe, ili ak nikako ne usklauju s tradicionalnim i klasinim
shemama, niti s onom Werncra Sombarta (1902), optereenom
pretjeranom sumom dokaza, kao niti s onom Joscfa Kulischera
(1928), ili pak onima ekonomista samih, koji ekonomiju vide kao
homogenu realnost koju je mogue i koju je obavezno izvlaiti
izvan njezinih okvira i mjeriti onakvom kakva jest, budui da izvan
broja nita nije shvatljivo. Razvoj predindustrijske Evrope (do
veden u pitanje zbog iskljuivanja ostalog svijeta kao da on ne
postoji), bio jc njezino sve potpunije ukljuivanje u racionalnosti
trita, od preuzimanja posla, kapitalistikog investiranja, sve do
uspona industrijske revolucije koja jc podvojila povijest ljudi.
Doista, zamjetljiva realnost bila jc mnogo sloenija prije XIX.
stoljea. Jasno, moemo pratiti evoluciju, ili pak evolucije koje se
sukobljavaju, podupiru, proturjee. Isto tako moemo priznati da
nema jedne, ve vie ekonomija. Ona, koja se opisuje radije od
drugih, jest ekonomija trita, podrazumijevajui pod tim meha
nizme proizvodnje i razmjene vezane uz ruralne aktivnosti, i
duane, radionice, trgovine, burze, banke, sajmove i, naravno,
trnice.
9
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Upravo o tim jasnim, ak transparentnim realitetima, kao i

0 lako shvatljivim procesima koji ih pokreu, zapoelo je rasprav
ljanje, temeljno za ekonomsku znanost. Ona se tako, ve u samom
poetku, zatvorila u povlatenu pozornicu, iskljuujui druge.
Tako se podruje nejasnosti, koje je teko promatrati zbog
nedovoljne historijske dokumentacije, proiruje ispod razine
trita; to je elementarna, temeljna aktivnost koja se susree pos
vuda i jednostavno je fantastina opsega. To sam gusto podruje,
pri samoj razini tla, u nedostatku boljega, nazvao materijalnim
ivotom ili materijalnom civilizacijom. Dvoznanost izraza je
oita. Ali, ako moj nain vienja bude usvojen i za prolost, kao
to ga neki ekonomisti usvajaju za dananjicu, mislim da emo
jednog dana pronai pogodniji izraz kojim bismo mogli obiljeiti
tu infraekonomiju, tu drugu, neformalnu polovicu ekonomske
djelatnosti, onu samodovoljnosti, razmjene proizvoda ili jednos
tavno posluivanja za tezgom.
S druge strane, iznad, a ne ispod prostrane povrine trita
razvile su se aktivne drutvene hijerarhije: one iskrivljuju raz
mjenu u svoju korist, poremeuju uspostavljeni red. elei ili ak
1 ne elei to izrazito, one stvaraju anomalije, poremeaje i
usmjeruju svoje poslove zasebnim putcvima. Na toj vioj razini,
neki amsterdamski trgovci u XVIII, ili denovski u XVI. stoljeu,
mogu, izdaleka, remetiti itave sektore evropske, pa ak i svjetske
ekonomije. Tako su se skupine povlatenih inilaca upustile u
poslove i proraune koje obini ljudi ne poznaju. Razmjena, na
primjer, vezana uz daleke trgovine i uz sloene kreditne igre,
profinjena je i zamrena umjetnost, dostupna samo nekolicini
povlatenih. Ta druga zona nejasnosti koja je postojei iznad
jasnoa trine ekonomije ujedno i njezina gornja granica, za
mene je, kao to e se vidjeti, par excellence podruje kapitalizma.
Dcz nje, on je nezamisliv. On se u nju uklapa, on u njoj napreduje.
Ta shema, ta trodijelnost koja se predamnom malo pomalo
zacrtavala prema tome kako su se elementi promatranja gotovo
sami razvrstavali, vjerojatno je ono to e moji itaoci smatrati
najspornijim u ovom djelu. Ne znai Ii to, doi do toga da se suvie
jasno razlue, pa ak i suprotstave izrazi trina ekonomija i
kapitalizam? Ja i sam nisam odmah u poetku, a niti bez oklijevanja
prihvatio taj nain gledanja. Na kraju sam prihvatio da je trina
ekonomija, od XV. do XVIII. stoljea, pa ak i mnogo ranije, bila
prisilan red koji je, kao i svaki prisilan poredak (drutveni, politiki
10
Uvod
ili kulturni) razvila suprotnosti, protu-tcc, prema gore, kao i

prema dolje.
U mome me stavu uvrstilo to to sam dovoljno brzo i jasno,
kroz tu istu reetku sagledao sudaranje sadanjih drutava. Tri
na ekonomija uvijek upravlja masom razmjena koje kontroliraju
nae statistike. Ali konkurencija koja je njezino posebno obiljeje,
daleko je od toga da zavlada tko bi to mogao porei? cijelom
dananjom ekonomijom. Postoji danas, kao i juer, zaseban svijet
u koji je smjeten jedan izuzetan kapitalizam, za mene pravi
kapitalizam, uvijek multinacionalan, srodan onom velikih indij
skih kompanija i monopola svih vrsta, po pravu i po injenici, koji
su postojali neko, u naelu analogni monopolima dananjice.
Nismo li u pravu kada tvrdimo da su poduzea kao Fuggcr ili
NVelscr bila transnacionalna, kao to bismo danas rekli, budui
da su zainteresirana za cijelu Evropu i imaju predstavnike istodob
no u Indiji i panjolskoj Americi? Nisu li poslovi Jacquesa Cocura,
u prethodnom stoljeu, poprimili dimenzije analogne onima to
ih je Nizozemska vodila na Istoku?
Ali koincidencije seu jo i dalje, jer na tragu ekonomske
depresije koja je uslijedila nakon krize 1973-1974, poeo je nicati
moderan oblik ekonomije izvan trita: jedva prikrivena razmjena,
direktno razmijenjene usluge, kao to se kae poslovi na crno,
kao i djelatnosti kunog rada ili uradi sam sistema. Taj sloj
aktivnosti, ispod ili izvan trita, dovoljno je nabujao da bi pri
vukao panju nekolicine ekonomista: ne predstavlja li on, u najma
nju ruku, od 30 do 40 % nacionalnog proizvoda koji tako, ak i u
industrijaliziranim zemljama, izmie svim statistikama?
Trodijelna shema tako je postala podlogom za djelo koje sam
zamislio na margini teorije, svih teorija, jedino pod znakom nepos
redna promatranja i komparativne povijesti. Komparirane u vre
menu, jezikom koji me nikada nije razoarao, jezikom dugog
trajanja i dijalektike sadanjost-prolost; komparirane u najirem
moguem prostoru, budui da se moja studija, onoliko koliko mi
jc to bilo dostupno, proirila na itav svijet i time se posvjetovila.
Usvakom sluaju, neposredno promatranje ostaje u prvom planu.
Moj jc zadatak bio da, od poetka do kraja, vidim, da pokaem,
zadravajui odabranim prizorima njihovu teinu, njihovu sloe
nost, njihovu raznolikost, koji su obiljeje ivota samoga.
Kad bismo mogli zasjei u ivo i izdvojiti tri razine (to
smatram korisnom podjelom), povijest bi postala objektivnom
znanou, to ona oito nije.
li
Fernand B r a u d e l/Strukture svakidanjice
Tri knjige koje ine ovo djelo, nose nazive: Strukture svaki
danjice: mogue i nemogue; Igra razmjene; Vrijeme svijeta.
Posljednja je kronoloka studija oblika i uzastopnih prevladavanja
internacionalne ekonomije. Jednom rijeju, to je povijest. Dvije
prve knjige, koje su mnogo manje jednostavne, prilagouju se
irokom tipolokom istraivanju. Prva je (objavljena ve 1967),
jedna vrst vaganja svijeta, kao to je to rekao Pierre Chaunu,
prepoznavanje granica mogueg u svijetu predindustrije. Jedna je
od tih granica golemo mjesto to ga tada zauzima materijalni
ivot. Druga knjiga, Igra razmjene, konfrontira ekonomiju i viu
aktivnost kapitalizma. Valjalo je razluiti ta dva visoka sloja, objas
niti jednoga drugim, njihovim proimanjima, kao i njihovim su
protnostima.
Hou li sve uvjeriti? Zasigurno ne. Ali sam bar u toj dijalek
tikoj igri pronaao prednost bez premca; nadii i izbjei novim, i
na stanovit nain blaim putem, suvie strasne arke koje potie
uvijek eksplozivna rije kapitalizam. Uostalom, trea je knjiga i
izvukla dobit iz tumaenja i rasprava koje su joj prethodile: ona
nikoga nee povrijediti.
Tako sam, umjesto jedne, ni manje ni vie, napisao tri. A moj
zadatak da osvjetovim ovo djelo, odveo me prema zadacima za
koje sam, kao povjesniar Zapada, bio loe pripremljen. Boravci
i produena uenja u zemlji islama (deset godina u Aliru) i u
Americi (etiri godine u Brazilu) mnogo su mi koristili. Ali Japan
sam vidio kroz tumaenje i posebnu pouku Scrgcja Elisejcva;
Kinu, zahvaljujui pomoi Eticnnea alazsa, Jacqucsa Gerneta,
Dcnysa Lombarda... Daniel Thorncr, koji bi bio sposoban da od
svakog ovjeka dobre volje uini indijanistu poetnika, neodo
ljivom mi je ivou i plemenitou prihvatio ruku. Jednog jutra,
osvanuo je kod mene s kruhom i pecivom za doruak i s knjigama
koje sam morao proitati. Njegovo ime stavljam na elo duge liste
mojih zahvala, liste koja bi, da je potpuna, bila beskonana. Svi su
mi, sluaoci, uenici, kolege, prijatelji, bili od pomoi. Ne mogu
zaboraviti sinovsku pomo Alberta i Branislave Tencnti, suradnju
Michaela Keula i Jean-Jacqucsa Hmardinquera. Marie Thrsc
Labigncttc mi je pomagala u arhivskim istraivanjima i traenju
bibliografskih podataka, Annie Duchesne u beskrajnom poslu oko
biljeaka. Josiane Ochoa je strpljivo, vie od deset puta, prepisivala
moje tekstove, llosclync dc Ayala, iz kue Armanda Colina, djelo
tvorno se i pomnjivo bavila problemom izdavanja i tampanja. Tim
neposrednim suradnicima izraavam vie svoje prijateljstvo nego
12
Uvod
zahvalnost. Napokon, bez Paula Draudela koji sc svakodnevno

pridruivao mojim istraivanjima, ponestalo bi mi hrabrosti da
preradim prvu knjigu ovoga djela i da dovrim dva beskonana
sveska koji joj slijede, te da provjerim logiku i jasnou tumaenja
i postavki. I jo smo jednom, dugo radili jedan pored drugoga.
16. oujka 1979.
13
PREDGOVOR
E v o mc na poetku prve knjige, najsloenije od sva tri sveska

ovoga djela. Ne radi se o tom da sc svako od ovih poglavlja, samo
za sebe, ne bi itaocu moglo uiniti jednostavnim, nego sloenost
podmuklo proizlazi iz mnogovrsnosti postavljenih ciljeva, iz te
gobnog otkrivanja neuobiajenih tema, koje sve valja uklopiti u
cjelovitu povijest, kao i iz munog s\dgnn\aparabistotijskify gledi
ta demografije, prehrane, odijevanja, stanovanja, tehnika, nov
ca, gradova koji su meusobno izolirani i razvijaju sc na
marginama tradicionalnih iskaza. Ali zbog ega ih sjedinjavati?
Prije svega, da bi sc omeilo polje djelovanja predindustrijskih
ekonomija i da bi se ono zahvatilo u svoj svojoj gustoi. Zar ne
postoji granica, strop koji ograniava cijeli ivot ljudi, obavija ga
kao nekom irom ili uom granicom koju je uvijek teko dosei,
a kamoli prijei?'lo je granica koja se namee u svakom razdoblju,
ak i u naem, izmeu mogueg i nemogueg, izmeu onoga to
se moe dosei, ne bez napora, i onoga to je ljudima ostalo
uskraeno, juer stoga to im hrana nije bila dovoljna, njihov broj
suvie malen ili suvie velik (za njihove izvore), rad nedovoljno
produktivan, a pripitomljavanje prirode tek zapoeto. Od XV. do
kraja XVIII. stoljea te sc granice nisu mnogo izmijenile. A ljudi
ak nisu bili niti na kraju svojih mogunosti.
Istaknimo tu sporost, tu inerciju. Kopneni prijevoz, na prim
jer, veoma rano posjeduje elemente koji bi mogli omoguiti njego
vo usavravanje. Uostalom, tek tu i tamo opaamo da se brzina
poveava zahvaljujui izgradnji modernih cesta, usavravanju vo
zila koja prevoze robu i putnike, postavljanju potanskih stanica.
Pa ipak, ti napreci postaju opi tek oko 1830, to jest, uoi e
ljeznike revolucije. Tek sc tada cestovni promet pojaava, postaje
14
Predgovor
redovitiji, pouruje i napokon, demokratizira, i tek sc tada dosee

granica mogueg. To nije jedino podruje u kojem sc otkriva
zastoj. Napokon, do raskida, inovacije, revolucije na prostranoj
liniji mogueg i nemogueg doi e tek s XIX. stoljeem i s
potpunom preobrazbom svijeta.
Iz toga proizlazi za nau knjigu stanovito jedinstvo: ona je dug
put s onu stranu udobnosti i navika kojima nas obdaruje sadanji
ivot. Doista, ona nas vodi na neku drugu planetu, u neki drugi
svijet ljudi. Neosporno, mogli bismo otii u Forney, Voltaireu, i
budui da fikcija nita ne stoji, dugo s njim razgovarati, bez ikakva
iznenaenja. Na planu ideja, ljudi XVIII. stoljea nai su suv
remenici; njihov duh, njihove strasti, dovoljno su bliski naima da
bismo se mogli osjetiti otuenima. Ali da nas majstor iz Ferneya
zadri nekoliko dana, sve pojedinosti svakodnevnog ivota, pa ak
i njegova briga o vlastitoj osobi, veoma bi nas iznenadili. Izmeu
nas i njega, izbili bi strahoviti jazovi: veernje osvjetljenje, grijanje,
prijevoz, prehrana, bolesti, lijeenje... Valja sc, dakle, jednom
zauvijek odvojiti od naih realnosti, kako bismo, kao to i prilii,
ostvarili taj dug put protustrujom kroz stoljea i pronali pravila
koja su, suvie dugo, zatvarala svijet u teko objanjivu postoja
nost, ako pomiljamo na fantastinu promjenu koja je morala
uslijediti.
Sastavljajui taj inventar mogueg, esto smo susretali ono
to u uvodu nazivam materijalnom civilizacijom. Jer mogue
nije samo ogranieno prema gore, ono je to i prema dolje, masom
one druge polovice proizvodnje koja odbija da izravno ue u
pokret razmjena. Posvuda prisutan, osvajaki, ponavljajui se, taj
je materijalni ivot obiljeen rutinom: ito se sije kao to se
oduvijek sijalo; kukuruz sc sadi kao to se oduvijek sadio; lio
riinih polja ravna se kao to sc oduvijek ravnalo; Crvenim se
morem plovi kao to se oduvijek plovilo... Uporno prisutna, pro
drljiva prolost na jednolian nain guta krhko vrijeme ljudi. Taj
sloj nepokretne povijesti je golem: seoski ivot, kojem 80 do 90%
svjetske populacije velikom veinom pripada. Razumljivo, bilo bi
veoma teko tono odrediti gdje on zavrava i gdje zapoinje
istanana i iva trina ekonomija. Ona se, jasno, ne odvaja od
ekonomije kao voda od ulja. Uostalom, nije uvijek mogue na
mjerodavan nain odluiti da li sc neki inilac, neki pokreta, neki
dobro promotren postupak nalazi s jedne ili s druge strane grani
ce. A materijalnu civilizaciju valja, kao to u ja uiniti, prikazati
istodobno kao ekonomsku civilizaciju (ako se tako moe rei),
15
Fernand Braudel/ Struktura svakidanjice
koja jc dodiruje, uznemiruje ju i, proturjee# joj, objanjava je.

Ali da barijera postoji, s golemim posljedicama, to jc nedvojbeno.
Dvostruki (ekonomski i materijalni) registar doista je pro-
izaao iz viestoljetne evolucije. Materijalni ivot izmeu XV. i
XV11I. stoljea produetak je jednog drevnog drutva i ekonomije,
koji su se veoma polako, neopazice, preobraavali, i koji su, malo
pomalo, iznad sebe, sa svojim uspjesima i nedostacima koji se
mogu naslutiti, stvorili jedno vie drutvo kojega teret nuno i
nose. Ta je koegzistencija gornjeg i donjeg postojala oduvijek, kao
beskonana varijacija njihovih uzajamnih masa. Nije li u XVII.
stoljeu u Evropi materijalni ivot bio na dobitku s nazadovanjem
ekonomije? Pred naim oima on pobjeuje s regresijom, koja je
poela 19731974. Tako s jedne i s druge strane granice ne
odreene prirodom, koegzistiraju prizemlje i prvi kat, ovaj pred
njai, dok je onaj drugi u zakanjenju. Takvo jedno naselje, koje
sam dobro upoznao jo 1929, ivjelo jc gotovo u razdoblju XVII. i
XVIII. stoljea. Takva su zaostajanja nehotimina ili eljena. Tri
na ekonomija nije prije XVIII. stoljea imala snage da zahvati i po
svojoj elji oblikuje masu infraekonomije, esto zatiene uda
ljenou i izolacijom.
Ako, meutim, i danas postoji iroko podruje izvan trita,
izvan ekonomije, to je zbog odbacivanja u temelju, a ne zbog
nemara ili nesavrenstva razmjene koju organiziraju drava ili
drutvo. Rezultat ipak mora, zbog vie razloga, biti istovjetan.
U svakom sluaju, koegzistencija gornjeg i donjeg historiaru
namee pounu dijalektiku. Kako objasniti gradove bez sela, novac
bez razmjene, viestruku bijedu bez viestruke raskoi, bijeli kruh
bogatih bez crnog kruha siromanih...?
Preostaje da opravdamo i posljednji izbor: ni manje ni vie,
uvoenje svakodnevnog ivota u podruje povijesti. Da li je to
korisno? Nuno? Svakidanjost, to su sitni dogaaji koji se jedva
ukazuju u vremenu i prostoru. to vie suavate prostor promatra
nja, vie imate anse da se naete u samom okruju materijalnog
ivota; veliki krugovi obino odgovaraju velikoj povijesti, trgovini
nadaleko, mreama nacionalnih i urbanih ekonomija. Kad suzite
vrijeme koje promatrate na male isjeke, imate ili dogaaj, ili
sluaj; dogaaj se eli, smatra se jedinim; sluaj se ponavlja, i
ponavljajui se, postaje openitost, ili bolje, struktura. On zahvaa
drutvo na svim slojevima, obiljeava naine postojanja i djelova
nja koji se bez ogranienja ponavljaju. Ponekad dostaje nekoliko
anegdota da se upali jedan putokaz i ukae na naine ivota. Jedan
16
Predgovor
crte pokazuje Maksimilijana Austrijskog za stolom, oko 1513: ruka

mu je uronjena u zdjelu: otprilike dva stoljea kasnije, Palatinska
Princeza Naslov CharlotteElisabethc Bavarske (16521722),
druge ene vojvode Orlcanskog, brata Luja XIV i majke Filipa
Orleanskog, regenta umjesto malodobnog Luja XV. Njezina kores
pondencija sadri brojne obavijesti o ivotu u doba Luja XIV.
Red.) pria da je Luj XIV, primajui svoju djecu prvi put za svoj
stol, zabranio da jedu drukije od njega i da se slue viljukom,
kao to ih je pouio suvie revnostan odgajatelj. Kad je, dakle,
Evropa izmislila lijepo ponaanje za stolom? Vidim japanski kostim
iz XV. stoljea, i nalazim da je nalik onome iz XVIII. stoljea, dok
jedan panjolac navodi svoj razgovor s nekim japanskim dos
tojanstvenikom, zauenim, pa ak i okiranim to vidi Evropljane,
nakon svega nekoliko godina, u svaki put drukijoj odjei. Ludilo
mode izrazito je evropsko. Da li je to beznaajno? Istraujui sitne
dogaaje, zapise s putovanja, otkriva se jedno drutvo. Nain na
koji se ono, na vie razina, odijeva, jede, stanuje, nikad nije
beznaajan. A ti trenuci ukazuju takoer, od jednog do drugog
drutva, na suprotnosti, na raznolikosti koje nisu uvijek povrne.
Zabavna je to igra, i to povezivanje slika ne smatram beznaajnim.
Tako sam napredovao u vie smjerova: mogue i nemogue,
prizemlje i prvi kat; slike svakodnevnog ivota. Evo, to je unaprijed
inilo sloenim cilj ove knjige. Odvie je stvari koje valja rei. Ali
kako ih rei?
17
Poglavlje 1
TEINA BROJA
JV[atcrijalni ivot, to su ljudi i stvari, stvari i ljudi. Prouavati stvari

prehranu, stanovanje, odjeu, rasko, orue, novana sredstva,
okvire sela ili grada ukratko, sve ono ime se ovjek slui, nije
jedini nain da se procijeni njegov svakodnevni ivot. I broj onih
koji medu sobom dijele bogatstva zemlje ima svoj smisao. Izva
njski znak koji na prvi pogled odvaja svijet dananjice od ovje
anstva prije 1800, jest izuzetan porast ljucli: oni upravo vrve 1979.
Tijekom etiriju stoljea ove knjige, populacija svijeta se nedvoj
beno udvostruila; sada, u vremenu u kojem mi ivimo, ud
vostruuje se svakih trideset ili etrdeset godina. Oito, razlog je
tome materijalni napredak. Ali u tom napretku, broj ljudi jest
uzrok, upravo kao i posljedica.
U svakom sluaju, on nam se ukazuje kao odlian pokaza
telj: on stvara bilancu uspjeha i padova, on sam zacrtava diferen
cijalnu geografiju svijeta, ovdje tek jedva nastanjene kontinente,
ondje ve suvie napuene regije, ovdje civilizacije, ondje jo
primitivne kulture. I, zaudo, ta se diferencijalna geografija, od
juer do danas, esto najmanje izmijenila.
Naprotiv, ono to se potpuno izmijenilo, jest sam ritam ivot
nog napretka. Danas neprekidan, manje ili vie iv zamah, ve
prema drutvima i ekonomijama, ali neprekidan. Juer usponi,
zatim padovi, poput uzastopnih plima. Taj naizmjenini pokret, te
plime i oseke demografije simboli su nekadanjeg ivota, slijed
zastoja i uzleta, uz nastojanje prvih da gotovo potpuno ne ba
sasvim ponite druge. U odnosu prema ovim temeljnim reali
tetima, sve e se initi gotovo sekundarnim. Zasigurno, od ljudi
valja poi. Zatim, doi e vrijeme i da se govori o stvarima.
19
STANOVNITVO SVIJETA:
BROJKE KOJE VALJA IZMISLITI
Nesrea je Sto su nam, ako jo i danas stanovnitvo svijeta poz

najemo samo za oko 10 %, naa znanja o stanovnitvu jueranjeg
svijeta samo veoma nesavrena. Pa ipak, u kraem, kao i u duljem
razdoblju, na razini lokalnih, kao i na razini svjetskih realiteta, sve
je vezano uz broj, uz oscilacije mase ljudi.
Plima i oseka:
sistem mijena
Od XV. do XVIII. stoljea, stanovnitvo se sad poveava, sad sma
njuje: sve se mijenja. Ako su ljudi brojniji, poveava se proizvodnja
i razmjena; napredovanje kultura na rubovima zemlje na ugaru,
Varava, 1795. Raspodjela juhe siromasima kraj stupa kralja Sigi-

smitnda III. (Foto Alexandra Skarzynska)
20
Teina broja
umovite, movarne ili brdovite; napredovanje manufaktura; rast

sela, jo ee gradova; poveanje mase ljudi u pokretu. Ima i vie
konstruktivnih reakcija na pritiske koje vri porast ljudi nase
ljavanje. Dakako, tu je i porast broja ratova i svaa, napada i
razbojstava; vojske ili naoruane bande se poveavaju; drutva
stvaraju, vie nego je uobiajeno, nove bogatae ili novo-povla-
tene. Drave napreduju, a u isti mah i nedae i blagostanja; granica
mogunosti lake se dosee nego u obina vremena. To su uobi
ajeni znaci. Ipak, ne hvalimo bezuvjetno demografske poraste.
Oni su nekad bili pogodni, nekad pogubni. Stanovnitvo u porastu
mijenja svoje odnose prema prostoru koji zauzima, prema bogat
stvima kojima raspolae; ono na tom putu prekorauje kritine
pragove1i svaki put cijela se struktura dovodi u pitanje. Ukratko,
igra nikad nije jednostavna, jednoznana: sve vei viak ljudi
dovodio je uvijek u prolosti do promaaja mogunosti prehrane
drutava. Ta istina, dobro poznata ve prije XVIII. stoljea, jo i
danas je na snazi u nekim zaostalim zemljama. Odreena granica
blagostanja ini se tada nepremostivom. Jer, jo gore, demografski
porasti poveavaju impresivan broj neishranjenih, bijednih i is
korijenjenih. Epidemije i glad (ova im prethodi a one ih prate),
uspostavljaju ravnoteu izmeu usta koja je trebalo nahraniti i
tekog snabdijevanja, izmeu radne snage i uposlenja. Ta izvan
redno surova usklaivanja snano su obiljeje Starog poretka (1/
Ancicn Regime, francuski naziv za drutveno i politiko ustrojstvo
u vremenu prije francuske revolucije. Red.).
Moram li dati poblia tumaenja prema satu Zapada, ukazao
bih na dug uspon stanovnitva od 1100. do 1350, na drugi, od
1450. do 1650, i na novi, od 1750, koji vie ne bi trebao imati
padova. Imamo tako tri velika razdoblja bioloke ekspanzije, koji
se mogu meusobno usporediti, a nakon dva prva, u aritu nae
studije, uslijedili su izrazito surovi, snani padovi od 1350. do
1450, blai od 1650. do 1750. (usporavanje, prije nego povlae
nje). Danas u zaostalim zemljama svaki uspon povlai padove
razine ivota, ali ne na sreu okrutne deflacije ljudi (barem od
1945).
Svaka oseka rjeava odreeni broj problema, dokida napetos
ti, pogoduje preivjelima; konjski je to lijek, ali jc lijek. Nakon crne
kuge, polovicom XIV. stoljea, i epidemija koje su joj uslijedile i
oteale njezine udarce, nasljedstva se dijele izmeu nekoliko ruku.
Samo dobra zemlja ostaje obraena (manje truda i bolji prinosi),
razina ivota i realne nadnice preivjelih rastu. Tako u Langue-
21
docu, izmeu 1350. i 1450. zapoinje stoljee u kojem e seljak,

sa svojom patrijarhalnom porodicom postati gospodarem opus
tjele zemlje; drvee i divlje zvijeri zaposjeli su nekadanja plodna
polja.2 Ali ovjek e uskoro gusto izniknuti, ponovo osvojiti ono
to su mu ivotinja ili korov oteli, raskriti polja, iskorijeniti drvee
i ikare, a sam njegov napredak sruit e se na njegova plea i
ponovo izazvati bijedu. Od 1560. ili 1580, u Francuskoj, kao i u
panjolskoj, u Italiji, a vjerojatno i na itavom Zapadu, ovjek
ponovo postaje suvie brojan.-'Jednolina povijest obnavlja se, i
pjeanik se ponovo okree. ovjek je dakle sretan samo u kratkim
intervalima i opaa to tek kad je odvie kasno.
Takva se duga talasanja susreu i izvan Evrope, i to gotovo u
isto vrijeme. Kina i Indija vjerojatno su napredovale ili nazadovale
prema istom ritmu kao i Zapad, kao da je cijelo ovjeanstvo bilo
obuhvaeno jednom primordijalnom kozmikom sudbinom u
odnosu prema kojoj je sva njegova preostala povijest sekundarna.
Ernest Wagemann, ekonomist i demograf, uvijek je to mislio.
Sinkronost je oita u XVIII. stoljeu, vie nego vjerojatna u XVI.
stoljeu, a moemo je pretpostaviti u XIII. stoljeu, i to za vladavine
Luja Svetog, sve do daleke Kine Mongola. Evo to bi moglo pomak
nuti probleme, a ujedno ih i pojednostaviti. Razvoj populacije,
zakljuuje Ernest Wagemann, valjalo bi pripisati uzrocima to se
razlikuju od onih koje namee ekonomski, tehniki i medicinski
napredak/
U svakom sluaju, ta manje ili vie istodobna talasanja od
jednog do drugog kraja zemalja koje se pomaljaju, pomau da
zamislimo i shvatimo da medu razliitim ljudskim masama postoje
relativno ustaljeni brojani odnosi kroz stoljea: jedne se izjed
nauju s drugima, ili udvostruuju neku drugu. Poznavajui jed
nu, moemo proraunati teinu druge i tako dalje,
rekonstruirajui, s grekama svojstvenim takvom raunanju, broj
cjelokupne mase ljudi. Korist od takvog globalnog broja je oit;
ma kako neprecizan i netoan bio, on pomae da se odredi
bioloka evolucija ovjeanstva koje se moe smatrati jedinstve
nom masom, jednim stockom, kako bi to rekli statistiari.
Malo brojaka
Nitko ne poznaje cjelokupno stanovnitvo svijeta izmeu XV. i
XVIII. stoljea. Statistiari se nisu mogli sloiti, polazei od opre-
22
Teina broja
Nicolas Poussin: Kuga l;ilisicjaca..Si/c' donedavna pustoenja epidemija

i gladi prekidala su zastojima i nazadovanjima svaki demografski
rast. (Otisak Giraudon)
nih, malobrojnih i nepostojanih brojki koje daju historiari. Na

tim se sumnjivim uporitima, na prvi pogled, nita ne moe izgra
diti. Ali vrijedi truda pokuati.
Malo brojki i ne ba pouzdanih: one se odnose samo na
Evropu, i u nekim valjanim radovima na Kinu. Tu imamo gotovo
ispravne procjene. Ako i nije tlo vrsto za svaki ogled, nema velike
opasnosti u nj se uputati.
Ali to je s preostalim svijetom? Nita, ili gotovo nita o Indiji,
koja, nc marei mnogo za svoju povijest openito, ne mari niti za
Fernand H m udel/S tru k tu re svakidanjico
i. u MHKSiKiJ: o v j e k u s t u p a m j e s t o s t a d im a
( P re m a P. C h a u n u u , !.'A m r iq n e la tin e , u: Ilis io ire u n iv crscllc, 3,
lin c y c lo p e d ie d e la P le ia d e .)
brojke koje bi je objasnile. Nita, jasno, o Oceaniji, koju su ev

ropska putovanja u XVII. stoljeu samo dodirnula. Tasman stie u
Novi Zeland u svibnju 1642;'na Tasmaniju, otok kojem ostavlja
svoje ime, u prosincu iste godine; Cook u Australiju jedno stoljee
kasnije, 1769. i 1783; Bougainville na Tahiti, novu Kitcru, koji nije
otkrio, u travnju 1768. Uostalom, da Ii je potrebno dovoditi u
pitanje to raspreno ovjeanstvo? Na svoje tabele statistiari upi
suju dva milijuna za cijelu Oceaniju, ma koji trenutak sagledavali.
Sto se lie Afrike, juno od Sahare, nita pouzdano, osim raz
novrsnih podataka o robovima poetkom XVI. stoljea, brojke iz
kojih, makar i bile pouzdane, nita ne bismo mogli zakljuiti.
Napokon, nita pouzdano o Americi, ili barem, u tom pogledu, dva
proturjena prorauna.
Za Angela Roscnblata postoji samo jedna, regresivna meto
da5: polazei od sadanjih brojki, raunati unazad. To znai doi,
za obje Amerike sutradan nakon osvajanja, do veoma niske brojke:
10 do 15 milijuna bia, a ta je slaba naseljenost u XVII. stoljeu jo
vie osiromaila, sve do 8 milijuna. Ona e ponovo i polako rasti
tek u XVIII. stoljeu. Ipak, ameriki historiari Sveuilita u Berke-
Icyu (Cook, Simpson, Borah6) da bismo skratili, kaemo berke-
lcyska kola posvetili su se nizu prorauna i interpolacija,
polazei od djelominih brojeva razdoblja, poznatih za neka pod-
24
Teina broja
Idealna slika usvajanja: stanovnici kloride doekuju 1564. fra n c u

skog istraivaa R. de l.ondonnierea. Gravira Theodora de Ilrjta pre
m a sliciJ. Lcmoynea de Morguesa. (koto lUilloz)
ruja Meksika, neposredno nakon evropskog osvajanja. Rezultati

daju veoma napuhane brojke: 11 milijuna za 1519. (procjena
predloena 1948), ali svi dijelovi dodani dosjeu, ili ponovljeni
I960, donose ve sam po sebi udnovat broj od 25 milijuna
stanovnika samo za Meksiko. Zatim, stanovnitvo e se neprestano
smanjivati: 1532, 16,800.000, 1548, 6,300.000; 1568, 2,650.000;
1580, 1,900.000; 1595, 1,375.000; 1605, 1,000.000; lagani uspon
zapoinje tek 1650, a izrazit od 1700.
Te bi nas nevjerojatne brojke mogle potaknuti da cijelu
Ameriku oko 1 500. obdarim o s 80 do 100 milijuna bia. Nitko
nee u to slijepo povjerovati, usprkos svjedoanstvu arheologa i
tolikih kroniara osvajanja, medu kojima je i O. Bartolomeo de
Las Casas. Potpuno je sigurno jedino to da je Amerika s evropskim
osvajanjem pretrpjela bioloko razaranje, moda ne od 10 na 1,
ali u svakom sluaju golemo i bez zajednikog mjerila s crnom
kugom i katastrofama koje su je pratile u Evropi zlosretnog XIV.
stoljea. Surovost jednog nemilosrdnog rata imala je svoj udio
25
Fernand Braudel / Strukture svakidanjice
odgovornosti, ali i kolonijalna rabota neusporedive teine. .In

dijansko je stanovnitvo na kraju tog XV. stoljea u znaku demo
grafske nepostojanosti, posebice zbog nedostatka ivotinjskog
mlijeka, to je primoravalo majku da hrani dijete sve do tree ili
etvrte godine, i onemoguavalo plodnost ene za vrijeme tog
dugog dojenja te slabilo svako ivlje demografsko obnavljanje7. Ta
ameriko-indijanska masa u nestabilnoj ravnotei, bila je zateena
nizom stranih napada mikroba, istovjetnih onima koje e na
dramatian nain na Pacifiku u XVIII, a nadasve u XIX. stoljeu
donijeti prisutnost bijelaca.
bolesti to jest virusi, bakterije i paraziti uvezeni iz Evrope
ili Afrike bre su se razmnoavali nego ivotinje, biljke i ljudi
koji su takoer doli s druge strane Atlantika. Amcriko-indijan-
ske populacije, koje su bile prilagoene samo svojim vlastitim
patogenim iniocima, bile su razoruane pred tim novim pogibe
ljima. Tek to su Evropljani dotakli Novi svijet, boginje su ve
doprle u Santo Domingo 1493,1519. je Meksiko bio opsjednut jo
prije nego to je u nj prodro Cortes, a u Peruu su 1530. prethodile
dolasku panjolskih vojnika. One su zatim zahvatile Brazil 1560, a
Kanadu 16358. Ta je bolest, protiv koje je Evropa bila gotovo
napola imuna, medu urodenikim stanovnitvom uzrokovala
mrane rezove. 'Iako je bilo s ospicama, gripom, dizenterijom,
gubom, kugom (prvi takori osvojili su Ameriku oko 1544-1546),
venerinim bolestima (to je veliko pitanje na koje emo se jo
vratiti), tifusom, elefantijazom, tim bolestima koje su donijeli
bijelci ili crnci, ali koje su sve poprimile novu virulenciju. Dakako,
brojna su kolebanja o stvarnoj prirodi nekih bolesti, ali otrovna
najezda mikroba je nedvojbena; meksiko se stanovnitvo survalo
pod udarom kolosalnih epidemija: 1521. boginja, 1546. neke
neodreene kuge (tifus ili gripa) koja se ponovo u stranom
opsegu pojavila 1576-1577. i odnijela dva milijuna ivota9. Stanov
nitvo nekih antilskih otoka, potpuno je istrijebljeno. Valja uiniti
velik napor i odustati od toga da se uta groznica smatra autoh
tonom u tropskoj Americi. Ona je vjerojatno afrikog porijekla. U
svakom sluaju, ona sc pojavljuje kasno, na Kubi oko 1648, u
Brazilu oko 1685, otuda e sc proiriti cijelim tropskim podrujem
Novog svijeta; u XIX. stoljeu, proirit e se od Buenos Airesa do
istone obale Sjeverne Amerike i zahvatiti ak i luke sredozemne
Evrope10. Nemogue je zamisliti Rio dc Janeiro XIX. stoljea bez
te kobne pratilje. Valja ukazati na jednu pojedinost; dok su do sada
masovne epidemije desctkovale domoroce, ovaj put su pridolice,
26
Teina broja
bijelci, postali omiljene rtve bolesti koja jc postala endemska.

Oko 1780. posade galija u Porto Belu podlijeu bolesti, a veliki
brodovi primorani su da prezime u luci11. Novi svijet pati dakle od
stranih nedaa. Vidjet emo da se one ponovo javljaju kad se
Evropljanin smjesti na pacifikom otoju, na drugom bioloki
izdvojenom svijetu. Malarija, na primjer, kasno stie u Indoneziju
i Oceaniju, iznenauje Dataviju i 1732. je unitava12.
Tako se mogu uskladiti prorauni A. Rosenblata s onima
bcrkeleyskih povjesniara, oprez prvoga i romantizam drugih;
brojke mogu biti istinite, ili sline jedne drugima, ve prema tome
da li su utvrene prije ili nakon osvajanja. Ostavimo postrani
miljenja Woytinskoga i Embreea. Ovaj posljednji, juer jc tvrdio
da nikad nije bilo vie od 10 milijuna ivih bia izmeu Aljaske i
Cap Horna, ni u jednom razdoblju koje je prethodilo Kolumbu13.
Moemo u to danas sumnjati.
Kako raunati ?
Primjer Amerike pokazuje kako se jednostavnim (ako nc i odvie
jednostavnim) metodama mogu, polazei od relativno postojanih
brojki proraunati i zamisliti druge. Ti nepouzdani putevi s pra
vom uznemiruju povjesniara navikla da se zadovoljava samo
onim to jc dokazano neoborivim dokumentom. Statistiar ne
poznaje ni takve nemire, ni takve malodunosti. Moi e nam
predbaciti da ne prodajemo zaine (U orig.: faire de l epicene,
fraza koja oznaava visoko podizanje cijena, svojstveno trgovanju
mirodijama Red.) pie duhovito Paul. A. Ladame; odgovorit
emo da pojedinosti nisu vane: nas zanima jedino poredak veli
ina1,1. Poredak veliina, vjerojatni strop ili pod, maksimalna ili
minimalna razina.
U toj raspravi u kojoj jc svatko u krivu, u kojoj jc svatko u
pravu, prijeimo radije na stranu raunatclja. Njihova igra uvijek
pretpostavlja da izmeu razliitih populacija svijeta uvijek postoje
proporcije, ako nc utvrene, tada bar one koje se sporo mijenjaju.
Bilo je to miljenje Mauricca Halbwachsa15. Drugim rijeima,
stanovnitvo cijelog svijeta vjerojatno jc imalo malo promjenljive
strukture', brojani odnosi razliitih ljudskih skupina meusobno
bi se grosso modo odrali. Bcrkelcyska kola izvodi globalni
ameriki broj iz parcijalnog, meksikog broja. Na isti nain, poz
navajui otprilike stanovnitvo regije Tricra oko 800, Karl Lam-
27
prccht, a zatim Karl Julius Bcloch, proraunali su broj koji vrijedi

za cijelu Njemaku16. Problem c uvijek biti isti: raunajui s
vjerojatnim proporcijama, polaziti od poznatih brojeva da bi se
dolo do vjerojatnih brojki vie razine kojima bi se mogao utvrditi
red veliine. Taj red nikad nije bez vrijednosti, pod uvjetom da se
uzme za ono to jest. Vie bi vrijedili realni brojevi. Ali oni nam
nedostaju.
Jednakost KinaEvropa
U pogledu Evrope ukljuuju se razmiljanja, prorauni, brojke K.
Juliusa Belocha (1854-1929), velikog pretee historijske demo
grafije, Paula Momberta, J. C. Russcla i posljednje izdanje knjige
Marcela Keinhardta17. Te se brojke mogu meusobno uskladiti
kad ih svatko posuuje od susjeda. to se mene tie, ja sam
odabrao ili zamislio najvie razine kako bih svaki put Evropu
protegao do Urala, ukljuujui tu i divlju istonu Evropu. Brojke
navedene za Balkanski poluotok, Poljsku, Moskovsku Rusiju,
skandinavske zemlje, veoma su rizine, jedva neto uvjerljivije od
onih koje statistiari predlau za Oceaniju i Afriku. To mi se irenje
inilo nunim; ono Evropi, odabranoj za mjernu jedinicu, daje iste
prostorne dimenzije, ma koje se razdoblje razmatralo; zatim, to
irenje sve do Urala bolje uravnoteuje dvije zdjelice vage: Evropu
koja se proirila s jedne, i Kinu s druge strane, jednakost koja se
potvruje u XIX. stoljeu, im posjedujemo, ako ne sigurne, bar
prihvatljive brojke.
U Kini, brojke zasnovane na slubenim popisivanjima, ne
dobivaju na vrijednosti odmah i bez primjedbi. To su fiskalne
brojke, a tko kae poreznitvo, kae prijevara, ili iluzija, ili oboje
ujedno. A. P. Usher18 je u pravu kad misli da su to uglavnom
preniske brojke i on ih je poveao, s nesigurnou koju ukljuuje
svaka operacija takve vrste. To je uinio i posljednji povjesniar19
koji se upustio u takva nesavrena raunanja... Povezane, sirove
brojke otkrivaju uostalom oite nemogunosti, padove ili uspone
nenormalne veliine, ak iza kinesku masu. One nedvojbeno esto
mjere red i autoritet u Carstvu, isto kao i razinu populacije. Tako
se 1674. sveukupna brojka spustila za 7 milijuna u odnosu na
prethodnu godinu zbog velike pobune vazala u \Vou San Kouci.
Oni koji nedostaju, nisu mrtvi, oni su samo izmakli sredinjoj
vlasti. Ako joj se podrede, statistike se skokovito pomiu prema
28
Teina broja
Milijuni glanovnika
2. SVJETSKA POPULACIJA (X111XX. STOLJEE)
naprijed, bez zajednikog mjerila s prirodnim , ak maksimalnim

poveanjem stanovnitva. Pridodajmo da popisivanja nemaju uvi
jek isti temelj. Prije 1735, broje se jen-ting, poreski obveznici,
ljudi od esnaeste do ezdesete godine; njihov broj valja zbog toga
umnoiti, prihvatiti da oni ine 28% cjelokupnog stanovnitva. Od
1741, naprotiv, prebrojavanje se odnosi na realni broj osoba, i
stanovnitvo se utvruje na 143 milijuna, dok je proraun prem a
broju jen tinga 1734. iznosio 97 milijuna. Sklad bi se mogao
uspostaviti, jer raun doputa mnoge ale, ali kome bi donio
zadovoljstvo?20 Brojke ipak zadugo zadravaju svoju vrijednost, u
tome se slau strunjaci, i one najstarije, koje se odnose na Kinu
iz razdoblja Ming (1368-1644), nisu najnepouzdanije, nego na
protiv.
Ukratko, vidimo s kakvim materijalom m oram o raditi. Kada
brojke prenesem o na grafikon, uspostavlja se priblina jednakost
izmeu Evrope to se protee do Urala, i Kine, ograniene na bitni
teritorij svojih provincija. Danas se, uostalom, vaga sve vie naginje
u korist Kine, obzirom na stupanj njezina nataliteta. Ali, priblina
ili ne, ta se jednakost izlae riziku da bude jednom od najjasnijih
struktura u povijesti svijeta za posljednjih pet ili est stoljea, i od
nje moemo poi u priblinom proraunavanju stanovnitva na
svijetu.
29
Fernand Braudel/ Strukture svakidanjice
Opa populacija svijeta

im u XLX. stoljeu raspolaemo s vjerojatnim statistikama (prvi
istinski popis 1801, samo za Englesku), Kina ili Evropa, svaka za
sebe, predstavljaju grosso modo, etvrtinu cjelokupnog ovje
anstva. Oito, vrijednost takve proporcije, prenesena u povijest,
nije unaprijed osigurana. Evropa i Kina bile su, od juer do danas,
najvei akumulatori populacije svijeta. Ako su se kretale bre od
drugih, moda bi bilo uputno da se za prolost prije XVIII. stoljea
zadri proporcija od 1 do 5, radije nego od 1 do 4, za svaku tu
masu koja se usporeuje s preostalim svijetom. Ova opreznost
ukazuje, napokon, samo na naa dvoumljenja.
Povui emo, dakle, s koeficijentom 4 ili 5, dvije krivulje za
Kinu i Evropu, kako bismo dobili etiri vjerojatne krivulje popu
lacije svijeta koje e se podudarati s etiri ili pet Evropa, s etiri ili
pet Kina. Neka to na rekapitulativnom grafikonu bude kompleksna
krivulja, koja od najniih do najviih brojki omeuje iroko pod
ruje mogunosti (i greaka). Izmeu tih granica, zamislimo u
njihovoj blizini liniju koja bi, od XIV. do XVIII. stoljea, dala
sveukupno stanovnitvo svijeta u njezinu razvoju.
Viena s pomou takva rauna, ta je populacija otprilike od
1300. do 1800, zadugo teila porastu, ne raunajui, dakako,
snane i trenutane regresije o kojima smo ve govorili. Ako smo
za 1300-1350, ime zapoinjemo, odabrali najniu procjenu (250
milijuna), uzimajui za kraj najviu (1.380 milijuna 1780), porast
bi dakle bio vei od 400%. Nitko ne mora u to vjerovati. Utvrujui
polazite na maksimumu od 350, a kraj od 836 (najnia, Wilcoxova
brojka21), poveanje bi iznosilo 138%. U pola tisuljea, odgo
varalo bi prosjenom, pravilnom rastu (pravilnost je, oito, samo
stvar duha), od 1,73%, ili kretanju, da je bilo konstantno, jedva
vidljivu tijekom godine. Nita ne mijenja na stvari to se u tom
golemom vremenskom razdoblju stanovnitvo svijeta udvostrui
lo. U tom kretanju prema naprijed nisu pobijedile niti ekonomske
nedae, niti katastrofe, niti velika smrtnost. Nema sumnje da je to
injenica bitna za svjetsku povijest od XV. do XVIII. stoljea, i to ne
samo na planu razine ivota: sve se moralo prilagoditi tom pritisku
cjeline.
Evo to nee nimalo zauditi povjesniare Zapada: oni svi
poznaju brojne neizravne znakove (osvajanje novih zemalja, emi
gracije, krenja, bonifikacijc, urbanizacije...) koji potkrepljuju na
e brojano izraene podatke. Zauzvrat, zakljuci i objanjenja,
30
Teina broja
koja su oni iz njih izvukli, ostaju sporni, jer su vjerovali da je pojava

ograniena na Evropu, dok je injenica najvanija, najuzbud
ljivija od svih koje emo zabiljeiti u ovoj knjizi da je ovjek
pobijedio brojne zapreke koje su se suprotstavljale njegovoj broj
anoj progresiji u svim zemljama kojeje nastavao. Ako taj porast
ljudi nije samo evropski, nego i svjetski, valja preispitati brojne
perspektive i brojna tumaenja.
Ali prije nego doemo do takva zakljuka, vano je da se
vratimo nekim proraunima.
Sporni brojevi
Od statistiara smo posudili metodu, sluei se najpoznatijim
brojkama, onima koje se odnose na Evropu i na Kinu, da bismo iz
njih izvukli procjenu o stanovnitvu svijeta. Oni nee moi zam
jeriti tom postupku... Ali suoeni s istim problemom, statistiari su
postupili drugaije. Oni su postupak rascjepkali i uzastopce iz
raunavali stanovnitvo svakog od pet dijelova svijeta. udnog
li potovanja pred stoljetnim podjelama! Ali kakvi su njihovi rezul
tati?
Prisjetimo se da su jednom za svagda Oceaniji pripisali 2
milijuna stanovnika, to je od malog znaenja, budui da se taj
siuni broj unaprijed gubi na rubu naih zabluda; a cijeloj Africi
100 milijuna, o emu vrijedi truda raspravljati, budui da je, prema
naem miljenju, ta postojanost, pripisana stanovnitvu same Afri
ke, malo vjerojatna, a procjena isiljena, te oito utjee na procjenu
cjeline.
Na jednoj smo tabeli saeli procjene strunjaka. Primijetit
emo da svi njihovi prorauni poinju kasno, 1650, i da su u
pravilu optimistini, ukljuujui tu nedavnu anketu koju su prove
le slube Ujedinjenih naroda. Te mi sc procjene uglavnom ine
suvie visoke, barem u onome to se odnosi najprije na Afriku, a
zatim na Aziju.
Smiono je u samom poetku, 1650. godine, dinaminoj Ev
ropi i tada zaostaloj Africi (osim njezina mediteranskog ruba),
pridati isti broj (100 milijuna). Nije takoer razumno niti Aziji
1650. pridati najnie brojke na tablicama (250 ili 257 milijuna),
kao niti veoma visoku brojku od 330, koju je prebrzo prihvatio
Carr Saunders.
31
Tem and Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
POTUIACIJA SV1JHTA U MILIJUNIMA STANOVNIKA

__________________ (1650-1950)_____________________
1650 1750 1800 1850 1900 1950
Oceanija 2 2 2 2 6 13*
Afrika 100 100 100 100 120 199
257* 437* 656* 857* 1.272*
Azija 330" 479" 602" 749" 937"
250" 406*" 522"* 671"* 859"*
8* 11' 59 144 338*
Amerika 13 12,4" 24,6" 59 144
13** 12,4*** 24,6*" 59 144
Evropa (Uklju- 103* 144* 274* 423' 594*
ujui i evrop
100" 140" 187" 266" 401"
ski dio Rusije)
100"* 140*" 187"* 266"* 401"*
1 470 694 1.091 1-550 2.416
UKUPNO
545 733.4 915,6 1.176 1.608
3 465 660,4 835,6 1.098 1.530
Izvori: * H tillcliti tics N a t io n s Ui/ies, p ro sin ac 1951. -* * C arr S au n d ers. - * * Kuezynski
B rojke b e z zvjezdica zajed n ik e s u svim izvorim a
B rojke C arra S a u iu lc rsa z a Afriku bile* s u zao k ru e n e n a 100.
Afrika sredinom XVII. stoljea zasigurno ima nepostojane

brojke stanovnitva. Ono je od polovice XVI. stoljea pretrpjelo
sve vea otimanja crnog robija za Ameriku, koja se pridruuju
ranijim otimanjima za zemlje islama, to e potrajati sve do XX.
stoljea. To moe biti tako samo zahvaljujui odreenom bio
lokom zdravlju. Drugi je dokaz tog zdravlja, otpor toga istoga
stanovnitva prema evropskom prodiranju: u XVI. stoljeu, Crni
se kontinent, usprkos nekim pokuajima, nee bez otpora otvoriti
pred Portugalcima, kao to je to prije njih uinio Brazil. Dostupno
nam je takoer nekoliko traaka svjetlosti o prilino zbitom ivotu
seljaka u njihovim skladnim scocima koje e unititi evropski nalet
u XIX. stoljeu.22
Pa ipak, ako Evropljanin nije ustrajao u elji da se dokopa
zemalja crne Afrike, razlog je tome to su ga ve na obali zaustavile
zarazne bolesti: periodine ili kontinuirane groznice, dizen-
terija, suica, vodena bolest, da ne zaboravimo i brojne parazite,
32
Teina broja
sve bolesti kojima plaa veoma teak danak23. One su, kao i vjetina
ratnikih plemena, postavljalo zapreke. Brzaci i brane presijecaju
rijeke: tko bi se uspeo divljim vodama Konga? S druge strane,
amerika pustolovina i trgovina s Dalekim istokom, mobiliziraju
sve raspoloive aktivnosti Evrope, kojoj su interesi drugdje. Crni
kontinent sam alje jeftinu zlatnu prainu, slonovau, ljude. to
jo vie od njega traiti? to se tie robova, oni ne predstavljaju
masu kojoj se rado vjeruje. Trgovina robljem ograniena je ak i
prema Americi, moda samo zbog kapaciteta transporta. Za uspo
redbu, od 1769- do 1774, sveukupno je irsko naseljavanje brojilo
tek 44.000 ukrcavanja, ili manje od 8.000 godinje2,1. Isto je tako,
u XVI. stoljeu, iz Seville za Ameriku polazilo u prosjeku oko dvije
tisue panjolaca25. ak i ako prihvatimo za robove sasvim neza
misliv broj od 50.000 crnaca godinje (on e biti dosegnut u XIX.
stoljeu, u posljednjim godinama ropstva), on bi bio u skladu s
afrikom populacijom od samo 25 milijuna. Ukratko, masa od 100
milijuna bia pripisanih Africi, ne poiva ni na kakvoj pouzdanoj
injenici. Ona bez sumnje prihvaa prvu, veoma nesigurnu sve
opu procjenu koju je 1696. dao Gregory King (95 milijuna).
Zadovoljili smo se time da ponovimo broj. Ali gdje ga je on sam
naao?
Raspolaemo dakle s nekoliko procjena: J. C. Russel26, na
primjer, procjenjuje stanovnitvo sjeverne Afrike u XVI. stoljeu
na 3.500.000 (ja sam ga, bez vrstih argumenata, procijenio na 2
milijuna). Za Egipat XVI. stoljea jo uvijek nam nedostaju podaci.
Moemo li govoriti o dva ili tri milijuna, budui da prve solidne
procjene 1798. pridaju Egiptu 2,400.000 stanovnika i da dananje
proporcije izjednauju sjevernu Afriku i Egipat? Svako od tih
stanovnitava samo po sebi danas ini desetinu afrikog ljudstva.
Prihvatimo li te iste proporcije za XVI. stoljee, ona bi mogla
iznositi 24 do 25 milijuna, ve prema tome da li emo prihvatiti
jednu ili drugu od tih prethodnih brojki, od kojih se posljednja
odnosi na XVIII. stoljee, a druge dvije na XVI. Brojka od 100
milijuna veoma je daleko od tih priblinosti. Oito, nema dokaza.
Oklijevat emo da utvrdimo bilo koju brojku, ali bit emo kate
gorini u odbacivanju brojke od 100 milijuna.
Pretjerane su i visoke brojke za Aziju, ali rasprava ovdje nema
istu teinu. Carr Saunders27 misli da Wilcox nije bio u pravu kad
je, oko 1650, est godina nakon to su Manduri zauzeli Peking,
sveo stanovnitvo Kine na 70 milijuna; on ga zatim smiono ud
vostruuje (150 milijuna). U tom zamrenom razdoblju kineske
33
3. UNUTRANJU MIGRACIJE U KINI U XVIII. STOLJEU

Intenzivan demografski porast u XVIII. stoljeu poveava u Kini migracije od
provincije do provincije; njihovu shem u ocrtava ova karta. (L. Dermigny,
T rg o v in a u K a n to n u u XVIII. s to lje u )
povijesti, o svemu se moe diskutirati i sve dovesti u pitanje (nisu

li jen-ting bili jednostavno naa ognjita, obine poreske jedini
ce?). Wilcox se oslonio na ToitngHivaLoub (prijevod Cheng Heng
Chcn). Pretpostavimo da je njegova brojka niska; ipak, valja voditi
rauna o strahotnim udarcima sjekire mandurske invazije; zatim
1575. brojka koju je rekonstruirao A. P. Usher28iznosi 75 milijuna,
a 1661. 101; 1680. slubena brojka iznosi 61, prema jednom
Teina broja
autoru 98, a prema drugom 120, ali 1680, to jest kad se napokon
uvrstio mandurski poredak, neki putnik govori o ezdesetak
milijuna stanovnika, brojei 10 osoba po ognjitu, to nije nor
malan koeficijent, ak ni za Kinu.
Nikako prije 1680, ili bolje, prije ponovne okupacije For-
moe, 1683, zapoinje, poput plime, zahuktali demografski rast
Kine. Ona je zatiena, zaklonjena irokom kontinentalnom eks
panzijom koja e Kineze dovesti do Sibira, Mongolije, Turkcstana,
Tibeta. U vlastitim granicama, Kina je izloena kolonizaciji naj
veeg intenziteta. U svim nizinskim predjelima, svim navodnjivim
breuljcima raste vrijednost, kao i planinskim podrujima u koji
ma postaju sve brojniji palitelji uma. Nove kulture koje su unijeli
Portugalci u XVT. stoljeu, kao kikiriki, slatki krumpir, nadasve
kukuruz, rasprostranjuju se, sve dok iz Evrope nije stigao krumpir
koji e postati vanim tek u XIX. stoljeu. Ta se kolonizacija
provodi oko 1740. bez velikih sukoba. Nakon nje, komadi zemlje
namijenjen svakome, postupno e se smanjivati s porastom
stanovnitva, brim nedvojbeno od poveanja obradive zemlje29.
Te duboke preobrazbe pomau da se provede jedna kineska
gospodarska revolucija, udvostruena snanom demografskom
revolucijom koja je premauje. Vjerojatne brojke su slijedee:
1680, 120 milijuna; 1700, 130; 1720, 144; 1740, 165; 1750, 186;
1760, 214; 1770, 246; 1790, 300; 1850, 43030... Kad George Staun
ton, sekretar engleskog ambasadora, 1793. pita Kineze, koliko je
stanovnitvo Carstva, oni mu s ponosom, ali ne i s iskrenou
odgovaraju: 353 milijuna31...
AJi vratimo se na stanovnitvo Azije. Ono se obino procje
njuje dvostruko ili trostruko veim od Kine. Radije dva puta nego
tri, jer se, ini se, Indija ne izjednauje s kineskom masom.
Procjena (30 milijuna) stanovnitva na Dekanu 1522, prema spor
nim dokumentima, dala bi cijeloj Indiji broj od 100 milijuna
stanovnika32, to premauje suvremenu slubenu kinesku broj
ku, u to nitko ne mora povjerovati. Uostalom, Indija e tijekom
stoljea pretrpjeti teke nedae koje haraju sjevernim pokraji
nama33.
Ali nedavna izuavanja indijskih povjesniara ukazuju na
procvat i na snaan demografski rast Indije u XVII. stoljeu3,1.
Preostaje i francuska neobjavljena procjena iz 179735, koja joj
pripisuje 155 milijuna bia, dok ih 1780. Kina slubeno navodi
275. Smione statistike Kingsleya Davisa36 ne bi nam dale za pravo
35
u pogledu tc inferiornosti Indije. Ali ne bismo ih niti mogli prih

vatiti zatvorenih oiju.
tJ svakom sluaju, Azija za koju pretpostavljamo da se izjed
nauje s dvije ili tri Kine, 1680. bi brojila 340 ili 360 milijuna, a
1790. 600 ili 900. Naglasimo ponovo nau sklonost prema niim
brojkama. Oko 1680. stanovnitvo svijeta bi iznosilo u milijunima:
Afrika 35 ili 50, Azija 340 ili 360, Evropa 100, Amerika 10, Oceanija
2; mogli bismo prepoznati red veliina naeg prvog prorauna, s
istim ogradama neizvjesnosti.
Stoljea, jedna u odnosu

prema drugima
Provjeravanja kontinenta za kontinentom prema prostoru ne
moraju iskljuiti i tee provjere sa stanovita vremena, stoljee za
stoljeem. Paul Mombcrt37 dao nam je prvi model za Evropu i za
razdoblje od 1650-1850. Vodila su ga dva opaanja: prvo, da su
posljednje brojke najmanje sporne od svih drugih; kao drugo, ako
se polazi regresivno, od skoranjih ka nekadanjim razinama, da
izmeu njih valja pretpostaviti vjerojatne krivulje rasta. Proizlazi
kao pretpostavka, za Evropu 1850, brojka od 266 milijuna, i
zakljuak budui da krivulje oito nisu toliko nagle, ne prihvaa
ih na primjer W. 1;. Wilcox o brojci 211 za 1800; od 173 za 1750,
i za 1650. i 1600, 136 i 100. Neka sc u XVIII. stoljeu i pretjera u
odnosu prema ustaljenim procjenama; jedan dio vika, dodijeljen
u XIX. stoljeu, vraen je prethodniku. (Sve te brojke oito su dane
uz sve rezerve).
Nalazimo se tako pred razumnim godinjim postocima rasta
koji su uvelike prilagoeni nekim istraivanjima: od 1600. do
1650. 6,2%; od 1650. do 1750. 2,4%; od 1750. do 1800. 4%; od
1800. do 1850. 4,6%. Za godinu 1600. nailazimo na brojku K.
Juliusa Bclocha (gotovo 100 milijuna stanovnika za cijelu Evropu).
Ali nedostaje nam bilo kakav ozbiljan pokazatelj da bismo mogli
tim hodom proslijediti u suprotnom smjeru, od 1600. do 1300, za
vrijeme tog neminovnog razdoblja u kojem, kao to znamo, postoji
snaan pad od 1350. do 1450, a zatim iv uspon od 1450. do 1650.
Nedvojbeno moemo, na vlastiti rizik i odgovornost, prih
vatiti to olako razmiljanje Paula Momberta. Najmanje rizina
brojka za 1600, ona od 100 milijuna Evropljana, vrh je dugog
36
Teina broja
uspona u kojem sc moemo kolebati izmeu tri krivulje, jedne od

6,2%, kao to ukazuje rast od 1600. do 1650, druge od 2,4%, od
1650. do 1750, i posljednje od 4%, od 1750. do 1800. Logino
bismo se usmjerili ka ovom posljednjem postotku vodei rauna
o nasluenoj, ali neutvrenoj ivosti rasta izmeu 1451. i 1600.
Rezultat: 1450. Evropa bi trebala brojati priblino 55 milijuna
stanovnika. Dakle ako sa svim povjesniarima prihvatimo da je
stanovnitvo kontinenta od 1300-1350. izgubilo bar petinu cjelo
kupnog broja s crnom kugom i njezinim pratiljama, brojka bi se
mogla utvrditi na 69 milijuna. Ne mislim da je ta brojka nevjerojat
na. Pustoenja i bijeda evropskog istoka, iznenaujui broj sela
koja e nestati u cijeloj Evropi za vrijeme krize od 1350-1450, sve
to uvjerava u mogunost te visoke razine, u blizinu razumne
procjene Juliusa Bclocha (66 milijuna).
Neki povjesniari vide u ivom zamahu u XVI. stoljeu ob
navljanje nakon prethodnih padova30. Da smo zadrali nae
brojke, one bi najprije bile izjednaene, a zatim prekoraene. Sve
je to oito veoma sporno.
Nekadanja nedovoljna
tumaenja
Preostaje jo u poetku naznaen problem: opi porast stanov

nitva svijeta, u svakom sluaju Kine, tako je izrazit i nedvojben da
primorava na preispitivanje nekadanjih tumaenja. Neka za njima
ale oni povjesniari koji demografski rast Zapada uporno tumae
opadanjem smrtnosti u gradovima (koja, uostalom, ostaje veoma
visoka)39, porastom higijene i napretkom medicine, povlaenjem
boginja, brojnim dovoenjem pitke vode, padom smrtnosti djece
i pomicanjem prosjene dobi enidbe, to su sve argumenti veoma
velike teine.
Ali morali bismo, na jedan ili drugi nain, drugdje, a ne samo
na Zapadu pronai istovjetna tumaenja, ili istu teinu. U Kini, u
kojoj su brakovi uvijek bili rani i plodni, ne bismo mogli primije
titi sputanje prosjene dobi enidbe, niti porast postotka natali
teta. to se tie higijene gradova, 1793. Peking broji, prema
kazivanju nekog engleskog putnika, 3 milijuna itelja40, a oito,
manje se iri od Londona koji ni izdaleka ne dosee tu fantastinu
37
brojku. U niskim kuama, gomilanje porodica je upravo nev

jerojatno. Higijene tu ne moe biti.
Kako moemo, ne izlazei iz Evrope, objasniti nagli rast
stanovnitva u Rusiji (od 1722. do 1795- ono se udvostruuje: od
14 do 19 milijuna), dok nedostaju lijenici i kirurzi41, a u grado
vima nema nikakve higijene?
A ako izaemo izvan Evrope, kako u XVIII. stoljeu objasniti
porast stanovnitva, bilo anglo-saskog, bilo panjolsko-portugal-
skog, u Americi u kojoj nema ni lijenika, ni osobito zamjetljive
higijene, a osobito u Rio de Janciru, od 1763. prijestolnici Brazila,
koju redovito posjeuje uta groznica ili gdje boginje, kao i u
itavoj Latinskoj Americi, pustoe u endemskom stanju, razarajui
oboljele sve do kosti42. Ukratko, svako bi stanovnitvo moglo
imati svoj nain rasta. Ali zato se svi ti porasti odvijaju u istom, ili
gotovo istom trenutku?
Nedvojbeno je bilo posvuda, a osobito nakon ope eko
nomske obnove u XVIII. stoljeu ali ve i mnogo ranije
umnoavanja prostora to su se nudili ljudima. Sve zemlje svijeta
tada su se same kolonizirale, naseljavajui svoje puste ili napola
puste zemlje. Evropa je izvukla dobit iz suvika ivotnog prostora
i hrane zahvaljujui prckomorju, kao i evropskom istoku koji izlazi
iz svojega barbarstva, kako je govorio opat Mably; kako u junoj
Rusiji, tako, na primjer, i u umovitoj i jo movarnijoj i ne-
humanijoj Madarskoj, ondje gdje se tako dugo odrala borbena
granica Turskog Carstva, sada potisnuta daleko prema jugu. Vri
jedi to i za Ameriku, a da i nemamo potrebe na tome inzistirati. Ali
takoer i za Indiju, gdje je zapoela kolonizacija crne zemlje
regura u blizini Dombaya43.Jo vie i za Kinu, tako zauzetu u XVII.
stoljeu ispunjavanjem praznina i pustinja, kod sebe i pokraj sebe.
Ma kako paradoksalno izgledalo, pisao je Ren Grousset, ako
bi trebalo usporediti povijest Kine s nekom drugom velikom
ljudskom zajednicom, valjalo bi pomiljati na povijest Kanade ili
Sjedinjenih Drava. U oba sluaja, rije je bitno, i izvan politikih
promjena, o osvajanju golemih netaknutih teritorija koja je ostva
rio narod teaka to jc pred sobom nalazio samo bijedna polu-
nomadska iteljstva.44 Ta se ekspanzija nastavlja, ili, bolje,
ponavlja u XVIII. stoljeu.
Ipak, ako u cijelom svijetu postoji opa, obnovljena ekspan
zija, to je stoga to je porastao broj ljudi. Vie nego o uzroku, rije
je o posljedici. Doista, uvijek je bilo prostora na dohvat ruke to
ga je trebalo osvojiti, svaki put kad bi ga ljudi poeljeli, ili kad im
38
Teina broja
je bilo potrebno. I danas, u ipak konanom svijetu, kao to tvrdi

Paul Valry jezikom posuenim od matematike, i u kojem, primje
uje jedan razboriti ekonomist, ovjek vie nema na raspolaganju
niti jednu drugu dolinu Mississippia, niti drugi teritorij Argen
tine45, prazan prostor jo uvijek postoji; valja jo zahvatiti ek
vatorijalne ume, stepe, ak i arktika podruja i prave pustinje,
za koje moderne tehnike mogu prirediti mnoga iznenaenja.46
U biti, problem nije u tome. Pravo pitanje ostaje ovo: zato je,
u istom trenutku, geografska konjuktura u igri, dok je ponuda
prostora zapravo bila trajna? Sinkronizam stvara problem. Meu
narodna ekonomija, djelotvorna, ali jo slaba, ne moe se jedina
smatrati odgovornom za jedan tako opi i tako moan pokret.
Koliko je i uzrok, toliko je i posljedica.
Ritmovi klime
U tom, vie ili manje savrenom jednoglasju, moemo zamisliti
samo jedan opi odgovor. Danas on vie nee izazivati podsmijeh
znanstvenika: promjene klime. Neprekidna kolebanja, bilo tempe
rature, bilo tlaka, bilo kiovitosti, proizlaze iz posljednjih saetih
intenzivnih istraivanja povjesniara i meteorologa. Te promjene
djeluju na drvee, tokove voda, ledenjake, razine mora, rast rie i
ita, maslina kao i loze, na ivotinje kao i na ljude.
Izmeu XV. i XVIII. stoljea, svijet je tek jedno golemo se
ljatvo, pri emu 80 do 90% ljudi ivi od zemlje, i to jedino od nje.
Ritam, kvaliteta, nedovoljna berba, upravljaju itavim materijalnim
ivotom. Iz njih proizlaze nagli udari, poput ugriza, u bjelici
drvea, kao i u ljudskom tijelu. Neke od tih promjena otkrivaju se
posvuda u isto vrijeme, iako se jo samo tumae pretpostavkama
koje se odbacuju, kao juer ona o promjenama brzineje t streama.
U XIV. stoljeu zbilo se ope hlaenje sjeverne polutke, napre
dovanje ledenjaka, santi, pootrenje zima. Vikinki put prema
Americi prekinuli su opasni ledenjaci: Nadoao je led (...) i nitko
ne moe ploviti starim putem, a da se ne izloi pogibelji, pie
polovicom XIV. stoljea neki norveki sveenik. Ta klimatska dra
ma, vjerojatno je dokinula normanske kolonije na Grenlandu;
tijela posljednjih preivjelih, pronaena u zaleenom tlu, pate
tian su dokaz47.
Jednako je tako i doba Luja XIV malo ledeno doba, prema
izrazu D. J. Schovea49; bio je to dakle jedan dirigent koji vlada
39
Zaleene rijeke ijezerajasan supokazatelj klimatskih nedaa. Godi

ne 1814. (kao i 1683), Temza, zaleena odLondon Bridgea do Black
Friar Bridgea, pretvorila se u veliko sajminopodruje. (FotoSnark)
drugaije od Kralja Sunca i ija se volja oituje u itorodnoj Evropi,

kao i u Aziji riinih polja ili stepa, u maslinicima Provanse, kao i u
skandinavskim zemljama u kojima se tako kasno tope snijeg i led,
a jesen, u urbi da se to prije vrati, ne daje itu vremena da sazrije:
dogodilo se to stranih godina oko 1690, najhladnijih nakon
sedam stoljea49 I u Kini, polovicom XVII. stoljea mnoe se
prirodne nedae: zlosretne sue, kie skakavaca a u unutranjim
pokrajinama, kao u Francuskoj Luja XIII, uestale su pobune
seljaka. Sve to pridaje kolebanjima materijalnog ivota dodatno
znaenje i moda objanjava njihovu simultanost. Ta mogunost
fizike cjelovitosti svijeta i uopavanja odreene bioloke povijesti
ljudskih dimenzija, vjerojatno je svijetu pridala prvo jedinstvo,
mnogo prije velikih otkria, prije industrijske revolucije i uzajam
nih ekonomskih proimanja.
Ukoliko ovo klimatsko objanjenje sadri, kao to ja mislim,
samo dio istine, uvajmo se da ga prekomjerno ne pojednos
40
Teina broja
tavimo. Svaka klima, veoma je sloen sistem, i njezino djelovanje

na ivot biljaka, ivotinja i ljudi moe se ostvariti samo krivudavim
putovima, razliitim prema mjestima, kulturama i godinjim dobi
ma. U umjerenoj zapadnoj Evropi, postoji tako negativna ko
relacija izmeu koliine kie koja pada izmeu 10. lipnja i 20.
srpnja i pozitivna korelacija izmeu postotka sunanih dana u
razdobl|u izmeu 20. oujka i 10. svibnja i broja zrna (u klasu)
ita50. elimo li ozbiljne posljedice povezati s klimatskim pogor
anjem, ono se mora pokazati i u nastanjenijim i neko za pre
hranu zapadne Evrope najvanijim zemljama te umjerene zone.51
To je suta oitost. Primjeri izravnih utjecaja klime na urod koje
su istakli povjesniari, odvie esto ukljuuju marginalna pod
ruja i kulture, kao ito u vedskoj. U sadanjem stanju jo podrob
nog istraivanja, nemogue je uopavati. Ali ne predviajmo suvie
budue odgovore. Neka nam je na pameti priroena krhkost
ovjeka pred golemim snagama prirode. Blagonaklon ili ne, ka
lendar je gospodar ljudi. Logino, povjesniari ekonomije Starog
poretka vide u njemu ritmiki slijed dobrih, loijih ili loih etvi.
Ti ponavljani udarci pokreu goleme fluktuacije cijena o kojima
ovise mnoge stvari. I tko nee pomisliti da je ta postojana temeljna
glazba djelomino ovisila o promjenljivoj povijesti klime? Poznata
nam je jo danas kljuna vanost monsuna: svako zakanjenje
nanosi u Indiji nepopravljive tete. Ponovi li se takva pojava dvije
ili tri godine uzastopce, glad je tu. ovjek se jo nije oslobodio tih
stranih stega. Ali ne zaboravimo pustoenja sue u Francuskoj i
u zapadnoj Evropi 1976. ili neuobiajenu promjenu vjetrova 1964.
i 1965. u Sjedinjenim Dravama, koja je istono od Stjenovitih
planina prouzrokovala katastrofalnu suu52.
Moemo se smijati mislei da to klimatsko objanjenje ili to
upletanje neba nije zbunjivalo nekadanje ljude. Oni su suvie bili
u iskuenju da s pomou zvijezda objasne tijek svih zemaljskih
stvari, pojedinane ili kolektivne sudbine, bolesti... Matematiar, a
ponekad i okultist, Oronce Fine, postavljao je u ime astrologije
1551. godine ovakve dijagnoze: Ako se Sunce, Venera i Mjesec
nadu u znaku Blizanaca, pisci malo zarauju te godine, a sluge se
bune protiv svojih gospodara. Ali bit e obilja ita na zemlji i
nedovoljno sigurnih puteva za brojne lupee.53
41
LJESTVICA PODATAKA
Sadanje stanovnitvo svijeta (poznato do otprilike 10%), iznosi

danas, 1979, oko 4 milijarde ljudi. Obratimo li se priblinim
brojkama koje smo iznijeli, ta masa predstavlja, ako se postavimo
u 1300. ili 1800, od 5 do 12 puta vie ljudi od toga dalekog
ovjeanstva.5*1 Ti koeficijenti od 1 do 12, od 1 do 5, i njihove
prosjene vrijednosti, nisu zlatne brojke koje e sve objasniti.
Utoliko vie to ukljuuju realitete koji nisu uvijek iste prirode:
dananje ovjeanstvo nije zapravo, ak niti s biolokog gledita,
12 puta uveano stanovnitvo 1300. ili 1350. Pa ipak, usporedba
sirovih brojki, otvara neke perspektive.
Gradovi, vojske, flote

Na naim retrospektivnim putovanjima, mi povjesniari susre
emo prije XIX. stoljea, prema naim mjerilima, samo male
gradove, kao i male vojske; i jedni i drugi, stanu na dlan ruke.
Koln, najvei grad Njemake55 u XV. stoljeu, na voritu
dviju prometnica Rajne, uzvodne i nizvodne, kao i velikih kop
nenih puteva, broji tek 20.000 itelja u razdoblju u kojem se
ruralna i urbana populacija nalaze u omjeru 10 prema 1, i gdje je
urbani napon ve toliko jasan da se moe ukazati pred naim
oima. Prihvatimo da je skupina od 20.000 itelja znatna kon
centracija ljudi, snaga, talenata, usta koja treba nahraniti, to iznosi
vie, ako se zadre sve proporcije, nego aglomeracija od 100.000
do 200.000 osoba danas. Zamislite to je mogla znaiti originalna
i iva kultura u Kolnu XV. stoljea. Isto tako, govorei o Istanbulu
XVI. stoljea, kojem treba pripisati barem 400.000 itelja, a nesum
njivo i 700.00056, moemo s pravom rei da je to urbano udovite
koje se u svemu moe usporediti s velikim dananjim aglome
racijama. Da bi preivio, potrebna su mu sva stada ovaca to su na
raspolaganju na Balkanu, ria, grah, itarice iz Egipta; ito i drvo s
Crnog mora; goveda, deve, konji iz Male Azije, i da bi se obnovila
populacija, svi raspoloivi mukarci Carstva, a k tome i robovi koje
su tatarski napadi doveli iz Rusije, a tursko brodovlje s obala
42
Teina broja
4 BITKA KOD PAVIC

1. Mirabello. 2. asa dei lcvricri. 3
Zid od opeka oko parka. 4. Opkop
Francuza. 5 Mosl San Anionio sruen
na poetku opsade. <S. Drveni most koji
je za vrijeme bitke poruio vojvoda od
AJenôna (Prema R. Thom.)
Sredozemlja. Sve to, prodavalo se na m onumentalnoj trnici ezis-

tana u srcu goleme prijestolnice.
Napomenimo da su vojske plaenika to su se poetkom XVI.
stoljea borile za Italiju, veoma male, od 10.000 do 20.000 ljudi, s
10 ili 20 topova. Ti carski vojnici sa svojim sjajnim vodama, jednim
Pescaireom, jednim de Bourbonom, jednim de Lannoyem, jednim
Philibertom de Chalon, koji u naim kolskim udbenicima hame
tice poraavaju one druge vojske plaenika kojima zapovijedaju
jedan Franjo I, jedan Bonnivet ili jedan Lautrec, broje, u biti,
10.000 ljudi starih eta iz redova njemakih Landsknechta i pa
njolskih pukara, 10.000 elitnih ljudi, ali koji se troe isto onako
brzo, kao kasnije napoleonska vojska izmeu bulonjskog tabora i
panjolskog rata (1803-1808). Oni ispunjaju scenu, od La ico-
quea (1522) do Lautrecova neuspjeha u Napulju (1528); Pavia im
je bila vrhunac (1525)57. Tih 10.000 okretnih, nasilnih, neum o
ljivih ljudi (to su tuni junaci postoenja Rima), vie znae nego
50.000 ili 100.000 ljudi danas. Da li su mogli biti brojniji u ta davna
vremena, kad se nisu mogli pokretati, niti opskrbljivati, osim u
bogatim zemljama? Pobjeda kod Pavie, uspjeh je pukara, i jo vie,
praznih trbuha. Vojska Franje 1 i odvie je dobro hranjena u
zaklonima koji je brane od neprijateljskog topa, izmeu zidova
Pavie koju opsjeda i vojvodskog parka namijenjenog lovu i okru
ni
enog zidinama (na skuenom prostoru), gdje e se 24. veljae

1525. iznenada odigrati bitka.
Isto tako, strana i odluna bitka kod Long Marston Moora (2.
srpnja 1644), prvi poraz kraljevske vojske u drami engleskog
graanskog rata, ukljuila je tek ograniene snage: 15.000 rojalis*
ta, 27.000 parlamentaraca. Cijela vojska Parlamenta mogla bi se
smjestiti na parobrode Queen Maty i Queen Elisabeth, primjeuje
Peter Laslctt, zakljuujui da je malena masa ljudskih zajednica
(...) injenica koja obiljeava taj svijet kojeg smo izgubili58.
Nakon to smo to izrekli, neki smioni pothvati dobivaju na
vrijednosti iznad brojki koje bi im od samog poetka mogle uma
njiti znaenje. Ponovljeni smjeli pothvati, poput onih panjolske
uprave koja je mogla, polazei od velikih upravljakih kolod
vora, Seville, Cidiza (kasnije Lisabona), Malage, Barcelone, pok
retati galije, flote i tercios morima i zemljama Evrope; pothvat
poput onog kod Lepanta (7. listopada 1571), gdje su se sukobili
islam i kranstvo, ukupno 100.000 ljudi najmanje, na dvije ne
prijateljske flote, obuhvaene u cijelosti, to na lakim galijama, to
na tekim oblim brodovima koji su ih pratili59. Sto tisua ljudi!
Zamislimo flotu koja bi danas nosila 500.000 ili milijun! Kad je
pedesetak godina kasnije, oko 1630, Wallenstein uspio sakupiti
100.000 vojnika pod svojim zapovjednitvom60, bio je to jo vei
pothvat koji je zahtijevao izuzetnu organizaciju slubi snabdijeva
nja, pravi rekord. Villarsova vojska koja e pobijediti u Denainu
(1712) broji 70.000 ljudi61, ali to je vojska oaja i posljednje anse.
Kasnije je, kao 1744, prema rijeima Dupr dAulnaya, ratnog
izaslanika, brojka od 100.000 vojnika postala normalnom, barem
kao teoretski primjer. Svakog etvrtog dana, objanjava on, valjat
e za taj broj ljudi predvidjeti 120.000 obroka dnevno (jer ima i
dvostrukih obroka), dakle podjelu 480.000 obroka; po 800 po
kolima i ne bi trebalo, zakljuuje on, vie od 600 kola i 2.400
konja, upregnutih po etiri62. Sve to postalo je jednostavno,
postoje ak i pokretne eljezne pei za peenje vojnikog kruha.
Ali poetkom XVII. stoljea, jedna je rasprava o topnitvu, razlaui
razliite potrebe vojske snabdjevene topovima, izabrala broj od
20.000. Ljudi63.
Ovi primjeri potkrepljuju dokaze koji se mogu ponavljati u
povodu bezbroj sluajeva. Porast gubitaka u panjolskoj, uzro
kovanih izgonom Maura (16091614) (300.000 bia prema prili
no sigurnim proraunima)64; u Francuskoj, ponitenjem Nantes-
kog edikta65; u Africi, trgovinom robljem za Novi svijet66; u pa-
44
Teina broja
njolskoj opet, naseljavanjem tog Novog svijeta bijelcima (u XVI.

stoljeu tisuu odlazaka godinje, 100.000 ukupno). Relativna
prosjenost svih tih brojki namee problem cjeline.
Razlog je tome to Evropa, zbog svoje politike zatvorenosti,
nepostojanja fleksibilnosti ekonomije, nije kadra da se oslobodi
veeg broja ljudi. Bez Afrike, ona ne bi mogla ostvariti vrijednost
Novog svijeta, zbog tisuu razloga, nadasve klime, ali i stoga to
nije mogla iz svoje radne snage izvui vie elemenata. Suvremenici
nedvojbeno pretjeruju, ali scviljski ivot ipak vjerojatno osjea
posljedice emigracije, tako da Andrea Navagero moe 1526. rei:
Toliko je ljudi otilo za Indiju da je grad (Sevilla) slabo nastanjen,
i gotovo u vlasti ena67.
K. J. Bcloch je nadoao na iste misli, pokuavajui odmjeriti
pravu teinu Evrope XVII. stoljea, podijeljene izmeu tri velike
sile koje se za nju otimaju: Otomansko, panjolsko carstvo, Fran
cuska Luja XIII i Richclicua. Raunajui mase ljudi kojima raspo
lau u Starom svijetu oko 17 milijuna ljudi na svaku on je
doao do zakljuka, da je to bila razina iznad koje se moglo teiti
ulozi velike sile68. Mi smo danas daleko od toga...
Francuska,
prerano prenaseljena
Mnoge bi druge usporedbe mogle sugerirati isto tako vana tuma
enja. Pretpostavimo da je stanovnitvo svijeta oko 1600. iznosilo
osminu dananjega, da stanovnitvo Francuske (proraunato u
svojem dananjem politikom prostoru) iznosi 20 milijuna, to je
vjerojatno, ako ne i sigurno. Engleska broji najvie 5 Da je i jedna
i druga zemlja rasla prema prosjenom svjetskom ritmu, Engleska
bi danas morala brojiti 40 milijuna stanovnika, a Francuska 160.
Za Francusku (ili Italiju i Njemaku XVI. stoljea) moemo rei da
su to vjerojatno ve prenaseljene zemlje, da je Francuska, zbog
svojih tadanjih mogunosti, preoptereena ljudima, prosjacima,
beskorisnim ustima, nepoeljnima. Brantome ve kae da je puna
poput jajeta. Iseljavanja, zbog nepostojanja politike nametnute
odozgo, organiziraju se kako mogu, bilo kako bilo, tako u XVI. i
XVII. stoljeu prema panjolskoj, s odreenom irinom, kao i
kasnije prema otocima Amerike, ili u sluaju vjerskih progona,
prilikom onog dugog krvarenja Francuske koje zapoinje 1540.
45
5. PODRUJA PRENASELJENOSTI I PODRUJA ISELJAVANJA U

FRANCUSKOJ 1745.
Karta F. de Dainvillea, u: Population, 1952, nl. Vidi kom entar, infra, III, str.
404-5.
s prvim sistematskim progonima (protiv protestanata) i okonava

se tek 1752-1753, s posljednjim emigracijskim pokretom koji je
uslijedio nakon krvavih represija u Languedocu71.
Povijesno istraivanje pokazuje jo juer nepoznatu irinu
francuskog iseljavanja prem a iberskim eljama72. Ona je dokazana
statistikim podacima kao i biljekama putnika73. 1654. kardinal
Retza iznenaen je to uje da svi govore njegov jezik u Saragosi,
gdje ima beskonano mnogo francuskih obrtnika74. Deset godina
kasnije, Antoine de Brunei se udi velikom broju gavachosa (to
je pogrdni nadimak za Francuze) koji se nalaze u Madridu, njih
oko 40.000, kao to procjenjuje, i koji se preruavaju u panjolce
i izdaju za Valonce, Komteane, Lorenjane, prikrivajui da su
Francuzi, izbjegavajui time da budu premlaeni75.
Oni panjolsku prijestolnicu opskrbljuju svojim obrtnicima,
svojim ljudima za teke poslove, svojim preprodavaima, pri
vuenim visokim zaradama i unaprijed proraunatim dobicima.
46
Teina broja
Sluaj je to osobito sa zidarima i graditeljima. Ali postoji takoer

i opsada sela: bez seljaka koji su doli iz Francuske, panjolske bi
zemlje esto ostale neobraene. Te pojedinosti ukazuju na obim
no, trajno, drutveno izmijeano iseljavanje. To je oit znak fran
cuske prenaseljenosti. Jean Herauld, gospodar Gourvillea, kae u
svojim Memoarima16 da u panjolskoj (1669) ima 200.000 Fran
cuza, to je golema brojka, ali ne i nevjerojatna.
U zemlji, stoljeima izloenoj tom nasrtaju broja, javlja se u
XVIII. stoljeu svojevoljno ograniavanje raanja, pa ak su i sami
muevi bdjeli nad svojim zanosom, kao to je pisao Sbastien
Mercier (1771), kako bi otklonili dijete iz kue77. Nakon 1789, u
toku kljunih godina revolucije, naglaeni pad postotka nataliteta
jasno otkriva rasprostranjenost kontracepcijske prakse78. Ne treba
li tu reakciju, u Francuskoj raniju nego drugdje, u toj dugoj
prolosti zamijeniti s oitom prenapuenou?
Gustoa naseljenosti
i razine civilizacije
Budui da povrina kopna iznosi 150 milijuna km2, sadanja
prosjena gustoa svijeta s 4 milijarde bia iznosi 26, 7 stanovnika
po km2. Isti bi proraun, izmeu 1300. i 1800. dao najniu brojku
od 2, 3 stanovnika po km2, a najviu od 6, 6. Pretpostavimo da
zatim proraunamo dananju povrinu (1979) najnaseljenijih
podruja (200 i vie stanovnika po km2) dobili bismo bitnu povr
inu dananjih gustih civilizacija raun se esto ponavljao i
mijenjao 11 milijuna stanovnika po km2. Na toj je uskoj traci
koncentrirano 70% ivih bia (gotovo tri milijarde ljudi). Saint-
-Exupry je to rekao na svoj nain: svijet izvora i kua samo je
uska traka na povrini kugle zemaljske; prva greka, jer njegov se
avion izgubio usred paragvajske dungle; druga greka, sputao
se na saharski pijesak...79. Zadrimo se na tim slikama, na asi
metriji, na besmislenosti naseljenog svijeta, oekoumene. ovjek
ostavlja svijet praznim za devet desetina, esto silom, takoer iz
nemara, kao i stoga to je povijest, taj neprekinuti lanac napora,
drukije odluila. Ljudi se nisu rasprostrli po zemlji poput mrlje
ulja, ve su se isprva skupili poput koralja, pie Vidal de la
Blanche, to jest, gomilajui se uzastopnim slojevima na nekim
tokama okupljanja ljudi80. Mogli bismo u prvi mah zakljuiti, jer
47
6. CIVILIZACIJE KULTURE I PRIMITIVNI NARODI OKO 1500.

1. Tasm ani. -2 . K ongoanski Pigmejci. - 3 . V ede (C eylon). -4 . Andaman!. -5- Sakaji i Sem anzi. -6 ,
K u b o i.-7 . Punani (B o rn e o ), - 8 . Filipinski N egritosi. -9 . C iboney (A ntili).- 1 0 . G fr-B otocudos. - 1 1 .
Indijanci G ra n C h aca,~ 1 2 . BuSmnni. -1 3 , A u stralijan ci.-1 4 . Veliki kan jo n (Sjedinjene D rave), -1 5 .
D onja Kalifornija. - 1 6 , T eksas i M eksiko. -1 7 . Patagonija. -1 8 . Indijanci ju n ih o bala ilea. -19-
Atabaski i A lgoquini (sjev er K anade). - 2 0 . Y ukaghiri. -2 1 . Eskimi ce n tra i istoka. -2 3 - Kamadali,
Koriaki, uki. - 2 4 . Ainosi, G hiliaki, G o Id i.-2 5 - Indijanci sjeverozapadne o bale (S jedinjene Drave
i K anada). - 26 . K olum bijska visoravan. - 2 7 . C entralna Kalifornija. -2 8 . Uzgajivai sobova. -2 9 .
K anaisko o toje. -3 0 . Nom adi Snhnrc. - 3 1 . Nomadi Arabije, - 3 2 , Pastiri bliskoistonih planina. -33-
Pastiri Pam ira i H indukua. -3 4 . Kaznk-Kirgiz. -3 5 - Mongoli. - 3 6 . T ibetanski pastiri. -3 7 . Tibetanski
starosjedioci. -3 8 . Z apadni S udanci. -3 9 . Istoni Sudanci. - 4 0 . Som alci i G ale sjeveroistone Afrike.
48
Teina broja
41. N ilotska p le m e n a . - 4 2 . Stoari isto n e Afrike, - 4 3 . Z apadni B antui. 44. H o te n to ti. 45.
M elanezijski P a p u a n c i.- 4 6 .M ik r o n e a n i.- 4 7 . P o line ani.- 4 8 . Ameriki Indijanci (isto k S jed in jen ih
Drava). -4 9 - Ameriki Indijanci (zapad S je d in je n ih Drava). -5 0 . Brazilski Indijanci. - 5 1 . ileanski
Indijanci. - 5 2 . K o n g o an sk i n a ro d i. - 5 3 . N arodi istonoafrikih jezera. -5 4 . O b ale G vineje. -5 5 .
Plem en a A&sama i B irm an ije. - 5 6 . P lem en a g o rn jih zem alja In d o n ezije. - 5 7 . N arodi g o rn jih zem alja
In d o k in e i ju g o z a p a d n e Kine, - 5 8 . P lan in sk a i um ska p lem en a c e n tra ln e Indije. - 5 9 , M adagaskarci,
-6 0 . Karibi. 61. M eksikanci, M aje. - 6 2 . P eru an ci i Andi. -6 3 . Finci, -6 4 . Kavkasci - 6 5 . A besinci.
-6 6 . M uslim ani sta ro sje d io c i. - 6 7 . Ju g o z a p a d n a Evropa. -6 8 . Isto n o Sredozem lje. - 69 . Isto n a
Evropa. - 7 0 . S jev ero zap ad n a Evropa. - 7 1 . Indija (k a n a n e razdvaja m u slim an e i h in d u s e ). - 7 2 .
D onje zem lje azijskog ju g o isto k a . -7 3 - D o n je zem lje Ind o n ezije. - 7 4 . K inezi. -7 5 . K o rejanci. -7 6 .
Japan ci. (P rem a G. W. H ew esu)
49
Selo u ekoj, izmeu oranica, ume i tri ribnjaka, na putu prema

Pragu: svega desetak kua oko 1675 To je gotovo ista dimenzija
ostalih sela u istoj seriji karata. (Centralni arhiv karata, Orlik, A 14.
(Otisak Arhiva)
gustoa jc neko bila toliko slaba, da izmeu 1400. i 1800. nigdje

nema uistinu gustog ljudstva koje bi tvorilo civilizacije. Istodobno,
ista podjela, ista asimetrija dijeli svijet na teka i uska, i prostrana
i prazna, ljudski laka podruja. I tu brojke treba svesti na njihove
razmjere.
Poznajemo tako, oko 1500, uoi utjecaja evropskog osvajanja
na Ameriku, gotovo toan raspored civilizacija i primitivnih kul
tura u itavom svijetu. Dokumenti tadanje epohe, kasnija kaziva
nja, jueranja i dananja etnografska istraivanja, daju nam
valjanu kartu, jer kulturne granice, kao to znamo, prilino se
slabo mijenjaju tijekom stoljea. ovjek najradije ivi u okviru
svojih vlastitih iskustava, generacijama zahvaen u klopku svojih
nekadanjih uspjeha. ovjek, to znai skupina kojoj pripada: poje
50
Teina broja
dinci jc naputaju, drugi sc u nju uklapaju, ali skupina ostaje

vezana uz jedan odreeni prostor, uz blisko poznato podruje.
Ona je tu pustila korijenje.
Karta koju je za svijet oko 1500. izradio etnograf Gordon W.
Hewes01 i koju reproduciramo, rjeita jc sama po sebi. Ona
razlikuje 76 civilizacija i kultura, ili 76 malih odjeljaka razliitih
oblika i povrina koji su rasporeeni na 150 milijuna km2 kopna.
Budui da je ta karta veoma vana i budui da emo joj se morati
esto obraati, pogledajmo je paljivo ve u samom poetku. Tih
76 komadiapuzzlea zacrtavaju podjelu od odjeljka 1, Tasmanije,
sve do 76, posljednjeg, Japana. Podjela sc bez potekoa oitava
odozdo prema gore: 1) od broja 1 do 27, razvrstani su primitivni
narodi, sakupljai, ribari; 2) od broja 28 do 44, nomadi i stoari;
3) od 45 do 63, narodi jo nerazvijene poljoprivrede, prije svega,
seljaci s motikom, koji su udno rasporeeni, poput neprekinuta
pojasa oko svijeta; napokon, 4) od 64 do 76, civilizacije, relativno
guste naseljenosti, koje posjeduju brojna sredstva i prednosti:
domae ivotinje, plugove, kola, a nadasve gradove... Nije potreb
no naglaavati, da su upravo tih 13 posljednjih odjeljaka one
razvijene zemlje, svemir teak od ljudi.
Podjela na ta mjesta pri vrhu sporna je zbog jedne ili dvije
toke. Da li jc, s punim pravom, trebalo na tu visinu postaviti
brojeve 61 i 62, to jest, azteku ili meksiku civilizaciju, civilizaciju
Inka ili Peruanaca? Da, svakako, ako se radi o njihovoj kvaliteti, o
njihovu sjaju, o njihovoj umjetnosti, o njihovim originalnim shva
anjima; da, ako je rije o udima raunanja drevnih Maja; da,
opet, ako se pomilja na njihovu dugovjenost: one su nadivjele
strahovit ok to ga jc donijelo osvajanje bijelaca. Naprotiv, ne, ako
uzmemo u obzir da sc slue iskljuivo motikom, drvenim ralom,
da ne poznaju (osim lame, alpakc, vikunjc) nijedne velike domae
ivotinje; da ne poznaju kota, svod, kola, preradu eljeza, koja je
ve stoljeima, ako ne i tisuljeima, bila poznata skromnim kul
turama Afrike. Ne, ukratko, prema naim kriterijima materijalnog
ivota. Ista neodlunost i ista suzdranost u pogledu odjeljka 63.
to jest finske skupine koju tek poinje doticati zraenje susjednih
civilizacija.
Ali nakon to prevladamo tu diskusiju, 13 preostalih civili
zacija, na svjetskoj razini, oblikuju dugu i usku traku cjelokupne
gustoe Starog svijeta, bilo usku zemlju izvora, oranica, guste
naseljenosti, prostora koje ovjek dri onoliko vrsto koliko ih
tada moe drati. Uostalom, budui da smo postrance ostavili
51
netipian ameriki sluaj, recimo da se ondje gdje se civilizirani

ovjek nalazi 1500. on tu nalazio ve i 1400, da e se tu nalaziti i
1800, kao i danas. Popis je lako nainiti: Japan, Koreja, Kina,
Indonezija, Indija, islamske zemlje, etiri razliite Evrope (medite
ranska latintina, najbogatija; grka, najnesretnija, koju je pre
plavilo tursko osvojenjc; nordijska, najivlja; rusko-Iaponska,
najizmuenija). Valja tome dodati dvije zanimljivosti: pod brojem
64, snane kavkaske civilizacije; ; pod brojem 65, neiskorjenjivu
civilizaciju abesinskih teaka...
Pred nama je time moda 10 milijuna km2, teritorij gotovo
dvadeset puta vei od dananje Francuske, osovina velike gustoe,
u najveoj mjeri individualizirana, prepoznatljiva, m utatis m u
tandis u dananjoj geografiji svijeta (gdje, ponovimo, n a l i miliju
na km2 ivi 70% ljudi). Prihvatimo Ii tu dananju proporciju
ljudske mase civilizacija u odnosu prema cjelini ljudi (70% od
sveukupnog), kilometarska gustoa tih povlatenih podruja kre
tala bi se, od 1300. do 1800, prema naim krajnjim proraunima,
od 24,5 ( minimum), do 63,6 (maksimum)82. Godine 1600, ako se
zaustavimo na stajalitu na kojem je zastao K. J. Deloch, na bi
prosjek bio negdje izmeu 28 i 35. Pretpostavimo jo jednu vanu
granicu: ako u Evropi njena mo zahtijeva tada barem 17 milijuna
ljudi, razina na kojoj se u svijetu potvruje prenapuenost, lakat
do lakta, iznad koje ivi i cvate civilizacija, iznosi tridesetak ljudi
po km2.
Ostanemo li jo u 1600, naseljena Italija broji 44 stanovnika
po km2, Nizozemska 41; Francuska 34; Njemaka 28; Iberski
poluotok 17; Poljska i Pruska 14; vedska, Norveka i Finska oko
1,5 (kao zatoenice srednjeg vijeka koji jo uvijek traje, one su na
samom rubu Evrope i sudjeluju u njenom ivotu samo u uskim
dijelovima svojega podruja83). to se tie Kine, Kine 17 provincija
(18. Kan-Sou pripada tada kineskom Turkcstanu), gustoa joj je
jedva tek neto via od 20 (1578)84.
Ali te razine, za nas toliko niske, ve ukazuju na oite pre
napuenosti. U poetku XVI. stoljea, Wurtemberg, najnaseljenije
podruje Njemake (44 stanovnika po km2)85, jest izrazito pod
ruje novaenja Landsknechta ; Francuska, iroko podruje ise
ljavanja, je na razini 34, a panjolska na samo 17. Dotle Italija i
Nizozemska, ve bogate i industrijalizirane, podnose tei teret
ljudi koje kod sebe zadravaju. Jer, prenaseljenost je funkcija
istodobno broja ljudi i sredstava kojima raspolau.
52
Teina broja
A. P. Usher razlikuje u historijskoj demografiji tri razine

naseljenosti. Na dnu ljestvice je naseljenost pionirskog podruja
(on kae, mislei na Sjedinjene Drave graninog), ili poetna
naseljenost neobraenog, ili tek jedva obraenog podruja. Nase
ljenost na drugom stupnju (Kina i Indija prije XVIII. stoljea,
Evropa prije XII. ili XIII. stoljea) iznosi izmeu 15 do 20 stanov
nika po km2. Tome slijedi gusta naseljenost preko 20. Posljednja
je brojka moda suvie skromna. Ali oito je, da navedene gustoe
(44, 40, 34) za Italiju, Nizozemsku i Francusku 1600. ve od
govaraju demografskoj napetosti. Prema proraunu Jeana Fouras-
ticra za Francusku Starog poretka, bilo je potrebno, vodei rauna
o redu kultura, 1, 5 hektara obradive povrine da bi se osigurala
prehrana jednog ovjeka.86 To je gotovo ono to 1709. potvruje
Daniel Defoe: 3 jutra dobre ili 4 prosjene zemlje (1, 2 do 1, 6
ha)87. Svaka demografska napetost ukljuuje, kao to emo vidjeti,
bilo izbore prehrane (osobito izmeu mesa i kruha), bilo trans
formacije poljoprivrede, bilo pribjegavanja iseljavanju.
Ove nas opaske usmjeruju tek na poetak bitnih problema
povijesti naseljavanja. Izmeu ostalog, morali bismo poznavati i
odnos izmeu urbanog i seoskog stanovnitva (budui je taj odnos
bitni pokazatelj drevne povijesti rasta), kao i bolje upoznati oblik
seoskih grupacija prema normama ljudske geografije.
U blizini Petrograda, krajem XVIII. stoljea, nadaleko su
razasuta, veoma daleko jedna od drugih, runa imanja finskih
seljaka; kue njemakih doseljenika se grupiraju; za usporedbu,
ruska sela su znaajne nakupine.88 Sredinja Evropa, na sjeveru
Alpa, poznaje prilino oskudna sela. Imao sam prilike u ekoj
vidjeti brojne karte nekadanjih imanja Rosenberga, a zatim
Schwarzenberga, u blizini austrijske granice, u podruju umjetnih
bara punih arana, tuka i grgea isto tako i u Varavskom arhivu
i bio sam iznenaen krajnjom sitnoom tih mnogobrojnih sela
sredinje Evrope u XVII. i XVIII. stoljeu: veoma esto tek desetak
kua... Daleko smo od sela-gradova Italije ili velikih trgovita
izmeu Rajne, Meuse i Parikog bazena. Nije li ta seoska oskudnost
u tolikim zemljama sredinje i istone Evrope jedan od bitnih
uzroka sudbine seljatva? Nasuprot plemstvu, ono je bilo to vie
razoruano, to mu je vie nedostajala blizina velikih zajednica69.
53
Fernand Braudel /S tr u k tu re svakidanjice
U to nas jo upuuje
karta Gordona W . Hewesa
Najmanje u tri stvari:

1. U veliku stalnost poloaja kultura (prva dostignua) i
civilizacija (druga dostignua ljudi), budui da su ti poloaji
danas bili rekonstruirani jednostavnom regresivnom metodom.
Postojala je postojanost granica. Njihovo je povezivanje dakle
zemljopisna karakteristika, jaka kao Alpe, Golfska struja ili tok
Rajne.
2. Ona pokazuje takoer da je, i prije pobjede Evrope, ovjek
ve upoznao, osvojio cijeli svijet, ve prije mnogo stoljea ili
tisuljea. On se zaustavljao samo pred najveim zaprekama: mor
skim prostranstvima, teko probojnim planinama, umskim masa
ma (Amazonije, Sjeverne Amerike, Sibira), pred golemim
pustinjama. Pa ipak, ako pogledamo izbliza, nema morskog pro
stranstva koje nije veoma rano izazvalo ovjeka i otkrilo mu svoje
tajne (monsuni Indijskog oceana poznati su ve u antikoj Grkoj);
nema planinskog masiva koji ne bi otkrio svoje pristupe i prijelaze;
nema ume u koju se ovjek ne bi upustio, nema pustinje koju ne
bi preao. to se tie nastanjivog i plovnog90 prostora, nema
dvojbe: i najmanja parcela ima (jo prije 1400. ili 1300) svog
vlasnika, svog korisnika. ak i surove pustinje Starog svijeta pod
oznakama 30 do 36, utoite su borbenih naroda, velikih nomada
o kojima emo ponovo govoriti u ovom poglavlju. Ukratko, Svijet,
naa stara postojbina91, otkriven je ve odavna, daleko prije
velikih otkria. I sam popis biljnog bogatstva bio je dan s takvom
tonou jo od samog poetka pisane povijesti, da nijedna
biljka od ope koristi nije bila pridodana popisu onih koje su bile
otprije poznate, toliko je bilo pomno i potpuno istraivanje kojem
su prvotni narodi podvrgli biljni svijet92.
Nee dakle Evropa otkriti Ameriku ili Afriku, niti obeastiti
tajanstvene kontinente. Otkrovitelji afrikog centra u XIX. stoljeu,
toliko hvaljeni do juer, putovali su na leima crnih nosaa, i
njihova velika zabluda, kao uostalom i cijele tadanje Evrope, bila
je u tome to su vjerovali da su otkrili neku vrst Novoga svijeta...
Isto su tako otkrovitelji junoamerikog kontinenta, ak i ban-
deirantespaulistas (poavi iz Sao Paola, osnovanog 1544), i ija
je epopeja udesna, u XVI, XVII. i XVIII. stoljeu, otkrivali samo
stare puteve i rijeke, pirogama koje su koristili Indijanci, dok su
54
Teina broja
7. BRAZILSKE UANDEIRAS (XVI-XV1I. STOLJEE)

Bandeiras su krenule iz grada Sao Paola (S. P. na karii), Paulistas su preli
itavu unutranjost Brazila. (Prema A. d Escragnolle-Taunay)
ih za ruku vodili Mameluci?3, mjeanci Portugalaca i Indijanaca.

Ista pustolovina ostvarila se u prilog Francuza, kad su, zahvaljujui
kanadskim mjeancima Platnenim umama, u XVII. i XVIII.
stoljeu otkrivena Velika jezera na Mississippiu. Evropa je ponovo
otkrila svijet, veoma esto oima, nogama i inteligencijom dru
goga.
Ono u emu je doista uspjela, to je otkrie Atlantika, ovladava
nje njegovim tekim prostranstvima, njegovim strujama, njegovim
vjetrovima. Ta kasna pobjeda otvorila joj je vrata i puteve kroz
sedam mora svijeta. Ona je ve tada stavila u slubu bijelog ovjeka
55
sveope jedinstvo mora. Pobjednika Evropa, to su flote, brodovi

i opet brodovi, brazde na morskim vodama; to su narodi pomo
raca, luka, brodogradilita. Za svojega prvog putovanja na Zapad
(1697), Petar Veliki se ne vara: radit e u Holandiji, na dokovima
Saardama, u blizini Amsterdama.
3. Posljednja opaska: uska podruja guste naseljenosti nisu
uvijek homogena. Osim predjela koji se veoma vrsto dre (zapad
na Evropa, Japan, Koreja, Kina), Indonezija i Indokina, zapravo su
rasuta podruja nastanjenosti. I samu Indiju ne ispunjaju u cijelos
ti njezine pomijeane civilizacije: islamski svijet je niz obala, sahela
na rubovima praznih prostora, pustinja, rijeka, mora, priljubljenih
uz rubove Afrike, na Obali robova (Zanzibar), kao i uz okuku
Nigcra gdje on podie svoja borbena carstva. ak se i Evropa
prema istoku, s onu stranu divljih pokrajina, otvara prema praz
nini.
Knjiga o ljudima
i divljim zvijerima
Postoji uvijek veliko iskuenje da se vide samo civilizacije, da su
one bitne. Izmeu ostalog, one su potroile itave riznice umje
nosti da bi pronale svoje vlastito lice, svoja orua, svoju odjeu,
svoje kue, svoje obiaje, ak i svoje tradicionalne napjeve. Njihovi
nas muzeji oekuju. Svaki od njegovih pretinaca ima stoga svoje
poznate boje. Sve je tu esto neobino: vjetrenjae se u Kini okreu
horizontalno: u Istanbulu, noice kara su konkavno iznutra iz
dubljene, luksuzne liice izraene su iz paprova drva; japanski
nakovanj, kao i kineski, nimalo nije nalik naemu; brodovi Crve
nog mora i Perzijskog zaljeva, bez ijednog su avla... A svaki
odjeljak ima svoje biljke, svoje domae ivotinje, u svakom
sluaju, vlastiti nain na koji s njima postupaju, svoje omiljene
kue, svoju posebnu hranu... Ve i obian miris kuhinje moe
evocirati itavu jednu civilizaciju.
Ipak, civilizacije nisu ni sva ljepota niti su sva sol zemlje ljudi.
Izvan njih, prolazei kroz njih ili pak zacrtavajui im obrise,
primitivni se ivot uvlai i prostrane irine zvue uplje. Tu valja
zamisliti knjigu ljudi i divljih ivotinja, ili zlatnu knjigu drevnih
poljoprivreda seljaka s motikom, raj u oima civiliziranih ljudi, jer
se oni, kad im se ukae prilika, ondje rado oslobaaju svojih stega.
56
Teina broja
Daleki istok dat e najbrojnije slike tih divljih ljudstava, na

otocima Indonezije, u planinama Kine, na sjeveru japanskog otoka
Ycso, Formozi ili u kontrastnom srcu Indije. Evropa nema tih
udomaenih divljaka, tih naroda koji pale, jedui planinske
ume kako bi uzgojili riu na suhim podrujima njihovih pro-
planaka9"1. Veoma rano, ona je pripitomila svoje gortake, ukrotila
ih jc, ne postupajui s njima kao s parijama. Na Dalekom istoku,
naprotiv, nema tih veza, niti te suradnje. Brojni sudari tu primje
njuju surovost bez milosti. Kinezi se ne prestaju boriti protiv svojih
divljih gortaka, stoara u smrdljivim kuama. Isti sukobi postoje
i u Indiji. 1565, na poluotoku Dekanu, na bojnom polju Talikota,
hinduskom carstvu Vidjagar zadala jc smrtni udarac konjica i
topnitvo muslimanskih sultana sa sjevera. Golemu prijestolnicu
nije odmah zaposjeo neprijatelj, ve ona ostaje bez obrane, liena
kola i ivotinja za vuu, jer su svi otili s vojskom. Na nju se tada
sruuju, pljakajui je uzdu i poprijeko, divlja plemena iz okolnih
ikara i dungli, Brinjarisi, Lambadisi, Korubasi95.
Ali ti su divljaci kao zatoeni, kao okrueni tim oholim civili
zacijama. Pravi divlji ljudi su drugdje, u punoj slobodi, u stranim
podrujima, to je istina, i na granicama nastanjenih zemalja; to su
Randvolkeri Frederica Ratzcla, marginalni gescbichtlos narodi,
narodi bez povijesti (ali da Ii je to istina?) njemakih geografa i
povjesniara. Juer je na velikosibirskom sjeveru, na 800.000
km2ivjelo 12.000 uka, a na 150.000 km2 zaleenog poluotoka
Jamala, jedna tisua Samojcda96. Jer uglavnom najsiromanije
grupe zahtijevaju najvie prostora97, bar ako se ovu tvrdnju ne
treba obrnuti: iskapanjem korijenja i gomolja ili vrebanjem na
divlje zvijeri u golemim, neprijateljskim prostranstvima, moe se
odrati samo elementarni ivot.
U svakom sluaju, im se ovjek prorijedi, ak iako se prostor
inio osrednjim ili nciskoristivim, divlje se zvijeri mnoe. Udaljiti
se od ljudi, znai susretati ih. itamo li prie s putovanja, sve vam
se ivotinje zemlje pribliavaju. Evo, prema kazivanju jednog
putnika iz XVII. stoljea, tigrova Azije kako lutaju oko sela i grado
va, iznenaujui na kupanju u delti Gangesa ribare usnule u
svojim barkama. Oko planinskih zaselaka na Dalekom istoku, jo
i danas raskruju tlo, kako bi odagnali stranog deraa ljudi96.
Kad padne no, nitko se vie ne osjea sigurnim, ak niti u unutra
njosti kua. U gradiu u kojem u blizini Kantona borave zatoeni
otac jezuita de Las Cortes i njegovi drugovi u nevolji (1626), jedan
ovjek izlazi iz kolibe: tigar ga odnosi99. Jedna kineska slika iz XIV.
57
Fernand Braudel /S tru k tu re svakidanjice
Lov na tuljana: ovaj zavjetni dar iz 1618. pria o pustolovini vedskih

lovaca kojeje odnijela santa s njihovim plijenom; na kopno su naili
tek dvije sedmice kasnije. Stockholm, National-museum. (FototekaA.
Colin)
stoljea prikazuje golemog, proaranog ruiastog tigra, meu

rascvjetanim granama voaka, svakom poznato udovite100. Istinu
govorei, na Dalekom istoku sve je pretjerano.
I Sijam je dolina, dolina Mcnama: na njegovim vodama
nizovi kua na stupovima, duani, obitelji nagomilane u barakama;
uz obalu, dva ili tri grada meu kojima i prijestolnica, riina polja,
zatim, prostrane ume u koje na golemim povrinama prodire
voda. Rijetke mrlje nenaplavljena umskog tla nastanjuju tigrovi i
divlji slonovi, pa ak i deve, kao to tvrdi E. Kampfer101. Druga
udovita, lavovi, vladaju u Etiopiji, u sjevernoj Africi, u Perziji
blizu Dassoraha, ili pak na putu prema Afganistanu, u sjevero
zapadnoj Indiji. Krokodili vrve u filipinskim rijekama102, veprovi
su gospodari priobalnih dolina Sumatre, Indije, perzijskih visorav-
58
Teina broja
Lov na vepra u Bavarskoj: koplja i vatreno oruje (1531)- Bayeriscbes

Nationabnuseum , Miincben. (fotografija Muzeja)
ni: sjeverno od Pekinga, redovito love i lasom hvataju divlje ko

nje103. Divlji psi zavijaju u planinama Trebizonda i ne daju Gemel-
liu Carreriu da spava103. Divlje su u Gvineji i krave maloga rasta
koje progone lovei, dok svi bjee pred gomilama slonova, vodenih
konja, morskih konja (sic) koji u tim istim podrujim a pustoe
polja rie, prosa i drugog povra..., bila su tu viena stada od tri
ili etiri stotine odjednom 105. U golemoj junoj Africi, pustoj,
neljudskoj, daleko od Rta Dobre nade, osim veoma rijetkih ljudi
iji je nain ivota blii zvijerima nego ljudima, susreu se div
lje ivotinje, brojni lavovi i slonovi koji se smatraju najveima na
svijetu106. Prilika je to da se prisjetimo, nekoliko stoljea unazad,
slonova sjeverne Afrike u vrijeme Kartage i Hanibala. Da pom is
limo i na lovove i na slonove u srcu Afrike, koji su od XVI. stoljea
Evropijane snabdijevali golemim koliinama slonovae.107
Cijela je Evropa, od Urala do Gibraltara, podruje vukova, a
sve planine, medvjeda. Sveprisutnost vukova, panja koju iza
zivaju, ini da lov na vukove postaje pokazateljem zdravlja sela, pa
59
ak i gradova, kao i kvalitete godina koje prolaze. Jedan trenutak

nepanje, ekonomsko nazadovanje, otra zima, i oni se mnoe.
1420, njihovi opori prodiru u Pariz kroz pukotine zidina ili kroz
loe uvana vrata. Evo ih kako u rujnu 1438. ponovo napadaju
ljude, ovaj put izvan grada, izmeu Montmartrea i vrata Saint-An-
toinc108. 1640, vukovi su uli u Desanôn, preavi Doubs pored
gradskih mlinova i jeli djecu na ulicama109. Oko 1520, Franjo I
organizira velike hajke za koje se trae plemii i seljani; tako je i
1765, opet u Gvaudanu, gdje su pustoenja vukova navodila na
pomisao o postojanju neke udovine zvijeri110. ini se, pie
1779. neki Francuz, da se u Francuskoj nastoji iskorijeniti ta vrsta,
kao to se prije vie od est stotina godina uinilo u Engleskoj, ali
u naoj, tako prostranoj zemlji, otvorenoj sa svih strana, ne moe
ih se opkoliti, kao to je bilo mogue na otoku poput Velike
Britanije111. Ali nisu li 1783. trgovaki poslanici raspravljali o
jednom ranijem prijedlogu, da u Englesku uvedu koliinu vuko
va dovoljnu da uniti najvei dio populacije112! Povezana sa
zemljama kontinenta, s dalekim umama Njemake ili Poljske, pa
ak i u pogledu vukova, Francuska ne moe izbjei svoj poloaj
geografske raskrsnice. I Vercors e, 1851. biti uznemiren vuko
vima113.
Ali evo ljepih prizora: umskih jarebica, fazana, bijelih zee
va, bijelih alpskih jarebica, crvenih jarebica koje blizu Malage
rastjeruju konji Thomasa Munzcra114, nurnberkog lijenika koji
1494. sa svojim prijateljima putuje planinskim zaleem Valencije.
Ili pak poplave divljih ivotinja u wurtcmberSkoj Rauche Alb
poetkom XVI. stoljea; seljacima se ipak zabranjuje da protiv njih
upotrebljavaju velike pse; jedino umari imaju na to pravo115.
Perzijom vrve veprovi, jeleni, gazele, lavovi, tigrovi, medvjedi,
zeevi, goleme koliine golubova, divljih gusaka, pataka, grlica,
gavranova, jeeva, kao i dvije vrste jarebica116...
Naravno, to je pusto vea, to slobodnije buja ivot ivotinja.
U Manduriji, kojom putuje s golemom pratnjom kineskog cara
(100.000 konja), O. Verbicst (1682) prisustvuje, psujui, slomljen
od umora, fantastinim lovovima: samo u jednom danu ubijeno
je 1000 jelenova, 60 tigrova117. Na otoku Mauriciusu, jo nenasta
njenu 1639, grlice i zeevi su toliko brojni i nimalo zaplaeni, da
ih se moe hvatati rukom118. U Floridi su 1690. toliko brojni divlji
golubovi, papige i ostale ptice, da brodovi esto kreu prepuni
jaja i ptica.119
60
Teina broja
U Novom se svijetu, naravno, u svemu pretjeruje; postoji

obilje pustih podruja (despoblados), a izmeu njih, goleme
udaljenosti, nekoliko malenih gradova. Od Cordobc do Mendoze,
u onome to e postati Argentinom, putuje se dvadesetak dana uz
brzinu od 12 snanih drvenih kola i 30 pari volova koji 1600. prate
biskupa Lizarragu iz Santiaga de Chile120. Prema jugu, malo je
autohtonih ivotinja, osim nojeva, lama, tuljana121. Naprotiv, pustu
zemlju zauzele su ivotinje (konji, goveda) dovedene iz Evrope, i
koje su se same veoma brzo razmnoile. Golema stada divljih
goveda zacrtala su pravilne puteve transhumancije kroz ravnicu,
i odrat e se u slobodi sve do XIX. stoljea. Stijenjena jedna uz
druge, stada divljih konja doaravaju ponekad na obzoru nejasne
breuljke. Moda je to samo dosjetka koju je Lizarraga suvie
ozbiljno shvatio, na raun brojnih pridolica u Ameriku, ehapeto-
nesa, koje je starosjedilac, baquiano, uvijek ismijavao? U toj
pampi gdje nema ni najmanjega drveta, ak ni veliine maloga
prsta, jedan chapctn izdaleka nasluuje breuljak, monte.
Hajdmo brzo sjei drva, raduje se on...122
Mogli bismo se zaustaviti na ovoj anegdoti. Ali u lovu na slike,
ima i boljih: Sibir se otvara Rusima u isto vrijeme kada i Amerika
zapadnim Evropljanima. U proljee 1776, ruski oficiri su prerano
napustili Omsk i nastavili put prema Tomsku, a rijeke su se poele
odleivati. Primorani su da se spuste niz Ob u improviziranu
amcu (izdubljena, meusobno povezana debla). Opasna plovid
ba prema kazivanju vojnog lijenika (vicarskog porijekla) koji
dri pero, barem je zabavna...: Izbrojao sam barem pedeset otoka
na kojima postoji toliko velik broj lisica, zeeva, kastora, da smo
ih mogli vidjeti kako dolaze sve do vode(...) i imali smo tu sreu
da vidimo medvjedicu s etiri medvjedia kako eu du rijeke....
Dodajte jo zastraujuu koliinu labudova, roda, pelikana, div
ljih gusaka(...), razliite vrste divljih pataka (osobito crvenih) (...).
Movare su pune bukavaca i ljuka, a ume ispunjene kokokama,
tetrijebima i drugim pticama(...). Nakon zalaska sunca, te vojske
krilatih bia podizale su svojim kricima tako strahovitu graju, da
ih vie nismo mogli sluati125. Na kraju Sibira, Kamatka124, goto
vo pust, golem poluotok jedva tek oivljava poetkom XVIII. sto
ljea. Krznai tu privlae lovce i trgovce koji nose koe sve do
Irkutska, odakle se upuuju prema Kini preko oblinjeg sajma u
Kiahti, ili do Moskve, a otuda prema zapadu. Moda vidrina krzna
datira iz tog razdoblja. Sve do tada, sluilo je za odjeu lovaca i
domorodaca. Cijene naglo rastu, a lov odjednom poprima gigant-
61
* i
Lov u Perziji it XVII. stoljeu: soko, sablja, vatreno oruje, obilje

divljai. Detalj minijature, Muzej Guimet. (FotoJean-Abel Lavaud)
ski zamah. Oko 1770, postao je golema organizacija. Brodovi,

izgraeni i naoruani u Ohotsku, imaju brojne posade, jer domo
roci, esto zlostavljani, pokazuju neprijateljsko raspoloenje. Po
nekad ubijaju, pale brodove. S druge strane, valja ponijeti
namirnica za etiri godine, izdaleka donijeti dvopeka i brana.
Otuda golemi trokovi snabdijevanja koji cijeli pothvat stavljaju u
ruke trgovaca dalekog Irkutska. Sistemom akcija, oni meusobno
dijele trokove i dobiti. Putovanje se nastavlja sve do luka Aleutskih
otoka, i moe potrajati etiri do pet godina. Lovi se na uima rijeka
gdje se razmnaaju vidre. Traper, promiljenik, slijedi kanu
62
Teina broja
om ivotinje koje su prisiljene da zbog disanja izau na povrinu,

ili pak eka da se pojavi prva santa: lovci i psi tada lako hvataju
vidre, nespretne izvan vode, udaraju ih u prolazu, trei od jedne
do druge, spremni da ih kasnije dokraje. Ponekad se dijelovi
sante sami od sebe otkidaju, odnosei nadaleko lovce, pse i leine
vidri. Dogodi se da brod, blokiran na morima sjevera ostane bez
drva i bez namirnica. Posada e se morati hraniti samo sirovom
ribom. Te potekoe nimalo ne ometaju lovce da i dalje pristiu125.
Oko 1786. u morima sjevernog Pacifika pojavljuju se engleski i
ameriki brodovi. Kamatka tako veoma brzo ostaje bez svojih
lijepih ivotinja. Lovci e morati otii dalje, sve do amerike obale,
sve do visine San Francisca gdje e se sukobiti Rusi i panjolci
poetkom XIX. stoljea, a da se time Velika Povijest pretjerano nije
pozabavila.
Na golemim povrinama, ak i na zalasku XVIII. stoljea,
nailazimo na neku vrst prvotnog ivotinjskog ivota; ovjek koji se
pojavljuje posred tog raja, alosna je novost. Jedino ludovanje za
krznom moe objasniti zato je, 1. veljae 1793- jedrenjak lav koji
je prema Kini nosio ambasadora Macartneya, mogao u Indijskom
oceanu, u blizini 40-og stupnja june irine, na otoku Amster
damu otkriti pet stanovnika (tri Francuza i dva Engleza), sve
strahovito neiste. Bostonski brodovi, koji u Kantonu prodaju ili
koe amerikih kastora ili koe tuljana do kojih se dolazi na
samom otoku, iskrcali su petoricu ljudi prigodom prethodnog
prolaska. Oni su organizirali divovska ubijanja (25.000 ivotinja
tijekom jedne ljetne sezone). Ti tuljani nisu jedina fauna otoka,
ve i pingvini, kitovi, morski psi, osim brojnih riba. Nekoliko
udica dalo je dovoljno ribe za prehranu cijele posade u cijelom
jednom tjednu. Ua rijeka vrve linjacima, grgeima, rakovima:
... mornari su u vodu uranjali koare u koje su stavljali meke od
koe morskog psa, i ve za nekoliko minuta izvlaili su ih napola
ispunjene rakovima... Druga udesa, ptice albatros, uta kljuna,
velike crne burnicc, ptice zvane srebrnima, modre burnice, none
ptice to ih proganjaju ptice grabeljivice i lovci na tuljane koji ih
privlae palei baklje, tako da ih ubijaju u gomiIama(...): to je ak
njihova glavna hrana, i kau da im je meso izvrsno. Modra burnica
gotovo je velika kao golub...126.
Prije XVIII. stoljea, knjiga o dungli moe se zapravo otvoriti
bilo gdje. Mudro je zatvoriti je prije nego se u njoj izgubimo. Ali
kakvog li svjedoanstva o slabostima ovjekovih osvajanja!
63
BIOLOKI, STARI POREDAK
ZAVRAVA S XVIII. STOLJEEM
S XVIII. stoljeem, u Kini, kao i u Evropi slama se bioloki Stari

poredak, skup prisila, zapreka, struktura, odnosa, numerikih
igri, koje su do tada bile normom.
Ravnotea
uvijek prevladava
Izmeu dva pokreta raanja i umiranja zapoinje beskrajna igra.
Ukratko, za Starog poretka sve vodi ka ravnotei. Oba koeficijenta
(natalitet i mortalitet) bliski su jedan drugome: 40%. to ivot
donosi, smrt odnosi. Oko 1609, u maloj komuni Chapelle-Fou-
gerets,127 koja je danas ukljuena u predgrae Rennesa, ima 50
krtenja, kao to pokazuju upski dokumenti, i moemo, rau
najui 40 roenja na 1.000 stanovnika, dakle umnoivi broj
krtenja s 25, zakljuiti, da populacija toga velikog sela iznosi 1.250
stanovnika. U svojoj Politikoj aritmetici (1690), William Petty,
64
Teina broja
8. NEKADANJA DEMOGRAFIJA: KRTENJA I SAHRANE

Tri primjera: A. Flamanski grad
D. Grad u Donjoj Provansi
C. Grad u Bcauvaisisu
Ovi primjeri, m edu stoiinjak drugih, otkrivaju odnose izmeu m ortaliteta i
nataliteta. Crne tokice odgovaraju razdobljima u kojima prevladava smrt. O na
se smanjuju u XVIII. stoljeu, osim izuzetaka, kao u Eyraguesu (grafikon D).
Vidi takoer (grafikon 9, str. 66) nalete mortaliteta u Francuskoj 1779. i 1783.
(Prema M. M orineauu i A. de Vosu (A), R. Baehrelu (B), P. G oubertu (C).
65
Tlu*
9. KRETANJU ERANCUSKE POPULACIJE PRIJE REVOLUCIJE

(iz: M. Rcinhard i A. Armcngaud, ili s t o i r e g e n e ra te d e l a p o p u la tio n
m o n d ia le )
engleski ekonomist, rekonstruirao je populaciju polazei od umi

ranja, umnoivi ih s 30 (to upuuje na malo potejenjivanje
smrti)128.
Ukratko, aktivno i pasivno idu zajedno; ako jedan protivnik
prevlada, drugi reagira. 1431, kuga u Kolnu odnosi 21.000 ljudi,
a slijedeih godina, kau nam, slavi se 4.000 vjenanja129. Ako su
te brojke i pretjerane, na to nas sve i upuuje, kompenzacija je
bila oigledna. U Salzewcdelu, malom mjestu stare Branderburke
marke, 1587. umire 790 osoba, to je deset puta vie nego u
normalna vremena. Droj vjenanja opao je od 30 na 10, ali slije
dee godine, usprkos smanjenju populacije, slavi se 30 vjenanja
kojima slijede i brojni porodi kao kompenzacija.130 1637. u Vero-
ni, nakon kuge koja je, kao to kau, odnijela polovicu populacije
(ali kroniari rado pretjeruju), vojnici garnizona, gotovo svi Fran
cuzi, i dovoljno brojni, ene se udovicama i ivot ponovo kree
svojim tokom131. Duboko pogoena strahotama tridesetgodinjeg
rata, cijela Njemaka, izaavi iz nemira, pokazuje demografski
rast. Kompcnzacijska je to pojava koja ide u prilog zemlji, do
etvrtine ili do polovice unitenoj strahotama rata. Talijanski voj
nik koji je neposredno nakon 1648. posjetio Njemaku u razdob
lju u kojem opada ili stagnira stanovnitvo Evrope, primjeuje da
ima malo mukaraca sposobnih da nose oruje, ali neprirodno
velik broj djece132.
Ako se dovoljno brzo ne uspostavi ravnotea, tada posreduju
vlasti: u Veneciji, tako ljubomorno zatvorenoj, liberalni ukaz od
30. listopada 1348. dodjeljuje nakon strane crne kuge puno pravo
graanstva (de intus et de extra) svakoj osobi koja e tijekom
66
Teina broja
godine doi i nastaniti se sa svojom obitelji i svojom imovinom.

Uostalom, gradovi ive jedino od tih izvanjskih doprinosa. Ali
obino, oni se organiziraju sami po sebi.
Ukratko, usponi i padovi se pravilno izmjenjuju i dopunjuju,
kao to to jednolino pokazuje sve do XVIII. stoljea dvostruka
zupasta krivulja umiranja i raanja, bila ona zacrtana na Zapadu,
u Veneciji kao i u Bcuvaisu. Epidemija e se veoma brzo pobrinuti
da dotue malu djecu, uvijek u opasnosti, kao i one kojima prijeti
nesigurnost prihoda. Siromani su uvijek prvi na udaru. Ta su
stoljea pod znakom bezbrojnih drutvenih masakra. 1483, u
Crcpyu, u blizini Senlisa, treina seoskih stanovnika su prosjaci
i svakodnevno umiru na nekadanjim dubritima133.
Jedino e u XVIII. stoljeu, ivot prevladati nad smru, brza
jui odsada pred svojim protivnikom. Ali nasrtljiva vraanja ostaju
mogua, kao u samoj Francuskoj 1772-1773, ili pak za vrijeme
krize koja izbija iz dubina, od 1779. do 1783- (grafikon 4). Te ive
uzbune ukazuju na nestalnost zakanjelog poboljanja ivota koje
se pokazuje sporim, zahvaljujui uvijek opasnoj ravnotei izmeu
prehrambenih potreba i mogunosti proizvodnje.
Gladi
Tijekom stoljea glad se vraa s takvom upornou da se uklapa u
bioloki ritam ljudi i postaje strukturom svakodnevnog ivota.
Skupoa i neimatina postojane su, udomaene ak i u povlatenoj
Evropi. Nekolicina bogatih i dobro hranjenih nita ne mijenjaju u
tom pravilu. A kako bi i moglo biti drugaije? Prinosi ita su
prosjeni. Dvije loe etve uzastopce dovode do katastrofe. U
zapadnom svijetu, moda zahvaljujui klimi, katastrofe su esto
blae. Tako su i u Kini, gdje su se poljoprivredne tehnike razvile
veoma rano, izgradnja brana i mrea kanala koji istodobno slue
za navodnjavanje i transport, a zatim pomna organizacija riinih
polja na jugu, sa svojim dvostrukim etvama, za dugo omoguili
stanovitu ravnoteu, ak i nakon velike demografske eksplozije u
XVIII. stoljeu. To nije sluaj u Moskovskoj Rusiji u kojoj je klima
otra, nestalna, niti u Indiji u kojoj poplave i sue poprimaju
obiljeja apokaliptikih katastrofa.
U Evropi, ipak, udesne se kulture (kukuruz, krumpir, o
kojima e jo biti rijei), uvode tek kasno i metode intenzivne
poljoprivrede polagano se nameu. Zbog tih i drugih razloga, glad
67
Nahraniti izgladnjele: dio friza s emajlirane terakote Giovannia

della Robbie, koji prikazuje razliita milosrdna djela (XVI. stoljee).
Pistoia, Ospedale dello Ceppo. (Fototeka A. Colin)
neprestano posjeuje i pustoi kontinent i u njem u ostavlja praz
nine. Nema potresnijeg prim jera koji navjeuje katastrofe iz polo
vice stoljea (crna kuga), od pustoenja tekih nestaica koje se
redaju od 1309. do 1318: zapoinjui na sjeveru Njemake, od
sredita do istoka, ire se itavom Evropom Engleskom, Nizo
zemskom, Francuskom, junom Njemakom, Rajnskom oblasti
1 dopiru sve do granica Livonije134.
Svaka je nacionalna bilanca izuzetno teka. Francuska, po
vlatena zemlja, upoznala je u X. stoljeu 10 opih gladi; 26 u XI,
2 u XII; 4 u XIV; 7 u XV; 13 u XVI; 11 u XVII; 6 u XVIII135. Ovaj
izvjetaj iz XVIII. stoljea oigledno je dan uz sve rezerve; on jedino
moe biti optimistian, jer ne uzima u obzir stotine i stotine
lokalnih gladi koje se ne poklapaju uvijek s nevoljama cjeline: tako
je u pokrajini Maine 1739, 1732, 1770, 1785136; tako je i na
jugozapadu; 1628, 1631, 1643, 1662, 1694, 1698, 1709, 1713137.
Isto bismo mogli rei za svaku zemlju Evrope. U Njemakoj,
glad uporno posjeuje i gradove i sela. ak i u miru i olakanjima
to ih donose XVIII. i XIX. stoljee, katastrofe se i dalje nastavljaju:
glad u leskoj 1730, od 1771-1772. u Saskoj i sredinjoj Nje
makoj138, glad u Bavarskoj i izvan njenih strogih granica 1816-
1817: 5. kolovoza 1817, grad Ulm, slavio je zahvalnicama povratak
normalnom ivotu s novom etvom. Druga statistika: Firenca je, u
zemlji koja ba nije siromana, od 1317. do 1791. upoznala 111
godina gladi, a 16 dobrih etvi139. Istina je da je Toscana brdovita
i namijenjena vinogradarstvu, maslinarstvu, i da jo prije XIII.
stoljea mora raunati, zahvaljujui trgovcima, na sicilijansko ito
bez kojega ne bi mogla preivjeti.
68
Teina broja
Nemojmo suvie brzo povjerovati da su gradovi, navikli da

se ale, jedini bili izloeni udarcima sudbine. Oni imaju svoja
skladita, svoje itnice, svoje kupovine u inozemstvu, itavu
politiku dalekovidnih mravi. Sela, to se ini paradoksalno, pone
kad pate vie od njih. ivei u ovisnosti od trgovaca, gradova,
plemia, seljak ne posjeduje nikakve zalihe. U sluaju gladi, nema
drugog rjeenja nego da se uputi prema gradu, da se u nj poto
poto uvue, da prosi na ulicama, esto da u njemu umre, kao u
Veneciji, Amiensu140, jo u XVI. stoljeu, na javnim trgovima.
Gradovi su se uskoro morali braniti od tih uzastopnih najez
di, ne samo siromaha iz okolice, nego su se pokretale i itave
vojske siromaha koji su ponekad doli izdaleka. 1573, grad Troyes
je vidio kako na njegovim poljima i ulicama izviru strani pros
jaci, izgladnjeli, u dronjcima, prekriveni uima i stjenicama. Nije
im bilo doputeno da u gradu borave dulje od dvadeset i etiri
sata. Graani su se uskoro uznemirili zbog opasnosti od pobuna
medu siromasima samoga grada i oblinjih sela, tako da su se
okupili bogatai i vladari dotinoga grada Troyesa, kako bi ih
Z a vrijeme opsade A ire-sur-la-Lys, panjolski vojnici, odrpani i pre-

gladnjeli. V pozadini, utvrde grada. Detalj sa slike Pierrea Snayersa.
1641. (Foto Oronoz)
69
udaljili i nali naina da im doskoe. Odluka je tog savjeta bila da

ih valja izgnati izvan grada (...). A da bi to ostvarili, ispekli su kruha
da ga podijele siromasima koji su se okupili na vratima grada, ne
kazujui im tajnu; dijelei svakome kruh i novi, izveli su ih izvan
grada kroz vrata koja su iza posljednjeg zatvorili i sa zidina im
priopili neka podu s Dogom kamo drugamo potraiti ivot i neka
se ne vraaju u Troyes prije novih zrna slijedee etve. To bijae i
uinjeno. Nakon toga, veoma prestraeni, siromasi bijahu izgnani
iz grada Troycsa...141.
Ta e graanska okrutnost neizmjerno porasti potkraj XVI.
stoljea, a jo vie u XVII. stoljeu. Problem je bio: dovesti siro
mahe u stanje da ne mogu nakoditi. U Parizu se bolesni i nemoni
ve odavna upuuju u bolnice, a sposobni se koriste za tegoban i
muan posao beskonanoga ienja gradskih jaraka, nanizanih
dva po dva. U Engleskoj se, od kraja Elizabetine vladavine javljaju
poor laws, u biti zakoni protiv siromaha. Pomalo, na cijelom
Zapadu niu kue za siromane i nepoeljne, u kojima je zatoenik
bio osuen na prisilan rad u workhouses, kao i u Zuchthaiiser ili
kaznionicama, kao to je na primjer bio skup poluzatvora koje
je pod svojom upravom okupio Grand Hopital u Parizu, utemeljen
1635. To veliko zatvaranje siromaha, luaka, delinkvenata, sino
va koje su roditelji stavili pod njihov nadzor, jedan je psiholoki
aspekt racionalnog drutva XVII. stoljea, neumoljiva u svojoj
razumnosti. Ali ono je moda gotovo neizbjena reakcija pred
porastom bijede u jednom tekom stoljeu. Znaajna je injenica
da u Dijonu vlasti idu ak dotle da 1656. graanima zabranjuju
privatno milosre i pruanje gostoprimstva siromanima. U XVI.
stoljeu, stranog prosjaka njeguju i nahrane prije nego to ga
otjeraju. Poetkom XVII. stoljea, briju ga. Kasnije, ibaju ga, a na
kraju stoljea, krajnja je kazna zatoenje.142.
To su, eto, evropski prizori. Ima jo gorih u Aziji, Kini, u
Indiji: glad tu poprima sliku smaka svijeta. U Kini sve ovisi o rii
junih pokrajina, u Indiji od providnosne rie kojom se snab
dijevaju iz Dengala, od ita i prosa iz sjevernih pokrajina, ali pritom
valja prevaliti goleme razdaljine. Svaki udar donosi velike pos
ljedice.
Glad koja 1472. teko pogaa Dekan, povlai za sobom velike
emigracije prema Gudaratu i Mahvi svih onih koji su izbjegli
nedai.143 Prema kroniarima vremena, 1555. i 1596, estoka glad
dovela je sve do prizora kanibalizma.144
70
1rri/ut bruja
Sveti J a k o v b ra n i sirom ahe, s k u p in u djece, sta ra ca . J e d a n p ro sja k

p ru a svoju zdjelicu. ( IM 5 ) Slika M urilla. (O tisa k .\n d e r s o n -(<irau-
don)
Strana, gotovo sveopa glad pogaa Indiju i U>30- U)3 1

Jedan je holandski trgovac ostavio straan opis: ljudi lutaju a m o -
-tam o bez cilja, napustivi svoj grad ili svoje selo. Njihovo se stanje
odmah raspoznaje: duboko utonule oi, blijede usne prekrivene
71
pjenom, sasucna koa s koje iskau kosti, trbuh ovjeen poput

prazne vree. Neki plau i urlaju od gladi, drugi lee na tlu
umirui. Tome se pridruuju i uobiajene drame: naputanja
ena i djece, djece koju roditelji prodaju ili koja prodaju sami sebe
kako bi preivjela, kolektivna samoubojstva... Izgladnjeli otvaraju
trbuhe mrtvih ili umiruih i jedu im utrobu. Stotine i stotine
tisua ljudi umiru, kae na trgovac, tako da je cijela zemlja
prekrivena leevima koji su ostali nezakopani pa se iri takavzadah
da ispunja i okuujc zrak (...). U jednom selu, na trnici se pro
davalo ljudsko meso.145
ak kad dokumenti i ne iznose takva objanjenja, jedna je
pojedinost dovoljna da izazove uas. 1670. jedan perzijski am
basador dolazi pozdraviti Velikog Mogula Aurenga Zeba, u pratnji
brojnih robova, koje su mu uostalom na granici ponovo odu
zeli, i koje je dobio gotovo ni za to, zbog gladi146.
Vratimo li se u povlatenu Evropu, stii emo otvrdli, utjeeni
ili rezignirani, kao po povratku s puta na kraj noi. Sline uase
mogli bismo susresti tek u prvim mranim stoljeima zapadnog
srednjeg vijeka, ili pak na njegovim istonim granicama, gdje su
uoljivi toliki zastoji. elimo li procijeniti povijesne katastrofe
prema proporcijama rtava koje uzrokuju, pie jedan povjesniar,
glad od 1696-1697. u Finskoj mora se smatrati najstranijim
dogaajem evropske povijesti: etvrtina ili treina njezine popu
lacije nestaje147. Istok je loa strana Evrope. Glad u njoj hara dugo
nakon XVIII. stoljea, usprkos oajnikim pribjegavanjima hrani
gladi, travama i divljim plodovima, nekad uzgajanim biljkama
koje se pronalaze meu korovom polja, vrtova, livada ili rubova
uma.
Ta se situacija ipak ponekad ponavlja u zapadnoj Evropi, a
nadasve u XVII. stoljeu, s malim ledenim dobom. U Dlsoisu,
1662, ve stotinu godina nije bila viena tolika bijeda, kae jedan
svjedok. Siromasi se tu prehranjuju kupusovim korijenom s posi-
jama, moenim u vodici od bakalara.148 Te iste godine, bur-
gundski izabranici u svojim predstavkama kralju iznose da je glad
ove godine dokrajila ili umorila vie od deset tisua obitelji vae
pokrajine i primorala stanovnike da jedu travu149.Jedan kroniar
pridodaje: Neki su jeli i ljudsko meso150.
Deset godina ranije, 1652, jedan drugi kroniar, opat Mache-
ret, ukazuje da su narodi Lorraine i drugih okolnih zemalja doli
do tolike krajnosti, da na livadama jedu trave poput ivotinja, a
osobito oni iz sela Pouillya i Parnota, u Bassignyu... i crni su i
72
Teina broja
mravi poput kostura151. 1693, pie jedan Durgunanin: skupo

a ita jc tolika u cijelom carstvu, da sc umire od gladi ; 1697, u
blizini Mcnlana, ito se anje prije sazrijevanja, jer je velik broj
osoba ivio od trave, kao ivotinje. 1709. strana je zima na sve
ceste Francuske izbacila nebrojene lutalice.152
Sve te crne slike ne treba nizati jedne za drugima. Ne trebamo
ipak biti odve optimistini! Nedovoljna prehrana i bolesti koje
ona uzrokuje skorbut, pelagra, osobito u XVIII. stoljeu, nakon
pretjerane potronje kukuruza, beri-beri u Aziji, sve su to znakovi
koji ne mogu zavarati. Ne varaju niti opstanak kaa i juha u
narodnoj prehrani, ili pak kruh pomijean s manje vrijednim
branima, koji se pekao u dugim razmacima od jednog ili dva
mjeseca. Gotovo je uvijek bio pljesniv i tvrd. U nekim se krajevima
sjekao sjekirom. U Tirolu, pun kruh od izgnjeena ita, velike
trajnosti, pekao se dva ili tri puta godinje153. Dictionnaire de
Trevoux (1771) potvruje bez okolianja: Seljaci su obino pri
glupi jer se hrane samo grubom hranom.
Epidemije
Jedna loa etva, jo kako tako. Drugo, cijene poinju ludovati,
nastupa glad, i to nikada sama: ranije ili kasnije, ona otvara vrata
epidemijama154 koje, naravno, imaju svoje vlastite ritmove. Kuga,
ta vieglava hidra, udni kameleon oblika toliko raznolikih da
je suvremenici brkaju, ne zagledajui u nju dovoljno, s ostalim
bolestima, velika je strana linost, ukras mrtvakih plesova, ona
je postojanost, struktura ivota ljudi.
Ona je, istina, samo jedna bolest pored tolikih drugih, umije
ana u njihova putovanja, u njihove este zaraze, zahvaljujui
drutvenim mijeanjima, ljudskim sabiralitima u kojima se bolest
pritajuje, drijema a zatim jednoga dana iznova eksplodira. Cijela
bi se knjiga mogla napisati o zbijenim civilizacijama, o epide
mijama i endemijama, kao i o ritmovima kojima nestaju, a zatim
se te strasne putnice ponovo vraaju. Govorimo li samo o bogi
njama, jedna medicinska knjiga iz 1775, kad se zapoinje govoriti
o cijepljenju, smatra je najopijom od svih bolesti: na 100 osoba,
zahvaeno je 95, a jedna od njih sedam umire.155
Ali ni dananji se lijenik ne snalazi na prvi pogled usred tih
bolesti, maskiranih pod nekadanjim imenima i pod ponekad
neobinim opisima simptoma. Nita nas uostalom ne moe uvjeriti
73
da se one mogu usporediti s onima koje danas poznajemo, jer

bolesti sc preobraavaju, imaju svoju vlastitu povijest koja ovisi o
moguoj evoluciji mikroba i virusa, kao i terena na kojem ive156.
Samo je sluaj jo juer (1922) omoguio Gastonu Roupnelu da
uz pomo jednog prijatelja parazitologa otkrije u Dijonu i drugdje
u XVII. stoljeu157 pjegavi tifus (to ga prenose ui) pod imenom
purpurna ili purpurasta groznica. Ista ta purpurna groznica
kosila je oko 1780. jadne Pariane predgraa Saint-Marcel na
stotine (...). Ruke su otpadale grobarima158. Ali pitanje pur
pura nije rijeeno.
to e misliti dananji praktiar o kugi iz 1348, koju je
opisao Guy de Chauliac (ija e Velika kirurgija od 1478. do 1895-
biti objavljena u ezdeset i devet izdanja) s dva karakteristina
vremena: prvo vrijeme, dosta dugo (dva mjeseca), s groznicom i
pljuvanjem krvi, drugo vrijeme, s gnojenjem i plunim napadima?
Ili pak o epidemiji iz 1427. okienoj nerazumljivim nadimkom
ladendo, koja je opisana kao nepoznata bolest. Ona je zapoi
njala u kriima, kao kod jakog kamenca, nakon ega slijedi drhta
vica, te sc osam do deset dana ne moe ni dobro piti, ni jesti, ni
spavati. A zatim, tu je kaalj, tako straan, da se za propovijedi
nije moglo uti to propovjednik govori, zbog svaa s kaljiv-
cima159. Nema dvojbe, radilo sc o gripi s posebnim virusom,
poput gripe zvane panjolskom nakon prvog svjetskog rata, ili
azijske gripe koja je zahvatila Evropu oko 1956-1958... Ili pak
one bolesti koju nam opisuje lEstoile: Poetkom travnja (1595),
Kralj (Henrik IV) osjeao sc loe zbog katara koji mu je izobliio
cijelo lice. Takvi su katari vladali u Parizu zbog velike zime koja je
nastupila protivno dobu: uslijedilo je vie udnih i naprasnih smrti
5 kugom (mi potertavamo) koja sc proirila u razliitim dijelovima
grada: sve su to bili bievi Boji u kojima je bilo jednako malo
milosti za velike, kao i za male160. Za uzvrat, danas iezla bolest
engleska znojna groznica opustoila je Englesku od 1486. do
1551. Napadi su bili istodobno srani, pluni, reumatini, a boles
nici, zahvaeni drhtavicom i obilnim znojenjem, esto su umirali
za nekoliko sati. Pet velikih epidemija 1486, 1507, 1508, 1529,
1551 prouzrokovalo je nebrojene rtve. Zaudo, zapoinjui
uvijek u Londonu, na Britanskom otoju nisu dotakle niti Wales,
niti kotsku. Jedino je epidemija iz 1529, osobite estine, prela
na kontinent, poteujui Francusku, pogodivi Nizozemsku, Ho-
landiju, Njemaku, sve do vicarskih kantona161.
74
Teina broja
Ali koju bolest prepoznati u Madridu, kolovoza 1597, u

nezaraznoj epidemiji, kau, i koja je bila popraena oteklinama
u preponama, ispod pazuha, na vratu? Poto se pojavi tempe
ratura, bolesnici ozdravljuju nakon pet ili est dana, polako se
oporavljaju ili naglo umiru. To su uostalom siromasi koji stanuju
u vlanim kuama, i spavaju ak na podu162.
Druga potekoa: bolesti idu u povorkama, zajednika im je
samo infekcija; takve su difterija, jak proljev, tifusna groznica,
ovje boginje, male boginje, purpurna groznica, grba, uga,
arlah, galantna torbica ili vrua bolest, hripavac, gripe, influen
ca...163. Taj popis, sastavljen za Francusku, nalazi se drugdje u
razliitim varijantama. U Engleskoj, uobiajene su bolesti povratna
groznica, engleska znojna groznica, slabokrvnost ili zelena bo
lest, utica, suica, padavica ili epilepsija, vrtoglavica, reuma
tizam, kamenac, uni kamen.,6'1.
Nasuprot tim masovnim nasrtajima, prisjetimo se neotpor
nosti neishranjenih, nezatienih populacija. Priznajem da mi je
tek napola uvjerljiva toskanska poslovica koju sam esto navodio:
Najbolji lijek protiv malarije je dobro napunjen lonac. Za vrije
me gladi u Rusiji od 1921. do 1923.l65, prema kazivanju jednog
uvjerljivog promatraa, malarija se razmahala u cijeloj zemlji, s
istim simptomima kao u tropskom podruju, sve do blizine arkti
kog kruga. Pothranjenost je oito bila mnoitclj bolesti.
Drugo pravilo bez izuzetka: epidemije skau od jedne mase
ljudi do druge. Alonso Montccuccoli, kojeg toskanski veliki voj
voda alje u Englesku, proi e kroz Doulogne, kao to pie (2.
rujna 1603), ne preko Calaisa, kamo se, prema logici prometa
uvukla kuga166. Mali primjer, uz bok onih velikih pokreta koji,
od Kine ili Indije, preko uvijek ivih stanica Carigrada i Egipta,
nose kugu prema zapadu. Tuberkuloza je takoer stara goa
Evrope: Franjo I (tuberkulozni meningitis), Karlo EX (pluna tu
berkuloza) Luj XIII (crijevna tuberkuloza), dokaz su za to (1560,
1574, 1643). Ali s XVIII. stoljeem, doavi vjerojatno iz Indije,
nastupa tuberkuloza koja je mnogo zaraznija od one koja je do
sada vladala. U svakom sluaju, bit e to osnovna bolest roman-
tike Evrope i cijelog XIX. stoljea. Opet iz Indije, kolera koja je
ondje vladala u endemskom stanju (zahvaljujui tapiastom ba-
cilu), postaje opom na poluotoku 1871, a zatim prelazi njegove
granice, uzdiui se na razinu snane i strane pandemije, koja se
ubrzo proirila sve do Evrope.
75
Rtctplt tn 'Pilulu pour gutfir U

mat de NapUtfans fsirefner.
D k o c v i s.
M id blanc, on i t Narbonne t
x-onctt.
Reps rougttfechej pulvtrifttl,
l.oucu.
frtcipite rouge, i t my met.
P re p a r a t i o h .
Melez tout ccU enfemble & incor-

pords le bien:Enfuite formes en de Pi
lules de la groffeur d'un Pois commun,
pour Ivfage fuivanr,
Donnds 4 . ou de ces Pilules am
lus foibles,pendant j. matins defnice:
Ji le malade ne fuc pasalTes , vous au-
gmenterez la dofe>& il ne bougera pas
du Ur jufqu'i ce que le 6 ux foie palfe.
A. Lijeenje sifilisapaljenjem, preli. Recept za lijeenje napuljske
ma drvorezu s kraja XV. stoljea, bolesti bezznojenja.
Bibliotheque nationale, Kabinet Lijeenjeivom, 1676.
grafike.
Drugi posjetilac u tijeku stoljea koja razmatramo: sifilis. On
see sve do prethistorije, i drevni kosturi ve nose njegove znako
ve. Kliniki sluajevi poznati su jo prije 1492. Ali ponovo uzima
maha nakon otkria pretkolumbovske Amerike: to je dar, ili osveta,
kau, pobijeenih. Od etiri ili pet teorija koje danas podravaju
lijenici, najvjerojatnija je ona koja tu bolest smatra djelom pro*
izalim iz seksualnih odnosa dviju rasa (utjecaj treponema per-
tenue na treponema pallidum161). U svakom sluaju, bolest se
ukazuje zastraujuom u Barceloni ve nakon svetkovina prigo
dom povratka K. Kolumba (1493), zatim se galopom iri; to je
epidemijska, brza, smrtonosna bolest. U etiri ili pet godina obila
je Evropu, prelazei od jedne do druge zemlje s varavim imenima:
napuljska bolest, francuska bolest, thefrench disease ili lo mal
francioso. Francuska, zbog svog geografskog poloaja pobjeuje
u tom ratu rjenika. Jo 1503, pretenciozno e brijai-kirurzi u
Hotel-Dieu tvrditi da lijee bolest paljenjem pomou uarenog
eljeza. U tom zaraznom obliku, sifilis je zahvatio i Kinu od 1506-
76
Teina broja
Kinez obolio od sifilisa. Ilustracija uzeta iz Prikaza razliitih vrsta

sifilisa, slika na svili, XVIII. stoljee, Kabinet grafike. (Otisak Ii. N.)
1507 168 Zatim e, uz pomo ive, u Evropi poprimiti svoj klasian,

blai oblik sporog napredovanja, sa svojim lijekovima, specijali
ziranim bolnicama (Spittle u Londonu169), zahvativi vjerojatno
krajem XVI. stoljea svu populaciju, od prosjaka, prosjakinja,
sve do plemia i prineva. Malherbe, kojeg su nazivali Ocem
Bludnikom, hvastao se da je triput uhvatio sifilis170. Uobiajenim
dijagnozama koje su za Filipa II postavljali jueranji lijenici,
Gregorio Mararion'71, povjesniar i slavan lijenik, pridodao je
heredo-sifilis kojim se mogu nepogreivo obdariti svi vladari
prolosti. Kazalini lik Thomasa Dckkcra (1572-1632) kae ono
to svatko u Londonu misli: Jednako je sigurno da u nekom
mnotvu ima depara, kao i da e neka bludnica nai m uteriju o
Mihajlovu; no zatim e se pojaviti sifilis172.
77
Kuga
Golemi dosje kuge neprestano deblja, a tumaenja se gomilaju
jedna za drugima. Najprije, bolest je dvojaka: pluna kuga, sjedne
strane, nov je oblik bolesti koji se pojavljuje u povijesti s pan-
demijom iz 1348, u Evropi; bubonska kuga, s druge strane, je
starija (otckline se javljaju ispod pazuha i upaljuju se). To su Boji
biljei, Gods tokens ili jednostavnije tokens, francuski tacs, nalik
metalnim ili konim etonima koje trgovci putaju u promet.
Dogaa se da samo jedan bude koban... Crnu kugu (plunu)
valja zahvaliti virusu koji prenose buhe s Mus Rattus. Ovaj je,
govorilo se, osvojio Evropu i njezine tavane nakon Kriarskih
ratova. Navodno, njime se osvetio Istok, kao to je 1492. blijeda
spiroheta osvetila tek otkrivenu Ameriku.
Valja se nedvojbeno odrei tog odvie jednostavnog i morali
zatorskog objanjenja. Mus Rattus, crni takor, spominje se u
Evropi jo u VIII. stoljeu, u razdoblju Karolinga. Isto tako poljski
takor (Mus Decumanus) koji je navodno unitio Mus Rattusa,
nije sam prenosilac kunih klica i krivac za epidemije. Napokon,
sama crna kuga ne stie u sredinju Evropu u XIII. stoljeu, kao
to se govorilo, ve najkasnije u XI. stoljeu. Uostalom, poljski se
takor smjeta ispod tla kua, dok kuni takor radije ivi na
tavanima, u blizini zaliha kojima se hrani. Njihove se invazije
poklapaju prije nego da se iskljuuju.
Sve to ne znai da takori i buhe nemaju svoj udio, to
utvruje i veoma saeta studija (upotrijebljeno je 31.000 doku
menata) o dometima kuge u Uelzenu (1560-1610), u Donjoj
Saskoj173. Treba li izvanjskim uvjetima (egzogenim, rekli bi ekono
misti), objasniti povlaenje bolesti u XVIII. stoljeu? Prisjetimo se
zamjene drvenih kua kamenima, nakon velikih gradskih poara
XVI, XVII. i XVIII. stoljea, vee istoe unutranjosti i ljudi, i
udaljavanja malih domaih ivotinja iz kua, a sve su to pojave koje
su pogodovale razmnoavanju buha. Ali na tom podruju na
kojem se nastavljaju medicinska istraivanja, ak i nakon to je
1894. Yersin otkrio specifini bacil kuge, iznenaenja ostaju mo
gua, i kadra su mijenjati naa tumaenja. Sam bacil se zadravao
u tlu nekih podruja Irana i tu su se glodavci zarazili. Da li su se
ta opasna podruja oko XVIII. stoljea udaljila od puteva koji vode
prema Evropi? Ne usuujem se postaviti to pitanje, niti tvrditi da
Indija i Kina, koje su tako obimno ukljuivali povjesniari, imaju
prava na olakotne okolnosti?
78
Teina broja
Ma kakav bio uzrok ili uzroci, u XVIII. stoljeu nevolja se na

Zapadu ublaava. Njezina posljednja spektakularna pojava bit e
slavna marsejska kuga iz 1720. Ali u istonoj Evropi, ona ostaje
strana: Moskva 1770. upoznaje umorstvenu kugu. Opat Mably e
pisati (oko 1775): Rat, kuga, ili Pugaov, odnijeli su isto onoliko
ljudi, koliko i podjela Poljske.17'' Herson 1783, Odesa 1814.
primaju stranu posjetu. Na evropskom prostoru, posljednji veliki
udari bili su, koliko nam je poznato, ne u Rusiji, ve na Balkanu,
1828-1829, kao i 1841. Rije je o crnoj kugi, kojoj su jo jednom
pogodovale drvene kue.
Bubonska pak kuga ostaje endemska u toplim i vlanim
podrujima, na jugu Kine, Indije, i na samom pragu Evrope, u
sjevernoj Africi. Oranska kuga (ona koju je opisao Albert Camus),
datira iz 1942.
Prethodni zakljuak strahovito je nepotpun, ali prcobimna
dokumentacija prkosi svojom masom dobroj volji izoliranog pov
jesniara. Neophodan bi bio prethodni ueni rad kojim bi se
utvrdile godinje karte o lokalizaciji bolesti. On bi ukazao na
njezinu dubinu, na njezinu rasprostranjenost, njezinu jednolinu
estinu: izmeu 1439. i 1640, Besangon upoznaje kugu etrdeset
puta; Dole je prctrpljuje 1565, 1586, 1629, 1632, 1637; Savoie
1530,1545,1551,1564-65,1570,1580,1587; u XVI. stoljeu, cijeli
Limousin je vidi deset puta, Orleans je ugouje dvadeset i dva
puta, Scvillu, u kojoj kuca srce svijeta, bolest napada udvostru
enim udarima 1507-1508, 1571, 1582, 1595, 1599, 1616-
1649 ..175. Svaki put bilance su teke, ak i ako ne doseu
bajoslovne brojke kronika, ak i ako ima malih kuga i ponekad
lanih uzbuna.
Od 1621. do 1635, u Bavarskoj toni prorauni donose
porazne prosjeke: uz 100 umrlih u normalnoj godini, u Munchenu
njihov broj iznosi 155 u nenormalnoj godini, u Augsburgu 195, u
Bayreuthu 487, u Landsbergu 556, u Straulingu 702. Svaki put
osobito su pogoena djeca manja od godine dana, a prilino esto
i ene, vie nego mukarci.
Sve te brojke valja ponovo razmotriti, usporediti jedne s
drugima, kao to je vano i usporediti opise i slike, jer oni esto
pruaju isti prizor, navode iste, manje ili vie efikasne mjere
(karantene, nadzori, strae, aromatine pare, dezinfekcije, pre
preke na cestama, zatvaranja, potvrde, bilteni o zdravlju, Gesund-
heitspasse u Njemakoj, cartas de salud u panjolskoj), iste
luake sumnje, istu drutvenu shemu.
79
ptocrtmnrcrfmiprr?
mfrnilafdoiim.amc.
miinuftant 31iifl
MirMuraniiiirlpicrmum
iiimimi lift); imimtcimfii
nidsirâHmsnnspmrQ)
m m fjpioawqiifinnmfti
fauguuifnio.fpMonrmfr
mmi uarain6iio0iG.lcf.
Procesijaprotiv kuge, kojupredvodipapa. Za trajanjaprocesije,jedan

se redovnik rui. Trs Riches Ileures du due de Berry, j* 71 v, Musee
Conde, Chantilly. (Otisak Giraudon)
im se bolest ukae, bogati hrle, ako to mogu, u naglom
bijegu, prem a svojim ladanjskim kuama. Svatko misli samo na
sebe: Ova nas bolest ini okrutnijima jedne prema drugima, nego
da smo psi, biljei Samuel Pcpys u rujnu 1665.17<5. I Montaigne
pria kako je, nakon to je njegovo imanje bilo zahvaeno epi
demijom, est mjeseci sluio kao vodi svojoj rodbini, lutajui
u potrazi za krovom, izgubljenoj obitelji, plaei svoje prijatelje
i sebe sama, o uasu ondje gdje se ona pokuala smjestiti177.
to se tie siromaha, oni su ostajali sami, zadravajui se u zara
enom gradu gdje ih drava hrani, izolira, blokira, nadzire. Boc-
cacciov Decameron je slijed razgovora i pria u jednoj vili u blizini
Firence, u vrijeme crne kuge. U kolovozu 1523, Nicolas Versoris,
advokat u parikom Parlamentu, napustio je svoje boravite, ali u
Grange Batelirc, tada izvan Pariza, gdje se sklanja u kuu svojih
tienika, njegovu e enu bolest odnijeti za tri dana izuzetak
koji ne potvruje vrijednost uobiajene opreznosti. Tog ljeta,
1523, kuga je u Parizu jo jednom pogodila siromane. Kao to
pie taj isti Versoris u svojoj Knjizi razuma, smrt se uglavnom
80
Teina broja
okrenula prema siromanima, tako da je od provalnika, lovaca na

novie Pariza, kojih je u Parizu bilo u velikom broju, ostalo tek
malo... U etvrti Petiz Champs, cijeli kraj bijae oien od bijednih
ljudi koji tu prije u velikom broju stanovahu178. Jedan graanin
Toulousea mirno pie 1561: Dotina zarazna bolest nije se nikad
smjestila do u siromaha (...); neka se Bog u svojoj milosti njima
zadovolji (...). Bogati e se sami zatititi. 179 Jean-Paul Sartre s
pravom pie: Kuga djeluje samo kao preuveliavanje odnosa
meu klasama: ona napada bijedu, poteuje bogate. LI Savoji,
nakon to je kuga iezla, prije nego to se vrate u svoje, pomno
raskuenc kue, bogatai u njih na nekoliko tjedana smjetaju
siroticu, probaicu, sa zadatkom da na sebi iskua da li je
pogibelj uklonjena180.
Kuga umnoava i ono to bismo mi nazvali naputanjima
radnog mjesta: suci, oficiri, prelati, zaboravljaju svoje dunosti; u
Francuskoj, parlamenti se u potpunosti iseljavaju (Grenoble,
1467, 1589, 1596; Bordeaux, 1471, 1585; Besangon 1519, Rennes
1563, 1564). Sasvim je prirodno da kardinal d Armagnac napusti
svoj grad Avignon, pogoen boleu, pa odlazi u Uedarrides, a
zatim u Sorgucs. Vratit e se tek nakon deset mjeseci odsutnosti,
kad iezne svaka opasnost. On moe rei, biljei jedan graanin
Avignona, u svom Dnevniku, protivno Evanelju ,Ego sum pastor
et non cognovi oves meas.181 Ne osuujemo dakle Montaignea,
gradonaelnika Dordeauxa, koji se za vrijeme epidemije 1585. ne
nalazi na svom mjestu, ili onog bogatog Avinjonca talijanskog
porijekla, Frangoisa Dragoneta dc Fogasscsa, koji je u zakupnom
ugovoru predvidio sluaj u kojem bi bio primoran da se, na
putajui grad (to je i uinio 1588, za vrijeme nove kuge) skloni
kod svojih seljaka: U sluaju zaraze, ne dao Bog, oni (napoliari),
ustupit e mi jednu sobu u kui (...) i moi u smjestiti svoje konje
u dolasku i odlasku, i ustupit e mi postelju.182 Kad se 1664.
pojavila kuga u Londonu, Dvor je napustio grad i otiao u Oxford;
najbogatiji su pourili da uine to isto, sa svojim porodicama,
svojim slugama, i svojom prtljagom, skupljenom u urbi. U prijes
tolnici nema vie parnica, jer ljudi od zakona bijahu svi na selu.
10.000 kua bilo je naputeno, neke s jelovim daskama zakucanih
vrata i prozora, osuene kue, crvenom kredom obiljeene kri
em.183. Nikad neemo istai koliko pria Daniela Defoea (1720)
o toj posljednjoj kugi u Londonu odgovara uobiajenoj shemi,
koja se ponavlja tisuama puta, s jednolinim, istim gestama (mrtvi
81
Fernand B raudel/S tr u k tu re svakidanjice
Stona kuga 1745. Holandska grafikaJ. Erssena. (Rotterdam, Atlas

van Stolk)
baeni najvcma kao ubre, u kolica184), istim mjerama opreza,
istim oajima, istim drutvenim diskriminacijama185.
Nijedna bolest u dananjem trenutku, ma kakva bila njezina
stvarna pustoenja, ne ukljuuje sline kolektivne ludosti i drame.
Poimo u Firencu u drutvu jednog pisca memoara koji e
izbjei kugi 1637, to je uistinu velika pustolovina njegova ivota.
itati ga, znai pronai zabarikadirane kue, zabranjene ulice,
kojima se kree samo sluba snabdijevanja, kojima prolazi samo
pokoji sveenik, ili jo ee, neumoljiva straa, ili, izuzetno, koija
nekog sretnika kojem je dano odobrenje da na trenutak prekine
zatoenitvo unutar svoje kue. Firenca je mrtva: nema vie pos
lova, nema vjerskih obreda. Osim jedne mise koju sluajno neki
sveenik slui na uglu ulice i koju zatoenici kriom prate sa svojih
prozora .186
Milosrdni kapucin O. Maurice dc Tolona 187 nabraja u povo
du kuge u Genovi 1656, mjere opreza kojih se valja drati: ne
govoriti sa sumnjivom osobom iz grada dok vjetar pue od njega
prema vama; paliti aromatine trave zbog dezinfekcije; oprati, ili
jo bolje, spaliti odjeu i rublje sumnjivih; moliti nadasve, a zatim
pozvati policiju. Zamislimo u pozadini ovih napomena Genovu,
82
Teina broja
bogat grad, izloen potajnim pljakama. Mrtvi se ipak gomilaju na

ulicama. Nema drugog naina da se grad oslobodi od leina, nego
da se one natovare na brodove koji se putaju na puinu i ondje
spaljuju. Mogu li povjeriti da sam se ja, kao strunjak za XVI.
stoljee, ve odavna zaudio, i da se jo uvijek udim pred tim
prizorima okuenih gradova slijedei stoljea njihovih kobnih
posljedica? Neosporno, potekoe su rasle iz stoljea u stoljee.
Kuga je od 1622. do 1628. svake godine u Amsterdamu (bilanca:
35.000 mrtvih). U Parizu je 1612, 1619, 1631, 1638, 1662, 1668
(posljednja)189. Valja primijetiti da su u Parizu od 1612, na silu
odnosili oboljele iz njihovih kua i premjetali u Bolnicu Saint
Louis, i u ljeilite u predgrau Saint-Marcel189. U Londonu je
bolest u pet navrata, od 1593- do 1664-1665, odnijela ukupno,
kau nam, 156. 463 rtve.
Sve e se poboljati u XVIII. stoljeu. Ipak, kuga iz 1720. u
Toulonu i u Marscillcu bila je krajnje estoka. Prema kazivanju
povjesniara, dobra polovica marsejskog stanovnitva je podleg
la190. Ulice su bile pune leeva napola istrunulih i izgrienih od
pasa.191
Ciklika povijest bolesti

Bolesti se pojavljuju, uzimaju maha, ublaavaju se, ponekad nes
taju. To je sluaj s gubom koju su na naem kontinentu moda ve
u XIV. i XV. stoljeu pobijedile drakonske mjere izolacije (ali,
zaudo, dananji gubavci na slobodi, nikad ne prenose zarazu).
Takav je sluaj i s kolerom koja u Evropi nestaje u XIX. stoljeu, s
boginjama koje su, ini se, prije nekoliko godina potpuno iezle
na svjetskoj razini, s tuberkulozom ili sifilisom, pred naim oima
zaustavljenima udom antibiotika, a da mu se ipak ne moe pred
vidjeti budunost, budui da se sifilis ponovo danas javlja sa
stanovitom zaraznou. Sluaj je to i s kugom, koja se, nakon
dugog povlaenja od VIII. do XIV. stoljea, surovo razbuktala s
crnom kugom, zapoinjui nov kuni ciklus koji e nestati tek u
XVIII. stoljeu152.
Doista, ne proizlaze li te virulencije i ti zastoji koji se izmje
njuju, iz toga to je ovjeanstvo dugo ivjelo ograeno, raspr
eno, kao na razliitim planetima, tako da su razmjene zaraznih
klica izmeu jednih i drugih izazvale katastrofalna iznenaenja,
ovisno o tome, kakve je, u odnosu prema patogenim iniocima,
S3
svaka od njih imala obiaje, otpornosti ili osobite slabosti? To sa

zaudnom jasnoom otkriva knjiga Williama H. Mac Neila193. Ot
kako se ovjek oslobodio svoje prvotne animalnosti, otkako je
ovladao ostalim ivim biima, on u odnosu prema njima primje
njuje makroparazitizam grabeljivaca. Ali istodobno napadan,
izmuen beskonano sitnim organizmima, bacilima i virusima, on
sam postaje plijenom mikroparazitizma. Nije li ta divovska bor
ba, u dubini, bitna povijest ovjeka? Ona se nastavlja posredstvom
ivih lanaca: patogeni element koji u odreenim uvjetima moe
sam opstati, uglavnom prelazi s jednog ivog organizma na drugi.
ovjek, kao cilj, ali ne i jedini cilj tog bombardiranja, prilagouje
se, lui antitijela, uspostavlja podnoljivu ravnoteu sa strancima
koji se kod njega naseljavaju. Ali ta spasonosna prilagodba zah
tijeva mnogo vremena. Ako patogena klica izae iz svoje bioloke
nie i zahvati do tada nedirnuto stanovnitvo, dakle ono bez
obrane, to je tada eksplozija, katastrofa velikih epidemija. Mac Neil
misli, i moe biti u pravu, da je pandemija iz 1346, crna kuga koja
je uzdrmala cijelu, ili gotovo cijelu Evropu, uslijedila nakon mon
golske ekspanzije koja je ponovo oivjela svilene puteve i olakala
kretanje patogenih elemenata preko azijskog kontinenta. Isto tako,
kad Evropljani na kraju XV. stoljea uspostave jedinstvo promet
nih puteva preko cijelog svijeta, pretkolumbovsku Ameriku
ubijaju nepoznate bolesti koje dolaze iz Evrope. Za uzvrat, trans
formirani sifilis napada Evropu, zahvaa ak i Kinu u rekordnom
roku, ve prvih godina XVI. stoljea, dok e kukuruz i slatki
krumpir, takoer ameriki, stii tek u posljednjim godinama tog
istog stoljea19,1. Mnogo blie nama, 1832, ista bioloka drama vidi
dolazak kolere, to potjee iz Indije, u Evropu.
Ali u tim porastima i povlaenjima bolesti, sam ovjek i
njegova manja ili vea ranjivost, njegov manje ili vie steen
imunitet, nisu jedini uzrok. Medicinski historiari ne oklijevaju da
istaknu a uvjeren sam da su potpuno u pravu da svaki
patogeni inilac ima svoju vlastitu povijest, paralelnu onoj njezinih
rtava, i da razvitak bolesti uvelike ovisi o promjenama, ponekad
mutacijama tih samih inilaca. Otuda izmjene, sloeni odlasci i
dolasci, iznenaenja, ponekad eksplozivne, ponekad produene
uspavanosti, pa ak i konani nestanci. Od tih mikrobskih ili
virusnih mutacija, moemo navesti danas dobro poznat primjer,
gripu.
Rije gripa, u smislu bolesti koja zahvaa, grabi, potjee
moda tek od proljea 1743195. Ali poznaje se, ili se vjeruje da se
84
Teina broja
gripa poznaje u Evropi ve u XII. stoljeu. Ona e initi dio bolesti

koje e, nepoznate Americi, desetkovati Indijance. Kad ona 1588.
polijee (ali ne kosi) cjelokupno stanovnitvo Venecije, ispraznivi
ak i Veliko vijee to se nije dogodilo niti za vrijeme kuge val
se tu ne zaustavlja, ve zahvaa Milano, Francusku, Kataloniju,
zatim Ameriku196. Gripa je ve tada ona letea, opa epidemija, kao
to je i danas. Voltaire pie 10. sijenja 1768: Obilazei svijet, gripa
je prola i naim Sibirom (Ferncy, gdje boravi, u blizini Zcnevc) i
doepala se malo i moje stare i krhke figure. Ali koliko razliitih
simptoma pod tim imenom gripa! Govorimo li samo o velikim
epidemijama, panjolska gripa iz 1918. bila je jo ubitanija od
prvog svjetskog rata, i nimalo nalik gripi zvanoj azijska iz 1957.
Doista, postoji vie razliitih ogranaka virusa, i ako su jo i danas
cjepiva nesigurna, razlog je tome to je nestalni virus gripe u
stalnoj i brzoj mutaciji. Cjepiva gotovo uvijek kasne za zarazom. U
elji da je preduhitre, neki su laboratoriji pokuali u vie navrata
in vitro mutirati virus gripe koja je u toku i da u jednom cjepivu
sjedine mutacije koje bi mogle odgovarati gripama to e nadoi!
Virus gripe nedvojbeno je osobito nestalan, ali ne moemo li
pomisliti da se i drugi patogeni inioci takoer transformiraju
tijekom vremena? Tako bi se moda mogle objasniti i preobrazbe
tuberkuloze, koja je naizmjence suzdrana ili estoka. Ili pak
uspavanost kolere to pristie iz Dengala, i koju danas, ini se, eli
zamijeniti kolera porijeklom sa Celcbesa, a moda i pojava novih
i relativno prolaznih bolesti, kao to je engleska znojna groznica
u XVI. stoljeu.
14001800: dugotrajni bioloki

Stari poredak
Tako ovjekov ivot, bar na dvije fronte, vodi beskonanu borbu.
Protiv oskudnosti i nedovoljnosti hrane to je njegov mak-
roparazitizam i protiv podmukle i mnogostruke bolesti koja
na njega vreba. Na tom dvostrukom planu, ovjek Starog poretka
neprestano je u nesigurnosti. Ma gdje bio, prije XIX. stoljea moe
raunati tek s kratkom nadom u ivot, uz nekoliko dodatnih godina
za bogate: Usprkos bolestima koje uzrokuje odvie dobra hrana,
pomanjkanju aktivnosti i porocima, oni ive (kae jedan engleski
putnik mislei na Evropu 1793), deset godina dulje od ljudi nie
85
klase, jer oni su iscrpljeni umorom, radom, i time to im njihdvo

siromatvo ne doputa da se snabdiju svime to je nuno za
opstanak.197
Ta posebna demografija, kao osrednji rekord, gubi se na
razini naih prosjeka. U Deauvaisisu, u XVII. stoljeu, 25 do 33%
novoroenadi umiralo je u roku od dvanaest mjeseci; samo 50%
dosezalo je svoju dvadesetu godinu198. Nestalnost, kratkoa ivota:
tisuu pojedinosti govori o njima tijekom tih dalekih godina.
Nitko se nee zauditi to vidi mladog princa Charlesa (budueg
Karla V) kako 1356. vlada Francuskom u svojoj sedamnaestoj
godini i kako umire 1380, u etrdeset i drugoj godini, s repu
tacijom mudrog starca199. Anne de Montmorency, vojni zapovjed
nik koji umire na konju u bici kod SaintDenisa (1567) u
sedamdeset i etvrtoj godini, jest izuzetak. U pedeset i petoj godini,
Karlo V, kad abdicira u Gentu, ve je starac. Filip II, njegov sin koji
umire u sedamdeset i prvoj godini (1598), pri svakoj je uzbuni
zbog svoga krhkog zdravlja tijekom dvadeset godina, u svojim
suvremenicima pobuivao najvee nade i najivlje bojazni. Napo
kon, nijedna kraljevska obitelj ne moe izbjei strahovitoj smrtnos
ti tog razdoblja. Jedan vodi Pariza iz 1722.200 nabraja imena
prineva i princeza ija srca od 1662. poivaju u crkvi Val-de-
Grace koju je utemeljila Ana Austrijska: uglavnom djeca od neko
liko dana, od nekoliko mjeseci, nekoliko godina.
Zamislimo jo teu sudbinu siromanih. 1754, jedan engles
ki autor primjeuje: Daleko od toga da budu zadovoljni, fran
cuski seljaci nemaju ak ni ono to im je nuno. To je vrsta ljudi
koja poinje umirati u etrdesetoj godini zbog nedostatka odmora
koji bi bio razmjeran umoru: ti ljudi pate, usporedimo li ih s
drugim ljudima, a nadasve s naim engleskim seljacima. Kod
francuskih teaka ve sam vanjski izgled ukazuje na slabost tije
la.201 A to rei o Evropljanima koji ive izvan svog kontinenta i
ne ele se podrediti obiajima zemalja u koje su pridoli nego
uporno odbijaju da se prilagode njihovim matarijama i njihovim
strastima (...) uslijed ega tu esto nadu i grob.202 Ta je misao
panjolca Coreala u povodu Porto Bela, bliska miljenju Francuza
Chardina i Nijemca Niebuhra koji, govorei o velikoj smrtnosti
Engleza u Indiji, ovu prije svega pripisuje njihovim grekama,
njihovom pretjerivanju u mesu, u jakim portugalskim vinima
koja piju u najtoplijim trenucima dana, u odvie utegnutoj odjei,
nainjenoj za Evropu, i koju usporeuje sa irokom i lepravom
odjeom domorodaca203. Ali ako je Bombay groblje Engleza,
86
Teina broja
Ulini prizori iz Goe potkraj XVI. stoljea. Ii. N., Kabinet grafike.
(Otisak Girattdon)
tome pridonosi i klima: ona jc toliko ubitana, da poslovica kae:
Dva m onsuna u Bombayu ine dob jednog ovjeka20'1. U Goi,
gradu uitaka, gdje sjajno ive Portugalci, u Bataviji, za Evropljane
drugom gradu uitaka, nalije tih raskonih i skupih ivota jest
uasna sm rtnost205. Surova kolonijalna Amerika nije uslunija. Za
oca Georgea Washingtona, Augustina, koji jc um ro u etrdeset i
devetoj godini, rekao je jedan povjesniar. Ali, on je um ro pre
rano. Da bi se u Virginiji uspjelo, valjalo bi nadivjeti svoje protiv
nike, svoje susjede, svoje ene . 206
Isto pravilo vrijedi i za nc-Evropljane: krajem XVII. stoljea,
jedan putnik pie o Sijamcima: Usprkos um jerenosti koja vlada
medu Sijamcima... ne primjeujemo da ive due nego u Ev
ropi207. O Turcima pie 1776. jedan Francuz: Iako turski lijenici
i kirurzi ne vladaju znanjima kojima su ovladali medicinski fakul
teti u prolom stoljeu, oni stare kao i mi, ako izbjegnu stranoj
nedai kuge koja svake godine hara carstvom . 208 Osman Aga,
turski tuma (njemaki je nauio za trajanja svoga dugog zatoe
87
nitva, 1688-1699), koji nam jc na iv, ponekad pikareskni nain

ispriao svoj ivot u kranstvu, eni se dvaput: u prvom braku
raaju mu se tri keri i pet sinova, a samo dvoje preivljava; u
drugom braku, od troje djece, dvoje preivljava209. Te injenice:
jednakost izmeu smrti i ivota, veoma velika smrtnost djece,
glad, kronina neishranjenost, snane epidemije tvore taj bio
loki Stari poredak o kojem smo govorili. On tek neznatno ubla
ava svoje pritiske u trenucima poleta XVIII. stoljea i to, naravno,
ve prema mjestu, na razliite naine. Samo odreena Evropa, pa
ak niti cijela zapadna Evropa, poinje ga se oslobaati.
Svaki jc napredak polagan. U tom se pogledu, mi povjesniari
izlaemo opasnosti da suvie pourimo. Velika smrtnost jo uvijek
obiljeava cijelo XV11I. stoljee. Tako jc i u samoj Francuskoj (to
smo ve rekli); ona se ponovo javlja u desetogodinjom prosjeku
u Bremenu (smrt bez prekida prevladava od 1709. do 1759). U
Konigsbergu u Pruskoj od 1782. do 1802. umiranja iznose u
prosjeku 32, 8%o, ali 1772. doseu 46,5%o; 1775, 45%o; 1776,
46%o.210.Prisjetimo se uzastopnih alosti u obitelji JohannaSe-
bastiana Bacha... J. P. Sussmilch, osniva drutvene statistike, po
navlja to 1765: U Njemakoj (...), seljak i siromah umiru ne
koristei se nikada nijednim lijekom. Na lijenika nitko i ne pomi
lja, djelomino stoga to jc suvie daleko, djelomino (...) jer je
odvie skup...211 Ista pjesma u istom razdoblju u urgundiji:
Kirurzi stanuju u gradu i ne izlaze iz njega badava: u Casseyles-
Vittcauxu, posjet lijenika i lijekovi stoje etrdesetak lira, i nesret
ni stanovnici danas vie vole umrijeti nego pozvati u pomo
kirurga.212
Osim toga, ene su strahovito ugroene svojim uzastopnim
trudnoama. Ipak, iako su pri roenju djeaci brojniji od djevoj
ica (jo i danas 102 prema 100), iz svih brojki kojima raspolaemo
od XVI. stoljea proizlazi da su ene brojnije od mukaraca u
gradovima, pa ak i na selu (osim nekoliko izuzetaka, meu kojima
na trenutak Venecija, a kasnije Petrograd). U svim selima Kastilije,
gdje se 1575. i 1576. provode istraivanja, postoji viak udovica213.
Ako bismo morali saeti glavna obiljeja tog Starog poretka,
bilo bi nedvojbeno vano da istaknemo mogunosti kratkoronih
ponavljanja, koja su isto tako snana, ako ne i brza, kao i nagli
udarci koji pogaaju ive. Dugorono, nadoknade se pojavljuju
neosjetno, ali imaju posljednju rije. Oseka nikada ne odnosi u
potpunosti ono to je plima donijela. Taj dugoroni uspon, teak
i udesan, pobjeda je broja o kojem ovisi toliko stvari.
BROJNI PROTIV SLABIH
Broj dijeli, organizira svijet, on svakoj ivoj masi daje njezinu

vlastitu teinu, utvruje njezinu razinu kulture i djelotvornosti,
njezine bioloke (ak i ekonomske) ritmove rasta, ako ne i njezinu
patoloku sudbinu: gusta naseljenost Kine, Indije, Evrope, golem
je rezervoar probuenih ili uspavanih bolesti, spremnih da se
proire.
Ali broj utjee i na meusobne odnose izmeu ivih masa, na
odnose koji ne ocrtavaju samo miroljubivu povijest ljudi raz
mjene, trampe, trgovinu ve i njihovu beskonanu borbenu
povijest. Moe li se jedna knjiga posveena materijalnom ivotu
zatvoriti pred tim prizorima? Rat je uvijek raznovrsna, uvijek
prisutna djelatnost, ak i na nultoj razini povijesti. Broj unaprijed
zacrtava njegove linije, silnice snage, ponavljanja, oite tipologije.
U borbi, kao i u svakodnevnom ivotu, anse nisu za sve podjed
nake. Broj gotovo nepogreivo razvrstava gospodare i podlonike
na proletere i povlatene, nasuprot mogunostima, normalnim
ansama trenutka.
Nema sumnje, na tom, kao i na drugim podrujima, on nije
jedini u igri. Tehnika, u ratu, kao i u miru, takoer pritie svojom
velikom teinom. Ali ako i ne daje jednake povlastice svim gustim
grupacijama, tehnika je uvijek ipak ki broja. ovjeku XX. stoljea
te se tvrdnje ine oitim. Za njega, broj je civilizacija, mo, budu
nost. Ali, da li se to moglo rei i juer? Brojni se primjeri odmah
nameu, upuujui na proturjeje. Ma kako se to inilo paradok
salno, a inilo se tako i Fustelu de Coulangesu213 koji je istraivao
dvojaku sudbinu Rima i Germanije uoi barbarskih provala, najiz-
mueniji, najmalobrojniji ponekad pobjeuje ili se ini da pobje
uje, kao to je pokazao Hans Delbruck215, raunajui mali, sam
po sebi smijean broj barbara koji su pobijedili Rim.
Protiv barbara
Kad civilizacije gube, ili se ini da gube, pobjednik je uvijek
barbarin. To je nain izraavanja. Za Grka, barbarin je svatko
tko nije Grk, za Kineza, svatko tko nije Kinez. Velika je izlika
89
Mongolski konjanici u lovu (XV. stoljee), Muzej Topkapi, Istanbul.

