Fernand Braudel - Materijalna Civilizacija Tom III

i
BIBLIOTEKA HISTORIAE
BIBLIOTEKA
A u g u st C esarec
UREDNIK
A lbert G oldstein
NASLOV IZVORNIKA
Fernand Braudel
Civilisation matrielle, conom ie et capitalisme, XV*-XVIIle sicle
tome 3
LE TEMPS DU MONDE
Copyright 1979 by Armand Colin diteur, Paris
pr ije v o d
D ubravka Celebrini, M im a Cvitan, Ljerka Depolo,

Ksenija Janin, K arm ela Krajina, M irjana Obuljen,
Vinja Ogrizovi
JEZINA I STRUNA REDAKCIJA
M iroslav B ran dt
ODJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLI SU:

MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE
-REPUBLIKI FOND ZA KULTURU
MINISTARSTVO ZNANOSTI, TEHNOLOGIJE I INFORMATIKE REPUBLIKE 11RVATSKE
M aterijalna civilizacija, ekonomija i
kapitalizam o d XV. do XVIII. stoljea

Ai'tsT Cils arec Zagreb
1992
Clemensu Helleru
Sadraj
PREDGOVOR 9
Poglavlje 1
PODJELE PROSTORA I VREMENA U EVROPI
PROSTOR I EKONOMIJE: EKONOMUE - SVJETOVI
Ekonomije - svjetovi 16
Ekonomije - svjetovi postoje oduvijek 19
Tendcncijska pravila 20
Prvo pravilo: prostor se polagano mijenja 22
Drugo pravilo: u sreditu je snaan kapitalistiki grad 23
Drugo pravilo (nastavak): prevlasti gradova se smanjuju 28
Drugo pravilo (nastavak i svretak): s vie ili manje potpunim gradskim dominacijama 31
Tree pravilo razliite su zone u hijerarhijskom odnosu 32
Tree pravilo: (nastavak): zone povon Thncnu 3-1
Tree pravilo (nastavak); prostorna shem a ekonomije - svijeta 37
Tree pravilo neutralne zone? 40
Tree pravilo (nastavak i kraj): ovojnica i pogradnja 42
EKONOMIJA - SVIJET: JEDAN RED (KATEGORIJA) NASUPROT DRUGIMA
Ekonomski red (kategorija) i m eunarodna podjela rada 47
Drava: politika mo, ekonomska mo 51
Carstvo i ekonomija-svijet 55
Rat po zonama ekonomije-svijcia 59
Drutva i ekonomija-svijet 64
Kulturni red 68
Koordinate ckonomijc-svijeta sigurno su valjane 73
EKONOMUA - SVIJET PREMA VREMENSKIM PODJELAMA
Konjunkturni ritmovi 75
Fluktuacije i prostori odjekivanja 78
Stoljetni trend 81
Objasnidbcna kronologija ekonomija - svjetova 84
Kondraticvi i stoljetni trend 86
Moe li se objasniti duga konjunktura? 88
Juer i danas 92
Poglavlje 2
EVROPA, STARE EKONOMIJE S GRADSKOM PREVLAU: PRIJE I
POSLIJE VENECIJE
PRVA EVROPSKA EKONOMUA - SVIJET
Evropska ekspanzija nakon XI. stoljea 100
Ekonomija-svijet i bipolarnost 104
Prostori sjevera: sudbina Brugcsa 107
Sjeverni prostori: uspon Hanze 111
Drugi pol Evrope: talijanski gradovi 117
Meuigra: ampanjski sajmovi 122
Izgubljena ansa za Francusku 126
KASNA PREVLAST VENEOJE
Genova protiv Venecije 130
Mo Venecije 132
Ekonomija-svijet, polazei od Venecije 138
Odgovornost Venecije 139
G alere d a m e rc a to 140
U Veneciji, stanoviti kapitalizam 142
A rad? 148
Prvenstvo industrije? 150
^Turska opasnosF )
~ NEOEKIVANI USPON PORTUGALA OD VENECUE DO ANTWERPENA
Tradicionalno tumaenje 155
Nova tumaenja 156
5
Antwerpen, svjetska piijestolnica stvorena izvana 10
Etape u veliini Antwerpena 166
Prvi uzlet, pivo razoaranje 167
Drugi uspon Antwerpena 169
Industrijski uspon 172
Originalnost Antwerpena 173
VRATIMO DENOVEKO.M STOIJEU NJEGOVE DIMENZIJE I PRAVU VRIJEDNOST
Zavjesa od pustih planina 177
Djelovali na daljinu izvan svoje kue 182
Akrobatska igra 183
Genova diskretno vlada Evropom 185
Razlozi denovekog uspjeha 188
Uzmak Genove 191
Kako je Genova preivjela 192
Da se vratimo ekonom iji-svijetu 196
Poglavlje 3
EVROPA, STARE EKONOM E S GRADSKOM PREVLAU: AMSTERDAM
UJEDINJENE POKRAJINE VIENE IZNUTRA
Sitan, po prirodi siromaan teritorij 200
Pothvati zemljoradnje 201
Prenapregnuta urbana ekonom ija 203
Amsterdam 204
udnovato i raznovrsno puanstvo 209
Najprije ribarenje 213
1lolandska (lota 215
Postoji li drava Ujedinjenih pokrajina 219
Unutranje se ustrojstvo gotovo ne mijenja 221
Porez protiv sirom anih 226
Nasuprot drugim dravama 229
Kraljevstvo poslova 232
OVLADATI EVROPOM, OVLADATI SVIJETOM
Najhitnije se odigralo prije 1585. 235
Ostatak Evrope i Sredozemlje 239
Nizozemci protiv Portugalaca: stati na mjesto onog drugoga 340
Povezanost trgovine u holandskom carstvu 246
USPJEII U AZUI> NEUSPJEH U AMERICI .
Vrijeme borbi i uspjeha 252
Veliina i pad V. O. C .- a 255
Slom u XVIII. stoljeu. Zbog ega? 260
Neuspjeh u Novom svijetu, kao granica holandskog uspjeha 265
NADMO I KAPITALIZAM
U Amsterdamu: kad su skladita puna sve ide dobro 270
Roba i kredit 274
Komisiona trgovina 276
Raison d'etre akceptacije 278
Moda zajmova Hi izopaavanje kapitala 281
Druga perspektiva: udaljujui se od Amsterdama 285
Oko Baltika 285
Francuska protiv Holandije: nejednaka borba 296
Engleska i I lolandija 298
Izai iz Evrope: Indonezija 301
Moe li se generalizirati? 303
O ZALASKU AMSTERDAMA
Krize 1772-1773, 1780-1783. 307
Datavijska revolucija 315
Poglavlje 4
NACIONALNA TRITA
ELEMENTARNE JEDINICE, VISe JEDINICE
Skala podruja 323
Prostori i provincijalna trita 329
Nacionalna drava da, ali nacionalno trite 332
Unutranje carine 334
6
Protiv definicija priori 338
Teritorijalna ekonomija, urbana ekonomija 340
RAUNATI I MJERITI
Tri varijable i tri veliine 346
Tri dvosmislena koncepta 352
Red veliina i korelacije 353
Nacionalni dug i bruto - nacionalni proizvod 356
Ostali odnosi 357
Od potronje do bruto-nacionalnog proizvoda 360
Prorauni Franka C. Spoonera 362
Oiti kontinuitet 361
FRANCUSKA, RTVA SVOGA GIGANT1ZMA
Raznolikost i jedinstvo 367
Prirodne i umjetne veze 371
Prije svega politika 374
Prcobiljc prostora 376
Pariz plus Lyon, Lyon plus Pariz 378
Pariz pobjeuje 383
Za diferencijalnu povijest 389
Za i protiv linije Rouen eneva 391
Primorski i kontinentalni rubovi 393
Gradovi druge Francuske 400
Unutranjost 403
Periferija osvaja unutranjost 407
TRGOVAKA NADMO ENGLESKE
Kako je Engleska postala otok 410
Funta sterlinga 414
London stvara nacionalno trite koje ga je stvorilo 425
Kako je Engleska postala Velikom Britanijom 430
Engleska veliina i dravni dugovi 437
Od Vcrsaillcskog ugovora (1783) do Edenova ugovora (1786) 441
Statistika osvjetljava, ali ne rjeava problem 446
Poglavlje 5
ZA EVROPU ILI PROTIV NJE
AMERIKA, ULOG NAD ULOZIMA
Neprijateljsko, a ipak probitano prostranstvo 452
Regionalna ili nacionalna trita 455
Uzastopna ropstva 457
Za Evropu 466
Protiv Evrope 468
Industrijska svaa 470
Engleske kolonije odabiru slobodu 472
Trgovaki sporovi i sukobi 477
panjolska i portugalska eksploatacija 481
Novo gledanje na panjolsku Ameriku 482
Ponovo ovladavanje panjolskim carstvom 486
Blago nad blagom 491
Ni feudalizam ni kapitalizam? 496
CRNA AFRIKA, NE SAMO OBUHVAENA IZVANA
Zapadna Afrika 503
Izoliran, ali pristupaan kontinent 505
Od obala prema unutranjosti 509
Trokutna trgovina i odnosi razmjene
RUSIJA, DUGO ZASEDNA EKONOMIJA-SMJET

Ruska privreda brzo je dovedena do prividne autonomije 515
Jaka drava 518
Kmetstvo se u Rusiji pootrava 520
Trite i seljaci 523
Gradovi koji su zapravo trgovita 527
Ekonomija-svijet, ali kakva? 530
Izmisliti Sibir 531
7
Nedoraslosti i slabosti 537
Cijena evropskog prodora 539
SLUAJ TURSKOG CARSTVA '
,r~Osnove jedne ekonom ije-svijet^
Mjesto Evrope
Svijet karavana 554
D ugo sauvan pomorski prostor 555
I Trgovci u slubi Turaka
j Ekonomsko propadanje i politiko propadanje 562-)
NAJRASPROSTRANJENIJA EKONOMIJA-SYIJET: DALEKI ISTOK
etvrta ekonom ija-svijet 569
Indija je samu sebe osvojila 571
Zlato i srebro, snaga ili slabost? 573
Ratniki dolazak, ili trgovci koji nisu kao drugi 575
Poslovnice, faktorije, odjeli, depoi 577
Kako upoznati pravu povijest Dalekog istoka 580
Indijska sela 581
Obrtnici i industrija 587
Nacionalno trite 591
Znaenje Mogulskog Carstva 596
Politiki i izvanpolitiki razlozi pada Mogulskog Carstva 598
Nazadovanje Indije u XIX. stoljeu 603
Indija i Kina povezane u superekonom iju-svijet 609
Poetna slava Malake 610
Nova sredita Dalekog istoka 617
MOEMO U ZAKIJUITI?
Poglavlje 6
INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA 1 RAST
KORISNE USPOREDBE
Revolucija: zam rena i dvosmislena rije 626
Najprije krenim o nizvodno: nerazvijene zemlje 628
Krenimo uzvodno: propale revolucije 632
Alcksandrijski Egipat 632
Prva industrijska revolucija u Evropi: konji i mlinovi u XVI, XVII. i XVIII. stoljeu 634
Revolucija zacrtana u vrijeme Agricole i Leonarda da Vincia 638
John U. Ncf i prva engleska revolucija, od 1560-1640. 612
ENGLESKA REVOLUCIJA PO SEKTORIMA
Najvaniji inilac: engleska poljoprivreda 619
Demografski uspon 656
Tehnika, nuan ali bez sum nje nedovoljan uvjet 659
Ne treba minorizirati revoluciju pamuka 665
Pobjeda trgovine dalekog dom eta 669
Uveavanje unutranjeg prom eta 676
Polagani razvoj 683
NADMAITI INDUSTRIJSKU REVOLUCIJU
Razliiti oblici rasta 685
Objasniti rast? 688
Podjela rada i rast 689
Podjela rada: prem a kraju p u llin g out system a 690
Industrijalci 693
Granske podjele engleskog drutva 696
Podjela rada i geografija Engleske 698
Financije i kapitalizam 700
Kakvu ulogu pripisati konjunkturi? 708
Materijalni napredak i razina ivota 717
UMJESTO ZAKIJUKA: POVIJESNE I DANANJE REALNOSTI 720
Dugo trajanje 722
Drutvo koje obuhvaa sve 725
Hoe li kapitalizam preivjeti? 728
Konani zaJdjuak: kapitalizam spram trine privrede 731
NAPOMENE 736
8
PREDGOVOR
O v a trea i posljednja knjiga odgovara jednom izazovu i jednom

nastojanju. Izazov i nastojanje daju joj odreeni smisao. Usvaja
jui sretan izraz Wolframa Eberharda1, naslovio sam je Vrijeme
svijeta. To je zacijelo lijep naslov, premda vie obeava no to bih
ja mogao odrati.
Izazov oznaava moje povjerenje koje se temelji na to sve-
obuhvatnijem utjecanju povijesti, koju ovdje shvaam u njezinim
kronolokim odvijanjima i razliitim vremenskim razdobljima.
Kao da smo se njoj prepustili da nas nosi prema svojim usponima
i svojim logikama, pa da to znai pozivati se na najvee od svih
iskuenja da bismo provjerili ili pak pobili prethodna istraivanja
iz prvih dviju knjiga ovoga djela. Kao to se vidi, u tom je izazovu
pomijeano i stanovito nastojanje u kojem nam se povijest nadajc
istodobno kao tumaenje jedno od najuvjerljivijih i kao
provjera, i to zapravo jedina provjera koja bi bila izvan naih
apstraktnih izvoenja, izvan naih apriornih logika, ak i izvan svih
onih zamki to nam ih zdrav razum neprestano postavlja. A moda
je to jo i jedno preuzetno nastojanje htjeti dati takvu shemu koja
bi bila valjana za povijest svijeta polazei od veoma nepotpunih ali
ipak i odvie brojnih podataka a da bismo ih sve mogli obuhvatiti?
la k o nam se odreuje namjera ove knjige. italac e u njoj
nai pripovijedanj, opisa, slika, razvoja, prekida, pravilnosti, ali
ja sam se od poetka do kraja odupirao uitku da suvie priam,
da opisujem radi jedine prednosti to u ocrtati neku liniju,
oznaiti neku toku, istai reljcfnostneke vane pojedinosti. Poku
ao sam samo uoiti i pokazati, kako bi se razumjelo, a to znai
kako bi se provjerilo. Samo, inio sam to s toliko upornosti kao da
9
I'e m a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta
taj napor opravdava moja istraivanja i, vie od toga, ak i sam

povjesniarski poziv.
Svekolika povijest svijeta ima u sebi mnogo toga to moe
obeshrabriti i najsmjelije, pa ak i najnaivnije. Zar to nije rijeka
bez obala, bez poetka, bez svretka? Ni sama ta usporedba ne
odgovara: povijest svijeta nije rijeka, to su rijeke. Nasreu, povjes
niari su navikli na sueljavanje s preobiljem. To prcobilje oni
pojednostavnjuju dijelei povijest na odsjeke (politika, eko
nomska, drutvena, kulturna povijest). Od ekonomista su nadasve
nauili da se vrijeme dijeli na razliita razdoblja i da ga tako
krotimo, pa ono nakraju postaje podatljivije: ima razdoblja dugog
ili veoma dugog trajanja, ima sporih i manje sporih stjecaja prilika,
ima brzih skretanja, od kojih su neka asovita, a ba ona najkraa
esto se najlake otkrivaju. Ukratko, da bism o pojednostavnili i
organizirali povijest svijeta, posjedujem o sredstva koja su daleko
od toga da bi bila neznatna. Moemo izdvojiti neko vrijeme proiv
ljeno u razmjerima svijeta, vrijem e svijeta, a da ono ipak ne bude,
ak da ono i ne smije biti sveukupnost ovjekove povijesti. To
izuzetno vrijeme upravlja, ve prem a mjestima i razdobljima,
nekim prostorim a i nekim stvarnostima. No druge m u stvarnosti i
drugi prostori izmiu i ostaju i dalje stranima.
Na primjer: Indija je sama za sebe kontinent; povucite etiri
crte: Koromandclska obala, Malabarska obala, osovina od Surata
do Dclhia osovina od Dclhia do delte Gangcsa. Tako ste Indiju
zatvorili u etverokut.2 U tom etverokutu samo stranice odista
ive svjetskim vremenom, prihvaaju kretanja i ritam svijeta, ali ne
bez stanovitih padova i otpora. Vrijeme svijeta u prvom redu
aktivira te ive crte. Ali, da li se to vrijeme odraava unutar et
verokuta? Da, nedvojbeno, tu i tamo. Ali je isto tako i odsutno. Ono
to se dogaa na razini indijskog kontinenta ponavlja se u svim
nastanjenim dijelovima zemlje, pa ak i na Britanskim otocima u
vrijeme industrijske revolucije. Posvuda postoje podruja gdje
povijest svijeta uope ne nalazi odjeka, podruja tiine, m irnog
neznanja. Ima krajeva u naem kraljevstvu [Napuljskom], pisao
je ekonomist Antonio Genovcsi (17121769), u usporedbi s
kojima bi Samojedi izgledali kulturni i civilizirani.3 Na prvi pog
led, bili smo preplavljeni: nalazimo se pred kartom svijeta koja je
na neki nain olakana jer je obasuta bezbrojnim bijelim mrljama
(iz kojih nema glasa) zapravo su to upravo ona podruja na rubu
trijumfatorske povijesti o kojima je poglavito bila rije u prvoj
knjizi ovoga djela.
10
Predgovor
Takvo bi vrijeme svijeta postavilo pred nas neku vrstu super-

strukturiranc globalne povijesti: ono bi bilo kao rezultat stvoren i
izdignut snagama koje djeluju ispod njega, mada se njegova teina
odraava prema dolje. Ve prema mjestima i razdobljima, to
dvostruko djelovanje odozdo prema gore i odozgo prema dolje
bilo je vie ili manje vano. Meutim, ak ni u razvijenim zemljama,
s ekonomskog i drutvenog stajalita, vrijeme svijeta nije sve
obuhvatilo.
U naelu, nacrt ove knjige daje prednost jednom dijelu po
vijesti materijalnoj i ekonomskoj. Ono to namjeravam obuh
vatiti u ovoj treoj i posljednjoj knjizi jest prije svega ekonom ska
povijest svijeta izmeu XV. i XVIII. stoljea. To jest ili bi trebalo biti
pojednostavnjenje mojega zadatka. Raspolaemo s desccima od
linih opih ekonomskih povijesti. Neke su dobre zbog svoje
saetosti4, a druge zbog njihove temeljite dokumentacije. Sluio
sam se, odmah po njihovu objavljivanju, 1928-1929, s dvije knjige
Josefa Kulischcra5, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte, koje su i
danas najbolji vodi i najsigurniji repertoar. Jednako sam se tako
koristio monumentalnim djelom Wernera Sombarta, Der Moder
ne Kapitalismns (posljednje izdanje, 1928), koje predstavlja iz
vanredno blago naitanosti i zakljuaka. No, sva ta opa djela
neizostavno su se ograniavala na okvire Evrope, a ja sam uvjeren
da povijest moe imati samo koristi kad se zakljuuje pomou
usporedbi i to na svjetskoj razini, koja je jedina valjana. Jo je
Friedrich Novalis (1772-1801) rekao: Svaka je povijest nuno
svjetska povijest.6 Ekonomska je povijest svijeta doista shvati jivija
nego povijest same Evrope. No, moemo li rei da je ona jednos
tavnija?
Utoliko vie to ni ekonomisti, ve bar od pedesetih godina7,
a ni historiari, jo od prije, ne vjeruju da je ekonomija oblast za
sebe niti da je ekonomska povijest ogranieno podruje u koje
bismo se mogli zatvoriti. O tome je jednodunost danas oita. Za
Witolda Kulu, teorija se autonom ne ekonomije u razvijenom
kapitalizmu (nuzgred bih rado dodao, ak ve i u poecima kapita
lizma) iskazuje kao najobinija konvencija.8 Jos Gentil da Silva
smatra da je u povijesti sve povezano i da se posebice sama
ekonomska djelatnost ne moe odijeliti ni od politike ni od vjero
vanja koja je om euju, ni od mogunosti i prisila koje je odreu
ju.9 Da li je za W. W. Rostowa10 drutveni ovjek u biti ekonomski
ovjek? Nipoto. Za Gyrgya Lukcsa11 smijeno je misliti da bi
oblast ekonomije mogla odista biti odvojena od ostalih drutve-
11
V e m a n d B ra u d e l/ Vrijem e svijeta
nih, ideolokih i politikih problema. Sve ovjekovo djelovanje,

po Raymondu Firthu ima ekonomski, drutveni i kulturni as
pekt, a sigurno i politiki aspekt.12 Za Josefa Schumpctcra, eko
nomska povijest ne moe biti sam o ekonom ska13, a za etnologa
Jcana Poiricra, ekonomist ne moe u potpunosti obuhvatiti eko
nomski problem ako ne prijee granice ekonom ije.14 Dananji
ekonomist dri ak da je dijeljenje od drugih drutvenih znanosti
(...) neprihvatljivo u politikoj ekonom iji15, a to je poprilici go
vorio ve Jean-B aptiste Say (1828): Politika ekonomija za koju
se inilo da su joj predm etom samo materijalna dobra, odjednom
je obuhvatila itav drutveni sustav, zanimajui se za sve to postoji
u drutvu.16
Ekonomska povijest svijeta je dakle, zapravo, itava povijest
svijeta, ali gledana s odreenog m otrita ekonomije. A izabrati
to motrite, a ne neko drugo, znai unaprijed dati prednost jed
nostranom obliku tumaenja (koji je zbog toga ipak veoma opa
san) kojega se, to unaprijed znam, neu nikada posve osloboditi.
Ne moe se davati prednost nizu injenica koje nazivamo eko
nomskima, a da za to ne budem o kanjeni. Koliko god se trudili
da njima ovladamo, da ih postavimo na pravo mjesto i navlastito
da ih nadmaimo, m oemo li izbjei onaj prijetei ekonomizam
i problem historijskog materijalizma? To je isto kao da hodam o po
ivom pijesku.
Tako smo, kao to se to esto dogaa, s dobrim argumentima
pokuali zaobii tekoe koje su nam se isprijeile na putu. Ali ve
na samom poetku, tek to sm o krenuli, tekoe sa svih strana
tvrdokorno nadiru, no tekoe su ono bez ega, m oram o to
priznati, povijest ne bi nitko uzimao ozbiljno.
Iz stranice u stranicu, italac e vidjeti kako sam pokuavao

premostiti te potekoe.
Trebalo je najprije jasno oznaiti cilj. Odatle prvo teoretsko
poglavlje Podjele p rostora i vrem ena u kojem nastojimo
postaviti ekonomiju u vrijeme i prostor, pored, ispod i iznad
drugih sudionika toga vremena i toga prostora: politike, kulture,
drutva. U iduih pet poglavlja (II. do VI.) pokuavamo ovladati
vremenom, koje je ve otada na glavni, ili tonije, na jedini
protivnik. Jo jednom sam se odluio za dugo trajanje11. To
naravno znai navui arobne izme i ne vidjeti neke dogaaje i
injenice kratkoga daha. Na ovim stranicama italac nee nai ni
biografiju Jacqucsa Cura, ni portret Jacoba Fuggera Bogatog, ni
12
Predgovor
tisuu i prvo tumaenje sistema Johna Lawa. Istina, to su praznine.

Ali na koji se drugi nain moe biti logino kratak?
Nakon toga, prema uobiajenom i duboko potovanom pos
tupku, podijelio sam vrijeme svijeta na duga razdoblja koja iznad
svega vode rauna o susljednim evropskim iskustvima. Dva po
glavlja (drugo: Venecija, i tree: Amsterdam) govore o starim
ekonom ijam a urbane dominacije. Poglavlje IV, koje nosi naslov
Nacionalna tjrita, bavi se procvatom nacionalnih ekonomija u
XVIII. stoljeu, i to, prije svega, u Francuskoj i u Engleskoj. Poglav
lje V. Svijet za Evropu ili protiv nje putuje oko zemlje u
razdoblju koje nazivamo stoljeem prosvjetiteljstva. Poglavlje VI,
Industrijska revolucija i rast, koje je moralo biti posljednje,
izuava onaj golemi raskol na poetku svijeta u kojem jo i danas
ivimo. Zakljuak, koji se neprestano produavao, poprimio je
dimenzije itavog jednog poglavlja.
Nadam se da e kroz ta razliita povijesna iskustva, pro
matrana slobodno i izbliza, analize prethodne knjige biti potvr
ene. Zar nije Josef Schumpeter u svom djelu koje je, za nas
povjesniare, njegovo rem ek-djeloHistoryo f Economic A naly
sis, 1954 govorio da postoje tri pristupa18 ekonomiji: kroz
povijest, kroz teoriju, kroz statistiku, ali kad bi iznova morao
zapoinjati karijeru, postao bi povjesniarom. Volio bih kad bi i
specijalisti drutvenih znanosti isto tako vidjeli u povijesti posve
izuzetno sredstvo spoznavanja i istraivanja. Nije li sadanjost vie
nego upola plijen prolosti koja se iz svih sila upinje da preivi, a
prolost, sa svojim pravilima, razlikama i slinostima, neophodni
klju za svako ozbiljno razumijevanje sadanjeg vremena?
13
P o g la v lje 1
PODJELE PROSTORA I
VREMENA U EVROPI
J \ a o to sc vidi iz naslova, ovo poglavlje, koje eli biti teorijsko,

sadri dva dijela: u njemu sc pokuava podijeliti prostor, a zatim
podijeliti vrijeme problem je naime u tome da unaprijed odre
dimo mjesto ekonomskim stvarnostima, a zatim drutvenim stvar
nostima koje ih prate, prema svom prostoru, a zatim prema svom
trajanju. Ta e utvrivanja biti duga, navlastito prvo, koje je nuno
za lake razumijevanje drugog. No vjerujem da e i jedno i drugo
biti korisno: ona nam obiljeavaju put kojim moramo napredovati,
opravdavaju ga i predlau prikladan rjenik. Jer, kao i u svim
ozbiljnim raspravama, rijei su ono glavno.
15
PROSTOR I EKONOMIJE:
EKONOMIJESVJETOVI
Prostor, izvor tumaenja, uvodi odjednom u igru sve stvarnosti

povijesti, sve pojave koje se njima kreu: drave, drutva, kulture,
ekonomije... I, izaberem o li jedan ili drugi od tih sk u p o v a , p ro
mijenit e se znaenje i uloga prostora. Ipak, nee se stubokom
promijeniti.
U prvom bih redu htio govoriti o ekonomijam a i zaas vidjeti
samo njih. Zatim u pokuati odrediti mjesto i utjecaj drugih
skupova. Zapoeti s ekonom ijom nije samo sukladno program u
ovog djela: od stih obuhvaanja prostora ekonom sko je gledanje,
kao to emo vidjeti, najlake odrediti, a ono je i najveeg dometa.
Ono ne upravlja samo materijalnim vrem enom svijeta: u njegovu
djelovanju sve se druge drutvene stvarnosti, bile m u one sklone
ili protivne, neprestano upleu a i same su pod njegovim ut
jecajem, a to je najmanje to m oemo rei.
Ekonomijesvjetovi
Prije nego to zaponem o raspravu, m oram o biti naistu oko dva
izraza koji lako mogu unijeti zbrku: svjetska ekonom ija, eko-
nom ija-svijet.
Svjetska se ekonom ija odnosi na itavu planetu; kao to je
govorio Sismondi, ona je trite itavog univerzuma2, ljudski
rod ili itav ovaj dio ljudskog roda koji zajedno trguje i danas tvori
u neku ruku jedno jedino trite3.
E konom ijasvijet (neoekivan i ne ba podoban izraz u
francuskom jeziku koji sam u nedostatku boljega i ne ba odve
logino skovao, kako bih preveo posebnu uporabu njemake
rijei Weltivirtschaft*), govori samo o jednom ekonomski auto
nom nom dijelu planete, koji je u biti dostatan sam ome sebi,
kojemu njegove veze i unutarnje prom jene osiguravaju odreeno
jedinstvo5.
Na primjer, ima tome davno, izuavao sam Sredozemlje XVI.
stoljea kao W elttheater ili W eltwirtschaft6 pozornicu-svijet,
ekonomijusvijet shvaajui pritom ne samo m ore, ve sve
16
Podjela prostora i vremena u Evropi
Venecija, sta ro sredite evropske cko n o m ije-sv ije ta u XV. stoljeu, a

jo j e p o tk r a j XVII. i p o e tk o m XVIII. stoljea k o zm o p o litsk i g r a d u
kojem se lju d i s O rijenta osjeaju k a o k o d kue. Lua C arlevaris, Ui
P iazzetta (detalj). (O xfo rd A sh m o lea n M useum .)
17
l'ernand Braudel/ Vtijeme svijeta
ono to jc bilo pokrenuto, blie ili dalje od njegovih obala, nje

govim razm jenbenim ivotom. Ukratko, jedan univerzum za sebe,
jednu cjelinu. Jer, zaista sredozem no podruje, prem da politiki,
kulturno, pa i drutveno podijeljeno, moe biti prihvaeno kao
odreeno ekonom sko jedinstvo koje je, dodue, bilo skovano
odozgo, zahvaljujui najvanijim gradovima sjeverne Italije, u
prvom redu Venecije i, osim nje, Milana, Genove, Firence.7 Ta
ekonomija skupnosti ne predstavlja sav ekonomski ivot m ora i
svih oblasti koje od njega zavise. To jc u neku ruku onaj gornji sloj
kojega se djelovanje, jae ili slabije ve prem a mjestima, osjea na
svim obalama, kadto i veoma daleko u unutranjosti zemalja. Ta
djelatnost prelazi granice jednog i drugog carstva panjolskog,
koje e dobiti konane obrise sa Karlom V (1519-1558), i turskog,
kojega jc nalet znam o raniji od zauzea Carigrada (1453). Ona
jednako tako prekorauje granice koje su oznaene i koje se jasno
osjeaju izmeu civilizacija koje m edu sobom dijele mediteranski
prostor: grke, koja jc poniena i u uzmaku pred sve teim jarm om
Turaka; muslimanske, kojoj je sredite Istanbul; kranske, koja
je istodobno vezana za Firencu i za Rim (Evropa za renesanse,
Evropa za proturcform acijc). Islam i kranstvo se sukobljavaju
uzdu razdvojne crte sjever jug, koja ide izmeu zapadnog i
istonog Sredozemlja, crtom to od jadranskih i sicilijanskih obala
dosie obale dananjeg Tunisa. Na toj liniji, koja mediteranski
prostor dijeli na dva dijela, odvijaju se sve odlunije bitke izmeu
nevjernika i krana. Ali, trgovaki jc brodovi neprestano prelaze.
Jer, glavna karakteristika te posebne ekonomijesvijeta, kojoj
pokuavamo odrediti shem u Sredozemlje u XVI. stoljeu
upravo je u tome da prekorauje politike i kulturne granice koje
svaka na svoj nain komadaju i ine razliitim m editeranski univer
zum. Tako se kranski trgovci godine 1500. nalaze u Siriji, u
Egiptu, u Istanbulu, u sjevernoj Africi; a levantinski, turski i ar
menski trgovci proirit e se neto kasnije po Jadranu. Prodirui
posvuda, ekonomija koja obre novac i razm jene tei stvaranju
jednog odreenog jedinstva, i to u vrijeme kad inae gotovo sve
ide u prilog jasno izraenih blokova. Cak bi se moglo rei da se
sredozem no drutvo, grubo uzevi, dijeli na dvije strane: s jedne
jc kransko drutvo koje je u svojoj veini feudalno, a s druge
m uslim ansko drutvo s prevagom sistema beneficija, doivotnim
vlasteoskim pravima koja su nagrada za svakog ovjeka koji je
kadar istaknuti se i sluiti u ratu. Kada naslovnik um re, beneficij
ili funkcija pripadaju opet dravi i ponovo se dijele.
18
Ukratko, iz pomnog ispitivanja jednog posebnog sluaja,

izvodimo zakljuak da jedna ekonomija-svijet predstavlja zbroj
individualiziranih, ekonomskih i nc-ekonomskih prostora koje
ona povezuje; da predstavlja golemu povrinu (u naelu, ona je
najprostranija povezana zona, u toj i toj epohi, na odreenom
dijelu planete); da redovito prelazi granice drugih velikih gru
pacija povijesti.
Ekonomijesvjetovi
postoje oduvijek
Oduvijek je bilo ekonomija-svjetova, ili ih je bar bilo od veoma
davnih vremena. Jednako je tako oduvijek, ili bar od veoma davnih
vremena, bilo drutava, civilizacija, drava i ak carstava. Kad
bismo nekim vremcplovom proli tijek povijesti unatrag, rekli
bismo o staroj fenikoj dravi da je nasuprot prostranim carstvima
bila u neku ruku tek najava ekonomije-svijeta. Isto je bilo s
Kartagom u vrijeme njezina najveeg procvata. Isto moemo rei
za helenistiki svijet. Pa ak i za Rim, A isto i za islam nakon
njegovih munjevitih uspjeha. U IX. stoljeu normanska pustolo
vina na rubu zapadne Evrope ocrtava jednu kratku ekonom iju-
-svijet, dodue krhku, koju e drugi naslijediti. Od XI. stoljea
Evropa poinje razraivati ono to e biti njezina prva ekonomija-
-svijet, a drugi e joj slijediti sve do naih dana. Moskovska Rusija,
vezana za Orijent, za Indiju, za Kinu, za sredinju Aziju i za Sibir,
predstavlja ekonomiju-svijet za sebe bar do XVIII. stoljea. Isto
tako i Kina koja vrlo rano prisvaja prostrana susjedna podruja
koja vezuje za svoju sudbinu: Koreju, Japan, Indoneziju, Vijetnam,
Junan, Tibet, Mongoliju, a to je pravi vijenac ovisnih zemalja. To
vrijedi jo vie za Indiju koja Indijski ocean pretvara u neku vrstu
vlastitog unutarnjeg mora i to od istonih obala Afrike do otoka
koji tvore danas Indoneziju.
Ukratko, ne m oram o li se upitati nismo li suoeni s be
skonano opetovanim procesom gotovo spontanih prckoraiva-
nja granica kojima bi se tragovi posvuda nalazili? ak i u sluaju
koji nam se na prvi pogled nikako ne namee Rimskog Carstva
kojemu ekonomija ipak prelazi granice na bogatoj crti Rajne i
Dunava, ili, prem a istoku, see sve do Crvenog mora i Indijskog
oceana: prem a PHniju Starijem, Rim je svojim razmjenama roba s
19
Fernand Braudel/ Vrijetne svijeta
1. EKONOMIJA-SVIJET ILI CARSTVO-SV1JET?

U jednom stoljeu Rusija se dom ogla sibirskog prostora: poplavljenih
p odruja zapadnog Sibira, visoravni sredinjeg Sibira, istonih planina gdje je
njezino napredovanje bilo utoliko tee to se prem a jugu sukobila s Kinom.
Da li em o rei ekonom ija-svijel ili carstvo-svijet, jer, i jedno i drugo nas vodi
u raspravljanje s Immanuelom Wallersieinom? Ipak, m oram o mu priznati d a je
Sibir izgraen silom, a da je ekonom ija sam o tom e slijedila. Istokane crte
oznaavaju dananje granice SSSR-a.
Dalekim istokom gubio svake godine 100 milijuna scstercija. A

stari rimski novac nalazi se i danas veoma esto u Indiji.8
Tendencijska pravila
Proivljeno vrijeme prua nam tako niz prim jera o ekonomijama
-svjetovima. Nisu ti primjeri naroito brojni, ali dostatni su za
usporedbe. Uostalom, kako je svaka ekonom ija-svijet bila veoma
20
dugotrajna, ona sc razvijala, na mjestu preobraavala u odnosu na

samu sebe i na svoju starost, pa njezina susljedna stanja isto tako
sugeriraju neke usporedbe. Najzad, grada je dovoljno bogata i
omoguuje nam neku vrstu tipologije ckonomija-svjetova, pa
moemo iz nje izvesti bar jedan skup pravilnosti u tendencijama9
koje odreuju i definiraju ak njihove odnose prema prostoru.
Ako elimo protumaiti bilo koju ekonomijusvijet, prva nam
briga mora biti da odredimo prostor koji ona zauzima. Granice
toga prostora sc redovito lako ocrtavaju jer sc sporo mijenjaju.
Zona koju ona obuhvaa predstavlja nam se kao prvi uvjet njezina
postojanja: nema ckonomije-svijeta bez vlastita prostora koji je
znaajan iz vie razloga:
taj prostor ima granice, a crta koja ga omeuje daje mu
smisao jednako onako kao to obale objanjavaju more;
taj prostor pretpostavlja sredite koje je najee neki grad
ili ve razvijeni kapitalizam , bilo kakva oblika. Pojava veeg broja
sredita govori ili o nekom obliku mladosti, ili o obliku degene
racije ili mijenjanja. Prema unutranjim ili izvanjskim snagama,
takva gubljenja sredita mogu sc zaista najprije navijestiti, a zatim
i dogoditi: gradovi koji su meunarodna sredita, takozvani gra
dovisvjetovi, u neprestanom su nadmetanju jedni s drugima i
neprestano jedni druge nadomjetaju;
taj je prostor u strogoj hijerarhiji, on predstavlja zbroj
pojedinanih ekonomija od kojih su jedne siromane, druge
skromne, a samo je jedna relativno bogata u svom sreditu. Odatle
nejednakosti, razlike u naponu, to osigurava funkcioniranje ita
vog skupa. Odatle ona meunarodna podjela rada o kojoj nam
P. M. Sweezy kae da Marx nije bio predvidio da e se ona
konkretizirati u jednom (prostornom) modelu razvijenosti i ne
razvijenosti koji e uskoro podijeliti ovjeanstvo na dva tabora
na have i na have not koje dijeli provalija mnogo radikalnija
nego to je ona koja dijeli buroaziju i proletarijat u zemljama
razvijenog kapitalizma10. Pa ipak, nije tu rije o nekoj novoj
podjeli, ve o staroj i zacijelo nczacjeljivoj rani. Ona je postojala
davno prije Marxova vremena.
Iako postoje tri skupine uvjeta, od kojih svaka ima ope
znaenje.
21
Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta
Prvo pravilo:
prostor se polagano mijenja
Granice ekonomijesvijeta nalaze se na onom mjestu gdje poinje

jedna druga ekonomija istog tipa, uzdu jedne crte ili, bolje, jedne
zone koju se, ekonomski govorei, i s jedne i s druge strane isplati
prijei samo u izu zetn im sluajevim a. Za ogrom nu veinu raz
mjena, i to u oba smjera, gubitak bi nadmaio dobitak11. Stoga
se, a to je ope pravilo, granice ckonomija-svjetova iskazuju kao
slabo ivotne ili kao inertne zone. One su neto poput tvrda
oklopa, neto to se teko prelazi, i vrlo esto prirodne prepreke,
no m a n s lands, no m a n s seas. To je, na prim jer Sahara, unato
svojim karavanama izmeu crne i bijele Afrike. To je Atlantik,
prazan na jugu i na zapadu od Afrike, koji je dugi niz vjekova tvorio
zapreku prem a Indijskom oceanu koji je vrlo rano osvojen za
prom et, bar u svojem sjevernom dijelu. To je, nadalje, Pacifik, to
ga osvajaka Evropa slabo uza se povezuje: Magellanov put oko
svijeta zapravo je samo neka vrsta otkria ulaznih vrata u Juno
m ore, i to ne vrata ulaza i izlaza, to jest ne i povratka. Zar se za
povratak u Evropu to putovanje nije zavrilo upotrebom p o r
tugalskog puta oko Rta D obre nade? ak ni sami poeci putovanja
manilskih galeona (1572) nisu uspjeli dokraja probiti onu m on
struoznu zapreku to ju je predstavljalo Juno more.
Isto su tako velike zapreke bile granice izmeu kranske
Evrope i turskog Balkana, izmeu Rusije i Kine, izmeu Evrope i
Moskovske Rusije. U XVII. stoljeu istona granica evropske cko-
nom ijc-svijeta prolazi istono od Poljske; ona iskljuuje prostra
nu Moskovsku Rusiju. Za jednog Evropcjca, to je kraj svijeta.
Onom putniku12koji 1602, na putu za Perziju, ulazi u rusku zemlju
kod Smolenska, Moskovska se Rusija ukazuje kao velika i prostra
na, divlja, pusta, movarna zemlja, prekrivena ikarjcm i u
mama, ispresijecana movarama koje se prelazi po cestama
sagraenim od oborenih stabala (on je nabrojio vie od 600
prijelaza takve vrste izmeu Smolenska i Moskve koji su esto u
vrlo loem stanju), to je zemlja u kojoj nita nije kao drugdje,
prazna (moe se prijei 20 ili 30 milja i ne sresti ni jedan grad ili
selo), s uasnim cestama, kojima je m uno putovati ak i po
lijepom vremenu, najzad, to je zemlja koja je toliko nepris
tupana da je nemogue u nju ui ili izii neopaen, bez dopute
nja ili propusnice velikog kneza. To je zemlja u koju je nemogue
22
ui: na to sc svodi utisak jednog panjolca koji, navodei svoje

uspomene na putovanje iz Vilne u Moskvu preko Smolenska,
negdje oko 1680, tvrdi da je itava Moskovska Kusija jedna
neprekidna uma u kojoj postoje samo ona polja koja je sjekira
otvorila.13 Jo sredinom XVIII. stoljea putnik koji je prelazio
Mittau, glavni grad Kurlandijc, nije mogao nai drugog sklonita
osim onih uljivih konaka koje su drali idovi, i gdje je morao
spavati izmijean s kravama, svinjama, kokoima, patkama i gomi
lom idova, gdje su sc svi mirisi mijeali u vruini jedne uvijek
pregrijane pei14.
Uputno je jo jednom biti svjestan tih neprijateljskih razda
ljina, jer se unutar tih tekoa uspostavljaju, rastu, traju i razvijaju
ekonomijc-svjetovi. One moraju pobijediti prostor da bi njime
ovladale, a prostor sc neprestano osveuje, neprestano trai ob
navljanje napora. Pravo je udo to je Evropa pomakla svoje
granice odjednom ili gotovo odjednom s velikim otkriima potkraj
XV. stoljea. No, otvoreni je prostor valjalo zadrati, vodu Atlantika
jednako kao i ameriko tlo. A nije bilo nimalo lako drati prazni
Atlantik i napola praznu Ameriku. Ali, isto tako nije bilo lako ni
probiti put prem a jednoj drugoj ekonomijisvijetu, prebaciti na
nju jednu liniju visokog napona. Koliko je toga trebalo ispuniti da
bi sc vrata trgovine prema Levantu vjekovima drala otvorenima,
i to izmeu dvaju budnih straara, izmeu dvaju neprijatelja...
Uspjeh puta oko Rta Dobre nade bio bi nezamisliv bez tog prethod
nog trijumfa koji je m orao dugo trajati. I pogledajte samo koliko
e taj uspjeh stajati napora, koliko e postaviti uvjeta: prvi njegov
poslenik, Portugal, u njemu e se doslovce iscrpiti. Karavanska
pobjeda islama kroz pustinje isto je tako ravna izuzetnom pothvatu
koji je polagano i postepeno uinjen gradnjom itave mree oaza
i bunara.
Drugo pravilo: u sreditu je

snani kapitalistiki grad
Jedna ekonomija-svijet ima uvijek urbani stoer, jedan grad u
sreditu logistike svojih poslova: informacije, robe, kapitali, kre
diti, ljudi, naredbe, poslovna pisma u nj dolaze i iz njega odlaze.
Moni trgovci u njemu predstavljaju zakon. A oni su esto i
pretjerano bogati.
23
Fernand Braudel / Vrijeme svijeta
2. i 3. EVROPSKE EKONOMIJE-SVJETOVI NA PLANETARNOJ LJESTVICI

Evropska ekonom ija u svom irenju predstavljena je prem a najznaajnijim
trgovinama itavog svijeta. 1500, s Mlecima, kao polaznom tokom, izravno su
eksploatirani i Sredozem lje (vidi str. 141, m rea takozvanih galere da
mercato) i Zapad. Ta se eksploatacija iri prem a Baltiku, Norvekoj i preko
luka na Levantu prem a Indijskom oceanu.
Drugi gradovi, kao neke relejne stanice, opkoljavaju taj stoer

na veoj ili manjoj, uvaavanoj udaljenosti; oni su ili saveznici ili
ortaci, a jo ee su osueni na podreenu ulogu. Njihova se
djelatnost ravna prem a m etropoli: oni predstavljaju strau oko
nje, usm jeruju prem a njoj tijek poslova, preraspodjeljuju ili
upuuju dobra koja im ona povjerava, ive od njezina kredita ili
ga podnose. Venecija nije sama; Antwerpen nije sam; Amsterdam
24
Podjela prostora i vremena u Uvropi
1755- trakovi polipa evropske trgovine ire se po itavom svijetu. Lako emo
razlikovali prem a njihovu polazitu englesku, nizozemsku, panjolsku,
portugalsku i francusku trgovinu. to se tie ove posljednje, bar u odnosu na
Afriku i Aziju, moramo je zamislili kao da se stapa s drugim evropskim
trgovinama. Najhitnije je bilo prije svega istai ulogu britanskih veza. London
je poslao sreditem svijeta. Po Sredozemlju i Baltiku razlikujemo najvanije
puleve kojima plove svi brodovi razliitih trgovakih nacija.
nee biti sam. Metropole se pojavljuju uvijek s pratnjom, s njima

je uvijek povorka pratilaca. Richard Hpke govorio je o arhipelagu
gradova i ta je slika prodrla u svijet. Stendhal je pogreno mislio
da su veliki talijanski gradovi iz velikodunosti potedjeli manje
gradove.15Ali, kako su ih mogli unititi? Mogli su ih podvri, i nita
vie, jer im jc trebala njihova sluba. Grad-svijet ne moe dosei
i izdrati visoki standard ivljenja a da svjesno ili nesvjesno ne
25
rtvuje druge. Druge, kojima nalikuje jer grad je grad ali od

kojih se i razlikuje: jer m etropola je supergrad. A prvi znak po
kojem u je prepoznajem o upravo je to to joj pom au i to joj slue.
Ti neobini, izuzetni, zagonetni gradovi zadivljuju. Tako je
Venecija za Philippca de Commynesa, 1495, najtrijumfalniji grad
koji sam ikada vidio16. Takav je po Descartcsovu sudu i Amster
dam, u neku ruku inventar moguega: Koje bi mjesto na svijetu,
pie on Guezu de Balzacu 5- svibnja 1631, ovjek mogao izabrati
(...) gdje bi sve pogodnosti i sve zanimljivosti to ih ovjek moe
zamisliti mogle biti tako lako nadohvat ruke kao u ovom?17 Ali, ti
sjajni gradovi mogu i zbuniti, jer mnogo toga nije pojmljivo onom e
tko ih prom atra. Koji se stranac, a naylastito koji se Francuz, u
Voltaireovo i Montcsquieuovo vrijeme, nije upinjao da shvati i da
protum ai London? Put u Englesku, zapravo knjievna tema, pos
taje istraivaki pothvat koji se uvijek spotie pred podrugljivom
originalnou Londona. Samo, tko bi nam danas mogao rei u
emu je prava tajna New Yorka?
Svaki iole vaniji grad, naroito grad otvoren prem a m oru,
neka je vrsta Nocvc korabljc, sajmita krabulja, Kula babi
lonska, kao to nam predsjednik de Brosses pokuava definirati
Livorno.18 No, to rei o pravim metropolama? One nam se poka
zuju u znaku ekstravagantnih mjeavina, pa bio to London ili
Istanbul, Ispahan ili Malaka, Surat ili Kalkuta (ova potonja ve od
svojih prvih uspjeha). U Amsterdamu, pod svodovima Burze koja
predstavlja trgovaki svemir u malom, uju se svi jezici svijeta. U
Veneciji, ako elite vidjeti ljude iz svih dijelova svijeta koji su
odjeveni na sve mogue naine, poite na Trg Svetog Marka ili na
Rialto, i tamo ete nai ljude svakakve vrste.
To areno, kozmopolitsko itcljstvo m ora ivjeti i raditi u
miru. Noeva arka znai obvezatnu toleranciju. Francuski plemi
Villamont,19 govorei o mletakom ureenju, kae (1590) da u
itavoj Italiji nem a mjesta gdje bi ovjek ivio u veoj slobodi (...)
jer, prvo, mletaka e vlast teko osuditi ovjeka na smrt, drugo,
noenje oruja ondje nije zabranjeno20, tree, nem a inkvizicije to
se tie vjere, i, najzad, svatko ivi po svojoj volji i u slobodi svoje
savjesti, a to je razlog to su se mnogi slobodoum ni Francuzi21
ondje nastanili kako ne bi bili neprestano traeni i nadzirani i kako
bi mogli ivjeti u potpunoj slobodi. Mislim da ta priroena
mletaka tolerancija djelomino objanjava njezin uveni antik-
lcrikalizam22, koji bih ja radije nazvao budnim protivljenjem
rimskoj iskljuivosti. I tako vidimo da se udo tolerancije obnavlja
26
posvuda gdje jednom doe do trgovakih susreta. Vidimo to u

Amsterdamu koji potuje toleranciju nakon vjerskih nasilja izme
u Arminijanaca i Gomarista (1619-1620). U Londonu je vjerski
mozaik sastavljen od svih boja. Ima tu, kae jedan francuski
putnik (1725),23 Zidova, njemakih, nizozemskih, vedskih, dan
skih, francuskih protestanata; luterana, anabaptista, milcnaraca
(sic!), braunista, neovisnih ili puritanaca i drhtavaca ili kvekera.
Njima valja pribrojiti anglikancc, prczbitcrijancc i same katolike
koji, bilo da su Englezi ili stranci, obiavaju sluati misu u kape
lama francuskog, panjolskog ili portugalskog ambasadora. Svaka
sekta, svako vjerovanje ima svoje crkve ili svoja sastajalita. I svaka
se prepoznaje i iskazuje prema drugoj: kvekeri se prepoznaju na
etvrt milje udaljenosti po svojem ruhu, plosnatom eiru, maloj
kravati i haljetku zakopanom do grla, dok su im oi gotovo uvijek
sklopljene24.
Moda je najupadljivija znaajka tih supergradova ipak njiho
va rana i jako naglaena drutvena slojevitost. Svi oni imaju svoj
proletarijat, graanstvo, patricijski sloj koji je gospodar bogatstva
i moi i koji je toliko siguran u sebe da se uskoro vie nee ni truditi
da se, kao u venecijansko ili enoveko vrijeme, kiti naslovom
nobili25. Patricijat i proletarijat neprestano se meusobno uda-
ljuju: bogati postaju bogatiji, a siromani jo siromaniji, jer je
vjeita bolest najmonijih kapitalistikih gradova skupoa, da ne
kaemo neprestana inflacija. Ova posljednja potjee iz same priro
de viih urbanih funkcija kojima je palo u dio da vladaju susjednim
ekonomijama. Ekonomski se ivot stjee prema visokim cijenama
i u njima nalazi svoj poticaj. Ali kad ih taj napon zahvati, grad i
ekonomija koji su u nj upali izlau se opasnosti da u njemu izgore.
U Londonu ili u Amsterdamu skupoa ivota je esto znala prijei
granice podnoljivosti. U dananjem New Yorku ima sve manje
trgovina i poduzea, jer svi bjee pred ogromnom stopom lokalnih
daa i poreza.
Pa ipak, veliki urbani stoeri i odvie izazivaju interes i matu,
a da bi njihov poziv ostao bez odaziva, kao da se svatko nada da e
sudjelovati u svetkovini, u predstavi, u raskoi i da e zaboraviti na
tegobe svagdanjeg ivota. Zar ti gradovi-svjetovi ne paradiraju
svojim bljetavilom? Ako se tome doda opitost sjeanjem, ta slika
raste do apsurda. Godine 1643- jedan vodi za strance26 govori o
Antwerpcnu iz prethodnog stoljea: to je grad od 200.000 stanov
nika, bilo domaih bilo stranih, koji je kadar da odjednom
sakupi 2. 500 brodova u luci (gdje su ekali) mjesec dana na
27
Vcrnand Braudel/ Vrijeme svijeta
sidritu a da nisu mogli iskrcati teret; iznad svake m jere bogati

grad koji je Karlu V izruio 300 tona zlata i gdje se obre svake
godine 500 milijuna u srebru i 130 milijuna u zlatu, a da se i
ne govori o m ijenjanom novcu koji dolazi i tee kao m orska voda.
Sve je to san? Ili dim! Ali bit e da jedanput i poslovica ima pravo:
nema dima bez vatre! Alonso Morgado u svojoj Historici de Sevilla
(1587) tvrdi da bi se s blagom koje ulazi u grad moglo poploati
sve ulice zlatom i srebrom 27!
Drugo pravilo (nastavak):

prevlasti gradova se smjenjuju
Najmoniji gradovi nisu najmoniji in aetem u m : sad je to jedan,

sad drugi. To je istina i za vrh, ali i za sve razine urbane hijerarhije.
Te prom jene, bilo gdje da do njih dolazi (na vrhu ili na polovici
kosine piram ide), i bilo zbog kojih razloga da se one zbivaju (iz
posve ekonomskih ili drugih razloga), uvijek su znaajne. One
prekidaju mirni tijek povijesti i otvaraju vidike koji su to dragoc
jeniji to su izvanredno rijetki. Kad Amsterdam zauzme mjesto
Antwerpena, kad London naslijedi Amsterdam, ili kad New York,
oko 1929, pretekne London, svaki se put preokree ogrom na masa
povijesti otkrivajui krhkost prethodne ravnotee i snage onoga
koji se uspinje. itav krug ekonomijesvijeta time je zahvaen, a
reperkusije, kao to smo unaprijed mogli slutiti, nikada nisu samo
ekonomske.
Kada su vladari dinastije Ming, 1421, naputajui Nanking,
promijenili prijestolnicu, prem da se taj grad, zahvaljujui Plavoj
rijeci, otvarao morskoj plovidbi, da bi se smjestili u Peking i
suprotstavili opasnostima mandurske i mongolske granice
nepregledna Kina, masivna ekonomijasvijet bez opoziva se pre
usmjerila, okrenula je leda odreenom obliku ekonomije i aktiv
nosti otvorene olakicama to ih omoguuje m ore. Tada se jedna
gluha, zatvorena m etropola ukorijenila u unutranjosti zemlje,
privlaei sve k sebi. Da H je taj izbor bio svjestan ili nesvjestan,
teko je rei, ali sigurno je da je bio presudan. U borbi za svjetsku
premo, Kina je u tom asu izgubila igru u koju je bila ula, a da
ni sama toga nije bila odve svjesna, u vezi s pom orskim ekspedici
jama s poetka XV. stoljea koje su polazile iz Nankinga.
28
/ od jelit p r o sto ra i v rem e n a u l'.vropi
Jednaka je avanturu 1582. potvrdio i/bor Filipa II. Dok pa

njolska politiki dom inira Evropom, Filip II osvaja Portugal
(1582) i premjeta svoju vladu u Lisabon gdje e joj biti sjedite
gotovo tri godine. Time je Lisabon mnogo dobio na svojoj vanosti.
Otvoren prema oceanu, predstavlja mjesto o kojem se samo moe
sanjati za kontrolu i za upravljanje svijetom. Dobivi na vrijednosti
kraljevom odlukom i vladinim prisustvom, panjolska e flota
1583. izbaciti Francuze s Azorskih otoka, a zarobljenici e biti po
29
kratkom postupku objeeni na krieve brodovlja. Zato je odlazak

iz Lisabona 1582. znaio i naputanje zapovjednikog mjesta odak
le se upravljalo ekonomijom Carstva, da bi se panjolska snaga
zatvorila u praktiki nepom ino srce Kastilije, u Madrid. Koje li
zablude! Nepobjediva armada, ve odavno priprem ana za to, hrli
1588. u svoju propast. panjolska je m o pretrpjela teak udarac
zbog tog povlaenja, a i suvremenici su bili toga svjesni. U vrijeme
Filipa IV nai e se jo zagovaratelja koji e savjetovati Katolikom
Kralju 28 da ostvari stari portugalski san i da prenese iz Madrida
u Lisabon sredite svoje m onarhije. Nijednom vladaru nije po
m orska mo toliko vana kao to je to vladaru panjolske, pie
jedan od njih, jer samo e se pom ou pom orskih snaga stvoriti
jedno tijelo od toliko pokrajina koje su tako daleke jedne od
drugih .29 Vraajui se istoj misli 1638, jedan vojniki pisac na-
vijeta jezik admirala Mahana: Mo koja najbolje odgovara pa
njolskim vojskama je ona mo koju razvijamo na m oru, ali ta je
dravna stvar toliko poznata da o njoj ne bih raspravljao ak i kad
bih sudio da je tom e pravo vrijem e .30
Naknadno raspravljati o onom e to se nije dogodilo ali se
moglo dogoditi, obina je igra. Jedino to se sa sigurnou moe
tvrditi jest to da nije Lisabon, p oduprt prisustvom Katolikog
Kralja, izvojevao pobjedu, ne bi bilo Amsterdama, ili bar do njega
ne bi bilo tako brzo dolo. Jer, u sreditu jedne ekonomije-svijeta
istodobno moe postojati samo jedan stoer. Uspjeh jednoga
znai, u duljem ili kraem razdoblju, uzmak drugoga. U Augustovo
vrijeme, na rimskom Sredozemlju, Alcksandrija igra na kartu
protiv Rima koji e pobijediti. U srednjem vijeku, u borbi koja se
vodi da bi se ugrabilo bogatstvo Orijenta, jedan je grad m orao
pobijediti: ili Genova ili Venecija. Njihova dugotrajna borba ostat
e bez odluke sve do kraja Kjodotskog rata (1378-1381), koji e
donijeti naglu pobjedu Venecije. Talijanski gradovi-dravc borili
su se za prevlast takvom estinom koju nee nadmaiti njihovi
nasljednici, m oderne drave i narodi.
Takva kretanja prem a uspjehu ili prem a neuspjehu odgo
varaju pravim lomovima. Ako prijestolnica jedne ckonom ije-
-svijeta padne, jaki potresi biljee se nadaleko, sve do periferije.
Uostalom, na rubovima, u pravim ili u tobonjim kolonijama, taj
nam prizor najvie otkriva. Venecija gubi svoje ezlo, s njime gubi
i carstvo: Ncgropont u 1540; Cipar, koji je bio ukrasni cvijet toga
carstva, 1572; Kretu 1669. Kad Amsterdam uspostavlja svoju prev
last, Portugal gubi svoje carstvo na Dalekom istoku, a neto kasnije
30
Podjela prostora i vremena u Evixtpi
samo je dva koraka bio daleko da izgubi i Brazil. Francuska ve

1762. gubi prvu ozbiljnu rundu u ratu s Engleskom: odrie se
Kanade i praktiki bilo kakve sigurne budunosti u Indiji. London
se 1815- potvruje u svojoj punoj moi: panjolska je u to vrijeme
izgubila ili c izgubiti Ameriku. Jednako tako, nakon 1929, svijet
koji se jo sino upravljao prema Londonu, poinje se upravljati
prema New Yorku: nakon 1945, evropska kolonijalna carstva
nestajat e jedno za drugim, englesko, nizozemsko, belgijsko,
panjolsko (ili ono to je jo od njega bilo ostalo), a danas i
portugalsko carstvo. Ovo uzastopno ponavljanje kolonijalnog na
putanja nije sluajno; popucali su lanci ovisnosti. Zar je odista
tako teko zamisliti kakve bi posljedice u itavom svijetu danas
imao kraj amerikanske hegemonije?
Drugo pravilo (nastavak i svretak):

o vie ili manje potpunim gradskim dominacijama
Rije o dominaciji gradova ne smije nam dopustiti da vjerujemo
da je u pitanju uvijek isti tip uspjeha i isti tip gradskih snaga: ti su
sredinji gradovi tijekom povijesti vie ili manje dobro oboruani,
a njihove relativne razlike i nedostaci, kad ih se izblie pogleda,
vode prilino tonim reinterpretacijama.
Ako uzmemo ve klasini niz dominantnih gradova Zapada,
to jest Veneciju, Antwerpen, Genovu, Amsterdam, London (na
kojima emo se kasnije dulje zadrati), ustanovit emo da tri prva
grada ne raspolau potpunim arsenalom ekonomske prevlasti. Na
kraju XIV. stoljea Venecija je trgovaki grad u punom procvatu;
ali ona je tek polovino zahvaena i ponesena industrijom i, ako i
ima vrste Financijske i bankarske okvire, taj kreditini sistem dje
luje samo unutar mletake ekonomije; znai, dakle, da je to jedan
unutarnji motor. Antwerpen, praktiki bez mornarice, primio je
pod svoj krov trgovaki kapitalizam Evrope i bio je zapravo za
trgovinu i poslove neka vrsta panjolskog svratita. Svatko je ondje
naao ono to je sa sobom donio. Genova e kasnije imati samo
bankarski primat, poput Firence u XIII. i XIV. stoljeu, a ako i igra
neku od prvih uloga, to je stoga to ima kao klijenta panjolskog
kralja, gospodara dragocjenih metala, a i zbog toga to su se svi
izmeu XVI. i XVII. stoljea kolebali u odreenju mjesta koje c
biti gravitacijsko sredite Evrope: Antwerpen to vie nije, a Amster-
31
re m a n d Braudel / Vrijeme svijeta
dam jo nije. Rije je dakle u najbolju ruku o m euigri izmeu

inova. Drugaije stvari stoje s Amsterdamom i Londonom. Ti
grao vi-svj eto vi raspolau s potpunim arsenalom ekonomske
moi, sve su prigrabili, od kontrole nad pom orskim putevima pa
sve do trgovake i industrijske ekspanzije i potpunog raspona
kredita.
Od jedne do druge dominacije mijenjaju se i okviri politike
moi. U tom pogledu, Venecija je bila snana i nezavisne drava.
Poetkom XV. stoljea domogla se kopna koje joj je bilo blizu, a
od 1204. raspolagala je i kolonijalnim carstvom. Antwerpen, na
protiv, nee raspolagati, takoreku, nikakvom politikom moi.
Genova je samo teritorijalni kostur: odrekla se politike neovis
nosti stavljajui sve na kartu onog drugog sredstva dominacije, to
jest novca. Amsterdam prisvaja u neku ruku vlasnitvo Ujedinjenih
pokrajina, htjele to one ili ne htjele; ali, na kraju krajeva, njegovo
kraljevstvo nije nita vie nego venecijanska Terra ferm a . A kad
je u pitanju London, sve se mijenja, budui da taj golemi grad
raspolae i nacionalnim engleskim tritem, a zatim i cjclokup-
nou Britanskih otoka sve do onog dana kada e, jer je svijet
prom ijenio ljestvicu, taj aglom erat moi biti samo mala Engleska
nasuprot jednom mastodontu: Sjedinjenim Dravama.
Ukratko, ako je slijedimo u njenim velikim i grubim crtama
nakon XIV. stoljea, povijest evropskih monih gradova unaprijed
e nam ocrtati razvoj odgovarajuih ekonomijasvjetova koje os
ciliraju izmeu jakih i slabih ovisnosti o sreditu. Taj nam slijed
usput osvjetljava promjenljive vrijednosti oruja dominacije: p o
morstva, trgovine, industrije, bankarstva, politike moi ili politi
ke sile...
Tree pravilo: razliite su zone

u hijerarhijskom odnosu
Razliite zone jedne ekonomijesvijeta upravljene su prem a istoj

toki, prem a sreditu: zbog toga to su polarizirane, one ve
tvore skup razliitih povezanosti. Kao to e to rei Trgovaka
kom ora u Marseilleu (1763): Sve su trgovine m eusobno vezane
i takoreku daju jedna drugoj ruku .31 Sto godina ranije, u Amster
damu, jedan je prom atra ve mogao iz sluaja Nizozemske zak-
32
Ijuiti da meu svim dijelovima trgovine u svijetu postoji takva

veza da zanemariti jedan dio znai slabo poznavati sve ostale32.
A kad se jednom uspostave, veze traju.
Neka zanesenost uinila me je povjesniarem Sredozemlja u
drugoj polovici XVI. stoljea. U duhu sam plovio, lutao, trampio,
prodavao po svim tim lukama dobrih pedesetak godina. A zatim
sam se morao upustiti u povijest Sredozemlja XVII. i XVIII. stoljea.
Mislio sam da e njegova posebitost uiniti da se osjeam strancem
i da u morati, da bih se opet snaao, poduzeti novo naukovanje.
Meutim, ubrzo sam opazio da se i dalje nalazim u poznatom kraju
i 1660. ili I 6 7 O, pa ak i 1750. Temeljni prostor, putni smjerovi,
razdaljine, proizvodi, razmjenjivana roba, pristanita, sve je bilo
na istom mjestu. U svemu, tu i tamo po koja promjena, ali i ona je
gotovo iskljuivo dolazila od nadgradnje, to je istodobno i mnogo
i gotovo nita, premda to gotovo nita novac, kapitali, krediti,
poveana ili umanjena potranja za ovim ili onim proizvodom
moe biti glavno u spontanom, prosjenom i kao prirodnom
ivotu. A on se nastavlja i ne zna se zapravo da istinski gospodari
nisu vie oni od juer, ili o tome se barem ne vodi mnogo rauna.
Da se ulje iz Apulije, u XVIII. stoljeu, izvozi preko Trsta, Ancone,
Napulja, Ferrarc prem a sjeveru, a mnogo manje prema Mlecima33,
dodue jest vano, ali da li je to toliko vano za seljake i maslinarc?
Oslanjajui se na to iskustvo, sam sebi tumaim ustrojstvo
ekonomija-svjetova i onih mehanizama zahvaljujui kojima kapi
talizam i ekonomija trita supostojc, proimlju se meusobno, ali
se uvijek ne stapaju. Na povrini zemljita i na povrini vode,
stoljea i stoljea organizirala su prave lance lokalnih i regionalnih
trita. Ta lokalna ekonomija obre se sama od sebe prema svojoj
rutini i sudbina joj je da s vremena na vrijeme bude predmetom
integracije, jednog racionalnog dovoenja u red u korist neke
premonije oblasti ili grada, i to za jedno ili dva stoljea, sve do
pojave nekog novog organizatora. Kao da centralizacija i kon
centracija1* izvoz i bogatstava nuno ide u korist nekim iza
branim mjestima akumulacije.
Da ostanemo u okvirima prethodnog primjera, navest emo
jedan pouan sluaj: stavljanje Jadranskog mora u slubu za
dobrobit Venecije. To m ore koje mletaka Signoria kontrolira, bar
od 1383, nakon zauzea Krfa, i koje je za nju neka vrsta nacional-
nog trita, Venecija naziva svojim zaljevom i tvrdi da ga je
osvojila plativi ga svojom krvlju. Samo u olujnim zimskim danima
ona obustavlja patroliranje svojih galija s pozlaenim pramcima.
33
No, Venecija nije izmislila to m ore; ona nije stvorila gradove koji
su posuti po njegovim obalama; ona je i proizvodnju obalnog
svijeta i njihovu robnu razmjenu, pa ak i njihove pom orske
narode, nala kad su bili ve oformljeni. Morala je samo obuhvatiti
svojom rukom , kao mnotvom niti, svu trgovinu koja je tu pos
tojala prije njezina upada: ulje iz Apulije, brodograevno drvo iz
um a Monte Gargana, istarski kamen, sol koju na obim obalama
trae i ljudi i stada, vino, ito... Ona je okupila i putujue trgovce
i stotine, tisue brodova i jedrenjaka, i sve je to zatim prilagodila
svojim vlastitim potrebam a i integrirala u vlastitu ekonomiju.
Takvo izravno ovladavanje predstavlja proces, model po kojem
se vri ustrojavanje svake ekonom ije-svijeta sa svojim oiglednim
m onopolima. Signoria sm atra da se sva jadranska trgovina mora
usmjeriti prem a njezinoj luci i proi njezinu kontrolu bez obzira
koje joj je odredite. Zato se ona iz svih sila upinje u borbi protiv
Senja i Rijeke, tih uskokih gradova, ali nita m anje i protiv Trsta,
Dubrovnika i Ancone koji su njezini trgovaki suparnici .35
Shema mletake dominacije nalazi se i drugdje. U biti ona
poiva na jednoj dijalektici koja oscilira izmeu trine ekonomije
koja se razvija od sebe same, gotovo spontano, i tekog eko
nom skog diktata koji upravlja njezinim manjim djelatnostima,
orijentira ih i vrsto ih dri u ruci. Govorili smo o apulijskom ulju
koje je Venecija vrlo dugo u potpunosti rezervirala za sebe. A da
bi to mogla uiniti, imajte na um u da je oko 1580. imala u oblasti
te proizvodnje vie od 500 bergam skih trgovaca36, vlastitih poda
nika koji su se bavili nakupom, uskladitenjem i organizacijom
otprem e ulja. Via ekonomija na taj nain obuhvaa i proizvodnju
i upravlja njezinom potronjom . Da bi uspjela, sva su joj sredstva
dobra, a navlastito svjesno davanje kredita. Nimalo drugaije nisu
postupili ni Englezi kad su uvrstili svoju prem o u Portugalu,
nakon mirovnog sporazum a lorda Methucna (1703). Ili, Ameri
kanci, kad su nakon drugoga svjetskog rata protjerali Engleze iz
June Amerike.
Tree pravilo (nastavak):

zone po von Thiinenu
Jedno m ogue tumaenje (bez pogovora) moe nam dati Johann
Heinrich von Thnen (1780-1851), koji je uz najvei nje
31
maki ekonomist XIX. stoljea.37 U svakom sluaju, svaka cko-

nomija-svijet podvrgava se shemi koju je on zacrtao u svome djelu
Der isolierteStaat (1826). Zamislimo, pie von Thncn, veliki
grad usred plodne ravnice koju ne sijee ni kanal ni plovna rijeka.
Ravnica je posvuda jednakog tla i u cjelini pogodna za obraivanje.
Na prilino velikoj udaljenosti od grada, ravnica se zavrava na
rubu jedne divlje zone, neobraene zemlje koja potpuno odvaja
na grad od ostatka svijeta. Osim toga, ravnica nema nijednog
grada osim velikog grada koji smo gore spomenuli .38 Pozdravimo
jo jednom ' potrebu ekonomije za izlaskom iz stvarnosti, da
bismo je zatim bolje razumjeli.39
Jedini grad i jedinstveno polje djeluju jedno na drugo kao u
zatvorenoj posudi. Budui da je svaka djelatnost odreena samo
udaljenou (jer nikakva razlika u tlu ne predodreuje ovaj ili onaj
dio zemljita za neku posebnu kulturu), koncentrine se zone
same od sebe uspostavljaju polazei od grada; prvi krug vrtovi,
povrtlarske kulture (koje se nastavljaju na gradski prostor, pa ak
u njemu zauzimaju slobodne meuprostore), te mljekarska pro
izvodnja; zatim, drugi i trei krug, itarice i uzgoj stoke. Imamo
pred oima jedan svijet u malom kojega se model moe pri
mijeniti, kao to je uinio G. Niemeicr40, naScvillu i naAndaluziju;
ili, kao to smo mi to pokuali, na oblasti koje snabdijevaju London
ili Pariz41, ili zapravo na bilo kji drugi grad. Teorija prianja na
stvarnost u onolikoj mjeri koliko je predloeni model gotovo
prazan i ukoliko, da se posluimo jo jednom slikom panjolskog
svratita, sa sobom donosimo sve to e nam trebati.
Neu zamjeriti von ThOnenovu modelu to ne daje nikakva
mjesta zapoinjanju i razvoju industrije (koja postoji znatno prije
engleske revolucije u XVIII. stoljeu) ili to nam opisuje jednu
apstraktnu zemlju gdje razdaljina devis ex m achina sama
zacrtava krugove uzastopnih djelatnosti i u kojoj nema ni gradia
ni sela, to jest ni jedne od ljudskih trinih stvarnosti. Svako
prenoenje na neki stvarni primjer tog odve pojednostavnjenog
modela doputa nam zapravo da u nj ponovo uvedemo elemente
kojih nema. Naprotiv, ono to u podvri kritici jest to da i te kako
jaki koncept nejednakosti nigdje nema mjesta u toj shemi. Meu
sobna nejednakost zona je bjelodana, ali ona se prihvaa bez
tumaenja. Veliki grad dominira i upravlja svojim agrarnim
podrujima, i toka. Ali zbog ega upravlja i dominira njime?
Razmjena selo-grad koja stvara elementarni krvotok ekonomskog
tijela, ma to rekao Adam Smith42, dobar je primjer nejednake
35
J'em and lira ud e l/ Vrijeme svijeta
Obli brodovi pristaju u Veneciji. V. Carpaccio, Ix*gcnda o svetoj Ursuli,

detalj o odlasku zarunika, (fotografija Anderson-Giraudon)
razmjene. Ta nejednakost ima svoje korijene, svoj postanak .43 U

vezi s time, ekonomisti odve zanemaruju povijesni razvoj koji je,
bez ikakve sumnje, i to vrlo rano, imao u tome svoju rije.

prostorna shema ekonomije-svijeta
Svaka ekonomija-svijet predstavlja uljcbljenjc, postavljanje jed-
ne uz drugu zona koje su zajedno povezane, ali na razliitim
razinam a. Na terenu se ocrtavaju tri areala, bar tri kategorije:
uski centar, dosta razvijene druge oblasti, da bismo zavrili s
ogromnim vanjskim rubovima. I obavezno se kvalitete i znaajke
drutva, ekonomije, tehnike, kulture, politikog reda mijenjaju
im se iz jedne zone premjestimo u drugu. Imamo u tome tumae
nje vrlo velikog dosega na kojem je Immanuel Wallcrstcin sagra
dio itavo svoje djelo, The M odem World System (1974).
Sredite, srce sjedinjuje sve ono to postoji naprednoga i
razliitoga. Sljedei prsten ima samo jedan dio tih prednosti,
premda i on sudjeluje u njima: to je zona onih koji su sjajni, ali
uvijek drugi. Naprotiv, nedogledna periferija sa svojim rijetkim
iteljstvom predstavlja arhaizam, zaostajanja, ono to drugi mogu
lako iskoritavati. Ta diskriminatorska geografija i danas jo pos
tavlja zamku i objanjava opu povijest svijeta, premda ta ista
povijest, tu i tamo, sama po sebi stvara zamku sa svojim gledanjem
kroz prste.
U sredinjem dijelu nema niega to bi bilo tajanstveno: onda
kad je Amsterdam skladite svijeta, Ujedinjene pokrajine (ili bar
najaktivnije meu njima) predstavljaju sredinju zonu; kad Lon
don nametne svoju supremaciju, Engleska se (ako ne i svi Britanski
otoci) nalazi u srcu itavog skupa. Kad se Antwerpen, na poetku
XVI. stoljea, jednog lijepog jutra probudio u sreditu evropske
trgovine, Nizozemska je postala, kako je govorio Henri Pirenne,
predgrae Antwerpena44, a prostrani svijet, njegovo jo ire
predgrae. Usisna je (...) i privlana snaga tih stoera rasta 45
oigledna.
Naprotiv, tee je snai se kad valja odrediti u svim njihovim
dimenzijama, u susjedstvu s tom sredinjom zonom, one oblasti s
kojima granii, koje, dodue, zaostaju za njom, ali esto gotovo
neznatno, i koje nastojei da je sustignu, vre pritisak na nju sa
37
svih strana i mnogo su nemirnije nego druge. Razlike nisu uvijek

lako uoljive: za Paula airocha 46 razlike u razini izmeu tih
ekonomskih zona juer su bile slabije nego danas; Hermann
Kellcnbcnz ak sum nja da i postoje47. Meutim, bile velike ili ne,
razlike postoje, kao to nam ukazuju cijene, nadnice, razine ivota,
nacionalni proizvod, dohodak p ro capite, trgovake ravnotee,
naravno, svaki put kad raspolaem o brojkama.
Najjednostavniji kriterij, ako ne i najbolji, ali u svakom slu
aju neposredno pristupaan, jest prisutnost ili neprisutnost, u toj
i toj regiji, stranih trgovakih kolonija. ak ako ima i prvenstven
poloaj u nekom danom gradu, u nekoj danoj zemlji, strani
trgovac ve sam po sebi ukazuje na inferiornost grada ili zemlje u
odnosu na ekonomiju koju on zastupa ili je predstavlja. Raspo
laemo desetinama prim jera za te superiornosti: enoveki trgov-
ci-bankari u Madridu, za Filipa II; nizozemski trgovci u Lcipzigu
u XVII. stoljeu; engleski trgovci u Lisabonu u XVIII. stoljeu; ili
Talijani, oni navlastito u Brugcsu, u Antwerpenu, u Lyonu kao i u
Parizu (bar do Mazarina). Oko 1870, u Lisabonu i u Cdizu, sve
su trgovake kue strana trgovaka predstavnitva, Aile Hauser
fre m d e Comptoirs sin d iQ. Jednaka je situacija, ili gotovo jednaka,
u Veneciji u XVIII. stoljeu .49
Naprotiv, nejasnoe nestaju im zakoraimo u zemlje na
periferiji. Ondje je nemogue prevariti se: to su bijedni, zaostali
krajevi, gdje u drutvenom smislu prevladava kmetstvo ili ak
ropstvo (slobodnih ili toboe slobodnih seljaka ima samo u srcu
Zapada). To su krajevi koji su jedva uli u m onetarnu ekonomiju.
Zemlje gdje je tek zapoela raspodjela rada; gdje se seljak mora
odjednom baviti svim poslovima; gdje su cijene, ako se uopt
prakticiraju, najee sm ijeno niske. Svaki je prejeftini ivot,
uostalom, sam po sebi pokazatelj nerazvijenosti. Vraajui se
1618. u svoju zemlju, madarski propovjednik, Martin Szcpsi
Com bor zapaa visoke cijene prehram benih proizvoda u Nizo
zemskoj i Engleskoj; situacija se poinje mijenjati u Francuskoj,
pa u Njemakoj, Poljskoj i ekoj, a kruh je i dalje sve jeftiniji du
itava njegova puta, sve do Ugarske50. Ugarska je gotovo na dnu
ljestvice. No, moe se ii i dalje: u Tobolsku, u Sibiru, stvari
potrebne za ivot tako su jeftine da obian ovjek tu moe vrlo
dobro ivjeti s 10 rubalja godinje51.
Zaostalije oblasti na rubovima Evrope pruaju brojne modele
takvih marginalnih ekonomija. Feudalna Sicilija u XVIII. sto
ljeu; Sardinija u kojoj mu drago epohi; turski Balkan; Mccklen-
38
burg, Poljska, Litvanija, prostrane regije iscrpljivane u korist za

padnih trita, osuene da svojim proizvodima manje zadovo
ljavaju lokalne potrebe nego potranju izvanjskih trita; Sibir,
eksploatiran od ruske ekonomije-svijeta. Ali takoer i veneci
janski otoci na Levantu, gdje je vanjska potranja suhog groa i
slatkih vina, koja se troe ak u Engleskoj, ve u XV. stoljeu
nametnula monokulturu koja se neprestano irila i unitila sve
lokalne ravnotee.
Naravno, posvuda na svijetu postoje periferije. I prije i poslije
Vasca da Game, crnci, tragai za zlatom i lovci iz primitivnih krajeva
Monomotape, na istonoj afrikoj obali, mijenjaju utu kovinu i
bjelokost za indijske pamune proizvode. Kina se na svojim gra
nicama ne prestaje iriti i posezati za zemljama barbara, kako ih
oznaavaju kineski tekstovi. Jer, nasuprot tim narodima, kinesko
je gledanje potpuno jednako gledanju Grka iz klasinog razdoblja
na narode koji nisu govorili grki: u Vijetnamu, kao i na in
donezijskim otocima, postoje samo barbari. U Vijetnamu, me
utim, Kinezi prave razliku izmeu pokitajenih barbara i barbara
koji nisu pokitajeni. Prema jednom kineskom povjesniaru iz
XVI. stoljea, njegovi su sunarodnjaci nazivali sirovim barbarima
one koji su uvali svoju neovisnost i svoje prvobitne obiaje, a
kuhanim barbarima one koji su vie-manjc prihvatili kinesku
civilizaciju i podloili se Carstvu. Ovdje politika, kultura, eko
nomija, drutveni model zajedno ulaze u raun. Sirov i k uhan, u
toj semantici, kako'nam tumai Jacques Dourncs, znai i opreku
kultura-priroda, budui da se sirovost iskazuje prije svega na-
gou tijela: Kad Ptao (kraljevi brda) plate namet (pokitaj-
enom) anamskom dvoru, ovaj e ih zaodjenuti ruhom .52
Odnosi ovisnosti vide se isto tako dobro na velikom otoku
Hainanu, nadomak june obale Kine. Brdovit, nezavisan u svom
sreditu, taj je otok naseljen ne-Kinezima, doista primitivnim
ljudima, dok je njegova niska oblast, ispresijecana riitima, ve u
rukama kineskih seljaka. Gortaci, koji su od roenja pljakai, ali
koje u svakoj prilici gone kao divlje zvijeri, rado mijenjaju tvrdo
drvo (orlovinu i calam bu) i zlatnu prainu u neke vrste nijemoj
trgovini, i to tako da su kineski trgovci najprije ostavljali svoje
platno i pletenu robu po njihovim brdima53. Ako izuzmemo
nijemi postupak, te razmjene nalie na one s atlantskih obala
Sahare u vrijeme Henrika Moreplovca, kad su tu, za platno, sukno
i portugalske pokrivae poeli mijenjati zlatnu prainu i crne
robove, to su ih na obalu dopremali nomadski Berberi.
39
Sirovi barbar: kineski crte pri

kazuje polunagog Kambodani-
na kako dri koljku u ruci.
Gravira iz Che Kong Tua. (B. N.)

neutralne zone?
Pa ipak, zaostale zone nisu raspodijeljene iskljuivo na pravim
periferijama. Zapravo, one tvore po sredinjim oblastima vie
struke regionalne mrlje skrom nih dimenzija jednog kraja ili
okruga, jedne doline odijeljene brdim a ili neke teko pristupane
zone, jer se nalaze izvan domaaja putova. Sve napredne eko
nom ije tako su kao izbodene bezbrojnim bunarim a, izvan vre
m en a svijeta, gdje povjesniar u potrazi za jednom prolou,
koja je gotovo uvijek neuhvatljiva, ima osjeaj da roni kao u nekom
podm orskom ribolovu. Ja sam uporno nastojao ovih posljednjih
godina, i to mnogo vie nego to bi se moglo zakljuiti iz prvih
dviju knjiga ovog djela, shvatiti elem entarne sudbine, sve to poseb
no povijesno tkivo koje nas vodi ispod ili na rub trita, jer
ekonomija razm jene zaobilazi takve posebne oblasti koje, kao to
sam vie puta rekao, nisu u ljudskom pogledu ni sretnije ni
nesretnije od drugih.
Meutim, takav je ribolov rijetko obilat. Dokumenti nedos
taju, a pojedinosti koje uspijevamo napabiriti vie su slikovite
40
Podjela prostora i vremena u lit ropi
Susret dviju c ko n o m ija -svjeto va : z a p a d n ja k i trgovac n a m jestu gdje

se pro izv o d e m irodije. Ilustracija iz Knjige u d a , Marco Polo, XV.
stoljee. . X., M sfr. 2 8 /0 . (O tisak Ii. N.)
nego korisne. Ono to bismo htjeli sakupiti upravo su elementi

koji bi nam omoguili da sudimo o kakvoi i o prirodi eko
nomskog ivota koji granii s tim nultim planom. Naravno, jasno
nam je da mnogo traimo. Ono to je ipak iznad svake sumnje jest
postojanje takvih neutralnih zona gotovo izvan svih razmjena i
svih mijeanja. Na francuskom prostoru, ak i u XVIII. stoljeu,
ovakvi se iskrcnuti univerzumi sreu jednako tako u strahovitoj
unutranjosti Bretanje kao i u alpskom masivu Oisansa,54 ili u
dolini Morzine,55 s onu stranu prijevoja Montets, ili u visokoj
41
dolini Chamonixa, koja je prije poetka alpinizma bila sasvim

zatvorena za izvanjski svijet. Susret 1970, kod Cervircsa, u oblasti
Brianona, s jednom zadrugom gortakih seljaka koja je nastav
ljala ivjeti ritmom pradjedova, u mentalitetu prolosti i proiz
voditi prem a starim teakim tehnikama i tako preivjela opi
brodolom svojih susjeda, neviena je ansa koju je imala povjes
niarka Colette Baudouy56. Ona ju je znala d obro iskoristiti.
U svakom sluaju, injenica da takvi izolati mogu postojati u
Francuskoj godine 1970. pokazuje nam da se ne smijemo uditi
to u Engleskoj, u samo predveerje industrijske revolucije, put
nik ili istraiva na svakom koraku sree zaostale oblasti. David
Hum e 57 (1711-1776) opaa, negdje oko polovice XVIII. stoljea,
da u Velikoj Britaniji i u Irskoj ima krajeva gdje je ivot jeftin
jednako kao u Francuskoj. A to je prikriveni nain kako da se
govori o krajevima koje bismo mi danas oznaili kao neraz
vijene, gdje ivot i dalje tee na tradicionalan nain, gdje seljaci
imaju pri ruci bogate izvore divljai, lososa i pastrva kojih su pune
njihove rijeke. to se tie ljudi, prije bi trebalo govoriti o divljem
stanju. Na prim jer, u oblasti Fens, uz rub zaljeva Wash, u asu kad
ondje, poetkom XVII. stoljea, zapoinju velike bonifikacije na
nizozemski nain: kad ti veliki vodoprivredni radovi uspostavljaju
kapitalistika zemljita na mjestu gdje su dotada ivjeli slobodni
ljudi, navikli na ribolov i na lov vodene divljai; ti e se primitivci
estoko boriti da sauvaju svoj ivot, napadajui inenjere i kopae
na zemljanim radovima, ruei brane, ubijajui proklete radni
ke .58 Takvi se sukobi modernizacije s arhaizm om ponavljaju i pred
naim oima, pa bilo to u unutranjosti Kampanije ili u drugim
dijelovima svijeta.59 Takva su nasilja ipak relativno rijetka. Ope
nito uzevi, civilizacija, kad joj to treba, ima tisue naina kako
da prevari i da prodre u podruja koja je toliko dugo ostavljala
zaputenima. No, zar je uinak znatno drugaiji?
Tree pravilo (nastavak i kraj):

ovojnica i podgradnja
Ekonomija-svijet predstavlja nam se kao jedna golema ovojnica.
A priori, ona bi m orala s obzirom na nekadanja sredstva
komunikacijaimati na okupu znatne snage da bi osigurala dobar
razvoj. I doista, ona se neosporno razvija, prem da gustoe i
42
nabitosti, praenja i djelatnih snaga ima samo u svojoj sredinjoj

zoni i u oblastima koje je neposredno opkoljavaju. A ove potonje,
bilo da ih promatrate u krugu Venecije, Amsterdama ili Londona,
obuhvaaju zone manje ive ekonomije, zone koje su oputenije
povezane sa sreditima odluivanja. ak i danas, Sjedinjene Dr
ave imaju unutar svojih granica nerazvijenih krajeva.
Dakle, bilo da ekonomiju-svijet promatramo u onome to se
iskazuje na povrini ili pak u dubini njezine sredinje zone, uvijek
se moramo uditi istoj stvari: stroj radi, ali ipak (sjetimo se samo
prvih monih gradova iz evropske prolosti) u njemu je malo
snage. Pa, kako je onda bio mogu tolik uspjeh? Pitanje e se
nametati tijekom itavog ovog djela, a da nai odgovori nee moi
biti nepobitni: to to se Nizozemska uspjela probiti sa svojom
trgovinom u dubinu neprijateljske Francuske pod Lujem XIV, to
se Engleska uspjela domoi golemih prostranstava Indije, sve su
to, dodue, veliki uspjesi i podvizi, ali su i na granici vjerojatnoga.
Moda bi nam se moglo dopustiti da pokuamo sugerirati
tumaenje koristei se jednom slikom.
Zamislimo da imamo pred sobom veliki kameni blok 60 to ga
je Michelangelo ili neki od njegovih suvremenika izabrao u kara-
rskim kamenolomima. Taj e teki div ipak biti odvojen od svoje
mase, a zatim i pom aknut pom ou sredstava koja su zacijelo bila
veoma skromna: malo baruta, koji se ve odavna rabi u kameno
lomima i u rudnicima, dvije ili tri poluge, desetak ljudi (ako ih je
i bilo toliko), neto uadi, pokoja zaprega, drvene oblice za pod
metanje i eventualno kotrljanje, malo kosine i stvar je gotova! A
gotova je, jer je div prikovan za zemlju zbog svoje teine; jer
predstavlja orijaku snagu, ali ta je snaga nepokretna, neutrali
zirana. A masa elementarnih aktivnosti zar i ona nije isto tako
uhvaena u zamku, zarobljena, vezana za zemlju, i upravo zbog
toga je s njome lake upravljati odozgo? Sprave i poluge to
omoguavaju te podvige zapravo su gotov novac, ona bijela kovina
to stie u Gdanjsk ili u Messinu, ona izazovna ponuda kredita, ili
malo umjetnog novca ili nekog rijetkog i toliko eljenog proiz
voda... Ili sm sistem trita. Na krajevima trgovakih lanaca,
visoke cijene predstavljaju neprestane napasti: im se dade znak,
sve se pokree. Dodajte tome snagu navika: kroz duga stoljea
papar i mirodije stizali su na vrata Levanta da se sretnu s dragocje
nom bijelom kovinom.
Naravno, u svemu tome i sila igra svoju ulogu: portugalske i
nizozemske eskadre olakavale su trgovake operacije znatno
prije nego to je zapoelo doba topovnjaa. No, jo ee,

upravo su naoko skrom na sredstva lukavo m anipulirala ovisnim
ekonomijama. Zapravo, slika koju sm o dali vrijedi za sve m eha
nizme ekonomijc-svijeta. Isto tako za centar u odnosu prema
periferijama kao i za centar u odnosu prem a njem u samom. Jer,
ponovim o to jo jednom , centar je slojevit i podijeljen protiv sebe
sama. A isto je i s periferijama: Poznato je, pie jedan ruski
konzul61, da je u Palermu gotovo svaka roba 50% skuplja nego u
Napulju. Ali on zaboravlja tono rei to podrazumijeva pod
roba i na koje se izuzetke odnosi ono njegovo gotovo. Nama
ostaje da zamislimo odgovor i kretanja to ih moe za sobom
povui ta razlika u nivou izmeu dvaju kraljevstava to sainjavaju
sirom ani jug Italije.
44
EKONOMIJASVIJET: JEDAN RED
(KATEGORIJA) NASUPROT DRUGIMA
Ma kakva da je oiglednost ekonomskih povezanosti i ma kakve

bile njihove posljedice, krivo bi bilo zamiljati da kategorija cko-
nomija-svijet upravlja itavim drutvom i da samo ona odreuje
druge kategorije drutva. Jer postoje i druge kategorije. Jedna
ekonomija nije nikada izolirana. Njezin teren i njezin prostor jesu
takoer teren i prostor na koji dola2 e i na kojem ive drugi entiteti
kultura, drutvenost, politika a oni se neprestano s njome
mijeaju, bilo da joj idu u prilog, bilo da djeluju protiv nje. Te je
mase to tee odvojiti jedne od drugih zbog toga to je ono to
moemo promatrati iskustvena stvarnost, stvarna stvarnost,
kako kae Franois Pcrroux 62 u biti cjelovitost, ono to smo
nazvali drutvom p a r excellence ili skupnou skupina.6i Svaka
posebna skupina64, koju razlikujemo zbog razloga razaznatljivosti,
u proivljenom iskustvu ostaje zapravo pomijeana s drugim
skupinama. Niti trenutak ne pomiljam da bi mogao postojati neki
no m a n s la n d izmeu ekonomske povijesti i povijesti drutva,
kako to hoe Willan65. Mogli bismo postaviti ove jednadbe, i to u
bilo kojem smjeru: ekonomija jest politika, kultura, drutvo; kul
tura je ekonomija, politika, drutvo, itd. Isto bismo mogli rei da
u danom drutvu politika upravlja ekonomijom i obrnuto, da
ekonomija pomae ili odmae kulturi i obrnuto. Moglo bi se ak,
kao Pierre Brunei66, rei: Sve to je ljudsko jest i politiko, pa je,
prema tome, i sva knjievnost (ukljuivi i hermetiku Mallar-
movu poeziju) politika. Jer, ako je jedna od znaajnih odlika
ekonomije prevladavanje prostora, zar to nije upravo ono to se
moe isto tako rei i o drugim drutvenim skupinama? Sve se hrane
prostorom, nastoje se iriti, zacrtavaju svoje uzastopne zone la
von Thnen.
Tako vidimo da se neka drava dijeli na tri zone: glavni grad,
pokrajinu, kolonije. Ta shema odgovara Veneciji XV. stoljea: grad
i pristupi gradu Dogado67; gradovi i podruja na kopnu Terra
ferm a\ kolonije Mar. Za Firencu postoje grad, Contado, lo
Stato.68 Smijem li za ovaj posljednji, koga su Firentinci preoteli
Sieni i Pii, tvrditi da pripada u red pseudokolonija? Izlino je
govoriti o trojnoj podjeli Francuske u XVII, XVIII, XIX. i XX.
45
; prva QotJCta umjetnoit (XII at)

* unlitenl pofiwnlcl
I .. J o ( gotike umjetnosti
4. KARTA GOTIKE
Prema Historijskom atlasu Georgesa D ubya (Larousse, 1978).
stoljeu ili o Engleskoj ili o Ujedinjenim pokrajinama. Ali, gledano

u evropskoj cjelini, nije li sistem nazivan evropskom ravnote
om,69, a koji povjesniari najradije izuavaju, u neku ruku politi
ka replika ekonom ijc-svi jeta? Cilj je uspostaviti i zadrati periferije
i poluperiferije (u kojima reciprone zategnutosti jedna drugu
uvijek ne ponitavaju) i to na nain da sredinja mo ne bude
46
ugroena. i politika ima svoje srce, jednu usku zonu odakle

se motri na bliske i daleke dogaaje: w ait a n d see.
Drutveni oblici imaju isto tako i svoje diferencijalne geo
grafije. Dokle na terenu, primjerice, dopiru ropstvo, kmetski od
nosi, feudalno drutvo? Prema prostoru, drutvo se stubokom
mijenja. Kad Dupont de Nemours prihvaa da bude uiteljem sinu
princa Czartoryskog, otkriva na svoje veliko udo da je Poljska
zemlja kmetstva, da seljaci ne znaju za dravu i poznaju samo svog
gospodara, da su neki vladari ostali na razini svojih kmetova, kao
Radziwill, koji kraljuje nad zemljom veom od Lotaringije, ali
spava na podu70.
I kultura je isto tako neprestano dijeljenje prostora i ima svoje
uzastopne krugove: u vrijeme renesanse, Firenca, Italija, ostala
Evropa. A ti krugovi, naravno, odgovaraju osvajanjima prostora.
Pogledajte na koji nain francuska umjetnost, to jest umjetnost
gotikih katedrala, polazi iz zemalja izmeu Seine i Loire i osvaja
Evropu. Kako barok, dijete protureformacije, osvaja itav kon
tinent, poevi od Rima i Madrida, i zahvaa ak i protestantsku
Englesku. Kako u XVIII. stoljeu francuski postaje zajednikim
jezikom obrazovane Evrope. Ili, kako e, poev od Delhia, itava
Indija, bila ona muslimanska ili hinduska, biti preplavljena is
lamskom arhitekturom i umjetnou, koje e osvojiti i Indoneziju
nakon to je i onamo prodro islam, donesen indijskim trgovcima.
Nedvojbeno je da bismo mogli kartografski prikazati nain na
koji se ti razliiti redovi drutva upisuju u prostor, odrediti
njihove polove, sredinje zone i njihove silnice. Svaka od tih
kategorija ili redova ima svoju posebnu povijest, svoje vlastito
podruje. A svi djeluju jedan na drugoga. Niti jedan ne prevladava
nad drugima jednom zauvijek. Njihovo se razvrstanje, ako razvr-
stanja uope ima, neprestano mijenja, dodue sporo, ali ipak se
mijenja.
Ekonomski red (kategorija) i

meunarodna podjela rada
Pa ipak, s m odernim vremenima, ekonomsko prvenstvo sve vie i
vie odluuje: ono usmjerava, smeta i utjee na druge redove.
Pojaava nejednakosti, zatvara u bijedu ili u bogatstvo druge
sudionike ekonomije-svijeta, odreuje im neku ulogu i to, reklo
47
bi se, za veoma dugo vrijeme. Zar jedan ekonom ist nije rekao71, i
to ne alei se: Neka je zemlja sirom ana zbog toga to je siro
mana? A jedan povjesniar72: Ekspanzija vue za sobom ekspan
ziju? to je isto kao i izjaviti: Neka se zemlja bogati zato to je ve
bogata.
Te oiglednosti, koje su hotimice pojednostavnjene, za mene
imaju, na kraju krajeva, vie smisla nego toboe nepobitni 73
pseudoteorem Davida Ricarda (1817), kojega su postavke poz
nate: odnosi izmeu dviju zadanih zemalja ovise o komparativnoj
cijeni kotanja koja u njima vrijedi za proizvodnju; svaka izva
njska razmjena tei prem a uzajamnoj ravnotei i moe biti samo
korisna za oba partnera (u najgoru ruku malo vie jednom nego
drugom ) jer m eusobno povezuje sve nacije civiliziranog svijeta
zajednikim vezama interesa, prijateljskim odnosim a i spaja ih u
jedno jedino veliko drutvo. To je ono naelo koji trai da se vino
proizvodi u Francuskoj i u Portugalu, da se itarice uzgajaju u
Poljskoj i u Sjedinjenim Dravama, a da se gvodarija i drugi slini
artikli proizvode u Engleskoj.74 Ta nas slika um iruje, pa i odve
um iruje. Jer, postavlja se pitanje: ta raspodjela zadataka, koju
Ricardo 1817. opisuje kao da je u samoj prirodi stvari, kada je
nastala i zbog kojih razloga?
Ona nikako nije plod poziva koji bi bili prirodni i proizlazili
sami od sebe, nego je nasljedstvo, konsolidacija jedne vie ili
manje stare situacije koja se polako i povijesno zacrtavala. Raspod
jela rada u svjetskim razm jerim a (ili u razm jerim a jedne
ekonom ije-svijeta) nije neki dogovorni sporazum koji se izmeu
jednakih partnera moe u svakom asu revidirati. Taj se sporazum,
naprotiv, uspostavljao postupno, kao lanac veih i manjih zavis
nosti koje jedna drugu odreuju. Neravnomjerna razmjena, tvo
rac nejednakosti na svijetu i, reciprono, nejednakost svijeta,
uporni tvorac razmjene, stare su stvarnosti. U ekonomskoj je igri
oduvijek bilo karata koje su bolje od drugih, pa je ak bilo i varanja
u igri. Neke djelatnosti ostvaruju veu dobit nego druge. Unosnije
je gajiti lozu nego ito (bar u sluaju kad drugi pristaje gajiti ito
za vas), vie se isplati djelovati u sekundarnom nego u prim arnom
sektoru, a isto tako u tercijarnom nego u sekundarnom . Ako je
robna razmjena Engleske i Portugala, u Ricardovo vrijeme, takva
da prva dobavlja sukna i druge industrijske proizvode, a da drugi
proizvodi vino, Portugal je tada u prim arnom sektoru, to jest u
inferiornom poloaju. A ima tome ve nekoliko stoljea, ak i prije
elizabetinskog doba, da je Engleska prestala izvoziti svoje sirovine
48
P o d jela p r o s to m i v rem e n a u P.vropi
Isaac van de Luck (1608), Alegorija trgovine Gdanjska, stropni ukras

hanzeatske kue, danas Gradska vijenica u Gdanjsku. Sva se aktivnost grada
okree oko ita koje dolazi Visloin kroz prokopani kanal (dc'aljc vidi kuj. I,
str. 126; . U, str. 297), stie do luke i do njezinih brodova koje vidimo u
zadnjem planu. U prednjem planu, poljski i zapadni trgovci koje
prepoznajem o po njihovoj odjei: oni su organizatori lanca ovisnosti koji
vezuje Poljsku s Amsterdamom. (Fotografija Henryk Romanowski.)
i')
rem a n d Braudel / Vrijeme svijeta
i vunu kako bi unaprijedila svoju industriju i trgovinu, a ve

nekoliko stoljea da se nekada bogati Portugal razvija u obrnutom
sm jeru, ili je na to bio prim oran. Portugalski su upravljai, naime,
u vrijeme vojvode d Erceirea iskoristili u svoju obranu sva sredstva
merkantilizma i unaprijedili razvoj svoje industrije. No, dvije
godine nakon vojvodine smrti (1690), sav se taj arsenal naputa;
desetak godina kasnije bit e potpisan sporazum lorda Methucna.
Tko bi se usudio tvrditi da su anglo-portugalski odnosi diktirani
zajednikim interesima i vezama izmeu prijatelja, a ne od
nosim a sile koje je teko preokrenuti?
Odnosi sile izmeu naroda potjeu iz esto veoma starih
stanja. Za neku ekonomiju, drutvo, civilizaciju, p a ak i za politi
ku zajednicu, prolost, jednom proivljena u ovisnosti, teko se
prekida. Nepobitno je, na prim jer, da talijanski jug ve odavna
zaostaje, bar od XII. stoljea. Tako jedan Sicilijanac pretjeravajui
kae: Mi sm o kolonija ve 2.500 godina .75 Brazilci, koji imaju
nezavisnost od 1822, osjeali su se jo juer, pa ak i danas, u
kolonijalnom poloaju, i to ne u odnosu na Portugal, ve u
odnosu na Evropu i Sjedinjene Drave. Danas je ve otrcana ala
kad se kae: Mi nism o Sjedinjene Drave Brazila, ve Brazil
Sjedinjenih Drava...
Jednako kao to se industrijsko zaostajanje Francuske, koje
je bjelodano od XIX. stoljea, ne moe protumaiti ako ne izvrimo
dosta dugo vraanje u prolost. Po nekim povjesniarima76, Fran
cuska je prom aila industrijski razvoj i svoje natjecanje s Engles
kom za prvo mjesto u Evropi i u svijetu zbog Revolucije i Carstva:
po njima, tada je proputena velika ansa. Istina, Francuska je
stjecajem okolnosti prepustila itav svjetski prostor trgovakoj
eksploataciji Velike Britanije; jednako je tako istina da su udruene
posljedice Trafalgara i Waterlooa imale isto tako znatnu teinu.
Meutim, smijemo li zaboraviti sve one anse jo prije 1789? Zar
Francuska nije 1713- dopustila da joj nakon rata za panjolsku
batinu izmakne slobodan pristup bogatstvima panjolske Ame
rike? 1722, nakon Lawova neuspjeha, bila je liena (sve do 1776)
jedne sredinje banke .77 1762, dakle jo prije Parikog ugovora,
izgubila je Kanadu, a praktiki i Indiju. A, jo mnogo dalje u
prolosti, bogata Francuska iz XIII. stoljea, koja je premaila svoje
vlastite granice zahvaljujui poznatim kopnenim sastajanjima na
ampanjskim sajmovima, izgubila je tu prednost poetkom XIV.
stoljea nakon to je uspostavljena po m o rska veza izmeu Italije
i Nizozemske kroz Gibraltar; nala se je tada (kao to emo u
50
Podjela prostora l vremena u Evropi
daljem izlaganju objasniti78) izvan kapitalistikog kruga koji je

bio bitan za Evropu. Pouka: nikada se ne gubi odjednom. Isto se
tako i ne dobija odjednom. Uspjeh ovisi o iskoritavanju prilika
dane epohe, o ponavljanjima, o akumulacijama. Mo se zgre kao
i novac i upravo zbog toga se slaem s razmiljanjima Nurskea i
Chaunua, premda su na prvi pogled i odve oigledna. Jedna je
zemlja siromana zato to je siromana, ili recimo to jasnije, zato
to je ve bila siromana ili uhvaena otprije u zaarani krug
siromatva, kao to to kae Nurske .79 Ekspanzija izaziva ekspan
ziju, zemlja se razvija jer se ve razvijala, jer je zahvaena prethod
nim kretanjem koje joj pogoduje. Prolost uvijek ima svoju rije.
Nejednakost je na svijetu posljedica strukturalnih stvarnosti koje
se vrlo sporo uspostavljaju, ali i vrlo sporo nestaju.
Drava: politika mo,

ekonomska mo
Danas je drava na cijeni. ak joj i filozofi pomau. Samim tim,
svako tumaenje koje ne potertava ulogu drave nalazi se izvan
mode, a moda, koja ima i svojih pretjerivanja i svojih prevelikih
jednostavnosti, ima bar tu prednost da prisiljava neke francuske
povjesniare da se vrate unazad i da se bar malo poklone onome
to su kudili ili, u najmanju ruku, ostavljali po strani na svom putu.
Pa ipak, izmeu XV. i XVIII. stoljea drava je daleko od toga
da bi ispunjala sav drutveni prostor, ona nema onu avolsku
probojnu snagu koju joj pripisuje sadanjost, a nema je jer joj
nedostaju sredstva. Tim vie to je pretrpjela posljedice kojima ju
je zapljusnula duga kriza od 1350. do 1450. Tek s drugom polo
vicom XV. stoljea ona je na usponu. Gradovi-drave koji, daleko
prije teritorijalnih drava, igraju prve uloge sve do poetka XVIII.
stoljea, u to su vrijeme sredstva koja su potpuno u rukama
njihovih trgovaca. A kad govorimo o teritorijalnim dravama kojih
se mo sporo uspostavlja, stvari su mnogo manje jednostavne.
Meutim, prva teritorijalna drava koja se izgradila kao nacionalno
trite ili kao nacionalna ekonomija, mislimo na Englesku, pot
pada dosta rano, nakon revolucije iz 1688, pod prevlast trgovaca.
Nita nas dakle ne udi ako vidimo da u predindustrijskoj Evropi
jedan odreeni determinizam dovodi do poklapanja politike i
ekonomske moi. U svakom sluaju, karta ekonomije-svijeta, s
51
l'enuim l B raudel/ Vrijeme svijeta
Slubeni ceremonijal mletake drave: kako se poklisar oprata od Duda.

V. Carpaccio, l.egemla o svetoj Ursuli (oko 1500). (Otisak Giraudon.)
52
prcnapetou njezinih sredinjih zona, njezinih koncentrinih

razlika, vrlo lako moe odgovarati politikoj karti Evrope.
I zaista, u sreditu ekonomije-svijeta uvijek stoluje jedna
jaka, agresivna, povlatena, izvanscrijska drava, puna dinamizma,
koje se svi boje i istodobno joj se dive. To je sluaj ve s Venecijom
u XV. stoljeu; s Nizozemskom u XVII. stoljeu; s Engleskom u
XVIII. stoljeu i jo vie u XIX; sa Sjedinjenim Dravama danas. Zar
bi te vlade u centru mogle ne biti jake? Immanuel Wallcrstcin se
potrudio da na to nijeno odgovori, uzimajui za primjer vladu
Ujedinjenih pokrajina u XVII. stoljeu, o kojoj su suvremenici i
povjesniari ponavljali da gotovo ne postoji. Kao da sredinji
poloaj sam po sebi ne stvara i ne iziskuje efikasnu vladu.80 Kao
da vlada i drutvo ne predstavljaju cjelinu, jedan i isti blok. Kao da
novac ne stvara drutvenu disciplinu i mogunosti izvanrednog
djelovanja!
Dakle, jake su vlade postojale u Veneciji, pa ak i u Amster
damu i u Londonu. Vlade koje su kadre da se nametnu iznutra, da
podvrgnu disciplini prosti puk gradova, da u sluaju potrebe
poveaju fiskalne namete, da zajame kredit i trgovake slobode.
Ali, one su kadre da se nametnu i izvan svojih granica: upravo za
te vlade, koje nikada ne prezaju pred primjenom sile, moemo
vrlo rano, ne plaei se anakronizma, upotrijebiti izraz kolonija
lizam i imperijalizam. Meutim, to ne spreava, dapae, da te
sredinje vlade budu vie ili manje u ovisnosti od jednog ranog
kapitalizma kojemu su izbili ve dosta dugi zubi. I tada se mo dijeli
izmeu jednih i drugih. U toj igri drava ponire (a da se nikada ne
udavi) u kretanje svojstveno ekonomiji-svijetu. Sluei drugome,
sluei novcu, drava slui i sebi samoj.
Promjena dekora nastaje im se pribliimo, ak i u susjedstvu
sredita, onoj zoni koja je iva ali manje razvijena, u kojoj je drava
dugo bila neka mjeavina tradicionalne karizmatske monarhije i
m oderne organizacije. Vlade su tu zapetljane u drutvima, u eko
nomijama, pa ak i u kulturama koje su dijelom i arhaine. Takve
vlade jedva diu u prostranstvu svijeta. Monarhije evropskog kon
tinenta prim orane su da poto-poto vladaju u zajednici s plem
stvom, ali i protiv plemstva koje ih okruuje. Zar bi bez njega
nepotpuna drava (ak i kad je rije o Francuskoj Luja XIV) mogla
izvriti svoje zadatke? Naravno, tu je i buroazija u svom usponu
kojoj drava organizira napredovanje, ali ona to ini veoma oprez
no, i ti su drutveni procesi spori. Istodobno te drave imaju pred
oima uspjehe trgovakih drava koje su zauzele daleko bolja
53
mjesta na raskrima trgovakih puteva; svjesne su svojeg, uglav

nom podreenog poloaja, tako da je njihova glavna zadaa da
pod bilo koju cijenu dodu do vie kategorije, da se uzdignu prem a
sreditu, traei s jedne strane kako da oponaaju svoj uzor i da
dodu do tajne uspjeha: to je kroz dugi niz godina bila fiksna ideja
Engleske nasuprot Nizozemskoj. S druge strane, stvarajui i m obi
lizirajui prihode i izvore potrebne za voenje ratova i za upadljivu
rasko koja je, na kraju krajeva, isto tako sredstvo vladanja. i
njenica je da svaka drava koja se imalo pribliava sreditu eko-
nom ije-svijeta gubi dobru volju i uputa se u osvajanja, kao da joj
takvo susjedstvo podgrijava u.
No, ne valja se zavaravati: razmak izmeu m oderne Nizo
zemske XVII. stoljea i majestoznih drava, kao Francuska i pa
njolska, i dalje je prevelik. Taj se razmak najbolje vidi u dranju
vlada prem a jednoj ekonomskoj politici koja je tada za njih bila
znak prestia, a koju emo nazvati jednom , naknadno skovanom
rijeju m erkantilizam . Stvarajui taj termin, mi sm o ga his
toriari obogatili viestrukim znaenjem. No kad bi jedno do tih
znaenja m oralo prevagnuti, bilo bi to ono koje znai obranu od
drugoga. Jer, merkantilizam je prije svega nain obrane. Vladar ili
drava koji prim jenjuju njegova pravila nedvojbeno podlijeu
jednoj modi, ali iznad svega priznaju podreeni poloaj kojem
valja doskoiti ili ga valja svesti na manju m jeru. Nizozemska e
biti merkantilistika samo u vrlo rijetkim razdobljima koja se
upravo poklapaju s onim vremenim a kada ona vidi da joj prijeti
opasnost izvana. Redovito ona nekanjeno provodi slobodnu kon
kurenciju i to joj donosi samo koristi. U XVIII. stoljeu, Engleska
naputa budni merkantilizam, i da li je to dokaz, kao to ja drim,
da je kucnuo as britanske veliine i moi na satu svijeta? Jedno
stoljee nakon toga (1846) Engleska e se bez ikakve opasnosti
moi otvoriti slobodnoj razmjeni.
Sve se jo vie mijenja kad doprem o do rubova neke ekono
mijesvijeta. Tu su kolonije sastavljene od porobljenih puanstava
lienih prava da upravljaju sama sobom: gospodar je m etropola
kojoj je glavna briga da za sebe sauva dobit od trgovine u sustavu
iskljuivosti, koji je posvuda na snazi, pod bilo kojim oblikom.
Istina je da je m etropola vrlo daleko i da gradovi i vladajue
manjine predstavljaju zakon u krugu lokalnog ivota. No, takva
mo administracije i lokalistikih partikularizama, ono to se nazi
va amerikom demokracijom, tek je elem entarni oblik vladavine.
U najboljem sluaju onakve kakva je bila u antikim grkim gra
54
Podjela prostora i vremena u Pumpi
dovima i, ak, bar da je takva! Doi e to na vidjelo s oslobaa

njem kolonija koje je prouzrokovalo kad se sve sabere nagli
zastoj u funkcioniranju vlasti. Nakon to je dokinuta lana kolo
nijalna drava, valjalo je nekako skrpati novu. Sjedinjene Drave,
ustavno uspostavljene 1787, uloile su mnogo vremena da od
federalne drave stvore povezanu i efikasnu politiku snagu. Taj
je proces bio spor i u drugim amerikim dravama.
Na drugim nekolonijalnim periferijama, poglavito na istoku
Evrope, bar su postojale neke drave. Njihova je ekonomija, me
utim, bila ovisna o strancima. Tako da u Poljskoj, primjerice,
drava predstavlja instituciju lienu svake supstancije. Jednako je
i s Italijom XVIII. stoljea, u kojoj nema pravih vlada. S Italijom
se postupa, kae grof Maffei (1736), s njezinim se narodima
postupa onako kako bi se postupalo sa stadom ovaca ili drugih
divljih ivotinja .81 I sama se Venecija nakon Poarevakog mira
(1718) prepustila sa zadovoljstvom ili rezignacijom u neutral
nost, a to je kao da smo rekli da se predala .82
Za sve one koji gube, spasa ima samo kad pribjegnu sili,
agresiji, ratu. Za to je dobar primjer vedska Gustava Adolfa. Ili,
jo bolje, Afrika berberskih gusara. Dodue, sa sjevernoafrikim
gusarima nismo vie u okvirima evropske ekonomije-svijeta, ve
u politikom i ekonomskom prostoru to ga prekriva Tursko
Carstvo, a koje je samo za sebe jedna ekonomija-svijet, ali o tome
u govoriti u jednom od iduih poglavlja. Meutim, alirska drava
moe na svoj nain posluiti kao primjer, jer se nalazi na razmei
dviju ekonomija-svjetova, evropske i turske, ne pokoravajui se
ni jednoj od njih, budui da je praktiki prekinula sve podanike
veze s Istanbulom, a istodobno ju je osvajaka evropska mornarica
iskljuila iz svake sredozem ne trgovake djelatnosti. Alirsko gu
sarstvo, nasuprot evropskoj hegemoniji, predstavlja jedini izlaz,
jedinu m ogunost prekida. Ako se okolnosti uzmu u istom kon
tekstu, zar vedska na granici dviju ekonomija, evropske i ruske,
nije na isti nain iskljuena iz svih neposrednih dobiti to ih moe
dati Baltik? Rat je za nju bio jedini spas.
Carstvo i ekonomija-svijet
Carstvo, to jest super-drava, koja sama za sebe pokriva itav
prostor jedne ekonomije-svijeta, postavlja pred nas skupni prob
lem. Ukupno uzevi, carstva-svjetovi, kako ih naziva Wallerstein,
55
nedvojbeno su arhaine tvorevine, stari efekti pobjede politike nad

ekonomijom. Ali oni jo traju. U vrijeme kojim se bavi ovo djelo
ona su jo tu, izvan podruja Zapada, u Indiji, sa carstvom Velikog
Mogula, u Kini, u Iranu, u Otomanskom Carstvu i u carskoj Rusiji.
Im manuel Wallcrstein tvrdi: uvijek kad postoji carstvo, odgo
varajua se ekonomija-svijet nije mogla razviti; bila je zaustavljena
u svojoj ekspanziji. Moglo bi se isto tako rei da sm o tada suoeni
s nekom vrsti c o m m a n d econom y, ako slijedimo zakljuke Johna
Hicksa, ili s jednim nainom proizvodnje koji se naziva a zijskim ,
da se posluim o Marxovim, danas ve starom odnim tumaenjem.
Istina je da se ekonomija slabo prilagoava zahtjevima i
prisilama jedne iskljuive carske politike. Niti jedan trgovac, niti
jedan kapitalist nee u takvoj situaciji imati potpuno slobodne
ruke. Mihajlo Kantakuzcn, koji je neke vrste Fuggcr Otomanskog
Carstva, objeen je po kratkom postupku pred samim vratima
svoje velianstvene palae u Istanbulu, 13- oujka 1578. na sul
tanov nalog .83 U Kini84 je prebogati Heshen, ministar miljenik cara
Qianlonga, sm aknut nakon careve smrti, a njegovo je imanje
jednostavno konfiscirano u korist novog cara. U Rusiji85 je princu
Gagarinu, guverneru Sibira i moda najkorum piranijem ovjeku
carstva, 1720. odrubljena glava. Pomiljamo odm ah na Jacqucsa
Cocura, na Scmblanaya, na Fouqucta: na svoj nain, ti procesi
i to smaknue (mislimo na Semblanaya) govore o odreenom
politikom i ekonomskom stanju Francuske. Samo kapitalistiki
reim, pa bio on i starog tipa, ima takav eludac da moe progutati
i svariti skandale.
Pa ipak, moje je osobno miljenje da, ak i pod pritiskom
jednog ugnjetakog carstva koje je m alo ili nikako svjesno poseb
nih interesa svojih posjeda, jedna ekonomija-svijet, pa ma kako
bila zlostavljana i nadzirana, moe ivjeti i organizirati se zna
ajnim prelaenjem svojih granica: Rimljani plove i trguju u Crve
nom m oru i po Indijskom oceanu; armenski su se trgovci iz Dulfe,
ispahanskog predgraa, proirili po gotovo itavom svijetu; in
dijski b a n ia n i idu ak do Moskve; kineskih trgovaca ima po svim
pristanitima Indonezije; Moskovska je Rusija u rekordno kratkom
vrem enu uspostavila vlast nad nepreglednom sibirskom periferi
jom. Wittfogel86 nema krivo kad tvrdi da je u onakvim politikim
prostranstvima intenzivnog pritiska, kao to su bila carstva tradi
cionalne june i istone Azije, drava doista mnogo jaa nego
drutvo. Slaemo se za drutvo, ali za ekonomiju ne.
56
No da se vratimo u Evropu. Zar i ona nije veoma rano izbjegla

guenju carskog tipa? Rimsko je Carstvo i vie i manje nego Evropa;
karolinko i otonsko carstvo slabo obuhvaaju jednu Evropu koja
je u punom opadanju. Crkva kojoj je uspjelo proiriti svoju
kulturu po itavom evropskom prostoru, na kraju ipak ne uspijeva
na vrijeme uspostaviti svoju politiku prevlast. Da li je, u tim
uvjetima, valjalo preuveliavati ekonomsko znaenje univerzalne
monarhije Karla V (1519-1555) i Filipa II 555-1598)? To pos
tavljanje u prvi plan imperijalne prevlasti panjolske, ili tonije
inzistiranje s kojim Immanuel Wallerstein pretvara carski ne
uspjeh Habsburgovaca, koji se moda prerano vezuje uz bankrot
godine 1557, u neku ruku u dan roenja evropske ekonomije-
-svijeta, ne ini mi se najboljim nainom pristupa tom problemu.
Neprestano se uveliavala, i to po mom miljenju neosnovano,
politika Habsburgovaca. Ona je bila, dodue, zaodjenuta slavom i
bljetavilom, ali je na momente bila neodluna, istovremeno jaka
i slaba, a navlastito anakronina. Njihov se pokuaj sukobljava ne
samo s Francuskom koja se prostire u sreditu veza razmrvljenog
Habsburkog Carstva, ve i s neprijateljskim evropskim spora
zumom. A taj sporazum o evropskoj ravnotei nije neka nova
stvarnost koja bi se bila pojavila, kao to su neki tvrdili, nakon
pohoda Karla VIII na Italiju (1494), ve je to vrlo stari proces, kao
to to s pravom istie W. Kienast87, koji se zapravo moe pratiti jo
od sukoba Kapetovia i Plantagencta, pa ak i ranije, kako je mislio
Federico Chabod. Evropa koju je valjalo natjerati na poslunost,
zapravo je ve stoljeima naikana zatitnim slojevima, i to kako
politikim tako i ekonomskim. Na kraju i nadasve, toj su se Evropi
ve otvorila vrata u iroki svijet: na Sredozemlje jo od XI. stoljea,
a na Atlantik s basnoslovnim putovanjima Kristofora Kolumba
(1492) i Vasca da Game (1498). Ukratko, sudbina Evrope kao
ckonomije-svijeta prethodi sudbini Cara tunoga lika. Pretpos
tavimo ak da je Karlo V i uspio, kao to su to eljeli najslavniji
humanisti njegova vremena, zar i tada kapitalizam, ve dovoljno
uvren na kljunim pozicijama Evrope u raanju, u Antwer-
penu, u Lisabonu, u Sevilli, u Genovi, ne bi bio naao puta za
izlazak iz te situacije? Zar enoveani ne bi bili isto tako uspjeno
ovladali kretanjem evropskih trita bavei se financijama cara
Filipa II umjesto kralja Filipa II?
No, ostavimo to to je samo epizoda, da bismo preli na pravu
raspravu. A prava je rasprava u tome da saznamo kada je Evropa
postala dovoljno jakom, povlatenom i napojenom monim sna
57
gama da sve razliite ekonomije u njoj mogu nai mjesta, ivjeti

jedne s drugim a i jedne protiv drugih. M eunarodno usuglaava
nje tu zapoinje vrlo rano, ve u srednjem vijeku i nastavit e se
stoljeima. Dakle: kom plem entarne zone jedne ekonomije-svijeta
i hijerarhija proizvodnje i razmjene rano se ocrtavaju, a djelot
vorne su gotovo od samog poetka. Ono to nije uspjelo Karlu V,
koji je u tome potroio svoj ivot, polazi gotovo bez napora za
rukom Antwcrpcnu, u sreditu obnovljene ekonomije-svijeta na
poetku XVI. stoljea. Grad tada ovladava itavom Evropom i onim
to u svijetu ovisi od toga malog kontinenta.
I tako se kroz sve politike prom jene u Evropi, zbog njih ili
usprkos njima, vrlo rano uspostavio jedan evropski ili bolje ree
no zapadni ekonomski red koji je prekoraio granice kontinenta
vjeto iskoritavajui svoje razlike u snazi i svoje sukobe. Veoma
je rano srce Evrope bilo okrueno jednom bliskom poluperi-
ferijom i jednom dalekom periferijom. A ta poluobodnica koja vri
pritisak na srce i sili ga da bre kuca sjeverna Italija oko Mletaka
u XIV. i XV. stoljeu, te Nizozemska oko Antwerpcna to je ona
crta koja je nedvojbeno bitna za evropsko ustrojstvo. Poluperi-
ferije, ini se, nema ni oko Pekinga, ni oko Delhia, Ispahana,
Istanbula, pa ak ni oko Moskve.
Vidim dakle da se ckonom ija-svijet vrlo rano raa i nisam,
poput Im manucla Wallersteina, zaslijepljen XVI. stoljeem. Zapra
vo, pitanje koje njega mui jest upravo ono to ga je postavio Marx.
Ponovimo jo jednom slavnu reenicu: Biografija kapitala poi
nje u XVI. stoljeu. Za Wallersteina evropska ekonomija-svijet
jest proces raanja kapitalizma. U toj toki neu m u se protiviti,
jer rei sredinja zona ili kapitalizam svodi se na oznaavanje iste
stvari. Zbog toga, tvrditi da ekonom ija-svijet u XVI. stoljeu u
Evropi nije prva koja se oslanja na taj uski i udesni kontinent,
znai ipso fa c to to i tvrdnja da kapitalizam nije ekao XVI. stoljee
da se prvi put pojavi. Prihvaam dakle koji je napisao (da
bi se kasnije zbog toga i pokajao) da je evropski kapitalizam (on
ak kae kapitalistika p roizvodnja) zapoet u Italiji XIII. stoljea.
O toj se raspravi moe svata rei, samo ne da je beznaajna.
58
Rat po zonama
ekonomijesvijeta
Povjesniari izuavaju ratove jedan po jedan, ali rat kao takav, u

beskrajnom odvijanju vremena, veoma ih je rijetko zanimao, pa
ak ni u opravdano slavnoj knjizi Hansa Dclbrcka88. A rat je uvijek
prisutan, uporno se namee razliitim stoljeima povijesti. On
obuhvaa sve: najlucidniju raunicu, hrabrost i maloduje. Za
Wernera Sombarta rat gradi kapitalizam, ali i obrnuto je tono. Rat
je tezulja na kojoj sc mjeri istina, iskuavanje snaga za drave
kojima pokuava dati odreenje, ali je i znak mahnitosti koja sc
nikad ne smiruje. Rat je takav pokazatelj svega onoga to sc mijea
i utapa jednim pokretom u povijest ljudskog roda, da samo smje
tanje rata u okvire ekonomije-svijeta istovremeno znai i otkri
vanje drugog jednog smisla sukoba meu ljudima i davanje
neoekivane potvrde zamrenom spletu pitanja to ih postavlja
Immanuel Wallerstcin.
Zapravo, rat nema jedno i uvijek isto lice. Geografija to lice
ispunja bojom i razvrstava ga. Supostoje brojni oblici rata, primi
tivnih ili modernih, kao to supostoje ropstvo, kmetstvo i kapita
lizam. Svatko vodi rat kako i kakav moe.
Werner Sombart nije imao krivo kad je govorio o ratu koji je
tehnika usavrila i koji bi kao stvaralac modernosti pridonosio
ubrzanom uspostavljanju kapitalistikih sistema. Ve u XVI. sto
ljeu postojao je vrhunski razvijen rat, koji je silovito pokretao
novac, poticao umove i domiljatost tehniara, i to tako da sc, kako
su govorili, mijenjao iz godine u godinu, kao po nekoj neizbjeivoj
modi koja je zacijelo bila manje ugodna nego moda u ukraavanju
i odijevanju. No, takav rat, sin i otac napretka, postoji samo u
sreditu, u srcu ekonomije-svijeta; da bi se razvijao, nuni su mu
preobilje u ljudstvu i u sredstvima i, nadasve, ludo velike zamisli.
Ostavite naas tu sredinju pozornicu svjetskog teatra, koja je
uostalom i posebno rasvijetljena reflektorima informacija i his
toriografije svog vremena, i skoknite do bijednih, a esto i primitiv
nih periferija. Slavni ratovi tu ne mogu nai mjesta, ratovi su tu ak
i smijeni i tovie neefikasni.
Diego Surez, vojnik i kroniar iz Orana, prua nam s tim u
vezi dosta dobro svjedoanstvo .89 Oko 1590. panjolska dolazi na
(rekli bismo smijenu) zamisao da u malu afriku tvravu poalje
jedan tercio elitne vojske, koji je u tu svrhu povukla s flandrijskog
59
ratita, koje je u to doba p a r excellence poprite izuenog ratova

nja. Pri prvom izlasku tih novaka jer to su bili novaci u
oima prokuanih vojnika iz oranskog garnizona iznenada se
na horizontu pojavljuje nekoliko arapskih konjanika. Ljudi iz
tercia za tili as se postrojavaju u etvrtastu formaciju. No, tu je
takvo ratniko umijee izlino: neprijatelj e se dobro uvati da ne
napadne tako odlune vojnike. A ljudi iz garnizona su se slatko
smijali u vezi s beskorisnim prestrojavanjem.
Zapravo, izueni je rat mogu samo ako ga tako vode istov
rem eno i jedna i druga strana. To jo bolje potvruje dugotrajni
rat na sjeveroistoku Brazila, koji je voden od 1630. do 1654, a
duhovito i uvjerljivo nam ga predstavlja nedavno objavljena knjiga
jednog mladog brazilskog povjesniara .90
Nema nikakve dvojbe, nalazimo se na dalekoj obodnici naj
ire shvaene Evrope. Nizozemci, koji su silom uli u Recife 1630,
nisu se uspjeli dom oi itave pokrajine Pernambuco, poznate po
svojoj proizvodnji eera. Dugih dvadeset godina oni su praktino
bili blokirani u gradu koji dre. Sve im dolazi morskim putem:
ive, municija, pojaanja, pa ak i graevno kamenje i cigle to
im trebaju za gradnju kua. Logino, dugotrajni sukob e se 1654.
rijeiti u korist Portugalaca, ili tonije LuzoBrazilaca, jer su oni
bili osloboditelji Recifea. Oni e to znati i rei i toga se sjeati.
Sve do 1640, panjolski je kralj bio vie od pola stoljea
gospodar Portugala, koji je osvojio 1580. Znai da su oficiri i
veterani, panjolci ili Talijani iz flandrijske armije, bili poslani na
tu daleku pozornicu ratnih operacija. Meutim, odm ah je dolo
do potpunog neslaganja izmeu eta regrutiranih na licu mjesta,
takozvanih soldados d a terra, i redovne vojske dovedene iz
Evrope. Jedan Napuljac, grofBagnuolo, koji je zapovijedao ekspe-
dicijskim korpusom , nije prestao bacati drvlje i kamenje na te
utokljune vojnike to dangube i da bi se utjeili neprestano
piju. Ato bi Bagnuolo htio? Da se rat u Brazilu vodi kao u Flandriji,
uz opsade i branei utvrenja potujui uobiajena pravila. Stoga,
nakon to su Nizozemci osvojili Paraibu, on sm atra da je red da
im poalje ovakvu poruku: Neka zauzee grada bude od koristi
vaim gospodstvima. S ovim vam pismom upuujem pet zarob
ljenika ...91 To je rat po knjigama, ali i kurtoazni rat, u samom
duhu Predaje Brede 1625, kako ga je Velzquez prikazao na svojoj
glasovitoj slici Las lanzas.
Meutim, rat u Brazilu ne moe biti kao rat u Flandriji, pa ma
kako na to gunali svi oni uzaludno hvastavi veterani. Indijanci i
60
FIGVRE DV CORPS
D' ARME E C A R R E : C O MME I L F ORME
l'ordre de bataille.
Ptemicrordrc.
5. UENI SE RAT PREDAJE 1 UI

Jedan o d bezbrojnih redova nastupanja, razvijanja i bitke koje iznose i
komentiraju Principi vojne vjetine (1615) I. de Billona, gospodara Prugne,
prem a regulama velikog i odlinog vojskovoe Mauricea od Nassaua (str.
44).
Brazilci, neusporedivi specijalisti za iznenadne napade, nameu

gerilski nain ratovanja. A ako se Bagnuolo sjeti da im podijeli
rakije od trske kako bi im pred napad podigao moral, oni tada
neizostavno idu odspavati svoj mamurluk. Osim toga, za bilo
kakvu sitnicu ti udni vojnici naputaju redove i gube se po
umama i nepreglednim movarama zemlje. A Holananin bi htio
voditi rat prem a pravilima koja vrijede u Evropi. I tada mu se gade
ti nestalni neprijatelji koji, umjesto da asno prihvate borbu na
otvorenom polju, neprestano izmiu, bjee, postavljaju zasjede.
Kakvih li kukavica! Kakvih li straljivaca! I sami se panjolci s njime
slau. Kao to kae jedan od njihovih veterana: Ta nismo mi
majmuni pa da se borimo po stablima! Pa ipak, tim starim voj
nicima moda nije krivo to moraju ivjeti iza utvrenih linija, pod
budnom zatitom izvrsnih straa i vjetih slobodnih strijelaca koji
61
F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta
su pravi majstori u ratu arkanja, to ga nazivajuem i do m a tto

(umski rat) ili jo ivopisnijim izrozom guerra volante (letei rat).
Ipak, 1640. Portugal se die protiv panjolske. Tome slijedi
podjela dviju Kruna. Na Pirenejskom poluotoku zapoinje gotovo
tridesetogodinji rat izmeu Lisabona i Madrida, koji e trajati do
1668. Naravno, u Brazilu vie nem a zatite to ju je pruala pa
njolska flota. A onda, vie nem a ni veterana, ni opskrbljivanja
skupom oprem om . I, za brazilsku stranu, rat je odsada samo
guerra volante, rat koji odgovara siromanima, rat koji e unato
svim razum nim prognozama, najzad, 1654, nadvladati nizozem
sko strpljenje, dodue u vrijeme kad su Ujedinjene pokrajine bile
uvuene u svoj prvi rat s Engleskom i zbog toga, vojniki gledano,
strahovito iscrpljene. Osim toga, Portugal je bio toliko m udar da
plati visokom cijenom, velikim poiljkama soli, m ir koji mu je
napokon bio na dohvat ruke.
Djelo Evalda Cabrala de Mella daje kakvu-takvu vjerojatnost
jednoj uporno usaenoj predaji prem a kojoj je Giuseppe Garibal
di, kad su ga u prvoj mladosti bacili u vrtlog brazilskog rata (ovdje
je rije o 1838, o ustanku takozvanih odrpanaca, Faroupilhas),
toboe tu nauio tajne jednog svojevrsnog rata: doi s deset
razliitih strana na jedno mjesto, estoko napasti i ponovo se
raspriti brzo i neujno, da bi zatim opet napali na nekom drugom
mjestu. Upravo takav e rat on voditi na Siciliji nakon iskrcavanja
d e iMille 1860.92 Ali g u eira d o m a tto nije samo brazilska specijal
nost. Gerila postoji i danas, a italac je zacijelo sam uinio uspo
redbe koje mu se nameu s najsvjeijim primjerim a. Garibaldi je
mogao gerilsko ratovanje nauiti i drugdje, a ne samo u Brazilu.
U francuskoj Kanadi, za engleskih ratova, jedan je oficir regularnih
eta otro osuivao prepade iz zasjede to su ih poduzimali
njegovi sunarodnjaci, francuski Kanaani, koji su saekivali ne
prijatelja kao to se saekuje krupna divlja: To nije rat, ve
ubojstvo93, govorio je on.
U Evropi, naprotiv, uz sredinje zone, ratovi se vode s velikom
bukom, s velikim brojem vojnika koji se pokreu prem a ratnim
pravilima i u savrenoj disciplini. U XVII. stoljeu to je rat p a r
excellence-, opsade, topnitvo, logistika, bitke dviju vojski koje su
uredno postrojene jedna prem a drugoj... Sve zajedno, izvanredno
skupi ratovi, bezdani za financije. U takvim ratovima propadaju
drave malih dimenzija, a navlastito gradovi-dravc, pa ma kako
krtarili svojim skladitima oruja i kako god tedljivo uzimali
plaenike u slubu. Ako m oderna drava raste, ako se u njoj razvije
62
Podjela prostora i vremena u livropi
Predaja Urede (1625), prema Velzquezovoj slici zvanoj I.as lanzas

(Koplja). Spinola prima kljueve grada. (Fotografija Giraudon).
modemi kapitalizam, rat je pri tome esto njegovo sredstvo: hel

ium omnium pater. Pa ipak, taj rat jo ni po emu nije neki totalni
rat. Zarobljenici se razmjenjuju, za bogate se trai otkupnina, a
operacije vie nalikuju na znanost nego na ubijanje. Englez Roger
Boyle, grof od 94, izjavljuje 1677. bez okolianja: Mi
ratujemo prije kao lisice nego kao lavovi i na svaku bitku dolazi
do dvadeset opsada. Rat bez milosti poinje tek s Endrihom II ili,
jo tonije, s Revolucijom i Carstvom.
Temeljno pravilo toga rata na vioj razini jest da sukob valja
prenijeti susjedu, slabijem ili manje jakom. Ako bi se dogodilo da
se zbog protuudara borbe vrate u vlastitu zemlju, koja je svetinja
nad svetinjama, moe se rei zbogom prvenstvu i prestiu. To
pravilo ima malo izuzetaka: takozvani italski ratovi zapeatili su
uzmak sve dotle premonog Poluotoka. Nizozemska izmie Lu-
ju XIV 1672. Moramo joj tada rei: svaka ast! Ali, 1795. ne moe
izmaknuti Pichcgruovim konjanicama, i to zato to vie nije u srcu
63
Evrope. Nitko nee u XIX. pa ak ni u XX. stoljeu prijei La

Manche ili Sjeverno m ore. Velianstvena Engleska vodi svoje rato
ve daleko od kue, spaavana injenicom da je na otoku i to je
svojim saveznicima davala obilatu pomo. Jer, kad si jak i moan,
rat e se odvijati daleko od tebe. U vrijeme bulonjskih priprem a,
engleski se krediti dijele Austriji, a Velika se armada, kao po nekoj
zapovijedi, upravlja prem a Dunavu.
Drutva i ekonomijasvijet
Drutva se vrlo sporo razvijaju, a to u neku ruku olakava povijes
no prom atranje. Kina trajno ima svoje mandarine, a hoe li ih se
ikada osloboditi? Indija jo uvijek ima svoje kaste, a Mogulsko je
Carstvo sve do svojih posljednjih dana imalo svojeja g in d a re , koji
su u neku ruku vrlo bliski roaci turskih spahija. ak i zapadno
drutvo, prem da najpokretnije od svih, razvija se u usporenom
ritmu. Englesko drutvo, kojem se u XVIII. stoljeu redovito ude
kontinentalni Evropljani, jednako kao i danas (govorim iz vlastitog
iskustva) ne-engleski povjesniari, poelo se u svojim oblicima
ocrtavati poam od rata Dviju rua, dakle tri stoljea ranije. Rop
stvo, koje Evropa ponovo izmilja za kolonijalnu Ameriku, nestaje
u Sjedinjenim Dravama tek 1865, u Brazilu 1888, a to je kao da
kaemo juer.
Ja openito ne vjerujem u brze drutvene prom jene koje bi
nalikovale na neoekivanu prom jenu scenarija. ak ni revolucije
nisu totalni prekidi. A to se tie drutvenog uzdizanja, ono se
ostvaruje zajedno s ekonomskim uzletima, prem da buroazija
ipak nikada ne izlazi u veoma zbijenim redovima iz svojih odnosa,
jer broj povlatenih ostaje ogranien u odnosu prem a svekolikom
puanstvu. A u natm urenim i nepovoljnim prilikama via e se
klasa zabarikadirati i onaj koji joj hoe razvaliti vrata m orat e biti
i vie nego vjet i jak. To je ono to se dogodilo s Francuskom 1590.
Ili, da uzmem o precizniji primjer, sa sitnom republikom Lukom
(Lucca) u 1628. i 1629.95 Tome je tako jer drava tek u rijetkim
sluajevima podstie uspon graanstva, i to samo onda kada joj je
to potrebno. A kad brojem ograniene vladalake klase ne bi
tijekom vremena pokazivale tendenciju da im se redovi jo vie
prorjeuju, drutveno bi napredovanje bilo jo usporenije, prem
da u Francuskoj kao i drugdje trei stale uporno nastoji opo
naati plemstvo i neprestano se trudi da mu se priblii i to ulaui
64
Podjela prostora t vrem ena u Evropi
nevjerojatne napore*. Kako je napredovanje na drutvenoj ljes

tvici m ukotrpno i stalno mu se tei, prirodno je da novi izabranici,
koji su uz to i malobrojni, esto samo uvruju zateeni poredak.
Pa ak i u malim gradovima talijanskih marki, koje Papinska drava
odozgo kontrolira, tanki sloj plemstva, ljubomorno uvajui svoje
prerogative, prihvaa samo polagane integracije koje nikako ne
ugroavaju vrsto uspostavljeni drutveni status.97
Nije dakle nimalo udno to se ini da se drutveno tkivo koje
urasta u okvire ekonomijc-svijcta napokon trajno njima prila-
goava, uvruje se i postaje s njima jedinstveno. Nikada tom
novom tkivu ne nedostaje vremena za prilagodavanje okolnostima
koje ga uvjetuju i za prilagodavanje okolnosti ravnotei zateenog
stanja. Promijeniti krug dakle znai sinkroniki prijei od najam
nog na kmetski i ropski odnos, i to kroz vie stoljea. Drutveni se
red neprestano uspostavlja na monoton nain u skladu s eko
nomskim nunostima baze. Svaki zadatak, kad je jednom podije
ljen u meunarodnoj podjeli rada, stvara svoju posebnu kontrolu,
a kontrola artikulira drutvo i upravlja njime. U sreditu eko
nomije, u vrijeme kad se XVIII. stoljee zavrava, Engleska je
zemlja u kojoj najamni radnici prodiru istovremeno i u selo i u
gradske djelatnosti. Jo malo i nita im nee izbjei. Na kontinentu
radnici svojim veim ili manjim irenjem oznaavaju dosegnuti
stupanj modernosti, ali su neovisni obrtnici i dalje brojni; napoli-
ari i dalje zauzimaju istaknuto mjesto: oni su plod kompromisa
izmeu zakupnika i nekadanjeg kmeta; u doba Revolucije, u
Francuskoj, seljaka vrlo sitnih posjednika ima u velikom broju...
Najzad, kmetstvo, kao ilava biljka, prekriva istonu Evropu koja
se ponovno feudalizira, kao primjerice na turskom Balkanu, dok
se ropstvo, ve u XVI. stoljeu, kao nova senzacija pojavljuje u
Novom svijetu: kao da sve mora poeti iznova, od nulte razine.
Drutvo tako neprestano odgovara razliitoj ekonomskoj prisili i
nalazi se zatvoreno u njoj upravo zahvaljujui svom prilagoava-
nju, a nije kadro brzo izii iz rjeenja koje je jednom stvorilo. I
tada, ako je ono, ve prem a sredinama, ovakvo ili onakvo, znai
da predstavlja rjeenje, ili neko od moguih, koje je najbolje
prilagoeno (kad je sve ostalo jednako) posebnim tipovima proiz
vodnje s kojima je suoeno98.
Razumije se da to prilagodavanje drutvenoga ekonomskom
nije nimalo mehaniko ili automatsko, da ima i skupnih im
perativa, ali i otklona i sloboda, znatnih razlika ve prema kul
turama, pa ak i prem a geografskom poloaju. Nijedna shema ne
65
fe rn a nd Braudel / Vrijeme svijeta
Kuno roblje u Brazilu. (J.-B. Debret, Slikovito putovanje..., 1834,

otisak B. N.)
moe potpuno odgovarati stvarnosti. Ve sam u vie navrata uka

zivao na primjcrnost sluaja s Venezuelom,99 Tu sve od evropskog
otkria poinje s nulom. U toj prostranoj zemlji ima sredinom XVI.
stoljea moda 2.000 bijelaca i 18.000 uroenika. Vaenje bisera
na obali traje tek nekoliko desetljea. Kopanje rudnih bogatstava,
navlastito iskoritavanje zlata iz rudnika Yaracuy, uzrokuje prvu
pojavu ropstva: to su Indijanci zarobljeni u ratu i neto uvezenih
crnaca, sve u malom broju. Prvi uspjeh postie se uzgojem stoke
i to prvenstveno po prostranim tlanosima, gdje nekoliko bijelaca,
posjednika i plemia, te Indijanaca, pastira na konjima, tvore
primitivno drutvo feudalnih karakteristika. Kasnije, naroito u
XVIII. stoljeu, plantae kakaovca na obalnom podruju postaju
uzrokom iskoritavanja uvezenih crnakih robova. Imamo dakle
dvije Venezuele, jedna je feudalna, druga je robovlasnika, a
prva se razvija prije druge. Meutim, valja naglasiti da u XVIII.
stoljeu crni robovi, kojih ima relativno mnogo, ive na takoz
vanim haciendas de los llanos. Isto tako mora sc napomenuti da
kolonijalno drutvo u Venezueli, sa svojim institucijama i grado
66
vima koji niu, nije itavo sadrano u te dvije sheme. Dapae, ima
jo mnogo toga to njima nije obuhvaeno.
Moda bi valjalo inzistirati na konstatacijama koje se same od
sebe nameu. Po mom su miljenju sve podjele, svi modeli, to
ih povjesniari i sociolozi ralanjuju, vrlo rano prisutni u dru
tvenim uzorcima to ih imamo pred oima. Ima tu istodobno klasa,
kasta (to jest skupina zatvorenih u sebe), redova, i sve njih
drava redovito podrava. Klasna borba tu i tamo zapoinje rano
i gasi se samo da bi se ponovo rasplamsala. Jer, nema drutava bez
prisustva konfliktnih snaga. Isto tako nema ni drutava bez hijerar
hije, to jest, ukupno uzevi, bez svoenja masa, koje ih sainjavaju,
na rad i poslunost. Ropstvo, kmetstvo, najamni rad povijesno su
i drutveno razliita rjeenja za jedan univerzalni problem koji u
biti ostaje uvijek isti. Od jednog sluaja do drugoga usporedbe su
ak i mogue, bile one tone ili krive, povrne ili duboke, nije
vano! Sluge nekog velikog boljara u Livoniji, pie McCartney100
1793, ili crnci koji slue u kui nekog kolonista na Jamajki,
premda su i sami robovi, smatraju se viima, prvi naspram seljaka,
a drugi naspram crnaca koji rade na zemlji. Poprilici u isto
vrijeme, Daudry des Lozircs, kreui u rat protiv pretjeranih
negrofila, ak e tvrditi da u biti rije rob znai samo siromanu
klasu koju je sama priroda stvorila upravo za rad; (jer) to je klasa
koja pokriva najvei dio Evrope. U kolonijama, rob ivi radei i
uvijek nalazi unosan posao; u Evropi taj bijednik ne nalazi uvijek
rada i umire od neimatine... Neka mi se navede, pa makar jedan
sluaj, da bi u kolonijama ovjek um ro od gladi, da bi bio pri
moran da gladni eludac ispuni travom ili da bi ga glad prisilila da
sebi oduzme ivot! U Evropi se moe navesti mnogo sluajeva da
su ljudi umirali zato to nisu imali to jesti.101
Na tom smo mjestu upravo u biti problema. Drutveni oblici
eksploatacije dolaze jedan nakon drugoga i zapravo se nadopu
njuju. Ono to je mogue u srcu ekonomijc-svijeta, zahvaljujui
mnogobrojnosti u ljudstvu, kovanom novcu i trgovakim pos
lovima, nije zbog istog razloga mogue u raznim periferijama. Od
jedne do druge toke istog ekonomskog teritorija dolazi, da se
kratko izrazim, do industrijske regresije. No bojim se da dananji
sistem, m u ta tis m u ta n d is, i dalje veze na istim onim struktural
nim nejednakostima koje su proizile iz povijesnih pomaka. Dugo
su sredinje oblasti crpile ljude na svojim rubovima: ovi su bili
izabrana zemlja za nabavljanje robova. A odakle danas dolazi
67
nekvalificirana radna snaga za industrijske zone Evrope ili Sjedi

njenih Drava ili SSSR-a?
Za Im m anuela Wallersteina, raspored ekonomije-svijeta,
njegova krialjka pokazuje nam, sa svjedoanstvom na drutve
nom planu, da postoji koegzistencija naina proizvodnje od
robovlasnikog drutva do kapitalizma i da ovaj potonji moe
ivjeti sam o okruen drugim a i samo na njihov raun. Rosa Luxem
burg je imala pravo.
Evo to me uvruje u jednom miljenju koje mi se malo po
malo nametalo: kapitalizam podrazum ijeva prije svega hijerarhiju,
a sebe postavlja na vrh te hijerarhije, bez obzira na to da li ju je
sm stvorio ili nije. Ondje gdje intervenira tek na kraju trke
dovoljan m u je sam o jedan relejni oslonac, jedna strana ali suk-
rivaka drutvena hijerarhija koja e nastaviti i olakati njegovo
djelovanje: neki poljski velmoa koji je zainteresiran za trite u
Gdanjsku, neki plemi d engenho iz brazilskog sjeveroistoka, p o
vezan s trgovcima Lisabona, Porta ili Amsterdama, neki vlasnik
plantae s Jamajke povezan s londonskim trgovcima i veza je
uspostavljena, struja prolazi. Te relejne stanice, kao to je oigled
no, ovise o kapitalizmu. Drugdje, koristei se suradnjom tih is
turenih snaga, koje su njegove antene, kapitalizam se sm uvlai
u onaj lanac koji se protee od proizvodnje do velikih trgovakih
poslova, i to ne zato da bi na sebe preuzeo svu odgovornost, ve
da bi zaposjeo strateke toke koje kontroliraju kljune sektore
akumulacije. Da li je svaki drutveni razvoj koji je vezan za sav taj
skup toliko spor zato to vrsto hijerarhizirani lanac neprestano
stvara nove karike, ili, to se svodi na isto, kao to misli Peter
Laslett, zbog toga to su u svojoj veini sve redovne ekonomske
zadae tako teke i nesm iljeno prebacivane na plea ljudi?1021zbog
toga to je uvijek bilo povlatenih (s ovog ili onog razloga) koji su
te m ukotrpne poslove, nune za ivot svih, prebacivali na druge.
Kulturni red
Kulture su (ili civilizacije: pa m a to rekli, ove se dvije rijei mogu
u veini sluajeva upotrebljavati naizmjenino) takoer jedan od
redova koji organiziraju prostor iz istih razloga kao i ekonomije.
Ako se kulture podudaraju s ekonomijama (posebno zato to
cjelovitost jedne ekonomije-svijeta, u itavom svom rasponu, tezi
udionitvu u jednoj i istoj kulturi ili bar nekim elementima iste
68
Podjela prostora i vrem ena u Evropi
kulture, u opreci sa susjednim ekonomijamasvjetovima), one se

jedna od druge i razlikuju: kulturne i ekonomske karte ne prek
rivaju se bez ostatka, i to je u neku ruku logino. Ako ni zbog ega
drugoga, a ono zbog injenice to je kultura plod beskrajnog
trajanja koja daleko prelazi dugotrajnost ivota ekonomija-svje-
tova, koja je i sama veoma znatna. Kultura je najstarija osobnost u
ljudskoj povijesti: ekonomije se izmjenjuju, politike se institucije
lome, drutva dolaze jedna iza drugih, ali civilizacija nastavlja
svojim putem. Rimsko Carstvo propada u V. stoljeu n. e., a Rimska
ga crkva nastavlja do naih dana. Hinduizam, koji se die protiv
islama u XVIII. stoljeu, otvara procjep u koji se uvlai englesko
osvajanje, ali se borba izmeu dviju civilizacija odvija i danas pred
naim oima, sa svim svojim posljedicama, dok engleskog in
dijskog carstva nema ve vie od treine stoljea. Civilizacija je
starac, patrijarh ljudske povijesti.
U srcu svake civilizacije potvruju se religijske vrijednosti. To
je stvarnost koja dolazi izdaleka, veoma izdaleka. Ako se Crkva u
srednjem vijeku i kasnije bori protiv novca i lihve, to je stoga to
ona predstavlja jednu prevladanu epohu, znatno raniju od kapita
lizma, kojega novotarije ne podnosi. No ipak, religijska stvarnost
nije sama za sebe itava kultura, jer je ova i duh, stil ivota, u svim
vrijednostima te rijei, ona je i knjievnost, umjetnost, ideologija,
stav svijesti... Kultura je sazdana od mnotva materijalnih i duhov
nih dobara.
1 da sve bude jo sloenije, kultura je istodobno i drutvo, i
politika, i ekonomska ekspanzija. Ono to drutvu ne polazi za
rukom, uinit e kultura; ono to bi ekonomija uinila sama po
sebi tome kultura suava mogunosti, i tako dalje. Uostalom, nema
prepoznatljive granice kulturi koja ne bi bila dokazom prijeenih
napredaka. Granica na Rajni i Dunavu je u kronolokom prostoru
ove knjige kulturna granica p a r excellence-, s jedne strane stara
kranska Evropa, a s druge jedna kranska periferija, osvojena
u znamo novije vrijeme. I kad se pojavljuje reformacija, to je
poprilici ona prijelomna crta uzdu koje se stabilizira kransko
razdvajanje: protestanti s jedne, a katolici s druge strane. A to je
upravo, kao to je lako vidjeti, stara granica, stari limes Rimskog
Carstva. Mnogo bi drugih primjera moglo govoriti isti jezik. Ako
nita drugo, a ono irenje romanike i gotike umjetnosti, koje, i
jedna i druga, uz izuzetke koji potvruju pravilo, svjedoe u prilog
sve veeg kulturnog jedinstva Zapada prave kulture-svijeta,
civilizacije-svijeta.
69
F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta
Naravno, civilizacija-svijeti ekonom ija-svijetm ogu se spojiti

i ak potpomagati. Osvajanje Novog svijeta takoer je irenje
evropske civilizacije u svim njezinim oblicima, a ta ekspanzija
potpom ae kolonijalnu ekspanziju i jami joj uspjeh. U samoj
Evropi kulturno jedinstvo pogoduje ekonomskim razmjenama, i
obrnuto. Prva pojava gotike umjetnosti u Italiji, u gradu Sieni,
izravna je importacija bogatih sienskih trgovaca koji odlaze na
ampanjskc sajmove. Ona e za sobom povui i rekonstrukciju
svih proelja na velikom gradskom trgu. U kulturnom jedinstvu
kranske Evrope srednjega vijeka Marc Bloch je vidio jedan od
razloga njezine prodornosti i njezine sposobnosti prilagodavanja
prom jenam a, to se potvrdilo i mnogo kasnije od srednjeg vijeka.
Tako mjenica, tem eljno oruje zapadnog trgovakog kapita
lizma, gotovo iskljuivo cirkulira u granicama kranskog svijeta
jo u XVIII. stoljeu, a da ih nikad ne prekorauje u sm jeru islama,
Moskovske Rusije ili Dalekog istoka. Naravno, u XV. je stoljeu bilo
denovekih mjenica po trgovakim mjestima sjeverne Afrike, ali
potpisivao ih je enoveki ili talijanski trgovac, a prim ao ih je opet
kranski trgovac u Oranu, Tlemcenu ili T unisu.103 Tako se os
tajalo u svom krugu. Isto tako, u XVIII. stoljeu, isplate pom ou
mjenica u Bataviji104, u engleskoj Indiji ili u parikoj oblasti105
ostaju operacije izmeu Evropljana; oni su nazoni na oba kraja
puta. Mletake mjenice za Levant postoje, ali one su izdate n a ili
potpisane o d mletakog poslanika u Carigradu.106 Izii iz vlastitog
kruga, ne biti vie izmeu trgovaca za koje vrijede ista pravila i ista
naela, znailo bi uveati rizik iznad razboritih granica. No, nije tu
rije o zaprekam a tehnike prirode, ve o kulturnoj odbojnosti,
jer izvan Zapada postoji gusta i efikasna unutranja mrea m je
ninog trgovanja i to u korist muslimanskih, armenskih ili indijskih
trgovaca. I ti se krugovi zatvaraju na granicama njihovih kultura.
Tavernier nam pokazuje kako se novac moe prenositi iz mjesta u
mjesto, pom ou uzastopnih pisama banyana, i to iz bilo kojeg
trgovita u Indiji sve do sredozem nog Levanta. I to je posljednja
stanica. Tu civilizacije-svjetovi i ekonomije-svjetovi imaju svoje
granice i svoje zapreke.
Naprotiv, u n u ta r svake ekonomijesvijeta, kartografije kul
ture i ekonomije mogu se esto znatno razlikovati, a ponekad biti
i u izrazitoj opreci. Postojanje odgovarajuih sredita ekonomskih
i kulturnih zona to nam na izrazit nain pokazuje. U XIII, XIV. i XV.
stoljeu ni Venecija ni Genova, neosporne kraljice trgovine, ne
postavljaju svoj zakon civilizaciji Zapada. ini to Firenca: ona daje
70
Ova karta m nogobrojnih kopija Versaillesa od Engleske do Rusije, i od vedske do Napulja, govori
o francuskom kulturnom primatu za vrijeme prosvjetiteljstva u Evropi. (Prema Louisu Rauu,
Francuska E vro p a u vrijeme prosvjetiteljstva, 1938, str. 279)
ton svemu, ona stvara i lansira renesansu. Istodobno, ona svoj

dijalekt ii toscano namee talijanskoj knjievnosti. A taj isti
korak, toliko ivo mletako narjeje, a priori pozvano za takvo
osvajanje, nije ak ni pokualo uiniti. Da li je to zbog toga to
jedan grad koji ekonomski pobjeuje ili drava koja naoigled ima
i previe moi, ne moe sve imati odjednom? U XVII. stoljeu
Amsterdam je na vrhuncu svoje moi, ali sredite baroka, koji
osvaja Evropu, sad je Rim, ili moda Madrid. ak se ni London u
XVIII. stoljeu nee domoi kulturnog ezla. Opat Le Blanc, koji
posjeuje Englesku od 1733. do 1740, govorei o Christophcru
Wrcnu,107 graditelju katedrale Svetoga Pavla u Londonu, primje
uje da je ovaj osim proporcija koje je slabo potovao, samo sveo
nacrt Svetog Petra u Rimu na dvije treine njegove veliine.
Slijede ne ba oduevljeni komentari u vezi s engleskim ladanjskim
kuama, koje su jo po talijanskom ukusu, ali taj ukus nije uvijek
tono primijenjen.108 U tom istom XVIIL stoljeu, Engleska je,
vie nego talijanskom kulturom, proeta prinosima Francuske
koja doivljava svoj kulturni procvat i kojoj se priznaje nadmo
71
F ern a n d B ra udel / Vrijeme svijeta
Presti Francuske i Venecije u XVIII. stoljeu: u Nympbenburgu, bavar

skom Versaillcsu, 1746, gondole na jednoj sveanosti po venecijan
skom uzora. (Dvorac Nymphenburg, Miincben, Otisak A. Collin.)
duha, umjetnosti i mode, po svoj prilici kako bi je utjeili zbog toga
to nema svjetovnu prevlast. Englezi veoma vole na jezik pa ak
i Cicerona itaju na francuskom109, pie opat Le Blanc. A zatim,
iznerviran to mu neprestano pune ui time koliko ima francuskih
slugu zaposlenih u Londonu, odgovara: Ako u Londonu nalazite
toliko Francuza da vas slue, to je zato to vai ljudi poto-poto
nastoje da budu odjeveni, oeljani i napudrani kao mi. Ludi su
za naom modom i skupo plaaju one koji ih ue da se dotjeruju
kao nae smijene kaiperke.1101 tako London, u sreditu svijeta,
72
unato sjaju vlastite kulture, na tom planu neprestano ini ustupke

Francuskoj i preuzima od nje. Uostalom, to se ne ini ba uvijek
uz dobru volju, jer negdje oko 1770. znamo za jedno drutvo,
Antigallicans, kojemu je prva obaveza da se za odijevanje ne slui
ni jednim komadom tkanja de Fabrication franaise.in Ali, to
moe neko udruenje protivtakve mode? Engleska, koja se uzdigla
zahvaljujui svom napretku, ne moe ni naeti intelektualno pr
venstvo Pariza, a itava Evropa, sve do Moskve, pridonosi tome da
francuski postane jezik aristokratskih drutava i sredstvo za pre
noenje evropske misli. Isto tako, potkraj XIX. i s poetka XX.
stoljea, Francuska, premda daleko na zaelju ekonomske Evrope,
i dalje je nedvojbeno sredite zapadne knjievnosti i slikarstva; do
glazbenog primata Italije, a zatim Njemake, dolo je u razdobljima
kad ni Italija ni Njemaka nisu imale ekonomsku vlast u Evropi; a
ni dan danas golema ekonomska premo Sjedinjenih Drava nije
ih stavila na elo knjievnog ili umjetnikog svijeta.
Pa ipak, oduvijek se tehnika (ali ne ba uvijek i znanost)
razvija na probirljiv nain u premonim zonama ekonomskog
svijeta. Venecijanski je Arsenal jo u XVI. stoljeu sredite tehnike.
Nizozemska i, kasnije, Engleska, nasljeduju jedna za drugom tu
dvostruku prevlast. Danas je ona u rukama Sjedinjenih Drava.
No, tehnika je moda samo tijelo, a ne dua civilizacija. Logino je
da ona bude povlatena industrijskim djelatnostima i visokim
plaama u najnaprednijim zonama ekonomije. Naprotiv, znanost
nije privilegija nijedne nacije. Dar to nije bila juer. A za dananjicu
sumnjam.
Koordinate ekonomijesvijeta
sigurno su valjane
Koordinate to nam ih predlae Wallerstein, a koje smo mi pred
stavili u glavnim crtama i u njihovim osnovnim aspektima, kao i
sve teze koje nailaze na odjek, izazvale su od 1975, kad su objav
ljene, odobravanja i kritike. Traili su mu i nali vie pretea i
izvora nego to bi ovjek mogao pomisliti. Pronali su mu mnogo
brojne primjene i podrazumijevanja: ak se i nacionalne eko
nomije ponaaju po opoj shemi, pa su i one posijane, imajui po
rubovima autarkine oblasti; moglo bi se rei da je svijet naikan
periferijama, podrazumijevajui pod tom rijei zemlje, zone,
73
pojaseve nerazvijenih ekonomija. U suenim okvirima tih koor

dinata, prim ijenjenih na nacionalne prostore, moi e se nai i
prim jera u oitoj opreci s tem eljnom tezom .112Tako je, primjerice,
sa kotskom, periferijom Engleske, koja ini prve ekonomske
korake i ekonomski se osamostaljuje potkraj XVIII. stoljea. to se
tie imperijalnog sloma Karla V, 1557, moda bi se moglo dati
prednost m om tum aenju prije nego tumaenju Wallersteina, ili
ak m u prigovoriti (kao to sam to implicitno i uinio), da nije kroz
reetke svojih koordinata dovoljno uoavao i druge stvarnosti, a
ne sam o stvarnost ekonom skog reda. Budui da nakon prve Wal-
lerstcinove knjige m oraju doi tri druge, a da je redakcija druge,
iz koje sam proitao nekoliko izabranih stranica, gotovo zavrena,
te da e dvije posljednje knjige sezati sve do naih dana, imamo
dovoljno vrem ena da se osvrnem o na utemeljenost, na novosti i
na granice njegova sustavnog gledanja koje je moda i odve
sustavno, ali se pokazalo plodnim.
A taj je uspjeh nuno potertati. Nain na koji nejednakost
svijeta govori o zam ahu i o ukorijenjenosti kapitalizma, objanjava
nam da se sredinja oblast nalazi u poloaju iznad sebe same, na
elu svih m oguih napredaka; da je povijest svijeta nizanje, p o
vorka, prava koegzistencija n aini proizvodnje, a mi sve to odvie
esto prom atram o u slijedu povijesnih razdoblja. Zapravo ti su
razliiti naini proizvodnje uvijek vezani jedni za druge. Naj
napredniji zavise od najnazadnijih, i obrnuto: razvoj je nalije
nerazvijenosti.
Im manuel Wallerstein iznosi da je doao do tumaenja eko-
nom ije-svijeta traei najveu jedinicu m jere i to takve koja e biti
ipak koherentna. No, oigledno je da u borbi koju taj sociolog, jo
k tom e i afrikanist, vodi protiv povijesti, njegov zadatak nije dovr
en. Dijeljenje prem a prostoru odista je nuno. No, isto je tako
nuno uzeti kao referencu i vremensku jedinicu, jer su brojne
ekonomije-svjetovi u evropskom prostoru dolazile jedna nakon
druge. Ili tonije, evropska ekonomija-svijet vie je puta p ro
mijenila oblik od XIII. stoljea, pomakla je svoje sredite, pre-
udesila svoje periferije. Zar se tada ne valja upitati koja je to, za
neku zadanu ekonomiju-svijet, vremenska jedinica, na koju se
m oem o pozivati, najdulja i koja je usprkos svom trajanju i uzas
topnim prom jenam a, kao dijete vremena, sauvala neoporecivu
suvislost? Bez koherencije odista nem a mjere, bilo da je rije o
vrem enu ili o prostoru.
74
EKON OMIJASVIJET PREMA
VREMENSKIM PODJELAMA
I vrijeme se dijeli kao i prostor. Problem e biti da u tim dijelje

njima, gdje se povjesniari najvie istiu, to bolje kronoloki
situiramo i to bolje razumijemo te povijesne monstrume kakvi su
bili ekonomije-svjetovi. Zadatak zaista nije nimalo lak, jer eko
nomijesvjetovi u svojoj sporoj povijesti prihvaaju samo pribli
ne datume: ova ili ona ekspanzija moe se fiksirati s otklonom od
10 ili 20 godina; fiksiranje nekog sredita ili ponovno vraanje u
to sredite moe iziskivati vie od jednog stoljea; tako e Bombay,
koji su Portugalci prepustili Englezima 1665, ekati vie od jednog
stoljea prije no to e po vanosti smijeniti trgovako sredite
Surate, oko kojeg se dugo vremena obrtala sva aktivnosti zapadne
Indije.113 Suoeni smo dakle s usporenom povijeu, s putova
njima kojima nikako da dode kraj i k tome krtim u dogaajima
koji bi nam neto otkrili, pa smo neprestano u opasnosti da im
krivo utvrdimo putanju. Te goleme mase, gotovo nepokretne,
izazovsu vremenu: povijesti trebaju stoljea i stoljea da ih sagrade
i da ih razgrade.
Druga potekoa je u tome to nam konjunkturna povijest
prua i namee svoje usluge, jer nam samo ona moe osvijetliti
put. Meutim, ona se mnogo vie zanima pokretima i kratkim
vremenskim trajanjima nego tokovima i polaganim oscilacijama
koje predstavljaju indikatore bez kojih ne moemo. Morat emo
dakle, u jednom prethodnom tumaenju, prevladati ta kratka
vremenska trajanja koja je, uostalom, najlake utvrditi i inter
pretirati.
Konjunkturni ritmovi
Ima tome pedesetak godina to su humanistike znanosti otkrile
ovu istinu: svaki ljudski ivot tee, oscilira u zavisnosti od peri
odinih kretanja koja neprestano iznova zapoinju. Ta kretanja,
koja se as slau, a as su u sukobu, podsjeaju na sliku ustitralih
ica ili ploica kojima su zapoela naa aka naukovanja. G. H.
Bousquet114govorio je jo 1923: Razliiti oblici drutvenog kreta-
75
nja (imaju) valovit i ritmian oblik, a ne oblik koji se ne bi mijenjao

ili koji bi se m ijenjao pravilno, ve se mijenja s razdobljima u
kojima (njihov) intezitet raste ili opada. Pod drutvenim kreta
njima valja razumjeti sve one pokrete koji oivljuju neko drutvo,
a skup tih pokreta ini konjunkturu ili, bolje, konjunkture. Jer, ima
raznovrsnih konjunktura: onih koje se odnose na ekonomiju,
politiku, demografiju, ali i na izgradnju svijeta, na kolektivne
mentalitete, na kriminalitet u porastu ili u opadanju, na uzastopne
umjetnike smjerove, na knjievne struje, pa ak i na m ode (prim
jerice na m odu odijevanja koja je na Zapadu toliko kratkotrajna
da pripada u red pukih sluajnosti). Jedino je ekonomska ko
njunktura dosada ozbiljnije prouavana, ako ve i nije bila dove
dena do krajnjih zakljuaka. Konjunkturalna je povijest dakle
veoma sloena i nepotpuna. Bit emo toga svjesni kad budem o
m orali naznaiti zakljuke.
Zaustavimo se zaas sam o na ekonomskoj konjunkturi cijena
kojom je zapoelo jedno golemo istraivanje. Ekonomisti su zacr
tali njenu teoriju oko 1929-1932, prem a tada suvrem enim p o
dacima. Za njima su se u pitanje upleli i povjesniari: zahvaljujui
nam a rasvijetljen je znatan dio m inulog vremenskog trajanja. Iz
toga su izvueni pojmovi, saznanja, itav jedan jezik. Sveukupno
oscilirajue kretanje bilo je podijeljeno na posebna kretanja, a
svako je od njih razlikovano oznakom, periodom i eventualnim
znaenjem .115
Mijene godinjih doba, koje prigodice jo i danas igraju
odreenu ulogu (primjerice za vrijeme ljetne sue 1976), redovito
nestaju u gustoi naih dananjih ekonomija. No, nekada nije bilo
tako, ve posve obrnuto. Slabe ljetine i nestaice mogle su za
nekoliko mjeseci prouzroiti inflaciju koja se moe u cijelosti
usporediti s revolucijom cijena u XVI. stoljeu! Za siromane, to
je znailo da m oraju ivjeti to je mogue oskudnije sve do nove
etve. Jedina dobra strana tog kretanja je u tome da je brzo
nestajalo. Kao to kae Witold Kula, nakon oluje, poljski seljak,
poput pua, ponovo izlazi iz svoje kuice.116
Druga kretanja, pri emu radije govorimo o ciklusim a, pod
razumijevaju znatno vee trajanje. Da bism o ih razlikovali, dana
su im im ena ekonomista: K itchin je kratki ciklus od 3 do 4 godine;
Juglar, ili unutardesetljetni ciklus (kamen spoticanja ekonomije
Starog poretka), traje 6 do 8 godina; Labrousse (kae se i intercik-
lus ili m eudesetljetni ciklus) traje od 10 do 12 godina, ak i vie;
on je nastavak silazne grane jednog Juglara (to jest 3 ili 4 godine)
76
i jednog potpunog juglara koji je promaio svoju uzlaznu putanju

i zbog toga zaustavljen. Sve zajedno, jedan polu-Juglar i jedan
cijeli Juglar. Klasini primjer Labroussea je meduciklus koji na
mee depresiju i njezino mirovanje od 1778. do 1791, dakle u
predveerje francuske revolucije, kojoj je taj ciklus nedvojbeno
mnogo pridonio. Hiperciklus ili Kuznetz, dvostruki Juglar, trajao
bi dvadesetak godina. Kondratiev117 traje pola stoljea ili vie:
jedan Kondratiev tako zapoinje 1791, dosie svoj vrhunac 1817.
i opada do 1851, gotovo na pragu onoga to e u Francuskoj biti
Drugo carstvo (1852-1870). Najzad, nema duljeg ciklikog kreta
nja od stoljetnog trenda, ali on je doista malo izuavan a na njemu
u se za koji as dulje zadrati. Dok taj trend ne bude sa svom
preciznou ispitan, dok mu se ne odredi vanost, konjunkturna
e povijest, unato tolikim djelima koja je nadahnula, ostati ne
oprostivo krnja.
Naravno, svi su ti ciklusi meusobno suvremeni, sinkroniki;
oni supostoje, mijeaju se, dodaju svoja kretanja, ili ih zaklanjaju
oscilacijama cjeline. No, tehniki lako izvedivom igrom, globalno
se kretanje moe podijeliti na posebna kretanja, moe se ova ili
ona ukloniti kako bi se bolje istaklo ono posebno kretanje prema
kojem elimo upraviti sva svoja svjetla.
Naglasimo odm ah na poetku da je presudni problem saznati
da li ti ciklusi to ih je otkrilo dananje ekonomsko izuavanje
postoje ili ne postoje u starim, predindustrijskim ekonomijama.
Da li je, na primjer, bilo Kondratieva prije 1791? Jedan e nam
historiar odm ah rei, s oitom zluradou, da kad prije XIX.
stoljea traimo taj i taj oblik ciklusa, moemo biti gotovo sigurni
da emo ga nai.118 Upozorenje je korisno, pod uvjetom da ne
potcijenimo vanost onoga to je u pitanju. Ako zaista dananji
ciklusi dovoljno nalikuju na jueranje cikluse, onda se odreeni
kontinuitet moe ustanoviti izmeu starih i novih ekonomija:
odgovarajua pravila, koja nalazimo isprepletena s dananjim
iskustvima, mogla su djelovati i tada. A kako se lepeza fluktuacija
drugaije otvara, ako se one na drugi nain odnose jedne prema
drugima, tada bi se mogao zapaziti jedan znaajan razvoj. Zbog
toga ne vjerujem da bi ciklusi Kitchin, to ih je Pierre Chaunu
otkrio u prom etu seviljske luke u XVI. stoljeu, bili pojedinost bez
posljedica.119Ili, da nam Kondratievi, koji se niu jedan za drugim
u krivuljama cijena itarica i kruha u Kolnu120, od 1368. do 1797,
ne pruaju odluno svjedoanstvo o tom prvorazrednom pro
blemu kontinuiteta.
77
7. KAKO RAZLOITI CIJENE PREMA RAZLIITIM KRETANJIMA

Na ovom su grafikonu jedan ispod drugoga naznaena tri razliita popisa cijena vagana ita na
parikim Halles:
-isiokano, mjeseno kretanje. Dosta m im o u norm alnoj godini, strahovito se penje u vremenima
oskudice i tekoa:
puna linija, stepeniasto kretanje godinjih prosjeka izraunatih za etvenu godinu (kolovoz-
-srpanj): izmjenjivanje mravih godina (1648-1649. do 1652-1653; Fronda, 16611662; stupanje
na prijestolje Luja XIV) s godinam a dobrog uroda;
velike toke, ciklika kretanja (1645-1646. do 16551656. i 1656-1657. i 1668-1669) izraunata
prem a pokretnim prosjecima na sedam godina. Prijelaz na ova velika ciklika kretanja obuhvaa
fluktuaciju cijena prem a razvoju stoljetnog trenda.
Fluktuacije i prostori odjekivanja

Cijene se (koristimo se, navlastito za predindustrijska razdoblja,
cijenama itarica) neprestano mijenjaju. Zbog toga to ih je lako
pratiti, te su fluktuacije znak ranog uspostavljanja trgovake mree
po Evropi, to vie to do tih fluktuacija dolazi gotovo istovremeno
na prilino velikom prostranstvu. Evropa u XV, XVI. i XVII. stoljeu,
usprkos tom e to je daleko od savrenog sklada, ve se tada
oigledno pokorava ritmovima cjeline, znai, pokorava se jednom
redu.
To je upravo ono to je obeshrabrilo povjesniara cijena i
nadnica: nastojao je rekonstruirati dosad nepoznate nizove, a
uvijek je, kad je zavrio svoj rad, m orao sluati istu pjesmu. Ono
to jedna anketa iznese, ona koja dolazi poslije nje to isto ponavlja.
Pogledajte ovaj grafikon to sm o ga preuzeli iz Cambridge M odem
Econom ic H istory121: tu se istiu takva suglasja kao da se valovi
cijena, niskih i visokih, ire kroz evropski prostor tako da bismo
ih mogli nacrtati na zemlji kao to se na meteorolokim kartama
78
1 . minimum
1 . maksimum
8. IMA LI VALOVA IRENJA CIJENA?

NESTAICE ITA U EVROPI, 1639-1660.
Na lijevom grafikonu, koji predstavlja zamisao i ostvarenje Franka Spoonera
{Cambridge Economic History, 1967, IV, str. 468), cm i krugovi oznaavaju
maksimalne toke etiriju uzastopnih kriza; one su proiutnjile itavim
evropskim prostorom , od O ceana do Poljske. Osnovica 100 raunana je od
posljednje etvrtine 1639- do prve etvrtine 1641. Drugi grafikon (Laboratoire
de cole des Hautes tudes), predstavlja neto vie shematski iste valove
cijena.
79
F ern a n d B ra u d e l/ Vrijem e svijeta
prati kretanje krivulja istog atmosferskog pritiska. Frank C. Spo

oner je pokuao vizualno predoiti taj proces, i grafikon to ga je
on predloio, vrlo nam dobro ukazuje na problem , prem da ga ne
rjeava. A da bism o ga rijeili, valjalo bi otkriti epicentar tih valova
u pokretu, naravno ako pretpostavimo da takav epicentar postoji.
Da li je to vjerojatno? Pierre Chaunu misli ovako: Ako postoji prvi
zametak jedne ekonomije svijeta u XVI. stoljeu..., posvudanjost
fluktuacija (kao da) se raa negdje izmeu Seville i Veracruza.122
Kad bih m orao birati, prije bih rekao da se to konjunkturno
titranje, ako ne raa, a ono bar poinje kretati od Antwerpena, jer
je taj grad na Scheldi tada bio sredite evropske razm jene dobara.
Meutim, moda je stvarnost i odve sloena da bism o smjeli
pretpostaviti jedno jedino sredite pa ma gdje se ono nalazilo.
Te cijene, koje rastu i padaju gotovo zajedno, u svakom su
sluaju najbolje svjedoanstvo o unutranjoj povezanosti jedne
ekonom ije-svijeta proete m onetarnim razmjenama, koja se raz
vija sa svojstvima koja su ve organizator kapitalizma. Brzina
njihovih rasprostiranja, njihovih usklaivanja, dokaz je efikasnosti
razmjena, i u skladu je s brzinom koju doputaju tadanja sredstva
prijevoza. Za nas je ta brzina smijena, ali posebni teklii zato nita
m anje ne um araju svoje konje jurei nakon svakog m eunarod
nog sajma prem a velikim trgovakim sreditima nosei korisne
novosti, popise cijena i neizostavne svenjeve mjenica kojima kao
da je sudbina da jure potom. A loe vijesti, naroito one o
lokalnim nestaicama ili trgovakim neuspjesim a i steajevima, pa
ak kad su i daleke, imaju krila. U Livornu, veoma aktivnoj luci,
koja, m eutim, nije ba u sreditu evropskog ivota, u rujnu
1751.123 veliki je broj steajeva, do kojih je dolo u razliitim
gradovima, nanio znatan udarac trgovini grada, a tom e se pri
druio i novi neuspjeh prouzrokovan steajem G. G. Leaka i
Prescota u Petrogradu, za koji se kae da iznosi pet stotina tisua
rubalja. Bojati se je da ona (trgovina Livorna) ne pretrpi mnogo
tete zbog enovske odluke da svoj grad proglase slobodnom
lukom. Zar takve vijesti ne ukazuju prstom na jedinstvo Evrope?
Tu se sve pokree gotovo po istom taktu.
Ali najzanimljivije je da ritam evropske konjunkture prelazi
uske granice svoje ekonomije-svijeta i da ona ve ima izvan svojih
granica izvjesnu mo upravljanja na daljinu. Cijene se u Mos
kovskoj Rusiji, bar u onoj mjeri koliko ih mi m oemo zapaati,
ravnaju u XVI. stoljeu prem a cijenama Zapada, po svoj prilici
posredstvom amerikih kovina, koje tu kao i drugdje igraju ulogu
80
prijenosnih remenova. Na isti se nain i zbog istih uzroka

otomanske cijene ravnaju prema evropskima. Ako ne sva Amerika,
a ono bar Nova panjolska i Brazil, gdje se cijene mijenjaju, slijede
taj daleki uzor. Louis Dermigny e ak napisati: Korelacija Atlantik
Pacifik, koju je dokazao Pierre Chaunu124, ne vrijedi samo za
Manilu.125 Moe se rei da evropska cijena Siri svoj ritam ak i
dalje od filipinskih pomorskih puteva, navlastito do Macaoa. A
znamo, nakon izuavanja Azize Hazana, da je evropska inflacija iz
XVI. stoljea imala odjeka i u Indiji, i to s pomakom od svojih
dvadesetak godina.126
Vrijednost je ovih konstatacija oigledna: ako je nametnuti ili
preneseni ritam cijena znak prevlasti ili potinjenosti, kao to to ja
drim, zraenje ekonomije-svijeta, izgraene u Evropi, vrlo rano
prelazi i najambicioznije granice to mu ih moemo pripisati.
Upravo to privlai nau panju na one antene to ih ckonomija-
-svijet u nastupanju prua pred sebe, jer su pravi dalekovodi
visokog napona, kojima je trgovina na Levantu zaista najbolja
ilustracija. Postoji tendencija (ukljuujemo tu i I. Wallersteina)
potejenjivanja tog tipa razmjena, postoji sklonost da ih se oznaava
sporednima zbog toga to se odnose samo na raskonu robu, pa
bi se mogli i dokinuti, a da to ni u emu ne poremeti svakodnevni
ivot naroda. Naravno da je to tono. Ali te razmjene su u samom
srcu najrafiniranijeg kapitalizma, a njihove se posljedice razgra
navaju prem a pravom svakodnevnom ivotu. Dakle, utjeu na
cijene i ne samo na njih. Eto, to je ono to privlai panju jo
jedanput na novac i druge kovine, a to su sredstva dominacije,
sredstva rata, mnogo vie nego to se to redovito uzima.
Stoljetni trend
U popisu ciklusa, rekord u trajanju pripada stoljetnom trendu,
stoljetnoj tendenciji, a to je zacijelo ciklus koji se najee zane
maruje. Pomalo zato to se ekonomisti redovito zanimaju samo za
kratkotrajnu konjunkturu analiza isto ekonomskog dugog
razdoblja nema smisla, pie Andr Marchai.127 Pomalo i zato to
taj trend prikriva i zatakava upravo njegova sporost. On nam se
prikazuje kao neka vrsta podnice na kojoj poivaju cijene u svojoj
skupnosti. Neka podnica bude malo nagnuta prema gore ili prema
dolje, ili neka ostane u vodoravnu poloaju, zar e se to toliko
zapaati kad ostala kretanja cijena, kretanja u kratkotrajnoj ko
si
njunkturi, nameu toj osnovnoj kosini svoje daleko pokretnije

crte, sa znatno naglijim padovima i usponima? Nee U tada stoljetni
tre n d biti samo neki ostatak drugih kretanja, ono to ostaje kad
sm o raunanjem ta druga kretanja eliminirali? A kad bismo ga
prom aknuli na ulogu pokazatelja (jo ne kaem pravog uzroka),
ne bism o li se tada izloili opasnosti da (kao to je to bio sluaj sa
Simiandovim A i B fazama, ali s posve drugim vremenskim ras
ponom ) zastrem o prave problem e? Postoji li uope stoljetni trend ?
Mnogi ekonomisti, mnogi povjesniari nisu daleko od toga
da kau ne. Ili, jednostavnije, da postupaju kao da ne postoji. No,
ako ti suzdrljivci i ti skeptici ipak nemaju pravo? Poetak jedne
duge, nenorm alne, zbunjujue krize, poetak koji je oigledan od
1974, ali koji je zapoeo jo prije te godine, odjednom je privukao
panju specijalista na dugo trajanje. Vatru je otvorio Lon Dupriez,
upuujui opom ene i konstatacije. Michel Lutfalla govori ak o
povratku Kondratieva, a Rondo C am eron128 predlae cikluse
koje je sam nazvao logistikim, koji bi trajali od 150 do 350
godina. No, ako zanem arim o sam naziv, po emu se oni zaista
razlikuju od stoljetnog tren d a ? Sad je, dakle, pogodan trenutak da
pokuam o zagovarati stoljetni trend.
T renutno teko zamjetljiv, ali m irno nastavljajui svoj put,
uvijek u istom sm jeru, tre n d je k u m u la tiv n i proces. On se nastav
lja sam na sebe i sve se dogaa kao da m alo-pom alo podie masu
cijena i ekonom skih djelatnosti sve do asa dok se u suprotnom
sm jeru ali s jednakom upornou sav ne usm jeri na njihovo
ope sputanje, nezamjetljivo, sporo, ali dugotrajno. Ako brojimo
godinu po godinu, gotovo da ga i nema, ali ako niemo stoljee po
stoljee, njegova uloga postaje i te kako vana. Zbog toga, kad
bism o pokuali bolje mjeriti stoljetni tren d i sustavno ga prenositi
na evropsku povijest (kao to ga je Wallerstein postavio na p ro s
tornu shem u ekonomijesvijeta), mogli bismo doi do nekih
objanjenja u vezi s tim ekonomskim strujama koje nas nose, koje
podnosim o jo i danas, a da nism o kadri ni da ih tono razu
mijemo, ni da budem o sigurni u lijekove koje m oram o primijeniti.
Naravno, nikako nemam ni nam jeru ni m ogunosti da improvi
ziram neku teoriju o stoljetnom trendu. Sve to u uiniti jest da
u pokuati preuzeti podatke iz ve klasinih djela Griziot-
tia Kerstchmanna129 i Gastona Im berta130 i ukazati na njihove
eventualne uinke. I to samo s ciljem tonog odreivanja naih
problem a, a ne s ciljem njihovih rjeavanja.
82
Jedan stoljetni ciklus, kao i svaki drugi ciklus, ima svoju

polaznu toku, svoj vrhunac i dolaznu toku, ali njihovo odreiva
nje ostaje veoma priblino zbog toga to stoljetna krivulja u svom
kretanju pokazuje malo dizanja i sputanja. Mislei na takve vrhun
ce, rei emo oko 1350, oko 1650... Prema podacima koji su u nae
vrijeme prihvaeni131, u pogledu Evrope, razlikujemo etiri cik
lusa: 1250 (1350) 1507-1510; 1507-1510 (1650) 1733-1743;
1733-1743 (1817) 1896; 1896 (1974?)... Prva i posljednja godina
svakog od tih ciklusa oznauje poetak uspona i kraj sputanja;
srednji datum izmeu okruglih zagrada oznauje toku kulmi
nacije, mjesto prom jene stoljetne tendencije, to jest krize.
Meu svim tim kronolokim biljegama, prva je bez ikakve
dvojbe najmanje sigurna. Radije nego 1250. godinu ja bih kao
polazite uzeo poetak X3I. stoljea. Tekoa proistjee iz toga to
nam biljeenje cijena, koje je u tim dalekim vremenima bilo vrlo
nedostatno, ne prua nikakvu izvjesnost, ali bi poeci neviene
ekspanzije gradova i sela na Zapadu i ekspedicije kriarskih vojni
govorili u prilog tome da pomaknemo bar za pedeset godina
unatrag poetak evropskog poleta.
Ova rasprava i traenje tonosti nisu izlini; pokazuju nam da
je teko, kad raspolaemo samo s tri stoljetna ciklusa i kad je etvrti
(ako se ne prevarimo oko prijeloma sedamdesetih godina u naem
stoljeu) tek na polovici svog isticanja, donijeti sud o usporednom
trajanju tih ciklusa. Ipak, ini se da ti neprekidni dubinski valovi
pokazuju tendenciju prema kraenju. Mora li se to pripisati jed
nom ubrzavanju povijesti kojem smo navikli mnogo toga pa ak i
previe pripisivati?
No, na problem nije u tome. Problem je, ponavljamo, doz
nati da li to kretanje, koje je neitljivo za suvremenike, vodi rauna
ili bar osvjetljava dugotrajnu sudbinu ekonomija-svjetova; da li
one unato svojoj teini i svojem trajanju ili zahvaljujui svojoj
teini i svom trajanju, dolaze najzad do tih kretanja, da li ih
podravaju, da li ih podnose i, tumaei njih, sebe tumae s njima.
Bilo bi i odve lijepo kad bi sve bilo upravo tako. Da mi tumaenje
ne bi bilo odvie usiljeno i u elji da skratim raspravljanje, zadovo
ljit u se time da stanem na uzastopna motrita to mi ih pruaju
vrhunci: 1350, 1650, 1817. i 1973-74. U naelu, ta se motrita
nalaze na spoju dvaju procesa, izmeu dva proturjena krajolika.
Mi ih nismo izabrali, ve preuzeli na temelju raunanja koje nismo
sami provodili. U svakom sluaju, injenica jest da se prekidi, to
ih oni biljee, nalaze, i to nimalo sluajno, u periodizacijama
83
razliitih vrsta to ih historiari prihvaaju. A ako ti prekidi odgo

varaju i znaajnim prijelomim a evropskih ekonomija-svjetova,
nee biti tako zbog toga to bism o mi bili svoja zapaanja previe
natezali u jednom ili drugom smjeru.
Objasnidbena kronologija
ekonomija-svjetova
Obzorje to nam se otkriva kad gledamo s ta etiri vrha ne moe

nam objasniti cijelu povijest Evrope, ali ako sm o do tih toaka
razborito doli, m orali bi nam sugerirati, gotovo i jamiti jer
odgovaraju analognim situacijama korisne usporedbe kroz
itav skup iskustava koja su u pitanju.
Godine 1350. crna kuga pridonosi svojim haranjem pola
ganom ali m onom usporavanju koje je poelo mnogo prije
polovice stoljea. Evropska ekonomijasvijet tog razdoblja pripaja
sredinjoj i zapadnoj kopnenoj Evropi Sjeverno i Sredozem no
m ore. I vie je nego oigledno da taj sustav Evropa Sredozemlje
poinje upadati u duboku krizu; kranski svijet, gubei volju ili
m ogunost za voenje kriarskih ratova, spotie se o otpor i
inerciju Islama kojem u 1291. preputa posljednje vano uporite
u Svetoj zemlji, Saint Jean d Acre; oko 1300. ampanjska sajmita,
na pola puta izmeu Sredozemlja i Sjevernog m ora, poinju
nazadovati; oko 1340, to je nedvojbeno isto tako ozbiljno, prekida
se mongolski put, put svile, put slobodne mletake i enovske
trgovine preko Crnog m ora sve do Indije i do Kine. Islamski zid,
to ga je taj put razm jene probijao, ponovo postaje stvarnost, i
kranskim se brodovima namee obaveza da se vrate tradicional
nim lukama Levanta, u Siriju i u Egipat. Oko 1350. i Italija se
poinje industrijalizirati. Do tada je bojila sirovo platno kupovano
na sjeveru, da bi ga preprodala na istoku, a sada ga poinje i sama
proizvoditi. Uskoro e Varte della la n a zavladati Firencom. Uk
ratko, nism o vie u vremenim a Ljudevita Svetog. Evropski sustav,
koji se dijelio izmeu sjevernjakog i sredozem nog stoera, nagi-
nje se prem a jugu, a prim at se Venecije uvruje: tendencija
kretanja prem a sreditu ostvarivala se njoj u prilog. Okreui se
oko nje, ekonom ija-svijet osigurava Veneciji relativni napredak i
ona e ubrzo zasjati punim sjajem u jednoj oslabljenoj Evropi koja
je u oiglednom nazadovanju.
84
Podjela prostora t vremena u Evropi
Tri stotine godina kasnije, 1650, zavrava se (nakon jednog

Martinjeg ljeta od 1600. do 1630-1650) dugo blagostanje dugog
XVI. stoljea. Da li se to namrtila rudama bogata Amerika? Ili je to
jedna od neslanih ala konjunkture? I tada je, na jednoj odreenoj
toki vremena, uzetoj kao da oznaava stoljetni preokret, dobro
vidljiva velika degradacija ekonomije-svijeta. Dok je sredozemni
sustav ve dokonao svoje propadanje, poevi sa panjolskom i
s Italijom, koje su i jedna i druga bile odve vezane za amerike
plemenite kovine i za financije imperijalizma habsburke kue,
sada dolazi red i na novi atlantski sustav koji se i sam poinje
kvariti, doivljava zastoj. Ta opa nestalnost, to je ona kriza XVI.
stoljea, klasini predm et rasprava koje nisu donijele nikakvih
zakljuaka. To je vrijeme kada se Amsterdam, ve u sreditu svijeta,
na poetku XVII. stoljea, trijumfalno u njemu ustoliuje. Od tada
je Sredozemlje isto i bistro iskljueno iz velike povijesti koju je
ono kroz dugi niz stoljea imalo u gotovo iskljuivom posjedu.
1817: preciznost datuma ne smije nas mnogo zavaravati.
Preokret stoljea najavljuje se u Engleskoj ve 1809, 1810, a u
Francuskoj krizama posljednjih godina napoleonskog vremena.
Za Sjedinjene Drave 1812. oznauje vidljivi poetak promjene u
tendencijama. Jednako tako meksiki rudnici srebra, nada i pred
met elja Evrope, teko su pogoeni revolucijom 1810, a to se ti
rudnici kasnije nisu oporavili, znamo da je u tome konjunktura
odigrala svoju ulogu. Tako su se i Evropa i svijet odjednom
zaustavili zbog sjajne kovine. itav se svijet sa svojim ekonomskim
redom, od Kine pa do Amerike, spotakao. Engleska je u sreditu
tog svijeta i neporecivo je da i ona trpi, unato svojoj pobjedi, da
e joj trebati godina i godina da dode do daha. No, ona je zgrabila
prvenstvo koje joj nitko ne osporava (Nizozemska je nestala s
horizonta), koje joj nitko ne bi mogao oduzeti.
A 1973-1974? Da li je tu rije o jednoj kratkotrajnoj krizi
konjunkture, kao to se ini da vjeruje veina ekonomista? Ili mi
moda imamo tu poast (na kojoj se ba ne moe zavidjeti) da
vlastitim oima gledamo kako se nae stoljee strmoglavljuje. Tada
bi se kratkorone, ali izvanredno tone politike onih koji imaju
prvu rije u politici, kao i ekonomskih eksperata, pokazale nes
posobnima da izlijee bolest kojoj ni djeca nae djece nee vidjeti
kraja. Sadanji trenutak nam daje znak i nalae nam da postavimo
to pitanje. No prije no to se tom nalogu pokorimo, valja nam
uiniti jednu digresiju.
85
9. CIKLUSI KONDRATIEVA I STOLJETNI TREND

Na ovom su grafikonu vidljiva, u vezi s engleskim cijenam a od 1700. do 1950,
dva kretanja: ciklusi K ondratieva i stoljetni trend. Krivulja proizvodnje je
n adodana; zapaziti njezino neslaganje s krivuljom cijena. Prema Gaston
Im bert, Des m ouvem ents de longue dure Kondratiejf, 1959, str. 22.
Kondratievi i stoljetni trend
Stoljetni tren d nosi na svojim leima, kao to sm o rekli, kretanja

koja nem aju ni njegov dah ni njegovu dugovjenost, ni njegovu
tajnovitost. Oni izbijaju vertikalno, lako se mogu vidjeti, sami se
ukazuju. Svakodnevni je ivot, danas kao i juer, ispresijecan tim
ivim kretanjim a koja bi sva valjalo dodati trendu da bismo mogli
odm jeriti njihovu cjelinu. Mi emo se, meutim, ograniiti na to
da koliko je nuno za nae izlaganje uvedem o samo potovane
Kondratieve koji isto tako imaju dug dah, jer svakom od njih
odgovara dobra polovica stoljea, a to znai trajanje dvaju poko
ljenja, jednog u dobroj, a drugog u looj konjunkturi. Ako spojimo
ta dva kretanja, stoljetni tren d i Kondratieva, raspolagat emo
dugom konjunkturnom glazbom u dva glasa. To komplicira nae
prvo zapaanje ali istodobno ga i ojaava, to vie to se Kondratievi,
86
suprotno od onoga to se neprestano istie, ne pojavljuju na

evropskoj sceni 1791, ve nekoliko stoljea ranije.
Pridruujui svoja kretanja uspinjanju ili padanju stoljetnog
trenda, Kondratievi ga uvruju ili ublauju. Svaki drugi put,
vrhunac se jednog Kondratieva poklapa s vrhuncem trettda. Tako
je bilo 1817. Tako je bilo (ako se na varam) 1973-1974, a moda
i 1650. Izmeu 1817. i 1971. bilasu dva nezavisna vrhunca Kondra
tieva: 1873- i 1929. Kada bi ovi podaci bili nedodirljivi za kritiku,
to sigurno nije sluaj, rekli bismo da je 1929. prekid, koji je
prethodio svjetskoj krizi, bio samo preokretanje jednog jedno
strukog Kondratieva, njegov uzlazni rukav koji je krenuo 1896,
preao posljednje godine XIX. stoljea, prve godine XX. stoljea,
I. svjetski rat i deset sivih poslijeratnih godina, da bi 1929. doao
do svog vrhunca. Preokret iz 1929-1930. toliko je iznenadio
promatrae i specijaliste (ovi potonji su bili jo vie zablijctcni
nego oni prvi) da je poduzet golemi napor kako bi se to razumjelo,
a knjiga Franoisa Simianda ostaje nam i dalje jedan od najboljih
dokaza tih nastojanja.
1973-1974. dolo je do preokreta jednog novog Kondratieva
kojega se poetak nalazi negdje oko 1945. (to je uzlazni rukav od
poprilici etvrt stoljea prema normali), ali nije li osim toga dolo,
kao 1817, do jo jednog preokreta stoljetnog kretanja, dakle do
dvostrukog preokreta? U iskuenju sam da u to povjerujem, prem
da nemam nikakvih dokaza. I, ako ova knjiga kojim sluajem
padne u ruke nekog itatelja nakon godine 2000, moda e se on
zabavljati itajui ove retke kao to sam se ja zabavljao, ne ba s
najiom savjeu, mnogim glupostima to su izmakle peru Jc-
ana-aptista Saya.
Bio on dvostruk ili jednostruk, preokret iz godine 1973-
1974. bio bi znak duge regresije. Oni koji su proivjeli krizu iz
1929-1930, sauvali su uspom enu jednog naglog uragana koji je
doao bez ikakve najave i bio relativno kratak. Sadanja kriza koja
nas nikako ne naputa jo je kobnija, kao da joj nikako ne polazi
za rukom da pokae svoje pravo lice, da nade svoje ime i model
koji bi je mogao objasniti, a nas umiriti; to nije uragan, ve poplava
s polaganim i oajnim rastom vode, dok je nebo tvrdokorno
prekriveno oblacima. Sve je dovedeno u pitanje, i temelji eko
nomskog ivota i sve sadanje i prole pouke iskustva. Paradoks
je u tome to smo suoeni s regresijom, s opadanjem proizvodnje,
s nezaposlenou, ali, protivno svim starim pravilima, cijene sc
nezadrivo penju. Ako tu pojavu okrstimo imenom stagflacija,
87
nem ojm o misliti da sm o ga i objasnili. Nije li drava koja se

posvuda javlja kao spasenje, koja je zavladala kratkim krizama
slijedei Keynesove pouke i bila uvjerana da je im una na vraanje
katastrofa poput one iz 1929, nije li ta drava odgovorna za
neoekivano ponaanje krize upravo zbog napora koji je uloila?
Ili su moda radnike obrane i radnika budnost zapreka koja
moe objasniti uporno penjanje cijena i zarada usprkos svemu?
Lon-H. D upriez132 postavlja ta pitanja ali ne nalazi rjeenja.
Rjeenje nam izmie, a zajedno s njim i tono znaenje tih dugih
ciklusa koji kao da se pokoravaju nekim zakonima ili pravilima
koje mi ne znamo.
Moe li se objasniti
duga konjunktura?
Ekonomisti i povjesniari utvruju, opisuju konjunkturna kreta

nja, posveuju posebnu panju nainu na koji se ta kretanja
nadslojavaju, kao to plima (kae se nakon Franoisa Simianda)
nosi na svom vlastitom kretanju kretanje valova; obazrivo prate i
njihove viestruke posljedice. I uvijek su zaueni zbog njihove
snage i njihove neprestane pravilnosti.
No nikada nisu ni pokuali protum aiti zato se nameu,
zato se razvijaju i zato uvijek iznova zapoinju. Jedina prim jedba
u tom smislu potjee od Jevonsa i odnosi se na oscilacije Juglara
koje bi bile toboe u vezi sa Sunevim pjegama! Ah, tko e pov
jerovati toj ogranienoj korelaciji?! A kako objasniti ostale cikluse?
Ne sam o one koji biljee prom jene cijena, ve i one koji se odnose
na industrijsku proizvodnju (usporedi krivulje W. Hoffmana), ili
brazilski zlatni ciklus u XVIII. stoljeu, ili dvjestogodinji meksiki
srebrni ciklus (1696-1900), p a oscilacije prom eta u seviljskoj luci
u doba kad ona daje ton itavoj ekonomiji Atlantika. A da i ne
spom injem o dugotrajna kretanja stanovnitva koja tono odgo
varaju prom jenam a stoljetnog trenda i nedvojbeno su isto toliko
posljedice koliko su i uzroci. A da i ne uzmem o u obzir prom jene
u vrijednosti plem enitih kovina na kojima su povjesniari i eko
nomisti toliko radili. I tu, ako se uzme u obzir gustoa djelovanja
i isprepletanja, bit e uputno ne pouzdavati se u odve jednostavni
determinizam: kvantitativna teorija igra svoju ulogu, ali ja mislim,
88
kao i Pierre Vilar, da svaki ekonomski uspon moe stvoriti svoj

novac i svoj kredit.133
Da bismo malo razmrsili, ne kaem rijeili taj nemogui
problem, m oramo se u duhu prenijeti titrajnim i periodikim
kretanjima iz elementarne fizike. Pokret je svaki put uinak nekog
izvanjskog udara i odgovar tijela kod kojega je udar izazvao titra
nje, pa bilo da se radi o ici ili o valu. ice na guslama titraju pod
gudalom. Jedno titranje, prirodno, moe izazvati drugo: eta koja
stupa ratnim korakom mora prekinuti ritam mariranja kad se
nae pred mostom, jer, u protivnom, i most bi titrao, pa bi, u nekim
okolnostima, postojala mogunost da se srui. Zamislimo dakle u
kompleksu konjunkture takvo kretanje koje se prenosi na drugo
i tako dalje.
Najvaniji je udar nedvojbeno onaj koji dolazi od vanjskih,
egzogenih uzroka. Ekonomija je Starog poretka, kako istie
Giuseppe Palomba, pod neprestanim pritiskom kalendara, a to
znai tisue obaveza, tisue udara zbog etvi i uroda, razumije se,
ali, da uzmemo samo jedan primjer, zar zima nije isto tako naj
pogodnije godinje doba za obrtnike radove? Dolazi isto tako, bez
ikakve veze s ljudima ili s onima koji ljudima upravljaju, do debelih
i do mravih godina, do oscilacija na tritu koje se lako ire, do
fluktuacija u prekomorskoj trgovini i do posljedica to ih ta trgo
vina izaziva na unutarnjim cijenama: svaki susret izvana i iznutra
predstavlja neki proboj ili ranu.
No, jednako kao udar izvana, vana je i sredina gdje do tog
udara dolazi i koje je to tijelo (ta rije ovdje tek nedovoljno
pristaje) koje je samo sjedite pokreta i koje namee tom pokretu
njegovo vrijeme? Ostao mi je u daleku sjeanju (iz 1950) jedan
razgovor s Urbainom, profesorom ekonomije na Sveuilitu u
Louvainu, koji je neprestano teio tome da povee kolebanja
cijena s povrinom ili zapremninom na kojima su ta kolebanja
djelovala. Za njega su usporedive bile samo cijene jednake us-
kolebane povrine. Ono to titra pod udarom cijena zapravo su
prethodno uspostavljene mree koje, po mom miljenju, pred
stavljaju prave vibracijske povrine, to jest strukture cijena (u
jednom smislu koji nije ba tono onaj to mu ga pripisuje Lon-
-H. Dupriez). itatelj zacijelo vidi prema kakvom zakljuku kre
em: e k o n o m ija -s v ije t je u z lju ljan a pov rin a najveeg
prostranstva, ona povrina koja ne samo prima konjunkturu, ve
je na odreenoj razini, na odreenoj dubini i tvori. Upravo ona
stvara jedinstvenost cijena na golemim prostranstvima, jednako
89
V em and Braudel/ Vrijeme svijeta
UXVI. stoljeu bogatstvo znaigomilanje vrea ita (Kraljevskepjesme

o zaea, Pariz, B. N., Ms.jir. 1537.)
90
onako kao to arterijski sustav raspodjeljuje krv kroz ivi or

ganizam. Ona je u sebi struktura. Ipak, otvorenim ostaje pitanje
da doznamo da li, unato podudaranjima na koja sam ukazao,
stoljetni trend jest ili nije dobar indikator te povrine sluanja i
razmiljanja. Po mojem miljenju, stoljetno titranje, koje je neob
janjivo bez goleme ali ograniene povrine ekonomije-svijcta,
otvara, prekida i ponovo otvara sloena strujanja konjunkture.
Nisam uvjeren da se danas povijesno ili ekonomsko istraiva
nje usmjerava prema tim problemima dugog daha. Jo juer je
Pierre Lon134 govorio: Povjesniari su najee bili ravnoduni
prema dugom trajanju. Na samom poetku svoje teze135, Lab
rousse je ak i pisao: Odustali smo od svakog objanjavanja
dugotrajnih kretanja. Za interval jednog mcuciklusa oigledno
stoljetni trend moe biti zanemaren. Meutim, Witold Kula136
poklanja panju dugotrajnim kretanjima koja, svojim kumulativ-
nim djelovanjem izazivaju preobrazbe strukture. No, on je go
tovo sam. Na drugoj strani, Michel M orineau137 trai da se
proivljenom vremenu vrati njegova sonost, gustina i dogadaj-
nost. A Pierre Vilar138, da se ne izgubi iz vida kratko trajanje, jer to
bi znailo sustavno zastirati sukobe i klasne borbe; ove su i u
kapitalistikom reimu i u ekonomiji Starog poretka ustanovljene
u kratkom trajanju. Ne moe se zauzeti stav u takvoj jednoj
raspravi koja je zapravo lana rasprava, jer se konjunktura mora
izuavati u svoj njezinoj gustoi i morali bismo aliti to njezine
granice ne traimo u dogaanju i kratkom trajanju s jedne, a u
dugom i stoljetnom trajanju s druge strane. Kratko i dugo trajanje
supostoje i ne mogu se dijeliti. Keynes, koji je izgradio svoju
teoriju na kratkom trajanju, duhovito je rekao ono to su drugi
esto kasnije ponavljali: U dugom trajanju svi emo biti mrtvi, a
to je opaska koja je, ako ne vodimo rauna o humoru, banalna i
apsurdna. Jer mi ivimo istodobno u kratkom i u dugom vremenu.
Jezik kojim govorim, posao kojim se bavim, moja vjerovanja,
ljudski krajolik koji me opkoljuje, sve sam to naslijedio; sve je to
postojalo prije mene, sve e to postojati i poslije mene. Isto se tako
ne slaem s Joan Robinson139, koja dri da kratki period nije
trajanje vremena, ve odreeno stanje poslova. Kad bi tome bilo
tako, to je s dugim periodom? Vrijeme bi bilo samo ono to
sadri, samo ono to ga ispunja. Da li je to mogue? Beyssade
razboritije kae da vrijeme nije ni bezazleno ni neduno140: ako
ono ne stvara svoj sadraj, ono na nj djeluje, daje mu neki oblik,
neku stvarnost.
91
F e rn a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta
Juer i danas
Da bismo zavrili ovo poglavlje koje bi trebalo biti sam o teorijski

uvod ili, ako vam je drae, esej o problematici, valjalo bi izgraditi
korak po korak jednu tipologiju stoljetnih perioda, onih koji su u
usponu, onih koji su u opadanju, i tipologiju kriza koje im ozna
avaju najvie toke. Ni retrospektivna ekonomija, ni najodvanija
povijest nee nas poduprijeti u toj operaciji. I, osim svega, mogue
je da budua istraivanja ostave jednostavno po strani problem e
koje ja pokuavam formulirati.
U ta tri sluaja (uspon, kriza, pad) m orali bism o svrstavati i
dijeliti prem a tri Wellersteinova kruga, to nam daje ve devet
razliitih sluajeva, a kako mi razlikujemo etiri razliita drutvena
skupa ekonomiju, politiku, kulturu, drutvenu hijerarhiju
dosiem o ve dvadeset i tri sluaja. Najzad, m oem o predvidjeti
da bi nam jedna pravilna tipologija otkazala suradnju; valjalo bi,
kad bism o raspolagali odgovarajuim podacima, jo i razlikovati
prem a veoma brojnim i posebnim sluajevima. Ostat emo oprez
no na planu openitosti, m a kako one bile sporne i krhke.
Dakle, pokuajm o biti jednostavni bez prem nogo kajanja. to
se tie kriza, nae su prethodne stranice rekle ono to je najvanije.
Krize oznaavaju poetak jednog razorenja: jedan suvisli sistem -
-svijet koji se lako razvio, pogorava ili dovrava svoje kvarenje, a
jedan drugi sustav se rada s m nogo odugovlaenja i sporosti.
Takav nam se prekid predstavlja kao rezultat nagomilanih nez
goda, zastoja i iskrivljavanja. Upravo te prijelaze s jednog sustava
na drugi pokuat u rasvijetliti u poglavljima ove knjige.
Ako imam o p red oima stoljetne uspone, izvjesno je da
ekonom ija i drutveni red, kultura, drava cvatu na oigled. Earl
J. Hamilton, raspravljajui sa m nom prigodom naih veoma dav
nih susreta u Simancasu (1927), obiavao je rei: U XVI. stoljeu
svaka ozljeda zarasta, svaki se kvar popravi, svako se uzmicanje
nadoknauje, i to na svim podrujim a. Proizvodnja je openito
dobra, drava raspolae sredstvima za djelovanje, drutvo puta
malom broju svoje aristokracije da raste, kultura ide svojim to
kom, ekonom ija koju podupire rast puanstva jo vie komplicira
svoje putove; prilagoujui se m noenju raspodjele rada, ti putevi
pogoduju penjanju cijena; novane mase rastu, kapitali se go
milaju. Uostalom, svaki je uspon konzervativan; on uva postojei
sustav; on podstie sve ekonomije. Upravo za vrijeme takvih uspo-
92
na mogua su viestruka stvaranja velikih sredita, kao to je u XVI.

stoljeu dioba izmeu Venecije, Antwerpena i Genove.
S dugim i upornim opadanjima, krajolik se mijenja: zdrave
ekonomije nalaze se samo u sreditu ekonomije-svijeta. Dolazi do
uzmicanja, do koncentracije u korist jednog jedinog pola; drave
postaju svadljive, agresivne. Odatle zakon Franka C. Spoonera
u pogledu Francuske, koju sve uspjenija ekonomija nastoji ras
priti, podijeliti protiv nje same (pogledajte samo kako je bilo za
vrijeme vjerskih ratova), dok bi nepovoljna konjunktura pribliila
razliite strane u korist jedne, naizgled jake vlade. Ali, da li taj
zakon vrijedi za Francusku kroz itavu njezinu prolost, i vrijedi li
za druge drave? to se tie visokog drutva, ono se za vrijeme
ekonomskih oluja bori, uanuje se, smanjuje svoj opseg (kasne
enidbe, iseljavanje prekobrojnih mladia, veoma rana praksa
spreavanja zaea, kao u enevi u XVII. stoljeu). Ali, upravo se
tada kultura najudnije ponaa: ako je i vidimo da snano inter
venira (kao drava) za vrijeme tih dugih uzmaka, to je nedvojbeno
zato to je jedna od njezinih zadaa da zatrpa jazove i napukline u
drutvenoj zajednici (kultura opijum naroda?). Nije li to tako i
zbog injenice to kulturna djelatnost najmanje stoji? Valja zapaziti
da se panjolsko zlatno stoljee potvruje kad je propadanje ve
zahvatilo panjolsku, i to koncentracijom kulture u prijestolnici:
zlatno stoljee znai prije svega bljetavilo Madrida, njegova dvora
i njegovih kazalita. A pod rastronom vladavinom grofa-vojvode
Olivaresa koliko se toga sagradilo na brzu ruku, usudili bismo se
gotovo rei, po niskoj cijeni! Ne znam da li bi isto tumaenje bilo
valjano za stoljee Luja XIV. Ali, bilo kako bilo, mogu tvrditi da
stoljetna opadanja pogoduju procvatu ili onome to mi smatramo
procvatom kulture. Nakon 1600. slijedi cvat talijanske jeseni u
Veneciji, u ologni, u Rimu. Nakon 1815, romantizam je razbuktao
ve staru Evropu.
Te odve brzo nabaene tvrdnje postavljaju bar uobiajene
probleme, a ne problem koji je po mom miljenju najhitniji. Mada
na tom nismo dovoljno inzistirali, postavili smo naglasak na napre
dovanje ili na uzmicanje na vrhu drutvenog ivota, kulturu (kul
turu elita), drutveni red (onih povlatenih, na vrhu piramide),
dravu na stepenici vlasti i upravljanja, proizvodnju u samom
njezinom obrtanju koje prenosi samo jedan njezin dio, ekonomiju
u njezinim najrazvijenijim oblastima. I tako smo, kao svi povjes
niari, ne htijui i na najneduniji nain, ostavili po strani sudbinu
onih najbrojnijih, sudbinu goleme veine ivih ljudi. Kako se,
93
openito uzevi, te mase ponaaju u njihanju vage stoljetnih uspo

na i padova?
Odgovor je paradoksalan: slabo onda kad sve prem a dijag
nozi ekonom ije ide da ne m oe bolje, kad rast proizvodnje postie
svoje uinke, kad umnoava broj ljudi, ali namee jo vee terete
razliitim slojevima djelovanja i rada. Tada nastaje raskorak, kao
to pokazuje Earl J. Ham ilton141, izmeu cijena i nadnica koje
kaskaju za njima. Jasno je, ako se pozovemo na radove Jeana
Fourastia, Rena Grandamya, Wilhelma Abela i jo vie na dopri
nose Phelpsa Drowna i Sheile Hopkins142, da tada dolazi do opada
nja realnih nadnica. Napredovanje visokih krugova i podizanje
ekonomskog potencijala plaeno je tako bijedom jedne mase ljudi
kojih broj raste u isto vrijeme ili moda bre nego proizvodnja. I
moda upravo onda kad to umnoavanje broja ljudi, njihovih
razmjena, njihovih napora nije vie kom penzirano napredova
njem proizvodnje, sve puca, poputa, kriza je tu, a kretanje se vri
u obrnutom sm jeru i pad zapoinje. udno je da uzmicanje
nadgradnji povlai za sobom poboljanje ivota masa, a realne
nadnice poinju rasti. Izmeu 1350. i 1450. dolazi tako, u najtmur-
nijem razdoblju evropske regresije, do neke vrsti zlatnog doba u
svakodnevnom ivotu malog ovjeka.
U toj perspektivi jedne povijesti koju bi u vrijeme Charlesa
Scignobosa143 bili oznaili kao iskrenu povijest, najvei dogaaj,
jedan drugi dogadaj s golemim posljedicama, zapravo s odlunim
prijelom om , bio je u tom e to s poetkom XIX. stoljea, u samom
kretanju industrijske revolucije, dugi uspon koji se tada iskazuje
i potvruje ne povlai za sobom nikakvo dublje pogoranje opeg
blagostanja ve, naprotiv, donosi rast dohotka p ro capite. Moda
se nije lako izjasniti ni o ovom problem u. Ali znat emo da je
golemi i iznenadni rast proizvodnje, prouzrokovan strojem, od
jednom podigao plafon mogunosti. Upravo unutar tog novog
svemira, jedan rast svjetskog puanstva bez presedana kroz itavo
jedno stoljee praen je poveanjem dohotka p ro capite. Oigled
no je da je drutveni uspon prom ijenio svoje modalitete. Ali to e
biti s regresijom koja se uporno javlja nakon sedamdesetih godina
naega stoljea?
U prolosti je blagostanje malog ovjeka koje je pratilo sto
ljetne regresije uvijek bilo plaeno golemim prethodnim rtvama
neem o nikako pretjerati ako kaemo milijunima mrtvih godine
1350; ozbiljnom demografskom stagnacijom u XVII. stoljeu.
Upravo je to smanjenje broja ljudi i puputanje ekonomske na-
94
petosti prouzrokovalo oigledno poboljanje za preivjele, za one

koje su nevolja i bijeda potedjele. Sadanja se kriza ne iskazuje s
istim simptomima: jaki demografski rast na svjetskoj ljestvici se
nastavlja, proizvodnja se usporava, nezaposlenost se ukorjenjuje,
a inflaciji vjetar ipak pue u krmu. Odakle bi, prema tome, moralo
doi poboljanje za mase? Sigurno nitko ne ali to je nekadanji
konjski lijek glad i kuga uklonjen zahvaljujui napretku
poljodjelstva i medicine. K tome valja pridodati izvjesnu solidar
nost koja dijeli po svijetu pomo u hrani, kad ve ne dijeli drugo.
Ali, ipak emo se upitati, ne postavlja li se, unato prividu i
tendenciji modernog svijeta da uporno vjeruje u neprekidni rast,
sadanji problem m utatis m utandis u starim terminima? Nije li
napredak ljudi dosegao (ili prekoraio) razinu moguega koju je
industrijska revolucija prolog stoljea velikoduno podigla? I,
najzad, moe li, bar privremeno, dok jedna nova revolucija, reci
mo energetska, ne izmijeni termine problema, moe li, pitamo se,
broj ljudi i dalje rasti bez katastrofalnih posljedica?
95
Poglavlje 2
EVROPA, STARE
EKONOMIJE S GRADSKOM
PREVLAU: PRIJE I
POSLIJE VENECIJE
D u g o vrem ena evropska je ekonom ija-svijet bila svedena na
uske razm jere jednog grada-drave, koji je bio gotovo ili potpuno
slobodan u svojim pothvatima i upuen sam o na svoje snage. Da
bi doskoio tim slabostima, on e se esto koristiti sporovima koji
suprotstavljaju prostore i skupine; igrat e sluei se jednima
protiv drugih; oslanjat e se na desetke gradova ili drava ili
ekonomija koji m u slue. Jer, u njihovu je interesu da mu slue.
Ili im je to obaveza.
Neizbjeno se m oram o upitati kako se iz tako uskih sredita
mogla nam etnuti i kako se mogla odrati tako znatna mo, prevlast
s tako golemim zraenjem. To utoliko vie to im u vlastitoj sredini
na njihovu mo, koja je neprestano osporavana, i vie nego izbliza
m otri jedno puanstvo kojim se strogo upravlja i koje je esto
proletarizirano. I sve to na korist nekoliko porodica koje svatko
pozna, koje su logike mete nezadovoljstva i koje dre svu vlast ali
je m ogu jednog dana i izgubiti. Povrh svega toga, te se porodice
m eusobno razdiru.1
Tono je da ekonom ija-svijet koja okruuje te gradove i sama
jo predstavlja veoma krhku m reu. A isto je tako tono da e se,
ako se negdje razdere, mjesto na kojem se zadjela bez tekoa
pokrpati. To je pitanje budnosti, svjesno uloene snage. Zar e
Palmcrstonova ili Disraelieva Engleska kasnije postupati na neki
drugi nain? Da bi se vrsto dralo te velike prostore, dovoljno je
posjedovati vrsta uporita (Kreta, zauzeta od Mlcana 1204; Krf
1383; Cipar 1489, ili Gibraltar iznenada zauzet od Engleza 1704;
Malta, koju su jednostavno zaposjeli 1800...), dovoljno je uspos
taviti m onopole, koje se zatim odrava kao to mi danas odr
avamo nae strojeve. A ti m onopoli funkcioniraju sami od sebe
96
Prije i poslije Venecije
zbog postignute brzine, premda na njih bacaju oko suparniki

gradovi koji znaju, kad im se prui prilika, stvarati grdne nevolje.
Meutim, ne poklanja li povjesniar odvie panje tim va
njskim napetostima, dogaajima i epizodama koji ih istiu, a zatim
i unutarnjim zadjevicama, tim politikim takmienjima i svim onim
drutvenim kretanjima koja tako ivo oslikavaju unutarnju grad
sku povijest? Neosporna je injenica da su izvanjska prevlast tih
gradova i prevlast bogatih i monih trajna stvarnost; da nita, ni
napetosti, ni borbe za nadnice i zaposlenje, ni bespotedne svae
izmeu politikih stranaka i klanova, nisu u tim malim svjetovima
nikad sprijeile razvoj koji je potreban dobrom stanju kapitala. Pa
ak i onda kad se na pozornici die zagluna buka, korisna se igra
ivo nastavlja u kulisama.
Trgovaki srednjovjekovni gradovi tee svim svojim snagama
prema dobitku, oni su i sami slika i prilika toga napora. Mislei na
njih, Paul Grousset e ak rei: Suvremeni kapitalizam nije nita
izumio2, a Armando Sapori3 ide jo dalje: Mi ni danas ne mo
emo nita pronai, pa ak ni income tax*, to ne bi ve bilo
iskuano u genijalnosti jedne talijanske republike. 1 zaista, sve je
kod njih postojalo i djelovalo: mjenice, krediti, kovanje novca,
banke, prodaja na otplatu, javne financije, zajmovi, kapitalizam,
kolonijalizam, a nita manje ni socijalni nemiri, krajnja sloenost
radne snage, klasne borbe, drutvena nesmiljenost, politika krvo
lonost. 1 vrlo rano, u Veneciji ili u Genovi, a nita manje i u
nizozemskim gradovima, vrlo velike isplate se obavljaju, bar od
XII. stoljea, u gotovu novcu.5 Ali, smjesta zatim, pridruuje se i
kredit.
Gradovi-drave su m oderne i znatno ispred svoga vremena,
pa iskoritavaju zaostalost i inferiornost drugih. A zbroj tih izva
njskih slabosti gotovo ih primorava na rast, na zapovijedanje,
osigurava im takorei goleme dobitke u dalekoj trgovini i dovodi
ih u situaciju da ne moraju potovati opa pravila. Jedini protivnik
koji bi im se mogao oduprijeti, teritorijalna drava, moderna
drava, kojoj je uspjehe ve bio navijestio Fridrih II na talijanskom
jugu, slabo se razvija, ili, ako ne slabo, a ono nedovoljno brzo, i
dugotrajna recesija XIV. stoljea uvelike e joj tetiti. itav jedan
niz drava bio je tada uzdrman i natjeran u propast, a to je
ostavljalo slobodan prostor za razvoj gradova.
Gradovi i drave ostaju i dalje potencijalni neprijatelji. Tko
e vladati nad kim? To je veliko pitanje prvome evropske sudbine,
a toliko dugo kraljevanje gradova nije lako objasniti. Napokon,
97
etiri slike venecijanskog carstva: Krf (gore lijevo), klju Jadrana;

Kreta (gore desno), koju e Venecija sauvati sve do 1669; Famagusta
(dolje lijevo) na Cipru, izgubljena 1671; Aleksandrija (dolje desno),
koja predstavlja vrata Egipta i trgovinu zainima. Ove prilino izmi
ljene slike dio su zbirke od dvadesetak minijatura koje ilustriraju put
nekog venecijanskogplemia na Levant, od 1570. do 1571. (B. N.)
98
Jean-Baptiste Say6 ima pravo kad se udi to je Mletaka Re

publika, u XIII. stoljeu, bez ijednog pedlja zemlje u Italiji postala
s pomou svoje trgovine dovoljno jaka da osvoji Dalmaciju, naj
vei dio grkih otoka i Carigrad. Nema nikakva paradoksa kad
dodatno tome mislimo da je i gradovima potreban prostor, da su
im potrebna trita, zone prometa i obrane, dakle prostrane drave
koje e oni eksploatirati. Da bi ivjeli, moraju imati plijena. Ve
necija je nezamisliva bez Bizantskog Carstva, a kasnije bez Tur
skoga Carstva. To je ona monotona tragedija komplementarnih
neprijatelja.
99
PRVA EVROPSKA
EKONOMIJASVIJET
Te se gradske prevlasti m ogu objasniti samo ako se pode od okvira

prve ekonom ije-svijeta koja se poinje ocrtavati u Evropi izmeu
XI. i XIII. stoljea. Tada se stvaraju dosta veliki prostori za raz
mjene, a gradovi su njihova sredstva, stanice i korisnici. Dakle, ne
rada se Evropa, taj gorostasni organ povijesti svijeta, oko 1400, s
poetkom ove knjige, ve se rada dva ili tri, a moda i vie, stoljea
ranije.
Isplatit e nam se tru d to izlazimo iz kronolokih granica
ovog djela da bismo se pribliili poecim a i da bism o na konkretan
nain vidjeli kako se jedna ekonomijasvijet rada, zahvaljujui jo
uvijek nesavrenoj hijerarhizaciji i okupljanju razliitih prostora
koji e je sainjavati. U to su vrijeme artikulacija i grube crte
povijesti Evrope ve zacrtane, a veliki problem m odernizacije (ako
ima rijei neodreenog sadraja, ova je jedna od njih) toga malog
kontinenta je postavljen u dugu i toniju perspektivu. Sa sredi
njim zonam a koje izranjaju, gotovo se obavezno ocrtava jedan
pretkapitalizam, a modernizacija se u njem u iskazuje ne kao
jednostavni prijelaz iz jednog stvarnog stanja u drugo, ve kao niz
etapa i prijelaza od kojih prvi znam o prethode klasinoj renesansi
s kraja XV. stoljea.
Evropska ekspanzija
nakon XI. stoljea
U tom dugom dozrijevanju gradovi, naravno, imaju glavne uloge.
Ali u tom e nisu sami. itava ih Evropa nosi na svojim pleima.
Shvatite to kao itava Evropa kolektivno uzeta, prem a jednoj
formuli to je umakla Isaacu de Pinto7, Evropa u svem svojem
ekonom skom i politikom prostoru. I u itavoj svojoj prolosti,
ukljuivi ono daleko oblikovanje to joj ga je Rim nametnuo, a
ona ga naslijedila tako da i sada odigrava svoju ulogu; ukljuivi
onu viestruku ekspanziju to je slijedila velikim invazijama V.
stoljea. Tada su posvuda prekoraene rimske granice, prema
100
10. UTEMELJENJA GRADOVA U SREDNJOJ EVROPI

Grafikon prikazuje izvanredni zamah gradova u XIII. stoljeu. (Prema Heineu
Stoobu, u: W. Abel, Gescbichte der deutscben Landwlrtschaft, 1962, str. 46.)
Germaniji i evropskom istoku, prema skandinavskim zemljama i

Dritanskom otoju koje je Rim napola osvojio. Malo-pomalo
zauzet je morski prostor koji tvori cjelinu Daltika, Sjevernog mora,
kanala La Manche i Irskog mora. I tu takoer Zapad premauje
djelo Rima koji je, unato svojem brodovlju rasporeenom na
uu rijeke Somme i u oulogneu8, veoma slabo zraio nad tim
morskim svijetom. Baltik je Rimljanima davao samo malo sivog
jantara.9
Ponovno osvajanje bilo je upadljivije na jugu, jer tu je Sredo
zemno more bilo preoteto od islama i Bizanta. Ono to je predstav
ljalo raison d tre> srce jednog Rimskog Carstva u njegovu punom
sjaju, onaj bazen usred vrta10 ponovo prekrivaju talijanski bro
dovi i trgovci. Ta jc pobjeda okrunjena monim pokretom kri
arskih vojni. Ipak, ponovno kransko osvajanje nailazi i na
otpor: u panjolskoj, gdje Reconquista nakon uzastopnih uspjeha
gubi dah (Las Navas de Tolosa, 1212); u sjevernoj Africi, lato sensu
od Gibraltara do Egipta; na Levantu, gdje e kriarske drave u
101
Vem a nd Braudel / Vrijeme svijeta
Seljaki preprodavai u gradu. Detalj sa slike Lorenza Lotta, Povijest

svete Barbare. (Fotografija Scala.)
102
Svetoj zemlji ivjeti od danas do sutra; i u grkom carstvu, koje

propada 1204.
Pa ipak Archibald Lewis ima pravo kad tvrdi da su najvaniju
granicu evropskoj ekspanziji predstavljale unutarnje granice u
ma, movara i pustara11. Praznine njezina prostora uzmiu pred
ralom i sjekirom seljaka kritclja; ljudi, koji su sve brojniji, stav
ljaju u svoju slubu kota i krila vjetrenjae; stvaraju se veze
izmeu krajeva koji su dotle bili strani jedni drugima; sve se otvara
i povezuje; mnogobrojni gradovi se raaju ili oivljavaju na pro
metnim raskrima i to je sigurno bio odluni faktor. Evropa se
puni gradovima. Ima ih vie od 3.000 u samoj Gcrmaniji.12 Neki
e od njih ostati i dalje sela s 200 ili 300 dua, premda su opasani
zidinama. No, mnogi meu njima rastu i to su u neku ruku gradovi
novog tipa. Antika je znala za slobodne gradove, grke gradove, ali
a njih su ulazili stanovnici sela, jer je grad bio otvoren za njihovo
prisustvo i za njihovo djelovanje. Grad srednjovjekovnog Zapada,
naprotiv, zatvoren je u sebe i zatien svojim zidinama: Zid, kae
njemaka poslovica, dijeli graanina od seljaka. Grad je svijet
za sebe, zatien svojim povlasticama (gradski zrak ini ovjeka
slobodnim), to je jedan agresivan svijet, tvrdokorni poslenik
neravnopravne razmjene. I upravo grad, iv ili manje iv, ve
prema mjestu i razdoblju, osigurava opi napredak Evrope, kao
$to kvasac podie tijesto. Duguje li grad to injenici to raste i
razvija se u jednom ruralnom svijetu koji je ve bio organiziran, a
nc u praznom prostoru, kao to je bio sluaj s gradovima Novog
svijeta, a moda i sa samim gradovima stare Grke? Na kraju
krajeva, taj je grad raspolagao graom za rad i onima na iji je
raun rastao. I, osim svega, drava, koja se tako sporo uspostavlja,
u tome mu nimalo ne smeta. Ovog je puta zec lako i logino
pretekao kornjau.
Grad osigurava svoj rast pomou cesta, trita, radionica i
novca koji se u njemu gomila. Trgovi mu osiguravaju opskrbu jer
u nj dolaze seljaci sa svojim svakodnevnim vikovima: Oni osigu
ravaju prou sve veim vikovima feudalnih gospodarstava, tim
velikim koliinama proizvoda to se neprestano gomilaju jer se
ljaci sve plaaju u naturi13. Prema D. H. Slicheru van Dathu, od
1150. Evropa je izila iz izravne poljoprivredne potronje (iz
tutokonzumacijc), da bi prela na posrednu poljoprivrednu
potronju, koja se raa stavljanjem u opticaj vikova seljake
oroizvodnje.14 Istodobno, grad privlai sebi svu obrtniku djelat-
103
nost i stvara m onopol proizvodnje i prodaje industrijskih proiz

voda. Tek e se kasnije predindustrija okrenuti prem a selu.
Ukratko, ekonomski ivot... podeava svoj korak,... navlas
tito poevi od XIII. stoljea, prem a (starom) agrarnom aspektu
gradova15. Na velikim prostorim a dolazi do odlunog prijelaza s
dom ae ekonomije na ekonomiju trita. Drugim rijeima, gra
dovi se odvajaju iz svog seoskog okruenja i ve tada upravljaju
pogled preko vlastitog horizonta. To je golem prijelom, prvi koji
e stvoriti evropsko drutvo i uputiti ga prem a njegovim uspje
sima.16 Taj zam ah ima samo jednu prikladnu usporedbu, a ni ona
nije potpuna: stvaranje irom prve evropske Amerike m nogobroj
nih gradova-stanica, m eusobno povezanih cestom i nunou
razmjene, upravljanja i obrane.
Ponovimo to jo jednom nakon Gina Luzzatta i Armanda
Saporia17: tada Evropa doivljava svoju pravu renesansu (unato
dvosmislenosti te rijei), i to dva ili tri stoljea prije tradicionalne
renesanse XV. stoljea. No, objanjenje te ekspanzije i dalje ostaje
veoma teko.
Dodue, tu je bio znatni demografski rast. On je sve uv
jetovao, ali i njega valja protumaiti. U prvom redu pom ou pravog
vala u unapreenjim a poljodjelskih tehnika, koja su zapoela jo
u IX. stoljeu: usavravanjem oraih sprava, trogodinjom iz
m jenom kultura sa sistemom takozvanog openfielda za uzgoj
stoke. Lynn White18 postavlja poljoprivredni napredak u prvi plan
evropskog uzleta, dok Maurice Lombard19 inzistira na trgovakim
uspjesima: vrlo rano povezana s islamom i Bizantom, Italija se
povezuje s jednom m onetarnom ekonomijom, koja je otprije bila
vrlo iva na Istoku, i iri je kroz itavu Evropu. Gradovi znae
novac, a to je, sve skupa uzevi, ono to je najhitnije u revoluciji
koju nazivamo trgovakom. George Duby20 i, s nekim nijansama,
Roberto Lopez21 prihvaaju prije stajalite Lynna Whitea: bitna je
bila prevelika zemljoradnika proizvodnja i znaajna preraspod
jela vikova.
Ekonomijasvijet
i bipolarnost
Sva se ova objanjenja zapravo m ora povezivati jedna s drugima.
Moe li doi do rasta ako sve istovremeno ne napreduje? Valjalo
104
Oblak tekstilnih radionica od Zuyderseea pa do doline rijeke Seine. Za cjelinu

sjever-jug vidjeti nie, na str. 124, kartu o djelovanju ampanjskih sajmova.
(Prema Hektoru Ammannu, u: HessischesJahrbuch f r Landesgeschichte, 8,
1958)
je da istodobno poraste broj ljudi, da se usavre zemljoradnike

tehnike, da se preporodi trgovina, a industrija doivi svoj prvi
obrtniki polet da bi se na kraju stvorila na itavom evropskom
prostoru mrea gradova, urbana nadgradnja, veze izmeu gra
dova koje e obuhvaati sve odgovarajue djelatnosti i prinuditi ih
da zauzmu svoje mjesto u jednoj trinoj ekonomiji. To eko
nomsko trite, po obrtanju jo uvijek nisko, povui e za sobom
i jednu energetsku revoluciju, veliko irenje mlinova, iskori-
tavanih u industrijske svrhe, i sve e se to na kraju zavriti s jednom
ekonomijom-svijetom evropskih dimenzija. Za kraj XIV. stoljea
Federigo Melis22 upisuje tu prvu Weltwirtscbaft u poligon ozna
en Brugesom, Londonom, Lisabonom, Fezom, Damaskom, Azo-
vom i Venecijom. Unutar tog poligona nalazi se 300 trgovakih
mjesta kamo je upueno i odakle dolazi 153-000 pisama sauvanih
10 5
u arhivima Francesco di Marco Datini, trgovca iz Prata. Heinrich

Bechtel23 govori o etvorokutu: Lisabon, Aleksandrija, Novgorod,
Bergen. Fritz Kong21, koji je prvi dao znaenje ekonomija-svijet
njemakoj rijei Weltimrtschaft, povlai kao granicu njezina zra
enja prem a istoku crtu koja ide od Velikog Novgoroda, na II-
m enskom jezeru, do Bizanta. Intenzitet i m nogostrukost razmjena
djeluju u korist ekonomskog jedinstva tog golemog prostora.25
Jedino otvoreno pitanje: kada je ta W eltwirtschaft odista
poela postojati? Tu gotovo da nem a rjeenja: ekonomija-svijet
moe postojati samo kad su oka m ree dovoljno gusta, kad je
razm jena pravilna i toliko velika po svom opsegu da moe davati
ivot svojoj sredinjoj zoni. Samo, u tim dalekim stoljeima nita
se ne ocrtava suvie brzo, nita ne iskrsava neosporno. Stoljetni
uspon nakon XI. stoljea olakava sve, ali istodobno doputa
pojavu vie sredita. Tek se procvatom i zam ahom ampanjskih
trita s poetka XIII. stoljea oituje povezanost jedne cjeline od
Nizozemske do Sredozem nog m ora, koja ide u korist ne obinim
gradovima, ve sajamskim gradovima, u prilog ne morskim ve
dugim kopnenim putovima. Pri tom e se odigrava jedan originalan
prolog. Ili, tonije, meuigra, jer se ne moe rei da je u pitanju
pravi poetak. to bi znaili susreti u Champagnei da prije toga
nije bilo procvata u Nizozemskoj i u sjevernoj Italiji, na ta dva
prostora koji veoma rano i postaju prem oni i koji su, silom
stvarnosti, bili osueni na povezivanje?
U poetku nove Evrope valja odista postaviti rast tih dviju
skupina: sjever i jug, Nizozemska i sjeverna Italija, Sjeverno more
plus Baltik i itavo Sredozemlje. Zapad nema dakle samo jednu
polarnu oblast, ve ima dvije, i ta bipolarnost, koja dijeli kon
tinent na sjevernu Italiju i Nizozemsku lato sensu, trajat e sto
ljeima. To je jedna od bitnih znaajki evropske povijesti, moda
najvanija od svih. Uostalom, govoriti o srednjovjekovnoj i o
m odernoj Evropi znai govoriti dva jezika. Ono to vrijedi za
sjever, nikako nije u potpunosti valjano za jug. I obrnuto.
Sve je po svoj prilici bilo odlueno u IX. i X. stoljeu: dvije su
regionalne ekonomije s velikim radijusom akcije nastale vrlo rano,
gotovo jedna neovisno od druge, u jo uvijek nedovoljno for
m iranom tkivu evropske djelatnosti. Na sjeveru je proces zaista
bio brz; otpora kao da nije ni bilo; zemlje nisu ak bile ni nove, ni
primitivne. U Sredozemlju, u zemljama koje je povijest ve od
davnina uzburkavala, moda je obnova kasnije zapoela i tada bre
napredovala, tim vie to su uz talijanski uspon postojali i ak
106
celeratori, a to su bili islam i Bizant. Sjever e dakle biti, ako jc sve

ostalo jednako, manje sloen i rafiniran nego jug i vie in
dustrijski, dok e jug biti vie trgovaki. Bit e to geografski i
naponski dva drugaija svijeta, stvorena da jedan privlai i na
dopunjuje drugi. Njihovo e se povezivanje odvijati kopnenim
putevima sjever-jug, pa e ampanjski sajmovi u XIII. stoljeu biti
njegova prva znaajna manifestacija.
Te veze ne dokidaju dvojnost, ve je naglaavaju: sistem je
poput jeke sebe samoga, uvruje se igrom tih razmjena, dajui
dvojici suparnika veu ivotnost u odnosu na ostalu Evropu. Ako
u urbanom procvatu prve Evrope ima supergradova, oni neizos
tavno nastaju u jednoj ili drugoj od tih zona i uzdu osovina koje
ih spajaju: njihov razmjetaj ocrtava kostur ili, tonije, krvni sustav
evropskog tijela.
Naravno, odreivanje sredita evropske ekonomije bilo je
mogue samo po cijenu borbe izmeu dvaju polova. Italija jc imala
prevlast sve do XVI. stoljea, dakle onoliko dugo koliko je Sre
dozemlje bilo sredite Starog svijeta. No, oko 1600. Evropa se
uzljuljala u samoj sebi u prilog sjevera. Uspon Amsterdama nije
zacijelo svakodnevni dogadaj bez originalnosti ili tek jednostavno
prenoenje teita iz Antwcrpcna u Nizozemsku, ve kriza koja jc
na drugi nain veoma duboka: kad je jednom dolo do uzmaka
unutarnjeg mora i jedne Italije koja je dugo bila u punom zamahu,
Evropa jc dobila samo jedno teite, ono na sjeveru, i u odnosu
na to teite ubiljeavat e se stoljeima, pa i sve do naih dana,
duboke crte i krugovi njezinih asimetrinosti. Nuno nam je, prije
nego to krenemo dalje, u glavnim crtama prikazati genezu tih
oblasti iz kojih su potjecale sve odluke.
Prostori sjevera:
sudbina Brugesa
Ekonomija sjevera poinje od nitice. Nizozemska je u pravom

smislu rijei kreacija, neto to se stvaralo i stvorilo. Veina
velikih gradova Italije, Francuske, rajnske Njemake i podunavske
Austrije, istie Henri Pirenne, stariji su od nae ere. Naprotiv,
tek s poetkom srednjega vijeka pojavljuju se Lige, Louvain,
Malines, Antwerpen, Bruxelles, Ypres, Gand, Utrecht.26
107
J e d a n od listova p lan a g ra d a B ru g esa o d G h e e ra e rta , 1562, B. N. P aris, G ee 5 7 4 6 (9)- Velika

tr n ic a , v iso k o g o re n a slici, k o d crk v e Sv. Jakova (b r. 32 na p lan u ), nalazi se u sred itu g rad a na
n a ro d n o m trg u B ru g esa. S lijedei u licu Sv. Jak o v a (S int J a c o b S tra e te ), izbija se n a Ezel S traete,
M agareu u licu , koja zavrav a u tv r e n im M agareim vratim a, (br. 6 na p lan u , slovo E D ) Porta
Asinorum. Pod b ro je m 6 3 , T rg B urze. Za trgovake p ro sto re , vidi R. d e Roover, Money, Banking
a n d Credit in M edieval Bruges, 1 9 4 8 , str. 1 7 4 -1 7 5 . Ovaj isjeak p lana m oe nam d ati ideju o
p ro s tra n s tv u g ra d a u lice, sa m o sta n i, kue k oludrica, crkve, plem en itak e ku e, rovovi, zidine,
v je tre n ja e , k anali s te re tn im bro d o v im a. Prem a sjeveru (to je st, nie n a slici) zn atn i p ro sto ri intra
m uros b e z g ra ev in a, kao to h o e pravilo XVI. stoljea.
108
Uzevi kao prijestolnicu grad Aachen, karolinki su kraljevi

doprinijeli prvom buenju. Normanska su pustoenja, od 820. do
89127, to buenje prekinula. No povratak mira, veze s porajnskim
oblastima i s krajevima oko Sjevernog mora vraaju Nizozemskoj
ivot. Ona vie \ fin is terrae, kraj svijeta. Prekriva se snanim
katelima i utvrenim gradovima. Skupine trgovaca koji su se
dotada skitali po zemlji sada se nastanjuju oko gradova i dvoraca.
Oko polovice XI. stoljea, tkalci se iz neutvrene ravnice nase
ljavaju po urbanim aglomeracijama. Poveava se broj puanstva,
veliki zemljini posjedi napreduju, tekstilna industrija oivljava
radionice od obala Seine i Marne sve do Zuyderseea.
I sve e to na kraju dovesti do nevienog procvata Drugcsa.
Ve 1200. taj grad ulazi u krug flamanskih sajmita, jednako kao
Ypres, Thourout i Messines.28 Samim tim Bruges nadvisuje svoje
vlastite mogunosti. Strani trgovci dolaze, njegova se industrija
unapreuje, a trgovina mu se protee do Engleske i kotske, gdje
se nabavlja vuna potrebna za tkalake stanove i za gotove proiz
vode koji se izvoze u suknarske gradove Flandrije. Veze s Engles
kom dobro im dolaze takoer i u pokrajinama to ih engleski kralj
posjeduje u Francuskoj. Odatle rano trgovanje normandijskim
itom i bordelekim vinom. 1, na kraju, u Bruges dolaze hanzeatski
brodovi i tako potvruju i razvijaju njegovo napredovanje. Tada
se gradi isturena luka Damme (jo prije 1180), a kasnije Sluis, na
uu Zwina, ije graenje ne samo da odgovara na neprestane
nanose mulja u vode rugesa, ve je u skladu i s potrebama za
dubljim sidritima u kojima e se moi prihvatiti teke hanzeatske
koggene.29 Pregovarajui u ime carskih podanika, izaslanici L-
becka i Hamburga dobijaju 1252. povlastice od flandrijske grofice.
Ona, meutim, odbija trgovcima iz Liibccka da uspostave, u blizini
Damma, trgovaku ispostavu koja bi imala znatne povlastice nalik
na londonski Stahlhof, koje su Englezi kasnije tekom mukom
dokinuli.30
enovski brodovi stiu 1277. u Bruges; redovna pomorska
veza izmeu Mediterana i Sjevernog mora znaila je i odluan
upad ljudi s juga. To tim vie to su enoveani bili samo jedan
predvodilaki odred: venecijanske e galije, koje su bile gotovo na
kraju tog nastupanja, stii 1314. Za Bruges je to istodobno znailo
i postati plijenom i postii napredak. Plijenom zbog toga to je to
bilo junjako ovladavanje jednim razvojem koji je Bruges, na
kraju krajeva, mogao izvesti i sam; ali znailo je to i napredak, jer
je dolazak mediteranskih m ornara, brodova i trgovaca ostvarivao
109
viestruki priliv dobara, kapitala, trgovakih i financijskih tehnika.