(Otisak RolandMicbaud-Rapbo)
evropske kolonizacije bilo donoenje civilizacije barbarima i
primitivcima. Naravno, civilizirani su barbarinu pridali tu repu
taciju koju on ne zasluuje sasvim, ili bar samo upola. Nitko nas
nee prisiliti da doslovce povjerujemo pledoajeu povjesniara
Rcchida Saffcta Atabinena u prilog Atili216, ali ono to valja pre
ispitati, jest mit o barbarskoj snazi. Svaki put kad barbarin pobje
uje, tada je ve napola civiliziran. Uvijek je dugo ekao u
predvorju i prije nego to je prodro u kuu, po deset je puta kucao
na vrata. On je, ako ne do savrenstva, tada bar ozbiljno okrznuo
civilizaciju susjeda.
Upravo je klasian primjer Germana pred Rimskim Carstvom
u V. stoljeu, ali i povijest Arapa, Turaka, Mongola, Mandiura,
Tatara potvruje to jednolinim ponavljanjima. Turci i Turkmeni
90
Teina broja
su bili odlini prijevoznici, voditelji karavana po putevima srednje

Azije do Kaspijskog mora i Irana. Oni su posjeivali oblinje
civilizacije i esto se u njima gubili i tijelom i blagom. Mongoli
Dingis Kana i Kublaj Kana, tek su jedva izali iz amanizma, ali ne
ostavljaju dojam divljakih barbara, i eto, uskoro su s istoka bili
zahvaeni kineskom civilizacijom, a sa zapada, arolijom islama,
raetvorcni, otrgnuti od vlastite sudbine. Manduri, koji e 1644.
osvojiti Peking a zatim i ostatak Kine, mijean su narod. Mongolski
elementi su tu brojni, ali veoma rano, kineski su se seljaci uputili
prema Manduriji, s onu stranu Kineskog zida. Barbare, ako
hoemo, ali ve unaprijed pokineene, potaknuli su na osvajanje
ekonomski i drutveni nemiri goleme Kine, i oni su ih usmjeravali.
Barbari pobjeuju tek kratkorono. Veoma brzo, upija ih
podjarmljena civilizacija. Germani su barbarizirali Carstvo, a
zatim se utopili u zemlji vina217, Turci su od XII. stoljea poeli
pronositi zastavu islama, Mongoli i Manduri su se izgubili u
kineskoj masi. Za barbarima, vrata osvojene kue se zatvaraju.
Nestanak velikih nomada

prije XVII. stoljea
Treba li napomenuti da za civilizacije uistinu opasni barbari
pripadaju gotovo samo jednoj vrsti ljudi: nomadima pustinja i
stepa u srcu Starog svijeta i da je jedino Stari svijet upoznao to
izuzetno ovjeanstvo. Od Atlantika do rubnih mora Pacifika, lanac
jalovih i siromanih zemalja beskonana je traka praine. Na
najmanju iskru, pali se i gori cijelom svojom duinom. Konjanike
i gonie deva, okrutne prema sebi kao i prema drugima, mete,
sua, demografski porast, tjeraju s njihovih panjaka, i oni osvajaju
susjedne. Godinama i godinama taj pokret odzvanja tisuama
kilometara.
U razdoblju u kojem je sve sporost, oni su brzina i iznenae
nje. Uzbuna koju na granicama Poljske jo u XVII. stoljeu izaziva
svaka prijetnja tatarske konjice, istodobno je i podizanje mase.
Valja naoruati utvrde, napuniti skladita, snabdjeti, ako je jo
vrijeme, topnitvo, mobilizirati konjanike, postaviti brane. Ako
upad uspije, kao toliko puta preko planina i brojnih pustoi
Transilvanije on se sruujc na sela i gradove kao nedaa s kojom
se ni Turin ne moe usporediti. Ovaj bar ima obiaj da uoi zime,
91
Karavana na putu prema pustinji. Ilustracija al Maquamata, al

Hariri, ms. ar. 5847,f*31. (Otisak B. N)
nakon Svetog Jurja, povue svoje ete. Tatari ostaju na mjestu,
zimuju sa svojim porodicama, izjedaju zemlju sve do korijenja218.
Pa ipak, ti prizori kojih nam strahotu prenose tadanje zapad
ne novine, nisu nita prem a velikim nomadskim osvajanjima u Kini
i Indiji. Evropa je imala tu sreu da im izbjegne, usprkos epizoda
ma koje su ostale u sjeanju (Huni, Avari, Ugri, Mongoli). Ona je
bila zatiena branom istonih naroda: njihove nedae, priskrbjele
su joj spokoj.
Snaga nomada, to je istodobno nepanja i relativna slabost
ljudi koji uvaju ulazna vrata civilizacija. Slabo nastanjena sjeverna
Kina prije XVIII. stoljea praznina je u koju prodire tko god hoe.
U Indiji, Pcndjab je veoma rano, ve u X. stoljeu, preputen
muslimanima, i otada se nee zatvarati vrata prema Iranu i na
Haibarskom prijelazu. U istonoj i jugoistonoj Evropi postoja-
92
Teina broja
nost brana mijenja sc kroz stoljea. Svijet nomada pokree se

izmeu tih nepanji, tih slabosti, tih ponekad nedjelotvornih bud
nosti. Fiziki zakon vodi ih ponekad prema zapadu, ponekad
prema istoku, ve prema tome da li njihov eksplozivni ivot radije
prti prema Evropi, islamu, Indiji ili Kini. Klasina knjiga Eduarda
Fuctcra219 ukazuje 1494. na ciklonsko podruje nad Italijom,
rascjepkanom na prinevine i gradske republike: itavu Evropu
privlai taj niski pritisak to stvara oluje. Isto su tako stepski narodi
povueni vjetrom uragana koji ih nosi prema istoku ili prema
zapadu, ve prema liniji manjeg otpora.
Tako je i Kina dinastije Ming protjerala Mongole i spalila
njihov veliki centar u Karakorumu, u pustinji Gobi220. Ali tom
uspjehu slijedi duga inercija koja predodreujc snaan povratak
nomada prema istoku budui da, praznina prethodno stvorena
njihovim prvim valovima tei da privue nove, u kretanju koje sc
iri sve dalje prema zapadu, u razmaku jedne, dviju, deset, dva
deset godina. Nogajci prelaze Volgu od zapada prema istoku oko
1400, i to je u Evropi lagano preokretanje pjeanika: narodi koji
su pritjecali tijekom vie od dva ili tri stoljea prema zapadu i
krhkoj Evropi, otjeu od tada, i opet tijekom vie od dva ili tri
stoljea, prema istoku, privueni slabou daleke Kine. Naa karta
saima taj obrat, kojemu e presudne epizode biti neobino Babc-
rovo osvajanje sjeverne Indije (1526) i mandursko zauzee Pe
kinga 1644. Jo jednom uragan je pogodio Indiju i Kinu.
Zbog toga, prema istoku, Evropa lake die. Zato to su Rusi
1551. i 1556. zauzeli Kazan i Astrahan, nisu odgovorni samo barut
i kremenjae; na jugu Rusije pritisci nomada su se ublaili, to je
olakalo ruski nalet prema crnim zemljama Volge, Dona i Dnjestra.
U toj igri, stara Moskovija gubi dio svojih seljaka koji bjee pred
strogom vladavinom plemia, a na te naputene zemlje pristiu
seljaci iz baltikih zemalja i Poljske, dok praznine koje su zbog njih
nastale ispunjaju seljaci pridoli iz Brandenburga ili kotske. Bila
je to ukratko, tafetna utrka, tako Aleksandar i Eugen Kulischer,
dva sjajna historiara, vide tu tihu povijest, taj pomak od Njemake
do Kine, s njegovim podzemnim tokovima koji su kao prikriveni
pod koom povijesti.
Mandursko osvajanje Kine zavrava zatim novim poretkom
u godinama oko 1680. Sjeverna Kina, postojana i uvana, ponovo
e biti nastanjena, u zaklonu zatitnik prethodnica. To su Mandu-
rija, iz koje su stigli pobjednici, zatim Mongolija, Turkestan, Tibet.
Rusi, koji su osvojili Sibir, suoit e se s kineskim otporom du
93
doline Amura i teko e se nagoditi Nerinskim ugovorom (7.

rujna 1698). Kinezi otada kreu od Velikog zida, sve do blizine
Kaspijskog mora. Jo i prije tih uspjeha, brojni je svijet pastira
proeljao put prema zapadu, preavi u protivnom smjeru uska
vrata Dzungarije, grlo seoba izmeu Mongolije i Turkestana. Sa
mo, ovaj put, njihov bijeg nee naii na otvorena vrata. Usmjerit
e se prema zapadu, ka jednoj novoj Rusiji, onoj Petra Velikog, s
utvrdama, tvravama i gradovima Sibira i Donje Volge. itava
ruska knjievnost slijedeeg stoljea puna je pria o tim nepres
tanim i uzastopnim borbama.
Doista, time se i okonava velika sudbina nomada. Topovski
barut razlogom je toj brzini. Civilizacije su pobijedile, jo prije
nego je zavrilo XVIII. stoljee, u Pekingu kao i u Moskvi, u Delhiu
kao i u Tcheranu (nakon ive afganistanske uzbune). Nomadi,
osueni da ostanu kod kue, pokazat e se onime to jesu: bijedni
ljudi, postavljeni na svoje mjesto i koji e to smatrati gotovim. Rije
je ukratko o izuzetnom sluaju, sluaju dugog parazitizma, ali koji
nepopravljivo okonava. Usprkos golemom odjeku, bio je to goto
vo netipian sluaj.
Osvajanja prostora
Uobiajeno je pravilo da civilizacije igraju i da pobjeuju. One
pobjeuju nad kulturama, pobjeuju nad primitivnim naro
dima, pobjeuju nad praznim prostorima. U posljednjem sluaju,
za njih najboljem, one e morati sve izgraditi, ali to je velika ansa
za Evropi janc na tri etvrtine amerikog prostora, za Ruse u Sibiru,
za Engleze u Australiji i na Novom Zelandu. Kolike li sree za
bijelce, to u junoj Africi, pred urima i Englezima nije iskrsnuo
otpor crnaca!
im se u Drazilu pojavi Portugalac, primitivni Indijanac uzmi
e: on ustupa mjesto. Paulistike bandeiras roje se gotovo u
pustoi. Za manje od jednog stoljea, avanturisti iz Sao Paola, u
potrazi za robovima, dragim kamenjem i zlatom, prevalili su, a da
toga nisu bili svjesni, polovicu junoamerikog kontinenta, od Rio
de la Plate do Amazone i Anda. Nema pred njima otpora prije nego
to su jezuiti osnovali indijanske rezervate koje e paulistas be
sramno razoriti.
Proces je isti pred Francuzom i Englezom u Sjevernoj Ameri
ci, pred panjolcem u pustinjskom sjevernom Meksiku, prema
94
Teina broja
10. EVROAZIJSKE MIGRACIJE (XIV-XVII. STOLJEE)

P ro tu rje n o st izm e u dviju k arata jc o ita: na prvoj, m igracije kop n en im p u tem odv ijaju se od
zapada p re m a isto k u , a na d ru g o j od istoka p re m a z ap ad u . Na prvoj sc o p aa kineska p om orska
ekspan zija, tak o v ana u p o e tk u XV. sto ljea, k ao i k o n c e n trira n je kretan ja k o p n o m prem a Indiji i
Kini. Na d ru g o j, m a n d u rsk o u tv r iv an je u XVII. s to ljeu (o sv o jen je P ekinga 1644) povlai za sobom
iroku k in esk u k o n tin e n ta ln u e k sp an ziju i zaustavljanje Rusa. N om adi su o d b a e n i prem a zap ad u
i evropskoj Rusiji. (P rem a A. i E. K ulischeru)
95
malobrojnim i surovim Chichimeke-Inijancima. Protiv njih, jo

u XVII. stoljeu, odvija se pravi lov na ovjeka. Svake godine,
poam od studenog, progone ih kao divlje zvijeri. U Argentini,
a nadasve u ileu, stvari e biti jo tee, jer Indijanac je od
pobjednika posudio konja, dok e Araukanci biti tvrdokorni pro
tivnici sve do poetka XX. stoljea221. Uistinu, ono to se dovodi u
pitanje, nije osvajanje ljudi, ve osvajanje prostora. Otada valja
pobijediti daljinu. U XVI. stoljeu, polagana kola argentinske pam-
pe i njihovi parovi volova, karavane mazgi iberske Amerike ili kola
na pohodu prema zapadu u Sjedinjenim Dravama u XIX. stoljeu
koja e uiniti slavnim ivesteme, bili su sredstva tog tihog osvajanja
koje u pravilu dovodi do fronte kolonizacije, do pionirske zone iz
koje opet sve zapoinje iznova. ivot kolona na tim dalekim
granicama zapoinje ni od ega. Ljudi su suvie malobrojni da bi
im se mogao nametnuti drutveni ivot: svatko je tu svoj gospodar.
Ta privlana anarhija traje neko vrijeme, azatim se uspostavlja red.
Granica se dotle pomie dublje prema unutranjosti, prenosei
onamo iste anarhine i privremene postupke. To je moving fron
tier u kojoj je romantizam F. J. Turnera jo juer (1921) vidio
porijeklo Amerike i njenih najveih originalnosti222.
Osvajanje golog, ili gotovo golog prostora, gotovo su iste
olakice, u vrijeme velike ruske ekspanzije u XVI. stoljeu, kada su
se trgovci soli, lovci na krzna i kozaci u galopu svojih konja uspjeli
dokopati Sibira. Izbijaju veliki otpori, ali se istog asa lome. Rastu
gradovi, tvrave, stanice na putevima, mostovi, postaje za kola,
konje i saonice (Tobolsk, 1587; Ohotsk, 1648; Irkutsk, u blizini
Bajkalskog jezera, 1652). Za jednog lijenika ruske vojske223, vi
carca porijeklom, jo 1776, Sibir, to su etape, iscrpljujui dani na
konju, u toku kojih valja stii do utvrde ili do grada, do nunog
smjetaja. Zimi, trgovac koji svojim saonicama promai cilj, izlae
se opasnosti da ostane zauvijek pokopan pod snijegom sa svojim
ljudima, ivotinjama, sa svojom robom. Polako se uspostavlja
cestovni i urbani sustav. 1643, stie se do sliva Amura, 1696, do
golemog poluotoka Kamatke, a slijedee godine, ruski istraivai
dopiru do Aljaske, gdje se koloni naseljavaju 1799- To su brza, ali
nestalna zauzimanja, no tim dostojnija divljenja. 1726, Bering, koji
se za jednog od svojih istraivanja smjestio u Ohotsku, naao je u
citadeli toga grada samo nekoliko ruskih obitelji. 1719. John Bell
putuje Sibirom glavnom cestom, i est cijelih dana ne vidi ni kue,
ni itelja224.
96
Teina broja
Kad kulture pruaju otpor
Nije vie ista pjesma i sve postaje sloenije kad se prodor vie ne
odvija u pustoi. Nema mogue zabune, usprkos nastojanjima
komparatista, izmeu slavne germanske kolonizacije u zem
ljama istoka, Ostsiedlung, i pokreta na amerikoj granici. Od XII.
do XIII. stoljea, pa ak i u XIV. stoljeu, koloni Germanije u irem
smislu (esto iz tarrainc ili Nizozemske) naseljavaju se istono od
Labe, zahvaljujui politikim ili drutvenim pogodnostima, kao i
nasiljima. Pridolicc podiu svoja naselja posred prostranih um
skih krevina, niu svoje kue du putova, uvode vjerojatno teke
plugove sa eljeznim ralima, stvaraju gradove, i, kao i slavenskim
gradovima, nameu im njemako pravo kopnenog Magdeburga ili
pomorskog Lubccka. Rije je tu o golemom pokretu. Ali ta se
kolonizacija odvija unutar slavenskog nasada, unutar manje ili vie
stegnute mree, pozvane da prui otpor pridolicama, da se nad
njima zatvori ako je potrebno. Nesrea je Germanije u tome to se
suvie kasno formirala i zapoela svoj pohod prema istoku tek
nakon to su se ondje ve smjestili slavenski narodi, vezani uz
zemlju, uz svoje gradove (iskopine to dokazuju) mnogo vre
nego to se to prije mislilo.225
To e se ponoviti i prilikom ruske ekspanzije, ne vie prema
gotovo pustom Sibiru, ve, u tom istom XVI. stoljeu, prema
junim rijekama226, Volgi, Donu, Dnjestru, ekspanzije obiljeene
i slobodnom kolonizacijom seljaka. Izmeu Volge i Crnog mora,
stepa nije zaposjednuta na gust nain, ve slui kao put nomad
skim narodima, Nogajima i Tatarima s Krima. Kao opasni ko
njanici, oni su prethodnici islama i prostranog Turskog Carstva
koje ih podrava, i koje ih, prema prilici, puta naprijed, pa ak ih
je i spasilo od Rusa, snabdijevajui ih vatrenim orujem koje je
nedostajalo braniteljima Kazanskog i Astrahanskog kanata227. Ne
treba dakle potcijcniti te protivnike. Vojni pohodi vode Tatare
prema oblinjim zemljama, Transilvaniji, Madarskoj, Poljskoj,
Moskoviji, koje su okrutno opustoili. Jedan od njihovih pohoda
unitio je 1572. Moskvu. Slavenske zarobljenike (ruske i poljske)
prodavali su na istanbulskoj trnici. Znamo da je 1696. Petar Veliki
pretrpio neuspjeh u pokuaju da otvori prozor prema Crnom
moru, a taj e neuspjeh kasnije ispraviti Katarina II. Tatari time
nee biti izbrisani; oni e na mjestu ostati sve do drugog svjetskog
rata.
97
Kolonizacija ruskih seljaka bila bi nezamisliva bez utvrdai bez

vojnih mareva, kao i bez pomoi obespravljenih kozaka. Kao
konjanici, oni su bili sposobni da se suoe s protivnikom krajnjom
pokrctljivou. Kao ladari, sputaju se ili uzlaze rijekama. Evo (oko
1690) njih 800, kako dolaze iz Tanaisa, bacajui amce u Volgu u
proganjanju Kalmukih Tatara.... Kao pomorci, svojim brodo
vima pretovarenim jedrima, gusare Crnim morem jo pri kraju
XVI. stoljea228.
Moderna Rusija nije dakle u tom dijelu nikla na tabuli rasi,
kao to nee u XIX. stoljeu napredovati na Kavkazu i u Turkestanu
bez napora i iznenaenja, opet jednom licem u lice s islamom.
I drugi bi primjeri mogli potkrijepiti nae tumaenje, pa
makar to bila kasna i privremena kolonizacija Afrike od evropskih
sila u XIX. stoljeu, ili pak panjolsko osvajanje Meksika i Perua:
te nestabilne civilizacije, to jest kulture, sruile su se samo pred
nekolicinom ljudi. Ali te zemlje danas ponovo postaju indijanske
ili afrike.
Jedna kultura, to je civilizacija koja jo nije dosegla zrelost,
svoj vrhunac, niti osigurala svoj rast. ekajui, a ekanje se moe
oduiti, oblinje je civilizacije iskoritavaju na tisuu naina, i to je
prirodno, iako ne i ispravno. Neka se italac osvrne na trgovinu
na rubovima Gvincjskog zaljeva, koja nam je poznata od XVI.
stoljea. To je tipian primjer ekonomskih eksploatacija kojima je
ispunjena povijest. Na obalama Indijskog oceana, Kafri iz Mozam
bika uvjereni su da majmuni ne govore samo zato da ih ne bi
prisilili da rade229. Ali to se njih samih tie, oni imaju nesreu da
govore, kupuju tkanine, prodaju zlatnu prainu... Igra monih,
uvijek je ista, veoma jednostavna. Feniani i Grci ne postupaju
drukije u svojim emporijama ili kolonijama. Arapski trgovci na
obali Zanzibara u XI. stoljeu, Venecijanci i enoveani u Caffi ili
u Tani u XIII. stoljeu, ili Kinezi u Indoneziji koja je za njih jo
prije XII. stoljea bila tritem zlatnog praha, zaina, papra, robo
va, skupocjenog drva i lastavijih gnijezda. Unutar kronolokog
prostora ove knjige, gomila prijevoznika, trgovaca, lihvara, kines
kih preprodavaa, eksploatira kolonijalna trita, i ta je eksplo
atacija, potvrdit u to, bila tako iroka i lagana, stoga to je Kina,
usprkos svojoj inteligeneji i svojim pronalascima (papirnati novac,
na primjer), tako neinventivna i tako nemoderna na kapitalis
tikom planu. Njezin je udio bio suvie lagan...
Od trita do kolonije, tek je mali korak, i dovoljno je da
eksploatirani poinje izmicati, da prosvjeduje; osvajanje nee kas
98
Teina broja
niti. Ali dokazano jc da kulture, polucivilizacije (to je rije koja bi

odgovarala ak i krimskim Tatarima), nisu zancmarljivi protivnici.
Otkloni li ih se, oni se ponovo vraaju, uporno nastojei da
preive, budunost im se nc moe zauvijek oteti.
Civilizacije protiv civilizacija

Kad se civilizacije sukobe meu sobom, dogode se drame iz kojih
dananji svijet jo nije izaao. Jedna civilizacija moe prevagnuti
nad drugom: to jc tragedija Indije, nakon engleske pobjede kod
Plasseya (1757), i poetak jednog novog razdoblja za Englesku i
zacijeli svijet. Nije Plassey, ili bolje Palassy, blizu dananje Kalkute,
bio neka izuzetna pobjeda. Recimo bez razmetanja da su Dupleix
ili Dussy takoer uinili sve. Ali Plassey jc imao goleme posljedice,
a po tome se prepoznaju veliki dogaaji: oni imaju slijed. Tako e
i besmisleni opijumski rat (1840-1842) obiljeiti poetak stoljea
nejednakosti za Kinu, koloniziranu, a da to nije bila. Sto se tie
islama, on se u cijelosti razbio u XIX. stoljeu, ako izuzmemo
Tursku. Ali Kina, Indija, islam (u svojim razliitim dijelovima),
ponovo su se osamostalili s lananom dekolonizacijom nakon
1945. Upravo to, u oima dananjih ljudi, tim burnim povracima
pridaje vid epizoda, ma koliko one trajale. Uspostavljaju se ma
njom ili veom brzinom. A zatim, jednog lijepog dana, rue se
poput kazalinih kulisa.
itava ta pojednostavljena sudbina, na takvoj razini, nije
potpuno pod znakom broja, nije jednostavna igra snaga, razlika u
napetosti ili bruto teinama. Ali broj jc imao svoju rije tijekom
stoljea. Nemojmo to zaboraviti. Materijalni ivot tu nailazi na
jedno od svojih ispravnih tumaenja, tonije, na jednu od svojih
prisila i svojih konstanti. Zaboravimo li ulogu rata, itav drutveni,
politiki, kulturni (vjerski) pejza istog sc trenutka gubi. Same
razmjene gube svoj smisao, jer to su esto nejednake razmjene.
Evropa nije shvatljiva bez svojih robova i njoj podreenih eko
nomija. Ili Kina, ako sc kod nje ne prisjetimo divljih kultura koje
joj proturjee i udaljenih zemalja koje ive podreene u njezinoj
orbiti. Sve to ima udjela na vagi materijalnog ivota.
Dodajmo u zakljuku, da smo se posluili brojevima kako
bismo dali prvi pogled na tako raznoliku sudbinu svijeta izmeu
XV. i XVIII. stoljea. Ljudi su u njemu podijeljeni na velike mase
koje su, i nasuprot svome svakodnevnom ivotu, tako nejednako
99
Fernand Braudel/ Strukturo svakidanjice
oboruane kao i razliite skupine unutar jednog odrcenog.dru-

tva. Tako se, u svjetskim razmjerima, ukazuju kolektivne linosti
koje emo susretati na stranicama to slijede. Jo emo ih bolje
sagledati u drugom svesku posveenu izvanrednostima ekonom
skih ivota i kapitalizmu, koji ee nego materijalni ivot raz
dvajaju svijet na razvijena i zaostala podruja, prema podjeli koja
nam je uinila bliskom dramatinu zbilju suvremenog svijeta.
100
Poglavlje 2
KRUH SVAGDANJI
Izm eu XV. i XVIII. stoljea prehrana ljudi sastoji se uglavnom

od biljne hrane. Ta je istina juer oita u pretkolumbovskoj Ame
rici, u Africi, a jo i danas jasna u azijskim civilizacijama rie: samo
je umjerenost u mesnoj ishrani omoguila rani smjetaj, a zatim
golem napredak masa Dalekog istoka. Razlozi su veoma jednos
tavni: im se na jednom podruju rjeava ekonomija prema arit
metici kalorija, zemljoradnja e prevladati nad stoarstvom. Loe
ili dobro, ona hrani deset, dvadeset puta vie ljudi nego njen
suparnik. Montesquieu je ve rekao u povodu rie: Zemlja koja
se drugdje koristi za prehranu ivotinja, ovdje slui za opstanak
ljudi...1
Ali posvuda, i ne samo u XV. i XVIII. stoljeu, svaki demo
grafski rast na odreenoj razini ukljuuje naglaeno pribjegavanje
biljnoj hrani. itarice ili meso, alternativa je koja ovisi o broju
ljudi. Jedan je od velikih kriterija materijalnog ivota: Reci mi to
jede, pa u ti rei tko si. Njemaka poslovica, koja pribjegava igri
rijei, potvruje to na svoj nain: Der Mensch ist ivas er isst
(ovjek je ono to jede)2. Njegova hrana, dokaz je njegova drutve
nog poloaja, civilizacije, kulture koja ga okruuje. Za putnike,
prijelaz od jedne kulture k jednoj civilizaciji, od niske gustoe
nastanjenosti, na relativno visoku gustou (ili obrnuto), ukljuuje
i znaajne promjene u prehrani. Jenkinson, prvi trgovac Mos
kovske kompanije, stie 1558. iz dalekog Arhangelska u Moskvu,
pa silazi niz Volgu. Prije Astrahana, primjeuje podalje od rijene
obale golemi tabor tatarskih Nogajaca. Nomadski pastiri koji
nemaju ni gradova, ni kua, koji pljakaju, ubijaju, koji ne
poznaju drugih umijea od ratovanja, ne znaju orati ni sijati,
obasipaju pogrdama Ruse koje ubijaju. Ta, kako bi mogli biti pravi
ljudi ti krani koji jedu ito i piju opet ito (pivo i votka proizvode
101
Bruegel Mladi, Ruak ctelaca, Bruxelles, privatna kolekcija. (Foto

Clirandon)
se na bazi ita)! Nogajci piju mlijeko, jedu meso, to je ve neto
drugo. Nastavljajui put, Jenkinson prelazi pustinje Turkcstana,
izlae se pogibelji od ei i gladi, i kad stie u dolinu Amu Darje,
nalazi pitke vode, kobiljeg mlijeka, mesa divljeg konja, ali ne
kruha3. Na takve razlike, i takve arke izmeu stoara i seljaka,
nailazi se i u samom srcu Zapada, izmeu mjetana Braya i uz
gajivaa ita Beauvaisisa3, izmeu Kastiljanaca i stoara Barna, tih
kravara koji rado zadirkuju junjake, ali ni uzajamnost nije nita
manje uvjerljiva. Jo je spektakularnija, osobito uoljiva u Pekin
102
Kruh svagdanji
gu, suprotnost prehrambenih navika izmeu Mongola kasnije

Mandura to jedu krupne komade mesa, na evropski nain, i
Kineza, za koje kuhinja, gotovo obredno umijee, mora povezivati
temeljne itarice fa n s prilogom tsai koji znalaki
povezuje povre, umake, zaine i malo mesa ili ribe, obavezno
isjeene na male komadie5. to se tie Evrope, ona je u cjelini
mesoderska: ima ve vie od oko tisuu godina to postoji
mesnica oko trbuha Evrope6. Ona je tijekom stoljea, u srednjem
vijeku, upoznala stolove pretrpane mesom i potronju na grani
cama mogueg, dostojnu Argentine u XIX. stoljeu. Razlog je tome
to je ona, daleko od sredozemnih obala, ostala dugo napola
nenastanjena zemlja, s prostranim podrujima za ivotinje, i to je
stoga njezina poljoprivreda ostavljala iroke mogunosti stoar
stvu. Ali ta se prednost smanjuje poevi od XVII. stoljea, kao da
se ope pravilo biljnih nunosti osvetilo s porastom ljudi u Evropi,
bar do sredine X3X. stoljea7. Tada, i samo tada, znanstveni uzgoj
stoke, velik dotok mesa iz Amerike, usoljenog, a zatim zamrznutog,
oslobodit e je tog posta. Uostalom, vjeran toj nekadanjoj, uvijek
poeljnoj povlastici, Evropljanin ju je potraio preko mora, ve od
prvih dodira: gospodari se tamo hrane mesom. Oni se njime bez
ogranienja pretrpavaju u Novom svijetu, koji osvajaju stada Sta
rog svijeta. Na Dalekom istoku, njihov mesoderski apetit izaziva
uenje: Valja biti veoma velik gospodin na Sumatri, kae jedan
putnik XVII. stoljea, da bi ovjek dobio kuhanu ili peenu koko
koja je dovoljna za cijeli dan. Kau takoer, da e deset tisua
krana (itajte Evropljana) na njihovom otoku uskoro potroiti
sva goveda i ivad.8
Ti izbori prehrane i rasprave to ih oni potiu posljedica su
veoma dalekih procesa. Maurizio e ii sve dotle da napie: U
povijesti prehrane, tisue godina ne donose gotove nikakve prom
jene.9 Doista, dvije davnanje revolucije obiljeavaju u irokim
crtama i usmjeruju prehrambenu sudbinu ljudi. Na kraju paleo-
lita, ti svederai prelaze naslov krupnih ivotinja, i veliko
mesoderstvo je roeno, a njegov ukus, ta potreba za mesom,
za krvlju, ta duina glad, ili ako vie volimo, ta glad za ivoti
njskim bjelanevinama10 nikad nee ieznuti. Druga revolucija,
u sedmom ili estom mileniju prije kranske ere, jest revolucija
neolitske zemljoradnje. Ona upoznaje razvoj uzgojenih itarica.
Polja e se proiriti na utrb lovnih podruja i ekstenzivnog sto
arstva. Prolaze stoljea, i evo ljudi koji su sve brojniji i sve
okrenutiji prema biljnoj, sirovoj, kuhanoj, esto netenoj, uvijek
103
etva u Indiji, n XVI. stoljeu, na obalam a Ma labara. ( f o lo f . Quilici)

jednolinoj hrani, bila ona fermentirana ili ne, kao to su: kae,
juhe ili kruh. Dva se ovjeanstva otada suprotstavljaju tijekom
povijesti: rijetki mesojedi i bezbrojni ljudi koji se hrane kruhom,
kaama, kuhanim gomoljima. U drugom tisuljeu u Kini, upravi
telji velikih provincija, oznaeni su kao mesojedi11. U antikoj
Grkoj, govorilo se da oni koji se hrane jemenom kaom,
nemaju elje za ratovanjem12. Stoljea i stoljea kasnije (1776),
jedan Englez tvrdi: Vie se sranosti susree u ljudi koji se hrane
mesom, nego u onih koji se zadovoljavaju lakom hranom.13
Nakon svega to smo rekli, od XV. do XVIII. stoljea naa e
panja biti usmjerena prvenstveno prema hrani koja je u veini,
dakle prema onoj koju daje zemljoradnja, najstarija od svih proiz
vodnji. Svaki put poljoprivreda je ulagala, morala ulagati u jednu
dom inantnu biljku, a zatim se izgraditi u funkciji tog drevnog
prioritetnog izbora o kojem e sve, ili gotovo sve, kasnije ovisiti.
Tri medu njima upoznale su sjajan uspjeh: ito, ria, kukuruz. One
se i danas bore za obradive zemlje dananjeg svijeta. To su civili
zacijske biljke14 koje su veoma duboko odredile materijalni, a
ponekad i duevni ivot ljudi i time postale gotovo nepovratnim
strukturama. Njihova povijest, determinizam civilizacije15, ko
jim pritiu seljatvo i ivot ljudi, bitna je tema ovog poglavlja.
Prelaziti od jedne itarice do druge, to znai, obii svijet.
104
ITO
ito, to je prije svega Zapad, ali ne samo on. Mnogo prije XV.
stoljea, ono je, u dolinama sjeverne Kine po vanosti blisko prosu
i sijcrku. Ondje se sije u rupe i ne anje se, ve se s pomou
motike trga sa stabljikom. Izvozi se putem Yang Ling Ho, rije
kom koja nosi ito, sve do Pekinga. Ono se nalazi, iako kao
sporedno, u Japanu i junoj Kini gdje, prema rijeima O. de Las
Cortcsa (1625), seljak ponekad uspije izmeu dva uroda rie,
dobiti urod ita16. Skroman dodatak, budui da Kinezi ne poznaju
nain pripremanja kruha, kao niti peenja mesa, i kao sporedni
proizvod, ito je u Kini uvijek jeftino. Od njega se ponekad radi
neka vrst kruha, kuhana na pari iznad kotlia i mijea se sa sitno
isjeckanim lukom, ukratko, prema jednom putniku sa Zapada,
teko tijesto koje ostaje u elucu poput kamena17. U Kantonu se
u XVI. stoljeu proizvodi dvopek, ali za Macao ili Filipine. ito u
kineskoj prehrani slui za rezance, kae, kola sa salom, ali ne i za
kruh18.
Odlino ito prisutno je i u suhim dolinama Inda i gornjeg
Gangesa, i preko itave Indije vre se razmjene rie i ita golemim
karavanama teretnih volova. U Iranu, osnovni kruh, obina pogaa
bez kvasca, prodaje se za nisku cijenu, esto kao plod golemog
rada seljaka. U blizini Ispahana, na primjer, itorodne zemlje su
tvrde, i potrebna su etiri vola, a ponekad i est, da ih izoru. Na
jaram prvoga, postavlja se dijete koje ih tjera pomou tapa19.
Dodajmo jo ono to svatko zna: ito je prisutno svuda oko
Sredozemlja, pa ak i u saharskim oazama, nadasve u Egiptu, u
kojem se kulture, zahvaljujui poplavama Nila, koje se dogaaju
ljeti, siju na isplavljenu zemlju, u klimi koja jedva pogoduje
tropskim biljkama, ali zato pogoduje itu. Ono se nalazi i u Etiopiji.
Dolazei iz Evrope, ito je daleko doprlo u brojnim osvaja
njima. Ruska kolonizacija ga je prenijela na istok, do Sibira, ak
izaTomska i Irkutska. Ruski ga je seljak jo u XVI. stoljeu uzgojio
na crnim zemljama Ukrajine, gdje e se 1793- okonati kasna
osvajanja Katarine II. Mnogo prije tog datuma, ito tu pobjeuje,
ak i na nepogodan nain: Jo i danas, kae jedan izvjetaj iz
1771, u Podoliji i Voliniji ima gomila ita, velikih poput kua, koje
bi mogle prehraniti cijelu Evropu.20 Ista preobilna i katastrofalna
105
situacija 1784. ito je u Ukrajini na tako niskoj cijeni, da su mnogi

posjednici odustali od njegova uzgoja, biljei jedan francuski
slubenik21. Ipak, obilje ita je toliko, da ne samo velikim dijelom
hrani dio Turske, nego se izvozi i u panjolsku i Portugal, kao i
u Francusku, preko Marseillea, kojega brodovi tovare s obale
Crnog mora, bilo na egejskom otoju, bilo na Krimu, u Gozlevu
na primjer, buduoj Eupatoriji, a prolaz turskim tjesnacima odvija
se s potekoama koje lako nagaamo.
Veliki trenuci ruskog itazazvonite neto kasnije. Dolazak
brodova natovarenih ruskim itom u Italiju 1803, u oima zem
ljoposjednika poprimio je obiljeja katastrofe. Na slinu e opas
nost govornici ukazati 1818. u Narodnoj skuptini22 u Francuskoj.
Mnogo prije tih dogaaja, ito je iz Evrope prelo Atlantik. U
iberskoj Americi, moralo se boriti protiv opasnosti suvie tople
klime, protiv kukaca, suparnikih kultura (kukuruz, manioka).
Uspjehe u Americi, ito e postii tek kasnije: u ileu, na obalama
Saint Lawrencea, u Meksiku, jo vie u engleskim kolonijama
Amerike u XVII, a nadasve u XVIII. stoljeu. Bostonski jedrenjaci
prevoze tada brano i ito prema Antilima, a zatim u Evropu i na
Sredozemlje. Od 1739. ameriki brodovi iskrcavaju ito i brano
u Marscillcu23. U XIX. stoljeu, ito e odnijeti pobjedu u Argen
tini, u junoj Africi, u Australiji, u prerijama Kanade i Middle
Westa, potvrujui svuda svojim prisustvom ekspanziju Evrope.
ito i sekundarne
itarice
Ali vratimo se u Evropu. Pri prvom ispitivanju, ito se ukazuje
onakvim kakvo jest, kao sloena linost. Bolje bi bilo rei los
panes, kao to ponavljaju panjolski tekstovi. Postoje ponajprije
ita razliitih kvaliteta; najbolje se u Francuskoj esto naziva glava
ita. Osim njega, prodaje se srednje ito, malo ito, suraica,
mjeavina ita i neke druge itarice, esto ra. Penica se uostalom
nikada ne uzgaja sama. Iako stara, njoj uz bok ima i starijega ita.
Ozimi krupnik (pir), ito obavijena zrna, prisutno je u Italiji jo u
XIV. stoljeu, oko 1700. ima ga u Aizasu, u Palatinatu, u vapskoj
i na vicarskoj visoravni, gdje slui kao kruna itarica potkraj
XVIII. stoljea, u Gueldernu i grofoviji Namur (gdje slui, kao i
jeam, kao hrana za svinje i za proizvodnju piva), a sve do poetka
106
Krub svagdanji
XIX. stoljea u dolini Rhone2,1. Proso zauzima jo ire podruje.25

Venecija, koju su opsjedali cnoveani, spaava se 1372. samo
zahvaljujui prosu u skladitima. Jo u XVI. stoljeu Signoria rado
skladiti tu itaricu duga trajanja (ponekad dvadesetak godina) u
utvrenim gradovima podruja Terra Fcrme, i upravo nju, vie
nego penicu, alje dalmatinskim utvrdama ili otocima Levanta,
kad im ponestane namirnica26. U XVIII. stoljeu, proso se uzgaja
jo u Gascogni, u Italiji, kao i u sredinjoj Evropi. Ali rije je o
veoma prostoj hrani, ako sudimo prema rijeima nekog jezuita
koji se potkraj stoljea divi mogunosti koju izvlae Kinezi iz svojih
razliitih vrsta prosa, i uzvikuje: Sa svim naim naprecima u
umijeu radoznalosti, tatine i beskorisnosti, nai seljaci Gascogne
i Landcsa u Dourdcloisu tako su malo napredovali u tri stoljea u
nainu da svoje proso uine manje divljom i manje nezdravom
hranom.27
Penica obuhvaa i druge vanije pratioce, kao jeam, hranu
za konje u junim zemljama. Loa etva jema, dakle nema rata,
moglo se govoriti u XVI. stoljeu i kasnije, na dugoj granici Madar
ske, gdje su borbe izmeu Turaka i krana bile nezamislive bez
konjice28. Prema sjeveru, tvrdo ito ustupa mjesto mekim itima,
jeam zobi, a jo vie rai koja je kasno doprla do sjevernih
podruja gdje se, ini se ne pojavljuje prije velikih invazija V.
stoljea: ona se vjerojatno tu udomila nakon njih i razvila istodob
no s trogodinjim plodorcdom.29 Brodovi na Baltiku podjednako
su natovareni s rai kao i penicom i dopiru sve dalje, privueni
veoma rano gladu u Evropi, sve do Sjevernog mora i La Manchca,
zatim do oceana iberijskih luka, napokon, sve do Sredozemlja, za
vrijeme velike krize 1590.30 Jo u XVIII. stoljeu, sve te itarice
slue za proizvodnju kruha, ondje gdje nema dovoljno penice.
Raeni kruh, pie 1702. lijenik Louis Lemery, ne hrani
kao penica i zamara eludac. Jemeni kruh, pridodaje on,
osvjeava, ali hrani manje nego onaj od penice ili rai. Samo
ljudi na sjeveru prave kruh od zobi kojem se dobro prilagoava-
ju31. Ali surova je injenica, da su u itavu XVIII. stoljeu, u
Francuskoj, zemlje zasijane itaricama, gotovo napola podijeljene
izmeu bled (krunih itarica, penice i rai), i sitnog zrna
(jeam, zob, heljda, proso); da se, s druge strane, ra moe
izjednaiti s penicom oko 1715, i da 1792. prevladava s 2 naprama
l.32
Drugo je pribjeite ria, uvezena s Indijskog oceana jo u
klasinoj antici i koju srednjovjekovna trgovina ponovo pronalazi
107
Fernand Braudel / Sliuklure svakidanjice
na Ijcstvama Levanta, ak i u panjolskoj u koju su jc Arapi veoma

rano donijeli. U XVI. stoljeu, ria s Majorkc prodavala se na
sajmitima Champagne, a valcncijska se izvozila ak do Nizo
zemske33. Ve od XV. stoljea uzgajala se u Italiji i prodavala po
niskim cijenama na trnici Ferrare. Za onoga koji se rado smijao,
govorilo se, jeftinom igrom rijei da se najeo riine juhe: Che
aveva mangiato la minestra di mo.
Ria e se uostalom proiriti i zemljama poluotoka, oiv
ljavajui prostrana imanja u Lombardiji, Picmontu, Veneciji, Ro-
magni, Toscani, Napulju, na Siciliji. Kad riina polja uspiju, pod
znakom kapitalizma, tada proletariziraju seljaku radnu snagu. To
jc ve tiso am aro, gorka ria, tvrda ljudskom trudu. Isto tako,
ria e zauzeti visoko mjesto na turskom Balkanu34. Ona dopire i
do Amerike i Caroline potkraj XVII. stoljea, koja e posredstvom
Engleske postati velikim izvoznikom35.
Ipak, na Zapadu ona ostaje samo kao pomona hrana, koja
nimalo ne dovodi u iskuenje bogate, usprkos stanovite upotrebe
rie na mlijeku. Brodovi, 1694. i 1709, natovareni riom u Alek-
sandriji, bili su u Francuskoj izvor hrane za siromane36. U
Veneciji se u XVI. stoljeu, u sluaju velike gladi, riino brano
mijealo s drugim, da bi se proizveo narodni kruh37. U Francuskoj,
ona se jela u bolnicama, u kasarnama, na brodovima. U Parizu se
u crkvenim dijeljenjima, pomijeana s repicom, buom, mrkvom,
esto nalazi ekonomina ria kuhana na vodi u posudama koje
se nikada nisu prale, kako bi se zadrali ostaci i talog38. Pomije
ana s prosom, ria jc, prema razboritim ljudima, omoguavala
proizvodnju jeftinog kruha, uvijek namijenjenog siromanima,
kako bi bili siti od jednog do drugog obroka. To je pomalo nalik
onome to Kina nudi svojim siromasima koji ne mogu kupiti
aja: toplu vodu u kojoj se kuhao grah i povre, kolaie od
mljevenog graha umijeanog u tijesto, i ponovo taj grah kao umak
u koji se umae jelo... Da Ii je rije o soji? U svakom sluaju, rije
je o niem proizvodu, namijenjenom, kao ria ili proso na Zapadu,
gladi siromanih.39
Posvuda oita korelacija povezuje ito i dopunske itarice.
Krivulje koje moemo ucrtati, polazei od engleskih cijena40 jo
od XIII. stoljea, ve to pokazuju: cijene se izjednauju pri padu.
Pri rastu, jednakost se pomalo gubi, jer ra, hrana siromanih, u
razdobljima skupoe, upoznaje ive toke i ponekad nadilazi i
samu penicu. Zob, naprotiv, ostaje potisnuta. Cijena penice
poveava se uvijek mnogo vie nego cijena zobi, pouava Dupr
108
Kruh svagdanji
dc Saint-Maur (1746), zbog naeg obiaja da ivimo od penina

kruha (barem bogati, dodajmo mi ispravku), umjesto da konje
aljemo na pau, na selo, im poraste cijena zobi.11Penica i zob,
znai isto to i rei: ljudi i konji. Za Dupr de Saint-Maura,
normalan odnos (on kae prirodan, kao nekadanji ekonomisti
koji su pod svaku cijenu eljeli da i izmeu zlata i srebra bude
prirodan odnos od 1 do 12) iznosi 3 prema 2. Svaki put kad se u
odreenom vremenskom razmaku vagan zobi(...) (oko 61 1
Prev.) proda gotovo za treinu jeftinije nego vagan penice, stvari
su u svojem prirodnom odnosu. Prekine li se taj odnos, to je znak
gladi, i to je razmak vei, glad je tea. 1351, vagan zobi vrijedio
je etvrt vagana penice, 1709. petinu, 1740, treinu. Tako je
skupoa bila vea 1709. nego 1351, a 1351. vea nego 1740...
Takvo se razmiljanje vjerojatno primjenjuje na realnosti
koje je autor imao pred oima. Dati mu snagu zakona, od 1400.
do 1800, sasvim je neto drugo. Tako je izmeu 1596. i 1635, a
vjerojatno i za vrijeme najveeg dijela XVI. stoljea, zob u Francus
koj vrijedila, grosso modo, upola manje od penice.112Tek 1635.
nazire se prirodni odnos od 3 prema 2. Bilo bi odvie jednos
tavno, slijedei Duprea dc Saint-Maura, izvui zakljuak o laten
tnoj skupoi XVI. stoljea, kao i da se ona pripie nemirima tog
razdoblja, jer do normalizacije je dolo oko 1635. s povratkom
relativnom unutranjem miru. Mogli bismo tako pomisliti da je
1635. Richelicuova Francuska ula u ono to nai udbenici nazi
vaju tridesetogodinjim ratom. Zobi tada a bez nje ne bi bilo ni
konja, ni konjice, niti topnikih kola normalno raste cijena.
Jedne uz druge, krune itarice nikada ne stvaraju obilje. ovjek
Zapada mora se prilagoditi kroninim nestaicama. Prvu zamjenu
daje mu uobiajena potronja povra, lanog brana od kestena
ili heljde koja se od XVI. stoljea sije u Normandiji i Bretanji, nakon
etve ita i dozrijeva prije zime/13 Heljda, spomenimo u prolazu,
ne pripada redu trava, ve redu polygonaceac. Nije ni vano! Za
ljude, ona je crno ito. Kesteni daju brano, pogau, koju u
Cevcnncsu i na Korzici nazivaju lijepim imenom kruh od drveta.
U Akvitaniji (gdje su ih nazivali kuglice) i drugdje, esto su imali
ulogu koju e u XIX. stoljeu imati krumpir44. To pribjeite je u
junim zemljama bilo vanije nego to se to obino smatra. U
Jarandilli, u blizini Yusta, u kastilijanskoj Estramaduri, domo*
upravitelj Karla Petog to potvruje (1556): Ono to je ovdje
dobro, to su kesteni, a ne ito koje je strahovito skupo.45
109
Franak iz Franak iz
11. CIJENE ITA I ZOBI PREMA TRINIM LISTAMA U PARIZU

lscrikana linija trebala bi zacrlavati cijenu zobi, prema odnosu koji je Dupre
dc Saini-Maur smatrao prirodnim (2/3 cijene ila).
Nenormalna je, naprotiv, ishrana irjem i korijenjem u pok

rajini Dauphin za vrijeme zime 1674-1675: znak je to strahovite
gladi. 1702, Lemery iznosi, s ncvjericom, da jo ima krajeva u
kojima se to irje upotrebljava u istu svrhu.46 Pravi nadomjesci
itarica: suho povre, lea, grah, crni, bijeli i sivosmei graak,
slanutak, takoer su jeftin izvor bjelanevina. To su mertudi ili
m inuti, kao to govore venecijanski dokumenti, male namirnice.
Ako u nekom selu Terra Ferme propadnu menudi nakon ljetne
oluje, kao to je est sluaj, nesrea istog trena potie intervenciju
venecijanskih vlasti. Jer te male namirnice smatraju se itarica
ma, to dokazuju brojni dokumenti, i izjednauju ih sa samom
penicom. U Egiptu, u Alcksandriji, venecijanski ili dubrovaki
brod ima zadatak da natovari ito ili bob. Teko emo nai, pie
generalni kapetan Grenade, slanutka ili boba, u koliinama dovo
ljnim za cijelu flotu. to se tie cijene, to je cijena ita (2. prosinca
153947). panjolska prepiska iz jedne afrike utvrde, oko 1570,
upuuje da vojnici vie vole garbanzos (slanutak) od ita ili
dvopeka48. Biave, venecijanska uprava itnica, u svojim proc
jenama i predvianjima etvi, uvijek vodi rauna o broju itarica i
suhog povra. Dobra etva penice, priznaje ona na primjer 1739,
ali osrednja u minuti, u sitnom zrnju, koja u to doba ukljuuju
grah i proso49. U ekoj, iskapanja uinjena u selima ranog sred-
110
Kruh svagdanji
Berba kestena u XIV. stoljeu. Ilustracija iz T a c u in u m s a n ita tis in

m e d i c i n a . (Foto B. N.)
njcg vijeka otkrivaju prehranu na bazi graka, mnogo vie nego

ita. U Dremenu, 1758, Preiscourant donosi cijene itarica i povr
a (Getreide i Hiilsenfriichte). Tako i trini izvjetaji iz Nam ura i
Luksemburga, u XVII. i XVIII. stoljeu, otkrivaju na tritu, osim
ita, rai, heljde, jema, zobi, prisutnost ozimog krupnika i gra
ka50
ito i rotacije kultura

Na istoj zemlji, ito se ne inoe uzgajati dvije godine uzastopce bez
velike tete. Ono se mora premjetati, obrtati. Tako je za Zapad
njaka u Kini, pravo udo gledati riu kako u beskonanost raste
na istoj zemlji, pie O. de Las Cortes (1626), koju nikada,
nijedne godine ne putaju da se odmori, kao kod nas u pa-
lii
njolskoj.51 Da li jc to mogue, ak vjerojatno?'ll Evropi i posvuda

gdje se u/gaja, ito se od godine do godine premjeta. Na raspo
laganju mu treba biti dvostruki ili trostruki prostor od onoga to
ga zauzima, tako da se na iste plodorcdnc estice moe vratiti
svake druge ili tree godine. Ono je tako zahvaeno u sistem
dvostrukog ili trostrukog ritma.
Ukratko, ako iskljuimo nekoliko uskih podruja veoma na
predne kulture, praktino bez ugara, dva sistema dijele medu
sobom Evropu. Na jugu, penica i ostale krune itarice uzastopce
zauzimaju polovicu obraenog podruja, dok druga polovica
ostaje na ugaru, na barbecbos, kao to se kae u panjolskoj. Na
sjeveru, zemlja je podijeljena na tri plodorcdnc estice: zimske
itarice, itarice sijane u proljee, a zatim ugar. Jo juer, u Lor-
raini, oko sela koje je u sreditu oranica, tri su se podruja dijelila
na atarc kao podruja ugrubo zacrtana kruga sve do oblinjih
uma: penica, zob, ugar, kojeg nazivaju vejsaines. Uzastopce
penica dolazi na mjesto ugara, zob raste ondje gdje je bila penica,
a ugar slijedi zobi. Tako se obre trogodinji red kultura: tree
godine dolazi se do poetnog poloaja. Dva sistema dakle: u
jednom, itna zemlja se vie odmara; u drugom, svake godine
zauzima, zadravajui sve proporcije, veu povrinu, pod uvjetom
da se ljeti u potpunosti zasije, to se ne ostvaruje takorekavi nikad.
Na jugu, ito je bogatije glutenima (ljepivom), dok je na sjeveru
vei urod, emu pridonose kvaliteta tla i klima.
Ali takva shema vai samo globalno: postoje i na jugu trojne
kulture (s ugarom na svake dvije godine), kao to i na sjeveru
postoje sluajevi dvogodinjeg plodoreda (tako je u sjevernom
Alzasu, te od Strasbourga do Wisscmburga)52. Trogodinji plodo-
red kasnijeg razvoja uslijedio je nakon dvogodinjeg plodoreda
koji opstaje na prilino velikim prostorima, poput starog rukopisa
koji se ponovo pojavljuje ispod palimpsesta.
Prirodno, na granicama tih dvaju evropskih sistema mijeanja
su pravilo. Istraivanje koje se odnosi na Limagncs u XVI. sto
ljeu53 otkriva mijeanje dvogodinjeg, trogodinjeg plodoreda,
ve prema tlu, radnoj snazi, razini seoske populacije... ak i na
krajnjem jugu dvogodinje zone, oko Seville, postoji 1755- malo
podruje trogodinjeg plodoreda koje je nalik sjevernim rota
cijama.
Ali, ostavimo te varijacije. U naelu, dogaa se da se u plodo-
redu svake druge ili tree godine ostavi jedno mrtvo vrijeme,
odmor u sjetvi itarica. To mrtvo vrijeme omoguuje tlu na ugaru
112
Kruh svagdanji
Oranje. M inijatura iz I l c u r c s c lc la U ic n h c u r e u s e V ie rg e M a rie , XIV.

stoljee. (Voto Bulloz)
da obnovi svoje bogatstvo hranjivih soli. Usto se tlo gnoj i, a zatim

se izorc. Smatra se da ponovljeno oranje prozrai tlo i odbaci
korov, kako bi se priprem ile obilne etve. Jethro l ull (1674-
1741), jedan od apostola engleske ratarske revolucije, prepo
ruuje ponovljena oranja, jednako kao i gnojenje i rotaciju
kultura5,1. Dokumenti govore ak o sedam oranja, ukljuujui i
ona koja prethode sjetvi. U XIV. stoljeu, u Engleskoj, kao i u
Normandiji, rije je o tri oranja (u proljee, jesen i zimu). U
pokrajini Artois (1328), zemlja namijenjena itu, primorana je na
etiri oranja, jedno zimi, a tri ljeti.55 U ekoj, na podruju
ernina, 1648. pravilom postaju etiri ili tri oranja, ve prem a
tome da li je zemlja namijenjena penici ili rai. Upamtimo rije
jednog savojskog posjednika (1771): Na nekim mjestima iscrp
ljujemo se neprestanim oranjem i potrebno nam je ak etiri ili
pet oranja da bismo dobili samo jednu etvu penice koja je veoma
esto osrednja.56
113
Sjetva, British Museum, Mss 90089, iz XIII. stoljea. (NegativMuzeja)
S druge strane, uzgoj penice zahtijeva dobro gnojenje, kakvo

se nikada ne primjenjuje na zob ili druge jare itarice, tako da je
urod zobi, koja se sije gue od penice, obino, a protivno
dananjim rezultatima, upola manji nego urod penice. Gnojivo
namijenjeno penici toliko je vano, da ga nadzire sam posjednik.
Jedan ugovor o zakupu to su ga 1325. godine izdali kartuzijanci
u Pikardiji predvia u tom pogledu, u sluaju spora, arbitrau
pom irbenog suda. U ekoj, na prostranim (suvie prostranim,
nedvojbeno) vlastelinstvima, postoji popis gnoj ita, Diigerregister.
ak i oko Petrograda, gnoji se gnojivom pojaanim slamom; za
sve itarice ore se dvaput, za Winterrogen (ozimu ra), kao to
govori jedan njemaki svjedok, triput.57 U XVII. i XVIII. stoljeu,
u junoj Pr ovan si, bez prestanka se broje i prebrojavaju tovari
neophodnog gnojiva, onog koje je rasuto, i onog koje napoliar
jo nije dostavio. Takav zakup ak predvia da gnojivo provjeri
pravna osoba ili da mu se nadgleda proizvodnja.58
Ako i ima zamjenskih gnojiva, kao to su zelena ispaa, pepeo,
trulo lie u seoskom dvoritu ili na ulici, glavno gnojivo ostaje
stono, a ne ljudsko, kao u selima i gradovima Dalekog istoka
(urbani otpaci ipak se upotrebljavaju oko nekih gradova, kao u
Flandriji ili oko Valencije, u panjolskoj, pa ak i u okolici Pari
za59).
114
Kruh svagdanji
Ukratko, ito i uzgoj stoke jedno drugo uvjetuju, utoliko vie

to se namee i potreba za zapregom. Nije mogue zamisliti da se
ovjek koji moe okopati najvie jedan hektar godinje60 (u hije
rarhiji sredstava, on dolazi daleko iza konja i goveda) sam upusti
u pripremu itorodne zemlje. Zaprega je neophodna, konji u
sjevernim zemljama, a mazge (i to sve vie mazge) na jugu.
Tako se u Evropi, uz regionalne varijacije koje nasluujemo,
poam od ita i drugih itarica, organizirao sloen sistem odnosa
i obiaja koji su toliko vrsti, da u njima nema pukotina, jer je to
nemogue, govorio je Ferdinand Lot61. Sve je tu na svom mjestu,
biljke, ivotinje i ljudi. Nita se ne moe zamisliti bez seljaka, bez
zaprega i bez plugova, kao ni bez sezonske radne snage za etvu i
vridbu, jer etva i vridba ostvaruju se ljudskom rukom. Plodne
zemlje iz dubine, otvaraju se pod djelatnou radne snage siro
manih seljaka, zemlje tako tvrde odozgo, i tu povezanost brojni
primjeri (juna Jura, Dombes, Centralni masiv, Languedoc...) ot
krivaju kao mono pravilo ivota. Tisuu nam je primjera dano da
vidimo te prodore. U toskansku, tako grozniavu Maremmu pris
tie svake godine gomila ctclaca u potrazi za visokim zaradama
(ak i do petpaolija na dan 1796). Brojni postaju rtvama malarije.
Oboljeli se ostavljaju bez ikakve njege, u kolibama pored stoke, s
malo slame, ustajale vode i crnog kruha, luka i s glavicom enjaka.
Mnogi umiru bez lijenika i bez sveenika.62
Jasno je ipak da je itorodna zemlja, dobro ureena, sa svojim
otvorenim poljima (op&ifield), svojim pravilnim i uglavnom ra
nim rotacijama, zazorom seljaka pred smetnjama da za ito zauz
mu najvee povrine, zahvaena u zaarani krug. Da bi se poveala
proizvodnost, valjalo bi obilnije gnojiti, a to znai imati vie krupne
stoke, konja i goveda, to jest, proiriti panjake na utrb ita. 14.
maksima Quesnaya, preporuuje da se ide u prilog poveanju
broja ivotinja, jer one zemlji daju gnojivo koje omoguuje bogate
etve. Trogodinji plodored kojim se za sjetvu ita zemlja odmara
jednu godinu, ne doputajui kulture na esticama ugara, i koji
daje apsolutnu prednost uzgoju itarica, openito daje tek slabe
urode. itna polja nedvojbeno nisu, poput riinih polja, u sebi
zatvoreni svjetovi. Za stoku koju za njih treba hraniti, postoje
ume, neobraena tla, sjenokoe, trave du puteva. Ali ti su izvori
nedovoljni. Postoji ipak rjeenje, otkriveno i primijenjeno ve
odavna, ali samo u nekim podrujima: u pokrajini Artois, u sjever
noj Italiji i u Flandriji jo u XIV. stoljeu, u nekim podrujima
Njemake u XVI. stoljeu, a i u Holandiji i zatim u Engleskoj. Ono
115
sc sastoji u izmjenjivanju itarica i krmiva, s dugim rotacijama,kojc

dokidaju ili znamo smanjuju ugar, uz dvostruku prednost to se
krupna stoka snabdijeva hranom i poveava urod itarica i obnav
lja mineralno bogatstvo tla.63Ali, usprkos preporukama agronoma
kojih ima sve vie, ratarskoj revoluciji, koja poinje uzimati
maha nakon 1750, bit e potrebno itavo stoljee da se ostvari u
zemlji kao to je Francuska, koja, kao to nam je poznato, obiluje
itorodnim tlima, naroito sjeverno od Loire. Razlog je tome to,
to je njezina uglavnom zima kultura pravi okov, struktura od koje
se, sasvim shvatljivo, teko odvaja. U pokrajini Beaucc, gdje je
urod ita uzoran, zadugo e ugovori o zakupu nametati potivanje
triju doba ili plodoreda. Moderna poljoprivreda ovdje nije
odmah dala pouku.
Otuda i pesimistini sud agronoma XVIII. stoljea, koji u
ukidanju ugara i prihvaanju umjetnih livada, vide primarni, ako
ne i jedini uvjet razvoja poljoprivrede. Prema tom kriteriju, oni
nepogreivo sude o razini koja se ostvaruje ruralnom modern
izacijom. 1777, autor Topografskog rjenika Maine ukazuje na
crnu i teko obradivu zemlju pored Maycnnc, kao i pored Lavala
(...), gdje ni najbolji orai ne mogu sa est goveda i etiri konja
izorati godinje vie od 15 ili 16 jutara. Stoga se zemlja ostavlja da
se odmori 8, 10, 12 godina uzastopce.6,1Ista strahota u Finistru,
u Brctagni, gdje ugar moe na looj zemlji potrajati do 25 godina,
a 3 do 6 godina na dobroj. Putujui Brctagnom, Arthur Young je
uvjeren da se nalazi kod Hurona.65
Rije je tu o fantastinoj greki u prosudbi, o greki u gleditu,
koju jedan skoranji lanak Jacqucsa Mullicza ilustrira obilnim
primjerima i dokazima. Ima, doista, u Francuskoj kao i u Evropi,
brojnih i prostranih podruja u kojima trava prevladava nad itom
i u kojima je stoka dominantno bogatstvo, trgovaki suviak od
kojeg svatko moe ivjeti. Tako je u kristalastim masivima, sred
njim planinama, vlanim i movarnim podrujima, umarcima na
rubovima mora (u Francuskoj je to duga fasada od Dunqucrquca
do Dayonnca). Ma gdje bio, taj svijet trava, drugo je lice ruralnog
Zapada koji nisu poznavali agronomi XVIII. i poetka XIX. stoljea,
zaslijepljeni htijenjem da pod svaku cijenu poveaju urod ita i da
tako zadovolje zahtjeve sve brojnijeg stanovnitva. Naravno, pov
jesniari su ih slijedili. Ipak, oito je da je u tim podrujima ugar,
ako postoji, pokreta, a ne mrtvo vrijeme ili teret66. Zemlja tu hrani
stada, bez obzira da li ona daju meso ili mlijene proizvode, stoku
za ispau ili za vuu, drebad, konje, telad, krave, volove, magarce,
116
Kruh svagdanji
c tc la c V. van Gogba
(Nuenen, 1885) u Fun-
daciji Van Ciogb, Am
sterdam , i o n a j iz
I I e u r e s d c N o t r c D a m e
d e H enncssy (XVI. sto
ljee), istim pokretom n
vie o d dva stoljea
udaljenosti (ali u istoj
regiji) upotrebljavaju
dva ista sredstva ( p i c k
cn h a k ) . (O tisci Ge-
meentem usea van Am
sterdam i Bibliotbcque
royale de Bruxelles).
Ill
mazgc. Uostalom, kako bi se bez te druge Francuske prehranjivao

Pariz? Kako bi se opskrbljivala mona trita stokom u Sceauxu i
Poissyu? Gdje bi se mogle pronai bezbrojne zaprene ivotinje za
vojsku i javni prijevoz?
Pogreno je brkati ugar itorodnih zemalja s ugarom stoar
skih zemalja. Izraz je neprikladan, osim za itorodne zemlje s
pravilnim rotacijama. Pored Mayenne i Lavala, kao i drugdje (ak
i u okolici Rima), oranje, ispaa i sjetva rasporeeni na godinu ili
dvije na itarice, samo su jedan od naina da se obnove panjaci
postupak koji se uostalom primjenjuje jo i danas. Ugar je u
tom sluaju daleko od toga da bude neobraen mrtvi ugar, kao
to je onaj trogodinjeg plodorcda. On daje prirodne panjake,
koji sc od vremena do vremena obnavljaju oranjem, ali i kul
tivirane panjake. U Finistru, na primjer, uvijek se sijala neka vrst
uke zvana jan, koja je, usprkos svom izgledu, krmna biljka.
Arthur Young to nije znao i te je prave umjetne panjake uke
smatrao sablanjivo naputenima. U pokrajini Vende ili poatu-
koj Gatine, utilovka je imala istu ulogu67. Rije je nedvojbeno o
veoma drevnoj upotrebi autohtonih biljaka. Ali ne treba se zauditi
da je u tim takozvanim zaostalim krajevima veoma rano bio
prihvaen kukuruz kao stona i kao ljudska hrana, i da se veoma
rano, u XVIII. stoljeu, proirio uzgoj repe, bijele repe, kupusa,
stone repe, ukratko, krmnih biljki moderne ratarske revolu
cije.68.
U Francuskoj dakle, a nedvojbeno i u Evropi, krajevi bogati
stokom i siromani itom, u suprotnosti su s podrujima bogatim
itom i siromanim stokom. Postoji kontrast i komplementarnost,
jer itarice zahtijevaju ivotinjsku zapregu i gnojivo, dok stoar
skim zemljama nedostaje ita. Biljni determinizam zapadne
civilizacije nije proizaao samo iz ita, ve i iz ita i trave. Napokon,
uvoenje stoke u ovjekov ivot, kao izvora mesa i energije, iva
je originalnost Zapada. To nuno i uspjelo prihvaanje ivotinja,
Kina rie nije morala poznavati, ona ih je mogla i odbaciti, odus
tajui time od naseljavanja i iskoritavanja svojih planina. U sva
kom sluaju, kad se govori o Evropi, promijenimo na uobiajeni
nain gledanja. Stoarske zemlje, koje su jueranji agronomi
smatrali zemljama zaostale poljoprivrede, osuene da se koriste
slabom zemljom, pojavljuju se u svjetlosti lanka J. Mullieza,
pogodnijima od dobrih itorodnih zemalja da omogue dobar
ivot svojim seljacima69, koji su, istina, manje brojni. Kad bismo
retrospektivno morali odabrati nae mjesto boravka, nedvojbeno
118
Kruh svagdanji
bismo radije odabrali Dray u Dcauvaisisu, umovit i travnat sjever

Ardcna, od lijepih junih dolina, pa ak i usprkos zimskim hlad
noama, predjele u okolici Rige ili Revala, od sela i polja u
Parikom bazenu.
Slabi urodi,
kompenzacije i katastrofe
Neoprostiv nedostatak ita njegovi su slabi urodi. Ono loe hrani
svoj svijet. Nedavne studije iznose s pretjeranom obilnou poje
dinosti i brojke. Od XV. do XVIII. stoljea, ma gdje se odvijala
ispitivanja, rezultati razoaravaju. Na jedno posijano zrno, ubire
se esto 5, a ponekad i mnogo manje. Kako valja uzeti zrno za
buduu sjetvu, evo za potronju etiri zrna na jedno posijano. to
predstavlja taj prinos na naoj uobiajenoj ljestvici uroda koji se
mjeri kvintalima po hektarima? Prije nego pristupimo tim jednos
tavnim proraunima, neka se italac ne pouzdaje u njihovu jed
nostavnost. Na takvu podruju, vjerojatnost nije dovoljna, a
uostalom, sve se mijenja s kvalitetom zemlje, postupcima uzgoja i
klimom koja se svake godine mijenja. Produktivnost, odnos izme
u onoga to se proizvodi i mase utroenih napora ka tom cilju
(rad tu nije jedini u pitanju), vrijednost je koju je teko procijeniti
i sigurno je promjenljiva veliina.
Poto smo to rekli pretpostavimo da se posije izmeu 1 do 2
hl po hektaru (ne vodei rauna o nekadanjoj siunosti, a time
i o neko velikom broju zrnja po hektolitru) i poimo od prosjeka
od 1, 5 hl po sjetvi. Na 5 prema 1, dobit emo 7, 5 hl, ili oko 6
kvintala. To su veoma slabe brojke. To je ono to kae Olivier de
Serres: Gospodar se ima ime zadovoljiti ako mu njegovo imanje
dade pet do est po jednom...70. To isto kae i Quesnay (1757) u
povodu male kulture njegova vremena, sistema koji jo prev
ladava (a jo e i kasnije) u Francuskoj: Svako jutro koje daje etiri
prema jednom (...) uzetog sjemenja, ne raunajui desetinu...71.
Prema rijeima jednog dananjeg povjesniara, normalan urod
prosjenog tla, ako odbijemo sjeme, openito iznosi od pet do est
kvintala po hektaru72. Ti omjeri su vjerojatni. Francuska ima oko
1775. moda oko 25 milijuna stanovnika. Ona ivi od svog ita;
ono to izvozi, bilo dobre, bilo loe godine u omjeru je koji
odgovara onome to uvozi. Prihvatimo li da potronja krunih
119
itarica iznosi 4 hl po stanovniku godinje, tada valja proizvesti 100

milijuna hektolitara ili 80 milijuna naih kvintala. U stvarnosti,
proizvodnja koja daje, izmeu ostalog, i zrno za sjetvu, i itarice
namijenjene za prehranu ivotinja, nadaleko mora nadmaiti tu
brojku. Ona, prema visokoj procjeni J. C. Toutainca, iznosi 100
milijuna kvintala73. Prihvatimo li da zasijana povrina iznosi 15
milijuna hektara, to nas ponovo upuuje na brojku proizvodnje
od 6 kvintala. Ostajemo dakle u granicama nae prve procjene, u
blizini 5 do 6 kvintala (to su pesimistine brojke koje ne moemo
dovesti u sumnju).
Ali taj odgovor, koji se ini dosta opravdanim, ukazuje na
stvarnost problema. Zahvaljujui sigurnim proraunima, nala
zimo brojke koje su daleko iznad ili ispod tog priblinog prosjeka
od 5 do 6 kvintala po hektaru.
Impozantni prorauni Hansa-Hclmuta Wachtcra za Vorwerk
Domnen, ta velika podruja koja je posjedovao teutonski red, a
zatim pruski vojvoda, odnose se na gotovo 3 000 brojki (od 1550.
do 1695) i daju slijedee prosjene urode (kvintali po hektaru):
penica 8,7 (rije je o veoma slabom opsegu uzgoja), ra 7,6
(obzirom na geografsku irinu i podneblje, uzgoj rai tei da
postane prioritetnim), jeam 7, zob samo 3,7. Bolje, iako jo uvijek
slabe brojke daje istraivanje za Brunswick (ovaj put za XVII. i
XVIII. stoljee): penica 8,5; ra 8,2; jeam 7,5; zob 574. Zakanjeli
rekordi, mogli bismo pomisliti. Meutim, jo na poetku XIV.
stoljea, neki je posjednik u pokrajini Artois, Thierry de Hiregon75,
trudei se da dobro vodi svoje imanje na jednom podruju Ro-
questora (za 7 poznatih godina, od 1319. do 1327), po posijanom
zrnu ubirao 7,5; 9,7; 11,6; 8; 8,7; 7; 8,1; to jest, priblino izmeu
12 i 17 kvintala po hektaru. Isto tako, Qucsnay ukazuje na prinos
od 16 kvintala i vie po hektaru za veliku kulturu koju zastupa, to
jc rekord koji valja pripisati djelatnosti moderne, kapitalistike
proizvodnje o kojoj e jo biti rijei 76
Ali pred tim rekordima koji nisu prosjek, imamo obilje alos
nih podataka. Studija Leonida Zytkowicza77 utvruje veoma nisku
razinu uroda za Poljsku. U prosjeku, od 1550. do 1650, 60% etvi
rai daje od 2 do 4 zrna prema 1 (10% ak manje od 2). U
slijedeem stoljeu, brojke postaju jo nie, i jasno poboljanje se
ostvaruje tek potkraj XVIII. stoljea, kada etve od 4 do 7 prema 1
predstavljaju 50% od ukupnog iznosa. Urodi penice i rai neto
su vii, ali evolucija jc slina. U ekoj postoji, naprotiv, oito
poveanje uroda od druge polovice XVII. stoljea. Ali Madarska
120
Kruh svagdanji
i Slovaka isto su tako loe podijeljene kao Poljska.78 Istina je da

Madarska postaje velikim proizvoaem ita tek u XIX. stoljeu.
Nemojmo povjerovati da je urod na velikim podrujima Zapada
uvijek i najbolji. U Langucdocu79, od XVI. do XVIII. stoljea, sija
ima teku ruku, esto od 2, pa ak i 3 hl po hektaru. Zob, ra,
jeam, ili penica rastu suvie gusto, gue se u itavoj Evropi, kao
to je primijetio Alexandar von Humboldt80. Te preobilne sjetve
donose u Langucdocu XVI. stoljea tek jadne urode: manje od 3
prema 1 u prosjeku, na vrhuncu u XVII. stoljeu, oko 1660-1670,
a zatim slijede ponovni pad i polagani uspon poevi od 1730, sve
do prosjeka od 6 prema 1 tek nakon 175081.
Poveanje uroda i oranica

Ti slabi prosjeci ne iskljuuju polagani, kontinuiran napredak, kao
to pokazuje iroko istraivanje D. H. Slichera Van Datha (1963)82.
Je li to njegova zasluga? U tome to je grupirao sve brojke itnih
uroda, koje, izdvojene, nisu imale gotovo nikakva smisla. Pove
zane, one ukazuju na napredak u dugom roku. U toj polaganoj trci
valja razlikovati skupine trkaa koje se kreu istom brzinom: na
elu su (I) Engleska, Irska, Nizozemska; na drugom mjestu (II)
Francuska, panjolska, Italija; na treem (III) Njemaka, vicarski
kantoni, Danska, Norveka, vedska; na etvrtom (IV), eka u
irem smislu, Poljska, baltike zemlje i Rusija.
Raunamo li ukupni urod za sve etiri glavne itarice (pe
nica, ra, jeam, zob), toliko ubranih zrna po jednom posijanom,
mogue je, prema okupinama i postignutim urodima, razlikovati
etiri faze: A, B, C, D.
URODI ITARICA U EVROPI (1200-1820)
A. Prije 1200-1249. Urod o d i do 3 ,7 p rem a 1

I. Engleska 1200-1249. 3,7
II. Francuska prije 1200. 3
U. 1250-1820. Urod o d 4,1 d o 4,7

I. Engleska 1250-1499. 4,7
II. Francuska 1300-1499. 4,3
III. Njemaka, skandinavske zemlje 1500-1699. 4,2
IV. Istona Evropa 1550-1820. 4,1
121
C. 1 5 0 0 -1 8 2 0 . U ro d o d 6 ,3 d o 7
I. Engleska, Nizozemska 1500-1700. 7
II. Francuska, panjolska, Italija 1500-1820. 6,3
III. Njemaka, skandinavske zemlje 1700-1820. 6,4
D. 1 7 5 0 -1 8 2 0 . U ro d v i i o d 1 0
I. Engleska, Irska, Nizozemska 1750-1820. 10,6
Izvor: D. H . S lich er Van Dath
Uzmimo seriju polaganih, skromnih napredaka od A do B,

od B do C, od C do D. Oni ne iskljuuju i prilino dugotrajna
nazadovanja, kao od 1300. do 1350, od 1400. do 1500. i od 1600.
do 1700, to su priblini datumi. Oni niti ne iskljuuju ponekad
snane promjene od godine do godine. Ali bitno je da upamtimo
dugoroni napredak od 60 do 65%. Primijetit emo da se napre
dovanja ostvarena u posljednjoj fazi, od 17501820, odnose na
pomake u napuenim zemljama, Engleskoj, Irskoj, Nizozemskoj.
Postoji oita korelacija izmeu poveanja uroda i porasta stanov
nitva. Posljednja opaska: poetni napreci bili su relativno najjai,
napredak od A do B proporcionalno je vei nego od B do C.
Prijelaz od 3 prema 1 ka 4 prema 1, oznaio je odluujui
korak, zamah prvih gradova Evrope, ili ponovni uspon onih koji
nisu iezli u srednjem vijeku. Jer, gradovi su oito ovisili o viku
itne proizvodnje.
SMANJENJA URODA ITARICA (1250-1750)

Urod po Smanjenje (%)
1
posijanom
zm u
E n g le sk a 1250-1299. 4,7
1300-1349. 4,1 16
1350-1349. 5,2
1400-1449. 4.6 14
E n g le sk a 1550-1599. 7,3
N iz o z e m s k a 1600-1649. 6.5 13
N je m a k a 1550-1599. 4,4
S k a n d in a v ija 1700-1749. 3.8 18
I s to n a E vro p a 1550-1599- 4,5
- 1650-1699. 3.9 17
Izvor: B. H. Slicher Van Bath
122
Kruh svagdanji
N im a lo n c u d i d a s u o r a n ic e e s to b ile p r o s tr a n e , o s o b ito u
v rije m e svakog d e m o g ra fsk o g ra s ta . Ita lija X V I. s t o l j e a b ila je
o b r a e n a z a h v a lju ju i m n o g im p o th v a tim a z a b o n ifik a c iju u k o je
d e n o v s k i, fir e n tin s k i i v e n e c ija n s k i k a p ita lis ti u la u g o le m e s v o te .
P re o te li z e m lje o d rije n ih o b a la , la g u n a , m o v a ra , u u m am a i
s te p a m a , d je la tn o s t je k o ja n c p r e s ta je o p s je d a ti E v ro p u , o s u iv a ti
je na n a d lju d s k e n a p o re k o ji se e s to o d v ija ju n a u trb iv o ta
s e lja k a . K a o t o s u r o b o v i s v o jih g o s p o d a r a , o n i s u i r o b o v i ita .
e s to s e g o v o r ilo d a je p o ljo p r iv r e d a n a jv e a in d u s tr ija p r e d
i n d u s t r i j s k e E v r o p e . A li t a j e i n d u s t r i j a b e s k o n a n o u te k o a m a .
ak i u v e lik im z e m lja m a , h ra n ite ljic a m a s je v e ra , n a n o v o o b ra
e n e z e m lje s a m o s u n a jg o r i s lu a j e k o n o m s k o g la n s ira n ja , b e z
d u g o ro n ije u s p je n o s ti. ire n je k u ltu re ita (v id je li sm o to u
P o ljs k o j, i je d a n g ra fik o n H . H . W a c h tc ra k a z u je to na fo rm a la n
n a i n i z a P r u s k u 8 ', a v r i j e d i i z a S i c i l i j u ) , o s u u j e n a p a d p r i n o s a .
N a p ro tiv , u la u i u k rm n e k u ltu re i u s to a rs tv o , kao to in i
E n g le s k a u X V III. s to lje u , r e v o l u c i o n a r n o s e p o v e a v a u r o d ita
ric a .
Lokalna trgovina i
meunarodna trgovina itom
Budui da sela ive od svojih etvi, a gradovi od vika, razborito je
da se grad snabdijeva na dohvat ruke, na svojim vlastitim pos
jedima, savjetovala je jedna odluka u Dologni, 130584. To snab
dijevanje na uskom krugu od 20 do 30 km izbjegava mufne
transporte i uvijek neizvjesna pribjegavanja inozemstvu. Ono dje
luje utoliko bolje, to gradovi gotovo posvuda u svojim rukama
dre oblinja sela. U Francuskoj je, sve do Turgota i do itnog
rata, pa ak i do Revolucije, seljak bio obavezan da prodaje svoje
ito na trnicama oblinjega grada. U vrijeme nemira koji prate
glad ljeti 1789, pobunjenici e se znati doepati trgovaca itom
koje su smatrali prekupcima: svatko ih je ve otprije poznavao. Ta
istina nedvojbeno vrijedi za itavu Evropu. Gdje u Njemakoj
XVIII. stoljea ne bismo mogli pronai, na primjer, mjere protiv
lihvara, prekupaca ita, Getreideumeher?
Taj se ivot lokalnih razmjera ne odvija bez potekoa. Svaka
loa etva primorava gradove da se obrate povlatenim itnicama.
Ve od XVI. stoljea, penica ili ra sa sjevera osvajaju Sredozem-
123
Prijenos ita mazgama u Italiji. Pinakoteka nSieni. (Foto Scala)

l j e 5. V e p rije to g ra z d o b lja , Ita lija d o b iv a b iz a n ts k o , a k a s n ije
t u r s k o ito . S ic ilija je o d u v ije k v e lik s n a b d je v a , a K a n a d a , A rg e n
tin a i U k ra jin a n a d a s v e .
T e itn ic e , o p s k r b ljiv a i v e lik ih g r a d o v a , m o r a le s u im a ti la k
p ris tu p na o b a le m o ra ili p lo v n e rije k e , b u d u i da je p rije v o z
v o d e n im p u te m b io p o g o d n iji z a ta j te a k te r e t. U g o d in a m a d o b r e
e tv e , s v e do k ra ja XV. s to lje a , P ik a rd ija ili V e r m a n d o i s iz v o z e
p re m a F la n d riji E s c a u to m , p r e m a P a riz u O is c o m , C h am pagne i
B a r r o i s s n a b d i j e v a j u P a r i z u X V I . s t o l j e u , o d V i t r y ~ l c F r a n g o i s a ,
p o n ek ad o p asn o m p lo v id b o m M a r n o m 86. U i s t o v r i j e m e , i t o s i l a z i
iz B u rg u n d ijc u bavam a, S ao n o m i R honom , a A rie s je za ta
p r is p ije a itn a s ta n ic a . A k o s e M a rs e ille u p la i g la d i, o b r a a se
d o b rim p r i j a t e l j i m a , k o n z u l i m a A r l c s a 87. K a s n i j e , o n s a m e, n a d a
s v e u X V III. s t o l j e u , p o s ta ti v e lik o m l u k o m m o r s k o g ita . N je g a
e s a d a , u te k im t r e n u c i m a p o z i v a t i P r o v a n s a . A li z a s v o j u v l a s t i t u
p o t r o n j u , v i e e v o lje ti lo k a l n o ito o d u v e z e n o g a , m a n j e ili v i e
o te e n o g a p o m o rs k im p r i j e v o z o m . 88 I s t o t a k o , G e n o v a j e d e s k u
p o ito k o je jo j d o la z i iz R o m a g n e , a iz v o z i je f tin o , k o je k u p u j e n a
L e v a n t u . 89
124
K ru h sv a g d a n ji
Poam od XVI. stoljea, nordijska ita zauzimaju sve vee

mjesto na meunarodnom tritu itarica. esto je to nautrb
samog izvoznika. Ako pomislimo na veliku koliinu ita to ga
Poljska izvozi svake godine, objanjava nam jedan trgovaki rje
nik (1797)90, povjerovat emo da je to jedna od najplodnijih
zemalja u Evropi, ali onaj koji poznaje i nju i njezine stanovnike,
prosudit e drugaije, jer, iako u njoj ima i plodnih i dobro
obraenih podruja, ima jo plodnijih i jo bolje obraenih pod
ruja koja ipak ne izvoze ito. Istina je u tome tosu plemii jedini
vlasnici, a seljaci robovi, i ovi prvi da bi se odrali, grabe za sebe
znoj i proizvode onih drugih, koji sainjavaju barem sedam os
mina stanovnitva i dovedeni su do toga da se prehranjuju jerne-
nim i zobenim kruhom. Dok se drugi narodi Evrope hrane
najveim dijelom svojih najboljih ita, Poljaci zadravaju samo
mali dio svoje penice i svoje rai, tako da bismo mogli pomisliti
da ih anju samo za inozemstvo. Ugledni plemii i graani i sami
se hrane raenim kruhom, dok je penini kruh samo za stolove
velikaa. Ne pretjeruje se kad se kae da samo jedan grad drugih
evropskih drava pojede vie penice nego itavo Kraljevstvo Po
ljske.
Gotovo uvijek na svojim sjevernim ili istonim rubovima
(Tursko Carstvo), ili pak na junim (barbarske zemlje, Sardinija,
Sicilija), Evropa nalazi slabo nastanjene ili nerazvijene zemlje koje
su spremne da je snabdiju itom koje joj nedostaje. To je marginal
na pojava, izloena estim revizijama. Jedna se itnica otvara,
druga se zatvara; takve su u prvoj polovici XVII. stoljea vedska91
(Livonija, Estonija, Skanc), a zatim, nakon 1697, sve do oko 1760,
potaknuta premijama za izvoz koji pogoduje zatvaranjima, Engles
ka, a u XVIII. stoljeu, engleske kolonije u Americi.92
Svaki put, gotov novac je mamac. Jer na tritu ita, bogata
uvijek plaa u gotovu novcu, a siromah se dovodi u iskuenje i
jasno, na korist posrednika. Tako lihvari kupuju ito unaprijed u
Napuljskom Kraljevstvu, ali i drugdje. Venecija je ve 1227. plaala
svoje ito u Pugli zlatnim ipkama93. Isto tako, mali bretonski
brodovi obino u XVI. i XVII. stoljeu dopremaju ito koje nedos
taje Sevilli, a nadasve Lisabonu, a odnose srebro ili crveno zlato
Portugala, to je bilo zabranjeno u svakoj drugoj trgovini91*. U XVII.
stoljeu, izvoz ita iz Amsterdama prema Francuskoj i panjolskoj
plaen je gotovim novcem. Posljednjih godina, pie jedan pseudo
Englez, postoji obilje naeg ita i njegov je izvoz pogodovao
naoj razmjeni95. 1795, Francuska je na rubu gladi. Izaslanici
125
l'ernand lira u d e l/S tru k tu re svakidanjice
Meunarodna trgovina itom: brodovi natovareni poljskim itom,

stiu Vislom u Gdanjsk. Detalj slike, infra Hl, str. 37.
poslani u Italiju nc nalaze druge mogunosti da dou do ita, nego

da iz Marseilles za Livorno poalju sanduke srebrninc koja je bila
prodana prema teini srebra, bez obzira na nain izrade koji je
vrijedio vie nego materijal.96
Ipak, bitna se trgovina nikad ne odnosi na tako znatne koliine
da bi se u to moglo a priori povjerovati. U Sredozemlju XVI.
stoljea, ivi oko 60 milijuna ljudi. Na 3 hl po glavi, ukupna bi
potronja iznosila 180 hektolitara, ili 145 milijuna kvintala. Uku
pan proraun ukazuje na to da pomorska trgovina dosee jedan
ili dva milijuna kvintala, Sto iznosi gotovo 1% cjelokupne potro
nje. Postotak bi bio jo manji kad bi se pretpostavila potronja od
4 hl po stanovniku.
126
K r u h sv a g d a n ji
Situacija je nedvojbeno ista ak i u XVII. stoljeu. Gdanjsk,

glavna itna luka, izvozi 1618. 1,382.000 kvintala, a 1649.
1.200.000 (zaokruene brojke)97. Pretpostavimo li na cijelom sje
veru ukupno tri ili etiri Gdanjska, mana iznosi oko 3 do 5 kvintala.
Ili ako pridodamo milijun kvintala koje moe priskrbiti Sredozem
lje, to je najvie 6 milijuna za evropsko trite itom. Golema, ali
beznaajna brojka ako se usporedi s 240 kvintala koje troe Evrop
ljani (100 milijuna stanovnika po 3 hl). Ti se rekordni izvozi nee
odrati: tako 1753-1754, Gdanjsk ne izvozi vie od 52.000 lasta (tj.
624.000 kvintala)98. Turgot je meunarodno trite ita u tom
razdoblju procijenio na 4 ili 5 milijuna kvintala, to je brojka koju
Sombart smatra pretjeranom99. Ne zaboravimo, na kraju, da se
dopunske koliine itarica kreu gotovo iskljuivo vodom, tako da
jedino pomorske sile uspijevaju suzbiti ponavljanje gladi.100
Nedvojbeno emo se i dalje ushiivati pred tim dalekim
trgovanjima, obzirom na sredstva tog doba: zaudit e nas da su
1336, u slubi pape Dencdikta XII, Dardi iz Firence uspjeli u XIV.
stoljeu izvesti u Armeniju ito iz Puglic101; da firentinskim trgov
cima polazi za rukom da sc, od XIV. stoljea, svake godine domog-
nu moda i 5.000 do 10.000 tona sicilijanskog brana102; da su
veliki vojvode Toscanc, Venecije i Genove, uspjeli posredstvom
meunarodnih trgovaca i mjenicama Niirnberga i Antwerpena,
pokrenuti vie desetina tisua tona ita, od Baltika i Sjevernog
mora, kako bi popunili kobne manjkove na Sredozemlju 1590.
godine103: da ga u XVI. stoljeu bogata Moldavija dobre ili loe
godine odailje u Istanbul; da potkraj XVIII. stoljea, jedan bos
tonski brod stie u Istanbul, natovaren amerikim branom i
itom...1(M.
S pravom emo sc zanositi dokovima i skladitima smjete
nim na polazitima, caricatorima105 Sicilije, Gdanjska, Antwer
pena (vana od 1544), Lubccka ili Amsterdama, kao i na krajnjim
ciljevima, u Genovi ili Veneciji (1602, 44 skladita u ovom gradu),
ili pak pogodnostima trgovine itom, olakane itnim obveznicama
sicilijanskih caricatora10.
Ipak, kad se sve uzme u obzir, ta trgovina ostaje marginalna,
epizodna, nadziranija od predmeta inkvizicije. Valja ekati XVIII.
stoljee, i jo dalje, da sc utvrde veliki sistemi kupovanja, uskladi-
tenja, redistribucije, bez kojih se pokvarljiva i teka roba ne bi
mogla ispravno kretati na tim velikim udaljenostima. Jo u XVI.
stoljeu, ni u Veneciji, ni u Genovi, ni u Firenci (osim moda i opet,
Kue Dardi Corsi), nema velikih samostalnih veletrgovaca speci
127
F e r n a n d B r a u d e l / S tr u k t u r e s v a k id a S n jic e
jaliziranih za trgovinu itom. Prema potrebi, oni se time bave za

vrijeme velikih kriza. Velike portugalske kue, meu kojima i
Ximcncsi, koje su u vrijeme velike krize 1590. financirale silazak
nordijskih ita prema Sredozemlju, nedvojbeno su, prema kaziva
nju strunjaka, zaradile 300 do 400 %...107.
A li j e d a n p u t n i j e o b i a j . V c l e t r g o v c i o b i n o n a l a z e m a l o i n t e r
esa za tu n e iz v je s n u , p ris iln u tr g o v in u . U is tin u , n ee b iti k o n
c e n tra c ije tih p o s lo v a p rije X V III. s to lje a . U trg o v in i ito m u
M a rs c illc u , u v rije m e g la d i 1 7 7 3 , g o to v o je m o n o p o liz ir a m a li b r o j
t r g o v a c a k o j i k r o j e z a k o n 108.
Medu velikim itnim poslovima koje poznajemo: kupnja ita
u velikom stilu Gustava Adolfa u Rusiji, kupovina Luja XIV na
amsterdamskoj trnici uoi njegova osvajanja Holandije 1672, ili
pak naredbe koju 27. listopada 1740. daje Friedrich II, nakon to
je saznao za smrt cara Karla VI, da se odmah kupi 200.000 vagana
rai u Poljskoj, Mecklcnburgu, leskoj, Gdanjsku i drugim stranim
gradovima (to mu je prouzroilo potekoe s Rusijom). Medu tim
velikim poslovima mnogi se veu uz militaristike igre drava. I
primjer Fridrika II to pokazuje: u sluaju neprilika, valja se obratiti
svim itnicama istodobno, jer tritima nedostaje dubine. Zapreke
za slobodnu trgovinu mnoe se, uostalom, i oteavaju sam promet.
Pokazuje to primjer Francuske u toku posljednjih godina Starog
poretka. U elji da ini dobro, administracija monarhije stvara,
otklanjajui suvie slobodne privatne inicijative, monopol na tri
tu ita u vlastitu korist, ili trgovce u svojoj slubi i svoje zastupnike,
sve na vlastiti teret i na vlastitu veliku tetu. Ali Stari poredak,
nesposoban da pripomogne snabdijevanju poveanih gradova,
ustupa mjesto strahovitim prijevarama i neprestanim utajama, iz
ega je i bila stvorena legenda o Paktu gladi109. Recimo jo jednom
da nije bilo dima bez vatre.
Sve je to veoma teko. ito, to je itav ivot Francuske, kao i
cijelog Zapada. Poznat nam je rat brana110 koji je uslijedio
nakon nepodesnih Turgotovih mjera u korist slobodnog prometa
itom. Nakon to su razorene trnice i mesnice, kae jedan
suvremenik, mogu razoriti i nae kue i poklati nas. On dodaje:
Poinju ruiti farme, pa zato ne bi sruili i dvorce?111.
128
K ru h s v a g d a n ji
ito i kalorije
Jednom je ovjeku danas potrebno od 3.500 do 4.000 kalorija
dnevno, ako pripada bogatoj zemlji i povlatenoj klasi. Te razine
nisu bile nepoznate prije XVIII. stoljea, ali su jo manje nego
danas bile normom. Ipak, budui da je naim proraunima potre
ban orijentir, zadrimo tu brojku od 3.500 kalorija. Do te visoke
razine dolazi i proraun grofa J. Hamiltona112 u pogledu prehram
bene vrijednosti, odreene obino za posade panjolske flote u
Indiji, to je lijep rekord ako se slijepo vjeruje, usprkos autoritetu
i mudrosti Courtelina, u vrijednost brojki Intendanture za koju je
juha koju dijeli, uvijek dobra...
Najjai obroci su nam poznati rije je o prinevskim i
povlatenim stolovima (na primjer u Paviji, poetkom XVII. sto
ljea, u Collcgio Dorromeo). Ti izolirani rekordi ne moraju pruati
suvie iluzija. im se doe do prosjeka, kao i u pogledu velikih
urbanih masa, ta se razina esto postavlja u blizinu 2.000 kalorija.
Sluaj je to u Parizu uoi revolucije. Jasno, brojke kojima raspo
laemo, jo uvijek su malobrojne i nikad s tonou ne rjeavaju
probleme koji nas zanimaju. Isto tako, raspravlja se ak o kriteri
jima za kalorije, kako bi se procijenila zdrava prehrana koja
zahtijeva ravnoteu izmeu glutcina, proteina i lipida. I da li je
potrebno u kalorian obrok uraunati vino i alkohol? Obiaj je da
im se ne pripisuje vie od 10% kalorinosti obroka. Ono to se pije
iznad tog postotka, nikad ne ostaje u proraunima, to ne znai da
taj suviak nije uraunat u zdravlje ili potronju pilaca.
Ipak, pravila se mogu naslutiti. Tako i podjela izmeu razli
itih tipova prehrane otkriva raznolikost ili, jo ee, jednolinost
obroka. Jednolinost se otkriva svaki put kad dio glutcina (recimo
jednostavno ugljikohidrata i, ak uz neke greke, itarica) daleko
premai 60% obroka izraenoga u kalorijama. Tada je udio mesa,
ribe i mlijenih preraevina dosta ogranien, a jednolinost prev
ladava. Jesti, to znai jesti kruh, opet kruh ili kae, cijelog ivota.
Zadrimo li te kriterije, ini se da se sjeverna Evropa izdvaja
veom potronjom mesa, a juna Evropa ugljikohidratima, osim
kad se radi o vojnim konvojima, gdje buradi usoljena mesa i
tunjevine poboljavaju uobiajeno.
Nimalo ne iznenauje niti da je stol bogatih raznovrsniji od
stola siromaha, jer je kakvoa, vie nego koliina, znak razlikova
nja113. Oko 1614-1615, na raskonom stolu Spinola, itarice su
zastupljene samo s 53% kalorija, dok u isto vrijeme one iznose 81%
12S>
12- NEKADANJI SISTEMI PREHRANE (IZRAENI U KALORIJAMA)

Karta je n a in je n a p re m a ispitivanjim a relativno povlaStenih ob ro k a. Valjalo bi pronai tisue
prim jera na svim d ru tv en im slojevim a i u razliitim razdobljim a da bi se dala k arta koja bi vrijedila
za itavu Evropu, (iz; F. S p o o n er, N e k a d a in ji siste m i p r e h r a n e )
130
Kruh svagdanji
BUDET JEDNE ZIDARSKE OBITELJI

(5 osoba) u Berlinu oko 1800.
u postocima dohotka
odjea i razno
rasvjeta
grijanje
13- BUDET
PORODICE ZIDARA U
BERLINU OKO 1800.
N am ee s e u sp o re d b a s b ro j
kam a k oje s e o d n o se n a p ro
sje n u p o tro n ju P arian a
1788. i 1854. (str. 131) za
11,5 drugi proizvodi h ra n u . K ruh o vdje o b u h v aa
m no g o vie o d 50% trokova
biljnog porijekla za h ra n u po ro d ice, to je g o
lem a pro p o rcija ob ziro m n a
cijen u itarica. Im am o ovdje
ishrana 72,7 p rim je r je d n o li n e i tek e
p re h ra n e . (P rem a W. A belu)
potronje u bolnici za neizljeive (napomenimo da jedan kilogram

ita ima 3.000 kalorija, a kilogram kruha 2.500). Usporedimo li to
s drugim elementima prehrane, Spinole ne troe vie mesa ili ribe,
nego dvaput vie mlijenih proizvoda i masnoa nego bolesnici u
bolnici, i njihova mnogo raznolikija prehrana ukljuuje mnogo
voa, povra, eera (3% potronje).
Budimo sigurni da tienici u Collegio Borrom eo (1609-
1618), usprkos jakim obrocima (gotovo nevjerojatnim: izmeu
5.100 i 7.000 kalorija dnevno), makar i bili prehranjeni, nisu to na
raznolik nain: itarice iznose 73% od ukupne koliine. Hrana im
nije, i ne moe biti ukusna.
Ranije ili kasnije, urbana se prehrana, raznolikija nego u
selima, afirmira posvuda gdje su ispitivanja mogua. U Parizu, gdje
se oko 1780, kao to smo rekli, potronja utvruje na oko 2.000
kalorija, itarice su zastupljene samo s 58% od ukupne koliine, a
to iznosi oko jedne funte kruha dnevno114. To uostalom odgovara
brojkama (ranijim i kasnijim), koje daju prosjek obroka kruha
Parianina: 1637, 540 g; 1728-1730, 556 g ; 1770, 462 g ; 1788,
587 g ; 1810, 463 g ; 1820, 500 g ; 1854, 403 g.115. Te m jere nisu
pouzdane, kao niti brojka od 180 kg po osobi koju je, ini se,
dosegla poetkom XVII. stoljea godinja potronja u Veneciji116,
prema jednom dosta spornom proraunu, ali druge indikacije
131
F e r n a n d B r a u d e l / S tr u k t u r e s v a k id a n jic e
upuuju na postojanje zahtjevne, dobro plaene radnike klase, a

meu imunima na skupe navike starosjedilaca.
U cjelini, nema dvojbe da se kruh obilno troi na selu, mnogo
vie nego u gradu, a sasvim je na dnu radnike ljestvice. Prema
Grand dAussyu, 1782, radnik ili seljak u Parizu uspijevaju pojesti
dvije ili tri funte kruha dnevno, ali tko god ima to drugo za jelo,
ne troi tu koliinu. Ipak, jo i danas, u junoj Italiji moemo na
gradilitu vidjeti radnike kako jedu golemi kruh, uz prilog od
nekoliko rajica i luka, to se naziva companatico: ono to ide s
kruhom.
Taj trijumf kruha proizlazi iz injenice da je ito, po svojoj
kalorinoj snazi sa itnim alkoholom, dodaje jedan poljski
historiar117 koji tako usput rehabilitira sklonost svojih zemljaka
da piju a ne samo da jedu ito relativno najjeftinija hrana: oko
1780. jedanaest puta jeftinija od mesa, ezdeset i pet puta jeftinija
od svjee (morske) ribe, devet puta jeftinija od rijene ribe, a tri
puta od usoljene ribe, est puta od jaja, triput od maslaca i ulja...
U budetima izraunatim za prosjenog Parianina, 1788. i 1854,
ito, prvi izvor energije, dolazi tek na tree mjesto trokova, nakon
mesa i vina (samo 17% cjelokupne potronje, u oba sluaja).118
To rehabilitira ito o kojem smo rekli, o kojem je trebalo rei
mnogo zla. To je rmtna siromanih, i njegova skupoa (...) bila je
mjerilom za drugu hranu. Evo, pie Sbasticn Mercier 1770,
tree zime u kojoj je kruh skup. Jo od prole godine, polovici je
seljaka bilo potrebno javno milosre, a ove e zime biti vrhunac,
jer oni koji su do sada ivjeli prodajui svoje plodove, nemaju vie
to prodavati119. Ako siromanima nedostaje ita, nedostaje im
sve. Ne zaboravimo na tu patetinu stranu problema, to ropstvo u
kojem ito dri proizvoae, posrednike, prijevoznike, potroae.
Postoji neprestana mobilizacija, pokret. ito koje hrani ljude,
istodobno je bilo i njihov krvnik, kae ili, radije, ponavlja Sbasti-
en Mercier.
Cijena ita
i razina ivota
Rije S. Mcrciera tek je neznatno pretjerana. U Evropi, ito je
polovica svakodnevnog ivota ljudi. Neprestano, prema zalihama,
prijevozu, nepogodama koje predskazuju i upravljaju etvama,
132
Kruh svagdanji
prema etvama samim i, napokon, prema godinjem dobu, cijena

ita ne prestaje se mijenjati, upisujui se na nae retrospektivne
grafikone poput oscilacija seizmografa. Te varijacije utjeu utoliko
vie na ivot siromanih to oni rijetko mogu izmai sezonskim
porastima time to e stvoriti u pravom trenutku obilne zalihe.
Moemo li njih kratkorono i dugorono smatrati nekom vrstom
barometra za ivotnu razinu masa?
Da bi se stvari izvele na istac, pruaju se malobrojna i uvijek
nesavrena rjeenja: usporediti cijene ita i prihode, ali mnoge su
nadnice u naturi ili djelomino u naravi i novcu; izraunati nadnice
u itu ili rai (tako postupa W. Abel na grafikonu koji od njega
posuujemo); utvrditi prosjenu cijenu tipine koarice za snab
dijevanje (prem a rjeenjima Phelpsa Browna i Sheile Hop
kins120); napokon, uzeti za jedinicu satnice najnepovoljnije
plaenih radnika, obino zidarskih pomonika ili mjeaa buke.
Ova posljednja metoda Jeana Fourastia i njegovih uenika, oso
bito R. Grandamya, ima svojih prednosti. to napokon kazuju
realne cijene? Sigurno to, daje kvintal (smatrali smo daje dobro
uiniti tu redukciju polazei od nekadanjih jedinica) ita sve do
oko 1543. ispod 1 0 0 sati rada, a zatim ostaje iznad te kritine linije
sve do oko 1883. Evo, to gotovo ocrtava francusku situaciju, i
grosso modo, situaciju na Zapadu koja joj je nalik. Jedan radnik
odradi priblino 3.000 sati godinje; njegova porodica (4 osobe)
godinje troi priblino 12 kvintala... Prijei liniju od 100 sati za
kvintal uvijek je teko; ona od 2 0 0 sati ukazuje na stanje uzbune;
od 300, to je glad. Rene Grandamy misli da se linija od 100 dosee
uvijek po vertikali, bilo strelovitim usponom , kao od sredine XVI.
stoljea, bilo naglim padom kao 1883. Pokret je uvijek bio veoma
iv, kad god je linija bila prijeena u jednom ili u drugom smjeru.
14. PLAE I CIJENA RAI U

GOTTINGENU (XV-XIX.
STOLJEE)
Cijena rai proraunata je u
srebrnim reichmarkama, a plaa je
izraena u kilogramima rai.
Korelacija izmeu porasta cijena
rai i pada realne plae, i obrnuto,
oita je. (Prema W. Abelu)
133
1 5 . dva primjera realnih cijena ita

Ovaj grafik o n p o k u a v a p o k a z a li io znai k re ta n je realn ih plaa (izraenih u itu ). N ekadanje
m je re sv e d e n e su na d a n a n je kv in iale, a c ije n e ita p ro ra u n a te su prem a d e se t sati rada. Linija 10
(100 sati ra d a) oznaava o p a s n u g o rn ju granicu iznad k oje zapoinje teakivoi radnika; o n a posiaje
k a ta stro faln a kod 2 0 0 sati, a glad n a stu p a izn ad J 0 0 (re k o rd n a b rojka d o stig n u ta 1709: vie o d 500).
Sm isao g rafik o n a o itu je s e n a m jestu u k rtan ja dviju krivulja: 15 4 0 -1 5 5 0 , p rije en a je linija o d 100
sa ti, i p o v ra ta k na n isk u ra z in u o stv a rit e s e tek 1880-1890, n ak o n d u g o g trajanja skupog ivota.
P rijelaz lin ije o d 100 sati od v ija s e uvijek veom a ivo. pri u s p o n u , kao i pri pad u , s p ok retan jim a
itav e e k o n o m ije . Ovaj je g rafikon nov d okaz o relativnom blag o stan ju n aro d a u XV. sto ljeu ,
u sp rk o s nek im ivim u z b u n a m a koje s u o d govarale loim etvam a. (P o R. C randam yu, u Zborniku
J. F o u rastia Cijena prodaje i cijena dohotka, 14. serija).
to se tie stoljea ove knjige, realne cijene su se kretale u loem

smjeru. Jedino povoljno razdoblje bilo je ono koje je uslijedilo
crnoj kugi, to nas navodi na sistematsku reviziju nekadanjih
stajalita.
Zakljuak: bijeda gradskih nadniara, bijeda takoer ljudi na
selu, gdje plae u naturi slijede gotovo iste ritmove. Pravilo za
siromane dosta je jasno: prisiljeni su da se zadovolje sekundar
nim itaricama, jeftinijim proizvodima, ali koji ipak mogu dati
dovoljan broj kalorija; da napuste hranu bogatu bjelanevinama i
troe onu koja je bogata krobom. Uoi francuske revolucije, u
134
Burgundiji osim oraa, seljak jede malo penice. Ta je itarica

luksuzna, rezervirana za malu djecu, za prodaju, za rijetke zabave.
Ona snabdijeva vie kesu nego stol... Sekundarne itarice ine bit
seljake prehrane: conceau ili suraica, ra u dovoljno bogatim
domainstvima, jeam ili zob u najsiromanijim, kukuruz u Brcsse
i dolini Saone, ria i heljda u Morvanu121. Oko 1758, u Piemontu,
prosjena potronja (u hl) je slijedea: penica 0,94; ra 0,91;
ostala ita 0,41; kesten 0,45122, ili ukupno 2,71 hl godinje. U toj
nedovoljnoj porciji, udio ita je skroman.
Kruh bogatih,
kruh i kae siromanih
Kao to ima ita i ita, ima kruha i kruha. U Poitiersu, u prosincu
1362, kad je cijena vagana penice dosegla 24 soua, nalazimo etiri
vrste kruha: slani choyne kruh, safleur i reboulet. Choyne, slan ili
ne, bio je bijeli kruh bolje kvalitete, nainjen od prosijanog brana.
Safleur (izraz koji se upotrebljava jo i danas), sadravao je u
cijelosti neprosijano brano. to se tie rebouleta, bio je nainjen
od brana prosijana do 90% i sadravao je malo posija, koje jo
uvijek nazivaju riboulet u poitcvinskom narjeju. Te etiri vrste
odgovarale su mirnim razdobljima prosjene cijene ita. Kad su
cijene bile niske, ili pak umjerene, samo su 3 vrste bile doputene,
ali ako su rasle, moglo se proizvoditi 7 razliitih vrsta: tu se otvarala
lepeza loeg kruha.123Nita ne pokazuje bolje (poitcvinski primjer
uzet je izmeu stotine drugih) do koje je toke nejednakost pravi
lo. Kruh ponekad od kruha nosi samo ime. esto, on nedostaje.
Evropa, vjerna staroj tradiciji, i dalje se, sve do XVIII. stoljea
hrani prostim juhama i kaama. One su starije od Evrope same.
Puts Etruana i starih Rimljana bio je kaa na bazi prosa, alica,
kaa na bazi kroba, pa ak i kruha. Spominje se i punska alica
kao raskono jelo u koje dolazi sir, mlijeko i jaja124. Polenta (prije
nego je bila kuhana od kukuruza) kaa je od propeenog, a zatim
mljevenog zrnja jema, esto pomijeanog s prosom. U pokrajini
Artois, u XIV. stoljeu, nedvojbeno ranije, a svakako kasnije, zob
slui za pripremu grudaste kae koju je izobilno troilo seosko
stanovnitvo.125 U XVI. i sve do XVIII. stoljea, u pokrajinama
Sologne, Champagne i Gascogne, prosena kaa je redovna. U
retagni, jo je ea gusta heljdina kaa kuhana na vodi ili mlije-
135
F e r n a n d B r a u d e l/ S tr u k t u r e s v a k id a n jic e
ku, zvana gro126. U Francuskoj, poetkom XVIII. stoljea, kau

preporuuju lijenici, pod uvjetom da je nainjena od zobi.
Ti stari obiaji nisu danas sasvim iezli. kotski i engleski
porridge je zobena kaa; u Poljskoj i Rusiji, kaa je od zdrobljene
i prene rai, kuhane poput rie. I onaj engleski grenadir sa svojim
oskudnim sredstvima, pribjegao je za vrijeme rata u panjolskoj,
drevnoj tradiciji: Pripremali smo penicu, pria on, kuhajui je
kao riu, ili ako nam je to bilo pogodnije, zdrobili bismo zrno
izmeu dva plosnata kamena i zatim ga kuhali, tako da smo dobili
neku vrst guste mase127. Mladi turski sipahi, Osman Aga kojeg su
kod Temivara zarobili Nijemci, jo se bolje snaao, na uenje
svojih uvara. Budui da je ponestalo Kommissbrota, propisanog
kruha, uprava je vojnicima dodijelila porcije brana (dva dana bili
su bez ikakve hrane). Osman Aga ga je znao umijesiti s malo vode
i ispei ispod vrueg pepela, jer se ve, kako je govorio, nalazio u
takvim situacijama128. Ali to je ve gotovo kruh, u svakom sluaju
kruh bez kvasca, peen pod pepelom, kao to se esto radi u
Turskoj ili u Perziji.
Bijeli je kruh dakle rijetkost, rasko. Nema, pie Dupr de
SaintMaur, u svim francuskim, panjolskim, engleskim nastam
bama, vie od dva milijuna ljudi koji jedu penini kruh.129 Ako
tu opasku shvatimo doslovce, broj onih koji jedu bijeli kruh ne bi
mogao premaiti 4% populacije u Evropi. Jo poetkom XVIII.
stoljea, dobra se polovica seoskog stanovnitva hranila nekru-
nim itaricama i rai, a meljava siromaha zadravala je dosta
mekinja. Penini i bijeli kruh, choyne kruh (nedvojbeno kruh
kanonika, kaptolski kruh), ostali su zadugo luksuzom. Drevna
poslovica daje savjet: Ne treba pojesti svoj choyne prvi130. Ma
kako se zvao taj bijeli kruh, on rano postoji, ali je namijenjen
iskljuivo bogatima. 1581, mladi Vcnecijanci koji, na putu za
Compostcllo, ulaze u jednu kuu na osami da u njoj utae glad,
ne nalaze ni pravoga kruha, ni vina, nita do pet jaja i velikog
kruha od rai i drugih mjeavina koje nisu mogli ni vidjeti, a od
kojeg je samo nekolicina mogla pojesti jedan ili dva zalogaja131.
U Parizu, ak ispred bijelog kruha, veoma rano postie uspjeh
meki kruh, nainjen od sitnog brana uz dodatak pivskog, um
jesto pravog kvasca. Ako mu se doda mlijeka, dobiva se kruh a
laReineza kojim je ludovala Maria Medici...132. Medicinski fakultet
osuuje uzaludnu upotrebu kvasca, jer on se zadravao za peci
vo, i svakog jutra ene su ga nosile pekarima u mjericama koje
su stavljale na glavu, kao mljekarice. Meki kruh, naravno, ostaje
136
K r u h s v a g d a n ji
Obrok kae a bolandskoj seljakoj porodici (1653) Jedina zdjela

postavljena je na tronoac. Desno, ognjite. Lijevo, ljestve koje slue
kao stepenice. Gravira A. Van Ostadca. II. N., Kabinet grafike. (Otisak
D N .)
rasko: kao to kae jedan Parianin (1788) sa svojom vrstom i

zlatnom koricom ini se da se ruga kruhu Limousina... i izgleda
kao plemi medu prostim pukom 133. Te raskoi zahtijevaju obilje.
Nastupi li skupoa, kao u Parizu u rujnu 1740, istog asa dva
137
F e r n a n d B r a u d e l/ S t r u k t u r e s v a k id a n jic e
ukaza Parlamenta zabranjuju da se proizvode druge vrste kruha

osim crnog, dok su meki kruh i pecivo zabranjeni, kao i upotreba
pudera na bazi brana, obilno upotrebljavana za vlasulje onoga
vremena.13,1
Tek izmeu 1750. i 1850. dolazi do prave revolucije bijelog
kruha. Penica zamjenjuje druge itarice (kao u Engleskoj), zatim
se kruh proizvodi sve vie na bazi brana velikim dijelom os
loboena od mekinja. U isto vrijeme iri se miljenje da samo kruh
od fermentiranoga brana pogoduje zdravlju potroaa. Za Dide-
rota, svaka je kaa neprobavljiva, budui da nije fermentirala135.
U Francuskoj, u kojoj revolucija bijelog kruha rano zapoinje,
1780. je bila osnovana Nacionalna pekarska kola136, a Napole-
onov vojnik bit e neto kasnije u Evropi pronositelj te dragoc
jenosti, bijelog kruha. Ipak, na razini kontinenta, ta e revolucija
biti zaudno polagana i nee biti okonana prije 1850. Mnogo prije
njezina uspjeha, zbog starih zahtjeva bogatih i novih zahtjeva
siromanih, njezino e se djelovanje osjetiti u samoj podjeli kul
tura. Od poetka XVII. stoljea, penica prevladava oko Pariza, u
Multicnu ili Vexinu, ali trebalo je ekati kraj stoljea u Valoisu,
Brieu, Bcauvaisisu. Zapadna Francuska ostat e vjerna rai.
Upamtimo tu francusku prednost na podruju bijelog kruha.
Uostalom, gdje se jede dobar kruh, ako ne u Parizu?, izjavljuje
Sbastien Mercier; Volim dobar kruh, poznajem ga, uoavam ga
na prvi pogled137.
Kupovati ili proizvoditi

svoj kruh?
U prodaji, kruh nije mijenjao cijenu: on je mijenjao teinu. Uglav
nom, pravilo promjenljive teine vrijedi u cijelom zapadnom
svijetu. U Veneciji, prosjena teina kruha koji se prodaje u pekar-
nama Rialta ili Trga sv. Marka, mijenja se obrnuto proporcionalno
cijeni ita, kao to prikazuje grafikon izraen za posljednju etvr
tinu XVI. stoljea. Uredbe objavljene u Krakovu 1561,1589. i 1592.
ukazuju na isti obiaj: nepromjenljiva cijena, promjenljiva teina
za grosz to je, 1592, 6 funti raena, ili 2 funte peninoga
kruha138.
Postoje izuzeci, u svakom sluaju: Pariz. Uredba iz srpnja
1372. razlikovala je tri vrste kruha: chailli, nadignuti ili graanski
138
LIRE
16. TEINA KRUIIA I CIJENE ITA U VENECIJI POTKRAJ XVI. STOIJEA

(Prema F. Draudclu, La vila economica di Venezia ncl sccolo XVI, u: La
Civilita veneziana del Rinascim ento.)
kruh, ukraeni kruh (ovaj posljednji je crni kruh). Za istu cijenu,

teine su slijedee: 1, 2, 4 unce. U tom je stoljeu to uobiajeni
reim: stalna cijena i promjenljiva teina. Ali 1439.139, teina je za
sva tri kruha utvrena jednom za svagda, na pola funte, na funtu i
na dvije. Od tog trenutka, cijena kruha se mijenja s cijenom ita.
Sve to, nedvojbeno, zbog veoma rano izdanog doputenja peka
rima gradova izvan prijestolnice: u Gonesscu, Pontoiscu, Argen-
tcuilu, Charcntonu, Corbcilu, itd. da u njoj prodaju peeni
kruh prema teini. Vie nego u pekarskim prodavaonicama, kruh
e se u Parizu, kao i u Londonu, kupovati na jednoj od 10 ili 15
trnica grada140.
Iako su pekari, od jednog do drugog kraja Evrope vane
osobe, vanije i od samih mlinara, jer kupujui ito izravno i
zauzimajui time poloaj trgovaca, njihova se proizvodnja namje
njuje samo dijelu potroaa. Valja voditi rauna o peima u doma
instvima, pa ak i u gradovima, te o proizvodnji i javnoj prodaji
tog domaeg kruha. U Kolnu XV. i u Kastiliji XVI. stoljea, ali jo i
danas, seljaci iz okolnih sela dolaze prodavati kruh u gradove,
kamo stiu im svane. U Veneciji, povlastica je ambasadora da se
snabdijevaju seljakim kruhom iz okolice: on je na glasu da je bolji
od kruha venecijanskih pekara. Brojne su kue bogatih koje u
Veneciji, Genovi, i drugdje imaju svoje spremite za ito i svoju
krunu pe. I mali ljudi esto sami peku kruh, ako je suditi po
139
T rnica n a P erlach p latzu u A ugsb u rg u (XVI. stoljee). Prizori se razlikuju prem a m jesecim a: lijevo,
u listo p a d u , p ro d a ja divljai; u s tu d e n o m , d rva, slam e, svinja koje su s e klale n a trgu; u prosincu:
140
Kruh svagdanji
ilo s e p ro d a je n a m alo. D e sn o , izlazei iz V ijenice, dugi n iz g ra a n a o d jev en ih u k rzn o . U p o zadini,

selo ... (S tad tlich e K u n stsa m m lu n g e n , A u gsburg).
141
Kruna,pe, Krakov, XV. stoljee. Codex Balthasara Behema, Bibliote

kaJagicllonska, Krakov. (FotoMarek Rostvorovski)
prizoru na gradskoj trnici Augsburga, na jednom plamu iz XVI.

stoljea: i ito se prodaje na mjerice (uostalom, one se uvaju u
gradskom muzeju).
U Veneciji 1606, prem a sasvim vjerojatnom slubenom rau
nu, ito koje prerauju pekari, ne prem auje 182.000 stara na
cjelokupnu potronju od 483 600; trita uzimaju 109.500 stara,
a kue koje se same snabdijevaju141, 144.000. Ostatak slui za
proizvodnju dvopeka, neophodnog flotama. Tako, ukratko, kruh
pekara jedva premauje kruh peen u domaim peima142. I to u
Veneciji!
Kolikog li uzbuenja u Genovi, u kolovozu 1673, kad je rije
o zabrani peenja domaeg kruha: Narod mrmlja, objanjava
francuski konzul (...), i ini se da (gradski oci) sve ele prisiliti da
kupuju kruh na trgovima, i vele da ima plemia (podrazumijevajte
velikih poslovnih ljudi) koji nude stotinu i osamdeset kuda godi
nje da bi mogli imati udjela u proizvodnji kruha, jer (...) obiaj je
142
Kruh svagdanji
da svatko svoj kruh pee kod sebe, i nitko to vie ne bi mogao, to

bi bio velik troak, budui da se onaj koji se prodaje na trnicama
(...), prodaje po etrdeset lira mina, a ne vrijedi vie od osamnaest,
osim to je dotini kruh koji se prodaje, dobar samo onoga dana
kad je nainjen, dok je sutradan kiseo i ne moe se jesti. Ta afera
izaziva buku, i juer ujutro pronaena je ceduljica objeena na
Gustoa mlinova. Ova karta iz 1782. (krivo orijentirana: sjeverje

dolje, juggore,Jadran lijevo, Apenini desno) prikazuje 5 velikih sela
(odkojihjejedno dvostruko, Montalboddo, azatimVaccarile) izmeu
etiriju rijeka, u pokrajini Marche, iza Ancone. Populacija (ukupno:
15971 stanovnik), rasporeena napodruju od 450 km2, raspolae s
18mlinova, to iznosijedan mlin na 880 stanovnika, dokje prosjek
u Francuskoj 400. Ali sve ovisi osnazi mlina, o broju njegovih kotaa
i rvanja; to nam nijepoznato. (Foto SergioAnselmi)
143
F e r n a n d B r a u d e l/ S t r u k t u r e s v a k id a n jic e
Trgu San iro, gdje se okuplja staro plemstvo, koja prijeti vladi i
navijeta da c se osloboditi njezine tiranije143.
Povjerujemo li Parmcntieru, tek oko 1770-1780. ieznut e
obiaj porodinog kruha u veini velikih gradova Francuske144.
Jean Meyer ukazuje na potpuno naputanje individualne pro
izvodnje u Nantcsu 1771. i povezuje tu pojavu s prihvaanjem
bijelog peninog kruha145.
Mogli bismo se upitati, gdje je bilo drobljcno ito to se
kupovalo za porodine pei. Doista, svi gradovi imaju mlinove na
dohvat ruke, jer ako se ito uva relativno dobro (ono se esto
skladiti u klasovima, mlatei ga nekoliko puta godinje u spremi
tima), brano se takorckavi uope ne moe ouvati. Treba dakle
mljeti iz dana u dan tijekom godine, u mlinovima koji se tada
nalaze na rubovima svih sela i gradova, ponekad u samom njiho
vom sreditu, na nekom rukavcu vode. Svaki kvar u mlinu kao
u Parizu, kad se Seina zamrzne ili preplavi uzrokuje potekoe
u snabdijevanju. Treba Ii se zauditi to su na utvrde Pariza
postavljene vjetrenjae i to runi mlinovi i dalje opstaju i imaju
svoje branioce?
Jer ito je kralj

Trojstvo: ito, brano, kruh, ispunja povijest Evrope. Ono je glavna
preokupacija gradova, drava, trgovaca, za koje ivjeti znai gristi
svoj kruh. Kruh, taj osvaja, u prepiskama tog vremena, bio je
osobito istaknut. Doe li do rasta njegove cijene, sve se poinje
pokretati, i gomila prijeti. Posvuda, u Londonu, Parizu, Napulju.
Ncckcr je zaista u pravu kad kae da narod nikada nee sasluati
razloge za skupou kruha146. Na svaku uzbunu, mali narod potro
aa nee se ustruavati da pribjegne sili. U Napulju 1585, veliki
su izvozi uzrokovali glad. Trebat e uskoro jesti kruh di castagne
e legumi, od kestenja i suhog povra. Trgovac i prekupac Gio.
Vicenzo Storaci drsko odgovara onima koji oko njega urlaju da
nee jesti takav kruh: Mangiatepietre. Napuljski puk sruuje se
na njega, ubija ga, vue ulicama grada njegovo iznakaeno tijelo i
napokon ga sijee u komade. Potkralj e dati objesiti i raetvoriti
37 ljudi, a 100 c poslati na galije147. U Parizu, u prosincu 1692,
pekarne na trgu Maubert su razorene. Kanjavanje je neposredno,
surovo: dva buntovnika su objeena, a ostali osueni na galije, na
14 4
okove ili bicvanjc148, i sve se smiruje, ili se ini da se smiruje. Ali

tisue slinih pobuna mogu se prepoznati od XV. do XVIII. stoljea.
Tako je uostalom i poela francuska revolucija.
Dobra se etva zato prihvaa kao nebeski blagoslov. 11.
kolovoza 1649. sluena je u Rimu sveana misa u zahvalu Dogu
zbog dobre etve koja je napunila itnice. Prefekt za namirnice,
Pallavicini, odjednom postaje herojem: On je udvostruio
kruh!1,19. italac e bez potekoa razumjeti tu nimalo proro
ansku reenicu: cijena kruha u Rimu ne mijenja se, mijenja se
jedino teina, kao to je gotovo posvuda pravilo. Pallavicini je
dakle odjednom, veoma privremeno, istina, za 50% poveao ku
povnu mo najsiromanijih, onih koji jedu jedino kruh.
145
RIA
Kao i ito, i vie nego ono, ria je vladajua, tiranska biljka.

Mnogi su se itaoci povijesti Kine, koju je napisao jedan veliki
povjesniar150, mogli nasmijati neprestanim usporedbama autora:
jedan je car bio kineski Hugucs Capet, onaj drugi Luj XI ili Luj XIV,
ili Napoleon. Svaki se Zapadnjak, u tim svjetovima Dalekog istoka,
mora, da bi razjasnio njegov put, obratiti svojim vlastitim vrijed
nostima. Govorei o rii, govorit emo dakle o itu. Uostalom, obje
su biljke travne, i jedna i druga porijeklom su iz suhih zemalja.
Ria je zatim bila pretvorena u poluvodenu biljku, to je osigu
ravalo njezin visok urod i njezin uspjeh. Ali njezino porijeklo
otkriva jo jedno obiljeje: kao i u ita, korijenje joj je bujno i
potrebna mu je velika koliina kisika kojeg ponestaje u staja*
icama: stoga nema riina polja u kojem se naizgled nepokretna
voda ne bi u odreenim trenucima pokretala, kako bi to napajanje
kisikom bilo mogue. Hidraulina tehnika mora dakle naizmjence
zaustavljati i stvarati pokret.
U usporedbi sa itom, ria je ujedno i manje i vie domi
nantna biljka. Dominantnija, jer ria ne hrani svoje pristalice kao
ito u opsegu od 50 ilit70%, ve 80 ili 90%, ako ne i vie. Neo-
ljutcna, odrava se bolje od ita. Zauzvrat, u svjetskom mjerilu,
ito je vanije. Ono je 1977, zauzimalo 232 milijuna hektara, a ria
142; ono daje mnogo manje po hektaru nego ria (16, 6 kvintala
prema 26, u prosjeku), a ukupno, oba se proizvoda gotovo urav-
noteuju: 366 milijuna tona rie prema 386 ita (a 349 kuku
ruza)151. Ali brojke koje govore o rii, sporne su a i odnose se na
nepreraeno zrno, koje, oguljeno, gubi 20 do 25 % svoje teine.
Ove brojke opadaju tada za bar 290 milijuna tona, daleko iza ita
ili kukuruza, koji zadravaju ovojnicu. Druga nezgodna strana
rie: u svoju korist okree rekordno velike koliine radova koji se
zahtijevaju od ljudi.
Pridodajmo da se ria, usprkos svojem prodoru u Evropu,
Afriku i Ameriku, uglavnom zadrava na Dalekom istoku u kojem
danas zauzima 95% proizvodnje. Napokon, ona se najee troi
na licu mjesta, tako da nema trgovine riom koja bi se mogla
usporediti s trgovinom ita. Prije XVIII. stoljea, nema njenog
znatnijeg prometa, osim iz june Kine prema sjevernoj Kini, car-
146
s k im k a n a lo m , i u k o ris t p c k in k o g d v o ra , ili p a k o d T o n k in a ,
d a n a n j e C o c h i n c h i n c ili i j a m a , o v o g a p u t a p r e m a I n d i j i k o j a je
u v ije k p a tila o d n e d o v o ljn e p r e h r a n e . U In d iji p o s to ji s a m o je d n o
v a n o iz v o z n o tr i te , B e n g a l.
Ria kao suha kultura

i ria riinih polja
Ria i ito potjeu iz suhih dolina srednje Azije, kao tolike uzgojene
biljke. Ali ito je uspjelo mnogo ranije nego ria, ona oko 2.000
godine prije nae ere, a ito 5.000. Postoji dakle, u pogledu ita,
prednost od vie desetaka stoljea. Medu suhim biljkama, ria je
dugo bila beznaajna. Prva je kineska civilizacija nije poznavala, a
formirala se na sjeveru Kine, na golemom pustom polju, na
temelju triju, jo danas klasinih travnih biljki: sijcrka, sa stab-
ljikama visokim od 4 do 5 metara, ita i prosa. Ona je, za jednog
engleskog putnika (1793), proso Darbada koje Kinezi nazivaju
Koto leang, to jest, veliko ito. U svim pokrajinama sjeverne Kine
to je ito jeftinije od rie. Ono se vjerojatno prvo uzgajalo, jer u
drevnim kineskim knjigama vidimo da je kapacitet mjerica bio
odreen brojem zrna te vrste, koji je u nju mogao stati. Tako je
stotinu zrna ispunjalo jedan ehoo.. .152. U Sjevernoj Kini, evropski
su putnici, stigavi 1749. satrti od umora u blizinu Pekinga, u
gostionici nali samo loeg eera i zdjelicu napola kuhana pro
sa153. Jo i danas, kae od ita, prosa i sijcrka, ondje su pravilo,
osim soje i slatkog krumpira154.
Pred tom ranom razvijenou, juna je Kina, umovita, mo
varna, zadugo ostala osrednje podruje u kojem je ovjek ivio,
kao i danas na otocima Pacifika, od jama lijana koje daju gomolje
od kojih se proizvodi hranjivi krob ili taroa (colocassia), biljke
bliske eernoj repi, koja se jo i danas uzgaja u Kini, to je dokaz
da je taro ondje neko igrao veliku ulogu. Jamu i colocassiji ne
pridruuje se niti slatki krumpir, niti manioka, niti krumpir, ni
kukuruz, amerike biljke koje su putovale morima tek nakon
evropskog otkria Novog svijeta. Tada ve utvrena civilizacija rie
pruila im je otpor: manioka se ukorijenila jedino u podruju
Travankura, na Dekanu, a slatki krumpir u Kini tek u XVIII.
stoljeu, na Ceylonu i na dalekom Sandwichkom otoju, izgub
ljenom usred Pacifika. Gomolji danas imaju dosta blijedu ulogu
1 47
na Dalekom istoku. On se prvenstveno vraa itaricama, prven

stveno rii: 220 milijuna tona za cijelu monsunsku Azijugodine
1969, prema 140 milijuna tona razliitih itarica: penice, prosa,
kukuruza, jema155. Vodena ria udomila se isprva vjerojatno u
Indiji, a zatim je kopnenim ili morskim putem dola do june Kine,
moda oko 2.000 ili 2.150. godine prije nae ere. Ona se tu polako
ustaljivala u klasinom obliku u kakvom je mi poznajemo. S
rasprostiranjem rie, golemi e se pjeanik kineskog ivota ok
renuti: stari sjever zamjenjuje novi jug, tim vie to e sjever,
otvarajui se prema pustinjama i putevima srednje Azije, upoznati
provale i pustoenja. Iz Kine (i Indije), kultura rie se nadaleko
proirila prema Tibetu, Indoneziji i Japanu. Za zemlje koje je
prihvaaju, ona je nain da se stekne svjedoanstvo o civilizi-
ranosti156. UJapanu, ukorjenjivanje, zapoeto oko prvog stoljea
nae ere, bilo je izuzetno polagano, budui da e se kraljevski
poloaj u japanskoj prehrani, vratiti rii tek u XVII. stoljeu157.
Kiina polja zauzimaju na Dalekom istoku jo i danas veoma
male prostore (nema sumnje vie od 95% svjetske povrine na
mijenjene vodenoj rii, ali ukupno samo 100 milijuna hektara u
1966)158. Osim na tim povlatenim podrujima, ria se, bolje ili
loije, rasprostrla na irokim podrujima kao suha kultura. Ta
siromana ria, osnovni je element ivota nerazvijenih naroda.
Zamislimo kutak raskrene, spaljene ume na Sumatri, na Ceylonu
ili u anamitskim Kordiljcrima. Na osloboenom tlu, bez ikakvih
priprema (panjevi ostaju na mjestu, tlo se ne ore, a pepeo slui
kao gnoj), zrno se baca zamasima. Za pet i pol mjeseci ono e
sazrijeti. Iza njega postojat e mogunost uputanja u neke kul
ture, gomoljc, patlianc, razno povre. U takvom sistemu, slabo
bogato tlo bilo je potpuno iscrpljeno. Slijedee e godine biti
potrebno izjesti drugi kutak ume. S takvom desetljetnom rota
cijom, ta vrst kulture teorijski zahtijeva 1 km2 na 50 stanovnika, a
stvarno na oko 25, budui da je polovica planinskih terena neis-
koristiva. Ako rotacija moe obnoviti umu, ne za deset, nego za
dvadeset godina (najei sluaj), gustoa e iznositi 10 na km2.
Svaki put uma na ugaru daje rastresito tlo koje se lako
obraduje, i koje primitivna orua mogu zasijecati. Sve se oito
uravnoteuje, pod uvjetom da se stanovnitvo ne povea prekom
jerno, i pod uvjetom da se unitena uma sama obnovi nakon tih
uzastopnih paljenja. Ti sistemi obraivanja nose lokalna imena,
ladang u Maleziji i Indoneziji, ray ili rai u planinama Vijetnama,
djoung u Indiji, tavy na Madagaskaru, kamo je arapska plovidba
148
Kruh svagdanji
Rasadnik rie u Kini u XIX. stoljeu. (Negativ IS. N.)
oko X. stoljea donijela riu, sve obroke skromnog ivota uz

dodatak branaste sri palmova drveta sago, ili plodove krunog
drveta. Daleko smo od metodine proizvodnje na riinim po
ljima, daleko takoer od iscrpljujueg rada na njima.
udo riinih polja

Toliko nam se slika, toliko svjedoanstava i objanjenja o riinim
poljima prua, da bismo bili nezahvalni kad ne bismo sve razum
jeli. Jedno kinesko djelo iz 1210, Keng Tche Tou, ve pokazuje
kvadrate riinih polja, njihove odjeljke od po nekoliko ari svaki,
crpke za natapanje s pedalama, presaivanje, etvu rie, pa ak i
kola potpuno nalik dananjima, s upregnutim samo jednim bivo-
149
F e r n a n d B r a u d e l / S t r u k t u r e s v a k id a n jic e
lom159. Ma koji bio njihov datum, slike su potpuno nalik ^dana

njima. ini sc da se nita nije izmijenilo.
Ono to na prvi pogled iznenauje, to je izvanredna zapos-
jednutost tog povlatenog tla: Sve su doline obraene, pie jezuit
otac du Halde (1735) l6. Ne primjeujemo ni ograda, ni jaraka,
gotovo nijednog drveta, toliko se boje da bi mogli izgubiti pedalj
terena. To je isto na jednak nain govorio ve stoljee ranije
(1626) drugi jezuit, O. de Las Cortes: Nije bilo ni pedlja zemlje...
ni najmanjeg kutka koji bi ostao neobraen161. Svaki odjeljak
polja, izmeu blagih nasipa, ima pedesetak metara duine. Voda
u njih pritjee i otjee; blatnjava voda, to je blagoslov, budui da
blatna voda obnavlja plodnost tla i ne pogoduje anofelima,
prenositeljima klica malarije. Njima, naprotiv, pogoduju bistre,
brdske i planinske vode. Podruja ladanga ili raya, podruja su
endemske malarije nakon zaustavljenog demografskog rasta. U
XV. stoljeu, Angkor Vat je blistava prijestolnica, sa svojim riinim
poljima i svojim blatnjavim vodama. Sijamski upadi nisu je sami
unitili, ve poremeuju njezin ivot i poljoprivredne radove; voda
kanala sc bistri i malarija pobjeuje, a s njom osvajaka uma162.
Sline drame nasluuju se u Bengalu u XVII. stoljeu. Ako je riino
polje suvie usko, ako ga oblinje vode potope, tada zapoinju
unitavajui naleti malarije. Izmeu Himalaje i breuljaka Sivalik,
u toj udolini u kojoj izbijaju toliki bistri izvori, malarija je sve
prisutna163.
Dakako, voda je velik problem. Ona moe potopiti biljke. U
Sijamu i Kambodi bilo je potrebno iskoristiti nevjerojatnu gipkost
plutajue rie kojoj stabljike mogu porasti od 9 do 10 metara, kako
bi odoljele golemim dcnivelacijama vodene povrine. anje se iz
laa, reui klasje i ostavljajui slamu koja je ponekad nevjerojatne
duine164. Druga potekoa: dovesti, a zatim odvesti vodu. Dovesti
je i bambusovim kanalima s visokih izvora, iscrpsti je u bunare,
kao to se ini u dolini Gangesa, a esto i u Kini, dovesti je, kao na
Ceylonu, iz velikih rezervoara, tanks, ali oni su uvijek gotovo na
niskoj razini, ponekad duboko izdubeni u zemlji. Dogodit e se tu
i tamo da je neophodno dovesti vodu sve do riinih polja koja ih
nadvisuju, i otuda one dizalice ili crpke na pedale koje jo i danas
vidimo. Zamijeniti ih parnom ili elektrinom crpkom znailo bi
liiti se jeftinog ljudskog rada. O. de Las Cortes je vidio kako
djeluju: Ponekad crpu vodu, biljei on, malim prikladnim
strojem, nekom vrsti dizalice kojoj nisu potrebni konji. Najlake
na svijetu, kae, jedan sam Kinez moe pokretati stroj cijeli dan
150
s v o jim n o g a m a 165 . V a l j a t a k o e r u s t a v a m a p o k r e t a t i v o d u i z j e d
n o g o d je ljk a u d r u g i. R a z u m ljiv o , o d a b r a n i s is te m o v is i o lo k a ln im
u v je tim a . K ad n ije d a n n a in n a v o d n ja v a n ja n ije m o g u , n a s ip u z
p o lje s lu i d a s e z a d r i k i n ic a , k o ja je d o v o ljn a d a o d r i v e o m a
v e l i k d i o n i z i n s k i h k u l t u r a u m o n s u n s k o j A z iji.
U c je lin i, g o le m a k o n c e n tr a c ija r a d a , lju d s k o g k a p ita la , p o m
n o p rila g o d a v a n je . N i ta se, u o s ta lo m , n e bi m o g lo o d r a ti da
v e lik e lin ije to g s is te m a n a p a ja n ja n is u b ile v rs to vezane, n ad
z ira n e odozgo. T o p re tp o s ta v lja v rs to d ru tv o , d rav n u v la s t, i
o b im n e , b e s k r a jn e ra d o v e . C a rs k i k a n a l M o d re rije k e u P e k in g u ,
ta k o e r je v e lik s is te m n a v o d n j a v a n j a 166. D o b r a o p r e m l j e n o s t r i i -
n ih p o lja znai d o b ru o p s k rb lje n o s t d r a v e . T o p re tp o s ta v lja i
p r a v iln o z b ija n je s e la , k o le k tiv n e p ris ile n a v o d n ja v a n ja , k a o i e s te
n e s i g u r n o s t i k in e s k ih s e la .
R i in a p o lja ta k o su p o ta k n u la v e lik a n a s e lja v a n ja na p o d
r u j a g d je je o n a u s p ije v a la , a li i v r s tu d r u t v e n u d is c i p l i n u . A k o
se o k o 1 1 0 0 , K in a p o m i e p r e m a ju g u , z a to je o d g o v o rn a ri a .
O ko 1 3 8 0 , K in a je u o d n o s u p r e m a s j e v e r n o j K in i k a o 2 ,5 p r e m a
1, o v d je 15 m iliju n a s ta n o v n ik a , o n d je 3 8 , p r e m a s lu b e n im b ro j
je u s p j e h , n e u t o m e d a s e b e s k o n a n o i s k o r i t a v a
k a m a 167. P r a v i
ista obradiva povrina, da se ouva urod zahvaljujui hidraulici,
nego da se svake godine uspije ostvariti dvostruka, ponekad i
trostruka etva.
Neka se prosudi prema dananjem kalendaru donjeg Ton-
kina: poljoprivredna godina zapoinje sa sijeanjskim presaiva
njima. Pet mjeseci kasnije anje se, dakle u lipnju: to je etva petog
mjeseca. Da bi se ostvarila druga, pet mjeseci kasnije, ona 10.
mjeseca, valja pouriti. Urod se brzo prebacuje u spremita, i polja
se mogu ponovo izorati, izravnati, zagnojiti, potopiti. Ni govora o
tome da se sije u zamasima, jer bi klijanje oduzelo odvie vremena.
Presadnice se uzimaju s rasadnika gdje rastu gusto posijane u
zemlju netcdice ognojenu. Rasauju se tada na razmaku od 10
do 12 cm. Rasadnik, obilno zagnojen ljudskim gnojem ili gradskim
otpacima, igra odluujuu ulogu: on uteduje vrijeme i mladim
biljkama daje vie snage. etva 10. mjeseca je najvanija, ona
dosee svoju punou u studenom. Odmah potom zapoinju ora
nja, uz pripremu sijeanjskih presaivanja168.
Poljoprivredni kalendar posvuda utvruje slijed tih hitnih
radova. U Kambodi169, nakon kia koje su ostavile lokve vode,
prvo oranje budi riino polje. Ono e se jednom usmjeravati od
ruba prema sreditu, a slijedei put, od sredita prema rubu. Kako
151
F e r n a n d B r a u d e l/ S tr u k t u r e s v a k id a n jic e
nc bi za sobom ostavio udubine koje bi sc mogle napuniti vodom,

seljak koji vodi bivola usijeca dijagonalno preko brazda jedan ili
dva jarka za odvod suvine vode... Trebat e zatim iupati travke,
pustiti ih da sagnjiju, rastjerati rakove koji nanose tetu u nedovo
ljno dubokim vodama. Paziti da sc presadnice upaju desnom
rukom i otresaju o lijevu nogu kako bi se odvojila zemlja s
korijenja koje sc jo ogoljuje protresanjem u vodi...
Poslovice, uobiajene slike, ukazuju na taj slijed zadataka. U
Kambodi, pustiti vodu u rasadite, to je utopiti vrapce i grlice.
Pri pojavi prvih metlika, kae sc da je biljka trudna. Kad riino
polje poprimi zlaanu boju, to je boja papiginog krila. Nekoliko
tjedana kasnije, za berbe, kad zrno u kojem se zgusnulo mlijeko,
oteava, bit e prava igra, ili gotovo igra, da se snopovi skupe ili
u jastuk ili u gredu ili u pelikana koji leti ili u psei rep,
ili u slonovu nogu... Nakon mlaenja, zrno se reeta, kako bi se
rastjerala rije p a ddya , to jest, prazne kuglice koje odlijeu s
vjetrom.
Za Zapadnjaka, viteza Chardina koji gleda kako se uzgaja ria
u Perziji, bitna je injenica, brzina rasta: Zrno nie za tri mjeseca,
iako ga prenose nakon to izraste travka; jer presauje sc vlat po
vlat u vlanu i muljevitu zemlju. Osam dana nakon to se ria osui,
postaje zrela170.
Brzina, to je tajna dviju etvi obiju ria, ili, ako je odvie
sjeverno, jedne rie, a jedne ita, rai ili prosa. Mogue je ak dobiti
i tri etve, dvije rie i jednu izmeu njih, penice, jema, heljde,
rai, ili povra (repe, mrkve, boba, nankinkog kupusa). Riino
polje je i tvornica. Jedan hektar itne zemlje u Francuskoj, u
vrijeme Lavoisiera, daje prosjeno 5 kvintala, a jedan hektar rii-
nog polja esto daje 30 kvintala neoljutene rizz,paddy. Oljutena
iznosi 21 kvintal jestive rie od 3-500 kalorija po kilogramu, to je
golem zbroj od 7,350.000 kalorija po hektaru, prema 1,500.000
kod ita i samo 340.000 ivotinjskih kalorija, ako hektar, namije
njen za uzgoj stoke, daje 150 kg mesa171. Te brojke ukazuju na
golemu superiornost rie i biljne prehrane. Naravno, nisu samo
zbog idealizma civilizacije Dalekog istoka radije odabrale biljnu.
Ria, jedva kuhana na vodi, svakodnevna je hrana, kao kruh
Zapadnjacima. Ne moemo a da ne mislimo na talijanski pane e
companatico, gledajui kako oskudan dodatak prati porciju rie
dobro ishranjenog seljaka u delti Tonkina, za naih dana (1938):
5 g svinjske masti, 10 g nuoc m am a (riblji umak), 20 g soli i
odreene koliine zelenog lia bez kalorine vrijednosti na
152
Kruh svagdanji
Runo mlaenje rie. Crte llanabuse Itcboa (1652-1724). (lalerie

Janette Ostier, Pariz. (Poto Nelly Delay)
1.000 g bijele rie (ona iznosi 3-500 kalorija od ukupno 3- 565)172.

Prosjeni obrok Indijca koji se hrani riom, bio je 1940. raznolikiji,
ali isto tako biljni: 560 g rie, 30 g graka i mahuna, 125 g svjeog
povra, 9 g ulja i biljnih masnoa, 14 g ribe, mesa i jaja, i neznatna
koliina mlijeka175. Isto tako malo mesa sadri obrok radnika u
Pekingu, 1928, ija sc prehram bena potronja kree od 80%
itarica, 15, 8 % povra i zaina 3 , 2%mesa174.
Ovi dananji realiteti doseu one jueranje. Jedan sc putnik
XVIII. stoljea udio da na Ceylonu ria na vodi, sa solju, s
nekoliko zelenih listova i sokom limuna prolazi kao dobar obrok.
ak i veliki jedu veoma malo mesa ili ribe175. O. du Haldc je
1735. zabiljeio da c Kinez koji je proveo dan u neprekidnom
radu, esto u vodi do koljena, uveer (...) biti sretan ako nae rie,
kuhane trave i malo aja. Valja primijetiti da sc u Kini ria uvijek
kuha na vodi i da je za Kineza ono to je kruh Evropljanima, a da
nikad ne izazove gaenje.176. Porcija prema O. de Las Cortesu:
mala zdjelica rie na vodi, bez soli, kruh je tih podruja, ili
153
zapravo etiri ili pet zalogaja iz zdjelice koja se prinosi ustima

lijevom rukom, i s dva tapia u desnoj, brzo se unose u eludac,
kao da se ubacuju u vreu, puui ponajprije. Beskorisno je tim
Kinezima govoriti o kruhu ili dvopeku. Ako imaju ita, jedu ga kao
kolaie umijeane sa salom i kuhane na pari177.
Ti su kruii 1794. oarali Guigncsa i njegove suputnike.
Poboljali su ih s malo maslaca, i odjednom, prilino smo se
dobro oporavili od prisilnog posta koji su nam nametnuli man
darini178. Moemo li ovdje govoriti o civilizacijskom izboru, o
dominantnom ukusu, ili prehrambenoj strasti koja je rezultat
svjesne sklonosti, kao osjeanje izvrsnosti? Napustiti uzgoj rie,
znailo bi propasti. Ljudi u monsunskoj Aziji, kae Pierre Gourou,
vie vole riu od gomolja i itarica za kau ili za kruh. Japanski
seljaci danas uzgajaju jeam, penicu, proso, ali samo izmeu
berbi rie ili kad je suha kultura neophodna. Jedino ih nunost
navodi da jedu itarice koje smatraju otunima. To i objanjava
zato ria danas dopire to je mogue najvie na sjever, sve do 49.
Mlaenje rie mlatilom u Japanu. Galerie Janette Ostier. (Foto Nelly

Delay).
154
stupnja sjeverne irine, do podruja u kojima bi druge kulture

nedvojbeno bile pogodnije.179
itav se Daleki istok prehranjuje riom i njezinim proiz
vodima, pa ak i Evropljani nastanjeni u Goi. Portugalci u tom
gradu, utvruje Mandclslo 1639, vie vole riu od kruha otkako
su se tu udomaili180. Od rie, u Kini se proizvodi vino koje opija
kao i najbolje vino panjolske, vino koje vue na boju jantara.
Moda zbog oponaanja, ili zbog niske cijene rie na Zapadu, u
nekim krajevima Evrope (u XVIII. stoljeu), pomiljalo se na
proizvodnju veoma jake rakije, ali ona je u Francuskoj zabranjena
kao i rakija od ita i melase181.
Mnogo rie, dakle, a malo mesa ili uope bez mesa. Naslu
ujemo u tim uvjetima izuzetnu tiraniju rie. Promjene njezine
cijene u Kini pogaaju sve, ukljuujui i dnevnice vojnika koje s
njom rastu i padaju, kao da se radi o pokremoj ljestvici187.Jo bolje
u Japanu: ria je prije presudnih reformi i promjena XVII. stoljea,
sredstvo plaanja. Cijena rie na japanskom tritu, zbog monetar
nih devalvacija, udeseterostruit e se od 1642-1643. i od 1713
1715.183
Tu slavu rii osigurava druga etva. Otkada ona datira? Ve
vie stoljea, ve kada se O. de Las Cortes, 1626. divio brojnim
etvama u kantonskoj zemlji. Na istoj zemlji, biljei on, u jednoj
godini dobivaju se tri etve zaredom, dvije rie i jedna ita, od 40
do 50 po zrnu posijanom, zbog umjerenosti topline, atmosferskih
uvjeta, izvrsnog tla, boljeg i plodnijeg od bilo kojeg tla u pa
njolskoj ili Meksiku18,1. Budimo skeptini u pogledu 40 ili 50
prema 1, a moda i prema treoj etvi ita, ali zadrimo dojam
preobilja. to se tie tonog datuma te presudne revolucije, u
poetku XI. stoljea, vrste rane rie (koja sazrijeva zimi i omo
guuje dvostruku godinju etvu), bile su uvezene iz Champe
(centar i jug Annama). Novina je pomalo, jedne za drugima,
osvojila tople pokrajine185. Od XIII. stoljea sve je ve bilo na
svojem mjestu i tada je zapoeo veliki demografski rast june Kine.
Odgovornosti rie
Uspjeh i izbor rie nameu niz problema, kao to uostalom name
e i ito, dominantna biljka u Evropi. Ria kuhana na vodi kaa
kao i peeni kruh u Evropi, temeljna su hrana, to jest, sva
hrana stanovnitva zasniva se na jednolinoj upotrebi te hrane koja
155
sc svakodnevno slui. Dakle, analogne situacije. Uz tu razliku, to

nam povijesno osvjetljenje u Aziji esto nedostaje.
Uspjeh rie donosi iroke, brojne, oite odgovornosti. Riina
polja zauzimaju veoma male prostore i to je prva vana toka. Na
drugom mjestu, njihova velika produktivnost omoguuje da se
prehrani brojno, veoma gusto naseljeno stanovnitvo. Ako je vje
rovati jednom, moda suvie optimistinom povjesniaru, svaki
Kinez ve est ili sedam stoljea raspolae godinje s 300 kg rie
ili drugih itarica i s 2000 kalorija dnevno186. ak i ako su brojke
vjerojatno suvie visoke, a kontinuitet tog blagostanja u svakom
sluaju porican nedvosmislenim znakovima bijede i seljakih po
buna187, odreena postojanost prehrane bila je osigurana ljudima
rie. Kako bi uostalom i preivjeli tako brojni?
Ipak, koncentracija riinih polja i radne snage u niim pod
rujima logino uzrokuje neka odstupanja, kao to bi rekao
Pierre Gourou. Tako u Kini, u kojoj, za razliku odjave i Filipina,
planinska ria ostaje izuzetak, bar do XVIII. stoljea, jedan putnik,
opet 1734, prelazi od NingPoa do Pekinga visokim, gotovo pustim
zemljama168. Ono to je Evropa nala u planinama, tom aktivnom
kapitalu ljudi, stada, snaan ivot koji je znala vrednovati, Daleki
istok je prczrco, ak odbacio. Koliki li gubitak treba nadoknaditi!
Ali kako e Kinezi iskoristiti planinu, kad nemaju smisla za is
koritavanje uma ili uzgoj stoke, kad ne troe ni mlijeko ni sir,
veoma malo mesa, kad se nisu ni pokuavali pridruiti brdskom
stanovnitvu, kad su daleko od svega toga! Da parafraziramo
Picrrca Gouroua, zamislimo oblastjura ili Savoju bez stada, raskr-
ene na anarhian nain, aktivno stanovnitvo koje se koncentrira
u dolinama uz rijeke i jezera. Za to, odgovornost snose uzgoj rie
i prehrambene navike kineskog stanovnitva.
Objanjenje valja potraiti u dugoj, opet nedovoljno rasvijet
ljenoj povijesti. Iako navodnjavanje nije tako staro kao to to eli
kineska tradicija, ono se u irokom rasponu primjenjuje u IV. i III.
stoljeu prije nae ere, istodobno s vladinom politikom intenziv
nog krenja i razvojem znanstvenijc poljoprivrede189. Tada je Kina,
obraajui se hidraulici i intenzivnoj proizvodnji itarica u razdob
lju Han, oblikovala klasian krajolik svoje povijesti. Taj krajolik,
stvoren najranije za vrijeme Perikla, da se obratimo kronologiji
Zapada, bit e utvren, u svoj svojoj punoi, prije uspjeha ranih
vrsta junih ria, to nas vodi k XI. i XII. stoljeu, u vrijeme
kriarskih ratova. Juer, prema strahovito polaganom ritmu civili
zacija, klasina Kina zapoinje u svojoj materijalnosti izbijati iz
15 6
Kruh svagdanji
svoje duge poljoprivredne revolucije koja je razbila i obnovila

njezine strukture, to je nedvojbeno kapitalna injenica u povijesti
ljudi na Dalekom istoku.
Ni u emu to ne bismo mogli usporediti s Evropom, u kojoj
jo davno prije homerskih kazivanja postoji zemljoradnika civili
zacija mediteranskih zemalja ito, maslina, loza, stoarstvo u
kojoj pastoralni ivot zapljuskuje sve razine planina, sve do nizin
skih podnoja. Telemah se sjea da je ivio pokraj blatnih brana
Peloponeza koji su se hranili irovima190. Seoski ivot u Evropi
ostaje oslonjen na poljoprivredu i stoarstvo istodobno, na ora
nje i napasanjc koje daju istodobno gnojivo neophodno za ito i
ivotinjsku energiju koja se obilno primjenjuje kao bitan sustavni
dio u prehrani. Zauzvrat, hektar obradive zemlje u Evropi, sa
svojim rotacijama kulture, hrani mnogo manje ljudi nego u Kini.
Obuzet sam sobom, Kinez na jugu nije propustio osvajanje
planina, on ga nije ni poduzeo. Odagnavi gotovo sasvim domae
ivotinje i zatvorivi vrata bijednim brdanima suhe rie, on napre
duje, ali sve mora obavljati sam, vui kola, lae, ili ih podizati kako
bi mogle prijei od jednog jaza do drugog, prenositi drva, trati
cestama prenosei novosti i poruke. Divoli riinih polja, svedeni
na ivotni minimum, jedva rade, a nema konja, mula, deva, kao na
sjeveru, ali sjeverna Kina nije Kina rie. Ovo je, napokon, pobjeda
seljatva zatvorena sama u sebe. Uzgoj rie ne usmjeruje se prven
stveno prema vani, prema novoj zemlji, nego prema gradovima
koji rano postoje. Otpaci, ljudski izmet iz gradova, blato sa kotaa,
oplouju riina polja. Otuda neprestana kretanja seljaka koji
odlaze u gradove skupljati dragocjeno gnojivo koje plaaju tra
vama, octom ili novcem191. Otuda nepodnoljivi smradovi to
lebde nad gradovima i seoskim poljima. Ta simbioza sela s gradom
jaa je nego na Zapadu. Za to nije odgovorna ria sama po sebi,
ve njezin uspjeh.
Potreban je bio snaan demografski rast XVIII. stoljea da bi
zapoelo obraivanje breuljaka i nekih planinskih padina, s revo
lucionarnim irenjem kukuruza i slatkog krumpira, uvezenih dva
stoljea ranije iz Amerike. Jer, ma koliko vana bila, ria ne isk
ljuuje druge kulture. U Kini, u Japanu, kao i u Indiji.
Japan Tokugawa (1600-1868) upoznaje u XVII. stoljeu, kad
se zatvorio ili gotovo zatvorio za vanjsko trite (od 1663), spek
takularan razvoj svoje ekonomije i svoje populacije: 30 milijuna
stanovnika, od kojih sama prijestolnica Ycdo (Tokio), oko 1700.
okuplja milijun. Takav napredak bio je mogu jedino zahvaljujui
157
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakidanjici
Dva aspekta uzgoja rie. Oranje uz pomo bivola kako bi voda dublje
prodrla i natopila zemlju.
stalnom usponu poljoprivredne proizvodnje koja odrava 30 mili

juna ljudi na istom podruju koje bi u Evropi moglo omoguiti
ivot za samo 5 ili 10 milijuna stanovnika192. Postoji najprije
polagan napredak proizvodnje rie nakon poboljanja sjemena,
mrea za navodnjavanje i za odvod voda, manualnog orua seljaka
(osobito izum senbakokia, golemog drvenog elja za krunenje
zrnja)193, a jo vie zbog komercijalizacije bogatijih i obilnijih
gnojiva nego to je ljudski ili ivotinjski izmet: sasuene sardine,
otpaci repice, soje ili pamuka. Ta gnojiva esto predstavljaju 30 do
50% trokova uzgajanja194. S druge strane sve vea komercijali-
zacija poljoprivrednih proizvoda stvara iroko trite rie, s trgov
cima prekupcima, kao i zamah dopunskih kultura, pamuka,
repice, konoplje, duhana, mahunarki, duda, eerne trske, seza-
158
K r u h s v a g d a n ji
Natapanje riinog polja. Grafike prema slikama Keng Tebe Tona.

Kabinet grafike. (Otisak D N.)
ma, ita... Pamuk i repica su najvaniji: repica se vezuje uz kulturu

rie, pamuk uz kulturu ita. Te kulture poveavaju bruto prihode
poljoprivrede, zahtijevaju uostalom dvostruku ili trostruku koli
inu gnojiva od riinih polja i dvostruko veu radnu snagu. Izvan
riinih polja, na poljima, trostruki reim esto povezuje jeam,
heljdu, repu. Dok je ria veoma zastupljena u veoma tekim
davanjima u naravi (50 do 60% uroda daje se gospodaru), te nove
kulture ustupaju mjesto davanjima u novcu i povezuju seoski
svijet s modernom ekonomijom i objanjavaju pojavu seljaka, ako
ne bogatih, tada barem imunih, na imanjima koja ostaju i ostat e
veoma mala.195 Da je potrebno, to bi moglo pokazati da je i ria
159
veoma sloena osoba, kojoj mi povjesniari Zapada tek poinjemo

nasluivati obiljeja.
Kao to postoje dvije Kine, postoje i dvije Indije: ria obuh
vaa Indijski poluotok, dotie donji Ind, prekriva iroku deltu i
donju dolinu Gangcsa, ali ostavlja golemo podruje za penicu i,
jo vie, za proso koje se moe zadovoljiti s manje plodnim
zemljama. Prema nedavnim radovima indijskih povjesniara, gole
mi zamah poljoprivrede, zapoet s Dclhijskim Carstvom, poveao
je radove na navodnjavanju i krenju, u proizvodnju unio raz
nolikost, ohrabrio industrijske kulture, kao indigo, eernu trsku,
pamuk, dudov svilac196. U XVII. stoljeu, gradovi doivljavaju velik
demografski porast. Kao u Japanu, proizvodnja se poveava, i
razmjene, osobito rie i ita, zemljom, morem i vodama rijeka,
organiziraju se na golemim udaljenostima. Ali, za razliku od Japa
na, nema, ini se, napretka poljoprivrednih tehnika. ivotinje,
volovi i bivoli igraju veliku ulogu kao ivotinje za vuu ili tovar, ali
njihov osueni izmet slui kao gorivo, a ne gnojivo. Zbog vjerskih
razloga, ljudski se izmet, nasuprot kineskom primjeru, ne upo
trebljava, a nadasve golema stada ne koriste se, kao to znamo, za
prehranu, ako izuzmemo mlijeko i topljeni maslac, koji se, uos
talom, proizvodi u malim koliinama, s obzirom na loe stanje
stoke koja openito nije zatiena i nije, takorekavi ni hranjena.
Napokon, ria i ostale itarice na nesavren nain osiguravaju
ivot irokog potkontinenta. Kao u Japanu197, demografska pre
napuenost u XVIII. stoljeu oitovat e se dramatinim gladima.
Za sve to, oito, ria jedina nije odgovorna, jer ona nije stvaralac
prenapuenosti u Indiji i drugdje, juer kao i danas. Ona ih samo
omoguuje.
16 0
KUKURUZ
Zanosna jc to pojava s kojom emo zavriti nae izuavanje domi

nantnih biljaka, ne elei tu, nakon razmiljanja, ukljuiti manioku
koja je u Americi bila temeljem samo primitivnim i u pravilu
osrednjim kulturama. Kukuruz je podrao, ne slabei, sjaj civili
zacija i polu-civilizacija Inka, Maja i Azteka, svojih autentinih
kreacija. Nakon toga, postigao jc osobit uspjeh na svjetskoj razini.
Napokon jasno porijeklo

Unjegovu sluaju sve jc jasno, pa ak i problemi njegova porijekla.
Nakon itanja i spornih tumaenja, eruditi XVI11. stoljea, bili su
uvjereni da jc kukuruz doao istodobno s Dalekog istoka i iz
Amerike, gdje su ga Evropljani otkrili za prvog Kolumbovog puto
vanja198. Potpuno jc sigurno da jc prvo objanjenje krivo: kukuruz
jc iskljuivo iz Amerike dopro do Azije i Afrike u kojoj bi nas ostaci,
pa ak i neke yoruba-skulpturc, mogli dovesti u zabludu. Na tom
podruju, arheologija jc morala, i jest imala posljednju rije. Iako
se u starim slojevima ne moe ouvati klip kukuruza, nije tako s
njegovom peludi koja se moe fosilizirati. Fosilizirana pelud bila
je tako pronaena oko Meksika gdje su izvrena duboka sondira
nja. Grad se nekada nalazio na obali lagune koja je bila isuena,
emu je uslijedilo taloenje zemlje i znamo slijeganje tla. Sondira
nja su bila brojna u starim movarnim tlima grada i zrnca peludi
kukuruza bila su pronaena na dubini od 50 do 60 m, to jest, tisue
godina unazad. Taje pelud ponekad pelud kukuruza koji se danas
uzgaja, ili pak divljih kukuruza, bar dviju vrsti.
Ali problem su razjasnila nedavna istraivanja doline Tehua-
cana, 200 km juno od Meksika. To suho podruje, koje se svake
zime pretvara u golemu pustinju, zbog svoje je suhoe ouvalo
ak i zrna drevnog kukuruza, klipove (svedene na svoju os),
izgrieno lie. Biljke, ljudi, ljudski ostaci, nalaze se u blizini izvora
podzemnih voda. Sklonita pod spiljom, dala su istraivaima
pozamaan materijal, i time itavu povijest kukuruza.
161
lin n a n d lira u clc l/S tr u k tu r e svakidanjice
ena koja melje kukuruz. Meksika umjetnost, Antropoloki muzej

Guadalajare. (Giraudon)
U najstarijim slojevima vidimo kako jedan 2 a drugim nestaju

svi m oderni kukuruzi. (...) U najstarijem, od sedam do osam tisua
godina, prisutan je jedino prvotni kukuruz i sve ukazuje da jo nije
162
Kruh svagdanji
bio uzgajan. Taj divlji kukuruz jc malena biljka. (...) Zreli klip nije
vei od 2 do 3 cm, sa svega pedesetak zrna, smjetenih u pazuku
mekih palistia. Klip ima veoma krhku os, i lie koje ga ovija ne
tvori otporni omot, tako da se zrnje moglo osipati.199. Divlji je
kukuruz mogao tako osigurati svoj opstanak, za razliku od uz
gojenog, kojemu je zrnje zatoeno liem koje se otvara tek kad
sazrije. Potrebno jc da ovjek posreduje.
Naravno, tajna nije tako u potpunosti otkrivena. Zbog ega je
divlji kukuruz nestao? Moemo za to optuiti stada koja su doveli
Evropljani, osobito koze. Napokon, gdje je domovina tog divljeg
kukuruza? Amerika jest, to smo prihvatili, ali valjat e jo rasprav
ljati, istraivati, kako bi se u Novom svijetu tono utvrdila domo
vina biljke koju jc tako udesno preobrazio ovjek. Juer smo
kandidaturu davali Paragvaju, Peruu, Gvatemali. Meksiko ih sve
otklanja. Ali i arheologija prua iznenaenja i otklone. I kao da su
ti zanosni problemi morali ostati bez konanog rjeenja, strunjaci
jo uvijek govore, bar sanjaju o nekom dodatnom centru prvobit
nog irenja kukuruza, poam od Azije, kolijevke gotovo svih svjet
skih itarica, ili irmanijc.
Kukuruz i
amerike civilizacije
U svakom sluaju, od XV. stoljea, kad se azteka civilizacija i

civilizacija Inka utvruje, kukuruz je ve odavna prisutan na ameri
kom prostoru, vezan uz manioku, kao i na istoku June Amerike.
Dolazi i sam i podreen sistemu suhe kulture; ali sam na navod-
njavanim peruanskim visoravnima i obalama meksikih jezera. to
se tie suhe kulture, ono to smo rekli o ladangu ili rayu, u vezi
s riom, doputa nam da budemo kratki. Dovoljno je na meksikoj
visoravni Anahuac vidjeti velike vatre u ikarama, goleme mase
dima, gdje avioni (koji lete samo 600 ili 1000 m visoko iznad tih
visokih podruja, poznaju uzbudljive vertikalne padove, zbog
rupa toplog zraka, pa da se zamisle svakogodinje rotacije kultura
kukuruza na suhom terenu, na obrubu ume ili ikare. To je sistem
milpa. Gemelli Carreri to opaa 1697. u planinama u blizini
Cucrnavace, na nekoliko koraka od Meksika: bilo je ondje,
m
Ternand Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Indijanski nasctd kukuruza: indijanski logor u Secoti, u Virginiji. Na

rubu ume, s kolibama, svetkovinama, poljima, duhanom ( I i ) i uzgo
jem kukuruza (II i G) na razmacima, zbog, kako objanjava Iiry,
vanosti biljke irokih listova, nalik onima velike trske. Theodore de
ISry, Amiranda Narratio..., 1590, pi. XX (Giraudon)
164
Kruh svagdanji
biljei on toliko suhe trave, da su je seljaci palili kako bi zagnojili

zemlju...200.
Intenzivni uzgoj kukuruza susree se na obalama meksikih
jezera, a to je jo spektakularnije, na terasama Perua. Doavi s
visina Titicaca jezera, Inke su morale, silazei dolinama Anda, nai
zemlje za svoje sve brojnije stanovnitvo. Planina je bila stepenasto
ispresijecana terasama koje su bile meusobno povezane i navod
njavane nizom kanala. O toj kulturi, ikonografski su dokumenti
dovoljno rjeiti: evo seljaka oboruanih motkama za kopanje i
njihovih ena koje usauju sjeme. Ono brzo sazrijeva, i treba ga
obraniti od ptica sam Dog zna koliko su brojne! i protiv
ivotinje, lame nedvojbeno, koja jede klip. Jo jedna slika, i evo
etve... Klip se upa sa stabljikom (bogata eerom ona je, dragoc
jena hrana). Dobro je te naivne crtee iz Pome ili Ayale usporediti
s fotografijama snimljenim 1959. u Gornjem Peruu. Na njima
vidimo istog seljaka kako snanim pokretom zabada golemu mot
ku, podiui velike grude zemlje, dok seljanka, kao neko, umee
zrno. U XVII. stoljeu, Corcal je u Floridi vidio domoroce kako
primjenjuju palenjc i dvaput godinje, u oujku i srpnju, i rukuju
iljastim drvenim komadima kako bi usadili sjeme.201
Kukuruz je sigurno udesna biljka: on brzo oblikuje svoje
zrno, jo prije nego to ono sazrije, i ve je jestivo202. Po jednom
posijanom zrnu, berba u suhom podruju kolonijalnog Meksika
iznosi od 70 do 80 prema 1. U Michoacanu, urod od 150 prema 1
smatra se slabim. Nedaleko od Querctara, na veoma dobroj zemlji,
biljee se rekordi od 800 prema 1, u to se jedva usuujemo
povjerovati. U toploj ili umjerenoj zemlji, uvijek u Meksiku, uspije
vaju se ostvariti dvije berbe, jedna s riego (s navodnjavanjem), a
druga temporal (zahvaljujui oborinama)203. Zamislimo u koloni
jalno doba urode nalik onima dananjima na malim imanjima,
izmeu 5 i 6 kvintala po hektaru. Oni se lako ostvaruju, jer uzgoj
kukuruza nije nikad zahtijevao vee napore. Obraajui panju na
te injenice, jedan je arheolog, Fernando Marquiz Miranda, uka
zao, bolje nego drugi, na prednosti seljaka koji uzgajaju kukuruz:
on ne zahtijeva vie od pedesetak dana godinje, ili jedan od sedam
ili osam dana, zavisno o godinjem dobu.204 Oni su slobodni,
odvie slobodni. Kukuruz navodnjenih terasa Anda ili meksikan-
skih visoravni, dovodi (da li je to njegova greka, ili navodnjavanja,
ili pak, gustih, opresivnih drutava, zbog njihovog broja?), u sva
kom sluaju, do teokratskih, neizmjerno tiranskih drava, i sva
dokolica seljaka iskoristit e se za goleme radove na egipatski
165
nain. Dcz kukuruza nc bi bile mogue gigantske piramide Maja i

Azteka, kiklopske zidine Cuzca, ili uzbudljiva uda Machu Picchua.
Da bi se mogle izgraditi, kukuruz se morao sam, ili gotovo sam
stvarati.
Problem je slijedei: udo s jedne strane, s druge bijedni
ljudski rezultati, i, kao uvijek, morat emo se pitati: ija je greka?
ljudi svakako, ali i kukuruza.
itav taj trud, za kakvu nagradu? Kukuruzne pogaice, taj lo
kruh svagdanji, te pogaice koje se kuhaju na tihoj vatri u zem
ljanim posudama, ili zrnjc koje prska na vatri, nisu dovoljna hrana.
Potreban bi bio mesni dodatak, ali njega nema. Seljak kukuruza,
u dananjim indijanskim podrujima, jo je uvijek siromah, oso
bito u Andama. Njegova hrana? Kukuruz, opet kukuruz i osueni
krumpir (znamo da je i na krumpir peruanskog porijekla). Kuha
se na otvorenom, na kamenu ognjitu. Jedinu prostoriju niske
kolibe dijele ivotinje i ljudi. Uvijek ista odjea tkana je od vune
lama na primitivnim tkalakim stanovima. Jedini izlaz: vakati list
kokc koja utaujc glad, e, hladnou, umor. Bijeg: piti pivo od
proklijala (ili provakana) kukuruza, chica, koje panjolci susreu
na Antilima i kojemu e ime pronijeti itavom indijanskom Ameri
kom, ili pak jako pivo iz Perua, ora. Sve su to opasna pia koja
uzalud zabranjuju razumne vlasti. Pomou njih, iz samih sebe
izlazi taj tuni, jadni narod na scenama pijanstva kao u Goye205.
Nezgoda je to kukuruz nije uvijek na dohvat ruke. U An
dama, zaustavlja se na polovici padine zbog hladnoe. Drugdje,
zauzima uska podruja. Zrno mora, dakle, pod svaku cijenu kolati.
Jo i danas, dramatini putcvi Indijanaca Yurasa, na jugu Potosija,
sputaju se prema podrujima kukuruza, s neljudskih visina od
4000 metara. Od Boga poslane solane koje upotrebljavaju kao
kamenolome, opskrbljuju ih novcem za razmjenu. Svake godine,
u oujku, oni kreu na putovanje od oko tri mjeseca u potragu za
kukuruzom, kokom i alkoholom, mukarci, ene, djeca, svi pjei
ce, a kraj njihovih atora vree soli poredane su kao zidine. Mali
je to, osrednji primjer kruenja kukuruza, koje postoji oduvi
jek206.
U XIX. stoljeu, Alcxandar von Humboldt207 u Novoj pa
njolskoj, Auguste de Saint-Hilaire208 u Brazilu, opisali su to kreta
nje s mazgama, s njegovim stanicama, ratichosima, pretovari
tima, prisilnim prijelazima. Sve o njemu ovisi, ak i rudnici, po
evi od prvih udaraca pijukom. Tko uostalom najvie zaradi,
rudari u potrazi za srebrom, ispirai zlata, ili trgovci namirnicama?
166
Kruh svagdanji
Neka u tom kretanju doe do zastoja, posljedice ve pogaaju

veliku povijest koja se stvara. Svjedoi o tome ono to poetkom
XVII. stoljea kazuje Rodrigo Vivero, generalni kapetan luke u
Panami, kamo iz Aricc, a zatim preko Callaoa, stie srebro iz
rudnika Potosi. Dragocjeni tereti zatim prelaze prevlaku i stiu u
Porto Belo, na Antilskom moru, karavanama mazgi, a zatim am
cima rijeke Chagres. Ali mazgari i laari moraju biti dobro hra
njeni: bez toga nema transporta. Panama ivi naime samo od
kukuruza uvezena bilo iz Nikaragve, bilo iz Caldere (ile). 1626,
u tijeku jedne neplodne godine, samo je poiljka iz Perua, broda
natovarena s 2.000fanegasa kukuruza (to jest 100 do 150 tona)
spasila situaciju i omoguila kretanje bijelog metala iznad prev
lake209.
167
PREHRAMBENE REVOLUCIJE
XVIII. STOLJEA
Uzgojene biljke ne prestaju putovati i potresati ivotom ljudi. Ali

njihovi pokreti, kao izvreni sami po sebi, vre se stoljeima,
ponekad i tisuljeima. Nakon otkria Amerike, ti se pokreti ipak
umnoavaju, ubrzavaju. Biljke Starog svijeta zahvaaju Novi: obr
nuto, one Novog svijeta zahvaaju Stari: s jedne strane ria, ito,
eerna trska, kakaovac...;s druge, kukuruz, krumpir210, manioka,
duhan...
Posvuda se ti uljezi sukobljavaju s postojeim kulturama i
prehranom: krumpir se u Evropi smatra ljigavom i neprobav
ljivom hranom; na kineskom jugoistoku, kukuruz je jo i danas
prezren. Usprkos tim prehrambenim odbojnostima i sporosti
prihvaanja novih iskustava, sve te biljke konano uspijevaju i
nameu se. U Evropi i drugdje, vrata im najprije otvaraju siro
mani; demografski rast ini ih neodoljivim nunostima. Uos
talom, ako se povea stanovnitvo svijeta, ono se moe poveavati,
pa makar i djelomino, zahvaljujui porastu prehrambene proiz
vodnje koju omoguuju nove kulture.
Kukuruz izvan Amerike

Ma kakve argumente istakli, malo je vjerojatno da je kukuruz
izmakao iz svojega zatvora u Americi prije putovanja Kolumba koji
je donio njegova zrna ve nakon svojega prvog povratka, 1493-
Malo je vjerojatno takoer da je on afrikog porijekla. Osloniti se
u tim raspravama o porijeklu, na brojna imena koja su mu bila
nadjenuta irom svijeta, nije uvjerljivo, jer je on bio nakien svim
zamislivim i moguim imenima, prema predjelima i prema raz
dobljima. U Lorraini, on je ito s Rhodosa-, u Pircnejima, pa
njolsko ito-, u Bayonneu, indijsko ito-, u Toscani sirijska doura;
drugdje u Italiji, grano turco; u Njemakoj i Holandiji, tursko ito-,
u Rusiji kukuruz to je turska rije, ali u Turskoj zovu ga takoer
itoRoumsa (krana); u Franchc-Comt, turky. U dolini Garon
ne i u Lauraguaisu on je izmijenio ime na jo nepredvieniji nain.
Pojavljuje se, zaista, na tritima Castelnaudarya (1637) i Tou-
168
Kruh svagdanji
17. NAZIVI KUKURUZA NA BALKANU

Traian S to ia n o v itc h . u: Annalcs 0. S. C , 1966, str. 1031.
lousea (1639) pod imenom panjolsko proso, dok pravo proso,

veoma rasprostranjeno u tom podruju dobiva tada u trinim
izvjetajima naziv francusko proso- zatim se obje itarice obi
ljeavaju imenom krupno proso i sitno proso, sve do trenutka kad
kukuruz, istisnuvi uzgoj prosa, preotima njegovo ime i oko 1655,
postaje naprosto prosom. To je potrajalo vie od stoljea, sve
do Revolucije; tada rije kukuruz napokon ulazi u nazivlje trinih
izvjetaja.211
Poslije otkria Amerike moe se ukrupno pratiti napredova
nje kukuruza ujedno u Evropi i izvan Evrope. Bilo je to veoma
sporo napredovanje, a uspjesi se ocrtavaju tek s XVIII. stoljeem.
m
Herbari velikih botaniara ipak su poeli opisivati tu, biljku

ve 1536. (Jean Ruci), a herbar Lconhart Fuchs (1542) donosi i
toan crte, dodajui da se ona u to vrijeme moe nai u svim
vrtovima212. Ali nas osobito zanima trenutak kad je ona napustila
povrtnjake kao pokusno tlo i osvojila mjesto na poljima i
tritima. Trebalo je da se seljaci priviknu na novu biljku, naue
da je iskoritavaju i, jo vie, da se njome hrane. Kukuruz se esto
u tom osvajanju pridruivao grahu koji je takoer doao iz Ame
rike i koji je omoguavao obnavljanje tla: fagioli i grano tnreo
zajedno su osvojili Italiju. U svom Vivaraisu, Olivier dc Scrres
ustanovljuje 1590. njihov dvostruki dolazak213. Ali sve e to traiti
vremena, mnogo vremena. Jo i 1700. neki se agronom udi to
se kukuruz tako malo uzgaja u Francuskoj214. Jednako tako, na
Balkanu, kukuruz se nastanjuje pod najmanje deset razliitih
imena, ali da bi izbjegao poreskoj obvezi i seniorskim zahtjevima,
on se osamljuje u vrtovima ili se uzgaja na zemljama daleko od
velikih prometnica. On e osvojiti iroka prostranstva tek u XVIII.
stoljeu, to jest, dvjesta godina nakon otkria Amerike215. Ukrup-
no, uostalom, kukuruz je doivio svoju sreu u Evropi tek u XVIII.
stoljeu.
To zakanjenje zapravo zauuje, jer je bilo izuzetnih, brzih
uspjeha i spektakularnih rezultata. Iz Andaluzijc gdje ga se moe
nai ve 1500, iz Katalonije, iz Portugala, dosegnutoj oko 1520, iz
Galicije koju je dotakao otprilike u isto vrijeme, on je, s jedne
strane, preao u Italiju, a s druge strane, u jugozapadnu Francus
ku.
Njegov uspjeh u Veneciji je spektakularan. Vjeruje se da je
onamo unesen oko 1539, uzgoj kukuruza je ve openito ras
prostranjen krajem toga i u poetku slijedeeg stoljea na cijeloj
Terri Fcrma. On se ak jo prije razvio u Polesini, uskom podruju
u blizini Venecije, gdje su u XVI. stoljeu bili uloeni veliki kapitali
i gdje se eksperimentiralo s novim itaricama na cijelim poljima;
normalno je da se ondje grano turco proirio brzo, ve 1554.216
U jugozapadnoj Francuskoj, prvi je dotaknut Barn. Od 1523,
u predjelu Bayonne, oko 1563. u seoskim predjelima Navar-
renxa217, kukuruz slui kao zeleno krmivo; jo e mu malo vre
mena biti potrebno da ue u puku prehranu. Nema dvojbe, da
mu je u podruju Toulousea pogodovalo opadanje kulture sa
a218.
U dolini Garonne, kao i u Veneciji i openito u svim podru
jima u kojima se ukorijenio, upravo siromani seljaci ili graani
17 0
Kruh svagdanji
bez zadovoljstva naputaju kruh zbog kukuruznih hljepia. 1698.

itamo o Barnu: Kukuruz jc neka vrst ita prispjela iz Indije
kojom se hrani narod219. On je glavna hrana sitnog puka u
Portugalu, prema ruskom konzulu u Lisabonu220. U Durgundiji,
gaudes, kukuruzno brano peeno u penici, hrana je seljaka i
izvozi se prema Dijonu221. Ali nigdje kukuruz nije dopro do
imunijih klasa koje su prema njemu imale reakcije putnika XX.
stoljea u Crnoj Gori pred tim kukuruznim kuglicama koje
vidimo posvuda (...) i koje svojom koricom lijepe zlatno-utc boje
gode oku, ali su mrske elucu222
Jedan odluujui argument ide u prilog kukuruzu: njegova
produktivnost. Usprkos opasnostima (hrana koja se suvie temelji
na kukuruzu, izaziva pclagru), nije li on okonao do tada este
gladi u Veneciji? Milassa naega juga, talijanska polenta, rumu
njska mamaliga ule su u prehranu masa koje, ne zaboravimo, iz
iskustva poznaju hranu gladi koja jc jo odvratnija. Nikakav preh
rambeni tabu ne moe se odrati pred glau. tovie, kao ljudska,
ali i kao ivotinjska hrana, kukuruz se smjestio na ugarnici, na njoj
utemeljio revoluciju usporedivu s uspjehom krmnih biljaka na
toj istoj ugarnici. Sve vei dio tog zrnja obilnih berbi, poveao jc
proizvodnju ita za trite. Seljak jede kukuruz, a prodaje ito
kojemu je cijena gotovo dvostruka. injenica jc da u Veneciji, u
XVIII. stoljeu, zahvaljujui kukuruzu, izvoz predstavlja od 15 do
20 % proizvodnje itarica, to su koliine koje se mogu usporediti
s onom Engleske, godina 1745-1755223. Francuska tog razdoblja
troi od svih itarica koje proizvede otprilike 1 do 2%. Ali i u
Lauraguaisu, u XVII, a nadasve u XVIII. stoljeu, kukuruz je,
osiguravajui najvei dio prehrane seljaka, omoguio da ito pos
tane kultura namijenjena velikoj trgovini224.
Tako i u Kongu, kukuruz koji su iz Amerike uvezli Portugalci
poetkom XVI. stoljea i koji je nazvan Masa m a Mputa, por
tugalski klip, nije bio prihvaen s iskrenom radou. 1597, Pigafet-
ta ukazuje da se on mnogo manje cijeni od ostalih itarica i da se
njime ne hrane ljudi, nego svinje225. To su prve reakcije. Pomalo,
na sjeveru Konga, u Deninu, u zemlji Yoruba, kukuruz je zauzeo
prvo mjesto meu korisnim biljkama. A ne vidimo li njegov ne
osporan uspjeh utjelovljen danas u ciklusu legendi? Dokaz je to
da hrana nije samo realitet materijalnoga ivota226.
Dodirnuti Evropu, dodirnuti Aziju, bilo je relativno lako.
Kukuruz jc imao uspjeha i u pothvatu sasvim drugaijeg dometa,
prodirui u Indiju, u Birmaniju, u Japan i u Kinu. U Kinu je stigao
111
rano, ve u prvoj polovici XVI. stoljea, istodobno kontinentalnim

putom i preko granice irmanijc zaustavlja se na Yunnanu i
morskim putem u Fou Kicnu kojega su luke bile u vezama s
Indonezijom. Uostalom, preko tih istih luka (posredstvom bilo
Portugalaca, bilo kineskih trgovaca koji su trgovali s Molucima)
stigli su poetkom XVI. stoljea kikiriki, a kasnije slatki krumpir.
Ipak, sve do 1762, uzgoj kukuruza ostaje nevaan, ogranien na
Yunnan, na neka podruja Seuana i Foukicna. Nametnut e se tek
u trenutku kad brzim porastom stanovnitva u XVIII. stoljeu
postane nuno krenje brda i planina, izvan dolina namijenjenih
riinim poljima. I tu, zbog nunosti a ne ukusa, jedan e dio
kineskog stanovnitva odustati od svoje omiljene hrane. Zahvatio
je zatim sjever, u smjeru Koreje. Pridruio se prosu i sijerku,
tradicionalnim kulturama sjevera, i to je irenje demografski urav
noteilo sredinju Kinu s junom, koja je bila mnogo nastanje-
nija227. I Japan e, osim novih biljki koje su do njega doprle,
prihvatiti kukuruz, djelomino kineskim posredstvom.
Krumpir, jo vaniji
Krumpir se pojavio u andskoj Americi jo u drugom tisuljeu
prije nae ere na visinama gdje kukuruz ne uspijeva. On je spaso
nosni izvor, obino sasuen, kako bi se mogao zadugo sauvati.228
Njegovo irenje u Starom svijetu nimalo nee biti nalik ire
nju kukuruza: vrilo se polagano, i nije bilo sveope: Kina, Japan,
Indija, muslimanske zemlje, nisu ga uope prihvatile. Njegov e
uspjeh biti ameriki proirio se doista Novim svijetom a jo
vie evropski. On je upravo, dio po dio, kolonizirao Evropu; nova
kultura u njoj je poprimila proporcije revolucije. Jedan je ekono
mist, Wilhelm Roscher229 (1817-1894) smatrao, nedvojbeno is
hitreno, da je krumpir bio uzrokom porasta evropskog stanov
nitva. Jedan od uzroka, recimo, i iznijansirajmo. Demografski rast
Evrope tu je jo prije nego to je nova kultura mogla djelovati:
1764, jedan je savjetnik poljskog kralja mogao rei: Htio bih (u
nau zemlju) uvesti uzgoj krumpira koji je gotovo nepoznat230.
1790, oko Pctrograda, uzgajaju ga jedino njemaki doseljenici231.
U Rusiji, kao i u Poljskoj, kao uostalom i drugdje, broj stanovnitva
se poveava jo i prije tih kasnih datuma.
irenje nove kulture bilo je veoma sporo, i to je ope pravilo.
panjolci su ga upoznali jo 1539. u Peruu. panjolski su trgovci
172
Kruh svagdanji
ak suhim krumpirom snabdijevali Indijance u rudnicima Poto-

sija, ali nova je biljka bez izravnih posljedica prela Iberski polu
otok. U Italiji, moda briljivijoj od panjolske, jer je naseljenija,
ona je veoma rano pobudila zanimanje, potakla istraivanja i
pronala prvo krsno ime: tartujfoli, medu dcsecima drugih: tur-
ma de tierra, papa, patata u panjolskoj; batata, batateira u
Portugalu; patata, tartuffo, tartaffola u Italiji; cartonfle, tntjfe,
pom me de tene, u Francuskoj; Kartoffel, u njemakoj, Erdtapfel
u okolici Bea preuujem slavenska, madarska, kineska, ja
panska imena...232. 1600. Navodi ga Olivier de Scrrcs i tono
opisuje njegov uzgoj. 1601, Carolus Clusius daje njegov prvi
botaniki opis, u trenutku kad je, prema njegovu vlastitu svjedoe
nju, ve osvojio veinu vrtova Njemake. Prema predaji, jo ranije
je, oko 1588, zahvaljujui Walteru Raleighu, krumpir stigao u
Fnglesku, iste godine kad se proslavila Nepobjediva armada. Mogli
bismo se zakleti da je taj prozaian dogaaj imao vee posljedice
nego susret neprijateljskih flota na vodama La Manehea i Sjever
nog mora!
Openito, krumpir je u potpunosti pobijedio u Evropi tek
potkraj XVIII. stoljea, ako ne i u XIX. Ali, kao i kukuruz, tu i tamo
imao je i ranih uspjeha. U Francuskoj, koja je u tom pogledu
osobito nazadna, uranjenost se odnosi samo na Dauphine, Alsace,
u kojem krumpir osvaja polja jo 1660233, zatim Lorraine, gdje se
ustaljujc oko 1680. i gdje je, jo napadan i osporavan 1760, 1787,
postao glavnom i zdravom hranom seoskog stanovnitva234. Jo
ranije je, u prvoj polovici XVII. stoljea, u Irskoj, uz malo mlijenih
proizvoda, postao gotovo iskljuivom hranom seljaka, popraen
najprije uspjehom, a zatim katastrofom koja nam je poznata235. U
Engleskoj je takoer uznapredovao, ali dugo je bio uzgajan za
izvoz236, mnogo vie nego za unutranju potronju. Adam Smith
je alio zbog tog prezira Engleza prema namirnici koja je u Irskoj
oito dokazala svoju dijetetsku vrijednost237.
Uspjeh nove kulture jo je oitiji u vicarskoj, vedskoj,
Njemakoj. Kao ratni zarobljenik u Pruskoj za vrijeme sedmo-
godinjeg rata, Parmentier je (1737-1813) otkrio krumpir238.
Ipak, u zemlji na Labi, 1781, nema sluge ili lakaja koji bi pristao
na to da jede tartoffeln liebergebn sie ausser Dienst, oni radije
mijenjaju gospodara...239.
Doista, posvuda gdje se kultura proirila i dala taj gomolj kao
zamjenu za kruh, izbijaju otpori. Rei e se da njegova potronja
pogoduje gubi. Rei e se da nadima, to 1765. prihvaa i Encik-
173
Fernand B r a u d e l/Strukture svakidaSnJtce
rwmxo
Inke sade i iskapaju krumpir. Njihovo orue: tap kopa i motika.
lopedija, dodajui: ali to znae vjetrovi za snane organe seljaka

i radnika! Ne udi dakle to se u zemljama koje je osvojio brzo i
nairo k o n am etnuo uz pom o m anje ili vie dram atinih
potekoa... Uz prijetnju gladi, na primjer, kao u Irskoj, budui da
isti komad zemlje koji bi mogao snabdjeti itom jednu osobu,
krum pirom moe prehraniti dvije240. tovie, ratne prijetnje
pustoe itna polja. Orai vole krumpir, objanjava jedan doku
m ent o Alsaceu, jer nikad nije izloen ratnim pustoenjima.
Vojska se moe ljeti utaboriti na polju a da ne uniti jesenji urod241.
Doista, ini se da je svaki rat potaknuo uzgoj krumpira: u Alsaceu
u drugoj polovici XVII. stoljea, u Flandriji za rata augsburke lige
(16881697), zatim nasljednog rata u panjolskoj, nasljednog rata
u Austriji, koji se poklapa s krizom itarica 1740, u Njemakoj za
vrijeme sedmogodinjeg rata, a nadasve za vrijeme bavarskog rata
za batinu (1778-1779) koji su nazvali ratom krumpira242. Pos-
174
Kruh svagdanji
cty
Peruanski kodeks izXVI. stoljea. (Fototeka A. Colin)
ljcdnja prednost: u nekim predjelima, nove su berbe izmicale

desetini, i upravo procesi koje vode vlasnici omoguuju nam da
tono pratimo rano irenje krum pira u junoj Nizozemskoj poam
od 1680, i u Ujedinjenim provincijama poam od oko 1730.
U istim flamanskim podrujima, C. Vanderbroeke je indirek
tno izraunao revolucionarni porast potronje krumpira, zahva
ljujui smanjenju potronje itarica do kojeg on dovodi. Ona se
kree od 0,816 kg dnevno po osobi 1693. do 0,758 kg 1710; 0,680
kg u 1740; 0,476 kg u 1781; 0,475 kg u 1791. Taj pad potronje
znai da je krum pir za 40% zamijenio potronju itarica u Flan
driji. To potkrepljuje injenica da je u Francuskoj, inae neprijate
ljski raspoloenoj prem a krum piru, potronja ita u XVIII. stoljeu
porasla, prije nego opala.243. Revolucija krum pira zapoela je tu,
kao i u ostalim dijelovima Evrope, tek u XIX. stoljeu.
175
Doista, on je dio vee revolucije koja je iz vrtova prema

poljima odagnala raznolike vrste povra i povrtnih kultura, i kao
rano uvedena u Engleskoj, nije izmakla panji Adama Smitha:
Krumpiri (...), repa, mrkva, kupus, pisao je on 1776, povre koje
se neko obraivalo lopatama, sada se obraduje plugom. Sve vrste
povrtnih proizvoda postale su jeftinije2'14. Tridesetak godina kas
nije, jedan je Erancuz u Londonu ukazao na obilje sirova povra
koje se slui u svoj prirodnoj jednostavnosti, kao sijeno ko
njima245.
Krumpir, puka hrana. Pomo koja se prua siromasima u eviIli,

IMS, jest kotao krumpira. Detalj sa slike reproducirane na str. 71.
(Ciraudon)
176
Kruh svagdanji
Tekoa da se jede
kruh drugoga
Da jc Evropa u XVIII. stoljeu zaista uspjela u pravoj prehram
benoj revoluciji (iako su joj bila potrebna dva stoljea da jc
okona), dovoljno je, da bismo se u to uvjerili, vidjeti koliko ivi
sukobi mogu izbiti kad se susretnu dvije osnovne hrane, svaki put
kad se pojedinac nade izvan doma, svojih obiaja, svoje svakida
nje hrane i preputen drugome. Evropljani nam u tom pogledu
pruaju najbolje, jednoline i postojane primjere, ali oni svaki put
otkrivaju prehrambene granice koje jc teko prijei. Mislimo da
se u zemljama koje se otvaraju njihovoj radoznalosti, ali i njihovu
iskoritavanju, oni nikada ne odriu svojih navika: vina, alkohola,
mesa, unke, koji se, kad stignu iz Evrope, ak i izjedeni od crvi, u
Indiji plaaju istim zlatom. to se tie kruha, ini sc sve da bi on
bio na dohvat ruke. Vjernost obavezuje! Gemclli Carrcri se u Kini
opskrbio itom i od njega daje raditi dvopek i kolae kad jc
uzmanjkalo dvopeka, jer ria pirjana na suho, kao to sc slui u
toj zemlji, i bez ikakva zaina, nije sc nimalo mogla prilagoditi
mom elucu...246. U Panamskoj prevlaci, gdje ito ne raste a
brano pristie iz Evrope, ono ne moe biti jeftino, kruh je dakle
rasko. Nalazimo ga samo kod Evropljana koji ive u gradovima
i kod bogatih Krcolaca a i oni sc njime slue samo uz okoladu ili
ueereno voe. Za sve ostale obroke, posluuje sc kukuruzni
kola, neka vrst palente, pa ak i kasava zainjena medom...247.
Naravno, kad neumorni putnik Gemclli Carrcri stigne u Acapulco
dolazei s Filipina, u veljai 1697, ne nalazi ondje penina kruha.
To e lijepo iznenaenje doivjeti kasnije, na putu za Meksiko, u
trapiehe Massatlana gdje smo nali... dobrog kruha, to nije malo
u tim planinam a, gdje svi itelji jedu samo kukuruzne
kolaie...248. Prilika je to dae prisjetimo da u Novoj panjolskoj
postoji vana kultura na navodnjenoj ili nenavodnjenoj zemlji
(;riego ili secano) namijenjena za izvoz. Ali evo sree za nas
povjesniare: u utorak 12. oujka 1697, u Meksiku, Carrcri je
svjedok narodne bune. Zbila se neka vrst pobune toga dana.
Narod je poao traiti kruha pod prozore vice-kralja.... Odmah
su poduzete mjere kako bi se narod sprijeio da zapali palau kao
to je uinio za vrijeme grofa Galoe, 1692...249. ine li taj puk,
kao to mi mislimo, bijelci? Prihvatimo da je tako, da preuranjeno
zakljuimo: bijeli kruh, bijeli ovjek. U Americi, jasno. Naprotiv,
177
panjolci su u Ameriku prenijeli ito. Indijanac ga za njih obrauje

istim oruem kao i seljak u Evropi. (Foto Mas.)
rije je o mjeancima, Indijancima i crnim robovima, pa zak

ljuimo da ono to oni trae pod uvijek dvosmislenim imenom
kruh, moe biti jedino kukuruz...
178
A OSTALI SVIJET?
Ma koliko bile vane, dominantne biljke dijele medu sobom samo

uski prostor svijeta, prostor guste naseljenosti, dovrenih civili
zacija, ili onih na putu dovrenja. Uostalom, izraz dominantne
biljke ne bi nas smio dovesti u zabludu: ako su ih mase ljudi
usvojile i ako su se toliko uklopile u njihov nain ivota, da su ga
oblikovale i zatvorile unutar kadto nepovratnog izbora, reci-
pronost nije nita manje istinita: da, naime, dominantne civili
zacije stvaraju i omoguuju njihov uspjeh. Kulture ita, rie,
kukuruza, krumpira, preobraavaju se prema svojim korisnicima.
Prctkolumbova Amerika poznavala je pet ili est vrsta krumpira;
znanstvena poljoprivreda proizvela ih je tisuu. Nema nieg zajed
nikog izmeu kukuruza primitivnih kultura i dananjih com belt
u SAD.
Ukratko, ono to smatramo vegetalnim uspjehom, takoer je,
i to uvelike, i kulturni uspjeh. Svaki put kad se ostvari takav uspjeh,
morale su se nametnuti okvirne tehnike drutva koje je nosilac
uspjeha. Ako manioki oduzmemo naziv dominantne biljke, to nije
stoga to je kasava (brano koje se dobiva od isjeena, oprana,
osuena i ribana korijena manioke), manje vrijedna hrana. Danas
je ona, naprotiv, u mnogim afrikim zemljama, bedem protiv gladi.
Kad su je jednom preuzele primitivne kulture, ona im nije kasnije
vie izmakla. U Americi, kao i u Africi, ona je ostala kao hrana
domorodaca i nije doivjela drutveno promaknue kao kukuruz
i krumpir. ak i u zemljama svojega porijekla zapala je u supar
nitvo sa itaricama uvezenim iz Evrope. Biljke, kao i ljudi, uspi
jevaju samo u suradnji s okolnostima. U ovom posebnom sluaju,
povijest je izdala. Manioka i gomolji tropskih zemalja, kukuruz
stanovita vrsta kulture kukuruza i stabla voaka: banana, kruno
drvo, kokosova palma, uljena palma, bili su u slubi skupina ljudi,
manje povlatenih od ljudi rie ili ita, ali koji postojano zauzimaju
veoma iroke prostore ljudi s motikom, rekli bismo, da skra
timo.
179
F e r n a n d Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Ljudi s motikom
Jo i danas iznenauje veliina podruja na kojima prevladava rad
bilo tapom kopaem (neka vrst primitivne motike), ili motikom.
Ta podruja okruuju svijet, poput prstena, pojasa, kako kau
njemaki geografi, koji obuhvaa Oceaniju, pretkolumbovsku
Ameriku, Afriku, jedan dio azijskog juga i jugoistoka (gdje se
nalaze njihova obitavalita uz rub postojbina oraa i esto zadiru
u njihov prostor). Osobito na jugoistoku (Indokina u irem smis
lu), postoji mijeanje obaju oblika zemljoradnje.
Istaknimo: 1) da je dananje obiljeje svijeta drevno i da
vrijedi kroz cio kronoloki sloj ove knjige; 2) da se radi o krajnje
homogenom ovjeanstvu, bez obzira na neizbjene lokalne vari
jacije; 3) ali da je ono sve manje, kao to je i prirodno, u tijeku
stoljea, zatieno od izvanjskih zaraza.
1. Drevno obiljeje Ako u to povjerujemo, premda se

prethistoriari i etnolozi i dalje spore oko toga, kultura motike
proizala je iz veoma drevne ratarske revolucije koja je prethodila
onoj koja je dala zapreno ratarstvo. Ona see moda do V.
tisuljea gubei se u noi koja je prethodila povijesti, i vjerojatno
je, kao i druga revolucija, potekla iz ilrcvnc Mezopotamije. U
svakom sluaju, iz iskustva koje dopire iz najvee dubine vremena
i traje zahvaljujui jednolinom ponavljanju nauenih lekcija.
Od neznatne je vanosti za nae stajalite, da je razlikovanje
izmeu zemljoradnje sa plugom ili bez njega sporno, jer daje
prednost determinizmu orua. U jednoj originalnoj knjizi
(1966)250, Esther Doscrup objanjava da e u sistemu tipa ladang,
koji smo ve opisali, svako poveanje broja usta koje valja nah
raniti, ako se sukobi s odvie ogranienim podrujem, prouz
rokovati smanjenje vremena ugara namijenjena obnovi ume. Ta
e promjena ritma nametnuti prijelaz od jednog orua ka drugo
me. Orue je, u tom tumaenju, posljedica, a ne vie uzrok.
Kopaki tap je dovoljan, ili ak nije ni nuan kad se radi o tome
da se, posred pepela i isuenog drvea (bez krenja, ponovimo),
posije zamasima, usadi sjeme, ili zasadi sadnica. Ali ako se uma
na ugaru ne obnovi, obzirom na brzinu povratka kultura, niknut
e trava. Spaliti je, nije dovoljno, jer vatra ne unitava njezino
korijenje. Motika se namee kako bi je iskorijenila: vidimo to u
Africi, gdje se uzgoj odvija istodobno na paljevini uma i savana.
Napokon, lopata ili nepoduprti plug posreduju kad se, na irokim,
180
Kruh svagdanji
18. P O JA S K U L T U R A M O T IK E
Valja primijccici udnu guslou podruja preko amerikog kontinenta i

pacifikog otoja. (Prema E. Werthu). Prema llubertu Desehampsu, (pismo od
7 /1/1970), Werth se vara ukljuujui Madagaskar u podruje motike. Na
otoku se upotrebljava dugaka lopata, vjerojatno indoneanskog porijekla,
angady.
otkrivenim prostorima osloboenim svake grmovitc formacije,

sve vie ubrzava ritam etvi, po cijenu trajne pripreme tla.
To navodi na to da su nai seljaci s motikom zaostali, da ih
jo nevelik demografski pritisak ne primorava na podvige i teke
poslove vodia zaprega. O. Jean Francois de Rome (1648) nije se
varao promatrajui radove seljaka u Kongu, za vrijeme sezone
kia: Njihov nain obraivanja zemlje, pie on, zahtijeva malo
rada zbog velike plodnosti tla (ne treba prihvatiti taj razlog); oni
ne oru, niti kopaju, ve motikom zagrebu malo zemlju kako bi
pokrili sjeme. Uz taj neznatan zamor, oni dobivaju obilne etve,
pod uvjetom da im kie ne nanesu tetu.251. Zakljuimo da je rad
seljaka s motikom produktivniji (obzirom na utroeno vrijeme i
napor) nego rad oraa Evrope ili uzgajatelja rie u Aziji, ali da ne
doputa gusta drutva. Tom primitivnom radu ne pogoduju ni tlo
niti klima, ve prostranost raspoloivog ugarita (zbog slabe nase
ljenosti), i oblik drutva, to sve tvori mreu navika s kojima je
181
teko raskinuti. To je ono to Pierre Gourou naziva tehnikama

uokvirenja.
2. Homogena cjelina ovjeanstvo ljudi s motikom odgo

vara, a to je uzbudljiv podatak, prilino homogenom skupu doba
ra, biljaka, ivotinja, orua, obiaja. Homogeno do te mjere, da
moemo unaprijed rei, gotovo ne bojei se greke, da je kua
seljaka s motikom, ma gdje se nalazila, etvrtasta i jednokatna; da
on zna proizvoditi grubu keramiku; da upotrebljava elementarni
runi tkalaki stan; da priprema i pije fermentirana pia (ali ne i
alkohol); da uzgaja sitne domae ivotinje, koze, ovce, svinje, pse,
kokoi, ponekad pele, ali nikad krupnu stoku. Hranu crpi iz
bliskog biljnog svijeta koji ga okruuje: banane, kruna drveta,
uljene palme, tikve, taro, jam. to na Tahitiju otkriva jedan mornar
u carskoj slubi? Kruno drvee, kokosove palme, zasade banana
i mala zatvorena polja jama i slatkog krumpira.252
Naravno, izmeu velikih podruja tih kultura s motikom
otkrivaju se razliite varijante. Tako se prisutnost krupne stoke,
bivola i volova u afrikim savanama i stepama zahvaljuje njihovom
drevnom irenju iz postaja abesinskih oraa. Tako je i banana, koja
se uzgaja odavna (injenica da se ne moe razmnoavati sjeme
njem ve presadnicama, dokaz je drevnosti njezine kulture) obi
ljeje podruja motike, a nedostaje ipak u rubnim podrujima, kao
na sjeveru Nigcra, u sudanskom podruju, kao i na Novom Zelan
du, gdje je odvie otra klima iznenadila Polineane koje je na te
burne obale izmeu DC. i XIV. stoljea bacila udesna pustolovina
piroga sa stabilizatorima.
Ali bitni izuzetak odnosi se na pretkolumbovsku Ameriku.
Seljaci s motikom, odgovorni za kasne i krhke civilizacije Anda i
meksikih visoravni, potjeu od naroda azijskog porijekla, koji su
u vie naleta rano stigli u Ameriku preko Beringova tjesnaca.
Najstariji tragovi ljudi pronaeni do danas, sezali bi do 48.000 ili
46.000 godina prije nae ere... Ali arheoloka iskapanja se nastav
ljaju i taj trag moe jednog dana biti doveden u pitanje. Ono to
se ini neospornim, jest drevnost amerikog ovjeka, njegov oito
mongoloidni karakter i neuvena nabijenost povijesti koja je pret
hodila amerindijanskim uspjesima. Prelazei itavim kontinentom
od sjevera do juga, vjerojatno su oko VI. tisuljea prije nae ere
stigli do Ognjene zemlje. Nije li zanimljivo da tada konji jo postoje
u tom Pinisteriju kao divlja koja je prije mnogo stoljea iez-
nula iz Novoga svijeta?253
182
Kruh svagdanji
Preko pregolemog prostora amerikog kontinenta, ljudi pri

doli sa sjevera (kojima su se vjerojatno pridruili posjednici
nekih brodova porijeklom s kineskih, japanskih i polinezijskih
obala, noeni olujom preko Pacifika), rasprili su se u malim
skupinama, razdvajajui se, kako bi stvorili vlastite kulture i jezike,
ne komunicirajui meusobno. Zauuje da se, geografski, neki
od tih jezika raspruju na otoie preko drugih, stranih lingvis
tikih prostora254. Malobrojnost pridolica iz Azije pomae nam
da shvatimo da je sve (ostavljajui po strani neka izdvojena kultur
na obiljeja koja podsjeaju na te daleke srodnosti) stvoreno na
licu mjesta. Pridolice su tijekom dugih procesa upotrebljavale i
razvile lokalne izvore sirovina. Tek kasnije utvrdila se zemljorad
nja, polazei od maniokc, slatkog krumpira, kukuruza nadasve,
koji je, potjeui iz Meksika, prouzrokovao neobino irenje moti
ke prema umjerenim podrujima, prema sjeveru i jugu kontinen
ta, daleko od tropskih ili toplih zemalja koje su podruja maniokc.
3. Nedavna mijeanja Ipak, ak i u primitivnom svijetu

motike, s mijeanjima do kojih uskoro dovodi pomorsko jedinstvo
svijeta, pojavila su se i nova spajanja i nove mjeavine koje postaju
sve brojnije. Tako sam u Kongu ukazao na dolazak maniokc,
slatkog krumpira, kikirikija, kukuruza: to su blagodati koje valja
zahvaliti plovidbama i trgovini Portugalaca. Ali pridolice rastu
kako mogu, pokraj starijih biljaka: kukuruz i manioka kraj raz
nobojnog, bijelog, ili crvenog prosa, pripremaju se, rastopljeni u
vodi, kao neka vrstpolente. Osuena, ona se moe ouvati dva ili
tri dana. Ona slui kao kruh i nimalo ne teti zdravlju.255 Isto
tako, povre koje su uvezli takoer Portugalci kupus, bundeva,
salata, perin, cikorija, enjak obino slabo uspijevaju pored
autohtonog graka i boba, ali ne iezavaju.
Najizvornijim okvirom ostaje onaj koji daju afrika prehram
bena stabla: kola, bananovci, veoma raznovrsne palme koje daju
ulje, vino, ocat, tekstilna vlakna, lie... Posvuda se nalaze darovi
palmova stabla: na pregradama i krovovima kua, na klopkama za
divlja, na ribarskim vrama, u javnoj riznici (komadii tkanine u
Kongu slue kao novac), kao i u odjei, kozmetici, lijeenju,
prehrani. Na razini simbola, (palme) su muka stabla, i u nekom
odreenom smislu plemenita256.
Ukratko, ne potejenjujmo te populacije i ta drutva to se
oslanjaju na elementarnu, ali ivu zemljoradnju. Pomislimo tako
na ekspanziju Polineana koji od XIII. stoljea zauzimaju golemi
183
HAV AJIt .
ti
. i. MARSHALL
A
f
Iff. OTOCI' li \
T~NO V A k - . V ? / . ; ':
TGvHSfV>.V OTOCI MARQUISES
8
- V v '.TOUAMOTOU
FIDJI * ,. / DRUTVENI OTOCI
INOVAlV
KALEDONIJAi -v3y^ 0/,
<
v:> : ,*V*
i USKRNJI OTOCI
19. MELANEZIJSKE I POLINEZIJSKE MIGRACIJE PRIJE XIV. STOLJEA

Valja obratili panju na trokut polinezijskih plovidbi, od Havaja do Uskrnjih
otoka i Novog Zelanda.
pomorski trokut od Havaja do Uskrnjih otoka te do Novog Zelan

da: nije to mali pothvat. Ali ovjek civilizacije odgurnuo ih je u
drugi plan, daleko iza sebe. On je obezvrijedio, izbrisao njihov
uspjeh.
A primitivni ?
Ljudi s motikom ne nalaze se na posljednjoj ljestvici naih kate
gorija. Njihove biljke, njihova orua, njihove kulture, njihove
kue, njihove plovidbe, njihovo stoarstvo, njihovi uspjesi uka
zuju na kulturnu razinu koju ne treba nikako zanemarivati. Pos
ljednju stepenicu zauzimaju ovjeanstva koja opstoje bez
zemljoradnje, ive od sabiranja, od ribolova, od lova. Ti grabe
ljiva zauzimaju odjeljke, uostalom, veoma prostrane, na karti W.
184
Kruh svagdanji
Gordona Hcwcsa, od broja 1 do 27. Podruja su im golema, ali

njihovo iskoritavanje onemogueno je umama, movarama, raz
livenim rijekama, divljim zvijerima, tisuama ptica, ledenjacima,
nevremenima. Oni ne vladaju prirodom koja ih okruuje; tovie,
oni se provlae izmeu njenih zapreka i njezinih prisila. Ti se ljudi
nalaze na nultom planu povijesti, pa ak je bilo i reeno, to je
netono, da su oni bez povijesti.
Ipak, valja im dati mjesto u sinkroninom pogledu na svijet
izmeu XV. i XVIII. stoljea. Inae, naa kategorijska i eksplikativna
ljestvica ne bi se mogla u cijelosti otvoriti i izgubila bi svoj smisao.
Ipak, kako ih teko moemo vidjeti u svom svojstvu povjesniara
onako kako vidimo francuske seljake ili ruske doseljenike u Sibi
ru! Sve injenice nedostaju, osim onih koje mogu dati jueranji
etnografi-promatrai, koji su, vidjevi ih kako ive, pokuali shva
titi mehanizme njihove egzistencije. Ali ne projiciraju li ti juera
nji otkrovitelji i putnici, svi pridoli iz Evrope, kao lovci na
neobjavljene i pikantne slike, na drugoga svoja vlastita iskustva i
svoj nain vienja? Oni prosuuju usporedbom i kontrastom. Te
sporne slike nepotpune su i suvie rijetke. I nije uvijek lako, ako
ih slijedimo, saznati radi li se o pravim primitivcima ili ljudima s
motikom o kojima smo govorili, koji su tako daleko od divljaka
kao civilizirani od gustih drutava. Chichimeka-Indijanci iz
sredinjeg Meksika, koji su panjolcima zadali toliko muka, bili su
jo prije Cortesova dolaska stalni neprijatelji Azteka257.
itati dnevnike slavnih putovanja oko svijeta, od Magelana do
Tasmana, od Bougainvillea do Cooka, to znai, izgubiti se u jed
nolinim i beskonanim pustinjama mora, nadasve Junog mora,
koje samo po sebi zauzima polovicu povrine nae planete. To
znai, sluati mornare kako govore o svojim brigama, o irinama,
o namirnicama, o vodi na palubi, o stanju jedara, o kormilu, o
bolestima, o raspoloenjima posade... Zemlje koje susreu, naslu
ene tek u predahu, ponekad su izgubljene im su otkrivene i
prepoznate. Njihov opis ostaje nesiguran.
To nije sluaj s otojem Tahiti, rajem u srcu Pacifika, to su
ga 1605. otkrili Portugalci, a zatim ponovo otkrio Englez Samuel
Walis 1767. Bougainville na njemu pristaje slijedee godine, 6.
travnja 1768. James Cook jednu godinu kasnije, 13- travnja 1769,
a s njime je uspostavljena slava tog otoja, prvi temelj mita o
Pacifiku. Ali da li su divljaci koje oni opisuju, primitivni? Daleko
od toga. Vie od stotinu piroga razliitih veliina, i sve sa stabili
zatorima, okruilo je dva broda (Dougainvilleova, dan prije nego
185
to su sc usidrili pred otokom). Dili su natovareni kokosom,

bananama i drugim voem. Rado smo u zamjenu za to ukusno
voe dali kojekakve sitnice.258. Isti prizori, kad Cook pristaje s
Endeavourom: Tek to smo bacili sidro, pria brodski dnevnik,
domoroci su u gomilama doli do naega broda u svojim kanu
ima pretrpanim kokosovim orasima i drugim voem.259 Lako su
sc popeli na palubu poput majmuna, kradui tko je mogao bolje,
ali prihvaajui miroljubive darove. Ti prihvati dobre volje, te
trampe, ta trgovanja poduzeta bez oklijevanja ve su dokaz o
postojanju kulture i jedne drutvene discipline. Tahiani doista
nisu primitivci: usprkos relativnom obilju v&a i divljih biljaka,
oni uzgajaju tikve i slatki krumpir (koje su nedvojbeno donijeli
Portugalci), jam, eernu trsku, koju jedu sirovu, uzgajaju svinje
i perad260.
Prave primitivce Endeavour e susresti tek kasnije, pristajui
du Magcllanova tjesnaca ili uz put Cap Horna, zaustavljajui se
moda na obalama junog otoka Novog Zelanda, usidrujui se
zasigurno uz australsku obalu, u namjeri da obnove zalihe vode i
drveta, ili da oiste trup broda. Svaki put, ukratko, kad god je izaao
iz pojasa to su ga civilizacije motike zacrtale na karti svijeta.
Tako Cook i njegovi ljudi, u tjesnacu Le Mairc, na junom rtu
Amerike, primjeuju aicu bijednika bez iega, i s kojima nee
moi stupiti u dodir. Odjeveni u tuljanovu kou, bez drugog orua
osim harpuna, lukova, strelica, zadovoljavajui sc kolibama loe
zatienim od hladnoe, to su moda jednom rijeju najbjednija
bia to postoje na zemlji261. Dvije godine ranije, 1767, Samuel
Wallis je susreo takve iste divljake liene svega. Jedan (od naih
mornara) koji je pecao, dao je jednom od tih Amerikanaca ivu
ribu koju je upravo ulovio i koja je bila neto vea od haringe.
Amerikanac ju je dohvatio, pohlepno poput psa kojemu se daje
kost; najprije je ubio ribu zagrizavi je pored krga i poeo jesti,
poinjui od glave, sve do repa, ne odbacujui ni kosti, ni peraje,
ni ljuske, niti crijeva.262
Divlji su i australski primitivci koje su Cook i njegova pratnja
promatrali u dokolici. Vide ih liene svega, kao nomade, koji ive
malo od lova, a vie od ribolova u blatnim tlima koje prekriva
oseka. Nismo nikad u njihovim krajevima vidjeli ni pedlja obra
ene zemlje.
Oito, na sjevernoj hemisferi, mogli bismo u unutranjosti
zemalja otkriti brojnije i nita manje reprezentativne sluajeve.
186
Kruh svagdanji
NaNovomZelandu, engleski mornar razmjenjuje maramicu zajasto

ga. CrteizDnevnikajednoglanaposadeJ. Cooka, 1769. (FotoBritish
Library)
Sibir, o kojem emo jo govoriti, ostao je etnografski muzej bez
premca sve do danas.
AJi, nije li jo pogodnije polje promatranja neprodorna Sje
verna Amerika koju pogaa razorna i prosvjetiteljska evropska
kolonizacija? Ne poznajem nita sugestivnije od Opih opaski o
Americi opata Prvosta263. Jer saimajui djela oca Charlevobca,
promatranja Champlainea, Lescarbota, La Hontana i De Potheriea,
opat Prvost je naslikao veliku sliku na kojoj se, u beskonanom
prostoru od Louisianc do Hudsonova zaljeva, Indijanci dijele u 5
razliitih skupina. Ima medu njima potpunih razlika koje se
oituju svetkovinama, vjerovanjima, beskonano raznolikim obi
ajima tih divljih nacija. to se nas tie, nije prvobitna razlika u
tome da li su ljudoderi ili ne, nego obrauju li zemlju ili ne?
Posvuda gdje su nam se pokazali Indijanci koji uzgajaju kukuruz
187
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakidaSnjice
ili druge biljke, namjenjujui taj posao enama, svaki put kad
vidimo motiku ili jednostavno tap ili dugu lopatu koju ne bismo
mogli smatrati izvornom, svaki put kad nam se opisuju razliiti
uroeniki naini obrade kukuruza, ili prihvaanje kulture krum
pira u Louisiani, ili pak Indijance koji uzgajaju divlju zob, mi
smo u prisutnosti seljaka, starosjedilaca ili polustarosjedilaca, ma
kako oskudni bili. Ti seljaci, s naeg stajalita, nemaju nita zajed
niko s Indijancima lovcima ili ribolovcima. Sve manje ribolov
cima, jer ih je prodor Evropljana odagnao od obala Atlantika i od
istonih rijeka bogatih ribom, uznemirujui ih i na njihovim lovi
tima. Nisu li se i Daski, napustivi svoj prvi zanat lovaca na kitove,
dosta brzo okrenuli prema trgovini koom koja, ne zahtijevajui
toliko trokova i zamora, donosi veu dobit?264 A to je ipak bilo
razdoblje u kojem su kitovi jo uplovljavali uzvodno rijekom Sv.
Lovrinca, ponekad u velikom broju! Evo kako, iz utvrda Hud-
sonova zaljeva ili trgova du Sv. Lovrinca, indijanske lovce pro
gone preprodavai krzna i oni pomiu svoja bijedna nomadska
sela, kako bi iznenadili ivotinje koje hvataju na snijegu klopkama
i stupicama: srne, risove, kune, vjeverice, lasice, vidre, dabrove,
zeeve. Tako se evropski kapitalizam doepao goleme mase ame
rikih koa i krzna, ime e uskoro konkurirati lovcima iz dalekih
sibirskih uma.
Mogli bismo nabrajati jo mnoge takve slike kako bismo se
jo jednom uvjerili da je ljudska pustolovina, u svojim poecima
tijekom tisuljea, i u svojem hodu, jedna, da se sinkronija i
dijakronija dodiruju. Ratarska se revolucija nije dogodila samo
na nekim povlatenim mjestima, kao to su ona na Bliskom istoku
od VII. do VIII. tisuljea prije nae ere. Ona se morala proiriti, i
njezin hod prema naprijed nije se dogodio odjednom. Daleko od
toga. Na istom beskrajnom putu, iskustva se rasporeuju, ali
udaljena su stoljeima. Dananji svijet nije jo dokinuo sve ljude
motika. Neki primitivni ljudi jo uvijek tu i tamo ive tako, zatieni
negostoljubivim zemljama koje im slue kao pribjeita.
188
Poglavlje 3
SUVINO I REDOVITO:
HRANE I PIA
ito , ria, kukuruz, ta, za veinu ljudi neophodna hrana, namee

tek relativno jednostavne probleme. Ali sve postaje sloeno kad se
dovede u pitanje manje obina hrana (ve i meso), a zatim pro
mjenljive potrebe, odijevanje, stanovanje. Jer to su podruja na
kojima se dodiruju i beskrajno suprotstavljaju nuno i suvino.
Problem e biti jasniji ako se ve na samom poetku odrede,
jedna prema drugima, veinska rjeenja hrana sviju, kua sviju,
odijelo sviju i manjinska rjeenja u prilog povlatenih, u znaku
raskoi. Upoznati ih u prosjeku i u izuzetku, znai prihvatiti nunu,
oito munu dijalektiku. Jer to znai, prisiliti se na odlaske i
povratke, na crno-bijclo, bijclo-crno, i tako dalje, jer poredak
nikad nije savren: po prirodi promjenljiva, mnogostruka, protu
rjena, rasko se ne moe utvrditi jednom za svagda.
Tako je eer prije XVI. stoljea rasko; papar jo prije kraja
XVII. stoljea; alkohol i prvi aperitivi u vrijeme Katarine Medici;
krevet s labudovim perjem ili srebrni kalei ruskih bojara prije
Petra Velikog; rasko su takoer, u XVI. stoljeu, prvi plitki tanjuri
koje Franjo I naruuje 1538. kod jednog antvverpcnskog dragu
ljara; oble zdjelice a Vitalienne, navedene u popisu blaga kar
dinala Mazarina 1653; rasko su i u XVII. i XVIII. stoljeu viljuka
(kaem doista viljuka), ili obino staklo za prozore, oboje porijek
lom iz Venecije. Ali proizvodnja stakla za prozore od XV. stoljea
ne vie na bazi potae, nego sode, koja daje materijal vee prozir
nosti i koji se moe lako istanjiti iri se u Engleskoj u slijedeem
stoljeu zahvaljujui loenju kamenim ugljenom, tako da danas
povjesniar s malo mate moe zamisliti kako je preko Francuske,
venecijanska viljuka krenula u susret engleskom staklu.1 Drugo
iznenaenje, stolica, neobina rasko, ak i danas je rijetkost u
189
Fernand Braudel/ S tr u k t u r e svakidanjice
islamskim zemljama ili Indiji. Indijske ete smjetene u Junoj

Italiji za vrijeme drugog svjetskog rata zanose se njihovim bogat
stvom; zamislite: ima stolica u svim kuama! Rasko je i maramica.
Erazmo to objanjava u svojoj Uglaenosti: Useknjivati se u kapu
ili u rukav svojstveno jc seljacima; o ruku ili o lakat, slastiarima;
brisati nos rukom, a ako jc odmah potom prinosi haljini, nije
mnogo uljudnija stvar. Ali ako hvata izluine iz nosa maramicom
odvraajui se od vrlih ljudi, to je pristojna stvar2. Rasko su i
narane u Engleskoj, jo u vrijeme Stuarta; one se javljaju oko
Boia; kao dragocjenost, uvaju se sve do travnja ili svibnja. A da
ne govorimo o odjei koja je neiscrpno poglavlje!
Tako rasko pokazuje brojna lica, prema razdobljima, zem
ljama ili civilizacijama koje su u pitanju. Jedino to se, naprotiv,
uope ne mijenja, to jc drutvena komedija bez poetka i kraja u
kojoj je ona ulog i tema, prizor za sociologe, psihoanalitiare,
ekonomiste, povjesniare. Povlateni i promatrai, to jest masa
koja ih gleda, moraju se uskladiti u stanovitom sporazumu. Rasko
nije samo rijetkost, tatina, ona je uspjeh, drutvena opinjenost,
san koji jednog dana ostvaruju i siromasi, pri emu ona gubi sav
svoj nekadanji sjaj. Jedan jc lijenik-povjesniar nedavno pisao:
Kad nakon duga vremena, rijetka i dugo eljena hrana napokon
doe na dohvat masa, proizlazi naglo poveanje potronje. Reklo
bi se da jc to prava eksplozija dugo potiskivana apetita. Jednom
vulgarizirana (u dvostrukom smislu izraza: gubitak prvenstva i
irenje), ta e hrana brzo izgubiti svoju privlanost (...) i pojavit
e se stanovita zasienost3. Bogati su tako osueni da pripreme
budui ivot siromanih. Napokon, to je i njihovo opravdanje: oni
iskuavaju uitke kojih e se, nekad prije, nekad kasnije, domoi
masa.
U tim igrama postoji obilje nitavnosti, uobraenosti, hirova.
Kod engleskih autora XVIII. stoljea nalazimo pretjerane pohvale
kornjainoj juhi: ukusna je i nezamjenljiva protiv slabosti i iscrp
ljenosti, ona otvara apetit. Nema sveane veere (po uzoru na
banket Lorda gradonaelnika Londona) bez kornjaine juhe4.
Da ne napustimo London, ponudimo sebi jedan roast mutton
stuffed with oysters. Ekonomina ekstravagancija: panjolska sre
brnim novcem plaa vlasulje koje za nju proizvode zemlje sjevera.
Ali to mi tu moemo? konstatira Ustariz 17175. panjolci u istom
trenutku kupuju vjernost nekolicine eika sjeverne Afrike za crni
brazilski duhan. A ako jc vjerovati Laffemasu, savjetniku Henrika
190
Suvino i redovito: hrane i pia
Rasko venecijanskog banketa: detalj Svadbe u Kani P. Veronesea,

1503. (Poto Giraudon)
191
IV, mnogi Francuzi, koji sc u tome mogu usporediti s divljacima,

primaju trice i udnu robu u zamjenu za svoja blaga6. *
Isto tako, Indokina i Indonezija alju zlatni prah, zaine,
dragocjeno sandalovo ili ruino drvo, robove ili riu za kineske
sitnice: cljevc, kutije od laka, novie od bakra s primjesama
olova... Ali razuvjerimo se: Kina sama ima sline ludosti prema
lastavijim gnijezdima Tonkina, Cochinchinc i Jave, ili prema
medvjeim apama i raznoj divljai koja joj pristie usoljena iz
ijama, Kambode ili Turkestana7. Napokon, da se vratimo u
Evropu: Bijedne li raskoi, tog porculana! klie 1771. Sbastien
Mercier. Maka moe samo jednim udarcem ape nanijeti vie
tete nego unitenje dvadeset jutara zemlje8. Pa ipak, od tog
datuma, cijene porculana u Kini su u opadanju, i on e uskoro
sluiti samo kao obina pretega za brodove koji se vraaju u
Evropu. Pouka koja ne iznenauje: svaka rasko stari, izlazi iz
mode. Ali ona sc raa iz svojega pepela, iz samih svojih padova.
Ona je uistinu odraz drutvene denivelacije koju nita ne op
tereuje, koju svaki pokret ponovo stvara. Vjeita borba klasa.
Klasa, ali i civilizacija. Bez kraja, one sc ogledaju, igraju jedne
pred drugima istu komediju raskoi kao bogatai pred siroma
nima. Budui da su ovaj put igre uzajamne, one stvaraju strujanja,
izazivaju ubrzane razmjene, na kraem ili duljem odmaku. Ukrat
ko, drutvo ne nalazi svoj polet u proizvodnji, pisao je Marcel
Mauss, nego je veliki pokreta rasko. Za Gastona Bachelarda,
osvojenje suvinog daje vei duhovni poticaj nego osvojenje
nunog. ovjek je bie elje, a ne bie potrebe. Ekonomist Jac
ques Kucff e ii ak dotle da kae da je proizvodnja ki elje.
Nedvojbeno, nitko nee porei te zanose, te nunosti, ak i u naim
sadanjim drutvima bez razliitih razina. Jer i najmanja drutvena
istaknutost, juer kao i danas, zasniva se na raskoi.
Ali, treba li rei, nakon Wcrncra Sombarta koji ga je juer
snano podravao9, da je rasko, zaeta na prinevskim dvorovima
Zapada (a papinski dvor u Avignonu bio im je prototip), bila
stvaralac prvog modernog kapitalizma? Nije li prije XIX. stoljea i
njegovih inovacija raznovrsna rasko bila vie nego element rasta:
znak motora-pokretaa koji se suvie esto vrti u prazno, eko
nomije koja nije sposobna efikasno iskoristiti svoje nagomilane
kapitale. Stoga emo istai da je odreena rasko bila i mogla biti
samo jedna istina ili jedna bolest Starog poretka, da je prije
industrijske revolucije bila i ostaje ponekad neopravdano, nezdra
vo, briljantno, antickonomsko iskoritavanje vika proizvoda u
192
jednom drutvu koje je neumoljivo ogranieno u svom rastu.