Bogati talijanski trgovci nastanjuju se u gradu; izravno unose
najdragocjenija dobra onoga vremena, zaine i papar s Levanta,
koja razm jenjuju za industrijske proizvode Flandrije.
Bruges je ve otada sredite u kojem se stjeu nita manje
nego Sredozemlje, Portugal, Francuska, Engleska, porajnska Nje
maka i k tome jo hanzeatski gradovi. Grad se napuuje: 35.000
stanovnika 1340, a moda i 100.000 u 1500. U vrijeme Jana van
(oko 1380-1440) i Memlinga (1435-1494), to je neosporno
jedan od najljepih gradova na svijetu.31 A k tom e sigurno i s
najrazvijenijom radinou. Ne samo da je tu sjedite tekstilne
industrije, ve se ona iri po drugim fiandrijskim gradovima gdje
se svojim sjajem istiu Gand i Ypres, Ukratko, to je industrijska
oblast kojoj u Evropi nem a premca. U isto vrijeme, na vrhuncu
njezina trgovakog ivota, iznad i uz njezine sajmove, stvara se
1309. njezina uvena burza, koja e ubrzo postati sreditem do u
tanine razraene trgovine novcem. Iz Brugesa e 26. travnja 1399.
poslovni suradnik Francesca Datinia pisati: A Genova p a re sia
p e r durare larghezza d i d a n a ri e p e r ta n to non rim ettete l
nostri d a n a ri o sarebbe a buon prezzo p iu to sto a Vinegia o a
Firenze o qui a Parigi rimettete, o a M onpolier bien se tla rimesse
vi paresse miglore. (U Genovi ini se da ima obilja gotova novca;
stoga ne upuujte na novac na Genovu ili pak neka to bude po
vrlo niskoj cijeni; radije ga aljite u Veneciju ili Firencu ili ovamo
(u Bruges) ili u Pariz ili u Montpellier, ve kako vam se ini
najbolje.32)
Pa ma kako da je znaajna uloga Brugesa, ne dopustim o da
nas zaslijepi. Ne vjerujm o H enriu Pirenneu koji zastupa miljenje
da je Bruges imao m eunarodnu vanost iz n a d one to su je
imali Mleci. To je s njegove strane poputanje jednom unazad
usm jernom nacionalizmu. Uostalom, i sam Pirenne priznaje da je
veina brodova to su dolazili u luku pripadala brodovlasnicima
iz drugih zemalja, da su stanovnici Brugesa imali samo malo
udjela u aktivnoj trgovini. Njima je bilo dovoljno da budu posred
nici svim onim trgovcima to su onam o pristizali sa svih strana33.
To je kao da je rekao da su oni iz Brugesa samo izvritelji, da je
gradska trgovina bila, kao to e se rei u XVIII. stoljeu, pasivna.
Upravo je to izazvalo onaj poznati lanak J. A. Houttea (1952) koji
je pokazao razliku izmeu Brugesa i Antwerpena, izmeu jedne
nacionalne luke, Brugesa, i internacionalne luke, kakavje bio
Antwerpen.34 No, moda to znai otii predaleko u drugom sm islu.
110
Prihvatio bih da se rekne o Brugesu (da udovoljim Richardu

Hpkeu35), kao i o Liibecku (da udovoljim Fritzu Rorigu36), da su
to ve bili Weltmarkte, trita-svjetovi, mada ne i gradovisvjetovi,
to jest sunca bez premca u sreditu jednog svemira.
Sjeverni prostori:
uspon Hanze37
Bruges je samo jedna od toaka dodue najvanija, ali ipak samo
toka one prostrane sjeverne zone koja se protee od Engleske
do Baltika. To veliko morsko i trgovako prostranstvo: Baltik,
Sjeverno more, La Manche, pa ak i Irsko more, predstavlja pod
ruje na kojem se ire krila pom orskog i trgovakog uspjeha
Hanze, a taj se uspjeh nazire ve od utemeljenja (1158) grada
Lbecka, ne odve daleko od baltikih voda, izmeu movara koje
tite Trav i Wakenitz.
Samo, ni ovdje nije bilo stvaranja ex nifoilo. U VIII. i IX.
stoljeu normanske su ekspedicije, invazije i brzi upadi dosegli,
pa ak i preli granice tog morskog carstva na sjeveru. Iako se
njihova avantura rasprila po prostranstvima i obalama Evrope, i
tu je poneto ostalo. Nakon njih, prilino su dugo laki i niski
skandinavski brodovi krstarili Baltikom i Sjevernim morem: Nor
veani su plovili do engleskih obala i po Irskom m oru38; brodovi
seljaka s otoka Gotlanda dolazili su u june luke i rijene tokove
sve do Velikog Novgoroda39; od Jtlanda do Finske, poinjao je
ivot u slavenskim gradovima to nam nova arheoloka iskapanja
iznose na svjetlo dana40; ruski trgovci stizali su do Szczecina, grada
koji je u to vrijeme samo slavenski41. Ipak, niti jedna prava meun
arodna ekonomija nije prethodila Hanzi. Malo-pomalo, uvijek
mirno, zahvaljujui razmjeni, sporazumijevanju s vladarima, a
prigodice i orujem i na silu, dvojni morski prostor, Baltik-Sjevcr-
no more, zauzeli su i ogranizirali njemaki gradovi, trgovci, vojnici
i seljaci.
No, ne smijemo misliti da bi to bili gradovi koji su ve u
poecima bili usko povezani. Rije hanza (Hansa*2, skupina trgo
vaca) pojavljuje se kasno, jasno napisana prvi put u jednoj engles
koj kraljevskoj povelji iz 1267.43 U p o etk u je to sasvim
neodreena skupina trgovaca plus isto tako neodreen broj bro
dova, od Zuyderseea do Finske, od vedske do Norveke. Sredi
lii
nja osovina prom eta ide od Londona i Brugcsa do Rige i Revala,

koji otvaraju put prem a Novgorodu, ili prem a Vitebsku, ili prem a
Smolensku. Razmjene se vre izmeu jo nedovoljno razvijenih
krajeva Baltika, opskrbljivaa sirovinama i prehram benim proiz
vodima, i Sjevernog m ora gdje je Zapad ve organizirao svoja
pristanita i utvrdio svoje uvjete. U Brugesu, u ekonomiji-svijetu
sazdanoj na Evropi i Sredozemlju, pristaju veliki hanzeatski b ro
dovi, koggeni, solidne preklopne grade, koji se pojavljuju ve
potkraj XIII. stoljea (posluit e kasnije kao m odel sredozem nim
navama)44. Neto e se kasnije pojaviti i hurke45, druga vrsta
teretnih brodova s ravnim dnom, koje e moi prevoziti teke
terete soli, glomazna barila vina, drvo, umske proizvode, pa ak
zrnje kao rasuti teret. Ovladavanje hanzeatskih gradova morskim
prijevozom oito je, prem da je jo daleko od savrenosti: do oko
1280. njihovi su brodovi zaista izbjegavali plovidbu kroz pogibe
ljne danske tjesnace, a kad je U m landfahrt46 (zaobilazna ruta koja
prolazi kroz te tjesnace) postala obina stvar, takozvani p u t k ro z
m oreuz, koji je spajao Lbeck s Ham burgom (zapravo rijeni
rukavci i jedan kanal koji su iziskivali veoma sporu plovidbu) ostat
e p u t kojim e se sluiti svi.47
Taj je put kroz m oreuz uvjetovao prednost Lbccka, zbog
toga to je roba izmeu Baltika i Sjevernog m ora obvezatno morala
proi kroz Lbeck. On je 1227. dobio povlasticu koja ga je podigla
na poloaj carskoga grada, jedinog u tom rangu na istoku od
Labe.48 Druga prednost: blizina rudnik kamene soli u Lneburgu,
koji su vrlo rano bili pod nadzorom njegovih trgovaca.45 Premda
se mogla nazirad ve 1227. (nakon pobjede nad Dancima kod
Bornhoveda50), prevlast toga grada postaje oiglednom nakon to
su hanzeatskim gradovim a podijeljene povlastice u Flandriji
(1252-1253)51, itavo jedno stoljee prije prvog opeg sabora
Hanze koji je okupio svoje poslanike 1356. u Lbecku i stvorio
napo ko n Hanzu gradova.52 No, znam o prije tog dana, Lbeck je
bio simbol Hanzeatske lige (...) priznat od svih kao glavni grad
trgovake konfederacije (...). Njegov grb carski orao postao
je u XV. stoljeu grbom svekolike konfederacije.53
Ipak, drvo, vosak, krzno, ra, ito, umski proizvodi sa istoka
i sjevera mogli su biti vrijedni samo ako su se ponovo izvozili
prem a zapadu. A u obrnutom sm jeru brodovi su dovozili sol,
sukno i vino. Sustav, sam po sebi jednostavan i vrst, ipak je
nailazio na dosta potekoa. Upravo su te potekoe koje je trebalo
nadvladati povezale hanzeatsku urbanu cjelinu kojoj se istodobno
112
moe vidjeti i vrstina i krhkost. Krhkost joj proizlazi iz nestabil

nosti jedne grupacije koja nalikuje na orijaku skupinu od 70 do
150 meusobno udaljenih gradova kojih se predstavnici svi ne
sastaju ni na generalnim skuptinama. Iza Hanze ne stoji ni drava
ni strogo zacrtana programska linija. To su samo gradovi koji
ljubomorno i ponosito uvaju svoja prava, gradovi koji su
ponekad medu sobom suparnici, a zatieni su vrstim zidinama
i imaju svoje trgovce, svoje patricije, cehove, svoje brodovlje, svoja
skladita i svoje steeno blago. vrstina se zasnivala na zajed
nikim interesima, na neophodnosti da se svi priklone istoj
ekonomskoj igri, na zajednikoj civilizaciji koja se iskovala trgova
njem po jednom od najfrekventnijih morskih prostranstava Ev
rope, od Baltika do Lisabona, i, napokon, na zajednikom jeziku,
to nije zanemariv element jedinstva. Taj je jezik imao za osnovu
donjonjemaki (koji je razliit od njemakog na jugu), obogaen
prema potrebi latinskim elementima, estonskim u Revalu, po
ljskim u Lublinu, talijanskim, ekim, ukrajinskim, moda i
litavskim54. Bio je to jezik elite moi..., elite bogatstva, koji je
ukljuivao pripadnost jednoj tono odreenoj drutvenoj i
profesionalnoj skupini55. Osim toga, kako se taj trgovaki
113
patricijat izvanredno lako kretao, iste se obitelji, Angcrmnde,

Vcckinghuscn, von Soest, Giese, von Suchten, nalaze posvuda
izmeu Revala, Gdanjska, Lbecka i Brugesa.56
Sve te veze pridonose suvislosti, solidarnosti, stvaranju na
vika i zajednikog ponosa. A ope prisile ine ono ostalo. Obzirom
na izvanredno obilje bogatstava, svaki grad u Sredozemlju moe
voditi svoju igru i boriti se svim snagama s drugim, pa ak i
nesmiljeno. Na Baltiku i na Sjevernom m oru to bi bilo kudikamo
tee. Zarada na tekim robam a niske cijene a velike zapremnine
uvijek je skrom na, a trokovi i rizik znatni. U najboljem sluaju,
stopa dobiti kree se oko 5%.57Vie nego na drugim stranama, valja
raunati, tedjeti, predvidjeti svaku stvar. Jedan od uvjeta uspjeha
lei u tom e da ponudu i potranju valja imati u istoj ruci, pa bilo
da je rije o izvozu prem a Zapadu ili, u drugom smjeru, o raspod
jeli uvezenih dobara prem a Istoku. Ispostave i podrunice to ih
uzdrava Hanza bile su snane toke koje su zajednike svim
hanzeatskim trgovcima, zatiene povlasticama, odluno branje
ne, pa bilo da je rije o S a n k t Peterhofu u Novgorodu, o Deutsche
Brcke u Bcrgenu, ili o Stahlhofu u Londonu. Kao jednosezonski
gosti u nekoj ispostavi, Nijemci se podvrgavaju strogoj disciplini.
U Bergcnu, mladi trgovci m oraju provesti deset godina u na
ukovanju, ue jezike i trgovake obiaje, a ne smiju se eniti. U
toj se ispostavi sve pokorava pravilima Vijea starijih i dvojici
A lderm ena. Osim u Brugesu, gdje bi to bilo nemogue, trgovac
m ora stanovati u Konforu.
I, naposljetku, sjeverni su prostori obuhvaeni lancem pri
nuda i nunosti. U Bergenu, uski norveki interesi neprestano su
u drugom planu. Ta zemlja58, u kojoj je zem ljoradnja oskudna,
zavisi od ita to joj ga Lbeck i njegovi trgovci dovoze ili iz
Pomcranije ili iz randenburga, A ako Norveka pokua ograniiti
hanzeatske povlastice, itna je blokada (kao 1284-1285) brzo
dovodi u red. I, kako konkurencija uvezenog ita onemoguava
razvoj jedne sam odostatne zemljoradnje, strani trgovac dobiva od
Norveana ono to trai: soljeno meso, soljeni ili sueni bakalar s
Lofotskih otoka, drvo, masti, smolu, krzno...
Na Zapadu, gdje se suoila s bolje opremljenim trgovcima,
Hanza se ipak znala zatititi povlasticama, i to u Londonu vie nego
u Brugesu. U engleskoj prijestolnici, uz sam Londonski most,
Stah lb o f je prava slika onoga to je na drugoj strani Evrope bio
F ondaco dei Tedeschi, s vezovima i skladitima; tu je hanzeatski
trgovac bio osloboen veine nameta; ima svoje vlastite suce, a,
114
to je oigledna poast, njegova je straa na jednima od gradskih

vrata.59
Pa ipak, do vrhunca moi LObecka i gradova koji su sc
povezali s njim dolazi dosta kasno, negdje izmeu 1370. i 1388.
Godine 1370. Hanza odnosi pobjedu nad danskim kraljem nakon
sporazuma u Stralsundu60 i zauzima tvrave na danskim tjes
nacima; 1388, nakon jednog spora s Brugesom, prisiljava bogati
grad i nizozemsku vladu na kapitulaciju izvrivi veoma djelotvor
nu blokadu.61 Meutim, ti kasni uspjesi kriju u sebi zametke
uzmicanja koje e ubrzo postati oigledno.62
Uostalom, kako sc i moglo oekivati da e u toj drugoj
polovici XIV. stoljea ona teka kriza koja je vrsto stcgla Zapad
mimoii hanzeatske gradove? Dodue, unato svom demograf
skom nazadovanju, Zapad nije smanjio svoju potranju baltikih
proizvoda. iteljstvo baltikih zemalja gotovo je bilo poteeno
crne kuge, a napredak zapadnih trgovakih mornarica doputa
nam pretpostavku da uvoz drva nije opadao ve da se naprotiv i
poveao. No kretanje cijena na Zapadu okrenulo sc protiv Hanzc,
I, doista, nakon 1370, cijene itarica opadaju, a isto tako, jo oko
1300, i cijene krzna, dok cijene industrijskih proizvoda rastu. To
suprotno kretanje cijena dviju osnovnih grana jedne te iste trgo
vine ide na utrb poslovima Hanzc i drugih baltikih gradova.
Budui da je sve povezano, krize potresaju zalede Hanzc i
podiu jedne protiv drugih plemie, gospodu, seljake i gradove.
Tome se pridruuje propadanje dalekih rudnika zlata i srebra po
Ugarskoj i ekoj.63 Najzad, poinju nicati teritorijalne drave:
Danska, Engleska, Nizozemska (koju je okupirala burgundska
obitelj Valois), pa Poljska (pobjednica nad teutonskim konjani
cima 1466) i Moskovska Rusija Ivana Groznoga, koji e 1476.
dokinuti nezavisnost Velikog Novgoroda64. (Ovaj podatak je auto
rova pogreka, jer je okonanje samostalnosti Novgoroda u toj
godini izvrio Ivan III Vasiljevi /1462-1505/, a njegov unuk,
Ivan IV Vasiljevi-Grozni vladao je tek od 1533-1584. Nap.
red.). Osim svega toga, Englezi, Nizozemci i nOrnberki trgovci
prodiru u hanzeatske zemlje.65 Neki se gradovi i brane, kao L
beck, koji jo 1470-1474. pobjeuje Engleze, dok se drugi prilago-
avaju doljacima.
Njemaki povjesniari objanjavaju propast Hanze politi
kom infantilnou Njemake. Eli Heckschcr66 im ne daje pravo, ali
ni sam ne daje odve jasno tumaenje. U tom razdoblju kad je
prevlast u rukama gradova, zar ne bismo mogli misliti da bi jedna
115
Kua Hanze u Antwerpenu. Kasna graevina iz XVI. stoljea (1564),

koja se podudara s obnovom hanzeatske trgovine u Antwerpenu.
Prema akvarelu Cadliffa, 1761. (Foto Giraudon.)
jaka njemaka drava bila isto toliko smetala koliko i pogodovala

gradovima Hanze? ini se da je njihov zalaz prije potekao iz susreta
njihove slabo razvijene ekonomije s ve tada ivljom ekonomijom
Zapada. Bilo kako bilo, nemogue je stavljati Lbeck u isti plan s
Venecijom ili Brugesom. Izmeu Zapada koji se kree i Istoka koji
se kree manje, hanzeatska se drutva dre elementarnog kapitaliz
ma. Njihova se ekonomija koleba izmeu razmjene i novca; malo
se oslanja na kredit: srebrni novac bit e kroz dugo vrijeme jedino
priznato sredstvo plaanja. A sve su to tradicije koje su istodobno
i slabosti, pa ak i u okvirima tadanjeg kapitalizma. Veoma ozbi
ljna kriza s kraja XIV. stoljea mogla je samo teko pogoditi one
ekonomije koje su bile u najloijem poloaju. Samo one najjae
bit e relativno poteene.
116
Drugi pol Evrope:

talijanski gradovi
U VII. stoljeu islam nije odjednom osvojio Sredozemlje. A kriza,

prouzrokovana njegovim uzastopnim upadima, uklonila je trgo
vinu s morskih putova. Tako to pokuava tumaiti E. Ashtor.67 No,
u VIII. i IX. stoljeu trgovina ponovo dolazi do daha. Sredozemljem
opet plove brodovi, a stanovnitvo obala, i bogato i siromano, od
toga izvlai koristi.
Na obalama Italije i Sicilije oivljavaju male luke, i to ne samo
Venecija, ve deset, dvadeset malih Venecija. Na njihovom je elu
Amalfi68, premda jedva uspijeva smjestiti luku i kue, a kasnije i
katedralu, u ono malo slobodna prostora to ga je planina ostavila
nadvivi se nad more. Razvoj toga grada, na prvi pogled neobja
njiv, tumai se njegovim ranim, posebice pogodnim vezama s
islamom i samim siromatvom onog nezahvalnog tla koje je prisi
lilo stanovnitvo tog malog mjesta da se duom i tijelom baci na
more.69
Sudbina se tih gradova odluuje na stotine milja daleko od
njihovih obala. Za njih je znailo uspjeh doprijeti do bogatih
primorskih zemalja, do muslimanskih gradova ili Carigrada, do
moi se zlatnog novca70, egipatskih ili sirijskih dinara, kako bi doli
do skupocjene bizantske svile i zatim je prodavali po Zapadu. Dila
je to, dakle, trgovina u trokutu. A to je isto kao da smo rekli da je
Italija jo uvijek prosta periferijska oblast, koja samo nastoji
ponuditi svoje usluge, svoje poiljke drva, ita, lanenog plama, soli
i robova koje nabavlja u srcu Evrope. I sve to prije kriarskih
ratova, prije nego to su se kranstvo i islam digli jedno protiv
drugoga.
Te su djelatnosti probudile talijansku ekonomiju, koja je bila
napola uspavana nakon propasti Rimskog Carstva. Grad Amalfi
proet je novarskom ekonomijom: notarski spisi spominju kako
su tamonji trgovci kupovali zemlje za zlatni novac ve u IX.
stoljeu.71 Time e se krajolik amalfitanske valle od XI. do XIII.
stoljea preobraziti: posvuda niu kestenova stabla, vinogradi,
maslinici, stabla junog voa i mlinovi. AmalRtanska tabla postat
e gotovo najveim pomorskim zakonikom kranskog Sredozem
lja, a to je rjeit znak procvata m eunarodnoga pomorskog djelo
vanja grada. No taj grad nisu mimoile ni nevolje: 1100. osvajaju
ga Normani; dva su ga puta uzastopno, 1135- i 1137, opljakali
ili
Pizanci i, kao za kraj, 1343. donji je dio grada bio uniten plimom.
Mada nikad nije prestao biti nazoan na m oru, Amalfi tada ipak
prelazi u drugi plan onoga to mi nazivamo velikom povijeu.72
Nakon 1250. njegova trgovina slabi, moda na jednu treinu onoga
to je bila izmeu 950. i 1050; raspon njegovih pom orskih veza
neprestano se suava, sve dok se nije ograniio na malu plovidbu
du talijanskih obala: nekoliko desetina jedrenjaka, sagita i malih
brigantina.
Prvi su koraci Venecije potpuno jednaki. Ve 869. njezin dud
Justinijan Partecipazio ostavlja m eu ostalim svojim dobrim a
1.200 libri u srebru, a to je u ono doba bila znatna svota.73 Kao to
je Amalfi leao u svom planinskom procjepu, Venecija je na svojih
ezdesetak otoka i otoia bila udan svijet, sklonite, ali neudobno
sklonite: bez vode, bez izvora hrane, samo sol, i odvie soli! O
Mleanima se govorilo: Noti arat, noti sem inat, non vendem iat
(ne ore, ne sije, ne anje).74 Sagraen na m oru, bez ijednog
vinograda ili obraenog polja, tako je dud Giovanni Soranzo
1327. opisao svoj grad.75 Nije li to grad u istu stanju, lien svega
to nije iskljuivo urbano, koji je osuen, ako hoe opstati, da sve
trai u zamjenu: ito ili proso ili ra, ivu stoku, sir, soivo, vino,
ulje, drvo i kamen? Pa ak i vodu za pie! Sve njegovo puanstvo
ivi izvan tog prim arnog sektora, koji je inae uvelike predstav
ljen ak i unutar predindustrijskih gradova. Venecija razvija svoje
djelatnosti u onim sektorima to ih dananji ekonomisti nazivaju
seku n d a rn im i tercijarnim: industrija, trgovina, uslune djelat
nosti, a to su sektori gdje je cijena radu via od one u zemljoradnji.
To znai prepustiti drugima najm anje unosne radove, to pri
donosi stvaranju debalansa s kojim e se sukobiti svi veliki gradovi:
Firenca, prem da bogata zemljom, uvozit e ito sa Sicilije ve u
XIV. i XV. stoljeu, a svoje e breuljke prekriti maslinicima i
vinogradima; Amsterdam e se u XVII. stoljeu hraniti penicom i
rai s Baltika, m esom iz Danske i haringama iz puinskog ribolova
oko Dogger Banka. Ali, Venecija ili Amalfi ili Genova sve su to
gradovi bez pravog teritorija ve su od prvih svojih koraka
osueni da tako ive. Drugog izbora nisu imali.
Kada se u DC. i X. stoljeu mletaka trgovina dalekog dosega
poela ocrtavati, Sredozemlje je bilo podijeljeno izmeu Bizanta,
islama i zapadnog kranstva. Na prvi pogled bilo bi se reklo da
Bizant m ora postati sreditem ekonomije-svijeta koja je bila u
obnavljanju. Ali Bizant je bio optereen svojom prolou i ne
iskazuje se naroitom borbenou.76 Otvoren licem prem a Sredo-
118
zemlju, produen prema Indijskom oceanu i Kini neprekidnim

povorkama karavana i brodova, islam stjee prednost pred starom
metropolom grkoga carstva. Dakle, hoe li se on domoi svega?
Nee, jer Bizant je i dalje zapreka, zbog svojih starih bogatstava,
zbog svojih iskustava, zbog svog autoriteta u jednom svijetu koji
se slabo ponovo stapa, zbog svoje golemosti kojoj teinu nitko ne
moe pomicati po svojoj volji.
Talijanski gradovi, Genova, Pisa, Venecija, malo se pomalo
uvlae meu ekonomije koje imaju prevlast na moru. Moda je
srea za Veneciju bila u tome to se nije morala, kao Genova i Pia,
laati sile ili utrkivati se da bi sebi osigurala mjesto pod suncem.
Nalazei se pod prilino teoretskom vlau grkoga carstva, ona
lake od bilo koga moe prodrijeti na golemo i slabo branjeno
bizantsko trite, ini carstvu brojne usluge, pa ak i pridonosi
njegovoj obrani. U zamjenu za to postie dotada neviene povlas
tice.77 Pa ipak, usprkos ranom prodoru izvjesnog kapitalizma
kod nje, Venecija ostaje osrednji grad. Kroz duga e stoljea Trg
svetog Marka biti zakren lozom, stablima, bespotrebnim grae
vinama, podijeljen po sredini kanalom, na sjevernoj strani pod
vonjakom (odatle i ime Brolo, koje je ostalo tom mjestu i onda
kad je postalo plemiko sastajalite i sredite politikih intriga i
ogovaranja78). Ulice su od nabite zemlje, a mostovi, kao i kue, od
Pogled iz zraka na Amalfi uvjerljivo nam pokazuje stijenjenost grad

skog prostora izmeu mora i planine.
119
drva, tako da grad u svojim poecima premjeta u M urano stak

larske pei kako bi izbjegao opasnost od poara. Nedvojbeno je
da se um naaju znakovi aktivnosti: kuje se srebrni novac, zajmovi
se ugovaraju u perperam a (zlatni bizantski novac), ali tram pa je i
dalje na snazi, kreditna stopa se dri vrlo visoko (de quinque sex,
to jest 20%), a drakonski uvjeti vraanja duga rjeito govore o
ogranienosti novca u opticaju i o skrom nosti ekonomskog to-
nusa.79
Ipak, ne sm ijemo biti kategorini. Prije XIII. stoljea povijest
je Venecije obavijena gustom maglom. Specijalisti o njoj rasprav
ljaju kao povjesniari antike o tamnim poecima Rima. Tako je
vjerojatno da su idovski trgovci iz Carigrada, s Eubeje i Krete vrlo
rano dolazili u luku i grad Veneciju, prem da otok nazvan Giudec-
ca, unato svom imenu, nije bi obavezno mjesto njihova boravka.80
Isto je tako i vie nego vjerojatno da su u vrijeme venecijanskog
susreta Fridrika Barbarossc i pape Aleksandra III (1177) postojale
trgovake veze izmeu Grada Svetoga Marka i Njemake, i da je
bijela kovina iz njemakih rudnika igrala u Veneciji vanu ulogu
naspram biznatskom zlatu.81
No, da bi Venecija postala Venecijom, m orala je najprije
osigurati nadzor nad lagunama, pa osigurati slobodan prolaz
rijenim putevima koji, na njezinoj visini, dopiru na Jadran, a
zatim osloboditi sebi na koritenje p ut preko B rennera (koji je do
oko 1178. kontrolirala Verona).82 Morala je zatim znam o poveati
broj svojih trgovakih i ratnih brodova i postii da se Arsenal, koji
se poeo graditi 110483, pretvori u sredite moi kojemu nee biti
premca, da Jadran m alo-pom alo postane venecijanski zaljev i
da se slomi ili onemogui suparnitvo gradova kao to su bili
Comacchio, Ferrara i Ancona, ili, na suprom oj obali (altra spon-
da) Jadrana, Split, Zadar, Dubrovnik. Da se i ne govori o borbam a
koje rano zapoinju protiv Genove. Morat e stvoriti svoje in
stitucije: porezne, financijske, novarske, upravne, politike. A
njeni e se bogatai (k a p ita listi prem a gledanju G. Graccoa84,
kojem u dugujem o jednu revolucionarnu knjigu o poecima Vene
cije) m orati dom oi vlasti, to se i dogodilo odm ah nakon vlada
vine posljednjeg autokratskog dudaVitalaMichielia (1172)85. Tek
tada e se poeti ocrtavati konture mletake veliine.
Pa ipak, nedvojbeno je da je fantastina pustolovina kriar
skih ratova ubrzala trgovaki polet kranstva i Venecije. Odjed
nom vidimo kako se ljudi sa sjevera kreu prem a Sredozemlju,
dolaze na svojim konjima, nude novac za vozarinu brodovima
120
talijanskih gradova, upropauju se do posljednjeg groa da bi

podmirili sve trokove. I tada, brodovi za taj transport rastu, i u
Pii, Genovi i Veneciji postaju pravim orijaima. Kranske drave
putaju korijenje u Svetoj zemlji, otvaraju prolaz prema Orijentu
kroz koji e dolaziti cijenjena roba: papar, mirodije, svila, lije
kovi.86 Odluna je prekretnica za Veneciju bila strahovita87 etvrta
kriarska vojna, koja je zapoeta zauzeem kranskog Zadra
(1203). a zavrena pljakom Carigrada (1204). Sve do tada Vene
cija je bila kao nametnik koji je iznutra nagrizao Bizantsko Carstvo.
Ono je postalo gotovo njezina svojina. Meutim, svi su se talijanski
gradovi okoristili propau Bizanta; isto su se tako okoristili pro
valom Mongola koja, nakon 1240, otvara za itavo stoljee izravni
kontinentalni put od Crnog mora do Kine i Indije, ali k tome i s
neprocjenjivom prednou to su pozicije Islama bile napadnute
s lea.88 Time je poraslo i suparnitvo izmeu Genove i Venecije
na meunarodnoj pozornici, a to je ve tada bilo Crno more i,
nadasve, Carigrad.
Istina je da se kriarski pokret prekida i prije smrti Luja
Svetoga 1270. i da Islam sa zauzeem tvrave Saint-Jean d Acre
1291. osvaja posljednji kranski bastion u Svetoj zemlji. Meutim,
otok Cipar, odluna strateka toka, titi kranske trgovce i mor
nare u vodama Levanta.891, to je najvanije, more koje je ve bilo
u kranskim rukama, ostaje i dalje kransko u cijelosti, to
potvruje prevlast talijanskih gradova. U Firenci 1250, u Genovi
jo ranije, a u Veneciji 1284, kovanje zlatnog novca90 oznauje
ekonomsko oslobaanje od islamskih dinara, a to je posebna
potvrda snage i moi. Uostalom, gradovi s lakoom manipuliraju
teritorijalnim dravama: Genova 1261. uspostavlja grko carstvo
Paleolog; pomae ustolienju Aragonaca na Siciliji (1282); kre
ui iz Genove braa Vivaldi91 odlaze, dva stoljea prije Vasca da
Game, traiti ono to e se nazvati Rtom Dobre nade. U to vrijeme
Genova i Venecija imaju kolonijalna carstva i kad je Genova smrtno
ranila Piu u bici kod Meliore (1284) i u rujnu 1298. unitila
mletake galije pred otokom Korulom, na Jadranu, inilo se da
se sve m ora nai u jednoj ruci. Tom je zgodom navodno zarobljen
Marko Polo.92 XIII. se stoljee pribliavalo kraju, i tko se tada ne
bi bio kladio deset prem a jedan u skoru i potpunu pobjedu grada
svetoga Jurja?
Okladu bi bio izgubio. Na kraju e Venecija izii kao pobjed
nik. No, najvanije je da se od tada u Sredozemlju rasplamsava
borba ne izmeu kranstva i islama, ve unutar one brojne
121
skupine talijanskih trgovakih i spretnih gradova to ih je napredak

pom orstva razvio po itavoj sjevernoj Italiji. Glavni ulog u toj borbi
jesu papar i mirodije s Levanta, roba koja je na visokoj cijeni
daleko izvan Sredozemlja. To je zapravo glavni adut talijanskih
trgovaca u sjevernoj Evropi koja se oformila upravo u ono vijeme
kad je dolo do preporoda na zapadnom Mediteranu.
Meuigra:
ampanjski sajmovi
Znai, dakle, da su se polako i istodobno raale dvije ekonomske
zone: Nizozemska i Italija. Aizmedu ta dva stoera, izmeu tih dviju
sredinjih zona uklinilo se stoljee ampanjskih sajmova. Ni jug ni
sjever ne pobjeuju, pa ak se i ne takmie u tom prvom uspostav
ljanju evropske ekonom ijesvijeta. E konom sko se sredite
smjeta za dugi niz godina na pola puta izmeu tih dvaju polova,
kao iz elje da se ugodi jednom i drugom , u est godinjih sajmova
u pokrajinam a Champagne i Drie, koji svaka dva mjeseca jedni
drugim a preputaju prvenstvo.93 Najprije je u sijenju bio sajam
u L agny-sur-M arne; zatim, u utorak pred polovicu Korizme,
sajam u B a r-su rAube; u svibnju, prvi sajam u Provinsu, koji se
nazivao sajmom Svetog Kirijaka; u lipnju vrui sajam u gradu
Troyesu; u rujnu drugi sajam u Provinsu ili sajam Svetog Ajula i,
najzad, da se krug zatvori, u listopadu ledeni sajam u Troyesu.94
Okupljanje poslovnih ljudi i robe premjeta se iz grada u grad. Taj
sistem to nalii na opetovani mehanizam sata postoji jo od XIII.
stoljea i ak nije ni novina, budui da se najvjerojatnije povodio
za starim kruenjem flamanskih sajmova95 i preuzeo uz izvjesne
prilagodbe lanac otprije postojeih regionalnih trita.96
Bilo kako bilo, est sajmova u pokrajinam a Champagne i Brie,
koji traju svaki po dva mjeseca, ispunjaju itav godinji ciklus i
tvore na taj nain jedno neprestano trite97 kojemu u to doba
nije bilo premca. Ono to je danas ostalo od starog Provinsa
om oguuje nam da stvorimo sliku o prostranosti nekadanjih
njegovih skladita i slagalita robe. A to se pak tie njihove
glasovitosti, o tome nam najrjeitije svjedoi narodna izreka koja
se upuuje onom e koji ne zna ono to svatko zna: Ne znati ni red
ampanjskih sajmova.98 Oni su doista sastajalite itave Evrope^
izlog svega to mogu ponuditi sjever i jug. Trgovake se karavane
122
stjeu prema Champagnci i Bricu, kreui se u urednim i zati

enim povorkama, pomalo poput onih drugih karavana kojih su
deve prelazile prostrane pustinje islama na svom putu prema
Sredozemlju.
Kartografski prikazati te transporte ne bi nadilazilo nae
moi. Logino je da su ampanjski sajmovi uvjetovali oko sebe
procvat bezbrojnih obiteljskih radionica gdje se tkalo platno i
sukno, i to od Seine i Marne pa sve do Brabanta. I te se tkanine
upuuju na jug, raznose se cijelom Italijom, a zatim svim putevima
Sredozemlja. Notarski spisi govore o prolazu tekstila sa sjevera
kroz Genovu ve u drugoj polovici XII. stoljea." U Firenci Arte
di Calim ala100, ceh koji okuplja najbogatije trgovce u gradu, boji
sirovo sukno koje dolazi sa sjevera. A u isto vrijeme iz Italije dolaze
papar, mirodije, zaini, svila, gotov novac i krediti. Iz Venecije i
Genove roba putuje morem do Aigues-Mortes i nastavlja put
dugim dolinama Rhne, Sane i Seine. Iskljuivo kopneni putevi
prelaze Alpe, kao via francigena koja povezuje Sienu i mnogo
drugih gradova s dalekom Francuskom.101 Iz Astia102, u Lombar
diji, polaze pratioci i itavi rojevi sitnih trgovaca, lihvara i pre
prodavaa irei na zapadu ime Lombarda, koje e ubrzo postati
pogrdan naziv na lihvare i vlasnike zalagaonica. Na tim e se
sastajalitima stjecati roba iz razliitih francuskih pokrajina, iz
Engleske, iz Njemake a i proizvodi s Pirenejskog poluotoka koji
su dolazili starim putem preko Sant-Jacqucs de Compostclla.105
Pa ipak, ono to predstavlja originalnost ampanjskih saj
mova nedvojbeno je manje obilje svakojakih roba nego trgovina
novcem i rane igre kreditima. Sajam se uvijek otvarao izvikivanjem
i nuenjem sukna i etiri su prva tjedna bila rezervirana za trgo
vake poslove i nagodbe. No, mjesec koji je slijedio bio je mjesec
mjenjaa. Naizgled skromni ljudi zaposjedaju na odreeni dan u
Provinsu, u gornjem gradu, na starom trgu pred crkvom Svetog
Teobalda, ili u Troyesu, u Srednjoj ulici i oko picerie pokraj
crkve Svetog Ivana na Trgu.104 Ti su mjenjai, redovito Talijani,
zapravo oni koji sve pokreu. Njihova se oprema sastoji od jednog
prostog stola prekrivenog sagom, s dvijetri tezulje, ali i vree
sa zlatnim ipkama ili kovanim novcem.105Sve prolazi kroz njiho
ve ruke: izravnanje izmeu prodaje i kupnje, prenoenje vrijed
nosti sa sajma na sajam, pozajmice plemiima i vladarima, isplata
mjenica koje su upravo na sajmu izdahnule, kao i pisanje novih
koje se na sajmu ispostavljaju. Prema tome, u svemu onome to
je u tim ampanjskim sajmovima m eunarodnoga i modernoga
123
13. GRADOVI U ODNOSU NA AMPANJSKE SAJMOVE (XII-XIII. STOLJEE)

Ova karta istie ekonom sku cjelovitost i bipolarnost Evrope XIII. stoljea:
Nizozemska n a sjeveru, Italija na jugu. (Prem a H. Ammannu, ista referenca
kao i karta n a str. 105)
jest da njima ovako onako upravljaju talijanski trgovci kojih su

tvrtke esto velika poduzea, kao M agna Tavola obitelji Buonsig-
nori, tih pravih Rotschilda iz Siene.106
To je ve situacija kakvu emo kasnije nai na enevskim i
lionskim sajmovima: talijanski kredit koji na svoju dobit, djelujui
na sajmovima velikog polja djelovanja, iskoritava nepregledno
124
trite zapadne Evrope, i sve mu se to vraa u gotovu novcu. Nisu

li se upravo radi ovladavanja evropskim tritem ampanjski saj
movi smjestili ne u ekonomskom sreditu, to je nedvojbeno bila
sjeverna Italija, ve u blizini sjevernih kupaca i nabavljaa? Ili su
moda na to bili primorani kad se nakon XI. stoljea sredite
gravitacije kopnene razmjene premjestilo u smjeru velike sjeverne
industrije? Bilo ovako ili onako, ampanjski sajmovi odravaju se
uz granicu te proizvodne zone: ve u XII. stoljeu su Pariz, Provins,
Chalons, Reims tekstilna sredita. Naprotiv, Italija, koja je na
vrhuncu svog napretka u XIII. stoljeu, ostaje prije svega trgovaka
zemlja, na elu trgovakog umijea. Ona je u Evropu uvela kovanje
zlatnog novca, mjenice, kreditnu praksu, ali industrija e biti
njezino pravo podruje tek u iduem stoljeu, nakon krize XIV.
stoljea.107 A dotle, sjeverna su joj sukna neophodna za trgovinu
po Levantu, odakle dolazi ono to ini njezino bogatstvo.
Te su nunosti bile vanije nego privlanosti liberalne politike
ampanjskih grofova, o kojoj esto govore povjesniari.108 Do
due, trgovci su uvijek traili vee slobode, a to je upravo ono to
im je davao ampanjski grof, koji je bio dovoljno gospodar u
odluivanju, prem da je nominalno bio pod vrhovnitvom francus
kog kralja. Zbog istih su razloga sajmovi u flandrijskoj grofoviji
nailazili na veliku sklonost trgovaca109 koji su uvijek eljeli izbjei
opasnostima i neprilikama to su im redovito donosile odve
mone drave. Pa ipak, moe li se zbog toga vjerovati da je zauzee
Champagne, 1273, po Filipu Smjelom i njezino pripojenje fran
cuskoj kruni pod Filipom Lijepim 1284.110 zadalo sajmovima
odluni udarac? Sajmovi su poeli propadati u posljednjim godi
nama . stoljea, koje im je toliko dugo bilo naklonjeno, zbog
mnogih drugih razloga. Opadanje poslova pogodilo je u prvom
redu robu, dok su se kreditne operacije zadrale dulje, sve negdje
do 1310-1320.111 Ti se datumi uostalom podudaraju s duljim ili
kraim i estokim krizama koje tada potresaju cijelu Evropu, od
Firence do Londona, i koje veoma rano jo prije crne kuge,
nagovijetaju recesiju XIV. stoljea.
Te su krize snano uzdrmale uspjenost sajmova. No, isto je
tako bilo presudno uspostavljanje, krajem XIII. i poetkom XIV.
stoljea, neprekidne morske veze izmeu Sredozemlja i Sjevernog
mora kroz Gibraltarski tjesnac, a ta je veza nuno postala jaki
konkurent dotadanjim vezama. Prvu redovitu vezu za svoje bro
dovlje uspostavlja Genova oko 1277. Drugi e je sredozemni
gradovi slijediti, iako s odreenim zakanjenjem.
125
U isto sc vrijeme razvija jedna druga veza, ovaj puta kopnena;
zapadni alpski prijelazi, M ont-Cenis i Simplon, gube na svojoj
vanosti i to u korist istonih prijelaza, Svetog Gottharda i Bren-
nera. Most kojim je smjelo prem otena rijeka Reuss otvara put
Svetog Gotharda.112 Time je njemaka prevlaka dola u povla
teni poloaj. Njemaka i sredinja Evropa doivljavaju opi procvat
s napredovanjem svojih rudnika srebra i bakra, napretkom zem
ljoradnje, zapoinjanjem proizvodnje parhetnih tkanina, razvo
jem trita i sajmova. Ekspanzija njemake trgovine vidljiva je u
svim zemljama Zapada i Baltika, po istonoj Evropi kao i na
ampanjskim sajmovima i u Veneciji, gdje se oko 1228. osniva
F ondaco dei ledesehi 1-
Moe li se privlaivou razm jena preko Brcnncra pro tu
maiti injenica da je Venecija toliko kasnila (do 1314) da poe za
enoveanima morskim putem koje je vodio u Bruges? Nedvoj
beno je da se, s obzirom na ulogu novca u trgovini s Levantom,
talijanski gradovi zanimaju u prvom redu za proizvodnju nje
makih rudnika srebra. Uostalom, gusta m rea mjenjakih kua
vrlo rano prekriva gradove Gornje Njemake i Rajnske oblasti, i
tu mjenjai igraju istu ulogu kao i trgovcibankari Brugesa ili
Cham pagne.11,1 Staro francusko sastajalite napadnuto je tako s
leda od jednog konkurentskog sistema puteva, kako morskih tako
i kopnenih.
Kadto se iznosi miljenje da su ampanjski sajmovi pretrpjeli
udarac trgovake revolucije, da su trpjeli zbog pobjedonosnog
nastupa nove trgovine gdje trgovac ostaje u svom duanu ili
ispostavi, oslanja se na stalno smjetene slubenike i na specijali
zirane prijevoznike, pa tako ravna otada svojim poslovima izdaleka
zahvaljujui provjeravanju poslovnih knjiga i pismima koja mu
donose obavijesti, narudbe i pritube. No, zapravo nije li trgovina
i prije am panjskih sajmova poznavala tu dvojnost: putovanje s
jedne, a stalno mjesto s druge? A tko je prijeio da se nova praksa
ne uvede i u Provinsu ili u Troyesu?
Izgubljena ansa
za Francusku
Tko moe rei do koje je m jere napredak ampanjskih sajmova
iao na dobrobit francuskog kraljevstva i posebno Pariza?
126
Ako je kraljevstvo, politiki ustrojeno poevi od Filipa Au

gusta (1180-1223), neosporno postalo najsjajnijom evropskom
dravom jo prije Luja Svetoga (1226-1270), do toga je dolo u
okvirima opeg evropskog uzleta, ali i zahvaljujui injenici to je
teite evropskog svijeta bilo udaljeno dan ili dva od njegove
prijestolnice. Pariz postaje veliko trgovako mjesto i to c ostati,
na zavidnoj visini, sve do XV. stoljea. Grad je znao izvui korist iz
blizine tolikog broja poslovnih ljudi. U isto je vrijeme u sebi
okupio institucije francuske monarhije, prekrio se spomenicima,
dao utoite najsjajnijem sveuilitu u Evropi, na kojem je logino
izbila znanstvena revolucija nakon vraanja u opticaj Aristotelove
misli. Za vrijeme tog velikog stoljea (XIII), pie Augusto Guzzo,
oi itavog svijeta bile su uprte u Pariz. Brojni su Talijani tu bili
uenici, a poneki i uitelji, kao sveti Bonavcntura i sveti Toma.115
Moe li se rei da je tada poelo stoljea P ariza? To je upravo ono
to nam a contrario sugerira naslov polemike i vatrene knjige
Giuseppea Toffanina, povjesniara humanizma, za kojega je XIII.
stoljee II Secolo senza R o m a 116, to jest stoljee bez Rima. Bilo
kako bilo, gotika, francuska umjetnost, iri se iz Ilc-dc-Francca,
a nisu je samo sienski trgovci, stalni posjetioci ampanjskih saj
mova, prenijeli u Italiju u svom prtljagu. A budui da je sve
povezano, to je doba kad francuske kom une postiu svoj najvei
uspjeh i kada oko Pariza, izmeu 1236-1325, u Sucy-en-Bric, u
Doissyu, u Orlyu i drugdje, uz blagoslov kraljevske vlasti, dolazi
do brzog osloboenja seljaka.117 To je isto tako as kad Francuska
pod Lujem Svetim preuzima na sebe teret kriarskih ratova u
Sredozemlju. A to je, kao da smo rekli, poasno mjesto u kran
skom svijetu.
Meutim, u povijesti Evrope i Francuske, ampanjski su
sajmovi bili samo meuigra. To je prvi i posljednji put da je
ekonomski kompleks, izgraen na Evropi, rezultirao nizom sajam
skih gradova i, to je jo vanije, kontinentalih gradova. To je
takoer prvi i posljednji put da je Francuska na svom podruju
imala ekonomsko sredite Zapada, a to je bilo blago koje je najprije
posjedovala, pa ga je zatim izgubila, a da oni koji su bili odgovorni
za sudbinu Francuske toga nisu bili svjesni.118 A ipak, ono to se
ocrtava i nazire za posljednjih Kapctovia za dugi je niz godina kao
neko izbacivanje francuskog kraljevstva iz kolosijeka. Razvoj puto
va sjeverjug izmeu Njemake i Italije, morska veza izmeu
Sredozemlja i Sjevernog m ora omoguili su ve prije kraja XIII.
stoljea izvanredno uspjeno kolanje kapitalizma i m odernog du
127
ha: taj krug opkoljava Francusku ali izdaleka, a da je gotovo ne

dodiruje. Ako se izuzmu Marseille i Aigues-Mortes, velika trgovina
i kapitalizam koji ona povlai za sobom gotovo da su izvan fran
cuskog prostora, koji e tu i tamo odkrinuti svoja vrata velikom
vanjskom prom etu za vrijeme i neposredno nakon nevolja i nesta
ica Stogodinjeg rata.
No, nije li, istodobno kad i francuska ekonomija, i sama
teritorijalna drava izbaena iz igre, i to znatno ranije od regresije
koja e se vremenski podudarati s takozvanim Stogodinjim ra
tom? Da je francusko kraljevstvo uspjelo sauvati svoju mo i svoju
povezanost, vjerojatno talijanski kapitalizam ne bi bio imao toliko
slobodne ruke. Ali i obrnuto, novi kruni tokovi kapitalizma do
nosili su toliku m o m onopola u korist talijanskih i nizozemskih
gradova-drava, da su tek roene teritorijalne drave u Engleskoj,
Francuskoj i panjolskoj nuno m orale pretrpjeti posljedice tak
vog stanja stvari.
128
KASNA PREVLAST VENECIJE
Francuska je u Champagnei izgubila loptu. Tko e je ponovo

uhvatiti? Ni flandrijski sajmovi, ni Bruges (obratno nego to tvrdi
Lamberto Incarnati119), unato utemeljenju njegove glasovite bur
ze u 1309. Brodovi, trgovci, skupocjena roba, novac, krediti, sve
to ovamo dolazi, ve smo rekli, prvenstveno s juga. To su pro
fesionalci kredita, novodi sam Lamberto Incarnati120, veinom
Talijani. A bilanca nizozemskih plaanja bit e sve do kraja XV.
stoljea, a moda i nakon toga, u korist junjaka.121
Da je teite ostalo na pola puta izmeu Jadrana i Sjevernog
mora, sredite bi se bilo moglo smjestiti, recimo, u Nrnbcrgu
gdje se spaja dvanaest velikih puteva, ili u Kolnu, najveem od
njemakih gradova. Dakle, to to Bruges ili koji drugi sredinji
centar nije prevagnuo, moda znai da Italiji vie nije potrebno ii
prema sjeveru, sad kad je u Firenci, u Milanu i drugdje razvila
svoja vlastita industrijska sredita, koja su njezinim trgovcima
nadohvat ruke. Firenca, koja je dotad ulagala sva svoja obrtnika
nastojanja u bojenje sjevernjakog platna, polako s Arte di Cali-
m ala prelazi na Arte della Lana, a njezin je industrijski razvitak
brz i upravo spektakularan.
I regresija je bila znaajna, i to po nazadovanju koje je niz
godina unaprijed priprem alo teren za apokaliptiku crnu kugu i
za nevjerojatnu oseku ekonomskog ivota koja e slijediti nakon
kuge. Kriza i preokretanje tendencija, kao to smo vidjeli122, pogo
duju razaranju uspostavljenih sistema, uklanjaju najslabije, oja
avaju relativnu prevagu jaih, prem da kriza ni njih nee
potedjeti. I Italijom je proharala oluja; pothvati i uspjesi su i tu
sve rjei. Ali povui se u sebe u Italiji je znailo povui se na
Sredozemlje, koje i dalje ostaje najaktivnija zona i srce najunosnije
meunarodne trgovine. U opoj krizi Zapada, Italija je postala,
kako kau ekonomisti, zatiena zona: njoj su osigurani najbolji
poslovi; tite je njezina igra zlatom123, njezino iskustvo u pitanjima
novca i kredita. Njezini gradovidrave, koji su mnogo gipkiji i
lake upravljani strojevi nego to su glomazne teritorijalne drave,
mogu obilato ivjeti u toj siromanoj konjunkturi. Tekoe poga
aju druge, poglavito velike teritorijalne drave koje pate i ras-
129
padaju se. Sredozemlje i aktivna Evropa svode se vie nego ikada

na nizove gradova.
Prema tome, nem a nita udnoga ako, u jo nedovrenom
traenju novih sredita za evropsku ekonomiju, takmienje postoji
samo izmeu talijanskih gradova. To posebno vrijedi za Veneciju
i Genovu koje e se boriti za ezlo, slijedei svoje strasti i svoje
interese. I jedna i druga je kadra pobijediti. Zbog ega je onda
pobjeda pripala Veneciji?
Genova protiv Venecije

1298. cnoveani su potukli venecijansko brodovlje pred Kor
ulom. Osam deset godina kasnije, u kolovozu 1379, osvojili su
Chioggiu koja brani jedan od izlaza iz venecijanske lagune na
Jad ran .124 Ponosni Grad Svetoga Marka inilo se da je izgubljen,
ali Venecija se na udesan nain trgla i preokrenula situaciju:
Vettor Pisani u lipnju 1380. preotim a Chioggiu i unitava deno-
veku flotu.125 Idue je godine u Torinu sklopljen m ir koji nije
davao nikakve form alne prednosti Veneciji.126 Ipak, to je bio p o
etak povlaenja enoveana, koji se vie nee pojaviti u Jadranu,
ali i poetak potvrivanja neprijepornog prvenstva Venecije.
Nije lako razumjeti taj poraz kojem je slijedila pobjeda.
Uostalom, Genova, nakon Chioggie, nije izbrisana iz popisa boga
tih i monih gradova. Zbog ega je onda dolo do definitivnog
prekida ratovanja na nepreglednom sredozem nom bojitu gdje su
dvije suparnice toliko dugo jedna drugoj zadavale udarce, plja
kale obale, plijenile brodove, unitavale galije, igrale jedna protiv
druge posredstvom vladara: Anuvinca, ili Ugrina, ili Palcologa, ili
Aragonca?
Moda su upravo to trajno blagostanje i neprestani rast pos
lova dugo doputali te uporne borbe, koje su zapravo bile bez
sm rtnih posljedica, kao da su rane i ozljede svaki putzaraivale
same od sebe. Ako rat oko Chioggie oznaava neki prekid, nije Ii
to stoga to je oko te godine, 1380, zamah jednog dugog razdoblja
rasta bio ovog puta neopozivo zaustavljen? A tada rasko malog ili
velikog rata postaje odve skup. Protivnicima se namee m iro
ljubiva koegzistencija. To tim vie to su interesi Gcnovc i Venecije,
trgovakih i kolonijalnih sila (i budui da je ono kolonijalno ve
bilo doseglo stadij uznaprcdovalog kapitalizma), odvraali i jednu
i drugu od toga da se bore sve do smrti svog protivnika: kapitalis-
130
Lav svetog Marka, 1516, Venecija, Dudevapalaa. (Foto Giraudon.)
tiko suparnitvo uvijek pretpostavlja odreeni stupanj suradnje,

pa ak i kad je rije o krvnim neprijateljima.
U svakom sluaju, ne vjerujem da je uspon Venecije imao za
temelj posebnu odlinost njezina kapitalizma, koji Oliver C. 127
pozdravlja kao raanje jednog originalnog modela. Jer niti jedan
povjesniar ne bi mogao dovesti u sumnju rani uspon Gcnovc i
njezin jedinstveni, moderni put u kapitalizam. U tom je pogledu
Genova neusporedivo modernija od Venecije, a moda upravo iz
tog istaknutog poloaja proizlazi u neku ruku njezina ranjivost.
Moda je prednost Venecije bila ba u tome to je bila smotrenija
i umjerenija, to je manje stavljala na kocku. Aisto je tako neospor
no da joj je iao na ruku njezin geografski poloaj. Izii iz lagune
znai izii na Jadran, a za Mleani na to znai i dalje biti kod kue.
Za enoveanina izii iz svog grada znai upustiti se u Tirensko
more, a ono je i odve prostrano da bi ga se moglo djelotvorno
kontrolirati, jer to je zapravo more koje pripada svima.128 I, dok
god Istok bude glavno izvorite svih bogatstava, Venecija e, zbog

pogodnosti svog puta preko otok na Levant, uvijek imati pred
nost. Kad je oko 1340. godine bio prekinut mongolski put,
Venecija je pretekla svoje suparnike i prva je, ve 1343, zakucala
na vrata Sirije i Egipta. I vrata nije nala zatvorena.129 Naposljetku,
nije li Venecija bila bolje nego ikoji talijanski grad povezana s
Njemakom i sredinjom Evropom, koje su najpouzdaniji kupci
pamuka, papra i mirodija i najbolji izvor bijele kovine, a to je klju
trgovine na Levantu?
Mo Venecije
Potkraj XIV. stoljea venecijansko se prvenstvo nedvojbeno potvr
uje. 1383- osvojen je otok Krf, klju pom orskih putova kojim se
izlazi i ulazi u Jadran. Bez velikih tekoa, prem da uz ogromne
trokove130, Venecija zauzima od 1405. do 1427. gradove svoje
Terraferme-, Padovu, Veronu, Bresciu, Bergam o.131 Tako je prem a
Italiji bila zatiena zidom gradova i podruja. Zauzimanje te
kontinentalne zone, gdje ve dugo njezina ekonomija vodi glavnu
rije, upisuje se uostalom u jedno vano skupno kretanje: Milano
istodobno postaje sinonim za Lombardiju; Firenca se namee
Toscani i 1405. podvrgava svog glavnog suparnika, Piu; Genovi
polazi za rukom da proiri prevlast do svojih dviju rijeka, na
istok i na zapad, a zatim zauzima Savonu, luku svog suparnika.132
Oituje se neprestano jaanje velikih talijanskih gradova na raun
manjih sredita. Ukratko, vri se izrazito klasini proces.
A Venecija je jo otprije uspjela sebi skrojiti itavo carstvo,
dodue neznatno po prostranosti, ali izvanredno strateki i trgo
vaki vano, u prvom redu zbog toga to se prostiralo du putova
na istok. To je carstvo raspreno i unaprijed nalikuje naravno,
vodei rauna o razm jerima na ono to e biti carstva Portugala
i Nizozemske kroz Indijski ocean, a prem a shemi koju Anglosasi
nazivaju trading posts E m pire: lanac trgovakih uporita koja sva
zajedno tvore dugo kapitalistiko ticalo. Mi bismo rekli, carstvo
na feniki nain.
Mo i bogatstvo idu ruku pod ruku. To se bogatstvo (pa
prem a tom e i mo) moe podvri testu istinitosti ako se poe od
budeta Serenissime, od njezinih '133 i od glasovitog govora
starog duda Tommasa Moceniga, to ga je odrao pred svoju smrt
1423.
132
U to vrijeme prihodi grada Venecije doseu 750.000 dukata.

Ako su koeficijenti s kojima se sluimo drugdje134 primjenljivi i
ovdje, budet bi bio negdje izmeu 5 i 10% od nacionalnog
dohotka, a bruto nacionalni dohodak bi se kretao izmeu 7,5 i
15 milijuna dukata. Budui da se stanovnitvo za grad iDogado (s
predgraima do Chioggie) penje najvie na 150.000 itelja, doho
dak bi pro capite u samom gradu iznosio izmeu 50 i 100 dukata,
to je vrlo visok prosjek, a da je i nii jo uvijek bi bio gotovo
nevjerojatan.
Jo bolje emo moi to ocijeniti ako pokuamo usporediti
mletaku situaciju s drugim ekonomijama iz tog razdoblja. Upravo
nam jedna mletaka isprava135 daje za poetak XV. stoljea popis
evropskih budeta i njezine smo brojke iskoristili za priloenu
sliku. Dok se vlastiti venecijanski prihodi procjenjuju na 750.000
ili 800.000 dukata, francusko kraljevstvo, istina tada u bijednom
stanju, dostie jedva milijun dukata; Venecija ide uz bok pa
njolskoj (ali kojoj panjolskoj?), gotovo da je izjednaena s Engles
kom, a znatno je ispred drugih talijanskih gradova koji su joj
toboe za petama: Milano, Firenca, Genova. Istina, za ovu pos-
ljcdnu, budetske brojke ba mnogo ne znae, budui da su
privatni interesi ugrabili ogroman dio javnih prihoda.
A uzeli smo u obzir samo Veneciju i Dogado. Prihodima
Signorie (750.000 dukata) valja pribrojiti ono to je davala Terra
ferm a (464.000) i prihode Carstva, to jest mora (376.000).
Njihov zbroj (1,615.000 dukata) stavlja budet Venecije na prvo
mjesto izmeu svih evropskih budeta. Jer, ako se mletakom
skupu (Venecija + Terra ferm a + Carstvo) odredi puanstvo od
milijun i pol stanovnika, to je maksimalna brojka, a petnaest
milijuna (da bi se lake raunalo) stanovnika Francuskoj Karla V],
ova posljednja s deset puta vie stanovnika morala bi uz jednako
bogatstvo imati budet deset puta vei od budeta Signorie, to
jest esnaest milijuna. Francuski budet koji iznosi samo jedan
milijun, istie uasnu superiornost gradova-drava prema teri
torijalnim ekonomijama i ukazuje nam to je mogla znaiti za
dobro stanje jednog grada, zapravo aice ljudi, rana koncen
tracija kapitala. Jo jedna zanimljivost, ako ne i odluna uspored
ba: na nam dokum ent osvjetljava smanjivanje budeta u XV.
stoljeu, naalost, ne navodei tano koje je godine to smanjivanje
zapoelo. U odnosu na staru norm u, budiet Engleske je smanjen
za 65%, panjolske (ali koje panjolske?) za 73%, a venecijanski
samo za 27%.
133
Drugi test: glasoviti govor duda Moceniga, koji je istodobno

i oporuka, i statistika, i surovi politiki napad.1*6 Pred samu smrt
stari se dud oajniki upinje da sprijei izbor Francesca Foscaria,
koji je sklon ratnim avanturama, ali e ga on ipak naslijediti 15.
travnja 1423 i biti na elu Venecije sve do 23. listopada 1457, kada
je svrgnut. Stari dud objanjava skupu koje su prednosti mira ako
se hoe sauvati dobrobit drave i njezinih podanika. Ako iza
berete Foscaria, kae, ubrzo ete biti u ratu. Onaj koji raspolae
sa 10.000 dukata nai e se samo s jednom tisuom. Tko ima deset
kua, imat e samo jednu, tko ima deset odijela imat e jedno, tko
ima deset kaputa ili hlaa ili koulja muit e se da ima jedne, i
tako e m u biti sa svim i svaim... Naprotiv, ako se sauva mir,
ako posluate moj savjet, vidjet ete da ete biti gospodari kran
skog zlata.
Taj nas jezik starog duda ipak iznenauje. On pretpostavlja
da ljudi u Veneciji toga doba mogu razumjeti da sauvati svoje
dukate, svoje kue i svoje hlae znai biti na putu prema pravoj
moi; da se trgovakim poslovima, a ne orujem, moe postati
gospodarem kranskog zlata, a to znai svekolike evropske
ekonomije. Prema Moccnigu (a njegove su brojke jo juer bile
osporavane, no danas to vie nisu), kapital koji se investira svake
godine u trgovinu iznosi deset milijuna dukata. Tih deset milijuna
donose osim dva milijuna prihoda od kapitala, jo i trgovaku
dobit od dva milijuna. Valja zapaziti taj nain razlikovanja trgo
vake dobiti i najm a uloenog kapitala, koji se oba raunaju uz
stopu od 20%. Tako dobiti od vanjske trgovine u Veneciji, prema
Mocenigu, iznose 40%, a to je stopa basnoslovno visoka i tumai
nam rano i bujno zdravlje venecijanskog kapitalizma. Sombart je
mogao proglasiti djetinjastim onoga tko bi se bio usudio govoriti
0 kapitalizmu u Veneciji u XII. stoljeu. Ali, koje drugo ime dati
svijetu koji se u XV. stoljeu nazire iz neobinog Mocenigova
govora?
etiri milijuna godinjeg trgovakog prihoda, kako ih je sam
dud procijenio, predstavljaju izmeu polovice i etvrtine moje
vlastite procjene globalnog prihoda grada. Mocenigova besjeda
daje usput i nekoliko procjena u brojkama o venecijanskoj trgovini
1 broju brodovlja. One potvruju veliine iz naih raunanja, a ova
se ne kose s onim to znam o o djelovanju Zecce, mletake kovnice
novca (u dodue dosta kasnijem razdoblju, koje je osim toga i doba
inflacije, a koje odgovara onom e to neki nazivaju dekadansom
Venecije). Zecca kuje u posljednjim godinama XVI. stoljea oko
2 milijuna dukata godinje, to u zlatu to u srebru.137 To bi nam

dopustilo da pretpostavimo kretanje novane mase u opticaju do
svojih 40 milijuna138, to samo prolazi kroz Veneciju, ali se svake
godine obnavlja. to ima udno u tome ako se zna da njezini
trgovci vrsto dre glavne poslove na moru, papar, zaine, sirijski
pamuk, ito, vino, sol? Ve je Pierre Daru, u svojoj klasinoj i jo
uvijek korisnoj Povijesti Venecije (1819)139, ukazivao na to koliko
je ta trgovina solju donosila Veneciji. Odatle stalna briga Signorie
da ima pod svojom upravom solane na Jadranu i na obalama
Cipra. Svake je godine dolazilo vie od 40.000 konja iz Madarske,
Hrvatske pa ak i iz Njemake tovariti istarsku sol.1,10
Ima i drugih znakova mletakog bogatstva: ogromna kon
centracija moi to je predstavlja njezin Arsenal, broj njezinih
14. BUDETI U USPOREDBI:

VENECIJA SE BOLJE OD DRUGIM DRAVA ODUPIRE KRIZI
Ovaj grafikon venecijanskih brojki (Bilanci generali, I, 1912, str. 98-99)
istodobno pokazuje odgovarajui volumen evropskih budeta i njihovo
izraenije ili manje izraeno nazadovanje u prvoj etvrtini XV. stoljea. Brojke
u tekstu, koje su najsigurnije, odgovaraju potamnjenom krugu i to
najvjerojatnije godini 1423. Svjetliji krug oznaava prethodne budete,
izrazito veeg volumena.
135
Giovanni Antonio Canaletto (1697-1768), UCampo diSan Giacomt

to. Pod trijemom ove male crkvice, it produetku Trga Rialto, sastaja
su se bogatiji trgovci. (Muzej u Dresdenu).
galija, teretnih brodova, sustav takozvanih galere da mercato

koji emo se jo vratiti.141 Nita manje nije vano ni neprestan
uljepavanje grada koji malo-pomalo u XV. stoljeu dobiva no'
izgled; zemljane se ulice poploavaju, a drveni mostovi i pristar
po kanalima zamjenjuju se mostovima i takozvanim fondam ent
od kamena (dolazi tu do petrifikacije kapitala koja je istodobn
i rasko ali i nuda), a da i ne spominjemo druge zahvate o
urbanistikog znaenja: buenje bunara142i ienje gradske kan;
lizacijc koje smrad esto postaje nepodnoljiv.143
13 6
Sve sc to svrstava u jednu politiku prestia koja za dravu, za

grad ili za pojedinca moe biti jedno od sredstava prevlasti. Vene
cijanska je uprava svjesna nunosti uljepavanja grada, non
sparangando spexa alguna come e conveniente a la beleza sua
(ne tedei ni na kakvom troku, kao to prilii njezinoj ljepoti).144
Ako se radovi na obnovi dudeve palae i oteu, oni sc ipak ne
prekidaju; na Rialto Vecchio podignuta je 1459. nova Loggia,
zapravo trgovaka burza, nasuprot zdanju Fondaco dci Tcdes-
chi.145 Od 1421. do 1440. Contarini na Canal Grande grade
Ca'd'Oro i uz nju niu nove palae. Nema dvojbe da sc ta groznica
graenja zapaa u mnogim talijanskim i drugim gradovima, ali
graditi u Veneciji na tisuama hrastovih debala to se poput pilona
zabijaju u pijesak i glib lagune, i to kamenom dovuenim iz Istre,
predstavlja troak koji je u svakom pogledu golem.146
Naravno, venecijanska se mo sjajno oituje i na politikom
planu. Tu Veneciji nema premca; vrlo je rano imala svoje am
basadore i svoje oratore. U slubi svoje politike imala je vojske
plaenika: onaj koji ima novca, moe ih najmiti, kupiti i pomicati
ih na ahovskoj ploi ratnih operacija. Nisu to uvijek najbolji
vojnici, jer e condottieri izumiti takve ratove gdje protivnici jedan
drugoga progone na miran nain147, da se nikad ne sustignu,
izumit e smijene ratove koji nalikuju na onaj od 1939. do
1940. Ali da Venecija zaustavlja hegemonistike pokuaje Milana;
da sudjeluje u miru u Lodiu (1454) koji stvara ili, tonije reeno,
zamrzava ravnoteu talijanskih snaga; da se za vrijeme drugoga
ferarskog rata (1482-1483) s lakoom odupire svojim protiv
nicima koji sanjaju o tome, kako ree jedan od njih, da je opet bace
u more odakle je i dola148; da je ona 1495, u sreditu pregovora
koji e iznenaditi Commynesa i tajno i bez buke vratiti kui mladog
francuskog kralja Karla VIII koji je odve lako prethodne godine
doao do Napulja sve to rjeito govori o moi jednog izvanredno
bogatog gradadrave. Priuli se u svojim D iariili9 ima pravo
prepustiti ponosu kad govori o nevieno sjajnom sastanku pos
lanika svih evropskih vladara i k tome Sultanova predstavnika, na
kojem e se roditi antifrancuski savez 31. oujka 1495, sa zadatkom
da brani jadnu Italiju na koju je nasrnuo jedan kralj s one strane
AJpi, tu Italiju kojoj su Mleani, branitelji kranstva i oevi150.
137
Ekonomijasvijet
polazei od Venecije
Ekonomija-svijct kojoj je sredite Venecija i izvorite njezine moi

nije jasno vidljiva na zemljopisnoj karti Evrope. Dok je istona
granica na visini Poljske i Ugarske dosta jasna, ona postaje nesigur
nom kad ide Balkanom, zbog turskih osvajanja koja su prethodila
zauzeu Carigrada (1453) i koja su se nezadrivo irila prema
sjeveru: Edirne su zauzete 1361; do kosovske bitke koja je razbila
veliko srpsko carstvo dolo je 1389. Prema zapadu, naprotiv, sve
je jasno: itava Evropa ovisi o Veneciji. Isto tako i Sredozemlje,
ukljuivi Carigrad (do 1453) i dalje crnom orski prostori koji e
se jo nekoliko godina iskoritavati u prilog Zapada. Islamske se
zemlje, koje Turci jo nisu osvojili (sjeverna Afrika, Egipat i Sirija),
otvaraju na svojim m orskim rubovima kranskim trgovcima,
poam od Ccute, koja je 1415. potpala pod Portugal, pa sve do
Dejruta i Tripolija u Siriji. Ali one iskljuivo za sebe zadravaju
puteve u dubokoj pozadini koji vode prem a crnoj Africi, prema
Crvenom m oru i Perzijskom zaljevu. Mirodije, zaini, svila upu
uju se prem a lukama Levanta gdje ih m oraju ekati trgovci sa
Zapada.
Mnogo sloeniji nego granice cjeline jest pokuaj razgranie
nja razliitih zona koje tu cjelinu tvore. Razumije se da je sredinja
zona lako prepoznatljiva; izjave Tommasa Moceniga, koje smo
gore naveli, otkrivaju nam posebne veze Venecije s Milanom, s
lombardijskim gradovima, s Gcnovom i Firencom. Taj vijenac
gradova, koji na jugu see do linije koja spaja Firencu s Anconom,
a na sjeveru granii s linijom Alpi, neosporno predstavlja srce
ekonom ije-svijeta pod venecijanskom vlau. No, taj prostor na
ikan gradovimazvijezdama nastavlja se prem a sjeveru, preko
alpskog masiva, jednom vrstom mlijene staze trgovakih gradova:
Augsburg, Dc, Nrnberg, Regensburg, Ulm, Bazel, Strasbourg,
Kln, Ham burg pa ak i Lbeck, i zavrava se jo uvijek monom
skupinom nizozemskih gradova (iznad kojih jo uvijek blista Bru
ges) i dvjema engleskim lukama: Londonom i Southamptonom (ili
A ntone za ljude s juga).
Dakle, od juga na sjever, evropski prostor sijee osovina
Venecija Bruges London koja ga dijeli na dva dijela: na istoku
i na zapadu prostrane zone, mnogo manje aktivne od sredinje
osovine, tvore periferiju. A sredite se, protivno elementarnim
138
zakonima koji su doveli do ampanjskih sajmova, nalazi na kraj

njem jugu te osi, zapravo na mjestu gdje se ona spaja sa sredozem
nom osovinom koja idui od zapada na istok predstavlja
osnovnu liniju evropske daleke trgovine i glavni izvor njezinih
dobiti.
Odgovornost Venecije
Nisu li modaliteti tog talijanskog usreditenja imali i jedan dodatni
razlog: ekonomsku politiku Venecije koja je preuzela metode zbog
kojih su trpjeli i njezini vlastiti trgovci, zatvoreni u fonducim a
(ulica ili red skladita) islamskih zemalja?151 Venecija je i sama za
njemake trgovce stvorila jednu obaveznu toku okupljanja i
izdvajanja, takozvani Fondaco dei Tedeschil52, nasuprot pozna
tom Ponte di R ialto, u samom sreditu svojih poslovanja. Svaki
njemaki trgovac mora tu istovariti svoju robu, spavati u jednoj od
soba predodreenih u tu svrhu, prodavati tu pod budnim okom
nadzornika Singoric i novac zaraen prodajom upotrijebiti za
kupovinu venecijanske robe. Bila je to vrsta podlonost na koju
su se njemaki trgovci neprestano alili: zar oni kod takvog stanja
stvari nisu bili iskljueni iz velike vanjske trgovine koju Venecija
ljubomorno uva za one koji su njezini cittadini, de intus et
extra? Ako se Nijemac pokuao u to umijeati, sva mu je roba bila
zaas zaplijenjena.
Naprotiv, Venecija praktiki zabranjuje svojim vlastitim trgov
cima da kupuju i prodaju izravno u Njemakoj.153 Za Nijemce je
rezultat toga bio da su obavezno morali osobno doi u Veneciju,
tu kupovati sukno, pamuk, vunu, svilu, zaine, papar, zlato...
Dakle, upravo obrnuto od onoga to e se dogoditi nakon putova
nja Vasca da Game kad Portugalci uspostave svoje feitorias154 u
Antvverpcnu, nosei sami papar i zaine svojim klijentima na
sjever. Naravno, njemaki bi kupci mogli ii (i ili su) u Genovu
koja im je bila otvorena bez veih ogranienja. No, osim to
Genova prije svega predstavlja vrata za veze sa panjolskom,
Portugalom i sa sjevernom Afrikom, oni tu ne mogu nita nai to
ne bi nali i u Veneciji, koja je u neku ruku univerzalno skladite,
kao to e to kasnije (u veoj mjeri) biti Amsterdam. Kako se
odrvati udobnostima i napastima jednog grada u sreditu eko-
nomije-svijeta? itava Njemaka sudjeluje u toj igra, ona trgov
cima Sercnissimc dobavlja eljezo, kovno sue, parhet (laneno i
139
pam uno platno), a kasnije, u drugoj polovici XV. stoljea, u sve

veim koliinama, bijelu kovinu koji Mleani nose dobrim dijelom
u Tunis, gdje je mijenjaju za zlatnu prainu.155
Da je rije o svjesnoj politici Venecije nem a nikakve sumnje,
jer je ona namee svim gradovima koji su joj vie ili manje
podloni. Sva roba koja potjee iz Terra fe r m e ili je onam o uprav
ljena, sav izvoz njezinih otoka na Levantu ili iz gradova na Jadranu
(pa ak kad su u pitanju robe upuene, na prim jer, na Siciliju ili
u Englesku) obavezno m ora proi kroz venecijansku luku. Dakle
Venecija je svjesno ulovila u zamku zbog svoje koristi pod-
loene ekonomije, a zajedno s njima i njemaku; time je samu sebe
hranila, a njima nije doputala da rade na svoj nain i prem a svojoj
logici. Da je Lisabon, sutradan nakon otkria, prim orao brodove
sa sjevera da dolaze u Portugal po zaine i papar, bio bi slomio ili
u najm anju ruku om etao onu prevlast koja je u Antwerpenu samo
ekala da se uvrsti. No, m oda m u je nedostajalo potrebne snage,
trgovakog i bankarskog iskustva, ega su talijanski gradovi u
izobilju imali. A zamka sa Fondaco dei Tedeschi, nije li isto toliko
posljedica koliko i uzrok prevlasti Venecije?
Galere da mercato
Veza Venecije s Levantom i Evropom, ak i u vrijeme oiglednog
prvenstva Grada Svetoga Marka, postavljala je vie problem a, a u
prvom redu pitanje prijevoza robe Sredozemljem i Atlantikom, jer
se raspodjela dragocjene robe irila po cijeloj Evropi. Kad je
konjunktura bila povoljna, sve se rjeavalo samo po sebi, a ako bi
se p reokrenula valjalo se utjecati izuzetnim sredstvima.
Sustav takozvanih galere d a m ercato pripada upravo u mjere
dirigirane ekonom ije koju su nesklona vremena nametnula mle
takoj dravi. Ponikao ve u XIV. stoljeu, usred uporne krize, kao
neka vrsta dum pinga (izraz je donio Gino Luzzatto), taj je sustav
bio istodobno dravno poduzee i plod nastojanja vrlo djelotvor
nih privatnih udruenja, pravih pom orskih izvoznikihp o o lo va 156
koji su eljeli smanjiti trokove prijevoza, a i dalje ostati ne samo
konkurentni prem a strancima, ve i uvijek biti jeftiniji od njih.
Signoria je, vjerojatno jo od 1314, ali sigurno od 1328, gradila u
svom Arsenalu galere d a m ercato, trgovake brodove (najprije
od 100, a kasnije od 300 tona) koji su mogli ukrcati teret jedne
kompozicije od 50 vagona. Na ulazu i na izlazu iz luka galere su
140
se sluile veslima, a ostalo vrijeme su plovile na jedra kao obini

trabakuli. Naravno, to nisu bili najvei trgovaki brodovi toga
doba, jer su enoveke karake u XV. stoljeu dosezale, pa ak i
premaivale nosivost od 1.000 tona.157 No, galere su bili tvrdi i
pouzdani brodovi koji plove u konvoju pod zatitom orunika i
strijelaca. Kasnije e biti oboruane i topovima. Meu strijelce
(balestieri) Signoria uzima siromane plemie; to je njezin nain
da im pomogne da preive.
Najam se dravnih brodova stavlja svake godine na drabu
(incanto). Patricij koji je dobio brod na incantu uzima od drugih
trgovaca brodarinu koja odgovara ukrcanoj robi. Na taj nain
privatnik se koristi sredstvima izgraenima od javnog sektora.
Bilo da korisnici brodova plove zajedniki, ulaui sredstva ad
unurn denariurm (to jest, stvarajui jedan pool), bilo da tvore
drutvo za ukrcaj i povratak samo jedne galije, Signoria je uvijek
15- VENECIJA: GALERE DA MERCATO I NJIHOVA PUTOVANJA

Ova etiri crtea iz dugog niza to su ga objavili Alberto Tenenti i Corrado
Vivanti (Annales E. S. C. 1961) pokazuju etape propadanja starog sistema
galere da mercato i njihovih konvoja (Flandrija, Aigues Mortes, Berberska
zemlja, Trafego, Aleksandrija, Bejrut, Carigrad). Sve su te linije odravane
1482. U 1521. kao i u 1534. preivjele su samo unosne veze s Levantom. Da bi
crtei bili to jednostavniji, rute su oznaene kao da polaze iz Otrantskih
vrata, a ne iz Venecije.
141
podupirala takvu praksu koja je, bar u naelu, davala jednake

anse svim sudionicima. Jednako su tako esti otvoreni poolovi
svim trgovcima za kupovanje pamuka u Siriji ili ak za papar u
egipatskoj Aleksandriji. Naprotiv, Signoria obara svaki kartel za
koji joj se ini da naginje prem a m onopolu neke iskljuive skupine
trgovaca.
Isprave sauvane u mletakom Archivio de Stato daju nam
m ogunost da rekonstruiram o iz godine u godinu putovanja to
su ih poduzim alega/cre d a m ercato, da vidimo kako se postupno
mijenja taj orijaki polip to ga Serenissima uzdrava na Sredo
zemlju i kako se jedan njegov trak upravio nakon 1314. u sm jeru
Brugcsa (ili, tonije, njegove luke na ustavi), kada su uvedene
galere d i fia n d r a . U vezi s time neka se italac orijentira prem a
priloenim kartama i crteima. Do najveeg procvata tog sustava
dolazi negdje oko 1460158, kada Signoria stvara udnu liniju za
galere d i trafego, koja naglaava njezin pritisak u sm jeru sjeverne
Afrike i sudanskog zlata. Nakon toga e isti sistem uiniti nekoliko
prom aaja i znatno e se pogorati u XVI. stoljeu. Ali, to propada
nje nas zanima manje nego uspjesi koji su m u prethodili.
U Veneciji,
stanoviti kapitalizam
Oliver C. Fox159 pripisuje venecijanski trijum f ranoj kapitalistikoj
organizaciji. Po njegovu je m iljenju kapitalizam bio roen, izmi
ljen u Veneciji, a kasnije su ga drugi slijedili kao uzor. Moemo li
to povjerovati? Istovremeno, pa ak ranije nego u Veneciji, postoje
i drugi kapitalistiki gradovi. A da Venecija nije zauzela to prvo
mjesto, Genova bi ga bila uzela bez tekoa. Jer, Venecija zapravo
nije jedina izrasla u svojoj vrsti, ve usred prave mree aktivnih
gradova kojima je njihovo doba prualo jednaka rjeenja. esto
ona ak nije bila zaetnik pravih inovacija. Ona je daleko iza
pionirskih gradova Toscane to se tie bankarskih poslova ili
osnivanja monih kompanija. Nije ona prva iskovala zlatnik, ve
Genova, na poetku XIII. stoljea, zatim Firenca 1250. Dukat, koji
e se ubrzo nazvati cekin, pojavljuje se tek 1284.160 Nije Venecija
prva uvela ek ili holding, ve je to bila Firenca.161 Nije Venecija
dola na zamisao o dvojnom knjigovodstvu, ve je to bila Firenca,
gdje nam je jedan uzorak s kraja XIII. stoljea sauvan m edu
142
papirima kompanije Fini i Farolfi.162 Firenca je bila prva, a ne

pomorski gradovi, koja e se liiti (a to je bilo djelotvorno po
jednostavljenje) posredstva notara pri zakljuivanju pomorskih
osiguranja.163 I opet je Firenca ta koja do maksimuma razvija
industriju i na neosporiv nain stupa u stadij koji se naziva manu
fakturom.164 A Genova je prva koja ve 1277. ostvaruje redovitu
pomorsku vezu s Flandrijom preko Gibraltara, to je golema
novina. Genova i braa Vivaldi su ti koji, na samom vrhuncu
inovativne domiljatosti, trae ve 1291. izravni put za Indiju. A
krajem 1407. opet e Genova, kao da je bila uznemirena por
tugalskim putovanjima, A. Malfantcovim pothvatom doprijeti ak
do zlata u saharskom Tuatu.165
Na planu kapitalistikih tehnika i pothvata, za Veneciju se
prije moe rei da je u zaostajanju nego da je na elu. Valja li to
tumaiti time to se prvenstveno okree Orijentu a to je njezina
tradicija dok se drugi talijanski gradovi, mnogo vie od nje,
hvataju ukotac sa Zapadom, svijetom koji je u nastajanju? Lako
steeno bogatstvo Venecije ostavlja je moda u vlasti onih rjeenja
koje su stare navike ve ostvarile, dok su drugi gradovi, suoeni s
riskantnijim situacijama, bili osueni da konano budu i lukaviji i
domiljatiji. Uza sve to u Veneciji se uvrstio takav sustav koji ve
kod prvih koraka postavlja sve probleme o odnosima izmeu
kapitala, rada i drave, o odnosima koje e rije kapitalizam sve
vie i vie obuhvatiti tijekom svog dugog kasnijeg razvoja.
Ve krajem XII. i poetkom XIII. stoljea i, a fortiori u XIV.
stoljeu, ekonomski ivot Venecije raspolae svim svojim elemen
tima: tritima, prodavaonicama, skladitima, sajmovima o Scnsi
(Spasovo), kovnicom novca (Zecca), Dudcvom palaom, Arsena
lom, carinarnicom (Dogano)... I ve se svakog jutra na Rialtu, pred
mjenjaima i bankarima smjetenim pred malom crkvom San
Giacomctta166, odrava sastanak velikih mletakih i stranih trgo
vaca koji su doli s Terra ferm e, iz Italije ili s one strane Alpi. Tu
je neizostavni bankar s perom i biljenicom u ruci, spreman da
zapie virmane s jednog rauna na drugi. Pismeni nalozi (scritta)
postaju izvanredno efikasan nain kako da se na licu mjesta izvedu
transakcije izmeu trgovaca pomou prebacivanja s rauna na
raun, a da se pri tome ne mora posezati za gotovinom i da se ne
mora ekati na zavrne raune pojedinih sajmova, rastavljenih
vremenom, Banchi de scritta167 ak omoguuju nekim klijentima
da prekorae iznose; oni ponekad uvode i takozvane cedole168,
neke vrsti doznanica i ve se u to doba vjeto slue depozitima

koji su im povjereni a kojima se ponekad slui i drava.
Ti burzijanski sastanci na Rialtu odreuju teaj pojedinih
roba, a ubrzo zatim i teaj javnih zajmova Signorie (jer se Signoria,
koja je najprije ivjela od poreza, poinje sve vie oslanjati na
zajmove). 9 Na njima se odreuje stopa pom orskih osiguranja.
Na dva koraka od Rialta, la Calle della Sicurt jo i danas uva
uspom enu na osiguravatelje XIV. stoljea. Tako se svi veliki poslovi
sklapaju u ulicama nedaleko od Ponte di Rialto. Ako bi se dogodilo
da nekom trgovcu bude oduzeto pravo da ide na Rialto, ta je
sankcija znaila, kao to nam svjedoe brojna traenja pomilova
nja, da m u je uskraeno pravo da se bavi poslovima velike trgo
vine.170
Vrlo je rano hijerarhija m eu trgovcima vrsto uspostavljena.
Prvi poznati popis venecijanskih poreskih obveznika (1379-
1380)171 omoguava nam da izmeu 1.211 plemia koji su duni
plaati porez razlikujemo 20 ili 30 najbogatijih obitelji, da p ro
naem o i nekoliko obogaenih puana (popolani), kojih je svega
bilo 6, i nekoliko vrlo imunih trgovaca, mesara, crevljara, zidara,
sapunara, zlatara, prodavaa ivea i zaina. A ovi su potonji bili
zaista na prvom mjestu!
Raspodjela je bogatstava u Veneciji ve vrlo raznolika, a dobiti
od trgovakog prom eta slijevaju se u najraznovrsnije rezervoare
bilo skrom ne bilo znatne. N eprestano su ulau, obru i donose
plodove. Brodovi, tc goleme plutajue palae, kako e ih kasnije
vidjeti Pctrarca, gotovo se uvijek dijele na 24 karata (svaki brodov
lasnik ima odreeni broj karata). Prema tome, b rod je gotovo
odm ah kapitalistiki. Roba koja se ukrcava redovito je poduprta
kreditom to ga daju zajmodavci. to se tie zajmova u novcu,
takozvani m u tu o , on je oduvijek prisutan i, obratno nego to
bism o bili skloni pomisliti, nije ogrezao u nekoj posebnoj lihvi.
Mleani su veoma rano prihvatili legitimnost kreditnih operacija
po kriterijima poslovnih ljudi.172 Naravno, to ne znai da se
lihvarsko pozajmljivanje (u znaenju koje bism o mi dali toj rijei)
ne prakticira, i to uz veoma visoki kamatnjak (budui da je nor
m alna stopa secundum u su m p a tr ia e nostrae ve 20%), to se sve
osigurava i zalozima koji zatim ostaju u zajmodavevim kandama.
Sluei se takvim postupcima, obitelj Ziani se ve u XII. stoljeu
dom ogla veeg dijela zemljita oko Trga svetoga Marka i uzdu
Mercerie. No, nije li i prije m oderne bankarske organizacije lihva
bila posvuda nuno zlo? Sutradan nakon rata oko Chioggie, koji
144
Mletaki trgovci mijenjaju platno za proizvode Istoka. Marko Polo,

Knjiga o svjetskim udima. (B. N., Ms. 2810)
ju je teko pogodio, Venecija se miri s injenicom da uvede u svoju

sredinu prvu takozvanu condotta (1382-1387)173 idovskih po-
zajmljivaa koji posuuju sitnom puku, a ponekad i samim plemi
ima.
Ali, trgovaki zajam, mutuo ad negotiandum, je neto drugo.
To je za trgovinu neophodno sredstvo kojega se kamama stopa,
premda visoka, ne smatra lihvarskom, budui da redovito dosee
razinu koju bankari primjenjuju kod novanih zajmova. U devet
sluaja na deset taj je zajam povezan s ugovorima o udruivanju,
zvanom de colleganza, koji se pojavljuju barem ve 1072-1073174,
a ubrzo e biti poznati u dvije verzije. Ili je to jednostrana collegan-
145
za-. zajmodavac (takozvani socius sta n s, lan koji ostaje na mjestu)

predujm ljuje odreenu svotu takozvanom socius procertans
(lan koji putuje); na povratku, kada se sreuju rauni, nakon to
isplati svotu prim ljenu na polasku, putujui lan zadrava za sebe
etvrtinu dobitka, a ostatak pripada kapitalistu. Ili je to pak obo
strana colleganza: u tom sluaju zajmodavac predujm ljuje samo
tri etvrtine iznosa, dok socius procertans ulae svoj rad i etvrtinu
kapitala. Dobici se tada dijele na polovicu. Ta druga colleganza,
prem a onom e to misli Gino Luzzatto175, esto je sluila da se
sakrije ono to je moglo u jednostranoj colleganzi nalikovati
lihvarstvu. Kako ime ne mijenja bit stvari, colleganza nalikuje kao
jaje jajetu c o m m en d i drugih talijanskih gradova, kojoj repliku
nalazimo i vrlo rano i vrlo kasno, kako u Marseillcu, tako i u
Barceloni. Budui da je u Veneciji c o m m e n d a 176 imala znaenje
depozita, bilo je nuno pronai drugi nazivza oznaavanje pom or
skog zajma.
U takvim uvjetima lako se moe shvatiti stav to ga je 1934.
zauzeo Andr E. Sayous177, a koji je prihvatila veina povjesniara,
ukljuivi i Marca Blocha178. Prema tom e miljenju, u Veneciji je
izmeu 1030. i 1150. dolo do razilaenja, do podvajanja izme
u kapitala i rada. Nije li onaj socius stans kapitalist koji ostaje kod
kue? Njegov se drug ukrcao na brod koji ide u Carigrad ili, zatim,
u Tanu ili u egipatsku Aleksandriju... Kad se brod vrati, radnik, to
jest socius p rocertans, dolazi s posuenim novcem i plodom toga
novca, ako je putovanje bilo uspjeno. Dakle, kapital s jedne, a rad
s druge strane. Ali, novi dokum enti pronaeni nakon 1940179,
prim oravaju da preispitam o to tumaenje koje je i odve jednos
tavno. U prvom redu, unato nazivu koji nosi, socius stans nepres
tano putuje. U vrijeme koje nas ovdje zanima (prije i poslije 1200),
as je u egipatskoj Aleksandriji, as u Saint-Jean-dAcre, pa u
Bamagusti i jo ee u Carigradu, a ova posljednja pojedinost je
i sama vana jer nam moe pokazati kako je mletako bogatstvo
nastalo u samom srcu bizantske ekonomije. to se tie onoga koji
se naziva socius p rocertans, ono ni po emu nije nalik nekom
unajm ljenom radniku. Osim to kod svakog putovanja nosi sa
sobom po desetak colleganzi (to mu unaprijed jami znatan
dobitak, ako sve poe u redu), on je esto istodobno i zajmo
prim ac u jednom ugovoru a zajmodavac u drugom.
Jo vie nam imena tih zajmodavaca, kad za njih znamo,
otkrivaju pravu skalu kapitalista ili tobonjih kapitalista, jer su neki
od njih veoma skrom ni.180 Zapravo, itavo stanovnitvo Venecije
6
prcdujmljuje svoj novac poduzetnim trgovcima i to neprestano

stvara i obnavlja neku vrstu trgovakog drutva koje je proireno
po cijelom gradu. Ta posvudanja i spontana ponuda kredita
omoguuje trgovcima da rade sami ili u privremenim drutvima s
dvije ili tri osobe, a da pritom ne moraju osnivati drutva dugog
vijeka i takve akumulacije kapitala koji su karakteristini za najbo
lje doba djelatnosti u Firenci.
Moda ba ta usavrenost, gipkost organizacije i ta kapitalis
tika samodostatnost mogu objasniti gdje su granice mletakog
pothvata. Venecijanski bankari koji su najee stranci u gradu,
zaokupljeni su samom aktivnou urbanog trita i ne privlai ih
mogunost prenoenja te djelatnosti izvan grada, u traenje nove
klijentele.181 Zbog toga u Veneciji nee doi ni do ega to bi bilo
nalik na zgode i nezgode firentinskog kapitalizma u Engleskoj ili,
kasnije, denovekog kapitalizma u Sevilli ili u Madridu.
Jednako tako lakoa dobivanja kredita i poslova omoguuje
trgovcu da izabire jedan posao nakon drugoga, da se bavi jednim,
a zatim drugim: odlazak broda stvara drutvo nekolicine ljudi, a
nakon njegova povratka drutvo se razilazi. I onda sve zapoinje
iznova. Vcnccijanci, znai, ostvaruju velika ulaganja, ali to su
ulaganja na kratki rok. Naravno, dolazi i do dugoronih zajmova
i ulaganja, i to ranije i kasnije i ne samo kad su u pitanju pomorski
pothvati u dalekim zemljama, kao to su putovanja u Flandriju, ve
jo ee kad ta putovanja slue industriji i drugim trajnim grad
skim djelatnostima. Zajam, m utuo, koji je u poetku kratkoroan,
m alo-pomalo se prilagouje neprestanim obnavljanjima pa tada
moe trajati godinama. Naprotiv, mjenica koja se uostalom pojav
ljuje kasno, sa XIII. stoljeem, a iri se sporo182, najee e ostati
kao kratkorono kreditno sredstvo, koje traje za vrijeme putovanja
i povratka izmeu dvaju odredita.
Ekonomska klima Venecije, kako se iz svega vidi, veoma je
posebna. Intenzivna trgovaka djelatnost tu je razmrvljena na
mnogo malih poslova. Ako se com pagnia, udruivanje na dugi
rok, tu katkada i pojavljuje, divovske proporcije firentinske eko
nomije nee nikada u Veneciji naii na plodno tlo. Moda zbog
toga to ni vlada, ni patricijska elita nisu ozbiljno osporavani, kao
u Firenci, i zbog toga to je Venecija, na kraju krajeva, sigurno
mjesto. Ili moda zbog toga to se trgovaki ivot, koji je vrlo rano
u odlinim uvjetima, moe zadovoljiti tradicionalnim postupcima
koji su pokazali svoje dobre strane. Ali tu valja voditi rauna i o
samoj prirodi poslovanja. Trgovaki ivot Venecije u prvom je
141
redu Levant. Ta trgovina iziskuje dodue veliki kapital: golema

masa venecijanskog kapitala u gotovu novcu ondje je uloena
gotovo sva, a to se vidi po tom e to je nakon svakog isplovljavanja
sirijskih galija grad doslovce ispranjen i ostaje bez kovana nov
ca185, kao to e to kasnije biti u Sevilli nakon isplovljavanja
brodova za Indiju.184 Ali obrtanje kapitala odvija se dosta brzo:
est mjeseci, godina dana. A odlasci i povraci brodova odreuju
ritam svih djelatnosti u gradu. Prema svemu tome, ako nam se ini
da je Venecija neto odista posebno, nije li to ba zbog toga to je
Levant objanjava od A do Z, to odreuje i potie sve ponaanje
njezinih trgovaca? Ja mislim, na prim jer, da je do kasnog kovanja
zlatnog dukata (tek 1284) dolo zbog toga to je Veneciji bilo
jednostavnije sluiti se bizantskim zlatnim novcem. A moda ju je
i nagla devalvacija hiperpera prim orala da mijenja svoju poli
tiku?185
Ukratko, Venecija se odm ah na poetku zakukuljila u pouke
svog uspjeha. Pravi dud Venecije, neprijatelj svih snaga prom
jene, zapravo je prolost Signorie, biva iskustva na koja se ona
poziva kao na Mojsijeve zakone. A sjena koja se nadvija nad
mletaku veliinu upravo sama je ta veliina. To je tono. Ali, zar
se to isto ne bi moglo rei za Englesku XX. stoljea? Jedan leader
ship, u razm jerim a ekonom ijesvijeta je iskustvo moi koje moe
jednog dana uiniti da pobjednik postane slijep prem a povijesti
koja nastupa, koja se upravo rada.
A rad?
Venecija je golemi grad koji broji vjerojatno vie od 100.000
stanovnika jo u XV. stoljeu, izmeu 140 i 160.000 u XVI. i XVII.
stoljeu. No, ako se izuzme nekoliko tisua povlatenih nobili,
cittadini, ljudi Crkve i sirom aha ili skitnica, ogrom no njezino
puanstvo radi svojim rukam a da bi preivjelo.
Tu supostoje dva svijeta rada: s jedne strane nekvalificirani
radnici koje ne organizira i ne titi nijedno udruenje, ukljuujui
one koje Frdric C. Lane naziva pomorskim proletarijatom 186
nosai, luki radnici, m ornari, veslai, a s druge je strane svijet
koji sainjavaju Arti, obrtnika udruenja koja su organizirani
kostur razliitih gradskih obrta. Ponekad je granica izmeu ta dva
svijeta donekle nejasna, a povjesniar ne zna uvijek na koju bi
stranu svrstao obrte to ih susree. Nedvojbeno m edu prve valja
148
svrstati sve one koji istovaruju, utovaruju robu du Velikog kanala,

na Ripa del Vin, Ripa del Ferro, Ripa del Carbon-, tisue gon-
dolijera koji najveim dijelom pripadaju meu sluinad veli
kakih kua; ili one bijednike koji se upisuju u brodske posade
pred Dudcvom palaom pravim tritem rada.167 Svaki onaj
koji se upie prima odreeni iznos. Ako ga nema na obali odre
enog dana, trae ga, hvataju, osuuju na globu dvostruku od
primljenog iznosa i pod oruanom ga straom vode na brod, gdje
e njegova plaa sluiti za izravnavanje duga. Drugu vanu sku
pinu neorganiziranih radnika tvore radnici i radnice koji obavljaju
grube poslove za Arti svile i vune. Naprotiv, udimo se kad vidimo
da su aquaroliy koji bez ikakva suda u svojim brodicama dopre
maju slatku vodu iz Brente, peateri, upravljai maona, putujui
kodokrpe, pa ak ipestrineri, koji raznose mlijeko po kuama, po
svim pravilima organizirani u cehove.
Richard Tilden Rapp108 je pokuao izraunati brojnost tih
dviju skupina radnika, to jest, svu labour force u gradu. Unato
nedostatnosti izvora, sveukupni razultati ine mi se valjanima, a
budui da ne pokazuju tijekom XVI. i XVII. stoljea nikakve vee
prom jene, ukazuju nam na neku vrst strukture zapoljavanja u
Veneciji. 1586, kad je grad brojio gotovo 150.000 stanovnika,
radna je snaga obuhvaala neto manje od 34.000 pojedinaca, a to
je, ako se za svakog radnika uzme obitelj od etiri lana, gotovo
svekoliko puanstvo, bez onih 10.000 koji ine uski sloj povla
tenih. Na tih 33 852 radnika, koliko ih je Rapp izbrojio, pripadnici
Arti doseu brojku od 22.504 radnika za koje se ne bismo usudili
rei da su slobodni, od ega 11.348, to jest dvije treine, pripada
u Arti, a jednu treinu ine neorganizirani radnici.
Ova posljednja skupina, ako brojimo mukarce, ene i djecu,
predstavlja najmanje 40.000 ljudi koji vre teak pritisak na trite
rada u Veneciji. To je onaj proletarijat, pa ak i potproletarijat koji
nalazimo u svakoj gradskoj ekonomiji. Uostalom, da li je on
dovoljan za potrebe Venecije? Sitni puk laguna i grada ne daje
dovoljno m ornara, pa tako strani proleter vrlo rano dolazi u
pomo, i to ne ba uvijek svojom voljom. Venecija ih ide traiti po
Dalmaciji i po grkim otocima. Veoma esto posade za svoje galije
uzima na Kreti, a kasnije na Cipru.
Ako usporeujem o, organizirane nam se industrije ine
kao da su povlateni svijet. Ne kaemo da se cehovski ivot odvija
po slovu njihovih statuta: naravno, s jedne je strane pravo, a s
druge praksa. Veoma strogom dravnom nadzoru nee izbjei ni
149
I cnutnd lira ude! / Vrijeme svijeta
Gondolijeri u Veneciji. Cuclo svetoga Kria, detalj, V. Carpaccio. (Po-

tografija 11 derson-Gira itdon.)
/50
koarske industrije na otoku Giudccca; ni muranskc staklarije; ni

Arte della Seta, koja nastaje ak prije no to su je oko 1314. doli
pojaati radnici iz Luccc; ni Arte della la n a koja je, prema jednoj
objavi Senata189, ini se, u proljee 1458. iznova zapoela svoje
djelovanje i koju e trebati zatititi od samih venecijanskih trgo
vaca, jer bi ovi htjeli tkati sukno na firentinski nain, ali izvan
zemlje, u Flandriji ili u Engleskoj190, gdje je radna snaga jeftinija a
propisi su mnogo blai. Venecijanska je drava revna, pa ak i
previe revna, jer namee stroge norme za kvalitetu, odreuje
dimenzije tkanina, izbor sirovina, broj niti u potki, predmete koji
se rabe za bojenje tako da one, nakraju, oteavaju prilagodavanjc
proizvoda hirovima i mijenjanju potranje, mada je ta industrija
utemeljila dobar glas Venecije, navlastito po tritima Levanta.
Svi ti obrti, i novi i stari, organiziraju se u Veneciji jo od XIII.
stoljea u pojedine arti (korporacije) i u scitole191 (bratovtine).
No taj samozatitni sustav ne osigurava obrtnika ni protiv dravnih
posizanja, toliko karakteristinih za Veneciju, ni protiv trgovake
samovolje. Arte della Lana koje e uzeti velikog zamaha u XVI.
stoljeu, a dosei svoj vrhunac oko 1600-1610, razvija se i postie
prvenstvo samo u okvirima jednog Verlagssystema, s trgovcima
koji su esto stranci, a poglavito enoveani, nastanjeni u Veneciji,
ak se i stara brodograditcljska industrija sa svojim majstorima,
vlasnicima brodogradilita, ve u XV. stoljeu podvrgava prevlasti
trgovaca brodovlasnika koji daju potreban novac za plae i za
kupovanje sirovina.
Prvenstvo industrije?
Sve zajedno uzevi, suoeni smo sa svijetom rada kojim upravlja
novac i javna vlast. Ova posljednja raspolae sa etiri tijela za
nadzor i arbitrau: Giustizia Vecchia, Cinque Savii a la Mercan-
zia, Provveditori d i , Collegio all Arti. Da li nam taj
pedantni nadzor i takvo strogo primanje na posao mogu objasniti
zaudni socijalni m ir u Veneciji? Tekih sukoba ima malo ili ih
gotovo nema. Dobrovoljni veslai trae gotovo plaui neispla
enu zaradu pred Dudevom palaom, u veljai 1446.192 U samom
golemom Arsenalu, pravoj dravnoj manufakturi s gotovo 3.000
radnika, koje svakog jutra poziva na rad veliko zvono sa Svetoga
Marka, zvano la M arangona, vlada strogi red. Neka se samo
posumnja da moe doi do nekakvih nemira, odmah e jedan ili
151
dva kolovoe biti objeeni, im picati p e r la gola, i red je odm ah

uspostavljen.
Ni u kojem sluaju venecijanske A rti ne mogu sudjelovati u
upravi, kao to je to sluaj u Firenci. Njih dre po strani. Pa ipak,
uza sve to, u Veneciji vlada zaudni drutveni mir. Istina, imi puk,
u srcu jedne ekonomije-svijeta, dobiva tek mrvice kapitalistikog
plijena. Moda je i to jedan od razloga drutvenog mira? Nadnice
u Veneciji su relativno visoke. I kakve god da su, nije ih nikada lako
smanjivati. To je pitanje na kojem su se venecijanske A rti mogle
braniti. Opazit e se to na poetku XVII. stoljea kad procvat
zabiljeen u Arte della Lana bude, u konkurenciji s tekstilnim
proizvodima sa sjevera, blokiran visokim zaradam a kojih se rad
nici nikako nisu htjeli odrei.193
Ali ta situacija u XVII. stoljeu ve je suvrem ena nazadovanju
industrijske aktivnosti grada koji uzmie pred bliom konkuren
cijom Terra fe r m e i pred daljom konkurencijom sjevernjakih
industrija. Valja se vratiti upravo Veneciji XV. i XVI. stoljea, koja
je iz mnogo razloga bila prim jerna, da bism o se upitali da li je ta
m nogostruka industrijska djelatnost tada bila njezina najhitnija
crta, kao to to hoe Richard T. Rapp. Ili, jo openitije, da li se
gradovi koji imaju prevlast m oraju vezati za industrijske djelatnos
ti? Bit e to sluaj Brugesa, Antwerpena, Genove, Amsterdama,
Londona. Sprem an sam priznati da je Venecija u XV. stoljeu, s
obzirom na raspon njezinih djelatnosti, na kvalitet njezinih teh
nika, na svoj rani napredak (sve ono to Diderotova Enciklopedija
objanjava ve je u Veneciji uspostavljeno dva stoljea ranije)
sprem an sam, dakle, priznati da je Venecija u XV. stoljeu vjerojat
no prvo industrijsko sredite Evrope i da ta injenica ima neobino
veliko znaenje u njezinoj povijesti, da je unitenje njezinog in
dustrijskog napretka potkraj XVI. stoljea i u dva prva desetljea
XVII. zapeatilo njezinu propast. No, da li ta injenica tu propast i
objanjava? Da li joj je ona uzrokom? To je ve druga stvar. Prevlast
trgovakog kapitalizma nad industrijskim, bar do XVIII. stoljea,
gotovo da i nije sporna. Valja zapaziti da stari dud Priuli, kad 1421.
nabraja bogatstva svoga grada, uope ne govori o industrijskom
bogatstvu; i da A rte della Lana, koja je nedvojbeno ve postojala
u . stoljeu, ini se da nakon dugog prekida opet dolazi do
daha 1458. Pravi e uzlet doivjeti tek izmeu 1580. i 1620. U cjelini
uzevi, ini se da industrija ulazi u venecijansko blagostanje s
izvjesnim zakanjenjem, kao neka kompenzacija, kao neki nain
da se pobijede nesklone okolnosti, i to, kao to emo vidjeti
152
kasnije, po uzoru na ono to e se dogoditi u Antwerpcnu nakon

1558-1559.
Turska opasnost
U postupnom padu Golemog grada sve nije ovisilo samo o nje
govoj odgovornosti. Cak prije nego to je Evropa zablistala nad
svijetom, nakon Velikih otkria (1492-1498), sve su se teritorijalne
drave opet prenule i ojaale: opet je u Aragonu jedan opasan
kralj, u Francuskoj kralj koji moe nastupiti s pozicija sile, jedan
nizozemski vladar koji bi sejg d o poigrao batinom i jedan njemaki
car koji, ak i kadje rije o ne ba bogatom Maksimilijanu Austrij
skom, uznemiruje svijet svojim planovima. Svim se gradovima
crno pie.
Od svih tih drava koje se podiu kao sve opasniji, najjai
neprijatelj, kojega se u Veneciji najvie boje, jest Osmanlijsko
Carstvo. U poetku ga je Venecija moda i potcijcnila: za nju su
Turci ljudi sa suha i nimalo opasni na moru. Meutim, vrlo rano,
turski (ili tobonji turski) gusari pojavljuju se u morima Levanta,
a kopnena osvajanja Osmanlija opkoljavaju malo-pomalo more i
njime ovladavaju. Osvojenje Carigrada 1453, koje je odjeknulo
kao udar groma, dovodi ih kao u srce mora, u grad koji je sazdan
da bi tim morem vladao. Kad su ga Latini (a medu njima i Mleani)
liili svega to je u njemu valjalo, grad se sam od sebe sruio pred
Turcima. No, on vrlo brzo ustupa mjesto jednom novom monom
gradu, Istanbulu, oivljenom golemim prilivom ljudi koji su esto
i nasilu onamo dovedeni.194 Turski glavni grad ubrzo postaje
pokretnom snagom jedne pomorske politike koja se nametnula
sultanima, a Venecija e to osjetiti na svoju tetu.
Da li se Venecija mogla suprotstaviti osvojenju Carigrada? Na
to je pomiljala, ali odve kasno.195 Zatim se je brzo prilagodila
novom stanju i pokuala se sporazumjeti sa sultanom. 15. sijenja
1454. dud je tumaio venecijanskom oratoru (ambasadoru) upu
enom sultanu, Bartolomeu Marcellu: ... dispositif) nostra est
habere bonam p acem et am icitiam cum dom ino imperatore
turcorum , 196 Dobar mir uvjet je dobrih poslova. A to se tie
sultana, ako hoe trgovati s Evropom to predstavlja za njegovo
carstvo ivotno pitanje nije li prim oran da se najprije dogovori
s Venecijom? To je klasian sluaj neprijatelj koji se dopunjuju,
sve ih razdvaja, ali interes ih sili da ive zajedno, i to sve vie i vie
153
to se otomansko osvajanje dalje iri. Zauzee Kaffc na Krimu

1475- znailo je gotovo potpuno zatvaranje Crnog m ora za trgo
vinu Gcnove i Venecije. 1516. i 1517. okupacija Sirije i Egipta daje
Turcim a m ogunost da zatvore tradicionalna vrata trgovine na
Levantu. Oni to, m eutim, nee uiniti, jer bi to znailo dokinuti
jedan tranzit iz kojega su izvlaili velike koristi.
Valja dakle zajedno ivjeti. Ipak, ta je koegzistencija ispre
sijecana stranim olujam a. Prvi veliki tursko-vcnccijanski rat
(1463-1479)197 iznosi na vidjelo oit nesrazm jer sukobljenih stra
na. To nije, kao to e se govoriti kasnije o Engleskoj i Rusiji, borba
kita i medvjeda. Istina, ima jedan medvjed, a to je Tursko Carstvo.
No, on p red sobom ima ne vie nego osu. Svakako, ta se osa
pokazuje neum ornom . Venecija, vezana za progres evropske teh
nike i, zbog toga, u izvjesnoj prednosti, oslanja se na svoje bogat
stvo i sakuplja ete po itavoj Evropi (ak i u kotskoj za vrijeme
kandijskog rata 1649-1669), prua otpor, prkosi protivniku. No,
ako se on usopio, ona se iscrpila. Mleani e znati djelovati i u
Istanbulu, svjesno potkupljivati, i u vrijeme najeeg rata nai e
naina da posredstvom Dubrovnika i Anconc zadre jedan dio
svojih poslova. A osim toga, protiv osmanlijskog medvjeda oni e
znati nahukati druge teritorijalne medvjede, carstvo Karla V,
panjolsku Filipa II, Sveto Rimskogermansko Carstvo, Rusiju
Petra Velikoga i Katarine II, Austriju princa Eugena, pa ak, u
jednom trenutku, za vrijeme kandijskog rata, i Francusku Luja XIV.
I, da bi napali s lea otomanske poloaje, daleku Perziju Scfcvida,
iitsku kolijevku, ncprijatcljicu turskih sunita, jer je i Islam imao
svoje vjerske ratove. Ukratko, bio je to otpor vrijedan divljenja, jer
se Venecija borila protiv Turaka sve do 1718, do Poarcvakog
m ira koji je ujedno oznaio i kraj njezinih napora, puna dva i pol
stoljea nakon m ira u Carigradu.
Vidimo s kakvim je divovskim sjenama Tursko Carstvo zastrlo
napregnuti ivot Venecije. To je m alo-pom alo iscrpilo njezine ive
snage. Ali, propadanje Venecije, jo u prvim godinama XVI. sto
ljea, ne dolazi odatle, iz jednog banalnog sukoba izmeu jednog
grada i teritorijalne drave. Drugi se jedan grad, Antwerpen, p o
evi od 1500, postavlja u sredite svijeta. Stare prem one struk
ture urbane ekonomije nisu jo popucale, ali evropsko se sredite
bogatstva i kapitalistikih pothvata bez mnogo buke povuklo iz
Venecije. Razlog su tome velika pom orska otkria, otvaranje puta
preko Atlantskog oceana i neoekivani uspon Portugala.
154
NEOEKIVANI USPON PORTUGALA
ILI OD VENECIJE DO ANTWERPENA
Povjesniari su se na tisue puta u svojim studiranjima vraali na

uspon Portugala: ne igra li usko luzitansko kraljevstvo nekoliko
prvih uloga u golemom kozmikom preokretu koji je prouzroila
geografska ekspanzija Evrope potkraj XV. stoljea i njezina eks
plozija u svijet? Portugal je bio detonator te eksplozije. Prva uloga
pripada njemu.
1QO
Tradicionalno tumaenje
Tradicionalno se tumaenje zadovoljavalo vrlo lakim rjeenjem:
Portugal se smjestio na najzapadnijem rtu Evrope, i kao da je bio
spreman da krene; ve 1253. dokraja je preoteo svoj teritorij
islamu; imao je slobodne ruke da djeluje izvan kue; zauzee
Ceute 1415, na jugu od Gibraltarskog tjesnaca, uvelo ga je u tajne
daleke trgovine i probudilo je u njemu napadaki duh kriarskih
ratova; tako su mu se otvarala vrata za izvidnika putovanja i za
ambiciozne planove du itave afrike obale. Ba u to vrijeme ivio
je jedan heroj, infant Henrik Moreplovac (1394-1460), peti sin
kralja Ivana I i metar veoma bogatog Reda Kristova, koji je jo
1413. imao sjedite u Sagresu, nedaleko Rta Svetog Vinccnta, na
junom kraju Portugala; okruen uenjacima, kartografima, mo
replovcima, ubrzo e postati strastvenim inspiratorom velikih
putovanja i otkria koja su zapoela 1416, godinu dana nakon
zauzea Ceute.
Nesklonost vjetrova, potpuna negostoljubivost saharskih
obala, strahovi to se ili sami od sebe raaju ili to ih Portugalci
ire ne bi li sakrili tajnu svojih putova, muno financiranje ekspe
dicija, njihova nepopularnost, sve je to odugovlailo upoznavanje
beskrajne obale Crnog kontinenta i ono se odvijalo usporenim
ritmom: Rt Bojador 1416, Zeleni rt 1445, prijelaz preko ekvatora
1471, otkrie ua rijeke Kongo 1482. No stupanje na prijestolje
Ivana II (1481-1495), kralja koji je bio zanesen pomorskim ekspe
dicijama, novog kraljamoreplovca, ubrzalo je potkraj XV. stoljea
nove pothvate: do junog je kraja Afrike dopro Bartolomeo Diaz
155
1487; bio ga je nazvao Olujnim rtom, ali kralj m u je dao ime Rt

D obre nade. Sve je ve tada bilo sprem no za putovanje Vasca da
Game. No do njega je dolo zbog tisuu razloga tek deset godina
kasnije.
Istaknimo nakraju, i to na pravom mjestu da bism o upot
punili tradicionalno tumaenje, sredstvo njihovih otkria -
velu. Bio je to lagani izviaki bro d s dvostrukim jedriljem,
latinskim, koje omoguava upravljanje, i etvrtastim, za hvatanje
vjetra u krmu.
Tijekom svih tih dugih godina, portugalski su moreplovci
nakupili neobino mnotvo iskustava u vezi s vjetrovima i at
lantskim strujanjima. Moramo dakle govoriti o sluajnosti, pie
Ralph Davis, da je, onda kada su Portugalci bili na vrhuncu
iskustva, najpresudnije otkrie uinio jedan enoveanin u pa
njolskoj slubi1^ misli se ovdje, dakako, na otkrie Amerike
to ga je izvrio Kristofor Kolumbo. Uostalom, to senzacionalno
otkrie nije u svom vrem enu bilo toliko vano koliko oplovljavanje
to ga je nekoliko godina kasnije uspio uiniti Vasco da Gama. im
su preli Rt D obre nade, Portugalci su ubrzo upoznali puteve
Indijskog oceana, upustili su se njima, dali se voditi, dali se
poduavati. Na sam om poetku nijedan brod, nijedna luka In
dijskog oceana nisu se mogli suprotstaviti topovima s portugal
skog brodovlja; na sam om su poetku arapski i indijski putcvi bili
presjeeni, zatvoreni, a brodovi raspreni. Novi su se pridolice
odm ah ponaali kao gospodari, a uskoro i kao m irni gospodari.
Zbog toga su portugalska otkria (ako se izuzme istraivanje brazil
ske obale Alvareza Cabrala 1501) tada dosegla svoju herojsku dob.
Toku na i postavio je sjajni uspjeh koji se oitovao dolaskom
papra i zaina u Lisabon. Samo po sebi to je bila revolucija.
Nova tumaenja200
Ima tom e bar 20 godina to su povjesniari, i to prvenstveno
portugalski povjesniari, dodali tim tumaenjima i nova objanje
nja. Uobiajena shema, nedvojbeno, ostaje na mjestu, kao stara
muzika. Meutim, koliko je to drugaije!
Prije svega, Portugal se vie ne tretira kao neto to se moe
zanemariti. Ugrubo reeno, ne predstavlja li on isto to i Venecija
sa svojom Terra fe r m o m l Kako nije ni pretjerano malen, ni p ret
jerano sirom aan, ni zatvoren u se, on je u cjelini Evrope autonom-
156
I*rije i p o slije Veneciji
na snaga, kadra (on e to i dokazati) poduzimati nove korake i

slobodna u svojim odlukama. Iznad svega, njegova ekonomija nije
ni primitivna ni elementarna: kroz duga stoljea bio je u dodiru s
muslimanskim dravama, s Granadom, koja je bila slobodna do
1492, a i s gradovima i dravama sjeverne Afrike. Ti su odnosi s
razvijenim zemljama pokrenuli u njemu toliko ivu novanu eko
nomiju da su plaeni radnici vrlo rano preplavili gradove i sela. A
ako ta sela zaputaju uzgoj itarica u korist vinove loze, maslina,
iskoritavanje hrasta plutnjaka ili za plantae eerne trske u
Algarveu, nitko nee moi tvrditi da su te specijalizacije, koje
vidimo na primjer i u Toscani kao znakove ekonomskog napretka,
bile u Portugalu inovacije koje bi vukle natrag. Niti da je injenica
to su bili primorani da se od sredine XIV. stoljea hrane maro
kanskim itom bila neka posebna potekoa, kad istu situaciju
sreemo u Veneciji ili u Amsterdamu, a tamo je drimo za poprat
nu pojavu ekonomske nadmoi i prednosti. Osim toga, Portugal
oduvijek ima gradove i sela otvorena prema moru, pune ribara i
mornara. Njihove barcas, ne ba naroiti brodovi od 20 do 30
tona, s etvrtastim jedrima i mnogobrojnom posadom, ipak vrlo
rano plove od obala Afrike i od Kanarskih otoka do Irske i Flan
drije. Tako je pokretna snaga, neophodna za pomorsku ekspan
ziju, bila unaprijed na svom mjestu. Najzad, 1385, dvije godine
nakon to su Mleani zauzeli Krf, graanska revolucija dovodi
u Lisabon na vlast dinastiju Aviz. Ova istie u prvi red buroaziju
koja e trajati nekoliko generacija201, dopola unititi zemljo-
posjedniko plemstvo koje e i dalje potiskivati seljatvo, ali e biti
spremna da osigura potrebne kadrove za upravljanje i odravanje
utvrenih mjesta ili za iskoritavanje prekomorskim imanja; postat
e plemstvom inovnitva, a to razlikuje portugalsku ekspanziju
od izrazito trgovake ekspanzije Nizozemaca. Ukratko, bilo bi
pretjerano tvrditi da je Portugal ve potkraj XIV. stoljea, nakon
haranja crne kuge, koja ga nije mimoila, bio moderna drava.
Meutim, kada se sve sagleda, to je vie nego upola tono.
Pa ipak, uza sve te svoje uspjehe, Portugal je imao samo tete
to nije bio u sreditu ekonomije-svijeta uspostavljene u Evropi.
Premda je u vie nego jednom pogledu bila u povlatenom polo
aju, portugalska je ekonomija ipak na periferiji ekonomije-svi
jeta. Ve potkraj XIII. stoljea, s pom orskom vezom koja se
uspostavlja izmeu Sredozemlja i Sjevernog mora, portugalsku
ekonomiju na prolasku dodiruje pa i iskoritava dalekoseno
pomorsko i kapitalistiko kruno kretanje to spaja talijanske
157
F ernand lirauclel/ Vrijem e svijeta
Portugalski brod uklesan i obojen na bridi na ulazit u Kineski hram

Amcgas u Macaou. (fotografija Koger-Viollet.)
gradove s Hnglcskom, s Brugesom i, neizravno, s Baltikom.202

Jednako kao to se zapadno Sredozemlje sve tee vezuje za trgo
vinu na Levantu, gdje se mletaka prevlast pretvara u monopol,
jedan se dio talijanske poduzetnosti, na poticaj Genove i Firence,
usmjeruje prema zapadu, prema Barceloni, jo vie prema Vene
ciji, prema obalama Maroka, prema Sevilli i Lisabonu. U toj igri
ovaj posljednji grad postaje internacionalnim. Kolonije stranaca203
su u njemu sve brojnije, donose mu svoju korisnu pomo, premda
u tome uvijek imaju rauna. Dcnovezani, koji su uvijek spremni
da negdje puste korijenje, bave se tu ne samo trgovinom na veliko,
/ 58
Prtjc i poslije Venecije
ve i trgovinom na malo201, koja je posvuda u naelu stvar domaih

ljudi. Lisabon, i vie od Lisabona, itav Portugal, nalaze se djelo-
mino pod kontrolom stranaca.
Nedvojbeno je da su ti stranci utjecali na portugalsku ekspan
ziju. Meutim, smijemo li pretjerivati? Neemo gotovo nimalo
iskriviti stvarnost ako kaemo da je stranac redovito teio za
uspjehom, da ga je iskoristio za sebe kad je ve bio na licu mjesta,
mnogo vie nego to ga je sam pripremio. Nisam ba siguran,
unato onome to se esto tvrdi, da su Portugalci pohod protiv
Ccute (1415) poveli na poticaj stranih trgovaca. cnoveani koji
su bili zasjeli i imali uvedene poslove u marokanskim lukama, bili
su otvoreno i odluno protiv dolaska Portugalaca.205
Stvari postaju mnogo jasnije nakon prvih uspjeha portugal
ske ekspanzije, i to onog dana kad je zauzeta korisna obala crne
Afikc, od Rta Diane pa do ua Konga, to jest u godinama izmeu
1443. i 1482. A, kad je 1420. zaposjednuta Madeira, 1430. ponovo
otkriveni Azorski otoci, 1455. otkriveni Zelenortski otoci, 1471.
Fernando Po i So Tome, stvoren je suvisli ekonomski prostor,
gdje je najhitnija bila eksploatacija bjelokosti, zatim neke vrsti
lanog papra, zlatne praine (u prosjeku od 13 do 14.000 unci)
i trgovine robljem (tisuu robova dnevno oko polovice XV. sto
ljea, ubrzo vie od 3.000). Osim toga, Portugal je prigrabio
monopol na trgovinu u crnoj Africi sporazumom izAlcobaae, koji
je potpisao sa panjolskom 1479. Izgradnja tvrave So Jorge da
Mina, 1481, za koju je sva graa (kamen, cigla, drvo, eljezo)
dopremljena iz Lisabona, bila je potvrda i jamstvo za taj monopol
koji je zatim vrsto dran. Prema knjizi suvremenika Duartca
Pacheca, Esm araldo de Situ Orbis206, trgovina zlatom donosi 5
naprama 1. to se tie robova koje iskrcavaju na portugalskom
tritu, oni bogatim kuama daju neizbjenog crnog slugu, omo
guuju podizanje velikih gospodarstava u praznini Alemteja, koji
je bio opustio od kraja Reconquiste. Robovi pridonose i razvoju
plantaa eera na Madeiri, gdje je trstika ve 1460. zamijenila
penicu.
Sva ta osvajanja Afrike i atlantskih otoka djelo su Portugalaca.
Pa ipak, mora se rei da u cnoveani, Fircntinci (ak i Flamand,
Sto se tie Azorskih otoka) tome znatno pridonijeli. Nisu li pre
noenje eernih plantaa izvan sredozemnog istoka cnoveani
poticali istodobno na Siciliji, u junoj panjolskoj, u Maroku, u
portugalskom Algarvcu i, naposljetku, na Madeiri i na Zelcno-
159
rtskim otocima? Neto kasnije, i iz istih razloga, eer je dopro na

Kanarske otoke koje su zauzeli Kastiljanci.
Isto tako, ako kruna portugalskih otkria, pop u t Vasca da
Game, ne duguje nita enoveanima, kako Ralph Davis207 s
pravom tvrdi, trgovci iz Italije, iz Gornje Njemake i iz Nizozemske
koji su ve bili u Lisabonu ili su onam o pohrlili, obilato su se
okoristili njegovim trgovakim uspjehom. Da li bi Portugalci i
njihov kralj-trgovac iz Lisabona mogli sami iskoritavati beskrajnu
i skupu vezu s Istonom Indijom, koja svojom znaajnou i
razdaljinama nadm auje vezu to su je Kastiljanci uspostavili izme
u Zapadnih Indija i Seville (Carrera defndias)?
Spom enim o, nakraju, da napor to su ga Portugalci uloili u
sm jeru Indijskog oceana njih nije stajao nita m anje nego otkria
Amerike. Sve je visjelo o jednoj tankoj niti: Kristofor Kolumbo je
svoje nevjerojatno putovanje predloio portugalskom kralju i
njegovim savjetnicima onog asa kada je Bartolomeo Diaz, vraa
jui se u Lisabon (1488) donio podatak o izvjesnosti pom orske
veze izm eu Atlantskog i Indijskog oceana. Portugalci su dali
prednost izvjesnosti (koja je ipak bila znanstvena) pred tlap
njom. Kad su i oni otkrili Ameriku gonei svoje ribare i kitolovce
do Nove Zemlje (oko 1497), zatim iskrcavi se u Brazilu 1501, ve
su nekoliko godina kasnili. Ali, tko bi mogao bid svjestan teine te
zablude u danim a kad je s povratkom Vasca da Game 1498. bitka
za papar bila dobivena i odm ah postala iskoristiva, kad je trgovaka
Evropa hitala da u Lisabon poalje svoje najaktivnije predstavnike?
U danim a kad se Venecija, dojueranja kraljica, inila obezglav
ljenom, pogoenom u svojem bogatstvu? Godine 1504. mletake
galije ne nalaze ni jednu jedinu vreu papra u egipatskoj Alek-
sandriji.208
Antwerpen, svjetska prijestolnica

stvorena izvana
Ali, kako god bio znaajan, Lisabon se tada nee nai u novom
sreditu svijeta. Reklo bi se da sve konce dri u rukama, a jedan
drugi grad je odnio pobjedu, ili, bolje reeno, ostavio je Lisabon
na cjedilu. Bio je to Antwerpen. Dok je razvlatenje Venecije
logino, neuspjeh Lisabona nas na prvi pogled udi. Pa ipak, taj je
neuspjeh donekle objanjiv ako vidimo da je, ak i u svojoj
160
1. GLAVNI PUTEVI ANTWERPENSKE TRGOVINE

Ovi se putevi ustavljaju na talijanskim postajama i na velikim postajama
Lisabona i Seville. Postoje i neka nastavljanja puta u smjeru Brazila, atlantskih
otoka i afrike obale, ali njih na naoj karti nema. Sredozemlje praktiki nije
dosegnuto na izravan nain. (Prema V. Vasquez de Prada, Lettres m archandes
d A nvers, I, str. 35 )
pobjedi, Usabon bio i ostao zarobljenik jedne ekonomije-svijeta

u koju se ve bio uklopio i koja mu je tono odredila mjesto; ako,
osim toga, uoimo da sjever Evrope nije prestao igrati svoju ulogu
> da kontinent pokazuje sklonost okretanju prema svom sjever-
161
nom stoeru i to ne bez razloga i bez isprika; i, na kraju, da se

veina potroaa papra i zaina nalazi upravo na sjeveru kontinen
ta, i to u razm jeru 9 od svih 10.
uvajmo se da ne tumaimo odve brzo i odve jednostavno
nagli uspon Antwerpena. Grad na Scheldi, od davnih dana na
kriitu trgovine i razm jene sjevera, preuzima, kae se, mjesto
Brugesa. To to se dogodilo imalo bi biti svakodnevni dogaaj:
jedan grad propadne, drugi preuzm e njegovo mjesto. Kasnije e i
sam Antwerpen, kad ga 1585. osvoji Alessandro Farnese, prepustiti
svoje mjesto Amsterdamu. No moda to znai gledati stvari iz
jednog odve lokalnog ugla.
Sve je u stvarnosti m nogo sloenije. Jednako, ako ne i vie
nego Bruges, Antwerpen nasljeduje Veneciju. Dok je trajalo sto
ljee Fuggera209, koje je zapravo bilo stoljee Antw erpena, grad
na Scheldi nalazi se zaista u sreditu svekolike m eunarodne
ekonomije, a to Bruges nije ostvario ni za vrijeme svog najveeg
procvata. Antwerpen prem a tom e nije samo nasljednik svog sus
jeda i suparnika, prem da je kao i on bio sagraen izvana. eno-
veki su brodovi pristajui 1277. u Brugesu, ve tada grad na
Zwynu (tj. gradi Damne, koji je bio m orska luka Brugesa. Nap.
red.) pretpostavili sam om Brugesu. Isto su tako prem jetanje
svjetskih putova potkraj XV. stoljea i jedna zacrtana atlantska
ekonomija izmijenili sudbinu Antwerpena: sve se za taj grad stu
bokom prom ijenilo kada je 1501. na kejeve Schelde pristao jedan
portugalski brod natovaren paprom i mukatnim oraiem. D ru
gi e brodovi doi za njim.210
Znai, dakle, da svoju veliinu nije sam izgradio. Uostalom,
da li je imao za to sredstva? Kao ni Bruges, pie Henri Pirenne21',
Antwerpen nije nikada imao trgovake flote Drugi nedostatak:
njime nisu nikad, ni 1500. ni kasnije, upravljali trgovci. Njegovi
gradski suci (Englezi kau lordovi Antwerpena)212 pripadaju ma
lom broju plemenitakih obitelji i dre se na vlasti stoljeima. U
naelu, njima je ak i zabranjeno da se bave trgovakim poslovima.
Prilino je udnovata ta zabrana, ali se neprestano ponavlja, ne
sumnjivo zbog toga to joj se nisu dovoljno pokoravali. Najzad,
Antwerpen nem a svojih vlastitih trgovaca m eunarodnog raspona;
Slika na stranama 162/163:

Stara luka u Antwerpenu. Pripisano S. Vrancku. Tarbes, Muzej Massey.
(Foto Giraudon.)
m
glavnu rije vode stranci, Hanzeati, Englezi, ak i Francuzi, ali

ponajprije junjaci: Portugalci, panjolci, Talijani.
Nema dvojbe, ipak bismo morali nijansirati. Da, Antwerpen
je imao nekakvu flotu213, u svemu stotinjak malih brodova od 80
do 100 tona, ali to su oni mogli znaiti naspram sveg onog stranog
brodovlja koje je plovilo uz Scheldu ili se zaustavljalo na otoku
Walcherenu, a bilo ga je tu iz Nizozemske, iz Zeelanda, Portugala,
panjolske, Italije, Dubrovnika, Katalonije, Engleske, Bretanje!214
A to se tie antwerpenskih lordova, ti kreposni muevi esto su
priznati ili prikriveni posuivai novca.215 Oni na svoj nain slue
trgovakim interesima grada. Uza sve to, Antwerpen je grad poput
nevine djevojke: drugi je salijeu, drugi joj ne daju mira, drugi jc
kuju u zvijezde. Nee se ona pohlepno hvatati za svijet, ve e se
dogaati obrnuto; svijet, koji je izgubio kompas nakon Velikih
otkria, okreui se prema Adantiku, hvata se Antwerpena, kad ve
ne moe nieg boljeg. Nije se on borio da izbije na vidljiv vrh
svijeta, ve se jednog lijepog jutra na tom vrhu probudio.
Pa onda, usudimo se rei da nije odmah bio savren u svojoj
ulozi. Jo nije bio nauio lekciju, nije bio nezavisan grad. Od
1406. ponovo je sastavni dio Brabantskog Vojvodstva216, a to znai
da Antwerpen zavisi o jednom vladaru. Sigurno je mogao i tom
vladaru izmicati lukavdnama, i izmicao mu je, hotimino odugov-
laei izvravanje zakona koji mu nisu bili po volji. U pitanjima
vjerskih mjera uspjet e ak sauvati odreenu politiku tolerancije
koja mu je bila neophodna za dalji razvoj.217 Lodovico Guicciar
dini, koji ga je kasnije (1567) opisivao, cijeni tu elju za nezavis
nou: Vlada se gotovo kao daje slobodan grad i takva je i njegova
uprava.218 Uza sve to, Antwerpen nije ni Venecija ni Genova. Na
primjer, u jeku svojih najveih aktivnosti, teko e mu pasti mone
tarne mjere to ih je poduzela vlada u Bruxellesu 1518. i 1539.219
Dodajmo i to, da je u asu svog uspona to jo uvijek jedan stari
grad, neki su rekli i srednjovjekovni grad220, s velikim iskustvima
sajamskog grada.221 To nam govori o smislu za prihvaanje i
izvjesnoj vjetini u voenju trgovakih poslova koje treba brzo
sklopiti, ali o malo ili nita iskustva kad je u pitanju pomorski
pothvat, daleka trgovina, m oderni oblik trgovakog udruivanja.
Kako je i mogao u potpunosti odigrati svoju novu ulogu? Meutim,
bre ili sporije, m orao se prilagoditi, improvizirati. Za naslov
bismo mogli postaviti: Antwerpen ili improvizacija.
165
Etape u veliini Antwerpena
Sve nas vodi zakljuku da je nova uloga Antwerpena ovisila o

m eunarodnim , u neku ruku izvanjskim prilikama. Venecija je
nakon beskrajnih borbi uivala dugi vijek neosporavane prevlasti
(1378-1498). U slinoj poziciji Amsterdam je istrajao stoljee i pol.
Antwerpen naprotiv, proivljava od 1500-1569. vrlo burna vre
mena: mnogo sukoba, skokova, uzimanja daha. Tlo njegova pro
speriteta neprestano podrhtava, unato ili moda zbog nestalnih
silnica koje se na njem u ukrtavaju i donose m u svakovrsne
darove i prinudne i dvosmislene hirove jedne Evrope koja upravo
u to vrijeme ovladava svijetom. Temeljni razlog antwerpenske
nesigurnosti (a tako kaem nakon to sam jo jedanput proitao
klasino djelo H erm anna Van der Weea222) u tome je to itava
evropska ekonom ija nije, jo ni u XVI. stoljeu pod vlau ko
njunktura i iznenaenja koja je pogaaju, nala ustaljenu brzinu
ni dugotrajniju ravnoteu. Dovoljan je neznatni poticaj, samo da
je jai od ostalih, i uspjeh Antwerpena mijenja lik, kvari se ili,
obrnuto, naoigled sakuplja snage i iznova cvate. I to, zaista, u onoj
m jeri kako njegov razvoj prilino pravilno slijedi evropsku ko
njunkturu.
Jedva e biti pretjerano ako kaem da se sve dogaa kao da
su se u Antwerpenu tri grada, ista i razliita, redala jedan za
drugim, i da se svaki od njih razvijao tijekom jednog razdoblja
uspona za kojim su dolazile teke godine.
Od ta tri naizmjenina uspona (1501-1521; 1535-1557;
1559-1568), prvi je u znaku Portugala. Temeljni imbenik je
papar, ali Portugal, kao to to pokazuje Herm ann Van der Wee223,
igra u potpunosti svoju ulogu samo zbog sprege izmeu lisa-
bonskog kralja, gospodara svih zaina, i trgovaca Gornje Nje
make, gospodara bijele kovine, a to su Welseri, Hochstetteri i, vei
ili sretniji nego svi ostali, Fuggeri. Drugi uspon zahvaljuje pa
njolskoj i bijeloj kovini, ovoga puta iz Amerike, koja s tridesetim
godinam a daje svojim politikim gospodarim a odluni argument
za veliki procvat ekonomije. Trei i posljednji uspon rezultat je
povratka na m irno stanje, nakon m ira u Cateau-Cam brsisu
(1559) i pom am nog poleta antwerpenske i nizozemske industrije.
No, ne predstavlja li industrijski forcing u tom razdoblju posljed
nje sredstvo kojem u se moe pribjei?
166
Prvi uzlet,
prvo razoaranje
Oko 1500. Antwerpen je samo egrt. A oko njega, Brabant i

Flandrija, dobro naseljene zemlje, ive u euforiji. Nesumnjivo da
je hanzeatska trgovina vie ili manje potisnuta224: eer s atlantskih
otoka zamjenjuje med, a rasko svile zamjenjuje krzno; ali, i na
samom Baltiku, brodovi Nizozemske i Zeelanda konkuriraju han
zeatskim brodovima. Englezi su postigli da sajmovi u Berg-op-
Zoomu i Antwerpenu postanu obavezna etapa za njihovo sukno
koje se uvozi nebijeljeno, a kasnije na licu mjesta boji i ponovo
raspodjeljuje po Evropi, navlastito u sredinjoj Evropi.225 I pos
ljednja prednost za Antwerpen: njemaki trgovci, posebno oni iz
Gornje Njemake, u velikom se broju nastanjuju u gradu i upravo
su oni, prema podacima najnovijih istraivanja226, prvi dali pred
nost luci na Scheldi a ne Brugesu, jer im je Antwerpen bio lake
dostupan. Oni dopremaju u grad rajnsko vino, bakar, srebro
(bijelu kovinu) koje je bilo izvor bogatstva Augsburga i njegovih
trgovaca i bankara.
Neoekivani dolazak papra, koji je izravno stigao nakon por
tugalskog oplovljavanja, jednim je potezom izmijenio ope ele
mente razmjene u antwerpenskoj sredini. Prvi brod s mirodijama
sputa sidro 1501; a 1508. lisabonski kralj utemeljuje Feitona de
Flandres221y antwerpensku podrunicu lisabonske Casa d a In
dia. Ali, zbog ega je kralj izabrao Antwerpen? Nedvojbeno zbog
toga to se krupni potroai papra i zaina, kao to smo rekli,
nalaze u sjevernoj i sredinjoj Evropi, u onoj Evropi koju je dotada
s juga opskrbljivao venecijanskiFondaco dei Tedeschi. Isto je tako
sigurno da je Portugal odrao stare morske veze s Flandrijom. Na
kraju, i nadasve, premda je nakon dugotrajnih napora uspio
doprijeti do Dalekog istoka, Portugal nema ni sredstava, a ni
iskustva Venecije da odrava i upravlja svojim bogatstvom, to jest
ne moe s jednog kraja svijeta na drugi organizirati prodaju zaina.
Ve je za prve polaske i povratke iz Indije za Evropu valjalo nai
goleme svote novca, a odmah nakon prvih pljakanja u Indijskom
oceanu, zaine i papar trebalo je plaati u gotovini, srebrom ili
bakrom. Prepustiti preraspodjelu znailo je ostaviti drugima (kao
to e kasnije uiniti velike Campagnies des Indes) brigu za
preprodaju, teret otvaranja kredita prodavaima na malo (rokovi
plaanja bili su 12 do 18 mjeseci). Zbog svih tih razloga, Portugalci
167
su ukazali povjerenje gradu Antwerpenu. Jer, ono to je Antwer

pen uinio za engleske tkanine, mogao je isto tako uiniti i za
portugalske zaine i papar. Zauzvrat, Portugalci su u Antwerpenu
nalazili bakar i bijelu kovinu iz njemakih rudnika, a to im je bilo
nuno za plaanja na Dalekom istoku.
Uostalom, u sjevernoj je Evropi antwerpenska preraspodjela
bila efikasna. U sam o nekoliko godina venecijanski je m onopol bio
ako ne skren a ono barem uzdrman. Istodobno se bakar i srebro
uvelike odvraaju od Venecije i kreu prem a Lisabonu. 1502-
1503. samo je 24% madarskog bakra, koje su Fuggeri izvozili,
stizalo u Antwerpen; 1508-1509. razm jer je bio 49% za Antwerpen,
13% za Veneciju.228 to se tie srebra, jedno slubeno miljenje
nizozemske vlade procjenjuje poprilici na oko 60. 000 m araka225
teinu metala koji prolazi kroz Antwerpen u sm jeru Lisabona:
Zapad se liava svoje bijele kovine u korist Portugala. Na taj nain
njemaki trgovci u srcu boom a koji uzdie Antwerpen, bilo da je
rije o obitelji Schetz iz Aachena to je jedno od sredita industrije
bakra230 ili o Imhofima, Welserima, ili Fuggerima iz Augsburga.
Njihove dobiti rastu: od 1488-1522. Imhofovi poveavaju svoj
kapital za 8,75% svake godine; Welseri za 9% izmeu 1502. i 1517;
Fuggeri za 54,5% izmeu 1511. i 1527.231 U tom svijetu koji se
vrtoglavo mijenja talijanske se kue sukobljavaju s velikim pote
koama: Frescobaldi bankrotiraju 1518; Gualterotti likvidiraju
svoje pogone 1523.232
Uz sav oigledni napredak, Antwerpen e ipak veoma kasno
postati pravo trite novca. Takvo trite moe postojati samo ako
je vezano uz kruenje mjenica, plaanja i kredita kroz sva mjesta i
banke u Evropi (posebno Lyon, Genova, sajmovi u Kastiliji), a
Antwerpen e se u njega ukljuivati vrlo sporo. Primjerice, on e
se povezati s Lyonom, koji tada u svemu tome ima glavnu rije, tek
oko 1510-1515.233
A zatim, nakon 1523, poinju za Antwerpen sive godine.
Ratovi izmeu kua Valois i Habsburg, od 1521. do 1529, paralizi
raju m eunarodnu trgovinu, a p osredno ometaju i antwerpensko
trite novcem koje je tek u zaecima. S tridesetim godinama opada
i trgovina paprom i mirodijama. Najprije Lisabon ponovo uzima
u svoje ruke ulogu onoga koji raspodjeljuje: Feitoria d e Flandres
gubi raison d tre i bit e likvidirana 1549.234 Moda zbog toga,
kao to je pokuao objasniti V. Magalhes Godinho235, to je
Portugal naao nedaleko od svoje kue, u Sevilli, bijelu kovinu iz
Amerike, dok su njemaki rudnici u opadanju i nakon 1535. vie
168
gotovo nita ne proizvode.236 No, nadasve je reagirala Venecija:

papar to ga ona prodaje, koji dolazi s Levanta, skuplji je nego
lisabonski, ali je bolje kvalitete237i oko 1530, a jo vie nakon 1540,
njezino se opskrbljivanje na Bliskom istoku poveava. God. 1533-
1534. Venecija pokriva 85% prometa paprom u Lyonu.238Naravno,
Lisabon ne prekida svoje poiljke u Antwerpen, gdje e portugalski
papar i dalje odravati aktivnost trita: od studenog 1539. do
kolovoza 1540. pred otokom Walcherenom usidrilo se 328 por
tugalskih brodova.239 Samo u novoj konjunkturi, papar vie nije
na istom onom stupnju pokretake snage kojoj nema premca.
Portugalu nije polo za rukom da osigura monopol. Dolo je do
dijeljenja na gotovo jednake dijelove s Venecijom, a to se dijeljenje
na neki nain i ustalilo. Nita nam ne brani da mislimo, naprotiv,
da je i kratkotrajna recesija, sredinom XVI. stoljea, odigrala svoju
ulogu u tekoama Antwerpena.
Drugi uspon Antwerpena

Faktor kojem Antwerpen mora zahvaliti svoj ponovni uspon bio
je uvoz bijele kovine iz Amerike, via Sevilla. Godine 1537. srebra
ima u panjolskoj toliko da vlada Karla V mora revalvirati zlato:
odnos zlato: srebro prelazi tada od 1:10,11 na 1:10,61.240 Taj priliv
bogatstva daje panjolskoj (valjalo bi rei Kastiliji) novu politiku
i ekonomsku dimenziju. Habsburgovci, u osobi Karla V, istodobno
postaju gospodarima panjolske, Nizozemske, Carstva i Italije,
gdje su vrsto zasjeli od 1535.241 Primoran da plaa po itavoj
Evropi, car je od 1519. vezan za trgovce-zajmodavce iz Augsburga,
a njima je Antwerpen i dalje pravi glavni grad. Fuggeri i Welseri
pokreu i prenose taj novac, bez ega ne bi bilo carske politike. U
takvim uvjetima car se ne moe liiti usluga novarskog trita u
Antwerpenu, koje se oformilo upravo izmeu 1521. i 1535, za
vrijeme tekih godina stagnacije u trgovini, kad su se zajmovi
vladaru potvrdili kao jedino plodno ulaganje kapitala, a ovi se
posuuju redovito po stopama koje su vie od 20%.242
I tada se desilo panjolskoj ono to se desilo Portugalu.
Suoena sa svojim novim zadacima s onu stranu Adantika, to jest
eksploatirati i graditi Ameriku, panjolska tome nije dorasla i
obavezu moe ispuniti samo uz mnogostranu pomo Evrope.
Potrebni su joj drvo, balvani, paklina, brodovi, ito, baltika ra;
potrebni su joj, radi daljeg otpremanja u Ameriku, proizvodi
169
manufakture, platno, lagano sukno, eljezarija iz Nizozemske,

Njemake, Engleske, Francuske. Ponekad, sve to u nevjerojatnim
koliinama: 1553.213 je vie od 50.000 bala plam a ukrcano u
Antwerpenu za Portugal i panjolsku. Zeelandski i nizozemski
brodovi postaju gospodarim a veze Flandrija panjolska ve
1530, a sigurno nakon 1540, utoliko lake to su brodovi iz
Biskajskog zaljeva bili skrenuti na Carrera de Indias, pa je bilo
nuno ispuniti praznine koje su nastale u plovidbi izmeu Bilbaoa
i Antwerpcna. Nije stoga nikakvo udo to je 1535. protiv Tunisa,
a 1541. protiv Alira, Karlo V. rekvirirao desetine i desetine flaman
skih hurki za prijevoz ljudi, konja, streljiva i ivea... Dogaa se
ak da su brodovi sjevera rekvirirani da bi ojaali brodovlje
Carrere.2U Ne m oem o dovoljno istaknuti (ali na to cmo se
vratiti)245 koliko je ta pobjednika veza sjevera s Pirenejskim polu
otokom bila vana za povijest panjolske i za povijest svijeta.
Zauzvrat, panjolska upuuje Antwerpenu vunu (koja se
iskrcava jo uvijek u Brugesu246, ali odm ah se prebacuju u grad
na Scheldi), sol, alaun, vino, suho voe, ulje, pa prekom orske
proizvode, koenilu, am eriko drvo za bojenje, kanarski eer. No
to je nedovoljno da bi se uravnoteila razmjena, i panjolska
izravnava svoju ravnoteu poiljkama novca i srebrnih poluga,
koje se esto prekivaju u novac u palai kovnice u Antwerpenu.247
Prem a tome, ameriki novac i panjolski trgovci, na kraju krajeva,
vraaju ivot gradu. Na mjesto mladenakog Antwerpena, koji je
na poetku stoljea bio portugalski i njemaki, dolazi jedan pa
njolski grad. Nakon 1535. iscrpljenost poslova, koja rada ne
zaposlenost, polako nestaje. Preobrazba dobro napreduje i iz nje
svatko izvlai svoju pouku. Industrijski grad Leiden naputa tr
nicu koju je 1530. bio sagradio u Amsterdamu za prodaju svog
tekstila na Baltiku, 1552. otvara drugu u Antwerpenu, smjerajui
sada prem a tritima panjolske, Novog svijeta i Sredozemlja.248
Godine izmeu 1535. i 1557. odgovaraju neosporno vrhuncu
uspona Antwerpena. Nikada grad nije bio u takvom blagostanju.
Neprestano raste: imao je 1500, na poetku svog uspona, jedva 44
do 49.000 stanovnika; prije 1568. prijei e broj od 100.000; broj
kua prelazi sa 6.800 na 13.000, a to znai da se podvostruio. Novi
trgovi, nove ravne ulice (u duini od gotovo 8 km), stvaranje
infrastrukture i ekonomskih sredita naikali su grad novim
gradilitima.245 Svega u tom e ima: raskoi, kapitala, industrijske
djelatnosti, kulture. Naravno, postoji i druga strana medalje: rast
cijena i nadnica, produbljivanje jaza izmeu bogatih koji postaju
170
bogatiji i siromanih koji postaju jo siromaniji, sve vei broj onih

koji stvaraju proletarijat nekvalificiranih radnika, nosaa, slunika,
teklia... Nazadak se uvlai i u mone cehove gdje broj nadniara
premauje broj slobodnih obrtnika. U krojakom cehu 1540. ima
vie od tisuu nekvalificiranih ili polukvalificiranih radnika. Jed
nom se majstoru daje pravo da zaposli 8, 16, 22 radnika: daleko
smo od onih restriktivnih mjera koje su bile nekada na snazi u
Yprcsu...250Manufakture se uspostavljaju u novim granama: nas
taju rafinerije soli i eera, tvornice sapuna, bojadisaonice; one
zapoljavaju najbjedniji svijet za gotovo smijenu plau koja iznosi
najvie 60% od zarade kvalificiranog radnika. Nedvojbeno, masa
nekvalificiranih radnika ograniava eventualno pribjegavanje
trajku koji i dalje ostaje oruje kvalificiranih radnika. No, kad
nema trajka, moe biti, a jednog e dana i biti, nemira i estokih
pobuna.
panjolski financijski slom iz 1557. pogodit e drugo po redu
blagostanje Antwcrpcna svom snagom. Bio je to slom koji e
osjetiti sve zemlje koje car posjeduje, a valja im dodati i Francusku
Panorama Antwerpena oko 1540. Antwerpen, National Scheepvaart-

museum.
171
koju te zemlje okruuju. Lyon propada u godini 1558, u isto

vrijeme kad i kraljevske financije Henrika II. Tada puca i mrea
novanog opticaja koja je podravala Antwerpen. Ona se nikada
nee popraviti na dostatan nain, a njemaki e bankari odsada biti
izvan kastiljske igre i zamijenit e ih enoveani. Stoljee Fug-
gerovih doivjelo je svoj kraj.
Industrijski uspon
Antwcrpenska e ekonomija ponovo oivjeti, ali na sasvim drugom
planu to e biti njezin trei uspon. Nakon m ira u Cateau-
-C am brsisu (1559), koji je odagnao avet rata izmeu kua Valois
i Habsburg, trgovina se opet usm jeruje prem a panjolskoj, Fran
cuskoj, Italiji, Baltiku, gdje se potvruje udnovati p reporod han
z e a tsk ih g ra d o v a (u to se v rije m e u A n tw e rp en u gradi
velianstvena kua Hanze)251. Unato ratnikim uzbunam a izmeu
Francuske i Engleske, izmeu Danske, vedske i Poljske, unato
zapljeni brodova na La Mancheu, Sjevernom m oru ili Baltiku,
antw erpenski poslovi oivljuju, ali ipak ne dosiu razinu iz razdob
lja prije krize.252 Uostalom, najvee potekoe dolaze s engleske
strane. Revalorizacija funte na poetku vladanja kraljice Elizabete
bacila je otoku ekonom iju u duboku krizu koja nam moe objas
niti englesku lou volju prem a Hanzeatima i nizozemskim trgov
cima. Nakon dugih oklijevanja, Englezi u srpnju 1567. izabiru
Ham burg kao etapu za svoje sukno, a grad, koji im je osiguravao
m nogo pogodniji pristup prem a njemakom tritu nego onaj to
im ga je otvarao Antwerpen, bio je kadar da bez odugovlaenja
uinja i prodaje nebijeljeno sukno s Otoka.253 Bio je to za Antwer
pen ozbiljan udarac. Osim toga, Thomas Gresham, koji je i odve
dobro poznavao antw erpensko trite, poloio je 1566. kamen
temeljac za London Exchange >Londonsku burzu. I na tom je planu
Engleska htjela biti neovisna od Antwerpena a to je pom alo neto
kao p obuna sina protiv oca.
Upravo je u tim uvjetima Antwerpen traio i naao spas u
industriji.254 Kapitali, koji se vie nisu mogli u potpunosti uloiti u
trgovinu ili u javne zajmove, okrenuli su se prem a radionicama.
Tada dolazi u Antwerpenu, a i u Nizozemskoj kao cjelini, do
izvanrednog rasta industrijske proizvodnje, sukna, platna i tapi
serije. ak 1564, da je netko tada vidio grad, mogao se kladiti u
njegov budui napredak. Ono to e ga unititi nee biti sama
172
ekonomija, ve teki socijalni, politiki i vjerski neredi u Nizo

zemskoj.
Politiari dijagnosticiraju da je to bila kriza otkazivanja po
slunosti. A uistinu, radilo se o vjerskoj revoluciji koja je dola iz
dubine i koju je kriom pratila ekonomska kriza sa socijalnim
dramama zbog skupoe ivljenja.255 Izlagati ili analizirati tu revo
luciju ne pripada u na program. Ono to je za nas vano jest to
da je Antwerpen odmah bio zahvaen kovitlacem. U opem zapre
patenju, ikonoklastika zaraza potresala je grad itava dva dana,
20. i 21. kolovoza 1566.256 Sve se je moglo umiriti pomou kom
promisa i ustupaka regentkinje Margarite od Parme257, ali Filip II
e se odluiti za vrstu ruku, i godinu dana nakon antwerpenskih
nemira vojvoda od Albe dolazi u Bruxelles na elu ekspedicijskog
korpusa.258 Mir je zakljuen, ali rat, koji e izbiti svom snagom tek
u travnju 1572, ve je prikriveno zapoeo. U La Mancheu i na
Sjevernom moru, Englezi 1568.259 zapljenjuju biskajske zabre
(stare biskajske jedrenjake), natovarene balama vune i srebrom,
upuenim vojvodi od Albe, a k tome i krijumareni novac koji su
prijevoznici skrivali. Pomorska veza izmeu Nizozemske i pa
njolske bila je praktiki prekinuta.
Naravno, Antwerpen nee odmah umrijeti. Jo dugo e on
ostati vano sredite, industrijsko vorite, financijska postaja pa
njolske politike, ali novac i mjenice za plaanje eta u panjolskoj
slubi dolazit e sada s juga, preko Denoveana, i zbog tog skreta
nja puta politikog novca Filipa II u Genovi e se uspostaviti
sredite Evrope. Svjetski pad Antwerpena zabiljeen je daleko, i to
upravo na velikom satu Sredozemlja. Ubrzo u objasniti to pod
tim mislim.
Originalnost Antwerpena
Uspon Antwerpena, iako relativno kratak, predstavlja vanu a
djelomino i originalnu kariku u povijesti kapitalizma.
Naravno, Antwerpen je obilato uio od svojih stranih gostiju:
preuzeo je dvojno knjigovodstvo, kojem su i njega kao i ostalu
Evropu nauili Talijani; za meunarodna plaanja upotrebljavao
je i on kao i svi drugi (premda s izvjesnom suzdrljivou, pa ak
i krto) mjenicu, koja ga je ukljuivala u kruenje kapitala i kredita
iz jednog trita na drugo. No, Antwerpen je znao, kad je to trebalo,
iznai i svoja vlastita rjeenja.
I zaista, oko 1500. m orao je nai odgovor, i to od danas na

sutra, u banalnom krugu svakodnevnog ivota, na neke situacije
koje su ga iznenadile i koje su bile uzrokom strahovitih napetos
ti.260 U to vrijeme, za razliku od Brugesa, ak nije imao ni pravu
bankarsku organizaciju. Moda, kao to misli Herm ann Van der
Wee, zbog niza zabram benih m jera burgonjskih vojvoda (1433,
1467, 1480, 1488, 1499) koje su doslovce onemoguile svaki
pokuaj u tom sm jeru. Samim tim, trgovac u Antwerpenu ne moe,
kao onaj na Rialtu, zapisati svoj dug ili kredit u knjige nekog
bankara, izravnavajui tako svoja potraivanja i dugovanja. Isto
tako, on nee moi posuivati, kao to se to radi na veini mje-
njakih mjesta, ispostavljajui kreditno pism o ili mjenicu na pos
lovnog p artnera u Firenci ili drugdje, ili ak na sajmove u
Antwerpenu ill u B erg-op-Z oom u. Pa ipak, gotovina ne moe biti
dostatna za sva izravnavanja rauna, i nuno je da papiri udu u
igru, da fiktivni novac izvri svoje, olakavajui obavljanje poslova,
ali uvijek ostajui na jedan ili drugi nain vrsto ukotvljen za
solidno tlo gotova novca.
Antwerpensko rjeenje, proisteklo iz prakse brabantskih saj
mova261, veoma je jednostavno: podmirivanja u oba sm jera dugo
vanja i potraivanja vre se pom ou obveznica (cedulja), to jest
potvrdam a; trgovac koji ih ispostavlja i potpisuje obavezuje se da
e toliki i toliki iznos isplatiti u danom roku, a potvrde glase na
donosioca. Ako hou doi do kredita, prodajem onom e koji prih
vaa obveznicu koju sam potpisao. Recimo, A mi duguje odreeni
iznos, on potpisuje jednu takvu obveznicu, ali ja je m ogu prenijeti
na osobu B kojoj ja dugujem odgovarajuu svotu. Tako se dugova
nja i potraivanja obru na mjestu, stvarajui dodam o kruenje
koje ima tu prednost da se topi kao snijeg na suncu. Dugovanja i
potraivanja ponitavaju se, i to su udesa scontra, clearinga,
poravnanja, ili, kako se kae u Nizozemskoj, rescontre. Isti papir
prelazi iz ruke u ruku, sve do asa kad se poniti, kad je vjerovnik
koji prim a obveznicu kao sredstvo plaanja sm poem i dunik na
temelju te obveznice.262 Upravo zato da bi se osigurala takva igra
prijenosa mjenice, takozvano iriranje, stara se praksa doznake
ili asignacije generalizira, a to utvruje odgovornost vjerovnika
koji ustupaju sve do zadnjeg dunika. Ta pojedinost ima svoju
vrijednost, a rije asignacija na kraju e prevladati u svakodnev
noj uporabi nad term inom obveznica. A jedan e trgovac napisati:
Platit u asignacijom, kako je to naa stara trgovaka navada.263
174
17. BROJ FRANCUSKIH TRGOVACA POPISANIH U ANTWERPENU OD 1450.

DO 1585.
Taj se broj mijenja u ritmu koji otprilike odgovara prometu u toj luci. (Prema
E. Coornaertu, Les Franais et le commerce international Anvers, II, 1961.)
No te garancije iz trgovake prakse, uz koje ide i mogunost

obraanja sudu, nisu ono najhitnije. Ditna je veoma velika lakoa
sistema i njegova efikasnost. Lakoa: dogada se da se mjenice,
obuhvaene antwerpenskim operacijama, pretvore u obveznice
na donosioca i da tada prelaze iz ruke u ruku. A efikasnost? Njihovo
kolanje rjeava, bez institucionaliziranja, jedan kapitalni problem,
koji se uvlai posvuda i prisutan je u samom poetku razmjene.
To je problem eskontiranja, drugim rijeima cijene, najma za
vrijeme. Skonto, kakav e se uvrstiti u Engleskoj u XVIII. sto
ljeu264, zapravo je preuzimanje starije prakse. Ako kupim ili ako
prodam jednu obveznicu, cijena naznaena na njoj ne odreuje
joj ni kupovnu ni prodajnu cijenu. Ako je, pak, kupim za novac,
plaam je ispod njezina teaja; ako je primim za neki dug, prisi
ljavam onoga koji je potpisuje da mi da svotu koja je vea od
njegova duga ili potraivanja. Budui da obveznica mora vrijediti
iznos novca koji ona naznauje za svoj istek, ona, hoe-nee,
manje vrijedi na polasku nego na dolasku. Ukratko, posrijedi je
jedan gipki reim, koji se sam po sebi organizira i iri izvan
tradicionalnog sistema mjenice i banaka. Zapaziti valja da taj novi
reim vrijedi i u Rouenu, u Lisabonu i zacijelo u Londonu, koji e,
u tom pogledu, biti nasljednik Antwerpena. Naprotiv, Amsterdam
e i na poetku i za trajanja svog procvata ostati vezan uz tradicio
nalni sistem mjenica.
175
Mogli bism o pasti u veliko iskuenje pa da Antwerpenu

pripiem o napredovanje prvog industrijskog kap ita lizm a , koji
oigledno postoji i u njem u i u drugim aktivnim gradovima Nizo
zemske. To je uinio Tibor Wittman265, u jednoj simpatinoj i
nadahnutoj knjizi, ali, sve se plaim da on mnogo tota rtvuje
teoretskim pravilima. Da li je XVI. stoljee u toj dom eni donijelo
neto novo u odnosu na aktivnosti Genta, Brugesa ili Ypresa a
navlastito u odnosu na Firencu ili Luccu ili Milano za vrijeme
predanjih stoljea? Ozbiljno sumnjam, pa ak ako se uzmu u
obzir i brojne gradnje u Antwerpenu, njegov rani urbanizam koji
je otiao toliko naprijed prem a drugim evropskim gradovima, pa
ak ako se posebno zaustavimo, kao Hugo Soly, na onom udesno
uspjenom poslovnom ovjeku koji se zvao Gilbert van Schoon-
becke. Kad m u je oko 1550. stavljeno u zadatak da izgradi gradske
zidine, organizirao je neku vrstu okomitog trusta, to ga je pos
tavilo na elo petnaestak ciglana, jednoga golemog tresetokopa,
vapnara, um skog gospodarstva, itavog niza radnikih kua, to
ga sve nije prijeilo da se u svojim poslovima naveliko osloni na
brojne podnabavljae. On je bio najvei poduzetnik i onaj koji se
najvie obogatio divovskom transform acijom Antwerpena izmeu
1542. i 1556. No, daje li nam to temelja da upadnem o u iskuenje,
pa da govorimo o industrijskom kapitalizmu, o jo jednom dragu
lju u antwerpenskoj kruni?
176
VRATIMO ENOVEKOM STOLJEU
NJEGOVE DIMENZIJE I PRAVU
VANOST
Antwerpensko stoljee bilo je stoljee Fuggerovib. Stoljee koje

mu slijedi bit e stoljee enoveana. Zapravo ne stotinu, ve
sedamdeset godina (15571627) jedne prevlasti koja je bila toliko
diskretna i toliko savreno doraena da je dugo vremena izmicala
panji povjesniara. Naslutio ju je Richard Ehrenberg u jednoj
staroj knjizi (1896), koja jo uvijek nije domaena unato svojoj
starosti. Felipe Ruiz Martin joj je odredio prave dimenzije u svojem
djelu El Siglo de los Genoveses, kojoj je autorova skrupuloznost i
njegovo neum orno traganje za neobjavljenim dokumentima odu-
Ijilo objavljivanje do naih dana. No, ja sam proitao rukopis te
izuzetno vrijedne knjige.
enoveko je iskustvo, za trajanja tri etvrt stoljea, om o
guilo njezinim bankarima-trgovcima da vjetim upravljanjem
kapitalom i kreditima budu neosporni arbitri evropskih plaanja
i podmirivanja. Vrijedi truda prouiti to iskustvo samo za sebe; to
je zacijelo najudnovatiji primjer puta ka sreditu i koncentracije
koji nam moe pruiti povijest evropske ekonomije-svijeta, kada
se ona okree oko jedne gotovo nestvarne toke. Jer, nije stoerom
svega bila Genova, ve aica bankara-financijcra (za koju bismo
danas rekli da je multinacionalna kompanija). 1, u tome je samo
jedan od brojnih paradoksa tog udnovatog grada kakav je bila
Genova, kojoj nita nije bilo sklono, a koja ipak, prije i poslije
svog stoljea, tei tome da se dokopa vrhunca svjetskih poslova.
Po svemu mi se ini da mogu tvrditi da je bila uvijek i obzirom
na sve vremenske okolnosti kapitalistiki grad p a r excellence.
Zavjesa od pustih planina

Genova sa svoje dvije rijeke, s istoka i zapada, predstavlja
zapravo veoma skuen prostor. Prema jednom starom francus
kom izvijeu, enoveani posjeduju poprilici trideset milja uz
du obale od Monaca pa do zemalja Masse i sedam ili osam milja
177
178
179
ravnice prem a milanskom kraju. Sve ostalo je zavjesa od pustih

planina.266 Na m oru, na svakom uu veoma malih rijeka, u
svakoj uvalici, tome odgovara ili mala luica, ili selo, ili gradi, u
svakom sluaju poneki vinograd, nasadi naranaa, cvjetnjaci,
palme, odlina vina (navlastito u Tabia i Cinque Terre), ulje
izvrsne kakvoe kojeg ima u izobilju u Onegli, Marru, Dianu i u
etiri doline Ventimiglie.267 Malo ita, zakljuuje 1592. Giovanni
B otero268, malo mesa, prem da je zaista prvoklasno. Za oko i
m iris jedan od najljepih krajeva na svijetu, pravi raj. Doi onamo
sa sjevera znai susret sa ivom vodom, s cvijeem, s razdraganom
prirodom .269 No, ta je arobna zemlja tek jedan uski rub, jer
Apeninsko gorje, to se sastaje s Alpama na visini Nice, uporno
prua svoje puste obronke, bez ume, ak bez trave, i ova
divna visoko sm jetena sela, sirom ana i zaostala, gdje enoveki
N obili Vecchi imaju svoja lena i seljake vazale, najee su
posluni izvritelji njihovih naloga.270 Kao jednostavni red stabala
uz neki zid, tako se i rano m odernizirana Genova naslanja na
feudalnu planinu, i to ini jedan od njezinih brojnih paradoksa.
U sam om gradu mjesta i zemlje za gradnju gotovo da i nema,
pa su raskone palae prim orane da uporno i oajniki rastu u
visinu. Ulice su toliko uske da samo Strada N ova i Via Balbi
doputaju prolaz koijama271; po ostalom gradu valja se kretati
pjeice ili u nosiljkama. Prostora nedostaje i izvan gradskih zidova,
po oblinjim dolinam a gdje se gradi toliko ljetnikovaca. Na putu
za predgrae San Pier d Arena, kad se izide iz Campo Marone, kae
jedan putopisac272, vidi se palaa Durazzo, veliko i bogato zdanje,
koje se ini velianstvenim usred pedesetak drugih palaa lijepa
izgleda. Pedesetak: znai da i izvan grada vlada stijenjenost, da
su vrata stisnuta uz vrata i da je to pravilo. Kad prostora nema, valja
ivjeti susjed do susjeda. Utoliko vie to nije lako izii iz tih sitnih
mjesta koja su nalik na prave depne rupie izmeu sebe slabo
povezane. Kad treba u Genovu sazvati sve plemie koji su razasuti
po svojim posjedim a, a njihovo je prisustvo u Velikom vijeu
neophodno, nem a drugog naina da se dovedu u grad nego poslati
Slika na stranama 178/179:

Genova i njezina luka (1485). Slika Cristofora Grassia, CivicoMuseo
navale, Pegli (Genova). Grad u obliku amfiteatra, visoka zdanja,
utvrde, arsenal, svjetionik na ulazu u luku; galije i goleme karake.
180
po njih jednu galiju Republike!273 A k tome se esto dogodi da

runo vrijeme i dulje potraje nad enovskim zaljevom. Dugo
trajne kie koje lijevaju potocima, more uzburkano bez predaha,
i tada su to strahoviti dani274, u kojima nitko ne izlazi iz kue.
Ukratko, slabo graeno tijelo, kojemu nikad nije posve dob
ro, pogoeno prirodnom slabou. Kako se prehraniti? Kako se
obraniti od stranaca? Brda, naizgled kao da brane, a zapravo
razoruavaju grad: napada, kad nadire sa sjevera, zapravo upada
u nj odozgo. Kad topnitvo zauzme uzvisine, propast je neminov
na. I Genova tako neprestano poputa drugima, silom ili milom ili
zbog opreza. Tako se 1396. predala francuskom kralju275, pa 1463.
milanskom vojvodi276. Bilo kako bilo, tuin njome i preesto vlada,
dok e neosvojiva Venecija, zatiena vodom, prvi put ustuknuti
tek 1797. i to pred Bonapartom. Genovu su tako 30. svibnja
1522.277dograbili panjolci i njihovi saveznici, Nobili Veccfoi, i tada
je pretrpjela strano pljakanje koje moe biti usporeeno samo
s pljakom Rima 1527; ista ju je tragedija zadesila dosta kasnije, u
rujnu 1746278; tog su puta provalili Sardi i Austrijanci, ne ispalivi
ni metka, ali su zato i odve bogati grad podvrgli zapljenama i
svakojakim odtetama a to je moderniji naziv za pljaku. Dodu
e, ti su vajni pobjednici protjerani tri mjeseca kasnije nakon
estoke pobune denovekog puka, koji je uvijek bio iv i brz na
nou.279 No, bilanca je bila jo jednom porazna. Ne braniti se i ne
moi se braniti skupo stoji: osloboeni grad doivljava stranu
krizu, emisija papirnatog novca uzrokuje nemilosrdnu inflaciju;
mora se opet, 1750, otvoriti la Casa di San Giorgio koja je bila
dokinuta. Na kraju se sve sleglo, kao to je i red: Republika uzima
sve konce u svoje ruke i nekako izlazi iz nevolje. I to ne s izvanred
no lakim porezom (1%) koji udara na kapital, ve pojaavajui
neizravni potroaki porez280, to je tipino za denoveku praksu:
jo jednom su raun platili siromani i mnogobrojni.
Genova je jednako ranjiva i s morske strane. Luka joj je
otvorena na puinu, a puina nije niija, pa je zbog toga svaija.281
Na rivijeri sa zapadne strane, Savona, koja eli ostati nezavisna,
dugo je vremena bila odskona daska za neprijateljske operacije,
a bili su to isto ak i Marseille i Nica.282 U XVI. stoljeu berberski
gusari, noeni junim vjetrovima, neprestano napadaju obale Kor
zike i itavu obalu enoveke rivijere ija je obrana slaba ili
nikakva. A da li je ta obrana bila uope mogua? Genova nema u
svojoj slubi M are N ostrum kao to je za Veneciju Jadran. Nema
lagune koja bi joj branila pristup. U svibnju 1684, Luj XIV je napada
181
topovima s eskadre markiza Duquesna. Grad naslonjen na planinu

predstavlja idealnu metu. Izbezumljeni od straha, stanovnici se
sklanjaju u brda i ostavljaju kue i sve u njima na milost i nemilost
pljakaima. A kojekakvi lupei ne proputaju takvu priliku.283
Djelovati na daljinu
izvan svoje kue
Ponovimo jo jednom: slabost je Genove priroena; ni grad ni svi

koji ovise o njem u ne mogu ivjeti bez pom oi vanjskog svijeta.
Od jednih valja traiti ribu, ito, sol, vino; od drugih soljeno meso
i ribu, drvo za loenje, drveni ugljen, eer. I tako dalje. Neka
sredozem ne trabakule, b astim enti la tin i con viveri ne stignu,
neka brodovi sa sjevera engleske ili nizozemske m aluine, dola
zei iz Saint Maloa, iz Engleske, iz Nizozemske ne donesu
navrijeme svoj tovar cibi quadragesim i, to jest haringe i bakalar
za korizm ene dane, ve iskrsavaju nevolje. Bilo je tako za vrijeme
rata za panjolsku batinu, kad su sva m ora vrvjela gusarima i
drava je m orala intervenirati da grad ne um re od gladi. Juer su
stigla u ovu luku, kae jedan konzularni izjestilac, dva broda to
ih je ova enoveka Republika naoruala da budu brodopratnja
malim brodovima; ovi dolaze iz napuljskih strana, sa Sicilije i
Sardinije i doveli su konvoj od oko etrdeset brodova; sedamnaest
ih je bilo natovareno vinom iz Napulja, deset itom iz Romanje, a
ostali drugim razliitim iveom, kestenjem iz Napulja, sirom,
suhim smokvama, groem, solju i drugom robom tc vrste.284
Najee se problem i opskrbe rjeavaju sami od sebe: deno-
veki novac olakava stvari. ito dolazi samo od sebe. esto su
upuivane kritike na M agistralo dell'Abbondatiza, neku vrstu
itnog ureda koji Genova ima kao toliko drugih talijanskih gra
dova, ali taj magistrat ne raspolae ni s kakvim novcem, nema ni
jedan giulio, i, kad valja nabavljati hranu, novac posuuje od
graana i zatim ito prodaje na malo, ali po tako visokoj cijeni da
nikako ne moe biti na gubitku... jer bi gubitak pao na teret bogatih.
I, nakon takvih rauna, svu tetu podnose siromasi, a bogatima
raste trbuh285. Opet kaimo: takva je politika Genove. Meutim,
iako A bb ondanza nem a ni rezervi, ni budeta, trgovci se ipak
snalaze da u gradu bude dosta ita. U XVIII. je stoljeu Genova luka
za preraspodjelu itarica, onako kao i Marseille za sol, jednako
182
kao Venecija, i grad se opskrbljuje u gotovo svim sredozemnim

zemljama.
Akrobatska igra
Ako je Genova, kojoj se stanovnitvo kree izmeu 60 i 80.000
dua, a ona zajedno s okolicom i gradovima koji o njoj ovise broji
neto vie ili neto manje od pola milijuna ljudi, ako je taj grad
uspio da kroz duga stoljea rijei teki problem svakodnevnog
ivota (ako izuzmemo kratke ali vrlo teke uzbune), to jc neospor
na injenica, uspio je to uz cijenu tekih i pravih akrobacija.
Uostalom, zar sve, ba sve nije u Gcnovi akrobacija? Ona
proizvodi, ali proizvodi za druge; plovi morima, ali za druge;
investira, ali kod drugih. Jo u XVIII. stoljeu, samo se polovica
enovekih kapitala nalazi u gradu286; ono ostalo, jer se ne moe
plasirati na licu mjesta, plovi po svijetu. Zemljopisne ih okolnosti
sile na pustolovinu. Kako im tada osigurati zatienost i kako ih
oploditi u tuoj kui? To je vjeni problem Gcnovc; ona ivi i mora
ivjeti uz neprestanu budnost, osuena da riskira, ali istodobno i
da bude izvanredno oprezna. Odatle udesni uspjesi, ali i katastr
ofalni neuspjesi. Propast enovekih ulaganja nakon 1789, i to ne
samo u Francuskoj, jedan jc od takvih primjera, ali on nije osam
ljen. Krize 1557, 1575, 1596, 1607, 1627, 1647287, koje su svoj
uzrok imale u panjolskoj, bile su teka upozorenja, gotovo zem
ljotresi. A ve mnogo ranije, izmeu 1256. i 1259. enoveke su
se banke slomile.288
Ono to je kadro suprotstaviti se tim opasnostima u samom
srcu dramatinog kapitalizma jest gipkost, agilnost, snalaljivost
enovekog poslovnog ovjeka, koji kao da nema teine. To je ona
potpuna odsutnost tromosti koja u njemu zadivljuje Roberta Lope-
za.289 Genova je na desetke puta obrnula pramac i svaki je put
prihvatila nunu preobrazbu. Organizirati jedan izvanjski svijet da
bi ga se pridobilo za sebe, a zatim ga napustiti kad jc postao
nemogu za boravak ili neiskoristiv; zatim zamisliti i izgraditi drugi
kao primjerice u XV. stoljeu napustiti Istok, a okrenuti se
Zapadu, zamijeniti Crno m ore za Atlantik290, a u . stoljeu
stvoriti jedinstvenu Italiju291 sebi za korist, to je, eto, sudbina
Genove, sudbina jednog krhkogtijela, ultraosjetljivog seizmografa
koji treperi kad se god neizmjerni svijet pokrene. Kao udo in-
183
teligencije, a ponekad i okrutnosti, zar Genovi nije bilo dosueno

da prisvoji svijet ili da je jednostavno ne bude?
to sm o rekli vrijedi ve od poetka njezine povijesti. Povjes
niari su ude prvim pothvatima njezinih pom oraca protiv m us
limanskog svijeta i broju njezinih galija u borbam a protiv Pie ili
Venecije u XIII. stoljeu.252 No, tada se itavo aktivno stanovnitvo
kad bi trebalo ukrcavalo na te male ram e brodove. Mobili
zirao se itav grad. Isto tako, Genova e vrlo rano a tu je posrijedi
znatna koliina novca skrenuti u svoju korist dragocjene proiz
vode, papar, zaine, svilu, zlato, srebro; prodrijet e u daleke luke
i izboriti mjesto svojim plovidbama. Pogledajte samo denoveko
pobjedniko zaposjedanje poloaja u Carigradu u vrijeme Paleo-
log (1261) i njihovu mahnitu pustolovinu to je zatim ostvaruju
u Crnom m oru.293 Mleani dolaze za njima, ali kasne. Dvadesetak
godina nakon toga, na redu je ovladavanje Sicilijom nakon Veer
nje294 (1283). Firenca je bila stala na stranu Anuvinaca, a Genova
na stranu Aragonaca. Budui da su ovi posljednji izvojevali pob
jedu, s njima je slavila i Genova. Valja raspolagati ivim perom i
erudicijom Carmela Trassellia295 da bi se ispriala m odernost i
hitrost s kojom su se enoveani smjestili na Siciliji. Bilo kada
istjeruju druge kapitaliste, one iz Lucce i Firence, ili ih bar
potiskuju u drugi plan, bilo kada zauzimaju svoje mjesto u Paler-
mu, ne odve daleko od luke pa prem a tome i od P iazzeM arine2^6,
ili kad posuuju novac potkraljevima i velikoj gospodi. Sve je to
donekle i banalno, ali ono to je to mnogo manje, jest da im je
polo za rukom da odm ah na sam om izvoru konfisciraju izvoz
sicilijanskog ita, a ito je ba tada bilo neophodno potrebno
nasuprot otoku, na islamskoj afrikoj obali, gdje je u to doba glad
endemika nevolja. A, osim toga, u zam jenu za ito dobivali su
zlatnu prainu iz Tunisa i Tripolija, kamo je stizala iz dubina crne
Afrike. Dakle, nisu sluajno oni plemiki posjedi to ih Doria
kupuju p o Siciliji itorodne zemlje, koje se nalaze na presudnoj
osovini to spaja Palerm o i Agrigento.297 Kad katalonski trgovci
pokuaju izbaciti enoveane bit e kasno. A enoveani su i
opet oni koji e organizirati proizvodnju sicilijanskog eera.298
Oni e isto tako iz Messine ovladati tritem svile na Siciliji i po
Kalabriji.299 I na poetku XVIII. stoljea, enoveki e trgovci i
prodavai jo uvijek biti na otoku, neprestano zaokupljeni300itom
i svilom. Pristat e ak (kad im je bilanca bila deficitarna) da na
Siciliju poalju velike koliine genovina, novca od finog srebra
koji je bio veoma traen po Italiji. Ustariz nem a pravo kad se tome
184
udi: izgubiti na jednoj, a zaraditi vie na drugoj strani, to je naelo

kojega su se enoveani oduvijek drali.
U XIII. i XIV. stoljeu, unato venecijanskoj konkurenciji, a
ponekad upravo zbog nje, Genova se uvlai u sve prostore ev
ropske ekonomije-svijeta, posvuda je prva i gura druge. Prije XTV.
stoljea, oslanjajui se na svoju bazu Hios, eksploatira fokejski
alaun i trguje po Crnom moru. Njezine karakc plove do Brugesa
i Engleske.301 U XV. i XVI. stoljeu pomalo gubi Orijcnt: Turci
zauzimaju Kafu 1475, Hios 1566, ali ve na poetku XV. stoljea,
znai prije svih drugih, enoveani se smjetaju u sjevernoj Afri
ci302, u Sevilli303, u Lisabonu304, u Brugesu, a nedugo zatim u
Antwerpenu. AAmeriku na lutriji nije dobila Kastilija, ve Kristofor
Kolumbo. Sve do 1568. denoveki trgovci u Sevilli financiraju onu
sporu razmjenu izmeu panjolske i Amerike.305 A 1557. golema
prilika na koju oni budno vrebaju osiguranje novca za vladavinu
Filipa II prua se njima.306 Oni e je spremno zgrabiti. Tada
poinje novi in u njihovoj povijesti: stoljee Genove.
Genova diskretno
vlada Evropom
Nakon neuspjeha kod Chioggie, Genova je druga na ljestvici, i
tu e ostati cijelo XIV. i XV. stoljee, ali s godinama od 1550. do
1570. postaje prva i na tom e prvom mjestu ostati poprilici do
16201630.307 Ta je kronologija i dalje neizvjesna, to se tie
njezinih poetaka, jer se Antwerpen jo uvijek dri ili se ini da se
dri na prvom mjestu; a neizvjesna je i za posljednje godine, jer
uspon Amsterdama zapoinje ve 1585; ali najvie s razloga to,
od poetka do kraja, denoveki primat ostaje u znaku najvee
diskretnosti. To je neto (ako se odve ne varam u svojim uspored
bama) to bi danas, m uta tis m utandis, najvie nalikovalo na
Banku z a m eunarodna plaanja u aselu.
Jer Genova ne vlada svijetom pomou svojih brodova, m or
nara, trgovaca, industrijalaca, iako ima i trgovaca, i industriju, i
mornare, i brodove i iako moe, kad joj to treba, graditi, i to vrlo
dobro graditi na svojim navozima u San Pier d'Arena, pa ak i
prodavati i iznajmljivati brodove. Ona isto tako uspjeno i iznajm
ljuje svoje galije, brze i vrste galije, koje gradski patriciji, esto i
condottieri (ali za borbe na moru), stavljaju u slubu suvereni,
185
francuskog kralja, a zatim i Karla V, nakon 1528, i izdaje Andrije

Dorije, koji je napustio slubu Franje I (napustivi opsadu Napulja
dok ga je s kopna opsjedao Lautrec), a zatim se priklonio Caru.308
Ve od te daleke 1528. godine, Karlo V se poeo zaduivati
kod enoveana309, prem da je bio ovisan o bankarima iz Augsbur-
ga, navlastito Fuggera, koji su m u osigurali sredstva za njegovu
svjetsku politiku. A godine 1557, kad je panjolski slom oznaio
kraj vladavine bankara iz G ornje Njemake, enoveani zauzi
maju ispranjeno mjesto, uostalom vrlo elegantno i s lakoom, jer
su m nogo ranije od 1557. ve sudjelovali u sloenoj igri m eu
narodnih financija310 (koju e oni jo vie zakomplicirati). Najhit
nija od usluga koje e oni uiniti Katolikom kralju bila je u tome
to su m u osigurali redovite prihode od poreza i od uvoza ameri
ke bijele kovine, a i jedni i drugi prihodi bili su dotada neredoviti.
Katoliki kralj, kao i svi vladari, podm iruje svoje trokove iz dana
u dan, pa m ora pokretati goleme iznose po prostranoj ahovskoj
ploi Evrope: utjerivati u Scvilli, ali redovito isplaivati u Antwer-
penu ili u Milanu. Gotovo da nije ni potrebno inzistirati na toj
shemi, koju povjesniari dobro poznaju.311
Kako su godine tekle, genoveki su trgovci ulazili u sve vee
pothvate. Prihodi, ali i trokovi Katolikog kralja neprestano rastu,
a s njima raste i dobit Genove. Nedvojbeno je da oni kralju
predujm ljuju novac to ga kod njih ulau pozajmljivai i tedie iz
panjolske i iz Italije.312 Ali sav njihov pokretljivi kapital smjesta
ulazi u taj mehanizam. Kad nisu mogli stii na sve, vidjet emo ih
1568.313 kako zaputaju financiranje trgovakih operacija izmeu
Seville i Amerike, kako vie ne interveniraju kao u prolosti u
kupovanju vune u Segoviji, ili svile u Granadi, ili alauna u Maza-
ronu. Na taj se nain isto i bistro prebacuju iz trgovine u nov
arstvo. A kad se njih slua, moglo bi se rei da u tim oigledno
grandioznim operacijama jedva zarauju za goli ivot. Zajmovi
kralju nose redovito interes od 10%, ali, oni kau da valja raunati
trokove, nepredviene gubitke, kanjenja s isplatama. To je ne
osporivo. Meutim, ako povjerujem o tajnicima Katolikog kralja,
posuivai zarauju i do 30%.314 Po svemu sudei, ni jedni ni drugi
ne govore istinu. Oigledno je, meutim, da iz te igre Genova
izvlai koristi i to istodobno na kamatama, pa iz kamata na kamate,
iz varanja koje om oguuju uzastopna mijenjanja, pa kupnja i
prodaja zlatnog i srebrnog novca, spekulacije naJurosim a i dodat
na dobit od 10% koja u Genovi vrijedi za svaku prodaju bijele
kovine.315 Sve je to teko izraunati i neprestano se mijenja, ali je
186
Divovski enoveki brodovi u XV. stoljeu. Detalj slike sa str. 178-179.
u svakom sluaju znaajno. K tome, budui da su iznosi koje

trgovci predujmljuju zaista ogromni (i koji, i opet, znatno pre
mauju njihov vlastiti kapital), i profiti su zacijelo bili ogromni, pa
ak ako je jedinstvena stopa interesa bila skromna.
Najzad, politiki novac panjolske samo je jedno kretanje
meu drugim kretanjima koja on uzrokuje ili povlai za sobom.
Galije natovarene sanducima reala ili srebrnih ipki, koji od 1570.
stiu u Genovu u basnoslovnim koliinama, predstavljaju neos
porno sredstvo moi. Zahvaljujui njima, Genova postaje arbitar
svekolikog evropskog bogatstva. Naravno, nije enoveanima ba
sve polo za rukom, nisu oni ba u svakoj prigodi bili na dobitku,
ali te izvanredne poslovne ljude valja suditi i njihove uspjehe
objanjavati uzmimajui u obzir dugo trajanje i svekolikost njiho
vih iskustava. Zapravo, njihovo bogatstvo u XVI. stoljeu nije bilo
ni zlato ni srebro, ve mogunost mobiliziranja kredita, njihova
vjetina da se snau u toj tekoj igri koju su uvijek vodili prema
jednom superiornom planu. To nam sve bolje i bolje pokazuju
dokumenti o tome, koji u bogatim nizovima postaju napokon
18 7
pristupani, pa tako naa tumaenja ine i proienijima i razra-

denijima.
Razlozi enovekog uspjeha

Kako objasniti trijum f Genove? Najprije jednom hipotezom. Ev
ropu je izmeu 1540. i 1560. (godine su pribline) potresla vie
ili m anje izraena kriza koja je podijelila XVI. stoljee na dva dijela:
Francuska Henrika II nije vie ona gotovo suncem obasjana Fran
cuska Franje I, i elizabetinska Engleska nije vie Engleska Henrika
VIII... Moramo odluno odgovoriti na pitanje: da li je ta kriza
oznaila kraj stoljea Fuggerovih? Bio bih sklon potvrdno odgo
voriti, a da to ne m ogu dokazati. Ne bi li bilo prirodno ubrojiti
m edu uinke te depresije upravo one financijske krize iz 1557. i
1558?
U svakom sluaju, sigurno je da je tada dolo do nestanka
stare m onetarne ravnotee. Do oko 1550. relativno rijetka bijela
kovina strem i prem a tom e da joj se vrijednost odreuje prem a
utoj kovini, koje m eutim ima relativno m nogo vie, a bijela je
kovina, srebro, u to vrijeme bila sredstvo za velike poslove (jer da
nije bilo tako, zar bi bilo dolo do stoljea Fuggerovih?). Ona je
dakle bila nain kako da se sauva vrijednost. No, ve prije 1550.
dolazi do valorizacije zlata, pa tada ono postaje relativno rijetko.
/o
S
1610 IS50 1800
1B. OBILJE KAPITALA U GENOVI OD 1510. DO 1625-

Krivulja stvarnih interesa, takozvanih luogbi (papiri stalne rente Casa d i San
Giorgio, s promjenljivim kamatama), kako ju je uspostavio Carlo Cipolla:
Note sulla storio del saggjo d interesse..., u Economia Intemazionale,
1952). Pad kam atne stope je toliki d a na poetku XVII. stoljea pada n a 1, 2%.
(Za tum aenje i vie detalja, v. Braudel, La Mditerrane.... II, str. 45.)
188
Tko nee u tim uvjetima opaziti vanost denovekih poslovnih

ljudi koji prvi na antwerpenskom tritu oko 1 5 5 3 - 1 5 5 4 , prema
Franku C. Spooneru316, ulau u zlato? A zar zbog toga oni nee,
bolje nego drugi, biti kadri da u Antwerpenu vre plaanja za
Katolikog kralja, da kontroliraju kretanje zlata, budui da se uta
kovina trai za naplatu mjenica ?317 Jesmo li nali pravo tumae
nje?
Donekle u to sumnjam, premda pripadam onima koji bi,
gledajui unazad, mnogo toga pripisali pronicljivosti i njuhu e-
noveana. No, uspjeh takvih dimenzija u naelu je neto to ne
moe imati budunosti. On ne moe dugo ostati privilegijem
trgovaca koji su lukaviji od drugih.
enoveka je igra zapravo mnogostrana i namee nam se
upravo s tom svojom mnogostrukou: u igri su bijela kovina, uta
kovina i mjenice. enoveani se moraju domoi ne samo bijele
kovine zahvaljujui takozvanim sacas d e p la ta iie (izlasci, isplate
novca) koje predviaju, i to njima u korist, njihovi asientos (ugo
vori) s kraljem, ili zahvaljujui krijumarenju koje sami organi
ziraju uvijek iz Seville319, ve jednako tako moraju taj metal i
prodavati. Postoje dva mogua kupca: ili Portugalci ili talijanski
gradovi okrenuti prem a Levantu, Venecija i Firenca. Ove dvije su
kupci koji imaju prednost i upravo zbog toga trgovina s Levantom
opet cvate, zaina i papra opet ima izobilno u Alepu ili u Kairu, a
tranzitna svila dobiva golemu vanost u trgovini kranskih ispos
tava na Istoku. Taj novac Venecija i Firenca kupuju mjenicama
naslovljenim na sjeverne zemlje, gdje je njihova trgovaka bilanca
pozitivna.320 Upravo tako enoveani mogu vriti svoje transfere
na Antwerpen koji e ak i nakon svojih velikih dana i dalje ostati
mjesto isplate za panjolsku vojsku, dodue, donekle gnjilo i
korumpirano mjesto, neto kao Sajgon, kad su u pitanju bili
pijastri. I, naposljetku, budui da su se mjenice, nakon odredbe
Karla V iz 1537.321, mogle isplatiti samo u zlatu, srebro, koje su
enoveani ustupali talijanskim gradovima, pretvara se u zlatnu
monetu isplativu u Nizozemskoj. Zlato ostaje uostalom najbolje
denoveko oruje za kontrolu njihova trostrukog sustava. Kad je
Katoliki kralj 1575. odluio da mu enoveani vie ne trebaju i
kad se okrenuo protiv njih, oni su uspjeli blokirati kretanje zlata.
panjolske ete ostaju bez plae, bune se, i to u studenom 1576.322
uzrokuje pljaku Antwerpena. Kralju ne preostaje nita drugo
nego da popusti.
189
Fernand, Braudel / Vrijeme svijeta
Kad se sve ove injenice poslau jedna do druge, namee nam

se zakljuak: bogatstvo Genove temelji se na amerikom bogatstvu
panjolske i na sam om bogatstvu Italije koje je Genova obilato
iskoristila. Monim sustavom sajmova u Piacenzi323 vri se odliv
kapitala talijanskih gradova prem a Genovi. I itave skupine sitnih
davalaca kredita, i denovekih i drugih, povjeravaju svoju utedu
bankarim a uz skrom ne kamate. Tako dolazi do trajne povezanosti
izmeu panjolskih financija i ekonomije talijanskog poluotoka.
Odatle i previranja koja slijede iza svakog m adridskog bankrota:
onaj iz 1595.324 odraava se i skupo stoji venecijanske tedie i
pozajmljivae .325 Istodobno, u samoj Veneciji, enovcani, ap
solutni gospodari bijele kovine koju u izvanredno velikim koli
inam a 326 nabavljaju za Zeccu, osiguravaju za sebe svu kontrolu
mijenjanja i pom orskih osiguranja .327 Svako istraivanje u dubinu
po drugim talijanskim aktivnim gradovima vjerojatno bi nas do
velo do slinih rezultata. enoveka je igra bila zapravo mogua,
usudio bih se rei i laka, sve dok je Italija sauvala svoje aktivnosti
na prim jerenoj visini. Kao to je ona, htijui to ili ne, podrala
Veneciju u XIV. i XV. stoljeu, Italija je u XVI. st. podravala
Genovu. Ako Italija oslabi, m orat e se rei zbogom svetkovanju i
sajmovima u Piacenzi koji su se odravali iza gotovo zatvorenih
vrata!
U zaleu bankarskog uspjeha nalazi se a to se ne smije
zaboraviti sam grad Genova. Kad ponem o rastavljati svu tu
udesnu m aineriju, esto sm o skloni da Genovu brkamo s veli
kim bankarim a nastanjenim u Madridu, koji ondje posjeuju
Dvor, vodei krupnu igru kao kraljevi suradnici i savjetnici, ivei
u zatvorenom drutvu usred neprestano zatomljivanih svaa i
mrnji, enei se izmeu sebe, branei se kao da su jedan ovjek
svaki put kad im panjolac zaprijeti ili kad protiv njih negoduju
poslovni drugovi koji su ostali u Genovi i koji su zapravo pred
odreene rtve svega to ne ide kako je zamiljeno. Otkrie dosada
neobjavljene prepiske tih poslovnih ljudi koje je uinio Franco
orlandi sa svojim uenicima nadam o se da e baciti novo svjetlo
na te odnose. Tih hom bres de negocios, kako ih u Madridu
nazivaju, ima vrlo malo, dvadesetak ili najvie tridesetak. Uz njih
ili pod njima m oram o zamisliti stotine pa ak i tisue denovekih
trgovaca najrazliitijih profila, obinih izvritelja, prodavaa, pos
rednika, komisionara. Oni su brojni u svom gradu i u svim grado
vima Italije i Sicilije. vrsto su ukorijenjeni u panjolskoj na svim
razinama njezine ekonomije, u Sevillt, kao i u Granadi. Dilo bi
190
odve da kaemo trgovaka drava u dravi, ali to je jedan sustav

koji se usadio jo u XV. stoljeu i koji e imati dug ivot. Potkraj
XVIII. stoljea enoveani ostvaruju u Cdizu toliko poslovanje
da se ono moe usporeivati s poslovanjem engleske, nizozemske
i francuske kolonije.328 A to je injenica o kojoj sc esto ne vodi
rauna.
Takvo je osvojenje stranog ekonomskog prostora uvijek bilo
preduvjet veliine nekog grada koji odskae od drugih i koji
smjera, ak kad o tome i nema jasne predodbe, da ovlada pros
tranim sistemom. Ta je pojava u svom ponavljanju gotovo banalna:
takva je Venecija kad prodire u bizantski prostor, Genova kad
prodire u panjolsku, Firenca u francuskom kraljevstvu, a nekada
i u Engleskoj, pa Nizozemska u Francuskoj Luja XIV, Engleska u
svijetu Indije...
Uzmak Genove
Graditi izvan svoje zemlje donosi sa sobom rizik: uspjeh je ope
nito kratkog vijeka. enoveka svemo nad panjolskim, a time i
evropskim financijama, trajat e samo kojih ezdesetak godina ili
neto malo dulje.
panjolski slom 1627. nije imao za posljedicu brodolom
enovekih bankara, kako sc to dugo vjerovalo. Za njih se moe
rei da su se dobrovoljno djelomice otkaili od panjolskog broda.
Nisu bili odve raspoloeni da i dalje daju svoje usluge vladi u
Madridu, s perspektivom novih slomova koji su ugroavali njihove
dobiti, a nita manje ni njihov kapital. Povui svoje fondove, i to
toliko brzo koliko su doputale teke okolnosti, i uloiti ih u druge
financijske operacije, to je bio program koji su oni ostvarili koris
tei se konjunkturom. U tom je smislu zamiljen jedan nedavni
lanak to sam ga napisao temeljei se na detaljnoj prepisci mleta
kih konzula u Genovi.329
No, kao to se to esto deava, samo jedno objanjenje ne
moe biti dostatno. Valjalo hi bolje poznavati situaciju enovekih
kreditora, u samoj panjolskoj i u odnosu na njihove portugalske
suparnike, koji tada preuzimaju financije Katolikog kralja. Da li
je njih svojim odlukama nametnuo grof-vojvoda Olivares? Ili ih je
podravala konjunktura Atlantika? Sumnjiili su ih da su samo
fiktivne zamjene, figuranti nizozemskih kapitalista. Uostalom, ta je
optuba i vjerojatna, ali bi je valjalo dokazati. U svakom sluaju,
191
m ir to ga je engleska vlada Karla 1 1630. sklopila sa panjolskom

imao je prilino udne posljedice .330 Glavni engleski pregovara,
Sir Francis Cottington, uspio ga je popratiti dodatnim spora
zum om koji predvia ni vie ni m anje ve engleske brodove za
prijevoz panjolskog srebra namijenjenog Nizozemskoj. Treina
tog srebra bit e, izmeu 1630. i 1643, iskovana u novac u kov
nicama engleskog Towera. Prema tome, itave e duge godine
rijeka panjolskog srebra ii na sjever posredstvom Engleza, a ne
vie enoveana.
Da li je u tom e razlog to se Genova odvojila od panjolske?
Ne m ora nuno biti, ako se uzme u obzir kasni datum tog spora
zuma, to jest 1630. godina. Bilo bi vjerojatnije, mada to nije nikako
dokazano, da je zastoj u samoj Genovi uvjetovao to udnovato
rjeenje. O no to je izvjesno, jest da je panjolskoj bio neophodno
potreban jedan sigurni sistem za prenoenje njezinih fondova.
Umjesto denovekog rjeenja koje se sastojalo u transferu sred
stava pom ou mjenica, to je elegantno rjeenje ali iziskuje pot
p u n o vladanje m e u n a ro d n o m m reom plaanja, dolo je
jednostavnije rjeenje da panjolci kao prijevoznike uzmu upravo
one od ijih su napada na m oru, od ratnih operacija ili od gusar
skih prepada najvie strahovali. Kao vrhunac ironije, od 1647. ili
1648, panjolsko e srebro, taj novac koji je bio neophodan za
upravljanje i za obranu june Nizozemske, prevoziti ne engleski
ve nizozemski brodovi, i to moda ak i prije nego to su Ujedi
njene pokrajine potpisale separatni m ir u Mnsteru (sijeanj
1648).331 Za tu su se priliku protestanti i katolici mogli sporazum
jeti: novac ve tada nije imao mirisa.
Kako je Genova
preivjela
Da se vratimo na Genovu. N eosporno je da se uspjela otkaiti od
panjolske. Asientistas su, ini se, spasili znatan dio svog kapitala,
unato veoma tekim, a sigurno i uznemiravajuim uvjetima pa
njolskog bankrota iz 1627. i itavog niza tekoa koje su im
suprotstavljali u panjolskoj, Lombardiji, a i u Napulju. Uspjeh tih
povlaenja rijeen je, mislim, stizanjem u Genovu srebrnih os
n u tk a kojima se moe gotovo odrediti koliinu, i to za svaku
godinu332: nastavljaju i dalje stizati u znatnim a katkada i u ogrom-
192
nim koliinama nakon 1627. Genova je, osim toga, ostala pripo
jena na kolanje bijelog metala amerikog porijekla. Kojim puto
vima? Nedvojbeno trgovakim putevima u Sevilli, a zatim i u
Cdizu. Jer, mree enovekih trgovaca i dalje postoje u Andaluziji
uvajui vezu s Amerikom. A s druge strane, nakon pojave drugih
kreditora, portugalski su marranos i denoveki p a rtita n ti vie
puta pristali da opet udu u igru. Tako primjerice 1630, 1647. ili
1660.333 Ako su se u to upustili, nije Ii to znak da je pristizanje bijele
kovine u Sevilju, a kasnije i u Cdiz bilo obilatije nego to to kau
slubene brojke ?334 Zbog toga posuivanje panjolskoj postaje
lake, pa i unosnije. A osim toga, posuivanjem se dolazi do vee
mogunosti sudjelovanja u velikom krijumarenju bijele kovine
kojom se opskrbljuje Evropa. enoveani nisu propustili ni tu
priliku.
Da bi doprla do panjolskog izvora, Genova je raspolagala i
izvozom proizvoda svoje manufakture. Vie nego Venecija, ona je
imala udjela u evropskom industrijskom usponu XVII. i XVIII.
stoljea, a nastojala je prilagoditi svoju proizvodnju zahtjevima
trita Cdiza i Usabona, da bi dola do srebra iz prvog i do zlata
iz ovog drugog izvora. Jo 1786. panjolska uvozi mnogo tekstila
iz Genove, gdje postoje ak i posebne tvornice za robu prema
panjolskom ukusu; na primjer, veliki komadi svile... posuti sitnim
cvjetovima... izvezeni na jednom od rubova velikim cvjetovima
ispupenog gustog veza. Te su tkanine bile namijenjene za sveenu
odjeu; ima ih zaista divnih i vrlo skupih .335 Isto je tako jedan
veliki dio proizvoda radionice papira u Voltriju, nedaleko Genove,
bio namijenjen za Indiju, gdje se njime slue kao duhanom (sic)
za puenje .336 Tako se Genova pomnjivo brani od konkurencije
Milana, Vinceze, Nfmesa ili Katalonije.
Politika enovekih trgovaca se tako iskazuje kao prom jen
ljiva i nepovezana, ali i kao gipka i kadra prilagoavanju kao svaka
kapitalistika politika koja dri do sebe: u XV. stoljeu stati na put
zlata izmeu sjeverne Afrike i Sicilije; u XVI. domoi se preko
panjolske jednog dijela bijele kovine iz amerikih rudnika; u
XVII. poveati trgovaku eksploataciju po cijeni izvoza manufak
ture. I, u svim razdobljima, baviti se bankarstvom i financijama ve
prema trenutanim okolnostima.
Nakon 1627. novarstvo doista nije ostalo bez posla. Kako se
panjolsku vladu nije moglo iskoritavati kao neko, denoveki je
kapital traio i naao druge klijente: gradove, vladare, drave,
obine poduzetnike ili privatnike. O tome moemo stei dobar
m
Uzorci enovekog indijskog sukna (1698-1700).
194
uvid iz nedavnog djela Giuseppea Fellonia .337 Ve i prije prekida

iz godine 1627. denoveki kapital zapoinje veliku i korjenitu
preraspodjelu (svojih) financijskih zahvata.338 Ve 1617, eno-
veani ulau u venecijanske vrijednosti. U Rimu, gdje su ve u XVI.
stoljeu zauzeli mjesto firentinskih bankara, sudjeluju u obnovi
papinskih zajmova prigodom stvaranja Monte d'Oro (1656) koje
ga je prvi kapital potekao u cijelosti od denovekih upisa .339 Prva
se ulaganja u Francuskoj ine izmeu 1664. i 1673340 U XVIII.
stoljeu kretanje investiranja iri se na Austriju, Bavarsku, ved
sku, na austrijsku Lombardiju, na gradove kao Lyon, Torino,
Sedan ...341 Kao u Amsterdamu ili u enevi, i s jednakom politikom
posrednika i nabavljaa muterija, industrija zajmodavanja zauzi
ma u Gcnovi mjesto u svakodnevnom ivotu, kao to to opisuju
prirune novosti igazzette. Prolog petka, biljei jedan fran
cuski agent 1743, uputili su za Milano (koji jc tada bio pod
Austrijom) pod dobrom pratnjom vie karuca sa 450.000 florina
koje su graani ovog grada pozajmili kraljici Madarske (Mariji
Tercziji) na zalog od dragog kamenja o kojem smo ve govorili.342
A koliina kapitala koji se ulau u inozemstvu progresivno
raste, kao da stari stroj dobiva na tome to se ubrzava brzinom
XVIII. stoljea: u milijunima lire de banco (u zaokruenim broj
kama): 271 u 1725; 306 u 1745; 332 u 1765; 342 u 1785, i to uz
godinju dobit koja prelazi sa 7,7 milijuna u 1725- na 11,5 u 1785.
Lira di banco, enoveka jedinica plaanja, ne mijenjajui se
izmeu 1675. i 1793, vrijedila je 0,328 grama zlata. Ali, emu
raunati u tonama zlata? Bolje e biti ukratko rei da jc prihod
denovekih kreditora 1785. bio neto vie od polovice sveukup
nog prihoda 343 Genovc (priblino izraunato).
Ali kako je tek udno da je Genova, uza sve novo irenje svojih
financijskih ulaganja, ostala vjerna geografskim okvirima svojeg
nekadanjeg sjaja! Denoveki kapital, obratno od nizozemskog i
enevskoga, ne ide u Englesku, dok se naveliko investira u Fran
cuskoj (35 milijuna livra iz Toursa pred samu Revoluciju). Da li
je tome tako to na sjeveru katolika Genova nailazi na mreu
protestantskih banaka? Ili jc uzrok moda prije u tome to su stare
navike ograniile okvire misli i mate denovekih poslovnih lju
di ?344
U svakom sluaju, taj jc izbor uinio da se denoveki kapital
stropotao zajedno sa svim katastrofama koje su zadesile stari
francuski reim. No, ve u iduem stoljeu Genova je opet, ne
znam po koji put, najivlja pokretaka snaga Poluotoka. U vrijeme
195
stvaranja brodova na parni pogon i u vrijeme Risorgimenta, ona

e izgraditi industriju, pa snanu m odernu trgovaku m ornaricu,
a i B anco d I ta lia bit e u znatnoj mjeri njezino djelo. Jedan e
talijanski historiar rei: Genova je ostvarila talijansko jedinstvo
i odm ah e dodati: i to na svoju korist .345
Da se vratimo
ekonomijisvijetu
Ali, preustrojstvo ili, bolje reeno, uzastopna preustrojstva eno-
vekog kapitalizma nisu dovela Genovu u sredite ekonom ije-
-svijeta. Njezino se stoljee na m eunarodnoj pozornici zavr
ilo ve prije 1627, moda 1622, kad su se poeli osipati sajmovi
u Piacenzi.346 Kad se prati kronika te presudne godine, stjee se
dojam da su se Mleani, Milanci i Firentinci desolidarizirali s
enovekim bankarima. A moda nisu mogli nastaviti svoju surad
nju s Gradom Svetog Jurja a da se i sami ne uvale u opasnosti? Ili
moda sama Italija nije vie bila kadra plaati cijenu denovekog
prvenstva? Ali nedvojbeno je takoer da je cijela evropska eko
nom ija bila nesposobna podnositi takvo kolanje povjerbene mase
koja je bila u nesrazm jeru s gotovinskom masom i opsegom
proizvodnje. enoveka konstrukcija, odve komplicirana i am
biciozna za ekonom iju Starog poretka, sama se od sebe raspala s
evropskom krizom XVII. stoljea. Utoliko vie to se Evropa tada
priklanja sjeveru i to ovaj p ut za itava stoljea. Kad su Denoveani
prestali biti financijski arbitri Evrope i kad zbog toga vie nisu bili
u sreditu ekonomije-svijeta, karakteristino je da je njihovu
ulogu preuzeo Amsterdam kojega se nedavni uspon temeljio na
trgovakoj robi, a to je drugi signum temporis. Financijsko e
doba doi i za Amsterdam, bit e to kasnije, ali e to doba ponovo
postaviti na udnovat nain iste one problem e s kojima se
sukobljavalo enoveko iskustvo.
196
Poglavlje 3
EVROPA,
STARE EKONOMIJE S
GRADSKOM PREVLAU:
AMSTERDAM
S Amsterdamom 1 se zakljuuje razdoblje gradova s imperijalis
tikom strukturom i imperijalistikim sklonostima. To je posljed
nji put, pie Violet Barbour, da jedno pravo carstvo trgovine i
kredita postoji bez potpore jedne moderne jedinstvene drave .2
Vanost tog iskustva je u tome to se nalazi izmeu dviju susljednih
faza ekonomske hegemonije: s jedne strane gradovi, a s druge
moderne drave i nacionalne ekonomije sa, u poetku, pr
venstvom Londona koji se oslanja na Englesku. U sreditu Evrope,
napuhane svojim uspjesima, koja tei tome da pri kraju XV11I.
stoljea postane itav svijet, dominantna je zona morala rasti kako
bi cjelina bila uravnoteena. A gradovi, usamljeni ili gotovo sami,
nedovoljno potpomagani bliskom ekonomijom koja bi ih oja
avala, uskoro vie nee imati dovoljno teine. Na pozornicu
stupaju teritorijalne drave.
Do nastupanja Amsterdama, koji nastavlja jednu staru situ
aciju, dolo je po starim pravilima: jedan grad zauzima mjesto
drugog grada, Antvvcrpena i Gcnove. No, istodobno sjever ponovo
stjee prevlast nad jugom i to sada definitivno. Prema tome, ne
dolazi Amsterdam samo nakon Antwerpena, kao to se to esto
kae, ve on preuzima i mjesto Sredozemlja, koje je za vrijeme
denoveke meuigre 3 jo uvijek veoma znaajno. Na mjesto pre
bogatog mora, obasutog svim darovima i prednostima, dolazi
ocean, koji je dugo vremena bio proleter, more jo uvijek slabo
iskoritavano, kojemu je m eunarodna raspodjela zadataka do
tada udjeljivala samo najgrublje i najmanje unosne poslove. Uz
mak denovekog kapitala i sa svih strana napadane Italije otvorio
jc put pobjedi sjevernih mornara i trgovaca.
197
Do te pobjede ipak nije dolo u jednom danu. A niti je lako

dolo do propadanja Sredozemlja i same Italije, jer se nit tog
propadanja odmotava malo-pomalo, u etapama koje slijede pola
gano jedna za drugom. Oko godine 1590. engleski brodovi po
novo prodiru u Unutranje more. Dvadeset godina kasnije
pojavljuju se i nizozemski. No to ne znai da su zbog toga odmah
iz Sredozemlja nestale nave, sagite, marciljane ili karamusali. Da
bi invazija sjevernjakih prijevoznika dala ploda, valjalo je postii
da im pristanita sjeverne Afrike, luke Livorna i Ancone, kao i
ispostave na Levantu budu otvorene i sigurne, da bogati sredozem-
Sabor Ujedinjenih pokrajina, na zasjedanju 1651, sa svim ceremoni

jalom suverene drave. (Otisak Rijksmuseuma.)
198
Amsterdam
ni gradovi prihvate usluge doljaka i da pristanu da ih uzimaju u

najam. Trebalo je da Englezi 1579. zakljue svoje capitulations s
Visokom portom, to e Holanani uiniti tek 1612. Ktome je bilo
nuno da sukno, platno i drugi industrijski proizvodi sjevera
prodru na sredozemna trita, da iz njih izguraju lokalne proiz
vode koji su tu bili oduvijek .4 Jo je na poetku XVII. stoljea
Venecija sa svojim kvalitetnim tkaninama vodila glavnu rije na
tritima Levanta. Valjalo je dakle istisnuti Veneciju i druge gra
dove. I, najzad, ekati da se hegemonija enovekih kredita m alo-
pomalo istopi. Sve te procese, koji su se odvijali vie ili manje brzo,
ukljuuje u sebi uspon Amsterdama, a on, za razliku od Antwer-
pena, nee vie dati ruku ekonomijama Sredozemnog mora.
199
UJEDINJENE POKRAJINE VIENE
IZNUTRA
Suvremenici nisu vidjeli n ia . Nepaljivi, kao i uvijek, prema

dugim prethodnim procesim a, odjednom otkrivaju nizozemsku
veliinu, kad je ona ve bila dostignua, kad naprosto zasljepljuje
Tada nitko ne razumije nagli uspon, sjajni procvat, neoekivanu
mo jedne a k o male zemlje koja je u neku ruku posve nova. I tada
svi govore o zaudnom blagosanju, o ajni, o nizozemskom
udu.
Sitan , po prirodi
siromaan teritorij
Ujedinjene su pokrajine uzak teritorij, nimalo vei od galicijskog
kraljevstva, rei e 1724. jedan panjolac5; manji je od polovice
Devonshirea, ponovit e kasnije Turgot 6 nakon Engleza Tuckera.
Jedna vrlo skuena zemlja, tumaio je ve jedan am basador Luja
XIV (1699), kojoj m orsku stranu ine neplodne dune, koja je i na
toj strani, kao i ondje gdje teku rijeke i gdje je presijecaju kanali,
izloena estim poplavama; ne valja ni za to drugo osim za ispau
stoke koja je jedino njezino bogatstvo; ono penice i drugog ita
to ondje rodi nije dovoljno da ishrani ni stoti dio njezina itc-
ljstva.7 Niti da nahrani, ironizira Defoe, sve pijetle i kokoi .8
Sve to Nizozemska proizvodi, tvrdi jedan drugi kaziva 1697,
jest maslac, sir i zemlja za grnariju .9 Polovica ove zemlje je
pod vodom, objanjava veoma ozbiljni panjolski ekonomist
Ustariz (1724), ili se sastoji od zemljita koje ne moe niim
uroditi, a svake se godine obradi ne vie od jedne etvrtine, pa
zbog toga vie pisaca tvrdi da urod itave zemlje dosegne jedva
etvrtinu onoga to se tu pojede . 10 Nizozemska je nezahvalna
zemlja, jo e otrije rei jedno pismo iz 1738. To je zemlja koja
pluta nad m orem i livada poplavljena kroz tri etvrtine godine. To
je zemljite tako usko i tako jadno da ne bi moglo nahraniti peti
dio svog stanovnitva .11 Accarias de Srionne, koji je ipak bio
dobar poznavalac tih stvari, tvrdi bez oklijevanja (1766) da Nizo-
200
Am sterdam
zemska (to jest Ujedinjene pokrajine) nikad nije imala ime

nahraniti i odjenuti etvrtinu svojih ljudi.12 Ukratko, siromana
zemlja: malo penice, i to slabe kakvoe, malo rai, malo zobi, malo
ovaca, bez loze, osim moda na kakvom zaklonjenom zidu koje
poljske kuice ili u kojem vrtu, bez drvea, osim uz kanale u
Amsterdamu ili okolo sela. Naprotiv, ima livada, mnogo livada koje
se potkraj listopada, a ponekad i u studenom poinju prekrivati
vodom koja narasta sve vie s vjetrovima, olujama i neprestanim
kiama (...) Tako da se na mnogim mjestima mogu vidjeti samo
brane, zvonici i kue koje kao da izranjaju iz velikog mora .13 Voda
to napada kroz zimu iscrpljivat e se u proljee pomou mli
nova .14
Sve je to udno, gotovo apsurdno za ovjeka iz Sredozemlja:
Zemlja je niska, pie 1567. Firentinac Lodovico Guicciardini,
sve su rijeke i vei kanali medu branama, tako da ne teku u razini
tla, i na mnogim mjestima ovjek s velikim uenjem vidi da je
voda iznad zemlje .15 Dva stoljea kasnije, za jednog je putnika
koji je doao izeneve (1760), sve umjetno u pokrajini Holandiji,
sve pa i zemlja i sama priroda .16 A panjolski e putnik Antonio
Ponz 17 (1787) ak rei: Vie imaginarno i poetino nego stvarno!
Pothvati zemljoradnje
Pa ipak, Ujedinjene pokrajine imaju i tlo, i sela, i gospodarstva. U
Gelderlandu ima ak i siromanih plemia sa seljacima koji im
slue; to je dakle autentini komadi feudalne Evropc\gentlemen
farmers u Groningenu; gospodari-zakupnici u Friziji.18 Oko Lei-
dena intenzivna povrtlarska kultura njezini se proizvodi izvikuju
na ulicama Amsterdama i najbolji maslac u Ujedinjenim pok
rajinama19, a k tome postoji i jedan most preko Stare Rajne koji se
zove itni most, jer na sajmeni dan onamo dolaze seljaci sa svojim
itom .20 Tu i tamo sreu se imuni seljaci, odjeveni u crno, bez
kabanica, ali su njihove ene pretrpane srebrom, a na prstima
nose mnogo zlatnog prstenja .21 Najzad, svakog proljea dolazi
velik broj mravih goveda iz Danske, s Jtlanda, iz Holsteina, koje
smjesta vode na panjake; tri tjedna kasnije vidimo ih oporavljene
i tuste .22 Polovicom studenoga (gospodari dobrih kua) kupuju
vola ili jednu polu, ve prem a broju ukuana, kojeg sole i sue na
dimu... jedu sa salatom, s maslacem. Svake nedjelje vade iz soli
jedan dobar komad koji peku, i to im je dosta za nekoliko obroka,
201
19. BURGUNDIJSKA NIZOZEMSKA GODINE 1500.

Razmjer gradskog stanovnitva dosie ve 1500. rek ordnu razinu. Vie od 40%
u Flandriji, ali takoer i u pokrajini Holandiji. (Prem a Janu d e Vriesu, The
Dutch Rural Economy in the Golden Age, 1500-1700, str. 83 )
pa se taj kom ad hladan vraa na stol s nekoliko komada kuhana

mesa, s mlijekom i kakvim povrem ...23
S obzirom na malo raspoloiva zemljita, stoarstvo i zem
ljoradnja m oraju se oslanjati sam o na visoku proizvodnost. Blago
je bolje hranjeno nego drugdje. Krave daju do tri vedra mlijeka
dnevno .24 Zem ljoradnja se najee pretvara u povrtlarstvo i iz
nalazi sloene naine izmjene kultura; zahvaljujui gnojivu, uk
ljuujui uporabive gradske otpatke, dolaze do boljih uroda nego
drugdje. Napredak je dovoljno vidljiv ve 1570. da moe igrati
nekakvu ulogu u prvim koracima ekonomije zemlje. To je navelo
Jana de Vriesa 25 da ustvrdi kako kapitalizam u Nizozemskoj raste
iz njezina da.
Istina je da napredak koji je slijedio, prem da u malim raz
mjerima, zapoinje poljoprivrednu revoluciju, koja e zahvatiti
Englesku, ali to je druga pripovijest. Vano je da su se u dodiru s
gradom sela ubrzo poela komercijalizirati, u neku ruku ur
banizirati i ivjeti kao gradovi od izvanjskih prinosa. Budui da se
ovako ili onako ito bar za jednu polovinu potronje m ora uvoziti
(ti su podaci vjerodostojni), nizozemska se zemljoradnja orijentira
na najunosnije kulture: lan, konoplja, repica, hmelj, duhan, pa
202
Amsterdam
biljke za bojenje, vrhovnik i bro, a ovaj posljednji donose bjegun

ci iz Flandrije .26 Ti proizvodi za bojenje dolaze u dobar as, jer su
sukna koje je Engleska izvozila bila neuradena, ili kako se govorilo
u bijelo, pa su im davali apreturu i bojili ih u Nizozemskoj. A,
valjanje i bojenje sami udvostruuju cijenu proizvodnje grubog
sukna (sirovina, eljanje, predenje i tkanje) .27 Odatle i odluka
Jakova I iz 1614. kojom zabranjuje izvoz engleskih sukna u
bijelo .28 No, uinak je bio potpuni fjasko, budui da Englezima
nije uspijevalo da u postupcima bojenja i apreture budu kon
kurentni Nizozemcima, kojima je prednost bila u ve uvedenoj
tehnici i, nita manje, u injenici to su sredstva za bojenje imali
pri ruci u vlastitoj zemlji.
Kako m alo-pom alo poputaju pred izazovom industrijskih
kultura, seljaci se moraju nuno okrenuti tritu, kako za preh
ranu, tako i za kupovanje drva i treseta. I time je izolacija bila
pobijeena. Velika sela postaju sredita okupljanja i esto imaju
svoju trnicu, a ak i sajam. Trgovci se tada esto izravno obraaju
proizvoau .29
Naglaena seoska komercijalizacija znai isto to i seljako
bogatstvo. Ovdje nije nikakvo udo sresti bogata seljaka koji ima
sto tisua funti i vie .30 Pri svemu tome, nadnice se na selu sve
vie pribliavaju nadnicama u gradu .31 ujmo jednu zabiljeku
Pietera de la Courta (1662): Nai su seljaci primorani davati tako
visoke plae svojim radnicima i slugama da ovi odnose dobar dio
njihovih zarada i ive udobnije nego njihovi gospodari; iste nevolje
sreemo po gradovima medu obrtnicima i slugama koji su nepod
noljivi i manje usluni nego na bilo kojem drugom mjestu na
svijetu.32
Prenapregnuta
urbana ekonomija
Ako ih usporedimo s ostalom Evropom, male Ujedinjene pok
rajine se iskazuju kao prcurbanizirane, previe organizirane, iz
samog razloga gustoe svojeg stanovnitva. Ona je srazmjerno
najvea u Evropi, kako kae Isaac de Pinto .33 Jedan putnik koji
1627. ide iz Bruxellesa u Amsterdam nalazi da su svi nizozemski
gradovi isto toliko puni naroda kao to su gradovi to ih dre
panjolci (u junoj Nizozemskoj) prazni...; a od jednog do drugog
203
grada razdaljina jc dva ili tri sata. On sree tolike gomile ljudi
da ni po rimskim ulicama nem a toliko koija koliko ovdje ima kola
ispunjenih putnicima, a kanali koji teku u svim smjerovima diljem
zemlje prekriti su (...) nebrojenim brodovim a .34 Zar je to udno?
Polovica puanstva Ujedinjenih pokrajina ivi u gradovima 35 to
je evropski rekord. Odatle sva m noina razmjena, redovitost veza,
obaveza potpunog iskoritavanja morskih puteva, rijeka, cesta
koje oivljava, kao i u ostaloj Evropi, kotrljanje seljakih kola.
Ujedinjene pokrajine Holandija, Zeeland, Utrecht, Gel-
dern, Overyssel, Frizija, G roningen predstavljaju uniju od se
dam sitnih dravica koje se sm atraju nezavisnima i ponose se time
to se tako i ponaaju. Zapravo, svaka je od tih pokrajina jedna vie
ili manje gusta m rea gradova. U Holandiji je est starih gradova
koji imaju pravo glasa u holandskom Saboru, a njima se pridruilo
jo dvanaest gradova m eu kojima i Rotterdam. Svaki od tih
gradova ima svoju upravu, sam ubire poreze, dijeli pravdu, budno
pazi to m u radi susjed, neprestano brani svoje povlastice, svoju
autonom iju i svoja fiskalna prava. 1 upravo zbog toga ima toliko
mnogo putarina36, zapravo jedna golema masa plaanja za prije
laz 37 i beskrajne m uke oko gradskih prava. Ipak, to sitno dijeljenje
dravne uprave, ta nevjerojatna decentralizacija istodobno stvara
odreenu slobodu pojedinaca. Patricijska buroazija koja upravlja
gradom ima svu vlast u pravosuu, kanjava na svoj nain, osuuje
na trajno progonstvo iz grada ili iz pokrajina onoga koga hoe i to
jc praktiki besprizivno. Zauzvrat, ona brani svoje graane, titi ih
i osigurava im obranu od viih sudova .38
Budui da valja ivjeti, nizozemski gradovi ne mogu izbjei
nudi zajednikog djelovanja. Njihovi su interesi, kae Pieter de
la Court, ulanani jedni uz druge.391 kako god da su ti gradovi
svadljivi i ljubom orni jedni na druge, konica im namee svoje
zakone, sili ih da udrue napore, da povezuju svoje djelatnosti, i
trgovake i industrijske. Oni sainjavaju blok moi.
Amsterdam
Ti se gradovi dakle vezuju jedan za drugi dijelei zadatke, m eu
sobno se isprepleu, zauzimaju razine jedan nad drugim, tvore
piram idu. To pretpostavlja u njihovu sreditu ili na njihovu vrhun
cu jedan, za njih vezani, prem oni grad, koji je utjecajniji i koji jc
kadar zapovijedati vie nego drugi. Prema drugim gradovima
204
Am sterdam
udesna karta Ujedinjenih pokrajina preplavljenih vodom i pijeskom

Sjevernog mora koji okruuju obale i otoke. Kartu je izdaoJohannes
Lootz, oko 1707, ali nije prodavana. Jedan primjerak u Bibliothque
Nationale, GeDD 172, karta 52. (Otisak B. N.)
205
Amsterdam: toranj nazvan Haringpakkerstoren, A. Storck Nieuwer-

shuis, Zbirka B. de Gensvan. (Otisak Giraudon)
Ujedinjenih pokrajina, Amsterdam zauzima isti poloaj kao i Vene

cija prema gradovima na Terra fermi... Kao Venecija, kojoj je ona
zaudno slina fizika replika, s posvudanjim vodama, koje ga
razdvajaju na otoke, otoie, kanale i, da sve bude slino, okruuju
ga movarom40, sa svojim vaterschepenAX, teglenicama koje ga
opskrbljavaju pitkom vodom isto kao to to brodovi s Brente ine
za Veneciju. Zar slana morska voda ne dri u okovima oba grada?
206
Amsterdam
Pieter de la Court42 tumai da je Amsterdam nastao kao

posljedica jednog plimnog udara koji je probio kraj Texela
zatitni pojas duna i odjednom stvorio Zuydersee (1282); od tada
se moglo prijei u velikim brodovima, a mornari s Baltika
odredili su za svoje sastajalite Amsterdam, koji je do tada bio
obino selo. Unato toj pomoi prirodnih snaga, pristup gradu bio
je teak, pogibeljan ili bar vrlo sloen. Brodovi to dolaze u
Amsterdam moraju ekati u Texelu ili Vlieu, na samom ulazu u
Zuydersee, gdje pijesak predstavlja stalnu opasnost; a oni koji
naputaju grad zaustavit e se u tim istim lukama i ekati povoljan
vjetar. I pri ulazu i pri izlasku namee se dakle neizbjeiva stanka,
i to je vrijeme za pomnjivu kontrolu koju vre tamonje vlasti. To
je bio povod skandalu, koji je nama danas smijean, a izazvao ga
je u oujku 1670. nehajni dolazak jedne francuske fregate, koja je
k tome bila i kraljev ratni brod, a prola je iz Texela u Amsterdam
bez prethodnog doputenja .43 Postoji jo jedna dodatna tekoa:
veliki trgovaki brodovi nisu mogli preploviti pliake koji se pros
tiru na sjever od Amsterdama na podvodnom pjeanom sprudu
Pampiusa, sve dok 1688.44 nisu doli na ideju o jednom lukavom
postupku: dvije velike maune nazvane devam a pristaju uz
preveliki brod sa svake strane, s jedne na drugu ispod korita broda
provlae lance, podiu ga i vuku na odredite.
Uza sve to, amsterdamska je luka puna do prskanja. Nikad
nisam vidio neto to me je toliko zapanjilo, kae 1738. jedan
putnik; ako to ovjek nije vidio, ne moe zamisliti: velianstveni
utisak kad je dvije tisue brodova zaklonjeno u istoj luci .49 A jedan
vodi iz 1701. govori o osam tisua brodova, kojih jarboli i uad
tvore neto kao umu, ali toliko gustu da sunce jedva prodire kroz
njezine kronje ...46 Dvije tisue ili osam tisua: nemojmo se
inatiti. Ono to je neosporivo, jesu brojne zastave koje se mogu
vidjeti sa Trga Daam. Taj brod koji vam se ini da je nov novcat,
objanjava isti vodi, pripada Nijemcima, nosi zastavu s grbom
lavljih ralja na zlatnim poljima... Drugi je iz randenburga i nosi
raskriljenog orla na srebrnom pijesku; onaj je opet iz Stralsunda,
a ima sunce na zlatnoj podlozi. A tu su i brodovi iz Lbecka, iz
Mletaka, pa Englezi, koti, Toskanci, Dubrovani (srebrna podloga
sa titom i trakom na kojoj pie Libertas). Vidi, ali da li je to
mogue?, ima i jedan iz Savoje! A malo dalje su glomazni brodovi,
ureeni za lov na kitove. A neu vam tumaiti to znae one bijele
zastave, jer ste vi Francuzi.47 Uostalom, ako itate Gazette d
Amsterdam'4, stotine brodova plove prema vama, kazuju vam
207
svoje ime i opisuju svoj put. God. 1669. uplovljavaju u Texel, na

putu iz Bordeauxa, 18. veljae: La Cigogne, Le Chariot de Lin, Le
Soleil Levant, Le R enard de Bilbao, Le D ouble Cotre de Nantes;
12. veljae: Le Figuier d e la Tercre, La B aleine Bigarre iz Bor
deauxa; neto kasnije, Le Chariot Foin na putu iz Bilbaoa, Le
Lvrier, dolazi iz Calaisa, LA gneau Bigarr, vraajui se iz Galicije;
u lipnju Le Pot de Fleurs, dolazei iz Moskovske Rusije (sigurno
izArhangelska), gdje je prezimio; doznajemo da je u veljai LePot
Beurre uplovio u Alicante. Taj prom et ini da je Amsterdam
ope skladite svijeta, sjedite izobilja, sastajalite bogatstava i
miljenik nebesa .49
Ali tom e ne bi bilo tako bez prinosa pokrajina i nizozemskih
gradova. To je condicio sine q u a non amsterdam ske veliine. Za
Jana de Vriesa, srce onoga to mi nazivamo ekonomijom-svijetom
sa sreditem u Amsterdamu, nije sam o Holandija, kao to se
obino govori, ve i sav onaj pojas nizozemske zemlje koji je
povezan s m orskom trgovinom: Zeeland, Frizija, Groningen i dio
Utrechta. A sami Geldern, drave Generaliteta i Overyssel ostaju
izvan velike igre, jer su to sirom ane i starom odne oblasti, koje su
jo u srednjem vijeku.
Suradnja izmeu srca i Amsterdama dovodi do raspodjele
zadataka: industrija napreduje u Leydenu, Haarlemu i Delftu;
brodogradnja u Brillu i Rotterdamu; D ordrecht ivi od zamanog
rajnskog prom eta; Enkhuizen i Rotterdam kontroliraju ribarstvo
na Sjevernom m oru. Isto tako, Rotterdamu, koji je najmoniji od
gradova izvan m etropole, pripada najbolji dio od trgovine s Fran
cuskom i s Engleskom; Haag, kao politiko sredite, pom alo je kao
jueranji i dananji W ashington u Sjedinjenim Amerikim Dr
avama. Dakle, nije to sluaj to se Lstonoindijska kom panija
dijeli na posebne kom ore; a ni to to se, osim Amsterdamske
banke, utem eljene 1609, otvaraju druge, koje imaju manji promet,
ali su poprilici isto, u Middlebourgu (1616), u Delftu (1621), u
Rotterdamu (1635). Pierre Baudet moe s pravom rei, para
frazirajui dobro poznatu parolu o Fordu i Sjedinjenim Ameri
kim Dravama: Ono to je dobro za Amsterdam, dobro je i za
Ujedinjene pokrajine, ali Amsterdam je prinuen da rauna sa
svojim suradnicim a, da strpljivo podnosi zavist i neprijateljska
raspoloenja drugih gradova i da im se, kad se ne moe drugaije,
prilagoava.
208
Amsterdam
udnovato i raznovrsno puanstvo

Gradovi su potroai radne snage. Urbana cjelina Ujedinjenih
pokrajina napreduje samo zahvaljujui rastu puanstva: milijun
stanovnika 1500, a dva milijuna 1650. (od ega jedan milijun u
gradovima). Takav se rast ne moe pripisati samom iteljstvu s toga
tla. Uspon holandske ekonomije zove i iziskuje priliv stranaca
on je dijelom i njihovo djelo. Nee oni svi tu nai Obeanu zemlju,
kao to je i pravedno. Nizozemsko je blagostanje neprestano
ukljuivalo postojanje brojnog proletarijata, zbijenog po stra
arama, primoranog da se najbjednije hrani. Lov na mrave harin
ge u mjesecu studenom zabranjen je u Holandiji oglasima, ali se
tolerira jer ta riba slui za hranu siromasima .50 Sve je to, kao i u
Genovi, pod krinkom aktivnih slubi milosra, to donekle ubla
uje eventualne klasne sukobe. Jedna je nedavna izloba u Grad
skoj vijenici Amsterdama ipak jasno izloila potresne prizore
bijede u Holandiji XVII. stoljea, gdje su bogatai bogatiji nego
drugdje, a siromasi brojniji, a moda i nevoljniji nego drugdje,
ako ni zbog ega drugoga a ono zbog neviene i trajne skupoe
ivota.
Meutim, svi useljenici ne dolaze u Holandiju da trae neku
varavu sreu. Ima ih mnogo koji bjee od rata i pred vjerskim
progonima, a to su bile prave poasti XVI. i XVII. stoljea. Nakon
primirja potpisanog sa panjolskom 1609, Ujedinjene pokrajine
bile su pred razbijanjem svoga saveza i gotovo da su unitile ono
to im je sluilo kao drava, a sve zbog estine vjerskih sukoba i
politikih nesporazuma (regenti gradova proti\ stathoudera Mau-
ricea od Nassaua). No taj val nasilja, zavren pobjedom protes
tantske ortodoksije na sinodu u Dordrechtu (1619) i pobjedom
vlasti stathouderata nakon smrtne kazne izvrene iste godine nad
Johanom Van Oldenbarneveltom, nije potrajao, a nije ni mogao
potrajati u jednoj zemlji u kojoj su katolici bili brojni, gdje su na
istoku pristae Luthera i gdje su protestantski disidenti bili i dalje
aktivni. Tolerancija se napokon uspostavila i ojaala, istovremeno
s individualnim slobodama, emu je ila naruku razmrvljenost
politike vlasti. Funkcionari reformirane vjere imali su na kraju
veoma ogranien uspjeh u njihovu pokuaju da Republiku pret
vore u protestantsku dravu po uzoru na Zenevu.5!
Tolerancija se sastoji u tome da se ljudi prihvaaju kakvi jesu,
utoliko vie to, bili oni radnici, trgovci ili bjegunci, svi pridonose
bogatstvu Republike. Uostalom, moe li se zamisliti jedno sre
209
dite svijeta koje ne bi bilo snoljivo, osueno da to bude, koje

ne bi prihvaalo ljude koji su m u i te kako potrebni, i to onakve
kakvi m u dolaze? Ujedinjene pokrajine sigurno su bile sklonite,
brod za spaavanje. Odatle veliki priliv ljudi koje su ratovi pot
jerali ovamo (...) pop u t one ribe na norvekoj obali kad osjea
blizinu kita .52 Sloboda savjesti se namee, postaje pravilom. U
ovoj Republici, pie 1672. jedan Englez, nitko se s pravom ne
m oe tuiti da je om etan u svojoj savjesti...53 Ili, ovo kasno
holandsko svjedoanstvo (1705): Svi narodi svijeta mogu se tu
moliti Bogu prem a svom srcu i prem a poticaju svoje savjesti, i
prem da je vladajua vjera ona reform irana, svakomu je slobodno
da tu ivi u onoj vjeri koju ispovijeda i zato tu ima do 25 rim o
katolikih crkava i svatko m oe ii u crkvu javno kao u samome
Rimu .54 Historiari-dem ografi, bolje nego drugi, poznaju tu
raznolikost vjeroispovijesti, jer se za svoje statistike (primjerice u
Rotterdamu ) 55 suoavaju s desetinama razliitih matinih knjiga
(reform irani Nizozemci, valonski koti, prezbiterijanci, episkopal-
ci, luterani, rem onstranti, menoniti, katolici i idovi). Valja zapaziti
da katolici najee predstavljaju najnie klase, navlastito na teri
toriju Generaliteta.
Useljenici se redovito zadovoljavaju najgrubljim poslovima,
ali kao to kae jedan Holandanin 1662, onaj koji hoe u Holan-
diji raditi, ne moe um rijeti od gladi (...), pa ak i oni koji izvlae
izmete iz kanala pom ou nekakva eljeza i mrea privezanih za
batinu zarauju pola kude na dan k a d hoe dobro raditi.56
Potcrtao sam posljednje rijei. Opasnost od relativno visoke plae
je u tom e to mogu, kad mi je osiguran onaj najsiromaniji ivot,
sebi dopustiti rasko da ne radim na redovit nain. A valja da
postoje i ti bijednici ako hoem o imati istae, radnike za teke
poslove, nosae, istovarivae, vodovoe, kosce koji za vrijeme
kosidbe idu u Friziju, kopae koji se m oraju uriti da izvuku treset
pred nadolaenjem voda ili zimskih mrzavica. Ovi posljednji ra
dovi redovito dopadaju njemakim useljenicima, onim jadnicima
koji kao da se mnoe nakon 1650. i koje se oznaava opim
imenom Hollandganger. to jest oni koji idu u Holandiju, esto da
bi radili na bonifikaciji polder .57 Susjedna je Njemaka pravi
rudnik jeftine radne snage i ona opskrbljuje Ujedinjene pokrajine
ljudstvom za vojsku, za brodovlje, za prekom orske zemlje, za
poljske radove (takozvane H a nnekem aaief) i najzad za gradove
u kojima se stjeu toliki poepen i moffen.
210
Am sterdam
20. RAST GRADSKOG

STANOVNITVA
Taj je rast, prije svega u prilog
Amsterdama, bio u srcu uspona
Ujedinjenih pokrajina. (Prema
Janu de Vriesu, Tbe Dutch
Rural Economy..., op. cit., sir.
89.)
U sveukupnom broju useljenika, poasno mjesto pripada

obrtnicima, koji su brojni u tekstilnim centrima u Lcydcnu (ser,
kamelot i sukno); u Haarlemu (svila, bijelo platno); u Amster
damu, gdje m alo-pom alo niu sve industrije 58 vunene tkanine,
svile sa zlatom i srebrom, vrpce, marokinerija, pozlaena koa,
andlop, rafinerije eera, razliite kemijske industrije; u Saar-
damu, selu tik uz veliki grad, gdje se nalazi najvee brodo
gradilite na svijetu. Za sve je te djelatnosti odluna bila strana
radna snaga. U Haarlemu su radnici koji su doli iz Ypresa i
Honschootea omoguili tekstilni uspon grada. Jednako e tako,
potkraj XVII. stoljea, industrija Ujedinjenih pokrajina biti opet u
napretku, pa ak i proirena masovnim dolaskom francuskih
protestanata nakon opozivanja Nanteskog edikta (1685).
Medu te valove bjegunaca, francuskih protestanata, ljudi iz
Antwerpena ili idova s Pirenejskog poluotoka, uvlae se brojni
trgovci koji esto raspolau znatnim kapitalom. Posebno su se
fardski idovi59 uvelike pridonijeli bogatstvu Holandije. Werner
Sombart60 dri da su oni u Amsterdam donijeli ni vie ni manje
nego kapitalizam. To je oigledno preuveliano. Naprotiv, nema
dvojbe da su oni pruili ozbiljnu podrku gradu, kako na podruju
mijenjanja, a jo vie u pogledu burzovnih spekulacija. Oni su bili
211
ne samo pravi m ajstori u tim djelatnostima ve i njihovi stvaraoci.

Bili su i vrlo dobri savjetodavci, inicijatori uspostavljanja itavih
m rea poslova iz Holandije prem a Novom svijetu i prem a Sredo
zem lju .61 Pisac jednog engleskog pamfleta iz XVII. stoljea izrazio
je miljenje da su ih amsterdamski trgovci privukli samo iz trgo
vakih interesa, jer su im Zidovi i drugi stranci otvorili svoju
vlastitu svjetsku trgovinu .62 No, kao vjeti trgovaki ljudi, idovi
obino i idu onam o gdje ima izgleda za ekonomske uspjehe. Ako
oni dolaze u tu i tu zemlju, znai da tamo sve ide dobro, ili bar da
ide na bolje. A ako se povlae, ne znai da sve ide slabo, ve da ide
manje dobro. a li su idovi poeli naputati Amsterdam oko
1653?63 Svakako, trideset godina kasnije, 1688, oni idu za Vilimom
Oranskim u Englesku. Znai li to da u to doba, unato svim
vanjskim znakovima, s Amsterdamom ne ide tako dobro kao u
prvim desetljeima toga stoljea?
Bilo kako bilo, nisu samo idovi stvorili Amsterdam. Sva
evropska trgovaka mjesta dala su svoj kontingent gradu koji je
m orao uskoro postati ili je ve bio sreditem svijeta. Prvo mjesto
nedvojbeno pripada antwerpenskim trgovcima. Kada ga je Alek
sandar Farnese, nakon znamenite opsade, 27. kolovoza 1585.
zauzeo, Antwerpen je predavajui se postigao blage uvjete, a u
prvom redu za svoje trgovce m ogunost da m ogu ili ostati ili
napustiti grad odnosei svoja do b ra .64
Oni koji su izabrali za mjesto svog progonstva Holandiju,
nisu, prem a tome, doli golih ruku: donijeli su sa sobom kapital,
upuenost, trgovake veze, i u tome je neosporno jedan od uzroka
brzog amsterdam skog uzleta. Jacques de la Faille, antwerpenski
trgovac koji se nastanio u novoj prijestolnici sjevera, ne pretjeruje
kad 23. travnja 1594. pie: Ovdje se Antwerpen preobrazio u
Am sterdam .65 Zar treina gradskog puanstva nije u 1650. godini
stranog porijekla ili zaviaja? Polovica prvih uloga Amsterdamske
banke, utem eljene 1609, potjee iz june Nizozemske.
Amsterdam e zbog toga veoma brzo rasti (50.000 stanovnika
1600, 200.000 u 1700.) i pom ijeat e u kratkom vremenu sve
narodnosti, pretvarajui lako u prave Dutchmene mnotvo Fla-
manaca, Valonaca, Nijemaca, Portugalaca, idova, francuskih hu-
genota. A ono to je iz toga nastalo, i to na razini itave zemlje, nije
li to nizozemska nacija? Obrtnici, trgovci, improvizirani m or
nari, m anuelni radnici, preobrazili su jednu skuenu zemlju i
uinili je drukijom i drugom . Ali, zar nije i procvat Holandije
stvorio poziv na uspjeh i uvjete tog uspjeha?
212
Amsterdam
Amsterdam: Trnica ribe, Gradska vijenica, javna vaga. Bakrorez

Wright i Schtz, 1797. (Atlas van Stolk.)
Najprije ribarenje
Ujedinjene su pokrajine Egipat Evrope, dar Rajne i Meuse: tako
je Diderot66 istakao rijene i kopnene karakteristike Ujedinjenih
pokrajina. No, one su, prije svega drugoga, dar mora. Nizozemski
narod toliko voli more da se moe slobodno rei da je na moru
vie u svom elementu nego na kopnu.67Na Sjevernom moru, tako
esto razbjenjelom, on je zavrio sva svoja naukovanja: ribolov,
obalnu plovidbu, prevoenje u daleke zemlje, pomorsko ratova
nje. Kako ree jedan Englez 1625, Sjeverno je more bilo aka
demija mornara i pilota nizozemskih pobunjenika.68 Ima dakle
pravo William Temple: Republika Ujedinjenih pokrajina izala je
iz mora i iz mora je smogla svoje snage/9
Odvajkada su Holandija i Zeeland naselile svojim ribarima
Sjeverno i druga susjedna mora. Ribolov je nacionalna industrija.
I to najmanje etiri industrije. Prva, uz obalu i na slatkoj vodi,
21 3
osigurava raznovrsnu opskrbu vrlo dobrom ribom70; to je obi

an ribolov, ali po vrijednosti on znai koliko i polovica puin-
skog ribolova, goleme industrije lova na haringe71, pored koje
relativno skrom no djeluju lovine bakalara u vodama Islanda i na
Dogger Banku 72 te lov na kitove koji, tko e ga znati zato,
nazivaju malim ribolovom.
Oko 1595.73 Holandani su otkrili Spitzberko otoje i tada su
od baskijskih ribara nauili kako harpunom loviti kitove .74 U
sijenju 1614. koncesija tog ribolova dana je kao m onopol jednoj
kompaniji sa sjevera od obala Nove zemlje do Davisovih vrata,
ukljuujui Spitzberge, Medvjedi otok i druga mjesta .75 Kom
panija je bila rasputena 164576, ali Amsterdam je ljubom orno
uvao kontrolu i dobit 77 od fantastinih pokolja kitova na dalekom
sjeveru, to m u je donosilo na tone ulja (za proizvodnju sapuna,
za rasvjetu sirom anim ljudima, za obradu tekstila) i na kvintale
kitove usi, kitove brade. U uspjenoj 1697. godini 78 iz holand-
skih je luka isplovilo 128 brodova u lov na kitove, u ledu ih je
postradalo sedam, a 121 se vratio u luku s ulovom od 1.255 kitova
od kojih se dobilo 41.344 barila masti. Baril se prodaje redovito
po 30 florina, to sve zajedno ini 1,240.320 florina. Svaki kit
prosjeno daje 2.000 libri usi, a to se cijeni na 50 florina po
kvintalu, to za 1.255 kitova ini 1,255.000 florina, a dva zbroja
zajedno dosiu iznos od tono 2,495.320 florina .79 Iz tog se zapisa
vidi da jedan brod kitolovac donosi u prosjeku desetak kitova,
prem da je u srpnju 1698. samo jedan od njih donio u Texel 21
kita .80
Ta su bogatstva, meutim, mala stvar ako ih se usporedi s
lovom haringe na Dogger Banku, du engleskih obala, za vrijeme
dviju sezona, od Ivanja do Jakovljeva i od Dana uzvienja Svetoga
Kria do Sv. Katarine .81 Za prvu polovicu XVIII. stoljea brojke su
upravo fantastine: 1.500 ribarica jakih i dovoljno prostranih
brodova u kojima se moe priprem ati, soliti i stavljati ribu u barila,
koju opet posebni brodovi dolaze preuzimati na mjesto ribolova
i odnose u Holandiju i Zeeland (ak i u Englesku gdje se holand-
ska haringa prodaje po nioj cijeni nego haringa engleskih ri
bara)82; na tih 1.500 buyssena ukrcano je 12.0 0 0 ribara i neto oko
300.000 barila ribe. Prodavajui ih po Evropi, Holandija ima u tim
soljenim i dimljenim haringama svoj pravi zlatni rudnik .83 Ho-
landska bi trgovina bila prepolovljena, smatra Pieter de la Court,
kad bi se oduzela trgovina ribom i onim to je s ribom u vezi.84
Kao to je Sir George Downing ( 8 . srpnja 1661) mrzovoljno
214
Amsterdam
primijetio, trgovina ribom ukljuuje sol; haringe i sol na neki su

nain umnogostruili holandsku trgovinu na Baltiku85; a baltika
je trgovina, dodat emo, bila pravo izvorite holandskog blagosta
nja.
Pa ipak, nije li precijenjeno relativno mjesto ribolova u ho-
landskoj ekonomiji? Nakon Cromwellova Navigacijskog zakona i
prvog anglo-holandskog rata (1652-1654), udesni se ribolov
smanjio za vie od dvije treine88, a da zbog toga, protivno pred-
skazivanjima Pietcra de la Courta, holandska mainerija nije po
sustala niti se pokvarila. to se tie manjeg uinka ribolova, on se
objanjava smanjenjem dobiti, to je posljedica skoka cijena i
plaa. Samo jo trgovci opreme i dobavljai za brodove zarauju
za ivot. Meutim, otputanja postaju uskoro prevelik teret. Ostalo
e uiniti konkurencija stranih ribara: Francuza, Norveana, Da
naca. Uostalom, zbog toga to isti razlozi postiu iste uinke
engleski ribolov nije uspio postii puni zamah, unato svim pov
lasticama i pogodnostima koje su mu injene. A i tu je bio razlog
u odvie visokim trokovima .87
Holandska flota
Pravo orue holandske veliine je njezino brodovlje koje smo
odgovara svim ostalim evropskim flotama zajedno .88 Jedna fran
cuska procjena iz svibnja 1669.89 koja ostavlja po strani razne
heu i male (vrlo brojne) galiote koje imaju samo jedan jarbol i nisu
podobne za dugu plovidbu dolazi jednim raunanjem, koje
ja drim, kae Pomponne, za utemeljeno, do brojke od est
tisua za cjelinu Ujedinjenih pokrajina. Po jedinici od 100 tona i
po 8 m ornara posade, to bi inilo bar 600.000 tona i poprilici
48.000 mornara. To su brojke veoma velike za ono doba, a ne
vjerujem da smo ih uveliali.
Kvantitetu se pridruuje i kvaliteta. Ve 1570. holandska su
brodogradilita izgradila jedan senzacionalni trgovaki brod, Vlie-
boot, to jest frula ili flauta. To je jak brod, irokih bokova,
velike zapremnine, a kojim lako upravlja malobrojna posada, 20 %
manje ljudstva nego na drugim brodovima iste nosivosti. Prednost
je znatna, ako se uzme u obzir da su u dugoj plovidbi izdaci za
ljudstvo (plae, hrana) dugo zauzimali prvo mjesto medu tro
kovima. Ovdje se ini da je holandska tedljivost najvie dola do
izraaja: obrok na brodu je jednostavan i um jeren90, riba i kaa
215
llolandska frula. Bakrorez W. Hollar, 1647. (Atlas van Stolk.)
od prekrupe; ak se i kapetani zadovoljavaju... jednim koma

dom sira ili odreskom soljene govedine od dvije ili tri godine91;
vina nema; lagano pivo, a ponekad za nemirna mora, malo ,
koji se krto dijeli. Od svih naroda, zakljuuje jedan Francuz,
Holandani su najbolji gospodari i k tome i najskromniji, najma
nje poputaju raskoi i bespotrebnim trokovima.92
Jedno dugo francusko izvjee iz 1696. podrobno opisuje, ne
bez pokoje strelice zavisti, prednosti to ih holandska flota ima
pred svojim konkurentima. Za trgovinu Holandani gotovo da ne
plove drugaije nego u svojim flautima, koje za ratnih vremena
prate oboruane fregate. To su veliki brodovi s velikim tivama u
koje se moe ukrcati mnogo robe; dodue slabi su za jedrenje, ali,
premda su glomazni i jake grade, bolje odolijevaju moru, a treba
im manje ljudstva nego drugim brodovima. Francuzi moraju uzi
mati etiri ili pet mornara na brodovima od 20 do 30 tona da bi
216
Am sterdam
ovi mogli ploviti, dok Holanani uzimaju 2 ili 3; na brodove od

150 do 200 tona Francuzi ukrcavaju 10 do 12 momaka, a Holan-
dani 7 do 8 . Francuzi imaju 18,20 pa i 25 lanova posade na brodu
od 250, 300 ili 400 tona, a Holanani 12 ili 16, najvie 18 ljudi.
Francuski m ornar zarauje 12, 16, 18 do 20 libri mjeseno, dok
se Holanani zadovoljavaju s 10 do 12, a asnici dobivaju razmjer
no neto vie. Za hranu francuskim se mornarima mora davati
kruha, vina, dvopeka od istog brana koji mora biti posvema bijel,
svjeeg i soljenog mesa, bakalara, haringi, jaja, maslaca, graka,
boba, a kad jedu ribu, ona mora biti zainjena, a hoe je jesti samo
u posne dane. Holanani se zadovoljavaju pivom, kruhom i rae
nim dvopekom, koji je esto veoma crn, ali odlina okusa, sirom,
jajima, maslacom, s malo soljena mesa, grakom, kaom, a jedu
mnogo suhe ribe koja nije zainjena, i to svakodnevno, ne pravei
razliku izmeu posnih i mrsnih dana, a to stoji mnogo manje nego
meso; Francuzi, koji su temperamentniji i vie rade, imaju 4
obroka, Holanani, koji su hladnije naravi, imaju 2 ili najvie 3.
Francuzi grade svoje brodove od hrastovine spajane eljeznim
kavijama (ili avlima), to mnogo stoji; veina holandskih brodova,
a naroito oni koji ne idu dalje od Francuske, graena je od
jelovine i kavije su im drvene, i premda su jedanput vei od naih,
gradnja ih stoji polovicu nego nas za nae brodove. I snast ih manje
stoji, jer su blie sjeveru odakle dobavljaju eljezo, sidra, konoplju
za debelo konoplje i uad koje sami pletu jednako kao i platno za
jedriljc .93
Druga je prednost holandskog brodarstva u cijenama nji
hovih brodogradilita kojima se nitko ne moe pribliiti; njihova
je tajna, kae se u jednom francuskom pismu, u tome to znaju
graditi kola (valja shvatiti brodove) jeftinije nego drugi .94 Nedvoj
beno je to zbog toga to im brodsko drvo, smola, paklina, uad i
sve te dragocjene naval stores dolaze izravno s Baltika, uklju
ujui tu i jarbolje, koje prevoze posebni brodovi .95 Ali i zbog toga
to se slue modernijim tehnikama: mehanike pile, strojevi za
uspravljanje jarbola, proizvodnja zamjenjivih dijelova, i to su im
majstori pravi vjetaci u svom poslu. I to tako dobro ide da su se
glasovita brodogradilita u Saardamu, blizu Amsterdama, mogla
obvezati ako budu obavijeteni dva mjeseca unaprijed, da e
svakog tjedna u preostalom dijelu godine izgraditi ratni brod koji
je spreman da mu se stave snasti.96 Dodajmo da je u Holandiji,
pa ma o kojoj da je grani proizvodnje rije, kredit lak, izdaan i
jeftin. Nije, prem a tome, nimalo udno to se holandski brodovi
217
izvoze u inozemstvo, poglavito u Veneciju, u panjolsku, pa ak i

na Maltu97, za plovidbu vitezova po m orim a Levanta.
Osim toga, Amsterdam je postao prvo evropsko trite za
rabljene brodove. Nek vam se dogodi da vam brod nastrada na
nizozemskim obalama, moete za nekoliko dana kupiti novi i sa
svojom se posadom ukrcati ne tratei vremena; posrednik e vam
ak nai i novi teret za prijevoz. Naprotiv, ako stignete kopnenim
putem radi kupnje broda, bolje vam je da sa sobom dovedete i
svoju posadu, jer u pitanjima prijevoza, kad je rije o Ujedinjenim
pokrajinam a, samo ljudi nem a u izobilju.
Ne smijemo, m eutim, misliti da se od tih ljudi iziskuje da
budu iskusni pom orci. Dovoljno je da na brodu odgovorna mjesta
budu u dobrim rukama. Za ostalo, dobro e doi bilo kakav novak.
Samo, valja i njega nai. Nacionalno regrutiranje m ornara, koje se
revnosno provodi ak i po selima unutranjosti, nije dostatno.
Jednako kao to nije bilo dostatno Veneciji, kao to nee biti ni
Engleskoj. Dakle, stranac nudi svoje usluge ili se one od njega i na
silu dobivaju. Onim H ollandgngerim a to su doli da rade
motikom, lopatom ili kosom, dogaa se da se, a da gotovo ni sami
ne znaju kako, nadu na palubi nekog broda. Kau da je 1667. 3.000
engleskih i kotskih m ornara bilo u slubi Ujedinjenih pokrajina98,
a iz jednog francuskog pism a moe se zakljuiti da bi, za vrijeme
Colbcrtovih nastojanja da oprem i brodovlje, 30.000 m ornara bilo
vraeno u Francusku, ponajvie iz holandske slube .99
Te nam brojke nisu zajamene, ali jasno je da Holandija
preuzim a sve to plovljenje po m orim a svijeta samo u onolikoj
mjeri u kojoj od sirom ane Evrope dobiva neophodnu dopunsku
radnu snagu. A Evropa sam o eka da joj udovolji. 1688, kad se
Vilim Oranski sprem ao u Englesku, da s prijestolja protjera Jakova
II, ljudstvo za brodovlje, koje e proi pred nosom flote Luja XIV,
unovaeno je s izvjesnom lakoom: bilo je dovoljno povisiti pre
miju ukrcanja .100 Ako elimo biti kratki, rei emo: nije indolen-
ija 101 Evrope, ve njezina bijeda dopustila Holandanima da
zaponu svoju republiku. U XVIII. stoljeu se nedostatak ljudi
za brodske posade, koji je tako teak u Engleskoj, jo uvijek osjea
u Holandiji. Kada su se u vrijeme Katarine II ruski brodovi zaus
tavili u Amsterdamu, neki su njihovi m ornari izabrali slobodu:
holandski su ih novaitelji zgrabili onako u letu, i nesretnici su se
jednog lijepog dana nali na Antilima ili na Dalekom istoku,
kukavno molei da ih vrate u dom ovinu .102
218
Amsterdam
Postoji li drava
Ujedinjenih pokrajina ?
Mada u Haagu dri se za nejaku i nestalnu. Odatle bi valjalo

zakljuiti da neznaajni politiki aparat pogoduje pothvatima kapi
talizma, pa ak da je preduvjet za njih. Ne idui toliko daleko,
povjesniari bi rado prihvatili sud P. W. Kleina103, da se, kad je rije
0 Ujedinjenim pokrajinama, jedva moe govoriti o neemu to bi
bila drava. Manje je kategorian Pierre Jeannin104, koji se zado
voljava time da ustvrdi da holandsko blagostanje ne duguje stvar
no nita dravi koja je vrlo malo kadra intervenirati. Ni
suvremenici ne misle drugaije. Prema portugalskom poslaniku
Sousi Coutinhou, koji pregovara u Haagu u proljee 1647. i
pokuava korumpirati koga god dospije, pa ak samu vladu bu
dui da je u njoj toliko glava i razliitih miljenja da se njezini
predstavnici rijetko svi slau oko onoga to je za njih najbolje105.
Turgot, oko 1753-1754, govori o Holandiji, Genovi i Veneciji,
gdje je drava nemona i siromana, premda su pojedinci moni
1 bogati...106 Za Veneciju je taj sud toan u XVIII. stoljeu, ali
oigledno nije za najmoniji grad XV. stoljea; ali za Holandiju?
Odgovor ovisi o tome to shvaamo pod rijeima vlada i
drava. Ako se, kao to je esto sluaj, ne ispituju zajedno drava
i drutvena baza koja je podrava, vrlo emo Iako o dravi donijeti
krive sudove. Tono je da su institucije Ujedinjenih pokrajina
donekle arhaine; one su po svom porijeklu neto to je vrlo davna
batina. Tono je da se sedam pokrajina smatraju suverenima, i
da su osim toga podijeljenje na sitne gradske republike. Tono je
isto tako da sredinje institucije, Dravno vijee, R aad van Staat
(koje je pravo uzevi vrhovni nadzornik 107 za sve poslove re
publike108, u neku ruku izvritelj ili, jo bolje, ministarstvo finan
cija) i Generalna skuptina koja takoer zasjeda u Haagu i zapravo
je premanentno predstavnitvo pokrajinskih ambasadora a
tono je i da te institucije u naelu nemaju nikakve stvarne moi.
Svaka vana odluka mora biti podastrta pokrajinskim dravama i
od njih jednoglasno prihvaena. S obzirom na razliite interese
pokrajina, a naroito izmeu pomorskih i unutarnjih pokrajina,
takav je sustav neprestani izvor sukoba. Nisu to ujedinjene pok
rajine, ve razjedinjene pokrajine, govorio je 1672. William Tem
ple .109
219
Ti srazovi i unutarnja neslaganja oituju se na razini vlade

kao neprestana borba izmeu Holandije, koja iskoritava svoju
financijsku m o da nam etne svoj leadership, i prineva iz oranske
obitelji koji vladaju, zato to stathouderi, u pet pokrajina od njih
sedam, predsjedavaju Dravnom vijeu i zapovijedaju oruanim
kopnenim i pom orskim snagama s naslovom i funkcijama ad
m irala i g en en l-k ap e tan a republike. Pokrajina Holandija, koju
predstavlja njezin veliki pensionar (R a a d pensionaris), tajnik
Dravnog vijea, uvijek je potpomagala pokrajinski suverenitet i
slobodu, jer, ako je sredinja vlast slaba, pokrajina je u boljem
poloaju da namee svoju volju, zahvaljujui svojoj golemoj eko
nomskoj prem oi, ali isto tako i zbog injenice da ona sama
osigurava dravi vie od polovice njezinih prihoda.110Stathouder,
pak, upo rn o tei uspostavljanju osobne vlasti m onarhijskog tipa,
i to tako da to vie ojaa sredinja vlast kako bi sprijeio holand-
sku prem o; slui se zato pokrajinam a i gradovima koji sa zaviu
gledaju na Holandiju i Amsterdam, a esto su od njih i izvrgavane
neugodnostim a.
Rezultat toga su napetosti i krize i izmjenjivanje dviju supar
nikih strana na elu drave. 1618, za vrijeme vjerske krize u kojoj
su se suprotstavili Arminijanci i Gomaristi, princ Maurice od
Nassaua dao je uhvatiti velikog pensionara Holandije, Johana Van
Oldenbarnevelta, koji je osuen na sm rt i idue godine pogubljen.
U srpnju 1650, sta th o u d erV ilim II. pokuava izvesti dravni udar
koji uspijeva u Haagu, ali neslavno propada protiv Amsterdama.
Dok se to zbivalo, prerana prineva sm rt otvara slobodno mjesto
republikancima, koji dokidaju stathouderat i vladaju gotovo
etvrt stoljea, sve do 1672. Za vrijeme francuske invazije, Vilim III
ponovno uspostavlja stathouderat, koji se tada iskazuje kao in
stitucija javnog spasa. Veliki pensionar Jan de Witt i njegov brat
m asakrirani su u Haagu. Isto su tako, samo dosta kasnije, uz
nem irujui francuski uspjesi u panjolskoj Nizozemskoj om o
guili Vilimu IV da ponovo uspostavi svoju vlast.111 Najzad, 1788,
revolucija nizozemskih patriota, dirigirana koliko izvana toliko
i iznutra, uvjetuje, nekom vrstom reakcije, trijum f Vilima V i
uzvitlava progon oranista.
Ukratko, vanjska je politika odigrala znatnu ulogu u tim
alternacijama. Zar se ve 1618. nije, osim relignskih strasti, postav
ljao problem da li da se nastavi ili ne rat protiv panjolske? Pobjeda
stathoudera nad Holandijom, koja je, kao to e to biti uvijek, bila
220
A m ste rd a m
za mir, dovest e dvije godine kasnije do prekida dvanaestogodi

njeg primirja.
Tako je, povodei se za ratnim stanjima koja su pritiskala
Evropu, centar politike moi u Ujedinjenim pokrajinama os
cilirao izmeu stathouderata na jednoj i Holandije i divovske
moi Amsterdama na drugoj strani. Te alternacije znae za regente
pokrajina i gradova ili istke ili pravi sistem skidanja koe, da
se posluimo pretjeranim slikama to ih znamo iz drugih iskus
tava; u svakom sluaju, to su svrgnua, gubici ili dobici za skupine
drutvene elite. Osim za one koje se okreu prema vjetru koji
pue 112 ili za oprezne koji se znaju, svaki put kad je gusto,
izmaknuti; osim za one koji su vrlo strpljivi: neka obitelj moe s
jednom takvom krizom izgubiti poloaj, a dvadesetak godina kas
nije idua e je kriza opet vratiti u sedlo.
No, nije li najvanije da su, u jednom i u drugom sluaju,
Ujedinjene pokrajine briljivo vodile rauna o svom prestiu i
svojoj moi? Kad su bili na kormilu, i Johan Van Oldcnbarnevelt
ili Jan de Witt bili su isto tako vrsti i postojani kao Maurice od
Nassaua ili Vilim III. Ono po emu se protivnici razlikuju jesu
ciljevi i sredstva. Holandija sve potinjava obrani svojih trgovakih
interesa. Ona eli prije svega sauvati mir i usmjeriti vojni napor
republike na stvaranje mone flote, koja je jamac njezine sigurnos
ti (1645. ta e flota intervenirati na Baltiku i okonati rat izmeu
vedske i Danske koji je tetio holandskim interesima). A pok
rajine vjerne statbouderu vie se brinu o vojsci koja ih titi od
prijetnji uvijek opasnih susjeda i koja otvara karijere za njihovo
plemstvo; pokrajine rado poputaju napasti da se upletu u igru
neprestanih borbi na evropskom kontinentu. No, bila na prvom
mjestu flota ili vojska, rat ili mir, stathouder ili veliki pensionar,
Ujedinjene pokrajine trae da ih se respektira. A zar i moe biti
drugaije u sreditu ekonomije-svijeta?
Unutranje se ustrojstvo
gotovo ne mijenja
Unutar zemlje, prom jene u orijentaciji moi imale su odreenu
vanost. Gradonaelnici, gradski suci se uklanjaju i na njihovo
mjesto dolaze drugi; to dovodi do izvjesne mobilnosti unutar
povlatene klase, do neke vrsti rotacije meu onima koji imaju
221
vlast u rukama. Meutim, vladalaka klasa u cijelosti ostaje, b(

obzira da li e Holandija ili Oranski princ prevagnuti. Kao to i
zapaa E. H. Kossmann113, u Oranskih prineva rijetko je bil
volje, a nikada nije bilo sposobnosti da dokinu plutokraciju Holai
dije. Nedvojbeno zbog toga, kao to tvrdi jedan drugi povje
niar114, to su na kraju krajeva i sami bili aristokrati i uva
uspostavljenog poretka. Moda i zbog toga to su se Holandi
mogli odupirati sam o do jedne toke i zato to ih je njihoi
intervencionistika politika upuivala da ne dovode u pitan
unutranji red i drutvene temelje zemlje. Kad je Oranski prin
nakon to je okrunjen za engleskog kralja, prvi p ut doao u Haa
Dravni ga je sabor dao upitati eli li biti m edu njih prim ljen ka
kralj Engleske ili kao admiral i general-kapetan Unije. On
odgovorio da zbog toga to je imao zadovoljstvo da sauva in
poloaj to su ga on i njegovi pretasnici imali u Republici, e
zauzeti u Saboru svoje staro mjesto, samo s tom razlikom to <!
m u dati malo izdignutije sjedite na kojem e biti izvezen gr
Kraljevstva Velike Britanije .115 To je pojedinost koja se tie
tokola, ali iz njega izbija da je bilo uvaeno i potovanje institucij;
u prvom redu uvanje nizozemske oligarhije. U XVII. e stolje
ona i vie nego jednom smatrati da je nazonost i djelovanj
sta th o u d era ta jamstvo socijalnog reda.
Ukratko, ta se povlatena klasa nalazi u sreditu itavog pol
tikog sistema. Pa ipak, nije ju lako definirati. Kao i institucije koj
ju nose i koje ona pokree, i ona potjee izdaleka, od buroazija
koje su bile na elu m jesnih uprava za vrijeme burgundske
panjolske vlasti. Dugotrajni rat za nezavisnost (1572-1609) os
gurao je toj buroaziji prvenstvo; ona je upropastila plemstvo
veini provincija i, unato vjerskoj krizi iz godina 1618161!
reform irana je crkva ostala podreena pokrajinskim i gradskir
vlastima. Na kraju, m eutim, Revolucija je potvrdila mo klas
upravljaa, to jest politike elite koja pokriva u svakom gradi
svakoj pokrajini vanije slube i praktiki ima neogranienu mo
kad je rije o porezu, sudovanju i mjesnim ekonomskim poslov
njima.
Slika na stranam a 222/223

TrgDaam u Amsterdamu 1659, platnojacoba van derUlfta, Chantill)
Muzej Cond. (Otisak Giraudon.)
224
Amsterdam
Ti upravljai tvore skupinu za sebe, iznad poslovne buro

azije, a u tu se skupinu ne ulazi slobodno. No slube koje oni dre
ne mogu ih hraniti, jer su plae smijeno niske, i to od tih slubi
odvraa ncimune ljude. I tako, na ovaj ili onaj nain, regenti
sudjeluju u sve veem bogatstvu Ujedinjenih pokrajina. Oni su
povezani s poslovnim svijetom; neki potjeu izravno iz njega, jer
obitelji koje se bogate mogu jednog dana ui i u redove naizgled
zatvorene politike oligarhije, bilo enidbama bilo iskoritavajui
krize vlasti. Ta politika elita ipak tvori odjelitu grupu, neku vrstu
patricijata. Ima moda 2.000 regenata koji se kooptiraju, dolaze
uvijek iz istih obitelji, iz iste drutvene sredine (novac i mo) i
imaju istodobno vlast u gradovima, pokrajinama, Saboru, Drav
nom vijeu, Istonoindijskoj kompaniji, vezani su s trgovakom
klasom i zbog toga esto sudjeluju u trgovakim i industrijskim
poslovima. D. M. Vlekke govori o oligarhiji od oko 10.000
osoba116, to je moda previe, osim ako ne ukljuuje sve lanove
porodica.
Meutim, za trajanja Zlatnog doba, regenti se ne odaju patri
cijskoj napuhanosti i pokazivanju sjaja i raskoi. Dugo su znali
igrati ulogu skromnih glava obitelji pred pukom koji je bio, kako
ga opisuju suvremeni izvori, i drzak i estok u svojoj ljubavi prema
slobodi. Nije nimalo udno, kae pisac Dlices de la Hollande
(1662), uti obina ovjeka iz puka 117 kako u rjekanju s po
tenim graanima izgovara uvredljive rijei: ja sam isto tako vrije
dan kao i ti, premda si ti bogatiji od mene (...) i druge sline stvari
koje je teko probaviti. No, m udri ljudi pametno 118 izbjegavaju
takve susrete, a bogati se koliko mogu suzdravaju od openja sa
sitnim pukom kako bi bili vie aeni .119 (Bilj. 117, 118. i 119.
odnose se na starije fran. izraze koji su ovdje prevedeni. Nap.
prev.)
Taj bi tekst naem cilju jo bolje odgovarao kad bi nam togod
rekao i o razlozima tih rjekanja, ali nam je uza sve to jasno da
su u tom toboe m irnom XVII. stoljeu socijalne napetosti ve
postojale. Novac je najbolje sredstvo da se sve stvari dovedu na
svoje mjesto, ali razborito je taj novac suvie ne pokazivati. Valjda
su upravo zbog toga i amsterdamski bogati ljudi vrlo dugo na
prirodan i dobroudan nain prikrivali svoja bogatstva i blagosta
nje. Samo, da li su to inili prema svom ukusu ili je to bila
instinktivna vjetina? Kako god da je Magistrat iznad svega,
primjeuje se u jednom vodiu iz 1701, ne opaa se tu nikakva
sjaja, i mi te slavne gradonaelnike vidimo kako hodaju po gradu,
225
bez pom pe i bez pratnje, pa se nimalo ne razlikuju od graana koji

su im podloni .120 I sam se William Tem ple 121 udio (1672) to
se tako odlini ljudi kao veliki pensionar Holandijc Jan de Witt, ili
Michael de Ruyter, najglasovitiji pom orac svog vremena, ni po
emu ne razlikuju od najobinijeg graanina, a drugi od bilo
kojeg brodskog kapetana. Kue u Herrengrachtu, ulici otmjenih
ljudi, ne izlau pogledu velianstvena proelja, i u njima niti u
Zlatnom stoljeu nem a raskoi skupocjenog namjetaja.
No ta se suzdrijivost, snoljivost i otvorenost poinju mije
njati kad su 1650. doli na vlast republikanci. Oligarhija pre
uzima ve tada nove i brojne zadatke; podaje se birokratizaciji koja
sama od sebe napreduje i povlai se iz gotovo polovice poslova. A
zatim, cijelo visoko holandsko drutvo, koje se nevjerojatno obo
gatilo, dolazi u jako iskuenje da se oda raskoi. Pred 70 godina,
biljei Isaac Pinto 1771, najvei trgovci (u Amsterdamu) nisu
imali ni vrtove, ni ladanjske kue koje bi se mogle usporediti s
onima to ih njihovi posrednici imaju danas. Gradnja i golemi
trokovi uzdravanja tih palaa iz bajke, ili prije tih vrea bez dna,
nije najvee zlo, ve je mnogo gora ona nezainteresiranost i nemar
to ih taj rasko uzrokuje i tako opasno teti poslovima i trgo
vini .122 I doista, u XVIII. stoljeu, trgovina postupno postaje neto
drugorazredno za one koji su bogatstvom povlateni. Izvanredno
velika bogatstva okreu se od trgovine i investiraju u rente, u
financije, u igre oko kredita. I to se drutvo prebogatih rentijera
progresivno zatvara; sve se vie odvaja od veine drutva.
Ta se granica duboko urezuje i vidi u dom eni kulture. Elita
tada naputa nacionalnu tradiciju, a francuski utjecaj preplavljuje
sve. Nizozemsko e slikarstvo jedva nadivjeti Rcmbrandtovu smrt
(1669). Dok je francuska invazija iz 1672. doivjela vojniki i
politiki neuspjeh, ona je u cijelosti ili gotovo u cijelosti uspjela
na kulturnom planu .123 Francuski se jezik namee, kao i u ostaloj
Evropi, i to je jo jedan nain za uzimanje odstojanja od narodnih
masa. Ve je Pieter de Groot 1673. pisao Abrahamu de Wiquefortu:
Francuski je za pam etan svijet, (...) flamanski je samo za nez
nalice .124
Porez protiv siromanih

Budui da je nizozemsko drutvo ono to jest nema iznenae
nja: porezna politika tedi kapital. Na prvom mjestu osobnih
226
A m ste r d a m
poreza je Heere Geld, porez na poslugu: 5 florina i 16 centi za

jednog slugu; 10 florina i 6 centi za dvoje slugu, ali za troje 11
florina i 12 centi; za etvoro 12 florina i 18 centi; za 5 slugu 14
florina i 14 centi, dakle zaudno sve nii porez. Postoji i porez na
prihod, ali tko ne bi s njim danas bio zadovoljan? Iznosi 1 %, to jest
15florina na prihod od 1.500 florina, 12 florina na prihod od 1.200
florina... Ispod 300 florina porez se ne plaa. Na kraju, oni koji
nemaju stalnog izvora prihoda i koji ive samo od svog zanimanja
ili obrta kojim se bave, oporezovani su prema pretpostavljenom
proizvodu za koji se misli da ga mogu ostvariti od tog zanimanja
ili obrta .125 Protiv procjene oporezivog iznosa bit e vie naina
kako da se ovjek obrani. I, najzad, jo jedna povlastica koja je i
ovdje vrijedna kao i u Francuskoj126: nema poreza na nasljedstvo
u izravnoj liniji.
Porezni je teret prebaen na neizravni porez, a to je oruje
kojega se laaju kako Dravni sabor tako i pokrajine i gradovi. To
je neprestana paljba po potroau. Svi se promatrai slau u tome
da niti jedna drava nije tijekom XVII. i XVIII. stoljea toliko
optereena nametima. U XVIII. stoljeu postoje porezi na potro
nju, takozvana accisia, na vino i estoka pia, ocat, pivo, sve vrsti
ita, na brano, voe, krum pir127, maslac, drvo za gradnju i ogrjev,
na treset, ugljen, sol, sapun, ribu, duhan, na lule, olovo, crijep,
ciglu, na sve vrste kamena, na mram or .128 Godine 1748129, pok
renuto je pitanje da se ta toliko sloena poreska graevina porui.
No, moralo se od toga odustati jer niti jedan opi porez nije mogao
obuhvatiti tolik broj posebnih nameta, koji su se postupno raali
i na koje su se obveznici bili kako-tako privikli. A, isto tako, nema
dvojbe da je s toliko malih poreza, kao i s velikim brojem malih
vojnika, lake zapovijedati nego s jednom krupnom linou. Kako
god bilo, broj tih malih vojnika bitna je znaajka fiskalnog sistema.
Jedan se suvremenik ovako time zabavlja: Krava koju ste prodali
za 60 franaka ve je platila vlasti oko 70 libri. Pladanj mesa nije ni
doao na stol, a da nije ve dvadeset puta platio porez .130 Uos
talom, kae jedan spis iz 1689, nema ni jedne vrste robe na koju
se ne plaa porezna dabina ili troarina; daa to je uzimlju za
meljavu ita i za pivo toliko je visoka da se izjednaava s vrijed
nou robe kad joj je cijena normalna; nali su ak naina da pivo
uine vrlo skupim sluei se pri tome svojim starim lukavstvom:
kako bi u svojoj zemlji sprijeili prodaju neke robe, a preuzete im
obaveze ne doputaju da otvoreno zabrane njezin ulazak, potro
nju te robe u svojoj zemlji optereuju tako pretjeranom dabinom
227
da se ne moe nai ni jedan pojedinac koji bi je uvezao za svoje

potrebe, niti jedan trgovac da bi je prodavao, i sve to iz straha da
u tom e nee doi na svoj raun131.
Posredni porez, bitni imbenik ivome skupoe, najtee po
gaa imi puk. Bogata lake podnosi takve udarce. Tako trgovci
imaju pravo da deklariraju vrijednost robe koja podlijee porezu.
Oni tu vrijednost fiksiraju po svojoj procjeni 132 i, kad prou
kontrolu, nikakvo preispitivanje ili kontrola vie nisu doputeni.
Sve zajedno uzevi, moe li se i sanjati dravu ili drutvo koje bi
bilo sustavnije nepravedno od ovoga? Za stathouderata Vilima IV
bile su nune narodne bune (koje je on dijelom i izazvao) da se
dokine sustav zakupnitva pri skupljanju poreza .133 Ali uspostava
poreske uprave (50.000 inovnika samo za pokrajinu Holandi-
ju ) 134 nije ni u emu ublaila temeljne nejednakosti drutvenog
ureenja.
A to je i logino: bogati poreski obveznik koji odolijeva vrlo
dobro oboruanim poreskim vlastima, sudjeluje redovito u zaj
movima Dravnog sabora, pokrajina i gradova. Oko 1764. Ujedi
njene pokrajine, koje m ogu raunati na 1 2 0 milijuna florina
prihoda, dune su oko 400 milijuna po vrlo niskoj kamati. Nije li
u tom e dokaz snane drave kojoj ne nedostaje novca ni za javne
radove, ni za plaeniku vojsku, ni za oprem u brodova? To je
drava koja zna upravljati javnim dugovima. Budui da nikad nije
izostalo plaanje interesa, tumai Isaac de Pinto, time se postie
da nitko i ne sanja o tome da povue svoj kapital; osim to im je
novac potreban, oni ga m ogu i d obiti u z do b it .135 Potcrtali smo
posljednje rijei u Pintovu no vodu: one nam objanjavaju ovaj
odlom ak iz Trgovakog d n evn ika , od sijenja 1759: Javni erar u
Holandiji daje samo 21/2%, ali dobiva 4 pa i 5% na licu mjesta136,
shvatite: kotira 104 ili 105, a kod emisije je bilo 100. Treba li
raspisati zajam, upisnici ure. Dokaz o bogatstvu holandskih
privatnika i o velikom izobilju novca u zemlji, itamo u jednom
pism u iz Haaga, u kolovozu 1744, jest to to je tri milijuna
doivotnih renti po 6 % i s obveznicama isplativim sa 2 1 / 2 % bilo
razgrabljeno za manje od deset sati, a da je fond iznosio 15
milijuna, bio bi isto tako brzo prodan; no, s dravnom blagajnom
ne stoji kao s graanskim kesama: ove su pune puncate, a one prve
gotovo ispranjene; pa ipak, u sluaju nude, moe se nai bogate
izvore novca s nekakvom preinakom u financijama, a navlastito
uvoenjem poreza po obitelji .137
228
Amsterdam
A sluajeva nude ima izobilno: ratovi su provalije bez dna;

jo k tome, ta umjetna zemlja, kakva su Ujedinjene pokrajine,
mora se svake godine iznova izgraivati. I doista, uzdravanje
nasipa i velikih puteva vie dravi odnosi nego (to mu porezi na)
zemlje donose138. Meutim, dobit od trgovine i od potronje
strahovito je velika, unato krtosti i sitniavosti obrtnika koji ine
paroli 139 francuskoj umjerenosti, a da nema iste prednosti, jer je
ondje radna snaga mnogo skuplja nego u Francuskoj. Tako smo
opet u problemu skupoe ivota. Ona je normalna za sredite
ekonomije-svijeta, a povlatena zemlja od toga ima i koristi. No,
kao i sve koristi i prednosti, i ova se moe jednog lijepog dana
preokrenuti. Moda ona razvija sretne uinke samo kad se temelji
na aktivnoj proizvodnji? A u XVIII. stoljeu proizvodnja opada, dok
plae, kako sc slikovito izrazio Jan deVries, ostaju okamenjene,
fosilizirane 140 na visokim razinama. Za to odgovornost snose
nameti. Ali, kad su rashodi za dravne potrebe osigurani na troak
zajednice, zar je to znak slabe drave?
Nasuprot drugim dravama

Da su Ujedinjene pokrajine bile jaka drava, pokazuje to njihova
vanjska politika za vrijeme Zlatnog doba Republike, sve do 1680-
ih godina, kad je opadanje njezine vanosti u Evropi poelo bivati
oigledno.
Od 1618. do 1648, za vrijeme rata koji se naziva trideseto
godinjim, ondje gdje mi povjesniari vidimo u prvom redu Habs-
burgovce ili Burbonce, Richclieua, grofa-vojvodu Olivarcsa ili
Mazarina, nije li glavna uloga ipak vrlo esto pripadala Holandiji?
Niti diplomacije vezuju se i razmrsuju u Haagu. Tu se organiziraju
uzastopne intervencije Danske (1626), vedske (1629), pa ak i
Francuske (1635). Meutim, kao i svako sredite svjetske eko
nomije koje dri do sebe, Ujedinjene pokrajine dre rat daleko od
svoje kue: na njihovim granicama nizovi utvrenja ine jo ne-
prolaznijim mnogostruke vodene zapreke. Plaenika nema mno
go, ali su pomnjivo izabrani, vrlo dobro plaeni i izvrsno
hranjeni141, izvjebani za briljivo pripremani rat, zadueni su da
bdiju nad tim da Ujedinjene pokrajine budu i ostanu zatieni
otok.
Pogledajte samo kako je mornarica Ujedinjenih pokrajina
1645. intervenirala na Baltiku, da okona dansko-vedski rat koji
229
2 1 . U JE D IN JE N E P O K R A JIN E N A S U P R O T PA N JO LSK O J
I - UJEDINJENE SU SE POKRAJINE
KONSTITUIRALE KAO UTVRENI
OTOK
U p o sljed n jim d ese tlje im a XVI. sto lje a svi su
g radovi u N izozem skoj, k a o i u ostalo j Evropi,
u tv r e n i n a talijanski nain , b ed em im a i ku
lam a. O d sa d a ih to p o v sk a z rn a n e m o g u probit,
kao to je to b io sluaj s a srednjovjekovnim
zidinam a. M ogu s e o svojiti sam o n a k o n d u g ih i
sk u p ih o p sa d a . 1 0 5 -1 0 , M aurice o d Nassa-
u a u p o tp u n io je tu m o d e rn iz ira n u ob ram b e
n u lin iju izg rad n jo m n e p re k id n e p re p re k e od
m an jih u tv rd a i n a sip a u z d u velikih rijeka, pa
je ta k o U je d in je n e p o k ra jin e p retv o rio u pravu
tvravu. (P rem a G . P arker, El ejrcito de Elan-
des y el cam ino espanol, 15671 6 5 9 , 1976, str.
4 8 -4 9 .)
II - VANOST KOPNENE
TRGOVINE ZA UJEDINJENE
POKRAJINE
N ajvea o p a s n o s t z a U jed in jen e p o k ra jin e lei
u to m e d a b u d u o d sje e n e o d v o d e n ih putova
koji ih trgovaki p o v ezu ju s a p an jo lsk o m Nizo
zem sk o m i N jem akom . V anost te v eze v idi se
iz p rih o d a c a rin a rn ic a p o d pan jo lsk o m k o n tro
lom : 3 00.0 0 0 k u d a g o d i n je u 1623. (nastavlja
n je ra ta u 1621. n ije , n a k o n istek a d v a n a e sto
g o d in je g p rim irja, p re k in u lo razvoj po slo v a u
sm je ru U jed in jen ih p o k ra jin a ). P o red im ena
svakog g ra d a n a z n a e n je izn o s koji je grad
p la tio u tisu am a k u d a . (P rem a J o s Alcala-Za-
m o ra y Q u e ip o d e L lano, Espaiia, Flandes y el
m a r del Norte, 1618-1639, 1975, s tr. 184.)
III - POKUAJ BLOKADE

1624-1627.
1624. panjolci s u u spostavili b lo k ad u vodenih
pu to v a, o rganiziravi je iz D an sk e, i ta k o zau sta
vili o p s k rb u sto k o m (p u t je o z n a e n dv o stru
kom crto m ). N o, n a k o n 1627. n isu m ogli pro
v o d iti ta k o s k u p u politik u . D a li je to m e bilo
ta k o zb o g e k o n o m sk e k rize i financijskog sloma
p a n jo lsk e drave d o kojeg je u toj g o dini dolo?
(Ibid., s tr. 185.)
230
Amsterdam
U sve teem poloaju na m oru, panjolski rat ovisi o d logistikog sistem a koji se o slanja n a Siciliju,
Napulj, Milansku d ravu, F ra n c h e -C o m t i p anjolsku Nizozemsku i uiva b rojne olakice ili
neutraln o st u njem akim zem ljam a- Na taj su nain panjolci m ogli stvoriti trajn e prolaze za prom et
preko Alpi sve d o S jevernog m ora. Na karti je taj panjolski p ut pro d u en sve d o M olsteina, to jest
do zone u kojoj su novaili vojnike za vojsku u N izozem skoj. (Prem a C. Parker, op. cit str. 90.)
je tetio holandskim interesima. Ako su se Ujedinjene pokrajine

suzdrale, unato svim zalaganjima Oranskih prineva, od svake
osvajake politike prema panjolskoj Nizozemskoj, nije to bilo
zbog slabosti. Zar je odgovaralo interesima amsterdamskih trgo
vaca da idu oslobaati Antwerpen kad su i izlaz i blokada Schelde
bili u njihovoj moi? Pogledajte kako izaslanici drave u Miinsteru
poveavaju svoje zahtjeve, ali i dvolinost nasuprot Francuzima:
alosno jc gledati kako se prema nama ponaaju ti izaslanici,
pie Servicn.142 Da biste imali jo jedno gledite, vidite kako su
1668. uspjeli zakljuiti Trojnu alijansu s Engleskom i vedskom i
zaustaviti opasne uspjehe Luja XIV u panjolskoj Nizozemskoj. U
tim godinama, 1669. i 1670, koje su presudne za itavu povijest
Evrope, Jan de Witt, veliki pensionar, koji nizozemske snage dri
231
Holandska zapadnoindijska kompanija zarobljava panjolske bro

dove natovarene novcem, blizu Havane 8. rujna 1628. Bakrorez
Visschera. (Atlas van Stolk.)
u svojim vrstim rukama, i ambasador Luja XIV, onaj divni Arnaud

Pomponne, kurtoazno raspravljaju malo-pomalo poputajui je
dan drugome. Nemam utisak, kad ih paljivo sluam, da bi u
Nizozemca postojao i najmanji kompleks inferiornosti pred pred
stavnikom Kralja Sunca. On vrlo smireno (i, po mom miljenju,
lucidno) objanjava ambasadoru, koji teko u to vjeruje, zbog ega
Francuska nije u mogunosti da nametne svoju volju Holandiji.
Ne, nizozemska vlada nije neto ega nema; utjecaj te zemlje
manje je stvar vlade nego jednostavne ekonomske teine. U pre
govorima oko sklapanja mira u Nijmegenu (1678), u Ryswicku
(1697) i u Utrechtu (1713), Ujedinjene su pokrajine mo koja ima
svoju teinu. Engleski i francuski uspon dolaze sporo, iako preko
njihovih leda, otkrivajui njihove nedovoljno jake strane i njihovu
lomljivost, ali to je razvoj koji e tek polagano pokazivati svoje
planove.
Kraljevstvo poslova
Ono to holandska politika i holandski ivot neprestano brane i
uvaju usred svih povoljnih i nepovoljnih peripetija kroz koje
232
Amsterdam
prolaze, jest cjelovitost trgovakih interesa. Ti interesi nadmauju

i prekrivaju sve, i ono to nisu mogle uiniti ni vjerske strasti
(primjerice, nakon 1672), ni nacionalne zanesenosti (nakon
1780). Strani promatrai esto kau da ih to skandalizira i, bili oni
ili ne bili iskreni, objektivni ili subjektivni, oni nam pomau da
bolje u sve to proniknemo.
Kako se ovjek ne bi zaista udio kad holandski trgovci, dok
ih mui i ganja V. O. C.143, ionako osjetljivi na svoje povlastice,
promiu i podravaju svojim vlastitim kapitalom suparnike in
dijske kompanije, englesku, dansku, vedsku, francusku, pa ak i
kompaniju Ostendea? Kad investiraju novac u francusku trku za
Dunkerque, koja se tom prilikom odvija protiv brodova njihovih
sunarodnjaka ?144 Kad su holandski trgovci u dosluhu s berberskim
gusarima koji harae po Sjevernom moru (ti su berberi dodue
vrlo esto holandski otpadnici)? Kad 1629, nakon zapljene pa
njolskih galijuna kod Havane, dioniari Zapadnoindijskc kom
panije zahtijevaju da se plijen odmah podijeli i time to su to
postigli stvaraju prvu pukotinu u svojoj kompaniji?145 Slino su
tako, orujem kupljenim od Holandana, Portugalci 1654. potjerali
opet Holandane iz Recifea, a Luj XIV je isto tako nabavljenim
orujem 1672. napao Republiku. Za vrijeme rata za panjolsku
batinu, isporuke francuskim etama koje se bore u Italiji vre se
preko Amsterdama, na zgraanje Engleza koji su saveznici Holan
dana protiv Francuza. A tako je, jer trgovac je kralj, a trgovaki je
interes u Holandiji isto to i najvii dravni obziri. Trgovina eli
biti slobodna, kae Pieter de la Court (1662).146 Dobit [je] jedini
kompas koji vodi ove ljude, uzvikuje La Toilleric147, ambasador
Francuske, u jednom pismu upuenom Mazarinu (31. oujka
1648). Poprilici u isto doba, 1644, upravitelji Istonoindijskc kom
panije odluno su zastupali miljenje da mjesta i tvrave to su
ih Heeren XVIIlAB bili osvojili u Istonim Indijama, ne smiju biti
tretirane kao nacionalna osvojenja, ve kao vlasnitvo privatnih
trgovaca, koji imaju pravo prodati ih kome hoe, pa bilo to i
panjolskome kralju ili bilo kojem neprijatelju Ujedinjenih pok
rajina .149 Neprijateljima Holandije a njih ima na svim stranama
nije nimalo teko neprestano navoditi te optube koje su nastale
bona fid e , kao da su tue mane nae osobne zasluge. Jedan e
Francuz tada rei: U Holandiji se interes drave u pogledu trgo
vine ravna prema interesu pojedinca, oni hodaju istim korakom
(kao da je rekao da su drava i trgovako drutvo jedna i ista stvar).
Trgovina je potpuno slobodna, trgovcima se nita ne propisuje,
233
oni se ne m oraju pokoravati drugim pravilima osim svojim intere

sima: to je neosporivo naelo koje drava potuje, kao neto to je
za nju bitno. Tako, kad pojedinac ini neto za svoju trgovinu to
je protivno dravi, drava zatvara oi i gradi se da to nije ni opazila,
a o tome je lako suditi po onom e to se desilo 1693. i 1694.
Francuskoj je ponestalo ita, neimatina je u njezinim pokraji
nam a bila openita; ivjelo se u jeku rata, i inilo se da je to trenutak
koban za Francusku, a povoljan za saveznike koji su se bili sloili
protiv nje. Da li je moglo bid veeg dravnog razloga za reenog
Holananina i za saveznike nego da pridonesu porazu Francuske
kako bi je prim orali da bar prihvati m ir pod uvjetima to su joj ga
oni htjeli nametnuti? Dakle, umjesto da joj nabavljaju ito, nisu li
m orali traiti sva sredstva da je izgladne, ako im je ikako bilo
mogue? Oni su znali za tu politiku okolnost, jer su dali obznaniti
strogu zabranu svim trgovcima i brodovlasnicima koji su o njima
ovisili da s bilo kojeg razloga idu u Francusku; no, da li je to
sprijeilo dogovor nizozemskih trgovaca s reenim francuskim
trgovcima da im upuuju u Francusku, sluei se vedskim i
danskim brodovim a ili svojim brodovima pod zastavom neutral
nih zemalja ili, jo ee, svojim vlastitim brodovima koji viju
holandsku zastavu? ...15
Meutim, u Amsterdamu se nitko glasno ne uzbuuje zbog
takva ponaanja, ni zbog spekulacija i lananih malverzacija, o
kojima najbolje govore ve na poetku XVII. stoljea kanjivi
postupci burzovnog spekulanta Isaaca Le Mairea .151 Posao je po
sao. U oima stranaca, koji sebe dre za jedine pravedne suce
tuega morala, sve, ba sve se moe dogoditi u toj zemlji koja nije
kao druge. Za vrijeme drugog anglo-holandskog rata (1665-
1667), francuski ambasador, grof d Estrades, ide ak dotle da
pomilja da postoji opasnost da vidimo kako e se ta zemlja
podloiti Englezima. Postoji u dravi velika zavjera koja tome
tei .152
234
OVLADATI EVROPOM,
OVLADATI SVIJETOM
Evropa je bila prvi uvjet nizozemske veliine. Svijet je bio drugi.

No zar ovaj drugi nije bio dijelom posljedica prvoga? Kad jc
Holandija osvojila trgovaku Evropu, svijet joj je k tome logino
pripao, gotovo kao dodatak. U oba sluaja, i na jednoj i na drugoj
strani, Holandija je svoju pomo nametnula istim metodama ili,
bolje, svojim trgovakim monopolom, pa bilo to blizu ili daleko
od svoje kue.
Najhitnije se odigralo
prije 1585.
Baltik je u srednjem vijeku jedna vrsta Amerike na dohvat ruke. A
nizozemski su brodovi natovareni ribom i solju konkurirali han
zeatskim trgovcima ve u XV. stoljeu. 1544. u Speycru153, Karlo V
dobiva od danskog kralja za flamanske brodove slobodan prolaz
kroz resund. Deset godina kasnije, nakon tekih nestaica koje
su zahvatile njihove zemlje, enoveani i Portugalci iz Antwerpena
upuuju narudbe za penicu u Amsterdam, koji jc tih godina
postao, na utrb grada na Scheldi, prva luka za trgovinu itom154,
a uskoro e se rei itnica Evrope. Bio je to golem uspjeh: 1560.
Nizozemci su privukli 70% tekog prom eta s Baltika...155 Tada jc
ve veliki lov bio gotova stvar. ito i n aval stores daske,
brodska oplata, jarboli, smola, paklina pristiu u Amsterdam i
taj e moeder commercie 156 apsorbirati, u vrijeme nizozemskog
procvata, do 60% prometnog kapitala Ujedinjenih pokrajina i do
800 brodova godinje. Prema Astrid Friis, navala sirovina s Baltika
bila je pokretna snaga ekonomskih i politikih prom jena XVII.
stoljea .157
Meutim, ma kako da je vana, ona je ipak samo jedan dio
nizozemske igre. Trgovina s baltikim zemljama doista ne bi u
potpunosti napredovala bez iskoritavanja dalekog Pirenejskog
poluotoka, a on dri one metale koji se sve vie i vie iskazuju kao
235
klju baltike trgovine. Jer, treba forsirati trgovinu priobalnih

zemalja i tu plaati prekoraenje kupovanja nad prodajom .
A upravo je preraspodjela baltikih itarica osigurala uspjeh
nizozemskih brodova na jugu. Tako su oni, iznijevi pobjedu na
Baltiku, uspjeli pobijediti nedugo nakon toga u Laredu, u San-
tanderu, Bilbaou, Lisabonu, a neto kasnije i u Sevilli. Ve 1530, a
najkasnije oko 155015e, flamanske hurke odravaju u najveem
broju trgovake veze sjevera s portugalskim i panjolskim lukama.
Uskoro e one prevoziti pet estina tereta izmeu Pirenejskog
poluotoka i sjevernog Atlantika: penicu, ra, n a v a l stores i in
dustrijske proizvode (koje Sevilla reeksportira u Novi svijet), u
zam jenu za sol, ulje, vunu i naroito za bijeli metal.
Ovladavanje tom trgovakom linijom podudara se uostalom
s otvaranjem burze u Amsterdamu. Drugo vremensko podudara-
nje: nakon velikih poiljki ita prem a Sredozemlju (1590-1591),
Amsterdamska se burza iz temelja obnavlja (1592)15s>, a nedugo
zatim je utem eljena Komora za osiguranje (1598).160
Veza sjeverjug bila je i ostala od ivome vanosti za oba
partnera, i to toliko vana da je nije prekinula ni nizozemska buna
(1572-1590). Odnos izmeu pobunjenih pokrajina i panjolsko-
-portugalskog bloka bio je, da se jo jednom posluim o izrazom
Germaine Tillion (u vezi s jueranjim alirsko-francuskim spo
rovima 1962), odnos neprijatelja koji se dopunjuju161, koji se ne
mogu i ne ele odvojiti. U panjolskoj dolazi do nerviranja, do
trenutaka bijesa, pa ak i do glasno najavljivanih represivnih
mjera. 1595. Filip II daje zaplijeniti 400 brodova u pirenejskim
lukama (trgovina s neprijateljem nije nailazila na zabrane koje su
na snazi danas), to jest, kako nam kau, dvije petine holandskog
brodovlja koje bi u to vrijeme brojilo oko tisuu brodova .162 No,
zaplijenjeni jedrenjaci, odreeni za obvezatni prijevoz, na kraju
bivaju osloboeni ili se sami oslobaaju. 1596. i 1598. panjolske
su im luke ponovo zabranjene, ali te se m jere ne mogu primijeniti.
Jednako su tako i veliki planovi, koje su neko vrijeme uzimali u
obzir, da se pobunjenicim a uskrati sol iz Setubala i Cdiza, kako
bi ih bacili na koljena, ostali samo elje .163 Uostalom, ostale su
pristupane solane atlantske Francuske, solane u Brouageu i u
Bourgneufu, a zar one za sjeverne potrebe nisu davale bolju sol
od iberske? I, navlastito, panjolska, koja je neko pokrivala svoje
potrebe za itaricama, od 1560. doivljava krizu koja dezorganizira
njezinu zem ljoradnju .164 Ona potpuno ovisi o stranom itu, koje
se potkraj XVI. stoljea vie ne moe nai u Sredozemlju. 1580, za
236
Amsterdam
vrijeme osvajanja Portugala, zemlja doslovno skapava od gladi;

treba izlaz traiti na sjeveru, a tu se obavezno plaa u zlatu, to i u
samom Sredozemlju razbija uobiajene transfere gotovine pa
njolskog sistema.1 A i argument savjetnika Filipa II ima svoju
teinu: dokinuti trgovinu s pobunjenicima znailo bi godinje
ostati krai za milijun dukata prihoda od carina .166 Doista, za
panjolsku nema izbora, primorana je da prihvati te neugodne ali
nune razmjene. A i Ujedinjene su pokrajine u slinom poloaju.
Jedna istraga, voena 1595. u Scvilli167, otkriva u gradu pri
sutnost gotovo neprikrivenih poslovnih ljudi sa sjevera; prepiska
im je zaplijenjena, visoke panjolske linosti su kompromitirane,
ali one su toliko istaknute da se istraitelj o tome ne usuuje
govoriti. U to j e vrijeme tiho osvajanje Seville od Nizozemaca ve
gotova stvar.1 Do 1568. enoveki su bankari financirali seviljsku
trgovinu u smjeru Amerike i omoguili su svojim kreditima mjes
nim trgovcima da prevladaju duga ekanja koja su bila prouz
rokovana beskrajnim putovanjima preko Atlantika. Nakon 1568.
Denoveani odustaju od tog posla i radije svoje kapitale ulau u
zajmove Katolikom kralju. Tako se stvara slobodan prostor, i
sjeverni ga trgovci odmah zauzimaju: oni ne posuuju novac, to
je jo uvijek izvan njihovih mogunosti, ve robu kojoj cijenu
naplauju pri povratku brodovlja. Uspostavlja se jo jedna veza:
jednom zauvijek, sjever se uvukao u panjolsku trgovinu s In-
dijama. A panjolski trgovci u Sevilli, sve vie manipulirani, postaju
nuni komisionari ili oni koji samo daju ime budui da je trgovina
Carrera de Indias po propisima ograniena na panjolce. To je
prouzroilo ovaj udnovati incident 1569. U zaljevu Cdiza ez
deset je brodova, natovarenih robom za Indije, zaplijenjeno za
vrijeme engleske pljake te luke. Pobjednici predlau da ih nee
spaliti svi brodovi zajedno vrijede najmanje 1 1 milijuna dukata
pod uvjetom da im na licu mjesta isplate otkupninu od dva
milijuna. Meutim, panjolci se ne izlau opasnosti da u toj stvari
pretrpe tetu: roba pripada Holananima. Da li je to razlog zbog
kojega vojvoda Medina Sidonia, inae prijatelj, da ne kaem ortak
Holandana, odbija tu primamljivu ponudu? Bilo kako bilo, bro
dovi su izgorjeli.169
Ukratko, prvi znaajni polet Holandije potekao je iz veza koje
su uspostavili njezini brodovi i mornari izmeu sjevera, to jest
Baltika, flamanskih, njemakih i francuskih industrija i juga, to jest
Seville i velikih otvorenih mogunosti u smjeru Amerike. pa
njolska dobiva sirovine i izraene proizvode; Holandani za sebe
237
osiguravaju, slubeno ili ne, plaanje u gotovini. A ta bijela kovina,

jamstvo njihove trgovine, koja s Baltikom ima negativnu bilancu,
sredstvo je prodora na njegova trita i uklanjanja svake konkuren
cije. Moemo se samo nasmijeiti grofu od Leicestera, kojega je
Elizabeta Engleska 1585-1587. poslala u Nizozemsku, tada pod
njezinim pokroviteljstvom, i kojemu pada na pamet da najozbi
ljnije predloi Holananima da definitivno prekinu svoje trgo
vake veze sa panjolskom!170
I vie je nego oigledno da holandsko bogatstvo istovremeno
potjee i s Baltika i od panjolske. Vidjeti jedno, a zaboraviti drugo,
znai ne razumjeti proces u kojem ito s jedne, a bijela kovina s
druge strane igraju svoje nerazdvojive uloge. Ako su varanja
poveala njihov udio u pristizanju dragocjene kovine u Sevillu (a
nakon 150. u Cdiz), znai da metalni dotok nije katastrofalno
presuio, kao to je to i pokazao Michel Morineau171; ako se je
odista bolesna panjolska odluila ili je bila primorana na emisije
toliko loeg bakrenog novca nakon 1605172, znai da budui da
Holartdske instalacije na vulkanskom otoku Jan Mayen, istono od

Grenlanda u kojima seprerauje kitovo ulje. Platno C. de Mana, XVII.
stoljee. (Rijksmuseum, Amsterdam.)
238
A m ste r d a m
lo novac potiskuje onaj koji je dobar panjolska pod tu cijenu

nastavlja svoju politiku igru po cijeloj Evropi. Uostalom, kada se
grof-vojvoda Olivares 1627. otarasio denovekih kreditora (ili kad
su ga oni napustili), on se sve vie i vie, za voenje brige o
kastilijskim financijama, predaje u ruke portugalskim marranes y
a ti su novi vjerovnici bili povezani s trgovcima i kapitalom sa
sjevera.173 A to je ona nejasna, udna situacija o kojoj smo ve
govorili.
I, na kraju, onaj dodatni poticaj kojim se Amsterdam konano
popeo na prvo mjesto, nije li on doao od panjolske koja je
unitila jug Nizozemske, gdje je rat jo trajao, 18. kolovoza 1585.
osvojila Antwerpen, unitivi, a da to ni sama nije eljela, ivu
snagu tog amsterdamskog konkurenta, i pretvorila mladu re
publiku u obaveznu toku okupljanja protestantske Evrope, ostav
ljajui joj k tome irom otvorena vrata za pristup amerikoj bijeloj
kovini?
Ostatak Evrope
i Sredozemlje
Kad bismo imali karte razvoja trgovake ekspanzije Holandije,
vidjeli bismo kako se njezino carstvo m alo-pom alo iri po bitnim
crtama evropskog prom eta robe, du Rajne, do alpskih prijelaza,
do presudno vanih sajmova u Frankfurtu i Leipzigu, po Poljskoj,
po skandinavskim zemljama, po Rusiji... S 1590-im godinama i s
nestaicama ita na Sredozemlju, holandski jedrenjaci prolaze
kroz Gibraltar i, kao Englezi, koji su im prethodili za kojih dva
desetak godina, i oni plove velikim morskim osovinama bavei se,
na teret talijanskih gradova, unosnom obalnom plovidbom. Tvrdi
se da su im idovski trgovci174 pomogli da uu u Unutranje more,
ali oni su tamo gurnuti i konjunkturom. Uskoro e ih primiti sve
luke Sredozemlja, ali, vie od drugih, sjevernoafrike luke i Livor
no, taj udnovati grad koji je ponovo podigla obitelj Medici; primit
e ih na kraju i ispostave na Levantu i u Istanbulu, gdje su im vrata
irom otvorena kapitulacijama koje potpisuju 1612. Meutim, u
opem prikazu holandskog uspona ne smijemo zanemariti bitni
udio Evrope i vie nego znatan udio Sredozemlja. Uspjeh njihovih
putovanja po Indijskom oceanu nije ih odvratio, kao to bismo
mogli pomisliti, od tradicionalnih poslova u Sredozemlju. Ilapp
239
je, naprotiv, u jednom nedavno objavljenom lanku, dokazao da

su i Nizozemska i Engleska u bogatom Unutranjem m oru nale
bogat rudnik koji su znale iskoristiti i koji je, vie nego njihova
atlantska poslovanja, oznaio njihov p rv i uspon.
Na svaki nain, da li su Holandani, kad su postali sredite
evropske ekonomije-svijeta, mogli zanemariti bilo koju od nje
govih periferija? Dopustiti da se izvan njih organizira neko drugo
ekonomsko carstvo, pa ma kakvo ono bilo, koje e im postati
suparnikom?
Nizozemci protiv Portugalaca:

stati na mjesto onog drugoga
Ako je Evropa prihvatila, a da to nije naroito ni opazila, prve
korake holandske prevlasti, moda se tako moglo dogoditi s raz
loga to je ova bila tiha, nenaslutiva u svojim poecima. A, s druge
strane, Evropa je i sama, a da toga i nije bila posve svjesna,
premjetala svoje teite prem a sjeveru, pa je taj preokret stoljetne
tendencije, izmeu 1600. i 1650, prelom io evropski kontinent na
dva dijela: jedan koji osirom auje, to jest jug, i drugi, sjever, koji
nastavlja ivjeti i vie nego to je normalno.
Dugorono odrati evropsku ekonom iju-svijet oigledno je
znailo ovladati njezinom dalekom trgovinom, a to je znailo
ovladati Amerikom i Azijom. Kasno napadnuta Amerika izbjei e
rukama svog siunog protivnika, ali na pozornici Dalekog istoka,
u carstvu papra i zaini, droga, bisera, svile, Nizozemci su ostvarili
sjajan pristup u punoj snazi i znali su za sebe odrezati lavovski dio
kolaa. Tu su napokon uzeli u ruke ezlo svijeta.
Toj je pustolovini prethodilo nekoliko izviakih putovanja:
J. H. Van Linschottena 175 1582; pa putovanje Corneliusa Hout-
m ana 176 1592, koje moe stati uz bok nekom pijunskom romanu.
Lani se putnik ukrcao na jedan portugalski brod i stigao u Indije;
raskrinkan je i baen u okove. Budimo mirni, rotterdamski trgovci
plaaju otkupninu, vade ga iz zatvora, i odm ah nakon njegova
povratka oprem aju etiri broda koja m u povjeravaju. Kreu iz
samog Rotterdama na dan 2. travnja 1595. Cornelius Houtman,
doprijevi do Indonezije kod Bantama, vraa se u Amsterdam 14.
kolovoza 1597.177 Bio je to veoma skrom an povratak: manje od
stotine ljudi i neto robe na tri broda, u svemu smijeno niska
240
Amsterdam
dobit. Ekonomski gledano, putovanje se nije isplatilo. Ali je zato

donijelo sigurnost buduih zarada. To je dakle bila velika pre
mijera, koju je proslavilo jedno loe slikarsko platno, danas u
Gradskom muzeju u Amsterdamu.
Ipak, nije se deavalo nita senzacionalno u jednoj ekspanziji
koja e mirno i polagano napredovati, a koja je na svojim poecima
htjela biti diskretna i pokazati radije miroljubivo nego ratoborno
lice.178 Portugalsko Carstvo, starac od gotovo stotinu godina, nije
bilo najboljeg zdravlja ni sposobno da se isprijei na putu novim
doljacima. A to se tie Ujedinjenih pokrajina, one e se radije
sporazumjeti ak i sa svojim neprijateljem samo da to bolje
osiguraju put svojim brodovima. To je upravo ono to je uinio
Nol Caron, agent delosEstados rebeldes u Engleskoj, koji je sam
opremio jedan brod za Istone Indije i u njega uloio sav svoj
imutak, svoj caudal. Sve oko toga on priprema u korespondenciji
s jednim svojim poznanikom, panjolskim agentom u Calaisu .179
Da li je elja za mirom vodila nizozemske brodove u njihovoj
elji da izravnim putem dou do Indonezije? Na visinama lita
Dobre nade otvara se vie putova: jedan unutranji koji ide du
Mozambika i doputa da se prema sjeveru uhvati monsunske
vjetrove i dopre u Indiju; drugi, izvanjski, ili, puinski put, koji
istonom obalom Madagaskara, Maskarenskim otojem, a zatim
kanalom koji prolazi izmeu stotine Maldivskih otoka nastavlja
uvijek ravno sve do Sumatre i do Sundskog tjesnaca te izbija na
Bantam, veliku luku najavi; na dobrom dijelu tog vrlo dugog puta
ne iskoritavaju se monsunski ve pasatni vjetrovi, trade winds
engleskih mornara: za tu se putanju odluio Cornelius Houtman,
koji je nakon duge plovidbe puinom stigao u Bantam 2 2 . lipnja
1596. Da li je izbor tog puta odgovarao elji da se izbjegne Indija,
gdje je portugalsko prisustvo znatnije nego drugdje? Ili je moda,
kao to je vrlo vjerojatno, to ve na poetku puta bio njegov izbor
zbog Indonezije i njezinih skupih mirodija? No, naglasimo da su
tim istim putem ili i arapski moreplovci kad su htjeli doi na
Sumatru, a i oni su htjeli izbjei portugalskom nadzoru.
Izvan je svake dvojbe da su se nizozemski trgovci ispoetka
nosili nadom da bi njihove ekspedicije mogle bid shvaene kao
izrazito trgovake operacije. U lipnju 1595, Cornelius Houtman je
na visini ekvatora na Atlantiku sreo dvije goleme portugalske
koje su plovile prem a Goi: bio je to miran susret, razmije
njeni su portugalski slatkii za sir i unku, i brodovi su se
rastali tek poto su se vrlo uljudno pozdravili, opalivi svaki po
241
jedan topovski hitac180. Iskreno ili ne, ali vrlo glasno, Jacob
Cornelis van Neck 181 ozlojeeno prosvjeduje prigodom svog pov
ratka u Holandiju, u travnju 1599, protiv glasina to su ih po
Amsterdamu irili idovi portugalskog porijekla, a prem a kojima
bi toboe do svog bogatog i unosnog tereta (400% dobiti) bili doli
silom i prijevarom. A to je i vie nego la nad laima, izjavljuje on,
jer je prem a nalogu svojih brodovlasnika i te kako pazio da nita
ne oduzm e nikome, ve da trguje po pravu sa svim stranim
narodima. Uza sve te rijei, za vrijeme putovanja S. Van den
Hagena, od 1599. do 1601, luzitanska e tvrava Amboine biti
napadnuta po svim vojnikim pravilima, prem da bez ikakva uin
ka .182
20. oujka 1602183, na traenje Dravnog sabora, velikog
pensionara Barneweldta i oranskog princa Mauricea od Nassaua,
stvara se Istonoindijska kompanija (V. O. C., to je kratica za
Vereenigde O ost-Indische Compagnie) koja sjedinjuje sve -
danje kom panije (vorkom pagnien) i istupa kao nezavisna snaga,
kao drava u dravi, sta a t-b u ile n d e -sta a t. Utemeljenje te kom
panije uskoro e sve promijeniti. Svreno je s putovanjima bez
reda: izmeu 1598. i 1602, upueno je 65 brodova u sastavu 14
flota .184 Otada je postojala samo jedna politika, jedna volja, jedna
uprava za azijske poslove: politika i volja Kompanije, koja se,
poput pravog carstva, postavila p od znak trajne ekspanzije.
Snaga dobrih isprika tolika je da se jo 1608. trgovci, koji su
u samom poetku sudjelovali u putovanjima u Indoneziju, nastav
ljaju buniti protiv bilo kakve sile i dokazivati kako su njihovi
brodovi bili oprem ljeni za voenje potene trgovine, a ne za
gradnju utvrda ili zarobljavanje portugalskih karaka. Jo se uvijek
zanose iluzijom u to vrijeme a fo rtio ri kad bude u Antwerpenu
9- travnja 1609.185 potpisano dvanaestogodinje primirje koje je
prekinulo neprijateljstva izmeu Ujedinjenih pokrajina i Kato
likog kralja da bi mogli m irno uzeti svoj dio azijskog plijena.
To utoliko vie to ugovor o prim irju nije sadravao nita to bi se
odnosilo na zone smjetene na jug od ekvatora. Juni Atlantik i
Indijski ocean bili su slobodne zone. U veljai 1610, jedan se
holandski brod na putu za Indoneziju zaustavio u Usabonu i od
potkralja zatraio odobrenje Katolikog kralja da se sklopljeno
prim irje objavi i naredi na Dalekom istoku (a to je usput i dokaz
da su ondje borbe jo trajale). Potkralj je zatraio uputstva iz
Madrida i, kako nisu stigla na vrijeme, holandski je brod, koji je
imao nareenje da eka samo dvadeset dana, isplovio iz Lisabona,
242
A m ste rd a m
a da nije dobio oekivani odgovor.186 To je samo jedna obina

vijest. Govori li nam ona o holandskoj elji za mirom ili samo o
njihovu oprezu?
U svakom sluaju, njihova je ekspanzija ubrzo poprimila
izgled eksplozije. 1600. jedan holandski brod dolazi do Kiu Siua,
junog otoka japanskog arhipelaga187; 1601, 1604, 1607. Holan-
dani pokuavaju izravno trgovati s Kantonom i zaobii portugalske
pozicije u Macaou188; ve 1603. dolaze do Cejlona109; 1604. pro
pada jedan od njihovih napada na Malaku190; 1605. osvajaju u
Molukom otoju portugalsku tvravu Amboine, koja je tako
postala prvo vrsto uporite Indijske kompanije191; 1610. napa
daju panjolsko brodovlje u tjesnacu Malakc i osvajaju Tcrnatc .192
I tako se, unato primirju, osvajanje nastavlja, a ono nije
nimalo lako, jer se Kompanija morala boriti ne samo protiv Por
tugalaca i panjolaca (ovi potonji, s bazom u Manili, djelovali su
po Molukom otoju i drali su se vrsto Tidorea sve do 1663)193,
ve i protiv Engleza, koji su, bez nekog odreenog plana, iskrsavali
sad ovdje sad ondje; i, najzad, protiv veoma aktivne mase azijskih
trgovaca: Turaka, Armenaca, Javanaca, Kineza, Dcngalaca, Arapa,
Perzijanaca, gudieratskih muslimana... Kako Indonezija tvori glav
nu vezu viestruke trgovine izmeu Indije s jedne, a Kine i Japana
s druge strane, zavladati i imati pregled nad tim pomorskim
raskrem bio je teko dohvatljivi osnovni cilj to su ga Nizozemci
sebi postavili. Jedan od prvih guvernera Kompanije u Indoneziji,
Jan Pieterszoon Coen 194 (1617-1623, 1628-1629) prosudio je
stanje sa zaudnom pronicljivou: zalagao se za stvarno i trajno
osvojenje; preporuao je da se protivnike estoko napada; da se
grade uporita i d a se izn a d svega naseljava, dakle, ono to bismo
mi danas rekli, da se kolonizira. Kompanija je na kraju ustuknula
pred cijenom toliko opsenog programa, i sve je zavrilo odbaciva
njem planova matovitog guvernera. Ve je tada to bio onaj vjeni
sukob izmeu trgovaca i kolonizatora u kojem je, kako bismo mi
Francuzi rekli, Dupleix uvijek bio u krivu.
No, logika stvari morala je m alo-pom alo dovesti do nc-
izbjeivoga. 1619. osnutak Batavie koncentrirao je na jednoj po
vlatenoj toki sve najhitnije u holandskoj moi i trgovini s
Indonezijom. I poevi odatle, s te vrste toke i s Otoka miro
dija, Holanani su ispleli golemu paukovu mreu trgovine i
razmjene dobara koja je izgradila na kraju njihovo carstvo, lom
ljivo, gipko, sazdano jednako kao i ono portugalsko, na feni-
anski nain. Oko 1612. uspostavljene su konstruktivne veze s
243
8. lipnja 1660. bolandski ratni brodovi napadaju grad Makasar na

Celebesu. Unitenje i paleportugalskih brodova. Pa ipak, Holanani
e zavladati otokom tek 1667-1669. Crte Freda Woldemara B. N., C.
i PL, Y. 832. (Otisak B. N.)
Japanom; 1624. dola je na red Formoza; dodue, dvije godine

prije toga, 1622, propao jc napad na Makao. Tek 1638. Japan
izgoni Portugalce i ve tada pristaje prihvaati osim kineskih samo
holandske brodove. I najzad 1641. Nizozemci zauzimaju Malaku
kojoj su, sebi na korist, osigurali brzo propadanje; 1667. se poko
rava ahemsko kraljevstvo na Sumatri195; 1669. na redu je Maka
sar196, 1682. Bantam, napredna stara luka, suparnica Batavie.197
244
Amsterdam
Meutim, nikakvo stalno prisustvo u Indoneziji nije bilo

mogue bez veza s Indijom, koja je dominirala itavom azijskom
ekonomijom-svijetom, od Rta Dobre nade do Malake i Molukih
otoka. Htjeli to oni ili ne htjeli, Nizozemci su bili primorani da
plove prema indijskim lukama. Nisu se nikako mogli, na Sumatri
ili drugdje, gdje se mijenjalo papar za indijska tkanja, pomiriti s
time da plaaju svoja kupovanja novcem ili da iz druge ruke
nabavljaju platno iz Koromandela ili iz Guderata. Stoga su oni ve
1605. u Mazulipatamu, u Suratu ve 1606198, premda je njihovo
uporite u potonjoj luci, najveoj u Indiji, sigurno tek 1621.199
Faktorije se od 1616. do 1619. osnivaju u Droachu, Cambayu,
Ahmedabadu, Agri, Burhanpuru .200 Prodiranje u primitivni i veo
ma plodni Bengal bilo je polagano (znatnijeg prodora nije bilo
prije 1650). 1638. Holandani postaju sve ei na Cejlonu
otoku cimeta. Pune su ga obale otoka, priao je na poetku
stoljea jedan njihov kapetan, i to najboljeg na itavu Orijentu:
kad si na 8 milja na puini pod vjetrom, jo se osjea njegov
miris.201 Ali gospodarima toliko prieljkivanog otoka postat c tek
16581661. Zatim e prodrijeti na dotada suzdrljiva trita mala-
barske obale. 1665. osvojit e Cochin .202
Negdje 1650-ih i 1660-ih godina nizozemsko je carstvo
postiglo svoje prave dimenzije. To znai da Portugalci nisu bili
izgurani po kratkom postupku, odjednom. Istina, njihovo je car
stvo bilo branjeno samim svojim dimenzijama: bilo je rasuto na
prostoru koji se protezao od Mozambika do Macaoa i do Japana;
i nije bilo sazdano od tvrde grae koja bi bila kadra pomaknuti se
na jedan udarac ramenom. Najzad, kao to pokazuju papiri Fer
dinanda Crona203, predstavnika Fuggerovih i Wclserovih u Goi,
sluba obavjetavanja kopnenim putem uvijek je bila djelotvornija
nego napredovanje nizozemskih i engleskih brodova koji su plo
vili prema Indijskom oceanu. Portugalske su vlasti uvijek bile
pravovremeno obavjetavane via Venecija i Levant o ekspedici
jama to su ih Holandani pripremali protiv njih. Najzad, napadai
nisu uvijek raspolagali sredstvima ni ljudstvom da bi trajno zapos
jeli sve toke koje su njihovi prethodnici bili osvojili. Njihovi su
uspjesi istodobno znaili i rasprivanje njihovih snaga. Ukratko,
dok nizozemski napad poinje ve potkraj XVI. stoljea, 1632. stiu
jo uvijek papar i zaini izravno u Usabon204, a tek e zauzeem
Malake 1641. portugalsko carstvo u Aziji biti zaista izbaeno iz igre.
Ukratko, Nizozemci su se uselili u tuu kuu. Ambasador
Luja XIV, Bonrepaus, optuivao ih je 1699. da su svoju mo
245
izgradili koliko god su mogli na propasti Evropljana koji su doli

prije njih i tako iskoristili sve one muke to su ih drugi proivljavali
u pripitomljavanju Indijaca, u njihovu pokoravanju i u naporim a
da ih naue trgovini .205 No, da Holandija nije naela, a kasnije i
unitila portugalsko carstvo, bio bi to na sebe sam samcat preuzeo
Englez koji je dobro iz vlastitog iskustva poznavao Indijski ocean
i Indoneziju. Zar Drake 1578. i Lancaster 1592. nisu oplovili
svijet?206 Nisu li Englezi utemeljili svoju Istonoindijsku kom
paniju 1600, dvije godine prije V. O. C a? Nisu li oni u vie navrata
plijenili bogato natovarene portugalske ?207 Te goleme ka-
, najvei brodovi koji su tada postojali na svijetu, nisu bile
kadre brzo se kretati i brzo primjenjivati svoju vatrenu mo; osim
toga, teko su podnosile ona beskrajna putovanja na povratku:
glad, bolest i skorbut bili su im najei suputnici.
Dakle, da Nizozemci nisu oborili portugalsko carstvo, Englezi
bi to bili lako preuzeli na sebe. Uostalom, i sami su Nizozemci, tek
to su sjeli na portugalsko mjesto, m orali svoje mjesto braniti od
tih upornih protivnika. Bilo im je teko odstraniti ih iz Japana i
Indonezije, a nem ogue zabraniti im dolazak u Indiju, kao to ih
nikako nisu mogli jednostavno odbaciti prem a zapadu Indijskog
oceana, u sm jeru Perzije i Arabije. Moralo se 1623- pribjei ot
vorenoj sili da ih otjeraju iz Amboine .208 A Englezi su jo dugo
ostali u Indoneziji, kao nabavljai papra i zaina, kao uporni
prodavai indijske pam une robe na otvorenoj trnici Bantama.
Povezanost trgovine
u holandskom carstvu
Najvee bogatstvo Azije predstavljaju trgovake veze koje se uspo
stavljaju izmeu ekonomski razliitih oblasti, a koje su veoma
udaljene od drugih, ono to Francuzi nazivaju le c o m m erced I nde
en Inde, Englezi country tra d e , a Nizozemci inlandse handel. U
toj trgovinskoj plovidbi izmeu velikih razdaljina, jedna dana roba
zahtijeva drugu, za njom slijedi neka trea i tako redom. Tu smo,
u n u ta r azijskih ekonomijasvjetova koje sainjavaju jednu ivu
cjelinu. Evropljani su se u tu igru uvukli, i to mnogo prije nego se
to obino vjeruje. Najprije Portugalci, pa zatim Nizozemci. No,
potonji su, moda zbog svojih evropskih iskustava, bolje nego
246
A m ste r d a m
drugi shvatili nain na koji je dalekoistona trgovina artikulirana.

Uspjeli su, kae opat Raynal209, domoi se na taj nain azijske
trgovinske plovidbe, kao to su ve u rukama imali evropsku,
zapravo zbog toga to su tu trgovinsku plovidbu tretirali kao
suvislo povezani sustav, u kojem se valjalo domoi i kljune robe
i kljunih trita. Ne moe se rei da Portugalci to nisu znali, ali
oni se nikad nisu ni pribliili tom savrenstvu.
Kao i drugdje, razmjene se na Dalekom istoku odnose na
robu, plemenite kovine i na kreditne papire. Plemenite kovine
dolaze u obzir ondje gdje se dovoljno ne razmjenjuje roba. A
krediti interveniraju ondje gdje novac nije kadar, bilo zbog svoje
ograniene mase ili zbog slabe opticajne brzine, smjesta izravnati
trgovake bilance. Naravno, na Dalekom istoku evropski trgovci
ne raspolau onako obilatim kreditima kako su bili navikli kod
svoje kue. Krediti su za njih kompenzacije, prije palijativi nego
pokretake snage. Obraaju se tu i tamo vjerovnicima iz Japana 210
ili iz Indije (u Suratu)211, ali ti su bankari mnogo vie u slubi
lokalnih posrednika nego trgovaca i agenata na Zapadu. Najzad,
namee se oslanjanje na plemenite kovine, poglavito na srebro
koje Evropljani izvlae iz Amerike i koje je Sczame, otvori se!
svih tih razmjena.
Meutim, ti uvozi sa Zapada nisu dostatni. To je prouzroilo
da se Holanani utjeu svim lokalnim izvorima plemenitih kovina
koje im prua dalekoistona trgovina. Tako su se koristili kineskim
zlatom (posebno za svoja kupovanja na Koromandelskoj obali)
dok su god ostali na Formozi (do koje su doprli 1622, a ponovo
ju je osvojio gusar Coxinga 1661); udio srebra iz japanskih rud
nika igrao je odlunu ulogu od 16 3 8 . do 1668, kada je izvoz srebra
zabranjen; holandski su trgovci postali kupci koubanga, japanskih
zlatnika. Kad su i ovi bili devalvirani, 1670-ih godina, iako su ih
Japanci i dalje traili za svoje transakcije, i to po prijanjoj cijeni,
Kompanija je smanjila svoju kupovinu zlata i u velikom se opsegu
vratila izvozu japanskog bakra .212 Naravno nije zanemarila ni zlato
proizvedeno na Sumatri ili u Malaki, a ni zlatnike i srebrnjake koje
je levantinska trgovina irila po Arabiji (u Moki)213, u Perziji i po
sjevemozapadnoj Indiji. Sluila se ak i s bijelom kovinom to ju
je galijun iz Akapulka redovito dovozio u Manilu .214
Duga kriza koja poslije polovice stoljea Holandiju odvraa
od perzijskog trita svile ima u tom kontekstu drugaije znaenje
od onoga koje bismo joj na prvi pogled pripisali. I doista, u
listopadu 1647, jedan dopisnik kancelara Sguiera upozorava da
247
J'ernand Braudel / Vrijeme svijeta
Holanani vie nemaju rauna ii po svilu u Istone Indije,

budui da su dali nalog svojim agentima u Marseillcu da im kupe
i poalju svile to vie budu mogli.215 Tako je i bilo: nizozemski
brodovi koji su krenuli iz Indije 1648. nee donijeti niti jednu balu
perzijske svile.216 Budui da je perzijsko trite bilo na izvoru pod
kontrolom armenskih trgovaca, jedno sam vrijeme mislio da tu
krizu valja pripisati u korist tih domiljatih trgovaca, koji su se
dosjetili da sami prcvezu bale svile do Marseillea. No to tumaenje
po svoj prilici nije dovoljno. Holanani, koji su bili u zategnutim
odnosima s iranskim ahom ve od 1643- (sporazumjet e se s
njim tek 1653), nisu zapravo bili voljni preuzimati odve velike
koliine perzijske svile (kojoj je cijena osim toga rasla), zato to su
eljeli poto-poto zadrati pozitivnu bilancu svojeg poslovanja, a
Tvornica i skladiteZapadnoindijske kompanije u Bengalu. Platno iz

1665. (Rijksmuseum, Amsterdam.)
248
Amsterdam
to je znailo vratiti iz Perzije svoj zlatni i srebrni novac.217 Uos

talom, raspolagali su kineskom i jo vie bengalskom 218 svilom,
koja oko polovice stoljea zauzima sve vanije mjesto na povrat
nim putovanjima Kompanije prema Evropi. Prema tome, nije V.
O. C. pretrpjela krizu perzijske svile, ve ju je naprotiv izazvala da
bi sauvala jedan od svojih izvora u opskrbljivanju metalnim
novcem. Ukratko, Nizozemci su neprestano morali podeavati
svoju monetarnu politiku prema uvjetima promjenljive konjun
kture, utoliko vie to se sve zamrsivalo iz dana u dan neprestano
drugaijim paritetom izmeu nebrojenih azijskih sredstava plaa
nja.
Obrnuto, sistem trgovakih kompenzacija to ga je Kom
panija uspostavila funkcionirao je gotovo bez sporova sve do
1690-ih godina. Tada e zapoeti teka vremena. No, sve do tada,
putevi i mrea nizozemske trgovine u Aziji, kako je opisuje dugo i
podrobno izvijee Danicla Braamsa 219 (iz 1687, to jest upravo iz
onog vremena kada se, ironijom sudbine, odve lijepa mainerija
poela kvariti), skladno su se uklapali u suvisli sustav, utemeljen
poput onoga u Evropi na efikasnosti pomorskih veza, kredita i
predujmova iz metropole i na pomnjivom traenju situacija za
postizanje monopola.
Osim povlatenog pristupa Japanu, jedini djelotvorni i trajni
monopol Nizozcmaca bio je onaj na fine zaine: macis, mukatni
orai, mirisni karanfili, cimet. Svaki je put rjeenje bilo isto:
zatvoriti proizvodnju na uski otoki teritorij, vrsto je drati,
gospodariti njezinim tritem, sprijeiti iste ili sline kulture na
drugim mjestima. Amboina je tako postala otok karanfilia, Banda
otok mukatnog oraia i macisa, Cejlon otok cimeta. Organizi
rana m onokultura ini tako te otoke strogo ovisnima od redovitog
uvoza ivea i tekstila. Meutim, mirisni karanRlii koji su rasli po
drugim Molukim otocima, bili su sustavno upani, pa, ako je bilo
potrebno, i uz plaanje odreene rente lokalnom suverenu. Maka-
sar, jedan od celebekih otoka, bio je osvojen nakon teke i uporne
borbe (1669), jer, da je bio preputen sebi, bio bi mogao posluiti
za slobodnu trgovinu mirodijama. Cochin, u Indiji, isto je tako bio
zauzet premda njegovo dranje Kompaniju stoji vie nego to joj
donosi220, ali to je bio nain da se zabrani konkurentska proizvod
nja cimeta drugorazredne kvalitete, ali znatno nie cijene. Na
samom Cejlonu, odve velikom otoku, gdje su drani i te kako
skupi garnizoni, plantae cimeta bit e doputene samo na neznat
nim povrinama, samo da bi se ograniila ponuda. Kompanija je
249
dakle samo oruanom rukom i striktnim nadzorom odravala

svoje m onopole, a to je bilo djelotvorno, jer su za sve vrijeme
njezina postojanja, profiti od finih m irodija ostali vrlo visoki.221
Nigdje nema, govorio je jedan Francuz 1697222, ljubavnika koji
su tako ljubom orni na svoje drage, kao to su Nizozemci na
trgovinu svojim mirodijama.
A to se ostaloga tie, nizozemska je nadmo plod dugogodi
nje prim jerne discipline njezinih agenata u traenju dugoronih
rjeenja. Povjesniar, prem da je preneraen tolikim okrutnostima,
moe se samo zabavljati p red tako proraunatim i zaudnim, a
esto i kominim isprepletanjem kupovanj, ukrcavanja, prodaja
i trampi. Fine m irodije imaju odlinu prou ne samo u Nizo
zemskoj; Indija ih troi dvostruko vie nego Evropa223, a na Dale
kom su istoku neusporedivo sredstvo razmjene, klju brojnih
trita, jednako kao penica i baltiko drvo za jarbole u Evropi. A
ima jo m nogo drugih roba za razmjenu, samo valja briljivo
ustanoviti gdje su i gdje se m ogu najunosnije plasirati. Nizozemci
tako kupuju goleme koliine indijskog tekstila svih kvaliteta, u
Suratu, na Koromandelskoj obali, u Bengalu. Na Sumatri ga mije
njaju za papar (to je prilika da se uz malo politike vjetine
postigne povoljan ugovor), za zlato, za kamfor; u Sijamu e p ro
davati korom andelsko platno bez nekog naroitog probitka (jer
ondje ima prem nogo konkurenata), ali i zaine, papar, koralje, a
izvlait e kositar, kojega im je proizvodnja zajamena povlasticom
i koji e preprodavati sve do u Evropu, a zatim nevjerojatne
koliine jelenje koe, veoma cijenjene u Japanu, pa slonove tra
ene u Bengalu, i mnogo zlata .224 Ispostava na Timoru po sebi je
deficitarna, ali sandalovo drvo, koje se ondje nabavlja, izvanredno
se d obro prodaje u Kini i u Bengalu .225 A to se tie Bengala, u koji
su Holandani doli kasno, ali su ga temeljito iskoristili, on im daje
svilu, riu i mnogo salitre, koja odlino dolazi kao teret pri povrat
ku brodova u Evropu, jednako kao i bakar iz Japana ili eer s
razliitih proizvodnih trita .226 I kraljevstvo Pegu ima takoer
svojih privlanosti: ima tu pokos, zlata, srebra, dragog kamenja,
prodaju se mirodije, papar, sandalovina, platna iz Golkonde i
Bengala...
Dugo bismo mogli tako nabrajati: sve su prigode Nizozem
cima dobre. Zar se nemam o pravo uditi to penica uzgajana u
Capetownu, u junoj Africi, stie u Amsterdam? Ili, to je Amster
dam postao trite za kaure doprem ljene sa Cejlona i iz Bengala,
koji u Evropi nalaze ljubitelje, ukljuivi Engleze, za trgovinu s
250
Amsterdam
crnom Afrikom i kupovanje robova namijenjenih Americi? Ili, to

je eer iz Kine ili iz Bengala, ponekad ijama, a nakon 1637. i s
Jave, u Amsterdamu jedan put prihvaen, a drugi put vraen, ve
prema tome da li se cijenom moe u Evropi mjeriti sa eerom iz
Brazila ili s Antila? Kad se zatvori trite u matinoj zemlji, eer se
iz skladita u ataviji nudi Perziji, Suratu ili Japanu .227 Nita nam
bolje ne pokazuje kako Holandija u svojem Zlatnom dobu ivi u
mjerilu cijeloga svijeta, pazei na neku vrst arbitrae i trajnog
iskoritavanja svijeta.
251
USPJEH U AZIJI,
NEUSPJEH U AMERICI
Problem nad problem im a za V. O. C. sastoji se u tome kako odvojiti

iz svojih azijskih trgovakih poslova onaj kontigent roba koji je
Evropi potreban, ili tonije, koji Evropa pristaje da potroi. To je
problem nad problem ima, jer je V. O. C. dvotaktni motor, Batavija
Amsterdam, Amsterdam Batavia, i tako dalje. Trgovaki pri
jelaz iz jedne ekonom ije-svijeta (Azija) u drugu ekonomiju-svijct
(Evropa) sam je po sebi teak, kao to tvrde i teorija i praksa, a
povrh svega toga, dvije strane neprestano djeluju jedna na drugu,
kao dva nejednako optereena pladnja na vagi: dovoljno je pos
taviti dodatnu teinu na jedan ili na drugi i ravnotee nestaje. Na
primjer, evropski je upad u Aziju, neprestano se razvijajui, p o
digao kupovne cijene papra i mirodija koje su dugo ostale poka
zateljem za odnose izmeu dvaju kontinenata. Pyrard de Laval
biljei 1610. da ono to je Portugalce nekada stajalo samo jedan
novi, sada stoji (Nizozemce) etiri ili pet puta vie.228 Obrnuto,
prodajne cijene padaju same od sebe u Evropi sa sve znatnijim
pristizanjem egzotine robe. Dakle, bila je i te kako daleko ona
blaena 1599. godina kada se u Bandi plaalo 45 reala za jedan
kolac ( = 525 holandskih libri teine) karanfilia i 6 reala za
kolac m ukatnog oraia. A takve cijene svijet nije vie nikada
mogao vidjeti.225
Vrijeme borbi i uspjeha

Monopol u trgovini mirodijama, strogo odreivanje cijena, nad
zor nad opsegom roba savijenih u prom et (kada treba i uni-
avajui svaki viak)230, dugo su osiguravali prednost Nizozemcima
p red njihovim evropskim suparnicima. Meutim, u Evropi se
konkurencija pojaava zbog stvaranja suparnikih kompanija (a
sve ili gotovo sve subvencionira holandski kapial koji je na a j
nain reagirao protiv m onopola V. O. C.a); ili zbog pojave na
tritu istih proizvoda kao to su oni s Dalekog istoka, samo su
drugog podrijetla, kao na prim jer eer, bakar, indigo, pamuk,
svila... Tako sve nije gotovo, niti je unaprijed dobiveno. Jedan
252
Am sterdam
holandski putnik231 osim toga tumai ve 1632: Ne smijemo se

prevariti, jer kad bismo doli do toga da iskljuimo Portugalce
(koji su u to vrijeme jo uvijek gospodari Goe, Malake, Macaoa, a
to su dobro uvana mjesta), ne bi bilo mogue da sredstva (holand-
ske) kompanije budu dostatna niti za esti dio te trgovine. S druge
strane, kad bi se moglo smoi dovoljno sredstava da je poduz
memo, nali bismo se u neprilici da ne moemo konzumirati svu
robu koju bismo tako dobili, a ne bismo je se mogli ni drugaije
rijeiti.
S druge strane, monopolistika politika prinude i nadzora
vrlo je skupa. Na Cejlonu, primjerice, gdje je zadatak i te kako
teak, gorovita unutranjost otoka pod vlau kralja Kandya, koga
nisu nikad pokorili ni Portugalci ni Holandani, posade i uzdrava
nje utvrenja prodiru svu dobit do koje se dolazi prodajom
cimeta skupljenog na otoku.232 A seljaci se jednog dana diu
protiv Kompanije zbog bijednih plaa koje dobivaju. Na otoju
Banda, gdje je Holandija do monopola dola silom, ratom,
otpremanjem domorodaca u roblje najavu, V. O. C. je u poetku
biljeila velike gubitke.233 Proizvodnja je znamo opala i morala je
biti preustrojena na novim temeljima: 1636. domorodako stanov
nitvo svedeno je na 560 osoba prama 539 Nizozcmaca i 834
slobodna stranca, tako da se moralo uvesti 1.912 robova iz
Bengala ili iz Arakanskog Kraljevstva.234
Da bi uspostavila, uvrstila i sauvala svoj monopol, V. O. C.
se uplela u duge pothvate koji e biti gotovo zavreni tek s osvaja
njem Makasara (1669) i dovoenjem u red, a malo zatim i na
niticu, velike luke Dantama (1682). Ona vodi neprestane borbe
protiv plovidbe i trgovine domorodaca, kanjava, deportira i gubi
se u policijskim operacijama i kolonijalnim ratovima. Na Javi je
borba protiv lokalnih drava, protiv Matarana i protiv Bantama
neprestana tragedija. Oko Batavije ni sela, pa ak ni predgraa nisu
sigurna.235 To ne spreava uspjehe, ali poveava trokove. Najavi,
plantae eerne trske (ve u prvoj treini XVII. stoljea) i kave (od
17061711) predstavljaju velike uspjehe.236 Meutim, i trsku i
kavu valja uzgajati pod nadzorom, a 1740. krvavo ugueni kineski
ustanak dovodi do neizljeive krize u proizvodnji eera; otoku e
trebati vie od deset godina da se oporavi, a oporavit e se slabo.237
Logino, povijest Kompanije je zbroj prednosti i nedostataka.
Ukrupno uzevi, bilanca je u XVII. stoljeu povoljna. A za vrijeme
dvaju ili triju desetljea prije i poslije 1696 ta vremenska granica
proizlazi iz rauna koje izvlaimo iz ne ba jasnog knjigovodstva
253
ic n u in d Braudel / Vrijem e svijeta
i <r
Holandski trgovac pokazuje svojoj eni brodove Zapadnoindijske

kompanije u luci Batavie. Detaljplatna A. (1620-1691). (Rijk-
smuseum, Amsterdam.)
V. O. C.a situacija sc uporno pogorava. Kristof Glamman238

misli da je dolo do pravog preokreta, koji je vraki pomutio
uspostavljeni red, istovremeno i u azijskoj trgovini i na evropskim
tritima.
U Evropi je odluan faktor bio u tome to papar vie nema
prvenstvo, to je postalo oigledno nakon 1670. Naprotiv, fine
mirodije dre se visoko, pa ak se relativno i penju; indijski tekstil,
svilena i pamuna roba, bojena ili neuradena, zauzimaju sve bolje
mjesto, a nove se robe nameu: aj, kava, pokost, kineski porculan.
254
A m ste rd a m
Da je dolo samo do tih promjena, mogli bismo sc kladiti da

bi se V. O. C , koja je slijedila sva kretanja kao i druge indijske
kompanije, svemu tome bila prilagodila bez prevelike tete. No, k
tome je dolo i do poremeaja starih puteva i trita, a pukotine
su se pojavile i u dobro uhodanim poslovima kompanije. Kao to
se to esto dogaa, stari sustav, borei se za svoj vlastiti preitak,
ponekad smeta nunom prilagoavanju. Tako je bitna novina
nedvojbeno bilo irenje trgovine ajem i otvaranje Kine svim
stranim trgovcima. Engleska je kompanija vrlo brzo, ve 1698,
prihvatila izravnu trgovinu (dakle, plaajui novcem)239, dok sc V.
O. C , naviknuta na preuzimanje kineske robe dopremljene dun-
kama, koje su dolazile u Bataviu da tu kupe navlastito papar i malo
cimeta, sandalovinu i koralje, drala neizravne trgovine za robu,
ime se izbjegavala primjena gotova novca. I, na kraju e sc veza
Bengal Kina, aj za pamuk i za novac, a zatim za opijum, odrati
na englesku korist. Taj je udarac za Holandsku kompaniju bio
utoliko tei to su u meuvremenu unutranji indijski ratovi
upropastili Koromandelsku obalu, jednu od najuspjenijih oblasti
za Nizozemce.
Pitamo se, zar V. O. C., izloena svim tim suparnitvima, nije
bila dovoljno oboruana da im sc moe oduprijeti? Statistiki
podaci otkrivaju da je u XVIII. stoljeu, i to gotovo do posljednjeg
dana svog postojanja (1798)240, bila kadra slati u Aziju sve vee
koliine bijele kovine. A bijela kovina, na izmijenjenom, pa ak i
poremeenom Dalekom istoku, ostaje i dalje klju za sve prob
leme. Pa ipak, V. O. C. ne prestaje tijekom XVIII. stoljea na
zadovati, a objanjenje takva nazadovanja teko je nai.
Veliina i pad
V. 0. C .-a
Kad su se pojavili znakovi nazadovanja? Izuavanje raunskih
knjiga Kompanije ini se da ukazuje na prekretnicu u godini 1696.
No, nije li taj datum i odve precizan? K. Glamann241 uzima
etrdesetak godina prije i etrdesetak poslije 1700, a to je mudrije.
Uostalom, sami su suvremenici tek dosta kasno stekli dojam
tekog pogoranja. Navest emo jednu ilustraciju. Dva ovjeka
avrljaju 1712. u Dunkerqueu, koji je Luj XIV, da bi imao mir,
rtvovao jo uvijek zabrinutoj Engleskoj, premda se nad njom die
255
novo sunce. Jedan je od njih obian ovjek, izvjestitelj nadzornika

Desmaretza, dok je drugi Mylord Saint-John. Kad sam m u odgo
vorio da e ojaavanje njihove trgovine (to jest engleske) uz
propast Holandana biti siguran lijek za um irenje britanske nacije,
koji e je opet podii na noge, kratko mi je odgovorio da e Englezi
m orati prodati gae da to postignu.242 Dakle, on ne misli da su
ve uspjeli! Dvanaest godina kasnije, 1724, Ustariz, koji je m jero
davan sudac, bez oklijevanja e napisati: Njihova Indijska kom
panija (to jest nizozemska) toliko je mona da je sva trgovina
drugih indijskih kompanija gotovo nitavna u usporedbi s nje
zinom.243
Ni brojke to su nam poznate ne rjeavaju problem odluno.
One nam u najm anju ruku govore o veliini poduzea. Na samom
poetku, 1602, Kompanija raspolae kapitalom od 6,5 milijuna
florina,244 podijeljenih na dionice od 3.000 florina, dakle, deset
puta vie nego Engleska kompanija, utemeljena dvije godine ra
nije, a koju je toliko m uio nedostatak kapitala.245Jedan nam raun
iz 1699. pokazuje da taj poetni kapital, koji kasnije nee biti ni
isplaen ni povean, odgovara koliini od 64 tone zlata.246 Govoriti
o V. O. C .-u znai biti ve od samoga poetka suoen s krupnim
brojkama.
Nee nas dakle zauditi da je 1657. i 1658, u rekordnim
godinama, Kompanija uputila na Daleki istok dva milijuna florina
u zlatu, u srebru i u ipkama.247 Nee nas uditi ni kad doznamo
da 1691. odrava najmanje 100 brodova248, a prem a jednom
ozbiljnom francuskom dokum entu iz 1697, vie od 160, s 30 do
60 topova na svakom od njih.245 Ako za svaki brod pretpostavimo
u prosjeku 50 ljudi posade250, dolazimo do brojke od 8.000
m ornara. Tome valja pribrojiti vojnike u garnizonima m eu koji
ma ima mnogo ljudi iz tih zemalja; oni nose oruje, a oni (nizo
zemski gospodari) ih postavljaju u prve redove kad se valja boriti.
Za vrijeme rata Kompanija moe tim snagama pridruiti i 40 velikih
brodova: Mnogim bi okrunjenim glavama u Evropi bilo teko
tako neto uiniti.251 A J. P. Richard je 1772. ushien kad moe
de visu ustanoviti da sama Amsterdamska komora zapoljava u
svojim magazinima vie od 1.200 ljudi, bilo za gradnju brodova,
bilo za sve drugo to treba za njihovu opremu. Naroito ga je
zaudila jedna pojedinost: Ima 50 ljudi koji itavu bogovetnu
godinu samo prebiru i iste mirodije.252 Naravno, sveukupne bi
brojke bile indikativnije za nau svrhu. JeanFranois Melon253,
nekadanji sekretar J. Lawa, kae nam 1735: Svi ti veliki pogoni
256
Am sterdam
t
1
..
...
...
- ...
... ...
...

... ...
s 3 3 ? s s 3 s 2 3 n 3 3 2
i 1 I I i 1 i i 1 I I ? s I g II
Holandski brodovi u meduindijskoj trgovini (prema P. S. Gaastra)
brodova
1641 56
1651 60
1659 83
1670 107
1680 88
1700 66
1725 52
1750 43
1775 30
1794 ?
22. B1IANCA AKTIVNOSTI ZAPADNOINDIJSKE KOMPANIJE

Jedna ekipa nizozemskih povjesniara (Bruyn, Schdffer, Gaastra) dala se na odreivanje bilance
aktivnosti Zapadnoindijske kompanije u XVII. i XVIII. stoljeu. Prema gornjoj tabeli, oko 1680-1690,
broj brodova Zapadnoindijske kompanije koji su trgovali na Dalekom istoku poinje opadati, a to
je nazadovanja meduindijske trgovine. U neprekidnoj crti grafikon oznaava poSiljke pleme
nitih kovina iz metropole u Aziju; istokanim crtama oznaeni su po vrac i brodova s robom
procijenjenom na polasku u milijunima guldena. Tako se moe zakljuiti da je trgovaka ekspanzija
neprekinuta. No je nemogue utvrditi odnos izmeu dviju krivulja, jer se nije uzimala u obzir
roba upuena iz metropole ni metal za kovanje novca koji je potjecao iz meduindijske trgovine.
257
nc zapoljavaju niti 80.000 ljudi, kao da sama ta brojka nije

izvanredno velika! I, po svemu sudei, manja od stvarne: oko 1788,
Kompanija se doslovce gui od prevelikog broja namjetenika, pa
zato Oldecup254, ruski konzul u Amsterdamu, iznosi broj od
150.000 osoba. Bilo kako bilo, iz jednog iroko zasnovanog istra
ivanja255 proizlazi ovaj rezultat: milijun ljudi je u XVII. i XVIII.
stoljeu prevezeno brodovima V. O. C , to znai 5. 000 godinje.
Teko je na temelju tih brojki zamisliti koliko je bilo holandsko
puanstvo u Aziji, ali ono je nedvojbeno brojnije nego portu
galsko, koje bi u XVI. stoljeu m o d a iznosilo svega 10.000 lju
di256, kojima treba pribrojiti, kao i u sluaju Holanana, i odreen
broj dom orodakih pom onika i slugu.
Govoreno je i o izvanredno velikim dividendama. Savary ih
je procijenio na 20 i 22% izmeu 1605- i 1720.257 No, stvari valja
prom atrati izbliega. 1670. se u zemlju doprem aju velike koliine
robe, i u euforiji koja je zavladala nakon pobjede nad kraljem
Makasara, pristupilo se novoj raspodjeli koja se popela i do 40%.
O djednom , na burzi akcije rastu do 510% ako je 100 indeks
vrijednosti za vrijeme utemeljenja V. O. C .-a u 1602. Lijep je to
skok, jer otkad sam ja ovdje, primjeuje Pomponne, nikad nisu
prele 460. No, prem a naem izvjestitelju, ta nova raspodjela
kao ni nove prednosti nee znaiti nita drugo nego jednu godinu
poput svih drugih, s drugaijom cijenom od one po kojoj su
dionice bile prodavane i raspodjele injene ve 30 godina, a oni
kojima pripadaju izvukli su interes iz njihova novca za vie od 3 ili
4%.258 Da bi ta i odve zam rena reenica postala jasna, valja
zapamtiti da raspodjela nije raunana prem a teaju akcije na
burzi, nego prem a indeksu, to jest 3 000 florina. Recimo da pos
jedujem akciju koja vrijedi 15.300 florina, 1670. naplaujem ku
pon od 40% na stari kapital, to jest 1.200 florina, a to je izuzetni
interes od 7,84%. U 1720. godini, za akciju koja kotira 36.000,
raspodjela koja je i te godine bila 40%, iznosi 3,33% interesa.259
To znai:
1) da se Kompanija liila prednosti koja bi proizlazila iz
poveanja kapitala. Zato? Nc raspolaemo ni s kakvim odgovorom
na to pitanje. Moda zato da se previe ne povea uloga dioniara
koje redovito dre po strani? To je mogue;
2) da se oko 1670, prem a burzovnim kotizacijama, cjelokupni
kapital akcija kree oko 33 milijuna florina. Da li se u Amsterdamu,
zbog toga to je ta masa, sama po sebi, i odve slaba za divljanje
258
Am sterdam
holandskih spekulacija, investira i naveliko igra s engleskim vrijed

nostima?
3) najzad, ako je prvotnih 6,5 milijuna donosilo prosjeno
20% na godinu, dioniari su dobili vie od milijun florina godinje.
Povjesniari i promatrai se slau kad nam tvrde da dijeljenje
dividendi (esto plaanih mirodijama ili dravnim obveznicama)
nije predstavljalo odve veliku stavku u tekoama V. O. C.-a. A
milijun florina ne bi bio zanemariv iznos da je dobit Kompanije
bila tako skromna kao to neki tvrde.
I zaista, u tome je problem. Kakve su bile dobiti Kompanije?
Odgovor se ini nemoguim, i to ne samo zbog toga to su
poduzeta istraivanja nedovoljna i jer je dokumentacija ponekad
nestala; ne samo zbog toga to sauvane knjige ne odgovaraju
normama dananje bilance i to ne vode rauna, bilo kod aktive
ili kod pasive, o vanim stavkama (stalni kapital, na primjer, zgrade
i brodovi, roba i gotovina koja putuje morskim putem, kapital
dioniara, itd.)260 ve navlastito stoga to sam sistem raunovoe-
nja zabranjuje svaku skupnu bilancu i time svako tono izra
unavanje realne dobiti. Iz praktikih razloga (u prvom redu zbog
velikih udaljenosti i tekoa monetarne konverzije, itd.), knjigo
vodstvo ostaje zarobljenikom strukturalne bipolarnosti poduzea:
postoje rauni koji se odnose na factory Nederland, da se poslu
imo Glamannovim jezikom, koja svake godine uspostavlja sve
ukupnu bilancu knjigovodstva svih est komora; postoje rauni
vladine uprave u Bataviji koja prima knjigovodstvene isprave iz
svih faktorija na Dalekom istoku i tada uspostavlja godinju bilan
cu prekomorskih djelatnosti. Jedina veza izmeu dvaju odijeljenih
knjigovodstava je u tome da dugove jednoga eventualno plaa ono
drugo, ali i jedno i drugo ne pozna unutranje djelovanje onoga
drugoga, ne zna na to se zapravo odnose njegovi vikovi ili
manjkovi.
Johannes Hudde261, predsjednik Heeren XVII potkraj XVII.
stoljea, toga je bio toliko svjestan da se zaloio za potpunu
promjenu sistema. To mu nije uspjelo. Zbog tisuu razloga i
stvarnih potekoa. Ali, moda i zbog toga to upravljaima Kom
panije nije bilo ba mnogo stalo da javnosti predoe jasne raune.
Ve je na poetku dolazilo do sukoba izmeu Heeren XVII i
dioniara koji su traili polaganje rauna i bili uvjereni da su
njihove dividende nedovoljne. I obrnuto nego to je bilo s Engles
kom kompanijom, koja je bila odmah dovedena u tekoe zbog
istovrsnih traenja (i zbog isplata to su ih zahtijevali dioniari,
259
kojima nije bilo do toga da financiraju vojne operacije u Aziji),

Holandska je kompanija uvijek imala zadnju rije, budui da
njezini dioniari nisu mogli vratiti svoje uloge drugaije nego
prodajom akcija na burzovnom tritu. Kratko reeno, rauni koje
je predoavala uprava Kompanije moda su bili tako prikazani da
sakriju mnogo poslovnih poteza poduzea.
Ono to proizlazi iz prouenih bilanci, i to nas zaista zau
uje, jest skrom nost dobiti za trajanja cijelog stoljea lakih trans
akcija, a to je XVII. stoljee. Pisac ovog djela uvijek je zastupao
gledite da je d a leka trgovina neka vrsta superlativa u povijesti
trgovakih pothvata. Da li se je prevario? Branio je stav da je to bila
prilika za mali broj povlatenih da sebi na korist ostvare znatne
akumulacije. A ondje gdje nem a dobiti, ili gdje ima vrlo malo
dobiti, moe li biti bogaenja pojedinaca? Za nekoliko emo asaka
opet naii na to dvostruko pitanje.
Slom u XVIII. stoljeu.

Zbog ega1?
Najbolji nam raunovodstveni saetak problem a daju raunanja

B. Van der O uderm eulena262 iz 1771, provedena na temelju danas
ve izgubljenih dokum enata. Izmeu 1612. i 1654. zbroj ostvarene
dobiti bio bi 9,700.000 florina za 22 godine, to znai skrom nu
godinju dobit neto malo niu od 441.000 florina. Kompanija bi
tada bila zaradila tri puta manje nego njezini dioniari; da li se to
smije i pomisliti? Od 1654. do 1674. masa se dobiti penje na
11,300.000, to odgovara godinjoj dobiti od 538.000 florina. Od
1674. do 1696. cjelokupna masa iznosi 19.000.000, a godinja
dobit 826.000 florina. Nakon 1696. zapoinje nazadovanje; oko
1724. bili bismo na situaciji nula. Zatim se Kompanija neprestano
zaduuje i to vrlo ivim ritmom. Posuuje novac ak i za isplate
dioniarima; to su ve steajni postupci. U ljeto 1788. situacija je
doslovno katastrofalna: Istonoindijska kompanija toboe je pot
pisala 15 milijuna mjenica na dravu, isplativih za etiri ili pet
godina. Eto, to bi joj dalo mogunosti da preivi. No, zapravo,
njezin dug koji iznosi 90 milijuna (florina) popet e se tako na
105.263 Zbog ega je V. O. C. doivjela takav financijski slom?
Jedino prihvatljivo objanjenje ali zar moe postojati samo
jedno objanjenje? je ono to nam ga nudi Kristof Glamann264:
260
Amsterdam
Kako Kinezi predstavljaju llolandane. Porculanske figure Indijske

kompanije iz razdoblja Khang-IH, stara kolekcija Iisperitu Santo iz
l.isabona. (Fotografija Connaissance des Arts.)
261
dolo jc do opadanja trgovine iz Indije u Indiju, ili bar do opadanja

dobiti koju jc donosila ta izdana trgovina. injenica je da se ona
druga strana Batavia ne prestaje zaduivati, a Heeren XVII
pokrivaju njezine gubitke, neko vrijeme s jo bujnim dobitima
onoga to se zove fa c to ry N ederland (pomaganima djelomino
rastom cijena) a zatim, putajui da dugovi rastu. Ali kako pro
tumaiti nazadovanje inlandse h a n d e la ? Budui da je u drugoj
polovici XVIII. stoljea sve obuhvaeno poskupljivanjima, nije bilo
mogue nazadovati zbog same konjunkture. Razlog je navlastito,
sm atra K. Glamann265, u konkurenciji drugih kompanija, u prvom
redu engleske, i u revoluciji trgovine i trita, koju odgovorni u
ataviji nisu shvatili. Tako e Heeren XVII uzaludno nastojati da ih
uvjere u prednosti izravnog trgovanja s Kinom bez posredstva
Indonezije. Engleska je konkurencija time bila zacijelo olaka
na.266
Ali, holandski je uzmak vezan i za dobro poznate prijevare
agenata V. O. C. -a . Za razliku od engleske In d ia C om pany,
holandska im Kompanija nije ostavila pravo da se za svoj raun
bave trgovinom iz Indije u Indiju. Tada korupcija, koje nikad nije
nedostajalo u nizozemskim Indijama, kri sebi put. Smijemo li
vjerovati da jc na poetku Kompanija imala besprijekorne slu
benike? Opat Raynal267, u svom slavnom d jel u H istoire philosophi
q u e e t p o litiq u e des ta b lisse m e n ts e t d u com m erce des
Europens d a n s les d e u x Indes (1770), tvrdi da u njezinim re
dovima nije bilo bogatstava steenih na prijevaran i nepoten nain
prije 1650, da su Holanani za tih prvih desetljea bili skromni i
poteni te da im u tome nema premca. Da li je to mogue? Ve
1640, J.-B . Tavernier uzima sebi slobodu da u to posumnja, a, ako
nita drugo, a ono znam o za sluaj Pictcra Ncysa, guvernera Port
Zeelandie na Formozi 1624, koji je, onako glup i potkupljiv, naivno
izjavio da nije doao u Aziju jesti sijeno.268 U svakom sluaju,
znam o da su rasko i korupcija zavladali potkraj XVII. stoljea. Na
to upozoravaju i slubeni dokum enti (1653, 1664).269 Zar to ne
kae, onako poluglasno, i Danici Braams u svom izvjetaju iz 1687?
Zna m u se desiti da progovori i o ne ba potenim slubenicima
Kompanije, ili, suzdranije, o konkurenciji drugih trgovaca, o
nemogunosti da se neki pojedinci sprijee da nanose tetu
Kompaniji zbog velikog broja tih udobnih utoita na obalama
Indonezije, i o velikim zaradama... (koje) ih tako zamamno iza
zivaju da kradu koliko mogu.270
262
Am sterdam
Dakle, ekonomska promjena, kojoj postanje nije jasno, ali i

promjena kolonijalnog drutva koje ivi na tisue milja daleko od
Holandije, i vie nego vjerojatni sukob izmeu tog drutva i
amsterdamske oligarhije! S jedne strane, mirni rentijeri, proeti
svojom vanou i uvjereni da ih svatko mora potovati; a s druge
strane, kolonijalna sredina nieg standinga, agenti-nekadanji
mornari, ukratko: heterogeno i kozmopolitsko drutvo. Amster
dam i Batavia dva su ekonomska pola, ali i dva drutvena pola
carske arhitekture Ujedinjenih pokrajina. Ima pravo Giuseppe
Papagno kada u svojoj sjajnoj skici271 kae da je tu dolo do
prijeloma i do opreke. Neposlunost, krijumarenje, polunezavis-
nost i nerad vladaju u Indoneziji gdje holandske kolonije sigur
no vode ivot na velikoj nozi. Upadljiva rasko gospodskih etvrti
u Bataviji, koja je i u XVII. stoljeu bila esta, s godinama samo
raste i biva jo ljepa. Novac, alkohol, ene, itave vojske sluinadi
i robova: u Bataviji zapoinje udna, morbidna pustolovina koja
udara u glavu jednako kao u Goi.272 Nemojmo u to uope
sumnjati: u Bataviji se jedan dio deficita Kompanije pretvara u
privatna bogatstva.
Ali, na drugom kraju tog lanca, u izabranom i jo uvijek
strogom drutvu Holandije zlatnog stoljea, ne idu li stvari istim
smjerom? Kljuno je pitanje da znamo tko kupuje ono to dolazi
s Dalekog istoka i pod kojim uvjetima to kupuje. Prodaje se u
Kompaniji obavljaju bilo po ugovoru, bilo na drabi izvikivanjem
cijene u skladitima, a uvijek u velikim koliinama i to redovito
nekom sindikatu vclctrgovaca.273 Heeren XVII nemaju pravo su
djelovanja meu kupcima, ali kupci pripadaju njihovu drutve
nom ili ak obiteljskom krugu. I, unato prosvjedima dioniara,
zabrana ne pogaa upravljae pojedinih komora, bewindheb-
berse, usko povezane s patricijatom trgovakih gradova. Kad to
znamo, manje emo se uditi to u takvim uvjetima nalazimo da
ugovore tako esto prate obeanja o blokiranju prodaja Kom
panije za rok od jedne ili dvije godine (to doputa skupini kupaca
mirno ovladavanje tritem) ili obeanja da e se u Indijama
provesti narudbe za tolike i tolike koliine naznaene robe. Neka
se dogodi da Kompanija ponudi na prodaju neki proizvod to ga
neki veliki amsterdamski trgovac ima u velikoj koliini na svom
stocku, kao sluajno nee se javiti niti jedan kupac, i na kraju e
upravo taj veletrgovac kupiti, i to pod uvjetima koje sam odredi.
Upadljivo je i znaajno da se ista imena ponavljaju medu partne
rima koji se zauzimaju za transakcije Kompanije. HeerenXVII, koji
263
Fernand B raudel / Vrijeme svijeta
Na otoku Deima, za vrijeme zarobljenitva u luci, Holanani se

zabavljaju kako mogu sjapanskim kurtizanama. Boc ima napretek.
Japanski ambijent, pod prekriven tatamisom, ali su stolovi i stolice
sa Zapada. Tokio, Gijutsu Daigaku. (Fotografija T. Chino, Tokio.)
se tako lako znaju otresati na dioniare, ljudi su posebnog povjere

nja velikih kapitalistikih trgovaca, i to ve od samog poetka
unosnih operacija. Violet Barbour i K. Glamann navode brojne
primjere. To to ti trgovci kao primjerice, superbogati trgovac i
bewindhebber Cornelis Bicker274 u XVII. stoljeu kupuju bez
razlike papar, mirodije, pamunu robu, svilu i jo k tome trguju
u Rusiji, vedskoj, panjolskoj ili po Levantu to dokazuje da
nisu specijalisti, pa se zatim, u iduem stoljeu, specijaliziraju, to
govori o modernizaciji trgovakog ivota sve to ne mijenja nita
u naem problemu: V. O. C. je mainerija koja se zaustavlja ondje
gdje poinje dobit trgovakih monopola.
Taj mehanizam prisvajanja na vrhu je ono to suvremenici,
uostalom, jasno zapaaju. 1629, ustajui protiv ugovora koji su
upravo potpisani i protiv prisutnosti beunndhebbera u sindikatu
kupaca, Komora u Zeelandu odbija isporuku prodane robe koja
je uskladitena u Middelburgu, a delegati Zeelanda se ne ustru-
264
Am sterdam
avaju tvrditi pred Dravnim saborom (no, nee ipak pobijediti)

da u takvoj politici nisu potovani275 ni interesi dioniara, ni
interesi Kompanije.
To je neto to se ne kosi, nego, naprotiv, slae s mojim ve
izraenim tvrdnjama o kapitalistikim vrijednostima prekomor
ske trgovine. Sustavno uspostaviti popis imena tih velikih kupaca,
znailo bi imati popis pravih gospodara holandske ekonomije,
onih koji su trajali, onih koji su sauvali svoj profesionalni nain
poslovanja. Ali ti gospodari ekonomije, nisu li oni k tome i pravi
gospodari drave Ujedinjenih pokrajina276, tvorci njezinih odluka
i njezine djelotvornosti? To bi bilo odista lijepo istraivanje, prem
da nam je rezultat unaprijed poznat.
Neuspjeh u Novom svijetu,

kao granica holandskog uspjeha
I nizozemski neuspjesi u Novom svijetu na svoj nain donose

jedno objanjenje. Kratko sam vrijeme vjerovao da je Amerika,
koju je valjalo podii prije nego e se eksploatirati, prirodno bila
podruje jakih drava, bogatih ljudstvom, hranom i najrazno
vrsnijim proizvodima: panjolske, Francuske, Engleske. A Holan-
dija, kao nametnika biljka, da bi teko uspjela na amerikom tlu.
Meutim, sve ono mnotvo ljudi koje su Ujedinjene pokrajine
prosule po Dalekom istoku, ili portugalski uspjeh u Brazilu,
opovrgavaju tu tvrdnju, koja se a priori mogla initi prirodnom.
Holandija bi bila mogla graditi u Americi samo pod uvjetom da je
to htjela i da je smanjila seljenje svog ljudstva prema istoku. Moda
je taj uvjet neostvariv i nedvojbeno ju je to nauio njezin pro
maeni pokuaj s Brazilom.
Bio je to zakanjeli pokuaj. Holandani su, kao i Englezi
elizabetinskog doba, vie voljeli pljakanje nego trokove pove
zane sa svakim stalnim naseljavanjem u praznim ili neprijateljskim
zemljama. Ve su 1604. doli na strahovito lo glas u Brazilu, jer
su te godine opljakali luku Bahia.277 Deset godina prije toga,
1595, harali su po obali crne Afrike278, koja je ekonomski bila
povezana s plantaama Amerike. Ti upadi, oni za koje znamo,
pribrojeni onima koji nisu ostavili tragova, pokazuju na prve
dodire koji su im potakli apetite.
265
Sve se mijenja 1621. Dvanaestogodinje primirje, potpisano

sa panjolskom 1609, nije produeno. Rat ponovo izbija i, 9. lipnja
te iste 1621. godine, novoutemeljena Zapadnoindijska kompanija
dobiva svoju koncesiju 279 Koji se problem postavlja pred novu
Kompaniju? Nadi svoje mjesto u masi hispanske Amerike, koju od
1580. tvori zbroj panjolskih i portugalskih posjeda u Novom
svijetu. Ranjivo podruje je 1621. bila portugalska Amerika i
logino je da e holandski napad biti upravljen na tu zonu. 1624.
zauzeta je prijestolnica Brazila, San Salvador, izgraena u onom
m inijaturnom m oru kakav je Zaljev Svih Svetih, naslonjena na
breuljkastu ravnicu i naikana engenhosim a Reconcavoa. Za
vrijeme grabea, pobjcdinci su zlatni i srebrni novac skupljali na
vagone. No, iznenadila ih je panjolska flota od 70 jedara, 28.
oujka 1625, i za mjesec dana povratila grad.280
Sve je poelo iznova pet godina kasnije, u oblasti na Nordeste,
bogatoj eernom trskom, gdje Holandanin osvaja jedan za d ru
gim dva grada koji su bili zavaeni, ali neophodni jedan drugome:
Recife, trgovaki grad na niskoj obali oceana, i Olinda, na uzvisini,
grad gospodara eerana. Vijest o tome proula se po svijetu. U
Genovi se govorilo da se pobjednik, ne opalivi ni metka, domogao
plijena od milijun u zlatu281, to je vjerojatno netono, jer su
Portugalci bili spalili sav eer i drvo za bojenje u skladitima.282
God. 1635. Holanani zaposjedaju sjevernu Paraibu i tako dre
60 milja brazilske obale, i to one najbolje i najblie Evropi283, ali
okupirani je teritorij bio jo uvijek dosta malen. Prema unutra
njosti, pobjednik je jo uvijek imao za leima portugalski Brazil,
koji je imao slobodu manevriranja, svoje gospodare engenhosa,
svoje mlinove za eer, svoje crne robove, a koji se na jugu
naslanjao na bahianski Brazil, opet slobodan od 1625. Najgore je
bilo to to je brazilski eer izmicao holandskoj kontroli, jer
glomazni brodovi okupatora nisu mogli pristajati u plitkim dra-
gama na obali gdje su portugalski brodovi malog gaza mogli raditi
to su htjeli, prem da im se, naravno, deavalo da bi ih nasred
oceana ili pred evropskim obalama znali uhvatiti. Rezultat holand-
ske okupacije eerne oblasti na Nordeste bio je smijean: oku
pacija je prekinula pristizanje u Amsterdam sanduka brazilskog
eera kojeg je do tada bilo u izobilju, i cijene su rasle.284
I tako je rat, o kojem smo ve govorili285, doveo holandski
Brazil u stanje perm anentne opsade. Srpnja ili rujna 1633, dva su
engleska fratra kapucina na putu za Englesku ekala u Lisabonu
da ih tko preveze; sluajno su sreli nekoga kotskog vojnika koji
266
Amsterdam
jc upravo bio napustio slubu Holanana u Brazilu: Punih osam

mjeseci, pria im on, nije vidio nita to bi bilo nalik mesu, a
svjee jc vode, na kraju, bilo samo onoliko koliko su jc dovezli iz
Holandije.286 Vjerojatno je to prianje pretjerano, ali su holand-
ske tekoe bile stvarne. Njihova jc greka u tome to su htjeli
stvoriti trgovaku superstrukturu, a da nisu ovladali proizvod
njom, a da nisu, kako se to danas kae, izvrili kolonizaciju.
Dramatski se obrat zbio 23. sijenja 1637.287, dolaskom u
Recife Mauricea od Nassaua, koji je imenovan za generalnog
guvernera holandskog Brazila. Nema dvojbe da je to bio velik
ovjek, koji je bio oduevljen zemljom, ivo se zanimao za njezinu
faunu i floru i razborito pokuao da stvori temelje jednoj koloniji
koja bi mogla ivjeti. Nije nimalo sluajno to je prva godina
njegove vlade (1637) oznaena osvajanjem (koje jc prije vie puta
uzaludno pokuavano) tvrave So Jorge de Mina, koju su Por
tugalci sagradili na gvinejskoj obali jo 1482. Idue jc godine
doao na red portugalski otok So Paulo de Loanda, tik uz an-
golsku obalu, a zatim otok So Tome u Gvincjskom zaljevu, otok
bogat eerom i vana postaja za otpremu robova prema Novom
svijetu. Sve je to bilo u logici stvari: holandski Brazil jc nemogu
bez crnih robova; oni su pristizali. No, u meuvremenu Portugalci
su se pobunili (1. prosinca 1640) i oslobodili se panjolskog
tutorstva. Dolo jc do opasnosti po mir: 1641. je ak potpisano
desetogodinje primirje izmeu Portugala i Ujedinjenih pokraji
na.288
Na Dalekom istoku to se primirje nee potovati. U Americi,
naprotiv, sve se smiruje, jer je Zapadnoindijska kompanija bila
presretna da okona tako skupi rat. No, Maurice od Nassaua nije
tako mislio, iskoristio je osloboene snage protiv panjolaca, i pet
svojih brodova uputio na Pacifik. Ovi su se upustili u strahovitu
pljaku po ileanskim i peruanskim obalama, ali kako nisu imali
nikakve pomoi, morali su se vratiti prema Brazilu. Doli su
onamo upravo u trenutku kad se princ od Nassaua spremao da ga
napusti, vjerojatno opozvan na intervenciju trgovaca.
Ve tada su Holanani bili uvjereni da mogu u miru bojem
iskoritavati brazilske izvore do mile volje. Prinevi nasljednici,
izvrsni za trgovinu, ali veoma loi politiari, brinu se samo kako
da se obogate, kako da unaprijede svoje poslove, jer su ak prah
i oruje prodavali Portugalcima zbog vrlo visoke cijene koju su
ovi plaali. U takvim je okolnostima zapretani rat nastavljen, rat
koji ide za tim da poklekne onaj koji se prvi istroi, rat koji se
267
oslanjao na pustu pozadinu, na serto289 i koji je na kraju, 1654,

donio poraz holandskom Brazilu. Kako su u ratu sve niti povezane,
Portugalci su ubrzo preoteli najvei dio svojih izgubljenih poloaja
na afrikoj obali, a isto tako So Tome i So Faulo de Loanda. I
slubeno objavljeni rat Portugala 1657. om oguio je Holandskoj
zapadnoindijskoj kompaniji da zada udarce svom neprijatelju, da
uniti i opljaka njegove brodove. No, na kraju rat nije hranio rat.
Dva Holandanina, koji su se nali u Parizu, u prosincu 1657, dosta
dobro opisuju situaciju, prem a pism u to su ga upravo primili iz
Holandije: Plijen preotet Portugalcima vrijedi samo milijun i pol
(libri), a to nije dovoljno ni da se naplate trokovi nae oprem e i
oruanja koji nas stoje oko 3 i pol milijuna.290 Dakle, rat bez
izlaska. A tada se m ir vraa sm i to vrlo polako. Sklopljen je 16.
kolovoza 1661, uz posredovanje Karla II, novog engleskog kralja,
koji se upravo oenio portugalskom infantkinjom. Brazil je ostao
u posjedu Portugala, koji je m orao taj sporazum kupiti tako to je
otvorio vrata svoje amerike kolonije holandskim brodovima, to
je snizio cijenu soli iz Stubala291 i priznao gubitak svega to mu
je oduzeto u Aziji. Kasnije e ratno dugovanje isplatiti isporukama
soli tijekom vie godina.292
U Holandiji je odgovornost za neuspjeh pripisana politici
upravljanja Zapadnoindijske kompanije. Postojale su dvije in
dijske kompanije, dobra i loa. Boe daj, pie Pieter de la Court
1662, da Istonoindijska kompanija (dobra) naui neto iz tog
prim jera prije nego to bude prekasno.293 Nesretnu je kompaniju
izvukla drava 1667, ali ona se nije oporavila od pretrpljenih
katastrofa. Zadovoljila se tada trgovanjem izmeu gvinejske obale
i holandskih posjeda Surinama i Curaao: Curaao je zauzet 1634;
Surinam su im Englezi prepustili m irom u Bredi291, 1667, to je
bilo mrava naknada za naputanje New Amsterdama koji e ubrzo
postati New York. Curaao e se odrati kao aktivno sredite
preprodaje crnih robova i sumnjive, polulegalne, ali unosne trgo
vine sa panjolskom Amerikom, zahvaljujui svojim plantaama
eerne trske, a Surinam e donijeti Holandiji lijepih prihoda, ali
i golemih briga. S ta dva poloaja Zapadnoindijska e kompanija
nastaviti ivotariti. Ona, koja je sanjala o osvajanju Azorskih oto
ka293 i koja je drala znatan dio Brazila, spala je na to da je morala
dopustiti privatnim prijevoznicima da trguju na njezinom pod
ruju uz naplatu odteta.
U krajnjoj liniji, da li valja optuivati samo upravu Kompanije?
Okriviti Zeeland koji stoji iza nje, kao to Holandija stoji iza V. O.
268
Amsterdam
C.-a? Ili prevelike ambicije, koje su se prekasno pokazale? Zar nije

bila zabluda misliti da c se Novi svijet dati uhvatiti na isti nain
kao one gusto naseljene zemlje koje se moglo muiti kako si htio,
u Amboini, Bandi ili najavi? A dogodilo se da se Holandija zbog
toga sukobila s Evropom, s Engleskom, koja c pomoi por
tugalskom otporu, sa panjolskom Amerikom, koja je bila mnogo
solidnija nego to je njezin izgled doputao da se pretpostavi. God.
1699. jedan je zlobni Francuz tvrdio da su ljudi iz Ujedinjenih
pokrajina vidjeli koliko su panjolci pretrpjeli tekih muka i
podnijeli golemih trokova za uspostavljanje svoje trgovine i svoje
moi u zemljama koje su do tada bile nepoznate; zbog toga su
odluili da poduzmu to je mogue manje slinih pothvata.296 Ne
bi li radije valjalo misliti (a to znai vratiti se na na poetni stav)
da mala Holandija nije bila dovoljno velika riba da odjednom
proguta i Indijski ocean, i brazilske praume, i jedan korisni
komad Afrike?
269
NADMO I KAPITALIZAM
Iskustvo Amsterdama sigurno prua svjedoanstvo o oblicima

(koji su prilino m onotoni u svom ponavljanju) svake nadmo-
nosti i prvenstva jednog gradskog sredita s imperijalnim sklonos
tima. Na to se vie ne m oram o vraati. Ono to nas, naprotiv,
zanima jest da vidimo na tonom prim jeru, u okvirima takve
nadmonosti, to moe biti ve ustaljeni kapitalizam. Vie nego
traenje definicije u apstraktnosti, vrijedi ispitivanje konkretnih
iskustava. To tim prije to kapitalizam kakav nalazimo u Amster
dam u svjedoi istovrem eno i o iskustvima koja prethode i o onima
koja slijede. Zapravo, m orat e biti rasprave bar o dvama poljima
naih zapaanja:
to se dogaa u samom Amsterdamu, kakve su njegove
trgovake m etode i praksa?
Kako je to sredite svijeta povezano sa zonam a ekonom ije-
-svijeta, nad kojima ima veu ili manju prevlast?
Prvo je pitanje jednostavno: prizor to nam ga Amsterdam
prua ne moe nas mnogo iznenaditi. Nije tako s drugim pitanjem
koje trai da rekonstruiram o arhitektonsku skupnost zone nad
kojom Amsterdam ima prevlast, i to vrlo svisoka. Ta arhitektura
nije uvijek lako saglediva; gubi se u velikom broju pojedinanih
sluajeva.
U Amsterdamu: kad su
skladita puna sve ide dobro
itav je Amsterdam koncentracija, gomilanje: brodovi stisnuti u
luci kao slana riba u barilu, teglenice se kreu po kanalima, trgovci
na burzi, roba upada u ralje velikih skladita i neprestano iz njih
izlazi. Jedan oevidac iz XVII. stoljea ovako pria: Tek to su
brodovi pristali, na prvom sastanku trgovaca u burzi sve su te
gomile robe posredstvom m eetara kupljene, a brodovi, istovareni
u etiripet dana, sprem ni su z novo putovanje.297 Tako brzo
kupljena? Nee ba biti tako. Ali, skladita mogu sve progutati, i
poslije izrigati. Na tritu ima golema koliina dobara, grade,
svakojake robe, svih moguih usluga, i sve je za tren oka ispo-
270
Amsterdam
Rotterdam: banka i dizalica za istovar oko 1700. Bakrorez P. Schenk.