Bezuvjetnim braniteljima raskoi i njezinih kreativnih mogunosti,
ameriki biolog Th. Dobzhansky odgovara: to se mene tie,
nestanak drutvenih organizacija koje su se sluile mnotvom kao
dobro nagnojenom zemljom, kako bi na njoj procvali rijetki i
draesni cvjetovi njene i istanane kulture, nimalo me ne razoa
rava10.
193
STOL: RASKO
I MASOVNA POTRONJA
to sc tie stola, ve se na prvi pogled lako razluuju dvije strane:

rasko i bijeda, obilje i neimatina. Nakon to smo to utvrdili,
obratimo se raskoi. Za dananjeg promatraa koji sjedi u svom
naslonjau, to je najuoljiviji, najjasniji, najprivlaniji prizor. Dru
ga sc strana ukazuje turobnom, tako odbojnom da nas podsjea
na romantizam a la Michelet, u ovom sluaju ipak suvie prirodan.
Ipak zakanjela rasko

Iako je to pitanje prosudbe, naglasimo ipak da u Evropi nije bilo
istinske raskoi za stolom, ili, ako elimo, profinjenosti prije XV.
ili XVT. stoljea. U tom pogledu, Zapad je kasnio za ostalim civili
zacijama Starog svijeta.
Kineska kuhinja koja je danas osvojila tolike restorane Zapa
da, drevna je tradicija s gotovo neizmijenjenim pravilima u trajanju
jednog tisuljea, s obredima, znalakim receptima, velikom sen
zualnom i literarnom panjom prema rasponu okusa i njihovih
odnosa, s potovanjem prema umijeu jela koje jedino (na sasvim
drugi nain) dijele Francuzi. Jedna lijepa, nedavno objavljena
knjiga11 istie nepoznata bogat^va kineske dijete, njezinu raz
nolikost, uravnoteenost i daje ia to brojne dokaze. Ipak mislim
da oduevljeni prilog F. W. Motca u tom kolektivnom djelu valja
ublaiti onim K. C. Changa i J. SpenceVa. Da, kineska je kuhinja
zdrava, ukusna, raznolika, inventivna, ona zna udesno iskoristiti
sve to joj je na dohvat ruke i ostaje uravnoteena, a sojinc
bjelanevine nadoknauju rijetko meso, pridodajui svojim iz
vorima umijee konzerviranja na sve naine. Ali i u Francuskoj
bismo se mogli pohvaliti kulinarskim tradicijama, ukusom, domi-
ljatou da se iskoritavaju raznoliki izvori odreenog podruja:
meso, ivad i divlja, itarice, vina, sirevi, plodovi povrtnjaka i
vonjaka, a da ne govorimo o razliitim okusima maslaca, sala,
guje masti, maslina i oraha, niti o provjerenim metodama kon
zerviranja. Ali problem je drugdje: da li je ta hrana pripadala veini
ljudi? U Francuskoj, sigurno nije. Seljak esto prodaje vie od
194
Suvino i redovito: brane i pia
vika i nc jede najbolji dio svoje proizvodnje: on se hrani

prosom ili kukuruzom, a prodaje penicu; jednom tjedno jede
usoljenu svinjetinu, a na trnicu odnosi ivad, jaja, kozlie, telie,
janjad... Kao i u Kini, sveane gozbe prekidaju jednolinost i
oskudicu svakodncvicc. One sigurno odravaju umijee kuhanja.
Ali hrana seljaka, to jest veine stanovnitva, nema nita zajedniko
s kuharicama kojima se slue povlateni, niti s onim popisom
gurmanskih blaga Francuske koji 1788. stvara jedan sladokusac:
pura s gomoljikama iz Prigorda, guja pateta iz Toulousca,
crvena jarebica iz Nraca, pateta od svjee tunjevine iz Toulona,
eve iz Pzcnasa, kuhane veprove glave iz Troyesa, ljuke iz Dom-
besa, kopuni iz Cauxa, unke iz Bayonnea, kuhani jezici iz Vicr-
zona, pa ak i kiseli kupus iz Strasbourga...12.
Nema dvojbe da je tako i u Kini. Profinjenost, raznolikost, pa
ak i sitost, samo su za bogate. Iz narodnih poslovica zakljuujemo
da se meso i vino izjednauju s bogatstvom, a da ivjeti za siromaha
znai imati rie za vakanje. I Chang i Spencer slau se mislei
da John Barrow nije bio u krivu kad je 1805. tvrdio da na podruju
kulinarstva nigdje na svijetu razlika izmeu bogatog i siromanog
nije tako velika kao u Kini. U prilog tome, Spencer navodi epizodu
iz slavnog romana XVIII. stoljea, San u crvenom paviljonu-, mlad
i bogat junak sluajno posjeuje siromanu kuu jedne od svojih
sluavki. Ona, u trenutku kad nudi pladanj na koji je sloila sve to
ima najbolje u kui: kolaie, suho voe, orahe, s tugom shvaa
da tu nema niega ime bi se mogao nahraniti njezin gospodarl3.
Kad govorimo o velikoj kuhinji u jueranjem svijetu, uvijek
smo na strani raskoi. Proizlazi da se birana kuhinja, kakvu poz
naje svaka zrela civilizacija, kineska od V. stoljea, muslimanska
oko X3-XII. stoljea, pojavljuje na Zapadu tek u XV. stoljeu, u
velikim talijanskim gradovima, i postaje skupa umjetnost sa svojim
pravilima i svojim dekorom. Veoma rano, u Veneciji, Senat se buni
protiv skupih svetkovina mladih plemia i 1460. zabranjuje ban
kete za vie od pola dukata trokova po glavi. Banchetti su se,
naravno, nastavljali. A Martin Sanudo je u svojim Dnevnicima
zabiljeio jelovnike i cijene nekih prinevskih rukova u dane
karnevalskog veselja. Kao sluajno, tu se nalaze jela koja je Sig-
noria zabranila: jarebice, fazani, paunovi... Neto kasnije, Ortensio
Landi, u svojem Commentario dellepiii notabili e mostruose cose
d Italia, koji se tampa i izdaje u Veneciji od 1550. do 1559, brine
se jedino o tome da odabere i nabroji ono to u gradovima Italije
moe polaskati nepcu gurmana: kobasice i safalade iz ologne,
195
zatnpone (neka vrst punjene koljenice) iz Modene, torte iz Fer-

rare, cotognata (pekmez od dunja) iz Reggia, sir i gnoehi s
enjakom iz Piaccnze, sienski kolai od badema, firentinski caci
marzolini (martovski sircvi), luganica sottile (fina kobasica) i
tomarelle (kosano meso) iz Monzc,faggiani (fazani) i maroni iz
Chiavcnnc, venecijanske ribe i koljke, pa ak i padovanski kruh
eccelentissimo (sam po sebi rasko), da ne zaboravimo vina kojih
e slava porasti1,1.
Ali, ve u tom razdoblju, Francuska je postala zemlja par
excellence dobrog jela, u kojoj e se izmiljati i skupljati, dolazei
sa svih strana Evrope, dragocjeni recepti, u kojoj e se usavriti
ponuda, obred tih svjetovnih svetkovina sladokustva i ugladenosti.
Obilje i raznolikost francuskih izvora mogu iznenaditi ak i jednog
Vcnecijanca. Girolamo Lippomano, ambasador u Parizu, zanosi se
1557. pred sveprisutnim obiljem: Ima krmara koji vam daju jela
po svim cijenama: za jedan teston, za dva, za kudu, za etiri, za
deset, pa ak i za dvadeset po osobi, ako elite. Ali za dvadeset i pet
kuda, dobit ete samu m anu ili peenog feniksa: ukratko, sve to
je na zemlji najdragocjenije.15 Ipak, velika francuska kuhinja
potvrdit e se tek kasnije, nakon razoruanja vojnika artiljerije
usta koju obiljeavaju Rcgcntstvo i dobar ukus Regenta. Ili pak
jo kasnije, kad se napokon 1746. pojavila Menonova Graanska
kuharica, dragocjena knjiga koja je doivjela vie izdanja nego
Pascalove Provinciatesl6. Otada e se Francuska, ili radije Pariz,
hvaliti kulinarskom modom. Ukusno znamo jesti, kae jedan
Parianin 1782, tek pola stoljea17. Ali, kae jedan drugi 1827,
umijee kuhanja uznapredovalo je u posljednjih trideset godina
vie nego prije u tijeku jednog stoljea18. Pred njim je raskoan
prizor nekoliko velikih parikih restorana (nema tome dugo da
su gostioniari postali vlasnici restorana). Doista, moda
upravlja kuhinjom, kao i odjeom. Slavni umaci jednog su dana
izgubili ugled i spominju se tada samo sa samilosnim osmijesima.
Nova kuhinja, kae jedan podrugljivac, autor Dictionnaire sen-
tencieux (1768), sva je u sokovima i tekuinama. Prezir prema
nekadanjim juhama! Juha. Neko su je svi jeli, a danas se
odbacuje kao odvie graansko i drevno jelo, pod izlikom da iri
eluano tkivo. Prijezir i prema jestivim travama, povru, koje
je ukus stoljea gotovo prognao kao puku hranu!... Kupus nije
ni nezdraviji, ni loiji, i svi ga seljaci jedu itavog ivota19.
Druge male promjene dogaaju se gotovo same. I puran je
stigao iz Amerike u XVI. stoljeu. Holandski slikar, Joachim Bued-
196
kalacr (1530-1573), jedan jc od prvih koji ga je prikazao na jednoj

od svojih mrtvih priroda, danas u Rijksmuscumu u Amsterdamu.
Pure i purani, razmnoili su se u Francuskoj, kau nam, s uspostav
ljanjem unutranjeg mira u vrijeme Henrika IV! Ne znam to da
mislimo o novoj verziji jela velikog kralja, ali potkraj XVIII. sto
ljea, nema dvojbe da su purani, pie jedan Francuz 1779, na
neki nain potisnuli guske s naih stolova, gdje su neko zauzimale
poasno mjesto.20 Treba li masne guske Rabelaisova vremena
vidjeti kao prohujalo doba evropskog sladokustva?
Mogli bismo jo pratiti modu kroz povijest rijei koje su se
ponavljale, ali mijenjajui u vie navrata smisao: predjela, medu-
jcla, ragui, itd. i komentirati dobre i loe naine peenja mesa!
Ali takav put ne bi imao kraja.
Evropa mesodera
Rekli smo da u Evropi nema profinjene kuhinje prije kraja XV.
stoljea. Neka itaoca ne zaslijepe gozbe poput onih na raskonom
dvoru Valoisa u Durgundiji: fontane s vinom, igrokazi, djeca
preruena u anele koji se uzetima sputaju s neba. Razmetljiva
koliina prevladava nad kvalitetom. Rije je vie o raskoi usta.
Ncumjcrenosti u mesu kojima je sueno da dugo traju na
stolovima bogatih oito su njegovo obiljeje.
U svim oblicima, kuhano ili peeno, popraeno povrem, pa
ak i ribom, meso se posluivalo hrpimice, u piramidi, na
golemim pladnjevima, to jc u Francuskoj nazvano mets. Tako
su nagomilane peenke sainjavale samo jedno jelo, a umaci su se
posluivali zasebno. Nije se oklijevalo niti da se itav obrok strpa
u jednu posudu i to se jelo, straan bukuri, takoer nazivalo
mets.21 1361. i 1391, kada ve raspolaemo s francuskim
kuharicama, ona nose naziv pladanj-, jedan obrok od est plad-
njeva ili jela, sadravao jc est posluenja, rekli bismo mi. Sva su
obilna i za nas neoekivana. Evo jednog jela iz Menagier de Paris
(1393) od etiri koja on zatim nudi: telee patete, kosano meso,
paklara, gusta juha s mesom, bijeli riblji umak uz arboulastre,
umak s maslacem, slatkim vrhnjem, eerom i vonim sokom...22
Svako od tih jela popraeno je receptom koji dananji kuhar ne bi
trebao doslovce ponoviti. Svi takvi pokuaji nisu dobro zavrili.
Ne ini se da jc potronja mesa u XV. i XVI. stoljeu bila
rasko, namijenjena iskljuivo bogatima. U gostionicama Gornje
1 97
Njemake, Montaigne jo 1580. primjeuje pladnjeve s vie odje

ljaka koji omoguuju posluiteljima da ponude najmanje dva
mesna jela odjednom i da ih mijenjaju sve do sedam jela, koja
primjeuje jednog dana23. Mesa iz klaonice i peenjarnice ima u
izobilju: govedine, ovetine, svinjetine, ivadi, golubova, kozlia,
janjaca... Sto se tie divljai, jedan ih kuharski prirunik, vjerojatno
iz 1306. nadugo nabraja za Francusku; vepar je u XV. stoljeu tako
obian na Siciliji, da vrijedi manje od mesa iz mesnice; Rabelais
beskonano nabraja pernatu divlja: aplje, bijele aplje, divlje
labudove, bukavce, dralove, jarebice, ljetarke, ljuke, divlje
golubove, grlice, fazane, kosove, eve, plamence, liske, gnjurce...24
Prema dugom trinom popisu iz Orlansa (od 1391. do 1560),
izuzev velike divljai (jelena, veprova, divokoza), ostale divljai
ima u izobilju: zeeva, kunia, aplji, jarebica, ljuka, eva, pata
ka...25. Opis venecijanskih trnica XVI. stoljea isto je tako bogat.
Nije li to razumljivo na napola nenastanjenom Zapadu? Ne itamo
li u Gazette d e France vijest koja dolazi iz Derlina, 9. svibnja 1763:
Budui da su ivotinje ovdje tako rijetke, kralj je naredio da se u
grad doprema stotinu jelena i dvadeset veprova sedmino za
prehranu stanovnitva26?
Ne treba dakle suvie doslovno shvatiti esto literarne tua
ljke u pogledu bijednih seljaka kojima bogati otimaju vino, peni
cu, goveda, ovce i telad, ostavljajui im samo raenog kruha.
Posjedujemo dokaze o suprotnom.
U Nizozemskoj, u XV. stoljeu, meso se u tolikoj mjeri
troilo, da je kriza gladi jedva umanjila njegovu potranju, a
potronja se poveala tek u prvoj polovici XVI. stoljea (na primjer
u bolnici samostana u Lierreu)27. U Njemakoj, prema odredbi
saskih vojvoda iz 1482, neka bude dano na znanje da svaki obrtnik
mora za podnevni i veernji obrok primiti etiri jela: ako je rije
o mesnom danu: juhu, dva mesa, povre, a ako je rije o petku ili
bezmesnom danu: juhu, svjeu ili usoljenu ribu, dva povra. Ako
se post mora produiti, pet jela: juhu, dvije vrste ribe, dva priloga
od povra. Tome se ujutro i uveer pridodaje kruha. Svemu valja
pridodati i kofent, lagano pivo. To je jelovnik obrtnika, graana,
rekli bismo. Ali ako 1429, u Oberhergheimu, u Alsaceu, seljak koji
se trai za tlaku nije htio jesti s ostalima na imanju nadstojnika,
Maiera, ovaj mu je morao u njegovu kuu poslati dva komada
goveeg mesa, dva komada peena mesa, mjericu vina i kruha za
dvapfenniga26. Imamo o tome i drugih svjedoanstava. U Parizu,
1557, svinjetina je, kae jedan strani promatra, uobiajena hrana
198
Sur i i i redovito: brane i pia
Sveanost kojuje u Parizu priredio vojvoda od Albe u ast roenja

princa od Asturije, 1707. Gravira G. I. B. Scotina Starijeg prema
Desmaretzu. (Foto Roger-Viollet)
199
20. TRGOVINA KRUPNOM STOKOM U SJEVERNOJ I ISTONOJ EVROPI OKO

1600.
1. Podruje uzgoja. 2. K opneni put. 3- Morski put. Bakar je nekadanji
Buccari. Oko 1600. trgovina krupnom stokom prem a klaonicama srednje i
zapadne Evrope kopnenim i morskim putem, impresivna je (400.000 grla). Ali
n a parikim trnicama, 1707. (vidi II. str. 29) godinje se p ro d a oko 70.000
goveda. Dokaz da se toj trgovini s velike udaljenosti pridruuju lokalni i
regionalni prom et koji osiguravaju bitne koliine potronje mesa u Evropi.
(Wolfgang von Siromer, WiJdwest in Europa u; Kulturund Tecbnik, n 2,
1979, str. 42, prem a Othmaru Picklu)
siromanih, onih koji su zaista siromani. Ali svaki obrtnik, svaki

trgovac ma kako slab bio, eli za mrsnih dana jesti srnetinu,
jarebice, kao i bogati29. Jasno, bogati, kao pristrani promatrai,
predbacuju siromanima i najmanju rasko koju sebi doputaju:
Nema danas radnika, kae Thoinot Arbeau (1588), koji ne eli na
svom vjenanju imati oboe i sacquebutes (vrste duhakih in
strumenata s etiri ogranka)30.
Stolovi pretrpani mesom pretpostavljaju pravilno snabdijeva
nje iz oblinjih sela i brda (vicarski kantoni); jo vie u Njemakoj
i sjevernoj Italiji, iz istonih podruja, Poljske, Madarske, bal-
200
Mesarski stolovi u Ilolandiji u XVII. stoljeu. Del li su potroai samo
graani? Gravira (Zbirka Viollet)
kanskih zemalja, koje jo u XVI. stoljeu pjeice alju prema

zapadu poludivlju stoku. U buttstedtu, blizu Weimara, najveem
stonom sajmitu Njemake, nitko se ne udi pritjecanju stada
od 16.000 pa ak i 20.000 goveda odjednom .51 U Veneciji, stada
s istoka stiu kopnom ili morskim putcvima iz Dalmacije; od
maraju se na otoku Lido koji slui ujedno za vjebu gaanja iz
topnikog oruja i kao karantena za sumnjive brodove. Iznutrice,
a osobito tripice, svakodnevna su hrana siromaha Grada Svetog
Marka. 1498, marscillcski mesari kupovali su ovce sve do Saint-
Floura, u Auvcrgni. Iz tih dalekih pokrajina ne uvoze se samo
ivotinje, ve i mesari; u XVIII. stoljeu, u Veneciji, mesari su esto
brdani iz Grisonsa, spremni da varaju na prodajnoj cijeni zaklane
201
i'enuind Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Racak u seljakoj kui, u dragojpoloviciXVII. stoljea, sastoji sesamo

odjednog obroka bez mesa. Imajo i goreg: kaa kao ruak, takoer
uIlolandiji (1653; vidi str. 137) SlikaEgbertavanHeemskercka. (Voto
A. Dingjan)
stoke. Na Balkanu, Albanci, a zatim Epirci iseljavaju se nadaleko
sve do danas kao mesari32.
Nema dvojbe da je Evropa od 1350. do 1550, upoznala
razdoblje sretna individualnog ivota. Nakon katastrofa crne ku
ge, radna snaga postala je rijetka, i uvjeti ivota, dobri za onoga tko
je radio. Nikada realne plae nisu bile tako visoke kao tada. Godine
1388. kanonici iz Normandije se ale da ne mogu nai za obradu
zemlje ovjeka koji bi elio zaraditi vie nego est slugu na
poetku stoljea33. Paradoks na kojem valja inzistirati, jest da
esto prevladava pojednostavljena ideja da sve dublje tonemo u
202
nevolju, to sc vie udaljujcmo prema srednjem vijeku. Pojedinost

koja ne vara: prije 1520-1540. u jo slabo naseljenom Langue-
docu, seljaci i obrtnici jedu bijeli kruh3,1. Opadanje postaje oitije
to sc vie udaljujemo od jeseni srednjeg vijeka i traje sve do
same sredine XIX. stoljea, a nastavlja se u nekim podrujima
evropskog istoka, osobito na Balkanu, sve do XX. stoljea.
Od 1550. smanjuje se
obrok mesa
Na Zapadu, restrikcije sc pojavljuju od sredine XVI. stoljea. U
vapskoj, pie Heinrich Muller 1550, kod seljaka sc jelo drukije
nego danas. Tada je svakog dana bilo mesa i hrane u obilju; za
protenja i za svetkovina, stolovi su se ruili pod svojim teretom.
Danas, sve sc promijenilo. Kakvog li kobna vremena, kakve sku
poe! A hrana i najbogatijih seljaka gora je od hrane nadniara i
slugu juer35! Povjesniari su pogrijeili to nisu upamtili ta
ponavljana svjedoanstva, ve su u njima vidjeli boleivu potrebu
ljudi da hvale protekla vremena. Gdje je vrijeme, brao, pita stari
bretonski seljak (1548), kad se poprijeko gledalo ako netko za
svetkovine u selu nije pozvao ostale na veeru da jedu koko,
gusku, unku, prvo jaganjcc ili odojka?36 U vrijeme mog oca,
pisao je 1560. neki normandijski plemi, svakog je dana bilo
mesa, jela su bila obilna, i vino se iskapljivalo kao da je voda37.
Prije vjerskih ratova, biljei jedan drugi svjedok, ljudi u selima
bijahu (u Francuskoj) toliko bogati i puni svih dobara, u tako
dobro opremljenim kuama, s tako mnogo ivadi i stoke, da bijahu
kao plemii38. Stvari su sc izmijenile. Oko 1600, radnici u rud
nicima bakra u Mansfeldu, u Gornjoj Saskoj, mogu se sa svojom
plaom zadovoljiti samo kruhom, kaom i povrem. A inae po
vlateni nurnbcrki tkalci ale se 1602. to samo triput sedmino
dobivaju meso koje im se, inae u pravilu, duguje svakoga dana.
Na to im gospodari odgovaraju da 6 krajcara nije dovoljno da
svakoga dana napune mesom trbuhe druine39.
Otada, na tritima prevladavaju itarice. Kako im je cijena
pretjerana, nedostaje novca za obilna kupovanja. Potronja mesa
zadugo e se smanjivati, i to, ponovimo, sve do oko 1850. udno
nazadovanje! Ono e nedvojbeno upoznati zastoje i izuzetke: tako
se nakon tridesetgodinjeg rata stada brzo obnavljaju u zemlji koja
203
Prodaja usoljena mesa. Tacuinum sanitatis in medicina (po. XV. sto

ljea). (Otisak B. N.)
esto ostaje bez ljudi; tako od 1770. do 1780, dok cijena mesu
neprestano raste a pada cijena itu, u pokrajini Augc i Dcssin, u
Normandiji, sve se vie uzgoj itarica zamjenjuje stoarstvom, bar
do velike krize krmiva 1785: logina je posljedica, jer postoji
nezaposlenost, svoenje na prosjaki tap i skitnju znatne mase
sitnog seljatva, rtava demografskog rasta koji je donio teke
posljedice.,.40. Ali te epizode nisu dugo trajale, a izuzeci ne potvr
uju pravila. Ludost, opsjednutost oranjem i itom zadravaju
204
svoja prava. U Montpczatu, malom gradiu u DasQucrcyu, broj

mesara neprestano se smanjuje: 1550 - 18; 1556 - 10; 1641 - 6;
1660 - 2; 1763 1;... ak i ako se u tom razdoblju smanjuje
stanovnitvo, sveukupni uzmak nije od 18 prema l 41.
rojke utvrene za Pariz ukazuju od 1751. do 1854, na
godinju potronju koja varira od 51 do 65 kg mesa po stanovniku,
ali Pariz je Pariz. I Lavoisier, koji mu pripisuje veliku potronju od
72,6 kg u poetku revolucije, procjenjuje prosjenu potronju
Francuske u tom trenutku, na 48,5 funti (svaka od 488 g), ili 23,5
kg. Drojka je to koju svi komentatori smatraju optimistinom.42.
Isto tako, u XVIII. stoljeu, u Hamburgu (pred vratima Danske,
snabdjevaa mesom), godinja potronja dosee 60 kg po osobi
(od toga, samo 20 kg svjeog mesa), ali za cijelu Englesku, u
poetku XIX. stoljea, ona je nia od 20 kg po glavi godinje
(umjesto 100 na kraju srednjeg vijeka)43. Bitnom injenicom osta
je nejednakost izmeu razliitih gradova (Pariz, na primjer, jo
1851. uiva oitu povlasticu) i izmeu gradova i sela. 1829, jedan
promatra jasno kazuje: U devet desetina Francuske, siromah i
sitni teak hrane se mesom, i to usoljenim mesom, tek jednom
tjedno.44
Sa stoljeima modcrnosti, povlastice mesoderske Evrope su
se smanjile, a prava rjeenja javit e se tek sredinom XIX. stoljea,
zahvaljujui upotrebi umjetnih livada, razvoju znanstvenog stoar
stva, kao i iskoritavanju dalekih stada u Novom svijetu. Evropa e
dugo ostati sa svojom glau... U pokrajini Brie, na podruju
Meluna koje broji 18.000 naih hektara, 14.000 je obradive zemlje,
prema 814 livada, to znai: nita. Ili pak, zakupnici zadravaju
za svoje potrebe samo onoliko koliko im je nuno potrebno,
skupo prodajui krmivo u Pariz (za brojne konje u gradu). Istina
je da ito, na obraenim zemljama daje za vrijeme dobrih etvi od
12 do 17 kvintala po hektaru. Nije mogue oduprijeti se toj
konkurenciji i tom iskuenju.45
U tom nazadovanju bilo je i stupnjeva. Ono je jasnije u
mediteranskim zemljama nego u sjevernim podrujima sonih
panjaka. Poljaci, Nijemci, Madari, Englezi, manje su umjereni od
drugih. U Engleskoj e se ak, u XVIII. stoljeu, u okviru po
ljoprivredne revolucije dogoditi i revolucija mesa. Na velikoj
londonskoj trnici Leaden Hall (1778), prema rijeima jednog
panjolskog ambasadora kojemu se pripisuju ove rijei, u jed
nom mjesecu prodavalo se vie mesa nego to se troi u itavoj
panjolskoj u godinu dana. Ipak, ak i u zemlji kao to je Holan-
205
dija, u kojoj su slubeni obroci jaki46, hrana ostaje, prije pobolj

anja u XVIII. stoljeu, neuravnoteena: grah, malo usoljena mesa,
kruh (jemeni ili raeni), riba, malo slanine, divlja prema prilici...
Ali divlja je obino za seljaka ili za gospodara. Siromah iz gradova
je uope ne poznaje: za njega je repa, preni luk, suh, ako ne
pljesniv ili gnjecav raeni kruh, i malo pivo (duplo je za bogate
i pijanice). I sam holandski graanin ivi umjereno. Naravno,
hutsepot, nacionalno jelo, sadri goveeg ili ovjeg mesa, ali sitno
isjeckanog, i koje se krto koristi. Veernji obrok je samo kaa od
ostataka kruha, namoena u mlijeko'17. Meu lijenicima razvija se
rasprava o tome, da li je mesno jelo dobro ili tetno. to se mene
tie, pie razumno Louis Lcmcry (1702), uvjeren sam da, ne
ulazei u te diskusije koje mi se ine beskorisne, moemo rei da
potronja ivotinjskog mesa moe biti pogodna samo ako je um
jerena...48.
Pratei smanjenje obroka mesa, opaa se jasno poveanje
potronje dimljenog ili usoljenog mesa. Werner Sombart je, ne
bez razloga, govorio o revoluciji usoljavanja hrane za posade XV.
stoljea. Na Sredozemlju, usoljena riba, a jo vie tradicionalni
dvopek oduvijek ine bitni jelovnik ukrcanih mornara. U Cadizu
zapoinje podruje usoljene govedine, vaca salada, koju ispo
ruuje panjolska uprava od XVI. stoljea. Usoljena govedina
dolazi iz Irske, koja izvozi i usoljeni maslac. Ali uprava nije jedina
u pitanju. Kako se meso ukazuje kao rasko, usoljavanjc postaje
uobiajeno i kod siromanih (ukljuujui tu uskoro i crno roblje
u Americi). Nakon ljeta, u Engleskoj, u pomanjkanju svjee hrane,
saltbeef was the standard winter dish. U Durgundiji, u XVIII.
stoljeu, svinjetina ini najvei dio mesa koje troe seljaci. Malo
je popisa koji ne navode nekoliko komada slanine u suionici.
Svjee meso je rasko, namijenjena samo bolesnima, i, uostalom,
toliko je skupo, da se ne moe uvijek platiti49. U Italiji i Njemakoj,
putujui trgovci kobasicama, (Wursthandler) dio su urbanog pej
zaa. Govedina, ili jo vie, usoljena svinjetina, snabdijevaju ev
ropske siromahe mravim obrokom mesa, od Napulja do
Hamburga, od Francuske sve do blizine Petrograda.
Nema dvojbe da i tu ima izuzetaka. Najvei je i glavni: Englezi
ive samo od mesa, pie P. J. Grosley 1770. Koliina kruha koju
svakodnevno pojede Francuz, mogla bi biti dovoljna etvorici
Engleza50. Otok je, u tom sluaju, jedina razvijena zemlja u
Evropi. Ali ona dijeli tu prednost s mnogim, relativno zaostalim
podrujima. 1658, gospoica De Montpensier nam kae, govorei
206
o seljacima Dombcsa, da su dobro odjeveni... da nisu nikad

plaali namete, i dodaje: Oni etiri puta na dan jedu meso51,
to bi trebalo utvrditi, ali ostaje mogue, jer Dombes je u XVII.
stoljeu jo uvijek divlja, nezdrava zemlja. U zemljama koje ljudi
loe odravaju, najvie ima ivotinja, domaih ili ne. Uostalom,
vjerojatno je da bi nama, ljudima XX. stoljea, ono to je uobia
jeno u Rigi u vrijeme Petra Velikog, ili u Beogradu u vrijeme
Taverniera (sve je tamo odlino, iako za nisku cijenu: kruh, vino,
meso i goleme tuke i arani koji se love u Dunavu i Savi)52,
izgledalo bolje nego u Berlinu, Beu, pa ak i u Parizu. Mnoge
nesretne zemlje nisu ljudski siromanije od bogatih zemalja. Razi
na ivota je odnos izmeu broja ljudi i mase izvora koji su im na
raspolaganju.
Ipak povlatena Evropa

Iako umanjena, povlastica Evrope ostaje ipak povlastica. Doista,
dovoljno je da pomislimo na druge civilizacije. U Japanu, kae
jedan panjolac (1609), jedu samo meso divljai koju ubijaju u
lovu53. U Indiji, stanovnitvo, na sreu, osjea odvratnost prema
mesnim jelima. Vojnici Velikog Mogula, Aurcng Zeba, prema rije
ima jednog francuskog lijenika, pokazuju malo zahtjeva prema
uobiajenom: Samo neka imaju svoj kicheris ili mjeavinu rie i
drugog povra kojoj dodaju malo smeeg maslaca... i zadovoljni
su. Tu mjeavinu sainjavaju zajedno isjeckani, ria, bob i le
a5-1.
U Kini, meso je rijetko. Nema, ili gotovo nema klane stoke:
domaa svinjetina koja bi trebala poboljati okus, malo rie, ivad,
divlja, ponekad i psi koji se oguljeni ili propeeni prodaju u
posebnim mesnicama ili na pragovima vrata, ili pak prenoeni u
kavezima, kao odojci ili kozlii iz panjolske, kae O. de Las Cortes.
Sve te tako malobrojne ivotinje ne bi mogle zadovoljiti potrebe
mesoderskog stanovnitva. Meso se, osim kod mongolskog
stanovnitva, gdje je kuhana govedina pravilo, nikad ne nudi kao
samostalno jelo. Isjeckano na komadie u veliini zalogaja, pone
kad ak i kosano, ono se uklapa u kompoziciju tsai, bezbrojnih
malih jela koja mijeaju meso ili ribu s povrem, umacima i
zainima, i tradicionalno prate riu. Ma kako profinjena i prorau
nata ona bila, ta kuhinja iznenauje Evropljane; u njihovim je
oima siromana. ak i bogati mandarini, biljei O. de las Cortes,
207
Vem and Braudel/ Strukture svakidanjice
nabadaju, kao da ele potai apetit, nekoliko zalogaja svinjetine

ili piletine, ili nekog drugog mesa (...). I bogati i veliki h'ranc se
mesom u malim koliinama, i da ga jedu kao mi ostali Evropljani,
sve vrste mesa koje posjeduju ne bi im ni na koji nain bile
dovoljne (...), a plodnost Kine ne bi to mogla podnijeti55. Jedan
Napolitanac, Gcmclli Careri, koji prelazi Kinu od Kantona do
Pekinga i nazad, bjesni 1696. pred, prema njegovu miljenju,
nedovoljno kuhanom biljnom hranom koju nalazi u gostionicama,
i kupuje u prolazu ili na trnicama, kokoi, jaja, fazane, kunie,
unke, jarebice...56
Oko 1735, jedan evropski promatra zakljuuje: Kinezi jedu
veoma malo krupnog mesa. I dodaje: Potrebno im je dakle
manje zemlje da bi prehranili stoku. Jedan misionar iz Pekinga
tono objanjava etrdesetak godina kasnije: Suviak stanovnitva
u ije nevolje i posljedice nisu sumnjali moderni filozofi Evrope,
primorava Kineza da se lii pomoi goveda i stada, jer je zemlja
koja bi bila potrebna za njihov opstanak, potrebna ljudima. Otuda
nedostatak gnojiva za zemlju, mesa za stolove, konja za ratove,
a k tome treba vie rada i vie ljudi da bi se dobila ista koliina
zrna kao drugdje. On zakljuuje: Ako zadrimo sve proporcije,
u Francuskoj ima deset goveda prema jednom u Kini57.
Kineska knjievnost svjedoi u istom smislu. U vrijeme Tsin-
ga, jedan ponosni tast govori: Nekoga dana doao mi je, povjerava
on, zet i donio dvije funte suena jelenjeg mesa kojeg evo na
pladnju. Jedan e mesar biti pun divljenja prema visokom dos
tojanstveniku koji posjeduje vie blaga nego sam car i ija kua
broji nekoliko desetaka rodbine i sluinadi. Neoboriv dokaz: on
od njega uzima godinje od 4.000 do 5.000 funti mesa, pa ak i
kad nema svetkovina! Sveani obrok sadri lastavija gnijezda,
piletinu, patku, sipe, gorke krastavce iz Kouan Tounga... A kakvi
li e tek biti zahtjevi hirovite mlade udovice! Svaki dan, osam fena
lijekova, jedan dan patka, drugi dan riba, zatim svjee povre, juha
od bambusovih izdanaka, ili pak narane, lopoi, preni vrapii,
suhi raii, i, naravno, vino, vino stotinu cvjetova58. Sve to ne
iskljuuje, nego naprotiv, krajnju i skupu profinjenost. Ali, ako su
rasko kineske kuhinje tako slabo razumjeli Evropljani, to je stoga
to je za njih meso bilo sinonimom raskoi. Nitko nam ne pie o
gomilanju mesa osim u Pekingu, pred carskom palaom i na
nekim gradskim trgovima. Opet je rije o gomili divljai to dolazi
iz Turkestana i koju e zimska hladnoa sauvati dva ili tri mjeseca
208
i koja je tako jeftina, da se jedna srna ili vepar daje za osam

novia59.
Ista skromnost i ista umjerenost vlada u Turskoj, u kojoj
suena govedina, pasterme nije samo hrana vojnika u logorima.
U Istanbulu od XVI. do XVIII. stoljea, ako izuzmemo golemu
potronju ovjeg mesa u araju, prosjek grada iznosi jednu ovcu
ili treinu ovce po glavi godinje; ali Istanbul je Istanbul, povlateni
grad...60. U Egiptu, na prvi pogled riznici obilja, turski nain
ivota, kae jedan putnik iz 1693, trajna je kazna. Njihove obro
ke, pa ak i onih najbogatijih, sainjavaju lo kruh, enjak, luk i
kiseli sir; kad dodaju kuhane bravctinc, to je za njih velika gozba.
Oni nikad ne jedu ni piletinu, ni drugu ivad, iako su jeftini u toj
zemlji61.
Ako se povlastice Evropljana smanjuju na njihovom vlastitom
kontinentu, one se za neke od njih obnavljaju s obiljem pravog i
novog srednjeg vijeka, bilo u podrujima prem a evropskom istoku
kao u Madarskoj ili u kolonijalnoj Americi, u Meksiku,
Drazilu (u dolini Sao Francisco koju su zauzela divlja stada i u kojoj
209
Fernand, Braudel/ Strukture svakidanjice
se u prilog bijelaca i mjcanaca stvara iva civilizacija mesa), a jo

vie prema jugu, oko Montevidea ili Ducnos Airesa, u kojem
gospoda kolju jednu divlju ivotinju samo za jedan od svojih
obroka... Ti pokolji nee u Argentini nadjaati nevjerojatno obilje
slobodnih stada, ali e ve veoma rano unititi tu hranu na sjeveru
ilea: oko Coquimba, od XVI. stoljea, preivjet e samo psi koji
su ponovo podivljali.
Meso sueno na suncu (cam e do sol iz Draila) izvorom je
hrane za obalne gradove i crne robove na plantaama. Charque,
iscijeeno i osueno meso, proizvedeno u saladerosima Argen
tine (namijenjeno robovima ili, opet, Evropi siromaha), tvorevina
je s poetka XIX. stoljea. Nekom pravednom kaznom, evo kako
na galiji od Manilc do Acapulca, nakon sedam ili osam mjeseci
beskrajnog povratka, jedan osjetljiv putnik (1696), osuen na
mesne dane jede krike krava i bivola osuene na suncu... i koje
se ne mogu, kako tvrdi, provakati, ako se prethodno ne protuku
komadom drveta od kojeg se mnogo ne razlikuju, niti probavljati
bez jaeg ienja. Jo neto to izaziva gaenje: crvi koji vrve u
toj stranoj hrani62. Nunost mesne hrane oito ne podlijee
zakonima ili im podlijee tek neznatno. Tako, usprkos nekim
odbojnostima, gusari s Antila, kao i crnci u Africi, ubijaju i jedu
majmune, radije mlade, a u Rimu siromasi i siromani idovi
kupuju meso bizona, klano u specijalnim mesnicama, kojeg se
svatko drugi gnua. U Aix-en-Province, tek oko 1690. zapoinju
ubijati i jesti goveda, to veliko meso koje je dugo slovilo kao
nezdravo63, dok se u Danskoj konjsko meso prodaje na trnici,
kako izvjetava, pomalo zgaen, jedan francuski putnik64.
Suvie dobro jesti

ili nastranosti za stolom
Od XV. i XVI. stoljea, velika rasko za stolom obiljeje je svega
nekoliko povlatenih. Svojom pretjeranou odnosi se na rijetka
jela koja se obilno uivaju. Nakon njih, jede ih posluga, a ostaci,
makar i krti, prodaju se preprodavaima. Nastranosti: u Pariz se
donosi jedna kornjaa iz Londona, i to je jelo koje (1782) stoji
tisuu kuda, a njime se pretrpava sedam ili est sladokusaca. Za
usporedbu, vepar na rotilju, sasvim je obian. Da, kae nam isti
svjedok, vidio sam ga svojim oima na rotilju. Ni onaj svetog
210
Lovrc nije bio vei. Okruuju ga eravicom, namauju patetom,

flambiraju finim mastima, natapaju najfinijim vinima i posluuju
ga itava, s glavom...65 Uzvanici zatim jedva kuaju razliite dijelo
ve ivotinje... To su prinevske ale. Za kralja ili bogate kue,
dobavljai pune svoje koare onim to je najbolje na tritu,
mesom, divljai, ribom. Za sitne ribe su loi komadi, i po viim
cijenama nego za bogate; to je jo gore, ta je roba obino pok
varena. Pariki mesari uoi revolucije snabdijevaju velike kue
onim to je u govedu najbolje: Narodu prodaju slabije i dodaju
jo kosti, to se ironino naziva privagom. Loi komadi, sitni
otpaci ili ostaci koje jedu siromasi, prodaju se izvan mesnica66.
Drugi primjeri rijetkih jela: ljctarke ili svraci, vrtne strna-
dicc: na vjenanju princeze Conti (1680), pojeli su ih za 16.000
funti.67 Tih vinogradskih ptica ima u obilju na Cipru (koji ih u XVI.
stoljeu izvozi u Veneciju, konzervirane u octu), a nalaze se i u
Italiji, Provansi, Languedocu68. Ili pak zelene koljke, ili koljke
koje u listopadu pristiu iz Dieppca ili Cancalca, kao i jagode ili
ananas uzgojeni u staklenicima u parikoj regiji. Za bogate opet,
umaci koji mijeaju sve sastojke koje je mogue uope zamisliti:
papar, zaine, bademe, jantar, mukat, ruinu vodicu... I ne zabo
ravimo skupe kuhare iz Langucdoca, najbolje od svih u Parizu,
koji sc unajmljuju za isto zlato. Ako siromah eli imati udjela u
tim svetkovinama, neka se sporazumije s poslugom ili neka ode
na trnicu Versaillesa: ondje sc prodaju ostaci s kraljevskog stola,
i etvrtina tog grada njima se bez stida hrani: Neki tako ulazi
nosei ma i kupuje iver, komad lososa, fin i rijedak komad69.
Moda bi bilo mudrije i zamamnije da ode u peenjarnicu u ulici
Huchcttc u Latinskoj etvrti, ili na obalu Valle (za ivad i divlja),
te da uzme kopuna u krupnoj soli, iz vjenog lonca, ovjeenog
na irok lanac ognjita, gdje se kuha s gomilom drugih kopuna, a
jesti ga moe sasvim toplog kod kue na tri koraka odande,
zalijevajui ga burgundskim vinom...70.
Ali to su ve graanske manire!
Postaviti stol
Rasko, to je i stol, posue, srebrnina, stolnjak, ubrusi, svjedost
svijea, okvir sobe u kojoj sc jede. U Parizu je od XVI. stoljea
postojao obiaj da se iznajme lijepe kue, ili, bolje, da se, zahva
ljujui plaenoj pomoi uvara ili dobavljaa koji u kuu doprema
211
Stolpostavljat za Veeru u Kani. Slikali. Boscha. MuseumBoymans-

-Van Beuningen, Rotterdam.
212
hranu, u njih ue, pa sc tu primaju prijatelji. Ponekad se priv

remeni gost ukorijenio sve dok ga pravi vlasnik nije otjerao. Mgr.
Salviati, papin poslanik, bio je u moje vrijeme, kae jedan am
basador 1557. prisiljen da preseli triput u dva mjeseca71.
Kao to ima velianstvenih kua, tako ima i velianstvenih
gostionica. U Chalonsu (na Marni), boravili smo u Kruni, biljei
Montaigne (1580), koja je lijepo svratite gdje posluuju iz srebr
nog posuda72.
Ali postavimo problem: kako prostrijeti stol za druinu od
trideset osoba visoka poloaja koja sc eli velianstveno ugostiti?
Odgovor nam daje kuharica neoekivana naslova: Seoski uici,
Nicolasa de Bonncfonsa, objavljena 1654. Odgovor: razvrstati
etrnaest pribora s jedne, i etrnaest pribora s druge strane, a kako
je stol pravokutan, za jednu osobu na gornji, a za jednu ili dvije
na donji kraj. Uzvanici e biti na razmaku od jedne do dvije
stolice. Stolnjak mora na svim stranama dopirati do poda. Neka
bude vie stalaka za viljuke i za odlaganje tanjura, kako bi sc
mogle postaviti zdjele koje idu iz ruke u ruku. Obrok e imati
osam jela, od kojih e posljednje biti uzorno nainjeno od suhog
ili tekueg ueerenog voa, ocaklina na tanjuriima, mousnih
kuglica, draeja iz Verduna, eera s mirisom mousa i jantara...
Natkonobar e, s maem o pasu, davati naredbe da sc promijene
tanjuri bar kod svakog posluenja, a ubrusi kad svakog drugog.
Ali taj briljivi opis, koji odreuje ak i nain na koji e se izmje
njivati jela na stolu kod svakog posluenja, proputa da kae kako
sc za svakog uzvanika postavlja pribor. U tom razdoblju on pod
razumijeva svakako tanjur, licu i no, ne ba sigurno zasebnu
viljuku, a sasvim sigurno, nikakvu au, nikakvu bocu nisu stav
ljali pred njega. Pravila pristojnosti ostaju neizvjesna, budui da
autor preporuuje, kao otmjenost, duboki tanjur za juhu, kako bi
se gosti mogli posluiti odjednom, a da je ne uzimaju iz zdjele
licu po licu, zbog gaenja koje bi mogli pobuditi jedan prema
drugome.
Stol postavljen na na nain, nain ponaanja, pojedinosti,
uspostavljali su se jedni za drugim, na razliite naine, ve prema
podrujima. lica i no dosta su stari obiaji. Ipak, upotreba lice
postala je openitom tek oko XVI. stoljea, kao i obiaj da se
postavljaju noevi: prije toga, uzvanici su donosili svoje. Takoer
je svatko pred sobom imao vlastitu au. Nekadanja uljudnost
zahtijevala je da se isprazni vlastita, prije nego to se pie doda
susjedu koji bi uinio isto tako. Ili pak, prema zahtjevu, sluga je
213
donosio iz ostave ili s oblinjeg stola pie koje je bilo zatraeno,

vino ili vodu. U junoj Njemakoj, kojom prolazi 1580, Montaigne
objanjava da svatko ima svoju kupicu ili srebrnu alicu, a onaj
koji posluuje, vodi rauna da je napuni im se isprazni, ne
pomiui je s mjesta i ulijevajui vino izdaleka iz kositrene ili
drvene posude duga kljuna73. Elegantno rjeenje koje uteduje
trud osoblju, ali u toj igri svaki gost mora imati pred sobom
vlastitu kupicu. U toj istoj Njemakoj, u doba Montaignea, svaki
uzvanik ima vlastiti kositreni ili drveni tanjur, ponekad drvenu
zdjelicu odozgo, kositreni tanjur odozdo. Drvene zdjelice, imamo
o tome dokaza, odrat e se u nekim njemakim selima, a i drugdje
nedvojbeno, sve do XDC. stoljea.
Ali prije tih manje ili vie zakanjelih i istananih usavrenja,
uzvanici su se dugo morali zadovoljavati drvenom daicom na
koju su stavljali meso.74Velika zdjela bila je dovoljna za sve: svatko
je iz nje prstima uzimao komadie po svojem izboru. Montaigne
biljei u povodu Souisses: Slue se s toliko drvenih lica opto
enih srebrom, koliko ima i ljudi (to znai: svakom uzvaniku
njegova lica) i nikad vicarac nije bez noa kojim sve hvata. On
nikad ne stavlja ruku u zdjelu75. Muzeji uvaju drvene lice s
metalnom drkom. Ali to su veoma stari instrumenti.
Nije isti sluaj s viljukom. Nema dvojbe, veoma velika vi
ljuka s dva zuba, sluila je za sluenje mesa uzvanicima, da se ono
okree u penici ili kuhinji, i ona je starija od pojedinane viljuke,
usprkos ponekom izuzetku.
Ova potjee iz XVI. stoljea i iri se veoma sporo polazei iz
Venecije i, openito, iz Italije. Jedan njemaki propovjednik osu
uje tu avolsku rasko: da li bi nam og dao prste, da je elio da
se sluimo tim sredstvom? Montaigne ga ne poznaje, jer sam sebe
kori da jede brzo, tako brzo da mi se prsti umaraju od urbe.
On uostalom pridodaje da se malo slui licom i viljukom76. A
1609, gospodar Villamonta, opisujui pojedinosti kuhinje i preh
rambenih obiaja Turaka, dodaje: oni se nikako ne slue vi
ljukama kao to to ine Lombardije! i Venecijanci on ne kae
Francuzi, i to s razlogom. U istom razdoblju, engleski putnik
Thomas Coryate otkriva je u Italiji, smije joj se, a zatim je prihvaa,
na veliku porugu svojih prijatelja koji e je okrstiti kao furciferust
stalak za vile77. Da li je noenje visokih ovratnika primoralo bogate
goste da se slue viljukom? Moemo u to sumnjati. U Engleskoj,
na primjer, nema viljuke u popisima prije 1750. Ana Austrijska
za cijelog je svog ivota zadrala obiaj da uranja prste u zdjelu s
214
mesom78. Beki dvor inio je to isto sve do 1651. Ali, tko se na

dvoru Luja XIV. sluio viljukom? Vojvoda od Montausiera, kojeg
Saint-Simon smatra strahovito istim. Ali ne kralj, iju vjetinu
jedenja pileeg ragua prstima, hvali ak i Saint-Simon! Kad su
burgundski vojvoda i njegova braa bili pozvani na veeru kod
kralja i kad su dohvatili viljuku, kako su ih nauili, kralj im je
zabranio da se njome slue. Tu je anegdotu sa zadovoljstvom
ispriala Palatinska Princeza koja sama izjavljuje da se uvijek pri
jelu sluila samo noem i svojim prstima...79. Otuda u XVII.
stoljeu obilje ubrusa koji su se nudili gostima, ali se njihova
upotreba ipak ne iri kod pojedinaca prije Montaigneova vremena,
0 emu nam i on sam govori.80 Otuda obiaj pranja ruku vrem
1posudom, koji se ponavljao nekoliko puta za vrijema obroka.
Lijepo ponaanje
sporo se uspostavlja
Te preobrazbe koje predstavljaju novo lijepo ponaanje, pomalo
su se nametale. Sama rasko dvorane u kojoj se jelo postaje
obiajem u Francuskoj tek u XVI. stoljeu, i to samo kod bogatih.
Prije je vlastelin jeo u svojoj prostranoj kuhinji.
Cijeli obred jela ukljuuje sluge, umnoava njihov broj u
kuhinji, oko uzvanika, a ne samo u Versaillesu, gdje se udruuju
Velika i Mala zajednica pri obroku koji se nazivalo kraljevskim
mesom. Sva ta nova rasko ne zahvaa Francusku ili Englesku
prije XVIII. stoljea. Kad bi se ljudi, umrli prije ezdeset godina,
vratili, pie Duclos oko 1765, oni ne bi u pogledu stola prepoz
nali Pariz, kao ni odjeu i obiaje81. To se odnosi nedvojbeno na
Evropu, zahvaenu sveprisutnom raskoi, a i na njezine kolonije
u kojima je uvijek nastojala obnoviti svoje obiaje. Odjednom e
putnici sa zapada loe i s visine suditi o obiajima i navikama
irokog svijeta. Gcmelli Careri se udi pokretima svoga domaina,
jednog Perzijanca, gotovo vlastelina, koji ga prima za stolom
(1694), sluei se, umjesto licom, desnom rukom kojom je
prinosio riu u tanjur (gostiju)82. Ili pak itajmo ono to kae P.
Labat (1728) o Arapima iz Senegala: Ne zna se kod njih to to znai
jesti za stolom...83. Na milost pred tim zahtjevnim sucima nailaze
samo rafinirani Kinezi, koji sjede uz stol, sa svojim lakiranim
posudicama i koji (u torbici) o pojasu svoje odjee nose no i
215
Pribor s drkom od bjelokosti, XVII. stoljee. (Bayerisches Nationalmu-

seum, Miinchen)
tapie kojima se slue za vrijeme jela. U Istanbulu, oko 1760,

barun Tott s hum orom opisuje primanje u seoskoj kui gospoe
prve dragomanke, m eu bogatim Grcima u slubi Velikog Tur
ina koji su prihvatili lokalne obiaje, ali nastoje da se od njih i
razlikuju. Okrugli stol, oko njega stolice, lice i viljuke, nita nije
nedostajalo, osim navike da se njima slue. Htijui ipak pokazati
da poznaju nae obiaje, a Grci su ih prihvaali, kao to ih mi
prihvaamo od Engleza, vidio sam jednu enu koja je, za vrijeme
nae veere, prstima uzimala masline i zatim ih nabadala na
viljuku, da bi ih jela d lafrangaise/^.
Ipak, jo 1624, jedan je ukaz za alzaku landgrofoviju odre
ivao pravila prem a kojima su se mlai oficiri morali ravnati k a d
b i b ili p o z v a n i za s to l n a d v o jv o d e : is ta o d je a , n e s ti i n a p o la
p ija n , n e p iti n a k o n s v a k o g z a lo g a ja , b ris a ti b r k i u s ta p r ije s v a k o g
g u tlja ja , n e o b liz iv a ti p r s te , n e p lju v a ti u ta n ju r , n iti b ris a ti n o s u
s t o l n j a k , n e is k a p ljiv a ti s u v i e iv o tin js k i...
O v e u p u t e o s ta v it e ita o c a z a m i l j e n i m n a d o b i a jim a R ic h e -
l i e u o v c E v r o p e . 85
Za Kristovim stolom
N a to m p u to v a n ju p re m a p r o lo s ti, n i ta n ije p o u n ije o d s lik a
k o je s u p r e th o d ile tim z a k a n je lim p ro fin je n o s tim a . N e b ro je n e su
s lik e tih d re v n ih o b ro k a . A n ad asv e p o s lje d n ja K ris to v a v e e ra ,
216
Posljednja veera. Detalj s Numbers kog antependija (tapiserija), XV.

stoljee. Baycriscbcs Natioiuilmiiscimi, Miinchen.
prikazana u tisuu primjeraka otkako postoje slikari na Zapadu.

To je veera kod Simona, ili veera u Kani, ili u Emausu... Ako se
na trenutak oslobodimo patetinih osoba kako bismo vidjeli samo
stol, vezene stolnjake, stolice (klupice, stolce, klupe), a nadasve
tanjure, zdjele, noeve, primijetit emo da prije 1600. nigdje nema
ni viljuke, gotovo ni lice. Umjesto tanjura, okrugle ili ovalne
daske za rezanje kruha, kositrcne ovalne ploe, tek jedva iz-
dubenc, kojih su plave mrlje pravilo na slikama june Njemake.
Pladanj za rezanje mesa ili no za rezanje kruha esto su postav
ljeni na drvenu ili metalnu posudu; korisnost je u tome da se
popije sok odsjeena komada. Napokon, taj kruh iz zdjele,
2/7
dijelio se siromanima. Uvijek je u upotrebi bar jedan nQ, pone

kad velikih dimenzija, kad je sam i kad mora sluiti svim gostima,
a esto i mali, pojedinani noevi. Razumljivo, vino, kruh, ja
njetina, prisutni su na tajnom sastanku. Jasno, ne radi se o obilnom
i raskonom obroku, jer pria nadilazi zemaljsku hranu i ne vezuje
se uz nju. Ipak, Krist i njegovi apostoli jedu kao graani Ulma ili
Augsburga, budui daje prizor isti kad je rije o tome da se predoi
svadba u Kani, Herodova sveanost, ili ruak nekog baselskog
majstora okruenog porodicom i budnom poslugom, ili pak onog
nurnbcrkog lijenika za vrijeme posveenja kue sa svojim prija
teljima, god. 1593. Koliko je nama poznato, jedna od prvih viljuki
prikazana je na Posljednjoj veeri koju je naslikao Jacopo Dassano
1599.
Svakodnevna hrana: sol
Ali, okrenimo stranicu raskoi, kako bismo doli do svakodnevice.

Sol e nam biti dobra opomena, jer to sveope dobro proizlazi iz
sveope, obavezne trgovine; ona je dobro, neophodno ljudima,
ivotinjama, za useljavanje mesa i ribe, a toliko vanije koliko se
vlade u nju upleu. Ona je velik izvor bogaenja drava i trgovaca,
u Evropi, kao i u Kini. Na to emo se jo vratiti. Neophodna, ona
rui sve zapreke, koristi se svim pogodnostima. Kao glomazna
masa, slui se rijenim putcvima (Rhonom, uzvodno) i brodskom
slubom Atlantika. Nema rudnika soli koji ne bi bio iskoritavan.
Tako su slane movare Atlantika i Sredozemlja ograniene na
sunane zemlje, sve katolike, dok je protestantskim ribarima sa
sjevera bila potrebna sol iz Brouagea, Sctubala ili San Lucar de
Barrameda. Razmjena se ostvaruje uvijek, usprkos ratovima i u
korist najirih trgovakih udruenja. Isto tako, ploe saharske soli
karavanama osvajaju Afriku, usprkos pustinji, i razmjenjuju se za
zlatnu prainu, slonovau ili crne robove. Nita nam ne govori
bolje o nesalomivim zahtjevima takve trgovine.
Isto e nam rei, ekonomskim izrazima i razdaljinama koje
mora prijei, mali vicarski kanton Valais. U zemljama koje obrub-
ljuju dolinu gornje Rhone, postoji savrena ravnotea izmeu
izvora i stanovnitva, osim za eljezo i sol. Za ovu posljednju
osobito, a stanovnici je trae za stoku, sir i salamurenje. Alpskim
kantonima sol stie izdaleka: iz Peccaisa (Languedoc), sa 870 km
218
udaljenosti, preko Lyona; iz Barlctte, 1.300 km, preko Venecije; iz

Trapanija, s 2.300 km, takoer preko Venecije8*.
Kao bitna i nezamjenjiva, sol je sveta hrana (u starohebrej-
skom, kao i u dananjem madagaskarskom jeziku, posoljena hra-
na, simbol je svete hrane). U Evropi izjelica bljutavih branjavih
kaa, potronja joj je velika (20 grama dnevno po osobi, dvostruko
vie nego danas). Jedan lijcnik-povjcsniar misli ak da se pobu
ne seljaka na zapadu Francuske u XVI. stoljeu protiv poreza na
sol mogu objasniti gladu za soli koju porez sputava87. Uostalom,
poneki nas detalj upuuje na brojne upotrebe soli na koje ne
bismo mogli odmah pomiljati: na primjer, u proizvodnji provan-
salske butarge, ili za konzerviranje koje se iri u XVIII. stoljeu:
paroga, svjeeg graka, gljiva, smraka, artioka...
Svakodnevna hrana:
mlijeni proizvodi, masnoe, jaja
Nema raskoi niti na podruju sireva, jaja, mlijeka, maslaca. U

Pariz sircvi pristiu iz pokrajine Bric, iz Normandije, iz Auvergne,
Tourraine, Pikardije, i kupuju se kod piljara, tih sitnih prodavaa,
u vezi sa samostanima i oblinjim selima: sir iz Montrcuila i
Vincennesa prodaje se svjee ukiseljen i ocijeen u koaricama
od vrbe ili trstike88. Na Sredozemlju, sirevi sa Sardinije, cacio
cavallo89 ili salso, stiu svuda: u Napulj, Rim, Livorno, Marseille
ili Barcelonu; izvoze se za Cagliari itavim brodovima i prodaju se
po vioj cijeni nego holanski sircvi koji u XVIII. stoljeu osvajaju
trita Evrope i cijelog svijeta. Od 1752, tisue holandskih sireva
krijumarskim su putevima osvojili panjolsku Ameriku. U Vene
ciji se prodaju dalmatinski sirevi i golemi kolutovi sira iz Kandije.
U Marscilleu se 1543, izmeu ostalih, jedu i sirevi iz Auvergne90.
Ima ih u takvom obilju da u toj pokrajini ine temelj prehrane u
XVI. stoljeu. U prethodnom stoljeu, sir iz Grande-Chartreuse,
u pokrajini Dauphin, smatrao se odlinim i upotrebljavao se za
fondue i peenje na prenom kruhu. Pravi vicarski grojer
nailazi u Francuskoj na veliku potronju jo prije XVIII. stoljea.
Oko 1750. Francuska ga uvozi u koliini od 30.000 kvintala godi
nje. On se patvori (...) u Franche-Comt, u Lorraini, u pokrajini
Savoji i Dauphin, i iako te imitacije nemaju ugled i cijenu, veoma
219
su rasprostranjene. Ali pokuaji patvorcnja parmezana, na primjer

u Normandiji, bili su porazni91.
Sir, jeftina bjelanevina, jedno je od velikih narodnih jela u
Evropi, i prava je nesrea za svakog Evropljanina kad je primoran
ivjeti daleko od mogunosti da se njime snabdije. Francuski
seljaci stjeu prava bogatstva oko 1689. nosei sir vojnicima koji
se bore u Italiji i Njemakoj. Ipak, naroito u Francuskoj, sir je tek
polako dosezao svoj kulinarski ugled, svoju plemenitost. Kuli
narski prirunici ustupaju mu malo mjesta, ne pridajui mu niti
kvalitete, niti posebna obiljeja. Kozji sir smatra se loijim od
ovjeg i kravljeg. Jo 1702. samo se tri velika sira, prema lijeniku
Lcmcryu, roquefort, parmezan i oni koji dolaze iz Sassenagca, u
pokrajini Dauphin, (...) posluuju na najfinijim stolovima92.
Roquefort dosee tada prou od vie od 6.000 kvintala svake
godine. Sasscnage je mjeavina provrelog kravljeg, ovjeg i kozjeg
mlijeka. Parmezan (kao i firentinski marsolin koji je izaao iz
mode) bio je tekovina ratova s Italijom, nakon povratka Karla VIII.
Ipak, ma to o tome rekao Lcmcry, kad 1718. kardinal Dubois u
ambasadi u Londonu pie svom neaku, to trai da mu poalje iz
Pariza? Tri tuceta sircva Pont1Eveque, isto toliko marolskog sira
i briea, a k tome i jednu periku93. Sir ve ima svoje vjernike i svoje
ljubitelje.
Ukaimo na veliko mjesto koje u svim islamskim zemljama,
sve do Indije, zauzima ta skromna, ali dijetetski bogata hrana:
mlijeko, maslac, sir. Da, pie jedan putnik 1694, Perzijanci nita
ne troe, oni se zadovoljavaju s malo sira i kisela mlijeka u koje
umau komadi suha, crna, neukusna kruha; ujutro mu dodaju
rie (pilav) koja se nekad kuha na samoj vodi94. Opet pilav, esto
ragu s riom, svjedoe o stolu imunijih ljudi. To je sluaj u
Turskoj, gdje su mlijeni proizvodi gotovo jedina hrana siro
manih: kiselo mlijeko (jogurt) uz krastavce ili dinju, luk, poriluk,
kaa od suhog voa, ve prema godinjem doba. Osim jogurta, ne
treba zaboraviti kajmak, a zatim sirevc konzervirane u mjeinama
(tulum), u obliku kotaa (tekelrek), ili kugli, kao to je poznati
kakavalj vlakih brana, koji se izvozio u Istanbul, pa ak i u
Italiju, pa ovji sir izloen uzastopnim vrenjima, kao cacio cavallo
Sardinije i Italije.
Ali ne zaboravimo, na istoku, postojan izuzetak Kine: ona ne
poznaje mlijeko, sir, maslac; krave, koze i ovce, uzgajaju se tu samo
zbog mesa. Pa to je onda maslac koji je mislio da jede M. de
Guignes95? On slui u Kini samo za rijetke slatkie. Japan tu dijeli
220
kinesku odbojnost: ak i u selima u kojima volovi i krave slue za

obraivanje zemlje, japanski seljak jo ni danas ne jede mlijene
proizvode, koji mu se ine neistima; on iz soje izvlai male
koliine ulja koje su mu potrebne.
Mlijeko se, naprotiv, u gradovima Zapada troi u tako velikim
koliinama, da namee problem snabdijevanja. U Londonu, po
tronja se poveava svake zime, dok sve bogate porodice borave
u prijestolnici. Ljeti, ona se smanjuje zbog obrnutog razloga, ali i
ljeti i zimi omoguuje goleme prijevare. Preprodavai, pa ak i
proizvoai, obilno razvodnjuju mlijeko... Jedan vlasnik iz Sur-
reya ima (1801), kau, pumpu (u svojoj mljekari) koja je poznata
pod imenom crna krava, jer je obojena tom bojom i uvjeravaju da
daje vie mlijeka nego sve krave zajedno96. Drai nam je, jedno
stoljee ranije, u Valladolidu, svakodnevni prizor ulica prepunih
magaraca, njih oko 400, koji donose mlijeko iz oblinjih sela i
opskrbljuju grad sirom, maslacem i vrhnjem kojega nam kvalitetu
i jeftinou hvali jedan portugalski putnik. Grad obilja je ta prijes
tolnica koju e Filip III uskoro napustiti radi Madrida u kojem
takoer ima svega u obilju: na trnici ivadi svakog se dana proda
vie od 7.000 komada, ovetina je najbolja na svijetu, kruh odlian,
vino savreno, a opskrba mlijenim proizvodima rasko za pa
njolsku, jer su ondje osobito rijetki97.
Maslac, osim golemih podruja uegla maslaca, od sjeverne
Afrike do egipatske Aleksandrijc i jo dalje, ostaje ogranien na
sjevernu Lvropu. Ostatak nevelikog kontinenta podruje je masti,
slanine, maslinova ulja. Francuska u sebi saima tu razdijeljenu
geografiju kuhinjskih osnova. Zemljama oko Loire protjee prava
rijeka maslaca. U Parizu i izvan njega, njegova upotreba postaje
pravilom: Nema gotovo umaka u Francuskoj u koji ne bi dolazio
i maslac, kae Louis Lcmery 1702. Holandani i narodi sjevera
slue se ee njime nego mi i smatraju da on pridonosi svjeini
njihova tena98. Uistinu, upotreba maslaca, ak i u Holandiji,
proirit e se tek u XVIII. stoljeu. Ona obiljeava kuhinju bogatih.
Ljudi Sredozemlja, prisiljeni da ive ili da prolaze kroz te strane
zemlje, oajavaju, smatrajui da maslac poveava broj gubavaca.
Tako se bogati kardinal Aragona koji 1516. putuje Nizozemskom
pobrinuo da povede svog kuhara i da ponese dovoljnu koliinu
maslinova ulja99. Pariz XVIII. stoljea raspolae u svom blagostanju
velikom zalihom svjeeg, usoljenog maslaca (iz Irske i Bretagne),
ili rastopljena na lorrainski nain. Velik dio svjeeg maslaca stie
mu iz Gournaya, gradia u blizini Dieppea, gdje trgovci uzimaju
221
I'em and Braudel/ Strukture svakidanjice
Velazquez: Starica s jajima, 1618, prije odlaska u Sevilla, umjetnikov

rodni grad. (National Galleries of Scotland, The Cooper Bridgeman
Library, Ziolo)
sirov maslac, koji zatim ponovo mijeaju kako bi uklonili sirutku
koja bi se jo mogla u njemu nai. Zatim ga oblikuju u velike
grude od etrdeset do ezdeset funti, i alju ih u Pariz100. Duduci
da snobizam nigdje ne naputa svoja pravila, postoje, prema
Dictionnaire sentencieux (1768), samo dvije vrste koje se vrli
svijet usuuje spomenuti: maslac iz Vanvresa (Vanvcsa) i maslac
iz Frevalaisa101, u okolici Pariza.
Jaja nailaze na estu upotrebu. Ne kuhati ih suvie, jesti ih
svjea, ponavljaju lijenici stare preporuke salernske kole: Si
sumas ovum, mollesit atquenovum. ire se recepti kako jajima
ouvati svjeinu. U svakom sluaju, njihova trina cijena ima
veliku vrijednost. Kao popularna roba, ona tono prati kolebanja
konjukture. Nekoliko prodanih jaja u Firenci, i jedan statistiar102
ve utvruje prom jene u trokovima ivota u XVI. stoljeu. Prema
njemu, njihova je cijena doista pouzdan test o razini ivota ili o
222
vrijednosti novca u nekom gradu ili zemlji. U Egiptu XVII. stoljea

u jednom se trenutku moglo birati izmeu trideset jaja, dva
goluba ili kokoi za jedan sou. Na cesti od Magncsie do rousse
(1694), namirnice nisu skupe: za jednu paru (sou) moe se dobiti
sedam jaja; za deset koko, dobru zimsku dinju za dva, i toliko
kruha koliko se moe pojesti u jednom danu, za istu cijenu. U
veljai 1697, biljei jedan siti putnik, u blizini Acapulca, u Novoj
panjolskoj, domain mi je naplatio 32 soua za koko i za jaja
jedan sou po komadu.103Jaja tako ine dio uobiajene prehrane
Evropljana. Otuda i uenje Montaignea u njemakim gostioni
cama: tu se nikada ne serviraju jaja, pie on, osim tvrdo kuhanih
i na etvrtine razrezanih u salatama104. Ili pak Montcsquieua, koji
se, naputajui Napulj i stiui u Rim (1729), udi to u tom
drevnom Laciju putnik ne moe nai ni kokoi, ni goluba, a esto
ni jaje105.
Ali u Evropi, to su samo izuzeci, a ne pravilo, kao na vegetari
janskom Dalekom istoku, u kojem Kina, Japan, Indija gotovo
uope ne raspolau tim bogatim i obinim prehrambenim dodat
kom. Jaje je ondje toliko rijetko, da nije sastavni dio narodne
prehrane. Slavna kineska paja jaja, koja se uvaju tridesetak dana
u salamuri, poslastica su bogataa.
Svakodnevna hrana:
plodovi mora
Golemo prehrambeno znaenje mora, moglo je biti jo vee.
Prostrana podruja doista ne poznaju ili gotovo ne poznaju tu
hranu, ipak tako na dohvat ruke.
Priblino jc takav sluaj u Novom svijetu, usprkos ribarenju
na Antilima i ribljim jatima koja ponekad za mirna vremena upravo
udesno love brodovi na putu za Vera Cruz, ili pak usprkos
basnoslovnom bogatstvu jata na obalama New Foundlanda koja
slue iskljuivo kao hrana Evropi (iako buradi bakalara u XVIII.
stoljeu stiu do engleskih kolonija i amerikih plantaa na jugu),
ili usprkos lososima koji stiu hladnim rijekama Kanade i Aljaske,
ili usprkos izvorima s malog bahijskog Sredozemlja, gdje porast
hladnih voda to dolaze s juga objanjava aktivan lov na kitove i na
prisustvo baskijskih harpunara jo od XVII. stoljea... UAziji, samo
se Japan i juna Kina na uu Yangtze Kianga i na otoku Hainanu
223
bavi ribolovom. Uostalom, radi sc, ini se, samo o nekojliko barki,
kao u Maleziji, ili oko Ceylona. Ili o kuriozitetima, kao to su lovci
na bisere u Perzijskom zaljevu, nedaleko Bandar Abasa (1694),
koji vie vole svoje sardine (suene na suncu i koje su njihov kruh
svagdanji) od bisera to ih kupuju trgovci, kao neto to je pouz
danije i to sc lake lovi106.
U Kini, gdje je ribolov i uzgoj slatkovodne ribe veoma unosar
(jesetrc se love u jezerima Yangcoi Kianga i u Pci Hou), riba sc
esto konzervira u obliku umaka koji sc dobiva prirodnim vre
njem, kao u Tonkinu, ali je potronja jo i danas beznaajna (0,6
kg po osobi godinje). More ne uspijeva prodrijeti u tu kontinen
talnu masu. Jedino je Japan veoma riboderski. Njegovo sc prven
stvo odralo jo i danas (40 kg godinje po osobi, i nakon
peruanske, posjeduje prvu ribarsku flotu na svijetu), i sasvim se
podudara s mesoderskom Evropom. Obilje mu dolazi iz bogat
stava Unutranjeg mora, a zatim i stoga to su mu na dohvat ruke
ribarska podruja Ycsoa i Sahalina, na mjestu spajanja golemih
masa hladnih voda Oya Shivo i toplih voda Kouro Shivo, kao to
sc na sjevernom Atlantiku, kod Ncwfoundlanda, spajaju Golfska i
Labradorska struja. Spajanje planktona toplih i hladnih voda pogo
duje razmnoavanju riba.
Iako nije toliko dobro obdarena, Evropa ipak ima raznolike
izvore. Riba je utoliko vanija to vjerske zabrane odreuju vie
dana posta (166 dana godinje, od ega je korizma neobine
stroga, sve do vladavine Luja XIV). Za tih etrdeset dana ne smije
sc prodavati meso, jaja ili ivad, osim bolesnicima s dvostrukom
potvrdom lijenika i sveenika. Da bi sc olakate kontrola, jedino
korizmeni mesar ima dozvolu da prodaje zabranjenu hranu u
podnoju bolnice107. Otuda golema potreba za svjeom, dim
ljenom ili usoljenom ribom. Ipak, nema uvijek ribe u obilju u
blizini evropskih obala. Sredozemlje ima ograniene izvore, osim
nekoliko izuzetaka: tune na Bosporu, kavijara ruskih rijeka, to je
odabrana hrana za kranske postove sve do Abesinije, sasuenih
liganja i hobotnica, to oduvijek pristiu s grkog arhipelaga,
sardina i srdela Provanse... Tuna se vreba i s tunera sjeverne Afrike,
Sicilije, Provanse, Andaluzijc i portugalskog Algarvea. Lagos je, u
smjeru Sredozemlja ili sjevera, velik izvoznik usoljene tune itavim
brodovima.
Za usporedbu, valja spomenuti preobilne izvore sjevernih
mora: La Manche, Sjeverno more, Baltik, a jo vie Ocean. On je
na evropskim obalama u srednjem vijeku upoznao veoma aktivne
224
Lov na kitove. Ta
njur iz Delfta, XVIII.
stoljee. Musee Car-
jiavalct. (Otisak
Marine Nationale)
ribolove (lososa, lokardi, bakalara). Baltik i Sjeverno m ore poz

naju jo od XI. stoljea velike ulove haringi. One su donijele
bogatstvo Hanzi, a zatim Holandiji i Zelandu. Oko 1350, jedan je
Holananin, William Bcukclszoon, navodno pronaao brz nain
ienja haringi i njihova usoljavanja na samom brodu gdje se
odmah slau u bave108. Ali izmeu XIV. i XV. stoljea haringa je
napustila Baltik109. Otada e holandski i zelandski brodovi dolaziti
u ribolov na pjeane obale Dogger Banka, du engleskih i kot
skih obala, sve do Orkadskog otoja. Drugi brodovi takoer do
spijevaju na ta povlatena mjesta, i za vrijeme borbi izmeu
porodica Valois i Habsburg, u XVI. stoljeu, manje ili vie poto
vana primirja izmeu lovaca na haringe omoguila su Evropi da
ne bude liena te Bogom dane hrane.
Haringa se izvozi prem a zapadu i prema jugu Evrope m or
skim putem, du rijeka, kolima ili marvom. Sve do Venecije pris
tiu nadutc, slane ili bijele haringe: bijele, to znai usoljene,
slane, znai dimljene, a nadute, malo dimljene i malo soljene...
esto se prema velikim gradovima, kao prema Parizu, kreu kola
za ribu, s jadnicima koji tjeraju pred sobom kljuse natovareno
ribom i kamenicama. Svjea noanja haringa! ujemo u Pari
kim kricima muziara Janequina. U Londonu je to mala rasko
kad mladi i tedljivi Samuel Pepys moe sebi priutiti da sa svojom
enom i prijateljima pojede burence kamenica.
225
Ali nemojmo povjerovati da je morska riba dovoljna da utai

glad Evrope. to je vea udaljenost od morskih obala, prema
sredinjim ili istonim dijelovima, pribjegavanje slatkovodnoj ribi
sve e se vie nametati. Nema rijeke koja ne bi imala svoje ribare,
pa ak i Seina u Parizu. Daleka Volga je golem rezervat. Loire je
slavna po svojim lososima i aranima. Rajna po svojim grgeima.
U Valladolidu, jedan portugalski putnik nalazi snabdijevanje mor
skom ribom nedovoljnim i ne ba uvijek najbolje kvalitete, ob
zirom na duinu transporta. itave godine ima listova, konzervi
sardina i kamenica, a ponekad i oslia. Odline orade dolaze za
vrijeme korizme iz Santandera. Ali na je putnik, zbunjen nad
nevjerojatnom koliinom divnih pastrva koje se svakodnevno pro
daju na trnicama, a dolaze iz Burgosa i Medine de Rioseco, kojima
bi se mogla prehraniti polovica grada, koji je tada panjolska
prijestolnica.110. U ekoj, ve smo ukazali na umjetna jezera i na
uzgoj ribe u bogatim podrujima juga. U Njemakoj, aran se jede
svakodnevno.
Lov na bakalar
Prava je revolucija zapoela krajem XV. stoljea lovljenjem nave
liko bakalara uz obale Newfoundlanda. Ono je prouzrokovalo
pravi mete medu Baskijcima, Francuzima, Holandanima, Engle
zima, jer najjai potiskuju manje zatiene. panjolski Baskijci bili
su tako iskljueni iz takmienja, a pristup ribolovnim podrujima
ostao je mogu samo silama koje su raspolagale jakim mor
naricama, Engleskoj, Holandiji i Francuskoj.
Bio je to velik problem: konzervirati i transportirati ribu.
Bakalar se pripremao i solio na brodu, ili suio na zemlji. Usoljeni
bakalar, jest zeleni bakalar koji se odmah soli i jo je sav vlaan.
Brodovi, specijalizirani za zeleni bakalar male su tonae, s desetak
ili dvanaestak ribara, uz mornare koji iste, prireuju, sole ribu i
pohranjuju je u spremita, esto ispunjena sve do greda palube.
Njihov je obiaj prepustiti se struji, nakon to su stigli na ribolovna
podruja Newfoundlanda. Naprotiv, povei jedrenjaci odnose suh
ili pripremljen bakalar. Oni se usidruju kad stignu na obale New
foundlanda, i ribolov se tada povjerava amcima. Riba se sui na
zemlji, prema sloenim postupcima koje Savary opirno opisu
je111.
226
Svaki sc jedrenjak mora u polasku opskrbiti, natovariti

solju, namirnicama, branom, vinom, alkoholom, udicama. Jo
poetkom XVII. stoljea, ribari iz Norveke i Danske dolaze po sol
u San Lucar de Darramcda, blizu Seville. Naravno, trgovci im daju
predujam; dunik po povratku iz Amerike plaa ribom112.
To se dogaa i u La Rochcllcu, u stoljeima procvata, to jest
XVI. i XVII. stoljeu. Svakog proljea tu pristaju brojni jedrenjaci,
zapremnine esto i stotinu tona, jer im spremita moraju biti
prostrana: Bakalar natrpava vie nego to tereti. Na palubi je 20
do 25 ljudi, to ukazuje na brojnost radne snage u tom nezahval
nom poslu. Graanin-snabdjeva daje predujam u branu,
oruu, piu, soli, prema ugovorima sklopljenim pred biljeni
kom. Osim La Rochelle, mala luka Olonne svake godine oprema i
sama upuuje na drugu stranu oceana vie tisua ljudi. Budui da
grad broji 3-000 stanovnika, mornare valja najmiti drugdje, sve do
panjolske. U svakom sluaju, kad brodovi podu, novac izdan na
veliko ili na rizik, pluta prema sluajnostima ribolova i morskih
putovanja. Isplata e sc izvriti u povratku, poetkom lipnja. Fan
tastina nagrada namijenjena je brodovima koji stignu prvi. Pob
jednika graani opsjedaju u gostionicama, usred razgovora,
prepirki, stezanja ruku... Neobino isplativa pobjeda. Svatko eka
tu novu ribu: Nije li odlina svjea riba? Dogodit e sc pobjed
niku da proda malu stotinu bakalara (110 ili 100, prema obiaju)
i po 60 funti, dok e sc svega nekoliko dana kasnije, tisua
prodavati za svega 30 funti. Uglavnom, obino prvi stie jedan od
brodova iz Olonne, jer oni imaju obiaj da putuju dvaput godinje,
u dvije sezone, ranoj i kasnoj. Ne bez izlaganja riziku da sc
naglo vrate zbog loeg vremena113.
Taj je ribolov neiscrpan: na velikim lovitima Ncwfoundlan-
da, na golemom, tek izronjenom platou, bakalari imaju svoj
uobiajeni sastanak(...). Tu se uglavnom zadravaju, i koliina im
je tolika da ribari svih nacionalnosti koji sc tu okupljaju ne trebaju
raditi nita drugo, nego da od jutra do veeri bacaju udicu, da
vuku, da iste ulovljenog bakalara i da njegovu utrobu stavljaju na
udicu kako bi ulovili drugog. Samo jedan ovjek moe ih ponekad
uloviti od 300 do 400 na dan. Kad potroe hranu koja ih zadrava
na tom mjestu, raspruju se, navjeujui rat osliima za kojima
su tako lakomi. Oni pred njima bjee, i zbog tog lova mi im
zahvaljujemo este povratke oslia na nae obale (Evrope)114.
Sam Bog daje nam bakalara u Newfoundlands, klie jedan
Marsejeanin 1739. Isto tako pun divljenja, jedan francuski putnik,
227
stoljee ranije, tvrdio je da je najbolji posao u Evropi, odlazak u

lov na bakalare, jer on ne uzima nita i stoji jedva am trud
ribolova, a u panjolskoj se dobiva golem novac, i milijun ljudi
ivi od toga u Francuskoj115.
Ova posljednja brojka oito je izmiljena. Jedan raun s kraja
XVIII. stoljea daje nekoliko rasprenih brojki o lovu na bakalara
u Francuskoj, Engleskoj i Sjedinjenim Dravama. 1773, one su
mobilizirale 264 francuska broda (25.000 baava i 10.000 ljudi za
posadu); 1775.: 400 engleskih brodova (36.000 baava i 20.000
ljudi) i 665 amerikih brodova (25.000 baava i 4.400 lanova
posade). Ukupno, to iznosi 1. 329 brodova, 86.000 baava i 55.000
posade, a ulov je iznosio oko 80.000 tona ribe. Vodei rauna o
Holananima i drugim evropskim ribolovcima, mogli bismo doi
do brojke od 15.000 brodova i 90.000 tona bakalara116.
Prepiska jednog trgovca iz Honfleura117, Colbertova suvre
menika, pribliit e nam nuno razlikovanje kvalitete: gaffe je
bakalar izuzetnih dimenzija, marehande i lingues i ragnets
su mali zeleni bakalari, koji ipak imaju prednost pred golemom
masom oteenih ili suvie ili nedovoljno usoljenih, ili pak
oteenih udarcima peta skladitara. Kako se zeleni bakalari kupu
ju na komade, a ne po teini (kao suhi), valja pribjei uslugama
probiratelja koji od oka razluuju lijepu robu od loe i
Lov na bakalara. Razliiti postupci proizvodnje suhog bakalara na

kopnu. (XVIII. stoljee). (Biarritz. Musee de laMer)
228
procjenjuju mase. Jedan od problema tih trgovaca, prodavaa

bakalara, jest u tome da na trite Honflcura sprijee dolazak
tiolandskc haringe (obdarene velikim pravima), a jo vie, harin
gi koje u zabranjeno vrijeme, a naroito poslije Doia, lovi neko
liko normandijskih ribolovaca, u vrijeme kad riba nije dobre
kvalitete, pa se, ulovljena u velikim koliinama prodaje za nisku
cijenu: im se hvata haringa, ne prodaje se ni rep bakalara.
Otuda kraljevska zabrana koju odobravaju asni lovci na bakalara.
Svaka luka specijalizirala se za jedan ribolov, ve prema
podruju kojem osigurava opskrbu. Dieppe, Le Havre, Honfleur
snabdijevaju Pariz, koji se hrani zelenim bakalarom. Nantes snab
dijeva zemlje podijeljena ukusa do kojih dopire plovidba Loirom
i cestama koje o njoj ovise. Marseille troi, bolje ili loije godine,
polovicu francuskog ulova suhog bakalara, izvozei uostalom velik
dio u Italiju. Ali brojni su malvinki brodovi koji od XVII. stoljea
dopiru do talijanskih luka, osobito do Gcnovc.
Tisue su nam pojedinosti poznate o snabdijevanju Pariza
zelenim (ili bijelim, kako se tada govorilo, bakalarom). Prvi ribo
lovi (polazak u sijenju, povratak u srpnju), a zatim drugi (polazak
u oujku, povratak u studenom i prosincu) odreuju dvije opskr
be, prvu slabu, drugu obilniju, ali koja se ve iscrpljuje oko travnja.
Slijedi zatim (za cijelu Francusku) tromjesena oskudica (travanj,
svibanj, lipanj), a to je doba kad je povre jo rijetko, jaja skupa,
i kad se jede malo slatkovodne ribe. Upravo to i izaziva porast
cijene zelenog bakalara kojeg Englezi love na vlastitim obalama i
alju prema Parizu posredstvom luke Dieppe118.
Gotovo svi brodovi prekidaju svoje ribolovnc pothvate za
mjerne velikih pomorskih svaa za prevlast u svijetu: ratovi za
panjolsku batinu, za austrijsku batinu, u vrijeme sedmogodi
njeg rata, amerikog rata za nezavisnost... Jedino najjai ponovo i
dalje jede bakalar.
Primjeujemo, a da ga ne moemo odmjeriti, postupan po
rast ribolova i poveanje prosjene tonae, iako se rokovi putova
nja (mjesec ili est tjedana u odlasku i povratku), ne mijenjaju.
udo Newfound]anda jest u tome da se hrana neprestano obnavlja
i to u obilju. Jata bakalara hrane se planktonima, ribama pa i
osliima, za kojima su upravo pohlepni. Ona u pravilu gone ove
posljednje iz voda Ncwfoundlanda prema obalama Evrope u
kojima ih nalaze ribolovci. ini se da su nekad, u srednjem vijeku,
bakalari bili brojni na evropskim obalama. Vjerojatno su zatim
pobjegli prema zapadu.
229
Evropa se sva bacila na tu m inu. U oujku 1791. u, Lisabon

stiu 54 engleska broda, natovarena, kau nam, sa 48.110 kvintala
bakalara. Kolike li dobiti za Engleze na samo jednoj namirnici!119
U panjolskoj, godinja potronja oko 1717, samo za bakalar,
premauje 2,400.000 pijastara120. Kao i svaka druga riba, namije
njena za potronju, i bakalar se oteuje u transportu i kvari. ak
i voda koja slui za odsoljavanje ribe, lako se usmrdi, tako da se
mora nou bacati u kanale121. Shvatit emo tada osvetniki govor
koji se pripisuje jednoj sluavci (1636): Vie volim mrs nego
korizmu (...) i vie volim veliku jegulju u posudi s etiri unke,
nego stranu trbuinu bakalara!122
Doista, bakalar je neizbjeni izvor hrane u vremenu korizme,
ili pak hrana siromanih, hrana namijenjena manevrima, kae
jedan autor XVI. stoljea. Tako je bilo i s mnogo loijim kitovim
mesom i uljem (osim, prema Ambroiseu Paru, veoma ukusna
jezika), koje su jeli siromasi za vrijeme korizme123, sve do dana
kad se masnoa, pretvorena u ulje, naveliko poela upotrebljavati
za rasvjetu, sapun i razliite proizvode. Kitovo meso tada je iezlo
s trita. Jeli su ga samo Kafri u blizini Rta Dobre nade, napola
divlji ljudi, kae jedan spis iz 1619, koji ipak ukazuje na potronju
usoljene kitove masti, zvane korizmena slanina124. U svakom
sluaju, industrijske potrebe dovoljne su da lov odre manje ili
vie aktivnim: tako su oko Spitzberga, od 1675. do 1721, Holanani
poslali 6. 995 brodova i harpunirali 32. 908 kitova, osiromaivi
oblinja mora125. U potrazi za kitovim uljem, brodovi iz Hamburga
redovito su posjeivali mora Grenlanda126.
Papar gubi znaenje

nakon 1650.
U povijesti prehrane papar zauzima posebno mjesto. Obian za
in, koji danas ne smatramo neophodnim, bio je stoljeima, uz
ostale zaine, predmet trgovine Levanta. O njemu je sve ovisilo, pa
ak i snovi istraivaa u XV. stoljeu. To je doba u kojem poslovica
kae: Skup kao papar127.
Razlog je tome to, to je Evropa dugo pokazivala ivu strast
prema papru i zainima, cimetu, karanliliu, mukatnom oraiu,
umbiru. Ne treba suvie preuranjeno govoriti o tome kao o
strasti. Osim islamskih zemalja, Kina i Indija dijele taj ukus, i svako
23 0
SuviSno i redovito: brane i pia
drutvo ima svoje prehrambene, promjenljive i uvijek ive i neop

hodne zanose. To su potrebe da se raskine s monotonijom jela.
Jedan hinduski pisac kae: Kad se nepce pobuni pred bljutavou
rie, kuhane bez ikakva dodatka, sanja se o masnoi, soli i zai
nima123.
injenica je da danas najsiromaniji i najjednoliniji stolovi
nerazvijenih zemalja najradije pribjegavaju zainima. Podrazu
mijevamo pod zainima sve vrste dodataka koji se danas upotreb
ljavaju (raunajui tu i papriicc pristigle iz Amerike, pod
razliitim imenima), a ne samo slavne zaine Levanta. U srednjem
vijeku, stol siromaha imao je kao zaine: majinu duicu, mau-
ran, lovorov list, ubar, anis, korijandar, a nadasve enjak koji je
Arnaud do Villeneuvc, slavni lijenik XIII. stoljea, nazivao teri-
jakom seljaka. Jedino je afran, medu lokalnim zainima, luksuzni
proizvod.
Rimski se svijet, od Plauta i Katona Starijeg, zanosio tajan
stvenom libijskom biljkom silphium koja je ieznula u I. stoljeu
Carstva. Kad Cezar 49. prazni javnu riznicu, u njoj nalazi 1.500
funti, to jest, vie od 490 kgsilphiuma. Zatim je u modu uao jedan
drugi zain, asafoetida iji je teak miris po enjaku zavrijedio
ime stercus diaboli, avolji smrad. On se jo i danas upotrebljava
u perzijskoj kuhinji. Papar i zaini stiu u Rim kasno, ne prije
Varona i Horacija, i Plinije se udi sklonosti na koju nailazi papar.
Upotreba se proirila, uz relativno skromne cijene. Prema Pliniju,
fini zaini navodno su jeftiniji od papra, to nee biti sluaj kasnije.
Ovaj posljednji imat e u Rimu svoja vlastita skladita, horrea
piperataria, i kad Alarik 410. osvaja grad, zapljenjuje 5.000 funti
papra129.
Od Rima, Zapad je naslijedio zaine i papar. Sasvim je vjero
jatno da su mu oni ponestali nakon vremena Karla Velikog i
zatvaranja Sredozemlja kranstvu. Ali naknada stie uskoro. U
XII. stoljeu ludovanje za zainima je nedvojbeno. Zapad za njih
rtvuje svoje dragocjene metale, i da bi ih se doepao, uputa se
u teku trgovinu s Levantom koja ini polovicu puta oko zemlje.
Ta je strast tolika, da se osim pravog, crnog ili bijelog papra, ve
prema tome, ima li ili nema crnu koricu, prihvaa i dugaak papar
koji takoer dolazi iz Indije i koji je nadomjestak, kao to e od
XV. stoljea biti lani papar ili malaguette iz Gvineje130. Uzalud se
Ferdinand Katoliki pokuava suprotstaviti uvozu cimeta i por
tugalskog papra (koji zahtijevaju izdatke), zakljuujui da buena
especia es el ajo, da je enjak dovoljan kao zain131.
231
Pem and Braudel / Strukture svakidanjice
Domoroci prevoze zaine. G. I.e Testu: C o s m o g r a p h i c u n i v c r s c l l c , y * J 2

v e, XVI. stoljee, Pariz, Bibliotbecjue du Mnsee de la Guerre. (Otisak
Giraudon)
Kuharski prirunici dokazuju da jc sve bilo zahvaeno tom

strau za zainjanjem mesa, ribe, ueerenog voa, juha, luksuz
nih pia. Tko bi sc usudio kuhati divlja bez papra, kao to ve
poetkom XIV. stoljea savjetuje Douct d Arcy? Menagier de Paris
(1393) savjetuje da sc zain doda to jc mogue kasnije i evo
uputa za krvavicu: Uzmite dumbira, karanfilia i malo papra i
sameljite sve zajedno. to se tie oille, jela donesenog iz pa
njolske, mjeavine mesa iz mesnice, pataka, jarebica, golubova,
prepelica, kokoi (oito dananja popularna olla podrida), ona
sc u toj knjiici zainja mjeavinom zaina, mirisnih droga koje
su dole s istoka ili nisu, kao mukai, papar, majina duica,
dumbir, bosiljak... Zaini se jedu i kao ueereni slatkii ili u
prahu, to odgovara svim sluajevima koje predvia medicina.
Istina je da su oni na glasu zbog tjeranja vjetrova, da pogoduju
oplodnji132. U Zapadnoj Indiji, papar se esto zamjenjuje crve
232
nom papriicom, axi ili ili, koja toliko prikriva okus mesa da
novopridolica nc uspijeva progutati niti jedan zalogaj133.
Ukratko, nema zajednikog mjerila izmeu te neumjerenosti
i odmjerene prehrane koju je upoznao rimski svijet. On je troio,
istina, malo mesa (jo u Ciccronovo vrijeme ono je predmetom
zakona protiv raskoi). Srednjovjekovni zapad, naprotiv, uiva tu
povlasticu da bude mesoderski. Da li je teko zamisliti da meso,
koje se teko moe konzervirati, zahtijeva zaine, otre umake od
papra, jako zainjene umake? To je nain da se ublai lo okus
mesa. Napokon, zar nema, prema rijeima dananjih lijenika,
olfaktivnih psihizama? ini se da postoji neka vrst iskljuivanja
izmeu ukusa prema zainima oporog i pomalo fiziolokog
mirisa, kao to su enjak, luk... i ukusa prema finijim zainima
blagih, aromatinih mirisa, koji podsjeaju na miris cvijea134.
Oni su prevladali u srednjem vijeku.
Stvari nedvojbeno nisu tako jednostavne. U svakom sluaju,
u XVI. stoljeu, s naglim porastom poiljki koje su uslijedile nakon
plovidbi Vasca da Game, potronja velika rasko do tada
poveava se, nadasve na sjeveru, gdje kupovine zaina uvelike
premauju one na Sredozemlju. Premjetanje preraspodjeljenog
trita zaina, iz Venecije i njezina Fondaco dei Tedeschi u Antwer
pen, mcustanicu Lisabon, a zatim u Amsterdam, nije dakle samo
obina igra trita i plovidbe. Luther koji, dakako, pretjeruje, tvrdi
da u Njemakoj ima vie zaina nego ita! Veliki potroai su, u
svakom sluaju, na sjeveru i na istoku. U Holandiji se 1697. smatra
da su nakon novca, najbolja roba za hladne zemlje zaini, koji
se u Rusiji i Poljskoj troe u golemim koliinama135. Moda se
papar i zaini vie ele ondje kamo su doprli kasnije? Ili su oni, i
opet, nova rasko? Opata Mablya posluuju u Krakovu madar
skim vinom i obilnim obrokom koji bi moda i bio veoma dobar
da su Rusi i saveznici odbacili sve one mirisne trave koje se ovdje
nemilice troe, kao u Njemakoj cimet i mukat kojima truju
putnike136. ini se da je tada na Istoku ukus prema jakim zainima
jo srednjovjekovni, dok su se na Zapadu drevni kulinarski
obiaji pomalo izgubili. Ali, rije je o utiscima, a ne o izvjesnostima.
U svakom sluaju, kad su se zaini, s padom cijena, poeli
pojavljivati na svim naim stolovima i kad njihova upotreba nije
vie bila znak raskoi i bogatstva, upotreba im se smanjila, i oni su
poeli gubiti prvenstvo. To nam otkriva i kuharica iz 1651. (Fran-
eois-Picrre de la Varenne), ili Boileauova satira (1665) koja is
mijava pretjerivanje u zainima137.
233
im su Holanani doprli do Indijskog oceana i Indonezije,

morali su se potruditi da obnove i zatim, da u svoju korist zadre
monopol na papar i zaine, protiv portugalske trgovine koja je
polako bila potisnuta, tc uskoro protiv engleske, a kasnije fran
cuske i danske konkurencije. Nastojali su takoer zadrati i snab
dijevanje Kine, Japana, Dengala, Perzije, pa se dogodilo da su
nadoknadili manjak u zaradi u Evropi irenjem puteva prema Aziji.
Vjerojatno je da su se koliine papra koje su stigle u Evropu preko
Amsterdama (i izvan njegova trita) poveavale, bar do polovice
XVII. stoljea, a zatim se odrale na visokoj razini. Godinje pris
tigle koliine, prije epohe holandskog blagostanja, iznose 1600.
moda oko 20.000 kvintala (dananjih), dakle za 100 milijuna
Evropljana godinji udio iznosi 20 grama po stanovniku. Oko
1680, moemo pretpostaviti broj od 50.000 kvintala, dakle vie
nego dvostruko nego to je bilo u vrijeme portugalskog mono
pola. ini se da je bila dosegnuta granica, na to upuuje prodaja
Oostlndische Companie od 1715. do 1732. Sigurno je da je papar
prestao biti glavna roba, povukavi za sobom i zaine, kao u
vrijeme Priulia i Sanuda, u vrijeme neosporne slave Venecije. S
prvog mjesta koje je zauzimao jo 1648-1650. u trgovini Kom
panije u Amsterdamu (33% od ukupnog), papar pada 1778-1780.
na etvrto mjesto (11%), poslije tkanina (svile i pamuka, 33, 66%),
finih zaina (24, 43%)138. Da li je to tipian sluaj na kraju
raskone i na poetku sadanje prehrane? Ili pak opadanje jedne
neumjerene potronje?
Za to povlaenje moe se optuiti uspjeh novih raskoi, kave,
okolade, alkohola, duhana, kao i pojava novih vrsta povra koje
unose promjenu na stolove Zapada (paroge, pinat, salata, artio
ke, graak, mahune, cvjetaa, rajice, paprike, dinje). Sva ta povra
proizala su najee iz evropskih vrtova, nadasve iz Italije (Karlo
VIII donio je odande dinju), ponekad iz Armenije, kao kantalup-
dinja, ili iz Amerike, kao rajica, mahuna, krumpir.
Preostaje posljednje, govorei istinu, krhko objanjenje. Od
1600, pa ak i ranije, zbilo se sveope smanjivanje potronje mesa,
prekid s drevnom prehranom. Istodobno, bar u Francuskoj, kod
bogatih, mjesto preuzima jednostavnija kuhinja. Njemake i po
ljske kuhinje kasnit e moda u snabdijevanju boljim mesom,
dakle potreba za paprom i zainima e biti vea. Ali to tumaenje
nije uvjerljivo i prethodna mogu biti dovoljna, sve dok ne budu
steene ire informacije.
234
SuviSno i redovito: brane i pia
Dokaz da postoji stanovita zasienost evropskog trita, jest

ono to se, prema jednom njemakom ekonomistu (1722) i prema
engleskom svjedoku (1754), dogaa Holandanima, da moraju
ponekad paliti i bacati u more velike koliine papra, mukata...
kako bi sauvali cijene139. Osim najavi, Evropljani uostalom vie
ne nadziru polja paprovca, i pokuaji Picrrca Poivrea, na otocima
Francuske i Dourbona, kojima je bio guverner (1764), bili su samo
perifernog znaenja; dogodilo se to i s istim pokuajima u Fran
cuskoj Gvajani.
Kako nita nikada nije jednostavno, XVII. stoljee, koje u
Francuskoj ve raskida sa zainima, zanosi se mirisima. Oni os
vajaju rague, poslastice, likere, umake: jantar, perunika, ruina
vodica, miris naranina cvijeta, mauran, mous... Zamislimo da
su se i jaja zainjala mirisnom vodicom!
eer osvaja svijet

eerna trska potjee s bengalske obale, izmeu delte Gangesa i
Assama. Kao divlja biljka najprije je osvojila vrtove, u kojima se
dugo uzgajala zbog izvlaenja eerne vodice, a zatim eera koji
se tada smatrao lijekom: nalazi se u receptima lijenika sasanidske
Perzije. Tako je i u Bizantu medicinski eer takmac uobiajenim
lijekovima. U X. stoljeu, nalazi se u farmakopeji kole iz Salerna.
Jo i prije tog datuma, njegova primjena u prehrani zapoela je u
Indiji i u Kini, kamo se trska donosi oko VIII. stoljea nae ere,
prilagoujui se brzo podruju Kouang Tounga, u blizini Kantona.
Nita prirodnije. Kanton je ve najvea luka drevne Kine; zalede
joj je umovito, a proizvodnja eera zahtijeva mnogo goriva. U
tijeku stoljea, Kouang Toung e predstavljati bit kineske pro
izvodnje, i u XVII. stoljeu Oost Indische e u njemu bez potekoa
organizirati izvoz eera Kine i Tajvana za Evropu140. Potkraj
slijedeeg stoljea Kina sama uvozi eer iz Cochinchine, po znat
no nioj cijeni, pa ipak, ini se da sjeverna Kina ne poznaje tu
rasko141.
U X. stoljeu, eerna trska je u Egiptu, i eer se tu proizvodi
znalaki. Kriari ga susreu u Siriji. Nakon pada Sv. Ivana od Akre,
nakon to je Sirija bila izgubljena (1291), eer je ve u prtljazi
krana i upoznaje nagli uspjeh na Cipru. Lijepa Catherina Cor-
naro, ena posljednjeg Lusignana i posljednja kraljica otoka
235
(Venccijanci su ga se domogli 1749), potomkinja je Cornara,

venecijanskih patricija, svojedobno kraljeva eera.
Glave eera i proixvodnja sirupa u XV. stoljeu, Modena, Biblioteca

Estense. (Otisak Giraudon)
236
Jo prije ciparskog uspjeha, eer koji su dopremali Arapi,

uspijeva na Siciliji, a zatim u Valenciji. Potkraj XV. stoljea, ima ga
u marokanskom Sousu, dotakao je Madeiru, zatim Azore, Kanar-
ske otoke, otok Sao Tome i otok Principe, u Gvinejskom zaljevu.
Oko 1520. dopire do Draila, gdje mu procvat zapoinje u drugoj
polovici XVI. stoljea. Otada, okrenuta je stranica eerne povijes
ti. Umjesto da, kao nekad, eer moemo nai jedino kod apote
kara koji ga je uvao samo za bolesne, pie Ortelius u Teatru
Univerzuma (1572), danas ga prodiru iz lakomosti(...) Ono to
je nekad sluilo kao lijek, danas nam slui kao hrana1,12.
Iz Brazila, zbog Holandana, protjeranih iz Rccifea 1654, i
progona koje je protiv portugalskih marana (idovi s podruja
panjolske i Portugala, koji su poslije izgona Maura prisilno obra-
cni na kranstvo, no koji su potajno ostajali vjerni svojoj religiji
-op. red.)143 provodila inkvizicija, eerna trska i strojevi za
preradu eera prodiru u XVII. stoljeu u Guadeloupe, holandski
Curasao, najamaiku i Santo Domingo, gdje njegovi veliki trenuci
zapoinju oko 1680. Proizvodnja se otada bez prestanka pove
avala. Ako se ne varam, eer s Cipra broji se u XV. stoljeu na
stotine, tovie, na tisue lakih kvintala (50 kg)144. U Santo
Domingu, u najveem usponu, u XVIII. stoljeu, proizvest e ga
70.000 tona. 1800. Engleska e troiti 150.000 tona eera godi
nje, gotovo petnaest puta vie nego 1700, i lord Sheffield je u pravu
kad 1783. biljei: Potronja eera moe znatno porasti. U polo
vici Evrope jedva ga poznaju145. U Parizu, uoi revolucije, ona je
iznosila 5 kg godinje po osobi (pod uvjetom da prijestolnici
pripiemo samo 600.000 stanovnika, u to sumnjamo). 1846. (ni
ta brojka nije bila sigurna), potronja iznosi tek 3,62 kg. Procjena
za cijelu Francusku daje 1788.146 teoretski, prosjenu potronju
od jednog kilograma. Dudimo sigurni da je usprkos sklonosti
javnosti, relativnom padu cijene, eer jo uvijek predmet raskoi.
U mnogim seljakim kuama u Francuskoj, glava eera je bila
ovjeena iznad stola. Nain upotrebe: primai au, da u njoj bude
na trenutak umoen. Doista, kad bismo nainili kartu upotrebe
eera, ona bi bila veoma nepravilna. U Egiptu, na primjer, u XVI.
stoljeu postoji prava mala industrija ukuhavanja voa i tolika
proizvodnja eera, da se slama eerne trske iskoritavala za
topljenje zlata147. Dva stoljea kasnije, jo ga ne poznaju itava
podruja Evrope.
Oskudnost proizvodnje proizlazi i iz kasnog prihvaanja e
erne repe, koja je ipak poznata jo od 1575. i iz koje je njemaki
237
kemiar Marggraff izolirao eer u vrstom obliku. Ulpga joj

zapoinje s Kontinentalnom blokadom, ali bit e potrebno jo
cijelo stoljee da zadobije svu svoju vanost.
irenje eerne trske ogranieno je na topla podneblja, i to
je razlog zato nije u Kini prela Yangtze Kiane prema sjeveru. Ona
ima i svoje trgovake, industrijske zahtjeve. eer zahtijeva veliku
radnu snagu (u Americi crnih robova), skupa postrojenja, yn-
genios, Kube, Nove panjolske, Perua, koja odgovaraju engenhos
de assucar u Brazilu, engins ili mlinovima za eer francuskih
otoka, engines u Engleskoj. Trska se mora drobiti valjcima koje
pokreu ivotinje, voda ili vjetar, ponekad ljudska ruka, kao u Kini,
ili se pak bez valjka lomi rukom, kao u Japanu. Sok biljaka zahtijeva
obradu, pripreme, paljivost, i dugo se kuha u bakrenim kot-
lovima. Kristaliziran u zemljanim kalupima, davao je sirov, ne
proien eer ili moscuade. Nakon filtriranja u ilovai dobiva se
jedanput proien eer ili cassonade. Nakon toga, moglo se
dobiti deset razliitih proizvoda i, povrh toga, alkohol. Veoma
esto, neproien eer rafinirao se u Evropi, Antwerpenu, Vene
ciji, Amsterdamu, Londonu, Parizu, Bordeauxu, Nantesu, Dres-
denu, itd. Postupak je donosio gotovo isto koliko i proizvodnja
sirovine. Otuda sukobi izmeu preraivaa i proizvoaa e
era, doseljenika na otoke, koji sanjaju da sve proizvedu na licu
mjesta, ili, kao to se govorilo, da se upuste u bijelo (proizvod
nju bijelog eera). Uzgoj i proizvodnja zahtijevali su dakle kapi
tale, lance posrednika. Ondje gdje ti lanci nisu na mjestu, prodaja
ne premauje lokalno trite: tako je u Peruu, Novoj panjolskoj,
na Kubi, sve do XDC. stoljea. Ako otoci bogati eerom doivljavaju
procvat, to je stoga to su na dohvat ruke, na razumnim uda
ljenostima od Evrope, uzimajui u obzir brzinu i kapacitete tada
njih brodova.
Jo jedna dodatna zapreka: Da bi se prehranila jedna kolo
nija u Americi, kao to objanjava opat Kaynal, valja obraivati
cijelu jednu pokrajinu u Evropi148, jer se eerne kolonije ne
mogu same prehraniti, budui da eerna trska ostavlja malo
mjesta rijetkim etvorinama prehrambenih kultura. To je drama
eerne monokulture na brazilskom sjeveroistoku, na Antilima, u
marokanskoj Sousi (gdje arheologija otkriva drevna golema po
strojenja). 1783- Engleska alje prema svojim vlastitim kolonijama
(prije svega Jamajci) 16.526 tona usoljena goveeg i svinjskog
mesa, 5.188 ploa slanine, 2.559 baava konzerviranih tripica149.
U Brazilu, hranu za robove osiguravaju bave bakalara iz New-
238
foundlanda, cam e do sol iz unutranjosti (sertao), a uskoro

charque, koje dovoze brodovi iz Rio Grande do Sul. Opskrba na
Antilima je usoljena govedina i brano iz engleskih kolonija u
Americi: u zamjenu, one se opskrbljuju eerom i rumom koji e
uostalom veoma rano moi i same proizvoditi.
Ne treba u zakljuku suvie brzo govoriti o eernoj revo
luciji. Ona nastupa veoma rano, istina, ali s izuzetnom sporou.
Zamah joj nedostaje jo i na poetku XIX. stoljea. to se tie
eera, ne moemo rei, u zakljuku, da je stol prostrt za sve. Tek
to smo izrekli tu tvrdnju, ipak pomiljamo na nemire koje je
nedostatak eera izazvao u revolucionarnom Parizu, u vrijeme
maksimuma.
239
PIA I OPOJNA SREDSTVA
ak i u kratkoj povijesti pia valja uzeti u obzir stara i nova,

popularna i rafinirana pia, koja su se mijenjala u toku stoljea.
Pia nisu samo hrana. Ona oduvijek imaju ulogu opijanja, bijega.
Ponekad, kao kod nekih indijanskih plemena, pijanstvo je ak
sredstvo komuniciranja s nadnaravnim. Ma to bilo, tijekom sto
ljea koja nas zanimaju, alkoholizam nije prestajao rasti u Evropi.
Pridruili su mu se i ostali egzotini opojni napici: aj, kava, i nita
manje, neuvrstivo opojno sredstvo, ni hrana, ni pie, to jest,
duhan u svim svojim oblicima.
Voda
Paradoksalno, valja poeti s vodom. Njome se ne raspolae uvijek
po elji, i usprkos izriitim savjetima lijenika koji smatraju da je
jedna voda bolja od druge kod nekih bolesti, valja se zadovoljiti
onom koja je na dohvat ruke: kinicom, rijenom, izvorskom, iz
cisterne, iz bunara, bave ili bakrene posude u kojoj je mudro, u
svakoj razboritoj kui, drati zalihe. Krajnost: morska voda koja se
prekapnicom destilira u panjolskim utvrdama sjeverne Afrike u
XVI. stoljeu, jer inae bi je trebalo dovoziti iz Italije ili panjolske.
Oajan sluaj putnika Kongom koji su 1648, pregladnjeli, slom
ljeni od umora, lijeui na golo tlo, morali piti vodu koja je
podsjeala na konjsku mokrau150. Druga muka: slatka voda na
palubama brodova. Nerjeiv je problem da se ona odri pitkom,
usprkos tolikim receptima i tajnama koje su se ljubomorno uvale.
itavi gradovi, iako inae veoma jaki, loe se snabdijevaju
vodom. Sluaj je to s Venecijom, gdje bunari nisu, na javnim
trgovima ili dvoritima palaa izdubeni, kao to se misli, sve do
sloja tla ispod lagune, ve su to cisterne do polovice ispunjene
finim pijeskom kroz koji se filtrira i ocjedujc kinica, prodirui
zatim u bunar koji je u sredini. Prestane li kiiti tijekom vie
sedmica, cisterne, kao za vrijeme Stcndhalova boravka, presuuju.
Za oluje, u njih prodire slana voda. U normalno vrijeme, one nisu
dovoljne za golemo stanovnitvo grada. Slatka voda mora doi, i
ona dolazi izvana, ne vodovodima, nego barkama koje se pune u
240
Brenti i koje svakoga dana stiu do venecijanskih kanala. Ti rijeni

acquaroli tvore ak samostalno cehovsko tijelo u Veneciji. Ista
nemila situacija je i u svim gradovima Holandije, svedenim na
cisterne, na bunare kojima nedostaje dubine, na sumnjivu vodu
iz kanala151.
U svemu, ima malo vodovoda koji rade, kao oni slavni u
Istanbulu, i koji i zasluuju da to budu: onaj u Segoviji, la pnente
(obnovljen 1841), koji datira jo od Rimljana i zadivljuje pos
jetioce. U Portugalu, a to je rekord, u XVII. stoljeu funkcioniraju
vodovodi Coi'mbre, Tomara, Vila do Conde, Elvasa. U Lisabonu,
novi vodovod, izgraen od 1729. do 1748, dovodi vodu natrgRato.
Svatko se otima za vodu te fontane na koju nosai dolaze napuniti
crvene bavice sa eljeznim rukama koje nose na glavi152. Logi
no, prva je briga Martina V da, nakon velikog raskola, obnovi jedan
21. BUNAR-CISTERNA U VENECIJI: TLOCRT I PRESJEK

1. Sredinji bunar. 2. Rezervoari za kinicu. 3- Pijesak za filtriranje. 4.
Obloga o d ilovae. 5. Otvori rezervoara, zvani p ile le (doslovce:
kropionice). Voda se skuplja u sredinjem bunaru. Venecija danas posjeduje
kanale za vodu, ali bunari jo uvijek postoje na trgovima i unutar kua. (Prema
E. R. Trincanatu)
241
od razorenih akvedukata Rima. Kasnije e, potkraj XVI. stoljea,

valjati izgraditi nove vodovode, aqua Felice i aqua Paola, kako bi
se napojio veliki grad. U Gcnovi, fontane se uglavnom opskrbljuju
vodovodom iz Scuffara, kojega vodu pokreu mlinski kotai un
utar zidina i rasporeuju je zatim u razliite etvrti grada. Izvori i
cisterne pune zapadni dio153. U Parizu, vodovod iz cllcvillea bio
je obnovljen 1457. Onim iz Pr-Saint-Gcrvaisa napajate se grad
sve do XVII. stoljea; onaj iz Arcueila, koji je obnovila Marija
Medici, dovodi vodu iz Rungisa sve do Luxembourga154. Ponekad
su veliki kotai crpili vodu rijeka kako bi snabdjeli graane (Tole
do 1526, Augsburg 1548) i pokretali mone crpke. Crpka Samari-
taine, izgraena od 1603. do 1608, davala je svakog dana 700 m3
vode iz Seine koja se dovodila sve do Louvrea i Tuilleriesa. 1670,
crpke mosta NotrcDame davale su iz istog izvora 200 m3. Voda
iz vodovoda i crpki odvodi se zatim kanalima od peene zemlje
(kao u vrijeme Rima), ili drva (izdubljena i povezana debla, kao u
sjevernoj Italiji u XIV. stoljeu i u Vroclavu ve 1471), ili pak od
olova, ali upotreba olovnih cijevi koja se spominje u Engleskoj jo
od 1236, ostat e ograniena. 1770, voda iz Temze koja uope
nije dobra dolazi u sve londonske kue podzemnim drvenim
kanalima, ali ne prema naoj dananjoj koncepciji: ona se triput
tjedno dijeli u razmjeru prema potronji svake kue (...) i prima
se i uva u velikim bavama uvrenim eljeznim obruima155.
Velika snabdjcvaica Pariza ostaje Scina. Smatra se da njezina
voda, koju prodaju nosai, ima sve odlike: onu koja ne zanima
pilce, da dobro nosi brodove, budui je blatna i time teka (to
biljei jedan portugalski poslanik 1641), te da je odlina za zdrav
lje, u to moemo posumnjati. U rukavac rijeke koja oplahuje
obalu Pelletier i izmeu dva mosta, kae jedan svjedok (1771),
brojni bojadisari bacaju bojilo triput tjedno. (...) Luk na obali
Gevres, kuno je arite. itav taj dio grada pije zagaenu vo
du156. Utjeimo se, jer e se uskoro pronai lijek. Voda iz Seine
bila je jo bolja od vode iz bunara lijeve obale, nikad zatienih od
prodora, i s kojom su pekari mijesili kruh. Ta rijena, prirodno
purgativna voda, nedvojbeno je bila nepogodna za strance, ali
moglo se dodati nekoliko kapljica octa, kupiti proiene i pobo
ljane vode, kao to je voda zvana kraljevskom, i one, bolje od
svih drugih, zvane bristolskom, i koja je jo skuplja. Takva
poboljanja nisu bila poznata sve do 1760: pila se voda iz Seine,
ne obraajui na nju mnogo panje157.
242
Udobnost XVII. stoljea. Voda se crpe u kuhinji. Slika Velazqueza.

(Otisak Giraudon)
Od tc opskrbe vodom, ivi, loe uostalom, 20.000 nosaa koji
svakog dana nose tridesetak vedara (po dva svaki put) sve do
najviih katova (za dva soua jedan par vedara). Prava se revolucija
nasluuje kad braa Pricr oko 1782. postavljaju na Chaillotu dvije
vatrogasne crpke, udne naprave koje podiu vodu obinom
vodenom parom do 110 stopa iznad razine Seine. To je znailo
oponaati London koji za nekoliko godina ima 9 takvih crpki.
Najbogatija etvrt, Saint-H onor, koja je najvie u mogunosti da
plati taj napredak, bit e prva usluena. Ali ako se povea broj tih
strojeva, zabrinjavaju se, to e tada biti s 20.000 raznosaa vode?
Uostalom, pothvat je uskoro zavrio financijskim skandalom
(1788). Nije vano! U XVIII. stoljeu, problem dovoda pitke vode
jasno je postavljen, a rjeenja se nasluuju, ponekad i nalaze, i to
ne samo za glavne gradove. Projekt za grad Ulm dokazuje suprot
no.
Napredak usprkos svemu kasni. Sve do tada, u svim grado
vima svijeta, raznosa vode nametao je svoje usluge. U Valladolidu,
na portugalski putnik hvali odlinu vodu u vrijeme kralja Filipa
III koja se prodaje u prekrasnim staklenim bocama ili keramikim
243
vrevima150. U Kini sc raznosa vode slui, kao u Parizu, ,s dvije

posude, kojih sc teina uravnoteuje na dva kraja motke. Ali jedan
crte iz 1800. otkriva i u Pekingu veliku bavu na kotaima, s
velikim epom odostraga. Oko istog tog razdoblja, jedna gravira
objanjava nain na koji ene nose vodu u Egiptu, u dva upa
koji podsjeaju na grke amfore: jedan velik na glavi koji pridr
avaju lijevom rukom, i jedan mali u desnoj ruci, gracioznim
pokretom savijene ruke. U Istanbulu, vjerska obaveza svakodnev
nog pranja u tekuoj vodi posvuda je stvorila brojne fontane.
Nedvojbeno, iz njih se pije voda, istija nego drugdje. Da li se stoga
jo i danas Turci hvale da znaju prepoznati okus razliitih izvora,
kao to e sc Francuz hvaliti da prepoznaje razliita vina?
to sc tie Kineza, oni ne samo da pridaju vodi vrline, razliite
ve prema porijeklu: obina kinica, olujna kinica (opasna), rana
proljetna kinica (djelotvorna), voda koja potjee od topljenja tue
ili zimskog leda, voda koja sc skuplja u stalaktitskim spiljama
(vrhunski lijek), rijena, izvorska, bunarska voda ali oni rasprav
ljaju i o opasnostima zagaenja i o korisnosti prokuhavanja svake
sumnjive vode159. Uostalom u Kini sc piju samo topla pia i
nesumnjivo ta navika (ima ak na ulicama prodavaa vrue vo
de)160 zasigurno je pridonijela zdravlju kineskog stanovnitva.
U Istanbulu, naprotiv, snjena sc voda prodaje ljeti na ulica
ma za novi. Portugalac Bartolomo Pinhciro de Veiga udi se to
sc ovjek u Valladolidu, poetkom XVII. stoljea, moe za skromnu
svotu, za vruih mjeseci, poastiti hladnom vodom i ledenim
voem161. Ali, najee, snjena je voda velika rasko, razervirana
za bogate. Isti jc sluaj, na primjer, u Francuskoj, koja je to
prihvatila nakon jedne zabave Hcnrika III, i oko Sredozemlja, gdje
brodovi natovareni snijegom ine ponekad duga putovanja. Mal
teki vitezovi, na primjer, opskrbljuju se u Napulju, i jedan od
njihovih zahtjeva potvruje da bi umrli da nisu imali protiv groz
nice taj vrhunski lijek...162.
Vino
Kad je rije o piu, vino ukljuuje cijelu Evropu. Kad se radi o
proizvodnji, samo odreeni dio Evrope. Iako su vinogradi (ali ne
i vino) uspijevali u Aziji, Africi, a zatim i u Novom svijetu, strastveno
oblikovanom po uzoru na Evropu, jedino je vaan ovaj posljednji
i neveliki kontinent.
244
Piti da bi se opilo. Sjedalo u crkvi M ontreal-sur-Serein, braa Rigolcy

(XVI. stoljee). (Otisak Giraadon)
Evropa koja proizvodi vino to su sve mediteranske zemlje,

kao i podruje koje joj je dodala upornost vinogradara u napredo
vanju prema sjeveru. Kao to kae Jean Bodin, loza ne moe
uspijevati zbog hladnoe iznad 49. stupnja163. Unija zacrtana od
ua Loire, na Atlantiku, sve do Krima, Gruzije i Zakavkazja,
obiljeava sjevernu granicu trgovake vinogradarske kulture, kao
i jednu od najveih karika ekonomskog ivota Evrope i njegova
irenja prema istoku. U visini Krima, irina te vinorodne Evrope
svedena je na traku, i ojaat e tek u XIX. stoljeu164. To je ipak
veoma drevni zasad. U antiko doba, trsove su ukopavali uoi
zime, kako bi ih zatitili od hladnih ukrajinskih vjetrova.
Izvan Evrope, vino je slijedilo Evropljanc. Pravi su podvizi bili
uinjeni kako bi se loza aklimatizirala u Meksiku, Peruu, u ileu,
do kojeg je doprla 1541. U Argentini je od drugog utemeljenja
Buenos Aircsa, 1580. U Peruu, zbog blizine Lime, veoma bogatog
grada, vinogradarstvo se brzo razvija u oblinjim toplim i arkim
dolinama. Jo bolje uspijeva u ileu, gdje joj pogoduju zemlja i
klima: loza raste ve izmeu cuadrasa, prvih skupina kua San-
245
tiaga, grada koji sc rada. 1578. Drake sc kod Valparaisa domogao

broda natovarena ileanskim vinom165. To isto vino na leima
mazgi ili lama dopire do visoke toke Potosia. U Kaliforniji je
trebalo ekati kraj XVII. stoljea i posljednji nalet panjolskog
Kraljevstva prema sjeveru u XVIII. stoljeu.
Ali uspjesi su najvei na Atlantiku, izmeu Starog i Novog
svijeta, na otocima koji su ujedno nove Evrope i prcd-Amcrike,
medu kojima prvo mjesto zauzima Madeira gdje crno vino pos
tupno zamjenjuje eer, zatim Azori, gdje meunarodna trgovina
na pola puta pronalazi vina s visokim postotkom alkohola i koja
su imala tu prednost da se umijeala politika (ugovor lorda Methu-
ena s Portugalom, 1704), sa svrhom da zamijene francuska vina iz
l.a Rochelle ili Bordeauxa, napokon Kanarski otoci, osobito Tene
rife, odakle sc bijelo vino obilno izvozi u anglosasku ili ibersku
Ameriku, pa ak i u Englesku.
Prema jugu i istoku Evrope loza nailazi na upornu prepreku
islama. Istina je da na mjestima koja on nadzire loza ostaje, a vino
postaje tajnim i neumornim putnikom. U Istanbulu, blizu Ar
senala, gostioniari ga svakodnevno nude grkim mornarima, a
Selim, sin Sulcjmana Velianstvenog, malo e odvie voljeti slat
kasta ciparska vina. U Perziji (gdje kapucini imaju svoje brajde, i
njihovo vino nije samo misno), vina Siraza i Ispahana imaju svoj
ugled i svoje potroae. Odlaze sve do Indije u golemim staklenim
bocama, opletenim vrbovim pruem, koje se proizvode u samom
Ispahanu166. Kolike li nesree to se veliki moguli, od 1526. nas
ljednici delhijskih sultana, nisu zadovoljili tim jakim vinima Per
zije, umjesto da sc odaju araku, riinoj rakiji!
Tako Evropa sama saima bitne probleme vina, i valja se
vratiti na sjevernu granicu, na onaj dug prsten od Loire do Krima.
S jedne strane, tu su seljaci kao proizvoai i potroai lokalnog
vina, navikli na njegova izdajstva kao i na njegove prednosti, a s
druge strane, veliki potroai, ne ba uvijek iskusni pilci, ali koji
uvijek imaju svoje zahtjeve, vie vole jaka vina: tako su Englezi
veoma rano cijenili vina Malvazije, vina Kandije i grkih otoka,<7.
Oni e kasnije lansirati porto, malagu, madeiru, heres, maralu,
sve slavna, veoma jaka vina. Holanani e se od XVII. stoljea
obogatiti svim svojim rakijama. Posebna grla, posebni ukusi. Jug
podrugljivo gleda te pijanice sa sjevera koji, prema njihovu mi
ljenju, ne znaju piti i ispijaju au na duak. Jean dAuton, kroniar
Luja XII, promatra njemake vojnike kako se kucaju aama za
vrijeme pljakanja dvorca Forlija168.1 tko ih nee vidjeti kako su,
246
probivi bave, uskoro mrtvi pijani za stranog pustoenja Rima

godine 1527? Na njemakim grafikama XVI. i X\hl. stoljea, koje
prikazuju seoske zabave, gotovo se neizostavno vide gosti koji se
prevru na klupama kako bi povratili suvie obilno pie. Felix
Platter iz Basela, boravei 1556. u Montpelieru, priznaje da su sve
ispiuture grada Nijemci. Nalaze ih kako hru ispod buradi i rtve
su uobiajenih ala169.
Ova velika potronja na sjeveru odreuje i veliku trgovinu s
jugom: morem, od Seville i Andaluzijc do Engleske i do Flandrije;
du Dordogne, od Garonne prema Bordeauxu i Girondi; od La
Rochelle ili ua Loire; du Yonne, od Burgundije prema Parizu,
a zatim do Roucna; du Rajne; preko Alpa (nakon svake berbe,
velika njemaka kola, carretoni, kako ih nazivaju Talijani, dolaze
po mlada vina iz Tirola, Brcscie, Viccnze, Friulia, Istre); od Morav
ske i Madarske prema Poljskoj170; uskoro, baltikim putovima iz
Portugala, panjolske i Francuske, sve do Petrograda, za snanu,
ali neiskusnu e Rusa. Jasno, ne pije itavo stanovnitvo ev
ropskog sjevera, ve samo bogati. Graanin ili sveenik, preben-
dar iz Flandrije u XIII. stoljeu, poljski plemi u XVI. stoljeu,
vjerovao bi da grijei kad bi se, poput seljaka, zadovoljio pivom
koje sam vari. Kad je Bayard, zatoen 1513- u Nizozemskoj, prire
ivao gozbu, vino je bilo tako skupo da je bilo dana kad je
potroio i dvadeset kuda za vino171.
Mlado vino putuje, posvuda iekivano i pozdravljano s rado
u. Jer, od jedne do druge godine, vino se slabo odrava, ukisc-
Ijuje se, a pretakanje, toenje u boce, upotreba plutenih epova
jo nije bila poznata u XVI, pa moda ak ni u XVII. stoljeu172.
Tako je, oko 1500, bava starog bordoa, vrijedila samo 6 funti, dok
je bava dobrog novog vina vrijedila 50173. U XVII. stoljeu, sve je
ve u redu, i u Londonu skupljanje starih boca za trgovce vinom
jedna je od unosnih djelatnosti gradskog oloa. Odavna, naprotiv,
vino se transportira u drvenim bavama, a ne u amforama, kao u
rimskim vremenima (ali one su ponegdje jo preostale). Bave
(izumljene u rimskoj Galiji), ne uvaju uvijek dobro vino. Ne,
savjetuje vojvoda od Mondjara Karlu V, 2. prosinca 1539, ne
smiju se kupovati velike koliine vina za flotu. Ako se ve moraju
pretvoriti u ocat, bolje je da ostanu na imanjima Vaeg Veli
anstva174. Jo u XVIII. stoljeu, jedan se trgovaki rjenik udi
da je za Rimljane starost vina bila znakom kvalitete, dok se u
Francuskoj slabim vinima smatraju (ak i ona iz Dijona, Nuitsa i
Orlansa, koja se najbolje od svih mogu ouvati) kad dou do 5.
247
Fernand Braudel/ Strukture svakidatnjice
ili 6. lista (to znai godine). Enciklopedija jasno kae: Vina od

etiri ili pet listova, koja neke osobe hvale, loa su vina175. Pa ipak,
kad Gui Patin okuplja na proslavi svog dekanata trideset i est
svojih kolega, on pria: Nisam nikada vidio da se ozbiljni ljudi
toliko smiju i toliko piju. (...) Bilo je to najbolje staro vino Bur-
gundijc koje sam namijenio za tu sveanost176.
Sve do XVIII. stoljea ne potvruje se reputacija visokokvali
tetnih vina. Ona najpoznatija, manje su to zbog svojih zasluga, a
vie zbog pogodnosti oblinjih putcva, a nadasve zbog blizine
vodenih putcva (kao mali vinograd Frontignana, na obali Lan-
guedoca, slavniji od velikih vinograda Andaluzijc, Portugala, Bor-
dcauxa, ili La Rochelle), ili blizine nekog velikog grada: sam Pariz
uzima 100.000 baava vina (1698) koje proizvode vinogradari
Orlansa. Vina Napuljskog Kraljevstva,greco, latino, mangiaguer-
ra, lactym a cbristi, imaju golemu klijentelu Napulja, pa ak i
Rima. Sto se tie ampanjca, ugledu bijelog pjenuca koji se
poinje proizvoditi u prvoj polovici XVIII. stoljea, bit e potrebno
dosta vremena da zasjeni ugled nekadanjih visokokvalitetnih
Ruak u samostanu: obrok je skroman, ali ne iskljuuje vino, koje na

Sredozemlju ini dio svakodnevice. Freska L. Signorellia, Siena, opa
tija Monte Oliveto. (Foto Scala)
248
Suvino I redovito: hrane i pia
vina, crnih, svijetlih i bijelih. Ali sredinom XVIII. stoljea, stvar je

gotova. Sva visokokvalitetna vina dananjice potvrdila su svoju
posebnost. Kuajte, pie Sbastien Mercier 1788, vina iz Ro
mance, iz Saint-Vivanta, Citcauxa, Gravca, kako crveno, tako i
bijelo, i zadrite se na tokajcu ako na njeg naiete, jer to je, po
mom sudu, prvo vino na zemlji, i sami vladari treba da ga piju177.
Trgovaki rjenik Savarya, nabrajajui 1742. sva vina Francuske,
stavlja navrh vina Champagne i Burgundijc. On navodi: Chablis...
Pomar, Chambcrtin, Beaune, Clos dc Vougcau, Vollcncy, Ro-
manc, Nuits, Mursault170. Oito je da se vino, sa sve veom
diferencijacijom visokokvalitetnih vina, sve vie razvija kao ras
koni proizvod. U isto vrijeme (1768), prema rijeima Diction-
nairesentencieuXy javlja se izraz: posuti pijeskom pjenuavo vino ,
izraz u modi medu otmjenim osobama, da bi rekli naglo is-
kapiti179.
Ali vie nego te profinjenosti kojih bi nas povijest odvela
odve daleko, nas ovdje zanimaju obini pilci kojima broj nije
prestajao rasti. Sa XVI. stoljeem pijanstvo je svuda poraslo: u
Valladolidu, potronja dosee polovicom stoljea 100 litara godi
nje po osobi100. U Veneciji je 1598. Signoria ponovo primorana da
kanjava javno pijanstvo. U Francuskoj, Laffemas je poetkom
XVII. stoljea izriit u tom pogledu. To rasprostranjeno urbano
pijanstvo ne trai kvalitetno vino, i divlja loza visokog uroda postat
e pravilo u vinogradima. U XVIII. stoljeu taj pokret zahvaa i sela
(krme ondje unitavaju seljake), a poveava se u gradovima.
Masovna potronja postala je pravilo. To je trijumfalni poetak
krmica na ulazima u Pariz, izvan gradskih zidina, gdje vino nije
plaalo aides, taj porez od etiri soua po boci, koja u biti ne
vrijedi vie od tri...181
Graani, obrtnici, djevojurc,
Izaite iz Pariza i pohrlite ka krmama,
Dobit ete etiri pinte za jednu
Na dvije daske, bez stolnjaka, bez ubrusa,
Pit ete toliko na tim bakhovskim mjestima
Da e vam vino na oi izlaziti.
Taj letak za siromane, ispod jedne gravire tog doba, nije
laan. Otuda i uspjeh krmi s ruba grada, meu kojima je slavna
Courtille, kraj barijere cllcvillea, to ju je osnovao Ramponeau
i kojoj je ime tisuu puta poznatije mnotvu od imena Voltairea
i Buffona, kako kae jedan suvremenik. Ili poznati salon siro
maha, u Vaugirardu, gdje mukarci i ene pleu bosonogi, usred
249
Fernand. B r a u d e l/Strukture svakidanjice
Najslavnija parika krma izvan zidina.* Courtillc, XVIII. stoljee.

(VotoBitlloz)
praine i buke. Kad je Vaugirardpun, narod (nedjeljom) pritjee
u Petit Gentilly, u Porchcron ili u Courtillc: sutradan, pred trgovi
nama prodavaa vina mogu se vidjeti tuceti praznih baava. Taj
narod pije za osam dana182. I u Madridu, izvan grada, pije se
jeftino dobro vino, jer tu se ne plaaju porezi koji premauju
cijenu vina183.
Da li je pijanstvo rasko vina? Uzmimo u obzir olakotne
okolnosti. Potronja u Parizu uoi revolucije iznosi 125 litara
godinje po osobi, to nije, samo po sebi, nimalo sablanjivo184.
Uistinu, vino je postalo jeftina hrana, i to, uglavnom, vino loe
kvalitete. Cijena m u ak relativno pada svaki put kad ito postane
odvie skupo. Hoemo li povjerovati, s jednim optimistinim
povjesniarom, Witoldom Kulom, da je vino (kao alkohol), to jest
kao jeftine kalorije, moglo posluiti kao kompenzacija svaki put
kad je ponestalo kruha? Ili jednostavnije, da je vino ostalo, s manje
poduzetnika koji su sputali cijene, kad su se u vrijeme velikih
gladi visokim cijenama ispraznile kese? Uostalom razinu ivota ne
prosuujem o prema tim prividnim neumjerenostima. Prisjetimo
250
se da jc vino, kalorija ili nc, esto nain da sc pobjegne, ono to

seljanka iz Kastilije jo i danas zove quita-penas, zaborav muka.
To jc crno vino dvojice Velasquczovih veseljaka (Muzej u Budim
peti), ili ono zlatno-uto, koje sc ini jo dragocjenijim, u dugim
bocama i divnim aama holandskog slikarstva: tu se povezuju, na
radost pilca, vino, duhan, lake djevojke i muzika violina koje XVII.
stoljee dovodi u modu.
Pivo
Evropa e nas jo zadrati s pivom, ako izuzmemo kukuruzno pivo
u Americi o kojem smo uzgred govorili, ako izuzmemo pivo od
prosa koje meu crncima u Africi ima odreenu ulogu kruha i
vina Zapadnjaka. Napokon, ako nc inzistiramo pretjerano na dale
kim izvorima tog veoma drevnog napitka. Pivo je doista veoma
odavna poznato u Babilonu, kao i u Egiptu. Ono jc to i u Kini od
kraja II. tisuljea, u vrijeme Shanga185. Rimsko Carstvo, koje ga je
malo voljelo, nalo ga jc daleko od Sredozemlja, u Numanciji koju
opsjeda Scipion 133. godine prije nae ere, kao i u Galiji. Car
Julijan Apostat (361363) pio ga jc samo jedanput i zatim mu se
rugao. Ali evo u Trvcsu, u IV. stoljeu, baava piva186, pia
siromanih i barbara. U vrijeme Karla Velikog, prisutno je u
cijelom carstvu i samim palaama, gdje je zadatak pivara da proiz
vode dobro pivo, cervissam bonam... facere debeant167.
Da bi se ono proizvelo, moe se variti penica, zob, ra, proso
ili jeam, pa ak i ozimi pir. Danas, pivari dodaju proklijalom
jemu (malt) hmelja i rie. Ali nekadanji recepti bili su brojni, i
ukus se poboljavao makom, gljivama, mirodijama, medom, ee
rom, listom lovora... Kinezi su tako svojim vinima od prosa ili
rie, dodavali mirisne, pa ak i ljekovite sastojke. Upotreba hmelja,
koja je danas usvojena na Zapadu (on pivu daje gorinu i osigu
rava trajnost), potjee iz samostana VIII. ili IX. stoljea (prvi put se
spominje 822). U Njemakoj se biljei u XII. stoljeu108, u Nizo
zemskoj poetkom XIV. stoljea189, dok Englesku zahvaa kasno,
poetkom XV. stoljea, i kao to kae jedan refren koji pomalo
pretjeruje (hmelj je bio zabranjen do 1556):
Hops, Reformation, bays and beer
Came into England all in one year190.
Izvan vinorodnih podruja, pivo se udomailo u prostranom
podruju sjevernih zemalja, od Engleske do Nizozemske, u Nje-
2 51
makoj, ekoj, Poljskoj, Moskovskoj Rusiji. Ono sc proizvodi u

gradovima i na vlastelinskim gospodarstvima srednje Evrope, gdje
su pivari obino skloni da prevare svoje gospodare. Na pod
ruju Poljske, seljak troi do 3 litre piva dnevno. Naravno carstvo
piva nema niti prema zapadu, niti prema jugu odreenih granica.
Ono ak prilino brzo napreduje prema jugu, nadasve u XVII.
stoljeu, s holandskim prodorom. U Bordcauxu, kraljevstvu vina,
gdje sc osnivanje pivovara strogo spreava191, uvozno pivo obilno
tee u gostionicama predgraa Chartrons, koje su naselili Holan-
dani i drugi stranci192. Jo vie, Sevilla, druga prijestolnica vina, ali
i meunarodne trgovine, posjedovala je ve 1542. pivovaru. Pre
ma zapadu, irokom i neodreenom graninom podruju, osniva
nje pivovara nije nikad djelovalo revolucionarno. Bilo je tako i u
Lorraini, gdje su vinogradi osrednji i neizvjesna uroda. Bilo je tako
sve do Pariza. Za Grand dAussya (Privatni ivot Francuza, 1782),
pivo sc, kao pie siromanih, u svakom tekom razdoblju mnogo
vie troilo. Naprotiv, pogodna ekonomska vremena preobra
avala su pivopije u vinopije. Prema nekim primjerima iz prolosti,
i mi sami, nismo li vidjeli kako strahote sedmogodinjeg rata
(1756-1763) dovode do slinih posljedica? Gradovi u kojima je
do sada bilo poznato samo vino, nauili su piti pivo, i znam da su
u Champagni, samo u jednoj godini bile istodobno utemeljene
etiri pivovare193.
Ipak, od 1750. do 1780. (proturjeje je samo prividno, jer je,
dugorono, to razdoblje ekonomski sjajno), pivo e u Parizu
upoznati dugu krizu. Broj pivara pada od 75 na 23, a proizvodnja
od 75.000 vedara (vedro 286 litara) na 26.000. Jadni pivari, jer
svake sc godine moraju zanimati za urod jabuka i pokuati da
jabukovaom zarade ono to gube s pivom19,1. U tom pogledu,
situacija se nimalo nije poboljala uoi revolucije. Vino ostaje
pobjednikom: od 1781. do 1786, potronja sc u Parizu penje na
730.000 hl, to je zaokruena godinja brojka, prema 54.000 piva
(to je odnos 1 prema 13, 5). Ali evo to e potvrditi tezu Le Grand
dAussya: od 1820. do 1840, u razdoblju oitih ekonomskih pote
koa, potronja vina, uvijek u Parizu, u odnosu je 1 prema 6,9.
Dogodio se relativni napredak piva195.
Ali pivo nije samo pod znakom siromatva, kao englesko
small beer, koje se varilo kod kue i svakodnevno pratilo cold
m eat i oat cake. Osim popularnog piva za pola patara, Nizo
zemska poznaje i luksuzno pivo za bogate, uvezeno iz Leipziga.
1687. francuski ambasador u Londonu redovito alje englesko
252
pivo markizu dc Seignclayu, ono koje sc naziva Lambet esle, a

nc ono jako pivo kojega sc okus ne svia Francuskoj i koje opija
kao vino, a isto je toliko skupo196. Od Brunschwiga i Bremena,
potkraj XVII. stoljea, pivo visoke kvalitete izvozi se sve do In
dije197. U itavoj Njemakoj, u ekoj, Poljskoj zamah proizvodnje
piva u gradovima, nalik industriji, potiskuje u drugi plan vlas-
telinsko i seljako lako pivo, esto bez hmelja, U tom pogledu
posjedujemo golemu literaturu. Pivo je doista predmet zakono
davstva198, kao i mjesta na kojima sc ono pije. Gradovi nadziru
proizvodnju; u Nurnbcrgu, ono se moe variti samo od Svetog
Mihovila do Cvjetnice. itave se knjige tampaju u pohvalu zasluga
slavnih piva kojih broj raste iz godine u godinu. Tako knjiga
Heinricha Knausta199, objavljena 1575, daje popis imena i nadi
maka tih glasovitih piva i istie ljekovita djelovanja na pivopije. Ali
sve te reputacije izloene su promjenama. U Moskovskoj Rusiji,
gdje sve kasni, jo 1655, potroa se snabdijeva pivom i rakijom u
javnoj kantini kupujui istodobno, da bi jo jednom napunio
blagajne monopolistike drave, usoljenu ribu, kavijar ili crno
obojene ovje koe, uvezene iz Astrahana ili Perzije200.
Pivovara De Drye Lelyen u Haarlemu, 1627, J A. Matbam, Muzej

Frans Hals u Haarlemu. (Otisak Muzeja)
25 3
Postoje tako u svijetu milijuni pivskih trbuha. Ali \jnopije

vinorodnih krajeva rugaju se tom piu sa sjevera. panjolski vojnik
koji prisustvuje bici kod Nordlingena, pokazuje prema njemu
prezir i ne dotie ga, jer je nalik urinu paripa koji ima groznicu.
Pet godina kasnije, ipak se usudio da ga kua. Ali to to je pio itave
veeri, bile su posude purgativa201. Ono to dokazuje da je Karlo
Peti Flamanac, njegova je strast prema pivu, kojeg se nee odrei,
ak ni za vrijeme povlaenja u Yuste, usprkos preporukama svojeg
talijanskog lijenika202.
Jabukovaa
Dvije rijei povodom jabukovae. Porijeklom je iz Diskaje, odakle

su stigle jabuke za jabukovau. One se pojavljuju u Contentinu, u
selima oko Cacna i pokrajini Auge, oko XI. i XII. stoljea. Jabuko
vaa se u tim krajevima spominje slijedeeg stoljea, gdje je
prisutna i loza, iako na svojoj trgovakoj granici. Ali taj uljez ne
nastupa protiv vina: on konkurira pivu, i to s uspjehom, jer pivo,
to su itarice, a to znai, liavati se ponekad kruha203.
Jabuke i jabukovaa odjednom e uznapredovati. Potkraj XV.
i poetkom XVI. stoljea stiu u istonu Normandiju (donja Seina
i Caux). 1484. godine jedan je predstavnik pokrajine jo mogao
izjaviti da je velika razlika izmeu Donje i Gornje Normandije
(istone) u tome, to ona ima jabuka kojih u drugoj nema. Uos
talom u toj Gornjoj Normandiji, pivo, a nadasve vino (kao i ono iz
meandara vinograda zatienih Scinom), branili su se. Jabukovaa
e pobijediti tek oko 1550. i, razumljivo, kod malih ljudi204. Uspjesi
e joj biti jo oitiji u donjoj Maini, jer e tu od XV. stoljea, bar na
jugozapadu pokrajine, postati piem bogatih, dok e pivo ostati
piem siromaha. U Laval u e ipak bogati pruati otpor sve do XVII.
stoljea. Prije nego to se predaju, dugo e vie voljeti loe vino
od jabukovae koju ostavljaju zidarima, slugama, sobaricama205.
Da li je nazadovanje u XVII. stoljeu odgovorno za taj mali preok
ret? Naravno, Normandija je suvie blizu Pariza da bi taj uspjeh
jabukovae mimoiao prijestolnicu. Ali ne pretjerujmo: Parizanin
je bolje ili loije godine, izmeu 1781. i 1786. potroio 121, 76 1
vina, 8,961 piva i 2,731 jabukovae206. U Njemakoj, konkurira joj
jabukovaa od divljih jabuka, veoma osrednji napitak.
254
Kasni uspjeh estokih

pia u Evropi
Opet u Evropi (njezine emo granice prekoraiti tek na trenutak),
velika je novost, revolucija, pojava rakije i alkohola od itarica,
jednom rijeju: estoka pia. XVI. stoljee ih takorei stvara, XVII.
ih unapreuje, a XVIII. ih rasprostranjujc.
Rakija se dobiva destilacijom, peenjem vina. Postupak
zahtijeva kotao, alambic (al, arapski lan i ambicos, grka rije,
posuda dugoga grla kroz koje se moe destilirati tekuina), koji su
tek iskuavali Grci, a zatim i Rimljani. Jedna je injenica nedvoj
bena: na Zapadu postoje kotlovi jo prije XII. stoljea; postoji dakle
i mogunost da se destiliraju sve vrste alkoholnih pia. Ali dugo
su vino destilirali samo apotekari. Rakija, razultatprvc destilacije,
a zatim etilni alkohol, rezultat druge, uglavnom suhe, lijekovi
su. Alkohol je tako moda bio otkriven oko 1100. u Italiji, gdje je
medicinska kola iz Salcrna bila najvanije sredite kemijskih
istraivanja tog doba207. Vjerojatno samo prie pripisuju prvu
destilaciju Raymondu Lulicu, umrlom 1315, ili onom udnom
putujuem lijeniku, Arnaudu dc Villcncuveu, koji je navodno
poduavao u Monpellicru i Parizu i koji je umro 1313, za vrijeme
jednog putovanja izmeu Sicilije i Provanse. On je ostavio djelo
lijepa naslova: Ouvanje mladosti. Prema njemu, rakija, aqua
vitae, ini to udo, raspruje neraspoloenje, oivljava srce, lijei
od proljeva, vodene bolesti, paralize, groznice, ublaava zubobo
lju, zatiuje od kuge. Taj udotvorni lijek uzrokovat e ipak
straan kraj Karla Nevaljalog (1387): lijenici su ga omotali plah
tom natopljenom rakijom, koja je, zbog boljeg uinka, bila zai-
vena krupnim avovima, steui pacijenta. U elji da raskinc jednu
od tih niti, jedan je sluga pribliio svijeu: plahta i bolesnik planuti
su20fl...
Zadugo je jo rakija ostala lijek, osobito protiv kuge. Jo 1735.
Traktat o kemiji tvrdi da je etilni alkohol neka vrst lijeka za
sve209. On tada ve odavna slui i za proizvodnju likera. Ipak, ak
i u XV. stoljeu, likeri proizvedeni u Njemakoj na bazi varenja
zaina, jo se uvijek smatraju farmaceutskim proizvodima. Do
promjene e doi tek posljednjih godina stoljea i prvih koje e
uslijediti. U Nurnbergu, 1496, rakija nailazi na ljubitelje samo
meu bolesnicima, budui da je grad prisiljen da na praznine
dane zabranjuje slobodnu prodaju alkohola. Jedan nurnberki
255
Fernand B raudel/S tr u k tu re svakidanjici
Pivo, vino i duhan, J.Jansz. van dc Vclde: Mrtva priroda (1660) Ilag.
Mauritsbuis. (Polo A. Dingjan)
lijenik ak pie oko 1493: Obzirom da jc sada svatko stekao

naviku da pije aqua vitae, bilo bi nuno da se prisjetimo koliine
koju moemo sebi dopustiti, i da nauimo piti prema svojim
mogunostima, ako se elimo ponaati kao plemii. Dakle, nema
dvojbe: tog je datuma roeno geprant Wein, vinutn ardens, ili,
kako opet kau tekstovi, vinutn sublimatum210.
Ali rakija je polako izmicala lijenicima i apotekarima. Samo
1514. Luj XII jc odobrio destilaciju udruenju vinogradara. To jc
znailo, posvjetoviti lijek. 1537. Franjo I podijelio jc tu povlasticu
izmeu proizvoaa octa i limunade, otkuda prepirke koje doka
zuju da jc ulog ve vrijedio truda. U Colmaru, pokret je ve ran, i
grad kontrolira pecare i trgovce rakijom jo od 1506; stoga taj
256
SuviSno i redovito: hrane i pia
proizvod zauzima mjesto u poreskim i carinskim listama. Rakija

ubrzo poprima oblik nacionalne industrije, u poetku povjerene
bavarima, monom cehu u zemlji naprednih vinogradara. Ali
bavari sklapaju suvie dobre poslove, i od 1511. trgovci ih se
pokuavaju domoi. U tome e uspjeti tek pedeset godina kasnije.
Prepirka se nastavila, budui da su 1650. bavari ponovo dobili
pravo da destiliraju, istina, pod uvjetom da svoje proizvode alju
trgovcima. Prilika je to da se medu trgovcima rakijom uoe sva
slavna imena Kolmarskog patricijata i da se uvjerimo da ta trgovina
ve zauzima visoko mjesto211.
Na nesreu, malo ima istraivanja te vrste da bismo mogli
zacrtati geografiju i kronologiju prve industrije rakije. Neke in
dikacije koje se odnose na Bordelais navode na pomisao da je tu
pecara rano postojala u Gaillacu, u XVI. stoljeu, i da se rakija od
1521.2,2 slala u Antwerpen. Ali da li je to sigurno? U Veneciji
acquavite se pojavljuje, bar u carinskim tarifama, tek 15962l\ U
Barceloni o njoj gotovo nema spomena prije XVII. stoljea. ini
se da su sjeverne zemlje, Njemaka, Nizozemska, Francuska sje
verno od Loire imale vremensku prednost pred zemljama Sre
dozemlja. Ulogu, ako ne izumitelja, tada barem zaetnika, imali su
holandski trgovci i pomorci koji su proirili peenje rakije na
atlantskom proelju Evrope. Bavei se najveom trgovinom vina u
tom razdoblju, suoili su se s brojnim problemima koje namee
transport, ouvanje, sladcnjc; pridodana rakija daje jainu i najsla
bijem vinu. Skuplja nego vino, ista koliina iziskuje manje trans
portnih trokova. Dodajmo tome ukus vremena...
Zahvaljujui potranji i problemu transporta koji je jeftiniji
nego za vino, peenje rakije smjetava se daleko u unutranjost, u
vinograde Loire, Poitoua, gornjeg Dordclaisa, Prigorda i Barna
(vinojurangona mjeavina je vina i rakije). Tako su u XVII. stoljeu
poticajem izvana nastale slave cognaca i armagnaca. Sve je bilo
vano za taj uspjeh: loze (kao Enrageant ili Folle Blanche u
pokrajini Charentes), koliine drva, blizina plovnih puteva. Od
1728, preko luke Tonnay-Charente slalo se oko 27.000 baava
rakije koja je dolazila iz podruja Cognaca214. Destilira se ak i loe
vino iz okolice Meusc u Lorraini (od 1690, a moda ak i ranije),
kao i komina groa, i svi ti proizvodi rijenim putem stiu do
Nizozemske215. Pomalo, rakija e se proizvoditi svuda gdje ima
sirovina. Ona e se neizbjeno pojaviti u vinorodnim krajevima
juga: pokraj Jereza, u Andaluziji, u Kataloniji, u Langucdocu.
257
Trgovac niskog kvasa. Kvas je u Rusiji alkohol siromanih. Dobiva

sefermentacijom jema ili kadto ak ostataka kruha ili kiselog voa.
Gravira J.-B. Le Princea. (Autorov dokument)
Proizvodnja se brzo poveala. 1698. Stc izvozi samo 2.250

hl rakije; 1725, 37.000 hl (to je destilacija 168. 750 hl vina); 1755,
65.926 hl (296.667 hl vina), to je rekordna brojka uoi sed
mogodinjeg rata, pogubnog za izvoz. Istodobno, cijene padaju;
25 funti verge (7,6 I) 1595; 12, 1698; 7, 1701; 5, 1725; slijedi lagan
uspon nakon 1731, koji 1758. ponovo dovodi cijene do 15 funti216.
Oito, valjalo bi povesti rauna o razliitim kvalitetama217
iznad niske granice koju odreuje holandski pokus: uzorak se
uzima u toku destilacije u boicu koja se ispunja do polovice.
Palcem se zaepijujc, obre i promuka: ako zrak koji prodre u
tekuinu stvara mjehurie odreena oblika, rakija ima stupanj koji
258
joj daje trinu vrijednost, to jest 47 do 50 stupnjeva. Ispod tog

testa, to je mute koju valja baciti ili ponovo destilirati. Prosjena
kvaliteta nosi ime tripetine, od 79 do 80 stupnjeva alkohola; na
vrhuncu, tri-osmine je isti pirit od 92 ili 93 stupnja.
Proizvodnja ostaje teka; kotao upoznaje samo empirijske i
nepotpune promjene sve do Weigertovih kotlova (1773) koji uvo
de stalno hlaenje dvostrukog toka218. Ali valjat e jo ekati
odluujue transformacije koje e omoguiti da se vino odjednom
destilira, a dao ih je malo poznati izumitelj, Edouard Adam, roen
1768: one e sniziti cijenu proizvodnje i pridonijeti golemom
irenju alkohola u XIX. stoljeu219.
Potronja je dotle ivo rasla. Ustalio se obiaj da se vojnicima
prije bitke dijeli alkohol, to, prema jednom lijeniku iz 1702, nije
davalo loe uinke220! Ukratko, vojnik postaje pijanicom iz navi
ke, a proizvodnja rakije, prema prilici, ratnom industrijom. Jedan
engleski vojnik ak uvjerava (1763) da vino i alkoholna pia
onemoguuju bolesti truljenja, kao i da su neophodni za zdrav
lje eta221. ak i nosai trnice Halles, mukarci i ene, navikavaju
se da piju razvodnjenu rakiju zainjenu paprom, to je bio nain
borbe protiv poreza na vino, nametnutog u Parizu. Tako postupaju
i posjetioci krmi u kojima se zabavljaju radnici puai, zvani
dokoliarima222.
Drugi izvor uitaka moda je aromatiziranih alkohola, zvanih
ratafias, koje bismo radije nazvali likerima. Ta zapaljiva pia,
pie doktor Louis Lcmery u svojem Traktatu o jelim a imaju
pomalo opor i sagorjeli okus (...). Da bi im se otklonio taj neugo
dan okus, izmiljeno je vie sastava kojima je dano ime ratafia, i
koji nisu nita drugo do rakija ili etilni alkohol u koje su umijeani
razliiti sastojci223. U XVIII. stoljeu moda je lansirala likere. Gui
Patin, uvijek spreman da se naruga zanosima svojih suvremenika,
ne zaboravlja da ukae na slavni rossolis, koji je doao iz Italije:
Taj ros solis (na latinskom, suneva rosa) nihil habet solare sed
igneum, pie on22*1. Ali blagi alkoholi definitivno su uli u naviku,
i potkraj stoljea dobri graanski prirunici, poput Ureene kue,
uzet e zadatak da opiu pravu metodu pripremanja svih vrsta
likera (...) prema talijanskoj modi225. U XVIII. stoljeu, vie se i
ne broje mjeavine koje se prodaju u Parizu: vode iz Stca, anisove
vodice s franipanom, ruiaste vodice (koje se proizvode kao
ruiasto vino, pojaano zainima), likeri na bazi voa, vodice s
Darbadosa, na bazi eera i ruma, vodica od celera, komoraa,
vodice tisuu cvjetova, karanfilia, boanske vodice, vodice od
25 9
Fernand Braudel/ Sli'ukture svakidanjice
kave... Veliki centar proizvodnje tih vodica je Montpelier, u

blizini rakija Langucdoca. Veliki potroa oito je Pariz. U ulici
Huchcttc, trgovci Montpclicra opremili su veliko skladite u kojem
se krmari snabdijevaju na veliko226. Ono to je u XVI. stoljeu bilo
rasko, postaje tekuim proizvodom.
Nije jedino rakija osvojila Evropu i svijet. Najprije je antilski
eer dao rum koji e osvojiti Englesku, Holandiju i engleske
kolonije u Americi, jo vie nego Evropu. Priznajemo da je to
veoma uvaeni protivnik. U Evropi, rakija od vina susree rakije
od jabukovae (koje e u XVII. stoljeu dati neusporedivi cal-
vados)227, kruke, ljive, trenje. Vinjevaa, porijeklom iz Alsacea,
Lorraine, Franchc-Comta, upotrebljava se oko 1760. u Parizu
kao lijek-, maraskino iz Zadra, slavan oko 1740, monopol je
Venecije koja ga ljubomorno nadgleda. Suparnici su nie kvalitete,
ali isto tako opasni, kao komovica i alkoholi od ita. Oko 1690.
zapoela je u Lorraini destilacija grodanog tropa. Za razliku od
rakije koja trai blagu, ona zahtijeva jaku vatru, pa prema tome i
velike koliine drva. Obilje drva u Lorraini odigralo je svoju ulogu.
Ali ta destilacija e se pomalo proiriti i Burgundijom, i njezina je
komina uskoro postala najslavnijom od svih, a uobiajila se i u
svim vinogradima Italije od kojih e svaki imati svoju grappu.
Veliki konkurenti (pomalo kao pivo prema vinu), bila su
alkoholna pia od itarica: Kombrand, votka, whisky, gin, kleko-
vaa, koje se javljaju na sjeveru trine vinorodne granice, a da
nam nisu tono poznati poeci njihova irenja228. Njihova je pred
nost: skromna cijena. U poetku XVIII. stoljea itavo londonsko
drutvo, od najnieg do najvieg, svjesno se opija ginom.
Naravno, du sjeverne vinorodne granice niu se zemlje
pomijeanih ukusa: Engleska, otvorena prema rakiji s kontinenta,
kao i prema rumu iz Amerike {punch tu doivljava slavu), pije svoj
whisky i svoj gin, a jo vie Holandija, na susretitu svih vinskih
rakija i itnih alkohola svijeta, ne iskljuujui rum iz Curagaoa i
Gvajane. Svi ti alkoholi, procjenjivali su se na amsterdamskoj
burzi: predvodi rum, zatim rakija, a daleko iza njih su alkoholi od
itarica. Njemaka izmeu Rajne i Elbe poznaje takoer dvostruku
potronju-, 1760, Hamburg je iz Francuske primio 4.000 baava
rakije, od po 500 litara svaku, to iznosi oko 20.000 hl. Zemlje
itnih alkohola zapoinju tek s onu stranu Labe i oko Baltika. Istog
datuma, 1760, Lubcck je uvezao tek 400 baava francuske rakije,
Kocnigsbcrg 100, Stockholm 100, LUbcck veoma malo, i to samo
za Prusku. Jer Poljska i vedska, objanjava Savary, iako nisu
260
rezcrviranije od drugih prema tom estokom piu (...), vie vole

rakije od itarica nego vinske rakije229.
Evropa je, u svakom sluaju, isuvic dobro uspjela u svojoj
alkoholnoj revoluciji. Ona je u alkoholu pronala svakodnevne
poticatelje, jeftine kalorije, svakako dostupnu rasko okrutnih
posljedica. Uskoro e tu i drava nai koristi.
Alkoholizam izvan Evrope

Doista, nema civilizacije koja ne bi pronala svoje ili svoja rjeenja
problema pia, osobito alkoholnih. Svaka fermentacija nekog bi
ljnog proizvoda daje alkohol. Indijancima Kanade, to prua sok
javora; Meksikancima, prije kao i poslije Cortesa, pulque, od
agava, koja opija kao vino: najiskorjenjenijim Indijancima Antila
ili June Amerike, kukuruz ili manioka. ak i Tupinambasi, u
zaljevu Rio dc Janeira, koje je upoznao Jean de Lry 1556, imaju
za svoje svetkovine napitak na bazi provakane, a zatim fermen
tirane manioke230. Drugdje, palmovo vino samo je fermentirani
sok. Evropski sjever je imao sok svoje breze, pivo itarica, a
Evropa, osobito sjeverna, sve do XVI. stoljea medovinu. Daleki
istok, veoma rano ima riino vino proizvedeno najee od riine
sluzi.
Da li je kotao za rakiju dao Evropi prednost nad svim tim
narodima, mogunost da proizvedu super-alkoholno pie prema
izboru: rum, whisky, Kombrand, votku, calvados, komovicu, ra
kiju, gin, koje mora istei iz ohlaene cijevi kotla? Da bismo to
doznali, valjalo bi saznati, provjeriti da li rakija od rie ili prosa na
Dalekom istoku postoji prije ili poslije kotla na Zapadu, koji datira
od XI-XII. stoljea.
Evropski putnici, oito nam ne daju odgovor. Oni utvruju
prisutnost araka, arrequi, poetkom XVII. stoljea u gusarskom
Aliru231. U Gudcratu 1638, jedan putnik, Mandclslo, smatra da
je terri, koji se dobiva od palmi... blagi liker veoma ugodan za
pie, i dodaje: Iz rie, eera i datulja izvlae arak, koji je neka
vrst rakije, jae i ugodnije od one koja se radi u Evropi232. Za
upuenog lijenika kao to je Kampfcr, sacki koji pije u Japanu
(1690), jedna je vrst riina piva, jaka kao panjolsko vino, a
naprotiv, lau koji je kuao u Sijamu, neka vrst Branntweina osim
kojeg putnici ukazuju i na arak233. Isto tako ono kinesko vino na
bazi krupnog prosa ili rie, kae jedna jezuitska prepiska, za-
261
pravo jc pivo. U njega se esto dodaje voe, bilo zeleno, bilo

ueereno ili sueno na suncu: otuda imena vino od dunja,
treanja, groa. Ali Kinezi piju i rakiju koja je prola kroz kotao
i toliko jc jaka da ari poput pirita23,1. Neto kasnije, 1793,
George Staunton pije u Kini neku vrst utog riinog vina kao
rakiju. Ona je bila bolje proizvedena od vina, jer ono jc openito
bilo mutno, prazna okusa i uskoro jc postajalo kiselo. Rakija je bila
jaka, bistra, i rijetko je imala miris paljevine. Ponekad jc bila
toliko jaka, da je ak jaa od pirita235; Napokon, Gmclin, Nije
mac, istraiva Sibira, daje nam, ali tek 1738, opis kotla koji
upotrebljavaju Kinezi236.
Ali, problem jc u tome, kad je zapoela destilacija. Gotovo je
sasvim sigurno da jc sasanidska Perzija poznavala kotao. A1 Kindi
govori u EX. stoljeu ne samo o destilaciji mirisa, ve opisuje
naprave koje se za to upotrebljavaju. On govori o kamforu koji se
dobiva, kao to znamo, destilacijom kamforova drva237. Kamfor se
dakle veoma rano proizvodi u Kini. Uostalom, nita ne opovrgava
pretpostavku da je rakija bila poznata u Kini oko IX. stoljea. To
bi se moglo zakljuiti iz dviju poema razdoblja Tang, koje govore
o poznatom sfoao shiu (destiliranom vinu) iz Seuana u IX. sto
ljeu. Ali valja vjerovati da problem ostaje nejasan jer u istom
kolektivnom djelu (1977) u kojem E. H. Schafer ukazuje na to prvo
javljanje, M. Freeman stavlja poetni razvoj tehnika destiliranja na
poetak XII. stoljea, dok ih F. W. Mote istie kao inovaciju XII. ili
XIII. stoljea238.
Dilo bi dakle teko da se u tom pogledu prvenstvo dade bilo
Zapadu, bilo Kini. Moda bi valjalo upamtiti perzijske izvore,
budui da se kineske rijei koje odreuju rakiju, oslanjaju na
arapsku rije araq. Nasuprot tome, ne treba zaboraviti da su
rakija, rum i agua ardiente (rakija od eerne trske) bili otrovni
darovi Evrope amerikim civilizacijama. Vjerojatno je tako i s
mezealom, koji se dobiva destilacijom sri agave i koji je mnogo
jai od pulque, to se dobiva iz iste biljke. Indijanski narodi
beskrajno su patili od tog alkoholizma koji im jc bio podaren. ini
se da su se civilizacije, poput one na Meksikoj visoravni, gubei
svoje okvire i svoje drevne zabrane, bez suzdravanja prepustile
iskuenju koje jc od 1600. donijelo strahovita pustoenja. Zamis
limo da je pulque dravi, u Novoj panjolskoj, donosila polovicu
od onog to su joj davali rudnici srebra239. Rije je uostalom o
svjesnoj politici novih gospodara. 1786, potkralj Meksika, Bernar
do de Galvez, hvali njezine posljedice, istie sklonost Indijanaca
262
prema piu i preporuuje da se ono rasprostrani i medu Apac na

sjeveru Meksika, koji ga jo ne poznaju. Osim koristi koje valja
oekivati, nema boljeg naina da im se nametne nova potreba
koja ih primorava da priznaju svoju ovisnost o nama2,10. Tako su
ve postupali Englezi i Francuzi u Sjevernoj Americi, jedni irei,
usprkos svim kraljevskim zabranama, rakiju, a drugi rum.
okolada, aj, kava

U isto vrijeme kad i alkohol, ili gotovo u isto vrijeme, Evropa, u
sreditu svjetskih inovacija, otkrila je tri nova podraajna i okrepna
pia: kavu, aj, okoladu. Sva tri preuzeta su iz zemalja s onu stranu
mora: kava je arapska (nakon to je bila etiopijska), aj kineski, a
okolada meksika.
okolada je stigla u panjolsku iz Meksika, Nove panjolske,
oko 1520, u obliku kruia i ploica. Ne treba se uditi to je ima
u panjolskoj Nizozemskoj ranije nego u Francuskoj, i anegdota
koja prikazuje Maric-Threse (vjenala sc s Lujom XIV 1659) kako
potajice pije okoladu, to je panjolski obiaj kojeg se nikad nije
mogla odrei, ini se istinitom241. Njezin prvi uvoditelj u Pariz, bio
je vjerojatno, nekoliko godina ranije, kardinal Richelieu (mini-
strov brat, biskup Lyona, koji je umro 1653). To je mogue. Ali
okolada se tada smatrala lijekom i hranom: uo sam jednog
slugu kako govori, iznosi kasnije jedan svjedok, da je on (kar
dinal) upotrebljava kako bi ublaio udi svoje slezene, a njezinu
tajnu je dobio od panjolskih redovnica koje su je donijele u
Francusku242. okolada je iz Francuske prodrla u Englesku oko
1657.
Prvo joj je pojavljivanje bilo neupadljivo, nestalno. Pisma
Mmc de Scvign243 kazuju da je okolada izazivala bijes i bila u
nemilosti Dvora. Nju samu uznemirivale su opasnosti novoga pia,
koje se, kao i druga, uobiajilo mijeati s mlijekom. Doista, valjat
e priekati doba Regentstva da se okolada nametne. Regent je
uspio, i otada ii na okoladu, znailo je, prisustvovati jutarnjoj
audijenciji princa, biti u njegovoj milosti244. Ipak, ne treba pre
naglaavati taj uspjeh. U Parizu nam 1768. kau, da je Veliki piju
ponekad, stari esto, a narod nikada. Jedino podruje gdje je
doivjela trijumf jest panjolska: svaki se stranac ruga gustim
okoladama, namirisanim cimetom, u kojima uivaju Madridani.
Nije se dakle bez valjanih razloga, oko 1727, u Bayonneu nastanio
263
okolada u panjolskoj...: Zurbaran: Doruak s okoladom, Muzej

Besangon. (Foto Bulloz)
idovski trgovac Aron Colacc, ija nam je prepiska ostala ouvana.

U vezi s Amsterdamom i tritem kolonijalnom robom (osobito
kakaom iz Caracasa koji esto ini takve nepredvidive obilaske),
on iz svog grada nadgleda trite poluotoka245.
U prosincu 1693, u Smirni, Gcmelli Careri je Ijubezno ponu
dio okoladu nekom turskom agi. Pozlilo m u je, bilo stoga to se
opio (mi u to sumnjamo), ili je to izazvao dim duhana, i silno se
na m ene naljutio govorei da sam mu ponudio to pie kako bih ga
uznem irio i oduzeo mu sposobnost rasuivanja...246.
U pratnji Portugalaca, Holanana i Engleza, aj je stigao iz
daleke Kine, gdje se njegova upotreba proirila deset ili dvanaest
stoljea ranije. Dug, teak prijenos: trebalo je uvesti listie, ajnikc,
porculanske alice, a zatim okus tog egzotinog pia kojeg su
Evropljani upoznali najprije u Indiji, u kojoj je pijenje aja bilo
veoma rasprostranjeno. Prvi tovar aja vjerojatno je stigao u
Amsterdam oko 1610, na poticaj Oost Indische Companie247.
ajno drvo u XVII. i XVIII. stoljeu kau ajevac, ali rije
nije ula u upotrebu drvce je kojemu kineski seljak bere lie.
Prvo, malo i njeno, daje carski aj, to cjenjeniji to su listii manji;
zatim se sue uz vatru (zeleni aj), ili na suncu: aj tada fermentira
264
Suvino i redovito: hrane l pia
i crni, i to je crni aj. I jedan i drugi, runo se valjaju i prevoze u

velikim sanducima obloenim olovom ili kositrom.
U Francuskoj, novo se pie pojavilo tek 1635. ili 1636, prema
Delamareu, ali ni izdaleka nije odmah dobilo graansko pravo.
Najprije je bilo dano na provjeru jednom medicinskom kandidatu
koji 1648. podrava teze o aju: Neki od naih lijenika su ga
spalili, pa se, pie Gui Patin, predbacivalo dekanu to je to odobrio.
Vidjet ete ga i smijat ete mu se. Ipak, deset godina kasnije
(1657), jedna druga teza, pod pokroviteljstvom kancelara Sguiera
(on sam je bio strastveni pristaa aja) isticala je vrline novog
napitka248.
U Englesku aj je stigao posredstvom Holandije i londonskih
kavana koje su lansirale tu m odu oko 1657. Samuel Pcpys ga je
prvi put pio 25. rujna 1660249. Ali Indijska kompanija zapoela ga
je uvoziti tek 1669250. Doista, potronja aja postat e znatna u
Evropi tek izmeu 1720. i 1730. Pada zapoinje izravan prom et
izmeu Evrope i Kine. Sve do tada, najvei dio trgovine odvijao se
preko Batavije koju su Holanani osnovali 1619; kineske dunkc
donosile su onamo svoje uobiajene terete i malo tog aja koji je
mogao podnijeti taj dugi put. Holanani su u jednom trenutku
uspjeli da ne plaaju taj aj iz Fou Kicna novcem, ve balama
i u Italiji: Longbi (1702-1785): okolada. (Foto Anderson-Girau-

Ion)
265
fernand Braudel/ Strukture svakidanjice
kadulje, koja je i u Evropi sluila za priprem anje napitka -kojega

su ljekovita svojstva bila veoma hvaljena. Ali Kinezi nisu bili ob
manuti: aj je imao vie srec na evropskoj strani251.
Veoma brzo Englezi su nadmaili Holandanc. Izvozi iz Kan
tona su slijedei: na engleskim brodovima, 6 milijuna funti (tei
ne); na holandskim, 4,5; na vedskim 2,4; na francuskim 2,1; to
iznosi 15 milijuna funti, ili oko 7.000 tona. Malo pom alo bile su
osnovane prave ajne flote; sve vee koliine suhog lia iskrcavaju
se u svim lukama koje imaju indijske obale: Lisabon, Lorient,
London, Ostende, Amsterdam, Gotcborg, ponekad Genova i Livor
no. Porast je golem: iz Kantona polazi 28.000 picula (jedan picul
= oko 60 kg) godinje od 1730. do 1740; 115.000 od 1760. do
1770; 172.000 od 1780. do 1785252. Ako poetak smjestimo, kao
to kazuje George Staunton, u 1693, moi emo, stoljee kasnije,
zakljuiti poveanje od 1 do 400. Svojedobno, i najsiromaniji
Englezi troili su 5 do 6 funti aja godinje253. To, na kraju, toj
ekstravagantnoj trgovini daje pravo lice: samo jedan neznatan dio
zapadne Evrope, Holandija i Engleska, odaju se tom novom piu.
Francuska je troila najvie desetinu od svojih vlastitih tovara.
Njemaka je vie voljela kavu, panjolska ga je pila jo manje.
aj: detalj kineske slike iz XVIII. stoljea. Musee Guimet. (Foto Girau-
don)
266
Holandani za stolom s Kinezima, onako kako ih vide Japanci u

Deshimi, u XVIII. stoljeu. Piju aj. Kabinet grafike. (Otisak B. N)
Da li je istina da jc novo pie zamijenilo gin (pie iju je

proizvodnju vlada oslobodila poreza kako bi se borila protiv
osvajakih uvoza s kontinenta)? Da li je ono bilo lijek protiv
neporecivog pijanstva londonskog drutva u vrijeme Georgca II?
Ili je naglo oporezivanje gina 1 7 5 1 254, s jedne strane, openit
porast cijene itarica, s druge strane, ilo u prilog uljezu, na glasu
da je izmeu ostalog, odlian za lijeenje prehlada, skorbuta,
groznice? Bio bi to kraj Hogarthove ulice gina. aj u svakom
sluaju pobjeuje, i drava ga podvrgava brinom oporezivanju
(kao u kolonijama Amerike, koje su u tome kasnije nale povod
za pobunu). Ipak, nevieno krijumarenje uzima maha, iznosei
oko 6 ili 7 milijuna funti, koje se svake godine unose s kontinenta
Sjevernim morem, preko La Manchea ili Irskog mora. U tom
krijumarenju sudjeluju sve luke, sve indijske kompanije, novar
ska aristokracija Amsterdama i drugih gradova. Svi su u dogovoru,
raunajui tu i engleskog potroaa255.
Toj slici koja ukljuuje samo sjeverozapadnu E v r o p u , n e d o s
taje vaan potroa, Rusija. aj je tu poznat moda o d 1 5 6 7 , i a k o
njegova potronja ne postaje openitom prije N c r i n s k o g u g o v o r a
( 1 6 8 9 ) ; o n a se osobito ustaljuje tek znamo kasnije o s n i v a n j e m
sajma u Kiatki, juno od Irkutska. itamo u jednom d o k u m e n t u s
267
kraja stoljea (pisanom na francuskom), u Icnjingradskim ar

hivima: Robe koje donose Kinezi su neke svilene tkanine, neki
predmeti od laka, malo porculana, tkanine iz Kantona koje mi
nazivamo nankin, a Rusi hitri i znatne koliine zelenog aja. On
je mnogo kvalitetniji od onoga koji Evropa dobiva preko mora, i
Rusi su prisiljeni da plaaju do dvadeset franaka po funti, iako ga
rijetko preprodaju za petnaest ili esnaest. Da bi nadoknadili taj
gubitak, nikad ne proputaju da povise cijene svojih koa koje su
gotovo jedina roba koju alju Kinezima, ali to je lukavstvo koje se
manje okree njima u prilog, a vie ruskoj vladi koja namee porez
od dvadeset i pet posto na sve to se prodaje i na sve to se
kupuje256. Ipak, potkraj XVIII. stoljea Rusija ne uvozi vie od 500
tona aja. Daleko smo od 7.000 tona koje troi Zapad.
Zabiljeimo, zakljuujui to poglavlje o aju na Zapadu, da
se Evropa veoma dugo nee znati domoi te biljke. Prva ajna drva
bit e zasaena najavi tek 1827, na Cejlonu tek nakon 1877, nakon
pustoenja koja su praktino unitila polja kavovca na otoku.
Taj uspjeh aja u Evropi, makar i ogranien na Rusiju, Nizo
zemsku i Englesku, velika je novost, ali gubi na vanosti ako se
prosuuje na razini svijeta. Najvei proizvoa i potroa aja jo
i danas je Kina. aj u njoj ima ulogu biljke visoke civilizacije, istog
stupnja kao loza na rubovima Sredozemlja. Obje, loza i aj, imaju
svoja geografska podruja gdje im se drevni uzgoj pomalo trans
formirao, usavravao. Brina obrada je neophodna da bi se zado
voljili zahtjevi upuenih potroaa. aj, poznat u Seuanu jo prije
nae ere, osvojio je cijelu Kinu u VIII. stoljeu257, i Kinezi, kae
nam Pierre Gourou, profinili su svoj okus, tako da su znali
razlikovati razliite vrste aja i uspostaviti suptilnu hijerarhiju (...).
Sve to udno podsjea na vinogradarstvo drugog kraja Starog
svijeta, koje je takoer rezultat tisuljetnih napredaka koje je
ostvarila civilizacija seljaka258.
Svaka uzgojena biljka stvara ropstva. Pripremiti tlo, sijati
sjeme, obrezivati ajno drvo kako bi ostalo grmoliko umjesto da
raste kao drvee to i jeste u divljem stanju, brino brati listie,
zatim ih obraditi istog dana, osuiti ih prirodno ili zagrijavanjem,
provaljati ih i zatim ponovo suiti... U Japanu, postupak suenje-
-valjanje moe se ponavljati est ili sedam puta. Neke vrste (manja
ili vea finoa proizvoda ovisi o raznolikostima, o tlu, jo vie o
dobu berbe, budui da je proljetno lie mirisnijc od drugih,
napokon o obradi kojom se razlikuju zeleni i crni aj, itd.) mogu
se prodavati po cijenu zlata. To su najbolji zeleni ajevi koje
268
Suvino i redovito: hrane l pia
Japanci upotrebljavaju kao aj u prahu koji se topi u kipuoj vodi

(umjesto obinog nalijevanja), prema drevnoj kineskoj metodi,
zaboravljenoj u Kini samoj, i koja je namijenjena za slavnu ajnu
ceremoniju Chanoyu. Ta je ceremonija tako sloena, kae jedan
memoar iz XVIII. stoljea, da je potreban, ako se eli dobro nauiti
vjetina, uitelj u toj zemlji, kao to je u Evropi potreban za uenje
plesa, poklona, itd259.
Jer aj, naravno, ima svoje obrede, kao vino, kao svaka
uzgojena biljka koja se potuje. ak i u siromanim kuama Kine
i Japana uvijek je, u svako doba dana, pripremljena kipua voda
za aj260. Nijedan gost ne bi mogao biti primljen bez alice aja i u
bogatim kineskim kuama postoji za to, informiraju nas 1672,
oprema, kao ukraen stoli (tradicionalni niski stoli), mala grija
lica u blizini, kutije s ladicama, zdjelice, alice, tanjurii, liice za
slatko, kandirani eer u komadiima oblikovanim poput ljenjaka
koji se dre u ustima dok se ispija aj, to manje mijenja njegov
Unutranjost turske kavane u Istanbulu. Kabinet grafike. (Otisak B.