(Atlas van Stolk.)
ruivo. Dovoljna je jedna zapovijed, i mainerija se pokree. Na
taj nain Amsterdam odrava svoju nadmo. Obilje je uvijek
spremno, nevjerojatna masa novca je u stalnom kolanju. Kad
pripadaju odreenoj klasi, holandski su trgovci i politiki ljudi,
bar iz svoje prakse, neprestano svjesni kolika je golema mo
usredotoena u njihovim rukama. Njihovi glavni aduti doputaju
im da igraju sve igre, i one koje su po pravilima i one koje to nisu.
Otkako bolje poznam Amsterdam, pie jedan suvremenik
(1699), usporeujem ga sa sajmom na koji mnogo trgovaca nose
svoju robu, sigurni da e joj biti proe; i jednako kao to trgovci
na obinim sajmovima ne rabe robu to je ondje prodaju, tako i
Holanani, koji skupljaju sa svih strana robu iz Evrope, zadravaju
za svoju upotrebu samo ono to je najneophodnije za ivot, a
drugim narodima prodaju sve ono to dre za suvino, a to je ono
Sto je i najskuplje.290
Usporedba sa sajmom je otrcana, ali ipak nam je s dvije rijei
kazano najhitnije o ulozi Amsterdama: sakupiti, uskladititi,
271
prodati, preprodavati robu iz cijelog svijeta. Prije njega je i Ve

necija provodila istu politiku; i Antwerpen je oko 1567, kako je
kazivao Lodovico Guicciardini, bio permanentni sajam.2" Ne
m a sum nje da se ta mo gomilanja robe ini, na ljestvici vremena,
kao da je basnoslovna, pa i nenormalna, da je to privlaenje robe
koje esto zavrava kao izrazito nelogini tranzit. Jo 172 1300,
Charles King se u The B ritish M erchant301 udom udi to je
engleska roba namijenjena Francuskoj, uzimana po holandskim
brodovima, iskrcavana u Amsterdamu i odatle upuivana rijekama
Mcusom ili Rajnom! Ta e roba platiti ulaznu i izlaznu dabinu na
ulazu u Holandiju i pri izlazu iz nje, zatim prelazninu i luke
pristojbe na Meusi ili Rajni, i najzad carinu na francuskoj granici.
Ne bi Ii ta roba bila jeftinija u Champagnei ili u Metzu, ili u
porajnskim oblastima, ili uz Meusu, kad bismo je mi iskrcali u
Roucnu i platili samo pristojbe tom gradu? Nedvojbeno je da se
King vara, kao pravi Englez, ako vjeruje da se u Francuskoj carina
plaa samo jednom , pri ulazu u zemlju.302 No, i vie je nego jasno
da prolaz kroz Amsterdam produljuje, komplicira putanju. Izrav
na trgovina e pobijediti kad Amsterdam u XVIII. stoljeu vie ne
bude imao onu mo privlanosti i skretanja s kraeg puta.
Meutim, to jo nije pravilo u onoj 1669. godini kada pratimo
razm jenu miljenja u kojoj sudjeluju Simon Arnaud de Pom
ponne, veliki pensionar Jan de Witt i Van Beuningen303, ija je rije
jo odreitija od J. de Wittove. Nemogue je, kae Van Beuningen
Francuzu, da mi nastavimo kupovati francusku robu ako nam u
Francuskoj odbijaju nae izraene proizvode. Nita lake nego
postii da holandski potroa zaboravi okus francuskog vina,
kojega je uivanje u velikoj mjeri istislo potronju piva: bit e
dovoljno da povisimo porez na potronju (drastino sredstvo
racioniranja). Ali, dodaje Van Beuningen, ako Holandani odlue
da uspostave trezvenost kod svojih naroda i ukidanje raskoi
zabranjujui uporabu skupih francuskih svilenih stvari, oni e
nastaviti prevoziti u strane drave one iste stvari koje bi htjeli
izbaciti iz svoje zemlje. Jasnije reeno: vinu, estokim piima,
luksuznim francuskim tkaninama bit e doputen ulaz na trite
Ujedinjenih pokrajina samo pod uvjetom da iz Ujedinjenih pok
rajina iziu; zatvorit e se unutranja pipa, ostavljajui slobodan
razmak samo skladitenju i tranzitu.
Stovarita i skladita tranzitne robe, to je ila kucavica holand-
ske strategije. 1665. u Amsterdamu se ozbiljno govorilo o jednom
planu, koji su esto stavljali na stol: pokuati nai sjeverni put do
272
Am sterdam
Indija. Istonoindijska kompanija je nastojala to sprijeiti. Zbog

ega? Zato, tumai jedan od zainteresiranih, to bi se u sluaju
uspjeha putovanje skratilo za est mjeseci. Tada Kompanija vie
ne bi imala vremena da prije povratka ekspedicije rasproda deset
milijuna florina robe koja se svake godine gomila u njezinim
skladitima.304 Obilje na tritu oborilo bi cijenu postojeih sto-
kova. Na kraju e pokuaj propasti sam od sebe, ali izraene
bojazni govore o jednom mentalitetu i, jo vie, o jednom dobu
ekonomije.
Gomilanje robe iz tog vremena sukladno je, naime, sa spo
rou i s nepravilnostima u prometu. Ono je rjeenje za trgovake
probleme koji svi, ili gotovo svi, potjeu iz neurednosti dolazaka i
odlazaka, kanjenja i nesigurnosti informacija i naloga. Ako sebi
moe dopustiti mogunost zadravanja robe, trgovac je kadar da
odmah reagira na bilo kakvo otvaranje trita, i to u asu kad do
takvog otvaranja doe. A ako je Amsterdam dirigent evropskih
cijena, kao to to svi dokumenti pokazuju, mogao je to biti zbog
velikih rezervi robe, koje je mogao po svojoj volji plasirati.
1876: HOLANANI SU JO UVIJEK VOZARI EVROPE

Francuski konzul u Amsterdamu nabrojio je 1786. godine 1.504 broda koji su
doplovili u Amsterdam. Ma da je to neto kasnije razdoblje, gotovo svi ti
brodovi pripadaju Ilolandiji.
Zemlja iz koje dolazi broj brodova od toga holandskih
Pruska 591 581

Rusija 203 203
vedska 55 35
Danska 23 15
Sjeverna Njemaka 17 13
Norveka 80 80
Italija 23 23
Portugal 30
panjolska 74 72
levant 14 14
Sjeverna Afrika 12 12
Francuska 273 273
Amerike kolonije (Izuzev Sjedinjenih Drava) 109 109
Prema: Brugmans, Gescbiedenis van Amsterdam , IV, str. 260-261.
273
Roba i kredit
Sistem tranzitnog uskladitenja pretvara se u m onopol. A ako su
Holanani zaista vozari svijeta, trgovaki meetari, poslovoe i
posrednici Evrope305 (d ix it Defoe, 1728), to nije zbog toga, kao
to misli Le Pottier de la Hestroy306, to su sve drave htjele to
dopustiti, nego zato to to nisu mogle sprijeiti. Holandski je
sustav izgraen na skupu komercijalnih meuovisnosti koje, pove
zane jedne s drugima, organiziraju splet gotovo obaveznih kanala
cirkulacije i preraspodjele roba. To je sustav koji se odrava po
cijenu neprekidne panje, politike iskljuivanja svake konkuren
cije, podvrgavanja cjelovitosti holandske ekonomije tom osnov
n om cilju . Kad H o la n a n i 1 6 6 9 -1 6 7 0 . ra sp ra v lja ju s
Pom ponneom o nastojanju koje se kod drugih naroda budi kako
ne bi ovisili samo o njima (Holananima) u itavoj evropskoj
trgovini307, nemaju krivo kad tvrde da oni koji im je oduzimaju
(tu trgovinu koju oni zovu m eutok) time to ona vie ne prolazi
kroz njihove ruke, mogu lako postii da oni izgube (...) veliku
korist koju su imali od razmjene i prijevoza robe koje su vrili sami
po svim dijelovima svijeta, ali ih ne m ogu zamijeniti u toj ulozi i
samima sebi privui sve dobiti.308
Ta hipertrofirana funkcija uskladitavanja i prcraspodjcljiva-
nja bila je m ogua samo zbog toga to ona oblikuje, usm jeruje pa
ak i mijenja (valjalo bi rei: mijesi) sve druge trgovake funkcije.
Na to ukazuje Jean-Franois Melon (1735) usvom Essai politique,
u pogledu banke, dodue ne ba naroito jasno, ali njegova je
misao nesumnjivo dalekosena. Dobra je banka, kae, ona
banka koje ne plaa, to jest bez emisije, banka koja ne tiska
novanice.309 Amstcrdamska banka i njezin uzor, Venecijanska
banka310, odgovaraju tom idealu. Sve se tu obre u pisanim
papirima. Ulaga plaa virmanom, koristei se fiktivnom m one
tom, zvanom bankovna moneta, koja uiva, u odnosu na tekuu
m onetu, jedan aio u prosjeku od 5% u Amsterdamu, a 20% u
Veneciji. Nakon to je podsjetio na te pojmove, evo kako Melon
suprotstavlja Amsterdam Londonu: Amsterdamska se banka m o
rala utei pisanim papirima, jer Amsterdam prim a mnogo, a troi
malo. On prim a morskim putem u velikim koliinama, da bi opet
tako i otprem ao (to je definicija uskladitavanja i tranzita). London
troi (...) svoju vlastitu robu i njegova banka m ora obrtati zah
tijevani novac.311Tekst je prilino nejasan, slaem se, ali to je tekst
koji sup ro tstav lja jed n u zem lju, koja se iznad svega bavi
274
Am sterdam
Mjenjanica. Ilolandski bakrorez, 1708. (Atlas van Stolk)
uskladitavanjem i tranzitnom trgovinom, drugoj zemlji, gdje mre

a prometa, iroko otvorena prema unutranjim spletovima pot
ronje i proizvodnje, neprestano izaziva potrebu za opipljivim
novcem.312
Ako Amsterdam nema cmisione banke, s neprestanom bri
gom o utjerivanju metalne mase, to je zbog toga to mu gotovo nije
ni potrebna. Tranzitno uskladitavanje iziskuje zaista brza i laka
izravnavanja rauna koja e omoguiti meusobno kompenzira
nje vrlo brojnih naloga, i to bez pribjegavanja nesigurnoj gotovini;
i, u velikom broju sluajeva, njihovo ponitavanje pomou igre
clearinga. Amsterdamski je bankarski sustav, u tom pogledu, iste
prirode kao onaj na sajmovima starog tipa, ukljuivi veoma
moderne denoveke sajmove, ali je mnogo gipkiji i ivlji, jer nema
prekida. Prema jednom izvjeu onih koji dre bankovne knji
ge, jedna tvrtka kao, primjerice, ona koja je pripadala Hope-
ovima, u normalnim je vremenima, prije krize iz 1772, upisivala
svakodnevno u aktivu ili pasivu 60 do 80 mjesta u bankama.313
275
Prema jednom pouzdanom svjedoku, oko 1766, virmani se u

Amsterdamskoj banci penju do deset i dvanaest milijuna florina
dnevno.314
Naprotiv, Amsterdamska banka nije kreditna ustanova, jer je
prekoraenje salda ulagaima zabranjeno pod prijetnjom kaz-
ne.315Akredit, neophodan na bilo kojoj trgovakoj toki, predstav
lja ivomu nunost u Amsterdamu, s obzirom na nenorm alne
koliine roba koje su kupljene i uskladitene samo da bi nakon
mjesec dana bile ponovo izvezene, a i s obzirom na injenicu da
je oruje nizozemskog trgovca prem a strancu opet novac, najraz
novrsniji avansi ponueni da bi bolje kupio ili bolje prodao.
Holanani su uistinu trgovci kredita za cijelu Evropu i u tome je
tajna njihova napretka. Taj jeftini kredit, nuen u izobilju od tvrtki
i od am sterdam skih veletrgovaca, kree se tako raznovrsnim pute-
vima, od najm udrije trgovine do spekulacija bez granica, da ga
teko m oem o slijediti u svim njegovim skretanjima. No, njegova
je uloga jasna u onom e to se u to vrijeme nazivalo komisionom
trgovinom i akceptacionom trgovinom, koje u Amsterdamu po
prim aju posebne oblike uz neprestano mnoenje.
Komisiona trgovina
Komisiona trgovina je neto obrnuto od osobne trgovine, reene
trgovine vlasnitvom; ona oznauje trgovinu kad se netko brine
oko robe za raun drugoga.
Kom isija je zapravo nalog koji jedan trgovac daje drugom e
za trgovaki posao. Onaj koji izdaje nalog je komitent; onaj kome
je nalog dan je komisionar. Razlikuje se komisija za kupnju,
komisija za prodaju, komisija za banku koja se sastoji u izdavanju,
prim anju, predaji, davanju naloga za prihvaanje na raun d ru
goga; komisija za uskladitenje tranzita, koja se sastoji u prihvaa
nju poiljki robe da bi se uputila na odredite. Zatim se prodaje,
kupuje, gradi, popravlja, oprem a i stavlja u rasprem u brodove;
osigurava ili se daje osigurati komisijom.316 itava se trgovina
uklapa u sustav, gdje se sreu najraznovrsnije situacije. Ima ak
sluajeva kad komitent i kom isionar rade rukom pod ruku; tako,
na prim jer, kada neki trgovac dolazi kupovati iz prve ruke u koji
proizvoaki grad (recimo dolazi izabrati svilene stvari u Lyon ili
u Tours), on utvruje svoju nabavu u drutvu s komisionarom koji
ga vodi i zajedno s njim pregovara o cijeni.
276
Am sterdam
Premda Holandija nije izmislila komisiju, koja jc vrlo stara

praksa, ona ju je vrlo rano i za dugo vrijeme uinila prvom meu
svojim trgovakim djelatnostima.317A to je kao da smo rekli da sve
situacije, koje komisija moe prouzrokovati, u Holandiji sreemo
a priori-, jednakost i nejednakost, ovisnost kao i recipronu ne
ovisnost. Jedan trgovac moe biti komisionar nekog drugog trgov
ca koji opet tu istu ulogu igra prema njemu.
No, u Amsterdamu upravo nejednakost kao da postaje pra
vilom. Od dvoga jedno: ili holandski trgovac ima u inozemstvu
imenovane stalne komisionare i oni su tada izvritelji, ak i obarai
cijena u njegovoj slubi (to je sluaj u Livornu, Scvilli, Nantesu,
Bordeauxu, itd.); ili je amsterdamski trgovac sam komisionar, i on
tada, pomou svog kredita, dri u vlasti trgovca koji mu se obratio
za pomo, bilo kod kupnje, bilo kod prodaje. Holandski trgovci
doista svakodnevno daju kredit stranim trgovcima koji ih opuno
mouju da kupuju (robe, pa ak i vrijednosti koje kotiraju na
burzi) uz njihovu naplatu, koju namiruju tek dva ili tri mjeseca
nakon otpreme, to kupcima daje etiri mjeseca kredita.318 Dra
nje u ahu jo je oiglednije kod prodaje: kad neki trgovac poalje
takvu i takvu robu nekom velikom holandskom komisionaru s
nalogom da je proda po toj i toj cijeni, komisionar mu daje avans
od etvrtine, od polovine, pa ak i od tri etvrtine utvrene cije
ne319 (lako je vidjeti koliko je sve to nalik na stare prakse predujma
na ito u klasu ili na vunu od idueg strienja). Taj avans ide po
odreenoj stopi i pada na teret onoga koji prodaje.
Na taj nain amsterdamski komisionar financira trgovinu
svog korespondenta. Jedan dokument iz 178 3.320 to nam vrlo
dobro pokazuje u vezi s lanenim plamom iz leske, poznatim pod
nazivom platilles (neko se ono tkalo u Choletu i u eauvaisu,
prije nego to su ga poeli oponaati u leskoj, gdje je proizvoeno
po boljoj cijeni od visokokvalitetnog poljskog lana; od tada vie
nije imalo konkurencije). Takve platilles se izvoze u panjolsku,
Portugal i Ameriku, a tranzitna su mjesta prije svih drugih bila
Hamburg i Altona. Velike koliine tog plama dolaze i u Amster
dam. Sami ih proizvoai alju kad ne mogu sve prodati u zemlji
i u susjednim trgovitima, jer vrlo lako nalaze da se tu (u Amster
damu) moe dobiti kredit iznad tri etvrtine njihove vrijednosti uz
umjerene kamate, ekajui prigodu pogodne prodaje. Te su prigo
de este, jer ga holandske kolonije mnogo troe, a poglavito ona
u Curaou.
277
U tom sluaju, kao i u mnogim drugima, komisija, zajedno s

k re d ito m , dovodi u Amsterdam velike koliine roba, a one se
m oraju pokoravati prilivu kredita. Kako su se s drugom polovicom
XVIII. stoljea tranzitna gomilanja pogoravala, a posrednika se
trgovina izmijenila, sve je to omoguilo da, uzmemo li izmiljen
prim jer, roba kupljena u Bordeauxu ide u Petrograd ne zaustav
ljajui se u Amsterdamu, prem da on prua financijsku pratnju bez
koje nita ne bi ilo lako, gotovo nita ne bi bilo mogue. Ta
prom jena daje sve veu vanost jednoj drugoj grani nizozemske
aktivnosti, trgovini nazvanoj trgovinom prihvaanja, koja izravno
zavisi od financiranja, a u vrijeme Accariasa de Srionnca ope
nitije se govorilo trgovina banke, u opem smislu kredita.321 U
toj igri Amsterdam ostaje blagajna322, a Holanani bankari
itave Evrope.323
A, napokon, nije li takav razvoj normalan? Charles P. Kindlc-
berger32'1 vrlo ga dobro tumai. Monopol neke luke ili mjesta
pretovara, ukoliko je vorite neke trgovake mree, teko je
ouvati, pie on. Istodobno kao na riziku i na kapitalu, takav se
m onopol temelji i na dobroj obavijetenosti o raspoloivoj robi i
o mjestima gdje je ona traena. Te se obavijesti brzo ire, a trgovina
sredinjeg trita zamijenjena je direktnom vezom izmeu proiz
voaa i potroaa. Tada scr iz Dcvonshirea i obino sukno iz
Leedsa, da bi bili otprem ljeni u Portugal, panjolsku ili Njemaku,
ne m oraju vie prolaziti kroz Amsterdam; bit e otpremljeni izrav
no onamo. (U Holandiji) kapital je i dalje izobilan, ali trgovina
opada, s izraenom tandcncijom da financijsku stranu razmjene
roba pretvori u neki bankarski servis, u servis za investicije u
inozemstvu, budui da prednosti velikog trita novca za zaj
m oprim ce i zajmodavce na kraju dulje traju nego prednosti trgo
vakog sredita za kupce i za prodavae robe. Taj prijelaz s robe
na banku iskazao nam se u svoj jasnoi u Genovi ve u XV. stoljeu.
A, zar ga neemo vidjeti i u Londonu u XIX. stoljeu? Nee li tada
biti da je bankarsko prvenstvo najtrajnije? To je upravo ono to
nam sugerira veliki uspjeh akceptacije u Amsterdamu.
R aison d tre akceptacije
Uiniti akccptaciju neke mjenice, tumai Savary, znai potpisati

je, postati glavni dunik iznosa koji ona sadri, prihvatiti obavezu
da e on biti podm iren u naznaenom roku.325 Ako je dan
278
Amsterdam
dospijea oznaen po potpisniku, prihvatilac (ponekad se kae i

akceptator, samo je potpisuje; ako dospijee nije precizirano, vi
potpisujete i naznaujete datum pa upisani dan odreuje dos
pijee.
Ni tu nema nita novo: trgovina akccptacijc uvodi u pitanje
nebrojene mjenice koje su odvajkada u Evropi prijenosnik kredita
i koje e se odsada uporno nakupljati kao ogromni tmasti oblak
nad Holandijom, a to, oigledno nije neto do ega je sluajno
dolo. Mjenica doista ostaje kao prvi od (...) svih trgovakih
papira i kao najvaniji u odnosu na koji papiri na donosioca, za
naplatu, za vrijednost imaju tek neznatno, lokalno znaenje. Na
svim evropskim trgovakim mjestima mjenice vrijede u trgovini
umjesto gotova novca i uvijek s tom prednou da nose kamate, s
diskontom koji se ostvaruje jednim prijenosom326 na drugi ili
jednom nalenicom na drugu.327 Prijenosi, nalednice, diskont,
trasiranja, retrasiranja328, uinili su mjenicu neumornim putni
kom iz jednog mjesta u drugo i tako redom, od jednog trgovca do
drugog trgovca, od komitenta do komisionara, od prodavaa do
njegova partnera ili do diskontanta, ili ak od trgovca do blagaj
nika, do njegova blagajnika. Zbog toga, ako hoemo shvatiti
problem, vano je sagledati ga u cijelosti, pa ak i vidjeti ono
zadivljeno uenje suvremenika koji pokuavaju proniknuti u
holandski sistem.
Ako se uzme u obzir sporost potronje (potronja se ne
iscrpljuje u jednom danu), sporost proizvodnje, sporost komuni
kacija kako za robu tako i za narudbe i mjenice, sporost s kojom
masa klijenata i potroaa moe iz onoga to ima namaknuti
gotovinu (potrebnu za kupovanje), s obzirom na sve te sporosti
nuno je da trgovac ima mogunost da prodaje i kupuje na kredit,
ispostavljajui jedno sredstvo koje e moi kolati sve dok on ne
bude kadar platiti u gotovini, u robi, ili nekim drugim papirom.
To je rjeenje koje su Talijani zacrtali ve u XV. stoljeu, s nalei-
nom i povratnom mjenicom u okviru p a c ta de ricorsa329, o kojem
su toliko raspravljali teolozi. Ali nema nikakve sumjerljivosti izme
u tih prvih ubrzanja i prave poplave papira u XVIII. stoljeu: 4,
5, 10 puta, pa i 15 puta vie od opticaja stvarnog novca. Dila je
to prava poplava papira koji as predstavlja solidna posjedovanja
trgovaca, a as ono to bismo mi nazvali fiktivnim papirima, a to
Nizozemci kau Wisselruiterij}i0
Bilo ono u granicama doputenog ili ne, ovo kretanje papira
logino dospijeva u Amsterdam i iz njega izlazi da bi se opet vratilo
279
prem a strujanjima i impulsima koji prolaze kroz cijelu trgovaku

Evropu. Svaki trgovac koji se ukljui u ta strujanja nalazi u njima
nezamjenljive pogodnosti. Oko 1766. trgovcima koji kupuju na
veliko svilu u Italiji i Piemontu, da bi je zatim preprodali fran
cuskim i engleskim preraivaima, teko bi bilo bez holandskog
kredita. Svila to je oni iz prve ruke kupuju u Italiji plaa se
obavezno u gotovini i oni su obavezani opim uzusom da je
predaju preraivaima uz, poprilici, dvogodinji kredit, a to je
vrijeme koje je zapravo potrebno da se od sirovine prijee na
gotovproizvod i da ga se stavi u prodaju.331Takvo dugo i obavezno
ekanje objanjava ulogu vie puta obnavljanih mjenica. Trgovci
na veliko ine dakle dio brojnih evropskih trgovaca koji cirku
liraju, to jest ispostavljaju mjenice na (svoje) poslovne dugove
(holandske naravno) kako bi pom ou njihove akceptacije doli do
sredstava na mjestu (gdje posluju), a koji, za prvo trasiranje, kod
dospijea, ispostavljaju nove ili daju da se ispostave.332 Takav je
kredit, kad se rokovi otegnu, veoma skup, jer dug raste od mjenice
do mjenice, ali trgovaka brana koja ima velikih uspjeha, pod
nosi to lako.
Holandska trgovaka i kreditna mainerija funkcioniraju p o
m ou brojnih unakrsnih kretanja bezbrojnih mjenica, ali ni ona
se ne m oe obrtati samo s pom ou papira. S vremena na vrijeme
treba joj gotovine, ime opskrbljuje trgovinu na Baltiku i Dalekom
istoku, a s njom m ora puniti blagajne trgovaca i onih koji rade na
diskontu, jer se njihov zanat i sastoji u tome da prelaze s papira na
metalni novac i obrnuto. A novca u Holandiji ima dovoljno i
bilanca je njihovih plaanja gotovo uvijek pozitivna. God. 1723.
Engleska je, po nekim raunima, uputila u Holandiju, to zlata to
srebra, za 5,666.000 funti sterlinga.333 Ponekad, ta svakodnevna
pristizanja postaju pravi dogaaji: ovjek se udom udi, pie
napuljski konzul u Hagu 9. oujka 1781, (kad vidi) koliko toga
stie u ovu zemlju (Holandiju) bilo iz Njemake, bilo iz Francuske.
Iz Njemake je dolo vie od milijun engleskih zlatnika (suve
rena)334 koji e biti pretopljeni za kovanje holandskih dukata; iz
Francuske su poslali za trgovake kue u Amsterdamu stotine
tisua lujdora.335 I dodaje, kao da je htio pruiti naim priru
nicima politike ekonomije jedan retrospektivni prim jer za Gold
p o in t sta n d a rd ,: Razlog tom slanju jest u tome to je zamjena
u ovoj zemlji sada vrlo probitana. Openito uzevi, u oima
svakodnevnog prom atraa, masa gotovine iezava pred masom
papira. Neka kojim sluajem doe do zastoja poslova, a do njega
280
Am sterdam
je dolazilo, to se odmah zapaa. Tako potkraj prosinca 1774337, na

svretku krize iz 1773. koja se jo osjea, pa kad jo k tome dou
vijesti o nemirima u engleskoj Americi, vlada takva iscrpljenost i
mrtvilo da novca nikad nije bilo kao to je danas (...), mjenice se
diskontiraju na 2% pa ak i na 1,5% kad ih primaju neke kue, a
to svjedoi o neaktivnosti trgovine.
Samo ta akumulacija kapitala omoguuje riskantne igre s
fiktivnim papirima, lako pa i automatsko pribjegavanje, za svaki
posao koji se ini da obeava, papiru koji nije niim zajamen osim
dobrom situacijom i prevlau holandske ekonomije. Rado bih na
tu situaciju XVIII. stoljea primijenio ono to je Wassily Leontiev
nedavno govorio za masu dolara i eurodolara koju danas stvaraju
Sjedinjene Drave: injenica je da su, u kapitalistikom svijetu,
drave, pa ak smjeli poduzetnici i bankari rabili i zlorabili mogu
nost izdavanja novca. To vrijedi u prvom redu za Sjedinjene
Drave, koje su tako dugo preplavljivale druge zemlje nekonver
tibilnim dolarima. Sve se sastoji u tome da se mora imati dovoljno
kredita to jest moi pa da sebi dopusti takav postupak.338
Zar to nije ono to je na svoj nain ve rekao Accarias dc Scrionne:
Neka se deset ili dvanaest najjaih amsterdamskih trgovaca sloe
za jednu bankarsku operaciju (shvatite kreditnu), oni mogu za tili
as uiniti da Evropom kola vie od dvije stotine milijuna florina
papira-novca, koji svi vie vole nego gotovinu. Nema vladara koji
to moe uiniti (...). Taj je kredit mo kojom e se deset ili dvanaest
trgovaca sluiti po svim dravama Evrope s potpunom neovis
nou od bilo kakve vlasti.339 Kao to vidimo, dananje multi
nacionalne kompanije imaju pretke.
Moda zajmova ili

izopaavanje kapitala
Napredak Holandije doveo je do vikova koji su joj paradoksalno
predstavljali potekoe, do vikova koji su takvi da ih kredit to ga
ona daje trgovakoj Evropi nee moi apsorbirati i koje e ona
ponuditi m odernim dravama, koje su posebno upuene na troe
nje kapitala ako i ne na njihovo vraanje u obeanom roku. U XVIII.
stoljeu, kad posvuda u Evropi ima neaktivnog novca koji se teko
ulae i to pod loim uvjetima, vladarima je dovoljno zatraiti: na
jedan njihov znak odmah e se novac skrajnje bogatih enevljana,
281
Fernand Braudel /V rije m e svijeta
skrajnjc bogatih cnoveana i skrajnje bogatih Amstcrdamaca

nai na njihovu raspolaganju. Samo izvolite, molimo vas! U p ro
ljee 1774, sutradan nakon jedne krize izraenog mrtvila, vrata
am stcrdam skih blagajni su irom otvorena: Lakoa kojom Holan-
dani prebacuju svoj novac strancima navela je vie njemakih
vladara da iskoriste tu njihovu dobru volju i sprem nost. Princ od
Mccklcnburg-Strelitza upravo je poslao jednog povjerenika da
zakljui zajam od 500 tisua florina uz 5%.340 U isto je vrijeme
danski dvor pregovarao i to uspjeno o zajmu od 2 milijuna,
to je njegov dug prem a holandskim vjerovnicima popelo na 12
milijuna.
Da li je taj novarski zamah ona deformacija o kojoj nam
govore povjcsniari-m oralizatori? A da to ipak nije normalan
razvoj? Ve je u drugoj polovici XVI. stoljea, to je takoer bilo
razdoblje preobilnih kapitala, Genova bila pola istim putem, kad
su nobili vecchi, slubeni vjerovnici Katolikog kralja, na kraju
odustali od aktivnog trgovakog ivota.341 Sve se odvija kao da je
Amsterdam, ponavljajui to iskustvo, ispustio vrapca iz ruke za
goluba na grani, napustio onu udesnu tranzitnu trgovinu za ivot
spekulantskog rentijera, ostavljajui dobre karte Londonu, pa ak
i financijski pogodujui usponu svog suparnika. Tako jest, ali da
li je imao izbora? Da li je bogata Italija XVI. stoljea imala izbora?
Da li je imala mogunosti, makar trunak mogunosti, da zaustavi
sjevernjaki uspon? Svaki takav razvoj kao da nagovijeta, sa sta
dijem financijskog procvata, neku vrstu zrelosti, a ta je zrelost znak
jeseni.
U Genovi kao i u Amsterdamu, izrazito niske kamatne stope
pokazuju da se kapital ne moe uloiti na licu mjesta redovitim
putem. Kako slobodnog novca u Amsterdamu ima i previe, stopa
m u pada na 3, na 2%, kao to je bilo i u enevi oko 1600342. To je
situacija u kojoj e se nai Engleska nakon pam unog boom a na
poetku XIX. stoljea: odve mnogo novca koji ne donosi bogzna-
to ak ni u pam unoj industriji. Tada je engleski kapital pristao
da se baci u goleme investicije metalurke industrije i gradnje
eljeznica.343 Holandskom kapitalu nije bila dana takva ansa. 1
tada je bilo neizbjeno da svaki interes, koji je bio neznatno vei
od lokalnog, privue taj kapital van, a esto i vrlo daleko, To jo
nije potpuno ista situacija onoj u kojoj e se nai London kad bude
na poetku XX. stoljea, nakon fantastine pustolovine indus
trijske revolucije, opet imao previe novca, koji se teko ulae kod
kue. I London e, kao i Amsterdam, slati svoj kapital u inozemstvo,
282
Amsterdam
ali krediti koje e davati bit e esto prodaja industrijskih proiz

voda Engleske u inozemstvu, to jest jedan nain da se potakne rast
i nacionalna proizvodnja. Niega od svega toga nije bilo u Amster
damu, jer uz trgovaki kapital grada nije bilo industrije u punom
zamahu.
Pa ipak, ta davanja kredita u inozemstvu predstavljala su
prilino dobar posao. Holandija je isto to prakticirala ve u XVII.
stoljeu.344 U XVIII, a navlastito kad se u Amsterdamu otvorilo
trite engleskih zajmova (bar oko 1710), zajamska se brana
znamo proirila. S 1760im godinama, sve se drave, jedna za
drugom, javljaju na alterima holandskih zajmodavaca; car, izbor
ni knez Saske, izborni knez Bavarske, uporni kralj Danske, kralj
vedske, Rusija Katarine II, francuski kralj, pa ak i grad Hamburg
(koji je uz to i suparnik u usponu), a na kraju i ameriki pobu
njenici.
Proces davanja zajmova strancima svakome je dobro poznat:
tvrtka koja prihvati da zajam dade na trite u obliku obveznica345,
koje e zatim kotirati na burzi, otvara potpisivanje koje je u naelu
javno. Kaemo u naelu, jer se zna dogoditi, ako se ini da je vrsto
garantiran, da ga se razgrabi i prije nego to je objavljen. Kamama
je stopa niska, jedva jedan ili dva poena via od one uobiajene
izmeu trgovaca. Kad iznosi 5% smatra se da je visoka. Ali, najee
se trai jamstvo: zemlja, javni prihodi, nakit, biseri, drago kamenje.
God. 1764.346 saski izbornik polae na Amsterdamsku banku za 9
milijuna dragog kamenja; 1769.347 Katarina II alje svoje dija
mante. Drugi poloi: ogromne koliine robe, iva, bakar, itd.
Postoje, osim toga, za kuu koja vodi operaciju i premije, mogli
bismo rei plave kuverte. U oujku 1784. nezavisna Amerika
postie zajam od 2 milijuna florina, koji biva pokriven bez tekoa.
Valja vidjeti, primjeuje jedan informator, koji svoje novosti ima
iz prve ruke, da li e Kongres odobriti premije koje su dane
bez njegova znanja.348
Redovito, poslovnica, privatna firma koja raspisuje zajam,
daje sama kapital zajmoprimcu i obvezuje se da e podijeliti
kamate koje primi naravno, sve uz odreeni postotak za komi
siju. Nakon toga poslovnica stupa u pregovore s potpoduzctnicima
koji, svaki u svojoj brani, plasira odreen broj vrijednosnih
papira. Tako dolazi do veoma ive mobilizacije tednje. Na kraju
se papiri unose u burzu, i tu poinje isto manevriranje koje smo
opisali u vezi s Engleskom.349 Reklo bi se da je kao djeja igra lako
podii vrijednost papirima iznad indeksa, to jest iznad 100. Dovo-
283
]jna je dobro vodena kampanja, a katkad i jednostavna lana

obavijest da je zajam zatvoren. Naravno, oni koji vode malu i veliku
igru profitiraju na tom rastu vrijednosti, kako bi prodali vrijednos
ti koje su kupili ili koje su im ostale u rukama. Isto tako, u sluaju
politike krize ili rata, koji bi mogao srozati vrijednosti, oni e prvi
prodavati.
Te su operacije tako este da se iz toga rodila itava nova
terminologija: ljudi iz poslovnice nazivaju se bankari pregovarai,
vrijednosni posrednici, dobavljai klijenata; akviziteri su podu
zetnici: njihova je dunost da raspodijele i da se pogaaju za
obveznice (to jest oko vrijednosti zajma) s pojedincima. Nazi
vaju ih i trgovci kapitalom. Ne pustiti ih u igru, znailo bi istu
ludost, jer oni svaki projekt mogu upropastiti. Sve ove izraze
preuzim am od J. H. F. Oldecopa, konzula Katarine II u Amster
damu. Iz njegove se prepiske, iz godine u godinu, vidi kako se
vladari, koji su na slabim granam a s novcem, i njihovi agenti, daju,
s vie ili m anje uspjeha, na iste poslove. Sada su u toku, pie
Oldecop u travnju 1770, pregovori kod Mrs Horneca, Hognera
and Comp. (poslovnica specijalizirana za profrancuske i francuske
poslove) za vedsku; kae se da je u pitanju 5 milijuna, a poelo
je s jednim milijunom. Prvi je milijun bio uzet, a od toga je polovica
plasirana u rabant, ak se kae za isusovaki novac.350 Ipak,
svatko misli da e iznos o kojem jo valja pregovarati u skupljanju
naii na velike potekoe. Oldecop je i sam, po nalogu ruske
vlade, zauzet u pitanjima jednog zajma kod firmi Hope and Cie,
Andr Fcls i sin, Clifford i sin, s kojima se ve dogovorio i koji vae
za prve poslovne ljude ovog grada.351 Tekoa dolazi odatle to
Sankt-Petersburg nije mjesto za mijenjanje gdje bi se moglo
predavati i ispostavljati mjenice po elji. Bolje e biti da se isplate
izvre u sam om Amsterdamu, a za naplate i kamate valja o r
ganizirati isporuku bakra u Holandiju. U oujku 1763352 saski
izbornik trai zajam od 1,600.000 florina, koji e biti isplaen, trae
trgovci iz Leipziga, u holandskim dukatima koji su sada na vrlo
visokoj cijeni.
Francuske e vlasti biti posljednje koje e na amsterdamskoj
trnici uvesti svoje zajmove, koji su bili katastrofalni i za njih same
i katastrofalni za zajmodavce koji e 26. kolovoza 1788. ostati
zapanjeni obustavom francuskih plaanja. Kao udar grom a (...)
koji prijeti da upropasti toliko obitelji, pie Oldecop, dola je ta
odluka, estoka i strana, svim inozemnim poslovnim ljudima.
Obveznice su pale sa 60 na 20%.353 Velika tvrtka Hopeovih, veoma
284
Am sterdam
angairana u engleskim fondovima, donijela je pametnu odluku

da se dri uvijek daleko od francuskih zajmova. Da li je to bio sluaj
ili plod zrelog razmiljanja? Bilo kako bilo, nije se morala kajati.
Vidjet e se 1789. kako je poglavar tvrtke imao na Amsterdamskoj
burzi neogranienu vlast..., tako da nije bilo primjera da se teaj
mijenjanja odreuje prije nego to je on doao.35,1 On je i za
vrijeme batavijske revolucije igrao ulogu posrednika za engles
ku pomo u Holandiji355, a 1789. ak e sprijeiti francusku vladu
u kupovini ita na Baltiku356.
Druga perspektiva:
udaljujui se od Amsterdama
No, ostavimo sredite te prostrane mree, ostavimo Amsterdam,
taj visoki toranj kontrole. Sada je problem da vidimo kako se ta
mrea u svojoj cjelovitosti (po mom je miljenju to jedna nadgrad
nja) povezuje s bazom niih ekonomija. Zanimaju nas ti zglobovi,
ti spojevi, ti lanani sukobi, i to u mjeri u kojoj nam mogu pokazati
nain na koji jedna nadmona ekonomija moe eksploatirati pod
reene ekonomije, a da uvijek bude osloboena dunosti da sama
izvri sve zadatke i poslove koji najmanje donose i, najee, da
izravno nadzire sve nie karike u lancu trita.
Rjeenja variraju od oblasti do oblasti, ve prema prirodi i
djelotvornosti sredinje ekonomije. Mislim da e biti dovoljno
navesti etiri primjera da bismo te razlike uoili: baltike zemlje,
Francusku, Englesku i Indoneziju.
Oko Baltika
Zemlje oko Baltika i odve su razliite da bi uzorci primjera, koje
emo izabrati, mogli pokriti sav taj prostor. Odreeni broj un
utranjih regiona, oni koji su brdoviti, umoviti ili movarni,
ionako su izvan normalnih uvjeta komunikacija.
U prvom redu strahovit nedostatak stanovnitva stvara te zone
koje su i vie nego na pola puste. Na primjer, vedski Norrland,
koji poinje na rubu doline Dal elf, nepregledna je zona prek
rivena umama, ograniena na zapadu golim brdima norveke
granice, a na istoku uskim obraenim pojasom na obali Baltika.
285
Brze i snane rijeke koje je presijecaju od zapada na istok nose jo

i danas, nakon nestanka leda, debla u udesnim koliinama. Sam
za sebe, Norrland je vei nego ostala vedska357, ali potkraj sred
njeg vijeka jedva da broji 60 do 70.000 stanovnika. Dakle, jedna
primitivna zemlja, iskoritavana samo u onoj maloj mjeri u kojoj
se moe iskoritavati, a to ini gilda stokholmskih trgovaca; ukrat
ko, prava periferna zona. Uostalom, dolina Dal elf oduvijek je bila
priznata za crtu razgranienja. Prema jednoj staroj vedskoj izreci
hrastovi, rakovi i plemii (mi bismo dodali: i ito) ne sreu se na
sjeveru od rijeke358.
No nije prim jer Norrlanda jedini; dovoljno je pomisliti na
toliko finskih oblasti prekrivenih um ama i jezerima, na toliko od
prirode prikraenih oblasti Litvanije i Poljske. Posvuda se ipak
ekonomije izdiu iznad te elem entarne razine: ekonomije unutra
njih oblasti gdje seoski ivot, stvaralac vikova, predstavlja cjelo
vitost ljudskih aktivnosti; prim orske ekonomije, uvijek ive, znaju
nas zauditi svojim selima i m ornarim a obalne plovidbe; gradske
ekonomije, koje se podiu i nameu vie silom nego milom;
najzad, teritorijalne ekonomije koje se ve ocrtavaju i ulaze u
akciju: Danska, vedska, Moskovska Rusija, Poljska, pruska bran-
denburka drava, koja doivljava velike i uporne prom jene ot
kako je na prijestolje stupio Veliki Izbornik (1640). Te e
nacionalne ekonomije, ta tijela velikih dimenzija, m alo-pom alo
preuzimati prve politike uloge i boriti se za baltiki prostor.
Taj prostor prua tako naem opaanju itavu skalu eko
nom ija koje su m ogue u XVII. i XVIII. stoljeu: od Hausivirt-
schaft , pa do Stadtioirtschaft i do Territorialwirtschaft ,359 Na
kraju, uvedena uz sudjelovanje mora, jedna ekonomija-svijet
obuhvaa cjelinu i staje joj na elo. Kao da je dogradena na
ekonomije niih katova, ona ih obuhvaa, vlada njima, ui ih redu
i disciplini, uvjebava ih, jer bitna nejednakost izmeu upravljaa
i upravljanih nikako ne ide bez odreene uzajamnosti usluga: ja
te eksploatiram, ali ti, tu i tamo, i pomaem.
Ukratko reeno, da bismo odredili svoje stanovite, recimo
ovako: ni Normani sa svojim brodovima, ni Hanza, ni Holandija,
ni Engleska, ako i jesu na Baltiku uzastopno stvorili takve nad
m one ekonomije, ipak nisu udarili takve ekonomske temelje bez
kojih bi vie eksploatacije bile ostale praznih ruku. U istom sam
smislu ve rekao da je Venecija360 neko preuzela, a ne stvorila
ekonom iju Jadrana.
286
Am sterdam
tr
lJ vedskojje industrija naoruanja razvijena uz holandsku pomo i

tako se ubrojila meu najvee u Iivropi. Ovdje se vidi talionica u
Julitabroccku. (Rijksmuscum, Amsterdam.)
vedska, koja e biti na najhitniji primjer, teritorijalna je

ekonomija u nastajanju, a istovremeno je i uranjena i zakanjela.
Rana je zbog toga to sc vedski politiki prostor za crtava vrlo rano,
poinjui od Uppsalc i obala jezera Malar, u XI. stoljeu, okreui
se zatim prema jugu, prema zapadnoj Gotlandiji i prema istonoj
Gotlandiji. Ali, ekonomski je zakanjela, jer su poetkom XIII.
stoljea trgovci iz Lbecka bili u Stockholmu, a on gospodari
uskim prolazom na izlazu iz jezera Malar (povrinom poprilici dva
puta veom od Lemanskog jezera) i bili su ondje u punoj aktivnosti
do kraja XV. stoljea361, budui da je grad dopro do punog bo
gatstva, koje e postati neosporno s bilo koje srnane tek 1523,
dolaskom dinastije Wasa. Za vedsku, dakle, kao i za druge
nacionalne ekonomije, ekonomski sc prostor organizirao polako
u jednom politikom prostoru koji je bio prethodno zacrtan. No,
2iS7
i u vedskoj ta je sporost imala svoje posebne, prilino oigledne

razloge.
Prije svega, teke komunikacije, koje gotovo da nisu ni pos
tojale (lijepe vedske ceste potjeu iz XVIII. stoljea)362, na gole
mom prostranstvu od vie od 400.000 km2, koje je dugim ratovima
naraslo na dimenzije jednog carstva (Finska, Livonija, Pomeranija,
Mecklenburg, biskupije Bremen i Verden). Jo oko 1660. to car
stvo obasie (ukljuivi vedsku) 900.000 km2. Nakon 1720. i
1721. vedska e izgubiti jedan dio (stockholmski m ir s Danskom,
i m ir u Nystadtu s Rusijom), ali e zato Finska, golemo kolonijalno
podruje363, ostati u njezinu posjedu sve dok je 1809. ne anektira
Rusija Aleksandra I. Ako se tim prostorim a pribroji povrina
baltikih voda, koje vedska nastoji okruiti svojim posjedima
(400.000 km 2), sve to prem auje milijun km2.
Druga je slabost vedske njezino nedovoljno puanstvo:
1.200.000 veana, 500.000 Finaca i 1 milijun ostalih narodnos
ti369 na obalama Baltika i Sjevernog m ora. Claude N ordm ann365
ima pravo kad istie opreku izmeu 20 milijuna francuskih poda
nika Luja XIV i jedva 3 milijuna stanovnika vedske sfere. Shodno
tome, njezina je veliina366 m ogua samo uz ulaganje neizmjer
nih napora. Rano zapoeta birokratska centralizacija, i sama vrlo
skupa, uspostavlja poresku eksploataciju koja prelazi granice ra
zumnoga, i samo je ona omoguila imperijalistiku politiku Gus
tava Adolfa i njegovih nasljednika.
I posljednja slaba strana, ali ona koja je bila i najnesmiljenija,
bila je u tome to na vodama Baltika, na temeljnoj povrini prije
voza, vedska nije bila gospodar. Sve do rata Augsburke lige
(1689-1697), njezina je trgovaka m ornarica bila osrednja: bilo je
dosta brodova, ali neznatne tonae, sve su to bili seoski brodovi
bez palube koji su se bavili obalnim prijevozom. Njezina ratna
m ornarica, roena u XVII. stoljeu, nije ni nakon utemeljenja (oko
1679) Karlskrone, jake ram e luke367, bila dorasla danskoj floti, a
kasnije ni ruskoj. I doista, m orski su prom et monopolizirale
najprije Hanza, a nakon XVI. stoljea Holandija. 1567. gotovo
2.000 holandsldh brodova368 plovi po Baltiku i zarobljava ga u
gustu m reu svoje trgovine. Pa ma kako bila u prednosti sa svojih
osvajanja, zbog carinskih prihoda koje kupi kontrolirajui rijeke
i trgovinu sjeverne Njemake, vedska se i sama uplee u mreu
amsterdam skog kapitalizma. U XV. stoljeu u Stockholmu, koji je
raskre vanjske trgovine, sve je usm jereno prem a Hanzi, prije
svega prem a Lbecku369; odsada e sve ii prem a Amsterdamu.
288
Amsterdam
Jaram je dobro postavljen: i sami vedi znaju: ako se, zahvaljujui

konjunkturi, oslobode Holandana, to bi znailo prekidanje balti
ke trgovine, koja sve hrani, i ubod usred srca vlastitoj zemlji.
Premda su neprijatelji tom zahtjevnom gospodaru, ipak se ne ele
prepustiti pomoi Francuza ili Engleza da bi se oslobodili Holan
dana. vedski su opunomoenici370 1659. jasno stavili do znanja
Englezima da mogu potjerati Nizozemce iz Baltika samo pod
uvjetom da oni sami dodu na njihovo mjesto!
Sve negdje do 1670-ih godina, dok se nije jasno oitovao
engleski prodor u Baltiku Holandani su odbijali svaku konkuren
ciju. Njihovi se trgovci ne zadovoljavaju samo time da svojim
poslovima sa vedskom upravljaju iz Amsterdama. Mnogi od njih,
i to ne meu najmanjima, kao to su bile obitelji de Geer, Trip,
Cronstrm, Blommaert, Cabiljau, Wewester, Usselinck, Spier-
inck371, nastanjuju se u vedskoj, esto postaju veanima, dobi
vaju plemike povelje i tako u isti mah stjeu i potpunu slobodu
akcije.
Nizozemsko djelovanje prodire u dubinu vedske ekono
mije, sve do same proizvodnje i do iskoritavanja seljake radne
snage po niskoj cijeni. Amsterdam istovremeno kontrolira proiz
vode vedskog umarstva na sjeveru (drvo, grede, daske za brod
sku oplatu, jarboli, smola, katran, paklina) i svu rudarsku
proizvodnju iz rudne oblasti Dergslag, nedaleko od glavnog grada
i obala jezera Malar. Zamislite krug od 15.000 km2 povrine, gdje
se vade zlato, srebro, olovo, cink, bakar i eljezo. Dvije su posljed
nje rudae odlune za vedsku proizvodnju, bakar do oko 1670,
kada su se iscrpili rudnici u Falunu. Tada na prvo mjesto stupa
eljezna ruda i sve se vie izvozi u Englesku u obliku lijevanih
poluga ili eljeznih ploa. Oko Bergslaga diu se visoke pei i
ljevaonice, tvornice topova i municije.372 Ta je snana metalurgija
oigledno posluila politikoj veliini vedske, ali ne i njezinoj
ekonomskoj nezavisnosti, jer je u XVII. stoljeu rudarski sektor
zavisio od Amsterdama, kao to je u prethodnim stoljeima bio
ovisan o Liibecku. Uzorna poduzea de Geerovih i Tripovih nisu
zaista tako nova kao to se govori. Valonski radnici iz okolice
Ligea (odakle je porijeklom Louis de Geer, kralj eljeza) uveli
su u Dergslag visoke pei od opeke; ali, mnogo ranije, njemaki
su radnici tu izgradili vrlo visoke pei od drva i zemlje.373
Kad 1720-1721. vedska bude svedena na blok vedska-
Finska, potrait e na Zapadu naknadu za ono to je izgubila na
Baltiku. To je razdoblje kad Goteborg, utemeljen 1618. na Kat-
289
tegatu, a on je vedski prozor prem a zapadu, poinje svoj uspon.

vedska m ornarica ojaava, poveava broj i tonau svojih brodova
(228 u 1723, a 480 tri godine kasnije, u 1726) i to brodovlje bjei
iz Baltika; 1732. prvi finski brod kree iz luke Abo i stie u
panjolsku374; prethodne godina, 14. lipnja 1731375, vedska in
dijska kompanija dobiva kraljevo odobrenje. Ta je kompanija sa
sjeditem u Gteborgu ubrzo doivjela dosta dugotrajan napredak
(dividende su dosizale do 40, pa ak i 100%). vedska je zaista
um jela izvui korist iz svoje neutralnosti i iskoristiti zapadne
pom orske sukobe za ostvarenje ansi koje su joj se pruale.
veani esto preuzim aju u slubi onoga koji to od njih zatrai
unosnu ulogu maskiranih brodova.376
Taj uspon vedske m ornarice predstavlja relativno oslobaa
nje; on znai izravni pristup do soli, do vina, do zapadnjakih
tkanina, do kolonijalne robe, i time su posrednici ujedno bili
potpuno iskljueni. O suena da otkloni neuravnoteenost svoje
platne bilance pom ou izvoza i prodavanja usluga, vedska trai
viak u novcu koji bi joj dopustio da potpomae m onetarni opticaj
zakren novanicama R iksbanke (utemeljene 1657, a ponovo
osnovane 1668)377. Njezina se prom iljena i m erkantilistika
politika upinje da stvori industriju i u tome vie ili manje uspijeva,
vrlo dobro kad je rije o brodogradnji, a naprotiv, slabo kad je u
pitanju svila ili kvalitetno sukno. Na kraju, vedska i dalje ovisi o
am sterdam skim financijskim kretanjima, a njezina uspjena In
dijska kompanija prihvaa znam o m eunarodno udionitvo, nav
lastito englesko, na razini kapitala kao i na razini posada i
nadzornitvo nad brodskim teretom .378 Pouka: teko je osloboditi
se prem oi jedne m eunarodne ekonomije, kojoj ni sredstva ni
smicalice nemaju kraja.
Jedno putovanje u Finsku predoeno nam je u nedavnom
priopenju Svena Astrom a379 koje ima tu prednost da nas uvodi
na najniu razinu razmjene, na trgove Lappstranda i Viborga,
malog utvrenog grada podignutog na jugu, uz obale Finskog
zaljeva. Vidimo tu seljaku trgovinu koju G. Mickwitz, V. Niitemaa
i A. Soom nazivaju Sobberet (rije dolazi od sober prijatelj, u
Estoniji i Livoniji), a finski povjesniari m ajm iseri (rije koja
dolazi iz finskog m ajanies gost). Te nam rijei unaprijed poka
zuju da se tu radi o jednom tipu razmjene koji se udaljava od
uobiajenih norm i i koji iznova postavlja jo uvijek, po naem
miljenju, nerijeene problem e misli Karla Polanyia i njegovih
uenika.380
290
vedska talionica 1781. (platno Pehra Ilillestroma, Nacionalni muzej
u Stockbolmu). Radne je snage u izobilja; tehnika je relativno slabo
razvijena (kovanjeje runo). Pa ipak, ve i u tom razdoblju, vedski
je elik, koji se naveliko izvozio u Englesku, najbolji na Zapadu, i po
kvaliteti i po kvantiteti.
Manje pristupana Zapadu nego Norveka ili vedska, jer je

udaljenija od njega, Finska pokazuje tendenciju da u vanjskoj
trgovini nudi preraene proizvode svoje umske industrije, u
prvom redu smolu. U Viborgu se smola ukljuuje u trokutni
sistem: seljak je proizvoa; drava se nada da e seljak, poreski
obveznik, moi porez platiti u novcu; trgovac, koji je jedini kadar
dati seljaku neto novca, bez obzira na to to e mu ga zatim opet
iscijediti zahvaljujui nunoj trampi smole za sol. To je igra trojice
igraa: trgovac, seljak, drava, a kao komisionar i presuditelj u
sporovima pojavljuje se intendant, nadzornik.
U Viborgu su trgovci i graani (malog grada) Nijemci.
Obiaji trae, kad seljak, njihov dobavlja i klijent, doe u grad, da
291
ga trgovac prim i u kuu, da se brine za njegovu nastambu, za

njegovu hranu i njegove raune. Lako je unaprijed zakljuiti da e
iz toga redovito proistei zaduenje seljaka, i da e dugovi biti
uredno uneseni u knjige njemakih trgovaca u Viborgu.381 No, ti
trgovci i sami su tek agenti, jer im nalozi za kupovanje i novac za
predujam dolaze iz Stockholma, koji opet postupa samo prema
nalogu iz Amsterdama i uz njegove kredite. Kako smola predstavlja
vrlo velik posao (godinje se obara od milijun do milijun i pol
stabala)382, kako je seljak, koji tu sm olu destilira, sposoban seljak,
koji zna obilaziti mjesta prodaje i zna se obavijestiti po malim
okolnim lukama o cijeni, to je tu odluno, to jest o cijeni soli, i
kako je to osim svega slobodan seljak, on e se m alo-pom alo
osloboditi veza s m ajm iserim a. No, nee se osloboditi viih in
stanci Smolarske kompanije, utemeljene u Stockholmu 1648, koja
nadzire, i zapravo odreuje cijenu sm ole i soli. Najzad, njega
pogaaju prisile konjunkture. I tako, budui da cijena rai raste
m nogo bre od cijene smole, pristupit e se krajem XVIII. stoljea
krenju um a i znatnom poveanju obradivih povrina. Finski
seljak nije dakle svoj gospodar, prem da u osnovi raspolae izvjes
nom slobodom manevriranja.
A onda, emu slui ta relativna sloboda? Za Svena Erika
Astrma, koji taj problem pozna bolje nego mi, ona je zajamena
njegovim sudjelovanjem na Saboru Velikog Vojvodstva, koji, po
uzoru na R icksdag u Stockholmu, ima i etvrti stale seljake.
Politika i pravo bili bi sauvali slobodu tog seljaka s dalekih
granica, jednako kao to su sauvali i slobodu samog vedskog
seljaka koji, isto tako, nikada nije bio kmet. Utoliko vie to m onar
hijska drava, protivnik plemia, ima u tom e svoju rije. Ukratko,
zbog toga to su gospodari onoga to imaju, svog h e m m a n a 3S3, ti
su vedski seljaci povlateni u odnosu na sve vei broj seoskih
slugu i na m asu lutalica i tekih siromaha, takozvanih torparea.3M
Istina je da su i vedska i Finska ispresijecane nepreglednim
nenastanjenim zonam a koje valja kriti. Nisu li te zone usto stvorile
i sauvale seljacima slobodu?
No, na problem nije u tome. Za nas je zanimljivo da u
finskom prim jeru izbliega upoznam o trgovaku situaciju tog
seljaka i, jo vie, da saznamo na kojoj razini dolazi do prijelaza
izmeu sakupljaa dobara za proizvodnju i trgovaca odozgo, kako
bism o mogli doznati do koje granice veliki trgovac radi za sebe.
Izmeu onog lanca gore i onog dolje, promjenljiva visina toke
292
Amsterdam
23 BRODOVI TO DOLAZE IZ FRANCUSKIH LUKA U TEXEL, PRED LUKU

AMSTERDAMA (1774)
Rije je gotovo iskljuivo o holandskim brodovima, koji su aktivni du itavog
francuskog primorja, na Sjevernom moru, na La Mancheu i na Atlantiku. Ta je
aktivnost znatno manja u smjeru francuskih sredozemnih luka. (Prema A, N.,
A. E., B l-165, 2, 12. sijenja 1775.)
spajanja postaje pokazateljem, gotovo jedinicom mjere. U naelu,

u Viborgu nema Holandana. Oni su samo u Stockholmu.
Posljednji e primjer biti Gdanjsk (Danzig). To je s vie
razloga udnovat grad, bogat, napuen, divno smjeten; grad koji
je bolje od ikojeg hanzeatskog grada znao sauvati dragocjena
prava svoje etape. Prebogat je i njegov malobrojni patricijat.385
Njegovi graani imaju iskljuivu povlast da kupuju ito i drugu
robu koja dolazi iz Poljske [...] u njihov grad, a stranci nemaju
pravo da se bave trgovinom s Poljskom, a niti da preko grada
upuuju robu u Poljsku; moraju trgovati samo s graanima, bilo
za kupovanje ili za prodaju. Jo se jednom moramo diviti konciz
noj jasnoi kojom pie Savary des Bruslons.386 U nekoliko rijei
monopol Gdanjska je odreen: izmeu irokog svijeta i ogromne
Poljske, grad je, ako ne jedini387, a ono bar, i to izrazito, najvaniji
ulaz i najvaniji izlaz. Ta se povlast povezuje ipak sa strogom
izvanjskom podlonou prema Amsterdamu: postoji vrlo uska
veza izmeu cijena u Gdanjsku i cijena na holandskom tritu388
koje ih odreuje, ali je i neobino briljiva u uvanju slobode
293
grada na Visli, jer, kad brani Gdanjsk, uva i svoje vlastite interese.
Tako je Gdanjsk popustio na onom najhitnijem: izmeu XVI. i XVII.
stoljea, holandska je konkurencija dokrajila pom orsku djelat
nost Gdanjska prem a zapadu i istim udarcem, za naknadu, kod
sebe prouzrokovala kratkotrajan industrijski polet.385
Uzajamni poloaj Gdanjska i Amsterdama ne razlikuje se
dakle od odnosa Stockholma i Amsterdama. Ono to je razliito
jest situacija Poljske u pozadini grada koji je eksploatira, situacija
koja je jednaka onoj koja se iz istih razloga ve nazire u Rigi350, u
drugom prem onom gradu, koji ima pod svojom vlau zonu sa
seljacima, podvrgnutim u kmetstvo, dok, naprotiv, u Finskoj, na
jednom kraju gdje se ugasila zapadnjaka eksploatacija, ili u ved
skoj, seljatvo ostaje slobodno. Istina je da vedska u srednjem
vijeku nije poznavala feudalni reim; istina je da je ito, posvuda
gdje je ono predm etom irokih poslova izvoza, faktor feudali
zacije ili ponovne feudalizacije; dok rudarske ili umarske
djelatnosti stvaraju uvjete za nekakvu slobodu.
Bilo kako bilo, poljsko je seljatvo uhvaeno u mreu kmet
stva. udnovato je, meutim, da Gdanjsk radi svoje razmjene trai
slobodne seljake koji bi m u bili na dohvat ruke, ili sitnu gospodu
radije nego velikae s kojima je tee upravljati ali s kojima
danciki trgovac ipak na kraju isto tako m anipulira dajui im, kao
i drugima, predujam na penicu ili ra koju e m u predati, dajui
im u zam jenu za njihovu hranu raskonu robu sa Zapada. Trgovac
je, nasuprot plemiima, uvelike gospodar term s o f tra d e }91
Bilo bi zanimljivo bolje poznavati to unutranje trgovanje;
znati da li su eventualni prodavai traeni kod svojih kua ili
osobno odlaze u Gdanjsk; tono poznavati ulogu posrednika koje
grad upoljava izmeu sebe i svojih dobavljaa; znati tko je gospo
dar ili bar anim ator splavarenja na Visli; tko kontrolira tranzitna
skladita u T orunju gdje se ito sui od jedne za drugu godinu,
jednako kao u silosima na katove u Gdanjsku; tko u Gdanjsku
preuzim a brigu o teglenicama za prekrcavanje, o onim hording
koji iskrcavaju brodove i zbog svog malog gaza mogu ploviti
uzvodno i nizvodno kanalom koji vezuje grad s Vislom. 1752.
godine je 1.288 to poljskih to pruskih brodova i brodica bilo na
donjoj Visli, dok je u grad dolazilo vie od 1.000 brodova s mora.
A to je dovoljno da ima posla za vie od 200 graana trgovaca koji
se svakodnevno sastaju u Junckerhoffu, veoma aktivnoj burzi u
Gdanjsku.352
294
Amsterdam
24. VEZE BORDEAUXA S EVROPSKIM LUKAMA

Godinji prosjek tonae robe upuene iz Bordeauxa, od 1780-1791. Prevaga
sjevera je u ovom poslovanju i vie nego oita. Poslovi se odvijaju navlastito
pod holandskom zastavom (1786. godine, 273 broda dolaze iz Francuske u
Amsterdam i svi su holandski, prema izvjetaju francuskog konzula de
Lironcourta). Teret ine uglavnom vino, eer, kava, indigo. Na povratku drvo
i itarice. (Prema Paulu Butelu, Les aires commerciales europennes et
coloniales de Bordeaux.)
295
Iz ovoga se i vie nego dobro vidi kako Gdanjsk, umotan u

svoj egoizam i u svoje blagostanje, eksploatira i izdaje golemu
Poljsku i uspijeva je oblikovati.
Francuska protiv Holandije:

nejednaka borba
Siuna sjevernjaka republika doslovce je u XVII. stoljeu bila

podjarm ila Francusku. Uzdu njezinih atlantskih obala, od Flan
drije do , nem a jedne luke gdje se ne vidi sve vie i vit
holandskih brodova s njihovim m alobrojnim posadam a (7 do 8
ljudi), koji neprestano ukrcavaju ili vino, ili rakiju, ili sol, ili voe
i drugu pokvarljivu ro b u 353, ili ak platno, tovie i penicu. U svim
tim lukama, a poglavito u Bordeauxu i Nantesu, doselili su se
holandski trgovci i komisionari. Naizgled su to, a esto i odista,
mali ljudi prem a kojima puanstvo (ne govorim o lokalnim trgov
cima) ne gaji neprijateljske osjeaje. Meutim, oni stvaraju imutak,
zgru obilat kapital i jednog se lijepog dana vraaju kui. Tijekom
dugih godina, oni se upleu u svakodnevni gospodarski ivot, u
ivot trita, luke i susjednih mjesta. Ve sam pokazao kako oko
Nantesa unaprijed kupuju dom aa vina iz vinogorja Loire dok je
groe jo na lozi.394 Pa ma kakva bila zavist i nestrpljenje mjesnih
trgovaca, oni ne m ogu nadvladati tu konkurenciju i ukloniti je:
ive koji se doprem a u nae luke na La Mancheu i Oceanu
preesto su pokvarljiva roba, tako da je uestalost prolaza brodova
za Holandane glavni adut, a da o drugima i ne govorimo. A ako st
neki francuski b rod upusti u to da preveze izravno u Amsterdam
vino ili neku drugu dom au namirnicu, sustavno e ga ikanirati
i stvarati m u potekoe.395
Naspram francuskim m jerama odmazde, koje nisu izostajale,
Holandija ima naina da uzvrati. U prvom redu, okreui leda
francuskim proizvodima. Dovoljno joj je da se obrati drugim
dobavljaima, i odatle uspjeh portugalskih ili panjolskih vina, pa
ak i onih s Azora ili iz Madeire, a i katalonske rakije. Rajnskih vina,
toliko rijetkih a traenih 1669. u Amsterdamu, ve u XVIII. stoljeu
ondje ima u izobilju. Sol iz Bourgneufa ili iz Brouagca dugo je bila
vie traena za soljenje ribe nego ona iz Setubala ili Cdiza, koja
je bila jaa, ali Holandani su nauili kako se iberska sol ublaava
dodavanjem m ora s njihove obale.396 Raskoni proizvodi francus
296
Amsterdam
kih rukotvorina u velikoj su modi u inozemstvu. Ali nisu ba

nezamjenjivi. Uvijek ih je mogue oponaati i u Holandiji proiz
voditi neto to e biti gotovo iste kakvoe. Za vrijeme jednog
sastanka s Janom de Wittom, 1669, Pomponne, koji predstavlja
Luja XIV u Haagu, ozlojeen primjeuje da je na glavi velikog
pensionara eir od dabrovine, i to holandske proizvodnje, dok
su, nekoliko godina ranije, svi takvi eiri dolazili iz Francuske.397
I najpametniji Francuzi ne shvaaju uvijek da se tu vodio
dijalog nejednakih sugovornika. Sa svojom razgranatom trgo
vakom mreom i sa svojim kreditnim mogunostima, Holandija
moe, kad god to zaeli, promijeniti politiku prema Francuskoj.
Upravo se zbog toga Francuska nimalo uspjenije nego vedska
ne moe osloboditi holandskog posrednitva unato svojim
izvorima, svojim naporima i svojem bijesu. Ni Luj XIV, ni Colbert,
ni oni koji su doli nakon ovog potonjega, ne mogu raskinuti te
okove. U Nijmegenu (1678), u Ryswicku (1697), Holandani redo
vito dokidaju ogranienja koja su bili postavili njihovom trgo
vakom prometu. Nai su opunomoenici u Ryswicku, kae grof
de Beauregard 15. veljae 1711, (zaboravljajui) vanost mudrih
uputa gospodina Colberta, mislili da je svejedno pristanu li na
dokidanje dabine od pedeset novia po barilu.398 Kakve Ii
zablude! A u Utrechtu (1713) zabluda se ponavlja. I, ve za trajanja
dugog rata za panjolsku batinu, zahvaljujui putnicama to ih
francuska vlada dijeli akom i kapom, zahvaljujui maskiranim
brodovima neutralnih zemalja, zahvaljujui francuskoj popust
ljivosti, zahvaljujui kopnenom prometu koji se, uz pomo raznih
prijevara, pojaava na naim granicama, Holandiji nikad ne nedos
taju francuski proizvodi. I to kakve eli, i koliko joj treba.
Jedan dugi francuski izvjetaj, sutradan nakon mira u Rys
wicku , podrobno nabraja jo jedanput holandske postupke, njiho
va providna lukavstva, nebrojene francuske odgovore koji bi htjeli
istodobno i potovati i zaobii odredbe iz sporazuma sklopljenih
po vladi Luja XIV koji, uza sve to, ne mogu uhvatiti neuhvatljivog
protivnika, Holandane, kojih se duh, suptilan u stanovitom smis
lu u svojoj neotesanosti, ne da pokolebati gotovo nikako drukije
osim razlozima to ih rada njihov vlastiti probitak399. Ali, taj se
vlastiti probitak sastoji u tome da su Francusku preplavili proiz
vodima to dolaze preko Holandije. Samo bi sila mogla postii da
odustanu, ali nje tada nema. Velike planove, kako e se zatvoriti
luke i granice kraljevstva, kako e se onemoguiti holandski ribo
lov, ometati privatna trgovina amsterdamskih trgovaca (protiv-
297
no javnoj trgovini nizozemskih kompanija u Americi, u Africi i

Velikim Indijama), bilo je lake formulirati nego ostvariti. Jer mi
nemam o velikih trgovaca, a oni to ih mi drimo takvima najee
su samo strani izvritelji i povjerenici...400 To treba shvatiti da su
iza njih holandski trgovci. Nai se zlatnici i na novac nalaze kao
sluajno u Holandiji.401 I da dovrimo, mi nemamo dovoljno
brodova. Ono to su francuski gusari za trajanja posljednjeg rata
namaknuli, bili su u dobrom broju brodovi dobri za (daleku)
trgovinu, ali kako nemamo trgovaca ni m ornara da ih opremimo,
oslobodili smo se tih brodova i dali ih Englezima i Holananima
koji su ih nakon sklopljena m ira otkupili.402
Istu emo p odreenost ustanoviti ako se vratimo do Colber-
tova vremena. U vrijeme osnivanja Francuske sjeverne kompanije
(1669), unato nastojanjima Generalnog Nadzornika i brae Pier-
rea i Nicolasa Fromonta, oni iz Rouena su odbili da sudjeluju u
Kompaniji. [... ] Oni iz Dordeauxa su u nju stupili tek kad su bili
silom prinueni. Da li je razlog bio u tome to se nisu osjeali
dovoljno bogatima ni u brodovima ni u kapitalu prem a Holan
anima?403 Ili moda zbog toga to su se ve bili upetljali kao
posrednici u amsterdamske mree. U svakom sluaju, ako je
vjerovati Le Pottier de la Hestroyu404, koji pie te duge izvjetaje
oko 1700, francuski trgovci u to vrijeme slue kao posrednici
holandskim trgovcima. To je ve nekakav napredak prem a situaciji
to ju je 1646. opisao otac Mathias de S aintjean405. Holandanin je
tada sam djelovao kao posrednik na francuskom tritu; ini se da
je to napustio u korist lokalnih trgovaca. Morat emo ipak ekati
1720-e godine, kao to smo rekli406, pa da se trgovaki kapitalizam
u Francuskoj pone oslobaati stranog tutorstva, i to nakon pojave
jedne kategorije francuskih trgovaca koji su bili na visini m eun
arodne ekonomije. I, uza sve to, ne smijemo uriti: u Bordcauxu,
kojega je procvat odista spektakularan, potkraj XVIII. stoljea,
prem a jednom svjedoku, i vrapci na krovu znaju da je vie od
jedne treine prom eta pod holandskim nadzorom.
Engleska i Holandija
Engleske reakcije na holandska presizanja poele su vrlo rano.
Cromwellova Povelja o navigaciji je iz 1651, a Karlo II je potvruje
1660. etiri puta se Engleska uputa u estok rat protiv Ujedinjenih
pokrajina (16521654; 16651667; 16721674; 17821783). Sva-
298
Amsterdam
ki put Holandiju zadcava udarac. U isto sc vrijeme u Engleskoj

razvija sve unosnija nacionalna proizvodnja pod zatitom veoma
budnog protekcionizma. To je nedvojbeno dokaz da je engleska
ekonomija bolje uravnoteena od francuske, manje ranjiva za
vanjske napade, da je njezina proizvodnja potrebnija Holanda-
nima, koji su uostalom uvijek tedjeli Engleze, jer su engleske luke
najbolje sklonite za njihove brodove po loem vremenu.
Meutim, nemojmo povjerovati da su Englezi izbjegli holand-
skim akama. Charles Wilson407 primjeuje da je za svakog iole
paljivijeg Holananina postojalo mnogo naina da izbjegne slovo
Povelje o navigaciji. Mir u Drcdi, 1667, donekle je to ublaio. Dok
je Povelja zabranjivala svakom stranom brodu da u Englesku
donese robe koje nisu dio njezine nacionalne proizvodnje, 1667.
je zakljueno da e sc smatrati holandskom sva roba doprem
ljena Rajnom, ili kupljena u Lcipzigu ili Frankfurtu i uskladitena
u Amsterdamu, ukljuivi njemako laneno platno, ako je bijeljeno
u Haarlcmu. tovie, velike su holandske kue imale podrunice
u Londonu: Van Neck, Van Nottcn, Neufville, Clifford, Daring,
Hope, Van Lennep.408 Odatle prijateljske veze i meusobne us
luge, emu su sluila putovanja s obje strane mora, uzajamni
darovi, lukovice tulipana i hijacinta, bave rajnskog vina, unke,
holandska klckovaa... Engleske su tvrtke ak vodile svoju prepis
ku na nizozemskom jeziku.
Na taj nain, tim otvaranjima i vezama, holandska posred
nika trgovina odigrava svoju ulogu, i kod dolaska i kod odlaska
s Otoka, sve do 1700, ako ne i do 1730. Dolazei, ona donosi krzna,
kou, smolu, drvo, ambru iz Rusije i iz Daltika, fino laneno platno
bijeljeno u Holandiji, koje mladi engleski elegantni svijet u XVIII.
stoljeu trai za koulje, dok su se njihovi oevi zadovoljavali da
od njega izrauju ukrase, ovratnike i orukvice, priivajui ih na
englesko platno koje je bilo grublje.409 Pri odlasku, velik dio
kolonijalnih proizvoda Holanani razgrabe na drabama East
India Company; kupuju i dosta duhana, eera, prigodice penice
i kositra i nevjerojatno velike koliine vunenog sukna, za vie od
dva milijuna fUnti sterlinga godinje, kae Daniel Defoe410 1728,
koje uskladitavaju u Rotterdamu i Amsterdamu, da bi ga opet
izvezli, poglavito u Njemaku.411 Tako je Engleska dugo ostala
obuhvaena holandskom igrom tranzitne trgovine. Jedan e en
gleski pamflet (1689) ak rei: Svi nai trgovci su na putu da
postanu holandski prenosai.412
299
Podrobnije bi prouavanje iznijelo na svjetlo mnogo efikas

nih veza u prvom redu onih koje stvaraju kredite i anticipirana
kupovanja koje holandskom sustavu omoguavaju da napre
duje u Engleskoj, pa ak i da napreduje openito. To see dotle da
Englezi (jednako kao i Francuzi) esto imaju prilike s prenerae-
njem otkriti da se njihovi proizvodi u Amsterdamu mogu prodavati
po nioj cijeni nego u zemlji iz koje su doli.
Tek poevi od 1730. trgovaki sistem Holandije poinje u
Evropi nazadovati, i to nakon pedeset godina od posljednje ob
nove aktivnosti u razdoblju od 1680. do 1730.4,3 Tek u drugoj
polovici stoljea holandski se trgovci poinju aliti da vie nemaju
udjela u stvarnim transakcijama razmjene i da su samo obini
agenti za pom orski prijevoz i pedicije414. Ne bi se moglo tonije
rei nego da se preokrenula srea u igri. Engleska je sada zemlja
koja je, osloboena stranog tutorstva, pripravna preuzeti ezlo
svijeta.
Ona je to tim vie to joj je holandski trgovaki uzmak pom o
gao da se dom ogne onoga to joj je tako teko nedostajalo tijekom
XVII. stoljea: mogunost drave da se uvelike slui kreditima.
Holandani su sve do tog razdoblja odbijali povjeravati svoj kapital
engleskoj dravi, jer su smatrali da su jamstva koja su im nuena
neprihvatljiva. No, u posljednjem desetljeu stoljea, Parlament u
Londonu doputa u naelu postojanje jednog fonda koji e se
napajati posebnim porezima, da bi mogao jamiti za raspisane
zajmove i plaati interese. I tada e Holandani odrijeiti kese, i to
s godinam a sve ee i vie. Engleski im fondovi nude odjednom
pogodne investicije, kamate vie od onih u Holandiji i time cije
njeni predm et za spekulacije na Amsterdamskoj burzi a sve su
to stvari, to je neobino vano, koje oni ne nalaze u Francuskoj.
Vikovi kapitala holandskih trgovaca odlijevat e se, dakle, u
Englesku. Oni tijekom itavog XVIII. stoljea obilato sudjeluju u
engleskim dravnim zajmovima i spekuliraju drugim engleskim
vrijednostima, akcijama Indijske kompanije, akcijama Junog m o
ra ili Engleske banke. Holandska je kolonija u Londonu brojnija i
bogatija nego ikad prije toga. Njezini se lanovi okupljaju u Dutch
Church austinskih fratara, slino kao i enoveani u Palermu, u
crkvi San Giorgio. Ako se kranskim trgovcima (medu kojima ima
mnogo hugenota koji su ranije iselili u Amsterdam) pribroje
idovski trgovci, koji tvore drugu m onu koloniju, prem da slabiju
od kranske, stjee se dojam proboja, pravog holandskog osvaja
nja.415
300
Am sterdam
Tako su to osjetili Englezi, i Charles Wilson416 u tome nalazi

tumaenje za njihovu fobiju prema zajmovima i nacionalnom
dugu, za koje im se ini da njima vladaju stranci. A, zapravo, taj je
priliv nizozemskog novca dao daha engleskom kreditu. Manje
bogata nego Francuska, ali uivajui sjajni kredit, kako je govo
rio Pinto, Engleska je uvijek dolazila do novca, i to u dovoljnoj
koliini i u pravi as. A to je golema prednost!
Ono to je Holandiju 1782-1783- prenerazilo bila je estina
s kojom e se Engleska okrenuti protiv nje i baciti je na zemlju. A
zar takav kraj nije bio predvidiv? Holandija je u XVIII. stoljeu
zaista dopustila da je osvoji englesko nacionalno trite, lon
donska drutvena sredina, gdje se njezini trgovci bolje osjeaju,
gdje se vie bogate, pa ak nalaze i zabave koje im strogi Amster
dam ne doputa. Sagledana u raznolikoj igri Holandije, engleska
je karta udnovata, najprije dobiva, a onda iznenada postaje karta
koja gubi.
Izai iz Evrope:
Indonezija
Moe li se, prilikom prvih nizozemskih putovanja u Indoneziju,
pokuati vidjeti neto potpuno razliito? Neka vrsta roenja
nihilo jednog procesa gospodovanja i brza otealost toga gospo-
dovanja.
U prvom holandskom prodoru u Aziju (i, nedvojbeno, u svim
evropskim prodorima) oigledne su tri etape. Razlikovao ih je jo
davno W. H. Moreland (1923)417: trgovaki brod, u neku ruku
pokretni bazar, natovareni pokuarac; ispostava ili loa, koja je
koncesija unutar neke zemlje ili trgovakog mjesta; i najzad, za
uzeti teritorij. Macao bi bio ispostava; Batavia je ve poetak
kolonizacije Jave; a to se tie pokretnog bazara, tu ve u prvim
godinama XVII. stoljea imamo toliko primjera, da je teko odluiti
se za ovaj ili onaj.
Na primjer, od etiri broda Paula Van Caerdena to ih je
voorkompanie418 Nova brabantska kompanija izmeu 1559.
i 1601.419 uputila u Istone Indije na povratku su ostala dva. Prvo
pristajanje, 6. kolovoza 1600, bilo je u Bantamu. Kako je na sidritu
bilo premnogo holandskih brodova, dakle i premnogo kupaca,
dva su broda skrenuta u malu luku Passamans, gdje krue glasovi
301
r em a n d Braudel / Vrijeme svijeta
da ima u izobilju papra. No tu su prodavai lupei, a uvjeti

plovidbe pogibeljni. Tada je donesena odluka, ne bez oklijevanja,
da se ide za Atjeh (Achem), na zapadnoj obali Sumatre. Dva broda
onam o uplovljavaju 21. studenoga 1600. Koliko je to ve izgub
ljena vremena! Trebalo im je 7 mjeseci i 15 dana od Tcxcla do
Bantama, a zatim 3 mjeseca i 15 dana da se nau ondje gdje su
mislili da je idealna luka. Upravo su se tu putnici sami bacili u ralje
divlje zvijeri. Achemski ih je kralj, onako prijetvoran i lukav, vukao
za nos koliko je htio nakon to im je iznudio 1.000 zlatnika
osmaka. Da bi opet stekli prednost, Holandani se sklanjaju na
svoje brodove i zarobljavaju devet trgovakih brodova koji su se
zatekli u luci. Tri su, kao po narudbi, bila nakrcana paprom, i
pobjednici su ih dobro uvali. Pregovaranja su nastavljena sve
dok se u noi od 21. na 22. sijenja 1601. Holandani nisu pomirili
s tim da isplove iz negostoljubive luke, nakon to su, za prim jer i
upozorenje, zapalili dva zarobljena broda. Izgubili su tako dva
dodatna mjeseca u opasnim tropskim morima, gdje crvi rastau
drvo brodskog dna. Nije bilo drugog izlaza nego vratiti se u
Bantam, kamo su stigli 15. oujka, nakon jo sedam tjedana puto
vanja. Tu, naprotiv, nem a potekoa: Bantam je u neku ruku
indonezijska Venecija. Holandski brodovi to su upravo stigli
postiu dizanje cijena, ali roba se ukrcava na brodove i, 22. travnja,
dva broda napokon razapinju jedra, plove prem a Evropi.420
Ono to proizlazi iz te prie u prvom je redu tekoa kako se
uvesti u posao u jednom svijetu koji je jo slabo poznat, koji je
kompliciran i vraki razliit od Evrope. Teko je uvesti se, a da i ne
govorimo kako je teko njime ovladati. U trgovakoj metropoli
kakva je Bantam, posrednici odm ah iskrsavaju, ekaju vas, ali oni
su ti koji vode glavnu rije. Situacija e se moi poeti preokretati
tek kad Nizozemac postane gospodarem trgovine molukim m iro
dijama. Uspostaviti taj m onopol bilo je poetni uvjet da bi se
prele, jedna po jedna, sve stepenice i postalo povlatenim partne
rom koji e od tog asa biti nezamjenljiv. No, na kraju, moda e
u tom e i biti najvei nedostatak holandske eksploatacije, to je na
Istoku htjela imati sve u svojim rukama, ograniavajui proizvod
nju, unitavajui dom orodaku trgovinu, osiromaujui i desct-
kujui puanstvo koje je ondje zatekla. Zapravo, Holandija je
zaklala koko koja nosi zlatna jaja.
302
Amsterdam,
Moe li se generalizirati1?
Navedeni primjeri vrijede kao sondae. Namjera im je samo da
ocrtaju opu situaciju, nain na koji funkcionira jedna ckonomija-
-svijet, polazei od visokog napona njezina sredita i od poputa
nja i slabosti drugih. Uspjeh je mogu samo ako su nie ekonomije
i podlone ekonomije, na ovaj ili onaj nain, ali redovito, dostupne
premonoj ekonomiji.
Veza s krunom ostalih ekonomija, to jest s Evropom, postie
se sama od sebe, bez neke naroite sile: privlanost, mehanizam
razmjena, igra kapital i kredita dostatni su da se veza moe
odravati. Uostalom, u sveukupnosti holandskog prometa, Evropa
zauzima etiri petine; prckomorje je samo dodatak, pa ma kako
bio znatan. Ta prisutnost zemalja dovedenih na niu razinu, ali
koje su razvijene i blizu, a eventualno i konkurenti, podrava
pogon i efikasnost sredita: na to smo ve ukazali. Ako Kina ne
predstavlja eksplozivnu ekonomijusvijet, da li uzrok tome valja
traiti u njezinom slabom usreditenju? Ili je, to opet dolazi na
isto, uzrok tome to nema poluperiferiju koja bi bila dovoljno jaka
da dade novi napon srcu cjeline?
U svakom sluaju, jasno je da prava periferija, na krajnjem
rubu, moe biti drana na uzdi samo snagom, silom i svoenjem
na slijepu poslunost i, zato ne bismo rekli, kolonijalizmom,
svrstavajui ga ovako usput medu veoma stare postupke? Holan-
dija provodi kolonijalizam na Cejlonu, kao i najavi; panjolska ga
je izumila u svojoj Americi; Engleska e se njime sluiti u Indiji...
No, ve i Venecija i Genova su u XIII. stoljeu, na rubovima onih
zona koje su mogle eksploatirati, bile kolonijalne sile: u Kaffi, na
Hiosu, ako mislimo na enoveane; na Cipru, na Kreti, na Krfu
ako govorimo o venecijanskim iskustvima. Zar to oigledno ve i
tada nije bila dominacija, i to upravo onoliko apsolutna kakva se
mogla ostvariti u tom vremenu?
303
Batavia: pristanite i vodosprema. CrteJ. Racba, 1764. (Atlas van

Stolk.)
304
Amsterdam
305
O ZALASKU AMSTERDAMA
Prelistali smo dosje holandske nadmonosti. Njezina bljetava

povijest poinje gubiti sjaj krajem XVIII. stoljea. To smanjivanje
svjetla je uzmak, opadanje, ali ne i propast u pravom smislu te
rijei koju su povjesniari rabili i zlorabili. Nedvojbeno je da je
Amsterdam prepustio svoje mjesto Londonu, kao Venecija Antwcr-
penu, kao to e London kasnije prepustiti svoje mjesto New
Yorku. Samo, uza sve to, Holandija je nastavila ivjeti na unosan
nain i jo je i danas jedno od sredita svjetskog kapitalizma.
U XVIII. stoljeu ona preputa neke od svojih trgovakih
prednosti Hamburgu, Londonu, pa ak i Parizu, ali stvara druge,
odrava neke od svojih poslova, a njezina burzovna djelatnost u
punom je zamahu. Pojaanim provoenjem akceptacije, uve
ava vanost svoje bankarske uloge pratei golemi evropski rast,
koji na tisue naina financira, navlastito u ratno vrijeme (dugo
roni trgovaki krediti, pom orska osiguranja i reosiguranja, itd.).
Tako da se potkraj XVIII. stoljea u Bordeauxu govorilo kako je i
vrapcima poznato da treina gradskih poslova ovisi o nizozem
skim kreditima.421 Napokon, Amsterdam izvlai velike dobiti od
svojih zajmova evropskim dravama. Ono to Richard T. Rapp422
govori u vezi s Venecijom koja je u XVII. stoljeu svrgnuta sa svog
poloaja, a koja je, zahvaljujui prilagoavanju, rekonverzijama i
novim eksploatacijama, sauvala bruto-nacionalni dohodak na
visini onoga iz prethodnog stoljea, pokazuje nam da valja biti
naroito oprezan kad se hoe pokazati u emu je pasiva grada koji
je na silaznoj putanji. Tono je: proliferacija banke znaila je u
Amsterdamu proces prom jene i kvarenja njezina kapitala; tono
je: njezina se drutvena oligarhija zatvara u sebe, povlai se,
jednako kao u Veneciji i u Gcnovi, iz aktivne trgovine, smjera tome
da se pretvori u neko drutvo rentijera koji daju zajmove, drutvo
koje na sve strane trai tko e mu garantirati m irne povlastice,
ukljuivi i zatitu stathouderata. No, toj aici povlatenih moda
se i ne moe zamjeriti njezina uloga (prem da je oni nisu uvijek
sami izabrali); nikako joj ne moemo rei da je slabo raunala, jer
ti su povlatcnici proli zdravi i itavi kroz teke nevolje Revolucije
i Carstva, a, prem a nekim holandskim autorima, oni su jo 1848.
bili na svom mjestu.423 Tono je: postoji prijelaz s elementarnih i,
306
Am sterdam
recimo, zdravih temeljnih zadataka ekonomskog ivota na krajnje

rafinirane igre novcem. Ali, Amsterdam je ponesen sudbinom koja
nadilazi njegove vlastite odgovornosti: sudbina je svakog nad
monog kapitalizma da bude uvuen u razvoj koji se mogao vidjeti
pred vie stoljea, jo za ampanjskih sajmova, i koji se, upravo
zbog svog uspjeha, spotie na pragu financijskih akrobacija, gdje
ga cjelovitost ekonomije teko sustie, osim ako ne odbija da je
slijedi. Ako se trae razlozi ili motivi amsterdamskom uzmaku,
izlaemo se opasnosti da se ponovo sretnemo s opim istinama
koje vrijede za Genovu s poetka XVII. stoljea kao i za Amsterdam
u XVIII. stoljeu i, moda, za Sjedinjene Drave danas, jer i one
uvelike posluju s vrijednosnim papirima do opasnih granica. To
je u najmanju ruku ono to nam sugerira podrobno ispitivanje
kriza to se jedna za drugom javljaju u Amsterdamu tijekom druge
polovice XVIII. stoljea.
HOLANDSKI KAPITALI 1782.
Prema jednoj procjeni velikog pensionaravan dcr Spieghcla, dosizali su milijar-

du florina, a investirani su na ovaj nain:
Vanjski zajm ovi dravam a 335 milijuna,

od ega Engleska 280
Francuska 25
druge zemlje
K olonijalni zajmovi 140 milijuna
U nutranji zajmovi
(p o k rajin am a, k om panijam a,
adm iralitetim a) 425 milijuna
M jenjaka trgovina 50 milijuna
Zlato, sre b ro , dragulji 50 milijuna
(iz: Y. de Vries, Rjjkdom der Nederlandcn, 1927.)
Krize 1763,
1772-1773 , 1780-1783 ,.
Razgranati je nizozemski sustav nakon 1760-tih godina proao
nekoliko tekih kriza koje su ga paralizirale. Sve te krize nalikuju
307
jedna drugoj i ini se da su vezane za krize kredita. Masa trgovakih

vrijednosti, sum a umjetnog novca kao da uiva odreenu auto
nom iju u odnosu prem a opoj ekonomiji, ali uz granice koje se
ne smije prekoraiti. U punom jeku krize (18. sijenja 1773),
Maillet de Clairon, uvijek paljivi francuski konzul u Amsterdamu,
predosjeao je tu granicu kad objanjava da se tritu u Londonu
isto toliko uri kao i onom u Amsterdamu, i da je to dokaz da
sve stvari imaju kraj nakon kojega nuno valja ii prem a natrag.424
Da li je do svih tih nezgoda dolo zbog jednog dosta prostog
ili ak odve prostog procesa? Da li je odreeni obim papira
prem aio m ogunosti evropske ekonomije koja s vremena na
vrijeme odlae svoj teret? Nestanak ravnotee pojavljuje se ak
pravilno, svakih deset godina: 1763, 1772-1773, 1780-1783. Kod
prve i tree od tih kriza, rat je zacijelo uinio svoje: on je po svojoj
prirodi inflacionistiki, oteava proizvodnju, i onog dana kad mu
dode kraj, valja platiti raun, izravnati onaj nedostatak ravnotee
koji je rat donio. Meutim, za krizu 1772-1773. rat nije bio u
pitanju. Da li bismo tada mogli biti suoeni s krizom koju sc obino
naziva krizom Starog poretka, jer tada sve dolazi od opadanja
zamljoradnike proizvodnje kojega se posljedice ire na sve eko
nom ske djelatnosti? Dakle, ukratko, moda obina kriza? 1 doista,
1771. i 1772. Evropa trpi zbog katastrofalno loih etvi. Jedna vijest
iz Haaga (24. travnja 1772) ukazuje na tako strahovitu oskudicu u
Norvekoj, koja je toliko strana (...) da ondje melju koru sa
stabala i da je upotrebljavaju umjesto raenog brana, a ista se
teka nevolja biljei i u njemakim oblastima.425 Da li je to razlog
toj estokoj krizi koju su jo oteale posljedice katastrofalne gladi
to je pogodila Indiju upravo tih godina i odjednom unijela
pom etnju u mehanizme East In d ia C om pany? Sve je to imalo svog
udjela, ali nije li prava pokretaka snaga jo jednom bio periodiki
povratak krize kredita? U svakom sluaju, svaki put, u epicentru
svake od tih kriza, pa bilo kao posljedica ili kao razlog, uvijek
dolazi do nedostatka novca, eskontna stopa dosee nagle uspone,
do nepodnoljivih razina, sve do 10 ili 15%.
Suvremenici uvijek povezuju te krize s nekim velikim slo
mom, bankrotom kue Neufville u kolovozu 1763,426, tvrtke Clif
ford u prosincu 1772.427, slomom Van Faerelinkovih u listopadu
178042e. Oigledno, takav nain gledanja, prem da je prirodan, ipak
nije nimalo uvjerljiv. Pet milijuna florina iz steaja Cliffordovih,
est m ilijuna iz sloma kue Neufville, imali su, naravno, svoju
teinu, odigrali su na Amsterdamskoj burzi ulogu detonatora,
308
Amsterdam
estokog razaratclja povjerenja. No, zar emo misliti da kriza ne

bi bila izbila, da se ne bi generalizirala da Neufvilleovi nisu vodili
porazne operacije u Njemakoj, da se Cliffordovi nisu upustili na
londonskoj burzi u jednu ludu spekulaciju s akcijama East India
Company, ili da burgmestar Van Faerelink nije uinio neke vrlo
loe poslove na Daltiku? Svakog je puta prvi udarac velikih slomova
prouzrokovao pucanje jednog sustava koji je ve bio prenapet.
Dakle, bit e korisno ako proirimo polje naeg promatranja i u
vremenu i u prostoru, a navlastito ako osmotrimo podudarnosti
kriza koje su u pitanju, jer se one nadovezuju jedna na drugu, jer
istiu oigledni uzmak Holandije i, najzad, jer jedna drugoj nali
kuje, jedna se od druge razlikuje i lake ih je objasniti kad jednu
usporedimo s drugom.
Jedna drugoj nalikuje: to su, zapravo, moderne krize kredita,
to ih apsolutno razlikuje od takozvanih kriza Starog poretka429,
koje svoj korijen imaju u ritmovima i procesima poljoprivredne i
industrijske ekonomije. Ali, kolika je razlika medu njima! Za
Charlesa Wilsona430, kriza 1772-1773- je tea, dublja nego ona iz
1763- i ima pravo ali nije li kriza iz 1780-1783- jo dublja?
Zar od 1763- do 1783- nije bilo pogoranja i naglaavanja holand-
skog nereda i bezglavosti i, u isto vrijeme s takvim crescendom
svakih deset godina, zar se nije izvrila preobrazba odgovarajuih
ekonomskih okvira?
Prva kriza, 1763, izbija nakon sedmogodinjeg rata (1756-
1763) koji je za Holandiju neutralnu u tom ratu bio razdoblje
neuvenog trgovakog napretka. Za vrijeme neprijateljstva Ho-
landija je gotovo sama (...) preuzela sve francuske poslove, a
navlastito trgovinu s Afrikom i Amerikom, koja je sama po sebi
golem posao, i Holandija ga je vodila sa sve veom dobiti od 100,
a esto i od 200%. (...) Neki su se nizozemski trgovci u tome
obogatili, unato gubitku velikog broja brodova to su im ih
Englezi oduzeli, a koji su procijenjeni na vie od stotinu milijuna
florina431. No, ta obnova njezine trgovine, taj povratak najljepim
danima, iziskivao je od Holandije goleme kreditne operacije,
neuredno napuhavanje akceptacija, isplatu dospjelih mjenica po
mou novih, izdanih na druge kue, i, naposljetku, lanano izdava
nje fiktivnih vrijednosnih papira.432 Samo su nerazboriti, misli
jedan dobar promatra433, tada preuzeli takve obaveze. Da li je
to tono? Kako su oni m udri mogli izbjei da ih ne zahvate
zupanici tih obrtanja? Prirodni kredit, forsirani kredit, bes-
temeljni kredit, naslagali su toliku hrpu papira, tolike naslovne
309
rem a n d Braudel/ Vrijeme svijeta
vrijednosti, da one, prem a jednom tonom raunu, petnaest puta

prem auju gotovi ili stvarni novac u Holandiji434. ak ako smo
manje sigurni u tonost tih brojki nego na informator, neki
Holandanin iz Lcydcna, jasno je da se nizozemski trgovci nalaze
pred dramatinom situacijom kad diskontisti odjednom ponu
odbijati diskontiranje tih papira, ili tonije, kad to vie i ne mogu
initi. Kako gotova novca nema, kriza se sa svojim ulananim
slomovima zahuktava: ona e zahvatiti Amsterdam, Berlin, Ham
burg, Altonu, Bremen, Leipzig435, Stockholm436, i, posebnom sna
gom, London, kojeg e holandsko trite posebno ogoliti. U
jednom se venecijanskom pism u iz Londona, s nadnevkom od 13.
rujna 1763-437, navodi da je prem a nekim glasinama prolog tjedna
poslan u Holandiju zamani iznos od 500.000 funti sterlinga
kao pom o trgovcima u Amsterdamu, koji su bili u teku polo
aju.
No, treba li govoriti o pom oi kad je posrijedi bio isti i bistri
zahtjev H olandana da se vrati kapital koji su oni bili uloili u
Englesku?438 Kako je kriza 2. kolovoza zapoela steajem Josepha
Arona (s nepokrivenih 1,200.000 florina) i brae Neufville (s
pasivom od 6 milijuna florina), trebalo je do dolaska novca iz
Engleske mjesec dana; bio je to itav mjesec jadikovki, oaja,
molbi... I spektakularnih dogaaja: bankroti u Hamburgu, na
primjer, i to s velikim brojem idovskih trgovaca439, 4 u Kopen
hagenu, 6 u Altoni440, 35 u Amsterdamu441, i neto to se nikad
prije nije dogodilo, naime, da je poetkom ovog tjedna bankovni
novac vrijedio 12% manje od gotova novca442. 19. kolovoza broj
steajeva se penje na 42443, i ve se zna za nekoliko slijedeih
rtava. Ruski konzul, Oldecop, vidjevi tu katastrofu, ne oklijeva
pripisati njezine razloge velikoj pohlepi za dobitkom koji su neki
trgovci htjeli ostvariti u akcijama za vrijeme rata444. Krag ide na
vodu dok se ne razbije, pie on 2. kolovoza. to se predvialo i
ega su se odavna pribojavali, sad se dogodilo.
Burza je u Amsterdamu bila odm ah paralizirana: Na burzi
se ne moe nita uiniti (...) nem a vie ni diskonta445, ni mijenjanja;
nem a teaja; ljudi nemaju ni u to povjerenja446. Jedino bi rjee
nje bilo kad bi se mogle postii odgode447, sajamskim jezikom rekli
bismo prolongacije. U svojem pismu, jedan koji je inio planove,
govori o surchance, o odgodi448, o obustavi, ukratko o malo
vremena kao dodatnom roku to bi ga drava mogla odobriti da
se napokon kanali opticaja vrate na svoje mjesto. Njegova je
zabluda u tome to je mislio da bi u tom sluaju bila dovoljna
310
Am sterdam
odluka Ujedinjenih pokrajina, dok bi zapravo svi vladari, sve

drave Evrope morale dati svoj pristanak.
Ali nije li najbolje rjeenje u pristizanju kovanog noca ili ipki
u Amsterdam? Neufvillcovi su (ali oni nisu jedini) tako u svojoj
ladanjskoj kui, pokraj Haarlema, otvorili radionicu za proi
avanje loeg pruskog novca koji im je bio poslan iz Njemake u
barilima, i to u vrijednosti do nekoliko milijuna. Taj loi novac
to ga je Fridrih II izdao za vrijeme sedmogodinjeg rata sakupljali
su lokalni Zidovi koji su bili u vezi sa idovskim trgovcima u
Amsterdamu.449 Ovi su se bavili gotovo iskljuivo mijenjanjem i
bili su teko pogoeni krizom, pa ispostavljaju mjenice na tu
blaenu kovinu koja dolazi k njima. idovski trgovci Efraim i
Jizig, pie napuljski konzul u Hagu, koji su poduzetnici za novac
Kralja [pruskoga], poslali su prekjuer (16. kolovoza 1763) 3
milijuna kuda potanskim kolima, uz pratnju, a ujem da i drugi
trgovci dostavljaju velike iznose u Holandiju kako bi odrali svoje
kredite.450
Injekcija u gotovini predstavlja dobro rjeenje. A Amstcr-
damska banka ve 4. kolovoza, protivno svojim uobiajenim pra
vilima, pristaje da primi na depozit zlatne i srebrne ipke451, to
je bio jedan od naina da odmah uvede u novani opticaj pleme
nite kovine koje su joj predane u neobraenom stanju.
Nije potrebno dalje slijediti ovu krizu likvidacije, estoku i
drastinu, koja je ruila samo nejake tvrtke, istei trite od
deparskih spekulanata, i koja je, kad se sve zbroji, bila i zdrava i
korisna, bar ako je gledamo iz epicentra tog financijskog potresa.
I to ne iz Hamburga, gdje je ve na poetku kolovoza, prije onog
udara groma o slomu Ncufvilleovih, luka bila zakrena brodovima
koji su uzalud ekali na utovar i koji su mislili krenuti na istok
prema drugim lukama452; ne iz Rotterdama, gdje se ve u travnju453
imi puk pobunio i gdje je graanstvo moralo dograbiti oruje
i raspriti pobunjenike; ve iz Amsterdama koji se, poteen tih
buna i nevolja, nakon to je oluja prohujala, bez velikih tekoa
opet podigao: Njegovi su se trgovci-bankari kao feniks ponovo
rodili, ili tonije ponovo su se digli iz svog vlastitog pepela i na
kraju su se opet potvrdili kao vjerovnici upropatenih trgovakih
mjesta.454
1773, kad je sve zapoelo slomom Cliffordovih (28. prosinca
1772), kriza ponovo zapoinje i razvija se svojim tokom. Jednaki
slijed dogaaja i isti neizbjeni zaplet. Oldecop bi za ovu priliku
mogao samo prepisati pisma to ih je napisao deset godina ranije.
311
Burza je paralizirana. Vie je kua povueno u slom steajem Mrs

Clifford i sinova. Mrs Horneca, Hogger i Comp., koji sve ine za
Francusku i vedsku, bili su (...)] dva ili tri puta pred slomom. Prvi
put, uspjeli su za njih sakupiti u jednoj noi 300. 000 florina to
su ih sutradan m orali platiti; drugi put su u pravi as stigla iz
Pariza kola s gotovim novcem u zlatu (...). Mrs Rij, Rich i
Wilkiesons, poslovni drugovi Fredericovih u Petrogradu, dali su
dostaviti bijeli novac iz Engleske (zlato dovezeno iz Francuske
vrijedilo je navodno jedan milijun, a srebro iz Engleske dva mili
juna). Mrs Grill, koji naveliko trguju sa vedskom, morali su
prestati s plaanjem jer vie nisu mogli diskontirati svoje mjenice
na druge. Mrs Cesar Sardi i Comp., stara kua koja je obavljala
razne poslove za beki dvor, bila je prim orana pustiti se da je nosi
struja455. Istina, tim Talijanima, koji se vie vole zabavljati nego
raditi, svi su pom alo otkazivali kredit.456Tadanja katastrofa za njih
je bila onaj odluni, posljednji udarac. No, neke kue, isto tako
pod steajem, u stvarnosti su dosta vrste, samo to ih je iznenadio
opi slom, a uslijedit e i drugi steajevi ako se ne preduhitre.457 1
jo je jednom grad odluio da smogne, zahvaljujui banki, dva
m ilijuna u gotovini uz jamstvo prvih trgovaca u gradu, da bi se
pom oglo onima kojima treba novca, a mogu pruiti jamstvo bilo
u robi bilo u sigurnim vrijednostima. Ipak nee se prihvaati ve
prihvaene mjenice, pa makar bile naslovljene na najvee kue,
jer u tom sluaju dva milijuna ne bi sluilo svrsi.458Jasno je da je
spektakularni, a zapravo i konani slom Cliffordovih, kue stare
vie od stotinu i pedeset godina, prouzrokovao opu nevjericu i
da su tada traene isplate uvelike prem aivale raspoloivu
gotovinu.
Ista pjesma kao 1763, pomislit emo. Tako su sudili suv
remenici. Ista kratka kriza u svom je dramatinom odvijanju brzo
okonana, ve krajem sijenja. No to to je bila tea od prethodne,
postavlja problem koji e Charles Wilson459 uglavnom rijeiti.
Presudna injenica sad je bila da je poetni udarac doao iz
Londona, a ne iz Amsterdama. Katastrofa koja je odnijela Cliffor-
dove i njihove drugove jest propast akcija East In d ia Company,
koja se borila s tekom situacijom u Indiji, a posebno u Bengalu.
Pad teajeva je doao prekasno za engleske spekulante koji su
igrali na njega, a odve rano za H olandane koji su sve polagali u
porast. Propali su i jedni i drugi, utoliko vie to se kupovanja
spekulanata obino vre uz samo 20% od vrijednosti akcija, a
ostalo na kredit. Njihovi su gubici dakle vrlo veliki.
3 12
Amsterdam
Kriza je potekla iz Londona i povukla je intervenciju Engleske

banke, to je vrlo brzo rezultiralo obustavljanjem diskonta svih
sumnjivih papira, a zatim i svih banknota. Beskorisno je rasprav
ljati da li se banka prevarila u taktici kad je udarila po Amsterdamu,
tritu novca i kredita. U svakom sluaju, ako u ovoj krizi postoji
jedan feniks koji e iv i itav izii iz ognja, to je zaista bio London,
koji, kad je uzbuna prola, nastavlja privlaiti sebi investiranja,
vikove koji se ponovo raaju u Holandiji.
U Amsterdamu stvari ne idu tako dobro: jo u travnju 1773>
tri mjeseca nakon prestanka uzbune, ulica je i dalje nemirna. Ve
itavih petnaest dana ne govori se o drugome nego o nonim
kraama. Zbog toga su podvostruene redovite strae, a po razli
itim etvrtima obilaze patrole graana. Ali, to se moe postii
takvom budnou, ako uzrok zla nije iskorijenjen i ako vlada sama
nema naina da svemu tome doskoi?460 U oujku 1774, vie od
godinu dana nakon krize, trgovaka je klasa jo uvijek obesh
rabrena. Ono to e zadati odluni udarac povjerenju u ovo
mjesto, pie konzul Maillet du Clairon, jest injenica da je pet ili
est najstarijih i najbogatijih kua nedavno napustilo trgovinu;
meu njima je i tvrtka Andr Pels i sin, kua poznatija na stranim
tritima nego u Amsterdamu, kojemu je esto bila glavni izvor:
ako bogate firme napuste burzu, uskoro e iz nje nestati i veliki
poslovi. Jednako kao to vie nee moi podnositi velike gubitke,
tako nee ni pokuati postii velike dobitke. Pa ipak, istina je da u
Holandiji, razmjerno uzevi, ima jo novca, i to vie nego u ikojoj
drugoj zemlji.461
No, ono to je u pitanju, u oima povjesniara, naravno, jest
prvo mjesto unutar evropske ckonomije-svijeta.
Jo u veljai 1773, na konzul, na vijest da se golemi bankrot
od 1,500.000 pijastara upravo dogodio u Genovi, povezuje i tu
nevolju (kao i druge koje potresaju evropsko trite) s Amster
damom, zbog toga to je taj grad arite iz kojega polaze kretanja
svih ostalih gradova.462 Ja, naprotiv, mislim da Amsterdam nije
vie arite i epicentar. arite je ve u Londonu. A tada, postoji
li pravilo koje bi bilo i te kako jednostavno to jest, da svaki grad,
koji se postavi ili je postavljen u sredite jedne ekonomije-svijeta,
prvi izaziva pravilne potrese sustava i prvi je koji e se nakon toga
od tih potresa oporaviti? Eto, to bi nas primoralo da drugim oima
gledamo na crni etvrtak463 u Wall Streetu 1929. godine koji, za
mene, oznauje poetak premoi New Yorka.
313
Prvenstvo Amsterdama bilo bi dakle izvan pitanja (bar u

oima povjesniara) kad se najavljuje trea kriza, kriza osam
desetih godina. Ta se kriza razlikuje od prethodnih, ne samo po
duini njezina trajanja (bar od 1780-1783), ne samo po njezinu
poraznu djelovanju na Nizozemsku ili zbog toga to sa sobom
donosi etvrti anglo-holandski rat, ve i zato to se ona ukljuuje
u jednu iru ekonomsku krizu posve drugog tipa, ni vie ni manje
nego u interciklusiM koji Ernest Labrousse razlikuje za Francusku
od 1778. do 1791.465 U tu m edudesetljetnu fazu valja postaviti
epizodu anglo-holandskog rata (1781-1784), koji se zavrava
engleskom okupacijom Cejlona, a tada i njihovim slobodnim
pristupom Molukom otoju. U to se vrijeme Holandija, kao i
ostala Evropa, mui dugom krizom koja pogaa cjelovitost eko
nomije, a ne samo kredit, krizom koja je jednaka onoj u kojoj se
koprcala Francuska Luja XVI, kad je izila iscrpljena i financijski
upropatena iz amerikog rata, prem da je u njem u pobjedila.466
U svom uspjehu da Ameriku uini slobodnom , Francuska se
toliko iscrpila, da je, u svom trijumfu, htijui poniziti engleski
ponos, sama sebe upropastila, iscrpila svoje financije i umanjila
kredit, vladu podijelila i itavo kraljevstvo odjednom vidjela po
dijeljeno na bezbroj stranaka. To je svjedoanstvo to ga jc
Oldecop napisao o Francuskoj 23- lipnja 1788.467 No, tu slabost
Holandije, tu slabost Francuske ne moe se tumaiti samo ratom
(kao to se vrlo esto govori).
Rezultat jedne duge i ope krize esto je da ona ini jasnijom
kartu svijeta, da bez milosti svakog postavlja na svoje mjesto, da
ojaava jake, a slabi slabe. Politiki pobijeena, ako se drimo slova
Vcrsajskog ugovora (3. rujna 1783), Engleska trijumfira na eko
nom skom planu, jer je sredite svijeta tada u njezinoj kui, sa svim
posljedicama i asimetrijama koje e uslijediti.
U tom trenutku istine, holandske slabosti, od kojih se neke
vuku ve desetljeima, odjednom izbijaju na povrinu. Holandska
vlada, kojoj smo isticali nekadanju djelotvornost, sada je be
spom ona, podijeljena protiv svoje volje; neodgodivi program
naoruanja ostaje mrtvo slovo na papiru; arsenali se nisu kadri
modernizirati;468 zemlja ostavlja dojam neizljeive razmrvljenosti
na zavaene stranke; novi porezi, uvedeni da bi se pokualo
suprotstaviti situaciji, pobuuju opi otpor; a sama burza postala
je tmurnom .469
314
Amsterdam
Batavijska revolucija i7
I tako sc Holandija odjednom nala u svojoj kui u punoj politikoj

i socijalnoj revoluciji: u revoluciji patriota, pristalica Francuske
i slobode.
Da bismo je shvatili i objasnili, mogli bismo rei da ta revo
lucija poinje bilo s 1780. godinom, koja je oznaila poetak
etvrtog anglo-holandskog rata, bilo 1781, s pozivom to ga je
nizozemskom narodu (AanhetVolk von Nederlande) uputio Van
der Capellen, osniva stranke patriota; bilo 1784, nakon mira
to ga je Engleska sklopila s Ujedinjenim pokrajinama471 u Parizu
20. svibnja, a tim je mirom odzvonilo nizozemskoj veliini.
Kad je se sagleda u cijelosti, ta je revolucija niz zbrkanih i
nasilnih dogaaja, nezgoda, govora, blebetanja, partijskih mrnji,
oruanih sukoba. Oldecopu nije potrebno da podstie svoju na-
Engleska satirika gravira: rodoljublje, francuski partizani strijelja

ju siluetu pruskog husara. (FototekaA. Colin.)
315
ravnu estinu kako bi osudio te osporavatelje koje on slabo razu

mije, ali ih instinktivno odbacuje. Odmah u poetku on kudi
njihove pretenzije a nita manje ni stalno ponavljanje rijei slo
boda Vrijheid kao da Holandija nije slobodna! Najsmjenija
od svega je afektirana ukoenost tih krojaa, postolara, papuara,
pekara, svratitara (...) koji su se preobukli u vojnike.472 aka
pravih vojnika lako bi izila na kraj s tom gomilom. Ti prigodni
vojnici pripadnici su narodnih ustanikih milicija, tih oruanih
snaga koje su se form irale da bi branile demokratska opinska
vijea u nekim gradovima ali ne u svim gradovima. Jer se
patriotskom teroru ubrzo u itavoj zemlji suprotstavlja nasilje
oranista, sljedbenika i podravatelja stathoudera. Glasine, bu
ne i odm azde se ukrtavaju i dolaze jedne nakon drugih. A neredi
se ire: Utrecht se pobunio, pljake su svakodnevne473; jedan brod
pri sam om polasku za Indije jednostavno je opljakan, oduzet je
ak i srebrni novac namijenjen za plau posade.474 Svjetina prijeti
imunima koje Oldecop tu i tamo naziva gavanima. Tu smo su
oeni koliko s klasnom borbom , toliko i s graanskom revo
lucijom.475 Patrioti su prije svega mali graani. Govorei o njima,
francuske ih vijesti nazivaju kratko bruoazijom, ili republikan
cima, ili republikanskim sistemom. Njihovi su redovi ojaani s
neto upravljaa, stathouderovih neprijatelja, koji gaje nadu da
e se uz pom o patriotskog pokreta osloboditi Vilima V, koji je,
uostalom, bio kukavna figura ili, tonije, jadan ovjek. No, ni u
kojem sluaju taj, brojem ogranieni pokret nije mogao raunati
na obian puk, na ljude koji su bili opijeni oranistikim mitom i
uvijek sprem ni da se zanesu, da udaraju, da pljakaju i pale sve
oko sebe.
Ta revolucija koju nikako ne potejenjujem o (ona je upravo
ono to je protivno nizozemskom uspjehu) bila je, a da se to nikada
nije dovoljno naglasilo, prva revolucija na evropskom kontinentu,
predznak koji je najavljivao francusku revoluciju; bila je sigurno
vrlo duboka kriza koja je podijelila ak i graanske obitelji, digla
oca protiv sina, mua protiv ene... nevienom estinom.476 Uos
talom, tada se uspostavlja itav jedan bojovni rjenik, revolucio
narni ili kontrarevolucionarni, rjenik nevjerojatnog odjeka i
udnovato rane dozrelosti. Ve u studenom e 1786, jedan lan
vlade, iznerviran beskrajnim raspravljanjima, pokuava definirati
slobodu: Mudrac i nepristran ovjek, objanjava nam on na
poetku dugog govora, ne razumiju smisao te rijei, koja je u
ovom naem trenutku toliko pretjerana; oni, naprotiv, vide da je
316
Amsterdam
taj pokli (ivjela sloboda!) znak opeg ustanka i skoranje anar

hije. (...) to znai sloboda? (...) Znai mirno uivanje u darovima
prirode, znai biti pod zatitom nacionalnih zakona, obraivati
zemlju, gajiti znanosti, baviti se trgovinom, umjetnou i obrtima
u sigurnosti (...), a nita nije vie suprotno svim tim dragocjenim
prednostima nego ponaanje tobonjih patriota.477
Pa ma kako da je revolucionarni zanos bio iv, sve se zavrilo
podjelom zemlje na dvije suprotstavljene koterije. Ili, kako je pisao
Henri Hope478: Sve se to moe zavriti samo apsolutnom tira
nijom, pa bila to tiranija vladara479 ili tiranija puka (o tom nainu
brkanja puka i patriota ne znamo to bi valjalo misliti) i dovoljan
bi bio samo jedan korak, s jedne ili s druge strane, pa da zemlja
zakorai u jedno ili drugo rjeenje. Ali zemlja, onako slaba i
iznurena, ne moe sama odluivati o svojoj sudbini. Ujedinjene su
pokrajine uklijetene izmeu Francuske i Engleske, one su pred
met na kojem dvije sile odmjeravaju svoje snage. Na poetku,
inilo se da e Francuska biti jaa, i pakt o saveznitvu izmeu nje
i Ujedinjenih pokrajina se potpisuje 10. studenoga 1785. u Fon
tainebleau.480 No, to je bio samo prividni uspjeh i za patriote i za
vladu u Versaillesu. Politika Engleske, koja igra na kartu staU
boudera i njegovih pristalica, ima na licu mjesta usluge jednog
ambasadora izvanrednih kvaliteta, Jamesa Harrisa. Pomoi se dije
le veoma paljivo, pa tako i u pokrajini Friziji, zahvaljujui tvrtki
Hope. Napokon se i Pruska uputa u intervenciju, a Francuska,
koje je uputila neto snaga u oblast Giveta481, ne intervenira. Jedna
pruska vojna formacija dolazi, ne ispalivi ni metka, pred Amster
dam, na leydenska vrata koja odmah zauzima. I grad, koji se mogao
braniti, kapitulira 10. listopada 1787.482
Kad je vlast stathouderata ponovo uspostavljena, organizira
se estoka i sustavna reakcija, danas bismo rekli reakcija na fais
tiki nain. Na ulici je valjalo vidljivo nositi boje Oranske kue.
Tisue patriota su pobjegli, neki su izgnanici, takozvani m atadori,
dizali veliku buku, ali izdaleka. U samoj zemlji, opozicija se nije
predavala: neki su nosili jedva vidljive oranistike kokarde, drugi
su ih slagali u obliku slova V (Vrijheid=sloboda); trei ih opet nisu
uope nosili.483 12. listopada, kad su se pripadnici tvrtke Hope
pojavili s propisanim bojama na burzi, bili su otjerani i morali su
se vratiti kuama u pratnji civilne garde.484 Drugom zgodom, opet
na burzi, izbila je svaa: jedan je trgovackranin doao bez
kokarde485, ali su ga odmah napali idovski trgovci, koji su odreda
bili pristalice stathoudera4. No, sve su to beznaajne sitnice
317
nasuprot smaknuima i nasiljima to su ih vrili oranisti. U upra

vama su gradski naelnici i suci premjetani, uspostavlja se pravi
sistem grabea, predstavnici glasovitih obitelji se uklanjaju a na
njihova mjesta dolaze ljudi bez vrijednosti, za koje se jo juer nije
znalo. Brojni graani i patrioti sele u Brabant ili u Francusku
moda 40.000 ljudi.487 Kao kruna svih tih nevolja, mala pruska
vojska i dalje je na osvojenoj zemlji. Onog asa kad su ete
pruskog kralja stupile na tlo ove pokrajine (Holandije) ukinuta im
je plaa i... (one) nemaju drugog izvora za ivljenje osim pljake,
a to je ono to kau da je pruski nain u vrijeme rata; ono to je
izvjesno jest to da vojnici postupaju prem a tom pravilu i da je
ravnica bila potpuno opustoena; oni zapravo ne pljakaju po
gradovima, bar to ne ine u ovom (Rotterdamu), ali ulaze u
prodavaonice i uzimaju to hoe bez plaanja. (...) Isto tako pruski
vojnici ubiru i zadravaju za sebe sve dae koje se uzimaju pri
ulasku u grad.488 Prusi su otili u svibnju 1788. Ali reakcija
sta th o u d era ta bila je ve vrsto uvedena i nastavila je neumoljivo
svojim putem.
Meutim, revolucija se rasplamsala u susjednoj kui, Braban-
tu. Brabant, to je Bruxelles, koji je na sliku i priliku Amsterdama
postao aktivno trite novca, otvoreno za potrebe i nezasitni apetit
austrijske vlade. Oldecop, koji se m alo-pom alo smirio, ipak ima
26. veljae 1787. za sve to jednu proroansku rije: Kad se Evropa
bude dovoljno nazabavljala holandskim ludostima, po svemu je
suditi da e skrenuti svoj pogled prem a Francuskoj.485
318
Poglavlje 4
NACIONALNA TRITA
IClasini pojam nacionalnog trita naizgled je vie od iega sam

po sebi razumljiv (za povjesniara, prirodno, jer tog izraza nema
u razliitim dananjim ekonomskim rjenicima).1 Tako se ozna
ava ekonomska kohcrcncija stvorena na odreenom politikom
prostoru, a taj prostor ima odreeno prostranstvo, prije svega
okvir onoga to nazivamo teritorijalnom dravom , koju se jo
juer radije nazivalo nacionalnom dravom . Budui da se u tom
okviru politika zrelost ostvarivala prije ekonomske zrelosti, pos
tavlja se pitanje kada su, kako i zbog ega te drave stekle, govorei
ekonomski, odreenu unutranju koherentnost i sposobnost da
se ponaaju kao cjelina u odnosu prema ostalom svijetu. To je,
ukratko, pokuaj da se odredi nastanak koji je promijenio tijek
evropske povijesti potisnuvi u pozadinu ekonomske cjeline u
kojima su prvenstvo imali gradovi.
Ta je pojava nuno povezana s ubrzanjem prometa, pove
anjem poljoprivredne i nc-poljoprivredne proizvodnje, te na
rasle ope potranje a sve su to uvjeti koje bismo, apstraktno
govorei, mogli zamisliti da su nastali bez uplitanja kapitalizma,
kao posljedica pravilnog bujanja trine privrede. U stvarnosti, to
trite esto nastoji ostati regionalno i organizirati se u granicama
zadanima razmjenom raznovrsnih i komplementarnih proizvod
nji. Prelazak s regionalnog na nacionalno trite, spajajui priv
rede s razmjerno malim dosegom koje su bile gotovo neovisne i
esto snano individualizirane, nije dakle ni po emu bio spontan.
Nacionalno je trite nastalo spajanjem koje je nametnuto istodob
no politikim odlukama, koje i nisu u tome uvijek bile djelotvorne,
i pritiskom kapitalistikog naina trgovine, osobito vanjske, na
319
E em and Braudel / Vrijeme svijeta
Naslovna stranica (djelo W. llollara) knjigeJobna Ogilbya, Britannia

(1675), prikazuje cestu kojom se izlazi iz Londona-, uglavnom odgova
ra ideji koju je Englez s kraja XVII. stoljea imao o bogatstvu svoje
zemlje: ravnotea izmeu pomorske vanjske trgovine (jedrenjak, glo
bus u prvom planu), cestovnog prometa (koija u gornjem desnom
kutu, konjanici, torbar), stoarstva (ovce, goveda, konji), poljopri
vrede. Jedino nedostaje industrija. (British Museum)
320
Nacionalna ti-ita
vee udaljenosti. Mukotrpnom ujedinjavanju nacionalnog trita

obino je prethodilo izvjesno irenje vanjske razmjene.
To nas, eto, navodi na pomisao da bi se nacionalno trite
trebalo prije svega razvijati u sreditima ili blizu sredita neke
ekonomije-svijeta, u samom ustrojstvu kapitalizma; da je pos
tojala korelacija izmeu njihova razvoja i diferencijalne geografije
koja podrazumijeva progresivnu meunarodnu podjelu rada.
Uostalom, u suprotnom smislu, teina nacionalnog trita
odigrala je svoju ulogu u neprekidnoj borbi koja suprotstavlja
razliite pretendente na vlast nad svijetom kao to su se u XVIII.
stoljeu sukobljavali Amsterdam, grad, i Engleska, teritorijalna
drava. Nacionalno je trite bilo jedan od okvira u kojem se, u
srazu vanjskih i unutranjih initelja, vrila preobrazba bitna za
poetak industrijske revolucije, hou rei da se ostvarivao toliki
rast viestruke unutranje potranje koji bi bio kadar ubrzati
proizvodnju na razliitim sektorima i otvoriti put napretku.
Vanost prouavanja nacionalnih trita nesumnjiva je. Te
koa je meutim u tome to su za to prouavanje potrebne prik
ladne metode i instrumenti. Dodue, ekonomisti su posljednjih
tridesetak, etrdesetak godina stvorili takve metode i instrumente
za potrebe nacionalnih raunovodstava, a da, dakako, nisu ni
pomiljali na posebne potrebe povjesniara. A mogu li oni usvojiti
usluge takve makro-ekonomije? Jasno je da impresivno mnotvo
podataka kojima se danas pred naim oima barata da bi se
procijenile nacionalne ekonomije ni po emu nisu u vezi s oskud
nim materijalom kojim raspolaemo kad prouavamo prolost.
Tekoe se, u naelu, poveavaju to se vie udaljavamo od sada
njosti koju je nemogue neposredno promatrati. A vrhunac je
nesree to jo nikad nitko nije ni pokuao tu dananju pro
blematiku primijeniti na prouavanje jueranjice.2 A rijetki eko
nomisti koji su se na tom podruju prihvatili povjesniarskog
posla, i to sjajno, nisu ili daleko u prolost: Jean Marczewski ne
dalje od XIX. stoljea, a Robert William Fogel3 ne dalje od XVIII.
Kreu se, dakle, razdobljima za koja ima razmjerno mnogo brojki,
ali ostajui unutar tih zona poluosvijetljenosti ne donose nam
nita, ak ni svoj blagoslov. Kao to sam to ve izloio4, od pomoi
nam je na tom podruju samo Simon Kuznets.
A ipak problem lei pred nama. Treba nam globalna mjera5
za nacionalne ekonomije, kako kau S. Kuznets i W. Leontiev, da
preuzmemo ne toliko rijei koliko duh njihovih istraivanja, kao
to su gotovo jo juer povjesniari u nastojanju da uhvate proli
321
razvoj konjunkture cijena i plaa transponirali pionirske misli

Lescurea, Aftaliona, Wagemanna i jo vie Franoisa Simianda. Mi
povjesniari na tom sm o ranije odabranom putu udesno uspjeli.
Ali ovoga je puta ulog riskantniji. A kako nacionalni proizvod
gotovo nikako ne usvaja ist i jednostavan ritam tradicionalne
privredne konjunkture6, ne samo da nam ona ne moe biti od
pom oi nego ak nc m oemo nainiti nijedan korak naprijed a da
ne preobrnem o ono to sm o ve spoznali ili vjerujemo da smo
spoznali. Jedina prednost, a ona ima odreenu teinu, jest da smo
sve prisiljeni prom atrati na nov nain kad primijenim o metode i
koncepte na koje nism o navikli.
322
ELEMENTARNE JEDINICE
VIE JEDINICE
Dudui da nacionalno trite zaprema prostranu povrinu, ono jc

i samo podijeljeno; ono je zbroj prostora manjih razmjera koji
mogu ali i ne moraju nalikovati medu sobom, ali koje ono obuh
vaa i primorava na odreene meusobne odnose. Nemogue je
a priori rei koji je od tih prostora, koji ne ive u istom ritmu a
ipak neprekidno meusobno djeluju jedan na drugi, bio najvaniji
i koji je odredio izgradnju cjeline. U polaganom i sloenom
procesu spajanja trita esto se vidi da m eunarodno trite
napreduje u nekoj zemlji istovremeno s jo dosta ivim lokalnim
tritima, dok se, naprotiv, usporeno razvijaju meutrita, bilo da
su nacionalna ili regionalna.7 Ali to se pravilo ponekad izokrcnc,
pogotovu u zonama dugotrajne povijesti gdje nacionalno trite
samo prekriva pokrajinsku, raznoliku ekonomiju koja ondje pos
toji ve odavno.8
Valja nam, dakle, prouavati itavo stvaranje nacionalnih
trita u cijeloj raznovrsnosti svojih elemenata jer je svako spajanje
najee zaseban sluaj. Teko e biti ita generalizirati na ovom
podruju kao, uostalom, i na drugima.
Skala podruja
Najclementarnije od tih podruja, a ujedno i najsnanije ukorijen
jeno, je demografski izolat, to jest najmanja cjelina seoskog sta
novnitva. Nijedna ljudska skupina zaista ne moe ivjeti, a
posebice ne preivjeti i razm naati se, ako se ne sastoji od etiri
do pet stotina pojedinaca.9 U Evropi Starog poretka, prije fran
cuske revolucije, tome je odgovarala cjelina od jednoga ili neko
liko bliskih sela koja su bila manje ili vie meu sobom povezana
i koja su istovremeno obiljeavala i mee jedne drutvene jedinice,
i podruje oranica, zemalja na ugaru, puteva i nastambi. Pierre de
Saint-Jacob10 govori u vezi s tim o obradbenim istinama, a taj
izraz dobiva svoj puni, doslovni smisao kad je posrijedi a to je
vrlo esto u Gornjoj Durgundiji proplanak dobiven krenjem
323
25. BRAKOVI U PET AMPANJSKIH SELA OD 1861. DO 1790.

U provinciji bogatoj vinogradima pet sela, Bicourt, Donjeux, Gudmont,
M ussey i Rouvroy (oznaeni inicijalima), prostiru se podrujem od oko 1.500
ha, tj. vie o d karakteristinih izolata (ljudske zajednice s geografskim,
drutvenim i religioznim osobinam a nap. prev.) Starog poretka. Ipak, na
1.505 brakova popisanih za tih stotinjak godina, 56,3% ih je sklopljeno unutar
svake o d p et upa, 12,4% u n u ta r svih pet. Ostatak od 31,3% odnosi se na
strane suprunike (471 ukupno) koji su sami predstavljeni n a karti. Velika
veina ih potjee iz okoline n e dalje o d 10 km. (Prema G. Arbellotu, Cinq
Paroisses du Vallage (XVlf-XVllf sicles). tude de dmographie
historique, 1973)-
324
Nacionalna Irzita
Sume to ga okruuje. Tu je najjasniji smisao takve zajednice, ita

je se poput otvorene knjige.
U uskom krugu tisua tih malih jedinica11 u kojima povijest
tee usporeno, postojanj slijede jedno za drugim, slina sama
sebi iz pokoljenja u pokoljenje; krajolik tvrdoglavo ostaje gotovo
jednak: ovdje su obradiva polja, panjaci, vrtovi, vonjaci, hrastove
ume; ondje oblinje ume, polja na ugaru korisna za ispau; a
uvijek je i orue isto: lopata, motika, plug, mlin, kovanica, ko
tarska radionica...
Iznad tih uskih krugova12 nalazimo ekonomsku jedinicu koja
ih okuplja (ako ne ive u prerazvijenoj samodovoljnosti), dakako,
jedinicu najmanjeg opsega: tu zajednicu povezuje trgovite u
kojem postoji trnica, prigodice oivljena nekim sajmom, a oko
njega uokrug rasporeeno je nekoliko o njemu ovisnih sela. Svako
selo mora biti toliko udaljeno od trgovita da se u jednom danu
moe stii do trnice i vratiti se kui. Ali razmjer te zajednice ovisi
istodobno i o transportnim sredstvima, o gustoi stanovnitva i
plodnosti tla to ga zauzima. to je god stanovnitvo rjee nase
ljeno, a tlo manje plodno, udaljenosti postaju vee: u XVIII. sto
ljeu gortaci male alpske doline Vallorcine, sjeverno do
Chamonixa, morali su iz svojih sela s kraja svijeta pjeice silaziti
dugakim, loim putem nizbrdo u Valais, do trgovita Martignya,
da bi ondje kupovali riu, eer, ponekad malo papra a takoer
i meso na malo, nemajui u svome mjestu u dolini Vallorcine
nijedne mesnice jo ni 1743- godine.13 Suprotan su sluaj brojna
i napredna sela to okruuju velike gradove, kao to su pueblos
de los m ontes14 oko Toleda, odakle su seljaci jo prije XVI. stoljea
donosili svoje proizvode (vunu, tkanine, kou) na trnicu u Zoco-
doveru. Bili su se ve tada donekle odvojili od iste zemljoradnje
zahvaljujui tom zahtjevnom susjedstvu, stopljeni s gradom u
neto poput predgraa. Ukratko, negdje u sredini izmeu tih
krajnjih sluajeva valja zamisliti odnose seljaka s prosjeno udal
jenim trgovitima.
Ali kako stei predodbu o znaenju, proirenosd i obujmu
takvih svjetova koji ive u znaku elementarne privrede? Po pro
raunu Wilhelma Abela15 gradi od 3.000 stanovnika trebao je 85
km2 seoskog zemljita da bi ivio od vlastitog podruja. Ali naselje
od 3.000 stanovnika u predindustrijskom je svijetu bilo vee od
trgovita prosjene veliine, a i brojka od 85 km2 po mom je
miljenju nedovoljna, osim ako se time podrazumijeva samo obra
diva zemlja. A u tom bi sluaju tu brojku valjalo poveati vie nego
325
dvostruko, da bi se ukljuile ume, livade i tlo na ugaru to se

dodaje oranicam a.16 To bi dalo podruje od otprilike 170 km2.
Godine 1969. u Francuskoj je postojao 3 321 kanton (podatak iz
D ictionnaire des com m unes). Ako canton, na koje je Francuska
davno bila podijeljena na temelju jo starije raspodjele, zaista en
gros predstavlja iskonski ekonomski skup, a Francuska obuhvaa
550.000 km2, spom enuti kanton imao bi prosjeno izmeu 160
i 170 km 2, pa bi ga danas nastanjivalo 15 do 16. 000 stanovnika.
Zdruuju li se cantons u viu regionalnu jedinicu koja bi
dakle imala i ire podruje? Francuski su geografi17 govorei
upravo o tome ve odavno istaknuli pojam pays (.zem lja u
smislu jednog kraja, pokrajine, zaviaja) koji je po njihovu milje
nju fundamentalan. Sigurno da je tih 400 ili 500 pays francuskog
prostora tijekom prolosti imalo razliitu povrinu, granice su im
bile slabo odreene, ovisei manje ili vie o odrednicam a tla, klime
te politikih i privrednih veza. Svaki od tih prostora imao je sasvim
samosvojne osobine, a povrina im je varirala od 1.00018do 1.500
ili 1.700 km2; bile su to dakle razm jerno glomazne cjeline. Da
bismo svoje prom atranje nekako opredmetili, zamislimo da su to
otprilike granice kojima su obuhvaene oblasti kao to su Bcau-
vaisis ili p a y s de Bray, p a y s d Auge ili lorenska Woevre, Othe,
Valois19, Toulois (1.505 km2) 20, Tarentaise21, koja se pribliava
povrini od 1. 700 km2, Faucigny (1.661 km 2)22. No tu norm u ipak
obilato prekorauje Val d'Aoste (3.298 km2), sa svojim planinskim
predjelim a i golemim ljetnim panjacima s konacima, a za koju
posjedujem o dobar povijesni vodi23, dok se Lodvois, uzorni
originalni pays, ograniava na hidrografski bazen Lcrgue pa obuh
vaa samo 798 km 2, ali je to ujedno i najmanja biskupija Lan-
guedoca; u norm u se dosta dobro uklapaju Bziers (1.673 km2),
Montpellier (1.484 km2) i Als (1.791 km2).24
Taj lov na razmjere, norm e i osobitosti mogli bismo nastaviti
diljem Francuske i izvan Francuske, po cijeloj Evropi. No je li to
kraj naeg truda? Bitno bi bez sum nje bilo utvrditi koje od tih
pays od Poljske do panjolske, od Italije do Engleske, okruuju
neki grad koji nad njima dom inira s neto povienog mjesta; to je
sluaj da odaberem o tono prouene prim jere Touloisa
kojem je Toul slubeno sredite25; drugi je prim jer kraj oko
Mantove kojem povrina nije bila uvijek stalna nego je varirala
izmeu 2.000 i 2.400 km2 i koja je bila podvrgnuta, zavezanih ruku
i nogu, Mantovi kojom su upravljali Gonzage.26 Svaki tako cen
triran kraj (pays) sigurno je bio i privredna cjelina. Ali pays
326
Nacionalna li-ila
26. VOJVODSTVO MANTOVE PREMA KARTI IZ 1702.

Na granicama vojvodstva (ukupno izmeu 2.000 i 2.500 km2) manje dravice
o d njega: vojvodstvo Mirandole, kneevina Castiglione, Bozolo, Sabioneta,
Dosolo, Guastalla, grofovija Novellara. Izvan su Venecija, Lombardija, Parma i
Modena. Sama Mantova okruena je jezerima koja oblikuju Mincio. Da li
vojvodstvo Mantove odgovara onom to smo mi u Francuskoj zvali
pays(zemlja, zaviaj, kraj - nap. prev.)?
je takoer a moda i prvenstveno kulturna realnost, jedan od

onih kvadrata posebne boje na koje se dijeli i od kojih se skladno
sastoji mozaik zapadnog svijeta, a naroito Francuske kojoj je ime
raznolikost,27 Moda bi onda trebalo odgovore potraiti u folk
loru, nonjama, narjeju, mjesnim poslovicama, obiajima (tak
vima kakvih nema ve na udaljenosti od deset ili dvadeset
kilometara), oblicima kua i materijalu od kojih su sagraene, u
krovovima, rasporedu unutranjih prostorija, namjetaju, preh
rambenim navikama u svemu to lokalizirano tono na odre
enom podruju sainjava svakodnevni ivot, oblike
prilagodavanja, ravnoteu potreba i izvora, naina uivanja u
radostima koje ne moraju biti iste kao i drugdje. Na stupnju pays
mogue je takoer razlikovati odreene administrativne funkcije,
ali koincidencije su sigurno vrlo nesavrene, u svakom sluaju
tako je u Francuskoj, izmeu udljivog ogranienja na 400 baila-
a i senealata te geografske realnosti od 400 ili 500 pays,28
327
27. POKRAJINA I NJENE PAYS:

SAVOJA U XVIII. STOLJEU
Svaka pokrajina dijeli se n a vie ili

m anje postojane cjeline o d kojih se
veina odrala i do danas. (Paul
G uichonnet, Povijest Savoje, 1973,
str. 313)
Stupanj vie su pokraj in c, provincije29koje se doimaju poput

divova a njihovi su razmjeri, oigledno, raznoliki jer povijest, koja
ih je stvorila, nije svuda jednako tekla. Vidal de La Blanche u knjizi,
koja je, naalost, samo nacrt, Drave i narodi Evrope (1889)
naroito je predstavio regije, koje su zapravo provincije na koje
se dijeli zapadni svijet. Ali na divnoj Geografskoj slici Francuske
(1911) kojom poinje Lavisseova Povijest ipak su posebice is
taknuti pays, vie od prirodnih regiona i pokrajina. Na kraju se
opet vraamo Micheletovoj Slici gdje je najivlji prikaz raznolikosti
provincija koja je za nj otkrie Francuske.30 A ta se raznolikost
nije izgubila ni kad su se provincije stopile, vie silom nego svojom
voljom, da bi stvorile rani administrativni okvir u kojem jc malo
pomalo narasla moderna Francuska. Machiavelli31 se sa zaviu
divio Francuskom Kraljevstvu kao remek-djelu graenom, istini
za volju, stoljeima, ali bila su to strpljiva osvajanja pokrajina koje
su ranije bile jednako samostalne kao Toscana, Sicilija ili Re
publika Milano. Ponekad su bile i prostranije: u Francuskoj je
pays deset puta vei od cantona; provincija se sastoji od
desetak pays, to znai 15 do 25.000 km2, a to je prostor golem
u usporeenju s nekadanjim. Mjerena brzinom prometa tog
vremena, Burgundija iz doba Luja XI sama je za sebe bila stotinama
puta vea od cijele dananje Francuske.
Nije li u tim okolnostima provincija nekada bila domovina
p a r excellence? Okvir ivota srednjovjekovnog i post-srednjov-
jekovnog ivota upravo je ovdje pisao je J. Dhont kad je bila
rije o Flandriji. Nije to bilo ni kraljevstvo ni vlastelinstvo (jedno
328
Nacionalna trita
je preveliko, pomalo nestvarno, a drugo premaleno), nego upravo

regionalna kneevina, bila ona organizirana ili ne.32 Ukratko,
provincija je dugo vremena bila politiko poduzee optimalne
veliine i nita, sve do danas, u Evropi gdje ivimo, jo nije
dokraja unitilo te davne veze. Uostalom, Italija i Njemaka dugo
su vremena i ostale skup provincija ili drava sve do ujedinjenja
u XIX. stoljeu. I Francuska, iako rano formirana kao nacija,
ponekad se prilino lako znala opet ralaniti u svijet samostalnih
provincija, kao na primjer za dugake i duboke krize vjerskih
ratova (1562-1598) to nam o tome mnogo toga otkriva.
Prostori i
provincijalna trita
provincijalne jedinice, dovoljno prostrane da bi bile vie ili
manje homogene, zapravo su nekadanje nacije manje veliine
koje su stvarale ili nastojale stvoriti svoja nacionalna trita, koja
emo nazvati njihovim regionalnim tritim a, da bismo istakli
razliku.
ini se ak da u sudbini provincijskih prostora, m utatis
m utandis, moemo vidjeti predoblikovanje, najavu nacionalne i
tak meunarodne sudbine. Iste se zakonitosti i procesi ovdje
ponavljaju. Nacionalno trite je, kao i ekonomija-svijet, nad
gradnja i omota. To isto je, u svojoj vlastitoj sferi, provincijalno
rite. To znai da je provincija neko bila nacionalna ekonomija,
pa ak i ekonomija-svijet u umanjenom mjerilu; nadalje, da us
prkos razlici u razmjerima, sva teoretska raspravljanja s poetka
ove knjige valja ponoviti rije po rije govorei o tome; da obuh
vaa dominantne regije i gradove, periferijske pays i druge
elemente, manje ili vie razvijene zone, neke od njih gotovo
tutarkine... A upravo od tih kom plem entarnih raznolikosti, iz te
otvorene lepeze, te dosta prostrane regije i crpu svoju kohe
rentnost.
U sreditu je dakle uvijek grad ili gradovi koji nameu svoju
nadmo. U Burgundiji Dijon; u Dauphini Grenoble; u Akvitaniji
Bordeaux; u Portugalu Lisabon; u Venetu Venecija; u Toscani
Firenca, u Piemontu Torino... Ali u Normandiji Rouen i Caen; u
Champagnei Reims i Troyes; u Bavarskoj Regensburg, slobodni
trad koji dominira nad Dunavom svojim vanim mostom, i Mn-
329
F. llackert: Pogled na luku i zaljev Messine. Napulj, Muse di S.

Martino. (Foto Scala)
chcn, prijestolnica koju su u XIII. stoljeu podigli Wittclsbachi; u

Langucdocu Toulouse i Montpellier; u Provansi Marseille i Aix; u
lorenskom prostoru Nancy i Metz; u Savoji Chambry i, kasnije,
Annecy a naroito encva; u Kastiliji Valladolid, Toledo i Madrid;
ili, da zavrimo znaajnim primjerom, na Siciliji Palermo, grad ita,
i Messina, prijestolnica svile, a panjolske vlasti, koje su dugo ovdje
vladale, dobro su se uvale da ne daju prednost ni jednom od ta
dva grada: doista treba podijeliti pa vladati.
Dakako, kad se prvenstvo mora s nekim dijeliti, ubrzo izbija
sukob: jedan od gradova nakraju pobijedi ili bi morao pobijediti.
Dugotrajno neodlueno sukobljavanje neizbjeno je znak loega
regionalnog razvoja: boru koji istovremeno tjera dva vrha moe
se dogoditi da ne naraste. Takav dvoboj moe biti indicija za
dvostruku orijentaciju ili dvostruko ustrojstvo prostora neke pro
vincije: ne postoji dakle jedan Languedoc ve dva Languedoca, ne
330
Nacionalna trita
samo jedna Normandija nego najmanje dvije Normandije... U tim

sluajevima trite provincije nije dovoljno jedinstveno pa nije
sposobno povezati pojedine prostore koji pokazuju tendencije ili
da ive sami u sebi ili da se otvaraju drugima, vanjskim tokovima;
svako regionalno trite zapravo je dvostruko zainteresirano: za
nacionalno trite ali i za meunarodno. Zbog toga u njemu moe
doi do pukotina, naprslina i poremeaja u razinama jer jedna
podregija vue naprijed, a druga unazad. Ima i mnogo drugih
razloga koji ometaju jedinstvo trita neke provincije, bila to
intervencionistika politika drave ili vladara mcrkantilistikc epo
he, ili pak snanih i spretnih susjeda. Kad je 1697. godine potpisan
mir u Ryswicku, odmah je Lorraine bila preplavljena francuskim
novcem to je bio oblik dominacije kojem se novi vojvoda nije
mogao suprotstaviti.35 ak su se Ujedinjene pokrajine 1768. smat
rale oteenima carinskim ratom to im ga je nametnula austrijska
Nizozemska. Grof od Cobenzcla34poduzima sve to moe tuili
su se u Hagu da privue trgovinu u Nizozemsku gdje posvuda
grade ceste i nasipe ne bi li olakali promet ivenih namirnica i
roba.35
No ne uvjetuje li autonom no provincijsko trite ustajalost
ekonomije? Nuno je da se otvori, dobrovoljno ili prisilno, prema
vanjskim tritima, nacionalnom i m eunarodnom. Tako je strana
valuta, usprkos svemu, ipak, u XVIII. stoljeu, bila ivotvorni
poticaj Lorraini koja nije kovala vlastiti novac i gdje je krijum
arenje bilo veoma uspjena grana privrede. ak i najsiromanije
provincije, koje ne mogu na prodaju ponuditi gotovo nita, niti
mogu ita kupiti vani, imaju kao mogunost izvoza radnu snagu,
kao to je to bilo sa Savojom, Auvcrgncom i Limousinom. U XVIII.
stoljeu otvaranje prema inozemstvu poput njihala na satu postaje
sve vanije i dobiva vrijednost indikatora. Uostalom, u to je doba
snaenjem drzav, privrednim procvatom i prometnim vezama na
velike udaljenosti sigurno prolo vrijeme najveeg sjaja provin
cija. Njihova je sudbina na dulji rok bila da se stope u nacionalnu
zajednicu, bez obzira koliko su se tome opirali ili s kakvom
odbojnou. Korzika je 1768. godine postala francuska u poznatim
okolnostima; ali, sudei po svemu, nije ni mogla pomiljati na
samostalnost. Provincijski partikularizam ipak nije bio mrtav; on
postoji i danas, na Korzici i drugdje, s mnogim posljedicama i
vraanjima unatrag.
331
Nacionalna drava da,

ali nacionalno trite?
Nacionalno je trite, napokon, mrea nejednakih oica, esto
stvoreno usprkos svemu: usprkos presnanim gradovima koji su
vodili svoju vlastitu politiku, usprkos provincijama koje su od
bijale centralizaciju, usprkos stranim intervencijama koje su iza
zivale proboje i kidanja, a da i ne spom enem o oprene interese
proizvodnje i razmjene sjetimo se kakvi su sukobi postojali u
Francuskoj izmeu sredozem nih luka i onih na Adantiku, izmeu
kopnenog dijela unutranjosti i primorskog proelja. ak usprkos
samodovoljnim enklavama koje nitko nije kontrolirao.
Stoga uope ne udi to je za stvaranje nacionalnog trita
nuno m orala postojati centralizatorska volja politike, bila ona
porezna, ili upravna, ili vojna, ili merkantilistika. Lionel Roth-
krug3 definira merkantilizam kao prenoenje smjera privredne
djelatnosti s kom une na dravu. A bolje bi bilo rei: s gradova i
provincija na dravu. Vrlo rano su se po cijeloj Evropi nametnule
povlatene oblasti, neodoljiva sredita, iz kojih su krenule pola
gane politike izgradnje koje su postale zametkom teritorijalnih
drava. U Francuskoj je takvu ulogu imao Ile-de-France, udesno
leno Kapetovia, gdje se sve jo jednom dogaa izmeu Somme
i Loire37; u Engleskoj je to bilo podruje oko Londona; u kotskoj
uleknina Lowlands; u panjolskoj otvoreni prostor visoravni Kas-
tilije; u Rusiji golema krevina oko Moskve... Kasnije je u Italiji to
bio Pimont; u Njemakoj Brandeburg ili, tonije, Pruska drava,
rasprena od Rajne do Konigsberga; u vedskoj predio oko jezera
Malar...
Sve, ili gotovo sve, izgraivalo se oko najvanijih puteva.
Svojedobno (1943) sam zavolio knjigu Des Reiches Strasse koju je
napisao Erwin Redslob istiui nekadanju vanost ceste od Frank
furta na Majni do Berlina koja je bila orue, ako ne i pokretaka
sila, njemakog ujedinjavanja. Geografski determinizam nije sve
u nastajanju teritorijalne drave, ali igra odreenu ulogu.
Na djelu je i privreda. Trebalo joj je vremena da povrati dah
nakon sredine XV. stoljea kako bi se ponovo afirmirale prve
m oderne drave s Henrikom VII Tudorom, Lujom XI i katolikim
kraljevima a, istonije, s uspjesima Madarske, Poljske i skan
dinavskih zemalja. Uzajamna zavisnost je oita. Spomenimo da u
to doba Engleska, Francuska, panjolska i istona Evropa uope
332
Nacionalna trita
nisu bile naprednije zone kontinenta. Nisu li bile na rubovima

dominantne ekonomije koja je prolazila kroz Evropu pojasom od
sjeverne Italije preko Njemake i dunavskih te porajnskih zemalja
do raskrija u Nizozemskoj? A ta zona dominantne ekonomije
zapravo je podruje starih urbanih nacionalizama: teritorijalna
drava kao revolucionarni politiki oblik teritorijalne drave nije
se ondje uspijela ugnijezditi. Talijanski su gradovi odbijali po
litiko jedinstvo poluotoka o kojem je matao Machiavelli, a moda
su ga mogli ostvariti Sforze38; Venecija na to nije, ini se, ni
pomiljala; drave Reicha jednako su snano odbijale reformator
ske projekte Maksimilijana Austrijskog, koji nije imao novca39;
Nizozemska se nije namjeravala integrirati u panjolsko Carstvo
Filipa II i njezin je otpor poprimio oblik vjerske pobune jer jc
religija u XVI. stoljeu bila mnogostruki govor, pa je ne jednom
njime progovorio politiki nacionalizam koji se tek raao ili se
nastojao afirmirati. Tako da se primjeuje rascjep izmeu, s jedne
strane, nacionalnih drava, koje se diu na geometrijskom sreditu
moi i, s druge strane, urbanih zona na geometrijskom sreditu
bogatstva. Da li e sinovi zlata biti dovoljna snaga da sputaju
politika udovita? Ratovi u XVI. stoljeu ve daju i potvrdne i
nijene odgovore. U XVII. stoljeu Amsterdam, oigledno na neki
nain posljednji preivjeli snani grad, poinje zaostajati za uz
letom Francuske i Engleske. Nije li tek novi ekonomski zamah u
XVIII. stoljeu dokraja otpustio konice i ekonomiju doveo pod
nadzor drave i nacionalnih trita, tih golemih moi kojima e
otada sve biti doputeno? Stoga se ne treba uditi to su teri
torijalne drave, taj rani politiki uspjeh, tek sa zakanjenjem
razvile nacionalno trite, taj ekonomski uspjeh i obeanje nji
hovih materijalnih pobjeda.
Preostaje nam da saznamo kada i zbog ega se taj unaprijed
pripremani prijelaz izvrio. To je teko zbog toga to nedostaju
zapisi a jo vie kriteriji. A priori bi se moglo pomisliti da neka
politika povrina postaje ekonomski povezana kad je cijelu pro-
me velika aktivnost svih trita koja na kraju preuzmu i oive ako
ne cijeli ono bar vrlo velik dio sveukupnog opsega razmjene. Moe
se takoer pomisliti na odreeni odnos izmeu proizvodnje koja
odlazi u razmjenu i proizvodnje koja se troi na licu mjesta. ak
bi se moglo pomisliti i na odreenu razinu sveukupnog bogatstva
i na pragove koje je trebalo prekoraiti. Ali koje pragove? I, jo
vanije, u kojim trenucima?
333
Unutranje carine
Tradicionalna objanjenja precjenjuju mjere vlasti kojima su one
oslobodile politike prostore unutranjih carina, cestarina i mos-
tarina to su komadale ili bar ometale promet. Nacionalno je trite
doivjelo prvi uzmah djelotvornosti tek kad su uklonjene te zapre
ke. No nije li to objanjenje prejednostavno?
Uvijek se kao prim jer navodi Engleska koja se zapravo vrlo
rano rijeila tih unutranjih barijera.40 Rano ojaala i ccntrali-
zatorska snaga engleske m onarhije ve je 1290. godine obvezala
ubirac cestarina da odravaju ceste koje nadziru, a ujedno im je
ta povlastica ograniena na samo nekoliko godina. Iako tim mje
rama nisu dokraja nestale sve zapreke prom etu, ipak su znatno
smanjene; naposljetku vie uope nisu postojale. Obimna povijest
engleskih cijena to ju je napisao Thorold Rogers za posljednja
stoljea srednjeg vijeka jedva ponegdje spominje nekoliko iz
dvojenih i osrednje vanih brojaka koje se odnose na plaanje
cestarine.41li Heckscher42 kao razloge za to navodi ne samo rano
jaanje engleske m onarhije nego i razm jerno malu povrinu En
gleske i, jo vanije, prevlast (slobodnih) pom orskih veza koje
su bile suparnice unutranjim putovima i uvijek bile od njih
vanije. Bilo kako bilo, strani su se putnici uvijek jednako divili toj
slobodi putovanja: Francuz opat Coyer pie (1749) nekom svom
prijatelju: Zaboravio sam vam rei opisujui ovdanje puteve da
na njima ne susreete ni mitniare ni carinike. Kad stignete na
Otok, u Doveru vas vrlo savjesno pregledaju, a nakon toga moete
krstariti cijelom Velikom Britanijom a da vam nitko vie ne pos
tavlja pitanja. Ako se tako odnose prem a strancu, onda s jo vie
razloga to uiva njihov graanin. Carine su baene na obodnice
kraljevstva. Ondje vas pregledaju jednom za svagda.43 Isto po
navlja jedan francuski izvjetaj iz 1775. godine: Na dolasku u
Englesku pregledaju vas u tanine, ali to je ujedno i jedini pregled
u kraljevstvu.44 Neki panjolac45 1783- godine priznaje da je
velika ugodnost za putnika u Engleskoj to se ne m ora pod
vrgavati carinskim pregledima ni u jednom dijelu kraljevstva na
kon to je to jednom zauvijek obavljeno kod iskrcavanja. to se
m ene osobno tie, ja nisam okusio strogost za koju mi tvrde da se
prim jenjuje u toj prilici niti kad sam se iskrcao u Doveru, ni kad
sam odlazio u Harwicku. Istina je da carinici imaju njuh da
prepoznaju takve koji bi eljeli iznijeti krijumareni novac ili ga
odlaze troiti zavedeni svojom radoznalou. Ali nemaju svi put-
334
Nacionalna tiita
nici takvu sreu ni takav smisao za humor. Ption, budui

revolucionarni gradonaelnik Pariza, proao je carinu 28. lis
topada 1791. godine, i taj mu je pregled bio neugodan i zamoran;
na gotovo sve predmete valja platiti carinu, na knjige, pogotovu
ako su ukoriene, na zlatne i srebrne predmete, kou, barut,
glazbala i slike. Istina je da nakon te prve premetaine vie ne
morate trpjeti nijednu drugu u unutranjosti kraljevstva.46
U to je doba protekla ve gotovo cijela jedna godina otkako
je Konstituanta ukinula unutranje carine u Francuskoj slijedei u
tome opu tendenciju drava ne Kontinentu da se na politike
granice prebace carinarnice koje su otada ojaane naoruanim
uvarima pa tvore dugake zatitne kordone.47 Ali te su mjere
uvedene kasno (1775. u Austriji, 1790. u Francuskoj, 1794. u
Veneciji48) i nisu uvijek primjenjivane odmah. Na njih se pa
njolska odluila ve 1717. godine, ali se vlada zatim morala povui,
pogotovu u vezi s primjenom u baskijskim provincijama.49 U
Francuskoj je od 1726. do Revolucije ukinuto vie od 4.000 mit
nica ali je uspjeh bio nepotpun, sudei po beskrajnom nabrajanju
28. TERITORIJ PET VELIKIH ZAKUPA

Prema W. R. Shepherdu, H istorical Atlas, u A short history o f France, J. M.
Richardsona, 1974., str. 64.
335
unutranjih carina koje je Konstituanta dokidala poevi od 1.

prosinca 1790.50
Da je nacionalno trite roeno samo zahvaljujui osloba
anju prom eta, ne bi na evropskom kontinentu uope ni bilo
nacionalnih trita sve do kraja XVIII, ili do poetka XIX. stoljea.
A to je oito pretjerano. Uostalom, je li uope dovoljno ukinuti
cestarine da bi se ojaao promet? Kad je Cobert 1664. stvorio
carinsku uniju Pet Velikih Zakupa, koje, upozoravamo, zajed
nikom povrinom odgovaraju povrini cijele Engleske (pogle
dajte crte na str. 335), nije se odm ah osjetilo nikakvo ubrzanje
privrednog ivota. Moda jednostavno zbog toga to konkurencija
tada jo nije davala poticaj. Jer kad je potie povoljna konkuren
cija, onda se, naprotiv, ini da se ekonomija svemu prilagodava,
svladavajui svaku zapreku. Ch. Carrire je u svom djelu o mar-
sejskoj trgovini proraunao da su carine na Rhni, ukljuivi
plaanje u Lyonu i Valencei, od ega sm o mi povjesniari (osla
njajui se na suvrem ene tubalice) nainili prava straila, u XVIII.
stoljeu iznosile samo 350.000 livri na prom et od sto milijuna livri,
to bi bilo samo 0,35%.51 Jednako je bilo i na Loiri: ne kaemo da
plaanja na mitnicama a sve do XIX. stoljea bilo ih je jo 80
nisu stvarala zapreke, da nisu primoravala brodare da naputaju
rijenu struju kako bi pristali na kontrolna mjesta, da nisu om o
guavala globljcnja, zloupotrebe, nezakonite naplate, da nisu uz
rokovala zakanjavanja ionako polagane i teke plovidbe. No
pretpostavimo li da je rijeni prom et Loirom imao isti opseg kakav
je bio na Rhni (a openito se smatra da je bio vei), tj. sto milijuna
livri, onda svota plaena na ime carine iznosi 187.150 livri, pa ako
su nai podaci toni, onda je to 0,187%.52
S druge strane postojalo je doputenje prodaje (prije uplate
carine) tj. a c q u its- -c a u tio n , koje je omoguavalo slobodni pro
laz tranzitnih trgovakih roba preko Francuske, o emu postoje
m nogobrojni primjeri ve dosta rano.53 U prosincu 1673. engleski
se trgovci tue da su proputovali Francusku od Sredozemlja do
Calaisa, a onda su im u toj luci htjeli naplatiti jedan sou po livri.54
Uope nem a sum nje da su oni traili potpuno oslobaanje. Iz
Marseillea je 1719. godine upueno 1.000 bala prostoga sukna u
SaintMalo za gospodu Bosca i ona, pa je roba na polasku
plom birana u Marseillesu, a kad je stigla u SaintMalo stavljena
je u skladite depoa da bi se dalje uputila u inozemstvo bez
plaanja bilo kakvih pristojbi55. A ti prelasci nisu nita u uspo-
reenju sa slobodnim prom etom itarica, brana i povra, os-
336
Nacionalna tiita
Naplatna stanica na jednoj cesti u Engleskoj, prije nego to otvori

rampu, uvar naplauje cestarinu. Bakrorez Ilugnea lamia (1829).
lobocnih svih dabina, ak i cestarina kraljevskim proglasom od

25. svibnja 1763 godine56, koji e, istini za volju, biti opozvan 23
prosinca 1770... Pregledajmo takoer i odluku Dravnog savjeta
(28. listopada 1785)57 koja zabranjuje u cijelom kraljevstvu ubi
ranje bilo kakvih cestarina i mostarina na ugljen iz zemlje, ukoliko
nije poimence naveden na popisu dabina ili na oglasnici. Evo
dovoljno primjera o prometu bez zapreka u zemlji naikanoj
mitnicama i u kojoj su ve mnogo ranije vane linosti, pa tako ak
i Vauban (1707), sanjarili o tome da presele (carinarnice) na
granice i znamo smanje davanja.58 Colbert se i za to zalagao; taj
cilj nije postigao 1664, godine djelomino i zbog toga to su se
opirali nadglednici u ne ba neosnovanom strahu da bi slobodan
promet itarica u golemom kraljevstvu mogao ponegdje prouz
rokovati glad.59 Turgotov eksperiment iz 1776. godine pretvorio
se u katastrofu ratovanja branom. Deset godina kasnije, 1786,
vlada je ponovo poeljela da isto i jednostavno ukine cestarine i
mostarine ali to, protiv svoje volje, nije provela, tvrdilo se, zbog
337
toga to jc raunica pokazala da bi odteta vlasnicima mitnica

predstavljala izdatak od osam do deset milijuna koje bi teko
podnijelo sadanje stanje financija.60 Ta je brojka zapravo, ini
se, vrlo um jerena u usporedbi s poreskim dimenzijama Fran
cuske, a ukoliko je tona, opet nas, jo jednom , uvjerava da su
prihodi od cestarina i m ostarina bili na skromnoj razini.
Sve te pojedinosti navode na pom isao da mozaik carinskih
barijera nije sm po sebi bio presudni problem nego samo tekoa
vezana sa svim drugim trenutanim problemima. Dobro je pod
sjetiti kao dokaz a contrario na engleske turnpikes, puteve s
cestarinama koje donekle podsjeaju na nae auto-ccste i na
kojima jc Engleska od 1663. godine dopustila naplaivanje kako
bi potakla izgradnju novih putcva. Prema lanku u G azette de
France (24. prosinca 1762) cestarina... (na cestama s mitnicama)
dovoljno je visoka da se godinje skupi svota od tri milijuna funti
sterlinga.61 Tom sm o tarifom vrlo daleko od plaanja na Loiri i
Rhni.
Napokon, ne m oemo izbjei dojm u da je samo ekonomski
rast bio presudan u irenju i uvrivanju nacionalnih trita. Tako
Otto Hintze zakljuuje da je sve proisteklo iz politike, pa je ujedi
njenje Engleske sa kotskom (1707) i Irskom (1801) stvorivi
trite Britanskih otoka ojaalo ekonomsku veliinu cjeline. To
sigurno nije bilo ba tako jednostavno. Politiki je initelj, dakako,
bio utjecajan, ali Isaac de Pinto se jo 1771. godine upitao je li
kotska ujedinjujui se s Engleskom donijela doista ovoj potonjoj
poveanje bogatstva: bi li se Francuska, dodao je, obogatila da je
anektirala Savoju?62 Kao argum ent to ba i ne stoji, jer se kotska
ne moe usporediti sa Savojom. Nije li ipak vanije, kao to emo
to vidjeti upravo u ovom poglavlju, da je konjunktura uspona u
XVIII. stoljeu, koja je podigla i pokrenula britansku zajednicu,
stvorenu ujedinjavanjem sa kotskom, zapravo bila dobar posao
za obje strane? To se ipak ne bi moglo rei za Irsku, i to zbog toga
to se ona nala u poloaju kolonije a nije postala dio-dobitnik
Ujedinjenog Kraljevstva.
Protiv definicija a priori

Odbacimo stoga naizgled nepobitne definicije, formulirane a p ri
ori, kao i one koje su toboe savreno koherentne (na primjer
ujednaenost varijacija u cijenama na nekom prom atranom pod-
338
Nacionalna trita
ruju) to bi trebale biti condido sine qua non svakoga nacional

nog trita. Da se to odralo kao kriterij, za Francusku vie ne
bismo ni spominjali nacionalno trite. Trite itom, bitno u njoj
kao i po cijeloj Evropi, tu se dijeli na najmanje tri zone: sjcvcrno-
-istonazona niskih cijena i vrlo skokovi tih varijacija; sredozemna
zona visokih cijena i umjerenih varijacija; atlantska zona s manje
ili vie dubokim zahvaanjem u pozadinu, s obiljejima koja su
negdje po sredini.63 I tako se vie nita ne uklapa. Moglo bi se
zakljuiti, prema Traianu Stoianovichu, da su jedine evropske
regije gdje se nacija' poklapa s nacionalnim tritem, Engleska i
moda Ujedinjene pokrajine. Ali razmjeri ovih posljednjih takvi
su da bi to prije bilo provincijalno trite. Pa ak i britanski otoci
nemaju uvijek isti ritam u cijenama ita jer se glad ili nestaica
javljaju jednom u Engleskoj, drugi put u kotskoj a zatim u Irskoj.
Michel Morineau je na svoj nain jo restriktivniji. On pie:
Sve dok neka nacija nije zatvorena prema van, a iznutra ujedi
njena kao trite, da li je uope prvotna jedinica, prilagoena
danim odrednicama (misli se na odrednice nacionalnog raun
ovodstva)? Regionalne razlike, na koje smo opet vrlo osjetljivi u
dananjoj Evropi, postojale su u XVI, XVII. i XVIII. stoljeu. Ne
bismo se bez oklijevanja usudili predloiti neki D. N. P. (bruto-
nacionalni proizvod) za Njemaku ili Italiju u tim davnim raz
dobljima jer su bile politiki podijeljene. Usto su bile i ekonomski
oslabljene: Saska je ivjela drugaije od rajnskih biskupskih dra
va; Napuljsko Kraljevstvo, Papinska Drava, Toscana i Mletaka
Republika takoer su ivjele svaka na svoj nain.64
Ne ulazei u odgovaranje na te argumente toku po toku
(nisu li irom sveukupnih britanskih otoka postojale regionalne
razlike izmeu Engleske u uem smislu, Cornwalla, Walesa, kot
ske i Irske, ak naprosto izmeu podruja koja nazivamo high
lands i low lands? Ne postoje li jo i danas po cijelom svijetu
snane razlike izmeu provincija?; upozorimo samo kako sc Wil
helm Abel65 ipak nije odupro napasti da prorauna BNP (bruto-
nacionalni proizvod) Njemake u XVI. stoljeu; da Otto Stolz66,
specijalist za povijest carina, tvrdi kako su krajem XVIII. stoljea
veliki prometni putovi irom cijelog Reicha tvorili odreeno
jedinstvo; da je Tadi67 uporno govorio o nacionalnom
tritu Balkana pod Turcima ve od XVI. stoljea, zbog ega su
nastala iva i gusto naseljena sajmina mjesta, kao to su to Doljani
blizu Strumice; da Pierre Vilar68 misli da u drugoj polovici XVIII.
stoljea, zahvaljujui katalonskoj aktivnosti, moemo promatrati
339
stvaranje pravoga panjolskoga nacionalnog trita. Zbog ega bi

onda bila besmislena elja da se izrauna bruto-nacionalni proiz
vod panjolske pod Karlom IV? A kad je rije o konceptu prema
van zatvorene nacije, teko bi bilo tako neto zamisliti u razdoblju
kad je krijum arenje bilo opeproirena i veoma unosna privred
na grana. ak je i Engleska XVIII. stoljea bila, u svojim naizgled
savrenim granicama, loe zatvorena jer ih s uivanjem sve do
1785. godine prelaze krijumari aja; ve stoljee ranije, 1698.
godine, za tu je istu Englesku reeno da otvorena na svim oba
lama utoliko vie pogoduje krijum arenju to prua u unutra
njosti potpunu sigurnost kad se jednom u nju ude69. Tako su
proizvodi od svile, baruna, rakija i sva trgovaka roba, najee
iz Francuske, jednom iskrcana na slabo uvanoj toci obale, m irno
kretala prem a trnicama i preprodavaim a bez ikakva straha od
kasnijeg provjeravanja.
U svakom sluaju mi ne traimo savreno nacionalno tri
te, koje uostalom ne postoji ni u dananje doba. Mi zapravo
traimo tip unutranjih mehanizama i odnosa sa svjetskim pro
stranstvom, ono to je Karl Bcher70 nazivao Territorialurirt-
schaft, za razliku od pojm a Stadtvuirtschaft, urbane ekonomije,
koju sm o nadugako pratili u prethodnim poglavljima. Ukratko,
traimo obim nu ekonomiju koja se nairoko prua prostorom ,
koju ponekad nazivamo teritorijaliziranom i koja je dovoljno
koherentna da vlastima polazi manje ili vie za rukom da je
oblikuju i njom e upravljaju. Merkantilizam je upravo stvaranje
svijesti o toj mogunosti upravljanja cjelinom ekonomije jedne
zemlje koja, mogli bism o rei, ve trai nacionalno trite.
Teritorijalna ekonomija,
urbana ekonomija
Po emu se dubinski razlikuju Territorialunrtscbaft i Stadtunrt-
schaft m oemo shvatiti samo u odnosu na problem e koje postavlja
nacionalno trite.
U dubinu. Odmah vidljive razlike, naime one u obujmu i
proirenosti, igraju manju ulogu no to se moe pomisliti. Nema
sum nje da bismo, jedva pretjerujui, mogli rei da je teritorij
neka povrina, dok je graddrava toka. Ali svaki dominantni
teritorij, ba kao i dominantni grad, vlada vanjskom zonom, dodat-
340
Nacionalna trita
nim prostorom koji je, u sluaju Venecije, Amsterdama ili Velike

Britanije, naprosto ekonomija-svijet. Zbog toga u oba ta pobjed
nika ekonomska oblika postoji tolika nadmaenost vlastitog pros
tora da ve na prvi pogled njegove dimenzije gube vanost kao
kriteriji diferencijacije. Utoliko vie to su u tom nadmaivanju oba
sustava slina. Venecija je kolonijalna sila na Levantu kao to je
Holandija na azijskim otocima ili Engleska u Indiji. Gradovi i
teritoriji nisu na isti nain povezani s m eunarodnom ekono
mijom koja ih je uzdigla i koju su oni sami ojaali. Na jednoj i na
drugoj strani jednaka su sredstva dominacije, a i kako da kaemo,
krstarice ivota iz dana u dan: mornarica, vojska, nasilje i, kad
ustreba, lukavstvo, ak i vjerolomstva sjetite se samo Vijea
desetorice ili, mnogo kasnije, Intelligence Servicea. Sredinje
banke71 iskrsavaju u Veneciji (1585), Amsterdamu (1609), zatim u
Engleskoj (1694) a te su sredinje banke po miljenju Charlesa
P. Kindlebergera72 posljednje utoite, a meni se ini da su prije
svega instrumenti moi, m eunarodne dominacije: ja ti pomaem,
ja te spaavam ali te ujedno i podvrgavam sebi. Imperijalizam i
kolonijalizam postoje otkako je svijeta i vijeka, a svaka naglaena
dominacija izluuje kapitalizam, kao to sam to esto ponavljao,
da bih uvjerio itatelja ba kao i sebe sama.
Polazimo li dakle od vizije ekonomije-svijeta, prijelaz od
Venecije na Amsterdam ili od Amsterdama na Englesku ne znai
da se udaljavamo od istog kretanja, u jednakoj realnosti zajednice.
Sustav-naciju od sustava-grada razlikuje njegova vlastita struk
turalna organizacija. Dravagrad izmie teini tzv. primarnih
sektora: Venecija, Genova i Amsterdam jedu ito, ulje, sol, meso i
druge namirnice nabavljene vanjskom trgovinom; izvana dobivaju
drvo, rudae a ak i znatne koliine obrtnikih proizvoda za svoju
potronju. Malo im je vano tko to proizvodi niti je li proizvedeno
na moderan ili starinski nain: dovoljno im je da ih poberu na
kraju kruenja, ondje gdje su to za njih usldaditili bilo njihovi
agenti bilo trgovci vlastitim proizvodima. Pretean dio, ako ne i
sveukupni primarni sektor koji obuhvaa predmete svakodnevne
opskrbe, pa ak i raskoi, uvelike stie izvana i radi za njih, a da se
korisnici ne moraju brinuti za ekonomske i drutvene tekoe
proizvodnje. Nema sumnje da uope nisu ni potpuno svjesni
kolika je to prednost; naprotiv, uviaju nepogode takvoga stanja i
obuzeti svojom ovisnou o inozemstvu (iako novarska mo tu
ovisnost gotovo ponitava), posvuda vidimo kako dominantni
gradovi nastoje poveati svoj teritorij, proiriti svoju poljopriv-
341
redu i industriju. Ali kakvu poljoprivredu i kakvu industriju?

Neosporno one kojima se moe najvie obogatiti, koje donose
najvei dobitak. Budui da valja uvoziti pod svaku cijenu, uvezimo
u Firencu sicilijansko ito, a u Toscani uzgajajmo vinograde i
maslinike! Tako gradovi-drave ve od poetka imaju: 1. vrlo
m oderan odnos izmeu svoga poljoprivrednog stanovnitva i
svoga gradskog stanovnitva; 2. ako raspolau poljoprivrednom
proizvodnjom, prednost daju uzgoju kultura koje donose veliku
dobit to prirodno potie na kapitalistiko ulaganje. Nije ni slu
ajno ni zbog kvalitete svoga tla to je Holandija tako rano razvila
izrazito napredan poljoprivredni sektor; 3. razvijenu raskonu
proizvodnju koja je esto vie nego uspjena.
Stadtivirtschaft u cijelosti izmie toj zemljoradnikoj eko
nomiji, koju Daniel T horner definira kao stupanj koji valja prijei
prije bilo kakvog efikasnog razvoja. Teritorijalne su drave, na
protiv, zauzete svojom polaganom politikom i ekonomskom iz
gradnjom , dugo ostale u zamci takve agrarne ekonomije koju je
teko pogurnuti prem a naprijed, kao to to i danas moemo vidjeti
u mnogim nerazvijenim zemljama. Politiko ustrojstvo neke p ro
strane drave, pogotovu ako se sazdaje ratom, to je najei
sluaj, zahtijeva znatan budet, sve vee nametanje poreza, a to
opet zahtijeva sve veu administraciju koja pak sa svoje strane
treba sve vie novca i poreza... Ali ako je u dravi 90% seljakog
stanovnitava, porezna e politika imati uspjeha pod pretpostav
kom da drava djelotvorno utjee na seljatvo da ono napusti
sam odovoljnost pa pristane proizvoditi i vikove, da ih prodaje na
tritu i prehranjuje gradove. A to je tek prvi korak. Jer seljatvo
se, iako kasnije, mnogo kasnije, m ora dovoljno obogatiti da bi
moglo poveati potranju manufakturne robe i tako omoguiti
ivot obrta. Teritorijalna drava koja se tek stvara prezaposlena je
da bi odm ah mogla krenuti u osvajanje velikih svjetskih trita. Da
bi ivjela, da bi zaokruila svoj budet, m ora poticati komer-
cijalizaciju poljoprivredne i obrtnike proizvodnje te organizirati
teku m aineriju svoje administracije. U to troi sve svoje ive
snage. S toga bih stajalita elio prikazati povijest Francuske za
vladavine Karla VII. i Luja XI. Ali ta je povijest toliko dobro poznata
da je u naim oima otupljena snaga dokaza koju bih elio p o
dastrijeti. Zato pomislimo na Moskovsku dravu ili, jo bolje, na
divan primjer, kojemu emo se jo vraati, to nam ga prua
Delhijski Sultanat (koji je postojao prije Carstva Velikog Mogula)
gdje je ve od prve polovice XIV. stoljea na cijelom golemom
342
Nacionalna trita
podruju kojim se protezao poticana monetarna privreda, kojoj

su pretpostavka i vaan sastavni dio trita, a za trziSt je potrebna
eksploatacija ali i poticanje seoske ekonomije. Dravni su prihodi
toliko tijesno ovisili o uspjehu zemljoradnje, da je sultan Mu
hamed Tughluq (1325-1351) dao kopati zdence te seljacima di
jelio novac i sjeme navodei ih posredstvom svoje administracije
da biraju kulture koje daju vie uroda, kao to je to npr. eerna
trska.73
Stoga se uope ne treba uditi to se u tim okolnostima u
aktivu velikim gradovima upisuju prvi kapitalistiki uspjesi, prvo
i sjajno gospodovanje nad ckonomijom-svijetom. I to je London,
naprotiv, jer je bio nacionalna prijestolnica, trebao toliko vremena
da sustigne Amsterdam, grad ivlji i slobodniji u svom kretanju od
Londona. No jo se manje treba uditi to se Engleska odmah im
je uspjela uspostaviti tu teko ostvarivu ravnoteu izmeu po-
29. INDUSTRIJA I TRGOVINA PRIDONOSE IRENJU MONETARNE

EKONOMIJE
Majorilelnc i vrlo prisutne u djelatnostima gradova, one objanjavaju njihov
dugi primat u odnosu na teritorijalne drave. Prema indikacijama K.
Glammana.
SOCIO-EKONOMSKA
PODJELA UKUPNOG
DANSKOG STANOVNITVA ribarstvo i plovidbe
U 1780.
ukupan proizvod
DIO UKUPNOG PROIZVODA

SVAKE STRUKE U
MONETARNOM OPTICAJU
ili
ljoprivrede, trgovine, prom eta, industrije, ponude i potranje

Sto sve zahtijeva prethodnu izgradnju nacionalnog trita ubrzo
pokazala kao neusporedivo nadmoan suparnik malene Holan-
dije koju je smjesta neumoljivo izbacila iz bilo kakve utrke za
svjetsku prevlast: im je stvoreno nacionalno trite, odm ah je
osiguralo i poveanje moi. Charles P. Kindleberger74 sc pita zbog
ega je trgovinska revolucija, koja je uzdigla Holandiju, nije tu
zemlju dovela i do industrijske revolucije. A uope nema sumnje
da je jedan od uzroka i to to Holandija nije raspolagala pravim
nacionalnim tritem. Isti se odgovor namee i na pitanje koje
postavlja Antonio GarciaBaquero Gonzles75 u vezi sa panjol
skom u XVIII. stoljeu, gdje je industrijska revolucija (osim u
Kataloniji) imala tako malo uspjeha usprkos ubrzanom usponu
kolonijalne trgovine. Nije li razlog i u jo nesavrenom panjol
skom nacionalnom tritu kojeg su dijelovi bili slabo povezani i
koje je koila oita inercija?
344
RAUNATI I MJERITI
Potrebna nam je mogunost da globalno procijenimo nacionalne

ekonomije koje se tek stvaraju ili su ve stvorene; da moemo
procijeniti njihovu teinu u odreenim trenucima: rastu li ili
nazaduju? Valjalo bi ih meusobno usporeivati u odreenom
razdoblju. To znai za na raun ponoviti odreene ranije cije
njene pothvate, mnogo ranije od klasinih prorauna Lavoisiera
(1791). Ve je William Petty76 (1623-1687) pokuao usporediti
Ujedinjene pokrajine i Francusku: stanovnitvo bi im bilo u od
nosu jedan naprama trinaest, obradiva zemlja kao jedan naprama
81, bogatstvo jedan naprama tri; Gregory King77 (1648-1712)
takoer e pokuati meusobno usporediti nacije trojstva koje
dominira njegovim vremenom: Holandiju, Englesku i Francusku.
Ali i dobrih desetak drugih prorauna raznih autora mogli bi
sudjelovati u trci, od Vaubana do Isaaca de Pinta i samog Turgota.
Tako oisguilbert (1648-1714), istini za volju: pesimist (ali Fran
cuska 1696. godine ne prua vedar ni utjean prizor), uspijeva i
nas dirnuti upravo aktualnim akcentima kad pie: ... budui da
ne govorimo o tome to bi moglo biti nego samo o onome to je
bilo, istiem da je proizvod (nacionalni Francuske) uvijek od
petsto do eststo milijuna godinje manji od dohotka, kako u
fondovima tako i u industriji, od onih kakvi su bili prije etrdeset
godina. Usto zlo svakoga dana raste: to znai smanjivanje, jer isti
uzroci ostaju stalni i nepromijenjeni, ak se i poveavaju, a da za
to ne moemo optuiti prihode Kralja jer jo nikad nisu toliko
malo poveani kao od tisuu eststo ezdesete jer su narasli samo
za otprilike jednu treinu, dok su se u proteklih dvjesta godina
svakih trideset godina podvostruavali78. Vidimo: divljenja vrije
dan tekst. Isto moemo rei za jedanaest linija (od zemlje do
rudnika) na koje je Isaac de Pinto79 podijelio masu engleskog
nacionalnog proizvoda, a ta se podjela bez pretjerivanja lako
poklapa s linijama nacionalnog raunovodstva kakvo se danas
vodi.
Postoji li mogunost da kroz ta davnanja istraivanja o nacio
nalnom bogatstvu i kroz rasute brojke koje uope moemo
sakupiti sagledamo prolost kroz optiku globalnih kvantiteta80
na koju nas je naviklo raunanje nacionalnog raunovodstva kak-
345
F erna n d B ra u d el / Vrijeme svijeta
vo je zaeto od 1924. godine?81 Takvi prorauni imaju i greaka,

to je samo po sebi razumljivo, ali su trenutano, kao to to s
pravom kae Paul Bairoch82, jedina metoda kojom se posredstvom
sadanje ekonomije i, dodajem, nekadanjih ekonomija moe
shvatiti vitalni problem rasta.
Slaem se ak i s Jeanom Marczewskim83 u tome da nacional
no raunovodstvo nije samo tehnika nego ve samo po sebi i
znanost te daje stopivi se s politikom ekonomijom nju pretvorilo
u eksperim entalnu znanost.
itatelj se ipak ne bi smio prevariti o mojim namjerama jer
se uope nisam prihvatio posla da postavim kamen temeljac takve
ekonomske povijesti koja bi bila revolucionarna. Preciziravi neke
pojmove nacionalnog raunovodstva koji su korisni povjesniaru,
elim se samo vratiti na elem entarna raunanja, jedina koja su
uope mogua s dokum entacijom koja nam je dostupna na stup
nju ove knjige. elio bih postaviti redoslijed veliina, pokuati
jasno predoiti odnose, koeficijente, vjerojatne (ako ve ne i
sigurne) m u ltiplikatore, zacrtati pristupni put za golema istra
ivanja koji jo nije prokren i koji, lako je mogue, to i ne moe
biti uskoro. Ti mogui redovi veliin omoguit e nam u najma
nju ruku da bar naslutimo mogunosti retrospektivnog rauno
vodstva.
Tri varijable
i tri veliine
Prva je batina, tj. zalihe polaganih oscilacija; druga je nacionalni
dohodak, pritjecanje; trea je dohodak pro capite ili, kako se jo
Vale.,p e r capita, dakle odnos.
B atina je globalno bogatstvo, zbroj sakupljenih zaliha odre
ene nacionalne ekonomije, masa kapitai koji interveniraju ili bi
mogli intervenirati u procesu proizvodnje. Taj pojam, koji je
nekada oaravao aritmetiare84, danas se uglavnom sve manje
upotrebljava, a to je teta. Jo ne postoji nacionalno raun
ovodstvo batine, odgovorio mi je jedan ekonomist85 na jedno
od mojih pitanja i dodao: da zbog toga taj tip mjerenja postaje
bankovni pa je naa znanost o voenju knjiga nesavrena. Zbog
te praznine moe samo aliti povjesniar koji nastoji odvagnuti
ulogu akum uliranog kapitala u porastu i moe ponekad utvrditi
346
N acionalna trita
N a in i p r iv r e iv a n ja il i b r u to - n a c i o n a ln i d o h o d a k U je d in je n ih p o
k r a jin a n a 1 7 s lik a . B a k r o r e z W. K o ka , 1794. (A tla s v a n S to lk )
1.Tkaonica 2. Proizvodnja maslaca i sira 3. Ulov

h arin g i 4.K itolovstvo 5. Treset ile 6. Brodograd-
n ja 7. G radska vijenica i jav n o vaganje u A m sterdam u
8. D rvna in d u strija i p rerada drv eta 9- Carinske
p risto jb e 10. Rudarstvo 11. T rgovina vinom 12.
P oljoprivreda i trgovina itom 13. T rgovina d u h an o m ,
eero m i kavom - 14. T rgovina ajem , zainim a i
tk a n in o m 15- Burza u R ottcrdam u 16. Trgovaka
ispostava 17. B urza u A m sterdam u
F ernand B ra u d el / Vrijeme svijeta
njegovu oitu efikasnost, a ponekad njegovu nemo da sam po

sebi pokrene ekonomiju prem a naprijed kad uzalud pokuava
nai naina za investiranje; a ponekad, opet, njegovo zakanjenje
da u pravom trenutku mobilizira svoju aktivnost kojom se na-
vijeta budunost, kao da se uspavao u inertnosti i rutini. In
dustrijska revolucija u Engleskoj roena je u velikoj mjeri podalje
od krupnog kapitala i podalje od Londona.
Ve sam istakao vanost odnosa izmeu nacionalnog dohotka
i zaliha kapitala.86 Simon Kuznets87 misli da se taj odnos moe
izraziti kao sedam i tri naspram jedan; to znai da bi u nekadanjoj
ekonomiji do sedam godina norm alnog rada kapital bio imobili-
ziran, da bi se garantirao proces proizvodnje, dok ta brojka postaje
utoliko m anja to se vie pribliavamo dananjem vremenu. Znai
da je kapital poveao djelotvornost, to je vie nego vjerojatno, s
time da, prirodno, prom atram o samo jedan aspekt, a to je njegova
ekonomska djelotvornost.
N acionalni doho d a k na prvi je pogled jednostavan pojam:
nije li nacionalno raunovodstvo zapravo svoenje ekonomije
jedne nacije na onu kakva bi postojala u nekome golemom podu
zeu?88 Ali ta je jednostavnost jo juer navodila specijaliste da
naveliko skolastiki diskutiraju i vode verbalne dvoboje.89 S
vrem enom su se te rasprave stiale pa su definicije koje nam danas
nude (sigurno mnogo jasnije naizgled negoli u stvarnosti) m eu
sobno vrlo sline, pa m oemo od njih odabrati jednostavnu for
m ulu Simona Kuznetsa (1941): neto-vrijednost svih ekonomskih
dobara koje je neka nacija proizvela u jednoj godini90 ili kom
pliciraniju kojoj su autori Y. Bernard iJ.-C . Colli: reprezentativni
skup priljeva nacionalnih izvora, dobara i usluga stvorenih u
odreenom razdoblju91. Bitno je shvatiti da se nacionalni d o
hodak moe promatrati, kako kae Claude Vimont92, kroz tri
optike: kroz pro izvo d n ju , prihode koje su stekli pojedinci i
drava, te kroz potronju. Pred nama je dakle zadatak da ne
nainimo samo jedno zbrajanje nego najmanje tri, a kad bolje
prom islim o broj pojedinanih zbrajanja poveava se zavisno o
tome da li smo vie ili manje ralanili masu poreza, vie ili manje
ralanili pravilno troenje kapitala upotrijebljenog u procesu
proizvodnje i utvrdili raune na poetku proizvodnje (ili cijenu
kota n ja fa k to r ) ili prem a trnim cijenama (u to onda valja
ukljuiti i poreze)... Preporuam stoga povjesniaru, koji se upusti
u taj labirint, da se osloni na simplifikatorski lanak Paula Bairo-
eha93 koji poduava kako s jednog skupa prijei na drugi srna-
348
njujui ga ili poveavajui, prema prilici, za dva, za pet ili deset
posto.
Zapamtiti valja tri bitne ekvivalencije, tj. jednake vrijednosti:
1. bruto-nacionalni proizvod (D. N. P.) = neto-nacionalni proiz
vod (N. N. P.) plus porezi, plus nadoknada troenja kapitala; 2. N.
N. P. = neto-nacionalni dohodak (N. N. D.); 3. nacionalni doho
dak (N. D.) = potronja plus tednja.
Za povjesniara koji je odluio da se bavi takvim istraiva
njima postoje najmanje tri puta: krenuti ili od potronje, ili od
dohotka, ili od proizvodnje. Ali budimo razumni: tc skupove,
kojima rukujemo bez previe grinje savjesti, danas proraun
avaju s deset, pa ak i 20% moguih greaka, a kad su posrijedi
davnanje ekonomije, onda je taj postotak najmanje tridesetak.
Zbog toga je zabranjeno svako izotravanje. Moramo se posluiti
samo varijacijama i priblinim zbrajanjima. Povjesniari su uos
talom stekli dobru ili lou naviku da govore o bruto-nacionalnom
proizvodu ne razlikujui ga od istog proizvoda. A i zato bi?
Nacionalni prihod ili nacionalni proizvod (bruto ili neto) mijeaju
se pri naem horizontu. Za neko odreeno razdoblje i za neku
odreenu ekonomiju trait emo i nai samo jednu najniu razinu
njenog bogatstva, samo priblinu brojku koja, oito, moe biti
zanimljiva samo kad je usporeena s veliinama drugih eko
nomija.
Nacionalni dohodak pro capite je odnos: brojnik je b ruto-
-nacionalni proizvod (B. N. P.), a nazivnik je stanovnitvo. Ako
proizvodnja raste bre od stanovnitva, onda raste nacionalni
dohodak pro capite; u suprotnom sluaju se smanjuje; trea je
mogunost da se odnos ne mijenja, da stagnira. Onome tko eli
prouavati rast, to je kljuni koeficijent koji odreuje prosjeni
ivotni standard nacionalne mase i varijacije tc razine. Ve prilino
dugo povjesniari ele sebi stvoriti predodbu o tome s pomou
kretanja cijena i nadnica ili pak s pomou varijacija domaicine
koarice. Ti su pokuaji rezimirani na dijagramima koje su nai
nili J. Fourasti, R. Grandamy i W. Abel (pogledajte supra, I, str.
109) te P. Brown i S. Hopkins (pogledajte infra, str. 533). Oni
lijepo prikazuju ako ve ne tonu razinu dohotka pro capite onda
barem kretanje njihovih varijacija. Ve se odavno misli da najnie
nadnice onog pokretaa kome nema premca u povijesnim istra
ivanjima, onoga zidarskog pomonika (osobe koju ve dosta
dobro poznajemo) ugrubo prate fluktuacije prosjenoga ivotnog
standarda. To prikazuje i nedavno objavljeni lanak Paula Bairo-
349
eha94 koji ima upravo revolucionarno znaenje. I zaista, ako plau

fizikog radnika, p o d n u n adnicu, ukratko neto to se vee uz
SMIG, poznajem o vrlo tono (to jest ako znamo kako je podije
ljena za jedan ili vie radnih dana, a tako je nalazimo u 99 od 100
sluajeva), dovoljno je, po Paulu Bairochu, za evropsko .
stoljee, koje je on statistiki prouavao, pomnoiti tu nadnicu za
jedan dan sa 196 da bi se dobio nacionalni dohodak p ro capite. U
strukturalistikoj optici, to je otkrie snano eksplikativne kore
lacije. Taj neoekivani koeficijent u prvi mah pobuuje nevjericu
a izveden je, pragmatiki, ne teoretski, iz rauna vodenih prem a
opsenim statistikama prolog stoljea.
Taj je koeficijent prilino dobro utvren za evropsko XIX.
stoljee. Na temelju jednoga znanstvenog putovanja po Engleskoj
od 1688. do 17701778. godine Paul Bairoch95 deducira, ovoga
puta malo prebrzo, da korelacija u 1688. godini, to je razdoblje
Gregorya Kinga, iznosi blizu 160, a za razdoblje 1770-1778. otpri
like oko 260. Odatle on jo bre zakljuuje da ukupno izraunati
podaci doputaju tvrdnju da primjena jednoga prosjenog ratio
u kategoriji od 200 daje valjani pristup u okviru evropskih d ru
tava XVI, XVII. i XVIII. stoljea. U to ba nisam tako siguran kao
to je on, pa bih se radije zadrao na njegovim konstatacijama da
je reeni ratio imao tendenciju da raste, to bi znailo da se prihod
ako su sve druge okolnosti jednake p ro capite relativno
poveavao.
U Veneciji, gdje je radnik u Arsenalu 1534. godine dnevno
zaraivao 22 solda (24 ljeti i 20 zimi)96, ponuena bi korelacija
(200) dala prihod p ro capite 4.400 soldi, to iznosi 35 dukata, a
to predstavlja etvrtinu godinje plae obrtnika u Arte della Lana
(148 dukata). Nema sum nje da je takav obrtnik vunarske industrije
u Veneciji bio privilegiran, ali mi se ipak brojka od 35 dukata sama
po sebi ini neto premalenom . Ako bismo je prihvatili, doli
bismo do mletakog bruto-nacionalnog proizvoda od 7 milijuna
dukata (za 200.000 stanovnika).97 Drugi prorauni, to ih povjes
niari koji se bave specijalno Venecijom smatraju preniskima,
pomogli su mi da procijenim, za svoj raun, neto kao 7,400.000
dukata.98 Koincidencija uope nije loa.
Drugi primjer: oko 1525. dnevna zarada fizikog radnika u
Orlansu iznosila je dva soua i devet dinara.99 Ako primijenimo
isti koeficijent od 200 (na bazu od 15 milijuna stanovnika) dobit
emo nacionalni dohodak znamo vei od onoga to nam ga au
m a x im u m daje shem a F. C. Spoonera. Dakle korelacija od 200,
350
Nacionalna trita
moda malo preniska za Veneciju, sigurno je previsoka za Orlans

u to isto vrijeme.
Posljednji primjer: Vauban je 1707. u D ixmeRoyale odabrao
kao prosjenu radniku nadnicu zaradu tkaa koji prosjeno
radi 180 dana po 12 soua, to znai 108 livri godinje.100 Na bazi
te nadnice prihod pro capite (12 soua 200) bio bi 2.400 soua ili
120 livri. I u tom je sluaju ivotni standard toga tkaa bio, kao to
je prirodno, neto iznad crte prosjeka (108 prema 120). ruto-
-nacionalni proizvod (B. N. P.) Francuske, ako joj uraunamo
devetnaest milijuna stanovnika, bio bi negdje oko 2.280 milijuna
livri. A taj se rezultat gotovo tono poklapa s onim to ga je
proraunao Charles Dutot poavi od sektorskih procjena Vau-
bana.101 Ovoga puta, 1707. godine, korelacija kao da vrijedi.
Bilo bi potrebno, svakako, provesti na stotine procjena ana
lognih ovima koje su ovdje navedene da bi se stekla neka sigurnost
ili makar djelomina sigurnost. Takvi bi koraci isprva bili oigled
no lagani. Raspolaemo s bezbroj injenica. Tako Charles Dutot102,
u kojega smo maloas posumnjali, postavlja pitanje da li se stvarni
budet francuskog kraljevstva s vremenom poveavao ili nije.
Ukratko, on nastoji, to bismo rekli, proraunati te budete prema
tekuim cijenam a, u tadanjim livrama. Mora dakle usporeivati
cijene u razliitim epohama. Izbor cijena je zabavan (jesu li one
ba dobri pokazatelji, drugo je pitanje): kozli, koko, gue, tele,
svinja, kuni... posred tih cijena, koje smatra karakteristinima,
nalazi se negdje i dnevna plaa najniega fizikog radnika: 1508.
godine u Auvergnei je bila est dinara, a u Champagnci u isto
vrijeme jedan sou... Zatim je potraen odnos ovih cijena s onima
iz 1735, iz doba Luja XV: dnevnica fizikog radnika narasla je tada
na 12 soua ljeti i 6 zimi. U vezi s tim, kamo bi nas odveo koeficijent
od 200? Zaista izgleda da ne odgovara ni XVI. stoljeu, osim u
najrazvijenijim zemljama.
Bilo kako bilo, rad Paula airocha vraa vrijednost bezbroj
nim nadnicama zabiljeenima odvojeno, pa su do danas ostajale
neubrojene. A omoguavaju usporedenja. Njime se vraa vrijed
nost (ako se ne varam) i pitanju, koje nikada do kraja nije istrae
no, o tome koliko je bilo radnih dana a koliko neradnih svetkovina
prije Francuske revolucije, to nas primorava da se ponovo upu
timo u neugodnu umu povijesti nadnica. Kolika je zapravo nad
nica u XVIII. stoljeu? Ne bi li je prije svega trebalo usporediti sa
ivotom ne jednog pojedinca nego s trokovima ivota jedne
obitelji? Cijeli jedan program eka provedbu.
351
Tri dvosmislena koncepta

Definirali smo sredstva, orua. Jo bi trebalo definirati i koncepte.
Najmanje tri rijei daju smisao toj raspravi: rast, razvoj i napredak.
Prve dvije se u francuskom jeziku sve ee upotrebljavaju jedna
um jesto druge, kao to je to sluaj i s rijeima grow th i develop
m ent, W achstum i E ntw icklung (a taj drugi izraz, koji je upo
trebljavao J. Schum peter103, pom alo se gubi); talijanski ima
praktiki samo jednu rije, sviluppo-, dvije panjolske rijei, cre-
cim iento i desarollo, razlikuju se gotovo jedino u govoru eko
nomista Latinske Amerike, a oni moraju, kako kae A. Gould,
razlikovati razvoj struktura (desarollo) od rasta (crecimiento)
kojim se najvie oznaava rast primanja p ro capite.'04 Tko eli bez
previe rizika planirati brzu ekonomsku modernizaciju mora,
zapravo, nuno razlikovati dva prom atranja koja ne idu uvijek
ukorak, to stavlja upitnik i na bruto -nacionalni proizvod i na
prihod p ro capite. En gros, stavim li pod svoj m ikroskop skup
bruto-nacionalnog proizvoda, panju obraam na razvoj; us
redotoim Ii prom atranje na neto-nacionalni proizvod pro capite,
tad smo blii osi rasta.
U dananje doba ima, dakle, privred u kojima se oba gibanja
poklapaju, to je sluaj na Zapadu, gdje se i javlja tendencija da se
upotrebljava sam o jedna rije; u drugima se, naprotiv, razlikuju i
ak suprotstavljaju. Povjesniar se tako naao u poloaju koji
postaje sve sloeniji: pred oima ima rastova ali takoer ipadova-,
razvoja (XIII, XVI. i XVIII. stoljee), ali i razdoblja stagnacije i
n a za d o v a n ja (XIV. i XVII. stoljee). U Evropi XIV. stoljca vidimo
nazadovanje prem a ranijim urbanim i drutvenim strukturama, pa
postoji privrem eni zastoj razvoja pretkapitalistikih struktura. A u
isto vrijeme prim jeujem o zbunjujui rast dohotka p ro capite-.
nikada ranije ovjek Zapada nije jeo toliko kruha i mesa kao u XV.
stoljeu.105
A te suprotnosti kao da jo nisu dovoljne. Tako m edu ev
ropskim takmacima Portugal XVIII. stoljea uiva bez sum nje vei
dohodak p ro capite od Francuske, iako ondje nema strukturalnih
novosti, ali uiva blagodati sve ire eksploatacije Brazila. Por
tugalski je kralj vrlo vjerojatno najbogatiji vladar u Evropi. Govo
rei o takvom Portugalu, ne moete upotrijebiti izraze razvoj ni
nazadovanje; isti je sluaj danas s Kuvajtom koji ipak ima najvii
dohodak pro capite na svijetu.
352
Nacionalna trita
Vrijedno je aljenja to je u tim raspravama gotovo sasvim

odbaena rije napredak,progres. Smisao je gotovo isti kao i rijei
razvoj, a mogue je vrlo ugodno (za nas povjesniare) razlikovati
neutralni progres (to jest bez kidanja postojeih struktura) i
ne-neutralniprogres koji u svom napredovanju razbija okvire u
kojima se razvijao.106 Da li bismo onda, bez rjenikog nadmeta
nja, mogli ustvrditi da je razvoj zapravo ne-neutralni progres? A
proglasiti neutralnim progresom pritjecanje bogatstva od nafte u
Kuvajt? Ili zlata iz Draila u Portugal u Pombalovo doba?
Red veliina i korelacije

Kolokvij u Pratu 1976.107 lijepo je pokazao kako je mnogo povjes
niara skeptino, ako ne i neprijateljski raspoloeno prema retro-
spektivnim nacionalnim raunovodstvima. Na raspolaganju nam
zaista stoje samo nepouzdane i loe grupirane brojke. Danas bi
svatko tko se bavi proraunima takve brojke ostavio po strani jer
raspolae drugima. Naalost, za nas to nije tako. Pa iako su veliine
takve da ne sainjavaju nizove, ipak se moemo odluiti na traenje
korelacija izmeu tih veliina, na prelaenje s jedne vrijednosti na
drugu, da korak po korak rekonstruiramo skupove, i da, krenuvi
od tih veliina, izraunamo druge. Moemo tako postupiti na nain
kako je to uinio Ernst Wagcmann u svojoj tako udnoj i, uostalom,
malo itanoj knjiici Das Zijfer als Detective . lo e Prirodno, nije
detektiv sama brojka, nego onaj koji njome rukuje.
Cilj bi, ukratko, bio, s obzirom da raspolaemo samo redo
vima veliina, osloniti jedne na druge kako bi ih opravdali i
provjerili nekako jedne prema drugima. Ne postoje li proporcije
koje su gotovo izvan diskusije? Tako brojke o stanovnitvu prije
XIX. stoljea omoguavaju grube proraune odnosa izmeu sta
novnika grada i seoskog stanovnitva: u tom je pogledu Holandija
u XVIII. stoljeu postavila rekord: 50% s jedne i 50% s druge
strane.109 U isto doba u Engleskoj je bez sumnje samo 30% stanov
nitva ivjelo u gradovima110, a u Francuskoj od 15 do 17%.111 Ti
su postoci ve sami po sebi indikativni za cjelinu.
Dilo bi zanimljivo pokuati proraunati i gustou stanov
nitva, a toj je temi posveivano malo panje. Mrea koju je Ernst
Wagemann112 proraunao za 1939. godinu ne vrijedi ipso facto,
ma to o tome mislio njezin autor, za sve epohe. Razlog zbog
kojega je ipak ovdje reproduciram jest u tome to sadri vjerojatnu
353
istinu o tom e dajui pragove gustoe kojima poinju povoljna ili

nepovoljna razdoblja. Povoljna ili nepovoljna demografska gus
toa teko je pritiskala predindustrijske privrede i drutva, kao to
pritie dananje nerazvijene zemlje. Djelomino bi mogla uz
rokovati sazrijevanje nacionalnog trita ili njegovu moguu dez-
organizaciju. Poveanje broja stanovnika nema, dakle, uvijek
progresistiko i konstruktivno djelovanje koje m u preesto pri
pisuju ili, tonije, moe ga imati samo neko vrijeme, da bi nakon
odreenog praga prelo u suprotnost. Tekoa je to to se taj prag,
p o mom miljenju, mijenja u skladu s tehnikama trita i proiz
vodnje i pratei p rirodu i masu razmjene.
Nacionalni dohodak po aktivnom stanovniku (u dolarima)
Smrtnost djece u postotku roenih
Gustoa naseljenosti
30. ERNEST WAGEMANNOVI PRAGOVI

Ovaj grafikon (izradio F. Draudel, u Analima E. S. C , I960, str. 501, prem a
podacim a E. Wagcmanna, Economia Mundial, 1 9 52,1 dio, str. 59. i 62)
razlikuje stupnjeve gustoe koji su uvijek dobri za jedne (bijeli stupci), a loi
za druge (sivi stupci) bez obzira n a zemlju koja se prouava. To se vidi iz
statistikih podataka tridesetak zemalja za godinu 1939. KoriStcna su tri
podatka: gustoa naseljenosti, dohodak po glavi aktivnog stanovnika (crni
krug) i p o stotak sm rtnosti djece (bijeli krug). Prelazei iz prostora u vrijeme,
W agemann pom alo brzopleto zakljuuje d a stanovnitvo prelazi iz dobrog
razdoblja u loe razdoblje (i obratno) svaki p u t kada prelazi jedan od pragova
n a grafikonu.
Nacionalna trita
Takoer bi bilo korisno vidjeti kako se aktivno stanovnitvo

dijeli prema razliitim privrednim granama.113 Ta se podjela vidi
u Ujedinjenim pokrajinama oko 1662. godine114; u Engleskoj oko
1688.115; u Francuskoj oko 1758.116; u Danskoj oko 1783117...
Gregory King procjenjuje nacionalni proizvod Engleske (1688) na
43 milijuna funti sterlinga, od ega na poljoprivredu otpada 20
milijuna, na industriju neto manje od deset, na trgovinu neto
vie od pet. Te odnose ne nalazimo u modelu koji je nainio
Quesnay118 (poljoprivreda pet milijardi tourskih Uvri, a industrija
plus trgovina dvije milijarde): Francuska je u doba Luja XV vie od
Engleske uronjena u poljoprivrednu djelatnost. U pokuaju pri
blinog proraunavanja prema Quesnayevu modelu, Wilhelm
Abel je naao119 da je Njemaka u XVI. stoljeu, prije razaranja za
tridesetogodinjeg rata, imala mnogo vie poljoprivredne djelat
nosti nego Francuska u XVIII. stoljeu.
Odnos izmeu poljoprivredne proizvodnje i industrijske
proizvodnje (P/I) posvuda se mijenjao u korist industrije, ali
polagano. Industrija je u Engleskoj pretekla poljoprivredu tek u
razdoblju od 1811. do 1821. godine.120 U Francuskoj se to nije
zbilo prije 1885, a u Njemakoj neto ranije (1865)121, kao i u
Sjedinjenim Amerikim Dravama (1869).122 Ne ba sigurnim
raunom za cijelo sam Sredozemlje u XVI. stoljeu123 doao do
razmjera da je poljoprivreda bila pet puta jaa od industrije, to
je m oda odnos koji bi vrijedio i za cijelu Evropu u tom stoljeu.
Ako je tako, moemo lako zamisliti koliki je put jo trebala prijei
Evropa.
Druga korelacija: odnos izmeu naslijeenog bogatstva i
nacionalnog proizvoda. Keynes je imao obiaj da za svijet svoga
doba izraunava zalihe kapitala utrostruavajui, ili mnoei sa
etiri nacionalni dohodak. Odnose tri prema jedan i etiri na
prama jedan utvrdili su, uostalom, i Gallman i Goldsmith124 za
Sjedinjene Amerike Drave u XIX. stoljeu; u raznim dananjim
zemljama, koje se tek razvijaju, brojke variraju od pet naprama
jedan do tri naprama jedan. Simon Kuzncts125 smatra da odnos u
davnim privredama varira od jedan prema tri do jedan prema
sedam. Zapravo je teko na to primijeniti procjene Gregorya
Kinga. Po njemu je naslijeeno bogatstvo Engleske oko 1688.
godine bilo 650 milijuna funti stcrlinga, od ega je zemlja procije
njena na 234 milijuna, iva ljudska snaga na 330, a ostatak od 86
milijuna dijeli se na stoni fond (25), plemenite metale (28) i
razliito (33). Izdvojimo li ukupan rad, dolazimo do brojke od 320
355
fe n u tn d Iiraudel/ Vrijeme svijeta
milijuna za nacionalni proizvod od 43, 4, to bi otprilike bio odnos

sedam napram a jedan.
Alice Hanson Jo n cs126posluila se tim vjerojatnim koeficijen
tima da bi proraunala dohodak po glavi stanovnika nekih ame
rikih kolonija u 1774. godini, prem a ispitivanjima koja su joj
omoguila da prorauna naslijeeno bogatstvo. Dobila je doho
dak p ro capite izmeu 200 dolara (odnos jedan prem a pet) i 335
dolara (odnos jedan prem a tri) i zakljuila da su Sjedinjene Drave
uoi proglaenja neovisnosti uivale vii standard od evropskih
zemalja. Zakljuak, ako je toan, sigurno nije beznaajan.
Nacionalni dug i
brutonacionalni proizvod
Na podruju javnih financija gdje ima mnogo brojaka, mogue je
pronai korelacije: one ujedno daju prvi okvir svakoj moguoj
rekonstrukciji nacionalnih raunovodstava.
Postoji tako i odnos izmeu nacionalnog duga (za koji znamo
kakvu e ulogu odigrati u Engleskoj u XVIII. stoljeu) i b ru to -
-nacionalnog proizvoda.127 Dug moe dostii svotu dvostruko
veu od nacionalnih dohodaka a da to nije uvijek opasnost. Kad je
o tom e rije, dobro zdravlje engleskih financija bit e dokazano
time to, na primjer, i kad je konjunktura 1783. ili 1801. godine
bila najkritinija, nacionalni dug nikad nije dosegao dvostruko
vei iznos od brulo-nacionalnog proizvoda. Strop nikada nije bio
probijen.
Ako pretpostavimo da je to pravilo u biti zlatno pravilo, onda
ni Francuska nije bila u opasnom poloaju kad je 13- sijenja 1561.
godine, usred sveope uzbune, kancelar Michel de lHpital priz
nao dug od 43 milijuna livri128, jer je, iako je ta svota bila etiri
puta vea od dravnog budeta, bruto-nacionalni proizvod prema
vjerojatnim proporcijam a bio najmanje 200 milijuna livri. Nikakva
opasnost nije takoer prijetila ni Austriji u doba Marije Tcrczijc:
prihodi drave su nakon rata za austrijsko nasljee (1748) dostizali
40 milijuna forinti pa je dug od 280 milijuna bio znatan, no
bruto-nacionalni proizvod m ora da je bio u visini od petsto do
eststo milijuna. Da je taj dug bio samo 200 milijuna, njegova bi
teina u naelu bila podnoljiva. Sedmogodinji je rat, istini za
volju, ponovo otvorio bezdan trokova, to je Mariju Tcrcziju
356
Nacionalna ti-iita
jednom zauvijek odvratilo od ratoborne politike. ak je uspjela i

poboljati financije smanjujui kamatnjak svog duga na etiri
posto.129
Zapravo tekoe uzrokovane javnim dugom uvelike ovise i o
nainu upravljanja financijama te o manjem ili veem povjerenju
javnosti. U Francuskoj 1789. godine dravni dug ne prelazi mo
gunosti nacije (tri milijarde duga i otprilike dvije milijarde b ruto-
-nacionalnog proizvoda), pa bi sve trebalo biti u redu. Ali
Francuska vodi takvu financijsku politiku koja nije ni koherentna
ni djelotvorna. Daleko zaostaje za engleskom spretnou na tom
podruju. I tako se nala pred financijskom krizom istodobno kad
i pred politikom krizom, ali ne i pred krizom naprosto zbog
siromatva drave.
Ostali odnosi
Istaknimo one koji veu monetarnu masu, naslijeeno bogatstvo,
nacionalne prihode i budet neke drave.
Gregory King130 procjenjuje da u njegovoj zemlji ima u
opticaju dragocjenih metala u vrijednosti od 28 milijuna funti
stcrlinga, s naslijeenim bogatstvom od 320 milijuna a to iznosi
11,42%. Prihvatimo li priblini odnos od jedan naprama deset,
Francuska za Luja XVI, s monetarnom zalihom od milijarde ili
milijarde i 200 milijuna tourskih livri (a ta je brojka po mom
miljenju mnogo preniska), naslijeeno bi joj bogatstvo bilo naj
manje negdje od deset do dvanaest milijardi. Isto bi se tako moglo
usporediti m onetarne zalihe Engleske 1688. godine s njezinim
bruto-nacionalnim proizvodom (a ne samo s naslijeenim bo
gatstvom), ali usporeenja s opticajem novca ne mogu nas daleko
odvesti. To su, uostalom, suvremenici procjenjivali i odmjeravali
samo s vremena na vrijeme: dogaa se da je do nas dola samo
jedna jedina brojka za cijelo neko stoljee, a i to ne uvijek.
Budet je, naprotiv, poznat iz godine u godinu, pa tu sreemo
ohrabrujui niz dokumenata u seriji. Zato je 1976. godine kao
program Tjedna u Pratou odabrana tema:Jatm efinancije i bruto-
^nacionalni proizvod. Iako taj kolokvij nita nije regulirao, bar
je raistio teren. Kvocijent bruto-nacionalni proizvod/budet u
predindustrijskim privredam a bio bi dakle shvaen kao uobi
ajen izmeu deset i dvadeset: 20 bi bio najnii koeficijent, to jest
357
R m iand Braudel / Vrijeme svijeta
Plaanje najamnine, djelo Bmegela Mlaeg (1564-1636). Gami, Mu

se des lleaax-Arts. (Otisak Giraitdon)
5% nacionalnog proizvoda (utoliko bolje za porezne obveznike) a

10 bi bio najvii koeficijent (10%), to je izazivalo vie od uobi
ajenog rogoborenja. Vauban, koji jc imao modernu koncepciju
poreza (u djelu Projet de Dixme Royale predlae da se ukinu svi
postojei porezi, kako neposredni tako i posredni, a i provincijske
carine, da bi se zamijenili porezom na sve to donosi prihod i
[kojem] nita nee izbjei, pri emu bi svaki plaao ovisno o
svojim prihodima)131, procjenjivao je da porez nikada ne smije
dostii 10%. To je dokazivao procjenjujui prihod Francuza od
sektora do sektora i proraunavajui iz toga to bi porez, koji je
predlagao, promijenio u skladu s mogunostima odgovarajuih
drutvenih slojeva. Zakljuio je da bi 10% od sveukupnih prihoda
vrlo obilato premailo najvei ratni budet ikada dotad prihvaen
u Francuskoj, to jest 160 milijuna.
Ali stanje se promijenilo u XVIII. stoljeu. P. Mathias i P.
OBrien132 su u vrlo dojmljivu lanku prikazali promjene poreza
proraunate za Francusku i Englesku poevi od 1715- godine.
teta je to brojke koje oni daju ne moemo dokraja usporediti s
Vaubanovima, jer se odnose samo na fiziki proizvod (poljopriv
redni i industrijski), dok Vauban tome dodaje dohodak graana
358
Nacionalna trita
od nekretnina, zatim od mlinova, iz svih privatnih ili javnih slubi

(posluga, kraljevska administracija, slobodne profesije, promet,
trgovina...). Ipak nije nita manje zanimljivo usporediti iznos po
reza u odnosu s fizikim proizvodom u Engleskoj i u Francuskoj.
U Francuskoj je od 1715- do 1800. godine postotak gotovo stalno
iznad deset (11% 1715,17% 1735. godine, ali 9 i 10% 1770. i 1775.
godine te 10% 1803). Optereenje porezom izuzetno je visoko u
Engleskoj: 17% 1715. godine, 18% 1750. i 24% 1800, u doba
napoleonskih ratova. Na 10% opet je palo 1850. godine.
Jasno je koliko stupanj poreskog napona uvijek ostaje vaan
indikator, jer je razliit u raznim zemljama i raznim razdobljima,
pa bilo to makar i zbog ratova. Nudi nam se jedna metoda: poimo,
da bismo ukrupno obuhvatili problem i postavili makar hipotezu,
od uobiajene mare izmeu 10% i 5%: ako je obujam prihoda
Republike Svetoga Marka 1588. godine 1,131.542 dukata133, mle
taki nacionalni proizvod bi se morao kretati izmeu 11 i 22
milijuna. Ako je carev prihod 1779. godine (dok je ruska privreda
jo sasvim starinska) dosezao 25 do 30 milijuna rubalja134, nacio
nalni bi proizvod morao biti izmeu 125 i 300 milijuna.
kare su goleme. Ali kad ih jednom stavimo na mjesto,
provjeravanje nam omoguava da procijenimo je li u igri manji ili
vei poreski napon. U sluaju Venecije krajem XVI. stoljea, kao i
u sluaju drugih urbanih ekonomija, poreski pritisak zapravo je
vei nego to je to uobiajeno u teritorijalnim dravama. U njima
je u naelu razina niska, otprilike 5%, dok Venecija, ini se, uvelike
probija strop od 10%. Njezin sam bruto-nacionalni proizvod
pokuao izraunati razliitim putovima, krenuvi od nadnice obrt
nika u Arte della Lana i fizikog radnika u Arsenalu133, i uvijek
sam dolazio do svote koja je znamo ispod jedanaest milijuna
dukata, to jest izmeu 7 i 7,7 milijuna, a to je za ono vrijeme golem
pritisak poreza, jer iznosi izmeu 14 i 16%.
Dilo bi vano provjeriti da li i druge urbane ekonomije, osim
Venecije, diu pritisak poreza do maksimuma, a tu je stvarnost
predosjetio Lucien Fcbvrc i bez jasnih dokaza, govorei o gradu
Metzu u godini 1552. kad je pripojen Francuskoj.136 Jesu li gra-
dovi-drave dostigli u XVI. stoljeu opasnu poresku granicu iznad
koje bi neka ekonomija u razdoblju prije Francuske revolucije
unitila samu sebe? Ne nalazi li se ovdje dodamo objanjenje za
propadanje privreda urbanog tipa, u to valja ubrojiti i Amsterdam
u XVIII. stoljeu?
359
Dananje su privrede sposobne podnositi i fantastino pove

anje poreza koje razrezuje drava. injenice govore da je 1974.
porez predstavljao 38% bruto-nacionalnog proizvoda Francuske
i SR Njemake, 36% Velike Britanije, 33% u SAD (1975), 32% u
Italiji i 22% u Japanu.137 Taj porast naplate poreza razmjerno je
nedavno poeo, ali se zatim ubrzava iz godine u godinu, jer je
posljedica, s jedne strane, uloge drave kao tita i, s druge strane,
pribjegavanja pojaanom oporezovanju kao antiinflacijskoj mjeri
kojom se sm anjuje potronja. Inflacija, uza sve to, napreduje
neom etano, pa ekonom isti-disidenti138 idu tako daleko da pret
jeranoj poreskoj napregnutosti pripisuju veliku odgovornost u
dananjoj krizi i inflaciji. Sve je jasnija ideja da je prekoraena
granica poreske preoptereenosti, a to dovodi u opasnost prcraz-
vijene privrede. Iako se dananja granica nalazi na sasvim razliitoj
razini, nije li ipak problem isti kao onaj to ga otkrivamo prije
m nogo stoljea u tada najrazvijenijim privredama Zapada.
Ako prihvatimo korelaciju izmeu budeta i nacionalnog
proizvoda, znai da smo budetu dali vrijednost indikatora. Bu
dim o svjesni da je previe ishitrena tvrdnja veine suvremenika i
ak m nogih povjesniara da je navodno svemoguoj dravi koja
eli napuniti svoju riznicu dovoljno malo jae pritegnuti poreski
vijak ili okolino krenuti s neposrednim porezima, to je golemi
izvor prihoda svih reima, posebice autoritarnih. Ponavlja se ono
kako je Richelieu, prisiljen nudom otvorenog rata koji je poeo
1635, pretjerano poveao poreske prihode: nije li se od 1635. do
1642. u Francuskoj porez udvostruio ili ak utrostruio? Porez
zapravo ne moa zaista rasti i uzrokovati trajno poveanje budeta
ako se istovrem eno ne povea i nacionalni proizvod. Moda je tako
bilo upravo u XVII. stoljeu pa bi, prem a tome, trebalo posluati
Rena Baechrela i jo jednom ocijeniti jesu li tone uobiajene
prosudbe ekonomskog tonusa u Richelieuovu stoljeu.
Od potronje do
brutonacionalnog proizvoda
elimo li odrediti brutonacionalni proizvod, slobodno moemo
poeti ili proizvodnjom ili potronjom. Joan Robinson definira
nacionalni dohodak kao ukupnu jednogodinju potronju svih
obitelji od kojih se sastoji neka nacija (plus utroene neto-inves-
360
Nacionalna trita
ticije te viak ili manjak u izvozu).139 U tim mi je okolnostima

dovoljno znati prosjenu potronju agensa neke dane privrede
da bih proraunao globalnu potronju i, dodavi rezultatu masu
uteenu u proizvodnji tednju engros te pozitivni ili negativ
ni saldo trgovake ravnotee, dobio priblini bruto-nacionalni
proizvod.
To je medu prvima pokuao uiniti Eli Heckscher u svojoj
ekonomskoj povijesti vedske (1954).140 Jednako zaobilazno je
Frank Spooner na tabeli koju objavljujemo (str. 363) dobio krivu
lju bruto-nacionalnog proizvoda Francuske od 1500. do 1750.
godine, a i Andrezcj Wyczanski prouavajui nacionalni dohodak
Poljske u XVI. stoljeu141, pa je napisao: ak ako su i netone,
brojke (retrospektivnoga nacionalnog raunovodstva) ipak su uvi
jek konkretnije i blie povijesnoj istini od neodreenih verbalnih
opisa kojima su se dosad zadovoljavali povjesniari. On dodaje:
Naa je hipoteza vrlo jednostavna; cijelo stanovnitvo neke zemlje
mora jesti, pa cijena prehrane, dakle, odgovara najveem dijelu
nacionalnog dohotka; tonije: poljoprivrednoj proizvodnji uve
anoj za trokove prerade, transporta i drugoga. Drugi dio nacio
nalnog dohotka sainjava vrijednost rada onoga sloja stanovnitva
koji ne proizvodi ono to troi. Tu su, dakle, tri osnovna elemen
ta: P1 je potronja hrane poljoprivrednog stanovnitva; P2 je po
tronja n e p o ljo p riv re d n o g stanovnitva; R je rad te
ncpoljoprivredne populacije. Ako zanemarimo trgovinsku rav
noteu, onda je B. N. P. (bruto-nacionalni proizvod) = P1 + P2 +
R, a ta raunica ima jo i tu prednost to je u vrlo pojednos
tavljenom gledanju R en gros jednak P2: stanovnitvo koje ivi od
nadnice (prije svega gradsko) gotovo i ne zarauje vie od onoga
to mu je potrebno da preivi i razmnaa se.
Na kraju je A. Wyczanski doao do razlikovanja dvaju nacio
nalnih dohodaka: jedan je na selu a drugi u gradu. Neemo
postavljati previe pitanja o tome kako je tono provedena podjela
izmeu gradskog i seoskog prostora; pretpostavimo ak da je taj
problem rijeen. Od ta dva dohotka onaj u gradovima je sposobniji
da napreduje a kad on napreduje, onda ga slijedi cjelina. Prema
tome bi jednostavno promatranje demografskog razvitka gradova
osvijetlilo ak i napredovanje bruto-nacionalnog proizvoda. Ako
na primjer, slijedei Georgesa Dupeuxa142, raspolaem gotovo
kontinuiranom serijom podataka o rastu gradskog stanovnitva u
Francuskoj od 1811. do 1911. a taj je rast iao prosjenim
ritmom od 1,2% godinje ta krivulja znai da se i b ru to -
361
nacionalni proizvod Francuske m orao poveavati analognim rit

mom.
A to ne treba uditi: gradovi (u tome se slau svi povjesniari)
bitni su instrum enti akumulacije, pokretai rasta i odgovorni za
svaku naprednu raspodjelu rada. Nadgradnje evropske cjeline
moda su, kao i sve nadgradnje, sustavi djelomino parazitski143,
ali su ipak neizbjeni za sveopi proces rasta. Upravo gradovi
odreuju ve od XV. stoljea golem pokretp ro to -in d u strije , tog
prenoenja, tog okretanja gradskih zanimanja prem a selu, odakle
dovode, ak odvlae radnu snagu napola neiskoritenu u nekim
poljoprivrednim regionima. Trgovaki je kapitalizam zaobiao
restriktivne zapreke gradskih zanimanja pa je tako i na selu stvorio
novo industrijsko podruje, ali sada zavisno o gradu. Jer sve dolazi
iz grada, a sve i odlazi onamo. Industrijska e revolucija u Engles
koj biti djelo pionirskih gradova: Birminghama, Sheffielda, Leed-
sa, Manchestera, Liverpoola...
Prorauni Franka C. Spoonera

Frank Spooner144 u engleskom izdanju svoje klasine knjige, naj
prije objavljene na francuskom, pod naslovom Svjetska ekono
m ija i kovanje novca u Francuskoj o d 14931680. (1956) daje
ranije neobjavljenu tabelu izvanrednog znaenja za povijest Fran
cuske jer su na njoj grafiki izraeni bruto-nacionalni proizvod,
kraljevski budet i masa novca u opticaju. Za budet ima obilato
mnogo slubenih izvjetaja s brojkama i samo je on prikazan
pravilnom krivuljom; bruto-nacionalni proizvod i novana masa
prikazani su, svaki za sebe, dvjema krivuljama: viom i niom,
kojima se m jere a ujedno i vizualiziraju sve nae nesigurnosti.
B ruto-nacionalni proizvod izraunat je prem a prosjenoj
potronji do koje se dolo prem a cijeni kruha (kao da je potroeni
broj kalorija dobiven samo iz te jedine hrane). Cijene kruha i broj
stanovnika se mijenjaju, ali krivulja bruto-nacionalnog proizvoda
ipak ne prestaje rasti a upravo je to bitna, karakteristina crta.
Ako je taj grafiki prikaz visoko vrijedan, a ja tako mislim,
onda en gros odnos od jedan napram a dvadeset oznaava odnos
izmeu budeta i bruto-nacionalnog proizvoda, to je dokaz da
nije bilo poreskog pretjeravanja ni nepodnoljive napregnutosti
na tom podruju. Novana masa raste istovremeno kao i budet
do oko 1600. godine, zatim stagnira pa se ak i sputa od 1600. do
362
Nacionalna trita
31. U FRANCUSKOJ OD 1500-1750:

NACIONALNI DOHODAK, MONETARNA ZALIHA I UDET
Grafikon nainio F. C. Spooner, The International Economy and Monetary
Movements in France, 1493-1725, 1972, sir. 306. Za komentar grafikona vidi
tekst na 362. strani.
1640, dok sc budet i dalje uspinje. Ali nakon toga, iza 1640.
krivulja novanih zaliha odvaja sc od dvije druge i, reklo bi se,
postaje neobina. Skae u vertikali, penje se vrlo ivo. Sve se zbiva
kao da su Francusku, u srcu Evrope, odjednom preplavili novac i
dragocjeni metali. Treba li to pripisati obnovljenom radu ame
rikih rudnika nakon 1680. godine (ali monetarni uspon Fran
cuske poinje ve 1640)? Ili obnavljanju pomorskih aktivnosti?
Pustolovine brodova iz Saint-Maloa na pacifikim obalama (ali
mnogo kasnije) vjerojatno su takoer odigrale odreenu ulogu:
ne govori li sc da su dovukli u Francusku vie od sto milijuna Uvri
363
(bijele kovine)? U svakom sluaju Francuska postaje, i za dugo

vremena ostaje, skuplja dragocjenih metala, a da ta masa ne
djeluje ni na budet niti na bruto-nacionalni proizvod. udno
stanje, utoliko vie to ivost Francuske, dodue, neprekidno
potie viak u vanjskoj trgovini sa panjolskom, ali mora pokrivati
odreene deficite u drugim smjerovima, u najmanju ruku trgo
vine s Levantom i usto jo izvoziti novac u Evropu posredstvom
Samuela Bernarda, Antoinea Crozata i enoveana zbog ratova
Luja XIV i kraljeve potreba da izdrava m nogobrojne ete izvan
Francuske. A ipak ona zgre novac, puni riznicu, pa nas samo na
matanje moe navesti Boisguilbcrtova usputna misao iz 1697.
godine: ... iako Francuska jo nikada nije bila tako puna novca
kao sada145. Slina je i prim jedba trgovaca s kraja vladavine
Luja XIV o relativnoj beznaajnosti 800 milijuna mjenica (kojima
je brzo oborena cijena) u odnosu na masu novca koji je u opticaju
ili se paljivo skriva po kraljevstvu. U svakom sluaju, rast nov
anih zaliha ne objanjava se Lawovim sustavom, rekao bih, na
protiv, da ga taj rast objanjava, da je zahvaljujui njem u i bio
mogu. Proces se, uostalom, nastavlja i u XVIII. stoljeu i potvruje
se kao udna struktura francuske privrede. Pitanje nakraju ostaje
bez pravog odgovora.
Oiti kontinuiteti
Optika sveukupnih vrijednosti istie oite kontinuitete tijekom
cijele povijesti Evrope.
Prvi je pravilan uspon, usprkos plima i oseka, svih b ru to -
nacionalnih proizvoda. Pogledajte krivulju bruto-nacionalnog
proizvoda Engleske u XVIII. i . stoljeu. Pa ako Frank C.
Spooner ima pravo, francuski je bruto-nacionalni proizvod u
usponu od vrem ena Luja XII a bez sum nje i od ranije, a taj
uspon, oit do 1750, nastavlja se i za vladavine Luja XV, a sasvim
lijepo i do naih dana. Fluktuacije, a fluktuacija ima, kratkog su
trajanja, neodreene su i jedva ostavljaju trag na dugotrajnoj plimi
uspona. Ukratko, te krivulje ne nalikuju na dobro nam poznate
krivulje konjunkture, ukljuivi i stoljetni trend. ak i estoki
prekidi zbog dva svjetska rata ipak su bili samo prekidi, ma kako
bili dramatini. Nekadanje je ratove bilo jo lake kompenzirati.
Uostalom, svako drutvo, esto razoreno vlastitom krivnjom, u
desno je sposobno da se ponovo izgradi: Francuska se neprekid
364
Nacionalna ti-ita
no, kroz cijelu povijest, ponovo izgraivala, a u tome nije nikakav

izuzetak.
Drugi je kontinuitet uspon drave, mjerimo li rast dijela koji
ona naplauje od nacionalnog dohotka. injenica je da budeti
rastu, da drave postaju sve vee: prodiru sve. Vrlo je vano to
utvrditi u svjetlu naih nacionalnih raunovodstava, ak ako to i
znai vratiti se na tradicionalne tvrdnje, naelnim deklaracijama
koje tako esto izraavaju povjesniari njemakog jezika i kulture.
Werner NP4eje bez oklijevanja napisao: Vom Staat soli an erster
Stelle die Rede sein, govoriti se mora prije svega o dravi, za koju
Werner Sombart147 pie da je divovsko poduzee s rukovodite
ljima kojima je temeljni cilj da stjeu, to jest da pribavljaju to je
mogue vie zlata i srebra. Ipak treba poteno priznati dravi:
sveukupna nas ekonomija obvezuje da je vratimo na pravo mjesto,
na vrlo vano mjesto. Kao to kae Jean Douvicr: Drava nikad
nije lagana.148
U svakom sluaju, ona to nije od druge polovice XV. stoljea
i od vremena kad je privredi ponovo sinulo sunce. Nije li uspon
drave, prom atram o li ga dugorono (la longue dure), na neki
nain i povijest cijele Evrope? Nestala je padom Kima u V. stoljeu,
a ponovo je uspostavljena industrijskom revolucijom ve od XI-
XIII. stoljea, da bi se opet dezorganizirala nakon katastrofalnog
haranja crne kuge i nevjerojatnog nazatka sredinom XIV. stoljea.
Priznajem da me fascinirala i uasnuta ta dezintegracija, taj pad u
mrak noi, ta najvea drama zabiljeena u povijesti Evrope. Nita
manjih katastrofa, dakako, ima i u prolosti cijelog svijeta, kao to
su: mongolske invazije u Aziji, ili nestanak najveeg dijela ameri
kog indijanskog stanovnitva nakon dolaska bijelaca. Ali nigdje
drugdje ovako golema nesrea nije uvjetovala slian oporavak,
neprekinuti napredak koji je zapoeo sredinom XV. stoljea, na
kraju kojeg, napokon, zapoinje industrijska revolucija i eko
nomija m oderne drave.
365
FRANCUSKA, RTVA SVOGA
GIGANTIZMA
N eosporno je da je Francuska, govorei politiki, bila prva m oder

na nacija koja se pojavila u Evropi i svoj razvoj dovrila divovskim
udarom revolucije 1789. godine.145 Pa ipak po svojoj je eko
nomskoj infrastrukturi jo tada, u to uznapredovalo doba, bila
daleko od toga da bude savreno nacionalno trite. Moemo,
dakako, rei da je ve Luj XI bio merkantilist, kolbertist150 prije
Colbcrta, vladar koji se brinuo za cijelu privredu svoga kraljevstva.
Ali to je njegova politika volja mogla protiv raznolikosti i arhaiz-
ma privrede u Francuskoj njegova doba? A taj je arhaizam imao
jo dugo potrajati.
Rascjepkana i podijeljena na regije, francuska je privreda bila
samo zbroj zasebnih ivota koji su se ak i zatvarali u sebe. Velike
struje koje su njom e prolazile (moglo bi se ak rei: koje su je
prelijetale) povoljno su djelovale samo na gradove i neke regije
koje su im bile samo meupostaje, toka dolaska ili odlaska. Kao
i druge evropske nacije, i Francuska Luja XIV i Luja XV jo je
preteno poljoprivredna zemlja; industrija, trgovina i financije ne
m ogu je preobraziti preko noi. Progres se javlja samo u obliku
zasebnih mrlja i gotovo nije ni zamjetan prije uspona u drugoj
polovici XVIII. stoljea. Ernest Labrousse je napisao: Onoj Fran
cuskoj koja je bila u izrazitoj manjini ali je imala prostrana obzorja
(to jest vidike u svijet) suprotstavlja se druga Francuska koja ini
golemu veinu, vodi u sebe zatvoren ivot a obuhvaa sveukupnost
sela, velik dio gradia pa ak i dio gradova.151
Stvaranje nacionalnog trita je pokret protiv svuda prisutne
inercije, pokret koji na dugi rok pokree razmjenu i veze. No nije
li kod Francuske glavni uzrok inercije upravo golemo prostranstvo
njezina teritorija? Male Ujedinjene pokrajine i srednje velika En
gleska su ivotnije, njih je bilo mnogo lake ujednaiti. Udaljenost
nije na njih imala toliko nepovoljan utjecaj.
366
Nacionalna trita
Raznolikost i jedinstvo
Francuska je mozaik malih pays raznolikih boja, svaki ivi prije
svega sam od sebe, na svome tijesnom prostoru. Malo ih dira
vanjski ivot, pa svi, ekonomski reeno, govore istim jezikom: to
vrijedi za jednog, vrijedi, m utatis m utandis, za drugog, bili oni
susjedni ili udaljeni. Kad upoznate jednoga, Iako moete zamisliti
sve ostale.
Na svoj nain priu o tom ivotu pripovijeda knjiga izdataka
opreznoga i krtog samostana lazarista152 u Bonnevillcu, glavnom
gradu Faucignya, u Savoji, koja tada jo nije bila francuska. U tom
se zabitnom kutku u XVIII. stoljeu ivjelo samo od vlastitih proiz
voda, ne kupujui gotovo nita osim poneega na mjesnoj trnici.
Najvie je donosilo vino i ito to su ga pribavljali seljaci zakupnici
na samostanskom dobru. ito se davalo pekaru ime je unaprijed
bio plaen svakodnevni kruh. Meso se, naprotiv, kupovalo za
gotovinu kod mesara. Obrtnici i seoski fiziki radnici, koje se
plaalo na dan, dolazili su da bi nosili daske, drvo za ogrjev ili gnoj
za gnojnicu; seljanka dolazi zaklati svinju to su je uzgojili redov
nici; postolar dobavlja cipele za njih i za njihova jedinog slugu;
samostanskog konja potkivaju u Cluscsu kod poznatog kovaa;
zidar, tesar i stolar spremni su doi da na licu mjesta rade uz
plaanje po danu. I tako se sve odvija na malim udaljenostima,
horizont prestaje u Tanningcsu, Sallanchcsu i Uochc-surFo-
ronu. Ali budui da nema savrene autarkije, krug lazarista iz
Bonnevillea je otvoren na jednoj ili dvije toke svoje uske kru
nice. S vremena na vrijeme poalju nekog vozara (ukoliko nije
posrijedi glasnik vojvodine pote) u Annecy, ili ee u encvu, da
kupi ono to ne mogu nabaviti na uobiajeni nain: lijekove,
zaine, eer... Ali eer se ve krajem XVIII. stoljea moe nai u
jednoj trgovini mjeovitom robom u Bonnevillcu, a to je bila prava
mala revolucija.
Ukratko, bio je to jednostavan govor kakav se mogao uti u
mnogim drugim krajevima uskog horizonta samo ako se dolo
dovoljno blizu. Takav je Auxois, bogat obradivom zemljom i pa
njacima pa zbog toga odluan da ivi zatvoren u sebe, utoliko vie
to njegov sredinji grad, Semur nije veoma prometan i nalazi
se udaljen od plovnih rijeka.153 Pa ipak postoje neke veze s
oblinjim pokrajinama Auxerre i Avallon.154 Slina okruja u un
utranjosti Bretanje ili Centralnom masivu gotovo da su bila sama
sebi dovoljna. Slian je sluaj i Barrois, iako se odravaju veze sa
367
32. VELIINA FRANCUSKE: TEKOE NACIONALNOG TRITA

O ve d vije k a rte G. A rb e llo ta (u : Annales E. S. C., 1973, s tr. 79 0 , izvan te k sta ) prik azu ju veliku
c e s to v n u m u ta c iju k oja, z ah v alju ju i c e sta m a u re e n im z a b rz a k ola, te ulaskom tu rg o tin a u
u p o tr e b u i p o v e a n je m b ro ja p o ta n s k ih p o sta ja , sk rau je z a p o lovicu u d a lje n o sti k ro z F rancusku
iz m e u 1 765. i 1780. 1 765. je p o tr e b n o m a n je o d tri tje d n a d a b i s e stig lo d o Lillea u P irenejim a ili
d o S tra s b o u rg a u B retan ji. F ra n c u s k a s e ve 1780. pred stav lja kao k o m p ak tn i p r o s to r koji s e p olako
Champagneom i l.orraineom, a vino se izvozi rijekom Meuse ak

do Nizozemske.
Zaustavimo U se u nekoj regiji ili gradu smjetenom na
prom etnoj osovini, prizor se mijenja. Prom et tu buja u svim
smjerovima. Takav je sluaj V erdun-sur-le-D oubs, mali burgun-
368
Nacionalna trita
prelazi. Ali cestovni n a p re d a k p o k azu je n am jeru d a p o krije itavo kraljevstvo. Na prvoj karti
razlikujem o d o is ta n e k o lik o privilegiranih osovina: P ariz-R ouen ili P ariz-P ro n n e (1 d an , kao i
P ariz-M elun); Pariz-L yon (5 d a n a k ao i P ariz-C harleville ili V itry-le-F ranois). Na d rugoj karti
u d a ljen o st i tra ja n je p u ta se u glavnom slau (o tu d g o tovo k o n centrini k rugovi ok o Pariza. T rajanje
putovanja o sta je isto n a starim p rivilegiranim putevim a prem a Lyonu i R ouenu. O d luan faktor koji
je p o m o g ao toj m utaciji j e s tv aran je T u rg o to v e Rgie des diligences et messageties, 1775.
dijski grad na obali Doubsa i vrlo blizu Sane, dvaju vodenih

puteva to se spajaju neto junije. U jednom izvjetaju iz 1698.
stoji: Tu cvate trgovina, najvie zbog vrlo povoljnog poloaja. (...)
Mnogo se trguje itaricama, vinom i sijenom. Svake godine se 28.
listopada odrava slobodan sajam koji poinje osam dana prije Sv.
369
imuna i Sv. Jude Tadeja i traje osam dana poslije, a na njemu se

neko prodavalo i veoma mnogo konja.155 Zonu disperzije oko
Verduna ine istovremeno Alzace, Franche-Comt, Lyonnais i
donji krajevi. Na raskriju vie razmjembenih struja svaki je mali
grad a priori otvoren, spreman za promjene. Njegovi su stanovnici
skloni poduzetnitvu; u njemu svatko moe birati izmeu nekoliko
moguih puteva.
Istu eksploziju nalazimo i u Mconnaisu gdje stanovnici ipak
nemaju dovoljno inicijative. Ali njihovo se vino izvozi na sve strane,
gotovo samo od sebe. Sve drugo je manje vano: ito, tov goveda,
izrada plama ili uinjanje koe. Ali dovoljan je izvoz vina i izrada
baava, to uz to ide. Iako je drvo za duge gotovo sve dovueno
iz Burgundije rijekom Sonom, mnogo se bavara cijele godine
bavi svojim vrlo potrebnim poslom jer u Mconnaisu vino prodaju
u bavama pa ih svima treba mnogo. Cijena mu je ak i porasla
otkako su ga Provansalci odvukli veoma mnogo (...) pa ga upo
trebljavaju da bi sauvali svoju veliku burad koja je tea i nainjena
od teeg drva pa im ovo bolje odgovara da kola s vinom mogu
lake i jeftinije voziti do Pariza.156
Francuska je tako ispresijecana razmjenom na kratke, sred
nje i velike udaljenosti. Gradovi kao Dijon ili Rennes bili su u XVIII.
stoljeu, kao to iznosi Henri Se157, gotovo iskljuivo lokalna
trita. Rije gotovo ipak je dovoljna da zakljuimo kako i do
onuda dopire trgovina na velike udaljenosti, ma kako neznatna
bila. A ta je trgovina na dobrom putu da se povea.
Veze na velike udaljenosti povjesniar moe otkriti lake nego
bezbroj lokalnih razmjena, a upravo prvenstveno njima stie roba
toliko potrebna da tako rei sama sebi organizira putovanja: sol,
ito, pogotovu ito, koje u nunim, a ponekad i dramatinim
; ii-
GradMoret na rijeci Loing (75 km od Pariza), 1610. godine. (B.N.)
370
Nacionalna trita
kompenzacijama putuje iz jedne pokrajine u drugu. ito je po

vrijednosti i tonai najvanija trgovaka roba u kraljevstvu.
Sredinom XVI. stoljea opskrba samo grada Lyona vrijedila je
jedan i p puta vie od cijele trgovine barunom iz Gcnove na
mijenjenim cijelome francuskom tritu; a to je daleko ispred svih
najrairenija tkanina od svile158. A to rei za vino, koje kao da
ima krila na svome upornom putovanju prema sjevernim zem
ljama? Pa o tekstilu svih vrsta i nainjenom od svih sirovina, koji
kroz Francusku putuje rijenim tokovima tako besprekidno da se
gotovo ne obazire na smjenu godinjih doba? Napokon tu su i
egzotine namirnice: razni zaini, papar, pa ubrzo zatim kava,
eer i duhan kojega e neuvena omiljenost obogatiti i dravu i
Indijsku kompaniju. A uz rijene brodove i svuda prisutna kola,
nije li tu i pota, koja svojim koijama dodamo oivljava promet,
a monarhija ju je organizirala da bi mogla na sve strane slati svoje
naredbe i izaslanice? Ljudi se, osim toga, kreu jo lake od roba,
oni vaniji jure u potanskim koijama, a siromasi prelaze pjeice
nevjerojatna kruenja Francuskom.
Sve to omoguava tvrdnju da je heterogenost francuskog
podruja naikanog izuzecima, povlasticama i prinudama159
bila neprekidno naruavana. U XVIII. emo stoljeu ak vidjeti
kako se, uz porast razmjene, snano rue pregrade izmeu provin
cija.160 Polako nestaje Francuska samostalnih provincija, o kojoj
govori Boisguilbert, a kako gotovo sve regije zahvaa porast raz
mjene, svaka se za sebe nastoji specijalizirati u odreenoj djelat
nosti koja joj se priinja najprobitanijom, a to je dokaz da
nacionalno trite poinje igrati svoju ulogu potiui podjelu rada.
Prirodne i umjetne veze

Uostalom, nije li tom prom etu, to e se s vremenom pokazati kao
snaga ujedinjavanja, bio od pomoi i sm francuski teritorij i
njegova geografija? Osim Centralnog masiva, tog odbojnog sto
era, Francuska raspolae oiglednim pogodnostima za razvoj
putova, cest i razmjene. Ima dugaku morsku obalu i priobalnu
plovidbu; kad je vlastita obalna mornarica nedovoljna, prom et se
ipak odvija makar ga u velikoj mjeri obavljaju stranci, to je dugo
vremena bio sluaj s Holandanima161, i praznina se uvijek popuni.
Ako pogledamo vodene putcve velikim i manjim rijekama te ka
nalima, Francuska, dodue, nije tako bogata kao Engleska ili Uje-
371
dinjene pokrajine, ali ipak ima velike mogunosti: Rhne i Sana

teku samom osi francuske prevlake, to je izravan put sa sjevera
prem a jugu. Prednost je Rhone, objanjava neki putnik 1681.
godine, da odlino odgovara onima koji ele putovati u Italiju
preko Marseillea. Tim sam putem ja doao. Ukrcao sam sc u Lyonu
i treeg dana stigao u Avignon. (...) Sutradan sam bio u Arlesu.162
Zar se moe bolje?
Svi francuski vodotokovi zasluuju hvalospjeve. im neka
tekuica to omoguava, prom et se prilagouje njezinim mogu
nostima, pa m akar svenjeve drva teglili obalom ili putali splavi
od balvana. Nema sum nje da posvuda, kao i u Francuskoj, ima
mlinova s podjazovima, ali te se ustave mogu otvoriti kad ustreba,
pa amac ak jo bre pojuri noen isputenom vodom. Tako se
zbiva na Meusci, rijeci koja nije naroito duboka: od Saint-Mihiela
i Verduna tri su vodenice proputale amce uz skrom nu napla
tu.163 Ta mala pojedinost, zabiljeena u prolazu, otkriva da je
Meuse do kraja XVII. stoljea ostala put koji se iskoritavao dosta
visoko uzvodno, a nizvodno u sm jeru Nizozemske. Sigurno su
upravo zahvaljujui tom prom etu Charleville i Mzires vrlo dugo
imali skladita kamenog ugljena, bakra, alaun i eljeza doprem
ljenih sa sjevera.164
No sve se to ne m oe usporediti s intenzivnim iskoritava
njem velikih rijeka za brodski prom et: Rhne, Sane, Garonne i
Dordogne, pa Seine (s pritocima) i Loire, koja je prva od francus
kih rijeka, usprkos estom visokom vodostaju, pjeanim spru
dovima i mitnicama koje ju presijecaju. Ona igra bitnu ulogu
zahvaljujui domiljatosti svojih brodara i putovanju u konvojima,
kada su brodovi, plovei uzvodno, upotrebljavali velika kvadra-
tina jedra i kad ih je, ako je vjetar bio nedovoljan, trebalo vui s
obala. Loire povezuje i sjever i jug, zapad i istok kraljevstva: kad
se brodovi prevuku zemljom od Roannea do Lyona povezuje se s
Rhnom, a dva kanala, od Orlansa i Driarea, povezuju je sa
Seinom i Parizom. U oima suvremenika prom et je golem i uzvod
no i nizvodno.165 A ipak je Orlans, koji je trebalo da postane
sreditem Francuske, ostao drugorazredni grad, usprkos razgra-
natosti svojih veza i industrija. Nema sum nje da se to dogodilo
zbog blizine njegova takmaca, Pariza, kojem su Seina i njezini
pritoci Yonne, Marne i Oise osiguravali znatne prednosti rijene
plovidbe te goleme olakice u opskrbi.
Francuska je takoer i prostrana mrea kopnenih putova koje
e kraljevstvo jo i razvijati na spektakularan nain u XVIII. sto-
372
Nacionalna trita
Ijeu, a koji esto mijenjaju uhodani ivot krajeva kojima prolaze,

pri emu nove ceste ne slijede uvijek rutu stare. Prirodno, nisu svi
ti putevi pretjerano ivi. Arthur Young je velianstvenu cestu koja
je vodila od Pariza u Orlans proglasio pustom u usporeenju s
cestama u okolici Londona. Na deset milja nismo sreli ni putniku
koiju, ni diliansu, nego samo dvoja transportna kola i vrlo malo
potanskih kola: ni desetinu prometa kojeg bismo susreli da smo
putovali iz Londona u isti sat.166 Istina, London je imao sve
funkcije kao i Pariz ali je osim toga bio i sredite raspodjele za
cijelo kraljevstvo, a i velika morska luka. S druge strane, londonsko
je podruje manje od parikog, ali je gue naseljeno. Tu e
primjedbu kasnije uporno ponavljati barun Dupin u svome kla
sinom djelu o Engleskoj. Drugi su svjedoci, uostalom, manje
kritini od uenog Arthura Younga. panjolski je putnik Antonio
Ponz, na primjer, 1783, dakle etiri godine prije naeg Engleza,
bio vrlo impresioniran prometom na cesti koja povezuje Pariz s
Orlansom i Bordeauxom. Kola za prijevoz robe prave su grdo
sije, vrlo su dugaka, razmjerno su iroka a prije svega vrlo vrsta,
graena za cijenu u zlatu, a vue ih est, osam, deset pa i vie konja,
ovisno o teini. Da ceste nisu takve kakve jesu, ne znam kako bi se
odvijao toliki promet, bez obzira na industriju i ljudsku aktivnost
zemlje. Valja priznati da on, za razliku od Arthura Younga, osob
no ne usporeuje Francusku s Engleskom, nego sa panjolskom,
to mu omoguava da bolje od Engleza razumije irinu tih cestov
nih prinova.167 Tako kae: Francuskoj su ceste potrebnije nego
bilo kojoj drugoj zemlji zbog njezinih voda i movarnih podruja
a mogao je jo dodati i zbog planina, te jo vie zbog njezina velikog
prostranstva.
U svakom sluaju injenica je da se tada sve ire i ire
razuivala cestovna mrea preko francuskog teritorija: uoi Fran
cuske revolucije bilo je 40.000 km kopnenih puteva, 8.000 km
plovnih rijeka i 1.000 km kanala.168Kako se mrea iri, tako grabi
i hijerarhizira teritorij, tei razvrstavanju razliitih usmjerenja
transportnih puteva. lako Seina ostaje povlateni prilaz Parizu,
ivene namirnice i druga roba stiu u glavni grad i Loirom, iz
Bretanje, a takoer iz Marseillea, Rhnom, Roanneom, Loirom i
kanalom Briare.169 Na zahtjev poduzetnika i vojnih nabavljaa ito
stie u D auphinu170 iz Orlansa u prosincu 1709. godine. ak je
opticaj gotova novca, privilegiran u svim razdobljima, tekao lake
zbog reorganizacije transporta. Na to upozorava i jedan izvjetaj
Dravnog savjeta iz rujna 1783. godine: vie parikih bankara i
373
trgovaca tc onih iz drugih vanih gradova kraljevstva koristei se

velikim pogodnostim a koje danas trgovini pruaju ceste izgraene
po cijeloj francuskoj, kao i uvedena sluba potanskih koija,
diliansi i prijevoza robe kolima (...), transportiraju zlato i srebro,
tem eljno sredstvo (njihovih) spekulacija da bi po svojoj volji
podizali ili obarali cijene u trgovakog razmjeni, izazivali obilje ili
glad u glavnome gradu i u provincijama.171
Obzirom na veliko prostranstvo francuskog teritorija, oito
je da je napredak transporta bio presudno vaan za izgradnju
njegova jedinstva, iako je jo bio nedovoljan. To, na svoj nain, za
razdoblja blia nama, govore povjesniar Jean Bouvier, koji sma
tra da u Francuskoj nacionalno trite nije postojalo sve do iz
gradnje eljeznike mree, i ekonomist Pierre Uri, koji ide jo dalje
pa tvrdi bez okolianja da ni dananja Francuska nee postati
ekonomski jedinstvena sve dok telefon ne postane savren kao u
Americi. U redu. Ali ceste, koje su u XVIII. stoljeu sagradili divni
graditelji ministarstva za mostove i putove, svakako su potakli
napredak francuskoga nacionalnog trita.
Prije svega politika

Ali nacionalno trite nije, pogotovu ne na samom poetku, samo
privredna realnost. Poteklo je iz prostora unutranje politike. A
odnos izmeu nacionalnih politikih i privrednih struktura utvr
en je tek malopomalo, u XVII. i . stoljeu.172
Nita ne bi moglo biti loginije. Najmanje dvadeset puta smo
rekli da je privredni prostor mnogo vei od politikog prostora.
Tako da su nacija i nacionalna trita stvoreni u n u ta r privredne
cjeline iri od njih samih, tonije: p ro tiv te cjeline. Odavno je
postojala m eunarodna privreda na velikom prostoru i u to je
prostranstvo koje ga nadilazi nacionalno trite urezala manje ili
vie vidovita, ali svakako i tvrdoglava politika. Mnogo prije merkan-
tilistikog razdoblja, vladar se ve upletao u podruje privrede
pokuavajui primoravati, podbadati, zabranjivati, olakavati, e-
piti neku pukotinu, otvoriti novo trite... Nastojao je razviti pravila
koja bi mogla posluiti njegovu opstanku i njegovim politikim
ambicijama, ali ti e m u pothvati uspijevati samo ako budu najzad
u skladu s opim zahtjevima privrede. Je li tako bilo i u pothvatima
pokretanim u Francuskoj?
374
Nacionalna liiilla
Francuska jc drava neosporno bila formirana ili bar zacrtana

rano. Ako i nije stvorena prije drugih teritorijalnih drava, brzo ih
je prestigla. U tom napretku treba vidjeti konstruktivno djelovanje
sredinjeg podruja na periferiju, na raun koje se nastojala
proiriti. Od samog poetka Francuska se morala sukobljavati na
sve strane svijeta odjednom, as na jugu, as na istoku, pa opet na
sjeveru, ak i na zapadu. Ve u XIII. stoljeu bila je najvee
politiko poduzee na kontinentu, tako rei drava, kako tono
kae Pierre Chaunu173, jer jc istodobno imala i stara i nova obiljeja
drave: karizmatsku auru, pravosudne, administrativne i, jo va
nije, financijske ustanove, bez kojih bi politiki prostor bio sasvim
inertan. U doba Filipa Augusta i Luja Svetog politiki se uspjeh
pretvorio u privredni prije svega zbog toga to jc polet i zamah
najnaprednije Evrope ulijevao svoju ivu vodu u francuski okvir.
Povjesniari moda nisu dovoljno uoili, ponovimo, vanosti saj
mova u Champagnci i Drieu. Pretpostavimo da se oko 1270.
godine, kad su sajmovi doivjeli svoj najvii sjaj i kad jc Sveti Kralj
umro pred Tunisom, ukoio privredni ivot Evrope jednom za
uvijek u oblicima u koje je bio uokviren, kao rezultat bi bio
dominantni francuski prostor koji bi lako organizirao vlastitu
koherentnost i svoje zraenje irio na raun drugih.
Znamo da nije bilo tako. Golemo nazadovanje nastalo po
etkom XIV. stoljea izazvalo je niz propadanja. Privredna rav
notea Evrope nala jc druge oslonce. Francuski je prostor postao
bojite stogodinjeg rata i kad je za vladavine Karla VII (1422-
1461) i Luja XI (1461-1483) ponovo stekao politiku, a ve i
privrednu koherentnost, oko njega se svijet bio strano promi
jenio.
A ipak je poetkom XVI. stoljea174 Francuska i opet neospor
no postala prva i to daleko ispred svih drava Evrope: obuhvaa
300.000 km2, ima 80 do 100 tona zlata poreznih izvora, b ruto-
-nacionalni proizvod moda u vrijednosti od 1.600 tona zlata. U
Italiji, gdje se sve procjenjuje bogatstvo kao i mo kad neki
dokument ispisuje ii Re, bez rijei vie, zna se da je to vrlo
kranski kralj, kralj p a r excellence. Ta golema mo ispunja stra
hom susjede i takmace, sve koje je novi privredni polet Evrope
podigao iznad njih samih pa su istodobno i ambiciozni i bojaljivi.
Upravo zbog toga su katoliki kraljevi, gospodari panjolske,
prijeteu Francusku unaprijed opkolili nizom vladarskih brakova;
i upravo zbog toga uspjeh Franje I u Marignanu (1515) okree
protiv njega teinu evropske ravnotee tu ravnoteu koja jc
375
prepoznatljiva ve u XIII. stoljeu. Kad je 1521. godine izbio rat

izmeu dinastija Valois i Habsburg ta se ravnotea okrenula protiv
francuskog kralja, a za Karla V, izlaui se opasnosti, koja e se
uskoro pokazati kao stvarnost, da izgrauje nadmo panjolske
koju bi joj, moda prije a moda i malo kasnije, ionako pribavilo
blago dovlaeno iz Amerike.
No ne moe li se politiki neuspjeh Francuske takoer, i prije
svega, objasniti injenicom da vie nije bila, i da vie nije mogla
biti u sreditu evropske ekonomije-svijeta? Sredita bogatstva su
Venecija, Antwerpen, Genova i Amsterdam, a ti su uzastopni sto
eri svi redom izvan francuskog prostora. Samo u jednom e krat
kom trenutku Francuska se opet pribliila prvome mjestu, i to za
vrijeme rata za panjolsku batinu, kad se panjolska Amerika
otvorila brodovim a iz Saint-Maloa. Ali ta je prilika izgubljena tek
to se ukazala. Ukratko, povijest ba nije pretjerano pomagala
oblikovanju francuskog nacionalnog trita. Dioba svijeta izvrena
je bez njega, ak i na njegovu tetu.
Je li to Francuska potajno osjetila? U svakom sluaju, od 1494.
godine se nastojala uvrstiti u Italiji. O ndje nije uspjela, a i arobni
krug Italije izgubio je izmeu 1494. i 1559. upravljanje evropskom
ekonom ijom svijetom. Pokuaj i neuspjeh se ponavljaju jedno
stoljee kasnije u sm jeru Nizozemske. Ali ak da se, kao to se po
svemu moglo pretpostaviti, rat s Holandijom 1672. godine zavrio
francuskom pobjedom , najvjerojatnije bi se sredite ekonom ije-
svijeta preselilo iz Amsterdama u London ne u Pariz. Ono je
ondje ve bilo solidno usidreno kad je francuska vojska 1795-
godine zauzela Ujedinjene pokrajine.
Preobilje prostora
Je li jedan od uzroka tih neuspjeha razm jerno prevelika povrina
Francuske? Nije li se Francuska u oima prom atraa Williama
Pettya krajem XVII. doimala trinaest puta veom od Holandije i tri
ili etiri puta veom od Engleske? Nije li imala etiri ili pet puta
vie stanovnika od jedne i deset puta vie od druge? William Petty
ide ak tako daleko da tvrdi kako Francuska ima 80 puta vie dobro
obradive zemlje od Holandije dok je tada njezino bogatstvo
samo trostruko vee od Ujedinjenih pokrajina.175Kad bismo danas
kao jedinicu mjerila uzeli malu Francusku (550.000 km2) i p o
traili zemlju koja je trinaest puta vea (7,150.000 km2) dostigli
376
Nacionalna trita
bismo dimenzije Sjedinjenih Amerikih Drava. Arthur Young se

moe izrugivati prometu od Pariza do Orlansa, ali kad bismo
mogli na London prenijeti mreu francuskih prometnica sagra
enih u XVIII. stoljeu s Parizom kao sreditem, te bi se ceste, to
vode u svim smjerovima, izgubile u moru. Na veem je prostoru
promet jednakog intenziteta rjei.
Opat Galiani kae za Francusku 1770. da ne nalikuje na onu
iz vremena Colberta i Sullya176; procjenjuje da je dostigla granice
svoje ekspanzije: sa svojih dvadesetak milijuna stanovnika ne
moe poveavati masu svojih manufaktura a da ne nadmai mjere
koje postavlja privreda cijeloga svijeta; isto tako, kad bi imala
mornaricu proporcionalnu holandskoj, njezina bi morala biti tri,
desetili trinaestputa vea od holandske, pa bi bila izvan proporcija
prihvatljivih za meunarodnu privredu.177 Galiani, najlucidniji
ovjek svoga stoljea, pogodio je bolno mjesto. Francuska je prije
svega svoja vlastita rtva, svoje prostranosti, volumena, gigantizma.
Prostranost, prirodno, ima i svojih prednosti: Francuska se uvijek
uspjeno opirala stranim invazijama upravo zbog toga to je toliko
velika; nemogue ju je proi, udariti je u srce. Ali jednako se teko
po njezinoj unutranjosti uspostavljaju veze, nareenja vlasti dugo
i polagano putuju, prostranost koi kretanje i pulsiranjc unutra
njeg ivota te tehniki napredak. ak ni vjerski ratovi, koji su
svojim revolucionarnim razvojem bili tako priljepivi, nisu odjed
nom uspjeli ispuniti cijeli njezin prostor. Nije li i Alphonse Aulard,
povjesniar revolucije, istakao kako je ak Konvcnt imao najvee
mogue tekoe da bi razglasio svoju volju cijeloj Francuskoj?178
Uostalom, neki su francuski dravnici, i to ne najmanji, imali
osjeaj da irenje kraljevstva ne rezultira nuno i rastom njegove
moi. Taj smisao, naime, nalazim u odlomku, po sebi udnom,
onoga pisma koje je vojvoda dc Chevreuse uputio Fnclonu:
Francuska, kojoj bi prije svega odgovaralo da sauva dovoljne
granice...179 Turgot govori openito, a ne izriito o Francuskoj,
ali moemo li zamisliti nekog Engleza ili Holananina koji bi
napisao: Maksima da provincije valja odsijecati od drave, kao to
sijeemo grane stablu kako bismo ga osnaili, jo e dugo biti u
knjigama umjesto da ue u savjete vladarima?180 Mogli bismo,
dakako, sanjariti o Francuskoj kakva je bila da nije tako naglo
narasla. Njezino teritorijalno proirenje, viestruko blagotvorno
za monarhistiku dravu, a moda i za francusku kulturu i daleku
budunost nae zemlje, snano je ometalo razvoj njezine privrede.
Razlog zato provincije tako slabo meusobno komuniciraju jest
377
33. VJERSKI RATOVI NISU USPJELI ODJEDANPUT PREPLAVITI PROSTRANO

KRALJEVSTVO FRANCUSKE AK NI NAKON POJAVE IIENR1KA IV
Prema svesku HenriaM arijola u Histoire d e France od Lavissca, nisu smatrani ratnim dogaajima
ve prije vanim sukobima. Radi se o oitoj simplifikaciji. Ipak, jasno je da ovi dogaaji nisu
i taj to se nalaze na teritoriju na kojem ba sve pokvare velike

udaljenosti. Jedinstveno trite gotovo da loe funkcionira, ak i
za penicu. Francuska, gigantski proizvoa i rtva svoje prostra-
nosti, koliko god proizvede toliko odm ah i potroi sama; nestaice,
pa ak i glad, paradoksalno se mogu javljati ak jo u XVIII.
stoljeu.
Takvo e stanje potrajati sve dok eljeznica ne dopre i do
zabaenih poljoprivrednih podruja. Jo 1843. godine ekonomist
Adolphe Blanqui napisao je da su kom une arondismana Castel-
lane (u Donjim Alpama) udaljenije od francuskog utjecaja nego
Markiki otoci. Komunikacije nisu ni velike ni male, one jednos
tavno ne postoje.161
Pariz plus Lyon,

Lyon plus Pariz
Nimalo nas zbog toga ne udi to toliko velik prostor, u kojem je
teko povezati dijelove, nije prirodno postigao savrenu centra
lizaciju. Dva su se grada otimala o vodstvo francuske privrede:
378
Nacionalna trita
istovremeni te da se prostor odupire zarazi. ak se i posljednje razdoblje, u vrijeme I lenrika IV,

odvija prije svega na sjeveru zemlje.
Pariz i Lyon. A to jc suparnitvo, nema sumnje, bilo jedna od malo

poznatih slabosti francuskog sustava.
Ope povijesti Pariza, i preesto varave, nedovoljno smjetaju
povijest toga golemog grada u okvir francuske sudbine. Premalo
panje posveuju privrednoj djelatnosti i ugledu grada. Jednako
u tome razoaravaju i povijesti Lyona: preesto Lyon objanjavaju
samo Lyonom. Dobro pokazuju, dodue, koliko je uspon Lyona
bio vezan za sajmove, zahvaljujui kojima jc taj grad krajem XV.
stoljea bio na privrednom vrhuncu kraljevstva. Ali:
1) zasluge se previe pripisuju Luju XI;
2) slijedei Richarda Gascona, valja govoriti i ponavljati da su
lyonski sajmovi djelo talijanskih trgovaca, koji su ih smjestili tako
da im budu nadoseg ruke, na samoj granici kraljevstva; da je to
znak francuske podreenosti u m eunarodnom ekonomskom
ivotu. S pretjeravanjem bismo ak mogli rei da je Lyon u XVI.
stoljeu bio za Talijane isto to jc bio Kanton u Kini za Evropljane
u XVIII. stoljeu;
3) povjesniari Lyona nisu dovoljno osjetljivi na pojavu bipolar
nosti Lyon-Pariz, to jc izrazito obiljeje strukture francuskog
razvoja.
379
Lyon su stvorili talijanski trgovci i, dok su oni nametali svoju

volju Evropi, Lyonu je ilo dobro da nije moglo biti bolje. Ali nakon
1557. godine stanje se pogorava. Kriza iz 1575. i slomovi u
desetljeu od 1585-1595. godine182, kad je novac bio skup i
vladala depresija (1597-1598)183 razdoblje su opadanja aktivnosti.
Temeljne djelatnosti grada na Rhni sad se premjetaju prema
Genovi. A Genova ivi na m arginama Francuske, u preirokom
okviru panjolskog carstva; svoju snagu crpe iz same snage tog
carstva, zapravo iz daleke rudarske djelatnosti u Novom svijetu.
Sve dok traju ta snaga i efikasnost, jer jedna povlai drugu, sve do
1620-1630. Genova dom inira gotovo cijelim novarskim i ban
karskim ivotom Evrope.
Otada je Lyon na drugom mjestu. Ima u njem u novca, p o
nekad i previe, ali vie se ne moe ulagati s istim dobicima. J.
Gentil da Silva184 ima pravo: Lyon komercijalno ostaje otvoren
prem a Evropi ali sve vie postaje francuski grad, mjesto kamo se
slijeva kapital kraljevstva koji trai zlatno jamstvo po sajmovima i
redovitu korist od pologa, tj. od prijenosa novca sa sajma na
sajam. Prolo je ono lijepo doba kad se Lyonu pripisivalo da
namee zakon svim drugim mjestima u Evropi i da se svojom
trgovakom i novarskom djelatnou uplee u zbivanja na neke
vrsti poligonu od Londona do Niirnberga, od Messine do Palerma,
od Alira do Lisabona i od Lisabona do Nantesa i Roucna a ne
treba zaboraviti na vrlo vanu m eupostaju Medina del Cam-
p o .185 Godine 1715. lyonske su pretenzije dosta skrom no izraene
rijeima: Nae mjesto obino propisuje zakon svim provinci
j a m a .18
Je li Pariz stekao prednost zahvaljujui toj regresiji? U
posljednjoj treini XVI. stoljea u Lyonu su trgovci iz Lucce zami
jenili Firentince, koji se sve vie okreu javnim financijama i
snano uvruju u Parizu u korisnoj sjeni vlasti.187 Frank C.
Spooner je obratio panju tom seljenju talijanskih tvrtki, osobito
tvrtke Capponi, pa je dijagnosticirao sklizanje prem a francuskoj
prijestolnici koje se, po njegovu miljenju, moe usporediti s vie
nego vanim seljenjem iz Antwcrpcna u Amsterdam.188 Seoba je,
sigurno, postojala, ali Denis Richet, koji se ponovo prihvatio tog
pitanja, s pravom istie da nije ozbiljnije iskoritena ta ansa
pruena Parizu, ako je uope postojala. On pie: Konjunktura
koja je uzrokovala opadanje Lyona potakla je dozrijevanje klica
parikog rasta, ali nije kao posljedicu imala preokret u funkcijama.
Jo 1598. godine Pariz nema infrastrukture nune za veliku medu-
380
N a c io n a ln a tiita
narodnu trgovinu: ni sajmove, koje bi se moglo usporediti s onima

u Lyonu ili Piaccnzi, ni vrsto organizirano trite razmjene, ni
kapital oprobane tehnike.189 To nipoto ne znai da Pariz, po
litika prijestolnica a ujedno i mjesto kamo se slijevaju kraljevski
porezi i gdje se stvaraju goleme akumulacije bogatstava, to trite
na kojem se troi i ak rasipa znatan dio prihoda nacije, ne igra
ba nikakvu ulogu u privredi kraljevstva i redistribuciji kapitala.
Tako je, na primjer, pariki kapital, ve od 1563. godine190 u
Marseilleu. Pariki su trgovci krojakim priborom iz Six-Corpsa,
na primjer, vrlo rano angairani u unosnoj trgovini na vee uda
ljenosti. Ali, openito, pariko je bogatstvo slabo angairano u
proizvodnji, pa ak i u samom trgovanju.
Je li Pariz u tom trenutku propustio izvjesnu modernizaciju,
a s njim i Francuska? Mogue je. Vrlo lako moemo za to optuiti
klasu parikih posjednika, jer njih su previe privlaili sigurne
slube i ulaganje u zemlju, to su bili poslovi kojima se drutveno
moe bogatiti, koji su unosni za pojedinca, ali su ekonomistiki
gledano parazitski.191 Jo u XVIII. stoljeu Turgot192 ponavlja
Vaubanove rijei pa kae: Pariz je ponor koji guta sva bogatstva
drave, kamo manufaktura i trice privlae novac iz cijele Francuske
za trgovinu koja unitava i nae provincije i strance. Prihod od
Nova burza u Lyonu sagraena 1749 godine. (B. N.)
3 81
poreza tu se u velikoj mjeri rasipava. Ravnotea izmeu Pariza i

provincija zapravo se oituje kao udesan prim jer nejednake
razmjene. Cantillon je govorio: Sigurno je da provincije uvijek
duguju znatne svote glavnome gradu.193 Pariz se u takvim prili
kama neprekidno poveava, poljepava, broj stanovnika mu raste,
on oarava svoje posjetitelje, ali sve to na tui raun.
Njegova mo i ugled potjeu otuda to je povrh svega i
neizbjeivo srce francuske politike. Tko dri u svojim rukama
Pariz, taj vlada Francuskom. Od poetka vjerskih ratova protestanti
su eljeli osvojiti Pariz, ali nisu uspjeli. Orlans, vrata prem a
Parizu, 1568. su takoer izgubili, a to je oduevilo katolike: Oteli
sm o im Orlans jer nism o htjeli dopustiti da iz takve blizine dolaze
udvarati naem u dobrom gradu Parizu.194 Kasnije su Pariz zauze
li pripadnici Lige, pa Henrik IV, zatim frondisti koji, sa svoje strane,
nisu znali to bi s njim poeli osim da ga dezorganiziraju. A to je
najiskrenije zgrozilo onog trgovca koji je ivio u Reimsu, dakle u
sjeni to ju je bacala prijestolnica: ako je u Parizu porem een
norm alni ivot, poslovi (e se zaustaviti) pie on i u drugim
gradovima, kako u Francuskoj tako i u stranim kraljevstvima sve
do sam og Konstantinopola.195 Za toga provincijskog graanina
Pariz je pupak svijeta.
Lyon ne moe nadmaiti takav ugled niti se usporediti s
izvanrednom veliinom prijestolnice. Pa iako i nije udovite, za
ono je doba veliki grad, utoliko prostraniji to, objanjava neki
putnik, svojim podrujem obuhvaa streljane, groblja, vinogra
de, polja, travnjake i ostale terene. Taj isti putnik, graanin
Strasbourga, dodaje: Tvrde da se u Lyonu za jedan dan sklopi vie
poslova nego u Parizu za cijeli tjedan jer ovdje se najvie trguje na
veliko. Pariz, naprotiv, ima veu trgovinu na malo.199 Ne, Pariz
nije najvei trgovaki grad kraljevstva, kae neki razumni Englez.
Tko to tvrdi, ne razlikuje pojmove trgovca na veliko i vlasnika
malih trgovina, tradesm en i shopkeepers. Prednosti Lyona su
trgovina na veliko, sajmovi, burza i raznovrsna industrija.197
Jedan izvjetaj izraen u uredim a Intendanture daje za Lyon
1698. godine prilino utjean zdravstveni bilten.1911Nadugako su
tu nabrojene prirodne prednosti koje grad ima od vodenih putova
koji ga otvaraju prem a susjednim provincijama i prem a inozem
stvu. Njegovi sajmovi, stariji od dva stoljea, i dalje napreduju; kao
i neko, odravaju se etiri puta godinje i po istim pravilima;
poslovi se obavljaju uvijek ujutro, od deset sati do podneva, u loi
burze i plaanja su tolika da vrijednost poslova ide do dva
382
Nacionalna trita
milijuna, tu se novac i ne vadi ako posrijedi nije bar sto tisua

kuda.199 Polog, pokreta kredit u rasponu meu pojedinim
sajmovima, odlino funkcionira jer je alimentiran ak i sreds
tvima graana koji ele na licu mjesta oploditi vrijednost svoga
novca.200 Stroj i dalje radi, iako su mnogi Talijani, a pogotovu
Firentinci, koji su izmislili to mjesto, napustili grad. Prazninu su
popunili denoveki i pijemontski trgovci te oni iz vicarskih kan
tona. Povrh toga u gradu i oko njega razvila se snana industrija
(uspon koje, pomislit emo, moe nadoknaditi deficit u trgovakoj
i novarskoj djelatnosti). Svila igra pri tome golemu ulogu jer se
proizvodi divan crni taft i preslavne tkanine sa zlatom i srebrom,
to pokree snanu trgovinu en gros. Ve u XVI. stoljeu Lyon je
bio u sreditu cijele industrijske zone koja je obuhvaala Saint-
tienne, Saint-Chamond, Viricu i Neufville.
ilanca tih djelatnosti donijela je 1698. godine Lyonu dvade
setak milijuna izvoza i dvanaestak u kupovini, to daje viak u visini
od osam milijuna livri. Ali prihvatimo li, kad nema bolje, brojku
koju daje Vauban 40 milijuna vika za trgovinu cijele Francuske
Lyon je pribavio samo jednu petinu. To ni u kom sluaju nije
pozicija kakvu je imao London u engleskoj trgovini.
Prvo mjesto u lyonskoj vanjskoj trgovini dri Italija (10 miliju
na izvoza i est ili sedam uvoza). Je li to dokaz da je izvjesna Italija
aktivnija no to se to openito govori? U svakom sluaju, Genova
slui Lyonu kao mcustanica prema panjolskoj gdje Grad Sve
toga Jurja odrava udnu mreu kupovine i prodaje. No zato Lyon
ima slabe veze s Holandijom, jedva neto bolje s Engleskom.
Nastavlja mnogo raditi sa sredozemnim podrujem, pod znakom
prolosti i nasljea.
Pariz pobjeuje
Premda je ouvao svoju snagu, Lyon se, dakle, nedovoljno osla
njao na najnapredniji dio Evrope i meunarodnu privredu tada u
usponu. A u nadmetanju s prijestolnicom mogao je upravo nad
mo crpljenu iz inozemstva upotrijebiti kao jedini nain da se
nametne za sredite francuskih djelatnosti. U borbi tih dvaju
gradova, koju vrlo loe moemo nazrijeti i slijediti, naposljetku e
pobijediti Pariz.
Sporo izvojtena nadmo ipak e se ostvariti na sasvim neobi
an nain. Pariz zapravo nije nadjaao Lyon trgovakom pob-
383
FeiTiand Braudel / Vrijeme svijeta
jedom . Jo i u Neckcrovo doba (oko 1781) Lyon je bio daleko

najbolji u francuskoj trgovini: izvoz 142,8 milijuna; uvoz 68,9
milijuna; ukupan obujam 211,7 milijuna; bruto-razlika 73,9 mili
juna. Ako ne vodimo rauna o prom jenam a vrijednosti tourskih
livri, pa to usporedim o s bilancom iz 1698. godine, prom et je bio
povean devet puta. A Pariz u istom razdoblju postie samo 24,9
m ilijuna prom eta (izvoz i uvoz) to je jedva malo vie od desetine
lyonske bilance.201
Parika je superiornost bila rezultat a to se zbilo ranije no
to se obino govori pojave financijskog kapitalizma. Da bi se
zaista dogodilo tako, Lyon je m orao izgubiti dio, ako ne i vei dio
svoje prijanje uloge.
Gledano iz te perspektive, je li m ogue pretpostaviti da je
sustav lyonskih sajmova doivio prvi vrlo ozbiljni udar u vrijeme
krize 1709. godine, koja je zapravo bila kriza financija Francuske,
ukljuene u borbe od samog poetka rata za panjolsku batinu u
1701. godini? Zbog namirivanja kraljevih dugova, napokon ob
javljenih 1709, Samuel Dcrnard, slubeni novar-zajmodavac vla
de Luja XIV, praktiki je p a o p o d steaj. Im am o izobilno
dokum enata i svjedoanstava o toj kontroverznoj dram i.202 Preos-
taje sam o da shvatimo podlogu te vrlo zam rene igre, koja je preko
Lyona veoma zanimala u prvom redu denoveke bankare s kojima
Samuel B ernard godinam a korespondira kao suradnik a ponekad
kao odluan protivnik. Da bi pribavio gotov novac izvan Fran
cuske, u Njemakoj, u Italiji i ak u panjolskoj, gdje se tuku vojske
Luja XJV, Samuel Bernard nudi cnovcanima kao ja m stv o za
isplatu novanice koje je francuska vlada emitirala od 1701; isplata
se tada obavlja u Lyonu prigodom sajmovanja, zahvaljujui mje
nicama koje Samuel Bernard ispostavlja na artranda Castana,
svoga tam onjeg suradnika. Da bi ovoga opskrbio, slao mu je
trasirane mjenice za plaanje kako n a i u sajmovi. Ukratko, bila
je to igra utrkivanja u kojoj, uostalom, nitko ne gubi kad sve dobro
ide, i koja omoguava isplatu zajmodavaca iz Genovc i iz drugih
mjesta bilo gotovinom, bilo u novanicama oborene vrijednosti
(vodei rauna o njihovu gubitku kako se govorilo), jer se veliki
obraun svaki put odgaao i za smog Samuela Bernarda, za
godinu dana. Abeceda posla bila je u tome da se dobije na vremenu
i opet na vremenu, sve do trenutka kad bude isplatio sm kralj, a
to postii nikad nije bilo jednostavno.
Kako je generalni kontrolor vrlo brzo iscrpio sva lagana i
sigurna rjeenja, trebalo je smisliti druga. Tako se 1709. uporno
384
Nacionalna trita
govori o stvaranju privatne ili dravne banke. Njena uloga? Posu

ivanje novca kralju, koji bi ga odmah posudio poslovnim lju
dima. Ta bi banka emitirala mjenice koje bi donosile kamate i
mogle se zamijeniti za kraljeve novanice. To bi znailo revalori
zirati one mjenice. Tko se tada u Lyonu nije radovao tako dobroj
vijesti!
Oigledno je da bi uspjeh te operacije znaio prelazak svih
novara pod kapu Samucla Bernarda, koncentracija bi se izvr
ila u njegovu korist, jer bi njemu bilo povjereno upravljanje
bankom, pokrivanje mjenica i premjetanje njihovih masa. Kon
trolor Desmaretz uope nije zadovoljno gledao takvu perspektivu.
Postojao je i otpor trgovaca na veliko po lukama i trgovakim
gradovima Francuske, a taj je otpor, moglo bi se gotovo rei, bio
nacionalistiki. Neka opskurna osoba, oigledno samo glas
nogovornik drugih, kae: Uvjeravaju nas kako su se gospoda
Bernard, Nicolas i drugi idovi, protestanti i stranci ponudili da
e se pobrinuti za osnivanje te banke (...) Bilo bi mnogo pravednije
da tom bankom upravljaju francuski podanici, rimokatolici, koji
(...) dokazuju svoju vjernost Velianstvu.20i Zapravo je taj projekt
banke nalikovao na pravi pokeraki potez, rekli bismo danas,
analogan onom e kojim je 1694. godine stvorena Engleska banka.
U Francuskoj je propao, pa se stanje ubrzo pogoralo. Svi su se
uplaili i postojei se sustav poeo ruiti poput kule od karata.
Pogotovu u prvom tjednu travnja 1709, kad je Bertrand astan ne
bez osnove posumnjao u solidnost Samuela Bernarda i odbio u
loi razmjena, kamo je po obiaju bio pozvan, primiti trasirane
mjenice na svoje ime i izjavio da ne moe saldirati svoju bilancu
(to jest uravnoteiti je). To je izazvalo neopisivu uzrujanost.
Samuel Bernard naao se, priznajemo, u tekoama utoliko
ukoliko ga je sluba kralju uvukla u neuvene komplikacije, a od
generalnog kontrolora Dcsmarctza dobio je napokon tek 22.
rujna204, uz mnogo muke i beskrajnog pogaanja, odluku kojom
mu se odobrava odgoda na tri godine da bi sredio vlastite dugove.
Tako je izbjegnuto da padne pod steaj. Kraljev kredit se uostalom
oporavio nakon to su 27. oujka 1709. u luku Port-Louis brodovi
iz Saint-Maloa i Nantcsa dopremili s Junih mora dragocjenih
metala u rcalima, polugama i posudu vrijednih 7,451.178
tourskih livri.205
No u sreditu naeg zanimanja sada je ipak poloaj Lyona, a
ne toliko ta zamrena i nejasna novarska drama. Koliko je solidan
bio taj grad suoen 1709. s neredovitim plaanjem? To je teko
385
rei jer su sami Lionci bili skloni da se stalno ale i prikazuju svoj
poloaj crnjim no to je bio. Ipak se grad ve petnaest godina borio
s ozbiljnim tekoama. Ve od 1695. Nijemci i vicarci su prestali
dolaziti na sajmove206. Neki podnesak iz 1697. ak spom inje dosta
udnu praksu (kakvu emo, uostalom, nai u upotrebi na aktiv
nim, ali tradicionalistikim sajmovima u Bolzanu): prenoenje sa
sajma na sajam obavlja se zabiljekama koje svatko radi za svoju
bilancu.207 To je dakle igra pisanja u najuem smislu tih rijei,
dugovi i potraivanja ne cirkuliraju u obliku mjenica na do
nosioca i na nalog. Nismo dakle u Antwerpenu. Uska skupina
kapitalista osigurala je sebi dobit do aktivnih dugova, pre
nesenih sajmenih svota. To je igra u zatvorenom krugu. Da su
zabiljcke cirkulirale s uzastopnim indosiranjem, manji vclc-
trci i mali trgovci, kako nam to objanjavaju na prebrzi nain,
imali bi priliku da naine vie poslova, da se upletu u prom et
odakle ih bogati trgovci na veliko i akreditirani poslovni ljudi
naprotiv, nastoje udaljiti. Takva je praksa suprotna od one koja
je postala pravilom na svim trgovakim mjestima Evrope, ali e
se ona odrati sve do kraja Iyonskih sajmova.208 Moe se zamisliti
da nije doprinijela oivljavanju lyonske burze niti ju je zatitila od
m eunarodne konkurencije.
A ona je postojala: Lyon, koji se opskrbljuje panjolskim
pijastrima via Bayonne, gleda kako otjeu njegovi srebrnjaci, pa
ak i zlatnici, na norm alna odredita kao to su Marseille i Levant
ili H tel des m onnaies u Strasbourgu, ali jo vie tajnim i vanim
vezama u sm jeru encve. U zamjenu za gotovinu, koja odlazi via
cncva, neki lyonski trgovci dobivaju iz Amsterdama mjenice na
Pariz s bitnim dobitkom. Je Ii ve to dokaz inferiornosti Lyona?
Pisma, koja generalni kontrolor financija dobiva od lyonskog
intendanta Trudainea, prepuna su odjeka tubalica trgovaca s
burze, bez obzira jesu li bile pretjerane ili nisu.209 Po njihovim
rijeima, Lyonu je prijetilo da m u enevski takmaci preotm u
sajmove i kreditne operacije. Ve se i u Trudaincovom pismu,
upuenom Dcsmarctzu 15. studenog 1707, govori: Treba se
bojati da se trgovina s lyonske burze neprekidno ne prenosi u
encvu. Ve dulje vremena cncvljani namjeravaju kod sebe ot
voriti burzu za razmjenu gdje bi se organizirali sajmovi i vrila
plaanja kao u Lyonu, Noviju i Lcipsicku.210 Da li je to bila
stvarnost? Ili prijetnja kojom se nastoji djelovati na neodlunost
vlade? U svakom sluaju stanje je ozbiljno dvije godine kasnije,
1709. U drugom Trudaineovom pismu zabiljeeno je: Afera s
386
Nacionalna trita
Bernardom oborila je Iyonsku burzu tako da se vie nikad nee

oporaviti, pa izdana u dan postaje sve gore.211 Tehniki govorei,
trgovci su doista blokirali funkcioniranje burze. Plaanja u Lyonu
obino su se obavljala gotovo sva papirima ili u bilanci vir
manskim prometom, tako da je esto u plaanju od trideset
milijuna ulo samo 500.000 l(ivri) u kovanom novcu. Kad je
nestalo povjerenja u pisanu rije, plaanje je postalo nemogue
ak kad bi u opticaju bilo i stotinu puta vie gotovine nego obino.
Taj trajk financija ak je usporio i proizvodnju lyonskih manufak
tura, koje su radile iskljuivo na kredit. Rezultat: Djelomino su
prestale raditi pa je bez posla ostalo deset do dvanaest tisua
radnika koji nemaju uope od ega ivjeti dokle god traje prekid
rada. Takvih je svakoga dana sve vie, pa je opravdan strah da nee
biti ni proizvodnje ni trgovine ako hitno ne dobijemo pomo...212.
To je svakako pretjerano, ali ne sasvim bez osnove. U svakom je
sluaju lyonska kriza imala utjecaja na sve francuske burze i
sajmove. Jedno pismo od 2. kolovoza 1709. upozorava da je sajam
u Bcaucaircu opustio i sasvim suh.213 Zakljuimo: duboku
krizu koja je u Lyonu kulminirala 1709. godine nemogue je
dokraja prosuditi niti tono procijeniti, ali je bila vrlo jaka.
No zato je sasvim izvan sumnje da ve nagrizeno bogatstvo
Lyona nije odoljelo nenadanoj i snanoj krizi Lawova sustava. Je
li grad pogrijeio to nije prihvatio da se u njemu osnuje Kraljevska
banka? Bila bi besumnjc takmac njihovoj, a usto bi ugrozila, ako
ne i unitila tradicionalne sajmove214, ali bi zauzvrat sigurno uspo
rila napredovanje Pariza. Jer cijela je Francuska, grozniava Fran
cuska, tako p o ju rila u p rijesto ln icu i gurala se u ulici
Quincampoix, pravoj burzi, jednako burnoj, ako ne i burnijoj od
londonske Change Alley. Zbog propasti sustava, Pariz i Francuska
su nakraju ostali bez Kraljevske banke koju je 1716. godine os
novao Law, ali je vlada vrlo brzo podarila Parizu (1724) novu
burzu, dostojnu novarske uloge koju e otada igrati glavni grad.
Otada se uspjeh Pariza samo sve vie dokazivao. U neprekid
nom napretku neosporni i presudni zaokret nainjen je ipak dosta
kasno, oko 1760. godine, izmeu razvrgavanja saveznitava i zavr
etka sedmogodinjeg rata: Pariz se tada naao u povlatenom
poloaju, u samom sreditu kontinentalne zajednice, koja je obuh
vaala zapadnu Evropu, pa je toka konvergencije privredne m re
e to se vie ne sudara kao donedavno s neprijateljskim politikim
zaprekama. Razbijena je barijera kojom su Habsburzi uz pomo
svojih posjeda okruivali Francusku ve dva stoljea. (...) Ras-
387
F ern a n d B r a u d e l/ Vrijem e svijeta
Kua Soissonsovih 1720. godine. Tuje Law zapoeo trgovinu papirom,

a zatim se preselio u ulicu Quincampoix. (B. N.)
kidanjem saveznitava ustolieni su Bourboni u panjolskoj i u

Italiji, pa moemo pratiti kako se svijet otvara Francuskoj sa svih
strana: panjolska, Italija, juna i zapadna Njemaka, Nizozemska;
odsada su slobodni putovi od Pariza do Cdiza, od Pariza do
Genove (i odatle do Napulja), od Pariza do Ostendca i Bruxellesa
(relej na putu za Be), od Pariza do Amsterdama i te puteve trideset
godina (1763-1792) nee prekinuti nikakav rat; Pariz tada postaje
koliko politiko toliko i novarsko raskrije kontinentalnog dijela
zapadne Evrope: to je uzrokovalo razvitak poslova, rast i priljev
kapitala.215
Porast privlanosti Pariza osjea se kako u samoj zemlji tako
i u inozemstvu. Ipak, moe li postati velikim privrednim sreditem
ta prijestolnica usred kontinenta, usred zabav i velikih predstava?
Moe li biti idealnim sreditem nacionalnog trita, spremnog da
se ukljui u ivo meunarodno takmienje? Ne moe, unaprijed
388
Nacionalna trita
je odgovorio Des Cazcaux du Hallays, predstavnik Nantcsa u

Trgovakom savjetu, u dugakoj poslanici napisanoj na poetku
stoljea (1700. godine).216 alei to francusko drutvo ne cijeni
krupne trgovce, on to donekle pripisuje i tome to stranci (oi
gledno misli na Holandane i Engleze) kod svoje kue imaju ivlju
i jau predodbu od nas o veliini i uzvienosti trgovine, a to je
zbog toga to su svi dvorovi njihovih drava u morskim lukama,
pa imaju priliku da dobro vide lae koje dolaze sa svih strana
natovarene svim bogatstvima svijeta i zakljue kako je trgovina
preporuljiva. Da je trgovina u Francuskoj imala istu takvu sreu,
bio bi to dovoljan mamac da se cijela Francuska pone baviti
trgovinom. Ali Pariz nije na kanalu La Manche. Godine 1715. John
Law, tek nasluujui svoje pustolovine, vidi granice ambicija koje
moemo gajiti za Pariz kao privrednu metropolu, jer je taj grad
udaljen od mora, a rijeka mu nije plovna (najvjerojatnije misli da
njome ne mogu ploviti morski brodovi) pa ne moe postati sre
ditem vanjske trgovine, ali moe biti najvanije svjetsko mjesto za
financijske poslove.217 Pariz, meutim, nee postati najvanije
svjetsko mjesto za financijske poslove ni u doba Luja XVI, ali e to
sigurno biti za Francusku. Ipak njegova supremacija nee biti
potpuna, kao to je to implicite predviao Law. I tako se sama od
sebe nastavljala francuska bipolarnost.
Za diferencijalnu povijest
Na stanje stalnih sukoba izmeu Pariza i Lyona ipak se ne mogu
ni izdaleka svesti sve napetosti i suprotnosti na francuskom pros
toru. No imaju li te napetosti i suprotnosti takoer same po sebi
neko znaenje za cjelinu? To tvrdi nekoliko rijetkih povjesniara.
Tako Frank C. Spooner218 smatra da je u XVI. stoljeu Fran
cuska en gros podijeljena s jednog kraja na drugi parikim meri-
dijanom : istono je veina kontinentalnih pays. Picardie,
Champagne, Lorraine (tada jo nije bila francuska), Durgundija,
Franchc-Comt (jo pod panjolskom vlau), Savoja (pod Tori
nom, ali Francuzi e je okupirati od 1536. do 1559. godine),
Dauphin, Provansa, dolina Rhone, manje ili vie prostran dio
Centralnog masiva, i na kraju Languedoc ili bar dio Langucdoca;
zapadno od toga istog meridijana su pays koje dodiruju Atlantski
ocean ili kanal La Manche. Razlike izmeu te dvije zone vide se po
opsegu u kovanju novca, to je vrijedan, ali istodobno i dis-
389
kutabilan kriterij. Diskutabilan je zbog toga to se u zakinutim

zonam a ipak nalaze Marseille i Lyon. Kontrast ipak nije manje
upadljiv izmeu, na primjer, Burgundije gdje kuju bakrcnjake219
i Bretanjc ili Poitoua kamo ulaze i u opticaju su panjolski rcali.
Pokretaka sredita te Francuske na zapadu, kojoj je poticaj u XVI.
stoljeu dao razvoj atlantske plovidbe, bili bi Dieppe, Rouen, Le
Havre, Honflcur, Saint-Malo, Nantes, Rennes, La Rochelle, Bour-
deaux, Bayonne, a to je, s izuzetkom Renncsa, pravi vijenac luk.
Preostalo bi nam da saznamo kada se i zato usporio uzlet
Zapada, da bi na kraju i nestao, usprkos uspjenom napredovanju
francuskih pom oraca i gusara. To su pitanje postavili A. L. Row-
se220 i jo nekoliko drugih povjesniara, a da nikad zapravo nisu
nali jasan odgovor. Zadrati se na prijelom u 1557. godine kad je
izbila estoka financijska kriza, koja je oteala moguu intercik-
liku recesiju od 1540. do 1570. godine, znailo bi dovesti u pitanje
porem eaj trgovakog kapitalizma.221 Mi smo gotovo sasvim sigur
ni u taj poremeaj, iako ne i u tako rano odstupanje atlantskog
zapada. Uostalom, miljenje je Picrrca Lona222 da je zapadna
Francuska, iroko otvorena utjecaju oceana (jo u XVII. stoljeu)
zapravo bogata Francuska (...) tkanina i platna, od Flandrije do
Bretanjc i Maine a ujedno je i daleko nadmonija unutranjoj
Francuskoj, koja ima rudnike i metalurgiju. Tako kontrastzapad-
-istok i dalje traje m o d a sve do poetka osobne vladavine Lu-
ja XIV jer kronoloki rez nije ist.
Ipak se, neto ranije ili neto kasnije, ve ocrtava nova linija
podjele, od Nantcsa do Lyona223, dakle ne vie meridijanom, nego
neim nalik na paralelu. Na sjeveru je superaktivna, industrijska
Francuska otvorenih prostora i konjskih zaprega; juno je, na
protiv, Francuska koja neprekidno zaostaje, uz nekoliko sjajnih
izuzetaka. Pierre G oubert224 ak tvrdi da postoje i dvije konjunk
ture, ona na sjeveru je razm jerno dobrog zdravlja, dok je ona na
jugu na udaru rane i snane regresije. Jean Dclumcau dodaje: ...
Francusku u XVII. stoljeu valja makar djelomino odvojiti od
junjake konjunkture i usto ne prom atrati sistematski kraljevstvo
kao cjelinu.225 Ukoliko je ta tvrdnja tona, Francuska se jo
jednom prilagodila vanjskim uvjetima svjetskoga privrednog ivo
ta, koji je tada orijentirao Evropu prem a sjevernim zonama te
okrenuo lomnu i popustljivu Francusku prem a La Mancheu, Nizo
zemskoj i Sjevernom moru.
Linija izmeu sjevera i juga uope se kasnije nije pokrenula
sve do poetka XIX. stoljea. I d Angevillc (1819) jo je uvijek nalazi
390
Nacionalna trita
ucrtanu od Rouena do vrcuxa i dalje do eneve. Na jugu se

ruralni ivot dezurbanizira, rasipava se, tu poinje divlja Fran
cuska s disperzijom seoskih kua. To je reeno pretjerano, ali
opreka je oita.226
Napokon se iznova ta podjela modificirala i pred naim se
oima pariki meridijan opet doepao svojih prava. Zone koje
dijeli ipak su se promijenile: na zapadu je nerazvijenost, francus
ka pustinja; na istoku su napredne zone, povezane s domi
nantnom i osvajakom njemakom privredom.
I tako se igra dvije Francuske mijenja s godinama. Ne postoji
linija koja bi jednom zasvagda oznaila razlike francuskog teri
torija, nego je to uzastopni niz linija. Postoje najmanje tri, a
vjerojatno i vie. Tonije: postoji jedna linija koja se kretala poput
kazaljke na satu. Evo to to podrazumijeva:
1) da se na odreenom prostoru podjela izmeu progresa i
zaostajanja neprekidno mijenja, da razvijenost i nerazvijenost nisu
jednom zauvijek ograniene na odreeno mjesto, da plus slijedi
iza m inusa, da se suprotnosti cjeline samo slijeu na nie, lokalne
raznolikosti: pokrivaju ih ali ne dokidaju, pa ih vidimo zbog
njihove prozirnosti;
2) da se Francuska kao ekonomski prostor moe objasniti
samo ako je ponovo smjestimo u evropski kontekst, da evidentni
uspon onih pays to su sjeverno od linije NantesLyon, u vremenu
od XVII. do XIX. stoljea, ne moe biti objanjen samo unutranjim
razlozima (prednost trogodinjeg plodorcda, povean broj konja
za poljodjelstvo, iv demografski rast) nego takoer i vanjskim
faktorima Francuska se mijenjala u dodiru s dominantnom
konjunkturom sjevera, kao to ju je u XV. stoljeu bio privukao
sjaj Italije, a u XVI. Atlantik.
Za i protiv linije
Rouen Zeneva
Upravo razmotren ekspoze o uzastopnim prepolavljanjim a fran

cuskog prostora od XV. do XVIII. stoljea moe orijentirati ali i ne
i dovriti beskrajne rasprave o povijesnoj raznovrsnosti tog pros
tora. Francuska se cjelina, zapravo, ne dijeli na podcjeline koje
bismo mogli sigurno identificirati i staviti im jednom zauvijek
391
P em and Braudel/ Vrijeme svijeta
etikete: one neprekidno mijenjaju oblik, prilagodavaju se, regru-

piraju, mijenjaju napon.
Tako karta Andra Rmonda (pogledajte str. 394), preostala
od divnog atlasa Francuske XVIII. stoljea (koji je moda i bio
dovren, ali naalost ne i objavljen) predlae ne samo podjelu na
dva dijela nego i na tri, prem a razliitosti u biolokoj akceleraciji
francuskog stanovnitva u Ncckerovo doba. Najupadljiviji je du
gaki zaljev koji prodire francuskim teritorijem od Dretanje do
blizine Ju re i predstavlja zonu prorjeivanja stanovnitva ili bar
stagnacije, odnosno vrlo slaboga demografskog napretka. Taj za
ljev razdvaja dvije bioloki zdravije zone: na sjeveru su kotari
Caen, Alenon, Pariz, Rouen, C hlons-sur-M arne, Soissons, Ami
ens i Lille, a rekorde dre kotari Valenciennes, Trois-vcchs,
Lorraine i Alsace; na jugu se udesno ivahan prostor stere od
Akvitanije do Alpa. Ovdje, preko Centralnog masiva, stanovnitvo
Alpa i Ju re se zbija u gradove koji kao da prodiru ljude, a bogate
ravnice ne bi mogle preivjeti bez povremenih migranata.
Linija Rouen (ili Saint-M alo ili Nantcs-encva) nije dakle
presudan rez kojom bi bile oznaene sve francuske razliitosti.
Karta Andra Rmonda ne iskazuje, dakako, nacionalno bogatstvo
niti privredno nazadovanje ili napredovanje, ve demografsko
napredovanje ili nazadovanje. Ondje gdje ima mnogo ljudi, u
pravilu ima iseljavanja i industrijske djelatnosti, jednom jednoga,
drugi put drugoga ili obojega istovremeno.
Michel Morincau je po obiaju, sa svoje strane, oprezan kad
se nudi bilo kakvo prejednostavno objanjenje. Stoga nije sklon ni
shemi dijametra koji bi dijelio Francusku okreui se oko Pariza.
Skeptian je, na primjer, prem a liniji Saint-Malo eneva, koju
en gros od d Angcvillca preuzim a E. Le Roy Ladurie.227 Uzima
dokaz, koji se sastoji u brojkam a trgovake ravnotee u obje zone,
da bi je podvrgao kritici, jer te brojke, dodue, ne briu de-
m arkacionu Uniju zona, ali im mijenjaju predznak: plus prelazi na
jug, a m inus na sjever. Nema sum nje da 1750. godine zona
smjetena na jugu uvelike pretee nad onom na sjeveru. Tamo
emo moi utvrditi dvije treine ako ne i vie od cjelokupnog
izvoza. Ta superiornost djelomino se moe zahvaliti isporukama
vina, a djelomino daljnjoj preraspodjeli kolonijalne robe u lu
kama Bordeauxa, Nantcsa, La Rochellea, , Lorienta i
Marscillea. Ali korijen joj je i u snazi industrije, koja je sposobna
u tanji prodavati platna u vrijednosti od 12, 5 milijuna tourskih
392
Nacionalna ti-ita
livri, a u Lyonu svilenih tkanina i marama za sedamnaest milijuna,

te u Languedocu sukna i draperije za 18 milijuna.228
Sad sam ja na redu da budem skeptian. Priznajem da me
nisu uvjerili kako je znaajno procjenjivanje francuske raznolikos
ti prema vanjskotrgovinskoj bilanci pojedinih dijelova. Jasno je da
teina industrije koja radi za izvoz ne moe sama po sebi biti
odrednicom; da je industrija, osobito u prolosti, esto zapravo
bila pokuaj kompenzacije u zonama siromatva ili tekog ivota.
Zbog dvanaest milijuna od bretonskog platna nee retanja biti
provincija koja bi bila avangarda francuske privrede. Prava se
klasifikacija moe nainiti samo prema bruto-nacionalnom proiz
vodu. A upravo je to otprilike pokuao nainiti J. -C. Toutain na
kongresu u Edinburghu 1978. godine kad je poredao francuske
regije u 1785. godini po veliinifizikog proizvoda po stanovniku
(u odnosu na nacionalni prosjek)229: Pariz je na elu s 280%;
Centar, Loire i Rhone dostiu prosjek od 100%; ispod toga su
Durgundija, Languedoc, Provansa, Akvitanija, pirenejski jug, Poi
tou, Auvergne, Lorraine, Alsace, Limousin i Franche-Comt, a na
zaelju je retanja. Crte na str. 395. predstavlja te brojke i ne
ocrtava izrazito liniju Rouen Zeneva, iako jasno pokazuje da je
siromatvo na jugu.
Primorski i
kontinentalni rubovi
U tim problemima diferencijalne geografije javljaju se, zapravo,
isti problemi kao i u svakoj drugoj, jer se perspektive razlikuju
ovisno o tome koja kronoloka trajanja prouavamo. Ne skrivaju
li promjene, koje se zasnivaju na nekoj silom prilika polaganoj
konjunkturi, jo i dugotrajnije opreke, kao daje Francuska kao,
uostalom, i bilo koja druga nacija zapravo sazdana preklapa
njem razliitih realnosti, s time da najdublje razlike (bar one koje
ja smatram najdubljima) najpolaganijc nestaju, ve po definiciji ali
i u promatranoj stvarnosti, pa prema tome i najupornije ostaju
ondje gdje jesu? U takvim okolnostima geografija, kao nuno
osvjetljenje, istie ni sam ne znam koliko perm anentnih struktura
i razlika: planine i ravnice, sjever i jug, kontinentalni istok i zapad
pokriven oceanskim maglama... Te su opreke utoliko tee i jae
pritiu ljude to se vie nad njima smjenjuju privredne konjunk-
393
F ernand B ra u d el/ Vrijem e svijeta
I. ROENJA I SMRTI
U FRANCUSKOJ
OKO 1780.
Ova karta, je d n a o d rijetkih

iz d a n ih , prip ad ala je atlasu
koji je n a in io A ndr R
m o n d . O n a u sp o stavlja za
n im ljiv u r a z lik u iz m e u
reg ija k oje su u dem o g raf
skom nazad o v an ju (kotari
R e n n es, T o u rs, O rlan s, l a
R ochelle, P e rp ig n a n ) i o n ih
koji s u , izdvajajui s e iz p ro
sje k a , o d lu n o u s u viku
(V alen cien n es, S trasb o u rg ,
B esan o n , G re n o b le , Lyon,
M o n tp e llie r, R iom , M on-
ta u b a n , T o u lo u se , B o rd e
aux). M oda je ova bioloka
nadm o, u p ravo u tim regi
ja m a , p o v e z a n a s n o v im
k u ltu r a m a , k u k u ru z o m i
krum pirom . I.
mukarci
II. ITANJE I
PISANJE UOI
FRANCUSKE
REVOLUCIJE
Na o v o j karti, n a in je n o j
p re m a b ro ju m u k ih s u
p ru n ik a koji su mogli p o t
p is a ti sv o j v je n a n i list,
p rim at sjevera je o it (p re
ma F. F u re iu i J. O zoufu,
Ure et crire, 1$>78).
394
N acionalna trita
III. ODREDITI POREZ ZNAI

IZMJERITI GRAD
O ko 1704. g. vlada nam jerava uvesti porez za

trgovaka d rutva u gradovim a kraljevine. Porez
u Lyonu i R ouenu iznosi d o 150.000 livri, u
B o rd e a u x u , T o u lo u s e u i M o n te p e llie ru do
40.000 livri, u M arseilleu d o 20.000 livri... Ove
brojke d aju m jerilo p redoenom c rteu. Pariz se
n e nalazi n a listi gradova koji treb aju plaati
porez. Podijeliti kraljevinu prem a visini poreza
nije lak zadatak. Nije li ipak n ajznaajnija k arak
teristika, ako podijelim o k raljevinu n a sjevernu i
ju n u o d paralele povuene iz La R ochellea (s
p orezom o d 6.000 livri), u p ravo m notvo malih
gradova n a sjeveru i d o m in an tn o st velikih grad o
va n a jugu? (Prem a A. N. G7 1688.)
IV. GEOGRAFIJA REGIONALNOG DOHOTKA PRO CAPITE
Polazei o d p ro sje n o g n a c io n a ln o g (100) d o h o tk a pro capite (u fizikom p roizvodu), m oem o

dobiti p o sto ta k z a svaku regiju. Za g o d in u 1785: Pariz 280, G ornja N orm andija 160, L o ire-R hne
100 itd. D a li p o sto ji prev last sjevera k ao to to p o kazuje p red o en i crte? D a, ali tre b a lo bi p rovjeriti
sve te z am re n e p ro ra u n e n a o sn o v u ko jih je c rte i n a stao . S ituacija u 1970. godini je p re d o e n a
zbog u sp o re d b e . R egionalna ra sp o d je la d o h o tk a pro opite se o igledno izm ijenila. P rem a J.-C .
Toutain: N eravnom jeran p o ra s t re g io n a ln o g d o h o tk a u Francuskoj o d 1840-1970, n a Sedmom
meunarodnom kongresu opovijesti ekonomije, E dinburgh, 1978, s tr. 368.
39 5
ture jednom uzrokujui napredak, a drugi put zaostajanje zona u

kojima oni ive.
Ali kad sve zbrojimo, onda, dakako za nae potrebe, otkri
vamo da je strukturalna opreka p a r excellence ona koja je nastala
izmeu uskih m arginalnih zo n a i prostranih sredinjih regija.
Marginalne zone slijede nepravilnu liniju kojom je Francuskoj
odreen oblik i dijele je od svega to nije Francuska. Neemo u tu
svrhu upotrebljavati rije koja bi bila prirodna periferija, jer
je taj izraz upao u zamku nekih naih rasprava gdje je za mnoge,
pa tako i za m ene, dobio smisao zaostalih regija, daleko od po
vlatenih sredita ekonomije-svijeta. Rubovi, dakle, prate pri
rodnu liniju obala ili, ee, um jetnu liniju kopnenih granica. Tu
uoavamo vrlo udno pravilo da su francuski rubovi, uz samo
nekoliko izuzetaka, uvijek razm jerno bogati, dok je pozadina,
unutranjost zemlje, razm jerno siromana. DArgcnson sasvim
prirodno postavlja razliku pa biljei u svom D nevniku oko 1747.
godine: Stanje trgovine i unutranjosti Kraljevstva jo je gore
nego 1709. godine (a ta godina budi mrane uspom ene). No
zahvaljujui naoruanju gospodina de Pontchartraina ipak razo
aravamo230 nae neprijatelje u utrci; dobit nam donosi trgovina
u Junom m oru. Saint-Malo donosi Kraljevstvu sto milijuna. Ali
unutranjost Kraljevstva bila je 1709. dvostruko uhranjenija nego
to je danas.231 Sljedee godine, 19. kolovoza 1748, opet govori
o unutranjim provincijama Kraljevstva (koje) su juno od Loire
pale u duboku bijedu. etva je dala upola manje od lanjske, koja
je ve bila vrlo loa. Cijena itu raste i sa svih nas strana opsjedaju
prosjaci.232 Opat Galiani je sa svoje strane beskrajno jasniji i
kategoriniji u svom Dijalogu o itu-. Uzmite u obzir da je sa
danja Francuska trgovako, brodarsko i industrijsko kraljevstvo,
pa je sve njezino bogatstvo prelo na njezine granice; svi njezini
bogati veliki gradovi su na rubovima; unutranjost je uasno
mrava.233 Napredovanje rasta u XVIII. stoljeu ini sa da nije
ublailo tu opreku. Naprotiv! Slubeni izvjetaj od 5. rujna 1788.
objavljuje da se prihodi m orskih luka umnaaju u nedogled, a
trgovina u gradovima unutranjosti ograniena je na vlastitu po
tronju ili onu od susjeda, pa ne moe izdravati ljude koji u njima
proizvode.234 Nee li industrijalizacija, po opem pravilu, biti
privredna osveta kontinentalne pozadine?
Nekoliko je povjesniara osjetljivo na te stalne suprotnosti
unutranjosti i rubnih dijelova. Michel Morincau tvrdi da je Fran
cuska u posljednjim godinama vladavine Luja XIV ponovo skre
396
Nacionalna tj-ila
nula svoja bogatstva i djelatnosti prema rubnim primorskim kraje

vima.235 Neka bude tako, no je li to usmjerenje nastalo tek tada?
Nije li zapoelo mnogo ranije? I, jo vanije, nee li potrajati?
Posebna je vrijednost knjige Edwarda C. Foxa s izazovnim
naslovom Druga Francuska u tome to je bez imalo od
stupanja sazdana na strukturalnim oprckama. To znai da su
oduvijek postojale dvije Francuske, jedna se otvara prema morima
i sanjari o slobodi i pustolovinama prometa na velike udaljenosti,
a druga je Francuska vezana za zemlju, nepokretna, nemilosrdno
okovana. Povijest Francuske zapravo je dijalog gluhih, koji ne
mijenjaju ni poziciju ni shvaanja, jer svaka Francuska tvrdoglavo
sve navlai na svoje i ne eli nita shvatiti o drugoj.
U XVIII. je stoljeu najmodernija druga Francuska, ona s
velikim lukama, gdje je smjeteno cijelo bogatstvo i rani kapita
lizam. To je neto kao umanjena Engleska, koja je sanjarila o
mirnoj revoluciji po uzoru na slavnu iz 1688. No moe li ona
igrati sama i pobijediti? Ne moe, to emo brzo vidjeti, uzmemo li
samo jedan dobro poznati primjer za epizode irondinaca (1792-
1793). Ba kao u doba Starog poretka, s Revolucijom i Carstvom
pa ak i kasnije, jo je jednom trijumfiralo kopno. S jedne je strane
trgovina, kojoj bi bolje ilo ako joj se dade sloboda. S druge strane
poljoprivreda, koja beskrajno trpi od raskomadanosti seljakih
posjeda, i industrija koja slabo napreduje, jer nema sredstava ni
inicijative: tako dvije Francuske vidi Edward Fox.236
Ali u taj produljeni dijalog s mnogo ponavljanja ipak se ne
moe ugurati cijela povijest Francuske, ma kako nadaren bio pisac.
Nije li to zbog toga to ne postoji samo jedna m arginalna Fran
cuska. Francuska zapravo zavrava istovremeno na zapadu, licem
okrenuta prema m oru a tu smo u Foxovoj drugoj Francuskoj
i na istoku, licem okrenuta prema kontinentalnoj Evropi, sjever
noj Italiji s druge strane Alpa, vicarskim kantonima, Njemakoj,
panjolskoj i Nizozemskoj, koja 1714. postaje austrijska, te Ujedi
njenim pokrajinama. Ne tvrdim da je ta rubna Francuska na istoku
jednako vana ili fascinantna kao ona na morskim obalama, ali ona
postoji, pa ako marginalnost ima neki smisao, ona joj daje
obaveznu originalnost. Ukratko, du morskih obala Francuska
raspolae terminalima, pomorskim meupostajama, a to su:
Dunkerque, Rouen, Le Havre, Caen, Nantes, La Rochelle, Bor
deaux, Bayonne, Narbonne, Ste (Colbertovo djelo), Marseille i
vijenac provansalskih luka; to bi, ako hoete, bila Francuska broj
1. Francuska broj 2 je unutranjost, prostrana i raznolika, na koju
397
emo se poslije vratiti. Francuska broj 3 sastoji se od dugakog

vijenca gradova, a to su Grenoble, Lyon, Dijon, Langrcs, C hlons-
-su r-M arn e , Strasbourg, Nancy, Metz, Sedan, Mzircs, Charlc-
ville, Saint-Q uentin, Lille i Amiens, dakle vie od tucet gradova s
kojima gradovi drugorazrednog znaenja, smjeteni izmeu njih,
tvore lanac od Sredozemlja i Alpa do Sjevernog mora. Tekoa je
u tom e to ovu kategoriju gradova, u kojoj glavnu rije vodi Lyon,
nije m ogue shvatiti tako lako kao vijenac prim orskih gradova, jer
niti je tako hom ogena niti jasno ocrtana.
Logini zavretak privrednoga prostora Francuske prema
istoku, rekao bih a posteriori i (neka mi itatelj vjeruje) bez imalo
retrospektivnog imperijalizma, trebalo bi zacrtati od Zcncvc preko
Milana, Augsburga, Nrnberga i Kolna do Antwcrpcna ili Amster
dama, tako da bi na jugu zahvaao skretnicu lombardijske ravnice
i da bi sa SanktGotthardom drao dodatna vrata Alpa te nadzirao
ono to zovu rajnskim hodnikom a to je os, rijeka gradova. Isti
su bili razlozi zbog kojih Francuskoj nije bilo doputeno da pri
grabi Italiju ili Nizozemsku i zbog kojih nije uspjela, osim u
Alsaccu, svoju ivu granicu staviti na Rajnu, to jest na lepezu puteva
koja je gotovo tako vana kao to su to pom orski putcvi. Italija,
Rajna i Nizozemska dugo su bili rezervirane zone, hrbat ev
ropskog kapitalizma. Onam o nije mogao prodrijeti svatko tko je
htio.
Kraljevstvo se, uostalom, prem a istoku irilo polako i teko,
sklapajui nagodbe s provincijama koje je uspijevalo pripojiti, ali
ostavljajui im djelomino njihove slobode i povlastice. Tako su
izvan poreske obaveze Pet Velikih Zakupa iz 1664. ostali Artois,
Flandrija. Lyonnais, Dauphin i Provansa; tovie, sasvim izvan
naplate francuskih carina ostale su takozvane efektivno strane
pokrajine Alsace, Lorraine i Franche-Com t. Prenesete li te pro
vincije na kartu, pokrit ete tono prostor Francuske broj 3-
Lorranic, Franche-Com t i Alsace sauvale su potpunu slobodu
prem a inozemstvu, ostale su otvorene stranoj robi, koja je lako
prodirala u kraljevstvo, pogotovu uz pom o krijumarenja.
Ako se ne varam, odreena sloboda akcije zapravo je karak
teristina za te pogranine zone. Bilo bi vano neto vie saznati o
tom e kako se ponaaju ti pogranini p a y s, izmeu kraljevstva i
inozemstva. Priklanjaju li se jednoj ili drugoj strani? Kakvi bi mogli
biti, na primjer, udio i uloga trgovaca iz vicarskih kantona u
FrancheComtu, u Alsaccu, u Lorraini gdje su kao kod kue u
XVIII. stoljeu? Postoji li takoer od Dauphina do Flandrije, na
398
Nacionalna trita
primjcrza vrijeme revolucionarne krize od 1793. do 1794. godine,

isti stav prema strancu, makar ga i ne voljeli? I kakva je uloga u tim
prostorima, gdje je sloboda vea nego u bliskom kraljevstvu to je
imaju sami gradovi kao to su Nancy, Strasbourg ili Metz ili,
pogotovu, Lille koji je zapravo sjajan primjer, jer najblie dotie
Nizozemsku i dovoljno je blizu Engleskoj, pa se preko tih susjeda
povezuje s cijelim svijetom?
Lille postavlja sve probleme Francuske broj 3. Po mjerilima
onog vremena bio je to velik i vaan grad. Nakon svretka ho-
landske okupacije (1713) naglo se oporavlja, kao i kraj koji ga
okruuje. Prema ispitivanjima ubiraa poreza na obilasku od
1727-1728. godine, njegova je mo tako golema da moe preh
raniti vie od stotine tisua stanovnika u sebi i u provincijama
Flandrije i Hainauta svojom manufakturom i trgovinom na ve
liko.237 U samom gradu i u okolici pokree se cijela lepeza raznih
industrija tekstila, visokih pei, eljezara i topionica; on isporuuje
raskone tkanine ba kao i ploe od lijevana eljeza za domain
stvo, zdjele i lonce, zlatne i srebrne gajtane i eljeznu robu; u grad
stiu ivene namirnice u obilju iz oblinjih krajeva, kao maslac,
iva stoka, ito... Najbolje koliko je god mogue Lille se koristi
putovima, rijekama, kanalima, bez mnogo muke prilagodava se
nareenju vlade da prom et uputi prema zapadu i sjeveru, prema
Dunkerqucu i Calaisu, dok su ranija odredita bila Ypres, Tournay
ili Mons.
Lille je prije svega skretnica: odasvud sve prima iz Holan-
dije, Italije, panjolske, Francuske, Engleske, panjolske Nizo
zemske i baltikih zemalja; kupuje od jednih da bi prodao
drugima, aljui, na primjer, francuska vina i rakiju na sjever. Ali
na prvom je mjestu ipak njegovo trgovanje sa panjolskom i
Amerikom. etiri ili pet milijuna vrijedna roba iz Lillca (prije svega
platno i sukno) odlazi onamo svake godine, bilo na rizik trgovaca
na veliko u gradu koji se uputaju u velike pothvate, bilo pod
platom trgovakih posrednika. U povratku dolazi manje roba a
vie gotov novac, otprilike godinje tri do etiri milijuna Uvri, kako
se procjenjivalo 1698. godine.238 Taj novac, ipak, ne stie izravno
u provinciju Lillea; on prolazi u Holandiju ili u Englesku gdje
se lake trguje na veliko i s boljim dobitkom negoli u Francuskoj,
makar samo i zbog razliitog naina provjeravanja kovana novca.
Ukratko, Lille je kao bilo koji drugi grad bio uklopljen u francusku
privredu, a ipak je jo vie nego napola izvan nje.
399
Uz ova objanjenja moda emo bolje shvatiti i niz gradova

koji su jo dublje u pozadini, udaljeniji od granica, kakvi su
Troyes, Dijon, Langrcs, C hlons-sur-M arne i Reims: to su, naime,
nekada bili rubni gradovi pa su tek kasnije postali unutranjim
gradovima, ali je njihova prolost bila toliko vrsto ukorijenjena
d aje preivljavala samu sebe, kao da je Francuska broj 3, Francus
ka okrenuta istoku i sjeveru, stvorena slaganjem uzastopnih slo
jeva poput gradova u drvetu.
Gradovi druge Francuske

Ponovimo: sve nam je mnogo jasnije kod gradova druge Fran
cuske, onih na m oru. I oni su postigli uspjeh zahvaljujui slobodi
u poduzimljivosti i djelovanju. Prom et tih ivih luka sigurno je
dosezao duboko u unutranjost kraljevstva, odande se i hranio, ali
njihovi su interesi uvijek bili okrenuti prem a puini. to eli
Nantes oko 1680. godine?239 Da se Englezima zabrani pristup u
Francusku, jer donose najsvjeiju robu, pa tako i bakalar iz Nove
Zemlje, zahvaljujui brzim brodiima; nc bi li ih se moglo udaljiti
bar vrlo visokim carinama? Isto bi tako trebalo duhanom iz San-
dominga zamijeniti engleski duhan kojim je preplavljeno francus
ko trite. Zatim bi trebalo od Holandana i Hamburana vratiti
dobit od lova na kitove, jer su je i jedni i drugi preoteli ribarima
iz Nantcsa. I tako u nedogled: sve su to naini da se bude izvan
Francuske.
Istim slijedom misli, Edward Fox se pita govorei o or-
dcauxu: Je li to atlantski ili francuski grad?240 Paul Butcl ak bez
oklijevanja govori o atlantskoj m etropoli.241 U svakom sluaju,
jedan izvjetaj iz 1698. tvrdi da druge provincije kraljevstva, osim
jednog dijela Brctanje, ne troe nikakve ivene namirnice iz
Guyenne242: zar sva vina iz Bordeauxa i njegava zalea odlaze na
put sam o da ugode ei i profinjenom ukusu stranaca na sjeveru?
Slino tom e i Bayonne je grad koji iskljuivo vreba na ceste, luke
i na bijelu kovinu iz oblinje panjolske. Tamonji idovski trgovci
iz predgraa Saint-Esprit slijede to pravilo, pa ih 1708. godine,
moda s pravom, okrivljuju da u panjolsku alju najgore sukno
koje mogu nai u Languedocu i drugdje243. Na dvije krajnje toke
francuskih obala moemo vidjeti D unkerque kako se trudi da
izigra engleske zabrane i u sve se umijea, od lova na kitove do
trgovine s Antilima i trgovine crnim robljem 244; a na drugom kraju
400
Nacionalna trita
evo Marseillea, najzanimljivijeg i najslikovitijeg od svih gradova po

rubovima kraljevstva za kojeg je Andr Rmond2*15 zabavno i
zlobno rekao da je to luka vie berberska i levantinska negoli
tipino francuska.
Ali, da bismo mogli paljivije promatrati, ograniimo se na
jedan grad, uzmimo SaintMalo, bez sumnje jedan od najznaaj
nijih primjera. Ipak, to je ak vrlo mali grad, povrine parka
Tuileries.246 A graani toga grada su se voljeli prikazivati jo
manjima, ak i kad su od 1688. do 1714. godine bili na vrhuncu
uspjeha. Za svoj su grad 1701. rekli da je samo bijedna hridina
bez ikakvih mjesnih posjeda osim marljivosti (svojih stanovnika)
koji su se tako rekavi pretvorili u prijevoznike Francuske, ali ti
prijevoznici alju svojih 150 brodova po svih sedam svjetskih
mora.247 Ako im to moemo povjerovati a zapravo jc njihovo
hvalisanje gotovo istinito oni su prvi otkrili lov na kitove te
upoznali Brazil i Novi svijet prije Amcriga Vcspuccia i Caprala
(sic). Oni rado podsjeaju na povlastice koje su im odobrili
bretanjski vojvode (1230, 1384, 1433- i 1473) i kraljevi Francuske
(1587, 1594, 1610. i 1644). Zahvaljujui tim povlasticama morao
se Saint-Malo razlikovati od drugih bretanjskih luka, ali su ih
ubirai poreza nakon 1688. uspjeli ograniiti udarcima zabrana
i onemoguavanja. Tako je Saint-Malo traio ali nije dobio
da bude proglaen slobodnom lukom poput Marseillea, -
nea, Dunkerquea i odnedavno Scdana.
Graani Saint-Maloa, dakako, ne ive izvan Brctanjc iz koje
izvoze tkanine; nisu ni izvan kraljevstva odakle fregatama, koje
redovno odlaze do Cdiza, izvoze najdragocjeniju robu, takvu koja
se najlake prodaje: satene iz Lyona i Toursa, zlatom i srebrom
protkane tkanine, dabrovinu. Usto, dakako, preprodaju stranu
robu, onu koju dopremaju sami ili im je donose. No za sveukupnu
trgovinu Saint-Maloa sredinji je stoer Engleska: onamo odlaze
po odreene robe kojima vrijednost plaaju u Londonu mjeni
cama. Slijedi Holandija koja im vlastitim brodovima dovozi u luku
borove daske, jarbole, uad, konoplju i katran. U Ncwfoundlandu
love bakalar i sami ga odvoze u panjolsku i na Sredozemlje.
Odravaju brodske veze s Antilima, gdje je Santo Domingo bio
neko vrijeme njihova kolonija. Obogatili su se u Cdizu, koji je od
1650. godine zapravo amerika luka panjolske: ondje su nazoni
i aktivni ve prije 1672. godine248 trgujui bijelom kovinom, da bi
zatim pustili korijenje, jer su na licu mjesta osnovali snane i
aktivne poslovne kue. Tako je za stanovnike Saint-Maloa 1698.
401
F ern a n d B ra u d el / Vrijeme svijeta
Saint-Malo a XVII. stoljea (drvorez). Pariz, Nacionalna biblioteka,

(foto Giraudon)
godine, a i jo dugo poslije toga, glavna briga da u Cdizu ne

zakasne na galcone koji odlaze za Cartagcnu na Karipskom moru
a kreu bez utvrenog voznog reda i bez ikakve najave; a jo vie
da na vrijeme sustignu flotu koja stie u Novu panjolsku
neizbjeno 10. ili 15. srpnja. Na povratak u Saint-Malo iz Ame
rike obino se ekalo od 18 mjeseci do dvije godine nakon
odlaska. Prosjeni se promet kretao do sedam milijuna livri u
kovanicama, ali je bilo i jo plodnijih godina, sve do jedanaest
milijuna, a neki su se brodovi vraali u Saint-Malo iz Sredozemlja
ne pristajui u Cdizu i donosili jedni 100.000, a drugi 200.000
pijastera. Jo prije rata za panjolsku batinu Kompanija za
Juno more zvano Pacifik osnovana je patentnim pismima u mje
secu rujnu 1698. godine249, a to je potaklo neuveno bujanje
krijumarenja i izravne eksploatacije bijele kovine iz Amerike. To
je najneobinija, a moemo slobodno rei i najsenzacionalnija
pustolovina mornara iz Saint-Maloa, ak iz cijele Francuske, izme
u 1701. i 1720. voena u razmjerima svjetske povijesti.
Zahvaljujui tom bogatstvu Saint-Malo, primorska oaza i
zasebna cjelina, dospijeva na rub kraljevstva. Zahvaljujui obilnos-
ti gotovine nije mu trebala ak ni burza povezana s drugima.250
Grad je, uostalom, bio cestovno loe povezan s Dretanjom i jo
gore s Normandijom te Parizom: 1714. godine jo nije postojala
redovna potanska veza (od Saint-Maloa) za Pontorson, udaljen
402
Nacionalna n-zita
devet milja od toga grada251 Pontorson je na priobalnoj rjeici

Coucsnon, koja istono od SaintMaloa oznaava granicu izmeu
Bretanjc i Normandije. Zbog toga pota stalno kasni: Pota svaki
tjedan dolazi cestom iz Cacna samo utorkom i subotom, a cestom
iz Rcnnesa etvrtkom, pa je dovoljno samo malo zakasniti sa
slanjem pisama i ve je sve drugaije.252 Nema sumnje da su se
graani Saint-Maloa zbog toga alili ali se nisu naroito urili da
to isprave. Zar im je to bilo hitno?
Unutranjost
I tako imamo s jedne strane rubna podruja, obodnicu; s druge
golemu povrinu unutranjosti. S jedne je strane tananost, rana
razvijenost, relativno bogatstvo sjajnih gradova (Bordeaux je u
vrijeme isto to i Versailles plus Antwerpen)253, s druge
prostranstvo, esta bijeda i, ako izuzmemo udovini uspjeh Pa
riza, gradovi koji ive u sivilu a kojih je ljepota, ma kako bila
napadna, najee samo nasljee, tradicionalni sjaj.
Ipak prije no to nastavimo raspravu, moramo primijetiti
koliko zbunjuje veliina toga golemog prostora koji valja pro
uavati. Raspolaemo fantastinom dokumentacijom, tisuama is
traivanja, ali u golem oj veini posveenim a izdvojenim
sluajevima jedna jedine provincije. A za nacionalno je trite,
oigledno, vaan odnos provincija jednih s drugima. Istina je da
se nakon 1664. uvodi tradicija globalnih anketa koja je istov
remeno voena u svim kotarcvima254 kraljevstva. Tako raspo
laemo uvidom u sinhronc presjeke. Najpoznatije su one
nazvane po intendantima ili vojvodi urgundijc, zapoete 1697. i
s mukom zavrene 1703, te one generalnog kontrolora , koje
su voene vrlo strogo i dovrene 1745, u trenutku kad im je autor
pao u nemilost pa su odbaene; tako uspjeno, da ih je tek 1952.
pomalo sluajno otkrio P. de Dainville, i to u obliku saetka cjeline
iz pera nekoga lana Francuske akademije koji nam je ostao
nepoznat.255
Ali greke tih sinhronih uvida bodu oi; prije svega oni su
opisni, a mi bismo eljeli brojane podatke, koji bi se mogli u
najmanju ruku predoiti kartografski, ime bi opisi postali razum
ljiviji to esto nisu kod prvog itanja. Pokuao sam ugrubo pri
kazati kartografski ankete intendanata, sluei se olovkama u boji
za oznaavanje trgovakih veza pojedinih kotarcva: potez crvenom
403
Karlu nainio Franois de Dainville (usporedi napom enu 255).
olovkom za prom ets inozemstvom; plavom olovkom za razmjenu

izmeu pojedinih kotareva; napokon potez crnom olovkom za
veze na malim udaljenostima, unutar odreenog kotara. Tako sam
doao do sigurnog uvjerenja da Francuska ve od kraja XVII.
stoljea nastoji stvoriti mreu razmjerno gustih oica, mogli bismo
rei nacionalno trite. Ipak je ta karta ostala na stupnju prvog
pokuaja. Da bi neto vrijedila, trebalo bi raditi u ekipi, utoliko
prije to bi strelice valjalo jo umnoiti s obzirom na to koja se
dobra razmjenjuju. Za pokuaj da se karta uravnotei, bilo bi
potrebno jo dokumenata a to znai usporeivati opseg vanjske i
unutranje trgovine to je presudno pitanje za koje moemo
dobiti samo potvrde a priori, to jest da je unutranja trgovina bila
mnogo nadmonija od vanjske, najmanje dva do tri puta.
Jo jedna nezgodna strana sinhronih uvida s kojima ras
polaemo je u tome to su meu sobom previe nalik i ponavljaju
se, u vezi s tim to se svi kreu u kronoloki razmjerno kratkom
razdoblju, manjem od jednog stoljea, od 1697. do 1745. i do
404
Nacionalna trita
36. IMOVINSKO STANJE NARODA U XVIII. STOLJEU

Isti izvor. Za komentar vidi tekst na sljedeoj stranici. {Population, 1952, b r.l,
str. 58-59).
1780. godine. Stoga je nemogue odijeliti ono to je trajna struk

turalna realnost od sluajnih promjena. Prodirui kroz meu
sobne odnose provincija, eljeli bismo shvatiti mogui sustav
dubokih pravilnosti; taj sustav, ako postoji, nije na dohvat ruke.
Anketa generalnog kontrolora ipak daje nekoliko ko
risnih kljueva. On tako razlikuje provincije prema imovnom
stanju ljudi koji u njima ive. Odvojio je pet stupnjeva: ive
dobro; ive; jedni ive a drugi su siromani; siromani su;
bijedni su. Ako se drimo granice izmeu stupnja broj 3 (jedni
ive, drugi su siromani) i stupnjeva 4 i 5 (siromatvo, bijeda)
dobit emo liniju koja dijeli siromane regije od razmjerno bo
gatih. I ta linija zaista en gros odvaja privilegirani sjever od za
kinutog juga, ali, s druge strane, i na sjeveru i na jugu ima izuzetaka
koji nijansiraju to pravilo: na sjeveru je slabo naseljena (17 stanov
nika na kvadratnom kilometru) Champagne siromana, a kotar
Alenon pripada u zonu prave bijede; na jugu kotar La Rochelle
dobro ivi kao i regija oko Bordeauxa, a to vrijedi i za Roussillon.
40 5
S druge strane, geografska granica izmeu sjevera i juga ne pok

lapa se, kao to sc to moglo i oekivati, s regijama stupnja 3, koje
su negdje izmeu bogatstva i bijede. Ta se granina zona protee
od zapada prem a istoku kao traka teritorija koji je najprije si
romaan, na atlantskoj obali Poitoua, pa bijedan u kotarevima
Limoges i Riom (iako ovaj posljednji ulazi u Dasse-Auvergne koja
je zona dobrog ivota), pa opet siromaan i bijedan u Lyonnaisu i
Dauphinu, te u Savoji koja jo nije francuska. Te regije, u najkom-
paktnijem srcu Francuske, nerazvijene su zone p a r excellence na
francuskom prostoru, a esto su i krajevi odakle se iseljava, to je
sluaj s Limousinom, Auvergncom, Dauphinom i Savojom. A
ipak, emigracija svojim slanjem novaca kui popravlja razinu
mjesnog ivota (Haute-Auvergne je bijedna, a moda ima jed
nako mnogo sredstava kao i Limagne gdje se dobro ivi).
Druga os unutranjeg siromatva ocrtava se od juga na sjever,
od sirom anog Languedoca do jednako sirom ane Champagne.
Moemo li u tom e vidjeti preivjelu os sjever-jug (u to osobno
sum njam ) koja je u XVI. stoljeu dijelila kontinentalnu Francusku
od oceanske Francuske? U svakom sluaju Orrycvo istraivanje
pokazuje da je diferencijalno stanje francuskog teritorija bilo
mnogo zamrenije nego to bi se unaprijed moglo pretpostaviti.
To se ponavlja i na kartama koje je nacrtao Andr Rmond256
za godine oko 1700. a daju tri serije indikatora; to su: prinos
itarica, cijene ita, porezni pritisak. Po elji moemo dodati po
datke o demografiji koji su samo en gros pouzdani. Te su karte
plod basnoslovnog rada, ali ih je naalost teko interpretirati im
se pokua m eusobno kombinirati indikatore. Tako izgleda da
Brctanja uspijeva odrati svoju veoma skrom nu ravnoteu jer je
porezi pretjerano ne pritiu (to je povlastica dravnih p a y s) i jer
ondje prije svega izvoz itarica moe objasniti njihovu visoku
cijenu, to je esto prilika za zarade, kad se za to prui prilika, kao
npr. 1709. godine.257 Burgundija ima visoke prinose, uiva um
jerene poreze i esto izvozi ito Sanom i Rhnom, pa i tu visoke
cijene ita mogu donijeti korist. U Poitouu, Limousinu i Dauphi
nu, naprotiv, bijeda sc poklapa i sa slabim prinosim a i s visokim
cijenama.
Usporeivanje brojaka o stanovnitvu i njegovoj gustoi nase
ljenosti ne omoguava da sc dospije naroito daleko. S Ernestom
Wagemannom valja priznati da brojke o gustoi svjedoe o opoj
privrednoj aktivnosti. Pa pokuajmo makar za vlastiti uitak prov
jeriti vrijednost samo jedne gustoe, i to od 30 stanovnika na km2:
406
Nacionalna trzita
gustoa ispod te bila bi a priori nepovoljna, a iznad povoljna. U

junoj Francuskoj sve bi se uklapalo manje-vie u taj kriterij, ali
kotar Montauban, koji je 1745. godine imao gustou od 48 stanov
nika, tome bi proturjeio.
Postoji li drugi put? Da, ali kompliciran. Kartografija Andra
Rmonda omoguava rekonstrukciju proizvodnje ita i cijenu te
proizvodnje po kotarevim a za prosjenu godinu: krenimo od
dvadesetine25*t indikatora zemljinog prihoda koji je mogue
proraunati ili bar (jer nikad se na dosee teoretski odnos jedan
naprama 20) dobiti red veliina. Tada treba nainiti svotu zem
ljinih prihoda i pogledati u kakvom su odnosu s bruto-nacional-
nim pro izv o d o m F rancuske; tako bism o raspolagali s
koeficijentom koji, primijenjen na zemljini dohodak jednog ko
tara, daje njegov ukupan bruto-proizvod i dohodak pro capite to
bi u ovom sluaju bio najznaajniji podatak. Tako bismo ras
polagali cijelom serijom dohodaka pro capite po provincijama to
bi omoguilo da procijenimo, makar ugrubo, diferencijalno bo
gatstvo Francuske. A to bi kako treba bio kadar provesti jedino
Andr Rmond, sa svim oprezom i hrabrou koje zahtijeva poth
vat takvog obima. Naalost on to jo nije uinio ili bar nije objavio
svoje rezultate.
Prema tome bez pretjerivanja moemo rei da tek treba otkriti
Francusku prije Revolucije u njenim realnostima i unutranjim
odnosima. Jean-Claude Perrot je u nedavno objavljenoj knjizi
okupio za godine od IV. do XII. (1796-1804) a to je Zlatno doba
francuske regionalne statistike impresivan katalog izvora tis
kanih za nau upotrebu i to ovaj put ne po kotarevima nego po
departmanima.259 Cijelo istraivanje moemo izvriti poavi od te
knjige, a posao vrijedi truda. Ali valjalo bi takoer izbjei broj
anim arolijama XVIII. stoljea i krenuti prema ranijim stolje
ima, to je dalje mogue. I napokon, u drugom smjeru, ne bi li
bilo najvanije provjeriti je li u XIX. stoljeu sustav francuskih
meusobnih odnosa koji se razvijao ipak ostao iv i iste struk
turalne neravnotee?
Periferija osvaja unutranjost

Da unutranjost en gros pripada a izuzeci samo potvruju
pravilo u drugu kategoriju francuskog ivota, nedvojbeno po
kazuju osvajanja koja u tom neutralnom prostoru, hou rei
407
takvom koji se slabo moe opirati, poduzimaju gradovi s periferije:

oni organiziraju izlaske, kontroliraju ulaske. Dominiraju, izjeda
jui iznutra izvanredno popustljivu Francusku. Tako je Bordeaux
anektirao Prigord.260 A ima jo boljih primjera.
U nedavno objavljenom djelu261 Georges Frche dobro pos
tavlja na problem. Region Midi-Pyrnes, kojem je sredite u
XVIII. stoljeu bio Toulouse, irok je komad unutranje Fran
cuske, zarobljenice zemlje, iako ima Garonneu kao vodeni put
te dragocjeni kanal Midi i mnogo upotrebljivih puteva. Jednaku
ulogu igra i to to je kontinentalan i to je izloen trostrukoj
privlaivosti Lyona, Bordeauxa i Marseillea; pays oko Toulousea
i sm Toulouse su satelitizirani. U tom pogledu nam karti
prometa itom ne treba komentara. Dodamo li tome privlanost
lyonske svile, ocrtan je trokut kojim je uglavljena sudbina Toulou
sea. Nisu ga stoga ni ito ni svila a u XVI. stoljeu ak ni sa
oslobodili, jer je povijesno unaprijed bio osuen na drugorazred
ni poloaj u kojem se uguio kao u zamci. Georges Frche karak-
Toranj i Bazacleovi mlinovi u Toulouseu. Drvorez iz XVII. stoljea.

(Foto C. A. P. Roger-Viollet)
408
Nacionalna trita
teristino govori o ovisnoj trgovini i trgovakoj mrei pod

tutorstvom. ak i trgovina itom izmie mjesnim trgovcima jer je
uspijevaju prigrabiti posrednici u slubi trgovaca na veliko iz
Dordcauxa ili Marscillea.262
Ako poemo od tih kljunih gradova, to jest od luka i kon
tinentalnih mjesta na rubovima teritorija, Francuska se komada na
ovisne zone, ljevkove i sektore koji posredstvom gradova izlaze do
evropske privrede koja svemu odreuje mjeru. Tek u toj optici
moemo uhvatiti svu istinitost dijaloga izmeu trgovakih i teritori
jalnih podruja. To to trgovako drutvo usprkos svim svojim
prednostima nije u Francuskoj pobijedilo teritorijalno drutvo
bilo je zbog toga to je ovo drugo impozantno prostrano, a i zbog
toga to to teritorijalno drutvo ujedno predstavlja tako debeo sloj
da ga se rijetko moe mobilizirati u dubinu. To je takoer jo jedan
razlog to Francuska nije u meunarodnom poretku osvojila ono
mjesto koje je pripalo Amsterdamu a poslije Londonu i to joj je
nedostajala snaga prvoplasiranoga kojom bi animirala i povukla
regionalne ekonomije koje same po sebi nisu uvijek traile eks
panziju pod svaku cijenu.
409
TRGOVAKA NADMO
ENGLESKE
Vrlo je vano pitanje kako je Engleska postala koherentno nacio

nalno trite, jer to odm ah povlai i drugo pitanje: kako je unutar
proirene evropske privrede nacionalno englesko trite uspjelo,
s pom ou svoje teine i svojih okolnosti, nametnuti svoju nadmo?
Ta se nadm o stvarala polagano; a najavio ju je ve ugovor u
Utrechtu (1713); oita je ve 1763, na kraju sedmogodinjeg rata,
i sasvim izvan diskusije prihvaena sutradan nakon sporazum a u
Versaillcsu (1783), iako je tamo Engleska bila u ulozi pobijeene
sile (to je uostalom vie nego krivo) i kad je sigurno, nakon to
je elim inirana Holandija, u samom sreditu svjetske privrede.
Ta je prva pobjeda prouzrokovala sljedeu blizu indus
trijsku revoluciju ali je sama po sebi toliko srasla s engleskom
povijeu da mi se ini loginim odvojiti trgovinsku prevlast od
industrijske koja je slijedila i koju emo obraditi tek u jednom od
sljedeih poglavlja.
Kako je Engleska postala otok

Engleska je postala otok (neka mi bude oproten taj izraz), to jest
autonom ni prostor, razliit od kontinenta, izmeu 1453- i 1558, u
razdoblju nakon zavretka stogodinjeg rata i ponovnog pripoje
nja Calaisa Francuskoj, to je uinio Franois de Guise. Do toga
prijelom nog razdoblja Engleska je teritorijalno bila vezana s Fran
cuskom, Nizozemskom, Evropom, usprkos kanalu La Manche,
Sjevernom m oru i usprkos Pas de Calaisu. Njezin dugotrajni
sukob s Francuskom za vrijeme stogodinjeg rata (bio je to zapravo
drugi stogodinji rat, jer su prvi vodili Plantagcncti protiv Kapc-
tovia) odvijao se, kako je to tono rekao Philippe de Vries, manje
vie na planu sukoba provincija263. to e rei da se Engleska
ponaala kao jedna od provincija (ili skupina provincija) anglo-
francuskog prostora koji je cijeli, ili gotovo cijeli, bio ulog u
beskrajnim borbama. Dugo vremena, vie od jednog stoljea,
Engleska je tu bila nazona, rasprena po golemom bojnom polju
Francuske, koja je se tek vrlo polagano uspjela rijeiti.
410
Nacionalna trita
Burza u Lodonu 1644. godine. Drvorez W. Hollara (B. N., Kabinet

grafike.)
Tom je igrom Engleska zakasnila da postane ona sama; upala

je u grijeh, hou rei u opasnost gigantizma. Sve do trenutka kad
su je izbacili iz Francuske pa sc nala ponovo kod kue. Neuspjeh
pokuaja Henrika VIII da se ponovo ukljui u evropski prostor
moda je bio samo jo jedna nova ansa za nju. Thomas Cromwell,
njegov ministar, upozorio je kralja na neuvene trokove rata koji
se vodi izvan vlastite kue, pa je govor u Donjem domu, koji mu
se pripisuje (1523)26,1, znaajan na vie naina; tvrdio je, naime, da
bi se za rat potroilo sav novac koji je u opticaju u kraljevstvu: to
bi nas prisililo da opet, kao to je to ve jednom bilo, upotrijebim
kou za izradu novca. Mene bi to zadovoljilo. Ali ako Kralj osobno
411
krene u rat pa, ne dao Bog, padne u ruke neprijatelju, kako platiti
otkupninu? Ako Francuzi za svoje vino zahtijevaju samo zlato
bi li primili kou u zamjenu za naeg vladara? Henrik VIII ipak je
krenuo u pustolovinu, koja je na kraju propala. Ali Elizabeta se
kasnije samo na rijeima zalagala za ponovno osvajanje Calaisa,
koji je izgubila Marija T udor i koji su Francuzi, ali neiskreno, bili
obeali vratiti sporazum om u Cate a u -Cam bro isu (1559). Nakrat
ko, sasvim nakratko, posjedovala je Le Havre, koji joj je oduzet
1562. godine.
Otad su bile zavrene sline igre. La Manche, Pas de Calais i
Sjeverno m ore postali su rez, zatitni plovni bulevar. Jedan c
Francuz m udro rei za Englesku oko 1740. godine: Otok kao
stvoren za trgovinu i njegovi stanovnici m oraju vie razmiljati o
obrani negoli o osvajanjima na Kontinentu. Previe bi teko mogli
ouvati osvojena podruja zbog udaljenosti i nesigurnosti na
m oru.265Ali to gledite vai za kontinentalne Evropljanc u odnosu
prem a Otoku. Kad je Arthur Young u svibnju 1787, na povratku
kui, preao Pas dc Calais, bio je prezadovoljan zbog tog tjesnaca,
koji tako sretno po nju, odvaja Englesku od ostalog svijeta.266
To je svakako prednost, ali je vrlo dugo nisu smatrali takvom.
Na samom poetku m odernog doba Englezi su stjerani natrag
kui, ali to im je bila prilika da kako treba izvuku vrijednosti iz
svojih uma, plodnog tla, pustara i movara. Otada su vie panje
posveivali nem irnoj granici prem a kotskoj, uznemirujuoj bli
zini Irske i brigama s Walcsom, koji je poetkom XV. stoljea bio
postigao privrem enu neovisnost ustankom Owcna Glcndowcra
pa, iako je poslije doveden u red, ipak je ostao unabsorbed267.
Engleska je, napokon, od svoga tobonjeg poraza imala kao glavnu
korist to da je svedena na svoje skrom ne razmjere koji su, kasnije,
bili vie nego povoljni za brzo formiranje nacionalnog trita.
Razlaz s Kontinentom udvostruen je istodobno, od 1529-
1533, prekidom s Rimom, to je jo pogoralo distanciation
engleskog prostora. Reforma je, kako to s pravom kae Namier,
ujedno i govor nacionalizma. Engleska ga je prihvatila vrlo naglo,
pa se zatim bacila ili je baena u pustolovinu s brojnim poslje
dicama: kralj postaje poglavarom Anglikanske crkve, on je papa u
svom kraljevstvu; zapljena i prodaja crkvenih zemalja daje pose
ban poticaj engleskoj privredi; a jo vei poticaj daju velika geo
grafska otkria, pa Engleska, tako dugo na kraju svijeta, sada
postaje polazitem u nove svjetove. Sigurno je da se Engleska nije
hotimice odvojila od starog pontona Evrope i to s namjerom da se
412
Nacionalna trita
bolje otvori svijetu, ali rezultat jc upravo takav. Utoliko vie to je

kao uspomena na prolost ostala mrnja prema Evropi, koja jc
preblizu da bi je se moglo izbaciti iz misli, to jc jo jedan zalog
odvajanja i samostalnosti. Kad se Sully268 1603. vratio iz Londona
gdje je bio izvanredni ambasador Hcnrika [V, zabiljeio jc: Sigur
no je da nas Englezi mrze, a ta je mrnja tako snana i sveopa da
bi je se gotovo moglo ubrojiti u prirodne znaajke tog naroda.
Ali osjeaji se ne raaju bez uzroka i krivice, pa ako ima
krivice, onda nju valja traiti na obje strane. Engleska jo nije
dostigla sjajnu izolaciju; ne osjea se dodue opkoljenom, to bi
bilo pretjerano, ali makar ugroenom ne ba prijateljski nas
trojenom Evropom, politiki opasnom Francuskom, uskoro -
uspjenom panjolskom, Antwcrpenom i prevlau njegovih
trgovaca, kasnije Amsterdamom, kojemu su zaviali i mrzili ga jer
je trijumfirao... Moemo li poi jo dalje pa ustvrditi da je Otok
patio od kompleksa manje vrijednosti? Imao bi ga utoliko loginije
to je tekstilna industrijalizacija krajem XV. i u XVI. stoljeu, tj.
prijelaz sa sirove vune na sukno, jae nego ikad Englesku ukljuila
u trgovaki opticaj Evrope; podruje engleske trgovine se iri;
njezino se pomorstvo otvara prema svijetu i svijet dolazi k njoj. Ali
u tom svijetu ona vidi opasnost, prijetnje, ak i zavjere. Za
Greshamove su suvremenike, na primjer, trgovci iz Italije i Antwcr-
pena u dosluhu, kako bi po svojoj volji obarali teaj funte sterlinga
i tako po najmanjim cijenama dobili plodove rada engleskih tkaa.
Na te prijetnje, koje nisu uvijek samo izmiljene, ali su esto
preuveliane, Engleska reagira odluno. Talijanski trgovci-ban-
kari eliminirani su u XVI. stoljeu; Hanzcatima su 1556. oduzete
najprije povlastice a zatim 1595. godine i Stahlhof; Gresham 1556-
1568. osniva protiv Antwerpcna ono to e postati burzom, tj.
Royal Exchange; zapravo su protiv panjolaca i Portugalaca lan
sirane Stock Companies; protiv Holandije jc 1651. izdan Akt o
navigaciji; grozniava kolonijalna politika u XVIII. stoljeu vodena
je protiv Francuske... Engleska je tako zemlja koja ivi u napetosti,
vjeito na oprezu, agresivna, koja smatra da moe nametati svoj
zakon i volju, poput policajca, kako kod kue tako i drugdje, im
joj se uvrsti poloaj. Neki jc umjereno zlobni Francuz 1749.
godine ironino primijetio: Englezi svoje pretenzije smatraju
pravima, a prava svojih susjeda uzurpacijama.269
415
Funta sterlinga
Ako jc potrebno, ve sama neobina povijest funte sterlinga po
kazala bi kako se u Engleskoj, kako se to obino kae, nita nije
dogaalo kao drugdje. To jc zapravo raunska novana jedinica
slina tolikim drugima. Ali dok se ove stalno mijenjaju, jer njima
m anipulira drava, a iz sedla ih izbacuju nepovoljne konjunkture,
funta sterlinga, nakon to ju je kraljica Elizabeta 1560-1561. stabi
lizirala, vie nije varirala, nego jc sauvala svoju apsolutnu vrijed
nost do 1920. ako ne i do 1931. godine.270 Ima u tome neto
udesno, na prvi pogled slabo objanjivo. Funta sterlinga vrijedna
etiri unce istog srebra ili, ako hoete, pola marke bijele ko
vine271, na tabeli evropskog novca odrava vie od tri stoljea
zaudno ravnu liniju. Znai li to da je izvan povijesti, ak bez
povijesti, kao to se kae za sretne narode? Sigurno nije tako, jer
ta jc putanja zapoela u doba Elizabete u tekim i zbrkanim
okolnostima, a odrala se kroz cijeli niz kriza koje su mogle, svaka
za sebe, i te kako prom ijeniti njezin smjer 1621, 1695, 1774. pa
1797. godine. Te dobro poznate epizode u tanine su prouene i
m udro objanjene. Ali pravi, nemogui problem jc u tome kako
ih shvatiti u cjelini, cijeli taj zbroj incidenata i uspjeha, tu povijest
koja nepokolebljivo slijedi svoj put i kojoj mnogo bolje razu
mijemo m eduinove a mnogo slabije ono to ih povezuje. To je i
iritantni problem , apsurdni rom an jer nam od poglavlja do po
glavlja uope ne otkriva tajnu, koja m ora postojati, koja se svakako
u njem u skriva, kao i objanjenje te tajne.
Uope nije potrebno isticati koliko je taj problem vaan:
stalnost funte bila jc presudan elem ent engleske veliine. Bez
stalnosti novane jedinice ne moe se lako doi do kredita, nema
sigurnosti onoga koji posuuje novac vladaru, nema ugovor u
koje se moe imati povjerenja. A bez kredita nema veliine, nema
financijske nadmoi. Uostalom, veliki su sajmovi u Lyonu i Bcsan-
on-Plaisanceu, svaki za svoju upotrebu, da bi osigurali stalnost
svojih transakcija, stvorili fiktivne novane jedinice stalne vrijed
nosti koje su se zvale cu a u soleil i cu de m arc. Tako su i banka
na Rialtu, osnovana 1585. i banka Amsterdama, otvorena 1609.
godine, svaka za sebe nametnule novac banke, koji jc vrijedio vie
od novca u opticaju, kojemu se toliko mijenjala vrijednost: agio
bankovnog novca bio je jamstvo sigurnosti u odnosu na svakod
nevni novac. Engleska banka, utemeljena 1694, nije trebala takva
jamstva: njezin uobiajeni novac u opticaju, funta sterlinga, do-
414
Nacionalna ti-ita
nosio joj jc sigurnost svoje fiksne vrijednosti. Sve je to izvan

diskusije, ali bi bilo vano iz toga izvui posljedice. Jean-Gabriel
Thomas, bankar oaran povijeu, pripisuje to engleskoj mudros
ti, pa u svojoj nedavno objavljenoj knjizi (1977)272 tvrdi da za
propast Lawova sustava postoji jedan vrlo vaan razlog, kojega se
obino preuuje, a to su nezgodne devalvacije livre iz Toura,
svakodnevnog platnog novca: to je ometalo uobiajenu igru kre
dita, upropatavalo povjerenje i ubijalo koko koja nosi zlatna jaja.
Vratimo se na povijest funte sterlinga: ne vjerujemo da postoji
samo jedno objanjenje, mora da ih je cijeli niz, cijeli slijed
objanjenja; ne postoji zajednika teorija koja bi upravljala jasnom
politikom, nego niz pragmatinih rjeenja, donesenih da se trenu
tano rijei neki problem, a za koje se na dulji rok moe rei da
su redom bila neobino mudra.
Elizabeta i njezini savjetnici, medu kojima je jedan od najis
taknutijih bio Thomas Gresham, odluili su 1560-1561. nai lijeka
nevjerojatnom neredu to ga je bio prouzroio Great Debase
m ent273, fenomenalna inflacija od 1543-1551. U tim je tekim
godinama preko svake mjere pala vrijednost novca u opticaju
(shilling ipenny). Od 11 unca 2 dwt274 srebra za 12 unca novanog
metala (to je 37/40 istog srebra) spala je 1543- godine na 10
unca, pa uzastopnim devalvacijama na samo tri unce 1551, tj. na
etvrt plemenitog metala i tri etvrtine slitine. Elizabetanska refor
ma znaila jc povratak na staru vrijednost novca, ancient right
standard od 11 unca i 2 dwt plemenitog metala za 12 unca.
Reforma jc bila hitno potrebna: nered je dostigao krajnju toku,
kovanice u opticaju bile su iste teine a razliitih naziva, esto
obrezane a da im je vrijednost ostajala ista; to jc bio, rekli bismo,
metalni asignat, naprosto povjerbeni novac. U nekoliko godina
cijene su skoile dva ili tri puta, a engleska jc razmjena s Antwer-
penom opala dvije nevolje koje se dodaju jedna drugoj, jer jc
Engleska, velika izvoznica sukna, bila trgovaki brod ukotvljen uz
Evropu; cijeli je njezin privredni ivot ovisio o sidritu, o kursu
razmjena na burzi grada na Scheldi gdje se sve odluivalo. Prom
jena funte bila je poput motora, pravi governor odnosa Engleske
s inozemstvom. A ak jc i tako lucidan promatra kakav je bio
Thomas Gresham bio uvjeren da talijanski mjenjai u Londonu i
Antwerpenu po svojoj volji manipuliraju kursevima kako bi tim
manipulacijama za sebe najpovoljnije prigrabili plodove rada En
gleza. U tom nainu gledanja, koji se ne obazire na vezu izmeu
teajeva i trgovake ravnotee, ima dio istine i dio iluzije. Dio
415
iluzije: teaj nije dijalog dviju burza (u ovoj prilici londonske i

antwerpenske) nego sporazum svih evropskih burza; to je neka
vrsta krune realnosti, to je talijanska praksa davno shvatila. U tim
okolnostim a mjenja ne gospodari kretanjem teaja; ali izvlai
korist iz tih prom jena, njima pekulira, ako, dakako, ima sredstava
i razum ije se u manipulacije. Talijani su divno ispunjavali oba ta
uvjeta pa ih se Gresham zbog toga s pravom bojao.
U svakom sluaju, londonska je vlada, odreujui oigledno
visoko apsolutnu vrijednost funte i kujui sav novac u opticaju od
srebra, oekivala dva rezultata: 1) da se pobolja teaj u Antwer-
penu, 2) da se smanje cijene u zemlji. Jedino se prva nada dokraja
ostvarila.275 Englesko stanovnitvo, koje je platilo cijenu te ope
racije (vlada je otkupila kovanice za pretapanje po cijeni znamo
nioj od stvarnog teaja) nije zauzvrat dobilo smanjenje cijena.2715
Elizabctanska reforma, dakle, nije bila probitana kod samog
ulaska u igru; ak je stezala poput okova, jer dobrog novca,
kovanog nanovo od loeg, nije bilo dovoljno za norm alni opticaj.
Nema sum nje da je reform u neto kasnije spasilo pritjecanje bijele
kovine iz Amerike, to se od 1560. godine nadalje irila cijelom
Evropom.277 Ti dovozi iz Novog svijeta objanjavaju takoer i
uspjeh stabilizacije Uvre iz Toursa (1577. godine) koja je bila
opticajni francuski novac, vezan za zlato: zlatna kuda bila je tada
izjednaena s tri livre i trgovako je raunovodstvo bilo vodeno u
kudama. Zapravo su trgovci iz Lyona, domai i strani, nametnuli
Henriku III tu stabilizaciju jer je odgovarala njihovim poslovima.
Nemojmo pripisati previe zasluga samom Henriku III. U francus
kom sluaju, kao i u engleskom sve se bez sum nje odralo zahva
ljujui rudnicim a Nove panjolske i Perua. Ali ono to donese
jedna konjunktura, to druga odnese: francuska se stabilizacija
1601. godine slama, pa se livra iz Toursa odvaja od zlata. U
Engleskoj se, naprotiv, odrava elizabetanski sustav. Je li za to
zasluna trgovaka ekspanzija Otoka i konjunktura povoljna samo
za sjevernu Evropu? To bi bilo pretjerano tvrditi. No, nije li
Engleska istodobno upletena u svijet onoliko koliko eli biti uple
tena, a usto i izdvojena u svojoj otonoj zatvorenosti i u opreznoj
defanzivi? Francuska, naprotiv, otvorena Evropi, istodobno je mje
sto na koje se odraavaju akcije njezinih susjeda, i geometrijsko
stjecite svih m onetarnih cirkulacija; ona ovisi o osciliranju cijena
dragocjenih metala na tritu i te oscilacije drm aju kotama na
samim vratima H otela des m onnais.
416
Nacionalna trila
Stabilnost funte jc 1621. opet bila ugroena278, ali incident je

prebroen bez tekoa. Engleski suknari, pogoeni slabom pro
dajom, bili su traili devalvaciju funte, ime bi smanjili trokove
proizvodnje i pojaali konkurentnost u inozemstvu. Je li Thomas
Mun, koji je tada spasio stabilnost, podlegao pravoj fiksnoj ideji
engleske javnosti koja se moda jo sjeala iskuScnj Great De-
basementa? Ni u kom se sluaju ne moe sumnjati u inteligenciju
Thomasa Muna, koji e prvi u Engleskoj shvatiti oitu povezanost
teaja i trgovake ravnotee i koji je stekao bogato trgovako
iskustvo dok je bio na elu jo mlade East India Company. No
moe li jedan ovjek sam, ma kako vidovit i blistav bio, biti
odgovoran za novani proces koji dovodi u pitanje cijelu englesku
privredu i ak evropsku konjunkturu? Di li Munovi argumenti
zaista pobijedili na dulji rok da nije bilo sporazuma kojim se 1630.
godine Engleska povezala sa panjolskom (koja jc od 1621. godine
ponovo u ratu s Ujedinjenim pokrajinama) i kojim su engleski
brodovi dobili pravo da prevoze bijeli kovinu namijenjenu finan
cijskoj opskrbi panjolske Nizozemske. Dio jc to udan savez,
dakako, o kojem povjesniari (izuzeci samo potvruju pravilo)279
obino ne vode rauna. Dijela kovina dovezena u Englesku prekiva
se u novac u londonskom Towcru pa alje (ne sva) u Nizozemsku.
To je prava srea. No taj povoljni dotok, bar u ovom obliku,
zavrava ili oko 1642. ili oko 1648. godine. A ipak, zbog razloga
koje ovaj puta doista ne moemo dokuiti, funta stcrlinga usprkos
estokim nemirima graanskog rata, ostaje na svojoj ravnoj liniji.
ak i u tim prilikama koje su zaista izvanredne.
Zapravo se za cijelo vrijeme te druge i teke polovice XVII.
stoljea opticaj novca u Engleskoj obavlja samo vrlo starim srebr
njacima, koji su istroeni i obrezani, a ak im jc krajnje smanjena
teina sve do 50%. Usprkos povremenoj ironiji pamfletist, nitko
se zbog toga ozbiljno ne brine. Toliko malo da dobar kovani novac
uiva samo um jereno povoljni agio; tako zlatna gvineja vrijedi 22
ilinga umjesto 20 kolika je slubena cijena. Znai da sve i ne ide
tako loe! Zapravo, sve veim irenjem zlatarskih doznanica (koje
su ve zapravo papirnati novac, iako privatne izrade) a pogotovu
sa stalnom vrijednou novca koja je umirivala, ti su lagani srebr
njaci postali pravi povjerbeni novac, kao to su to drugdje u Evropi
bili toliki bakrenjaci. I svatko se tome prilagodio.
Sve to trajalo je do trenutka kad je 1694. naglo izbila estoka
kriza povjerenja koja je jednim udarcem razbila taj mir i zaudnu
toleranciju.280 U Engleskoj su zaredale loe etve; u njoj je izbila
jedna od onih kriza koje su bile tipine za prcdrcvolucionarni,

Stari poredak i koja je u svoj vrtlog povuka i industrijski sektor.
Osim toga rat s Francuskom, zapoet jo 1689. godine, prisiljava
vladu na velike isplate u inozemstvu i zbog toga na izvoz gotovine.
Najbolji srebrnjaci i zlatnici naputaju kraljevstvo. Klima krize i sve
manje kovanica u opticaju (u Londonu jo vie negoli u un
utranjosti) uzrokuju sustavno izbjegavanje loega kovanog novca
i snaan refleks gomilanja novca. Zlatna gvineja281 tue sve rekorde
skoka vrijednosti: od 22 dosegla je 30 ilinga u srpnju 1695. (to
je 50% vie od njezina slubenog teaja od 20 ilinga). Rastu
takoer i cijene zlatu i srebru, a stropotavanje vrijednosti funte
na burzi u Amsterdamu samo po sebi rezimira stanje koje se
dramatizira i naglim umnoavanjem pamfleta pa tjera u ludilo
javno miljenje. Novac, doznanice (one od zlatara i od Engleske
banke, utem eljene 1694) kotiraju znatno manje, i da bi se za njih
dobila gotovina daje se odteta od 12,19 i ak 40%. Zajam se
dobiva, kad se dobiva, uz lihvarske kamate; u opticaju ima malo
mjenica ili ih uope nema. Kriza zahvaa sve; neki svjedok biljei:
U sam o jednoj londonskoj ulici, koja se zove Long Lane, iz
najmljuje se 26 kua. (...) Jednako je i u etvrti Cheapside gdje je
trenutano trinaest kua i lokala zatvoreno pa se nude u najam,
to je sasvim izvanredno jer obino ni etvrtina od toga broja kua
nije nikad bila prazna u Cheapsidcu (...) od pamtivijeka.282 Go
dine 1696. nered je zbog nedostatka kovanog novca toliki da su
mnogi istaknuti ljudi napustili London, jer iako bogati, u gradu ne
m ogu ivjeti od est do sedam tisua funti stcrlinga rente, budui
da je nem ogue izvui novac iz provincija.283
Pamflctistima to, dakako, daje divan podstrck, pa beskrajno
raspravljaju o pravim uzrocima nastalog stanja i lijekovima koje
bi trebalo primijeniti. Svadljivci se ipak u jednom slau: valja
ozdraviti opticaj novca i pretopiti srebrnjake. No hoe li novo-
kovani novac biti jednak onom e u doba Elizabete? Ili e prethodno
biti devalviran? Drugo pitanje koje uznemirava: tko e platiti go
leme trokove operacija koji su bili teki u prvom sluaju, a oito
manji u drugome? Sekretar riznice William Loundes284 bio je
pristaa devalvacije od 20% izmeu ostalog i zbog toga to je branio
financije drave. Najpoznatiji od njegovih protivnika, John Locke,
lijenik, filozof i ekonomist, branio je pod svaku cijenu neiz-
mjenljivost funte, koja m ora o suti nepromjenjiva temeljna jedi
nica285. Moda je osim zdrave politike branio i prava vlasnika,
vrijednost ugovora, nepovredivost kapiul posuenih dravi, uk-
418
Nacionalna trita
ratko interese uskoga vladalakog drutva. zbog ega je mi

ljenje Johna Lockca prctegnulo nad onim sekretara riznice?
Pogledajmo kakvo je bilo stanje: vlada Vilima (biveg Oran-
skog), koji je postao engleskim kraljem, bila je upala u ozbiljne
financijske tekoe, pa se odluila za politiku zajmova i zaduiva
nja na duge rokove. Takva je politika bila neobina za Englesku
pa je pobudila nepovjerenje i kritike veine Engleza. Utoliko vie
to je novi kralj bio Holananin, a meu vjerovnicima drave bilo
je i zajmodavaca iz Amsterdama, koji su poeli investirati u dionice
i javne fondove kraljevstva. Dravi je nuno trebao neprijeporan
zajam, o kojem se ne bi raspravljalo, da bi se mogla nastaviti jo
nedovoljno popularna politika velikih zajmova i da ne bi zapala u
tekoe nova banka ije je fondove, tek to su sakupljeni, posudila
drava. To je moda najbolje objanjenje odluke vlade da odbije
devalvaciju i usprkos svim tekoama pristane uz rjeenje koje je
preporuao John Locke i koje su u najveoj brzini odobrili Donji
dom i Dom lordova u sijenju 1696. Svi trokovi goleme operacije
pretapanja (sedam milijuna funti) bili su prebaeni na dravu, ve
iscrpljenu ratom. Ali cilj je bio postignut: potpisan je novi kredit,
teaj funte rastao je u Amsterdamu, u Engleskoj su cijene poele
umjereno opadati, a engleski e se fondovi naglo umnaati na
tritu Londona i Amsterdama.
Tek to je rijeen taj problem, javila se nova napetost, koja je
ve najavila budue prihvaanje zlatne podloge funte iako e ona
biti vrlo kasno slubeno prihvaena, i to pod pritiskom tvrdoglavih
injenica, ne svjesnim razmiljanjem.284^ I zaista, srebro e mnogi
jo dugo braniti. S advokatima kakav je bio John Locke, srebrna
podloga je neosporno bila najpogodnija i najbolje prilagoena
ivotu razmjene. Let Gold as others commodities, f in d its own
Rate, govorio je on.287Tono to se ba nije dogodilo jer je gvineja
(ija se vrijednost odreivala jednostavnom odlukom kralja) slu
beno bila postavljena na teaj od 22 srebrna ilinga, to je i bila
njezina slobodna cijena na tritu, ali prije krize. A sad je to bilo
22 ilinga dobrog novca, tako da je ratio zlato-srebro utvren na
1 naprama 15, 9, i zlato je odjednom precijenjeno: ratio u Holan-
diji je tada bio samo 1 naprama 15. Stoga je u Englesku poeo
pritjecati uti metal da bi postigao bolju cijenu, a sasvim novi
srebrnjaci krenuli su u suprotnom smjeru. Na novu intervenciju
Johna Lockea gvineja je 1698. godine podignuta na 21 s. 6 d, ali to
jo nije bilo dovoljno da bi se zaustavila dvosmjerna struja. ak i
nakon novog sputanja na 21 s., 1717. godine, ovaj put na inter-
419
Stado goveda i ovaca u Sohou krajem XVIII. stoljea (Foto Snark

International)
venciju Newtona, tada na elu kovnice novca, ratio od 1/15, 21

jo je precjenjivao uti metal, pa je Engleska uporno izvozila
srebro i bila ciljem zlatnog novca.
Takvo je stanje potrajalo cijelo XVIII. stoljee i dovelo do
stvarnog sustava koji se osnivao na zlatu. Nema sumnje da se taj
sustav slubeno konkrctizirao tek 1816. kad je proglaena zlatna
podloga, pa je funta stcrlinga tada postala ekvivalent za sovereign
(realni engleski zlatni novac teak 7,988 g finoe 11/12). Ipak je
od 1774. zlato odluno prestiglo srebro u ulozi monetarnog regu
latora. Istroene zlatnike su povukli iz opticaja, da bi ih ponovo
iskovali u tonoj teini, a istodobno se odustalo od skupoga novog
kovanja srebrnjaka, pa je odlueno da im se ne priznaje zakonska
vrijednost za plaanje iznad 25 funti. Tako se injeninim stanjem,
vie nego zakonom, funta poela vezati za zlato, ime je istodobno
jo vie uvrena njezina stabilnost.
Sve to su poznate injenice, ali koji su im bili uzroci? Nepre
kidna prccijenjcnost zlata, temelj te pojave, stvorena je iskljuivo
vladinim odlukama. Kakvoj je politici, kakvoj ekonomskoj nudi
odgovaralo to precjenjivanje? Favorizirati zlato znailo je, zapravo,
pokrenuti suprotno kretanje srebra. Osobno sam uvijek mislio da
je u starome monetarnom sustavu precijenjena valuta postajala
loa valuta, kadra da istisne dobru. Takvo proirenje Grcshe-
mova pseudo-zakona pojednostavljuje objanjenje. Kad Engleska
420
Nacionalna ti-ita
Otmjeni dio Londona, Grosvenor Square, oko 1790. godine. (Foto

Snark International)
privlai zlato, istodobno od sebe tjera bijelu kovinu, i to istov

remeno prema Nizozemskoj, Baltiku, Rusiji, Sredozemlju, In
dijskom oceanu i Kini, gdje je taj metal sine qua non razmjene. I
Venecija je tako postupila da bi olakala transfer bijele kovine
prema Levantu, nuan za razvoj njezina prometa. S druge strane,
Englesku nije bilo mogue gurnuti na taj put sve dok nije po
bijedila Portugal i nakon sporazuma lorda Methuena (1703) uklju
ila se u mreu eksploatacije zlata iz Brazila. Nije li se tada odluila
za zlato umjesto srebra, a da toga nije bila svjesna? I u toj igri
navukla izme od sedam milja?
Uostalom, vjerojatno uope nije sluajno to se u trenutku
preokreta trgovinske ravnotee s Portugalom prekida ili otro
smanjuje pritjecanje brazilskog zlata, pa se Engleska ve okree
stupnju koji je logino slijedio: uvoenju papira. Kako je malo-
-pomalo zauzela sredinje mjesto u svijetu, tako je zapravo Engles
koj, kao i Holandiji u njezino najbolje doba, sve manje trebalo
dragocjenih metala; Iako, gotovo automatski, pribavljen kredit
umnoava njezine platne sposobnosti. Tako 1774. godine, uoi
amerikog rata, Engleska hladnokrvno gleda kako u inozemstvo
bjee istodobno njezini zlatnici i srebrnjaci. To stanje, na prvi
pogled nenormalno, nije ju uzbuivalo: vrh novanog opticaja ve
su kod nje zauzele novanice koje izdaju Engleska banka i privatne
banke; zlato i srebro su postali, ako samo malo pretjeramo,
Obala Temze u Londona krajem XVIII. stoljea. (Zbirka Viollet)
drugorazredne sile. Pa ako su papiri (ta praktina rije, jer je

kratka, koju su odavno upotrebljavali Francuzi, veoma je iritirala
Isaaca de Pintoa)288 osvojili najutjecajniji poloaj, dogodilo se to
zbog toga to je Engleska, nakon to je detronizirala Amsterdam,
postala mjesto stjecanja svjetske razmjene, i zato to je svijet, ako
bi se tako moglo rei, dolazio k njoj na raunovodstvo. Sajmovi,
nekadanja mjesta stjecanja, bili su pruali sline koncentracije, i
kredit se kod njih davao iznad raunovodstvenih iznosa. Engleska
422
Nacionalna trita
jc dakle samo dala nove dimenzije starim rjeenjima i evo, ve je

preplavljena papirima vie nego sajmovi u ttesanonu i jednako
kao sama burza u Amsterdamu.
Na tom jc putu neizbjeno trebalo nainiti nove korake.
Monetarne tekoe se 1797. godine neprestano poveavaju: rat
trai golemi izvoz gotovine na Kontinent koji treba novcem pod-
jarivati protiv Francuske. Pitt289, obino tako samouvjeren, sav
sleen od uasa zbog moguih posljedica svoga ina, prisiljava
Parlament da na kratak rok proglasi nckonvertibilnost mjenica

Engleske banke. I sad poinje posljednje udo: B ank Restriction
Act, kojim je uveden prisilan kurs mjenica, bio je proglaen na
samo est tjedana. A ostat e na snazi pune dvadeset i etiri godine
a da nije slijedilo nikakvo lomljenje. Mjenice koje, u naelu, vie
nisu imale nikakva jamstva, nastavile su kolati a da pri tom nisu
gubile na vrijednosti u odnosu na kovani novac, bar ne do 1809-
1810. etvrt stoljea, do 1821. godine, Engleska, ispred svoga
vremena, ivjela je pod monetarnim reimom kakav danas poz
najemo. Neki Francuz, koji je ondje ivio za vrijeme napoleonskih
ratova, ak je rekao kako za svih tih godina nije nikad vidio ni jednu
jedinu zlatnu gvineju.290 Tako je bez velikih teta prebroena kriza
koja je sama po sebi bila izuzetno teka.
Takav je uspjeh ovisio o stavu engleske javnosti, njezinoj
graanskoj svijesti, povjerenju koje je odavno polagala u monetar
ni sustav to je uvijek birao stabilnost. Ali takvo se povjerenje
osniva takoer i na sigurnosti koje ulijeva bogatstvo. Jamstvo
papirnatog novca bez sum nje nije ni zlato ni srebro, nego golema
proizvodnja na zaposlenom e Britanskom otoju. Uz pomo trgo
vake robe koju je proizvodila njezina industrija i prihoda od
posrednike trgovine, Otok je mogao svojim evropskim savez
nicima pruati golemu pom o zahvaljujui kojoj e biti pobije
ena Francuska te izdravati za ono vrijeme fantastinu m ornaricu
i armije koje su u Portugalu i panjolskoj pripomogle da se
situacija okrene protiv Napolcona. U to vrijeme nijedna druga
zemlja nije bila kadra uiniti neto takvo. Kao to je 1811. rekao
jedan lucidni svjedok, na svijetu nije tada bilo mjesta za dva takva
eksperim enta.291 A to je moda tono.
No priznajmo, napokon, da je doista u cjelovitoj povijesti
funte stcrlinga svaka epizoda jasna i objanjiva a da se ipak i dalje
m oram o uditi ravnom sm jeru linije, kao da su toliko pragmatini
Englezi ve od 1560. tono znali koji je dobar put u budunost. U
to nitko ne moe vjerovati. Treba li dakle u tome vidjeti samo
ponavljani rezultat agresivne napregnutosti zemlje sputane time
to je otok i to otok koji treba braniti i odlune na napor da
prodre u svijet te s jasnom predodbom koje neprijatelje treba
unititi: Antwerpen, Amsterdam, Pariz? Stabilnost funte? Dilo je to
oruje u borbi.
424
Nacionalna trita
London stvara nacionalno

trite koje ga je stvorilo
Koliko je sve ulog odigrao London u stvaranju britanske veliine!
Taj je grad izgradio i orijentirao Englesku od A do Z. Pretjerano
golema prijestolnica bacila jc druge gradove u zasjenak, pa oni
jedva da postoje kao regionalne metropole: svi, osim moda
Dristola, njemu su na usluzi. Arnold Toynbee jc zabiljeio: Ni u
jednoj drugoj zapadnoj zemlji nije toliko dokraja jedan grad
potisnuo sve ostale. Krajem XVII. stoljea, kad je stanovnitvo
Engleske bilo neznatno u usporedenju sa stanovnitvom Fran
cuske ili Njemake, a manje i od onoga u panjolskoj ili Italiji,
London jc ve, po svemu sudei, bio najvei evropski grad.292
Oko 1700. imao je 550.000 stanovnika, dakle 10% ukupnoga
engleskog stanovnitva. Iako su se ponavljali mrani udari epi
demija i kuge, on se poveavao stalno i udesno. I tako je za razliku
od previe prostrane i u samoj sebi podijeljene Francuske, koju
je rastrzalo nadmetanje Pariza i Lyona, Engleska imala samo jednu
glavu, ali golemu.
London se sastoji od tri ili etiri grada istodobno: City jc
privredna prijestolnica; u Wcstminstcru ive kralj i bogatai, a tu
je i parlament; niz rijeku, koja prema uu slui i kao luka, niu se
puke etvrti; napokon, na lijevoj obali Temzc je predgrae South
wark gdje se u stisnutim uliicama nalaze mnoga kazalita: Swan,
Rose, Globe, Hope, Red Bull... (godine 1629. ukupno sedamnaest,
dok je u to vrijeme Pariz imao samo jedno).29i
Cijeli privredni engleski prostor podvrgnut je vladavini Lon
dona. Veliini glavnoga grada pomau politika centralizacija,
snaga engleske monarhije, sve jaa centralizacija trgovakog ivo
ta. Ali ta veliina i sama djeluje organizaciono na prostor kojim
dominira i na kojem stvara mnogostruke veze uprave i trita. N.
Gras misli da je London imao cijelo stoljee prednosti pred Pari
zom na polju organiziranja opskrbe.29,1 Ima jo jednu prednost:
vrlo jc aktivna luka (skromnom procjenom tu se odvija etiri
petine vanjske trgovine Engleske) i sm vrh engleskog ivota, pa
se ni u emu ne moe usporediti s Parizom, tim golemim para
zitskim strojem raskoi i rasipnosti, i, jer se sve povezuje, kultur
nog stvaralatva. Napokon i najvanije: budui da je London imao
gotovo monopol uvoza i izvoza, vrlo je rano poeo nadzirati cijelu
proizvodnju na Otoku kao i raspodjelu dobara: za razliite en-
425
37. PODRUJA ZGUSNUTIH TRITA SU NADOMAK LONDONA

Ova karta (iz The Agrarian H istory o f England..., Joan Thirsk, IV, 1967, str.
496) pokazuje kako je grad London stvorio oko sebe zgusnuto i ubrzano
podruje razmjena. Nacionalno trite se osuvremenilo na jugu Engleske i oko
glavnog grada.
gleske regije London je glavni kolodvor razailjanja robe na sve

strane. Sve ovamo stie i sve odavde ponovo odlazi, bilo prema
domaem tritu ili prema inozemstvu.
Tko eli procijeniti pravo znaenje posla to ga je London
obavio postavljajui i stvarajui nacionalno trite, najbolje je da
proita prvi put ili ponovo knjigu Daniel a Defoea Tradesman.
426
Nacionalna trita
38 NACIONALNO TRITE 1 PLOVNI PUTI2VI (1660-1700)

Karta T. S. Willana (u: River N avigation in England, 1600-1750) koja se
odnosi na vrijeme prije ludosti kanala i velikih ureivanja rijenih tokova,
oznaava obrise rijeka u njihovim plo v n im dijelovim a a siva boja sav teritorij
koji je udaljen vie od 15 milja od mree vodenih pute va. se ova karta
usporedi s prethodnom, gotovo se stjee dojam da se radi o negativu
fotografije. Koliko i privlanost glavnog grada te mrea obalne plovidbe, toliko
su i vodeni putevi doprinijeli stvaranju nacionalnog trita, Krajem XVIII.
stoljea podruje izvan kruga oznaenog crno gotovo e nestati, s
napredovanjem kruenja.
Njegove su opservacije toliko precizne i do te mjere razraene u

tanine, iako nigdje ne spominje izraz nacionalno trite, da se
pred naim oima stvara jasna slika, pouan prizor jedinstvenosti
tog trita, slojevitosti robne razmjene i ubrzavanja podjele rada
na sve veim prostorima.
427
Uz izvanredno vaan izuzetak obalne plovidbe za prijevoz

ugljena iz Newcastlea i druge veoma teke robe, prom et je pre
teno cestovni, jer je prije izgradnje kanala bilo mogue iskori
tavati samo plovne zavrne dijelove otokih rijeka. Roba se raznosi
teretnim dvokolicama, na samarima konja, pa ak i na leima
bezbrojnih pokuaraca.295 1 sve se to kree prem a Londonu, da bi
se opet rasprilo odlazei iz Londona. Nema sum nje da su ljudi
iz Manchestera, bez obzira na svoje bogatstvo, neka vrsta poku
araca, jer sami raznose svoju robu posvuda (dakle bez posred
nika) da bi je isporuili manjim trgovcima kao to to sada rade i
manufakturisti iz Yorkshirca i Coventrya.296 Ali u razdoblju koje
opisuje Defoe (oko 1720) izravne su veze izmeu proizvoaa i
preprodavaa u provinciji novost koja e se uplesti komplicirajui
veze uobiajenog prom eta. Defoe kae da se jednom dovren
proizvod u nekoj od grofovija udaljenih od Londona obino alje
u London, gdje e ga neki fa c to r ili warehouse keeper prodati ili
londonskom vlasniku trgovine da je prodaje na malo, ili izvozniku,
m erehantu, ili grosistu koji e robu razaslati u razliite engleske
regije da bi se ondje prodavala na malo. Tako su vlasnik ovaca,
koji prodaje ostrienu vunu i trgovac koji prodaje sukno prvi i
posljednji tradesm en u tom procesu. I to je vie ruku zaposleno
u prolazu od proizvodnje i transporta do prodaje proizvoda, to e
biti bolje za p u b lic stock o f the n a tio n because the em ploym ent
o f the people is the great a n d m a in benefit o f the nation241. A
ako njegov itatelj moda jo nije dokraja shvatio sve prednosti
trine privrede, koja raspodjeljuje rad pa i zaposlenja, Danici
Defoe se vraa poetku i uzima kao prim jer komad tkanine, broad
cloth, proizveden u W arminsteru, Wiltshire: proizvoa (clothier)
ga po prijevozniku (carrier) alje u London gospodinu A, trgo
vakom agentu u Blackwell Hallu, koji e se pobrinuti za prodaju;
taj agent e prodati gospodinu B, koji je woolen draper, grosist,
da ga dalje proda, i on e ga cestom poslati gospodinu C, trgovcu
u Northam ptonu. Taj e tkaninu razrezati na prikladno velike
kom ade da je moe poslati nekim zainteresiranim seoskim ple
miima. Napokon, upravo je taj transport u London i vraanje iz
Londona bitna i temeljna mrea engleskog trita. Jer tako sva
roba, ukljuivi i uvezenu, cirkulira engleskim cestama, koje su
mnogo ivlje od evropskih, to posebno istie Daniel Defoe. Jer
posvuda, i u najmanjim gradiima, ak i u selima nitko se vie ne
zadovoljava lokalnom m anufakturom. ele proizvode sa svih stra
na svijeta298, engleske tkanine iz drugih krajeva ili indijske, pa aj,
428
Nacionalna tiiiSta
eer... Nema sumnje da nam se pred oima pojavljuje trite kao

iva cjelina ve od poetka XVIII. stoljea, dakle vrlo rano. Uos
talom, upravo su u prvoj etvrti stoljea goleme investicije (go
vorei relativno) dane za ureenje plovnih rijeka u mreu koja je
dosegla 1.160 milja ukupne duine, tako da je cijela zemlja bila
najvie 15 milja udaljena od nekog vodenog puta.299 Ne treba se
uditi da su jednako izgraivali i putove. Defoe 1720. godine
spominje kao prolost ceste kojima se zimi nije moglo putovati300,
to znai da se njima nije moglo putovati u kolima, jer je tovarna
marva stizala posvuda tijekom cijelog XVII. stoljea. Jo nas manje
udi da su se trita, koja uskladitavaju, prodaju i preprodaju,
naglo organizirala ne obazirui se na sve slubene propise te da
posrednici esto ne vide to je ak dokaz gotovo savrenstva
robu kojom trguju. U Londonu sredinom stoljea tritem ita
vlada petnaestak agenata posrednika, koji, kad ustreba, bez ok
lijevanja uskladitavaju svoje ito u Amsterdamu, gdje se to plaa
(ovisno o kamatnjaku na srebro) manje nego u Engleskoj. Jo
jedna korist: ito tada dobiva premiju na izvoz, koju je engleska
vlada uvela, a da zatim ito mogu ponovo uvesti u zemlju bez
plaanja bilo kakvih pristojbi ako se u Engleskoj pojavi osku
dica.301 Sve to dokazuje porast usavravanja unutranjeg trita u
XVIII. stoljeu.
Poetkom sljedeeg stoljea, 1815. godine, nekadanji ratni
zarobljenik, koji je dugo ostao u Engleskoj, pouno primjeuje:
Svi interesi Engleske koncentrirani su u gradu Londonu, koji je
danas postao sastajalitem svih poslova, ali se takoer moe rei
da je London posvuda u Engleskoj302, to bi znailo da roba koja
se prodaje u Londonu dolazi iz cijele Engleske i sa svih strana
svijeta pa odlazi na sva trita gradova i grofovija. Ujednaenost
odjee, pogotovu enske, te posvuda ista moda, dobri su poka
zatelji kako je engleski privredni prostor sveden na cjelinu. Ima i
drugih testova, kao to je rasprostranjenost banaka u zemlji. Prve
landbanks pojavile su se 1695. godine i bile su jo skromne303 jer
se cijela njihova novana masa te godine penje na samo 55.000
funti stcrlinga. Ali to je bio znaajan poetak, jer obino se krediti
javljaju tek posljednji, na kraju prethodne privredne evolucije
zbog koje su postali mogui i nuni. A landbanks e se naglo
mnoiti, povezane s londonskim bankama ili Engleskom bankom,
utemeljenom 1694. Na planu kredita dolazi do unifikacije i sate-
litizacije provincijalnih ekonomija.
429
Fernand Braudel /V rije m e svijeta
Ne bism o li ipak mogli ustvrditi da je London, dodue, stvorio

prvo koherentno nacionalno trite ali se zatim i sam na njemu
razvio i ojaao? U XVIII. stoljeu, za razliku od prethodnog, vrlo
su se naglo razvila provincijska sredita m anufakture i luke, po
gotovu one koje su se bavile trgovinom robljem i kolonijalnim
proizvodima, kao to su na prim jer Liverpool, Bristol ili Glas
gow.304 Time je samo pojaan sveopi napredak. Za sve je bri
tanske otoke Engleska ve postala nacionalnim tritem vrlo
gustog pletiva. U Evropi nema prim jera za usporeivanje. A zatim
e se, negdje prije a negdje kasnije, izvanredna teina tog trita
rasprostrijeti na cijelo Britansko otoje i preoblikovati njihove
privrede tako da budu u slubi Engleske.
Kako je Engleska
postala Velikom Britanijom
Na sjeveru i istoku Engleska granii s teko pristupanim, brdo

vitim krajevima gdje se najvie razvilo stoarstvo i gdje jc ivjelo
vrlo malo sirom anih Kelta, koji su se najee opirali engleskoj
kulturi. Prijelomno za unutranju povijest Britanskih otoka bilo je
pitanje kako se nametnuti takvim susjedima, a nudila su se samo
loa, nasilna rjeenja. Kako jc i pravo, politika je ovdje prethodila
ekonomiji i ova se dugo zadovoljavala samo oganienim, ak
beznaajnim uspjesima. U Cornwallu su londonski trgovci vrlo
rano prigrabili samo kositar.305 Wales jc ponovo osvojen 1536, ali
izvoz ive stoke u London ojaao jc tek nakon 1750.306 i taj se kraj
preobrazio tek razvitkom teke industrije koju su u XIX. stoljeu
uveli Englezi. No dvije velike partije u unutranjosti odigrane su,
kao to sc moglo predvidjeti, sa kotskom, gdje se sve odvijalo na
neoekivani nain, te s Irskom, koju Engleska nikad nije prestala
eksploatirati kao koloniju na dohvat ruke.
U naelu je kotska bila kao stvorena da bi mogla ostati
samostalna i izbjei ak i najelementarnijoj marginalizaciji. Pro
strana jc, mogli bismo rei, gotovo kao polovica Engleske, brdo
vita, siromana, od susjeda odvojena teko prohodnom granicom.
Dugaka povijest estokih borbi unaprijed je odreivala da kae
ne, da se odupire. Uostalom, ak i nakon to je Jakov VI kotski
1603. naslijedio Elizabetino prijestolje i postao Jakov I Engleski
sjedinivi tako na jednoj glavi krune obiju zemalja, kotska je
430
Nacionalna trita
iiiiLl
Trg G ra s s m a r k e t u E d in b u r g h u u XVIII. sto lje u . K o la n a lije v o j s tr a n i
n a la z e se k o d z a p a d n ih g r a d s k ih v r a ta , n a u la z u u g r a d . U p o z a d in i
smjestio se dvorac. Edinburgh Public Library. (Eoto A. G. Ingram Ltd.)
sauvala svoju vladu i parlamcnat, dodue razmjerno slab, ali koji

je i dalje postojao.307 Isto su tako preivjele i granice s carinom
izmeu kotske i Engleske, pa ako su onoj prvoj osiguravale zatitu
od nezgodnog uvoza, drugoj su omoguavale zabranu dovoza
stoke i lanenih tkanina iz kotske, a u engleske kolonije nisu imali
pristup pomorci iz Edinburgha, Glasgowa i Dundeea...
kotska je u XVII. stoljeu siromana zemlja. Bilo bi potpuno
besmisleno usporediti je makar na tren s Engleskom. Njena je
privreda arhaina, zemljoradnja tradicionalna, pa zbog toga nakon
loih etvi, kakve su bile 1695,1696,1698. i 1699. godine, preesto
slijede ubitane nestaice i gladi. Nikad neemo saznati koliko je
431
ljudi um rlo (tih godina): suvremenici su govorili da je petina,

etvrtina, a ponegdje i treina pa ak i vie stanovnika u nekim
regijama pom rlo ili se razbjealo.308
A ipak vanjska trgovina potie ivost luka, najvie luku Edin-
burgha Leith, zatim Aberdeen, Dundee, Glasgow i jo bezbroj
plitkih luka odakle brojni brodovi male tonae kreu na razne
strane: u Norveku, vedsku, Gdanjsk, Rotterdam, Vccrc, Rouen,
La Rochelle, Bordeaux, ponekad ak u Portugal i panjolsku.
Upravljali su njima smioni m ornari, koji su esto prolazili tik prije
zaleivanja tjesnacima Sjevernog mora. Ponekad su pom orci i
trgovci iz kotske prekidali svoja putovanja i ostajali u inozemstvu,
bilo da su to bili imi skottars, koji bi ostali pokuarci, bilo da su
bili uspjeni graani koji su se obogatili u Stockholmu, Varavi ili
Rcgcnsburgu.309 Trgovaki je ivot pokretao prim orske gradove
Lowlanda i ta pom orska aktivnost, iako osrednja, neprekidno se
pom alo poveavala. Trgovci iz Edinburgha i Glasgowa (sve sami
mjetani, to je, po naem miljenju, znak zdrave trgovine) redom
su poduzetni, makar imaju malo kapitala. To objanjava i zbog
ega je 1694. utem eljena te zbog ega je konano propala kotska
kompanija za Afriku, koja je uzalud traila kapital u Londonu,
Ham burgu i Amsterdamu.310 Isto je tako propao i pokuaj iz
gradnje kotske kolonije na obalama Daricnske prevlake 1699.
godine. Engleska joj nije pruila nikakvu pomo, ak je nakon tih
neuspjeha osjetila olakanje.311 A u kotskoj je taj neuspjeh do
ekan kao nacionalna alost.
Vjerojatno je upravo zahvaljujui nadi da e se otvoriti engles
ko i ameriko trite, politiko ujedinjenje s Engleskom 1707.
izglasano u parlam entu u Edinburghu (s tri ili pet glasova veine).
Ta raunica, ako je uope bilo raunice, nije se pokazala kao
pogrena jer, paradoksalno, kako je to pokazao Smout, vea p o
litika ovisnost nije dovela do privrednog podjarmljivanja, do
marginalizacije. S jedne strane zbog toga to je kotska postala
tako rei engleskom provincijom, pa je uivala sve trgovake
prednosti to su ih bili Dritanci izborili u inozemstvu, a njezini su
trgovci bili sposobni da smjesta iskoriste tu priliku; s druge strane
zbog toga to kotska nije posjedovala nita to bi za Englesku bilo
toliko ekonomski zanimljivo da bi je navelo na neodoljivu za
pljenu. Ipak, prosperitet i novi poticaji s kojima se raunalo nisu
se osjetili odmah. Trebalo je vremena da bi se ostvarile mogunosti
trgovanja u cijelom engleskom carstvu, u Sjevernoj Americi, na
Antilima, ak i u Italiji, kamo su mnogi koti krenuli da potrae
432
Nacionalna trita
sreu, to je veoma smetalo roenim Englezima. Tek poletom u

XVIII. stoljeu, i to tek u drugoj polovici, snanije su se razvili izvoz
i industrija. No uspjeh je bio oevidan. Najprije se razvila velika
trgovina ivom stokom tako da su cijene narasle za trista posto od
1740. do 1790. zbog uveane potrebe opskrbljivanja engleske
mornarice. Jednako tako je i porast cijena pogodovao poveanju
izvoza vune. To je dovelo do loginih promjena, koje nisu uvijek
bile plodonosne, da je zemlja dobila veu vrijednost od rada, pa
su se panjaci za uzgoj stoke proirivali na tetu oranica i kolek
tivne zemlje. Napokon se poslije 1760. godine kotska ustro i
originalno prikljuila industrijskoj preobrazbi Engleske. Uspon
manufaktura lana, a poslije pamuka, uz pomo bankarskog sus
tava koji su i sami Englezi ponekad smatrali superiornijim
svojemu, te irenje vlastitih gradova, napokon su kotskoj polj
oprivredi pribavili dovoljno veliku potranju da bi se pokrenula
njezina kasna, ali djelotvorna preobrazba. Napredak, taj omilj
eni izraz u stoljeu prosvjetiteljstva, prava je lozinka u cijeloj
kotskoj. I sve su drutvene klase svjesne ive snage koja ih nosi
prema bogatijem drutvu.312
Nema sumnje da je postojao take oJ^kotske; jedan je autor
zapisao oko 1800. godine: Da nema prosperiteta kotske i da se
Glasgow ne iri onako znatno kao to to ini, gradsko podruje
Edinburgha ne bi se podvostruilo u trideset godina i ondje ne bi
ovog trena gradili cijeli novi grad uz pomo vie od deset tisua
stranih radnika313. Da li se samo stjecaju okolnosti moe pripisati
taj razvoj, toliko razliit od irskog modela, o kojem emo posebno
govoriti? Inicijativi i iskustvu kotskih trgovaca? Utoliko vie to je
demografski rast, kao to to istie Smout, bio umjeren, bar u
Lowlandu, pa nije potro dobrobit ekonomskog rasta kao to se to
dogada u tolikim nerazvijenim zemljama dananjice. Nema sum
nje da je djelovalo sve to zajedno. No ne treba Ii pomisliti i na to
da kotska nije izazivala upravo priroenu mrnju Engleza kakvu
je pobuivala Irska? Ili je razlog i taj to nije cijela kotska bila
keltska, pogotovu ne u najbogatijim krajevima Lowlanda te u
prostranim ravnicama od Glasgowa do Edinburgha, gdje se ve
dugo vremena govorilo engleski, bez obzira na tone razloge te
anglizacije. Englez se tu mogao osjeati kao kod kue. Highland,
brodovit predio, govorio je jo gaelski (na najsjevernijem dijelu
ak je postojala regija gdje se jo ouvalo neko norveko narjeje).
A sigurno je da je napredak kotske samo jo vie istakao razliku
izmeu ravniarskih i visinskih podruja. Moglo bi se rei da je
Fernand Iiraudel/ Vrijeme svijeta
granica to je u XVII. stoljeu odvajala sve bogatiju Englesku od

relativno sve sirom anije kotske, na neki nain prenesena s prave
anglo-kotske granice sjevernije, na granicu Highlanda.
U Irskoj je stanje sasvim drugaije: u XII. stoljeu Englezi su
ili u P aleilA kao kasnije u svoje amerike kolonije. Za njih su Irci
neprijatelji, uroenici, koje u isto vrijeme preziru i boje ih se. Zbog
toga nema razumijevanja, a vladaju bezobzirnosti i strahote kojih
mrane bilance vie ne treba ponovo iznositi, jer su to engleski
povjesniari nainili lucidno i poteno.315 Sasvim jc sigurno, kako
to kae jedan od njih, da su Irci bili zajedno s crncima prodavani
u roblje kao jadne rtve sustava kojim je Velika Britanija osigurala
hegem oniju nad cijelim svijetom.316
Ali ovdje nas trenutano ne zanima ni koloniziranje Ulstcra
ni farsa s tobonjom irskom vladom ustolienom u Dublinu (a
tu e fikciju uostalom 1801. godine unititi spajanje irskog par
lamenta s onim u Londonu); ovdje emo raspraviti o podvrgavanju
irskog trita engleskom jer je to podvrgavanje bilo totalno, pa je
trgovina s Irskom bila cijelo XVIII. stoljee (...) najvanija grana
cijeloga engleskoga prekom orskog prom eta317. Eksploatacija se
organizirala preko veleposjeda Anglo-Iraca protestantske vjero
ispovijesti koji su u svoju korist konfiskacijama prigrabili tri etvr
tine irske zemlje. Na prihod od etiri milijuna funti, poljodjelska
Irska plaa odsutnim vlasnicima zemljinih posjeda godinji danak
od 800.000 funti; jo prije kraja XVIII. stoljea dosei e ve
milijun. U tim je uvjetima irsko seljatvo bilo osueno na bijedu,
utoliko vie to m ora prehraniti sve brojnije stanovnitvo.
Irska osim toga tone u poloaj periferijskog podruja: tu
se sm jenjuju ciklusi u smislu kako ih Luio de Azcvedo318
upotrebljava kad govori o brazilskoj privredi. Irska je bila pok
rivena umama, pa jc oko 1600. godine postala dobavljaem drva
za Englesku i usto, uvijek u korist svojih gospodara, razvija e-
ljezarsku industriju, koja je propala sama od sebe kad su stotinu
godina kasnije bile ve unitene sve ume na Otoku. Nakon toga,
zbog sve vee potranje engleskih gradova, Irska se specijalizira u
uzgoju stoke i izvozu usoljene govedine i svinjetine te bavi mas
laca, jer je englesko trite, koje se opskrbljivalo iz Walesa i
kotske, prestalo uvoziti ivu stoku sa susjednog otoka. Najvanija
luka za taj golemi izvoz je Cork, u junoj Irskoj: odande ide
opskrba same Engleske, engleske mornarice, Zapadnoindijskih
otoka eera te m ornarice raznih evropskih nacija, pogotovu fran
cuske. Godine 1783. je u Corku za vrijeme sezone koja traje
434
Nacionalna ti-ita
listopad, studeni i prosinac zaklano gotovo 50.000 grla krupne

stoke, emu treba dodati jednako toliko svinja koje se kolju u
proljee, a da ne govorimo o prinosu drugih klaonica.319 Kad
zavri sezona, evropski trgovci dolaze ovamo sa svih strana privu
eni stalnim cijenama za bave usoljene govedine i svinjetine,
kvintale masti, slanine, maslaca, sira. Zanimljivi biskup iz Cloynea
nabraja sve te goleme koliine govedine, svinjetine, maslaca i sira
to ih godinje izvozi Irska, pa se pita kako bi neki stranac mogao
shvatiti da polovica stanovnitva umire od gladi u zemlji koja toliko
obiluje ivenim namirnicama.320Ali te ivene namirnice uope
ne slue za unutranju potronju, kao to ni u Poljskoj nije penicu
troio seljak koji ju je uzgojio.
No u posljednjim desetljeima stoljea javlja se takmac irsko-
me usoljenom mesu jer ga Rusija obilno izvozi preko Arhangelska,
a jo vie robe stie iz engleskih kolonija u Americi. Tada zapoinje
ciklus ita. Francuski konzul pie 24. studenoga 1789. iz Dub-
lina: Najprosvjecniji ljudi s kojima sam imao prilike da se
savjetujem (...) smatraju da je trgovina usoljenim mesom za Irsku
propala, ali to ih uope ne alosti, nego sa zadovoljstvom gledaju
kako e veliki zamljoposjednici biti u vlastitom interesu primorani
da promijene sistem eksploatacije koji je dosad ovdje prevladavao,
pa nee samo stoci za panjake ostavljati goleme plodne povrine
koje bi, da su obraene, zapoljavale i hranile mnogo vei broj
stanovnika. Ta je revolucija ve zapoela i provodi se nezam is
livom brzinom. Irska, jo donedavno ovisna o Engleskoj, odakle
je uvozila ito za potrebe svoga glavnog grada (Dublina) Jedinoga
dijela tog otoka koji bar donekle poznaje tu ivenu nam irnicu,
sada ve nekoliko godina izvozi znatne koliine te itarice.321
Engleska je ranije bila izvoznica ita, kao to je poznato, ali kako
je raslo njezino stanovnitvo i zapoela industrijalizacija, postala
je uvoznicom itarica. Ciklus ita odrat e se u Irskoj do ukidanja
Corn Lawsa 1846. godine. Ali na samom je poetku izvoz itarica
bio nasilje koje podsjea na stanje u Poljskoj u XVII. stoljeu. Na
informator i opet objanjava: Irci uope nisu kadri izvoziti (ito,
1789. godine) jer ga u velikoj veini ni sami ne jedu; iz zemlje
prema tome ne odlazi viak, nego ono to bi gotovo posvuda bilo
smatrano nunim za prehranu. Na tri etvrtine ovog otoka ljudi se
moraju zadovoljiti krumpirom, a na sjeveru zemlje prekrupom od
zobi od koje prave pogaice i kau. Tako jedan siromaan narod,
ali priviknut na oskudicu, hrani jednu naciju (Englesku) koja ima
mnogo vie prirodnog bogatstva.322 Ako se drimo statistike o
435
irskoj vanjskoj trgovini, u kojoj sve veu ulogu igraju lov na losose,
plodonosan lov na kitove i sve obimniji izvoz lanenog plama,
m anufaktura kojeg je zapoela sredinom stoljea, godinji je do
bitak 1787. iznosio milijun funti sterlinga; u stvarnosti, toliko je
Irska plaala, bez obzira je li godina bila dobra ili loa, anglo-sas-
kim zemljoposjednicima.
Ameriki rat bio je prilika za Irsku, kao i za kotsku. Vlada iz
Londona daje sve vie obeanja, pa u prosincu 1779. i u veljai
1780. ukida neka ogranienja i zabrane koje su ograniavale irsku
trgovinu, odobrava izravne odnose sa Sjevernom Amerikom, Za
padnom Indijom i Afikom, doputa irskim kraljevskim podani
cima da uu u Levant C om pany.323 Kada je o tome stigla vijest u
Pariz, uskliknuli su: U Irskoj je dolo do (...) revolucije jer e
engleski kralj postati beskrajno moniji no to je ikada bio (...), i
tome e Francuska (...) sigurno postati rtvom ako smjesta ne
postavi zapreku tom golem om poveanju moi. Postoji nain da
se to postigne: evo ga, treba samo dati novoga kralja Irskoj.324
Irska je iskoristila te koncesije. Industrija prerade lana, koja
je ve zapoljavala etvrtinu stanovnitva, jo se bolje razvila.
G azette de France najavljuje 26. studenoga 1783. da se iz Bclfasta
izvozi u Ameriku i Zapadnu Indiju 11. 649 komada tkanine to
predstavlja 310. 672 ibe i, nesumnjivo pretjerujui, da e vrlo
brzo gradovi Cork i Waterford u Irskoj imati vei trgovaki prom et
nego Liverpool i Bristol. Godine 1785.325 Pitt Mladi je bio do
voljno inteligentan da ak predloi potpunu privrednu liberali
zaciju Irske, ali je u Donjem dom u prevladalo neprijateljstvo, a
kad je predsjednik vlade ustanovio da postoji zapreka, onda je po
svom obiaju odustao.
Tako je proputena bez sum nje sjajna prilika jer ubrzo,
nakon izbijanja francuske revolucije i vojnih desanata koje je ona
organizirala na Otok, dram a je ponovo ovladala Irskom. Sve kao
da je, na neki nain, poelo ispoetka. Zbog toga ima istine u
rijeima Viala de La Blanchea32 da je Irska preblizu Engleskoj da
bi joj mogla izmai, previe prostrana da bi je ova mogla asimilirati,
pa je neprekidno rtva svoga geografskog poloaja. Prva parobro
darska linija je 1824. uvedena izmeu Dublina i Liverpoola, a njom
e ubrzo ploviti 42 lae u slubi. Neki suvremenik kae 1834.
godine: Nekad je trebalo prosjeno tjedan dana da bi se iz
Liverpoola stiglo u Dublin; danas je to put od samo nekoliko
sati.327 Evo Irske blie nego ikad Engleskoj, kojoj je izruena na
milost i nemilost.
436
Nacionalna trita
Vratimo li se, da zakljuimo, naoj pravoj raspravi, moemo

bez mnogo muke prihvatiti da je trite Britanskih otoka, nastalo
od engleskoga (koje je bilo zacrtano mnogo ranije), da je postalo
snano i jasno ocrtano nakon amerikog rata, koji je, s tog gledita,
donio neosporno ubrzanje i bio prekretnicom. A to se slae s
naim ranijim zakljucima da je Engleska postala neospornom
gospodaricom evropske ekonomije-svijeta otprilike 1780-1785.
godine. Nije li tada engleskom tritu polo za rukom da istov
remeno ostvari tri uspjeha: da ovlada samim sobom, da ovlada
britanskim tritem te na kraju i svjetskim tritem?
Engleska veliina
i dravni dugovi
Evropom od 1750. godine vlada izobilje. Engleska u tome uope
nije izuzetak. Mnogobrojni su znakovi njezina oevidnog rasta, ali
kojim se vie pozabaviti? Koji staviti na elo? Hijerarhizaciju nje
zina trgovakog ivota? Izvanrednu visinu njezinih cijena, jer ta e
skupoa, makar ima i loih strana, privui, a to je dobra strana,
proizvode stranih zemalja i neprekidno proirivati unutranju
potranju? Prosjeni ivotni standard, dohodak pro capite nje
zinih stanovnika, od kojega je bolja samo razina ivota malene i
prebogate Holandijc? Opseg njezine razmjene? Sve je to sud
jelovalo u igri, ali snaga Engleske, koja e zavriti industrijskom
revolucijom, koju tada jo nitko nije mogao predvidjeti, ne temelji
se samo na tom usponu, toj organizaciji britanskog trita u
ekspanziji i ne samo na obilju koje je zgoditak cijele aktivne Evrope
u XVIII. stoljeu. Plod je to i izvanrednog niza posebno sretnih
okolnosti koje su je, a da ona toga nije uvijek ni bila svjesna, dovele
na put do modernih rjeenja. Funta sterlinga? Ona je m oderna
valuta. Bankarski sustav? To je sustav koji se oblikuje i preoblikuje
sam od sebe u m odernom smjeru. Dravni dugovi? Usidreni su u
sigurnosti dugoronih dugova koji se beskrajno niu jedan za
drugim, prem a empirijskom rjeenju koje se pokazalo kao tehni
ko rem ek-djelo efikasnosti. Gledano retrospektivno, to je takoer
i najbolji znak zdravlja engleske privrede, jer, kako god je vjet bio
sistem koji je proizaao iz onoga to je nazvano engleskom finan
cijskom revolucijom, on je podrazumijevao tono isplaivanje
neodgodivo potraivih kamata dravnog duga. Postii da sc to
437
I'ernand Braudel/ Vrijeme svijeta
nikad nc propusti, bio jc isto tako udesan i muan posao kao i

neprekidno odravanje stabilnosti funte stcrlinga.
Utoliko vie to je taj muni posao bio jo tei zbog engles
koga javnog mnijenja koje jc u velikoj veini bilo neprijateljski
raspoloeno. Engleska je, dakako, i prije 1688. posuivala, ali to
su bili kratkoroni krediti s visokim kamatama, koje je neredovito
plaala, a same kredite vraala jc jo neredovitije, uz pomo,
ponekad, novih zajmova. Ukratko, drava ba nije uivala najvee
povjerenje, pogotovu nakon 1672. i moratorija Karla II koji ne
samo da nije na vrijeme vratio novac posuen od bankara, nego
im je ak ukinuo kamate (to se, uostalom, zavrilo sudskim
procesom). Nakon Slavne revolucije i dolaska Vilima Oranskog na
prijestolje, vlada jc bila primorana da na veliko posuuje, a da bi
smirila zajmodavce poela je 1692. primjenjivati politiku dugo
ronih (ak se spominje i rije perpetual) zajmova s kamatama
zajamenima poreskim prihodom, koji e biti posebice unaprijed
odreen. Ta odluka, koja nam se s vremenske udaljenosti ini kao
poetak vrlo spretne financijske, zaudno ispravne, politike, za
pravo je bila improvizirana u zbrci, usred vrtloga i rasprava, pod
snanim pritiskom dogaaja. Sva su rjeenja bila uzastopno isku-
Coffee Jlouse u Londonu, oko 1700. godine. Izvadak iz L ife a n d W o r k

o f t h e P e o p l e o f E n g l a n d . (British Museum)
438
Nacionalna trita
avana: doivotna renta, doivotne svakogodinjc otplate, lutrije,

pa je ak 1694. godine utemeljena i Engleska banka, koja je odmah,
ponovimo, sav svoj kapital posudila dravi.
Engleska je javnost ipak te inovacije pogreno poistovjeivala
s jobbingom, spekulacijama s dionicama, a jednako tako i s prak
som koja se primjenjuje u stranim zemljama, a u svojoj ju je
prtljazi donio Vilim Oranski iz Holandijc. Nepovjerenje su budili,
napisao je 1713. Jonathan Swift, ti New Notions in Government,
to which the King, who h a d imbibed his Politics in his own
Country, was thought to give too much ivay. Holandska koncep
cija da je zaduivanje u interesu javnosti moda vrijedi za
Holandiju, ali nikako ne za Englesku u kojoj su drutvo i politika
ipak bili razliiti.328 Neki su kritiari ili jo dalje: ne pokuava li
vlada tim zajmovima osigurati pomo upisnika dionica i, jo vie,
tvrtki koje bi osigurale uspjeh tih operacija? I, nadalje, ne pred
stavlja li ta mogunost laganog investiranja, uz kamate koje su vie
od legalnih, golemu konkurenciju prirodnom kreditu koji po
kree englesku privredu, posebice trgovinu to se neprekidno iri?
Sam Defoe ve 1720. ali za vremenima kada there were no
bubbles, no stock-jobbing... no lotteries, no funds, no annuities,
no buying o f navy-bills a n d public securities, no circulating
exchequer bills, kada je sav novac kraljevstva bio u opticaju poput
goleme trgovake rijeke, a da mu nita nije mijenjalo uobiajeni
tok.329 Neukusnom alom proglaavala se tvrdnja da drava posu
uje kako ne bi podanike preoptereivala porezima. Svaki novi
zajam prisiljavao je na uvoenje novog poreza, novog prihoda da
bi se zajamila isplata kamata.
Mnoge je Engleze, napokon, uasavala udovino velika svota
dugova. Neki je zagriljivi Englez330 napisao 1748. godine, nakon
mira u Aachenu koji ga je razoarao i ponizio, alopojku zbog duga
koji je dosegao blizu 80 milijuna funti sterlinga. On objanjava da
taj nivo mora biti na nee plus ultra i ako bi se jo malo hazar-
diralo, prijeti nam sveopi bankrot. To bi znailo doi do ruba
ponora i propasti. I David Hume je, uostalom, oko 1750. godine
rekao da ne treba biti prorok da bismo nazreli nastavak. A to vodi
zapravo u jednu od dviju katastrofa: ili e nacija unititi javni kredit
ili e javni kredit unititi naciju.331 Odmah nakon sedmogodi
njeg rata lord Northumberland povjerio je vojvodi od Cumberlan-
da svoju uznemirenosti zbog toga to vlada ivi od danas do sutra,
dok Francuska upravo obnavlja financije, isplauje svoje dugove
i vraa m ornaricu u dobro stanje. Svata bi sc moglo dogoditi ako

se Francuskoj svidi da nas napadne.332
I strani prom atra sc takoer udi, u njegovim oima nev
jerojatnom porastu engleskih dugova, pa prenosi britanske kri
tike, ismijava tom prilikom proces koji ne razumije i u kojem, jo
ee, vidi izrazitu slabost, neozbiljnu i slijepu politiku, koja e
zemlju odvesti u katastrofu. Jedan Francuz, vitez Dubouchet, koji
je dugo vremena boravio u Scvilli, u dugakoj je poslanici kar
dinalu Flcuryu jo 1739. objanjavao kako Englesku unitava dug
od 60 milijuna funti stcrlinga, pa prem a tome znamo kakve su joj
snage, poznati su njezini dugovi koje uope nije kadra isplatiti333.
U tim bi okolnostim a bio fatalan rat, za koji su planovi svima dragi.
Tu zabludu neprekidno nalazimo u djelima svih strunjaka za
politiku. Ona objanjava i pesimizam knjige koju je Holandanin
Accarias de Serionnc objavio u Beu 1771. godine i koju je dobro
nazvao Bogatstvo Engleske, ali on smatra da je to bogatstvo ugro
eno skupim ivotom, poveanjem poreza, pretjeranom zadu
enou, pa ak i navodnim opadanjem broja stanovnitva. Ili
pogledajte ovaj zlobni lanak u Jo u rn a l d e Genve od 30. lipnja
1778. godine: Upravo je proraunato da bi za isplatu toga engles
koga nacionalnog duga, ukoliko bi se plaala jedna gvineja u
minuti, za punu isplatu trebalo 272 godine, devet mjeseci, jedan
tjedan, jedan dan i 15 minuta, to poiva na pretpostavci da dug
iznosi 141, 405. 855 gvineja. Rat e zatim jo u golemu opsegu
poveati dugove, kao da eli izvri podsm ijehu neupuenost i
neznanje prom atraa i strunjaka. Dufresne de Saint Lon je 1824.
izraunao da kapital svih dravnih dugova u Evropi... dostie 30
do 40 milijardi franaka, od ega sama Engleska duguje vie od tri
etvrtine.334 Otprilike u isto vrijeme (1829) Jean-Daptiste Say,
takoer strog prem a sustavu engleskih dugova, procjenjuje pre
velikima dugove Francuske koji ipak iznose jedva etiri mili
jarde.335 Zar bi pobjeda mogla biti jo skuplja od poraza?
Ti razumni prom atrai ipak su bili u krivu. Dravni su dugovi
bili jedan od glavnih razloga britanske pobjede. Zahvaljujui njima
Engleska je dobila na raspolaganje goleme svote novca upravo
onog trenutka kad su joj bile potrebne. Isaac de Pinto lucidno pie
(1771): Pomnjiva i nepogreiva tonost kojom se isplauju kama
te (na dugove) i saznanje da postoji jamstvo Parlamenta, u Engles
koj su uvrstili kredite do te m jere da ona moe toliko posuivati
da to iznenauje i udi Evropu.336 On smatra da je to omoguilo
englesku pobjedu u sedm ogodinjem ratu (1756-1763). On, da
440
Nacionalna trita
lje, tvrdi da je slabost Francuske loa organizacija njezinih kredita.

Tako se i Thomas Mortimer s pravom 1769. divi engleskim dr
avnim dugovima, neprekidnom udu njezine politike, koje je
pobudilo istovremeno i uenje i strah evropskih drava.337
Tridesetak godina ranije Georges Dcrkelcy ih je slavio kao glavnu
prednost Engleske pred Francuskom.338 Tako je sitna manjina
suvremenika ipak dobro vidjela i shvatila da se u toj, naizgled
opasnoj igri krije djelotvorna mobilizacija ivih snaga Engleske,
vojska koje se treba pribojavati.
Tek u posljednjim desetljeima XVIII. stoljea poinju svi
priznavati ono to je oevidno, pa Pitt Mlai moe u Donjem domu
izjaviti da se na dravnim dugovima temelji snaga i ak neovisnost
ove nacije.339 Jedna biljeka ve 1774. godine kae da nikada
engleska nacija, sama po sebi tako slaba, ne bi mogla nametati
zakone gotovo cijeloj Evropi, da to nije postigla svojom trgovinom,
industrijom i dugovima koji postoje samo u njezinim papiri
ma.340 To je pobjeda umjetnog bogatstva, tvrdili bi mnogi. No
nije li sve umjetno zapravo rcm ck-djelo ljudskih ruku? U travnju
1782. godine Engleska se nala u tekom poloaju, ak bezizlaz
nom, po miljenju Francuske, njezinih saveznika i mnogih Ev
ropljana, ali kad je zatraila zajam od tri milijuna funti sterlinga,
doivjela je da joj ponude pet milijuna! Bilo je dovoljno rei
nekoliko rijei predstavnicima etiriju ili pet velikih tvrtki na
Londonskoj burzi.341 Andrea Dolfin, mletaki ambasador u Parizu,
napisao je, lucidno kao uvijek, jo godinu dana ranije svom
prijatelju Andrei Tronu, govorei o ratu to je poveden protiv
Engleske: Poinje nova opsada Troje, a moda e zavriti kao
opsada Gibraltara. Ipak se valja diviti postojanosti Engleske, koja
se opire u toliko regija tolikim neprijateljima. Bilo bi vrijeme da
priznamo kako je beznadan svaki projekt da je se obori, pa bi oprez
zahtijevao da se neto smisli, a poneto rtvuje za mir.342 Kakvo
lijepo odavanje priznanja snazi, a jednako tako i upornosti En
gleske!
Od Versailleskog ugovora (1783)

do Edenova ugovora (1786)
Nita ne otkriva englesku snagu bolje od dogaaja 1783. godine.
Usprkos ponienju zbog Versailleskog ugovora (3. rujna 1783),
441
usprkos francuskom zadovoljstvu i hvalisanju, Engleska je tada

dokazala svoju snagu nita manje od politike m udrosti i priv
redne nadmonosti. Ponovimo za Michelom Bcsnicrom da je
izgubila rat, ali je odm ah nakon toga pobijedila u miru. Zapravo
je i morala pobijediti, jer je ve u rukama imala najjae karte te
igre.
Pravi se dvoboj, naime, vodio za svjetsku dominaciju ne samo
izmeu Francuske i Engleske, nego jo vie izmeu Engleske i
Holandijc, koju je etvrti anglo-holandski rat doslovce ispraznio
do kraja same supstancc.
Neuspjeh Francuske u njezinoj kandidaturi za hegemoniju
nad svijetom zapoeo je, naime, jo 1783, kao to e to tri godine
kasnije pokazati potpisivanjem Edcnova ugovora.
Naalost, oko tog ugovora nije ba sve jasno; tog trgovakog
sporazum a koji je Francuska potpisala s Engleskom 26. rujna
1786. i koji nosi ime engleskog pregovaraa Williama Edena.
Izgleda da je francuska vlada vie pourivala njegovo sklapanje,
negoli kabinet sv. Jamesa. Ugovor iz Vcrsaillcsa je u 18. lanu
predvidio da se neposredno nakon potpisivanja imenuju izaslanici
koji e priprem iti trgovinski sporazum. Ali engleska je vlada voljela
ostaviti lan 18. da m im o spava u njezinoj arhivi.343 Poticaj za
provedbu doao je s francuske strane, koja je bez sumnje eljela
uvrstiti mir; a eljela je sigurno takoer zaustaviti i golemo kri
jum arenje izmeu dviju zemalja, kojim su se bogatili smugglers
a da ak nisu ni prodavali po niim cijenama. Napokon, carine
obiju zemalja bile su prikraene moguim svotama koje bi bile
itekako dobro dole s obzirom na financijske neprilike u koje je
Englesku, ba kao i Francusku, uvalio skupi rat u Americi. Ukratko,
prve je korake nainila Francuska. Ali, napisao je ve u sijenju
1785. godine J. Simolin, am basador Katarine II u Londonu, En
gleska nije svedena na ulogu onoga koji prihvaa nametnute
uvjete, a oni koji to vjeruju prije no to se uvjere svojim oima,
poput Raynevala, koji je u Londonu pregovarao u ime Francuske,
varaju se poput njega. S malo nepotrebnog razmetanja Pitt e
nakon potpisivanja ugovora rei u Parlamentu da je trgovaki
sporazum iz 1786. prava osveta za mirovni ugovor u Versail-
lcsu.344 Povjesniar, gledajui retrospektivno, ne moe to, na
alost, tako bez oklijevanja prosuditi. Sporazum iz 1786. nije dobar
test za konfrontaciju engleske i francuske privrede. Utoliko vie
to se sporazum poeo primjenjivati tek ljeti 1787. godine345, a
Konvent ga je, iako je trebao trajati dvanaest godina, raskinuo ve
442
Nacionalna trita
1793- Primjena je prekratko trajala da bismo mogli bilo to za

kljuiti.
Ako povjerujcmo francuskim svjedocima, sucima i stran
kama, Englezi su varali s najveim zadovoljstvom. Nadomak fran
cuskih luka dizali su cijenu robi koju su dovozili pa izvlaili korist
iz zbrke, neiskustva i podmitljivosti francuskih carinika. To su
toliko mnogo i tako uspjeno obavljali da engleski ugljen nikad u
Francusku nije doao francuskim brodom 346; golemim su dava
njima optereivali englesku robu ako je bila ukrcana na francuske
brodove; zbog toga, na primjer, dva ili tri francuska mala brigs
(sic) koji su ovdje na rijeci (u Londonu) mogu jedva u est tjedana
pribaviti dovoljno robe u zamjenu, kako se ne bi morali vratiti bez
tovara347. No nije li to stari engleski obiaj? SavarycvDictionnaire
jo 1765. oznaava kao priroenu crtu genija engleske nacije to
to ne doputa da netko doe k njoj voditi recipronu trgovinu.
Tako da treba priznati dodaje on da su strani trgovci u
Engleskoj primani na takav nain da su prisiljeni platiti toliko
velika i neobina davanja za ulazak i izlazak iz zemlje, a usto su
dosta esto izloeni raznim zlostavljanjima, da im uope ne odgo
vara (...) da se ondje ukljuuju u poslovanja.348 Francuzi se stoga
uope nisu trebali uditi to je nakon potpisivanja Edcnova ugo
vora gospodin Pitt, vjerujui da povlai politiki potez, budui da
je ugovor bio nemoralan i, protivno duhu sporazuma, smanjio
pravo ulaska portugalskom vinu u istoj proporciji koliko je sman
jio uvoz naega. Dolje bismo bili uinili da smo svoje vino popili
sami!, retrospektivno je rekao neki Francuz.349 U drugu jc ruku
istina da su francuski spekulanti, koji su na brzinu bili zakljuili
kako se engleski kupac u to ne razumije, uvozili previe vina
osrednje kvalitete.350
Kako god bilo, dekret o primjeni ugovora od 31 svibnja 1787,
kojim su francuske luke irom otvorene brodovima pod engles
kom zastavom, privukao jc, prirodno, vrlo mnogo brodova i
pokrenuo cijeli lavinu uvoza britanskih proizvoda: sukna, pamu
ne i eljezarske robe, ak i obilje grnarije. To je u Francuskoj
izazvalo ive reakcije, pogotovo u regijama tekstilne proizvodnje,
Normandiji i Pikardiji, odakle su 1789. godine dolazile jadikovke
traei reviziju trgovinskog ugovora. Najsnanije proteste izra
avaju znameniti Observatio de la Chambre de Commerce de
N orm andie sur le trait entre la France et VAngleterre (Rouen,
1788). Stupanje na snagu ugovora poklopilo se zapravo i s krizom
francuske industrije, koja se u nekim regijama, na prim jer u
443
Rouenu, intenzivno modernizirala, ali koja je u cjelini jo trpjela

zbog starih struktura. Neki su se u Francuskoj uljuljkivali nadom
da e engleska konkurencija ubrzati nune preobrazbe i pomoi
sve potpunijem uvoenju ponegdje u Francuskoj ve prihvaenih
usavravanja iz engleske industrije (kao na prim jer u prcdionici
pamuka u Darntalu ili u Arpajonu). Gospodin d'Aragon je pisao
iz Londona 26. lipnja 1787: Sa zadovoljstvom primjeujem da se
mnogo engleskih radnika namjerava naseliti u Francuskoj. Kad
bismo ih ohrabrili, ne sum njam da bi oni privukli i svoje prijatelje.
Meu njima su mnogi vrlo sposobni i nadareni.351
No ve od poetka Francuske revolucije iskrsle su nove
tekoe, teaj je u Londonu doivljavao konvulzivna kretanja:
osam posto pada ve u svibnju 1789. zbog bijega francuskog
kapitala; u prosincu trinaest posto352, a nastavak je bio jo manje
sjajan. ak ako je to stropotavanje moglo trenutano potaknuti
francuski izvoz u Englesku, sigurno je smetalo trgovinskoj raz
mjeni. Da bism o to procijenili, trebala bi nam statistika. Umjesto
toga raspolaem o samo m em oarim a i pledoajeima. Takvi su Me
m o a ri o trgovinskom ugovoru s Engleskom 1786. g odine151, koji
su napisani dugo vremena nakon potpisivanja ugovora, ak poslije
1798, a vjerojatno im je autor D upont dc Nemours. On pokuava
pokazati kako je ugovor mogao biti uspjean (iako time implicitno
priznaje da to nije bio). Da je trgovaka roba na ulazu u Francusku
bila ocarinjena od deset do dvanaest posto, efikasno bi bile za
tiene nae tvornice, utoliko vie to su za uvoz svoje robe
Englezi imali lane trokove koji nisu mogli biti vii od est posto,
odakle je rezultirala, za njih, korist od osam naest posto... Ta
zapreka od osam naest posto bila bi dovoljna zatita francuske
industrije protiv engleskog uvoza. Uostalom, za fina sukna nije
bilo ni najm anjih reklamacija od strane m anufaktura u Sedanu,
Abbcvilleu, Elbeufu; ak je stalno354 da su napredovale... Protes
tirali nisu ni obini vunari, osobito oni iz i Carcasson-
nea... Ukratko, vunarski je sektor, bez posebnih muka, podnio
konkurenciju. Drugaije je bilo s pamukom. No bilo bi dovoljno
da su m ehanizirane prcdionice. Takvo je miljenje imao Holker,
otac, porijeklom Englez, tada generalni inspektor manufaktura;
govorio je: Uvedimo kao (Englezi) predionike strojeve, pa emo
proizvoditi jednako dobro kao i oni. Ukratko, engleska je konku
rencija mogla dati nuni poticajni udarac francuskoj m odern
izaciji, koja se ve bila pokrenula ali da se to ostvari, bilo je
potrebno, ponovimo jo jednom, da to dulje potraje. A prije svega
444
Nacionalna trita
nije se smjelo dopustiti Engleskoj da se doepa svoga posljednjeg

i najglavnijeg aduta: monopola na neogranieno trite cijelog
svijeta za vrijeme ratova u doba Revolucije i Carstva.
S tog stajalita imaju donekle teinu argumenti onih koji su
pripisivali Francuskoj revoluciji pa zatim napoleonskim ratovima
privredno zaostajanje Francuske na poetku XIX. stoljea. Ali ima
mnogo suprotnih dokaza za to da je jo prije sumnjivoga Edcnova
ugovora, dakle prije 1786, igra bila zavrena, jer je Engleska ve i
dotada bila osvojila vlast nad svjetskom ekonomijom. Dovoljno je
vidjeti kako je London nametao svoje trgovinske uvjete Rusiji,
panjolskoj, Portugalu i Sjedinjenim Amerikim Dravama; nain
na koji je uklanjao evropske takmace da bi nakon Vcrsaillcskog
ugovora ponovo osvojio trite svojih bivih kolonija u Novom
svijetu, i to bez veih napora i na najvee zaprepatenje i najivlje
nezadovoljstvo amerikih saveznika; nain na koji je Engleska
prebrodila nemirne vode nepovoljne konjunkture odmah nakon
1783; red i mudrost koje je Pitt opet uveo u financije355; razbijanje
krijumarenja aja 1785; i kako je prethodne godine izglasan East
India Bill556, koji oznaava poetak potenijeg upravljanja engles
kom Indijom. A da se i ne spominju poeci engleske Australije,
nakon to jc krajem 1789. flotila komodora Philippsa odvezla u
Botany Day prve zloince koje je vlada onamo poslala.357 Teza
Roberta Besniera ima sve izglede da se pokae tonom: Engleska,
potuena u Americi, odustala jc od nastojanja da dode do vojne
pobjede koja bi je upropastila, pa jc radije sauvala i proirila
trite; rtvovala jc sve elje za odmazdom kako bi sauvala svoj
napredak i svoju ekonomsku nadmo.358
A Francuska jc upadala iz Scilc u Haribdu. U doba Colberta i
Luja XIV nije se uspijevala izvui iz holandske mree. Evo je sada
zarobljene u engleskoj mrei. Kao to je juer i prekjuer disala
kroz Amsterdam, tako jc Francuska sada udisala zrak iz irokog
svijeta samo kroz London. Svakako, u tome je bilo i prednosti, ili
udobnosti. Moda jo nikada francuska trgovina s Indijom nije bila
tako plodna kao od dana kad je taj udaljeni kontinent bio za nju
izgubljen. Ali te su prednosti bile samo epizodike.
445
Statistika osvjetljava,
ali ne rjeava problem
Je li mogue francusko-englcsko suparnitvo u samom sreditu
svjetske povijesti XVIII. i . stoljea osvijetliti, a moda i rijeiti
brojkama, ili, tonije: usporeivanjem brojaka? U tu se operaciju
nitko nije ozbiljnije uputao prije dvojice Engleza to su Peter
Mathias i Patrick OBrien za vrijeme Tjedna u Pratu 1976.
godine,359 Tako sada imamo provjeru istine koja u prvi tren
zbunjuje, da bi nakon toga kojeta osvijetlila, makar je bez sumnje
jo nepotpuna. Zbunjuje zbog toga to se kroz cijelo ispitivanje
jasno ocrtava odreena francuska nadmo. Kao to je kazao jedan
francuski povjesniar za vrijeme diskusije koja je slijedila nakon
toga senzacionalnog izlaganja u Pratu, Francuska je, po svemu
sudei trebala pobijediti u tom svjetskom natjecanju i doekati da
kod nje procvjeta industrijska revolucija! A dobro znamo, bez
mogunosti greke, da uope nije bilo tako. I to u tolikoj mjeri da
U prosincu 1792. godine za ovog engleskog karikaturista engleska

superiornost je nedvojbena: sa ili bez poreza, tko boljejede? (B. N.)
446
Nacionalna trita
je engleska pobjeda u naim oima jasna na nov i neodoljiv nain.

A mi, to je sasvim sigurno, ne raspolaemo rjeenjima.
Dvije prikazane krivulje, i to engleskog rasta i francuskog
rasta od 1715. do 1810. godine ak ograniene na globalne
koliine fizike proizvodnje dokazuju daje francuska privreda
u XVIII. stoljeu rasla bre od engleske i da joj je vrijednost takoer
bila via. Cijeli je problem jednostavno postavljen naglavce. Obu
jam francuske proizvodnje zaista raste od 100 u 1715. godini na
210 u 1790-1791; zatim iznosi 247 u godini 1803-1804. i 260
godine 1810. Za to vrijeme engleska proizvodnja sa 100 u 1715.
godini raste na 182 u 1800. Razlika je znatna, ak i ako uzmemo u
obzir da je u tom raunovodstvu Engleska dvostruko potcijcnjcna:
1. drei se raunovodstva fizike proizvodnje ostaju po strani
usluge; a na tom je podruju Engleska sigurno mnogo bolja od
Francuske; 2. vjerojatno je da je Francuska bre rasla zbog toga
to se kasnije ukljuila u trku pa joj to daje prednost pred tak-
maccm.
No ako se vratimo vrijednosti sveukupnih proizvodnji, izra
enih livrama iz Toursa ili u hektolitrima ita, razlika je i opet
znatna. Na vagi proizvodnje Francuka je div div koji nee
pobijediti (a to je problem koji valja objasniti), ali je neosporno
div. T. J. Markovitch360 ne moe biti optuen da je pristran prema
Francuskoj kad tvrdi, i to uporno, da je suknarska industrija
Francuske bila u XVIII. stoljeu prva u svijetu.
Za drugi pokuaj usporeivanja moemo kao polazite uzeti
budete. Kratak lanak Gazette de France od 7. travnja 1783. daje
razliite iznose evropskih budeta koje je jedan politiki raunar
(kojemu neemo tako skoro saznati ime) pretvorio u funte ster-
linga radi usporeenja. Francuska je na elu sa 16 milijuna,
Engleska je slijedi ili joj je ak uz bok s 15 milijuna. Prihvatimo li
da je izmeu budeta, to jest poreskog izvoza, i bruto-nacionalnog
proizvoda postojala analogna korelacija (bila kakva bila) u obje
zemlje, njihov e bruto-nacionalni proizvod biti gotovo jednak.
Ali upravo u poreskom optereenju Engleska i Francuska nisu na
istome, kao to nas uvjeravaju nai engleski kolege: naplata poreza
iznosi u to vrijeme sjeverno od kanala La Manchca 22% b ruto-
-nacionalnog proizvoda, dok je u Francuskoj deset posto. Ako su
ti rauni toni, a svakako ima anse da jesu, poresko je optereenje
u Engleskoj dvostruko od onoga u Francuskoj. A to je u potpunoj
suprotnosti s onim to obino tvrde povjesniari doaravajui nam
Francusku upropatenu porezima apsolutistikog monarha. A
44 7
moda to na zanimljiv nain daje za pravo onom e francuskom

izvjetaju s poetka stoljea (1708), dok je jo u punom zamahu
bio rat za panjolsku batinu: Kad ovjek vidi kakve izvanredne
poreze plaaju podanici u Engleskoj, moemo se smatrati presret
nima to ivimo u Francuskoj.361 To je, dakako, pretjerano, a
nema sum nje da potjee iz pera nekog pripadnika povlatene
klase. Zapravo, za razliku od engleskog, francuski porezni obvez
nik je podvrgnut golemim drutvenim davanjima od kojih korist
ide vlasteli i crkvi. A upravo taj drutveni porez unaprijed ogra
niava i apetite Kraljevske riznice.362
Ipak je bruto-nacionalni proizvod Francuske vie nego dvo
struko vei od onoga u Engleskoj (Francuska 160 milijuna funti
sterlinga, Engleska 68). Ma kako priblian bio taj proraun, razlika
u brojkam a je tolika da ne nestaje ak i ako dodam o b ru to -
-nacionalni proizvod kotske i Irske. U tom usporedenju Francus
ka pretee zbog svoje prostranosti i stanovnitva. Pravi je pothvat
Engleske u tom e to uspijeva postii budetsku jednakost sa zem
ljama koje su vee i prostranije od nje. To je aba kojoj je sasvim
lijepo uspjelo, suprotno od pouke iz poznate bajke, da se nadme
kao vol.
Taj bi nam pothvat bio sasvim nerazumljiv kad ne bismo u
obzir uzeli dohodak p ro capite, s jedne strane, a s druge strukturu
poreza. Izra vn i porez, koji u Francuskoj ini najvei dio poreskih
optereenja, uvijek je i politiki i administrativno loe priman, a
teko ga je bilo i poveavati. U Engleskoj postoji neizravno opo
rezivanje vrlo m nogih potronih dobara (u to je ukljuena i iroka
potronja), i ono ini veliku veinu poreza (70% od 1750. do
1780). A taj neizravni porez manje je vidljiv, lake ga se prikrijc u
samu cijenu, pa je utoliko produktivniji to je nacionalno trite
m nogo ire otvoreno nego u Francuskoj te to potronja mnogo
openitije ide preko trita. Pa ak, napokon, ako prihvatimo
razliku u bruto-nacionalnom proizvodu koju nam predlau (160
napram a 68 milijuna funti sterlinga), a odnos u broju stanovnika
je jedan napram a tri u korist Francuske, Engleska oevidno pobje
uje u natjecanju d ohotkapro capite: Francuska 6, Engleska 7,31.
Razlika je znatna, iako ipak nije toliko velika kako su to rado
vjerovali engleski karikaturisti, navikli da Englesku prikazuju u
liku visokoga i krupnog Johna Bulla, a Francusku kao krljavca. I
nije li se taj prikaz konano toliko utisnuo u svijest Louisa Simon-
da363, Francuza koji je postao Amerikanac, da je moda i zbog
nacionalistike reakcije priao kako ga je zaprepastilo to su En-
Nacionalna trita
glczi, koje je susretao na ulicama u Londonu od 1810-1812, bili

niska rasta? U Dristolu su mu se regruti priinjali veoma pro
sjenima, i jedino je oficire gledao s malo vie naklonosti!
I to zakljuiti? Moda smo potcijenili rast Francuske u XVIII.
stoljeu: tada je ona donekle nadoknadila svoje zaostajanje, sa
svim, nema sumnje, nezgodnim posljedicama strukturalne preo
brazbe koju openito uzrokuje ubrzan rast. Ali takoer treba rei
da golemo prirodno bogatstvo Francuske nije nadmailo umjet
no bogatstvo Engleske, kako je to govorio Accarias de Srionne.
Odajmo jo jednom priznanje umjetnome. Ako se ne varam,
Engleska je vie i dulje ivjela u napetosti negoli Francuska. Ali ta
je napetost hranila genij Albiona. A ne valja zaboraviti ni okolnosti
koje su odigrale svoju ulogu u tom veoma dugakom dvoboju. Da
konzervativna i reakcionarna Evropa nije posluila Engleskoj i za
nju radila, revolucionarna i carska Francuska bila bi pobijeena
moda mnogo kasnije. Da napoleonski ratovi nisu Francusku
udaljili sa svjetskog trita, Engleska ne bi tako lako nametnula
svijetu svoj jaram.
Poglavlje 5
SVIJET ZA EVROPU
ILI PROTIV NJE
O s ta v im o sada svae velikana evropske ekonomije-svijeta, A1

biona, Vergennesove Francuske i drava koje su u tome igrale
sporednu ulogu kao ortaci ili takmaci, da bismo pokuali bolje
sagledati ostali dio svijeta, a to su:
prostrana rubna Evropa na istoku, u kojoj su Moskovska
drava, a ak i m oderna Rusija bile samodovoljna ekonomija-
svijet sve do razdoblja Petra Velikog;
crna Afrika, za koju se prebrzo govori da je primitivna;
Amerika, koja se polako ali sigurno evropeizira;
Islam na zalasku svoga sjaja;
napokon golemi Daleki istok.1
Ta nc-Evropa2 bila bi zanimljiva za prouavanje sama po
sebi, ali ve prije XVIII. stoljea ne bismo je mogli shvatiti bez sjene
koju na nju baca evropski zapad. Ve tada se svi svjetski problemi
postavljaju s gledita evropocentrizma pa bi se moglo, ak i ako jc
to usko i nekorektno gledite, opisati Ameriku kao gotovo potpuni
uspjeh Evrope; crnu Afriku kao uspjeh koji je bolje zapoeo no
to se to ini; Rusiju i Tursko Carstvo, taj dvostruki sluaj, i
analogan i kontradiktoran, kao uspjehe, kojih je put bio vrlo
polagan ali neumitan; Daleki istok, od obala Crvenog mora i
Abcsinije te june Afrike do Indonezije, Kine i Japana, kao dis
kutabilan uspjeh, vie sjajan negoli stvaran: Evropa sebe ondje vidi
od glave do pete, ali to je samo zato to je gledamo na pretjerano
povlateni nain. Kad bismo mogli odvojiti na tijesni kontinent i
smjestiti ga usred azijskih kopna i mora, sasvim bi se do kraja
izgubio. A u XVIII. stoljeu jo nije bio stekao golemu industrijsku
snagu koja e, bar na neko vrijeme, ponititi taj nesrazmjer.
450
Svijet za Evropu ili protiv nje
U svakom sluaju ve tada je Evropa iz cijelog svijeta izvlaila

znatan dio svoje snage i potrebnog materijala. A upravo joj je taj
dodatak omoguio da se popne iznad vlastitih snaga i suoi sa
zadacima na putu svoga napretka. Da li bi bez te neprekidne
pomoi bila mogua ve krajem XVIII. stoljea industrijska revo
lucija, najvanija prekretnica u njezinoj povijesti? Pitanje se na
mee bez obzira to bi na to odgovorili povjesniari.
Postavlja se i pitanje je li Evropa bila nije bila drugaije
ljudske i historijske prirode negoli ostatak svijeta; vidjet emo
hoe li ili nee ovo poglavlje, u kojem se kontrasti i suprotnosti
niu tako da budu to istaknutiji, pomoi da bolje procijenimo
Evropu, to jest njezin uspjeh. Uostalom, zakljuci putovanja nisu
uvijek upereni samo u jednom smjeru. Jer svijet, a to emo vidjeti
ne jednom nego deset puta, u svojim ekonomskim eksperimen
tima takoer nalikuje na Evropu. Razilaenje je ponekad ak vrlo
slabo. No ipak uporno postoji, najvie radi evropske koherentnos
ti i djelotvornosti, koje su moda zapravo posljedica njezine raz
mjerne uskoe. Ako je za Francusku u razmjerima svog vremena
bilo nepovoljno to su joj dimenzije bile prevelike u usporedenju
s Engleskom, to da se kae za Aziju ili za Rusiju ili za Ameriku koja
se tek raala, ili za rijetko naseljenu Afriku u usporedenju sa
siunom ali prenapregnutom zapadnom Evropom? Evropa je
imala jo i tu prednost, kao to smo vidjeli, to je imala posebne
socijalne strukture koje su kod nje pogodovale iroj kapitalistikoj
akumulaciji, kojoj je sutranjica bila bolje osigurana jer ju je
drava ee titila negoli ulazila s njom u sukobe. Takoer je
jasno: da se sve te prednosti, ipak razmjerno bez vee teine, nisu
pretvorile u dominaciju, u svakom smislu te rijei, evropsko
irenje ne bi postiglo ni isti sjaj, ni istu brzinu, a nadasve ne bi
imalo iste posljedice.
451
AMERIKA, ILI
ULOG NAD ULOZIMA
Jesu li obje Amerike evropska periferija ili ljuska? I jedna i

druga form ula dosta dobro iskazuju na koji je nain Novi svijet
poevi od 1492. godine uao u sferu akcije i razmiljanja3 Evrope
m alo-pom alo, itav, sa svime to posjeduju, s prolou, bu
dunou i sadanjou. Pokazuju i nain kako su se integrirale u
taj svijet i nakraju dobile svoje novo, fantastino znaenje. Wal-
lerstcin ni trenutka ne oklijeva da Ameriku ukljui u evropsku
ekonom iju-svijet XVI. stoljea, a nije li to temeljno objanjenje
Evrope? Nije li ona otkrila i izmislila4 Ameriku pa slavi Kolum
bovo putovanje kao najvei povijesni dogaaj nakon stvaranja
svijeta?5
Nema sum nje da Friedrich Ltge i Heinrich Bechtel6 imaju
pravo kad m inim alizirajuprve efekte otkria Novog svijeta, pogo
tovu gledajui iz perspektive njemake povijesti. Ali kad je Amerika
jednom ula u ivot Evrope, m alo-pom alo je promijenila sve
duboke injenice p a i samoj akciji dala novi smjer. Ignace Meyer-
son7 tvrdi, kao i neki prije njega, da je individuum ono to radi, da
sebe definira i otkriva samom svojom akcijom, da su biti i dje
lovati jedno; prem a tom e ja bih rekao da je Amerika djelo Evrope,
djelo kojim je bolje otkrila svoje bie. Ali to se djelo tako polagane
ostvarivalo i dovravalo, da pravi smisao dobiva tek sagledano u
cjelini, u svojoj punoj duljini trajanja.
Neprijateljsko, a ipak
probitano prostranstvo
Tek otkrivena Amerika u prvi je mah malo dala Evropi jer ju je
bijeli ovjek tek djelom ino upoznao i zauzeo. Evropa ju je tek
m orala strpljivo rekonstruirati prem a svojoj slici i prilici, da bi
poela odgovarati njezinim eljama. Ta se rekonstrukcija, prirod
no, nije mogla nainiti za jedan dan: u prvo se vrijeme mogle
primijetiti izvjesno neuvaavanje, izvjesna nemo Evrope suoene
s nadljudskim zadatkom koji zapravo jo nije pravo ni razabirala.
452
39- ENGLEZI I HOLANDANI U SJEVERNOJ AMERICI 160. GODINE.