N.)
269
ukus. Sve to, popraeno jc razliitim ueerenim voem,, suhim

kao i tekuim, koje Kinezi prave tenijim i ugodnijim261 nego
Evropljani. Dodajmo ipak da ga, prema jednom putniku iz XK.
stoljea, u sjevernoj Kini, gdc aj ne uspijeva dobro, ljudi niih
klasa poznaju samo kao rasko i piju toplu vodu s istim uitkom
kao bogati svoj zeleni aj i zadovoljavaju se time da je nazivaju
ajem262. Da li to drutvena navika aja iri taj udni ersatz tople
vode? Ili, nije li pravilo da se i u Kini, kao i u Japanu, sve pije toplo:
aj, saki, alkohol od rie ili prosa, voda sama? O. dc Las Cortes,
pijui alicu hladne vode, zapanjuje Kineze koji ga okruuju i
pokuavaju odgovoriti od tako opasnog ina263. Kad bi panjolci
koji u svako godinje doba strasno piju led, kae jedna veoma
mudra knjiga (1762), inili kao Kinezi, ne bi medu njima vladale
tolike bolesti i toliko oskudnosti i suhoe u njihovu temperamen
tu26*.
Kao univerzalno pie u Kini i Japanu, aj je osvojio, ali u
manjoj mjeri, preostali dio Istoka. Za duga putovanja, on se
priprema u vrstim ploicama koje karavane j&ka veoma rano
prenose na Tibet, polazei od Yangtze Kianga, najstranijim putem
koji postoji na svijetu. Karavane deva prenosile su ga u Rusiju, sve
dok nije bila postavljena eljeznika pruga, a ploice aja jo se i
danas troe u nekim krajevima Sovjetskog Saveza.
U islamskim krajevima aj jc takoer doivio uspjeh. U
Maroku, veoma zaslaen aj od metvice postao je nacionalno pie,
ali tu je stigao tek u XVIII. stoljeu, i to posredstvom Engleza. On
e se proiriti tek u slijedeem stoljeu. U ostalim krajevima
islama, slabo su nam poznati njegovi putcvi. Ali ne treba li pri
mijetiti da su uspjesi aja zabiljeeni u zemljama koje ne poznaju
lozu: sjever Evrope, Rusija, islamske zemlje? Treba li zakljuiti da
civilizacijske biljke iskljuuju jedna drugu? Mislio jc to UstSriz, koji
je 1724. izjavio da se ne boji irenja aja u panjolskoj dok ga sjever
upotrebljava samo kao nadomjestak za rijetko vino265. Nasuprot
tome, vina i alkoholi Evrope nisu osvojili Daleki istok.
U povijesti kave, mogli bismo zalutati. Anegdotinost, slikovi
tost, nepouzdanost zauzimaju tu golemo mjesto.
Kavovac266 moda potjee iz Perzije, govorilo se, a vjerojatno
iz Etiopije: u svakom sluaju, kavovac i kava ne javljaju se prije
1450. Tog datuma, kava se pije u Adenu. Potkraj stoljea dopire
do Meke, ali 1511. njezina potronja je ondje zabranjena, a bit e
to ponovo 1524. Godine 1510. spominje se u Kairu. U Istanbulu
1555. Otada, u pravilnim razmacima, ona e biti zabranjivana i
27 0
ponovo doputana. U meuvremenu, proiruje se u Turskom

Carstvu, u Damasku, AJepu, Aliru. Jo prije kraja stoljea, gotovo
se potpuno udomaila u muslimanskom svijetu. Ali u vrijeme
Tavcrniera, u islamskoj Indiji, jo nije uobiajena267.
U zemljama islama zapadni putnici susreu kavu i ponekad
kavovac, kao talijanski lijenik Prospero Alpini268, koji je boravio
u Egiptu oko 1590, ili razmetljivi putnik, Pietro della Valle, u
Carigradu 1615: Turci, kae on, imaju napitak kojemu je boja
crna; ljeti veoma osvjeuje, dok zimi snano grije, ne mijenjajui
se i ostajui uvijek isto pie koje se pije toplo (...). Pije se, ne za
vrijeme obroka, ve nakon njega, kao poslastica, i to u gutljajima,
kako bismo se to dulje ugodno osjeali u drutvu prijatelja. Nema
skupa na kojem se ono ne pije. Stoga odravaju jaku vatru pored
koje dre male porculanske posudicc, ispunjene tom mjeavinom,
i kad je sve dovoljno toplo, postoje ljudi koji nita drugo ne rade
nego cijelom drutvu nose male posudice, najtoplije to mogu,
dajui svakom komadi dinje koju vau u meuvremenu. S tim
komadiima i tim napitkom koji nazivaju Cahue, zabavljaju se
razgovorima (...) ponekad i sedam do osam sati269.
Kava je u Veneciju stigla oko 1615. Godine 1644. jedan je
marsejski trgovac, de La Roque, donio prva zrna u grad, u isto
vrijeme kad i dragocjene alice i posude za kavu270. 164 3, nova se
droga javlja u Parizu271, a 1651. moda u Londonu272. Ali svi ti
datumi odnose se samo ria prvi dolazak, ali nc na poetke navike
ili javne potronje.
Doista, kava je u Parizu naila na prijem koji je odluio o
njenoj sudbini. 1669. jedan je turski ambasador, ohol ali srdaan
ovjek, Sulejman Mustafa Raca, mnogo primao i svojim parikim
posjetiocima nudio kavu. Ambasada je propala, ali kava je doiv
jela uspjeh273. Kao i aj, smatrala se udotvornim lijekom. Raspra
va O upotrebi kave, aja i okolade, objavljena u Lyonu 1671. bez
imena autora, moda Jacoba Spona, iznosi sva svojstva koja se
pripisuju tom novom napitku koji sui krofule, tjera vjetrove,
jaa jetru, olakava tegobe oboljelih od vodene bolesti svojom
sposobnou proiavanja; pouzdan je protiv izraslina, porc-
meenja krvi; osvjeuje srce i njegove vitalne otkucaje, olakava
tegobe onima koji imaju bolove u elucu i nemaju teka; dobar je
kod modanih tegoba. Dim kave dobar je kod suzenja oiju i
umova u uima; ona jc djelotvorna i kod isprekidanog disanja,
kod prehlada koje zahvaaju plua, bolova slezene, protiv glista,
kao udesno olakanje poslije preobilnog jela i pia. Nema nita
271
Fernand Braudel/ Stt'ukture svakidanjice
bolje za one koji jedu mnogo voa274. Ipak, drugi lijenici i javno
mnijenje smatrali su kavu anafrodizijakom, napitkom ukop-
ljcnika275.
Zahvaljujui tim reklamama, usprkos optubama, kava je
doivjela uspjeh u Parizu276. Posljednjih godina XVII. stoljea
javljaju se putujui trgovci, Armenci, odjeveni na turski nain i s
turbanima, nosei pred sobom plitke koare s posudom za kavu,
upaljenom grijalicom, alicama. Hatarioun, Armcnac, poznat pod
imenom Pascal otvorio je 1672. prvi duan u kojem se pila kava,
u jednoj od baraka sajmita Saint-Germain, koje se stoljeima
nalazilo pokraj opatije o kojoj je ovisilo, na mjestu dananjih ulica
Four i Saint-Sulpicc. Pascalu poslovi nisu ili dobro pa je preao
na drugu obalu, kod Ecole du Louvre, gdje su mu neko vrijeme
klijentelu inili neki Lcvantinci i malteki vitezovi. Potom je otiao
u Englesku. Usprkos njegovoj propasti, otvarale su se druge kava
ne. Bilo je tako i s jednim drugim Armencem, Malibanom, koji se
iz ulice Buci premjestio u ulicu Ferou. Najslavnija, ureena na
moderan nain bila je ona Francesca Procopia Coltclla, nekada
Pascalova sluge, roena na Siciliji 1650, i koji je zatim uzeo ime
Procopc Coutcau. Smjestio se na sajmitu Saint-Germain, zatim u
ulici Tournon, napokon, 1686, u ulici Fosss-Saint-Gcrmain. Ta
trea kavana, Procope postoji jo i danas nalazila se u blizini
elegantnog i ivog sredita grada, na nekadanjem raskru Buci,
ili bolje Pont-Ncuf (prije nego to je u XVIII. stoljeu postalo
Palais-Royal). Druga ansa bilo je to to se neposredno nakon
njezina otvorenja njoj nasuprot smjestila Comcdie-Franâise. To
je osiguralo potpun uspjeh Sicilijancu. Sruio je pregrade izmeu
dviju susjednih kua, na zidove postavio tapete, ogledala, na
stropove svjetiljke i nudio je, ne samo kavu, ve i ueereno voe,
likere. Njegov lokal postao je sastajalitem dokoliara, kozera,
ljudi od duha (Charles Duflos, budui sekretar Francuske aka
demije, bio je jedan od stupova kue), lijepih ena: kazalite je
blizu, i Procopc u njemu ima lou u kojoj nudi osvjeavajua pia.
Moderna kavana nije mogla ostati privilegijom jedne etvrti
ili jedne ulice. Kretanje u gradu pomalo zanemaruje lijevu obalu
u prilog desnoj, koja je mnogo ivlja, kao to pokazuje karta
parikih kavana u XVIII. stoljeu, ukupno 700 do 800 lokala277.
Tada se utvruje i slava Caf de la Rgcnce, osnovane 1681. na
Trgu Palais Royal (kako se palaa irila, kavana e se preseliti do
svojeg sadanjeg mjesta u ulici SaintHonor). Pomalo, krme su
zasjenjene slavom kavana. Moda je ista u Njemakoj, Italiji, Por
272
SuviSno i redovito: hrane t pia
tugalu. U Lisabonu kava koja stie iz Brazila jeftina je, kao i

mljeveni eer koji se sipa tako obilno, da liice, kao to kae
jedan Englez, stoje u alicama278.
Uostalom kava, napitak u modi, nee ostati pie samo otmje
nih. Dok sve cijene rastu, preobilna proizvodnja na otocima goto
vo zadrava cijenu alice kave. 1782. Lc Grand d Aussy objanjava
da se potronja u Francuskoj utrostruila; nema graanske ku
e, dodaje on, gdje se ne nudi kava. Nema prodavaice, kuha
rice, sobarice koja ujutro ne doruku je bijelu kavu. Na trgovima,
u nekim ulicama i prolazima prijestolnice smjestile su se ene koje
prodaju ono to nazivaju bijelom kavom, to jest, loe mlijeko
obojeno talogom kave koji su kupile kod slubenika velikih kua
ili kavanara. Ta se tekuina nalazi u posudi od bijelog lima s
pipcem i snabdjevena je grijalicom koja je odrava toplom. Pokraj
tanda ili malog duana obino se nalazi drvena klupica. Odjed
nom ete s iznenaenjem ugledati enu s trnice, nosaa, kako
stiu i trae kavu. Posluuju je u velikim alicama od fajanse, koje
zovu gnicux\ asne osobe je piju stojei, s koarama na leima,
Kavana Procope, sastajalite otmjenih, s portretima slavnih posjeti

laca. Dajfon, Gilbert, Diderot, DAlembert, Marmontel, LeKainJ. -B.
Rousseau, Voltaire, Piron, Dllolbach. (Foto B. N.)
273
ako ih zbog pretjerane elje ne ele odloiti na klupu i sjesti. S

mojeg prozora na lijepom keju na kojem stanujem (kej Louvrea,
u blizini Pont-Neufa), esto opaam taj prizor u jednoj od drvenih
baraka koje su podignute od Pont-Neufa sve do Louvrea. Ponekad
sam vidio prizore zbog kojih sam poalio to nisam Teniers ili
Callot279.
Recimo jo, da ispravimo onu sliku koju je dao jedan pariki
graanin, da je najslikovitiji i najuzbudljiviji prizor, moda prizor
putujuih prodavaica na uglovima ulica, u vrijeme kad radnici u
zoru dolaze na posao: na leima nose posudu od bijelog lima i
nude kavu s mlijekom iz zemljanih posudica za dva soua. eera
u njima gotovo nema...... Uspjeh je ipak golem; radnici su pro
nali vie ekonominosti, vie snage i ukusa u toj, nego u drugoj
hrani. Stoga je piju u znatnim koliinama i kau da ih to odrava
najee sve do veeri. Tako uzimaju samo dva obroka, doruak,
i uvee hladnu govedinu s umakom od perina...280, s uljem i
octom.
Ako je sredinom XVIII. stoljea, potronja toliko porasla, i to
ne samo u Parizu i u Francuskoj, to je stoga to je Evropa sama
organizirala proizvodnju. Sve dok je svjetsko trite ovisilo samo
0 proizvoaima iz okolice Mokc, u Arabiji, evropski uvozi bili su
neizbjeivno ogranieni. Ali poevi od 1712. polja kave bila su
zasaena najavi; od 1716. na otoku Bourbon (la Runion); 1722.
na otoku Cayenne (dakle, prela je Atlantik); od 1723-1730. pos
toje na Martiniqueu; 1730. najamaici; 1731. u Santo Domingu. Ti
datumi nisu datumi proizvodnje. Uvozi kave s otoja u Francusku
zapoinju 1730281. Bilo je potrebno da se poveaju polja kavovca.
Godine 1731. O. Charlevoix to objanjava ovako: Laskamo sebi
gledajui kako kava obogauje na otok (Santo Domingo). Drvo
koje je stvara postaje ve lijepo (...), to je prirodno, ali potrebno
mu je dati dovoljno vremena da se prilagodi tlu282. Posljednja na
tritu, kava iz Santo Dominga e ostati najmanje na cijeni a
najobilnija je od svih: ezdesetak milijuna funti proizvodnje 1789,
dok je potronja u Evropi, pedeset godina ranije, iznosila moda
4 milijuna funti. Moka uvijek stoji na elu zbog kvalitete i cijene,
zatim tu su kave s Jave i Burbonskog otoja (dobra kvaliteta: malo
1plavkasto zrno, kao ono s Jave), zatim proizvodi s Martiniquea,
Guadcloupca, i na kraju, Santo Dominga283.
uvajmo se ipak uveanja brojki potronje: svaka malo to
nija provjera na to nas upozorava284. 1787. Francuska uvozi oko
38.000 tona kave, ponovo izvozi 36.000 tona, a Pariz zadrava
274
tisuu tona za vlastitu upotrebu285. Neki gradovi u provinciji jo

ne prihvaaju novi napitak. U Limogesu graani piju kavu samo
kao lijek. Samo neke drutvene kategorije kao potari na
sjeveru slijede modu.
Valja dakle ispitati moguu klijentelu. Posredstvom Marseil-
lea, kava s Martiniquca osvaja Levant nakon 1730, na utrb kave iz
Arabije286. Holandska indijska kompanija koja kavom opskrbljuje
Perziju i muslimansku Indiju, koje su ostale vjerne Moki, htjela je
tu nametnuti svoje vikove s Jave. Ako k 150 milijuna Evropljana
pridodamo 150 milijuna muslimana, trite XVIII. stoljea obuh
vaa 300 milijuna ljudi, od kojih jedna treina pije, ili se pret
postavlja da pije kavu. To je pretpostavka. Ali logino, kava, kao i
aj, postala je kraljevska roba, sredstvo za stjecanje bogatstva.
Aktivno podruje kapitalizma zanima se za njezinu proizvodnju,
irenje, uspjeh. Iz toga proizlazi u Parizu strahovit udar na dru
tveni i kulturni ivot. Kavana (u kojoj se pije novo pie) postaje
sastajalitem otmjenih ljudi i dokoliara, pribjeite i za siro
mane. Takav ovjek, pie Sebastien Mercicr (1782), dolazi u
kavanu oko deset sati ujutro da bi iz nje izaao tek u jedanaest sati
uveer (to je obavezan sat zatvaranja, nad im bdije policija), rua
alicu bijele kave, a veera kapuciner287.
Jedna anegdota mjeri sporost napretka u popularnosti kave.
Cartouchcu koji je trebao biti pogubljen (29. studenog 1721),
sudac koji je i sam pio kavu, ponudio je jednu alicu: Odgo
vorio je da to nije njegovo pie i da bi vie volio au vina s malo
kruha288
Podraujua sredstva:
uspjeh duhana
Drojni su bili estoki napisi protiv novih pia. Neki su pisali da e

Englesku, zbog glupe raskoi aja, unititi njezini posjedi u
Indiji289. Sbasticna Mercicra u (oh, koliko moralnoj) etnji Pari
zom godine 2440. vodi neki mudrac koji odrjeito kazuje: Prot
jerali smo tri otrova kojima ste se neprestance sluili: duhan, kavu,
aj. tetan prah stavljali ste u nos, i on vam je oduzimao pamenje,
vama Francuzima koji ga gotovo niste ni imali. Va ste eludac palili
tekuinama koje su ga unitavale, ubrzavajui njegovo djelovanje,
275
Vae nervne bolesti, tako openite, valjalo je zahvaliti melgjnom

obiaju pranja koje je odnosilo hranjiv sok animalnog ivota290...
Doista, u svakoj su civilizaciji potrebni dodatne raskoi i itav
niz stimulansa, opojnih sredstava. U XII. i XIII. stoljeu bilo je
to ludilo za paprom i zainima; u XVI. stoljeu, prvo za alkoholom,
zatim ajem, kavom, ne raunajui duhan. XIX. i XX. stoljee imat
e svoje raskoi, svoje dobre i loe droge. U svakom sluaju, drag
nam je venecijanski porezni tekst koji na poetku XVII. stoljea,
razumno i ne bez humora, precizira da se porez na acquegelate,
berba te i druge bevande proiruje na sve sline stvari inven-
tate, o da inventarsi, izmiljene ili koje e se jo izmisliti291.
Michelet naravno pretjeruje kad u doba Regentstva u kavi vidi pie
Revolucije292, ali i mudri povjesniari pretjeruju kad govore o
Velikom stoljeu i XVIII. stoljeu, zaboravljajui krizu mesa, revo
luciju alkohola i revoluciju kave.
Da li je to, s nae strane, greka u perspektivi? ini nam se da
je s pogoranjem ili bar odravanjem veoma ozbiljnih preh
rambenih tekoa, ovjeanstvo, prema konstantnom pravilu ivo
ta, imalo potrebu za kompenzacijama.
Duhan je jedna od takvih kompenzacija. Ali kako ga svrstati?
Louis Lcmery, predstojnik Medicinskog fakulteta u Parizu, lan
Kraljevske akademije znanosti ne oklijeva da o njemu govori u
svojem Traktatu o prehrani (1702) kao o biljci koja se, precizira
on, uzima kroz nos, kao dim, ili se vac. Isto tako govori i o
listovima koke, nalik listovima mirte, koji ublaavaju glad i bol, i
daju snagu, ali ne govori o kininovcu kad aludira na opijum, koji
se jo vie troi kod Turaka na istoku, na drogu koje je upotreba
opasna293. Ono to mu izmie, jest golema avantura opijuma
Indije i Indonezije, na jednom od glavnih puteva islamske ekspan
zije do Kine. Velik obrat dogodit e se tu iza 1765, nakon osvojenja
Bengala, s ustaljenim monopolom, tada u korist East India Com
p any, na poljima maka, nekad izvorima prihoda Velikog Mogula.
Sve su to realnosti koje nije znao Louis Lemery tih prvih godina
stoljea, i to s razlogom. On ne poznaje ni indijsku konoplju.
Omamljujui napici ili hrana, sve su to veliki faktori pozvani da
preobraze, da uzdrmaju svakodnevni ivot ljudi.
Porazgovarajmo samo o duhanu. Izmeu XVI. i XVII. stoljea
osvojit e cijeli svijet, i uspjeh e mu biti jo vei od uspjeha aja
ili kave, to nije malo.
Duhan je biljka koja potjee iz Novog svijeta: kad je stigao na
Kubu, 2. studenog 1492, Kolumbo je primijetio domoroce kako
276
T h e s o l i d e n j o y m e n t o f b o t t l e a n d f r i e n d . Engleska grafika iz 177/t-

Dufoan i porto nadvladali su svaki razgovor. (I:oto Snark)
pue smotane iistovc duhana. Biljka e prijei u Bvropu sa svojim

imenom (karipskim ili brazilskim) i dosta e dugo biti kurio
zitetom botanikih vrtova i poznata po medicinskim svojstvima
koja su joj pripisivali. Jean Nicot, ambasador u Lisabonu (1560),
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakidalnjice
alje Katarini Medici duhanski prah protiv migrene, prema por

tugalskom obiaju. Andre Thcvet, drugi uvoditelj te biljke u Fran
cusku, uvjerava da se domoroci njome slue kako bi otklonili
prehlade mozga294. U Parizu, naravno, neki Jacques Gohory
(umro 1576) pripisao mu je na trenutak svojstva univerzalnog
lijeka295.
Biljka, uzgojena 1558. u panjolskoj, brzo je prodrla u Engle
sku (oko 1565), u Italiju, na Balkan, u Rusiju. Godine 1575. je stigla
na Filipine manilskom galijom; 1588. u Virginiju, gdje je njezin
uzgoj uzeo maha tek od 1612; u Japan oko 1590; u Macao, od 1600;
najavu, 1601; u Indiju i na Cejlon oko 1605-1610296. To irenje
je utoliko oitije to duhan u svojim poecima nema iza sebe trite
ili civilizaciju, kao papar u svojim dalekim poecima (Indija), kao
aj (Kina), kao kava (islamske zemlje), ak ni kao okolada koja je
u Novoj panjolskoj bila potvrena kao kultura visoke kvalitete.
Duhan dolazi od amerikih divljaka, i valjalo je osigurati pro
izvodnju biljke prije nego to su se poele uivati njezine blagodati.
Ali kao jedinstvenu prednost, ona posjeduje veliku sposobnost
prilagodavanja klimi i najraznolikijim tlima, i komadi zemlje
dovoljan je da se postigne plodonosna berba. U Engleskoj, njeno
osobito brzo irenje ostvarilo se meu sitnim seljacima297.
Tek u prvim godinama XVII. stoljea, u Lisabonu, u Sevilli, a
nadasve u Amsterdamu, nasluuje se povijest komercijaliziranog
duhana, iako je uspjeh duhana za mrkanje zapoeo ve 1558. u
Lisabonu. Ali od tri naina uivanja duhana (umrkavanje, pue
nje, vakanje), dva prva bila su najvanija. Duhan u prahu
upoznat e brzo vie vrsta, prema dodanim sastojcima: mous,
jantar, bergamota, naranin cvijet. Bit e tu i duhana na panjolski
nain, s mirisom Malte ili mirisom Rima, pri emu ima
sjajnih dama koje ga umrkavaju kao i gospoda. Ipak, trajan je
bio uspjeh duhana u dimu, dugo pomou lule, a kasnije u obliku
cigara (zamotano lie u duini svijee298 kakve su puili domo
roci Latinske Amerike, no koje nisu odmah bile oponaane u
Evropi, osim u panjolskoj, gdje je Savary, ini se, ukazao na te
listove kubanskog duhana koji se pui bez lule i uvija poput
roia299), a zatim u obliku cigareta. One se nedvojbeno javljaju
u Novom svijetu, budui da jedan francuski memoar iz 1708.
ukazuje na neizmjernu koliinu papira uvezenog iz Evrope za
one male smotuljke u koje uvijaju sjeckani duhan za puenje300.
Cigareta e se proiriti iz panjolske u trenutku napoleonskih
ratova: tada prevladava obiaj da se duhan zamata u papir malog
278
Suvino i redovito: b ra n e i p i a
formata,papelito. Papelito zatim osvaja Francusku gdje nailazi na

odobravanje mladih. U meuvremenu, papir je bio istanjen, i u
doba romantizma, cigareta ulazi u svakodnevnu upotrebu. George
Sand govorei o lijeniku koji je u Veneciji njegovao Musseta,
kazuje: Sve njegove lule nisu vrijedne jedne od mojih ciga
reta.301.
Prva upotreba duhana poznata nam je tek po snanim zabra
nama vlada (prije nego su shvatile lijepe mogunosti poreske
dobiti: prva plantaa duhana bila je osnovana u Francuskoj 1674).
Te zabrane ine put oko svijeta: Fngteska 1604, Japan 1607-1609,
Otomansko Carstvo 1611, Mogulsko Carstvo 1617, vedska i Dan
ska 1632, Rusija 1634, Napulj 1637, Sicilija 1640, Kina 1642,
Zemlje Sveto stolice 1642, Izborna kneevina Koln 1649, Wurtiem-
l. Leysler: Veseli pilac (1629), s opremom savrettog pttsaa: lula,

duhan, duge ibice i posuda za eravicu. Amsterdam, Rijksmuseum.
(/'oto Muzeja)
279
berg 1651302. Naravno, one su ostale samo mrtvo slovo, osobito u

Kini, gdje su bile obnavljane sve do 1776. Od 1640, u Tche-liu,
upotreba duhana postala je sveopom. U Fou Kienu (1664), svat
ko nosi u ustima dugu lulu, pali je i udie, izdiui dim303. itava
podruja zasaena su duhanom, i on se izvozi iz Kine prema Sibiru
i Rusiji. Potkraj XVIII. stoljea, svatko u Kini pui: mukarci i ene,
mandarini i bijednici, sve do derana dvije stope visokih. Kako se
brzo mijenjaju obiaji!, kazuje jedno pismo iz Tche-Kianga304.
Isto je tako i u Koreji, kamo je kultura duhana bila uvezena
iz Japana oko 1620305. Ali ne umrkavaju li i derani u Lisabonu u
XVIII. stoljeu306? Svi duhani i svi njegovi naini upotrebe poznati
su i prihvaeni u Kini, podrazumijevajui tu od XVII. stoljea,
zahvaljujui Oost Indische Companies i duhan pomijean s opiju
mom. Najbolja roba koja se moe unijeti u Istonu Indiju,
ponavlja jedan spis iz 1727, jest duhan u prahu, onaj iz Seville,
kao i onaj iz Draila. U svakom sluaju, niti u Kini, niti u Indiji
nee on pasti u nemilost kakvu na trenutak nalazimo u Evropi XVII.
stoljea i koja nam je dobro poznata. Nemilost koja je tek relativna:
ne opaamo li kako se, u Durgundiji, svi seljaci odaju uitku
puenja307, a u Petrogradu svi imuniji ljudi? Ve 1723, duhan iz
Virginijc i Marylanda koji uvozi Engleska da bi ga ponovo izvezla,
bar dvije njegove treine u Holandiju, Njemaku, vedsku, Dan
sku, dosee 30.000 baava godinje i zahtijeva uslugu od 200
brodova308.
U svakom sluaju, sve vei njegov uspjeh valja istai i u Africi,
gdje uspjeh velikih svenjeva crnog duhana tree kvalitete, obo
jena melasom, ne prestaje sve do XIX. stoljea pokretati iv promet
izmeu Bahie i Beninskog zaljeva, gdje se odrava tajna trgovina
crnim robljem sve do 1850309.
280
Poglavlje 4
SUVINO I REDOVITO:
STANOVANJE,
ODIJEVANJE I MODA
U stavcima prethodnog poglavlja o potronji mesa i duhana

pokuali smo odijeliti suvino od redovitog. Da bismo zadatak
ispunili do kraja, prcostajc nam da razmotrimo stambene prilike
i odjeu, to nam ponovo prua priliku da usporedimo bogate i
siromane. Ta gdje se obilje moe bolje izraziti nego u kui,
pokustvu, odjei? Kako li samo postaje nametljivo! Kao da mu sve
po pravu pripada. To je i prilika da razmotrimo odnose izmeu
civilizacija: nijedna nije prihvatila ista rjeenja.
281
KUE U SVIJETU
Kad govorimo o kuama od XV. do XVIII. stoljea jedva da moemo

izdvojiti nekoliko openitih crta, nedvojbenih, ali i bez iznenae
nja. Vidi jednu, vidio si sve i nema koristi od razmiljanja.
Sreom, u stotinu sluajeva prema jednome, nailazit emo na
postojanost ili barem na spore evolucije. Sauvane ili restaurirane,
brojne kue nas vraaju u XVIII. stoljee ili u XVI. ili XV. ili jo
dalje: tako u Zlatnoj ulici na Hradanima, u Pragu, ili u prekras
nom selu Santillana blizu Santandera. Neki je promatra iz Beau-
vaisa 1842. izjavio da nijedan grad nije sauvao toliko starih zdanja
i opisuje nam: etrdesetak drvenih kua iz XV. i XVII. stoljea.1
Osim toga, svaka kua se gradi ili obnavlja prema tradicional
nim modelima. Tu se, vie no drugdje, osjea snaga prolosti. Kada
su se u Valladolidu, nakon uasnog poara iz 1564, ponovo gradile
kue bogataa, graditelji su pozvali zidare koji su, i ne znajui da
to jesu, bili predstavnici starih muslimanskih obrta.2Otuda stvarni
arhaizam tih novih i tako lijepih kua. Ali obiaji, tradicije, svagdje
igraju ulogu: to su stara nasljedstva kojih se nitko ne oslobaa.
Poput naina na koji se u sebe zatvaraju islamske kue. Onaj putnik
ima razloga da kae da su u Perziji 1694. sve bogate kue iste
arhitekture. U sredini zgrade obavezno se nalazi dvorana veliine
30 kvadratnih stopa, u sreditu koje se nalazi udubljenjc ispunjeno
vodom, u obliku malog jezerca, okrueno sagovima.3Kod seljaka
itavog svijeta ta je postojanost jo istinskija. Promatrati izgradnju
kue, poevi od njene vitke, drvene konstrukcije, nekog siroma
nog seljaka, caboclosa, u pokrajini Vittoria, sjeverno od Rio de
Janeira, u 19374, znai raspolagati dokumentom bez dobi, vrijed
nim stotine godina sadanjeg vremena. Isto vrijedi i za jednostavne
atore nomada. Oni bez promjena prolaze kroz stoljea, esto
tkani na isti primitivan nain kao i u dalekoj prolosti.
Ukratko, jedna kua, kakva god da je, traje i neprestano
svjedoi o sporosti civilizacija, kultura koje tvrdokorno nastoje
sauvati, odrati, ponavljati.
282
Suvino i redovito: stanovanje, odijevanje i moda
Ulica u Del ftu oko 1659. Kue od opeke, kapci od drva, ostakljeni, privreni prozori. Amsterdam,
Rijksmuseum. (Slika iz M uzeja)
2 83
Bogati graevinski materijali:

kamen i opeka
Rijetko mijenjanje graevinskih materijala ini ponavljanje to pri
rodnijim to oni u svakom podruju nameu izvjesna ogranienja.
To nikako ne znai da civilizacije apsolutno ive pod imperativom
klesanog kamena, opeke, drva, zemlje. No, to su esto ogranienja
dugog trajanja. Nedostatak kamena je, kako primjeuje jedan
putnik (dodajmo: nedostatak drva), razlog zbog kojeg su prisiljeni
(u Perziji) graditi zidine i kue od zemlje. Zapravo, kue od opeke
su ponekad od peene, ee od samo osuene na suncu. Bogatai
uljepavaju te zidine izvana i to mjeavinom vapna, moskovskog
zelenila i smole, od ega izgledaju kao posrebrene.5No to su ipak
zidovi od gline, i geografija to objanjava, ali ne objanjava sve. I
ljudi imaju to rei.
Za kamen, koji predstavlja rasko, treba platiti cijenu, inae
se nameu kompromisi, izlike: opeku i kamen mijeali su ve
rimski i bizantski zidari, a redovito turski i kineski; upotrebljavali
su i drvo i kamen ili su kamen uvali samo za kue vladara ili boje.
U Cuzcu, gradu Inka, kamen trijumfira bez ostatka, ali Maje od
njega grade samo opservatorije, hramove, stadione. Pored tih
spomenika putnik e zamisliti kolibe od prua i nepeene opeke
iz ivota obinog puka, kakve opaa jo i danas oko ruevina
Chichcn Itze ili Palcnquca, na Yukatanu. Isto tako, na Dekanu, u
Indiji, prekrasna kamena arhitektura pravokutnih gradova penje
se prema sjeveru, sve do meke zemlje indogangeke ravnice.
Na Zapadu i Mediteranu bila su potrebna stoljea da se
uspostavi civilizacija kamena. Trebalo je eksploatirati kameno
lome, birati kamen koji se lako obraduje i postaje tvrdi na zraku.
Trebalo je u to ulagati stoljea.
Okolica Pariza obiluje brojnim kamenolomima pjeenjaka,
pijeska, vapnenca, gipsa... Grad je najprije iskopao vlastito sjedi
te. Pariz je sagraen na ogromnim iskopinama pokraj Chaillota,
Passya i stare orlcanske ceste ispod itavog predgraa Saint-Jac-
qucs, ulice Harpe, pa ak i ulice Tournon...6 Do prvog svjetskog
rata esto je upotrebljavan vapnenac koji se pilio na pristanitima
udaljenih predgraa i zatim prenosio kroz Pariz na velikim teret
nim kolima. Ipak, te slike nas ne smiju prevariti. Pariz nije uvijek
bio kameni grad. Da to postane, trebalo je, ve od XV. stoljea,
obaviti golem posao koji je povjeravan tesarima iz Normandije,
284
Veliko selo blizu Numberga 1600. pedesetak kua od kojih etrdesetak

ima slam nate krovove (tamniji), desetak od crijepa (svjetliji); dva
mlina (od kojih je d a n s dva kotaa), oranice, livade. Oko sela je plot.
(Hauptamt fu r Hochbauwesen Niimberg)
krovopokrivaima, cljczarima, zidarima iz Limousina (naviknu

tim na naporan rad), tapetarima vinim finom poslu, bezbrojnim
gipsarima. U vrijeme Sbastiena Mercicra, mogao se svake veeri
prepoznati put kojim su ti gipsari ili do svojih nastambi po bijelim
tragovima koje su ostavljali iza sebe .7 Koliko li je samo kua tada
bilo sagraeno samo na kamenim temeljima, dok su gornji katovi
i dalje bili od drva? Za poara Petit Ponta 27. travnja 1718, drvene
kue su nemilosrdno gorjele, poput goleme vapnare (u) koju su
padale itave grede. Rijetke kamene kue bile su zatitni bedem
koji je spreavao irenje vatre. Petit Chatelet, koji je bio solidno
sagraen prim jeuje jedan svjedok spasio je ulicu Galan-
de . 8
285
Tako je Pariz dugo bio drveni grad slian tolikim drugima, od
Troyesa koji jc izgorio u jednom mahu za poara 1547. do Dijona
kojeg su kue jo u XVII. stoljeu bile od drva, sa slamnatim
krovovima; tek tada se nametnuo kamen, a s njim i crijep.9 U
Lorraini su kue u gradovima i selima pokrivene Sindrom; zaob
ljeni crijep se poeo upotrebljavati kasnije, iako tvrdokorna tradi
cija pogreno u njemu eli vidjeti ostavtinu iz rimskih vremena.10
U nekim selima Wettcraua, pokraj rijeke Main, u XVII. jc stoljeu
bilo ak potrebno zabraniti pokrivanje kua slamom ili nepravil
nom Sindrom. Bez sumnje, zbog opasnosti od poara. U Savoji su
oni tako uestali da administracija kralja Sardinije 1772. predlae
da se ne odobrava pomo nastradalima u selima, gradovima i
trgovitima ako novi krovovi nisu od crijepa ili kriljcvca.11 Uk
ratko, i ovdje i ondje, pojava kamena i crijepa proizala jc iz prisile,
pa ak i zbog ugleda. Krov od crijepa ostaje simbol blagostanja
u dolini Saonc, u XVIII. stoljeu,12 a 1815. jo uvijek jc izuzetak
kod nastambi francuskog seljaka.13 U nurnberkom muzeju uva
se crte na kojem su vrlo precizno bojama odreene nastambe
jednog sela: crno su oznaeni krovovi od crijepa, sivo od slame;
sigurni smo da je to prije svega bio nain da se razlikuju bogati
seljaci od siromanih.
Ni opeka, od Engleske do Poljske, nije odmah trijumfirala;
ona jc obino zamjena za arhitekturu od drva. U Njemakoj postie
uspjeh vrlo rano, ve u XII. stoljeu, iako sporim koracima.
U trenutku kad Pariz postaje grad od kamena, London, od
vremena kraljice Elizabete, prihvaa opeku. Transformacija e se
zbiti nakon poara 1666. koji jc unitio tri etvrtine grada, vie od
12.000 kua, zahvaljujui masovnim rekonstrukcijama i bez reda,
koje su uslijedile i koje sigurno nita nije moglo disciplinirati. U
Amsterdamu su u XVII. stoljeu takoer sve graevine od opeke
tamne boje, zbog zatitne obloge od smole, u opreci sa zabatima i
korniama od bijelog kamena. I u Moskvi su 1662. godine kue
obinog puka jo drvene, ali ve nekoliko godina bilo iz tatine,
bilo zbog vee sigurnosti od vrlo estih poara grade se kue od
opeke u dosta velikom broju.1*1
Kako prolazi vrijeme, tako se materijali izmjenjuju, i taj slijed
oznaava liniju napretka i bogaenja. Ali gotovo svagdje materijali
i koegzistiraju. U Kini, na primjer, osim drva opeka zauzima
znaajno mjesto u domaoj arhitekturi gradova i bogatijih sela.
Gradske zidine su obino od opeke, mostovi su esto od kamena,
a nalazimo i poploene putove. U Kantonu su kue prizemne
286
bez katova, kako jc pravilo u Kini, vrlo krhko graene, gotovo bez
temelja od peene ili ncpccnc opeke, pokrivene bukom od
slame i vapna.15 Nema mramora ni kamena: oni pripadaju kra
ljevskoj raskoi. Unutar golemih bedema koji okruuju palae
Pekinga niu se u beskraj terase, stepenita i balustrade od bijela
mramora i sva zdanja se podiu na temeljima od sivo-crvenkas-
tog mramora u visini ovjeka.16 Krovovi zadignutih rubova, pok
riveni slavnim lakiranim crijepom, oslanjaju se na drvene stupove
i umu greda, balvana i drvenih ograda obojenih zelenim lakom
izmeu kojih se mijeaju kipovi od zlata17. Ta mjeavina mramora
i drva u kineskoj arhitekturi vidi se samo u carskoj palai, koja
predstavlja grad za sebe, izuzetan grad. Opisujui Chau-King-Fu,
grad u Chc Kiangu, smjeten na jednoj od najljepih ravnica na
svijetu i koji veoma slii Veneciji, s njegovim kanalima prek
rivenim mostovima i ulicama poploenim bijelim kamenom,
jedan putnik kae: Jedan dio kue sagraen je od klesanog
kamena izuzetne bjeline, to je gotovo bez primjera u drugim
kineskim gradovima.18
Ostali graevinski materijali:

drvo, zemlja, tkanine
U kombinaciji s glinom ili nepeenom opekom, ili pak bez njih,
drvo prevladava ondje gdje mu na ruku idu geografija i tradicija:
u Pikardiji, u Champagni, u skandinavskim i moskovskim zem
ljama, u rajnskom podruju i svagdje gdje izvjesno zakanjenje
pridonosi njegovu odravanju. Slikari kolnske kole iz XV. stoljea
redovito prikazuju kue od mjeavine glinaste zemlje i sjeene
slame i drvenog okvira ispunjenog nepeenom opekom. U Moskvi
se montane drvene kue mogu postaviti u roku od nekoliko sati
ili se mogu premjetati onamo gdje kupac eli.19 Uvijek prisutna
uma, gospodarica prostora i pejzaa, namee i nudi svoje usluge.
Zato traiti drugo? U Poljskoj koja, kao i Moskovska Rusija,
obiluje beskrajnim umama, seljak, da bi sagradio svoju nastam
bu, rui borove, odnosi debla, sjee ih po duini na dva dijela i
postavlja na etiri velika kamena smjetena na etiri ugla kvadrata
koji slue kao temelji, pazei da ravni dio bude na unutranjoj
strani; na krajevima ih tee tako da ih moe spojiti u kut, a da
izmeu njih ne ostane previe otvora; tako podie neku vrstu
287
P ariz 1620, drveni m ost Toumelle. Crte M athanov. (Otisak autora)
kaveza visine 6 stopa na 1 2 irine, na kojem naini dva otvora,

jedan za svjetlost, veliine otprilike 1 stope, a drugi za ljude, od 4
do 5 stopa; dva ili tri komada stakla ili votanog papira zatvaraju
prozor. Na jednom od uglova temelja diu se etiri motke koje
oblikuju etiri brida odrezane piramide, isprepletene granjem
obloenim ilovaom i to je cijev koja sprovodi dim iz pei sagra
ene u unutranjosti. Sav taj posao obavlja se uz pom o samo
jednog alata: sjekire .20 Ovaj model ne pripada samo istonoj
Evropi: nalazimo ga u francuskim ili talijanskim Alpama i u kuama
pionira u Sjevernoj Americi, svagdje gdje su uvjeti slini.
Ondje gdje nema dovoljno drva i gdje ono predstavlja rasko,
jedini su izvor zemlja, glina i slama. U okolici portugalskog grada
Goa, 1639. sve su kue od slame i malene i nemaju drugih otvora
osim uskih niskih vrata. Pokustvo im se sastoji samo od nekoliko
hasura na kojima se spava ili jede (...). Kue oblau kravljom
balegom jer vjeruju da ona tjera buhe . 21 Ove slike su stvarnost i
danas u mnogim dijelovima Indije: kua je jo uvijek uasno uska,
bez ognjita, bez prozora, a seoskim ulicama lutaju ivotinje koje
nemaju drugog doma.
Seoske kue na sjeveru Kine, kako su ih opisali Macartney ili
Quignes, nainjene su (veinom) od reetkastih tvorbi ili zemljane
mase, loe osuene na suncu, i utisnute medu daske (...) Zidovi su
288
Japanska kua. Stara kineska kua graena je prema tom modelu.

(GalerijaJanette Ostier)
ponekad samo od ive (vrsta vrbe), sa bukom od gline. Krovovi su

obino od slame, ponekad od trave. Stanovi su podijeljeni drve
nim reetkama i obloeni velikim komadima papira na kojima se
vide likovi boanstava ili nizovi moralnih izreka. Svaku kuu okru
uje prazan prostor ograen plotom ili stabljikama koiv leana
(sorgho)(sorgho je itarica toplih krajeva, porijeklom iz tropskih
predjela: Afrika, Azija - nap. prcv . ) . 22 Model sadanje kue pod
sjea na ove opise nekadanjih. To je jednostavan, uski pravokut
nik, ili bolje dva ili tri pravokutnika sloena oko dvorita koje
zatvara zid. Vrata i, ako postoje, prozori gledaju na dvorite.
Materijal je uglavnom opeka i crijep na jugu (znak bogatstva, ili
tradicije), ili nepeena opeka i slama (od sorghoa ili ita) na
sjeveru.
No, bilo da je od opeke ili zemlje, kua se gotovo uvijek
oslanja na drvenu konstrukciju. Ta zar se na kineskom gradnja ne
kae (sve do naih dana) pothvat od zemlje i drva? Ali drvo je
rijetko, naroito na ogoljelom sjeveru Kine i, ma kako da je
graevina vana, upotreba drva predstavlja rasipnitvo u novcu
i ljudima. Neki inovnik iz XVI. stoljea spominje popularnu
narodnu izreku iz Seuana: Na tisuu osoba koje odlaze u pla
ninu u potrazi za drvom, vraa ih se tek pet stotina. Isti svjedok
nam kae da su se u Houpu i Seuanu, na najavu zahtjeva za
drvom za carske gradnje, seljaci od oaja guili u jecajima . .. 23
289
Kina uglavnom i svi krajevi u njenom susjedstvu i na neki

nain u sferi kulturnog utjecaja gradi na zemlji, na tvrdo, no
sve je relativno. Naprotiv, jugoistona Azija (Laos, Kamboda ili
Sijam, izuzev dijelova Vijetnama pod kineskim utjecajem),
najee je zadrala kuu i hambare na stupovima, to neizbjeno
znai laku konstrukciju od drva i bambusa, s reetkama od drvenih
letvi i bukom od glinaste zemlje i sjeene slame, s krovom od
osuene trave, to odgovara naem slamnatom krovu.24 Nije li
ova relativna solidnost kineske opreme i dokaz solidnosti njene
seoske ekonomije, njenog dubokog ivota?
I islam gradi na tvrdo. Vitez Chardin, kojeg pedantnost naiz
mjence osvaja i umara, dokazuje to u vezi s Perzijom gdje je bio,
uz pomo ljubavi i entuzijazma, promatra bez premca. Iako u
Perziji ima dovoljno kamena, opeka je kraljica; poloena po duini
ili pljotimicc, ona slui za sve, ak su i svodovi koji ukraavaju
kue od opeke. Samo kod velikih graevina stropove ponekad
nose drveni stupovi ili pilastri.
Ali bez obzira da li je peena, crvena ili tvrda (tada centa
vrijedi jedan talir) ili samo osuena na suncu (cijena joj je samo
dva do tri soua), ova opeka je osjetljiv materijal. Stoga su se kue,
daleko od ljepote naih, pa ak i palae, ako nisu bile dobro
odravane, lako oteivale. I bogati i siromani, ako bi naslijedili
kuu, radije su je ruili i gradili novu.25 Jasno se vidi da diljem
svijeta postoji hijerarhija materijala koja svrstava arhitekture svije
ta u meusoban odnos.
Najkrhkija nastamba jo uvijek je nomadski ator. Materijali
su razni (pust, tkana kozja ili devina dlaka), i oni mu oblikuju
proporcije. No taj krhki predmet odrava se kroz stoljea. Iz
potrebe ili nema nita bolje? Dovoljan je stjecaj okolnosti, prilika,
pa da se nomad naseli na jednom mjestu i promijeni nain stanova
nja; tako je, bez sumnje, u izvjesnoj mjeri bilo i na kraju Rimskog
Carstva; jo vjerojatnije za turskih osvajanja i prisilnih naseljavanja
koja su ih pratila na Balkanu, te u dojueranjem kolonijalnom
Aliru i svim dananjim zemljama islama.
Seljake nastambe u Evropi

Dosad smo upoznali dvije velike kategorije kua irom svijeta:
seljake i gradske. One prve, naravno, u veem broju, vie su
skladita nago prave kue, namijenjena elementarnim potrebama
290
Suvino I redovito: stanovanje, odijevanje i moda
ljudi i domaih ivotinja. ovjeku zapadne civilizacije vrlo je teko

predstaviti sebi seljake nastambe islama ili Azije, u njihovoj neg
danjoj svakidanjoj realnosti. Ovdje kao i drugdje, s obzirom na
povijesno poznavanje, privilegirani kontinent je Evropa. Ipak,
privilegija je vrlo umjerena.
Evropska seljaka kua gotovo se ne pojavljuje u knjievnim
dokumentima. Onaj klasian opis Nola dc Faila tek je brza skica
jedne bretonske kue oko sredine XVI. stoljea .26 Isto je i opis one
finske farme blizu Petrograda (1790), ipak dan s rijetkom preciz
nou: sastoji se od skupine drvenih koliba, veinom u rue
vinama; nastamba je jednostavan aavi prostor, dvije male staje,
kupaonica (sauna), pe za suenje ita ili rai. Pokustvo? Stol,
klupa, eljezni kotao, bure, vedro, bave, drveno i zemljano posu
e, sjekira, lopata, no za rezanje kupusa .27
O fizionomiji itavih sela ili unutranjosti velikih kua u
kojima su zajedno ivjeli ljudi i ivotinje obino vie saznajemo sa
crtea ili slika. Jo vie nam govore obiajni propisi seoske grad
nje. U selu se nita ne gradi niti popravlja bez odobrenja zajednice
ili autoriteta gospodara koji odreuje pristup kamenolomima gdje
se vade kamen ili glina, i umama odakle potjee drvo za gradnju
kue. U Alzaccu u XV. stoljeu, za jednu kuu treba oboriti pet
velikih stabala, i isto toliko za hambar.2fl Ovi propisi nas obavje-
Seoska kua u Njemakoj (XVI. st.) sa slam natim krovom; u prvom

planu su kolica i bunar s m otkom . Gravira na drvetu dio je C o sm o -
g ra p h ie Sebastiana Miinstera, 1543 Germanisches nationalm useum ,
Niimberg. (Otisak Muzeja)
291
Fernand Braudel / Strukture svakidanjici
tavaju i o nainu na koji se plela trska ili slama oko krovne

konstrukcije; o kamenju koje se u planinskim predjelima stavlja
na indru da vjetar ne odnese krov; o relativno maloj opasnosti od
poara koju predstavlja slamnati krov dugo izloen vremenskim
nepogodama; o tome kako je svaki stari slamnati krov, koji se
zamjenjuje, odlino gnojivo; o hrani koja se stoci moe ponuditi
u gladnim razdobljima (kao u Savoji u XVIII. stoljeu);29 o nainu
mijeanja gline i drva ili o razmjetaju daski u glavnoj prostoriji;
o obiaju oznaavanja krme posebnim znakom, bilo da se radi o
obruu od bave ili kruni, kao u Njemakoj. Seoski trg, zid koji
esto okruuje skupinu kua, tvrava koja je esto crkva, opskrba
vodom (izvor, fontana, bunar), rasporeivanje seoske kue na
nastambu za ljude, ivotinje i hambare za ito toliko poznatih
detalja koji se uostalom zadravaju sve do XIX. stoljea, pa i due.
U Varzyu (Nievrc), malom gradiu u Durgundiji koji vie podsjea
na selo, kue bogataa su seljakog tipa, i popisi iz XVII. stoljea
koji ih opisuju spominju samo jedan veliki stambeni prostor koji
je istodobno kuhinja, spavaonica i dnevni boravak.30
Iskopavanja naputenih sela u SSSR-u, Poljskoj, Madarskoj,
Njemakoj, Danskoj, Nizozemskoj i Engleskoj, iz posljednjih dva
desetak godina, a odnedavno i u Francuskoj, malo pomalo ispu
njavaju dotad kronine praznine u informacijama. Stare seljake
kue naene u madarskoj pusti ili drugdje, otkrivaju oblike,
pojedinosti (pe od opeke, na primjer) koje su se odrale. Prva
francuska iskopavanja (1964. i 1965) vrena su u tri naputena
sela: Montaigut (Avcyron), Saint-Jcan-Le-Froid (Tarn), Dracy
(Cote-dOr), prvo dosta veliko, tree bogato raznim predmetima,
drugo dovoljno sreeno da se moe rekonstruirati s njegovim
bedemom, jarkom, cestovnim pristupom, poploenim ulicama
koje imaju odvodne kanale i jednom od stambenih etvrti, dvije ili
vjerojatno tri crkve graene jedna nad drugom, impozantnijih
dimenzija od posljednje kapele koja je jo vidljiva, te s grob
ljem...31
Ove iskopine otkrivaju relativnu mobilnost sela i zaselaka,
koji se stvaraju, rastu, postaju tijesni i kadto se sele. Ponekad su
to neopoziva naputanja, oni Wustungen na koje su upozorili
njemaki povjesniari i geografi. Jo ee, unutar danog teritorija,
dolazilo je do jednostavnih pomaka od sredita gravitacije; iz
naputenog sela ljudi, pokustvo, ivotinje, kamenje, sve se pre
selilo nekoliko kilometara dalje. Prigodom tih promjena moe se
izmijeniti i sam oblik sela. Zbijeno selo iz Lorraine, ini se, datira
292
Dracy, selo u vinogradarskom dijelu Bitrgundije, naputeno izmeu

1400. i 1420; iskopavanja su otkrila otprilike 25 nastambi. Ovdje
vidimo dvije kue; ona ti prvom planu, tipina, podrazumijeva po
drum (nad kojim se nalazi hambar), zatim veliku prostoriju za
stanovanje s podom od nabijene zemlje; ma li prozori su jako proireni
prema unutra, nie u debljini zida. (Slika Srednjovjekovne arheoloke
grupe E. P. II. E. S. S.)
iz XVII. stoljea.32umarak u vendejskoj Gatine nastao je u istom

razdoblju stvaranjem velikih, izoliranih majura koji su promijenili
pejza .33
Ali mnoga sela ili kue bez sumnje su nepromijenjeni stigli
do nas. Dovoljno ih je pogledati. Osim gradova muzeja postoje i
sela muzeji uz pomo kojih sc moe sagledati prolost, iako je na
tom putu veliki problem tono odrediti vrijeme etapa. Linije
mogue rekonstrukcije odreuju i velika istraivanja rezultati
objavljeni za itavu Italiju,34 dok se za Francusku tek imaju objaviti
(ukupno 1.759 neobjavljenih monografija)35. Ondje gdje ivot nije
previe ubrzao svoj tijek, kao na primjer na Sardiniji, esto sc
mogu nai netaknute seljake kue, drugaije ureene, ali ipak
tako da odgovaraju namjeni i udobnosti njihovih stanovnika,
zavisno o razliitim dijelovima otoka.36
293
Uostalom, svaki putnik, svaki turist e ih sam prepoznati, bez

znanstvenih istraivanja, u planinskim interijerima sauvanim u
muzeju u Innsbrucku ili savojskoj kui koja jo stoji na svom
mjestu i ukus je turista nije unitio, s drvenim kaminom, la bome,
gdje se ostavljaju na dimu unke i kobasice. U Lombardiji e
takoer nai one velike seljake kue iz XVII. stoljea, u Kataloniji
one prekrasne masie iz XV. stoljea, sa svodovima i lukovima,
lijepim kamenom.37 U oba sluaja, radi se zasigurno o kuama
bogatijih seljaka. I svakako rijetkostima.
Kue i stanovi u gradu

Svakako je lake posjetiti gradske bogatae, u Evropi naravno, jer
izvan nje, izuzev vladarskih palaa, nije sauvano gotovo nita od
starih kua, jer materijali nisu odoljeli vremenu. I tako nemamo
pouzdanih svjedoanstava. Ostanimo dakle na ovom kontinentu.
U Parizu je muzej Cluny (obitavalite opata od Clunya),
nasuprot Sorbonni, sagradio 1498. (za manje od 13 godina) Jac
ques dAmboise, brat kardinala koji je dugo bio ministar Luja XII.
Kratko vrijeme 1315. posluio je kao sklonite za vrlo mladu
udovicu Luja XII, Mariju Englesku. Rezidencija obitelji Guise od
1553- do 1679, u etvrti Marais, danas je zgrada Nacionalnih
arhiva, dok je Mazarin od 1643-1649. stanovao u Nacionalnoj
biblioteci, ako tako moemo rei. Kua sina Samuela Bernarda
(najbogatijeg trgovca u vrijeme Luja XIV), Jacquesa-Samuela,
grofa Coubcrta, u ulici Dac (br. 46), nekoliko metara udaljena od
bulevara Saint-Germain, bila je sagraena od 1741. do 1744.
Devet godina kasnije, 1753, njen vlasnik je bankrotirao: rtva je
bio ak i Voltaire...38 No ako se umjesto Parizom, pozabavimo
jednim tako dobro ouvanim gradom kakav je Krakov, mogli
bismo posjetiti princa Czartoryskog, ili onog prebogatog trgovca
XIV. stoljea, Wicrzyncka, ija se kua nalazi na trgu Rynck (Tr
nica, na poljskom), gdje se i danas moe ruati. U Pragu, uz
opasnost da se izgubimo, moemo posjetiti golemu i odvie pono
situ kuu Wallenstein, na obali Moldave. U Toledu, muzej vojvode
od Lerma svakako je autentiniji od Grecove kue.
Na skromnijoj razini, tu su pariki stanovi iz XVI. stoljea,
planove kojih zahvaljujui pedantnosti notarskih arhiva mo
emo tono nacrtati. Ovi planovi govore sami za sebe, ali to nisu
stanovi za svakog.39Jer ak i kad se bude poveao broj graevina,
294
KUA SA DVA GLAVNA DIJELA I GALERIJOM

SVRATITARA JEANA ALAIREA
(Arh. Nat.; Min. Centr. XIX-269, 9. srpanj 1540.)
KUA S DVA GLAVNA DIJELA NICOLASA BRAHIERA

POVJERENIKA U CHATELETU
(Arh. N a t.; Min. entr. LIV-2, 28. svibnja 1528.)
0 t-
\ \ d vorite |
soba
j| |
soba
r
Ulica grofice d 'Artois
KUA S JEDNIM GLAVNIM DIJELOM GEORGESA DESQUELOTA,

APOTEKARA MIRODIJARA
(Arh. N at.; Min. Centr. CXXII-52, 4. kolovoz 1541.)
dvorite \1 dvorite m
y kuhinja garderoba
6$ \ \ =r (
dvorana i\ soba
P soba
radionica m ala soba
1______
Ulica Saint-Honor
prizem lje p rvi kat drugi kat
22. STANOVI U PARIZU U XVI. STOLJEU
295
prekomjeran u oima Pariana iz XVII. i XVIII. stoljea, siromasi

e i dalje stanovati u bijednim uvjetima, gore nego danas, to nije
malo reeno.
Obino vlasnitvo trgovaca vinom ili vlasuljara, namjetene
sobe u Parizu, prljave, pune buha i stjenica, slue kao sklonita
javnim enama, kriminalcima, strancima, siromanim mladim lju
dima tek prispjelim iz provincije. Policija ih bezobzirno pregle
dava. Oni koji imaju malo vie novca stanuju u novim mezaninima,
koje arhitekti grade uz popust, poput spilja, ili na posljednjim
katovima kue. Openito, to je vii kat na kojem se stanuje, to je
gori drutveni poloaj. Na estom, sedmom katu, u mansardama
ili potkrovljima stanuje bijeda. Neki se uspiju izvui, Grcuze,
Fragonard, Vcrnet, ivjeli su ondje i ne crvene zbog toga, ali
drugi? U predgrau Saint-Marcel, najgorem od svih, 1782.
cijela je obitelj esto stanovala u jednoj sobi... gdje su leajevi bez
zastora a kuhinjsko posude se mijea s nonim posudama. Sva
kog tromjeseja mnoe se nagle, sramne selidbe od kojih je najtea
ona boina koja tjera u hladnou zime. Nosa slae na samar
svu imovinu jadnika: krevet, slamaricu, stolice, stol, ormar, kuhi
njski pribor, te sve to nosi s nekog petog kata na esti (...). Istina
je da u samo jednoj kui u predgrau Saint-Honor (oko 1782)
ima vie novca nego u itavoj etvrti Saint-Marcel zajedno.... A
etvrt je povremeno izloena i poplavama Bivre, rijeke Gobe-
lina.40 to da se tek kae o tijesnim kuama malih gradia poput
Bcauvaisa, slabe konstrukcije, s dvije prostorije dolje i dvije na
katu, a u svakoj stanuje po jedna obitelj!41 Ili o onima iz Dijona
koje su sve u dubinu, a na ulicu je okrenuta samo uska fasada,
s otrim zabatima poput kape luaka koje su takoer sagraene
od greda i nepeene opeke, nainjene od glinaste zemlje i sjeene
slame.42
Situacija je svagdje ista. U holandskim gradovima i samom
Amsterdamu, siromasi stanuju u niskim kuercima ili u podru
mima. Ta siromana kua koja je predstavljala pravilo prije
opeg bogatstva u XVII. stoljeu sastoji se od dvije prostorije:
sprijeda soba, straga soba. Kad su se poveavale, te otada gra
anske kue, i dalje s uskom fasadom ali sluei samo jednoj
obitelji, irile su se kako su mogle, u visinu i dubinu, u podrum,
na kat, u visee sobe, sve sama sklonita i nadgradnje; prostorije
su meusobno povezane stubama ili stepenitima uskim poput
ljestvi.43 U Rembrandtovoj kui, iza sveane dvorane nalazi se soba
i krevet u nii gdje se odmara bolna Saskija.
296
Presudna rasko u XVIII. stoljeu bit e prije svega cijepanje

stanova bogatih. Siromasi e snositi posljedice toga, ali to je drugo
pitanje. S jedne strane je stan, mjesto u kojem se jede, spava ili
podiu djeca, gdje ena preuzima ulogu samo gospodarice kue i
gdje se, s preobiljcm radne snage, skuplja jedno domainstvo koje
radi ili se pravi da radi, brbljavo i prilino perfidno, takoer
zastraeno: jedna rije, sumnja, kraa znae zatvor, vjeala... S
druge strane je kua u kojoj se radi, duan u kojem se prodaje,
ured u kojem se provode najljepi dani.4*1Dotad je vladao reim
neodvajanja: gospodar je imao radnju u svojoj kui; u njoj su
stanovali radnici i naunici. Otud potjee karakteristian oblik tih
trgovakih ili obrtnikih kua u Parizu, uskih (zbog visoke cijene
terena) i visokih: u prizemlju se nalazila radionica, gore je stano
vao gazda, a jo vie su bile sobe radnika. Tako je i svaki pekar u
Londonu 1619. pod svojim krovom drao djecu, sluge i naunike,
skupinu koja je inila the family (obitelj), koje je ef gazda
pekar.45 ak su i kraljevski sekretari u vrijeme Luja XIV ponekad
imali svoje ministarske urede u vlastitom domu.
U XVIII. stoljeu se sve mijenja. I treba vjerovati da u tome
ima neke logine prisile velikog grada, jer na to nailazimo i u
Kantonu (kao i u Parizu i Londonu); u XVIII. stoljeu kineski
trgovci, kao i evropski, imaju trgovinu na jednom kraju grada, a
kuu na drugom. Tako je i u Pekingu, gdje bogati trgovci svake
veeri naputaju svoje trgovine i odlaze u etvrt u kojoj im ive
ene i djeca.46
Kakva teta za nae sagledavanje svijeta da slike strane Evropi
izmiu naoj znatielji! Sheme i slike koje dajemo o kuama
islamskog svijeta, Kine i Indije izlazu se opasnosti da djeluju i jesu
nepromjenljive. ak i gradovi neka se italac pozove na ono to
emo u ovoj istoj knjizi rei o Pekingu ne pokazuju nam svoje
pravo lice. Tim vie to putnici koji nas obavjetavaju ne posjeduju
pedantnu radoznalost Montaignca: oni se okreu prema velikim
spektaklima koje oekuju njihovi eventualni itaoci, ne gledaju
kue Kaira ve piramide; niti ulice ili trgovine ili ak nastambe
odlinika u Pekingu ili Delhiju, ve zabranjeni carski grad i njegove
ute zidine ili palau Velikog Mogula...
297
Urbanizirana sela
Oigledno jc ipak, na svjetskoj razini, da je podjela izmeu grad
skih i seljakih kua odvie kategorina. Dvije obitelji se susreu
na razini bogatstva jer izuzev nekoliko transformacija poput onih
koje spektakularno obnavljaju engleska sela u XVI. i XVII. sto
ljeu ,47 mutacije na selu su odraz, posljedica same raskoi grada.
Od trenutka kad je ovaj prebogat akumuliranim novcem, iznosi
ga, investira u oblinja sela. On bi to inio i kad bogate ne bi tako
privlaila zemlja koja oplemenjuje, dobar prihod ili bar siguran,
zatim seoske jurisdikcije, udobnosti gospodskih rezidencija.
Ovaj povratak selu snana jc znaajka Zapada. Promjenom
smjera konjukture u XVII. stoljeu, on postaje ludost koja osvaja.
Oko gradova se sve vie iri velikaki i burujski posjed. Seljaki i
arhaiki ostaju samo udaljeni predjeli, zatieni od ovih stranih
apetita. Je r vlasnik iz grada nadzire svoje dobro, svoje rente, pravo;
sa zemlje donosi ito, vino, perad; povremeno ondje ureuje dio
zdanja za svoju upotrebu, grupirajui komade zemlje i stvarajui
majur . 48
Vila Medici u Trebbiu, u dolini Sieve, pritoka Ama, s kapelicom,

vrtovima, seljakim zdanjim a. Kua utvrena u srednjovjekovnom
stilu, mogue utoite, pripadala je Ivanu Crnih bandi, um rlom 1528,
ocu Costma, prvog toskanskog nadvojvode. (Foto Scala)
298
To objanjava toliki broj plemikih farmi, poljskih kua,

oko Pariza. Isto vrijedi i za provansalske ladanjske kue. Ili firen
tinske rezidencije, koje su od XVI. stoljea izvan grada stvorile
jednu drugu Firencu, jednako bogatu kao to je bila prava. Ili one
venecijanske vile u dolini Brente, koje su i svoju supstancu uzele
od starog grada. XVIII. stoljee prezire gradske palae u korist
seoskih vila. U svemu tome, naravno, rije ima i interes, bez obzira
da li je rije o okolici Lisabona, Dubrovnika, Dijona, Marscillca,
Bordeauxa, Milana, Nurnbcrga, Kolna, Hamburga, Haaga ili Lon
dona. Englesko selo XVIII. stoljea svjedok je izgradnje skupih
rezidencija. Jedna zbirka iz 1779.49 daje opis s reprodukcijama 84
takva dvorca, i posebno onog vojvode od Orforda u Haughtonu,
u Norfolku, koji je Walpole zapoeo 1722. a zavrio 1735, s
.njegovim beskrajnim dvoranama, mramorima, galerijama. Ipak,
putovanje za putovanje, jedno od najljepih jo danas (iako ve
postaje kasno), trebalo bi nas odvesti u razgledavanje ncoklasinih
vila iz XVIII. stoljea u okolici Napulja, sve do Torre del Greco; od
Barra do S. Giorgia; od Cremana do Porticia u blizini kraljevske
palae; od Rcsinc do Torre Annunciata. Sve raskona zdanja,
prekrasne ljetne rezidencije izmeu padina Vezuva i mora.
Oita na Zapadu, ova gradska kolonizacija sela uostalom
postoji svagdje. Tu su rezidencije koje bogatai Istanbula grade na
dvije obale Bospora,50 ili alirski odlinici na breuljcima Sahela,
gdje su vrtovi najljepi na svijetu.51 Ako na Dalekom istoku ta
pojava nije tako oevidna, to je zbog nesigurnosti sela, ali i vie
zbog nedostatnosti naih podataka. Bernardino dc Ercalantc u
svojoj knjizi (1577) govori (po prianju drugih putnika) o kua
ma zadovoljstva bogatih Kineza, s vrtovima, gajevima, ptijim
kavezima, jezercima52. U studenom 1693, moskovski se ambasa
dor, stigavi u blizinu Pekinga, divi velikom broju vila ili prekras
nih dvoraca koji pripadaju mandarinima i stanovnicima glavnog
grada (...), s velikim kanalom ispred svake kue i malim kamenim
mostom koji slui za prijelaz.55 Tu se radi o vrlo staroj tradiciji.
Bar od IX. stoljea kineska knjievnost slavi ljupkost i zadovoljstva
koja pruaju ove kue usred izvorskih voda, uvijek pokraj umjet
nog jezera s purpurnim i blistavim cvjetovima lopoa. Sagraditi
ondje knjinicu, promatrati labudove ili rode kako ratuju s riba
ma ili vrebati podmuklo kunie koji izlaze iz svojih jazbina i
gaati ih strijelama na ulazu u rupu ima li veih zadovoljstava
na ovoj zemlji?54
2 99
UNUTRANJOSTI KUA
Prvi prizor jc pogled na kuu izvana, drugi je u njenu unutranjost.

Nitko ne moe tvrditi da jc prvi jednostavniji od drugog. Zapravo,
svi problemi odreivanja, objanjavanja, sveobuhvatnog pogleda
na svjetskoj razini, tu se postavljaju ponovo. Pri tom i opet, sagle
dati to se zadrava, to se sporo mijenja, znai u glavnim crtama
oznaiti bitna obiljeja pejzaa. Jer unutranjosti se ne mijenjaju
esto kad se radi o sirotinji, bez obzira gdje se nalazi, ili o ustajalim
civilizacijama zatvorenim u sebe; jednom rijeju, o siromanim ili
osiromaenim civilizacijama. Jedino se Zapadna nalazi pod zna
kom stalnih promjena. To jc povlastica uitelja.
Sirotinja bez pokustva

Prvo pravilo, ono o bijedi siromanih, samo se po sebi razumijeva.
Ono to se ustvrdi za civilizaciju koja je najbogatija i najspremnija
na promjene, za Evropu, dostajat e a fortiori za ostale. Jer na
Zapadu i seoska i gradska sirotinja ivi u gotovo potpunoj bijedi.
Pokustvo i nemaju, bar ne prije XVIII. stoljea, kad se poinje iriti
elementarna rasko (stolice, dok su se prije zadovoljavali klupa
ma,55 vuneni madraci ili leajevi od perja), i kad se u nekim
regijama javlja seljako pokustvo za sveane prilike, obojeno ili
strpljivo rezbareno. Ali to je izuzetak. Popisi nakon smrti, svjedo
anstva o istini, jasno to potvruju. Jo u XVIII. stoljeu u Burgun-
diji, ako izuzmemo malobrojne imune seljake, pokustvo
nadniara i sitnih teaka odgovara njihovoj bijedi: lanac iznad
ognjita, kotao na ognjitu, sudovi za prenje, quasses (tave),
m eixili mijealice (za kruh)..., krinja s bravom, drveni krevet na
etiri noge s madracem od perja i blazinom, jastuk, ponekad
vezeni pokriva za krevet, kratke hlae od drogeta, vesta, doko-
ljenice, neto alata (lopata, pijuk)... Ali prije XVIII. stoljea ovaj
se popis svodi na nekoliko prnja, klupicu, stol, daske za spavanje,
vree ispunjene slamom... Od XVI. do XVIII. stoljea u Bourgogni
su zapisnici puni ljudi (koji spavaju) na slami... bez kreveta i
pokustva, i koje od svinja dijeli samo jedna reetka.56 No
uvjerimo se svojim oima. Na jednoj slici Adriena Brouwera
300
(1605-1638) etiri seljaka pjevaju u zboru u sirotinjski namje

tenoj sobi: nekoliko taburea, klupa, bava koja slui kao stol na
kojem su pored krpe komad kruha i vr. To nije sluajno. Stare
bave odrezane na dva dijela, ak izrezane u obliku naslonjaa, u
onim seoskim krmama tako dragim holandskim slikarima iz XVII.
stoljea, slue za svaku namjenu. I na plamu J. Steena daska
poloena na bavu pretvara se u kolsku klupu za mladog seljaka
kojeg majka stojei pored njega ui pisati. Pripadao bi najbjed-
nijima da se oko njega nije znalo itati i pisati! Nekoliko rijei
Ruska veera: u ovoj izbi iz XVIII. stoljea gotovo uope nema po

kustva; zipkaje objeena. Gravira LePrincea. Kabinet grafike. (Oti
sak D. N.)
30 1
nekog starog teksta iz XIII. stoljea same su po sebi prava slika: u

Gascogni, bogati bijelim kruhom i odlinim crnim vinom seljaci
su sjedei oko vatre obiavali jesti bez stola i pili su iz istog vra.57
Sve je to dosta logino: bijeda je sveprisutna. Znaajan je ukaz
u Francuskoj iz 1669. koji odreuje ruenje koliba koje su na
kolju izgradili lutalice i besposliari na ivici uma.58 Te daarc
podsjeaju na one koje su izgradili neki Englezi krijui se usred
ume pred kugom koja je 1666. harala Londonom.59Jednako je
muan prizor u gradovima: u Parizu, u predgrau Saint-Marccl,
pa ak i Saint-Antoinc, samo nekoliko stolara ivi bolje; u Mansu
ili Dcauvaisu tkalaki radnici ive u bijedi. Ali u Pescari, na Jadran
skom moru, gradiu od nekoliko tisua stanovnika, jedna anketa
iz 1564. upozorava da je tri etvrtine obitelji dolih iz oblinjih
planina ili s Balkana, praktino bez stana i ive u zemunicama (ve
slamovi), a istodobno, iako mali, grad ima svoju tvravu, garnizon,
sajmite, luku, solane i nalazi se u Italiji iz druge polovice XVI.
stoljea, povezanoj s atlantskom i metalurkom veliinom pa
njolske.60 U prebogatoj Gcnovi, svake zime, beskunici se prodaju
kao dobrovoljni robovi na galijama 61 U Veneciji, bijednici i nji
hove obitelji stanuju na dotrajalim barkama, u blizini luke (fon-
dam enta) ili ispod mostova kanala, braa onih kineskih obrtnika
na dunkama ili sampanima, na gradskim rijekama, bez prestanka
na putu, uzvodno i nizvodno, u potrazi za poslom, sa svojim
obiteljima i domaim ivotinjama.
Tradicionalne civilizacije
ili unutranjosti bez promjene
Drugo pravilo: tradicionalne civilizacije ostaju vjerne svojem uobi
ajenom dekoru. Ako se zanemare neke varijacije porculan,
slike, kipovi od bronce jedna kineska unutranjost moe jed
nako pristajati u XV. kao i u XVIII. stoljee; tradicionalna japanska
kuaizuzev drvoreza u boji koji je poinju ukraavati tek u XVIII.
stoljeu u XVI. ili XVII. stoljeu, onakva je kakvu je i danas
moemo vidjeti. Isto vrijedi i za Indiju. Negdanji muslimanski
interijer moe se zamisliti s pomou sasvim novih slika.
Izuzev kineske, neevropske civilizacije su uostalom siroma
ne pokustvom. U Indiji praktino nema stolica ni stola: na tamil
skom rije mecei dolazi iz portugalskog (mesa). Stolica nema ni u
302
SuviSno i redovito: stanovanje, odijevanje i moda
crnoj Africi gdje su sc umjetnici iz Dcnina zadovoljavali da opo

naaju evropske stolice. Stolica ni stolova nema ni u musliman
skom svijetu ili u zemljama koje su bile pod njegovim utjecajem.
Upanjolskoj, medu uvredama koje je Perez dc Chinchon udijelio
Moriskima u svom Antialeoranu (1532) nalazimo ovaj neobian
dokaz superiornosti: Mi, Krani, mi sjedimo visoko, a ne na
zemlji kao ivotinje.62 U muslimanskom dijelu dananje Jugos
lavije, u Mostaru na primjer, jo prije dvadesetak godina bilo je
pravilo da gosti sjede na jastucima oko niskog stola; ta tradicija sc
odrala u nekim obiteljima i u brojnim selima.63 Godine 1699.
preporuivalo sc nizozemskim trgovcima da nose u Moskvu vrlo
vrst papir jer u Rusiji ima malo stolova i najee sc pie na
koljenima pa treba imati vrst papir.6,1
Naravno, Zapad je u svemu superiorniji od drugih civili
zacija. One su prihvatile praktina rjeenja s obzirom na stanove i
pokustvo, jeftinija od njihovih. Ali i one su u neemu bolje: kod
islama su to javna kupalita, ipak preuzeta od Rima; u Japanu je to
elegancija, istoa najskromnijih unutranjosti kua, spretno is
koritavanje prostora za spremanje.
Kad se Osman Aga naao na putu svog mukotrpnog osloboe
nja (Nijemci su ga zarobili ili, bolje, pretvorili u roba deset godina
ranije, za vrijeme zauzea Lipovc), prolazi kroz Budim (koji su
krani ponovo oslobodili 1686.) i sretan je tog proljea 1699.
godine jer moe otii u prekrasna gradska kupalita.65 Naravno,
rije je o turskim kupalitima ureenima na obali Dunava, nie od
utvrenog grada, kamo je svatko u vrijeme turske vlasti mogao ui
besplatno.
Za Rodriga Vivera, koji ih je vidio 1609,66 japanske kue ne
izgledaju s ulice lijepo kao panjolske, ali ih nadilaze ljepotom
svoje unutranjosti. U najskromnijoj japanskoj kui sve je uredno
sloeno i sklonjeno od indiskretnih pogleda ve od jutra: krevetni
jastuci, sveprisutne slamnate prostirke, svijetle pregrade prostora,
sve je u redu.
Ipak, koliko nedostataka! Nema grijanja. Za osnovno se, kao
i u mediteranskom dijelu Evrope, mora pobrinuti sunce. A ono se
ponekad loe brine. U turskom dijelu muslimanskog svijeta ak
nema ni kamina (ako sc izuzme monumentalni kamin istanbul-
skog Seraja). Jedino rjeenje je posuda za eravicu., koja se moe
ispuniti drvenim ugljenom ili eravicom. U muslimanskom dijelu
dananje Jugoslavije kue nemaju kamina. Oni postoje u Perziji,
u sobama bogataa, ali su uski jer Pcrzijanci, da bi izbjegli dim i
303
Fernand Braudel/ Strukture svakidanjici
tedjeli drvo, koje je veoma skupo, gore ga u uspravnom polo

aju.67 Kamina nema ni u Indiji ni na otocima Indonezije (uos
talom, ondje nisu ni potrebni). Ni u Japanu, gdje moe biti jako
hladno: dim iz kuhinjskog ognjita ima kao jedini izlaz otvor
nainjen na krovu; posude za eravicu jedva da mogu zagrijati
loe zatvorenu prostoriju,68 a kupke s kipuom vodom, u posu
dama koje se griju na drva i koje posjeduje svaka kua, takoer
slue za grijanje kao i za pranje.
Naprotiv, u sjevernoj Kini, hladnoj poput Sibira, zajednika
prostorija se grijc tako da se zapali vatra u maloj pei smjetenoj
kod ulaska na podij koji se nalazi pri dnu prostorije i slui za
spavanje. Kod bogatijih ljudi u Pekingu pei su vee: idu ispod
stanova i zagrijavaju se izvana. Kao neka vrsta centralnog grijanja.
Ali siromane kue esto se zadovoljavaju elementarnom posu
dom za eravicu: pe na gorui ugljen 69 Isto i u Perziji, gdje je
esto jako hladno.70
Znai da je grijanje, uz nekoliko izuzetaka, rijetko ili nikakvo.
Pokustva ima malo ili nita. Muslimanska podruja poznaju neko
liko krinja od skupocjena drva u kojima se uvaju odjea, tkanine
i kune dragocjenosti; upotrebljavaju se obavezno niski stolovi a
ponekad i iroki komadi koe postavljeni u drveni okvir. U turskim
i perzijskim kuama kao ormari slue nie nainjene u zidovima
soba. Ali nema kreveta ni stolica kakve mi poznajemo, nema
ogledala ni stolova ni okruglih stolia s jednom nogom, ni slika.
Niega, osim madraca koji se uveer prostiru a ujutro spremaju,
brojnih jastuka i divnih sagova od vune ivih boja, ponekad nago
milanih jednih na druge71 i kojima se kranski svijet oduvijek
strasno divi. To je pokustvo nomada.
Bogatstva izloena u muzejima Istanbula sastoje se od skupo
cjenih tkanina esto ukraenih stiliziranim tulipanima, prekrasnih
lica od kvarca, bjelokosti, paprova drva, inkrustriranih koom,
srebrom, sedefom ili koraljem; ciparskih ili bolje kineskih por
culana, basnoslovnog nakita i dva ili tri izvanredna prijestolja,
potpuno obloena rubinima, smaragdima, tirkizima, biserjem. Isti
dojam ostavlja toan popis blaga onog kurdskog princa kojeg je
turska vojska zarobila 1655. i dala na drabu: kovezi od bjelokos
ti, ebanovine i empresovine, krinjice obloene bljetavim dra
gim kamenjem, boce s ruinom vodicom sjajne od briljanata,
posude za izgaranje mirisa, tampane knjige sa Zapada, korani
obogaeni dragim kamenjem, poneko slavno kaligrafsko djelo,
srebrni svijenjaci, kineski porculan, vrevi od ahata, zdjele i
304
Kineska zdjelica spoetka XVIII. stoljea; sjedei na stolici ovjek ita

u nekompaviljonu. Scenaje vjerojatno uzeta iz nekog romana. Muzej
Guimet. (SlikaM. Cabauda)
tanjuri iz Iznika, oruja dostojna Tisuu i jedne noi, sablje s

otricama od izvanrednog elika i koricama koje su remek-djela
draguljarstva, gomile novca, sedla optoena zlatom i, na kraju,
stotine tigrovih koa i bezbroj sagova...72
Dvostruko kinesko pokustvo

U stoljeima koja nas zanimaju, u Kini nije bilo ivljih promjena,
ve jedna latentna zamrenost koja je izdvaja od svih drugih
neevropskih zamalja. Ona je doista izuzetak obiljem pokustva
rafinirane izrade, skupocjenim drvom koje se esto uvozi izdaleka,
lakovima, ormarima, etaerama s redovima znalaki postavljenih
polica, niskim i visokim stolovima, stolicama, klupama i tabu-
reima, krevetima, najee sa zastorima, pomalo kao na negda
njem Zapadu. Njena najvea originalnost (jer podrazumijeva
jedan nain ivota) svakako je upotreba stola sa stolicom, tabu-
reom ili klupom. Ali treba zapamtiti da se to ne odnosi na staru
305
Kinu. Kad je Japan preuzeo, pedantno je kopirajui, sav materijal

kineske civilizacije Tang (618-907), nije naao ni stolice ni visoki
stol. I doista, sadanje japansko pokustvo tono odgovara ar-
hajskom pokustvu Kine: niski stolovi, nasloni za laktove koji
poloaj pri kleanju ine udobnijim, madraci (japanski tatami)
na vie ili manje visokim podijima, nisko pokustvo za spremanje
stvari (police i sanduci u nizovima), jastuci, sve je prim jereno
ivotu na razini zemlje.
Stolica je vjerojatno stigla u Kinu u II. ili III. stoljeu n. e., ali
trebalo je protei dosta vremena prije nego to je postala uobi
ajenim komadom pokustva (prvo svjedoanstvo o njoj je iz
535-540. godine: steak u muzeju u Kansas Cityu, Sjedinjene
Drave). Porijeklo joj je vjerojatno evropsko, ma kakav da je put
kojim je stigla ak onamo (kroz Perziju, Indiju ili sjever Kine);
uostalom, stara kineska imenica koja je oznaava i danas znai:
barbarska postelja. Vjerojatno je prvenstveno sluila kao poas
no sjedite, laiko ili vjersko. ak je donedavna stolica u Kini bila
namijenjena poasnom gostu ili starijim ljudima, jer je u upotrebi
ee bio tabure, kao i u srednjovjekovnoj Evropi.
Ali ono to je vano jest sjedei poloaj koji impliciraju i
stolica i tabure, to znai nain ivota, niz kretnji supromih onima
iz starovremenske Kine i iz drugih azijskih zemalja, i uostalom,
svih neevropskih zemalja: ako je stolica prela Perziju i Indiju, na
Dvanaina sjedenja. Lijevoje Sitno-

slikar, perzijska kopija portreta ne
kog Turina koja se pripisuje Gen-
tileuBelliniu (1424-1507). ZbirkaJ.
Doucet. (Otisak Giraudon)
306
... i Cbardinov pisar (XVIII. stoljee). Kabinet grafike. (Otisak B N.)
prijelazu kroz te zemlje nije naila na odobravanje. Ali ve od XIII.

stoljea, na primjer, na jednom kineskom svitku koji nas vodi du
seoskog puta, zatim kroz neki kineski grad, u seoskim krmama i
gradskim trgovinama mogu se vidjeti visoki stolovi s klupama i
razne stolice.
U Kini je ta akvizicija odgovarala novom umijeu ivota,
utoliko originalnijem to nije iskljuivao starovremenske naine
postojanja. Posljedica toga je da e Kina posjedovati dva tipa
pokustva, nisko i visoko pokustvo. Velika zajednika prostorija,
toliko karakteristina za itavu sjevernu Kinu, dvostruka je: na
nioj razini, stolica, klupice i klupa nalaze se pored visokog stola,
visokog orm ara (esto s ladicama), ali Kina nije nikad upoznala
ifonijeru ili komodu samo sa ladicama, ili vrlo kasno kao izoli
ranu pojavu, kao imitaciju Evrope iz XIX. stoljea; pokustvo
starog tipa, ili japansko, postavlja se na vioj razini, na velikom
postolju sagraenom od opeke u visini klupe, iznad drugog dijela
prostorije; to je kang, koji se grije uz pomo ugraenih cijevi,
pokriven madracima ili pustom, jastucima, sagovima ivih boja, s
307
niskim stolom, orm arim a i krinjama, takoer vrlo niskim. Tu se

spava zimi, u zaklonu od hladnoe; tu se, sjedei na podu,'prim a
i pije aj; tu ene iju ili tkaju sagove. Prije nego to se popne na
Kang, Kinez se izuje ostavljajui na nogama samo plave plamene
izme s variranom potplatom koje m oraju biti besprijekorno iste.
Na jugu Kine grijanje nije potrebno, ali i ondje susreem o dva tipa
pokustva. Kad u XVII. stoljeu u Kantonu O. de Las Cortes crta
prizore koji su m u pred oima, prikazuje Kineze kako sjede oko
pravokutnog stola objedujui. Kad nam predstavlja nosiljku od
lakog drva, ma kako da je razliita, nainjena je na istom principu
kao i evropska.
Kratki saetak koji prethodi postavlja problem e ove ipak
zaudne mutacije, a da ih ne rjeava. Vidjeti u tome jednostavnu
avanturu stolice i brojne posljedice koje njeno prihvaanje izaziva,
jedno je od onih simplicistikih objanjenja kojima obiluje povi
jest negdanjih tehnika. Stvarnost (vratit emo joj se openito u
slijedeem poglavlju) uvijek je mnogo sloenija. Zapravo, Kina je
doivjela (recimo otprilike negdje prije XIII. stoljea) snaan za
mah ivota i neku vrstu podjele izmeu ivota u sjedeem i
kleeem poloaju; ovaj je domai, onaj prvi slubeni: prijestolje
suverena, sjedite mandarina, klupe i stolice u kolama... Sve to
zahtijevalo bi objanjenja i istraivanja izvan naeg dometa. Ipak,
znaajno je ustanoviti da u cijelom svijetu postoje dva naina
ponaanja u svakodnevnom ivotu: sjedei i kleei poloaj, koji
e n e i z H i n d u s t a n a z a v r i j e m e o b r o k a , m i n i j a t u r a ilustracija
M a n n u c c i j e v e Povijesti In d ije K a b i n e t g r a f i k e / O t i s a k B . N .)
308
Suvino i redovito:'stanovanje, odijevanje i moda
Lov na jelena u Aranjuczti iz 1665: prisutne su i dvorske dame koje

sjede na muslimanski nain najastucima. Ispod tribine na kojoj se
one nalaze, bit e masakrirane ivotinje koje ubiju lovci. Ia Caceria
dei tablaclillo cn Aranjucz, Muzej Prado. (Poto Mas.)
je sveprisutan, osim na Zapadu, a oba su prisutna samo u Kini.

Traiti porijeklo tog ponaanja u Evropi, vodilo bi do antike i do
samih korijena zapadne civilizacijo.
Ali, kao zakljuak, evo nekoliko slika. Na japanskim volov
skim zaprenim kolima nema sjedita za putnike, kako je i pravo.
Na jednoj perzijskoj minijaturi, neki vladar na prostranom prije
stolju sjedi prekrienih nogu. Juer u Kairu, na fijakerima za
iznajmljivanje, egipatski koija, imajui snop slame ispred svog
sjedita, savijao je noge, iako ih je mogao ispruiti. Najzad, rije je
doista o razlici koja jc gotovo bioloka :73 odmarati se na japanski
nain kleei na petama ili sjedei prekrienih nogu, kao u m us
limanskim zemljama i u Turskoj, ili uei kako esto ine hindusi,
nemogue je, ili bar vrlo teko, za Evropljane, kojih nain sjedenja
309
zauuje Japance, koji ga opisuju zgodnim izrazom: Qbjesiti

noge.... Ali eto, zimi 1693, putnik Gcmclli Carcri putuje u turskoj
koiji ili radije bugarskoj, od Galipolja do Jedrena. U koiji
nema sjedala: Kako ja nisam bio naviknut, pie on, sjediti prek
rienih nogu na turski nain, vrlo loe sam se osjeao u toj koiji
bez sjedala i nainjenoj tako da se nijedan Evropljanin u njoj ne
bi udobno osjeao. U indijskoj nosiljci taj isti putnik, dvije godine
kasnije, prisiljen je da lei kao u krevetu74. Obaveza koja nam
se i ne ini tako muna. Ali i u Pekingu su koije esto bez sjedala,
i John Barrow guna, kao i Gcmclli Carcri, da su to za Evropljane
najgora vrsta kola koja se mogu zamisliti.75
Samo su Kinezi naueni na oba poloaja bez razlike (iako se
Kinezi tatarskog porijekla u naelu malo koriste stolom i stolicom);
u Pekingu u tom smislu postoji i razlika u stilu ivota izmeu
kineskog dijela grada i tatarskog. Neki Francuz, koji je doao u
Peking 1795. godine kao lan nizozemskog poslanstva, pria:
Mandarini su nam ponudili da sjednemo prekrienih nogu, ali
vidjevi da nam je taj poloaj neugodan, odveli su nas u jedan veliki
paviljon (...) sa stolovima i stolicama raskonije namjeten: na
podiju se nalazi veliki sag, a ispod podija je upaljena vatra.76 Na
Zapadu je susret iberske i islamske kulture u panjolskoj naas
izazvao slinu situaciju. Razmatranje Pereza de Chinchna, koje
smo citirali, o muslimanima koji sjede na zemlji poput ivotinja
nastavio je ovaj u drugom obliku, na prvi pogled nerazumljivom:
... na zemlji poput ena. To je zato jer su panjolske ene dugo
vremena (sve do XVII. stoljea) zadrale obiaj da sjede na jas
tucima na arapski nain. Odatle i izraz tom ar la almohadilla
(doslovno: uzeti jastuk) u znaenju da je neka dvorska dama stekla
pravo da sjedi pred kraljicom. U vrijeme Karla V u dvorani za
primanje za ene77 je bio rezerviran podij opremljen jastucima i
niskim pokustvom. Kao da ste u Kini.
Crna Afrika
Siromatvo ljudi ili siromatvo civilizacije daje isti rezultat. Za
kulture78je zbroj isti dvostruko siromatvo i bijeda se vue
kroz stoljea. S takvim se prizorom susreemo u crnoj Africi i o
njemu bismo, zbog brze potvrde, eljeli neto rei.
Na obalama Gvinejskog zaljeva, gdje se uspostavlja i prodire
evropska trgovina, nema zbijenih gradova ni u zapadnom ni u
310
kineskom smislu. Seljaci ne kaem nesretnici (ta rije sama po

sebi nema nikakva smisla), ali svakako bijednici ve su od opisa
prvih sela koje su dali putnici privukli nau znatielju.
U stvarnosti nema pravih nastambi: kolibe od blata nainjene
od granja ili trske, okrugle poput golubinjaka, rijetko prema
zane vapnom, bez pokustva (osim zemljanih posuda i koara),
bez prozora, paljivo zadimljene svake noi da se izbace komari,
maringouins, kojih jc ubod bolan. Nisu svi naviknuti kao oni
(crnci), pie O. Labat (1728), da budu dimljeni kao unke i
poprime miris koji zaustavlja srce onima koji se ponu druiti s
crncima.79 Ostavimo po strani srane probleme, ne dajui im
previe vanosti. Drazilski povjesniari i sociolozi nam kau (ali
najzad, nitko u to ne mora povjerovati) da crnci izbjeglice, koji su
se smjestili u sertaoima, u nezavisnim republikama, pa ak i crnci
koji ive u gradskim slamovima (les mucambos) ive zdravije u
XIX. stoljeu od svojih gospodara na plantaama ili u gradu.80
Paljivije promatranje u Africi pokazuje nam osim obinih
koliba, nekoliko lijepih nastambi premazanih vapnom, ali to je ve
rasko, bez obzira kako mala, u odnosu prema opoj sudbini. Jo
vie dolazi do izraaja, istina vrlo mali broj, kua na portugalski,
a primjer je doao od starih osvajaa kojih jezik i danas govore
prinevi: kue s otvorenim trijemom, s malim vrstim drve
nim stolicama (da posjetioci mogu sjesti) i ak stolovima, i svakako
s malo palmina vina za odabrane goste. U takvim kuama ive
lijepe mulatkinje koje su osvojile srce kralja zemlje ili neki bogati
engleski trgovac, to se svodi na isto. Ta kurtizana koja vlada nad
kraljem Barrea, odijeva se u mali satenski korzet po por
tugalskoj modi i nosi kao suknju (sic) jednu od onih lijepih
uroenikih pregaa koje dolaze s otoka Saint Yaguc ili onu iz
Cape Verdea (...), otmjenu pregau jer je nose samo odlinici; one
su doista vrlo lijepe i fine.01Zabavan je dojam koji ova slika izaziva
jer dokazuje da se i u irokom prostranstvu afrikih zemalja
susreu uobiajene obale: dobra i loa strana ivota, bijeda i
rasko.
Raznovrsno pokustvo Zapada

U odnosu na Kinu i ostali svijet originalnost zapadne civilizacije s
obzirom na pokustvo i unutranje ureenje svakako je u njenoj
sklonosti promjenama, relativno brzoj evoluciji, koju Kina nikad
311
nije upoznala. Tu se sve mijenja. Svakako ne od danas do.sutra,

ali nita ne izmie viestrukoj evoluciji. Korak vie u nekom muze
ju, nova dvorana i prizor se mijenja, a promijenio bi se na sasvim
drugi nain da se nalazimo u nekom drugom dijelu Evrope.
Zajednike su samo velike preobrazbe, izvan vanijih pomaka,
oponaanja i vie manje svjesnih zaraza.
Svakodnevni ivot Evrope mijea tvrdokorno razliite boje:
sjever nije jug, evropski zapad nije Novi svijet, stara Evropa nije
nova, ona koja se iri prema istoku sve do divljeg Sibira. Pokustvo
je svjedok tih opreka, potvrda onih minijaturnih postojbina na
koje se dijeli zapadni svijet. I vie od toga treba li to ponavljati?
drutvo, neprestano u sporovima, ima neto rei. Najzad, i
pokustvo ili radije sve ono to je ukras jedne kue svjedoi o
irokom ekonomskom i kulturnom kretanju koje Evropu vodi
prema onome to je sama nazvala prosvjetiteljstvom, prema na
pretku.
Parketi, zidovi, stropovi,

vrata i prozori
Ako bolje razmislimo, u poznatoj okolici naeg sadanjeg ivota
sve razotkriva nasljee, negdanje tekovine: pisai stol na kojem
piem, ormar u koji se sprema rublje, obojeni papir nalijepljen na
zidove, stolice, drveni parket, gipsani strop, poloaj predmeta,
kamin, stubite, prisutnost ukrasnih sitnica, gravira, slika. Na os
novi moderne unutranjosti kua ja u mati mogu rekonstruirati
staru evoluciju, odvrtjeti unatrag film koji e itaoca odvesti dav
nim raskoima koje su se ipak sporo raale. To znai fiksirati
oznake, napisati abecedu povijesti pokustva. Nita vie, ali treba
poeti od poetka.
Jedna nastamba uvijek se sastojala od etiri zida, stropa,
poda, jednog ili vie prozora, jednih ili vie vrata.
Tlo u prizemlju dugo je bilo od nabijene zemlje, zatim poplo
eno ili taracano. I na starim minijaturama oploenje je esto
raskono. To je rasko koju nije teko istai. Inkrustirane ploe su
uostalom u upotrebi ve od XIV. stoljea, plombirane ploe
(premazane lakom na bazi grafita) pojavljuju se ve u XIV. stoljeu,
keramike ploice u XVII. stoljeu nalazimo svagdje, ak i u skrom
nim kuama. Ipak, mozaika nema, bar ne u Francuskoj, prije kraja
312
XVII. stoljea. to se tie parketa u dananjem smislu, takozvanog

parketa na spajanje, on se pojavljuje u XIV. stoljeu, ali u modu
je doao tek u XVIII. stoljeu u mnogim oblicima, kao mozaik u
madarskom stilu...82. Potreba za drvom raste. Voltaire moe pisa
ti: Hrastovi su nekad trulili u umama; danas su pretvoreni u
parkete.
Strop se dugo vremena nazivao podom: on je bio tek parket
tavana ili gornjeg kata sa svojim draima od greda i balvana,
vidljivim i runim u obinim kuama, blanjanim, ukraenim ili
pokrivenim tapetama u bogatim kuama. Na poetku XVII. stoljea
moda nadola iz Italije pokriva grede i podne daske kazetama od
rezbarenog drva, pozlaenim i ukraenim mitolokim prizorima.
Tek u XVIII. stoljeu poinje moda svijetlih stropova. Gips i tuka-
ture pokrivaju drveno krovite i u nekim starim zdanjima mogu
se i danas ispod tih akumuliranih slojeva nai daske i grede
obojene prije tri stoljea cvijeem ili baroknim ornamentima.83
Najneobinija stara navada, do XVI. stoljea, pa ak i dalje,
sastoji se u pokrivanju parketa prizemlja i soba slamom zimi, a
zelenom travom i cvijeem ljeti. Ulica Fouarre, kolijevka naeg
Univerziteta za knjievnost i egzaktne znanosti, duguje svoje ime
slami kojom se pokrivao pod dvorana za uenje84 Isti obiaj
vladao je i u kraljevskim stanovima. U lipnju 1549, na banketu koji
je grad Pariz upriliio u ast Catarinc Medici posebno se pazilo
da se pod dvorane pospe mirisnim travama.85 Na balu u ast
vjenanja vojvode od Joycusca anonimna slika (1581-1582) prika
zuje parket posipan cvijeem. No to cvijee, trave, trsku trebalo je
obnavljati, to nije uvijek bio sluaj u Engleskoj, bar prema rije
ima Erazma, tako da su se po podu nakupljali prljavtina i otpaci.
Usprkos tim manama, neki lijenik preporuuje jo 1613- upo
trebu strukova zelenih trava u lijepoj sobi prekrivenoj pros
tirkama ili sagovima i posutoj rumarinom, mentom, origanom,
mauranom, lavandom, alfijom i drugim slinim travama.86
Slama, trave, uz trsku ili peruniku, stavljali su se du zidova ali
ovaj poljski ukras povlai se pred pletenim slamnatim prostirkama
koje su poznate oduvijek i uskoro se izrauju u raznim bojama, s
arabeskama, a zatim pred upotrebom sagova. Ovi se pojavljuju
vrlo rano; debeli, ivih boja, oni pokrivaju pod, stolove kojima se
esto ne vide noge, krinje, pa ak i gornje dijelove ormara.
Na zidovima prostorija premazanih uljem ili ljepilom, cvije
e, granice i trska ustupaju mjesto tapiserijama koje se mogu
izraivati od svake vrste tkanine poput baruna, damasta, brokata,
313
imitacije brokata, satena iz Brugcsa, grubog plama ali taj naziv bi

moda trebalo sauvati, upozorava Savary (1762) za bergamske
tapiserije, pozlaene koe (to su panjolski guadameciles, poz
nate ve stoljeima), tapiserije od iane vune koje se izrauju u
Parizu i Kouenu, i druge tapiserije novijeg izuma od cviliha na
kojem se u raznim bojama dosta dobro oponaaju likovi i zelenilo
tkani u visokom okviru .87 Ove tapiserije raene u visokom okviru
s ljudskim likovima, kojih moda see do XV. stoljea i upisuje se
u majstorstvo flamanskih obrtnika, kasnije je do savrenstva dove
la radionica Gobelina. Ali one su vrlo skupe, a upotrebu e im
ograniiti i pokustvo koje sc u XVIII. stoljeu mnoi: komoda ili
kuni bar postavljeni ispred njih, objanjava Sebasticn Mcrcier, i
lijepi likovi presjeeni su napola.
Zahvaljujui niskoj cijeni odluno napreduje obojeni papir
zvan domino. tampaju ga dominotieri (izraivai domina)
Unutranjost graanske kue ujunoj Njemakoj uXV. stoljeu, djelo

anonimnog autora. Bale, Kunstmuseum. (Polo Oeffentlicbe kunst-
sammlung Basel)
po istom postupku koji sc primjenjuje kod izrade karata za igru.

Ta vrsta tapiserije od papira (...) dugo je vremena sluila ljudima
na selu i prostom puku Pariza za ukraavanje i, da tako kaem,
pokrivanje nekih mjesta u njihovim kuercima, duanima i soba
ma; ali (...) krajem XVII. stoljea toliko je usavrena i lijepa da osim
velikih poiljki koje se izrauju za druge zemlje i glavne gradove
kraljevstva, nema kue u Parizu, ma kako bila velianstvena, da u
njoj neki prostor, garderoba ili neko jo skrivenije mjesto nije
obloeno tapetama i dosta lijepo ukraeno88 (1760). U mansar-
dama takoer obavezno nalazimo obojeni papir, ponekad vrlo
jednostavan, u crnim i bijelim prugama. Jer ima obojenog papira
i obojenog papira: nije svaki raskoan kao onaj uzorak u kineskom
stilu (1770) iz Nacionalnog muzeja u Munchcnu.
Zidovi su ponekad obloeni i rczbarcnim ploama. Ve od
XIV. stoljea engleski drvodjclci su od danskog hrasta izraivali
ploe za oblaganje zidova koje su takoer predstavljale i nain
borbe protiv hladnoe 89 Ove rezbarijc moemo nai, lijepe i
jednostavne, u uskom radnom kabinetu kue Fugger (XVI. st.), u
Njemakoj, kao i na velikim ploama bogato ukraenim, obojenim
i pozlaenim, u francuskim salonima iz XVIII. stoljea kojih e
ureenje sluiti kao model cijeloj Evropi, ukljuujui i Rusiju.
Ali dolo je vrijeme da sc otvore vrata i prozori. Sve do XVII.
stoljea vrata su uska, otvaraju se prema unutra omoguujui
prolaz samo jednoj osobi. Velika dvostruka vrata dolaze kasnije.
Ma koliko malo da sc ide u prolost (ili, ako je rije o seljakim
kuama, jo u XVIII. st.), prozor je obian kapak od punog drva;
kada obojeno staklo, dotad privilegija crkve, prijee na kue za
stanovanje, nejednako staklo uvreno olovom odvie je teko i
odvie dragocjeno da bi prozorsko krilo bilo pokretno. Tako e se
kod staklenog prozora otvarati samo jedno krilo; to je njemako
rjeenje; ili e se spojiti uvrena staklena ploa i pokretna drvena
ploa, to je holandsko rjeenje. U Francuskoj su stakleni prozori
esto uvreni, jer Montaigne primjeuje da su prozori tako
sjajni (u Njemakoj) zato jer nisu privreni kao kod nas, tako
da se mogu esto istiti.90 Tako postoje i pokretni prozori od
pergamena, od plama namoenog u terpentin, od votana papira
i gipsanih listova. Prozirno staklo se pojavljuje tek u XVI. stoljeu:
ono e se zatim iriti neujednaeno. Brzo u Engleskoj, gdje ga ve
od 1560. nalazimo i na seljakim kuama zahvaljujui velikom
porastu engleskog seoskog bogatstva i razvoju staklarske indus
trije.91 Ali nekako u isto vrijeme (1556) Karlo V, osvajajui Es-
315
trcmaduru (dolazi iz Flandrije), pobrinuo sc da kupi staklo prije

kraja svog putovanja.92 Na putu za Njemaku Montaigne primje
uje ve od Epinala: I najmanja kua u selu ima staklene pro
zore 93 Isto je 60 godina kasnije primijetio Brackenhoffer,94 iz
Strasbourga, u vezi s Nevcrsom i Bourgcsom. Ali dva putnika koji
su sc 1633- iz Nizozemske uputili u panjolsku, najavljuju demar-
kacionu liniju prema jugu: stakla nestaje s prozora kua nakon
prelaska Loire kod Saumura.95 Ipak, u isto vrijeme, prema istoku
i najbogatije kue sc zadovoljavaju papirom96 i, jo 1779, kad su
u Parizu sobe i posljednjeg radnika osvijetljene staklima, u Lyonu,
kao i u drugim provincijama, dodaje na izvor, sauvala se upo
treba votanog papira, naroito kod svilarskih radnika, jer je
svjetlost blaa 97 U Srbiji su stakla na prozorima uobiajena
pojava tek u XIX. stoljeu; u Beogradu 1808. jo su uvijek rijet
kost.98
Druga spora evolucija: okviri prozora sadre viestruke drve
ne preke zbog dimenzija stakla, otpora okvira. Treba ekati XVIII.
stoljee da bi sc veliki prozor postavio i postao pravilo, barem u
bogatim kuama.
O toj kasnoj modernizaciji brojna su i razliita svjedoanstva
slikara, kao to sc moglo i oekivati. U odreenom trenutku ne
postoji, u pravilu, u svim krajevima Evrope tipian holandski
prozor s nepominim staklima (gornji dio) i pominim dijelom od
punog drva (donji dio). Na jednom Schongaucrovom Navjetenju
od nalazimo prozor tog tipa, ali onaj drugi, iz istog razdoblja,
sastoji sc samo od uske pomine staklene ploe; ili onaj s vanjskim
kapkom od drva koji sc zatvara na privreni prozor; prema
sluaju, drvena krila prozora bit e dvostruka ili jednostruka, itd.
Ovdje nalazimo unutranje zastore, tamo ih nema. Jednom rijeju,
postoji niz rjeenja problema osvjetljavanja i zraenja kue, ali i
mogunosti zatite od hladnoe i danjeg svjetla koje moe probu
diti spavaa. Sve ovisi o podneblju, ali i o obiajima: Montaigne ne
odobrava injenicu da u Njemakoj nema nikakve obrane od
veernje vlage i vjetra do obinog stakla koje nikako nije prek
riveno drvom, znai bez kapaka, vanjskih i unutranjih, a kreveti
u njemakim gostionicama nemaju zastora!99
316
panjolski brascro. Roenje svetog Bligija P. Nnnyesa (detalj). Masco

deArte de Cataluiia, Barcelona. (Voto Mas.)
Kamin
Kamin naslonjen na zid pojavljuje se tek negdje oko XII. stoljea.
Dotad se okruglo centralno ognjite ograniavalo na kuhinju.
Grijalo se posudam a sa eravicom (eravnici) ili grijaim kuti
jama.100 Ali ubrzo, od Venecije kojoj e visoke vanjske dimnjake
tako esto prikazivati njeni slikari, do Sjevernog mora, od granice
Moskovske Rusije do Atlantika, kamin se utvruje i u glavnoj
prostoriji gdje svi trae zatitu od hladnoe. Ognjite je od davnine
pokriveno ploom od opeke, a kasnije, od XVII. stoljea, metal
nom ploom; reetke dre cjepanice. Jedna okomita eljezna plo
a, esto ukraena (ima ih doista lijepih) i koja se naziva
contrecoeur, pokriva dno ognjita, njegovo srce. U samom
kaminu kuka od lanca privrena na prsten i opskrbljena zupcima
za podeavanje visine om oguuje da se iznad vatre objesi lonac,
317
najee kotli u kojem se stalno grije voda. Kuha se na Ognjitu

ispred vatre, iskoritavajui blizinu vatre, ili bolje, eravicu kojom
se moe pokriti poklopac eljeznih lonaca. Tave s dugom drkom
takoer omoguuju da se prikladno iskoristi snaga topline.
U bogatim kuama kamin prirodno postaje vaan ukrasni
element zajednike prostorije gdje je postavljen: karni e krasiti
bareljefi, oduak freske, podnoje e biti ukraeno gipsanim vijen
cima, s konzolama na krajevima ili klesanim kapitelima. Oduak
jednog kamina iz Brugesa, s kraja XV. stoljea prikazuje
Navjetenje, kole Gerarda Davida.101
Ali koncepcija ovih lijepih kamina dugo je ostala rudimentar
na, i oni se tehniki nisu razlikovali od onih iz seljakih kua s
poetka XX. stoljea: suvie iroka okomita cijev, koja je u sluaju
potrebe omoguavala prolaz dvojici dimnjaara, izazivala je takvo
strujanje zraka da je postojala opasnost da stojei pored vatre
izgorite s jedne strane dok se s druge smrznetc. Otud tendencija
sve veih dimenzija kamina, kako bi se ispod oduka sa svake
strane ognjita mogle postaviti klupe.102 Tako se sjedilo oko vatre
kad bi ostajala samo eravica i askalo ispod karnia kamina.
Takav sistem, pogodan za kuhinju, vrlo je jadan nain grija
nja. Kad stigne zima, u ledenoj kui sklonite nudi jedino okolica
kamina. Dva kamina na suprotnim krajevima Dvorane zrcala u
Vcrsaillcsu nisu uspjevala zagrijati golemi prostor. Bolje se bilo
uzdati u zatitu krzna. Ali jesu li i ona bila dovoljna? 3- veljae 1695.
Palatinska Princeza pie: Za kraljevim stolom vino i voda pret
varali su se u led. Neka ova pojedinost bude dovoljna umjesto
brojnih drugih da podsjeti na neudobnost kue XVII. stoljea.
U tom je razdoblju hladnoa bila ope zlo, zaleujui rijeke,
zaustavljajui mlinove, tjerajui opore divljih vukova kroz zem
lju, izazivajui epidemije. Kad je otra kao u Parizu 1709, ljudi
umiru od hladnoe kao muhe (2. oujka). Od sijenja su, zbog
nedostatka grijanja (jo uvijek govori Palatinska Princeza) preki
nute sve predstave kao i sudski procesi.103
Ipak, oko 1720. sve se mijenja: Od vremena Regentstva
zahtijevaju da zimi budu na toplom. I uspjet e u tome zahva
ljujui napretku kaminologijc koji se duguje dimnjaarima i
pearima. Ognjita kamina se suuju, postaju dublja, karnia se
snizuje, sam dimnjak (cijev) se zaobljuje jer ravni dimnjak poka
zuje tvrdoglavu sklonost dimljcnju.104 (Pitamo se, retrospektivno,
kako se samo izvukao veliki Raffacllo kad mu je povjereno da
sprijei dimtjenje kamina vojvode od Este). Ovaj napredak sva
318
kako je bio djelotvorniji kad je trebalo ugrijati prostorije razumnih

dimenzija, ne dvorane palae Mansard, ve one iz kue Gabriel.
Kamini s viestrukim ognjitima (bar dvostrukim, kae gospoa
Popelinire) omoguit e grijanje ak do soba za sluinad. Tako
dosta kasno dolazi do revolucije grijanja.
Ali ne mislimo da se ogrjev tedio, o emu je sanjala knjiga
tednja drva koja se pojavila jedno stoljee ranije, 1619, jer su se
kamini, sada efikasniji, udesno mnoili. Uostalom, ve prije po
etka zime nije bilo grada u kojem se drvo nije raznosilo i pililo.
Uoi Revolucije u Parizu je ve od polovice listopada nastajao
novi darmar u svim gradskim etvrtima. Tisue kolica raznih
veliina, pretovarenih drvima, zaposjedale su ulice i dok se drvo
baca, pili, prenosi, ona predstavljaju pravu opasnostza prolaznike
da budu prignjeeni, oboreni ili da im budu slomljene noge.
Zaposleni istovarivai bacaju cjepanice s visine kolica naglo i
uurbano. Plonik odzvanja, oni su gluhi i slijepi i jedino o emu
se brinu je da na vrijeme istovare drva, a na tetu glava prolaznika.
Zatim dolazi pilar, brzo ukljui pilu i razbacuje cjepanice oko sebe
ne gledajui nikog.105
Isti je prizor u svim gradovima. U Rimu, trgovac drvom sa
svojim magariem nudi isporuku svoje robe na kunu adresu.
Nurnberg ima sreu da ja smjeten usred velikih umskih pro
stranstava, i 24. listopada 1702. seljacima pod gradskom jurisdik
cijom zapovjeeno je da na trg donesu polovicu svojih rezervi
drva.106 Na ulicama Bologne cjepa drva u potrazi je za poslom.
Krune i sobne pei

Montaigne je prebrzo zakljuio da u Njemakoj nema kamina.
Tono je da nema kamina u spavaoj sobi krme ili u zajednikoj
sobi. Kuhinja uvijek ima pe. Ali Nijemci nikako ne podnose da
se ulazi u njihove kuhinje. Putnik se moe ugrijati samo u pro
stranoj zajednikoj prostoriji gdje se objeduje i gdje se nalazi
poile od fajanse, Kachelhofen.107 Jer kamin nije po naem
nainu; Oni podiu ognjita u sredini ili u uglu kuhinje upotreb
ljavajui gotovo itavu irinu kuhinje za dimnjak kamina: to je
veliki otvor irine sedam ili osam koraka u kvadratu koji se penje
do visine nastambe: tako dobiju dovoljno prostora da na jednom
mjestu postave velika jedra, koja bi kod nas zauzimala toliko
mjesta u cijevima da bi spreavala izlaz dima.100 Ova jedra su
319
krila vjetrenjae koja pospjeuju uzlaenje dima i toplog zraka i

pokreu raanj... Ali pogled na ilustraciju na strani 263- oslobodit
e nas duih objanjenja o tom mehanizmu, o ranju, uzdignutom
ognjitu i mogunosti da se kuha bez saginjanja kao u Francuskoj
ili u enevi109 ili u Nizozemskoj.
Na sobnu pe se nailazi mnogo dalje od Njemake, u Madar
skoj, Poljskoj, u Rusiji i uskoro u Sibiru. To su obine pei,
nainjene od kamena, opeke i ponekad od gline. U Njemakoj se
ve od XTV. stoljea izrauju lake pei, od lonarskc gline (Topfer-
thon). Ploe od fajansc kojima su obloene esto su ukraene.
Ispred njih se nalazi klupa na koju se moe sjesti ili na njoj spavati.
Erazmo objanjava (1527): Na pei (tj. dijelu koji ona grije)
skidate izme, stavljate cipele, mijenjate koulju ako elite; pokraj
pei vjeate odjeu vlanu od kie i priete joj blie da se osu
ite110. Kako kae Montaigne: Tako bar ne izgore lice ni izme i
ne udiu se dimovi Francuske111. U kuama Poljske, gdje primaju
ena kraj pei, Rembrandtov bakrorez, Holandija, XVII. stoljee. Ka

binet grafike. (Otisak B. N.)
320
Kuhati bez sagibanja: njemaki kam in s podignutim ognjitem

(1663) Izvadak iz Mentlclsche Bruerbuclicr (knjigeFondacije brae
Mendel), Stadtbibliothek Niimberg, Niimberg. (Otisak Annin Schmidt)
svakog putnika jer nema drugih prenoita, Francois de Pavic

spava sa svim lanovima obitelji i prolaznim gostima na irokim
klupama pokrivenim jastucima i krznima, a koje su u prostoriji
gdje se nalazi pe. To je iskoristio talijanski gospar Octavian,
odabravi mjesto pokraj neke od ena iz kue koje su ga ponekad
lijepo primale a ponekad je zaradio ogrebotine, sasvim tiho, da
nikog nije probudio!112
Pei od lakirane zemlje pojavile su se u Francuskoj oko 1520,
pet godina nakon Marignana, ali njihov uspjeh poinje tek u XVII.
stoljeu, da bi se potvrdio tek stoljee kasnije. Uostalom, jo 1571.
kamini su bili rijetkost u Parizu.113 esto se grijalo posudam a sa
eravicom. U XVIII. stoljeu parika sirotinja je i dalje upotreb
ni
ljavala posude u kojima je izgarao drveni ugljen. Otufla esta

trovanja.114 U svakom sluaju, u Francuskoj e kamin na kraju
igrati vaniju ulogu od pei, namijenjene hladnim zemljama istoka
i sjevera. Godine 1788. Sbastien Mercicr biljei: Kolika je razlika
izmeu kamina i pei! Pogled na pe gui mi matu.115
Napomenimo da u panjolskoj nema ni pei ni kamina ni u
jednom stanu;... upotrebljava se samo posuda sa eravicom.
Grofica dAulnoy, koja o tom izvjeuje, dodaje: Sretna je okol
nost da nedostatak drva, kakav je u ovoj zemlji, odgovara potre
bama.116
to se tie Engleske, u povijesti kamina ona zauzima posebno
mjesto jer od XVI. stoljea nedostatak drva sve vie kao ogrjev
uvodi kameni ugljen. Otuda niz izmjena kod ognjita, od kojih je
najvanija ona koju je pronaao Rumford krajem XVIII. stoljea, a
sastoji se u tome da toplina odsijava u prostoriju.117
Od stolara
do tatine kupaca
Bez obzira koliko je kod bogataa iva elja za promjenom, un
utranjosti kua i pokustvo nikad se brzo ne mijenjaju. Moda se
kree, ali usporeno. Tome je dosta razloga: trokovi obnavljanja
su golemi; ali vaniji razlog je i injenica da su mogunosti pro
izvodnje ograniene. Tako bar do 1250. nema mehanike pile koju
pokree voda;118do X3V. stoljea openito nema drugog materijala
do hrasta; tada u Antvvcrpcnu poinje moda orahovine i egzotinih
drveta. Sve je ovisilo o obrtima. Jer oni se sporo razvijaju. Izmeu
XV. i XVI. stoljea na utrb tesara odvajaju se stolari, upravo oni
koji obraduju sitno drvo; zatim se iz redova stolara odvajaju
umjetniki stolari (u XVII. stoljeu) dugo nazivani stolarima opla
ta i intarzija.119
Stoljeima su pokustvo i kue izraivali tesari. Otud velike
dimenzije, solidnost, izvjesna prostoduna nezgrapnost goti
kog pokustva, tekih ormara prislonjenih na zidove, golemih
uskih stolova, ee klupa nego tronoaca ili stolica, sanduka od
irokih, loe otesanih dasaka spojenih po duini i privrenih
baglamima, zakovanih elinim trakama, sa vrstim bravama.120
Uostalom, oni jednako slue kao pokustvo i kao putni koveg.
Daske su se tesale sjekirom; blanja, stari alat koji su poznavali u
322
Egiptu i Grkoj ili Rimu, vratio sc u upotrebu u sjevernoj Evropi

tek s XIII. stoljeem. Daske se spajaju uz pomo eljeznih okova;
kasnije e se polako pojaviti spajanje epovima, u obliku las-
tavijeg repa, zatim drveni avli, paknicc, kasno usavrene, i na
kraju eljezni vijci oduvijek poznati, ali nikad masovno upotreb
ljavani prije XVIII. stoljea.
Orua, sjekire, sataricc, dlijeta, batovi, ekii, tokarski stroje
vi koji su sc okretali konopcem omotanim oko luka, veoma slina
lovakom (za velike komade, na primjer za tokarenje nogu od
stola) ili na runi ili noni pogon (za finije komade); svi ti alati
oduvijek poznati, nasljedstvo su iz davnine i do nas su doli
posredstvom rimskog svijeta.121 Stara orua i radni postupci sau
vali su se uostalom u Italiji gdje sc moe sresti jedino pokustvo
stiglo do nas, a izraeno je prije 1400. I u tom pogledu Italija je
naprednija i ispred svih; iz nje sc irilo pokustvo, modeli poku
stva i naini njegove izrade. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je
da u Nacionalmuseumu u Munehenu vidimo, na primjer, tali
janske krinje iz XIV. stoljea, toliko drugaije po svojim sloenim
rezbarijama, postoljima, uglaanom drvu, rafiniranim oblicima,
od krinja iz istog razdoblja iz drugih dijelova Evrope. Ladice, koje
su sc kasno pojavile sjeverno od Alpa, takoer su onamo dolinom
Rajne stigle s juga. U Englesku su doprle tek u XV. stoljeu.
Sve do XVI. stoljea, pa ak i u XVII, vladalo je pravilo da se
pokustvo, zidovi i stropovi boje. Treba zamisliti staro pokustvo
s njegovim kipovima obojenim zlatno, srebrno, crveno, zeleno,
jednako kao i palae, kue, crkve. To je dokaz o ukusu zaljub
ljenom u svjetlost, ive boje, u mranim unutranjostima, jedva
otvorenim prema vani. Ponekad sc pokustvo prije bojenja uma
talo u fino platno ili gips da boja ne bi izbacila na vidjelo neku
greku u drvu. Pokustvo sc poinje samo latiti ili lakirati krajem
XVI. stoljea.
Ali kako slijediti sloenu biografiju svakog komada ovog
pokustva? Ono sc pojavljuje, mijenja, ali se zatim gotovo nikako
ne povlai. Dez kraja, trpjelo je tiraniju arhitektonskih stilova i
unutranjeg ureenja kua.
Vjerojatno je da klupa postavljena ispred kamina namee uski
pravokutni stol; uzvanici sjede samo s jedne strane, leima ok
renuti vatri a trbusima stolu. Da okrugli stol ukida pravo prvenstva,
kae nam legenda o kralju Arturu. Ali taj okrugli stol mogao se
ustaliti tek pojavom stolice koja kasno stjee svoja prava, oblik i
privilegiju broja. Primitivna stolica je monumentalna, jedina,
323
Kradene sa zlatnim posuem iz XV. stoljea. Povijest Aleksandra Veli

kog, I:a88. Pariz, Muzej Petit-Palais. (Otisak liulloz)
rezervirana za srednjovjekovnog gospodara, drugima su namije

njene klupe, tronoci, sjedita, a vrlo kasno stolice.122
U toj m eusobnoj igri pokustva arbitar je drutvo, to esto
znai tatina. Tako je kredenc pokustvo nastalo u kuhinji, kao
neka vrsta stolia za odlaganje jela na koji su postavljali hranu i
324
brojno posude potrebno za obrok koji e se sluiti. U gospodskim

kuama drugi kredenc je zaradio pravo boravka u zajednikoj
prostoriji: na njemu se izlagalo zlatno posue, srebrno i emaj
lirano, zdjele, vrevi, ae. Imao je vie ili manje polica, redova, a
etiketa im je odreivala broj ovisno o poloaju gospodara kue:
dva za jednog baruna, a broj je rastao prema ljestvici naslova.123
Na jednoj slici koja predstavlja Hcrodov banket, ormari sa osam
polica jasno odreuje kraljevsko dostojanstvo, na vrhu ljestvice. I
najzad, kredenc se na Tjclovo iznosio na ulicu ispred tapiserija
kojima su kue bile tapetirane. Engleski putnik Thomas Coryate
zaueno je promatrao toliko krcdcnaca punih srebrninc na ulica
ma Pariza.124
Kao primjer, mogla bi se ocrtati povijest ormara, od glomaz
nih starih ormara pojaanih baglamama, sve do onih iz XVII.
stoljea ve poburujenih, prema nekom povjesniaru koji
nikako ne voli zabate, vijence, kolone i pilastre stila Luj XIII.125
Ormar dakle moe dosei znatne proporcije, ponekad i takve da
sc reu na dva dijela, i otud onaj novi komad pokustva koji nee
postati popularan: niski ormar. Ormar je tako postao preten
ciozni komad pokustva, ponekad bogato izrezbaren i ukraen. Tu
ulogu e izgubiti u XVIII. stoljeu, bar u bogatim kuama, i, sveden
na garderobu, nee sc vie pojavljivati u prostorijama za prima
nje.126 Ali mnoga stoljea ostat e ponos seljakih kua i domova
obinog puka.
Veliina, zatim povlaenje moda u tome nalazi svoj raun.
To sc dosta dobro moe prikazati na primjeru kabineta (cabinet),
komada pokustva s ladicama ili odjeljcima gdje se slau toaletni
predmeti, pisai pribor, karte, nakit. Poznavala ga je ve gotika
umjetnost. Prvi put dolazi u modu u XVI. stoljeu. Renesansni
kabineti, ukraeni prirodnim draguljima, ili u njemakom stilu,
dospjeli su u Francusku. Za vrijeme Luja XIV neki od tih komada
bit e vrlo veliki. Iz njega e sc u XVIII. stoljeu razviti popularni
secretaire.
Ali bolje je da naas slijedimo sudbinu komode, koja e
uskoro doi na prvo mjesto; ona je ta koja e doista ukinuti
vladavinu ormara. Pojavljuje sc u Francuskoj u prvim godinama
XVIII. stoljea. Kao to sc polazei od onog seljakog komada
pokustva iz Bretagne ili izvjesnih komada pokustva iz Milana
mogu zamisliti prvi ormari kao uspravno postavljene krinje,
tako je ideja za komodu dola kao niz sastavljenih malih krinja.
Ali to je zamisao i realizacija kasnijeg vremena.
325
Lansirana s novom modom u stoljeu rafinirane elegancije,

komoda e odmah postati pokustvo raskoi, elegantnih linija,
koje e oblici, pravolinijski ili zaobljeni, ravni ili izboeni, masivni
ili vitki, intarzijc, skupocjeno drvo, bronca, lakovi, strogo slijediti
zakone jedne mode koja se mijenja, podrazumijevajui tu \chiru>
iseries, s poznatim razlikama, od stila Luja XIV do Luja XV ili
Luja XVI Kao temeljno pokustvo, pokustvo bogatih, komode
e openito biti prihvaene tek u XIX. stoljeu.
Ipak, da li je sloena povijest ovog pokustva, uzetog poje
dinano, i povijest pokustva openito?
Jedino su vane cjeline

No, ma kako bio karakteristian, jedan komad pokustva ne stvara
niti otkriva cjelinu. Jer jedino je cjelina vana.127 Svojim izoliranim
predmetima muzeji nas obino ue samo abecedi jedne sloene
povijesti. Bitno je ono izvan samog pokustva, njegov poloaj,
slobodan ili ne, i atmosfera, umjetnost ivljenja istodobno u pros
toriji koja ih sadri i izvan nje, u kui koje je sastavni dio. Kako se
ivjelo, jelo, spavalo u tim zasebnim svjetovima, raskonim svjeto
vima, naravno?
Prva tona svjedoanstva odnose se na kasnu gotiku, naroito
kroz holandsko ili njemako slikarstvo koje pokustvo i predmete
prikazuje s jednakom ljubavi kao i likove, kao niz mrtvih priroda
nanesenih na platno. Roenje spptog Ivana Jana Van Eycka ili
Navjetenje Van der Wcydcna daju konkretnu ideju o atmosferi
zajednike prostorije iz XV. stoljea, i dovoljno je da se otvore
jedna vrata na niz drugih prostorija da bi se mogla zamisliti kuhinja
ili uurbanost sluinadi. Istina je da je tema pogodna: Navjetenja
i raanje Djevice, bez obzira da li je Carpaccijcva, Holbeina Starijeg
ili Schongaucra, s krevetima, krinjama, lijepim otvorenim pro
zorom, klupom ispred kamina, drvenim koritom za pranje novo
roeneta, zdjelom juhe za rodilju, jednako toliko prizivlju kunu
atmosferu kao i tema Posljednje veere obred objeda.
Usprkos nezgrapnoj rustinosti pokustva, njegovoj malo
brojnosti, ove kasnogotike nastambe, bar kad se radi o sjevernim
zemljama, sadre toplu intimnost odvojenih soba, zatvorenih u
nabore raskonih tkanina ivih i blistavih boja. Njihova jedina
istinska rasko: zavjese i krevetski pokrivai, zidne presvlake,
svileni jastuci. Tapiserije iz XV. stoljea, sasvojim jasnim tonovima,
326
sjajnim pozadinama posutim cvijeem i ivotinjama, takoer su

svjedoci onog ukusa, one potrebe za bojom, kao da je kua iz tog
vremena bila odgovor na vanjski svijet i kao samostan, tvrava,
utvreni grad, vrt zatvoren zidovima, obrana od nejasno naslu
ivanih tekoa materijalnog ivota.
Ipak, od tog vremena kad renesansna Italija, toliko eko
nomski naprednija, proizvodi nova raskoja za prinevske i raz
metljive dvorove, na poluotoku se pojavljuje jedna sasvim
drugaija slika, sveana i odmjerena, gdje arhitektura i pokustvo
koji u svojim zabatima, karniima, medaljonima i kipovima,
ponavljaju iste motive i iste monumentalne linije tee sjaju,
grandioznosti, drutvenoj inscenaciji. Unutranjosti kua u talijan
skom XV. stoljeu, sa svojim kolonadama, golemim, izrezbarenim
krevetima s baldahinima i svojim monumentalnim stubitima ve
otkrivaju neobian predukus Velikog stoljea, onog dvorskog i
vota koji je neka vrsta sveanosti, kazalinog prizora. Oito je da
tu rasko postaje sredstvom vladanja.
Unutranjost graanske kue u Holandiji u XVII. stoljeu: svjetlost,

umjerenost, velika zajednika dvorana gdje se starinski glasovir na
lazi nasuprot krevetu sa zastorima; prostorije su u nizu. Muzej Boy-
niansvan Beuningen, Rotterdam. (Poto A. Prequin)
327
Unutranjost flam anske kue iz XVII. stoljea, u golemoj sveanoj

dvorani, raskonog i prenatrpanog dekora, sve je sjedinjeno, veliki
kamin, krevet s baldahinom, stol za kojim se zabavljaju uzvanici.
Pariz, Muzej dekorativnih umjetnosti. (Poto Muzeja)
Preskoimo dvije stotine godina. U XVII. stoljeu s izuzet

kom, naravno, jednostavnije Holandijc i Njemake dekor kue
u Francuskoj, Engleskoj, pa ak i u katolikoj Nizozemskoj, rtvuje
sve svijetu, drutvenom znaenju. Prostorija za primanje postaje
golema, vrlo visokog stropa, vie otvorena prema vani, namjeriee
sveana, s previe ukrasa, kipova, velebnog pokustva (kredenei,
pretjerano rezbarene vitrine) koje pohranjuju srebrninu, takoer
velebnu. Tanjuri, pladnjevi, slike ukraavaju zidove oslikane slo
enim motivima (kao u Kubensovom groteskno ukraenom sa
lonu), a i tapiserija, uvijek u modi, promijenila je stil, teei
izvjesnoj pretjeranosti, skupoj kompliciranosti i ponekad neuku
su bezbrojnih nijansi.
Ipak, ta velika sveana dvorana zajednika je prostorija: u toni
sveanom dekoru koji vidimo na tolikim flamanskim slikama, od
Van de Bassena do Abrahama Dossea i Hieronymusa Janssena,
krevet, obino smjeten pokraj kamina i sakriven golemim zas
328
torima, prisutan jc u toj istoj dvorani u kojoj su nam prikazani

uzvanici okupljeni oko obilnog objeda. S druge strane, obilje XVII.
stoljea ne poznaje tisuu udobnosti, prije svega grijanje. Ne
poznaje ni intimnost. Sam Luj XIV, da bi u Versaillesu posjetio
gospodu Montcspan, obavezno je morao proi kroz sobu gospo
ice de la Vallirc, prethodne miljenice.128 Isto tako, u nekom
parikom dvorcu iz XVII. stoljea, na prvom katu, koji je bio
otmjeni kat, namijenjen gospodarima kue, sve prostorije, pred
soblja, saloni, galerije, spavae sobe, koje su se ponekad jedva
razlikovale od drugih, spojene su u nizu. Da bi se stiglo do stubita
trebalo ih jc sve proi, a to je vrijedilo i za sluinad u svakodnev
nom poslu.
XVIII. stoljee e tu unijeti novosti, llvropa se nee odrei
mondenske pompe, drutvenom ivotu e rtvovati vie no ikad,
ali pojedinac e nastojati zatititi svoj privatni ivot. Stanovanje se
mijenja, pokustvo se mijenja, jer tako ele pojedinci i tome tee,
a veliki grad im postaje sukrivac. Gotovo da je dovoljno prepustiti
se struji. U Londonu, Parizu, Pctrogradu, u tim gradovima koji
brzo rastu, sve postaje skuplje; rasko postaje neobuzdana, mjesta
nema dovoljno, i arhitekti moraju na najbolji nain iskoristiti
ogranieni prostor kupljen po cijeni zlata.129Nameu se moderne
kue, moderni stanovi, nainjeni za manje veleban ali udobniji
ivot. U doba Luja XV u Parizu se nudi stan za iznajmljivanje od
deset prostorija koje se sastoje od predsoblja, blagovaonice,
salona, zimskog salona (znai s grijanjem), male knjinice, male
drutvene prostorije i spavaih soba s garderobama.130 Takav
oglas ne moemo zamisliti u doba Luja XIV.
Kako objanjava jedan suvremenik, kua se sada dijeli na tri
dijela: drutveni, za udobno primanje prijatelja, sveani, za vane
zgode, i, najzad, na privatne prostorije, namijenjene obiteljskoj
intimnosti.131 Otada e, zahvaljujui toj razdiobi stana, svatko
ivjeti kako mu odgovara. Ured se izdvaja od kuhinje, blago
vaonica od salona, spavaa soba jc postala kraljevstvo za sebe.
Lewis Mumford vjeruje da ljubav, inae ljetna razonoda, tada
postaje aktivnost za sva godinja doba!132 Nitko u to ne mora
povjerovati, dapae (datumi roenja iz opinskih knjiga dokazuju
suprotno), ali je istina da se oko 1725. ocrtava unutranja raz
dioba stanova kakvu nisu poznavali ni Rim, ni Toscana Medicia,
ni Francuska Luja XIV. Ta nova razdioba koja s toliko umijea
istie jedan stan i ini ga tako udobnim za gospodara i poslugu133
nije samo stvar mode. U tim malim stanovima od vie tijela (tj.
329
prostorija)... ima mnogo stvari na malo prostora.134 Nai mali

stanovi pisat e kasnije Sbastien Mcrcicr udeeni su i sloeni
poput okruglih i uglaanih koljki i stanuje se svijetlo i udobno u
prostorima koji nekad bijahu izgubljeni i doista mrani.135 Uos
talom, dodaje neki mudrac stari nain (golema zdanja) bio bi
odve skup. Danas nitko nije dovoljno bogat.136
Naprotiv, sva glad za raskoi okree se prema pokustvu,
bezbrojnim malim komadima vrlo lijepe izrade, manje napadnim
od prethodnih, prilagoenim novim dimenzijama budoara, malih
salona i soba, ali izvanredno odreenim da odgovore novim
potrebama udobnosti i intimnosti. Pojavljuju se mali raznolini
stolovi, konzole, igrai stolovi, noni stolii, pisai, veliki sredinji
stolovi, stolovi za posluivanje, itd...; poetkom stoljea javlja se i
komoda i itava jedna obitelj udobnih naslonjaa. Za sve ove
novosti izmiljaju se imena: berg&re, marquise, duchesse, tur
quoise, veilleuse, voyeuse, athenienne, naslonja cabriolet ili
volant..}11. Istu rafiniranost nalazimo i u ukraavanju: oplate
ukraene skulpturama i obojene, skupocjena i esto preobilna
srebrnina, bronce i lakovi u stilu Luja XV, egzotina skupocjena
drva, zrcala, svijenjaci i zidne svjetiljke, svilene tapete, kineski
porculani i saski ukrasi. To je vrijeme francusko-njcmakog roko
koa koji je na razne naine utjecao na itavu Evropu; u Engleskoj
je to razdoblje velikih kolekcionara, arabeski od tuka Roberta
Adama i zajednika vladavina kineskih ukrasa i takozvane gotike
ornamentacije u sretnoj mjeavini dvaju stilova, tvrdi jedan lan
u Worldu 1774.138 Ukratko, nova jednostavnost arhitekture ne
povlai za sobom suzdrljivost u ukraavanju. Grandioznost je
nestala esto ustupivi mjesto prenemaganju.
Rasko i udobnost
Rasko ne prati uvijek ono to bismo mi nazvali istinskom
udobnosti. Grijanje je jo uvijek loe, zraenje zanemarljivo, kuha
se na seljaki nain, ponekad na prenosivim grijalicama na drveni
ugljen, od opeke obloene drvom. Stanovi ne posjeduju uvijek
engleski zahod koji je sir John Harington izmislio 1596, a i kad
postoji trebalo bi postaviti zaklopac ili sifon ili bar cijev za zraenje
kako bi se kua oslobodila kunih mirisa.139 Loe pranjenje
zahodskih jama u Parizu 1788. postavilo je probleme kojima se
bavila i Akademija znanosti. None posude se i dalje prazne kroz
330
prozor, ulice su kanali. Dugo su Pariani u Tuilcricsima obavljali

svoje prirodne potrebe ispod niza tisa, a tjerani od vicarske garde
odlazili su k obalama Seine to je jednako ozlojcivalo oko i osjet
mirisa.140 Slika pripada vladavini Luja XVI. U svim gradovima,
velikim kao i malim, stanuje se uglavnom na isti nain, u Ligcu
kao u C&dizu, Madridu, kao i u onim malim gradiima Haute-
Auvcrgnc, kroz koje je obino protjccao kanal ili potok i koji je
primao sve to su mu htjeli povjeriti.141
U ovim gradovima u XVII. i XVIII. stoljeu kupaonica je vrlo
rijetka rasko. Duhe, ui i stjcnicc caruju u Londonu i Parizu, u
kuama bogatih kao i sirotinje. to se tie osvjetljavanja kue,
svijee, lojanice i uljne lampe trajale su sve do pojave (tek poet
kom XIX. stoljea) plaviastog plamena plinske rasvjete. Ali tisuu
domiljatih oblika primitivne rasvjete, od baklje do lanterne, zid
nog, runog ili stropnog svijenjaka, kakve nam otkrivaju stare
slike, pripadaju kasnijem vremenu. Jedna studija ustanovljuje da
su se u Toulouseu proirili tek oko 1527.142Dotad rasvjeta gotovo
ne postoji. I tu pobjedu nad noi, predmet ponosa i ak razmeta
nja, trebalo je skupo platiti. Moralo se pribjei vosku, loju, mas
linovu ulju (ili bolje nusproizvodu koji se od njega dobiva,
takozvanom paklenom ulju), u XVIII. stoljeu sve vie kitovu ulju
koje je donijelo bogatstvo ribarima Holandijc i Hamburga i, kas
nije, onim amerikim lukama o kojima u XIX. stoljeu govori
Melville.
Dakle, kad bismo uli, kao neoekivani posjetioci, u negda
nje unutranjosti kua, ubrzo bismo se poeli osjeati vrlo loe.
Ma kako lijepe i esto doista zadivljujue njihova rasko ne
bi nam dostajala.
331
ODJEA I MODA
Povijest odjee manje je anegdotska nego to se ini. Ona postavlja

sve probleme, od sirovina, naina proizvodnje, cijene kotanja,
kulturne nepokretnosti, moda i drutvenih hijerarhija. Razlikujui
se do mile volje, odijelo svagdje estoko istie drutvene suprot
nosti. Zakoni protiv raskoi odgovaraju dakle mudrosti vlada ali
jo vie neraspoloenju visokih klasa drutva zbog oponaanja
skorojevia. Ni Henrik IV ni njegovo plemstvo nisu mogli dopustiti
da se ene i keri parikog graanstva odijevaju u svilu. Ali nitko
nikad nije nita mogao protiv strasti za uspjehom ili elje da se nosi
odjea koja je u zapadnoj civilizaciji znak i najmanjeg drutvenog
uspjeha. Vlade nisu nikad spreavale nametljivu rasko plemstva,
izvanredne parade rodilja u Veneciji ili pogrebna razmetanja u
Napulju.
Isto vrijedi i za vrlo osrednje sredine. U Rumcgicsu, flan-
drijskom selu, blizu Valcncicnncsa, prema rijeima upnika koji
je pisao dnevnik, bogati su seljaci 1693- rtvovali sve za raskono
odijelo, mladii sa eirima ukraenim zlatom illi srebrom, dje
vojke s frizurama visokim jednu stopu i drugom odjeom u
takvom stilu... I eto ih kako s neuvenom drskou nedjeljom
posjeuju krme... Ali dani prolaze i isti upnik nam kae: Ako
se izuzme nedjelja, kad su u crkvi ili u krmi, oni su (bogati i
siromani) tako neisti da djevojke postaju lijek od poude mu
karcima i mukarci djevojkama...143 Eto kako se stvari dovode u
red i ukljuuju u kulisu svakodncvicc. Gospoda de Svign, napo
la zadivljeno napola srdito, u lipnju 1680. prima lijepu malu
scljanicu iz Bodgata (Bretagne) u haljini od holandskog platna
s umecima od tabisvile i prorezanim rukavima... koja joj, avaj,
duguje 8.000 livri!144 To je izuzetak, kao i ipkasti okovratnici kod
seljaka na jednom prikazu protenja u nekom njemakom selu iz
1680. Obino svi idu bosonogi ili gotovo tako, i na gradskim je
trnicama dovoljan jedan pogled da se razlikuje graanin od
puanina.
332
I da se drutvo ne kree...
Da jc drutvo stabilnije, sve bi bilo manje promjenljivo. I to je
najee sluaj sve do vrhova postojee hijerarhije. U Kini, dosta
prije XV. stoljea, odjea mandarina jc ista od Pekinga, nove
prijestolnice (1421) pa sve do pionirskih provincija Scuana i
Junana. To odijelo od svile sa zlatnim vezom, koje O. de Las Cortes
opisuje 1626, isto jc kao i ono koje pokazuju gravirc iz XVIII.
stoljea, s istim svilenim izmama razliitih boja. Kod svojih
kua mandarini nose jednostavnu pamunu odjeu. Njihova funk
cija odreuje oblaenje sjajnog odijela, te drutvene maske, auten-
tifikacije njihove osobe. Tijekom stoljea maska se gotovo ne
Kineski mandarin, XVIII. stoljee.Kabinet grafike. (Otisak B. N.)
333
mijenja u tom drutvu koje je doista gotovo nepomino. ak ni

ok od tatarskih osvajanja s poetkom od 1644. ne prekida ili
sasvim malo staru ravnoteu. Novi gospodari nameu svojim
podanicima obrijanu glavu (osim jednog pramena) i modificiraju
negdanju odoru. To je sve: ba i nije mnogo. U Kini primjeuje
putnik iz 1793. oblik odjee se rijetko mijenja zbog mode ili
hira. Odijelo koje odgovara statusu ovjeka i godinjem dobu
uvijek je nainjeno na isti nain. Ni ene nemaju novih moda, osim
naina slaganja cvijea ili drugih ukrasa koje stavljaju na glavu.145
I Japan je konzervativan, moda ne po svojoj volji, nakon grube
reakcije Hideyoshia. Stoljeima su vjerni kimonu, odijelu za kuu
koje se malo razlikuje od dananjeg kimona, i jinbaori, odjei od
koe obojene na leima, koja je obavezna kad se ide na ulicu.146
U tim drutvima, po opem pravilu, nema promjena osim u
korist politikih preokreta koji utjeu na itav drutveni poredak.
U Indiji, koju su ve gotovo osvojili muslimani, nosi se odjea
pobjednika, Mogula, bar kad se radi o bogatima (to je pyjam a ili
ehapkari). Svi portreti prineva Raputa prikazuju ih (s jednim
izuzetkom) u dvorskoj odjei, to je neoboriv dokaz da je hindus-
ko visoko plemstvo openito prihvatilo obiaje i naine mogulskih
suverena.147 Isto vrijedi i za Tursko Carstvo. Svagdje gdje se
osjea snaga i utjecaj osmanlijskih sultana njihova odjea namee
se visokim klasama, u dalekom Aliru ili kranskoj Poljskoj, gdje
e turska moda odstupiti kasno i ne potpuno, sve do francuske
mode XVIII. stoljea. Sve ove imitacije nee se mijenjati u kasnijim
stoljeima; model ostaje nepromjenljiv. Mourad d Ohsson u svo
joj knjizi Opi prikaz Otomanskog Carstva, izaloj 1741, pri
mjeuje da: mode koje tiraniziraju evropske ene uope ne
uznemiruju one s istoka: ondje je frizura gotovo uvijek ista, isti
kroj odjee, ista vrsta tkanina.148 U Aliru, koji je turski od 1516.
i ostat e to do 1830, enska moda se malo mijenjala u ta tri stoljea.
Toan opis koji dugujemo jednom zarobljeniku, P. Haedu, iz
1580. mogao bi lako posluiti, s malo ispravki, kao komentar
gravira iz 1830.149
334
I da je bilo
samo siromaha...
Tada se problem uope ne bi pojavio. Nita se ne bi mijenjalo. Ne
bi bilo bogatstva, slobode kretanja niti moguih promjena. Ne
obraati panju na modu udes je siromanih, bez obzira gdje se
nalazili. Njihova odjea, lijepa i otrcana, ostat e kakva je. Lijepa je
ona blagdanska, i esto je djeca nasljeduju od roditelja i, usprkos
nevjerojatnoj raznolikosti nacionalnih i provincijskih narodnih
nonji, ona e stoljeima ostati slina sebi. Otrcana je svakodnevna
radna odjea, koja iskoritava najjeftinije lokalne izvore i mijenja
se jo manje od sveane.
Indijanke iz Nove panjolske iste su u vrijeme Cortcsa, u
svojim dugim pamunim tunikama, kasnije od vune, ponekad
vezenim, kao i u XVIII. stoljeu. Muko odijelo se svakako pro
mijenilo, ali samo u onoj mjeri u kojoj su pobjednici i njihovi
misionari zahtijevali dcccntno odijevanje, sakrivajui negdanju
nagotu. U Peruu su domoroci XVIII. stoljea bili odjeveni kao i
danas: komad tkanine od laminc vune tkan kod kue, prorezan po
sredini da ovjek moe provui glavu; to je poncho. U Indiji
takoer nema promjena, i to oduvijek: Hindus se oblai u dhoti,
danas kao i juer, kao neko. U Kini seljaci i sirotinja uvijek su
izraivali svoju odjeu od pamunog platna (...) u raznim boja
ma,190 a to je duga koulja stegnuta u struku. Japanski seljaci su
1609, a bez sumnje i u ranijim stoljeima, bili odjeveni u kimono
podstavljen pamukom.151 U svom Egipatskom putovanju (1783)
Volney se udi odjei Egipana, tom komadu tkanine zavijene u
naborima na obrijanoj glavi, dugoj halji koja pada od vrata do peta
i (koja) obavija tijelo prije nego ga odijeva.152 To je vrlo stara
odjea, jo starija od one koju su nosili bogati Mamcluci i koja je
ostala ista kao u XII. stoljeu. to se pak tie odjee siromanih
muslimana, koju O. Labat opisuje u crnoj Africi, kako se i mogla
mijenjati kad gotovo i nije postojala? Oni nemaju koulja, oba
vijaju tijela iznad gaa komadom tkanine koju veu pojasom,
veina ih ide gole glave i stopala.153
Siromasi Evrope malo su vie pokriveni, ali ne rtvuju vie
mati. Godine 1828. JeanBaptist Say pie: Priznajem vam da me
nimalo ne privlai uvijek ista moda Turaka i drugih istonih
naroda. ini se kao da pridonosi trajanju njihovog glupog despo-
tizma. (...) Nai seljaci su pomalo Turci u odnosu na modu: crni
335
su robovi navike i na starim slikama koje prikazuju ratove Luja XIV

vidimo seljake i seljanke u odjei koja se malo razlikuje od one
koju nose danas.154 Isto se moe primijetiti i za ranije razdoblje.
Ako se, na primjer, u Munchcnskoj pinakoteci usporeuju jedna
slika Pietcra Acrtscna (1508 1575) i dva platna Jeana rueghcla
(1568 1625), a sva tri predstavljaju gomilu na nekoj trnici, dosta
je zabavno utvrditi da se u svim sluajevima na prvi pogled mogu
prepoznati skromni prodavai ili ribari i skupine graana, kupaca
ili etaa: odjea ih odmah odaje. Ali neobinija je druga kons
tatacija, a to je da se za otprilike pola stoljea, koje dijeli dvije slike,
odjea graana veoma promijenila: zatvorene ovratnike po pa
njolskoj modi, obrubljene jednostavnim naborom s Aertsenove
slike, zamijenili su pravom nabranom ogrlicom koju nose ene i
mukarci kod rueghcla; istovremeno je narodna nonja ena
(otvoreni sputeni okovratnik, bluza, pregaa na nabranoj suknji)
ostala potpuno ista, izuzev razlike u nainu eljanja koja je bez
sumnje regionalne prirode. U nekom selu gornje Jure neka udo
vica e 1631. prema testamentu svog mua primiti jedan par
cipela i jednu koulju, i to svake dvije godine, i jednu haljinu od
debelog platna svake tree godine.155
Istina je da e se, slina u izgledu, seoska nonja ipak pro
mijeniti u nekim vanim pojedinostima. Tako e se oko XIII.
stoljea u Francuskoj i izvan nje poeti upotrebljavati donje rublje.
Na Sardiniji, u XVIII. stoljeu pravilo je da se u znak korote, nosi
ista koulja itavu jednu godinu; to znai da je seljak poznavao
koulju i da je injenica da je ne smije mijenjati znaila rtvu. Jer
znamo da su neko, jo u XIV. stoljeu to nam govore tolike slike
bogati i siromani spavali goli u krevetima.
Neki demograf iz XVIII. stoljea primijetio je uostalom da su
uga, kraste i sve kone bolesti i druge kojih je porijeklo nedos
tatak istoe, neko bile tako este jer nije bilo rublja.1561 doista,
ove bolesti, kako dokazuju knjige iz medicine i kirurgije, nisu
potpuno nestale u XVIII. stoljeu, ali su u povlaenju. Isti proma
tra XVIII. stoljea jo posvjedouje o opoj pojavi meu seljacima
da nose debelu vunenu odjeu u njegovo vrijeme. Jedan francus
ki seljak pie on slabo je odjeven, i dronjci koji pokrivaju
njegovu nagotu slabo ga tite od hladnoe: meutim, ini se da je
njegov poloaj u odnosu na odjeu manje za aljenje nego to je
to bio neko, jer odijelo za siromaha nije rasko ve potrebna
obrana od hladnoe: platno, odjea mnogih seljaka, ne titi ih
dovoljno (...) ali ve nekoliko godina (...) sve je vei broj seljaka
336
Seljaci u razgovoru; Flandrija, XVI. stoljee. Pripisuje se Bniegelu

Starijem. Mitzej iz Besangona. (Polo Giraudon)
koji nose vunenu odjeu: to je lako dokazati, jer je izvjesno da se

ve neko vrijeme u kraljevstvu proizvodi vea koliina debelih
vunenih tkanina, i kako se one uope ne izvoze, oito se upotreb
ljavaju za odijevanje sve veeg broja Francuza.157
AJi ta su kasnija poboljanja ograniena. Preobrazba odjee
francuskog seljaka zbila se dosta kasnije nego kod engleskog
seljaka. I nemojm o brzo zakljuiti da je bila ope naravi. Jo uoi
Revolucije, u Chalonnaisu i pokrajini Brcsse, seljaci su odjeveni
samo u platno crno obojeno pomou hrastove kore i taj obiaj
je bio tako rairen da su drveta bila unitena. Uostalom odjea
u urgundiji nije (tada) predstavljala vanu stavku budeta (se
ljakog).158 U Njemakoj takoer, jo u XIX. stoljeu, seljak je
odjeven u platno. U Tirolu 1750. oni pastiri to su predstavljeni
kao likovi u jaslicama, nose bluzu od platna koja im dosee do
koljena, ali noge i stopala su goli ili obuveni u obian don koji
pridrava kona traka zavijena oko noge. U Toscani, zemlji koja se
smatra bogatom, seljak se jo u XVIII. stoljeu odijeva iskljuivo u
337
Fernand. Braudel/ Strukture svakidanjice
tkanine istkane kod kue, tj. u platno od kudjelje ili pola kudjelja
pola vuna (mezzelane) . 159
Evropa ili
ludovanje mode
Sada moemo doi u Evropu bogatih i moda koje se mijenjaju, bez
opasnosti da se izgubimo usred tolikih hirova. Mi prije svega
znamo da su ti hirovi povlastica vrlo malog broja ljudi koji stvaraju
mnogo buke i gizdanja, moda zato jer ih drugi, pa i najbjedniji,
promatraju i ohrabruju, ak i u njihovim nastranostima.
Takoer nam je poznato da e se to ludovanje za promjenom
iz godine u godinu stvarno ustaliti kasno. Ipak, ve na dvoru
Hcnrika IV, kae nam venecijanski ambasador: ovjeka (...) ne
smatraju bogatim ako nema dvadeset i pet do trideset odijela
razliitog kroja, a mora ih mijenjati svakog dana.160Ali moda nije
samo obilje, koliina, rasko. Ona znai i promjenu u eljenom
trenutku. To je pitanje godinjeg doba, dana, sata. No, to carstvo
mode ne namee se prije 1700, od asa kada rije, naavi svoju
drugu mladost, juri svijetom u novom smislu: slijediti aktualnost.
Tada sve poprima oblije mode u dananjem smislu. Stvari se do
tog trenutka nisu odvijale tako brzo.
I zaista, ako zagrabimo daleko u prolost, naii emo na
mirne vode, stare situacije analogne onima u Indiji, Kini ili islamu,
kako smo ih opisali. Zakon nekretanja u potpunosti je na snazi, jer
je sve do poetka XII. stoljea odjea u Evropi bila i ostala onakva
kakva je bila za galo-rimskih vremena: duge tunike do zemlje za
ene, za mukarce do koljena. Ukratko, stoljea i stoljea nepok-
retnosti. Kad dolazi do bilo kakve promjene, kao produenje
mukog odijela u XII. stoljeu, ona je ivo kritizirana. Orderic Vita!
(1075-1142) se ali na ludosti u odijevanju svog vremena, po
njegovu miljenju potpuno nepotrebne: stari obiaj je gotovo
potpuno poremeen, kae on, novim izmiljotinama.161 Vrlo
pretjerana tvrdnja. ak je i utjecaj kriarskih pohoda bio manji
nego to se mislilo: oni su donijeli svilu, rasko krzna, a da nisu
bitno izmijenili oblik odjee u XII. i XIII. stoljeu.
Velika promjena je ona koja oko 1350. odjednom skrauje
muku odjeu, na skandalozan nain u oima mudraca, staraca,
branitelja tradicije. Oko te godine zapisuje nastavlja Guil-
338
Crno odijelo u panjolskom stilu, koje nosi lordD am ley i njegov m lai
brat (1563), portret Hansa Lwortba, W indsor Castle.
339
laumca de Nangisa mukarci, a naroito plemii, konjuari i

njihova svita, poneki graanin i njegove sluge, uzeli su tako uske
i kratke halje da se moglo vidjeti ono to stid nalae da se sakrije.
Za ljude to bijae stvar vrlo udna.162 Ta odjea koja se prila
gouje tijelu trajat e, i mukarci se vie nikad nee vratiti dugoj
halji. to se tie ena, njihove bluze se takoer podeavaju otkriva
jui oblike i izrezuju u velikim dekolteima to je drugi povod
neodobravanju.
Na izvjestan nain se od tih godina moe datirati prva modna
manifestacija. Jer otada e u Evropi vladati pravilo odjevne prom
jene. S druge strane, dok je tradicionalna nonja bila gotovo
jednolika na itavom kontinentu, kratko odijelo e se nejednako
iriti, ne bez otpora i prilagodbi, i na kraju e se stvoriti nacionalne
mode, utjeui vie manje jedna na drugu: francuska odjea,
burgundska odjea, talijanska odjea, engleska odjea, itd; istona
Evropa e nakon raspada Bizantskog Carstva trpjeti sve vei utjecaj
turske mode.163 Evropa e otad biti arena, bar do XIX. stoljea,
iako dosta esto spremna da prihvati leadership (Vodstvo Prev.)
nekog privilcgiranog kraja.
Tako se u XVI. stoljeu za visoke klase namee odjea od
crnog sukna, pod utjecajem panjolske. To je znak politike nad
moi svjetskog Carstva Katolikog Kralja. Raskonu renesansnu
talijansku odjeu, koje su veliki etvrtasti izrezi, iroki rukavi,
mree za kosu i zlatni i srebrni vezovi, pozlaeni brokati, grimizni
sateni i baruni imali sljedbenike u velikom dijelu Evrope, zamje
njuje panjolska suzdrljivost, tamna sukna, uski prsluci, napuh-
nutc hlae, kratki ogrta, vrlo visoki okovratnik obrubljen
nabranom ogrlicom. Naprotiv, u XVII. stoljeu, malo po malo e
nadvladati takozvana francuska odjea s njenim svilama ivih boja,
njenim slobodnijim vladanjem. panjolska e je, naravno, najtee
prihvatiti. Filip IV (1621-1665), neprijatelj raskoi baroka, namee
svojoj aristokraciji strogu modu naslijeenu iz vremena Filipa II.
Dugo se na dvoru vodila bitka protiv vestido de color, stranci su
primani samo ako su bili odjeveni u crno. Jedan poslanik princa
Condea, tada saveznika panjolske, nije mogao dobiti audijenciju
sve dok nije svoju odjeu zamijenio obaveznim tamnim odijelom.
Tek e oko 1670, nakon smrti Filipa IV, tua moda prodrijeti u
panjolsku, u samo njeno srce, Madrid, gdje e joj osigurati uspjeh
bastard Filipa IV, drugi Don Juan austrijski.164 Meutim, Katalonija
je prihvatila modne novosti oko 1630, deset godina prije nego to
se pobunila protiv Madrida. U to isto vrijeme u Holandiji, dvor
340
Z o c o l i , neka vrsta vrlo malih tula koje su ene nosite da bi se zatitile

od bara na venecijanskim ulicama, i kojih se moda u XVI. stoljeu na
trenutak rairila izvan Venecije. (IIayerisches Nation almuseum, Mitri-
cben)
S ta th o u d era p o p u s tio jc o d u e v lje n ju , ia k o tv rd o k o rn i n is u b ili

rije tk i. U R ijk s m u s e u m u , p o rtre t g ra d o n a e ln ik a A m s te rd a m a
B ic k e ra iz 1 6 4 2 . p re d s ta v lja ga u tra d ic io n a ln o j n o n ji p o p a
n jo ls k o j m o d i. T o je b e z s u m n je i g e n e r a c ijs k o p ita n je , j e r n a s lic i
D . v a n S a n tv o o rta , n a k o jo j s e g r a d o n a e ln ik D irk D a s ja c o b s z , d a o
slikati s a s v o jo m o b ite lji 1 6 3 5 , n je g o v a e n a i o n s a m ta d o e r n o s e
n a b ra n i o v ra tn ik p o s ta r o j m o d i, d o k su n jih o v a d je c a o d je v e n a
p o n ovom u k u s u (v id i s tr. 3 5 5 ) . S u k o b iz m e u d v ije m o d e p o s to ji
i u M ila n u , a li u d ru g o m z n a e n ju : M ila n o je ta d a p a n jo ls k i
p o s je d , ina j e d n o j k a r i k a t u r i iz s r e d i n e s to lje a n e k i t r a d i c i o n a l n o
o d je v e n i p a n jo la c kao d a g rd i je d n o g g ra a n in a M ila n a k o ji s e
p r i k l o n i o f r a n c u s k o j m o d i. M o e li s e u n j e n o m ire n ju E v ro p o m
n a z rije ti p r o p a d a n je p a n jo ls k e ?
O v e u z a s to p n e p re v la s ti n a v je u ju i o b ja n je n je k o je d a je m o
u v ezi sa ire n je m m o n g o l s k e n o n j e u I n d i j i ili o d j e e O s m a n l i j a
u T u rsk o m C a rs tv u : E v ro p a je je d n a i i s u o b ite lj, usprkos ili zb o g
341
Vernand Braudel /S tr u k tu re svakidanjice
V o jv o tk in ja M a g d a le n a B a v a r s k a , P iete ra d c W ittea , z v a n o g C a n d id
( 1 5 4 8 -1 6 2 8 ). R a s k o n a o d jea : s v ila , z la to , d ra g td ji, p erle , v e zo v i i
s k u p o c je n e ip ke. M iin b e n s k a p in a k o te k a . (F oto B a y ertscb es S ta a ts-
gemaldesammlangen)
s v o jih n e s u g l a s i c a . Z a k o n k r o j e o n i k o j i m a s c n a j v i e d iv e , a n e
n u n o n a j j a i n it i, k a k o v j e r u j u F r a n c u z i , o n i k o j e n a j v i e v o l e ili
s u n a jr a f in ir a n iji. O ito je d a p o liti k e p r e v la s ti k o je p o tr e s a ju
ita v o t i j e l o E v r o p e , k a o d a e o n o j e d n o g l i j e p o g d a n a p r o m i j e n i t i
s m j e r s v o g p u t a ili s r e d i t e g r a v i t a c i j e , n e p o t r e s a j u o d m a h i i ta v u
v la d a v in u m o d a . I m a r a z ila e n ja , o d s tu p a n j a , p r a z n i n a , s p o r o s t i.
U p r e v l a s t i v e o d X V II. s t o l j e a , f r a n c u s k a m o d a s e s u v e r e n o
a f i r m i r a t e k u X V III. s t o l j e u . a k i u P e r u u 1 7 1 6 , g d j e j e r a s k o
p a n jo la c a ta d a n e u v e n a , m u k a r c i s e o d ije v a ju n a f r a n c u s k i
n a i n , n a j e e u s v i l e n a o d i j e l a ( u v e z e n a iz E v r o p e ) , u b i z a r n o j
m j e a v i n i i v i h b o j a . 165 N a e t i r i k u t a E v r o p e iz d o b a p r o s v j e t i t e
ljs tv a , p o e v i o d P a r i z a , m o d a s e u v o d i u z p o m o l u t k i m a n e k e n a
k o je s u s e v r lo r a n o p o ja v ile . O n e o ta d n e p o d i j e l j e n o v la d a ju . U
V e n e c i ji, s t a r o j p r i j e s t o l n i c i m o d e i d o b r o g u k u s a , u XV. i X VI.
s t o l j e u , j e d n a o d t r g o v i n a z v a la s c i j o s e z o v e La Poupee de
France, La Piavola de Frartza. V e 1 6 4 2 . p o l j s k a k r a l j i c a ( k o j a je
b il a c a r e v a s e s t r a ) z a t r a i l a j e o d n e k o g p a n j o l s k o g g l a s n i k a d a j o j
d o n e s e , a k o id e u N iz o z e m s k u , je d n u lu tk u o d je v e n u p o f r a n c u s
k o j m o d i d a b i n je n k r o ja m o g a o u z e ti m o d e l ; p o ljs k i o b i a ji n a
t o m p o l j u n i s u j o j s c s v i a l i . 166
Jasno jc da ova ogranienja na jednu dominantnu modu
nikad nc idu bez oklijevanja. Sa strane postoji beskrajna inercija
siromanih, ve smo spomenuli. Postoje takoer, i to izranja iznad
mirnih voda, lokalni otpori, regionalna ograivanja. Oaj povjes
niara odjee sasvim sigurno izazivaju istupi, odstupanja u od
nosu na opa kretanja. Dvor Valoisa iz Bourgogne odvie je blizu
Njemakoj i previe je originalan da bi slijedio modu francuskog
dvora. Opa pojava suknji s umetkom za pojaanje bokova, ili jo
bolje, posvudanjost krzna kroz stoljea, mogla se zbiti, ali ih jc
svatko nosio na svoj nain. Nabrana ogrlica moe varirati od
razumnog nabranog ruba do ogromnih nabora koje nosi Isabelle
Brandt na portretu na kojem je Rubens predstavlja pored sebe; ili
ena Cornelisa de Vosa na slici iz muzeja u Bruxellesu, na kojoj se
slikar pojavljuje s njom i s njihove dvije keri.
Jedne svibanjske veeri 1581, doppo disnar, u Saragozu stiu
tri mlada venecijanska putnika, plemii, lijepi, sretni to su ivi,
osjetljivi, inteligentni, zadovoljni sobom. Prolazi procesija sa Sve
tim sakramentom, iza koje ide gomila ljudi i ena. Vrlo rune
ene kae zlobno pripovjeda lica obojenog svim bojama,
to je bilo udno, nosei vrlo visoke cipele ili bolje zocoli167 po
venecijanskoj modi i ogrta po modi itave panjolske. Radoz-
343
Fernand, Braudel /S tr u k tu re svakidanjice
nalost ih nagoni da sc priblie prizoru. AJi onaj koji eli vidjeti

druge vien je i sam, primijeen i ukazan prstom. Mukarcri ene,
prolazei pokraj njih, poeli su sc grohotom smijati i dobacivati
im. I sve to pie na Francesco Ccntarini jer smo nosili
nimphe (iroki ipkasti okovratnici), ire nego to je propisivao
obiaj u panjolskoj. Jedni su govorili: U na je grad stigla itava
Holandija, (misli sc na holandsko platno ili se radi o igri rijei,
jer olanda je platno koje slui za izradu plahti i rublja) a drugi:
Kakve ogromne salate! To nas je prilino zabavilo.168 Opat
Locatclli, ne tako siguran u sebe, dolazei iz Italije u Lyon 1664.
nije dugo izdrao navalu djece koja su trala za njim po ulici.
Morao sam sc odrei glave eera (visoki eir sa irokim obo
dom)... arapa u boji i obui sc potpuno po francuski u eirzani'
s uskim obodom, veliki okovratnik, vie za lijenika nego za
sveenika, halju koja mi je dosezala do pola bedra, crne arape,
uske cipele (...) sa srebrnim kopama umjesto remena. Utoj odjei
(...) nisam sc vie osjeao sveenikom.169
Da li je moda tatina ?
Na izgled, moda je slobodna u svojim postupcima, u svojim
hirovima. U stvarnosti, njen put je iroko ucrtan unaprijed i
ogranien lepezom izbora.
Svojim mehanizmima ona otkriva kulturne prijenose, ili bar
pravila njihovih irenja. A svako irenje ove naravi po prirodi je
sporo, vezano na mehanizme, na ogranienja. Tako sc engleski
dramaturg Thomas Dckkcr (15721632) zabavlja sugerirajui od
jevne biljege koje su njegovi sunarodnjaci davali drugim naro
dima: Dragette dolaze iz Danske, ovratnik prsluka s kouljom iz
Francuske, krila i uske manete iz Italije, kratki prsluk od holan-
dskih preprodavaa iz Utrcchta, ogromne hlae do koljena iz
panjolske, izme iz Poljske.170 Te potvrde o porijeklu nisu
obavezno tone, ali raznolikost sastojaka bez sumnje jest, i bilo je
potrebno vie od jednog godinjeg doba da bi se proizveo recept
prihvatljiv za sve.
U XVIII. stoljeu sve se ubrzava, dakle oivljujc, ali tatina ne
postaje ipak zakon tog kraljevstva bez granica o kojem rado govore
svjedoci i sudionici. Posluajmo, ali ipak uz oprez, Sbastiena
Mcrcicra, valjanog promatraa, talentiranog novinara, ali sigurno
ne ovjeka od osobita duha: Bojim se, pie on 1771, dolaska
344
Ove Turkeje nacrtao Bellini it XV. stoljeu; mogli bismo ih nai gotovo
nepromijenjene na slikama iz XIX. stoljea. Muzej Louvre, Zbirka
Rothschild. (Toto Roger-Viollet)
z im e z b o g s u r o v o s t i g o d i n j e g d o b a . ( ...) T a d a s c r a a j u b u n i i
d o sadni skupovi na k o jim a s v e b e z n a a jn e s tra s ti n a m e u s v o ju
s m ije n u v la d a v in u . U k u s ta tin e o d r e u je z a k o n e m o d e . S vi m u
k a rc i s c p re tv a ra ju u ra zm ek an e ro b o v e, p o tp u n o p o d v la u
e n s k ih h ir o v a . P o n o v o s e ja v lja ta b u jic a m o d a , u k u s a , lu d o v a
n ja , k o ja n e tr a ju d u g o . K a d b i m i d o la e lja , p i e o n d a lje , d a
n a p i e m ra sp ra v u o u m ije u e lja n ja , kako b ih sam o z a u d io
ita te lje d o k a z u ju i im d a p o s to ji tri d o e tiri s to tin e n a in a i a n ja
k o s e je d n o g p o te n o g o v je k a . O v a j c ita t je u u o b i a je n o m to n u
a u to ra , ra d o m o ra lis ta , a li u v ije k e ljn o g da z a b a v i. Is to ta k o
d o la z im o u is k u e n je d a g a o z b iljn ije s h v a tim o k a d a p ro c je n ju je
ra z v o j e n s k e m o d e sv o g v re m e n a . S u k n je s u m e c im a z a p r o ir e
n je b o k o v a , tk a n in e u k r a e n e v o la n im a k o je s u n o s ile n a e m a j
k e , p i e o n , n jih o v i k r u n i o b r u i, o n o m n o tv o m a d e a o d k o jih
su n e k i s li ili p r a v im p ra v c a tim o b lo z im a , s v e je n e s ta lo iz u z e v
n e s r a z m je r n e v is in e n jih o v ih f riz u ra : r u g a n je n ije m o g lo is p ra v iti
ta j p o s l j e d n j i o b i a j, a li n e d o s t a t a k je u b l a e n u k u s o m i d ra e s ti
k o je v la d a ju s tru k tu ro m to g e le g a n tn o g z d a n ja . U k ra tk o , e n e s u
d a n a s b o lje u d e e n e neg o to s u ik a d b ile , n jih o v o k i e n je s je d i
n ju je la k o u , d c c e n tn o s t, s v je in u i lju p k o s t. O v e h a ljin e o d la k e
tk a n in e (c ic ) o b n a v lja ju s c e e o d o n i h n a k o jim a s u b lis ta li z la to
345
Fernand Braudel / Strukture svakianjtce
i srebro; one slijede, da tako kaemo nijanse cvijea pojedinih

godinjih doba.171
Evo jo jednog lijepog svjedoanstva: moda ukida i obnavlja,
a to je dvostruki posao, dakle dvostruka tekoa. Novina o kojoj
je rije je tampani cic, relativno jeftina pamuna tkanina. Ali ni
ona nije osvojila Evropu od danas do sutra. I sama povijest tekstila
ui nas da nije sve jednostavno na tom balu mode na kojem su
uzvanici manje slobodni nego to se na prvi pogled ini.
I zaista, da li je moda tako isprazna stvar? Ili je, kako mi
mislimo, znak koji duboko svjedoi o jednom drutvu, ekonomiji,
civilizaciji? O njenim poletima, mogunostima, zahtjevima, njenoj
ivotnoj radosti? Rodrigo Vivcro, dolazei 1609. iz Manille, gdje je
bio privremeni glavni kapetan, doivio je brodolom na obalama
Japana, s velikim brodom (2.000 tona) koji ga je vraao prema
Acapulcu, u Novoj panjolskoj. Gotovo odmah brodolomnik se
pretvorio u slavljenog gosta na tim otocima koji su radoznalo
gledali stranca, zatim ubrzo u neku vrstu izvanrednog ambasadora
koji e pokuati (uostalom uzalud) zatvoriti otoke za holandsku
trgovinu i koji e takoer razmatrati mogunost, i ovaj put uzalud,
da dovede rudare iz Nove panjolske, kako bi bolje eksploatirali
rudnike srebra i bakra na arhipelagu. Dodajmo da je taj simpatini
lik bio i inteligentan, dobar promatra. Jednog dana neobavezno
avrlja s tajnikom oguna u Ycdu. Tajnik predbacuje panjolcima
njihov ponos, oholost, i nadovezujui se na temu, kritizira njihov
nain odijevanja, arolikost njihove odjee, podruje na kojem
su tako nestalni da su svake dvije godine odjeveni na drugaiji
nain. Kako te promjene ne pripisati neozbiljnosti njihovoj i vlade
koja doputa takve zloupotrebe? to se njega tie, on moe doka
zati svjedoenjem tradicija i starih dokumenata da njegov narod
odijela nije promijenio za vie od tisuu godina.172
Nakon to je u Perziji ivio deset godina, Chardin je (1686)
takoer jednako kategorian: Vidio sam odjeu Timura Lenke
koja se uva u riznici Ispahana, pie taj izvjestilac, i ona je
krojena kao i dananja, bez ikakve razlike. Jer odijela Istonjaka
nisu podlona modi, uvijek su nainjena na isti nain; i (...)
Perzijanci (...) nisu prevrtljivi ni s obzirom na boju, ni nijanse, ni
izgled tkanine.173
Ja ne osuujem te sitniave primjedbe. I doista, budunost je
pripadala da li je to obina sluajnost? drutvima dovoljno
sitniavim da se brinu o mijenjanju boje, materijala, oblika odjee
ali takoer i redu drutvenih kategorija i karti svijeta, a to znai
346
drutvima koja kidaju lance tradicija. Jer, sve se kree. Chardin ne

govori o onim Pcrzijancima koji nisu uope eljni novina ni
otkria, koji vjeruju da posjeduju sve to treba za potrebe i
udobnosti ivota i dre se toga.17,1Vrlina i okovi tradicije... Da bi
se otvorila vrata novinama, oruu svakog napretka, moda je
potreban izvjestan nemir koji obuhvaa i odjeu, oblik cipela i
frizuru? Moda je izvjesno blagostanje potrebno da bi se branio
svaki novatorski pokret?
Ali moda ima i drugih znaenja. Uvijek sam vjerovao da ona
velikim dijelom proizlazi iz elje privilegiranih da se pod svaku
cijenu razlikuju od gomile koja ih slijedi, da podignu ogradu, jer
nema nieg to velikae navodi na prezir zlatom protkane odjee
kao kad je vide na tijelima posljednjih ljudi na svijetu.175 Dakle,
potrebno je izmisliti nova zlatom protkana odijela ili nove oz
nake, bilo kakve, oajavajui svaki put kad se opazi da se sve
promijenilo i (da) se nove graanske mode, muke i enske,
mijeaju s onima koje nose osobe od vrijednosti176 (1779). Jasno
je da pritisak sljedbenika i oponaatelja ne prestaje poticati trku.
Ali ako je tako, to znai da prosperitet daje prvenstvo, da gura
naprijed odreen broj novih bogataa. Javlja se drutveni uspon,
afirmacija izvjesnog blagostanja. Javlja se materijalni napredak,
bez njega se nita ne bi tako brzo promijenilo.
Osim toga, modu svjesno iskoritava trgovaki svijet. Nicho
las Darbon je 1690. pjevao hvalospjeve: Fashion or alternation
o f Dress... is the spirit and life o f trade-, zahvaljujui njoj trgo
vina ostaje u pokretu i ovjek ivi u vjenom proljeu i nikad ne
ugleda jesen svoje odjee.177 Svilari iz Lyona u XVIII. stoljeu,
iskoritavali su tiraniju francuske mode da bi nametnuli svoje
proizvode inozemstvu i unitili konkurenciju. Njihove svile su
prekrasne ali talijanski obrtnici ih kopiraju bez muke, naroito kad
se rairila praksa slanja uzoraka. Lyonski svilari su nali odgovor:
zaposlili su dizajnere zvane ilustratori svile koji su svake godine
potpuno obnavljali modele. Kad su kopije stizale na trite, ve su
izale iz mode. Carlo Poni je objavio pisma koja ne ostavljaju
nimalo sumnje u taktiko lukavstvo Lionaca.178
Moda je takoer i traenje novog jezika za naputanje starog,
nain za svako pokoljenje da negira prethodno i da se od njega
razlikuje (ako je rije o drutvu u kojem postoji sukob generacija).
Krojai, kae jedan tekst iz 1714, vie se mue izmiljanjem
novog nego ivanjem.179Ali u Evropi je problem upravo u izmi-
Ijanju novog, u ukidanju zastarjelih jezika. Sigurne vrijednosti,
347
crkva, monarhija, utoliko snanije nastoje sauvati isto lice, bar

istu prividnost, redovnice nose odjeu srednjovjekovnih ena;
benediktinci, dominikanci, franjevci ostaju vjerni svojim starim
odorama. Ceremonijal engleske monarhije vodi porijeklo bar od
Rata dviju rua. To je svjesna igra u protustruji. Sebastien Mcrcier
se ne vara kad pie (1782): Kad vidim crkvcnjakc, kaem sebi:
tako su svi bili odjeveni za vladavine Karla VI... ,180
Neto o geografiji tekstila
Prije nego to zakljuimo povijest odjee moramo se osvrnuti na

povijest tekstila i tkanina, na geografiju proizvodnje i razmjene, na
polagani rad tkalaca, na redovite krize izazvane nestaicom siro
vina. Evropi nedostaje vune, pamuka i svile; Kini pamuka; Indiji i
Islamu lagane vune; crna Afrika kupuje strane tkanine na obalama
Atlantika ili Indijskog oceana, po cijeni zlata ili robova. To je nain
na koji su tada siromasi plaali kupovinu raskoi!
Naravno, postoji odreena stalnost proizvodnih podruja.
Tako se ocrtava podruje vune, dosta nepromjenljivo od XV. do
XVIII. stoljea, izuzevi vlastito iskustvo Amerike i njenih vuna
(vrlo finih) od vikunje (vrsta lame) i (grubih) od obine lame. Ona
pokriva Mediteran, Evropu, Iran, sjevernu Indiju, hladnu sjevernu
Kinu.
Kina dakle ima ovce i vuna je ondje uobiajena i jeftina.
Meutim, oni ne znaju izraivati sukna po evropskoj modi i
veoma se dive engleskim, iako ih ne kupuju jer su u Kini ona
neusporedivo skuplja od najljepih svilenih tkanina. Njihova
debela vunena roba je gruba, poput ohe.181 Ipak, proizvode neke
serevc vrlo fine i skupocjene (...) u koje se zimi obino odijevaju
starci i ugledne osobe.182 Kinezi imaju veliki izbor. Imaju svilu,
pamuk, i dva ili tri vlakna biljnog porijekla i lake izrade. I kad doe
zima, na sjeveru se mandarini i gospoda pokrivaju samurovinom
a siromasi se odijevaju u ovju kou.183
Kao najskromniji od kulturnih dobara, tekstili se sele, uvr
uju u novim regijama. Vuna e nai svoju izabranu zemlju u
Australiji u XIX. stoljeu. Svila je sigurno stigla u Evropu u vrijeme
Trajana (52-117); pamuk je napustio Indiju i prodro u Kinu
negdje u XII. stoljeu; na Mediteran je stigao ranije, preko arap
skog svijeta, oko X. stoljea.
348
Uzgoj vime u Engleskoj: mjedena gravirana

ploa porijeklom iz North Leacha (Gloucester
shire) predstavlja trgovca Williama Midwinte-
ra (umrlog 1501), s nogama na ovci i bali vune
s njegovim znakom. (I'ototcka A. Colin)
Od svih ovih putovanja, najsjajnija su ona koja jc prola svila.

Ljubom orno uvana, bila su joj p otrebna stoljea da iz Kine doe
do Evrope. U poetku Kinezi nisu pokazali nim alo d o b re volje, a
jo m anje Pcrzijanci Sasanidi, koji su dijelili Kinu od Bizanta i bili
dobri uvari u oba sm jera. Justinijan (527 -5 6 5 ) nije sam o izgradio
Svetu Sofiju, ni bio a u to r zakona koji nosi njegovo im e, on je bio
i car svile, uspjevi nak o n b ro jn ih avantura, u Bizant donijeti
svilenu b u b u , bijeli du d , odm otavanje kokona (ahure), tkanje
dragocjenog vlakna. Bizant jc n a tom e zaradio bogatstvo nad kojim
je stoljeim a lju b o m o rn o bdio.
Kad poinje ova knjiga, s XV. stoljeem, svila je dakle na Siciliji
i u Andaluziji ve gotovo etiri stoljea. Ona se iri u XVI. stoljeu,
i dud s njom u Toscani, Veneciji, Lombardiji, u donjem Pijcmon-
tu, du doline Rajne. Posljednji uspjeh: stigla je do Savoje u XVIII.
stoljeu. Bez tog tihog napredovanja drvea i uzgajalita dudova
svilca, industrija svile u Italiji i izvan nje ne bi upoznala neobinu
sudbinu kakva jc bila njena, poevi od XVI. stoljea.
Putovanja pamuike i pamuka nisu manje zanimljiva. Evropa
e taj dragocjeni tekstil upoznati dosta rano, od XIII. stoljea, kada
zbog manjeg uzgajanja ovaca vuna postaje rijetka. Tada se iri
349
jedna ersatz tkanina, parhet nainjen od niti lana i niti pamuka.

On je vrlo popularan u Italiji i jo vie sjeverno od Alpa, gdje veliki
uspjeh postie Barchent, u Ulmu i Augsburgu, u podruju iza Alpa
koje izdaleka vlada Venecijom i animira je. Veliki grad je uvozna
luka za pamuk, u koncu ili u balama nepreradenog pamuka (zvan
eri laine). U XV. stoljeu iz Venecije dva puta godinje velike lae
odlaze u potragu za njim u Siriju. Naravno, on se prerauje i na
mjestu, u Alcpu i oko njega, i izvozi u Evropu. U XVII. stoljeu ova
gruba plava pamuna platna, slina tkaninama naih tradicional
nih kuhinjskih pregaa, sluila su odijevanju puka na jugu Fran
cuske. Kasnije, u XVIII. stoljeu, na evropsko trite e stii indijski
pamuk, one fine tampane tkanine, takozvane indijke koje e
oduevljavati ensku klijentelu sve do dana kad e industrijska
revolucija omoguiti Englezima da ih proizvode jednako dobro
kao i spretni tkalci iz Indije, da ih zatim unite.
Lan i konoplja su uglavnom ostali u sredinama iz kojih su
potekli, klizei u smjeru istoka, prema Poljskoj, baltikim zem
ljama, Rusiji, ali ne izmiui Evropi. (Ipak, konoplje ima i u Kini).
Ovi tekstili nisu postali popularni izvan zapadnih zemalja (uk
ljuujui Ameriku), ali su ipak uinili velike usluge: plahte, stolno
rublje, intimno rublje, vree, bluze, seljake hlae, jedra, uad, sve
je poteklo od jednog od ovih tekstila ili od oba. Drugdje, u Aziji,
Americi, pamuk ih je zamijenio bez milosti, ak i na jarbolima laa,
iako su kineske i japanske dunke radije upotrebljavale letve od
bambusa kojih zasluge uvijek veliaju specijalisti u nautikom
umijeu.
Da bismo obuhvatili povijest izrade tkanina te osobine raznih
i bezbrojnih sukna, bile bi nam potrebne stranice i stranice, uz
veliki rjenik termina, jer mnogi nazivi koji su stigli do nas ne
oznaavaju uvijek iste proizvode, a ponekad oznaavaju neke koje
ne poznajemo sa sigurnou.
No, u drugom svesku ovog djela morat emo se vratiti na
poglavlje o tekstilnim industrijama. Svaka stvar u svoje vrijeme.
Moda u irem smislu

i oscilacije dugog trajanja
Moda se ne odnosi samo na odjeu. Pouni rjenik definira rije:
manire odijevanja, pisanja, djelovanja koje Francuzi obru na
350
tisuu raznih naina da bi postali Ijupkiji, privlaniji a esto i

smjcniji. Ta moda koja dira u sve, nain je na koji se svaka
civilizacija usmjcrujc. Ona je jednako misao kao i odijelo,
uspjena rije kao i znak gizdavosti, nain primanja k stolu, panja
kojom se peati pismo. To je nain govora: rei e se tadoder
(1768) da graani imaju poslugu, plemii lakcje a upnici sluge.
To je takoer nain kako se jede: u Evropi se vrijeme objeda
mijenja s obzirom na mjesto i drutvene klase, ali ono ovisi i o
modi. Veera je u XVIII. stoljeu ono to bismo mi nazvali rukom:
Obrtnici ruaju u devet sati (ujutro), provincijalci u dvanaest,
Pariani u dva, poslovni ljudi u dva i pol, plemstvo u tri. Supe
(soupe naa veera) u malim gradovima je u sedam, u osam u
velikim, u devet u Parizu, a na dvoru u deset. Plemstvo i novari
(gornji slojevi drutva) supiraju redovito, suci i odvjetnici nikad,
sitni inovniii, egrefini (sic) kad mogu. Otud gotovo poslovina
izreka: Sudstvo veera a Novarstvo supira.104
Moda je i nain hodanja ali i pozdravljanja. Treba li skinuti
eir ili ne? Obiaj skidanja eira pred kraljevima donijeli su u
Francusku navodno napuljski plemii kojih je naklon zaudio
Karla VIII i posluio kao pouka.
Ona je i njega tijela, lica, kose. Ako se malo zadrimo na ova
posljednja tri sluaja, to je zato jer ih je jednostavnije pratiti od
drugih i jer se s njima u vezi primjeuje da ima vrlo sporih
oscilacija mode, analognih tendencijama, trendovima koje eko
nomisti stavljaju ispod naglog i pomalo nesuvislog kretanja cijena
iz dana u dan. Ove, vie ili manje spore, promjene takoer su jedno
od lica, jedno od stvarnosti raskoi i evropske mode izmeu XV. i
XVIII. stoljea.
istoa tijela nije na visini u svim epohama i kod svih ljudi.
Privilegirani e vrlo rano ukazati na prljavtinu siromaha. Neki
Englez (1776) se udi zbog nevjerojatne prljavtinc francuske,
panjolske i talijanske sirotinje: ona ih ini manje zdravima i
runijima od engleske.105 Dodajmo i to da se seljak svagdje ili
gotovo svagdje skriva iza svoje bijede koju pokazuje i ona ga titi
od gospodara ili poreznika. Ali najzad, jesu li privilegirani u Evropi
isti?
Tek u drugoj polovici XVIII. stoljea uspostavlja se obiaj da
mukarci umjesto obinih dvostrukih gaa nose donje gae koje
se mijenjaju svakog dana i odravaju istou. I, izuzev u velikim
gradovima, kako smo ve spomenuli, kada je malo. S obzirom na
kupanje tijela i istou, Zapad je od XV. do XVII. stoljea ak
351
strano nazadovao. Kupalita, nasljee starog Rima, bila su pravilo

u itavoj srednjovjekovnoj Evropi. Postoje privatne kupaonice ali
i vrlo brojna javna kupalita s kabinama, kupaonicama, kadama i
leajima za odmaranje ili velikim bazenima i promiskuitetom golih
tijela, tako da su mukarci i ene zajedno izmijeani. Tu se sastajalo
jednako prirodno kao i u crkvi, i te su ustanove bile otvorene svim
klasama, do te mjere da su bile podvrgnute vlasteoskim pravima
kao i mlinovi, kovanice i prodaja pia.186 Dogate kue su pak sve
posjedovale svoje kupaonice u podrumu i one su se sastojale
od jedne kabine i buradi, obino od drva s obruima poput bavi.
Karlo Smjeli je posjedovao kadu od srebra, rijetku rasko, koja ga
je pratila na bojna polja: naena jc u njegovu logoru nakon poraza
kod Gransona (1476).187
Od XVI. stoljea javna kupalita postaju sve rjea, gotovo
nestaju nakon zaraza i uasnog sifilisa, kao to se kae. Bez sumnje
su u tome imali svoje prste i propovjednici, katoliki ili kalvinis-
tiki, estoko ih prikazujui kao moralnu opasnost i sramotu. Ipak,
Kada iz XV. stoljea, ili kako I.iziart, grof de Forest, moe pijunirati
lijepa Euryant kod kupanja, zahvaljujui rupi u zidu koju je nainila
izdajnika slukinja. Roman de la Violette, Pariz, B.N. (Otisak Girau-
don)
352
kupaonice e se dugo odrati kod pojedinaca, ali kupanje malo

pomalo postaje lijek, a ne vie obiaj istoe. Na dvoru Luja XIV
pribjegavat e mu samo izuzetno, u sluaju bolesti.188 Uostalom,
preostala javna kupalita u Parizu u XVII. stoljeu prelaze u ruke
brijaakirurga. Jedino e se u istonoj Evropi, do posljednjeg
sela, zadrati obiaj javnih kupalita, u nekoj vrsti srednjovjekovne
nevinosti. Na Zapadu ona esto postaju javne kue za bogatu
klijentelu.
Od 1760. moda namee obiaj kupanja u Seini, koja se
organiziraju na specijalno graenim brodovima. Dugo su bila u
modi kineska kupalita, ustanovljena pokraj otoka Saint-Louis.
Meutim, ove su ustanove imale sumnjivu reputaciju i istoa nije
pokazivala znaajniji napredak.189 Prema Restif de La Drctonncu
u Parizu se gotovo nitko nije kupao i oni koji su to inili ograni
avali su se na jedan ili dva puta ljeti, to znai u jednoj godini
(1788).190 U Londonu 1880. nije postojalo ni jedno jedino kupa
lite, i mnogo kasnije, velika i vrlo lijepa engleska dama, Lady Mary
Montagu, pripovijeda to je odgovorila jednog dana nekomc tko
joj je ukazao na sumnjivu istou njenih ruku: I to vi nazivate
prljavim? to biste tek rekli da vidite moja stopala!191
U tim uvjetima nas nee zauditi skromna proizvodnja sapu
na kojeg porijeklo vodi ak u rimsku Galiju. Nedostatak sapuna
predstavlja problem i on je moda razlog visokog mortaliteta
djece.192 Tvrdi sapuni od mediteranske sode slue za toaletu,
podrazumijevajui i one male sapunie koji moraju biti iarani
poput mramora i mirisni da bi stekli pravo da taknu obraze naeg
otmjenog svijeta.193 Tekui sapuni od pcpcljikc (na sjeveru)
upotrebljavaju se za pranje plama i drugih tkanina. Ukratko,
siromana bilansa, a ipak, Evropa je u pravom smislu rijei kon
tinent sapuna. On ne postoji u Kini, kao uostalom ni donje rublje.
Za njegu enske ljepote priekajmo XVIII. stoljee i njegova
otkria koja se zdruuju s nasljedstvom iz starine. Kokcta e bez
problema provesti pet do est sati u dotjerivanju u rukama posluge
ili svog frizera, brbljajui sa svojim veleasnim ili s ljubavnikom.
Veliki problem: kosa je ureena u tako visokim slojevima da oi
ljepotice izgledaju kao da su se iznenada nale na sredini tijela.
minkati lice ugodniji je posao, tim vie to se puderi nanose
velikoduno. Samo ivo rumenilo boja za obraze, obavezno u
Versaillcsu, namee izbore: Pokai mi koje rumenilo nosi i ja u
ti rei tko si. Mirisi su brojni: esencija ljubiice, rue, jasmina,
lunja, bergamote, ljiljana, perunike, urice, a panjolska je ve
353
odavno nametnula ukus jakih mirisa na bazi mousa i jantara.194

Svaka Francuskinja, primjeuje neki Englez (1779), smatra svoju
toaletu vrhuncem ukusa i elegancije u svakoj pojedinosti i vjeruje
da nema tog ukrasa koji se moe izmisliti za uljepavanje ljudskog
lika koji joj nc pripada po iskljuivom pravu.195 Da je ta rafini
ranost ve napredovala, potvruje i Pouni rjenik koji daje slije
deu definiciju: Toaleta je zajednitvo svih pudera, svih esencija,
svih rumenila koji slue za denaturiranje jedne osobe, tako da
starost, pa ak i runoa djeluju mlado i lijepo. To je nain na koji
se ispravljaju greke u stasu, oblikuju obrve, stavljaju zubi, ure
duje lice i ukratko mijenja oblije i koa.196
Ali jo ispraznijc su mode frizura, ak i kad se radi o mukar
cima.197Hoe li nositi dugu ili kratku kosu? Hoe li prihvatiti bradu
i brkove ili ne? Veliko iznenaenje je vidjeti da su u tako osebujnoj
domeni individualni hirovi uvijek drani na uzdi.
Na poetku talijanskih ratova Karlo VIII i Luj XII nose dugu
kosu i nemaju brade. Nova moda brada i brkova, ali s kratkom
kosom, stigla je iz Italije, a lansirao ju je, kau nam, papa Julije II,
u to moemo posumnjati, a kasnije su je oponaali Franjo I (1521)
i Karlo V (1524). Ovi datumi nisu nimalo sigurni. Izvjesno je da je
ta moda zahvatila itavu Evropu. Kada je 1536. Francois Olivier,
koji je postao kancelar, doao pred Parlament da bi bio potvren
kao izvjestitelj u dravnom savjetu, njegova brada je prestraila
prisutne skuptine izazvavi protest s njihove strane. Olivier je bio
prihvaen samo pod uvjetom da se odrekne brade. Ali protiv
obiaja da se uzgajaju dlake na licu jae od Parlamenta pobunila
se Crkva. Da se nametne neki bradati biskup ili nadbiskup tvrdo
kornim kaptolima koji su za sebe imali tradiciju i staru modu bila
je, sve do 1559, potrebna kraljevska pismena zapovijed.
Naravno, nisu pobijedili. Ali pobjednike je uznosio vlastiti
uspjeh. I doista, takve mode nisu trajale due od stoljea. S
poetkom vladavine Luja XIII kosa je ponovo duga, a brada i brkovi
se skrauju. Tim gore po zakanjele. Bitka je promijenila predmet
ali nc i smisao. Ubrzo se ponovo pojavljuju nosioci dugih brada
na neki nain stranci u vlastitoj zemlji. Gledajui ih javljalo se
iskuenje da se povjeruje kako dolaze iz nekog udaljenog kraja.
To je osjetio Sully. (...) Pozvan na dvor od strane Luja XIII, koji se
elio s njim savjetovati o nekom vanom pitanju, i ugledavi ga
mladi dvorjani nisu mogli zadrati smijeh pri pogledu na heroja s
dugom bradom, odijelom koje vie nije bilo u modi, strogim
dranjem i ponaanjem iz vremena starog dvora. Logino, ve
354
kompromitirana brada sve se manje nosila, sve dok kuj XIV nije
potpuno ukinuo bradu. Jedini je nisu napustili braa kartuzijanci
(1773) Jer Crkva, kao i uvijek, i po svojoj naravi, ne voli promjene;
kad ih jedanput prihvati, zadrava ih izvan vremenskih mijena, po
ne ba jasnoj logici. Kada oko 1629. zapoinje moda umjetnih
vlasi, koja e uskoro dovesti do perika, zatim do napudranih
perika, ona e se opet pobuniti protiv mode. Moe li sveenik
sluiti misu ili ne, s perikom koja mu skriva tonzuru? To je bio
predmet vrlo otre rasprave. To nije zaustavilo perike, i poetkom
XVIII. stoljea Carigrad je ak izvozio u Evropu kozju dlaku
obraenu za perike.
Bitno je u ovim beznaajnim poglavljima trajanje ovih moda
koje su se izmjenjivale, otprilike jedno stoljee. Brada, nestala za
kuja XIV pojavit e se ponovo s romantizmom, zatim e nestati s
Moda i gtmeracije. Na ovom obiteljskom portreta iz 1635, D. van

Sanvoorta, gradonaelnik Dirk Bas Jacobsz i njegova ena jo su
odjeveni po panjolskoj modi: ozbiljna odjea, ipkasti okovratnici,
duga brada i brkovi, ali sva njihova djeca odjevena su po novoj
holandsko-francuskoj modi: uske kratke hlae u boji, veliki sputeni
okovratnici od platna i ipke. Po zahtjevima mode najstariji sin nosi
male brkove i vrlo malu bradu. Amsterdam, Rijksmuseum. (Poto Roger
Viollet)
355
prvim svjetskim ratom, oko 1920. Hoe li i ovaj put trajati stoljee?
Ne, jer brada, brkovi i duga kosa ulaze u modu ve od 1968.
Vanost ovog ne smijemo uveliavati ali ni umanjivati. U jednoj
Engleskoj koja oko 1800. ako je vjerovati poreznicima ne
broji vie od 10 milijuna stanovnika, periku nosi oko 150.000 ljudi.
I da bi se taj mali primjer pridruio pravilu naih opaanja,
spomenimo tekst iz 1779, svakako toan kad se radi o Francuskoj:
Seljaci i prost puk (...) uvijek su s vie ili manje uspjeha brijali
bradu i nosili dosta kratku i prilino neurednu kosu.198 Ne
uzimajui doslovno ovu izjavu, ustvrdimo jo jednom da se vjero
jatno radi o nepokretnosti, i to veine, na jednoj strani, i mobilnosti
na drugoj, na strani obilja.
to zakljuiti ?
Sve ove realnosti materijalnog ivota ishrana, pie, stanovanje,
odjea, i na kraju moda nemaju uskih meusobnih veza, ko
relacija, na koje bi bilo dovoljno ukazati jednom za svagda. Raspoz-
nati bijedu i rasko samo je prvo razvrstavanje, dosadno i jo samo
po sebi nedovoljno. U stvari, sve ove realnosti nisu jedini plod
prisilnih potreba: ovjek se hrani, stanuje, oblai se, jer ne moe
drugaije, ali on bi se mogao hraniti, stanovati i oblaiti i na
drugaiji nain. Promjene mode to govore na dijakroniki na
in, a suprotnosti svijeta, u svakom trenutku, i prolom i sada
njem, na sinhronian nain. Doista, tu nismo samo u sferi stvari
i rijei, podrazumijevajui ovaj posljednji izraz izvan uobiajenog
smisla. Radi se o jezicima, sa svime to ovjek u njih unosi,
natukne, nesvjesno im postajui zarobljenikom, pred svojom zdje
licom rie ili krikom svog svagdanjeg kruha.
Da bi se mogao slijediti put novatorskih knjiga poput one
Maria Praza,199 iznad svega je vano shvatiti da se ta dobra, ti jezici
moraju sagledati u njihovu zajednitvu. U okviru ekonomija u
irem smislu, da, bez diskusije. U okviru drutva, da, svakako. Ako
rasko i nije dobar nain podravanja i unapreivanja jedne eko
nomije, to je nain da se odrava, fascinira drutvo. Na kraju, vane
su civilizacije, neobine drube dobara, simbola, iluzija, fantaza
ma, intelektualnih shema... Ukratko, jedan proizvoljno sloeni red
uspostavlja se do najveih dubina materijalnog ivota u koji se
upleu prikrivene misli, naklonosti, padovi, nesvjesni pritisci eko
nomija, drutava, civilizacija.
356
P o g l a v lj e 5
IRENJE TEHNIKA:
IZVORI ENERGIJE I
METALURGIJA
S v e je tehnika: estoki napor, ali i strpljiv i monoton trud ljudi u

borbi s vanjskim svijetom: one ive promjene koje malo prebrzo
nazivamo revolucijama (pronalazak baruta, puinska navigacija,
tiskarstvo, mlinovi na vodu i vjetar, prva upotreba strojeva), ali i
spora poboljanja metoda rada i alata i one bezbrojne kretnje,
svakako bez novatorske vanosti: mornar koji potee uad, rudar
koji probija rovove, seljak iza pluga, kova nad nakovnjem... Sve
ove kretnje plod su akumuliranog znanja. Ja nazivam tehnikom,
govorio je Marcel Mauss, jedan djelotvoran tradicionalni in;1
jednom rijeju, in koji podrazumijeva rad ovjeka nad ovjekom,
obuavanje koje se ponavlja od poetka vremena.
I najzad, tehnika posjeduje samu irinu povijesti i neizbjeno
njenu sporost, njene dvosmislenosti; ona se njome objanjava i
objanjava nju, a da meusobni odnos ne daje, u ovom ili onom
smislu, punu zadovoljtinu. Na tom podruju, razvuenom do
krajnjih obala itave povijesti, ne postoji jedno djelovanje ve
mnogostruka djelovanja i mnogostruka vraanja i mnogostruki
zapleti. Svakako ne jedna pravocrtna povijest. Komandant Lefeb-
vre des Nottcs, iji su radovi dostojni divljenja, grijei poko
ravajui se jednom simplicistikom materijalizmu. Ramena orma
koja od IX. stoljea zamjenjuje grudnu poveavajui tako vunu
snagu konja, sigurno nije ta koja postepeno ukida robovanje ljudi
(Mare loch se bunio protiv takvog stava);2 to nije ni kormilo
privreno na krmenu statvu koje, irei se od sjevernih mora,
ve u XII. stoljeu priprema, a zatim osigurava pomorska otkria.3
I kao zabavnu dosjetku prihvatimo izjavu L. Whitea u vezi s naoali-
ma koje su, po njemu, postavi u XV. stoljeu predmetom ope
upotrebe, poveale broj italaca i tako pridonijele intelektualnom
357
U Nizozemskoj, etva kosom, jo uvijek izuzetak u XVI. stoljeu. Slika

Bnicgcla Mlaeg (1565-1637). (Otisak Giraudon)
zamahu renesanse.*1 Koliko bi se jo faktora moglo nabrojiti? Zar

to ne bi moglo biti tiskarstvo ili ala za alu unutranje
osvjetljenje kue, takoer sve ea pojava! Koliko dobijenih sati
za itanje i pisanje! Ali trebalo bi se svakako zapitati o motivima
ove nove italake strasti i upoznati, kako bi ekonomisti rekli,
eljeni zahtjev za znanjem: zar se stari rukopisi nisu strasno
prouavali mnogo prije od pojave naoala, ve od vremena Pe-
trarke?
Ukratko, opa povijest, ili ako elite, drutvo u irem smislu,
uvijek ima neto rei u raspravi u kojoj tehnika nikada nije sama.
Drutvo, to jest jedna spora povijest, gluha, sloena; sjeanje koje
tvrdoglavo ponavlja rjeenja poznata i usvojena, koje odbacuje
358
irenje tehnika: izvori energije i metalurgija
tekoe i opasnosti matanja o drugom. Svako otkrie koje udara

na vrata mora ekati godinama, ponekad i stoljeima da bude
uvedeno u stvarni ivot. Najprije dolazi inventio, zatim primjena
(usuipatio), kad je drutvo dostiglo eljeni stupanj prijcmljivosti.
U XIV. stoljeu, nakon epidemija koje desetkuju Zapad, Schnitter
Tod, smrt naoruana kosom, postaje opsesivnom slikom. Ali kosa
tada slui iskljuivo za koenje trave na livadama, a rijetko kao
orue cteoca. Vie ili nie, klasje se anje srpom, slama se neob
rana ostavlja za stada, a u staji lijeu na umsko lie i granje.
Usprkos golemom gradskom razvoju, usprkos svoenju Evrope
na itnice Q/ergetreidung, po njemakim povjesniarima), kosa,
optuena da rasipa ito, bit e openito prihvaena tek u XIX.
stoljeu.5Tek tada e potreba da se bre radi i sloboda da se izgubi
koje zrno, osigurati prioritetno irenje tog brzog orua.
Stotine drugih primjera rekli bi isto. Tako je parni stroj
izmiljen mnogo prije nego to je zapoeo industrijsku revoluciju
(ili je ona njega izbacila?). Svedena na sebe samu, dogaajna
povijest izuma tek je igra lanih ogledala, i raspravu dosta dobro
saima jedna divna reenica Henria Pircnnea: Amerika (kad su
do nje stigli Vikinzi) izgubljena je prije nego to je otkrivena zbog
toga to Evropi jo nije bila potrebna.6
to drugo rei nego da je tehnika sad ono mogue, koje ljudi
iz razloga, naroito ekonomskih i drutvenih, ali i psiholokih,
nisu kadri dostii i u potpunosti iskoristiti; sad onaj plafon u koji
udaraju materijalno, tehniki njihovi napori? U ovom posljed
njem sluaju, kad se jednog lijepog dana plafon razbije, taj e
tehniki prodor postati poetna toka jednog snanog ubrzanja.
Ipak, pokret koji rui zapreku nikad nije obian unutranji razvoj
tehnike ili znanosti samih po sebi, u svakom sluaju, nikako ne
prije XIX. stoljea.
359
OSNOVNI PROBLEM:
IZVORI ENERGIJE
Izmeu XV. i XVIII. stoljea ovjek raspolae vlastitom snagom,

snagom domaih ivotinja, vjetra, tekue voe, drva, drvenog
ugljena, kamenog ugljena. Ukratko, raznim, jo skromnim iz
vorima energije. Znamo, jer su nas dogaaji pouili, da e se
napredak sastojati u ulaganju u kameni ugljen upotrebljavan u
Evropi ve od XI. i XII. stoljea, a u Kini, sudei po izvorima, ve
od 4. tisuljea prije kranske ere naroito za sistematsku
upotrebu u obliku koksa u eljeznoj metalurgiji. Ali ljudima e
dugo trebati da u ugljenu vide neto drugo do dopunsko gorivo.
Otkrie samog koksa nee odmah dovesti do njegove upotrebe.7
Ljudski motor
ovjek sa svojim miiima predstavlja slabaan motor. Mjerena u
konjskim snagama (podii 75 kg u sekundi na visinu od jednog
metra) njegova snaga je beznaajna: 3 do 4 posto jedne konjske
snage parne sile, a 27 do 57 posto od snage teretnog konja.8
Forest dc Bclidor je tvrdio 1739. da je potrebno 7 ljudi da obave
posao jednog konja.9 Druge mjere: 1800. jedan ovjek moe na
dan izorati 0,3 do 0,4 ha zemlje, prevrnuti sijeno na 0,4 ha livade,
ponjeti srpom 0,2 ha, ovriti oko 100 litara ita, to je svakako
slab uinak.10
Ipak, u vrijeme Luja XIII dnevnica ovjeka ne iznosi jednu
sedminu ve polovicu dnevnice konja (8 i 16 soua);11 ova tarifa s
pravom precjenjuje ljudski rad. Razlog lei u injenici da ovom
beznaajnom motoru gotovo uvijek pomau, na doista izvanredan
nain, brojna orua koja je ovjek stavio sebi u slubu ve od
najstarijih vremena: eki, sjekira, pila, klijeta, lopata i elementar
ni motori koje pokree vlastitom snagom: svrdla, vitlo, kolotura,
dizalica, runa dizalica, poluga, pedala, ruka, kota. Za ova pos
ljednja tri orua, davno stigla u Evropu iz Indije i Kine, G. Haudri-
court predlae sretan naziv ljudski motori. Zar jedna obina
kolotura ne poveava energetski uinak ovjeka za 4,5 ili vie puta?
U ovim uvjetima inenjer i profesor fizike Grard Walter misli da
360
bi sc prosjena snaga ljudskog motora morala mjeriti u funkciji

orua i iznosila bi 13 do 16 posto konjske snage (pismo od 26.
lipnja 1980).
ovjek, dakle, sam po sebi predstavlja niz mogunosti. Spret
nost, okretnost: jedan nosa u Parizu (svjedoanstvo je iz 1782)
podie na lea terete koji bi ubili konja.12 P. G. Poinsot u
Prijatelju uzgajivaa (1806) daje ovaj, s obzirom na datum,
zaprepaujui savjet: Bilo bi poeljno kad bi sc zemlja mogla
obraivati tihaom. Takav nain bi svakako imao vie prednosti
od pluga i daje mu se prvenstvo u vie francuskih kantona gdje
duga navika u rukovanju njom skrauje mnoge radove, jer jedan
ovjek moe okopati 487 metara (kvadratnih) terena 65 cen
timetara duboko za petnaest dana, i taj rad dostaje, umjesto pluga
koji treba etiri puta ponoviti posao prije nego to se moe sijati
na tvrdoj zemlji; uostalom, zemlja nikad nije tako dobro okopana
ni izdrobljcna kao tihaom. (...) Pokazat e sc da je rad s plugom
loe gospodarenje kad povrina za obraivanje nije velika, i to je
glavni razlog zbog kojeg sc gotovo svi mali farmeri upropauju.
(...) Zatim, dokazano je da je etva na tako obraenoj zemlji
trostruko bolja od drugih. tihaa koja slui za obraivanje zamljc
mora biti bar dvostruko dua i jaa od vrtne; ova (...) ne bi izdrala
Na pu tu za vuu, za izvlaenje svakog od am aca natovarenih dragim

kamenjem potrebno j e est Kineza. Kineska slika iz XVIII. stoljea.
Kabinet grafike. (Poto N. B.)
361
fe m a n d Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Detalj iz rudnika srebra u Kutnoj Hori, oko 1490. Koare s rudaom

podiu se ekrkom kojim upravlja dvoje ljudi. Ovaj rudnik posjeduje
velike ekrke koje pokreu konji. Ali jo uvijek su to prim itivna sred
stva. Naprotiv, pedeset godina kasnije, u doba Agricole, podizanje se
vri pom ou golemih hidraulinih kotaa. (Be, Aus dem Bildarchiv
d. Ost. Nationalbibliothek)
362
irenje tehnika: izvoti energije i metalurgija
napore koji su potrebni da se podigne i dovoljno zdrobi vrsta

zemlja.13
Nemojmo pomisliti da se ovdje radi o hiru. Radnici na selu
esto svoja polja obraduju tihaom ili ak pijukom. To je, kako
se govorilo u XVIII. stoljeu, isticanje runog rada ili runo
obraivanje.u Problem bi bio odrediti posljedice te apsurdne
procjene, na kineski nain, da je bilo pravilo a ne izuzetak. Da
li bi se u tim uvjetima gradovi zapadne civilizacije mogli prehra
njivati, ili ak stvarati? I to bi bilo sa stokom?
Ovog ovjeka, samog, golorukog, susreemo s monotonom
ustrajnou u dananjoj Kini. Jedan putnik primjeuje (1793) da
je ljudski rad ondje ne samo najjeftiniji, ve nije nikako poteen
ako postoji sigurnost da e biti dobro iskoriten, a to je ogranie
nje u koje nitko ne mora povjerovati. ovjek kopa, vue kola
umjesto bivola, zalijeva, pokree lanane pumpe, za mljevenje
ita slui se gotovo iskljuivo mlinom na runi pogon (to je
zanimanje velikog broja stanovnika), nosi putnike, podie gole
me terete, prenosi terete uravnoteene na dugoj drvenoj motki
oslonjenoj na njegova leda, okree rvanj na mlinu za papar,
uetom vue barku kad se u mnogim drugim zemljama za to
upotrebljavaju konji.15 Na velikom kanalu koji ide od Yangtze
Kianga do Pekinga, najvia brana zvana Ticn Fi Cha, tj. Kraljica i
Gospodarica neba, ne pokree se otvaranjem i zatvaranjem vrata.
Lae se podiu s jednog vodenikog jaza do drugog pomou vitla
i mnogo kablova i uadi koje s jednog kraja kanala na drugi vue
400 do 500 ljudi ili ak jo vie, ovisno o veliini i teini lae. Ima
li dakle pravo O. de Magaillans koji naglaava tekou operacije i
njene opasnosti, kad daje za primjer kineski obiaj da se obavljaju
sve vrste mehanikih radova s mnogo manje orua i mnogo lake
od nas.16 Desetak godina kasnije (1695) Gemelli Carcri takoer
e ostati zadivljen brzinom vozaa riki koji, uvijek u kasu, idu
jednako brzo kao i mali tatarski konji.17 Neki jezuit je u Pekingu
1657. izradio vatrogasnu pumpu koja je mogla bacati vodu do sto
palmi (stara rimska mjera za duinu, iznosi otprilike 0,073 m.
Takoer i stara talijanska mjera za duinu koje se vrijednost
mijenja s obzirom na regije (0,247 m do 0,298 m). nap. prev.) u
vis snagom ljudi i vjetra.18 U Indiji sc takoer dolapi, mlinovi za
eeri ulje, okreu uz pomo stonezaprege.19Meutim, ujapanu
jo u XIX. stoljeu nailazimo na ekstremni primjer: jedna Mokusai-
jeva slika prikazuje gotovo nevjerojatan prizor runog mljevenja
eerne trske.
363
Fernand Braudel /S tr u k tu re svaktdaSnjice
Jo 1777. jezuiti objanjavaju: Nije lako rijeiti pitanje koris

nosti strojeva i radnih ivotinja, bar ne u zemlji koja jedva da moe
prehraniti svoje stanovnike. emu bi ondje sluili strojevi i radne
ivotinje? Da od dijela stanovnitva naine filozofiste (sic) koji
apsolutno nita ne rade za drutvo, a ono mora snositi teret
njihovih potreba, njihova blagostanja, ili jo gore, njihovih naka-
radnih i smijenih ideja. Kad ih u nekim pokrajinama ima previe
ili su nezaposleni, nai seljaci (to govore kineski jezuiti) odlaze u
veliku Tatarsku, u novoosvojene zemlje, u kojima napreduje naa
poljoprivreda...20 I to je razumno, ini se. Uostalom, tono je da
kineska poljoprivreda tada poznaje snanu vanjsku i unutranju
kolonizaciju. Ali ovo je prilika i da primijetimo da poljoprivredni
napredak nije u stanju pratiti i naroito premaiti demografski
napredak.
Treba li govoriti opirno o radu ljudi u crnoj Africi ili Indiji?
Kad je Aureng Zeb putovao prema Kamiru, na prvim obroncima
Himalaje trebalo je rasteretiti deve; zamijenilo ih je 15.000 do
20.000 nosaa, neki primorani da slue, drugi privueni mam
cem od 10 talira za 100 funti teine.21 Rasipnitvo, rei e neki.
tednja, mislit e drugi. U bolnici u Bicetreu (1788) vodu iz bunara
izvlailo je 12 konja, ali zbog mudre tednje koje je posljedica jo
vea korist, otada su taj posao obavljali snani i krepki zatoe
nici.22 1 to govori Sbastien Mercier, moralist! Isto tako, jo
kasnije, u gradovima Draila vidimo kako crni robovi povremeno
zamjenjuju konje, vukui rukama teko natovarena kolica.
Uvjet napretka je bez sumnje, razumna ravnotea izmeu
sveprisutnog ljudskog rada i drugih zamjenskih izvora energije.
Iluzorna je dobit ako ih ovjek previe zamjenjuje, kao u antikom
svijetu i Kini, gdje je jeftina ljudska radna snaga na kraju zaustavila
razvoj strojeva: robovi Grke i Rima, odve sposobni i odve brojni
kuliji Kine. Uistinu, nema napretka bez odreenog vrednovanja
ovjeka. Ako je on izvor energije odreene cijene kotanja, trebat
e razmiljati o tome kako mu pomoi, ili bolje, kako ga zamijeniti.
ivotinjska snaga
Izvjesno oslobaanje ovjeka zbilo se dosta rano zahvaljujui
domaim ivotinjama, raskoi koja je, uostalom, vrlo nejednako
podijeljena po svijetu. Povijest ovih motora bit e jasnija ako se
odmah istakne razlika izmeu Starog i Novog svijeta.
364
irenje tehnika: izvori energije i metalurgije
Karavana lama u Peruu. Theodore de Bry. Kabinet grafike. (Otisak