Godine 1660. okupirani teritorij, rascjepkan i ogranien samo na jednu obalu,
obuhvaao je manji dio zemlje koju je tek trebalo osvojiti. Holandani e '
napustiti svoj poloaj u New Havenu i du rijeke Hudson nakon mira u Bredi
1(5(57. (Prema Reinu, Europiscbe Ausbreitung, VII.)
Zapravo joj je trebalo nekoliko stoljea da na drugoj obali Atlantika

ponovo izgradi sebe, a to nije ilo bez neizbrojivih kolebanja i
odstupanja, pri emu je morala svladavati niz uzastopnih zapreka.
Prije svega zapreku koju je stvarala divlja priroda koja grize,
gui, zasipa pijeskom, truje i slabi8 u neljudskom preobilju pros
tora. Neki se Francuz 1717. ali: panjolci imaju (u Americi)
453
kraljevstva vea od cijele Evrope.9 To je istina. Ali ta e veliina

smetati njihovim osvajanjima. Samo trideset godina bilo je dovo
ljno konkvistadorima da izau na kraj s krhkim civilizacijama
amerikih Indijanaca; a ipak, ta im je pobjeda donijela najvie tri
m ilijuna km 2 koji su, osim toga, bili slabo podvrgnuti njihovoj
dominaciji. Stoljee i p kasnije, oko 1680. godine, kada su pa
njolska i uope evropska ekspanzija poele dobivati pun zamah,
osvojeno je bilo samo pola Novog svijeta, moda sedam km 2 od
etrnaest ili petnaest.101 tako je uvijek, bez obzira na to to su ve
bili podjarm ljeni veliki sektori civilizacija amerikih Indijanaca,
trebalo voditi borbe protiv praznog prostora i stanovnitva, jo na
razini kamenog doba, na koje se nijedan osvaja nije mogac
osloniti. Vrlo slavne potjere kojima su Paulistas od XVI. stoljea
krstarili prostranstvim a June Amerike u potrazi za zlatom, dragu
ljima i robljem, nisu ni osvajanja ni kolonizacije: za sobom nisu
ostavljale vie traga od broda koji plovi puinom. I to otkriva
panjolac koji sredinom XVI. stoljea stie na jug ilea? Gotovo
savrenu prazninu. Prema Atacami, blizu puste obale, vidi zem
lje bez ljudi gdje nem a ni ptice, ni ivotinje, ni drveta, ni lia.11
Tako pjeva Ercilla! Granica, prazan prostor, koji treba podvri
ljudskoj nazonosti, neprekidno je na obzorju amerike povijesti,
bilo to na istoku Perua ili na jugu ilea, onoga u llanosim a
Venezuele ili u beskrajnim krajevima Kanade, te du Far Westa u
Sjedinjenim Amerikim Dravama ili u beskrajnoj Argentini u XIX,
ili, jo i u XX. stoljeu, na dubokom zapadu brazilske drave So
Paulo.12Prostor, to znai ubitanu duljinu transporta, iscrpljivanje
beskrajnim marevima. Ne putuje li se po unutranjosti Nove
panjolske (Meksika) s kom pasom ili astrolabom u ruci kao po
sred puine?13 Bueno da Silva i njegov sin otkrili su 1682. godine
zlato u Goyazu, udaljenom dijelu Brazila; deset godina kasnije,
1692. godine, ovaj je ponovo krenuo u Goyaz s nekoliko drugova;
trebale su im tri godine da stignu do leita14.
Jo slabo nastanjene engleske kolonije rasprene su od Maine
do Georgije na 2.000 km, to je udaljenost od Pariza do Maroka.
A tam onje ceste tako rei ne postoje, jedva su trasirane; mostova
gotovo da i nema, skela je malo. Tako da je 1776. vijest o
Deklaraciji nezavisnosti jednako dugo 29 dana putovala od
Philadelphie do Charlestona, kao od Philadelphie do Pariza.15
Poput svih darova prirode, istina je, amerika su prostranstva
igrala nekoliko uloga, govorila vie jezika; jednom su bila konica,
drugi put poticaj; sputavaju, ali i oslobaaju. Ukoliko je zemlja
preobilna, njezina vrijednosti opada, ali se ovjekova vrijednost

afirmira. Prazna Amerika ne moe postojati osim ako se u njoj
ovjek ne zadri vrsto i sav preda svom poslu: kmetstvo i ropstvo,
ti stari lanci, ponovo se vraaju sami od sebe, kao nuda ili
prokletstvo to ga namee pretjerano velik prostor. Ali taj prostor
je i osloboenje, izazov. Indijanac koji bjei od bijelih gospodara
ima na raspolaganju bezgranino mnogo utoita. Ako crni robovi
poele izbjei radionicama, rudnicima i plantaama, treba samo
da se upute prema planinskim predjelima ili neprohodnim u
mama. Zamislimo samo tekoe koje su u potjeri za njima ekale
entradas, te kaznene ekspedicije kroz guste ume Draila, gdje
nije bilo puteva i gdje je vojnik morao na svojim leima nositi
oruje, barut, kugle... brano, pitku vodu, ribu, meso...16Quilotn-
bo u Palmarcsu17, republika cimarronskih crnaca, za koju smo ve
spomenuli kako je dugo poivjela, obuhvaala je u pozadini Dahie
podruje moda jednako veliko kao cijeli Portugal.
Dijeli radnici, manjc-vie dobrovoljni doseljenici, obino su
ugovorom vezani s gospodarom koji je rijetko kada dobronam
jeran. Ali, nakon isteka ugovora, pionirske zone nude im beskraj
nu novu zemlju. Kolonijalna je Amerika prepuna dijelova koji su
kraj svijeta, fin is terrae, koji sami po sebi zastrauju, ali vrijede
jednako kao i polja s laganim tlima na jugu sibirske tajge koja su
odigrala jednaku ulogu; i jedne i druge postaju obeanom zem
ljom koja daje slobodu. To je golema razlika prema staroj zapad
noj Dvropi, punom svijetu, kako bi rekao Pierre Chaunu, bez
praznina, bez djevianske zemlje i gdje se odnos opskrba/stanov-
nitvo uravnoteuje, kad je to nuno, gladu i emigriranjem u
daleke krajeve.18
Regionalna ili
nacionalna trita
Ipak je i taj prostor m alo-pom alo osvojen. Svaki zapoeti gradi,
ma kako skroman bio, jedan je dobiveni bod; svaki grad koji raste
je pobjeda, skromna, ali svakako pobjeda. Isto tako i kakva-takva
cesta (najee nainjena na putu stvorenom indijanskim iskus
tvom ili takvom kojim su domoroci donosili hranu) znai na
predak, uvjet za sljedei napredak, pogotovu za laku opskrbu
grada i poticanje ivosti sajmova koji niu gotovo posvuda. Ne
455
govorim samo o znamenitim sajmovima u znaku meunarodne

privrede kakvi su bili u gradovima Nombre de Dios, Porto Belo,
Panama, Veracruz ili Jalapa, na putu za Meksiko, nego i o mjesnim
sajmovima i skromnim trnicama to niu usred pustoi o sajmu
krzna u Albanyu, u pozadini New Yorka, na primjer, ili o saj
movima za redistribuciju u gradovima San Juan de los Lagos i
Saltillo, kojima je raslo bogatstvo na sjeveru Meksika.19
Kad je od kraja XVII. stoljea snaan val ivota uzdrmao obje
Amerike, prva je organizacija privrednog prostora bila ve dovr
ena. Regionalna trita (ili ak ve nacionalna) individualiziraju
se u prostranoj panjolskoj Americi, ak unutar prerano stvorenih
administrativnih podjela, polupraznih okvira, koji se napokon
pune ljudima, cestama, konvojima tovarne marve: takvi su potkra
lj evstvo Peru, koje ne odgovara samo dananjemu nezavisnom
Peruu; audiencia Quito, od koje e postati Ekvador; audiencia
Charcas, sadanja Bolivija. Jean-Pierre Berthe20 je skicirao pos
tanak i rast regionalnog trita to je stvoreno 1548. oko grada
Guadalajare i okolnih krajeva u okviru meksike audiencie Nova
Raiavanje savane u Georgiji. Naslovna stranica knjigeBenjamina

Martyna, R e a s o n s f o r e s t a b l i s h i n g t h e c o l o n y o f G e o r g i a , 1733 (British
Library)
Galicija. Studija Marcella Carmagnania21 o ileu u XVIII. stoljeu

moda je najbolja od svih koje postoje a govore o stvaranju nekoga
regionalnog ili ak nacionalnog trita, utoliko vie to je od
luno na planu ope teorije.
Dijeljenje prostora polagan je pothvat i kad je u XVIII. stoljeu
dovren, ostalo je ali ostalo ih je do danas praznih zemalja,
podalje od cesta, dakle prostranstvo na preprodaju diljem cijele
Amerike. Tako su do danas preivjeli mnogobrojni putnici-skitai
pa su ak stekli i posebne nazive: brazilski vadios, rotosyileanski
odrpanci, vagos u Meksiku. ovjek nikad nije putao korijenje (u
pravom smislu rijei ukorijeniti se) u amerikom golemom
prostranstvu. Sredinom XIX. stoljea su se garimpeiros, traitelji
dijamanata i zlata, izgubljeni u brazilskom serto, vratili na pod
ruje juno od Dahie, u atlantsku zonu Ilheos, i ondje podigli
plantae kakaovca koje su se odrale sve do danas.22 Ali ak ni
poljodjelstvo ondje ne vee ljude, esto spremne da jednostavno
krenu dalje, i to gospodari, sluge i stoka, svi zajedno, kao da je
Novom svijetu bilo teko stvoriti i podnositi ukorijenjeno seljatvo
kakvo je postojalo u Evropi. Tipini seljak brazilske unutranjosti
juer i danas, caboclo, mijenja mjesto ivota gotovo jednako
lagano kao radnik modernih tvornica; peon u Argentini nije do
due tako pokretan kao gaucho u prolom stoljeu, ali i on vrlo
rado putuje.
ovjek je, dakle, samo djelomino ovladao prostorom; tako
da divlja jo u XVIII. stoljeu vrvi uivajui u ivotu, pogotovu u
irokoj Sjevernoj Americi kontinentalne klime, zemlji bizona, sme
ih medvjeda, krznaa i onih sivih vjeverica istih kao na istoku
Evrope koje u zbijenim skupinama odlaze na fantastine mi
gracije preko rijeka i jezerskih povrina.23 Od goveda i konja,
dovedenih iz Evrope, mnogo je opet podivljalo pa se nevjerojatno
namnoilo prijetei da e unititi obraena polja. Zar nam prve
evropske povijesti Novoga svijeta ne nude upravo najslikovitije
prikaze kolonizacija? Nije li, uostalom, u prostranim dijelovima
Nove panjolske, odakle se odselilo indijansko stanovnitvo, pa
su ostali nenastanjeni, podivljala stoka zamijenila ljude?24
Uzastopna ropstva
Na toj pregolemoj zemlji nedostatak ljudi bio je, dakle, vjeiti
problem. Americi, koja se tek stvarala, trebalo je sve vie radnih
457
ruku, radnika koje bi bilo lako drati, da budu jeftini, a najbolje bi

bilo da su besplatni pa da se nova privreda uzmogne dobro
razvijati. Pionirska knjiga Erica Williamsa25 bezbroj je puta do
kazala uzrono-posljcdinu vezu koja postoji izmeu ropstva,
prikrivenog ropstva, kmetstva, prikrivenog kmetstva, plaene i
toboe plaene radne snage Novog svijeta i kapitalistikog uspona
stare Evrope. On pie: Bit merkantilizma je ropstvo.26 Marx je to
rekao drugaije, reenicom -m unjom , moda jedinstvene p o
vijesne gustoe: Sakriveno ropstvo evropskih nadniara moglo
se uspostaviti samo na temelju ropstva u Novom svijetu koje nije
bilo maskirano laima o postojanju nadnica.27
Nikoga nee zauditi muke tih ljudi u Americi, bez obzira koje
su boje koe; njihove m uke ne uzrokuju samo neposredni gos
podari plantaa, poduzetnici u rudnicima, trgovcipozajmljivai u
meksikom Consuladou i drugdje, surovi slubenici panjolske
krune, prodavai eera i duhana, trgovci robljem, poslovni
kapetani trgovakih brodova... Svatko je od njih odigrao svoju
ulogu, ali oni su u neku ruku delegati, posrednici. Las Casas ih je
optuio kao jedino odgovorne za paklensko robovanje Indija
naca; elio je da im se uskrate sakramenti, da ih izbace iz Crkve;
ali nikad se nije bunio protiv panjolske dominacije, naprotiv.
Kralj u Kastiliji, A postol M ayor, odgovoran za pokrtavanje, ima
pravo da bude Im perador sobre m uchos reyes, gospodar dom o
rodakih drava.28 A uistinu je pravi korijen zla s druge strane
Atlantika, u Madridu, u Sevilli, Cdizu, Lisabonu, Bordcauxu,
Nantesu, ak u enevi, neosporno u Bristolu a ubrzo u Liverpoolu,
Londonu i Amsterdamu. On je neodvojiv od pojave svoenja
cijelog jednog kontinenta na stanje periferije koje namee jedna
daleka sila, neosjetljiva na rtvovanje ljudi, koja djeluje prema
gotovo mehanikoj logici ekonomije-svijeta. Uope nije pret
jerano upotrijebiti rije genocid kad se govori o Indijancima i
afrikim crncima, ali imajte na um u da u toj pustolovini ni bijeli
ovjek nije ostao poteen; u najboljem je sluaju izvukao ivu
glavu.
U Novom svijetu zapravo jedno ropstvo slijedi za drugim tako
rei gazei jedno drugom pete: indijanski dom oroci slabo su
izdrali strahovito iskuenje; bijeli robovi, Evropljani (bili to fran
cuski engags ili engleski servants) igrali su ulogu posrednika,
pogotovu naAntilima i u engleskim kolonijama na kontinentu; crni
robovi iz Afrike imali su napokon dovoljno snage da se ukorijene
i da se razmnaaju na kontinentu usprkos svemu; na kraju treba
458
Svijet z a Evropu ili protiv nje
Crte vjerojatno prikazuje mobilizaciju industrijskih radnika ispred

senzalas (to su barake u kojima stanuju robovi) i koriten je kao
dodatak karti triju pomorskih bitaka u kojima su se udrueni -
lanani i panjolci sukobili s Portugalcima 13, 14. i 17. sijenja 1640.
g. Karta Prefekture u Paraibu i Rio Grandeu izrezbarena 1647. B. N.,
Karte i planovi, Ge CC1339, karta 133. (Otisak B. N.)
jo ubrojiti mnogobrojna useljavanja iz svih krajeva Evrope u XIX.

i XX. stoljeu koja su bivala ve ea, kao da su se sluajno
poklopila s trenutkom kad je prestao dotok ljudi iz Afrike ili je
prijetio da e uskoro prestati. Nema takve robe, govorio mi je
komandant jednoga francuskog broda 1935. godine, koja bi bila
tako ugodna za prijevoz kao to su emigranti etvrtog razreda: ona
se ukrcava i iskrcava sama.
Indijansko je ropstvo uspjelo samo ondje gdje je gustoa
stanovnitva bila dovoljna i gdje su koherentna drutva ve ranije
stvorila poslunost i pokornost, jer to su bili uvjeti da ropstvo
potraje. Drugim rijeima, to je uspjelo samo na podrujima bivih
carstava Azteka i Inka. Drugdje se primitivno stanovnitvo raspalo
45 9
ve na sam om poetku ropstva, kako u beskrajnom Brazilu, gdje

su se dom oroci s obale izgubili u unutranjosti, tako i na podruju
Sjedinjenih Amerikih Drava (trinaest prvobitnih kolonija): Go
dine 1790. ostalo je 300 Indijanaca u Pennsylvaniji, 1.300 u Dravi
New York, 1.500 u Massachusettsu, 10.000 u obje Karoline...29
Isto su tako eliminirani Indijanci na Antilima, suoeni sa pa
njolcima, Holandanima, Francuzima i Englezima, jer su podlegli
bolestima donesenim iz Evrope a pridolice ih nisu mogle is
koritavati.30
U naseljenim zonama, naprotiv, koje su bile cilj panjolskih
osvajanja od samog poetka, Indijance se moglo lagano podjar
miti. Zaudo su preivjeli sve strahote osvajanja i kolonijalne
eksploatacije: masovne pokolje, nem ilosrdne ratove, kidanje dru
tvenih veza, prisilno iskoritavanje njihove radne sile, smrtnost
zbog noenja tereta i rada u rudnicim a i, nakraju, zaraznih bolesti,
koje su iz Evrope donijeli bijelci, a iz Afrike crnci. Sredinji je
Meksiko imao 25 milijuna stanovnika a onda je, prem a pro
raunima, spao na samo milijun preostalih. Jednako uasno uni
tenje dom orodaca preivjeli su Espanola (Haiti), Yucatan, Srednja
Amerika i neto kasnije Kolumbija.31 Potresna pojedinost: po
etkom osvajanja franjevci su u Meksiku sluili mise na trijemu
crkava, toliko je bilo mnotvo vjernika; ali ve od kraja XVI. stoljea
misa je sluena u unutranjosti tih istih crkvi, pa ak i u obinim
kapelicama.32 Tako fantastina regresija ne moe se ni izdaleka
usporediti ak ni sa zlokobnom crnom kugom, koja je poharala
Evropu u XIV. stoljeu. Indijanci ipak nisu dokraja nestali, pomalo
su se okupljali sredinom XVII. stoljea da bi, prirodno, radili u
korist svojih panjolskih gospodara. Eksploatacija Indijanaca nas
tavila se u obliku prikrivenog ropstva: encom iendas, sluinad u
gradovima i prisilni rad u rudnicima, to se sve zvalo repartimien-
to, u Meksiku cuatequitl, u Ekvadoru m ita, a isto tako u Peruu,
Boliviji i Kolumbiji.33
Ipak se u Novoj panjolskoj ve od XVI. stoljea javlja slo
bodan rad za nadnicu. Zahvaljujui sloenoj krizi. Prije svega
bijegom i pom orom indijanskog stanovnitva pojavili su se pravi
Wstungen, opustjele zone, kao u Evropi u XIV. i XV. stoljeu.
Obraena zemlja suzila se oko indijanskih sela poput agrenske
koe, pa su se veliki zamljoposjedi haciendas razvili u toj
praznini spontano ili pribavljeni konfiskacijom. Indijanac, koji je
htio izmaknuti kolektivnoj tlaci koju m u je nametalo jednako
njegovo selo kao i drava, koja je skupljala radnu snagu, mogao
460
je pobjei na haciendas, gdje se razvijalo faktino kmetstvo, i gdje

su kasnije bili primorani uzimati i radnike uz nadnicu; mogao je
otii u grad da radi kao sluga ili radnik u obrtnikim radionicama;
a, napokon, mogao je krenuti i u rudnike, ali ne one preblizu
Meksiku, gdje je jo postojao prisilni rad, nego sjevernije, u ona
naselja to su nicala usred pustinje, od Guanajuata do San Luis de
Potosia. Tu je bilo rasuto preko tri tisue rudnika, poneki su bili
majuni, ali je u njima u XVI. stoljeu radilo deset do jedanaest
tisua radnika, a u XVIII. stoljeu moda i 70. 000; radnici su
ovamo pristizali odasvud, bili su to Indijanci, mjeanci, bijelci, a
svi su se, uostalom, meusobno mijeali. Uvoenjem amalgamira
nja34 nakon 1554-1556. omogueno je iskoritavanje i siroma
nije ruae, ukupni trokovi proizvodnje su smanjeni, a porasli
su produktivnost i proizvodnja.
Kao i u Evropi, i ovdje je zatvoreni svijet rudara svijet na svoju
ruku, i gazde i radnici su rasipnici, bezbrini, kockari. Radnici
dobivaju neto poput premija partido ovisno o proizvodnji.
Budui da je sve relativno, moemo rei da su im plae vrlo visoke,
ali posao im je uasan (prije XVIII. stoljea nema upotrebe baruta),
pa je to buntovan narod, nasilan i okrutan kad ustreba; tu se pije,
slavi; nisu to samo umjetni rajevi o kojima zabavno govori jedan
povjesniar35, nego i besmislene proslave te, najvie od svega,
tvrdoglava potreba da se iskae. U XVIII. stoljeu sve postaje jo i
gore, kao da je napredak lo savjetnik. Dogaa se3<5 da se rudaru
na kraju tjedna u novaniku nae 300 pezosa. Smjesta ih troi.
Takav rudar kupi sebi sveano odijelo, haljetak od holandskog
platna. Drugi poziva dvije tisue ljudi na aenje i u jednom
potezu spiska 40.000 pezosa koliko mu je donijelo otkrie nekog
malog rudnika. Tako se sam oko sebe vrti taj svijet bez mira i
predaha.
Prizor je manje teatralan, zapravo manje veseo, u rudnicima
Perua, najvanijim u cijeloj Americi u XVI. stoljeu. Amalgamiranje
je ondje uvedeno kasno, 1572. godine, i ne donosi osloboenje.
Prisilni rad, m ita, odrao se, i Potosi ostaje pakao. Je li se taj sustav
odrao zbog toga to je bio uspjean? To je mogue. Tek krajem
stoljea Potosi e izgubiti prevlast i nee je vratiti usprkos vraanju
aktivnosti u XVIII. stoljeu.
1 tako je Indijanac na svojim pleima iznio prvo ire eksplo-
atiranje prostranoga Novog svijeta za panjolsku: rudnike; po
ljoprivrednu proizvodnju sjetimo se samo uzgoja kukuruza,
kljua za preivljavanje u Americi; voenje karavana mula i lama,
461
bez kojih bijela kovina i mnogi drugi proizvodi ne bi mogli biti u

opticaju, slubeno od Potosia do Arice, tajno od Gornjeg Perua
preko Cordobe do Rio de la Plate.37
Ali ondje gdje su Indijanci ivjeli samo u rasutim, plem en
skim zajednicama, evropska se kolonizacija morala sama izgra
ivati: u Brazilu p rije ureivanja plantaa eerne trske; u
francuskim i engleskim kolonijama na kontinentu ili na An-
tilima. Sve do 1670-1680. Englezi i Francuzi su naveliko pozivali
ljude da dou raditi na ugovor; to su bili francuski engags i
engleski identured servants. No engags i servants su gotovo
robovi.38 Sudbina im se ni po emu ne razlikuje od one to eka
crnce koje su upravo poeli dopremati; i njih su preko oceana
vozili u dnu potpalublja uskih laa gdje nema mjesta a hrana je
ogavna. Nadalje, kad bi stigli u Ameriku na troak neke kompanije,
ona je imala pravo da nadoknadi svoja uloena sredstva: engags
su prodavani sasvim kao robovi, kupci su ih pregladavali i pipali
kao konje.39Engags i servants nisu, dodue, doivotni robovi niti
su im potomci robovi. Ali zato ih vlasnik tim manje tedi: zna da
e ih izgubiti kad im istekne ugovor (36 mjeseci na francuskim
Antilima, 4 do 7 godina na engleskim posjedima).
U Engleskoj, kao i u Francuskoj, sva su sredstva dolazila u
obzir samo da se regrutira dovoljno emigranata. U arhivima La
Rochellca pronaeno je vie od 6.000 ugovora za razdoblje od
1625-1715. godine; polovica regrutiranih dolazila je iz Sainton-
gca, Poitoua i Aunisa, provincija koje se neopravdano smatralo
bogatima. Da bi to vie ljudi krenulo na put, prijevaran je publi
citet dopunjavan nasiljem. U nekim etvrtima Pariza provoene su
prave otmice.40 U Bristolu su bez ikakvih okolianja jednostavno
otimali mukarce, ene i djecu, a izricano je sve vie tekih i
sm rtnih kazni kako bi to vie dobrovoljaca krenulo u Novi
svijet, jer to je bio nain da se izbjegnu vjeala. Ukratko, sudovi su
osuivali na kolonije kao na galije! Pod Cromwcllom je poslano
vrlo mnogo kotskih i irskih zatvorenika. Od 1717. do 1779.
godine Engleska je u svoje kolonije poslala 50.000 izgnanika41, i
neki je hum anitarni evangelik, John Oglethorpe, osnovao 1732.
novu koloniju Georgiu da bi ondje prihvaao vrlo mnogo onih
koji su bili utamnieni zbog dugova.42
Postoji dakle dugo i brojno bjelako robovanje. Eric Wil
liams inzistira na tome jer je po njegovu miljenju jedno ropstvo
slijedilo u Americi za drugim: kako bi jedno prestalo, drugo bi
dolo na njegovo mjesto. Dakako, to smjenjivanje nije bilo auto
462
matsko, ali en gros pravilo je jasno. Robovanje bijelaca uklapalo

se utoliko ukoliko ropstvo Indijanaca nije udovoljavalo potre
bama, a dovoenje crnog robija, to udesno ubacivanje Afrike u
Novi svijet, jo se nije razvilo, kao posljedica nedostatka indijan
skog rada i najamne radne snage, uvezene iz Evrope. Servant
ostaje na radu sve do XVIII. stoljea svagdje gdje nije bio upotrijeb
ljen crnac, na primjer na itnim poljima sjeverno od New Yorka.
Takvi su bili zahtjevi kolonizacije, koja je nametala promjene u
redoslijedu prema ekonomskim potrebama, a ne rasnim; to ne
ma nikakve veze s bojom koe43. Bijeli robovi ustupali su svoje
mjesto zato to im je loa strana bila to to su radili na odreeni
rok; moda su bili i preskupi, makar i samo zbog prehrane.
Ti engags i servants bi nakon isticanja ugovora, kao slobod
ni ljudi, krili zemlju i u obliku malih posjeda osvajali zemljite za
uzgoj duhana, indiga, kave ili pamuka. No mnogi su tu osvojenu
zemlju izgubili jer su se poele iriti plantae eerne trske, koja
je nezaustavljivo prodirala. Ureivanje golemih plantaa bio je
skup pothvat, dakle kapitalistiki, koji je zahtijevao mnogo radne
snage i materijala, da ne kaemo fiksni kapital. A u tom fiksnom
kapitalu imalo je svoje mjesto i crno roblje. Veliki posjedi za uzgoj
eerne trske istisnuli su manje posjede, iako su im ovi pomogli
da se uope stvore, jer su sitni posjednici krili tlo i obraivali
zemlju omoguujui budue plantaerstvo. Jo juer, oko 1930,
isti je proces bio vidljiv u pionirskim zonama drave So Paulo u
Brazilu, gdje su mali, privremeni posjedi pripremali teren za
prostrane fa ze n d a s za uzgoj kave, koji su ih napokon zamijenili.
U XVI. i XVII. stoljeu crno je roblje postalo conditio sine qua
non velikih (razmjerno velikih) posjeda. Nakon dramatinog is
trebljivanja indijanskog stanovnitva, privredni se proces otvara
nja Amerike afrikoj populaciji odvijao sam od sebe: Novac je
ispleo tu urotu, a ne osjeaji, ni dobri ni loi.44 Crnci su bili
snaniji od Indijanaca (govorilo se da jedan crnac vrijedi kao etiri
Indijanca), posluniji i ovisniji zbog toga to su ih otrgnuli iz
zajednice u kojoj su roeni. Afrike su robove kupovali kao robu,
po narudbi. Promet brodova za prijevoz crnog robija omoguio
je izgradnju plantaa eerne trske, koje su za ono doba bile
goleme, toliko velike koliko je to doputao transport eerne trske
kolima, jer da se ne bi pokvarila, trebalo ju je odmah, im se
posijee, odnijeti u mlin i izgnjeiti bez odlaganja.45 Na tim pro
stranim posjedima bilo je mjesta za stalan rad, dobro podijeljen i
463
Rem and Braudel/ Vrijeme svijeta
IlustracijaJ. -Ii. Dcbretaza knjiga Pitoreskni i povijesni put po Brazilu

(1834) koju je sam Debret popratio komentarom (str. 78-79)- U ulici
Val-Longo, u Rio deJaneint, nalazi se ova trgovina robovima, pravo
skladite, u koju robovlasnici dovode svoje crnce pristigle s afrikih
obala. Vlasnik trgovine zavaljen u fotelju, raspravlja s Mineirom
(vlasnikom Minas Ceracsa) o kupovini jednog djeteta. Reetkasta
pregrada uglavnom slui crncima kao spavaonica na koju se penju
Ijestvama. Nigdje prozora, osim poneke pukamice. Tako izgleda,
zakljuuje Debret, trnica na kojoj se prodaju ljudi. (Otisak B. N.)
m o n o to n , z a k o ji n i s u tr e b a le v e e k v a lif ik a c ije , d o v o ljn a s u b ila

t r i e t i r i t e h n i a r a , k v a l i f i c i r a n a r a d n i k a .
P o s lu n o s t, s ta ln o s t i s n a g a c r n a k e r a d n e s n a g e u d o v o lja v a li
s u s v e m u to m e , p a je t o b ilo n a jje ftin ije , n a jd je lo tv o r n ije i u s k o r o
je d in o tra e n o o r u e . U V ir g in iji i M a r y l a n d u isp rv a s u duhan
464
uzgajali sitni bijeli posjednici, ali od 1663. do 1699.46 uzgoj je

doivio golem polet izvoz sc ucstcrostruio zahvaljujui tome
to su umjesto bijelaca poeli raditi crnci. Kao to sc moglo i
oekivati, istovremeno se na licu mjesta poela oblikovati polu-
feudalna aristokracija, sjajna, obrazovana ali i izrabljivaka. Uzgoj
duhana na veliko, za izvoz, stvorio je ovdje, kao i uzgoj ita na
Siciliji ili u Poljskoj, kao i uzgoj trske u brazilskom Nordeste ili na
Antilima jednaki drutveni poredak. Istovjetnim uzrocima odgo
varaju podudarne posljedice.
Ali crnce su upotrebljavali i za mnoge druge poslove. Ispira
nje zlata u Brazilu, koje je zapoelo u posljednjim godinama XVII.
stoljea, ojaalo je kad su tisue crnih robova uvedene u srce
Minas Geraesa, u predjelima Goyaz i sertao ahie. Razlog zbog
kojega crnci nisu iskoritavani u rudnicima srebra Anda i na
sjeveru Nove panjolske je njihova via cijena (a to je jak razlog)
u unutranjosti kontinenta, kamo su dolazili nakon beskrajnog
putovanja, negoli na atlantskoj obali, a ne samo hladnoa na
visokim planinama (bez obzira koliko je i to utjecalo), pa su tako
bili poteeni tekoga rada u rudnicima.
Robovska radna snaga Amerike bila je mnogo zamjcnljivija
nego to se obino govori. Indijanci mogu biti ispirai zlata, a to
su i bili oko Quita. Isto tako odbacimo budalatine o tome kako
bijelci nisu mogli ivjeti a jo manje raditi svojim rukama u
tropskoj klimi (kao to je to medu tisuama drugih mislio i Adam
Smith).47Engags i servants su se ondje i te kako naradili u XVII.
stoljeu. Prije vie od stotinu godina naselili su se Nijemci u
Scafortu, na Jamajci; a jo su i danas ondje, ive i rade. Talijanski
su kopai prokopali Panamski kanal. A na uzgoju eerne trstike
u tropskom predjelu sjeverne Australije rade iskljuivo bijelci. Isto
tako, na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava bjelaka je radna snaga
u velikoj mjeri zamijenila crnce, koji su odselili na sjever, gdje je
otra klima, a da se ne osjeaju ni bolje ni loije, makar ive u
Chicagu, Detroitu ili New Yorku. Ponovimo, dakle, da je klima
dodue odigrala odreenu ulogu, ali sama po sebi nije odreivala
raspored i naseljavanje ljudi po cijelome Novom svijetu. O tome
je oevidno odluivala povijest, zam rena povijest evropske
eksploatacije, ali ak i prije toga snana povijest amerikih In
dijanaca, jer su Inke i Azteci, prethodnici na amerikom tlu,
neosporno oznaili trajnost prisustva amerikih Indijanaca. Po
vijest je konano ipak dopustila da do danas preivi jedna in
dijanska Amerika, jedna afrika Amerika i jedna bjelaka Amerika;
465
pomijeala ih je, ali ipak ne dovoljno, jer se one i danas uvelike

razlikuju jedna od druge.
Za Evropu
Tko sve nije govorio i ponavljao da je Amerika bila prim orana
iznova zapoeti Evropu? To je samo djelomino tono, ali ipak
dovoljno tono da ne m oemo doslovce prihvatiti ono to pie
Alberto Flores Galino48 tvrdei da treba otkloniti svaku evropsku
interpretaciju bilo koje amerike pojave. Amerika je morala, go
vorei en gros, za svoj raun i kako je mogla, prei cijeli put sa
svim dugakim etapama evropske povijesti ne potujui pri tome
redoslijed, to je istina, ni modele. Evropska iskustva antika,
srednji vijek, renesansa, reformacija49... nalaze se i ondje, ali
dobro izmijeani. Jo mi je u sjeanju prizor amerikih pionirskih
zona, koje doaravaju i danas, bolje od bilo kakvih znanstvenih
opisa, zone sredovjekovnog krenja um a u Evropi u XIII. stoljeu.
ak neke crte prvih evropskih gradova u Novom svijetu, sa svojim
patrijarhalnim obiteljima, oivljavaju u oima povjesniara raz
m jerno udaljenu prolost, napola istinitu, napola lanu, ali ne
zaboravnu. Priznajem takoer da sam bio fasciniran povijeu
onih amerikih gradova koji su nicali prije sela ili bar istodobno
kad je poela zemljoradnja. Zahvaljujui tome, moemo u novom
svjetlu zamisliti veliki i presudni urbani polet Evrope u XIXII.
stoljeu, u emu veina medijevista eli vidjeti samo polagano
sazreli plod poljoprivrednog napretka, a ne rast trgovine i gra
anstva. A ipak!
Bi li bilo razum no u tome vidjeti samo jednostavne reminis
cencije, dok Evropa kontrolira razvoj prekom orskih zemalja i
namee im svoja pravila? Sve dok svaka m etropola pristaje da dri
svoj komad Amerike bez nove raspodjele, nameui m u uvaava
nje kolonijalnih paktova i potovanje ekskluzivnih drutava s
one strane Atlantika, oni se nikako nisu mogli odvojiti od tutorstva
udaljenih i prinudnih modela Evrope, pravegenitrbe koja paljivo
nadgleda svoj porod i koja je samo u poecima, za mraka i
osrednjosti prvih naseobina, znala trenutano poputati panju.
Engleska i panjolska pustile su svoje prve Amerike da rastu kako
hoe, m ogu i ele. Ali kad su zatim djeca narasla i uznapredovala,
opet su ih uzele u svoje ruke i stjerale u red uvodei centra
lizaciju, kako se kae, u korist institucija metropola.
466
Svijet za livropu ili protiv nje
Dila je to prirodna centralizacija, koja jc bila utoliko lake

prihvaena to je bila nuna za obranu mladih kolonija od napada
drugih evropskih sila. Jer i dalje je postojalo estoko suparnitvo
medu onima koje su medu sobom dijelile Novi svijet. Neprekidno
su se vodile borbe na kopnenim granicama a nita manje ni du
beskrajnih obala Amerike.
Centralizacija se svakako utoliko lake provodila i zbog toga
to je unutar same kolonije osiguravala dominaciju bijele manjine,
te zato to je ta manjina u uvjerenjima, nainu miljenja i ivota te
jezicima ostala vezana za ve tada staru livropu. Zemljoposjcd-
niko plemstvo jc zapravo bilo malobrojno, ali djelotvorno, aktiv
no i vladalako, pa je tako u XVIII. stoljeu cijelu sredinju dolinu
ilea dralo nekih 200 porodica50. Dogatai iz Potosia su 1692.
godine samo aica osoba odjevenih u tkanine od zlata i srebra,
jer nikakva druga odjea nije za njih bila dosta dobra51; rasko
njihovih kua bila je neuvena. A koliko je bilo bogatih trgovaca u
Bostonu uoi revolucije 1774. godine?Te siune grupice spaava,
nema sumnje, pasivnost radnika prije svega, ali takoer i sukrivnja
drutvenog ureenja koje obuhvaa sve i koje Evropa ima i te kako
interesa da odrava pod svaku cijenu.
Istina je da su ta drutva bila manje ili vie posluna, manje
ili vie ovisna o metropolama. Ali nikakva nedisciplina, kad jc
nediscipline i bilo, nije mijenjala smisao, red i funkcije tih drutava
koja su bila neodjeljiva od reda i funkcije onoga to jc tvorilo
kostur prolih i sadanjih evropskih drutava. Najmanje su poslu
na i ovisna ona drutva koja nije zahvatila golema struja meukon-
tinentalne razmjene, ona gdje njihova osrednja privreda... nije
bila podvrgnuta samo jednome, dominantnom proizvodu52, pro
izvodnji teledirigiranoj preko Atlantika.53 Ta su drutva i njihove
privrede malo zanimala trgovce naveliko iz Evrope pa nisu do
bivala ni investicije ni naredbe i tako su ostajala siromana, raz
mjerno slobodna i preputena autarhiji. To je sluaj s pastirskim
Peruom na drugoj strani Anda, iznad prauma Amazonije; sluaj
vlastelinske zone u llanosim a Venezuele, gdje se encomenderos
nisu dali ukopiti od nasilnike vlade u Caracasu; takva je dolina
So Francisco, rijeka stada, vie nego poludivljih, u sredinjem
dijelu Brazila, gdje Garcia de Rezende poput nekog feudalnog
velmoe posjeduje toliko golemo imanje (ali praktiki prazno)
kolika je cijela Francuska Luja XIV; to je nadalje sluaj bilo kojega
grada dovoljno izgubljenog u amerikom prostoru i dovoljno
izoliranog da bi bio prim oran da sm sobom upravlja, ak i ako
467
nije osjetio nikakav svrab za nezavisnou. Krajem XVII, a jo i u

XVIII. stoljeu je So Paulo, nekadanja prijestolnica prvih ban-
deirantesa , ostao prim jerom takve prisilne nezavisnosti. Ac-
carias de Srionne je 1766. godine zapisao: Portugalci imaju malo
neseobina u unutranjosti Brazila; Grad Sv. Pavla smatraju naj
znaajnijim. (...) Taj je grad vie od dvanaest sati daleko u zem
lji...55 Coreal kae: To je neto p oput republike, koju su stvorili
raznovrsni ljudi bez vjere i zakona.56 Paulisti smatraju sebe
slobodnim narodom . Zapravo je to zmijsko leglo: obilaze ceste
unutranjosti i opskrbljuju rudarske logore, ali i pljakaju in
dijanska sela na jezuitskim podrujim a uz rub Parane, zalijeu se
ak u Peru i Amazoniju57 (1659).
Ipak, poslunih je i pripitom ljenih ekonomija bilo mnogo. I
zaista, kako bi se Virginija sa svojim duhanom ili Jamajka sa svojim
eerom mogle buniti kad ive iskljuivo od prodaje na engleskom
tritu i od kredita iz Londona? Za osvajanje neovisnosti amerikih
kolonija trebao se sloiti cijeli niz preduvjeta, koje nije bilo lako
sjediniti. A uz to je trebao i stjecaj pogodnih okolnosti, kao to e
to pokazati prva protuevropska revolucija, ona u engleskim kolo
nijama 1774. godine.
A na kraju trebala se stvoriti i dovoljna neovisna snaga da bi
se kasnije mogao dalje odravati kolonijalni poredak i da bi se
mogao dalje razvijati bez pom oi metropole. Nije li taj poredak
bio neprekidno u opasnosti? Vlasnici plantaa na Jamajci ive u
sm rtnom strahu od pobuna robova; u unutranjosti Brazila pos
toje republike odbjeglih robova; Indijanci Bravosn ugro
avaju ivotno vanu liniju Panamske prevlake; na jugu ilea
Araukanci su opasni do sredine XIX. stoljea; ustanak Indijanaca
1709. godine u Louisiani mogao je biti uguen uz pom o francus
koga ekspedicijskog korpusa...59
Protiv Evrope
Moe li se kolonijalni pakt produljivati pod znakom uasne
neravnopravnosti? Kolonije postoje samo zato da bi sluile bogae
nju, ugledu i snazi m etropola. One nadgledavaju njihovu trgovinu
i cijeli ivot. Thomas Jefferson, budui predsjednik Sjedinjenih
Drava, neuvijeno je govorio da su plantae u Virginiji neto
poput anektiranih posjeda nekolicine trgovakih kua u Lon
donu.60I jo jedna prituba: Engleska je ve bezbroj puta dobivala
468
albe iz svojih kolonija u Americi da im upravo dramatino nedos

taje novca. Nikad to nije ispravljeno: metropola je uvijek oekivala
da sa svojim kolonijama ima pozitivnu bilancu a to znai da dobiva
gotovinu, a ne da jc njima alje.61 Zbog toga bez obzira na to koliko
strpljive bile inferiorizirane zemlje, takav reim ne bi mogao tako
dugo potrajati da je stvarnost doslovno odgovarala propisima i
zakonima; da udaljenost makar samo zbog dugotrajnosti plo
vidbe preko Atlantika nije omoguavala izvjesnu slobodu; da
sveprisutno i nesavladivo krijumarenje nije podmazivalo kotae.
To je urodilo izvjesnom nehajnou, tendencijom da se puta
neka stvari teku kako hoe. Tako se bez mnogo sjaja stvorilo samo
od sebe izvjesno iskrivljenje i promjena ravnotee, a da jc rijetko
tko to u prvi as primijetio, a kasnije ih vie nita nije moglo
ispraviti. Tako nije bilo djelotvorne carine; tako administracija nije
mogla dokraja provoditi naloge metropole nego je sve preputala
lokalnim i privatnim interesima. Nadalje, polet razmjene pomogao
je amerikim privredama da se monetariziraju, i to tako da jc dio
plemenitih metala Amerike prijevarama ili po samoj logici trita
ostajao na licu mjesta umjesto da ode u Evropu. Prije 1785. esto
se u Meksiku moglo vidjeti da se crkva dogovori sa seljacima o
primanju desetine u srebru62, Ve samo ta jedna pojedinost je
rjeita. Isto je tako kredit, svjedok uznapredovalog napretka, odig
rao odreenu ulogu sve do u zabaene sredinje dijelove brazilske
unutranjosti. Istina, zlato sve mijenja: Conselho u Vila Rica pie
kralju 7. svibnja 1751. da mnogi rudari oevidno moraju dugo
vati cijenu robova koje posjeduju, tako da je onaj koji jc naizgled
bogat, zapravo siromaan, dok su mnogi koji ive poput siromaha,
zapravo bogati63. To bi znailo da vlasnik nekog ispiralita zlata
radi na predujam koji su mu dali trgovci i kojim je, a to je posebno
vano, kupio svoje robove. Isti se razvoj moe pratiti u zemljama
gdje se kopa srebro. itajui uzbudljivu knjigu G. A. radinga o
Novoj panjolskoj u XVIII. stoljeu, zadravajui se najvie na
podruju oko grada Guanajuatoa, tada najveega rudarskoga gra
da Amerike i svijeta, dobiva se dojam da je ondje kredit umnoavao
svoje oblike kako mu se svidjelo postavljajui jedan preko dru
goga, isprepliui ih, pa je time unitavao postojei sustav da bi ga
smjesta zamijenio drugim, i tako dalje.
Sasvim je jasna pouka svega toga da je stvorena znaajna
akumulacija u korist mjesnih trgovaca. U panjolskoj Americi
krajem XVIII. stoljea bilo je ak toliko bogatih kreolskih trgovaca
da se govorilo kako je panjolska kolonija svojih kolonija! Dos
469
koica? Ili izraz panjolskog nezadovoljstva ljudima koji ne znaju

ostati ondje gdje im je mjesto? U svakom sluaju, za oslobodilakih
e se ratova u bezbroj prilika iskazati mrnja i otkriti otvoreni
sukobi trgovaca Novog svijeta s kapitalistima m etropola. Tako u
Bostonu. Tako u Buenos Aircsu, gdje mjesni trgovci 1810. ele
prekinuti s trgovcima na veliko u Cdizu. Tako u brazilskim
gradovima gdje neprijateljstvo prelazi u mrnju prem a portu
galskim trgovcima. U Rio de Janeiru, gdje su provale i ubojstva
svakodnevna pojava, najomraeniji lik neprijatelja je portugalski
trgovac, prstiju prepunih prstenja koji se razmee svojim srebrnim
posuem ; pa kad m u se ne mogu drugaije osvetiti, udaraju ga
kako mogu: divljim ismijavanjem koje ga pretvara u pravi lik iz
puke kom edije zvekan, mrzak ovjek, mu koga povremeno
vara ena. Divna psiholoka studija mogla bi se nainiti o osobama
koje po svim zemljama panjolske Amerike zovu ehapetones ili
gachupines, a koje su tek stigle iz panjolske pa su neiskusne, ali
pretenciozne i esto ve unaprijed sigurne da e se obogatiti.
Dolaze kao pojaanja ve ukorijenjenim skupinama koje u trgo
vini dre sve u svojim rukama. Tako je cijeli Meksiko pod domi
nacijom trgovaca porijeklom iz Baskije ili s planina u pozadini
Santandera. Te trgovake obitelji dovode iz panjolske neake,
bratie, susjede iz svojih rodnih sela, novae suradnike, nas
ljednike i zetove. Pridolicc bez napora pobjeuju u trci vjena
nja. Hidalgo, meksiki revolucionar, elio je 1810, kao i toliki
drugi, zaustaviti useljavanje gachupina, pa ih je optuio da su
izopaeni ljudi (...) Pokretaka snaga svega njihova djelovanja je
samo odvratna lakomost. (...) Katolici su samo zbog politike,
njihov Bog je novac. Su Dios es el dinero.64
Industrijska svaa
Na podruju industrije, kao i trgovine, odavno se priprem ao
sukob izmeu kolonija i metropole. Od kraja XVI. stoljea dugo
trajna je kriza potresala ibersku Ameriku, a bez sumnje i cijelu
Ameriku.65 U to je vrijeme evropski kapitalizam u najmanju ruku
u tekoama; u XVII. su se stoljeu, dakle, na drugoj strani Atlantika
morali sami snalaziti. Regionalna trita u osnivanju sad pove
avaju m eusobnu razmjenu: Brazilci uporno osvajaju andske
zemlje; ile opskrbljuje itom Peru; brodovi iz Bostona dopre
maju na Antile brano, drvo, ribu iz Newfoundlanda... I tako dalje.
470
UXVIII. stoljeu, radionica za vezenje u Peruu. Radnice su meleskinje.

Madrid, Palacio Real, Libro Trujillo del Peru. (Poto Mas.)
Iskrsava industrija. Quito ima 1692. godine manufakture za pro

izvodnju sera i pamunog plama (...), sukna (...), onih prostih
kojima se odijeva narod. Trguje se na malo i u Peruu i ileu, pa
ak i na Tierra Firme i u Panami, preko Guayaquila koji je kao luka
Quitoa (na Tihom oceanu). Kopnom se transportira i u Popa-
.66 Slian razvoj tekstilne proizvodnje vidimo u gradu Socor
ro67, u Novoj Granadi, u peruanskoj provinciji Cuzco i na
indijanskom jugu Meksika, u mjesto La Puebla68; u unutranjosti
47 1
budue Argentine, osobito u Mendozi, za koju biskup Lizarraga

kae: medu nam a odrasli Indijanci prave niti jednako fine kao to
su one najfinije iz Biskaje69. Razvijaju se i razliite druge in
dustrije prerade poljoprivrednih proizvoda i stoarstva; posvuda
se proizvodi sapun, svijee lojanice; posvuda obraduju kou.70
Ta je poetna industrija stvorena bez sum nje za tekih godina
u XVII. stoljeu, kad se stvaranjem velikih haciendas znatan dio
Amerika feudalizirao; no hoe li se dalje iriti i kad se vrati
povoljna konjunktura? Da bi se to ostvarilo, trebalo je da Evropa
odustane od svojeg m onopola na m anufakturu. A to uope nije
namjeravala. Lordu Chathamu pripisuju ove rijei: Ako se Ame
rika usudi sama proizvesti jednu arapu ili jednu konjsku potkovu,
elim da osjeti svu teinu britanske moi.71 Te rijei, ako su zaista
izgovorene, svjedoe o namjeram a Velike Britanije, ali takoer i o
njezinom nepoznavanju pravoga stanja s druge strane mora: Novi
svijet je ve naveliko proizvodio za svoje potrebe.
Ukratko, kako je Amerika odrastala tako je postizavala vlastitu
ravnoteu i organizirala budue izlaze. panjolska je Amerika, vie
od drugih dijelova Novog svijeta, u cijeloj krijumarskoj mrei
nala dopunu svojoj slobodi i izvore zarade. Galion iz Manille je
uz znanje svih plijenio ameriku bijelu kovinu namijenjenu pa
njolskoj, to jest Evropi, da bi obogatio daleku Kinu ili kapitaliste
Consuladoa u Meksiku. Daleko najvei dio, uostalom, srebrnog
novca i ipki do kraja XVIII. stoljea vie i nije bio namijenjen
Katolikom kralju koji je postao siromani roak nego
privatnim trgovcima. A trgovci Novog svijeta u tome imaju svoj dio.
Engleske kolonije
odabiru slobodu
Sveope protivljenje Novog svijeta najprije se pretvorilo u pobunu

u engleskim kolonijama u Americi. Pobuna je sigurno prejak
izraz za Tea P arty u Bostonu i za in ljudi koji su 16. prosinca
1774, preodjeveni u crvenokoce, prodrli na tri lae Engleske
indijske kompanije to su bile usidrene u luci i pobacali u more
njihov tovar aja. Ali, m a kako taj dogaaj bio naizgled osrednje
vanosti, njime je zapoeo raskid izmeu kolonija buduih
Sjedinjenih Amerikih Drava i Engleske.
472
Sukob je bez sumnje izrastao iz privrednog poleta XVIII.

stoljea koji je izdigao engleske kolonije, kao i ostali dio Amerike,
a sigurno jo i vie zbog toga to su one bile u sreditu vanjske i
unutranje razmjene.
Znak tog uspona je prije svega neprekidno dolaenje novih
doseljenika: engleskih radnika, irskih seljaka, kota ovih pos
ljednjih esto podrijetlom iz UIstera, ukrcanih u Belfastu. U pet
godina prije 1774, 152 broda dovezla su iz irskih luka 44.000
osoba.72 Tome treba dodati jaku njemaku kolonizaciju. Izmeu
1720. i 1730. ta umalo to nije germanizirala (...) Pcnnsylvaniu73,
gdje su kvekeri bili u manjini prema sve veem broju Nijemaca i
katolikih Iraca. Doseljenici njemakog porijekla jo su brojano
ojaali nakon stjecanja nezavisnosti, jer su mnogi njemaki najam
nici nakon zavretka rata odluili da ostanu u Americi. To useljava
nje bilo je prava trgovina ljudima.74 Godine 1781. neki se veliki
trgovac hvalio daje on sm uvezao prije rata 40.000 ljudi iz Evrope:
Falaanc, vabe i neto Alzaana. Iseljavanje se vrilo preko Holan-
dije.75Ali najvie su Irci bili predmet trgovine koja nalikuje, eljeli
mi to ili ne, na raniju trgovinu crnim robljem i koju ni novosteena
nezavisnost nije prekinula; naprotiv. Trgovina useljenicima iz
Irske objanjava neki izvjetaj iz 1783- prekinuta za vrijeme
rata, ponovo je oivjela donosei velike prihode onima koji se
njome bave. (Najednom brodu evo) 350 mukaraca, ena i djece
koji su upravo stigli i (koje) smjesta upoljavaju. (Metoda je
jednostavna): kapetan (broda) nudi svoje uvjete iseljenicima u
Dublinu ili u nekoj drugoj irskoj luci. Oni koji mogu platiti
putovanje, najee 100 ili 80 (livri) iz Toursa, stiu u Ameriku
slobodni da krenu kamo ele. One koji ne mogu platiti trokove
putovanja prevozi brodar o svom troku, a da bi ga vratio objav
ljuje nakon pristajanja da je uvezao obrtnike, fizike radnike,
nadniare, sluge i da ih u njegovu korist moe unajmiti tko eli76,
na rok koji je obino 3, 4 ili 5 godina za mukarce i ene, a 6 do 7
godina za djecu. Ovi posljednji doseljenici su tako unajmljeni u
broju od 150 do 77 predanih kapetanu, ovisno o spolu, go
dinama i snazi. Gospodari ih moraju samo hraniti, odijevati i
nastaniti. Kad istekne rok njihove slube, daju im jedno odijelo i
jednu lopatu pa su sasvim slobodni. Za sljedeu zimu oekuje ih
se 15 do 16.000, preteno Iraca. Gradska uprava Dublina ima
velike muke da zaustavi iseljavanje. Poduzetnici okreu poglede
prema Njemakoj.78
475
Kao posljedica stvoreno je neprekidno seljenje od obale

(Atlantika) prem a planinama i ak prem a zapadu. (...) Samo jedna
nastam ba slui svima dok se ne sagrade posebne za svaku (po
rodicu). Pridolice, im se oslobode, odlaze u Philadelphiu
platiti vrijednost zemljita koje im je dodijeljeno i koje im obino
prodaje vlada kolonije (kasnije drava koja ju je naslijedila).
Kolonisti vrlo esto (...) preprodaju svoju zemlju i idu dalje traiti
nove, neobraene terene koje takoer poslije preprodaju kad ih
privedu obradi. Mnogi su radnici na taj nain prokrili i do est
posjeda.79 Ovaj dokum ent s kraja XVIII. stoljea dobro opisuje
ve staru pojavu granice, koja je privlaila doseljenike nakon
isteka ugovora, eljne da se obogate. Posebno su koti hrabro
odlazili u ume, ivjeli kao Indijanci, napredujui uvijek prema
naprijed, od jedne zone za krenje do druge. Za njima su dolazili
m anje poduzetni doseljenici, esto njemaki, i zauzimali i is
koritavali ve obradivu zemlju.80
Ta rijeka ljudi prem a zemljama i um ama zapada prati i
uzrokuje sveopi privredni uspon. Promatrai imaju dojam da
prisustvuju biolokoj eksploziji; govorilo se da Amerikanci prave
toliko djece koliko god m ogu. Udovice s mnogo djece sigurne su
da e se ponovo udati.81 Snaan natalitet jo poveava plimu
stanovnitva. Tim ritm om ubrzo su ak i predjeli sjeverno do
Philadelphie malopom alo prestali biti gotovo iskljuivo naseljeni
Englezima. A kako koti, Irci, Nijemci i Holanani prem a Engleskoj
osjeaju samo ravnodunost, ili ak i mrnju, ta je etnika mje
avina koja je nastala vrlo rano i brzo se uveavala bez sumnje
doprinijela odvajanju od m etropole. U studenom e 1810. francuski
konzul po dolasku u New York pokuava, kao to su ga obavezali
u Parizu82, odrediti trenutano stanje duha stanovnika drave i...
njihove prave osjeaje prem a Francuskoj. Posluajmo njegov
odgovor: Ne valja suditi prem a m nogoljudnom gradu (New York
tada ima 80.000 stanovnika) u kojem ivim; njegovi stanovnici su
preteno stranci a pomijeane su sve mogue nacije osim, tako da
kaem, Amerikanaca; svima zajedno duh je obuzet samo pos
lovima. New York je, da tako kaem, veliki neprekidni sajam na
kojem se bez zastoja smjenjuju dvije treine stanovnitva: tu se
vode golemi poslovi, gotovo uvijek s fiktivnim kapitalom, a rasko
je dostigla razinu koja uasava. Tako da trgovina ovdje nije ba
solidna; esti su steajevi, pa ak kad su i golemi, vie ne pobuuju
senzaciju; tovie, rijetko koji bankroter ne uiva najvee razu
mijevanje svojih vjerovnika kao da svaki od njih na taj nain eli
474
Svijet za I-vropu ili protiv nje
pridobiti pravo na reciprocitet. Treba, dakle, u pokrajini zak

ljuuje on i u gradovima unutranjosti potraiti ameriko
stanovnitvo Drave New York. to se tie ljudskih preobrazbi u
m eltingpotu, nc osjea li odbojnost jo umjereno velika mnoina
Amerikanaca tri milijuna oko 1774. prema provali stranaca
koja je stvarno velika, kao to e uz jednake proporcije biti u
Sjedinjenim Dravama krajem XIX. stoljea?
Ipak, ta se pojava najvie odnosi na sjeverne engleske kolo
nije (Nova Engleska, Massachusetts, Connecticut, Rhode Island,
New Hampshire, New York, New Jersey, Delaware, Pennsylvania),
a manje na june kolonije (Virginia, Maryland, Sjeverna i Juna
Karolina, Georgia), jer to su sasvim razliite zone plantaa i crnog
robija. Jo danas posljctitclj velianstvenog doma Thomasa Jcffer-
sona (1745-1826) u Monticellu, u unutranjosti Virginie, mora
primijetiti slinost sa Casas Grandes u Brazilu ili Great Houses na
Jamajci, s neobinom pojedinou da su sobe robova u podrum u
same goleme zgrade, koja kao da ih drobi svojom masom. Tako
na jug engleske Amerike, deep south, moemo primijeniti mno
go od onoga to je Gilberto Freyre mogao napisati o plantaama i
gradovima brazilskog Nordeste. No usprkos analognim situaci
jama, oba su ta iskustva ljudski udaljena jedno od drugoga. Medu
njima postoji ista udaljenost koja u to vrijeme dijeli Portugal od
Engleske, razlika u kulturama, mentalitetu, religiji, seksualnom
ponaanju. Ljubavi gospodara engenhosa sa sluavkama, o emu
govori Gilberto Freyre, odvijale su se svima na oigled, a istodob
no je dugotrajna strast Jeffcrsona prema jednoj od njegovih mla
dih ropkinja bila ljubom orno uvana tajna.83
Suprotnost izmeu sjevera i juga je snano izraeno struk
turalno obiljeje koje ve od poetka jasno karakterizira povijest
buduih Sjedinjenih Amerikih Drava. Neki svjedok ovako opi
suje New Hampshire 1781. godine: Ovdje se ne vidi, kao u junim
dravama, vlasnik 1.000 robova i 8 do 10 tisua akri zemlje kojeg
bi susjed vrijeao da je osrednji.84 Sljedee godine neki drugi
svjedok ponavlja usporeen je: Na jugu bolje ivi manji broj ljudi;
na sjeveru sc vidi vei javni prosperitet, vie pojedinane sree,
blaena osrednjost, vie stanovnitva...85 Nema sumnje da je to
previe pojednostavljeno, i Franklin Jameson se potrudio da tu
sliku nijansira.86 ak i u Novoj Engleskoj, gdje je aristokracija bila
preteno urbana, postojali su, iako vie nego rijetki, i veliki pos
jedi. U Dravi New York manori su se protezali na ukupno dva
i pol milijuna akri, na stotinjak milja od Hudsona posjed Van
Boston 1801. g. Pogled na State Street i Old State House. Kue od cigle,
koije, evropska moda. Slike Jamesa B. Marstona, Massachusetts Hi
storical Society, Boston. (Foto I. P. S.)
Rcnsselaera imao je 24 puta 28 milja, to je, radi usporedenja, dvije

treine cijele kolonije Rhode Island koja je, istina, bila osrednje
veliine. Veliki posjedi jo su vei u junim kolonijama, ve u
Pcnnsylvaniji, a jo vie u Marylandu i Virginiji, gdje je posjed
porodice Fairfax obuhvaao est milijuna akri. U Sjevernoj -
lini posjed lorda Granvillea sam je za sebe iznosio treinu teritorija
kolonije. Oevidno je jug, ali i dio sjevera, poprimao osobine
aristokratskog poretka, koji je negdje bio prikriven, a drugdje
sasvim oigledan, kao pravi drutveni poredak transplantiran iz
stare Engleska u kojemu je temeljem bilo pravo prvorodstva. No
ipak, budui da su sitni zemljoposjednici uspijevali manje-vie
posvuda nai i za sebe zemlje unutar mree velikih posjeda, i to
istodobno prema sjeveru, gdje breuljkasto tlo nije pogodovalo
poljoprivredi na veliko, a i prema zapadu gdje je trebalo kriti
ume da bi se pripremile oranice, ta nejednaka podjela zemlje u
privredi, gdje je poljodjelstvo bilo uvelike preteito, ipak nije
ometala prilino solidnu drutvenu ravnoteu u korist najbo
gatijih. Bar do revolucije, koja je sruila mnoge dinastije vlasnika,'
476
pristaa Engleske, to je uzrokovalo eksproprijacije, prodaje i

promjene na smiren i hladan anglo-saski nain87.
Tako je agrarni poredak bio mnogo zamreniji nego to nam
to pokazuje uobiajena shema, po kojoj se jednostavno sjever
sueljava s jugom. Od 500.000 crnih robova u trinaest kolonija, u
Virginiji ih je 200.000; 100.000 u Junoj Karolini; od 70 do 80.000
u Marylandu, isto toliko u Sjevernoj Karolini, moda 25.000 u
Dravi New York; 10.000 u New Yerseyu; 6.000 u Connecticutu;
6.000 u Pennsylvaniji; 4.000 na Rhode Islandu; 5.000 u Mas-
sachusettsu88; Boston 1770. godine ima vie od 500 koija i prava
je rasko imati crnca za koijaa89. Zaudo upravo u dravi s
najveim brojem robova, Virginiji, najvie su pristaa imali Whigs,
dakle revolucija, medu aristokracijom koja joj je bez sumnje
osigurala uspjeh.
Naizgled je nezamisliva suprotnost traiti slobodu za bijelce
od Engleske i istodobno biti gotovo posve neosjetljiv na ropstvo
crnaca, koje jo nikoga nije smetalo. Neki engleski pastor obratio
se 1763. godine svojoj pastvi u Virginiji uvjeravajui ih: Moram
vam s pravom odati priznanje svjedoei da se nigdje na svijetu s
robovima na postupa bolje nego u kolonijama90, to jest, u engles
kim kolonijama. Nitko nee te rijei prihvatiti kao Evanelje.
Uostalom, od jednog mjesta do drugog u kolonijama stvarni je
poloaj robova, ak i na samim plantaama juga, krajnje razliit. I
ba nita nam takoer ne govori da su crnci, bolje integrirani u
panjolska i portugalska drutva Amerike, bili sretniji ili nesretniji,
bar u ponekim regijama.91
Trgovaki sporovi i sukobi

Zajednica trinaest kolonija jo je bitno poljoprivredna: 1789. go
dine broj ruku uposlenih u poljodjelstvu je najmanje devet od
deset u Sjedinjenim Dravama, gledamo li ih kao cjelinu, a vrijed
nost kapitala koji stvaraju vie puta je vei od onoga to stvore sve
druge industrijske grane zajedno.92 Ali prvenstvo oranica, kre
vina i polja nije omelo kolonije da bunu podignu prije svega
zahvaljujui sve veoj aktivnosti mornarice i prometa izmeu
sjevernih regija, pogotovu u Novoj Engleskoj, lako trgovaka
djelatnost ondje ne ini veinu, ipak je dominantna. Adam Smith,
koji je bolje razumio kolonije u Americi, koje nije imao pred
oima, nego industrijsku revoluciju koja se raala pred njegovim
477
nosom u Engleskoj Adam Smith je rekao moda najhitnije o

razlozima amerike pobune kojoj je proniknuo odjek i odvijanje:
B ogatstvo nacija se pojavilo 1776, dvije godine poslije dogaaja
u Bostonu. Objanjenje Adama Smitha nalazimo u maloj reenici.
Pjevajui hvalospjeve, kao to je trebalo, engleskoj vladi kao toliko
velikodunijoj prem a kolonijama od drugih m etropola, on istie
da engleski kolonisti uivaju potpunu slobodu, ali je ipak prisi
ljen da reenicu zavri ogranienjem: u svemu osim u svojoj
vanjskoj trgovini.93 A to je krupan izuzetak! Ona je izravno i
neizravno smetala privrednom ivotu kolonija, primoravajui ih
da sve obavljaju posredovanjem Londona, da budu povezane s
njegovim kreditima i, najgore, da ostanu unutar trgovakog okvira
engleskog carstva. A rano probuena trgovina Nove Engleske,
pogotovu u najvanijim lukama, Bostonu i Plymouthu, na to je
pristajala samo mrgodei se, varajui i zaobilazei tu zapreku.
Ameriki je trgovaki ivot bio previe iv i spontan a da ne bi
sam uzeo slobode koje m u ne daju. Da, ali u tome je uspijevao
samo upola.
Nova se Engleska rekonstruirala94 izmeu 1620. i 1640. eg
zodusom puritanaca koje su istjerali Stuarti i kojima je glavna
ambicija bila da izgrade zatvoreno drutvo, zatieno od grijeha,
nepravdi i nejednakosti ovoga svijeta. Ali u toj po prirodi siro
manoj zemlji usluge nudi m ore, pa se uza nj vrlo rano stvorio
mali, ali vrlo aktivni trgovaki svijet. Moda zbog toga to je sjever
engleske kolonijalne cjeline bio najsposobniji da se pridrui majci
domovini kojoj je i najblii? Ili moda jo i zbog toga to obale
Akadije, ua rijeke Svetog Lorenca i obale Newfoundlanda p ru
aju na maloj udaljenosti pravo obilje hrane iz mora: naseljenici
Nove Engleske ribolovom zarauju najvie novaca. (...) Ne m o
raju prekapati utrobu zemlje, pa to preputaju panjolcima i
Portugalcima, radije zaraujui (taj novac) ribom koju im od
nose95. A da i ne raunam o m ornare koji ue za taj teak posao i
brodove koje treba za njih graditi. Ribolov zapoljava 1782. godine
u Novoj Engleskoj 600 brodova i 5.000 ljudi.
Ali naseljenici Nove Engleske nisu se zadovoljili samo tom
djelatnou na dohvat ruke. Zovu ih (a ta rije sama po sebi
mnogo objanjava) Holandezima Amerike. (... ) Kau da Amerikan
ci plove jo tedljivije od Holandeza. Zahvaljujui toj osobini i
niskim cijenama njihovih ivenih namirnica, najam njihovih bro
dova nadm oan je drugima. Oni su, doista, u svoju korist pri
grabili cijelu priobalnu trgovinu kolonija u sredini i na jugu, pa
478
na velike udaljenosti razvoze njihove proizvode: ito, duhan, riu,

indigo... Na sebe su preuzeli opskrbu engleskih Antila, ali i fran
cuskih, holandskih ili danskih: dovoze im ribu, usoljene lokarde,
bakalar, kitovo ulje, konje, usoljenu govedinu, a takoer i drvo,
daske, duice, ak i montane kue, kako bismo danas rekli,
sasvim pripremljene, a uz poiljku je iao i tesar da upravlja
gradnjom.96 Vraali su se sa eerom, melasom, rakijom od
eerne trske. Ali takoer i s metalnim, kovanim novcem, jer je iz
Antila i oblinjih kontinentalnih luka u opticaj ulazila bijela kovina
iz panjolske Amerike. Nema sumnje da je taj prodor trgovine
prema jugu podeseterostruio trgovaku mo sjevernih kolonija
i u njima pokrenuo razvoj industrije: brodogradnju, proizvodnju
obinog platna i sukna, eljezne robe, destilaciju ruma, proizvod
nju eljeza u ipkama i blokovima, lijevanog eljeza.
Osim toga su trgovci i trgovci na veliko sjevernih luka a ne
valja zaboraviti ni New York i Philadelphiu protegnuli svoja
putovanja na cijeli sjeverni Atlantik, do otoka kao to je Madeira
blizu crne Afrike, do sjeverne Afrike, Portugala, panjolske, Fran
cuske i, dakako, Engleske. Vozili su suenu ribu, ito i brano ak
40. BILANCA ENGLESKIH KOLONIJA U AMERICI S METROPOLOM U KORIST

JE VELIKE BRITANIJE
Da bi ponovo uspostavili vanjsku ravnoteu, negativna bilanca obavezuje
kolonije da obavljaju trokutnu trgovinu s pristajanjem u Africi (trgovina
robljem), na Aniilima, u Evropi sve do Mediterana, (prem a H. V. Faulkneru,
American Economic History, 1943., str. 123).
479
u Sredozem no m ore. Istina, Englesku nije istisnulo to trgovinsko

irenje, ve svjetskih razmjera, koje je stvorilo trostranu trgovinu.
Iako ameriki brodovi plove izravno u Amsterdam, jedan vrh
trokuta gotovo je uvijek London, odakle se iri amerika trgovina
prem a drugim mjestima Evrope; iz Londona stiu i krediti. Ondje
ostaje i znatan dio vika jer se razmjena kolonije-Engleska uvijek
vri u korist ove druge. Jedan prom atra kae 1770. godine, dakle
prije ustanka kolonija: Od kupnje do prodaje sav novac tih
poduzea (kolonija) ide u Englesku, a ono to im preostane od
bogatstva je u papiru (papirnatim novanicama).97 Ipak je sigur
no da se Amerika vrlo rano pojavila kao takmac, da njezin na
predak nagriza napredak Otoka i zabrinjava bogate trgovce
Londona. Zbog toga su donoene m jere odmazde, koje su iritirale,
a slabo su bile djelotvorne. Neki je dobar prom atra rekao 1766.
godine: Engleska danas donosi nekorisne zakone da bi ometala
i ograniavala industriju svojih kolonista: time samo prividno
utiava bolest, ali je ne lijei; ona gubi u toj trgovini, gubi u
privredi i reeksportu, gubi na pravima carine, trokovima uskla
ditavanja i komisije te dio posla u svojim lukama. A u sluaju
izravnog vraanja u te kolonije, to je danas sve proireniji obiaj,
proizlazi pojava da pom orci, pogotovu oni iz Bostona i Philadel
phie, kojih je pom orska snaga vie od 1.500 brodova, opskrbljuju
ne sam o svoje kolonije, nego i sve druge engleske kolonije robom
iz Evrope, to su je ukrcali u stranim lukama. To se moe vriti
samo na veliku tetu kako engleske trgovine tako i njezinih finan
cija.98
Izbijali su, dakako, takoer i drugi sukobi izmeu kolonija i
m etropole, a moda je 1762. englesko zaposjedanje francuske
Kanade, to je ratificirano sljedee godine ugovorom u Parizu, jo
ubrzalo razvoj dogaaja osiguravi engleskim kolonijama sjeverne
granice. Vie im nije bila potrebna pomo. Godine 1763. su se
pobjednika Engleska i pobijeena Francuska i jedna i druga, bar
p o naem miljenju, ponijele na neoekivan nain. Engleskoj bi
od Kanade (otete Francuskoj) i Floride (koju joj je odstupila
panjolska) bilo drae posjedovanje Santo Dominga. Ali plantaeri
Jamajke nisu na to htjeli pristati, odbili su podijeliti s drugima
trite eerom u Engleskoj, koje je bilo njihovo ekskluzivno
lovite. Njihova upornost podudarala se s opiranjem Francuske,
koja je eljela zadrati Santo Domingo, kraljicu eernih otok,
tako da su na kraju jutra snijega u Kanadi opet dola u posjed
Engleza. No za englesku lakomost prem a Santo Domingu imamo
480
neoboriv dokaz. Kad je 1793. godine ponovo izbio rat s Francus

kom, Englezi su izgubili est godina u skupim i neplodnim ekspe
dicijama za osvajanje toga otoka": Tajnu engleske nemoi u prvih
est godina rata (1793-1799) iskazuju dvije kobne rijei: Santo
Domingo.
U svakom sluaju, odmah nakon potpisivanja ugovora u
Parizu (1763) poela je rasti napetost izmeu kolonija i Engleske.
Utoliko vie to im je Engleska eljela nametnuti dio golemih
trokova upravo dovrenog rata. U odgovoru na to kolonije su
1765. organizirale ak bojkot engleske robe, to je prava uvreda
velianstva.100Sve je to bilo toliko jasno, da su se holandski bankari
u listopadu 1768. uplaili da to moe, ako se pokvare odnosi
izmeu Engleske i njezinih kolonija, prouzroiti bankrote koje bi
i ova zemlja (Holandija) mogla osjetiti.101 Accarias de Srionnc
predviao je ve 1766. raanje amerikog carstva, pa je napisao:
Treba se vie bojati Nove Engleske negoli Stare, zbog mogunosti
gubljenja panjolskih kolonija... Da, carstvo, neovisno o Ev
ropi102, carstvo, kako je reeno nekoliko godina kasnije (1771),
koje prijeti u najblioj budunosti prije svega prosperitetu En
gleske, panjolske, Francuske, Portugala i Holandije.103 To znai
da su se ve nazirali prvi znaci budue kandidature Sjedinjenih
Drava za dominaciju nad evropskom ekonomijom-svijetom. A
upravo to, na nae uenje, sasvim jasno iskazuje opunomoeni
ministar Francuske u Georgctownu, dodue trideset godina kas
nije, u pismu 27. brumaira X. godine (18. listopada 1801): Vje
rujem da se Engleska prem a Sjedinjenim Dravama nala u
poloaju savreno slinom onome u kojem je ta prva sila (to jest
Engleska) bila prem a Holandiji na kraju XVII. stoljea, kad je ova,
iscrpljena trokovima i dugovima, morala gledati kako njezin
trgovaki utjecaj prelazi u ruke suparnika kod kojega se trgovina
tako rei tek raala.104
panjolska i
portugalska eksploatacija
U drugoj, iberskoj Americi stvarnost je bila sasvim razliita, pa je
i povijest tekla drugaije. Za usporedenje ima dovoljno analogija,
ali ono to se dogaa na sjeveru ne ponavlja se u tanine na jugu.
Sjeverna i juna Evropa rekonstruirale su svoja nesuglasja i su-
481
protnosti s druge strane Atlantika. Osim toga, bilo je i znatnih

odstupanja: tako su se engleske kolonije oslobodile 1783, a iber-
ske ne prije 1822. i 1824. a usto se osloboenje juga pokazalo
kao fiktivno, jer je stara dominacija zamijenjena engleskim tu
torstvom, koje e potrajati en gros do 1940. godine, nakon ega e
Englesku zamijeniti Sjedinjene Amerike Drave. Ukratko: na sje
veru ivost, snaga, nezavisnost, uzlet osobnosti; na jugu: nepokret-
nost, robovanje, teak pritisak m etropola, niz zabrana neodvojivih
od poloaja svake periferije.
Ta oprenost oevidno je plod razliitih struktura, prolosti,
razliitog nasljea. Stanje je jasno, ali loe bismo ga izrazili udob
nom podjelom iz jueranjih prirunika: kolonije naseljavanja s
jedne strane, kolonije eksploatiranja s druge. Kako bi mogle pos
tojati kolonije naseljavanja koje usto ne bi bile i kolonije eksplo
atiranja ili kolonije eksploatiranja koje ujedno ne bi bile i kolonije
naseljavanja? Umjesto pojma eksploatacija bolji bi bio m arginali
za c ija , u ovom okviru jedne ekonomije-svijeta, osuda na sluenje
drugom e, na posluno prihvaanje diktiranog upoljavanja u pri
nudnoj m eunarodnoj podjeli rada. Upravo je takva uloga bila
dodijeljena ibero-am erikom prostoru (za razliku od sjeverno-
am erikog), i to kako prije tako i poslije stjecanja politike nezavis
nosti.
Novo gledanje na
panjolsku Ameriku
panjolska se Amerika, dakle, kasno oslobodila, i to izrazito pola
gano. Oslobaanje je zapoelo u Buenos Airesu 1810. godine, no
zavisnost o panjolskoj samo je zamijenjena zavisnou o engles
kom kapitalu. Ta se zamjena jasno izrazila tek od 1824-1825.
godine105, koje oznaavaju poetak obimnog ulaganja Londonske
burze.
Sam Brazil je postao slobodan bez veih sukoba: 7. rujna
1822. godine Pedro I je u Ypirangi, blizu So Paula, objavio
neovisnost o Portugalu i u prosincu iste godine uzeo naziv cara
Brazila. To odvajanje u Portugalu je vladao Ivan VI, otac novog
cara bilo je, ako pogledam o njezine preokrete, vrlo zamrena
pria povezana s initeljima i evropske i amerike politike.106 Ali
ovdje se m oemo zadrati samo na mirnim rezultatima.
482
Za panjolsku Ameriku oslobaanje je, naprotiv, bilo dugo

trajna drama. Ali i to nas ovdje zanima manje od naina kako se
pripremao raskid, prema meunarodnim posljedicama vaniji od
raskida Brazila s metropolom. panjolska je Amerika od samoga
poetka, i to silom, uvijek bila presudan element u povijesti svijeta,
dok je Brazil, od trenutka kad je u XIX. stoljeu prestao proizvoditi
velike koliine srebra, bio mnogo manje vaan Evropi.
ak ni u samom poetku panjolska nije bila kadra samo
eksploatirati kolosalno107 trite Novog svijeta. Mobiliziravi sve
svoje snage, svoje ljude, vina i ulja Andaluzije, tkanine svoje
industrije, nije uspjela stei dovoljnu teinu, jer je jo bila arhaina
sila. Uostalom, ni u XVIII. stoljeu, kada je sve naglo naraslo, ipak
nijedna evropska nacija nije sama za sebe jo imala dovoljno
snage za taj zadatak. Le Potticr de la Hcstroy objanjava oko 1700.
godine: Potranja u Indijama za robom koja se mora dovoziti iz
Evrope toliko je obimna (da prelazi) uvelike nau snagu (snagu
Francuske), bez obzira koliko bismo manufaktura mogli kod nas
podii.108 Zato se panjolska morala obratiti Evropi, utoliko vie
to je krajem XVI. stoljea njezina industrija zaostajala, a Evropa
je pourila da iskoristi priliku. Ona je sudjelovala u eksploataciji
iberskih kolonija vie od same panjolske, za koju je Ernst Ludwig
Carl 1725. rekao da je tako rei skladite za strance109, makar bi
bilo bolje rei posrednik. panjolski zakoni protiv transporta
srebra, najvanije robe iz Amerike, sigurno su strogi, ali ipak je
taj novac (panjolski) mogue vidjeti po cijeloj Evropi110, pri
mijetio je u studenom 1676. kralj Karlo II Engleski.
Dvadeset godina ranije je portugalski isusovac, otac Antonio
Vieira, uskliknuo u propovijedi u Belcmu, u Brazilu: panjolci
izvlae srebro iz rudnika i prevoze ga, a stranci od toga izvlae
korist. emu im slui ta dragocjena kovina? Nikada da bi olakala
poloaj siromanima, nego samo da bi se jo jae naduli i nade-
rali oni koji vladaju tim narodima.111
Odluno panjolsko zakonodavstvo bilo je tako nemono
zbog krijumarenja: prijevare, korupcija, podvale i snalaenje
sigurno nisu znaajke samo trgovine i privrede u Americi, ali sve
to raste na tako prostranoj slici: cijeli Atlantski ocean i Juno more
slue im kao polje djelovanja. Sm Filip II govorio je o tim naizgled
bezazlenim brodovima koji su 1583. otplovili nosei navodno
vino na otoke (Kanarske) a zapravo su otili u Indije i to,,kako se
kae, s dobrom zaradom.112 Dogaa se da cijeli galeon u Sevilli
natovare robom za Indije a da oficiri to nisu ni primijetili!115 A
483
41.ITAVA EVROPA EKSPLOATIRA PANJOLSKU AMERIKU

Broj i porijeklo brodova koji su uSli u zaljev Cidiza 1781. (Prema A. N.. A.
E.Dili, 349).
uskoro e brodovi slubenih m ornarica, koje jedre prem a In

dijama s Holandanima, Francuzima, Englezima i Talijanima raz
nog podrijetla, najee enoveanima, ilegalno tovariti i be 2
tekoa prenositi svoju robu. Godine 1704. Konzulat (Seville)
priznaje da panjolci sudjeluju samo jednom estinom u utovaru
m ornarice i galiona114, a u naelu su jedino oni bili za to ovla
teni.115
S druge strane oceana, u kastilijskim Indijama, krijumare
nje je jednako neum orno. Oko 1692. neki panjolski putnik biljei
da Kraljevsko blago koje odlazi iz lim e (svake godine) vrijedi
najm anje dvadeset i etiri milijuna komada malih poluga,116 ali ve
prije no to stigne iz Lime u Panamu, u Porto Belo, u Havanu (...)
Corregidorsi, pisari, carinici itd., sve odreda ljudi velikog apetita,
otrgnu svaki svoj dio...117 Ratni brodovi kao i trgovaki, ak i
484
galioni, redovito su prilika za unutranje krijumarenje. A kri

jumarenje prema vani jo se pojaava u XVII. i XVIII. stoljeu. Uz
uspostavljeni kolonijalni sustav izgraeni su poduzetni i djelotvor
ni protusustavi. Uzmimo za primjer putovanja brodova iz Saint-
-Maloa du obala Junoga mora, zapoeta bez sumnje prije rata
za panjolsku batinu, a koja su se nastavila i poslije njegova
zavretka 1713- godine. U naelu, jedna ih je panjolska flota
navodno otjerala 1718. godine118ali oni dolaze jo 1720119, pa opet
1722.120 U tom su sudjelovale takoer i lae koje su polazile iz
ne-panjolskih luka Amerike prema pregolemim i nikada dobro
uvanim obalama kontinenta. Tu trgovinu na duljinu koplja,
kako su je zvali, vodili su Holandani iz Sv. Eustahija i Curaaoa
(koji im je pripadao od 1632); Englezi sjamajke; Francuzi sa Santo
Dominga i drugih Antila koji su u njihovu posjedu. Krijumarenje
je bilo cilj skupine kota, spremnih na svaki rizik, koji su se nasilno
i ne bez mnogo galame, smjestili na obali zaljeva Darien 1699.
godine, nadajui se da e smjeteni na samoj obali vrste zemlje
moi istisnuti Engleze i Holandane, kojih su pozicije bile uda
ljenije.121 Nisu izostali ni mornari iz Sjeverne Amerike. Oko 1780.
godine njihovi kitolovci, pod izgovorom da se sidre na puini
ispred peruanske obale, besramno su u Peru uvozili krijumarenu
robu, koju su tamonji trgovci prihvaali kao da je to sasvim
prirodno, i to uz dobitak, jer su je kupovali jeftino, a preprodavali
po slubenim cijenama koje nisu sniavali.122
Ali krijumarenje velikog stila bez svake je sumnje dugo
vremena bilo ono kojim je prema portugalskoj Americi tj. prema
Brazilu skretano srebro iz panjolskih rudnika u Potosiu. Veliki
pristupni put bila je od 1580. godine Rio de la Plata.123 Nakon
odvajanja dviju kruna, 1640. godine, Portugalci su ustrajali i dugo
vremena zadrali idealno mjesto, malu enklavu Colonia do Sacra
mento, u dananjem Urugvaju (zaposjednutu 1680). panjolci su
je morali opsjedati i nasilno je oteti 1762. godine.124
Krijumarenje, dakako, ne bi tako napredovalo bez sudje
lovanja mjesnih trgovaca i korupcije nadglednih slubi. Razvilo se
u takvim razmjerima zbog toga, objanjavaj. Accarias de Srionne
to su dobici od te trgovine tako golemi da pokrivaju i velike rizike
i trokove korupcije.125 Tako da govorei o nalozima guvernera
u Americi, koji su na prodaju, neki anonimac 1685. godine bez
okolianja tvrdi da uvijek preutne dozvole omoguuju ulaz
stranoj trgovakoj robi.126 I zaista, nije li u Limi ve 1625-1630.
vrlo tovani O idordelaA udiencia, postavljen za suca krijumare
485
nju, kod sebe uskladitavao zabranjenu robu, pa je uhvaen dos

lovce s rukom u depu, a da nakon toga uope nije prestao ivjeti
kao vrlo tovani oidor127?
Uostalom, sluam o li branitelje krijumarenja, ono je radilo
sam o za ope dobro. Neki Francuz objanjava 1699. godine:
panjolci u Americi, kojima galioni ne donose ni polovicu potreb
nih roba, ipak ne ive loe jer im je donose stranci128, to jest, u
to doba, najvie Francuzi. To pom au svi poiljaoci u toj nelegal
noj trgovini, tako da vie od 200 (brodova) naoigled cijele
Evrope i panjolske, vode trgovinu koja je zabranjena i za koju
prijete najstroe kazne... Neki francuski izvjetaj iz 1707. otkriva
ak da je tovar (francuskih) brodova Triom phant, G aspardiD uc
de la Force (...) bio ve prije odlaska, unaprijed, prodan trgovcima
naveliko u Veracruzu!129 Istina, tada je Francuska Luja XIV. sura
ivala sa panjolskom Filipa V, koja ba nije bila sigurna u svoju
budunost.
Krijumarenje je neprekinuto trajalo, ali je ipak od razdoblja
do razdoblja poprim alo razliitu vanost. Iz vjerojatnih raunica
moe se dobiti d o ja m da je obim krijum arenja bio vei od
norm alne (slubene) trgovine panjolskog carstva poslije 1619.
godine, a m oda ak i ranije. Takvo se stanje zadralo do otprilike
1760, dakle dulje od jednog stoljea.130 Ali ovo je ipak samo
hipoteza, koju tek treba provjeriti. Ovaj puta u evropskim ar
hivima, a ne samo u panjolskim, jer bismo ondje mogli nai
konane podatke samo da se netko potrudi da provede takvo
povijesno istraivanje.
Ponovo ovladavanje
panjolskim carstvom
Napokon je panjolska vlada reagirala na taj nered. Poelo je
ponovo uspravljanje, koje je ilo teko i polako, ali je posljednjih
godina XVIII. stoljea krenulo energinije i revolucionarnije.
Recimo odmah: esto se ne pridaje prava teina administrativnim
m jeram a koje je u tom smislu donosila m etropola intendants,
na prim jer, nisu samo jednostavno prenoenje francuske institu
cije u Ameriku, neto kao kulturni transfer; oni ba odgovaraju
m adridskoj vladi u nastojanju da razbije kreolsku aristokraciju
koja dri nekadanja upravljaka mjesta. Isto tako ukidanje Dru-
486
be Isusove (1767) pokazalo se kao poetak militaristikog poret

ka vrste ruke i nasilja, koji zauzima mjesto neke vrste mora-
listikog reda a takav su militaristiki poredak, na svoju nesreu,
naslijedile i drave kad su kasnije postale nezavisne. I to je takoer
bilo preobrazba, gotovo revolucija. Treba li svu zaslugu pripisati
burbonskoj dinastiji, koja je u svojoj prtljazi iz Francuske donijela
i naela centralizirane monarhije i arsenal merkantilistikih mjera?
Ili je bila vanija snana elja za promjenama, koja je uzburkavala
panjolsku kao to e u stoljeu prosvjetiteljstva uzdrmati cijelu
Evropu? Claudio Snchez Albornoz131 ak ide tako daleko da kae
kako burbonska monarhija nije bila pokreta preobrazbe u pa
njolskoj, nego je panjolska elja za promjenama otvorila francus
koj dinastiji put na poluotok.
Od 1713- panja reformatora prirodno se okrenula prema
onome to je bio najvei ulog, posljednja ansa: Novi svijet. Hoe
li panjolska moi sauvati ono to je stvorila s druge strane
Adantika? Francuska, kojoj su lae za vrijeme rata kako su htjele
dolazile na amerike obale, nije odustala od svojih ambicija niti na
Junom moru niti na granicama Nove panjolske. Nije Ii u vrijeme
Lawa francuska vlada razmiljala o tome da, krenuvi iz Louisiane,
pone stvarati posjed blizu panjolskih? To u svakom sluaju
smatra neki mrzovoljni panjolac 1720. godine: Jo emo doiv
jeti nesreu da gledamo kako se komada kraljevstvo Nove pa
njolske da bi prelo pod dominaciju Francuza, ako nam Bog ne
pomogne.132 Engleska je opasnost, iako manje vidljiva, bila kud
ikamo vea, makar i samo kao posljedica dvostruke koncesije, u
Utrechtu 1713. godine, za asiento i dozvole za brodove. SouthSea
Company je dobila mogunost da zbraja koristi od doputenog i
nedoputenog krijumarenja.133
Ali jo nita nije bilo nepovratno izgubljeno. Vlada se daje na
posao i 1714. po francuskom uzoru stvara Ministarstvo za po
morstvo i Indije; iste godine utemeljena je Honduraka kom
panija; 1728. Karakaka kompanija, kojoj je bilo sueno da
napreduje; zatim, kasnije, 1740, Havanska kompanija134; od 1717-
1718. Casa de la contratacion, organ seviljskog monopola, pre
seljena je u Cdiz, kao i Consejo de Indias, tako da je taj grad, ve
tolike godine u sukobu sa Sevillom, postao napokon jedinom
lukom za Indije. Istina, privilegirane kompanije nisu doivjele
uspjeh; ak im je 1756. trebalo oduzeti m onopole.135 Ali taj je
neuspjeh, bez sumnje, pomogao razvoju slobodne trgovine izvan
tekog sustava flota13, koji pak sa svoje strane nije bio kadar da
487
Plaza Mayor u Panami 1748. g. Oko trga, tipino za panjolske gradove

u Americi, nalazi se Audiencia, katedrala, Cabildo, pozornice priprem
ljene za narodnu svetkovinu, uz trku bikova, komedije i makare.
(Akvarel, Arcbivo General delndias, Sville. (Foto Mas j
na regularan nain oivi privrede Novog svijeta. Reforma iz 1735.

godine, kojom su uvedena putovanja registriranih brodova137, nije
odmah bila djelotvorna, jer se registres nisu lako odrekle obiaja
da putuju u drutvu. Ali oko 1764. (...) veze izmeu panjolske i
Novog svijeta pomalo postaju redovite.138 Mjeseno parobrodi
odlaze na liniji od Cdiza za Havanu i Puerto Rico, a dvomjeseno
za Rio de la Platu. Napokon je dekretom od 12. listopada 1778.
proglaena slobodna trgovina izmeu Amerike i 13, a zatim i 14
panjolskih luka.139 Slijedio je vrlo nagli razvoj prometa izmeu
panjolske i Novog svijeta pa, kao posljedica, i jai panjolski
utjecaj na njezine prekomorske posjede.
Druga vana mjera bilo je stvaranje potkraljevstva u Buenos
Airesu 1776. godine: ono je smanjilo krijumarenje po Rio de la
Plati. U cijeloj se panjolskoj Americi krijumarenje bez sumnje
poveavalo u apsolutnim iznosima, ali je relativno smanjivano
toliko koliko se irila opa trgovina (oko 1790. godine krijumare^
nje je spalo na otprilike jednu treinu slubene trgovine). Uveden
je aktivni nadzor, iako ne bez slikovitih, ak smijenih incidenata.
488
Tako je 1777. godine otkriveno na obalama Maracaiba da su otok

Ornu naprosto potajno zaposjeli Holandani te da je guverner,
kojega su ondje postavili, bio slubenim zatitnikom svih zlo
inaca, kriminalaca i krijumara panjolske i drugih nacionalnosti,
koji su na tom mjestu nalazili utoite140.
Ipak krijumarenje na raun tijela u dobrom zdravlju nije,
kao u prethodnom stoljeu, moglo ozbiljnije ugroziti vrstou
panjolskog carstva. Obnovljeni sustav ak je mogao izdrati i dva
ozbiljna iskuenja: pobunu Tupak Amarua 1780. godine141 u Pe
ruu, i Comunidadesa u Venezueli 1781. Obje pobune irokog
opsega djelomino je prouzroila burbonska modernizacija.
Pobuna Tupuc Amarua duboko je potresla peruansko drutvo
upleui sve sloene struje koje su pokretale mase Indijanaca,
mjeanaca, ak i kreolaca. No taj iroki pokret, odlian indikator
dubine, potrajao je jedva pet mjeseci: unitavanje crkava, radi
onica i haciendas bilo je prolazna pojava, pa se buna napokon
raspala pod udarom indijanskih pomonih eta koje su podigli i
naoruali panjolci.
Kao i svaki drugi napredak, i onaj u Americi prouzroio je
razbijanje starih poredaka. Burbonci hotimice nisu potovali
odavno uhodane povlastice. Uz stare consuladosU2 u Mexiku i
Limi stvoreni su novi, da budu takmaci starijih, u susjedstvu:
consulado u Veracruzu odmah se podigao protiv stare moi
consulada u Meksiku. Istovremeno je masovno pritjecanje manu
fakturne robe iz Evrope (posebice iz Engleske i panjolske) prepla
vilo lokalna trita, i ta je kvalitetna i jeftina roba pokrenula
postupno unitavanje lokalne industrije. Trgovaki je promet,
napokon, jednom povoljno a drugi puta nepovoljno djelovao na
lokalni promet. Peruu je143, na primjer, oduzet rudarski Gornji
Peru (1776. prikljuen potkraljevstvu Buenos Aires), pa je on
izgubio to dodatno podruje koje je potranjom ivenih namir
nica i tekstilnih proizvoda odravalo ravnoteu njegove privrede.
I jo jedan primjer: Nova panjolska doivjela je strahovite potrese
1785. i 1786. godine144 kad je vladala uasna glad; a da bi se vratio
mir, bar lani relativni mir, vladalake se klase (kreolci i gacbu-
pinas) nisu smjele medu sobom sukobljavati konfuznom es
tinom...
489
Blago nad blagom

Sudbina ukupne cjeline hispano-portugalske Amerike, koja e
kasnije dobiti ime Latinska Amerika, ovisi, oevidno, o cjelini veoj
od nje, ni vie ni m anje nego o sveukupnoj evropskoj ekonomiji-
-svijetu kojoj je ta Amerika samo periferijska zona koju ona vrsto
dri u svojoj vlasti. Moe li uope Amerika raskinuti svoje sua-
njske veze? I da i ne. Prije ne. Razloga ima mnogo, a najvaniji za
Brazil i panjolsku Ameriku je to to, iako tu i tamo imaju neto
brodova i ak svoje m ornare, one nisu pom orske sile (to nije bio
sluaj sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje su pom orci bili
pravi oevi-utemeljitelji domovine). Jo jedan je razlog taj to
je panjolska Amerika ve prije XVIII. stoljea, a pogotovu tijekom
toga presudnog stoljea, ivjela u dvostrukoj ovisnosti o iberskim
m etropolam a (Portugalu i panjolskoj) i o Evropi (najvie o En
gleskoj). Engleske su kolonije m orale prekinuti samo jedan jedini
lanac, onaj koji ih je vezao s Engleskom, i time je sve bilo rijeeno.
D ruga se Amerika, naprotiv, nakon prekida zavisnosti o svojim
m etropolam a nije oslobodila Evrope. Odbacila je samo jednoga
od dva gospodara, koji su je odavno nadgledavali i eksploatirali.
Kako bi se Evropa odrekla zlata i srebra Amerike? Ve prije izbija
nja revolucija i stjecanja nezavisnosti, tko je mogao jurio je onamo
da bi se doepao nasljedstva za koje se znalo da je na dohvatu i
uskoro e biti slobodno. Englezi okupiraju Buenos Aires 1807.
godine, ali ne uspijevaju sauvati grad; Francuzi provaljuju u
Portugal 1807; u panjolsku 1808; time su, dodue, ubrzali eman
cipaciju panjolskih kolonija, ali se sami nisu mnogo okoristili.
Ta urba, ta glad, jesu li bili opravdani? Razum ili obmana? Je
li Amerika tada, na poetku XIX. stoljea, jo bila svjetsko blago
nad blagom, kao to to misli Nicole Bousquet? Da bismo dobili
odgovor, trebale bi nam brojke, procjena bruto-nacionalnog pro
izvoda panjolske Amerike i Brazila, zatim viak koji panjolska
Amerika m oe dati Evropi, jer viak je to uhvatljivo blago.
Jedinu vjerodostojnu procjenu, i to samo za Novu panjol
sku, nainio je za 1810. godinu sekretar consulada Veracruz, Jos
Maria Q uiros.145 A i on daje samo fizi k i p ro izv o d Nove pa
njolske, koji je u milijunima pezosa (zaokruene brojke): po
ljoprivreda 138,8, m anufakture 61, rudarska proizvodnja 28,
ukupno 227,8 (ocijenjeno u postocima, prihod od rudnika iznosi,
zaudo, samo 12,29 od cjeline). Ali kako prijei s fizikog proiz
voda na bruto-nacionalni proizvod? Dodajmo najprije golemi
490
obim krijumarenja, a valja imati na umu i masu za usluge koja je

znatna: Meksiku zapravo nedostaju plovne rijeke, pa ih nado
knauju brojni transporti karavanama mazgi, ali to je teko i
uasno skupo. Zbroj koji bismo mogli pripisati bruto-nacional-
nom proizvodu ipak ne bi mogao prijei 400 milijuna pezosa. A
kako se obino govori da je rudarska proizvodnja Nove pa
njolske jednaka cjelokupnoj preostaloj panjolske Amerike, mo
emo li, prim jenjujui metode usporeivanja, ponuditi za
cjelokupnu tu Ameriku (16 milijuna stanovnika) brutonacionalni
proizvod dvostruko vei od meksikog, to jest najmanje 800 mili
juna pezosa? Ako, napokon, prihvatimo za Brazil iz 1800. pro
raune koje je nainio J. A. C oatsw orth146, njegov bi
bruto-nacionalni proizvod bio vie nego upola manji od mek
sikog, dakle oko 180 milijuna pezosa. Latinska Amerika bi cijela
dosegla u brutonacionalnom proizvodu neto manje od mili
jarde pezosa.
Te vrlo neizvjesne brojke doputaju barem jedan zakljuak:
dohotka pro capite: 66,6 pezosa za est milijuna Meksikanaca; 50
pezosa za 16 milijuna stanovnika cijele panjolske Amerike; manje
od 60 za Brazil u kojem ivi neto vie od tri milijuna stanovnika.
A 1800. godine, prema brojkama koje prihvaa Coatsworth147,
dohodak pro capite Meksika bio je samo 44% od onoga u Sjedi
njenim Amerikim Dravama, koji bi tada, prema naim vlastitim
raunima (Coatsworth je raunao u dolarima iz 1950), bio 151
pezos ili dolar iz onoga doba (oba su platna sredstva tada bila
jednakovrijedna). Brojka nije apsurdna, ak i ako je usporedimo
s onima do kojih je dola Alice Hanson Jones u studiji o samo tri
najrazvijenije amerike kolonije: 200 do 336 dolara.148 U uspo-
redenju s tim sjevernim kolonijama u povlatenu poloaju naj
povoljniji dohodak pro capite na jugu, onaj meksiki, bio bi
otprilike 33%. Kasnije e se razlika samo poveavati, a postotak e
1860. godine pasti ak na samo etiri posto.
Ali nije ovdje na jedini problem odrediti ivotni standard
stanovnitva iberske Amerike, nego bi trebalo izraunati viak
izvoza te Amerike u Evropu, u odnosu na ono to od nje prima.
Slubene149 brojke za 1785. godinu daju za izvoz u panjolsku
iznos od 43,88 milijuna pezosa u plemenitim kovinama, plus 19,41
u trgovakoj robi, dakle 63,3 ukupno (69,33% u srebru i zlatu;
27,6% u trgovakoj robi, to je velik skok). U suprotnom smjeru
izvoz iz panjolske u Ameriku iznosio je 38,3, a saldo bilance
dosee 25 milijuna. Prihvatimo bez komentara tu brojku koja
491
milijuni pezosa
li
1
v
0T0SI
rta. /
P
MEKSIKO V
1550 1600 1650 1700 1750 1000
42. DVA CIKLUSA AMERIKOG SREBRA

Krivulja Potosia prem a M. Paz-Soldanu u Historia, IX, 1945; krivulja
kovanja novca u Meksiku prem a W. H oweu, Tbe Mining Guild o f New Spain,
1770-1821, 1949, str. 453 i sq. Potosi je taj koji obiljeava odluni zamah
prvog am erikog srebra. Razvoj meksikih rudnika dostii e krajem XVIII.
stoljea d o ta d nikad izjednaene visine.
ostaje sporna. Dodamo li joj udio Brazila (25% od tog zbroja, dakle
6,25), dobit emo 30 do 31 milijun pezosa, to jest tri posto
bruto-nacionalnog proizvoda cijele panjolske Amerike. No ta
brojka, koja se osniva na slubenim brojkama, donja j e granica,
jer u nju nisu ukljueni podaci o krijumarenju. Pretoimo li tih
30 milijuna pezosa (5 pezosa = 1 funta sterlinga) u funte sterlinga,
blago koje Evropa izvlai iz Amerike bilo bi najmanje est mili
juna funti. To je oevidno golema svota, jer je oko 1785- godine u
492
Svijet za Evropu protiv nje
prosjeku cijela Evropa, u koju je uraunata i Engleska, izvlaila iz

Indije jedan milijun i tristo tisua funti.150
panjolska Amerika (otprilike 19 milijuna stanovnika) slala
je dakle u Evropu etiri do pet puta vie od Indije (sa stotinjak
milijuna stanovnika). Bilo je to stvarno blago broj 1 svijeta i usto
blago koje je u narodnoj mati bujalo do basnoslovnih razmjera.
Neki francuski agent pie 1806. godine, kad su zbog revolucionar
nih i napoleonskih ratova rudarsku proizvodnju samo uskla
ditavali jer je bilo riskantno poslati je na more: Ako je tono ono
tone
panjolski ciklus portugalski ciklus

43- DVA CIKLUSA AMERIKOG ZLATA
panjolski ciklus (zlato Amila, Nove panjolske, Nove Grenade, Perua)
zamijenio je portugalski (zlato Brazila). Prvi je za 120 godina znaio
otprilike 170 tona zlata za Evropu; drugi, za isto vremensko razdoblje, 442
tone, gotovo tri puta vie. Brojke, izraunate u godinjim prosjecima i tonama,
nisu apsolutno sigurne; sigurno je samo jedno: golema prevlast brazilskog
ciklusa, (panjolske brojke posuene su od P. Chaunua, Conqute et
exploitation des Nouveaux Mondes, 1969, str. 301 i sq.\
portugalske brojke su od F. Maura, tudes conomiques sur l'expansion
portugaise, 1970, sir. 177 )
493
to sam uo pripovijedati, u zlatu i srebru pohranjenom u pros

torijam a kovnice novca potkraljcvstva Perua, Santa Fea (u Bogoti)
i Mexica ima vie od sto milijuna pijastri u zlatnim i srebrnim
ipkama, a ne treba sm etnuti s um a ni golemu masu kapitala
podijeljenog m edu vlasnike rudnika. (...) Kapitalistiki su trgovci
bili zbog rata prisiljeni zaustavljati svoje poiljke. Krijumarska
trgovina je mogla odaslati samo neki dio tog srebra u opticaj.151
Englesku politiku privlai takav plijen; ipak oklijeva, jer eli
potovati Brazil, kamo se sklonio kralj iz Lisabona 1808. godine, i
panjolsku koju polagano i teko oslobaa engleska armija Wel-
lingtona. I tako je usporeno raspadanje panjolskog carstva. Ali
propast je bila neizbjeiva: onoga dana kad je panjolska, in
dustrijaliziravi se, opet u svoje ruke preuzela svoje kolonije pa
vie nije bila samo posrednica izmeu Amerike i Evrope, pad
carstva ve je bio blizu, jer nijedna druga nacija vie nije imala
interesa da ga ouva panjolskim. A najmanje od svih nacija ona
koja je dugo oklijevala, ali sada, kada je Francuska bila oborena,
a amerike revolucije dovrene, vie nije m orala imati nikakvih
obzira. Engleski kapitalisti su 1825. godine pojurili da preuzm u
trita i rudarska poduzea novih drava bive panjolske i bive
portugalske Amerike.
Sve je to logino. Evropske se zemlje industrijaliziraju kao i
Engleska, zatiuju se, opet kao ona, visokim carinama. Tako je
evropskoj trgovini ponestalo zraka.152 Zbog toga se m orala ok
renuti prekom orskim tritima. U takvoj je trci Engleska bila u
najboljem poloaju. Utoliko vie to se koristi najsigurnijim i
najkraim financijskim vezama. Latinska e Amerika, otada vezana
za London, ostati na periferiji evropske ekonomijesvijeta odakle
e se i same Sjedinjene Drave, konstituirane 1787, tek s mukom
dokraja izvui iako su imale mnoge, ranije steene prednosti. Na
Londonskoj, a na drugom mjestu i Parikoj burzi odreivat e se,
zavisno o kotiranju zajmova, usponi i padovi novih sudbina Ame
rike.153
No blago nad blagom da m u se opet vratimo ako jo i
postoji, ini se da se u XIX. stoljeu neobino smanjilo. To to su
svi junoameriki zajmovi davani pod uvjetima ispod pariteta,
ve je jedno upozorenje. Drugi su znakovi koji u dosta mranim
bojam a najavljuju povijest panjolske Amerike u prvoj polovici
XIX. stoljea, i to to je ekonomska regresija Evrope (1817-1851)
zapoela u Junoj Americi mnogo ranije, ve od 1810, i to je ta
kriza periferije prouzrokovala vrake dezorganizacije, tako da je
494
bruto-nacionalni proizvod Meksika padao od 1810. gotovo do

1860. godine. Blaga Amerike umanjila su se, a takoer i uludo
potroila, jer su dugaki oslobodilaki ratovi upropatavali zemlje.
Dovoljan je samo jedan primjer: tada je rudarsko stanovnitvo
Meksika doslovno eksplodiralo, medu njima je revolucija nala
svoje pobornike, svoje krvnike i svoje rtve. Naputene rudnike
potapa voda jer je vie nitko ne crpe, i to prvenstveno velike
rudnike, slavne po bogatoj proizvodnji. Ondje gdje kopanje rude
nije posve prekinuto, zaostaje prerada rudae. iva, potrebna za
amalgamiranje, usto uope ne dolazi ili se prodaje po pretjerano
visokim cijenama. panjolska je vlada osiguravala razmjerno nis
ku cijenu ive, to su je isporuivale javne vlasti. Odmah nakon
stjecanja nezavisnosti, ono malo rudnika to su jo radili bili su
esto tek mala poduzea svedena na vaenje iz obinih prokopa s
prirodnim otjecanjem vode, bez crpljenja.
Slijede, napokon, prve krive procjene razvijenih zemalja u
odnosu na to koje tehnike treba izvesti u nerazvijene regije.
Pogledajmo izvjetaj francuskog konzula u Meksiku (20. lipnja
1826) o engleskim inicijativama: Zadivljeni udima postignutim
kod kue uz pomo pare, vjerovali su da e im jednako posluiti
i ovdje. Tako su iz Engleske dopremili strojeve na vatru, a uz njih
i kola za njihov prijevoz; nita nisu zaboravili, osim da za kola
trebaju ceste. Glavna, najprometnija i najbolja cesta u Meksiku je
ona koja vodi od Vera Cruza do glavnoga grada. Vaa ekselencija
neka sama procijeni stanje te ceste kad kaem da treba upregnuti
deset mazgi u koiju za etiri osobe, a da dnevno prelaze samo
deset do dvanaest milja. Tom su malom cestom trebala engleska
teretna kola prijei Kordiljerc: u svaka bi kola trebalo upregnuti
najmanje dvadeset mazgi; svaka mazga prelazi est milja dnevno i
stoji deset franaka. Ma kako loa bila cesta, bar je cesta, a kad ju je
trebalo napustiti, da bi se krenulo prema rudnicima, dalje su
postojale samo staze; nekoliko poduzetnika, zgaeno zapregama,
ostavilo je privremeno svoje strojeve u skladitima u Santa Feu,
Encerrou, Xalappi i Perotiu; drugi, sraniji sagradili su uz goleme
trokove ceste kojima su dovezli svoje strojeve do samih rudnika;
ali kad su stigli onamo, ustanovili su da je nemogue nabaviti
ugljen za pokretanje strojeva: gdje je bilo drva, upotrijebili su
drvo; ali ume su rijetke na meksikoj visoravni, a najbogatiji
rudnici, oni u Guanacuatou, na primjer, od uma su udaljeni vie
od trideset sati. Engleski rudari su se neobino udili tim za-
495
prekam a, iako ih je Mr Hum bolt najavio jo prije dvadeset go

dina...154
Tako su godinam a voeni loi poslovi slabo i kotirali na
Londonskoj burzi. Ali, budui da se za spekulacije uvijek nae
sredstava, akcije meksikih rudnika su, zbog oduevljenja javnosti,
pribavile nekim kapitalistima goleme prihode prije no to su
propali. Engleska je vlada takoer uspjela prodah meksikoj dr
avi ratnu oprem u kojom se Wellington sluio na bojnom polju
kod Waterlooa. Bila je to mala nadoknada!
Ni feudalizam ni kapitalizam ?
U trenutku zakljuka teko je zaobii ive i potpuno apsurdne
diskusije o oblicima drutava i privreda amerikog kontinenta,
koji su istodobno i reprodukcije i deformacije modela iz Starog
svijeta. eljelo ih se definirah prem a koncephm a srodnim a onima
u Evropi i nai za njih m odel kojim bi ih se svelo na neku cjelinu.
Bio je to pom alo uzaludan pokuaj: jedni govore o feudalizmu;
drugi o kapitalizmu; neki m udraci su za prijelaz koji bi na ope
zadovoljstvo dao za pravo svim diskutantima prihvaajui istov
rem eno i feudalizam s njegovim deformacijama, premisam a i
predznacim a kapitalizma; zaista m udri, kakav je B. H. Slicher Van
Bath155, odbacuju oba koncepta i predlau da krenem o od tabule
raze.
Kako uope m oemo prihvahh postojanje samo jednog jedi
nog m odela drutva za cijelu Ameriku? ak i ako ih predloim o
nekoliko, izvjesna drutva e im smjesta izmaknuti. Ne samo da su
drutveni sustavi razliiti od zemlje do zemlje, nego oni u istoj
postoje jedni do drugih, mijeaju elemente koje je nemogue
klasificirah pod jednu ili drugu od predloenih etiketa. Amerika
je prije svega periferijska zona, a jedini izuzetak su Sjedinjene
Drave (a i to je diskutabilno u doba njihova nastajanja u XVIII.
stoljeu), koje od 1787. tvore jedno polihko djelo. Ali ta je
periferija pravi mozaik od stohnu razliihh kockica: modernizmi,
arhaizmi, primitivizmi i mnogo ukrtanja!
Dosta sam govorio o Novoj Engleskoj15 i o drugim engleskim
kolonijama, pa e bih dovoljno o njima rei samo nekoliko rijei.
Jesu li to bila kapitalistika drutva? To bi bilo pretjerano rei. Jo
1789. to su preteno poljoprivredne ekonomije, a izuzeci samo
potvruju to pravilo; ali im, kreui prem a jugu, shgnemo do
496
obala zaljeva Chesapeake, dolazimo do strogo robovlasnikih

drutava. Kad je 1783. vraen mir, neuvena poduzimaka groz
nica, prirodno, potresala je i zanosila mlade Sjedinjene Drave;
odjednom se gradi sve: industrija proizvoda za domainstvo, obrt,
manufakture, ali takoer i tvornice proizvoda od pamuka s novim
strojevima iz Engleske, banke, mnogostruka trgovina na veliko.
Ipak, ako praktiki i ima banaka, u njima je manje gotova kovanog
novca propisane teine, a vie novanica koje emitira drava i koje
su odmah izgubile gotovo svaku vrijednost ili oteenih stranih
kovanica. S druge strane, im je zavren rat, trebalo je ponovo
izgraditi mornaricu, orue neovisnosti i veliine. I zaista, oko
1774. ona ve obavlja priobalnu trgovinu, ali i onu na velike
udaljenosti: 5.200 brodova (250.000 tona) prve kategorije; 1.400
druge, s 210.000 tona. Dakle, gotovo jednaki volumeni; ali ako je
obalna plovidba amerika, duge pruge su engleske, pa ih, dakle,
treba od poetka stvarati. Dio je to lijep posao za brodogradilita
Philadelphie! Engleska je osim toga nakon 1783- uspjela ponovo
stei dominantan poloaj u amerikoj trgovini. Pravi je kapita
lizam, dakle, jo u Londonu, sreditu svijeta, a Sjedinjene Drave
imaju samo drugorazredni kapitalizam, svakako snaan, koji e jo
jae osnaiti za vrijeme engleskih ratova protiv revolucionarne i
carske Francuske (1793-1815), ali i taj spektakularni rast jo nije
bio dovoljan.
Drugdje u Americi ne vidim kapitalizma, osim mjestimino,
ogranienog na pojedince i s kapitalom koji je uvijek vie integral
ni dio evropskog kapitalizma nego iz lokalnih izvora. ak i u
Brazilu, koji je dalje otiao na tom putu od panjolske Amerike, to
se svodi samo na nekoliko gradova kao to su Recife, Dahia i Rio
de Janeiro, kojima su kolonije golemi predjeli u unutranjosti.
Jednako e se u XIX. stoljeu Buenos Aires odnositi prema golem-
mim pampama Argentine koje se proteu sve do Anda, to je lijep
primjer prodrljiva grada, kapitalistikog na svoj nain, koji domi
nira, organizira, prem a kojemu sve kree, od kola iz unutranjosti
do brodova iz cijelog svijeta.
Uz te vrlo uske trgovake kapitalizme, moe li se bez previe
mate ovdje zamijetiti i feudalne oblike? German Arciniegas157
tvrdi da je u cijeloj panjolskoj Americi u XVIII. stoljeu postojala
refeudalizacija na golemim prostranstvima Novog svijeta, koji je
Evropa napustila. Radije bih govorio o vlasteoskom poretku u
llanosim a Venezuele ili unutranjim predjelima Brazila. Feuda
lizam? Ne, nije, ili je bar vrlo razliiti blii onome to Gunder Frank
497
F erna n d B ra u d el / Vrijem e svijeta
naziva naprosto autarkikim sustavom koji ima sklonost da bude

a closed system only w eakly linked w ith the w o rld beyond.
Ako poem o od zemljinog posjeda, opet nije lake doi do
jasnih zakljuaka. U panjolskoj Americi jedan pokraj drugoga
postoje tri oblika posjeda: plantae, haciendas i encomiendas. O
plantaama sm o ve govorili155: one su na neki odreeni nain
kapitalistika poduzea, ali samo po osobi plantaera a jo vie
trgovaca koji ga pomau. H aciendas su golemi posjedi nastali
najvie u XVII. stoljeu za vrijeme refeudalizacije Novog svijeta.
Ona se izvrila u korist vlasnik, haciendadosa ili, nita manje,
crkve.160 Ti veliki posjedi djelomino ive sami o sebi, a samo su
djelom ino vezani za trite. U nekim regijama, na prim jer u
Srednjoj Americi, u veini su ostali autarkini; ali esto golemi
posjedi isusovaca, o kojima znamo vie nego o drugima zahva
ljujui njihovim arhivima, podijeljeni su izmeu prirodne eko
no m ije za p re h ra n u i vanjske ekonom ije u znaku novca.
H aciendas vode raunovodstvo u novcu, ali to ne znai da plae,
koje se tu navode, nisu bile namirivane tek krajem godine a i
tada seljak nije dobivao nita u gotovu novcu, jer je unaprijed u
naturi dobio toliko da se to premaivalo ili se podudaralo sa
svotama koje bi trebao dobiti.161 Takve su okolnosti bile poznate,
uostalom, i u Evropi.
E ncom iendas su, u naelu, blie feudalizmu iako su te
koncesije panjolcima, koji su dobivali i zemlju i indijanska sela,
davane kao n a d a rb in a , a ne kao lensko dobro. To su, dakle, u
naelu privrem ena vlasnitva kojim encom endero dobiva pravo
na dio prihoda svojih Indijanaca, a ne isto i jasno vlasnitvo nad
zemljom ni slobodno raspolaganje radnom snagom. Ali to je tek
teoretska predodba: encom enderos su prekoraivali ta ogranie
nja. Izvjetaj iz 1553. godine162 optuuje slabo skrupulozne gospo
dare da prodaju svoje Indijance prikrivajui to kao da se prodaje
estancia ili malo stoke a na udaru su i oidores, koji su potkup
ljivi i nesavjesni pa zatvaraju oi. Blizina lokalnih vlasti ograniava
protuzakonite povlastice, ali to smo dalje od glavnih gradova163
to je kontrola slabije mogua. Encom endero je samo u naelu
ukljuen u kolonijalni sustav upravljanja i tako na neki nain u
slubi panjolskih vlasti, ba kao i kraljevski slubenici. U stvarnos
ti on se nastoji osloboditi tih ogranienja, i kriza encomienda
poinje ve 1554. pobunom brae Pizarro u Peruu. Potrajat e jo
dugo, jer je sukob izmeu encomenderosa i slubenika Krune bio
u samoj logici stvari. Ti slubenici corregidored i oidores
Industrijsko selo u Novoj Engleskoj, oko 1830. g. (New York State

Historical Association, Cooperstoum.)
audiencias, to su bile neke vrste kolonijalnih parlamenata po

uzoru na audiencias u panjolskoj nisu mogli, najee, biti
okrenuti protiv vlasnika koji su, preputeni sami sebi, vrlo brzo
izgradili i rekonstruirali neki feudalni sustav. U velikom dijelu
svojih akcija, ali ne u svim, panjolska je Amerika brzo postala,
kako tvrdi Georg Friederiei164, uzor-zemlja birokracije i vladavine
inovnika. A to je vrlo teko uklopiti u klasinu predodbu feuda
lizma, ba tako kao to se vlasnik engenhoa u Bahiji sa svojim
robovima ni uz najgore nasilje ne moe utrpati u autentini kapita
listiki model.
Treba li zakljuiti; ni feudalizam ni kapitalizam? Amerika kao
cjelina zapravo je sastavljena od dijelova koji ive jedan do dru
goga, u nagomilanosti razliitih drutava i privreda. U temelju su
napola zatvorene privrede, moete ih zvati kako hoete; iznad njih
su napola otvorene privrede, a moda i vie od napola; na kraju,
u najviem sloju su rudnici, plantae, moda neke velike or
ganizacije (ne sve) za uzgoj stoke i trgovinu na veliko. Kapitalizam
je moda tek na samom vrhu trgovakog sloja; aviadores rudara,
499
povlateni trgovci consuladosa, trgovci u Veracruzu u vjeitom

sukobu s onim a iz Meksika, trgovci koji su se raskomotili iza maske
kompanija, koje su stvorile metropole, trgovci iz Lime, trgovci iz
Recifea, suoeni s vlastelinstvenom Olindom ili oni iz donjega
grada Bahie, sueljeni s gornjim gradom. Ali uza sve te poslovne
ljude jo sm o uvijek zapravo na razini veza evropske ekonom ije-
svijeta koja je poput m ree prebaena preko cijele Amerike. U
unutranjosti nem a nacionalnog kapitalizma, nego samo u okviru
toga globalnog sustava, kojim se upravlja iz samoga srca Evrope.
Eric Williams165 sm atra da nadm onost Evrope (a pri tome
misli na skoru industrijsku revoluciju, a ja bih pod tim shvatio
takoer i englesku i svjetsku suprem aciju i raanje ojaaloga
trgovakog kapitalizma) potjee ravnom linijom od eksploatacije
Novog svijeta, pogotovu od ubrzanja koje je evropskom ivotu
om oguilo stalno iskoritavanje plantaa, u prvom redu eerne
trske, i tam onjih crnih seljaka. Istu tezu, ali pojednostavljeno,
iznio je Luigi Borelli166 koji modernizaciju Atlantika i Evrope
pripisuje eeru, dakle Americi, gdje ruku pod ruku idu eer,
kapitalizam i ropstvo. No je li Amerika, makar u to ukljuili i
njezino ru dno bogatstvo, jedina stvorila evropsku veliinu? Nije,
u to nem a sumnje, kao to ni Indija sma nije stvorila prevlast
Evrope, m akar to danas tvrde mnogi indijski povjesniari iznosei
ak vrste argum ente da se engleska industrijska revolucija hranila
eksploatacijom njihove zemlje.
500
CRNA AFRIKA, NE SAMO
OBUHVAENA IZVANA
elio bih se baviti samom crnom Afrikom, ostavljajui po strani

sjevernu Afriku bijelu Afriku koja ivi u sferi islama; takoer, a
to nije samo po sebi razumljivo, ostavio bih po strani istoni dio
Afrike, od ulaska u Crveno more i granica Etiopije do junog rta
kontinenta.
Taj juni vrh Afrike u XVIII. stoljeu je jo uvijek polupust:
iako je Kolonija Rta, koju su 1657. godine osnovali Holanani, sa
svojih 15.000 stanovnika najvea evropska kolonija na kontinentu,
ona je tek odmorina toka na putu prema Indiji, strogo u slubi
Oost Indische Compagnie161, koja budno pazi na to strateko
mjesto. Nepregledna pak afrika obala, okrenuta Indijskom oce
anu pripada ekonomijisvijetu kojem je sredite Indija, istodobno
je njezin vaan put i periferna oblast, i to mnogo prije dolaska
Portugalaca 1498. godine.168 Postojat e, kao to znamo, donosei
Nizozemska kolonija na Rtu Dobre nade. CrteJ. Rach, 1762. (Atlas

van Stolk)
mnoge prom jene, i dugotrajan m euin portugalskih operacija.

Oplovivi Rt Dobre nade, Vasco da Gama je plovio upravo du te
obale uputivi se opet prem a sjeveru, u sm jeru Indije: pristao je
u Mozambiku, u Mombasi i u Malindiju, odakle ga je vodi Ibn
Madjib, porijeklom iz Guderata, zahvaljujui m onsunima, bez
m nogo m uke odveo do Kalikuta. Istona obala Afrike postaje tako
dragocjenim putem prem a Indiji i na povratku iz Indije, njezina
pristanita om oguuju posadam a opskrbu svjeom hranom, p o
pravak brodova, a katkada se tu eka povoljno vrijeme za povratak,
ako je, zbog poodm akloga godinjeg doba, opasno oploviti Rt
Dobre nade.
Dugo je jedan dodatni interes dizao vrijednost Contra cos-
ti169: ispiranje zlata u unutranjosti prostrane drave Monomo-
tapa170, dok se izvoz utog metala odvijao preko luke Sofala, juno
od delte rijeke Zambezi. Mala naseobina kojom je dugo upravljao
grad Kilwa, smjeten m nogo sjevernije, postala je metom p o r
tugalskog poduzetnitva. Sila je uspjeno primijenjena 1505. go
dine, i ve 1513. opet je uveden mir. Zlato se, meutim, na obali
m ijenjalo sam o za trgovaku robu, za ito iz Malindija, a jo vie
za pam une tkanine iz Indije. Portugalci su u tu svrhu morali i znali
se okoristiti tkaninama iz Guderata. No ta unosna trgovina po
trajat e tek neko vrijeme: M onomotapu razdiru stalni ratovi, zlato
postaje sve rjee, a time slabi i portugalski nadzor. Arapski trgovci
ponovno preuzim aju kontrolu u Zanzibaru i Kilwi, gdje nabavljaju
robove koje preprodaju u Arabiji, Perziji i Indiji.171 Portugalci ipak
zadravaju Mozambik i ondje ivotare. Krajem XVIII. stoljea,
pripovijeda se, svake su godine odatle izvlaili nekoliko tisua
robova, a izmeu 1787. i 1793. ak su se i Francuzi pridruili toj
trgovini, kako bi se opskrbili radnom snagom za LIle de France
(Mauricijus) i Ile B ourbon (Runion).172 U vezi s tom dugom
m orskom obalom uglavnom m oemo prihvatiti pesimistian sud
iz podneska upuenog ruskoj vladi (18. listopada 1774): Ve
dugo vrem ena Sofala, kao ni oblinje rijeke, ne obiluje vie zlatom
u svojim vodama. Malindi i Mombasa, na jugu Mozambika (U
originalu autorova pogreka, jer su luke Malindi i Mombasa na
jugu Kenije, a ne Mozambika. Red.) ostali su takorei pusti, a
nekoliko portugalskih obitelji koje jo ondje borave vie su
barbarske nego prosvijeene; njihova trgovina svodi se na to da
alju u Evropu nekoliko iznemoglih crnaca, od kojih veina vie
nije ni za to.173 Tako se ruska vlada, koja je traila izlaz na
m eunarodno trite, obavjetava da to nisu prava vrata na koja
502
trebi pokucati. Zanemarit emo, dakle, bez suvine grinje savjes

ti, indijsku stranu june Afrike, kojoj su slavni trenuci ve iza
nje.
Zapadna Afrika
Na atlantskoj obali Afrike, od Maroka do portugalske Angole,
situacija je drugaija. Evropa je ve od XIV. stoljea istraivala
njezine esto nezdrave obale i uspostavila dijalog s njihovim
stanovnitvom. Da li se zbog svoje ograniene radoznalosti nije
uputala u unutranjost kontinenta, kao to se esto govorilo? U
crnoj Africi Evropljani zaista nisu naili na pogodnosti174 kakve su
u indijanskoj Americi pruala carstva Azteka i Inka, gdje su se
brojnom pokorenom stanovnitvu inili poput osloboditelja175 i
gdje su se oslanjali na disciplinirana drutva koja je bez suvie
truda bilo mogue iskoritavati.
Na atlantskoj obali Afrike Portugalci i ostali Evropljani naili
su tek na mrvice plemena ili na slabe drave na koje se nije bilo
mogue osloniti. Neto snanije drave, poput Konga176 ili Mono-
motape, koje su bile smjetene u unutranjosti kontinenta, kao da
su bile zatiene neprohodnou kopnenog dijela i obalnim obru
em politiki slabo ili loe organiziranih drutava. Dodatnu zapre
ku moda su predstavljale teke tropske bolesti to su harale du
obalnog podruja. Ipak, sumnjamo u to, jer je Evropljanin iste
takve zapreke prevladao u tropskim podrujima Amerike. No ima
jelan ozbiljniji razlog: unutranjost Afrike titile su razmjerno
gusta naseljenost i snana drutva koja su, za razliku od ameriko-
indijanskih, poznavala proizvodnju eljeza i koja su esto bila
sastavljena od ratobornog stanovnitva.
Nita zapravo nije navodilo Evropljane da se zapute daleko
od oceana jer su na obali, nadohvat ruke, nalazili bjelokost, vosak,
senegalski kauuk, malagetu (Gvinejski papar. Nap. red.) zlatni
prah i crne robove, kao najunosniju robu. Osim toga, ta su se
dobra, bar u poetku, dobivala jednostavnom razmjenom za razne
sitnice, staklene bisere, tkanine ivih boja, malo vina, uturicu
ruma, takozvanu izvoznu puku i za one bakrene kolutove,
prilino udan ukras koji Afrikanac stavlja iznad nonog lanka
(...) i na nadlakticu.177 Godine 1572. Portugalci su kongoanske
crnce plaali starim eljezom, avlima, itd. to su oni cijenili vie
nego zlatni novac.178 Ukratko, bili su to kupci i dobavljai koje je
503
bilo lako obm anuti, p osluna djeica, lijena kad to prilike

doputaju, zadovoljna da ive od danas do sutra.... Ali etve tog
naroda openito su toliko slabe da su evropski pom orci koji
odlaze onam o da kupe ljude prisiljeni ponijeti iz Evrope ili iz
Amerike zalihe, nune za prehranu robova koje e natovariti na
svoje brodove.179 Ukratko, Evropljani jo uvijek posvuda nailaze
na zaostalu privredu. Andr Thevet180 (1575) odreuje tu privredu
jednom kratkom reenicom: novac tu nije u upotrebi. Time je
sve reeno.
Ali to je zapravo novac? Afrike privrede imaju svoj novac,
odnosno sredstvo razm jene i priznat standard vrijednosti, bilo
da je rije o komadiima tkanine, soli, stoci ili o uvezenim e
ljeznim polugama, kao to je sluaj u XVIII. stoljeu.181 Okarak
terizirati taj novac kao p rim itiv a n ne znai kako treba odmah
zakljuiti da su afrike privrede slabe i da e se probuditi tek u
XIX. stoljeu, to e biti odraz industrijske i trgovake revolucije
u Evropi. Meutim, sredinom XVIII. stoljea ta zaostala podruja
svake godine alju moda ak vie od 50.000 crnaca do mjesta gdje
se vri utovar robija, dok je u Sevilli, u panjolskoj, u XVI. stoljeu
godinje bilo prosjeno 1.000 odlazaka182, a prem a Novoj Engles
koj je izm eu 1630. i 1640.183 svake godine odlazilo u prosjeku
2.000 iseljenika. A otimaine pom ou kojih se prikuplja ta ljudska
stoka ak i ne prekidaju svakodnevni ivot, jer drave iz unutra
njosti kontinenta alju prem a Atlantiku te tisue robova, koji su
vezani jedni za druge konatim rem enim a stisnutim oko vrata,
zajedno s njihovim veoma brojnim uvarima, za vrijeme beskine,
mrtve sezone za poljoprivredu.184
Trgovina crnim robljem, koja se obnavlja svake godine, nu
no podrazum ijeva privredu sa stanovitom dinamikom. Upravo to
m anje-vie ustrajno ponavljaju novije studije afrikanista. No p ro
m et brodova sa crnim robljem nije sam po sebi dovoljan da objasni
trgovinu robljem i valja je, isto tako, odrediti u okvirima Afrike.
Trgovina robljem, pie Philip Curtin, je podsustav adantske
privrede, ali je isto tako podsustav irokog modela zapadno-
afrikog drutva, njegovih stavova, njegove religije, njegovih p ro
fesionalnih standarda, njegova vlastitog indentiteta i jo mnogih
drugih stvari.185 Africi treba vratiti njezina prava i njezine odgo
vornosti.
504
Svijet z a Evropu ili protiv nje
44. PORTUGALSKA STEEVINA NA AFRIKOM PRIOBAIJU (XV-XV1. ST.)

Pomorski putevi u XVI. stoljeu daleko nadmauju stare saharske puteve.
Zlato koje je ilo prem a Sredozemlju skree prem a oceanu. Bogatstvima koje
su eksploatirali Portugalci oigledno valja pridodati crno roblje. (Prema V.
Magalhaes Godinho, Ekonomija portugalskog carstva u XV. i XVI. stoljeu,
1969, slika)
Izoliran, ali pristupaan kontinent

Crna Afrika ocrtava se kao golem trokut izmeu tri ne manje
golema prostora: na sjeveru je Sahara, na istoku Indijski ocean, na
zapadu Atlantski ocean. Kao to je dogovoreno, ostavit emo po
505
strani istonu obalu. to se tie granica Sahare i atlantske obale, to

su beskrajne fronte napada, preko kojih stranac (bez obzira na
njegovo ime, razdoblje, okolnosti) dolazi do samih vrata crne
Afrike. U pravilu ih uspijeva otvoriti. Gotovo je logino: nije li crni
kontinent nastanjen narodom seljaka koji okreu leda m oru jed
nako kao i saharskoj pustinji, koja je u mnogom pogledu slina
m oru1*6? udno, ali crnci ne prakticiraju nikakvu plovidbu koja
bi im prem a oceanu ili kad prijeu pustinju bila nadohvat ruke.
Prem a Atlantskom oceanu plove samo vodama na uu rijeke
Kongo, s jedne na drugu obalu rijeke.187 Za njih je ocean, poput
Sahare, bio nepropusna zapreka, mnogo vie od obine granice.
Za stanovnike zapadne Afrike, bijelci su murdele, ljudi izili
iz m ora.188 Predaja jo i danas govori o iznenaenju crnaca kad su
se pojavili bijelci: Vidjee na velikom m oru kako izranja velika
laa. Ta je laa imala posve bijela krila, svjetlucava poput noeva.
Bijeli ljudi izili su iz vode i govorili nerazumljive rijei. Nae
pretke obuze strah, rekoe da su to V um bi, sablasni duhovi koji
se vraaju. Otjerali su ih u m ore jatom strijela. AJi V um bi su sasuli
vatru uz grom oglasnu buku...189 U tim prvim trenucim a crnci nisu
mogli ni zamisliti da bijelci ive i obitavaju izvan svojih laa.
Na atlantskoj obali brod iz Evrope ne nailazi ni na otpor, ni
na nadziranje. Raspolae potpunom slobodom plovidbe, odlazi
kamo eli, trguje gdje m u se svia, ovdje uspijeva u onom e to mu
drugdje nije polo za rukom ili u emu je ve uspio nekoliko dana
ranije. Organizira ak i trgovinu iz Afrike u Afriku, po uzoru na
trgovinu iz Indije u Indiju, iako u mnogo manjim razmjerima.
Utvrenja sagraena na obali vrsta su uporita, dok oblinji otoci
slue kao straarska mjesta, poput Madeire, Kanara i veoma zanim
ljivog otoka So Tom, u Gvinejskom zaljevu, otoka eera i
robova, koji se ve od XVI. stoljea izvanredno razvio, nesumnjivo
stoga to se tu spajaju zapadni vjetrovi i juni pasati i to su za njega
bili otvoreni putovi kako prem a zapadu i Americi, tako prem a
oblinjoj Africi, na istoku.
Varamo li se moda? Isti se proces odvija du saharskih
granica. Islam, sa svojim karavanama deva, slobodan je da im
pristupi, jednako kao i Evropa sa svojim brodovljem. Moe izabrati
toke koje e napasti i vrata na koja e ui. Gana, Mali, Carstvo Gao
doivjeli su mnoge upade koji su, kako se ini, vezani za eksplo
ataciju bjelokosti, zlatnog praha i robova. Od trenutka kad su tu
eksploataciju preuzeli Portugalci, svojim dolaskom u Gvinejski
506
zaljev, s a re politike tvorevine poele su se ruiti. Marokanski

pustolovi upali su 1591. godine u Timbuktu i zauzeli ga.190
Jo se jednom pokazala duboka slinost izmeu islamskog i
zapadnog imperijalizma. Bile su to dvije napadake civilizacije,
obje robovlasniki nastrojene, u susretu s kojima je crna Afrika
platila cijenu svoje neopreznosti i slabosti. Istina, osvaja se na
njezinim granicama pojavio s dotad nevienim proizvodima, koji
su mogli oarati mogueg kupca. Lakomost ulazi u igru: nou,
kradljivci i ljudi bez savjesti, kae kralj Konga, brzo osvajaju
(sinove naih plemia i vazala), gonjene eljom da dobiju stvari i
trgovaku robu iz Portugala za kojom su lakomi.191 Jedni druge
prodaju, pie Garcia de Resende (1554), a ima mnogo trgovaca
kojima je poseban zadatak da ih varaju i predaju kapetanima
brodova koji prevoze crno roblje.192Talijan Gio Antonio Cavazzi,
koji je boravio u Africi izmeu 1654. i 1667. godine, biljei da su
za koraljnu ogrlicu ili malo vina Kongoanci bili u stanju prodati
vlastite roditelje, djecu, sestre i brau, zaklinjui se istodobno
kupcima da su im to kuni robovi.193 Nitko ne moe porei da je
lakomost odigrala svoju ulogu i da su je Evropljani svjesno po
ticali. Portugalci, kod kojih nain odijevanja oznaava mjesto u
drutvu, razvili su takav isti nain odijevanja kod crnaca koji su
bili pod njihovom vladavinom. Moda to i nije bilo bez zadnjih
primisli, budui da je jedan Portugalac 1667. godine ak predloio
u Sofali da se crnaki puk, koji bez imalo stida hoda posve gol,
prim ora da nosi pregae; u tom sluaju cjelokupna koliina
tkanine koju moe proizvesti Indija nee biti dostatna da podmiri
potrebe ni polovice crnaca.194 Uostalom, sva su sredstva dobra
ako slue jaanju razmjene, ukljuujui upotrebu predujmova; u
sluaju neplaanja doputeno je zaplijeniti dobra, a zatim i vjerov
nika koji nije kadar podmiriti svoj dug. Isto tako, uvelike se
primjenjuje i isto nasilje; svaki put kad je sila imala slobodno
polje djelovanja, premaivali su se rekordi dobiti. Godine 1643.
neki svjedok tvrdi da je apsolutno siguran kako to kraljevstvo
(Angola, gdje se lov na robove nalazi na svom vrhuncu) om o
guuje nekim ljudima da se obogate vie nego u Istonoj Indiji.195
No, u svakom sluaju, u Africi je postojala trgovina ljudima
upravo zbog toga to je to Evropa eljela i nametnula. Ali je isto
tako istina da je u Africi ta loa praksa bila uobiajena i mnogo
prije dolaska Evropljana, a okrenuta je prem a islamu, Sredozem
lju i Indijskom oceanu. Ropstvo je u Africi endemsko, uobiajeno
ustrojstvo, u drutvenom okviru koji bismo uzalud eljeli bolje
507
Ropstvo u islamu. Trnica robija u Zabidu, u Jemenu, XIII. stoljee.

Prema ilustraciji izMaqamata, 635/1237, al Hariri, B. N.Ms. ar. 5847.
(Otisak B. N.)
upoznati. Taj drutveni okvir ne mogu u potpunosti razjasniti ni

strpljivi povjesniar, naviknut na nepotpune dokumente, ni od-
vani komparatist, ni vjeti Marian Malowist.196 Premnoga pitanja
ostaju otvorena: uloga gradova u odnosu na razmjetaj sela, po
loaj zanatstva i trgovine dalekog dometa, uloga drave... Osim
toga, sigurno nije rije ojednom , posvuda istom drutvu. Ropstvo
se pojavljuje u razliitim oblicima, ovisno o razliitosti drutava u
kojima se javlja. Postoje dvorski robovi, robovi u sastavu prin-
evske vojne pratnje, domai ili kuni robovi, robovi u poljo
privredi, industriji, ali isto tako i teklii, posrednici, ak i trgovci.
Novaenje se obavlja kako iznutra (zloini na Zapadu vode na
galije, a ovdje u smrtnu kaznu ili u ropstvo), tako izvana, kao
posljedica ratova ili napada na susjedne narode, jednako kao to
je bilo u antikom Rimu. Ti ratovi i upadi s vremenom postaju
prava industrija. U takvim uvjetima nisu li robovi iz ratnike etve,
508
budui tako brojni, tegobni za uzdravanje i prehranu bili izloeni

mogunosti da, u neku ruku, budu nepotrebni? Prodajui ih na
vanjskim tritima, Afrika se moda oslobaala eventualnoc vika
ljudi.
Razvivi se preko svake mjere pod pritiskom amerike potra
nje, trgovina crnim robljem obuhvatila je cijeli crni kontinent.
Izmeu unutranjosti i obalnog podruja ta je trgovina odigrala
dvostruku ulogu: s jedne strane, slabila je i unitavala velike drave
u unutranjosti, kao Monomotapa i Kongo, a, s druge strane,
podupirala je napredak malih posrednikih drava u blizini obale!
neku vrst drava posrednika koje evropske trgovce opskrbljuju
robovima i trgovakom robom. A nisu li carstva du Nigera za
islam bila ita drugo nego posrednike drave, dobavljai zlatnog
praha i robova za sjevernu Afriku i Sredozemlje? Evropa je u X.
stoljeu imala takvu posredniku oblast du Labe, gdje je nabav
ljala slavenske robove i slala ih dalje prema islamskim zemljama.
Zar nisu krimski Tatari ve u XVI. stoljeu dobavljali ruske robove
na traenje Carigrada?197
Od obala prema unutranjosti

Crna Afrika bila je tim procesima dublje pokorena nego to su to
povjesniari ranije tvrdili. Evropa je pustila svoje korijenje sve do
sredita kontinenta, mnogo dublje od obalnih poloaja, odmori-
nih otoka, privezanih brodova koji trunu u mjestu, ili uobiajenih
trgovinskih uporita ili utvrenja (prvo, najpoznatije, So Jorge da
Mina, podigli su Portugalci na gvinejskoj obali 1454. godine). Ta
portugalska utvrenja, a zatim i nizozemska, engleska ili francus
ka, toliko skupa za odravanje, bila su zatita protiv eventualnih
napada crnaca i evropskih konkurenata. Jer svi se bijelci, imajui
jednaku trgovaku ulogu, u svakoj prilici meu sobom razdiru,
otimaju jedni drugima utvrenja, vode aktivan, ako i neuspjean
rat, na rubu velikih sukoba. Savez je mogu samo protiv zajed
nikog neprijatelja: tako su se primjerice Engleska kraljevska
afrika kompanija i Francuska senegalska kompanija (koju je
1718. apsorbirala Francuska indijska kompanija) dosta dobro
sporazumjele protivprivateersa, interlopersa, engleskih ili nekih
drugih, protiv svih trgovaca koji su trgovali izvan okvira kom
panija. Kompanije su dodue bile u loem stanju, ukljuujui
Nizozemsku zap ad n o in d ijsk u kom paniju, n e sp o so b n e da
509
odravaju tvrave i garnizone bez dravne potpore, tako da e na

kraju napustiti mnoge svoje zahtjeve i dopustiti da stvari idu kako
idu.
Polazei od obale, trgovina se odvijala laganim brodovima
koji su se veslima uspinjali vodenim tokom sve do udaljenih
pristanita i sajmita gdje se evropska trgovina susretala s afrikim
karavanama. Roeni posrednici u toj trgovini bili su dugo vremena
potomci Portugalaca, mjeanci bijelaca i crnaca, koji su postali
prava djeca zemlje i natjecali se za slube. Zatim su Englezi i
Francuzi odluili sami ploviti uz rijeke i obale i smjestiti se u
unutranjosti. Kapetan Agis (neki Englez), biljei P. Labat, nije
tada bio u Bintamu. Englezi su ga uposlili da za njih trguje na
gornjem toku rijeke; on je bio poduzetan, pa ga se moglo vidjeti
ak na rijeci Falm, udaljenoj dan plovidbe od tvrave Sv. Stje
pana u Kaynuri.198 U drugoj polovici XVIII. stoljea, kada Engles
ka kraljevska kom panija obustavlja veinu svojih djelatnosti i kada
je tvrava Sv. Jakova, na uu Gambije, naputena, evropska se
trgovina vraa posrednicim adomorocima: crni veslai, koji su
bili jeftiniji od engleskih, plove uz rijeku s trgovakom robom iz
Evrope, a vraaju se s afrikom robom , ukljuujui i ebanovinu,
koja je vrlo esto nam ijenjena brodu nekog privateera. Tom
zamjenom, crnci su zagospodarili trgovinom.
Zanimljivo da taj razvoj vjerno oponaa nekadanji razvoj
portugalske trgovine koja je zapoela iz Evrope u Afriku, a zatim i
na Daleki istok. Prvi lanadosi199 bili su Portugalci; isto tako i
trgovci s otoka So Tom koji su vrlo rano poeli trgovati iz Afrike
u Afriku, od Gvinejskog zaljeva do Angole, danas kao trgovci, sutra
kao gusari. Krajem XVI. stoljea, u San Salvadoru, glavnom gradu
Konga, bilo je vie od stotinu portugalskih trgovaca i tisuu pus
tolova iste narodnosti. Zatim su se poslovi ustalili, male su uloge
preputene afrikim preprodavaim a i posrednicim a, osobito
Mandiguama, kojima je zajedniko ime bilo mercadors, te njiho
vim pom onicim a, mjeancima i crncima, koje su zvalipombeiros.
Ovi posljednji, bez obzira na gospodara koji ih je upoljavao,
iskoritavali su svoju brau po boji koe jo okrutnije nego bijel-
510
Trokutna trgovina i
odnosi razmjene
Znamo ishod trgovine crnim robljem: Middle Passage, prijelaz

preko Atlantskog oceana, koji je uvijek bio straan za robove
zbijene u skuenu prostoru. To je putovanje, meutim, samo
jedan element u sustavu trokutne trgovine koju obavlja svaki brod
to podie sidro na afrikoj obali, bez obzira je li portugalski,
nizozemski, engleski ili francuski. Takav jedan engleski brod pro
dat e svoje robove na Jamajki, vratit e se u Englesku sa eerom,
kavom, indigom, pamukom, a zatim e ponovno okrenuti pramac
prema Africi. Ta shema je ista, m utatis mutandis, za sve brodove
sa crnim robovima. U svakom vrhu trokuta ostvaruje se dobit, a
ukupna bilanca prometa dobiva se zbrajanjem svih pojedinanih
bilanci.
Na polasku iz Liverpoola ili Nantesa utovaruje se uvijek ista
roba, tkanine, zatim ponovno tkanine, ukljuujui indijska pa
muna platna i rebrastu svilu, bakreno posude, kositrcni tanjuri i
vrevi, eljezne poluge, noevi s koricama, eiri, staklarija, lani
kristal, barut, pitolji, izvozne puke i, napokon, rakija... Ovim
nabrajanjem od rijei do rijei ponavljamo popis trgovake robe
koju jc jedan bankar u travnju 1704. utovario na svoj brod Le
Prince de Conty (nosivosti tri stotine tona), u Nantesu, velikoj
francuskoj luci za brodove sa crnim robljem.201 Tog poznog da
tuma, popis ne bi bio nimalo drugaiji na polasku iz Liverpoola ili
Amsterdama. Portugalci su uvijek pazili da ne unose u Afriku
oruje ili rakiju, ali njihovi nastavljai vie nisu bili toliko savjesni,
niti su bili tako oprezni.
Napokon, da bi razmjena odgovarala evropskoj potranji
koja je bila u snanom usponu, bila je potrebna stanovita elas
tinost afrikog trita prema sve veoj ponudi evropske trgovake
robe. To je bio sluaj sa Senegambijom, zanimljivim podrujem
izmeu pustinje i oceana, o kojem je Philip Curtin napisao novu i
neobinu knjigu202, koja istodobno revalorizira samu afriku priv
redu, irinu razmjene usprkos prometnim tekoama, veliinu
okupljanja na trgovitima i sajmitima, snagu gradova kojima su
nuno potrebni vikovi te, napokon, takozvane primitivne novane
sustave, koji zbog toga nisu bili nita manje djelotvorni.
Prihvaanje evropske trgovake robe postalo je s vremenom
neto selektivnije: crni kupac ne kupuje vie slijepo sve to se nudi.
511
Primjerice, Senegambija kupuje eljezne poluge, pa ak i ko

madie eljeza zato to, za razliku od drugih dijelova Afrike, nema
mctalsku industriju; neke druge regije (ili, bolje reeno, pod-
regije) kupuju m nogo tkanina zbog toga to je lokalna tekstilna
proizvodnja nedovoljna. I tako redom. A zatim na veliko iz
nenaenje Afrika e na pohlepnu evropsku potranju na krajt
odgovoriti slijedei klasino pravilo ekonomije: poveat e svoje
zahtjeve i povisiti cijenu svojih proizvoda.
Philip Curtin203 dokazuje svoje postavke u jednoj studiji c
cijenama i term s o f tra d e koje primitivni karakter novca ne
prijei u postizanju pravog cilja. I, doista, kad za eljeznu polugu
koja je obraunska novana jed in ica u Senegambiji, engleski
trgovac odredi vrijednost od 30 funti sterlinga, tu nije rije o cijeni
nego o razm jeni funte sterlinga, kao fiktivne novane jedinice, za
eljeznu polugu, kao druge fiktivne novane jedinice. Trgovaka
roba odreena u polugam a (a potom u funtama), razlikuje se po
cijeni, kao to to pokazuju priloene tablice, tako da za Senegam-
biju m oem o s velikom vjerojatnou izraunati sveukupne iznose
uvoza i izvoza i priblino odrediti term s o f trade, odnose raz
mjene, pokazatelj koji om oguuje da procijenim o kakvu korist
odreena ekonomija izvlai iz svojih odnosa s inozemstvom.204
U sporeujui izvoz i uvoz, ulaznu i izlaznu cijenu, P. Curtir.
zakljuuje da Senegambija izvlai sve veu korist iz svoje razmjene
s inozemstvom. injenica je da je Evropa, da bi dobila vie zlata,
vie robova i vie bjelokosti, m orala poveati svoju ponudu i
razm jerno tome smanjiti cijenu svojoj robi. A ta konstatacija, koja
je utvrena za Senegambiju, vjerojatno vrijedi za cijelu crnu Afriku
koja, kao odgovor na zahtjeve plantaa, ispiranja zlata i gradova
Novog svijeta, isporuuje trgovcima crnog robija sve vei broj
robova: u XVI. stoljeu 900.000 robova, u XVII. stoljeu 3-750.000,
u XVIII. stoljeu 7 do 8 milijuna, a u XIX. stoljeu, usprkos
ukidanju ropstva 1815- godine, 4 milijuna.205 A ako pomislimo na
brojne slabosti u uloenim sredstvima i prijevozu, trgovina crnim
robljem pokazuje se vrlo uspjenom.
Ovisno o evropskoj potranji, u Senegambiji dolazi do trgo
vake specijalizacije, svaki put s prvenstvom jednog proizvoda:
poetkom XVII. stoljea taj proizvod je koa, zatim, sve do XIX.
stoljea, robovi, kasnije je to kauuk, i, na kraju, kikiriki. To
m oem o usporediti s krugovima u kolonijalnom Brazilu: drvo
za bojenje, eer, zlato, kava.
512
I.
TERMS OF TRADE SENEGAMBUE
1680 100 (indeks) Terms o f trade dobivaju se iz meusobnog
1730 149 odnosa indeksa izvoza i uvoza
(lonije E/l 100).
1780 475
1830 1031
Nadmo afikog izvoznika poveana je otprilike 10 puta. ak ako dopustimo
veliku mogunost pogreaka, napredak je oigledan.
II.
RAZVOJ IZVOZA SENEGAMBIJE
(po proizvodu, u postotku sveukupnog izvoza)
1680 1730 1780 1830
zlato 5 ,0 7,8 0,2 ,
kauuk 8,1 9,4 12,0 71,8
koa 8,5 - - 8,1
slonovaa 12,4 4,0 0,2 2,8
robovi 55,3 64,3 86,5 1,9
pelinji vosak 10,8 14,5 1,1 9,9
kikiriki - - - 2,6
ukupno 100 100 100 100
Tablica prema P. D. Curtin, Economic Change in Precolonial Africa, 1975, str.
336. i 337.
Kraj ropstva
Trgovina crnim robljem slubeno je dokinuta na prijedlog En
gleske, na Bekom kongresu 1815. godine, ali se nije mogla
zaustaviti od danas do sutra, zbog snanog zamaha koji je dosegla.
Prema jednom engleskom putniku, 1817. godine206 su Rio de
Janeiro, Bahia i osobito Kuba postali krajnje toke trgovine lju
dima, koja je i dalje vrlo iva. Je li Havana najvie procvala od svih
dolazinih toaka? U nju istodobno pristie sedam brodova sa
513
crnim robovima od ega su etiri francuska. No Portugalci i

panjolci ipak su se najvie okoristili preostalom trgovinom crnim
robljem te padom trgovine i cijena do kojih je u Africi dolo nakon
povlaenja Engleza (2 do 5 funti sterlinga, dok je u Havani cijena
100 funti, a na Floridi i u New Orleansu deset puta via, s obzirom
na potekoe do kojih dolazi zbog krijumarenja). To je bio samo
privrem eni pad, ali na engleski putnik je zbog toga samo jo
ljubom orniji na dobit od te trgovine iz koje se njegova zemlja sama
iskljuila u korist panjolske i Portugala. Nee li ovi potonji, u
prednosti zbog niske cijene njihovih robova, moi prodavati
bolje od nas na stranim tritima ne samo eer i kavu, nego i sve
ostale tropske proizvode?, kae taj Englez. U tom razdoblju,
mnogi Englezi dijelili su miljenje onog ozlovoljenog Portugalca
koji je 1814. godine uzviknuo kako je interes i obveza velikih
kontinentalnih sila da odluno odbace... podm ukli prijedlog En
gleske da trgovinu crnim robljem proglasi suprotnom pravima
ovjeka!207
I na kraju, jesu li ti golemi udarci poremetili ili nisu ravnoteu
crnakih drutava u Angoli, Kongu, u oblastima uz rub Gvinejskog
zaljeva? Da bismo na to odgovorili, valjalo bi znati brojke o kreta
nju stanovnitva od njihovih prvih susreta s Evropom. No ini mi
se da su takvi rekordi bili mogui, u krajnjoj liniji, samo zahva
ljujui oiglednoj biolokoj vitalnosti crnog kontinenta. A ako se
stanovnitvo poveavalo usprkos trgovini crnim robljem, to je
mogue, valjalo bi ponovno ispitati sve podatke vezane uz taj
problem .
Ovakvim razmiljanjem ne elim umanjiti ni greke ni odgo
vornost Evrope u odnosu prem a afrikom stanovnitvu. U protiv
nom , od poetka bih inzistirao na poklonim a koje je Evropa, elei
to ili ne, donijela u Afriku: kukuruz, manioku, ameriki grah, slatki
krum pir, ananas, gojavu, kokos, agrume, duhan, vinovu lozu; a od
dom aih ivotinja: maku, berbersku patku, puru, gusku, goluba...
Ne treba pritom zaboraviti na utjecaj kranstva, koji se esto
prim ao kao nain da se zadobije snaga Boga bijelih ljudi. A mogli
bism o i dalje dokazivati tezu: da li tako malo znai dananje
postojanje crnih Amerika? A one postoje.
514
RUSIJA, DUGO ZASEBNA
EKONOMIJASVIJET
Ekonomija-svijet200, utemeljena na Evropi, nije se proirila na

cijeli evropski kontinent. S onu stranu Poljske, Moskovska Rusija
dugo ostaje po strani.209 Teko je, prema tome, ne sloiti se s
Immanuelom Wallersteinom koji je bez oklijevanja svrstava izvan
zapadne sfere, izvan evropske Evrope, bar do poetka vladavine
samodrca Petra Velikog (1689).210 Isti je sluaj s Balkanskim
poluotokom, gdje je kranska Evropa stoljeima bila podvrgnuta
i obuhvaena turskim osvajanjima kao to je bio sluaj i s ostalim
dijelovima Otomanskog Carstva u Aziji i Africi, prostranim auto
nomnim oblastima ili oblastima koje bi to eljele postati.
U odnosu prema Rusiji i Turskom Carstvu, djelovanje Evrope
temelji se na novanoj prevlasti, na privlanosti i izazovima ev
ropske tehnike, trgovake robe, pa i same njezine snage. Ali dok
evropski utjecaj prema moskovskoj strani pobjeuje gotovo sam
od sebe i dok Idatno njihaljke m alo-pomalo pomie tu golemu
zemlju prema zapadu, Tursko Carstvo, naprotiv, tvrdoglavo nas
toji ostati po strani od njezina razornog upliva, ono u svakom
sluaju prua otpor. I samo e snaga vremena, pa samim tim i
njegovo troenje, savladati to duboko neprijateljstvo.
Ruska privreda brzo je dovedena

do prividne autonomije
Moskovska Rusija nije nikada bila potpuno zatvorena prema ev
ropskoj ekonomiji-svijetu211, ak ni prije 1555. godine, kad su
Rusi osvojili Narvu, malu estonsku luku na Baltiku, ili prije 1553-
godine, kad je dolo do prvog ustolienja Engleza u Arhangelsku.
Ali otvoriti prozor prema Baltiku kojega su vode vrijedile teinu
u zlatu212, dopustiti novoj engleskoj Moscovy com pany da zakuca
na vrata Arhangelska (iako su se ta vrata svake godine vrlo rano
zatvarala zbog zimskog leda), znailo je izravno prihvatiti Evropu.
U Narvi, koju su ubrzo nadzirali Nizozemci, u maloj su se luci
515
Luka Arhangelska u XVII. stoljeu. B. N. Estampes (Otisak B. N.)
tiskali brodovi iz cijele Evrope, da bi se u povratku ratrkali po

svim evropskim pristanitima.
Takozvani Livonijski rat zavrio se, meutim, kobno za Ruse
Bili su presretni to su 5. kolovoza 1583- potpisali primirje sa
Sveanima koji su uli u Narvu213. Rusi su izgubili svoj jedini izlaz
na Baltik, sauvavi jedino dosta neprikladan izlaz na Bijelom
moru, preko Arhangelska. Taj nagli udarac zaustavio je svako ire
otvaranje prema Evropi. Novi gospodari Narve nisu, meutim,
zabranili prolaz trgovakoj robi koju su ruski trgovci uvozili ili
izvozili.214 Tako se razmjena s Evropom nastavila, bilo preko
Narve, bilo preko Revala i Rige215, a Rusija je to plaala zlatom i
srebrom. Da bi izravnali raune, kupci ruskog ita i konoplje,
osobito Nizozemci, obino su donosili vree novca od kojih je
svaka sadravala izmeu 400 i 1.000 riksdalera.216 Tako su u Rigu
1650. godine Nizozemci donijeli 2.755 vrea, 1651. godine 2.145
vrea, a 1652. godine 2.012 vrea. Godine 1683- trgovina u Rigi
iznosila je 823-928 riksdalera u korist Rusa.
U tim uvjetima, Rusija ostaje poluzatvorena u sebi prven
stveno zbog svojih golemih prostranstava koja je satiru, zbog jo
516
uvijek nedovoljnog broja stanovnika, zbog ogranienog interesa

prema zapadu, zbog mukotrpne izgradnje i stalnih prekida un
utranje ravnotee a ne toliko zbog toga to je bila odrezana od
Evrope ili nesklona razmjeni. Rusko iskustvo je, bez sumnje,
pomalo slino iskustvu Japana, ali s tom bitnom razlikom to se
Japan poslije 1638, jednom politikom odlukom, sm zatvorio
prema svjetskoj ekonomiji. Rusija, meutim, nije rtva nekog
hotimice zauzetog stava, niti nekog kategorikog iskljuivanja koje
bi dolazilo izvana. Ona se jednostavno nastoji organizirati po strani
od Evrope, kao samostalna ekonomija-svijet, s vlastitom mreom
veza. Ako je u pravu M. V. Fechner, glavni dio ruske trgovine i
privrede u XVI. stoljeu okrenut je vie prema jugu i prema istoku,
nego prema sjeveru i prema zapadu (odnosno prema Evropi).217
Na poetku stoljea glavno vanjsko trite za Rusiju je Turska.
Te dvije drave povezuju se preko doline Dona i Azovskog mora,
gdje pretovar osiguravaju iskljuivo otomanski brodovi: Crno
more je u to doba dobro uvano tursko jezero. Kao dokaz stalnog
i veoma znatnog prometa moe posluiti kurirska sluba konjima
koja u to vrijeme povezuje Krim i Moskvu. Oko sredine stoljea,
osvajanje donjeg toka Volge (Kazan je osvojen 1552, a Astrahan
1556. godine) nairoko je otvorilo put prema jugu, iako Volga jo
uvijek tee nemirnim podrujima, to putovanja kopnom ini
teko izvedivim, a putovanja rijekom prilino opasnim: svako
pristajanje vezano je uz opasnosti. No, ruski trgovci okupljaju se
u karavane koje svojom brojnou olakavaju eventualnu obranu.
Kazan, a jo vie Astrahan, otada postaju glavna okretita
ruske trgovine prema stepama Donje Volge, a osobito u smjeru
sredinje Azije, Kine i, u prvom redu, Irana. Trgovaka putovanja
dotiu Kasvin, iraz, otok Hormuz (do kojeg se iz Moskve stie za
tri mjeseca). Jedna ruska flota, sagraena u Astrahanu tijekom
druge polovice XVI. stoljea, saobraa po Kaspijskom jezeru.
Promet se zatim odvija do Takenta, Samarkanda i Buhare i sve
do Tobolska, tadanje granice prema sibirskom istoku.
Razmjena s jugom i istokom zasigurno je po obujmu vea
(iako to ne moemo brojkama potkrijepiti) od razmjene to se
odvija prema Evropi i iz nje. Rusi izvoze sirovu kou, krzno,
eljezariju, grube tkanine, obraeno eljezo, oruje, vosak, med,
prehrambene proizvode; od evropskih proizvoda, koje zatim iz
voze dalje, nalaze se flamansko ili englesko sukno, papir, staklo,
metali... Iz suprotnog smjera dolaze zaini (osobito papar) te
kineska ili indijska svila (sve se to dobiva preko Irana), perzijski
517
barun i brokat, eer, sueno voe, biseri i zlatni nakit iz Turske,

pam une tkanine za iroku upotrebu porijeklom iz Sredinje
Azije... Cjelokupnu trgovaku djelatnost nadzire, titi, a po potrebi
i razvija drava.
Ako se ograniimo na nekoliko poznatih brojki to se odnose
na dravni m onopol (dakle samo na dio razmjene, ne nuno i
najvei), trgovina s Istokom bila bi za Rusiju povoljna i, u cjelini
uzev, poticajna za njezinu privredu. Dok Zapad trai od Rusije
samo sirovine, a snabdijeva je iskljuivo raskonim proizvodima i
gotovim novcem (to je, istina, dosta vano), Istok od nje kupuje
m anufakturne proizvode, pribavlja joj proizvode za bojenje koji
su potrebni ruskoj industriji, opskrbljuje je raskonim proiz
vodima ali isto tako i jeftinim tkaninama svilom i pam ukom
za iroku upotrebu.
Jaka drava
Svjesno ili nesvjesno, Moskovska Rusija izabrala je Istok u veoj
mjeri nego Zapad. Je li to razlog zbog kojeg ona kasni u razvoju?
Ili je pak time to se kasno suoila s evropskim kapitalizmom
Rusija sebi pritedjela a to je mogue nezavidan poloaj
oblinje Poljske, gdje su se strukture preoblikovale prem a ev
ropskoj potranji, u kojoj raste blistavo bogatstvo Gdanjska (Dan
zig je oko Poljske) i svemo veleposjednika i velikaa, dok
istodobno slabi autoritet drave, a razvoj gradova jenjava?
N asuprot tome, drava je u Rusiji poput hridi usred mora.
Sve zavrava na njenoj svemoi, osnaenoj policiji, autoritarizmu,
kako u odnosu na gradove (u kojima zrak ne oslobaa216 kao
na Zapadu) tako u odnosu na konzervativnu pravoslavnu crkvu ili
na seljake mase koje najprije pripadaju caru, a potom velepos
jedniku, ili pak u odnosu na same bojare koji su isto tako pri
m orani na poslunost, bez obzira je li rije o nasljednom plemstvu
ili o nosiocim apom jestija, neke vrsti beneficija, davanih odlukom
suverena kao naknada za slubu, to e itatelje podsjetiti na
panjolske encom iendas u Americi ili, jo bolje, na turske spabi-
luke. Drava k tome prisvaja sebi nadzor nad najvanijim dijelom
razmjene: m onopolizirala je trgovinu soli, potaom, rakijom, pi
vom, medovinom, krznom, duhanom, a kasnije i kavom... Trite
ita na nacionalnoj razini dobro funkcionira, ali izvoz zrnja pod
loan je carevoj ovlasti, a njemu e to esto posluiti kao argument
518
da bi lake poduzimao svoja teritorijalna osvajanja.219 Poevi od

1653- godine, upravo je car taj koji organizira slubene karavane
to se, u pravilu svake tri godine, upuuju prema Pekingu, od
nosei onamo skupocjena krzna i vraajui se sa zlatom, svitom,
damastom, porculanom, a kasnije sa ajem. Alkohol i pivo bili su
monopol drave, a prodavali su se u krmama koje se na ruskom
jeziku nazivaju kobaki; one su pripadale iskljuivo caru (...) izuzev
u dijelu Ukrajine koju nastanjuju Kozaci. Car na taj nain svake
godine dobiva goleme prihode, moda ak milijun rubalja, a kako
je ruski narod navikao na estoka pia i budui da vojnici i radnici
polovicu svoje plae dobivaju u kruhu ili branu, a drugu polovicu
u novcu, oni tu drugu polovicu troe u krmama, tako da se sav
novac koji je u opticaju u Rusiji vraa u kovege Njegova Carskog
Velianstva.220
Dravnim poslovima se, istina, svatko bavi na svoj nain. Ima
beskonano mnogo prijevara, bojari i drugi privatnici potajice
prodaju duhan iz erkezije i Ukrajine, gdje on raste u velikim
koliinama. A to rei o prijevarama na votki, na svim stepe
nicama drutvene ljestvice? Najizraenije krijumarenje, koje se
silom prilika trpi, jest krijumarenje krzna i koe iz Sibira koje je
u smjeru susjedne Kine poprimilo tolike razmjere da slubene
karavane to se alju u Peking uskoro vie nee uope moi
obavljati svoj posao. Godine 1720. odrubljena je glava knezu
Gagarinu, i to pred guvernerom Sibira... zbog toga to je zgrnuo
silno bogatstvo, tako da je nakon rasprodaje njegova namjetaja i
roba iz Sibira i Kine ostalo vie kua punih neprodane robe, ne
brojei drago kamenje, zlato i srebro, za koje se tvrdilo da vrijedi
vie od 3 milijuna rubalja.221
Ma koliki bio teret prijevara, krijumarenja, nepotivanja
zakona u Rusiji, to ipak ne odnosi prevagu niti ograniava slavo
dobitnu carsku samovolju. U tom smo izvan politikog podneblja
Zapada. Dokaz tome je organizacija gosti222, veletrgovaca koji su
se, ovdje kao i drugdje, obogatili trgovinom dalekog dometa, ali
koji se nalaze pod okriljem drave. Ima ih dvadeset ili trideset u
carevoj slubi. Uivaju goleme povlastice, ali istodobno imaju i
golemu odgovornost. Ako je potrebno, gosti se bave ubiranjem
poreza, upravljaju carinarnicama u Astrahanu ili Arhangelsku,
prodaju krzna i drugu dragocjenu trgovaku robu, vode vanjsku
trgovinu drave, osobito prodaju trgovake robe koja pripada u
dravni monopol, upravljaju ak kovnicom novca ili pak sibirskom
ministarskom oblasti. Za sve te obaveze odgovorni su svojim
519
ivotom i vlastitim dobrim a.223 Zauzvrat, njihovo bogatstvo moe

dosei goleme razmjere. U vrijeme Borisa Godunova (1598-
1605), godinja plaa jednog radnika iznosila je 5 rubalja. Stro-
ganovi bijahu pravi kraljevi ruskih trgovaca, obogativi se lihvom,
trgovinom soli, rudnicima, industrijskim poduzeima, osvajanjem
Sibira, trgovinom krznima i dobivanjem fantastinih kolonijalnih
podruja istono od Volge, u oblasti Perm, ve od XVI. stoljea;
caru e unepovrat predujm iti 412. 056 rubalja za vrijeme dva
poljska rata (1632-1634. i 1654-1656).224 A ve su na poetku
vladavine caru Mihailu Romanovu isporuili goleme iznose u itu,
soli, dragom kamenju, u novcu u obliku posudbe ili izvanrednih
poreza.225 Kao vlasnici zemlje, kmetova, najamnih radnika, kunih
robova, gosti se uzdiu na vrh drutvene strukture. Oni ine
posebnu vrst gilde.226 Druge dvije gilde okupljaju trgovce
druge i tree klase, koji su takoer povlateni. Meutim, s vlada
vinom Petra Velikog funkcija gosti e se ugasiti.
Ukratko, nasuprot onom e to se dogodilo u Poljskoj, jasno
je da je ovdje zavidna i dalekovidna carska vlast konano sauvala
autonom an trgovaki ivot koji pokriva cijeli teritorij i sudjeluje u
njegovu ekonomskom razvoju. Osim toga, jednako kao na Zapa
du, nijedan od tih veletrgovaca nije bio specijaliziran. Jedan od
najbogatijih gosti, Gregor Nikitnikov, istodobno se bavi prodajom
soli, ribe, sukna, svile; vodi poslove u Moskvi, ali sudjeluje i u
prom etu Volgom, posjeduje brodove u Njinjem Novgorodu, bavi
se izvozom preko Arhangelska; u pogodnom trenutku pregovara
s Ivanom Stroganovim o kupnji jednog nasljednog posjeda, vot-
ine, za nevjerojatan iznos od 90.000 rubalja. Stanoviti Voronjin
posjeduje vie od 30 duana u moskovskim rjadovim a111; jedan
drugi, pak, orin, prevozi trgovaku robu iz Arhangelska u Mos
kvu, iz Moskve u Njini Novgorod i prem a Donjoj Volgi; u do
govoru s nekim drugim trgovcem, odjednom kupuje 100.000
pudi229 soli. K tome, ti veletrgovci vode jo i trgovinu na malo u
Moskvi, kamo sustavno doprem aju vikove i bogatstva iz pok
rajina.229
Kmetstvo se u Rusiji pootrava

U Rusiji, kao i drugdje, drava i drutvo m eusobno su vezani.
Snana drava poklapa se s drutvom u kojem vlada vrsta ruka, s
drutvom prisiljenim da proizvodi vikove od kojih ive drava i
520
vladalaka klasa bez koje car ne bi mogao gospodariti golemom

masom seljaka, kao osnovnim izvorom svojih prihoda.
Cijela povijest seljatva sastoji se tako od etiri ili pet likova:
Seljak, Plemi, Vladar, Obrtnik, Trgovac a ova dva posljednja
lika bila su u Rusiji esto seljaci koji su samo promijenili posao,
ali koji drutveno i pravno ostaju seljaci, uvijek u zavisnom po
loaju prema plemstvu. Sistem je zapravo postajao sve okrutniji;
poev od XV. stoljea, poloaj seljaka od Labe do Volge neprestano
se pogoravao.
Ali razvoj dogaaja u Rusiji ne slijedi pravilo: u Poljskoj,
Madarskoj i ekoj uvodi se drugo kmetstvo, u korist plemia
i magnata koji u to vrijeme posreduju izmeu seljaka i trita,
gospodarei sve do oivljavanja gradova, koji vie nisu njihovo
puko osobno vlasnitvo. U Rusiji glavni akter je drava. Sve je
podreeno njenim potrebama i obvezama te golemom teretu
protekle povijesti: tri stoljea borbe protiv Tatara i Zlatne horde
stajalo je vie nego to je stogodinji ratznaio u genezi autoritarne
monarhije od Karla VII do LujaXI. Ivan Grozni (1544-1584), koji
utemeljuje i formira m odernu Moskovsku Rusiju, nema drugog
rjeenja nego ukloniti staru aristokraciju i, kad se za to ukae
prilika, ukinuti je; a da bi dobio vojsku i upravu koje e sluati
njegove naloge, mora stvoriti novo plemstvo koje e njemu sluiti,
a to supomjeiki. Njima je na doivotno uivanje ustupio zemlju
koju je konfiscirao od starog plemstva ili koju je ono napustilo, ili
pak novu i neobraenu zemlju u junim stepama koju e novi
plemi s nekoliko seljaka, odnosno robova, uiniti plodnom.
Naime, ropstvo se u redovima ruskog seljatva odralo dulje nego
to se obino misli. Jednako kao to je u poetku bilo u evropskoj
Americi, ovdje je veliki problem bio zadrati ljude, jer ih je malo,
a ne zemlju, koje ima u izobilju.
To je konano razlog zbog kojeg se kmetstvo nuno namee
i zbog kojeg ono postaje sve tee. Car je svoje plemstvo doveo u
red. Ali to plemstvo mora ivjeti. Kako da opstane ako ga seljaci
napuste da bi nastanili novoosvojena podruja?
Masteoski posjed230, koji se temeljio na sistemu slobodnog
zakupa, u XV. stoljeu se mijenja s pojavom domene, posjeda koji
senior, kao na Zapadu, sam iskoritava, a oblikuje se nautrb
seljakih estica. Taj je proces zapoeo na svjetovnim imanjima, a
zatim se proirio na manastirsku i dravnu zemlju. Na dom eni se
primjenjuje robovski rad, a jo vie rad zaduenih seljaka koji,
elei se osloboditi svog duga, zapravo postaju kmetovi. Sistem sve
521
vie nastoji od slobodnog zakupnika iznuditi radnu obvezu, tako

da se u XVI. stoljeu tlaka poveava. Ipak (ve od kraja XVI.
stoljea), seljaci imaju mogunost da pobjegnu u Sibir ili, jo bolje,
na plodni jug. Stalno preseljavanje, uporno nastojanje seljaka da
mijenjaju gospodare ili da dobiju slobodnu zemlju na granici,
ili pak da iskuaju sreu u zanatstvu, pokuarstvu, sitnoj trgovini
sve su to bile neiskorjenjive bolesti ruskog seljatva.
Zakon je, meutim, sve to omoguavao: prem a zakonu iz
1497. tijekom tjedna Sv. Jurja (25. studeni), nakon to bi veliki
radovi bili obavljeni, seljak je imao pravo napustiti svog gospo
dara, pod uvjetom da m u plati to mu je duan. I drugi su praznici
otvarali vrata slobode: Korizma, Pokladni utorak, Uskrs, Boi,
Petrovo... Da bi sprijeio naputanje dobra, feudalac se sluio svim
sredstvima koja su m u bila na raspolaganju, ukljuujui fiziko
kanjavanje i poveanje traene odtete. No ako seljak izabere
bijeg, kako ga prisiliti da se vrati u tor?
To kretanje seljaka dovodilo je, dakle, u opasnost osnovicu
vlasteoskog drutva, dok je dravna politika pokuavala uvrstiti
to drutvo da bi ga uinila sredstvom kadrim da joj slui: svaki je
subjekt imao svoje mjesto u poretku koji je tono utvrivao obveze
jednih i drugih spram vladara. Valjalo je, dakle, uvesti reda u
kretanje seljaka. Za poetak, Sv. Juraj je zadran kao jedini datum
kada je bilo doputeno otii. Zatim je 1580. godine, dekretom
Ivana IV privremeno, do nove naredbe, obustavljena svaka slo
boda kretanja. Ta je privrem enost potrajala, iako se bjeanje
seljaka nastavilo usprkos novim ukazima (24. studenog 1597, 28.
studenog 1601). Krajnji ishod bio je zakon iz 1649. koji je bar
teoretski stavio toku na mogunost ne-vraanja. Ukaz je, dakle,
jednom zauvijek, potvrdio nezakonitost svakog kretanja seljaka
bez vlastelinove suglasnosti i ponitio stare propise koji su do
putali da se odbjegli seljak ne m ora vratiti svom gospodaru nakon
odreenog roka, koji je najprije iznosio pet godina, a zatim je
povean na petnaest godina. Ovaj put ukinut je svaki vremenski
rok: bez obzira koliko dugo bio odsutan, odbjegli seljak moe se
prisiliti na povratak svom gospodaru, zajedno sa enom, djecom
i steenim dobrima.
Takav razvoj dogaaja bio je mogu samo zbog toga to se
car svojski zauzimao za interese svoga plemstva. Ambicija Petra
Velikog razvoj flote, vojske, uprave zahtijevala je strogu
poslunost cijeloga ruskog drutva, velikaa i seljaka. To prvenstvo
dravnih potreba objanjava zbog ega je ruski seljak, za razliku
522
od onovremenog poljskog seljaka, nakon svoje gotovo potpune

potlaenosti (od 1649), bio podvrgnut dodatnom obroku, obvezi
u novcu i naravi (koje je plaao kako dravi tako i gospodaru), kao
i barini2il ili tlaci. U najteim trenucima kmetstva u XVIII.
stoljeu, tlaka dok je trajala nije prelazila tri dana u tjednu.
Plaanje obveza u novcu podrazumijevalo je, to je oito, postoja
nje trita na koje e seljak uvijek imati pristupa. Uostalom, upravo
postojanje trita objanjava zbog ega se razvija izravna eksplo
atacija na vlastelinovoj domeni (on eli prodati ono to je proiz
veo), ali isto tako objanjava i razvoj drave, a to je vezano uz
poreski povrat novca u dravnu blagajnu. S obzirom na reci
procitet perspektiva, moemo isto tako rei da je rana pojava
trine privrede u Rusiji posljedica otvaranja seljake privrede, ali
isto tako i da ju je ona prouzrokovala. U tom procesu imala je svoju
ulogu i vanjska trgovina Rusije s Evropom (neki bi se, bez sumnje,
mogli izrugivati njezinom beznaajnou s obzirom na golemo
unutranje trite), budui da je pozitivna bilanca Rusije iz te
trgovine uvela u rusku privredu onaj minimalni opticaj novca
srebra iz Evrope, zlata iz Kine bez kojeg djelovanje trita ne bi
uope bilo mogue, bar ne na istoj razini.
Trite i seljaci
Ta osnovna sloboda pristup tritu objanjava mnoge kontra
dikcije. S jedne strane, poloaj seljaka se oigledno pogoravao: u
vrijeme Petra Velikog i Katarine II kmet je postao rob, stvar (to
e rei sam car Aleksandar I), pokretno dobro koje njegov gos
podar moe po svojoj volji prodati; taj je seljak nezatien pred
vlasteoskom pravdom koja ga moe osuditi na izgnanstvo ili na
tamnicu; osim toga, podvrgnut je vojnoj obvezi, ili se alje kao
mornar na ratne ili trgovake brodove, otprema kao radnik u
manufakture... Zbog toga i dolazi do tolikih seljakih buna, koje
se u pravilu gue u krvi i nasilju. Pugaovljev ustanak (1774-1775)
samo je najdramatinija epizoda u tim previranjima koja se nikad
nisu smirila. No, s druge strane, mogue je, kao to e to kasnije
smatrati Le Play232, da se razina ivota ruskih kmetova mogla
usporediti sa ivotom mnogih seljaka na Zapadu. To se odnosi bar
na dio kmetova, jer se na istom posjedu, pored seljaka koji su
gotovo bez ikakvih sredstava za ivot, mogu susresti i gotovo
523
imuni kmetovi. I na kraju, vlasteosku pravdu ne obiljeava uvijek

prisila.
injenica je da se moe nai izlaz: kad je u podreenu
poloaju, ovjek se prilagodava udnim slobodama. Ruski kmet
esto dobiva doputenje da se za svoj osobni raun bavi obrt
nikim djelatnostima, na pola radnog vremena ili u potpunosti, a
u tom sluaju sam e prodavati proizvode svoga rada. Kad je
Pavao I 1796. godine izgnao kneginju Dakov u jedno selo na
sjeveru Novgorodske gubernije, ona je upitala svog sina gdje se
nalazi to selo i kome pripada. Ovaj se bezuspjeno raspitivao. Na
kraju su u Moskvi sreom naili na nekog seljaka iz tog sela koji je
radi prodaje donio tovar avala to ih je sm proizveo.233 Isto
tako, seljak e esto od svog gospodara dobiti putnicu da bi u
udaljenim mjestima mogao izuavati industrijske i trgovake p os
love. No, usprkos svemu, i dalje je ostajao kmet, ak i ako bi se
obogatio. Dakle, i dalje je plaao dabine, razm jerno svom
bogatstvu.
Uz blagoslov svojih gospodara, kmetovi su postajali poku-
arci, putujui trgovci, duandije u predgraima, zatim i u grad
skim sreditim a, ili prijevoznici. Svake zime, milijuni seljaka
dovoze na svojim saonicama u gradove proizvode koje su sakupili
za toplijeg vremena. Ako su, na nesreu, kao to je to bilo 1789. i
1790. godine, snjene padavine nedovoljne i prom et saonicama
nemogu, gradska trgovita ostaju prazna te nastupa gladna go
dina.234 Ljeti, brojni ladari krstare rijekama. A od prom eta do
trgovine samo je jedan korak. U istraivanju koje vri po Rusiji,
Pierre Simon Pallas, prirodoslovac i antropolog, zaustavlja se
1768. u Vinjem Volooku, nadomak Tvera, velikom selu (koje)
podsjea na mali grad, kako je zabiljeio. Svoj razvoj duguje
kanalu koji vezuje Tver s Mstom. Taj prom et Volgom prema jezeru
Ladoga razlog je to su se gotovo svi teaci iz tog kraja posvetili
trgovini, tako da je poljoprivreda gotovo naputena, a selo je
postalo grad, glavno mjesto istoimenog okruga.235
S druge strane, stara tradicija seoskih obrtnika to su proiz
vodili za trite kustari, koji su poev od XVI. stoljea potpuno,
ili gotovo potpuno, naputali rad na poljima izmeu 1750. i
1850. godine gotovo se nevjerojatno razvila. Ta golema seoska
proizvodnja uvelike je premaivala seoski rad kod kue kakav su
organizirale manufakture.236 Kmetovi su ak imali udjela u tom
brzom i velikom irenju manufaktura, koje je drava poticala
nakon Petra Velikog: godine 1725. Rusija je brojala 233 manufak-
524
Volga izmeu Novgoroda i Tvera (12. kolovoza 1830). Putovanje kneza

Demidova. (Otisak B. N.)
ture, 1796, kada je umrla Katarina II, imala ih je 3-360, ne uk

ljuujui rudnike i metalurgiju.237 Istina, osim velikih manufak
tura te brojke ukljuuju i sitne pogone. No, bez obzira na to, brojke
posve sigurno govore da je rije o snanom usponu. Glavni dio
nerudarske industrije smjeta se oko Moskve. Tako e sjeverois
tono od glavnog grada seljaci sela Ivanovo (vlasnitvo Seremet-
jevih), koji su oduvijek bili tkalci, na kraju otvoriti prave
manufakture obojenih tkanina (prije svega lana, a potom i pa
muka), kojih e 1803- godine biti 49. Njihovi su prihodi bili upravo
nevjerojatni, i Ivanovo je postalo veliko sredite ruskog tekstila.238
Drugi su se kmetovi jednako blistavo obogatili trgovinom.
Jedna ruska osobitost je da je u trgovini bilo relativno malo
graana.239 Seljaci su se, dakle, uputali u trgovinu i uspijevali u
njoj, ponekad protiv zakona, ali isto tako i pod zatitom svojih
gospodara. Sredinom XVIII. stoljea grof Munnich, govorei u ime
ruske vlade, ustvruje da su se seljaci ve cijelo stoljee, usprkos
525
svim zabranama, stalno bavili trgovinom, ulaui u nju vrlo velike

iznose, tako da se rast i sadanji napredak trgovine moe
zahvaliti sposobnostim a, radu i ulaganjima seljaka.240
Drama (ili komedija) tih novih bogataa koji po zakonu ostaju
kmetovi zapoinje onda kad ele kupiti svoju slobodu. Gospodar
uglavnom nevoljko poputa, bilo zbog toga to je u njegovu
interesu da m u nastave davati obilne prihode, bilo zbog toga to
njegovoj tatini godi da zadrava milijunae u svojoj ovisnosti, ili
pak zato to eli iznad svake m jere povisiti cijenu otkupa. Kako bi
se izvukao po najpovoljnijoj cijeni, kmet, sa svoje strane, oprezno
prikriva svoje bogatstvo i dosta esto dobiva igru. Tako, primjerice,
da bi oslobodio Graeva, velikog manufakturista iz Ivanova, grof
eremetjev je 1795. godine zahtijevao golem iznos od 135.000
rubalja, zatim tvornicu, zemlju i kmetove koje je Graev pos
jedovao odnosno, naizgled gotovo sve njegovo bogatstvo. Me
utim, Graev je prikrio golem kapital kod trgovaca koji su radili
za njega. Nakon to je tako skupo platio svoju slobodu, ostao je
jedan od najveih tvorniara tekstila.241
Razumljivo, ta velika bogatstva odnose se samo na manjinu.
Mnotvo seljaka koji se bave sitnom i srednjom trgovinom ogra
nieno je vrlo osebujnom klimom koja vlada u ruskom kmetstvu.
Na sreu ili na nesreu, kmetska klasa nije bila zatoena u seosku
samodovoljnost. Ostala je u dodiru s privredom zemlje i u tome
je nala m ogunost za ivot i djelovanje. Osim toga, izmeu 1727.
i 1790. godine stanovnitvo se udvostruilo. To je znak ivotnosti.
Nadalje, broj dravnih seljaka se poveava, tako da m alo-pom alo
ini polovicu seoskog stanovnitva; ti dravni seljaci relativno su
slobodni, a nad njima esto postoji samo teoretska vlast.
I, na kraju, u golemo tijelo Rusije sa Zapada se uz bijeli metal
uvlai i odreeni kapitalizam. A novosti koje on sa sobom donosi
ne znae nuno i napredak; no, pod njegovim pritiskom, stari
poredak se razara. Veoma se rano pojavilo nadnienje; iri se u
gradovima, u prom etu, ak i na poljima za neodlone radove kao
to su kosidba i etva. Radnici to se unajmljuju esto su propali
seljaci koji odlaze u potragu za sreom, a uzimaju se kao najamna
radna snaga ili za rad pod prisilom. Najamnici su nadalje propali
obrtnici koji nastavljaju raditi u posadu, radnikoj etvrti, ali za
raun nekog susjeda koji je bio sretnije ruke; ili pak, sirotinja, koju
zapoljavaju kao m ornare, laare, brodare (samo na Volgi ima
400.000 burlaka).242 Organizira se trite rada, primjerice u Nji-
njem Novgorodu, gdje se najvaljuju budui uspjesi koje e poluiti
526
takav skup. Osim radnika-kmetova, u rudnicima i u manufak

turama potrebni su i najamni radnici koje upoljavaju s tim da im
sc isplauje odreena pripomo, ali uvijek postoji opasnost da
takav radnik odmah nakon toga potajice nestane.
No, stanje ne treba ocrtavati ni suvie svijetlim ni suvie
tamnim bojama. U svakom sluaju, rije je o stanovnitvu navik
lom na odricanje, na preivljavanje u tekim uvjetima. Ruskog
vojnika, doista laganog za hranjenje, moda najbolje opisuje
sljedea slika: Nosi malu limenu kutiju, ima boicu octa, iz koje
ukapa nekoliko kapljica u vodu koju pije, a kada nade malo
enjaka, jede ga s branom razmuenim u vodi. Glad podnosi
bolje od svih drugih, a kada mu se dodijeli meso, na takvu
dareljivost gleda kao na nagradu.243 Kad vojna skladita ostanu
prazna, car jednostavno naredi dan posta i time je sve rijeeno.
Gradovi koji su
zapravo trgovita
Nacionalno trite ocrtava se u Rusiji veoma rano, a u osnovi je
nabujalo od razmjene medu vlasteoskim i crkvenim domenama te
od vikova seljake proizvodnje. Nalije tog preobilja seoskih
aktivnosti moda je osrednjost gradova. To su trgovita prije nego
gradovi, ne samo zbog njihove veliine, nego stoga to se gradske
funkcije u pravom smislu nisu osobito razvile. Rusija je golemo
selo244, dojam je evropskih putnika, iznenaenih obiljem trine
privrede koja je, meutim, jo uvijek u elementarnom stadiju.
Nastala je na selu, a zatim se proirila na trgovita koja se zapravo
slabo razlikuju od oblinjih sela. Seljaci su zaposjeli predgraa, za
sebe su prisvojili najbolji dio obrtnikih djelatnosti, a u samim
gradovima organiziraju otvaranje mnotva malih duana obrt-
nika-trgovaca koji svojom brojnou preneraavaju. Prema Ni
jemcu J. P. Kilburgeru (1674), u Moskvi ima vie trgovakih
daara nego u Amsterdamu ili u cijeloj jednoj njemakoj kne
evini. Ali one su minijaturne: desetak njih bez tekoa bi se
uklopilo u samo jedan nizozemski duan. Katkada dva, tri ili etiri
sitna trgovca dijele jedan duan, tako da se prodava jedva moe
okrenuti usred svoje trgovake robe245.
Ti duani, razvrstani prema srodnim skupinama, pruaju se
u dvostrukom nizu du rjadova, to doslovno znai red, niz.
527
F ernand B ra u d el / V rijem e svijeta
Trgovac piroku (pirochki,

tijesto s mesom, vrlo popular
no u Rusiji). Gravira K. A. Ze-
lenkova, XVIII. stoljee, Zov
Petrograda. (Fotografija
Aleksandra Skarzinska)
Te etvrti s natiskanim daarama vie podsjeaju na raspored u
muslimanskim gradovima nego na specijalizirane ulice na Zapadu
u srednjem vijeku, pa bismo ih mogli usporediti sa sukom. U
Pskovu je 107 proizvoaa ikona nanizalo svoje duane u Ikonnij
rjad.246 Prostor dananjeg Crvenog trga u Moskvi ispunjen je
duanima, jednako kao i ulice koje se u njega slijevaju; svaki obrt
ima svoju ulicu i svoju etvrt, tako da se trgovci svilom uope ne
mijeaju s trgovcima suknom i platnom, niti se zlatari mijeaju sa
sedlarima, obuarima, krojaima, krznarima i drugim obrtnicima.
(...) Isto tako, postoji ulica gdje se prodaju samo slike svetaca.247
No, uinimo li jo jedan korak, nai emo se ispred najveih
duana, ambara, pravih skladita trgovine na veliko, ali koji se
istodobno bave i prodajom na malo. Moskva ima i svoje trnice,
ak i one specijalizirane, od staretinarnike, gdje brijai rade na
otvorenom, izmeu izloenih starudija, pa sve do trnica na ko
jima se prodaje meso ili riba. Za njih neki Nijemac kae da ih
osjetimo prije nego to ih vidimo. (...) Njihov smrad je takav da
svaki stranac mora zaepiti nos!248 Jedino Rusi, ini se, to ne
osjeaju, tvrdi on!
Osim ove sitne trine aktivnosti, postoji razmjena irokog
djelokruga. Na nacionalnoj razini takvu razmjenu namee raz
528
Svijet z a E vro p u ili p r o tiv n je
novrsnost ruskih oblasti, gdje jednima nedostaje ito, drugima

drvo, treima sol. A uvozni proizvodi ili trgovina krznom u pot
punosti su ispresijecali cijelu zemlju. Pravi pokretai te trgovine
od koje se gosti, a kasnije i drugi veletrgovci, bogate zapravo su
sajmovi, u veoj mjeri nego gradovi. U XVIII. stoljeu ima ih
izmeu 3 i 4 tisue249, to jest deset do dvanaest puta vie nego
gradova (smatra se da su 1720. godine bila 273 grada). Neki od
njih podsjeaju na francuske sajmove u pokrajini Champagne, a
uloga im je da povezuju podruja koja su meusobno udaljena
kao neko Italija od Flandrije. Medu te vrlo velike sajmove250
ubraja se Arhangelsk, na dalekom sjeveru, kojem je pretovaritem
prema jugu veoma ivi sajam u Soljvicgodskoj, jedan od najznat-
nijih u carstvu251 zatim sajam u Irbitu, koji nadgleda put iz To-
bolska prem a Sibiru; u Makarjevu, koji je zametak velikog
okupljanja u Njinjem Novgorodu a koji e svoj pravi zamah
doivjeti tek u XIX. stoljeu; u rjansku, izmeu Moskve i Kijeva;
u Tihinu u blizini Ladoge, u smjeru Baltika i vedske. Sajmovi kao
sredstvo trgovine bez daljnjega nisu zastarjeli, a u zapadnoj Evropi
sauvali su se do XVIII. stoljea. Ali problem u Rusiji predstavlja
to to su gradovi u odnosu na sajmita ostali razmjerno nevani.
Drugi znak da u Rusiji nije dolo do sazrijevanja gradova je
odsutnost modernog kreditiranja, tako da je u gradovima i selima
vladao nezamislivo surov oblik lihvarstva: pri najmanjem sporu
sve dolazi pod udar, ukljuujui slobodu i kou ljudi. Jer, sve se
posuuje (... ), novac, ivene namirnice, odjea, sirovine, sjeme;
sve se daje u zalog: radionica, duan, daara, drvena kua, vrt,
polje ili parcele na polju, pa ak i tvornica metalnih cijevi koja
opskrbljuje rudnik soli. Uobiajena je nevjerojatno visoka kamat
na stopa: 1690. godine u Stockholmu, pri posudbi jednog ruskog
trgovca drugom, kamata je iznosila 120% za devet mjeseci, to
znai vie od 13% mjeseno.252 Na Levantu, gdje je lihvarstvo
izmeu idovskih i muslimanskih zajmodavaca te kranskih du
nika bilo uobiajeno, kamatna stopa u XVI. stoljeu ne prelazi 5%
mjeseno. Kakva umjerenost! Lihva je u Moskovskoj Rusiji izrazito
sredstvo bogaenja. A dobit predviena ugovorom vrijedi manje
od zapljene zaloga, posjeda, radionice ili hidraulinog kotaa. To
je dodatni razlog to su kamatne stope tako visoke, a rokovi
vraanja tako strogi: sve je proraunato tako da je nemogue
potivati ugovor i da se na kraju utrke plijen nemilosrdno prisvoji.
529
Ekonomijasvijet,
ali kakva1?
Ta golema Rusija, usprkos jo uvijek arhainim oblicima, bez
svake sum nje je jedna ekonomija-svijet. Gledajui iz perspektive
njenog sredita, a to je Moskva, potvruje se ne samo njezina snaga
nego i stanovita mo dominacije. Glavna crta podjele je os sjever-
-ju g uz Volgu, kao to je to u Evropi u XIV. stoljeu bila kapitalis
tika kraljenica od Venecije do Brugesa. A ako zamislimo kartu
Francuske uveanu na ruske razmjere, Arhangelsk bi bio Dunker
que, Petrograd bi bio Rouen, Moskva Pariz, Njinji Novgorod bi
bio Lyon, a Astrahan Marseille. Kasnije e juni terminal postati
Odesa, osnovana 1794. godine.
irenjem ekonomijesvijeta i napredovanjem osvajanja u
gotovo pusta podruja, Moskovska Rusija postaje prostorno gole
ma, i ta golem ost svrstava je u najvea ekonomska uda. Strani
prom atrai ne grijee kada tako esto istiu to temeljno svojstvo
obujam. Rusija je toliko prostrana, kae jedan od njih, da usred
ljeta na jednom kraju carstva dan traje 16 sati a na drugom 23.253
Toliko je prostrana, kae drugi, sa svojih 500.000 etvornih milja,
koliko joj se pripisuje254 da bi se svi stanovnici (svijeta) mogli
ondje udobno smjestiti.255 Ali, nastavlja isti obavjestitelj, vjero
jatno se ondje ne bi mogli prehraniti.
U tom okviru, putovanja i seljenja nuno se oteu, postaju
beskonana, neljudska. Zbog velikih razdaljina sve kasni i postaje
zam reno. Prolaze godine prije nego to se okona neka razmjena.
Slubenim karavanama koje polaze iz Moskve za Peking potrebne
su tri godine da odu i da se vrate. Tijekom te beskonane vonje,
karavane prelaze pustinju Gobi, to u najmanju ruku znai 4.000
vrsta, odnosno priblino 4.000 km256. Da bi um irio dva oca jezuita
koji ga ispituju (1692), neki trgovac koji je vie puta bio na tom
putu doista m oe potvrditi da pustolovina nije nita munija od
putovanja Perzijom ili Turskom.257 Kao da ta putovanja nisu iz
razito teka! Govorei o dravi ah Abbasa258, jedan je talijanski
svjedok 1576. godine rekao che si c am ina quatro m esi continui
nel suo sta to da bi je se prelo. Put MoskvaPeking prelazilo se
bez sum nje jo sporije: do Bajkala je valjalo upotrijebiti saonice,
a potom konje ili karavane deva. I pridodati tome i nune stanke,
sa surovom obvezom zimovanja u mjestu.
530
Svijet z a E vro p u ili p r o tiv n je
Iste su potekoe postojale u smjeru sjcvcr-jug, od Bijelog

mora do Kaspijskog jezera. Godine 1555, polazei iz Arhangclska,
Englezi su, istina, stigli na iranska trita. Ali plan kojim su se toliko
puta zanosili da zaobilazno preuzmu trgovinu zainima iz
Indijskog oceana prolazei ruskom prevlakom od sjevera pre
ma jugu zanemarivao je mnoge stvarne opasnosti to stoje pred
takvim pothvatom. Moda je preuranjena novost da su Rusi 1703.
ponovo zauzeli Narvu259, opet potakla matu Londona: nema nita
jednostavnije nego poi iz te luke, prijei Rusiju, stii do Indijskog
oceana i ondje biti suparnikom nizozemskih brodova! Ipak, En
glezima je taj pothvat u vie navrata propao. Negdje 1740-ih
godina uspjeli su se dokopati obala Kaspijskog jezera, ali carevo
odobrenje iz 1732, koje im je za to bilo neophodno, 1746. godine
je povueno.260
Taj prostor, koji potvruje realnost ruske ekonomije-svijeta
i zapravo je uobliava, ima tu prednost da je zatiuje od tuih
upada. Napokon, golemi razmjeri Rusije omoguavaju razno
vrsnu proizvodnju i vie-manje hijerarhijsku podjelu rada, od
oblasti do oblasti. Ruska ekonomija-svijet dokazuje svoju realnost
takoer i postojanjem prostranih periferijskih oblasti: prema jugu,
u smjeru Crnog m ora261, te prema Aziji, fantastinim sibirskim
prostranstvima. Ova posljednja, koja nas zadivljuju, bit e dovoljna
kao primjer.
Izmisliti Sibir
Ako je Evropa izmislila Ameriku, Rusija je morala izmisliti
Sibir. I jedna i druga bile su preoptereene golemou svoje
zadae. Ipak, mo Evrope je ve na poetku XVI. stoljea vrlo
visoka, a Amerika se s njom povezuje pogodnim putovima preko
Atlantskog oceana. Rusija u XVI. stoljeu jo uvijek oskudijeva
ljudima i sredstvima, a morski put izmeu Sibira i Rusije, koji se
neko koristio preko Velikog Novgoroda, dosta je nepovoljan: to
je subpolarni put koji zavrava u irokom uu Oba i mjesecima
je pokriven ledom. Carska vlada konano e ga zabraniti, u namjeri
da otea krijumarenje sibirskim krznima.262 Tako se Sibir po
vezuje s ruskim estorokutom iskljuivo beskonanim kop
nenim putevima, koje Ural na sreu uope ne prekida.
Ta ve odavno zapoeta veza uvruje se 1583. godine, kada
je Kozak Jermak zapoeo odlaenje onamo u slubi brae Stro-
531
ganov, trgovaca i manufakturista koji su od Ivana IV dobili teri

torijalne povlastice s onu stranu Urala, s pravom da ondje postave
topove i puke.263 Bio je to poetak jednog razm jerno brzog
osvajanja (100.000 km 2 godinje).264 Tijekom jednog stoljea, iz
etape u etapu, idui u potragu za krznima, Rusi zauzimaju bazene
Oba, Jeniseja, Lene, a na obalama Amura sudaraju se s kineskim
straama (1689). Kamatku e osvojiti izmeu 1695. i 1700. go
dine, a poevi od 1740-ih godina pojavit e se prve ruske nas
tam be na Aljasci, do koje su stigli preko Beringova prolaza,
otkrivenog 1728. godine.265 Jedan izvjetaj s kraja XVIII. stoljea
govori da je na toj amerikoj zemlji prisutno dvije stotine Kozaka
koji obilaze zemljom i nastoje nagnati Amerikance da plaaju
danak, danak kao u Sibiru, koji se sastoji od samurova ili lisijcg
krzna. I dodaje: Zlostavljanja i okrutnosti Kozaka na Kamatki
zacijelo e se uskoro proiriti i u Americi.266
Rusko trite razvilo se prvenstveno s ovu stranu sibirske
ume, u junim stepama, gdje se oko 1730. ustanovila granica du
rijeke Irti, pritoka Oba, sve do ogranaka Altajskog gorja. Ondje je
bio pravi limes, stalna granica koju su drali Kozaci, za razliku od
nepovezanog zauzimanja sibirskog prostora, kakvo je bilo uobi
ajeno, tu i tamo prekrivenog malim drvenim utvrdama (ostrogi).
A ta tem eljna granica, kakva je zacrtana oko 1750, zadrat e se sve
do vladavine Nikole I (1825-1855).267
U cjelini gledano, bio je to udesan prostor, koji je u poetku
osvajan spontano, pojedinanim podvizima, neovisno od slu
benih planova i elja; elje i planovi doi e kasnije. Postojao je
ak i jedan opi naziv za te prve, nepoznate osvajae prom i-
Ijeniki lovce, ribolovce, stoare, lovce na krznae, obrtnike,
seljake, sa sjekirom u ruci i vreom sjemena na ram enu.268 Osim
njih, bilo je i oitih pustolova prem a kojima su ljudi bili sumnjiavi
i neprijateljski raspoloeni, vjerskih otpadnika, trgovaca, i to ne
samo ruskih, a od kraja XVII. stoljea pridruili su im se i prog
nanici. Ukratko, broj od najvie 2. 000 useljenja godinje bio je
upravo smijean u odnosu prem a nepreglednosti sibirskog pros
tora. Medu onima koji su se uselili, rijetko seljatvo smjestilo se
na junim rubovima um a bijelih brezovih uma, za razliku od
crnih um a etinara na sjeveru i bilo je gotovo slobodno, a takva
prednost ne moe se ni sa im usporediti. Na laganim tlima, plug
s lem eom od lijeske ili bukve bio je dovoljan za obraivanje
nekoliko polja rai.269
532
Svijet z a E vropu ili p r o tiv nje
Razumljivo, rusko je stanovnitvo izabralo plodna tla i obale

rijeka punih riba, potiskujui prvobitno stanovnitvo prema pusti
njskim stepama na jugu ili prema gustim umama na sjeveru: na
jugu, bili su to Turko-Tatari, potom Kirgizi s obala Kaspijskog
jezera, pa sve do mongolskih naroda (tako primjerice udni i
borbeni Burjati iz oblasti Irkutska gdje je 1662. godine sagraena
tvrava za borbu protiv njih); na sjeveru Samojcdi, Tunguzi,
Jakuti.270S jedne strane, prema jugu mogu se vidjeti pusteni atori,
pastiri koji se irokom lepezom sele du stepa, kao i trgovake
karavane; s druge strane, prema sjeveru, u gustim umama nalaze
se drvene kolibe; tu ive lovci na krznae, koji ponekad upotreb
ljavaju i busolu da bi pronali put.271 Evropljani, putnici, dobrovo
ljni etnografi, prikupili su mnotvo zapaanja o tim nesretnim
narodima, protjeranima u nepovoljne prirodne uvjete. Gotovo
svi Tunguzi s One, biljei Gmelin lOncle, govore ruski jezik,
nose rusku odjeu, no veome ih je lako razlikovati jer se izdvajaju
svojim stasom i oblicima koje crtaju po licu. Njihova je odjea
prosta, nikada se ne peru, a kada idu u krmu, prisiljeni su nositi
svoje ae, jer u protivnom ne bi dobili pie. Osim tih obiljeja po
kojima se razlikuju od Rusa, lako ih je prepoznati i po mirisu.272
Na izmaku XVIII. stoljea u Sibiru je bilo neto manje od
600.000 stanovnika, ukljuujui domae stanovnitvo kojim je bilo
lako vladati, s obzirom na njegovu bijedu i ogranien broj, a moe
ga se ak uklopiti i u male ete koje uvaju utvrdicc. esto ih
upotrebljavaju za teke radove: za vuu amaca, za transport, za
rad u rudnicima. U svakom sluaju, oni opskrbljuju postaje krz
nom, divljai i trgovakom robom koja dolazi s juga. Nekoliko
robova dobivenih u borbi protiv Mongola i Tatara obino
prodavanih na trnici Astrahana273 i oni koji se prodaju na
sibirskim trnicama u Tobolsku ili Tomsku, bili su tek neznatan
doprinos. To se uope ne moe usporediti s onim to se dogaalo
u robovlasnikoj Americi, pa ak i u nekim oblastima Rusije.
Obavljanje prometa je nuno, ali nikada nije lagano. Rijeke
koje teku od juga prem a sjeveru mjesecima su prekrivene ledom,
a njihovo otapanje u proljee zna biti doista strano; prijevoz
brodova s plitkim dnom {strugi) omoguuje ljeti prijelaz iz jednog
bazena u drugi, a obavlja se pomou posebnih pragova, na mjes
tima gdje e ponekad niknuti gradovi, u poetku beznaajni, poput
onih to su ih Evropljani podigli u unutranjosti Novog svijeta.
Usprkos jakoj hladnoi, zima je razmjerno povoljnija za promet,
zbog pogodnosti vezanih uz prijevoz saonicama: Posljednjim
533
saonicama, pie G azette de France od 4. travnja 1772, prenosei

novosti iz Petrograda, stigla je znatna koliina zlatnih i srebrnih
poluga iz sibirskih rudnika (bez sum nje iz oblasti Nerinska) i iz
Altajskog gorja.274
Rastui postupno, ruska je drava imala vremena da, m alo-
-pom alo, postane opreznija, nametne svoj nadzor, smjeta odrede
Kozaka i aktivne slubenike, pa makar bili i nesavjesni. Zauzimanje
Sibira potvruje se 1637, kada je Moskva osnovala Sibirsku oblast
{prikaz), neku vrst ministarstva koje u svojoj nadlenosti obuh
vaa sve poslove vezane za kolonijalizirani istok, neto to bi se
zapravo moglo usporediti sa Consejo d e Indias i sa Casa de la
C ontratacin u Sevilli. Njegova je uloga da organizira sibirsku
upravu, a istodobno s tim da prikupi trgovaku robu koja je ve
obuhvaena dravnom trgovinom. Jo uvijek nije rije o ple
menitim metalima koji e se pojaviti tek u kasnijem rudarskom
ciklusu: rudnici srebra i zlata u Nerinsku otkriveni su 1691.
godine, a eksploatirali su ih grki poduzetnici; prvo srebro poet
e se isporuivati tek 1704, a prvo zlato tek 1758. godine.275
Isporuke iz Sibira ograniavale su se, dakle, dugo vremena na
nevjerojatne koliine krzna, mekog zlata, pod strogim nad
zorom drave: lovci na krznae, pripadnici starosjedilakih naroda
ili Rusi, kao i trgovci, plaaju poreze ili namete u krznu koje se
prikuplja i preprodaje pod nadzorom prikaza, kako u Kinu, tako
u Evropu. No osim to esto i sama plaa svoje inovnike na isti
nain (zadravajui za sebe najljepa krzna), drava ne uspijeva
nadzirati sve to lovci isporuuju. Prokrijumarena sibirska krzna
prodaju se u Gdanjsku ili u Veneciji jeftinije nego u Moskvi.
Naravno, krijum arenje je jo lake u sm jeru Kine, velikog kupca
krzna morskih vidri i samurovine... Tako je izmeu 1689. i 1727.
godine prem a Pekingu bilo otposlano 50 karavana ruskih trgo
vaca, od ega samo desetak slubenih.276
Potpuno pokorenje Sibira nije bilo ni izdaleka zavreno.
Prem a svjedoenju jednog suvremenika (poljski prognanik kojeg
e njegove pustolovine kasnije odvesti sve do Madagaskara), jo
je 1770. godine m edu politikim idejama (ruske) vlade bilo
m ogue naii na zatvaranje oiju pred tim prekrajem (to jest
krijumarenjem): bilo bi suvie opasno poticati stanovnike Sibira
na pobunu. Pri najmanjem sukobu stanovnici bi uzeli oruje u
ruke, a kad bi stvari dotle dole, Sibir bi bio posve izgubljen za
Rusiju.277 Benjovski pretjeruje, jer Sibir ni u kom sluaju nije
mogao izmai Rusiji. Primitivni stadij njegova razvoja bio je
534
Skup ruskih i kineskih trgovaca kod bitrgmeistera (gorodnicki) iz

Kiahte, grada u kojem se odravaju rusko-kineski sajmovi. Prema Ch.
de Recbberg, Narodi Rusije, Pariz-Petrograd, 1812. 1.1. (Otisak B. N.)
njegovom tamnicom, a to dokazuje jeftin ivot u gradovima koji

nastaju, gotovo autarkian ivot mnogih njegovih oblasti i u neku
ruku umjetni karakter njegove razmjene velikog dometa, to ipak
stvara cio lanac obveza.
Doista, bez obzira na duljinu i sporost tih razmjena, one
upravljaju jedna drugom. Veliki sajmovi u Sibiru u Tobolsku,
Omsku, Tomsku, Krasnojarsku, Jenisejsku, Irkutsku, Kiahti
meusobno su povezani. Polazei iz Moskve, ruski trgovac koji
dolazi u Sibir zaustavit e se u Makareku, u Irbitsu, a zatim u svim
sibirskim pristanitima, putujui onamo i natrag izmeu njih (tako
primjerice izmeu Irkutska i Kiahte). Zajedno s produljenim od
morima, putovanje ukupno traje etiri i po godine; karavane
Kalmika i Burkaska... borave u Tobolsku cijelu zimu.278 To do
vodi do nagomilavanja ljudi, vune stoke, saonica u koje su is
todobno upregnuti psi i sobovi, a ukoliko zapue vjetar, podigne
se jedro, pa ivotinje slijede brod koji sam ide. Ti gradovi-pos-
taje, sa svojim duanima, mjesta su gdje se povezuju susretanja i
535
F ernand B ra u d el / V rijem e svijeta
uici. Mnotvo kupaca je na trnici u Tobolsku tako zbijeno da se

jedva provlae kroz nju.279U Irkutsku ima mnogo krmi u kojima
se ljudi tijekom noi savjesno opijaju.
Gradovi i sajmita Sibira oivljuje, dakle, dvostruka mrea
razmjena: veletrgovina ruska i evropska trgovaka roba razmje
njuje se za robu iz Kine pa ak iz Indije i Perzije; lokalni proizvodi
(prije svega krzna) razmjenjuju se za proizvode koji su nuni svim
onim masama izgubljenim u sibirskim prostranstvima: meso, riba,
brano i sveta votka koja je s krajnjom brzinom osvojila sjevernu
Aziju tko bi bez nje mogao podnijeti izgnanstvo? Razumljivo, to
se vie udaljujemo prema istoku ili prema sjeveru, to se lepeza
cijena sve vie otvara. U Ilimsku, koji se nalazi jo mnogo dalje od
Irkutska, glavnog grada istoimene sibirske provincije, odrava se
neka vrst sajma krzna, koje se razmjenjuje za neto proizvoda sa
Zapada. Razmjenom tih proizvoda 1770. godine trgovac je imao
200% dobiti, a tu dobit opet udvostruuje preprodajom krzna u
Kini. Funta praha za pucanje na licu mjesta vrijedi tri rublje,
funta duhana rublju i po, deset funti maslaca est rubalja, bavica
rakije od osamnaest litara pedeset rubalja, etrdeset funti brana
pet rubalja. Zauzvrat, jedna koa samurovine vrijedi samo rublju,
koa crne lisice tri rublje, medvjea koa pola rublje, pedeset koa
male srebrne sjeverne vjeverice vrijedi rublju, stotinu koa bijelog
PlanAstrahana iz 1754. godi

ne. Pomorski atlas, III, 1764,
B. N. Ge. FF 4965. (Otisak B.
N .)
536
S vijet z a E vro p u liip r o tiv nje
log zeca rublju, dvadeset i etiri koe hermelina rublju, a razmjer

no tome i koe ostalih ivotinja. Kako da se trgovac ne obogati pri
takvim cijenama?280Na granici s Kinom, dabar se u razmjeni cijeni
izmeu 80 i 100 rubalja.281
No koji bi se trgovac bez novanog mamca upustio u to
paklensko bespue, gdje se treba bojati divljih ivotinja, a nita
manje i pljakaa, gdje konji nemilice skapavaju, gdje hladno
razdoblje zavrava u lipnju a novo poinje ve u kolovozu282, gdje
se drvene saonice zaas slome i gdje se zbog iznenadnih snjenih
padavina ne moe izbjei smrtonosno zatrpavanje? Udaljiti se od
ugaenog puta ve znai doi u opasnost da se utone u mekani
snijeg, u kojem konji propadaju sve do vrata. A da bi sve to postalo
jo zamrenije, poevi od 1730-ih godina krzna iz Sjeverne
Amerike konkuriraju mekom zlatu iz Sibira, gdje jedan ciklus
zavrava, ili bar slabi. Upravo tada zapoinje rudarski ciklus, grade
se brane, podiu mlinski kotai, tlani maljevi, kovake pei. Ali
sjevernoj Aziji, toj nesavrenoj Americi, nisu na raspolaganju ni
crnci ni Indijanci. Problem e rijeiti upravo ruska i sibirska radna
snaga, zapravo vie prisilna nego dragovoljna. U prvih pedeset
godina XIX. stoljea dolazi do udesne, nevjerojatne navale na
zlato. Tipine slike iz toga vremena su ljudi koji luaki trae
naplavine zlata penjui se du rijeka, beskonano hodajui kroz
movarne tajge, a za etiri ljetna mjeseca novae se radnici iz
redova prognanika i seljaka. Ti radnici smjetaju se u strogo
nadziran, zatvoreni prostor, a im ih oslobode, oni sav svoj novac
potroe u trgovinama za prodaju alkohola; nakon tegobnog zi
movanja nemaju vie drugog izlaza nego ponovno potraiti nova-
itelje, da bi od njih dobili predujam i namirnice za dug put
povratka u rudnik.283
Nedoraslosti i slabosti
U ruskoj ekspanziji nije sve vrsto i dugotrajno. Ima zaudnih
podviga, ali i brojnih krhkosti. Slabosti ruske ekonomije-svijeta
odmjeravaju se prem a sjeveru i prema zapadu, u odnosu sa
zapadnim zemljama, to je po sebi razumljivo, ali i u odnosu
prema jugu, prem a Balkanu i Crnom m oru, sve do Tihog oceana,
u suoenju s muslimanskim i kineskim svijetom.
Pod vlau Mandua, Kina se otkriva kao politiki mona sila,
agresivna i osvajaka. Ugovor iz Nerinska (1689) znaio je za
537
pravo kraj ruske ekspanzije u Amurski bazen. Zatim se ru sk o -

-kineski odnosi otvoreno pogoravaju, a u sijenju 1722. ruski
trgovci prognani su iz Pekinga. Odnosi e se ponovo uspostaviti
potpisivanjem dvaju ugovora iz Kiahte (20. kolovoza i 21. listopada
1727), odreivanjem m ongolsko-sibirske granice i osnivanjem
kinesko-ruskog sajma juno od Irkutska, na samoj granici, gdje
e se odvijati najvaniji dio razmjene, usprkos tome to su se jo
neko vrijeme zadrale neke slubene karavane284 koje dolaze u
Peking. Taj razvoj dogaaja ide u korist Kine, koja je time udaljila
ruske trgovce s onu stranu Mongolije, daleko od svoga glavnog
grada, i koja poveava svoje zahtjeve. Kinesko zlato, u ploama ili
polugama, sada se razm jenjuje iskljuivo za bijeli metal. U Pekingu
su 1755. godine Rusi iz karavane zarobljeni i objeeni.285 Razum
ljivo, sajam u Kiahti doivjet e jo lijepih trenutaka, ali je prodor
Rusa u kineske oblasti bio zaustavljen.
Situacija je drugaija u odnosu prem a islamu koji je podije
ljen i oslabljen politikim raskolima na Tursko Carstvo, Perziju,
Carstvo Velikog Mogula. Ne postoji neprekinuta politika fronta
od Dunava do Turkestana. Nasuprot tome, trgovake mree ondje
su davne, postojane i vrste, tako da ih je gotovo nemogue
zakoiti ili otkloniti. Trgovci iz Indije, Irana i s Balkana osvajaju
nem a druge rijei ruski prostor; hinduski trgovci nalaze se u
Astrahanu i Moskvi, Armenci su u Moskvi i Arhangelsku. Sve su to
znaci ruske inferiornosti. Poevi od 1710. godine Armenci do
bivaju povlastice od cara, a to to car 1732. prihvaa da Englezima
olaka trgovinu s Perzijom preko Kazana znai da su Rusi u oblasti
Kaspijskog jezera pretrpjeli poraz za porazom .286 Veze su u tom
sm jeru dobre jedino ako ih podupire lokalna uprava najvanijih
gradova-postaja, poevi od Astrahana u kojem postoji jedno
tatarsko predgrae, armenska etvrt, hinduska kolonija i takoz
vano strano konaite za karavane, ono u kojem su primjerice
1652. godine boravila dva oca jezuita to su eljela putovati u Kinu.
Isto tako, u vezama sa Crnim m orem i s turskim tritima na
Balkanu, ukljuujui vezu s Istanbulom, glavnu rije vode turski
trgovci (esto grkog porijekla), uz nekolicinu dubrovakih trgo
vaca.
U svakom sluaju jedan Dubrovanin, Savko Luki Vladislavi
Dubrovaki, koji se rodio u Bosni a odrastao i bio odgajan u
Veneciji, stigao je 1703. godine u Rusiju. Njega e Petar Veliki
iskoristiti u svojim odnosim a s Balkanom i njemu e povjeriti da
organizira daleku sibirsku trgovinu.287Zar nem a u Sibiru Grka koji
538
Svijet z a E vro p u ili p r o tiv
kupuju krzna i preuzimaju rudnike Altajskog gorja? 20. sijenja