Giraudon)
U Americi sc sve ini jednostavno. Jedino vano nasljedstvo

amerikih Indijanaca bila je lama, ovca Anda, prilino lo nosa,
ali jedina sposobna da sc prilagodi razrijeenom zraku visokih
Kordiljera. Sve druge ivotinje (izuzev vikunjc i purana) stigle su
iz Evrope: volovi, ovce, koze, konji, psi, perad. Najvanije za
ekonomski ivot su mule i mazge koje su postepeno postale bitno
vani prijevoznici, osim u Sjevernoj Americi i izvjesnim predjelima
kolonijalnog Brazila, i jo vie u argentinskoj pampi gdje su se
drvena kola s velikim kotaima i volovskom zapregom zadrala sve
do XX. stoljea.
Na irokim prostranstvima Nove panjolske karavane mazgi
nameu svoja buna zvonca, i Alexandre von Humboldt zapaa
1808. njihovu vanost za transport robe i kukuruznog brana,25
bez kojeg nijedan grad, naroito prebogati Mexico, ne bi mogao
preivjeti; tako je i u Brazilu gdje je tome vrlo paljiv svjedok
Auguste dc Saint-Hilaire, nekih desetak godina kasnije. Sa svojim
putnikim stanicama i obaveznim prolazima, ovaj prom et pod
365
razumijeva i kolodvore mazgi, kao Porto da Estrella,24 u podno

ju Scrra do Mar, na izlazima iz Rio dejancira. Gospodari konvoja,
brazilski tropeiros, financiraju proizvodnju pamuka i uskoro kave.
Oni su pioniri ranog kapitalizma.
U prostranom kraljevstvu Perua 1776. za obalni promet ili
kroz Ande ili za zaprege koija u Limi upotrebljavano je 500.000
mazgi. Neizmjerno kraljevstvo ih uvozi s juga, iz argentinske
pampe, moda 50.000 godinje. Nadzirane izdaleka, one tamo
rastu divlje, zatim ih peoni na konjima tjeraju prema sjeveru u
golemim stadima koja broje vie tisua ivotinja, sve do Tucumana
i Saltc, gdje ih poinju divljaki dresirati; na kraju e otii ili u Peru
ili u Brazil, na golemo sajmite Sorocaba, u provinciji Sao Paolo.25
Ova proizvodnja i trgovina podsjeaju Marcela Bataillona na mo
dernu automobilsku industriju i njeno unutranje trite na
kontinentu otvorenom za motorizaciju.26
Ova trgovina je za primitivnu Argentinu nain da se udrui s
novcem Perua ili zlatom Brazila; 500.000 mazgi u Peruu, moda
isto toliko u Brazilu, Novoj panjolskoj, plus kontingenti koji se
upotrebljavaju drugdje, u kapetaniji Caracasa ili Santa Fa iz
Bogote, ili u centralnoj Americi, to je svakako jedan do dva
milijuna ivotinja, teretnih ili jahaih (rijetko vunih); recimo
jedna ivotinja na 5 do 10 stanovnika to je golem aparat motori-
zacijc na usluzi dragocjenim metalima, eeru, kukuruzu, zavis
no o sluaju. U svijetu nema nieg slinog, osim u Evropi. I vie!
panjolska iz 1797. na 10 milijuna stanovnika (to je gotovo itavo
stanovnitvo iberske Amerike) ima samo 250.000 mazgi.27 ak i
ako bi tonija istraivanja modificirala brojke iz Amerike, neraz
mjer e ostati velik.
U Novom svijetu mnoile su se i druge evropske domae
ivotinje, naroito goveda i konji. Volovi upregnuti u jaram vukli
su iza sebe teka pokrivena kola pampe, a u kolonijalnom Brazilu
karakteristina carro de boi, s punim kotaima i osovinom od
kripava drva; bilo ih je i u divljim stadima; tako u dolini Rio Sao
Francisco, u Brazilu, gdje jedna kona civilizacija evocira sline
prizore iz argentinske pampe i Rio Grande do Sula, poznatom po
neumjerenom konzumiranju jedva peenog mesa s rotilja.
to se pak konja tie, iako u velikom broju, oni pretpostav
ljaju ovdje kao i svagdje, neku vrstu napraite i srane aristok
racije, gospodare ipeone koji tjeraju stado ivotinja. Ve od kraja
XVIII. stoljea pampom jure najneobiniji jahai na svijetu:
gauchosi. Koliko dakle vrijedi jedan konj? Dva reala; izgubi li
366
jednog nade ih deset, bilo na poklon bilo da ih sam uhvati! Vol

ak nema prodajne cijene, jcrpripada onome tko ga uhvati lassom
ili bolasom. Mazga se meutim u Salti prodaje po cijeni do 9
pesosa.28 Kako crni rob u Buenos Airesu esto vrijedi 200 pesosa,
to jc tarifa po kojoj se vrednuje ovjek kojem se, uz ostalo, predaje
itav jedan ivotinjski svijet.
U Starom svijetu igra jc poela vrlo davno. Otud vrlo stare i
sloene situacije.
Meutim, nita nije racionalnije, ali a posteriori, od irenja
deva i dromedara po itavom praznom dijelu Starog svijeta, tom
neprekidnom lancu vruih i hladnih pustinja koje se bez prekida
niu od atlantske Sahare do pustinje Gobi. Vrue pustinje su
podruje dromedara, zimogrozne ivotinje kojoj ne odgovaraju
planinski krajevi; hladne pustinje i planine su carstvo deva, a
izmeu sebe dijele podruja s obje strane Anatolijc i Irana. Kako
kae neki putnik (1694) Providnost jc nainila dvije vrste deva,
jednu za tople zemlje, drugu za one koje su hladne.29
Ali da bi se dolo do te mudre podjele bio je potreban dug
proces. Dromedar stie u Saharu tek blizu kranske ere,30 a
uvruje svoj poloaj tek arapskim osvajanjima, u VII. i VIII.
stoljeu, i kasnije dolaskom velikih nomada tijekom XI. i XII.
stoljea. Za svoj raun, osvajanje deva ide u smjeru zapada od XI.
do XVI. stoljea, zahvaljujui turskim upadima u Malu Aziju i na
Balkan. Naravno, deve i dromedari prelaze granice svojih pod
ruja,31 dromedari prelaze Iran, dodiruju Indiju gdje se prodaju
po jednako visokoj cijeni kao i konji; prodiru na jug Sahare, na
mee crnog svijeta, gdje ih zamjenjuju piroge i nosai. Nakratko
su doprli na sjever do merovinke Galije, dok su deve tek djelo
mino osvojile istok, ali su prolazile balkanskim zemljama sve do
XIX. stoljea. Opskrbljivale su tursku vojsku ispod zidina Bea
1529. Na drugom kraju svijeta takoer, deve su osvojile sjevernu
Kinu. Neki putnik opaa kod Pekinga (1775), osim dvokolica, devu
koja nosi (na leima) ovce.32
Za lokalni transport, za poljodjelstvo, za dolape (iako u sus
jedstvu Mediterana svoje usluge ve vrlo dugo nudi magari) i
najzad, za vrlo udaljene karavanske veze Sahare, Bliskog istoka,
Srednje Azije, za sve one veze koje se upisuju u prilog jednom
starom i poduzetnom kapitalizmu,33islam je praktiki imao mono
pol nad jednom vrlo snanom ivotinjom. Dromedari i deve mogu
ponijeti prilino velike terete, do 700 funti manje snane ivotinje,
esto do 800 funti (u okolici Erzeruma), 1000 do 1500 izmeu
367
Tabrisa i Istanbula, prema jednom dokumentu iz 1708.34 Oito se

radi o funtama kojih teina iznosi manje od 500 grama; prdsjean
teret iznosi grosso modo 4 do 5 naih kvintala. Karavana od 6.000
deva nosi od 2.400 do 3 000 tona, ili teret, za to vrijeme, 4 do 5
jedrenjaka sasvim pristojne veliine. Islam, gospodar (i zadugo)
svih internih komunikacija Starog svijeta, naao je u tom oruu
presudno vaan element svog trgovakog prvenstva.
to se tie volova (uz bivole i zebue), oni su se proirili po
itavom Starom svijetu, na sjeveru ih je zaustavila tek sibirska
uma, podruje sobova (divljih ili domaih), a na jugu tropska
uma, naroito u Africi gdje im je put preprijeila muha ce-ce.
U Indiji, gdje ponekad ivi bez obaveza, ipak ga vidimo
upregnuta u plug, ili kako vue pozlaena kola, pokree mlin, slui
za jahanje vojniku, pa ak i plemiu. Golemi konvoji, koji ponekad
broje do 10.000 ivotinja odjednom, prenose ak i ito ili riu, pod
vodstvom voda karavana iz neobine kaste murisa. U sluaju
napada mukarci i ene su se branili strijelama. Ali kad se dvije
karavane sretnu, na uskim putovima sjeverne Indije uz koje se
protezalo drvee i zidine, treba pustiti te rijeke da proteku jedna
iza druge, a da se ne izmijeaju; drugi putnici su pak ostajali
blokirani na mjestu ponekad i vie dana, ne mogavi usred ivoti
nja ni naprijed ni natrag.35 Ti indijski volovi slabo su hranjeni i
nikad ne borave u stajama. Kineski bivol, koji je mnogo rjei, iako
malo radi, jo manje jede, i mora se sam snalaziti; pomalo divlji,
lako se uplai od putnika.
Uobiajeni prizor, naroito u Evropi: par volova u jarmu; i
danas jo iza njih (u panjolskoj Galiciji) drvena kola s punim
kotaima. Vol se moe upregnuti kao i konj: tako su radili Japanci
i Kinezi (grudna orma, ne za rogove) i ponekad Evropljani sa
sjevera (ramena orma). Kao vuna ivotinja, vol ima bezbroj
mogunosti. Alonso de Herrera,36 panjolski agronom kojeg se
knjiga pojavila 1513, pobornik je uprezanja volova, a protivnik
mazgi: one idu bre ali oni oru dublje, ekonominije. Naprotiv, u
Francuskoj, Charles Estienne i Jean Libaut pjevaju hvalospjeve
konju: Tri dobra vola iz Dourbonnaisa ili Foreza ne rade kao
dobar konj iz Francuske (ovdje se misli Ile-deFrance) ili iz
aucca, pisali su oni 1564.37Francois Quesnay e 1758. ponovo
zapoeti staru raspravu: u njegovo vrijeme kapitalistika poljo
privreda s konjima odbija tradicionalnu zemljoradnju koja vei
nom upotrebljava volove.38 Prema aktualnim mjerama vuna
snaga konja jednaka je snazi vola. Ali uzimajui sve u obzir (konj
368
Egipatski dolap posljednjih godina XVIII. stoljea. Izvadak iz O p i s a

E g i p t a . M o d e r n a d r a v a , zbirke dokum enata koje je utvrdila grupa
nauenjaka u pratnji Bonaparte za vrijeme pohoda na Egipat i izdala
carska vlada 1812. (Otisak B. N.)
je bri, njegov radni dan je dui ali on vie jede i kad ostari mnogo
manje vrijedi od vola koji je predodreen za klanje), za isti rad vol
je 30% skuplji od svog suparnika. U Poljskoj je u XVII. stoljeu
jedinica za mjerenje zemlje odgovarala povrini koju je mogao
obraditi jedan konj ili par volova.
Konj je stari sudionik povijesti. U Francuskoj je prisutan ve
od neolita to dokazuje velika kosturnica konja naena u Solutru
blizu Macona, koja se prua na povrini veoj od jednog hektara;
u Egiptu je ve od XVIII. stoljea prije n. e. i prelazi Saharu u
rimsko doba. Moda potjee iz podruja koja okruuju Dzun-
gariju, u samom srcu Azije. U svakom sluaju, toliko je rairen
evropskim prostranstvima da u XVI. i XVII. stoljeu nae ere, divlji
konji, ili bolje, oni koji su ponovo postali divlji, ive u umama i
ikarama sjeverozapadne Njemake, u vicarskim planinama, u
AIzaceu, u Vosgesima. Kartograf Daniel Spekie govori 1576. o ovim
divljim konjima u vosgekim umama, koji se mnoe i hrane sami
u svim godinjim dobima. Zimi se sklanjaju ispod stijena. (...)
Izvanredno su plaljivi, vrlo su sigurne noge na uskim i skliskim
stijenama.39
369
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakldaSnJice
Dakle, stari Evropljanin. Ta viestoljetna bliskost omoguila

je progresivno stavljanje orme (ramena orma u DC. stoljeu, na
Zapadu, i, prije ili kasnije, sedlo, stremenje, vale, uzde, orma,
uprezanje u paru, potkove). U doba Rima loe upregnut (grudna
orma gui ivotinju), mogao je vui relativno mali teret i za rad nije
vrijedio vie od 4 roba. U XII. stoljeu naglo se poboljava, poput
motora kojeg se snaga uvea za 4 ili 5 puta, zahvaljujui ramenoj
ormi. Dotad ratna ivotinja, sada e igrati vrlo vanu ulogu u
brananju, poljoprivredi i transportu. Ova vana preobrazba uk
ljuuje se u niz drugih promjena: demografski rast, irenje tekog
pluga, rasprostiranje trogodinjeg plodorcda na sjeveru, povea
nje prinosa, oiti razvoj sjeverne Evrope.
Ipak, konj se iri vrlo nejednako. U Kini ima relativno malo
konja: Vidjeli smo ih tek kae O. de Las Cortes (1626) u
kraljevstvu Chanchinfu, i to su male ivotinje kratka koraka, i oni
ih ne potkivaju i ne upotrebljavaju mamuze. Njihova sedla i vale
uope ne slie naima. (Jo u XVIII. stoljeu ima drvenih sedla, a
umjesto uzdi je obina uad.) Vidjeli smo ih malo vie u kra
ljevstvu Fuchinsu i u Kantonu, ali nikad u velikom broju. Reeno
mi je da u planinama ima mnogo podivljalih konja i da ih obiavaju
loviti i krotiti.110to se tie mazgi, ima ih malo i jako su malene,
kae neki drugi putnik, iako se prodaju skuplje od konja jer se
lake hrane i bolje podnose umor.41 Ako u Kini neki putnik eli
jahati konja, neka odmah izabere dobru ivotinju, jer je nee moi
zamijeniti, budui da su potanske postaje rezervirane samo za
carsku slubu. Mudrost jo uvijek nalae nosiljku, laganu, brzu,
udobnu, s osam ljudi koji se izmjenjuju. Uostalom, transport
prtljage i robe, koji vrlo dobro organiziraju uredi, gdje ih je
dovoljno ostaviti (pa da se nadu na dolasku u slijedei, odgo
varajui ured), esto obavljaju nosai ili kola s jednim kotaem
koja vuku jedan ili dva ovjeka, rjee mazge ili magarci sa sa
marom.42 Svakako se moe rei da je kineski car najmoniji
vladar na svijetu u konjici, i Magaillans 1668. nudi vrlo precizne
brojke: 385.000 konja za vojsku, 175.000 za potanske postaje,43
rezervirane za slubu vladara kroz Carstvo. Usprkos tome, 1690,
za vojnu protiv Eluthskog kana, svi privatni konji, pa ak i oni koji
su pripadali mandarinima, bili su rekvirirani za vojsku.44 Moemo
se zapitati, meutim, da li su ih carevi podanici imali vie od
njihova vladara. Uz neke izuzetke (na primjer mali konji iz Seu-
ana), Kina se konjima opskrbljivala izvana, zahvaljujui specijal
nim sajmovima koji su organizirani na granicama Mongolije i
3 70
Mandurijc: sajmovima u Ka-Yiianu ili Kuang Minu ili, od 1467.

u okolici Fu-Shuna.45 Prema jednoj informaciji s poetka XVIII.
stoljea, car bi na tim sajmovima kupovao 7.000 konja godinje a
plemii, civilni i vojni mandarini i ostalo stanovnitvo samo dva
ili tri puta vie od tog broja. Znai najvie 28.000 konja godinje,
kupljenih na sjeveru. To je malo.
Konji su jo rjei u Indiji i crnoj Africi. Pravi predmeti velike
raskoi, marokanski konji trampe se u Sudanu za zlatni prah,
slonovau, robove: 12 robova za jednog konja na poetku XVI.
stoljea, a kasnije, jo samo 5.46 Iz Ormuza za Indiju odlaze
brodovi nosei konje kupljene u Perziji. U Goi, jedan konj se
prodaje po cijeni do 500pardoesa ili 1.000 rupija Velikog Mogula,
u vrijeme kad je mladi rob vrijedio od 20 do 30 pardoesa*1
Kako e ivjeti ovaj tako skupo plaeni konj, bez jema i zobi?
Za hranu konjima daje se pie Tavernier 1664 neka vrsta
graka, velikog i roastog, koji se drobi izmeu dva mala rvnja i
ostavlja se kasnije namoen, jer je toliko tvrd da se dugo probavlja.
Taj graak se daje konjima uveer i ujutro; daje im se 2 funte crnog
eera, pomijeanog s branom i jedna funta maslaca u malim
kuglicama koje im se guraju u drijelo; nakon toga im se paljivo
peru usta jer ne vole tu hranu. Danju im se daju samo neke poljske
trave koje se upaju s korijenjem i dobro operu od zemlje ili
pijeska.48 U Japanu, gdje se u kola obino upreu volovi (ko
rejski), konj je jahaa ivotinja plemia.
U muslimanskim zemljama konj predstavlja ivotinjsku aris
tokraciju. On je udarna snaga islama gotovo od njegovih poetaka,
i jo vie nakon prvih velikih uspjeha. Giovanni Botcro 1590.
priznaje nadmo vlakih, madarskih, poljskih i turskih konjica:
Ako su te pobijedili ne moe im pobjei i ako su se razbjcali
pred tvojim napadom ne moe ih goniti jer su slini sokolima, ili
se mijeaju s tobom ili ti pobjegnu za dlaku.49 Prije svega, islam
obiluje konjima: neki putnik (1694) vidi u Perziji karavane od po
1.000 konja.50S vojnog stanovita, 1585. Otomansko Carstvo pos
jeduje 40.000 konja u Aziji, 100.000 u Evropi; neprijateljska Per
zija, po rijeima ambasadora, ima ih 80.000.51 Dakle, vrlo
impresivne brojke. I doista, u toj proizvodnji ratnih konja Azija
nosi primat, o emu dovoljno svjedoi prizor Uscudara, u Aziji,
gdje se skupljaju velike karavane konja; otuda ih velike nave (Vrsta
velikog jedrenjaka. nap. prev.) odvoze u Istanbul.52
Jo u XIX. stoljeu Thophile Gautier se oduevio vidjevi u
Istanbulu toliko istokrvnih konja iz Neda, Hedasa, Kurdistana.
371
Fernand B raudel/ Strukture svakidanjice
M e u tim , n a s u p r o t p ris ta n i tu ( n a s u p r o t U s k a d a r u ) z a d r a v a ju se
n e k a v r s t a t u r s k i h f i j a k e r a arabe , p o z l a e n a i o b o j e n ? k o l a
p o k r iv e n a p la m o m n a p e tim p r e k o o b r u a , a li u n jih s u u p r e g
n u t i c r n i b i v o l i il i s r e b r n k a s t o s i v i v o l o v i . 55 Z a p r a v o , k o n j j e j o
u X IX . s t o l j e u r e z e r v i r a n z a v o j n i k a , b o g a t a a , z a p l e m e n i t u u p o
tr e b u . N a ra v n o , k o n ji u I s ta n b u lu m o g u o k re ta ti m lin o v e , a n a
zapadnom B a lk a n u , m a li k o n ji k o jih s u k o p ita p o tk o v a n a e
l j e z n i m p o t k o v a m a , s l u e k a o t r a n s p o r t n o s r e d s t v o . A li t o j e o t p a d .
T o n is u o n i k o n ji n a k o je je m is lio jo ju e r (1 8 8 1 ) o n a j p u tn ik ,
k a d je g o v o r io d a u M a ro k u , u M a z a g a n u , v r ije d e 4 0 d o 5 0 d u k a ta ,
a c r n i r o b o d 1 8 g o d i n a 1 6 d u k a t a , d i j e t e 7 . 54 T e k j e p o s l i j e p r v o g
s v j e t s k o g r a t a , o k o 1 9 2 0 . u M a l o j A z iji k o n j n a j z a d , k a o r a d n a
iv o tin ja z a m ije n io v o la i d e v u .
N a s u p r o t o v o m s v ije tu ja h a a , E v r o p a je s p o r o r a z v ija la v la s
tite iz v o r e . T o je is k u s ila n a s v o ju te tu . N a k o n b itk e k o d P o itic r s a
( 7 3 2 ) m o r a l a je p o v e a ti b r o j k o n ja i k o n ja n ik a d a b i s e z a titila i
U Manduriji u XVIII. stoljeu: divlji konji hvataju se lasom kao u

argentinskoj pampi. Tako se opskrbljuje carska konjica. U Kini ne
postoji gotovo nikakav uzgoj konja. Muzej Guimet. (Otisak Muzeja)
irenje tehnika: izvori energije l metalurgija
preivjela: velikog vranca kojeg je jahao naoruani konjanik u

bici, paradnog konja koji ga nosi u obina vremena, i prostog
paripa za njegova slugu. I za islam kao i za kranski svijet ovdje
se radi o ratnom naporu, s njegovim napetostima, i ponekad,
oputanjima.
Pobjeda vicaraca nad konjicom Karla Smjclog oznaila je na
Zapadu povratak pjeadije, kopljanika i uskoro pukara. pa
njolski tercio iz XVI. stoljea trijumf je pjeaka. Na turskoj strani
takoer, janjiar uspostavlja vladavinu vojnika pjeaka. Ipak, uz
njega ostaje vana turska konjica spahija, zadugo neusporedivo
nadmona konjicama Zapada.
U Evropi se dobri konji prodaju po cijeni zlata. Kada Cosimo
dc Medici, ponovo doavi na vlast u Firenci 1531, stvara gardu od
2.000 konjanika, ta razmetljiva velianstvenost ga upropatava.
panjolska konjica je 1580. brzim napredovanjem lako osvojila
Portugal, ali se vojvoda od Albc odmah alio na nedostatak konja
i kola. Ista nestaica vlada i u slijedeem stoljeu, za vrijeme
katalonskog rata na primjer (1640-1659), i za itavog trajanja
vladavine Luja XIV, kada je francuska vojska troila 20.000 do
30.000 konja na godinu, koji su se mogli nabaviti u inozemstvu,
neovisno o tome da li je godina bila loa ili dobra. Organizacija
francuskih ergela koju jc sproveo Luj XIV, sistematski kupujui
pastuhe u Frigiji, Holandiji, u Danskoj, u Bcrberiji,55 nije ukinula
potrebu za nabavkom konja u inozemstvu za itavo XVIII. sto
ljee.56
Lijepi konji uzgajali su se u Napulju i Andaluziji: veliki napu-
Ijski konji, mali panjolski konji (mjeanci arapskog pastuha i
panjolske kobile). Ali nitko ih nije mogao nabaviti, ak ni po
cijenu zlata, bez odobrenja napuljskog kralja ili kralja panjolske.
Naravno, krijumarenje jc cvalo na obje strane; na katalonskoj
granici passador de cavalls je ak riskirao bijes inkvizicije kojoj
je bio povjeren taj neobian nadzor. U svakom sluaju, treba biti
vrlo bogat, kao markiz od Mantove, da se mogu imati vlastiti agenti
za istraivanje trita u Kastilji i do Turske i sjeverne Afrike, za
kupovinu lijepih konja, rasnih pasa, sokola.57 Nadvojvoda tos-
kanski, kojeg su galije (iz reda Svetog Stjepana, osnovanog 1562)
gusarile po Mediteranu, esto je inio usluge berberskim gusa
rima za poklone u lijepim konjima.58 Kada su u XVII. stoljeu veze
sa sjevernom Afrikom postale lake, sjevernoafriki berberski
konji, iskrcani u Marseilleu, prodavali su se na sajmovima u
Beaucaireu. Uskoro e Engleska, za vladavine Henrika VIII, zatim
373
i Francuska od Luja XIV. i Njemaka, gdje se u XVIII. stoljeu

mnoe ergele, pokuati uzgajati istokrvne konje, poevi,s uvoz
nim arapskim konjima.59 Od njih se (arapskih konja) obja
njava Duffon dobivaju direktno ili posredno, najljepi konji na
svijetu. Postepeno su se poboljale i rase na Zapadu. I poveao
se broj stoke. Na poetku XVIII. stoljea, austrijska konjica koja je
omoguila sjajne uspjehe princa Eugcna protiv Turaka, roena je
djelomino iz tog napretka.
Usporedno s ovim napretkom u uzgoju jahaih konja za
konjicu na Zapadu, razvija se upotreba radnih konja, neophodnih
za opskrbu vojske i transport dijelova artiljerije. 1580. vojska
vojvode od Albc, koja je okupirala Portugal, brzo napreduje zahva
ljujui rekviriranju brojnih kola.60 Ve je u rujnu 1494. vojska
Karla VIII zaudila stanovnitvo Italije svojim poljskim topnitvom
kojega su dijelovi brzo napredovali, a vukli su ih, ne volovi, ve
veliki konji udeeni na francuski nain, bez repa i uiju.61Jedan
prirunik iz vremena Luja XIII62 nabraja sve potrebno za premje
tanje vojske od 20.000 ljudi, opremljene topnitvom. Izmeu
ostalog, tu je golem broj konja: za potrebe kuhinje, prtljagu i
posua oficira, alat kovaa, tesara, sanduke kirurga, ali prije svega
za dijelove topnitva i municiju. Najvei topovi zahtijevaju bar 25
konja za vuenje samog topa, uz jo bar dvanaestak za barut i
kugle.
Otuda potreba za velikim konjima sa sjevera, koji se sve vie
izvoze prema jugu. Milano ih kupuje od njemakih trgovaca ve
od poetka XVI. stoljea; Francuska od idovskih preprodavaa iz
Mctza; Languedoc ih dresira; u Francuskoj se ocrtavaju podruja
uzgoja: retagne, Normandija (sajmite Guibray), Limousin, Ju
ra...
Ne znamo da li je u XVIII. stoljeu cijena konjima relativno
pala. Ipak, Evropa je bila vrlo dobro opskrbljena. U Engleskoj su
na poetku XIX. stoljea kradljivci konja i njihovi jataci bili zasebna
drutvena kategorija. U Francuskoj, uoi Revolucije, Lavoisier
broji 3 milijuna goveda i 1,780.000 konja od kojih se 1,560.000
upotrebljava u zemljoradnji (malo vie od 960.000 u krajevima
gdje se upotrebljavaju samo konji, 600.000 ondje gdje posao
obavljaju i volovi).63 Tako je u Francuskoj od 25 milijuna stanov
nika. U jednakim omjerima Evropa bi raspolagala sa 14 milijuna
konja i 24 milijuna volova. Toliko, da se upie u aktivu njene snage.
U Evropi vanu ulogu ima i mazga, u panjolskoj poljo
privredi, u Languedocu, i drugdje. Quiqueran de eaujeu govori,
374
Sirenje tehnika: izvori energije i metalurgija
za svoju Provansu, o mazgama kojih cijena esto nadmauje

cijenu konja6>I i poznavajui broj mazgi i mazgara, kretanje njiho
vih poslova, jedan povjesniar donosi zakljuak o ritmovima eko
nomskog ivota Provansc u XVII. stoljeu.651 najzad, kola prolaze
preko AJpa tek nekim privilegiranim putovima, kao to je Brenner,
drugi putovi slue iskljuivo za transport mazgama; u Suscu i
drugim postajama za mazge u Alpama, kae se ak da su te ivotinje
velika kola. Medu ostalim vanim podrujima uzgoja mazgi i
magaraca spomenimo francuski Poitou.
Nema grada koji ne ovisi o konjima za svakodnevnu opskrbu,
unutranje veze, koije, kola za iznajmljivanje. Oko 1789. u Parizu
ima oko 21.000 konja.66 To je masa koju treba neprestano obnav
ljati. Konvoji stalno pristiu, kola konja kako kau, tj. redovi od
po 10 do 12 ivotinja vezanih repovima jedna za drugu, s pok
rivaem na leima i pregradom sa svake strane, kao neka vrsta
nosiljke. Skupljali su ih kod Saint-Victora ili na brdu Saintc-
-Gencvivc i dugo je postojalo sajmite konja u ulici Saint-
Honor.
Izuzev nedjeljom, kad su brodovi (galiotes i bachots) (galiji-
cc i skele. Prcv.), ne uvijek sigurni, vozili dangube do Svresa ili
Saint-Clouda, Seina nije sluila za javni transport, koji uostalom,
gotovo ne postoji. Velika pomo onima koji su urili bila su kola
za iznajmljivanje. Krajem stoljea gradom je jurilo dvije tisue
klimavih fijakera koje su vukli stari konji a vozili su ih koijai
pogana jezika, koji su svakog dana morali plaati 20 soua za pravo
da voze po ploniku. U to vrijeme su slavne potekoe Pariza,
i mi o tome imamo tisuu konkretnih dokaza. Kad su fijakeri
natate kae neki Parianin prilino su pokorni; oko podne
su poganiji, na veer su nepodnoljivi. I u odreene sate, oko dva
poslije podne, u vrijeme veere, nemogue ih je dobiti. Vi otvorite
vrata fijakera, druga osoba uini to isto s druge strane; ona se
popne, vi se popnete. Tada treba ii kod komesara (policije) koji
e odluiti tko e ostati. U taj sat moe se vidjeti pozlaena koija
kojoj prijei put fijaker sporo se vukui ispred nje, sav otrcan,
pokriven izgorenom koom i s daskama umjesto stakla.67
Zar glavni odgovorni za ovo zakoivanjc nije sam stari Pariz,
ta mrea uskih uliica, esto pretrpanih prljavim kuama u kojima
se gomilaju ljudi, tim vie jer se Luj XIV protivio razvoju grada
(ukazom iz 1672)? Taj Pariz je isti kao u doba Luja XI. Nije li mu
bila potrebna kataklizma koja bi ga sravnila sa zemljom, a koju je
za London predstavljao poar iz 1666, a za Lisabon potres iz 1755?
375
Sadraj mjerice zobi na citiranom mjestu
(po parikoj mjerici)
Po d ruje uzgo ja konja S ajam

V aan sajam O 3
Podruje obraivanja zemlje uz p om o konjske sn a ge O 5
Podruje obraivanja zemlje uz p om o konja i volova O 7
23. UZGOJ KONJA U FRANCUSKOJ U XVIII. STOLJEU
O paska: 1. p o d ru ja g d je s e uzgajaju konji; 2. p rib lin e g ran ice sjeveroistoka, zem lje o tv o ren ih polja,
tro g o d in je g p lo d o re d a , velikih trita zo b i i d o m in a n tn e u p o tre b e rad n ih konja. Ova dva p odruja
s u ja sn o o d v o je n a ali im a p re d je la g d je se uzajam no pokrivaju (N orm andija, Ju ra, Alzace itd.) Izvan
sjev ero isto k a F ran cu sk e, p o lja se uglavnom o b ra u ju volovskom zapregom . Izuzeci u korist mazgi:
P rovansa, d io L an g u ed o ca i D a u p h in a.
376
Ta zamisao je dotakla Sbasticna Mcrcicra kada, spominjui neiz

bjeno unitenje Pariza do kojeg e doi jednog dana, govori o
Lisabonu, prostranom i runom gradu, gdje su bile dovoljne tri
minute da srue to jc ljudska ruka ve odavno trebala sruiti (...)
Grad se podigao raskoan i divan.68
Na putu iz Pariza za Versailles i natrag, ugodnije jure kola koja
vuku nemilosrdno gonjeni mravi konji s kojih se cijedi znoj.
To su bijesni. Uostalom, Versailles jc zemlja konja. Razlikuju
se meusobno kao i stanovnici grada: neki debeli, uhranjeni,
dobro odjeveni (...), a drugi (...) tuna izgleda, vozei samo dvor
ske sluge ili provincijalce...69
Prizor bi bio isti u Pctrogradu, Londonu. Dovoljno je slijediti
dnevnik promenada i vonji Samucla Pcpysa u iznajmljenim koi
jama za vrijeme Karla II. Kasnije je sebi priutio rasko vlastite
koije.
Teko je zamisliti to su znaili problemi transporta i roba i
osoba. Svi su gradovi puni staja. Potkiva ima svoju radionicu
otvorenu prema ulici: to jc pomalo kao danas garaa. Takoer
nemojmo zaboraviti na problem opskrbe sa zobi, jemom, sla
mom, sijenom. U Parizu, tko ne voli osjetiti miris tek pokoenog
sijena, taj ne poznaje najljepi meu mirisima; pie 1788.
Sbasticn Mercicr tko voli taj miris neka ide dva puta tjedno
prema Paklenim vratima (ona se danas nalaze juno od trga
Dcnfert-Rochcreau). Ondje se nalaze dugi redovi kola preto
varenih sijenom: ekaju na kupce. (...) Ondje dobavljai firmi za
iznajmljivanje koija ispituju kakvou bilja; oni odjednom istrgnu
aku sijena, pipaju ga, miriu, vau. To su kuai za konje Gos
poe Markizc 70 Ali glavni opskrbni put ostaje Scina. Bila je to
laa natovarena sijenom koja sa zapalila 28. travnja 1718. i pris
tajui ispod lukova Petit Ponta zapalila kue na njemu i susjedne
zgrade.71 U Londonu se sijeno kupovalo na trgu, upravo izvan
mee (gradska mitnica) Whitcchapela. Isto kao i u Augsburgu,
ako jc suditi prema velikom platnu koje predstavlja etiri godinja
doba, na trnici Pcrlachplatz u XVI. stoljeu: u listopadu vidimo
osim divljai i zaliha drva za zimu i gomile sijena koje donose
seljaci. I jedna slika iz Niirnberga pokazuje nam putujueg trgovca
koji na kolicima nudi slamu potrebnu gradskim stajama.
377
Hidrauliki motori,
eolski motori
Doivljava Ii Zapad svoju prvu mehaniku revoluciju u XI, XII. i
XIII. stoljeu? Pod tim podrazumijevamo zajednitvo promjena
izazvanih sve veim brojem mlinova na vodu i vjetar. Ovi prvobit
ni motori bez sumnje su slabe snage, od 2 do 5 KS za vodenicu,72
ponekad 5, a najvie deset za krila vjetrenjae. Ali u ekonomiji koja
oskudijeva energijom oni su znamo poveanje. Oni su igrali izvjes
nu ulogu u prvom razvoju Evrope.
Kao starija, vodenica je mnogo vanija od vjetrenjae. Ona ne
ovisi o hirovima vjetra, ve o vodi koja je svakako manje udljiva.
Upotreba joj je rasprostranjenija jer je starija, zbog obilja rijeka i
potoka, stajaih voda, kanala, koji mogu pokretati kotae sa lje-
bastim ili ravnim lopaticama. Ne zaboravimo izravnu upotrebu
rijene struje kod lada-mlinova u Parizu, na Seini, u Toulouseu,
na Garonni, itd. Takoer nemojmo zaboraviti snagu morskih
mijena, esto upotrebljavanu u islamu kao i na Zapadu. ak i ondje
gdje je neznatna. U venecijanskoj laguni neki francuski putnik
(1533) oduevljen je jedinim vodenim mlinom koji se moe vidjeti
na otoku Murano, a koji pokree morska voda kad raste i pada.73
Prvi mlin na vodu bio je vodoravan, neka vrsta elementarne
turbine: ponekad se zove grki mlin (jer se pojavio u staroj Grkoj)
ili skandinavski (jer se dugo zadrao u Skandinaviji). Ali jednako
bi se mogao nazvati kineskim, korzikanskim, ili brazilskim, ili
japanskim, ili s otoja Froe, ili iz centralne Azije, jer vodeni kota
se svagdje okree, ovisno o sluaju, sve do XVIII. ili XX. stoljea,
vodoravno razvijajui elementarnu snagu koja sporo pokree
mlinski kamen. Ne treba se uditi, ako ove primitivne kotae
susreemo u ekoj jo u XV. stoljeu ili u Rumunjskoj oko 1850.
U blizini Bcrchtcsgadcna mlinovi s kotaem s ravnim lopaticama
ovog tipa, radili su sve do 1920.
Genijalan pothvat bio je postavljanje kotaa u okomit polo
aj a ostvarili su ga rimski inenjeri u prvom stoljeu prije nae
ere. Gibanje koje prenosi zupanik postat e dakle, vodoravno, za
finalno opsluivanje mlinskog kamena koji e se tako okretati pet
puta bre od pogonskog kotaa; tako nastaje umnoavanje. Ovi
prvi motori nisu uvijek bili rudimentarni. U blizini Arlesa, u
Barbcgalu, arheolozi su otkrili zadivljujue rimske instalacije,
378
jedan akvedukt dui od 10 km, pod potisnom vodom, i na

njegovu kraju 18 kotaa u slijedu, pravi serijski motor.
Ipak, ova kasna rimska oprema ograniena je na nekoliko
podruja carstva i slui jedino za mljevenje ita. Ali revolucija od
X 3 I . i XIII. stoljea ne mnoi samo vodene kotae, ona im proiruje
upotrebu. Cisterciti su ih rasprostranjivali istovremeno kad i svoje
Neobian p rik a z m lin a s vodoravnim kotaem, u dosta kasnom raz

doblju (1430). Ali radi se o m lin u iz eke, gdje se dugo zadrao
vodoravni sustav (usporedite s ilustracijom francuske Biblije, prika
zanoj i n f r a , III, gl. 5, gdje je kota ve okom it). (D okument autora)
379
Fernand B raudel/ Strukture svakidanjice
Mehanizam vodenice (1607): odlian je prikaz transformacije okomi

tog gibanja kotaa u vodoravno gibanje rvnja (otkrie koje je u tom
razdoblju staro ve nekoliko stoljea). Izvadak iz knjige V. Zonce:
N u o v o t c a t r o d i m a c h in e . (Otisak B. N)
k o v a n ic c u F r a n c u s k o j, E n g le s k o j, D a n s k o j. P r o la s u s to lje a :
v i e n e m a s e l a u E v r o p i , o d a t l a n t s k e o b a l e d o M o s k o v s k e R u s ije ,
k o je n e m a s v o g m lin a r a i k o ta k o ji p o k r e e v o d e n a s tr u ja , o s im
a k o k a n a liz a c ija n e d o v o d i v o d u k o s o .
U p o tr e b a k o ta a n a v o d e n i p o g o n p o s ta la je m n o g o s tr u k a ;
o n p o k r e e b a t d r o b i l i c e r u d a e , t e k i t l a n i m a lj k o j i u d a r a e l j e z o
za k o v a n je , g o le m e b a to v e u v a lja o n ic a m a s u k n a , m ije h o v e ko v a-
n ic a . T a k o e r i p u m p e , r v n je z a o t r e n j e n o e v a , z a ta v lje n je
k o e i, k a o p o s l j e d n j e n a s t a l e : m i j e a l i c e z a p r i p r e m a n j e b u k e .
D o d a j m o i m e h a n i k e p i l e k o j e s e j a v l j a j u v e o d X III. s t o l j e a , to
d o k a z u j e o n a j c r t e z n a t i e l j n o g i n e n j e r a k a k a v j e b i o V ill a r d
380
irenje tehnika; izvori energije i metalurgija
dc Honnecourt, oko 1235. S izvanrednim razvojem rudarstva u

XV. stoljeu, najljepi mlinovi rade za rudnike: vitlo za dizanje
koara s rudom (i za povratni pokret), snani strojevi za zraenje
galerija ili pumpanje vode pomou dolapa, sistem korita, ili ak
usisne pumpe, pilotska mjesta s kojih je, uz pomo poluge, mogu
e pokretati ve sloene mehanizme i koji e ostati gotovo nepro
mijenjeni sve do X V III. stoljea, pa ak i due. Ovi udesni
mehanizmi (golemi kotai koji ponekad doseu i do 10 metara u
promjeru) pojavljuju se na vrlo lijepim bakrorezima u djelu De re
metallica, Gcorga Agricolc (Basel, 1556) koje saima prethodna
djela iznosei ih na svjetlo dana.
Kod pila, batova za valjanje, tlanih maljeva i kovakih
mjehova problem sc sastojao u pretvaranju krunog gibanja u
alternativno gibanje, to omoguuje upotrebu grebenastog vratila.
O potrebnim prenosnim mehanizmima mogla bi se napisati itava
knjiga, i napisana je. Za nas je zaudno to je drvo omoguilo
najsloenija rjeenja. Meutim, ova mehanika remck-djela za
suvremenika ni izdaleka nisu bila blisko poznati prizor. Ako im sc
prui prilika da ih vide, oni sc ude, dive im sc, makar i sa
zakanjenjem. Kada 1603- Barthlemy Joly prelazi Juru na putu za
Gcncvu, na jezeru Silan, u dolini Ncyrolles, primjeuje mlinove
koji obraduju drvo bora i jele koje bacaju s vrha strmih planina;
to su blaeni ureaji koji samo jednim kotaem to ga pokree
voda vre vie pokreta odozgo prema dolje i u suprotnom smjeru
(to su oni koje vri pila), dok drvo samo ide ispod nje u ritmu u
kojem radi, (...) i drugo deblo dolazi na mjesto u takvom redu kao
da ga je postavila ljudska ruka.74 Oigledno je, da je to bio prizor
sasvim neuobiajen i dostojan putnog izvjetaja.
U meuvremenu, mlin je postao univerzalno orue, tako da
se svagdje imperativno namee snaga rijeka, bez obzira da li je
potpuno iskoritena ili ne. Industrijski gradovi (a koji grad to
nije?) prilagouju sc rijenim tokovima, pribliavaju im sc, krote
vodenu struju, djelomino poprimaju oblik Venecije, bar du triju
ili etiriju karakteristinih ulica. Tipian sluaj je Troyes; Bar-le-
-Duc jo uvijek ima Ulicu koara sa skrenutim odvojkom svoje
rijeke; Chalons, grad suknara, uinio je isto s Marnom (na kojoj
se nalazi most nazvan Pet mlinova) i Reims s Veslom; Colmar s
Illom; Toulouse s Garonnom, koja je vrlo rano i vrlo dugo nosila
flotu mlinova-laa, tj. barki s kotaima u rijeci; Prag, koji se
smjestio na vie okuka Moldave. Nurnberg je, zahvaljujui Pegnit-
zi, mogao imati svoje mnogobrojne kotae unutar gradskih zidina
381
i u blioj okolici (180 ih sc okretalo jo 1900). U Parizu i oko njega

pomo jc nudilo dvadesetak vjetrenjaa, ali i uz pretpostavku da
ih atmosferske prilike nisu zaustavljale nijedan dan u godini, one
nisu mogle opskrbiti grad niti jednom dvadesetinom koliine
brana koju su troili pariki pekari. 1.200 mlinova navodu (veim
dijelom odreeni za mlinarstvo) radili su du Seine, Oise, Marne
i drugih manjih rijeka, kao to su Yvette i Bivrc (gdje je 1667.
osnovana kraljevska radionica Gobelina). Male rijeke, naravno,
imaju prednost da sc zimi vrlo rijetko zamrzavaju.
Da li zauzee mlinova od strane gradova predstavlja dugu
etapu? U svojoj jo neobjavljenoj tezi Robert Philippe pokazuje
prethodnu fazu, prvo irenje mlinova koji su podizani, prema
pravilima koje namee voda za upotrebu, u polju, u blizini sela u
kojima se tako smjestila energija, i to za budua stoljea. Mlin,
prvenstveno namijenjen mljevenju ita, postao je osnovni instru
ment vlasteoske ekonomije. Vlastelin je taj koji odluuje o njego
voj izgradnji, kupuje mlinski kamen, isporuuje drvo, kamen;
seljaci daju rad. Vlastcoska ekonomija sastoji se od niza osnovnih
jedinica koje su same sebi dostatne. Ali ekonomija razmjene,
koncentrirajui robu i dijelei jc, radi za gradove i tei gradovima
i ona jc ta koja e nametnuti svoj sistem preanjem i stvorit e
nove mlinove odgovarajui na njihove mnogostruke potrebe.75
Najzad, mlin je i svojevrsna standardna mjera energetske
opreme predindustrijske Evrope. Posluajmo razmiljanje jednog
lijenika-putnika, Vcstfalca Kampfera koji, odmarajui se 1690. na
nekom manjem otoku Sijamskog zaljeva, eli prikazati snagu rije
nog toka: dosta obilan, kae, da pokrene tri mlina.76 Krajem XVIII.
stoljea u Galiciji koja jc postala austrijska, za 2.000 kvadratnih
milja i 2 milijuna stanovnika, statistika iznosi 5.243 vodenice (a
samo 12 vjetrenjaa). Na prvi pogled radi sc o izvanrednom broju,
ali Domesday Book 1086. biljei 5.624 mlina za samo 3-000
zajednica juno od Scvcrna i Trcnta,77 i dovoljno jc obratiti panju
na beskraj malih kotaa vidljivih na tolikim slikama, crteima,
gradskim planovima, da bi sc shvatilo koliko je mlin opa pojava.
U svakom sluaju, ako je omjer vodenica i stanovnitva bio svagdje
jednak kao u Poljskoj, treba ih raunati 60.000 u Francuskoj,78oko
500.000 do 600.000 u Evropi, uoi industrijske revolucije.
U vrlo detaljnom i, po mom miljenju, briljantnom lanku,
kakav jc klasian lanak o vodenicama Marca Dlocha, Lazlo Mak-
kai, potvruje ove brojke: 500.000 do 600.000 mlinova, to je
jednako snazi od milijun i pol ili 3 milijuna konjskih snaga.
382
Sirenje tehnika: izvori energije i metalurgija
Raunao jc poevi od traverza; dimenzija kotaa (2 do 3 m u

promjeru) i broja ljebastih i ravnih lopatica to ih oni nose (u
prosjeku dvadesetak); koliine brana koja se dobije za jedan sat
(obino 2 0 kg na jedan rvanj); broja kotaa koje ima svaki mlin
( 1 ,2 ili vie); usporeujui mlinove evropskog istoka i zapada,
uglavnom sline, bar kad se radi o mlinovima za ito; i gotovo
stalnog omjera izmeu broja vodenica i stanovnitva (u prosjeku
1:29, na osnovi preciznih podataka). Ako bi broj mlinova ili deb
ljina pogonskih kotaa rasli u ritmu stanovnitva, izmeu XII, i
XVIII. stoljea bi dolo do udvostruenja pogonske opreme. U
naelu, svako selo ima svoj mlin. Ondje gdje zbog nedostatka vjetra
ili tekuih voda, kao u madarskoj ravnici, taj mlin ne moe uvijek
Vjetrenjae. Drveno rezbareito sjedalo u crkvi iz XIV. stoljea. Muzej

Cluny. (FotoJean Roubier)
383
biti na vodeni pogon, zamjenjuje ga mlin koji pokreu konji ili ak

ljudi.79
Vjetrenjaa se pojavljuje mnogo kasnije od vodenice. Juer
se vjerovalo da potjee iz Kine; mnogo je vjerojatnije da je stigla s
visoravni Irana ili Tibeta.
U Iranu se mlinovi okreu vjerojatno od VII. stoljea nove
ere, sigurno od IX. stoljea, a pokreu ih okomita jedra napeta na
kotau koji se pomie vodoravno. Gibanje tog kotaa prenosi se
na sredinju osovinu i pokree mlinski kamen za mljevenje zrnja.
Nita jednostavnije: mlin nije potrebno usmjeravati, on se uvijek
nalazi u struji vjetra. Druga prednost: veza izmeu gibanja vjetre
njae i mlinskog kamena ne zahtijeva nikakav prenosni meha
nizam. Uistinu, kod mlina za ito problem je uvijek kako pokrenuti
kamen koji se okree vodoravno, mola versatilis, i koji drobi zrno
na nepominom kamenu smjetenom ispod prvoga. Ove mlinove
su u Kinu i na Mediteran navodno donijeli muslimani. Tarragona,
na krajnjem sjeveru muslimanske panjolske, imala je vjetrenjae
vjerojatno ve u X. stoljeu .aoAli mi ne znamo kako su se pokretale.
Jer veliki podvig na Zapadu, za razliku od onog to se dogo
dilo u Kini, gdje se mlin stoljeima okree vodoravno, je preobraz
ba vjetrenjae u kota postavljen u okomit poloaj, po uzoru na
ono to se dogodilo s vodenicama. Inenjeri kau da je modifi
kacija bila genijalna, snaga znatno poveana. I ovaj novi model
mlina, sam po sebi pronalazak, irio se kranskim svijetom.
Statuti iz Arlesa govore o njegovoj prisutnosti u XII. stoljeu.
U isto vrijeme nalazimo ga u Engleskoj i Flandriji. U XIII. stoljeu
prihvatila ga je itava Francuska. U XIV. stoljeu je u Poljskoj i ve
u Moskovskoj Rusiji, jer su ga onamo donijeli Nijemci. Mala
pojedinost: kriari nisu nali vjetrenjaa u Siriji, kako se govorilo,
ve su ih onamo donijeli.81 Razilaenja su brojna, ali openito je
sjeverna Evropa bila naprednija od june. Tako su vjetrenjae
stigle kasno u neka podruja panjolske, naroito u Manchu; stoga
je, kako kae neki povjesniar, razumljiv uas Don Quijotea: ovi
veliki monstrumi za njega su udo nevieno. To ne vrijedi za
Italiju: 1319. u Danteovom Paklu Sotona iri svoje beskrajne ruke
come un molin che U vento gira (kao mlin koji vjetar okree
Prev.).82
Vjetrenjaa je skuplja za odravanje od svoje posestrime, i za
isti rad, naroito u mlinarstvu. Ali ima druge namjene. Najvea je
uloga Wipmolend u Nizozemskoj od XV. stoljea (i jo vie nakon
1600) da pokree sistem korita pomou kojih se isuuje zemlja
384
S iren je te h n ik a : izv o r i en e rg ije i m e ta lu rg ija
Strojevi i zupanici od drva: ovajgolemi kotaje kavez koji su iznutra

pokretala tri ovjeka. (Licbtbildstelle, Deutsches Museum, Mitnchen)
385
Vjetrenjaa s vrlo neobinim jedrima, koja se okreu oko okomiu

osovine i nikad ih ne treba usmjeravati. Promjena smjera gibanja
ovdje je suprotna nego kod vodenice: u poetku vodoravno, ono na
kraju pokree okomiti kota sa ljebiima koji dovode vodu (radi se
o ureaju za drenau nainjenom 1652. za engleski Fens). llolandski
mlinovi imaju dvostruki prijenos gibanja: okomito (od gibanja jeda
ra), vodoravno zbog gibanja koje prenosi sredinje jedro i ponovo
okomito zbog kotaa za pumpanje, (crte W. Blitha, The English
Improver improved, London 1652) (Fototeka A. Colin)
odbacujui vodu u kanale .83 Ona e ta k o b iti j e d n o od orua za

s tr p ljiv o o s v a ja n je z e m lje u N iz o z e m s k o j, iz a n a s ip a p r o tiv m o r a i
d u o n i h j e z e r a to s u n a s ta la n a tre s e ti tim a , u p ro lo s ti p re v i e
is k o r i ta v a n im . J o je d a n r a z lo g z b o g k o je g je N iz o z e m s k a d o m o
v in a v je tre n ja a : o n a s e n a la z i u s re d i tu v e lik o g p r o s to r a k o jim
v la d a ju s ta ln i z a p a d n i v je tr o v i, o d A tla n tik a d o B a ltik a .
386
Prvobitno,8<1mlinski ureaj se okree oko svoje osi kako bi

doveo krila u smjer vjetra; stoga se u Drctagni mlinovi karakteris
tino nazivaju chandeliers. itav mlin montiran je na sredinji
jarbol a orijcntaciono rudo omoguuje da se itav ureaj okree.
Kako krila imaju prednost da se nalaze to je vie mogue iznad
tla, da bi zahvatila to snaniji vjetar, mehanizam zupanika i
mlinskih kamenova nalazi se na viem dijelu konstrukcije (otud
potreba za ureajem koji die vree). Mala pojedinost: osovina
krila nikad nije strogo vodoravna, nagib se odreuje po iskustvu.
Sheme (kao Ramellijevc, 1588) i jo postojei mlinovi omoguuju
razumijevanje ovih jednostavnih mehanizama: transmisiju giba
nja, sisteme koenja, mogunost da se samo jedan sredinji par
kamenova zamijeni s dva pobona...
Tek malo sloenije bilo bi objasniti rad jednog Wipmolena
koji svoju pokretaku snagu uzima na gornjem dijelu mlina i
prenosi je na osnovu, onamo gdje radi sistem korita koji igra ulogu
pumpe. Pogon se prenosi preko sredinjeg jarbola pomou oso
vine. Otud nastaju tekoe, iako ne nepremostive, kada se Wip-
molen povremeno preureuje za mljevenje zrna.
Dosta rano, sigurno u XVI. stoljeu, zahvaljujui holandskim
inenjerima, rasprostranjuje se mlin s tornjem: gornji dio kon
strukcije, jedini pokretan, dovoljan je za pokretanje krila. Tekoa
je kod takvih mlinova, koje ponekad nazivaju kouljastim (jer
izdaleka podsjeaju na seljaka odjevenog u koulju) u tome da
zahvaljujui drvenim koturaljkama olakavaju gibanje kalote na
uvrenom dijelu mlina. Problemi koje treba rijeiti u unutra
njosti ostaju isti: upravljanje, zaustavljanje gibanja krila, manevri
ranje njihovim ljebastim lopaticama, organizacija, ve od mlinske
koare, polakog silaenja zrna koje prolazi kroz otvor gornjeg
rvnja koji se okree, te, osnovni problem, preokretanje gibanja
koje s pomou zupanika mora proi od okomite ravnine krila do
vodoravne ravnine rvnjeva.
Openito, veliki napredak predstavljalo je otkrie da samo
jedan motor, samo jedan kota bez obzira da li se radi o vodenici
ili vjetrenjai moe prenositi gibanje na vie orua: ne jedan
kamen ve dva ili tri; ne jedna pila ve pila i tlani malj; ne jedan
bat ve itav niz, kao na onom neobinom modelu (u Tirolu) koji
drobi ito umjesto da ga melje85 (tako ukrupno smljcvena zrna
slue za pripremanje integralnog kruha, vie pogae nego kruha).
387
Fernand. Braudel/ Strukture svakidanjice
Jedro: sluaj
evropskog brodovlja
Ovdje neemo iznositi itavu problematiku jedrila brodova, ve
emo zamisliti energiju koju jedra stavljaju u slubu ljudi, jedan
od najmonijih pogona koja su im na raspolaganju. Primjer Ev
rope postavlja se bez greke. Oko 1600. ona ima u slubi 600.000
do 700.000 tona trgovakih brodova, a ta je brojka dana uz ogradu,
najvie kao red veliine. Ili, po jednoj ozbiljnoj statistici, nai
njenoj u Francuskoj oko 1786-87, ova evropska flota uoi Revo
lucije dostigla je 3,372.029 tona:86 njena veliina se u dva stoljea
moda upetcrostruila. Uz tri putovanja godinje u prosjeku,
znailo bi to promet od 10,000.000 tona, kakav ima jedna velika
luka danas.
Ali iz ovih brojki mi ne moemo odrediti snagu motora na
vjetar koji su taj teret prenosili, s relativnom sigurnou kao kad
bi se radilo o teretnoj floti na paru. Tono je da se procjenjuje da
je oko 1840, kad su koegzistirale lae na jedra i na paru, za jednaku
tonau parna laa sluila kao otprilike 5 jedrenjaka. Evropska
parna flota predstavlja dakle 600.000 do 700.000 tona tereta, ili
bar njihov ekvivalent, i mi moemo pokuati odrediti broj (koji
nikako ne mora biti toan) izmeu 150.000 i 233-000 KS, ovisno
o tome da li se oko 1840. snaga potrebna za pokretanje jedne
morske tone procjenjuje na treinu ili etvrtinu konjske snage.
Ako bi se raunale ratne flote, ovu brojku bi trebalo znatno
uveati.87
Drvo, svakodnevni
izvor energije
Danas prorauni koji se odnose na energiju ostavljaju po strani
rad ivotinja i, na izvjestan nain, manualni rad ljudi; esto i drvo
i njegove derivate. Ali prije XVIII. stoljea drvo, prvo od prisutnih
materijala, vrlo je vaan izvor energije. Civilizacije prije XVIII.
stoljea civilizacije su drva i drvenog ugljena, kao to e one iz XIX.
stoljea biti civilizacije kamenog ugljena.
U Evropi to sve potvruje. Drvo je uvelike dio graevinarstva,
pa ak i u kamenu; od drva su nainjena transportna sredstva, i
morska i kopnena, strojevi i orua, jer su njihovi metalni dijelovi
388
iren je te h n ika : izv o r i en erg ije i m e ta lu rg ija
uvijek u malom omjeru; od drva su nainjena orua i kotaii,

tijeskovi i erpke, veina ratarskog alata potpuno je od drva a plug
najee ima leme sa eljeznom otricom. Nema nieg izuzetnijeg
u naim oima, od onih sloenih zupanika kojih se svi drveni
dijelovi precizno uklapaju, a mogu se vidjeti u Deutsches Mu-
seumu, na primjer, tehnikom muzeju grada Munchena. Ondje
ima i nekoliko satova iz XVIII. stoljea proizvedenih u Crnoj umi,
u kojima su svi kotaii od drva, i, najvredniji medu njima, jedan
okrugli depni sat takoer potpuno od tog krhkog materijala.
Sveprisutnost drva neko je imala golemo znaenje. Evropa,
tako dobro opskrbljena s obzirom na umsko bogatstvo, nala je
u njemu jedan od razloga svoje moi. Nasuprot njoj, islam je
zadugo bio oteen nedostatkom umskih izvora i njihovim pos
tepenim iscrpljenjem.88
Dez sumnje, ovdje bi nas moralo zanimati samo drvo koje se,
izgarajui, izravno pretvara u energiju za grijanje kua, za in
dustrije kojima je potrebna vatra, ljevaonice, pivovare, rafinerije,
staklare, crcparc (ciglane za proizvodnju crijepa) i radionice za
karbonizaciju, a i solane koje se esto slue zagrijavanjem. Ali, ne
samo da je raspoloivost ogrjevnog drva ograniena njegovim
drugim upotrebama, one uvelike nalau i proizvodnju svih in
strumenata koji stvaraju energiju.
uma slui ovjeku, bez razlike, za grijanje, za okuivanje,
za izradu pokustva, alata, kola, brodovlja.
Ovisno o sluaju, potrebna mu je ova ili ona vrsta drva. Za
kue to je hrast; za galije bor, hrast ili orah, deset razliitih vrsta;89
za nosae topova brijest. Otud nevjerojatno unitavanje. Tako, za
skladite oruja nikakav transport nije odvie dugaak ni skup: sve
ume su na raspolaganju. Daske i grede utovarene na Daltiku i u
Holandiji, stiu u Lisabon i Scvillu ve od XVI. stoljea, pa ak i
potpuno sagraeni brodovi, koje panjolci alju u Ameriku bez
namjere da ih vrate u domovinu, ostavljajui ih da zavre svoju
plovidbu na Antilima, a po dolasku ih odmah daju na demoliranje:
to su izgubljeni brodovi, los navios al traves.
Da bi se sagradilo, u bilo kojoj zemlji, svako brodovlje mora
unititi goleme mase uma. U vrijeme Colberta brodogradnja je
iskoristila umske izvore kraljevstva u potpunosti, a drvo se preno
silo svim plovnim putovima, ak i malim tokovima kao to su
Adour ili Charente. Transport jela iz Vosgesa vri se gornjom
granicom gaza na Meurthi, zatim kolima sve do ar-le-Duca, gdje
se debla skupljaju u splavi na Ornainu; zatim idu Saulxom i
389
Marnom, i na kraju Scinom.90 Za jarbole ratnih brodova a to su

vrlo vani dijelovi Francuska se nala iskljuena iz baltike
trgovine koja je iz Rigc, a uskoro i iz Pctrograda, opskrbljivala prije
svega Englesku: ne pada joj na pamet iskoritavanje umskog blaga
Novog svijeta (to e kasnije uiniti Englezi), naroito Kanade.
Francuska mornarica je tako prisiljena da upotrebljava slo-
ivo jarbolje. Ovim umjetnim jarbolima, nainjenim od spojenih
drvenih komada zatim obruanih eljezom, nedostaje gipkosti i
oni se lome ako se jedra previe razviju. Za razliku od engleskih,
francuski brodovi nikad nee raspolagati dodatnim vrkom za
brzinu. To se bolje prosuuje kad se situacija na trenutak mijenja,
za vrijeme rata za nezavisnost engleskih kolonija Amerike: kad je
Liga neutralnih oduzela Baltik Englezima, oni moraju pribjei
sastavljenim jarbolima, i prednost prelazi na stranu njihovih pro
tivnika.91
Ovo rasipanje uma nije jedino, niti je ak najopasnije na dugi
rok. Seljaci, naroito u Evropi, bez kraja tamane drvee, kre da
bi dobili vie oranica. U vrijeme Franje I orlcanska uma se
prostirala na 140.000 jutara, a samo stoljee kasnije, kau, na
70.000 jutara. Ove brojke nisu sigurne, ali je izvjesno da su, od
kraja stogodinjeg rata (koji je pridonio irenju uma na utrb
polja), do vladavine Luja XIV, aktivna krenja svela umsku masu
na ue granice, gotovo ove dananje.92 Svaka prilika je dobra:
1519. jedan uragan kojem se mnogo pripisalo, sruio je 50.000
do 60.000 stabala u umi Bleu koja je u srednjem vijeku povezivala
lyonski masiv sa umama Gisorsa; taj je prostor brzo pretvoren u
oranice, i veza se nikad vie nije uspostavila.93Jo i danas, obian
let avionom od Varavc do Krakova otkriva na zemlji nain na koji
duga polja kao otrice prodiru u umovitu masu.
Da li je uzrok stabilizacije francuske ume u XVI. i XVII.
stoljeu paljivo zakonodavstvo (kao velik ukaz iz 1573. ili Colber-
tove mjere) ili prirodno postignuta ravnotea, kad zemlje koje su
se jo mogle dobiti nisu vrijedile truda jer su bile suvie siro
mane?
Raundijc su mogle rei, mislei prije svega na Novi svijet,
da su umski poari, uspostavljanje obradivih podruja na njihov
raun, bili obmana, jer je unitavatelj zamijenio steeno bogatstvo
s bogatstvom koje treba izgraditi, i ono nije nuno moralo vrijediti
vie od prethodnog. To je oigledno varljivo zakljuivanje: nema
umskog bogatstva ako nije ukljueno u ekonomiju prisustvom
niza posrednika, pastira koji vode svoja stada (i ne samo svinje, u
390
berbu ira), drvosjea, ugljcnara, vozara, itavog jednog naroda

divljeg, slobodnog, kojeg je zanat da iskoritava, upotrebljava,
unitava. uma ne vrijedi ako se ne iskoritava.
Jo prije XIX. stoljea, goleme umske mase ostaju izvan
panda civilizacije: skandinavske ume, finske ume, gotovo ne
prekidni umski lanac izmeu Moskve i Arhangclska kojim prelaze
uske trake putcva; kanadska uma; sibirska uma koju lovci na
krznae povezuju s tritima u Kini i Evropi; tropske ume Novog
svijeta, Afrike i Indonezije, u kojima se, u nedostatku ivotinja s
krznom, ide u potjeru za dragocjenim drvom, kao to je varzilovac,
u dananjem H ondurasu ,pati brasil (brazilsko drvo, koje daje
crvenu boju i obara se na obalama brazilskog sjeveroistoka),
dekanska tikovina, drugdje sandalovina, ruino drvo...
Osim svih ovih upotreba drvo slui za kuhanje, za grijanje
kua, u svim industrijama koje upotrebljavaju vatru i kojih zahtjevi
rastu uznemiravajuom brzinom ve prije XVI. stoljea. Izrazit
primjer: blizu Dijona, 1315-1317, da bi se hranilo est pei koje
proizvode ploice od peene gline, u umi Lesayes radi 423
Drvosjee na poslu. Bijeli rezani papir. Vjerojatno iz donje Bretagne,

oko 1800. Muzej umjetnosti i narodnih obiaja, Pariz. (Pototeka A.
Colin)
391
drvosjee, a drvo prenosi 334 radnika.94 U svemu, mnogo zahtjeva

na bogatstvo za koje se vodi estoka borba jer ga sam naizgled
ima u izobilju. Jedna uma ne predstavlja koncentraciju goriva
koja se moe usporediti, ak ni u to vrijeme, s vrlo skromnim
rudnikom ugljena. Treba ekati 20, 30 godina da se obnovi. Za
vrijeme tridesetogodinjeg rata, da bi doli do novca, veani
obaraju beskrajne umske mase u Pomcraniji, u toj mjeri da je
kasnije velika podruja osvojio pijesak.95 U Francuskoj, kada se u
XVIII. stoljeu situacija pogorava, prosuuje se da samo jedna
kovanica troi toliko drva kao itav grad poput Chalons-sur-
Marne. Bijesni seljani ale se na kovanicc i ljevaonice, koje gutaju
ume, ne ostavljajui ak dovoljno goriva ni za pekarske pei.96 U
Wicliczi, u Poljskoj, od 1724. mora se esto odustati od tretmana
vatrom slanih voda golem og rudnika i zadovoljiti se
eksploatacijom ploa kamene soli, zbog opustoenosti okolnih
uma.97
Ogrjevno drvo, nezgodan materijal, mora stvarno biti na
dohvat ruke. Dopremati ga s udaljenosti vee od 30 km preskupo
je, osim ako se prijevoz ne izvri rijenim putem ili morem. Debla
stabala bacana u Doubs u XVII. stoljeu, putuju sve do Marscillea.
Novo drvo stie u Pariz laama, a 1545- zapoinje izum spla
varenja debala, najprije iz Morvana, tokom rijeke Cure i Yonnc;
desetak godina kasnije porijeklom iz Lorraine i Borroisa, plovei
Marnom i njenim pritocima. Vjetina kojom ove splavi, ponekad
duge i do 250 stopa, prolaze ispod lukova mostova, zadivljuju
parike dangube. to se tie drvenog ugljena, on pristie u prijes
tolnicu od XVI. stoljea iz Sensa, iz ume Othe; od XVIII. stoljea
iz svih dostupnih uma, ponekad kolima i tovarnim ivotinjama,
najee rijekama, Yonnom, Scinom, Marnom, Loirom, na laa
ma do vrha natovarenim, a imale su vie visokih reetki da zadre
ugljen iznad ograde.98
Od XIV. stoljea beskrajne drvene splavi silaze poljskim rije
kama sve do Baltika.99 Isti prizor, jo dojmljiviji, u dalekoj Kini, s
drvenim splavima iz Scuana, kojih su debla meusobno pove
zana s uadi od vrbova prua, i koje vode sve do Pekinga: one su
vie ili manje velike, ovisno o bogatstvu trgovca, ali najdue malko
premauju pola milje.100
Na veliku udaljenost, dobavlja drva je more. Tu su crni
jedrenjaci, koji nose drveni ugljen od Korzikanskog rta do Geno-
ve. Tu su istarske ili kvarnerske barke koje isporuuju Veneciji
drvo za ogrjev svake zime. Tu je Mala Azija koja opskrbljuje Cipar
392
iren je teh n ika : izv o r i en erg ije i m e ta lu rg ija
i Egipat, a jedrenjaci ponekad vuku deblo stabla koje plovi

privezano iza njih. U Egipat, gdje je nedostatak goriva dramatian,
ogrjevno drvo donose ak i fine galije.101
Meutim, ovo snabdijevanje ima svoje granice, i veina gra
dova mora se zadovoljiti s onim to nade u blizini. Dazelac Th.
Platter, koji zavrava studij medicine u Montpcllicru 1595, primje
uje odsutnost uma oko grada, najblia je kod staklana u Saint-
-Paulu, dobre tri milje na strani Ccllcneuvc. Otuda se u grad
donosi ogrjevno drvo i prodaje po teini. Pitam se odakle bi ga
dobavili da zima traje dugo jer ga troe u golemim koliinama u
svojim kaminima, kraj kojih cvokou od studeni. Pei su u zemlji
nepoznate; pekari svoje pei pune rumarinom, suprotno od onog
to se radi kod nas.102 Sto se vie ide prema jugu, to je nestaica
oitija. panjolski humanist Antonio dc Guevara ima pravo: u
Medini del Campo gorivo je skuplje od onog to se kuha u
loncu.103U nedostatku boljeg, u Egiptu sc loi slama eerne trske;
na Krfu ostaci gnjeenih maslina koji se oblikuju poput opeke i
odmah sue.
Ova golema opskrba podrazumijeva i veliku transportnu
organizaciju, odravanje vodenih putcva koji slue za plovidbu,
iroku trgovaku mreu, nadzor nad rezervama koji nagoni vlade
da donose brojne zakone i zabrane. Ipak, ak i u bogato obdarenim
zemljama, drvo je svakim danom sve rjee. Trebalo bi ga bolje
iskoritavati. Ali ini sc da gorivo ne pokuavaju tedjeti ni u
staklanama ni u kovanicama. Kada se podruje opskrbe jedne
tvornice na vatru previe proiri i trokovi porastu, najvie to
sc poduzima je preseljenje na drugo mjesto. Ili joj se smanji
aktivnost. Ona visoka pe sagraena 1717. u Dolgynei, u Walcsu
bit e stavljena u pogon tek etiri godine kasnije, kad se bude
prikupilo dovoljno drvenog ugljena za rad od trideset est i pol
tjedana. Radit e sc u prosjeku petnaest tjedana godinje, uvijek
zbog goriva. Uostalom, pravilo je da zbog ove stalne nedos
ljednosti u opskrbi visoke pei rade samo jedna od dvije ili tri,
ili jedna na pet, sedam ili deset.104 Prema proraunu jednog
strunjaka, u razdoblju koje je prethodilo XVIII. stoljeu, jedna
prosjena kovanica u kojoj je pe topila svake druge godine, sama
je troila proizvodnju od 2.000 ha uma. Otud napetosti koje se
neprestano poveavaju s napretkom u XVIII. stoljeu. Trgovina
drvom je u Vosgesima postala zanimanjem svih stanovnika: natje
u se tko e vie stabala posjei i ume e za kratko vrijeme biti
393
Fernand, Braudel / Strukture svakidanjice
*r '
P ' T T r f j ' , Tt .
A
J H ,* v
*** ' '.9

Ivga
SS
i* , i H ., i v E r v
'J N f
Lyon u XVII. stoljeujo uvijek ima drvene mostove. CrteJobannesa

Lingelbacha. Albertina, BeÎ'oto Knjinice)
potpuno unitene . 105 Iz te krize, latentne u Engleskoj ve o XVI.
stoljea, s vremenom e buknuti revolucija kamenog ugljena.
I naravno, postoji i napregnutost cijena. Sully u svojoj Kra
ljevskoj ekonomiji ide tako daleko da tvrdi da svim proizvodima
potrebnim za ivot neprestano raste cijena i da je tome uzrok sve
vea rijetkost ogrjevnog drva ! 106 Od 1715. skok cijena se ubrzava,
one brzo rastu u posljednjih dvadeset pet godina Starog poretka.
U Dourgogni nema vie drva za rad i siromasi su bez vatre . 107
Vrlo je teko u ovim podrujima izraunati nekakav redos
lijed veliina. Ipak, na raspolaganju nam stoje, bar pribline proc
jene. Godine 1942. Francuska, ponovo vraena na grijanje drvom,
utroila je oko 18 milijuna tona drva, od ega otprilike polovicu
na ogrjev. Godine 1840. francuska potronja popela se na deset
milijuna tona, za ogrjevno drvo i drveni ugljen (u raun nije uzeto
graevno drvo ) . 100 Oko 1789. troilo se 20 milijuna tona. Samo
Pariz je tada troio vie od 2 milijuna tona drvenog ugljena i
ogrjevnog drva ,109 znai vie od dvije tone po stanovniku. To je
vrlo visoka brojka, ali u to vrijeme je dovoz kamenog ugljena u
Pariz beznaajan: 140 puta manji od drva (razlika izmeu 1789. i
1840. nastaje oigledno zbog sve vee vanosti kamenog ugljena).
Ako pretpostavimo proporcionalni omjer izmeu Francuske i
Evrope 1:10, ova je oko 1789. izgorjela 200 milijuna tona drva i
100 milijuna oko 1840.
394
Na osnovi ovog broja od 200 milijuna tona treba pokuati

izvesti rizian proraun vrijednosti izvora energije kakvo je drvo,
u vrijednosti konjskih snaga (KS). Dvije tone drva vrijede koliko
jedna tona kamenog ugljena. Dopustimo pretpostavku da jedna
KS/sat predstavlja izgaranje dva kg ugljena. Dopustimo takoer
pretpostavku upotrebe energije u ritmu od otprilike 3 000 sati
godinje. Raspoloiva snaga iznosit e oko 16 milijuna KS. Ovi
prorauni koje sam iznio strunjacima, daju tek priblini red
veliine, i smanjenje KS je istodobno zastarjelo i neizvjesno. Treba
uzeti u obzir i dosta nizak uinak, najvie 30% upotrijebljene
energije, negdje izmeu 4 i 5 milijuna KS. Ovaj broj je prilino
znaajan, s obzirom na energetski stupanj predindustrijskog raz
doblja, ali u tome nema nieg neobinog: napomenimo da je
prema ozbiljnijim proraunima od naeg, kameni ugljen u eko
nomiji Sjedinjenih Drava nadvladao drvo tek 1887.
Kameni ugljen
Kameni ugljen nije nepoznat ni u Kini, ni u Evropi. U Kini, upotreb
ljavali su ga u Pekingu za grijanje domainstava (ve 4000 godina,
tvrdi O. de Magaillans), za kuhanje u kuama bogatih i mandarina,
a takoer i kovai, pekari, bojadisari i drugi slini.110 U Evropi
se kopa od XI. i XII. stoljea, u povrinskim bazenima Engleske, u
podruju oko Ligea, u Sarru, u malim ugljenokopima oko Lyona,
Poreza, Anjoua, istodobno za vapnarc, kuno grijanje, za neke
kovake radove (ne za sve poslove, samo kad se radi o antracitu i
koksu, pri emu uloga ovog posljednjeg poinje kasno, krajem
XVIII. stoljea). Ali kameni ugljen osvaja mnogo prije tog datuma
manja mjesta koja mu ostavlja drveni ugljen, u loionicama i
radionicama za rezanje eljeza (gdje se eljezo rastavlja na
dijelove, ree), u iarama gdje se istee eljezna ica. I kameni
ugljen se prevozi na dosta velike udaljenosti.
Carine u Marscillcu 1543- prijavljuju dolazak kraga ug
ljena rijekom Rhonom, bez sumnje porijeklom iz Alesa.111 U istom
razdoblju, seljaka eksploatacija isporuuje u La Machine, blizu
Decizca, tone [kau poissons (neka stara mjera, iznosi 1/2 1 -
nap. prev.) ili kolica] ugljena, koji se prevozi do male luke La
Loge na Loiri. Otuda se ponovo isporuuju brodovima do Moulin-
sa, Orlansa i Toursa.112 Zapravo, to su tek osrednji primjeri. Isto
tako se od XVI. stoljea ugljenom zagrijavaju solane iz Saulnota,
395
m di\
Talionica bakra u Tbitringenu, vlasnitvo numberke obitelji Pfin-

zing. 1588.je gorivo drveni ugljen. Cjepanice su sloene ti velikegomile.
(Staatsarchiv, Niimberg) (Otisak Arhiva)
blizu Montbliarda. U jesen 1714, kad u Parizu nedostaje drva,

Galabin i Cie, vani trgovci, javno eksperimentiraju u gradskoj
vijenici sa kotskom vatrom. Oni e dobiti povlasticu za uvoz
stranog ugljena.1131 u samom Ruhru, da bi ugljen stekao mjesto
koje mu pripada, treba ekati prve godine XVIII. stoljea. Tek tada
se i ugljen iz Anzina izvozi dalje od Dunkerquea, do Bresta i La
Rochelle; tada se takoer ugljen iz rudnika oulonnaisa upotreb
ljava u Artoisu i u Flandriji, za grijanje strazarnica, ciglana, pivo
vara, vapnara i kovanica potkivaa; i ugljen iz rudnika Lyonnaisa
stie lake do Lyona zahvaljujui izgradnji kanala u Givorsu, nakon
396
iren je te h n ik a : izv o ri en erg ije i m e ta lu rg iji
1750. No najvanija zapreka ostaje transport kolicima i teretnim

ivotinjama.11*1
Na razini Evrope postoje samo dva rana uspjeha od neke
vanosti: to su bazen u Ugeu i bazen u Newcastleu, u Engleskoj.
Od XV. stoljea Lige je arsenal, metalurki grad, i njegov ugljen
slui za finiiranjc njegovih proizvoda. U prvoj polovici XVI. st.
njegova proizvodnja se utrostruujc ili uetvcrostruujc. Neutral
nost (Lige zavisi od svog biskupa) pomae njegovim aktivnostima
za ratova koji e uslijediti. Ve iskopani ugljen iz dubokih galerija
prevozi se Meuseom prema Sjevernom moru i La Manchcu.115Jo
je vei uspjeh Ncwcastlea, vezan za onu revoluciju ugljena koja od
1600. osuvremenjuje Englesku, omoguujui upotrebu goriva u
nizu industrija velikog prometa: proizvodnji soli od morske vode
koja se isparava zagrijavanjem staklenih ploa, opeke, crijepa, u
obradi eera, obradi stipse koja se nekad uvozila s Mediterana a
otad se eksploatira na obali Yorkshirca, ne raunajui pekarske
pei, pivovare i golemi opseg kunog grijanja koji ve stoljeima
okruuju smradom London i jo vie e ga usmrditi. Stimulirana
tom sve veom potronjom, proizvodnja Newcastlea ne prestaje
rasti: 30.000 tona godinje od 1563-1564; 500.000 od 1658-1659.
Oko 1800. proizvodnja se bez sumnje pribliava brojci od 2
milijuna tona. Ue Tyne stalno je puno brodova za prijevoz
ugljena koji prije svega plove od Newcastlea do Londona; tonaa
im se penje do 348.000 tona 1786-1787, na est putovanja godi
nje, u odlasku i dolasku. Jedan dio tog ugljena se izvozi, od XVI.
stoljea Sea coal ili morski ugljen putuje vrlo daleko, bar do
Malte.116
Vrlo brzo se javila zamisao da bi, za upotrebu u proizvodnji
eljeza, trebalo ugljen rafinirati, kao i samo drvo, u onim primitiv
nim peima pokrivenim zemljom gdje je njegovo sagorijevanje
davalo drveni ugljen. U Engleskoj je koksiranje poznato od 1627.
i ak je ponukalo davanje jedne povlastice. Prvo izgaranje kame
nog ugljena u Dcrbyshireu datira iz 1642-1648. Gotovo odmah,
umjesto slame i obinog ugljena, pivari iz tog kraja, za suenje i
grijanje slada, upotrebljavaju koks; novo gorivo dat e njihovom
pivu bjelinu i slatkou koja mu je donijela ugled117oslobaajui
ga loeg mirisa obinog ugljena. Ono e tako postati prvo englesko
pivo.
Ali koks nije odmah bio uspjean u metalurgiji. S vatrom se
moe, kae jedan ekonomist 1754, oistiti (ugljen) od smole i
sumpora koje sadri, tako da, izgubivi dvije treine svoje teine i
397
vrlo malo obujma, ostaje goriva supstancija, ali je osloboen

dijelova koji isputaju onaj neugodan dim koji mu se .predba
cuje118... Ipak, ova ugljena eravica upoznat e svoj prvi meta
lurki uspjeh tek oko 1780. Morat emo se vratiti na to zakanjenje,
na prvi pogled nerazumljivo.119 Rije je o lijepom primjeru iner
cije u odnosu na svaku novost.
S tog stanovita, sluaj Kine je jo uvjerljiviji. Ve smo spo
menuli da je ugljen ondje sluio za zagrijavanje kua, moda ve
tisuljeima prije Krista, a u metalurgiji eljeza od V. stoljea prije
nae ere. Zagrijavanje kamenim ugljenom omoguilo je vrlo rano
proizvodnju i upotrebu lijevanog eljeza. Ova tako rana spoznaja
nije dovela do sistematske upotrebe koksa za vrijeme izvanrednog
napretka koji je doivjela Kina u XIII. stoljeu, iako je vjerojatno
da je ve tada bio poznat.120 Vjerojatno, a ne sigurno. Inae, kakav
bi to bio argument za nau tezu: snana Kina iz XIII. stoljea imala
je sredstva da otvori velika vrata industrijskoj revoluciji, a nije to
uinila! Ostavila je taj privilegij Engleskoj s kraja XVIII. stoljea,
kojoj je samoj trebalo vremena da se poslui onim to je ve dugo
imala u rukama. Tehnika je tek orue, i ovjek se ne zna uvijek
njime posluiti!
Da zakljuimo
Vratimo se u Evropu na kraju XVIII. stoljea da bismo formulirali
dvije povezane opaske: prva se odnosi na njene cjelokupne ener
getske izvore; druga na upotrebu strojeva koji su joj na raspolaga
nju.
1. Bez straha da emo pogrijeiti, moemo razvrstati izvore
energije koji su joj na raspolaganju po njihovoj sve manjoj va
nosti: na elu je tovarna stoka, 14 milijuna konja, 24 milijuna
volova, a ako svaka ivotinja predstavlja jednu etvrtinu konjske
snage to otprilike iznosi 10 milijuna KS; zatim ovjek i alat (50
milijuna radnika), znai izmeu 4 i 5 milijuna KS; kotai na vodeni
pogon daju izmeu milijun i pol i 3 milijuna KS; i na kraju jedra,
najvie do 233.000 KS, bez rame mornarice. Daleko smo od
aktualnih energetskih prorauna, znali smo to unaprijed, i oni nisu
predmet ovog nepotpunog raunanja (uostalom, nismo uraunali
ni vjetrenjae, ni rijene flote, ni drveni ugljen, pa ak ni kameni
ugljen). Vano je to da su snaga ivotinja i ljudi i ogrjevno drvo
sigurno na dva prva mjesta (kotai koje tjera vjetar, manje brojni
398
od onih na vodeni pogon, mogu predstavljati samo treinu i

etvrtinu snage ukroenih voda). Ako se rjeenje s mlinom nije
vie razvilo, to jc djelomino iz tehnikih razloga (iroka upotreba
drva a ne eljeza), ali naroito zato jer na poloaju na kojem su
smjetani mlinovi nije bilo posla za jednu veu snagu, i jer se
energija, u to vrijeme, nije prenosila. Nedostatak energije bio jc
najvei hendikep ekonomija Starog poretka. Prosjena vodenica
davala jc uinak pet puta vei od mlina koji su pokretale ruke
dvojice ljudi; bila jc to prava revolucija; ali uinak prvog parnog
mlina bit e pet puta vei od vodenice.121
2. Ipak, s ove strane industrijske revolucije postojao jc stadij
koji joj je prethodio. Zaprege, plamen drva koje izgara, uz one
elementarne motore na tokovima rijeka i vjetra, mnoenje radne
snage, elementi su koji su prouzrokovali od XV. do XVII. stoljea
odreeni evropski razvoj, spori uspon snage, moi, praktine
inteligencije. Na ovaj stari zamah oslanja se sve ivlji i ivlji napre
dak poevi od 1730-1740. godine. Vrlo esto neprimjetna ili
Francuski rudnik oko 1600. (ploa iznad kamina). Da bi se uspjelo,

treba ustrajati. Lichtbildstelle Deutsches Museum, Miincben.
399
nepriznata, zbila se takoer i jedna industrijska predrevolucija, tj.

jedno nagomilavanjc otkria, tehnikih napredaka, od fcojih su
neki spektakularni dok druge treba otkrivati povealom: oni razni
zupanici, onaj runi ekrk, spojni prijenosni lanci, ona genijalna
prijenosna poluga, zamanjak koji odreuje pravilnost gibanja,
valjaonice, sve sloenija mainerija rudnika. I toliko drugih novos
ti: pletenje, proizvodnja vrpci, kemijske metode... U drugoj polo
vici XVIII. stoljea uinjeni su prvi pokuaji u industrijskoj
primjeni tokarskih strojeva, builica, strojeva za unutranje glaa
nje cijevi, alata ve davno poznatih. U tom trenutku najavljuje se
automatizacija u tkaonicama i prcdionicama, odluni faktor za
uzlet engleske ekonomije.122 Da bi se ovi strojevi iz mate, ili
stvoreni, mogli u potpunosti upotrebljavati, nedostajao je viak
energije i koju bi jo k tome bilo lako mobilizirati, elim rei,
prenositi po elji. Ali ova orua su postojala i neprestano su se
usavravala. Vano je primijetiti koliko su se svi evropski putnici
udili rudimentarnim oruima Indije i Kine, koja su bila u suprot
nosti s kakvoom i finoom njihove proizvodnje. Iznenauje
jednostavnost sprava koje slue za izradu najljepih svila Kine
kae jedan od njih.123 Na isto razmiljanje nailazimo i kod jednog
drugog autora, izneseno gotovo istim rijeima, u vezi slavnih
indijskih pamunih muslina.124
Dolazi para, i poput arolije, na Zapadu e se sve ubrzati. Ali
arolija je objanjiva: bila je pripremljena, unaprijed je omo
guena. Da parafraziramo jednog povjesniara (Pierre Leon), naj
prije je bila evolucija (znai spori razvoj), zatim se zbila revolucija,
znai ubrzanje. Dva su pokreta meusobno povezana.
40 0
ELJEZO:
SIROMANI ROAK
Sigurni smo a sc nazivanje eljeza siromanim roakom ne bi

inilo ozbiljnim ni istinoljubivim ljudima itavog svijeta ve od XV.
stoljea, a fortiori u XVIII. stoljeu. to bi na to rekao Buffon,
gospodar kovanica u Montbardu? Ali nama, ljudima XX. stoljea,
to razdoblje, blisko i daleko, ini se neobino i nekako bijedno s
tog stanovita.
Metalurgija eljeza uglavnom sc slui istim osnovnim postup
cima kao i za naih dana; visoke pei i parni batovi, ali koliina je
ta koja pravi razliku. Kada jedna visoka pe danas moe kon
zumirati u dvadeset etiri sata vrijednost tri vlaka koksa i rudae,
u XVIII. stoljeu najsavreniji ureaj u poetku radi na prekide;
zatim, opskrbljen ureajem za ienje rudae na dvije vatre, na
primjer, ne isporuuje godinje vie od 100 do 150 tona eljeza.
Danas sc proizvodnja rauna u tisuama tona; prije dvjesta godina
govorilo sc o centama, dananjim kvintalima, od 50 kg. To je
razlika ljestvice. Ona dijeli dvije civilizacije. Kako je pisao Morgan
1877: Kada je eljezo uspjelo postati najvanijom proizvodnom
materijom, postalo je dogaaj nad dogaajima u evoluciji ljudskog
roda.125 Poljski ekonomist Stefan Kurowski ide tako daleko da
tvrdi da sc sve pulzacije ekonomskog ivota stapaju kroz povlateni
sluaj metalurke industrije: ona sve obuhvaa i sve najavljuje.126
Ali sve do poetka XIX. stoljea dogaaj nad dogaajima
jo sc nije zbio. Godine 1800. svjetska proizvodnja eljeza u
njegovim raznim oblicima (lijevano, kovano, elik) nije vea od 2
milijuna tona127 i taj broj, napola opravdan, ini nam se pretjeran.
Tada je ekonomska civilizacija mnogo vie pod dominacijom
tekstila (najzad, pamuk e lansirati englesku revoluciju) nego
eljeza.
Zapravo, metalurgija ostaje tradicionalna, arhaina, u ne
sigurnoj ravnotei. Ovisna je o prirodi, o njenim izvorima, o
rudai koje sreom ima dovoljno, o umi koje nikad nema dovo
ljno, o promjenljivoj snazi vodenih tokova: u vedskoj su u XVI.
stoljeu seljaci proizvodili eljezo, ali samo s nadolaskom, pro
ljetnih voda; svako smanjivanje razine vode u rijekama, ondje gdje
se die pe, dovodi do zastoja. I na kraju, ima malo ili nimalo
401
specijaliziranih radnika; vrlo esto su to obini seljaci, u Alzasu

kao i u Engleskoj ili na Uralu. Nema ni industrijalaca u modernom
smislu rijei. Koliko ima samo gospodara eljezara u Evropi, koji
su prije svega vlasnici zemljita, a svoje eljezare povjeravaju
upraviteljima ili farmerima! Posljednja nesigurnost: potranja je
privremena, vezana uz ratove koji izbijaju, zatim se gase.
Naravno, suvremenicima stvari nisu izgledale tako. Oni su
rado izjavljivali da je eljezo najkorisniji metal, i svi su imali prilike
vidjeti kovanicu (bar seosku ili potkivaevu), visoku pe, loi-
onicu, ureaj za ienje rudac. Pravilo je razbacana lokalna
proizvodnja ili opskrba na kratku udaljenost. Amiens je u XVII.
stoljeu dovozio eljezo iz Thirachea, bar 100 km daleko od
njegovih trnica, a distribuirao ga je u krugu od 50 do 100 km.128
to se tie prethodnog stoljea, posjedujemo dnevnik jednog od
trgovaca malog austrijskog gradia Judcnburga u Obcrsteicrmar-
ku,129 koji prikuplja eljezo, elik, metalurke proizvode oblinjih
eljezara ili iz aktivnog sredita Lcobcna, da bi ih isporuivao dalje.
Iz dana u dan moemo pratiti kupovine, prodaje, cijene, mjere, i
izgubiti se u nabrajanju bezbrojnih kvaliteta, od sirova eljeza,
eljeza u ipkama, sve do raznih elika, eljezne ice, (njemaka
je debela; ivelseb je fina), ne spominjui igle, avle, kare, pei,
alat od bijelog lima. I sve to ne ide jako daleko: ak ni elik, ipak
dosta skup, ne prelazi Alpe u smjeru Venecije. Metalurki proiz
vodi nisu putnici koji bi se mogli usporediti s tkaninom, ako se
izuzmu neki predmeti raskoi, maevi iz Toleda, oruje iz Brcscie,
ili, da se vratimo naem trgovcu izjudenburga, lovaki samostreli
koje mu trae ak iz Antwcrpena. Velike razmjene metalurkih
proizvoda (u XVI. stoljeu iz kantabrijskih predjela; u XVII. sto
ljeu iz vedske; u XVIII. stoljeu iz Rusije) slue se rijenim i
morskim putevima i prenose, kako emo vidjeti, tek skromne
koliine.
Ukratko, prije XVIII. stoljea ili ak XIX, u Evropi (i naravno,
to jo vie vrijedi za podruja izvan Evrope) eljezo nije kadro, ni
svojom proizvodnom masom ni upotrebom, povui na svoju
stranu materijalnu civilizaciju. To je vrijeme prije prve fuzije
elika, prije otkria pudlovanja, prije ope upotrebe koksa za
taljenje, prije dugog niza slavnih imena i metoda: Bessemer, Sie
mens, Martin, Thomas... to je jo uvijek neka druga planeta.
40 2
Na poetku, izuzev u Kini,

metalurgije su elementarne
Metalurgija eljeza, otkrivena u Starom svijetu, irila se vrlo brzo,
bez sumnje od Kavkaza, od XV. stoljea prije nae ere. Sve civili
zacije Starog svijeta nauile su ovaj elementarni zanat prije ili
kasnije, bolje ili loije. Samo dva razvoja bit e spektakularna: onaj
rani, u Kini, koji se predstavlja kao udo dvostruko zagonetno
(zbog starosti dogaaja s jedne strane, i stagnacije nakon XIII.
stoljea s druge; i onaj kasni, ali odluan, u Evropi.
Kina je imala nedvojbenu povlasticu s obzirom na vrijeme:
okoV. stoljea prije nove ere ona je poznavala taljenje eljeza; rano
je poela upotrebljavati kameni ugljen i moda je, u XIII. stoljeu
nae ere, talila rudau koksom, iako je ovo posljednje vrlo proble
matino. Evropa nee dobiti eljezo u tekuem stanju prije XIV.
stoljea a taljenje koksom, o kojem se nasluivalo u XVII. stoljeu,
postat e uobiajenom pojavom u Engleskoj iza 1780.
Ovo rano kinesko znanje postavlja problem. Upotreba kame
nog ugljena svakako je omoguila postizanje visokih temperatura;
budui da sadravaju visoki postotak fosfora, upotrijebljene ru-
dae sc uostalom otapaju na relativno niskim temperaturama;
Japanska kovantea uXVII. stoljeu. (Otisak B. N.)

403
Proizvodnja sablji u Japanu. Kovanje i glaanje. (Foto N. Bouvier)
najzad, puhaljke koje su pokretali ljudi ili vodena snaga, om o

guuju kontinuiran dovod zraka i velike tem perature u unutra
njosti pei. Tadanje pei nemaju nikakve slinosti s naima; to su
zapravo pravokutne jame od otporne opeke; na njih se postavi
niz sudova za taljenje (creusets) a kameni ugljen se stavi izmeu
tih sudova koji sadre rudau. Ona dakle nije u neposrednom
dodiru s gorivom i moe joj se po volji dodavati ova ili ona
supstancija, ukljuujui i drveni ugljen. Uzastopna taljenja u su
dovima omoguuju dobivanje ili kovanog eljeza, gotovo potpuno
osloboenog ugljika, ili ugljinog eljeza nejednake vrijednosti, tj.
vie ili manje mekog elika. Nakon dva taljenja u sudovima, do
biveni proizvod omoguavao je Kinezima da serijski proizvode
leme pluga ili lonce, umijee koje e Zapad upoznati tek 18 ili 20
stoljea kasnije. Otud pretpostavka A. G. Haudricourta, koja se
oslanja na filoloke podatke, da Flussofen, proizvoa lijevanog
eljeza koji u XIV. stoljeu zamjenjuje Stiickofen, visoku pe iz
404
tajerske i Austrije, nije nita drugo do finalna etapa prijenosa

kineske tehnike koja je prodrla u Srednju Aziju, zatim Sibir,
Tursku i Rusiju.130
Azijsko taljenje u sudovima ima jo jedno postignue u svoju
korist: proizvodnju neki vjeruju da je indijskog porijekla, drugi
kineskog jednog specijalnog elika, ugljinog elika visoke
kvalitete, koji ne zaostaje za dananjim najboljim hipcrcutcktoid-
nim elicima. Njegova priroda i proizvodnja ostali su tajna za
Evropljane sve do XIX. stoljea. U Evropi poznat kao elik iz
Damaska, u Perziji kao poulad jauherder (tj. valoviti elik),
boulat u Rusiji, kasnije su ga Englezi nazvali ivootz, ovaj elik je
prije svega sluio za proizvodnju sjeiva sablji izvanredne otrice.
Proizvodio se u Indiji, u kraljevstvu Golkondije, kad su Evropljani
onamo stigli, i prodavao se u ipkama koje je Tavernier opisao,
veliine manjeg kruha, kae on, i teke od 6 do 700 grama. Uvelike
se izvozio, ak na Daleki istok, u Japan, Arabiju, Siriju, Rusiju i
Perziju. Od tog su indijskog metala, objanjava Chardin 1690,
Perzijanci, koji cijene vlastiti elik manje od onog i na manje od
njihovog,*31 izraivali najljepa sjeiva svojih sablji. Njegova je
karakteristika: prelijevanje, jedan valoviti dizajn koji se proiz
vodi u trenutku kad hlaenje u sudovima kristalizira u masi metala
bijele ile cementita, vrlo trajnog ugljinog eljeza. Reputacija
ovog vrlo skupog elika bila je takva da su Portugalci 1591. pri
grabili jedan tovar na indijskim obalama, ali ga nijedan kova u
Lisabonu ili u panjolskoj nije uspio iskovati. Ista neprilika dogo
dila se i Raumuru (1683-1757) koji je nabavio uzorak iz Kaira i
povjerio ga parikim obrtnicima. I doista, kad se usija, ivootz se
lomi ispod ekia i prelijevanja nestaje. Moe se kovati samo na
niskim temperaturama ili pretopiti u sudu i lijevati. U prvim
desetljeima XIX. stoljea vei broj uenjaka sa Zapada i ruskih
metalurga strasno je prouavalo tajne ivootza, i njihova istraiva
nja dovela su do poetka metalografije.132
Ovaj skup injenica objanjava zato se porijeklo elika iz
Damaska, bez dvojbe, pripisivalo Indiji. Ali u jednom blistavom
lanku koji se osniva na arapskim i perzijskim izvorima iz IX. i XI.
stoljea, i vrlo starim kineskim izvorima, Ali Mazeheri iznosi pret
postavku o kineskom porijeklu indijskog elika (proizvedenog u
sudovima, napomenimo to, kao i kineski lijev) i, asimilirajui
sablju sa azijskim elikom taljenim u sudovima, ma s kovanim i
kaljenim elikom sa Zapada, on iznosi fantastinu povijest sablje
demeskinje kojase irila Azijom dotiui Turkestan i, posredstvom
4 05
Indijski bode i drkom u obliku konjske glave (XVII. stoljee). elik s

inkntstriranim arama i siviad. Louvre, Odsjek istonih antikviteta.
(Otisak Nacionalnog muzeja)
iitskih osvajanja, Indiju, zatim Perziju, muslimanske zemlje i

samu Moskovsku Rusiju. Spektakularne pobjede perzijskih Sasa-
nida nad rimskim legijama, naoruanim kratkim maem od gru
bog eljeza, zasnivale su se prije svega na tome to su perzijski
konjanici upotrebljavali sablje demeskinje kojih je kvaliteta bila
nadm ona u odnosu na oruja Zapada. I najzad sablji i Kini
treba pripisati nadmo azijskih hordi koje su udarale (...) na
Rimsko Carstvo i srednjovjekovnu Evropu.133
Nakon takvog ranog napretka doista je neobina kineska
stagnacija nakon XIII. stoljea. Nita vie ne napreduje, umijea
kineskih kovaa i talioca samo se ponavljaju. Taljenje s koksom,
ako je bilo poznato, vie se ne razvija. Sve je to teko otkriti,
objasniti. Ali sudbina Kine, u cijelosti, postavlja isti problem,
nejasnou, jo nedovoljno objanjenu.
Napredak od XI. do XV. stoljea:

u tajerskoj i Dauphinei
Drugi problem: kasni uspjeh Evrope. Poeci srednjovjekovne
metalurgije opaaju se u dolini Siegea ili Saare, ili izmeu Seine i
Yonne. Na eljeznu rudau nailazimo pomalo svagdje; rijetko je
samo gotovo isto eljezo, meteorsko, koje se u Evropi eksploatira
od vremena La Tna. Smrvljena, oprana, ponekad isprena rudaa
postavlja se u slojevima, izmjenjujui se sa slojevima drvenog
ugljena, u unutranjosti pei, vrlo promjenljiva oblika. Tako u
umi Othe, izmeu Seine i Yonne, iskopavanja na padini breuljka,
otkrila su rudimentarne pei, neobzidane, pei na vjetar. Nakon
406
to bi sc zapalila vatra, dobila bi se nakon dva ili tri dana mala

koliina spuvastog eljeza, s obilnom drozgom, koje je zatim
trebalo obraditi u runim kovanicama, ponovo zagrijati (podvri
veem broju arenja), zatim tui na nakovnju.134
Sloenije pei, zidane ali jo ne zatvorene, pojavile su sc rano;
one sc vie ne zadovoljavaju prirodnim zraenjem (kao kod obi
nog kamina). To je pe iz Landcnthala, u Saaru, otkrivena isko
pavanjima, koja je radila izmeu 1000. i 1100, sa stijenkama od
peene gline na drvenim letvama, visoka 1,5 m i promjera najvie
0,65 m (koninog oblika), imala je dvije puhaljke.135 Ova slika, s
manjim izmjenama, vrijedila je za niz korzikanskih, katalonskih,
normandijskih pei (ove posljednje za obradu vedske rudac,
ossmur), okruenih zidovima, ali otkrivenih prema gore, a pok
retali su ih osrednji mjehovi, vrlo slaba uinka. Blii podaci:
rudaa sa sadrajem eljeza od 72% davala je otprilike 15% metal
ne mase. Naravno, ova slika vrijedi takoer i za razdoblje iza XI.
stoljea, kad se radi o primitivnoj metalurgiji evropskih seljaka
(tako ivahnoj), ili slabo razvijenih naroda Starog svijeta.136
Kota na vodeni pogon je od XI. i XII. stoljea Evropi donio
veliki napredak, spor, ali koji e sc, kako bilo da bilo, ipak nastaniti
u svim velikim proizvodnim podrujima. umske kovanice za
mjenjuju one pokraj rijeke. Vodeni pogon pokree goleme mje-
hove, batove koji lome rudau, maljeve koji udaraju eljezo nakon
vie arenja. Ovaj napredak prati podizanje visoke pei krajem
XIV. stoljea. Pojavivi se u Njemakoj (ili moda u Nizozemskoj),
ubrzo se nala na istoku Francuske, iako e se u dolini Marne, u
Poitouu, as-Maini i itavoj zapadnoj Francuskoj, u unutranjosti
uma, zadrati rune kovanice sve do XVI. stoljea.137
tajerska je dobar primjer novog napretka: u XIII. stoljeu
pojavljuje se Rennfeuer (pe), potpuno ozidana, s runim puha-
Ijkama; u XIV. stoljeu Stiickofen, via od prethodne, ima puhaljku
na vodeni pogon; krajem tog stoljea visoke pei sline Stiicko-
fenima, ali jo vie, grupirane su u Blahhausu (to se ime pojav
ljuje u jednom dokumentu iz 1389). Vano je da sc postavljanjem
golemih konih mjehova koje je pokretala vodena snaga, i kada
visokih pei, prvi put postigla fuzija ; isto bi se moglo rei da je
lijevano eljezo bilo otkriveno u XIV. stoljeu. Otada e sc od
lijevanog eljeza, njihove zajednike osnovne mase, po elji moi
dobivati eljezo tlanom dekarburacijom, ili elik nepotpunom
dekarburacijom. U tajerskoj sc trude da proizvedu elik.138 Ali
407
Mehanizirana kovanica u Tirolu: mijeh i bat pokree vodeni kota,

u prvom planu grebenasto vratilo (XVI. stoljee). Bildarchiv derdster-
reichiscbcn Nationalbibliothek, Be.
stara metalurgija uspijevala je najee dobiti poelieno eljezo

a ne elik, bar do izuma na kraju XVIII. stoljea.
Meutim, dijelei se od visoke pei, kovanica je krenula
nizvodno, jer bi tvornica, ostajui jedinstvena, postala preveliki
potroa goriva u stisci s opskrbom. Jedna skica iz 1613- pokazuje
Blahhaus u njegovoj usamljenosti, odvojen od kovanice koja radi
nizvodno, povezana s njim. Ova kovanica posjeduje veliki malj
koji pokree snaga vode, njemaki malj, tlani malj; drka mu
je nainjena od goleme hrastove grede; eljezna masa od koje je
nainjena glava moe teiti 500 do 600 funti, a podie ga kota s
klinom koji ga zatim puta da padne na nakovanj. Ova golema
udarna snaga postala je neophodna za obradu sirovog metala, koji
408
irenje tehnika: izvori energije i metalwgija
sc otad proizvodi u velikim koliinama. Ipak, kako eljezo treba

neprestano ponovo obraivati, postoji i niz malih maljeva, zvanih
talijanski, brza udarca, kojih je prototip vjerojatno stigao iz Bres-
cic, stare prijestolnice eljeza, posredstvom radnika iz pokrajine
Friuli.1,9
Objanjavajui ove napretke, jedan drugi primjer odvest e
nas Zapadnim Alpama: prednost mu je da naglaava vanu ulogu
kartuzijanaca u poetnom razvoju metalurgije. Oni su se od XII.
stoljea nastanili u tajerskoj, Lombardiji, Korukoj, Piemontu i
bili su usko povezani sa samim pronalaskom (pred-) moderne
proizvodnje eljeza. U pokrajini Dauphine, u Allevardu, izumili
su lijevano eljezo u XII. stoljeu, u svakom sluaju dosta ranije
od tajerske i drugdje, zahvaljujui ranoj upotrebi grube ven
tilacije pomou usisnih crpki za vodu koje same hvataju itavu
snagu jednog alpskog brzaca. Dolaskom tirolskih radnika (1172),
metoda proiavanja lijeva pomou vatre drvenog ugljena i do
davanjem starog eljeza, omoguavala je proizvodnju elika zva
nog prirodni. No sva ta kronologija nije ba sigurna.H0
Zapravo, svako sredite imalo je vlastite etape razvoja, meto
de, naroito za proiavanje, svoje tajne, kupce, izbor izmeu
raznih proizvoda. Ipak, tehnike, bez obzira odakle dolaze, poka
zuju tendencijo uopavanja, ako ni zbog ega drugog a ono zbog
neprestanog pokreta obrtnika, koji sc rado sele. Beznaajan prim
jer, oko 1450: dva radnika rodom iz Ligca, prihvaaju posao u
Avclonu, blizu Scnlisa da naine jedan vodopad za izgradnju
talionice ili eljezare.m
Sve visoke pei radit e, prije ili kasnije, na stalnu vatru; nakon
svakog lijevanja pe e sc ponovo puniti i rudaom i drvenim
ugljenom. Prekidi zbog popravka ili ponovne opskrbe, rade sc u
sve veim razmacima. I visoke pei postaju vee: izmeu 1500. i
1700. njihov sc kapacitet udvostruuje da bi dostigao 4,5 m3, i
dnevno proizvode 2 tone lijeva u fuziji.M2 Takoer se iri obiaj
ponovnog kaljenja eljeza u lijevu u fuziji da bi mu se poveao
sadraj ugljika.
Pretkoncentracije
Zahvaljujui ratu, poveava se potranja oklopa, maeva, koplja,
arkebuza, topova, eljezne tanadi... Ovi nuni zahtjevi odnose se
samo na odreeno vrijeme. Preustrojstva su teka, ali eljezo ili
4 09
Krma iz XV. stoljea. Ljudi koji sjede za stolom objesili su svoja oruja
iza sebe. Freska iz dvorca Issognc. (l'oto Scala)
lijev slue za izradu kuhinjskih potreptina, kotlia, lonaca, roti

lja, podglavaka, ploa, kamina, plunih lemea. Ovi viestruki
zahtjevi, irei se, uzrokuju koncentracije, ili bolje pretkonccn-
tracije, jo pom alo slabe, jer transporti, gorivo, pogonska snaga
koju je mogue mobilizirati u jednoj toki, opskrba ivenim
namirnicama, isprekidani hod aktivnosti, ne omoguuju previe
veliko gomilanje.
Krajem XV. stoljea Brescia broji moda 200 tvornica oruja;
to su zapravo botteghe, obrtnike radionice jednog vlasnika s 3 do
4 radnika. Jedan tekst govori o 60.000 ljudi koji obraduju eljezo,
a to je pretjeran broj, iako u raun treba unijeti, sve do daleke Val
Camonicc, radnike za pei (fami), kovanice (fucine), kotae na
vodeni pogon (mole), radnike na zemljanim radovima i rudare
koji su vadili rudau, vozae koji su osiguravali njen transport, sve
osoblje ratrkano u krugu od 20 do 30 km oko grada.143
410
Ista situacija jc u XVI. stoljeu u Lyonu koji prikuplja proiz

vode iz brojnih manjih metalurkih sredita u krugu veem od 200
km. U Saint-Eticnncu to su, po redu vanosti: kovno posue,
arkebuze, helcbarde, i, u manjoj koliini, garniture maeva i
bodea; u Saint-Chamondu, kovno posude, arkebuze, lanci, ma-
muze, strugotine i alat potreban za predenje ili bojadisanje svile;
bakrene zdjele, mlinska vretena... Drugorazredna sredita, kao
Saint-Paul-cn-Jarcz, Saint-Martin, Saint-Romain, Saint-Didier,
posveuju se izradi avala; Terre Noire proizvodi kovno posude;
Saint-Symphorien sitnu eljezariju; Saint-Andre poljoprivred
no orue: tihac, eljezne dijelove za plugove. Malo po strani,
Vivcrols proizvodi zvonca za mazge (moda otud potjeu ona
zvonca koja veliki talijanski trgovci izvoze iz Lyona diljem itavog
kraljevstva); Saint-Bonnct-le-Chatcau doao je na glas proizvod
njom alata za strienjc (ovaca).14,1
Kovai, avlari, donosili su sami svoju robu u veliki grad,
dopunjujui tovar koji su prenosile ivotinje malom koliinom
ugljena. to dokazuje da je industrija upotrebljavala kameni ug
ljen, da jc Lyon poznavao njegovu upotrebu za grijanje domain
stava (ak i za vapnarc iz etvrti Vaisc), da gotov proizvod
metalurgije bolje prolazi, ili manje loe od neobraenog proiz
voda.
Razmotrimo viestruke djelatnosti cljcznarija u Nurnbcrgu
i oko grada, vedske metalurgije u XVII. stoljeu, industrijski
razvoj Urala u XVIII. stoljeu, modalitete industrije iz Diskaja ili
kraja oko Ligca: isti zakljuci nametnut e se, s obzirom na
neznatnost proizvodnih jedinica, na njihovu relativnu ratrkanost,
na tekoe u transportu. Koncentracija postoji samo ondje gdje se
nudi rijeni ili morski put: Rajna, Baltik, Meusc, Gaskonjski zaljev,
Ural. Prisutnost oceana, planine s rijenim brzacima, ume bukvi
i njihovih bogatih nalazita objanjavaju prisutnost jake metalur
gije u Diskajskom zaljevu. Sve do sredine XVIII. stoljea panjolska
jo prodaje svoje eljezo Engleskoj, i sa panjolskim eljezom
Englezi opremaju brodove koji se na moru bore protiv pa
njolskog brodovlja.145
411
U Vosgesima, rudnik srebra iz Crotx-de-Lorraine, prva polovica XVI.

stoljea: bunari, ljestve, ekrci, kolica za prijenos ntdae. Ovi rudnici
sela La Croix eksploatirani su do 1670. Kabinet grafike. ( Foto B. N.)
Nekoliko brojki
Ve smo spomenuli da je broj od 2 milijuna tona svjetske proizvod
nje oko 1800. sigurno pretjeran. Pretpostavivi da je prije in
dustrijske revolucije, svjetska proizvodnja bila dva ili tri puta vea
od evropske, ona oko 1525. (po Johnu Nefu), sigurno nije prela
100.000 tona; 1540. (po Stcfanu Kurowskom14622 od kojeg posu
ujemo i brojke koje slijede) 150.000 tona; 1700. 180.000 tona
(od ega 12.000 tona Engleska i 50.000 vedska); 1750, 250.000
tona (od ega 22.000 Engleska, 25 000 Rusija); 1790, 600.000 tona
(od ega 80.000 Engleska, 125-000 Francuska, 90.000 vedska,
120.000 Rusija). Godine 1810. evropska produkcija iznosi
1.100.000 tona; 1840. 2,800.000, od ega gotovo pola otpada na
Englesku. Ali tada je ve u toku prva industrijska revolucija.
412
1970-ih godina Evropa je lato sensu proizvela 720 milijuna

tona elika. Treba rei da za itavog kronolokog slijeda koji
pokriva ova knjiga, eljezno doba nije jo bilo zapoelo. Unatrag
prijei prag industrijske revolucije i nastaviti se vraati u vremenu,
znai biti svjedokom sve manje uloge eljeza, umanjiti mu znae
nje, kako je, ini se, bilo pravilo u Starom poretku. I na kraju, to
znai ponovo nai na kraju puta, Homerovo doba, kada je oklop
jednog ratnika vrijedio tri para volova, ma sedam, konjske vale
vie nego sama ivotinja.1,17 Nae vrijeme, ono o kojem govori
ova knjiga, jo uvijek je, i to u potpunosti, pod vladavinom sve
prisutnog drva.
Drugi metali
Mi, povjesniari, imamo obiaj na prvo mjesto stavljati masovne

proizvodnje ili trgovine, ne mirodije ve eer, ili bolje ito, ne
rijetke i plemenite metale, ve eljezo, osnovu svakodnevnog
ivota, ak i u stoljeima u kojima elja za njim nije tako jaka.
Gledite je ispravno to se tie rijetkih metala ali vrlo skromne
upotrebe: antimonu, kositru, olovu, cinku, upotrijebljenom tek
krajem XVIII. stoljea. No to se tie plemenitih metala, srebra,
zlata, rasprava ni izdaleka nije rijeena. Oni izazivaju spekulacije,
avanture, koje eljezo, proleter, ne poznaje. Na srebro su utroena
bogatstva ingenioznosti, ona koja objelodanjuju lijepe sheme Agri-
coline knjige o rudnicima ili impresivni presjek bunara i galerija
u Saintc-Marie-aux-Mincs, u Vosgcsima. Zbog srebra su bila u
pogon stavljena dragocjena nalazita ive u Almadcnu, u pa
njolskoj (metoda amalgama nainila je od srebra, u XV. stoljeu,
a naroito od XVI. stoljea, metal industrijske proizvodnje); zbog
srebra je ostvaren rudarski napredak (galerije, crpljenje vode,
zraenje).
Moglo bi se ak tvrditi da jc bakar tada igrao jednako vanu
ulogu, ako ne i vaniju od eljeza. Dronani topovi su aristokracija
artiljerijskog orua. Oblaganje brodskih trupova bakrom openita
je pojava u XVIII. stoljeu. Dvostruko taljenje bakra metodom
pomou olova ve jc u XV. stoljeu oslobodila srebro iz njegove
rudac. Dakar jc bio trei monetarni metal, uz zlato i srebro. Uz
413
ostalo, u prednosti je zbog relativne lakoe prerade (plamena pe

moe dnevno isporuiti 30 tona bakra) i zbog prvog kapitalizma,
to objanjava izvanredan uspjeh bakrenih rudnika u Mansfeldu,
u Saskoj, u XVI. stoljeu, i kasnije, u XVII. stoljeu, boom vedskog
bakra, i najzad, veliku spekulaciju koju u isto vrijeme predstavlja
japanski bakar, koji na kraju monopolizira Oost Indische Com-
panie.
Jacques Coeur, i jo vie Fuggcri, bili su kraljevi bakra. ak i
u kasnijim stoljeima, na Amstcrdamskoj burzi, igramo na bakar
zatvorenih oiju.
414
P o g l a v lj e 6
TEHNIKE REVOLUCIJE I
ZASTOJI
T akva jc teina tehnikih osnova. Pronalasci se meu njih sporo

uvlae. Topnitvo, tiskarstvo, puinska plovidba, velike su teh
nike revolucije, u vremenu od XV. do XVIII. stoljea. Ali to sc
samo tako kae. Nijedna sc nije zbila u trku. I tek jc posljednja
naruila ravnoteu svijeta. Obino sc sve na kraju rasprostrani:
arapske brojke, topovski prah, kompas, papir, svilena buba, tis
karstvo... Nijedan pronalazak ne ostaje u slubi jedne skupine,
jedne drave, jedne civilizacije. Ili pak drugima doista nije potre
ban. Nove tehnike sc tako sporo usvajaju ondje gdje su otkrivene
da susjed ima vremena da im se udi, da ih upozna. Topnitvo sc
na Zapadu pojavilo po prilici kod Crcya, ili bolje, kod Calaisa,
1347, a vaniji element evropskih ratova postat e tek pohodom
Karla VIII u Italiju, u rujnu 1494, nakon sto pedeset godina
dozrijevanja, iskustava, brbljarija.
Zastoji se naroito odnose na odreena podruja: u transpor
tu svijet je svoju prvu pomorsku jedinicu upoznao tek od
vremena Magcllana; u poljoprivredi koje je revolucionarni
napredak dotakao samo neka uska podruja i gubi se u masi
zastarjelih metoda -ponovo emo naii na sporost, oajnu nemo
Starog poretka, oslabljenog ali jo ne ukinutog.
41 5
TRI VELIKA
TEHNIKA PRONALASKA
Porijeklo topovskog praha

Izvjestan zapadni nacionalizam nagoni povjesniare znanosti i
tehnike da nijeu ili um anjuju ono to je Evropa pozajmila od
Kine. Ma to da tvrdi Aldo M idi,1 uostalom odlian strunjak
povijesti znanosti, otkrie topovskog praha od strane Kineza nije
legenda. Od EX. stoljea nae ere, oni ga proizvode od baruta,
sum pora, smljevcnog drvenog ugljena. Isto tako, prvo kinesko
vatreno oruje potjee iz XI. stoljea, ali prvi kineski topzabiljeen
je tek 1356.2
Ne radi li se o istodobnom otkriu na Zapadu? Pronalazak
baruta pripisan je, bez dokaza, samom velikom aconu (1214
1293). 'Pop se sigurno pojavio oko 1314. ili 1319. u Flandriji; u
Prva artiljerija bombardira zidine gradova iz blizine. S t r a a r i K a r l a

V I I , M artiala de Parisa zvanog d Auvergne, 1484, D. N. (Otisak D. N.)
Tehnike revolucije i zastoji
Mctzu 1324; u I'ircnci 1326; u Engleskoj 1327;3 u pokrajini Friuli,

1330 za opsade Cividalea;'1 moda na bojnom polju bitke kod
Crccya (1346) gdje su, po rijeima Froissarta, engleska bombar
diranja zapanjila Francuze Filipa VI Valoisa. Vjerojatnije je da ga
je Edvard III upotrijebio naredne godine, pred Calaisom.5Ali novo
oruje e doista posredovati tek naredno stoljee, za vrijeme
dramatinog husitskog rata, u srcu Evrope: pobunjenici imaju od
1427. teretna kola s lakoartiljcrijskim orujem. Najzad, topnitvo
igra odlunu ulogu na kraju ratova Karla VII protiv Engleza, ovaj
put u korist nekad poraenih, dobrih stotinu godina nakon Cala-
isa. Ova nova vanost vezana jeza otkrie baruta u zrnu, oko 1420,6
koji daje trenutano i sigurno izgaranje, to nisu nudile stare
mjeavine kojih kompaktna materija nije doputala nikakvu kom-
pcnctraciju zraka.
Ipak, nemojmo misliti da se radi o redovitoj prisutnosti.
Nejasno znamo da je topnitvo igralo ulogu u panjolskoj i u
sjevernoj Africi od XIV. stoljea. Evo nas, 1457, unutar zidina
Ceute, na marokanskoj obali, onom vanom gradu koji Portugalci
posjeduju od 1415. a Mauri ponovo napadaju. Posluajmo jednog
vojnika pustolova koji je stigao sve dotle, da bi se borio protiv
nevjernika: Dacali smo na njih kamenje iz naih orua dosta
uspjeno... Sa svoje strane, Mauri su imali strijelce naoruane
strijelama i prake... Gaali su jo s nekoliko katapulta itav dan.7
Ipak, etiri godine ranije, pod zidinama Carigrada, 1453, Turci su
protiv grada upotrijebili jedan udovini top... Ali u samoj pa
njolskoj, bacai kamena jo su u upotrebi za vrijeme opsade
Burgosa, 14751476. Ovim se pojedinostima moe dodati da je
barut poznat u Egiptu oko 1248. pod imenom kineski snijeg. Da
se topovi sigurno upotrebljavaju u Kairu od 1366. i u Alcksandriji
1376, da su uobiajeni u Egiptu i Siriji 1389. Ova kronologija:
Calais 1347, Kina 1356, itd., ipak ne utvruje prvenstvo jednog ili
drugog partnera, u odnosu na pronalazak topa. Meutim, Carlo
Cipolla misli, daje na poetku XV. stoljea, kineski top vrijedio, tj.
bio bolji od evropskog. Ali krajem stoljea evropsko topnitvo
nadvisilo je sve to je Azija mogla proizvesti. Otud zastraujue
iznenaenje koje izaziva pojava evropskih topova na Dalekom
istoku u XVI. stoljeu.8 Jednom rijeju, kinesko topnitvo se nije
znalo ili nije moglo razviti, prilagoditi ratnim zahtjevima. Oko
1630. neki putnik biljei da se u predgraima kineskih gradova
lijevaju topovi, ali nema iskustva ni vjetine u rukovanju s nji
ma.9
417
Topnitvo postaje
pokretno
Pojedinani topovi bili su u poetku lako oruje, kratko, oskudno
opskrbljeno barutom (ovaj je rijedak i skup). I nc zna se uvijek
tono, to treba zapravo podrazumijevati pod nazivima kojima ih
oznaavaju. Tako bi ribaadeqitirt oznaavao vie zajedno spojenih
topova (analogno topovima arkebuze) tako da se o njima govorilo
kao o mitraljezima.
Zatim su orua rasla, od 136 do 272 kg u prosjeku, za
vladavine Rikarda II (1376-1400), prema primjercima sauvanim
u londonskom Toweru. U XV. stoljeu to su ponekad goleme
lumbarde, kao Donnerbiicbsen iz Njemake, strahovite bronane
cijevi, nalegnutc na drveno postolje kojih je premjetanje stvaralo
gotovo nerjeive probleme. Top udo der Strauss koji grad
Strasbourg posuuje caru Maksimilijanu 1499. da bi natjerao na
poslunost vicarske kantone, toliko je spor u pokretu da je za
dlaku umakao pred neprijateljem. Jo banalniji dogaaj: u oujku
1500. Lodovico ii Moro dao je dovesti iz Njemake u Milano est
cijevi tekog topnitva: dvije su se slomile na putu.10
Jo prije tdg razdoblja bilo je roeno topnitvo jakog kalibra,
relativno pokretno, pogodno da slijedi vojsku: to je artiljerija brae
Bureau, sredstvo pobjede Karla VII u Formignyu (1450) i Castil-
lonu (1453). Pokretno topnitvo na volovsku zapregu postoji i u
Italiji; susreemo je u osrednjoj bici kod Molinacclc 1467.11Ali top
na postolju, koje vuku snani konji, ulazi u Italiju tek s Karlom VIII,
u rujnu 1494. On izbacuje eljezne kugle kojih se upotreba vrlo
brzo iri, a ne vie kamenje, i ovi projektili ne gaaju vie samo
kue opsjednutog grada, ve i njegove zidine. Nijedan utvreni
grad, gdje se igra dotad sastojala u obrani ili predaji vrata, nije
izdrao ova bombardiranja iz velike blizine. Jer orua su se dovo
zila sve do ispod zidina, do vanjske obale jarka i odmah su se
sklanjala ispod utvrenog sklonita kako kae Jean d Auton,
kroniar Luja XII.
Ova estina uzrokovala je kroninu slabost utvrenih grado
va za vie od trideset godina: njihove zidine ruile su se kao
kazaline kulise. Ali malo pomalo organiziran je protuudarac,
krhke zidine od kamena zamijenile su debele od zemlje, jedva
uzdignute, u koje su se kugle badava zabijale, a na najvie plat
forme les Cavaliers (Utvrde, osmatranice, kule nap. prev.)
418
Topnitvo postaje pokretno. Topovi iz pohoda Karla VIII, postavljeni

na stalak, prate vojsku koja ide cestama Italije. (Ibid., otisak B. N.)
postavljano je obrambeno topnitvo. M ercuric Gattinara,12 kan

celar Karla V, tvrdio je 1530. da je bilo dovoljno 50 artiljerijskih
orua da zatite nadmo cara u Italiji od Francuza.13 Nisu li ona
419
zaustavila vojsku Franje I u Paviji kad su je s leda iznenadili carski
vojnici 24. veljae 1525? Na isti nain se Marseille odupire Karlu
V 1524. i 1536; Be Turcima 1529; kasnije Metz carskoj vojsci od
1552. do 1553. Nije da se gradovi jo nisu mogli iznenaditi: Duren
1544; Calais 1558; Amiens 1596. Ipak, ve se nazire protuodgovor
tvrave, poetak pomno promiljcnih ratova opsade i obrane, a
koju e brutalno izbjei, iako mnogo kasnije, strategija Friedricha
II, ili Napolcona, obuzeta, ne vie osvajanjem gradova, ve unite
njem protivnikove ive snage.
Ipak, topnitvo se malo po malo usavravalo. Racionalizira
se, i za Karla V, 1544, dovedeno je na 7 kalibara, za Hcnrika II na
6 kalibara; najvei topovi upotrebljavani za opsade i obranu gra
dova, imaju domet od 900 koraka; druga, takozvana poljska
artiljerija, samo 400 koraka.M Evolucija e zatim biti spora: u
Francuskoj na primjer, sistem generala de Vallirea, iz vremena
Luja XV, trajat e do reforme Gribeauvala (1776), iji e lijepi
topovi proi kroz ratove Revolucije i Carstva.
Brodsko topnitvo
Top se vrlo rano naao na brodovima, ali i ondje, na vrlo neobian,
zbunjujui nain. Ve 1337, dakle prije Crcya, susreemo ga na
engleskom brodu Mary o f Tower; ali tridesetak godina kasnije,
1372, kastilijskih 40 velikih brodova unitili su svojim topovima
u vodama La Rochelle, engleske lae, koje nisu imale topnitvo i
nisu se mogle braniti.15A, po rijeima strunjaka, topniko naoru
anje postalo je obavezno na engleskim brodovima oko 1373! U
Veneciji, nema dokaza da je pomorsko topnitvo postojalo na
brodovima Signorie za nepomirljivih ratova s Genovom (1378).
Ali 1440, vjerojatno i ranije, to je ve svren in, isto kao i na
turskim brodovima, bez sumnje. U svakom sluaju, 1498, pored
otoka Mytilene, jedan turski sehierazo od vie od 300 botte (150
tona), u borbi s 4 venecijanske galije, napada ih lumbardom i,
uspjeniji od njih, pogaa ih u tri navrata kuglama od kamena od
kojih svaka ima 85 funti.16
Naravno, ovo opremanje ne zbiva se u jednom danu, ni bez
problema. Na moru nee biti topova s dugom cijevi, s ravnim
nianjenjem i po pravcu, prije 1550, to je priblian datum; otvori
za topove na bokovima oblih laa ne pojavljuju se jo redovito u
XVI. stoljeu. Naoruani i nenaoruani brodovi su koegzistirali,
4 20
Tehnike revolucije l zastoji
Topnitvo na brodovima: ratni brod adm irala Louisa Maleta, gospo

dara o d Gravillea (umro 1516). Olivier dela Marche, O s l o b o e n i v i t e z ,
Muzej Conde u Cbantillyu, m s n. 507. (Otisak Giraudon)
bez obzira na opasnost. Spomenimo samo zlu kob Engleza kod La

Rochelle 1372. Ali na Atlantiku, dok francuski gusari oko 1520.
posjeduju svoje topnitvo, portugalski trgovaki brodovi ga 1520.
nemaju!
Ipak, porast gusarstva u XVI. stoljeu ubrzo e prisiliti sve
brodove da imaju topovske cijevi i specijalne topovnike da ih
opsluuju. Ratni i trgovaki brodovi se nimalo ne razlikuju; svi su
421
naoruani. Otud u XVII. stoljeu neobine svae zbog etikete. Jer

ratni brodovi u vrijeme Luja XIV imaju pravo na specijalni pozdrav
kod ulaska u luku, pod uvjetom (o tome se raspravlja) da ne nose
robu; a nosili su je svi.
Ovo openito pomorsko naoruanje uskoro se pokorava
gotovo vrstim pravilima: toliko ljudi, toliko topovskih cijevi po
tonai. U XVI, i jo u XVII. stoljeu jedna cijev za 10 tona. Tako da
za jedan engleski brod ukotvljen travnja 1638. u Bandar Abbasu,
na vreloj obali Perzije, moemo rei da je bio premalo naoruan:
za 300 tona, samo 25 cijevi. Pravilo je, naravno, relativno jer ima
brodova i brodova, topova i topova, i mnogo drugih kriterija
naoruanja, ne samo broj ljudi. Na Mediteranu i uskoro na be
skrajnim putovima Indijskog oceana, od kraja XVI. stoljea, engles
ki brodovi su obino previe naoruani, jer imaju vie ljudi i
De Z e v e n P r o v in c ia l , b r o d a d m ir a la d e R u y te r a (1 6 0 7 -1 6 7 6 ) n a i
k a n to p o v im a . A m s te r d a m , R ijk s m u s e itm . (P oto M u zeja )
422
topova nego drugi; njihovi uski hodnici osloboeni robe omo

guuju laku obranu. To su neki od razloga njihova uspjeha.17
Ima i drugih. Veliki brod je dugo vladao morima jer je
sigurniji, s boljom obranom, opskrbljen s vie topova jaeg kalib
ra. Ipak, u XVI. stoljeu i mali brodovi postiu zaudni trgovaki
uspjeh jer se brzo tovare, ne spavaju u lukama; a i ratni, jer se
mogu bolje naoruati. To Kichclicuu objanjava vitez de Razilly u
studenom 1626: Ono zbog ega su dosad velike lae bile tako
opasne veliki su topovi koje nose, a osrednji brodovi mogu nositi
samo male koji nisu bili kadri probiti bok velikog broda. Ali
sada, ovaj novi pronalazak je kvintcscncija mora, tako da laa od
200 tona nosi jednako velike topove kao i ona od osam stotina.18
Usluaju sukoba, velika je u opasnosti da proe loe: pokretljivija,
bra, mala je moe udarati u mrtve toke koliko hoe. Na sedam
svjetskih mora, uspjehu Holandana i Engleza pomogli su brodovi
male i srednje tonae.
Arkebuze, mukete i puke

Nemogue je rei kad se tono pojavila arkebuza. Svakako krajem
XV. stoljea; praktino s prvim godinama XVI. stoljea. Prema
Odanom sluzi, kod opsade Brcscie 1512, branitelji su poeli
pucati iz njihovih topova i njihovih arkebuza (sic) brzih poput
muha.19 To su arkebuze, a ne lumbarde ili kulcvrine koje e
pobijediti negdanje vitezove. Topnitvo je nanijelo tetu tvrava
ma i, za neko vrijeme, gradovima. Ljubeznog gospodina Bayarda
pogodila je 1524. strijela arkebuze. Dao Bog da ta nesretna sprava
nikad nije izumljena!, pisat e kasnije Monluc koji kae da je
1527. za gospodina Lautrcca i njegov pohod koji je tako loe
zavrio kod Napulja, unovaio 700 do 800 ljudi u Gascogni, to
sam uinio za malo dana, (...) od kojih je 400 do 500 arkebuzira,
koliko ih u to vrijeme jo nije bilo u Francuskoj.20
Ove primjedbe, i jo druge, ostavljaju dojam da su vojske u
slubi Francuske, na poetku ove preobrazbe, bile u zakanjenju
u odnosu na njemake, talijanske, a naroito panjolske ete.
Uostalom, francuska rije je izvedenica iz njemake rijei: Hacken-
biicbse-, to je oblik haquebute. Zatim iz talijanske arehibugio koja
dajearquebuse. Ova oklijevanja su moda karakteristina. Bezbroj
razloga objanjava francuski slom kod Pavije 1525, a jedan od njih
je teka kugla panjolskih arkebuzira. Kasnije e Francuska umno
42 3
iti broj arkcbuzira (jedan na dva kopljanika). Vojvoda od Albe ii

c jo dalje i podijelit e svoju pjeadiju u Nizozemskoj na dva
jednaka dijela: koliko arkcbuzira toliko kopljanika. Izvjetaj iz
Njemake iz 1576. spominje 5 kopljanika na 3 arkcbuzira.
Zapravo, nemogue je bilo ukloniti koplje, kralja oruja,
govorilo se jo u XVII. stoljeu, jer su arkebuze, koje je trebalo
nasloniti na podupira, puniti, zapaliti im fitilj, bile vrlo spore za
rukovanje. ak i kad su mukete zamijenile arkebuze, Gustav Adolf
je jo uvijek zadrao jednog kopljanika na dva muketira. Prom
jena e biti mogua tek s pojavom puke, usavrene mukete,
zamiljene 1630, stavljene u slubu francuske vojske 1703; s
upotrebom papirnatih patrona koje je vojska velikog izbornog
kneza poznavala ve 1670, francuska se vojska upoznala tek 1690;
i najzad, s usvajanjem bajonete koje je ukinulo osnovno dvojstvo
pjeadije. Krajem XVII. stoljea sva evropska pjeadija imat e
puku i bajonetu, ali evolucija je zahtijevala dva stoljea.21
U Turskoj su se stvari odvijale jo sporije. U bici kod Lepanta
(1571), turske galije nosile su mnogo vie strijelaca nego arke-
buzira. I jo oko 1603, jedna portugalska nava koju su napale
turske galije kod Ncgrcponta, nala se pod kiom strijela sve do
koa na jarbolu.22
Proizvodnja i budet
Topnitvo i vatrena oruja unijeli su golemu promjenu u ratovanje
meu dravama, u ekonomski ivot, u kapitalistiku organizaciju
proizvodnje oruja.
Malo po malo ocrtava se izvjesna industrijska koncentracija,
ali ne odreeno, jer ratna industrija ostaje viestruka: onaj tko
proizvodi barut, ne proizvodi cijevi arkebuza, ili hladno oruje ili
veliko topniko oruje; zatim, energija se ne koncentrira u dovo
ljnoj koliini u odreenoj toki, za njom treba juriti tokovima
rijeka i kroz ume.
Samo bogate drave mogu izdrati fantastine trokove novog
rata. Oni c izbrisati velike nezavisne gradove koji su se dugo
odrali na visini zadatka. U prolazu, Montaigne se jo 1580. divi
skladitima oruja u Augsburgu.23 Mogao bi se diviti u Veneciji
Arsenalu, golemoj manufakturi s, u to vrijeme, 3-000 radnika koje
svakog dana na posao poziva veliko zvono San Marca. Sve drave,
naravno, posjeduju svoje arsenale (Franjo I ih je osnovao 11 i na
42 4
kraju vladavine, kraljevina ih posjeduje 13); svi imaju velika skla

dita oruja: za vrijeme Henrika VIII u Engleskoj su glavni u
londonskom Towcru, Wcstminstcru, Grccnwichu. U panjolskoj
sc politika katolikih kraljeva oslanja na oruarnicc iz Medine del
Campo i Malagc.24 Veliki gospodar posjeduje svoje u Galati i Top
Haneu.
Ali evropske oruarnicc ostat e sve do industrijske revolucije
najee skupina radionica, obrtnikih jedinica, prije nego tvor
nice s racionalizacijom posla. esto obrtnici rade ak kod kue,
na veoj ili manjoj udaljenosti od Arsenala. Zar nije oprezno drati
daleko od grada mlinove gdje se proizvodi barut? Oni se obino
smjetaju u brdovitim krajevima, ili slabo naseljenim, kao u Calab-
riji, ili kod Kolna, u Eifclu; u oblasti Bcrga; u Malmedyu je 1576,
uoi ustanka protiv panjolaca, izgraeno 12 mlinova za proizvod
nju baruta. Svi, ak i oni koji sc u XVIII. stoljeu osnivaju du
Wuppera, pritoka Rajne, proizvode drveni ugljen od pasjakovine,
Faulbaitm, kojoj daju prednost pred ostalim drvetima. Ugljen
treba mrviti sa sumporom i barutom, zatim prosijati, da bi se dobio
bilo krupni bilo imi prah.
Uvijek ekonomina, Venecija ustraje u upotrebi krupnog
baruta, manje skupog od onog drugog. Ipak, bilo bi bolje, obja
njava 1588. nadzornik njenih utvrenja, upotrebljavati samo fini,
kako rade Englezi, Francuzi, panjolci, Turci, koji tako imaju samo
jedan barut za njihove arkebuze i topove. Signoria ima zato u
skladitu 6 milijuna funti ovog krupnog baruta, to jest za 300 hitaca
za svako od 400 oruja u njenim utvrenjima. Opskrba za 400
hitaca zahtijevala bi 2 milijuna funti vie, tj. izdatak od 600.000
dukata. Prosijavanje tog praha da bi sc dobio fini, znailo bi
dodatni izdatak od jedne etvrtine, tj. 150.000 dukata, ali kako je
punjenje finog baruta manje za jednu treinu od krupnog, jo bi
se zaradilo.25
italac e nas ispriati to smo ga uvukli u ovo neobino
raunovodstvo. Saznao je usput da sigurnost Venecije podrazu
mijeva barut u iznosu od 1,800.000 dukata, ili vie od ekvivalenta
godinjih prihoda samog venecijanskog budeta. To nam govori
o veliini ratnih trokova, ak i kad nema rata. I brojke s godinama
rastu: Nepobjediva arm ada 1588, nosi prema sjeveru 2.431 top,
7.000 arkebuza, 1.000 muketa, 123-790 tanadi, tj. 50 po oruju,
uz potrebni barut. Ali 1683. Francuska na svojem brodovlju ima
5.619 lijevanih topova, Engleska 8-396.26
4 25
Arkebuziri, detalji prizora bitke za Paviu (1525) kako je zam ilja

umjetnik, Ruprecbt Heller, slikar koji je radio u Njemakoj oko 1529.
Nationalm useum , Stockholm. (Foto Muzeja)
Ratne metalurke industrije su niknule: u Bresciji, na teri

toriju Venecije, od XV. stoljea; vrlo rano u tajerskoj, oko Graza;
oko Kolna; Ratisbonnea; Nordlingena; Nurnberga; Suhla (arsenal
Njemake najvanije je sredite u Evropi sve dok ga Tilly 1634. nije
unitio);27 u Saint-Etienneu koji 1605. broji vie od 700 radnika u
monom arsenalu hrom og Venerinog mua; ne raunajui viso
ke pei vedske, sagraene u XVII. stoljeu s holandskim ili engles
kim kapitalom, gdje su Geerova poduzea bila u stanju odjednom
ili gotovo odjednom isporuiti 400 artiljerijskih oruja koja e
omoguiti Ujedinjenim provincijama da zaustave napredovanje
panjolaca, na jugu rajnske delte, 1627.28
426
Tebnttke revolucije i zastoji
Razvoj vatrenog oruja stimulirao je industrije bakra tako da

su sc proizvodili topovi od bronce, lijevanjem po istom postupku
kao i crkvena zvona (dobra slitina, drugaija od one za zvona, 8
dijelova kositra, 92 bakra, poznata je ve od XV. stoljea). Meutim
u XVI. stoljeu pojavljuju sc topovi od eljeza, zapravo od lijevanog
eljeza. Od 1.431 topa Nepobjedive annade, 934 su od eljeza.
Ovaj jeftini top zamijenit e skupa oruja od bronce i proizvodit
e sc na veliko. Postoji veza izmeu razvoja topnitva i visokih pei
(kao one koje je Colbert sagradio u naoj Dauphini).
Ali topnitvo ne zahtijeva izdatke samo s obzirom na izradu,
na opskrbu, ve i na odravanje, na premjetanje. Za 50 oruja
koja panjolci imaju u Nizozemskoj 1554, od topova, polutopova,
kulevrina i serpentina, mjeseni izdatak za odravanje iznosi vie
od 40.000 dukata. To je zato jer je za pokretanje ove mase potreb
no 473 konja samo za jahae, zatim 1. 014 konja i 575 kola (po
etiri konja za svaka), u svemu 4.777 konja, to za jedno orue
iznosi gotovo 90 konja.29Spomenimo da u tom razdoblju odrava
nje jedne galije stoji otprilike 500 dukata mjeseno.30
Topnitvo u svjetskom mjerilu

Na svjetskoj razini, vana je tehnika sama po sebi, ali i nain na
koji se primjenjuje. Turci, tako spretni sa zemljanim rovovima, bez
premca kod opsada, pri kopanju laguma, tako dobri strijelci, nisu
uspjeli, oko 1550. usvojiti teke konjike pitolje kojima se rukuje
samo jednom rukom;31 i vie, prema jednom svjedoku koji ih je
vidio za vrijeme opsade Malte 1565, oni ne pune svoje arkebuze
tako brzo kao nai. Rodrigo Vivcro, koji im se divio, primjeuje
da Japanci ne znaju upotrebljavati svoje topnitvo i dodaje da je
njihov barut odlian, ali je prah osrednji. O. de Las Cortes kae
isto za Kineze (1626): oni ne lansiraju kugle arkebuzas dovoljnim
nabojem baruta,32 i on je, rei e kasnije jedan drugi svjedok, lo,
krupan, dobar jedva za pozdravne salve. U junoj Kini, trgovina s
Evropljanima donosi puke duge 7 palmi koje nose vrlo malo
tane, ali to je vie za zabavu nego za upotrebu.33
Na Zapadu, odjednom postaju vane topnike kole, este u
gradovima (naroito u onima koji znaju da im prijeti opasnost) s
naunicima-strijelcima koji svake nedjelje odlaze i vraaju se sa
strelita, s muzikom na elu. Usprkos velikoj potranji, Evropi
nikad nee nedostajati strijelaca, arkebuzira, majstora ljevaa.
427
Neki lutaju svijetom, po Turskoj, sjevernoj Africi, Perziji, Indiji,

Sijamu, Indoneziji, Moskovskoj Rusiji. U Indiji topnici* Velikog
Mogula bili su sve do smrti Aureng Zeba (1707) evropski plaenici.
Tada e ih zamijeniti, uostalom loe, muslimani.
Zahvaljujui ovim igrama, tehnika nskraju slui i jednima i
drugima. To je otprilike tono za Evropu gdje se uspjesi nadokna
uju. Ako Rocroi 1643. biljei (u to nismo sigurni) trijumf fran
cuskog topnitva, radi se u najboljem sluaju o (mislimo na
arkebuze iz Pavije) milom za drago. Sigurno je da topnitvo nije
stvorilo stalnu neravnoteu snaga u korist ovog ili onog vladara.
Ono je pridonijelo poveanju ratnih trokova i, zatim, djelotvor
nosti drave, i, sigurno, koristilo poduzetnicima. Na svjetskoj
razini, ono je privilcgiralo Evropu: na pomorskim granicama
Dalekog istoka; u Americi, gdje je top igrao malu ulogu, barut
arkebuze je ve rekao vie.
Ipak, to se tie islama, uspjesi su bili podijeljeni. Zauzee
Granade (1492), panjolske okupacije sjevernoafrikih utvrda
(1497-1505, 15091510) imaju se zahvaliti topnitvu. Isto tako i
pobjeda Ivana Groznog nad islamom u Karzanu (1551), u Astra-
hanu (1556). Ali bilo je i turskih odgovora: zauzee Carigrada
1453, Beograda 1521, pobjeda kod Mohaa 1526. Turski rat se
hranio kranskim topnitvom (5.000 oruja zarobljenih u Ma
darskoj od 1521. do 1541); on je upotrebljavao svoju vatrenu
mo na zastraujui nain za ono vrijeme: kod Mohaa, tursko
topnitvo okupljeno u sreditu bojnog polja sijee na dvoje ma
darsku liniju; na Malti (1565) 60.000 kugli je baeno na branitelje,
118.000 kod Famagustc (1571-1572). I vie, topnitvo je Turcima
dalo ubitanu nadmo nad drugim islamskim svijetom (Sirija
1516, Egipat 1517) i u borbama protiv Perzije: 1548. veliki perzijski
grad Tabriz podlegao je nakon osmodnevnog bombardiranja.
Zabiljeimo takoer, u prilog topnitvu, pohod Babera koji je
potukao Indiju dclhijskih sultana zahvaljujui svojim topovima i
arkebuzama, na bojnom polju kod Panipata, 1526. I ova mala
avantura iz 1636: tri portugalska topa dovedena na Kineski zid,
nagnala su u bijeg mandursku vojsku, osiguravi jo gotovo deset
godina ivota kineskoj dinastiji Ming.
Raun nije potpun, ali ga moemo zakljuiti. Uzimajui u
obzir napredovanja i nazadovanja, topnitvo nije poremetilo gra
nice velikih kulturnih zajednica: islam ostaje gdje je bio, Daleki
istok nije duboko taknut; Plasscy se zbio tek 1757. Topnitvo se,
usto, polako irilo sve do japanskih gusarskih laa od 1554, i u
428
XVIII. stoljeu nije bilo malajskog gusara koji na svom brodu nije
imao top.
Od papira do tiskarstva
Papir3,1 dolazi doista izdaleka, opet iz Kine, donesen je u Evropu
putevima kroz islamske zemlje. Meutim evropska industrija papi
ra zaeta je u Italiji poetkom XIV. stoljea. Oko Fabriana, od XIV.
stoljea, vodeni kota tjera batove, goleme maljeve ili ekie od
drva, opskrbljene noevima i klinovima, koji sjeckaju komade
papira.35
Voda istodobno slui kao pogonska snaga i sastojak, budui
da proizvodnja papira zahtijeva goleme koliine bistre vode, ona
se smjeta na brzim rijekama, dalje od gradova koji bi je mogli
zagaditi. Venecijanski papir se proizvodi oko jezera Garda; Vosgcsi
imaju vrlo rano svoje papirnicc; isto tako i Champagne s velikim
sreditem u Troyesu ili u pokrajini Dauphin.36 Za vrijeme tog
irenja, veliku ulogu igraju talijanski radnici i kapitalisti. to se tie
sirovine, sreom starih krpa ima dovoljno, uzgoj lana i konoplje
porastao je u Evropi od XIII. stoljea, platneno rublje zamijenilo
je negdanje vuneno, kad ga je bilo; osim toga, posluiti moe i
staro ue (denovsko).37 Ipak, nova industrija tako napreduje da se
javljaju krize opskrbe; izmeu papirnica i prnjara izbijaju svae,
jer su ovi posljednji putnici, koje privlae veliki gradovi ili pak
glasine o krpama ovog ili onog podruja, kao to su, primjerice,
krpe iz Bourgogne.
Ne posjedujui ni vrstou ni ljepotu pergamenta, jedina
prednost papira bila je u cijeni. Za jedan rukopis od 150 stranica
na pergamentu utroeno je koe od 12 janjadi,38 to znai da je
samo kopiranje bio najmanji izdatak u cijelom pothvatu. Ali je
tono da su njegova gipkost i jedinstvena povrina novi materijal
unaprijed predodredili kao jedino rjeenje na problem tiskarstva.
to se pak tie samog tiskarstva, sve je odmah govorilo u prilog
njegovu uspjehu. Od XII. stoljea znaajno je porastao broj ita
laca na zapadnim sveuilitima, ali i izvan njih. eljna publika
nametala je irenje prepisivakih radionica, i mnoila ispravne
kopije u toj mjeri da je ponukala na traanje novih, brzih metoda,
kao to je reprodukcija obojenih slika precrtavanjem, bar osnov
nog crtea. Zahvaljujui ovim metodama svjetlo dana su ugledala
prava izdanja. Od Mandevillova putovanja iz 1356, do nas je
429
stiglo 250 kopija (od ega 73 na njemakom i holandskom, 37 na

francuskom, 40 na engleskom, 50 na latinskom).39
Otkrie pokretnih slova

Malo je vano tko je na Zapadu oko sredine XV. stoljea, izumio
pokretna slova, bilo graanin Mainza Gutenberg i njegovi surad
nici, to je vjerojatno, ili Praanin Procope Waldfogcl nastanjen u
Avignonu, ili Coster iz Harlcma, ako je postojao, ili moda ovaj ili
onaj neznanac. Vei problem je kako saznati da li se radilo o
otkriu ili o ponovnom roenju, oponaanju, ponovnom otkriva
nju.
Jer Kina je poznavala tiskarstvo ve od EX. stoljea i Japan je
tampao budistike knjige u XI. stoljeu. Ali ovo prvo otiskivanje
na graviranim drvenim ploama od kojih je svaka odgovarala
kompoziciji jedne stranice, bilo je beskrajno sporo. Tek je izmeu
1040. i 1050. Pi Cheng doao na revolucionarnu zamisao o pok
retnim znakovima. Nainjeni od peene gline, ovi znakovi bili su
uvreni voskom na metalni kalup. Nisu bili premjestivi; to nisu
bili ni znakovi od lijevanog kositra koji su se pojavili kasnije i
odvie su se lako troili. Ali poetkom XIV. stoljea proirila se
upotreba pokretnih znakova od drva; dostigla je ak i Turkestan.
I na kraju, u prvoj polovici XV. stoljea usavrio se metalni znak,
bilo u Kini, bilo u Koreji, i naveliko se irio u razdoblju od pedeset
godina koje prethode Gutcnbcrgovu izumu40. Da li je stigao do
Zapada? Na tu misao navodi nas Loys Le Roy, istina 1576, tj. dosta
kasno. Portugalci koji su plovili po itavom svijetu kae, donijeli
su iz Kine knjige tiskane pismom te zemlje, govorei da je dugo
ve kako se ondje upotrebljavaju. To je neke navelo da povjeruju
da je izum bio donesen preko Tatarije i Moskovske Rusije u
Njemaku, zatim je bio priopen drugim kranima.41 Veza nije
dokazana. Ali bilo je dovoljno putnika, i to obrazovanih putnika,
koji su putovali u Kinu i vratili se, da bi pretpostavka o evropskom
pronalasku bila, u naelu, vrlo sumnjiva.
U svakom sluaju, kopija ili ponovni izum, evropsko tis
karstvo raa se oko 1440-1450, ne bez tekoa, uzastopnim dotje
rivanjima, jer se pokretni znakovi moraju proizvoditi od pravilno
odmjerene slitine olova, kositra i antimona (a rudnici antimona
su, ini se, otkriveni tek u XVI. stoljeu), dovoljno otporne, a da
nije odvie tvrda. Nameu se tri operacije: proizvesti kalupe od
4 30
- ^ I o ju S. 4 > itr j.
Itm pirtfitaalaltn rti |n o m

tu .T b p u lin u m p jrib ttr m m a m a m a n o m iirtidrn pa
R U n m m g a im in ' h t f h j m it D udue tapaiuio uinua
n t Ub.-iiT ifttu ^ E a m ft ia p Ip lo fiip b " :
u lu m aio t tm n t ft ftiit-jtt trtu li
|p u m u > uiii latico tloqntrit bnnc m a
i Fiatcratn natttn-tt nltimie b flp a n itg a l
j.fc o rm a m i lianiqi fim bue quofoa nnnfft
a p ttftttn a tt nobilta Itgim " tt quoa ab to
tulurm uii.trfuauitfntiasltttr- ttm plation nn fui to m a non
ra a :q u t a pim opio annnriai; ttan tat-on iiiB b n m taJam a g
fia m iam .pbatc fitri a n a m a b u rit-b a b n itilla ttaa in aubi
anttnnr noua pitfetrbaimUtc m m nnnbuB ft&a tctoiabuqi
raciuSlautccirm itntft-cttpi m irarfim ut otbtm tam a m ijf-
giutino topulata* qua n o on - fi-altub trna orbtm quccrmit
ta ta n i fam iliarie.ntin p ttftn * rtipolloim io O n t illc m a m a
ria tam u tm pm s-non fubtola u t oulgue loqunur O m porto
n palpaa abiriato:!) tririm oj ftjpbua m p n a g o a n r a a u irf
n oiuniao fm pturaB ftubia to trauit g Taa g fiifiu it m utalu
n lia t -lt g tn f i onrriin Ipfloa - albanoa-rataa-m affagctaa
ja qnotba luBtafft jm tn ria a o p u lf tif&raa n g n a jnint pmc
nouao atnfft tpfoe m atia tta tu it-i ab m rem u UtnlTra pinto
rtCr:ut m a qnoa t r litm s n o a n n tt firfinitCo g u m it ab bia g
u m n u trp i uitttrr-l&ir p t a m a n a a : u t brattai in tbionn
gotaa memplpriroa oatra-tn f d t m f a u tm -tt B ta ntali fotc
jU a rn tg ip tu tta n b ita ta n m i p oia ntK rn ictpau m abifripu'
n u in ram tp m a n a lit q u t quo loe tt natura-tt m on bi-tr bit
aa m n a g n a gtcda bnebat'la^ ru a i frtm i tutfu -a ubn tt to tf
b o iio M iim gagcam t-ut giri ttm -ln tf g tlam itao-ba bitom
oa- tbaltm a-m tm a-a lfm o a-
partboa rrroa-pljcmmj-iU'ii
b ta-p aliffin oa-raifn aa ltia n
bnatg m i t n fp o p ia m m t g ig -
otttculf Bitot qua Ina trapu nofopbiftaa tt CmnoOiltmam
tmtcr ingrrr-e>miq) n i lintraa folia menfa u ittnt in la b u lo :
itq n ali m m a d u fn g in ra jjftq -- b m tn it B it nir obitp qb biftt
tu w a p tu a aprraaa i untuba rttti (tpet jifm a-trm # ft n it
Prvi list I. sveska Biblije, n a z v a n e B iblija u 3 6 red o v a s u k rasim a u boji. B am berg, G u te n b e rg o ko

1 4 5 8-1 4 5 9 . fO tisak B. N.l
431
vrlo tvrdog elika, koji nose izbeene znakove; na matrici od bakra,

rijetko od olova, utisnuti znak; i na kraju, taljenjem slitine dobiti
znak koji e se upotrijebiti. Zatim e trebati slagati, zbiti redove
i prorede, namazati ih tiskarskom bojom, pritisnuti ih na list
papira. Tiskarski tijesak na polugu pojavio se oko sredine XVI.
stoljea i nee se mijenjati sve do XVIII. stoljea. Glavna tekoa:
znakovi se brzo troe, da bi se zamijenili treba se vratiti do kalupa
koji se i sami troe, to znai postupak ponoviti ispoetka. To je
pravi zanat zlatara.42 Nije udno da je novi pronalazak proiziao iz
njihove sredine, a ne, kako sc smatralo, od drvorezbarskog tiska,
onih stranica tiskanih uz pomo drvene izrezbarene ploe prema
zane tintom. Naprotiv, ovi trgovci pukim slikama borili su se
protiv ove novotarije. Albrecht Pfistcr, tiskar iz Bamberga, prvi je,
oko 1461, uvrstio drvoreznu sliku u tiskanu knjigu. Otad je konku
rencija bila nemogua.43
Sporo sc usavravajui, tiskarski obrt je jo u XVIII. stoljeu
bio isti kao i na poecima, ili gotovo takav. Jer nain na koji se
tiskalo 1787, u asu kad je Frangois I Ambroisc-Didot zamislio
tijesak koji je omoguio otiskivanje stranice jednim pokretom
stroja, bio je takav da bi se Gutenberg, uskrsnut i prodrijevi u
neku tiskaru u vrijeme kad je Francuskom poeo vladati Luj XVI,
u njoj odmah osjetio kao kod kue.44
Pronalazak je obiao svijet. Kao topnici u potrazi za slubom,
i tiskari, s improviziranom opremom, putovali su nasumce, za
ustavljajui sc gdje je prilika doputala, i ponovo odlazei da bi
prihvatili slubu kod novog mecene. Prva knjiga tiskana u Parizu
je iz 1470, u Lyonu 1473, u Poiticru 1479, u Veneciji 1470, u
Napulju 1471, u Louvainu 1473, u Krakovu 1474. Vie od 110
evropskih gradova poznato je 1480. zahvaljujui svojim tiskarama.
Od 1480. do 1500. postupak stie u panjolsku, iri se po Njema
koj i Italiji, dopire do skandinavskih zemalja. Godine 1500. 236
gradova Evrope ima svoje radionice.45
Za knjige zvane incunabulama (prvotlskanima) to jest
nastalima prije 1500 ukupna naklada iznosi 20 milijuna prim
jeraka. Tada Evropa ima moda 70 milijuna stanovnika. U XVI.
stoljeu se pokret ubrzava: 25.000 izdanja u Parizu; 13 000 u
Lyonu; 45.000 u Njemakoj; 15.000 u Veneciji; 10.000 u Engleskoj,
moda 8.000 u Nizozemskoj. Za svako izdanje treba raunati
prosjenu nakladu od 1.000 primjeraka, to jest za 140.000 do
200.000 izdanja, 140 do 200 milijuna primjeraka knjiga. A Evropa,
43 2
na kraju stoljea, ukljuujui i njezine moskovske granice, ne broji

vie od 100 milijuna stanovnika.46
Knjige i tiskarski tijeskovi izvoze se u Afriku, u Ameriku, na
Balkan, kamo iz Venecije prodiru tiskari raznosai iz Crne Gore u
Carigrad, kamo tijeskove sa Zapada donose idovske izbjeglice.
Zahvaljujui portugalskim pomorcima, tijeskovi i pokretna slova
dostiu do Indije i naravno Goc, glavnog grada (1557), zatim do
Macaoa (1588), u sjeni Kantona, i Nagasakia 1590.47 Ako je izum
doista prvobitno stigao iz Kine, sada se krug zatvorio.
Tiskarstvo i velika povijest

Kao predmet raskoi, knjiga je ve od samog poetka bila podvrg
nuta strogim zakonima dobiti, ponude, potranje. Tiskarska opre
ma esto se obnavlja, radna snaga se skupo plaa, papir predstavlja
vie od dvostrukog iznosa drugih trokova, vraanje sredstava je
sporo. Sve baca tiskarstvo u ruke pozajmljivaa novca, uskoro
gospodara distributivnih mrea. Svijet izdavaa ve od XV. stoljea
ima svoje Fuggerc u malom: neki Barthclcmy Buyer (1483) u
Lyonu, neki Antoine Verard u Parizu koji, vlasnik obrtnike radi
onice za kaligraBju i oslikavanje rukopisa u boji, usvaja nove
metode i specijalizira se za ilustriranu knjigu za Francusku i
Englesku; dinastija Giunta, porijeklom iz Firence; Anton Kobcrgcr
koji u Nurnbcrgu, od 1473. do 1513. izdaje bar 236 djela, i moda
je najvei izdava svog vremena; Jean Petit, gospodar parikog
trita knjige na poetku XVI. stoljea; ili Aldo Manuce iz Venecije
(1515); ili, da navedemo posljednji primjer, Plantin, roen u
Tourainci 1514, a nastanjuje sc u Antwerpenu 1549.40
Kao roba, knjiga je vezana za puteve, promet, za sajmove: u
XVI. stoljeu to su Lyon i Frankhirt, u XVII. stoljeu Leipzig.
Openito uzevi, ona je bila sredstvo moi u slubi Zapada. Svaka
misao ivi od susreta, razmjene. Knjiga je ubrzala i proirila tokove
koje je stvorila negdanja knjiga u rukopisu. Otud nekoliko ubrza
nja, usprkos snanim koenjima. U XV. stoljeu, u vrijeme in
kunabula, nadvladava latinski i s latinskim jedna vjerska i pobona
knjievnost. No ve i sama izdanja klasine knjievnosti na latin
skom i grkom posluit e poetkom XVI. stoljea neodoljivom
napretku humanizma. Malo kasnije, knjigu e u svoju slubu staviti
reformacija; a zatim proturcformacija.
433
Ukratko, nc bi se znalo rei kome je tiskarstvo doista poslui
lo. Ono je sve uvealo, sve ojaalo. U jednoj stvari, moda-, izdvaja
se jedna posljedica. Veliko otkrie koje e pokrenuti matematiku
revoluciju u XVII. stoljeu, otkrie je da se posluimo rijeju
Oswalda Spcnglera broja funkcije, Y=f(x), kako kae na sada
nji jezik. Nema funkcije ako pojmovi beskrajno malog i granice
nc udu u red raunanja, a to su pojmovi koje ve susreemo u
misli Arhimeda. Ali tko je u XVI. stoljeu poznavao Arhimeda?
Rijetki sretnici. Jednom ili dva puta Leonardo da Vinci je jurio za
jednim od njegovih rukopisa o kojima su mu priali. Sporo se
okreui prema znanstvenim djelima, tiskarstvo malo pomalo
preuzima tu obavezu, postepeno vraa grku matematiku i, osim
djela Euklida, Apolloniosa iz Perge (o stocima), ponovo nudi
cjelokupnu pobjedonosnu misao Arhimeda.
Nisu li ova razmjerno kasna izdanja odgovorna za spori
razvitak moderne matematike od kraja XVI. do poetka XVII.
stoljea? Vjerojatno. Bez njih napredak bi jo ekao.
Podvizi Zapada:
puinska navigacija
Osvajanje puine donijelo je Evropi svjetsko prvenstvo, i to za
dugo. Ovaj put je tehnika puinska navigacija stvorila asi
metriju na svjetskoj razini, privilegiju. I doista, ekspanzija Evrope
na svim morima postavlja veliki problem: kako se dogodilo da se
nakon zavrene demonstracije, puinska navigacija nije podijelila
izmeu svih svjetskih pomorskih civilizacija? U naelu, sve su
mogle sudjelovati u natjecanju. A Evropa je ostala sama u trci.
Mornarice Starog svijeta

injenica jc utoliko vie neoekivana to su se pomorske civili
zacije oduvijek poznavale i, povezane jedna s drugom, prolazile
su Starim svijetom u neprekidnoj liniji od evropskog Atlantika do
Indijskog oceana, Indonezije i graninih mora Pacifika. Jean Pou-
jade smatra da su Mediteran i Indijski ocean jedan jedini veliki dio
mora, koji on lijepo naziva indijskim putem.49Zapravo, indijski
434
put, plovna osovina Starog svijeta, oduvijek poinje na Baltiku i

La Manchcu i ide sve do Pacifika.
Sueski tjesnac ga ne sijee na dva dijela. Uostalom stoljeima
je ogranak Nila dosezao Crveno more (povezujui ga tako s
Mediteranom), posredstvom kanala zvanog Nehao, tog Sueskog
kanala koji je radio jo u vrijeme Luja Svetoga i malo kasnije se
zasuo. Na poetku XVI. stoljea Venecija i Egipani sanjali su o
njegovu ponovnom otvaranju. Osim toga, tjcsnacom su prolazili
ljudi, ivotinje, lae u dijelovima. Tako su brodovlja koja su Turci
putali u Crveno more 1538,1539,1588, donosile deve na leima,
u drvenim dijelovima koji su spajani na licu mjesta.50 Oplovljava-
nje Vasca da Game (1498) nije unitilo ovo staro zajednitvo
izmeu Evrope i Indijskog oceana, dodalo mu je samo jedan novi
put.
Ove blizine nikako ne podrazumijevaju i mijeanje. Nitko nije
privreniji svojim osobnim navadama od pomoraca, bez obzira
gdje se nalazi. Kineske dunkc, usprkos tolike nadmoi (njihova
jedra, kormilo, trup broda s nepropusnim odjeljcima, kompas ve
u XI. stoljeu, izvanredna veliina njihovih plovnih tijela od XIV.
stoljea) stiu do Japana, ali na jugu ne prelaze Tonkinki zaljev;
od Da Nanga pojavljivali su se osrednji brodovi indonezijski,
indijski ili arapski, s trokutastim jedrima, plovei sve do udaljenih
obala Afrike. To je zato to su pomorske granice civilizacije jed
nako vrste (tko bi to povjerovao?) kao i njihove kontinentalne
granice. Na moru, kao i na kopnu, svatko eli ostati na svome. Ipak,
susjedi se posjeuju: kineski jedrenjaci i dunke nalaze se u
Tonkinkom zaljevu jer je Tonkin zapravo bio pod kineskom
vlasti. Ako Sueski tjesnac nije bio granica, premda je imao njen
izgled i mogunosti, to je zato to su se civilizacije redovito isprc-
pletale. Tako je islam, nastanjujui se na velikom dijelu Medite
rana, uveo takozvano latinsko jedro, koje je indijsko, porijeklom
s Omanskog mora gdje ga je islam naao. Bio je potreban ovaj
povijesni prekoraaj da bi se trokutasto jedro usvojilo na Unutra
njem moru kojeg je postalo simbol u naim oima.51
A ipak, ono je bilo posueno, zamijenjeno za etvrtasto jedro
koje su upotrebljavali svi narodi Unutranjeg mora, od Feniana
do Grka, od Kartaana do Rimljana. Uostalom bilo je otpora,
naroito na obalama Languedoca; jo vie u grkim zemljama, tako
da je Bizant ondje vladao snagom svojih odreda i djelotvornim
iznenaenjima grke vatre. U svakom sluaju, nimalo nije udno
435
436
Brod s trokutastim jedrima ukraava jedan bizantski tanjur. Muzej

Korinta. (Foto Roger-Viollet)
to tro kutasto jed ro su sreem o u Portugalu koji je p retrp io jak

utjecaj islama.
N aprotiv u sjevernoj Evropi, gdje se ve prije XIII. stoljea
zbio snaan p o m o rsk i p re p o ro d , etvrtasto jed ro ostalo je pravi
lom; izuzetno vrst b ro d sk i tru p izraen je od dasaka koje p rek
rivaju jed n a d ru g u kao crepovi na krovu (prijeklopna oplata); i
najzad, u d o n a d udim a sjevera, aksijalno korm ilo kojim se
Na prethodnoj strani:
Umjetniki prikaz Venecije (kraj XV. stoljea), na kojem su ipak pre
poznatljivi Piazzetta i njena dva stupa, Zvonik, Dudeva palaa. U
daljini, izmeu imaginarnih otoka i onog to, ini se, predstavlja ulaz
u lagunu, vide se brodovi s etvrtastim jednina. Muzej Conde u
Chantillyu. (Foto Giraudon)
437
Trgovaki brod naoruan topovima s poetka XVII. stoljea na putu

za Indiju. Kia leteih riba. Izvadak iz knjige Admiranda Narratio
Tljeodorea de Brya, Frankfurt 1590, Navigatio in Brasiliam Ameri-
cae. (Otisak B. N.)
m oglo upravljati iz unutran josti b ro d a i koje, od naziva stranjeg

pregiba trupa, strunjaci nazivaju krm ena sta tva .
U kratko, dvije razliite evropske m ornarice, m editeranska i
nordijska, koje e ekonom ska osvajanja ne politika najprije
suprotstaviti, a zatim izmijeati. Doista, od 1297, s prvim trgo
vakim putovanjem u Burges, denovske nave52 veliki m edite
ranski brodovi izravno e prisvojiti najbolje od prom eta sjevera.
T o je zarobljavanje, dom inacija, obuavanje. Razvoj Lisabona u
XIII. stoljeu takav je da m alo pom alo usvaja lekcije o jednoj
ekonom iji koja je aktivna, pom orska, periferna i kapitalistina. U
tim uvjetim a dugi m editeranski brodovi posluili su kao model
m ornaricam a sjevera i ponudili su im dragocjena latinska jedra.
O brn u to , i zahvaljujui nizu posrednika m edu kojima su i Baski,
438
prijcklopna konstrukcija sjevernjakih kodova a naroito krm ena

statva koja om oguuje bolje iskoritavanje vjetra, m alo pom alo su
se ustalili u brodogradilitim a M editerana. Bilo je razm jena, zbrka,
i one nam govore o afirmaciji jedne nove jedinice civilizacije: o
Evropi.
Portugalska karavela koja se rada oko 1430, dijete je tog
braka; mali jedrenjak s prijeklopnom oplatom , ima krm enu statvu,
tri jarbola, dva etvrtasta jedra i jedno latinsko jedro; ono, u
sm jeru duine broda, neuravnoteeno u odnosu na jarbol koji ga
nosi (kri je vii i dui na jednoj strani) lake upravlja brodom ,
usm jerava ga; etvrtasta jedra, upotrijebljena u sm jeru duine
broda m ogu hvatati stranji vjetar. Po zavretku njihova atlantskog
egrtovanja, karavele i drugi evropski brodovi, kad jednom stignu
do Kanarskih otoka, ostavljaju svoja trokutasta jedra da bi razapeli
etvrtasta, o n d je gdje pasatni vjetar pue neprekidno sve do Antila.
Vodeni putovi svijeta

Ulog? Osvajanje vodenih putova svijeta. Nita nije najavljivalo da
jc jedan o d b ro jn ih pom o rsk ih naroda svijeta bio sprem niji, vie
od drugih, da pobijedi u trci toliko puta poduzetoj. Na zahtjev
egipatskog faraona Pcniani su ak oplovili Afriku vie od 2.000
godina prije Vasca da Game. Stoljeima prije Kolumba, irski mor
nari su oko 690. otkrili Facrocrne, a irski redovnici su oko 795.
pristali na Islandu koji e Vikinzi ponovo otkriti oko 860; 981. ili
982. Erik Crveni stigao jc do Grenlanda, gdje e se norinanska
prisutnost osjeati sve do XV. i XVI. stoljea. Braa Vivaldi e sa
dvije galije proi 1291. Gibraltarski tjesnac na putu za Indiju, zatim
e se izgubiti iza Rta Juby. Da su uspjeli obii Afriku, oni bi dva
stoljea ranije zapoeli proces velikih otkria.53
Sve ovo jc evropsko. Ali od XI. stoljea, potpomognuti upo
trebom kompasa, imajui na raspolaganju od XIV. stoljea velike
dunke s etiri mosta, podijeljene na nepropusne odjeljke, oprem
ljene s etiri do est jarbola koji mogu nositi dvanaest velikih
jedara i tisuu ljudi Kinezi, gledajui unatrag, djeluju kao takmaci
bez premca. Pod vladavinom junih Songa (1127-1279) otjerali
su arapsko brodovlje iz trgovine Kineskim morem. Snaan zamah
metlom pred njihovim vratima. U XV. stoljeu kineski odredi
ostvaruju zaudna putovanja pod vodstvom velikog eunuha
Tscheng Hwoa, muslimana rodom iz Yunnana. Prva ekspedicija
43 9
24. PRIJELAZ PREKO ATLANTIKA: VELIKA OTKRIA

Ova p o je d n o sta v lje n a karta p rik a z u je p oloaj s jevernih i ju n ih pasatnih vjetrova ljeti. Z n a e da sc
n jih o v a d v o s tru k a m a sa p re m je ta p re m a g odinjem d o b u . Tuiovi za Indiju i z a povratak iz Indije
p o d v rg n u ti su d o sta je d n o sta v n im p ravilim a. P rem a Indiji, to znaci prep u stiti s e sjevernim pasatim a
i ii s ju n im p a sa tim a sv e d o o b a le Draila. Na po v ratk u , upotrijeb iti ra v n o ju n e p asate; presjei
s je v e rn e p a s a te sv e d o vjetro v a s re d n jih irin a. S to g stanovita is to kan i p ovratak iz G vineje (ili
kako kau P o rtu g alci, p o v ratak iz M ine) po kazuje p o tre b u udaljavanja od afrike o b ale na povratku
u E vropu. B a rto lo m e o D ias, k o je g je p u to v a n je p re th o d ilo p u to v an ju Vasca da G am e, u in io je
g rek u kada je, id u i p re m a ju g u . plo v io u z afriku o b alu . T ekoe prvih puinskih plovidbi koje su
m alo pom alo prizn ale ova pravila b ile s u jo vee n ego to pokazuju nae uo b iajen e shem e.
U ostalom , da bi se slika u p o tp u n ila , tre b a u zeti u o b z ir i m orske stru je, vrlo zn aajn e, koje su
is to d o b n o predstav ljale p o g o d n o sti i prep reke.
odvela ga je sa 62 velike dunkc u Indoneziju (1405-1407); druga

(27.000 ljudi, 48 brodova, 1408-1411) zavrSava sc osvajanjem
Ceylona; trea (141 3 -1 4 1 7 ) osvajanjem Sum atre; etvrta (14 1 7 -
1419) i peta (1421-1422), pacifika, dovode do razm jene darova
i am b asad o ra u Indiji, sve do Arabije i do obala Abesinije; esta,
brza, nosi carsko pism o vladaru Palembanga, na Sumatri; sedm a
i posljednja, m oda najsenzacionalnija, polazi iz luke Long Wan
19. sijenja 1431; ostatak godine flota se usidrila u najjunijim
lukama Tch Kianga i Fu Kicna; 1432. putovanje sc nastavlja preko

Jave, Palcmbanga, poluotoka Malaccc, Ceylona, Calcuta, i nakraju
stie do Ormuza, koji je cilj putovanja i gdje flota 17. sijenja 1433.
iskrcava kineskog ambasadora muslimanskog porijekla, koji e
moda stii do Meke. Vratila se u Nanking 22. srpnja 1433.54
Iza toga nita to bi nam bilo poznato. Bez sumnje, Kina
dinastije Ming, morala se suprotstaviti sve veoj opasnosti koju su
predstavljali nomadi sa sjevera. Prijestolnica sc iz Nankinga prese
lila u Peking (1421). Jedna stranica je okrenuta. Ipak na trenutak
moemo zamisliti to bi donijela eventualna ekspanzija kineskih
dunki prema Rtu Dobre nade ili bolje, Rtu Agulhas, junim
vratima izmeu Indijskog oceana i Atlantika.
Druga izgubljena prilika: ve stoljeima su arapski geografi
(suprotno miljenju Ptolomcja) govorili (Massudi, prvi, u X. sto
ljeu, koji je poznavao arapske gradove na obali Zanzibara) o
mogunosti da sc morem oplovi afriki kontinent. Pridruili su sc
nepromjenljivom miljenju kranske crkve koja je, prema Bibliji,
tvrdila da je tekua masa mora jedinstvena. U svakom sluaju
informacije putnika ili arapskih mornara doprle su do kranskog
svijeta. Alexander von Humboldt misli da treba smatrati stvarnim
neobino putovanje koje je oko 1420. poduzeo jedan arapski
brod, a opisuje ga legenda karte Fra Maura (1457), Geographies
Incotnparabilis, iz Venecije. Brod je navodno preao izmeu
neba i zemlje 2.000 milja po Mranom moru, kako su Arapi
nazivali Atlantski ocean, za 40 dana, a povratak je izvren za 70
dana.55
A ipak, za rjeavanje problema Atlantika, koji je pak rjeavao
sve druge probleme, bila je zasluna Evropa.
Jednostavni problem Atlantika

Atlantik, to su tri velika vjetrena i pomorska kruga na karti; tri velike
elipse. Za ugodnu plovidbu dovoljno je iskoristiti struje i vjetro
ve u dobrom smjeru: oni vas tada vode, zatim vas vraaju. To je
krug Vikinga na sjevernom Atlantiku; to je Kolumbov krug: njegova
tri broda doprla su do Kanarskih otoka, zatim do Antila, vjetrovi
srednjih geografskih irina doveli su ih natrag, u proljee 1493,
preko Azora nakon to su ih doveli u blizinu Newfoundlanda.
Prema jugu, jedan veliki krug vodi sve do obala Amerike, zatim do
Rta Dobre nade, na junoj toki Afrike. Za sve ovo treba zadovoljiti
441
Pem and Braudel / Strukture svakidanjice
sa m o jed an uvjet: traiti d o b a r vjetar, a kad se nade, ne naputati

ga... T o se o b in o deava na puini.
Nita n e bi bilo jednostavnije da je puinska plovidba bila
p riro e n a m o rn arim a. No, ran i podvizi Iraca i Vikinga izgubili su
se u tam i v rem en a. Da ih Evropa obnovi, m orala se o krenuti
aktivnijem m aterijaln o m ivotu, krianju tehnologija sjevera i juga,
upo zn ati kom pas, p o rto lan e, i iznad svega, svladati p riro en e
strahove. Portugalski istraivai su na M adciri 1422, na Azorima
1427: oni slijed e liniju afrikih obala. Stii d o Rta B ojador je
jedn o stav n o , ali povratak ispada teak zbog su p ro tn ih vjetrova,
p rotiv sjev ern o g pasata. Nita lake stici d o Gvineje i njenih trita
ro b ljem , zlatnog p rah a, lanog p ap ra, ali na povratku treba sjei
pasatni vjetar i p ro n ai zapadne vjetrove koji se stiu tek kod
Sargakog m o ra, nakon m jesec dana plovidbe p o otvorenom
m o ru . Isto tako, povratak iz Mine (Sao Jo rg c da Mina osnovan je
Kineski brod na rijeci. Kabinet grafike. (Otisak B. N.)
442
1487) danima prisiljava na plovidbu uz suprotni vjetar, sve do

Azora.
Zapravo, najvea tekoa je: upustiti se u pustolovinu, baciti
se u ponor, kako glasi tadanji poetski francuski izraz. Dio je to
neuobiajen podvig kojeg je smjelost zaboravljena, kako e zasi
gurno nai unuci zaboraviti smjelost dananjih astronauta: Do
bro se zna, pisat e Jean Bodin, da su se portugalski kraljevi,
plovci puinom dokopali najveih bogatstava Indije i ispunili
Evropu blagom Istoka.56 Ovo potjee otuda.
ak i u XVII. stoljeu obiaj je da se udaljujc od obala to je
manje mogue. Thome Cano, ija se knjiga pojavila u Sevilli 1611,
govorio je o Talijanima: Oni nisu mornari puine.57 Istina je da
je za Mcditcrancc, koji su obino ili od jedne luke krme do
druge, upustiti se u pustolovinu znailo ii najvie od Rodosa do
AJeksandrije: etiri dana otvorenog mora, vodene pustinje, ako sve
ide kako treba; ili od Marscillca do Barcelone, plovci opasnim
Lyonskim zaljevom; ili ii izravno od Balcara u Italiju preko
Sardinije i ponekad do Sicilije; ipak, najljepi put u ravnoj liniji, u
povezanim pomorskim prostorima Evrope u vrijeme starog
ustrojstva brodova i navigacije, bilo je putovanje od Iberskog
poluotoka do poetka kanala La Manehea i obratno. Ono pod
razumijeva dramatina iznenaenja olujnog Gaskonjskog zaljeva
i velikih valova Atlantika. Kada Ferdinand 1518. naputa svog brata
Karla V, brodovlje koje ga odnosi iz Lareda promailo je ulaz u
kanal La Manehe i nalo se u Irskoj.58 Dantiscus, ambasador
poljskog kralja, na putu od Engleske do panjolske 1522, doivio
je najdramatiniji prijelaz svog ivota.59 Svladavanje Gaskonjskog
zaljeva sigurno je stoljeima bilo naukovanje o plovidbi otvorenim
morem. Naukovanje koje je moda, uz nekoliko drugih, bilo uvjet
za osvajanje svijeta.
Ali zato samo Evropa, pitaju se evropski promatrai i pomor
ci ve od XVI. do XVIII. stoljea, imajui pred oima tako razliite
mornarice Kine i Japana? Godine 1577. O. Mendera odmah obja
njava: Kinezi se boje mora, kao ljudi koji nisu navikli na pus
tolovine.60Jer na Dalekom istoku putovalo se takoer od jedne
luke krme do druge. Rodrigo Vivero, putujui unutranjim
vodama Japana, izmeu Osake i Nagasakija od 12 do 15 dana
izjavljuje da se na moru gotovo svake noi spava na kopnu 61
O Kinezima, O. du Halde (1693) tvrdi: Dobri obalni piloti, ali
prilino loi na puini.62Oni idu du obale koliko je god mogue,
443
25. PUTOVANJE SAINT-ANTOINEA

Putovanje broda Saint-Antoine, pod komandom gospodina de Fron-
dada, u trajanju od 55 mjeseci. Slijediti ovo istraivako putovanje
predstavlja nain da se prikae veliina svijeta jo u XVIII. stoljeu.
Kao i svi ondanji brodovi, Saint-Antoine provodi vie vremena u
lukama nego na moru. (Prema dokumentima B. N.)
444
pie Harrow 1805, i nc gube kopno iz vida, osim ako nisu apsolut
no prisiljeni.63
Krajem XVIII. stoljea George Staunton jo dalje razmilja,
imajui priliku da po volji prouava kineske dunkc s druge strane
utog mora, u zaljevu Tch-li: Zapanjujuu suprotnost predstav
ljao je prizor visokog jarbolja, sloene uadi, dvaju engleskih
brodova {Lion \Jackallykoji su prevozili poslanstvo Macartneya)
usred kineskih dunki (sic), niskih, jednostavnih, grubo graenih,
ali snanih i prostranih. Svaka je imala otprilike 200 tona nosivos
ti. On primjeuje odjeljivanje trupa, neobinu debljinu dvaju
jarbola nainjenih od jednog debla ili jednog komada drva,
svaki s jednim velikim etvrtastim jedrom, obino od rascije-
panog bambusa, ili prostirki od slame ili trske. Dunkc su gotovo
jednako ravne na oba kraja, a na jednom se nalazi kormilo veliko
kao londonska teglenica i privreno je konopcima koji prolaze
s jednog kraja dunkc na drugi. Tonaa Jackalla, manjeg od
linijskog broda Lion, nije bila vea od 100 tona. U konkurenciji s
dunkama, u zaljevu Tehli, ove ga nadmauju: Istina je, obja
njava Staunton, da je ovaj brod bio izgraen za plovidbu s
promjenljivim vjetrovima i esto protivnim onima koji puu ev
ropskim morima, i da je zato imao dvostruki gaz, tj. uranjao je u
more dva puta dublje od kineskih dunki iste tonae. Neprilika da
se izgubi vie vjetra kad on dolazi sa strane, kojoj su izloeni
evropski brodovi sa suvie ravnim dnom, ne osjea se mnogo u
ovim morima Kine gdje brodovi obino plove s povoljnim mon
sunom (ovo shvatite kao krmeni vjetar). Osim toga, jedra kineskih
dunki nainjena su tako da se lako okreu oko jarbola i prave
tako otar kut s bokovima broda da se dobro nude vjetru, usprkos
malom dijelu dunke koji se nalazi u vodi.
Zakljuak: Kinezi imaju istu prednost kao i Grci. Njihova
mora slie Mediteranu zbog skuenosti granica i brojnih otoka koji
se vide na sve strane. Takoer treba uzeti u obzir da usavravanje
navigacije kod Evropljana potjee iz istog razdoblja u kojem su ih
njihove strasti i potrebe nagnali da poduzmu duga putovanja po
beskrajnom oceanu.64
Jasno se vidi da se ova razmatranja vrte u krugu. Ponovo smo
se nali na poetku, bez veeg napretka. Puinska plovidba je klju
za Sedam svjetskih mora. Ali nita nam ne dokazuje da Kinezi ili
Japanci nisu bili kadri zgrabiti taj klju i upotrijebiti ga, tehniki
govorei.
44 5
Zapravo, u svojim istraivanjima, suvremenici i povjesniari

su zarobljenici jednog tehnikog rjeenja koje bi trebaloizdvojiti
pod svaku cijenu. Ali to rjeenje moda nije prvenstveno tehniko.
Onom portugalskom kormilaru koji je tvrdio kralju Ivanu II. da se
od Mine moe vratiti s bilo kakvom laom u dobrom stanju,
vladar je naredio da uti, zaprijetivi mu da e ga baciti u tamnicu
ako bude govorio. Ne manje uvjerljiv primjer iz 1535: Dicgo
Botclho se vratio iz Indije s obinom malom galijom koju je
portugalski kralj odmah dao zapaliti.65
Od ovih primjera draa nam je pustolovina one japanske
dunkc koja je 1610. vlastitim sredstvima doprla od Japana do
Acapulca u Meksiku. Vratila je llodriga Vivera i njegove drugove
brodolomce, kojima su Japanci poklonili brod; istina, posada je
bila evropska. Ali druge dvije dunkc, ovaj p uts japanskom posa
dom, kasnije su obavile isto putovanje.66
Ova iskustva dokazuju da je dunka tehniki bila sposobna
da se uhvati u kotac s puinom. Ukratko, samo tehniko objanje
nje nam izmie.
Danas su povjesniari doli tako daleko da vjeruju da kara-
vcla ne duguje uspjeh toliko svojim jedrima i kormilu, koliko svom
plitkom gazu koji joj je omoguavao da istrauje obale i ua
rijeka, i jo vie injenici da je mali brod, i da je njegovo
naoruavanje bilo relativno jeftino!67 To bi znailo umanjiti joj
ulogu.
Nimalo nije lake objasniti odsutnost muslimanskih brodova.
Njihova putovanja ravno u Indijski ocean, bez sumnje laka, s
izmjenjivanjem monsuna, podrazumijevaju ipak veliko znanje,
upotrebu astrolaba ili Jakobova tapa, a i to su dobri brodovi.
Povijest arapskog kormilara Vasca da Game koji preuzima malu
portugalsku flotu u Mlindi i vodi je u jednom potezu do Calicuta,
pojedinost je koja otvara spoznaje. Kako to da u ovim uvjetima,
pustolovine Sindbada Moreplovca i njegovih nasljednika nisu
dovele do arapske prevlasti u svijetu? Kako se, da se ponovo
posluimo rijeima Viala dc La Blachca, arapska navigacija juno
od Zanzibara i Madagaskara, praktino zaustavila u zastraujuoj
struji Mozambika koja sa estinom vodi prema jugu i prema
vratima Mranog mora?68 Prije svega, odgovorit emo, ove davne
arapske plovidbe omoguile su islamu da postane dominantna sila
Starog svijeta, kao to nam je dana prilika da objasnimo, i rezultat
nije mali; zatim, raspolaui Sueskim kanalom (VIIXIII. stoljee),
zato bi traili put oko Rta? to bi tamo nali? Zlato, slonovau,
446
Put iz XVII. stoljea, tek naznaen. (Bruegel cle Velours: Vjetrenjaa,

fragment). (Otisak Giraudon)
robove, ve su prigrabili gradovi i trgovci islama na obali Zanzibara
i preko Saharc, na okuci Nigcra. Trebalo je imati potrebu za tom
zapadnom Afrikom. Znai, zasluga Zapada, blokiranog na svom
skuenom Rtu Azije, bila bi u injenici da mu je svijet bio
potreban, da je osjeao potrebu da izae iz njega? Nita ne bi bilo
447
Vem and Braudel / Strukture svakidanjice
mogue, ponavlja jedan strunjak za kinesku povijest, bez razvoja

tada kapitalistikih gradova Zapada...69 Oni su bili motor, bez
kojeg bi tehnika bila nemona.
Sto ne znai da je novac, kapital, taj koji je ostvario puinsku
plovidbu. Naprotiv: Kina i islam su, u to vrijeme, drutva osigurana
onim to bismo mi danas nazvali kolonijama. U usporedbi s njima,
Zapad je jo uvijek proleter. Ali vana je injenica da od XIII.
stoljea dugotrajna napregnutost podie njen materijalni ivot i
preobraava itavu psihologiju zapadnog svijeta. Ono to su pov
jesniari nazvali gladu za zlatom, ili gladu za svijetom, ili gladu za
zainima, praeno je, na podruju tehnike, neprestanim traganjem
za novinam a i korisnim primjenama, tj. u slubi ovjeka, da bi se
istodobno osiguralo olakanje i najvea djelotvornost njihova
truda. Gomilanje praktinih izuma koji otkrivaju svjesnu volju za
gospodarenjem nad svijetom, poveano zanimanje za sve to je
izvor energije, daju Evropi, mnogo prije njenog uspjeha, njeno
pravo lice i obeanje njene nadmoi.
448
SPOROST TRANSPORTA
Golem uspjeh, golema novina: pobjeda nad puinom utemeljuje

sveopi sistem veza. Ali ona to postie a da pritom nita ne mijenja
s obzirom na sporost, na nesavrenstvo samih prijevoza koji ostaju
jedno od stalnih ogranienja ekonomije Starog poretka. Sve do
XVIII. stoljea putovanja su beskrajna, kopneni transporti kao da
su paralizirani. Uzalud nam govore da je od XIII. stoljea Evropa
razvila golemu mreu aktivnih putova; dovoljno je, na primjer,
pogledati niz malih platna Jeana Drcughela u Munehenskoj pina
koteci, da bismo shvatili da jo u XVII. stoljeu jedna cesta, ak i u
ravnici, nije traka po kojoj se promet kree sam od sebe. Obino
mu se jedva nazire trag. Ne bi ga sigurno prepoznali na prvi pogled
da nema kretanja putnika. A oni su esto seljaci koji pjeae; neka
kola koja odvoze seljanku i njene koare na trnicu; pjeak koji
dri ivotinju za ular... Naravno, ponekad su to gizdavi konjanici,
koije s tri konja koja kao da veselo nose cijelu obitelj nekog
graanina. Ali na slijedeoj slici rupe su ispunjene vodom, ko
njanici gackaju po blatu, a ivotinja im je u vodi do koljena;
pokrivene dvokolice s mukom se probijaju, s kotaima propalim
u blato. Pjeaci, pastiri, svinje, mudro su se maknuli na sigurnije
ivice puta. Isti je prizor na sjeveru Kine, moda i gori. Ako je put
oteen ili ako jako zaokree, kola, konji i pjeaci prolaze
preko obraenih polja da bi skratili put ili nainili bolji, malo se
obazirui na to da li je ito niknulo ili je ve visoko.70 Ovo
iznosimo da bismo ispravili slike drugih velikih kineskih putova,
zadivljujue odravanih, posutih pijeskom, ponekad poploanih,
o kojima putnici iz Evrope govore s divljenjem.71
U ovoj domeni, od Evrope Richelieua ili Karla V do Kine
dinastije Song ili Rimskog Carstva, nita se nije izmijenilo, ili vrlo
malo! I sve to oteava trgovaku razmjenu, i ak i obine meu
ljudske odnose. Glasnicima iz tog vremena potrebni su tjedni,
mjeseci da stignu na odredita. Uzmaka prostora, kako kae
Ernst Wagemann, nee biti sve do 1857, kad je postavljen prvi
interkontinentalni pomorski kabel. eljeznica, parobrod, telegraf,
telefon, vrlo kasno e najaviti stvarnu masovnu komunikaciju na
svjetskoj razini.
449
Nepromjenljivost itinerara
Ili bilo kojeg puta, u bilo koje vrijeme. Na tom su putu vazda
prijevozna sredstva, teretne ivotinje, nekoliko konjanika, krme,
kovanica, selo, grad. Nemojte misliti da se radi o krhkoj liniji, ma
koliko izgleda slabo oznaena, ak i u argentinskoj pampi ili u
Sibiru XVIII. stoljea. Prijevoznici i putnici ostaju zatvorenici vrlo
ogranienog izbora; oni bi moda radije ili nekim drugim putem
kako bi izbjegli neku cestarinu i carinu, ali uz uvjet da se mogu
vratiti ako iskrsnu neprilike; zimi e ii ovim putem, u proljee
onim drugim, ovisno o poledici ili kaljuama. Ali nikad nee moi
odustati od unaprijed organiziranih putova. Putovati znai sluiti
se uslugama drugih.
Godine 1776. vicarski lijenik Jacob Fries, major u ruskoj
vojsci, preao je za 178 sati dugi put od Omska u Tomsk (890 km),
prosjenom brzinom od 5 km na sat, redovito mijenjajui konje
na svakoj postaji da bi bio siguran da e stii do slijedee bez
neprilika.72 Promaiti jednu znailo je biti sahranjen pod snije
gom. U unutranjosti Argentine, jo u XVIII. stoljeu, putuje se na
tekim kolima s volovskom zapregom, koja stiu natovarena itom
ili koom u Ducnos Aircs i prazna odlaze prema Mendozi, Santiagu
de Chile ili Jujuyu, u smjeru Perua, ili se pak radije putuje na
leima mazge ili konja: radi se o tome da se put prilagodi vremenu
potrebnom za prelaenje despobladosa, pustinja, i da se na odre
enim mjestima nadu kue, sela, voda, prodavai jaja i svjeeg
mesa. Ako se putnik umori od tijesne kabine dvokolicc, moe uzeti
dvije jahae ivotinje, jednu za sebe, drugu za tovar potrebne
posteljine i, idui ispred konvoja, moe juriti u galopu, najbolje
izmeu 2 i 10 sati ujutro kako bi izbjegao vruinu. Konji su tako
dobro priueni da ove prijelaze obavljaju za kratko vrijeme, da
sami jure najveom brzinom i nije ih potrebno tjerati. Naknada?
Stii brzo u postaje (koje) su najbolji konaci, gdje se putnik moe
po volji odmoriti.73 Ondje se okrepljuje, ondje se spava. Ove
pojedinosti pomau razumijevanju rijei jednog autora iz XVIII.
stoljea o prvom dijelu puta iz uenos Airesa sve do Carcaranala:
Za vrijeme ova tri i pol dana puta, osim na dva prijelaza, moe
se nai krava, ovaca ili kokoi u izobilju i po niskoj cijeni.74
Ove kasne slike novih zemalja (Sibir, Novi svijet) opisuju
dosta tono putovanja iz ranijih stoljea u starim civiliziranim
zemljama.
450
The roadside inn, istodobno putniko stajalite, mjesto susreta i razm

jena (akvarel Ihomasa Rowlandsona, 1824). Izmiui gradskim pro
pisima, krma je u XVI. i XVII. stoljeu igrala veliku ulogu u razvoju
slobodnog trita u Engleskoj, fin fra, II, str. 35-41) (Whitworth Art
Gallery Manchester)
Da bi se preko Balkana stiglo do Istanbula treba, savjetuje

Pierre Lescalopier (1574), putovati od jutra do veeri, ako vam
neki potok ili livada ne da priliku da se spustite na zemlju i iz bisaga
izvadite malo hladnog mesa i nekoliko boca vina, da biste se
nahranili oko podne, dok vai konji s kojih su skinute uzde i sa
sponama na nogama, pasu ili jedu ono to im se da. Naveer treba
stii do slijedeeg karavan-seraja gdje ima hrane i pia. To su
prihvatilita (u smislu sklonita), sagraena kao da oznaavaju
kraj svakog dana. (...) Bogati i siromani ondje se sklanjaju jer
nema boljeg, a ona izgledaju kao jako velike sue; umjesto prozora
imaju pukarnice. Ljudi su smjeteni na povienjima (podi
jima), postavljenim oko dvorane, a na njih su privezane ivotinje.
451
Fernand, Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Tako svatko vidi svog konja i daje mu jesti na povienjima, i da

bi im dali zob ili jeam, oni (Turci) upotrebljavaju kone vree iz
kojih konj jede a remeni vree stave se iza uiju konja.75 Neki
napuljski putnik 1693. jednostavnije opisuje ove krme: To nisu
nita drugo do dugake konjuarnice gdje konji zauzimaju sre
dinu; strane ostaju za gospodare.76
Javni itinerar, tiskan u Kini u XVII. stoljeu, oznaava putcve
koji vode od Pekinga, s nacrtima i postajama, gdje mandarini u
misiji odsjedaju na raun cara, ugoeni, nahranjeni, opskrbljeni
jahaim ivotinjama, amcima, nosiljkama. Ove postaje, udaljene
jedna od druge dan puta, veliki su gradovi ili gradovi drugogreda,
ili dvorci, ili oni Y ili Chin, mjesta za stanovanje i strau, nekad
sagraena ondje gdje nema nikakva grada... Tu su esto kasnije
niknuli gradovi.77
Putnik se osjea ugodno samo u zemlji u kojoj su gradovi i
sela blizu. Vodi Francuski Odisej (1643) nalik na dananji
Guide bleu spominje dobre krme, Kraljevski soko u Mar
seilles Kardinal u Amiensu, i savjetovat e vam (iz osvete ili
mudrosti?) da ne stajete u Pronneu, u krmiJelen\ Zadovoljstvo,
brzina, povlastice su naseljenih i dobro organiziranih zemalja,
uljuenih, kao to su Kina, Japan, Evropa, zemlje islama. U Perziji
se nalaze dobri karavan-seraji svake etiri milje i putuje se
jeftino. Ali slijedee godine (1695), isti putnik koji je napustio
Perziju, tui sa na Hindustan: nema krmi, nema karavan-seraja,
nema ivotinja za iznajmljivanje kola, nema namirnica osim u
velikim gradovima Mogulovih zemalja; spava se pod zvijezdama
ili ispod nekog stabla.78
Jo vie e iznenaditi injenica da su i pomorski putovi
unaprijed odreeni. A ipak, brodovi ovise o vjetrovima, o stru
jama, o pristanitima. Obalna plovidba namee se u morima Kine
kao i na Mediteranu. Istona obala privlai mnotvo pomoraca.
Kad se radi o plovidbi po otvorenom moru, oni imaju svoja pravila
nametnuta iskustvom. Put izmeu panjolske i kastiijske Indije,
u odlasku i povratku, odredio je od poetka Kristofor Kolumbo, i
jedva da e ga, 1519, poboljati Alaminos79 (Antonio Alaminos,
panjolski moreplovac, Kolumbov sudrug, kojem pripisuju otkri
e Golfske struje Red.), a zatim se on nee mijenjati sve do XIX.
stoljea. Na povratku, daleko na sjeveru, dotie 33. paralelu, to
je prilika za putnike da naglo upoznaju surovost sjevera: Hlad
noa se poela jako osjeati, biljei jedan od njih (1697) i neki
vitezovi, odjeveni u svilu i bez kaputa, podnosili su je vrlo teko.80
4 52
Tehnike revolucije l zastoji
Tako je i Urdancta 1565. otkrio i odredio jednom za svagda put

od Acapulca do Manille, od Nove panjolske do Filipina i natrag,
prvi lak (3 mjeseca), drugi teak i dug (6 do 8 mjeseci) i za koji
putnik plaa (1696) do 500 osmaka.81
Ako je sve u redu, prolazi se, staje se gdje po pravilu treba
proi ili stati. Na dogovorenim mjestima obnavljaju se zalihe
namirnica i vode; ako je potrebno, moe se oistiti dio broda,
popraviti, zamijeniti jarbol i ostati dugo u mirnom srcu luke. Sve
jc predvieno. U vodama Gvineje, gdje se samo brodovi male
tonae mogu pribliiti niskoj obali, udar vjetra vas iznenadi prije
nego to se razvije jedro, i postoji opasnost da se slomi jarbol; tada
se ide, ako jc mogue, na portugalski otok Prince a Uha do
Principe potraiti jarbol za zamjenu, eer, robove. Kod Sun-
dajskog tjesnaca mudrost nalae da se plovi to blie obali Su
matre, zatim se ide do poluotoka Malacce; brdovita obala velikog
otoka titi od udaraca vjetra, voda nije duboka. Kad zapue uragan,
kako se dogodilo brodu koji jc 1690. nosio Kampfera prema
Sijamu, treba baciti sidra, i po ugledu na brodove koji se mogu
vidjeti u blizini, uvrstiti se na plitkom moru, ekajui da nevrijeme
proe.
Protiv cestovnih
dogaaja
Svakako nemojmo preuveliavati dogaaje cestovne povijesti. Oni
se javljaju, protuslove si i esto se briu. Kad bismo ih sluali, oni
bi sve objasnili. Ipak, nema nikakve sumnje da zanovijetanje
francuskih vlasti i posebno Luja X Svadljivca (1314-1316) na
putovima koji vode na sajmove u Champagni nije uzrok propasti
sajmova. ak ni uspostavljanje izravnih i redovitih pomorskih veza
od Mediterana do Brugcsa, to je zasluga velikih denovekih laa
poevi od 1297. Poetkom HV. stoljea mijenja se struktura
velike trgovine, putujui trgovac postaje rijetkost, roba putuje
sama, pisana prepiska regulira njeno kretanje izdaleka, izmeu
Italije i Nizozemske, dvaju polova evropske ekonomije, te otada
nema vie potrebe za susretima i razgovorima na pola puta. Stanica
u Champagni postaje manje korisna. Vanost enevskih sajmova,
dugog sastanka za sreivanje rauna, nametnut e se tek s XV.
stoljeem.82
453
Mehanizam brane crte V.