1734, kada je otvoren sajam u Irbitu, kada su prilazni putovi bili
puni konja, ljudi i saonica (...) ugledah ondje Grke, ugare,
Tatare svih vrsta (...), biljei neki putnik. Grci su prije svega imali
siranu trgovaku robu kupljenu u Arhangelsku, kao to su vino i
rakija iz Francuske.288
Nadmo stranaca jo je oitija s evropske strane, gdje prev
ladavaju hanzeatski, vedski, poljski, engleski i nizozemski trgovci.
Loe opsluivani od svojih lokalnih zastupnika, Nizozemci se u
XVIII. stoljeu m alo-pom alo povlae i jedan za drugim propadaju,
dok Englezi preuzimaju vodstveno mjesto. U trgovakim pre
govorima krajem stoljea oni e razgovarati u svojstvu gospodara.
U Moskvi, a kasnije u Petrogradu, moskovski trgovci rijetko imaju
prevagu nad stranim trgovcima. Zanimljivo je, primjerice, da je
1730-ih godina najbogatiji trgovac u Sibiru, koji posjeuje Peking
kao zastupnik moskovskih karavana i koji e kasnije postati vice-
-guvernerom Irkutska, Lorents Lange, vjerojatno bio Danac.289
Isto tako, kada poslije 1784. zapoinje izravna ruska trgovina
prema Crnom moru, obavljat e je Vcnccijanci, Dubrovani, Mar-
sejci, dakle ponovno stranci. A da ne govorimo o pustolovima,
razvratnicima, propalicama koji jo prije razdoblja Petra Ve
likog igraju vanu ulogu u ruskim poslovima. Jo je travnja 1785.
Simon Voroncov pisao iz Pie svome bratu Aleksandru: ... svaki
talijanski zloinac kad vie ne zna gdje da izgubi glavu, javno govori
kako e otii u Rusiju da se obogati.290
Namee se zakljuak: na svojim rubnim dijelovima, ruski div
nije se nametnuo kao sila. Iz Pekinga, Istanbula, Ispahana, Leip-
ziga, Lvova, Lbecka, Amsterdama, Londona, vanjskom razmje
nom Rusije neprestano rukovode drugi. Ruski trgovac dolazi na
svoje jedino na golemom unutranjem tritu, na velikim saj
movima koji prekrivaju cijeli teritorij, i to sluei se evropskom
trgovakim robom koja je unesena u Petrograd ili Arhangelsk kao
sredstvo razmjene, i dopire sve do Irkutska, a i dalje.
Cijena evropskog prodora

Moe se uti kako su vojne pobjede Petra Velikog i njegove snane
reforme izvukle Rusiju iz izolacije u kojoj je do tada ivjela291.
Ta tvrdnja nije ni potpuno pogrena ni posve tona. Ne naginje li
se golema Moskovska Rusija prema Evropi ve prije Petra Velikog?
milijuni rubalja
45. JO UVIJEK POZITIVNA

BILANCA RUSKE TRGOVINE
(1742-1785)
Prem a do kum entu iz C entralnog
moskovskog arhiva (Fond
V oroncova, 602 -1 -5 9 ) koji daje
bilancu ruske trgovine i
kopnenim i pom orskim putem.
Uoljiva su dva kratkotrajna
p ad a bilance, 1772. i 1782. bez
sum nje kao posljedica trokova
za naoruanje.
Ali prozor, ili vrata, prem a Baltiku i Evropi neosporno se znatno

otvaraju osnivanjem Petrograda, pa u njegovu korist dolazi do
precentralizacije ruske privrede. Ali ako pom ou tih vrata Rusija
lake izlazi iz svoje kue, Evropa, u drugom smjeru, na taj nain
lake prodire u rusku kuu, proiruje svoj udio u razmjeni i osvaja
rusko trite, sreujui ga u svoju korist, usmjeravajui ono to se
d usmjeriti.
I ovaj p u t u igru su uvedena sva sredstva kojima se Evropa
slui da bi osigurala svoje napredovanje, prije svega pogodnosti
kredita kupovanja unaprijed i udarnu snagu gotova novca.
Govorei o danskim tjesnacima, jedan konzul u slubi Francuske
biljei u Elseneuru (9. rujna 1748): Tuda prolaze znatni iznosi
novca u panjolskim huicma, na gotovo svim engleskim bro
dovima koji plove za Petrograd.292 Bilanca je uvijek povoljna za
Rusiju, bilo da se rauna u Petrogradu, u Rigi ili, kasnije, u Odesi
(osnovanoj 1794) izuzeci samo potvruju pravilo, a to su
trenuci kada se ruska vlada uputa ili e se upustiti u zamane
vanjske operacije. Najbolje sredstvo za unapreivanje trgovine u
540
slabo razvijenim zemljama je uvoz plemenitih metala: evropski

trgovci primaju iz Rusije istu novanu hemoragiju kao na Levan
tu ili u Indiji. S jednakim rezultatima: dolazi do sve vee dominacije
ruskog trita u sistemu gdje e se prava dobit ostvariti pri povrat
ku na Zapad, prilikom ponovne razdiobe i ponovnog iskoritenja
trgovake robe. Osim toga, teajnim igrama u Amsterdamu, a
kasnije i u Londonu293, Rusija e ponekad biti plaena lijepim
rijeima.
Rusija se tako navikava na manufakturne proizvode, na ras
konu trgovaku robu iz Evrope. Uavi kasno u igru, ona nee iz
nje tako brzo izii. Njezini e gospodari misliti da jc razvoj do kojeg
dolazi pred njihovim oima njihovo djelo te e ga poticati i po
magati mu, sa svoje strane, da prodre k njima kao novo ustrojstvo.
U tome e vidjeti vlastitu korist i korist same prosvijeene Rusije.
Ipak, nije li plaena suvie visoka cijena za to? Upravo na to
upuuje podnesak koji je bez sumnje napisao neki ruski lijenik
(19. prosinca 1765), na svoj nain gotovo revolucionaran spis, no
u svakom sluaju suprotan struji. Ne trai li on zatvaranje, ili
gotovo zatvaranje, Rusije stranom prodiranju? Najbolje bi bilo,
tvrdi taj lijenik, oponaati Indijce i Kineze, bar onako kako to on
zamilja: Te nacije obavljaju golemu trgovinu s Portugalcima,
Francuzima, Englezima (koji) ondje kupuju sve njihove manufak
turne proizvode i vie vrsta sirovina. Ali Indijci, kao ni Kinezi, ne
kupuju nita od evropskih proizvoda, izuzev satova, eljezarijc i
neto oruja. Isto tako, Evropljani su obavezni plaati novcem, a
to je sistem koji te nacije slijede otkako su poznate u povijesti29,1.
Prema naem lijeniku, Rusija bi se trebala vratiti na jednostavnost
iz vremena Petra Velikog. Od tada se, naalost, plemstvo naviklo
na rasko i to se nastavlja ve etrdeset godina, sve jae. Najspor
niji su francuski brodovi, iako su prilino malobrojni, ali budui
da se teret jednog francuskog broda u potpunosti sastoji od
raskone robe, openito je jednak vrijednosti deset do petnaest
brodova drugih nacija. Ako bi se takva rasko nastavila, prouz
roila bi razaranje poljoprivrede i ono malo tvornica i manufak
tura u Carstvu.
Ali zar nema stanovite ironije u injenici da je taj nacionalis
tiki podnesak, upuen Aleksandru Voroncovu, dakle ruskoj
vladi, napisan... na francuskom? To svjedoi o drugoj strani ev
ropskog prodora, o unoenju kulture koja je promijenila nain
ivljenja i miljenja ne samo aristokracije, nego i odreenog dijela
ruskog graanstva i cijele inteligencije koja isto tako stvara novu
541
Rusiju. Filozofija prosvjetiteljstva, koja je obila cijelu Evropu,

duboko je proeta vladalake krugove i inteligenciju u Rusiji.
Simpatina kneginja Daov osjea potrebu da se u Parizu oprav
dava tvrdei da je potrebno ukinuti svaku tiraniju nad njezinim
seljacima. Diderotu, koji govori o ropstvu, ona oko 1780. obja
njava da lakom ost vlade i njenih predstojnika u provincijama
ugroava kmetove. Zemljoposjednik je u potpunosti zainteresiran
za dobrobit svojih seljaka, jer to znai i njegov vlastiti prosperitet
i poveava njegove prihode.255 Petnaestak godina kasnije, prin
ceza estita sebi na rezultatima uprave na njenom posjedu Trojick-
oje (u blizini Orela). U 140 godina stanovnitvo se udvostruilo i
nijedna ena nije se eljela udati izvan mojih posjeda.296
Ali utjecaj Evrope je, istodobno s idejama, lansirao m odu i
bez svake sum nje pridonio snanom prodoru sve one raskoi koju
je na lijenik potejenjivao. Bogati i besposleni Rusi opijali su se
tada evropskim ivotom, profinjenou i uicima Pariza ili Lon
dona, kao to su se zapadnjaci stoljeima opijali civiliziranou i
bljetavilom talijanskih gradova. Simon Voroncov, koji je meutim
okuao i hvalio arm engleskog ivota, razdraljivo biljei u Lon
donu, 8. travnja 1803: ujem da naa gospoda prave ekstra
vagantne trokove u Parizu. Onaj glupan Demidov dao je sebi
izraditi servis od porculana u kojem svaki tanjur stoji 16 luj-
dora.297
Kad se sve uzme u obzir, ruska se situacija nipoto ne moe
usporediti na prim jer s poljskom. Kad je Evropa zapoela eko
nomski juri na Rusiju, ova je ve bila na putu da zatiti svoje
unutranje trite, samosvojan razvoj svoga obrtnitva, manufak
tura koje su uvedene u XVII. stoljeu te svoje aktivne trgovine.
Rusija se ak izvrsno prilagodila industrijskoj predrevoluciji i
opem poletu proizvodnje u XVIII. stoljeu. Po nalogu i uz pomo
drave, od Moskve do Urala niu rudnici, ljevaonice, oruarnice,
nove m anufakture baruna i svile, staklane.299A kao osnova ostaje
na djelu golem a zanatska i kuna radinost. Nasuprot tome, kada u
XIX. stoljeu doe do prave industrijske revolucije, Rusija e
kaskati u mjestu, m alo-pom alo poet e zaostajati. U XVIII. sto
ljeu je drugaije. Prema J. Blumu, tada je ruski industrijski razvoj
bio jednak ili je kadto ak premaivao razvoj ostalog dijela Ev
rope.300
Sve to ne prijei Rusiju da, jae nego ikad, nastavi svoju ulogu
dobavljaa sirovina konoplje, lana, katrana, brodskih jarbola, te
prehram benih proizvoda ita, usoljene ribe. Jednako kao u
542
Petrogradska luka 1778. godine. Gravira prema crteu J.-B. Le Prin-

cea. (Poto Aleksandra Skarinska)
Poljskoj, dogaa se da se izvoz ne poklapa s pravim vikovima

proizvoda. Tako je, primjerice, Rusija 1775. godine dopustila
strancima da odvoze njeno ito, iako je gladna godina opustoila
dio carstva.301 Osim toga, nedostatak novca, kae se u istom
podnesku iz 1780, navodi poljoprivrednike da se lie onog nu
nog kako bi platili poreze (koji se prikupljaju u novcu). A ta
nestaica novca pritie vlasnike, najee prisiljene da kupuju
na kredit od godinu dana i da svoje proizvode prodaju u gotovu,
est mjeseci ili godinu dana prije etve, dajui proizvode po
niskoj cijeni da bi tako izvukli dobit od predujma. I ovdje, kao i
u Poljskoj, zemljini predujmovi na buduu etvu izokreu od
nose razmjene.
Utoliko vie to su veleposjednici, bar oni najvei, nadohvat
ruke evropskim trgovcima, \1ast ih je premjestila u Petrograd koji
mrze, kae se u jednom izvjetaju iz 1720. godine, zbog toga to
ih razara boravak daleko od njihove zemlje i starog naina ivota
543
koji vole vie od sveg ostalog na svijetu; ukoliko car prije svoje
smrti ne odredi nasljednika koji e biti sposoban uvrstiti ono to
je on tako sretno zapoeo, ti e narodi ponovo, poput bujice,
upasti u svoje nekadanje barbarstvo.302 Proroanstvo se nije
pokazalo tonim, budui da je, nakon to je car 1725. nenadano
um ro, Rusija nastavila svoje otvaranje prem a Evropi, isporuujui
joj sve vee koliine sirovina. 28. sijenja 1819. Rostopin e iz
Pariza pisati svom prijatelju Simonu Voroncovu, koji je jo uvijek
u Londonu: Rusija je govedo koje jedem o i od kojeg pravimo
kocke za juhu za druge zemlje.303 Uzgred govorei, to dokazuje
da je isparavanje m esne juhe da bi se od nje proizveli suhi ekstrakti
bilo poznato prije Liebiga (1803-1873), koji e tom postupku dati
ime.
Rostopinova neto pretjerana slika nije posve pogrena.
Ipak, ne treba previdjeti da je to isporuivanje sirovina Evropi
osiguralo Rusiji viak u bilanci, a time i stalnu opskrbu novcem. A
to je bilo preduvjet za uvoenje trita u seljaku privredu, kao
osnovnog elem enta modernizacije Rusije i njenog otpora stranom
prodiranju.
544
SLUAJ TURSKOG CARSTVA
Tursko Carstvo podsjea nas na Rusiju, iako izmeu njih postoje

vrlo velike razlike. Veoma rano ustanovljeno, od poetka s n a n o ,
Tursko Carstvo s petnaestim stoljeem postaje suprotnost Evropi,
suprotnosLkrSanstvu. Eernand Grenard je u turskom osvajanju
s razlogom vidio neto veoma razliito od barbarskih najezdi iz V.
stoljea, jednu azijsku i antievropsku revoluciju.304 To carstvo
bez svake sumnje ve od poetka predstavlja p k n n o m i jn svijoi^
koja naslfeduje stare veze islama i Dizanta i vrsto s_c odrava kao
realna dravna snaga. Vrhovni gospodar je iznad zakona, kae
francuski ambasador, gospodin de La Haye (1669); on postupa
tako da njegovi ljudi odlaze u smrt bez formalnosti i esto bez
osnovne pravde, prisvaja sva njihova dobra i raspolae njima po
svojoj volji...305, ali nadomjestak za tu despotsku vlast dugo je
vremena bila p a x turcica mir po uzoru na rimski, kojem se
Zapad divio. Ali, isto tako, i oigledna sposobnost da se njemu
neophodni evropski partneri zadre u odreenim okvirima. ak
je i Venecija bila primorana da okolia i da se nagaa sa Cari
gradom. Ona prodire samo onoliko koliko joj to doputaju. Tek
kada vlast Vrhovnog gospodara pone opadati, otomanska cko-
nomija-svijet pokazat e znakove dczorganizacije. Ali i to pro
padanje, na kojem historiografija pretjerano inzistira, nije bilo
tako brzo i duboko kako se obino misli.306
Osnove jedne ekonomijesvijeta

Prvi preduvjet turske samostalnosti je obilje prostora: i Otoman-
sko Carstvo ima planetarne dimenzije. Tko na Zapadu nije slavio
njegovu nevjerojatnu prostornost, istodobno se udei i uzne
mirujui zbog toga? Giovanni Botero (1591) pripisuje mu 3 000
milja obale. On biljei da od Taurisa do udima ima 3-000 milja,
isto toliko od Derbenta do Adena, a neto manje od 4.000 milja od
Basre do Tlcmcena.307 Sultan vlada nad,trideset kralicvstava. nad
Crnim i Bijelim m orem (koje mi zovemo Egejskim)* nad Crvenim
morem i Perzijskim zaljevom. Habsburka Monarhija na svom
vrhuncu obuhvaa jo iri prostor, ali to je carstvo rasuto po svijetu
545
Grad i bazar u Ankari a XVIII. stoljeu. Detalj sa slike J. -II. Van Moura,
francuskog u m jetnika koji j e boravio u Carigradu, 1699-1737. (Rijks-
m useum , A m sterdam )
i razdijeljeno golemim morskim prostranstvima. Prostor Osman

skog Carstva je povezan; to je neprekinuta kopnena cjelina u kojoj
su urezi morske vode poput zarobljenika.
56
Izmeu vanjskih linija meunarodne trgovine, kopno pred

stavlja snop trajnih veza i stega, gotovo kao neki bedem, ali istodob
no i izvor bogatstva. U svakom sluaju, upravo kopno predstavlja
raskrsnicu Bliskog istoka koja oivljuje mo Turskog Carstva,
osobito poslije osvajanja Sirije 1516. i Egipta 1517^godine. dovr-
i l s tina. Bliski istok u tom razdoljfoi
vie nije najvanija svjetska raskrsnica, kao u vrijeme Bizanta i
prvih pobjeda islama. Otkrie Amerike (1492}.j puta^preko Rta
Dobre nade (1498) ostvarilo se uToristBvrope. Suvie zauztana
zapadu, Evropa se nije svom snagom suoila s Otomanskim Car
stvom upravo zbog toga to su se presudne zapreke, kao same od
sebe, suprotstavile osvajanjima turskog islama koji, preko namjes-
nitva u Aliru, nee doprijeti do Maroka, Gibraltara i do obala
Atlantskog oceana. Nee zagospodariti cijelim Sredozemljem, jed
nako kao to prema istoku nee zagospodariti Perzijom, nepre
mostivom zaprekom koja ga je liila najvanijih poloaja prema
Indiji i Indijskom oceanu. C. Boxer smatra da su bitka kod Lcpanta
(7 listopada 1571), kojom je okonana otomanska vlast nad Sre
dozemljem (uvedena tridesetak godina ranije turskom pobjedom
kod Preveze, 1538), i ratniki zamah Perzije sa ahom Abbasom,
bili su zasigurno najvaniji razlozi to je tursko napredovanje
zaustavljeno.508 No isto tako ne treba potcijcniti ni prisutnost
Portugalaca koji se podsmjehuju islamu u Indijskom oceanu: jer
ta pobjeda evropske pomorske tehnike pridonijela je spreavanju
turske nemani da efikasno izae izvan Perzijskog zaljeva i Crvenog
mora.
Raskrsnica Bliskog istoka izgubila je dakle na svojoj vrijed-
nncri ali jp Halpkn od toga da postane beznaajnom. Kada su Turci
zauzeli Siriju (1516) i Egipat (1517), dragocjena trgovina Levan
tom, dugo vremena bez premca, nije bila obustavljena, a nijiutcvi
oblinjeg Sredozemlja nisu opustjeli. Crveno i Crno m ore (koje je
jednako vano za Carigrad ka~t su Indije za^panjolsku)
nastavili su svoju slubu. ini se da je poslije 1630. godine dopre
man je zaihT i p apra u Evropu definitivno prelo na Atlantski
ocean. No uskoro potom smjenu preuzima svila, zatim kava,
droge, a na kraju pamuk i sve vrste pamunih tkanina, obojenih
ili ne.
Osim toga, s obzirom na ogranienost lokalne potronje,
golemost i kompaktnost carstva osigurava obilne vikove proiz
vodnje: ivotinja za klanje, ita, koa, konja, pa ak i tekstila.... S
druge strane, Tursko je Carstvo naslijedilo velike islamske gradevi-
547
Odmor u karavanskom konaitu (manuskript izMuseo Correr, fond

Cicogna, Venecija). Evo otvorenog karavanskog konaita, kae se
u legendi na talijanskom, s vratima zatvorenim lancem, s kaminima
i vatrom kako bi p u tn icim a bilo udobno. Oruje je objeeno na
zidovim a, a konji su u prednjem dijelu, un u ta r graevine. Tu dolaze
Turci svib stalea, kao to je u kranskom svijetu sluaj s hotelima.
(Otisak Muzeja)
nc i gradske koncentracije. Posuto je trgovakim gradovima s

brojniffToBrtima, Gotovo svi gradovi Orijcnta iznenauju putnika
sa Zapada svojom ivou i ljudskom vrevom: Kairo, koji je na svoj
nain glavni grad, veliko je parazitsko ali istodobno i pokretako
sredite; Alep, sa svojim divotnim poloajem usred plodne zemlje,
otprilike velik kao Padova, ma senza nessurt vacuo epopulatis-
sima, ali bez ikakve praznine i krcat stanovnicima309; ak je i
Rozeta vrlo veliki grad, dobro nastanjen, (s) draesnim kuama
od opeke, koje se uzdiu dva hvata iznad ulice310; Bagdad i

njegovo ivo sredite, sa est ili sedam ulica (...) trgovakih
duana i raznih obrta, s ulicama (koje) se zatvaraju nou, jedne
pomou vrata, druge pomou velikih eljeznih lanaca31l-t Tabriz,
na granici Perzije, grad privlaan zbog svoje veliine, trgovine,
mnotva stanovnika i obilja svega onoga to je potrebno za i
vot312. Edward Brown, lan Royal Society, za vrijeme svoje pos
jete Beogradu 1669. godine, govorio njemu kaoo a large, strong,
populous a n d great trading city.ili Tako bi sc moglo govoriti o
gotovo svakom turskom gradu u Africi, Aziji i na Balkanu (gdje se
bijeli gradovi nalaze nasuprot mrrihnntn svijetu selaV314
Kako onda povjerovati da su se svi ti gradovi, stari i po
mlaeni, ili obnovljeni, koji su ponekad blii modelima Zapada,
razvijali u okviru Turske koja je bila na zalasku? Je li ono to se
posvuda smatralo znakom poleta ovdje moglo biti znak raspada
nja?
Jo je vea greka ekonomsku povijest Turskog Carstva svesti
samo na kronologiju njegove politike povijesti. Sudei po neod
lunosti povjesniara Turske, to je jedan od najnesigurnijih putc-
va. Prema jednome od niih315. carstvo jc doseglo svoj politiki zenit
ve 1550. godine, u posljednjim godinama vladavine Sulejman
Velianstvenog (1521-1565); prema drugom, isto tako poznatom
povjesniaru316, opadanje zapoinje od 1648. (dakle stoljee kas
nije), a to jc godina u kojoj su bili potpisani Wcstfalski ugovori i u
kojoj jc dolo do ubojstva sultana Ibrahima I, no ti datumi vie
pripadaju evropskoj povijesti nego turskoj. Ako po svaku cijenu
valja odrediti aeki datum, vie bih bio sklon l6 8Vjjo3im. nakon
dramatine opsade BeaJT4. srpnja-12. studenog!, kaaJeslMtan
dao u Beogradu udaviti velikog ^vezira Kara-Mustafu, nesretnog
junaka toga pothvata?17 Ali nijedna politika gralnila ne ini mi se
apsolutno valjanom. Jo jednom, politika nije neovisna o eko
nomiji, i obrnuto, ali kada je dolo do propadanja otomanske
Nije li se stanovnitvo carstva izmeu XVI. i XVII. stoljeaspek-
turski mir i potranja iz Carigrada na Balkanu doveli su do stvara

nja pravog nacionalnog trita, ili u najmanju ruku do ubrzanja
razmjene. A u XVIII. stoljeu ponovno su vidljivi znakovi oivljava
nja.
Zapravo Otomani nisu nekanjeno postali s jedne strane
gospodarima svih mediteranskih luka islama (izuzev marokan-
549
46. TEST: TURSKE CIJENE SLIJEDE

KONJUNKTURU
Ovih nekoliko cijena, koje dokazuju
da je i u Turskoj u XVI. stoljeu
dolo do njihova skoka, dugujem
O m eru Lulfi Darkanu. Imareti su
ustanove uz damije u kojima se
prehranjuju siromasi i studenti.
Cijene u aspram a su nom inalne i ne
vode rauna o devalvaciji.
skih), a s druge strane i luka koje slue kao izlaz na Crveno more
ili na Perzijski zaljev319, te izlaza na Crno m ore koji se nadovezuje
na rusku trgovinu. Velike trgovake osi koje presijecaju carstvo
samo po sebi osiguravaju mu oitu povezanost. One se pre
mjetaju, ali se odravaju. Sredite prom eta u XV. stoljeu nije u
Carigradu, tada tromom glavnom gradu koji valja obnoviti; vjero
jatnije je da se to sredite nalazi u Brusi, gradu poznatom po
trgovini, tranzitnom prom etu i aktivnim obrtnicima. Tursko ire
nje prem a Siriji i Egiptu pom aklo je zatim otomansko privredno
sredite prem a Alepu i Aleksandriji, u Egiptu, tako da tijekom XVI.
stoljea dolazi do neke vrsti skretanja na tetu Carigrada i oto-
manskog prostora koji premjeta teite prem a jugu. Poznato je
da se u XVII. stoljeu sredite ponovno pomie i smjeta u Smirnu,
550
ali ta injenica nije ozbiljno objanjena. Po mom miljenju, u XVIII.

stoljeu sredite se ponovo prenosi u Carigrad. Moemo li pomo
u tih epizoda, koje su iznutra slabo poznate, zamisliti kako se u
otomanskom prostoru, uspostavljenom kao ekonomija-svijet tije
kom godina i ovisno o okolnostima, izmijenilo vie gravitacijskih
sredita?
Carigrad zadobiva ekonomsko prvenstvo negdje oko 1750.
godine. Carinske tarife toga velikog grada, poslane kao informacija
u Moskvu 1747. godine, nisu same po sebi dokaz o veliini pro
meta. Ali osobitost tih tarifa je da razlikuju trgovaku robu nave
denu po staroj tarifi i trgovaku robu pridodanu 1738. i kasnije.
Popisi uvezenih proizvoda su beskonani: mnogobrojne tkanine,
staklo, zrcala, papir, kositar, eer, drvo iz Draila i Campeche,
englesko pivo od rai, iva, sve vrste droga i zaina, indigo iz Indije,
kava, itd. Medu novim proizvodima nalaze se druge vrste tkanina,
sukna, svile, platna porijeklom iz Francuske, Engleske, Nizozem
ske, zatim elik, olovo, krzno, katun, indigo iz Santo Dominga,
kava iz kranskog svijeta, sve to s velikim razlikama u kvaliteti.
Na izlasku popis je krai i nabraja klasine izvozne proizvode iz
Carigrada: bivolsku kou, kou crnog goveda, maroken, agrin-
sku kou, kozju i devinu dlaku, vosak. Tome se kasnije pridodaje
tek nekoliko artikala: fino sukno, svila ili kozja dlaka, preraena
za vlasulje. Uvoz iz dalekih zemlja sve je dakle brojniji i raz-
nolikiji, osobito iz Evrope koja prema Carigradu alje raskone
proizvode pa ak i proizvode iz Novog svijeta. Nasuprot tome, u
izvozu nema mnogo promjena.320 Takav utisak potkrepljuje jo
jedan francuski dugaki izvjetaj o trgovini na Levantu: Brodovi
(francuski), kae se u tom izvjetaju, dovoze u Carigrad vie
trgovake robe nego na bilo koje drugo mjesto na Levantu. Njihov
teret sastoji se od tkanina, zaina, eera, boja i razne druge robe.
Vrijednosni papiri za tu trgovaku robu ne mogu se iskoristiti u
Carigradu jer francuski trgovci ondje uzimaju samo lanu kou,
scr i pli, kou s dlakom, obojene tkanine, neto voska, drvo i
agrinsku kou. Vikovi se prenose u druge gradove Levanta
putem mjenica koje francuski trgovci iz Smirne, Alepa i Scjde
predaju paama, koji treba da obave povrat prihoda u riznicu
Vrhovnog Gospodara.321 Carigrad je tako mjesto gdje se vri
razmjena, gdje se novac zamjenjuje uz veliki postotak dobiti, i
veliko potrono sredite; nasuprot tome, izvoz u cjelini izraeniji
je u drugim gradovima na Levantu.
551
Mjesto Evrope
No valja postaviti pitanje koje se odnosi na mjesto evropske
trgovine u cjelokupnoj turskoj razmjeni. Ona esto tek dodiruje
otomansku privredu ili samo prolazi kroz nju. Glavni i najvei dio
turske privrede odvija se u zemlji. Trajan Stojanovi naziva je
draesnim imenom ekonom ije b a za ra , to moemo prevesti kao
trite uspostavljeno oko gradova i regionalnih sajmova gdje raz
mjena, vjerna tradicionalnim pravilima, prem a T. Stojanoviu,
ostaje pod znakom potenja i otvorenosti. Kredit je jo u XVIII.
stoljeu slabo razvijen, izuzev lihvarstva koje je posvuda ivo, ak
i u selima. Ipak, izvjesno je da vie nismo u vremenu Betona du
Mansa koji je oko 1550. zabiljeio: U Turskoj se iskljuivo posluje
s gotovim novcem. Zbog toga nema mnogo papira, detaljnih du
nikih potvrda322 o kreditu, ni dnevnih lista; ak ni susjedi pri
trgovini na malo m eusobno ne odobravaju kredit, kao da se radi
o posvemanjim strancima iz Njemake.323 Meutim, to nekada
nje stanje dijelom preivljuje, ak i kad zapadni trgovci daju
preprodavaim a predujam za trgovaku robu, ak ako im pozitivni
saldo prodaje u Carigradu kao to smo rekli doputa da u
Smirni ili Alepu prodaju namiram a na Carigrad. Gledano u cjelini,
zadrala se stanovita arhainost u razmjeni, a znak toga je zaudna
um jerenost cijena u odnosu na zapadnu Evropu. U Tabrizu se
(1648) za jedan sou moglo kupiti sav kruh to ga ovjek pojede
u tjedan dana.324 Prema A m sterdam skom vjesniku (13- prosinca
1672), u Kamjenjecu, koji su zauzeli Turci, konja se moglo dobiti
za 4, a vola za 2 riksdala.325 U blizini Tokata, u Maloj Aziji, Gardanc
je 1807. vidio stanovnike odjevene poput starih patrijarha i jed
nako gostoljubive. ure se da vam ponude svoj dom i hranu, i vrlo
se zaude ako im ponudite novac.326
To znai da novac, glavna pokretaka sila zapadne trgovine,
najee samo prolazi turskim prostorom . Dio novca dobiva sul
tanova lakoma riznica, a drugi dio potie razmjenu vieg trgo
vakog sloja, dok ostatak uglavnom bjei prem a Indijskom
oceanu. Sluei se svojom novanom nadmoi, Zapadu postaje sve
lake da se slui svojom m onetarnom nadmoi na tritima Levan
ta. Ovisno o konjunkturi, vjeto barata samim novcem, odnosno
promjenljivim odnosim a izmeu srebra 1 zlata ili pak prednou
koja se daje odreenoj vrsti novca, srebrnim panjolskim realima,
na primjer, ili jo vie venecijanskim zlatnim cekinima koji su na
Levantu uvijek precijenjeni. Oko 1671. godine direktor vene-
552
cijanske Zeccê327dokazuje da emo, ako u Veneciji kupimo jedan

zlatni cekin za 17 venecijanskih lira ili jedan ongharo328za 16 lira,
preprodajui to u Carigradu, na prvom komadu zaraditi 17,5%, a
na drugom komadu 12%. Nekoliko godina kasnije dobit na cekinu
iznosit e ak 20%.329Ve krajem XVI. stoljea bilo je vrlo unosno
potajice prenositi zlato iz Turske u Perziju.330A kada je u XVII. i u
XVIII. stoljeu venecijanska trgovina prema Istoku poela opadati,
ona je nastavila kovati cekine i isporuivati ih Levantu, te je na taj
nain s izdanim dobitkom osiguravala ono to joj je zauzvrat
trebalo.
Isto tako, krajem XVIII. stoljea Marseille vie gotovo nije ni
izvozio trgovaku robu na Bliski istok, nego kovani novac, osobito
talire Marije Tcrezijc, iskovane u Milanu.331 Za Marseille to bijae
najbolji nain da zadri svoje mjesto na tritu Levanta.
Je li arhainost turske privrede dovela do njezina nazadova
nja? Ne, sve dok je unutranje trite ostalo ivo, dok su se odrale
ratne industrije, gradnja brodova, ivo obrtnitvo, vane tekstilne
industrije primjerice na Hiosu ili u Brusi a jo vie mnotvo
553
lokalnih tkaonica, veoma sitnih, koje upravo zbog toga esto

izmiu naknadnim prom atranjima. Zaudno putovanje Karla Son-
ninia332 na Crno more, krajem XVIII. stoljea, otkriva meutim
beskonaan popis lokalnih tekstilnih proizvoda. Uostalom, ako je
vjerovati pism u Charlesa de Vergennesa (8. svibnja 1759), tada
njeg ambasadora u Carigradu333, sve tkanine uvezene sa Zapada
mogle bi odjenuti tek 800.000 ljudi; carstvo meutim broji izmeu
20 i 25 milijuna stanovnika. Za obrtnike proizvode carstva postoji
dakle irok prostor. To e pomutiti tek poveana prodaja robe
porijeklom iz Austrije i Njemake krajem XVIII. stoljea. I, kao to
je objasnio Om er Lufti Barkan334, njihovu gotovo potpunu propast
prouzrokovat e tek prodor engleskih tekstilnih proizvoda u XIX.
stoljeu, nakon izbijanja industrijske revolucije.
Dakle, iako su vrata otomanske privrede ve odavno bila
provaljena, ona u XVIII. stoljeu jo nije ni osvojena, ni potpuno
potisnuta ustranu. Turski prostor vlastitom proizvodnjom na
m iruje potronju svojih gradova. Jednako kao u Rusiji, izvoz ita
podreen je politikoj vlasti. Preko otoka u Egejskom m oru ipak
se odvija veliko krijum arenje itarica, u korist grkih mornara. U
tome sudjeluje i nekoliko veleposjednika ifluka , no oni su se,
kao razm jerno novije tvorevine, razvili prije svega radi opskrbe
Istanbula, a ne iskljuivo radi izvoza; takav je primjerice sluaj
ifluka iz Rumelije, proizvoaa rie.335 Tursko trite u cjelini
ispunjava svoju funkciju, oslanjajui se na staru, ali jo uvijek
djelotvornu organizaciju prometa.
Svijet karavana
Otomanski prostor odlikuje se, zaista, sveopom prisutnou de
vinih karavana. ini se da su krajem XVI. stoljea cijeli Balkanski
poluotokôsvojile deve, iako se zdrzat i koniska pratnja. Le-
vantski eradovi su se na odreeni nain preselili sve do Splita, u
Dalmaciji, dok su se venecijanske galere d a m ere a t o. umjesto da
osvourSiriju^zadovoljavaJr: plovidbom J adranskim m orem.330 Us-
pom ena na te karavane bila je. kod Dubrovanaiva jo 193Z.kao.
rom antino prisjeanje na prolost.
Na karti svijeta, karavanski putovi na jednogrbim i dvo-
grbim devama protezali su se od Gibraltara do Indije i sjeverne
Kine, od Arabije i Male Azije do Astrahana i Kazana. Prostorno
554
kretanje otomanske privrede odreeno je tim prostorom koji ak

predstavlja njegovu sredinju oblast.
Putnici sa Zapada esto su opisivali to prijevozno sredstvo,
gomilu putnika, duge putanje du kojih se ne moe naii na
trgovita i krme u kojima moe svake veeri prespavati, kao to
je sluaj u Engleskoj; odm or je pod vedrim nebom, pod vlastitim
atorom, ako to vrijeme doputa, ili pak u velikim, udobnim i
jeftinim hanovima i konaitima (karavansarajima) koji su podig
nuti iz samilosti, a slue (...) svim prolaznicima. No meutim, to
su obino samo etiri zida, tako da se putnici sami moraju po
brinuti za hranu, pie, eljezne krevete i stonu hranu.337 Takva
karavanska konaita, razruena ili sauvana, na Istoku su jo
uvijek veoma brojna. Prenosei ih na kartu, kao to je uinio Albert
Gabriel338, dobiva se rekonstrukcija nekadanje mree putova.
Ali Evropljanin koji se slui takvim nainom prijevoza za
svoju trgovaku robu, a po potrebi i za sebe, nije u mogunosti da
ga sam organizira. To je monopol islama. Trgovci sa Zapada ne
prelaze Alep, Damask, Kairo, Smirnu, velikim dijelom zbog toga
to im karavanski prostor izmie, to je otomanska privreda jedini
gospodar u tom za nju ivotno vanom prometu, koji je prilino
strogo organiziran i nadziran, gustog intenziteta i prije svega
redovit, redovitiji od pomorskih veza. Tajna njegove nezavisnosti
upravo je u toj djelotvornosti. S jedne strane, Englezi i Nizozemci
ne uspijevaju lako perzijsku svilu skrenuti sa Sredozemlja zbog
toga to je svila karavanska roba od svoje polazine toke, dok, s
druge strane, ti isti Nizozemci uspijevaju zaustaviti papar i zaine
upravo zbog toga to je to ve na poetku pomorska trgovaka
roba, koju treba natovariti na brodove. Prilagodljivost i snaga
otomanske privrede mogu se pripisati upravo tim neum ornim
rn-amjerov t , nasuprot
glavnom gradu, u Skutari, na azijskoj obali Bospora, zatim onim
dalekim putevima koji se povezuju oko Ispahana i proimaju
cijelu povrinu Perzije, dodirujui Indiju u Lahoreu, kao i kara
vanama koje iz Kaira idu sve do Abesinije i odade donose dragoc
jeni zlatni prah.
Dugo sauvan pomorski prostor

Turski pomorski prostor je, isto tako, bio prilino dobro zatien,
jer se glavnina pomorskog prometa odvijala priobalnom plovid-
555
bom s Levanta i Crnog mora, nekom vrstom country trade, iz

Turske u Tursku.
Obale Levanta vrlo su rano poeli ugroavati kranski gusari
s Ponanta, tako da je obalna plovidba nakraju dopala u ruke
zapadnjaka, prije svega 50 do 60 francuskih brodova. Ali krajem
XVIII. stoljea ponantsko gusarstvo jenjava i ini se da se obalna
plovidba poinje oslobaati brodova sa Zapada. Zaslugu za to
moda bi valjalo pripisati uvoenju (ve starom) jedrenjaka u-
mjesto galija u otomanskoj floti, te krstarenju te flote kroz Ar
hipelag.339 U prosincu 1787. Kaptan Paa, koji ulazi u Carigrad s
upropatenim brodovima, u vrlo loem stanju, iskrcava 25 mili
juna pijastera koje je natovario u Egiptu.340 No u prolosti je danak
iz Egipta esto puta prcvoen u Carigrad kopnenim putem, iz
sigurnosnih razloga. Znai li to poetak prave promjene? Prema
kazivanju francuskih svjedoka, petnaestak godina nakon esme,
turska flota izmeu 1784. i 1788. godine ipak broji 25 brodova s
preko 60 topova, m eu kojima je jedan velianstveni brod sa 74
topa koji su sagradili francuski inenjeri.341 Ako se na brod
ukrca ak 600 ljudi, od ega je svega osam mornara, a ostalo (su)
ljudi koji nikada nisu vidjeli m ore ta flota moe ploviti i gotovo
u potpunosti izvravati svoje zadatke.
Crno m ore brodovi u slubi Istanbula moda ne iskoritavaju
dovoljno, ali najvanije je to da je ono dugo vremena ostalo
zabranjeno za latinske brodove. Nakon jednog pokuaja En
gleza da prodru do Trapezunta, njegova se obrana 1609. godine
obnavlja. Povjesniari koji optuuju tursku vladu za nem ar i ne
brigu m orali bi se prisjetiti da je Crno more, neophodno za
opskrbu Istanbula i za oprem anje turskog brodovlja, sve do kraja
XVIII. stoljea ostalo strogo uvano lovite. Henri Grenville je u
izvjetaju engleskoj vladi u oujku 1765- napisao: Plovidbu po
Crnom m oru Turci ne dijele ni s jednim narodom , ma tko to bio,
i svi su stranci iz te plovidbe iskljueni. (...) Crno m ore je doslovce
m ore koje hrani Carigrad i opskrbljuje ga gotovo svime to mu je
potrebno, prehram benim proizvodima poput ita, penice, jema,
prosa, soli, goveda, ivih ovaca, janjadi, kokoi, jaja, svjeih jabuka
i drugog voa, maslaca, jo jednog vrlo vanog proizvoda koji
dolazi u velikim mjehovima od bivolske koe, koji je uegao,
pom ijean s ovjom masti i vrlo lo, ali Turci (...) ga vie vole od
boljeg maslaca iz Engleske i iz Nizozemske; zatim lojem, vrlo
jeftinim svijeama, vunom, koom goveda, krava, bivola, suenom
ili usoljenom, (...) mladim voskom, medom (...) (Turci ga upotreb
556
ljavaju umjesto eera) (...); zatim s mnogo potae, brusnog ka

mena (... ), konopljom, eljezom, elikom, bakrom, graevnim
drvom, drvom za loenje, ugljenom..., kavijarom, suenom i sla
nom ribom, i na kraju robovima koje su im odasvud pribavljali
Tatari. S druge strane, u Carigradu su uskladitavani: pamuk u
nitima, tamjan, vino, narane, limuni, suho voe s otoja, turske
tkanine i tkanine uvezene iz kranskih zemalja, a ta se roba
prevozi u Rusiju, Perziju, na Kavkaz ili prema Dunavu. Meutim,
izvoz kave i rie je zabranjen, kako bi u Carigradu vladalo izobi
lje.342
Na tom golemom tritu prometna sredstva su nerazvijena:
na kopnu su to drvena kola bez eljeza, odnosno s neokovanim
kotaima, lako lomljiva, koja nisu kadra izdrati teak teret, a vuku
ih bivoli koji su mnogo jai od volova, ali beskrajno spori; na moru
imaju na tisue brodova, ali veinom su to mali amci s dva latinska
jedra (koje strunjaci nazivaju zejim uima) ili male lae (ajke)
koje esto doivljavaju brodolom na tom olujnom, uzburkanom
moru. Jedino brodovi natovareni itom ili drvom imaju tri jarbola
i brojnu posadu, jer brod esto valja vui, a za poiljke drva posada
mora sii s broda, sjei stabla i praviti ugljen.343 Obino se kae da
trgovac nalazi svoju dobit i ako se s tih putovanja po Crnom moru
vrati jedan od tri broda, a kad bi Carigrad, grad sagraen od drva,
svake godine do temelja izgorio, Crno more isporuilo bi dovoljno
drva da se on svaki put ponovno podigne. Ne treba posebno
isticati da je to ipak pretjerana tvrdnja344, pie Grenville.
U tim uvjetima, pristup Rusa na Crno more, otvaranje Tjes
naca 1774.345 a osobito nakon 1784. godine346, te dolasci prvih
venecijanskih, francuskih i ruskih brodova predstavljali su ozbi
ljan udarac za otomansku veliinu i za ravnoteu golemog Cari
grada. Ali taj novi prom et dobit e na vanosti tek u prvim
desetljeima . stoljea, s masovnim izvozom ruskog ita, to
predstavlja jedan od velikih dogaaja u evropskoj povijesti, iako
se ta injenica rijetko priznaje.347
Na Crvenom moru, tom drugom Sredozemlju koje gotovo
u potpunosti okruuje Tursko Carstvo, situacija je u isto vrijeme
i bolja i loija nego na Crnom moru. Turska je osigurala svoj
nadzor nad njim tek izmeu 1538. i 1546. godine, kad je uvrstila
svoj poloaj u Adenu. Svjesna trgovake, strateke, politike i
vjerske vanosti Crvenog mora, Turska je jo ranije zauzela Meku
i islamska sveta mjesta. Crveno more, kao sveto m ore muslimana,
zabranjeno za krane, pripada iskljuivo islamu i dugo e ostati
557
najvaniji put za brodove natovarene paprom i zainima koji plove

prem a Kairu, AJeksandriji i Sredozemlju. No ini se da su oko
1630. godine Nizozemci uspjeli sav papar i zaine s Dalekog istoka,
nam ijenjene Evropi, skrenuti prem a Rtu Dobre nade. Na tom
pom orskom putu m eunarodne vanosti Turci su doivjeli ne
uspjeh mnogo ranije nego na Crnom moru.
Ipak, skretanje puta kojim su se prevozili zaini nije prouz
roilo zatvaranje Crvenog mora. Opasan tjesnac Bab el-M andeb
svake godine proputa stotine brodova i dugih amaca (germesa).
Ti brodovi prevoze prem a jugu riu, bob iz Egipta, trgovaki robu
iz Evrope smjetenu u skladitima koje u Suezu dre vie nego
nem arni kairski trgovci. Konvoj sastavljen od 7 do 8 brodova
(m edu kojima je i takozvani kraljevski brod), bez sumnje plovei
u slubi Vrhovnog gospodara, svake godine prevozi 400.000 pijas-
tera i 50.000 zlatnih cekina koji obino idu prem a Moki i Adenu;
a kopnena karavana koja ide iz Alepa u Suez i prelazi Meku, nosi
gotovo isti iznos u kojem meutim prevladava zlatni novac. Prema
jednom dananjem povjesniaru veza preko Crvenog mora os
taje najvaniji prolaz u pritjecanju dragocjenih metala iz Novog
svijeta koji idu prem a Indiji i dalje u sm jeru Istoka.348 A to se
dogaa mnogo poslije XVI. stoljea. Karavanskim putem iz Meke
najvie dobivaju na vrijednosti venecijanski cekini i panjolski
pijastri349, koji prate poiljke evropske i sredozem ne trgovake
robe, sukna i koralja. ak i oko 1770. godine, trgovinom iz Crve
nog mora, koja je prije svega u rukama indijskih trgovaca, Surat
se opskrbljuje znatnom koliinom zlata i srebra. Postoje brojni
dokazi za to. Godine 1778-1779. jedan indijski brod donio je iz
Moke 300.000 rupija u zlatu, 400.000 u srebru i vie od 100.000
u biserima, jedan drugi pak 500.000 rupija u zlatu i srebru.
Povjesniar koji se bavi Sredozemljem udi se to krajem XVIII.
stoljea nalazi stanje jednako onom u XVI. stoljeu; zlatni i srebrni
novac, najvanija od svih roba, i dalje osvaja Indijski ocean naj
kraim putem .350 Moda i najsigurnijim?
U suprotnom smjeru, pokreta razmjene sve vie postaje kava
iz june Arabije. Moka postaje sreditem te razmjene i najveom
lukom, zajedno s Dedom, na Crvenom m oru. Tu dolaze brodovi
iz Indijskog oceana, puni trgovaca i njihove robe porijeklom s
cijeloga Dalekog istoka. Vano mjesto m eu tom robom zauzi
maju, dakako, zaini. Izvjetaj iz svibnja 1770. jasno govori da su
zaini i droge potpuno prestali prolaziti Crvenom m orem oko
1630.351 Bez obzira na to, u Moku godinje dolazi deset brodova
558
iz Indijskog oceana, iz Kalikuta, iz Surata ili iz Masulipatama, kao

i poneki portugalski brod koji je isplovio iz Goc. Natovareni su
paprom, cimetom, mukatnim orakom ili karanfilicm. A te zai
ne prate sve obilnije koliine kave koja dolazi do Dedc i Sueza.
Treba li vjerovati da ne idu i dalje? U Kairu, mjestu koje
Francuzi vie vole od Aleksandrije ili Rozete i u kojem ima trideset
francuskih trgovaca, brojni trgovci iz Indije, objanjava jedan od
njih, trguju kavom, tamjanom, kauukom, alojama svih vrsta,
senom, tamarindom, mirhom, nojevim perjem, svim vrstama tka
nina od konca i pamuka, suknom i porculanom.352 injenica je
da na popisu nema zaina. Ali s kavom, robom koja je postala
kraljevska, Crveno more doivljava novi procvat. Prolazei pre
ko Aleksandrije ili Rozete, kava dolazi do kupaca u Turskoj i Evropi
bre nego iz spremita velikih brodova Indijske kompanije koji na
svom povratku ipak esto naglo zaokrenu do Moke. To mjesto u
kojem je dolo do preporoda trgovine na Levantu, praktino je
slobodan grad koji gospodari tritem kave, pa Moku posjeuju
brojni brodovi iz Indijskog oceana. Bez obzira na ono to govore
dananji povjesniari i jueranji dokumenti, moemo se kladiti
da papar i zaini jamano jo uvijek prodiru u Sredozemlje preko
Dede.
U svakom sluaju, Suez, Egipat i Crveno more ponovo potiu
lakomost Evropljana. A u Carigradu i u Kairu odvija se iva pre
pirka izmeu Francuza i Engleza.353 Tko u Francuskoj, i ne samo
u Francuskoj, ne sanja o tome da iskopa Sueski kanal? U jednom
nedatiranom sjeanju sve je predvieno: Valjalo bi podii barake
za radnike (koji bi kopali) kanal i smjestiti ih u te barake koje bi
po noi bile zatvorene radi sigurnosti. Bilo bi dobro sve te radnike
odjenuti jednako, mukarce, ene i djecu, kako bi u svakom
trenutku bili prepoznatljivi. Ogrta crvene, a turban bijele boje,
odrezane kose.354 Francuski ambasador, gospodin de La Haye,
zatraio je od Vrhovnog gospodara da dopusti slobodnu plovidbu
Crvenim morem, pa ak dade i dozvolu da se ondje podignu
nastambe.355 Uzalud. Ali oprezna i uporna Engleska istonoin-
dijska kompanija uznemirena je zbog mogunosti obnavljanja
starog puta Levantom. Stoga imenuje jednog inovnika u Kairu
1786. godine.356 Iste godine francuski pukovnik Edouard Dillon
otputovao je sa zadatkom da razmotri mogunost otvaranja veze
s velikom Indijom koja bi ila Crvenim m orem i Sueskim tjes-
nacom357, s blagoslovom egipatskih begova. Zimolin, amba
sador Katarine II u Parizu, obavjetava caricu o tome. Koliko
559
poznajem tog izaslanika, dodaje on, ini se veoma ogranienim

u svojim pogledima i znanjima. Dakle, mnogo vike ni za to? U
svakom sluaju, trebat e priekati jo jedno stoljee (1869) da bi
prokopavanje Sueskog kanala i ponovno otvaranje starog sredo
zemnog puta u Indiju postalo stvarnost.
Trgovci u slubi Turaka

Ekonomska m o koja potpomae Tursko Carstvo titi m notvo
trgovaca koJTogramavaiu prodor zapadnjaka i opiru mu se.
Marsejsku Francusku na Levantu ini nekih 40 poslovnica, a to
je tab od najvie 150 do 200 ljudi; ta situacija jednaka je za sve
druge nacije na Levantu. Poslovanje u pravilu osiguravaju arap
ski, armenski, idovski, indijski.i grki trgovci (pod oyim pos
ljednjim valja podrazum ijevati, osim pravih Grka, M akedo-
Rumunje, Bugare, Srbe), pa ak i Turci, iako se ovi vrlo malo
okuavaju u trgovakim poslovima. Posvuda niu pokretni trgovci,
sitniari, uand/lje u skuenim daarama, preprodavai knii su
potekli iz najrazliitijih geografskih i etnikih sredina, kao i iz
najrazliitijih socijalnih slojeva. Zakupci poreza, veletrgovci, pravi
trgovci, koji su kadri posuivati vladi, obavezno se odazivaju
takvom pozivu. Sajmovi, mona sastajalita gdje se ugovaraju
poslovi za milijune pijastera, dovode do neprekidnog protoka
ljudi, robe, tovarnih ivotinja.
U tom ivom unutranjem tritu, s obiljem ljudstva, zapadni
trgovac nem a odrijeene ruke. On moe ui u odreena mjesta,
Modon, Volos, Solun, Carigrad, Smirnu, Alep, Aleksandriju, Ka
iro... Ali, prem a drevnomu trgovakom modelu koji vlada na
Levantu, nijedno od tih mjesta ne dovodi u izravnu vezu trgovca
iz Venecije, Nizozemske, Francuske ili Engleske s krajnjim pro
davaem. Trgovci sa Zapada djeluju samo preko posrednika, bilo
idovskih bilo armenskih, koje valja drati na oku.
Osim toga, trgovci s Istoka ne preputaju Evropljanima izvoz
nu trgovinu prem a zapadu. Oni su se ve u XVI. stoljeu smjestili
u talijanske gradove na Jadranu. Godine 1514. Ancona daje pov
lastice Grcima iz Valone, iz zaljeva Arta i Janine: njena pala tio
della fa r in a postaje Fondaco dei m ercanti turehi et altri musul-
m ani. Istodobno s njima smjetaju se i idovski trgovci. Krajem
stoljea dolazi do najezde istonjakih trgovaca u Veneciju, Fer-
raru, Anconu, pa ak i u Pesaro559, Napulj i sajmita june Italije.
560
Svijet z a Evropu ili pro tiv nje
Veduta trga i esme Top-Han u Carigradu. (Otisak B. N.)
Najneobiniji meu njima su vjerojatno grki trgovci i mornari,

prijevarni ili poteni prodavai, po potrebi i gusari, porijeklom s
otok koji su praktino bez plodne zemlje te stoga osueni na
iseljavanje. Dva stoljea kasnije jedan ruski konzul u Messini,
biljei u listopadu 1787. da svake godine kroz tjesnac proe
ezdeset i vie (grkih) brodova za Napulj, Livorno, Marseille i
druge sredozemne luke.359Kada duga kriza prouzrokovana Fran
cuskom revolucijom i Carstvom (1793-1815) bude unitila fran
cusku trgovinu na Levantu, to ispranjeno mjesto zauzet e grki
trgovci i mornari. Taj uspjeh vezan je, uostalom, za poetak neza
visnosti same Grke.
Manje spektakularna ali ne manje zanimljiva bila je dijaspora
ortodoksnih trgovaca u XVIII. stoljeu, preko zemalja koje su
Beogradskim mirom (1739), kojim se austro-ugarska granica
pomie do Save i Dunava, ustupljena Habsburgovcima. Vlada u
561
Pernand Braudel/ Vrijeme svijeta
Beu zauzima se da nastani osvojena podruja: sela ponovno

dobivaju stanovnike, niu gradovi, jo uvijek srednje veliine, a
grki trgovci osvajaju taj novi prostor. U svom zamahu, oni prelaze
njegove granice. Nalazimo ih po cijeloj Evropi, na sajmovima u
Leipzigu, kako se koriste pogodnostima kredita ponuenih u
Amsterdamu, pa ak i u Rusiji i u Sibiru, kao to smo ve kazali.360
Ekonomsko propadanje
i politiko propadanje
Jedno se pitanje postavlja samo po sebi: da li su ti trgovci unutar

Turskog Carstva stranci? Jesu li oni snaga koja odrava tursku
privredu, kao to ja mislim ili su pak takori sprem ni da napuste
brod? To nas pitanje dovodi do gorueg, ali naalost nerjeivog
problem a, a to je problem turskog propadanja.
Po mom miljenju, do pravog propadanja Tu rskog Carstva
dolo je tek s prvim godinama XIX. stoljca.Ako valja odrediti
toniji datum, to se tie balkanskog prostora, najivlje oblasti
carstva, koja daje najvei broivoinika i poreskih prihoda, ali koja
je i najugroenija, izabrali hismn 1fin godinu: to se tie Egipta i
Levanta, to bi moda bila prva etvrtina XIX. stoljea; to se tie
Anadolije, bile bi to godine oko 1830. Upravo to zakljuuje dobar
ali moda i podloan kritici lanak Henria Islamoglua i aglara
Keydera.361 Ako su ti datumi opravdani, prodiranje evropske eko-
nom ije-svijeta (istodobno kao razaranje i ponovna izgradnja)
vrilo bi se postupno, od najivljeg podruja Balkana pa dn
podruja drugorazredne snage Egipta i Levanta da bi zavrilo
s najnerazvijenijim podrujem , koje je prem a tome najslabije
prihvaalo taj proces, a to je Anadolija.
Preostaje da saznamo je li prva treina XIX. stoljea razdoblje
u kojem se ubrzava proces otomanskog propadanja na politikom
planu. Ta opasna rije propadanje, koju osmanolozi i suvie esto
izgovaraju, uvodi u igru mnogo inilaca koji bi trebali sve objasniti,
ali koji, naprotiv, jo vie sve zamruju. Nema sumnje da je moglo
doi do zajednike akcije Austrije, Rusije, Perzije i, jednog trenut
ka, i Venecije, moda bi bila mogua podjela Turske, jednaka
podjelam a Poljske. Ali Turska je mnogo snanije tijelo od Re
publike Poljske, tako da su revolucionarni i imperijalni ratovi
562
odgoeni, s (istina) opasnim meurazdobljem egipatske ekspe

dicije.
Nemo Turske da se prilagodi ratnim tehnikama Evrope bila
je, kako se esto kae, njezina slabost. Meutim, taj neuspjeh
postaje jasan tek naknadno. Zimolin362, ambasador Katarine II u
Versaillesu, prosvjeduje u oujku 1785. protiv neprekidnog slanja
francuskih oficira u Tursku, a Vergenncs mu odgovara da su to
suvie male snage da bismo ih se bojali. Diplomatski odgovor,
ali ako se ruska vlada uznemiruje, znai da nije toliko sigurna u
svoju nadmo nad Turcima kako nas povjesniari uvjeravaju.
Orlovljeva flota je 5. srpnja 1770. u esmi, nasuprot otoku Hios,
zapalila cjelokupnu tursku fregatu, koja je bila suvie visoka, pa je
tako bila idealna meta tanadi i brodova s kojih su palili i turske
lae.363 Ruska je flota imala engleske oficire, ali nakon pobjede
nije bila kadra izvriti nikakvo vee iskrcavanje. Otomansko top
nitvo sigurno nije bilo bez nedostataka, ali Rusi koji razmiljaju
poput Simona Voroncova znaju da ni njihovo nije nita bolje. U
Turskoj su istodobno na djelu svakovrsna zla: drava vie ne uiva
niiju poslunost; oni koji za nju rade plaeni su po starim iz
nosima, dok trokovi ivota postaju sve vei: to nadoknauju
rasipnitvom; zalihe novca su vjerojatno nedostatne, no u svakom
sluaju privreda se slabo mobilizira. No reforma, obrana, a is
todobno s tim i preoblikovanje vojske i mornarice zahtijevali su
dugotrajan rad i velike izdatke, to je razumljivo s obzirom na
dimenzije tako golema tijela.
U veljai 1783. novi veliki vezir tono je to procijenio. Njegova
je prva odluka: Vratiti u okrilje Carstva posjede Vrhovnog gospo
dara, ustupljene tijekom posljednjeg rata pod vladavinom sultana
Mustafe. Odatle bi proizilo 50 milijuna pijastera u korist vlade.
Ali ta ustupljena podruja danas su u rukama najmonijih i naj
bogatijih linosti u Carstvu koje se koriste svim svojim utjecajem
da bi osujetile plan, tako da je sultan bio potpuno nemoan.36,1
Ta obavijest koja je stigla iz Carigrada, a prenio ju je napuljski
konzul de La Haye, bliska je razmiljanjima koja je Michel Mori-
neau nedavno iznio o ogranienosti poreske osnovice: ... s naras
tanjem potekoa, financijske potrebe Carstva (Otomanskog) su
rasle, financijski pritisak na stanovnitvo postajao je sve jai, a
budui da stanovnitvo pribavlja pijastre koji su mu nuni za
plaanje poreza samo od onoga to proda u inozemstvu, ono
prodaje svoju robu to bre moe. Nismo daleko od izopaenosti
trgovake bilance koja nas podsjea na Kinu u XX. stoljeu.369
563
Na tom prostoru punom tekoa, slavodobitan ulazak in

dustrijalizirane Evrope, aktivne i nezasitne, koja napreduje a da
toga nije uvijek ni svjesna, uzljuljat e posm rtno zvono. Valjalo bi
se opet vratiti na predloenu kronologiju, ne pouzdajui se u rijei
suvremenika, jer se Evropa u XVIII. stoljeu ve p o f ela preputati
olakom ponosu. Godine 1731. jedan autor koji ne zasluuje da
bude glasovit, napisao je: Protiv ove nacije (Otomanskog Carstva)
koja se ne pridrava ni discipline, ni pravila u svojim borbama,
dovoljan je samo trenutak sree pa da se izbaci (pretpostavljam iz
Evrope) p oput stada ovaca.366 Dvadeset i pet godina kasnije, vitez
G oudar sm atrao je da vie nije neophodan ni trenutak sree:
Treba se samo dogovoriti i odrati kou Turcima, pie on, i to
e carstvo nestati.367 Kakva apsurdna nadmenost! Tek e in
dustrijska revolucija konano pobijediti to carstvo kojem njegova
snaga nije bila dovoljna da se njome oslobodi zaostalosti i svoga
tekog nasljea.
564
NAJRASPROSTRANJENIJA
EKONOMIJASVIJET:
DALEKI ISTOK
Daleki istok368 u cjelini obuhvaa tri goleme ekonomijc-svijeta:

Islam se prema Indijskom oceanu oslanja na Crveno more i
Perzijski zaljev i nadzire neizmjeran niz pustinja to prodiru u
golemi prostor azijskog kontinenta od Arabije do Kine; Indija iri
svoj utjecaj na cijeli Indijski ocean, kako zapadno tako istono od
Rta Comorin; Kina je i kopnena (protee se do samog sredita
Azije) i pomorska sila (gospodari morima uz rub Tihog oceana i
zemljama to se nalaze uz njihove obale). Tako je bilo oduvijek.
Ali zar ne moemo izmeu XV. i XVIII. stoljea govoriti o
jednoj ekonomiji-svijetu koja bi vie ili manje obuhvaala sve tri?
Dalekom istoku pogoduju pokretake olakice i pravilna izmjena
monsuna i pasata. Je li on, dakle, ili nije predstavljao povezan
svijet, s dominantnim sreditima koja se postupno izmjenjuju, sa
irokom lepezom veza, s prometom i meusobno uvjetovanim
cijenama? Taj mogui sklop, velianstven, lomljiv i isprekidan,
pravi je sadraj stranica koje slijede.
Isprekidan, jer sklop tih neizmjernih prostora ovisi o vie ili
manje djelotvornom njihanju snaga u kojem Indija zauzima sre
dinju poziciju: jedanput to ljuljanje daje prednost Istoku, a drugi
put Zapadu, preraspodjeljujui na taj nain zadae, prednosti,
politike i ekonomske uspone. Meutim, u takvom slijedu do
gaaja Indija zadrava svoj poloaj. Njezini trgovci iz Guderata, s
Malabarske obale, s Koromandelske obale tijekom stoljea po
bjeuju mnotvo suparnika: arapske trgovce iz Crvenog mora,
perzijske trgovce s iranskih obala i iz Perzijskog zaljeva, kineske
trgovce, vine morima Indonezije prema kojima su prilagodili tip
svojih dunka. Ali dogaa se i da se ta ravnotea poremeti: okolni
azijski prostor poinje se tada, vie nego to je obino, cjepkati na
samostalna podruja.
U toj pojednostavljenoj shemi najvanije je dvostruko po
micanje tog odnosa, jednom u korist Zapada, tj. islama, drugi put
u korist Istoka, to jest Kine. Svaki polet jedne od tih dviju privreda,
s jedne i s druge strane Indije, dovodi do skrajnje velikih, esto i
565
Transportni amac arapskog tipa, snimljen danas u luci Bombaja.

Brodovi te vrste i dalje povezuju Indiju s obalama Arabije i s Crvenim
morem. (Fotografija F. Quilici)
viestoljetnih gibanja. Ako se povea uteg Zapada, mornari sa

Crvenog mora i/ili iz Perzijskog zaljeva preplavljuju Indijski oce
an, cijelog ga oplovljavaju i iskrcavaju se ispred Kantona, Hanfua
arapskih geografa369, kao to je bio sluaj u VIII. stoljeu. Kada
Kina, koja sve obavlja tiho, izie iz svojih voda, mornari s njenih
junih obala dolaze do Indonezije, koju nikad nisu izgubili iz vida,
i do takozvane druge Indije, istono od Rta Comorin... i nita ih
nije moglo sprijeiti da idu dalje.
Tijekom tisuljea koje prethodi XV. stoljeu, povijest je samo
jednolino ponavljanje: pojavi se neka iva luka, nametne se na
566
obalama Crvenog mora, a zatim je zamijeni neka druga luka u

blizini koja je jednaka prethodnoj. Na isti nain izmjenjuju se luke
na obalama Perzijskog zaljeva, du obala Indije, a jednako tako
usred otok i poluotoka Indonezije; pomorske oblasti isto tako
zamjenjuju jedna drugu. Bilo kako bilo, usprkos promjenama,
povijest u biti ostaje ista.
Poetak XV. stoljea, kojim zapoinje ova knjiga, obiljeen je
obnavljanjem Kine koju je dinastija Ming 1368. oslobodila Mon
gola, te nevjerojatno irokom pomorskom ekspanzijom doga
ajem o kojem se esto raspravljalo i koji je po naem miljenju
jo uvijek tajnovit, kako zbog svog poetka, tako i zbog zaustavlja
nja 1435-370 Ekspanzijom kineskih dzunki, koje dodiruju Cejlon,
Hormuz, pa ak i afriku obalu Zindja371, istisnuta je ili bar polju
ljana prevlast muslimanske trgovine. Vrijeme je da Istok odsad
progovori glasnije od Centra ili Zapada. Pokuat u pokazati da je
doao trenutak u kojem se stoer goleme super ekonomije-svijeta
uvrstio u Indoneziji, ondje gdje oivljuju gradovi poput Bantama,
Achema, Malacce, a mnogo kasnije Batavie i Manile.
Moe se initi apsurdnim pridavati takvu ulogu tim indo
nezijskim gradovima koji nisu osobito veliki. Ali Troyes, Provins,
Bar-sur-Aube, Lagny isto su tako bili doista mali gradovi u vrijeme
sajmova u Champagnei; meutim, smjeteni na povlatenim ras
krsnicama kojima je valjalo obavezno prijei na putovanjima izme
u Italije i Flandrije, oni su ipak postali sreditima vrlo prostrane
trgovake cjeline. Nije li tijekom mnogih godina Indonezija bila
isto takva raskrsnica, sa svojim trgovakim sajmovima koji traju
mjesecima, ekajui da monsuni promijene smjer i vrate trgovce
na njihova ishodita? Ti su indonezijski gradovi moda ak izvukli
prednost iz injenice to nisu bili strogo uklopljeni u suvie mone
politike formacije, kao to je bio sluaj s trgovakim gradovima
srednjovjekovne Evrope. Usprkos kraljevima ili sultanima, koji
njima vladaju i u njima odravaju red, to su gotovo samostalni
gradovi: otvoreni su prema vani i odreeni trgovakim tokovima.
Kada je, dakle, 1595. godine Cornelius Houtman stigao u Bantam,
sluajno ili namjerno, odmah se naao u kompleksnom sreditu
Dalekog istoka. Pogodio je u samu sr.
Kad se sve uzme u obzir, pitanje je da li je za povjesniara
poput mene bilo m udro pokuati sloiti u cjelinu te nedovoljno
istraene komadie povijesti. Istina je da ih jo uvijek slabo poz
najemo, ali ipak znamo ih bolje nego juer. Isto je tako tono da
je iezla stara slika, koju je u jednom trenutku posebno istakao J.
567
udovina delta Gangesa, kojujeza East India Company nacrtaoJohn

Thornton, poetak . stoljea. (Otisak B. N.)
C. Van Leur372, o Azijatima kao sjajnim raznosaima koji u svojoj

oskudnoj prtljazi prenose dobra visoke vrijednosti a neznatnog
obujma zaine, papar, bisere, mirise, droge, dijamante... Stvar
nost je mnogo drugaija. Od Egipta do Japana neprestano emo
susretati kapitaliste, trgovake rentijere, veletrgovce, tisue izvr
itelja, prodavaa, posrednika, mjenjaa, bankara. A to se tie
sredstava, mogunosti ili jamstava za razmjenu, nijedna od tih
skupina trgovaca ne zaostaje za svojim kolegama sa Zapada. U
Indiji i izvan nje, tam ilski51*, bengalski, guderatski trgovci for
miraju zatvorena udruenja, a njihovi poslovi i ugovori prelaze iz
jedne skupine u drugu, kao to u Evropi prelaze od Firentinaca
enovljanima, ili junim Nijemcima, Englezima... Ve u ranom
srednjem vijeku bilo je ak i kraljeva trgovaca u Kairu, Adenu te u
lukama Perzijskog zaljeva.374
568
Tako se pred naim oima sve jasnije pojavljuje toliko raz

nolika i obimna mrea pomorskog prometa da se moe usporediti
s onim na Sredozemlju ili na sjevernim i atlantskim morima
Evrope.375 Tu se sve mijea i susree: raskoni artikli i obina
trgovaka roba, svila, mirodije, papar, zlato, srebro, drago kame
nje, biseri, droga, kava, ria, indigo, pamuk, salitra, tikovina (za
brodske konstrukcije), konji iz Perzije, slonovi sa Cejlona, eljezo,
elik, bakar, kositar, arobne tkanine za velikae i grube tkanine
za seljake s Mirodijskih otoka ili za crnce iz Monomotape...37<5
Trgovina iz Indije u Indiju ustoliena je mnogo prije dolaska
Evropljana, jer se komplementarni proizvodi privlae i m eusob
no nadopunjuju; u morima Dalekog istoka oni dovode do nepres
tanog kretanja i gibanja, poput onih u evropskim morima.
etvrta ekonomijasvijet
Tri ckonomije-svijeta ve je zaista mnogo. A zbog evropskog
prodiranja djelovanjem Portugalaca, Nizozemaca, Engleza,
Francuza i nekih drugih umijeat e se i etvrta. Vrata im je
otvorio dolazak Vasca da Game u Kalikut, 27. svibnja 1498. godine.
Ali ti Evropljani nisu bili kadri odmah se uklopiti u nepoznati svijet
koji je tek valjalo otkriti, bez obzira na uzbudljive pripovijesti
nekolicine putnika sa Zapada, koji su bili njihovi slavni prethod
nici. Azija e za njih ostati zbunjujua, izdvojena planeta: drugaije
biljke, drugaije ivotinje377, drugaiji ljudi, drugaije civilizacije,
drugaije religije, drugaiji oblici drutva, drugaiji oblici vlas
nitva.378 Sve je tu poprimalo nov izgled. ak ni rijeni tokovi nisu
nalikovali evropskima. Ono to su na Zapadu ocjenjivali kao
prostorno veliko, to ovdje poprima upravo goleme razmjere.
Gradovi su se inili poput nepreglednih masa naroda. udne
civilizacije, udna drutva, udni gradovi!
A do tih dalekih zemalja stizalo se nakon teke plovidbe koja
je trajala mjesecima. etvrta ekonomijasvijet ondje se esto upu
tala u nerazumne pothvate. Temelji Bliskog istoka (koji su krani
pokuali osvojiti u razdoblju kriarskih ratova) davali su islam
skim dravama i trgovcima mogunost da u Indijskom oceanu
djeluju prem a svom nahoenju i prema svojoj snazi. Suoeni s
brojem azijskog stanovnitva i s prostranstvom, evropski brodovi
dovozili su upravo smijene koliine. Evropa nikada nije imala
brojanu prevlast u tako udaljenim podrujima, ak ni u vrijeme
569
svojih najveih uspjeha. U XVI. stoljeu izmeu Hormuza i Macaoa

i Nagasakia bilo je najvie 10.000 Portugalaca379; i Englezi e dugo
biti brojano slabi, usprkos brzini i irini svoga uspjeha. Oko 1700.
godine u Madrasu ivi 114 engleskih civila, u Bombaju ih ima
700 do 800, a u Kalkuti 1200.380 U rujnu 1777. u Mahu, istina
prilino nevanoj francuskoj postaji, ivi 114 Evropljana i 216
sipaha381. Oko 1805. u cijeloj Indiji nema vie od 31.000 En
gleza, to je vrlo malena skupina, ak ako je i sposobna vladati
tako golemom zemljom.382 Krajem XVIII. stoljea, nizozemsku V.
O. C. je izmeu m etropole i Dalekog istoka predstavljalo najvie
150.000 ljudi.383 ak ako prihvatimo da ih je mnogo manje od
polovice sluilo u prekom orskim zemljama, to je daleko najvei
rekord. Dodajmo da su iskljuivo evropske vojske u vrijeme
Duplcixa i Clivea bile brojano vrlo malene.
Postoji oigledan nesrazm jer izmeu vidljivih sredstava i
rezultata evropskih osvajanja. Neki Amerikanac francuskog pod
rijetla 1812. pie da je sluajan udarac ili traak razmiljanja
mogao... unititi englesku vlast u Indiji.384 Dvadeset godina kas
nije, 1832, Victor Jacquem ont ponavlja i naglaava to isto: U toj
jedinstvenoj tvornici engleske moi u Indiji sve je umjetno, ne
uobiajeno, izuzetno.385 Rije umjetno nema pogrdno znaenje,
umjetno podrazumijeva inteligenciju, a u ovom sluaju donosi
uspjeh. aka Evropljana nametnula se ne samo u Indiji nego i na
cijelom Dalekom istoku. Nije trebalo da uspiju, a ipak su uspjeli.
Indija je samu sebe osvojila

Prije svega, Evropljanin nije nikada bio sam. Tisue robova, slugu,
pomonika, suradnika zaposleno je oko njega, a ima ih stotinu,
tisuu puta vie od Evropljana, koji jo uvijek nisu gospodari. Tako
se na evropske brodove country trade jo od vremena Portugalaca
ukrcavaju mijeane posade, a lokalni m ornari su u veini. ak i
brodovi s Filipina upoljavaju malo panjolaca, malo Maleana,
hindusa, filipinskih mjeanaca.386 Brod kojim je 1625- plovio O.
de Las Cortes iz Manile u Macao i koji je, promaivi cilj, doivio
brodolom na kantonskoj obali, imao je najmanje 37 laskara u
svojoj posadi.387 Kada je francuska flota, kojom je zapovijedao
Duquesneov neak, u srpnju 1690, zaplijenila holandski teretnjak
M ontfort de B a ta via na puini nedaleko Cejlona, m edu plijenom
su se nala dva laskara ili crna roba koji bijahu strani. Ti nesret
570
nici prije bi umrli od gladi nego to bi okusili neto to je neki

kranin dodirnuo, to jest skuhao.308
Jednako tako vojske to ih kompanije uzdravaju zapravo su
u golemoj veini sastavljene od domorodakog stanovnitva. Oko
1763- godine u Dataviji na 1.000 do 1.200 evropskih vojnika svih
nacionalnosti dolazi 9-10.000 malajskih pomonika te vie od
2.000 kineskih vojnika.389 Tko je u Indiji za potrebe Evropljana
mogao otkriti (no je li to uope trebalo otkrivati?) arobno i
jednostavno rjeenje sa sipasima, odnosno nain da se Indija
osvoji sa i pom ou Indijaca? Je li to bio Franois Martin390 ili
Dupleix? Ili su to bili Englezi, za koje jedan suvremenik (razumije
se, Francuz) tvrdi da su novaili (sipahe) po uzoru na gospodina
Dupleixa?391
Isto tako, u sreditu trgovakih pothvata ljudi s Dalekog istoka
pojavljuju se u gomilama. Tisue domaih meetara opsjedaju
Evropljanc nudei im svoju slubu, od Maura iz Egipta i Armenaca
koji su posvuda prisutni, do Danyana, idova iz Moke i Kineza iz
Kantona, i Dantama. Ne smijemo zaboraviti ni guderatske
trgovce, kao ni trgovce s Koromandelske obale, ili Javance, po
monike gladne poput vukova, koji doslovce opkoljuju Portugalce
ve od njihovih prvih upada na Mirodijske otoke. No nije li to
logino? U Kandaharu, kamo je maestra Manriquca 1641. godine
dovela njegova sklonost putovanjima, neki hinduski trgovac, koji
je naeg panjolca zamijenio za Portugalca, nudi mu svoje usluge
jer, objanjava mu, budui da ljudi vae nacionalnosti ne govore
jezik ove zemlje, sigurno ete imati potekoa ako ne budete nali
nekoga tko e vas voditi...392 Kako vrijeme prolazi, sve vie se
nameu pomo, suradnja, sporazumijevanje, suivljcnje, simbi
oza, a lokalni trgovac, okretan, vraki tedljiv, kojem je na dugim
putovanjima dovoljno samo malo rie, neunitiv je poput pirike.
Uostalom,slubenici Engleske kompanije u Suratu gotovo su od
poetka u dogovoru sa smjelim mjesnim zajmodavcima. A koliko
su puta razliite engleske faktorije, kako u Madrasu, tako i u Fort
Williamu, uz odobrenje uprave iz Londona, pozajmile novac od
trgovaca iz Indije! Godine 1720393, kada u Engleskoj u vrijeme
South Sea Bubble bjesni kriza likvidnosti, East India Company,
kako bi dobila gotovinu, pozajmljuje u Indiji i u tome veoma dobro
prolazi, jer se povlai iz posla im zapadne u tekoe. Godine 1726,
kada Francuska kompanija ponovo dolazi do daha, ona dobro pazi
da ne nastavi svoje poslove u Suratu gdje Banyanima duguje
pozamaan iznos od etiri milijuna rupija.394
571
F ernand B ra u d el/ Vrijem e svijeta
1
,i
Nizozemski napad i osvojenje Tidora, jednog od Molukih otoka koje

su drali Portugalci, 10. godine. S desne strane dokumenta lae
dovode na kopno agresorske snage. (Atlas van Stolk)
Nemogue je, dakle, osloboditi se tih neophodnih suradnika,

upravo zbog toga to vladaju tim podrujem i stvaraju njegovo
bogatstvo. Pondichry, kae se u jednom izvjetaju iz 1733, nee
biti napredno mjesto ako ne pronaemo naina da u njega
privuemo trgovce koji su sposobni sami razvijati trgovinu.395
Razumljivo, bez obzira odakle dolazili, osobito ako su indijski.
Uostalom, je li uope bilo mogue podignuti Bombaj bez Parsa i
? to bi bio Madras bez Armenaca? U Bengalu, kao i u
ostalim dijelovima Indije, Englezi su se neprestano sluili do
maim bankarima i trgovcima. U Bengalu su domai kapitalisti iz
Kalkute bili okrutno odstranjeni iz djelatnosti koje su donosile
najveu dobit (banke, vanjska trgovina) tek kad je britanska do
minacija bila u potpunosti osigurana. Tada su bili prisiljeni pre-
572
uzeti pomone djelatnosti (zemlju, lihvarstvo, ubiranje poreza, a

oko 1793. ak i najvei dio obveza British East India Com
pany)?96 No, u istom tom razdoblju u Bombaju, gdje je sve tek
trebalo izgraditi, Englezi su dobro pazili da ne odstraneparsijske,
guderatske i muslimanske trgovce, koji su tu gomilali velika
bogatstva u vanjskoj trgovini i kao vlasnici luke trgovake flote,
sve do uvoenja parobroda oko 1850. godine.397 I, konano,
usprkos nekoliko pokuaja, englesko bankarstvo nee moi u
potpunosti unititi bundi, mjenicu indijskih serafa, to je bilo
obiljeje njihova slobodnog djelovanja i vrste bankarske organi
zacije iz koje su Englezi dugo izvlaili korist prije nego to su je
nastojali unititi.
Zlato i srebro, snaga ili slabost ?

esto se tvrdi da se Evropa, Amerika, Afrika i Azija nadopunjuju.
Bilo bi isto tako ispravno tvrditi kako je svjetska trgovina nastojala
Domorodaki gusari s Malabarske obale: upotrebljavaju vesla ijedra,

lukove i strijele. Akvarel nekog Portugalca kojije dugo ivio u Goi (XVI.
stoljee). (Fotografija F. Quilici)
573
postii da se nadopunjavaju i da je u tome esto uspijevala. U

cjelini gledano, Daleki istok nije oduevljeno primao evropske
proizvode, u onoj mjeri u kojoj je Zapad ve veoma rano pokazao
glad za paprom , mirodijama ili svilom. Budui da trgovaka vaga
zahtijeva da jedna strast razmjene odgovara drugoj, Azija je prih
vatila to pravilo jo u vrijeme Rimskog Carstva, ali samo ako je rije
o plemenitim metalima, zlatu (koje se najvie trailo na Koroman-
dclskoj obali) i osobito srebru. Kao to smo ve stotinu puta rekli,
naroito su Kina i Indija postale nekropole dragocjenih metala to
kolaju svijetom. Kad udu u te zemlje, vie iz njih ne izlaze. Ta
zanimljiva konstanta govori o odljevu dragocjenih metala od za
pada prem a istoku, u emu bi neki htjeli vidjeti slabost Evrope u
korist Azije. Meutim, kao to sam ve rekao, ja u tome vidim
sredstvo kojim su se Evropljani u Aziji, ali i drugdje, ak i u Evropi,
esto sluili kako bi za sebe stvorili neko nadasve korisno trite.
Ato sredstvo e se u XVI. stoljeu uvelike primjenjivati zahvaljujui
otkriu Amerike i razvoju rudnika u Novom svijetu.
Bijeli metal dolazi iz Amerike na Bliski istok trima putevima:
preko Levanta i Perzijskog zaljeva, a to je, prem a indijskim povjes
niarima, jo u XVII. i XVIII. stoljeu bio najvaniji put u smjeru
njihove zemlje; oko Rta Dobre nade; preko manilskih galijuna.
Ostavljajui po strani posve izdvojen sluaj Japana (on ima rud
nike srebra koji su katkada imali odreenu ulogu u njegovoj
vanjskoj razmjeni), gotovo sav bijeli metal koji kola po Dalekom
istoku podrijetlom je iz Evrope, odnosno iz Amerike. Prema tome,
rupije koje Evropljanin posuuje kod nekog indijskog mjenjaa
ili bankara zapravo su posudba za neto to je ve vraeno, a to je
bijeli metal koji je preko evropske trgovine uvezen prije dueg ili
kraeg vremena.
Unos plemenitih metala neophodan je za pokretanje vrlo ive
indijske, a bez sum nje i kineske privrede. No, na to emo se jo
vratiti. Kada se indijski brodovi na putu iz Surata u Moku, nesret
nim spletom okolnosti, ne susretnu s brodovima iz Crvenog mora
koji su natovareni zlatom i srebrom , u Suratu dolazi do krize, a
Surat je dugo bio glavni stoer indijske privrede. Nije, dakle, u tim
okolnostima, pretjerano misliti da Evropa, koja u trgovinu s Azi
jom ulae samo svoju strast za raskonom robom , pom ou bijelog
metala dri u svojim rukama regulator privrede Dalekog istoka, te
stoga u odnosu prem a njima zauzima snanu poziciju. No da li se
ta superiornost shvaa i m udro upotrebljava? Sumnjamo u to. Da
bi nastavili unosnu azijsku trgovinu, evropski trgovci i sami ovise
574
o isporukama amerikog srebra u Cdizu, a one su uvijek nere

dovite, ponekad i nedovoljne. Obveza da se po svaku cijenu mora
nai novac koji je neophodan za azijsku trgovinu ne moe se
shvatiti drugaije nego kao zavisnost. Osobito izmeu 1680. i 1720.
godine398 metal postaje razmjerno rijedak, a njegova cijena na
tritu prelazila je cijene koje nude kovnice novca. Razultat toga je
faktina devalvacija najvanijih valuta, funte sterlinga florina, a
za Nizozemsku i Englesku opadanje terms o f trade s Azijom.399
Ako bijeli metal, s jedne strane, daje Zapadu povlateno mjesto,
on mu, s druge strane, stvara svakodnevne potekoe i neizvjes
nosti.
Ratniki dolazak, ili

trgovci koji nisu kao drugi
Evropljani su od poetka bili, i to ovaj puta svjesno, nadmoni jo
u neemu, a bez te prednosti nita ne bi bilo moglo ni zapoeti.
Prednost koja im je omoguavala da gotovo svime upravljaju bio
je zapadnjaki ratni brod, pogodan za rukovanje, sposoban da
plovi protiv vjetra, opskrbljen mnogim jedrima, naoruan topo
vima koji su postali jo djelotvorniji nakon ope primjene brod
skog otvora za grlo topa. Kada je flota Vasca da Game u rujnu 1498.
naputala pristanite Kalikuta, sukobila se s osam velikih indijskih
brodova koji su je eljeli u tome sprijeiti. No, ti indijski brodovi
ubrzo su se dali u bijeg, jedan je bio zarobljen, dok se sedam
ostalih nasukalo na pijesku plae kamo se portugalski brodovi
nisu mogli ni pribliiti, jer je razina vode za njih bila suvie niska.400
K tome, pomorski obiaji Indijaca oduvijek su bili miroljubivi.
Poznat jc samo jedan izuzetak u toj neratnikoj tradiciji, a to je
Carstvo ola koje je u XIII. stoljeu na Koromandelskoj obali
stvorilo velianstvenu flotu i u vie navrata osvojilo Cejlon, otoke
Maldive i Lakadive, te po svom nahoenju podijelilo Indijski ocean
na dva dijela. Ta je prolost u XVI. stoljeu zaboravljena, a usprkos
prisutnosti gusara na nekim obalama (koje je uostalom dosta lako
izbjei) trgovaki brodovi nikada ne plove pod oruanom prat
njom.
Zadaa Portugalaca i njihovih sljedbenika time jc bila olak
ana. Nesposobni da se doepaju kopnenog dijela Dalekog istoka,
oni su bez tekoa zavladali morem, podrujem veza i prometa.
575
Nisu li time dobili ono najvanije? Ako su vam brodovi snani,

pisao je Francisco de Almeida kralju u Lisabon, indijska trgovina
je vaa, a ako ste na tom podruju slabi, nikakva tvrava na vrstom
tlu nee vam mnogo pomoi.401 A po Albuquerqueu: Ako bi,
kojim sluajem, Portugal pretrpio poraz na m oru, nai indijski
posjedi ne bi se mogli zadrati ni dan vie nego to bi to lokalni
monici dopustili.402 U narednom stoljeu, ef nizozemske baze
Hirado u Japanu govori 1623. godine to isto: Nemamo dovoljno
snage da kroim o na kopno ako nemamo zatitu flote.403 A neki
Kinez iz Macaoa tuguje: im Portugalce obuzme neka loa nam
jera, znat emo kako da ih zgrabimo za guu. Ali ako su na morskoj
puini, kojim sredstvom da ih kaznimo, kako da ih drimo pod
kontrolom i kako da se od njih obranimo?404 Jednako tako je
1616. godine mislio Thomas Roe, am basador Indijske kompanije
na dvoru Velikog Mogula. Odatle njegovi savjeti odgovornim En
glezima: Drite se ovog pravila ako vam je stalo do dobiti: nastojte
je ostvariti na m oru i m irnim trgovanjem; izvan svake sumnje je
da bi bilo pogreno u Indiji drati garnizone i boriti se na kop
nu.405
Ta razmiljanja vrijede kao pravilo i ne treba ih tumaiti kao
elju za m irom , nego kao jasnu, dugogodinju svijest o tome da bi
svaki pokuaj kopnenog osvajanja bio vrlo rizian. Ve od poetka
evropski su upadi bili vrlo napraiti i surovi, kad god je to bilo
mogue. Nisu izostajale pljake, ratni pothvati i planovi. Godine
1586, uoi Nepobjedive armade, Francisco Sardo, panjolski gu
verner Filipina, nudio je svoje usluge da s 5.000 ljudi osvoji Kinu;
kasnije, politika koju je na otocima Indonezije, na kojima je lake
vladati nego na kontinentu, gradio Coen obiljeena je silom,
kolonizacijom, udarcim a batinom.400A vrijeme teritorijalnih osva
janja, iako dosta kasno, konano e doi s Dupleixom, Bussyem,
Cliveom...
Jo prije te kolonijalistike eksplozije, Evropljanin je iskori
tavao svoju golemu nadmo na m oru ili s mora. To m u omoguuje
da osigurava tovar neevropskih trgovaca koji ele sigurnost kada
bjesni lokalno gusarstvo; da topovskom pucnjavom potue ili
ugrozi neku nepokornu luku; da naplauje dozvolu za prolaz407
domaim brodovima (Portugalci, Nizozemci i Englezi prakticirali
su taj namet); pa ak da, u sluaju sukoba s kopnenim snagama,
kao djelotvorno oruje primijeni blokadu. Za vrijeme rata koji je
na nagovor Josiaha Childa, direktora East In d ia C ompany, 1688.
voden protiv Aureng Zeba, podanici Velikog Mogula, objanjava
576
sam Josiah Child, nesposobni su podnijeti rat s Englezima u

trajanju od dvanaest mjeseci; a da ne doe do izgladnjelosti i
masovnog umiranja u tisuama zbog prestanka radova koji im
omoguuju da kupe riu; ne samo zbog nedostatka nae trgovine,
nego i zbog toga to, vodei rat, blokiramo njihovu trgovinu sa
svim istonjakim nacijama koja je deset puta vea od nae tr
govine i trgovine sa svim evropskim nacijama zajedno.406
Taj tekst izvanredno jasno govori kakva je svijest Engleza o
golemoj snazi i trgovakoj nadmoi mogulske Indije, ali nita
manje i o njihovoj odlunosti da temeljito iskoriste sve svoje
prednosti, da trguju s maem u ruci, kao to je uzviknuo jedan
slubenik Kompanije.409
Poslovnice, faktorije,
odjeli, depoi
Velike indijske kompanije ve su multinacionalne. One se nisu
uhvatile u kotac samo s kolonijalnim problemima. Bore se s
dravom koja ih je stvorila i na koju se oslanjaju. One su drava u
dravi, ili izvan drave. Bore se protiv dioniara, stvarajui jedan
kapitalizam koji nije u skladu s trgovakim obiajima. One se
istodobno moraju brinuti o kapitalu dioniara (koji trae divi
dende), o kapitalu nosilaca kratkoronih obveza (engleski bonds),
o opticajnom kapitalu (dakle o likvidnosti), a uz to i o ouvanju
fiksnog kapitala brodova, luka, utvrenja... One moraju izdaleka
nadzirati vie stranih trita, usklaivati to s mogunostima i pred
nostima nacionalnog trita, odnosno s prodajom na licitacijama
u Londonu, Amsterdamu i drugdje.
Od svih tekoa najtee je savladati udaljenost. Tako se stari
put Levantom upotrebljava za slanje pisama, inovnika, vanih
naredbi, zlata i srebra. Neki je Englez oko 1780. navodno uspio uz
pomo m onsuna ostvariti rekordnu brzinu: udaljenost London-
Marseille-Aleksandrija u Egiptu-Kalkuta preao je u 72 dana
putovanja.410 Meutim, putovanje preko Atlantika u jednom kao i
u drugom smjeru prosjeno zahtijeva osam mjeseci, a u oba
smjera bar osamnaest mjeseci ako je sve u redu, odnosno ako ne
treba prezimiti u nekoj luci i ako je oplovljavanje Rta Dobre nade
ilo glatko. Takvo polagano kretanje brodova i trgovake robe
onemoguava upraviteljima iz Londona ili Amsterdama da dre
577
sve u svojim rukama. Svoju vlast m oraju prenijeti na druge, dijele

je s lokalnim upravama koje svaka za sebe (primjerice u Madrasu
ili u Suratu) donose hitne odluke i brinu se da na licu mjesta
provode elje Kompanije, da proslijede ugovore411 i upute u
eljenom vremenu (est mjeseci, godinu dana unaprijed), da
predviaju plaanja, da prikupljaju brodski tovar.
Te trgovake jedinice otcijepljene od centra nazivaju se pos
lovnicama, faktorijama i odjelima. Dva prva izraza u svakodnev
nom se govoru mijeaju, ali poredak kojim smo ih nabrojali
uglavnom odgovara opadanju njihova znaenja. Tako je engleska
faktorija u Suratu stvorila niz odjela u Gogi, Broachu, Barrodi,
Fatehpur Sikri, Lahorcu, Tatti, Lahribandaru, Jasquesu, Ispahanu
Moki...412 Tako su ustanove Francuske kompanije u Chandcr-
nagoru bile podijeljene u tri razreda: oko Chandernagora, glav
nog mjesta, est velikih poslovnica bijahu alassor, Patna,
Kassimbazar, aka, ugdia i Catigan; obine trgovake kue bijahu
Soopoze, , Carricole, Mongorpoze i Serampoze, s tim da
su dvije posljednje postaje bile trgovake kue u kojima je bo
ravio jedan slubenik bez teritorija.413
Teritorij poslovnice ili glavnog mjesta dobivao se dopu
tenjem lokalnih vlasti, a bilo ga je veoma teko dobiti i nikada nije
bio besplatan. U cjelini taj je sistem bio neka vrst posve trgovake
kolonizacije: Evropljanin se smjetao nadomak proizvodnih oblas
ti i trita, na raskrsnicama puteva, koristei se onim to je pos
to ja lo p rije n jeg a , tak o da se n ije m o ra o b rin u ti o
infrastrukturama, a lokalnom ivotu mogao je prepustiti brigu
0 prijevozu sve do izvoznih luka, kao i organizaciju i financiranje
proizvodnje te osnovnu razmjenu.
Uhvativi se poput parazita za neko strano tijelo, Evropljani
su se sve do engleskog osvajanja (ako se izuzme nizozemski uspjeh
na izdvojenom podruju Indonezije) ograniili na zauzimanje
pojedinih toaka, odnosno vrlo malenih povrina. Macao, ispred
Kantona, po veliini je selo. Bombaj, na svom otoku od tri puta
dvije milje, jedva je smjestio svoju luku, brodogradilite, kasarne
1 kue, a na oblinjem otoku Salsette bogatai ne bi mogli jesti meso
da nije bilo svakodnevnog snabdijevanja doprem anjem .414 Des-
hima, u samoj luci Nagasaki, bez svake sumnje manja je od Ghetto
Nuovissim o u Veneciji. Brojne faktorije samo su utvrene gra
evine, odnosno skladita gdje Evropljanin ivi izdvojenije nego
Indijac iz najzatvorenije kaste.
578
Postoje naravno izuzeci: Goa na svom otoku, Datavia, Lle dc

Prance (Mauricius), Lle Bourbon (Runion). Nasuprot tome,
evropski poloaji u Kini jo su nesigurniji. Evropskom trgovcu nije
doputen stalni boravak u Kantonu, kao ni stalan pristup slobod
nom tritu (za razliku od Indije). Na svakom brodu kompanije
predstavljaju putujui trgovci, moglo bi se rei, neto poput lete
ih, putujuih faktorija, koje bismo mogli nazvati depoima. Ako
doe do svae, ako se ne slua predsjednik koji im je dodijeljen,
valjalo se pribojavati tekoa i manjkova.415
Moemo li iz toga zakljuiti da je sve do engleskog osvajanja
djelovanje Evropljana tek dodirnuto Aziju, da se ograniilo na
poslovnice koje jedva dotiu to golemo tijelo, da je evropsko
zauzimanje bilo povrno, plitko, blago, da nije promijenilo ni
civilizaciju, ni drutva i da se, ekonomski gledano, odnosilo samo
na vanjsku trgovinu, odnosno na manji dio proizvodnje? Potajice
se ponovno otvara spor izmeu unutranjeg trita i vanjske
razmjene. Evropske poslovnice u Aziji nisu zapravo nita bezaz-
lenijc od poslovnica Hanzeatske lige, ili Nizozcmaca du Baltika i
Sjevernog mora, ili od venecijanskih i denoveanskih poslovnica
po Bizantskom Carstvu, da uzmemo samo tih nekoliko primjera.
Evropa je poslala u Aziju vrlo male skupine, brojano neznatne,
to je tono, ali su one bile vezane uz najrazvijeniji zapadni kapita
lizam. A te manjinske skupine, za koje moemo rei da su tek vrlo
krhka superstruktura416, ne susreu se s azijskim masama, nego
s drugim trgovakim, isto tako manjinskim skupinama koje vla
daju prometom i razmjenom na Dalekom istoku. Upravo su te
domae manjinske skupine u Indiji, to prisilno, to dragovoljno,
otvorile put ulasku Evropljana, pokazavi najprije put Portugal
cima, zatim Nizozemcima i na kraju Englezima (a isto tako Fran
cuzima, Dancima i vcdanima) kroz trgovake labirinte iz Indije
u Indiju. Ve je tada zapoeo proces u kojem se prije kraja XVIII.
stoljea 85 do 90% vanjske trgovine Indije moralo prepustiti
engleskom monopolu.417 Upravo zbog toga to su pristupana
trita na Dalekom istoku formirala niz povezanih privreda, spo
jenih u efikasnu ekonomiju-svijet, evropski trgovaki kapitalizam
mogao ih je opkoliti i sluei se njihovom snagom upravljati njima
u svoju korist.
579
Kako upoznati pravu povijest

Dalekog istoka
Zanima nas, dakle, prava povijest Dalekog istoka, ali naglasimo

odm ah da nije lako u nju proniknuti. U Londonu, Amsterdamu,
Parizu postoje izvrsni arhivi, ali u njima se na podruja Indije i
Indonezije uvijek gleda kroz povijest velikih kompanija... Isto tako,
u Evropi i posvuda u svijetu ima vrsnih orijentalista. Ali strunjak
u prouavanju islama nije istodobno i strunjak u prouavanju
Kine, Indije, Indonezije ili Japana. Osim toga, orijentalisti su esto
izvanredni lingvisti i poznavatelji kulture vie nego povjesniari
drutva ili ekonomije.
Danas se situacija mijenja. Zanimanje sinologa, japanista,
indologa, islamista danas je vie usm jereno na drutva te na
ekonom ska i politika ustrojstva. Sociolozi ak razmiljaju poput
povjesniara.418 A unazad dvadeset do trideset godina, traei
identitet svojih zemalja osloboenih od Evrope, povjesniari Dale
kog istoka, zbijajui svoje redove, zapoeli su izvorna istraivanja,
a razliiti radovi svjedoe o onom e to je Lucien Febvre nazvao
smislom problem ske povijesti. Ti povjesniari rade na jednoj
novoj povijesti kojoj su rezultati vidljivi u nizu djela i izvanrednih
asopisa. Nalazimo se pred novim velikim sporenjima.
Ne treba ni pokuati u svemu ih slijediti. Materija je toliko
obim na (iako ostavlja jo uvijek mnogo nerijeenih problem a) da
jo uvijek nije m ogue sagledati cjelinu. Pokuao sam, meutim,
na vlastiti rizik, na je d n o m prim jeru dati kratak pregled irine i
novosti problem a to se pojavljuju. Moj izbor pao je na Indiju. O
toj tematici raspolaem o mnogim temeljnim engleskim djelima te
radovima tima indijskih povjesniara rijetke kvalitete koji su sre
om pisali na engleskom jeziku koji nam je dostupan u izvorniku.
Pokazali su se kao odlini vodii kroz sjaj i bijedu takozvane
srednjovjekovne Indije, budui da se za njih, prem a ve uvrije
enom shvaanju, srednji vijek protee sve do uspostavljanja en
gleske dominacije. Jedina sporna toka u njihovu pristupu je ta
a p rio m o st koju nameu (ukratko, viestoljetno zakanjenje u
odnosu na Evropu) i to to se u raspravu uvodi tobonji problem
feudalizma koji izmeu XV. i XVIIL stoljea istodobno opstoji i
propada. No, ova kritika je samo sirnica.
Odabrao sam Indiju ne samo iz razloga koje sam naveo. I ne
zato to bi u njezinu povijest bilo lake proniknuti nego u neku
580
drugu: naprotiv, u odnosu na norme ope povijesti, Indija mi se

ini sutinski netipinim sluajem, politiki, drutveno, kulturno,
ekonomski vrlo sloenim. Ali sve ostale zemlje oslanjaju se na
Indiju, gdje je ekonomija-svijet u sredinjoj poziciji; sve se ko
rijeni u njezinoj susretljivosti i slabosti. Portugalci, Englezi, Fran
cuzi poinju od Indije. Jedini su izuzetak Nizozemci, koji
uvruju svoje bogatstvo u sreditu Indonezije i bre od ostalih
pobjeuju u trci za monopolom. No nisu li Nizozemci na taj nain
suvie kasno pristupili Indiji od koje e na kraju ovisiti cjelokupna
trajnost i veliina za uljeze koji su doli sa zapada, najprije mus
limane, zatim zapadne Evropljane?
Indijska sela
Indiju ine sela. Tisue i tisue sela. Recimo radije sela nego
selo.419 Upotreba jednine navela bi na pogrenu sliku o tipinom
indijskom selu, zatvorenom u svom kolektivnom ivotu, koje bi
netaknuto, uvijek jednako i nezavisno, prolazilo kroz uzburkanu
povijest Indije i koje bi, nekim novim udom, bilo posvuda jed
nako na cijelom golemom kontinentu, bez obzira na osobitosti
razliitih provincija (tako su, na primjer, vrlo oigledne osobitosti
Dekana, june zemlje). Zaokruena samodovoljna seoska cje
lina, koja se sama prehranjuje i odijeva, moe se bez sumnje i
danas nai u nekim izoliranim i zaostalim podrujima. Ali to su
samo izuzeci.
A pravilo je da postoji otvorenost prema onome to se nalazi
izvan seoskog ivota, okruenog razliitim vlastima i tritima to
ga nadgledaju, oslobaaju vikova, nameu mu dobre i loe strane
novane privrede. Tu se dotiemo tajne cijele indijske povijesti,
ivota ulovljenog u temelju, koji raspiruje i pothranjuje divovsko
drutveno i politiko tijelo. U jednom sasvim drugom kontekstu,
takva je shema ruske privrede u istom razdoblju.
U svjetlu novijih istraivanja, dobro vidimo kako stroj funkci
onira ovisno o prinosima, obvezama i porezima drave. Sveprisut
na novana privreda je odlian transmisioni remen; ona olakava,
umnoava razmjenu, ak i onu koja je prisilna. Zasluga za to
kolanje samo djelomino pripada vlasti Velikog Mogula. Indija je
zapravo ve stoljeima izvrgnuta novanoj privredi, djelomice
zbog svojih veza sa sredozemnim svijetom koji se ve u antikom
dobu nalazi u dodiru s novcem to ga je to doba na neki nain i
581
Na dvoru Velikog Mogula, indijski velika kod suverena. (Otisak B. N.)
582
izmislilo i nadaleko izvozilo. Ako je vjerovati L. C. Jainu420, Indija

jc imala bankare ve u VI. stoljeu prije nove ere, odnosno stoljee
prije Pcriklova doba. U svakom sluaju, novana privreda prodrla
je u indijsku razmjenu mnogo stoljea prije Delhijskog Sultanata.
Osnovni doprinos Delhijskog Sultanata u XIV. stoljeu jc
prinudna administrativna organizacija koja, stupanj po stupanj, od
provincija do kotara, prodire do sela i dri ih pod kontrolom.
Teina, ustrojstvo te drave koju je 1526. naslijedilo Carstvo Veli
kog Mogula, omoguuje stvaranje i prisvajanje seoskih vikova.
Jednako tako pridonosi odravanju tih vikova i njihovu jaanju.
Jer u muslimanskom despotizmu mogul ima neto od pros
vijeenog despotizma, a to je briga da se ne ubije koka koja nosi
zlatna jaja, da se ouva seljaka reprodukcija, da se proiri uzgoj
kultura, da bilje koje daje vie plodova zamijeni ono drugo, da se
naseli neobraena zemlja, da se pomou bunara i vodospremita
poveaju mogunosti navodnjavanja. Tome valja dodati da u sela
prodiru i okruuju ih putujui trgovci, zatim trita oblinjih
trgovita, pa ak i trita koja su osnovana radi trampe prehram
benih proizvoda unutar velikih sela, zatim naturalnu razmjenu
izmeu sela, te pohlepna trita udaljenih gradova i, napokon,
sajmove vezane uz vjerske svetkovine.
Jesu li sela zavisna? O njima vode brigu provincijalne i kotar
ske vlasti; veleposjednici dobivaju od Velikog Mogula (u pravilu
jedinog vlasnika zemlje) dio dabina s posjeda (jagire, koje valja
shvatiti kao beneficije); revnosni zakupci poreza, za m indari421
isto tako imaju nasljedna prava na zemlju; trgovci, lihvari i mje
njai kupuju, prevoze, prodaju etvene proizvode, a namete i
obveze mijenjaju u novac kako bi cjelokupno kolanje bilo lake.
Veleposjednik zapravo ivi na dvoru u Dclhiu, gdje zauzima svoj
poloaj, a ja g ir mu se ustupa na dosta kratak rok, obino na tri
godine. On ga redovito i bez srama eksploatira, iz daleka, i poput
drave obveze to mu pripadaju ne eli dobivati u naturi nego u
novcu.422 Mijenjanje etvenih proizvoda u novac predstavlja klju
sistema. Bijeli i uti metal nisu samo predmeti i sredstva tezaurira-
nja, nego su neophodni i za funkcioniranje golemog stroja, od
njegovih seoskih osnova pa sve do vrha drutva i njegovih pos
lova.423
Osim toga, unutar sela uspostavljena je hijerarhija s kas-
finskim sustavom (obrtnitvo i proletarijat nedodirljivih). Na elu
mu je revnostan gospodar, glavar sela, i uzak krug aristokracije,
khud-kashta, birana manjina relativno bogatih ili, bolje, imunih
583
F ernand Braudel / Vrijeme svijeta
Indijska karavana goveda kojom se dovozi ito iz Balagata (Bala-

gat, u provinciji Madhya Pradesh) Portugalcima u Goi (XVI. stoljee).
(Fotografija F. Quilici)
seljaka koji su vlasnici najbolje zemlje, imaju etiri do pet plugova,

etiri ili pet pari volova ili bivola, a uz to plaaju povoljne poreske
pristojbe. Oni predstavljaju onu poznatu seosku zajednicu o
kojoj se toliko govorilo. U zamjenu za povlastice i individualno
vlasnitvo nad poljima koje sami obraduju s obiteljskom radnom
snagom, oni su prema dravi solidarno odgovorni za plaanje
nameta cijelog sela. Oni, uostalom, uzimaju dio sakupljenog nov
ca. Isto tako, povlateni su prilikom naseljavanja neobraenih
podruja i osnivanja novih sela. Ali strogo ih nadzire vlast koja se
boji razvijanja neke vrsti zakupnitva ili napoliarenja u njihovu
korist, ili ak poljoprivrednog nadniarstva (koje postoji, ali nez
natno) dakle vlasnitva izvan norma koje bi, poveavajui se u
reimu poreskih pogodnosti, na kraju smanjile obujam poreza.424
Ostali seljaci, koji nisu vlasnici svojih polja, koji su doli izvana i
koji, ovisno o prilikama, sele od jednog do drugog sela zajedno sa
svojom stokom i plugom, imaju mnogo tee obveze.
584
Osim toga, selo ima vlastite obrtnike: zadravajui svoju

ulogu u kastama, oni za svoj rad dobivaju udio od prinosa zajed
nike etve, zatim komadi zemlje za obraivanje (neke kaste ipak
su plaene nadnicom).425 Sloen sistem, rei ete, ali postoji li
igdje na svijetu jednostavan seoski sistem? Seljak nije rob, nije
bio ni kmet, ali se bez svake sumnje nalazio u zavisnu poloaju.426
Dio njegovih prihoda koje uzimaju drava, gospodar/agfra i drugi
primatelji penje se od treine do polovice, u plodnim oblastima
ak i vie.427 Kako je onda mogu takav sistem? Kako ga seoska
privreda podnosi, zadravajui uz to stanovitu sposobnost irenja,
budui da je Indija u svom demografskom rastu u XVII. stoljeu
uvijek dovoljno proizvodila za svoje stanovnitvo, poveala in
dustrijske kulture pa ak i prinose brojnih vonjaka, kako bi
odgovorila poveanoj potronji voa i novom ukusu medu vlas
nicima?428
Te rezultate valja pripisati skromnoj razini seoskog ivota i
visokoj produktivnosti u poljoprivredi.
Seoska Indija obraduje oko 1700. samo dio svoga tla: u
bazenu Gangesa, na primjer, prema vjerodostojnim statistikama,
eksploatira se samo polovica obradiva tla koje se u istoj oblasti
obraivalo 1900. godine; u sredinjoj Indiji izmeu dvije treine
i etiri petine; u junoj Indiji moemo svakako pretpostaviti vii
omjer. Jedna injenica ostaje izvan svake sumnje: od XV. do XVIII.
stoljea u indijskoj poljoprivredi se gotovo posvuda obraivala
samo najbolja zemlja. A budui da u Indiji nije dolo do po
ljoprivredne revolucije, da su osnovno orue, metode i kulture
ostali nepromijenjeni sve do 1900. godine, proizvod pro capite
hinduskog seljaka vjerojatno je bio vii 1700. nego to e biti 1900.
godine.429 Osim toga, neobraena zemlja na kojoj se podiu nova
sela daje seljatvu dodatni prostor, odnosno sredstva za laki uzgoj
stoke; daje mu vie vunih ivotinja, vie goveda i bivola da ih
upree u plug, vie mlijenih proizvoda, vieghee rastopljenog
maslaca koji se upotrebljava u indijskoj kuhinji. Irfan Habib430 dri
da su, s obzirom na dvije godinje etve, prinosi ita u Indiji do
XIX. stoljea vii nego u Evropi. No ak i kad bi prinosi bili jednaki,
Indija bi bila u prednosti. U toploj klimi potrebe radnika su manje
nego u evropskim zemljama umjerene klime. Seljak uzima od
etve skroman dio za prehranu, vei dio vika ostaje za razmjenu.
Osim dviju etvi godinje (etve rie, ili penice plus graak,
slanutak, uljarica), indijska poljoprivreda ima jo jednu prednost,
a to je mjesto koje zauzimaju bogate kulture namijenjene izvozu:
585
indigo, pamuk, eerna trska, mak, duhan (koji je doao u Indiju

poetkom XVII. stoljea), papar (biljka penjaica koja daje plodove
od svoje tree do devete godine, ali nasuprot onom e to se esto
misli, raste jedino ako se njeguje431). Te biljke daju vee prinose
nego proso, ra, ria ili penica. to se tie indiga, kod Indijaca
je uvrijeeno da se anje tri puta godinje.432 Uz ostalo, pogodan
je za sloenu industrijsku obradu, jednako kao i eerna trska, te
je zbog tog razloga njen uzgoj, koji zahtijeva velika ulaganja,
kapita listiki pothvat, veoma rairen u Indiji, uz aktivnu suradnju
velikih zakupnika poreza, trgovaca, predstavnika evropskih kom
panija i vlade Velikog Mogula, koji iskljuivim pravom zakupa
nastoji ostvariti svoj m onopol. Evropljani najvie trae indigo iz
oblasti Agre, osobito prinose iz prve etve kojoj su listovi ivlje
ljubiaste boje. S obzirom na razm jere domae i evropske potra
nje, cijena indiga neprekidno raste.433 Kako su proizvodne oblasti
Dekana uzburkane ratovima, perzijski i indijski kupci se 1633- vie
okreu indigu iz Agre, koji odm ah prem auje rekordnu cijenu od
50 rupija za m a u n d .AlA Engleske i nizozemske kompanije odlu
uju tada prekinuti kupovinu. Ali seljaci iz oblasti Agre, koje su
pretpostavljam obavijestili trgovci i zakupci to dre posao u
rukama, iupali su stabiljke indiga i privrem eno preli na druge
kulture.435 Je li ta sposobnost prilagoavanja znak kapitalistike
djelotvornosti, ili pak izravne veze seljaka s tritem?
Sve to ne iskljuuje oigledno siromatvo seljakih masa.
Opi uvjeti sistema om oguuju da se to i predvidi. tovie, vlast u
Dclhiu uzima u pravilu dio prinosa ovisno o etvi, ali u mnogim
podrujim a upravitelji zbog svoje komotnosti unaprijed procje
njuju prosjean prinos sa zemlje i na temelju toga odreuju fik sa n
n a m e t u naravi ili u novcu, razm jerno obraenoj povrini i vrsti
kulture (manje za jeam nego za penicu, manje za penicu nego
za indigo, manje za indigo nego za eernu trsku i mak).436 U tim
uvjetima, ako bi etva podbacila, ako ne bi bilo vode, ako bi se
goveda iz prom etnih karavana ili slonovi to su izali iz Delhia
hranili na obraenim poljima, ako bi cijene u meuvremenu
narasle ili opale, manjak bi padao na proizvoaa. Napokon, i
zaduivanje437 je oteavalo poloaj seljaka. Sve se mijenjalo, i to
obino sa zla na gore, ovisno o sloenosti zemljinog sistema,
vlasnitva, poreskog sistema, ovisno o provincijama i vladarevoj
dareljivosti, te ovisno o tome je li bilo ratno ili m irnodopsko
stanje. Ipak, u cjelini gledano, dok je mogulska drava bila jaka,
odravalo se minimalno napredovanje seljaka, koje je bilo nuno
586
za njen vlastiti naprbdak. Tek u XVIII. stoljeu sve se pogorava:

drava, poslunost, odanost vladinih upravnih inovnika, sigur
nost prometa.438 Pobune seljaka postaju neprestanima.
Obrtnici i industrija
Drugi dio bijednog stanovnitva u Indiji ine nebrojeni obrtnici
koji se nalaze posvuda u gradovima, trgovitima, selima, od kojih
su neka postala u potpunosti obrtnika. Do bujanja radnitva
dolazi spontano, ukoliko je toan podatak da se gradsko stanov
nitvo u XVII. stoljeu snano povealo, sve dok, prema nekim
povjesniarima, nije doseglo 20% ukupnog broja stanovnika to
bi znailo da u indijskim gradovima ima 20 milijuna stanovnika, a
to grosso m odo odgovara broju ukupnog stanovnitva Francuske
u XVII. stoljeu. ak i ako je taj broj napuhan, obrtniki sloj u
Indiji, povean vojskom nekvalificiranih radnika, obuhvaa miliju
ne ljudi koji rade i za unutranju potronju i za izvoz.
Indijske povjesniare vie zaokuplja priroda drevne indijske
industrije nego povijest velikog broja obrtnika. Njihova je elja da
uspostave bilancu svoje zemlje uoi britanskog osvajanja, a poseb
no da saznaju da li se indijsku industriju moe usporediti s
evropskom industrijom toga vremena, te je li ona bila sposobna
vlastitim razvojem dovesti do neke industrijske revolucije.
Industrija, ili bolje proto-industrija, sudarila se u Indiji s
brojnim zaprekama. Neka pretjerivanja u tom pogledu postoje
samo u uobrazilji ponekog povjesniara, kao to je isticanje ne
prilika do kojih je dovodio sistem kasti, koji je pokrivao cijelo
drutvo i koji je u svoju mreu obuhvatio i svijet obrtnika. Slijedei
Maxa Webcra, smatra se da je kasta onemoguila napredak teh
nike, zakoila svaku inicijativu obrtnika, i da je, prikovavi skupinu
ljudi jednom zauvijek za odreenu vrst posla, iz generacije u
generaciju onemoguavala svaku novu specijalizaciju i drutvenu
pokretljivost. Ima valjanih razloga, misli Irfan Habib, da se ta
teorija dovede u sumnju. (...) Prije svega zbog toga to je gomila
nespecijaliziranih radnika predstavljala rezervnu vojsku za nove
poslove, ukoliko se za to ukae potreba. Tako su seljaci, bez
sumnje, davali radnu snagu potrebnu za eksploataciju dijamant
nih polja Carnatica: kad bi se neki rudnik napustio, rudari bi se,
kako se tvrdi, vraali svome oranju. tovie, okolnosti su s
vremenom mogle zaokrenuti, pa ak i promijeniti obrtniku speci
587
jalizaciju odreene kaste. Takav je primjer kaste krojaa u Maha-

ratri439, koje se jedan ogranak okrenuo bojenju tkanina, a drugi
se ak specijalizirao za bojenje s pomou indiga.440 Stanovita
prilagodljivost radne snage je izvan svake sumnje. Drevni kastinski
sustav razvio se, uostalom, istodobno s podjelom rada, a u Agri se
na poetku XVII. stoljea moglo razlikovati vie od stotinu razliitih
zanata.441 Osim toga, jednako kao u Evropi, radnici su se selili u
potrazi za unosnijim poslom. Tijekom druge etvrtine XVIII. sto
ljea, propast Ahmedabada dovela je do snanog uspona tekstilnih
djelatnosti u Suratu. A zar ne vidimo kako evropske kompanije
pozivaju k sebi tkalce iz okolice koji su doli iz razliitih pokrajina
i koji se, izuzev posebnih zabrana (kao to je zabrana za odreene
kaste da putuju morem), sele prema potranji?
Neke druge zapreke bile su ozbiljnije. Evropljanin se esto
udi malom broju orua, uvijek samo najosnovnijeg, kojim se
indijski obrtnik slui. Nedostatak orua, objanjava Sonnerat,
dovodi do toga da pilaru treba tri dana da napravi dasku za koju
Domai kovai iz Goe (XVI. stoljee): jednostavna tehnika, runi

mijeh, udan eki koji nedvojbeno slui i kao sjekira. (Otisak F.
Quilici)
588
bi naim radnicima trebao jedan sat rada. Tko se ne bi iznenadio

da su oni lijepi muslini koje toliko traimo napravljeni na tka
lakom stanu sastavljenom od etiri komada drva zabodena u
zemlju?442 Indijski obrtnik proizvodi prava remek-djela vrlo
velikom runom vjetinom koju jo vie usavrava veoma izraena
specijalizacija: Rad koji bi u Nizozemskoj obavio samo jedan
ovjek ovdje prolazi kroz ruke etvorice, biljei Nizozemac Pel-
saert.443 Dakle, nailazimo na oskudan alat, nainjen gotovo isk
ljuivo od drva, nasuprot evropskom alatu pri ijoj izradi se i prije
industrijske revolucije upotrebljava eljezo. Dakle, zastarjelosti;
sve do kraja XIX. stoljea, primjerice, kada je rije o navodnjavanju
i crpljenju vode, Indija e ostati vjerna tradicionalnim strojevima
iranskog podrijetla, drvenim zupanicima, nazubljcnim drvenim
kotaima, konatim vreama, zemljanim vjedrima, ivotinjskoj ili
ljudskoj energiji... Ali mnogo manje zbog tehnikih razloga, misli
I. Habib444 (jer su ti drveni mehanizmi, kao na primjer oni to se
upotrebljavaju u tkanju, esto veoma domiljato i m udro izra
eni), nego zbog njihove skupoe: visoka cijena metalnih modela
po uzoru na evropske ne bi se isplatila u privredi s obiljem slabo
plaene radne snage. Imajui na umu sve razliitosti, isti problem
danas se postavlja kod nekih vrhunskih tehnika koje zahtijevaju
mnogo kapitala i malo radne snage, kojih je prihvaanje za Trei
svijet tako teko i skupo.
Isto tako, ako ba nisu u toku s rudarskim tehnikama, Indijci
se zadovoljavaju eksploatacijom povrinskih rudaa i proizvode,
vidjeli smo to u prvom svesku, lijevani elik izuzetne kvalitete, koji
se po visokoj cijeni izvozi u Perziju i druge zemlje. Indijci su u
tome razvijeniji od evropske metalurgije. Oni znaju sami obra
ivati metal. Proizvode brodska sidra, lijepo oruje, sablje i bodee
svih oblika, dobre puke, prikladne topove (iako sa zavarenim, a
ne s lijevanim zasunima).445 Prema svjedoenju nekog Engleza iz
1615. godine, topovi iz arsenala Velikog Mogula u atcrporu (na
putu iz Surata u Delhi) izliveni su u razliitim kalibrima, iako su
openito suvie kratki i suvie tanki.446 No to su ipak razmiljanja
m ornara naviklog na dugake brodske topove, a usto se ne moe
tvrditi da ti topovi nisu kasnije poboljani. U svakom sluaju,
Aureng Zeb oko 1664. godine raspolae tekim topnitvom koje
vuku fantastine zaprege (s obzirom na svoju sporost, ono se
unaprijed premjeta) i lakim topnitvom (dva konja za komad
oruja) koje uredno slijedi careva premjetanja.447 U to vrijeme,
indijski su topnici zamijenili evropske; iako nisu tako okretni kao
589
stranci, dolazi do vidnog tehnikog napredovanja.448 Uostalom,

puke i topovi zauzeli su cijeli indijski prostor. Kada se Tippo Sahib
(posljednji nabib Misore), kojeg su Francuzi napustili 1783, povla
io u svoja brda, njegovo teko topnitvo kree se nemoguim
putevima, preko Ghtesa. U oblasti Mangalore u svaki komad valja
m u upregnuti 40 do 50 volova; ako slon koji gura straga naini
krivi korak, otkotrljat e se sa skupinom ljudi u ponor.449 Nema,
dakle, katastrofalnog tehnikog zaostajanja. A kovnice novca u
Indiji, na primjer, ravne su evropskim: u Suratu se 1660. godine
svakog dana iskovalo 30.000 rupija samo za Englesku kompa
niju.450
Konano, postoji i udo nad udima: brodogradilite. Prema
jednom francuskom izvjetaju, brodovi sagraeni u Suratu oko
1700. godine veoma su dobri i vrlo trajni... i bilo bi vrlo korisno
(za Francusku indijsku kompaniju) da ih d izgraditi nekoliko za
sebe, iako su im cijene jednake francuskim, jer im tikovina od
koje su sagraeni osigurava etrdeset godina plovidbe umjesto
deset do dvanaest, najvie etrnaest.451 U prvoj polovici XIX.
stoljea Parsi iz Bombaja uvelike su ulagali u gradnju brodova, a
gradili su ih u Bombaju i drugim lukama, osobito u Cochinu.452
Bengal, a od 1760. i Kalkuta453, isto tako imaju svoja brodo
gradilita: Englezi su od posljednjeg rata (17781783) samo u
Bengalu opremili 400 do 500 brodova svih veliina, koji su sagra
eni u Indiji za njihov raun.454 Brodovi prem a potrebi imaju vrlo
veliku nosivost: Surat Castle (17911792) ima zaprem ninu 1.000
tona, nosi 12 topova i broji 150 lanova posade; Loivjee F am ily
ima 800 tona nosivosti i moe ukrcati 125 laskara; kraljica te flote,
Sham pinder (1802), dosee 1.300 tona nosivosti.455 U Indiji su,
uostalom, sagraeni i najljepi indiam eni, za to vrijeme gigantski
brodovi, koji obavljaju trgovinu s Kinom. Sve do pobjede paro
broda oko sredine XIX. stoljea, Englezi su se u azijskim morima
sluili samo brodovima sagraenima u Indiji. Ali nijedan od njih
nije usm jeren prem a Evropi: engleske luke su za njih bile zabra
njene. Rat i hitna potreba za transportom ukinuli su 1794. godine
tu zabranu na nekoliko mjeseci. Ali pojava indijskih brodova i
m ornara izazvala je toliko neprijateljskih reakcija u Londonu da
trgovci ubrzo odustali da se slue njihovim uslu-
Ne treba se dublje uputati toliko je ta injenica poznata

u udesnu proizvodnju tekstila u Indiji. Poput toliko hvaljene
engleske industrije sukna, ona je u potpunosti sposobna odgo-
590
47. TEKSTILNA INDUSTRIJA I PUTOVI U INDIJI SREDINOM XVIII. STOLJEA.

Osim na Malabarskoj obali, bogatoj paprom , tekstilna industrija postoji u svim
velikim indijskim regijama. Razliiti znakovi obiljeavaju razliitu proizvodnju i
daju priblinu predodbu o njezinu obimu. (Prema K. N. Chaudhuri, The
Trading World o f Asia and the English East India Company, 1978)
voriti na svako poveanje potranje. Prisutna je u selima; um no

ava tkalake radionice u gradovima; od Surata do Gangesa sije
niz zanatskih radionica koje rade za svoj vlastiti raun ili za velike
izvoznike; snano je ukorijenjena u Kamiru; teko osvaja Mala-
barsku obalu, ali gusto naseljava Koromandelsku obalu. Evropske
591
kompanije uzalud su pokuavale organizirati tkalaku djelatnost

prem a modelu koji se primjenjuje na Zapadu, prije svega puttin g
o u t system o kojem smo opirno govorili. Najjasniji takav pokuaj
bio je u Dombaju457 gdje e se kasnim useljavanjem indijskih
radnika iz Surata i drugih krajeva moi zapoeti od nule. Ali
tradicionalni indijski sistem predujm ova i ugovor zadrat e se
kao uzor, bar do osvajanja i uvoenja izravnog nadzora obrtnika
iz Bengala, u posljednjim desetljeima XVIII. stoljea.
Tekstilnom djelatnou bilo je teko ovladati jer nije bila
uklopljena u samo jednu m reu kao u Evropi; razliiti sektori i
krugovi vladali su proizvodnjom i trgovinom sirovina; proizvod
njom pam une niti (bio je to dug postupak, osobito ako je trebalo
postii vrlo tanku, a ipak vrstu nit, poput one za muslin); tkanjem;
bijeljenjem i ukraavajem tkanina; tiskanjem. Ono to je u Evropi
bilo vertikalno povezano (u Firenci ve u XIII. stoljeu), ovdje se
organiziralo u zasebnim odjelima. Kupac iz kompanije obraa se
ponekad tritu na kojem tkalci prodaju svoje tkanine, ali kada je
rije o velikim narudbam a (a narudbe su sve obilnije)458 bolje
je zakljuiti ugovore s indijskim trgovcima kojih sluge obilaze
proizvodne oblasti i sami uruuju obrtnicima ugovore. Trgovac
posrednik obvezuje se dobavljau odreene poslovnice da e
odreenog datuma, po konano utvrenoj cijeni, predati odree
nu koliinu i vrstu tkanine. Tkalcu daje uobiajeni predujam u
novcu, to ga na neki nain obvezuje na kupnju, a radniku om o
guuje da kupi konac i da se prehranjuje za vrijeme posla. Kad je
komad tkanine gotov, dobit e za njega cijenu koja vlada na tritu,
uz odbitak predujm a. Slobodna cijena, koja se ne utvruje u
trenutku narudbe, mijenja se ovisno o cijeni konca i cijeni rie.
Trgovac se dakle izlaze riziku koji se, dakako, odraava na
visinu njegove zarade. No povlastice koje uiva tkalac nedvojbene
su. On prim a predujam u novcu (ne kao u Evropi, u sirovini) i
ostaje m u izravna zatita trita, to evropski radnik u okviru
Verlagssystema gubi. S druge strane, on moe pobjei, promijeniti
radno mjesto, ak i trajkati, napustiti posao, vratiti se na zemlju,
otii u vojsku. U takvim uvjetima, K. N. audhuri dri da je
siromatvo tkalaca, o kojem svi odreda svjedoe, doista neobja
njivo. Je li uzrok tome zastarjela drutvena struktura koja po
ljoprivrednike i obrtnike osuuje na minimalnu naknadu? Golem
rast potranje i proizvodnje u XVII. i XVIII. stoljeu mogao je
poveati mogunosti izbora zanat, ali nije mogao unititi openito
592
nisku razinu nadnica, usprkos injenici to je proizvodnju izravno

napajala novana privreda.
Taj je sistem openito inio manufakture nepotrebnima, no
manufakture postoje, s koncentracijom radne snage u velikim
radionicama: to su karkhanasi koji rade samo za vlasnike, ple
mie, ili za samog cara. Ali vlasnici ne proputaju priliku da izvoze
te visoko raskone proizvode. Mandclslo (1638) govori o udes
noj, veoma skupoj tkanini od svile i konca sa zlatnim cvjetovima
koja se odnedavno poela proizvoditi u Ahmedabadu, koju je car
za sebe rezervirao, doputajui ipak i strancima da je odvoze izvan
njegovih drava.459
Cijela Indija, zapravo, izrauje svilu i pamuk, izvozi nev
jerojatne koliine tkanina, od najobinijih do najraskonijih, i to
u cijeli svijet, a posredstvom Evropljana ak i Amerika dobiva
znatan dio. Njihovu raznolikost moemo sebi predstaviti pomou
opisa putnika i trgovakih lista koje su nainile evropske kom
panije. Uzmimo kao primjer (doslovce i bez komentara) citat iz
jednog francuskog podneska o tekstilnim artiklima iz razliitih
pokrajina: Ncbijeljena i plava platna iz Salcma, plave gvineje iz
Madure, bazini iz Gondelura, perkale iz Arnia, platna iz Pon-
dicherya, betille, ehavoni, tarnatene, organdiji, stinkerke s obale,
cambaye, nicania, bajutapeau, papoli, korote, brani, boelan, lima-
na, prekrivai za krevet, chittc, cadejc, bijeli douli, marame iz
Mazulipatama, sana, muslini, tcrrindin, dorcasi (prugasti muslin),
marame od stinkerquea, jednobojne, obrubljene zlatnim i srebr
nim nitima malmolle, obina plama iz Parne (koja su se izvozila u
tolikim koliinama do 100.000 komada da ih se moe dobiti
bez ugovaranja460), sirsaka (tkanina od svile i pamuka), baffctasi,
hamani, casse, plama sa etiri niti, obini bazin, gaze, plama iz
Permacodya, gvineje iz Yanaona, conjou....461 Autor podneska
dodaje da kakvoa odreenih vrsta tkanina uvelike varira: u Daki,
tritu vrlo lijepih muslina, jedinstvenih u svojoj vrsti... ima
jednobojnih muslina od 200 franaka za 16 rifova, pa sve do 2.500
franaka za 8 rifova.462 Ali ovo nabrajanje, samo po sebi udesno,
djeluje siromano pored 91 vrste tkanina kojih je popis Chaudhuri
naveo kao dodatak svojoj knjizi.
Bez svake sumnje, sve do engleske strojarske revolucije,
indijska pamuna industrija bila je prva na svijetu, kako zbog
kakvoe tako i zbog koliine proizvoda te obima izvoza.
593
Nacionalno trite
U Indiji je sve u prom etu, jednako poljoprivredni vikovi, kao i
sirovine i m anufakturni proizvodi namijenjeni izvozu. Preko lanca
lokalnih trgovaca, lihvara i zajmodavaca, ito sakupljeno na seos
kim trnicama stie do trgovita i malih gradova (kasaba), a zatim
do velikih gradova, posredstvom veletrgovaca specijaliziranih za
prijevoz teke trgovake robe, osobito soli i ita.463 To kolanje
daleko je od savrenstva: moe ga iznenaditi nagla pojava gladi
koju goleme udaljenosti esto ine katastrofalnom. No zar je
drugaije u kolonijalnoj Americi? Ili u staroj Evropi? Promet se,
uostalom, odvija u svim moguim oblicima: probija zapreke, vezu
je m eusobno udaljena podruja, razliitog ustrojstva i razine,
tako da je konano sva trgovaka roba u opticaju, obina i dragoc
jena, a prijevoz pokriva osiguranje po relativno niskoj cijeni.464
Kopneni prom et osiguravaju mone karavane, kafile trgo
vaca banjarasa, koje tite naoruane strae. Te karavane su se
sluile, ovisno o mjestima, kolima koja vuku volovi, bivolima,
magarcima, jednogrbim devama, konjima, mulama, kozama, a po
potrebi i nosaima. Za vrijeme kine sezone taj se prom et obustav
ljao, preputajui prvenstvo prijevozu rijekama i kanalima, koji je
mnogo jeftiniji, esto i bri, ali je iznos osiguranja bio znatno vii.
Karavane su se posvuda doekivale s oduevljenjem, ak su ih sela
rado ugoavala.465
Izraz koji se namee je nacionalno trite: golemi kontinent
pretpostavlja stanovitu povezanost, a njen najvaniji element je
novana privreda. Ta povezanost stvara polove razvoja, tvorce
asimetrinosti koja je nuna za ivost prometa.
Lako je uoiti dom inantnu ulogu Surata i njegove regije, koja
u svim oblastima materijalnog ivota ima povlaten poloaj: u
trgovini, industriji i izvozu. Njegova luka predstavlja velika izlazna
i ulazna vrata, a trgovina dalekog dometa vezuje je kako uz priliv
metala s Crvenog m ora tako i za daleke luke Evrope i Indonezije.
Drugi pol koji e narasti je Bengal, indijsko udo, jedan golemi
Egipat. Onaj francuski kapetan koji je uz dosta potekoa svojim
brodom od 600 tona 1739. plovio uzvodno Gangesom sve do
Chandernagora, bio je u pravu kada je o rijeci izgovorio sljedee
rijei: To je izvor i sredite indijske trgovine. Ona se tu odvija vrlo
lako, jer nismo podvrgnuti neprilikama na koje nailazimo na
Koromandelskoj obali (...)466, a osim toga, zemlja je plodna i
izvanredno nastanjena. Osim neizmjerne kvalitete trgovake robe
594
S v ije t z a E vropu ili p r o tiv nje
Putovanja u Indiji u XVI. stoljeu: dvokolice s volovima u kojima

putuju ene iz kraljevstva Cambaye; prati ih oruana straa. (Otisak
F. Quilici)
koja se tu proizvodi, snabdjevena je itom, riom i openito svime

to je potrebno za ivot. To obilje privlai i uvijek e privlaiti velik
broj trgovaca koji odatle alju brodove u sve dijelove Indije, od
Crvenog mora do Kine. Tu su okupljene evropske i azijske nacije,
toliko razliite po svojim obiljejima i navikama, ali koje se mogu
savreno sloiti i jednako tako razjediniti zbog interesa koji ih
jedini vodi.467 Trebalo bi jo mnogo drugih opisa da bi se do
arala trgovaka geografija Indije u svoj svojoj potpunosti. Valjalo
bi posebno govoriti o industrijskom bloku u Guderatu, naj
monijem na cijelom Dalekom istoku, o Kalikutu, Cejlonu i Ma-
drasu, zatim o raznim stranim i indijskim trgovcima, koji su
spremni da se sa svojom robom ili novcem upuste u veliku
pustolovinu kako bi dobili najam za koji se otimaju svi evropski
brodovi izuzev nizozemskih. A isto tako valjalo bi govoriti o dodat
noj unutranjoj razmjeni (prehrambenih proizvoda, ali i pamuka,
proizvoda za bojenje) vodenim i kopnenim putevima, o trgovini
595
koja nije tako sjajna, ali je za cjelokupni ivot Indije moda vanija
od vanjskog prom eta i u svakom sluaju presudna za ustrojstvo
Mogulskog Carstva.
Znaenje Mogulskog Carstva
Carstvo Velikog Mogula zamijenilo je 1526. Delhijski Sultanat i

preuzelo njegovu neospornu organiziranost. Osnaeno tim naslje
em i obnovljenom dinamikom, Mogulsko Carstvo je dugo bilo
teak, ali djelotvoran stroj. Njegov prvi teki zadatak (pionirsko
djelo Akhbara, 1556-1605) bilo je da omogui to lake suivljenje
postojeih religija, hinduistike i muslimanske. Ova posljednja,
kao religija gospodar, zadobila je sve poasti, tako da su Evrop
ljani, vidjevi brojne damije u sjevernoj i sredinjoj Indiji, dugo
smatrali islam slubenom religijom Indije, a hinduizam, religiju
trgovaca i seljaka, nekom vrstom idolopoklonstva koje nestaje, kao
to je poganstvo u Evropi nestalo pred kranstvom. Do otkria
hinduizm a u evropskoj misli dolazi tek posljednjih godina XVIII.
stoljea i u prvim godinam a . stoljea.
Drugi uspjeni pothvat bio je da se u gotovo cijeloj Indiji
prihvati i proiri ista civilizacija, preuzeta iz oblinje Perzije, iz
njene umjetnosti, knjievnosti i senzibilnosti. Tako je dolo do
spajanja postojeih kultura, te je veina Indijaca na kraju ipak
prihvatila manjinsku, islamsku kulturu, iako je i ova apsorbirala
brojne kulturne posuenice.408 Perzijski je ostao jezikom gospo
dara, povlatenih, viih klasa: Pisat u Radi na perzijskom jezi
ku, objavljuje guverneru Chandernagora neki Francuz koji je
imao tekoa na Benaresu (19. svibnja 1768).465 Administracija
pak upotrebljavala hindustani, ali je i ona, u svojoj organizaciji,
preuzela islamski model.
Delhijskom Sultanatu, a kasnije i Mogulskom Carstvu, valja
svakako pripisati u zaslugu uvoenje razgranate administracije u
provincijama (sarkari) i kotarima (pargane) koja je osiguravala
ubiranje poreza i dabina, a kojoj je zadatak bio i da se brine o
razvoju poljoprivrede to jest poreske osnove da unapreuje
navodnjavanje, pomae irenje kultur koje su bile namijenjene
izvozu i koje donose najvie dobiti.470 Ta je akcija esto bila
djelotvorna, a katkada su je podupirali dravna subvencija i p ro
pagandni obilasci.
596
U sreditu sistema, koncentrirana u srcu carstva kojem omo

guuje da ivi i od kojeg ivi, bila je golema vojna snaga. Kadrove
te vojske ine m ansabdari ili omerahi, plemstvo koje je okup
ljeno oko cara, a 1647. godine bilo ih je ukupno 8.000. Ovisno o
svom poloaju, oni regrutiraju na desetine, stotine i tisue najam
nika.471
Stvaran broj vojnika koji se dre u pripravnosti u Delhiu je
vrlo velik, upravo nezamisliv u evropskim razmjerima: gotovo
200.000 konjanika, vie od 40.000 pjeaka ili topnika. Isto je tako
u Agri, drugomu velikom gradu, gdje se nakon odlaska vojske u
rat grad ostavlja pust, a ostaju samo banâni.472 Ako pokuamo
izraunati toan broj pripadnika garnizona razmjetenih diljem
carstva i jae prisutnih na njegovim granicama, doi emo do
brojke od milijun ljudi.473 Nema nijedne selendre koja nema bar
dva konjanika i etiri pjeaka474, a dunost im je da odravaju red,
ali isto tako da promatraju i uhode.
Vojska zapravo predstavlja vladu, budui da visoke upravne
funkcije u Indiji pripadaju prije svega vojnicima. Ona je isto tako
glavni kupac raskone strane robe, posebno evropskog sukna,
koje se u toj toploj zemlji ne uvozi za pravljenje odjee nego za
plateve475 i sedla za konje, slonove i deve, koje velikai daju
izvesti zlatom i srebrom pa im slue kao reljefni ukrasi, kao
pokrivai za nosiljke, kao navlake za puke to se koriste za uvanje
od vlage i kod smotri vojnika.476 U to doba (1724) uvoz sukna se
popeo na 50. 000 talira godinje.
Konji su velikim dijelom uvezeni iz Perzije ili Arabije (ne
raspolae li jedan konjanik s vie jahaih ivotinja?) i isto tako su
rasko: njihova doista pretjerana cijena je u prosjeku etiri puta
vea od uobiajene cijene u Engleskoj. Prije nego to na dvoru
ponu velike sveanosti, otvorene za velike i male, jedan od
carevnih uitaka je da pred njegovim oima prodefilira odreen
broj najljepih konja iz carskih staja u pratnji nekoliko slonova
(...) dobro opranog i istog tijela (..) obojenog u crno, sa dvije
iroke pruge obojene u crveno, ukraenih izvezenim pokrivai
ma i srebrnim zvoniima.477
Rasko koju odravaju om erahi gotovo je jednak carevu.
Poput cara oni posjeduju vlastite obrtnike radionice, karhanne,
manufakture koje za njih izrauju svoje profinjene proizvode.470
Poput cara, i oni luduju za gradnjom. Prate ih dugake svite slugu
i robova, a neki od njih gomilaju basnoslovna bogatstva u zlatu i
draguljima.479Vrlo lako moemo zamisliti kakav je teret za indijsku
597
privredu predstavljala ta aristokracija koja ivi od plaanja to se

slijevaju u carsku riznicu i od seljakih davanja to ih ubiru sa
zemlje koju im je car ustupio kao jagir, da bi odrali svoj
poloaj.
Politiki i izuanpolitiki razlozi

pada Mogulskog Carstva
Golema carska m ainerija pokazuje na poetku XVIII. stoljea
znakove zam ora i kvarenja. Kod obiljeavanja poetka onoga to
zovemo m ogulskim padom, jedina nedoumica se javlja pri izboru
datuma: je li to 1739, godina perzijskog osvajanja i neuvenog
pljakanja Delhia; ili 1757, godina bitke kod Plasseya koju su dobili
Englezi; ili pak 1761, godina druge bitke kod Panipata: Afganistan-
ci, naoruani srednjovjekovnim oklopima, pobjeuju m oderno
naoruane Mahrate u trenutku kada se ovi sprem aju da u svoju
korist obnove Carstvo Velikog Mogula. Povjesniari su dugo vre
mena, bez suvie rasprava, kao granicu uspona mogulske Indije
prihvaali 1707, godinu smrti Aureng Zeba. Ako to prihvatimo,
znai da je carstvo um rlo samo od sebe, ne ostavljajui strancima,
Perzijancima, Afganistancima ili Englezima, brigu da ga dokraje.
Bilo je to doista udno carstvo. Temeljilo se na djelovanju
nekoliko tisua feudalaca, om eraha ili m an sa b d a ra (dralaca
poloaja) koji su se regrutirali u Indiji ili izvan Indije. Na kraju
vladavine aha Jahana (16281658) oni su ve dolazili iz Perzije,
iz Srednje Azije, ukupno iz sedamnaest razliitih oblasti. Bili su
stranci u zemlji u kojoj e ivjeti, jednako kao to e to kasnije biti
s nekadanjim stanovnicima Oxforda ili Cambridgea koji e vladati
Indijom u vrijeme Rudyarda Kiplinga.
O m erahi su posjeivali cara dva puta dnevno. Laskanje je
bilo obavezno, kao u Versaillesu. Svaka rije koju bi car izgovorio
izazivala je oduevljenje, a glavni om erahi dizali bi ruke viui
ka ra m a t, to znai udesna divota.460 No oni su se pri tim
posjetam a prije svega uvjeravali da je car jo uvijek na ivotu i da
carstvo, zahvaljujui toj injenici, jo uvijek postoji. I najmanje
carevo odsustvo, vijest o nekoj bolesti koja ga je obuzela, lana
glasina o njegovoj smrti, mogli su odm ah izazvati provalu nas
ljednog rata koja je zaprepatavala. Odatle ona pomama Aureng
Zeba, u posljednjim godinama njegova dugog ivota, da se na neki
598
nain pokae, ak i kad je bio smrtno bolestan, da dokae coram

populo da jo uvijek postoji, a s njim i carstvo. Slabost tog autoritar
nog reima bila je zapravo u tome to nije uspio jednom zauvijek
organizirati postupak carskog nasljeivanja. Istina je da borba do
koje je gotovo uvijek dolazilo u takvim prilikama nije uvijek bila
naroito ozbiljna. Godine 1658, na kraju nasljednog rata koji
oznaava poetak krvave vladavine Aureng Zeba, on se oslobodio
svoga oca i brata Dare ukha. Ipak, medu pobijeenima ne vlada
velika bol. Gotovo svi omerahi morali su se dodvoriti Aureng
Zebu (...) i, to je bilo gotovo nevjerojatno, nije bilo ni jednog
meu njima koji bi se kolebao i koji ne bi sve uinio za svoga kralja,
za onoga tko ih je uinio onime to jesu, koji ih je izvukao iz gliba,
a moda ak i iz ropstva, to je prilino uobiajeno na tom dvoru,
da bi ih uzdigao do bogatstva i veliine.481 Franois Bernier,
francuski lijenik, Colbertov suvremenik, svjedoi tako da, bez
obzira na dugi boravak u Delhiu, nije zaboravio svoj nain shvaa
nja i prosuivanja. Ali delhiiski velikai slijede drugi moral i uenje
jednog posebnog svijeta. to su oni zapravo? Condottieri poput
Talijana u XV. stoljeu, novaitelji vojnika i konjanika, plaeni za
slubu koju obavljaju. Na njima je da sakupe ljude, da ih naoruaju
svaki na svoj nain (odatle razliito naoruanje mogulskih eta).482
Kao condottieri, isuvie su navikli na rat a da ne bi izbjegavali
njegove opasnosti, vode ga bez strasti, mislei samo na vlastiti
interes. Poput ratnikih voa iz Machiavellijcva vremena, dogaa
se da produavaju neprijateljstva, stalno izbjegavajui odsudne
susrete. Vidljiva pobjeda ima svoje nedostatke: izaziva ljubomoru
prema onome tko je bio suvie sretne ruke. Nasuprot tome,
namjerno voenje dugog rata, napuhavanje stvarnog stanja, pa
dakle i plaanja i prihoda koje osigurava car, ima mnogo prednos
ti, osobito onda kada rat nije suvie opasan, kada se sastoji u tome
da se ispred nekog utvrenja koje e pobijediti glad smjesti vojni
logor od tisuu atora, prostran poput grada, sa stotinama duana,
s udobnostima, ak i stanovitom raskoi. Franois Bernier ostavio
nam je lijep opis tih udnovatih gradova od plama koji se podiu
i rue du Aureng Zebova puta u Kamir 1664. godine i koji
povezuju tisue i tusue ljudi. atori su u logoru razmjeteni
prema ustaljenom redu. A omerahi se, isto kao na dvoru, dolaze
pokloniti suverenu. Nita nije tako udesno kao vidjeti u mrkloj
noi, usred vojnog pohoda, duge redove baklji izmeu vojnih
atora koje dovode sve omerahe u carski dio ili koje ih vraaju u
njihove atore...483
599
F e r n a n d B r a u d e l / V rijem e s v ije ta
Veliki Mogul ide u lov, a p ra ti ga m notvo velikaa i slugu; gotovo svi

su na konjim a, slonovim a ili devam a (osim nekolicine pjeaka, u dnu
slike, desno). (Otisak Ii. N.)
U cjelini gledano, to je zaudni stroj, vrst a ipak lomljiv. Da

bi bio u pokretu, potreban je energian, djelotvoran vladar, to je
Aureng Zeb moda bio u prvom dijelu svoje vladavine, otprilike
do 1680. godine, kada je uguio pobunu vlastitog sina Akbara.484
Ali valjalo je postidi i stabilnost drutvenog, politikog, ekonom
skog i vjerskog poretka. No taj proturjeni svijet stalno se mijenjao.
Ne mijenja se samo vladar, koji je postao ncsnoljiv, sumnjiav,
neodluan, licemjeran vie nego ikad; istodobno s tim mijenja se

cijela zemlja, pa i sama vojska. Vojska se preputa raskoi i uicima
svih vrsta te u takvom sistemu gubi svoju borbenu sposobnost. K
tome, ona proiruje svoje redove i pretjerano novai. Ali broj
jagira ne poveava se istom brzinom, a oni koji se daju esto su
opustoeni ili su smjeteni na neplodnoj zemlji. Opa taktika
posjednik jagira sastoji se u tome da iskoriste svoju priliku za
dobit. U tom ozraju preziranja opeg dobra, neki lanovi doi
votne mogulske aristokracije pokuavaju zadrati dio svog bo
gatstva koje bi, nakon njihove smrti, po zakonu trebalo vratiti caru;
jednako kao to se u to doba dogaalo u Turskom Carstvu, dolazi
do pretvaranja njihovih doivotnih dobara u nasljedno vlasnitvo.
Jo jedan znak raspadanja sistema je da su se prinevi, princeze
po krvi, haremske ene i plemii ve oko sredine XVII. stoljea
poeli baviti trgovinom, bilo izravno, bilo posredstvom trgovaca
koji su im sluili kao posuivai imena. Sam Aureng Zeb posjeduje
brodsku flotu koja obavlja trgovinu u Crvenom moru i afrikim
lukama.
U Mogulskom Carstvu bogatstvo vie nije nagrada za sluenje
dravi. Gospodari provincija, subahi i nababi, nisu vie naroito
posluni. Kada je Aureng Zeb napao i podjarmio dvije mus
limanske drave u Dekanu kraljevstva idapur (1686) i Gol-
condc (1687) postigavi pobjedu, naao se pred otvorenom i
nenadanom krizom neposlunosti. Protiv njega se ve jasno ocrta
valo ivo neprijateljstvo Mahrata, malog i siromanog planinskog
naroda zapadnih Ghata. Car ne uspijeva zaustaviti upade i pljake
tih izvanrednih konjanika, koje osim toga pomae gomila pus
tolova i nezadovoljnika. Njihova vodu, ivadija, surova ovjeka,
brodskog takora, ne uspijeva svladati ni prijevarom ni pod
miivanjem. Carev ugled ozbiljno je bio uzdrman. A osobito je bio
pogoen kada su Mahrati u sijenju 1664. upali u Surat i opljakali
ga; Surat, tu veliku, neizmjerno bogatu luku Mogulskog Carstva,
ishodite svake trgovine i putovanja hodoasnika prema Meki,
simbol mogulske dominacije i moi!
Zbog svih tih razloga, N. M. Pearson485 dugu vladavinu Au
reng Zeba donekle opravdano ukljuuje u proces mogulskog
propadanja. Njegova je teza da carstvo, suoivi se s tim neobjav
ljenim i upornim unutranjim ratom, nije ostalo vjerno svojoj
vokaciji i razlogu svog postojanja. To je mogue, no je li tragedija
rata bila samo posljedica politike Aureng Zeba nakon 1680, obi
ljeena krvavom sumnjom i vjerskom nesnoljivou, kao to se
601
to jo i danas smatra?486 Nije li pretjerano pripisati to tome Lu-

ju XI Indije?487 Hinduistika reakcija bila je val koji dolazi iz
dubina; znakove toga nalazimo u ratu Mahrata, pobjedonosnom
krivovjerju i estokim borbam a sikha488, ali njegove zametke ne
vidimo jasno. Aoni bi vjerojatno mogli objasniti dubinsko, neum o
ljivo raspadanje mogulske dominacije i njenog pokuaja da om o
gui zajedniki ivot dviju religija, dviju civilizacija muslimanske
i hinduistike. Muslimanska civilizacija sa svojim institucijama,
osebujnim graditeljstvom, tim spomenicima koje oponaa ak i
Dekan, pruila je prividan prizor prilino rijetkog uspjeha. Ali taj
je uspjeh bio dokonan, i Indija se raspada na dva dijela... Upravo
ta podjela otvara put engleskom osvajanju. Isaac Titsingh, Nizo
zemac koji je dugo vremena predstavljao V. O. C. u Bengalu, jasno
je to iskazao (25. oujka 1788): jedina nepremostiva zapreka za
Engleze bio je Savez m uslimana i prineva Mahrate; dananja
engleska politika bez prestanka se usmjerava na to da otkloni
m ogunost takvog saveza.489
Ali raspadanje mogulske Indije bilo je nesumnjivo sporo. Do
bitke kod Plasseya (1757) dolo je pedeset godina nakon smrti
Aureng Zeba (1707). Je li tih pola stoljea oitih tekoa ve
predstavljalo razdoblje ekonomskog propadanja? I na koga se
odnosilo to propadanje? Jer, kao to se zna, XVIII. stoljee u cijeloj
Indiji obiljeava uspon dobrih evropskih poslova. No kakvo je
njihovo znaenje?
Teko je, zaista, prosuditi pravu ekonomsku situaciju u Indiji
u XVIII. stoljeu. Neke regije su tada posve sigurno slabile, druge
su se odravale, a nekoliko njih se razvijalo. Ratovi koji razaraju
zemlju usporeivali su se s njemakim nevoljama u trideseto
godinjem ratu490 (16181648). U daljem usporeivanju mogli bi
korisno posluiti nai vjerski ratovi (15621598), jer je za vrijeme
tih borbi koje razaraju Francusku ekonomska situacija bila gotovo
dobra.491 Upravo to ekonomsko zadovoljstvo odrava i produuje
rat, omoguuje plaanje stranih najamnikih eta koje bez pres
tanka regrutiraju protestanti i katolici. Jesu li indijski ratovi trajali
zbog iste takve ekonomske sukrivnje? To je mogue: Mahrati su
organizirali svoje vojne pohode samo uz pom o poslovnih ljudi
koji su dolazili u njihove logore, sakupljali namirnice kao i m uni
ciju koja im je bila potrebna du odabrane m ar-rute. Trebalo je
da rat bude plaen ratom.
Ukratko, problem je postavljen, a za njegovo razrjeenje
potrebna su ispitivanja, kretanja cijena, statistike... Mogu li tvrditi,
602
samo na vlastitu odgovornost, da je Indija u drugoj polovici XVIII.

stoljea bila obuhvaena uzlaznom konjunkturom koja je bila
prisutna od Kantona do Crvenog mora? To to evropske kom
panije i nezavisni trgovci ili slubenici umijeani u country
trade sklapaju dobre poslove, poveavaju broj i nosivost svojih
brodova, moe znaiti gubitke ili uvoenje novog poretka, ali je
bilo nuno da se proizvodnja na Dalekom istoku, a osobito u Indiji,
koja jo uvijek zauzima sredinje mjesto, prilagodi tome mijenja
nju i da ga slijedi. A na svaki komad tkanine proizveden za
Evropu, kao to pie Holden Furber, trebalo je istkati stotinu
komada za unutranju potronju.492 U to vrijeme je na poticaj
trgovaca iz Guderata oivjela ak i Afrika uz rub Indijskog oce
ana.493 Znai li to da je pesimizam povjesniara Indije kad je rije
o XVIII. stoljeu samo apriorno gledite?
U svakom sluaju, bez obzira da li se Indija otvorila zbog rasta
ili zbog opadanja svog privrednog ivota, ona se bez snane obrane
prepustila stranom osvajanju. Ne samo engleskom: Francuzi, Af
ganistana ili Perzijanci rado bi se tome pridruili.
No da li se to pogorao ivot Indije na vrhuncu svoga poli
tikog i ekonomskog ustrojstva ili se pogorao skueni ivot trgo
vita i sela? Na tom osnovnom planu mnoge stvari ostaju onakve
kakve jesu, iako ne sve. U svakom sluaju, Englezi nisu osvojili
zemlju bez sredstava. ak i nakon 1783. u Suratu, gradu koji je u
meuvremenu mnogo toga izgubio, Englezi, Nizozemci, Portugal
ci i Francuzi ostvaruju znatnu trgovinu.494 Godine 1787.495 Mah
privlai k sebi trgovinu paprom, iako su cijene vie nego u engles
kim postajama. Francuski prom et iz Indije u Indiju, koji osi
guravaju domoroci, smjeteni u naim poslovnicama i, jo vie, u
Lile ourbonu i Lle de Franccu, razvija se ili se bar odrava. A
nema nijednog Francuza koji se kasno uputio u potragu za sreom
u Indiju a da nema vlastito antibritansko rjeenje i vlastite trgo
vake planove: nije Ii Indija jo uvijek plijen, neto to se eli
osvojiti?
Nazadovanje Indije u
XIX. stoljeu
Izvjesno je da u XIX. stoljeu openito dolazi do nazadovanja
Indije. To nazadovanje je apsolutno i relativno, budui da Indija
603
nee biti sposobna pratiti evropsku industrijsku revoluciju niti

oponaati engleske gospodare. No je li za to odgovorna osobita
vrsta indijskog kapitalizma? Ili pak ekonomska i drutvena tlaite-
ljska struktura sa suvie niskim nadnicama? Ili teke politike
prilike, ratovi iz XVIII. stoljea, zajedno sa sve veim prodiranjem
Evrope a posebice Engleza? Ili nedovoljan tehniki razvitak? Ili je
pak, kao u Rusiji, presudan, iako kasni udarac zadala evropska
strojarska revolucija?
Indijski kapitalizam je oigledno imao svojih slabosti. Ali on
je dio sistema koji, naposljetku, ne funkcionira tako loe, iako je
Indija predim enzionirano tijelo, desetak puta vee od Francuske
i dvadesetak puta vee od Engleske. Tom tijelu, tom nacionalnom
tritu koje geografija dijeli protiv njega samog, potrebna je stano
vita koliina dragocjenih metala da bi moglo ivjeti (kao tijelo),
odnosno funkcionirati (kao trite). No ekonom sko-drutveno-
politiki sistem Indije, ma kako bio krut i izopaen, preputa je,
kao to sm o vidjeli, neophodnoj fluidnosti i djelotvornosti nov
ane privrede. Indija ne raspolae dragocjenim metalima, ali ih
ve od XIV. stoljea dovoljno uvozi, tako da se seljake obveze u
sredinjoj oblasti m ogu prikupljati u gotovu novcu. Tko je bolje
djelovao u tadanjem svijetu, ukljuujui Evropu? A budui da
novana privreda funkcionira samo pod uvjetom da se uvaju
rezervoari, da se akumulira, da se otvaraju brane, da se prije etve
ili plaanja stvara um jetn i novac, da se organiziraju trine i
kreditne transakcije; budui da nema u velikoj m jeri novane
privrede bez trgovaca, veletrgovaca, brodovlasnika, osiguravatelja,
posrednika, meetara, duandija, raznosaa jasno je da ta
trgovaka hijerarhija u Indiji postoji i ispunja svoju zadau.
Po tome je odreena vrst kapitalizma sastavni dio mogulskog
sistema. Na obaveznim prolaznim tokama vcletrgovci i bankari
dre kljuna mjesta za akumulaciju i kretanje kapitala. Iako u
Indiji, s jedne strane, jednako kao u islamskim zemljama, nedos
taje kontinuitet velikih zemljoposjednikih obitelji koje na Zapa
du, istodobno s bogatstvom, gomilaju utjecaj i mo, s druge strane,
sistem kasti potpomae i uvruje proces gomilanja trgovakog i
bankarskog kapitala, to se uporno prenosi iz pokoljenja u poko
ljenje. O dreene obitelji dolaze do izuzetnog bogatstva, koje se
moe usporediti s bogatstvom Fugger ili Medici. U Suratu ima
veletrgovaca koji posjeduju itave flote. Poznate su ak stotine i
stotine znatnih trgovaca vezanih za kaste banyana, a isto toliko
imunih ili vrlo bogatih muslimanskih trgovaca. ini se da su
604
Slubenik East India Company, koji se prepustio uicima opijuma i dolce

vite. Indijska slika Dip Chanda (kraj XVIII. stoljea). Victoria and
Albert Museum. (Otisak Muzeja)
bankari u XVTI. stoljeu na vrhuncu svog bogatstva. io bih sklon

vjerovati da su logikim razvojem jednog privrednog ivota koji,
na kraju, nastoji dosei visok stupanj bankarske djelatnosti, moda
potpali pod utjecaj evropske povijesti. Ili, kao to to sugerira T.
Raychaudhuri, ti su se poslovni ljudi okrenuli financijama (ubira
nje poreza, bankarstvo i lihvarenje) zbog toga to ih evropska
konkurencija sve vie udaljava iz pomorskog ivota i trgovine
dalekog dometa?496 Oba kretanja mogla su zajedniki osigurati
bogatstvo Jagatsetha koji su, poaeni tim sjajnim nazivom (svjet
ski bankari)y 1715. godine promijenili svoje staro prezime.
605
Dosta dobro poznajem o tu obitelj podrijetlom iz drave

Daipur, koja pripada jednom ogranku kaste Marwari. Nakon to
su se nastanili u Bengalu, gdje sakupljaju poreze za Velikog Mogu-
la, bave se lihvarskim posudbam a, bankarskim predujmovima,
kovnicom novca u M uridabadu, stjeu golemo bogatstvo. Ako je
vjerovati nekim njihovim suvremenicima, obogatili su se ve na
utvrivanju teaja rupija u odnosu prem a starom novcu. Kao
mjenjai, putem mjenica vraaju goleme iznose novca u Delhi, u
korist Velikog Mogula. Kad je dio mahratske konjice zauzeo Muri-
dabad, oni su jednim udarcem izgubili 20 milijuna rupija, ali
njihovi su se poslovi nastavili kao da se nita nije dogodilo...
Dodajmo da Jagatsethi nisu jedini. Osim njih, poznato je mnogo
drugih poslovnih ljudi koji nisu nipoto beznaajni.497 Istina,
poevi od kraja XVII. stoljea kapitalisti iz Bengala sve e vie
propadati, ali ne zbog svoje nesposobnosti, nego zbog volje En
gleza.498 Nasuprot tome, u prvoj polovici XIX. stoljea u Bombaju,
na zapadnoj obali Indije, moemo vidjeti skupinu vrlo bogatih
Parsa i Gudcrata, m uslimana i hindusa, kako napreduju u svim
bankarskim i trgovakim djelatnostima, u gradnji i oprem i bro
dova, u trgovini s Kinom, pa ak i u nekim industrijama. Jedan od
najbogatijih, Pars J. Jeejeebhoy, imao je u jednoj engleskoj banci
u gradu poloeno 30 milijuna rupija.499 Budui da je suradnja i
organiziranje domaih poslovnih mrea Englezima bila neophod
na, indijski kapitalizam je u Bombaju bez tekoa dokazao svoju
sposobnost prilagodavanja.
Znai li to da je on u Indiji uvijek pokazivao svoju lijepu
stranu? Sigurno nije, jer trgovci i bankari nisu bili sami. Prije
uspostavljanja engleske dominacije iznad njih je bila indijska
despotska drava, ne samo Velikog Mogula: bogatstvo velikih trgo
vakih obitelji bilo je preputeno guljenju monika. ivjele su u
stalnom strahu od pljakanja i m uenja.500 Ma kako bilo ivo
kretanje novca koje je dua trgovakog kapitalizma i indijske
privrede, svijetu banyana nedostaje slobode, sigurnosti, pomoi
politike, a sve to je na Zapadu podupiralo zamah kapitalizma. No
zbog toga nipoto ne treba zakljuiti da je indijski kapitalizam
nemoan, kao to se ponekad inilo. Indija nije isto to i Kina, gdje
je pravi kapitalizam, odnosno akumulaciju, drava hotimice spre
avala. U Indiji ima vrlo mnogo bogatih trgovaca, pa iako su
izloeni pljakanju, oni se odravaju. Mo i zajednitvo kaste
obavija i osigurava bogatstvo skupine, omoguujui joj trgovaku
suradnju od Indonezije do Moskve.
606
Nc bih, dakle, osuivao kapitalizam za zaostajanje Indije. Kao

i uvijek, za to posve sigurno postoje istovremeno i unutranji i
vanjski razlozi.
Medu unutranjim razlozima moda treba istaknuti niske
nadnice. Dilo bi otrcano govoriti o razlikama izmeu indijskih i
evropskih nadnica. Prema direktorima East India Company,
1736. godine nadnice francuskih radnika (znamo da su one daleko
iza plaa engleske radne snage) est su puta vee od nadnica u
Indiji.501 Ipak, Chaudhuri s pravom dri da je pomalo udno to
bijedno plaanje vrlo kvalificiranih radnika kojima drutveni kon
tekst, kako se ini, ostavlja dovoljno slobode i zatitnih sredstava.
No nije li niska razina nadnica openito bila bitna karakteristika
privrednog sistema, oduvijek prisutna u Indiji? Hou rei: nije li
to conditio sine qua non za pritjecanje dragocjenih metala u
Indiju, koje je vrlo staro, a ustanovljeno je jo u rimsko doba? Time
se moda bolje objanjava upravo ciklonsko privlaenje dragoc
jenih metala sa Zapada na Istok, nego neobuzdanom eljom cara
i povlatenih slojeva za gomilanjem novca. Kad stigne u Indiju,
zlatni i srebrni novac automatski se vrednuje prema vrlo niskoj
cijeni ljudskog rada, a to nuno podrazumijeva jeftinu cijenu
ivenih namirnica, a razmjerno tome i mirodija. Tako na zapad
nim tritima, poput povratnog udarca, dolazi do snanog prodora
indijskog izvoza sirovina, a jo vie pamunih i svilenih tkanina:
njihova je prednost u odnosu na engleske, francuske ili nizo
zemske proizvode u kvaliteti i ljepoti, ali isto tako i u pomaku u
cijeni; to se moe usporediti s dananjom pojavom na svjetskom
tritu kada je rije o tekstilu iz Hong Konga ili iz Koreje.
Uloga je vanjskog proletarijata da bude samim temeljem
evropske trgovine s Indijom. Dranei naelo izvoza dragocjenih
metala, Thomas Man daje 1684. godine nepobitan argument:
indijska trgovaka roba koju je Indijska kompanija kupila za
840.000 funti u Evropi je prodana za 4 milijuna, a to konano
odgovara povratu novca u Veliku Dritaniju.502
Od sredine XVII. stoljea, uvoz pamunih tkanina zauzima
prvo mjesto i ubrzano raste. Tijekom 1785-1786. godine Engleska
kompanija je samo u Kopenhagenu prodala 900.000 komada,
indijskih tkanina.503 No iz te injenice K. N. Chaudhuri moda s
pravom zakljuuje da nije moglo biti nikakva poticaja za tehnika
istraivanja kojima bi se poveala proizvodnost rada u zemlji gdje
ima na milijune obrtnika i za ije proizvode se cijeli svijet otima.
Budui da je sve dobro ilo, nije trebalo nita mijenjati. Nasuprot
607
tome, evropska industrija vapila je za promjenama. Za poetak,

Engleska je svoje granice u najveem dijelu XVIII. stoljea zatvorila
za tekstil iz Indije koji je dalje izvozila u Ameriku i Evropu. Zatim
je pokuala prigrabiti jedno isto tako bogato trite. To je mogla
uiniti samo zahvaljujui drastinoj ekonominosti radne snage.
Zar je sluajno strojarska revolucija zapoela u pamunoj in
dustriji?
Time se dotiemo drugog, ne vie unutranjeg, nego vanjskog
objanjenja za zaostajanje Indije. To drugo objanjenje je, jednom
rijeju, Engleska. Nije dovoljno rei: Englezi su se doepali Indije
i njezinih bogatstava. Indija je za njih bila sredstvo pom ou kojeg
su osvojili ira podruja, da bi zavladali azijskom superekonomi-
jom svijetom, a u tom proirenom okviru vrlo rano vidimo kako
su se unutranja struktura i ravnotea u Indiji izmijenile i savile da
bi mogle odgovoriti tuim ciljevima. Takoer i to kako je Indija u
tom procesu u XIX. stoljeu bila konano dezindustrijalizirana
i svedena na ulogu velikog proizvoaa sirovina.
U svakom sluaju, Indija se u XVIII. stoljeu ne nalazi pred
raanjem revolucionarnog industrijskog kapitalizma. U svojim
okvirima, Indija die i djeluje prirodno, snano i uspjeno; raspo
lae tradicionalnom, ali snanom poljoprivredom koja daje visoke
prinose; ima industriju starog tipa, ali osobito ivu i djelotvornu
(sve do 1810. indijski elik bit e bolje kvalitete od engleskog,
odm ah iza vedskog elika)504; u njoj ve odavno djeluje trina
privreda; ona raspolae brojnim djelotvornim trgovakim krugo
vima. I, na kraju, njezina trgovaka i industrijska snaga poiva, kao
to i treba, na trgovini dalekog dometa, dotiui se ireg eko
nom skog prostora nego to je ona sama.
Ali Indija ne vlada tim prostorom . Naznaio sam ak njezinu
pasivnost u odnosu na svijet koji je okruuje i o kojem ovisi
najvaniji dio njezine razmjene. Upravo izvana, zauzimanjem pu-
teva azijskog country tradea, Indija m alo-pom alo osirom auje i
silazi s prijestolja. Upletanje Evrope, koje je najprije dalo poticaja
njezinom izvozu, na kraju se okrenulo protiv nje. Kao vrhunac
ironije, upravo e se golema snaga Indije iskoristiti za njezino
samorazaranje, a poev od 1760, zahvaljujui pamuku i opijumu,
odkrinuta vrata Kine razvalit e se u korist Engleske. Od te
poveane snage Engleske Indija e pretrpjeti povratni udarac.
60S
Indija i Kina povezane

u superekonomijusvijet
Na kraju ovih objanjenja vraamo se problemu koji smo na

poetku postavili: ivotu cjelokupnog Dalekog istoka, koji je ve
od 1400. osvojila vrlo iroka, velianstvena, ali krhka superekono-
mija-svijet. Ta krhkost je bez svake sumnje bila jedan od najznaaj
nijih elemenata svjetske povijesti. Dovoljno organiziran da se u
njega razmjerno lako prodre, a nedovoljno organiziran da se
brani, Daleki istok upravo mami osvajaa. Prema tome, nisu samo
Evropljani odgovorni za svoje upletanje. Za njima slijede i mnogi
drugi, da spomenemo samo islam.
Sastajalite, logina toka spajanja, koja se nalazi u sreditu
te supcrekonomijc-svijeta moe biti samo Indonezija. Zemljopis
no je smjetena uz rub Azije, na pola puta izmeu Kine i Japana, s
jedne strane, te Indije i zemalja Indijskog oceana, s druge strane.
Povijest moe i ne mora prihvatiti mogunosti koje otvara
zemljopis, a u odbijanju ili prihvaanju bilo je bezbroj nijansi,
ovisno o ponaanju dvaju divova Dalekog istoka, Indije i Kine. Kad
su te zemlje u cvatu, kad gospodare svojim tijelom, kada djeluju
paralelno na vanjskoj pozornici, teite Dalekog istoka ima izgleda
da se za dulje ili krae vremensko razdoblje smjesti i uvrsti oko
Malajskog poluotoka, otoka Sumatre ili Jave. Ali ti divovi budili su
se polagano i uvijek su djelovali polagano.
Indija je upoznala i oivjela prostor Indonezije negdje na
poetku nove ere, dakle dosta kasno. Njezini mornari, trgovci i
apostoli eksploatirali su, osporavali, propovijedali svoju vjeru na
otoju, uspjeno mu nudili vie oblike politikog, privrednog i
vjerskog ivota. Arhipelag je tada bio hinduiziran.
Kinesko udovite dolazi u sredite tih otoka s golemim
zakanjenjem, tek oko V. stoljea. U dravama i gradovima koji su
ve hinduizirani Kina nee utisnuti peat svoje civilizacije, koja je
ovdje isto tako mogla pobijediti kao to je pobijedila, ili e pobije
diti, u Japanu, Koreji ili Vijetnamu. Kineska prisutnost ograniit e
se na ekonomsku i politiku oblast; Kina e u vie navrata in
donezijskim dravama nametnuti pokroviteljstvo, nadzor, prisilna
poslanstva radi priznavanja odanosti, ali u osnovi, to se tie naina
ivota, te e drave dugo ostati vjerne samima sebi i svojim prvim
gospodarima. Za njih je vrijednost Indije bila vea nego Kine.
609
Hinduistika, a zatim kineska ekspanzija vjerojatno su odgo

varale ekonomskom poletu koji ih je prouzrokovao i podravao,
a slijed tih dogaaja valjalo bi bolje upoznati, otkriti gdje im jc
poetak i to. im daje snagu. Iako nisam naroit strunjak za ta
podruja, koja nisu osobito otvorena povjesniarima ukoliko sc
ne bave specijalno njima, pretpostavljam da jc Indija tijekon
svojih ekspanzija prem a istoku mogla suzbiti udarce s dalekog
zapada, to jest sa Sredozemlja. Nije li vrlo star spoj Evrope i Indije,
stvaralaki na svim poljima, snano obiljeio strukturu stare po
vijesti svijeta? Kad je rije o Kini, postavlja se drugaiji problem,
kao da ona u Indoneziji dosee krajnju granicu koju nikada nc
prelazi. Vrata ili brana Indonezije, uvijek se lake otvaraju oc
zapada prem a istoku i sjeveru nego u obrnutom smjeru.
U svakom sluaju, najprije indijska, a potom kineska ekspan
zija uinile su od Indonezije ako nc dom inantan pol a onda bar
ivu raskrsnicu. Ta jc raskrsnica imala uzastopne uzlete s kra
ljevstvom rividaja (VIIXIII. stoljee), sa sreditem na jugoistoku
Sumatre i u gradu Palembangu; zatim sa carstvom Madopahit
(XIII-XV. stoljee), kojem jc sredite bilo najavi, otoku bogatom
riom. Te dvije politike formacije osvojile su uzastopno naj
vaniju toku u m orskoj plovidbi, to jest vrlo vani put Malajskim
prolazom. Tako uspostavljena kraljevstva bijahu snani talasok
ratski pokuaji, oba sa stanovitom trajnou: prvo je trajalo pet do
est stoljea, drugo tri do etiri. S tim u vezi, ve bismo mogli
govoriti o indonezijskoj privredi, ako nc i o supcrckonom iji-
svijetu Dalekog istoka.
Supcrekonom ijasvijet sa sreditem u Indoneziji vjerojatno
se pojavila s uzletima Malakc, poev od 1403, datuma njezini
utemeljenja, ili poev od 1409, datuma njezina uzdizanja, pa sve
do 10. kolovoza 1511, kada ju je osvojio Alfonso de Albuquer
que.505 Taj nagli stoljetni uspjeh valjalo bi poblie promotriti.
Poetna slava Malake

Za Malaku je geografija odigrala svoju ulogu.506 Grad zauzima
povoljan poloaj na istoimenom prolazu, du m orskog tjesnaca
koji povezuje vode Indijskog oceana i rubna mora Tihog oceana.
Uski Malajski poluotok (koji po dananjim dobrim cestama moe
m o brzo prijei i na biciklu) neko jc bio presjeen obinim
kopnenim putovima kod prevlake . No isprijeile su se ume,
610
S J E V E R O IS T O N I
P A S A T N I V JE TAR
M ONSUNI
ekvatorijalne kalme
J U G O IS T O N I
l
P A S A T N I /J E T A I
promjenljivi vjetrovi koji dolaze naroito sa Zapada
48. POVLASTICA MALAKE

Zona ekvatorijalnog mira penje se prema sjeveru, zatim se sputa prem a jugu,
ovisno o kretanju Sunca. Malaka slui kao veza ili prolaz izmeu m onsuna i
pasata, sa sjeveroistoka i jugoistoka. (Prema Atlasu Vidal de la Blachea, str. 56.)
pune divljih zvijeri. im je uspostavljeno oplovljavanje poluotoka,

znaenje Malajskog prolaza je poraslo.507
Podignuta na blagoj uzvisini, na mekanom i movarnom
tlu (udarcem lopatom nailazimo na vodu)508, Malaka, kojom
prolazi rijeka bistrih voda, gdje mogu pristajati amci, vie je
sidrite i zaklon nego prava luka: ispred grada, velike dunkc
bacaju sidro izmeu dva mala otoka, koje su Portugalci krstili Uha
de Pedra i Uha das Naos, a ovaj posljednji nije vei od amster-
damskog trga na kojem je smjetena gradska vijenica.509 Ipak,
kao to kae jedan drugi putnik, u Malaku se moe pristati u svako
61J
doba u godini, luke kao to su Goa, Cochin (ili) Surat nemaju takvu
prednost...510. Jedina zapreka je izmjena plime i oseke u tjesnacu:
m ore se obino die prem a istoku i sputa prem a zapadu.511 Kao
da te prednosti nisu bile dovoljne, Malaka (vidi crte na str. 611)
ne samo da povezuje oceane, nego je smjetena na mjestu gdje se
susreu dvije zone atmosferskih gibanja: m onsuna iz Indijskog
oceana sa zapada i pasata s juga i istoka. A kao vrhunska pogod
nost, uzak pojas ekvatorijalnog mira polagano se premjeta pone
kad prem a sjeveru, a ponekad prem a jugu, ovisno o kretanju
Sunca, zadravajui se dosta dugo na samom podruju Malake (2
30 sjeverne irine) i dajui naizmjence slobodan prolaz bro
dovima prem a pasatima ili prem a monsunima. To je jedna od
zemalja kojima je priroda najvie ila na ruku; ondje stalno vlada
proljee, uzvikuje Sonnerat.512
No u Indoneziji je bilo i drugih povlatenih mjesta, poput
Sundskog prolaza. Raniji uspjesi rividaje i Madopahita513 doka
zuju da se isti nadzor mogao vriti na istonoj obali Sumatre pa
ak i istonije, na obali Jave. Tako, primjerice, u sijenju 1522.
brodovi iz Magellanove ekspedicije, nakon smrti njihova vode na
Filipinima, na svom povratku prolaze Sundskim otocima u visini
Timora, da bi na jugu doprli do zone jugoistonih pasata. A istim
tim putem je Drake 1580. godine, na svom putu oko svijeta, dopro
do junih obala Indonezije.
U svakom sluaju, uspon Malake moe se objasniti geo
grafski, ali m u je mnogo pomogla povijest, kako na lokalnom tako
i na opem planu azijske privrede. Taj novi grad uspio je privui
k sebi i na neki nain staviti pod svoj nadzor malajske m ornare s
oblinjih obala, koji su oduvijek bili priobalni pom orci, ribari, a
jo vie gusari. Tako je oslobodio prolaz od tih pljakaa, pribav
ljajui uz to sebi male teretne jedrenjake, radnu snagu, brodske
posade pa ak i ratnu flotu koja m u je bila potrebna. to se tie
velikih dunka neophodnih za trgovinu dalekog dometa, naao ih
je n ajav i i u Peguu. Ovdje je, primjerice, malajski sultan (koji se
ak iz prevelike blizine zanimao za prom et u svom gradu i pris
vajao njegov veliki dio) kupio brodove s kojima je za svoj raun
organizirao put u Meku.
Brz razvoj grada uskoro se nametnuo kao poseban problem.
Kako ivjeti? Oslanjajui se na brdovit i umovit poluotok, bogat
rudnicim a kositra ali siromaan prehram benim kulturama, Mala
ka nije imala drugih prehram benih sirovina osim proizvoda pri
obalnog m orskog ribolova. Postaje dakle ovisna o Sijamu i Javi,
612
49. INDOKINA NUDI SVOJA BOGATSTVA EVROPLJANIMA.

Portugalci smjeteni u Malaki brzo su nainili popis svih bogatstava arhipelaga.
To su prije svega papar, izvrsni zaini i zlato. Prvi sudar s Evropom bio je
dovoljno jak da poslije 15 5 0 . dovede do novih kultura i do novih trita, prije
svega za papar. Isto se dogodilo u Indiji, na Malabarskoj obali. Prema karti V.
Magalhaesa Godinhoa, op. cit.
proizvoaima i prodavaima rize. No Sijam je agresivna i opasna

drava, a Java nastavlja nositi na svojim pleima zastarjeli ali jo
uvijek ne i uniteni imperijalizam Madzopahita. I jedna i druga
drava bez sumnje bi lako progutale mali grad, koji je sluajno
roen iz jednog spora u lokalnoj politici, da se Malaka nije 1409.
priklonila Kini. Kineska zatita bit e djelotvorna negdje do oko
1430. godine, a u tom vremenskom razdoblju Madzopahit e se
sam od sebe raspasti, ostavljajui Malaki mogunost da ivi.
Grad je imao izuzetnu sudbinu i zbog povoljnog stjecaja
okolnosti, odnosno zbog susreta Kine i Indije. Kine koja je tijekom
treine stoljea ostvarivala zaudno snanu pomorsku ekspanziju
613
u Indoneziji i Indijskom oceanu, te Indije koje je uloga bila jo

vea i zrelija. etrnaesto stoljee zapravo se bliilo kraju kad je na
poticaj muslimanske Indije Delhijskog Sultanata dolo do velikog
nadiranja indijskih trgovaca i prijevoznika porijeklom iz Dcngala,
s Koromandclske obale i iz Guderata, praenog aktivnim vjerskim
prozelitizmom. Arapski pom orci u VIII. stoljeu nisu uspjeli, pa ni
pokuali uvesti islam. Do toga je dolo stoljeima kasnije, pomou
trgovake razm jene s Indijom.514 Islam postupno dohvaa sve
gradove na morskoj obali, jedan za drugim. Za Malaku, koja st
1414. godine obraa na islam, to je bilo najvea ansa: poslovi i
prozelitizam idu zajedno. Osim toga, to to se Madopahit malo-
pom alo raspada i postaje bezopasan, zbiva se upravo stoga to
njegovi obalni gradovi prelaze na islam, dok unutranjost Jave i
drugih otoka ostaje vjerna hinduizmu. irenje muslimanstva zah
vatilo je tek treinu ili etvrtinu stanovnitva. Mnogi otoci ostat e
m u strani, poput Dalia, koji je sve do danas ostao udesni muzej
hinduizma. A na dalekim Molucima obraanje na islam ostvarivalo
se loe; Portugalci e ondje sa uenjem otkriti muslimane samo
po imenu koji uope nisu neprijateljski nastrojeni prema kran
stvu.
No do sve vee vanosti Malakc dolazi izravno zbog ekspan
zije indijske trgovine, a razlog tome je to su trgovci iz Indije kac
znaajan poklon donijeli na Sumatru i Javu stablo papra. Polazei
od toaka kojih se dotie malajski promet, trina privreda pos
vuda zamjenjuje dotad primitivni ivot, obiljeen samoizdrava
njem. Malo su se bavili sijanjem i uzgojem biljaka, kae neki
portugalski kroniar govorei o prolosti stanovnika Moluk; iv
jeli su kao u prvobitnoj dobi (ovjeanstva). Ujutro bi iz m ora i i>
uma vadili i ubirali ono ime e se hraniti tijekom cijelog dana.
ivei od grabea, nisu imali nikakve koristi od karanfilia i nije
bilo nikoga tko bi ga od njih kupovao.515 Kad su Moluci obuh
vaeni u trgovake mree, zapoela je sadnja, a izmeu Malake i
Mirodijskih otoka uspostavljene su stalne veze. Jedan trgovac
keling (to znai hinduski trgovac iz Koromandela), Nina Suria
Deva, svake je godine slao osam dunki na Moluke (karanfili) i
na B anda-otoke (mukatni orai). Ti otoci, preplavljeni mono
kulturama, ivjeli su otad samo zahvaljujui rii koju su im dono
sile dunke s Jave koje su, uostalom, dopirale sve do Marijanskih
otoka, u srcu Tihog oceana.
Islamska ekspanzija djelovala je, dakle, organizatorskl. Uspo
stavili su se sultanati u Malaki, Tidoru, Ternatu, kasnije u Maka-
614
saru. Jo je zanimljivije uvoenje lingua franca, koji je neopho

dan za trgovinu, a izveden je iz malajskog jezika, koji se openito
govorio u trgovakoj metropoli Malaki. U Indoneziji i njezinim
Mediteranima ima tako mnogo jezika, kae jedan portugalski
kroniar, da se ak ni susjedni takorekavi meusobno ne
razumiju. Danas prevladava malajski jezik kojim govori veina
ljudi, a njime se slue na svim otocima, kao latinskim u Evropi.
Ustvrdit emo bez iznenaenja da su 450 rijei iz rjenika Moluka,
koje je u Evropu donijela Magcllanova ekspedicija, malajske
rijei.516
irenje lingua franca znak je ekspanzivne snage Malake. Ta
je snaga u jednakoj mjeri stvarana i izvana, kao i bogatstvo u
Antwcrpcnu u XVI. stoljeu. Jer taj grad nudi svoje kue, trgove,
duane, zatitne institucije, svoj vrlo dragocjeni pomorski zakonik,
ali njegovu razmjenu omoguuju strani brodovi, trgovaka roba i
trgovci. Medu tim strancima najbrojniji su muslimanski trgovci iz
Guderata i Kalikuta (tisuu Gudcrata, prema Tomu Pircsu, plus
4.000 ili 5.000 mornara koji dolaze i odlaze); znatna je takoer i
skupina hinduskih trgovaca iz Koromandela, kalinzi, koji ak
imaju i svoju vlastitu etvrt, Campon Queling.517 Prednost Gude
rata bila je u tome to su se jednako vrsto smjestili na Sumatri i
Javi kao i u Malaki i to su nadzirali najvaniji dio izvoza mirodija
i papra prema Sredozemlju. Govorilo sc da Cambay (drugi naziv
za Guderat) nije mogao ivjeti a da ne isprui jednu ruku do
Adena a drugu do Malake.518Tako se jo jednom oituje prikrivena
nadmo Indije koja je mnogo otvorenija prema vanjskim od
nosima od Kine i povezana s trgovakim mreama islama te blis
koistonim Sredozemljem. Utoliko vie to je Kina poslije 1430,
zbog razloga koji nam suprotno do onoga to misle povjesniari
nisu jasni, zauvijek odustala od dalekih ekspedicija. Osim toga,
ona se tek um jereno zanima za mirodije koje troi u malim
koliinama, izuzev papra, koji nabavlja u Bantamu, a da pri tom
rijetko putuje preko Malake.
Voden napretkom i ugledom grada, tada najslavnijeg in
dijskog trita,519 Albuquerque je s malom portugalskom flotom
(s posadom od 1.400 ljudi, od ega 600 Malabaraca)520 osvojio
Malaku. Bilo je to surovo osvajanje: zauzevi most preko rijeke,
grad je osvojen na juri i preputen pljakanju koje je trajalo devet
dana. Ipak, veliina Malake nije naglo iezla tog sudbonosnog
dana, 10. kolovoza 1511. Albuquerque, koji je u osvojenom gradu
boravio do sijenja 1512, znao ga je organizirati; sagradio je
615
velianstvenu tvravu, a ako se od ijama sve do Mirodijskih

otoka prikazivao kao neprijatelj muslimana, izjanjavao se is
todobno i kao prijatelj neznaboaca i pogana, te svih trgovaca.
Nakon osvojenja, portugalska politika postala je snoljiva i susret
ljiva. ak je i Filip II, kao kralj Portugala i gospodar Istone Indije
nakon 1580. na Dalekom istoku paljivo proklam irao vjersku
snoljivost. Ne, govorio je, ne treba nasilno obraati na kranstvo:
No e este o m odo que se deve ter u m a converso. U luzi-
tanskoj Malaki istodobno su se uzdizali kineski bazar i damija, al:
je jezuitska crkva Svetog Pavla nadvisivala tvravu, dok se s njezina
trijema otkrivao morski obzor. Kao to tono kae Luis Filipe F. R.
Thomas, osvajanje Malake, u kolovozu 1511, otvorilo je Portugal
cima ulaz na m ora Indonezije i Dalekog istoka. Osvojivi Malaku,
pobjednici nisu zavladali samo bogatim gradom, nego su za
gospodarili i m reom trgovakih puteva koji su se kriali u Malaki
i kojima je grad bio sreditem.522 Portugalci su, u cjelini gledano,
zadrali te veze, iako je bilo i nekoliko prijeloma. Neke veze ak
su i proirili, a da bi prevladali teke prilike koje su nastale
sredinom XVI. stoljea, 1555. su se uvrstili u Macaou, nasuprot
Kantonu, i doprli do Japana. Nalazei se u rukama Portugalaca,
Malaka je tada postala sreditem veza izmeu Tihog oceana, Indije
i Evrope, ono to e kasnije postati Batavia u rukama Holandana.
Prije nadolaska tekoa koje e u portugalskoj Aziji prouz
roiti dolazak Holandana, Portugalac je m irno ivio i napredovao,
a to je donosilo korist lisabonskom kralju, Portugalu, preprodava
ima papra u Evropi, ali isto tako i Portugalcima koji su okuali
sreu na Istoku, a koji su gotovo uvijek imali polufeudalni men
talitet panjolskih osvajaa Amerike. Turskih napada je sigurne
bilo, ali povrem enih i nedjelotvornih. U cjelini gledano, Portugalci
su uivali mir. Ali plovei bez ikakvih smetnji po tim morima,
zaboravili su na svaki oprez da bi se zatitili.523 Tako, na primjer,
kad su se 1592. na istom putu kojim je plovio Vasco da Gama
pojavila dva engleska broda iz Lancastera, oni su bez mnogo
tekoa zarobili portugalske brodove koje su susreli. A ubrzo e
se sve promijeniti: Evropljani e prenijeti u Indiju svoje evropske
ratove i suparnitva, a Malaka, portugalski grad, izgubit e svoju
dugogodinju prevlast. Godine 1641. osvojili su ga Holanani i
ubrzo m u dodijelili drugorazrednu ulogu.
616
Nova sredita
Dalekog istoka
Batavia je jo prije osvojenja Malake postala prometnim sreditem

Dalekog istoka. Ona upravlja prometom i organizira ga. Osnovana
1619, ona je 1638. godine ve u punom zamahu, a to je vrijeme
kada se Japan zatvara Portugalcima, ostajui ipak otvoren za bro
dove V. O. C.-a Usprkos mnogim nedaama i potekoama, prijes
tolnica trgovakog kraljevstva a istodobno s tim ovladavanje
najvanijim mreama country trade ostala je tako vie od
stoljea u Indoneziji, i ondje e ostati sve dok bude trajala sposob
na, paljiva i autoritarna vlast Nizozemske istonoindijske kom
panije. Tako su poetkom 1662. godine Nizozemci otjerani s otoka
Formoze, suelice Kini, na pola puta do Japana, gdje su se smjestili
nakon 1634. godine kada je sagraena utvrda Castel Zelandia.524
Duga vladavina atavie, o kojoj smo ve govorili, poklapala se
dakle grosso m odo s dugom krizom u XVII. stoljeu koja se,
izmeu 1650. i 1750. (priblini datumi) snano izraava u ev
ropskoj ekonomiji-svijetu (ukljuujui Novi svijet). No ta kriza
vjerojatno se ne oituje na Dalekom istoku, budui da je XVII.
stoljee u cijeloj Indiji stoljee prosperiteta, demografskog i priv
rednog rasta. Moda se to izmeu ostalog moe pripisati injenici
to je nizozemska privreda u evropskoj krizi bila kao to smo
ve rekli u pravom smislu rijei zatiena, obavljajui najbolji
dio poslova koji su preostali.
U svakom sluaju, Batavia, novi grad, oit je znak nizozemske
prevlasti. Gradska vijenica sagraena 1652. na dvije etae, domi
nira sreditem grada ispresijecanog kanalima, poploanim uli
cama, okruenog utvrenim zidinama s dvadeset i dvije kule, s
ulazima kroz etvora vrata. Tu se slijevaju svi azijski narodi, narodi
iz daleke Evrope i s Indijskog oceana. Izvan zidina nalaze se etvrti
Javanaca i Amboinjana; zatim se proteu seoski ljetnikovci; ali
osobito rizita, polja eerne trske, kanali, a du kultivirane obale
mlinovi za ito, pilane, tvornice za preradu papira ili baruta,
eerane, zatim ciglane, crepare... U unutranjosti grada vladaju
red i istoa: trnice, duani, skladita, mesnice, ribarnice, straar-
nice i spinhuis, kue u kojoj borave poklekle djevojke osuene da
budu pletilje. Ne treba ponavljati koliko je nizozemsko kolonijalno
drutvo bogato, razuzdano i bezbrino. To bogatstvo, ta raspus-
nost koje smo nalazili u Goi oko 1595, koje nalazimo u ataviji i
617
Macao na poetku XVII. stoljea, prema Tljodoreu de . Grad s i

zauzeli Nizozemci 1557. godine, a sluio je kao polazite trgovcima
koji su trgovali s Kinom. (Otisak B. N.)
jo prije putovanja kirurga Graafa koji onamo dolazi 1668, a koje

emo isto tako nai u Kalkuti bez sumnje govore o blistavor
uspjehu.525
Ipak, ve poetkom XVIIL stoljea golemi nizozemski aparat
poinje se kvariti. To se ponekad pripisivalo sve veim prijevarama
i bezobzirnostima slubenika Kompanije. Meutim, slubenici
Engleske kompanije nadilaze s tim u vezi Nizozemce, no to nee
prijeiti East India Company da negdje oko 1760. godine osvoji
prvo mjesto. Je li do toga dolo, kao to bi bilo primamljivo tvrditi,
zbog toga to je s preobratom tendencija oko sredine XVIII. sto
ljea posvuda dolo do poveane aktivnosti i opsega razmjene, a
to je olakalo promjene, prijelome i revolucije? U Evropi dolazi do
preraspodjele u meunarodnom utjecaju i vrlo brzo do engleske
prevlasti. U Aziji, Indija privlai sebi teite cijelog Dalekog istoka,
ali prvo mjesto osvaja tek pod engleskom palicom i u kori'
618
Engleske, u procesu koji je divno opisan u ve staroj knjizi Hol-

dena Furbcra.526 Engleska kompanija, John Company, unitila je
svoju sestrinu,J a n Company, V. O. C., jer je ova tijekom 1770-ih
godina izgubila bitku u Bengalu i Indiji, a ve oko sredine toga
stoljea nije uspjela zauzeti prvo mjesto u Kantonu gdje je m alo-
-pomalo, svakim danom vie, Kina otvarala svoja vrata. Dobro u
paziti da iz toga ne zakljuim kako je u Kantonu John bio in
teligentniji, sposobniji i lukaviji od Jana. Upravo se to ponekad
tvrdi, ne bez nekog razloga. Ali svaki francuski svjedok, koji otro
kritizira Francusku indijsku kompaniju, tvrdi da su u Kantonu oko
1752. godine vedske i danske kompanije, koje su bile najslabije
i najmanje naoruane za uspjeh, bolje od ostalih znale zagospo
dariti.527 Englez je pobijedio zbog toga to je vlastitoj snazi prido
dao izuzetnu vanost Indije. Plassey (1757) nije samo zapeatio
politiko osvajanje Indije, nego i onih trgovakih rijeka koje
teku prema obali potkontinenta, idui s jedne strane do Crvenog
mora i Perzijskog zaljeva, a s druge strane do Indonezije, a ubrzo
i do Kantona. Zar ne grade indijska brodogradilita toliko brodova,
toliko Indiam ena samo za potrebe country trade i posebno za
putovanja u Kinu? Prema Furberu528, flota koja pod engleskom
zastavom obavlja trgovinu iz Indije u Indiju, 1780. godine ima
nosivost 4.000 tona, a 1790. dosee 25.000 tona! Skok je zapravo
jo i vei nego to se ini, jer je 1780. ratna godina, pretposljednje
ozbiljno nadmetanje izmeu Francuske i Albiona, a engleski bro
dovi tada oprezno plove pod portugalskom, danskom ili vedskom
zastavom. Kad se mir vratio, oni se razotkrivaju.
Istodobno dolazi do brzog, naglog prijelaza iz Batavic u
Kalkutu. iv uspon grada na Gangcsu izdaleka objanjava polusan
V. O. C.-a. Kalkuta se iri avolski, bez obzira kako, u najveem
neredu. Grof od Modave529, francuski putnik i pustolov, dolazi
onamo 1773, u trenutku kada je zapoela uprava Warrena Has-
tingsa. On zamjeuje da su istodobno na djelu kretanje i potpuni
nedostatak reda. Kalkuta nije Batavia, s njezinim kanalima i uli
cama kao podignutima po uzici. Na Gangcsu nema ak ni pod-
zidanc obale, kue su ratrkane tu i tamo du obale, a zidove
pojedinih kua oplahuju valovi. Nema ni bedema. Ukratko, ima
najvie 500 kua koje su sagradili Englezi, a nalaze se usred ume
koliba od bambusa sa slamnatim krovovima. Ulice su blatnjave
jednako kao i putevi, koji su ponekad iroki ali na krajevima
zatvoreni daanim ogradama. Posvuda vlada nered. To je, kae
grof od Modave, uinak britanske slobode, kao da je ta sloboda
619
nespojiva s redom i simetrijom.530 Stranac gleda Kalkutu, nas

tavlja na Francuz, sa uenjem i bijesom. Uz samo malo truda i
planiranja bilo bi lako od nje nainiti jedan od najljepih gradova
na svijetu, tako da se ne moe razumjeti kako su Englezi zanemarili
prednosti tako lijepog poloaja i ostavili svakome slobodu da gradi
slijedei najudniji ukus i najncobiniji raspored. Tono jc da je
Kalkuta, koja je 1689. bila skup daara, a 1702. zatiena jednom
tvravom (Fort William), jo oko 1750. bila beznaajan grad: u
svojoj zbirci s putovanja koju te godine objavljuje opat Prvost, on
ak ne spom inje Kalkutu. Godine 1773, kada je prom atra grof od
Modave, ona okuplja sve mogue trgovako stanovnitvo, nalazi
se u punom zamahu i obuzeta je manijom gradnje; drvo se prevozi
splavarenjem po Gangesu ili m orem iz Pegua, opeke se proizvode
u okolnim selima, stanarine doseu rekordne iznose. Kalkuta tada
ve ima 300.000 stanovnika, a krajem stoljea vie nego dvostruko.
iri se bez odgovornosti za svoj rast, odnosno za svoju sudbinu.
Englezi se tu ni najmanje ne ustruavaju, zlostavljaju ili uklanjaju
sve koji smetaju. Nasuprot tome, na drugoj obali Indije, Bombaj
se uzdie kao pol slobode, kao uzvraanje ili nadoknada indijskog
kapitalizma koji ondje nalazi priliku za udesne uspjehe.
620
MOEMO LI ZAKLJUITI?
Ovo dugo poglavlje oigledno daje nepotpunu sliku krajeva izvan

Evrope.
Trebalo se dulje zadrati na sluaju Kine a posebno na centri
fugalnoj ekspanziji koja je na djelu u provinciji Fu-Kien. Taj je
proces prekinut tek 1662. godine, kada su Nizozemci napustili
Formozu, ili bolje, 1683> kada su otok osvojili Mandurci; no taj
se proces nastavlja u XVIII. stoljeu, otvaranjem Kantona za mno
govrsnu evropsku trgovinu.
Trebalo se vratiti osobitom sluaju Japana koji, prema sjajnoj
skici Lonarda Blussa531, poslije 1638. gradi ekonomiju-svijet po
svojoj mjeri (Koreja, Riu Kiu, Formoza do 1683, dozvola plovidbe
kineskim dunkama te povlatena i vazalna trgovina Nizoze-
maca).
Trebalo se zadrati na Indiji i dati mjesta novim objanjenjima
J. C. Heestermana532 koji jedan od snanih razloga propasti Mo-
gulskog Carstva vidi u razvoju gradske privrede, to je u XVIII.
stoljeu dovelo do raspada njegova jedinstva.
Trebalo je, na koncu, obrazloiti Perziju u vrijeme Safevida,
njezinu com m and economy, njezinu ulogu obaveznog posred
nika izmeu Indije, sredinje Azije, neprijateljske i omrznute
Turske, Moskovske Rusije i vrlo udaljene Evrope...
No pretpostavimo da imamo cjelovitu sliku koja bi u tom
sluaju sama zadobila razmjere prave knjige da Ii bismo tada
rijeili sve nae nedoumice i pitanja? Sigurno ne. Za konani
zakljuak o Evropi i podrujima izvan Evrope, odnosno svijetu u
cjelini, trebala bi nam vjerodostojna mjerila i brojke. Mi smo u
osnovi opisali i postavili problem e te izloili nekoliko dubljih, bez
sumnje vjerojatnih objanjenja. No ipak nismo rijeili zagonetni
problem odnosa izmeu Evrope i ostalog dijela svijeta. Jer, najzad,
ako nema sumnje da je prije XIX. stoljea svijet nadmaivao
Evropu po broju stanovnika, a sve dok je trajao ekonomski Stari
poredak, i po bogatstvu, ako gotovo nema sumnje da je Evropa
neposredno nakon Napoleonova pada, kad se poinje raati en
gleska prevlast, bila siromanija od svijeta koji je eksploatirala
ostaje da saznamo kako je Evropa dola do nadmonog poloaja,
621
a osobito kako je i dalje uspijevala napredovati. Jer ona je doista i

dalje napredovala.
Pomo koju je Paul Bairoch jo jednom dao povjesniarima
sastoji se u tome to je tono postavio problem u statistikim
okvirima. On na taj nain ne samo dosee moje polazite, nego ga
u irokom luku i premauje. No, je li u pravu?Jesmo li mi u pravu?
Neu dublje ulaziti u utemeljenost metoda koje je upotrijebio
na kolega iz Zcncve. Da bih skratio objanjavanje, pretpostavit u
ak da je njegov put, znanstveno govorei, bio dovoljno utemeljen,
tako da se njegovi veoma priblini rezultati (on to prvi priznaje i
na to nas upozorava) mogu uvaiti.
Odabrani pokazatelj je dohodak pro capite, bruto-nacio-
nalni proizvod po stanovniku, a da bi krivulja izmeu razliitih
zemalja bila lake provjcrljiva, iznosi su izraunati u dolarim a i
po cijenam a iz Sjedinjenih D rava I960, godine. Prikazani su,
dakle, jedinstveno. Tako dobivamo slijedei niz: Engleska (1700),
od 150 do 190; engleske kolonije u Americi, budue Sjedinjene
Drave (1710), od 250 do 290; Francuska (1781-1790), od 170 do
200; Indija (1800), od 160 do 210 (ali 1900. godine od 140 do 180).
Te brojke, koje sam dobio u trenutku ispravljanja otisaka ovog
djela, potvruju moje ranije tvrdnje i pretpostavke. Isto tako, nee
nas iznenaditi ni razina koju e dosei Japan 1750. godine: 160.
Iznenauje, ini se, jedino rekord koji se pripisuje Kini 1800.
godine: 228, iako e se ta visoka razina kasnije morati smanjiti
(1950. godine na 170). No priim o onom e to nas najvie zanima,
a to su po mogunosti sinhronine usporedbe izmeu dvaju
blokova, Evrope, ukljuujui Sjedinjene Drave, i ostalog dijela
svijeta. Godine 1800. zapadna Evropa dosee razinu 213 (Sjeverna
Amerika 266), i tu nema iznenaenja. Iznenauje to se ona tada
jedva penje iznad onodobnog treeg svijeta, koji se smjeta
negdje oko 200. Visoka razina Kine (1800. godine 228, a 1860.
godine 204) podie zapravo prosjek skupine manje favoriziranih
zemalja. Meutim, danas, 1976. godine, Zapadna Evropa dosee
2.325, a Kina, koja se u m euvremenu ponovno uspinje, 369, dok
se Trei svijet u cjelini smjeta na 355, daleko iza bogatih.
Iz onoga to je izraunao Paul Bairoch proizlazi da je Evropa
1800. godine, kada posvuda blistavo trijumfira i kad njezini bro
dovi, sa Cookom, La Prouscom i Bougainvilleom istrauju golemi
Tihi ocean, bila daleko do razine bogatstva koje bi divovski nad-
maivalo uspjehe ostalih zemalja na svijetu, kao to je danas sluaj.
Ukupni B. N. P. dananjih razvijenih zemlja (Zapadna Evropa,
622
SSSR, Sjeverna Amerika, Japan) iznosio je 1750. godine 35 milijar

di dolara iz I960, prema 120 preostalog dijela svijeta; godine 1860.
odnos je bio 115 prema 165; jedino je izmeu 1880. i 1900. godine
bio obrnut odnos: 1880. godine 176 prema 169; 1900. godine 290
prema 188. No, 1976. godine, zaokruujui brojke, odnos je bio
3.000 prema 1.000.
Ta nas perspektiva primorava da drugaije procijenimo po
zicije Evrope (i zemalja koje su u to vrijeme bile povlatene) i
svijeta, kako prije 1800, tako i poslije industrijske revolucije, koje
fantastinu ulogu valja osobito naglasiti. Izvan svake sumnje je da
je jedino Evropa (zbog svoje drutvene i privredne strukture
moda jo vie nego zbog tehnikog napretka) bila sposobna
uspjeno izvesti strojarsku revoluciju po uzoru na Englesku. Ali ta
revolucija nije bila samo sredstvo razvoja po sebi. Ona je istodob
no bila sredstvo prevlasti i ruenja meunarodne konkurencije.
Mehanizirajui se, evropska industrija mogla je istisnuti tradicio
nalnu industriju drugih naroda. Jarak koji je tada iskopan mogao
se samo i dalje produbljivati. Slika svjetske povijesti izmeu 1400.
ili 1450. godine i 1850-1950. godine zapravo je slika nekadanje
jednakosti koja se rui, kao posljedica viestoljetnog iskrivljavanja
koje je zapoelo ve krajem XV. stoljea. U odnosu na taj glavni
smjer, sve je ostalo sekundarno.
623
Poglavlje 6
INDUSTRIJSKA
REVOLUCIJA I RAST
In d u s tr ijs k a revolucija zapoinje, o d n o sn o izbija u Engleskoj

izm eu 1 7 5 0 -ih i 1 7 6 0 -ih godina i predstavlja se kao izuzetno
sloen p ro ces. Nije li o n a zavretak industrijalizacije koja je
zap o ela ve m n o g o stoljea ranije? N eprestano se obnavljajui,
nije li i d an as p risu tn a o ko nas? D efinira se kao poetak jedne nove
ere, a g o d in e koje dolaze jo e joj zadugo pripadati. Ipak, m a kako
o buhvatna, p ro d o rn a i novatorska bila, o n a ne m oe sam a biti
povijest m o d e rn o g svijeta u cjelini.
Na stran icam a koje slijede elio bih to bolje objasniti. Njihov
je jedini cilj d a ind u strijsku revoluciju definiraju i, koliko je
m ogue, postave n a p rav o m jesto.
624
Industrijska revolucija i rasi
Svakome prema zasluzi: industrijska revolucija oznaava pobjedu

pare iJam esa Watta (1736-/819)- Portret J. Keynoldsa prikazuje ga
kako u laboratoriju podeava svoj stroj. (Snark International)
KORISNE USPOREDBE
Za poetak bi bilo korisno dati nekoliko prethodnih definicija i,

jo vie, nekoliko usporedbi. S jedne strane, od svojih poetaka u
Hngleskoj, industrijska revolucija prouzroila je niz drugih revo
lucija, a u dananje vrijeme ona se jo uvijek nastavlja, nedovrena,
idui dalje prema budunosti: taj nastavak retrospektivno svjedoi
o engleskim poecima. S druge strane, industrijalizacija je i prije
engleske industrijske revolucije oduvijek djelovala na ljudska
drutva, potkrepljujui nae istraivanje vie ili manje poticajnim
625
i navjetajnim starim iskustvima. Sva su se ta navjctanja na kraju,

nema sumnje, izjalovila. No valja prouiti poraz kako bi se poku
alo bolje shvatiti uspjeh.
Revolucija: zamrena
i dvosmislena rije
Preuzeta iz rjenika astronom a1, rije revolucija u sm islu prc-
obrata, ruenja nekog ustanovljenog drutva, prvi put se, kako se
ini, pojavljuje u engleskom jeziku 1688. godine.2 Upravo u tom
smislu, ali i u suprotnom , u smislu obnove, valja shvatiti prikladan
izraz industrijska revolucija koji nije izmislio Friedrich Engels
1845. godine3, nego 1837. godine francuski ekonomist Adolphe
Dlanqui, brat mnogo slavnijeg revolucionara Augustca Blanquia4.
Mogue je ak da se taj izraz pojavio ve oko 1820. u raspravama
drugih francuskih autora.5 No u svakom sluaju, izraz se medu
povjesniarima uvrijeio tek 1884, nakon objavljivanja Lectures on
the In d u stria l Revolution, predavanja koje je Arnold Toynbee
odrao u Oxfordu 1880-1881, a njegovi studenti ga objavili tri
godine nakon autorove smrti.
Povjesniarima se esto predbacuje da zloupotrebljavaju ri
je revolucija koja bi prem a svom prvotnom znaenju trebala
oznaavati nasilne i brze pojave. Ali kada je rije o drutvenim
pojavama, pojmovi brzo i polagano su nerazdvojni. Nema zapravo
drutva koje nije konstantno podijeljeno izmeu snaga koje ga
odravaju te svjesnih ili nesvjesnih prevratnikih snaga koje ga
nastoje sruiti, a revolucionarne eksplozije samo su vulkanski,
kratki i surovi izrazi tog prikrivenog i dugotrajnog sukoba. Pris
tupajui revolucionarnom procesu, uvijek treba usporediti dugo
trajn a i k ra tk o tra jn a zbivanja, uoiti njihove sro d n o sti i
nerazrjeive meuovisnosti. Industrijska revolucija do koje dolazi
u Engleskoj krajem XVII. stoljea nije izuzetak u tom pravilu. Ona
je istodobno niz estokih dogaaja, kao i jedan oigledno vrlo
polagan proces. Poput istodobnog sviranja na dva registra.
Namee se, dakle, htjeli mi to ili ne, dijalektika kratkoronog
i dugoronog. Prema objanjenju W. W. Rostowa6, na primjer,
engleska privreda je izmeu 1783. i 1802. godine uzletjela,
preavi kritini prag investiranja. To objanjenje, koje pomou
brojki opovrgava S. Kuznets7, predoavamo prije svega slikom
626
Industrijska revolucija i rast
jednog take off, uzlijetanja aviona koji naputa uzletnu pistu.

Dakle, tono odreenog i kratkotrajnog dogaaja. No, meutim,
prije uzlijetanja trebalo je avion (odreenu Englesku) izgraditi i
unaprijed osigurati uvjete za let. Uostalom, nikada se ne dogaa
da neko drutvo, primjerice zato to se poveao iznos tednih
uloga, odjednom i istodobno promijeni svoje obiaje, ustanove
i tehnike, kao to misli Arthur Lewis.8 Uvijek su obavezni
odreeni preduvjeti, etape i prethodna prilagodavanja. Phyllis
Deane je u pravu kada podsjea da se sve novosti pa ak i prekidi
s kraja XVIII. stoljea u Engleskoj ukljuuju u povijesni con
tinuum, istodobno raniji, sadanji, zatim i potonji, continuum u
kojem prekidi i prijelomi gube svoje svojstvo jedinstvenih ili
presudnih dogaaja.9 Kada David Landes10 opisuje industrijsku
revoluciju kao stvaranje kritike mase koja dovodi do revolucio
narne eksplozije, ta slika je dobra, ali se samo po sebi razumije da
se ta masa morala izgraditi polaganim akumuliranjem razliitih i
neophodnih elemenata. Tako ono dugotrajno svaki put postaje
nezaobilazno u naem zakljuivanju.
Industrijska revolucija je tako u najmanju ruku dvostruka.
Revolucija u uobiajenom smislu rijei, koja svojim vidljivim
promjenama ispunjava kratkotrajna, uzastopna vremenska raz
doblja, a isto tako i vrlo dugotrajan, postupan, neupadljiv, tih
proces, esto jedva primjetan, u najmanjoj moguoj mjeri revo
lucionaran, odvaio se rei Claude Fohlen11, smjetajui se, nasu
prot Rostowu, u registar kontinuiteta.
Nema prema tome nieg udnog u tome to ak ni u tim
razmjerno burnim godinama (recimo ugrubo poevi od 1760)
ova kapitalna pojava ne pogaa nijednog od najpoznatijih svje
doka toga vremena! Gledajui iz dananje perspektive, Adam
Smith, sa svojom malom kotskom tvornicom ioda, izgleda poput
beznaajnog promatraa; um ro je ipak prilino kasno, 1790. go
dine. David Ricardo (1772-1823), mlai od njega, jedva da uvodi
stroj u svoja teorijska razmiljanja, pa ga se jo manje moe
opravdati.12Nakon to je opisao engleska parna kola, Jean-Bap-
tiste Say 1828. godine dodaje: Ipak (...) nijedan stroj nikada nee
sluiti za prijevoz ljudi i robe do samog sredita guve velikog
grada, to moe i najloiji konj.13
Napokon, veliki ljudi pod pretpostavkom da je J.-B. Say
jedan od njih ne moraju obavezno blistati u rizinom umijeu
predvianja. A nema nita lake nego naknadno optuiti Karla
, ili Webera, ili ak W ernera Sombarta da su krivo
627
odnosno drugaije od nas shvatili dug proces industrijalizacije.