Zonce iz 1607. Otkrie brane,
prema T. S. WiUami, jednako
vano kao i otkrie pare, u
svakom sluaju je znak va
nog tehnikog napretka Zapa
da. (Otisak N. B j
Isto tako, ne traimo beznaajna objanjenja za prekid m on

golskog puta, oko 1350. U XIII. stoljeu, mongolska osvajanja
uspostavila su izravnu vezu kopnom izmeu Kine, Indije i Zapada.
Islam jc zaobien. I otac i ujak Marka Pola, zatim sam Marko, nisu
jedini koji su stigli do daleke Kine ili Indije, dugim, ali zaudno
sigurnim putovima. Prekid se upisuje u raun goleme recesije iz
sredine XIV. stoljea. Je r sve je odjednom polo nizbrdo, Zapad,
kao i mongolska Kina. Takoer nemojmo povjerovati da je otkrie
Novog svijeta odmah izmijenilo prioritetne prometnice planete.
Mediteran, jedno stoljee iza Kolumba i Vasca da Game, jo uvijek
je sredite animacije meunarodnog ivota; regresija e nastupiti
kasnije.
to se tie putne kronike za kratke udaljenosti, konjuktura je
obino unaprijed podijelila uspjehe i neuspjehe, ovisno o plimi i
oseki. Sumnjamo da je politika slobodne razmjene grofova od
Brabanta bila tako presudna kako se govorilo: ona je vjerojatno
djelotvorna u XIII. stoljeu, kad su cvjetali sajmovi u Champagni.
Isto tako su i dogovori izmeu grada Milana i Rudolfa Habs
burkog (1273-1291) za osiguravanje puta osloboenog cestarine
od Basela do Brabanta doivjeli puni uspjeh. Tko tada ne bi uspio?
454
Ali kasnije, kada niz ugovora izmeu 1350. i 1460. odreuje

carinske povlastice za taj isti put, kada grad Gand 1332. popravlja
o svom troku kod Scnlisa put koji vodi od njega do sajmita u
Champagni,83 u tome vidimo radije traenje izlaza za konjukturu
koja je postala osrednja. Zauzvrat, oko 1530, kad se vratilo lijepo
vrijeme, biskup iz Salzburga uspio je urediti za kola put za mazge
prijevojem Tauern, a da nije istisnuo Sveti Gothard ili Brenner,
koji iza sebe imaju Milano i Veneciju.8,1To je zato jer tada ima posla
za sve putove.
Rijeno brodarstvo
Malo vode, i u srcu zemlje sve oivljuje. Taj stari ivot svagdje se
lako moe zamisliti. Tko u Grayu na Saoni, irokoj i dubokoj, ne
bi oivio spomen na aktivno rijeno brodarstvo jucranjicc, koje
je prenosilo uzvodno robu iz Lyona i vino, nizvodno ito, jeam,
sijeno? Bez Seine, Oise, Marne, Yonnc, Pariz ne bi jeo, pio, niti bi
se grijao po volji. Bez Rajne Koln ne bi ve prije XV. stoljea bio
najvei grad Njemake.
Kad jedan geograf u XVI. stoljeu objanjava Veneciju, on e
odmah govoriti o moru i velikim vodenim putovima koji smjeraju
prema njenim lagunama, Brenti, Pou, Adigcu. Ovim putovima i
kanalima barke, skele tjerane motkama, ne prestaju stizati u veliki
grad. Ali svagdje se upotrebljavaju i najmanji vodeni tokovi. Na
brodovima plitka gaza koji se sputaju Ebrom od Tudele do
Tortose i do mora jo poetkom XVIII. stoljea prevoze se barut,
kugle, granate i druga municija koja se proizvodi u Navarri,
usprkos bezbrojnim tekoama i naroito slapu Flix gdje se roba
iskrcava da bi se zatim opet ukrcala.85
U Evropi je klasino podruje rijenog brodarstva, jo vie
od Njemake, s druge strane Odre, Poljska i Litva, gdje se od
srednjeg vijeka razvila vrlo aktivna rijena plovidba, uz pomo
golemih splavi od stabala drvea; na svakoj od njih sagraena je
drvena kuica za mornare. Ovaj vrlo rasprostranjen promet stvo
rio je rijene luke Torun (Thorn), Kovno, Brest-Litovsk, i izazvao
je beskrajne sporove.86
Meutim, na svjetskoj razini nita se ne moe usporediti s
junom Kinom, od Plave rijeke do granica Yunnana. Od tog
prometa, primjeuje jedan svjedok oko 1733, ovisi velika trgovina
(unutranja) Kine kojoj nema ravne u itavom svijetu... Posvuda
45 5
se vidi neprestano kretanje laa, barki, splavi (susreu se splavi

duine pola milje koje su se vjeto hvatale u kotac s okukama zbog
krivina rijeka) i ono na svakom mjestu stvara toliko ivih gradova.
Ladari stanuju na tim barkama, zajedno sa enama i djecom, tako
da se moe mirno povjerovati izvjetajima putnika da na ovim
vodama ima gotovo toliko svijeta koliko u gradovima i na selu.87
Nema zemlje na svijetu, pisao je ve O. de Magaillans, koja se u
plovidbi (misli na rijeno brodarstvo) moe usporediti s Kinom...
gdje postoje dva carstva, jedno na vodi, drugo na kopnu, i toliko
Venecija koliko ima gradova.88 Miljenje jednog svjedoka: Godi
ne 1656. plovio je etiri mjeseca uzvodno Yangtze Kiangom, koji
zovu Sinom mora, do Scuana; Kiang, koji kao ni more, nema
granica, i kao ono nema dna. Nekoliko godina kasnije (1695)
jedan putnik tvrdi da u naelu Kinezi vole ivjeti na vodi kao
patke... Satima, objanjava on, ak i cijela poludnevlja plovi
se usred drvenih splavi; kanali i rijeke nekog grada prelaze se
oajnikom sporou preko tolikih amaca.89
Arhaizam prijevoznih sredstava:

nepromjenljivost, zaostajanje
Kad bismo povezali niz slika s temom svjetskog transporta izmeu
XV. i XVIII. stoljea, i kad bi se te slike itaocu prikazale bez
objanjenja, briljivo izmijeane, on bi ih bez greke mogao pred
oiti u prostoru; tko ne bi prepoznao kinesku nosiljku ili dvokolice
ukraene zastorom, vola nosaa ili borbenog slona u Indiji, ili
tursku arabu na Balkanu (ili ak u Tunisu), ili karavane deva u
islamskom svijetu, redove nosaa u Africi, kola na dva ili etiri
kotaa u Evropi, s volovskom ili konjskom zapregom?
Ali smjestiti te slike u vrijeme predstavljalo bi velik problem:
transportna sredstva se uope ne razvijaju. U Kantonu 1625.0 . de
Las Cortes vidi kineske nosae kako tre podigavi putnikov
sanduk na duge bambusove motke. Godine 1793- George Staun
ton opisuje te iste mrave kulije u njihovim dronjcima, slamnatim
eirima i sandalama. Na putu za Peking njegov amac mora
promijeniti kanal te je podignut pomou ljudskih ruku i dizalica
i na taj nain... je izvuen za krae vrijeme nego pomou splavi;
istina, treba uposliti vie ljudi, ali u Kini ta energija je uvijek na
raspolaganju, stoji malo i upotrebljava se radije od bilo koje
i5G
druge.90Da bi se opisala jedna afrika ili azijska karavana, takoer

bi se mogli zamijeniti opisi Ibn atutc (1326), jednog anonimnog
engleskog putnika iz XVI. stoljea, Rcn Cailla (1799-1838),
njemakog istraivaa Georga Schwcinfurtha (1836-1925). Prizor
je uvijek isti, izvan vremena. U studenom 1957. jo smo uvijek na
putovima krakovske Poljske vidjeli nizove uskih seljakih kola sa
etiri kotaa kako putuju u grad, natovareni ljudima i borovim
granama kojih su se iglice vukle za njima poput vlasi po pra
njavom putu. Ovaj prizor koji, bez sumnje, proivljava posljednje
dane, takoer je stvarnost XV. stoljea.
Tako je i na moru: kineske ili japanske dunke, piroge s
ravnotenim patrupcem Malajaca ili Polineana, arapski brodovi
Crvenog mora ili Indijskog oceana, toliko likova koji se uope ne
mijenjaju. Ernst Sachau, specijalist za Babilon, opisuje (1897-
1898) one arapske brodove kojih su daske spojene palminim
vlaknom bez ijednog eljeznog avla, jednako dobro kao i Bclon
du Mans (1550), ili Gcmclli Careri (1695). U vezi s brodovima koji
se pred njegovim oima grade u Damanu (u Indiji) Gcmclli pie:
avli su bili od drva a kuine od pamuka.91 Ovakvi jedrenjaci
preivjeli su u velikom broju sve do pojave engleskih parobroda
i jo danas ponegdje slue kao i u vrijeme Sindbada Moreplovca.
U Evropi
Oigledno, u Evropi su mogue kronoloke diskriminacije. Mi
znamo da su kola s pokretnim prednjim dijelom, nastala od
teretnih topnikih kola, stvarno u upotrebi tek od oko 1470; da se
rudimentarne koije pojavljuju tek u drugoj polovici XVI. stoljea
(prozore dobivaju tek u XVII. stoljeu), da su dilianse iz XVII.
stoljea, da se potanska kola za putnike i vetturini u Italiji pojav
ljuju u veem broju tek u doba romantizma; prve splavi pojavljuju
se u XIV. stoljeu. Ali ti pronalasci ne mogu sakriti bezbroj nepro
mjenljivih trajnosti koje su u osnovi svakodnevnog ivota. Tako i
u promjenljivoj domeni brodovlja ima nepremostivih gornjih
granica, s obzirom na tonau i brzinu; one stvaraju trajnost, one
su plafon.
Od XV. stoljea zapremnina denovekih karaka iznosi 1.500
tona; venecijanski brodovi od 1.000 tona ukrcavaju goleme bale
sirijskog pamuka; dubrovaki teretni jedrenjaci iz XVI. stoljea od
900 i 1.000 tona specijalizirani su za transport soli, vune, ita,
457
sanduka eera, glomaznih bala koe.92 U XVI. stoljeu, pomorski

divovi, portugalske karake, prenose do 2.000 tona i, od putnika i
mornara, do 800 ljudi.931ako dno od kojeg su sagraene nije bilo
dovoljno suho, ako se na boku pojavi pukotina, ako ih oluja baci
u pliine obale Mozambika, ako laki piratski brodovi napadnu
mastodonta zarobivi ga i zapalivi, tada dolazi do stranih materi
jalnih katastrofa. Kad su ga 1592. zarobili Englezi, Madre de Dios
ne moe ploviti Tcmzom zbog svog gaza. Prelazi 1.800 tona, i sir
John Burrough, porunik/faleigha, koji gaje uhvatio, opisuje kao
udovite.9,1
Ukratko, dobrih stotinu godina prije Nepobjedive armade iz
1588, umijee pomorskih brodogradilita dostiglo je svoje rekor
de. Samo uravnoteen promet ili velike udaljenosti koje jame
monopoli, stvarni ili pravni, omoguuju rasko posjedovanja ovih
velikih tonaa. Velianstveni lndiamen, na kraju XVIII. stoljea
(usprkos imenu specijalizirani su za trgovinu u Kini) ne prevoze
vie od 1.900 tona. Ogranienje, prouzrokovano graevnim mate
rijalom, jarboljem, topovima, namee ove zavisnosti.
Ali gornja granica je suprotnost srednjoj. Sve do posljednjih
dana plovidbe na jedra, morima su jurili vrlo mali brodovi od 30,
40, 50 tona. Tek oko 1840. upotreba eljeza omoguit e izgradnju
veih brodskih trupova. Dotad je brodski trup bio predvien za
200 tona, za 500 je bio izuzetak, a za 1.000 do 2.000 kuriozitet.
Brzina i beznaajna proda

Loi putovi, male brzine. Tako umuje ovjek iz 1979, i njegovo
stanovite ima svoju vrijednost. Dolje od nekog suvremenika, za
kojeg je to bila svakodnevna stvarnost, on vidi golemi handicap
itavog dojueranjeg aktivnog ivota. Ve je Paul Valry govorio:
Napoleon se kree jednako sporo kao i Julije Cezar. To poka
zuju tri crtea (str. 462-463) koji omoguuju da se izmjeri put
vijesti prem a Veneciji: od 1496. do 1533, prema Dnevnicima
Marina Sanuda, venecijanskog patricija koji je biljeio iz dana u
dan datum dolaska pisama koje je Signoria primila i datume kad
su odaslana; zatim, od 1701. i 1733- do 1735, prema novinama
pisanim rukom, izdavanim u Veneciji, s pravim dnevnim vijes
tima, kako se kae u Parizu. Druga raunanja ponovila bi isti
zakljuak, znajui da se konjima, kolima, brodovima, kuririma, u
pravilu prijee najine 100 km za 24 sata. I to su rekordi iznad
458
kojih rijetki podvizi, ostaju rasko. Poetkom XVI. stoljea u

Niirnbergu, moe se, uz naplatu, poslati narudba u Veneciju za
etiri dana. Ako veliki gradovi privlae brze novosti, to je zato jer
plaaju za urbu i jer uvijek ima naina da se pobijedi prostor,
jedan od tih naina bit e, jasno, izgradnja ljunanih i taracanih
cesta, ali one dugo ostaju izuzetak.
Cesta od Pariza do Orlansa, potpuno poploena, usprkos
razbojnicima koji ulijevaju strah jo u XVII. stoljeu oko uma u
Torfouu, uspostavlja brzu vezu s Orlansom, vrlo vanim rijenim
pristanitem Francuske, jednako ili gotovo kao Pariz. Loire je
uostalom najudobniji vodeni tok kraljevstva, najira s obzirom
na korito, i najdua s obzirom na tok... i po kojoj se moe ploviti
jedrima po kraljevstvu vie od sto ezdeset milja, to se ne moe
ni po jednoj francuskoj rijeci. Cesta od Pariza do Orlansa,
nazvana Kraljevom cestom, veliki je kolni put, strada di carri,
kae neki Talijan ve 1581. Tako i Stambulyol, cesta od Istanbula
do Dcograda preko Sofije, ima ve od XVI. stoljea svoja kola; u
XVIII. stoljeu raskone arabe.95
Napredak u XVIII. stoljeu u Francuskoj, na primjer, znai
irenje velike ureene ceste. Zakupni ugovor francuskih pota
iznosi 1676. 1,220.000 franaka; 1776. se iznos poveava na
8,800.000 franaka; budet za mostove i ceste za vrijeme Luja XIV.
iznosi 700.000 franaka, a prije Revolucije 7 milijuna.** No taj se
budet odnosi samo na umjetnike radove, otvaranje novih cesta;
odravanje starih obavlja se zahvaljujui tlaci dravnih cesta, usta
novljenoj administrativnim putem oko 1730, to je Turgot ukinuo
1776, da bi se ponovo uspostavila iste godine, i koja e nestati tek
1787. Francuska tada posjeduje oko 12.000 milja (ili 53 000 km)
sagraenih putova i 12.000 u izgradnji.97
Dolazi vrijeme diliansi, i meu njima slavnih turgotines.
Suvremenici su ih smatrali avolskim, opasnim. Njihov gornji dio
je uzak, kae jedan, i mjesta su tako stisnuta da svatko kad treba
sii mora ponovo traiti svoju nogu ili ruku od susjeda. (...) Ako
se, na nesreu, pojavi neki putnik velika trbuha ili irokih ramena,
(...) mora stenjati ili odustati.98 Brzina im je nerazumna, nesree
su brojne i nita ne obeteuje rtve. Na velikim cestama, uos
talom, poploen je samo uski sredinji dio; dvoja kola se ne mogu
mimoii a da jedan kota ne zapne u ilovasti rubni dio.
Neki komentari, nevjerojatno glupi, ve najavljuju one koji
e kasnije pozdraviti prve eljeznice. Kada je 1669. jedna diliansa
u jednom danu prela put od Manchestera do Londona, digli su
45 9
sc prosvjedi: bio je to kraj plemenitog umijea jahaa, propast

proizvoaa sedala i mamuza, nestanak rijenih brodova s Tem-
ze.*>
Ali napredovanje se nastavilo. Izmeu 1745. i 1760. buknula
je prva puma revolucija; cijena prijevoza pada, i to iskoritava sloj
sitnih kapitalista pekulanata. Oni najavljuju promjenu vremena.
Ipak, ovi skromni uspjesi odnose se samo na dravne ceste.
U Francuskoj, izvan potanskih cesta, kojima se divio Young,100
bilo je najee nemogue bez problema slati teke terete i ak,
dodaje Adam Smith, putovati na konju; jedini nain da se spasi
vlastita koa, bio je putovati mazgama.101 Sela, daleko od cesta,
ostala su osuena na ivotarenje.
Prijevoznici i prijevozi
Nakon etve ili berbe, ili za zimskih mjeseci, prijevoz jc drugi zanat
milijuna seljaka na Zapadu, koji se zadovoljavaju dosta bijednom
naknadom. Ritam njihova slobodnog vremena oznaava plimu i
oseku transportnih djelatnosti. Organizirani ili ne, oni su uvijek
na brizi siromanog dijela ovjeanstva, ili bar vrlo skromnog. I na
moru se posade vrbuju meu najsiromanijima Evrope i svijeta.
Holandski brodovi, pobjedonosni na svim morima u XVII. sto
ljeu, nisu izuzetak od pravila. Tako jc i s onim neobinim ameri
kim mornarima, Englezima druge vrste kako kau Kinezi, koji
su poli u osvajanje mora krajem XVIII. stoljea s vrlo malim
brodovima, ponekad od 50 do 100 tona, plovei od Philadclphie
ili New Yorka do Kine, pijani, pria se, uvijek kad se prui pri
lika.102
Dodajmo da transportni poduzetnici obino nisu veliki kapi
talisti: njihova zarada jc smanjena. Na to emo se vratiti.103
No, usprkos skromnosti trokova i zarada, prijevoz sam po
sebi jc skup: 10% prosjeno a d valorem, kae neki povjesniar za
srednjovjekovnu Njemaku.104 Ali ova prosjena vrijednost mije
nja se s obzirom na dravu i razdoblje. Godina 1320. i 1321.
saznajemo cijenu platna kupljenog u Nizozemskoj i poslanog u
Firencu. Prijevozni trokovi (za 6 poznatih rauna) idu a d valo
rem od 11,70%, najniih, do najviih od 20,34%.105 I to za robu
koja nije veoma teka ili veoma skupa. Druge se uope ne prenose
na velike udaljenosti. U XVII. stoljeu treba platiti 100 do 120
460
franaka da bi sc od Deaunc do Pariza prcvezla bava vina koja esto

nije stajala vie od etrdesetak franaka.106
Ti su trokovi openito vei na kopnu nego na moru. Otud
izvjesna atonija kopnenog prometa na veliku udaljenost, koja se
prekida, istina, u korist rijenih putova, ali vlastelini i gradovi
nameu na njih carine. Otud zastoji, posjeti, mito, gubljenje vre
mena. ak i u dolini Poa ili du Rajne trgovac esto radije bira
kopneni put umjesto vodenog koji prekidaju carinski lanci postav
ljeni od jedne obale do druge. Dodajmo ne malu opasnost od
razbojnitava, koja su uobiajena u itavom svijetu, krajnji znak
stalne drutvene i ekonomske slabosti.
Morski put, naprotiv, znai neku vrstu eksplozije lakog ivota,
slobodne razmjene. Postoji premija u korist pomorskih uteda.
Od XIII. stoljea, ito je u Engleskoj poskupjelo za 15% svaki put
kad je prelo 80 km kopnenim putem, dok je gaskonjsko vino
stizalo iz Bordcauxa do Hulla ili Irske, skuplje za samo 10%,
usprkos dugom putovanju morem.107Godine 1828. Jean-aptistc
Say objanjava polaznicima Konzervatorija za umjetnost i obrt da
sc stanovnici atlantskih gradova Sjedinjenih Drava griju kame
nim ugljenom iz Engleske koja je udaljena vie od tisuu milja,
radije nego drvom iz njihovih uma udaljenih deset milja. Prijevoz
kopnom od deset milja skuplji je od prijevoza morem od tisuu
milja.100 Kad Jean-Baptistc Say pouava te osnovne pojmove
(ponavljajui analogne primjedbe Adama Smitha), parobrod jo
nije u slubi. Ipak, ve dugo, pomorski transport, poevi od drva,
jedra i kormila, dostigao je vlastito savrenstvo u granicama mogu
eg, rekli bismo, svakako zato jer se orue umnoilo svojom
upotrebom.
A to, naprotiv, naglaava i ini jo ncobinijim zakanjenje u
poboljavanju putne opreme. Ona je u potrazi za savrenstvom
ekala prvi zamah industrijske revolucije, onih burnih godina
izmeu 18301840, na pragu pojave eljeznice. Malo prije nego
to su smjenu osigurali turgotines na tranicama, jedna izvan
redna cestovna preobrazba pokazala je to je tehniki bilo mogue
ostvariti mnogo ranije. Tada dolazi do irenja cestovnih mrea (u
Sjedinjenim Dravama, gdje ve tada sve poprima izuzetne pro
porcije, od 1 naprama 8, izmeu 1800. i 1850; vie no dvostruko
u Austrijskom Carstvu izmeu 1830. i 1840), do poboljanja kola
i veza, demokratizacije prijevoza. Ove promjene nisu rezultat ovog
ili onog tehnikog otkria, one su jednostavno posljedica velikih
461
Vernand Braudel / Strukture svakidanjice
462
2 6 . NOVOSTI NA PUTU ZA VENECIJU

Isto d o b n e lin ije iz tje d n a u tje d a n g ru b o o zn aavaju vrijem e p o tre b n o z a p u to v an je p isam a koja,
n a sva tri c rtea, id u p re m a Veneciji.
Prva k a rta je n a in je n a p re m a rad o v im a P. S ardelle, 1500, to n ije o d 1 4 9 6-1533. D ru g a i tre a su
prem a v enecijanskim n o v in a m a u ru k o p isu sa u v anom u Record Office u L o n d o n u . Skicu je z a m ene
uinio F. C. S p o o n e r.
Siri sivi traci o zn aavaju v eu p ro s je n u b rz in u . Razlike izm eu je d n e i d ru g e k arte m o g u s e doim ati
vrlo vanim , o v isn o o ovom ili o n o m s re d i tu . Razlog im je u b ro ju k u rira, ovisno o h itn o sti vijesti.
Uglavnom, sp o ro sti p o slje d n je k a rte pribliavaju s e o n im a iz p rve, d o k s u n a d ru g o j karti zak an jen ja
ponek ad o ito m anja. Prikaz n ije n e p o b ita n .
U p rin cip u , b rz in e b i tre b a lo u s p o re iv a ti, p oev i o d po v rin e k oje ograniavaju izo k ro n e krivulje
istog bro ja. Ali ove krivulje n is u d o v o ljn o p re c iz n o razlu en e. M eutim , ak o ih s e p o k u a staviti
je d n u n a d ru g u , o n e vrlo p rib lin o izg led aju iste d u in e , je r je svako p ro d u e n je izjed n aen o ovom
ili o n o m crto m . N e p o tre b n o je rei d a s e p ro la z p o v rin e u km 2, u d n ev n im b rzin am a, n e radi bez
p re th o d n o g o p reza.
ulaganja, eljenih, sistematskih usavravanja, jer ih je tadanji

ekonomski razvoj uinio rentabilnim i potrebnim.
Transport, ogranienje ekonomije

Kratka objanjenja koja prethode nisu iznesena s namjerom da se
opiu transporti ona ne bi mogla saeti, na primjer, vrlo opirne
Varava, na lijevoj obali Visle. Daz rijeke neprestano plove amci,

teretni jedrenjaci, barke, drvene splavi. Crte Z. Vogela, kraj XVIII.
stoljea. (Foto Alexandra Skarzynska)
komentare klasine knjige W. Sombarta109 i ja u se uostalom
vratiti na izvjesne aspekte toga problem a.110 Moj cilj je bio da
ukratko pokaem u kojoj mjeri je razmjena, koja je sredstvo
svakog ekonomskog drutva u razvoju, bila ometana ogranie
njima koja je nametao transport: njegova sporost, slab promet,
neredovitosti na kraju, visoka cijena kotanja. Sve se sudara s tim
slabostima. Da bismo se bolje upoznali s ovom starom stvarnosti
dugog trajanja, ponovimo ve citirane rijei Paula Valryja: Napo
leon se kree jednako sporo kao i Julije Cezar.
Na Zapadu konj je simbol brzine, izvanredno sredstvo za
borbu protiv udaljenosti sredstvo koje nam se retrospektivno
ini smijenim. Ali Zapad se trudi da pobolja svoje slube: konji
se mnoe, zaprega s pet, est, osam konja omoguuje upotrebu
tekih kola; za potu i putnike koji ure, postaje na cestama
omoguuju zamjenu svjeih konja; poboljava se sama cesta... To
se dogaa zato jer uvelike pobjeuje prijevoz kopnom nad prijevo
zom rijenim tokovima i kanalima, uvijek vrlo sporim.111 U XVIII.
stoljeu, na sjeveru Francuske se ak ugljen vie prevozi kolima
nego brodovljem.112
464
Na ovu unaprijed izgubljenu bitku s prostorom nailazimo

svagdje u svijetu. Otii u Kinu ili Perziju znai postati potpuno
svjestan, a contrario, vanosti konja, jer ondje se najee njemu
obraaju. U Kini, kau, nosa ide jednako brzo kao i mali tatarski
konji. U Perziji su konji prekrasni ali prije svega slue kao sredstva
za ratovanje ili su predmet raskoi, s ormom od srebra, zlata ili
dragog kamenja. Oni uope ne slue za transport niti za brzo
slanje poruka. Hitna pisma, poruke, dragocjena roba povjeravaju
se ovjeku. Ovi ekspresi nazivaju se cbatiri, kae nam Chardin
(1690), koji se naziv daje slugama koji prate gospodara i svima
koji znaju dobro trati i brzo hodati. Na putu ih se prepoznaje po
boci vode koju nose u torbi na leima koja im slui za noenje
hrane za trideset ili etrdeset sati, koliko je ve potrebno, jer u
nastojanju da idu to bre, oni naputaju glavne ceste i idu prea-
cima. Prepoznaju se takoer i po obui i velikim praporcima koji
zvone kao zvonca mazgi a nose ih za pojasom da bi ostali budni.
Ovo zanimanje prelazi s oca na sina. Ue ih da idu velikim kora
cima, bez prekida, od dobi od sedam ili osam godina. Tako i
naredbe indijskih kraljeva prenose pjeice dvoje ljudi, uvijek u
trku i mijenjaju se svake dvije milje. Paket nose na glavi a uje ih
se kad stiu radi zvonaca, kako se uje i rog potanskog jahaa.
Kad prispiju, bacaju se na zemlju, a s glave im skidaju paket koji
dalje nose druga dvojica. Ovi ekspresi dnevno prevaljuju 10 do
20 milja.113
46 5
TEGOBNOSTI POVIJESTI
TEHNIKE
Ubrzanje, koenje: tehnika obuhvaa oba ova procesa, esto jedan

za drugim. Ona gura naprijed ivote ljudi, malim koracima dostie
nove ravnotee smjetene na gornjim odmoritima, zatim se tu
dugo zadrava, jer ona stagnira ili napreduje od jedne revolucije
do druge, od jednog izuma do drugog. Sve se odvija kao da
konice neprestano rade, i njihov utjecaj sam elio naglasiti vie
nego to mi je to polo za rukom. Ali da li je to uvijek mogue? U
jednom smislu kao i u drugom, u napretku ili imobilizirana,
tehnika predstavlja sve bogatstvo povijesti ovjeanstva. Zato pov
jesniari koji sebe smatraju strunjacima za nju, gotovo je nikad
ne uspijevaju potpuno uhvatiti.
Tehnika i poljoprivreda
Usprkos dobroj volji i brojnim zgusnutim poglavljima u kojima se
nastoji brzo izrei ono to bi svakako trebalo znati o tome, povjes
niarispecijalisti malo su panje posvetili tehnikama poljoprivre
de. A ipak, poljoprivreda je tisuljeima bila velika industrija
ovjeanstva. Ali povijest tehnike se najee prouavala kao pret
historija industrijske revolucije. Tada mehanika, metalurgija, iz
vori energije, prelaze u prvi plan, iako poljoprivredne tehnike,
zbog svojih navada i promjena (jer poljoprivreda se mijenja, ma
koliko da su te promjene spore), izazivaju snane posljedice.
Iskrivanje je jedna tehnika; pripremiti za obraivanje dugo
neobraivanu zemlju je druga tehnika; potrebni su snani plugovi,
mone zaprege i umnoenje radne snage, pomo susjeda (radpor
fa vo r na portugalskim krevinama), irenje kultura, tj. sjeenje
ume (vaditi panjeve ili ne), spaljivanje, ograivanje drvea, ili
odvodnjavanje, graenje nasipa, navodnjavanje, sve su to tehnike,
u Kini jednako kao i u Holandiji ili u Italiji, gdje su bonifikacije,
bar od XV. stoljea, velika poduzea, uskoro uz redovnu interven
ciju inenjera.
466
Uostalom, kako smo ve vidjeli, svaki ljudski napredak, svako

umnoenje ljudi slijedi, ili bar prati jednu poljoprivrednu pre
obrazbu. U Kini (kukuruz, pista, slatki krumpir) kao u Evropi
(kukuruz, krumpir, grah), nove biljke, dole iz Amerike, najavile
su vee povijesne obrate. Jer nove biljke, naravno, znae i tehnike
koje treba izmisliti, prilagoditi, usavriti. Uvijek sporo, ak i vrlo
sporo, ali na kraju na masivan nain, jer poljoprivreda, obraiva
nje zemlje je, moe se rei, mnotvo masa. I neka novina vrijedi
samo u funkciji drutvenog razvoja koji je podrava i namee.
Tehnika sama po sebi

Ako se dakle postavlja pitanje: postoji li tehnika sama po sebi?,
odgovor bi sigurno bio negativan. Ve smo to rekli i ponovili za
stoljea koja prethode industrijskoj revoluciji. Ali jedno novije
istraivanje114 daje isti odgovor za razdoblje u kojem ivimo:
sigurno je da se znanost i tehnika danas sjedinjuju da bi vladali
svijetom, ali slina zajednica nuno podrazumijeva ulogu sada
njih drutava koja potiu ili koe napredak, danas kao i juer.
Uz to, prije XVIII. stoljea, znanost se jo malo brinula o
praktinim rjeenjima i primjenama. Izuzetak su otkria Huygcnsa
(ura njihalica, 1656-1657; regulaciona spiralna opruga, 1675)
koja su uzdrmala urarstvo, ili djelo nekog Picrrea Bougucra/tas-
prava o brodovima, o njihovoj izgradnji i kretanjima (1746),
izuzeci su koji potvruju pravilo. Tehnologija, ukupnost uputstava
dobivenih zanatskim iskustvom, ustanovljuje se, kako bilo da bilo,
i razvija bez urbe. Pojavljuju se odlini prirunici: De remetallica
Georgea Bauera (Agricola), iz 1556, knjiga Agostina Ramellija Le
Diverse et Artificiose Machine, iz 1588, Nuovo teatro di machine
ed edifici, koje je autor Vittorio Zonca, 1621, Dictionnaire por
talif de Vingenieur Bernarda Foresta iz 1775. Zanimanje ine
njer polako se izdie na povrinu. Inenjer iz XV. i XVI. stoljea
bavi se vojnim umijeem, prodaje svoje usluge kao arhitekt, hidra-
uliar, kipar, slikar. Prije XVIII. stoljea nema sistematskog obra
zovanja. kola za izgradnju mostova i cesta osnovana je u Parizu
1743; Rudarska kola, otvorena 1783, po uzoru je na Bergaka-
demie, osnovanu 1765. u Freiburgu, starom rudarskom sreditu
Saske, iz koje su izali mnogi inenjeri pozvani da slue, naroito
u Rusiju.
467
Obrti e, bez sumnje, u osnovi, kao sami od sebe, proivljavati

sve veu specijalizaciju: 1568. vicarski obrtnik, Jost Amman, na
braja 90 razliitih obrta; Diderotova Encyclopedic ih spominje
250; katalog firme Pigot u Londonu, 1826, daje za veliki grad popis
od 846 razliitih djelatnosti (od kojih su neke zabavne, sasvim
marginalne).115 Usprkos svemu, sve je jako sporo. Rjeenja koja
postoje, djeluju kao zapreke. trajkovi grafikih radnika u Fran
cuskoj oko sredine XVI. stoljea izazvani su modifikacijama tis
karskog tijeska koje su donosile smanjenje broja radnika. Nita
manje karakteristian je otpor radnika zbog upotrebe malja,
novine koja je olakala rukovanje onim velikim karama za strie-
njc sukna. I ako se tekstilna industrija od XV. do XVIII. stoljea
Dizalica u Drugesu, u srednjem vijeku, masivno je zdanje od drveta, s

velikim kotaem koji pokree troje ljudi. (Bayerisches Staatsbiblio-
tbek, Miincben)
468
Dvostruka dizalica u luci Dunkerque, 1787. Sistem demultiplikacije,

lakoa rukovanja strojem, koji je smjeten na kotaima i moe se
okretati; konstrukcijaje djelomino metalna: napredakje golem u
odnosu na dizalicu iz Brugesa, ali jo uvijek sve radi zahvaljujui
snazi ruku. Bibliotbeqac Nationale (Foto M. Cabaud).
sporo razvijala, to jc bilo radi toga to su joj njena ekonomska i

drutvena organizacija, rairena podjela operacija, bijeda radnika,
omoguavale da zadovolji potrebe trita, onakva kakva je bila.
Koliko zapreka! James Watt je imao pravo kad jc povjerio svom
prijatelju Sncllu (26. srpnja 1769) that in life there is nothing
more foolish than inventing. Jer da bi sc uspjelo na tom pod
ruju, svaki put treba traiti odobrenje drutva.
U Veneciji, patenti, ozbiljni ili ne, predavani na papiru regis
tara i dosjea Senata,116devet puta od deset odgovaraju na proble
me grada: kako osposobiti za plovidbu vodene tokove koji
konvergiraju prema laguni; kako kopati kanale; kako podii vodu;
kako isuiti movarne terene; kako pokretati mlinove bez pomoi
vodene snage u onom svijetu mutnih voda, kako pokretati pile,
469
Fernand, Braudel /S tr u k tu re svakidanjice
rvnjcvc, batove koji pretvaraju u prah tanin ili sirovinu od koje

se proizvodi staklo. Drutvo naruuje.
Pronalaza koji je imao sreu da pobudi zanimanje vladara,
mogao je dobiti patent ili, tonije, povlasticu koja mu je omogu
avala da eksploatira izum monopolski. Vlada Luja XIV dijelila ih
je u velikom broju dotiui se najrazliitijih tehnika. Tu je na
primjer postupak ekonominog grijanja u koji je gospoa Main-
tenon uloila neto novaca.117Ali uza sve to, istinska otkria ostat
e mrtvo slovo na papiru jer nikome nisu, ili se vjeruje da nisu
potrebna.
Baltasar de Rios, domiljati pronalaza iz prvih godina vlada
vine Filipa II, uzalud je predlagao izgradnju topa velikog kalibra
koji bi se rastavljen mogao prenositi u odvojenim dijelovima na
leima nekoliko stotina vojnika.118 Godine 1618. nezapaena pro
lazi Histoire naturelle de lafontaine qui brulepris de Grenoble,
a ipak je njezin autor, Jean Tardin, lijenik iz Tournona, u njoj
prouavao prirodni plinomjer u obliku vodoskoka i opisao
destilaciju ulja u zatvorenim posudama dva stoljea prije trijumfa
rasvjetnog plina. 1630, vie od stoljea prije Lavoisiera, lijenik iz
Prigorda, Jean Rey, objasnio je poveanje olova i kositra nakon
kalcinacijc zbog pripojenja tekog dijela zraka.119 Godine 1635.
Schwenter je iznio u svojim Delassements physico-mathemati-
ques naelo elektrinog brzojava zahvaljujui kojem dvije osobe
mogu komunicirati meusobno posredstvom magnetske igle. O
magnetskoj igli treba ekati pokus Ocrstcda 1819. A kad pomis
limo da je Schwenter bio manje poznat od brae Chappe! Godine
1775.120 je Amerikanac Bushbcll otkrio podmornicu; francuski
vojni inenjer Duperron mitraljez, vojne orgulje.
Sve je to bilo uzalud. Tako je Newcomen izumio svoj parni
stroj 1711. Trideset godina kasnije, 1742, samo jedan od njegovih
strojeva radi u Engleskoj, dva su bila montirana na kontinentu.
Uspjeh stie za slijedeih trideset godina: 60 strojeva izraeno je
u Cornwallu za odvod vode iz rudnika kositra. U Francuskoj pak,
krajem XVIII. stoljea, samo ih je pet u upotrebi, u proizvodnji
eljeza. Slian primjer je taljenje na koks, o kojem smo govorili.
Tisuu razloga stoji na putu napretku. to bi bilo s radnom
snagom koja je u opasnosti da ostane bez posla? Montesquieu je
ve prigovarao mlinovima da oduzimaju posao poljoprivrednim
radnicima. Markiz de Bonnac, francuski ambasador u Holandiji,
trai u pismu od 17. rujna 1754. dobrog mehaniara koji bi bio
kadar proniknuti u tajnu raznih mlinova i strojeva koji se upotreb
4 70
ljavaju u Amsterdamu i koji izbjegavaju utroak rada mnogo

ljudi.121 Ali doista, treba li smanjiti ovaj utroak? Mehaniar
nee biti poslan.
Na kraju ostaje pitanje cijene kotanja; ona veoma zanima
kapitalista. Industrijska revolucija pamuka ve je umnogome
napredovala, a engleski poduzetnici koji tkaju tvorniki, i dalje su
se obraali runom tkanju. Tekou je uvijek predstavljala ops
krba tkalaca koncem.
Kad je uklonjen ovaj problem, zato mehanizirati tkanje kad
je kuni rad zadovoljavao potrebe? Da bi se nametnulo rjeenje
mehanikog tkanja, one su se morale znamo poveati, a uz njih i
plae vrlo traenih tkalaca. Ali iako se zarada na runom tkanju
tada surovo smanjila, jo dugo e biti poduzetnika koji e ga
pretpostavljati novim tehnikama, iz jednostavnog razloga cijene
kotanja. Mogli bismo se upitati to bi se dogodilo da se boom
engleskog pamuka zaustavio...
Svaki pronalazak se dakle nade deset, sto puta pred zaprekom
koju treba preskoiti. To je rat izgubljenih prilika. Imat u prigode
da to ponovim u vezi s nevjerojatno sporim uvoenjem taljenja na
koks, bitnog ali nesvjesnog obrata u engleskoj industrijskoj revo
luciji.
Ipak, oznaivi granice oite mogunosti tehnike, mi neemo
potcijcniti njenu ulogu koja je od osnovne vanosti. Prije ili kasnije
sve na kraju ovisi o njoj, o njenom posredovanju koje je postalo
neophodno. Tako dugo dok se svakodnevni ivot odvija bez teko
a, u sklopu svojih nasljedcnih struktura, tako dugo dok se drutvo
zadovoljava svojim odijelom i u njemu sc dobro osjea, nikakva
ekonomska motivacija ne tjera na napor koji treba uloiti u prom
jenu. Planovi pronalazaa (uvijek ih ima) ostaju u ladicama. Tek
kada nita ne ide kako treba, kad drutvo udara glavom u strop
mogueg, tada se pribjegavanje tehnici namee samo po sebi, budi
sc zanimanje za tisuu latentnih pronalazaka, medu kojima treba
prepoznati najbolji, onaj koji c slomiti zapreke, otvoriti put dru
gaijoj budunosti. Jer uvijek postoji stotinu moguih izuma,
usnulih, kojih buenje jednog lijepog dana postaje neophodno.
Ali zar dananji prizor, nakon regresije 1970-ih godina nije
najbolje objanjenje? Uz druge tekoe nezaposlenost i inflaciju
izdaja naftne energije savjetovala je traenje pomoi od pronala
zatva, koje je, po rijeima Mcnscha,122jedino rjeenje. Ali putovi
kojima idu istraivanja i investicije, poznati su davno prije 1970:
sunana energija, eksploatacija smolastih kriljcvaca, geotermija i
471
plin biljnih fermentacija, ili alkohol kao nadomjestak za benzin,

bili su upotrijebljeni u posljednjem ratu, na brzinu usavreni.
Zatim su naputeni. Razlika je u tome da danas opa velika kriza
(jedna od stoljetnih kriza o kojima e jo biti rijei) stavlja pred
zid sve razvijene ekonomije: obnavljaj ili stagniraj! One e sigurno
odabrati obnovu. Slina situacija je svakako prethodila svim ve
likim zamasima ekonomskog razvoja koji su ve stoljeima imali
neku tehniku podrku. U tom smislu tehnika je kraljica: ona je ta
koja mijenja svijet.
47 2
Poglavlje 7
NOVAC
IjTovoriti o novcu znai popeti se jednu stepenicu vie, na izgled

izai iz okvira ove knjige. Meutim, ako stvari pogledamo iz vee
udaljenosti, monetarna igra nam se ini kao orue, struktura,
duboka, poneto preuranjena, pravilnost itavog razmjenbenog
ivota. Ma gdje bilo, novac se mijea u sve ekonomske i drutvene
odnose; zato je on sjajan indikator: na osnovi naina na koji tri,
na koji se zadie, zaplec se ili nedostaje, moe se donijeti prilino
siguran sud o itavoj djelatnosti ljudi, sve do najskromnijih oblika
njihova ivota.
On je stara stvarnost, ili bolje, stara tehnika, predmet pohlepe
i panje; pa ipak novac ne prestaje iznenaivati ljude. ini im se
tajanstven, uzronikom nemira. Prije svega, on je sam po sebi
sloen, jer monetarna ekonomija koja ga prati nigdje nije dovr
ena, ak ni u zemlji poput Francuske iz XVI. i XVII, pa ak i XVIII.
stoljea. Prodro je samo u izvjesna podruja i sektore; ali i dalje
uznemiruje ostale. Novost je vie zbog onog to donosi nego sam
po sebi. A to to donosi? Nagle promjene cijena osnovnih namir
nica; nerazumljive odnose u kojima se ovjek vie ne prepoznaje,
ni sebe, ni svoje navike, ni svoje stare vrijednosti: njegov rad
postaje roba, a on sam postaje stvar.
Oni stari bretonski seljaci, o kojima pie Noel du Fail (1548)
izraavaju svoje uenje i smetenost. Ako je u seljakim kuama
toliko manje obilja, to je zato jer se kokoima i guskama gotovo
ne doputa da porastu, ve se nose prodati (na gradski trg, narav
no), za predujmijeni novac, ili za gospodina advokata, ili lijenika
(osoba... juer, gotovo nepoznata), prvome zbog svae sa svojim
blinjim, da ga se razbatini ili stavi u zatvor; drugome za lijeenje
od groznice, ili da pusti krv (to, hvala Bogu, nikad ne pokuava)
47 3
k'enutnd Braudel/S tr u k tu re svakidanjice
Dva poreznika Martina van Reymerstvadca (XVI. stoljee). London,

National Gallery. (I'oto Giraudon)
ili da da klistir za sve od ega jc pokojna Tiphaine la Bloye (seoska
namjctaica udova) lijeila, bez toliko trabunjanja, podvala i
lijekova i gotovo za Oena. Ali evo kako se donose iz grada u
naa sela ovi zaini i poslastice, od papra do ueerenih krua
ka, potpuno nepoznatih naim precima i tetni za ljudsko tijelo,
a bez kojih je ipak gozba ovog vijeka bez ukusa, loe prireena i
474
Novac
bez ljupkosti. Neka mi je Bog svjedok, odgovara jedan od

sugovornika, govorite istinu, kume, i ini mi se doista kao da sam
u nekom novom svijetu.1Lak razgovor, ne bez jasnoe, koji bi se
mogao prenijeti na itavu Evropu.
Uistinu, svako drutvo starog ustrojstva, koje otvara vrata
novcu, prije ili kasnije gubi steene ravnotee i oslobaa snage
koje otad vie nisu pod kontrolom. Nova igra brka karte, povla-
uje nekolicinu rijetkih, odbacujui druge na zlu stranu sudbine.
Cijelo drutvo pod tim utjecajem mora se izmijeniti.
Radi toga, irenje monetarne ekonomije je drama prcobra-
avanja; u starim zemljama, naviknutim na njenu prisutnost, jed
nako kao i u onima koje zahvaa a da one nisu toga odmah svjesne:
Tursku Osmanlija, na zalazu XVI. stoljea (beneficije spahija,
timari, ustupaju mjesto istom privatnom vlasnitvu); Japan iz
doba Tokugawa, u isto vrijeme ili blizu njega, rtva je tipine krize,
gradske i graanske. Ali dobra slika ovih vanih procesa moe se
dobiti promatrajui ono to se dogaa, jo pred naim oima, u
nekim dananjim nerazvijenim zemljama, kao u crnoj Africi gdje,
ovisno o sluaju, vie od 60 ili 70% razmjene izmie novcu. Jo
neko vrijeme ovjek ondje moe ivjeti izvan trine ekonomije,
poput pua bez kuice. Ali to je poloaj osuenoga uvjetno.
I to su uvjetni osuenici koji, uostalom, nee izbjei svojoj
sudbini, koju prolost ne prestaje nizati pred naim oima. Dosta
naivni osuenici, i neobino strpljivi. ivot oko njih udara desno,
lijevo, a da oni esto i ne znaju odakle dolazi udarac. Tu su
zakupnine, najamnine, carine, porezi na sol, obavezne kupovine
na gradskoj trnici, porezi. Bilo kako bilo, ove obaveze treba
podmiriti u gotovu novcu i ako nema srebrnjaka tada bar u
bakrenom novcu. Jedan bretonski zakupnik gospoe dc Scvign
donosi joj zakupninu 15. lipnja 1680: golemu teinu bakrenog
novca, u svemu za 30 franaka.2 Carina za sol, dugo vremena
plaana u naravi, u Francuskoj se obavezno plaa u novcu, nakon
ukaza od 9. oujka 1547, donesenog na poticaj trgovaca solju na
veliko.3
Novac, kovani i propisane teine, na tisuu naina se uvlai
u svakodnevni ivot. Moderna drava je veliki dobavlja (porezi,
plae najamnika u novcu, naknade javnih slubenika) i korisnik
ovih promjena, premda ne i jedini. Prilino su brojni oni kojima
je poloaj povoljan: poreznik, financijski, zajmodavac uz jamstvo,
vlasnik, veliki trgovac-poduzetnik, novar. Njihova mrea iri
se posvuda. I naravno, oni bogatai novog tipa, poput ovih dana
47 5
njih, ne pobuuju uvijek simpatije. U muzejima gledaju nas lica

pekulanata; slikar je esto izrazio mrnju i prijezir obinog ov
jeka. Ali ovi osjeaji, zahtjevi nijemi ili glasni, koji pothranjuju
stalno nepovjerenje naroda u sam novac nepovjerenje kojeg se
prvi ekonomisti nee lako rijeiti sve to na kraju nimalo ne
mijenja tijek stvari. Po itavom svijetu, veliki monetarni krugovi
organizirali su linije, povlatene veze, plodonosne susrete s trgovi
nama, na veliku korist kraljevskih roba. Magellan i Del Cano
obili su zemlju u tekim i dramatinim uvjetima. Ali Francesco
Carlctti i Gcmclli Careri, jedan od 1590, drugi od 1692, odlaze na
put oko svijeta s vreom zlatnika i srebrnjaka i paketima odabrane
robe. I vraaju se.4
Novac je, naravno, znak jednako kao i uzrok promjena
i revolucija monetarne ekonomije. Ona je neodvojiva od kretanja
koja je nose i stvaraju. Odvie esto, stara tumaenja na Zapadu
vide novac sam po sebi i definiraju ga komparacijom. Novac je
krv drutvenog tijela (banalna slika, mnogo ranija od Harveyeva
otkria)5; on je roba, to je istina ponavljana stoljeima. On nije
drugo, da tako kaemo, prema Williamu Pcttyu (1655), do salo
politikog tijela: previe mu kodi gipkosti, premalo ga ini boles
nim;6 tako bi rekao lijenik. Neki francuski trgovac objanjava
1820. da novac nije plug kojim obraujemo zemlju i prido
nosimo raanju plodova. On samo pomae optjecaju namirnica
poput ulja koje olakava kretanje stroja; kad su zupanici dovo
ljno namazani, suviak im samo smeta7; tako bi rekao mehaniar.
Ali te usporedbe vie vrijede od jedne vrlo sporne tvrdnje: John
Locke (1681), dobar filozof, lo ekonomist, izjednaavao je, rekli
bismo, novac i kapital,0 to otprilike znai pobrkati novac i bogat
stvo, mjeru i mjerenu koliinu.
Sve te definicije ostavljaju po strani bitno: to jest samu mone
tarnu ekonomiju, zapravo razlog za postojanje novca. On se javlja
samo ondje gdje je ljudima potreban i gdje mogu snositi njegove
trokove. Njegova okretnost, njegova sloenost funkcije su okret
nosti, sloenosti ekonomije koja ga uvodi. I najzad, bit e toliko
vrsta novca, monetarnih sustava koliko ima ritmova, sustava, eko
nomskih situacija. Napokon, sve ostaje u igri, bez tajne. Uz uvjet
da se ponavljamo, u svakom trenutku, ili gotovo u svakom, kaimo
da postoji drugaija od sadanje, jedna monetarna ekonomija
Starog poretka na vie razina, koja se ne protee na sve ljude i koja
je nedovrena.
476
Novac
Jedna od brojnih karikatura iz XVII. stoljea na temu smrti lIcrr

Credita, kojeg les lezi uprvomplanu. Oko njega uplakani ljudi. Radi
seosvakodnevnomkreditu, u duanimaza obianpuk, kojije ukinut
zbognedostatkagotova novca. Ulegendikojapratigravirupekarkae
kupcu: Warm du, Geld hast, so hab ich Brod (Kadabude imao novaca,
ja u imati kruha). (Gennanisches Nationalmuseum, Niimberg).
Izmeu XV. i XVIII. stoljea, na golemim prostranstvima,

trampa je obiaj, ali kad god je potrebno, u pom o joj stie, kao
neko prvobitno usavravanje, optjecaj takozvanog primitivnog
novca, one nesavrene monete, koljkica za plaanje i drugo, ali
koja je nesavrena tek u naim oima: ekonomije koje ih prih
vaaju ne bi mogle podnijeti druge. A esto i evropske metalne
monete imaju svoje nedostatke. Kao trampa, metal ne zadovoljava
uvijek. Tada, kako bilo da bilo, svoje usluge nudi papir, ili bolje
kredit, Herr Credit, kako se podrugljivo govorilo u Njemakoj u
XVII. stoljeu. Najzad, postupak je isti, na drugaijoj razini. Doista,
svaka iva ekonomija izlazi iz svog m onetarnog jezika, obnavlja se
zbog samog razloga svog kretanja, i sve te novine tada imaju
vrijednost testa. Lawov sustav ili onovremenski engleski skandal
Kompanije Junih mora sasvim su druga stvar od poslijeratnih
financijskih makinacija ili beskrupuloznih pekulacija ili pobjeda
477
izmeu skupina koje vre pritisak.9 U Francuskoj je to zbrkano

i promaeno, ali oito raanje kredita, muno raanje, vakako;
Palatinska Princeza je uzviknula: esto sam poeljela da vatra
pakla proguta sve ove mjenice, i zaklinje se da nita ne razumije
otom mrskom sustavu.10Ta nclagodnostznai prihvaanje posto
janja jednog novog jezika. Jer novci su jezici (neka nam se oprosti
usporedba), oni dozivaju, oni omoguuju razgovor; oni postoje
samo ako on postoji.
Ako Kina ne posjeduje (na stranu neobian i dug intermedij
njenog papirnatog novca), sloeni monetarni sustav, to je zato jer
joj on nije potreban u odnosu na susjedna podruja koja eksploa
tira: Mongoliju, Tibet, Indoneziju, Japan. Ako srednjovjekovni
islam stoljeima dominira Starim kontinentom, od Atlantika do
Pacifika, to je stoga to se nijedna drava (osim Bizanta) ne moe
mjeriti s njegovim zlatnim i srebrnim novcem, dinarima i dir-
hemima. Oni su sredstvo njegove moi. Ako je srednjovjekovna
Evropa na kraju usavrila svoje monete, to je zato jer je morala
nadvladati muslimanski svijet koji joj se nalazio nasuprot. Tako i
monetarna revolucija koja malo pomalo preplavljuje Tursko Car
stvo u XVI. stoljeu, znai njegov obavezan ulazak u evropski sklad
koji ne podrazumijeva samo pompozne razmjene ambasadora. I
najzad, Japan, koji se od 1638. zatvara za vanjski svijet; ali to je
samo privid: on ostaje otvoren za kineske dunke i holandske
brodove koji imaju odobrenje. Pukotina je dovoljno iroka da
dopusti ulazak roba i novca i da ga obavee na neizbjeive uzvrate,
na eksploataciju njegovih rudnika srebra i bakra. Taj se napor
istodobno vee na urbani razvoj njegovog XVII. stoljea, na cvjeta
nje jedne prave graanske civilizacije u njegovim povlatenim
gradovima. Sve se slae.
Evo to iznosi na vidjelo neka vrsta vanjske monetarne politi
ke u kojoj stranac ponekad vodi igru i namee je svojom snagom
kao i slabou. Razgovarati s nekim znai obavezno nai neki
zajedniki jezik, neko podruje razumijevanja. Zasluga trgovine
na daleko, velikog trgovakog kapitalizma je da je znao govoriti
jezikom univerzalnih razmjena. Iako one nisu, kako emo vidjeti
u drugoj knjizi, prioritetne zbog svoje mase (trgovina zainima,
mnogo je manja ak i po vrijednosti od trgovine itom u
Evropi),11 one su presudne zbog svoje djelotvornosti, svoje kon-
strukcione novosti. One su izvor svake brze akumulacije. One
vode svijet Starog poretka i novac je u njihovoj slubi. On ih slijedi
ili im prethodi po volji. On usmjerava ekonomije.
478
NESAVRENE EKONOMIJE I
MONETE
Nema kraja opisivanju elementarnih oblika monetarne razmjene.

Slike su brojne i treba ih razvrstati. I vie, dijalog savrene (ako
ona postoji) i nesavrene monete osvjetljava nae probleme sve
do korijena. Ako je povijest objanjenje, ona tu mora igrati u
punom sjaju. Pod uvjetom da izbjegne izvjesne greke: ne vjerovati
da savrenstvo i nesavrenstvo ponekad ne idu zajedno, da se ne
mijeaju; da ove dvije kategorije ne stvaraju jedan i isti problem;
da svaka razmjena obavezno ne ivi od razlika u voltai (ak i
danas). Novac je takoer i nain iskoritavanja drugih, kod kue i
izvan nje, nain ubrzanja igre.
Jo u XVIII. stoljeu to dokazuje, sve do oiglednosti, jedan
sinkronian pogled na svijet. Na neizmjernim prostranstvima,
za milijune ljudi, mi smo jo u vremenu Homera, kad se volovima
izraunata vrijednost Ahilova tita. Adam Smith sanja po toj slici.
On pie: Diomcdov oklop je, po Homeru, stajao tek 9 volova; ali
Glaucusov je stajao stotinu. Ti jednostavni ljudi predstavljaju ono
to bi danas neki ekonomist nazvao Treim svijetom: uvijek postoji
neki Trei svijet. Njegova redovita krivnja je u prihvaanju dijaloga
koji je za njega uvijek nepovoljan. Ali na to ga prisiljavaju, ako se
prui prilika.
Primitivne monete
im se robe razmjenjuju, odmah se pojavljuje monetarna nesigur
nost. Roba koja se vie trai ili je vie ima, igra ulogu monete,
pramjere razmjene, ili nastoji da to bude. Tako je sol bila moneta
u kraljevstvima Gornjeg Senegala i Gornjeg Nigera i u Abesiniji,
gdje su kocke soli, rezane, po nekom francuskom autoru iz
1620, po ugledu na kameni kristal, duine jednog prsta, sluile
bez razlike kao novac i kao hrana, tako da se o njima moe s
razlogom rei da zapravo jedu svoj novac. Koje li opasnosti,
odmah uzvikuje oprezni Francuz, da jednog dana ne nadu sve
svoje bogatstvo rastopljeno i pretvoreno u vodu!12 Pamuno
platno igra istu ulogu na obalama Monomotape i Gvinejskog
479
zaljeva gdje se u trgovini crnim robljem govori o novcu iz Indije,

da bi se oznaila koliina pamune tkanine (indijke) koja predstav
lja cijenu jednog ovjeka, zatim i sam taj ovjek. Novac iz Indije
predstavlja roba izmeu 15 i 40 godina, rei e uskoro strunjaci.
Na toj istoj obali Afrike, novac takoer predstavljaju bakrene
narukvice, takozvane manilles, zlato u prahu po teini, konji. O.
Labat (1728) govori o onim prekrasnim maurskim konjima koje
ovi prodaju crncima: Oni ih procjenjuju, pie on, petnaest
zarobljenika za jednog. Evo jedne dosta zgodne monete, ali svaka
zemlja ima svoje obiaje.13 Da bi istisnuli konkurenciju, s prvim
godinama XVIII. stoljea engleski trgovci najavljuju nenadmaivu
tarifu: Oni procjenjuju zarobljenog roba na etiri unce zlata ili
trideset pijastri (srebra) ili tri etvrtine funte koralja ili sedam
komada kotskog platna. Meutim, u nekom crnakom selu u
unutranjosti, kokoi tako debele i meke da nimalo ne zaostaju
za kopunima i kokicama iz drugih zemalja toliko su brojne da se
koko moe dobiti za list papira.14
Druga moneta s afrikih obala su vee ili manje koljke raznih
boja, od kojih su najpoznatije zimbos, s obale Konga, i cauri.
Zimbos su, pie neki Portugalac 1619, neka vrst vrlo malih
Kublaj-Kait, osvaja Kine, dao je izraditi monetu od kore dudova

stablana kojuje bioutisnut kraljevskipeat. LivresdesMerveilles, Mss
fr. 2810S. 45- (Otisak B. N.)
480
Novac
morskih pueva koji nemaju nikakve koristi ni vrijednosti. Negda

nje barbarstvo je uvelo tu monetu i ona se upotrebljava sve
dosad.15 Uostalom, jo i danas, u XX. stoljeu! I cauri su male
koljkice, plave s crvenim prugama, od kojih se izrauju krunice.
Na otocima izgubljenim u Indijskom oceanu, Malcdivima i Laka-
divima, njima se tovare itavi brodovi za Afriku, sjeveroistonu
Indiju i urmu. Holandija ih je uvozila u Amsterdam u XVII.
stoljeu, da bi se njima nanovo posluila, znajui dobro to radi.
Nekad su cauri kruili Kinom putovima kojima se sluio budizam
u nastojanju da je preobrate na svoju vjeru. Povlaenje caurija
pred kineskom monetom (sapqucs) nije uostalom bilo potpuno,
jer ih je Yunnan, zemlja drva i bakra, zadrao sve do 1800. Nedavna
istraivanja spominju kasnije ugovore o zakupnini i prodaji, zak
ljuene u caurima.16
Nita manje neobina moneta je ona koju je zaueno otkrio
jedan od novinara u pratnji kraljice Elizabete i princa Filipa od
Edinburga u Africi: Uroenici u unutranjosti Nigerije pie
on kupuju domae ivotinje, oruje, poljoprivredne proiz
vode, sukna, pa ak i ene, ne funtama njenog britanskog kra
ljevskog velianstva, ve neobinom monetom od koralja kovanog
(ili bolje reeno proizvedenog) u Evropi. Te monete (...) su po
rijeklom iz Italije gdje ih nazivaju olivette, i specijalno se proiz
vode u Toscani, u radionici koralja iz Livorna koja se odrala do
danas. Olivette, cilindri od koralja probuenog u sredini, izbraz-
dani s vanjske strane, krue Nigerijom, Sierra Leoneom, po Obali
slonovae, u Liberiji, pa ak i dalje. U Africi ih kupac nosi kao
krunicu oko pojasa. Svatko moe de visu procijeniti njegovo
bogatstvo. Dehanzin je 1902. kupio za 1000 funti jednu vanserijsku
olivettu, koja je teila jedan kilogram i bila je prekrasne boje.17
No teko bi bilo nabrojiti sve ove neobine monete. Svagdje
ekaju u zasjedi. Island je, prema propisima iz 1413. i 1426, za
stoljea utvrdio pravi trni popis roba plativih suenom ribom
(jedna riba za jednu potkovicu; 3 za par enskih cipela; 100 za bure
vina; 120 za bavu maslaca, itd) .18Na Aljaski i u Rusiji Petra Velikog,
tu su ulogu imala krzna: ponekad se radi o obinim etvorinama
krzna koja prigodice ispunjavaju sanduke carskih vojnih platia.
Ali u Sibiru se porez plaa dragocjenim i skupim krznima, i njima
car, sa svoje strane, vri brojna plaanja, naroito svojim slube
nicima. U kolonijalnoj Americi, ovisno o podrujima, ulogu novca
igraju duhan, eer, kakao. U Sjevernoj Americi Indijanci se slue
malim cilindrima izrezanim od plavih ili ljubiastih koljki nave-
481
dcnih na konac poput krunice: to su wampums, koje e evropski

koloni legalno upotrebljavati sve do 1670. i koji e s e zapravo
zadrati bar do 1725.19Tako je i Kongo u irem smislu (ukljuujui
i Angolu), izmeu XVI. i XVIII. stoljea, svjedok buenja niza
trgovita i aktivnih mrea razmjene, bez sumnje u neophodnoj
slubi trampe, trgovine bijelaca, njihovih zastupnika,pombeiro-
sa, esto nastanjenim duboko u unutranjosti. Krue dvije pseu-
domonete: zimbos, i komadi tkanine.20 koljke su badarene:
specijalno sito odvaja velike od malih (1 velika = 10 malih). to se
tie tkaninc-monete, one se mijenjaju s obzirom na veliinu,
lubongo je veliina lista papira, mpusu stolnog ubrusa. Ove mo
nete koje se obino grupiraju u desetinama komada, stvaraju
dakle, kao i metalne monete, skalu vrijednosti, s viekratnicima i
djeliteljima. Tako se mogu i mobilizirati velike svote. Kralj Konga
je 1649. sakupio 1.500 tovara tkanine ega je vrijednost iznosila
otprilike 40 milijuna portugalskih reisa.21
Svaki put kad je mogue slijediti sudbinu ovih pseudo-
moneta nakon susreta s Evropom (bilo da se radi o bengalskim
caurisima,22 wampumima, nakon 1670, kongoanskim zimbosi-
m a), utvruje se istovjetna evolucija: ona dovodi do udovinih
inflacija, katastrofalnih zbog poveanja zaliha, cirkulacije koja se
ubrzava i ak mahnita, i popratne devalvacije u odnosu na domi
nantne monete Evrope. Tome se pridruuje i primitivna lana
moneta! Proizvodnja lanih wampum a u evropskim radioni
cama u XIX. stoljeu od staklene mase dovodi do potpunog nes
tanka stare monete. Portugalci su bili mudriji: na obalama otoka
Loanda dokopali su se lovita monete, tj. zimbosa. A ovi su ve,
izmeu 1575- i 1650. devalvirali u omjeru 1:50.23
Iz sveg ovoga treba zakljuiti, svaki put, da je primitivna
moneta doista moneta jer ima sva njena ponaanja i obiaje. Njene
metamorfoze saimaju povijest sudara izmeu primitivnih i na
prednih ekonomija prouzrokovanog provalom Evropljana na se
dam svjetskih mora.
Trampa u sreditu
monetarnih ekonomija
Manje je poznato da se gotovo jednako neravnopravni odnosi
odravaju i u samoj unutranjosti civiliziranih zemalja. Pod
482
Novac
eton od bronce sa znakom trgova

ca iz Firence Penizzia (dvije kruke).
G. Bemocbbi, koji m i g a je poklonio,
im a u svojoj zbirci vei broj slinih
novia koje kao da su firentinske
firm e izdavale za svoje unutranje
potrebe, je r esto nose znakove dviju
obitelji poslovno zdruenih (prom
jer: 20 m m ). (Foto M. Cabaud)
dosta tankom koom monetarnih ekonomija primitivne djelatnos

ti se odravaju, mijeaju, sukobljavaju s drugima, kako za redovnih
susreta na gradskim trnicama, tako ne manje u forcingu burnih
sajmova. U srcu Evrope preivljavaju rudimentarne ekonomije,
okruene monetarnim ivotom koji ih ne ukida, ve ih radije za
sebe uva kao unutranje kolonije na dohvat ruke. Adam Smith
(1775) govori o nekom kotskom selu gdje nije rijetkost vidjeti,
kod pekara ili trgovca pivom, radnika koji umjesto novca donosi
avle .24 U istom razdoblju, u nekim izoliranim dijelovima kata
lonskih Pireneja, seljaci odlaze u trgovinu s malim vreama ita da
bi platili robu .25 Ali ima i kasnijih primjera, jo uvjerljivijih. Prema
svjedoanstvu etnografa, Korzika je zahvaena doista efikasnom
monetarnom ekonomijom tek nakon prvog svjetskog rata. I u
nekim planinskim predjelima francuskog Alira ova prom jena
se zbila tek pred drugi svjetski rat. To je jedna od skrivenih drama
Auresa sve do otprilike 1930,26 na osnovi koje se mogu zamisliti
drame bezbrojnih malih zatvorenih svjetova na evropskom istoku,
u nekim ratarskim ili planinskim predjelima, ili na amerikom
Zapadu, kako ih je postepeno, u razliito vrijeme ali na vrlo slian
nain, usprkos kronoloke udaljenosti, stizala suvrem enost m one
tarnog poretka.
Frangois La Boullaye, putnik iz XVII. stoljea izvjetava da u
Kirgiziji i Mingreliji, tj. izmeu junog Kavkaza i Crnog mora,
kovani novac uope ne vrijedi. Primjenjuje se samo trampa, i
danak koji vladar Mingrelije (Regija u sastavu sovjetske Gruzije; u
antici nosi ime Kolhida i posebice je vezana uz legendu o Ar-
gonautima koji su onamo ili traiti zlatno runo. -Red.) svake
godine plaa Velikom gospodaru danak u tkaninama i robo
vima. Ambasador koji je zaduen da ga nosi u Istanbul ima
poseban problem: kako platiti trokove boravka u turskoj prijes-
483
rem a n d Braudel / Strukture svakidanjice
m m m m
-A*'9 qcf l3
I - j l f r v l e i !B < ll d f Tv-/ c/i- r y
i n u i L / n g v d u eJV cm . th e M afT acfuilft/,^
Celerytotke Poflp(T Hall).*-*valuer
or
c ^ u i l t o m o n e y & (l\ alik e, ar cm el m g ly
a e ffe ()te a b y tKc T rsa l^ rC T v n d R ece iv e
fu be r u in a t e to K ^ r vr. a tlP b lic k p a y rr
S l o c k rahnytim*.
T r e a fiw y . B o lto tv ury, JM ew - (
Feb m i t / tke i k i i d j | 0 Ot~B y
i k t (s c e tc r a I C f c - tA ^joo
si n ' . e ...
Novanica izdana u koloniji Massachusetts, u Novoj Engleskoj, 3.

veljae 1690. Iz arhivafirmeMolson izMontreala, koja mije Ijubezno
poklonila njenu reprodukciju.
tolnici?Jer zaista, njegova pratnja se sastoji od trideset do etrdeset

robova koje prodaje jednog za drugim, osim svog sekretara,
dodaje Boullaye, od kojeg se ne rastaje osim u najveoj nudi!
Nakon ega se vraa u domovinu sam .27
I ruski prim jer je znakovit. U Novgorodu se poetkom XV.
stoljea jo sluilo (...) malom tatarskom monetom, komadima
kuninc koe, komadiima koe na koju je udaren biljeg. Vrlo
grubo izraeni srebrni novac poinje se kovati tek 1425- A Nov
gorod je jo vrlo razvijen u odnosu na rusku ekonomiju, unutar
koje se razmjena dugo vrila u naravi .28 Treba ekati XVI. stoljee,
dolazak njemakih moneta i zlatnih i srebrnih ipki (jer je ruska
trgovaka bilanca pozitivna) da bi se novac poeo redovito kovati.
Uostalom skromno, i kovanje novca esto se vri privatnom in
icijativom. U toj golemoj zemlji trampa se jo ponegdje zadrava.
Tek za vladavine Petra Velikog, izolirani predjeli uspostavljaju
meusobne odnose. Zaostajanje Rusa za Zapadom je nedvojbeno:
484
Novac
presudno vana zlatna nalazita u Sibiru poet e se ozbiljno

iskoritavati tek 1820.29
I kolonijalna Amerika predstavlja vrlo znaajan prizor. Ovdje
jc monetarna ekonomija osvojila samo velike gradove rudarskih
zemalja Meksiko, Peru i podruja bliska Evropi, Antile i Drazil
(ovaj je uskoro u povlatenom poloaju zbog svojih nalazita
zlata). To nisu ni izdaleka savrene monetarne ekonomije, ali
cijene se u njima kolebaju, to jc ve znak izvjesne ekonomske
zrelosti, dok se cijene ni u Argentini ni u Chileu (koji ipak proiz
vodi bakar i srebro)30 ne kolebaju sve do XIX. stoljea; ondje su
one upadljivo stalne, moglo bi se rei, mrtvoroene. Na itavom
amerikom kontinentu robe se esto razmjenjuju za druge robe.
Feudalne ili polufcudalne koncesije kolonijalnih vlada znak su
rijetkosti pravog novca. Nesavrene monete dakle igraju prirodno
svoju ulogu, komadi bakra u Chileu, duhan u Virginiji, papirnati
novac u francuskoj Kanadi, tlacos u Novoj panjolskoj.31 Ti
tlacos (od meksikanske rijei) raunaju se za osminu rcala. To su
male monete koje su stvorili trgovci na malo, vlasnici onih duana
zvanih mestizas gdje se prodaje sve, od kruha i alkohola do
kineske svile. Svaki od tih kramara izdaje manji novac sa svojim
znakom, od drva, olova, bakra. Povremeno se ovi etoni zamje
njuju za prave srebrne pesose i kolaju u malom krugu; neki se
gube, a svi su podesni za esto prljave pekulacije. To je zbog toga
to srebrni novac postoji samo u velikim vrijednostima koje lako
smute i nadmauju shvaanja malog ovjeka. Osim toga, svaka
flota koja ide u panjolsku odnosi iz zemlje njen bijeli metal. I
najzad, pokuaj iz 1542. da se stvori bakreni novac, propao je.32
to znai da su prisiljeni zadovoljiti se nedostatnim sistemom,
gotovo primitivnom monetom. Zar se isto nije dogodilo u Fran
cuskoj u XIV. stoljeu? Otkupnina za Ivana Dobrog bila jc dovoljna
da isprazni rezerve gotova novca zemlje. Tada je kralj dao nainiti
koni novac koji e otkupiti nekoliko godina kasnije!
Iste tekoe imaju i engleske kolonije, prije i poslije os
loboenja. Jedan od njenih zastupnika koji se nastanio u Madeiri,
trgovac iz Philadelphije, pie u studenom 1721: Namjeravao sam
poslati malo ita, ali zajmodavci ovdje oklijevaju, i novac je rijedak
do te mjere da poinjemo biti, ili bolje, da ve neko vrijeme jesmo
u muci zbog nedostatka sredstava za plaanje, bez kojeg je trgovina
zanimanje koje zbunjuje.33 U svakodnevnoj razmjeni, pokuava
se izbjei tim zbunjenostima. Clavire i rissot, vrlo poznate
osobe iz nae Revolucije, u svojoj knjizi o Sjedinjenim Dravama
485
iz 1791. zabiljeili su neobino irenje trampe: Umjesto da nova

neprestano izlazi i vraa se u iste ruke, kau s divljenjem, oni s
na selu uzajamno opskrbljuju proizvodima u izravnoj razmjen
Kroja ili postolar dolaze obavljati posao svoje struke kod zerr
ljoradnika kojem su potrebni i koji im najee daje i materijal
plaa gotov proizvod namirnicama. Ovakve razmjene odnose s
na mnoge predmete; jedna i druga strana piu to su uradili i dobi
i na kraju godine, vrlo malom koliinom novca, sreuje se ra2
novrsna razmjena, koja bi se u Evropi obavila samo s mnogi
novca. Tako je stvorena velika mogunost optjecaja bez gotov
novca...3<i
Ova pohvala trampi i uslugama plaenim u naravi kai
naprednoj originalnosti mlade Amerike dosta je simpatina. I
XVII. stoljeu, i jo u XVIII, plaanja u naravi vrlo su esta u Evropi
gdje su ostatak jedne prolosti u kojoj su bile pravilo. Ne bi bil<
kraja nabrajanju (nakon Alfonsa Dopscha)35 onih noara iz Solin
gena, rudara, tkalaca iz Pforzheima, onih seoskih urara iz Schwarz
walda, koji su svi plaeni u naravi, namirnicama, solju, suknom
icom od ute mjedi, mjericama ita, svim proizvodima koji si
zaraunavani po pretjeranim cijenama. To je Trucksystem (tram
pa) koji u XV. stoljeu poznaju jednako dobro u Njemakoj
Holandiji, Engleskoj, Francuskoj. ak i njemaki carski slube
nici, a fortiori gradski vijenici, primaju dio svoje plae u naravi
A koliko je samo uitelja jo u prolom stoljeu primalo plau t
obliku peradi, maslaca, ita!36 Indijska sela su oduvijek plaah
svoje obrtnike (koji prenose svoje zvanje s oca na sina u sustavu
obrtnikih kasta) ivenim namirnicama, i baratto (trampa) je bila
mudro pravilo svih velikih trgovaca, poevi od XV. stoljea, u
pristanitima Levanta, bar svaki put kad im je to bilo mogue. Bez
sumnje su na tragu te tradicije kreditni strunjaci, kakvi su bili
enoveani u XVI. stoljeu, zamislili organiziranje sajmova, zvanih
besangonskima, gdje su se sreivale mjenice itave Evrope; bili su
to pravi clearingi, jo prije nastanka toga pojma. Neki Venecijanac
je 1604. zapanjen milijunima dukata koji se razmjenjuju u Piacen*
zi, sjeditu tih sajmova, da bi se na kraju pojavilo tek nekoliko aka
kuda od zlata u zlatu,37 tj. stvarnog novca.
486
IZVAN EVROPE: EKONOMIJE I
METALNE MONETE U POVOJU
Izmeu primitivnih ekonomija i Evrope, Japan, islam, Indija i Kina

predstavljaju posredne situacije, na pola puta prema jednom
poduzetnom i potpunom monetarnom ivotu.
U Japanu i Turskom Carstvu

U Japanu se monetarna ekonomija iri u XVII. stoljeu. Opticaj
zlatnog, srebrnog i bakrenog novca meutim, ne dotie mase; stara
moneta koja se sastoji od rie, nastavlja svoju karijeru; tovari slea
i dalje se zamjenjuju za tovare rie. Ali preobrazba ide svojim
putem. Seljaci uskoro posjeduju dovoljno bakrenog novca da bi s
njim mogli namiriti obaveze na novim poljima na kojima nije
posaena ria. (Za druge i dalje vrijedi stari sustav tlake i davanja
u naravi). U zapadnom dijelu Japana, pod vladavinom oguna,
treina seljakih dabina namiruje se u novcu. Neki daimyos
(veliki vlastelini) uskoro posjeduju tako velike koliine zlata i
srebra da u bijeloj ili utoj moneti plaaju vlastite samuraje
(plemie u njihovoj slubi). Ova evolucija je spora, zbog surovih
intervencija vlade, zbog mentaliteta koji se opire novom sistemu,
zbog etike samuraja koja im zabranjuje da misle i ak da govore
o novcu.38 Nasuprot seljakom i feudalnom svijetu, monetarni je
Japan u najmanju ruku trostruk: vladin, trgovaki i gradski
zapravo revolucionaran. Neosporan znak izvjesnog sazrijevanja
su najzad kolebanja (koja su nam poznata) cijena i naroito cijene
rie i seljakih dabina u novcu ili, ako hoete, ona drastina
devalvacija iz 1695. koju odluuje ogun, u nadi da e umnoiti
novac.39
Od Atlantika do Indije, islam posjeduje monetarnu organi
zaciju, ali i staru koja ostaje zatvorena unutar svojih tradicija.
Razvijaju se jedino Perzija, aktivno raskre, Otomansko Carstvo i
Istanbul, kao izuzetan grad. U toj golemoj prijestolnici u XVIII.
stoljeu trni izvjetaji odreuju u nacionalnoj valuti cijene roba i
carinska prava a d valorem; razmjene se zakljuuju na svim veli
kim tritima Zapada, u Amsterdamu, Livornu, Londonu, Marseil-
487
leu, Veneciji, Beu... Krue monete od zlata, sultanini, zvani jo i

fonduc ilifonducchi (kao itav komad, polovica i etvrtina); srebr
ni novac, turski pijastri, zvani igruk iligrwi;pare i aspre su postali
raunska novana jedinica. Jedan sultanin vrijedi 5 pijastri, jedan
pijastar 40 para, jedna para tri aspre; menkir ili eduki, koji
vrijedi etvrtinu aspre, najmanja je stvarna moneta (srebro i bakar)
u opticaju. Ovaj opticaj iz Istanbula ima daleki odjek, prema Egiptu
i Indiji preko Basre, Bagdada, Mosula, Alepa, Damaska, gdje nase
obine armenskih trgovaca animiraju promet. Nema nikakve sum
nje. Oito je izvjesno monetarno pogoranje: inozemni novac vie
je na cijeni od otomanskog, venecijanski cekin, zlatni novac, vrijedi
pet i pol pijastara, holandski talir, dubrovaka kuda, srebrnjaci,
vrijede 60 para, lijepi austrijski talir zvan caragru, mijenja se za
101, pa ak i 102 pare.40Jedan venecijanski dokument pokazuje
ve 1668. da se moglo zaraditi do 30% na panjolskim rcalima
(poslanim u Egipat); osim toga, da se 1672. na cekinima ili on-
garima, kupljenim u Veneciji i poslanim u Istanbul, zaraivalo 12
do 17,5%.41 Tako Tursko Carstvo lovi u zamku zapadne monete,
one su mu potrebne za vlastiti opticaj: ono je potraivalac.
U igru ulazi i dodatni interes: na Levantu sve monete (koje
pristiu) tale se bez razlike i alju u Perziju i Indiju, nakon to su
pretvorene u ipke; one e zatim biti iskovane u obliku perzijskih
larina ili indijskih rupija.42 Tako barem tvrdi jedan francuski tekst
iz 1686. Ipak, prije kao i poslije tog datuma, kako u Ispahan tako
i u Delhi, stie nedirnut zapadni novac. Za trgovce predstavlja
tekou injenica da se u Perziji sve vrste koje unose moraju
odnijeti u kovnicu i prekovati u larine. Pri tom gube zbog trokova
kovanja. Sve do 1620. larin je bio neka vrst meunarodne monete
Dalekog istoka, i stoga precijenjen, i to je nadoknaivalo gubitke.
Ali u XVII. stoljeu on postupno gubi prednost u korist reala, tako
da u vrijeme Taverniera dosta trgovaca u Perziji zahtijeva reale, pa
ih krijumare za svoje transakcije u Indiju, u korist velikih kara
vanskih putovanja i mornarica Perzijskog zaljeva.43
Indija
Na indijskom kontinentu ve je dugo, jo prije kranske ere,
udomaen zlatan i srebrni novac. U stoljeima koja nas zanimaju
zbile su se tri ekspanzije monetarne ekonomije. U XIII, XVI i XVIII.
stoljeu; nijedna nije bila potpuna, nije sjedinjavala pa se zadrala
Novac
prilino jaka opreka izmeu sjevera, koji je, od doline Hindusa i

Gangcsa, podruje muslimanske dominacije, i poluotonog juga
gdje su preivjela hinduska kraljevstva, od kojih je dugo bio
napredan Vidnajanagar. Na sjeveru (kad djeluje) vlada bimeta-
lizam srebro-bakar, s tim da je nii stupanj bakra bio mnogo
vaniji. Srebrni novac rupijc (ili njihovi poddijelovi) ponekad
okrugli, ponekad etvrtasti pojavile su se u XVI. stoljeu. One
se primjenjuju samo na viem stupnju ekonomskog ivota: na
nioj razini je bakar, zatim gorki bademi (ova neobina primitivna
moneta potjee iz Perzije). Zlatan novac, mohur, koje kuje Akbar,
zapravo ne ulazi u opticaj.4,1 To nije sluaj na jugu, gdje je zlato
osnovna moneta Dekana; na niem stupnju, neto srebra i bakra
upotpunjuju monetu od koljki.45 Zlatan novac su, na jeziku
Zapada, pagode, novci uskog promjera ali jako debeli, koji
vrijede (1695) koliko i venecijanski cekini, budui da im je metal
finiji od onog panjolske pistole (Zlatnik od 10 franaka nap.
red.).46
U XVIII. stoljeu se zadrao monetarni kaos. Kovanje novca
dijeli se izmeu bezbrojnih dvorova. Najvaniji, ali ne i jedini, je
Surat, velika luka Guderata. Uz istu istou i vrijednost, lokalni
novac nominalno vie vrijedi od ostalih. Kako je kovanje uestalo,
zainteresirana intervencija prineva vrednuje noviju monetu, ak
i ako je manje vrijedna od stare, kako je esto sluaj. Gemelli
Careri (1695) savjetuje dakle trgovcima da ponovo iskuju svoje
srebrnjake u moneti zemlje... a naroito neka novac bude iz iste
godine, inae se gubi pedeset posto. Svatko ga moe kovati u svim
gradovima koji su na granicama Velikog Mogula.47
Napokon, Indija praktino ne proizvodi ni zlato, ni srebro, ni
bakar, ni caure, ve tuda moneta dolazi k njoj, ulazei kroz njena
nikad zatvorena vrata i opskrbljujui je potrebnom monetarnom
sirovinom. Ohrabreni tim kaosom, Portugalci e kovati novac
konkurentan indijskom. Isto tako e postojati (do 1788) batavijska
rupija i perzijska rupija. Ali sistematsko otjecanje dragocjenih
metala itavog svijeta nastavlja se u korist Velikog Mogula i njego
vih drava: italac mora uzeti u obzir, objanjava jedan putnik
(1695), da se sve zlato i srebro koje je u opticaju u svijetu na kraju
slijeva kod Mogula kao u svoje sredite. Zna se da onaj tko odlazi
iz Amerike, nakon to je projurio kroz vie evropskih kraljevstava,
ide ili u Tursku ili u Perziju, putem kroz Smirnu, zbog svile. A i
Turci se ne mogu odrei kave koja dolazi iz Jemena ili Sretne
Arabije; Arapi, Perzijanci i Turci ne mogu se nikako odrei indijske
489
robe, radi toga alju velike svote novca preko Crvenog mora d<
Moke, pored ab el Mandeba, do Basre, na dnu Perzijskog zaljeva
do Bandar Abbasa i Gommerona, i odatle ga nose u Indiju nj
svojim brodovima. Tako se i sve kupovine koje Holanani
Englezi i Portugalci obavljaju u Indiji, plaaju u zlatu ili srebru jei
se roba koja se kupuje od Indijaca i prevozi u Evropu moe dobit
samo za gotov novac.48
Ta slika jedva da je preuveliana. Ali kako nita nije besplatno
Indija mora neprestano plaati za svoj plemeniti metal. To je jedar
od razloga njenog tekog ivota, a takoer i razvoja njenih nado
knadbenih industrija, posebno tekstila iz Guderata, istinske pok
retake snage indijske ekonomije, jo prije dolaska Vasca d;
Game. Aktivan izvoz vri se u smjeru bliskih i udaljenih zemalja
Gudcrat sa svojim tkalcima pamuka, treba zamisliti po uzoru m
nizozemske vunare iz srednjeg vijeka. Ve od XVI. stoljea or
pobuuje golem polet industrijalizacije koji se iri prema Gan
gesu. Pamune tkanine, takozvane indiennes, preplavit e Ev
ropu u XVIII. stoljeu, a uvoze ih u velikim koliinama trgovci svt
do dana kad e ih Evropa radije proizvoditi sama i postati konku
rcncija Indiji. Dosta logino, monetarna povijest Indije slijedi
kretanja na Zapadu; njenom monetom se upravlja iz udaljenosti,
Sve se odvija kao da je iza 1542, za ponovno kovanje srebra u
Dclhiju, trebalo ekati dolazak bijelog metala iz Amerike u Evropu,
zatim izvan nje. V. Magalhaes Godinho detaljno objanjava da su
se rupije kovale sa panjolskim realima i perzijskim larinima, koji
su i sami esto bili pretopljeni reali. Isto tako je zlatni novac
prekovano portugalsko zlato porijeklom iz Afrike, panjolsko zlato
iz Amerike i, iznad svega, venecijanski cekini.49 Ovi novi priljevi
potresali su staru monetarnu situaciju, koja se osnivala na relativ
no skromnoj opskrbi plemenitim metalima azijskog porijekla (zla
tu Kine, Sumatre, Monomotapc, srebru iz Japana i Perzije) i
mediteranskog (venecijanskog zlata i srebra). Uz jednako skrom
nu koliinu bakra koji je pristizao sa Zapada preko Crvenog mora.
Uz obilje pseudo-moneta: cauri u Bengalu i drugdje, gorki bade
mi uvoeni iz Perzije u Guerat. Kao i kod zlata i srebra, optjecaj
bakra poremeen je masovnim uvozom iz Portugala, koji je pot
puno apsorbirala mogulska Indija. Sve do trenutka kad je bakra u
Lisabonu sve manje,50da bi ga nakon 1580. potpuno nestalo. Tada
e Indija doivjeti nestaicu bakra, usprkos zamjeni s kineskim i
japanskim bakrom. Nakon vladavine Jahangira, oko 1627, emisija
bakrenog novca u mogulskoj Indiji, dotad obilna, usporava se i u
49 0
Novac
transakcijama sve veu ulogu preuzima srebro, dok cauriji pono

vo dobivaju na vanosti kao djelomina zamjena za bakrene pay-
safoe.51
Kina
Kina, sama po sebi golema, moe se razumjeti samo kao sredite
svijeta srodnih primitivnih ekonomija, povezanih s njom i o koji
ma ona ovisi, kao to su Tibet, Japan, gotovo sve do XVI. stoljea,
Indonezija, Indokina. Kako izuzeci potvruju pravilo, iz ove ope
kvalifikacije primitivnih ekonomija treba iskljuiti Malaccu, trgo
vaki vor gdje novac pritjee sam od sebe; zapadnu toku Su
matre, s njenim zlatnim gradovima i zainima; otok Javu, ve dosta
nastanjen i gdje postoji bakreni novac, caixas, po uzoru na kines
ki. Iako je Java u tom pogledu jo uvijek na elementarnom stupnju
svog monetarnog ivota.
Tako Kina ivi pokraj zemalja koje su jo u djetinjstvu svog
razvoja: u Japanu je ria dugo sluila kao moneta; u Indoneziji i
Indokini, kineski caixas, uvezeni ili imitirani, ili bakreni gongs
ili zlatni prah, po teini, ili mjerice kositra ili bakra; u Tibetu je
koralj doao s dalekog Zapada, pored zlatnog praha.
Sve to objanjava zakanjenje same Kine i istodobno izvjesnu
zatvorenost njenog monetarnog sustava koji je dominantan.
Ona je bez opasnosti mogla imati lijepu monetarnu povijest: bilo
je dovoljno da bude iznad svojih susjeda. Ali ostavimo po strani
genijalni potez s papirnatom monetom koji je uglavnom trajao od
dalekog DC. stoljea do XIV, djelotvoran naroito u vrijeme Mon
gola, kad se Kina otvorila zahvaljujui putovima Srednje Azije,
istodobno u svijet stepa, islama, i Zapada. Papirna moneta, osim
internih olakica u plaanju izmeu provincija, omoguila je da
se srebro sauva za izvoz metala kako je zahtijevala trgovina u
smjeru srednje Azije i Zapada (zapamtite usput to odstupanje
jedne Kine tada izvoznice bijelog metala). Car je neke poreze
ubirao u papirnatim novanicama, za njih su strani trgovci (sjea
se Pegolotti) morali mijenjati svoj kovani novac, koji im se vraao
na izlasku iz zemlje.52 Upotreba papira bio je kineski odgovor na
konjukturu iz XIII. i XIV. stoljea, nain da se nadvladaju tekoe
vezane uz arhaini opticaj tekih caixa od bakra ili eljeza i
oivljavanje njene vanjske trgovine putovima svile.
491
Ali s depresijom u XIV. stoljeu i pobjedom seljake akerije,

koja je na vlast dovela nacionalnu dinastiju Ming, veliki nlongolski
put prem a Zapadu se prekida. Emisija novanica se nastavlja, ali
se poinje osjeati inflacija. Godine 1378. sedamnaest papirnatih
caixa vijcdilo je 13 bakrenih caixa. Sedamdeset godina kasnije,
1448, trebalo je 1.000 novanica za 3 caixa. Ova inflacija je utoliko
Lijevo: kineska novanica iz XIV. stoljea. Izdao ju je prvi car iz

dinastije Ming. Zbirka G. Lion. (Foto Giraudon)
Desno: (odozgoprema dolje) monete Iz razdoblja dinastijeMing(XIV,
XV, XVI st.) Muzej Cemuschi, Pariz.
492
Novac
lake pobijedila papir jer je ovaj podsjeao na omraenu mon

golsku vladavinu. Drava je odustala; jo su samo privatne banke
drale u optjecaju papir za lokalne potrebe.
Otad su jedina kineska moneta caixasi ili cachesi ili bakreni
sapeki, kako kau Evropljani. Kao stari izum, koji se pojavio
dvjesta godina prije kranske ere, oni su se tijekom stoljea neto
izmijenili i zadrali u otroj konkurenciji soli, ita i, najozbiljnijoj,
svile, u VIII. stoljeu; rie koja se ponovo javlja u XV. stoljeu, kad
nestaje papirnata moneta.53 Na poetku dinastije Ming, novac je
od mjeavine bakra i olova (4 dijela prvog, 6 dijelova drugog) to
omoguuje da ih se moe lake prelomiti prstima, a oznaen je
samo s jedne strane, okrugao s etvrtastom rupom u sredini kroz
koju prolazi uzica tako da se moe sloiti u isla od 100 ili 1000
komada. Obino se jedan vijenac od 1000 dinara' dobije za jedan
talir ili kineski tael, pie O. de Magaillans (umro 1677, a njegova
knjiga je izala 1688); ta zamjena se vri u bankama ili javnim
barakama namijenjenim toj svrsi. Oito je da kineski dinari ne
mogu preuzeti sve uloge, jer su suvie slabe jedinice. Iznad njih,
srebro po teini je neka vrsta vie monete. Ne radi se (za zlato, koje
igra vrlo ogranienu ulogu, a i za srebro) o komadima novca ve
o ipkama u obliku malog amca; u Macaou ih nazivaju paes,
pains (Hljebovi nap. prcv.) od zlata ili srebra). Jedan i drugi,
nastavlja O. de Magaillans, imaju razne vrijednosti. Zlatne ipke
vrijede jedan, dva, deset i do 20 talira; a srebrne pola, jedan, deset,
dvadeset, pedeset i ponekad sto i tri stotine talira.54 Portugalski
sveenik tvrdoglavo govori u dinarima i talirima, ali jezik mu je
jasan. Mi emo samo precizirati da je tael, talir, najee raunska
novana jedinica, izraz na koji emo se vratiti uskoro.
Zapravo, na tom viem stupnju vanost imaju samo srebrne
ipke. Dijele poput snijega jer su pomijeane s antimonom, one
su u Kini osnovno sredstvo razmjene, utoliko vie jer pod dinas
tijom Ming (1368-1644) oivljuje monetarna i kapitalistika eko
nomija, razvija se industrijski obrt i rudarski sektor. Zamislimo
rush u kineskim rudnicima ugljena (1596) i golemi skandal koji je
uslijedio 1605. Srebro se toliko trai da ga se zamjenjuje za zlato
u omjeru koji ide od 5:1. Kada galion iz Manille uspostavlja vezu
s Novom panjolskom preko Pacifika, kineske dunke jure mu u
susret. U Manilli se svaka roba zamjenjuje samo za bijeli meksiki
metal, za otprilike milijun pesosa na godinu.55 Kinezi bi sili u
pakao, pie Sbastian Manrique, u potrazi za novom robom koju
bi mogli zamijeniti za tako strasno eljene reale. Idu tako daleko
49 3
Na ulicama Pekinga: trgovac dri goleme kare za rezanje srebrnih

sipki;vaga za mjerenje komadia;trgovac uadi za navoenje sape-
ka. Kabinet grafike. (Otisak B. N.)
494
Novae
da kau, na svom loem panjolskom, plata sa sangre, srebro je

krv.56
U realnosti svakodncvicc, srebrne ipke se ne mogu upotreb
ljavati itave svaki put; kupci ih reu elinim karama koje u tu
svrhu nose sa sobom i dijele ih u komade (tj. komadie) vee ili
manje, ovisno o cijeni onog to kupuju. Svaki takav komadi treba
vagati; kupac i prodava upotrebljavaju male rimske vage. Nema
Kineza, kae jedan Evropljanin (izmeu 1733- i 1735) ma kako
da je bijedan, koji sa sobom ne nosi kare i finu vagu. kare slue
za rezanje zlata i srebra i zovu se trapelin; vaga koja slui za vaganje
kovine zove se litan. Kinezi su tako uvjebani u tom poslu da e
esto odrezati srebra za dva lijarda srebra ili zlata za pet soua s
toliko preciznosti da to nee morati raditi dva puta.57
Na iste pojedinosti naii emo stoljee ranije pod perom O.
de Las Cortesa (1626) koji se takoer udi udesnoj prisnosti svih
Kineza s tim neobinim nainom plaanja. Nema djeteta, kae on,
koje ne bi znalo procijeniti metal ipke i stupanj njegove istoe.
I najmanja mrvica metala skuplja se zahvaljujui nekoj vrsti zvonca
koje nose za pojasom, ispunjenog voskom.58 Treba li se diviti
ovom sistemu? Na prvi svjedok ne oklijeva. Razmiljajui o
mnotvu naih evropskih moneta, pie on, ja mislim da jc
prednost Kineza to ih nemaju ni od zlata ni od srebra, a razlog jc
po meni u tome to se u Kini ovi metali smatraju robama, i koliina
koja se u nju unosi ne moe izazvati tako znaajno poveanje s
obzirom na namirnice i robe kao u zemlji u kojoj jc srebrni novac
uobiajen... Na entuzijast dodaje: ... uostalom cijena svih stvari
tako je dobro odreena u Kini da se nikako ne kupuju stvari iznad
njihove uobiajene vrijednosti. Jedino su Evropljani budale u
dobroj vjeri. Jer im Kinezi stalno prodaju ono to kupuju iznad
cijene koja je u zemlji uobiajena.59
Istina je da prevelika Kina nije preplavljena srebrom, ma to
o tome kae toliko povjesniara koji je opisuju kao usisnu pum
pu svjetskog bijelog metala. Dokaz? Ali to je golema kupovna mo
obinog osmaka. To to on vrijedi, ovisno o provinciji (i razliitoj
a ipak jedinstvenoj moneti koja je ondje u opticaju), od 700 do
1100 caixa, ne kae nam mnogo, ali samo za jedan tako mali
komad srebra 1695. moe se jesti najbolji kruh na svijetu est
mjeseci. Oigledno je da se radi o potronji samo jedne osobe,
po prilici nekog putnika sa Zapada koji iskoritava izvanrednu
jeftinou brana od ita, u Kini slabo cijenjenog. Ali najzad, za ovaj
mali bijeli novi, plativ svakog mjeseca, putnik e takoer moi
49 5
iznajmiti kineskog slugu da kuha a za 1 taes {tael, to jest 1.000

caixa, u to vrijeme otprilike ekvivalent jednom osmaku), njegu
kineskog sluge zrele dobi koji uz to dobije etiri osrnaka
(jednom za svagda) za uzdravanje svoje obitelji za vrijeme dok
bude s naim putnikom, Carcriem, putovao sve do Pekinga.60
Treba takoer imati na umu udesno i upravo nevjerojatno
tezauriranje carske blagajne (a da ne raunamo tezauriranje boga
taa i nesavjesnih slubenika). Ipak, ova masa nepokretnog srebra
djelomino ovisi o odlukama i mjerama vlade, i ona ga primjenjuje
da bi djelovala na cijene. To nam objanjava korespondencija
jezuita iz 1779- Vrijednost srebra u odnosu na stvari, po njima,
promijenila se pod dinastijom Tsing, to znai da su cijene uglav
nom porasle. Osim toga, bez obzira da li je srebro moneta u
pravom smislu rijei ili ne (ne, naravno), Kina ivi u nekoj vrsti
bimetalizma srebro-bakar. Unutranje mijenjanje je ono koje se
uspostavlja izmeu sapeka, s jedne strane, i kineske srebrne
unce, s druge, ili osmaka koji prodaje trgovac sa Zapada. A taj
odnos srebra i bakra mijenja se ovisno o danima, godinjim
dobima, godinama i, iznad svega, ovisno o emisijama srebra ili
bakra koje nareuje carska vlada. Njen cilj je da odri normalni
monetarni opticaj i da dovede, svaki put kad se ukaze potreba,
odnos bakar/srebro u uobiajene granice, bacajui na trite iz
carske blagajne bijeli metal ako mu je vrijednost previe narasla,
ili bakar, u obrnutom sluaju. Naa vlada, kau kineski jezuiti,
sniava ili poveava vrijednost srebra i monete... ona uva ova
sredstva za itavo Carstvo. Ova kontrola je utoliko laka to drava
u Kini posjeduje sve rudnike bakra.61
Ne moe se, dakle, rei da je u Kini moneta bila ravnoduno,
neutralno orue i cijene uvijek divno stabilne. Zna se da su se neke
mijenjale, posebno cijena rie. U Kantonu u XVIII. stoljeu, cijene
e porasti pod utjecajem evropske trgovine nakon dvostruke revo
lucije, monetarne i povjerbene, koja se duboko provlai kroz staru
ekonomiju Sredinjeg Carstva.62 Obalna ekonomija pijastara
uzdrmala je unutranju ekonomiju sapeka. I ona u svojoj biti
nije bila tako inertna i mirna kako se obino misli.
To rekavi, italac e bez sumnje, prihvatiti na nain gleda
nja: monetarno govorei, Kina je primitivnija, manje rafinirana od
Indije. Ali njen sustav posjeduje jednu sasvim drugu koherenciju
i oitu jedinstvenost. Kina nema svaiju monetu.
496
NEKOLIKO PRAVILA
MONETARNIH IGARA
Evropa je odvojena, ve izvanredno jaka. Ona je upoznala itavu

ljestvicu monetarnog iskustva: u prizemlju su, vie no to se
obino kae, trampa, samoopskrba, primitivne monete, stari triko
vi, naini kako da se utedi zlatan ili srebrni novac; ali na viim
razinama su metalne monete, zlato, srebro i bakar, kojih ima
razmjerno u izobilju; i najzad, jedan mnogooblini kredit, od
predujmova na jamstvo Lombardeza ili idovskih trgovaca, do
mjenica i pekulacija velikih trgovakih banaka.
I ove se igre ne ograniuju na Evropu. Sistem se projicira i
objanjava na svjetskoj razini, on je velika mrea baena na bogat
stvo drugih kontinenata. injenica da se od XVI. stoljea, u korist
Evrope, blaga Amerike izvoze sve do Dalekog istoka, pretvara
jui se u lokalnu monetu ili ipke plemenitih metala, nije manje
vana pojedinost. Evropa poinje prodirati, probavljati svijet.
Pobunimo se protiv nekih jueranjih ekonomista, pa ak i dana
njih, koji kao da je retrospektivno ale, kao da sumnjaju u njeno
dobro zdravlje: kao da pati od stalnog monetarnog krvarenja u
smjeru Dalekog istoka. Prije svega, ona od toga nee umrijeti.
Zatim, to je kao da alite onog koji bombardira grad s namjerom
da ga osvoji, jer u igri gubi tanad, barut i trud.
I najzad, sve monete svijeta kvae se jedna za drugu, ako ni
zbog ega drugog a ono zato jer monetarna politika, u svakom
podruju, privlai ili odbacuje ovaj ili onaj plemeniti metal. A ta
monetarna kretanja ponekad imaju odjeka na goleme udaljenosti.
V. Magalhaes Godinho je dokazao da ve u XV. stoljeu monete
Italije, Egipta i Dalekog istoka ovise jedna o drugoj jednako kao i
same evropske monete. Ovu povezanost, tu monetarnu strukturu
svijeta Evropa ne moe oblikovati po svojoj elji. Gdje god se eli
nametnuti, mora igrati lokalnu igru. Ali u mjeri u kojoj zadrava,
jo prije osvajanja Amerike, relativno jaku masu plemenitih meta
la, vrlo esto je postizala da se igra razvija u njenu korist.
497
Spor oko plemenitih metala

Jedna metalna moneta zbroj je meusobno povezanih dijelova:
ovaj vrijedi desetinu ili esnaestinu ili dvadesetima i tako redom,
od onog drugog. Obino se istodobno upotrebljava vie metala,
plemenitih ili ne. Zapad je zadrao tri, zlato, srebro, bakar, s
tekoama ili prednostima koje oni pretpostavljaju. Prednosti su:
moe se odgovoriti na razliite potrebe razmjena; svaki metal, s
kovanim novcem koji mu odgovara, optereuje se nizom transak
cija. U jedinstvenom sustavu zlatnika bilo bi teko obraunavati
skromne svakodnevne kupovine, a ako se radi o sustavu koji je
ogranien na bakar, vee isplate bile bi vrlo nepraktine. Zapravo,
svaki metal igra svoju posebnu ulogu: zlato je namijenjeno prine
vima, velikim trgovcima (ak i crkvi); srebro obinim transak
cijama; bakar sasvim dolje, kako je pravo: to je crna moneta
obinog puka i sirotinje; ponekad pomijeana s malo srebra, ona
brzo tamni i tako zasluuje to ime.
Usmjerenje i zdravlje jedne ekonomije mogu se odrediti na
prvi pogled, po metalu koji u njoj prevladava. U Napulju 1751.
zlato je tezaurirano, srebro izlazi iz kraljevstva; bakar, usprkos
slabom obujmu (1,500.000 dukata za 6 milijuna u srebru i 10 u
zlatu) sreuje najvaniji dio transakcija jer brzo krui, i ma koliko
da je lo, ostaje na mjestu.63 Isti prizor susreemo u panjolskoj:
1724. najvei dio plaanja obavlja se (...) sitnim bakrenim novcem
(bakar pojaan s malo srebra); njegovo prenoenje je vrlo neprak
tino i skupo, uostalom, obiaj je dae primapp teini...64 Obiaj
je to za aljenje, jer u isto vrijeme, u Francuskoj ili Holandiji, sitan
bakreni novac slui samo kao sitni. Ali panjolskoj, koja je ostala
prividna gospodarica srebra iz Novog svijeta, doputeno je od
strane drugih sila da ostane u posjedu ovih dalekih blaga samo
pod uvjetom da im omogui slobodan opticaj kao moneti zajed
nikoj svim nacijama, doslovno da ih se odrekne u tuu korist.
Kao Portugal za zlato, panjolska je postala obian kanal za bijeli
metal iz njenih kolonija. Carcri stie u Cdiz s flotom galeona 1694;
u samo jednom danu bio je svjedok dolaska vie od stotinu laa
u Zaljevu koje su dole po srebro za robu koju su poslali u Indiju:
najvei dio ovog metala koji dolazi na galeonima, zakljuuje on,
odlazi na burzu stranih drava 65
Naprotiv, u zemljama u razvoju, svoju ulogu potvruju ili
zlato ili srebro. Londonska trgovaka komora opisuje 1699. srebr
ni novac kao korisniji i vie u upotrebi od zlata. Ali uskoro se
498
Novac
javlja iroka inflacija zlata u XVIII. stoljeu, i Engleska 1774. priz

naje defacto uti metal kao zakonitu i zajedniku monetu, a srebro
e se otad upotrebljavati kao sitni.66Meutim, Francuska e i dalje
upotrebljavati bijeli metal.
Nepotrebno je dodati da su to priblina pravila, s oitim
izuzecima. I kad se, od poetka XVII. stoljea, velika trgovaka
mjesta uvaju bakrene monete kao kuge, Portugal je rado prima,
ali da bi je izvozio, po svom obiaju, s onu stranu Rta Dobre nade,
prema Indiji. Dakle, ne vjerujmo u sve to vidimo. I zlato vas moe
prevariti: tako i osmanlijska Turska od XV. stoljea, predstavlja
zlatno podruje (pomou utog metala Afrike i egipatskog novca).
Ali prije 1550. na Mediteranu i u Evropi, zlata ima u relativnom
obilju; a ako to vrijedi i za Tursku, to je zato jer je ona za bijeli
evropski metal samo prolazna etapa na putu za Daleki istok.
Uostalom, prevlast ove ili one monete (zlata, srebra, bakra)
proizlazi naroito iz meusobnog odnosa raznih metala. Struktura
sustava podrazumijeva njihovo nadmetanje. Oigledno je da je
uloga bakra obino manje vana jer vrijednost sitnog novca nije u
tonom omjeru s koliinom metala koji sadri; on esto ima
karakter papirnatog novca, sitnijeg papirnatog novca, rekli bis
mo mi. Ali iznenaenja su uvijek mogua: zbog svoje male vrijed
nosti ak i bakar je u XVII. stoljeu bio prikladan pokreta
elementarnih, jakih inflacija u itavoj Evropi, posebno u Njema
koj67 i panjolskoj (do 1680),68 u ekonomski bolesnim zemljama
koje nisu nale drugog naina za izlaz iz svojih tekoa. ak i izvan
Evrope, u Perziji na primjer, 1660. je sitan bakreni novac, napola
oguljen, crven poput govee koe, preplavio trnice i iz dana u
dan novac (misli se na bijeli metal) sve je rjei u Hispanu (Ispa
han).69
To rekavi, ostavimo bakar van diskusije. Ostaju zlato i sreb
ro, zastraujui gospodari. Njihova proizvodnja je neredovita,
nikad previe elastina, tako da, ovisno o sluaju, jednog od njih
ima vie od drugog, zatim se situacija vie ili manje sporo mijenja,
i tako redom. To ima za posljedicu vrtloge, katastrofe, slabe ili
snane pulsacije koje su odlika monetarnog Starog poretka. Dob
ro je poznata istina: Srebro i zlato su neprijateljska braa; Karl
Marx je preuzeo tu formulu za svoja shvaanja: Svagdje gdje se
srebro i zlato legalno odravaju kao monete jedna pokraj druge,
pie on, uzalud se pokuava s njima ophoditi kao s jednom te
istom materijom.70 Spor o tome nikad nije priveden kraju.
49 9
Kovanje novca: slika Hansa Messea (1521) nainjena vjerojatno u

trenutka kada je grad Annaberg dobio stalno pravo da kuje novac
upotrebljavajui samo metal iz svojih rudnika. Ova slika se nalazi u
gradskoj katedrali, nedaleko od oltaraposveenog rudarskomzana
tu. (Fototeka A. Colin)
Stari teoretiari su eljeli da se za istu teinu odredi vrst

odnos, tako da zlato bude 12 puta vrednije od srebra, to sigurno
nije pravilo od XV. do XVIII. stoljea, jer se ratio vrlo esto mijenja
oko ili bolje iznad ovog prirodnog odnosa ili koji takvim smat
raju. Na dugi rok, vaga naginje as na jednu as na drugu stranu,
ne raunajui kratke ili lokalne promjene kojima se sada moemo
baviti.
Tako je, na dugi rok, bijeli metal bio vredniji od XIII. do XVI.
stoljea, otprilike sve do 1550; malo pretjerujui, reklo bi se da je
tada stoljeima vladala inflacija zlata. To zlato koje kuju evropske
palae, dolazi iz Madarske, s Alpa, iz dalekog Sudana, zatim iz tek
osvojene Amerike. Tada je najlake sakupiti zlatan novac, i s
njegovom pomou vladari postiu svoje ciljeve, njega kuje Karlo
VIII uoi silaska u Italiju,71 njega troe Franjo I ili Karlo V u svojim
ratovima.
500
Novac
Tko e zaraditi na tom relativnom obilju zlata? Naravno oni

koji dre novac ili bijeli metal, tj. trgovci iz Augsburga, vlasnici
rudnika srebra u ekoj i Alpama i, meu svim njima, kraljevi bez
krune, Fuggeri. Od dvaju metala, bijeli je tada sigurna vrijednost.
Naprotiv, od 1550. pa sve do 1680, zahvaljujui modernoj
tehnici (amalgama) u amerikim rudnicima srebra, bijelog metala
bit e i previe; tada je on motor snane, trajne inflacije. Zlato
postaje relativno rijetko i vrijedi vie. Tko rano igra na zlato, kao
enoveani u Antwerpcnu od 1553, ulae na pobjednika.72
Iza 1680. situacija sc ponovo mijenja, i to polako, s ispiranjem
zlata u Brazilu. Sve do kraja stoljea bit e bolje govoriti o stabil
nosti, zatim se naglaava lagano kretanje. U Njemakoj, na saj
movima u Frankfurtu i Lcipzigu, 1701. i 1710. odnos izmeu dvaju
metala je u prosjeku 1 prema 15,27; izmeu 1741. i 1750. prelazi
na 1:14,93.73 Srebro se u najmanju ruku vie ne devalorizira, kao
prije stavljanja u opticaj brazilskog zlata. To je zato jer se od 1720.
do 1760. proizvodnja utog metala na svjetskoj razini bar ud
vostruila. Mala, ali znaajna pojedinost: oko 1756. zlato sc pono
vo pojavljuje u rukama seljaka.74
U ovoj sporoj igri, na dugi rok, svako kretanje jednog od
metala uzrokuje, namee kretanje drugog. To je jednostavan za
kon. Relativno obilje zlata u posljednjim godinama XV. stoljea,
lansira srebrne rudnike Njemake. Isto tako, prvi polet brazil
skog zlata, oko 1680, stimulira srebrne rudnike Potosia kojima su
uostalom jako potrebni, i jo vie rudnike Nove panjolske, slavni
Guanajuato, i vrlo bogatu icu Veta Madre.
Zapravo, ove oscilacije otkrivaju takozvani Greshamov za
kon, kojem taj savjetnik Elizabete Engleske, uostalom uope nije
autor. Njegov tekst je dobro poznat: loa moneta tjera dobru.
Prema drugim konjukturama, bijeli ili uti novac igrat e, jedan za
drugim, ulogu manje dobremonete koja e tjerati drugu, bolju,
u ruke pekulanata ili onih koji zgru novac. Naravno, ova spon
tana igra mogla se ubrzati neumjesnim djelovanjem drava koje
provode vrijeme udeavajui monete, podiui cijenu zlata ili
srebra ovisno o oscilacijama trita, u rijetko potvrenoj nadi da
e uspostaviti ravnoteu.
Ako je podizanje vrijednosti ekonomski ispravno, nita se ne
dogaa, ili se situacija ne oteava. Ako je podizanje preveliko, u
sluaju kad se, na primjer, odnosi na zlatnu monetu, sav uti novac
susjednih zemalja tei e prema zemlji u kojoj vie vrijedi, bez
obzira da li je to Francuska Henrika III ili Ticijanova Venecija ili
SOI
Rukovalac novcem:Jakob lugger, slika Lorcnza Lottoa (detalj ruku).

Budimpeta, Muzej lijepih umjetnosti, (I:oto Snark)
Engleska iz XVIII. stoljea. Ako situacija due potraje, ova zlatna
moneta, precijenjena preko svake mjere, zaigrat e ulogu loe
monete; tjerat e srebrnu monetu. To e esto biti sluaj u Veneciji,
i, stalno, od 1531, bizarna situacija na Siciliji.75 Kako je postojao
interes, u Veneciji i na Siciliji, da alju bijeli metal u sjevernu Afr iku
i jo vie na Levant, kladimo se da ova kretanja, na izgled apsurdna,
nikad nisu bila bez razloga, bez obzira to sc o tome moe misliti
ili vam govorili teoretiari iz tog razdoblja.
Na ovom polju, uz pomo okolnosti, sve sc moe dogoditi od
danas do sutra. U Parizu, u srpnju 1723, Edmond-Jean-Frangois
502
Novac
Barbier biljei u svoj dnevnik: U trgovini se sree samo zlato; to

je u toj mjeri da zamijeniti jedan zlatnik (u srebrnu monetu) kota
do dvadeset soua (...). S druge strane, zlatnik se vae... i to je vrlo
neugodno. Trebalo bi nositi vagu u depu.76
Bijeg, tednja i
zgrtanje novca
Monetarni sustav u Evropi i izvan nje trpi od dva zla kojima nema
lijeka: s jedne strane, tu je bijeg plemenitih metala prema van, s
druge, ti metali su imobilizirani tednjom i opreznom tezauri-
zacijom; rezultat je da motor neprestano gubi dio goriva koje ga
pokree.
Prije svega, plemeniti metali ne prestaju izlaziti iz opticaja
Zapada, najvie u smjeru Indije i Kine, ve od dalekih vremena
Rimskog Carstva. Zlatom ili srebrom treba plaati svilu, papar,
zaine, droge, bisere Dalekog istoka, i to je jedini nain da ih se
prisili da dou na Zapad. Na taj nain e ravnotea Evrope u
odnosu na Kinu ostati deficitarna, u tom vrlo bitnom smjeru, sve
do otprilike 1820.77 Tu se radi o stalnom, monetarnom bijegu, o
jednoj strukturi', sami plemeniti metali jure prema Dalekom is
toku preko Levanta, Rta, pa ak i Pacifika; u XVI. stoljeu u obliku
panjolskih osmaka, reales de a oeho; u XVII. i XVIII. stoljeu u
obliku pesos duros (onih jakih pijastri, uostalom identinih
drugi znak permanencije realima de a oeho; jedino se ime
promijenilo). Malo je vano da se njihov odlazak organizira iz
zaljeva Cldiza, tako velikog da je pogodan za prljave igre, poev
od Bayonnea i aktivnog krijumarenja preko Pireneja ili od Am
sterdama i Londona gdje se svjetski novac sastaje! Amerikom
bijelom metalu e se ak dogoditi da bude transportiran s obala
Perua u Aziju francuskim brodovima.
Druga odlijevanja vre se u korist istone Evrope, poevi od
Baltika. Uistinu, Zapad malo pomalo potie monetarni optjecaj tih
zaostalih zemalja, dobavljaa ita, drva, rai, ribe, koe, krzna, i
osrednjih kupaca u razmjeni. To se najavljuje u XVI. stoljeu s
prometom Narve, prozora otvorene Moskovske Rusije (1558),
zatim zatvorene na Baltiku (1581); ili s trgovinom koju su Englezi
zapoeli 1553. na Bijelom moru, u Arhangelsku; to je smjer
petrogradske trgovine i u XVIII. stoljeu. Ovo ubrizgavanje in-
503
ozemne monete potrebno je da bi se za uzvrat organizirao oeki

vani izvoz sirovina. Holanani, koji ih tvrdoglavo ele platiti tekstil
nim proizvodima, suknima, sledevima, na kraju e u Rusiji izgubiti
prvo mjesto.78
Druga tekoa: toliko traena metalna moneta morat e juriti
sve veom brzinom. A ona esto stagnira i u samoj Evropi, zbog
tednje u raznim oblicima, protiv koje e se pobuniti Francois
Quesnay79 i svi fiziokrati (i mnogo kasnije lord Keynes!), zbog
nelogine, nastrane tednje kakva je tezaurizacija, uvijek otvoreni
ponor, koji se moe usporediti s Indijom, pohlepnom za sreb
rom.
Srednjovjekovna Evropa strasno je voljela plemenite metale
i zlatan nakit; zatim se, oko XIII. stoljea, i kasnije, oko sredine XIV.
stoljea, javila nova, kapitalistika strast za novcem. Ali stara
strast za dragocjenim predmetima time se nije stiala. panjolski
grandi u vrijeme Filipa II ostavljaju svojim nasljednicima sanduke
zlatnog novca, bezbrojne izraevine od zlata: ak je i vojvoda od
Albe, koji je umro 1582. i nije bio na glasu kao bogat ovjek, ostavio
nasljednicima 600 tuceta tanjura, 800 zdjela od srebra.80 Dva
stoljea kasnije, u Napulju 1751, Galiani procjenjuje zgrnute re
zerve kraljevstva etiri puta veim od monetarne rezerve koja je u
opticaju. Rasko je nainila obinim, objanjava on, sve sre
brne predmete, satove, burmutice, drke maeva i tapova, pribor
za jelo, alice, tanjure, tako da je to nevjerojatno. Napolitanci,
obiajima gotovo u svemu slini starim panjolcima, nalaze go
lemo zadovoljstvo u uvanju starih srebrnih predmeta u san
ducima koje nazivaju scrittori i scarabattoli.61 Sebastien Mercier
je jednako reagirao na nitavno i dokono bogatstvo Pariza u
pokustvu zlatnom i srebrnom, u nakitu, srebrnom posudu.82
O tom predmetu nema sigurnih podataka. W. Lexis je na
poetku XVI. stoljea, u jednom starom djelu, dopustio omjer od
3 prema 4 izmeu zgrnutih plemenitih metala i metalne monete u
opticaju.83 Omjer mora da se u XVIII. stoljeu promijenio, moda
ne u omjeru 4 prema 1, kako tvrdi Galiani, nastojei dokazati da
pitanje plemenitih metala ne ovisi samo o njihovoj monetarnoj
upotrebi. Istina je da je ukupna masa metala, od XVI. do XVIII.
stoljea, izvanredno porasla, od 1: 15, to je priblini omjer koji
iznosi W. Lexis,84 a poznati primjeri ga ne demantiraju: 1670.
monetarni opticaj u Francuskoj iznosi 120 milijuna franaka; sto
ljee kasnije, uoi Revolucije, 2 milijarde. U Napulju 1570. mone
tarna rezerva iznosi 700.000 dukata, a 1751. iznosi 18 milijuna.
504
Novac
Napulj i Italija u XVII. i XVIII. stoljeu obiluju ncupotrcbljenim

srebrnim novcem. U Genovi oko 1680. bankari su, nemajui
nikakve bolje mogunosti, nudili novac strancima za 2 i 3%; mnogi
vjerski redovi odmah su iskoristili taj udesni izvor da bi se
oslobodili starih dugovanja sa 5, 6 i 7%.85
Umijeale su se i vlade: blago Siksta V, nagomilano u palai
Sant Angelo, Sullyjcvo blago u Arsenalu, blago Kralja Narednika
(Nadimak pruskog kralja Fricdricha Wilhclma I 1713-1740.
nap. red.), koje nije znao iskoristiti jednako kao ni svoju vojsku,
uvijek spremnu da udari (Schlagfcrtig), a nikad ne udara. Svi ovi
primjeri su poznati i esto navoeni. Ima i drugih, kao one oprez
ne banke, uvijek ponovo stvarane krajem XVI. i na poetku XVII.
stoljea, ukljuujui i uglednu Amstcrdamsku banku. Sve srebro
se nalazi doista i to u gotovu novcu u banci, kae s tim u vezi jedan
paljivi promatra 1761. (...) ovo nije mjesto za razmatranje nije
li ovdje zatvoreno srebro jednako nekorisno za opticaj kao i da se
vratilo u rudnike. Uvjeren sam da bi se moglo staviti u opticaj u
korist trgovine a da se time ne poremeti kredit, niti pogazi dobra
vjera...86 Sve te banke zasluuju ovaj prigovor osim Engleske
banke, osnovane 1694, i, kako e se vidjeti, na svoj nain revo
lucionarne.'
Raunske novane jedinice

Izmijeani ivot moneta sam je nametnuo raunske novane jedi
nice, zvane imaginarnima. Potrebne su im zajednike mjere,
nita loginije. Raunske novane jedinice su jednake mjerne
jedinice, kao sat, minuta i sekunda naih ura.
Kadkaemo: jednog dana 1966, napoleondor vrijedi na pari
koj burzi 44,70 F, mi ne iskazujemo teko shvatljivu istinu, ali: 1)
prosjeni Francuz se obino ne brine o tom teaju i ne susree se
svakogdana sa starimzlatnicima; 2) franak, stvarna novana jedini
ca, nalazi se doista u njegovu depu, u obliku papirnatog novca.
Ako neki pariki graanin kae da je jednog mjeseca 1602. zlatnik
vrijedio 66 soua, ili ako hoete, 3 franka i 6 soua, to znai da taj
graanin sree mnogo ee zlatni i srebrni novac u svakodnev
nom ivotu od dananjeg Francuza. On je za njega moneta u
opticaju. Naprotiv, nikad ne sree franak, sou, koji je njegov
dvadeseti dio, niti dinar, dvanaesti dio soua. To su imaginarne
monete koje pomau u raunanju, u odreivanju odnosne vrijed-
505
Nekoliko zlatnika: .9 lijeva na desno:firentinski forint oko 1300, zlatni
forint LujaAnuskogiz XIV. stoljea, enovekizlatnik izXIII. stoljea.
(Otisci Fototcke A. Colina i Magyar Nemzeti Muzeama)
nosti moneta, u oznaavanju cijena i plaa, u voenju trgovakog

knjigovodstva, na primjer, koje se zatim moe izraziti u bilo kojoj
stvarnoj moneti, lokalnoj ili stranoj, kad od raunovodstva treba
prijei na efektivno plaanje. Dug od 100 franaka moi e se
isplatiti s toliko zlatnika, toliko srebrnjaka i po potrebi, u bak
renom sitniu.
Nijedan suvremenik Luja XIV. ili Turgota nije nikad u dlanu
svoje ruke bacakao franak ili sou kovan u Toursu (posljednji novci
iskovani su u Toursu 1649) Da bi se nali novci koji odgovaraju
raunskim novanim jedinicama, trebalo bi zai vrlo daleko un
atrag. I zaista, nema raunske novane jedinice koja nekad nije bila
stvarna moneta. Tako su i franak iz Toursa, pariki franak, funta
sterlinga, funta talijanskih gradova ili venecijanski dukat, postali
raunskom novanom jedinicom 1517; ili panjolski dukat, koji
je, suprotno od onog to se o tom predmetu moglo pisati, prestao
biti stvarna moneta 1540; ili velika raunska novana jedinica
Flandrije koja je stari srebrnjak iskovan u doba Luja Svetog 1266.
Da se maknemo iz domovine, pogledajmo trgovaku biljeku iz
506
Novac
XVIII. stoljea, u vezi s Indijom, u kojoj susreemo isti problem:

Rupija u opticaju u itavoj Indiji vrijedi 30 soua (kako to pie
Francuz, radi sc o 30 soua iz Toursa) i dodaje: To je imaginarna
moneta kao francuski franci, engleska funta ili veliki flandrijski i
holandski franak; ova idealna moneta slui za plaanje kupljene
robe i treba rei da li sc radi o rupiji iz ove ili neke druge
zemlje...87
Objanjenje e biti potpuno ako sc doda da stvarnom novcu
ne prestaje rasti vrijednost jer vlade neprestano pojaavaju stvar
nu monetu, devalvirajui dakle raunsku novanu jedinicu. Ako
je italac pratio ovo izlaganje, lake c shvatiti metamorfoze franka
iz Toursa.
Da se prijevarnost raunske novane jedinice moe izbjei,
dokazuje jedan francuski primjer. Jedan od naih najozloglacni-
jih kraljeva, Henrik III, odluio je 1577, pod pritiskom lyonskih
trgovaca, revalorizirati franak iz Toursa. Nita jednostavnije od
povezivanja raunske novane jedinice sa zlatom. U tome je ta
slaba vlada uspjela kad je odluila da e se odsad knjigovodstvo
voditi u talirima a ne vie u francima, a talir, stvaran zlatni novac,
kovan i propisane teine, vrijedio je 3 franka ili 60 soua. Rezultat
bi bio isti kad bi francuska vlada sutra odluila da naa novanica
od 50 franaka odsad vrijedi jedan lujdor ili da e se sva knjigo
vodstva voditi u lujdorima. (Ali da li bi uspjela?) Operacija iz 1577.
imala je uspjeha sve do mranih godina koje su uslijedile iza
ubojstva Hcnrika III (1589). Nakon toga se sve poremetilo, kako
otkrivaju vanjske razmjene. Pravi talir se odvaja od imaginarnog
talira koji i dalje vrijedi 60 soua, dok se prvi procjenjuje na 63,65
pa i vie od 70 soua. Povratak na franak iz Toursa 1602, znaio je
priznanje inflacije; raunska novana jedinica ponovo sc odvojila
od zlata.86
Tako e biti do 1726. Vlada Luja XV ne samo da je dokrajila
dugi niz monetarnih promjena, ve je povezala franak iz Toursa
sa zlatom i, osim blaih modifikacija, sistem se vie nije mijenjao.
Posljednja promjena: pod izlikom bijega utog metala, objava od
30. listopada 1785. odreuje odnos zlato/srebro, do tada u om
jeru 1:14,5, poveavi ga na 1:15,5.
Tako se Francuska nije previe oslobodila svoje sklonosti
prema bijelom metalu, jer je u panjolskoj kao i u Engleskoj, ratio
bio 1 : 16. Ovdje se ne radi o sitnicama. Kako je zlato vie stajalo
u Francuskoj nego u Engleskoj, unosno je bilo unijeti ga na otok
(s francuskog trita) da bi se kovalo u engleskim kovanicama. U
507
Fernand, B r a u d e l/Strukture svakida5njice
obrnutom smislu, bijeli metal je naputao Englesku iz istog raz

loga: od 1710. do 1717, kau, za golemi iznos od 18 milijuna funti
sterlinga.89 Od 1714. do 1773. engleske kovanice monete iskovat
e, po vrijednosti, ezdeset puta vie zlatnika od srebrnog novca.90
Evropa XVIII. stoljea mogla je napokon sebi dopustiti rasko
tih stabilizacija. Dotad su sve raunske novane jedinice, one
visoke kao i one niske apsolutne vrijednosti, doivljavale stalne
devalvacije, neke, poput franka iz Toursa ili poljskoggrosza, bre
od drugih. Te devalvacije nisu nikako bile sluajne: u zemljama
koje su prije svega izvoznice sirovina, kao to je Poljska, pa ak i
Francuska, postojao je neke vrste dumping izvoza.
U svakom sluaju, devalvacija raunskih novanih jedinica
redovito je stimulirala rast cijena. Jedan ekonomist (Luigi Einaudi)
je izraunao da za vrijeme rasta cijena u Francuskoj od 1471. do
1598. (627,6%), devalvacija franka iz Toursa nije bila manja od
209,6% 91 Sve do XVIII. stoljea raunske novane jedinice su
neprestano devalviralc. Ve je Etienne Pasquier, u svom posmrt
nom djelu, izdanom est godina nakon njegove smrti 1621, govo
rio da mu se nikako ne svia poslovica: Ozloglaen kao stari
novac, kae se za ovjeka na zlu glasu... jer kako idu nai poslovi
u Francuskoj, stari novac je bolji od novog, koji ve stotinu godina
sve manje vrijedi....92
Metalne zalihe i brzina

monetarnog opticaja
Francuska uoi Revolucije posjeduje moda monetarnu rezervu

od 2 milijarde franaka iz Toursa, ili, za dvadeset milijuna stanov
nika, 100 franaka po osobi. U Napulju, nateui brojke, 18 milijuna
dukata i 3 milijuna stanovnika 1751; svaka osoba imala bi na
raspolaganju 6 dukata. U Evropi je moda 1500, prije dolaska
metala iz Amerike, bilo 2.000 tona zlata i 20.000 tona srebra, to
su brojke izvedene iz jednog izuzetno spornog raunanja;93 pro
cijenjene u srebru, otprilike 40.000 tona za 60 milijuna stanovnika,
ili malo vie od 600 grama po osobi, to je smijean iznos. Od 1500.
do 1650, prema slubenim izvjetajima, indijske flote iskrcale su
u Sevilli 180 tona zlata i 16.000 tona srebra. To je golema koliina,
a istodobno i skromna.
508
N ovac
Ali veliine su relativne. Radi se o oivljavanju opticaja slabog

prometa, usprkos onome to misle suvremenici. A naroito mo
nete prelaze iz ruke u ruku, padaju, kako kae jedan portugalski
ekonomist (1761),94 umnoene su vlastitom brzinom [to je ona
brzina opticaja koju nasluuje Davanzati (1526-1606), objanja
vaju je William Petty i Cantillon koji je prvi upotrijebio taj izraz] 95
Kod svakog odskoka podmiren jc novi raun, jer moneta dovrava
razmjene kao klin koji zatvara spoj, rekao je jedan moderni
ekonomist. Nikad se ne podmiruje svaka cijena prodaje ili svaka
cijena kupovine, ve njihova obina razlika.
U Napulju je 1751. u optjecaju milijun i pol dukata u bakrenoj
moneti, 6 milijuna u srebru, 10 u zlatnicima (od kojih 3 milijuna
u bankama), ili gotovo 18 milijuna dukata. Masa kupovina i proda
ja za jednu godinu moe se procijeniti na 288 milijuna dukata. Ako
se uzme u obzir samopotronja, plae u naravi, prodaje raz
mjenom, ako se misli, objanjava Galiani, da seljaci koji predstav
ljaju tri etvrtine naeg naroda, ne podmiruju desetinu svojih
potronja u gotovu novcu, brojka se moe smanjiti za 50%. Otud
sljedei problem: kako namiriti 144 milijuna koje treba platiti
monetarnom rezervom od 18 milijuna? Odgovor: da svaki komad
novca osam puta promijeni vlasnika.96 Brzina opticaja jc dakle
kvocijent mase plaanja i mase moneta u opticaju. Treba li vje
rovati da e, s porastom mase plaanja, moneta bre padati?
Postavljanju problema pomae zakon Irvinga Fishera. Ako se
masa razmijenjenih dobara nazove Q, a P njihova prosjena cijena,
M masa novca, V brzina opticaja, jednadba novajlije-ekonomista
glasi ukratko: MV=PQ. Ako masa plaanja raste a monetarna
rezerva ostaje ista, da bi se sve podmirilo u ekonomiji o kojoj jc
rije, mora rasti brzina opticaja (u Napulju ili drugdje).
Tako nam se ini da se za vrijeme ekonomskog rasta praenog
revolucijom cijena u XVI. stoljeu, brzina opticaja poveavala u
istom ritmu kao i drugi elementi jednadbe Irvinga Fishera. Ako
su se, lato sensu, proizvodnja, monetarna masa, i cijene upetero-
struile, upeterostruila se, bez sumnje, i brzina opticaja. Radi se
oigledno o nainima koji odbacuju varijacije kratke konjukture
(kao to je na primjer, ozbiljni zastoj poslovanja od 1580-1584)
ili lokalne varijacije.
U izvjesnim trenucima, naprotiv, opticaj moe dostii neobi
ne, izuzetne brzine; u Parizu jedan talir, kae jedan suvremenik
Galianija, moe promijeniti vlasnika 50 puta za 24 sata: ... u
itavom svijetu nema pola novaca koji se potroi u Parizu samo u
509
jednoj godini, ako se rauna stanje potronje koja se vri i plaa u

novcu, ve od prvog sijenja sve do posljednjeg dana prosinca, u
svim dravnim slubama, od kraljevskog dvora do prosjaka koji
troe za jedan sou kruha na dan...97
Ovaj opticaj novca mui ekonomiste, oni u njem vide izvor.
Proteja svih bogatstva, objanjenje apsurdnih paradoksa. Za
vrijeme opsade Tournaya 1745., objanjava jedan od njih, i
neto ranije, kako su bile prekinute komunikacije, nastala je zabu
na jer se zbog nedostatka novca nije mogla isplatiti plaa gar
nizonu. Dosjetili su se da od kantina pozajme 7.000florena. To je
bilo sve to su nali. Nakon tjedan dana 7.000 florena je vraeno
kantinama, zatim je isti iznos posuen jo jedanput. To se ponav
ljalo nekoliko tjedana, tako da je istih 7.000 florena zapravo bilo
49.000...98 Moglo bi se navesti niz drugih primjera, kao opsadni
novac iz Mainza, od svibnja do srpnja 1793."
Izvantrine ekonomije
Ali vratimo se Napuljskom Kraljevstvu iz 1751. Monetarna rezerva
u opticaju sredila bi polovicu transakcija; to je mnogo, ali ostatak
je golem. Moneti izmiu seljaci, plae u naravi (salo, sol, usoljeno
meso, vino, ulje); sudjeluju tek djelomino plae radnika tekstilne
industrije, tvornice sapuna, pecare alkohola u Napulju i drugdje.
Radnici ovih industrija zaista sudjeluju u razdiobama novca, ali on
se odmah troi, koliko je potrebno da iz ruku prijee u usta, della
mano alia boca... Jedna od zasluga manufaktura, govorio je ve
1686. njemaki ekonomist von Schrottcr, u injenici je to omo
guuju vei opticaj novca iz ruke u ruku, jer na taj nain hrane vie
ljudi...100Iako slabo nagraivani, i prijevozi se naplauju u gotovu
novcu. Sve to, u Napulju kao i drugdje, ne prijei da jedna
ekonomija trampe i opskrbe bude na istoj razini s poduzetnou
trine ekonomije.
Kljuna rije je esto baratto ili barattare ili dare a baratto.
Baratto je trampa, u pravilu u samom srcu trgovine Levanta,
umijee koje se jo prije XV. stoljea sastojalo od razmjenjivanja
sukna ili venecijanskih proizvoda od stakla za zaine, papar ili
ike, dakle ne za gotovinsko plaanje. U Napulju su se obino, u
XVIII. stoljeu, robe razmjenjivale jedna za drugu, povjeravajui
se cijenama koje e kasnije odrediti vlasti (takozvane cijene alia
voce)\ svaka poiljka robe procijenila bi se u moneti, zatim bi se
510
Novac
zamijenila prema odnosu ovih vrijednosti. Kakav rudnik problema

za uenike koji su muku muili knjigom Aritmmeticapratica, P.
AJcssandra dclla Purificazionc, izdanom u Rimu 1711! Barattare
znai primijeniti pravilo trojno regola di tre ali na jedan od
slijedeih sluajeva: obina trampa, vosak za papar, na primjer;
trampa pola u novcu pola u naravi; trampa na rok, kad se odredi
datum plaanja... injenica to tu operaciju susreem o u mate
matikom udbeniku govori da su i trgovci vrili trampu, a ona, to
znamo, kao i sve mjenice, omoguuje prikrivanje visine kamata.
Zajmodavac uzjamstvo. Ma kakva bila moneta, u svim zemljama

svijeta zajmodavac uzjamstvoje u srcu svakodnevnog ivota. Roba-
nov asoslov, mjesec oujak. (Otisak B. N.)
511
Sve ovo otkriva nedovoljnosti monetarnog ivota, ak i u

onom aktivnom XVIII. stoljeu, na koje mi pomalo gledamo,
dolazei iz ranijih vremena, kao na raj. Ali veze novca i trita ne
sadravaju u sebi itav ivot ljudi, siromasi ostaju izvan njihovih
lanaca. Za razdoblje oko 1713- moe se rei da varijacije monete
nimalo ne zanimaju najvei dio seljaka (iz Bourgogne) koji ne
posjeduju gotova novca.101 To je seljaka istina svagdje i gotovo
uvijek.
Drugi sektori naprotiv, vrlo napredni, ve su se uhvatili u
kotac sa sloenostima kredita. Ali radi se o ogranienim sek
torima.
512
PAPIRNI NOVAC I
KREDITNI INSTRUMENTI
Osim metalnih moneta u opticaju su papirni novac (novanice) i

vrijednosni papiri (pisane kompenzacije, bankovne doznake, ono
to Nijemac lijepo naziva Buchgeld, knjigovodstveni novac; za
povjesniare ekonomije, inflacija Buchgelda postoji ve od XVI.
stoljea).
Otra granica dijeli monetu (u svim njenim oblicima) od
kredita (uzetog sa svim njegovim instrumentima). Kredit je raz
mjena dvaju davanja odgoena u vremenu: ja inim uslugu tebi,
ti e mi je vratiti.
Gospodar koji daje seljaku unaprijed sjemeno ito pod uv
jetom da bude isplaen nakon etve, otvara kredit; isto tako krmar
koji ne zahtijeva od klijenta odmah naplatu konzumacije i upisuje
za njegov raun crticu kredom na zidu (novac zvan a la eraie) ili
pekar koji daje kruh a plaanje koje ima uslijediti oznaava reza
njem dvostrukog komada drva (jedan dio ostaje onom koji daje,
drugi onom koji uzima).
Trgovci koji od seljaka kupuju jo nepoeto ito ili vunu od
uzgajivaa prije strienja ovaca, u Scgoviji i drugdje, postupaju na
isti nain. To je takoer i naelo mjenica:102 prodavalac jedne
mjenice na bilo kojem mjestu, na primjer na sajmu u Medini del
Campo u XVI. stoljeu, prima odmah novac a davalac e se naplatiti
na nekom drugom mjestu, tri mjeseca kasnije, prema trenutnom
teaju razmjene. Na njemu je da osigura svoju korist, da izrauna
rizik.
Za veinu suvremenika, ako je moneta arobnjatvo koje
rijetki razumiju,103 ove monete koje to nisu i ove novane igre,
povezane s obinim zapisivanjem, s njim se stapajui, ne samo da
djeluju zamreno, ve su i avolske, i povod uvijek novom ue
nju. Talijanski trgovac koji se 1555. nastanjuje u Lyonu, sa stolom
i pisaim priborom, i postaje bogat, slika je i prilika savrene
sablazni, ak i u oima onih koji dosta dobro razumiju rukovanje
novcem i igru razmjena. Jo 1752, ovjek intelektualne snage
poput Davida Humea (1711-1776), filozofa, povjesniara i ekono
mista, odluan je protivnik novostvorenih papira, akcija, nov
513
anica i dravnih obveznica, tc protivnik dravnog duga. On

predlae ni manje ni vie nego ukidanje 12 milijuna novanica za
koje pretpostavlja da su u opticaju u Engleskoj osim 18 milijuna
funti u kovanu novcu, to je, po njemu, siguran nain da se u
kraljevstvo privue nova masa plemenitih metala.104 Koje li nesre
e za nau radoznalost (ali sigurno ne za Englesku) to nije bio
isproban Lawov protusistem! Sa svoje strane, Sbastien Mercier je
alio to se Pariz ne ugleda na Londonsku banku. On opisuje
zastarjeli prizor plaanja u gotovu u Parizu: Desetog, dvadesetog,
tridesetog u mjesecu, ve od deset sati ujutro, susreu se nosai s
bisagama punim novca; savijajui se pod teretom, oni jure kao da
neprijateljska vojska namjerava iznenaditi grad, to dokazuje da
kod nas nikako nije stvoren sretan politiki znak (shvatite to kao
novanicu) koji bi zamijenio ove metale koji bi umjesto da putuju
od blagajne do blagajne, trebali biti nepomini znakovi. Jadan je
onaj koji toga dana mora isplatiti mjenicu, a nema sredstava! Ovaj
prizor bio je utoliko impresivniji to se usredotoio samo na ulicu
Vivienne gdje ima vie novca, primjeuje na autor, (...) nego u
itavom gradu; to je dep prijestolnice.105
To su stare navade
Prekoraenja monete, u strogom smislu, stare su, ak vrlo stare

stvari, izumi izgubljeni u tami vremena. Tehnike koje je u najbo
ljem sluaju trebalo ponovo otkriti. I, jednom rijeju, prirodnije
no to se ini, zbog same njihove starosti.
Zaista, otkad su ljudi nauili pisati i otkad su morali rukovati
novcem, kovanim i propisane teine, mijenjali su ga pismima,
mjenicama, obeanjima, nalozima. Dvadeset stoljea prije kran
ske ere, u Babilonu, mjesni trgovci i bankari meusobno su se
sluili novanicama, ekovima kojih suvremenost nije potrebno
pretjerivati da bi se divilo njihovoj ingenioznosti. Jednaka vjetina
postojala je u Grkoj ili helenistikom Egiptu gdje je Aleksandrija
postala najposjeenijc sredite meunarodnog tranzita. Rim je
poznavao tekui raun, pasivu i aktivu knjigovodstvenih knjiga,
argentarii. Najzad, sve instrumente kredita mjenice, mjenice za
donositelja, kredima pisma, bankovne novanice, ekove poz-
514
Novac
y m >{tvrei ^Tournktt .
CLJ^Qanyue
/ <pr\
/ 'n fy * u cj?tzy& o <UL^jr?orUuv h L,
Q Jut. C&voc X vv # w J ^ w r r w w c/t <Cd/?ece4 d %
&r/pe*it~-
rVct&iM s receiU 'c c ^ ^ p ir ta U n t^ j
Signe f> rU S ? O bow yeoir. "
V u p tn w It. J ^T e n e lk m ..
$/w y u u w
C en triW p rU ST JD urcvetC.
Lawovanovanica. Pariz, DibliotbequcNationale. (Otisak Giraudon)
navali su islamski trgovci, muslimani ili nc, to nam otkrivaju, od

X. stoljea nae ere, dokumenti zvani geniza, naeni uglavnom u
sinagogi starog Kaira.106 I Kina jc upotrebljavala novanice od EX.
stoljea nae ere.
Ovi davni pretee morali bi nas sauvati od izvjesnog, pomalo
naivnog uenja. Kaimo dakle, da se, kad Zapad ponovo nalazi
ove stare instrumente, tu ne radi o otkriu, kao to je otkrie
Amerike. Zapravo, gotovo logino, kao da je to u duhu njene
prirode, njenog kretanja, svaka ekonomija koja se nae stijenjena
u metalnom opticaju, sama po sebi utjee dosta brzo na kreditne
instrumente: oni izbijaju iz njenih obaveza i, ne manje, iz njenih
nesavrenosti . 107
Dakle, u XIII. stoljeu Zapad je otkrio mjenicu, sredstvo
plaanja na velike udaljenosti, koje je prelo Mediteran u svoj
njegovoj duini, s uspjehom kriarskih ratova. Ranije nego to se
obino misli, ova mjenica e biti indosirana; korisnik je potpisuje
i ustupa. Oigledno, u vrijeme prvog poznatog indosamenta iz
1410, ovaj oblik opticaja nije ono to e kasnije postati. Postignut
je novi napredak: mjenica se nee vie ograniavati na obino
515
putovanje iz jednog mjesta u drugo, kao u prvo vrijeme njezina

primjenjivanja. Poslovni ljudi e je slati s mjesta na ipjesto, sa
sajma na sajam, to se u Francuskoj zove zamjena i uzvratna
zamjena, a u Italiji ricorsa. Ti postupci, koji znae jedno produe
nje kredita, postat e opom pojavom s tekoama u XVII. stoljeu.
itava jedna konjica tada juri, uz odobravanje poslovnih ljudi;
ak je postalo uobiajeno varati, te su otvorena vrata mnogim
zloupotrebama. Zapravo, zloupotreba je bilo i prije XVII. stoljea:
poznajemo sluaj povlaenja mjenica izdanih u korist Fuggera iz
1590, a i na lyonskoj burzi 1592; jo brojnije u Genovi, gradu
prinova, od XV. stoljea dalje.
Ne spominjimo vie da se novanica pojavila 1661. na blagaj
ni Stockholmske banke, to je uostalom brzo prekinuto (1668) ili,
to je stvarnije, na blagajnama Engleske banke 1694. Ima nov
anica i novanica. Prije svega, u Engleskoj su se od 1667. umnoili
vladini orders, prototipi novanica, i dok je ranije, sredinom
stoljea, bila uobiajena upotreba goldsmiths' notes, kasnije naz
vanih banker's notes, jer su londonski zlatari primali srebro na
uvanje za novanice. Godine 1666. samo jedan od tih zlatara imao
je u opticaju 1,200.000 funti sterlinga u novanicama. Sam Crom
well je zatraio kredit od njih. Gotovo spontano, novanica je
roena iz komercijalne upotrebe. Pitanje ivota ili smrti: kada je
1640. kralj Karlo I prisvojio ipke koje su trgovci deponirali u
londonskom Towcru, oni su za svoju imovinu nali pribjeite u
oblikugoldsmithsa, pridonijevi njihovu uspjehu sve do stvaranja
Engleske banke.
Ali Engleska na tom podruju nije imala monopol rane raz
vijenosti.
Ve 1586. Casa diSan Giorgio imala je svoje biglietti, koji e
od 1606. biti plativi u zlatnoj i srebrnoj moneti, ovisno o prirodi
pologa koji ih je garantirao; u Veneciji su od XV. stoljea banke di
scritta (pisanih dokumenata) imale svoje novanice koje su se
mogle mijenjati i naplaivati.
Ali novina Engleske banke je u tome da je depozitarnim i
iro-funkcijama banaka dodala i funkciju prave, svjesno organi
zirane emisione banke koja je u stanju ponuditi veliki kredit u
novanicama kojeg iznos uvelike prelazi stvarne pologe. To uiniv
i, kae Law, ona je uinila najvee dobro za trgovinu i dravu jer
je poveala koliinu monete.108
to se tie vrijednosnih papira, na njih emo se vratiti; oni se
pojavljuju u samim poecima bankarskog zanata: jedan raun
516
Novac
kompenzira drugi, po volji klijenta, a postoji ak i ono to bismo

mi nazvali raun bez garancije, ako bi se, naravno, dobio pristanak
bankara. Ta moneta je dakle prisutna od poetka ove knjige.
Monete i krediti
Naravno, novanice i papiri nisu uvijek imali iroku publiku.

Treba zapamtiti misao D. Humea. U Francuskoj, ak i nakon
kasnog osnivanja Francuske banke (1801), njene novanice zani
maju tek nekoliko parikih trgovaca i bankara, gotovo nikog u
provinciji. Dez sumnje zbog bolne i trajne uspomene na bankrot-
stvo Lawa.
Meutim, papiri i krediti, u ovom ili onom obliku, neprestano
se pridruuju monetarnom opticaju, da bi se s njim izmijeali.
Jedna indosirana mjenica (tj. koju vlasnik preputa zahvaljujui
napomeni i potpisu ne na poleini papira na kojem je sastavljena,
ve na licu, suprotno od onog to inimo s naim ekovima) prema
tome je, u opticaju kao prava moneta. ak i vrijednosni papiri
javnog duga prodaju se, gdje god ih susreemo, u Veneciji, Firenci,
Genovi, Napulju, Amsterdamu, Londonu. Tako je i u Francuskoj
s dravnim obveznicama parike Vijenice, stvorenim 1522, kojih
su promjene bile brojne.
Glavni zapovjednik vojske, de Montmorency, je 1. studenog
1555. kupio zemlju (posjed Marigny), plativi je obveznicama
Vijenice.109 Mnogo puta su Filip II i njegovi nasljednici isplaivali
poslovne ljude en juros, dravnim obveznicama u nominalnoj
vrijednosti. Tako isplaeni, poslovni ljudi bi, sa svoje strane,
podmirivali dugove u odnosu na trea lica, u toj istoj moneti,
nameui drugima rizike i neugodnosti svog zanata. Ono to se
njih ticalo bilo je da pretvore kratkorone dugove (njihove zaj
move kralju, asientos) u stalne ili doivotne, osigurane dugove.
Ali sudjelovanja u samim asientosima preputaju se drugome,
nasljeuju se, dijele, oni kolaju na tritu, ma koliko ono bilo
diskretno.110U svoje vrijeme, tu su i akcije Amsterdamske burze.
Tu su i, bez kraja, bezbrojne rente koje novac gradova stvara na
licu mjesta; vinogradi ili kue seljaka u svim zemljama Zapada,
beskonaan prizor koji opaamo kod malo boljeg promatranja.
517
Prodaju se ak i cedole, priznanice koje sicilijanski caricatori,

skladita ita, daju vlasnicima koji kod njih spremaju ito, a uz to
krue i lane cedole, uz sukrivnju skladitara i visokih slube
nika.111 Posljednja pojedinost: u Napulju vicekralj izdaje tratte,
odobrenja za izvoz itarica, ak i povra; izdaje ih previe, i za
venecijanske kupce je uobiajena igra da ih kupuju ispod nominal
nog teaja i tako plaaju svoja carinska prava na rabat...112 Zamis
limo takoer, u tim plesovima i kadrilama, golemu masu drugih
papira, s mnogovrsnim imenima i svih vrsta. Svaki put kad pones
tane metalne monete, vatru treba paliti bilo kakvim drvom, i
papiri priskau u pomo ili se izmiljaju.
U Parizu vrijedi zabiljeiti da je godina 1647, 1648, 1649,
novac bio tako rijedak u trgovini da se za plaanje davala etvrtina
iznosa u novcu, a tri etvrtine u mjenicama, s bjanko potpisima
koji su sluili kao indosament a ne kao nalog. Tako su trgovci,
posrednici i bankari izmeu sebe obiavali isplaivati jedni dru
ge.113
Ovaj bi tekst zahtijevao komentare (na primjer to se tie
bjanko potpisa), ali zanimljivost dokumenta nije u tome; gotovog
novca nema, pa se pribjegava kreditu: improvizira se. I to uglav
nom savjetuje William Petty u neobinoj knjizi Quantulumcum-
que concerning money (1682), to bi u slobodnom prijevodu
znailo Najmanje to se moe rei o novcu, gdje pie u obliku
pitanja i odgovora: Pitanje 26, What remedy is there if ive have
too little money? Odgovor, We must erect a Bank... Treba os
novati banku, stroj za proizvodnju kredita, za poveanje efekta
postojee monete.
Kako Luj XIV, neprestano ratujui, nije uspio osnovati banku,
morao je ivjeti od pomoi novara, zakupnika poreza i pristaa,
koji mu mjenicama pozajmljuju novac za goleme trokove njego
vih vojski izvan granica. Zapravo, ti zajmodavci predujmljuju svoj
novac i novac koji su tree osobe kod njih deponirale. Njihovo je
da se zatim naplate iz kraljevskih prihoda. to se tie kralja, kako
je mogao drugaije postupati kad je njegovo kraljevstvo iscrpio
svoje plemenite metale?
Jer, zapamtimo, uvijek je teka moneta, spora u izvravanju
svojih obaveza, ili odsutna (nezaposlena), ta koju se gura naprijed
ili zamjenjuje, prema mogunostima. U nedostatku gotova novca
i za vrijeme njegova zastoja, iz potrebe je improviziran ponovljeni
posao, navodei na razmiljanje, na pretpostavke o samoj njegovoj
prirodi. O emu se radi? Ali naravno, o umjetnoj proizvodnji
518
Novac
monete, jednog ersatza monete, ili ako hoete, jedne upravljane

monete, kojom se moe manevrirati. Svi ti zaetnici banaka i
najzad kot John Law, postupno shvaaju ekonomske mogu
nosti ovog otkria po kojem su moneta i kapital u monetarnom
smislu pogodni za obraivanje i stvarani po volji.114 To je
senzacionalno otkrie (mnogo bolje od alkemiara) i kakvo iskue
nje! I kakvo objanjenje za nas! Usprkos svojoj sporosti i, reklo bi
se, zabavljajui se tim nedostatkom, teka metalna moneta je
stvorila, od zaetka ekonomskog ivota, potrebno zanimanje ban
kara. To je ovjek koji popravlja, ili pokuava popraviti pokvareni
motor.
Slijediti Schumpetera:
sve je novac, sve je kredit
Stigli smo do posljednjeg i najteeg dijela naeg raspravljanja.

Postoji Ii doista apsolutna razlika u prirodi izmeu metalnih mone
ta, dopunskih moneta i instrumenata kredita? Prirodno je da se
razlika medu njima odmah uoava; ne bi li ih stoga bilo bolje
zbliiti, ak stopiti u jedno? Ovaj problem koji otvara vrata tolikim
kontroverzijama, takoer je problem modernog kapitalizma koji
se razvija na tim podrujima, tu nalazi svoja orua, ak ih odreuje
kao savjest svoje vlastite egzistencije. Naravno, to je razgovor
koji zapoinjemo nemajui nikakvu namjeru proslijediti ga u
pojedinostima. Vratit emo se na to kasnije.
Dar do 1760. svi su ekonomisti s panjom pratili monetarni
fenomen uzet u njegovim prvim pojavnostima. Zatim e u itavom
XIX. stoljeu i kasnije, sve do Keynesova prevrata, pokazivati
sklonost da monetu smatraju neutralnim elementom ekonomskih
razmjena ili bolje velom: razderati veo i promatrati to skriva, bit
e jedna od uobiajenih pozicija stvarne ekonomske analize, ne
vie gledati monetu u njenim pojedinanim igrama, ve stvarnosti
koje ona podrazumijeva: razmjene dobara, usluga, plime i oseke
trokova i prihoda...
Prvi in: usvojimo donekle stari nain (nominalistiki)
gledanja, onaj od prije 1760, ostanimo namjerno u merkantilis-
519
tikoj optici staroj vie stoljea. Ova optika pridavala bi iskljuivu

panju moneti, promatranoj kao bogatstvo samo po sebi, kao
rijeka koja samom svojom snagom pokree, dovrava razmjene,
ija ih masa ubrzava ili usporujc. Moneta, ili bolje monetarna
rezerva je istodobno masa i kretanje. Ako se masa poveava ili se
zajedniko kretanje ubrzava, rezultat je gotovo isti: sve e rasti
(cijene, sporije plae; obujam transakcija). U suprotnom sluaju
sve e nazadovati. Kada se, u tim uvjetima, zbiva direktna razmjena
roba (trampa), kad jedna dodatna moneta omoguuje zakljuiva
nje dogovora bez pomoi prave monete, kad kredit olakava
transakciju, treba zakljuiti da je dolo do poveanja mase u
pokretu. Ukratko, kad sva orua koje kapitalizam upotrebljava
ulaze na ovaj nain u monetarnu igru, ona su pseudo-monete, ili
ak prave monete. Iz toga proizlazi ope izmirenje, o emu je
Cantillon dao prvu lekciju.
Ali, ako se moe potvrditi da je sve moneta, takoer se moe,
obrnuto, tvrditi da je sve kredit, tj. obeanje, stvarnost na rok. ak
i ovaj lujdor dan mi je kao obeanje, kao ek (zna se da pravi
ekovi, izruenje na jedan odreeni privatni raun, postaju uobi
ajena praksa u Engleskoj tek sredinom XVIII. stoljea); to je ek
na ukupnost opipljivih dobara i usluga koji su mi na raspolaganju
i izmeu kojih u birati na kraju rauna, sutra ili kasnije. Tek tada
e taj novac, u mom ivotu, ispuniti svoju ulogu. Kako kae
Schumpeter: Moneta nije nita drugo do instrument kredita,
jedan vrijednosni papir koji omoguuje pristup jedinim nainima
konanog plaanja, to jest potronim dobrima. Danas (1954) e
moda pobijediti ova teorija koja naravno moe poprimiti razne
oblike i zahtijeva viestruke razrade.115Jednom rijeju, sluaj se
moe braniti u jednom a zatim u drugom smislu. Bez podvala.
Moneta i kredit su jezik
Kao puinska plovidba ili kao tiskarstvo, moneta i kredit su teh

nike, tehnike koje se reproduciraju, nastavljaju svoj ivot same po
sebi. One su jedini i isti jezik kojim itavo drutvo govori na svoj
nain, koji svaka jedinka mora nauiti. Ona ne mora znati itati i
pisati; pismenost je znak samo visoke kulture. Ali ne znati raunati
520
Novac
znailo bi osuditi sc na propast. Svakodnevni ivot je u obaveznoj

koli broja: rjenik dugovanja i posjeda, trampe, cijena, trita,
nestalnih moneta, koji obuhvaa i ograniava svako imalo raz
vijeno drutvo. Ove tehnike u njemu postaju nasljea koja sc
obavezno prenose putem primjera i iskustva. One odreuju ivot
ljudi iz dana u dan, tijekom ivota, pokoljenja, stoljea. One su
okoli povijesti ljudi na svjetskoj razini.
Tako da, im jedno drutvo postane suvie brojno, im sc
optereti zahtjevnim gradovima, porastom razmjene, jezik postaje
sloeniji da bi rijeio nastale probleme. To ponovo govori da ove
osvajake tehnike igraju prije svega na sebe same, raaju se iz sebe
i mijenjaju sc vlastitim kretanjem. Ako se mjenica, ve dugo poz
nata u pobjedonosnom islamu iz DC. i X. stoljea, na Zapadu rada
u XII. stoljeu, to je zato to sc tada novac mora prenositi na
goleme udaljenosti, preko itavog Mediterana i od talijanskih
gradova do sajmova u Champagni. Ako sc obavezna novanica,
indosament, burze, banke, eskonti, pojavljuju zatim jedni za~drugi-
ma, to je zbog toga to sistem sajmova, rijetkih u vremenu i na
odreene datume, nema ni prilagodljivost ni uestalost potrebnu
jednoj ekonomiji koja se sve bre kree. Ali ovaj ekonomski
pritisak mnogo je kasniji u istonoj Evropi. Oko 1784, u asu kad
trgovci iz Marscillca pokuavaju pokrenuti svoju trgovinu na Kri-
mu, jedan od njih ustanovljuje de visu: na Kersonu i Krimu
apsolutno nedostaje srebrnog novca, ima samo bakrcnjaka i papi
ra bez opticaja, zbog nedostatka sredstava eskonta. Rusi su tek
okupirali Krim i postigli od Turaka otvaranje tjesnaca. Trebat e
proi godine prije nego to se ito Ukrajine bude redovito izvozilo
preko Crnog mora. Tko bi dotad mislio na organizaciju eskonta u
Kersonu?
Tehnike novca kao i sve druge tehnike, odgovaraju dakle na
zahtijevanje, izriito, uporno i dugo ponavljano. Sto je neka zemlja
ekonomski razvijenija, to vie ona proiruje ljestvicu svojih mone
tarnih orua i instrumenata kredita. Zapravo, u meunarodnoj
monetarnoj zajednici svako drutvo ima svoje mjesto, jedni po
vlateno, drugi se vuku, trei su teko kanjeni. Novac je zajed
nitvo, ali i nepravda svijeta.
Ljudi su manje nesvjesni te podjele i posljedica koje ona
uzrokuje (jer novac stupa u slubu tehnika novca) nego to bi se
to moglo povjerovati. Jedan esejist (Van Ouder Meulen) primje
uje 1778. da bi se, itajui autore njegova doba reklo da ima
naroda koji s vremenom moraju postati izvanredno moni i dru-
521
gih, sasvim siromanih.116 Stoljee i pol prije toga, 1620, Scipion

de Gramont je pisao: Novac je, reklo je sedam grkih mudraca,
krv i dua ljudi, i onaj koji ga uope nema, hoda mrtav medu
ivima.117
522
Poglavlje 8
GRADOVI
(jTradovi su poput elektrinih transformatora: poveavaju nape

tosti, ubrzavaju promjene, neprestano komeaju ivot ljudi. Nisu
Ii nastali iz najstarije, najrevolucionarnije podjele rada: sela s
jedne strane, a takozvane urbane djelatnosti s druge? Suprot
nost izmeu grada i sela zapoinje prijelazom iz barbarstva u
civilizaciju, iz plemenskog ureenja u dravu, iz pojedinanih
naselja u naciju, i susree se u cjelokupnoj povijesti civilizacije, pa
i u nae vrijeme. Karl Marx je napisao te retke u doba svoje
mladosti.1
Grad je cczura, prijelom, sudbina svijeta. Kad on iskrsne, kao
donosilac pisma, otvara vrata onoga to nazivamo povijeu. Kad
ponovo uskrsava u Evropi XI. stoljea, zapoinje uspon toga malog
kontinenta. Kad procvate u Italiji, eto renesanse. Tako je bilo
poevi s gradovima, polisima, klasine Grke, s m edinam a iz
muslimanskih osvajanja, tako je sve do naih dana. Svi veliki
trenuci rasta oituju se urbanom eksplozijom.
to se tie pitanja: jesu li gradovi uzrokom, korijenom rasta?,
ono je jednako beskorisno kao da se pitamo da li je kapitalizam
odgovoran za ekonomski procvat XVIII. stoljea ili za industrijsku
revoluciju. Recipronost perspektiva, draga Georgesu Gur-
vitehu, ovdje je u punom jeku. Grad stvara ekspanziju toliko koliko
ona stvara grad. Ali je sigurno da, ak i onda kad je ne stvara
potpuno po svojoj zamisli, on vodi igru u svoju korist. I da se kod
grada ta igra otkriva bolje nego na bilo kojoj drugoj promatranici.
523
V on arul Ura ud cl / Strukture svakidanjice
Zrana snimka krivca (departman Correze): primjer grada zamr

enih ulica, prema srednjovjekovnom nasljeu. (Otisak Ministarstva
gra devina rst va)
524
GRAD KAO TAKAV
Ma gdje bio, grad uvijek u sebi sadri stanovit broj injenica i

procesa s oiglednim pravilnostima. Nema grada bez obvezatne
podjele rada, a nema niti imalo naprednije podjele rada bez
posredstva grada. Nema grada bez trita, niti regionalnih ili nacio
nalnih trita bez grada. Cesto govorimo o ulozi grada u razvitku
i raznolikosti potronje, ali vrlo rijetko o injenici, premda vrlo
vanoj, da se i najsiromaniji graanin obavezno opskrbljuje na
tritu, ukratko, da se grad svodi na trite. A s jedne i s druge
strane trine linije na to u se vratiti bitno se dijele drutva
i ekonomije. Napokon, nema grada koji ne bi imao mo zatite i
ujedno prisile, ma kakav bio oblik te moi, ma kakva bila drutvena
skupina koja je utjelovljuje. A iako mo postoji i izvan grada, ona
u gradu postie dodatnu dimenziju, podruje djelovanja sasvim
druge prirode. Napokon, bez gradova nema otvaranja prema
svijetu, nema trgovanja s udaljenim krajevima.
U tom sam smislu prije deset godina mogao napisati,2 a i
danas ostajem pri tome, suoen s elegantnom kritikom Philipa
Abramsa,3 da je grad uvijek grad, ma gdje bio smjeten u
vremenu i prostoru. A to nipoto ne znai da svi gradovi nalikuju
jedan na drugi. Ali, izuzevi vrlo razliite, originalne crte, svi oni
obavezno govore istim temeljnim jezikom; on obuhvaa: nepre
kinut dijalog sa selom, prvu potrebu svakidanjeg ivota: snab
dijevanje ljudstvom, tako potrebno kao voda mlinskom kotau;
distanciranost gradova, njihovu elju da se razlikuju od drugih;
njihov obavezni poloaj u sreditu mree bliih i daljih promet
nica; njihovo vezivanje s predgraima i drugim gradovima. Nikad
se naime jedan grad ne pojavljuje bez pratnje drugih gradova.
Jedni kao gospodari, drugi kao sluge ili ak robovi, oni se dre i
tvore hijerarhiju, u Evropi kao i u Kini, kao posvuda.
Od minimalne do
globalne teine gradova
Grad sa svojom neuobiajenom koncentracijom ljudi, s bliskim,
esto spojenim kuama, zid do zida, anomalija je napuenosti. Nije
525
on uvijek pun svijeta ili uzburkano more ljudi, kako je govorio

Ibn Battuta divei se Kairu, s njegovih 12.000 vodonoa i tisuama
gonia deva to hvale svoje usluge.4 Ima gradova koji su jedva
naznaeni, te ih neka trgovita nadmauju brojem itelja; na prim
jer golema ruska sela, jueranja i dananja, ruralni gradovi tali
janskog mezzogioma ili andaluzijskog juga, ili one skupine
nestalnih zaselaka najavi, tom otoku sela do dananjih dana. Ali
ta hipertrofirana, ak meusobno spojena sela nisu nuno pred
odreena da postanu gradovima.
Nije naime u pitanju samo broj. Grad kao takav postoji samo
usporedo sa ivotom podreenim svojem, i to je pravilo bez
izuzetka koje ne nadoknauje nijedna povlastica. Nema grada ni
gradia koji nema svojih sela, svoj komadi pripojenog seoskog
ivota, koji ne namee svojoj okolici pogodnosti svoje trnice,
upotrebu svojih duana, svojih utega i mjera, svojih zajmodavaca,
svojih pravnika, pa ak i svojih razonoda. Da bi postojao, grad
treba da dominira carstvom, pa makar i siunim.
Varzy, danas u departmanu Nievrc, u poetku XVIII. stoljea
broji jedva 2.000 stanovnika. Ali je to pravi pravcati grad, sa svojim
graanstvom: pravnici su ovdje tako brojni da se pitamo to su
mogli raditi, ak i usred seljakog nepismenog iteljstva koje oito
mora pribjei tuem peru. Ali su ti pravnici ujedno i posjednici;
ostali graani su vlasnici kovanica, koara, trgovci drvom; ovim
posljednjima pogodovalo je putanje klada niz rijeke, katkad su
imali udjela u udovinoj opskrbi Pariza, a posjedovali su terene
za sjeu ak u udaljenom Darroisu.5 To je tipian primjer zapad
njakog gradia kakvih susreemo na tisue.
Da stvari budu jasne, trebalo bi imati na raspolaganju oi
glednu neospornu donju granicu koja bi odredila stupanj grad
skog ivota. U tom pogledu nita se ne slae i ne moe se slagati.
Pogotovu to se takve granice s vremenom mijenjaju. Za francusku
statistiku, grad je aglomerat od najmanje 2.000 stanovnika (jo i
danas) to je upravo veliina Varzya oko 1700. Za engleske
statistike, najmanja brojka je 5.000. Zato kad se tvrdi da gradovi
1801. predstavljaju 25% engleskog stanovnitva6, treba imati na
umu da bi se, kad bismo za osnovu uzeli zajednice koje imaju vie
od 2.000 stanovnika, postotak popeo na brojku 40.
Za svoj raun, mislei na XVI. stoljee, Richard Gascon smatra
da bi est stotina ognjita (odnosno, ukupno, 2.000 do 2.500
stanovnika) bez sumnje bila dosta dobra donja granica.7Ja mislim
da to, bar za XVI. stoljee, znai daleko previsok prag (Richarda
526
Gradovi
Gascona se moda previe doima razmjerno obilje gradova koji

gravitiraju prema Lyonu). U svakom sluaju, potkraj srednjeg
vijeka u cijeloj je Njemakoj popisano 3.000 lokaliteta koji su bili
dobili graansko pravo. Anjihovo puanstvo iznosi u prosjeku 400
ljudi.8 Znai da je za Francusku i za cijeli Zapad nesumnjivo
(izuzeci potvruju pravilo) uobiajeni donji prag urbanog ivota
daleko ispod veliine Varzya. Tako ArcissurAube, u Champagni,
sjedite solana i arhiakonije, koje jc Franjo I godine 1546. ovlas
tio da se ogradi utvrdama, u poetku XVIII. stoljea jo ima samo
228 ognjita (odnosno 900 stanovnika); Chaource, koji ima bol
nicu i srednju kolu, broji 1720. 227 ognjita, Eroy 265, Vcn-
deuvre-sur-Barse 316, Pont-sur-Scine 188...9
Historiografija gradova mora proiriti istraivanje do tih do
njih granica, jer mali gradii, kako primjeuje Oswald Spengler,10
na kraju pobjeuju svoju okolicu, proimaju je gradskom
svijeu, dok njih istodobno prodiru i podjarmljuju aglomera
cije napuenije i aktivnije od njih. Ti su gradovi tako uhvaeni u
gradske sustave koji se pravilno okreu oko jednog grada-sunca.
Ali bilo bi pogreno uvaavati samo gradovc-sunca, bilo Veneciju,
bilo Firencu, bilo Nurnbcrg, bilo Lyon, ili Amsterdam, ili London,
ili Delhi, ili Nanking, ili Osaku... Gradovi svuda tvore hijerarhije,
a sam vrh piramide, ma kako bio vaan, ne obuhvaa sve. U Kini
se gradska hijerarhija potvruje esticom koja se dodaje imenu
grada (fou, grad prvog, teheou, drugog, hien, treeg reda), ne
raunajui, na jo nioj razini, primitivne gradove izgraene u
siromanim pokrajinama, radi potrebe da se svladaju poludivlji
narodi koji teko podnose jaram vlasti.11 Ali ba taj donji prag
primitivnih gradova okruenih vijencima sela vidimo najnejasnije,
u Kini kao i u ostalom dijelu Dalekog istoka. Njemaki lijenik koji
1690. prolazi kroz neki gradi na putu za Yedo (Tokio), broji ondje
500 kua (odnosno 2.000 stanovnika u najmanju ruku), rauna
jui i predgraa,12 a ta posljednja pojedinost dokazuje njemu
samom da jc to svakako grad. Ali takve su opaske rijetke.
Vano bi meutim bilo da moemo procijeniti cjelokupnu
masu gradskih sustava, njihovu globalnu teinu, da moemo dakle
uvijek sii na njihov donji prag, na prijelaz izmeu gradova i sela.
Vie od pojedinanih brojki, nas bi zanimale ope brojke: staviti
na jednu pliticu vage sve gradove, a na drugu cjelokupno stanov
nitvo, ili carstva, ili nacije, ili ekonomske regije, zatim izraunati
odnos izmeu jednog i drugog tereta, dosta je siguran nain da se
stanovite ekonomske i drutvene strukture odrede kao jedinica pri
527
promatranju. Ili bi to bar bio dosta pouzdan nain kad bi se takvi

postoci lako mogli utvrditi i kad bi zadovoljavali. Oni koje navodi
knjiga Josefa Kulischera13 priinjaju se previsokim, previe op
timistinima u usporedbi s dananjim procjenama. A da uope ne
govorimo o Cantillonovoj tvrdnji: Openito se pretpostavlja,
pie on, da polovica stanovnika jedne drave ivi i udomljuje se
u gradovima, a druga polovica na selu.14 Nedavni proraun
Marcela Reinhardta za Francusku Cantillonova doba navodi samo
16% gradskog stanovnitva. Osim toga, sve ovisi o razini koju smo
uzeli kao osnovicu. Ako su kao gradovi uzete aglomeracije iznad
400 stanovnika, onda je Engleska godine 1500. urbana 10%, a
1700. 25%. Ali ako smo utvrdili granicu od 5.000 stanovnika, bit
e 1700. samo 13%; 1750. bit e 16%, 1801. 25%. Jasno je dakle da
bi trebalo sve ponovo preraunati prema jednom jedinstvenom
kriteriju prije nego to se valjano mogu usporeivati stupnjevi
urbanizacije razliitih regija Evrope. Najvie to zasad moemo
uiniti jest da pronaemo neke osobito visoke ili osobito niske
razine.
Najskromnije brojke u smjeru prema dolje u Evropi se od
nose na Rusiju (2,5% 1630, 3% 1724, 4% 1796,13% 1897).15Visina
od 10% u Njemakoj 1500. ne bi dakle bila beznaajna u usporedbi
s ruskim brojkama. Tako je 1700. i u engleskom dijelu Amerike,
gdje Doston ima 7.000 stanovnika, Philadelphia 4.000, Newport
2.600, Charlestown 1.100, New York 3.900. Pa ipak je od 1642. u
New Yorku, tada Nieuwe Amsterdamu, holandska opeka na mo
deran nain zamijenila drvo za gradnju kua, to je oit znak
bogaenja. Tko ne bi prepoznao urbani karakter tih jo uvijek
osrednjih sredita? Godine 1690. ona pokazuju gravitiranje prema
gradu koje doputa stanovnitvo od 200.000 i nekoliko osoba,
rasprenih na iroku prostoru, a to je ukupno 9% toga stanov
nitva. Oko 1750. od ve gustog stanovnitva Japana (26 milijuna
stanovnika) bilo bi u gradovima oko 22%16.
U smjeru prema gore, vrlo je vjerojatno da je Holandija
prekoraila 50% (140.180 graana godine 1515. na cjelokupno
stanovnitvo od 274.810, tj. 51%; godine 1627. 59%; godine 1795.
65%). Prema tom prebrojavanju iz 1795, ne ba avangardna pok
rajina Overijssel dosegla je 45,6%.17
Da bi se protumaila ljestvica tih brojki, valjalo bi doznati u
kojem trenutku urbanizacija nekog stanovnitva dosee prvu
djelotvornu razinu (moda oko 10%?). Ne bismo li onda imali
drugi znaajan prag, priblino oko 50%, 40% ili jo manje? Ukrat
528
Gradovi
ko, pragove prema Wagemannu, od kojih bi sve teilo da se

promijeni samo od sebe?
Podjela rada koju uvijek

treba ponovo zapoeti
U zametku i u tijeku ivota gradova, u Evropi i drugdje, bitni
problem ostaje isti: rije je o podjeli rada izmeu sela i gradskih
sredita, koja nikad nije tono definirana i uvijek je treba nanovo
zahvaati. U naelu, na stranu grada pripadaju trgovci, funkcije
politike, vjerske i ekonomske vlasti, obrtnike djelatnosti. Ali
samo u naelu, jer je njihova dioba neprestano u igri, u ovom ili
onom smislu.
No nemojmo misliti da se ta vrsta klasne borbe rjeava ipso
facto u prilog grada koji je jai od dvojice partnera. Nemojmo
vjerovati ni to da je selo, kako se obino kae, vremenski nuno
prethodilo gradu. Dakako, esto se dogaa da probitak od seoske
sredine, napretkom proizvodnje, ini grad,18 ali on nije uvijek
sekundarni proizvod. U svojoj zanimljivoj knjizi19 Jane Jacobs
tvrdi da se grad pojavljuje, ako ne prije, onda bar istodobno s
naseljavanjem sela. Tako su Jeriho i Katal Yiiyuk (Mala Azija) od
6. tisuljea pr. n. e. napredni gradovi, tvorci sela koja bismo mogli
nazvati modernima, zacijelo radi toga to se zemlja tada nudi kao
prazan i slobodan prostor, na kojem se gotovo svuda mogu stvoriti
sela. Takva se situacija mogla ponovo zatei u Evropi XI. i XII.
stoljea. A jasno je vidimo, blie nama, u Novom svijetu, gdje
Evropa obnavlja svoje gradove, uistinu baene u prazninu, i gdje
stanovnici, ili sami ili s domorocima, stvaraju sela koja ih hrane.
U Buenos Airesu, ponovo osnovanom 1580, domoroci su ne
prijateljski raspoloeni ili ih nema (to je isto tako teko), tako da
su stanovnici prisiljeni i zbog toga se tue zaraivati kruh u
znoju lica svoga. Ukratko, moraju stvoriti sela ovisno o potrebama
grada. Gotovo jednak proces opisuje Morris irkbeck u Ulinoisu,
oko 1818, u vezi s amerikim zaletom prema Zapadu. Kad je
nekoliko novih kolonista, objanjava on, kupilo iz vladinih ruku
susjedna zemljita da ih iskri, onaj vlasnik koji malo dalje uoava
potrebe zemlje i njezin budui napredak, pretpostavljajui da je
njegov poloaj pogodan za smjetaj novog grada, dijeli svoje
zemljite (za koje ima koncesiju) na manje parcele, odijeljene
529
iroko trasiranim ulicama i prodaje ih prema tome kako mu se

prua prilika. Ovdje se grade nastambe. Najprije stie kramar (tako
zovu trgovca koji prodaje svakovrsne stvari) s nekoliko sanduka
robe i otvara duan. Pokraj njega se podie gostionica i postaje
prebivalite lijenika i pravnika koji vre slubu biljenika i pos
rednika; kramar se ovdje hrani, a svi se putnici tu zaustavljaju.
Uskoro stie kova i drugi obrtnici, ve prema potrebi. Uitelj koji
radi kao sveenik za sve kranske sekte obavezan je lan zajednice
koja se raa. (...) Ondje gdje su se viali samo ljudi odjeveni u
koe, sad se pojavljuju u crkvi u lijepim plavim odijelima, a ene
u haljinama od pamunog plama i sa slamnatim eirima. (...) Kad
je grad jednom zapoeo, brzo se iri kultura (itaj agrikultura) i
varira u okolici. Namirnica ima u izobilju.20 Nije li isto tako u
Sibiru, tom drugom Novom svijetu: Irkutsk nastaje 1652, prije
oblinjih sela koja e ga hraniti.
Sve to ide samo po sebi. Sela i gradovi pokoravaju se reci-
pronosti perspektiva: ja stvaram tebe, ti stvara mene; ja gospo
darim tebi, ti gospodari meni; ja iskoritavam tebe, ti iskoritava
mene, i tako dalje, prema vjenim pravilima koegzistencije. Nisu
li sela u blizini gradova, ak i u Kini, valorizirana po tom sus
jedstvu? Godine 1645, kada Berlin ponovo poinje ivjeti, njegov
Gebeime Rat kae: Osnovni razlog vrlo niske cijene ita danas
ba je u tome to su gotovo svi gradovi, osim nekoliko izuzetaka,
opustoeni i uope ne trebaju ito iz okolice, nego pokrivaju
potrebe nekolicine svojih stanovnika na vlastitom zemljitu. Zar
to gradsko zemljite nije selo to ga je grad ponovo stvorio pos
ljednjih godina tridesetgodinjeg rata?21
Pa dobro, pjeani sat se moe i okrenuti: gradovi urbani
ziraju sela, ali ona poseljauju gradove. Od kraja XVI. stoljea,
pie Richard Gascon, selo je ponor u koji e propasti gradski
kapitalisti,22 ako ne zbog drugog, onda zbog kupnje zemljita,
stvaranja gospodarstava ili bezbrojnih ladanjskih kua. Venecija u
XVII. stoljeu naputa zarade od mora i pretae sve svoje bogatstvo
u sela. Svi gradovi svijeta prije ili kasnije upoznaju transfere takve
vrste, London kao i Lyon, Milano kao i Leipzig, Alir kao i Istanbul.
Gradovi i sela se zapravo nikad ne odvajaju kao ni voda od
ulja: u istom trenutku postoji odvajanje i pribliavanje, podjela i
spajanje. ak ni u zemljama islama grad ne iskljuuje selo, unato
otrom jazu koji ih odvaja. Grad oko sebe razvija vrtlarstvo; neki
kanali du gradskih ulica proteu se u vrtove oblinjih oaza. Ista
je simbioza u Kini, gdje se polja gnoje smeem i otpadom iz grada.
530
(i radovi
Gradu je potrebna bliska okolica. Prizor s trniceJeana Micbelina

(l(23-1C>9():prodavai su seljaci koji su donijeli vlastiteproizvode.
(l oto Giratidon)
Ali zato da dokazujemo ono to je jasno samo po sebi? Sve
do modernih vremena, svaki grad je morao imati hranu na vlas
titim vratima. Povjesniar ekonomije, kojem su poznati prorauni,
smatra da je od XI. stoljea centar s 3-000 stanovnika, da bi se
odrao na ivotu, m orao raspolagati s desetak seoskih zemljita,
to jest priblino s 8,5 km2, s obzirom na slab prinos poljoprivre
de.23Zapravo, selo mora podupirati grad ako on ne eli u svakom
531
trenutku strahovati za svoj opstanak; velika trgovina moe ga

prehraniti samo iznimno. Ato se dogaa samo povlatenim grado
vima, Firenci, Drugcsu, Veneciji, Napulju, Rimu, Genovi, Pekingu,
Istanbulu, Dclhiju, Meki...
Uostalom, do XVIII. stoljea ak i veliki gradovi zadravaju
seoske djelatnosti: oni daju zaklon pastirima, poljarima, teacima,
vinogradarima (ak i Pariz); unutar i izvan zidina posjeduju pojas
vrtova i vonjaka, a malo dalje polja, katkad podijeljena na tri
plodorcda, kao u Frankfurtu na Majni, Wormsu, Baselu ili Mun-
ehenu. Udarci mlatila uju se u srednjem vijeku u Ulmu, Augsbur-
gu ili Nurnbcrgu sve do u susjedstvo Rathausa, a svinje se
slobodno uzgajaju po ulicama, tako prljavim i blatnim da ih treba
prelaziti na tulama ili prebaciti brvna s jedne strane na drugu. U
Frankfurtu su uoi sajmova na brzinu prekrivali glavne ulice
slamom ili drvenim strugotinama.24 Tko bi povjerovao da je u
Veneciji jo 1746. valjalo zabraniti uzgoj svinja u gradu i u
samostanima?25
to se tie bezbrojnih malih gradia, oni se jedva izdvajaju iz
seoskog ivota; ak se govorilo o ruralnim gradovima. U vino
rodnoj Donjoj vapskoj gradovi Weinsbcrg, Hcilbronn, Stuttgart,
Fsslingcn ipak preuzimaju na sebe zadatak da upute prema Duna
vu vino koje prizvode,26 a vino je ve samo po sebi industrija. Jerez
dc la Frontcra, u blizini Seville, odgovara na anketu iz 1582. da
grad dobiva samo vlastito vino, ito, ulje, meso, to dostaje za
njegovo blagostanje i za oivljavanje trgovine i obrta.27 Kad su
1540. alirski gusari nenadano napali Gibraltar, izabrali su prema
mjesnim obiajima vrijeme berbe: tada se svi itelji nalaze izvan
zidina, oboreni s nogu u svojim vinogradima.28 Svuda u Evropi
gradovi su ljubomorno bdjeli nad svojim poljima i vinogradima.
Svake godine stotine i stotine gradskih magistratskih funkcija u
Rothcnburgu ili u Bar-lc-Ducu oglaavaju poetak berbe, kad
lie vinove loze poprimi onu utu boju koja navjeuje zrelost.
ak se i Firenca svake jeseni pretvara u trnicu mladog vina,
preplavljena tisuama baava.
Graani onog vremena samo su napola graani. U doba
etve, obrtnici, dobri ljudi, naputaju svoje zanate i svoje kue zbog
poljskih radova. Tako je u industrijaliziranoj i prenapuenoj Flan
driji XVI. stoljea. Tako je u Engleskoj jo u predveerje in
dustrijske revolucije; tako je u Firenci, gdje se u XVI. stoljeu tako
vanaArteza preradu vune obavlja uglavnom zimi.29Majstor tesar
iz Reimsa, Jean Pussot, u svom se dnevniku vie nego za dogaaje
532
Gradovi
iz politikog ili obrtnikog ivota zanima za berbe, etve, za kakvo

u vina, za cijenu ita i kruha. U vrijeme naih vjerskih ratova, ljudi
iz Reimsa i Epernaya nisu na istoj strani, pa jedni i drugi idu u
berbu pod dobro naoruanom pratnjom. Ali, biljei na tesar,
lopovi iz Epernaya odvedoe krdo svinja iz grada (Reimsa)...,
odvedoe ih u spomenuti Epernay u utorak, 30. oujka 1593 30
Nije bitno znati samo tko e pobijediti, Ligai ili Bearneani: a tko
e usoliri i pojesti meso? Prilike se nisu nimalo izmijenile ni 1722,
jer jedna rasprava o ekonomiji ali to se u njemakim gradiima,
ak i u kneevskim gradovima, obrtnici mijeaju u poljoprivredu
namjesto i u ime seljaka. Bolje bi bilo da svatko ostane u svojoj
sferi. Gradovi osloboeni stoke i velikih hrpa gnoja bili bi istiji
i zdraviji. Rjeenje bi bilo da se iz gradova udalji (...) poljo
privreda i da se preda u ruke onih kojima prilii.31 Obrtnitvo bi
imalo koristi prodajui seljacima toliko koliko bi oni zasigurno
mogli redovito prodavati gradu. Svatko bi na tome zaradio.
Ako grad nije selu potpuno prepustio monopol obraivanja
zemlje i uzgoja stoke, obratno, ni selo se nije liilo svih in
dustrijskih djelatnosti u korist oblinjih gradova. Ono ima udjela
u njima, premda mu se taj udio openito rado preputa. Po-
Snabdijevanje ilbaoa amcima i karavanama mazgi. Robaje isto

varena i uskladitena. Detalj gravire Vista de la muy noble villa de
Bilbao, kraj XVIII. stoljea; gravirao Francisco Antonio Ricbter. (Do
kument autora)
533
najprije, sela nikad nisu bila bez obrtnika. Kota na kolima proiz
vodi i popravlja kolar na licu mjesta, u samom selu, kova vrue
kuje obru na njemu (ta se tehnika iri potkraj XVI. stoljea), svako
selo ima svog potkivaa, a ti su se radovi odrali u Francuskoj do
poetka XX. stoljea. tovie, u Flandriji i drugdje, gdje je u XI. i
XII. stoljeu ustanovljena neka vrsta industrijskog monopola gra
dova, poevi od XV. i XVI. stoljea nastaje veliko otjecanje grad
skih radinosti u selo, u potrazi za jeftinijom radnom snagom i izvan
sitniavog okrilja i nadzora gradskih cchova. Grad time nita ne
gubi jer izvan svojih zidina nadgleda bijedne seoske radnike i
upravlja njima po svojoj volji. Od XVII. stoljea, a jo vie od idueg
stoljea, sela su na svojim slabim ramenima ponijela vrlo velik dio
obrtnikih djelatnosti.
I drugdje postoji ista podjela, samo drukije voena: prim
jerice u Rusiji, u Indiji, i Kini. U Rusiji najvei dio industrijskih
poslova otpada na sela koja ive sama za sebe. Njima ne vladaju
gradske aglomeracije niti ih uznemiravaju, kao gradovi na Zapadu.
Ovdje jo nema pravog takmienja izmeu graana i seljaka.
Razlog za to je jasan: sporost gradskog razvoja. Ima, bez sumnje,
nekoliko velikih gradova, unato nedaama koje ih pogaaju
(Moskva, koju su 1571. spalili Tatari, 1611. Poljaci, ipak 1636. ima
40.000 kua),32 ali u slabo urbaniziranoj zemlji sela su neizbjeno
primorana da sve rade sama. Osim toga, veleposjednici sa svojim
kmetovima organiziraju stanovite rentabilne radinosti. Nije samo
duga ruska zima zasluna za ivu aktivnost tih seljaka.33
Selo u Indiji, iva zajednica sposobna da se povremeno
ucijelo premjesti da bi izbjegla kakvu opasnost i preveliki pritisak,
takoer je dovoljno samo sebi. Ono plaa sveukupan porez gradu,
ali mu se utjee samo zbog rijetke robe (na primjer eljeznih alata).
I u Kini seoski obrtnik nalazi naknadu za teak ivot u izradi svile
i pamuka. Njegova niska ivotna razina ini ga opasnim konkuren
tom gradskom obrtniku. Neki engleski putnik (1793) udi se i
oduevljava nevjerojatnim radom seljanki iz Pekinga, bilo u uz
goju svilene bube, bilo u predenju pamuka: Ukratko, one izra
uju tkanine, jer one su jedini tkai u Carstvu.34
S$4
Gradovi
Grad i doljaci,
osobito siromasi
Grad bi prestao ivjeti kad ne bi sebi vie osiguravao nove ljude.
On ih privlai. A oni esto sami od sebe dolaze u susret njegovim
svjetlima, njegovim stvarnim ili prividnim slobodama, njegovim
boljim nadnicama. Dolaze takoer i zato to ih poglavito sela, ali i
drugi gradovi vie nee, naprosto ih odbacuju. Redovito vrsto
udruivanje je udruivanje siromanog iseljenikog kraja s aktiv
nim gradom: Friuli s Venecijom (Furlani joj daju fizike radnike
i sluge); Kabilija s gusarskim Alirom: gortaci dolaze okopavati
vrtove grada i njegove okolice; Marseille s Korzikom; provansalski
gradovi i gorani s Alpa; London i Irci... Ali svaki golemi grad imat
e deset, stotinu takvih vrbovanja odjednom.
U Parizu su 1788. oni koje nazivaju tekim radnicima gotovo
svi stranci (sic). Savojci su istai cipela, strugai i pilari drva;
Ovcrnjanci su gotovo svi vodonoe; Limuzinjani zidari; Lionci su
obino trhonoe i nosai stolica; Normandijci su kamenoresci,
taracari i pokuarci, popravljai fajansc, trgovci zejim koama;
Gaskonjci su vlasuljari ili brijaki pomonici; Lotrinani su putu
jui krpai stare obue. Savojci stanuju u predgraima; podijeljeni
su na druine, od kojih svakom upravlja po jedan starjeina ili stari
Savojac, ekonom i skrbnik mlaarije, sve dok ona ne doe u dob
da sama sobom vlada. Neki Ovcrnjanac, ulini prodava zejih
koa, koji ih kupuje na malo a zatim prodaje na veliko, krui
naokolo tako pretovaren da mu (uzalud) traite glavu i ruke. A
svi siromasi oblae se po obiaju kod staretinara na Obali starog
eljeza ili na Obali tavljenih koa, gdje se sve moe trampiti: Neki
(ulazi) u daaru crn poput gavrana, a izlazi zelen kao papiga.35
Gradovi ne primaju samo siromahe. Oni novae i kvalitetne
snage, na tetu graanstva susjednih ili dalekih gradova: bogate
trgovce, majstore i obrtnike, za kojih se usluge ponekad otimaju,
najamnike, brodske kormilare, glasovite profesore i lijenike,
inenjere, arhitekte, slikare... Tako bi se na karti sredinje i sje
verne Italije mogle odrediti toke iz kojih u XVI. stoljeu dolaze u
Firencu naunici i majstori Arte della Lana; jedno stoljee prije
dolazili su redovito iz udaljene Nizozemske.36 Jednako bismo
mogli na karti odrediti porijeklo novih graana jednog ivog
grada, neka to bude na primjer Metz,37 ili ak Amsterdam (od
1575-1614)38. Tada bi svaki put trebalo iznijeti na vidjelo prostor
535
irokih dimenzija, povezan sa ivotom naeg grada. Moda bismo

sam taj prostor odredili prema rajonu trgovakih vez^ grada,
obiljeavajui sela, gradove, trita koji prihvaaju njegov sustav
mjera ili njegov novac, ili oboje, i koji eventualno govore njegovim
posebnim dijalektalnim govorom.
To je vrbovanje prisilno i neprekidno. Prije XIX. stoljea grad
bioloki uope ne poznaje vei natalitet od smrtnosti. U njemu
postoji i prekomjerna smrtnost.39Ako raste, ne moe rasti sam po
sebi. U drutvenom smislu on takoer preputa niske poslove
pridolicama; njemu je potreban, kao i naim dananjim prc-
napetim ekonomijama Sjevernoafrikanac ili Portorikanac, prole
tarijat koji se brzo troi za njega i treba se brzo obnavljati. Seoski
olo postaje gradskim, pie Sbasticn Mercier u vezi s parikom
sluinadi, navodno vojskom od 150.000 osoba.40 Postojanje toga
niskog, bijednog proletarijata odlika je svakoga velikog grada.
Jo u godinama poslije 1780. u Parizu umire u prosjeku svake
godine 20.000 osoba. Od toga broja, 4.000 zavrava ivot u bolnici,
bilo u bolnici L'Hotcl-Dieu, bilo u bolnici Bicetre: ti se mrtvaci,
zaiveni u vreu od grubog plama, pokapaju u Clamartu zbrda-
-zdola, u zajedniku raku koja se zalijeva ivim vapnom. Ima li
uistinu ita kobnije od kolica to ih svake noi runo vuku od-
vozei mrtvace iz bolnice LHotel-Dieu prema jugu? Zablaeni
sveenik, zvonce, kri, to je pravi pogreb siromaha. Da li je
bolnica LHotclDieu zaista Kua Boja? Sve je u njoj okrutno i
surovo; 1. 200 kreveta za 5.000 ili 6.000 bolesnika: Pridolicu e
polei kraj samrtnika i kraj lea...41
A ivot nije plemenitiji niti na poetku. U Parizu se oko 1780.
na tridesetak tisua roenja rauna sa 7.000 do 8.000 naputene
djece. Ostavljati djecu u bolnici pravi je zanat, ovjek ih nosi na
leima u pojastuenom sanduku u koji ih stane troje. Poloena
su uspravno, u pelenama, odozgo udiu zrak. (...) Kad (donosilac)
otvori sandui, esto nalazi po jedno mrtvo; nastavlja put s
preostalo dvoje, nestrpljiv da se rijei tereta. (...) Smjesta se vraa
da ponovo preuzme istu slubu koja mu je kruh.42 Meu tom
naputenom djecom, mnogobrojna dolaze iz pokrajine. Neobini
doseljenici!
536
Gradovi
Nepristupanost gradova
Svaki grad jest, eli da bude poseban svijet. Upadljiva injenica: od
XV. do XVIII. stoljea svi ili gotovo svi gradovi imaju svoje bedeme.
Zarobljeni su u prisilnu i karakteristinu geometriju, samim tim
odsjeeni ak i od neposrednog prostora koji im pripada.
Radi se ponajprije o sigurnosti. Samo je u nekoliko zemalja
ta zatita bila suvina, ali izuzetak potvruje pravilo. Na Britanskim
otocima, na primjer, nema gradskih utvrda; tedljivci kau da su
tako sebi pritedjeli beskorisne investicije. Stare zidine Cityja u
Londonu imaju samo administrativnu zadau, premda je strah
lanova Parlamenta u jednom trenutku godine 1643. okruio grad
prenagljenim utvrdama. Utvrda nema ni na Japanskom arhipe
lagu, jer i njega titi more, ni u Veneciji koja je zasebni otok. Zidina
nema niti u zemljama sigurnima u sebe, kao to je golemo Osman-
lijsko Carstvo, koje e znati za utvrene gradove samo na ugroe
nim granicama, u Madarskoj, prema Evropi, u Armeniji, prema
Perziji. Erevan, u kojem ima neto topnitva, i Erzcrum, prik-
lijctcn predgraima, jedan i drugi su 1694. okrueni dvostrukim
zidinama, dodue bez nasipa. Svagdje drugdjep* turcica donosi
propast drevnim bedemima koji se uruavaju kao zidovi napu
tenih posjeda, ak i prekrasni istanbulski bedemi, naslijeeni od
Bizanta. Na suprotnoj strani, u Galati, 1694. (su) zidine napola
sruene a da ih Turci, ini se, ne misle popravljati.43 U Filipo-
poliju, na cesti za Adrianopol, nije vie bilo ni traga vratima.44
Ali drugdje nema nimalo te sigurnosti. Diljem kontinentalne
Evrope (u Rusiji se gradovi, vie ili manje utvreni, oslanjaju na
tvravu, kao Moskva na Krcmlj), du kolonijalne Amerike, Perzije,
Indije, Kine, gradska utvrda se namee kao pravilo. Furctireov
Rjenik (1690) definira grad kao: nastambu dosta brojnog pu
anstva, redovito opasanu zidinama. Za mnoge zapadne gradove,
taj kameni prsten, izgraen u XIII. i XIV. stoljeu, bio je vanjski
simbol svjesne tenje prema nezavisnosti i slobodi, koji je obiljeio
urbanu ekspanziju srednjeg vijeka. Ali je esto, u Evropi i drugdje,
bio i djelo vladara, zatita protiv vanjskog neprijatelja.45
U Kini samo osrednji ili propali gradovi nemaju vie zidina.
Obino su bedemi tako dojmljivi, tako visoki da skrivaju od pogle
da sljeme kua. Gradovi su svi sagraeni na isti nain, kae
jedan putnik (1639), etverokutno, s dobrim zidinama od opeka
koje pokrivaju istom onakvom zemljom od kakve prave porculan;
ona se s vremenom toliko stvrdne da ju je nemogue ekiem
537
Fernand, Braudel/ Strukture svakidanjice
razbiti. (...) Zidine su vrlo iroke, s kulama sagraenim na starinski

nain, gotovo jednako kao to se prikazuju rimske utvrde. Dvije
velike iroke ulice obino sijeku grad poput kria, a tako su ravne
da se, iako vode po cijeloj duljini grada, ma kako velik bio, s
njihova raskrija ipak vide sva etvora vrata. Pekinki zid, kae
taj isti putnik, tako je irok, mnogo vie nego u evropskim
gradovima, da bi dvanaest konja moglo trati jedni drugima u
susret najveom brzinom a da se ne sudare (nemojmo vjerovati
ba na rije: drugi putnik govori o dvadeset stopa irine dolje, a
dvanaestak stopa gore46). Nou tamo stoje strae kao da je ratno
stanje, ali danju vrata uvaju samo eunusi koji se ondje zadravaju
vie zato da ubiru pristojbe za ulaz nego radi sigurnosti grada.47
17. kolovoza 1668. diluvijalna poplava potapa okolicu glavnog
grada i odnosi mnotvo sela i ladanjskih kua... silinom bujice.
Novi grad gubi treinu kua, a neizmjerno mnogo bijednika
utopilo se ili bilo zatrpano pod ruevinama, ali stari je grad
siguran: Drzo su se zatvorila (gradska) vrata (...), a sve rupe i sve
pukotine zaepile se vapnom pomijeanim sa smolom.45 Lijepa
slika i lijep dokaz gotovo nepropusne vrstoe bedema u kineskim
gradovima!
Zaudo, u stoljeima dok je trajaopaxsinica, kad gradovima
vie ne prijeti nikakva opasnost izvana, bedemi su postali gotovo
oblik nadzora nad samim graanima. Zahvaljujui irokim un
utranjim prilazima, oni doputaju da se zaas mobiliziraju vojnici
i konjanici koji s visokih utvrda imaju pregled nad cijelim gradom.
Nema sumnje da odgovorne vlasti vrsto dre grad. Uostalom, u
Kini kao i u Japanu svaka ulica ima svoja posebna vrata, svoju
unutranju jurisdikciju; dogodi li se ma kakav incident ili zloin,
ulina se vrata zatvaraju te e doi do neposrednog, esto krvavog
kanjavanja krivca ili uhienika. U Kini je sistem to stroi to se
pokraj svakog kineskog grada uzdie etverokut tatarskog grada
koji svojski nadzire kineski.
Zidine esto zajedno s gradom opasuju i dio polja i vrtova, iz
oitih razloga opskrbe grada u sluaju rata. Tako su u XI. i XII.
stoljeu nastali bedemi u Kastiliji, sagraeni na brzu ruku oko
skupine udaljenih sela, izmeu kojih ima dosta prostora da se
ondje u sluaju uzbune skupljaju stada.49 To pravilo vai svuda
gdje bedemi zbog mogue opsade opasuju livade i vrtove, kao u
Firenci, ili obradiva polja, vonjake i vinograde, kao u Poitiersu,
koji jo u XVII. stoljeu ima zidine na gotovo jednako irokom
prostoru kao i Pariz, ali grad ne uspijeva popuniti taj preiroki
538
Gradovi
Plan M ilana nakon izgradnje novih panjolskih utvrda u XVI. stoljea.

One pripajaju starom gradu (ta m ni dio) slabo urbanizirano po
druje, gdje se jo uvelike stern vrtovi i polja. Castello koji dri Milano,
grad je za sebe. (Milano, Archivio di Stalo)
559
Pekinki z id i vrata, poetak XVIII. stoljea. Kabinet grafike. (Foto

Bibliotbeque nationale)
haljctak. Ni Prag nee ispuniti prazninu, ostavljenu izmeu kua

malog grada i novih bedema sagraenih u XIV. stoljeu. Ni
Toulouse oko 1400; ni Barcelona, koja e tek dva stoljea kasnije,
oko 1550, stii do svojih bedema, sagraenih 1359. (na mjestu
kojih se nalazi dananji Ramblas); jednako i Milano unutar svojih
panjolskih zidina.
Istu situaciju imamo u Kini: neki grad na rijeci Jangtze Kiang
ima zid opsega deset tisua metara, koji opasuje bregove, planine
i nenastanjene ravnice, jer u gradu ima malo kua, a stanovnici
540
Gradovi
radije ive u predgraima koja su vrlo dugaka; te iste godine,

1696, glavni grad Kiang-Sija u gornjem dijelu obuhvaa mnoga
polja, vrtove i mali broj stanovnika....50
Na Zapadu je dugo bila zajamena sigurnost bez velikih
trokova: samo jarak, a u okomitoj liniji zid; to malo smeta irenju
grada, mnogo manje nego to se obino kae. Ako je gradu
potreban zrak, zidine se premjetaju kao kazaline kulise, prim
jerice u Gandu, u Firenci, Strasbourgu, i to koliko god puta bude
potrebno. Zid je steznik po mjeri. Kako grad raste, tako oko sebe
stvara jo jedan.
Ali sagraen ili rekonstruiran zid ne prestaje okruivati i
odreivati grad. On je zatita, ali i meda, granica. Gradovi od
bacuju na periferiju maksimum svoje obrtnike djelatnosti, oso
bito pregustu industriju, tako da je zid jo i linija ekonomske i
drutvene podjele. Uope, grad rastui pripaja neka predgraa i
mijenja ih odbacujui malo podalje djelatnosti koje su tue njego
vom strogo gradskom ivotu.
Zato gradovi na Zapadu, koji su rasli malo pomalo, nakarad-
no, imaju tako zamren tlocrt, krivudavc ulice, nepredviene
artikulacije, posve suprotno od rimskog grada, onakvog kakav je
nadivio u nekoliko gradova nastalih iz antikog reda: Torino,
Koln, Koblentz, Regensburg... Ali renesansa oznauje prvi polet
svjesnog urbanizma, uz razgranatu pojavu niza geometrijskih pla
nova u obliku ahovske ploe ili koncentrinih krugova, koji su
predloeni kao idealan plan. U tom e duhu iroki procvat
gradova, to se nastavlja na Zapadu, preoblikovati trgove ili nano
vo izgraditi etvrti otete predgraima: ti planovi rasprostiru svoje
ahovske ploe pokraj krivudavc jezgre srednjovjekovnih gra
dova.
Ta povezanost, ta racionalizacija, potvrivat e se po miloj
volji u novim gradovima, gdje graditelji imaju slobodno polje
rada. Uostalom, udno je da se nekoliko primjera pravokutnih
zapadnih gradova nastalih prije XVI. stoljea podudara s proizvo
ljnim gradnjama, stvorenim ex nihilo, kao to je npr. Aigucs-Mor-
tes, mala luka koju Luj Sveti kupuje i obnavlja da bi imao izlaz na
Sredozemlje; zatim mali gradi Monpazier (u Dordogni), podignut
po naredbi engleskog kralja potkraj XIII. stoljea: jedno polje
njegove ahovske ploe podudara se s crkvom, drugo s trnicom
s arkadama i bunarom51. Isto pokazuju i toskanske terre nuove u
XIV. stoljeu, Scarperia, San Giovanni Valdarno, Terranuova Brac-
ciolini, Castelfranco di Sopra...52 Ali, poevi od XVI. stoljea,
5 41
27. PARIZ U VRIJEME REVOLUCIJE

P rim jer za p a d n ja k o g g ra d a z a m ren ih ulica- Na ovom staro m planu nekoliko sadaSnjih osi,
o z n a e n ih debljim crtam a (bulevari S aint-M ichel i S ain t-G erm ain ) pom oi e itaocu da se o rijen
tira k ro z sta ri Pariz, od S o rb o n n c d o SajmiSta S aint-G erm ain i o p atije S a in t-G e rm a in -d e s-P r s, od
LuJtem bourga d o P o n t-N eu fa. Kavana Procope, osn o v an a 1684, nalazi se u ulici F o sses-S ain t-G er
m ain, p re k o p u ta m jesta g d je se 1609, u toj istoj ulici (danas ulica A n cienne-C om die) smjeSta
C o m d ie F ra n taise.
popis naprednih u urbanizmu vrlo se brzo proiruje; mogli bismo

dugo nabrajati gradove koji se podiu po geometrijskom planu,
kao novi Livorno od 1575, Nancy, obnavljan od 1588. nadalje, ili
Charlevillc od 1608, a najneobiniji ostaje sluaj Sankt-Pctersbur-
ga, na koji emo se vratiti. Osnovani kasno, gotovo svi gradovi
542
Gradovi
Novog svijeta takoer su izgraeni prema unaprijed stvorenom

planu: oni tvore najbrojniju porodicu gradova po naelu ahovske
ploe. Gradovi Latinske Amerike osobito su karakteristini po
pravokutnim ulicama koje sijeku cuadras, dvije glavne ulice to
zavravaju n i Plaza Mayor, gdje se nalaze katedrala, tamnica, sud,
Cabildo.
Plan ahovske ploe postavlja neobian problem na svjetskoj
ljestvici. Svi su gradovi u Kini, Koreji, Japanu, poluotonoj Indiji,
kolonijalnoj Americi (ne zaboravimo Rim i neke grke gradove)
nalik na ahovsku plou. Samo su dvije civilizacije uvelike stvarale
zamren i nepravilan grad: islam (ukljuujui i sjevernu Indiju) i
srednjovjekovni Zapad. Mogli bismo se upustiti u estetska ili
psiholoka tumaenja tih izbora civilizacija. Sto se tie Zapada, on
se bez sumnje, s amerikim XVI. stoljeem, ne vraa potrebama
rimskog logora. On u Novom svijetu uspostavlja odraz urbanis
tikih preokupacija moderne Evrope, imperativnu elju za redom,
kojoj bi ive korijene bilo vrijedno potraiti izvan njezinih brojnih
manifestacija.
Na Zapadu: gradovi,
topnitvo i kola
Poevi od XV. stoljea gradovi na Zapadu susreu se s velikim
tekoama. Stanovnitvo im se povealo, a topnitvo ini njihove
stare zidine besmislenima. Treba ih po svaku cijenu zamijeniti
irokim bedemima, dopola ukopanim, proirenim u kule, nasipe,
ograde, gdje rahla zemlja umanjuje eventualne tete prouzroko
vane mecima. Takvi bedemi, rastegnuti u irinu, ne mogu se vie
premjetati bez golemih trokova. A ispred tih utvrenih linija
treba zadrati prazan prostor, prijeko potreban za obrambene
operacije, to jest zabraniti gradnju, vrtove, drvee. Ili prema potre
bi ponovo stvoriti prazan prostor ruei stabla i kue, kao to je
bilo u Gdanjsku (Danzigu) 1520, za vrijeme poljsko-teutonskog
rata, i 1576, za vrijeme sukoba s kraljem Stefanom Batoriem.
Grad je tako zaustavljen u irenju, ee nego prije osuen
da raste okomito. U Genovi, Parizu, Edinburgu, kue su se vrlo
rano gradile na pet, est, osam pa ak i deset katova. Budui da je
cijena zemljita neprestano rasla, visoke se kue nameu posvuda.
Ako je u Londonu drvo bilo omiljenije od opeke, bilo je to zato to
543
Fernand Draudel/ Strukture svakidanjice
doputa tanje, laganije zidove u vrijeme kad kue od etiri do est

katova zamjenjuju stare zgrade, uglavnom dvokatnice. U Parizu je
trebalo obuzdati prekomjernu visinu kua (...) jer su pojedinci
gradili uistinu jednu kuu na drugoj. Visina je (u predveerje
Revolucije) ograniena na 70 stopa (gotovo 23 metra), ne rauna
jui krov.53
Kako je Venecija imala prednost da bude bez zidina, mogla
se iriti po miloj volji: potopi se nekoliko drvenih balvana, barka
ma doveze kamenje i na laguni se sagradi nova etvrt. Pregusta
industrija mogla se vrlo rano prebaciti na periferiju, tesari i koari
na otok Giudccca, arsenal na kraj nove etvrti Castello, proizvod
nja stakla od 1255. na otok Murano... Tko se ne bi divio suv
remenosti te podjele na zone? U meuvremenu, Venecija je
rasporedila svoje javne i privatne krasote na Kanalu Grande,
nekadanjoj rijenoj dolini nenormalne dubine. Samo jedan drve
ni visei most, Rialto (do izgradnje dananjeg kamenog mosta
1578) povezuje obalu Fondaco dei Tedeschi (dananja glavna
pota) s trgom Rialto, upuujui unaprijed na ivu osovinu grada
od Trga svetog Marka do mosta prometnom ulicom Merceria.
Prostran, ugodan grad. Ali u getu, tijesnom umjetnom gradu
opasanom zidom, nedostaje prostora, pa kue rastu u visinu, na
pet ili est katova.
Kad sc u XVI. stoljeu nezgrapno pojavljuju kola, ona u
Evropi postavljaju hitne probleme i prisiljavaju na urbanistiku
kirurgiju. Bramantc, koji rui staru etvrt oko Svetog Petra u Rimu
(1506-1514), bio je jedan od prvih baruna Haussmanna u povijes
ti. Naravno, gradovi opet nalaze malo reda, vie zraka, bolji protok,
bar za neko vrijeme. Takva je i reorganizacija koju provodi Pietro
di Toledo (1536) otvarajui nekoliko irokih ulica kroz Napulj,
gdje su, kako je neko govorio kralj Ferrante, uske ulice bile
opasnost za dravu; ili dovrenje pravocrtne, raskone i kratke
Stradc Nuove u Genovi 1547; ili onih triju osi koje se na zapovijed
pape Siksta V kopaju kroz Rim, poevi od Piazze del Popolo. Nije
bez razloga to jedna od njih, Corso, postaje trgovakom ulicom
Rima u pravom smislu rijei. Kola, a uskoro koije, prodiru u
gradove punom brzinom. John Stow, koji prisustvuje prvim pre
obrazbama Londona, prorie (1528): Svijet ima kotae. U idu
em stoljeu Thomas Dekker ponavlja isto: U svakoj
(londonskoj) ulici kola i koije diu takvu paklensku buku kao da
svijet hoda na kotaima.54
544
Gradovi
Stisnuta izmeu planine i mora, prisiljena da raste u visinu, Genova

je lavina kua koje se, stisnute jedna uz drugu, sputaju niz padinu
od linije utvrda oko luke. Detalj slike iz XV. stoljea. Museo Navale di
Pegli. (Muzejski otisak)
Geografija i gradske veze

Svaki grad raste na danom mjestu, prihvaa ga i ne naputa, osim
u rijetkim izuzecima. Taj je poloaj povoljniji ili manje povoljan,
poetne prednosti i nedostaci traju i dalje. Putnik koji se 1684.
iskrcava u Bahiji (Sao Salvador), tada glavnom gradu Brazila,
opisuje njezin sjaj, veliki broj robova prema kojima se postupa,
dodaje on, s najgorom okrutnou; opisuje takoer i malfor-
macijc njezina poloaja: Nagib ulica je tako teak da se konji
upregnuti u kola nc bi mogli odrati, dakle nema kola, samo
teglea marva i jahai konji. Sto je jo ozbiljniji nedostatak, strma
kosina odvaja grad u pravom smislu rijei od donjeg trgovakog
dijela na morskoj obali, tako da se, da bi se roba digla iz luke u
grad ili obrnuto, treba koristiti nekom vrstom dizalice.55 Danas
dizala skrauju taj uspon, ali je on ipak jo uvijek tu.
Istanbul, na Zlatnom rogu, Mramornom moru i Bosporu,
podijeljen je i te kako vanim morskim prostranstvima te mora
uzdravati mnotvo ladara i skclara radi neprekidnih prelaenja
koja nisu uvijek bezopasna.
Ali se te nezgode nadoknauju velikim prednostima, inae se
te zapreke nc bi ni prihvaale ni podnosile. Te prednosti redovito
su prednosti udaljenog smjetaja geografi su stekli naviku da
govore o poloaju grada u odnosu na susjedne regije. Na
olujnim morima Zlatni rog je jedina zatiena luka nakon neiz
mjernih putovanja. Isto je tako iroki Zaljev Svih svetih nasuprot
Sao Salvadoru Sredozemno more u malom, dobro zatieno svo
jim otocima, i za jedrenjak koji dolazi iz Evrope jedna od najpris-
tupanijih toaka na brazilskoj obali. Tek 1763. glavni grad e se
premjestiti junije, u Rio de Janeiro, zbog razvitka zlatnih rudnika
Minas Geracs i Goyaz.
Razumije se, sve su te povlastice velike udaljenosti prolazne.
Malacca je doivjela stoljea uspjenog monopola, ona zapo
vijeda svim brodovima koji plove kroz njezin tjesnac; ali e
jednog lijepog dana 1819, iz mraka izai Singapore. No jo je bolji
primjer za to da je Sevilla (koja je od poetka XVI. stoljea imala
trgovaki monopol nad kastilskom Indijom) zamijenjena Cdi-
zom, jer brodovi dubokog gaza vie ne mogu prijei sprud San
Lucara de Barramcde na uu Guadalquivira. To je tehniki razlog
i izlika za promjenu koja je moda razumna, ali koja e u vrlo
irokom Kadikom zaljevu dati dobru priliku spretnom meun
arodnom krijumarenju.
546
Gradovi
Na svaki nain, tc su povlastice poloaja, prolazne ili ne,

prijeko potrebne za napredak gradova. Koln se nalazi na mjestu
gdje se susreu dvije razliite plovidbe na Rajni, jedna prema
moru, druga uzvodno, a dotiu se na njegovim obalama. Regen
sburg na Dunavu je na prijelomnom mjestu za brodove dubokog
gaza koji onamo stiu iz Ulma, Augsburga, iz Austrije, Madarske,
ak iz Vlake.
Moda nigdje na svijetu nema povlatenijeg poloaja za dugu
i kratku plovidbu nego to je poloaj Kantona. Grad, 30 milja
udaljen od morske obale, na svojim mnogobrojnim vodama jo
osjea smjenu plime i oseke. Stoga se ovdje mogu susresti preko
morske lae, dunke i evropski jedrenjaci s tri jarbola, i flota
sampana koja kanalima dopire do svih ili gotovo svih krajeva
kontinentalne Kine. Dosta sam esto promatrao krasne krajolike
Rajne i Meuse u Evropi, pie DrabananinJ. F. Michel (1753), ali
te dvije cjeline ne mogu pobuditi ni etvrtinu onog divljenja koje
pobuuje ona rijeka u Kantonu.56 Ipak je Kanton svoju veliku
ansu u XVIII. stoljeu dugovao samo elji Mandurskog Carstva
da trgovinu s Evropom protegne to je mogue dalje prema jugu.
Da su mogli odluivati, evropski trgovci bi vie voljeli doi do Ning
Poa ili Jangtze Kianga; predosjeali su angaj i korist od dolaska u
sredite Kine.
Geografija, donekle povezana s brzinom ili, bolje rei, sa
sporou prijevoza, objanjava i tisue malih gradia. Tri tisue
gradova svih veliina, koje ima Njemaka XV. stoljea, takoer su
i mjesta za odmor, na jugu i zapadu zemlje na svakih 4 do 5 sati
puta, a na sjeveru i istoku na svakih 7 ili 8 sati. A ta sc odmorita
ne nalaze samo u lukama, izmeu venuta terrae i venuta mans,
kao to se kae u Gcnovi, nego katkad i izmeu teretnih kola i
rijene flote, kad sc samar upotrebljava za gorske staze a kola za
ravnicu. U svakom sluaju svaki grad prihvaa kretanje, ponovo
ga stvara, raspruje robu i ljude da bi nanovo okupio druge, i tako
redom.
I upravo to gibanje unutar i izvan zidina obiljeava pravi grad.
ilo nam jc vrlo teko toga dana, tui se Careri stigavi u Peking
1697, zbog mnotva kola, deva, kobila, to je sve ilo u Peking i
vraalo se odande, a bilo ih jc toliko da smo jedva napredovali.57
Tu funkciju gibanja svuda ini opipljivom gradska trnica.
Godine 1693. neki putnik moe slobodno rei za Smirnu da je
obian bazar i sajam.58 Ali svaki grad, ma kakav bio, ponajprije
je trnica. Ako je nema, grad je nezamisliv; obrnuto, ona se moe
547
Fernand lim u clcl / Strukture svakidanjice
Trnica Ilome-dct u Barceloni. Nepotpisana slika iz XVIII. stoljea.

(T'oto Mas.)
smjestiti pokraj grada, ak na praznom prostoru otvorene luke, na

obinom krianju putova, pa tamo ipak nee niknuti grad. Svaki
grad zapravo osjea potrebu da ga hrani zemlja i ljudi koji ga
okruuju.
Gradovi
Svakidanji ivot opskrbljuje se na tjednim ili dnevnim grad

skim trnicama; tu rije stavljamo u mnoinu mislei primjerice
na razliite venecijanske trnice o kojima pripovijeda Croncichetta
Marina Sanuda. Postoji velika trnica na trgu Rialto, gdje se svakog
jutra skupljaju trgovci u loggi, sagraenoj za njih: pretrpana je
voem, povrem, divljai; malo dalje se prodaje riba. Na Trgu
svetog Marka je opet druga trnica. Ali i svaka etvrt na svom
glavnom trgu ima svoju trnicu. Za opskrbu se brinu seljaci iz
okolice, vrtlari iz Padove i laari koji iz Lombardije dopremaju ak
i ovji sir.
Cijela bi se knjiga mogla napisati samo o Halles u Parizu i
njihovoj podrunici na keju Valle, namijenjenoj divljai, o re
dovitoj najezdi na velegrad pekara iz Gonessca u ranu zoru, i 5 .0 0 0
ili 6.000 seljaka koji svake veeri, tovie usred noi, dolaze napola
spavajui na svojim kolima i dovoze povre, voe, cvijee, zatim
putujui trgovci koji viu .Evo skue, jo je iva, stie, stie! Svjee
haringe! Krumpir iz penice! Otrige! Portugal! Portugal!,
a to su narane. Slukinje s gornjih katova imaju dosta izvjebano
uho da se snau usred te galame i da ne silaze u zao as. Za vrijeme
Sajma suhomesnate robe, koji se odrava u utorak Svetog tjedna,
ve se u ranu zoru mnotvo seljaka iz okolice Pariza skuplja pred
crkvom i u ulici Ncuvc-Notre-Damc s nepreglednom koliinom
unke, kobasica i krvavica, koje ukraavaju i okrunjuju lovo
rikama. Kakvo oskvrnue Cezarove i Voltaircovc krune! To da
kako kae Sebasticn Merrier.59
Ali bi se cijela knjiga isto tako mogla napisati o Londonu i
njegovim mnogobrojnim malo pomalo sreenim trnicama; na
brajanje tih marketa ispunilo je vie od etiri stranice vodia to
gaje uredio Daniel Defoe i njegovi nastavljai (A Tour through the
Island o f Great Britain), osmi put objavljenog 1775-
Prvi prostor blizak gradu, odakle mu, kao u Leipzigu, dolaze
sone jabuke ili glasovite paroge, prvi je od brojnih krugova koji
ga opkoljavaju.60Zapravo nema grada bez velikog gomilanja ljudi
i razliitih dobara, od kojih se svatko spori za jedan poseban
prostor oko grada, esto na velikim udaljenostima. Svaki put se
daje dokaz da je gradski ivot vezan s razliitim prostorima i da se
sam samo djelomice pokriva. Moni gradovi e vrlo rano, sigurno
od XV. stoljea, uza se vezivati golema prostranstva, oni su sredstvo
za uspostavljanje odnosa na udaljenost, do granica Weltwirtschaf-
ta, svjetske ekonomije koju oivljuju i iz koje izvlae dobit.
549
Sva ta irenja proizlaze iz srodnih problema. Ovisno o vreme

nu, grad djeluje na prostorima, promjenljivim u skladu s nje
govom vlastitom veliinom; naizmjence je krcat, zatim prazan,
prema ritmu svojeg opstanka. U XVII. stoljeu vijetnamski gradovi,
slabo napueni u obine dane, dvaput mjeseno, u sajmene
dane, pokazuju vrlo veliku ivahnost. U Hanoju, tada zvanom
K-eho, trgovci se prema struci okupljaju u razliitim ulicama;
trgovci svilom, bakrom, eirima, konopljom, eljezom. Kroz
takvu vrevu nemogue se probiti. Neke od tih trgovakih ulica bile
su podijeljene izmeu ljudi iz nekoliko sela koji su jedini imali
povlasticu da ovdje trguju. Ti gradovi su vie trnice nego
gradovi,61 ili vie sajmovi nego gradovi, ali bili oni gradovi ili
trnice, trnice ili gradovi, sajmovi ili gradovi, gradovi ili sajmovi,
to je jedno te isto: to su pokreti okupljanja, zatim rasprivanja, bez
kojih se ne bi mogao stvoriti bar malo ubrzan ekonomski ivot, ni
u Vijetnamu, ni na Zapadu.
Svi gradovi na svijetu, poevi od onih na Zapadu, imaju svoja
predgraa. Nema snanog stabla bez izdanka u podnoju, nema
grada bez predgraa. Tako se oituje njegova snaga, ak i kad su
u pitanju bijedna predgraa, naselja straara. Dolje i gubava pred
graa nego nita.
Predgraa, to su siromasi, obrtnici, mornari, tvornice koje
diu buku i zaudaraju, jeftina svratita, postaje za promjenu konja,
staje za potanske konje, prenoita za trhonoe. Bremen u XVII.
stoljeu mijenja lice, kue od opeke pokrivaju se crepovima, ulice
se poplouju, gradi se nekoliko irokih avenija. Kue u predgrau
oko njega sauvale su krovove od slame.62 Doi u predgrae znai
uvijek spustiti se za jednu stepenicu, u Bremenu, Londonu, kao i
svuda.
U Triani, predgrau ili bolje reeno produetku Seville, o
kojem je esto govorio Cervantes, nastaje roite propalica, lupe
a, bludnica, sumnjivih policajaca, okvir za kriminalistiki roman,
dakako crn. Predgrae poinje na desnoj obali Guadalquivira, u
visini pontonskog mosta koji zagauje rijeku uzvodno, otprilike
kao to londonski most zagauje Temzu, uzimajui u obzir razlike.
Ovdje se zaustavlja dobra volja brodova donoenih plimom, koji
Na sljedeoj strani:
Luka u Sevilli (detalj), pripisuje se Coellu, XVI. stoljee. (Foto Girau-
don)
550
Gradovi
551
plove u Scvillu preko San Lucar de Barrameda, Pucrta de Santa

Maria ili Cadiza. Triana zacijelo ne bi imala te bahatosti niti svojih
krmica s nadstrenicama od loze, da Sevilla nije pokraj nje,
nadohvat ruke, sa svojim flamanskim ili drugim strancima,
svojim skorojeviima,perulerosima koji se vraaju iz Novog svije
ta da ovdje uivaju u svojem bogatstvu. Prema popisu iz 1561.
Triana ima 1.664 kue i 2.666 etverolanih obitelji, odnosno
poveliku gomilu stanova i vie od 10.000 stanovnika, to je ve
jezgra jednog grada.6' Da bi preivjela, jer nepoten rad nije
dovoljan, Triana ima svoje obrtnike, koji proizvode ploice od
lakirane majolike, azulejoa, plave, zelene, bijele, s geometrijskim
crteima koji govore o islamu (ti se azulejosi izvoze u cijelu
panjolsku i u Novi svijet). Ima takoer i obrtnike radionice za
proizvodnju sapuna, bijelog i crnog, i luga. Pa ipak je samo
predgrae. Careri, koji onuda prolazi 1697, biljei o Triani: grad
nema nieg vanog osim kartuzijanskog samostana, sudnice i
tamnica inkvizicije.64
Gradske hijerarhije
Na stanovitoj udaljenosti od velikog grada obavezno nastaje mali
grad. Brzina prijevoza, koje modelira prostor, ravnomjerno je
rasporedila niz odmorita. Stendhal se udi blagosti talijanskih
velikih gradova prema srednjim i prosjenim. Meutim, ako nisu
sravnili sa zemljom one suparnike protiv kojih su se ogoreno
borili Firenca osvojivi 1406. napola samrtnu Piu; Gcnova
nasuvi 1525. savonsku luku imali su za to valjan razlog, a taj je
to to nisu mogli, to su im oni bili potrebni, to veliki grad
neizbjeno ukljuuje u sebe nimbus gradova drugog reda, jedan
za tkanje i bojenje tkanina, drugi za organiziranje podvoza, trei
kao morsku luku kakva je za Firencu bio Livorno te ga je pret
postavljala Pii koja je zala previe daleko u kopno i bila neprijate
ljska; takvi su bili Alcksandrija ili Suez za Kairo, Tripoli i
Alcxandrctte za Alep, cdda za Meku.
U Evropi je ta pojava osobito izrazita, a mali gradovi brojni.
Rudolf Hapkc65 vjerojatno je prvi upotrijebio za Flandriju lijep
izraz arhipelag gradova, pokazujui njezine gradove, povezane
uzajamno, i jo vie s Brugcsom u XV. stoljeu, a kasnije s Antwer-
penom. Nizozemska je, ponavljao je Henri Pirenne, predgrae
Antwcrpcna, predgrae prepuno aktivnih gradova. Na niem
552
Gradovi
stupnju ljestvice tu su takoer trnice oko eneve u XV. stoljeu;

lokalni sajmovi oko Milana u istom razdoblju; u XVI. stoljeu niz
luka na provansalskoj obali, vezanih za Marseille, od Martiguesa
na Berskoj laguni do Erjusa; ili gradski kompleks velikih sastav
nih dijelova koji pripaja Sevilli San Lucar de Barramcdu, Puerto
dc Santa Mariu i Cadiz; ili aureola gradova oko Venecije; ili veze
Burgosa s njegovim vanjskim lukama (osobito Bilbaom) to ih je
dugo, ak i nakon svoga pada, nadzirao; ili London i luke na Tcmzi
i La Maneheu; ili napokon najklasiniji primjer Hanze. Na donjoj
granici mogli bismo spomenuti Compignc s njegovim satelitom,
jedinim godine 1500, Picrrefondsom; ili Senlis kojem je na raspo
laganju samo Crpy.66 Sama ta pojedinost daje naslutiti veliinu
Compiegnca i Senlisa. Tako bi se mogao sastaviti niz grafikona tih
funkcionalnih veza i ovisnosti: pravilni krugovi, pravci, sjecita
pravaca, jednostavne toke.
Ali te sheme traju samo stanovito vrijeme. im se promet
ubrza, ak i bez promjene najvanijih putova, neka se odmorita
preskau, prestaju sluiti i propadaju. Sebasticn Mcrcier biljei
1782. da se gradovi drugog i treeg reda neosjetno prazne u
korist glavnog grada.67 Frangois Mauriac pria o jednom engles
kom gostu kojeg prima na svom jugozapadu: Prespavao je u
hotelu Zlatni lav u Langonu i nou je etao usnulim gradiem. Kae
da u Engleskoj takvih vie nema. Na provincijski ivot je zapravo
preivjelost, ono to preostaje od svijeta koji nestaje i koji je
drugdje ve nestao. Vodim svog Engleza u Bazas. Kakav kontrast
izmeu te pospane selendre i njezine goleme katedrale, koja
svjedoi o vremenu kad je glavni grad azadaisa bio napredna
biskupija. Vie se ne sjeamo onog vremena kad je svaka pokrajina
tvorila svijet za sebe koji je govorio svojim jezikom i podizao svoje
spomenike, profinjeno i hijerarhizirano drutvo koje se nije osvr-
talo na Pariz i njegovu modu. udovini Pariz koji se nahranio tom
divnom tvari i iscrpio je.68
Pariz oito u toj prilici nije vei krivac nego London, odgo
voran je jedino opi napredak ekonomskog ivota, on iscrpljuje
sekundarne toke gradskih mrea u korist osnovnih. Ali te glavne
toke, kad na njih doe red, opet meusobno stvaraju mree na
poveanoj svjetskoj ljestvici. I igra poinje iznova. ak na Otoku
Utopije Thomasa Morea, glavni gradAmaurote okruuju 53 grada.
Kakva lijepa gradska mrea! Svaki je udaljen od susjednih manje
od 24 milje, to jest manje od jednog dana puta. Sav bi se taj red
promijenio kad bi se prijevoz makar malo ubrzao.
553
Gradovi i civilizacije:
sluaj islama
Druga crta, zajednika svim gradovima, koja jc dodue ipak u
korijenu njihovih dubokih razlika u fizionomiji, jest da su svi oni
proizvod svoje civilizacije. Za svaki od njih postoji prototip. O. du
Halde to rado ponavlja (1735): Ve sam drugdje rekao da gotovo
nema razlike izmeu vcinc kineskih gradova i da su dosta slini,
tako da je gotovo dovoljno vidjeti jedan od njih da bismo stvorili
predodbu o svima.69 Tko ne bi prihvatio te ustre, ali ne ne
promiljene rijei o gradovima Moskovske Rusije, kolonijalne
Amerike, o islamskim (Turska ili Perzija), odnosno, dodue s
mnogo vie oklijevanja, evropskim gradovima?
Nema sumnje da kroz islam, od Gibraltara do Sundajskog
otoja, postoji jedan tip islamskog grada, a njegov nam primjer
sam po sebi moe dostajati kao slika oitih veza izmeu gradova i
civilizacija.70
Uglavnom su to golemi gradovi, udaljeni jedni od drugih.
Niske kuc u njima stisnute su kao kotice u ipku. Islam zabra
njuje (osim izuzetaka: u Meki, u njezinoj luci eddi i u Kairu)
visoke kue, obiljeje mrske oholosti. U nemogunosti da se
podiu u visinu, zgrade zauzimaju javne putove, to muslimansko
pravo ba i ne brani. Ulice su uski prolazi, dva magarca sa sama
rima prigodicc ih zakruju.
U Istanbulu ulice su uske kao u naim starim gradovima,
kae jedan francuski putnik (1766); openito su prljave, i bile bi
vrlo neudobne po loem vremenu da nemaju pjeakih putova sa
svake strane. Kad se dvije osobe nau jedna nasuprot drugoj, treba
sii s puta ili se postaviti na prag nekih vrata. A tamo po vama lije
kia. Kue veinom imaju samo jedan kat koji ini izboinu nad
prizemljem; gotovo sve su premazane uljanom bojom. Taj ukras
ini zidove manje mranim i manje tunim; ali je gotovo uvijek
koban. Sve te kue, ne izuzimajui ak ni one gospodske i one
najbogatijih Turaka, graene su od drva s opekama i premazane
kreom: zbog toga ih poar u kratko vrijeme pohara.71
Usprkos golemoj razlici u poloaju, jednaka je situacija u
Kairu, kao to 1782. opisuje Volney, ili u perzijskim gradovima
koje je jedno stoljee prije (1660) nedobrohotno promatrao jedan
drugi Francuz, Raphael du Mans: Ulice u gradovima su (...)
vijugave, pie on, grbave, mjestimice pune jaraka koje ti divljaci
554
Gradovi
prema zakonu prave za pianje, da ih mokraa ne uini neistima

trcajui po njima.72 Tridesetak godina kasnije, jednak je dojam
Gcmcllia Careria (1694): u Ispahanu, kao i u cijeloj Perziji, ulice
nisu poploane, zato je zimi blato, a ljeti praina. Tu veliku
prljavtinu jo poveava obiaj da se uginule ivotinje bacaju na
ulice kao i krv onih koje ubijaju mesari i da se javno obavlja nuda
gdje god se ovjek nade... Ne, to nije Palermo, kao to se moglo
pomisliti, Palermo gdje najmanja kua (...) nadmaujc najbolje u
Ispahanu...73
Istina je da je svaki muslimanski grad nerazmrsiv splet loe
odravanih uliica. to je mogue bolje iskoritava se strmina, tako
da kia i potoci sami preuzmu smee. Ali u toj zbrkanoj topografiji
postoji dosta pravilan plan. U sreditu Velika damija, svuda oko
nje trgovake ulice (sukovi), stovarita (hanovi ili karavan-sera-
ji), zatim se u koncentrinim krugovima redaju obrtnici prema
tradicionalnom rasporedu koji uvijek vodi rauna o pojmovima
istog i neistog. Tako su trgovci miomirisima i tamjanom, isti
prema kanonistima jer su posveeni, sasvim blizu Velikoj damiji.
Blizu njih su tkai svile, zlatari i tako redom. Na vanjskim gradskim
granicama koari, kovai i potkivai, lonari, sedlari, bojadisari,
iznajmljivai magaraca koji hodaju bosonogi i urlajui se svaaju
sa svojim ivotinjama. Zatim na samim vratima seljaci koji prodaju
meso, drvo, maslac, povre, zelenje, sve proizvode svoga rada
ili svojih kraa. Druga redovita odlika: podjela na etvrti prema
rasama i vjerama; gotovo uvijek postoji kranska etvrt, idovska
etvrt, ova potonja openito pod zatitom vladareva autoriteta i
zahvaljujui tome katkad smjetena u samo sredite grada, kao u
Tlemcenu.
Svaki grad, naravno, pomalo varira na tu temu, ako ni zbog
ega drugog, onda zbog svog porijekla i svoje trgovake ili obrtne
vanosti. U Istanbulu je glavna trnica, dva bezistana sagraena
od kamena, grad u gradu. Kranske etvrti Pera i Galata su drugi
grad, s druge strane Zlatnog roga. U sreditu Adrianopola se die
Durza. Blizu te Burze nalazi se (1693) ulica Seraehi, puna
dobrih duana svakovrsne robe i duga milju; natkrivena je das
kama koje su poloene jedne na druge tako da je izmeu njih
ostavljeno nekoliko rupa sa strane da dolazi svjetlo. Blizu damije
je natkrivena ulica gdje su zlatari.74
555
Vernand Branded/ Strukture svakidanjice
Pogled na veliki bazar ili glavnu trnicu, Aleksandrija, kraj XVIII.

stoljea. Opis ligipta, gravira iz 1812. Kabinet grafike. (Poto Ii. N.)
556
ORIGINALNOST ZAPADNIH
GRADOVA
Zapad jc prilino rano bio neka vrsta svjetske raskoi. Gradovi su

tu bili dovedeni do temperature koju drugdje nipoto na nalazimo.
Oni su stvorili veliinu malog kontinenta, ali taj problem, premda
vrlo dobro poznat, nije jednostavan. Odrediti neiju superiornost
znai podsjetiti ili na inferiornost ili na prosjenost u odnosu
prema kojima je to superiornost; to znai, prije ili poslije doi u
muan sukob s ostalim svijetom koji razoarava. Govorimo li o
odjei, novcu, gradovima, kapitalizmu, nemogue je, prema Maxu
Weberu, izbjei usporedbe, jer Evropa se neprestano izraava
odnosom prema drugim kontinentima.
Kakve su razlike i originalnost Evrope? Njezini gradovi su pod
znakom neujednaene slobode; razvili su se kao autonomni svje
tovi i prema vlastitoj sklonosti; nasamarili su teritorijalnu dravu,
koja jc spora u zauzimanju svojeg mjesta, a zatim e rasti samo uz
njihovu sebinu pripomo, bit e uostalom samo uveana, esto
dosadna kopija njihove sudbine; oni su iz velike visine dominirali
svojom okolicom, koja za njih predstavlja prave kolonijalne svje
tove u malom, pa tako prema njoj i postupaju (drave e initi to
isto ubudue); zahvaljujui svojim poloajima i vrstim lancima
gradskih veza, oni su vodili vlastitu ekonomsku politiku, esto
sposobnu da razbije zapreke, a uvijek da stvori ili ponovo stvori
povlastice, utoite. Da u mati ukinemo dananje drave, zatim
da trgovake komore velikih gradova budu slobodne da funkcio
niraju na svoj nain, lijepo bi nam se pisalo!
ak i bez te vrlo proizvoljne usporedbe, te stare injenice
upadaju u oi. No one dovode do kljunog problema koji se moe
formulirati na dva ili tri razliita naina: zato drugi svjetski gradovi
nisu upoznali te razmjerno slobodne sudbine? Kakav je bio onaj
ili oni koji njima kvare veselje? Ili pak drugi oblik istog problema,
zato je sudbina zapadnih gradova u znaku promjene oni se
mijenjaju ak u svom fizikom biu dok su drugi gradovi, u
usporedbi s njima, bez povijesti, kao ukopani u dugu nepo-
minost? Zato su jedni poput parnih strojeva, a drugi poput
satova, da parodiramo LviStraussa? Ukratko, komparativna his
torija nas obavezuje da istraimo uzrok tih razlika i pokuamo
557
uspostaviti model tako burne evolucije gradova na Zapadu,

model koji bi bio dinamian, dok bi model ivota drugih gradova
na zemlji tekao dugakom ravnom crtom, bez mnogo zapreka kroz
vrijeme.
Slobodni svjetovi
Evropske gradske slobode su klasina tema, prilino dobro
osvijetljena; ponimo s njom.
Pojednostavnjeno moemo rei:
1) da je Zapad izgubio, u pravom smislu rijei, svoju gradsku
okosnicu potkraj Rimskog Carstva, koje je, uostalom, doivjelo
postepeno propadanje svojih gradova jo prije dolaska barbara.
Nakon vrlo relativne ivosti merovinkih vremena, nastaje prije ili
kasnije gotovo potpuni zastoj, neka vrsta tabule rae;
2) da se preporod gradova od XI. stoljea ubrzava, nadslojava
na seosko bujanje, na mnogostruk rast polja, vinograda, vonjaka.
Gradovi rastu u skladu sa selima, a gradsko pravo jasnih obrisa
esto proizlazi iz zadrunih povlastica seoskih skupina. esto je
grad ponovljena seljaka materija, nanovo oblikovana. U topo
grafiji Frankfurta (koji je ostao tako seljaki do XVI. stoljea) neke
ulice u svojim nazivima uvaju uspomenu na ume, umarke i
movare usred kojih je izrastao grad.75
To pregrupiranje sela dovelo je logino u grad koji je nastajao
predstavnike politike i drutvene vlasti iz nezatienih podruja,
gospodu, laike i crkvene vladare;
3) da nita od svega toga ne bi bilo mogue bez openitog
povratka zdravlju, poveanoj novanoj ekonomiji. Novac je putnik
koji je moda doao izdaleka (za Mauricea Lombarda: iz islama),
ali djelotvoran, presudan. Dva stoljea prije sv. Tome Akvinskog
Alain iz Lillea je rekao: Nije Cezar, ve je novac sada sve. Novac,
a to su drugim rijeima gradovi.
Tada nastaju tisue i tisue gradova, ali malo njih e imati
sjajnu budunost. Samo se neki krajevi, dakle, urbaniziraju teme
ljito, i time se razlikuju od drugih, imaju oevidnu pokretaku
ulogu: krajevi izmeu Loire i Rajne, u gornjoj i srednjoj Italiji, na
odsudnim punktovima sredozemnih obala. Tu se brzo pojavljuju
trgovci, cehovi, industrije, prometne veze s udaljenim mjestima,
banke i graanstvo, jedno odreeno graanstvo, pa ak i odreeni
kapitalizam. Sudbina tih osobitih gradova vezana je ne samo za
558
Gradovi
okolicu, nego i za meunarodnu trgovinu. Oni e se uostalom

odvojiti od seoskog drutva i starih politikih veza. Raskid je
uinjen milom ili silom, ali uvijek je bio znak snage, obilja novca
i moi.
Oko tih povlatenih gradova uskoro nee biti drava. To je
sluaj Italije i Njemake s politikim katastrofama u XIII. stoljeu.
Opet je jednom zec pobijedio kornjau. Drugdje, u Francuskoj, u
Engleskoj, u Kastiliji, u Aragonu dapae, teritorijalna drava nas
taje dosta rano: eto to koi gradove, zarobljene osim toga u
ekonomska prostranstva bez velike ivosti. Tu se oni razvijaju
sporije nego drugdje.
Ali bitno je i nepredvidivo da su neki gradovi sasvim razbili
politiki prostor, da su se konstituirali u autonomne svjetove, u
dravc-gradove, oboruani steenim ili iznuenim povlasticama
koje su pravi juridiki bedemi. Na tim razlozima koji se temelje
na pravu povjesniar je moda juer previe inzistirao, jer ako se
oni katkad mogu svrstati iznad ili usporedo s razlozima koji se
temelje na geografiji, sociologiji ili ekonomiji, ovi posljednji su
nairoko uvaeni. to je povlastica bez materijalne sri?
Zapravo, udo na Zapadu ba nije u tome to je najprije sve
bilo uniteno, ili gotovo uniteno, s propau u V. stoljeu, a zatim
je od XI. stoljea sve ponovo oivjelo. Povijest je puna tih stoljetnih
polaganih polazaka i povrataka, ekspanzija, raanja i preporada-
nja gradova: Grka od V. do II. stoljea pr. n. e., pa, ako hoemo,
i Rim, islam poevi od EX. stoljea, Kina za dinastije Song. Ali su
svaki put u toku tih ponovnih uzlazaka bila dva trkaa, Drava i
Grad. Obino Drava pobjeuje, a Grad tada ostaje podjarmljen i
pod tekom akom. udo koje nastaje s prvim velikim urbanim
evropskim stoljeima u tome je to je grad potpuno pobijedio, bar
u Italiji, Flandriji i Njemakoj. On je u dosta dugom vremenskom
razdoblju iskusio potpuno zaseban ivot, to je kolosalan dogaaj
kojemu se geneza ne moe sigurno odrediti. Ipak, goleme pos
ljedice su vidljive.
Modemost gradova
Na osnovi te slobode, veliki gradovi i drugi s kojima granie,
kojima slue kao primjer, sagradili su originalnu civilizaciju, ras-
prostranili nove tehnike, bilo obnovljene ili ponovo otkrivene
nakon nekoliko stoljea, ali to nije vano! Dilo im je dano da do
559
Ilgidien-Tberesienplatz u Niimbergu, crteAlbrecbta Ditrera, Altstadt-

museum, Niimberg. (Foto IIocbbaitamt)
kraja ostvare dosta rijetka politika, drutvena i ekonomska is

kustva.
Na financijskom polju, gradovi organiziraju porez, financije,
javni kredit, carine. Izmiljaju narodne zajmove: moglo bi se rei
da Monte Vecchio u Veneciji see zapravo do prvih emisija novca
1167; Casa di San Giorgio, kao prvi obrazac, potjee iz 1407. Oni
jedan za drugim ponovo otkrivaju zlatni novac, po uzoru na
Genovu, gdje se kxi\cgenovino moda ve od kraja XII. stoljea.76
Organiziraju industriju, obrte, pronalaze ili obnavljaju trgovinu s
udaljenim krajevima, mjenicu, prve oblike trgovakih i raun
ovodstvenih drutava: zapoinju, i to ubrzo, svoje klasne borbe.
Ako su naime gradovi zajednice, kao to se kae, oni su takoer,
u m odernom smislu rijei, drutva, sa svojim napetostima,
560
Gradovi
svojim bratoubilakim ratovima: plemii protiv graana, siroma

ni protiv bogatih (mrav narod, popolo magro, protiv debelog
naroda, popolo grasso). Dorbe u Firenci, vie nego sukobi na
rimski nain (mislimo, naravno, na antiki Rim), ve su u biti
pretee naeg prvog industrijskog, XIX. stoljea. Drama ciompa
(1378) to dokazuje sama po sebi.
Ali to drutvo, podijeljeno iznutra, suprotstavlja se vanjskom
neprijatelju, svijetu velikaa, vladara, seljaka, svima koji nisu nje
govi graani. Ti gradovi su prve domovine Zapada, a njihov
patriotizam je zacijelo smisleniji, mnogo svjesniji nego to e
zadugo biti teritorijalni patriotizam koji se polako javlja u prvim
dravama. O toj temi moemo matati ispred smijene slike koja
prikazuje bitku nurnberkih graana 19. lipnja 1502. protiv mark-
grofa Kasimira od Brandcnburg-Ansbacha koji napada grad. Izli
no je pitati da li je slika bila naslikana za graane Nurnbcrga. Oni
su uglavnom prikazani stojei, u obinim odijelima, bez oklopa.
Njihov voa, on dodue na konju, u crnom odijelu, tajno se
dogovara s humanistom Wilibaldom Pirckhcimcrom, koji nosi
jedan od onih golemih eira iz tog vremena s nojevim perjem i,
to je takoer vana pojedinost, vodi etu vojnika u obranu prava
napadnutog grada. Brandcnburki napadai su vitezovi u tekoj
opremi i naoruani, lica skrivenih vizirima ljemova. Kao simbol
slobode gradova protiv vladarske i velikake vlasti mogla bi sc uzeti
skupina od trojice ljudi: dvojica graana otkrivenih lica ponosno
stoje svaki s jedne strane vitezu u oklopu i vode ga zarobljenog i
posramljenog zbog toga.
Graani, male domovine graana: to su nabaene rijei,
apsurdne i prikladne. Werner Sombart je uvelike inzistirao na
stvaranju jednog novog drutva, jo bolje: novog mentaliteta. Ako
se ne varam, ba u Firenci negdje potkraj Xrv. stoljea, pisao je
on, prvi put susreemo savrenog graanina.77 Neka bude.
Zapravo, kad su (1283) vlast osvojili ArtiMaggiori oni s vunom
i Arte di Calimala bila je to u Firenci pobjeda starih i novih
bogataa, pobjeda duha poduzetnitva. Kao i obino, Sombart vie
voli postaviti problem na planu mentaliteta, evolucije racionalnog
duha, nego na drutvenom ili ak ekonomskom planu, gdje se
bojao da bi slijedio Marxove putove.
Javlja se novi mentalitet, uglavnom mentalitet prvog zapad
nog jo kolebljivog kapitalizma, skup pravila, mogunosti i rauna,
vjetina kako da se u isti mah bogati i ivi. Ujedno i igra i riziko:
kljune rijei trgovakog govora, fortuna, ventura, ragione, pru-
561
denza, sicurtd razgraniavaju opasnosti protiv kojih se valja osi

gurati. Dakako, vie nema ni govora o tome da se ivi iz dana u dan
na nain kako su ivjeli plemii, podiui svoja primanja uglavnom
na razinu trokova koji vode igru. A poslije neka bude to bude!
Trgovac e tedjeti svoj novac, proraunavat e trokove prema
prihodima, a ulaganja prema njihovoj unosnosti. Pjeani sat je
okrenut u dobrom smjeru. tcdjct e takoer i vrijeme: trgovac
ve govori: ehi tempo ha e tempo aspetta, tempo perde.78 Pre
vodimo, netono ali logino: Time is money.
Na Zapadu su zapravo kapitalizam i gradovi bili jedno te isto.
Lewis Mumford tvrdi da jc kapitalizam u nastanku, nadomjeta
jui vlast feudalaca i cehovskih graana vlau nove trgovake
aristokracije, nesumnjivo razbio uski okvir srednjovjekovnih gra
dova da bi se na kraju povezao s dravom, pobjednicom gradova,
ali nasljednicom njihovih ustanova i njihova mentaliteta, posve
nesposobnom da preivi bez njih.79 Vano je da grad, premda
propao kao grad, i dalje dri prvenstvo i jo uvijek vlada prelazei
u stvarnu ili prividnu slubu vladara. Bogatstvo drave bite uvijek
i njegovo: Portugal tei Lisabonu, Nizozemska Amsterdamu, en
gleski primat jc primat Londona (glavni grad je oblikovao Engles
ku po svojoj volji nakon mirne revolucije 1688). Kobna greka
panjolske kraljevske ekonomije bila je tenja prema Sevilli, gradu
pod nadzorom, trulom zbog nesavjesnih funkcionara, gradu ko
jim ve odavno vladaju strani kapitalisti, umjesto prema jednom
monom, slobodnom gradu, sposobnom da proizvodi po volji i
da samostalno vodi pravu ekonomsku politiku. Isto tako, Luj XIV.
nije uspio osnovati kraljevsku banku usprkos raznim projekt
ima (1703, 1706, 1709), jer Pariz, sueljen s kraljevskom moi, ne
prua zatitu poput nekog grada slobodnog u svom gibanju i
svojim odgovornostima.
Povode li se urbani oblici

Zapada za nekim uzorom?
Zamislimo dakle povijest evropskih gradova koja obuhvaa cjelo
kupni niz njihovih oblika, od grkog grada do grada XVIII. stoljea,
odnosno sve to je Evropa mogla izgraditi na svom podruju i
izvan njega, prema moskovskom istoku i preko Atlantika. Bilo bi
tisuu naina da se ta obilna grada svrsta, prema politikim,
562
Gradovi
ekonomskim ili drutvenim znaajkama. Politike: razlikovati glav

ne gradove, tvrave, upravne gradove u punom smislu te rijei.
Ekonomske: razlikovati luke, karavanske gradove, trgovake gra
dove, industrijske gradove, novarska sredita. Drutvene: napra
viti popis gradova koji pripadaju rentijerima, crkvi, dvoru,
obrtnicima... Tako smo usvojili niz kategorija bez iznenaenja,
djeljivih na podvrste, kadre da zadre sve vrste lokalnih raz
nolikosti. Podjela takve vrste ima prednosti, ne toliko za problem
grada vien u njegovoj cjelokupnosti, koliko za prouavanje ove
ili one ekonomije, vrsto ograniene u vremenu i prostoru.
Naprotiv, neke openitije razlike, ponovo stavljene u sredite
kretanja davnih evolucija, dovode do podjele korisnije za nau
svrhu. Pojednostavnjeno, Zapad je tijekom svojih iskustava upoz
nao tri bitna tipa gradova: otvorene gradove, to jest one koji se ne
razlikuju od svoje nezatiene okolice i ak se s njom stapaju (A);
zatvorene gradove, ograene u najstroem smislu rijei, kojima
zidine jo vie ograniuju bie nego teritorij (B); napokon, grado
ve pod skrbnitvom, a pod tim razumijevamo cijelu poznatu ljestvi
cu potinjenosti vladaru ili dravi (C).
Uglavnom, Aprethodi B-u, B prethodi C-u. Ali u tom poretku
nema strogog slijeda; rije je vie o smjerovima, o dimenzijama u
kojima se kree zamrena sudbina zapadnih gradova koji se nisu
svi razvili u isto vrijeme niti na isti nain. Poslije emo vidjeti da li
taj grafikon vai za podjelu gradova cijelog svijeta.
Prvi tip: antiki grad, grki ili rimski, koji se otvara prema
svojoj okolici, jednak je s njom.80 Atena prima kao punopravne
graane unutar svojih zidina cupatride, uzgajivae konja, jednako
kao i sitne seljake vinogradare, drage Aristofanu: im se digne dim
iznad Pnyxa, seljak na taj znak dolazi u grad i u Narodnu skuptinu,
gdje e zasjedati pokraj svojih velikaa. U poetku peloponeskog
rata cijela se seoska Atika sama od sebe evakuira u veliki grad,
nastanjuje se ondje, za vrijeme dok Spartanci pustoe polja, mas
linike, kue. A kad se oni s dolaskom zime povuku, mali seoski
narod polazi natrag u svoja stara obitavalita. Grki grad je zapravo
Na stranama 564/565:
Pogled na Most Notre-Dame u Parizu, s njegovim visokim kuama
koje e se ruiti tek 1787. Na desnoj obali, u blizini Trga Greve, golemo
trgovanje razliitom robom: itom, drvom i sijenom. Gravira iz XVIII.
stoljea, Musee Camavalet. (Foto Bulloz)
563
Gradovi
565
zbroj grada i njegove iroke okolice. A to je zato to gradovi tek

to su nastali (jedno ili dva stoljea znae malo na toj ljestvici),
tek to su se izdvojili iz seoske sumaglicc; osim toga, nije sporna
podjela industrijskih djelatnosti, ta jabuka razdora koju e upoz
nati budunost. Atena dodue ima predgrae Keramiku, gdje
stanuju grnari, ali oni raspolau samo malim radionicama. U
Pircju ima takoer i svoju luku gdje vrvi od meteka, osloboenih
robova i robova, i gdje se afirmira obrtnika djelatnost, nemojmo
rei industrija niti predindustrija. Protiv te djelatnosti stoje pred
rasude posjednikog drutva koje ju prezire; ona je dakle stvar
stranaca ili robova. Pogotovo to atensko blagostanje ne traje dosta
dugo da drutveni i politiki sukobi ondje dozriju i izbace na
povrinu sukobe na firentinski nain. Zapaamo jedva nekoliko
simptoma. Uostalom, sela imaju svoje obrtnike, kovanice gdje se
zimi ovjek moe ugodno ogrijati. Ukratko, industrija je elemen
tarna, tua, nenametljiva. Isto tako, ako obiemo ruevine drevnih
rimskih gradova, naglo se zatiemo u polju im zakoraimo kroz
vrata: nema predgraa, a to znai da nema industrije, ni aktivnog,
dobro organiziranog obrta koji ima vlastito podruje.
Tip zatvorenog grada, jedinica sama za sebe, liliputanska
domovina, ekskluzivna, to je srednjovjekovni grad: prijei njegov
bedem, slino je kao da prelazimo jednu od jo uvijek strogih
granica dananjeg svijeta. Kad jednom prijeete barijeru, slobod
no se izrugujete susjedu: on vam vie nita ne moe. Seljak koji se
otrgne sa zemlje i doe u grad, ondje odmah postaje drugim
ovjekom: slobodan je, to jest, napustio je poznata, omraena
robovanja da bi prihvatio druga kojima unaprijed jo ne nazire
sadraj. Ali, nije vano! Neka ga njegov gospodar samo zahtijeva,
tome se moe smijati ako ga je grad usvojio. Takvi zahtjevi mogu
se jo uti u leskoj u XVIII. stoljeu, a u Moskovskoj Rusiji jo i u
XIX, dok su drugdje neuobiajeni.
Istina je da, premda gradovi lako otvaraju svoja vrata, nije
dosta ui u grad da bi ovjek smjesta i doista postao njegovim
dijelom. Punopravni graani su manjina kojoj zavide, grad u
malom unutar samoga grada. U Veneciji je 1297. nastala citadela
bogataa podignuta zahvaljujui serrati, zatvaranju Velikog vijea.
Venecijanski nobili postaju zatvorena kasta, i to e potrajati sto
ljeima. Vrlo su rijetki oni koji e ui na njihova vrata. Ispod njih,
kategorija obinih cittadina nesumnjivo je gostoljubivija. Ali Sig-
noria je vrlo rano stvorila dva graanska prava: ono de intus i ono
de intus et extra, prvo djelomino, a drugo potpuno. Pa ipak je
566
Gradovi
ovjeku potrebno 15 godina boravka da mu bude doputeno

moliti za prvo, a 25 godina za drugo. Malo je izuzetaka od tog
pravila koje nije samo formalno, nego odgovara stanovitoj sum
njiavosti: jedna odluka Senata iz 1386. ak zabranjuje novim
graanima (ukljuivi i one koji imaju puno graansko pravo) da
u Veneciji izravno trguju s njemakim trgovcima, na Fondeco dei
Tedeschi ili izvan njega. Mali ljudi u gradu nisu manje nepovjerljivi
i neprijateljski raspoloeni prema pridolicama. Prema Marinu
Sanudu, u lipnju 1520. puk se na ulici potukao sa seljacima koji
su tek stigli s kopna, prikupljeni kao robijai ili kao vojnici.
Poltroni, viu im, ande arar. Kukavice, idite orati!81
Naravno, Venecija je ekstremni primjer. Uostalom, ona c
zahvaljivati svom aristokratskom i vraki reakcionarnom reimu,
a isto toliko i osvajanju kopna poetkom XV. stoljea, koje e
njezinu vlast proiriti do Alpa i Brcscie, da je do 1797. sauvala
svoj ustav. Ona e biti zadnji polis Zapada. No da bi se dobilo krto
dodjeljivano pravo graanstva, u Marscillcu u XVI. stoljeu treba
imati deset godina boravka, posjedovati nekretnine i biti oenjen
enom iz mjesta. Inae ovjek ostaje u masi seljaina, ne-
gradskih stanovnika grada. Taj uski pojam graanskog prava pos
vuda je pravilo.
U tijeku toga golemog razvitka neprestano se opaa jabuka
razdora: komu pripadaju industrija, obrti, njihove povlastice, nji
hovi profiti? Zapravo gradu, njegovim vlastima, njegovim poduzet
nicima. Oni e odluiti treba li seoskom podruju grada oduzeti
ili pokuati oduzeti pravo da prede, tka i boji, ili mu je, naprotiv,
korisno to prepustiti. U toj guvi sve je mogue, kao to pokazuje
povijest svakog grada uzeta zasebno.
Unutar zidina, to se tie rada (ne usuujemo se govoriti o
industriji) sve je sreeno ili bi trebalo da bude sreeno tako da se
zadovolje cehovi koji uivaju ekskluzivne, spojive monopole i
brane ih ogoreno i divlje du nepreciznih granica koje lako
uzrokuju smijene sukobe. Gradske vlasti nisu uvijek gospodari
situacije. One prije ili kasnije doputaju da se uz pomo novca
potvrde oita, priznata, asna prvenstva, posveena novcem ili
moi: od 1625. est cchova u Parizu ini gradsku trgovaku elitu
(suknari, sitniari, izraivai krojakog pribora, krznari, kapari,
zlatari); u Firenci Arte de la Lana i Arte di Calimala (koja se bavi
bojenjem nordijskog sukna to se uvozilo sirovo). Ali nigdje se te
nekadanje prilike ne vide bolje nego u njemakim gradskim
muzejima: u Ulmu, na primjer, svako udruenje posjeduje neku
567
vrstu slike, podijeljene na triptih: na pobonim slikama, prizori

karakteristini za sam obrt. U sreditu, kao u nekom dragocjenom
porodinom albumu, bezbrojni mali portreti ovjekovjeuju poko
ljenja majstora koji su se u udruenju izmjenjivali tijekom stoljea.
Jo bolji primjer, londonski City i njegovi aneksi (na rubu
njegovih zidina) u XVIII. stoljeu jo su leno svadljivih, zastarjelih
i monih udruenja. Ako Westminster i predgraa neprekidno
rastu, biljei jedan mudri ekonomist (1754), tome je razlog oit:
Ta predgraa su slobodna i pruaju slobodno polje rada svakom
radinom graaninu, dok London u svojim njedrima hrani 92
ekskluzivna drutva (korporacije) svake vrste, a njihovi se brojni
lanovi svake godine viaju kako s razuzdanom pompom ukra
avaju buno gradonaelnikovo slavlje.82 Zaustavimo se na toj
lijepoj slici, i ostavimo po strani, na drugoj obali organizacije rada,
oko Londona i drugdje, slobodne obrte, izvan cehovskih starjein-
stava i njihovih okvira, koji su u isti mah smetnja i zatita.
Posljednja kategorija: gradovi pod skrbnitvom, prvi moder
ni gradovi. Zapravo, im je drava vrsto stala na svoje pozicije,
disciplinirala je gradove silom ili milom, s nagonskom estinom,
kamo god bacimo pogled diljem Evrope. Tako rade, a da se nisu
dogovorili, Habsburzi jednako kao i pape, njemaki kneevi jed
nako kao Medici ili kraljevi Francuske. Poslunost se namee
svuda osim u Nizozemskoj, osim u Engleskoj.
Pogledajte Firencu: Medici su je polako pokorili, za vrijeme
Lorenza sve se dogaalo gotovo elegantno, ali nakon 1532. i
povratka Medicija na vlast dogaaji se ubrzavaju. U XVII. stoljeu
Firenca je jo samo dvor Velikog vojvode: on je prigrabio sve:
novac, pravo da zapovijeda, da dijeli asti. Od palae Pitti na lijevoj
obali Arna vodila je galerija, zapravo tajni put, koja je omoguavala
Princu da prijee rijeku i doe u Uffizi. Ta otmjena galerija, koja
postoji jo i danas na Ponte Vccchiju, nalikuje na nit pauka koji iz
visine svoje mree nadgleda zarobljeni grad.
U panjolskoj coiTegidor, taj gradski nadstojnik, predaje
opine na milost i nemilost Kruni. Ona dakako preputa malim
mjesnim plemiima profite, koji nipoto nisu osrednji, i poasti
mjesne uprave; ona saziva delegate regidoresa iz gradova (koji
podmiivanjem mogu zadobiti poloaje) svaki put kad se sastaju
cortesi, naduti sabori koji rado predouju svoje albe, ali svi kao
jedan glasaju za namet kralju. U Francuskoj dobri gradovi
uivaju povlasticu vlastite uprave i mnogostrukih poreznih olak
ica: premda su u Staleima, deklaracijom od 21. prosinca 1647.
568
Gradovi
kraljevska vlast udvostruuje carine i dosuuje sebi njihovu dobru

polovicu. Pariz, takoer u Staleima, esto prisiljen da pomae
kraljevsku blagajnu, takoer je osnova za veliku operaciju s ren
tama zakljuenim za Gradsku vijenicu. ak ni Luj XIV ne naputa
glavni grad, Versailles se zapravo ne odvaja od golemog oblinjeg
grada, a kraljevska vlada je oduvijek imala obiaj da se vrti oko
monog grada kojeg se i bojala; prebivala je u Pontainebleauu, u
Saint-Germainu, u Saint-Cloudu; u Louvreu je na rubu, a u
Tuilcrijama gotovo izvan samog Pariza. Nije li poeljno bar pov
remeno upravljati tim pregusto naseljenim gradovima izdaleka?
Filip II. je stalno u Escorialu, a Madrid je tek u zaetku. Bavarski
kneevi su kasnije u Nymphcnburgu; Fridrik II u Potsdamu; carevi
u Schonbrunnu kraj Bea. Uostalom, da se vratimo Luju XIV, on
ipak ne zaboravlja samom Parizu pokazati svoju mo i u njemu
zadrati svoj ugled; za njegova kraljevanja grade se dva velika
kraljevska trga; Trg pobjeda i Trg Vendome; zapoinje raskona
izgradnja Dome des invalides. Zahvaljujui njemu, Pariz se, po
uzoru na barokne gradove, otvara prema okolici irokim prilaz
nim putovima po kojima voze kola i prireuju se vojniki mimo
hodi. S naeg je gledita zapravo jo vanije da je 1667. osnovano
mjesto upravnika policije s prekomjernim ovlastima. Drugi nosi
lac te asti, markiz Argcnson, imenovan na taj visoki poloaj 30
godina kasnije (1697), pokrenuo je maineriju, ne ba takvu
kakva postoji danas, tumai Sbastien Mercier, ali je prvi izumio
njezine glavne opruge i zupanike. ak se govori da se ta main
erija danas okree sama od sebe.83
Razne evolucije
Ali sasvim je razumljivo da evolucija grada ne nastaje sama od
sebe, da nije endogena pojava koja se razvija izolirano. Ona je
uvijek izraz drutva koje na nju vri pritisak, iznutra ali i izvana, pa
je s tog gledita, ponovimo to, naa podjela prejednostavna. Kako
ona onda funkcionira izvan stroge domene zapadne Evrope?
a) Gradovi kolonijalne Amerike. Morali bismo rei iber-

ske Amerike, jer sluaj engleskih gradova ostaje po strani: oni
moraju ivjeti sami od sebe, izai iz svoje tvildemess da bi se
dokopali irokog svijeta; to su srednjovjekovni gradovi, ako moe
mo tako rei. Gradovi iberske Amerike imali su jednostavniju, vie
569
skuenu sudbinu. To su garnizonski gradovi, graeni poput rim

skih tabora izmeu etiri zemljana zida, izgubljeni usred irokih
neprijateljskih prostranstava, uzajamno povezani polaganim pro
metom koji se vue preko golemih pustih prostora. U doba kad je
srednjovjekovni grad povlatenih praktiki osvojio cijelu Evropu,
u cijeloj hispano-portugalskoj Americi zaudo pravladava antiki
uzor, osim u velikim gradovima, gdje su sjedita vicekraljeva:
Mexico Cityju, Limi, Santiagu dc Chile, San Salvadoru (Bahia), to
jest u slubenim, ve parazitskim organizmima.
U takvoj Americi nema strogo trgovakih gradova ili onih u
manje vrijednom poloaju; na primjer Recife grad trgovaca
die se pokraj aristokratskog grada Olindc, grada veleposjednika
plantaa, senhores de engenhos, i robovlasnika. To je, ako hoete,
Pircj ili Falcron prema Icriklovoj Ateni. Buenos Aires nakon svoga
drugog osnutka (pravog, 1580) takoer je trgovaki gradi, to je
Megara ili Egina. Imao je nezgodu da oko sebe ima samo Bravo
Indijance, divljake, pa se njegovi stanovnici ale da u toj Americi,
gdje su bijelci rentijeri, moraju zaraivati kruh u znoju lica
svoga. Ali s Anda, iz Ume, stiu karavane mazgi ili velike drvene
dvokolicc, i to je jedan od naina da se doe do srebra iz Potosija;
iz Brazila jedrenjacima stie eer, a uskoro zatim i zlato; zahva
ljujui krijumarenju kojem se odaju, brodari-prijevoznici crnog
robija dolaze u vezu s Portugalom i Afrikom. Ali Buenos Aires
ostaje izuzetak usred barbarstva Argentine koja se rada.
Pogled na Stari trg u Havani, Ameriki topografski album, XVIII.

stoljee. Kabinet grafike. (Otisak B. N.)
57 0
Gradovi
Obino jc ameriki grad vrlo malen, bez tih darova koji stiu
izdaleka. On upravlja samo sobom, nitko se ne brine o njegovoj
sudbini. Gospodari su mu zemljoposjednici: oni tu imaju kue,
du ijih su proelja, na ulinoj strani, na zidovima privreni
kolutovi za vezanje konja. Oni su poteni muevi, os foomens
bons iz brazilskih gradskih skuptina ili hacendados panjolskih
sudova (cabildos). Mnogo ima malih Sparti, malih Teba iz vreme
na Epaminonde. Moemo rei da jc povijest zapadnih gradova u
Americi poela od nule. Naravno, izmeu njih i njihove otvorene
okolice nema razlike, nema industrije koja bi se dijelila. Ondje
gdje se pojavi industrija, na primjer u Mexico Cityju, preputa se
robovima ili pseudorobovima. Srednjovjekovni grad ne bi se
uope bio mogao zamisliti s obrtnicima-robovima.
b) Kako svrstati luskegradove? Na prvi pogled nema dvojbe:

gradovi koji opstaju ili nastaju u Moskovskoj Rusiji nakon stranih
katastrofa mongolske najezde, ne ive vie na zapadni nain. To
su dodue veliki gradovi, kao Moskva ili Novgorod, ali ponekad
zvjerski drani u pokornosti. Poslovica kae jo u XVI. stoljeu:
Tko se moe suprotstaviti Bogu i velikom Novgorodu?, ali pos
lovica nije u pravu. Grad jc bio surovo doveden u red 1427, zatim
1477 (morao jc izruiti 300 kola natovarenih zlatom). Pogubljenja,
deportacije i konfiskacije slijedile su jedni za drugima. Osim toga,
ti su gradovi ukljueni u polagane tokove prometa na golemom
prostoru koji jc ve azijski i jo divlji: 1650, kao i u prolosti, sve
se kree uz uasan gubitak vremena, rijena plovidba, saonice,
povorke kola. esto jc ak opasno pribliiti se selima, pa se valja
svake veeri zaustaviti na otvorenom, kao na balkanskim cestama,
rasporedivi vozila u krug tako da je svako spremno za obranu.
Zbog svih tih razloga, gradovi Moskovske Rusije ne nameu
se svojoj golemoj okolici: ona vie djeluje na njih nego to oni
nameu svoju volju seljakom svijetu izvanredne bioloke snage,
ali nesretnom, uznemirenom, u trajnom pokretu. Vana je i
njenica da su etve po hektaru u evropskim zemljama Istoka u
prosjeku ostale stalne od XVI. do XIX. stoljea, i to na niskoj
razini.84 Nema velikog seoskog vika, dakle nema ni pravih imu
nih gradova. Ruski gradovi ak nemaju u svojoj slubi ni one
sporedne gradove koji su odlika Zapada i njegova ivog prometa.
Ali su zato bezbrojni seljaci kmetovi, praktiki bez zemlje,
insolventni u oima svojih velikaa ili ak drave. Svejedno je
putaju li ih da odu u gradove ili da se zaposle u kuama bogatih
571
seljaka. U gradu e postati prosjaci, nosai, obrtnici-kramari,

katkad trgovci i obogaeni tvorniari. Ako ostanu, bit c obrtnici u
svojim selima ili e u torbarenju ili prijevozu (toj seljakoj in
dustriji) traiti dopunu potrebnu za ivot. Tu neodoljivu potragu
nita ne moe sprijeiti, pogotovu kad esto ima blagoslov velikaa
koji u tome nalazi korist za sebe, jer ti obrtnici i trgovci na svaki
nain ostaju njegovi kmetovi, uvijek prisiljeni na davanja, ma kakav
bio njihov drutveni uspjeh.85
Te i druge slike prikazuju sudbinu ipak slinu onoj koju je
Zapad doivio u poetku svoje urbanizacije, neto to se moe
najjasnije usporediti s prekidom izmeu XI. i XIII. stoljea, meu
inom za vrijeme kojeg gotovo sve polazi od sela i seljakog poleta.
Nazvat emo to posrednim poloajem izmeu Ai C, a da se srednja
etapa uope nije pojavila. Odmah se javlja Car, kao zmaj iz bajke.
c) Carski gradovi Istoka i Dalekog istoka. Kad napustimo

Evropu i doemo na Istok, javljaju se isti problemi, ista protu
rjeja, samo dublja.
U islamu se tek kad se rue carstva javljaju gradovi jednaki
evropskima, naas gospodari svoje sudbine. Tada se obiljeavaju
lijepi trenuci islamske civilizacije u korist marginalnih gradova,
svakako u Cordobi ili u onim gradovima XV. stoljea koji su bili
prave gradske republike, kao Ceuta prije portugalske okupacije
(1415) ili Oran prije panjolske okupacije (1509), ali su ti prekidi
samo privremeni. U pravilu je grad vladara, grad kalifa, golemi
grad: ili Bagdad, ili Kairo.
I carski ili kraljevski gradovi, prema okolnostima, gradovi
daleke Azije, golemi su, parazitski, raskona meka materija, Delhi
jednako kao Vidajanagar, kao Peking ili prije njega Nanking
(premda ovaj posljednji zamiljamo prilino drukijim). Nee nas
iznenaditi golem teret vladara. I neka jednog od njih prodre grad,
ili bolje njegova palaa, pojavljuje se drugi, i podjarmljivanje
nanovo poinje. Nee nas nita vie zauditi kad vidimo da su ti
gradovi nesposobni da od okolice preuzmu sveukupnu masu
njezinih obrta: to su u isti mah otvoreni gradovi i gradovi pod
skrbnitvom. Uostalom, u Indiji kao i u Kini drutvene strukture
ometaju slobodnu sudbinu gradova. Ako grad ne ostvaruje svoju
nezavisnost, to nije samo zbog mandarinovih batina ili zbog okrut
nosti vladara prema trgovcima ili obinim graanima; to je zbog
toga to je drutvo sputano nekom vrstom prethodno stvorene
kristalizacije.
572
Gradovi
rpm*.
Istanbul u XVI. stoljeu. Pogled na Z latni rog (fragment). Kabinet
grafike. (Otisak D. N.)
U Indiji sistem kasta dijeli i unaprijed komada svaku gradsku

zajednicu. U Kini se kult gentesa suprotstavlja otprilike onom
mijeanju koje je stvorilo grad Zapada; taj je grad pravi stroj za
kidanjc starih veza, za izjednaavanje pojedinaca, gdje dolazak
doseljenika stvara, ako hoete, ameriku sredinu, gdje ljudi na
poloaju daju ton, pokazuju way o f life. S druge strane, nijedna
nezavisna vlast ne zastupa jedan kineski grad u njegovoj cjclokup-
573
nosti, pred dravom ili oitom moi sela. Sela su sredita interesa
ive aktivne Kine koja razmilja. Grad, rezidencija funkcionara i
velikaa, ne pripada niti obrtima niti trgovcima; tu se nikakvo
graanstvo ne razvija lagodno. To jc graanstvo u poloaju da
sanja o izdaji, oarano raskoi mandarinskog ivota. Gradovi bi
ivjeli svoj ivot, nagovijestili bi ga, da su u njima pojedinac i
kapitalizam imali slobodno polje. Ali skrbnika se drava tome ne
prilagouje. Htjcla-nc htjela, doivljava nekoliko trenutaka nepa
nje: potkraj XVI. stoljea javlja se graanstvo i poslovna groz-
niavost, ulogu kojih nasluujemo u velikim kovanicama blizu
Pekinga, u radionicama porculana koje se razvijaju u King-te-
cnu i jo vie u zamahu svilarstva u Su-eu, glavnom gradu
Kiangtsua.86 Ali sve je to malo pa nita. Nakon mandurskog
osvajanja, kineska kriza e se razrijeiti u XVII. stoljeu nautrb
gradske slobode.
Samo je Zapad otvoreno teio prema svojim gradovima. Oni
su ga gurali naprijed. Vrlo vaan dogaaj, ponovimo, ali jo uvijek
slabo objanjen u svojim dubokim razlozima. Pitat emo se to bi
nastalo od kineskih gradova da su u poetku XV. stoljea dunke
otkrile Rt Dobre nade i iskoristile u punoj mjeri tu priliku za
osvajanje svijeta.
574
VELIKI GRADOVI
Velikih gradova dugo je bilo samo na Istoku i Dalekom istoku. To

zadivljeno obznanjuje Marko Polo: Istok je dakle strana svijeta na
kojoj su carstva i golemi gradovi. U XVI. stoljeu, a jo vie u toku
dvaju slijedeih stoljea, veliki gradovi niu na Zapadu prigrab-
ljujui za sebe najvanije uloge i otad e ih slavno zadrati. Evropa
je tako nadoknadila zaostajanje, izbrisala nedostatak (ako je nedo
statka uope bilo). U svakom sluaju, naslauje se u raskoi, u
novim uicima i gorini velikih pa ve i prevelikih gradova.
Tko je odgovoran ?
Drava
Taj zakanjeli polet bio bi nezamisliv bez stalnog napretka drava:
one su dostigle galop gradova. Njihovi glavni gradovi su povla
teni, zasluuju li to odsad ili ne. Sad se uzajamno nadmeu u
modernosti: gdje su prvi plonici, prve uline svjetiljke, prve parne
crpke, prvi koherentni sustavi dovoda i raspodjele pitke vode, prve
numeracije kua? Sve to poznaju London i Pariz, negdje u pred
veerje Revolucije. Naravno, grad koji nije iskoristio priliku ostaje
na rubu puta. to njegova stara ljutura ostaje nedodirljivija, to
ima vie izgleda da se isprazni. Demografski rast u XVI. stoljeu
jo je ravnomjerno favorizirao sve gradove ma kako veliki bili:
glavne kao i najmanje. U XVII. stoljeu politika srea se us
redotouje na nekoliko gradova izuzetih od ostalih: oni rastu
usprkos mrskoj konjukturi, ne prestaju rasti niti privlaiti ljude i
povlastice.
London i Pariz vode pokret, ali i Napulj, povlaten jo u davna
vremena, koji je od kraja XVI. stoljea brojio ve 300.000 itelja.
Pariz, koji su 1594. francuske svae moda svele na 180.000
stanovnika, vjerojatno e se udvostruiti u vrijeme Richelieua. A
za tim velikim gradovima uzastopce slijede drugi: Madrid, Amster
dam, uskoro Be, Munehen, Kopenhagen, a jo vie Sankt-Peter-
sburg. Jedino Amerika zaostaje za tim pokretom, ali njezino
sveukupno stanovnitvo jo je vrlo slabo. Neprilian uspjeh Poto-
sija (100.000 stanovnika oko godine 1600) prolazni je uspjeh
575
rudarskog podruja. Ma kako sjajni bili Mexico City, Lima ili Rio
de Janeiro, oni zaostaju u prikupljanju veih masa. Oko 1800. Rio
ima najvie 100.000 stanovnika. to se tie gradova u Sjedinjenim
Dravama, radinih, nezavisnih, oni daleko zaostaju za tim sjajnim
uspjesima.
Taj rast velikih aglomeracija, koji se poklapa s prvim moder
nim dravama, donekle tumai drevnu pojavu velikih gradova na
Istoku i Dalekom istoku, velikih ne po gustoi stanovnitva koja bi
bila vea od one u Evropi (znamo da je istina sasvim drukija),
nego po dimenzijama monih politikih skupina: Istanbul nedvoj
beno ima od XVI. stoljea 700.000 stanovnika ali iza golemog grada
nalazi se golemo Osmanlijsko Carstvo. Iza Pekinga koji bi 1793.
mogao imati 3 milijuna stanovnika, postoji jedna jedinstvena Kina.
Iza Dclhija, gotovo jedna jedinstvena Indija.
Primjer Indije pokazuje koliko su ti slubeni gradovi do
apsurda vezani za vladara. Politike tekoe, odnosno vladarski
hirovi, u vie navrata su iskorijenili, presadili glavne gradove.
Osim izuzetaka koji potvruju pravilo enares, Allahabad, Del
hi, Madura, Trihinopolis, Multar, Handnar gradovi su selili
tijekom stoljea na prilino velike udaljenosti. ak sc Delhi dva ili
tri puta premjestio po svom poloaju, na vrlo malu udaljenost, ali
se premjestio kao u nekom plesu na mjestu. Glavni grad Bengala
1592. je Uajinahal, 1608. Dacca, 1704. Murshihad. Grad je ugro
en, propada, ponekad umire, im ga napusti vladar. Jedna sretna
okolnost, i on ponovo procvjeta. Godine 1664. u Lahorcu su kue
mnogo vie od onih u Dclhiju i Agri, ali u odsutnosti dvora koji
nije putovao onamo ve vie od dvadeset godina, veina njih je
pretvorena u ruevine. Ostalo je samo pet ili est spomena vrijed
nih ulica od kojih su dvije ili tri dugake vie od dobre milje, a i u
njima se vidjelo dosta poruenih zgrada.87
Uostalom, tu nema zabune: Delhi je grad Velikog Mogula vie
nego to je Pariz grad Luja XIV. Ma koliko ponekad bili bogati
bankari i trgovci glavne ulice Chandni Tchoke, oni ne znae nita
nasuprot vladaru, njegovu dvoru, njegovoj vojsci. Kad godine
1663. Aureng Zcb polazi na putovanje koje e ga dovesti do
Kamira, cijeli ga grad slijedi jer ne moe ivjeti bez njegove milosti
i dareljivosti: stvara se nevjerojatno mnotvo koje e jedan fran
cuski lijenik to e sudjelovati u ekspediciji, procijeniti na tri ili
etiri stotine tisua osoba.88 Moemo li zamisliti kako Pariz 1672.
slijedi Luja XIV na putu za Holandiju, ili 1774. Luja XV na putu za
Metz?
576
Gradovi
Na evropski razvoj vie je nalik suvremeni procvat japanskih

gradova. Godine 1609, kad Rodrigo Vivero prelazi arhipelagom i
divi mu se, najvei grad vie nije Kyoto, stara prijestolnica gdje je
jenjavala prisutnost mikada.89 Sa svojih otprilike 400.000 stanov
nika stavljen je u drugi red iza Ycda (500.000 stanovnika, i k tome
golemi garnizon koji zajedno s obiteljima vie nego udvostruuje
broj itcljstva, odnosno ini ukupno preko milijun stanovnika).
Tree mjesto pripada Osaki s 300.000 stanovnika. Osaka, sas
tajalite japanskih trgovaca, nalazi se dodue pred velikom ekspan
zijom: 400.000 stanovnika godine 1749, 500.000 godine 1783.90
XVII. stoljee bit e u Japanu stoljee Osakc, buroasko stoljee,
moglo bi se rei na firentinski nain, uz stanovito pojednostavnje
nje patricijskog ivota i procvat realistine knjievnosti, popularne
s vie strana, pisane narodnim jezikom a ne vie kineskim (jezik
uenih ljudi), koja u kronici i skandalima etvrti cvijea rado crpi
svoju inspiraciju.91
Ali uskoro e pobijediti Ycdo, glavni grad oguna, slubeni
grad s administracijom, gdje su na okupu bogati zemljoposjednici,
daimyosi, koji imaju obavezu da ondje borave pola godine, poma
lo pod nadzorom, a dolaze u grad ili odlaze iz njega redovito u
dugim i velianstvenim povorkama. Nakon ogunske reorgani
zacije u poetku XVII. stoljea, ondje su podigli svoje nastambe, u
etvrti odijeljenoj od ostalog stanovnitva i rezerviranoj za plemi
e, jedine koji dre svoje oslikano i pozlaeno oruje iznad svojih
vrata. Neka od tih vrata s grbovima stoje vie od 20.000 dukata,
ako je vjerovati naem panjolskom izvjestiocu (1609).92 Tokio
(Ycdo) otada nee vie prestati rasti. U XVIII. stoljeu moda je
dvaput tolik kao Pariz, ali u to vrijeme Japan ima brojnije stanov
nitvo nego Francuska, i vladu bez sumnje jednako autoritativnu
i centralistiku kao to je ona u Vcrsaillesu.
emu slue?
Prema zakonima jednostavne i prisilne politike aritmetike, ini se
da, to je drava silnija, centraliziranija, glavni grad ima vie izgleda
da bude gue naseljen. To pravilo vrijedi za carsku Kinu kao i za
Englesku Hanoveranaca ili za Pariz Luja XVI i Sbastiena Merciera.
ak i za Amsterdam, pravu prijestolnicu Ujedinjenih pokrajina.
Vidjet emo da ti gradovi imaju goleme trokove, njihova se
ekonomija dovodi u ravnoteu samo izvana, drugi moraju plaati
577
njihovu rasko. emu oni dakle slue ovdje na Zapadu, gdje niu
i tako se snano nameu? Oni stvaraju moderne drave, a to je
teak zadatak, teak posao. Oni oznaavaju prekretnicu u svjetskoj
povijesti. Stvaraju nacionalna trita bez kojih bi moderna drava
bila ista fikcija. Zapravo, ni britansko trite ne nastaje samo zbog
politikog saveza Engleske i kotske (1707), zbog Union Acta s
Irskom (1801), niti zbog ukidanja tolikih pristojbi, koje je samo
po sebi blagotvorno, ili oivljavanja prijevoza, zbog sve sile kana
la i mora koje po prirodi podrava slobodnu trgovinu i okruuje
otoke, nego i zbog prometa robe prema Londonu i iz Londona,
goleme jezgre koja mnogo trai, koja sve usklauje, sve potresa i
smiruje. Dodajte kulturnu, intelektualnu i ak revolucionarnu
ulogu tih klijalita: ona je golema. Ali se i plaa, ubire vrlo visoku
cijenu.
Neuravnoteeni svjetovi
Sve se mora platiti, izvana, iznutra, ili bolje, i izvana i iznutra

istodobno. Primjerice, Amsterdam je divan grad; narastao je brzo:
30.000 stanovnika godine 1530, 115.000 godine 1630, 200.000
potkraj XVIII. stoljea. Vie od raskoi traio je blagostanje, razum
no irio svoje etvrti, a njegova etiri polukruna kanala utjelov
ljivala su njegov izdaan rast od 1482. do 1658. poput
koncentrinih godova na panju. Zraan, svijetao, s drvoredima,
obalama, mirnom vodom, sauvao je prvobitnu fizionomiju. Jed
na jedina greka, ali indikativna: prema jugozapadu, etvrti Jor-
daana bile su preputene dosta ncskrupuloznim poduzetnikim
drutvima; temelji kua su loe izvedeni, kanali uski, cijela je etvrt
smjetena ispod razine grada. I dakako, ovdje se nastanjuje prole
tarijat pomijean sa idovskim doseljenicima ili maranima iz Por
tugala i panjolske, izbjeglice hugenoti, pobjegli iz Francuske,
bijednici svakovrsna porijekla.93
U Londonu, najveem gradu Evrope (860.000 stanovnika
potkraj XVIII. stoljea), putnik koji gleda unatrag izlae se opas
nosti da bude razoaran. Grad se nije, ako moemo tako rei,
potpuno okoristio tetama od poara 1666. godine da bi se razum
no rekonstruirao, usprkos predloenim nacrtima, pogotovu onim
vrlo lijepim, Wrcnovim. Ponovo je nikao nasumce, a poljepava se
tek potkraj XVII. stoljea kad se dovravaju veliki trgovi u zapad-
578
Gradovi
Saint-James Square u XVII. stoljeu, engleska gravira. (Foto Roger-

-Viollet)
nom dijelu, Golden Square, Grosvenor Square, Berkeley Square,

Red Lion Square, Kensington Square.94
Jedan od pokretaa te goleme aglomeracije oito je trgovina.
Ali Werner Sombart je pokazao da je 1700. najvie 100.000 osoba
moglo ivjeti od dobiti steene trgovanjem. Sve one zajedno ne bi
na ime dobitaka skupile iznos od 700.000 livri, to jest visinu
vladarske plae dodijeljene Williamu III. London zapravo ivi
nadasve od krune, od visokih, srednjih i niih inovnika koje
uzdrava, visoki inovnici plaeni su kraljevski, plae su im 1.000,
1.500, odnosno 2.000 livri; ivi takoer i od plemstva i gentrya
koji se nastanjuju u gradu, od zastupnika Donjeg doma koji su od
vladavine kraljice Ane (1702-1714) uobiajili boraviti u Londonu
sa enama i djecom, od prisutnosti donosilaca dravnih obveznica
koji su s godinama sve brojniji. Umnoava se i dokoni tercijarni
sektor, koji iskoritava njihove rente, njihove plae i vikove, i
poremeuje ravnoteu monog ivota Engleske u korist Londona
stvarajui u njem u jedinstvenost i lane potrebe.95
57 9
U Parizu ista situacija. Grad u poletu rui zidine, prilagouje

ulice vozilima, ureduje trgove i sakuplja golemu masu potroaa
koji ga zloupotrebljavaju. Od 1760. prepun je gradilita na kojima
se izdaleka vide visoki kotai dizalica koje diu u zrak golemo
kamenje kod Sainte-Gencvieve i u upnoj crkvi Madeleine.96
Mirabcau Stariji, Prijatelj ljudi, htio bi istjerati iz grada 200.000
osoba, poevi s kraljevskim oficirima, veleposjednicima, pa sve
do parniara koji moda ne bi traili nita bolje nego da se vrate
kui.97
Istina je da od tih bogataa i neizbjeivih rasipnika ivi mno
tvo trgovaca, obrtnika, slugu, nadniara i toliko sveenika i kleri
ka s tonzurama! U mnogim kuama, izvjetava Sbastien
Mercier, nalazimo sveenika kojeg nazivaju prijateljem, a koji je
samo poteni sluga. (...) Zatim dolaze kuni uitelji koji su takoer
sveenici.98 A da ne raunamo biskupe bez stalnog boravka.
Lavoisier je sastavio bilancu glavnog grada: na ime trokova, 250
milijuna livri za ljude, 10 milijuna za konje; u aktivi 20 milijuna
trgovakih prihoda, 140 dravnih renti i plaa, 100 milijuna zem
ljinih renti ili od poduzea izvan Pariza.99
Promatrai i ekonomski teoretiari ne proputaju nijednu od
tih injenica: bogatstva gradova privlae uitke, kae Cantillon;
veliki i bogati, biljei dr. Quesnay, povukli su se u gradove;100
Sbastien Mercier sastavlja beskrajni popis neproduktivnih u
golemom gradu. Ne, kazuje jedan talijanski tekst iz 1797, Pariz
nije pravo trgovako mjesto, previe se bavi vlastitom opskrbom,
a vrijedi samo zbog svojih knjiga, umjetnikih ili modnih djela,
zbog goleme koliine novca koji njime krui i igre bez premca
izuzevi Amsterdam koja se u njemu igra oko razmjene novca.
itava industrija tu je posveena iskljuivo raskoi: sagovi od
Gobclina ili iz Savonncrije, bogati pokrivai iz ulice Saint-Victor,
eiri to se izvoze u panjolsku i Istonu i Zapadnu Indiju, svila,
taft, gajtani i vrpce, crkvena odjea, zrcala (kojih iroke ploe
dolaze iz SaintGobaina), zlatnina, tisak...101.
Ista situacija u Madridu, Berlinu ili Napulju. Berlin 1783.
broji 141.283 stanovnika, od kojih garnizon (vojnici s obiteljima)
od 33.088 i 13-000 inovnika (slubenici s obiteljima), plus 10.074
slugu, odnosno, dodajui tome dvor Fridrika II, 56.000 dravnih
namjetenika.102 Ukratko, morbidan sluaj. to se tie Napulja,
na njemu sc vrijedi zaustaviti.
580
Gradovi
U Napulju, od kraljevske palae

do Mercata
Napulj u predveerje Francuske revolucije, u isti mah prljavi lijep,
uljiv i silno bogat, zasigurno ivahan i veseo, broji 400.000, a bez
sumnje i 500.000 stanovnika. Dolazi nakon Londona, Pariza i
Istanbula, ravan je Madridu, etvrtom gradu u Evropi. Poevi od
1695. u irokom proboju se pruio u smjeru Dorgo di Chiaje koji
gleda na drugi napuljski zaljev (prvi je Marinella), a donosi korist
samo bogatima, jer se odobrenje za gradnju izvan zidina, izdano
1717, odnosi gotovo iskljuivo na njih.
to se tie siromaha, njihovo podruje poinje na irokom
Largo del Castello, gdje se vode burleskne prepirke oko besplatne
raspodjele ivenih namirnica, pa ide sve do Mercata koji je
njihovo leno, nasuprot ravnici Pahidi koja poinje s onu stranu
bedema. Ondje su toliko nagruvani da im ivot zadire i provaljuje
na ulicu; rublje se kao i danas sui s jednog prozora na drugi.
Veina prosjaka nema kue, nego nalazi nono utoite u nekim
spiljama i stajama, ruevinama kua ili skrovitima koja nisu nita
bolja, iji vlasnici, kojima je cijeli kapital jedna svjetiljka i malo
slame, nude konak za jedan grano (sitan napuljski novac) ili malo
vie na no. Ondje se mogu vidjeti, nastavlja knez Strongoli
(1783), kako lee kao prljave ivotinje, bez razlike u godinama i
spolu; moemo zamisliti sve gadosti koje iz toga proizlaze i lijepe
potomke koji se iz toga raaju103. Tih siromaha, tih vrlo velikih
siromaha u dronjcima ima u najmanju ruku 100.000 na zavretku
stoljea. Oni vrve bez obitelji, s dravom su vezani samo preko
vjeala, a ive u takvoj zbrci da bi se samo Dog mogao snai medu
njima10,1. Za vrijeme velike gladi 1763-1764. ljudi umiru na
ulicama.
Krivnja je u tome to ih ima previe. Napulj ih zove, ali ih ne
moe sve prehraniti. Oni tu ivotare, kad bi i to mogli! Uz njih
ivotare i izgladnjeli obrtnici, sitno graanstvo u kripcu. Veliki
Giovanni Battista Vico (1668-1741), jedan od posljednjih svestra
nih duhova Zapada, sposoban da govori deomnirescibili, dobiva
stotinu dukata godinje kao profesor Napuljskog sveuilita i
moe ivjeti jedino tako da poveava broj privatnih sati, osuen
da se penje i silazi tuim stubama.109
Iznad te mase liene svega zamislimo superdrutvo dvorana,
velikih zemljoposjednika, sveenika visokog ranga, nesavjesnih
581
V em and Braudel / Strukture svakidanjice
Napulj u XV. stoljeu: ve znam eniti grad. Slijeva Castel del Ovo na
svom otoiu, golema anuvinska tvrava Castel Nttovo, i tnolo koji
inovnika, sudaca, odvjetnika, parniara... U pravnikoj etvrti

nalazi se jedna od prljavih gradskih zona, Castel Capuaro, gdje
zasjeda Vicaria, neka vrsta napuljskog parlamenta, gdje se pravda
prodaje i kupuje i gdje lopovi vrebaju na depove i novarke.
Kako je mogue, pita se jedan odve razborit Francuz, da drutve
no zdanje ostaje stojei kad je optereeno golemim iteljstvom,
brojnim prosjacima, rasipnom sluinadi, znatnim svjetovnim sve
enstvom i redovnicima, vojskom od preko dvadeset tisua ljudi,
cijelim pukom plemia i armijom od trideset tisua sudskih inov
nika?106
Ali sistem se odrava, kao to se uvijek odravao, kao to se i
drugdje dri, i to bez muke. Ponajprije, ti povlateni ne uivaju svi
irokogrudne nadarbinc. S malo novca moe se prijei u plemie.
Mesar kod kojeg smo se opskrbljivali radi jo samo preko svojih
582
(i r a d o v i
dijeli dvostruku luku u koju se vraa eskadra galija nakon osloboe

nja Iscbije. Na breuljku Vomero samostan San Martino, (kotoScala)
pomonika otkad jc postao vojvodom,107 itajte: otkad je kupio

plemiki naslov. Ali niste duni jo jednom vjerovati na rije
predsjedniku De Brossesu (Charles De Brosses, francuski etnolog
i lingvist, pisac zbirke pisama o Italiji. - Red.). Taj grad, zahvaljujui
osobito dravi, zahvaljujui Crkvi, zahvaljujui plemstvu, zahva
ljujui robi, privlai k sebi sve vikove Napuljskog Kraljevstva, gdje
ima mnogo seljaka, pastira, m ornara, rudara, obrtnika, pratilaca
konvoja, vinih tekom radu. Grad se hrani tim vanjskim radom,
oduvijek, od Fridrika II, Anuvinca, od panjolaca. Crkva, protiv
koje povjesniar Giannonc 1723. pie dugi pamflet, Istoria civile
del Regno di Napoli, posjeduje u najmanju ruku dvije treine
zemljinih posjeda u kraljevstvu, a plemstvo dvije devetine. Evo
to uspostavlja ravnoteu Napulja. Prcostaje, istina, samo jedna
devetina za gentepiti bassa di campagna.108
58 3
Nobilis Neapolitana: plem enita napttljska gospoa je nevidljiva iza

zastora svoje nosiljke s nosaim a (1594). (Otisak B. N.)
Godine 1785, kad Ferdinand, napuljski kralj, i njegova supru

ga MarijaKarolina posjeuju velikog vojvodu Leopolda i Toscanu
prosvjetiteljstva, jadni napuljski kralj, vei lazzarone nego pros
vijeeni vojvoda, dosauje se lekcijama koje mu obilato dijele i
reformama koje pred njim hvale. Doista, ree jednoga dana
urjaku, velikom vojvodi Leopoldu, nikako ne mogu shvatiti
emu ti slui sva tvoja znanost; ita bez prestanka, tvoj narod radi
isto to i ti, pa ipak, tvoji gradovi, tvoj glavni grad, tvoj dvor, sve je
tuno, turobno. Ja pak ne znam nita, a moj narod je ipak naj
veseliji od svih naroda.109 Ali Napulj, stara prijestolnica, to je
veliko Napuljsko Kraljevstvo sa Sicilijom. U usporedbi s njim,
Toscana stane na jedan dlan.
584
Gradovi
SanktPetersburg 1790 .
Sankt-Pctersburg, novi grad izgraen po carevoj volji, savreno
pokazuje anomalije i gotovo udovine strukturalne neuravno
teenosti tih velikih gradova prvoga modernog svijeta. A imamo
prednost da za 1790. raspolaemo dobrim vodiem po gradu i
okolici to ga je njegov autor, Nijemac Johann Gottlieb Georgi,
posvetio carici Katarini II.110Bit e nam dovoljno da ga prelistamo.
Jamano je malo koji poloaj toliko neprikladan i nezahvalan
kao onaj na kojem Petar Veliki 16. svibnja 1703- postavlja prvi
kamen za ono to e biti slavna Pctropavlovska tvrava. Bila je
potrebna njegova vrsta volja da bi niknuo grad u tom okviru
otoka, kopna na samoj razini vode, na obali Neve i njezinih etiriju
pritoka (Velika i Mala Neva, Velika i Mala Nevska), gdje se samo
malo izdie prema istoku, u smjeru Arsenala i manastira Alek
sandra Nevskog, dok je prema zapadu tako nisko da su tu neiz
bjene poplave. Poloaji za uzbunjivanje na rijeci odailju niz
uobiajenih signala: pucnjcvi iz topa, danju bijele zastave, nou
stalno upaljene svjetiljke na Admiralskom tornju, zvona koja bez
prestanka zvone. Ali ljudi oglauju, a ne svladavaju opasnost.
Godine 1715. cijeli grad je poplavljen, i bit e ponovo 1775. Svake
godine mu prijeti poplava. Mora se nekako izdii nad tu smrtnu
opasnost koja mu prijeti ako ostane na razini tla. Naravno, im se
neto iskopa, na 2 stope, najvie do 7 stopa dubine, voda provali,
tako da je nemogue imati podrume ispod kua. Kameni temelji
openito se nameu unato njihovoj cijeni, ak i za drvene kon
strukcije, s obzirom na brzo truljenje greda u vlanom tlu. Trebalo
je takoer prokopati kanale kroz cijeli grad i obrubiti ih pruem i
liticama od granitnih blokova; to su na primjer Mojka i Fontanka,
kojima se koriste barke koje dobavljaju drvo i ive.
Ulice i trgovi takoer su se morali izdii dvije do pet stopa,
ovisno o mjestima, fantastino izvedenim radovima kopanja, zida
nja opekom ili kamenom, svodovima koji nose poploane ulice i
istodobno omoguavaju otjecanje vode s ulice u Nevu. Taj izvan
redni rad poduzet je sustavno poslije 1770. poevi od lijepih
etvrti Admiralitcta uz obalu Velike Neve, a poduzeo ga je gene-
ral-lajtnant von Bauer po zapovijedi Katarine II i na troak Carske
riznice.
Urbanizacija je dakle bila polagana i skupa. Trebalo je pono
vo razmotriti nacrt ulica i trgova, ograniiti nezgodno irenje kua,
rekonstruirati u kamenu javne zgrade, crkve, kao i udaljeni manas-
585
28. PLAN SANKT-PETERSBURGA 1790.

A i B: dva rukavca Ncvc; C i D: rukavci Ncvskc. U sredini, na sjevernoj obali
Ncve, Petropavlovska tvrava. Na zapadu veliki Vasiljevski otok, povezan s
Admiralitctom pontonskim mostom. Od Admiraliieta, na junoj obali Neve,
lepezasto se granaju tri velike transverzale (najistonija je Nevski prospekt).
irenje grada prema jugu obiljeeno je trima polukrunim kanalima.
tir Aleksandra Ncvskog, a i mnogo kua, premda je drvo zadugo

ostalo najvie upotrebljavani materijal. Ono ima toliko dragoc
jenih prednosti: razmjernu toplinu unutranjosti, suhou, jef
tinou i brzinu gradnje! Zidovi se ne grade od tesanih greda, kao
u Stockholmu, nego od neobraenih trupaca. Jedino je proelje
586
Gradovi
nekad obloeno daskama: tada se moe ukrasiti krovnim vijencem

ili oivjeti bojama. Posljednja je prednost tih drvenih kua to se
Iako prilagouju, ak se mogu u cjelini prenositi s jednog mjesta
u gradu na drugo. U skupljim kamenim kuama prizemlje, esto
obloeno granitnim ploama, sluilo je kao podrum, a u najgorem
sluaju kao lo stan. Voljeli su visoke sobe, tako da te kue imaju
jedan, esto dva, a katkad (rijetko) tri kata.
Sankt-Petersburg je dakle vrlo ivo gradilite. Nevom stiu
brodice natovarene vapnom, kamenom, mramorom (njega dopre
maju iz Ladoge ili Viborga), granitnim blokovima; balvani od
jelovine dopremaju se putanjem nizvodno i time, ponavlja se,
gube bitna svojstva. Najneobiniji prizor na gradilitima jo uvijek
su radnici, sve sami seljaci, doljaci iz sjevernih pokrajina, zidari
i tesari. Ovi posljednji, plotniki, doslovce seljaci s drvenih splavi
(na njemaki se prevodi s Flossbattei") nemaju drugog orua osim
sjekire; nadniari, tesari, zidari, svi dolaze da se sezonski zaposle.
Na donedavna pustom mjestu niu temelji kamene kue, zatim
zidovi koji rastu tako rei naoigled, puni radnika, dok se svuda
uokolo, kao u pravom selu, diu zemljane kolibe gdje oni stanu
ju.
Dakako da poloaj Sankt-Petersburga ima i svojih prednosti,
ako nita drugo, a ono neujednaene usluge i ljepote njegove
rijeke, ire nego to je Seina, uzburkanije od same Temze, rijeke
koja izmeu Pctropavlovskc tvrave, Vasiljevskog ostrova (Vasi-
Ijevski otok) i etvrti Admiraliteta prua jedan od najljepih grad
skih i rijenih krajolika na svijetu. Neva nudi svoje lae, svoje
barke, utjee u more u Kronstadtu, a poevi od Vasiljevskog
otoka, gdje se nalazi trgovaka etvrt, burza i carinarnica, pretvara
se u vrlo aktivnu morsku luku. Sankt-Petersburg je dakle onaj
otvoreni prozor prema Zapadu koji je Petar Veliki htio ukljuiti u
burni ivot svog naroda. Osim toga, Neva snabdijeva grad pitkom
vodom za koju kau da je bez mane.
Kad doe zima, ona se zaleena pretvara u put za saonice i u
mjesto pukih sveanosti. Za vrijeme karnevala, u tjednu maslaca,
na rijeci se podiu umjetni humci, uvreni daskama i gredama,
pa se s vrha tih breuljaka putaju lake saonice na raienu
dugaku pistu, po kojoj koija klizi ludom brzinom da ovjeku
stane dah; i drugdje se ureuju takve piste, nasumce, u parko
vima ili dvoritima kua, ali one na Nevi, koje nadzire policija,
izazivaju basnoslovnu navalu svijeta: cijeli grad dolazi da vidi
predstavu.
587
Rijeka i njezini razni pritoci prelaze se samo pontonskim

mostovima, od kojih dva premouju Veliku Nevu; najvaniji pove
zuje trgovaki Otok sv. Vasilija s trgom, gdje se jo i danas, pokraj
Admiraliteta, uzdie iva i grandiozna statua Petra Velikog (od
Palconncta, ili bolje prem a Falconnctu). Most se sastoji od 21
amca, privezana s dva kraja za vrsto usidrene, optereene barke.
Preklopni mostovi omoguuju prolaz laa izmeu tih amaca. Taj
su most kao i sve druge obiavali rastaviti na poetku svake jeseni,
ali od 1779. ostavljali su ga na mjestu, zarobljena zaleenom
rijekom. Kad je dolazilo odleivanjc, most se sam od sebe pre
mjetao, zatim se ekalo da rijeka bude potpuno slobodna pa da
se ponovo postavi.
Po zamisli svog osnivaa, grad se imao iriti u isti mah na jug
i na sjever od rijeke, poevi od Petropavlovska. Ali je irenje
krenulo nesimetrino, usporeno na desnoj obali, dosta brzo na
lijevoj obali Ncvc. Na toj povlatenoj obali, etvrti Admiraliteta i
Trg Petra Velikog tvore jezgru grada sve do kanala Mojke, posljed
njeg koji e na jugu dobiti kamenu obalu. To je najui od gradskih
sektora, ali najbogatiji, najljepi, jedini gdje su kue od kamena
pravilo (izuzevi poneko carsko zdanje) (30 javnih zgrada, 221
privatna kua, koje su esto palae). Tu se nalaze glasovite ulice
Malog i Velikog Miliona, velianstvena ulica uz obalu Neve
poetak Nevskog prospekta, Admiralitet, Zimski dvorac i njegov
golemi trg, galerija Ermita, Senat, mramorna crkva sv. Izaka na
istoimenom trgu koja se tako sporo gradila (1819-1858).111
Hotimian, svjestan zoning dijelio je bogate i siromane,
bacajui na periferiju tvornice ili nezgodne djelatnosti, na primjer
kolarstvo. One imaju svoj zasebni grad s onu stranu Ligovikog
kanala, bijedan, presjeen praznim prostorima, sa stonom trni
com. Istono od Admiraliteta nalazi se ljevaonica topova (drvena
zgrada izgraena 1713, rekonstruirana u kamenu 1733), u sus
jedstvu Arsenala, koji je knez Orlov gradio od 1770. do 1778. Grad
takoer ima Palau novca, mlinove du Neve, uzvodno i nizvodno
od grada, obrtnike bolje hranjene nego u vedskoj i Njemakoj,
koji imaju svakog dana pravo na kavu i votku prije obroka. Tu se
izrauju izvrsne tkanine holandskog tipa, a u susjednoj Kazinki
tvornica po uzoru na Gobcline isporuuje vrlo lijepu tapiseriju.
Najspornija inicijativa mora da jc bilo grupiranje sitniarija na
velikim trnicama, kao u Moskvi. Od 1713- postojala je jedna takva
trnica na Petersburkom otoku (blizu Petropavlovska), zatim
jedna druga kraj Admiraliteta. Nakon poara koji ju je unitio
5 88
Gradovi
Droka graanina Sankt-Petersburga, gravira iz XVIII. stoljea, Ii.

N. (Zbirka Viollet)
1736, bila jc 1784. premjetena na jednu i drugu stranu Velikog

prospekta. Ta grupiranja prisiljavaju Petersburane na duga
hodanja. Ali cilj je postignut: lijepe etvrti sauvale su slubeni i
stambeni karakter.
To oito ne uklanja stanovit nered: povremeno se prljava
koliba pojavi pokraj palae, povrtnjaci (kamo se stjeu seljaci
rodom iz Rostova) pokraj perivoja gdje za dravnih praznika
sviraju vojne glazbe. Zar bi i moglo biti drukije u gradu koji brzo
raste, a pomau mu visoke cijene, obilje radnih mjesta i mogu
nosti, te volja vlade? Sankt-Petersburg broji 1750. - 74.273 stanov
nika; 1784. - 192.486; 1789. - 217.948. Od mornara, vojnika i
kadeta (i njihovih obitelji) u gradu 1789. ivi 55.621 osoba, odnos
no vie od etvrtine njegova stanovnitva. Tu umjetnu stranu
aglomeracije izrazito obiljeuje golema razlika izmeu mukog i
enskog stanovnitva (148.520 mukaraca naprama 69.428 ena):
Petersburg je grad garnizona, slugu, mladih ljudi. Ako je vjerovati
brojkama krtenja i smrti, grad bi od vremena do vremena imao
589
viak roenih, ali nepotpune brojke mogu prevariti. U svakom

sluaju, pretena smrtnost izmeu 20 i 25 godina pokazuje da
glavni grad obilno uvozi mlade ljude koji esto plaaju danak
klimi, groznici, tuberkulozi.
Taj val doseljenika je mnogostruk: inovnici ili plemii eljni
promaknua, najmlai sinovi obitelji, oficiri, mornari, vojnici,
tehniari, profesori, umjetnici, zabavljai, kuhari, strani uitelji,
guvernante i, osim toga, jo seljaci koji se u zbijenim redovima
slijeu iz siromanog kraja to okruuje grad. Dolaze kao nosai,
preprodavai namirnica (ak ih optuuju kakve li ironije da
su odgovorni za skupou na trnicama); zimi kao razbijai leda na
Ncvi: odsjeeni blokovi (to je posao Finaca) slue za opskrbu
hladnjaka kakve svaka velika kua dri u prizemlju; ili kao istai
snijega i leda za pola rublje dnevno: nikako im ne polazi za rukom
da dokraja raiste prilaze bogatim kuama. Ili pak kao vozai
saonica, koji za jednu ili dvije kopjejke voze muteriju kamo eli
kroz golemi grad, a stacioniraju na raskrima, na mjestu gdje su
koijai fijakera stajali prethodnog ljeta. to se tie Finkinja, one
su sobarice ili kuharice, prilagouju se svojim dunostima, i esto
se dobro udaju.
Ti stanovnici (...), sastavljeni od toliko razliitih narodnosti
(...), uvaju svoj posebni nain ivota i vjerovanja; grke crkve
smjetene su kraj protestantskih hramova i crkava raskolnika. Ne
moe se nai nijedan grad na svijetu, nastavlja na izvjestilac
(1765), gdje, da tako kaem, svaki stanovnik govori tako mnogo
jezika. Nema nikoga, do najnieg sluge, tko ne govori ruski,
njemaki i finski, a meu osobama koje su stekle neko obrazovanje
esto se sreu neki koji govore osam ili devet jezika (...), te od njih
ponekad ine mjeavinu u kojoj ima neeg zabavnog.112
Originalnost Sankt-Pctcrsburga u pravom smislu rijei ini
ta mjeavina. Godine 1790. H. G. Georgi dolazi do toga da se pita
kakav je petersburki karakter. Priznaje mu sklonost prema no
vom, prema promjeni, titulama, blagostanju, raskoi, troenju.
Prcvedimo: sklonosti itelja glavnog grada oblikovane su izbliza ili
izdaleka prema sklonostima dvora. Svojim prohtjevima, svojim
sveanostima koje su opa veselja, njihovim velianstvenim osvjet
ljenjem to blijeti u isti mah na zgradi Admiraliteta, na slubenim
palaama i kuama bogataa, dvor daje ton.
Golemi grad u srcu siromanog kraja neprestano postavlja
probleme opskrbe. Dakako, nita nije jednostavnije nego na bar
kama napunjenim vodom donijeti ivu ribu iz jezera Ladoga ili
590
Gradovi
jezera Onega; ali goveda i ovce dolaze u klaonice ak iz Ukrajine,

Astrahana, s Dona, Volge, odnosno s udaljenosti od 2.000 vrsta,
ak iz Turske, a sve ostalo u istoj mjeri. Kronini deficit podmiruje
se iz Carske riznice i golemih velikakih prihoda. Sav novac Carstva
stjee se u kneevskim palaama i bogatim kuama, gdje se mnoe
tapiserije, komode, skupocjeni namjetaj, izrezbarena i pozlaena
drvenarija, stropovi oslikani klasinim stilom; gdje se stanovi
dijele na brojne odvojene sobe, kao u Parizu i Londonu, s isto
takvim mnotvom sluinadi.
Najkarakteristiniji prizor na ulicama grada i njegove okolice
moda je buno prolaenje koija i kola, neizbjenih u gradu
golemih razmjera, blatnih ulica i kratkih vedrih zimskih dana.
Jedna carska zapovijed regulirala je u tom pogledu prava sveta za
svakoga: samo glavnokomandujui generali ili oni u istom rangu
mogu u svoju koiju upregnuti est konja s jo dva konjanika u
pratnji, osim koijaa. Od vieg k niemu stiemo do porunika i
do graanina koji imaju pravo na dva konja, do obrtnika ili trgovca
koji e se zadovoljiti samo jednim. Niz propisa regulira takoer
livreju slugu, prema rangu gospodara. Kad se prireuje carski
prijem, koije pri dolasku naprave mali dodatni krug, to svakom
omoguuje da vidi druge i da bude vien. Tko bi se tada usudio
imati samo jedna unajmljena kola s konjima osrednje opreme i
koijaem odjevenim seljaki? Ali zavrimo s jednom pojedinou:
kad su dvorani bili pozivani u dvorac Pcterhof, smjeten kao i
Versailles zapadno od grada i izvan njega, u Sankt-Petersburgu,
pria se, nije ostao nijedan konj.
Predzadnje putovanje: Peking

Mogli bismo poveati broj putovanja a da nita ne promijenimo u
zakljuku: rasko glavnih gradova uvijek treba da bude noena na
leima drugih. Nijedan ne moe ivjeti od rada svojih ruku.
Siksto V (1585-1590), tvrdoglavi seljak, ne shvaa Rim svojeg
vremena; htio bi ga natjerati da radi, usaditi u njega industriju,
ali stvarnost odbacuje taj projekt a da ljudi uope ne moraju dodati
svoje.113 Sbastien Mcrcicr i jo nekolicina drugih sanjaju da
preobraze Pariz u morsku luku da bi u njega unijeli nove djelat
nosti. Da je to i bilo mogue, Pariz bi, po uzoru na London, tada
najveu svjetsku luku, ostao parazitski grad koji ivi na grbai
drugog.
591
Jednako je sa svim glavnim gradovima, sa svim gradovima

gdje blijete svjetlosti i pretjeranosti civilizacije, ukusa, dokblice,
s Madridom ili Lisabonom, Rimom ili Venecijom koja se uporno
trudi da nadivi prolu veliinu, s Beom koji je u XVII. i XVIII.
stoljeu u vrhu evropske elegancije. Tako je i u Mexico Cityu, Limi
i Rio dc Janciru, od 1763. novom brazilskom glavnom gradu, koji
putnici iz godine u godinu vie ne prepoznavaju, toliko raste i, u
svom ve po prirodi raskonom okviru, postaje ljudski lijepim. Pa
zatim Delhi, gdje dalje ivi sjaj Velikog Mogula, Batavia gdje pre
uranjeni kolonijalizam Holanana daje svoje najljepe, ve otrov
ne cvjetove.
Koji je ljepi primjer od Pekinga, prijestolnice mandurskih
careva, na vratima sjevera i est mjeseci u godini u uasnoj sibir
skoj hladnoi avolski vjetar, snijeg zajedno s ledom! Prekom
jerno stanovnitvo, zacijelo dva, moda i tri milijuna stanovnika,
prilagouje se kako-tako otroj klimi kojoj nitko ne bi odolio bez
obilja kamenog ugljena koji traje i odrava vatru pet ili est puta
due nego drveni ugljen,11,1 niti bez krzna obaveznih za zimske
dane. Otac dc Magaillans, ija se knjiga pojavila tek 1688, vidio je
na okupu u kraljevskoj dvorani palae oko 4.000 mandarina
pokrivenih od glave do pete izvanredno skupom samurovinom.
Bogatai se doslovce zamataju u krzno, podstavljajui njime izme,
sedla, stolice, atore, manje bogati se zadovoljavaju janjeim krz
nom, siromasi ovjim koama.115 Kad doe zima, sve ene nose
kape i eire, bilo da izlaze u nosiljci ili na konju: a imaju i te kako
pravo da to ine, povjerava Gemclli Careri, jer meni je unato
mantiji podstavljenoj krznom studen bila nepodnoljiva, preotra
za mene, dodaje on; odluio sam napustiti taj grad (19. studenog
1697).116 Studen je zimi tolika, biljei neki isusovac jedno
stoljee poslije (1777), da se ne moe otvoriti nijedan prozor
prema sjeveru, a led, debeo stopu i pol, zadrava se vie od tri
mjeseca.117 Carski kanal koji osigurava opskrbu grada zatvoren
je ledom od mjeseca studenog sve do oujka.
Godine 1752. car K'icn Long priprema slavodobitni ulazak u
Peking da bi proslavio ezdeseti roendan svoje majke; sve je bilo
predvieno za dolazak rijekama i kanalima, na raskonim laama,
ali prerana studen pomuujc sveanost; uzalud tisue slugu udara
ju po vodi da bi sprijeili smrzavanje, ili odvlae komade leda koji
se stvaraju, car i njegova pratnja moraju lae zamijeniti sa
onicama.118
592
Gradovi
i+
Ulica u Pekingu za vrijeme sveanosti, u oekivanju da proe car. Prva

etvrtina XVIII. stoljea, B. N., Kabinet grafike.
593
Peking rasprostire svoja dva pravilna grada, stari i novi, i svoja

mnogobrojna predgraa (u naelu jedno pred svakim gradskim
vratima, a najrazvijenije je ono na zapadu, kuda vodi veina
carskih putova) usred goleme nizine koju ibaju vjetrovi i, to je
jo gore, izloena je neugodnim poplavama okolnih rijeka, Pei
Hoa i njegovih pritoka koji u trenutku visokog vodostaja mogu
poruiti nasipe, promijeniti tok, premjestiti se na kilometre uda
ljenosti.
Novi grad, na jugu, ima oblik ne potpuno savrenog pravo
kutnika, a sa starim se spaja irokom sjevernom stranom. Stari
grad je pravilni etverokut kojemu je stranica kraa od duljine
pravokutnika s kojim se dodiruje. etverokut je stari grad iz
dinastije Ming s carskom palaom u sreditu. Za vrijeme osvajanja
1644. palaa je pretrpjela brojna oteenja, dugo vremena vidljiva,
koja e pobjednik bre ili sporije popravljati. Za zamjenu nekih
golemih greda valjalo se, naime, obratiti udaljenim tritima na
jugu, uz odlaganja koja moemo zamisliti, iako ne uvijek uspjeno.
Ve od vremena Minga stari grad se pokazao nedovoljnim za
smjetaj sve brojnijeg stanovnitva glavnoga grada, tako da je
pravokutni grad na jugu osnovan mnogo prije osvajanja u godini
1644: Od 1524. imao je zemljane bedeme, zatim od 1564. zidine
i vrata od opeke. Ali nakon osvojenja, pobjednik e za sebe
rezervirati stari grad, otad e to biti tatarski grad poto Kinezi budu
preseljeni u juni grad.
Obratimo panju na to da su stari i novi grad, oba etvrtasta,
novog datuma, to pokazuje neuobiajena irina ulica, osobito kad
su okrenute u smjeru od juga prema sjeveru; uglavnom su ue u
smjeru istok-zapad. Svaka ulica ima ime, kao Ulica Kraljevih
roaka, Ulica Bijele kule, eljeznih lavova, Suene ribe, Ulica
rakije itd. U prodaji je knjiga koja govori samo o imenu i poloaju
ulica, i kojom se slue sluge kad prate mandarine u obilaske ili na
sudove i kad nose njihove darove, pisma i zapovijedi na razne
strane grada... (Premda trasirana od istoka prema zapadu), naj
ljepa od svih tih ulica je ona koja nosi ime Chamgan Kiai, to jest
Ulica Vjenog odmora (...), obrubljena sa sjeverne strane zidovima
Kraljevske palae, a s june raznim sudovima i Palaom Velike
gospode. Tako je iroka da ima vie od 30 hvati (gotovo 60 m) u
irinu i tako glasovita da se uenjaci u svojim spisima njome slue
da oznae cijeli grad, uzimajui dio za cjelinu; jer sasvim je isto
rei da je taj i taj u Ulici Vjenog odmora to i rei da je u
Pe-kimu...119
594
Gradovi
P l a n d e l a V i l l e d e P e k i n g
C ap itifed e ( E m p ire J e /a (Ju n e Jihiee p a r le t 3 y ? n de L a t. J e p t\

A . lieu Je Pltuanoe. au- to n v o lt u m Afojttjan* /u ite a la mom. .
B . A rtfn Jn r lo u r s J u P a in 's J e 1 'R m fe re u r .
iBc&efle d u ne L in e com m une de F m ice.
29- PEKING U XVIII. STOLJEU

Shematski plan koji prikazuje raspored triju gradova (starog, novog i carskog).
A, um jetno brdo u palai, D, sveani ulazi. (Izvadak iz Ope p o vijesti
pu to v a n ja , sv. V, Pariz, 1748)
Te iroke, prozrane ulice pune su svijeta. Mnotvo naroda

je u tom gradu tako veliko, tumai O. de Magaillans, da se o tom
ne usuujem govoriti i ak ne znam kako da mi povjeruju. Sve
59 5
Pekinke trgovine: slijede jedna za dragom u gotovo neprekinutim

nizovima, prikrivajui stambene kue koje su isto tako niske, nemaju
proelja na ulicu, a rasporeene su oko unutranjih dvorita i vrtova.
Kabinet grafike. (Otisak B. N.)
ulice starog i novog graa su prepune, male kao i velike, one koje
su u sreditu kao i one koje vode prema kraju grada; a svjetina je
svuda tako velika da sc moe usporediti samo sa sajmovima i
procesijama u naoj Evropi.120A1735.0. du Halde je pak zapazio
to nebrojeno mnotvo naroda koje ispunjava ulice, i nezgodu
koju prouzrokuje neoekivan broj konja, mula, magaraca, deva,
teretnih kola, dvokolica, nosiljki, ne raunajui razne gomile od
po sto ili dvije stotine ljudi to se skupljaju od mjesta do mjesta da
sluaju gataocc, sljcpare, pjevae i druge koji itaju ili pripo-
596
Gradovi
vijcdaju neke zgode prikladne da nasmiju ili razvesele, ili pak neke
vrste nadrilijenika to dijele svoje lijekove i izlau njihove divne
uinke. Osobe koje nisu iz puka morale bi se svaki as zaustavljati
kad pred njima ne bi iao konjanik koji razmie mnotvo opomi
njui ga da napravi mjesta.121 Da bi objasnio zakrenost kineskih
ulica svjetinom (1577), neki panjolac ne nalazi boljih rijei od
ovih: Kad bi se bacilo zrno ita, ono ne bi moglo pasti na zem
lju.122Sa svih strana, biljei engleski putnik dva stoljea kasnije,
vide se radnici kako nose orue i trae posao i torbari kako nude
na prodaju robu.123 To se mnotvo oito tumai velikim brojem
stanovnika godine 1793- Peking tada nema ni izdaleka povrinu
Londona, ali je vjerojatno dva ili tri puta gue naseljen.
Osim toga, kue su niske, ak i kue bogatih. Ako imaju pet
ili est stanova, to je esto, oni nee biti jedan iznad drugog kao
u Evropi, nego jedan iza drugog i odijeljeni velikim dvori-
tima.12,1Tako da na velianstvenom ChamganKiaiu ne smijemo
zamiljati niz drskih proelja preko puta carske palae. Ponajprije,
bilo bi neprilino postaviti takvu rasko suelice carevoj kui, a
zatim, uobiajeno je za svaku pojedinu od tih palaa da na ulicu
ima samo velika vrata i sa svake strane od njih po jednu dosta nisku
zgradu koju zauzimaju sluge, trgovci, radnici. Uz rub ulice su zato
tezge i duani s visokim jarbolima cimera, esto ukraenim zas
tavicama od tkanine. Visoke kue plemia nalaze se dalje od ulice,
a ona je iskljuivo trgovaka, obrtnika. Taj obiaj slui opoj
udobnosti; u naim (evropskim) gradovima, naime, kako biljei
O. dc Magaillans, dobar dio ulica je zaposjednut kuama zname
nitih osoba, tako da ovjek mora, da bi se snabdio potrebnim
stvarima, ii vrlo daleko na Trg ili u Luke, dok u Pe-kimu, a isto i
u svim drugim gradovima Kine, ovjek nalazi pred svojim vratima
sve to samo moe poeljeti da kupi za uzdravanje i ivot, pa ak
i za zabavu, jer su te male kuice trgovine, krme ili radionice.125
Ovaj se prizor moe zatei u svim kineskim gradovima. Na
nekoj slici iz XVIII. stoljea koja prikazuje niz niskih duania du
jedne ulice u Nankingu, ili kue u Tien Tsinu, otvorene prema
dvoritima, ili pak na kakvom dragocjenom svitku iz XII. sto
ljea, nalazimo iste prizore, iste krme s klupama, iste duane, iste
nosae tereta, iste vozae dvokolica sa zavjesama, iste volovske
zaprege. Svuda uurban ivot, gdje ovjek ostavlja mjesta samo
ovjeku (ako i to), a svatko barata laktovima odravajui se radom,
spretnou, umjerenou. Oni ive ni od ega, imaju divne izume
za opstanak. Ma kako se prostom i beskorisnom priinjala neka
597
stvar, ona jc upotrebljiva i iz nje se izvlai korist. Na primjer, samo

u gradu Pc-kimu ima vie od tisuu obitelji (oko 1656) koje uope
nemaju drugog zvanja u ivotu nego da prodaju ibice i stijenje za
paljenje vatre. Dar isto toliko ima onih koji ive samo od toga to
po ulicama i medu pometaima skupljaju krpice svilenih tkanina
i pamunog i konopljinog sukna, komade papira i druge sline
stvari koje peru i iste i zatim prodaju drugima, a ovi ih upotreb
ljavaju u razne svrhe i izvlae iz toga korist.126 O. de Las Cortes
(1626) vidio jc takoer u kantonskoj Kini trhonoe koji se uz svoj
posao bave obraivanjem siunog vrta. A trgovci juhama od trava
klasini su likovi na svakoj kineskoj ulici. Poslovica kae: U
Kineskom Kraljevstvu nema nieg ostavljenog. Sve te slike poka
zuju veliinu latentnog, sveprisutnog siromatva. A iznad njega
blista rasko cara, velikaa, mandarina: kao da nije s ovog svijeta.
Putnici snano opisuju pojedinosti iz starog grada, tog poseb
nog grada koji ini carska palaa, rekonstruirana na mjestu palae
Yuana (Mongoli) i gotovo naslijeena od sjaja dinastije Ming,
premda jc trebalo otkriti ruevine iz 1644. da se to ustanovi. Dva
bedema, jedan unutar drugog, a oba u obliku paetvorine, oba
pozamana i vrlo visoka, odvajaju je od Starog grada. Vanjski je
izvana i iznutra premazan crvenim cementom ili vapnom, i pok
riven sljemenom ili kroviem od lakiranih opeka zlatnoute boje.
Unutranji bedem je napravljen od velikih opeka koje su sve
jednake i uljepane dobro rasporeenim krunitima, a pred njim
se nalazi dugaak i dubok jarak, napunjen vodom i pun izvrsnih
riba. Izmeu dva bedema nalaze se palae raznih namjena, rijeka
s mostovima, a prema zapadu dosta veliko umjetno jezero...127
Jezgra palae je iza drugog bedema, zabranjeni grad, Grimiz
ni grad, gdje ivi car zatien straarima, nadglednicima vrata,
protokolima, bedemima, anevima, prostranim ugaonim pavi
ljonima zavinutih krovova, Klao leou. Svaka zgrada, svaka vrata,
svaki most imaju ime i namjenu, ako moemo tako rei. Zabranjeni
grad je velik jedan kilometar na 780 metara. Ali jc lake opisati
prazne, oronule dvorane, takve kakve je evropska radoznalost po
miloj volji u tanine opisivala nakon 1900, nego njegovu nekada
nju djelatnost za koju slutimo da je bila silna: cijeli je grad teio
tom izvoru moi i dobroinstava.
Njihovu pravu mjeru vidimo iz beskrajnog nabrajanja carskih
prihoda, koliko u novcu, toliko u naravi (zapamtite taj dvostruki
registar). Mi uope ne shvaamo to moe predstavljati osam
naest milijuna est stotina tisua srebrnih kuda, koliko iznosi
598
Gradovi
glavnica carskog prihoda u novcu oko 1668, nc raunajui priho

de koji, takoer u novcu, pridolaze od konfiskacija, posrednih
poreza, iz domena Krune ili iz cariinc domene. Najopipljivija i
najudnija je masa davanja u naravi koja e dupkom ispuniti
prostrana skladita palae, primjerice 43,328.134 vree rie i
ita, pa vie od milijun glava soli, pa znatne koliine rumcnicc i
laka, suhog voa, bala svile, fine svile, sirove svile, baruna, satena,
damasta, pamunih ili konopljinih tkanina, vrea boba (za carske
konje), bezbroj slamnatih brenta, ivih ivotinja, divljai, ulja,
maslaca, mirodija, skupocjenih vina, sve vrste voa...128
O. de Magaillans se oduevljava pred tom raskonom gomi
lom proizvoda kao pred hrpama zlatnih i srebrnih pladnjeva
punih jela, naslaganih jedan iznad drugog za vrijeme carskih
gozbi. Tako je bilo 9. prosinca 1669, nakon pogrebnog obreda O.
Jeana Adama,129 isusovca koji je 1661. zajedno s O. Verbicstom,
na veliko uenje Dvora, na vrh jedne od kula u palai uspio
podii golemo zvono, vee od zvona u Erfurtu koje je (bez sumnje
s nepravom) slovilo kao najtee i najvee u Evropi i na svijetu. To
podizanje zahtijevalo je izradu stroja i rad tisua ruku. U to zvono
nou su u redovitim razmacima udarale strae da najave uzas
topne satove; na vrhu druge kule drugi straar je kao odgovor
udarao o golemi konati bubanj. Zvono koje nije imalo klatna, ve
je o njega udarao eki, ima tako ugodan i skladan zvuk da se ini
kao da nc dolazi od zvona nego prije od nekog muzikog in
strumenta.130 Vrijeme se tada u Kini mjerilo izgaranjem tapia
ili fitilja od neke slijepljene drvene piljevine koja pravilno izgara.
Zapadnjak, s pravom ponosan na svoje satove, pokazat e, za
razliku od O. de Magaillansa, samo umjereno divljenje prema tom
izumu dostojnom udesne vjetine ove (kineske) nacije.131
Nezgoda je u tome to mi bolje poznajemo te velianstvene
prizore u palai nego ribarnicu s ribama koje se ive donose u
kacama punim vode, ili trnice divljai gdje neki putnik naas
ugleda basnoslovno mnotvo srndaa, fazana i jarebica... Neuobi
ajeno ovdje ide na utrb svakidanjeg.
London: od Elizabete do Georgea III

Ali vratimo se s tog dalekog puta u Englesku, gdje e nam sluaj
Londona dopustiti da dovrimo ovo poglavlje i s njim ovaj sve-
599
L o n d o n s k a lu k a , Tower, u d a ljin i K a te d ra la sv. P a v la , k r a j XVIII.
600
Gradovi
v t jt t t f
86i
stoljea, Pariz, D. N. (Polo Giraudon)

601
zak.132 O tom udesnom gradskom razvitku sve se zna ili se moe

doznati.
Ve od Elizabctine vladavine promatrai vide u Londonu
jedan izuzetan svijet. Za Thomasa Dekkcra, to je cvijet medu svim
gradovima, neusporedivo ljepi po toku svoje rijeke negoli sama
Venecija u udesnoj perspektivi Kanala Grande, koja je prilino
blijed prizor u usporedbi s Londonom.133 Samuel Johnson (20.
rujna 1777) bit e jo liriniji: Biti umoran od Londona, pa to
znai biti umoran od ivota; jer London ima u sebi sve to ivot
moe ponuditi.134
Kraljevska vlada dijeli te iluzije, pa ipak, golema prijestolnica
neprestano joj zadaje strah: u njezinim oima to je udovite, pa
treba po svaku cijenu ograniiti njegov nezdravi rast. Zapravo,
upravljae i posjednike ne prestaje uznemirivati najezda siro
manih, s kojima se mnoe i potlcuice i gamad koja prijeti
cjelokupnom stanovnitvu, ukljuujui i bogate, andso a danger
to the Queens own life and the spreading o f a mortality over the
ivhole nation, pie Stow bojei se za zdravlje kraljice Elizabete i
cjelokupnog puanstva.135 Godine 1580. pojavila se prva zabrana
novih gradnji (osim izuzetaka u prilog bogatih), druge e slijediti
1593,1607,1625. Rczultatjcbiodasu uestale i poticale se podjele
postojeih kua, divlja gradnja od loe opeke u dvoritima starih
kua, daleko od ulica, ak i od sporednih prolaza, odnosno potaj
no brzo irenje potlcuica i kueraka na zemljitima sumnjivih
vlasnika. Kad bi ova ili ona od tih graevina pala pod udar zakona,
gubitak ne bi bio velik. Svatko dakle kua svoju sreu i zbog te
injenice stvaraju se spletovi, labirinti uliica i prolaza, kua s
dvostrukim, trostrukim, etverostrukim ulazima ili izlazima. Lon
don je 1732. imao 5.099 ulica (streets), prolaza (lanes) i trgova i
brojio 95.968 kua. Prema tome, plima londonskog stanovnitva
nije ni suzbijena ni zaustavljena; grad ima (vjerojatne brojke):
93-000 stanovnika godine 1563; 123.000 godine 1580; 152.000
godine 1593-1595; 317.000 godine 1632; 700.000 godine 1700. i
860.000 potkraj XVIII. stoljea. Tada je najvei grad u Evropi; s
njim se moe usporediti samo Pariz.
London je ovisan o svojoj rijeci. Njoj duguje svoj polum-
jeseasti oblik, like a half moon. Londonski most koji spaja City
s predgraem Southwark, jedini most koji premouje rijeku (300
metara od sadanjeg London Bridgea) izrazit je znak njegova
poloaja. Do visine tog mosta osjeaju se i iskoritavaju plima i
oseka, tako da se uzvodno od mosta nalazi pool, bazen, to jest
602
Gradovi
London: Westminster u vrijeme Stuarta. Gravira iz 1643. (Zbirka

Viollet)
londonska luka s mnogobrojnim kejovima, gatovima, umama

jarbola: 1798. bilo je tu 13-444 lae. Ovisno o istovaru, ti jedrenjaci
plove od obale Sv. Katarine, kamo dolaze ugljenari iz Ncwcastlea,
do obale Billingsgatea, ako nose svjeu ribu, ili pak ako osigu
ravaju redoviti prijevoz od Billingsgatea do Gravcscnda i natrag.
unovi, barke, lae prekrivene debelim plamom (tilt boats),
skele, amci, osiguravaju put od jedne obale rijeke na drugu, s
velikih brodova na ureene obale, pogotovu kad se tc obale nalaze
uzvodno od luke: tako npr. Vintry Warf prima burad koja stie s
Rajne, iz Francuske, panjolske, Portugala, Kanarskih otoka. Ne
daleko od njega nalazi se Steelyard (ili Stillyard), do 1597. glavni
tab Hanzeatskog saveza, koji je nakon istjerivanja stranih trgo
vaca rezerviran za degustaciju rajnskih vina. Jedan lik iz komada
Thomasa Dekkera rei e jednostavno: Sastanimo se poslije
podne u rajnskoj vinariji na Stillyardu...136
Iskoritavanje rijeke nastoji se protegnuti sve vie i vie niz
vodno, prema moru, pogotovu jer dokovi, unutranji bazeni na
okukama rijeke, nisu jo iskopani, osim brunswikog doka kojim
se koristi Indijska kompanija (1636). Kao drugi dok e biti od
1696-1700. izgraen grenlandski dok, za kitolovce. Ali veliki ba
zeni dubokog gaza datiraju iz posljednjih godina XVIII. stoljea.
Prva slika trgovake luke moe se dobiti ili u Billingsgateu, ili na
pristanitu londonskog Towera, ili jo bolje na onakvom kljunom
603
mjestu kakvo jc Custom House, carinarnica koja je izgorjela 1666,

ali ju je 1668. odmah ponovo izgradio Karlo II. Taj se prizor
produuje do Ratcliffa, ozloglaenog sastajalita djevojura i
kradljivaca, do Limehousca, s njegovim vapncnicama i koarama,
do Blackwalla gdje vas uitak da gledate usidrene lae prisiljava
da podnosite vrlo jak zadah smole... Nije ugodno vidjeti mor
narski, obrtniki i pomalo lopovski istok Londona, a njegovi su
smradovi i previe stvarni.
Bijedno puanstvo vidi pred sobom bogatstva na laama koje
pristaju. Kakva napast! Godine 1798. strana razbojstva kojima je
poprite Temza, a vre se nad svim vrstama trgovakih dobara,
osobito nad zapadnoindijskim proizvodima (...), smatraju se jed
nom od najstranijih nesrea. Najopasniji od tih kradljivaca uop
e nisu rijeni gusari, koji operiraju u organiziranim bandama
kradui prema prilikama sidro ili ue, nego noni uvari, is-
tovarivai, mornari zaposleni na teglenicama ili teretnim brodo
vima, ptiice iz gliba, prckapai rijeke koji toboe trae staru
uad, staro eljezo ili izgubljene komade ugljena, te napokon, na
kraju lanca, njihovi jataci...137 Sve one moralizatorske jadikovke,
uzete iz jedne Policijske rasprave (1801), savreno tono postav
ljaju sumnjivi svijet poola, irokog podruja vode, drva, jedara,
smole, bijednog rada, na rub ivota prijestolnice s kojom je pove
zan putovima od kojih graanin Londona najee vidi samo kraj.
Do izgradnje Wcstminstcrskog mosta (dovrenog 1750) sa
mo jc jedan most, kako smo ve rekli, premoivao Temzu. Ome
en trgovinama, on jc neka vrsta trgovake ulice koju je neugodno
prelaziti. Istina jc da prema jugu vodi samo u mravo predgrae,
Southwark, s nekoliko gostionica, s pet zatvora na alosnu glasu,
s nekoliko kazalita (gdje su prikazivani Shakespeareovi komadi,
ali nisu nadivjeli revoluciju), i dva ili tri cirkusa (Bear Garden,
Paris Garden). Na sjeveru, na lijevoj obali rijeke, malo vioj od
suprotne strme obale, gdje se nalaze dvije visoke graevine, St
Pauls Church i londonski Tower, prua se pravi grad, poput
mostobrana prema sjeveru. U tom smjeru vodi niz ulica, prola
za, uliica kojima se London spaja s grofovijama i engleskom teko
obradivom zemljom. Velike osovine upravljene su prema
Manchesteru, Oxfordu, Dunstableu i Cambridgeu; sve su to stare
rimske ceste. Ovdje se ostvaruje neka vrsta trijumfa kola, dvoko-
lica, uskoro i diliansa, potanskih konja; odavde se kopneni ivot
Londona iri u lepezu dobrih putova.
604
Gradovi
Du rijeke, dakle, ali okreui joj leda, jezgra Londona je

nagomilani prostor kua, ulica, trgova, City (160 ha) onakav kak
vim ga odreuju njegove stare zidine. Izgraene na starim rimskim
bedemima, one su negdje u XII. stoljeu nestale s ove strane rijeke,
gdje su kejovi, pristanita, pontoni vrlo rano probili beskorisnu
obranu. Zadrale su se, naprotiv, na isprekidanoj liniji, uglavnom
u krunom luku, koja ide od Dlack Friars Stepsa ili Birdwcl! Docka
do Towera. Sedmora vrata prekidaju tu crtu: Ludgatc, Newgate,
Aldcrsgatc, Cripplegate, Moorgatc, Bishopgatc, AJdgate. Preko pu
ta svakih od njih, duboko u predgraima, mitnica oznauje gra
nicu do koje see vlast Londona. Ta tako pripojena predgraa jesu
liberties, podruja izvan zidina, katkad velika: mitnica pred
Bishopsgatcom smjetena je na primjer na granici Smithficlda,
zapadno od Holborna; na izlasku kroz Ludgatc treba prijei itav
Fleet Street da bi se napokon stiglo do Temple Bara, u ravnini
Hrama bivih templara, na poetku Stranda. Bit e da su Temple
Bar dugo bila obina drvena vrata. Tako je London, ili bolje City,
jo prije Elizabctinc vladavine izaao iz svojih uskih granica doti
ui lokalitete u bliskoj okolici i spajajui se s njima nizom putova,
ulica omeenih kuama.
U vrijeme Elizabete i Shakespearca, srce grada zakucalo je
unutar zidina. Njegovo je sredite na osi koja se nastavlja od
Londonskog mosta prema sjeveru i ulicama razliitih naziva stie
do Bishopsgatca. Na njegovoj zapadnoj osi nie se red ulica od
Newgatea na zapadu do Aldgatca na istoku. U Elizabetino vrijeme
krianje se nalazi u blizini Stocks Marketa, na krajnjem zapadu
Lombard Strceta.
Na dva koraka odavde, na Cornhillu, uzdie sc Royal Ex
change, to ga je 1566. osnovao Thomas Gresham, u poetku
nazvan Kraljevskom burzom kao uspomena na Antwerpensku
burzu (Byrsa Londinensis, vulgo the Royal Exchange, kae legen
da jedne gravire iz XVII. stoljea). Taj posljednji naziv slubeno
mu je dodijelila Elizabeta 1570. To je prava Kula babilonska, kau
oevici, osobito oko podne, kad ovamo dolaze trgovci da sreuju
svoje poslove; u meuvremenu najelegantniji duani oko njegovih
dvorita neprestano privlae bogate muterije. Nedaleko od Royal
Exchangca nalaze se i Guildhall, zapravo londonska gradska vije
nica, i prva engleska banka, smjetena najprije u Grocers Hallu,
trgovini mirodijama, prije nego to je 1734. zauzela svoju rasko
nu zgradu.
605
Intenzitet londonskog ivota oituje se i na trnicama, kao to

je npr. iroki prostor West Smithfieldsa, u blizini bedema, gdje se
ponedjeljkom i petkom prodaju konji i stoka, zatim Billingsgate
naTcmzi, ribarnica sa svjeom ribom, ili Leader Hall, blizu sredita
Citya, s olovnim krovitem, nekad trgovina itom, gdje se na veliko
prodaje meso iz klaonice i koe. Ali ne moe se rei sve o tim
najvanijim sreditima, o tim krmama, o tim restoranima, o tim
uglavnom perifernim i zato popularnim kazalitima, ili o tim Coffee
houseima koji su u XVII. stoljeu toliko posjeeni da je vlada ve
razmiljala da ih zabrani. to se tie opasnih mjesta, zli jezici,
umiljanja i promjene dekora dovode do toga da se sumnjie sve
ulice, a nc samo oni samostani kojima je promijenjena namjena,
gdje se prosjaci igraju squattersa. London je mnogo uivao u
tome da sam sebe ogovara.
Ali City nikad nije bio sam u trci na obalama Temze. Uspo
reen s njim, Pariz je imao osamljeniku sudbinu. Uzvodno od
Londona, Westminster je sasvim neto drugo nego Versailles (za
kanjela tvorevina ex nifoilo), to je u pravom smislu rijei stari i
ivahni grad. Pokraj Opatije, Wcstminstcrska palaa, koju je Hen
rik VIII napustio, postala je sjeditem Parlamenta i glavnih sudova:
ovdje ugovaraju sastanke pravnici i parniari. Kraljevska kua se
smjestila malo dalje, u Whitchallu, Bijeloj palai, uz obalu Temze.
Westminster je dakle istodobno Versailles, Saint-Denis i, da
bi se odrala ravnotea, pariki Parlament. To je reeno da bi se
naglasila vrhunska privlanost toga drugog pola u razvitku Lon
dona. Fleet Street koji izlazi iz Citya, etvrt je pravnika, odvjetnika
i prokurista te studenata prava, i tvrdoglavo gleda prema zapadu.
Strand, koji je izvan Citya i malo dalje od Temze vodi u West
minster, pogotovu postaje etvrt plemstva, ono ondje gradi kue i
uskoro, 1609, tamo sebi otvara drugu burzu, skup raskonih
trgovina: od kraljcvanja Jakova I luduje se za tamonjim modnim
predmetima i ukrasima.
irok procvat u XVII. i XVIII. stoljeu ponio je grad u svim
smjerovima istodobno. Na rubovima grada osnivaju se strane
etvrti, esto slumovi prljavih koliba, s industrijom koja nagruje
(osobito bezbrojne ciglane), uzgajalitima svinja koje se hrane
gradskim otpacima, s gomilama smea, prljavih ulica: takva je
situacija npr. u Whitechapclu, gdje uurbano rade siromani ua
ri. Drugdje pak tkalci svile ili vune.
Osim u zapadnim etvrtima, gdje selo i zelenilo prodiru
preko velikih povrina Hyde Parka ili Saint James Parka, i preko
60 6
Gradovi
vrtova bogatih kua, selo se udaljilo od neposredne okolice Lon

dona. U vrijeme Shakespearea i Thomasa Dekkera, grad se jo
oslanjao na zrana i ozelenjela mjesta, na polja, drvee, prava sela,
gdje je ovjek mogao loviti patke, posjeivati autentine seoske
gostionice, u njima popiti pivo i pojesti kolae s mirodijama (u
Hogsdonu), ili Islington white pot, vrstu tuene kreme koja je
proslavila selo Islington. Zatim, zrak koji udiemo u vanjskim
etvrtima prijestolnice, pie posljednja biografkinja Thomasa
Dekkera, nije uvijek teak i neist: preko kazalita na jugu, sjeveru
i sjeverozapadu, sva radost Vesele Engleske, ali i njezina fina i
treperava mata, prodiru u predgraa... a kroz njih u cijeli grad.
Vesela Engleska, to jest Engleska iz skroz-naskroz seljakih sto
ljea srednjeg vijeka: romantina vizija, ali ne i lana. No ta sretna
veza nee potrajati.138
Londonska zajednica koja se neprestano iri rascijepit e se,
ili bolje, dokrajiti rascjep nadvoje. Ve odavna zapoet pokret
ubrzat e se nakon velikog poara 1666. koji je praktiki razorio
srce, da ne kaemo gotovo cijeli City. Prije te katastrofe, William
Petty je ve objanjavao (1662) da London raste prema zapadu
kako bi izbjegao dim, isparavanja, smradove sve svjetine na
istoku, jer najjai vjetar pue sa zapada. (...) Tako da se palae
najvanijih ljudi i kue onih koji o njima ovise premjetaju prema
Westminsteru, a stare velike zgrade Cityja postaju hale trgovakih
drutava ili su pretvorene u stanove...139 Tako londonsko bogat
stvo neosjetno prelazi na zapad. Ako je jo u XVII. stoljeu sredite
grada u blizini Cornhilla, danas, 1979, nije daleko od Charing
Crossa, to jest na krajnjem zapadu Stranda. Kolik li je put prijeen!
Meutim se istok i neke etvrti na periferiji sve vie i vie
proletariziraju. Siromatvo se ustoliuje, ukorjenjuje gdje god
nalazi mjesta u londonskom svijetu. Najmranije stranice odnose
se na dvije kategorije u pravom smislu razbatinjenih, na Irce i
idove iz srednje Evrope.
Upravo irsko doseljavanje zapoinje rano, najprije iz najjae
izgladnjelih podruja otoka. Doseljenici su seljaci, kod kue osu
eni na slab dohodak radi zemljinih propisa, a isto toliko i radi
demografskog rasta koji dovodi otok do katastrofa 1846. Navikli
da ive sa stokom, dijelei s njom svoje kuerke, hrane se s malo
mlijeka i krumpira; vini su tekom radu, ne preui ni pred
kakvim poslom, redovito su unajmljivani kao poljoprivredni rad
nici na londonskim poljima, za svaku kosidbu. Odavde se neki
probiju do Londona i ondje se ukorijene. Nagomilaju se u prljave
607
potleuice u opini Saint-Gillcs, svom lenu sjeverno od Cityja, ive

po deset ili dvanaest osoba u jednoj prostoriji bez prozora, prima
jui nadnice daleko ispod uobiajenih tarifa, radei kao istovari-
vai, raznosai mlijeka, ciglari i ak iznajmljivai leajeva.
Suprotstavljaju se jedni drugima u tunjavama nedjeljom za vrije
me pijanki; jo se vie sukobljavaju u pravim bitkama s engleskim
proleterima koji radosno mlate konkurente koje ne mogu udaljiti.
Ista je tragedija sa idovima iz srednje Evrope, protjeranim
iz eke 1744, iz Poljske 1772, koji bjee pred progonima. Godine
1734. njih ima u Engleskoj 5.000 ili 6.000, a 1800. samo u Londonu
20.000. Protiv njih sc razularujc najodvratniji gnjev naroda. Poku
aji sinagoga da zaustave opasno doseljavanje, koje ide preko
Holandijc, pokazuju sc uzaludnima. Napokon, to mogu ti bijed
nici? Mjesni idovi im pomau, ali niti ih mogu potisnuti s otoka
niti im omoguiti da tu ive. Londonski cehovi ih ne prihvaaju,
odbacuju ih. I tako silom prilika postaju staretinari, trgovci starim
eljezom to viu ulicama vozei ponekad stare take, lupei,
kradljivci, krivotvoritelji novca, utajivai. Njihov kasniji uspjeh kao
profesionalnih boksaa i ak pronalazaa znanstvenog boksa nee
vratiti njihov dobar glas, premda je slavni ampion, Daniel Men
doza, otvorio svoju kolu.1,10
Tek od tog prizemlja siromanih moe se zaista shvatiti drama
Londona, njegov obilni kriminalitet, njegov drutveni talog, njego
va teka biologija. Recimo ipak da se materijalni poloaj uglavnom
popravlja, kao i u Parizu, s poplocnjem ulica, dovoenjem vode,
nadgledanjem gradnji, napretkom u gradskoj rasvjeti.
to da zakljuimo? Da je London, kao i Pariz, dobar primjer
za ono to je mogao biti glavni grad prije francuske revolucije.
Rasko koju drugi moraju platiti, skup nekolicine izabranih, broj
nih slugu i siromaha, koji su ipak svi povezani stanovitom kolek
tivnom sudbinom velike aglomeracije.
Zajednika sudbina? Na primjer uasna prljavost i smrad
ulica, jednako poznati velikau kao i puaninu. Stvara ih nesum
njivo masa ovih posljednjih, ali se odraava na svima. Vjerojatno
su sve do duboko u XVIII. stoljee mnoga sela bila razmjerno
manje prljava nego veliki gradovi, te moemo zamisliti da je
srednjovjekovni gradi bio ugodniji za stanovanje i istiji od ovih
gradova, kao to nas opominje Lewis Mumford:141 on nije pod
lijegao broju, slavi i bijedi u isti mah, iroko se otvarao prema
okolici, nalazio vodu na licu mjesta unutar bedema i nije morao
daleko ii po nju. Golemi grad, zapravo, ne moe se uhvatiti u
608
Gradovi
kotac sa zadacima koji su neprestano sve vei i, ponajprije,

osigurati elementarnu istou; prednost imaju sigurnost, borba
protiv poara i poplave, opskrba, policija. Pa kad bi i htio, nedos
tajala bi mu sredstva. U njemu najgore materijalne sramote ostaju
pravilo.
Sve to potjee od broja, prevelikog broja osoba. Ali veliki ih
grad privlai. Od njegova nametnikog ivota svaki pojedinac na
svoj nain prima poneku mrvicu, tu je dobitnik. Da u tim povla
tenim gradovima uvijek ima neto za pabirenjc, dokazuje sam
lopovski stale u njima; on se nepogreivo skuplja u najpriv-
lanijim predjelima. Colquhoun 1798. oajava: Situacija (...) se
potpuno promijenila nakon prevrata stare vlasti u Francuskoj. Svi
lupei i zloinci koji su iz svih dijelova Evrope dotad dolazili u
Pariz, gledaju na London kao na svoje sveope sastajalite i kao na
poprite na kojem mogu s najvie koristi uvjebavati svoje talente
i razbojstva... Pariz je uniten, i takori naputaju brod. Ne
poznavanje engleskog jezika, koje je za nas bilo zatita (...), nije
vie zaprekom: na jezik nikad nije bio tako openito rairen, i
nikad upotreba francuskog jezika nije bila tako uobiajena u ovoj
zemlji, osobito meu mladima...1,12
Urbanizacija, najava
novog ovjeka
Ne kanimo oponaati sjetnog konzervativca kakav je bio Colqu
houn. Golemi gradovi imaju svoje nedostatke i svoje zasluge. Oni
stvaraju, ponovimo to, modernu dravu jednako kao to ona stvara
njih; na njihov poticaj rastu nacionalna trita i same nacije; oni
su u sri kapitalizma i ove moderne civilizacije koja u Evropi svaki
dan sve vie mijea svoje razliite boje. Za povjesniara, oni su
ponajprije izvanredan test o evoluciji Evrope i drugih kontinenata.
Dobro ga interpretirati znai stvoriti cjelokupan pogled na itavu
povijest materijalnog ivota i prijei njezine uobiajene granice.
Problem je uglavnom rast ekonomije Starog poretka. Tu su
gradovi primjer duboke neuravnoteenosti, nesimetrinog rasta,
neracionalnih i neproduktivnih ulaganja na razini nacije. Je li za
to odgovorna rasko, apetit onih golemih parazita? To kae Jean-
- Jacques Rousseau u Emileu: Veliki gradovi iscrpljuju dravu i
ine je slabom: bogatstvo koje proizvode prividno je i varljivo; to
609
jc mnogo novca a malo uinka. Kau da grad Pariz vrijedi kralju

Francuske kao jedna pokrajina; ja pak mislim da ga stoji,kao
nekoliko njih; da pokrajine u vie nego jednom pogledu hrane
Pariz i da se veina njihovih prihoda slijeva u taj grad i tu ostaje, a
dae nikad ne vraa ni narodu ni kralju. Neshvatljivo jc da u ovom
stoljeu matematiara nema ni jednog koji uvia da bi Francuska
bila mnogo monija kad bi Pariz bio uniten.143
Primjedba je pretjerana, ali samo djelomice. A problem je
postavljen. Uostalom, zar ovjek s kraja XVIII. stoljea, koji paljivo
prati dogaaje svoga vremena, nije imao pravo da se pita nisu li te
gradske nemani na Zapadu nagovjetaj blokiranja nalik na ono u
Rimskom Carstvu koje jc teilo k Rimu, tom mrtvom teretu, ili na
ono u Kini koja je na dalekom sjeveru podupirala golemu inertnu
masu Pekinga? Blokiranja su kraj evolucije. Mi znamo da nije bilo
tako. Zabluda jednog Sbasticna Merciera, koji je zamiljao svijet
godine 2440,144jest u tome to je vjerovao da taj budui svijet nee
promijeniti kriterij. On vidi budunost u omotu sadanjice koja
mu je pred oima, to jest Francuska Luja XVI. Ne nasluuje
neizmjerne mogunosti to se jo otvaraju pred monstruoznim
aglomeracijama njegova vremena.
Zapravo se napueni gradovi, djelomice nametnici, ne stva
raju sami od sebe. Oni su ono to im drutvo, ekonomija, politika
doputaju da budu, na to ih obavezuju da budu. Oni su mjerilo,
ljestvica. Ako se u njima uporno pokazuje rasko, znai da su
drutvo, ekonomija, kulturni i politiki poredak takvi da se kapital,
da se vikovi tu uskladitavaju djelomice u nedostatku bolje upo
trebe. A naroito se veliki grad ne moe prosuivati posebno; on
je uzet u cjelokupnoj masi gradskih sustava, on ih oivljuje, ali ga
oni odreuju. Potkraj XVIII. stoljea zapoeta je postepena ur
banizacija koja e se ubrzati u slijedeem stoljeu. Dalje od privid-
nosti Londona i Pariza odvija se prijelaz od jednog umijea, jednog
naina ivota na novo umijee, na drukiji nain ivota. Svijet
Starog poretka, vie od tri etvrtine seljaki, nestaje, propada
polako i sigurno. Veliki gradovi uostalom nisu jedini koji osigura
vaju teko uvoenje novog poretka. injenica je da e glavni
gradovi u svojstvu gledalaca prisustvovati industrijskoj revoluciji
koja e izbiti. Novo vrijeme ne lansira London, nego Manchester,
Birmingham, Leeds, Glasgow i bezbroj malih proleterskih gradia;
ak se ni kapitali, koje su nagomilali patriciji XVIII. stoljea, nee
ulagati u novu pustolovinu; London e tek oko 1830. novanim
vezama okrenuti pokret u svoju korist. Nova industrija naas e
610
Gradovi
okrznuti Pariz, zatim e ga se odrei, u vrijeme pravih ulaganja, u

korist ugljena na sjeveru, vodopada na alzakim rijekama ili lorcn-
skog eljeza. Sve se to zbiva razmjerno kasno. Francuski putnici
koji posjeuju Englesku u XIX. stoljeu, tako esto kritiki raspo
loeni, plae se koncentracije i rugobe industrijalizacije, posljed
njeg kruga Pakla, rei e Hippolyte Taine. No da Ii oni znaju da
je Engleska, kao rtva urbanizacije, gomilanja ljudi u loe grae
nim gradovima koji nisu stvoreni da te ljude lijepo prime, da je
upravo to budunost Francuske i zemalja na putu prema in
dustrijalizaciji? Znaju li oni koji danas gledaju Sjedinjene Drave
ili Japan, da imaju pred oima bliu ili dalju budunost vlastitih
zemalja?
611
ZAKLJUAK
xVnjiga, ak i povijesna, izmie svom autoru. Ova je trala preda

mnom. Ali to da kaem o njezinim neposlunostima, njezinim
hirovima, tovie o njezinoj vlastitoj logici, to bi bilo ozbiljno i
vrijedno? Naa djeca djeluju na svoj nain. A mi smo ipak odgovor
ni za njihova djela.
Ponegdje bih bio volio vie objanjenja, opravdanja, prim
jera. Ali knjiga nije rastezljiva po elji. Pogotovu to bi, da se
zaokrue mnogostruki sadraji materijalnog ivota, bila potrebna
sustavna, stroga istraivanja, a da i ne govorimo o mnotvu ispra
vaka. Sve to jo nedostaje. Ono to je reeno tekstom ili slikom
pozivalo bi na rasprave, dodatke, nastavke. Nismo govorili ni o
svim gradovima, ni o svim tehnikama, ni o svim elementarnim
injenicama stanovanja, odijevanja, jela.
Ono malo lorensko selo u kojem sam odrastao bilo je jo dok
sam bio dijete vrlo staro mjesto: njegovo jezero pokretalo je stari
mlinski kota, a put od kamena, starog kao svijet, obruava se
poput bujice nasuprot moje kue; ona je bila obnovljena 1806, u
godini bitke kod Jene, a u potoku podno livada neko se namakala
konoplja. Dovoljno mi je da pomislim na to pa da se ova knjiga
ponovo otvori preda mnom. Svaki je italac moe ispuniti svojim
slikama, prema nekoj uspomeni, nekom putovanju, nekoj lektiri.
Jedan lik iz knjige Siegfned i Limuzinjanin, jaui u zoru po
Njemakoj dvadesetih godina ovog stoljea, ima dojam da je jo u
tridesetogodinjem ratu. Na okuci jednog puta, jedne ulice, svatko
moe doivjeti takva vraanja unatrag. Drevna materijalna prolost
ukljuuje svoju rezidualnu prisutnost ak i u vrhunske ekonomije.
Ta prisutnost nestaje nama naoigled, ali sporo, i nikad na isti
nain.
61 3
Ovaj prvi svezak djela koje ima tri sveska zacijelo nema
pretenzije da prikae cjelokupan materijalni ivot od XV. do XVIII.
stoljea, i to u itavom svijetu. On nudi samo pokuaj da se svi ti
prizori spoznaju u cjelini, od prehrane do stanovanja, od tehnika
do gradova, i to zato da bi se razgraniilo to jest i to je bio
materijalni ivot. Zapravo nezgodno razgranienje: ak mi se do
godilo da svjesno prijeem granice da bih ih bolje spoznao, na
primjer u vezi s presudnim injenicama novca i gradova. Evo to
daje osnovni smisao mom pothvatu: ako ne sve vidjeti, onda bar
sve smjestiti, i to na neizbjenoj svjetskoj ljestvici.
Druga etapa: nizom pejzaa koje povjesniari napokon samo
vrlo rijetko prezentiraju, a koji se smatraju oitim znakom opisne
nejedinstvenosti, pokuati svrstati, srediti, svesti neujednaenu
gradu u pribline okvire, na pojednostavnjenja povijesnog tuma
enja. To nastojanje objanjava ovu knjigu, pridaje joj vanost ak
iako je plan tu i tamo bio vie skiciran nego ispunjen, donekle i
zato to je knjiga, namijenjena irokoj publici, kua s koje valja
skinuti skele. Ali i zato, ponovimo, to je rije o slabo istraenom
podruju, ije bismo izvore i sami morali pronai i provjeriti jedan
po jedan.
Dakako, materijalni ivot se ponajprije predstavlja u aneg-
dotalnom obliku tisua i tisua nevanih novosti. Hoemo li rei
dogaaja? Ne, to bi znailo uveati njihovu vanost i ne razumjeti
njihovu prirodu. Da Maksimilijan, car Svetog RimskoGerman
skog Carstva, za vrijeme jedne gozbe stavlja ruku u zdjele (to nam
pokazuje crte), banalna je injenica, a ne dogaaj. Ili da Car
touche uoi smaknua vie voli au vina nego kavu to mu je
nude... To su zrnca povijesne praine, mikropovijest u smislu u
kojem je Georges Gurvitch govorio o mikrosociologiji: sitne i
njenice koje se, ponavljajui se beskonano, zapravo potvruju
kao lanac stvarnih istina. Svaka od njih upuuje na tisue drugih
koje probijaju gustou nijemih vremena i traju.
Moju panju zadrali su ba ti sljedovi, ti nizovi, ta duga
trajanja: oni istiu linije prolaznosti i horizonte svih onih minulih
predjela. Unose u njih neki red, pretpostavljaju ravnotee, poka
zuju neprekidnost, uglavnom ono to je gotovo objanjivo u tom
prividnom neredu. Zakon, rekao je Georges Lefebvre, jest
konstanta. Oito je tu rije o konstantama na odreeni rok, dug
ili prosjean, od kojih su nas one prve zadrale jo vie od drugih,
u vezi s hranjivim biljkama, odjeom, kuama, drevnim i presud
nim podjelama na gradove i sela... Tim polaganim evolucijama
614
Zakljuak
materijalni ivot se lake podvrgava nego drugi sektori ljudske

povijesti.
italac je jamano primijetio da smo medu pravilnostima u
prvi plan stavili one koje ovise o civilizacijama i kulturama. Ova se
knjiga, ne bez razloga, naziva Materijalna civilizacija: to je pitanje
jezinog izbora. Civilizacije zapravo stvaraju veze, to jest red,
izmeu tisuu kulturnih dobara koja su u biti neobina, na prvi
pogled strana jedna drugima, poevi od onih koja ovise o duhov
nosti i inteligenciji pa do predmeta i orua svakidanjeg ivota.
Prema onom Englezu koji putuje po Kini (1793), najobinija
orua (ondje) imaju neto posebno u konstrukciji; esto je to
dodue mala razlika, ali ona jasno pokazuje da jedna nipoto nisu
posluila kao uzor drugima iako su manje vie prikladna da ispune
istu svrhu: tako gornja strana nakovnja, koja je drugdje ravna i
malo nagnuta, u Kini ima izboen oblik. Ista primjedba o ko-
vakim mijehovima: Mijeh je napravljen kao kutija s pominim
vratima, tako prilagoenim da, kad se povuku prema natrag,
praznina to nastaje u kutiji puta unutra nalet zraka kroz otvor
neke vrste zaklopca, a u isto vrijeme zrak izlazi na drugi otvor sa
suprotne strane.1 Daleko smo od velikih konih mijehova ev
ropskih kovanica.
injenica je da je svaki svijet guste naseljenosti izradio sku
pinu elementarnih odgovora i ima nezgodnu namjeru da ih se
dri, zahvaljujui sili inercije koja je jedna od velikih radnica
povijesti. to je onda civilizacija ako ne stavljanje na staro mjesto
stanovitog ovjeanstva u stanovitom prostoru? To je povijesna
kategorija, prijeko potrebna podjela. ovjeanstvo tek od kraja XV.
stoljea tei za tim da postan^jedinstveno (u tom jo nije uspjelo).
Do tada, i sve vie i vie to emo se dalje vraati kroz stoljea, ono
je bilo podijeljeno izmeu razliitih planeta, od kojih je svaki titio
jednu civilizaciju, ili jednu posebnu kulturu s njezinim izvornos
tima i dugotrajnim izborima. Makar i bliski jedni drugima, konani
ishodi se ne mogu pobrkati.
Dugo trajanje i civilizacija, te prvenstveno vane kategorije,
zahtijevaju dodatnu podjelu, bitno vezanu uz drutva koja su
takoer svuda prisutna. Sve je drutveni poredak, a to je, za
povjesniara ili sociologa, napokon misao dostojna La Palissea ili
gospodina Jourdaina. Ali banalne istine imaju svoju teinu. Na
dugo sam govorio o bogatima i siromanima, o raskoi i bijedi, o
dvjema stranama ivota. To su jednoznane istine, jednake u
Japanu kao i u Newtonovoj Engleskoj, kao i u onoj pretkolum-
615
bovskoj Americi gdje su prije dolaska panjolaca vrlo stroge

zabrane propisivale nain odijevanja da bi se po njemu razlikbvao
narod od svojih gospodara. Kad ih je evropsko gospodovanje sve
svrstalo u red potlaenih uroenika, propisi i razlike su nestali,
ili gotovo nestali. Tkanina za njihovu odjeu gruba vuna, pamuk
ili agavino platno, mi bismo rekli sukno za vree jo ih je jedva
razlikovala jedne od drugih.
Ali jo vie nego o drutvima (rije je usprkos svemu prilino
neodreena) valjalo bi govoriti o socioekonomijama. Marx ima
pravo: tko posjeduje sredstva za proizvodnju, zemlju, brodove,
obrte, sirovine, gotove proizvode a da nema i vladalake poloaje?
Ipak je oito da te dvije koordinate: drutvo i ekonomija, nisu same
sebi dovoljne; mnogolika drava, u isti mah uzrok i posljedica,
namee svoju prisutnost, pomuuje odnose, iskrivljuje ih hoti
mice ili nehotice, igra svoju ulogu, esto nespretno, u tim arhitek
turama koje moemo grupirati nekom vrstom tipologije raznih
svjetskih sociockonomija, jedne u robove, druge u kmetove i
velikae, tree u poslovne ljude i pretkapitaliste. Tako se vraamo
Marxovu jeziku, ostajemo na njegovoj strani ak ako i odbacimo
njegovu egzaktnu terminologiju i strogi redoslijed po kojem bi
svako drutvo neprimjetno prelazilo iz jedne svoje strukture u
drugu. Problem ostaje u klasifikaciji, u promiljanoj hijerarhiji
drutava. Toj nunosti nita nee izbjei pa ni na planu materijal
nog ivota.
* # #
injenica da se takvi problemi dugi rok, civilizacija, drutvo,

ekonomija, drava, hijerarhije drutvenih vrijednosti namee
na tom planu skromnih realnosti materijalnog ivota, sama po sebi
dokazuje da se povijest ve ovdje prezentira sa svojim zagonet
kama, svojim tekoama, tavic s istima kakve susreu sve ljudske
znanosti kad se uhvate u kotac sa svojim predmetom. ovjek se
nikad ne svodi na lik koji bi se mogao shvatiti u prihvatljivom
pojednostavnjenju. To je pogreno matanje i jednih i drugih. Tek
to ga shvatimo u njegovom najjednostavnijem obliku, ve se
ponovo potvruje u svojoj uobiajenoj kompleksnosti.
Uostalom, ja se zacijelo nisam tolike godine posveivao tom
dijelu povijesti zato to jc jednostavniji ili jasniji. Ili zato to bi bio
prioritetniji s gledita broja, ili to ga velika povijest obino zane
maruje, ili razlog koji jc dodue bio vaan u mojim oima to
616
Zakljuak
me on osuuje na konkretnost, na jednu epohu (nau, suvreme

nu) u kojoj, logino, filozofija, drutvena znanost i matematizira-
nje dehumaniziraju povijest. Taj me povratak majici zemlji pri
vukao, ali me nije opredijelio. No je li mogue dobro shvatiti
ekonomski ivot uzet u cjelini ako se ponajprije ne istrae sami
temelji kue? Ovo su ti temelji koje je htjela postaviti ova knjiga, a
na njima e sc zasnivati dvije knjige koje slijede i upotpunjuju
djelo.
S ekonomskim ivotom izai emo iz rutine, iz nesvjesne
svakidanjice. Ekonomski ivot ipak jo uvijek sadri pravilnosti;
stara i napredna podjela rada izaziva nuna razdvajanja i okraje
kojima se odrava aktivan i svjestan svakidanji ivot sa svojim
sitnim koristima, svojim mikrokapitalizmom koji sc ne ini mrs
kim, jer se tek odvojio od uobiajenog rada. Jo i vie, na najvii
stupanj smjestit emo kapitalizam i njegove iroke orijentacije, kao
i njegove igre koje sc ve ine dijabolinima veini obinih smrt
nika. U kakvoj je vezi to sofisticiranjc, rei e nam, sa skromnim
ivotima na dnu ljestvice? Moda u vrlo uskoj, jer ih ukljuuje u
svoju igru. To sam pokuavao rei ve od prvog poglavlja ove
knjige naglaavajui denivelaciju nejednakog svijeta ljudi. Ba te
nejednakosti, te nepravde, te suprotnosti, velike ili neznatne, po
kreu svijet, neprestano ga preobraavaju u vie strukture, jedine
zaista promjenljive. Jedino kapitalizam, naime, moe imati relativ
nu slobodu kretanja. Ovisno o trenutku, moe uspjeno izvesti
udar udesno ili ulijevo, naizmjence ili istodobno biti sklon profi
tima od trgovine ili onima od manufakture, odnosno zemljine
rente, dravnog zajma ili lihve. Kad je suoen sa slabo savitljivim
strukturama, strukturama materijalnog ivota i uobiajenog eko
nomskog ivota, dano mu je da bira podruja kamo se hoe i moe
umijeati i ona koja e prepustiti njihovoj sudbini, pri tom nepres
tano ponovo proizvodei, poevi od tih elemenata, svoje vlastite
strukture i mijenjajui malo pomalo, u prolazu, one tue.
Ba je to od pretkapitalizma stvorilo ekonomsku tlapnju
svijeta, izvor ili znak svih velikih materijalnih napredaka i svih
najteih izrabljivanja ovjeka od ovjeka. Ne samo zbog prisvajanja
vika vrijednosti ljudskog rada. Nego i zbog onog nerazmjera
snaga i situacija zahvaljujui kojem, na ljestvici jedne nacije kao i
na svjetskoj ljestvici, uvijek postoji, ve prema okolnostima, mjesto
koje se moe zauzeti, podruje koje se moe izrabljivati, unosnije
od drugih. Kako je golema povlastica birati, moi birati, ak ako je
izbor zapravo prilino skuen!
617
NAPOMENE
Napomene uz predgovor
1. Prvo iz d a n je ove knjig e b ilo je d io zbirke su e sto n a p u ta le p rv o b itn u karto tek u ,
k o ja je iz d a n a b e z n a p o m e n a . K ada je tako d a sam m o rao ju riti za stotinam a,
m oj izdava p rih v atio d a d ru g a i tre a k- tisuam a re fe re n tn ih naslova. I n e uvijek
n jig a s a d r e n a p o m e n e , p o n o v n o izdanje u sp je n o . Ispriavam se mojim itaocim a
p rv o g d ijela, isp ra v lje n o i p ro ire n o , m o povjesniarim a zbog o n ih n ekoliko slu a
ra lo je n a ra v n o biti p o u z o ru n a isti m o jeva kad referen ca izgubljena naalost
d e l. T o je b ilo lak o uin iti p rije d e s e t g o zam jen ju je n ap o m e n u koju nisam m ogao
d in a . Ali d a n a sl M oje re fe re n c e i o dvie nai.
Napomene uz poglavlje 1
1. P rem a E rn c stu WAGEMANNU, E c o n o m i a 6. D. A. BRADING, M in e r o s y c o m e r c ia n te s
m u n d i a l , 1952, n a ro ito I, str. 59 sq . e n e l M e x ic o b d r b d n ic o , 1 7 6 3 1 8 1 0 ,
2. E m m a n u e l LE ROY LADUR1E, L e s P a y - 1975, str. 18, N icolis s An CHEZ-ALBOR-
s a n s d e L a n g u e d o c , 1966, I, s tr. 139 sq. NOZ, L a P o b l a c i n d e A m e r i c a t a t i n a
3- F e rn a n d BRAUDEL, La M d itc rra n e e t le d e s d e lo s tie m p o s p r e c o lo m b in o s , 1973,
m o n d e m d iie rra n e n & I'd p o q u e d e P hi str. 81; B. -N . CHAGNY, V a r io le e t c b u te
lip p e II, 1966, str. 368 sq . Zatim u k ratko d e / ' E m p i r e a z t i q u e , o tip k a n a teza,
n a z n a e n o u M e d i!. D ijon, 1975.
4. E. WAGEMANN, o p . t i t . , 1, s tr. 51. 9. P irre A. DAVILLA, H i s t o t i a d e l a f u n d a -
5. A ngel ROSENBLAT, L a P o b l a c i n in d ig e - c i6 n y d i s c u r s o d e l a p r o v i n c i a d e S a n
n a y e l M e s t i z a j e e n A m e r ic a , I, 1954., t i a g o d e M e x ic o , 1 5 9 6 1 6 2 5 , str. 100,
s tr. 1 0 2 -1 0 3 . 118, 5 16-517.
6. N a jo so b itija d je la : S. F. C OOK i L. B. 10. N. SANCHEZ-ALBORNOZ, o p . c i t ., str.
SIMPSON, T h e P o p u la tio n o f C e n tral 188.
M o u c o in th e 16th C entury u: I b e r o 11. I b i d ., str. 1 2 1 - 1 2 2 .
- A m e r i c a n a , 19 4 6 ; W. BORAH, T h e 12. A. G renfeld PRICE, T h e W e s te r n I n v a s i
A borigenal P o p u latio n o f C entral M exico o n s o f t h e P a c i f i c a n d i t s C o n tin e n ts ,
o n th e Eve o f th e S p an ish C o n q u est u: 1 9 6 3 , s tr . 1 6 7 .
I b e r o A m e r i c a n a , 1963- B rojke k o le u 13. W. S. i E. S. WOYTTNSKI, W o r ld P o p u la
B e r k e le y u s a d a o s p o r a v a ju , n a r o ito ti o n a n d P r o d u c tio n , T r e n d s a n d O u t
C h arles V erlin d en , T je d a n u P r a t u , 1979- lo o k , 1953, i E. R. EMBRE, I n d i a n s o f
7. P ie rre CHAUNU, L 'A m e r iq u e e t le s A m - t h e A m e r ic a s , 1939, citirao P. A. LADAME,
r iq u e s , 1964, str. 105; A bb PRVOST, L e R o le d e s m i g r a t i o n s d a n s l e m o n d e
H is to ir e g n r a le d e s v o y a g e s , XV, 1759. lib re , 1958, str. 14.
str. 9. 14. P. A. LADAME, o p . c it., str. 16.
618
Napomene
15. M o r p b o lo g ie s o c ia le , 1938, sir. 70. 39- Brojni podaci u G a z e t t e d e F r a n c e . G odi

16. Karl LAMPREC1 IT, D e u ts c h e W ir ls c b a fts - n e 1762, n a prim jer, sm rtn o st je u Lon
g e s c b ic b te , 1981. I1, str. 163, Karl Juliu s d o n u , Parizu, Variavi, K o p en h ag en u , bila
BELOCH, D ic B evdlkerung E u ro p as im m no g o vea o d n ataliteta. U ovom p o s
M ittelalter, u Z e its c b r ift f O r S o z ia lw is - ljednjem bilo je 4. 512 m rtvih n a 2. 269
s e n s c b a ft, 1 9 0 0 , s tr . 4 0 5 4 0 7 . ro en ja, d o k u itavoj zemlji postoji rav
17.P. MOMERT, Die Entw icklung d c r Be- notea.
v d lk e ru n g E u ro p as seit d e r M in e d c s 17. 40. G. MACARTNEY, o p . c it., IV, s tr. 113-
Ja h r. u: Z e its c b r ift f u r N a t i o n a t S k o n o 41. P. R. O . L ondon, 30. 25. 6 5 . fol. 9, 1655.
m ie , 1936; J. C. RUSELL, L a t e a n c i e n t U Moskoviji nem a o so b e koja poznaje
a n d m e d i e v a l P o p u l a t i o n , 1 9 5 8 ; M. za n a t kiru rg a osim n ekoliko stran aca koji
REINHARDT, A. ARMENCAUD, J. DUPA- su doli iz H olandije ili N jemake.
QU1ER, H is t o i r e g e n e r a t e d e l a p o p u l a 42. N. SANCHEZ-ALORNOZ, o p . c i t ., str.
tio n m o n d ia le , 19 6 8 . 188.
18. T he H isto ry o f P o p u la tio n a n d S ettle 43. Paul VIDAL DE LA BLACHE, P r in c ip e s d e
m e n t in E urasia, u: T h e G e o g r a p h ic a l g i o g r a p b i e b u m a i n e , 1922, str. 45.
R e v ie w , 1930, sir. 1 2 2 -127. 44. Ren GROUSSET, H is t o i r e d e l a C h in e .
19. Louis DERMIGNY, L a C h in e e t I'O c c id e n t. 1957, str. 23.
L e c o m m e r c e d C a n t o n a u X V III* sie c le , 45. W. ROPKE, E x p lic a tio n i c o n o m i q u e d u
II, 1964, str. 4 7 2 -4 7 5 - m o n d e m o d e m e , 1940, str. 102.
20. I b id . 46. U sporedi knjigu P ierrea GOUROUA, koja
21. Vidi sliku n a s tra n i 26. e u sk o ro izai: T e r r e d e B o n n e E s p e r a n -
22. Leo FROBENIUS, H is t o i r e d e l a c i v i l i s a ce.
ti o n a fr ic a in e , 1936, s tr. 14 sq. 47. N aro ito p rem a istraiv an jim a P. NOR-
23- O tac J e a n -B a p lis te LADAT, N o u v e l l e R e LUNDA i radovim a T. LONGSTAFFA, u s
l a t i o n d e T A fr iq u e o c c id e n ta le , 1728, V, p o red i Em m anuel LE ROY L\DUR1E, H is
s tr 331 sq. to ir e d u e l i m a t d e p u i s P a n m il, 1967, str.
24. No, radi s e o ra z d o b lju vrlo jake e m ig ra
2 44-248.
cije, u sp o re d i M ichel DEVZE, L 'E u r o p e 48. D iscussion: post-g lacial clim atic C h a n
e t le m o n d e d la f t n d u X V III* sie c le ,
ge, u: T h e Q u a t e r i y J o u r n a l o f t h e R o y a l
1970, s tr 331- n a p o m e n a 586.
M e te o r o lo g ic a l S o c ie ty , travanj 1949, str.
25. Prem a slu b en im b ro jk am a o p asajero s
175.
a Indias, 100.000 tijekom XVI. stoljea;
49. E ino JUTIKKALA, T h e G reat F in n ish Fa
G. CESPEDES DE CASTILLO (U: l l i s t o r i a
m ine in 169 6 -1 6 9 7 , u: T h e S c a n d i n a
s o c ia l y e c o n d m ic a d e E s p a h a y A m e r i
v i a n E c o n o m i c H i s t o r y R e v ie w , 111, 1955,
c a , kojim u p rav lja J. VINCES VIVES, III,
1, str. 5 1 -5 2 .
str. 3 9 3 -3 9 4 ) sm a tra d a bi taj bro j tre b a lo
50. B. H. SLICHER VAN BATH, Le clim at e t
u d v o stru iti ili u tro stru iti.
les rco ltes a u h a u l M oyen Age u ; Set-
26. O p. c it., s tr. 148.
27. W o r ld P o p u l a t i o n , P a s t G r o w t h a n d P r e t i m a n a . . . d e S p o le to , XIII, 1965, s tr. 402.
51. I b i d ., str. 4 0 3 -4 0 4 .
s e n t T r e n d s , 1937, str. 3 8 -4 1 .
28. Cit. l, sir. 123. 52. Rhys CARPENTER, D i s c o n t i n u i t y i n G r e
29. L. DERMIGNY, o p . c it., II, s tr. 4 7 7 , 4 7 8 - e k C iv i l i z a t i o n , 1966, s tr. 6 7 -6 8 .
53- O ro n c e FINE, L e s C a n o n s e t d o c u m e n t s
4 79. 4 8 1 -4 8 2 .
tr 4 s a m p l e s t o u e b a n t V u s a g e e t p r a t i q u e
30. I b i d ., slika n a s tr. 4 75, i ra sp rav a n a str.
d e s c o m m u n s A lm a n a c k s q u e T o n n o m -
4 7 2 -4 7 5 .
31. G . MARCARTNEY, V o y a g e d a n s T in te r i- m e t p b e m i r i d e s , 1551, str. 35-
e u r d e l a C b in e e t e n T a r t a r i e f a i t d a n s 54. Alto s e zad ri b ro j o d 3 5 0 m iliju n a u
le s a n n e e s 1 7 9 2 , 1 7 9 3 e t 1 7 9 4 ... 1798, 1300. i je d n a m ilijarda u 1800. O ve b ro j
IV, str. 209. k e e s e zad rati u p ro ra u n im a koji slije
32. W. H . MORELAND, I n d i a a t t h e D e a t h de.
o f A k b a r , 1920, s tr. 16 -2 2 . 55. H ein rich BECHTEL, W ir is c b a fts g e s c h ic b -
33. N aro ito 1540, 1596. i 1630: I b i d . s tr. 11, t e D e u t s c b l a n d s v o m 1 6 . b is 1 8 . J a b r b u n -
2 2 , n a p o m e n a 1, 266. d e r t, n , 1 9 5 2 , s tr. 2 5 - 2 6 ; H e rm a n n KEL-
34. Vidi i n f r a , ID, s tr. 4 32. i n a p o m e n a . LEN B EN Z, D e r A u f s tie g K O lns z u r
35. A. E., In d e s O r., 18, P 257. M itte la Jte rlic h e n H a n d e lsm e tro p o le u:
36. T h e p o p u l a t i o n o f I n d i a a n d P a k i s t a n , J a b r b u c b d e s k ln ic b e n G e s c b ic b ts -
1951, s ir. 2 4 -2 6 . v e r e in s , 1967, str. 1 -3 0 .
37. C it. L, s tr. 5 3 3 -5 4 5 . 56. O v e b ro jk e je istra iv a o R o b e rt MAN
38. P ie rre CHAUNU, L a C i v i l i s a t i o n d e /'- TUAN, I s t a n b u l d a n s l a s e c o n d e m o i t i i
E u r o p e d e s L u m ie r e s , 1971, s tr. 42. d u X V I P s ie c le , 1962, s tr. 44 sq .
619
57. R e in h a rd TH O M , D i e S c b l a c b t b e i P a v i a 79. A n to in e d e SAINT-EXUPRY, T e r r e d e s

( 2 4 F e b r u a r 1 5 2 5 ) , 1907. bom m es.
58. P e ie r LASLETT, U n M o n d e q u e n o u s 80. P. VIDAL DE LA BLACHE, o p . c it.? s tr. 1 0 -
a v o n s p e r d u , 1 9 6 9 , s ir. 16. 11.
59- M i d i ! ., II, s ir. 39*1-396. T o a n p ro ra u n 81. G . W. HEWES, A C o n s p e c tu s o f th e
je n e m o g u (vidi HARTLAUD i QUARTI), W o rld s C u ltu re s in 1 50 0 A. D ., u: U n i
ali tu rs k a (lota b ro jila je 230 galija, k r v e r s i t y o f C o l o r a d o S t u d i e s , b r. 4, 1954
a n sk a 20B i 6 v en ecijan sk ih g a le o n a. Ra s tr. 1-22.
u n a ju i u b ije n e , r a n je n e i z a ro b lje n e , 82. U koliko s e svjetskom stan o v n itv u p rip i
T u rci s u izgubili 4 8 .0 0 0 ljudi. su je 4 00 ili 5 00 m ilijuna stanovnika.
6 0. J. - F MICHAUD, O io g r a p b ie u n iv e r s e lte 83- K. J. BELOCH, cit. l., str. 36, n a p o m en a
a n e i e n n e e t m o d e m e , 1 643, l. 4 4 , lanak 11.
W allenstein. 84. A. P. USHER, cit. l., str. 131.
6 1. E r n e s t LAVISSE, f l i s i o i r e d e F r a n c e , 85. H. DECHTEL, o p . c it., str. 2 5 -2 6 .
1911, VIII (1 ), str. 131. 86. Je a n FOURASTlli, M a c b i n i s m e e t b i e n
6 2. Louis DUPRE D'AULNAY, T r a d e g e n e r a l e tre , 1962, str. 4 0 -4 1 .
d e s s u b s i s l a n c e s m iH ta ir e s , 1744, s ir. 62. 87. D aniel DEFOE, A R e v i e w o f th e S t a t e o f
63. B c n c d il d e VASSALLIEU zv an N icolay t h e D r itis b N a t i o n , 1709, str. 142, citirali
L yonnois, R e c u e i l d u r e g l e m e n t g e n e r a l Sydney POLLARD i David W. CROSSLEY,
d e I o r d r e e l c o n d u i t e d e I 'a r tille r ie . .. , T h e W e a lth o f B r i t a i n 1 0 8 5 - 1 9 6 6 , 19 6 B,
str. 160.
1613, B. N.. Ms. fr., 592-
6 4. H e n ri LAPEYRE, G io g r a p b i e d e 1E s p a g n e 88. Jo h a n n G ottlieb GEORGI, V e r s u c b e i n e r
m o r i s q u e , I9 6 0 . B e s c h r e i b u n g d e r . . . R e s i d e n x s t a d t S t.
65. P re m a R o b e rtu MANDROU u , L a F r a n c e P e te r s b u r g , 1790, str. 555, 561.
a u x X V I P e t X V III* s ie c le s , 1970, s tr. 18 3 -
89. Jo h a n BECKMANN, B e i t r d g e z u r E c o n o
m ic .. ., 1781, [V, str. 8. U vezi bonifikaeije
184, o b i n o s e prih v aa b ro j o d 300.000.
m ovara u vojvodstvu B rem e: Les p etiias
H . LUTHY, L a D a n q u e p r o t e s t a n t e , str.
villages (d e 25 &30 feux) s o n t p lu s faciles
2 6, ra d ije k o ris ti b ro j 2 0 0 .0 0 0 . W. G.
r d u ire & l'o b issa n c e q u e les g rands,
SCOVILLE ta k o e r v je ru je d a s u gubici za
& ce q u e d it l'e x p rien ce.
f ra n c u s k u e k o n o m iju p re c ije n je n i: T h e
90. D enis DIDEROT, S u p p l e m e n t a u v o y a g e
P e r s e c u tio n o f f l u g e n o t s a n d F r e n c h E c o
d e B o u g a in v ille , 1958, sir. 322.
n o m i c D e v e lo p m e n t, i 9 6 0 .
91. I b id .
6 6. Vidi in fr a . III, s tr. 378. 92. Adam MAUR1ZIO, H i s to ir e d e I 'a l i m e n t a -
6 7. A n d re a NAVAGERO. I I V ia g g io f a t t o i n ti o n v 4 g H a le , 1932, s tr. 15-16.
S p a g n a , 1563. 93. A lfonso d e ESCRAGNOLLE TAUNAY, H is-
68. Karl J u liu s I1ELOC11, cit. l str. 7 8 3 -7 8 4 . to r ia g e r a l d a s b a n d e ir a s p a u lis ta s ,
69. I b i d ., s tr. 786.
1924, 5. knjiga.
70. RANTME, ( E u v r e s , 1779, IX, str. 249. 94. G e o rg e s CONDOM1NAS, N o u s a v o n s
71. H. L0THY, o p . c it., I, str. 26.
m a n g i la f o r e t d e la P ie r r e G e n ie
72. G. NADAL i E. CIRALT, L a P o p u l a t i o n c a - G o o ..., 1957.
l a l a n e d e 1 5 5 3 d 1 7 1 7 , I960. 95. Ishw ari PRASAD, L l n d e d u V IP a u X V P
73. B a rth e ld m y JOLY, V o y a g e e n E s p a g n e , s iic le , 1930, u: H is t o i r e d u m o n d e , pri
1 6 0 3 1 6 0 4 , p rire d io L. BARREAU-DIHI- red io E. Cavaignac, VIII1, str. 4 59-460.
G O , 1909, sir. 13: svi zan atlije u Figu- 96. M axim ilien SORRE, L e s F o n d e m e n t s d e la
e ra s u u K ataloniji so m F ran co is d e la g e o g r a p h ic b u m a i n e , m , 1952, str. 439-
H a u lte A uvergne. 97. P. VIDAL DE LA BLACHE, o p . a t . , str. 35-
7 4 . K ardinal d e RETZ, M e m o ir e s , izd. 1949, 98. G. CONDOM1NAS, o p . a t . , sir. 19-
m , str. 2 2 6 . 99. P- d e LAS CORTES, R e l a d d n d e l v ia je ,
75. A n to in e d e BRUNEL, V ia je d e E s p a n a , n a u f r a g i o y c o p tiv e r io ..., 1621-1626, Bri
1665, u: V ia je s e s t r a n je r o s p o r E s p a n a y tish M useum , S loane, 1005.
P o r tu g a l, II, 1959, str. 427. 100. R ijkm useum , A m sterdam , Azijski odjel.
7 6. Je a n HERAULT, s ire d e G ourville, M e m o - 101. B e s c h r e i b u n g d e s j a p o n i s e b e n R e ic h e s ,
ir e s ..., 1724, II, s tr. 79- 1794, str. 42.
77. L o u is - S b a s tie n MERCIER, L A n d e u x 102. J. A. MANDELSLO, V o y a g e a u x l n d e s o r i
m i l l e q u a t r e c e n t q u a r a n t e , r e v e s i l e n e n ta te s , 1659, D. s tr . 38 8 . Izvjetaj W.
f u t j a m a i s , 1771, str. 335. BOLTSA, A. N.. A. E., BQI, 459. 19. mesi-
7 8. E m m anuel LE ROY LADURIE, D m ogra- d o ra god. V.
p h ie e t fu n e ste s se c rets: le L anguedoc, 103. G. MACARTNEY, o p . c it., HI, str. 12.
u: A t t n a l e s b i s t o r iq u e s d e l a R e v o lu tio n 104. G . F. GEMELU CARERI, V o y a g e d u t o u r
f r a n f a i s e , listo p ad 1965, str. 3 9 7 -3 99 d u m o n d e , 1727, I, str. 548.
620
Napomene
105. O tac J. -D . LAAT, op. c it., V, sir. 2 7 6 - SCI lONI'ELDER, D ie w ir is c b a f l l i c b e E n t-

278. w i c k l u n g K O ln s v o n 1 3 7 0 b is 1 5 1 3 . 1970,
106. ) . A. MANDELSLO, o p . c it., II. str. 530. sir. 1 28-129, kae: 30.000 m rtvih.
A bb PRl-VOST, o p . c it., V, 1748, sir. 190 130. G U n th c r FRANZ, D e r D r e i s s i g s j d b t i g e
(K olben). K r ie g u n d d a s d e u t s e b e V o lk , 1961, sir.
107. A bb PRVOST, o p . c if., 111 (1747), str. 7.
1 8 0 -181. i 645; V, str. 7 9 -8 0 . 131. L. M O SC A R D O , U i s t o r i a d i V e r o n a ,
108. J o u r n o ! d 'u n b o u i g e o i s d e P a r is , s o u s 1668, sir. 492.
C b a tie s V I e t C b a r ic s V II, 1929. str. 150, 132. G. FRANZ, o p . c it., sir. 52-53-
304. 309. 133. B ernard GUENE, T r i b u n a u x e t g e n s d e
109. G asto n ROUPNEL, L a V itle e t l a c a m p a g - j u s t i c e d a n s le b a i l l i a g e d e S e n lis d l a
n e a u X V /F sie c le , 1955, sir. 38, n a p o f i n d u M a y e n A g e (v e ts 1 3 8 0 v ers 1 5 5 0 ),
m en a 117. 1963, sir. 57.
110. A lbert DADEAU, L e V illa g e s o u s t A n e i e n 134. W ilhelm ABEL, D ie W u s t u n g e n d e s a u s -
R e g im e , 1 9 1 5 , s i r . 3 4 5 , n a p o m e n a 3; g e b e n d e n M ilte la lte r s , 1955, str. 7 4 -7 5 .
M aurice BALMELLE, La D etc d u Gva- 135- MOHEAU, R e e b e tx b e s e t c o n s i d e r a t i o n s
u d a n c t le c a p iia in c d e d ra g o n s D uha- s u r la p o p u l a t i o n d e l a F r a n c e , 1778, sir.
m el, C o n g rs d e M cndc, 1955. 264.
111. A. N., M au rep as, A. P., 9- 136. F r a n c o is D O R N IC , L 'I n d u s t r i e t e x t i l e
112. A. N., F 12, 721. d a n s l e M a i n e ( 1 6 5 0 - 1 8 1 5 ) , 1955, tr.
113- J u le s BLACHE, L e s M a s s i f s d e l a G r a n d e 173.
C h a r tr e u s e e t d u V e rc o rs, 1931. H. str. 137. Yves-M arie BERC, I l i s t o i r e d e s c r o q u -
29- a n ts : e t u d e d e s s o u l e v e m e n t s p o p u l a i r e s
114. V ia je p o r E s p a i i a y P o r t u g a l ( 1 4 9 4 a u X V II* sie c le d a n s l e S u d O u e s t d e l a
1 4 9 5 ) , 1951, sir. 42.
F r a n c e , 1974, I, s ir. 16.
115. Izgubljena biljeka, ali vie su k la d n ih in
138. Fritz BLAICH, D ie W irtschaftspolilischc
dikacija u: G U nthcr FRANZ, D a ' d e u ts e b e
TKiigkeit d e r K om m ission z u r Bekflmp-
B a u e m k r i e g , 1972, sir. 79 sq.
fu n g d e r H u n g c rs n o t in BO hm en u n d
116. J. - B . TAVERNIER. V o y a g e s a t P e r s e , izd.
M d h rc n ( 1 7 7 1 - 1 7 7 2 ) , u : V ie r ie lja h r -
C crcle d u b ib lio p h ile , bez. d a iu m a str.
s e b r ift f a r S o z ia l u n d W ir ts c b a fts g e -
4143-
sc h ic b te , 5 6 , 3, listo p ad 1969. sir. 2 9 9 -
117. H. JO SSO N i L. W1LLAERT, C o ir e s p o n -
d a n c e d e F e r d in a n d V o id e s t, d e la C om - 331.
139- A l m a n a c c o d i e c o n o m i a d i T o s c a n a d e l
p a g n i e d e J e s u s ( 1 6 2 3 1 6 8 8 ) , 1938, sir.
a n n o 1 7 9 1 , F ire n c a , 1791, c itira n o u:
3 9 0 -3 9 1 .
M 4 d it.. I, sir. 301.
118. J. A. MANDELSLO, o p . c it., H. sir. 523.
119- F ran co is COREAL, R e l a t i o n d e s v o y a g e s 140. U V eneciji: A. d. S. V cnise, B rent, 51, 1
d e F r a n c o is C o r e a l a u x I n d e s o c c id e n - 312 v, 1540. U A m icnsu: P ierre DEYON,
ta le s ... d e p u i s l 6 6 6 j u s q u e n 1 6 9 7 , 1736, A m ie n s , c a p i t a t e p r o v i n c i a t e . E t u d e s u r
I, sir. 40. l a s o c ie ty u r b a i n e a u X V I F s ie c le , 1967,
120. R e g in ald o d e LIZARRAGA D eserip cin str. 14. i n ap o m en a.
d e l P e ru , T u cu m d n , Rio d e la P lata y C hi 141. M i m o i r e s d e C l a u d e H a t o n , u : D o c u
le, u: H i s t o r i a d o r e s d e I n d i a s , 1909, n , m e n t s i n e d i t s d e 1b i s t o i r e d e F r a n c e , II,
sir. 644. 1857, s tr. 7 2 7 -7 2 8 .
121. V o y a g e d u c a p i t a i n e N a r b o r o u g (1 6 6 9 ) , 142. G . ROUPNEL, o p . c it., str. 98.
u : PRVOST, o p . c it., XI, 1753, sir. 3 2 -3 4 . 143- A APPADORAI, E c o n o m i c C o n d i t i o n s in
122. R. d e LIZARRAGA, o p . c it., II, s tr. 642. S o u t h e r n I n d i a ( 1 0 0 0 - 1 5 0 0 A . D ) , 1936,
123. W aJiher KIRCHNER, E i n e R e is e d u r c b S i- s tr. 308.
b i r i e n (re la tio n d e F ries), 1955, s ir. 75. 144. W. H. MORELAND, op. c it., 12 7 -1 2 8 .
124. P riz n a to o d R usa p o am o d 1696, A bb 145. O p is je Van T w ista, citirao W. H . MORE
PRVOST, o p . c it., XVIII, str. 71. LAND, F r o m A k b a r t o A u r a n g z e b , 1923,
125. A E., M. i D ., R usija, 7, 1774, f* 2 3 5 -2 3 6 ; s ir. 21 1 -2 1 2 .
Jo h . G o ld . GEORGI, B e m e r k u n g e n e in e r 146. F rancois BERNIER, V o y a g e s ... c o n t e n a n t
R e is e i m R u s s i s e b a i R e ic b , I, 1775, str. l a d e s c r ip tio n d e s t a t s d u G r a n d M o -
2 2 -2 4 . g o t..., 1699, I, s ir. 202.
126. G . MACARTNEY, o p . c it.. I, str. 2 7 0 -2 7 5 . 147. E ino JUTIKKA1A, cit. l., s tr. 48.
127. P ie r r e G O U B E R T , n e o b ja v lje n i ra d o v i 148. P ierre CLMENT, H i s t o i r e d e l a v i e e t d e
cole d e s H a u te s tu d es, VI sekcija. / a d m i n i s t r a t i o n d e C o lb e r t, 1 846, str.
128. William PETTY, o p . c it., str. 185. 118.
129- E r ic h KEYSER, B e v l k e r u n g s g e s c b i c b l e 149- G. ROUPNEL, op. c it., sir. 35, n a p o m e n a
D e u t s c b l a n d s , 1 9 4 1 , s ir . 3 02. W ilhelm 104.
621
150. D n ev n ik GAUDELETA, Ms. 7-18, Uibl. Di 175. P ierre C1IAUNU, S e v ille e t l A t l a n t i q u e ,

jo n , sir. 9*11 c itira o G . ROUPNEL, o p . e it., VIII1, 1959. s tr. 290 n a p o m e n a ^ J. i R.
s ir. 3 5. n a p o m e n a 105. NICOLAS, Art V ie q u o t i d i e n n e e n S a v o
151. J o n n t a l d e C le m e n t M a c h e tv t.. . c u r e d '- ie .... 1979, s tr. 119.
l l o r i b e s ( 1 6 2 8 - 1 6 5 8 ) , p rire d io E. DOU- 176. Sam uel PEPYS, 17>e D ia r y , izd an je W heat-
CARD, 1880, II, s tr. 1 4 2 . ley, 1897, V, s tr. 5 5 -5 6 .
152. P. d e SAINT-JACOB, o p . e it., sir. 196. 177. M ichel d e MONTAIGNE, L e s E s s a is , izda
153. J o u 1867, je d a n p u t ili d v a p u t m jesen o n je Pliade, 1962, str. 1018-1019.
n a m ilan sk o m s e lu , P ao lo MANTEGAZZA, 178. N icolas VERSORJS, U v r e d e r a is o n , p rire
I g ie n e d e l l a c u c i n a , 1867, sir. 37. d io G. FAGNIEZ, 1885, s tr. 23 -2 4 .
154. N evana o p a sk a ali k o ris n o p o tv r e n a od 179- tic n n c FERRJERES, citirao G illcs CAS
s tr a n e E n riq u e a FLORESCANA, P iv c io s TER, L e C o m m e r c e d u p a s t e l e t d e I ep i-
d e ! r n a i z y e i i s i s a g t i e o l a s e n M e x ic o , e e r ie a T o u lo u s e , 1 1 5 0 1 5 6 1 , 1962, sir.
1 7 0 8 1 8 1 0 , 1969, koji u s p o re u je (slika 247.
n a s tra n i l 6 l ) d a tu m e g la d n ih razd oblja 180. Je a n Paul SARTRE, L e s T e m p s m o d e m e s ,
i ra z n ih e p id e m ija u M eksiku u XVIII. s to listopad 1957, sir. 6 9 6 , n a p o m e n a 15; J.
ljeu. i R. NICOLAS, o p . e it., str. 123.
155- S am uel TISSOT, A v i s a n p e t i p l e s u r s a 181. H enri STEIN, cit. l., str. 1 3 3 .
s a n t e , 1775. str. 2 2 1 -2 2 2 . 182. G ro f d e FOIU3IN, U n g en tilh o m m e avig-
156. M irko D. GRMEK, P rlim in aircs d 'u n c n o n a is au XV1C siele. F ra n ;o is-D ra g o n c t
tu d c h is to riq u e d e s m aladies, u: A n n a - d e F ogasscs, se ig n e u r d e la B astie (1 5 3 6 -
1599). u: M e m o i r e s d e l A c a d b n i e d e
le s, E. S. C , 1969. b r. 6, s tr. 14 7 3 -1483.
V a u c lu s e , 2 . serija, IX, 1909, str. 173.
157. G. ROUPNEL, o p . e it.. str. 2 8 -2 9 .
158. L. S. MERCIER, o p . c it.. Ili, str. 186-187. 183- D aniel DEFOE J o u r n a l d e I a n n e e d e la
p e s te , 1 7 2 2 , izd. J o se p h Aynard, 1943, str.
159- tic n n c PASQUIER, L e s R e c h c r e h e s d e la
24, 31, 32, 48, 66.
F r a n c e , 1643, str. 111.
184. I b id ., pred g o v o r, s tr. 13, citac T hom asa
160. P ie rre d e LESTOILE, M e n t o i i v s e t J o u r
GRUMBLEA, Art v i e d u g e n e r a ! M o n k ,
n a l..., u: M e m o i t v s p o u r s c i v i r a l'h is to -
1672, str. 264.
i i v d e F r a n c e , 2 . se rija, t. I, 1837., str.
185- O tom p re d m e tu vidi d o b a r lanak Rcnea
261.
BAE11RELA, pidm ic c t tc rrc u r: histo-
161. H. MAESER, L e b r b u c h d e r C e s c h ic h te d e r
irc c t sociologie, u: A n n a l e s b i s t o t i q u e s
M e d ic in , III, 1882, str. 325 sq.
d e l a R e v o l u t i o n f r a i i f a i s e , 1951. br.
162. A. d . S. G enova, p anjolska, 11, C csarc
122, str. 113-146.
G iu stin ia n o D u d u , M adrid, 21. kolovoza 186. V enecija, M arciana, Ms. ital., III, 4.
1597. 187. O tac M aurice d e TOLON, P i v s e i v a t i f s e t
163- H e n ri STEIN, C o m m en t o n tu iia ii a u tre r e m e d e s c o n t r e l a p e s te , o u t e C a p n c in
fois c o n trc les p id m ics , u: A n n n a i i v c h a r ita b le , 1668.
b u lle tin d e l a s o c i t d e I l l i s t o i r e d e 188. P red g o v o r AYNARDA u D . DEFOE, op.
F r a n c e , 1918, sir. 130. e it., str. 13-
164. M. T. JONES-DAV1ES, U n F e i n t i v d e la 189- M. FOSSEYEUX, Les p idm ics d e peste
v ie l o n d o n i e n n e , T h o m a s D e ltk e r , 1958, A Paris, u: b u l l e t i n d e l a S o c ie te d 'b is -
str. 3 3 4 -3 3 5 . t o i i v d e l a m id e c i n e , H l, 1913, str. 119,
165. D ru tv o n a ro d a , R a p jto r i i p i d e m i o l o v i - citirao J. AYNARD, P r e d g o v o r u D. DE
q u e d e l a s e c tio n d 'b y g ie n e , br. 4 8 , Ge FOE, o p . e it., str. 14.
neva, 24. travnja 1923, sir. 3. 190. C. CARRJRE, M. COURDURI, F. REDUF-
166. A. D. S. F iren ca, o stav tin a M edici, 2. ru j FAT, M a r s e ille , v itle m o r ie . L a p e s t e d e
n a 1603. 1 7 2 0 , 1968, str. 302.
167. A. G. PRICE, o p . e it., s ir. 162. 191. Pismo M onsinjora d c B clsuncca, biskupa
168. I b id ., str. 172, i M. T. JONES-DAVIES, op. M a rse ille s, 3- ru jn a 1720, c itira o AY
e it., str. 3 35, n a p o m e n a 229. NARD, u: D. DEFOE, o p . c it., str. 14.
169. M. T. JONES-DAVIES, o p . e it., sir. 162. 192. Jean-N odl BIRAEN, L e s t f o m m e s e t la
170. M alh erb e, c itirao J o h n CRAND-CARTE p e s t e e n P r a n c e e t d a n s le s p a y s e u r o -
RET, L 'H isto ire , l a v ie , le s m t e u t z e t l a p 4 e n s e t m i d i t e r r a n i e n s , 1976, II, str.
c u r i a s i t e p a r I 'i m a g e . . . , 14501900, 185.
1927, II, s ir. 322. 193. L e T e m p s d e t a p e s te . E s s a i s u r le s ip i-
171. A n t o n i o P& REZ, 1948, 2. izdanje, str. 50. d e m ie s e n b is lo itv , 1978.
172. M. T. JONES-DAVIES, o p . e it., str. 335- 194. Ping-Ti H o, The In tro d u ctio n o f A meri
173. E rich WOEHLKENS, P e s t u n d R u h r i m can F oods p lan ts in to China, u: A m e r i
16. u n d 1 7 . J a b r , 1954. c a n A n t h r o p o l o g i s t , trav an j 1955. s tr.
174. A. E., M. i D., Rusija, 7. P298. 194-197.
622
Napomene
195. E. J. F. BARUIER, J o u r n a l b i s t o i i q u e et 210. E. KEYSER, D e v llte r n n g s g e s c b ic b te D eti-

a n e c d o t i q u e d n t r g n e d e L o u is X V , 1847, ts c b la n d s , 1941, s ir . 381; o p e n ito , d e
sir. 176. m o g rafski rast g rado va n e zb iva s e e n
196. M e d i!., I, sir. 306. d o g e n o : W. SOMU A R I, D e r m o d e r n e
197. G. MACARTNEY, o p . c it., III, str. 267. K a p ita lis m u s , II , S tr. 1124.
198. P ierre GOUBERT, l l e a u v a i s e i t e lle a ii- 211. Jo h am P e te r SUSSMILCII, D ie G ttlic h e
v a is is d e 1 6 0 0 rt 1 7 3 0 . C o n tr ib u tio n rt O r d n u n g in d e n V e r d n d e r n n g e n d es
l 'h i s l o i t r s o c ia le d c l a F r a n c e d n X V 1IC m e n s e b lie b e n G e s c b le c b ts ..., 1765, I, str.
sicle, I9 6 0 , str. 41. 521.
199. M ichel MOLLAT, u: d u u atd PERROY, l.c 212. Pierre d c SAINT-JACOB, L es P a y s a n s d e
A lo y e n A g e , 1955, str. 3 0 8 -309. t a !S o u tg o g n e d n N o r d a n d e m i e r s ie e le
200. G erm ain URICE, N o n v c l l e D e s c r ip tio n d e d e l'A u c ic n R e g im e , I960, str. 545.
l a v itle d e P a t i e t d e t o n i c e q u e lle c o n - 213. Prem a publikacijam a C arm cla VI5IASA i
t i e n t d e p i n s tv t n a r q n a b l e . Ill, 1725. str. R anina PAZA, R e la c io n e s d e lo s p u e b l o s
120-123. d e C s p a fta , 1949-1963-
201. Jo h n N1CKOLLS, R c m a r q u e s s n r le s d c s- 214. I .'I n v a s i o n g e i m a r r i q u e e t l a J itt d e / E m -
a v a n t a g e s e t le s a v a n t a g c s d e l a F r a n c e p i i v , 1891, U, str. 322 sq.
e t d e l a G r a n d e D tv la g n e . 175-1, sir. 23. 215- G e s c b ic b le d e r K r ie g s k u n s t i m R a b m e n
202. F ran co is COREAL, R e l a t i o n d e s v o y a g e s d e r p o litis c b e n G e s c b ie h te , 1900, 1, str.
a n x h i d e s o c c id e n ta le s , 1736, 1, str. 95;
472 sq.
C arstcn NIE0U11R, V o y a g e e n A r a b ie e t
216. Rcchid SAFFET ATADINEN, C o n tr ib u tio n
e n d 'a u t i v s p a y s d e I 'O iie n t, 1780, II. sir.
d u n e h is t o i r v s in c e r e d 'A ttila . 1934.
401; CHARDIN, V o y a g e e n P e r s e e t a t tv
217. I lem i PIRENNE, L e s V ille s e t le s i n s t i t u
I n d e s o r ie n ta te s , 1686, IV, sir. 46: les
t i o n s u i b a i n e s , 1939, 1. str. 3 06-307.
g ra n d e s d b a u c h c s d e v ian d c c l <lc breu-
218. G a z e t t e d e F r a n c e , 1650, p a s s i m .
vage m o rte lle s a u x tn iles za Engleze...
219- G e s c b ic b le d e s e n r o p d is c h e r i S t a a t e n s y s -
203- J o h n I I. GROSE, .4 v o y a g e t o t h e C a s t I n
te r n s v o n 1 - 1 9 2 - 1 5 5 9 . 1919, str. I sq .
d ie s w i t h o b s e r v a t i o n s o f v a r i o u s p a i l s
220. 7 a ove detalje i o n o to slijedi usp o red i:
tb e r v , 1757, I, str. 33.
A lexander i Eugcn KULISCIIER, K r ie g s
204. T. OV1NGTON, A V o y a g e t o S u r a t, 1689,
u n d W a n d e r z ilg e , W e ltg e s c h ic h te a ls
str. 8 7 , cilirao Pcrcival SPEAR, T h e N a
V tH k e r b e w e g u n g , 1932.
b o b s , 1963, sir. 5-
205. G. MACARTNEY, o p . c it., I, sir. 321. C ook 221. O tto von KOTZEBUE, R e is e u rn d i e W e lt
i B ougainville s u , za vrijem e zadravanja i n d e n J a b r e n 1 8 2 3 , 2-1, 2 5 u n d 2 6 . 1830,
u ataviji, zem lji koja ubija, imali svaki 1, str. 47.
vie m rtvih i b o le sn ih m e d u p o sad o m n e 222. F. J. TURNER, T h e F r o n t i e r i n A m e r i c a n
g o za itavo p re o s ta lo vrijem e p u to v an ja; H is to r y , 1921.
A bb PRVOST S u p p l e m e n t d e s v o y a g e s , 223. P uto v an je lijenika Jak o b a FR1ESA, izdao
XX, s tr. 314 i 581. KIRCHNER, o p . c it., 1955.
206. B e rn a rd FAY, G e o r g e W a s h i n g t o n g e n t i l - 224. J o h n BELL, T r a v e ls f r o m S t. P e te r s b u r g
b o m n te , 1932, str. 40. t o d i v e r s e p a r i s o f A s ia , 1763, 1. str. 21.
207. A bb PRVOST, o p . c it., K , s tr. 2 5 0 (ci 225. O zn aujui p o etk e ovih istraivanja vidi:
tirajui izvjetaj L o u b crea). W. I1ENSEL i A. G1EYSZTOR, L e s R e c b e r -
208. J e a n -C la u d c FLACl 1AT, O b s e r v a t i o n s s u r c b e s a r c b e o l o g i q u e s e n P o lo g n e , 1958,
te c o m m e r v e e t le s a r t s d 'u n e p a r i i e d e str. 48. i 66.
l'E u r o p e , d e l 'A s ie d e P A fr iq u e ... I7 6 6 , I, 226. Boris NOLDE, L a F o r m a t i o n d e I"E m p ir e
s tr. 451. r u s s e , 2. knjiga, 1952.
209- O sm an AGA, d n e v n ik koji s u p o d n a z i 227. M e d i! ., 1, s tr. 175.
vom D e r G e f a n g e n e d e r G i a t t r m . . . , izdali 228. M 4 d it., I, s tr. 100-101 i n ap o m en a.
R. KREUTEL i O tto SPIES, 1962, s tr. 2 1 0 - 229. G . F. GEMELL1 CARERI, o p . c it., III, str.
211 . 166.
1. MONTESQUIEU, D e l'E s p r it d e s to is , k- 2. Ovaj poslovian izraz ini s c d a je izum
njiga XXII, p o g . 14, u : ( E u v r e s c o m p le te s , L. A. FEUERACI IA.
1964, s tr. 6 90. 3. H a c k l u y t 's V o y a g e s , izd. 1 9 2 7 ,1, s tr. 441,
448449.
623
4. P. GOUDCRT, o p . c it., s ir. 108. i 111. 31. Louis LEMERY, T r a i t e d e s a l i m e n t s , o u

5. K. C. CHANG, F o o d i n C h in e s e C u ltu r e , F o n t r o u v e l a d i f f e r e n c e e t le c b o i x q u 'o n
1977, s ir. 7. d o i t f a i r e d e c h a c u n d 'e u x e n p a r t i c u -
6. C la u d e MANCERON, L e s V in g t A n s d u tie r .. ., 1702, str. 113.
R ot, 1972, sir. 61 4 . 32. U sporedi ta b e lu L. -C . TOUTAINA, Le
7. W ilhelm ADEL, W a n d lu n g c n d e s Fleisch- p ro d u ii d e I'ag ricu ltu re franâise d e 1700
v e rb ra u c h s u n d d e r P lc isc h v e rso rg u n g in i 1958 u: H is to ir e q u a n t i t a t i v e d e I'e c o -
D e u ts c h la n d sc it d e m a u s g e h e n d e n Mil* n o m i e f r a n f a i s e , u r e d u j e J e a n MAR-
te la lie r u: B e i i c h t e i l b e r L a n d w i r t s c b a f t , CZEWSKI, 1961, str. 57.
XXII, 3 , 1937, sir. 4 1 1 -4 5 2 . 33- J a c o b v a n KLAVEREN, E u r o p ilis c h e
8. A bb PIIVOST, o p . c it., DC, sir. 342 (p u W ir ts c b a fts g e s c b ic b te S p a n ie n s im 16.
to v a n je D cau lieu a). u n d 1 7 . J a b r b u n d e r t , I9 6 0 , str. 29, nap.
9. A. MAURJZIO, o p . c it., sir. 168. 31.
10. D r. Je a n CLMJDIAN, U vodni re fe ra t na 34. M i d i t . , II, s tr. 116.
M e u n a ro d n o j k o n fe re n c iji P. I. P. A. L., 35. O ko 1740. barem 50.000 bavi o d kojih
Pariz, 1964, d a k tilo g ram , s ir. 7 - 8 , 19. svaka o d 4 00 funti, Jacq u es SAVARY, D ic -
] 1. M arcel GRANET, D o u s e s e t l e g e n d e s d e t i o n n o i i e u n i v e r s e ! d e c o m m e r c e , d 'h i s -
t o C h in e o n c i e n n e , 1926, str. 8 i 19, n a t o i i e n a t u i v l l e e t d e s a r t s e t m e tie r s , 5.
p o m e n a. knjiga. 1 7 5 9-1765, IV, o d jeljak 5 6 3 .
12. J. CLAUDIAN, d l . l., s tr. 27. 36. I b i d . , IV, od jeljak 565; A. N., G 7, 1685,
13. J. J. RUTL1GE, B s s o i s u r t e c a r a c t i r e e t P 2 7 5 ; A. N., G7, 1695, P29.
le s n t a u r s d e s F r a n c o is c a m p a r v e s d c e i - 37. M arciana, K ronika G irolam a Savina, P365
le s d e s A n g lo is , 1776, str. 32. sq.
14. M. SORRE, o p . c it., I, s tr. 1 6 2 -1 6 3 . 38. P. J. B. LE GRAND D AUSSY, H i s t o i t e d e
15. P ierre G OUROU, Ln civilisation d u vg- l a v ie p i i v e d e s F r a n f o i s , 1782, I, str.
tal u: I n d o n i s i e , b r. 5, str. 3 8 5 -3 9 6 i c. 109.
r. L. FEBVREA, u: A n n o l e s E . S. C., 1949, 39- A bb PRVOST, o p . c it., V, str. 468 (p u to
str. 73 sq . vanje GEMELLIJA CARERUA); VI, str. 142
16. P. d c LAS CORTES, d o c . c it., P 75. (p u to v an je N avarreuca).
17. A bb PRVOST, o p . c it., V, str. 486. 40. Vidi in fr a , II, str. 14.
18. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., IV, sir. 41. N. F. DUPR DE SAINT-MAUR, E s s a i s u i
79- te s m o n n o i e s o u R i f l e x i o n s s u r ie r a p
19. I b id ., II, s tr. 59- p o r t e n t i e I 'a r g e n t e l le s d e m i e s . . . , 1746,
20. Izvjetaj o luci O czaskof i o trgovini za str. 182. i n a p o m e n a a.
k o ju bi m ogla sluili k ao siovnrite. A. E., 42. Pitanje o staje o tv o re n o je r s e kroz objav
M. i D. RUSS1E, 7, P 229. ljen e tr n e izvjetaje (n a ro ito M ichle
21. A. E.. M. i D . RUSS1E, 17, P 7 8 i 1 9 4 -196. BAULANT i J e a n MEUVRET, P r i x d e s c e re
22. V. DANDOLO, S u i t e C o u s e d e t l 'o v v i U m - a l e s e x t r a i l s d e l a m e r v u r i a l e d e P a r i ,
e n to d e lte n o s tr e g r a n n g lie e s u le I n d u s 1 5 2 0 1 6 9 8 , I9 6 0 ) vrlo n ered o v ito p rate
t r i e a g r a r ie . .. , 1820, XL, str. 1 sq. o d n o s n e p ro m jen e ita i zobi. Vidi g ra
23- H is t o i r e d u c o m m e r c e d e M a r s e ille , u re fikon n a str. 88.
d io G. RAMDERT, 1954, IV, str. 625 sq. 43- M i d i t ., I, str. 38. i n a p o m en a 4.
24. lie n n e JUILLARD, L a V ie r t t r a l e d o n s l a 44. Pierre DEFFONTA1NES, L e s H o m m e s e t
p l o i n e d e B a s s e A ls a c e , 1953, str. 29; J. l e u r s t r a v a u x d a n s le s p a y s d e l a M o -
RUWET, E. 1IL1N, F. LADRIER, L. van y e n n e G a r o n n e , 1932, str. 231.
DUYTEN M o r e h i d e s c i r i a l e s d R u r e - 45. L. P. GACHARD, R e t r a i t e e t m o r i d e
m o n d e , L u x e m b o u r g , N a m u r e t D ie s t, C h a r le s Q u i n t a u m a n a s t i r e d e Y u s te , I,
X V II* e t XVlIIe s i d e s , 1966, str. 44, 57 1854, str. 49.
s q ., 2 8 3 -2 6 4 , 299 sq .; D an iel FAUCHER, 46. S v jed o an stv o L esd ig u irea, u p rav n ik a
P la in e s e t b a s s in s d u R h o n e m o y e n , D au p h in a, citirao H. SE, E s q u is s e d u -
1926, sir. 317. n e b is t o i r e ic o n o m i q u e e t s o c ia ie d e t a
25- M. SORRE, o p . c it.. I, m apa str. 241; p o d F r a n c e , 1929, str. 250; L. LMERY, op.
ru je koje s e iri itavim M editeranom i c it., str. 110.
s re d n jo m i ju n o m E vropom . 47. A rchivo G e n e ra l d e S im ancas, E stad o
26. M id i! ., I, str. 539. i 540. Castilla, 139.
27. B. N ., bakro rezi, O e 74. 48. M i d i t ., I, str. 518.
28. M i d i t ., I, s tr. 223. 49. Jean GEORGEL1N, V e n is e a u s i i c l e d e s
29. H an s HAUSSHERR, W ir ts c b a fts g e s c b ic b te L u m iir e s , 1978, str. 288.
d e r N e u z e it, v o m d e s 1 4 . b is z u r H O be 50. J. RUWET i d r M a r c b i d e s c i r i a l e s .. .,
d e s IP . J , 3. izd., 1954, str. 1. op. c it., str. 57 sq.
30. M i d i t ., I, s tr. 544. i n a p o m e n a 1. 51. P. d e LAS CORTES, d o c u m e n t c r t i P 75-
624
Napomene
52. E tien n e JU1LLARD, P r o b t d n e s a ls a c ie n s C o n fid e n c e i n t e m a t i o n a l e d 'b i s t o h e 6co-

v n s p a r u h g i o g r a p b e , 1968, str. 54 s<j. n o m iq u e , 1965. str. 160.
53. M. DERRUAU. L a G r a n d e [ J in a g n e a u - 78. liJonid ZYTKOWICZ, Grain yields in Po-
v e r g n a le e l b o u r b o n n a is e . 1949- land, B ohem ia, I lungary a n d Slovakia u:
54. J e th r o TULL, T h e H o r s e H o e in g H u s b a n A c t a P o l o n i a e b is to r ic a , 1971, str. 24.
d r y ..., 1733. str. 21 sq . 79. E. LE ROY LADURJE, L e s P a y s a n s d e L a n
55. J. -M . RICHARD, T h ie rry d 'H ir e ^ o n . g u e d o c ..., o p . c it., II, str. 8 4 9 -8 5 2 ; 1, str.
a g r ic u lte u r a r t s ie n (13-. - 1 3 2 8 ) , u: 533-
B ib lio tb e q u e d e V tc o le d e s C b a tle s , 60. E s s a i p o litiq u e s u r le r o y a u m e d e la
1892, str. 9- N o u v e i l e E s p a g n e , 1811, II, s t r 386.
56. F rancois VERMALE, L e s C la s s e s m r a l e s 81. E. LE ROY LADURIE, o p . c it., II, str. 851.
e n S a v o ie a u X V III* sicle, 1911, str. 286. 82. Y ie ld r a tio s , 8 1 0 - 1 8 2 0 , 1963. str. 16.
57. J o h a n n G o ttlie b GEORGI, o p . c il., s tr. 83. H. II. WACHTER, o p . c it., str. 143.
84. Je a n GLENISSON, U ne ad m in istratio n
579-
58. R en BAEHREL, U n e C m is s a n c e : l a B a s m divalc au x p rises avee la d isette. La
s e P r o v e n c e r u r a l e ( f i n d u X V I* sicle q u e stio n d es bls d a n s les provinces itali-
-1 7 8 9 ), 1961, s tr. 1 3 6 -137. e n n e s d e ltat pontifical e n 1374-1375.
59. B. H. SLICHER VAN BATU, S l o n a a g r a - u: L e M o y e n A g e , t. 47, 1951, str. 3 0 3 -
n a . .. . op. e it., str. 3 5 3 -3 5 6 ; J e a n -F ra n c o - 326.
is d e DOURGOING. N o u v e a u V o y a g e e n 85- R uggiero ROMANO, A p ro p o s d u com
m erce d u b i d a n s la M d iterran e des
E s p a g n e ..., 1789, III, str. 50.
60. P. G . POIN SO T, L A m i d e s c u l t i v a t e n r s , XVI e t XV sieles, u: H o n i m a g e a Lu-
c ie n F e b v r e , 1954, II, str. 149-156.
1806, 11, str. 40.
86. Jean MEUVRET, tu d e s d 'b i s t o i t e e c o n o -
61. U: M arc BLOCH, M e la n g e s b is to r iq u e s , n,
m iq u e , 1971, str. 200.
1963, s ir. 664.
87. M e d it., I, str. 302.
62. Izvjetaji iz 1796, c itira o I. 1MDERC1ADO-
88. Ruggiero ROMANO, C o m m e r c e e t p r i x d u
RI, L a C a m p a g n a t o s c a n a n e l l 7 0 0 ,
b l i a M a r s e ille a u XV/// sielc, 1956, sir.
1953, s tr. 173. 76 -7 7 .
63. B. H. SLICHER VAN BATH, S t o n a a g r a r i a
89- A. N., A. E., B ', 4. veljae 1710.
d e ll'E u r o p a o e e id e n ta le , 1972, str. 2 4 5 -
90. A n d rea METRA, I I M e n t o r e p e ifie tto d e n e -
25 2 , 338 sq .; W ilhelm ABEL, C r is e s a g r a - g o z i a n t i , 1797, V, sir. 15.
i r e s e n E u r o p e , X ///-X X e s., 1973, str. 91. C laude NORDMANN, G r a n d e u r e t l ib e r ie
146. d e l a S u e d e , 1 6 6 0 1 7 9 2 , 1971, str. 45-
64. A. R. LE PAIGE, D i c t i o n n a i r e to p o g r a p b i- i n ap o m en a.
q u e d u M a in e , 1777, II, str. 28. 92. W ern er SOMBART, D e r m o d e m e K a p ita -
65. Jac q u e s MULLIEZ, D u bl, 'm a] ncces- l is m tis , 1 9 2 1-1928, II, sir. 1035. Koliine
sa ire '. R (lcx io n s s u r les p ro g r s d e I' izvezene iz E ngleske nak o n 1 6 9 7 . i Ame
a g ric u ltu re , 1 7 5 0 -1 8 5 0 , u ; R e v u e d 'b is - rike u 1770.
t o ir e m o d e m e e t e o n t e m p o r a i n e , 1979, 93. B i l a n c i g e n e r a l i , 2 . serija, I, 1, 1912, str.
str. 3 0 -3 1 . 3 5 -3 7 .
66. I b id e m , p a s s im . 94. J e a n N IC O T , C o r r e s p o n d a n c e i n d i t e ,
67. I b id ., s tr. 3 2 -3 4 . p rire d io E. FALGAIROLLE, 1897, str. 5.
68. I b id ., s tr. 3 6 -3 8 . 95. J. NICKOLLS, o p . c it., str. 357.
69- I b id ., s tr. 30. i n a ro ito 47. 96. M oskva, A E. A., 8 8 1 3 -2 6 1 , P 21, Livor
70. O livier d e SERRES, L e T h e a tr e d a g r ic u l- n o , 30. ou jk a 1795-
l u r e e t m e s n a g e d e s c h a m p s .. ., 1605, str. 97. W ern er SOMBART, K r ie g u n d K a p ita lis -
89- m u s , 1913. s tr. 137-138.
71. F r a n c o is Q u e s n a y e t l a p b y s i o c r a l i e , izd. 98. J. SAVARY, D ic t i o n n a i r e .. ., V, o d je lja k
1. N. E. D ., 1 958, II, str. 470. 5 7 9 -5 8 0 .
72. P. d e SAINT-JACOB, o p . c it., str. 152. 99. W. SOMBART, D e r m o d e m e K a p i t a l i s -
73. J. - C . TOUTAIN, cit. l., str. 87. m u s , o p . c it., II, str. 10 3 2 -1 0 3 3 .
74. Za sve o v e b ro jk e , H a n s H elm u t WACH- 100. Fritz WAGNER, U: H a n d b u c b d e r e u r o -
TER, O s t p r e u s s i s c b e D o m d n e n v o r w e r k e p d i s e b e n G e s c b ic b te , izdao T h. S chieder,
i m 1 6 . u n d 1 7 . J a b r h u n d e r t , 1958, s tr. 1968, IV, str. 107.
118. 101. Yves RENOUARD, U ne e x p e d itio n d e
75. J. -M . RICHARD, cit. L, str. 17 -1 8 . c d r a le s d e s P o u ille s ... , u : M t f a n g e s
76. F r a n c o i s Q u e s n a y . . . , o p . c it., s tr . 4 6 1 . d ' a r c b i o l o g i e e t d ' b i s t o i r e d e l 'E c o l e
( la n a k grain s u E n ciklopediji). f i r a n c a i s e d e R o m e , 1936.
77. P ro d u c tio n e t p ro d u e tiv it d e l' c o n o - 102. W. SOMBART, D e r m o d e m e K a p i t a l i s -
m ie a g ric o le c n P o lo g n e u: T r o i s i d n e m u s , o p . c it., II, s tr. 1032.
625
103. M 6 d it., I, s tr. 5 4 3 -5 4 5 . ges, u: E c o n o m i c a , kolovoz 1955, str.

104. T o a n izvor izg u b ljen . 195-206.
105. O org an izaciji c a iic iU o r ti (n o sa a ), u s p 121. P. d c SAINT-JACOD, o p . c it., s tr.,5 3 9 .
o re d i M e d it., I, s tr. 5 2 5 -5 2 8 . 122. G iu se p p e PRATO, L a V ita e c o n o m i e a in
10(5. M e d i t ..., 1, str. 527. P i e m o n t e i n m e z z o a s e c o lo X V /I I , 1908.
107. M e d i t ..., 1, str. 577. 123- Paul RAVEAU, E s s a i s u r l a s i t u a t i o n e c o
108. H i s l o i i v d u c o m m e t c e d e M a r s e ille , op. n o m iq u e e t P i t a t s o c ia l e n P o ito u a u
e it., IV, str. 365 sq . X V I* siele, 1931, sir. 6 3 -6 5 .
109. A. P. USHER, T h e H i s t o r y o f th e g r a i n 124. Jacq u es ANDR, A l i m e n t a t i o n e t c u i s i n e
t r a d e i n F r a n c e , 1 4 0 0 1 7 1 0 , 1913, sir. d R o m e , 1961, str. 6 2 -6 3 .
125. 125. J. -M . RICHARD, cit. I., sir. 21.
110. V. S. LUBLINSKY, V oltaire c l la g u e rre 126. Je a n MEYER, L a N o b l e s s e b r e f o n n e a u
d e s fa rin es , u; A n n a t e s h i s t o r i q u e s d e
X V III* siclc, 1966, sir. 44 9 . n a p o m en a
l a R e v o l u t i o n fr a n e a i s e , b r. 2, 1959, str.
3.
1 2 7 -1 4 5 . 127. Izvor izgubljen.
111. O p a t MADLY, D u co m m e rc e d e s g rains
128. O . AGA, o p . c it., s tr. 6 4 -6 5 .
u: ( E n v i e s c o m p le te s , Xlll, 1795, s tr. 144- 129- N. F. DUPR DE SAINT-MAUR. o p . c it.,
146.
str. 23-
112. Earl J. HAMILTON, Wages a n d S u b s i s
130. Alfred FRANKLIN, L a V ie p r i v e e d 'a u t r e
t e n c e o n S p an ish T re a s u re S hips, 1 5 03-
f o i s . H I. L a c u i s i n e , 1888, str. 91.
1660, u : J o u r n a l o f P o l i t i c a l E c o n o m y ,
131. L ondon, P. R. O. 30, 25. 157, G iornalc
1929. au to g n tfo F rancesca C o n tarin ija o d V ene
113- Sve p ro ra u n e koji slijed e n a in io je F.
cije d o M adrida.
C. S P O O N E R , R g im c s a l i m e n t a ir e s
132. J. SAVARY, D i c t i o n n a i t v . . . , o p . c it., IV,
d 'a u t r e f o i s : p r o p o r t i o n s c l c a lc u ls en
odjelj. 10.
ca lo rie s , u; A n n a t e s E. S. C., 1961, str.
133. L. -S . MERCIER, o p . c it., XII, str. 242.
5 6 8 -5 7 4 .
134. A. N., AD XI, 38, 225.
114. R o b e rt PHILIPPE, U ne o p e ra tio n pilote:
135. D enis DIDEROT, lan ak bouillie, S u p
l ' t u d c d u r a v ita ille m c n t d c P aris au
p l e m e n t a P E n c y c lo p id ie , II 1776, str. 34.
te m p s d e Lavoisier u: A n n a t e s E. S. C ,
136. L. -S . MERCIER, o p . c it., VIII, str. 154 sq.
XVI, 1961, ta b e la b e z o z n a k e s tra n ice iz
137. L. -S . MERCIER, i b id ., XII, str. 240.
m e u s tra n ic a 572. i 573. P azite n a g re
138. Prem a d o k u m en tim a koje sam preg led ao
ku n a po slje d n jo j tabeli: tre b a pisati 58%
u arhivim a Krakova.
u m je sto 50.
139- N. DELAMARE, T r a i t i d e p o lic e , II, 1710,
1 1 5 . A rm an d 1IUSSON, L e s C o n s o m m a t i o n s
d e P a r is , 1856, str. 7 9 -1 0 6 . str. 895.
116. P ro ra u n je n a in je n p re m a d o k u m e n ti 140. I b id ., izdanje 1772, II, str. 246 -2 4 7 ; A.
m a M uzeja C o rrc r, o n i d cllc R ose, 218, HUSSON, o p . c it., str. 80 -8 1 .
f 142 sq . Iz je d n o g p ro ra u n a u ra ta r 141. A. d. S. Venecija, Papadopoli, 12, I6 19v.
142. M uzej C orrcr, DonA d ellc Rose, 218, P
skim g o d in a m a 1 6 0 3 -1 6 0 4 , 16 0 4 -1605,
I 6 O8 - I 6 0 9 , u zim ajui u o b z ir b ilan cu it 140 v.
n ih z a lih a, p ro sje n a p o tro n ja Venecije 143- K o resp o n d en cija d e C om pansa, fran cu s
iznosila je o k o 45 0 .0 0 0 sta ra . S tan o vni k og kon zu la u G cnovi, A. N., A. E., 1,
tvo g ra d a broji 150.000 lju d i, p o tro n ja 511.
p o o so b i iznosi 3 sta ra , tj. p o 60 kg po 144. A n to in e PARMENTIER, L e P a i f a i t B o u
s ta ru , znai 180 kg. O ve bro jk e, u o sta la n g e r . 1778, str. 591-592.
lom , iznijela je zvanina a n k e ta 1760. (3 145. Je a n MEYER, L a N o b le s s e b i v t o n n e a u
sta ra ita ili 4, 5 k u k u ru z a ). P. GEORGE- X V I I I * siele, op. cit., sir. 447. i n a p o m e
L1N, o p . e it., s tr. 209- na.
117. W ito ld KULA, T b e o r ie e c o n o m i q u e d u 146. NECKER, L e g i s l a t i o n e t c o m m e r c e d e s
s y s t i m e fe o d a l . . . , *V /e-XVIIle s 1970. g r a in s , poglavlje XXIV.
118. R o b ert PHILIPPE, U ne o p e ra tio n pilote: 147. D i a r i d e l l a c i t l d d i P a l e r m o d a I se c o lo
l ' t u d e d u r a v ita ille m e n t d e P aris a u X V I a l X IX , p rired io G ioacchino di MAR
te m p s d e Lavoisier u: P o u r u n e b i s to ir e O, knjiga XIV, 1875, str. 247-248.
d e l 'a l i m e n t a t i o n , p rired io Je a n -Ja c q u cs 148. N. DELAMARE, o p . c it., II. sir. 1039.
HEMARDINQUER, 1970, str. 6 5 , tab ela 5; 149. G a z e t t e d e P r a n c e , Rim, 11. kolovoza
A. HUSSON, o p . 0 '/., str. 106. 1649, str. 749.
119. L o u is -S b a stie n MERCIER, T a b l e a u d e 150. R. GROUSSET, H is to ir e d e l a C h in e , op.
P a r is , 1782, IV, s tr. 132. cit.
120. E. H . PHELPS BROWN i S heila V. HOP- 151. G odinjak F. A. O ., 1977.
KINS, Seven C e n tu rie s o f B uilding Wa 152. G. MACARTNEY, o p . e it., II, str. 232.
626
Napomene
153. M. d c GUIGNES, V o y a g e s d P e k in . Air1 - 183. M atsuyo TAKIZAWA, T h e P e n e t r a t i o n o f

n i l l e e t l 'I l e t i e F r a n c e ... 1 7 8 4 1 8 0 1 , M o n e y E c o n o m y i n J a p a n .. ., 1927, str.
1608, 1, sir. 354. 40-41.
154. Vcm 1ISU i Francis IISU, u: F o o d i n C h i 184. P. d e LAS CORTES, cit. do k . P 75-
n e s e C u ltu r e , p rired io K. C. C1IANG, op. 185. J a c q u e s GERNET, L e M o n d e c b i n o i s ,
c it., s tr. 300 stj. 1972, s tr . 28 1 . i 282. i 6 4 8 ; W olfram
155. P ie rre G O UROU, L 'A sie , n o v o izd an je, EUERIIARD, A l l i s t o t y o f C h in a , 4. izd.,
1971, str. 8 3 -6 6 . 1977. str. 255.
156. Ju le s SION, A s ie tic s n i o u s s o n s . 1. clio, 186. F. W. MOTE, u: F o o d i n C h in e s e C u ltu r e ,
1928, sir. 34. o p . c it., str. 198-200.
157. F. W. MOTE, u: F o o d i n C h in e s e C u ltin e . 187. J. SPENCE, i b id ., sir. 261. i 271.
op. c it., sir. 199- 188. Abbe PRVOST. o p . c it., VI, str. 4 5 2 -4 5 3
156. P. GOUROU, o p . c it., str. 86. (o lla ld c u ).
159. Vidi likove na sira n a m a 128-129- 189. J. GERNET, L e M o n d e c h in o is , o p . c it., str.
160. J. -D . d u 11ALDE, D e s c r ip tio n g e o g r a p b i- 6 5 -6 6 ; D i c t i o n n a i r e a iv b e o l o g i q u e d e s
q u e , b is to r iq u e . c b r o n o lo g iq u e , p o l i t i q u e te c h n iq u e s . 1964, II, s ir. 520.
e t p h y s i q u e d c l'E n ip ir e d e l a C h in e c t 190. Victor I1RARD, I. e s N a v i g a t i o n s d U lys-
d a l a T a t l a t i e c b in o is e . 1735. II, str. 6 5 . se, II. P e n e lo p e e t le s B a r o n s d e s iles,
1(51. P. d e LAS CORTES, cit. d o k ., P 123 v. 1928, sir. 318, 319.
162. P ierre GOUROU, L 'A sie , 1953, str. 32. 191. G. F. GEMELLI CARER1, o p . c it., IV, str.
163. I b id ., str. 3 0 -3 2 . 102 .
164. U Sijam u E. KAMIFER, I l i s t o i i v n a t m e l - 192. G. 1). SAMSON, T h e W e s te r n W o r ld a n d
le... d e T E tn p ir e d u J a p o n , 1732, I, sir. J a p a n , 1950, sir. 241.
6 9 . U Kam bodi, vclinc PORE-MASP- 193- M ichel Vid. I l i s t o i i v d u J a p o n , 1969. str.
R O , E t u d e s s u r le s r i t e s a g r a i i e s d e s 99; T hom as C. SMITH I, T h e A g r a r i a n O r i
C a tn b o d g ie n s , 1942, 1, str. 28; P. G O U g i n s o f M o d e m J a p a n , 1959, str. 102.
ROU, L 'A sie . o p . cit., str. 74. 194. Th. SMITH, i b i d , str. 82, 92 sq .
165. P. d c LAS CORTES, cit. d o k ., P 43 v. 195. I b id ., str. 68 sq ., 156, 208, 211; M atsuyo
166. G . MACARTNEY, o p . c it., III, s ir. 287: D ie - TAKIZAWA, T h e P e n e t r a t i o n o f m o n e y
t i o n n a i i e a r c h e o lo g iq tte d e s te c h n iq u e s , e c o n o m y i n J a p a n , 1927, sir. 3 4 -3 5 ; 7 5 -
1964, I, str. 2 1 4 -2 1 5 ; II, str. 520. 76, 9 0 -9 2 ; R e c e n t t r e n d s i n j a p a n e s e h i s
167. M ichel CARTIER, P ierre E. WILL, D m o-
to r io g r a p h y : b i b l i o g r a p h i c a l e s s a y s , XIII.
g ra p h ic e t in s titu tio n s c n C h in e : c o n
k o n g re s p o v ije sn ih z n a n o s ti u Moskvi,
tr ib u tio n s i I'analysc d e s rc c e n sc m c n ts
1970, I. str. 4 3 -4 4 .
d c l p o q u c im prinle, u: A n n a / e s d e
196. Vidi i n f r a , II, str. 433. i 441^142.
d e m o g r a p h i e b is to r iq u e , 1971, s tr. 2 1 2 -
197. G. B. SAMSON, o p . c it., str. 237.
218 i 2 3 0 -2 3 1 . 198. O p isan o je u V ie d e C o lo m b p a r s o n f i l s ,
168. P ierre GOUROU, L e s P a y s a n s d u d e l t a
5. s tu d e n o g 1492, kao neka v rsta ita
t o n ltin o is , 1936, sir. 3 8 2 -3 8 7 .
zv an o g m aize koje je bilo vrlo u k u sn o
16 9 . D etalji koii slijed e p o s u e n i s u o d vc-
k u h a n o u pei ili o s u e n o i u sitn je n o u
lin c POREE-MASPRO, o p . c it.. I, 1942,
b ran o , A. MAURJZIO, o p . c it., str. 339.
str. 32 sq.
199- R- S. MAC NEISH, F ir s t a n n u a l r e p o r i o f
170. Je a n CILARD1N, V o y a g e s e n P e r s e , 1811,
th e T e h u a e a n a r c h a e o l o g i c a l b o t a n i c a l
IV, str. 1 0 2 -105.
p r o j e c t , 1961, i S e c o n d a n n u a l re p o r i,
171. J. FOURASTI, M a c b i n i s m e e t b i e n e tre ,
op. c it., s tr. 40. 1962.
172. P ierre GOUROU, L 'A sie , 1953, s tr. 55. 200. G. F. GEMELLI CARER], o p . c i t . VI, sir.
173. P ie rre GOUROU, L e s P a y s t r o p i c a u x , 4. 30.
izd., 1966, str. 95- 201. P. COREAL, o p . c i t , I, s ir. 23.
174. J. SPENCE, u: F o o d i n C h in e s e C u ltu r e , 202. P. VIDAL D E IA BLACHE, o p . c i t , str.
p rire d io K. C. CILANG, 1977, s tr. 270. 137.
175. A bb PRVOST, o p . c it., Vili, str. 536. i 203- J e a n -P ie rre BERTHE, P ro d u c tio n e t p ro
537. d u c t i v e a g ric o le s a u M c x iq u e , XVIe-
176. J. - B . d u HALDE, o p . c it., II, str. 72. XV1IP sieles u: T m i s i e m e C o n fe r e n c e
177. P. d e LAS CORTES, cit. d o k . P 54 i 6 0. i n t e m a t i o n a l e d 'h i s t o i r e i c o n o m i q u e ,
178. V o y a g e s d P e k i n , M a n i t l e e t l 'I l e d e M O nchen, 1965.
F r a n c e ... 1 7 8 4 1 8 0 1 , o p . c it.. I, str. 320. 204. F. MARQUEZ MIRANDA, C iv ilisa tio n s
179- P. G OUROU, L 'A s ie , o p . c it., s ir. 7 4 , 262. p rd c o lo m b ie n n e s, civilisation d u ma'i's,
180. J. A- MANDELSLO, o p . c it., II s tr. 268. u: A t r o v e r s le s A m t r i q u e s ta t i n e s , izd an o
181. J. SAVARY, o p . c i t , IV, o d jeljak 561. p o d vodstvom L uciena FEBVREA, C a b ie r s
182. P. d c LAS CORTES, cit. d o k . P 55. d e s A n n a l e s , b r. 4, sir. 9 9 -1 0 0 .
527
2 05. M arie HELMER, Les In d ic n s tie s p late 2 2 9 . C itirao R. M. HARTWELL, T h e I n d u s t r i a l

a u x a n d in s , u: C a b ie r s d 'o u t r e m e r , br. R e v o l u t i o n a n d e c o n o m i c G r o w th , 1971
8 , 1949, str. 3. s tr. 127.
206. M arie HELMER, N ote b r v e s u r les In- 230. Arhivi Krakova, izvori C zartoiyski, 80 7 , P
d ie n s Y uras, u: J o u r n a l fi e l a s o c i e t e d e s 19-
a m e r i c a n i s t e s , 1 966, s ir. 2 4 4 -2 4 6 . 231. J o h a n n G o ttlie b GEORGI, o p . c it., s tr.
2 07. A le x a n d re d e H UM OLDT, V o y a g e a n x 585.
r e g i o n s 4 tju in o .x ia le s . d u N o u v e a u C o n 232. B. LAUFER, o p . c it., str. 1 02-105.
t i n e n t f a i t e n 1 7 9 9 e t 1 8 0 0 , izd. iz 1961, 233- E. JULLIARD, o p . c it., str. 213.
s tr. 6. 234. D. MATHIEU, L A n c i e n R 4 g im e d a n s l a
2 08. A. d e SA IN T-I1ILA IR E, V o y a g e s d a n s p r o v i n c e d e L o r r a i n e e t B a r r o is , 1879,
1i n t e r i e u r d u B r s it, 1. d io , 1, 1830, str.
str. 323.
235. K. 11. CONNELL, T he P o tato in Ireland,
6 4 -6 8 .
u : P a s t a n d P r e s e n t , b r. 2 3 , s tu d e n i
2 09. R od rig o d e VIVERO, D u J a p o n e t d u b o n
1962, s tr. 5 7 -7 1 .
g o u v e m e m e n t d e I 'E s p a g r te e t d e s I n d e s ,
236. P rem a D u n k c rq u c u (1 7 1 2 ): A. N., G7,
p r ir e d ila J u lie tte MONDEIG, 1 972, s ir.
1698, P 6 4; p rem a P o rtu g alu (1765): A.
2 1 2 -2 1 3 - N., F 12, P 143 sq .
210. Earl J. HAMILTON, A m e r i c a n T r e a s u r e 237. Adam SMITH, T h e W e a lth o f t h e N a tio n s ,
a n d P r ic e R e v o l u t i o n i n S p a in , 1 934, sir. 1937, str. 161.
213, n a p o m e n a 1, nalazi rajicu o d 1608. 236. E. ROZE, I l i s t o i i e d e l a p o m m e d e te rre ,
u p re h ra m b e n im k u p o v in am a u A ndalu- 1896, s ir. 162.
ziji. 239. J. BECKMANN, B e i t r d g e x u r O e k o n o m ie ,
211. G e o rg e s i G e n c v i v e FRECHE, L e P r i x o p . c it., V, str. 280.
d e s g r a in s , d e s v i u s e t d e s l e g u m e s d 240. C h. VANDERBROEKE, C ultivation a n d
T o u l o u s e , ( 1 1 8 6 - 1 8 6 8 ) , 1967, s ir. 2 0 - c o n su m p tio n o f th e p o ta to in th e 17th
22. a n d 18th C e n tu ries , u : A c t a b is to r ia e
212. C arl O . SAUER, M aize in to E u ro p e , u: n e e r i a n d i c a , V, 1971, s tr. 35.
A k t e n d e s 3 4 . I n t e r n a t i o n a l e s A m e r ilc a n i- 241. I b id ., str. 21.
s e b e n K o n g te s s e s , I9 6 0 , sir. 761. 242. Ib id . str. 35-
213. O . d e SERRES, L e T h e a tr e d e l a g t i e u l - 243. I b id ., str. 28.
t u r e ..., o p . c it., II, str. 4. 244. A. SMITH, T h e W e a lth o f N a t i o n s , izd.
214. A. BOURDE, A g r o n o m i e e t a g i r m o m e s e n 1 8 6 3 , s tr . 3 5 , c i tir a o POLLARD a n d
CROSSLEY, o p . c it., str. 157.
F r a n c e a u X V l I l e siele, 1967, I, str. 165.
245. Louis S1MOND, V o y a g e d 'u n F r a n ^ a is e n
215. T raian STOIANOVICH, Le mni's d a n s les
A n g le te r r e p e n d a n t le s a n n i e s 1 8 1 0 e t
B alkans, u: A n n a t e s E. S. C , 1966, str.
1 8 1 1 , I, sir. 160; citiram , sreom , jedan
1 027. i n a p o m e n a 3, s tr. 1029. i n a p o
mali detalj (G abriel SAGARD, L e G r a n d
m en a 1. V o y a g e d u p a y s d e s I l u r o n s , 1976):
216. J. GEORGELIN, o p . c it., sir. 205- 1623. b ro d kojim p u tu je prem a Kanadi,
217. G. ANTHONY, L 'l n d u s l r i e d e l a t o i l e d zarobljava je d a n m ali engleski b ro d na
P a u e t e n B e a m , 1 9 6 1 , str. 17. kojem se nalazi bava k rum pira en for
218. G . i G . FRECHE, o p . c it.. s tr. 2 0 -2 2 , 3 4 - m e d c g ro n a v e a u x m ats d 'u n g o d i
37. b e a u c o u p p lu s excellent (str. 16).
219- Izvjetaj o D arn u i Basse N avarre, 1700, 246. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., IV, str.
B. N., Ms. fr. 4 287, P6. 80.
220. M oskva, A. E. A., 7 2 /5 , 254, f *29- 247. IABAT, N o u v e a u V o y a g e a u x is le s d e / '
221. P. d e SAJNT-JACO, o p . c it., sir. 398. A m e r iq u e , 1722, 1, sir. 353-
2 22. J6 r6 m e i J e a n THARAUD, L a B a t a i l l e d e 248. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., VI. str.
S c u ta r i, 24. izd., 1927, str. 101. 25.
2 2 3 -J. GEORGELIN, o p . c it., str. 205. i 225- 249- I b id ., VI, str. 89-
224. G. 1 G. FRECHE, o p . c it., s tr. 36. 250. E s te r BOSERUP, E v o l u t i o n a g r a i r e e t
225. F ilippo PIGAFETTA i D u a rte LOPEZ, D e s p r e s s i o n d e m o g r a p b iq u e , 1970, sir. 23
c r i p t i o n d u r o y a u m e d e C o n g o , 1591, sq.
prijevod W. Dal, 1973, str. 76. 251 P. Je an -F ran ^ o is d e ROME, L a F o n d a tio n
226. P. VERGER, D i e u x d 'A fr iq u e , 1954, str. d e l a m i s s i o n d e s C a p u c in s a u R o y a u m e
168, 176, 180. d e C o n g o , prijev. Bontinck, 1964, str. 69-
227. P ing-T i H o, T h e In tro d u c tio n o f Ame 252. O tto v o n KO TZEBU E, R e i s e u m d i e
rican fo o d p la n ts in to C h ina, cit. I. W e lt..., o p . c it., 1, str. 70-71.
228. B e rth o ld LAUFER, T h e A m e r i c a n P l a n t 253. Pierre GOUROU, L A m e t i q u e tr o p ic a le e t
M ig r a tio n , th e P o ta to , 1936. a u s tr a le , 1976, str. 2 9 -3 2.
62 8
Napomene
254. I b id ., str. 32. 259. Jam es COOK, C i o m a l i d i b o r d o , I, 1971,

2 5 5 . J. -F . d e ROME, o p . il., str. 90. sir. 123-124.
256. G eo rg es BALANDIER, L a V ie q u o t i d i e n n e 260. I b id ., str. 164.
a u r v y a u n t e d e K o n g o d u X V I* a u XVHIe 261. I b id ., I, str. 109-
siele, 1965, str. 7 7 -7 8 . 262. Abb PRVOST, S u p p l e m e n t d e s v o y a g e s ,
257. A bb PRVOST, o p . e it., XII, str. 274. XX, str. 126.
258. L ouis-A ntoine d e BOUGAINVILLE, V o y a - 2 6 3 . O p. c it., XV, str. 1 sq.
g e a u t o u r d u m o n d e , izd. iz 1958, str. 264. I b id ., str. 87.
120.
1. J o h n NEF, Ari G u e t r e e l le p r o g r e s b u - 19. L. A. CARACCIOLI, D ic tio n n a ir e .. . s e n t e n
m a i n , 1954, str. 2 4-25- t ie u x ... o p . c it., 1, str. 349; HI. str. 370;
2. ERAZMO, L a C iv ilite m o r a l e d e s e n fa n ts , I, str. 47.
1613, str. 11. 20. Markiz d e PAULMY, P r e c is d 'u n e b i s to ir e
3. D r. J e a n CLAUDIAN, R e n c o n tre in te rn a - g e n ir a le d e la v ie p r iv e e d e s F r a n fa is ,
tio n a le F. I. P. A. L., s tu d e n i 1964, R a p 1779, str. 23.
p o r t p r e l i m i n a i r e , str. 34. 21. A. FRANKLIN, o p . c it.. Ill, str. 47 -1 8 .
4. L. A. CARACCIOLI, D ic tio n r r a ir e c r itiq u e , 22. L e M e n a g i e r d e P a r is , t r a i t e d e m o r a l e
p i t t o r v s q u e e t s e n t e n t i e u x , p r o p t e ti f a i r e e t d ' 6 c o n o m ie d o m e s t i q u e c o m p o s e v e r s
c o n n o i t r e le s u s a g e s d u sie e le , a i n s i q u e 1 3 9 3 . 1846, 11, str. 93.
s e s b iz a r r v r ie s , 1766, I, s tr. 24. 23. M ichel d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o
5. G e r n im o d e UZTARIZ, T e o n a y p r d c t i c a y a g e e n I t a l i c , izd. P lejad e, 1967, str.
d e c o m e t v i o y d e m a r i n a , 1724, s tr. 3 4 6 - 1131.
349. 24. RABELAIS, P a n t a g r u e l , kn jig a IV, pogl.
6. . d e LAFFEMAS, R e i g l e m e n t g e n e r a l LIX i LX.
p o u r d r e s s e r le s m a n u f a c t u r e s e n c e r v - 25. P hilippe MANTELLIER, M m oire s u r la
y a u m e .. ., 1597, str. 17. valeu r d e s prin cip ales d e n r e s... q ui se
7. A bb PRVOST, o p . a t . , VI, str. 142. (pu- v en d a ie n t... e n la ville d 'O rl a n s , u: M e
to v an je d u H aldca). m o ir e s d e la s o c iite a rc b e o lo g iq u e d e
8. L. -S . MERCIER, i ' A n d e u x m i l l e q u a t r e I O r i i a n a i s , 1862, s tr. 121.
c e n t q u a r a n t e , o p . c it., s tr. 3 68, n a p o 26. G a z e t t e d e F r a n c e , 1763, s tr. 385.
m e n a a. 27. H erm an n VAN DER WEE, Typologie d e s
9- W e rn e r SOMBART, L u x u s u n d K a p ita lis - crises e t c h a n g e m e n ts d e stru c tu re s au x
m u s , 1 9 2 2 , sir. 2. Pays-B as (XV*-XVle sieles), u: A n n a t e s
10. T h. DOBZHANSKY, V l l o m m e e n e v o l u E. S. C., 1963, b r. 1, sir. 216.
t io n , 1966, sir. 3 6 9 . 28. W. ABEL, W andlungen d e s Fleischverb-
11. F o o d i n C h in e s e C u ltu r e , p rire d io K. C. r a u c h s u n d d c r F le is c h v e rs o rg u n g in
CHANG, op. cit. D e u tsch lan d ... , u: B e r ic h te lib e r L a n d -
12. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , 1782, w ir ts e b a ji, cit., str. 415.
XI, s tr. 3 4 5 -3 4 6 . 2 9 . V o y a g e d e J e r o m e L ip p o m a n o , o p . c it.,
13. F o o d i n C h in e s e C u ltu r e , o p . c it., s ir. 15. str. 575.
2 71, 280. 30. T H O IN O T ARBEAU, O r c h e s o g r a p b ie
14. O rte n s io LAND], C o m m e n t a r i o d e l l e p i it (15 8 8 ) izd. 1888, str. 24.
n o t a b i l i e m o s t r u o s e c o s e d 'l t a l i a , bez 31. W. ABEL, C r i s e s a g r a i r e s e n E u r o p e ,
d a n im a s ir. 5 -6 . X ///e-XXe siele, o p . cit., str. 150.
15. Voyage d e J rd m e U p p o m a n o u , u: R e la 32. U go TUCCI, LU n g h eria e gli a p p ro w i-
t i o n s d e s a m b a s s a d e u r s v e n i t i e n s s u r le s g io n am en ti v en ezian i d i bovini n el Cin-
a f f a i r e s d e F r a n c e a u X V I* s i e le , II, q u e c e n to , u: S t u d i o H u m a n i t a t i s , 2;
1838, s ir. 6 0 5 (Z b irk a n e o b ja v lje n ih d o R a p p o r t i v e n e t o u n g b e r e s i a l l 'e p o c a d e l
k u m e n a ta o p o vijesti F ran cu sk e). R i n a s c i m e n t o , 1975, s tr. 1 5 3 -1 7 1 ; A. d.
16. A. FRANKLIN, o p . c it., Ill, s tr. 205. S. V enise, C in q u e Savii, 9, P 162; H is t o i r e
17. L. S. MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p . d u c o m m e r c e d e M a r s e ille , II I . 1 4 8 1
c it., V, s tr. 79. 1 5 9 9 , R. COLLIER J. BILLIOUDE, 1951,
18. A. CAJLLOT, M e m o i r e s p o u r s e r v i r ri I'b is - str. 144 -1 4 5 .
t o i r e d e s m a u r s e t u s a g e s d e s F r a n c o is , 33- L. DELISLE, E t u d e s s u r l a c o n d i t i o n d e
1827, 0 , s tr. 148. l a c l a s s e a g r ic o le e t I e t a t d e I 'a g r ic u l-
629
Fernand Braudel/S tr u k tu re svakidanjici
t u r e e n N o r m a n d i e a n M o y e tt A g e , 1851, 58. I Jo S1I1N-CMUN, L e R o m a n d e s le ttr e s ,

s tr. 26. 1933, sir. 74, 162, 178.
34. E. LE ROY IADURIE, Les P aysans d c Lan 59- G. F. GEMELLI CARERI o p . c i t . , , [V, str.
g u e d o c , 2. izd., 1966, I, s ir. 1 77-179- 107; P. d e MAGAILIANS, N o u v e t t e R e la
35- W. ADEL, cit., I. s ir. 430. t i o n d e l a C h in e , 1688. (p isa n o 1668),
36. Nofil d u FAIL, P r o p o s r u s t i q u e s e t f a c e - sir. 177-178.
lie u .x , izd. 1856, s ir. 32. 60. R. MANTRAN, I s t a n b u l d a n s l a s e e o n d e
37. G . d e GOUBERV1LLE, J o u r n a l . . . , 1892, m o i t i e d u X V II* s i d c , o p . cit., str. 1 9 6 .
s ir. 4 64. 61. G. F. GEMELLI CARER], o p . c it., I, s ir 6 3 -
38. C. 1IATON, M e m o i t v s .. ., o p . c it., s ir. 279. 64.
39- W. ADEL, C r is e s a g r a i t e s c it E u r o p e ..., op. 62. I b id ., V, sir. 305.
c it., sir. 1 9 8 -2 0 0 . 63. R. DAE1IREL, U n e C t v is s a n c e : l a B a s s e
4 0. A n d r PLA1SSE, L a D a r o t i n i c d u N e tt- P t v v e n c e t u r a l e . . . , o p . c it., sir. 173.
b o t t i g , 1961; P ic ric CILAUNU, lx: Ncu- 64. L. SIM OND, V o y a g e d ' u n F r a n c o i s e n
b o u rg . Q u a irc si e le s d 'h is io iic n o rm an- A n g le le ir e .. ., o p . c it., II, sir. 332.
d e , XIV'-XVIII*, u : A n n a t e s E . S. C., 65. L. -S . MERC1ER, o p . c it., 1783, V, sir. 77.
1961, s tr. 1 1 5 2 -1 1 6 8 . 66. I b id ., sir. 79-
41. R. GRANDAMY, La g ra n d e r p rc s sio n . 67. A. FRANKLIN, o p . c it., Ill, s tr. 139.
H ypoih& sc s u r re v o lu tio n d c s prix rels 68. M i d i ! . , 1, s tr. 139-
d e 1375 i 1875, u : P r i x d e v e n t e e t p r i x 69. L. -S . MCRCIER, V, s tr. 252.
d e t v v i e n l (13- se rija ), 1952, s ir. 52. 70. I b id ., str. 85.
42. A. HUSSON, L e s C o n s o m m a t i o n s d e P a 71. V o y a g e d e j m m e U p p o m a n o , o p . c it. II,
r is , o p . c it., s tr. 157; J c a n -C Ia u d e TOU- sir. 6 0 9 .
TAIN, u: J l i s t o i r e q u a n t i t a t i v e d e I 'e c o n o 72. M. d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e
m i c f r a n f a i s e , I, C a b ie r s d e P /. S. E. A ., e n I la lie , o p . c it., str. 1118.
1961, s ir. 1 6 4 -1 6 5 ; LAVOISIER, D e la ri- 73- I b id ., s tr. 1131.
c h c ssc d e la F ran ce i Essai s u r la p o p u 74. Alfred FRANKLIN, L a V ie p r i v i e d a u t r e -
la tio n d e la villc d e Paris, u: M e la n g e s f o i s . DC: V a r ie te s g a s h o n o m i q u e s , 1891,
d t c o n o m i e p o l i t i q u e , I, 1966, str. 5 9 7 - sir. 60.
598. i 602. 75. M. d e MONTAIGNE,J o u r n a l d e v o y a g e ...,
43. W. ADEL, C r is e s a g r a i r e s e n E u to p e .. ., op. s tr. 1136.
c it., str. 3 5 3 -3 5 4 . 76. M. d e MONTAIGNE, E s s a is , izd. Plejade,
44. J. MILLERET, D e l a r e d u c t i o n d u d r o i t 1962, str. 1054. i 1077.
s u r l e s e t, 1829, sir. 6. i 7. 77. L e s V o y a g e s d u S e i g n e u r d e V illa m o n t,
4 5. mile M1REAUX, L in e P r o v i n c e f r a n ^ a i s e 1 6 0 9 , s t r . 4 7 3 ; C o r y a t e 's C r u d i t i e s ,
a u t e m p s d u G r a n d R o t, l a D rie, 1958, (1611), izd. 1776, I, str. 107.
sir. 131. 78. Alfred FRANKLIN, o p . c it., 1, L a c iv ilite ,
46. M ichel MOR1NEAU, R ations d c m arine P i t i q u e t t e e t !e b o n to n , 1908, str. 2 8 9 -
(AngteieiTC, llo lla n d c , S u d e c t R ussie), 291.
u: A n n a t e s E. S. C., 1965- 79- Alfred GOTTSCHALK, l l i s l o i t v d e P a li-
4 7. Paul ZUMTHOR, L a V ie q u o t i d i e n n e e n m e n t a l i o n e l d e l a g a s t r o n o m i e . .. , 1948,
U o l l a n d e a u t e m p s d e R e m b r a n d t , 1959. II, str. 168. i 164.
sir. 88 sq. 80. M. d c MONTAIGNE, E s s a is , o p . c it., str.
4 8. L. LMERY, o p . c it., sir. 2 3 5 -2 3 6 . 1054.
49- P. d e SA1NT-JACO, o p . c it., sir. 540. 81. C. DUCLOS, M e m o ir e s s u r s a v ie. u: (E u-
50. P. J. GROSLEY, L o n d o n , 1 7 7 0 ,1, sir. 290. v r e s , 1820, I, sir. U 0.
51 M i m o i t e s d e M a d e m o i s e l l e d e M o n tp e n - 82. G. F. GEMELLI CARERI. o p . c it.. II, sir.
s ie r , izd. C h c ru e l, 1 8 5 8 -1 8 5 9 , HI. str. 61.
339. 83. J. -B . LABAT, N o u v e t t e R e l a t i o n d e P-
52. Abb6 PRVOST, o p . c it., X, sir. 1 2 8 -129 A fr iq u e o c c i d e n t a l , o p . c it., I, str. 282.
(p u to v a n je T avern icra). 84. B arun d c TOTT, M e m o ir e s , 1, 1784, sir.
53. R. d e VIVERO, o p . c it., sir. 269. III.
54. F. BERNIER, V o y a g e s ..., o p . c it., 1699, II, 85. Ch. GRARD, L 'A itc ie n n e A ls a c e a ta b le ,
s ir. 252. 1877, sir. 299.
55- P. d e LAS CORTES, cit. d o k ., sir. 54. 86. P rem a a rh iv im a S to ck h alp en a i Alaina
56. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., IV, sir DUBOISA, D ie S a l z v e n o r g u n g d e s W a llis
474. 1 5 0 0 1 6 1 0 , W ir ts c b a ft u n d P o litik ,
57. M e m o ir e s c o n c e r n a n t I 'b is to ir e . le s s c ie n 1965, str. 41 -4 6 .
ces, le s a i l s , le s n u e u r s d e s C h in o is p a r 67. D r. CLAUDIAN, Prva m e u n a ro d n a k o n
le s m i s s i o n n a i r e s d e P e k in , IV, 1779. str. ferencija P. 1. P. A L,, 1964, uvodni re
3 2 1 -3 2 2 . ferat, str. 39.
630
Napomene
88. A. FRANKLIN, L a V ie p r i v i e d a u tr e fo is , a u d i b u t d u X V 1 P , 1952, str. 17-18. i

L a c u is in e , op. c it., str. 32, 33, 90. 120-123; J. SAVARY, o p . c it., III, odjeljak
89. M i d i t ., I, str. 138, i n a p o m e n a 1. 1000.
90. Arhivi iz B o u c h e s -d u -R h d n c a , adm irali- 114. J. SAVARY, o p . c it., III, o d jeljak 997.
te t u M arseillcu, B DC, 14. 115- . N., n. a., 9389, vitez Razilly R ichelieu,
91. J. SAVARY, op. c it., II, odjeljak 778. 26. s lu e n i 1626.
92. L. LliMERY, o p . c it., s ir. 301. 116. A. N., A. E.. B III, 442.
93. A. N., 3 15, AP 2, 47, L o n d o n , 14. o u jk a 117. Paul DECHARME, L e C o m p to ir d 'u n m a r -
1718. e b a n d a u X V II* siele d 'a p r s u n e cor-
94. C . F. GEMELLl CARER], II, s tr. 77. rc sp o n d a n c e in d ite , 1910, sir. 99 -1 1 0 ;
95. V o y a g e ..., d e M . d e G u ig n e s , o p . c it., I, N. DELAMARE, T r a it4 d e p o lic e , o p . c it.,
sir. 378. 1, sir. 607; C h. d e 1A MORANDIRE, op.
96. Patrick COLQU1HOUN, T r a it s u r l a p o l i c it., I, str. 1: Les p e h e u rs d isen t co ur-
c e d e L o n d r e s , 1807, 1, 128. am m ent: j'ai pris d e la m o ru e 3 25 p o u r
97. B arto lo m P1NHEIRO DA VEIGA La C or- m ille, ce q ui v e u t d ire q u e mille d c ccs
te d e F elipe III, u: V ia je s d e e x t r a n je r o s m o ru es p se n t a p rs salaison 25 q uinia-
p o r E s p a r to y P o r tu g a l, II, 1959. s ir. 1 3 0 - u x (jed an kvimal = 50kg). La tr s belle
137. d o n n e 60 qx a u m ille, la m o y en n e 25 ct
98. L. LMERY, op. c it., s tr. 295. la p e tite 10 qx.
99. A n to n io d e BEAUS, V o y a g e d u c a r d i n a l 118. N. DELAMARE, o p . c it., III, 1722, sir. 65.
d 'A r a g o n ... (1 5 1 7 1 5 1 8 ), p rired ila 119- M oskva, A. E. A., 7 2 1 5 -2 9 5 , P 28, Lisa-
M ad elein e HAVARD DE LA MONTAGNE, b o n , 15. oujka 1791.
1913, str. 119- 120. G. d e UZTAIUZ, o p . c it., II, sir. 44.
100. J. SAVARY, o p . c it., V, o d je lja k 182; I, 121. N. DELAMARE, o p . c it.. I, 1705, str. 574
o d je lja k 465- (1603).
101. CARACCIOLI, D i c t i o n n a i r e . . . s e n t e n c i - 122. V a r i te s , o p . c it.. I, 316.
e u x , op. c it., I, str. 24. 123. A FRANKLIN, L a V ie p r i v e e d a iit i v / o i s ,
102. G iu se p p e PARENT!, P r i m e R ie e r c b e s u l l a III, L a C u is in e , o p . c it., s tr. 19- i n a p o
r i v o l u z i o n e d e i p r e z r i i n F ir e n z e , 1939. m ena. A m broise PAR (E u u re s, 1607, sir.
str. 120. 1065.
103. G . F. GEMELL1 CARERJ, o p . c it., VI, str. 124. N. DELAMARE, o p . c it., III, 1719. sir. 65.
21. 125. J. ACCARIAS DE SRIONNE, L a R ic b c s s c
104. J o u r n a l d e v o y a g e e n I ta lie , o p . c it., str. d e l a H o l l a n d e , o p . c it., 1, str. 14. i 192.
1152. 126. W a n d a CESAU, l l a m b u r g s G r b n l a n d s -
105. MONTESQUIEU, V o y a g e s e n E u r o p e , sir. f a b r t a t t f W a lfis c b fa n g u n d R o b b e n sc b -
282. l a g v o m 1 7 1 9 J a h r b u n d e i l , 1955.
106. G . F. GEMELLI CARERI, o p . c it., II, str. 127. P. J. -B . LE GRAND D AUSSY, H is t o i r e d c
4 75. l a v i e p r i v e e d e s F r a n c o is , o p . c it., II, sir.
107. A. FRANKLIN, o p . c it., IX, V a r i i t e s g a s tr o - 168.
n o m i q u e , 1891, s ir. 135. 128. Kamala MARKANIAGA, L e R i z e t l a m o u s -
108. J a c q u e s ACCARIAS DE SRIONNE, L a R i- s o n , 1956.
c b e s s e d e l a H o l l a n d e , 1778, I, s ir. 14. i 129- J- ANDRJs, A l i m e n t a t i o n e t c u i s i n e d R o
192. m e , o p . c it., sir. 2 0 7 -2 1 1 .
109- P. BOISSONNADE, Le M o u v em en t co m 130. J. SAVARY, o p . c it., 1761. III, od jeljak 7 04,
m ercial e n ir e la F ra n c e e t les lie s D ritan- ta k o e r s e k a e m a n ig u c tte i ak
n iq u e s a u XVle siele, u: R e v u e b is to r i- m an iq u etie . A N., F 12, 70, P 150.
q u e , 1920, str. 8; H. BECHTEL, o p . c it., 131. SEMPERE Y GALINDO, H i s t o r i a d e l lu x o
n , s tr. 53. N a p u ta n je rib o lo v a u Scho- y d e l a s le y e s s u n t u a r i a s , 1788, II, sir.
n e n u 1473- 2, n a p o m e n a 1.
110. B a n o lo m PINHEIRO DA VEIGA, o p . c it., 132. L e M i n a g i e r d e P a r is , o p . c it., H, str.
s tr. 1 3 7 -1 3 8 . 125.
111. J. SAVARY, op. c it., UI, o d jeljak 1002 sq; 133- G om ez d e BRITO, H i s t o r i a t r a g i c o - m a -
C h. d e LA MORANDIRE, H i s t o i r e d e l a r i l i m a , 1598, II, s tr. 416; A bb PRVOST,
p e e b e f r a n f a i s e d e l a m o r u e d a n s I'A m e - o p . c it., XIV, s tr. 314.
r i q u e s e p t e n t r i o n a l e , 1962, 3- knjiga, s ir. 134. D r. CLAUDIAN, R a p p o r t p r e l i m i n a i r e , cit.
145 s q ., o siro vo m b a k a la ru ; s ir. 161 sq ., lanak, s tr. 37.
o s u e n o m b a k alaru . 135. A N., M arin e B7, 46 3 , P 65 sq.
112. A N., s e rija K (v ra e n o p a n jo lsk o j), iz 136. MADLY, D e l a s i t u a t i o n p o l i t i q u e d e l a
v o r n e p o tp u n . P o lo g n e , 1776, s tr. 6869-
113- E. TROCM 1 M. DELAFOSSE, U C o m 137. BOILEAU, S a tir e s , izd. G am ier-F lam m a-
m e r c e r o c b e la is d e l a f i n d u X \ * s i i c l e rio n , 1969, S a t i r e HI, s tr. 6 2 sq.
631
138. K. GLAM ANN. D u t c h a s i a t i c T r a d e , 156. L. -S . MERC1ER, L A n d e u x m i l l e q u a t r e

1 6 2 0 - 1 7 1 0 , 1958, ta b e la b r. 2 , s ir . 14. c e n t q u a r a n t e , o p . c it., sir. 41, n a p o m e n a
139. E rn st Ludw ig CARL, T r a ite d e f a r ic b e s s e a.
d e s p r in c e s e l d e fe a r s f l a t s e l d e s m o - 157. L. -S . MERCIER, o p . c it., VIII, 1783, s tr
y e n s sim p le s e t n a tu iv ls p o u r y p a tv e n ir , 340.
1 7 2 2 -1 7 2 3 . s tr. 236; J o h n N1CKOLLS, R e 158. D. P1NHEIRO DA VEIGA, o p . c it., sir. 138.
m a r q u e s s u r le s a u a n t a g e s e t d e s a v a n - 159- P o o d i n C h i n e s e C u l t u r e , o p . c it., s tr
t a g e s d e f a F r a n c e e t d e f a G r a n d e B r e 2 2 9 -2 3 0 .
t a g n e , o p . c it., str. 253- 160. I b id ., sir. 291.
140. K. GLAMANN, o p . c it., s tr. 1 5 3 -1 5 9. Ki 161. B. P1NHEIRO, o p . c it., str. 138.
n e sk i e e r n e s ta je sa e v ro p sk o g trita 162. A. N., A. E., B 1, 89 0 , 22. lipnja 1754.
n a k o n 1661. 163. Je a n DODIN, L a R e p o n s e ... a u P a r a d o x e
141. G. MACARTNEY, o p . c it., II, s tr. 186. d e M . d e M a l e s t r o i t s u r le f a i c t d e s m o n -
142. A. ORTELIUS, T h e a tr e d e F n n iv e r s , 1572, n o y e s , 1568, P 1 r.
s tr. 2. 164. G ro f d e ROCHECHOUART, S o u v e n i r s s u r
143. Alice Piffer CANADRAVA, A i n d u s t i i a d o l a R e v o l u t i o n , F E m p iie e t l a R e s t a u r a -
a f u c a r n a s ifh a s in g fe s a s e fr a n c e s a s d o l i o n , 1869, str. 110.
m a r d a s A n t i t h a s ( 1 6 9 7 1 7 5 5 ) , 1946, 165. Francis DRAKE, L e V o y a g e c u i i e u x f a i c t
(dak tilo g rn m ), ff. 12 sq. a u t o u r d u m o n d e . . . , 1641, s tr. 32.
144. Im am p o v je re n ja u o n o to sam p ro itao 166. G. F. GEMELLI CARER], o p . c it., 11, str.
o C ip ru. G o lem a p ro d a ja 1464. iznosila 103.
je o k o 6 0 0 kvintala: L. d e MAS-LATR1E, 167. R. HAKLUYT, T h e P r i n c i p a l N a v i g a t i o n s ,
l / i s t o i r e d e F ile d e C b y p r e , III, 1854, str. V o y a g e s , T r a f f i q u e s a n d D is c o v e r ie s o f
8 8 -9 0 ; 12. o u jk a 1463- v en e c ija n sk a g a t b e E n g lis h N a t i o n , 1 5 9 9 1 6 0 0 , II, str.
lija n ije n a la e e ra za u to v a r, to je d o 98.
kaz o n e z n a tn o j pro izv o d n ji, A. d . S. Ve- 168. Je a n d'A UTON, l l i s t o i r e d e L o u y s X l I m y
n ise, S e n a to m ar, 7 , f 107 v. d e F r a n c e . 1620, s ir. 12.
145- L ord SHEFFIELD, O b s e r v a t i o n s o n t h e 16 9 . F e l i x e t T h o m a s P l a t t e r d M o n tp e llie r ,
c o m m e r c e o f t h e A m e r i c a n S ta te s , 1783. 1 5 5 2 1 5 5 9 e t 1 5 9 5 1 5 9 9 , n o te s d e v o
s tr. 89. y a g e d e d e u x e t u d i a n t s b a fo is , 1892, str.
146. O ve p arik e b ro jk e p re m a Lavoisicru u; 48. 126.
R. PHILIPPE, cit. l., ta b e la I, str. 5 69, i 170. M e d it., I, sir. 180. i 190.
A rm an d H U SSON, L e s C o n s o m m a t i o n s 171. Le Loyal S erviteur, L a T r i s J o y e u s e e t tr e s
d e P a r is , o p . c it., s ir. 330. P la is a n te llis to ir e c o m p o s ie p a r le L o y a l
147. P ie rre DELON, L e s O b s e i v a t i o n s d e p l u s i - s e r v i t e u r d e s f a i l s , g e s le s , tr io m p b e s d u
e u rs s in g u fa r ite x e t c b o se s m e m o r a b le s b o n c h e v a l i e r B a y a r d , p rired io J. -C . DU-
t m u v e s e n G r ic e , A s ie , J t t d i e , fcg yp te, CHON, 1872, str. 106.
A r a b i c e t a u t r e s p a y s i t r a n g e s , 1553, str. 172. J. BECKMANN, o p . c it., V, str. 2. Prema
106. i 191. jed n o m d o k u m e n tu iz 1723- d ep u is u n
148. O p al RAYNAL, l l i s t o i r e p b i l o s o p b i q u e e t certain terns q u e l'u sag e e st v en u d e m et-
p o litiq u e d e s e ta b lis s e m e n ts e t d u c o m tre les vins e n B acons d e g ro verre, ii
m e r c e d e s E u r o p e e n s d a n s le s d e u x I n - s 'e s t m is to u te s so rte s d e g en s a faire et
d e s , 1775, III, s ir. 86. v e n d re d e s b o u c h o n s d e lige. A. N.,
149- W. SOMDART, D e r M o d e m e K a p ita lis - G7, 1706, P 177.
m u s , op . c it., II2, str. 1031. 173- l l i s t o i r e d e B o r d e a u x , p rired io Ch. H l-
150. J. - F . d e ROME, op. c it., str. 62. G O U N E T , III, 1966, str. 102-103-
151- M. PRINGLE, O b s e i v a t i o n s s u r le s m a l a 174. A rchivo G en eral d e S im anras, G u erra an-
d i e s d e s a r m e e s , d a n s le s c a m p s e t d a n s tigua, XVI, M o ndjar Karlu Petom , 2. p ro
le s p r i s o n s , franc, prijev., 1755, 1, sir. 6. sin ca 1539-
152. J. A. FRANtJA, U n e V itle d e s L u m ie r e s : l a 175. J. SAVARY, o p . c it., V, odjeljak 1215-1216;
U s b o n n e d e P o m b a l , 1965, str. 48; S u E n c y c lo p e d ic , 1765, XVII, str. 290, lanak
z a n n e Cl IANTAL, L a V ie q u o t i d i e n n e a u
P o r t u g a l a p r e s l e tr e m b l e m e n t d e t e r n 176. G ui PAUN, L e ttre s, o p . c it.. I, str. 211.
d e L i s b o n n e d e 1 7 5 5 , 1962, str. 232. (2. pro sin ca 1650.)
153- J e a n DELUMEAU, V ie i c o n o m i q u e e t so - 177. L. -S . MERCIER, o p . c it., VIIJ, 1783, str.
c ia le d e R o m e d a n s l a s e c o n d e m o i t i i 225.
d u X V P siclc, 1957, str. 3 3 1 -3 3 9 ; za Ce- 178. J. SAVARY, o p . c it., IV, o d jeljak 1 2 22-
n o v u u sp o re d i J. d e LALANDE, V o y a g e e n 1223.
I ta lic , VIII, sir. 4 9 4 -4 9 5 . 179- L. A. CARACCIOLI, o p . c it., III, str. 112.
154. V a r i i t i s , II, sir. 223, n a p o m e n a 1. 180. B artolom BENNASSAR, L'alim entation
155. J. GROSLEY, L o n d r e s , o p . c it., 1, s tr. 138. d 'u n e capitate esp ag n o le au XVIe siele:
632
Napomene
Valladolid, u: P o u r im e b is to ir e tie l'a li- 210. S to r ia d e l l a le c n o to g ia , o p . c it., II, str.

m e n t a t i o n . p r ir e d io J. -J . IIEMARDIN- 147, i H a n s POLG, W e n t d e r g e p r a n t
QUER, o/i. c it., str. 57. W e in n u t x s e y o d e r s c h a d . . . 1493, citi
181. R oger DION, H is to ir e tie l a v ig n e e l tin ra n o ib i d , str. 147. i n a p o m e n a 73-
virt e n F r a n c e , 1959, sir. 5 0 5 -511. 211. Lucicn SUTLER, L a V i t ic u ltu r e e t l e v i n
182. L. -S . MERCIER, T a b le a u ti e P a n s . op. d e C o l m a r ti tr o v e r s le s s ie c le s , 1956.
c it.. I, sir. 2 7 1-272. 212. R. PASSET, o p . c il., str. 20 -2 1 .
183. G. F. GEMELLI CARERI. o p . c il.. VI. sir. 213- B ila n c i g e n e r a li, 1912, I1, str. DOCV1II.
387. 214. J. SAVARY, o p . cit., V, odjeljak 147-148.
184. A. HUSSON. op . c il., sir. 214. 215- Izvjetaj koji s c o d n o si n a In te n d a n tu ru
195. K. C. C1IANG. u: F o o d i n C h in e s e C u l T rojice bisk u p a M etza, T o u la i V erduna,
tu r e , op. c il., str. 30. 1698. B. N., Ms, fr. 4285, F41 v 42.
186. P. J. -D . LE GRAND D'AUSSY, o p . c il., II. 216. G uillaum e GRAUD-PARAACI1A, Le C om
sir. 304. m erce d e s 1/in s e t d e s e a u v d e v i e e n L a n
187. I b id . g u e d o c s o u s l'A n c ie n R e g im e , 1958, str.
188. S l o t i a d e l l a le c n o to g ia . p rire d io Ch. SIN* 298. i 3 06-307.
CER i d r u g i, 1962, H. str. 144. 217. I b i d , str. 72.
189. I b i d . sir. 1 4 4 -1 4 5 , i J. BECKMANN. B ei- 216. S to r ia d e l l a t e c n o lo g ia , o p . c it., III, str.
t r d g e x u r O e k o n o m ie , 1781, V. str. 260. 12.
190. G . M acaulay TREVELYAN, H i s t o t y o f E n 219. Jean G1RARDIN, N otice bio g ra p b iq u e su r
g l a n d , 1943, s ir. 287, n a p o m e n a 1. F .douard A d a m , 1856.
191. R end PASSET, L l n d u s t r i e d a n s l a g e n i - 220. L. LMERY, op. cit., str. 509-
r a t i t i d e B o r d e a u x . . . . 1954, str. 24 117. 221. J. PRINGLE, O b se iv a tio n s s u r ies m a la
192. H is t o i r e d e B o r d e a u x , p rire d io C h. 111- dies des a rm ie s..., op. cit.. II, sir. 131; I,
GOUNET, o p . c it., IV, str. 500. i 520. sir. 14, 1 34-135. 32 7 -3 2 8 .
193. P. J. -D . LE GRAND D'AUSSY. o p . c it.. II. 222. L. -S. MERCIER, T a b lea u d e P aris, op.
s tr. 3 0 7 -3 0 8 . cit., II, str. 19 sq.
194. I b i d , II, sir. 315- 223. L. LMERY, op. cit.. str. 512.
195- A. HUSSON, op . c it., sir. 212. i 216. 224. C ui PATIN, Leltivs, op. cif.. I, sir. 305.
196. A. N., A. E. U ', 7 57. 17. s rp n ja 1687. Pis 225. AUDIGER, L a A laison reglee, 1692.
m o D o n rep au sn Scignclayu. 226. J. SAVARY, op. cit., II, otljclj. 2 16-217.
197. A. N., M arine. D \ 43 6 , P 75. 227. 1710. trgovaka u d ru e n ja N orm andije
198. U sp o red i n p r. N. DELAMAREA, o p . c it., II, p ro te s tira ju p ro tiv p re s u d e k oja z a b ra
str. 975- i 9 7 6 , ili O d lu k u P arlam en tarn o g nju je rakiju koja n ije n ain je n a o d vina.
su d a o z a b ra n i za vrijem e gladi u ru jn u A. N., G 7, 1695, r 192-
1740. 228. Prem a N. DELAMAREU. op. cit., 1710, sir.
199 . V o m B ie r b r a u e n . E rffu rlh , 1575. 975, i Le POTHER DE L \ 1IESTROY, A.
2 0 0 . Izvor izg u b ljen . N., G7, 1687, r 18(1704), taj izum p o t
201. ESTEDANILLO-GONZALEZ, Vida y he* jecao bi iz XVI. si.
eh o s , u: L a N o v e l a p i c a i v s c a e s p a n o la , 229. J. SAVARY, op. cit., II, odjelj. 208 (lanak
1966, str. 1779. i 1796. rakija).
202. M. GACHARD, R e t r a i t e e l m o i l d e C h a r 230. J. d e l.ERY, H istoire d 'itn vo y a g e fa ic t en
le s Q u in t..., op. c il., II, s tr. 114 ( I . veljae la t e n e d u U resi! , 1580, str. 124.
1557). 231. P. D iego d e HAEDO, T o p ographia e bis-
203. A n d rd PLAJSSE, L a B a r o n n i e d u N e u - to ria g e n e r a l d e Argel, 1612, f 38.
b o u r g . E s s a i d b i s l o i r e a g r a i r e , i c o - 232. J. A. d c MANDELSLO, op. cit.. II, sir. 122.
n o m i q u e e t s o c ia le , 1 9 6 1 , str. 202; Ju le s 233. E. KAMPFER, op. c if.. III, str. 7 -8 i 1, str.
SION, L e s P a y s a n s d e l a N o r m a n d i e o r i- 72.
e n l a l e : i t u d e g e o g r a p b i q u e s u r le s p o p u 234. M i m o i r e s coneem ant l'bistoire, les scien
la tio n s r u r a le s d u C a u x e t d u B ra y , d u ces, le s m<Eurs, les usages, etc. des C h i-
V a i n n o r m a n d e t d e l a v a l l e e d e l a s e i n o is , p ek inkih m isio n ara, V, 1780, sir.
n e , 1 9 0 9 , s tr. 154. 4 6 7 -4 7 4 , 478.
204. J. SION, ib id . 235. G. MACARTNEY, op. cit.. II, sir. 185-
205. R en d MUSSET, L e B a s M a in e , e t u d e g e o 2 3 6 . A bb PRVOST, H isto ire g e n e ra le d e s v o
g r a p b i q u e , 1917, str. 3 0 4 -3 0 5 . ya g e s, XVIII, 1768, str. 3 3 4 -335-
206. A. HUSSON, o p . c it., s ir. 2 1 4 , 2 19, 221. 237. P rem a o zn akam a m og kolege i prijatelja
207. S t o r i a d e l l a l e c n o to g ia . o p . c it,, str. 145- Ali MAZAHERIJA.
208. C b r o n iq u e s d e F r o is s a r t, iz d a n je iz 1866, 236. F o o d i n C h in e s e C u ltu r e , p rire d io K. C.
XD, s tr. 4 3 -4 4 . CHANG, o p . c it., sir. 122, 156, 202.
209. M. MALOUIN, T r a i t i d e c b im ie , 1735, str. 239- R ukom p isa n a n a p o m e n a Alvara JARA
260. 240. Izvor izgubljen.
633
2 41. M em oari g o sp o ic e clc M o m p c n s ic r, citi 273. I b i d ., sir. 36.

ra o A. FRANKLIN, L a V ie p t i v e e d 'a u t i v - 274. D e I 'u s a g e d u c a fe , d u t b e t d u c h o c o
f o i s , i e c ttf , t e th e , t e c b o c o ltU , 1893, str. la te , an o n im n i a u to r, 1671, str. 2 3 .
1 6 6 -1 6 7 . 275. A. FRANKLIN, o p . c it., sir. 45. i 248.
2 42. B o n n v c n t u r c d A R G O N N E , M e la n g e s 276. Za itav p a ra g ra f koji slije d i u s p o re d i
d 'h i s t o i i v c t d c l i t t e r a t n i v , 1725, I, str. Jean LECLANT, Le caf c t les cafs k Pa
4. ris (1 6 4 4 -1 6 9 3 ) , u A n n a t e s E. S. C ..
243- Pism a o d 11. veljae, 15. trav n ja, 13- svib 1951, s tr. 1-14.
n ja , 2 5 . listo p a d a 1671, 15. sije n ja 1672. 277. A. FRANKLIN, o p . c it., str. 255.
244. A. FRANKLIN, o[>. e it., str. 171. 278. S u z a n n e CHANTAL, L a V ie q u o t i d i e n n e
245. A rhivi A m s te rd a m a , K o o p m a n s a rc h ic f, a u P o r t u g a l . .. , o p . c it., str. 256.
A ron C olacc Stariji. 279- P .J . - n . LE GRAND D AUSSY, o p . c it., III,
2 46. G. F. GEMELLl CAREM. o p . c it., I. str. str. 125-126.
140. 280. I.. - 5 . MERC1ER, T a b l e a u d e P a t i , op.
2 47. L. DERMIGNY, a p . e it.. 1, s tr. 379- c it., [V, str. 154.
2 48. G ui PAT1N, L e ttr e s , I, s tr. 3 83. i H, str. 281. G a sto n MARTIN, N a n t e s a u X V III * siele.
360. L 'rc d es n g riers, 1 7 1 4 -1774, 1931, str.
249- S am uel PEPYS, J o u r n a l , izd an je. 1937, I, 138.
s tr. 50. 282. P ierre-F ran ô is-X av ier d e CHARLEVOIX,
250. L. DERMIGNY, o p . e it.. I, s tr. 381. U is t o i r e d e P is te E s p a g n o le o u d e S. D o -
251. A. FRANKLIN, o p . c it., s tr. 1 2 2 -1 2 4 . m i n g u e , 1731, N, s tr. 490.
252. L. DERMIGNY, L a C h in e e t V O c c id e n t. L e 283- D i c t i o n n a i r e d t t c o m m e r c e e t d e s m a r -
c o m m e r c e a C a n to n . .. , o p . e it., a lb u m u c b a n d i s e s , p r ir e d io M. GUILLAUMIN,
d o d a tk u , slike 4 i 5. 1841, 1, str. 409.
253- C . MACARTNEY, o p . c it., 1, str. 3 0 -3 1 i 284. O raznim kvalitetam a kave vidi k o re sp o n
IV, s tr. 227. d e n c iju Aro n a C o lacca, G c m c c m te Ar-
254. S. POLLARD I D. CROSSLEY, T h e W e a lth c h ie f A m sterdam , p a s s i m , g o d in e 1751-
o f D t i t a i n , o p . c it., s tr. 166. 1752.
255- G . MACARTNEY, o p . c it., IV, sir. 218; L. 285- M. MORINEAU, T rois c o n trib u tio n s au
DERMIGNY, o p . c it., II, s tr. 596 sq. co llotjuc d c G d ttin g cn , u: D e P A n c ie n
256. L cnjingradski arh iv i, to n a re fe re n ca iz R e g im e d l a R e v o l u t i o n f r a n ^ a i s e , p rire
g u b lje n a . d io A. CREMER, 1978, str. 40 8 -4 0 9 .
257. F o o d i n C h in e s e C td tu tv , o p . c it., s ir. 70. 286. R. PARIS, u; U i s t o i r e d u c o m m e r c e d e
i 122. M a r s e ille , u re d u je G. RAMBERT, V, 1957,
2 58. P ierre GOUROU, L 'A sie , o p . c it., sir. 133- str. 559-561.
259- C itira o J. SAVARY, o p . c it., IV. o d jeljak 287. L. -S . MERCIER. T a b l e a u d e P a t i , I. str.
992- 228-229-
260. G. MACARTNEY, o p . c it., II, str. 56. 2 8 8 . J o u r n a l d e B a r b ie r , p rire d io A. d c LA
261. J. SAVARY, o p . c it., IV, od jelj. 993- V1GEVILLE, 29- s tu d e n i 1721.
262. T o an izvor izg u b ljen . A nalogna p rim jed 289. C itirao Issac d e PINTO, T r a it d e l a c i r
b a k o d J. DARROWA, 111, 1805, str. 57. c u l a t i o n e t d u c r i d i t , 1771, str. 5.
263- P. d c LAS CORTES, c itiran i d o k u m en t. 290. L. -S . MERCIER, L A n d e u x m i l l e q u a t r e
264. J. SAVARY. o p . c it., IV, od jelj. 993. c e n t q n a r a n t e , o p . c it., str. 359-
265- G. d e UZTAllIZ, o p . c it., fran c, prijev., 291. A. d. S. V en isc, C in q u e Savii, 9. 257
1753. II, str. 90. (1693).
266. D etalji koji slije d e s u p re m a A n to in eu 292. J u le s MICHELET, U i s t o i r e d e F r a n c e ,
GALLANDU, D e P o t i g i n e e t d i t p r o g r e z 1877, XVII, str. 171-174.
d u c a fe . S u r u n m a n u s c i i t ( a r a b e ) d e la 293- L. LEMERY, o p . c it., str. 476, 479-
B i b l i o t h i q u e d u R o y , 1699; A bb PR- 294. A n d r TIIEVET, L e s S i n g u l a r i t e z d e l a
VOST, o p . c it., X, str. 304 sq. F r a n c e a n t a r c t i q u e , 1558, p rire d io P.
267. J. -B . TAVERNIER, o p . c it., II, s tr. 249- GAFFAREL, 1878, str. 157-159.
268. D e p l a n l i s A e g y p ti lib e r , 1592, pogl. XVI. 295. S t o r i a d e l l a te c n o lo g ia , p o . c it., HI. str.
269- P ie tro d e lla VALLE, L e s F a m e u x V o y a 9.
g e s ..., 1670, 1, str. 78. 296. L. DERMIGNY, o p . c it., Ill, 1 9 6 4 . s tr.
270. P rem a svjed o an stv u njeg o v o g sin a, Jean 1252.
d e LA ROQUE, L e V o y a g e d e V A r a b ie b e u - 297. Prem a Jo an THIRSK, neobjavljen izvje
r e u s e , 1716, str. 364. taj, T jedan u Pratu, 1979-
271. A. FRANKLIN, L a V ie p t i v i e d 'a u tr e fo is , 298. Rije u A. THEVETU, o p . c it., str. 158.
l e c a fe , l e t b i , le c b o c o la t, o p . c it., str. 299. J. SAVARY. o p . c it., V. odjelj. 1363.
33. 300. M t m o i r e o d M. d e MONSGURA (1708),
272. I b id ., str. 22. B. N., Ms fr. 24 228, P206; Luigi BUL-
63 4
Napomene
FERE1TI i C laudio CONSTANTIN!, I n d u s - 303. C itirao I.. DERMIGNY, ib id ., III, str. 1253.
M a e c o m n ic r c io i n L i g u r ia n e lP e td d e l 304. I b id ., n a p o m en a 6.
R i s o i g i m e n t o ( 1 7 0 0 1 8 6 1 ) , 1 966. sir. 305. Abb PREVOST, o p . c il., VI. sir. 536 (Ila-
4 1 8 - i 19: J rd m c d e lA LAND!:, V o y a g e m elovo p u tovanje, 1668).
e n I ta tie ..., 1786, IX, sir. 367. 306. S uzan n e C11ANTAL, L a V ie q n o l i d i e n n e
301. G e o r g e SAND, l. e t l r c s d i m v o y a g e u r . a u P o r tu g a l,... o p . c it., sir. 256.
izd. G a rn ier-F lam m ario n , str. 76; P o lile 307. P. d c SAINT-JACOU, o p . e it., str. 547.
A n tb o lo g ie d e l a c ig a r e tte . 1949. sir. 2 0 - 308. Abb PRVOST, o p . c it., XIV, sir. 482.
21. 309. U sporedi in fr a , III, sir. 379.
302. L. DERMIGNY, o p . c il., III, sir. 1253-
1. P. GOUBERT, B e a u v a i s e l l e B e a u v a is is 21. J. A. d c MENDELSLO, 1659, o p . c it., II,
d e 1 6 0 0 d 1 7 3 0 ..., o p . c il., s ir. 230. str. 270.
2. B a rto lo m BENNASSAR, V a l l a d o l i d a n 22. G. MACARTNEY, o p . c it., III, str. 260; M.
S i e te d 'o r . U n e v itle d e C a s lille e t d e s a d e GUIGNES, V o y a g e a P e k in g ..., 1808,
c a m p a g n e a n X V I* si tic , 1967. sir. 14 7 - II, str. 11, 180. i p a s s i m .
151. 23. L. S. YANG, L e s A s p e c ts e c o n o n iiq u e s d e s
3. J e a n -B a p lis te TAVERNIER, L es S ix V o y a t r a v a u x p u b l i c s d a n s l a C h in e in ip r ia le ,
g e s ..., 1682, I, sir. 350. 1964, sir. 38.
4. O s o b n o sje a n je i fotografija. 24. P ierre CLMENT, Sophie CHARPENTIER,
5. G. F. GEMELL1 CARERI, o p . c il., H, str. V H a b i t a t i o n L a o , d a n s le s r e g io n s d e
15. V ie n tia n e e t d e L o n a n g P r a b a n g , 1975-
6. S. MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p . e it., 25- V o y a g e d u C h e v a lie r C h a r d in e n P e rse ,
I, str. 21. i U, str. 2 8 1 . 1811, [V, sir. I l l sq.
7. I b id ., IV, sir. 149- 26. Nodi d u FAIL, o p . c it., sir. 1 16-118.
8. E. J. F. BARBIER, J o u r n a l b i s t o r i q u e e t 27. Jo h a n n G ottlieb GEORG1, V e r s n c b e i n e r
a n e c d o t i q u e d u r e g n e d e L o u is X V , op. lie s e b t e i b u n g d e r R u s s is c b K a y s e r lie b e n
c il.. I, s ir. 4. R e s i d e n z s t a d t St. P e te r s b u r g .... 1790, sir.
9. G a sio n ROUPNEL, L a V ille e t l a c a m p a g - 55 5 -5 5 6 .
n e a n X V II* siele, 1955, str. 115- 28. H erm an n KOLESCI1, D e u ts c h e s P a tte r n -
10. X. d c PLANIIOL, E xcursion d e gogra- tu r n b n E ls a s s . E lb e u n d V e ip J Iic b tn n g ,
p h ie a g raire. Ule parlie: la L orrain e m ri- 1941, sir. 18. L o rsq u 'u n tc n a n c ie r vou-
d io n a le , u : C e o g r a p b ie e t b i s t o i i v a g r a - d ra c o n siru ire sa m nison, il re c c n sc ra 5
ir e s , a c l e s d u c o llo q u e i n t e r n a t i o n a l d e l l d l z e r (tro n c s) d o n i u n lin teau , u n c sa-
P U n iv e r s it d e N a n c y , M n to ir e n . 21, blicrc, u n c p a n n e faitire c l d e u x p o in -
1959. str. 3 5 -3 6 . ;o n s.
11. F. VERMALE, o p . c il., s tr. 2 8 7 -2 8 8 . i n a 29- F. VERMALE, o p . c it., sir. 253.
pom ene. 30. R om ain BARON, La b o u rg eo isie d e Var-
12. P. d e SA1NT-JACOB, o p . c il., sir. 159- zy au XVUe siele u: A n n a l e s d e B o u r
13- R en TRESSE, La fab ricatio n d e s faux e n g o g n e , srp a n j-ru ja n 1964, sir. 191.
F ran ce , u: A n n a l e s E. S. C ., 1955, sir. 31. A r c b e o lo g ie d u v i l l a g e d e s e r te , 2. knjiga,
356. C ah iers d c s A nnales br. 27, 1970.
14. A. d e MAYERBERG, R e l a t i o n d ' u n v o y a g e 32. X. d e PLANIIOL i J. SCHNEIDER, E xcur
e n M o s c o v ie , 1 6 8 8 , str. 105- sio n e n L o rraine s c p tc n trio n a lc , villages
15. M. d e GU1GNES, o p . c it., II, sir. 1 7 4 -1 7 5 . e t te rro irs lo rrain s , u: C e o g r a p b i e e l h i s
16. A bb PRVOST, o p . c it., VI, str. 24. t o r i c a g r a ir e s , a c te s d u c o l l o q u e i n t e r
17. I b i d ., s tr. 26. n a t i o n a l d e I 'U n iv e r s ite d e N a n c y , M e
18. I b i d ., s tr. 6 9 -7 0 . m o i r e n 21, 1959, str. 39.
19- A. d e MAYERBERG, o p . c it., sir. 1 0 5 -106. 33. D o k to r L o u is MERLE, L a M e t a i r i e e t
20. L a P o l o g n e a u X V I I I e siele p a r u n pr- I 'e v o l u t i o n a g r a i r e d e l a C d t i n e p o i t e v i -
c e p te u r fra n fa is, H u b e rt V au trin , p rire n e , 1958, pogl. Ill, sir. 75 sq .
d ila M aria CHOLEWO-FLAND1N, 1966, 34. R ic e r c h e s u ite d in io tv r u r a li in Ita lia ,
str. 6 0 -8 1 . p rire d io C e n ta r za p ro u a v a n je e tn o lo k e
635
g e o g ra fije , S v e u ilite u F iren ci, poam 55- M. G O N O N , L a W i e q u o t i d i e n n e e n

o d 1938. L y o n n a i s d 'a p r i s l e s t e s t a m e n t s , X A *-
35. H e n ri RAUL1N L a S a v o i e (1 9 7 7 ), p rva k- XVI sidcles, 1968. str. 68.
n jig a zb irk e L 'A i v h i t c e t i n v t u r a l e f r a n k a * 56. P. d e SA1NT-JACOD, o p . c it., s tr. 553,
is e . C o i p u s tie s g e n r e s , d e s ty p e s e t d e s 159.
v a t i a n t e s , zb irk a k o ja e p re u z e ti p o d a t 57. L e G u i d e d u p i l e i i n d e S a i n t J a c q u e s d e
ke je d n e n e o b ja v lje n e a n k e te p ro v e d e n e C o m /io s te lle , prired ila J e a n n e V1ELL1ARD,
iz m e u 1942. i 1945, p o d vod stv o m P. L. 1963, s ir. 2 9 .
DUCHARTREA I C . H. RIVIREA. 58. O r d o n n a n c e d e L o u is X IV ... s u r l e f a i t
3 . O . BALDACCI, L a a s a n n a l e i n S a r d e g d e s e a t t x e t f o r e s t s , 1 3 a o u t 1 6 6 9 , 1703,
n a , 1952, b r. 9 o d : R i c e r c b e s i d l e d i m o r e str. 146.
r u r a l i , citira n a zbirka. 59- D aniel DEFOE, J o u r n a l d e I a n n e e d e l a
37. C. SA1DENE, L a a s a t u r a l e n e l l a p i a n u - p e s t e , p rire d io J.AYNARD, 1943, s tr. 115.
r a e n e l l a c o l l i n a lo i n b a r d a , 1955; P. VI- sq .
LAR, L a C a t a l o g n e e t l E s p a g n e .. ., o p . c it., 60. M dit..., I, s ir. 415-
11. 61. I b i d ., sir. 234.
3 8. J a c q u e s HILAIRET, D i c t i o n n a i r e h is to r i- 62. C itirao Louis CARDAJLLAC, M o r is q u e s e t
q u e d e s r u e s d e P a r is , 6 . izd., 1963, I, e b r e tie n s . U n a ffr o n te m e n t p o le m iq u e ,
s tr. 4 5 3 -4 5 4 , 5 5 3 -5 5 4 , 131- 1977, s tr. 388.
39. M ad e le in e JURGENS i P ie rre COUPERIE, 63. P rem a sv jedoanstvu B ranislavc TENEN-
Lc lo g e m e n t k P aris a u x XVI e t XVIle Tl, upraviteljice rad o v a u cole d e s H au-
tcs-E tu d es .
sieles , u : A n n a l c s E. S. C , 1962.
4 0. Za sve to p re th o d i, S. MERC1ER, o p . c it., 64. P ierre D aniel HUET, M e m o ir e t o u e b a n t
l e n e g o c e e t l a n a v i g a t i o n d e s H o lla n -
I. str. 11 i 270.
d a i s . . . e n 1 6 9 9 , p rire d io P. J. DLOCK,
4 1. P. GOUDERT, o p . c it., s tr. 230, n a p o m e n a
1903. str. 243.
34.
65. O sm an AGA, J o u r n a l , izdali R. KREUTEL
4 2. G. ROUPNEL, o p . c it., str. 1 1 4 -1 1 5 .
i O tto SPIES, p od naslovom : D e r G e fa n -
43- P. ZUMTHOR, L a V ie q u o t i d i e n n e e n H o l-
g e n e d e r G ia u e r e n , 1962, str. 150.
la n d e .. ., o p . c it., s tr. 5 5 -5 6 .
66. R odrigo d e VIVERO, D u J a p o n e t d u b o n
44. Lewis MUMFORD, L a C ite a t r a v e r s T h is -
g o u v e m e m e n t d e I 'E s p a g n e e t d e s I n d e s ,
to ir e , 1964, s tr. 4 8 5 -4 8 6 .
p rired ila J u lie tte MONDEIG, o p . c it., str.
45. P e te r LASLETT, U n m o n d e q u e n o u s
180.
a v o n s p e t d u , o p . c it., str. 7 -8 .
67. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., II, str.
46. Louis DERMIGNY, L e s M e tn o ir e s d e C h a r
17.
le s d e C o n s t a n t s u r l e c o m m e r c e a l a
68. L e J a p o n d u X V I I I s iclc vu p a r u n bota-
C h in e , 1964, str. 145, i M. d e GU1GNES, n iste su d o is, p rired io C laude GAUDON,
op. c it., III, str. 51. 1966, str. 2 41-242.
47. S. POLLARD i D. CROSSLEY, T h e W e a lth 69. M. d e GUIGNES, o p . c it., II, str. 178.
o f B r i t a i n , s tr. 9 7. s q ; M. W. BARLEY, u: 70. CHARDIN, o p . c it., IV, str. 120.
T h e A g r a r ia n lli s t o i y o f E n g la n d a n d 71. I b id ., IV, str. 19-20.
W a le s , p rire d ila J o a n TJI1RSK, IV, 1967, 72. A rm dnag SAKISIAN, AfcdaJ K han, seig n e
s tr. 745 sq. u r k u rd e d e Bitlis a u XVII* sidcle e t ses
48. M arc VENARD, B o u r g e o is e t p a y s a n s a u trso rs , u: J o u r n a l a s i a t i q u e , travanj-li-
X V JI* siclc. R cch crch es s u r le rd le des panj 1937, sir. 2 55-267.
b o u rg e o is p a risie n s d a n s la vie agricole 73- Rije biologija, koja se nekim mojim
a u s u d d e Paris, 1957. kritiarim a uinila p retjeran o m , naravno
49. William WATTS. T h e S e a ts o f t h e N o b ility n e tre b a uzim ati u doslovnom sm islu. Ali
a n d G e n t r y i n a c o lle c tio n o f th e m o s t n ijed an o d r a s t a o E vropljanin n ije u sta
i n t e r e s t i n g a n d p i c t u r e s q u e v ie w s ..., n ju , b ez p o se b n e o b u k e, sjediti satim a u
1779- o d ijelu (C hardin, koji je ivio d e se t godi
50. Fyncs MORYSON, A n I t i n e r a r y , 1617, I, n a u Perziji, navikao s e i osjeao se u
str. 265. njem u sasvim u d o b n o ). O b rn u to je tako
51- B ern a rd o G om es d e BRTTO, H is to r ia tr a - e r istinito: Indijci i Japanci su mi p ov
g i c o m a r i t i m a , VIII, 1905, str. 74. jeravali d a bi u nekom parikom k inu, taj
52. B e r n a r d in o d e ESCALANTE, P r im e ir a n o u m raku podvijali n oge p od seb e na
H i s t o r i a d e C h in a ( 1 5 7 7 ) , 1958, sir. 37. naslonjau, u poloaj koji im je udobniji.
53. Abbd PRVOST, o p . c it., V, str. 5 0 7 -5 0 8 74. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it.. I, str.
(p u to v a n je Isb ran d a Idesa, 1693). 257.
54. M i m o i r e s .. ., pek in k ih m isionara, o p . cit. 75. J o h n BARROW, V o y a g e e n C h in e , 1805,
II. 1777, str. 6 4 8 -6 4 9 . I. str. 150.
636
Napomene
76. M. d c GU1CNES, op. c it., 1 7 9 5 ,1, sir. 377. 107. C itirao CADANS, o p . c it., str. 32.
77. M a rie -L o u p SO UGEZ, S t y le s d 'E u r o p e : 108. MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e e n I ta -
E s p a g n e , 1961, str. 5 -7 . tie, o p . c it., str. 1130-1132.
78. Koristim tu rijc dn b ih o zn aio nivo in 109. E. BRACKENHOFFER, o p . c it., sir. 53.
ferio ran civilizacijama. 110. C itirao CAANS, o p . c it., sir. 32.
79. J. -B . LABAT, o p . e it., II, sir. 3 2 7 -328. 111. I b id ., str. 35.
80. G ilb e n o FREYRE, C a s a G r a n d e e S e n z a - 112. . N Ms. fr. n. a. 6277, P 2 2 2 (1585).
la , 1933; S o b r a d o s e M u c a m b o s , 1936. 113- CAAN S, o p . e it., str. 37. i n apom ena.
81. J. -D . LABAT, o p . c it., IV, str. 380. 114. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p .
82. C. OULMONT, L a M a is o n , 1929, str. 10. c it., XII, str. 335.
83. H e n r i HAVARD, D i c t i o n n a i r e d e I 'a - 115. I b id ., X, str. 303.
m e u b l e m e n t e t d e l a d e c o r a tio n .. ., 1890, 116. Grofica d'AULNOY, L a C o u r e t l a v itle d e
IV, str. 345; J. W1L1IELM. L a V ie q u o ti- M a d r id ; r e l a t i o n d u v o y a g e d E s p a g n e ,
d i e n n e a u M a r a is , a u X V I P sicle, 1966, izd. Plon, 1874-1876, str. 487.
str. 6 5 -6 6 . 117. A WOLF, A l l i s t o t y o f S c ie n c e , T e c h n o l
84. A. FRANKLIN, o p . c it., IX: V a r ie te s g a s tr o - o g y a n d P h i lo s o p h y i n t h e 1 8 th C e n t u t y ,
n o m i q u e s , s tr. 16. 1952. sir. 5 47-549.
85. I b id ., sir. 19. 118. S to r ia d e l l a te c n o lo g ia , p rire d io C. SIN
86. N. -A. d c 1A FRAMBOIS1RE, (E u v r e s .... GER i d r., o p . c it., II, sir. 653.
1613, I, str. 115. 119. E. MAFFE1, o p . c it., sir. 5; J. SAVARY. op.
87. J. SAVARY, op. c it., IV (1 7 6 2 ), odjeljak c it., Ill, odjeljak 840 i II, odjeljak 224.
903. 120. E. MAFFEI, i b id ., str. 4.
88. I b i d ., n (1 7 6 0 ), odjeljak 114. 121. A ndr G. IIAUDRICOURT, C o n trib u tio n
89- W illiam HARRISON, An h isto ric a l D e I' tu d e d u m o tc u r h u m ain, u: A n n a -
s c rip tio n o f th e H and o l iitaine, u: R. le s d 'b i s t o i r e s o c ia te , travanj 1940, str.
H O L IN SH E D , C h r o n i c l e s o f E n g l a n d ,
131.
S c o t l a n d a n d h v l a n d , 1901, 1, s ir. 357. 122. E. MAFFEI, o p . c it., str. 14 sq.
90. M. d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e 123. I b id ., str. 27 -2 8 .
e n I ta lic , op. c it., str. 1154. 124. C itirao A. FRANKLIN, o p . c it., IX: V a r ie te s
91. S. POLLARD i D. CROSSLEY, W e a lth o f g a s l t o n o m i q u e s , str. 8. i 9.
B r i t a i n ..., op. c it., s ir. 9 8. i 112. 125. E. MAFFEI, o p . c it., str. 36.
92. M. GACIIARD, R e t r a i t e e t m o r t d e C h a r 126. Ch. OULMONT. L a M a is o n , o p . c it., str.
le s Q u i n t , o p . c it., II, str. 11.
68.
93- M. d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e 127. T o je sm isao lijepe knjige M arija PRAZA
e n I ta lic , op. e it., sir. 1129-
(L a F i lo s o fta d e l l 'a t r e d a m e n t o , 1964). U
94. lie B R A C K EN H O FFER , V O Y A G E E N
sljed ee dvije stra n ic e o b iln o sam se s lu
F R A N C E 1 6 4 3 - 1 6 4 4 , 1927, str. 143-
io n jen im podacim a.
95. B ritish M u seu m , Ms. S loanc, 42.
128. Princeza PALATINE, L e ttr e s , izd. 1964, str.
96. E. BRACKENHOFFER, o p . c it., s ir. 10.
97. M arkiz d e PAULMY, o p . c it., str. 132. 353, pism o o d 14. travnja 1719.
98. E n c y c l o p e d i c p o p u l a i r e s e r b o c r o a t o 129- K ua n a trg u V end6m c stoji 1751. god.
S lo v e n e , 1 9 2 5 -1 9 2 9 , HI, str. 44 7 . O ve p o
104.000 franaka; g o d in e 1788. ku a u u li
d a tk e sam , izm e u o stalo g , p rib av io z a ci T em ple 432.0 0 0 franaka. I to s a m o g ru
hvaljujui g o sp o d i Branislavi T en eti. bi radovi. C h. OULMONT, L a M a is o n , o p .
99- M. d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e c it., s tr. 5.
e n I la lie , o p . c it., s tr. 1130. 130. I b id ., str. 30.
100. E d m o n d MAFFE1, L e M o b itie r c i v i l e n B e l 131. I b i d ., str. 31-
g i q u e a u M o y e n A g e , b e z d a tu m a , s tr. 4 5 - 132. L. MUMFORD, L a C ite a t r a v e r s / b i s t o -
46. ir e , o p . c it., s tr. 487.
101. Z a p a ra g ra f koji p r e th o d i, i b id ., str. 48. 133. GUDIN, A u x m d n e s d e L o u i s X V , citirao
i 49- C h. OULMONT, o p . c it., str. 8.
102. C h a rle s MORAZ, u: v e n l a i l d e l'h is to - 134. I b i d ., s tr. 9.
i r e v i v a n t e , 1953, Z b o rn ik L ucien Febvre 135. L. -S . MERCIER. T a b l e a u d e P a r is , o p .
I, s tr. 9 0 . c it., II, str. 185.
103. G o s p o d a P alatin e, c itira o d o k to r CABA- 136. A nonim an a u to r, D i a l o g u e s s u r l a p e i n -
NS, M c e u r s i n t i m e s d u p a s s i , 1. serija, tu r e , citirao C h. OULMONT, o p . c it., str.
1958, str. 4 4 . i 46. 9-
104. C h. MORAZ, cit. l., str. 9 0 -9 2 . 137. M. PRAZ, L a F ilo s o fia d e l l 'a r r e d a m e n l o ,
105. L. -S . MERC1ER, T a b l e a u d e P a r is , o p . o p . c it., str. 6 2 -6 3 . i 146.
c it., XII, s ir. 336. 136. C itirao M. PRAZ, I b id ., s tr. 146.
106. Izvor iz g u b ljen . 139- L. MUMFORD, o p . c it., s tr. 486.
<87
N O . L. - S . MLRCIER, T a b l e a u d e T a t i s , op. 167. Z o c o f i s u cip ele s vrlo visokom drvenom

t i t . , V, s tr. 2 2 . i VII, sir. 225. p o tp lato m , d o la o tv o re n e , koje su titile
M l . E u g d n e VIOLLET-LE-DUC, D i c l i o n n a i r e ven ecijan sk e Setaice o d vlan o g tla.
r a i s o i n t e d 'a r c b e o l o g i e J r a n f a i s e d u X I* 168. L o n d o n P. R. O . 3 0 -2 5 -1 5 7 , G fo rn ale
a u XVI' siecle, 185-1-18(58, VI, sir. 163. au to g m lb di F ran cesco C o n tarin i d a Ve
142. C . CASTER, L e C o m m e r c e d u p a s t e l e t d e n ezia a M adrid.
V e p ic e r ie a T o u lo u s e , 1 -1 5 0 1 5 6 1 , o p . 1 6 9 . S. LOCATELLI, V o y a g e d e F r a n c e , m e e u r s
t i t . , sir. 309. e t c o u tu m e s fr a n c a is e s , 16641665
143- J o u r n a l d 'u n c u r t d e c a m p a g u e a u X V II* 1905, s ir. 45.
si c le , p rire d io II. PLATELI.G, 1965, sir. 170. M. T. JONES-DAVIES, U n P e i n t r e d e l a
114.
v i e l o n d o n i e n n e , T h o m a s D eleker, 1958,
144. M arkiza d c SV1GN L e ttie s , izd. 1818, I, str. 280.
VII, sir. 386.
171. L. S. MERC1ER, T a b l e a u d e P a t i , op.
145- G. MACARTNEY, o p . t i t . . Ill, s ir. 353-
t i t . , I, str. 1 66-167.
146. J. SION, A s ie d e s m o u s s o u s , o p . t i t . , sir.
172. R. d e VIVERO, o p . c it., str. 226.
215.
173. V o y a g e d u c h e v a l i e r C h a r d in . .. , o p . ti t . ,
147. K. M. PANJKKAR, l l i s t o i r e d e 1l u d e , 1958,
IV, sir. 1.
s tr. 257.
174. I b id ., IV, s tr. 89.
148. M ou rad j d'O U S S O N , T a b l e a u g e n e r a l d e
175. Jc n n -P a u l MARANA, L e ttr e d 'u n S itiU e n A
{ 'E m p ir e o t t o m a n , c itirao G e o rg e s MAR*
u n d e s e s a m i s , p rire d io V. DUFOUR,
(JAIS, L e C o s t u m e m u s u l m a n d A lg e r ,
1930., sir. 91. 1883, str. 27.
176. M arkiz d e PAULMY, o p . c if., str. 211.
149. G. MARQAIS, I b id ., str. 91.
177. E rnst SCHULIN, o p . t i t . , s tr. 220.
150. P. d e MAGAILLANS, N o u v e l l e R e l a t i o n d e
178. C arlo PONI, C om petition m on o p o liste,
l a C h in e , o p . c it., sir. 175*
m ode e t capital; le m areh in tern atio n al
151. R. d c VIVERO, o p . c it., s ir. 235.
152. VOLNEY, V o y a g e e n S y t i e e l e n E g y p te d e s tissu s d c so ie au XVIII' siele, dak-
p e n d a n t le s a n n e e s 1 7 8 3 , 1 7 8 4 e t 1 7 8 5 , til., R eferat s a sem in ara u Bellagiu.
1 787, I, s ir. 3. 179. J. -P . MARANA. o p . c it., str. 25.
153. J. -D . LADAT, o p . c it., 1. s ir. 268. 180. L. -S . MERC1ER, T a b l e a u d e P a t i , op.
154. J e a n - B a p t i s t c SAY, C o u r s c o m p l e t t i t . , VII, str. 160.
d e c o n o m i e fy o litiq u e p r a t i q u e , V, 1829, 181. J. SAVARY, o p . t i t . , V, o d jeljak 1262; Abfctf
str. 108. PRVOST, o p . t i t . . VI, str. 225.
155- O p a l M arc DERTHET, iu d e s h istori- 162. P. d e MAGALLIANS, o p . c it., s tr. 175.
q u e s , Ic o n o m iq u c s , so c jalcs d e s Rous* 183. I b id .
ses, u: A I r a v e r s le s v illa g e s d u J u r a , 184. L. -S . MERCIER, citirao A. GOTTSCHALK,
1963, sir. 263. l l i s t o i r e d e 1a l i m e n t a t i o n . . . , o p . t i t . , II,
156. MOIIEAU, o p . c it., str. 262. str. 266.
157. I b i d ., sir. 2 6 1 -2 6 2 . 1 8 5 -J. - J RUTLIGE, E s s a i s u r le c a r a c te r e
158. P. d e SAINT-JACOB, o p . t i t . , s tr. 542. e t le s m e e u r s d e s F r a n c o is c o m p a r e e s a
159- Luigi dal PANE, S l o t i a d e l t a v o m i n I t a c e d e s d e s A n g lo is , 1776, str. 35.
lia , 1958, sir. 490. 186. D o k to r CADANS, M e e u r s i n t i m e s d u p a s
160. V o y a g e d e J e r o m e L ip p o m a n o , o p . c it., II, se, 2 * sric, La vic a u x bains, 1934, str.
str. 557. 159-
161. O r d e r ic VITAL, l l i s t o i r a e e c c le s ia s tie e l 187. I b id ., sir. 238-239-
l i b t i t r e d e t i m , 1845, III, sir. 324. 186. I b id ., str. 284 sq.
162. Ary RENAN, L e C o s tu m e e n F r a n c e , bez 189- i b i d . , sir. 332. sq.
d a tu m a , s tr. 1 0 7 -108. 190. Jacq u es PINSET i Y vonne DESLANDRES,
16 3 . F ran co is BOUCHER, l l i s t o i i e d u c o s t u m e l l i s t o i r e d e s s o in s d e b e a u te , i 9 6 0 ., str.
e n O c c id e n t, 1965, sir. 192. 164.
164. Jac o b van KLAVEREN, E u m p /tis c h e W itt- 191. D o k to r CAHANS, o p . c it., str. 3 6 8 , n a p o
s c h a fis g e s c h ic b te S p a n i e n s i m 1 6 u n d 1 7 m ena.
j a b H t u n d e t l , I9 6 0 , u sp o re d i m ode u 192- L. MUMFORD, o p . c it., str. 586.
in d e k s u i n a sir. 160. n a p o m e n u 142; 193. L. A CARACCIOL1, o p . c it., III, str. 126.
V ia je s d e e x t r a n j e r o s p o r E s p a n a , o p . c it., 194. A FRANKLIN, L e s M a g a s i n s d e n o u v e a u -
II, sir. 427. t i s , 11, str. 82 -9 0 .
165. A m de FRZIER, R e la tio n d u v o y a g e d e 195. J. J. RUTLIGE, o p . c it., str. 15.
t a m e r d u S u d , 1716, s tr. 237. 196. L. A CARACCIOLI, o p . t i l . , III, sir. 2 1 7 -
166. ESTEBANILLO-GONZALEZ, V i d a y b e - 218.
e h o s ..., u: L a N o v e l a p i c a r e s c a e s p a n o la , 197. Za dva paragrafa koji slijede u sp oredi A.
op. c it., str. 1812. FANGE, M m o ir e s p o u r s e r v i r a l b is to ir e
638
Napomene
d e In b a r b e d e l'b o m m c . 177-1, sir. 99. 199. M. PRA2, L a F ilo s o fia d e l P a n e d a m e n t o ,

269. 103. o p . rit.
198. Mnrkiz d c PAULMY. 0/ 1. c it., sir. 193-
1. M. MAUSS, S o c iu lo g ic e l a n lb m p u lo g ie , 21. P uto v an je F ran fo isa BERNIERA, o p . c il,
1937, str. 371. 1699. II. str. 267.
2. M arc BLOCI I, P roblm es d 'h is to ire des 22. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p .
te c h n iq u e s , Izvjetaj o: K om andant Ri c il., VIII, str. 4.
ch a rd LEEEUVRE DES NOl- ITES. I.Aue- 23. A. d c 1 lUMOOLDT, F .ssai p o l i t i q u e s u r le
lage. Ic chcval d e sclle .3 tra v e ls les ages. v o y a n n t e d e l a N o u v e lle E s p a g n e , o p . c it.,
C o n trib u tio n a l'h isto irc d e l'csclavagc, II. str. 683.
u: A n n a t e s d b i s l o i i v c e o n o n tiq n c e t so- 24. A. d e SA1NT-I1ILAIRE, o p . r it. , 1, str. 64
d a l e , 1932, sir. 483-18-1. s<!
3. C . LA ROi-IUE, Les tran sfo rm a tio n s du 25- Nicolas SANCHEZ Al.UORNOZ, L a S a a
gou v crn ail , u: A n n a l v s d 'h i s t o i r e e o n o - d e m u la s d e S a lta a l P eru , 1 7 7 8 1808,
n t i q u e e l s o e ia le . 1935, str. 5 64-583- publikacija U niversidad N acional d el Lito
4. Lynn WHITE, C ultural clim ates an d te ral, Sum a Fc, A rgentina, 1965, str. 2 6 1 -
c h n o l o g i c a l a d v a n c e s in th e M id d le 312.
Ages, u: V ia to r , knjiga II, 1971, s ir. 174. 26. CONCOLORCORVO, I t i n e r a i r e d e D u e
5- O tl 1730. d o 1787. niz o d lu k a parikog tto s A ir e s a L im a , 1962, p re d g o v o r n a p i
P arlam en ta b ra n io je zam jenjivanje kose s a o M arcel Dataillon, str. 11.
srp o m : R o b ert ULSNIliR, C o rn 's d e d r o it, 27. L a E c o n o m i a e s p a n v l a s e g iin e l c e n s o
1 9 6 3 -1 9 6 4 . str. 55. T a k o e r vidi R en d e f r u l o s y m a m i f a c t u r a s d e 1 7 9 9 , I960,
TRESSE, u: A n n a l e s L. 5. C. 1955, str. s tr. VIII. i XVII.
3 4 1 -3 5 8 . 28. N. S dnchez ALDORNOZ, o p . c it., str. 296.
6. Izvor izg u b ljen, m o d a se nuli o k o n fe 29. G. P. GEMELLI CARE RJ, o p . c il., IV, str.
ren ciji u P irc n n c u . 251.
7. Vidi i n f r a , III, str. 491 sq. 30. m ilicnnc DEMOUGEOT, Le e h am eau
8. A b b o t P. USHER, l l i s t o r i a d e l a s in v e n - e t 1'ATrique d u N ord ro m a in e , u: A n
e i o n e s m e c d n i c a s , 1941, s tr. 280. n a t e s E. S. C , I9 6 0 , b r. 2. s tr. 244.
9. C itirao M. SORRE, o f . c il.. II, str. 220. 31. Xavier d c PLANIIOL, N om adcs e t Pas
10. Izvor izgubljen. te u rs. I. G c n se e t d iffu sio n d u nom a-
11. E. LE ROY LADURIE, L es P a y s a n s d e L a n d ism e p asto ral d a n s l'A ncicn M onde, u:
g u e d o c , o f . c il.. I, s tr. 468. R e v u e g e o g r a p b i q u e d e P E st, br. 3. 1961.
12. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op. s tr. 295.
c il., IV, str. 30. 32. M. d c GUIGNES, o p . c it.. I, 1808, s tr. 355.
13- P. C . POINSOT, L 'A n ti d e s c u lt i v a l e u r s , 33- M cnri PRES, R elations e n tr c IcT afilalet
op. c il., II, s tr. 3 9 -4 1 . e t Ic S o u d an A irav ers le S ahara u: M e
14. Izv jetaj P a risa D u v e rn c y a , A. N ., l: l i , la n g e s .. . o f f e r i s d E. F. C o u r ie r , 1937, str.
6 4 7 -6 4 8 (p rije d lo g iz 1750. d a se o s lo 4 0 9 -4 1 4 .
b o d e p o r e z a z e m lje o b r a iv a n e r u 34. T oan izvor nisam m o g ao nai. Bez su m
kom ). n je A. N., A. E., B IM. U svakom sluaju,
15. G . MACARTNEY, o p . c il., III, s tr . 368; p rim jed b u je p o tv rd io J. -B . TAVERNIER,
A bb PRVOST, o p . e il., VI, 126. o p . c it., I. str. 108.
16. P. d e MAGAILLANS, o p . c il., str. 141, 148. 35. A bb PREVOST, o p . c it., XI, s tr. 686.
17. G. F. GEMELLI CA11ERI, o p . c il., IV, str. 36. L ib r o d e a g r i c u l t u r a , izd. iz 1598, s t r
487. 368 sq .
18. I b id ., str. 460. 37. C. ESTIENNE i J . LIIJAUT, L \A g r ic u ltu r e
19- Ja c o b DAXA, G u n tw in DRUJINS, Z u c k e r e t m a i s o n r v s t i q u e , 1564, f 21.
i m L e b e n d e r V l k e r , 1967, str. 35. SON- 38. F r a n c o is Q u e s n a y e t l a p b y s i o c r a t i e , o p .
NERAT je n a in io d o s ta p re c iz n e c rtee c it., II, s tr. 431 sq .
o v ih e le m e n ta rn ih stro jev a: V o y a g e a u x 39- B. N. Estam pes, 1576 k a rte i planovi,
I n d e s o r i e n t a t e s e t d l a C b in e , 1782, I, G e D 16926 1 16937.
str. 108. G rav u ra 25- 40. P. d e LAS CORTES, c itira n i d o k u m e n t,
20. M e m o ir e s ..., p ek in k ih m isio n ara, o p . r it., B ritish M useum , L ondon.
1977, U, str. 431. 41. J. d e GUIGNES, o p . c it., MI, s tr. 14.
639
42. A bb PRVOST, o p . e il., VI. s ir. 2 1 2 -2 1 3 . 69. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p .

J. -D . DU HALDE, o p . c it., II. str. 57. c it., IX, str. 1 -2.
43. P. d e MAGAILLANS, o p . e it., s tr . 5 3 -5 4 . 70. I b i d ., X, s tr. 72.
4 4. A bb PRVOST, V o y a g e s ..., o p . e it., VII, 71. E. J. F. BAR1ER, o p . e it., I, s tr. 1-2.
s tr. 525 (G e rb ilto n ). 72. L. MAKKAI, P roductivit c t ex p lo itatio n
4 5. Vidi i n f r a , II, s tr. 109- d e s s o u rc e s d ' n e rg ic , XU'-XVIl*, n e o b
4 6. M i d i ! .. ., 1, str. 427. javljeni izvjetaj, T j e d n a u P r a t u , 1 9 7 1 .
4 7. A bb PRVOST. o p . e it., VIII, str. 2 6 3 -2 6 4 73. G re ffin AFFAGART, R e l a t i o n d e T e r r e
(p u to v a n ja Pyrardn, 1608) S a i n t e ( 1 5 3 3 1 5 3 1 ) , p rire d io J. CHAVA-
4 8. L e s S i x V o y a g e s t i e J e a n B a p t i s t e T a v e r NON, 1902, str. 20.
n ie r , o p . e it.. II, s ir. 59- 74. F. DRAUDEL, G enve e n 1603, u; M e
49- G io v an n i BOTERO, R e i a t i o n i u n iv e r s a l* . la n g e s d 'b is to in ... e n b o m m a g e a u p ro -
B rescia, 1599, II, s tr. 31. f e s s e u r A n t h o n y B a b e l, 1963, str. 322.
5 0. G . p. GEMELLI CARERI, o p . e it., II, sir. 75- R o b ert PHILIPPE, H is t o i r e e t te c h n o lo g ic ,
72. d aktilogram , 1978, str. I 8 9 .
51. R e l a t i o n e t i i C i a n F r a n c e s c o M o r o s in i, 76. E. KAMPFER, o p . c it., I, str. 10.
b a i l o a C o s t a n t i n o p o l i , 1585, u : L e R e ia 77. S t o r i a d e l l a t e c n o lo g ia , p rire d io C. SIN
t i o n i tic g f i a m b a s e i a t o t i v e n e t i a l S e n a - GER, o p . c it., II, str. 621. Za Poljsku s ta
to , p rire d io E. ALURJ, se rija III, knjiga tistika n ije n a e n a . N e p o tp u n e b ro jk e u
III, 1 855. s tr. 305. T. RUTOWSKJ, L 'l n d u s t i i e d e s m o u l i n s
52. M i d i ! .. ., I, s tr. 318. e n C a lic ie (n a poljskom ), 1886.
53. T h o p h i l e G A U TIER , C o n s ta n tin o p le , 78. U ostalom , to je p ro c je n a V aubana, P r o je t
1853, s tr. 166. d u n e d i m e r o y a le , 1707, str. 7 6 -7 7 .
54. J. LECLER.CQ, D e M o g a d o r a B is k r a . M a - 79. L. MAKKAI, cit. l.
r o c e t A lg e r ie , 1881, s tr. 123- 80. S t o r i a d e l l a t e c n o lo g ia , II, ~vp. c it., str.
55- A. DABEAU, L e V illa g e ..., o p . e it., s tr. 308, 6 2 5 -6 2 7 , i Ja cq u es PAYEN, H is t o i r e d e s
3 4 3 -3 4 4 . s o u r c e s d e n e r g ie , 1966, str. 14.
56. O ovim k u p o v in am a u E ngleskoj, Irskoj, 81. L y n n W H IT E , T e c h n o l o g i c m 4 d i e v a l e ,
p an jo lsk o j, A liru, T u n is u , M aroku, Ara 1969. str. 108.
biji, N a p u lju , Sardiniji, D anskoj, N orve 82. CERVANTES, D o n Q u ic h o tte , citirala L.
koj, vidi A. N., O l , o d 8 96. d o 900. WHITE, i b id ., s tr. 109; D i v i n e C o m e d ie ,
57. A. d . S. M an to v a, A0 G o n znga, G enova I n f e r n o , )0OOV, i b id ., str. 109; D i v i n e C o
757. m e d ie , I n fe r n o , JOOCV, 6.
5 8 . Prem a m ojim sjean jim a n a ita n je me- 83- S to r ia d e l l a t e c n o lo g ia , o p . c it., str. 630.
diejsk ih arh iv a. A. d . S. F irenca. 84. Za d va paragrafa koji slijede, i b id .. Ill, str.
59. J. -U . - H . LE COUTEULX DE CANTELEU, 94 sq.
l u d e s u r l 'b i s t o i r e d u c b e v a l a r a b e , 85. M odel izlo e n u D e u tsc h e s B rotm use-
1 885, n a ro ito s tr. 3 3 -3 4 . u m u , u Ulmu.
60. M e d it.. ., I, str. 260. 86. R uggiero ROMANO, P er u n a v alutazione
6 1. J u le s MICHELET, H is to ir e d e F r a n c e , izd. d ella flotta m ercan tile e u ro p c a alia fine
R e n c o n tre , V, 1966, str. 114. d el seco lo XVIII, u: S t u d i i n o n o r e d i
6 2. VASSEL1EU, zvan Nicolay, R i g l e m e n t g e A m i n t o r e F a n fa n i, 1962, V, str. 5 73-591.
n e r a l d e l 'a i l i l / e i i e . . . 1613- 87. Svi p re th o d n i p ro ra u n i n ainjeni su na
63. LAVOISIER, D e la ric h e ssc tc rrito rialc osnovi inform acija koje mi je d a o J. -J.
d u ro y au m e d e F rance, u: C o lle c tio n d e s HEMARDINQUER.
p r i n e i p a u x e c o n o m is te s , XIV, p o n o v o tis 88. M aurice LOMBARD, L 'I s la m d a n s s a p r e
k a n o 1966, str. 595. m ie r e g r a n d e u r , 1971, str. 172 sq.
6 4. P. QUIQUERAN DE BEAUJEU, L a P r o v e n 89- B artolom eo CRESCENTIO, N a u t i c a m e d i-
c e lo u e , 1614. Razlika u cijeni, n akon t e r r a n e a , 1607, str. 7.
o b r a d e b re u lja k a , p o s ta je p re tje ra n a . 90. A n n u a i r e s t a t i s t i q u e d e l a M e u s e p o u r
1718. m azga vrijedi d v o stru k o vie o d ko I-A n X II.
nja. R. BAEHREL, U n e C r o is s a n c e : i a B a s 91. Paul W. BAMFORD, F o r e s ts a n d F r e n c h
s e P r o v e n c e r u r a le , o p . c il., s tr. 173- S e a P o w e r , 1 6 6 0 - 1 7 8 9 , 1956, str. 6 9 ,
65. R. BAEHREL, i b id ., str. 6 5 -6 7 . 207 -2 0 8 . i p a s s i m za p o d atk e iz p re th o d
6 6 . LAVOISIER, o p . c if., s tr. 595; R e fle x io n s n a dva paragrafa.
d 'u n c ito y e n p r o p r i i t a i r e , 1792, . N., 92. F rancois LEMAJRE, H i s to ir e e t a n t i q u e s
Rp 8577. d e l a v itle e t d u e b i d 'O r l i a n s , 1645, str.
67. L. -S . MERCIER, T a b le a u d e P a r is , op. 44; M ichel DEVZE, L a V ie d e l a f o n t
c it., I, str. 151; IV, str. 148. f r a n c a i s e a u X V P siele, 2. knjiga, 1961.
6 8 . L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op. 93. J. SION, L es P a y s a n s d e l a N o r m a n d i e
c it., III, str. 3 0 0 -3 0 1 , 3 0 7 -3 0 8 . o r ie n ta te ..., o p . c it., izd. 1909, str. 191.
640
Napomene
94. R. PI ItLIPPR, ve citirani d aktilogram , str. d e l a G r a n d e B r e t a g n e , o p . c it., s tr .

17. 137.
95- F. LOTGE, D e u ts c h e S o z i a l u n d W i n - 118. I b id ., str. 136.
s c b a fis g e s c b ic h te , 1966, str. 335- 119. Vidi in fr a , III, str. 490 sq.
96. D crtrand CILLE, L e s O iig in e s d e l a g r a n 120. J o h n U. NEF T echnology a n d civiliza
d e m o t a l l u t g i e ert F ra n c e , 1947, s tr. 6 9 . tion, u: S t u d i i n o n o t v d i A m i n t o r e F a n -
i 74. f a n i , 1962, V, n aro ito str. 487-491-
97. A. KECK, u; P r e c is d 'b i s t o i r e d e s m in e s 121. Ovi p ro ra u n i su sm jeli i p re m a tom e
s u r l e s t e n i t o i r e s p o l o n a i s ( n a p o lj sp o rn i. itav problem treb alo bi pono v o
sk o m ), I 9 6 0 , str. 105. A n to n in a KECK- o b rad iti oslanjajui s e n a su g estije Jac-
OWA, L e s S a lin e s d e la r e g io n d e C ra c o - q u e sa LACOSTEA, R etrospective nerg-
v ie , AV7e-XVllIe sieles, n a poljskom , sa tiq u e m ondinle s u r lo n g u e p rio d c (my-
e ta k n a njem akom , 1969- th c s c t ralits) u: I n f o r m a t i o n s e t re
96. Za p re th o d n e p arag rafe vidi inform acije f l e x i o n s , travanj 1978, br. 1, koje s e osla
d o b iv e n e o d M icheline I1AULANT, a p re njaju n a PUTNAMOVU knjigu E n e r g y in
m a o d lu k am a U reda g rad a Pariza. tb e f u t u r e . O n n c dovodi u p itan je e n e r
99- M ichel DEVZE, n e o b ja v lje n i izvjetaj, getsku po d jelu koju ja n u d im , ali 1) misli
T jed an u P ratu , 1972. da je en erg ija n a rasp olaganju ljudim a u
100. P. d e MAGA1LLANS, o p . c it., str. 163. p re d in d u strijsk o d o b a bila m no g o znaaj
101. M e d it..., 1, str. 112, 354, 156. nija n eg o s e to o b in o misli, ali su je oni
102. T h o m as PLA1TER, o p . c it., str. 204. rasipali, 2) da s e drv n a kriza iz XVI st, u
103- A n to n io d e GUEVARA, E p is tiv s d o r e e s , svim n jenim oblicim a m oe u sp o re d ili sa
m o r a l e s e t f a m i l i e r e s , u : B ib lio te c a d e naftn o m krizom koju mi proivljavam o.
a u t o i e s e s p a h o le s , 1850, XIII, s tr. 93- 122. I l i s t o i r e g e n e r a l e d e s te c h n iq u e s , p rire
104. B. L. C. JOHN SO N , L 'in flu cn cc d e s bas- d io M. DAUMAS, 1965, II, str. 251.
sin s h o u illc rs s u r l'c m p la c c m c n t d e s usi- 123- A bb PRVOST, o p . c it., VI, str. 223.
n e s k fe u c n A n g le te r r c a v a n t c irc a 124. U sporedi in fr a , III, str. 434 sq.
1717, u: A n n a l e s d e l'B s t, 1956, s tr. 220. 125. Lewis MORGAN, A ncient Society, 1877,
105. Izvor izgubljen. str. 4 J.
106. C itirao S. MERCIER, o p . c if., VII, str. 147. 126 S tefan KUROWSKI, I l i s t o i y c z n y p t o c e s
107. P. d e SAINT-JACOQ, o p . c it., s tr. 488. w y r o s t u g o s p o d a r e z e g o , 1963.
106. D i c t i o n n a i r e d u c o m m e i v e e t d e s m a r - 127. E. WAGEMANN, E c o n o n tia m u n d i a l , op.
c b a n d i s e s , p r i r e d i o M. GU1LLAUMIN, c it., I, str. 127.
1841, I, s tr. 295. 128. P. DEYON, A m i e n s , c a p i t a t e p r o v i n c i a
109- J. - C . TOUTA1N, Le p ro d u ii d e l'agricul- te ..., o p . c it., s tr. 137.
tu r e frangaisc d e 1700 i 1956: I, Estim a 129- F e rd in a n d TREMEL, D a s H a n d e l s b u c b
tio n d u p ro d u it a u XVIII s. u: C a b ie r s d e s J u d e n b u r g e r K a u f t n a n n e s C le m e n s
d e l 'I S . E . A ., s r p a n j 19 6 1, s t r . 134; K O rb er, 1 5 2 6 - 1 5 4 8 , i 9 6 0 .
LAVOISIER, o p . c it., str. 603- 130. A. -G . HAUDRICOURT, La fo n te e n C hi
110. P. d e MAGAILLANS, o p . c it., str. 12 -1 3 . ne: C o m m ent la c o n n a issa n c e d e la fo n te
111. M e d it..., I, s tr. 200. d e fer a p u v e n ir d e la C h in e a n tiq u e &
112. G uy THUILLIER, G e o r g e s D u f a u d e t le s l'E u ro p c m divale, u: M e t a u x e t c i v i l i
d e b u t s d t t g r a n d c a p i t a l i s m e d a n s la s a t i o n s , II, 1946, s ir. 3741.
m e t a l l u t g i e , e n N i v e r n a i s a n X IX * siele, 131. V o y a g e d u c h e v a l i e r C b a r d in , o p . c it., IV,
1959. s tr. 122. i re fe re n c e u n a p o m e n i. str. 137.
D rugi prim jeri kod L ouisa TRENARDA, u: 132. N. T. BELA1EW, Sur le 'd a m a s' orien tal
C b a r b o n e t S c ie n c e s b u m a i n e s , 1966, str. e t les lam es dam asses u: M e t a u x e t c i
53 sq . v ili s a t i o n s , I, 1945, s tr. 10-16.
113- Max PRINET, L 'in d u strie d u sci c n Fran- 133. A. MAZAHERI, Le sa b re c o n trc l' p e o u
c h e -C o m t a v an t la c o n q u e tc franâise, l o rig in e c h in o ise d e T a c ie r a u c re u se t' ,
u: M e m o i t v s d e l a s o c ie te d 'e m u l a t i o n u: A n n a l e s E. S. C , 1958.
d u D o u b s , 1897, str. 1 9 9 -2 0 0 . 134. J. W. GILLES, Les fo uilles au x e m p lace
114. M. RO U FF, L e s M i n e s d e c b a r b o n e n m e n ts d e s a n c ie n n e s fo rg es d a n s la rgj-
F r a n c e a u X V III* siele, 1922, str. 3 6 8 - o n d e la Sieg, d e la Lahn e t d e la Dill
3 86. i 418. u: L e F e r a t r a v e r s le s a g e s , 1956; A ugus
115- Je a n LEJEUNE, L a F o r m a t i o n d u c a p i t a ta HURE, Le fe r e t se s a n tiq u e s e x p lo ita
lis m e m o d e m e d a n s la p r in c ip a u te d e tio n s d a n s le S n o n a is c l le Jov in ien u:
L ie g e a u X V I* siele, 1939. s tr. 1 7 2 -176. B u l l e t i n d e l a s o c ie l4 d e s s c ie n c e s b is to r i-
116. M i d i t .. ., 1, 561. q u e s ... d e l Y o n n e , 1933. sir. 3; O rigine
117. J. N1CKOLLS, R e m a r q u e s s u r le s a v a n t - e t fo rm atio n d u fer d a n s le S n onais,
a g e s e t le s d e s a v a n t a g e s d e l a F r a n c e e t i b id . , 1 9 1 9 , Str. 33 s q t A. GOUDARD,
641
N o te s u r I 'e x p lo ita tio n d c s g is e m e n ts d e M m o ir e s d e l a s o c ie ty n a t i o n a l e d e s a n -

s c o rie s d e fe r d a n s le d p a rte m e n t d e 1'- t i q u a i r e s d e F r a n c e , 1945, s tr. 18.
Y o n n e , u: B u l l e t i n d e t a S o c U t i d 'a r c b e - 143. Nisam p ro n a a o re e n i d o k u m e rtt u Ve
o lo g ie d e S e n s , 1936. s tr. 1 5 1 -1 8 8 . neciji (A. d . S. ili M u seo C o rre r) u kojem
135. J. W. GILLES, cit. l.
s e nalazi broj ra d n ik a koji o b ra d u ju e
136. J- - B . LABAT, o p . d t . , U, s tr. 305.
ljezo . D o b ri o p isi o v e ak tiv n o sti 1527,
137. H i s t o i r v g e n e r a l e d e s t e c h n i q u e s , o p . c it.,
1562. i 1572. u: R e l a z i o n i d i r e t t o r i ve -
p rire d io M. DAUMAS, U, s tr. 5 6 -5 7 .
n e t i i n T e r r a fe r m a , XI, 1978, str. 16-17,
138. F e r d in a n d TREMEL, D e r F r i l b k a p i t a l i s -
m u s i n I n n e r O s te r r v ic b , 1954, s tr. 52 sq . 7 8 -8 0 , 117.
139. I b i d ., s ir. 53. i si. 87. 144. R ich ard GASCON, G r a n d c o m m e r c e e t
140. A u g u s te B OUCHAYER, L e s C b a r t r e u x , v i e u r b a i n e a u X V I e siele; Lyon c t ses
m a i l r e s d e f o r g e s , 1927. m a rch an d s, 1971, str. 13 3 -1 3 4 .
141. B. GUENE, T r i b u n a u x e t g e n s d e j u s t i c e 145. Eli HECKSCHER, Un g ra n d c h a p itrc de
d a n s le b a i l l i a g e d e S e n lis t i l a f i n d e I'h isto ire d u Ter: le m o n o p o le su d o is ,
M o y e n A g e ( v e r s 1 3 8 0 v e r s 1 5 5 0 ) , op. u : A n n a t e s d 'b i s t o i r e i c o n o m i q u e e t so -
d t . , s tr. 3 3, n a p o m e n a 22. d a l e , 1932, s tr. 131 -1 3 3 .
142. S t o n a d e l l a te c n o lo g ia , p rire d io C. SIN 146. O p. d t . , statistika ta b e la izvan teksta.
GER, o p . c it., M , s tr. 34; M. FRANgOIS, 147. A rtu ro UCCELLI, S t o r i a d e l l a t e c n i c a ,
N o te s u r 1in d u s trie s id ra rg iq u e ... u: 1945, str. 87.
1. Aldo M1ELI, P a n o r a m a g e n e r a l d e b is to - u : D e c a d e n z a e c o n o m i c a V e n e x ia n a n e I
r i a d e l a s d e n c i a , II, 1946, s tr. 2 38, n a s e c o lo X V II, 1957, str. 214-215-
pom ena 16 . 16. Izvjetaj viteza d e Razillya kardinalu Ri-
2. C arlo M. CIPOLLA, G u n s a n d s a i l s i n tb e ch e lie u u , 26. stu d e n o g 1626, B. N., Ms.
e a r ly p h a s e o f e u r o p e a n E x p a n s io n n . a., 9389, F 6 6 v.
1 4 0 0 - 1 7 0 0 , 1965, str. 104. 19- O d an i sluga, L a T r e s j o y e u s e e t T re s P la i-
3- S t o r i a d e l l a t e c n o lo g ia , p rire d io C. SIN s a n t e H is to ir v ... d e B a y a r d , o p . c it., izd.
GER, op . d t . , II, str. 739- 1872, str. 280.
4. F ried rich LOTGE, D e u t s c h e S o x ia l u n d 20. Blaise d e MONLUC, C o m m e n t a i i v s , izd.
W ir ts c b a fts g e s c b ic b te , 1966, str. 209- P lejade, 1965, str. 34, 46.
5. S t o r i a d e l l a t e c n o lo g ia , p rire d io C. SIN 21. Za dva p re th o d n a paragrafa u sp o re d i W.
GER, op. d t . , str. 739- SOMBART, K r ie g u n d K a p i t a l i s m u s , op.
6. Lynn WHITE, M e d i e v a l T e c h n o lo g y a n d d t . , s tr. 7 8 sq .
S o c i a l C h a n g e , 1 962, s ir. 101. 22. M iguel d e CASTRO, V i d a d e l s o l d a d o e s-
7. J o r g e d e EHINGEN, V ia g e ..., u : V ia je s p a n o l M i g u e l d e a s tio , 1949, str. 511.
e s tr a n je r o s p o r E s p a r to y P o r tu g a l, p rire 23. M. d e MONTAIGNE, J o u r n a l d e v o y a g e
d io J. GARCU MENDOZA, 1952, s tr. 245. e n I ta lic , o p . d t . , str. 1155.
8. C. M. CIPOLLA, G u n s a n d s a i l s i n tb e 24. M dit..., n , str. 167.
e a r i y p h a s e o f E u r o p e a n e x p a n s i o n .. ., op. 25. Izvjetaj S avorgnana d e Brazza o p o sljed
d t . , sir. 1 0 6 -107. njim go d in am a XVI. st., ili u Dravnom
9. C. d e RENNEV1LLE, V o y a g e s ..., o p . d t . , V, arhivu ili u M uzeju C o rrer u Veneciji.
s tr. 43. 26. W. SOMBART, o p . d t . , str. 88.
10. SANUDO, o p . d t . . Ill, 170 sq . 27. I b id ., s tr. 93.
11. M ichel MOLLAT, u: H is t o i r e d u M o y e n 28. F. BREEDVELT van VEEN, L o u is d e G e e r
A g e , izd. E. PERROY, o p . d t . , str. 463.
1 5 8 7 - 1 6 5 5 (n a h o landskom ), 1935, str.
12. i 13- Karl RAND1, K a i s e r K a r t V, 1937, str.
40. i 84.
132.
29- O ko 1555? Stara serija K arhiva AN iz Pa
14. W. SOMBART, K r ie g u n d K a p ita lis m u s ,
riza, p reseljen a u Sim ancas.
o p . d t . , sir. 8 4 -8 5 .
30. M id i! .. ., n , str. 168.
15- C b r o n iq u e s d e F r o is s a r t, izd. 1888, V1U,
31. M id i! .. ., , str. 134.
s ir. 37 sq . 32. P. d e IAS CORTES, citirani d okum ent.
16. SANUDO, D i a r i i , I, 1879, odjeljak 1 0 7 1 -
33. G. P. GEMELLI CARERI, o p . d t . , IV, str.
1072.
374.
17. R alph DAVIS, In flu en ces d e I'A ngleterre
34. A. BLUM, L e s O r ig in e s d u p a p ie r , d e l'im -
s u r le delin d e V enise a u XVII* sidcle,
p r i m d i e e t d e t a g r a v u r e , 1935-
642
Napomene
35. Lucien FEBVRE, II. J. MARI IN, L A p p a r i- 65- Ja cq u es HERRS, u: Les g ra n d c s voics
lio r t d u U vre, 1971. s tr. <1112. m aritim es d a n s le m o n d c. X\*-XIX* si-
36. I b id ., str. 42. i <17. eles, X I P C ongrs... d 'h isio irc maritim e,
37. I b id ., s ir . 47. 1965, sir. 22.
38. I b id ., str. 20. 6 6 . R. d c VIVERO, o p . c it., sir. 22.
39. I b i d ., str. 36. 67. J. IIEERS, u: Les g ia n d c s voies mariti-
40. T. F. CARTER. T h e I n v e n t i o n o f p r i n t i n g m cs..., cit. l., sir. 2 2 .
i n C h in o a n d i t s s p i v f i d w e s t w a r d , 1925, 6 8 . P. VIDAL DE L \ BLACHE, P t in c ip e s d e
p a s s i m , i n aro ito str. 2 1 1 - 2 1 8 . g e o g r a p b ie h u n i a i n e , o p . c it., str. 266.
41. Loys LE ROY, D c l a V ic is s itu d e o n V a n 'e te 6 9 . Jo sep h NEEDHAM, referat n a S orboni.
d e s c b o s e s e n t U n iv e rs, 1576, sir. 100, 70. M. d e GUIGNES, V o y a g e a P e k in g ..., op.
c itira o R cn TIEMDLE, C o n n a i s s o n s c it., I, sir. 3 53-354.
n o u s l a C bine? , 1964, sir. 40. 71. Abb PRVOST, o p . c it., VI, sir. 170.
42. L. FEDVRE, H. J. MARTIN, o p . e it., str. 60 72. V o y a g e d u m i d e c i n j . F rie s, izdao W. KIR-
s q , 7 2 -9 3 . CIINER, o p . c it., str. 73 -7 4 .
43- I b id ., str. 134. 73. CONCOLORCORVO. o p . c it., str. 56 -5 7 .
44. I b id ., s tr. 15- 74. I b id ., sir. 56.
45- I b id ., s tr. 262 sq. 75- V o y a g e f a i c t p a r m o y P i e n e L e s c a lo p ie r ,
46. I b id ., s tr. 368. d jelo m in o izdao E. CLRAY, u : R e v u e
47. I b id ., s tr. 301. d b is lo ir e d i p l o m a t i q u e , 1921, str. 27-28.
48. I b id ., s tr. 1 7 6 -188. 76. G. F. GEMELLI CARERI, o p . cit., I. str.
49. J e a n POUJADE, L a R o u t e d e s I n d e s e t s e s 256.
n a v ir c s , 1946. 77. P. d e MAGA1LLANS, o p . c it., str. 47 sq.
50. M e d it..., I, s tr. 499- 78. G. F. GEMELLI CARERI. o p . c it., Ill, sir.
51. P itan je o sta je s p o rn o , b a r u oim a je d n o g
22 -2 3 .
s tru n ja k a kakav je Paul Adam. Ipak, na 79- G eo rg FR1EDER1CI, E l C a r d e t e r d e l d e s -
egip atsk o j freski koja pred stav lja e k sp e c u b r im ie n to y d e la c o n q u is ta d e A m e r i
diciju kraljice H a tc h e p s u t u zem lji P unt
c a , p an jo lsk o izdanje, 1973, str. 12.
(n a C rvenom m o ru ) n a m e n e je p o se b a n
80. G. F. GEMELLI CARERJ, o p . c it., VI, str.
do jam ostavila je d n a m ala l o k a l n a b a r k a
335.
s t r o k u t a s t i m j e d t o m , p o re d egip atsk ih
81. J. IIEERS, Les g r a n d c s v o ic s m a riti
b ro d o v a sa e tv e ro k u tn im jed rim a. O lom
m es..., cit. l., sir. 16-17; W. L. SCIIURZ,
d e ta lju sam u z a lu d tra io o b ja n je n je
T h e M a n i l a G a lle o n , 1959-
kod cgip to lo g a.
82. J c a n -F ra n q o is UERGIER, L e s F o i r e s d e
52. Vidi i n f r a , III, str. 93.
G e n e v e e t P ic o n o n tie in te n ia tio n a le d e
53. R ichard I1ENNIC, T c rta c in e o g n ita e , III,
l a R e n a is s a n c e , 1963. str. 218 sq.
1953, str. 122.
83. M. POSTAN, u: T h e C a m b r id g e E c o n o m ic
54. Z naajn a lite ra tu ra o p re d m e tu ve od
l l i s t o t y o f E u r o p e , II, s ir. 140. i 147.
lan k a P. PELLIOTA Les g rn n d e s voyages
m aritim es c h in o is a u d e b u t d u XV* sie- 84. O tto STOLZ, Z ur E ntw icklungsgcschich-
clc u: T o u n g P a o , XXX, 1933. s tr. 2 3 7 - te d e s Z o llw csen s in n e rh a lb d c s alien
452. D c u tsc h e n Reichs, u: V ie r te lja b r s c b r ifi
55- A le x a n d r e d e H U M B O LD T, E x a n t m e n f i i r S o x i a l u n d W ir t s c h a f t s g e s c b i c h t e ,
c r i t i q u e d e l 'b i s t o i r e d e l a g e o g r a p h ic d u 1954, str. 16. i n ap o m en a.
n o u v e a u c o n tin e n t e t d e s p ro g r e s d e 85. G c r n im o d e UZTARJZ, T b e o r ie e t p r a t i
l a s t r o n o n i i e n a u t i q u e a u x q u i n x i e m e e t q u e d u c o m m e r c e e t d e l a m a r i n e , 1753,
s e i z i e m e s ie e le s , 1836, I, s tr. 337. str. 255.
56. Je a n BOD1N, L a R e p u b liq u e , 1 576, str. 86. M. POSTAN, u: T h e C a m b r i d g e E c o n o m ic
6 30. l l i s t o t y o f E u r o p e , II, sir. 1 49-150.
57. T h o m CANO, A r t e p a r a f a b t i c a r . . . n a o s 87. P. d u HALDE, o p . c it., H, s tr. 158-159-
d e g u e r r a y m e r e b a n l e , l l 1, s tr. 5 v. 88. P. d e MAGA1LLANS, o p . c it., str. 158 -1 5 9 ,
58. L a u re n t VITAL, P r e m i e r V o y a g e d e C h a r 162, 164.
le s Q u i n t e n E s p a g n e , 1881, s ir. 279-2 8 3 - 89. G. F. GEMELLI CARERJ, o p . c it., IV, str.
59. M uzej C zartoryski, K rakov, 3 5 , P* 35 i 55. 319.
60. C . d e M ENDOZA, H is to ir e d u g r a n d 90. G. MACARTNEY, o p . c it., IV, s ir. 17; III,
r o y a u m e d e l a C b in e ..., 1606, str. 238. str. 368.
61. R. d e VIVERO, o p . e it., str. 194. 91. G. P. GEMELLI CARERI, o p . c it.. Ill, str.
62. J. -B . d u HALDE, o p . c it., II, s tr. 160. 29.
63. J. BARROW, V o y a g e e n C b in e , o p . c it., I, 9 2 . J a c q u e s HEERS, G e n e s a u X \ * si e le ,
s ir. 62. 1961, str. 274 sq ; M e d it., I, str. 527.
64. G . MACARTNEY, o p . c it., H, s tr. 7 4 -7 5 . 93- I b i d ., str. 277.
643
94. Izvjeiaj o z a u z e u s ira J o h n a BURRO- 108. J. - B . SAY, C oin's c o m p l e t d '4 c o n o m i e

UGIIA, R. HAKLUYTA, T b e P r i n c i p a l N a p o l i t i q u e p r a t i q u e , izd. 196 6 , II, sir. 497,
v i g a t i o n s .. ., izd. 1972, V, s ir. 6 6 sq . ; Al n a p o m e n a 2. ,
fre d d e STERNUECK, H i s t o n e tic s f l i b u s - 109. D o r m o d e r n e K a p i t a l i s m u s , o p . a t . , II,
tie r s , 1 931. s ir. 158 sq. sir. 2 3 1 -4 2 0 .
95. M e d it..., I, s ir. 2 54, 260. 110. Vidi i n f r a , II, str. 306 sq .
96. H . CAVAILLES, L a R o u t e f r a n c a i s e , s o n 111. Vidi i n f r a , ib id ..
b i s to ir e , s a f o n c t i o n , 1 946, str. 8 6 -9 4 . 112. M arcel ROUFF, L e s M in e s d e c h a r b o n e n
97. H e n ri SE, H i s t o i r e i c o n o m i q u e d e l a P r a n c e a u X V I I I * si e le (1 7 4 4 -1 7 9 1 ),
P r a n c e , I. 1939, s ir. 294. 1922, str. 366 sq .
98. L. -S . MERC1ER, T a b l e a u d e P a r is , op. 113. V o y a g e d u C h e v a lie r C b a r d in . .. , o p . c it.,
c it., V, s tr. 331. IV, s tr. 24. i 1 67-169.
99- MACAULAY, c itira o J. M. KUMSCHER, S to 114. T h ie rry GAUD1N, L ' c o u t e d e s s ile n c e s ,
n a e c o n o m i c a .. ., o p . c it., ][, str. 552; Sir
1978.
115. S t o r i a d e l l a te c n o lo g ia , p rire d io C. SIN
W alter DESANT, L o n d o n i n t b e t i m e o f
GER, o p . c it., Ill, s tr. 121.
t b e S t u a r t s , 1903, str. 3 3 8 -3 4 4 .
116. A. d . S. VENECfJA, S en ato terra.
100. A rth u r YOUNG, V o y a g e e n F r a n c e , 1793,
117. M a rc B L O C H , M e l a n g e s b i s t o r i q u e s ,
I, s tr. 82.
1963. II. s tr. 836.
101. A. SMITH, o p . c it., 11, s tr. 382.
118. Arhiv Sim ancas, E F landes, 559.
102. L. DEnMIGNY, L a C h in e e t P O c c id e n t. L e
119- A. WOLF, A H i s t o r y o f S c ie n c e , T e c h n o l
c o m m e r c e A C a n t o n a u X V I I I * si c lc , o g y a n d P h i l o s o p h y i n t b e 1 6 t b a n d 1 7 tb
1 7 1 9 -1 8 3 3 , o p . cit., Ill, str. 1131 sq . c e n tu r ie s , str. 3 32 sq .
103. Vidi i n f r a II, sir. 3 0 6 sq. 120. D. SCHWENTER, D e l i c i a e p h y s i c o m a
104. H . BECHTEL, W i r ts c h a fis g e s c b ic h te D e u - th e m a tic a l o d e r m a tb e m a tis c h e u n d
ts e b l a n d s , o p . c it., I, str. 328. p b ilo s o p b is c b e E x q u i c k s t u n d e n , 1 6 3 6 .
105. A rm a n d o SAPORI, U n a C o m p a g n i a d i 121. A. N., A. E., B III, 423, Hag, 7. ru jn a 1754.
C a l i m a l a a i p r i m i d e l T r e c e n to , 1932, 122. G e rh a rd MENSCH, D a s te c b n o lo g is c b e
s ir. 99. P a t t , 1977.
106. P. d e SAINT-JACOD, o p . a t . , str. 164.
107. S t o r i a d e l l a te c n o lo g ia , p rire d io C. SIN
GER, op . c it., II, s tr. 534.
1. N. d u FAIL, P r o p o s r u s t i q u c s e t f a c N i e u x , u n d E n g lan d , u: V i e r l e lja b r s c b tift f a r
op. c it., str. 32, 33, 34. S o r i a l u n d W ir ts c b a fts g e s c b ie b te , listo
2. M arkiza d e SVIGN, o p . c it., VII, sir. pad 1963, str. 329-359-
386. 10. Princeza PALATINE, L e ttr e s ... d e 1 6 7 2 A
3. A. N., H 2 933. P3- 1 7 2 2 ., 1964, str. 419, pism o o d 11. lipnja
4. G. F. GEMELLI CARER], o p . c it., I, sir. 6, 1720.
10 s q i p a s s i m . 11. Vidi in fr a , 11, s tr. 355 sq .
5. D atu m H arveycvog o tk ri a o p to k a krvi: 12. Scipion d e GRAMMONT, L e D e n i e r r o y a l,
1628. 1620, str. 20. Vie a u to ra sp o m in je tu sla
6. W illia m PETTY , V e r b u m S a p ie n ti n u m o n e tu koju o p isu ju oblikom malih
(1 6 9 1 ), u: L e s ( E u v r e s e c o n o m i q u e s , I, o p eka, razn ih veliina, ovisno o m jestu.
1905, s tr. 132. 13. J. -B . LABAT, o p . c it.. Ili, str. 235.
7. L. F. d e TOLLENARE, E s s a i s t i r le s e n t r a - 14. I b id ., str. 307.
ves q u e le c o m m e r c e e p r o u v e e n E urope, 15. M o n u m e n t a m i s s i o n a r i a a fr ic a n a , A fr i
1820, str. 193- i 210. c a o c i d e n t a l , VI, 1 6 1 1 1 6 2 1 , p riredio
8. Ja mislim n a S o m e C o n s id e r a tio n s o n tb e A ntonio BRASIO, 1955, str. 405-
C o n s e q u e n c e s o f tb e L o w e r in g o f I n t e r e s t 16. LI CHlAr-JUI, lanak n a kineskom n a koji
a n d R a i s i n g t b e V a lu e o f M o n e y , 1691. je up o zo rila R e v u e b ib lio g r a p b iq u e d e si-
u sp o re d i Eli HECKSCHER, L a p o c a m e r - n o lo g ie , 1955.
c a n tiU s ta , 1943, s tr. 6 4 8 sq .. 17. lanak u talijanskoj tam pi.
9. Jac o b v a n KLAVEREN, R ue d e Q uincam - 18. Paul EINZIG, P r i m i t i v e m o n e y i n i t s e th
p o ix u n d E xch an g e Alley, d ie Spekulaii- n o lo g ic a l, h i s t o r i c a l a n d e c o n o m i c a l a s
o n s ja h re 1719 u n d 1720 in F rankreich p e c ts , 1948, str. 271-272.
64 4
Napomene
19. I b id ., sir. 47 sq ., ; E. 1NGERSOLL, Wam 43. V. MAGALHAES-GODINI IO, V E c o n o m ic

p u m a n d iis history u: A m e r i c a n N a tu - d e / ' E m p i r e p o r i n g a i s a u AV* e t XVI*
r a lis i. 1883. sieles, op. cit., sir. 512-531.
20. W. G. L. RANDLES. L 'A n c ie n R o y a u n i e d u 44. I b id ., sir. 353-358.
C o n g o d e s O r ig in e s a l a J ilt d u X I X * S l i 45. I b id ., str. 358 sq.
d e , 1968, sir. 7 1 -7 2 . 46. G. F. GEMELLl CAJIERI, o p . c it., Ill, str.
21. G. DALANDIER, L a V ie q u o t i d i e n n e a n r o - 278.
y a u m e d e K o n g o ..., o p . e it., sir. 124. 47. I b id .. Ill, sir. 2.
22. V itorino MAGAL11AES-GODINHO, L E co- 48. I b id ., Ill, str. 226.
n o n l i e d e 1E n ip ir e p o r i n g a i s a n AV* e t 49. V. MAGALMAES-GODINHO, o p . c it., sir.
XVIe s l i d e s , 1969, sir. 390 sq. 357, 444 sq.
23. G. DALANDIER, o p . c it., sir. 1 2 2 -124. 50. I b id ., sir. 323, 407 sq.
24. Adam SMITH, R e c b e ix b e s s u r l a n a t u i v 51. I b id ., sir. 3 56-358.
e l le s c a u s e s d e l a r ic b e s s e d e s n a i i o n s , 52. F. BALDUCC1 PEGOLOTTI, P r a t i e a d e lla
izd. 1966, 1, sir. 29. m e i x a l u r a , 1766, str. 3 -4.
25- P ierre V1LAR, O r e t m o n n a i e d a n s I 'b is to 53- Za p re th o d n e paragrafe vidi V. MAGAL-
ire , 1974, s ir. 321-
IIAES-GODINMO, o p . c it., sir. 399^100.
26. ISAAC C1I1VA, izvjciaj u s tr o jo p is u o 54. P. d e MAGA1LLANS, N o u v e l l e R e l a t i o n d e
Korzici; i G e rm a in e TILLION, D an s I'Au-
l a C h in e , o p . c it., str. 169.
r s: le d ra m e d e s civ ilisations arc h a iq -
55. V. MAGALMAES-GODINHO, o p . c it., str.
ucs , u: A n n a l e s E. S. C., 1957, s ir. 3 9 3 -
518.
402.
56. M aestro MANRIQUE, I t i n e r a r i o d e l a s
27. F ran co is LA DOULLAYE, L e s V o y a g e s e t
M is io n e s q u e b i z o e t P a d r e F. S e b a s t i a n
o b s e r v a t i o n s d u S ic itr d e l a D o u lla y e ...,
M a n r iq u e , 1649, str. 285.
1653, sir. 7 3 -7 4 .
28. C. L. LESUR, D e s p r o g r e s d e l a p u i s s a n c e 57. D. N., Ms. fr. n. a. 7503, P 46.
r u s s e , 1612, sir. 9 6, n a p o m e n a 4.
58. P. d e LAS CORTES, cil. d o k , P 85 i 85
29. W. LEXIS, D eitrage z u r S iaiislik d e r Edel- v.
m eialle, u: J a b r b i i c b e r f i l r N a t i o n a l d k o - 59. C ilirani d o k u m e n t, n a p o m e n a 57.
n o m i e u n d S t a t i s t i k , 1879. sir. 365.
60. G. F. GEMELLl CARERI, o p . c it., IV, str.
30. R uggiero ROMANO, U ne c o n o m ie co- 43.
lon ialc: lc Chili a u XVIIIe sidcle, u; A n 61. M m o irc s u r li n t i r l d e I'a rg e n t en
n a l e s E. S. C , I9 6 0 , sir. 2 5 9 -2 8 5 . C hine U: M e m o ir v s c o n c e m a n t I b is to -
31. M anuel ROMERO DE TERRGRO, L o s V a - ir e , le s s c ie n c e s , e tc . - p c k in lk ih m isio
c o s c o lo n ia le s . E n s a y o n n in is r n d tic o , n a ra . IV, 1779. sir. 309 -3 1 1 .
1935. sir. 4. i 5. 62. L. DERMIGNY, L a C h in e e t I O c c id e n t. L e
32. I b id ., s ir. 1 3 -1 7 . M eksiko n ije im ao b a k c o m m e r c e d C a n t o n . . . , o p . c it., I, s tr.
re n u m o n e tu p rije 1614. 43 1 -4 3 3 .
33- R eferen ca izgubljena. 63. O p a t F. GALIANI, D e l l a M o n e t a , 1750,
34. E. CLAV1RE i J. -P . R1SSOT, D e l a F r a n str. 214.
c e e t d e s t a t s U n is, 1787, s ir. 24. i n a 64. G . d e UZTARIZ, o p . c it., str. 171.
p o m e n a 1. 65. G . F. GEMELLl CARERI, o p . c it., VI, sir.
35. A lfons D O PSCH, N a t u r a h t d r i s c b a f i u n d 3 5 3 -3 5 4 (izd. 1719).
G e l d w i r t s e b a f t i n d e r W e ltg e s c b ic b te , 6 6 . Vidi i n f r a , HI, poglavlje IV, str. 309-
1830. 67. O K ip p e r u n d W i p p e r z e it, F. LCTGE,
36. T ak o i n a Korzici; M e d it.. ., I, str. 3 51, n a D e u ts c h e S o z i a l u n d W ir ts c b a fis g e s c b i-
p o m e n a 2.
c b te , o p . c it., str. 2 6 9 - sq .
37. M uzej C o rre r, D o n a d e lte R ose, 181, P 68. Earl J. HAMILTON, Am erican T re a su re
6 2.
a n d A n d alu sian P rices, 1 5 0 3 -1 6 6 0 , u:
36. M. TAKIZAWA, T b e P e n e t r a t i o n o f M o n e y
J o u r n a l o f E c o n o m ic a n d B u s in e s s H is
e c o n o m y i n J a p a n . . . , o p . c it., s tr. 33 sq .
39- I b i d ., s tr. 3 8 -3 9 - t o r y , I, 1928, str. 17. i 35.
40. A n d re a METRA, I I M e n t o r e p e i f e t t o d e 'n e - 69- R aphael d u MANS, E s t a t d e l a P e r s e e n
g o z i a n t i , op. c it.. Ill, sir. 125. 1 6 6 0 , p rire d io C h. SCHEFER, o p . c it., str.
41. V enecija MARCIANA, S c r ittu r e ... o i v e a r - 193.
g e n t o , V1I-MCCXVIM, 1671; Ugo TUCCI, 70. Karl MARX, L e C a p ita l, d. sociales, 1950,
Les E m issions m o n ita ir e s d e V enise e t I, str. 106, n a p o m e n a 2 .
les m o u v e m e n ts in te rn a tio n a u x d e l'o r , 71. F ra n k SPOONER, L E c o n o m i c m o n d i a l e
u ; R e v u e b is to r iq u e , 1978. e t le s fr a p p e s m o n e ta ir e s e n P ra n c e ,
42. A. N., A. E., B III, 265 (1 6 8 6 ), M im o ire s 1 4 9 3 - 1 6 8 0 , 1956, s tr. 254.
g n ra u x . 72. I b i d ., sir. 21.
645
73- J o s e f KULISO ILIR, A llg e r n e in e W i r t s c h a f l 95. J. A. SCHUMPETER, S t o r i a d e l l a n a l i s i

s g e s c b ic b le d e s M i l t e l a l l e r s u n d t i e r N o n - e c o n o m i c a , 1959, I, str. 386. ,
x e il, 1965, U, str. J3 0 . 96. F. GALIAN1, D e lta M o n e ta , o p . c it., str.
7-1. P. d c SAINT-JACOQ, o p . c il., s tr. 306. 278.
75- A n to n io d e lla ROVEIUI, L o C r is i m o n e t a 97. I. d e PINTO, T r a it4 d e l a c ir c u la tio n .. .,
r i a s i c i l i a n a ( 1 5 3 1 1 8 0 2 ) , p rire d io Cnr- o p . c it., s tr. 34.
m clo TRASSELL1, 196-1, s tr. 30 sq . 98. I b id ., str. 34, n ap o m en a.
76. E. J. F. DARU1ER, o p . c il., I, s tr. 185. 99. A. N. F>2, 2175, HI. D o k u m en ti iz 1810.
77. Vidi i n f r a , 11, p o g l. 11, s tr. 188 s q .
i 1811. o n e p la a n ju dug o v a nain jen ih
78. O d e ta ljim a iz o v o g p a ra g ra fa vidi i n f r a ,
za v rijem e o p sad e.
Hl, str. 398.
100. P. W. v o n SCI IROTTER, F i i n t l i c h e S c b a t z
79- M axim cs g n ra lc s u: F r a n c o i s Q u e s -
u n d R e n t C a r n m e r , 1 6 8 6 , c itir a o Eli
n a y e t t a p h y s i o c r a t i e , izd. I. N. E. D.,
o p c it., 11, str. 95-1. i n a p o m e n a 7. HECKSCI1ER, o p . c it., str. 6 5 2 -6 5 3 .
8 0. W e rn e r SOMDART, L e B o u r g e o is , 1926, 101. P. d e SAINT-JACOB, o p . c it., str. 212.
s tr. 3 8 -3 9 - 102. Vitli i n f r a , II, pogl. II, str. 119 sq .
8 1. F. GALL\NI, D e lta M o n e ta , o p . c it., str. 103. M. d c MALESTROIT, . M e m o r i e s s u r le
56. f a i c t d e s m o n n o y e s .. .* , u; P a r a d o x e s in e -
8 2. L. -S . MERC1ER, T a b l e a u d e P a t i , o p . d i t s d u s e i g n e u r d e M a l e s t r v i t , p rired io
c it., 1, str. 46. Luigi EINAUDI, 1937, str. 105.
83. W. LEXIS, lleitritg c z u r S tatistik d c r Edel- 104. D. HUME, Essai s u r la balan ce d u com
m etalle , cit. 1 . m erce, u: M e l a n g e s d 'e c o n o m i e p o l i t i
8 4. I b id . q u e , o p . c it., str. 93-
8 5. G e m in ia n o MONTANAIU, L a Z e c c a , 1683, 105. L. S. MERCIER, o p . c it., IX, str. 319 -3 2 0 .
u: F .c o n o m is ti d e l C in q u e e S e ic e n to , pri 106. S. D. GOTEIN, T h e C airo G eniza as a
re d io A. GRAZL4N1, 1913, s tr. 264. so u rc e for th e h isto ry o f M uslim civiliza
8 6 . I. d e PINTO, T r a d e d e l a c i r c u l a t i o n e t tio n , u: S t u d i a is l a m i c a . III, sir. 75 -9 1 .
d n c r e d it, o p . c it., str. 14. 107. H. LAURENT, L a L o i d e G r e s h a m a u M o -
8 7. . N., Ms. fr., 5 581, P 83; ta k o e r u sp o y e n A g e , 1932, s tr. 104-105.
re d i / / M e n t o r e p e r f e t t o d e 'n e g o z i a n t i , 108. J o h n LAW, P re m ie r m e m o irc s u r les
op. c it., V, lan ak S u ratc , s tr. 309.
b a n q u e s , u; C E u v re s... c o n t e n a n t le s
8 8 . F. SPOONIIR, o p . c it., str. 170 sq .
p r in c ip e s s u r le N u m e r a ir e , le C o m m erce,
8 9. J o s e f KUL1SCMER, A l l g e r n e i n e W ir t-
le C r e d it e t le s B a n q u e s , 1790, str. 197.
s c b a fls g e s c b ic h te d e s M ilte la lle r s u n d
109- D. SCHNAPPER, L e s R e n te s a u X V P siele.
d e r N e u z e i t , 1965, II, str. 3 4 4 -3 4 5 .
9 0. I b id . H isioire d 'u n in stru m e n t d c crdic, 1957,
91. Luigi EINAUDI, p re d g o v o r izdanja knjige str. 163-
P a r a d o x e s i n e d i t s d u s e i g n e u r d e M a le s H O . Vidi i n f r a , II, pogl. V, sir. 466 sq .
t r o i t , 1937, str. 23. 111. M 6 d il..., I, str. 527.
92. E. PA5QUIER, L e s R e c h e r c h e s d e l a F r a n 112. I b id ., sir. 528.
ce, op. c it., s tr. 719- 113- Izvor izgubljen.
93. F. RAUDEL i F. SPOONER Prices in Eu- 114. J. A. SCHUMPETER, talijansko izd., op.
ro p e from 1450 to 1750, u: C a m b r id g e c it., 1, str. 392.
e c o n o m i c h i s t o r y o f E u r o p e , IV, sir. 445; 115. I b id ., str. 392.
b ro jk e k o je sc o d n o s e n a am erik o zlato 116. R e c b e tx b e s s u r le c o m m e r c e , 1778, sir.
i s re b ro s u , n a rav n o , Enrla J. H am iltona. VI.
94. I. d e PINTO, T r a ite d e l a c ir c u la tio n .. ., 117. S. d e GRAMONT, L e D e n i e r r o y a l, 1620,
op. c it., str. 33. str. 9-
1. Lidologie allem an c , (1846) u: Karl 3. U: T o w n s a n d s o c ie tie s , p rired io Philip
M ani, P r e c a p i t a l i s t E c o n o m ic F o r m a t i ABRAMS i E. A. WRJGLEY, 1978, str. 9,
o n s , p rire d io Eric MODSDWAM, 1964, str. 17, 24-25.
127. 4. V o y a g e s d 'l b n B a t t u t a , p rired io Vincent
2. U prvom izd an ju to g djela, str. 370. MONTEIL, 1969, 1. sir. 67 -6 9 .
646
Napomene
5. R. DARON, b i b o u rg eo isie d e Varzy nu 27. Archivo G eneral tic Sim ancas, E v p e d ie n -

XVlle siele. u: A n n a t e s d e llo in g o g n e , le s d e h a c i e n d a , 157.
cil. 1., str. 1 6 1 -208, n aro ito s tr. 163- 28. Saco d e G ibraltar, u; T iv s R e la c io n e s
161, 208. b i s td r ie a s , C olcccin d e libros raro s o
6. P. DEANE, W. A. COLE. l l i i t i s b E c o n o m ic curiosos, 1889-
G r o w th , 1964, s tr. 7 -8 . 29- A U d it..., I, str. 245.
7. R. GASCON, u: l l i s l o i t v e c o n o m i q n e et 30. Jean PUSSOT, J o u m a l i e r o n m e n to ir e s ,
s o c ia le d e t o P r o u e , p riredili BRAUDEL 1857, str. 16.
i LADROUSSE, I1, str. 403- 31. Ernst Ludwig CARL, T r a ite d e l a r ic b e s s e
8. H. UECI ITEL. W ir is c b a fis s ti! d e s d c u ts c h - d e s p r i n c e s e t d e l e u r s e t a t s , 1723, II, sir.
e s S f t d t m i t t e l a l t e r s . 1 3 5 0 1 5 0 0 , 1930, 193. i 195.
str. 34 st7. 32. A. d e MAYERDERG. o p . c it., sir. 220-221.
9. C a b ie r s d e d o l a n c c s d e s p a r o i s s e s d n 33. Vidi i n f r a , III, sir. 36 sq .
b a i / l i a g e d e T r o y e s [ t o u r le s t a t s g n - 34. G. MACARTNEY, o p . c it., II, sir. 316.
r a n .v d e 161-1, p rire d io Yves DURAND, 35. L. -S . MERCIER, T a b le a u d e P a r is , op.
1966, str. 7. c it., IX, sir. 167-168; V], str. 8 2 -8 3 ; V,
10. O . SPENGI.ER, L c D c lin d e l'O c c id c n t, sir. 282.
1948, II, str. 9 0 sq . 36. M e d it.... I, sir. 313-
1 1 . J. . d u IIALDE, D e s c r ip tio n g e o g r a p b i-
37. C. -E . PERRIN, Lc d ro it d e b o u rg eo isie
q n e . h is to r iq n e . c h r o n o lo g iq u e . p o l i t i q u e et rim m ig ratio n rurnlc a M etz au XIII'
e t p h y s i q u e d e T E n tp itv d e l a C h in e e t
sieclc, u: A n n u a i r e d e l a S o c ie te d 'b is -
t o i r e e t d 'a r c b e o l o g i e d e l a L o i r a i n e ,
d e l a T a r ta r ie e h in o is e , 1785, I, str. 3.
XXX, 1921, str. 569.
12. E. KAMPFER, o p . c it., III, str. 72.,
38. I I. J. URUGMANS, G e s c b ie d e n is v a n A m -
13. J. KU1.1SCNER, o p . c it., talijan sk o izdanje,
s t e r d a m , 8. knjiga, 1930-1933.
II. s tr. 15-16.
39- Vidi s u p r a , pogl. I, n a p o m e n a 39-
14. R. CANT1U.ON, o p . c it., s tr. 26; M. REIN
40. C itirao llu g u c s d c MONTDAS, L a P o lic e
HARDT, La p o p u la tio n d e s villcs..., u:
p a r i s i e n n e s o u s L o u is X V I, 1949, sir. 183-
P o p u l a t i o n , trav an j 1954, 9, str. 287.
41. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op.
15. J. KULISCIIER, o p . c it., za Rusiju bro jk e
c it.. 111. sir. 2 2 6 -2 2 7 , 232. 239-
o d 3,6% (grad sk a p o p u lacija o d 500.000)
42. I b id ., sir. 239-
d a je U. T. URLANIS (n a ru sk o m , Moskva. 43. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it., I, str.
1966) c itirao V. I. PAVLOV, H i s t o r i c a l p t v - 370.
m i s e s f o r I n d i a 's t r a n s i t i o n t o c a p i t a 44. V o y a g e ... d e P ie r r e L e s c a lo p ie r , o p . c it.,
l i s m , 1978, str. 6 8 . sir. 32.
16. C. 0RIDENDAUCH, C itie s i n t h e W ild e r 45. H a n s MAUERSDERG, W i r i s c h a f t s - u n d
n e s s , 1955, sir. 6 . i l ) ; za Ja p a n , prof. S o z ia lg e s c h ie h te Z e n tr a le n r o p a is c b e r
FURUSH1MA, c itira o T. C. SMITH, T h e S t i i d t e i n n e u e i e n Z e i t , I9 6 0 , sir. 82.
A g r a r i a n o r i g i n s o f m o d e r n J a p a n , 1959, 46. V o y a g e d e M . d e G u ig n e s . o p . c it., I, str.
s tr. 6 8 . 360.
17. Ja n d e VRIES, T h e D u t c h r u r a l e c o n o m y 47. J. A. d c MANDELSLO, o p . c it., II, s tr. 470.
i n t h e g o l d e n a g e , 1 5 0 0 1 7 0 0 , 1974, sli 48. P. d c MAGA1LLANS, o p . c it., str. 17-18.
ka sir. 8 6 . 49- 1 /o p o ld TORRES DALBAS, A l g u n o s A sp e c -
10. M. CLOUSCARD, L 't l r e e t l e c o d e , 1972, lo s d e l m u d e ja r is m o u r b a n o m e d ie v a l,
str. 165. 1954, s ir. 17.
19- J a n e JACODS, T h e E c o n o m y o f c itie s , 50. G. F. GEMELLI CARER], o p . c it., IV, sir.
1970. 105.
20. C itirao J. B. SAY, C o u r s d ' c o n o i n i e /to - 51. P. LAVEDAN i J. HUGUENEY, L V r b a n i s -
litiq u e , op. a t . , IV, str. 4 16418. m e a u M o y e n A g e , 1974, s tr. 8 4 -8 5 i si.
21. F. LUTGE, op. c it., str. 349. 279.
22. R. GASCON, u: l l i s t o i r e e c o n o m i q n e e t 52. C h arles HIGOUNET, Les 'te r r e n u o v e '
s o c i a l e d e l a F r a n c e , p rired ili D R A U D E L Jlo rcn iin es d u X IV sieles, u: S t u d i in
1 LA B R O U SSE , 'I, s ir. 360. o n o r e d i A m i n t o r e F a n f a n i , 111, 1962, str.
23. P rem a W. ADELU, re fe re n c a i ra sp ra v a i n 2 -1 7 .
f r a , III, str. 240. 53. L. -S . MERCIER, o p . c it., XI, s tr. 4.
24. G e o r g STEIN11AUSEN, G e s c b i c h t e d e r 54. M. T. JONES-DAV1ES, o p . c it., I, s ir. 190.
d e u t s e b e n K u l t u r , 1904, sir. 187. 55. F. COREAL, R e l a t i o n d e s v o y a g e s a u x I n -
25. L a C i v i l i t d v e n e z i a n a d e l S e tte c e n to , p ri d e s o c c id e n ta le s , o p . c it., II, s tr. 152. i 155.
re d ila fo n d acija G io rg io C ini, I9 6 0 , str. 56. H. CORDIER, La C om p ag n ie p ru s s ie n n e
257. d 'E m b d c n a u XVH1* si e le , u ; T 'o u n g
26. Izvor izg u b ljen . P a o , XIX, 1920, s ir. 241.
647
57. G . F. GEMELLI CARER!, o p . c i t .. IV, str. 88. I b id ., s tr. 103.

120 . 89. R odrigo d e VIVERO, D u J a p o n e t d u b o n
56. G . F. GEMELLI CARER!, o p . c it., I, str. g o u v e m e m e n t d e l'E s p a g n e e t d e s l n d e s ,
230. p rire d ila J u lie tte MONBE1G, 1972, s tr
59- L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r i s , o p . 6 6 -6 7 .
c it., VI, s tr. 221; V, str. 6 7 ; K , str. 275. 90. YASAKI, S o c i a l C h a n g e a n d t h e C ity i n
60. J. SAVARY, D i c t i o n n a i r e . . . , o p . c it., V, J a p a n , 1968, s tr. 133, 134, 137, 138, 1 3 9 .
o d je lja k 381. 91- R. SIEFFERT, L a L i l t r a t u r e j a p o n a i s e ,
61. V u Q U O C THUC, U: L e s V ifle s ..., p rired ilo 1961, s tr. 110 sq .
S o c i t Je a n D o d in , 1 9 5 4 -1 9 5 7 , II, str. 92. R. d e VIVERO, o p . c it., str. 58. i 181.
206. 93. L. MUMFORD, L a C i t i rt tr o v e r s I 'b is to -
62. Izvor iz g u b ljen . ir e , o p . c it., str. 55 4 -5 5 7 .
63. P rem a P a d t v n iz 1561, A rchivo G e n eral 94. P. LAVEDAN i J. HUGUENEY, H i s t o n e d e
d e S im ancas, E x p e d i e u t c s d c h a c i e n d a , I V t b a n i s m e , o p . c it., str. 3 8 3 .
170. 95. W. SOM DART, L u x u s u n d K a p ita lis m u s ,
6 4. G. F. GEMELLI CAREJU. o p . c it.. VI, str. o p . c it., s tr. 37 sq.
3 6 6 -3 6 7 . 96. L. S. MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , o p .
6 5. R u d o lf H APKE, D r ilg g e s E n t w i e h l u n g c it., VIII, str. 192.
z u m m i t t e l a l t e r i i c b e u W e lttn a r k t.. ., 1908. 96. L. S. MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op.
6 6. D. GUENE, T t i b u n a u x e l g e n s d e j u s t i c e c it., VIII, str. 192.
d a n s te b a i l l i a g e d e S e n lis ..., o p . c it.. str. 97. M irab eau o ta c , L A m i d e s H o m m e s o u
48. T r a i t e d e l a p o p u l a t i o n , 1756, 2. d io , str.
6 7. L. S. MERCIER, o p . c it., III, 1782, s tr. 124. 154.
6 8. la n a k u tam pi, to a n izvor izg u b ljen.
98. L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op.
69- P- d u HALDE, o p . c it.. I, s tr. 109.
c it., I, s ir. 286.
7 0. Za o b ja n je n ja k o ja slije d e u p o trije b io
99. LAVOISIER, D e l a r ic b e s s e l e n i t o r i a l e d u
sam n e o b jav ljen i ra d iz Ecolc d e s Ila u ie s
r o y a u m e d e F r a n c e , izd. 1 9 6 6 , s tr. 6 0 5 -
tu d es, VI. o d jeljak , L e s V itle s , 1958.
606.
71. R. MANTRAN, I s t a n b u l d a n s l a s e c o n d e
100. F. QUESNAY, Q u e stio n s in t re ssa n te s
m o i t i i d u X V II* siclc, o p . cit., str. 27.
7 2. R ap h ael d u MANS, E s t a t d e t a P e r s e e n s u r la p o p u la tio n , ('ag ricu ltu re e t com
1 6 6 0 ..., p rire d io C h. SCHEFER, 1890, str.
m erce... u: P. Q u e s n a y e t l a p b y s i o c r a -
tie , o p . c it., II, sir. 664.
33.
73- G . F. GEMELLI CARER], o p . c it., II, str. 101. A. METRA, I I M e n t o t e p e t f e t t o . . . , o p . c it.,
98. V, str. 1 i 2.
74. G. F. GEMELLI CARERI, o p . c it.. I, str. 102. W. SOMDART, L u x u s u n d K a p ita lis m u s ,
262. o p . c it., str. 30.
7 5. W. ADEL, C e s c b ic b te d e r d e u t s e b e n L a n d - 103- Princ STRONGOL1, R a g i o n a m e n t i e c o n o -
w i r t s e b a f i , 1962, s tr. 48 i 49- m i d , p o l i t i c i e m i l i t a r i , 1783, I, str. 51,
7 6. G iovanni PECLE i G iu se p p e FELLONI, L e citirao L. dal PANE, u: S t o r i a d e l l a v o r o
M o n e t e g e n o v e s i , 1975, s tr. 2 7 -3 0 . i n I t a l i a , o p . c it., str. 192-193.
7 7. W. SOMBART, L e B o u r g e o is , o p . c it., str. 104. I b id .
129. 105. Rcn DOUVIER i A ndr LAFFARGUE, L a
78. C. DEC, L e s M a r c b a n d s e c t i v a i n s rt F lo V ie n a p o l i t a i n e a u X V III* siclc, 1956,
r e n c e , 1 3 7 5 - 1 1 3 i, 1967, str. 319. str. 8 4 -8 5 .
79- L. MUMFORD, o p . e it., s tr. 3 2 8 -3 2 9 . 106. I b id ., str. 273.
80. Slijedea dva p aragrafa in sp irira o je Max 107. C. d e BROSSES, L e ttr e s b is to r iq u e s e t c r i
W eber. t i q u e s s u r I 'l t a l i e , god. VII, II, str. 145.
81. M. SANUDO, D i a r i i , XXVIII, 1890, o d je 108. R. BOUV1ER i A. LAFFARGUE, o p . a t . , str.
ljak 625- 273.
82. J. NICKOLLS, R e m a r q u e s u r le s a v a n t - 109- I b id ., sir. 237.
a g e s d e t a F r a n c e ..., o p . c it., s tr. 215. 110. Jo h a n n G ottlieb GEORGI, V e r s u c b e i n e r
83- L. -S . MERCIER, T a b l e a u d e P a r is , op. B e s c b r e ib u n g d e r ... R e s i d e n z s t a d t St. P e
c it., VIII, str. 163- t e r s b u r g , o p . d t . , u p o trijeb ljen je za sve
84. B. H. SLICI IER VAN BATU, Y i e l d R a tio s , paragrafe koji slijede.
8 1 0 1 8 2 0 , o p . c it., str. 16. 111. G u id e B a e d e k e r R u s s ie , 1902, str. 8 8 .
85. Vidi in fr a , III, str. 386 sq . 112. J. SAVARY, D ic t i o u n a i r e .. ., o p . d t . , V,
86. J. GERNCT, L e M o n d e c b in o is . o p . c it., str. odjeljak 639.
371. 113. J- DELUMEAU, o p . d t . , str. 501 sq.
8 7. A bb PRVOST, V o y a g e s ..., o p . c it., X, str. 114. P. d e MAGAILLANS, o p . d t . , str. 12.
104, p re m a D em ieru . 115. I b id ., str. 176-177.
648
Napomene
116. C . F. GEMELLt CAAEAJ, o p . cit.. IV, sir. 1968; LEMONN1ER, L a V ie q u o t i d i e n n e

142. i 459. e n A n g U te r r e s o u s E liz a b e th ; T. F. RED-
117- Pekinki m isionari, M i m o i r e s c o n c e t n a n t DAWAY, T h e R e b u ild in g o f L o n d o n a f t e r
l 'b is io iie , U s sc ie n c e s . U s m is u n ..., op. t h e C t e a t E ire, 1940; T h e A m b u l a t o r o r
c if., III, 1778, str. 424. th e s t r a i g e w s C o m p a n io n i n a t o u r o f
118. P ism o P. A m iota, P eking, 20. listo p ad a L o n d o n , 1782; G eorges RUDE, H a n o v e r i
1752, u; L e t t i e s i d i f i a n t e s e t c u r ie u s e s a n L o n d o n , 1971; M. DOROTHY GEOR
i c r i t e s d e s m i s s i o n s e t r a n g e i e s , 10(111, GE, L o n d o n L ife i n t h e E ig h te e n th C e n
1811, str. 133-134. t u r y , 1964.
119. P. d e MAGAILLANS, o p . c il.. str. 176-177. 133. M. T. JONES-DAV1ES, o p . c it., I, str. 193.
120. I b id ., str. 278. 134. M. T. JONES-DAV1ES, o p . c it., 1, sir. 149.
121. J. -D . d u HALDE, o p . c it.. I, str. 114. 135. J o h n STOW, A S u r v e y o f L o n d o n (1603),
122. G . d e M ENDOZA. U i s t o i r e d u g r a n d 1720, II, str. 34.
r o y a u m e d e i a C h in e ..., o p . c it., str. 195. 136. M. T. JONES-DAV1ES, o p . c it., I, s ir. 177.
123- MACARTNEY, o p . c it., III, str. 145- 137. P. COLQUHOUN, o p . c it., I, str. 293-327.
124. P. SONNERAT, o p . c it., 11. str. 13. 138. M. T. JONES-DAVIES. o p . c it., I. sir. 166.
125. P. d e MAGAILLANS, o p . c it.. str. 2 7 7 -2 7 8 . 139- W. PETTY, T r a ite d e s t a x e s e t c o n t r i b u
126. O p at PRVOST, o p . c it., VI. sir. 126. t i o n s , u; L e s ( E u v te s e c o n o m i q u e s d e S ir
127. P. d e M a g a iU a n s , o p . c it., str. 278 sq. W illia m P e tty , 1905, I, sir. 30 -4 0 .
128. P. d e M a g a illa n s , o p . c it., str. 2 6 8 -2 7 1 . 140. P. COLQUHOUN, o p . c it., I, sir. 1 66-168,
1 2 9 . I b id ., str. 2 7 2 -2 7 3 . 2 50-251.
130. I b id ., sir. 150-151. 141. L. MUMFORD, L a C ite d tr o v e r s V b is to -
131. I b id ., str. 1 5 3 -154. h e , o p . c it., sir. 375 sq .
132. Za s ira n ic c u nastavku k o ristio sam slje d 142. P. COLQUHOUN, o p . c il., II, s tr. 3 0 1 -
ea d jela: William DESANT, L o n d o n i n th e 302.
E i g h te e n th C e n t u i y , 1902; A n d r PARRE- 143- J c a n - J a c q u e s ROUSSEAU, E m ile, u:
AUX, L a V ie q u o t i d i e n n e e n A n g l e t e n e a n ( E u v te s c o m p le te s , IV, izd. P liade, 1969,
t e m p s d e C e o t g e III; L oncc PEILLARD, str. 851.
L a V ie q u o t i d i e n n e d L o n d i e s a u te m p s 144. S. MERCIER, L A n d e u x m i l l e q u a t r e c e n t
d e N e l s o n e t d e W e llin g to n , 1 7 7 4 1 8 5 2 , q u a r a n t e , o p . cit.
Biljeka uz zakljuak
1. G . MACARTNEY, o p . c it.. Ill, s ir. 159.
649
IZDAVA
August Cesaree, Izdava, d.o.o.
Zagreb, Prilaz Gjure Deelia 57
ZA IZDAVAA
Albert Goldstein
RECENZENTI
Miroslav Brandt, Tomislav Raukar
IZRADA KARATA I GRAFIKONA

Goran Bai
IZRADA FOTOGRAFIJA
Neven Kranjec
PRIJEVOD TEKSTOVA UZ KARTE, GRAFIKONE I ILUSTRACIJE
Mirjana Obuljen, Snjeana Boievi
LIKOVNA OPREMA
Nenad Dogan
GRAFIKI UREDNIK
Draen Toni
KOREKTURA
Vinja Bekl, Katarina Brajkovi, Marilka Krajnovi,
Snjeana Markovi, Vesna Pavkovi, Gordan Zei
ISBN86-393-0156-5
ISBN86-393-0157-3
TISAK
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1992.

Fernand Braude - Materijalna Civilizacija Tom I

Uploaded by

Document Information

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Fernand Braude - Materijalna Civilizacija Tom I

Uploaded by

Copyright:

li

JEZINA I STRUNA REDAKCIJA

OBJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLI SU:

M aterijalna civilizacija, ekonomija i

d mi jc 1952. godine Lucien I'ebvrc povjerio rad na ovom

Upravo o tim jasnim, ak transparentnim realitetima, kao i

ili kulturni) razvila suprotnosti, protu-tcc, prema gore, kao i

zahvalnost. Napokon, bez Paula Draudela koji sc svakodnevno

16. oujka 1979.

E v o mc na poetku prve knjige, najsloenije od sva tri sveska

redovitiji, pouruje i napokon, demokratizira, i tek sc tada dosee

koja jc dodiruje, uznemiruje ju i, proturjee# joj, objanjava je.

crte pokazuje Maksimilijana Austrijskog za stolom, oko 1513: ruka

JV[atcrijalni ivot, to su ljudi i stvari, stvari i ljudi. Prouavati stvari

Nesrea je Sto su nam, ako jo i danas stanovnitvo svijeta poz

Varava, 1795. Raspodjela juhe siromasima kraj stupa kralja Sigi-

umovite, movarne ili brdovite; napredovanje manufaktura; rast

docu, izmeu 1350. i 1450. zapoinje stoljee u kojem e seljak,

Nicolas Poussin: Kuga l;ilisicjaca..Si/c' donedavna pustoenja epidemija

nih, malobrojnih i nepostojanih brojki koje daju historiari. Na

brojke koje bi je objasnile. Nita, jasno, o Oceaniji, koju su ev

Idealna slika usvajanja: stanovnici kloride doekuju 1564. fra n c u

ruja Meksika, neposredno nakon evropskog osvajanja. Rezultati

odgovornosti, ali i kolonijalna rabota neusporedive teine. .In

bijelci, postali omiljene rtve bolesti koja jc postala endemska.

prccht, a zatim Karl Julius Bcloch, proraunali su broj koji vrijedi

2. SVJETSKA POPULACIJA (X111XX. STOLJEE)

naprijed, bez zajednikog mjerila s prirodnim , ak maksimalnim

Opa populacija svijeta

koja su oni iz njih izvukli, ostaju sporni, jer su vjerovali da je pojava

POTUIACIJA SV1JHTA U MILIJUNIMA STANOVNIKA

Afrika sredinom XVII. stoljea zasigurno ima nepostojane

3. UNUTRANJU MIGRACIJE U KINI U XVIII. STOLJEU

povijesti, o svemu se moe diskutirati i sve dovesti u pitanje (nisu

u pogledu tc inferiornosti Indije. Ali ne bismo ih niti mogli prih

Stoljea, jedna u odnosu

uspona u kojem sc moemo kolebati izmeu tri krivulje, jedne od

Preostaje jo u poetku naznaen problem: opi porast stanov

brojku. U niskim kuama, gomilanje porodica je upravo nev

je bilo potrebno. I danas, u ipak konanom svijetu, kao to tvrdi

Zaleene rijeke ijezerajasan supokazatelj klimatskih nedaa. Godi

drugaije od Kralja Sunca i ija se volja oituje u itorodnoj Evropi,

tavimo. Svaka klima, veoma je sloen sistem, i njezino djelovanje

Sadanje stanovnitvo svijeta (poznato do otprilike 10%), iznosi

Gradovi, vojske, flote

4 BITKA KOD PAVIC

Sredozemlja. Sve to, prodavalo se na m onumentalnoj trnici ezis-

enog zidinama (na skuenom prostoru), gdje e se 24. veljae

njolskoj opet, naseljavanjem tog Novog svijeta bijelcima (u XVI.

5. PODRUJA PRENASELJENOSTI I PODRUJA ISELJAVANJA U

s prvim sistematskim progonima (protiv protestanata) i okonava

Sluaj je to osobito sa zidarima i graditeljima. Ali postoji takoer

6. CIVILIZACIJE KULTURE I PRIMITIVNI NARODI OKO 1500.

Selo u ekoj, izmeu oranica, ume i tri ribnjaka, na putu prema

gustoa jc neko bila toliko slaba, da izmeu 1400. i 1800. nigdje

dinci jc naputaju, drugi sc u nju uklapaju, ali skupina ostaje

netipian ameriki sluaj, recimo da se ondje gdje se civilizirani

A. P. Usher razlikuje u historijskoj demografiji tri razine

Najmanje u tri stvari:

7. BRAZILSKE UANDEIRAS (XVI-XV1I. STOLJEE)

ih za ruku vodili Mameluci?3, mjeanci Portugalaca i Indijanaca.

sveope jedinstvo mora. Pobjednika Evropa, to su flote, brodovi

Daleki istok dat e najbrojnije slike tih divljih ljudstava, na

Lov na tuljana: ovaj zavjetni dar iz 1618. pria o pustolovini vedskih

stoljea prikazuje golemog, proaranog ruiastog tigra, meu

Lov na vepra u Bavarskoj: koplja i vatreno oruje (1531)- Bayeriscbes

ni: sjeverno od Pekinga, redovito love i lasom hvataju divlje ko