Mislim da nije opravdana brzopleta osuda koju im je obino
pravedni T. S. Ashton uputio, pozivajui se na ono to je napisao
K roebner.
No jesu li dananji brojni povjesniari industrijske revolucije
uvjerljiviji u svom sudu? Jedni smjetaju poetak procesa prije
XVII. stoljea; drugi smatraju daje presudno znaenje imala Slavna
revolucija iz 1688. godine; trei, pak, korjenit preobraaj Engleske
dovode u vezu sa zamahom poljoprivrednog poduzetnitva u
drugoj polovici XVIII. stoljea... A svatko je uvjerljiv na svoj nain,
ovisno o tom e da li stavlja naglasak na poljoprivredu, demografiju,
vanjsku trgovinu, industrijsku tehniku, oblike kreditiranja... No
treba li industrijsku revoluciju prom atrati kao niz sektorskih m od
ernizacija, kao slijed faza napretka, ili pak u optici rasta cjeline,
pridajui rijei rast sve mogue smislove? Ako je u Engleskoj
krajem XVIII. stoljea na djelu nepovratan rast, ako je to postalo
ni vie ni manje nego njeno uobiajeno stanje, prem a Rostow-
Ijevu izrazu15, do toga posve sigurno nije moglo doi zbog ovog ili
onog posebnog napretka (ukljuujui tu visinu tednih uloga ili
investiranje), ve zbog nedjeljive cjeline, skupa meuovisnosti i
uzajamnih liberalizacija koje je svaki sektor svojim vie ili manje
dugotrajnim razvojem to je plod domiljatosti ili sluaja
om oguio drugim sektorima. Ne sastoji li se pravi rast (neki bi
rekli pravi razvoj, ali nije vana rije!) zapravo od nepovratnog
vezivanja razliitih napredaka, koje zajedniki gura naprijed, oslo
njene jedne na druge.
Najprije krenimo nizvodno:

nerazvijene zemlje
Engleska industrijska revolucija otvorila je vrata nizu revolucija
koje su njezin izravni potomak; jedne su bile uspjene, druge
neuspjene. Engleskoj industrijskoj revoluciji prethodilo je neko
liko revolucija iste vrsti, od kojih su neke bile samo skicirane, dok
su druge s dosta ozbiljnosti uznapredovale, no u duljem ili kraem
vremenskom roku sve su se izjalovile. Tako se otvaraju dvije
perspektive, jedna prem a prolosti, druga prem a suvremenosti.
To su dva niza putovanja, gdje oba omoguuju pristup temi
igrajui na dragocjenu kartu komparativne povijesti.
628
Slijedei taj nizvodni smjer, neemo odabrati primjer in

dustrijskih revolucija u Evropi ili u Sjedinjenim Dravama koje su
gotovo odmah slijedile engleski model. Dananji Trei svijet, jo
uvijek u procesu industrijalizacije, daje nam rijetku priliku kad jc
rije o zadai povjesniara da obraduje ono to se moe vidjeti,
uti, opipati. Ta predstava posve sigurno nema blistavih uspjeha.
Ugrubo govorei, tijekom posljednjih trideset, etrdeset ili pede
set godina Trei svijet nikada nije kontinuirano napredovao. Nje
govi napori i vizije suvie esto zavravali su kao gorke obmane.
Razlozi neuspjeha ili poluuspjeha tih iskustava moda mogu a
contrario odrediti uvjete izuzetnog engleskog uspjeha.
Nema sumnje, ekonomisti a jo vie povjesniari navode nas
na oprez kod takvog naina ckstrapolacijc, koja polazi od sada
njosti da bi se bolje upoznala prolost. Ne bez razloga govore da
je mimetiki model, kojim sc potvruje ponavljanje ranije prije
enog puta u industrijaliziranim zemljama, preivio.16 Kontekst
se u potpunosti promijenio, pa bi danas bilo nemogue voditi
industrijalizaciju neke odreene zemlje Treeg svijeta slijedei
dravni autoritarizam koji je vladao u Japanu u razdoblju in
dustrijalizacije ili englesko poduzetnitvo iz vremena Gcorgea 111.
Neosporno! Ali ako je kriza razvoja istodobno kriza teorije raz
voja, kao to kae Ignacy Sachs17, ne bi li i sm proces razvoja,
ukljuujui Englesku XVIII. stoljea, bio jasniji kad bismo se upitali
gdje je greka u teoriji i zbog ega su entuzijastika planiranja iz
1960-ih godina toliko pogrijeila u odnosu na tekoe koje sa
sobom nosi poduzetnitvo?
Prije svega odgovorit emo bez oklijevanja zbog toga to
uspjela industrijska revolucija podrazumijeva cjelovit proces ras
ta, dakle sveukupnog razvoja koji se u krajnjoj analizi pokazuje
kao proces mijenjanja ekonomskih, drutvenih, politikih i kultur
nih struktura i institucija.18 Cijeli ustroj nekog drutva i njegove
privrede dolazi u pitanje, jer mora biti kadar slijediti, podravati,
odnosno podnositi promjene. Dovoljno je da doe do zastoja u
samo jednoj toki, u onom e to danas nazivamo uskim grlom,
pa da cijeli stroj zakripi, da se kretanje prekine, a moe doi i do
nazadovanja. Odgovorne strukture u zemljama koje danas nastoje
nadoknaditi svoje zaostajanje uvidjele su to na vlastitom primjeru,
pa je strategija razvoja postala i oprezna i sloena.
Kakve savjete u takvom sluaju moe preporuiti iskusni
ekonomist poput Ignacya Sachsa? Najvanije je ne primijeniti
nikakvo apriorno planiranje: to nije dobro, budui da svaka
629
privreda ima vlastiti raspored struktura koje m eusobno mogu

biti sline, ali samo ugrubo. ez obzira o kojem konkretnom
drutvu je rije, planer e dobro uiniti ako pode od odreene
pretpostavke, recimo od visine rasta (10% na primjer), koju e
pretpostaviti kao cilj. Polazei od toga prouit e redom sve pos
ljedice pretpostavke. Tako e provjeriti udio ulaganja koji valja
unaprijed oduzeti iz nacionalnog dohotka, mogue tipove in
dustrije, u funkciji unutranjeg ili vanjskog trita, koliinu i kakvo
u potrebite radne snage (specijalizirane ili ne), ponudu na tritu
prehram benih proizvoda neophodnih za takvu radnu snagu, teh
nike koje se mogu koristiti (posebno s gledita kapitala, vrste i
obima radne snage koju one zahtijevaju), poveanje uvoza siro
vina ili strojeva-orua koje valja predvidjeti, konaan odraz nove
proizvodnje na platnu bilancu i vanjsku trgovinu. Budui da je
visina rasta kao poetna pretpostavka hotimice odabrana dosta
visoko, kako bi se iskazala sva uska grla do kojih bi dolo pri tako
odreenom cilju19, postupak provjere naznait e u kojim bi
sektorim a zapreke mogle biti nepremostive. U drugoj fazi pristupit
emo dotjerivanjima, pronalazei varijante na svim razinama,
sve dok ne dobijem o limitiran, ali u osnovi upotrebljiv plan.20
Primjeri obuhvaeni u Sachsovu djelu daju konkretnu p re
dodbu o glavnim uskim grlima u dananjem Treem svijetu. To
su: demografski rast koji ponitava uinke razvoja; nedostatak
kvalificirane radne snage; sklonost k industrijalizaciji u oblasti
raskoi i eventualno izvoza, zbog nedostatka potranje za uobi
ajenim industrijskim proizvodima na unutranjem tritu; ko
n a n o i izn a d svega, p o ljo p riv re d n a b ra n a , o d n o sn o
nedostatnost i neelastinost ponude prehram benih proizvoda u
poljoprivredi koja je i dalje zaostala i uvelike samodovoljna, koja
ne uspijeva zadovoljiti poveanu potronju to je automatski vue
poveana upotreba najamne radne snage, koja ne stie uvijek
prehraniti ak ni svoje vlastite demografske vikove i koja nezapos
leni proletarijat gura u gradove i, na kraju, poljoprivreda koja je
suvie sirom ana da bi mogla poveati svoju potranju za osnov
nim industrijskim proizvodima. U usporedbi s tim najveim teko
ama, potrebe za kapitalom, razina tednih uloga, organiziranje i
cijena kredita ine se gotovo drugorazrednim problemima. Ali nije
li to slika za koju bismo mogli rei da nabraja sve zapreke koje
Engleska u XVIII, a bez sum nje ni u XVII. stoljeu nije poznavala?
Rast, prem a tome, zahtijeva sklad pojedinih sektora: ako
pokretaki sektor napreduje, neki drugi sektor ne smije se zaus
630
taviti i rime blokirati cjelinu. Vraamo se na ono to smo ve mogli

nazrijeti u vezi s pojmom nacionalnog trita nacionalnog
trita koje zahtijeva povezanost, sveopu cirkulaciju, odreenu
visinu dohotka pro capita. U Francuskoj, koja se tako sporo
pokretala (do njezine povezanosti e doi tek nakon dovretka
eljeznikih pruga), dugo je djelovala neka vrst dihotomije, ana
logna dihotomiji u nekim dananjim nerazvijenim zemljama. Neki
vrlo moderan, bogat, napredan sektor postojao je neposredno uz
zaostale oblasti, mrana podruja, kao to je jo 1752. godine
govorio neki poduzetnik koji je elio zapoeti razmjenu s jed
nom od tih oblasti sa udesnim umama, time to e uiniti
plodnom rijeku Vre, malu i ne osobito snanu pritoku rijeke
Aveyron.21
Ali na nacionalnom tritu nisu u igri samo unutranji uvjeti
rasta. Nije li ono to u dananje vrijeme koi razvoj zemalja koje
su u zakanjenju takoer i meunarodna privreda, takva kakva
postoji i koja autoritarno dijeli i rasporeuje zadatke? Te su
injenice u ovoj knjizi ve dovoljno istaknute. Engleska je uspjela
u svojoj revuluciji jer se nalazila u sreditu svijeta, jer je bila
sredite svijeta. Zemlje Treeg svijeta hoe i ele revoluciju, ali one
se nalaze na periferiji. Sve je stoga protiv njih, ukljuujui nove
tehnike koje upotrebljavaju na temelju licencije i koje ne odgo
varaju uvijek potrebama njihovih drutava; ukljuujui kapital koji
posuuju izvana; ukljuujui pomorski prom et koji nije pod nji
hovim nadzorom; ukljuujui viak njihovih sirovina koji ih stavlja
na milost i nemilost kupaca. Sve su to razlozi zbog kojih je prizor
dananjice tako tuan. Zbog toga industrijalizacija uporno napre
duje ondje gdje je ve uznapredovala, a ponor izmeu neraz
vijenih i ostalih zemalja postaje sve vei. No da li se u dananjem
trenutku nazire prom jena tih odnosa snaga? Poinju li se zemlje
proizvoai nafte i sirovina, siromane zemlje gdje niske nadnice
omoguuju industrijsku proizvodnju po vrlo niskoj cijeni, nakon
1974. godine osveivati nadindustrijaliziranim zemljama? Na to
pitanje povijest e odgovoriti tek u godinama koje slijede. Ako eli
napredovati, Trei svijet jedino moe, na ovaj ili onaj nain, slamati
sadanji poredak u svijetu.
631
Krenimo uzvodno:
propale revolucije
Porazi u dananjem vremenu korisno su nas upozorili: svaka
industrijska revolucija predstavlja spajanje, cjelinu, sklop pok
reta, jedan niz. Predrevolucije, pokreti koji su prethodili uspje
hu engleske revolucije i koje emo istraiti, dobivaju svoje
znaenje upravo u odnosu na tu neophodnu cjelovitost. Tim
pokretim a uvijek nedostaje jedan ili vie nunih elemenata, tako
da njihov slijed ocrtava neku vrst tipologije poraza ili neuspjeha.
Katkada se inventivnost pojavljuje sama, blistava i nekorisna, kao
puka duhovna igra: nita se ne stavlja u pogon. Katkada se neto
stavlja u pogon: u energetskoj revoluciji, naglom poljoprivrednom
ili zanatskom napretku, trgovakom bogaenju, demografskom
rastu, pa dolazi do oiglednog napretka; ini se da je m otor
sprem an da se zavrti, ali zatim se utrka prekida. Moemo li sve te
uzastopne poraze, kojih razlozi nikada nisu posve istovjetni, svesti
pod zajedniki nazivnik? Oni su u najmanju ruku slini po nainu
kretanja: brzi uzlet, zatim prekid. To su dodue nesavrena ponav
ljanja, ali su ipak ponavljanja. Oigledne usporedbe nameu se
gotovo same od sebe.
Zakljuak koji se na sve odnosi nee nikoga iznenaditi, pogo
tovu nee iznenaditi ekonomiste: nijedna industrijska revolucija,
a mogli bismo i openito rei nijedan zamah proizvodnje i raz
mjene, nije, niti moe biti stricto sensu samo ekonomski proces.
Ekonomija nije nikada zatvorena u sebe, ona istovremeno utjee
na sve oblasti ivota. One ovise o njoj, kao to ona ovisi o njima.
Aleksandrijski Egipat
Prvi je prim jer vremenski veoma dalek, ali ipak zbunjuje. To je
prim jer ptolemejevskog Egipta. Treba li slijediti kolski put i tu se
zaustaviti? Snaga pare22 se pojavila sedamnaest ili osamnaest sto
ljea prije Denisa Papina, u Aleksandriji, negdje izmeu 100. i 50.
godine prije nae ere. Je li beznaajna injenica to je jedan
inenjer, Heron, u to vrijeme izmislio eolipilu, vrst parne tur
bine, igraku koja je bila kadra staviti u pogon mehanizam koji je
s odreene udaljenosti mogao otvoriti ili zatvoriti teka vrata
hrama? Do tog otkria dolo je nakon mnogih drugih izuma:
632
pumpe i sisaljke, instrumenata koji su prethodili toplomjeru i

teodolitu, ratnih strojeva dodue vie teorijskih nego praktinih,
ali sa zranom kompresijom i okidanjem, kao i snagom golemog
djelokruga. U tom davnom vremenu Aleksandrija je blistala punim
sjajem inventivnosti. Stoljee ili dva ranije ondje su ve buknule
razliite revolucije: kulturna, trgovinska, znanstvena (Euklid, Pto-
lemej astronom, Eratostcn); Diccarh, koji je, kako se ini, ivio u
Aleksandriji poetkom III. stoljea prije nae ere, bio je prvi
geograf koji je na karti oznaio smjer geografske irine od Gibral
tarskog prolaza do Tihog oceana, preko Taurusa i Himalaje.23
Daleko bi nas odvuklo detaljnije prouavanje dugog alck-
sandrijskog poglavlja, preko zanimljivog helenistikog svijeta koji
je nastao nakon osvajanja Aleksandra Velikog, kada velike teritori
jalne drave (poput Egipta i Sirije) zamjenjuju prethodni model
grkih gradova-drava. Ta nas promjena unekoliko podsjea na
prve korake m oderne Evrope. Namee nam se jo jedna injenica
koja e se kasnije esto ponavljati: izumi se javljaju u skupinama,
slojevima, nizovima, kao da se oslanjaju jedni na druge, ili bolje,
kao da ih neko odreeno drutvo zajedno gura naprijed.
Ma kako intelektualno blistavo, dugo aleksandrijsko poglav
lje jednog se lijepog dana zavrava, a da se njegovi izumi kojih
je posebno svojstvo da su okrenuti prema tehnikoj primjeni:
Aleksandrija je u III. stoljeu osnovala i inenjersku kolu nisu
pretoili u nekakvu revoluciju industrijske proizvodnje. Nema
sumnje, razlog tome je prije svega u robovlasnitvu koje je anti
kom svijetu davalo svu potrebnu radnu snagu koja se lako mogla
eksploatirati. Tako, na primjer, vodoravni hidrauliki mlin nee sc
na istoku razviti, nego e se primjenjivati samo za mljevenje ita,
to je teak i svakodnevan posao; a para e sluiti samo za pojedine
domiljate igrake, jer se, kao to pie jedan povjesniar tehnika,
nije osjeala potreba za veom snagom (energetskom) od onih
to su tada bile poznate.24 Helenistiko je drutvo, dakle, ostalo
ravnoduno prem a uspjesima inenjera.
Nije li za to odgovorno i rimsko osvajanje, koje je izbliza
pratilo te izume? Helenistika privreda i drutvo bili su ve sto
ljeima otvoreni prem a svijetu. Rim se, naprotiv, zatvorio u sredo
zemni okvir, a razorivi Kartagu, zavladavi Grkom, Egiptom i
Orijentom, triput je zatvorio izlaz prema puini. Da li bi sve bilo
drugaije da su Antonije i Kleopatra pobijedili kod Akcija (31-
godine pr. n. e.)? Drugim rijeima, da li je industrijska revolucija
mogua samo u sreditu otvorene ekonomije-svijeta?
633
Prva industrijska revolucija u Evropi:

konji i mlinovi u XI, XII. i XIII. stoljeu
U prvom svesku ove knjige nadugako sam govorio o konjima,

hamovima (koji su doli s istoka Evrope, a to je povealo vunu
snagu ivotinje), o poljima zobi (prem a Edwardu Foxu,25 u vrijeme
Karla Velikog i razvoja teke konjice najivlje sredite Evrope
premjestilo se prem a velikim vlanim i itorodnim ravnicama
sjevera), o trogodinjem plodorcdu koji je sam po sebi znaio
poljoprivrednu revoluciju... Govorio sam isto tako o vodenicama
i vjetrenjaama, o prvima kao povratnicama, o drugima kao pri-
dolicama. Mogu, dakle, biti kratak, budui dasu stvari dosta jasne,
utoliko vie to o toj prvoj revoluciji imamo na raspolaganju
zanimljivu i domiljatu knjigu Jeana Gimpela26, snanu i borbenu
knjigu Guya Boisa27, kao i mnoge studije, m edu kojima klasian
lanak gospode E. M. CarusWilson28 (1941). Upravo je ona prih
vatila29 i uvela izraz p rv a industrijska revolucija za Englesku u
kojoj je bila rairena upotreba valjaica (izmeu XII. i XIII. stoljea
bilo ih je oko 150), pilana, mlinova za papir, itnih mlinova, itd.
Mehanizacija tijetenja, kae gospoa Carus-Wilson, bila
je jednako presudan dogaaj kao mehanizacija predenja i tkanja
u XVIII. stoljeu.30 Veliki drveni maljevi koje je pokretao hidra
uliki kota uvedeni su u najraireniju industriju toga doba u
industriju sukna da bi zamijenili noge valjaa, i na kraju su
odigrali prcvratnu, revolucionarnu ulogu. U blizini gradova, naj
ee smjetenih u dolinama, voda nema onu ivu snagu kakvu
imaju rijeke i vodopadi na breuljcima ili planinama. Zbog toga se
tijeskovi nastoje smjestiti u sela koja su katkada i divlja, kako bi se
privukle trgovake muterije. Time je sruena ljubom orno uvana
zanatska povlastica gradova. Oni se, naravno, pokuavaju braniti
spreavajui tkalce koji rade unutar gradskih zidina da svoje
tkanine tijete drugdje. Bristolskc vlasti su 1346. godine zabranile
da itko pokua iznijeti izvan grada neki komad sukna na tijetenje
koje zovemo raicloth, pod prijetnjom da e izgubiti XL d (dinara)
za svaki kom ad sukna.31 To ipak ne spreava revoluciju mli
nova da nastavi napredovati, u Engleskoj kao i na cijelom ev
ropskom kontinentu, koji n ipoto nije u zaostatku prem a
susjednom otoku.
No vano je napomenuti da se ta revolucija nalazi u sreditu
popratnih revolucija: snane poljoprivredne revolucije koja je
Ujednojfrancuskoj Bibliji iz XIII. stoljea, rvanj za mrvljenje ita koji

Samson okree p o naredbi Pilistejaca, dok ga uvar biuje, prikazan
je kao moderan mlin, sa zaudnim obiljem tehnikih pojedinosti.
Unutranji m ehanizam nacrtan j e pom no, s transmisijom vertikalnog
pogona na horizontalni pogon i kotaem koji okree ovjek, ali bi
mogao savreno ii i na vodeni pogon. To svjedoanstvo o zadiv
ljenosti strojetn moe se usporediti s rijeima Rogera Bacona, navede
nim na str. 638. (Biblija Pranoisa Gamiera, oko 1220-1230, Be, .
/V. Codex Vindobonensis 2554)
uvrstila seljake redove protiv zapreka kao to su ume, movare,

morske i rijene obale, te ila na ruku trogodinjem plodoredu;
usporedo s tim, noena demografskim rastom, zbiva se urbana
revolucija: nikada gradovi nisu bili tako gusto zbijeni, jedni nado
mak drugih. Izmeu sela i grada dolazi do jasnog podvajanja,
63 5
uvodi se podjela rada, ponekad i nasilna; gradovi koji su se

doepali industrijskih djelatnosti ve su pokretai akumulacije,
rasta, i u njima se ponovo pojavljuje novac. Mnoe se trita i
prom et. Sa sajmovima u Champagnci zacrtava se, a zatim i tono
odreuje privredni poredak Zapada. Osim toga, sredozem ne m or
ske puteve i puteve prem a Istoku m alo-pom alo ponovo osvajaju
talijanski gradovi. Proiruje se ekonomski prostor bez kojeg nije
mogu nikakav rast.
Frdric C. Lane bez oklijevanja upotrebljava upravo rije
rast, u smislu globalnog razvoja.32 Po njegovu miljenju, izvan
svake sum nje je da su u XII. i XIII. stoljeu, na primjer, kon
tinuirano rasle naizmjence ili Firenca ili Venecija. Zar je i moglo
biti drugaije u trenutku kada se Italija nalazila u sreditu eko-
nomije-svijeta? Wilhelm Abel dri da je cijeli Zapad od X. do XIV.
stoljea zahvaen opim razvojem. Dokaz tome je to nadnice
rastu bre od cijene ita. U XIII. i poetkom XIV. stoljea, pie
on, dolo je do prve industrijalizacije Evrope. U to vrijeme snano
se razvijaju gradovi, a u njihovu okrilju zanatske i trgovake
djelatnosti, moda ne toliko zbog isto tehnikog progresa u tom
razdoblju (ali i tehniki progres je vidan) koliko zbog ope podjele
rada (...). Zahvaljujui podjeli rada uinak rada se poveava, a
upravo ta poveana produktivnost vjerojatno om oguuje ne samo
da se rijee tekoe oko opskrbljivanja poveanog broja stanov
nitva neophodnim ivenim namirnicama, nego i to da se stanov
nitvo pone prehranjivati bolje nego ranije. Analogna situacija
poznata je jo samo u jednoj prilici, u XIX. stoljeu, u razdoblju
'druge industrijalizacije, ovaj put, istina, na razini posve razliitih
dimenzija.33
To znai da je, vodei rauna o svim razlikama, poevi od
XI. stoljea dolo do kontinuiranog rasta na m oderan nain,
kakav vie neemo vidjeti prije nastupa engleske industrijske revo
lucije. Neemo se zauditi to se kao logino namee globalno
objanjenje. Doista, u proizvodnji kao i u poljoprivredi, indus
trijskoj, trgovakoj produktivnosti, te u irenju trita dolo je do
itavog niza m eusobno povezanih napredaka. U toj Evropi, u
kojoj nastupa prvo ozbiljno buenje, dolo je ak do bujanja
tercijarne oblasti, a to je jo jedan znak irokog razvoja: mnoi
se broj odvjetnika, biljenika, lijenika, sveuilinih ljudi.34 Mogu
e je ak iskazati toan broj biljenika: 1288. godine u Milanu, na
oko 60.000 stanovnika ima 1.500 biljenika; u Bologni na 50.000
stanovnika ima ih 1.059. 1268. godine u Vcroni, na 40.000 stanov-
636
Industrijska revolucija l rast
nika ima 495 biljenika; 1338. godine u Firenci, na 90.000 stanov

nika ima ih 500 (ali Firenca je poseban sluaj: organizacija trgovine
je takva da se raunovodstvenim knjigama esto nadomjetava
biljeniki posao). A kao to se moglo i predvidjeti, s nastupom
recesije broj biljenika u XIV. stoljeu razmjerno opada. Njihov
broj se u XVIII. stoljeu opet poveava, ali nee dosei razmjere
kao u XIII. stoljeu. Razlog tome bez sumnje valja potraiti u
injenici to je zaudni razvoj biljenitva u srednjem vijeku bio
vezan uz poveanje privrednih djelatnosti i uz injenicu da je u tim
dalekim stoljeima veina ljudi bila nepismena i stoga prisiljena
traiti pomo uenog pera.
Taj golemi zamah Evrope zaustavljen je nevjerojatnom rece
sijom u XIV. i XV. stoljeu (negdje izmeu 1350-1450. godine). Sa
Crnom smru koja joj je moda istodobno bila i uzrok i pos
ljedica: do slabljenja privrede dolazi ve od itne krize i velike gladi
1315-1317. godine35, a to je prethodilo epidemiji i otvorilo put
njenom zlokobnom djelovanju. Kuga dakle nije bila jedini grobar
dotadanjeg velikog poleta koji je ve bio usporen, odnosno
zaustavljen, kad se zlo pojavilo.
Kako dakle objasniti najveu pobjedu i najvei poraz koji je
Evropa doivjela prije XVIII. stoljea u Engleskoj? S dosta vjerojat
nosti moe se objasniti irinom demografskog rasta kojemu ritam
poljoprivredna proizvodnja vie nije slijedila. Smanjeni prinosi
sudbina su svake poljoprivrede gurnute izvan svojih proizvodnih
granica, kada joj nedostaju metode i tehnike koje bi mogle nado
knaditi ubrzano troenje tla. Knjiga Guya Boisa oslanja se na
primjer istone Normandije i analizira drutveni aspekt te pojave:
rije je o pritajenoj krizi feudalizma koja raskida stari binom
feudalac/sitni seoski zemljoposjednik. Destrukturirano, deko-
dirano drutvo otvara se tada nemirima, razuzdanom ratu, traei
istodobno novu ravnoteu i novi kod, a to e postii tek uvoenjem
teritorijalne drave koja e spasiti vlasteoski reim.
Moguasu i druga objanjenja. Posebno je uoljiva odreena
slabost zemalja koje je najprije zahvatila energetska revolucija
mlinova, a to su zemlje sjeverne Evrope, od Seine do Zuyderseea,
od Nizozemske do Londonskog bazena. Nove teritorijalne drave,
Francuska i Engleska, koje su se konstituirale kao mone politike
zajednice, nisu jo podesne kao ekonomske cjeline: kriza e ih u
potpunosti zahvatiti. tovie, na poetku stoljea, nakon to su se
ugasili sajmovi u Champagnei, Francuska, koja je u jednom trenut
ku bila srce Zapada, nala se izvan kruga unosnih relacija i ranog
637
pem and Braudel / Vrijeme svijeta
kapitalistikog razvoja. Sredozemni gradovi jo e jednom odnijeti

prevagu nad novim dravama na sjeveru . A za neko vrijeme zavrit
e se i ono lijepo povjerenje koje je u poast stroju oko 1260
godine izgovorio Roger Bacon: Moda e se dogoditi, pisao ji
on, da e se proizvesti strojevi pom ou kojih e se i najve
brodovi, kojima e upravljati samo jedan ovjek, kretati bre nego
da su puni veslaa; da e se sagraditi vozila koja e ii nevjerojat
nom brzinom , bez pomoi ivotinja; da e se proizvesti lete
strojevi u kojima e ovjek (...) lupati krilima kroz zrak poput ptice
(...) Strojevi e omoguiti da odem o do dna m ora i rijeka.36
Revolucija zacrtana u vrijeme

Agricole i Leonardo da Vincia
Kada nakon duge i teke krize Evropa ponovno oivi, doi e do
naglog uspona razmjene, do brzog i revolucionarnog rasta, i to
du osi koja vezuje Nizozemsku s Italijom, a ide preko Njemake
Na elu industrijskog razvoja nalazi se upravo Njemaka, kao nova
trgovaka oblast. Smjetena izmeu dva svijeta to je okruuju s;
sjevera i juga, za Njemaku je to moda prilika da nametne svoje
sudjelovanje u m eunarodnoj razmjeni. Ali prije svega, presudan
je bio razvoj rudarske djelatnosti s kojom je ve oko 1470ih
godina zapoelo ubrzano oivljavanje njemake privrede, priji
nego u ostalom dijelu Evrope. Vaenje zlatne, srebrne, bakrene
kositrcne, kobaltne i eljezne rudae potaklo je niz novina (sjetimi
se samo upotrebe olova da bi se odvojilo srebro pomijeano :
bakrenom rudaom ) i dovelo do uvoenja za to doba divovske
mainerije, koja se upotrebljavala za crpljcnje propusnih voda i
podizanje rudae. Razvija se vjeta tehnologija o kojoj na veli
anstven nain svjedoe gravire iz Agricolinc knjige.
Nismo li u napasti da ta postignua, koja e Engleska opo
naati, gledamo kao pravu predigru industrijske revolucije koja e
uslijediti?37 Razvoj rudarstva oivljuje uostalom sve oblasti nje
make privrede: B archent (parhet), vunu, obradu koe, razliite
metale, bijelo eljezo, eljezne ice, papir, nova oruja... Trgo
vinom se stvaraju vane kreditne mree i organiziraju velika meu
n a ro d n a d ru tv a p o p u t M agna Societas.K G radski obrti
napreduju: u Kolnu su 1496. godine bila 42 obrtnika udruenja,
u Lbecku ih je bilo 50, a u Frankfurtu 28.39 Promet oivljava i
638
Detalj minijature s kraja XV. stoljea prikazitje rudnik srebra Kutna

Hora, i uobiajenim vertikalnim usjekom. Rudari su u bijeloj odjei,
vidimo silazne ljestve i dizalicu za povratak. Na dijelu minijature koji
nije prikazan, vidi se veoma moderan pribor (Nijemci u to vrijeme
vladaju rudarskim tehnikama): dizala koja pokreu kolot uri s ko
njima, sustav za trpljenje vode i za ventilaciju. Be, sterreichische
Nationalbibliotbek. (Otisak Biblioteke)
6 !9
m odernizira se, a m one kompanije specijaliziraju se za prijevoz-

nitvo. Trgovinom na Levantu gospodari Venecija kojoj je potreb
no srebro te stoga uspostavlja povlatene trgovake odnose s
Gornjom Njemakom. Neosporno, njemaki gradovi dulje od
pola stoljea nude predodbu o privredi koja uvelike napreduje
bez obzira koju oblast pogledali.
Meutim, kao to je ustvrdio John Nef, sve se zaustavlja ili se
poinje zaustavljati negdje oko 1535. godine, kada ameriki bijel
metal poinje konkurirati srebru iz njemakih rudnika, te oku
1550. kada poinje opadati prevlast Antwerpena. O dreena sla
bost njemake privrede vjerojatno je u tome to je ovisila c
potrebam a Venecije i Antwerpena, koji su bili prava sredita ev
ropske privrede. Kad se sve uzme u obzir, stoljee Fuggera pok
lapa se sa stoljeem Antwerpena.
Negdje u vrijeme kada Francesco Sforza preuzima vlast u
Milanu (1450), Italija pokazuje znakove jo vidljivijeg uspjeha, a
to je tim ncobinijc to tom uspjehu prethodi niz primjernih
revolucija. Prije svega, demografska revolucija, a njezin uspon
nastavit e se do sredine XVI. stoljea. Druga je zapoela ve
poetkom XV. stoljea, a odnosi se na nastajanje povrinski malih,
ali m odernih teritorijalnih drava: jednog trenutka dolo je i.
pitanje ak i talijansko jedinstvo. I, na kraju, poljoprivredna revo
lucija kapitalistikog oblika izbila je u ravnicama Lombardije,
ispresijecanim kanalima. Sve se to zbivalo u opoj klimi znan
stvenih i tehnikih otkria: to je razdoblje u kojem stotine Talijana
dijelei strast Leonarda da Vincia, ispunjavaju svoje blokove crte
zima planova udesnih strojeva.
Povijest Milana je jedinstvena. Izbjegavi strahovitu krizu XI\
i XV. stoljea (po miljenju Zanghcria, upravo zbog razvijenosti
svoje poljoprivrede), doivio je znatan polet m anufakturne proiz
vodnje. Parhet, koji je sainjavao najvei dio m anufakturne djelat
nosti na poetku XTV. stoljea, sada zamjenjuju lanena platna,
zlatne i srebrne tkanine, oruje. Milano se uklapa u iroka trgo
vaka kretanja vezana za sajmove u enevi i Chalon-sur-Sane,
za gradove poput Dijona, za Pariz, Nizozemsku.40 Grad istodobno
dovrava kapitalistiko osvajanje svojih sela: zemlja se povezuje u
velike posjede, navodnjavaju se livade i uzgaja stoka, kopaju sc
kanali koji sc istodobno upotrebljavaju za navodnjavanje i za
prom et, uvode se nove kulture rie, zemlja se vie ne ostavlja na
ugaru, nego se razvija stalan plodored itnih i travnatih kultura. U
Lombardiji je zapoeo onaj highfarm ing koji e kasnije upoznati
640
Rana upotreba strojeva u Italiji, dvije sheme filatoia za organcin na

kolonjski nain, iz 1607 (lijevo); iz 1833. godine. Organcinje dvostru
ka, trostruka ili etverostruka svilena nit koja slui kao osnova. Prvi
mlin uveden je u Engleskoj 1716-1717, prava tvornica, prva u Engle
skoj, a Englezi su ga kopirali nakon dvije godine industrijske piju
nae u Italiji. Ve poetkom XVII. stoljea gotovo identian mlin
okretao se uBologni, svojoj domovini (usp. radove C. Ponia). Potpuno
automatiziran (radnici samo nadziru i spajaju niti koje se prekinu),
stroj se sastoji od unutranjeg pokretnog dijela, lanterne (donja she
ma), koji pokree vodeni kota, a okruen je fiksnim stalkom (djelo
mina gornja shema), s velikim brojem vretena, kalema i vitala... Da
je mehanizacija jedini preduvjet industrijske revolucije, Italija bi
prethodila Engleskoj. Desno je f i l a t o i o iz 1833 (P- Negri, M a n u a l c
p r a c t i c o p e r la s t i m a d l i e c a s e e d e g l i o p i s i z i i d r a u l i t i , Bologna, 1833)
Nizozemska i koji e se, jo kasnije, s poznatim posljedicama,

prenijeti u Englesku.41
Stoga je logino pitanje koje postavlja na vodi Rcnato Zan-
gheri: zbog ega su te snane promjene na selu i u industriji Milana
64i
Vernand Braudel / Vrijeme svijeta
i Lombardije djelovale tako kratko i zato nisu dovele do in

dustrijske revolucije? Ni tehnike toga vremena, ni ogranicnosi
energetskih izvora ne ine se dovoljnim objanjenjem. Engleska
revolucija nije ovisila o znanstvenom i tehnikom napretku koji u
XVI. stoljeu jo nije bio nadohvat ruke.42 Carlo Poni je ak si
uenjem otkrio patvorcnje hidraulikih strojeva koji su se u Italiji
koristili za namatanje, tkanje i predenje svile, s vie stupnjeva
mehanizama i redova kalema, koje pokree samo jedan vodcri
kota.43 L. White tvrdi da je Evropa ve prije Lconarda da Vincia
izmislila itav niz mehanikih sustava koji e se poeti upotreb
ljavati tijekom sljedea etiri stoljea (sve do elektriciteta), ovisrvi
o tome koliko se bude osjeala potreba za njima.44 Jer, kao to se
L. White lijepo izrazio, novi izum samo otvara vrata. Nikoga ne
prim orava da ude.45 Da, ali zbog ega izuzetni uvjeti koji su sc
poklopili u Milanu nisu doveli do takve prisile i potrebe? Zbog ega
se milanski polet zaustavio, umjesto da ojaa?
Postojee povijesne injenice ne om oguuju pouzdan od
govor na to pitanje. Moramo se ograniiti na pretpostavke. Prije
svega, Milano nema na raspolaganju veliko nacionalno trite.
Zatim, kad je jednom proao trenutak prvih spekulacija, dolazi do
opadanja zemljinih prihoda. Ako vjerujemo Ginu Barbicriu46 i
Gcmmi Miani, budunost industrijskih poduzetnika je u rukami
sitnih kapitalista, nekoj vrsti srednje klase. No je li to argument?
Prvi poduzetnici u revoluciji pamuka esto su isto tako bili mali
ljudi. Je li onda nesrea Milana to je tako blizu Venecije i tako
daleko od njezine vladajue pozicije? Sto nije luka, iroko otvorena
prem a m oru i m eunarodnom izvozu, slobodna u svojim kreta
njima i rizicima? Njegov je poraz moda dokaz da sc industrijsk i
revolucija, kao globalni fenomen, ne moe izvesti samo iznutra,
skladnim razvojem razliitih oblasti privrede; njena conditio sine
q u a non jc dominacija nad vanjskim tritima. Kao to smo vidjeli,
to mjesto u XV. stoljeu zauzima Venecija, kao i Genova, u smjeru
panjolske.
John U. Nefi prva engleska

revolucija, od 15601640.
U Engleskoj izmeu 1540. i 1640. dolazi do poleta industrije koji
je mnogo odreeniji i ei od svojih prethodnika u Njemakoj i
642
Italiji- S obzirom na razvoj industrije, Britanski su otoci oko

sredine XVI. stoljea jo uvijek bili veoma daleko iza Italije, pa
njolske, Nizozemske, Njemake i Francuske. Stoljee kasnije situ
acija se, kao nekim udom, u potpunosti preokrenula, a ritam
promjena bio je tako brz da ga moemo usporediti tek s krajem
XVIII. i poetkom XIX. stoljea, kada emo se nai usred in
dustrijske revolucije. Engleska je postala prva industrijska zemlja
Evrope uoi svoga graanskog rata (1642), i to e ostati. Upravo
tu prvu industrijsku revoluciju je John U. Nef17 osvijetlio u
lanku iz 1934. godine, koji je ostavio jak dojam i nije nita izgubio
od svoje eksplikativne snage.
Ali zbog ega Engleska, kad znamo da su veliki izumi toga
doba mislim na visoke pei i na razliita pomagala za dubinsku
rudarsku djelatnost: tunele, sisteme zraenja, crpke za vodu koja
prodire, dizalice u Engleskoj bili pozajmice, kada znamo da su
Engleze tim tehnikama poduavali unajmljeni njemaki rudari?
Kada su obrtnici i radnici iz razvijenijih zemalja poput Njemake
i Nizozemske, ali i iz Italije (industrija stakla) i Francuske (tkanje
vune i svile) donijeli u Englesku tehnike i znanja koji su bili
neophodni za uvoenje cijelog niza za nju novih industrija, kao
to su mlinovi za papir, mlinovi za barut, proizvodnja leda, stak
lane, ljevaonice puanih cijevi, proizvodnja stipse i vitriola, ee
rane, proizvodnja salitre, itd.?
Iznenauje to to ih je Engleska uvela dajui im dotad nepoz
natu irinu: poduzetnitvo buja, graevinarstvo dobiva na va
nosti, poveava se broj radnika u njima i dosee desetke, ponekad
i stotine pojedinaca, golema (razmjerno) ulaganja broje se na vie
tisua funti, dok je godinja plaa jednog radnika obino tek 5
funti sve je to doista novo i svjedoi o snanom poletu engleske
industrije.
S druge strane, izuzetno, potpuno autohtono obiljeje je sve
vea upotreba kamenog ugljena, i to je postalo glavnim obiljejem
engleske privrede. Do toga, meutim, nije dolo smiljenim iz
borom, nego zato to je time nadomjeten jedan oigledan nedos
tatak. Drvo je u Velikoj Britaniji postalo rijetkou i ono sredinom
XVI. stoljea dosee vrlo visoku cijenu; ta oskudica i skupoa
nametnule su upotrebu kamenog ugljena. Suvie spor tijek rijeka,
koje treba skrenuti dugakim dovodnim kanalima kako bi istjecalo
iznad hidraulikog kotaa, ini vodu kao pokretaku snagu mnogo
skupljom nego u kontinentalnoj Evropi, to e predstavljati dodat
ni poticaj za istraivanje pare, bar tako sm atraj. U. Nef.
643
Engleska se dakle uputa (suprotno od Nizozemske i Fran

cuske) u vrlo veliku eksploataciju ugljena, u bazenu Newcastleai
brojnim lokalnim leitima. Otada u rudnicim a u kojima su seljaci
radili sam o dio radnog vremena, iskljuivo na povrini, poinje
rad s punim radnim vremenom; okna se probijaju na dubinu o 1
40 do 100 metara. Sa 35.000 tona oko 1560. godine, poetkom
XVII. stoljea proizvodnja dosee 200.000 tona.48 Vagoni na tra
nicama prevoze ugljen iz rudnika do mjesta na kojima se vrsi
utovar; specijalizirani brodovi, sve brojniji i brojniji, odvoze ga po
cijeloj Engleskoj, a krajem stoljea ak i prem a Evropi. Ugljen ve
postaje nacionalnim bogatstvom: England's a perfect ivorla.
h a th Indies too, / Correct y o u r maps, Newcastle is Peru, uz
vikuje engleski pjesnik 1650.49 Zamjena drvenog ugljena ne orno
guava sam o grijanje kunih ognjita i ne uzrokuje same
obavijanja Londona pogibeljnim dimom. On se namee i industriji
koja e se m orati prilagoditi novoj energiji, pronai nova rjeenja,
a osobito osigurati ponovnu upotrebu sum pornih para kao goriva.
Ugljen se tako uvodi u proizvodnju stakla, u pivovare, tvor
nice opeka, proizvodnju stipse, eerane, u industriju soli, koja sc
dobiva isparivanjem m orske vode. U svakom takvom sluaju dola
zi do koncentracije radne snage i, nuno, kapitala. Sa svojim
prostranim radionicam a i strahovitom bukom koja ponekad ne
prestaje ni danju ni nou, manufaktura rada gomile radnika. I)
svijetu naviklom na zanatstvo, njihov broj i est nedostatak kvalifi
kacije predstavljaju iznenaenje. Neki poslovoa u kuama stip
se koje je Jakov I osnovao na obali Yorkshirca (od kojih je svaka
u pravilu upoljavala ezdesetak radnika) objanjava 1619. go
dine50 da je proizvodnja stipse mahnit posao koji ne moe
obaviti samo jedan ovjek ili nekolicina; nego mnotvo ljudi naj
nie kategorije koji u svoj rad ne unose ni panju ni odanost.
Tehniki gledano, bujanjem poduzetnitva, zbog sve vee
upotrebe ugljena, Engleska je uvela novosti u oblasti industrije. Ali
ono to gura industriju naprijed i to vjerojatno dovodi do novina,
upravo je snano poveanje unutranjeg trita, i to iz dva
m eusobno povezana razloga. Prije svega, vrlo snaan demo
grafski prirast, koji se procjenjuje na 60% tijekom XVI. stoljea. A
zatim, znam o poveanje poljoprivrednih prinosa, koje je mnoge
seljake pretvorilo u korisnike industrijskih proizvoda. Suoena s
potranjom sve brojnije populacije, a jo vie stanovnitva u gra
dovima koji vidno bujaju, poljoprivreda poveava svoju proizvod
nju na razliite naine: privode se kulturi neobraena zemljita,
644
Jedan od najstarijih prikaza (1750) engleske eljeznike pruge: kon

struiraoju je Ralph Allen (1694-1764), a osiguravala je prijevoz tekih
kamenih blokova od kamenoloma s oblinjih breuljaka do grada
Batha i do keja rijeke Avon na kojoj se grad nalazi. Upozadinije Prior
Park, raskono obitavalite R. Alina. Plemii i otmjene dame uivaju
u predstavi. (Mary Evans Picture Library)
ograuju se posjedi na raun opinske zemlje ili livada, dolazi do

specijalizacije u poljoprivredi, ali ipak nije dolo do revolucionar
nih metoda sa ciljem da se povea plodnost tla i produktivnost. Taj
e proces zapoeti tek 1640. godine, i to vrlo sitnim koracima sve
do 1690. godine.52Poljoprivredna proizvodnja biljei stoga stano
vito zaostajanje za demografskim rastom, a dokaz tome je u cjelini
mnogo jae poveanje cijena poljoprivrednih proizvoda nego
cijena industrijskih proizvoda.53 Poloaj sela time se oigledno
poboljava. To je razdoblje Great Rebuildinga, kada se seoske
kue obnavljaju, poveavaju, poboljavaju, podiu katovi umjesto
tavana, prozori dobivaju okna, ognjita podeavaju tako da se
moe upotrebljavati kameni ugljen; popisi imovine poslije smrti
64 5
svjedoe o novom obilju namjetaja, posteljine, zastora, kosit-

renog posuda. Ta unutranja potranja sigurno je poticala in
dustriju, trgovinu, uvoz.
No taj ivi, promicateljski pokret ne djeluje u svim oblastima
ak neki vani sektori ostaju zakoeni.
Tako, na primjer, u metalurgiji, blast furnace, moderna
visoka pe njemakog modela, veliki potroa goriva, ne samo &,
nije zamijenila sve bloomeries, starinske pei od kojih se neke
upotrebljavaju jo oko 1650. godine, nego se nastavlja upotreb
ljavati i drveni ugljen. Tek e se 1709. pojaviti prva visoka pe
koks, i tijekom etrdesetak godina ona e biti jedina. T. S. Ashton
i nekolicina drugih dali su vie objanjenja za tu anomaliju, ali
objanjenje Charlcsa Hydca u jednoj novijoj knjizi ini mi se
neospornim 5*1: koks nije nadmaio drveni ugljen prije 1750. godi
ne iz razloga to je sve do tada proizvodna cijena drvenog ugljena
bila povoljnija.55 Engleska metalurgija jo je dugo imala osrednju
proizvodnju, koja je i po kvaliteti i po kvantiteti bila ispod proiz
vodnje u Rusiji, vedskoj i Francuskoj, ak i nakon primjene
koksa.56A razlog to sitna metalska proizvodnja (noarstvo, proiz
vodnja avala, alata, itd.) poev od druge polovice XVI. stoljea
neprestano raste u tome je to se upotrebljava elik uvezen h
vedske.
Drugi zakoeni sektor je industrija sukna, suoena s dugo
trajnom krizom vanjske potranje i prisiljena na velike promjene
a njena proizvodnja je gotovo ista od 1560. godine pa do kraja
XVII. stoljea.57 U velikoj mjeri seljaka, a ne manufakturna, to jc
oblast koju sve vie osvaja p u ttin g out system. Meutim, uprave
je ta industrija u XVI. stoljeu pokrivala 90% engleskog izvoza, oko
1660. godine pokrivala je jo uvijek oko 75%, a tek krajem stoljea
50%.58
No te potekoe ne mogu objasniti ekonomsku stagnaciju u
koju Engleska zapada poslije 1640. godine: ona ne slabi, ali vie i
ne napreduje. Rast stanovnitva je zaustavljen, poljoprivreda pro
izvodi vie i bolje, ulae u budunost, ali prihodi joj se smanjuju
istodobno sa cijenama; industrija i dalje proizvodi, ali vie ne
uvodi novine, ne do 1680.59 Da je rije samo o Engleskoj, mogli
bismo naglasiti brutalan utjecaj graanskog rata koji zapoinje
1642. i predstavlja veliku konicu; mogli bismo istaknuti i nedos
tatnost unutranjeg trita, njegov lo ili razmjerno lo poloaj u
evropskoj ekonomiji-svijetu gdje vlada iskljuiva prevlast sus
jedne Nizozemske. Ali nije samo rije o Engleskoj: neosporno je
646
slijede sjeverne zemlje koje su se istodobno razvijale i koje posus

taju istodobno s Engleskom. U veoj ili manjoj mjeri, kriza XVII.
stoljea posvuda je odigrala svoju ulogu.
Vratimo se Engleskoj: iako se, prema dijagnozi J. U. Ncfa,
industrijski razvoj nakon 1642. godine posve sigurno usporio, nije
ga posve nestalo i nije dolo do povlaenja.60Zapravo, a na to emo
se vratiti kada budemo govorili o udarnim analizama E. L. Joncsa,
kriza XVII. stoljea moda je poput svih razdoblja usporenoga
demografskog rasta pogodovala stanovitom poveanju dohotka
pro capite kao i preobrazbi poljoprivrede, to nije bilo bez pos
ljedica i za samu industriju. Slobodno interpretirajui Ncfovu
misao, recimo da je engleska revolucija do koje e doi u XVIII,
zapoela ve u XVI. stoljeu, i da je postupno napredovala. Pouku
toga objanjenja valja zapamtiti.
No zar ne moemo isto rei za Evropu, gdje se nakon XI.
stoljea niu nova iskustva, meusobno se vezuju i na neki nain
akumuliraju? Jedno po jedno, svako podruje je u odreenom
razdoblju doivjelo predindustrijske poticaje, sa svim to se uz to
podrazumijeva, osobito na planu poljoprivrede. Tako se industri
jalizacija ukorijenila na cijelom kontinentu. Ma kako blistava i
odluujua bila njezina uloga, Engleska nije jedina pronala i nije
jedina odgovorna za industrijsku revoluciju koju je ostvarila.
Upravo zbog toga, im je do industrijske revolucije dolo, pa ak
i prije njezinih presudnih uspjeha, ona je lako osvojila oblinju
Evropu i ondje imala niz razmjerno brzih uspjeha. Tu nije nailazila
na zapreke s kojima se danas susreu tolike nerazvijene zemlje.
647
ENGLESKA REVOLUCIJA
PO SEKTORIMA
Uspjeh Engleske poslije 1750. godine ona je svijetla toka u kojcj

se sve sabire. No nem ojm o se suvie zavaravati: nalazimo se u
samom sreditu tekoa, usred lane igre svjetlosti. R. M. Hartwcl1
to domiljato objanjava u svojoj borbenoj knjizi The Industrial
R evolution a n d Econom ic Growth (1971), knjizi koja zapravo
govori o svim drugim knjigama, u kojoj autor kao za govornicom
izraava svoje ideje samo posredstvom ideja drugih, uvodei nas
na kraju u prostran muzej u kojem su posve razliite i posve
suprotne slike briljivo ovjeene o zid. Na nama je da odaberemo!
Tko ne bi bio zbunjen pri stotom suprotstavljanju za i protiv?
Tono je i utjeno na stanovit nain da se povjesniari,
strunjaci za taj problem , koji su se u organizaciji asopisa Past
a n d Present u travnju I960, godine61 okupili radi sveope ras
prave, nisu mogli sloiti. Kao ni na kolokviju u Lyonu 1970
godine62, koji je bio posveen istoj temi, gdje je Pierre Vilar63 rekao
moda najvanije kada je bez okolianja priznao da prouavajui
industrijsku revoluciju, koja je tako brzo preoblikovala Kataloniju
u XVIII. i XIX. stoljeu, nije uspio uspostaviti model koji bi ga
zadovoljio. A problem nije postao nita jednostavniji kada je na
tom istom kolokviju izraz industrijska revolucija zamijenjen neu
tralnom, ali zapravo jednako sloenom rijeju industrijalizacija.
Priznajem da mi zapravo jo nije posve jasno to se podrazu
mijeva pod industrijalizacijom , uzviknuo je Jacques Dcrtin.
Jesu li to eljeznike pruge, pamuk, ugljen, metalurgija, rasvjetni
plin, bijeli kruh?64 Mogao bih odgovoriti: popis je suvie kratak;
jednako kao industrijska revolucija, i industrijalizacija dovodi u
pitanje drutvo, privredu, politike strukture, javno miljenje i sve
ostalo. Najimperijalistikija povijest moe u nju proniknuti,
osobito ne pom ou definicije koja bi htjela biti jednostavna, pot
puna i nepobitna. Drugim rijeima, industrijska revolucija koja c
potresti Englesku, a potom i cijeli svijet, ni u jednom trenutku nije
vrsto om een predm et, sklop odreenih problema, u danom
prostoru i vremenu.
Zbog toga se ne slaem iako sam prisiljen da je upotreb
ljavam s m etodom koja se sastoji u obraivanju revolucije po
648
sektorima. Suoeni sa zbrojem i spletom potekoa, povjesniari

su zapravo usvojili dekartovski pristup: razluiti da bi se shvatilo.
Razdvojili su niz posebnih odjeljaka: poljoprivredu, demografiju,
tehniku, trgovinu, transport, itd., kojih su promjene nesumnjivo
vane, ali postoji opasnost da bi se ti odjeljci mogli uiniti poput
odvojenih stupnjeva koji su postignuti jedan poslije drugoga, pa
su na neki nain stepenice rasta. Taj model sastavljen od komadia
potjee zapravo iz najtradicionalnijc politike ekonomije. Na a
lost, zastupnici retrospektivne ekonomije nisu nam nacrtali neki
drugi model pomou kojeg bismo djelotvornije vodili povijesno
istraivanje; nisu odredili obiljeja za snalaenje, pokazatelje, kvo
cijente pomou kojih bi se promatranjem moglo otkriti kako
razliiti sektori meusobno djeluju sinkronijski, kako se oslanjaju
jedni na druge ili, naprotiv, kako su jedan za drugog konica ili
usko grlo. Kad bismo mogli nainiti niz sinkronijskih presjeka,
dovoljno protegnutih u vremenu, moda bi se proces evolucije
industrijskog rasta pokazao bez premnogo greaka. No, trebalo bi
da model opservacije bude definiran i da se povjesniari oko njega
sloe, kako bi se mogao primijeniti na razliitim tokama u vre
menu i prostoru.
Za sada moemo se koristiti samo onim klasifikacijama koje
su se ve dokazale u znaajnim djelima, koja su, meutim, suvie
brojna da bismo ih sve nabrojali. U cjelokupnoj revoluciji ona
otkriva niz posebnih revolucija, poljoprivrednu, demografsku,
unutranjeg prometa, tehniku, trgovaku, industrijsku... Pokuat
emo najprije slijediti te promjene kojima nijedan sektor nije
izmakao. To je uobiajen put objanjavanja. Na tom se putu
pomalo dosaujemo, ali to je nuno.
Najvaniji inilac:
engleska poljoprivreda
Poljoprivreda s razlogom dolazi na prvo mjesto. Od svih problema
koji su u igri, ovaj je daleko najtei. Nalazimo se zapravo pred
dugotrajnim, beskonanim procesom, ne pred jednom revolu
cijom, nego pred slijedom revolucija, pred lancem promjena,
evolucija, prijeloma, ponovnih uspostavljanja ravnotee. Kad bis
mo ih sve iznosili od poetka do kraja, lako bismo stigli do XIII.
stoljea, do prvih pokuaja gnojenja vapnom i laporom, do poku
aja uzgoja razliitih vrsta penice i zobi te traenja najpogodnijeg

plodoreda. Na problem, meutim, nije da prouimo izvore ili
tijek te rijeke, nego da vidimo kako se ona ulijeva u more; ne da
prouimo povijest seoske Engleske u svim njezinim rukavcima
nego nain na koji se oni spajaju u ocean industrijske revolucije
Je li poljoprivreda bila najvaniji dio tog golemog ostvarenja?
Postaviti to pitanje znai uti tisuu suprotnih odgovora
Meu povjesniarima jedni kau da, drugi ne, a trei oklijevaji
izmeu da i ne. Prema H. W. Flinnu, ostaje krajnje neizvjesno da
li bi razvoj poljoprivrede bio dovoljan da odigra neto vie od
sasvim skromne uloge u poticaju industrijske revolucije.65 Jo:
openitije, prema H. J. Habakkuku, poveanje poljoprivredne
proizvodnje ne treba promatrati kao preduvjet rasta, i stoga je ono
prije slijedilo nego prethodilo ubrzanom rastu.66Nasuprot tome,
Paul Bairoch, potrudivi se da istakne i razvrsta strategijske vrijed
nosti engleske revolucije, tvrdi da je polet poljoprivrede bio glav
ni inilac njenog pokretanja, onaj poetni udarac.67 E. L. Jones je
jo kategoriniji: oslanjajui se na komparativnu povijest zemalja
koje su dole do industrijalizacije, on kao preduvjet njihova uspje
ha u prvom redu vidi poljoprivrednu proizvodnju koja raste bre
Ciglana na engleskom selu s ugljenim dimom za koji se ve u XVIII

stoljea isticalo da zagauje atmosfera. (Otisak Batsford)
650
od stanovnitva.68 to se tie Engleske, kritiki period je, po

njegovu miljenju, izmeu 1650. i 1750. godine.
To znai unaprijed otkloniti argumente onih koji, poistovje
ujui u osnovi poljoprivrednu revoluciju s mehanizacijom, dre
da poljoprivredna revolucija slijedi a ne prethodi revoluciji pamu
ka ili ak revoluciji eljeznice. Izvjesno je da industrijska i stro
jarska tehnika sve do sredine XIX. stoljea igra prilino
zanemarivu ulogu u seoskom ivotu. Sijaica o kojoj govori Jethro
Tuli 1733- godine69 upotrebljavat e se vrlo rijetko (primjerice u
Townu i Cokcu) u naprednom East Norfolku; drugdje e se
pojaviti tek u XIX. stoljeu.70 Vralica s konjima, izumljena u
kotskoj 1780. godine, za kojom kasnije slijedi parni stroj, nije se
brzo irila. Trokutni, takozvani Rotherhamov71 plug, koji je om o
guavao oranje s dva konja i samo jednim ovjekom (umjesto
pravokutnog pluga sa est ili osam volova te vozaem i oraem),
patentiran je 1731. godine, ali se prije 1870. nije uope upotreb
ljavao.72 ak se izraunato da se nove kulture, ukljuujui turnip,
udesnu repu koja je u XVIII. stoljeu prela s vrtova na polja, nisu
irile vie od milju godinje od mjesta svog porijekla! Konano,
sve do 1830. godine, srp, kosa i mlatilo ostaju uobiajeni alat na
engleskim farmama.73 Do napretka engleske poljoprivrede prije
industrijske revolucije, koji je neosporan74, ne dolazi toliko zbog
udesnih strojeva i kultura, koliko zbog novih oblika iskoritavanja
tla, preoravanja, izmjene kultura, ime se istodobno postie od
stranjivanje ugara i unapreuje uzgoj stoke (koja je vaan izvor
gnojiva, ime se izbjegava iscrpljivanje da), nadalje, paljivim
odabirom sjemena te ovjih i goveih pasmina, specijaliziranom
poljoprivredom koja poveava svoje prinose s razliitim rezul
tatima od regije do regije, ovisno o prirodnim uvjetima i obvezama
u razmjeni, koje nisu uvijek iste. Dolazimo do sistema koji e se u
XIX. stoljeu zvati high farm ing, izuzetno teka vjetina, pie
jedan kasni promatra, kojoj je jedina vrsta osnovica dugi niz
promatranja. Zemlja na ograenim posjedima snano je izbraz-
dana estim oranjem, gnojena obiljem gnoja visoke kvalitete,
posijana naizmjence biljkama koje iscrpljuju tlo i koje ga pobo
ljavaju, ostvareno je naputanje ugara (...), a itarice, koje idu
ravno u zemlju i iscrpljuju je, koje putaju svoje korijenje vrlo
duboko i ne daju nita tlu, zamjenjuju se travnatim biljkama s
vodoravnim korijenjem, koje poboljavaju zemlju i crpe je samo
povrinski.75
651
tisue
kvartera*
50. ENGLESKI UVOZ I IZVOZ ITA I

BRANA
Sve d o 1760. Engleska uglavnom troi
vlastito ito; izmeu 1730. i 1765. ima
za to vrijeme znatan izvoz (2% svoje
proizvodnje oko 1750, o dnosno
330.000 kvartera od 15 milijuna
uk u p n e proizvodnje; (jedan kvarter je
2,9 hl); uvoz zapoinje 1760. i stalno
raste, usprkos poveanju proizvodnje
n a 19 milijuna kvartera 1800. godine i
25 milijuna 1820.
(Prema P. Mathias, The First Industrial
Nation, 1969, str. 70)
Do ove prom jene koja e se pokazati veoma bitnom dolo je

poslije 1650, u trenutku kada je demografski pritisak prestao, kada
se broj ljudi vie ne poveava, ili sasvim malo (moda kao pos
ljedica svjesne politike odgaanja enidbene dobi). Dcz obzira na
razlog, demografski je pritisak popustio. Nije li stoga protivu-
rjeno da upravo u trenutku kada se potranja smanjuje a cijena
itu pada dolazi do poveanja proizvodnje i produktivnosti te
oitog bujanja izuma? Paradoks se ipak moe dosta dobro objasniti
u svjetlu argumenata E. L. Joncsa76. Potranja za itaricama ostala
je gotovo ista, ali se s razvojem gradova i silnim poletom Londona
poveala potranja za mesom uzgoj stoke postao je probitaniji
od uzgajanja penice; njegov primat jc sve oitiji. Tako dolazi do
poveanog uzgoja ve poznatih vrsta krmiva: djeteline, slatkovine,
tu m ip a , kao i do novih metoda izmjene kultura. Paradoksalno jc
to se veoma snanim poveanjem broja stoke, traene i dobivene,
isporuuju vee koliine gnojiva, a to, uzvratnim uinkom, pove
ava prinose itarica, penice i jema, ukljuenih u plodored. Tako
nastaje ono to Jones naziva poticajnim krugom (za razliku od
652
zatvorenog kruga circitlus vitiosus), prema kojem slaba cije

na itarica navodi farmere da se usredotoe na uzgoj stoke, to
omoguuje uspjean uzgoj krmiva, a to istodobno uzrokuje znat
no poveanje stoke, posebno ovaca, i snano poveanje itorodnih
prinosa. Proizvodnja itarica poveat e se u Engleskoj gotovo
automatski, tako da e nadmaiti nacionalne potrebe. Dolazi do
sniavanja cijena itu i do poveanja izvoza, sve do 1760. godine.
E. A. Wrigley je izraunao da je poveanje poljoprivredne produk
tivnosti izmeu 1650. i 1750. godine iznosilo najmanje 13%.77
Ali high farm ing ima jo jedan uinak. Budui da uzgoj
biljaka za krmivo zahtijeva lagana i pjeskovita tla, takva tla u
Engleskoj dobivaju na cijeni. Za uzgoj se iskoritavaju ak i tla koja
se smatraju mravima, koja su oduvijek bila rezervirana za ispau
ovaca. Naprotiv, teka i glinasta tla, sve dotad najbolja za uzgoj
itarica, ali slabo pogodna za uzgoj krmiva, osuena su na niske
cijene, a do toga dolazi zbog visokih itnih prinosa njihovih kon
kurenata. Prisiljeni su napustiti oranje. Podiu se tube. U Mid-
landsu se oko 1680. jednostavno zahtijeva donoenje zakona koji
bi sprijeili poljoprivredne amelioracijc kakve su uvedene u ju
noj Engleskoj! U Buckinghamshircu, vlasnici glinastih tala u dolini
Aylesburya trae da se zabrani uzgoj djeteline.78
Razliite oblasti koje su se uspjehom susjeda nale u nepovo
ljnu poloaju, poinju ulagati u uzgoj stoke, osobito ivotinja za
vuu, ili, ukoliko imaju sree da su u blizini Londona, u mlijene
proizvode. Ali do ponovnog uspostavljanja ravnotee jo vie
dolazi pomou obrtnike industrije. Zbog toga, poev od 1650.
godine, u trenutku kadaj. U. Nef biljei da velika manufakturna
industrija to se razvijala u prethodnom stoljeu gubi utrku, vidi
mo kako u okviru starog, ali jo uvijek djelotvornog putting out
systema neprestano buja seoska industrija. Krajem XVII. i poet
kom XVIII. stoljea, u istonom Devonu, a jo mnogo jae u
grofovijama Bedford, Buckingham i Northampton razvija se plete
nje ipki; proizvodnja slame za izradu eira iri se iz grofovije
Hertford na grofoviju Bedford; proizvodnja avala osvaja birmin-
gemska sela; proizvodnja papira zauzima breuljke Mendipsa,
gdje 1712. godine radi vie od 200 tvornica koje su esto smjetene
u starim mlinovima za ito; pletena roba proizvodi se u grofo
vijama Leicester, Derby i Nottingham, itd.79
Kriza u XVII. stoljeu podudarala se u Engleskoj s prilino
sporim i neujednaenim sazrijevanjem sela, to je meutim za
buduu industrijsku revoluciju bilo povoljno iz dva razloga: pogo
653
dovalo jc stvaranju visokih prinosa u poljoprivredi koja c, kada

doe do naputanja izvoza, biti kadra podrati snaan demografski
polet nakon 1750. godine; u siromanim oblastima mnoio se broj
sitnih poduzetnika i proletarijata vie-m anje naviknutog na zanat
ske poslove, ukratko, poslune i privlane radne snage, koja e
biti sprem na odgovoriti na poziv velike gradske industrije kad sc
ova pojavi krajem XVIII. stoljea. Industrijska revolucija crpst e
upravo iz te rezervne, radne snage, a ne iz prave poljoprivredne
radne snage, koja c brojano ostati ista suprotno onom e to sc
jo nedavno vjerovalo slijedei .
Na evropskom kontinentu stvari su sc odvijale posve dru
gaije. Tome je vjerojatno uzrok to se izvoran razvoj engleske
poljoprivrede moe razumjeti samo u okviru dovoljno velikog
posjeda: veliko imanje ima tada 200 jutara, odnosno 80 hektara.
A da sc takva vrst posjeda stvori, valjalo je sruiti vrst veleposjcd-
niki sistem, preurediti ga i promijeniti stare odnose izmeu
zakupnika i veleposjednika. Kad je industrijska revolucija zapo
ela, to je u Engleskoj ve odavno bilo uinjeno. Veleposjednik80
jc postao rentijer koji u zemlji vidi instrum ent drutvenog prestia,
ali i korisno sredstvo za proizvodnju koje moe povjeriti uspje
nim farmerima (obiaj jc ak da u loim godinama vlasnik djelo
mino nadoknauje zakupnikove gubitke). Osim toga, napredno
imanje, koje je dao u zakup po povoljnoj cijeni, slui vlasniku kao
jamstvo za lake dobivanje kredita koji su mu potrebni za druge
investicije, budui da su zemljoposjednici esto industrijski ili
rudarski poduzetnici. Zakupnik je pritom siguran da c zadrati
svoj zakup, bar pom ou nagodbe, ako ve ne po zakonu; moe
dakle ulagati bez straha81 i eksploatirati zemlju prema pravilima
trita i kapitalistikog upravljanja. Izraena karakteristika tog no
vog poretka je uspon zakupca, pravog poduzetnika, doista pravih
ljudi, kako kae neki francuski svjedok. Iako rukuju plugom,
oni su, kad sc pogleda njihova farma ili obitavalite, jednaki
gradskoj buroaziji.82 Dilo jc to 1819. godine. Tri etvrtine sto
ljea ranije, 1745. godine, neki Francuz jc zakupca ve opisivao
kao seljaka koji uiva u obilju svih udobnosti koje ivot prua;
njegov sluga pije aj prije nego to odlazi za plug. A evo tog
seljaka zimi odjevenog u redingot, dok su njegova ena i ker tako
draesno ureene da bismo ih mogli zamijeniti za neku nau
pastiricu iz romana.83 Taj je dojam u skladu s onom zgodnom
malom gravirom koja prikazuje scljakinju koja se uputila na
654
s ') . " /
{ f a is a n ts <, TsCiK/f 7 C
Engleska seljakinja zaputila s e na trnicu. Ilustracijajednog rukopisa

iz 1623-1625. (British Library)
trnicu na konju, drei u ruci koaru s jajima, ali joj obua i eir
izgledaju vrlo graanski.
Francuz Maurice Rubiehon, zapanjen razlikom izmeu fran
cuskog i engleskog sela, nadugako je opisao britansku organi
zaciju poljoprivrede. Zemljino plemstvo prema njegovoj
procjeni8,1 to su dvije ili tri obitelji u svakoj od 10.000 opina u
Engleskoj posjeduje otprilike treinu opinskog podruja, koje
je podijeljeno na velike povrine to ih dre zakupnici; mali (a
ponekad i veliki) nezavisni posjednici, yeomeni, dre drugu tre
inu; seljaci posjeduju komadie zemlje i imaju pravo obraivati
opinsko zemljite, posljednju treinu obradivih povrina. Rubi-
ehonove procjene mogu se smatrati priblino tonima. No posve
je izvjesno da je i mnogo prije XVIII. stoljea sve ilo u prilog
koncentraciji zemljinih posjeda. Sitni posjednik bio je vie-manje
osuen ili da uvea svoje vlasnitvo i preivi, ili da ga danas-sutra
izgubi i postane najamni radnik. Na taj nain, ili sistemom enclo-
655
sitresa kojim sc ukidaju opinska dobra i olakava komasacija,

krupni posjed, bolje prilagoen, rentabilniji, pregrupirao je ma-
lo-pom alo zemlju u korist zemljinog plemstva, krupnih -
m a n a i zakupaca. Tijek dogaaja u Francuskoj bio je upravo
suprotan. Ondje se feudalni reim sruio odjednom, u noi 4.
kolovoza 1789, u trenutku kad se tek ocrtavala kapitalistika kon
centracija vlasnitva; zemlja se tad nepovratno razmrvila izmeu
seljaka i buroazije. Maurice Rubichon, bespogovorni oboavatelj
engleskog zemljinog poretka, galami protiv Francuske koja je
ve prije revolucije bila razdijeljena na 25 milijuna parcela, a
danas je dola na 115 milijuna.85 Je li tome kriv samo Napo-
leonov kodeks? Je li u Engleskoj sprijeeno ustinjavanjc posjeda
zaslugom prava prvorodstva zemljinog plemstva ili uvoenjem
kapitalistike poljoprivrede?
Da bism o ocijenili ulogu poljoprivrede u industrijskoj revo
luciji, ne smijemo zaboraviti da su se engleska sela vrlo rano
povezala s nacionalnim tritem Britanskog otoka; obuhvaena u
njegove mree, ta sela do poetka XIX. stoljea, a rijetki izuzeci
samo potvruju pravilo, om oguuju ivot gradovima i indus
trijskim aglomeracijama; ona su bitna osnova unutranjeg trita
koje je prvi i prirodni izlaz za zahuktalu englesku industriju. Ta
napredna poljoprivreda bila je prvenstveni kupac eljezne in
dustrije. Poljoprivredni alat potkovice za konje, leme za plug,
kose, srpovi, vralicc, drljae, valjci-koturae za mrvljenje gruda
trai znatnu koliinu eljeza; 1780. godine procjenjuje se da su
te potrebe u Engleskoj izmeu 200 i 300 tisua tona godinje.86 Tc
brojke nesumnjivo nisu vrijedile u prvoj polovici stoljea, naj
vanijem razdoblju naeg istraivanja; no, meutim, ako uvoz
eljeza porijeklom iz vedske i Rusije raste, ne znai Ii to da
kapacitet engleske metalske industrije nije bio dovoljan i da pove
ana potranja velikim dijelom dolazi iz oblasti poljoprivrede? Da
se polet te poljoprivrede zapravo nalazi ispred industrijalizacije?
Demografski uspon
U XVIII. stoljeu stanovnitvo se u Engleskoj poveava, kao i u
cijeloj Evropi i svijetu; 1700. godine bilo je 5,835.000 stanovnika;
1730. godine neto vie od 6 milijuna; 1760. godine bilo je
6,665-000 stanovnika. Zatim se rast ubrzava: 1790. godine bilo jc
8,216.000 stanovnika; 1820. godine 12 milijuna; 1850. godine
656
gotovo 18 milijuna.87 Stopa mortaliteta se od 33,37% u 1800.

godini smanjuje na 27,1%, a za desetljee 1811-1821. na 21%, dok
stopa nataliteta dosee rekordnu razinu od 37% i ak je premauje.
Te brojke predstavljaju samo procjenu i variraju od jednog do
drugog autora, ali bez veih razlika.88
Do golemog biolokog poleta dolazi zbog boljeg gospodare
nja u selima, zbog poveavanja gradova (svih gradova) i zbog
rekordnog bujanja industrijskih aglomeracija. Povjesniari koji se
bave demografijom razdijelili su engleske grofovije na tri po
mone skupine koje su se 1701. godine mogle usporeivati po
broju stanovnitva89; 1831. godine sve su napredovale u apsolut
noj vrijednosti, ali je skupina industrijskih grofovija predstavljala
45% stanovnitva, prema jednoj treini 1701. godine, nasuprot
tome, poljoprivredne grofovije koje su poetkom XVIII. stoljea
imale 33, 3% stanovnika, pale su na 26%. Odreene grofovije
razvijale su se doista spektakularno, grofovije Northumberland i
Durham su udvostruile stanovnitvo, a Lancashire, Staffordshire,
Warwickshire utrostruile.90 Nije dakle mogua greka u ocjeni:
industrijalizacija je odigrala prvenstvenu ulogu u poveanju en
gleskog stanovnitva. Sve pojedinane studije potvruju taj dojam.
Ako promotrimo dobnu skupinu od 17 do 30 godina, utvrdit emo
da je 1800. godine u industrijskom Lancashireu 40% tih osoba
oenjeno, prema 19% u poljoprivrednom dijelu grofovije u istom
razdoblju. Industrijski poslovi pogoduju dakle ranom sklapanju
brakova. To je jedan ubrzavatelj derpografske progresije.
iri se i jaa jedna crna Engleska, sa svojim tvornikim gra
dovima i radnikim kuama. Nije to radosna Engleska. Nakon
mnogih drugih, Alexis de Tocqueville ju je opisao u svojim putnim
zabiljekama: u srpnju 1835.91 zaustavlja se u Birminghamu, zatim
dolazi u Manchester. To su tada golemi, nedovreni gradovi koji
se podiu brzo i loe, bez prethodnog plana, ali su ivi; taj niz
velikih, stisnutih, potresnih gradskih sredita Leeds, Sheffield,
Birmingham, Manchester, Liverpool dua su engleskog poleta.
Ako Birmingham jo ima ljudski izgled, Manchester je ve pakao.
Stanovnitvo se u njemu izmeu 1760. i 1830. udesctorostruilo,
preavi od 17.000 na 180.000 stanovnika.92 Zbog nedostatka
prostora, tvornice na breuljcima imaju pet, est pa sve do dva
naest katova. Stambene zgrade i radnike kue porazbacanc su du
grada. Posvuda lokve vode, blato; na jednu poploenu ulicu dolazi
deset blatnjavih uliica. Mukarci, ene, djeca tiskaju se u prljavim
kuama; u podrum im a istodobno boravi 15-16 osoba. 50.000
657
Pem and Braudel / Vrijeme svijeta
Iraca dio jc uasnog, za to vrijeme tipinog pod-prolctarijata. Isto

je u Livcrpoolu, gdje Tocqueville biljei prisutnost ezdeset tisua
katolikih Iraca. I dodaje: ijeda jc gotovo jednaka kao u Man-
chcstcru, ali se prikriva. U gradovima koji su iznikli iz industri
jalizacije, porast engleske populacije nije uvijek bio dovoljan da
d neophodne mase radnika. Useljavanje ponovo priskae u po
mo, iz Walesa, kotske, a jo vie iz Irske. A kako se s mehani
zacijom poveava broj ncspccijaliziranih poslova, na svim tim
goruim tokama industrijskog razvoja pribjegava se radu ena i
djece, pokorne, loe plaene radne snage, kao to jc sluaj i s
useljenicima.
Industrijska revolucija okupila je dakle sve snage koje su joj
bile neophodne. Pripadnike radnikih slojeva, ali i pripadnike
tercijarnog sektora u kojem novo vrijeme rada nova radna
mjesta. Meutim, kao to kae Ernest Labrousse93, svaka uspjena
industrija se birokratizira, a to je sluaj i u Engleskoj. Jo jedan
znak koji govori o obilju radne snage je njezina potpuna servilnost.
To je ve poznata situacija, bez sumnje, ali je industrijska revo
lucija nije izbrisala, naprotiv. Na poetku XIX. stoljea vie od 15%
londonskog stanovnitva su sluge.
Engleska se, dakle, nakon 1750. dosta brzo napuila ljudima,
ne znajui to da s njima ini. Jesu li oni teret, konica? Pokreta?
Uzrok, posljedica? Da su korisni i neophodni, ne treba ni govoriti:
oni su nuna ljudska dimenzija industrijske revolucije. Bez tih
tisua, milijuna ljudi, nita ne bi bilo mogue. Ali nije u tome
problem , nego u njihovu suodnosu. Demografsko i industrijsko
kretanje su dva golema paralelna procesa. Odreuju li jedan
drugoga? Nesrea jc u tome to su oba loe ubiljeena u dokumen
tima koji nam stoje na raspolaganju. Demografska povijest Engle
ske utvruje se pom ou nepotpunih dokum enata graanske
drave. Sve to tvrdimo nepouzdano je i sutra e u istraivanjima
doi u pitanje, ukoliko doe do opsenog postupka prebrojavanja
i provjere. Isto tako, moemo Ii zahtijevati tono praenje in
dustrijalizacije, odnosno krivulje proizvodnje? Razlono jc mis
liti, pie Phyllis Deane, da bi bez porasta proizvodnje poevi od
1740. popratni porast stanovnitva bio zaustavljen poveanjem
stope mortaliteta, do ega bi dolo opadanjem ivotnog stand
arda.94 Prema crteu (str. 659), 1740. godina predstavlja trenutak
razdvajanja stope nataliteta i stope mortaliteta: ivot jc odnio
prevagu. Ako je tona, ova jednostavna tvrdnja sama jc po sebi
658
51. STOPA MORTALITETA I NATALITETA U ENGLESKOJ

Dvije krivulje ucrtane su prem a valjanim, iako ovisno o autorima razliitim
procjenama. Njihovim razdvajanjem istie se polet engleskog stanovnitva
poev od 1730-ih godina.
(Prema G. M. Trevelyan , English Social History, 1942, sir. 361.)
dokaz da je demografska revolucija slijedila razvoj. Dar u svom

velikom dijelu, ona je bila izazvana.
Tehnika, nuan ali bez

sumnje nedovoljan uvjet
Ako postoji inilac koji je izgubio na svom utjecaju kao zamanjak
industrijske revolucije, to je tehnika. Marx je vjerovao u njezino
prvenstvo; novija historiografija ima vstih argumenata da je od
baci kao p rim u m mobile, ili kao m am ac, da se izrazimo poput
Paula airocha. Izumi se openito pojavljuju prije industrijskih
kapaciteta, ali upravo zbog toga esto padaju u prazno. Stvarna
tehnika primjena po definiciji kasni u odnosu na ope kretanje
privrednog ivota; da bi se poela primjenjivati, mora priekati
viekratni poticaj tono odreene i ustrajne potranje.
Kad je rije o tekstilu, dva vana postupka su predenje i
tkanje. Za neprekidan rad jednog tkalakog stana iz XVII. stoljea
bili su potrebni proizvodi sedam ili osam prelaca, ili bolje prelja.
Logino, tehnike inovacije morale su ii prema predenju, postup
ku koji trazi najvie radne snage. Meutim, Keyev letei unak
iz 1730. godine usavrio je tkalaki stan. No taj jednostavni izum
(unkom koji okree opruga upravlja se runo), koji ubrzava
659
tkanje, proirit e se tek poslije 1760. Moda zbog toga to jc

istodobno dolo do tri izuma koji su ubrzavali predenje i koji su
se vrlo brzo proirili: oko 1765. izumljen je spinning jenny,
jednostavni modeli koji su dostupni obiteljskim radionicama; oko
1769. nastao je Arkwrightov hidrauliki stroj; deset godina kasnije,
1779, Cramptonova papuica, tako nazvana jer je kombinirala
svojstva dvaju prethodnih strojeva.95 Prodaja prediva se udese-
torostruila, a uvoz sirovog pamuka poveava se poev od Antila,
Istone Indije, a uskoro i iz junih engleskih kolonija u Americi.
No raskorak izmeu brzine proizvodnje prediva i tkanina nastavlja
se sve do 1840. godine. ak kad parni stroj oko 1800. godine
m ehanizira predenje, tradicionalno runo tkanje uspijeva slijediti
ritam, broj tkalaca se poveava, a njihove nadnice takoer. Runi
razboj konano e biti svrgnut s prijestolja tek nakon napoleonskih
ratova, i to polako, usprkos usavravanjima do kojih dolazi s
Robcrtsovim strojevima oko 1825. godine. Sve do 1840. godine
nee biti neophodno, ak ni probitano (s obzirom na osjetan pad
nadnica tkalaca do kojeg jc dolo zbog konkurencije strojeva i
nezaposlenosti) zamijeniti ga mehanikim razbojem.96
Paul Bairoch ima dakle pravo: U prvim desetljeima in
dustrijske revolucije tehnika je mnogo vie bila inilac koji jc
odreivala ekonomija nego inilac koji je odreivao ekonomiju.
Oito jc da izumi ovise o djelovanju trita: oni odgovaraju samo
na ustrajno traenje potroaa. Kad je rije o engleskom unutra
njem tritu, prosjek godinje potronje pamuka za razdoblje od
1737-1740. godine je 1,700.000 funti; izmeu 1741. i 1749. pros
jek je 2,100.000 funti; izmeu 1751. i 1760. iznosi 2,800.000 funti;
izmeu 1761. i 1770. prosjek je 3,000.000 funti. Rije jc o malim
(...) koliinama u usporedbi s onima koje e Engleska troiti
dvadeset godina kasnije; 1769. godine (prije poetka mehani
zacije), potronja iznosi 300 grama po osobi, to omoguuje
proizvodnju jedne koulje godinje po stanovniku.97 Moda je to
prijelom na toka, budui da jc ta razina u Francuskoj dosegnuta
oko 18041807. godine, kada je ondje zapoela mehanizacija u
pamunoj industriji.
Ipak, prem da potranja dovodi do izuma, ona sama ovisi o
razini cijena. Engleska je ve poetkom XVIII. stoljea imala u
pravom smislu narodno trite sprem no prihvatiti veliku koliinu
indijskog pamuka jer je imao nisku cijenu. Podrugujui se neo
binoj londonskoj modi oslikanih tkanina, Defoe jasno naznauje
da su mnogo prije svojih gospodarica sobarice nosile taj uvozni
660
pamuk. Englesko trite se bez sumnje suzilo u isto vrijeme kad

su zbog mode poveane cijene oslikanih tkanina, ali je ono prije
svega ugueno nasilno (a to je dodatni dokaz njegove snage) kad
je engleska vlada zabranila ulaz indijskog pamuka u Veliku Bri
taniju, izuzev ako je rije o daljnjem izvozu. U tim okolnostima,
engleske je izume moda vie potakla konkurencija indijskih nis
kih cijena, kao to tvrdi K. N. Chaudhuri98, nego pritisak engleske
potranje, a osim toga, znatan broj izuma je upravo iz oblasti
pamune industrije, a ne iz oblasti nacionalne industrije s velikom
potronjom i snanom potranjom, a to su vuna i lan. Mehanizacija
je zahvatila vunarsku proizvodnju tek mnogo kasnije.
Isto je s engleskom metalurgijom: utjecaj cijena na inovacije
jednako je snaan, pa ak i jai od utjecaja potranje. Vidjeli smo
da je taljenje s koksom uveo Abraham Darby i da ga je primjenjivao
u visokim peima u Coalbrookdaleu, u Shropshireu, ve od 1709,
ali ga nijedan drugi poduzetnik nije u tome slijedio prije sredine
Talionice Coalbrookdalea, u Sbropsbireti, gdje je . Darby 1709. prvi

put u Engleskoj primijenio koks kao gorivo. Na graviri iz 1758. prim
jeuju se ipak na desnoj strani, uz rub rijeke Severn, etiri usplamtjele
ugljare u kojima se proizvodi drveni ugljen. U prvom planu, veliki
metalni cilindar, proizveden na mjestu, a odvozi se uz pomo konjske
sprege. Gravira Perrya i Smitba, 1758. (Fototeka . Colin)
661
stoljea. Jo 1775. godine 45% lijevanog metala izlazilo je iz visokih

pei koje su radile na drveni ugljen." Spor uspjeh tog postupka
P. Bairoch povezuje s nesumnjivo poveanim pritiskom potra
nje.100 Ali Charles Hyde je jasno protum aio okolnosti zbog kojih
je dolo do zakanjele prim jene taljenja s koksom. Zbog ega se
prije 1750, u trajanju od etrdeset godina, u 70 visokih pei koliko
ih je tada radilo u Engleskoj zaziralo od tog postupka? Zbog ega
je najmanje 18 novih pei izmeu 1720. i 1750. godine izgraeno
tako da prim jenjuje stari postupak?101 Jednostavno zbog toga to
je, s jedne strane, takva proizvodnja bila vrlo rentabilna, njihova
visoka proizvodna cijena bila je zatiena porezom na uvezeno
vedsko eljezo, odsutnou konkurencije m edu regijama koja se
postie zatitnom cijenom prijevoza i povoljnim izvozom gotovih
metalskih proizvoda.102 S druge strane, proizvodna cijena oigled
no se poveavala s upotrebom koksa (otprilike 2 funte po toni), a
proizvedeni meta] bilo je tee oistiti, tako da nije mogao privui
vlasnike eljezara ako m u je cijena bila via od trine.103Zbog ega
se onda stvari mijenjaju poslije 1750. godine, kada se u dvadeset
godina izgradilo 27 visokih pei na koks i zatvorilo 25 starih
tvornica, iako nije dolo ni do jedne tehnike novine? I zbog ega
vlasnici eljezara sve vie proizvode lijevani metal s koksom? Zbog
toga to je poveana potranja za crnim metalom uvelike podigla
cijenu drvenog ugljena (njegova je cijena iznosila oko polovice
cijene lijevanog proizvoda).10,1 Nasuprot tome, taljenje s koksom
se nakon 1730-ih godina okoristilo padom cijena ugljena. Situ
acija se dakle preokrenula: oko 1760. godine proizvodna cijena
lijevanog metala na bazi drvenog ugljena prelazi vie od dvije funte
po toni cijenu kotanja suprotnog postupka. Moramo se ipak jo
jednom upitati zbog ega se stari postupak tako dugo odrao,
osiguravajui 1775. godine jo uvijek gotovo polovicu proizvod
nje. Nesumnjivo zbog brzog poveanja potranje koja je, paradok
salno, titila epavo kljusc. Potranja je bila takva da su cijene
ostale vrlo visoke, a proizvoai koji su upotrebljavali koks nisu
se dovoljno trudili da snize svoje cijene kako bi odstranili kon
kurente. Tako je bilo sve do 1775. Nakon toga, kako se poveavao
otklon u cijeni izmeu dvaju postupaka taljenja, ubrzo dolazi do
sveopeg naputanja drvenog ugljena.
Uvoenje pare te Boultonova i Wattova stroja nije dakle krivac
za prihvaanje koksa kao goriva za visoke pei. Kocka je baena
prije toga: sa ili bez pare, koks bi pobijedio.105 To, meutim, nc
proturjei ulozi pare u buduoj ekspanziji engleske metalurgije: s
662
jedne strane, uvodei velike mijehovc, omoguila je znatno

poveanje dimenzija visokih pei; s druge strane, oslobaajui
metalsku industriju obavezne blizine vodenih tokova, otvorila je
nove oblasti za metalurgiju, posebno Black Country, u Stafforl-
shireu, oblasti bogatoj eljeznom rudaom i ugljenom, ali siro
manom brzim vodenim tokovima.
Gotovo u isto vrijeme kad i taljenje, ienje eljeza oslobaa
se ovisnosti i visokih cijena drvenog ugljena. Dok se oko 1760.
godine ugljen upotrebljavao u eljezarama samo u zavrnom
postupku, za zagrijavanje i kovanje ve oienog eljeza, prim
jena pottinga oko 1780. godine uvodi ugljen u cijeli postupak
ienja. Odjednom se nacionalna proizvodnja eljeznih poluga
poveava za 70%.106Ali i tu Charles Hyde rui iluzije: nije pudlova-
nje, uvedeno izmeu 1784. i 1795, nakon vie tekih godina,
istisnulo drveni ugljen iz eljezara. To je ve bila gotova stvar.107
Pudlovanje je ipak znailo presudan napredak engleske metalur
gije, znailo je istodobno revoluciju i u kvaliteti i u kvantiteti koja
je englesku proizvodnju, sve do tada u kvalitativnom i u kvantitativ
nom smislu meu najprosjenijima, odjednom uzdigla u svjetski
vrh, i to u trajanju od jednog stoljea.
Posljednjih godina XVIII. stoljea eljezo u Engleskoj poinje zamje

njivati drvo. Most na rijeci Wear, u Sunderlandu, sagraen 1796.
(British Museum)
663
Penland Braudel/ Vrijeme svijeta
Uostalom, nije li upravo nova kvaliteta metala zasluna za

fantastian prodor stroja, kako u cjelokupni svakodnevni ivot,
tako i u tvornice? Doista je zanimljivo s tog gledita slijediti razliite
etape razvoja parnog stroja u povijesti tehnike. Najprije drvo,
opeka, teka armatura, nekoliko metalnih cijevi; od 1820. mnotvo
sustava cijevi. U vrijeme prvih parnih strojeva, kotao i razliiti
elementi podvrgnuti pritisku postavljali su mnotvo problema. Ve
je Newcomen konstruirao svoj stroj da bi ublaio slabosti ranijeg
Savcrycva stroja, iji zglobovi su pucali pod pritiskom pare. Ali
Ncwcomcnov vrsti stroj bio je sagraen sa stupovima i zidanim
ognjitem, s drvenom polugom, bakrenim kotlom, mjedenim ci
lindrom, olovnim cijevima... Ti skupi materijali e se polagano i
teko zamjenjivati lijevanim metalom ili eljezom. ak ni Watt nije
uspio konstruirati nepropusni cilindar u eljezarama Carrona, u
kotskoj. Wilkinson e rijeiti problem umjesto njega, zahvaljujui
svome izumu stroja za izglaivanje cijevi.108
ini se da svi ti problem i nestaju u prvim desetljeima XIX.
stoljea, u vrijeme kada se drvo povlai iz mehanikih konstrukcija
i kada poinje proizvodnja mnotva sitnih metalnih elemenata,
svih vrsta i tipova, koji om oguuju da tradicionalni oblici stroja
postanu gipkiji.109 Godine 1769. John Smeaton je za eljezare
Carrona izgradio prvi hidrauliki kota s osovinom od lijevanog
metala. I3io je to neuspjeh: porozni lijevani metal nije bio otporan
na smrzavanje. Kotai velikog prom jera uvedeni rad London Brid
gea prethodne, 1768. godine, jo su bili od drva. Ali 1817. godine
zamijenjeni su eljeznim kotaima.110
Metalurgija u XVIII. stoljeu nije imala tako vanu ulogu kao
u kasnijem razdoblju. Industrija eljeza, pie David Landes,
uivala je vie panje (od strane povjesniara) nego to je zaslu
ila u genezi industrijske revolucije.111 Nesumnjivo je tako, ako
se doslovno drim o kronologije. Ali industrijska revolucija je
kontinuiran proces koji je valjalo kovati u svakom trenutku, koji
kao da eka izum to e doi, to m ora doi. Postignuto uvijek valja
upotpuniti. A posljednji napredak opravdava i daje smisao onome
to je prethodilo. Ugljen, koks, lijevani metal, eljezo, elik, imaju
vrlo vanu ulogu. Ali im para na neki nain daje opravdanje para
koja takoer polako nalazi svoje pravo mjesto s Wattovim rota
cionim strojem, ekajui eljeznicu. Godine 1840, kada je ostvaren
prvi prizor industrijske revolucije, Emile Levasseur112je izraunao
da jedna konjska snaga pare odgovara snazi 21 ovjeka i da
Francuska, na taj raun, ima milijun robova specijalne vrste, a ta
suma c eksponencijalno rasti: 1880. godine podii e sc na 98

milijuna, to je dva i po puta vie od broja stanovnika Francuske.
A to tek rei za Englesku!
Ne treba minorizirati
revoluciju pamuka
Podigavi zastor engleske industrijske revolucije, pamuni boom
bio je omiljena tema za povjesniare. No to je prolost. A mode
prolaze. Pamuk je pretrpio nova istraivanja. Danas mu se ope
nito pridaje suvie mala uloga: ukupna koliina pamune pro
izvodnje mjeri se u milijunima funti, a ugljena u milijunima tona.
Godine 1800. sirovi pamuk proizveden u Engleskoj prvi put pre
lazi 50 milijuna funti, a to je otprilike 23 000 tona; to poprilici
odgovara, kako kae E. A. Wriglcy, godinjoj proizvodnji 150
rudara u jednom rudniku ugljena113. S druge strane, budui da
sc inovacije u pamunoj industriji smjetaju u dugi niz osobitih
promjena u starim industrijama (vuna, pamuk, svila, lan) to su
zapoele ve prije XVI. stoljea, sve navodi na pomisao da pamu
na industrija izrasta jo u Starom poretku ili, kao to kae John
Hicks, ona je posljednje poglavlje u razvoju stare industrije prije
negoli poetak nove, kako se to obino prikazuje. Ne bismo li u
krajnjoj liniji mogli zamisliti slian uspjeh i u Firenci u XV. sto
ljeu?1 Ernest Labrousse je za vrijeme kolokvija u Lyonu (u
listopadu 1970) donekle u istom duhu ocijenio Kayov dragocjeni
unak, kojem su sc svojedobno toliko divili, kao djeju meha
niku igraku.115 Rije je dakle o revoluciji bez velikih modernih
sredstava. Lakoa i relativna vrijednost pamuka omoguuju mu
upotrebu prijevoznih sredstava koja ve postoje i um jereno velike
snage hidraulikog kotaa u dolinama Peninskog gorja i drugdje.
Tek je na kraju svog procvata pamuna industrija pribjegla par
nom stroju, kako bi izbjegla promjenljivost i nedostatak raspolo
ivih vodenih padova ali parni stroj nije bio izumljen zbog nje.
Konano, tekstilna je industrija uvijek zahtijevala vie radne snage
nego kapitala.116
Treba li dakle prihvatiti odrednicu Johna Hicksa: revolucija
u Starom poretku? U svakom sluaju ostaje da se revolucija pa
muka razlikuje od ranijih revolucija jednom, osnovnom, injeni
com: ona je uspjela; nije u odreenom trenutku zapala u
665
I!em and Braudel / Vrijeme svijeta
privrednu stagnaciju; zapoinje njen dugotrajan rast, koji e zavr

iti kao kontinuirani rast. A u prvoj fazi britanske industri
jalizacije nijedna industrija nije imala toliku vanost.117
Prava bi opasnost bila minorizirati revoluciju pamuka.
Naravno, ona se polako oslobaa zateenih uvjeta, i to je mnogo
dulji proces nego to se to obino uoava, budui da sc pamuk
obraivao u Evropi jo od XII. stoljea. Ali nit koja sc izvlaila iz
bala uvezenih s Levanta nije bila vrsta, nego dosta tanka. Nije sc,
dakle, upotrebljavala sama, nego kao obina konana nit vezena
na lanenu osnovu. Ta mijeana tkanina bio je parhet, Barchent
iz njemakih gradova, F ustian iz Engleske, siromani roak, pros
tog izgleda, ali dosta skup, a osim toga i teak za pranje. Zbog svega
toga, kada je u XVII. stoljeu trgovina poela uvoziti u Evropu ne
vie samo sirovine, nego platna i oslikane tkanine iz Indije, udes
ne pam une tkanine um jerenih cijena, esto obojene lijepim,
ivim bojama koje su, za razliku od evropskih, bile otporne na
pranje, bilo jc to pravo otkrie. Uskoro su masovno osvojile
Evropu, brodovi Indijske kompanije su ih dovozili, a moda im je
bila saveznik. Kako bi zatitile svoju tekstilnu industriju, vie lane
na plama nego parhet, Engleska je 1700. i 1720. godine, a Fran
cuska 1686, zabranila p ro d a ju indijskih tkanina na svom
nacionalnom podruju. One su meutim i dalje stizale, uglavnom
za dalji izvoz, ali krijumari su sc potrudili da ih bude posvuda,
kao uitak za oi i radi zadovoljenja uporne mode, ne obazirui
sc na zabrane, upade policije i zapljene robe.
Revolucija pamuka u Engleskoj, a zatim vrlo brzo i u cijeloj
Evropi, bila jc najprije oponaanje, a zatim uzvraanje i dosizanje
indijske industrije i na kraju njezino nadilaenje. Trebalo je izra
ivati jednako dobro a jeftinije. Jeftiniju proizvodnju bilo jc m o
gue postii sam o strojem, koji jc jedini mogao konkurirati
indijskom obrtniku. Ali uspjeh nije postignut odmah. Valjalo jc
priekati strojeve Arkwrighta i Cramptona, oko 17751780. godi
ne, kako bi sc dobila pamuna nit istodobno tanka i otporna, poput
indijskog konca, koja bi sc mogla upotrijebiti za iskljuivo pa
muno tkanje. Otada e tritu indijskih tkanina konkurirati nova
engleska industrija a to je golemo trite koje obuhvaa Engles
ku i ritanske otoke, Evropu (o koju e sc nacionalne industrije
ipak otimati), afriku obalu, gdje se crni rob zamjenjuje za komade
tkanine, zatim golemo trite kolonijalne Amerike, a da ne go
vorimo o Turskoj i Levantu te o samoj Indiji. Pamuk je uvijek bio
666
prije svega izvozna roba: 1800. godine predstavljao je etvrtinu

ukupnog britanskog izvoza, a 1850. godine polovicu.118
Sva ta vanjska trita, to su se postupno osvajala, nizala ili
zamjenjivala, ovisno o okolnostima, objanjavaju fantastian us
pon proizvodnje: 40 milijunaya rd a 1785. godine, 2.025 milijuna
1850. godine!119 Cijena finalnog proizvoda istodobno opada od
indeksa 550 godine 1800. do indeksa 100 godine 1850, dok cijena
ita i veine ivenih namirnica u istom vremenskom razmaku
opada jedva jednu treinu. Preostala dobit, u poetku fantastina
(ne 5% ili 10%, nego stotine i tisue postotaka dobiti, rei e
kasnije jedan engleski politiar)120, drastino opada. Ipak, poplava
svjetskih trita nadomjetava umanjeni iznos dobiti. Profit je jo
uvijek dovoljan, pisao je neki suvremenik 1835. godine, da
omoguuje veliku akumulaciju kapitala u manufakturi.121
Ako je poslije 1787. godine dolo do take ojfa, pamuk je bio
pravi krivac za to. Eric Hobsbawm biljei da ritam njegova irenja
gotovo neprekidno odreuje ritam cjelokupne britanske privrede.
Druge industrije uspinju se i padaju istodobno s njim.
Tako je sve do XX. stoljea.122 Uostalom, dojam moi, nepoz
nate do tada, to ga engleska pamuna industrija pobuuje kod
svih suvremenika ne moe se ni sa im usporediti. Negdje oko
1820. godine, u trenutku kada strojevi osvajaju i tkanje, pamuk je
ve u pravom smislu steam industry, veliki korisnik pare. Oko
1835. ta industrija upotrebljava najmanje 30.000 konjskih snaga
(KS) u obliku pare, prema 10.000 KS koliko iznosi hidraulika
energija.123 Da bi se izmjerila snaga pridolice, dovoljno je pro
motriti izvanredni razvoj Manchcstera, m odernog grada koji ima
na stotine tvornica s pet ili est katova (i vie), a svaku od njih
nadvisuje golemi dimnjak i oblak crnog dima,124 koji svom car
stvu potinjava oblinje gradove, ukljuujui livcrpulsku luku, jo
do juer veliku englesku luku za brodove, sa crnim robljem, koja
sada postaje glavna ulazna luka za sirovi pamuk, prije svega iz
Sjedinjenih Drava.125
Usporedbe radi, stara i slavna vunarska industrija dugo je
zadrala neto od svoje arhainosti. Godine 1828, prisjeajui se
starih uspomena, neki engleski manufakturist sjetio se vremena
oko 1780. godine kada je pojavayennj u obiteljima prelaca poslala
na tavan stare kolovrate i svu radnu snagu preusmjerila na pamuk:
Predenje vune u potpunosti je nestalo, a gotovo isto tako i
predenje lana: sirovina koja se gotovo svugdje upotrebljavala
postao je pamuk, pamuk i opet pamuk . Jenny se zatim prila-
667
F ernand B r a u d e l/ Vrijeme svijeta
Predionica pamuka Roberta Owena u New Lanarkit, jugoistono od

Edinburgba, kraj XVIII. poetak X1XV. stoljea. kotska je izbliza
slijedila (mglesku industrijalizaciju. (Dokument C. Smont)
godila vunarskoj industriji, ali do potpune mehanizacije doi e s

tridesetak godina zakanjenja za pamukom.127 U Lccdsu (koji je
zamijenio Norwich kao sredite vunarske industrije) zapoet e
mehanizacija predenja (naravno ne tkanja), ali 1811. godine ta je
industrija jo uvijek obrtnika i seljaka. Trnica sukna (u Lccd
su) velika je graevina, izvjetava Louis Simond, s velikim etvr
tastim prodavalitem rasporeenim oko dvorita, i zatienim od
vatre, jer su mu zidovi od opeke a pod od eljeza. Dvije tisue est
stotina manufakturista sa sela, od ega je polovica poljoprivred
nika a polovica tkalaca, tu ima svoje tezge dva puta tjedno, ali samo
po sat vremena. Svatko ima svoj odjeljak du zida dugakog
hodnika. (...) Komadi sukna naslagani su iza njih a uzorke dre u
rukama. Kupci prolaze objema stranama razgledavajui, uspo
reujui uzorke, a kako su cijene gotovo jedinstvene, trgovina sc
ubrzo zakljuuje. S malo rijei i ne gubei vrijeme ni s jedne ni sa
druge strane, sklapa se mnogo poslova.128 Nema sumnje: jo
uvijek sc nalazimo u predindustrijskom razdoblju. Igru vodi ku-
668
pac, trgovac. Vuna, dakle, nije slijedila industrijsku revoluciju

pamuka. Isto tako noarstvo ili eljczarstvo, u Shcfficldu i u Bir-
minghamu, ostaju vezani za brojne male radionice. A da ne na
brajamo mnoge starinske djelatnosti od kojih e neke opstati sve
do XX. stoljea.129
Nakon revolucije pamuka, koja je dugo bila na elu, doi e
revolucija eljeza. Ali nije li Englesku eljeznikih pruga, steamer-
sa, razliite opreme, s golemim ulaganjima i slabom dobiti, stvorio
upravo novac koji se nagomilao u zemlji? Prema tome, iako pamuk
izravno nije imao veliku ulogu u strojarskoj eksploziji i uvoenju
teke metalurgije, prvi rauni bez sumnje se plaaju prihodima od
pamuka. Jedan krug gura drugi.
Pobjeda trgovine
dalekog dometa
Kad je rije o Engleskoj u XVIII. stoljeu, nije pretjerano govoriti
o trgovakoj revoluciji, o pravoj eksploziji trgovine. Tijekom tog
stoljea, u industrijama koje rade samo za nacionalno trite
proizvodnja prelazi s indeksa 100 na 150; ali u onima koje rade za
izvoz indeks proizvodnje prelazi od 100 na 550. Jasno je da je
vanjska trgovina daleko najbri trka. Tu revoluciju oigledno
valja posebno objasniti, a objanjenje ukljuuje nita manje nego
cio svijet. Njezine veze s industrijskom revolucijom su uske i
uzajamne: te dvije revolucije uzajamno si pruaju snanu podr
ku.
Engleski uspjeh izvan Otoka sastoji se u uspostavljanju opse
nog trgovakog carstva, odnosno u otvaranju britanske privrede
prema najirem sklopu razmjene to postoji na svijetu, od An-
tilskog mora do Indije, Kine i obala Afrike... Kad bismo taj golemi
prostor razdijelili na dva dijela, stavljajui s jedne, strane Evropu,
a s druge strane prekomorske zemlje, moda bismo imali mogu
nost da bolje shvatimo genezu jedne, usprkos svemu, jedinstvene
sudbine.
I prije i poslije 1760. godine, kada su britanska trgovina i
svjetska trgovina praktino obje u neprestanom usponu, razmjena
koja hrani Englesku razmjerno opada u smjeru susjedne Evrope
a poveava se u prckomorskum prometu. Raunajui britansku
trgovinu s Evropom u tri stupca uvoz, izvoz i dalji izvoz uveze-
669
52. DVIJE ENGLESKE IZ 1700. GODINE

Linija podjele u stanovnitvu i bogatstvima ide od Gloucestcra, na donjem
Scvemu, do Bostona, na obali rijeke Wash.
(Prema H. C. Darbyu, op. cit., str. 524)
670
53- NOVA PODJELA ENGLESKOG PROSTORA 1800. GODINE

Brz demografski rasi siromane Engleske, koja postaje Engleska m oderne
industrije. (Ibid ., sir. 525)
671
noga ustvrdit emo da samo u posljednjem dijelu, u daljem

izvozu, udio Evrope pretee i ostaje na gotovo istoj razini tijekom
XVIII. stoljea (1700-1701: 85%, 1750-1751: 79%, 1772-1773:
82%, 1797-1798: 88%). to se tie evropskog uvoza u Englesku,
njegov iznos stalno opada (66, 55, 45 i 43% u istim goditima):
izvoz britanskih proizvoda na Kontinent opada joj jae (85, 77, 49
30%).130
To dvostruko povlaenje je vrlo znaajno; teite engleske
trgovine nastoji se na stanovit nain udaljiti od Evrope, dok se
prom et s amerikim kolonijama (uskoro Sjedinjenim Dravama)
i Indijom poveava, osobito nakon bitke kod Plasscya. Tome se
pridruuje jedna dosta pronicava biljeka autora B ogatstva Nizo
zem ske (1778)131 kao doista smjelo i dobro objanjenje. Za Ac-
cariasa Srionnca, Engleska, ometana unutranjim poveanjem
cijena i radne snage, ime je postala najskupljom zemljom u
Evropi, vie zapravo ne moe svladati francusku i nizozemsku
konkurenciju na oblinjim evropskim tritima. Englesku su tako
prestigli na Sredozemlju, u lukama na Levantu, u Italiji, u pa
njolskoj (bar u Cdizu, jer se, u suoenju sa panjolskom Ame
rikom, Albion veoma dobro brani uz pom o slobodnih luka na
Jamajki). Meutim, u dvije najvanije toke u Evropi Engleska
ostaje na elu: u Portugalu, jednoj od njezinih starih i vrstih
steevina, te u Rusiji gdje osigurava neophodno snabdijevanje za
svoje brodovlje i industriju (drvo, jarboli, konoplja, eljezo, smo
la, katran). Pretjerujui malo, moemo rei da Engleska vie ne
pobjeuje u Evropi, ak i nazaduje; ali ona trijumfira u preostalom
dijelu svijeta.
Taj bi trijum f valjalo paljivo analizirati. U glavnim crtama,
dobro vidimo kako je Engleska marginalizirala svoju trgovinu.
U tome je najee uspijevala silom: u Indiji 1757. godine, u
Kanadi 1762, na afrikoj obali odgurava svoje suparnike.132 Ali ne
samo i ne uvijek silom, budui da Sjedinjene Drave, odnedavna
nezavisne, stalno poveavaju, u golemim razmjerima, svoju kupo
vinu (ne svoju prodaju) od stare m etropole.133 Isto tako, poevi
od 1793-1795. godine, evropski ratovi su Engleskoj dobrodoli,
prim orali su je da osvoji svijet, dok su Nizozemska i Prancuska bile
odstranjene iz svjetske igre. Poznato je, napisat e jedan fran
cuski suvremenik koji je ivio u Engleskoj za vrijeme revolucionar
nih i carskih ratova, da nijedna zemlja sa sve etiri strane svijeta
nije mogla obavljati trgovinu tijekom tih deset godina (1804-1813)
bez blagoslova Engleske.13,1
672
Jasno vidimo prednosti koje je Engleska dobila oslanjajui se

na razmjenu sa zemljama s periferije to su pripadale eko-
nomiji-svijetu kojom je upravljala Engleska. Visoke unutranje
cijene potiu je na preinaku njezinih proizvodnih sredstava (po
javljuju se strojevi jer je ovjek suvie skup) i primoravaju na
nabavku sirovina (i proizvoda koje moe izravno preprodati u
Evropi) u zemljama gdje su im cijene niske. No ako je tako, nije li
sc engleska trgovina, uz pomo prve flote na svijetu, okoristila
udaljenou radi svoje pobjede? Nema nijedne zemlje na svijetu,
ukljuujui Nizozemsku, u kojoj je podjela rada na podruju
brodarstva napredovala kao u Engleskoj, bilo da je rije o gradnji
brodova, opremi, o ulaganjima sa strane ili o pomorskom osigura
nju. Ako samo bacimo pogled na kavane gdje su sc sastajali
osiguravatelji, kao to su Jeruzalem, Jam ajka, Sa m s, a nakon
1774. novi Lloyd's Coffee u Royal Exehangeu, vie emo o tome
nauiti nego iz dugake rasprave: posrednici pri osiguravanju idu
s nalazima svojih klijenata od jednog do drugog osiguravatelja
kako bi priskrbili neophodno sudjelovanje, ak i stranci znaju
pravu adresu.135 Nije li Lloyd's udesno sredite novosti i infor
macija? Osiguravatelji su bolje obavijeteni o poloaju brodova
nego njihovi vlasnici. Oni esto igraju na sigurnu kartu.
Ali i Engleska, zatiena svojom flotom, igra na sigurnu kartu.
Nije potrebno da ponavljam poslije tolikih drugih kako je za
vrijeme revolucionarnih i carskih ratova uspjela ojaati budnost i
neprijateljstvo dijela evropskog kontinenta to ga je Francuska
pokuala zatvoriti za svoju suparnicu. Engleska uvijek uspijeva
pronai mjesto za proboj, Tonningen u Danskoj (do 1807), Emdcn
i Helgoland (do 1810); im jedno mjesto napusti, pojavljuje se
drugo.136 Tako se engleska trgovina na svjetskoj razini nepokoleb
ljivo nastavlja, ponekad ak i rutinski voena. East India Com-
za vrijeme napoleonskih ratova s mnogo odvanosti nastavlja
u Englesku uvoziti pamune tkanine iz Indije: Tisue bala pa
muka lealo je (sic) u skladitima Kompanije ve deset godina prije
nego to smo se dosjetili dati ih panjolskim guerillerosima da
sebi od njih naine koulje i hlae.137
Naravno, ne moe samo trgovaka revolucija objasniti in
dustrijsku revoluciju.138 Ali nijedan povjesniar nee porei ut
jecaj trgovake ekspanzije na englesku privredu koja je pridonijela
da se ona izdigne iznad sebe same. Mnogi je meutim mini-
maliziraju. Problem see duboko u estoku raspravu izmeu onih
koji kapitalistiki rast objanjavaju samo kao posljedicu unutra
673
njeg razvoja i onih koji ga, polazei izvana, vide kao posljedicu
sustavne eksploatacije svijeta to je rasprava koja se ne moe
okonati jer su oba objanjenja dobra. Onovremeni oboavatelji
Engleske priklanjali su se prvom objanjenju. Louis Simond je
1812. pisao: Izvore engleskog bogatstva valja traiti u velikom
unutranjem kolanju, velikoj podjeli rada i prevlasti strojeva.13
Pretpostavljam da se pretjeruje... o vanosti engleske vanjske
trgovine.140 Jedan drugi svjedok ak pie: Vulgarna ideja d?
Engleska duguje svoje bogatstvo vanjskoj trgovini (...) u jednako
je mjeri pogrena koliko i jaka, poput svih vulgarnih ideja.14
Uvjereno dodaje tome: Vanjska trgovina nema nikakve vanost
ni za jednu zemlju, pa ni za Englesku, ma to o tome rekli dubo
koumni politiari koji su otkrili kontinentalni sistem. Sistem,
to je kontinentalna blokada, prava ludorija, misli autor, Maurice
Rubichon, Francuz koji jednako mrzi i carsku i revolucionarnu
Francusku. Nije li bila ludost udariti po engleskoj trgovini? Nije li
bila ludost blokirati Kontinent? Nije li bila ludost to su 1789-
francuska flota i najbolja vojska poslane u Egipat, na nepris-
tupaan put prem a Indiji? Ludost i gubljenje vremena, jer, nastav
lja na dokaziva, to dobiva Engleska iz Indije? Najvie tridesetak
brodova, a polovica njihova tereta otpada na vodu i hranu koje
su nune za posadu na tako dugotrajnom putu.
Tako apsurdne ideje krue vjerojatno zbog toga to, popui
Cantillona, mnogi ljudi smatraju da nema povoljne ili nepovoljne
trgovake bilance: ono to neka zemlja prodaje moe biti same
jednako onom e to kupuje, slijedei lijepu ravnoteu koju Hus-
kisson, budui predsjednik B oard o f tradea, naziva The Inter-
change o f reciprocal a n d equivalent benefits142. Je li potrebne
rei da trgovina za Englesku nije u Irskoj, Indiji, Sjedinjenim
Dravama i drugdje pod znakom jednakovrijedne razmjene?
Istina je da injenice kojima raspolaemo, polazei od carin
skih papira, om oguuju dosta dobru procjenu sve veeg obima
engleske trgovine, ali ne om oguuju da izraunamo englesku
trgovaku bilancu. Phyllis Deane143 to objanjava u dugakoj ana
lizi koju je ovdje nemogue saeto prenijeti. Procjene bi nas mogle
navesti na ne ba povoljnu, nego ak na negativnu bilancu. Vra
amo se na raspravu koje smo se ve dotakli u vezi s trgovinskom
bilancom Jamajke ili francuskih Antila. Osim nedostataka koji su
im svojstveni, carinske brojke se odnose samo na trgovaku robu
koja je izlazila ili ulazila u engleske luke. One ne biljee ni kretanje
kapitala, ni trgovinu crnim robljem, koja se u trokutu obavlja
674
Luka Bristol. Broad Quay na poetku XVIII. stoljea. Museum of Bristol

City Art Gallery. (Otisak Muzeja)
izvan carinske kontrole, ni najamninu koju postie nacionalna

flota, ni vraanje novca plantae s Jamajke ili indijskih nababa,
ni prihode od country tradea na Dalekom istoku...
Nakon to smo uvidjeli neospornu vanost i nesrazmjeran
porast vanjske trgovine, je li u takvim uvjetima jo uvijek valjano
minimalizirati njezinu vanost usporeujui ukupnu unutranju
675
razm jenu s masom vanjske razmjene? Ve je D. Macpherson u

svojim A nnals o f Commerce (1801)144 drao kako je unutranja
razmjena dva ili tri puta vea od vanjske145, ali i bez pouzdanih
brojki, prevlast unutranjeg prom eta je izvan svake sumnje. No ve
sam rekao da to uope ne rjeava problem , i neu nastavljati
raspravu o znaenju koje su imale trgovina dalekog dometa j
unutranja trgovina. Ali kada govorimo o engleskom rastu i in
dustrijskoj revoluciji, vanost unutranje trgovine uope ne isk
ljuuje vanost vanjske trgovine. Sama injenica da je britanska
trgovina tijekom XVIII. stoljea poveala svoju proizvodnju za
izvoz oko 450% (1700. godine indeks 100, 1800. godine 544) a
samo 52% proizvodnju za unutranje potrebe (1700. godine in
deks 100, 1800. godine 152), dovoljno govori o ulozi vanjskog
trita u britanskoj proizvodnji. Poslije 1800. ta je uloga nepres
tano rasla: izmeu 1800. i 1820. godine isti britanski izvoz pove
ava se 83%.146 U industrijskoj revoluciji ta dva poleta, unutranji
i vanjski, ta dva multiplikatora se povezuju. Jedan bez drugoga ne
ide.
ini mi se ak dosta vanim postupak indijskog povjesniara
Amalendu G uha147 koji, umjesto da usporeuje masu, eli uspo
reivati vikove: primjerice, vikove koje je Engleska izvlaila iz
Indije i vikove engleskih tedionica koji su namijenjeni ulaganju.
Prem a razliitim proraunim a, engleska ulaganja kretala su se od
6 milijuna funti 1750. godine (5% B. N. P.) i 19 milijuna 1820.
godine (7%). U usporedbi s tim brojkama, da li je dva milijuna
funti, koliko se godinje dobiva iz Indije izmeu 1750. i 1800.
godine, beznaajna stavka? Ne znam o kako se taj novac, vikovi iz
Indije (a posebno novac nababa), distribuira u engleskoj privredi.
No on se tu ne gubi niti je neaktivan. On poveava razinu otokog
bogatstva. Upravo na toj razini plutaju engleski uspjesi.
Uveavanje
unutranjeg prometa
Ma kolika bila uloga vanjske trgovine kao akceleratora, u ovoj smo
knjizi148 dovoljno govorili o nacionalnom tritu da moemo pro
cijeniti njegovu vanost. Uostalom ako prihvatimo da unutranja
trgovina prem auje priblino dvostruko ili trostruko vrijednost
vanjske trgovine149, onda bi vanjska trgovina (od koje smo odbili
676
dalji izvoz uvezene robe) izmeu 1760. i 1769. u prosjeku iznosila

20 milijuna funti godinje (zaokruivi brojku)150, dok bi unutra
nja trgovina iznosila ili 40 ili 60 milijuna funti, a ako raunamo
dobit od 10% od ukupnog iznosa151, radilo bi se o 4 do 6 milijuna
godinjeg prihoda, to je golem iznos. Industrijska revolucija
izravno je vezana za tu aktivnu privrednu cirkulaciju. Ali zbog ega
je ona u Engleskoj tako rano sazrela?
To smo ve djelomice objasnili centralizacijskom i revolucio
narnom ulogom Londona, mnoenjem trita i rasprostranje-
nou novane privrede koja prodire u sve pore proirenou
razmjene koja dovodi u pitanje tradicionalne masne sajmove i
okolnosti koje dosta dugo odravaju neusporediv sjaj sajma u
Stourbridgeu, ili pak djelovanjem gradova-trnica rasporeenih
poput vijenca oko Londona, ili velikih specijaliziranih trnica
unutar samog glavnog grada i umnoavanjem posrednika koje
dovodi do preraspodjele prihoda i dobiti izmeu sve vee mase
sudionika, to je dobro uoio Daniel Defoe. Ukratko, usavrava
njem i modernizacijom odnosa koji sve vie nastoje samostalno
funkcionirati. Konano i iznad svega, umnoavanjem prometnih
sredstava, koje se odaziva zahtjevima saobraaja, a zatim osigurava
njegov polet.152
Ponovo se susreemo s problemom na koji smo ve upozorili
u ovom djelu. No ne bi bilo zgorega razmotriti ga i opet kada je
rije o udesnom sluaju engleskog prometa. Taj prom et potie i
osigurava u prvom redu obilata priobalna plovidba medu lukama.
Iz te perspektive, kao i iz mnogih drugih, more je najvea vrijed
nost engleskog otoka. Priobalni brodovi, colliers, ine tri etvrtine
britanske flote, a oko 1800. godine upoljavaju, uz najniu cijenu,
100.000 m ornara.153 Priobalna plovidba je tako kola koja obra
zuje najvei dio posade kojom se Engleska sluila. Priobalnom
plovidbom se sve prevozi, velike koliine ita, a jo vie ugljen iz
Newcastlea, od ua rijeke Tyne do ua Temze. Tu gotovo stalnu
razmjenu odrava dvadesetak aktivnih luka, od kojih su jedne
izvanredno smjetene i imaju lagan pristup, dok se druge koriste
u nudi, usprkos svim tekoama. Luke na La Mancheu, koje
pruaju dobar zaklon, istodobno su (kao to biljei Daniel Defoe)
podruje, ili bar jed n o od podruja, za smuggling a n d rogu-
mg154, krijumarenja i lopovtine.
Druga pogodnost u engleskom prom etu su slatkovodni toko
vi rijeka. Industrijska i trgovaka vanost Norwicha, tako uda
ljenog od obale, moda se zasniva upravo na tome to se do njega
677
moe doi izravno s m ora, w ithout lock or stops, bez brana i

zaustavljanja.155 T. S. Willan je u jednoj, po svpm obiaju, kratkoj
i preciznoj knjizi156pokazao revolucionarnu vanost upotrebljava
l a plovidbe rijekama u koje dolaze brodovi s m ora ili trgovaka
roba koju oni prevoze, dopirui do unutranjosti zemlje i pove
zujui je na taj nain s m orskom obalom i priobalnom plovidbom
oko cijelog otoka.
Engleske plovne rijeke openito su spore, pa se od 1600.
godine nisu vie iskoritavale onako kako ih je priroda stvorila,
Zbog ugljena i druge teke robe potrebne gradovima (osobito
graevinski meterijal), rijeke su m alo-pom alo bile meliorirane,
plovni tokovi su se produavali, neka su krivudanja prisijecana i
postavljene brane. Brana je, tvrdi T. S. Willan, otkrie koje valja
smjestiti na istu razinu kao izum pare.157 Postavljanje brana na
rijekama bilo je pokuaj koji je na neki nain najavljivao kanale:
kanali e u poetku samo produavati ili m eusobno povezivati
ve postojee rijene putove. Ali s druge strane, do ureivanja (da
ne kaem kanaliziranja) nekih rijeka doc e tek u trenutku kada
njihovom zadaom postane m eusobno povezivanje novosagra
enih kanala.
Ludovanje za kanalima nije dakle bilo i nije moglo biti prava
ludost, nego istraivalako umovanje, u pedeset posto sluajeva
neuspjeno, kao to je reeno, ali isto tako u pedeset posto slua
jeva uspjeno, odnosno svaki put kada im je trasa bila pametno
odabrana, a to znai kad se ugljen kao presudan inilac u tome
sluio stvorenim putem i kad je kreditiranje kojim se pothvat
mogao ostvariti bilo dobro vodeno od strane drutva (<corpora
tion) koje ga je gradilo ili poduzetnika koji je sam ulazio u rizik.
Ludovanje za gradnjom kanala zapoelo je 1775. godine
gradnjom kanala bono na rijeku Sankey, pritoku Merseya.156
Gradnja tog kanala nekoliko godina prethodi slavnom kanalu
nesumnjivo savrene izvedbe vojvode od Bridgewatera koji
oblinje rudnike ugljena iz Worsleya povezuje s Manchesterom.159
Kada je vojvoda od Bridgewatera sam poduzeo radove koji su
zahtijevali dodatni opticaj papirnog novca koji ona slabana us
tanova, velebno nazvana Francuskom bankom nema, njegove ob
veznice nisu nikada bile tako obezvrijeene kao banine: on nije
poput nje bio prisiljen poloiti u gotovu novcu etvrtinu vrijed
nosti novanih obveznica koje su bile u opticaju, a sreom da nije,
jer esto nije imao ni talira da plati vozaa koji ga je vozio dok je
obilazio radove.160 Poduzetnik je ovaj p ut zaigrao na bolju kartu.
678
Vojvoda od Bridgewatera (1736-1803) ispred svog kanala. Gravira,

1767. (FototekaA. Colin)
On je ve posjedovao jedan rudnik, to mu je pomoglo pri posud

bama. Svatko zna da se posuuje samo bogatima. Ali njegov
pothvat imao je vrstu osnovu. Dopremajui ugljen iz svog rud
nika izravno u Manchester, uspijevao ga je prodati za polovicu
stare cijene, a na uloeni novac i svoje trokove postizao je godi
nju dobit od 20%. Kanali su bili ludost samo za one koji ih nisu
znali pravilno rasporediti, jer ako prijevoz morem uzmemo kao
mjernu jedinicu, kanal stoji svega tri puta vie (teretna dvokolica
devet, a teretna ivotinja 27 puta vie).
Meutim, putovi sa cestarinom (prva je uvedena 1654. go
dine) omoguili su mreu kopnenih puteva koja je bila vie nego
prihvatljiva. Tumpikesi su poput kanala bili izgraeni u privatnoj
inicijativi (dravu zanimaju samo strateki putevi prema kotskoj
679
i Irskoj)i zamijenili su stare puteve koji nisu bili tako loi kao to
se govori, ali nisu bili osobito podesni za kola, a zimi su esto bili
neupotrebljivi.
No, meutim, novi vrsti putevi161 (sagraeni jednostavnom
tehnikom koja ni po emu nije bila nova, ak ni u odnosu na
rimske putove) i slavodobitni kanali nisu rjeavali sve probleme,
primjerice problem prijevoza ugljena iz okna rudnika do krcalita.
Posljednjih godina XVIII. stoljea pojavile su se metalne tranice;
tranice prethode eljeznici, eljeznica prethodi lokomotivi, kao
to kae Clapham.162 Barun Dupin163, prevodei rail ro a d kao
put-ko lo sijek, navodio je na sliku tranice koja je uplja u sredini,
pa se u nju um ee uzak kota vagona. Rije rail ima zapravo
smisao ipke. Prve tranice bijahu obine drvene ipke po kojima
su ila kolica s drvenim kotaima: ve od XVII. stoljea upotreb
ljavale su se u kamenolomima Batha, u rudnicima Cornwalla i za
prijevoz ugljena oko Newcastlea.164 Kolosijek je veinom bio upot
punjen vanjskim rubom koji je spreavao da kota izae iz tra
nice, tako da je konj mogao vui tri puta tei teret nego po cesti. U
takvim okolnostima valja upamtiti 1767. godinu, kada jc drvena
tranica zamijenjena eljeznom.
Poevi od 1800. godine istraivanja se usmjeravaju na to da
se parni stroj prilagodi tako da moe osigurati vuenje: prva
lokomotiva pojavila se 1814. godine.
Duljina tih eljeznih puteva (bez lokomotive) je oko 1816.
godine ve 76 milja oko Newcastlea.165 U grofoviji Glamorgan, u
Walcsu, iji je glavni grad Cardiff i u kojoj se nalaze rudnici
Merthyr Tydfil i luka Swansea, doseu stotinjak milja. kotska je
isto tako razvila eljezniki sistem oko Glasgowa i Edinburgha, i
upravo se tu kapitalistima ve nekoliko godina (predstavlja) naj
vei broj projekata s tim u vezi.166Jedan od tih eljeznih puteva
s ravnim kolosijecima prodire u sam grad Glasgow, biljei barun
Dupin koji misli da bi se na nekim putevima u naim francuskim
gradovima, koji su suvie nagnuti, kao na primjer veina puteva
na Montagne Sainte-Genevive u Parizu, s jedne strane ulice mogli
postaviti isti takvi ravni kolosijeci.167 Godine 1833, P utovanje iz
Manchestera u Liverpool pom ou railwaya i p a rn ih kola zado
bilo je sve poasti francuskog tiska. Bijae to naslov knjige M.
Cucheteta koji je uvjerljivo i podrobno opisivao putove sa e
ljeznim inama168 i kolodvor u Water Streetu169, razliite stro
jeve to su se upotrebljavali, medu kojima je onaj Roberta
Stephensona, nazvan Samson, najsavreniji do sada170 strojeve
68 0
Industrijska revolucija i
54. GLAVNI PLOVNI PUTEVI OKO 1830.

Prema H. J. Dyosu i D. H. Aldcroftu. Usporedi s kartom T. S. Willana
(1660-1700) sa 427. stranice.
koji nisu bili veeg obujma od osrednjeg bureta za noenje

vode.171
Od drvenih pruga do lokomotive, tranice su odigrale svoju
ulogu u britanskom prijevozu na kotaima. Ne treba biti veliki
m udrac da bism o sa sigurnou ustvrdili kako je ubrzanje prometa
pripom oglo cjelokupnom razvoju Engleske. I danas jo uvijek172
rast je u izravnoj vezi s pogodnostima u prom etu. Brzina sao
braaja proirila se i na narudbe i obavijesti, kao neophodne
poslovnom svijetu. Bi li Thomas Williams oko 1790. uspio stvoriti
i zadrati m onopol bakra i sve svoje poslove razasute od Cornwalla
do Shetlanda da trgovaka pisma iz Londona do Lancashirea i
Walesa nisu ve tada putovala jednakom brzinom kao danas?173
Ali kad govorimo o transportu, treba li pritom misliti samo
na Englesku u kojoj plovne rijeke, kanali, ceste, eljeznike pruge,
stvaraju sve vru i vru mreu? Smijemo li zaboraviti njene
daleke veze? Sve se povezuje: 1800. godine Engleska se suoila s
velikom nestaicom ita i uvezla je iz Indije 600.000 kvintala rie
po cijeni od 12 franaka po kvintalu za prijevoz, dok iz bilo kojeg
mjesta u Bretagnci, uvjerava neki Francuz, neemo nai prijevoz
za neko drugo mjesto u Lorrainci za manje od 40 do 50 franaka
po kvintalu; udaljenost izmeu tih mjesta nije meutim vea od
150 milja.174 Ovdje u Londonu ve dvadesetak godina (pret
postavljam od 1797. do 1817) primjeujemo da je Engleska, im
jc dola u neprijateljske odnose s Italijom i vie nije mogla kao
neko od nje dobavljati svilu koja je njezinim m anufakturama bila
neophodna, Kompanija (indijska) je posadila dudove u Indiji i
opskrbljivala Englesku svilom u milijunima bala godinje; im je
Engleska zapala u neprijateljske odnose sa panjolskom i nije vie
mogla dobivati indigo, neophodan engleskim manufakturama,
Kompanija je poela uzgajati tu biljku u Indiji i godinje je opskrb
ljivala milijunima sanduka indiga; im je Engleska dola u ne
prijateljske odnose s Rusijom i nije vie mogla iz nje uvoziti
konoplju, koja je bila potrebna njezinoj mornarici, Kompanija ju
je posadila u Indiji da bi tako zadovoljila svoje potrebe; kad
Engleska, ugroena neprijateljstvom s Amerikom, vie ne bude
mogla dobivati ameriki pamuk, Kompanija e je opskrbiti pamu
kom koji je potreban njezinim prelcima i tkalcima; kad (jc) Engles
ka u neprijateljstvu sa (...) svojim (vlastitim) kolonijama (...),
Kompanija e joj pribaviti eer i kavu koji su potrebni Evropi....
O ovim biljekama moglo bi se raspravljati. Ali najzanimljivije jc
to da ih je napisao onaj isti svjedok koji nam je savjetovao da se
682
klonimo vulgarne ideje175 prema kojoj Engleska duguje svoje

bogatstvo vanjskoj trgovini i koji nas je uvjeravao da Engleska
moe samostalno ivjeti. Naravno, ali na posve drugaiji nain,
preputajui nekoj drugoj naciji brigu da osvoji svijet...
Polagani razvoj
Ono to smo do sada ustvrdili osvjetljava nekoliko injenica. Prije
svega, injenicu da u ovom sluaju (industrijska revolucija) kao i
u svim sluajevima s kojima se susree prava povijest, kratkotrajno
razdoblje, ono trenutano, ne igra prvenstvenu ulogu. Sve se
protee: taljenje s koksom, mehanizacija tkanja, prava poljopriv
redna revolucija, pravi parni stroj, prava eljeznica... Industrijska
revolucija neprestano se rada, a da bi se rodila i pokrenula, valjalo
je razarati, preureivati i restrukturirati... Ako slijedimo Char-
lesa Wilsona i Erica Hobsbawma176, revolucija je u Engleskoj ve
na djelu na poetku restauracije (1660). Nita se, meutim, ne
dogaa brzo. U XVII. stoljeu, u razdoblju prividno apsurdnog
zaostajanja, Stari poredak je zapravo potkopan i baen na zemlju:
rui se, ili se zavrava ruenje, tradicionalnog ustrojstva poljo
privrede i zemljinog vlasnitva; dezorganiziraju se organizacije
obrtnika, ak i u Londonu nakon poara 1666. godine; mijenja se
Zakon o plovidbi; izmjenjuju se posljednje konstruktivne mjere
jedne merkantilistike politike potpore i zatite. Sve je u pokretu
do te mjere da kraljevstvo, pie Dcfoe 1724. godine, izdana u dan
mijenja izgled, da se svakog dana putniku pokazuje neto novo
to moe uoiti.177Engleska je u to vrijeme prestala biti nerazvijena
zemlja u dananjem smislu rijei: poveala je svoju proizvodnju,
razinu ivota, blagostanja, usavrila sredstva svoga privrednog
ivota. A iznad svega, ima privredu kojoj su sektori povezani, a
svaki od njih je dovoljno razvijen, tako da nema opasnosti da, u
prvoj prilici, postane opasno usko grlo. Engleska je, dakle, sprem
na za napredak, bez obzira na smjer koji bude izabran i na priliku
koja e se pojaviti.
Ali predodba o sektorima koji se polako uvruju sve dok
ne ponu djelovati, dok ne postanu sposobni okupiti oko sebe
sastavne dijelove industrijske revolucije i pojedinano odgovarati
na zahtjeve ostalih sektora da li takva predodba posve zadovo
ljava? Takva predodba daje lanu sliku o industrijskoj revoluciji
koja bi bila sama sebi cilj, koja je svjesno postavljena svrha, pri
683
ivost na West India Docku u Londonu, poetkom XIX. stoljea. Isto-

varuju se velike koliine eera, ruma, kave, itd. (Foto Batsford.)
emu engleska privreda i drutvo nastoje omoguiti dolazak no

vog vremena, vremena strojeva. Ova predodba o revolucionar
nom iskustvu koja je na stanovit nain unaprijed odreena, mogla
bi se doslovno primijeniti na dananje industrijske revolucije, gdje
poznati modeli osvjetljavaju put koji bi se eljelo slijediti. No
englesko iskustvo nije ilo tim putem. Ono ne ide prema cilju, ono
je na nj prije nailo tijekom snanog ivotnog rasta, do kojeg dolazi
iz mnotva izukrtanih struja to guraju naprijed industrijsku
revoluciju, ali istodobno u velikoj mjeri i nadilaze njezin okvir u
pravom smislu njezina imena.
NADMAITI INDUSTRIJSKU
REVOLUCIJU
Rjenik kojim se sluimo ve unaprijed govori da industrijska

revolucija, ma kako golema bila, ne predstavlja ni jedinu, ni
najveu cjelinu u razdoblju prepunom dogaajima. Vie je nego
sigurno da je industrijalizam , priklanjanje njihaljke cijelog dru
tva prema industrijskom nainu ivota, nesumnjivo obuhvatnija
pojava od same revolucije. Isto je tako jo i vie nego sigurno da
industrijalizacija, tj. prijelaz s prevlasti poljoprivrede na prevlast
obrta i umijea a to je ve po sebi dubok pokret nadmaujc
krug objanjenja to su prethodila; industrijska revolucija po sebi,
u stanovitom je smislu njihovo ubrzavanje. Modernizacija je pak
ira cjelina od same industrijalizacije: Industrijski razvoj ne znai
sam po sebi m odernu ekonomiju178. A podruje rasta je jo ire:
on sa sobom nosi cjelokupnost povijesti.
Moemo li, nakon to smo to ustvrdili, poi od konkretnih
odrednica rasta, kako bismo pokuali uspostaviti distancu i gledati
na industrijsku revoluciju izvana, kao na sastavni dio ireg kreta
nja?
Razliiti oblici rasta

Prihvatit emo kao popudbinu razmiljanja D. C. Northa i R. P.
Thomasa: Industrijska revolucija nije bila izvor m odernog rasta,
piu oni.179 Rastzapravo nije isto to i revolucija, iako ona zasigur
no pluta na njemu, odnosno on je uzdie. Rado bih se, dakle, sloio
s Johnom Hicksom: Industrijska revolucija u posljednjih dvjesta
godina moda nije bila nita drugo nego iroki stoljetni boom .180
Boom o kojem je rije, nije li to rast? Rast koji se ne moe zatvoriti
u industrijsku revoluciju, rast koji joj je zapravo prethodio. Rije
rast, koja upravo doivljava naglu popularnost (poevi od etrde
setih godina naeg stoljea)181, u dananjem jeziku oznaava slo
en proces u dugom trajanju182. No jesmo Ii dohvatili pravi
smisao tog pojma? Ekonomisti openito govore o rastu tek od .
stoljea. I nadalje, nisu svi ni sloni u objanjavanju njegova
mehanizma. Za jedne postoji samo uravnoteeni rast-, za druge,
685
samo neuravnoteeni. Uravnoteeni rast (Nurske, Young, Hart

well) je onaj koji istodobno pokree sve sektore, u dosta pravil
nom napredovanju, koji sc temelji na potranji i vrednuje ulogu
nacionalnog trita kao osnovnog pokretaa razvoja. Kod neurav
noteenog rasta (Innis, A. O. Hirschman, Schumpeter, Rostow)
sve polazi od nekog povlatenog sektora kojega se kretanje pre
nosi na druge. Rast bi, prem a tome, znaio da oni koji zaostaju
dostiu elnog trkaa, te bi se, u takvu gledanju na stvari, posebno
isticala ponuda, a s tim u vezi i voluntaristika strana ekonomije
(kazao bi A. Fanfani); u takvu pristupu vaniji su naleti vanjskog
trita nego bujanje unutranjeg trita, ak i ako sc unutranje
trite ve poinje preobraavati u nacionalno trite.
Izloivi tu distinkciju, R. M. Hartwell183, na svoju vlastitu
odgovornost, pokazuje d aje industrijska revolucija potomak urav
noteenog rasta. Njegovi su argumenti izvanredni. Ali on oblike
rasta koje ekonomisti pripisuju XIX. stoljeu proiruje na kraj
XVIII. stoljea. Ne sudarajui se suvie s konkretnom stvarnou
(bar s onim to o njoj znamo), on je zapravo lako mogao prilagoditi
drugu tezu onu o neuravnoteenosti procesu industrijske
revolucije. U prolosti su uostalom mnogi povjesniari, a da nisu
uvijek bili potpuno svjesni toga, rado primjenjivali upravo tu tezu,
a moda bi je i nakon promiljanja ponovno izabrali. Prije svega,
ona je dramatina, odnosno temelji se na dogaajima, ona je na
prvi pogled jednostavna, uvjerljiva. Zatim, pamuni boom je doista
realan i bez sum nje je prva masovna mehanizirana industrija. Nije
li, dakle, pam uk poveo igru?
No zbog ega bi se te dvije teze m eusobno iskljuivale? Zato
ne bi vrijedile istodobno ili naizmjence, u uobiajenoj dijalektici
koja nadgrauje i suprotstavlja dugotrajna i kratkotrajna kretanja?
Ne razlikuju li se one vie teorijski nego praktiki? Poznato nam je
mnogo prim jera da je aktivni napredak neke pojedinane grane
sposoban potaknuti rast; na te prim jere smo podsjetili ak i u ovom
poglavlju, a bez sum nje bismo ih mogli pronai i u dananjem
svijetu. Ali sm o isto tako vidjeli da je takav rast, ukoliko se ne uspije
osloniti na iroku potporu veeg broja sektora, osuen na vie ili
manje brzo zaustavljanje i zakoenost. Prema tome, umjesto da
raspravljamo o uravnoteenom ili neuravnoteenom rastu, ne bi
li prije trebalo govoriti o k o n tinuiranom ili diskontinuiranom
rastu? To je prava distinkcija, jer odgovara dubokom prijelomu,
strukturnom lomu do kojeg je dolo u XIX. stoljeu, bar kada je
686
rije o Zapadu. Simon Kuznets je po mom miljenju potpuno u

pravu kada razlikuje tradicionalni i moderni rast.184
Moderan rast je kontinuirani rast za koji je Franois Per-
roux185 ve odavno mogao rei da je neovisan o poveavanju ili
padanju cijena, to je iznenadilo, zbunilo, pa ak i uznemirilo
povjesniare navikle promatrati tradicionalna stoljea, duboko
razliita od XIX. stoljea. Razumljivo, u pravu su Franois
i Paul Bairoch, koji preuzima tu tvrdnju. Kad je rije o Velikoj
Britaniji u cjelini, ukupni nacionalni dohodak i dohodak po sta
novniku bez odstupanja prolaze kroz dugotrajan pad cijena
(1810-1850), kroz dugotrajno poveavanje cijena od 1850. do
1880, zatim pad od 1880. do 1890, s godinjom stopom od 2,8% i
1,7% za prvo razdoblje; od 2,3% i 1,4% za drugo; od 1,8% i 1,2%
za posljednje razdoblje.186Rast je postao kontinuiran, a to je udo
nad udima. Nikada se u potpunosti ne prekida, ak ni u razdoblju
krize.
Prije te preobrazbe, tradicionalni rast se tijekom stoljea
ostvarivao na mahove, nizanjem poleta i zastoja, ili ak nazadova
nja. Razlikuju se vrlo duge faze: 1100-1350, 1350-1450, 1450-
1520,1520-1720,1720-1817.187Tefazesu medu sobom u opreci:
u prvoj fazi stanovnitvo se poveava, u drugoj opada, ponovno
se uspinje u treoj, stagnira u etvrtoj i strelovito raste u posljed
njoj fazi. Svaki put kada se stanovnitvo poveava, dolazi do rasta
proizvodnje i nacionalnog dohotka, kao da bi se opravdala stara
poslovica: ovjek je jedino bogatstvo. No svaki put dohodak pro
capite opada, a ponekad se ak strmoglavljuje, dok se u fazama
stagnacije popravlja. Upravo to pokazuje dugaka krivulja188, pro
vedena kroz sedam stoljea, koju su nainili Phcls Drown i Sheila
Hopkins. Na njoj se vidi u kakvoj su oprenosti nacionalni doho
dak i dohodak po stanovniku: do poveanja nacionalnog proiz
voda dolazi na tetu onoga tko radi, to je zakon Starog poretka.
Suprotno onom e to je bilo reeno i ponovljeno, tvrdim da po
etke engleske industrijske revolucije podupire n s tk o jijo uvijek
pripada Starom poretku. Prije 1815. godine, ili bolje, prije 1850,
a neki bi rekli ni prije 1870. godine, nije se dogodilo udo i nema
kontinuiranog rasta.
687
Objasniti rast?
Ma kakvi bili modaliteti rasta, njegovo kretanje podie privredu
poput vala koji podie amce nasukane na oseki; rast uzrokuje
beskonaan niz uravnoteenosti i neuravnoteenosti, meusobno
povezanih, dovodi do lakih ili tekih uspjeha, omoguuje da se
izbjegnu ponori, stvara zaposlenost, pronalazi dobit... Rast je kre
tanje koje nakon svakog usporavanja ili stezanja omoguuje da
svijet ponovo zapone stoljetno disanje. No meutim, to kretanje
koje objanjava sve teko je opisati. Rast je po sebi tajnovit.185
ak i za dananje ekonomiste, oboruane fantastinim statisti
kama. Moemo se posluiti samo pretpostavkom, koja je naravno
varljiva, budui da se kao to smo rekli pojavljuju najmanje
dva objanjenja, uravnoteen rast i neuravnoteen rast, premda,
meutim, uope nije nuno birati izmeu njih.
S toga gledita, ini se da je presudna distinkcija koju uspos
tavlja S. Kuznets, izmeu onog to ini ekonomski rast moguim
i naina na koji se on doista ostvaruje.190 Nije li mogui rast
upravo uravnoteeni razvoj do kojeg polako dolazi stalnom
interakcijom razliitih inilaca i sudionika u proizvodnji, mijenja
njem strukturnih odnosa izmeu zemlje, rada, kapitala, trita,
drave, drutvenih institucija? Takav rast obavezno je uklopljen u
proces dugog trajanja. On omoguuje da se korijeni industrijske
revolucije, bez razlike, veu za XIII. stoljee, kao i za XVI. ili XVII.
stoljee. Naprotiv, nain na koji se rast doista ostvaruje je
konjunkturalan, izdanak je razm jerno kratkotrajnoga vremen
skog razdoblja, pritiska okolnosti, nekog tehnikog otkria, neke
nacionalne ili m eunarodne prilike, ponekad ak i sluaja. Na
primjer, da Indija nije bila m eunarodni prvak (istodobno kao
model i kao konkurent) u pam unom tkalstvu, do industrijske
revolucije bi vjerojatno ipak dolo u Engleskoj, no da li bi ona
zapoela pamukom?
Ako prihvatimo takvo nadgraivanje dugotrajnog i kratkotraj
nog vremena, lako moemo povezati objanjenje o nuno urav
noteenom rastu i o neuravnoteenom rastu do kojeg dolazi u
mahovima, od krize do krize, kad se jedna pokretaka snaga
zamjenjuje drugom , ovisno o okolnostima.
Da bi dolo do kontinuiranog rasta, dugotrajno vrijeme
koje je akum ulator polaganog napretka ve je m oralo proizvesti
ono to privredni rast ini moguim, a na svakom kameniu
mozaika novi m otor koji se nalazio u priuvi m orao je biti spreman
688
da zamijeni motor koji se pokvario ili e se pokvariti. Kontinuirani

rast, to je tafetna utrka, ali trka koja se ne zavrava. Ako se rast
izmeu XIII. i XIV. stoljea nije mogao odrati, znai da su mlinovi
koji su omoguili njegov poetak dali samo umjeren polet i da
nijedan energetski izvor nije potom preuzeo tafetnu palicu; znai
isto tako, moda i vie, da poljoprivreda nije mogla slijediti kreta
nje demografije i da je postala rtvom smanjenih prihoda. Sve do
industrijske revolucije, svaki pritisak rasta slomio se pred onim
to sam u prvom svesku ove knjige nazvao granicom mogueg,
odnosno stropom koji odreuje poljoprivrednu proizvodnju, ili
promet, ili energiju, ili trinu potranju... Moderni rast zapoinje
kada se strop ili granica stalno povisuje, odnosno udaljava. To
meutim ne znai da se jednoga dana strop ne moe opet ponovo
sazdati.
Podjela rada i rast

Svako napredovanje rasta dovodi u pitanje podjelu rada. To je
izvedeni proces, pojava iz pozadine: podjela rada u dobro od
mjerenoj razdaljini slijedi rast koji je na neki nain vue za sobom.
Ali njezina sve vea sloenost pokazuje se na kraju kao dobra
naznaka za napredovanje rasta, gotovo kao nain da se on izmjeri.
Suprotno onome to je Marx vjerovao i u dobroj namjeri
napisao, Adama Smith nije otkrio podjelu rada. On je samo po
digao na razinu cjelovite teorije jedan stari pojam koji su nago
vijestili ve Platon, Aristotel, Ksenofan, a mnogo prije Adama
Smitha navijestili su ga William Petty (1623-1687), Ernest Luwdig
Carl (1687-1743), Fergusson (1723-1816), Beccaria (1735-
1793). Ali nakon Adama Smitha ekonomisti su vjerovali da imaju
u rukama neku vrst univerzalnog zakona gravitacije, jednako
vrstog kao to je Newtonov. Jedan od prvih koji je reagirao protiv
takvog oduevljenja bio je Jean-aptiste Say, i otada je podjela
rada ve koncept koji je iziao iz mode. Durkheim tvrdi da je to
samo izveden i sekundaran pojam... (koji) se zbiva na povrini
drutvenog ivota, a to je naroito tono, dodaje on, za eko
nomsku podjelu rada. Ona je na povrini koe.191 No je Ii to tako
sigurno? Podjelu zadataka esto sam sebi predstavljao kao inten
danturu koja slijedi vojsku i organizira osvojeno podruje. No je
li tako beznaajno bolje organizirati i proiriti razmjenu? irenje
uslunog sektora takozvanog tercijarnog sektora prvorazred-
689
no vanog fenomena naeg vremena, proizlazi iz podjele rada i

smjeta se u sredite drutveno-ekonom skih teorija. Isto tako
drutvena destrukturiranja i restrukturiranja koja prate rast, jer
rast ne poveava samo podjelu rada, nego i obnavlja njegove
rezultate otklanjajui stare zadae i predlaui nove. Rast konano
preoblikuje drutvo i ekonomiju. Industrijska revolucija odgovara
novoj i preobratnoj podjeli rada, koja je sauvala i proistila
njezine mehanizme, ne bez mnotva razornih drutvenih i ljudskih
posljedica.
Podjela rada:
prema kraju p u ttin g out system a
Industrija izmeu grada i sela nala je svoj najredovitiji oblik u
p u ttin g out system u, 192tada uobiajenoj organizaciji rada u cijeloj
Evropi koja je dosta rano omoguila da trgovaki kapitalizam
pridobije viak jeftine seoske radne snage. Seoski obrtnik radio je
kod kue, uz pom o svoje obitelji, zadravajui tek jedno polje i
neto stoke. Sirovine, vunu, lan i pamuk dobivao je od gradskog
trgovca koji ga je nadzirao, preuzimajui zavren ili poluzavren
proizvod i plaajui za to dogovoreni iznos. P utting o u t system
izmijeao je tako grad i selo, zanatstvo i seljaku djelatnost, in
dustrijski rad i obiteljsku djelatnost, a kao vrhunac, trgovaki i
industrijski kapitalizam. Za obrtnika to znai stanovitu ravnoteu
u ivotu, ak i mir; za poduzetnika znai mogunost da ogranii
trokove fiksnog kapitala, a osim toga da bolje podnosi suvie este
prekide u potranji: ako se prodaja usporava, on smanjuje narud
be i skuava upoljavanje; ako doe do skrajnosti moe ga i
obustaviti. U privredi u kojoj potranja, a ne ponuda, ograniava
industrijsku proizvodnju, rad kod kue daje proizvodnji neop
hodnu elastinost. Na jednu rije ili pokret, ona se zaustavlja. Na
jednu rije, ponovno zapoinje.193
Uostalom, manufakture, koje su znaile prvu koncentraciju
radne snage, prvo traenje stupnjevite privrede, esto su imale u
priuvi tu radnu snagu: najee ostaju vezane uz iroku par
ticipaciju rada kod kue. U svakom sluaju, manufaktura jo uvijek
predstavlja samo djeli proizvodnje194, sve do trenutka kada e
tvornica sa svojim mehanikim sredstvima dovriti i dovesti do
pobjede manufakturno rjeenje. A za to e trebati vremena.
690
Do prijeloma koje donosi novi sistem doi e zaista sporo.

ak i u revolucionarnoj pamunoj industriji, obiteljska radionica
dugo se odrala, budui da je runo tkanje dobrih pola stoljea
opstojalo zajedno sa strojnim. Jo 1817. godine jedan proma
tra195 opisuje tkanje identinim kakvo je bilo neko, a jedina je
razlika letei unak to ga je izumio i uveo John oko 1750.
godine. Do uvoenja pow er looma, strojnog tkanja na parni
pogon, doi e tek nakon 1820. godine. Produeni raskorak izme
u brzog predenja u modernim tvornicama i tradicionalnog tkanja
oigledno je poremetio nekadanju podjelu rada. Dok su neko
kolovrati jedva slijedili potrebe tkalaca, s poveanom proizvod
njom strojnih niti situacija se preokrenula. Runo tkanje prisiljeno
je na prekomjerno brojano bujanje, rad ljudi je bjesomuan, ali
su i plae visoke. Radnici sa sela naputaju svoje seoske djelatnosti.
Postaju radnicima s punim radnim vremenom; dolaskom velikog
brojaena i djece, njihov broj raste naoigled. Godine 1813-1814.
od 213-000 tkalaca njih 130.000, dakle vie od polovice, imalo je
manje od etrnaest godina.
Nema sumnje, unutar drutva u kojem je svatko tko je ivio
od svog zanatskog rada bio stalno na rubu neishranjenosti i gladi,
rad djece pored njihovih roditelja, na poljima, u obiteljskoj radi
onici, u duanu, oduvijek je bio pravilo. Do tog stupnja da su na
poetku tvornice i nova poduzea najee unajmljivali ne poje
dince, nego cijele obitelji koje su se nudile za rad zajedniki, kako
u rudnicima tako i u tkaonicama pamuka. U tvornici Roberta Peela,
u Buryu196, godine 1801-1802. od 136 zaposlenih njih 95 bili su
pripadnici 26 obitelji. Tako je obiteljska radionica naprosto ula
u tvornicu, sa svim prednostima koje je takvo rjeenje, s obzirom
na disciplinu i efikasnost rada, donosilo. Tako je bilo sve dok su
male radne skupine (odrasli radnik kojem pomau jedno ili dva
djeteta) bile mogue i probitane. Tehniki napredak je, prije ili
kasnije, stao tome na kraj. Tako jc u tekstilnoj proizvodnji poslije
1824. godine uvedena automatska papuica koju je usavrio Ri
chard Roberts. Za superbrzu predu, osim mukarca i ene koji su
nadzirali novi stroj, to je zahtijevalo197 ak do devet mladih ili vrlo
mladih pomonika, dok je stara papuica zahtijevala samo jednog
ili dvojicu. Obiteljsko zajednitvo nestalo je dakle unutar tvornice,
dajui posve drugi smisao i posve drugaije znaenje radu djece.
Napredovanjem pow er looma, neto je ranije zapoelo jedno
drugo, mnogo kobnije rastrojstvo. Ovaj put nestat e obiteljska
tkalaka radionica. Power loom , u kojem dijete radi koliko dva
691
ili tri odrasla ovjeka1" pravo je drutveno zlo koje se pridodaje

mnogim drugima. Tisue nezaposlenih baeno je na ulicu. Nad
nice se obaraju, tako da je beznaajno jeftina cijena radne snage
vie nego to bi trebalo produila runi rad siromanih obitelji.
Istodobno nova podjela rada, koja urbanizira radniko dru
tvo, raetvoruje drutvo siromanih, u potrazi za zaposlenjem
koje im izmie iz ruku; upriliuje im neoekivane sastanke, daleko
od njihovih sela i obitelji, i na kraju razara njihov ivot. Stanovati
u gradu, biti lien uobiajene pomoi u povru, mlijeku, jajima,
mesu, raditi u golemim prostorijama, podnositi rijetko kada ugo
dan nadzor poslovoa, biti posluan, nemati vie nikakvu slobodu
kretanja, pridravati se utvrenog radnog vremena, sve je to, kad
pogaa neposredno, teka kunja. To znai promijeniti ivot i
obzor do te mjere da ovjek postaje stranac u svojoj vlastitoj
egzistenciji. To znai promijeniti i nain prehrane: malo i loe. Neil
J. Smelscr je kao sociolog i povjesniar pratio to dramatino
Dok su se u blizini Edinburgha i Glasgowa vrlo rano poeli okretati

moderni strojevi (za pamunu industriju), proizvodnja vunenih tka
nina u Highlandu u kotskoj i dalje je zastarjela. Jo 1772. ene
nogama tijete komade tkanine. Na desnoj strani, dvije ene ini se
melju ito jednostavnim rvnjem. (Dokument C. Smout.)
692
otimanje u novom i umnoenom svijetu pamuka.199 Protei e

godine prije nego to radniki svijet stvori utoite u novim navi
kama i zatitama, kao to su drutva prijatelja, puke banke.200
Trade uniorti doi e kasnije. I ne pitajmo mnogo bogate to misle
o tim novim graanima. Vide ih kao zaglupljcne, pokvarene,
svadljive i buntovne, a dodatna im je mana da su openito
siromani.201 Sami radnici misle o radu u tvornici posve druga
ije: pobjei ako je ikako mogue. Godine 1838. samo je 23%
tekstilnih radnika odraslih mukaraca; veinu ine ene i djeca koji
se lake mire sa sudbinom.202 Nikada drutveno nezadovoljstvo u
Engleskoj nije bilo tako duboko kao tih godina, izmeu 1815-
1845, kada je dolo do niza pokreta: ludizma, s razbijanjem stro
jeva, politikog radikalizma, koji bi se rado okuao u razbijanju
drutva, sindikalizma, odnosno utopijskog socijalizma.203
Industrijalci
Podjela rada ne vri se samo u bazi, nego isto tako, a moda i bre,
u vrhu poduzea. Dotad je u Engleskoj kao i na kontinentu vladalo
pravilo da glavni poslovi budu nepodijeljeni: veletrgovac je drao
sve u svojim rukam a; isto d o b n o je bio trgovac, bankar,
osiguravatelj, brodovlasnik, industrijalac... Tako u trenutku kada
se razvijaju engleske pokrajinske banke (country banks), njihovi
su vlasnici istodobno trgovci itom, pivari ili vclctrgovci, s
mnotvom zvanja, koje su potrebe vlastitih poslova i poslova
susjeda navele da se bave bankarstvom.204 Vclctrgovci s mnotvom
zanimanja nalaze se posvuda: upravljaju s East India Company i
Engleskom bankom, prema kojoj usmjeruju svoju naklonost i
povjerenje, predsjedaju opinama, uspinju se na ljestvicama asti,
a ubrzo poinju upravljati Engleskom, koja je ve postala pokorna
spram njihovih interesa i strasti.
No krajem XVIII. te u XIX. stoljeu pojavljuje se indus
trijalac, nova, poduzetna linost koja e se ubrzo, ve prije
konstituiranja druge vladavine Roberta Peela (1841), pojaviti na
pozornici politikog ivota, ak i u Donjem domu. Ta je linost,
kako bi postigla svoju nezavisnost, redom ruila sve veze izmeu
predindustrijskog razdoblja i trgovakog kapitalizma. S tom li
nou se pojavljuje, potvruje i proiruje iz godine u godinu jedan
novi kapitalizam kojega su snage u prvom redu okrenute in
dustrijskoj proizvodnji. Prije svega, ti novi poduzetnici su or-
693
ganizatori, a d o s a su rijetko, biljei P. Mathias, pioniri velikih

inovacija ili izumitelji.205 Sposobnosti kojima tee i zadae koje
sebi pripisuju imaju za cilj da ovladaju glavninom novih tehnika,
da dre u rukam a poslovoe i radnike, te, konano, da mjerodav
no upoznaju trite, kako bi bili sposobni sami usmjeriti svoju
proizvodnju, sa svim potrebnim pomacima. Nastoje se osloboditi
posredovanja trgovaca kako bi sami nadzirali kupovinu i put kojim
idu sirovine, njihovu kvalitetu i redovitost. elei da prodaju u
velikim koliinama, namjera im je da sami upoznaju kretanja
trita i da im se prilagode. Fieldensi, prelci pamuka koji su bili
gospodari Todm ordena, imali su poetkom XIX. stoljea u Sjedi
njenim Dravama svoje ljude kojih je zadaa bila da kupuju pamuk
potreban njihovoj tvornici.206Veliki londonski pivari Mark Lane ili
Bear Quay nikada nisu kupovali pivski slad na trnicama glavnog
grada; imali su svoje vlastite dobavljae na istoku Engleske, u
oblastima gdje se proizvodio jeam, dobavljae koje su drali u
strogoj poslunosti, sudei po pismu koje jednom od njih alje
neki londonski pivar: Otpremio sam vam po kuriru uzorak pos
ljednjeg slada koji ste mi poslali. Toliko je lo (...) d a n e bih primio
vie nijednu vreu u svoju pivovaru. (...) Ako vam ikada budem
m orao pisati jo jedno ovakvo pismo, u potpunosti u promijeniti
svoj plan kupovine.207
Takvo ponaanje odgovara novoj dimenziji industrije, uk
ljuujui i pivovare koje neki Francuz 1812. godine opisuje kao
jednu od istinskih zanimljivosti grada Londona. Pivovara gos
pode Barclaya i Cica jedna je od najveih. Sve se pokree pumpom
na zagrijavanje, snage trideset konja (para), pa iako ima gotovo
200 ljudi i velik broj konja, njih upotrebljavaju gotovo iskljuivo
za vanjske poslove; u unutranjosti ove udesne manufakture
nem a nikoga, kao da sve pokree neka nevidljiva ruka. Velike
grablje diu se i sputaju, neprestano se okreui u kodovima
dubokim 12 stopa i prom jera oko 20 stopa, punim hmelja, koji su
postavljeni na vatru. D izala dnevno prevoze 2.500 mjerica slada208
na vrh graevine, odakle se razliitim kanalima raspodjeljuju
prem a mjestima gdje se upotrebljavaju; pivske kace se prenose a
da ih nitko i ne dotakne; sve to provodi pum pa na zagrijavanje,
sagraena krajnje precizno; toliko je malo udaraca ili trljanja da,
bez pretjerivanja, nije nimalo bunije od sata, tako da bi se moglo
pomisliti da to igla pada na pod. Burad ili kace u koje se tekuina
izruuje nakon to su obavljene posljednje priprem e, divovskih
su razmjera; najvea sadri 3.000 barela, a svaki barel ima 36
694
W. Hogarth, engleska tkaonica u XVIII. stoljeu, u prvom planu, indu

strijalac provjerava raune; u dnu, tkalaki stanovi na kojima rade
ene. (Foto British Museum.)
galona, pa prema tome 8 barela po bavi odgovara brodu od 375

tona nosivosti. Najmanje bure puno piva vrijedi 3 000 funti, pa ako
to sve zbrojimo, samo u pivnici nai emo kapital od 300.000 funti.
Samo bavice koje slue za prijevoz piva do potroaa stoje 80.000
funti, pa je vjerojatno da cijela tvornica zahtijeva nita manje od
pola milijuna funti kapitala; zgrada ne moe izgorijeti, jer su
podovi od eljeza a zidovi od opeke; iz nje izlazi 250.000 bavica
piva godinje, a to bi odgovaralo tovaru flote od sto pedeset
brodova nosivosti 200 tona svaki...209Te divovske pivovare imaju
osim toga organiziranu raspodjelu svojih proizvoda, kako u sa
mom Londonu, gdje izravno opskrbljuju polovicu gradskih krmi,
tako i u Dublinu, gdje je raspodjela organizirana posredstvom
vlastitih namjetenika.210 To je vrlo vano: industrijsko poduzee
695
tei potpunoj samostalnosti. U takvoj perspektivi, Peter Mathias

navodi prim jer jednog poduzetnika to se bavi javnim radovima,
Thomasa Cubitta, koji se obogatio oko 1817, nakon napoleonskih
ratova. On svoj uspjeh ne duguje tehnikoj inovaciji, nego novom
nainu upravljanja: oslobodio se podzakupnika koji su u tim
podrujim a bili staro pravilo: opskrbio se stalnom radnom sna
gom a znao je i pravilno upotrijebiti novac.211
Ta nezavisnost postaje obiljeje novog vremena. Konano se
dovrila podjela rada izmeu industrije i drugih poslovnih sek
tora. Povjesniari kau da je nastupio industrijski kapitalizam, i ja
se s tim slaem. Ali isto tako tvrde da tek tada zapoinje pravi
kapitalizam. To je sigurno mnogo dvojbenije. Jer to je to pravi
kapitalizam?
Granske podjele
engleskog drutva
Cjelokupno drutvo u kojem postoji dugotrajni rast uvijek u biti
pokree podjela rada. Ona je u Engleskoj posvuda prisutna. Pod
jela politike vlasti izmeu parlamenta i monarhije, 1660. godine,
u vrijeme restauracije, a jo vie nakon Deklaracije o pravima iz
1689. godine, u pravom smislu znai poetak jedne podjele s
dugotrajnim posljedicama. A isto tako i nain na koji se kulturni
sektor (od obrazovanja do kazalita, novina, izdavakih kua,
znanstvenih drutava) izdvaja kao sve nezavisniji i utjecajniji svijet.
Prijelomi komadaju trgovaki svijet o kojem sam prekratko go
vorio. Konano, dolazi do prom jene u profesionalnim struktura
ma, prem a klasinoj shemi Fischera (1930) i Colina Clarka (1940),
odnosno dolazi do smanjivanja prim arnog poljoprivrednog sek
tora, koji jo uvijek prevladava, u korist sekundarnog (indus
trijskog) sektora, a zatim i do poveanja tercijarnog (uslunog)
sektora. Izuzetno izlaganje R. M. Hartwella212 na lyonskom kolok
viju (1970) dobra je prilika da se zadrimo na tom problem u o
kojem se rijetko raspravlja.
Istina je da razlike izmeu ta tri sektora nisu ni izdaleka
savreno jasne, ak bi trebalo vie nego jednom promisliti o granici
izmeu prvog i drugog (poljoprivreda i industrija mogu se po
mijeati); to se tie treeg sektora, u kojem se sve sabire, mogli
bismo raspravljati o njegovu sastavu, pa ak i identitetu. Obino
696
sc u njega ukljuuju usluge, trgovina, transport, banke, uprava;

ali zar ne bi iz njega trebalo iskljuiti sluinad? Treba li golemi
broj kune posluga (koja oko 1850. ini drugu profesionalnu
skupinu u Engleskoj, odmah iza poljoprivrede, s vie od milijun
osoba)213 svrstati u sektor teorijski obiljeen produktivnou koja
je via od ostalih? Svakako ne. Ali nakon to smo se sloili s takvim
ogranienjem, prema pravilu Fischer-Clark, valja prihvatiti da
poveanje tercijarnog sektora uvijek svjedoi da se drutvo razvija.
U dananjim Sjedinjenim Dravama usluni sektor obuhvaa po
lovicu stanovnitva; to je rekord kojem nema ravna i dokaz da je
ameriko drutvo najrazvijenije na svijetu.
Prema R. M. Hartwellu, povjesniari i ekonomisti vie su nego
zanemarili vanost tercijarnog sektora u engleskom rastu u XVIII.
i . stoljeu. Razvoj revolucije usluga bio bi, s onu stranu
industrijske revolucije, protuslika poljoprivrednoj revoluciji.
Bujanje usluga je nedvojbeno. Neosporno je da sc razvija
promet; trgovina sc grana; broj duana neprestano raste i oni sc
nastoje specijalizirati; poduzea sc bogate sadrajima u pravilnom
iako u cjelini dosta umjerenom ritmu; i birokratiziraju sc; vidimo
kako sc mnoe ili obnavljaju nove slube: poslovoe, knjigovoe,
inspektori, raunovoe, posrednici...; istina je da je broj namje
tenika u bankama doista smijean, no one same vrlo brzo postaju
brojne. Drava, pretrpana s tisuu administrativnih poslova, isto
se tako birokratizira. Pati od glomaznosti. Na Kontinentu sigurno
ima i glomaznijih od nje, ali ni ona nije osobito tanka, iako je
mnoge svoje funkcije prebacila na druge. Razumije sc da neemo
u tercijarni sektor ubrojiti vojsku i mornaricu, kao to mu nismo
pridodali ni sluinad. Nasuprot tome, nema dvojbe da u tom
sektoru vano mjesto zauzimaju slobodne profesije, lijenici, od
vjetnici. Ovi su ve zapoeli svoj uspon u vrijeme Gregorya Kinga,
formirajui se u vrste redove u praktinim kolama u West
m in sters214 Krajem XVIII. stoljea slobodne profesije su openito
u modi, nastoje se obnoviti i unititi svoj stari nain ustrojstva.
Je li revolucija tercijarnog sektora u Engleskoj u XVIII. sto
ljeu utjecala na polet industrije? To nije lako rei, budui da je,
kao to to objanjava i Colin Clark, meusektorska podjela uvijek
postojala, da se nastavlja i da je prisutna u dugotrajnom vre
menskom procesu. U svakom sluaju, nita ne potvruje da je
irenje tercijarnog sektora potaklo rast.215 Ali on je bez sumnje
njegov predznak.
697
Podjela rada
i geografija Engleske
Slijedei podjelu rada, ostaje nam da pratimo preokret koji je

preoblikovao ekonomsku geografiju Engleske. To je neto posve
razliito od raspada autarkinosti provincijalne Francuske, u su-
oenju s poletom XVIII. stoljea.216 Nije rije o evoluciji, nego o
preokretu. U mnogim sluajevima sve e biti postavljeno naglavce.
Igra koja se odvija izmeu engleskih oblasti (pravilno usmjerena
na podruje Otoka, dobivajui smisao u tom prostoru, utiskujui
se u njega vidljivim obiljejima) najbolje je i najrjeitije svjedo
anstvo to postoji o engleskom rastu i industrijskoj revoluciji koju
taj rast pronosi. udno je da ne postoji nijedna cjelovita studija o
tome, budui da Engleska raspolae znaajnom skicom historijske
geografije217 i izuzetnom literaturom o svojoj regionalnoj pro
losti.218
Ipak, problem su jasno postavili E. L. Jones na kongresu u
Mnchenu (1965)219, David Ogg220 1934. godine i G. M. Tre
velyan221 1942. godine: po mom miljenju, oni su rekli ono
najvanije, a to je da je engleski prostor odavno razvrstan s jedne
i s druge strane linije koja tee od Gloucestera, na donjem Sever-
nu, do Bostona, malog grada koji je neko isporuivao vunu
Firentincima i hanzeatima, na obalama Washa.222 Ostavljajui po-
strani Wales, ta linija razdvaja Englesku na dva po povrini gotovo
jednaka m eusobno suprotstavljena dijela.
Jugoistonu Englesku prije svega ine Londonski bazen i
okolna podruja: to je dio otoka s najmanje kia, ali dio u kojem
je u povijesti bilo najvie dogaanja, gdje se susreu sve vrste
gradskog ivota razvijenog tijekom stolje: crkvena sredita, re
gionalna trita, sveuilina arita, vani dijelovi putova i trgo
vaka skladita, sredita (nekadanjih) manufaktura.223 Tu su se
skupile sve prednosti gomilane tijekom povijesti: glavni grad,
bogata trgovaka djelatnost, velika itorodna podruja, sela koja
su prom ijenjena i m odernizirana zbog zahtjeva glavnog grada, i
konano najvanije oblasti engleske predindustrije, smjetene
izmeu Londona i Nonvicha, prem a sjeveru, te izmeu Londona
i Bristola. Sjeverozapadnu Englesku ine kiovita podruja, gdje
prevladavaju drevne visoravni i uzgoj stoke. U odnosu na susjednu
oblast, to je neka vrst periferije i zaostalog podruja. Brojke to
potkrepljuju: u XVII. stoljeu odnos u broju stanovnika (iskljuivi
698
London) je jedan prema etiri, a odnos novanih sredstava (rau

najui prema porezima) je pet prema etrnaest.224
No industrijska revolucija je u potpunosti izmijenila taj nes
razmjer. Tradicionalna industrija povlatene Engleske propada.
Usprkos svom kapitalistikom bogatstvu i trgovakoj snazi, ona ne
uspijeva osvojiti i privui novu industriju. Naprotiv, druga Engles
ka, sjeverno od prijelomne linije, za nekoliko generacija225
mijenja se u bogatu, udesno m odernu zemlju.
Putem koji iz Londona vodi prema kotskoj preko Nor-
thamptona i Manchestera dolazimo danas do ugljenokopnogpoja
sa Peninskog gorja, s njegovim medu sobom odvojenim bazenima
u kojima su se neko gomilali ljudi i strojevi, gdje su se pojavile
najtunije i najdinaminije engleske aglomeracije na ameriki
nain. Svjedoanstvo o tome jo uvijek je prisutno: svaki ug-
ljenokopni bazen ima svoju specijalnost, svoju tipologiju, svoju
posebnu povijest, svoj grad, Birmingham, Manchester, Leeds,
Sheffield, a svi su oni niknuli odjednom i preljuljali njihaljku
Engleske prema sjeveru. Bjesomuna industrijalizacija i urbani
zacija: crna je Engleska bila stroj kojim se obavljalo preseljavanje
i premjesivanje ljudi. Geografija, razumije se, ne moe objasniti
sve o tim golemim konstrukcijama, ali moe pomoi u osvjetljava
nju sirovoga ugljenog determinizma, prometne prinude, uloge
ljudskog potencijala a isto tako i neumoljivog pritiska prolosti.
Silovite novosti XVIII. i XIX. stoljea moda su imale potrebu da
se izgrauju u nekoj vrsti socijalne praznine.
Sjeverozapadna Engleska sigurno nije bila pustinja, ako pri
tom ne mislimo na pustinju u smislu u kojem novinari danas
govore o zapadnoj Francuskoj. Ali sjeverozapad je bio prava
periferija, poput kotske, u odnosu na londonsku Englesku. No
ovaj put periferija, ukljuujui kotsku, sustie centar, nadokna
uje svoj zaostatak, dosee njegovu razinu. To je izuzetak, gotovo
skandal, u odnosu na teoriju. Izuzetak i skandal kakav je nedavno
naznaio T. C. Smout u odnosu na kotsku.226 No postoje obja
njenja: polet sredinje oblasti (jugoistona Engleska) nalazio se
nadomak periferije (uostalom, ako se rije periferija i namee u
sluaju kotske, ona samo djelomino odgovara za sjeverozapad
nu Englesku). Osim toga, do uzdizanja druge Engleske i kotske
dolazi prije svega brzom industrijalizacijom. A svaka industrij
alizacija napreduje ukoliko se uspije usaditi m edu najsiroma
nijim stanovnitvom , jer joj njihovo sirom atvo pom ae.
699
Pogledajte danas Junu Koreju, Hong Kong ili Singapur, te neka

danji evropski sjever u odnosu na Italiju.
Financije i kapitalizam
Povijest kapitala opkorauje prvu englesku industrijsku revolu
ciju, prethodi joj, prelazi preko nje i nadilazi je. U uvjetima
izuzetnog rasta koji sve unapreuje mijenja se i kapital, iri svoj
obim, a industrijski kapitalizam potvruje svoju vanost, koja
ubrzo postaje sveobuhvatna. No je li to novi oblik u kojem se
kapitalizam na neki nain rada, i u glavnom toku povijesti i u
vlastitoj povijesti? Oblik u kojem dosee svoje savrenstvo i svoju
istinitost zahvaljujui golemoj proizvodnji m odernih drutava i
snanom pritisku fiksnog kapitala? Jc li sve to se ranije dogaalo
bilo samo preduvjet, nezreo oblik i zanimljivost za uene povjes
niare? Povijesno objanjenje vie ili manje izriito navodi upravo
na to. Ono nije pogreno, ali nije ni ispravno.
Kapitalizam je, kako ga ja shvaam, stara pustolovina: na
poetku industrijske revolucije kapitalizam iza sebe ima ve dugu
povijest, i to ne samo trgovakih iskustava. Tako se u Engleskoj u
prvim godinama XIX. stoljea kapital pojavljuje u svojim razliitim
klasinim oblicima, koji su svi jo ivi: poljoprivredni kapital, koji
jo 1830. godine sam ini polovicu engleskog imutka; industrijsld
kapital, koji je najprije rastao polako, a potom je bujao vrlo naglo,
veoma stari trgovaki kapital, razm jerno manje vaan ali koji se
protee u svjetskim dimenzijama i stvara kolonijalizam kojem
ubrzo valja nai ime i opravdanje; konano (stapajui banke i
financije), financijski kapital koji je bez oklijevanja postao svjet
skom prevlasti londonskog Citya. Prema Hilferdingu227, upravo s
XX. stoljeem, s mnotvom dioniarskih drutava i golemom kon
centracijom novca u svim njegovim oblicima, nastupa i dolazi do
prevlasti financijskog kapitalizma, u svetom trojstvu, u kojem bi
industrijski kapitalizam bio Otac, trgovaki kapitalizam, kao veoma
drugorazredan, Sin, a novarski kapitalizam Duh Sveti, koji pro
ima sve.228
Ne treba toliko pamtiti tu dvojbenu Hilferdingovu sliku, nego
prije to to on prosvjeduje protiv ideje o isto industrijskom
kapitalizmu, to svijet kapitala vidi kao otvorenu lepezu gdje finan
cijski obli k za njega posve nov nastoji prevladati nad drugima,
proeti ih i ovladati njima. To je gledite koje bih bez oklijevanja
700
potpisao, uz dodatak da je odavna postojala mnoina kapitalizma,

da financijski kapitalizam nije 1900. godine novoroene, i da je
ak, u prolosti, makar samo u Genovi ili Amsterdamu, nakon
snanog rasta trgovakog kapitalizma i akumulacije kapitala koja
je prelazila normalnu razinu ulaganja229, ve znao zauzeti svoje
mjesto i vladati na neko vrijeme cjelokupnim poslovnim
svijetom.
to se tie Engleske, oito je da se lepeza, ukljuujui uzlet
novarskog kapitalizma, otvorila mnogo prije XX. stoljea.
Mnogo prije tog datuma, u bujici revolucija koje potresaju uz
burkanim rastom Engleske, dolo je ak i do jedne financijske
revolucije koja se pronijela i pomijeala s industrijalizacijom
zemlje, koja ako je i nije prouzrokovala onda ju je bar pratila i
omoguila. esto se govori kako engleske banke nisu financirale
industrijalizaciju. Ali novije studije dokazuju da je dugorono i
kratkorono kreditiranje pomoglo poduzetnitvu u XVIII. pa i u
XIX. stoljeu.230
Engleska banka, osnovana 1694. godine, predstavlja stoer
cijelog sistema. Oko nje su, oslanjajui se na nju, londonske
privatne banke: 1807. godine ima ih 73, oko 1820. godine oko
stotinjak.231 U provinciji su se country banks pojavile najkasnije
poetkom XVIII. stoljea, mnoei se na tragu Sea Bubble, ali su
zatim bile uvuene u njegov steaj. Godina 1750. ima ih tek
dvanaestak, ali 1784. godine ve ih je 120, oko 1797. oko 290,
1800. godine 370, i bar 650 oko 1810.232Te iste godine jedan drugi
autor izbrojao ih je 900, vodei rauna o podrunicama to ih
imaju neke od tih banaka. Tono je da je to spontano mnoenje
znailo pobjedu Lilliputa (banke u stvarnosti nemaju pravo brojiti
vie od est uposlenih)233 a do nje je dolo spekulacijama, to nije
povlastica Londona, kao i stjecajem okolnosti i lokalnih potreba.
Grofovijska banka234 vrlo je esto samo dodatni ured otvoren u
poduzeu koje odavno djeluje, gdje izdavanje novanica, eskont i
predujmovi postaju esto posve otvorene dobrosusjedske usluge.
Ti improvizirani bankari dolaze iz najrazliitijih profesija: Fostcrsi
iz Cambridgea bili su mlinari i trgovci itom; u Liverpool u je veina
bankara dola iz trgovakih kua; u Dirminghamu, Lloyd ovi su
dolazili iz trgovine eljezom; u Nottinghamu, Smithovi bijahu
trgovci pletenine; u Norwichu, Gurneyevi su trgovci prediva i
proizvoai vunenih tkanina; u Cornwallu, bankari su veinom
vlasnici rudnika, drugdje trgovci sladom ili hmeljom, ili pak pivari,
suknari, trgovci krojakim priborom, poreznici.235
701
VRIJEDNOSTI
u funtama sterlinga H udsonov zaljev
/ 7 ? ^ N o v a Zemlja
SI Jean
Rt Breton
Nova kotska
Uvozi
predominacija
I 1 uvoza Anlequera
izvoza _ ,.,Q
Dominique
7 N e v isQ \
Zaljev H o n d u r a s a ?- S >
/
f 1r \1 ^
o *
M o n tse rra lV ^ A ^
Jamaica
J Si V in c e n t^ j - Barbados
! * ^ , /
sirane kolonije Amerike
55. SVJETSKA TRGOVINA VELIKE BRITANIJE 1792. GODINE

Kompilacija engleskih statistika (A. E., M. i D. Engleska 10 1 130). Ovisno o
tom e d a li su krugovi koji predstavljaju uvoz (U) i izvoz (I) u sredinjem dijelu
bijeli ili crni, uvoz je vii, o dnosno nii od izvoza. Prazni krugovi oznaavaju
uravnoteenost U i I: Turska, U = 290.559; 1= 273- 715; Italija (1,009.000 i
963.263); Irska (2. 622.733 i 2.370.866). N euravnoteenost u korist Engleske:
am erike drave, Portugal (977.820 i 754.612), Francuska poslije Edenskog
ugovora (717.034 i 1,221.666). Ukupan proraun: Evropa, 11,170.860 i
12,813.435; Amerika, 5,603.947 i 8,159.502; Azija, 2,671.547 i 2,627.887;
702
Afrika, 82.917 i 1,367.539. Ukupno, 19,529.273 prema 24,878.362, a to je

pozitivna bilanca za vie od 5,000.000. U izvozu engleske manufakture
sudjeluju sa 18,509-796, a u daljnjem izvozu stranih manufaktura sa 6,568.565.
Tu englesku trgovinu osigurava na ulazu 15-463 broda, na izlazu 15-010,
odnosno 30.470 brodova, od ega 3-620 stranih. Prosjena nosivost engleskih
brodova je 122 tone, prosjena posada 7 ljudi. Francusko-engleski prom et
obavlja 3-160 brodova u oba smjera, od ega je 430 stranih. Za Aziju ide 28, a
vraa se 36 brodova, i svi su engleski. Njihova prosjena nosivost je 786 tona,
prosjean broj posade 93- Indiameni doseu i prem auju prosjek. Popis ne
obuhvaa veliki engleski obalni prom et (ugljen).
703
Burza ugljena u Londonu. Engleska gravira, autor Rowlandson. (Oti

sak Roger-Viollet.)
Ukratko, banke nastaju u XVII1. stoljeu na temelju lokalne

konjunkture, slino kao to su ustanovljene i prve nove industrije.
Toj provincijskoj Engleskoj potreban je kredit, potrebno joj je
kolanje mjenica, potrebna joj je gotovina, a privatne banke ispu
njavaju sve te funkcije budui da imaju ak i mogunost izdavanja
novanica. To je za njih lijep izvor dobiti, jer bar u poetku, sve
dok postoji dovoljno povjerenja da bi im se ostavljali ulozi, pro
nalaenjem novca one proiruju svoj kredit.236 U naelu, te banke
imaju rezervu u zlatu da bi pokrile svoje emisije, ali kada doe do
krize, kad se javnost uplai, kao 1745. godine, prisiljene su hitno
traiti gotovinu u londonskim bankama kako bi izbjegle bankrot.
Steaj se meutim nije uvijek mogao izbjei, osobito za vrijeme
kriza 1793- i 1816. godine. A ti steajevi su dobar dokaz da lokalne
704
banke daju velike pozajmice, ne samo kratkorone, nego i dugo-

. rone.237
t Ipak, sistem je u cjelini bio vrst jer ga je praktiki, ako ne i
i slubeno, podravala Engleska banka igrajui ulogu krajnjeg
zajmodavca.238 Njezine rezerve gotovine uglavnom su dovoljne
da u sluaju potekoe pokriju nepredviene isplate privatnih
banaka iz Londona ili iz provincije. Nakon 1797, kad novanice
Engleske banke vie nisu promjenljive u zlato, one za lokalne
banke postaju novac u koji su obvezne mijenjati vlastite novanice
ukoliko bude potrebno. Kao oit znak ope stabilnosti, privatne
banke postaju tedionicama, poveavajui na taj nain svoje m o
gunosti da isplauju predujmove kako zakupcima i vlasnicima
zemlje, tako industrijalcima i vlasnicima rudnika ili graditeljima
kanala.239 Graditelji kanala nipoto se ne liavaju toga: zaduivanje
vojvode od Bridgewatera je savren primjer.
Poevi od 1826. akcionarske banke240 (joint stock bank) bile
su zakonski priznate, a predstavljale su novu generaciju solidnijih
banaka, bolje opskrbljenih kapitalom nego prethodna generacija
banaka. No jesu li one opreznije? Nisu, budui da se moraju
otimati o klijentelu banaka koje ve postoje i vie se izlagati riziku.
A njihov broj raste naoigled: 1836. godine ima ih 70, ali izmeu
1. sijenja i 26. studenog iste godine 42 jo in t stock bank su sc
organizirale i ule u konkurenciju s bankama koje ve postoje240.
Ubrzo e ih biti stotinjak, a zajedno s brojnim podrunicama,
brojano e se izjednaiti sa country bank koje ve tada postaju
zastarjele ustanove.
London e im, meutim, dugo ostati zatvoren, no na kraju
one e ipak izboriti ulazak i u London. Tako su 1854. godine
primljene u Clearing house banaka glavnog grada, to znai da
ravnopravno sudjeluju u kolanju novca i kredita kojem je London
jedino, savreno organizirano sredite koje i samo primorava na
usavravanje. Clearinghouse stvorena je 1773- za meubankarske
kompenzacije, a Francuz Maurice Kubichon ju je s divljenjem
opisao 1811. godine: Mehanizam kolanja, pie on, tako je
ureen da moemo rei kako u Engleskoj nema ni papira ni novca.
etrdeset londonskih blagajnika medu sobom obavlja gotovo sva
plaanja i transakcije kraljevstva; sastajui se svake veeri, oni
meusobno tako prirodno razmjenjuju vrijednosne papire da je
doznaka od tisuu zlatnika esto dovoljna da namiri kolanje vie
milijuna.241 udesan izum! Ipak, upravo su tim istim rijeima
promatrai opisivali ustrojstvo tradicionalnih sajmova u Lyonu ili
705
u Besanon-Plaisanceu u XVI. ili XVII. stoljeu! S tom vanom

razlikom da se sastanci clearinga odravaju u Londonu svakog
dana; nekadanji veliki sajmovi odravali su se etiri puta godi
nje...
S druge strane, banka ima jednu ulogu koju sajam nije mogac
imati. U ovoj zemlji, pie neki otroum ni Francuz, nijedan
trgovac kao ni bilo tko drugi ne uva novac kod sebe, dri ga
poloenog kod bankara, ili bolje, ispostavlja ga blagajniku koji
vodi njegove raune i plaa njegove trokove razm jerno raspo
loivoj svoti.242 Novac koji se tako koncentrira u banci nije neak
tivan, on kola, ulae se, jer ga ni blagajnik ni bankar ne ostavljaju
da spava u blagajni. Kao to je govorio Ricardo, distinktivna fun
kcija bankara zapoinje im upotrijebi novac drugih.243 K tome
postoji novac koji prisilno kola izmeu Engleske banke i engleske
vlade, izmeu Banke, koja je organizam i krajnje utoite, te
drugih banaka i trgovakih, odnosno industrijskih poduzea; po
sredovanjem saving banks, narodnih tedionica, prikuplja se
takoer novac koji su utedjeli siromani a to je golem posao,
kao to se kae u jednoj francuskoj prepisci, jer je bogatstvo
sirom anih (gledano u cjelini) u Engleskoj vee od onoga to ga
imaju bogati, ne samo u jednom kraljevstvu244.
Ta objanjenja valja upotpuniti uvoenjem tree generacije
londonskih pseudobanaka sa zaradom bili brokersa koji osnivaju
eskontne urede, discount houses. Valjalo bi isto tako pokazati kako
privatne banke iz londonskog Citya, koje igraju ulogu agenata i
zastupnika regionalnih banaka, imaju mogunost preraspodjele
kredita i prijenosa vikova novca, primjerice iz oblasti engleskog
jugoistoka prem a aktivnim oblastima sjeverozapada. Njihovo je
pravilo dosta jasno, kapital se raspodjeljuje na najbolji nain
prem a interesu zajmodavaca, zajmoprimatelja i posrednika.
Valjalo bi na koncu pogledati Englesku banku te utvrditi:
da ona nije samo vladina banka i, u toj funkciji, puna
povlastica i razliitih zadaa; da je ona i privatna banka sa svojim
dioniarima i ve sama po sebi znai dobar posao: dionice (...)
ustanovljene sa stotinu funti bile su 1803. na 136 a danas su na
355245 (6. veljae 1817). Tijekom cijelog XVIII. stoljea one su
pothranjivale burzovne spekulacije u Londonu i Amsterdamu;
da se upotreba novanice Engleske banke ne prestaje iriti,
da obuhvaa cijelu zemlju a ne vie samo glavni grad i njegovu
regiju, koja je od poetka bila njezino uvano lovite. U Lan-
cashireu, u Manchesteru i Liverpoolu, radnici su odbijali da budu
706
plaeni novanicama privatnih banaka, kojih vrijednost trgovci

esto ne priznaju.246 London plus Lancashire, to je ve lijepo polje
djelovanja. Ali nakon 1797. novanica Engleske banke postaje u
cijeloj zemlji ersatz za zlatni novac.
Valjalo bi razgledati i Stock Exchange kamo u zbijenim redo
vima ulaze nove vrijednosti. Kvote bujaju: 1825. godine ima 114
novih upisa, od ega je 20 za eljeznike pruge, 22 za zajmove i
banke, 17za strane rudnike (posebno za panjolsku Ameriku) plus
11 drutava za rasvjetni plin... tih 114 novih kvota same predstav
ljaju 100 milijuna uloenih funti247, bar u naelu, jer sav novac nije
odmah uloen.
A ve je zapoeo odljev engleskog kapitala u strana ulaganja.
Na samom kraju . stoljea dosee fantastine razmjere, ali
pokret je uvelike zapoeo ve 1815248, istina s promjenljivim
ishodom, tako da nakon 1826. dolazi ak do strahovite krize.
Burzovne i financijske spekulacije te izvoz kapitala odvijat e se i
preko vrlo aktivnog financijskog trita. Oko 1860-ih godina, dok
je industrijska proizvodnja jo uvijek u punom rastu (gotovo se
udvostruila posljednjih desetak godina, a brz ritam zadrat e se
bar do 1880)249, dok je nacionalno ulaganje vjerojatno najvie u
dotadanjoj engleskoj povijesti250, financijsko ulaganje u inozem
stvu, jo od sredine stoljea u snanom usponu, u pojedinim
godinama izjednauje se s ukupnim ulaganjem na nacionalnom
teritoriju.251 S druge strane, udio trgovine i prometa u nacional
nom dohotku stalno se poveava, prelazei sa 17,4% 1801. godine
i 15,9% 1821. godine na 22% 1871. godine i 27,5% 1907. godine.252
Moemo li stoga govoriti o industrijskom kapitalizmu kao
pravom kapitalizmu, koji slavodobitno zamjenjuje trgovaki
kapitalizam (krivi) i na koncu nevoljko ustupa mjesto ultramoder-
nom financijskom kapitalizmu? Bankarski, industrijski i trgovaki
(jer kapitalizam nikada nije prestao biti u prvom redu trgovaki)
kapitalizam koegzistiraju tijekom cijelogXIX. stoljea, jednako kao
i prije a i poslije XIX. stoljea.
Ono to se s vremenom mijenjalo, i to neprestano, je pogod
nost i postotak dobiti, ovisno o sektorima i zemljama, a prem a tim
promjenama mijenjao se i obim kapitalistikog ulaganja. Otprilike
izmeu 1830. godine, u razdoblju velike engleske industrijali
zacije, ini se da je kvocijent kapital/dohodak bio jai nego ikada
u Engleskoj.253 Je li do toga dolo samo zbog prednosti koje su
svojstvene industrijskom kapitalizmu, sam om p o sebi, ili zbog
injenice da je britanska industrija mogla u to vrijeme rasti po
707
mjeri golemih svjetskih tri5ta, kojima Engleska nedvojbeno vlada?

U prilog tome govori injenica da se pariki kapitalizam, iako
zauzima mjesto koje j e z a njega najpovoljnije i najprobitanije, a
to je da se moe natjecati s Engleskom, u tom istom razdoblju
ograniava na financije. Poloaj Pariza kao organizatora kretanja
unutarevropskog kapitala bio je prilino iroko prihvaen. Una
zad dvadeset godina, pie vitez Sguier u rujnu 1818. iz Londona,
Pariz je postao glavnim sreditem bankarskih poslova u Evropi,
nasuprot Londonu, koji nije bankarski grad u pravom smislu. Iz
toga proizlazi da se engleski kapitalist koji eli obaviti neki
bankarski posao, odnosno preusm jeriti novac iz jedne zemlje u
drugu, m ora za to obratiti bankarskim gradovima u Evropi, a kako
je Pariz najblii, odatle se danas obavlja najvei dio engleskih
poslova.254 To je tvrdnja koju bi valjalo poblie promotriti. No
meutim, neosporno je da Pariz igra ulogu pokraj i u sjeni Lon
dona, ukratko, da m u je djelotvorna konkurencija, pa ako je
strunjak za povijest Stock ExchangeaVf!. Bagehot u pravu, prom
jena na tetu Pariza zapaa se tek poslije 1870. Nakon francusko-
-njem akog rata, kae W. Bagehot, Englezi su postali bankari cijele
Evrope.255
Kakvu ulogu pripisati

konjunkturi?
Da li nas to pitanje, posljednje u ovom poglavlju, ali pitanje koje
e ostati bez kategorinog odgovora, odvodi van granica nae
nam jere da nadmaimo povijesni plan industrijske revolucije? U
stanovitoj mjeri da, jer vrijeme konjunkture o kojem ovdje govo
rim o razdoblje je razm jerno kratkotrajne konjunkture (ne s onu
stranu Kondratieva). Napustit emo dugo trajanje da bismo pred
stavu pogledali s promatralita koja su blia prom atranoj stvarnos
ti. Pojedinosti e postajati jasnije pred naim oima.
Dugotrajne i poludugotrajne fluktuacije koje se neprestano
sm jenjuju poput neprekinutog niza valova, pravilo su svjetske
povijesti, pravilo koje se protee iz davnina do naeg vremena a
sueno m u je da se i dalje nastavlja. To je neto poput ponavljanog
ritma; Charles Moraz je govorio o din a m ikim strukturam a, o
unaprijed program iranim kretanjima. Ta konjunktura nas nuno
dovodi u sredite problem a s kojima smo se ve suoili, ali
708
posebnim putevima, a to su putevi povijesti cijena, kojih jc tumae

nje bilo velik problem historiografije u posljednjih etrdeset ili
pedeset godina. Na tom podruju, engleski povjesniari nemaju
na emu pozavidjeti svojim stranim kolegama. Bili su meu prvim
i najboljim sakupljaima serija cijena. No oni ne vide konjunkturu
na isti nain kao ostali povjesniari (osobito francuski).
Pojednostavljujui do skrajnosti, rekao bih da engleski pov
jesniari nisu promatrali konjunkturu kao egzogenu snagu, a to jc
nae trajno gledite koje su vic-manje eksplicitno formulirali
Ernest Labrousse, Pierre Vilar, Ren Baehrel ilijean Mcuvrct. Po
njima, kao i po meni, konjunktura upravlja istodobnim procesima,
ona potajno priprem a ljudsku povijest. Po naim engleskim kole
gama, nacionalni procesi i dogaanja stvaraju odvojene konjun
kture u svakoj zemlji. Stagnacijom i padom cijena izmeu 1778. i
1791, po naem miljenju, upravlja Labrousseov meunarodni
meuciklus, a po njihovom rat s amerikim kolonijama (1774-
1783) i njegove posljedice. Ja sa svoje strane i suvie sam uvjeren
u uzajamnost perspektiva a da ne bih prihvatio oba vienja kao
valjana i da objanjenje zapravo mora ii u oba smjera. No ovisno
0 tome hoemo li se prikloniti jednoj ili drugoj perspektivi, odgo
vornosti ili, ako vie volimo, pravi uzroci nalaze se u opasnosti da
promijene stranu i svoju prirodu.
T. S. Ashton256 i povjesniari koji su prihvatili njegovo gle
dite257 sigurno su u pravu kada nabrajaju niz inilaca koji djeluju
na fluktuacije. Prva sila na djelu jc rat. Nitko to ne moe osporiti.
Tonije jo, to je kolebanje izmeu rata i mira (sedmogodinji rat
1756-1763, rat engleskih kolonija u Americi 1775-1783, rat protiv
revolucionarne i carske Francuske 1793-1802, 1803-1815)- Za
tim dolaze oscilacije seljake privrede (koja ostaje, ponovimo to,
primarnom djelatnosti u Engleskoj negdje sve do 1830-ih godina)
izmeu dobrih, osrednjih i slabih etvi, a s ovim posljednjima
(1710, 1725, 1737, 1767, 1792-1793, 1795-1796, 1799-1800)
zapoinju takozvane krize Starog poretka258 koje se prenose na
cjelokupni privredni ivot. ak ni u XIX. stoljeu kada se sve ee
1obilnije pribjegava stranom itu, ne prestaju talasanja u engleskoj
privredi, ako ni zbog ega drugog a ono zbog neposrednog (i u
gotovini, kae prepiska) plaanja koja treba izvriti kako bi se
postigao brz dolazak vrea ita ili bavica brana.
Drugi inioci engleskih fluktuacija su trade cycles, trgovaki
ciklusi: engleska trgovina ima u svojim gibanjima uspone i padove,
koji se potom oituju u padu i usponu konjunkture. Zatim kretanja
709
u kolanju novca, s jedne strane srebrni i zlatni novac, a s druge

strane gomila vrijednosnih papira svake vrste. Londonska burza
(gdje je senzitivno stanje pravilo, gdje je strah ei posjetitelj
nego nada)259 zanimljiv je seizmograf koji biljei mnogostruka
kretanja konjunkture, ali ima i dijaboliku sposobnost da sam
izaziva potrese: tako je bilo 1825-1826, 1837. i 1847. godine.
Zapravo svakih deset godina, to je ve uglavnom pravilo u pos
ljednjoj treini XVIII. stoljea, javljaju se osim kriza tradicionalne
vrsti, takozvanih kriza Starog poretka, na posljednjim stepenicama
privrednog ivota i krize povjerenja.260
Takav je smjer razmiljanja engleskih kolega. Po francuskim
povjesniarima jesu li oni u pravu ili nisu, pitanje je koje valja
raspraviti konjunktura je stvarnost po sebi, iako tu stvarnost nije
ba Iako objasniti. Slaemo se s Lonom Dupriczom i s Wilhelmom
Abelom da cijene tvore cjelinu. Dupricz govori ak o strukturi
cijena. One su povezane, a do njihova osciliranja dolazi dodava
njem posebnih prom jena cijena jednih u odnosu na druge. A iznad
svega, njihovo njihanje nije ogranieno na je d n u nacionalnu
ekonomiju, ma kako ona bila vana. Ne proizvodi Engleska sama
svoje cijene, kao ni uspone i padove svoje trgovine, pa ak ni
kolanje novca u tom e joj pomau druge svjetske privrede,
privrede cijelog svijeta, i gotovo sve idu istim korakom. Upravo je
to nas povjesniare najvie zapanjilo ve na poetku istraivanja.
Pogledajte s tim u vezi presudne i poticajne stranice Rena aeh-
rela, pune iznenaenja. Konjunktura koja podie, zaustavlja ili
obara engleske cijene, nije dakle vrijeme svojstveno Engleskoj,
nego upravo svjetsko vrijeme. Mogue je i gotovo sigurno da se
to vrijeme dijelom oblikovalo u Engleskoj, da mu je London ak
najvaniji epicentar, ali svijet oblikuje i mijenja konjunkturu koja
nije iskljuivo vlasnitvo Otoka. Posljedice su oigledne: oblast
rezonancije takvih cijena je cjelokupna ekonomija-svijet u kojoj
Engleska zauzima sredinje mjesto. Konjunktura u Engleskoj je,
dakle, dijelom egzogena i ono to se dogaa izvan Engleske,
posebice u susjednoj Evropi, svjedoi o engleskoj povijesti. Ev
ropa i Engleska obavijene su istom konjunkturom , to ne znai da
se nalaze u potpuno istovjetnoj situaciji. Govorei o ulozi ko
njunkturne krize u opoj privredi, ja sam naprotiv naglasio da ona
ne pogaa i da ne moe jednako pogaati slabe i jake (primjerice
Italiju i Nizozemsku u XVII. stoljeu), da je to dakle prilika za
preraspodjelu m eunarodnih ekonomskih zadaa i odnosa, jaa
jui na koncu dinamiku najsnanijih i naglaavajui potiskivanje
710
oslabljenih. Zbog toga sc ne slaem s obrazloenjem kojim se slui

p. Mathias261 kako bi porekao ulogu nizvodnog rukavca Kon
dratieva, izmeu 1873. i 1896, i njegovu odgovornost u Great
Depression koja potresa Englesku u tim istim godinama. Iako su
se u tom razdoblju stope rasta u Njemakoj i u Sjedinjenim
Dravama znamo smanjile, obrazlae P. Mathias, ipak je sudbina
Njemake, Sjedinjenih Drava i Engleske prilino razliita, pa
dolazi do razmjernog nazadovanja Britanskog otoja, do smanjiva
nja njegova udjela u svjetskoj privredi. Nesumnjivo. Ve zapoinje
ono to e se jasno vidjeti u vrijeme krize iz 1929. godine. No
injenica je da se rast usporava istodobno u Njemakoj, Sjedi
njenim Dravama, Engleskoj i, naravno, u Francuskoj. A to ujed
naeno kretanje krivulja, ne razina, iako predstavlja iznenaenje,
teko se moe porei.
Ono to je oigledno u XIX. stoljeu, a jo oiglednije u
dananjem svijetu konjunktura koja je na velikim podrujima
analogna i koja gotovo posvuda udara u isto vrijeme oigledno
je ve u XVIII. stoljeu, pa i ranije. Nalazimo se dakle u velikom
iskuenju da usporedimo ono to se dogaa u Engleskoj od
1770-1780. godine sve do 1812-1817. godine, s onim to se
dogodilo u Francuskoj gdje nam stoji na raspolaganju iscrpna
studija Ernesta Labroussea. Nemojmo meutim imati suvie ilu
zija: francuski prikaz ne vrijedi odmah i s onu stranu La Manchea.
Imamo mnogo krivulja koje ne govore nuno istim jezikom. Da sc
konjunktura cijena, nadnica, proizvodnje prouavala od zemlje do
zemlje s jednakim kriterijima, poklapanja ili oprenosti bili bi
jasniji, te bi time problem slinosti ili razliitosti bio rijeen. To
meutim nije sluaj. No ako usporedimo engleske i francuske
krivulje cijena proizvodnih i potronih dobara, odmah emo
vidjeti da su ove druge uzburkanije, dramatinije od prvih. I to je
moda normalno: u sreditu svijeta voda manje kljua nego drug
dje. U vezi s krivuljom engleskih cijena preuzetom od P. Deanea i
A Colea, oklijevat emo prihvatiti meuciklus od 1780. do 1792.
godine; prije je rije o odmoritu, o nepromijenjenom stanju,
kao to kae L. Dupriez po kojem bi ta stagnacija zapoinjala 1773.
godine. Naprotiv, slaganje krivulja je nedvojbeno to se tie Kon
dratieva kako slijedi: polazite je 1791, vrhunac 1812, a zavretak
sputanja 1851. godina.
Zakljuit emo da je engleska industrijska revolucija izmeu
1781. i 1815. (priblini datumi) imala dva pokreta, dva udisaja,
prvi je bio teak, drugi laki. Priblino taJkav je ritam disanja
711
56. CIJENE U ENGLESKOJ I FRANCUSKOJ, 1710-1790.

Da li Labrousseov meduciklus, vrlo d o b ro nacrtan n a francuskim krivuljama,
postoji na engleskim krivuljama? (Prem a G. Im bert, Dugo trajanje
Kondratieva, 1959, str. 207.)
00, 1913 = 100
200-
150-
100
eo
60
50-1 ,_________________________,____________
1770 1780 1790 1800 1820 1830 1840 1850
57. DUGOTRAJNO KRETANJE ENGLESKIH CIJENA

Na um jerenoj dugotrajnoj liniji stabilnost o kojoj govori Lon Dupriez moe
se bez veih odstupanja uoiti izmeu 1772. i 1793. Meduciklusu u
Francuskoj vie odgovara odm oriie izm eu 1780. i 1790. Kondratiev
zapoinje, kao i u Francuskoj, oko 1791, a kulminira oko 1810-1812. (u
Francuskoj oko 1817), najniu toku see 1850-1851. Tri linije (puna i
iscrtkane) odnose se na razliito raunanje. (Prema P. Deane i W. A. Cole,
British Economic Growth, 1688-1959, 1962.)
712
Francuske i evropskog kontinenta: nesretnoj Francuskoj, izmu

enoj vladavinom Luja XVI koji e otvoriti vrata burama politike
revolucije, odgovara Engleska Georgea III, tako uznemirivana
nekom mrzovoljnom konjunkturom. U Engleskoj politika eks
plozija nee doprijeti do ruba iskuenja, iako je iskuenja bilo. U
razdoblju od desetak godina zaustavlja se uspon koji je sve dotad
iao u prilog engleskoj ekonomiji. Ne kaemo da je sve zamreno,
ali vie nita nije tako dobro. Engleska, kao i Francuska, plaa
cijenu fantastinih napora i trokova amerikog rata. A kriza koja
slijedi sve je zamrsila, preraspodijelila je zadae, istakla razlike
izmeu sektora. U Francuskoj, kao i u Engleskoj, trgovina spek
takularno buja, ali se na kraju s obje strane remeti trgovaka
ravnotea, istodobno na tetu Engleske i na tetu Francuske. Trgo
vaka ravnotea energino se pokuava uspostaviti, no uspjeh je
samo polovian. Nije li potpisivanje Edcnskog ugovora 1786,
kojim se pribliavaju dvije neprijateljske sile nepovjerljive jedna
prema drugoj, moda bilo traenje sigurnosti?
Kao rezultat nenormalno dugotrajne depresije openito do
lazi do selekcije medu poduzeima. Ta selekcija ide u prilog
poduzeima koja se prilagodavaju i odupiru, a dokrajuje ona
koja se pokazuju suvie slabima da bi preivjela. Prednost Engles
ke je u tome to je tim tekim putem krenula u trenutku kada su
se u zemlji mnoili izumi druge generacije: jen n y (1768), stroj
no predenje koje pokree hidraulika energija (1769), builica
(1775), rotacioni parni stroj (1776-1781), pudlovanje (1784),
prva upotrebljiva vralica (1786), usavreni tokarski stroj (1794).
Uoi oivljavanja dolazi dakle do golemih tehnikih inovacija.
Godine 1791. ponovo dolazi povoljno vrijeme za privredu:
cijene rastu, aktivnosti bujaju, razvrstavaju se, a produktivnost je
time sve vea. Engleska poljoprivreda izvlai iz toga korist do
Watcrlooa, a prosjena eksploatacija i dalje se odrava zahvaljujui
probitanim cijenama. To povoljno vrijeme omoguuje i bezum
no troenje na revolucionarne i imperijalne ratove (za Englesku
to znai 1 milijardu funti trokova).*52 No kako to vrijeme nije
iskljuivo u vlasnitvu Engleske, i na Kontinentu se, iako usporeno,
stvara m oderna industrija.
Meutim, rast konjunkture u Engleskoj je doveo do breg
poveanja cijena nego nadnica. Zahvaljujui demografskom na
pretku, izmeu 1770. i 1830.263dolazi do smanjivanja razine ivota
i dohotkapro capite: 1688. on je 9,1 funtu; 1770:19,1; 1798:15,4;
1812: 14,2; 1822: 17,5. To nam lijepo potvruje krivulja Phelpsa
713
Browna i Sheile Hopkins koja se odnosi na nadnice engleskih

zidara od XIII. do XIX. stoljea. Prenosimo je na 715. stranici,
navodei kriterije po kojima je ucrtana. To je presudno vana
krivulja. Ona pokazuje, s viestoljetne distance, pravilan suodnos
izmeu poveanja cijena i pada realnih nadnica: poveanje cijcn?
dovodi do poleta proizvodnje i porasta broja stanovnitva -
pojav koje su vezane jedna uz drugu i m eusobno se uvjetuju
no, svaki put, nadnice se smanjuju; u uvjetima Starog poretka, dc
napretka dolazi na utrb razine ivota radnika. No to pravilo, koje
je trajno obiljeje Starog poretka, prem a proraunim a P. Browna
i S. Hopkins, jo uvijek je uoljivo od 1760. do 1810-1820,
najnia razina nadnica smjeta se oko 1800. godine, kada se
krivulja koja biljei cjelokupnu konjunkturu pribliava svom vr
huncu.264 To to se stanje nadnica popravlja poslije 1820, kad
cijene opadaju, samo je ponavljanje ranijih pravila. udo, odnos
no prom jena, dogodit e se poevi od 1850, kada zapoinje novi
ciklus Kondratieva (to je drugi vaan datum istodobno za Englesku
i za Kontinent). Ovog e puta cijene rasti a nadnice e ih slijediti:
na pozornicu stupa kontinuirani rast.
Dolazimo tako u sredite rasprave koju su mnogi povjes
niari, vie ili manje svjesno, izbjegavali, a rije je o cijeni koju je
Engleska platila za prijelaz u isti modernitet. Slaem se s povjes
niarima koji su se prvi nadvili nad taj problem da je tada dolo
do pogoravanja materijalnog blagostanja engleskih masa, do
opadanja realnih nadnica, kako za radnike na poljima tako i za
radnike u tvornicama ili u prometu... Uvjeren sam ak (na svoju
odgovornost, budui da nisam iskusan poznavalac tog razdoblja)
d aje prva faza industrijalizacije, od 1760. do 1815. godine, bila jo
tea od one koia je uslijedila poslije Watcrlooa, iako su radniki i
seljaki nemiri bili burniji poslije engleske pobjede nego prije nje,
a i ustrajniji. No nisu li nemiri dokaz ako ne dobrog, a ono bar
boljeg ili dovoljno dobrog zdravlja? Tono je meutim (a to je
d o d a tn a cijena industrijskog rasta u odnosu na ostale oblike rasta
koji su prethodili) da je poveanje realnih nadnica i dohotka pro
capite, kakvo biljei krivulja Browna i Hopkinsove izmeu 1817.
i 1850. za radnike mase bilo djelomino poniteno uslijed trage
dija to ih donosi prebrza urbanizacija, gomilajui katastrofalne
posljedice bijednog stanovanja, nezdrave prehrane (ak i pok
varene, u nedostatku redovitog i brzog prijevoza), gubljenja dru
tvenih korijena kojima se pojedinci odvajaju od obiteljskog
oslonca i raznih dodatnih sredstava iz seoske zajednice. No, s
714
58. KOARA IVENIH NAMIRNICA

Ovaj grafikon, kao i grafikon Abcla i Fourasli-Grandamya (sv. I, sir. 109)
svjedoi o naporu povjesniara ekonomije da iz dijalektike cijcne-nadnice
izvuku neio io slii dohotku pro capile. Engleski zidar dosee odreenu
nadnicu, troi stanovit broj osnovnih proizvoda. Skupina takvih tipinih
proizvoda (katkada se kae koara ivenih namirnica) uzeta je kao
indikator. Iscrtkana krivulja prikazuje kretanje cijena iz te koare; krivulja s
punom linijom odnos izmeu dosegnute nadnice i istodobne cijene koare
(razdoblje 1451-1475. odabrano je kao indeks 100). Usporedbom tih dviju
krivulja proizlazi da u svakom razdoblju sa stabilnim ili opadajuim cijenama
(1380-1510, 1630-1750) dolazi do poveanja potronje i blagostanja. Ukoliko
cijene rastu, razina ivota se pogorava. Tako je izmeu 1510. i 1630. izmeu
1750. i 1820, uoi industrijske revolucije. Kcalnc zarade i cijene kasnije rastu
paralelno. (Prema Phelps Drown i Sheila Hopkins, u: Essays in Economic
History, M. Carus-Vilson, 11, sir. 183. i 186.)
vrtoglavim padom realnih zarada (koji je zapoeo, imajmo to na

umu, 1760265, to jests velikim porastom proizvodnje stanovnitva
koji obiljeava drugu polovicu XVIII. stoljea, a ne samo s ame
rikim ratom) izmeu 1780. i 1815. situacija sigurno postaje jo
dramatinijom.
Dvije su generacije rtvovane radi stvaranja industrijske
baze. Taj zakljuak dananjih povjesniara266, koji se oslanja na
tumaenje engleskih suvremenika, ne moe se opovrgnuti ako na
Englesku tih godina gledamo oima majora, kasnije pukovnika
Pilleta.267 Ranjen i zarobljen u Portugalu, u Cintri, 1807, duge
godine do svog osloboenja ivio je u Engleskoj, pa iako nije
osobito njean prema njoj (koji je zatoenik ikada volio svoje
tamniare?), govori o Engleskoj kao obavijeteni svjedok, nipoto
ispunjen mrnjom, te se ini posve nepristranim. Sauvao je
715
sjeanje na godine koje su za Englesku bile vrlo teke. Vidio sam

da su sve m anufakture bez posla, pie on, da je narod kojim je
zavladala glad optereen porezima, a papirni je novac obezvrije
en...268 Godine 1811, vlasnici manufaktura ne mogu vie pla
ati svoje radnike te im daju kao plau manufakturne proizvode;
a ti nesretnici, da bi mogli kupiti kruh, prodavali su ih na licu
mjesta za dvije treine njihove realne vrijednosti.269 Drugi svje
dok, Louis Simond, isto tako lucidan, oboavatelj Engleske, u isto
vrijeme270 biljei kako radnik sa svojom uobiajenom nadnicom
vie ne moe kupiti kruh, meso, odjeu neophodnu za sebe i za
svoju obitelj. to se tie poljoprivrednih radnika, njihova se
nadnica m uno vue (...) openito iza svih drugih cijena. Godine
1812. u Glasgowu271, biljei on, plae pamuarskih radnika (...)
sada iznose samo etvrtinu onoga koliko su iznosile prije devet
naest godina, iako su se u m euvrem enu sve cijene udvostruile.
Moemo posum njati u brojke, ali ne i u ukazano osiromaenje.
No m ajor Pillet vidi jo dalje, ini mi se, budui da je, kao
vojnik, svjestan goleme oruane snage Engleske. Da bi snabdjela
svoju vojsku, engleska vlada novai vojnike u razmjerima koji su
doista mnogo straniji od svih poziva upuenih naem stanov
nitvu.272 Uzdravati vojsku koja u cjelini broji vie od 200.000
ljudi (a plaa vojnika iz engleskih bojnih redova etiri je puta vea
od plae francuskog vojnika)273 i odravati golemu flotu ubita
an je teret. Odatle moda nepokolebljiva surovost kojom pos
tupaju s vojnicima i m ornarim a, proizalima iz najnesretnijih
slojeva drutva, olo nad oloem.274 Za sina kojemu krene loe
i kojemu obitelj pribavi naslov oficira, govorilo se ovako: Taj bi
lupe bio objeen, dobar je samo da nosi crvenu odoru.275 Tu se
nalazi najgori potproletarijat Engleske, ponovo pretvoren u ljude
bijedom pravih proletera, radnika, seljaka ili skitnica. ija je to
krivica? Ni industrijalizacije, ni kapitalizma koji se uspinje do
vrhunca bogatstva, pa ak ni rata, ni konjunkture koja je samo
ovojnica nego svega toga zajedno.
Mnogi povjesniari ne ele se suoiti s tom bolnom stvar
nou. Odbijaju to priznati. Jedan kae da m jerenje razine ivota
ne moe uope biti tono i pouzdano. Drugi kae da je poloaj
radnika bio loiji, ili bar jednak stanju prije prvih pobjeda mehani
zacije. Trei tvrdi kako ne vjeruje da su cijene izmeu 1790. i 1830.
uope padale. No o kakvim cijenama on govori, o nominalnim ili
o realnim cijenama? Zar krivulje ne govore dovoljno da su cijene
rasle, potom padale? A nadnice? Oigledno je da je engleski narod
716
teko platio svoje pobjede, ak i napredak poljoprivrede koji je

obogatio samo sloj zakupaca, a jo tee strojeve, tehnike pobjede,
trgovako prvenstvo, prevlast Ixmdona, bogatstvo industrijalaca i
akcionara Engleske banke sve to a ne samo vojne pobjede,
vojsku, mornaricu i Waterloo. Valja dodati da je kasnije, poslije
1850, engleski narod u cijelosti (bez obzira na socijalne nejed
nakosti) sudjelovao u svjetskom trijumfu Engleske. Sudbina je
naroda koji se nalazi u sreditu neke ckonomijc-svijcta da bude
razmjerno najbogatiji i najmanje nesretan. Od vrha do dna dru
tvene ljestvice, Holandani u XVII. stoljeu i dananji Amerikanci
uivali su ili uivaju prednost kakvu su Englezi imali u XIX.
stoljeu.
Materijalni napredak
i razina ivota
Nakon promatranja konjunkture, engleska industrijska revolucija
izmeu XVIII. i XIX. stoljea osvjetljava se na nov nain. To je jo
jedno motrite odakle se, s odreene udaljenosti, moe gledati
zamreni krajolik rasta. Industrijska je revolucija skup problema
koje je teko razluiti, unutar rijeke koja ih nosi naprijed i njima
preplavljuje. Isto tako, ona nas svojom irinom obvezuje da se
upitamo o opoj povijesti svijeta, o pravim promjenama i pok
retaima rasta, o poecima kontinuiranog rasta (godina 1850. ini
se primjerenijom od 1830-1832, koja se esto istie kao kraj
industrijske revolucije u prvom naletu). Ona nas isto tako potie
da promislimo o evropskom rastu duga trajanja u kojem je pred
stavljala najblistaviji trenutak, izmeu dugo neizvjesne prolosti i
sadanjosti koja e to moda ponovo postati.
Ako rast mjerimo pom ou njegovih dviju varijabli, bruto
nacionalnog proizvoda (B. N. P.) i dohotka pro capite (ak bih vie
volio rei: B. N. P. i realne nadnice zidara Drowna i Hopkinsove),
slijedei Wilhelma Abela276, moemo ustvrditi da te dvije varijable
istodobno rastu u XII. i . stoljeu; to bi ve bio obrazac
kontinuiranog rasta. Poslije 1350. pa do 1450, B. N. P., obim
proizvodnje i masa stanovnitva se smanjuju, ali se blagostanje
ljudi poboljava: ukratko, bili su osloboeni zadaa koje im na
mee napredak, te su izvukli korist iz toga. Tijekom toliko hva
ljenog XVI. stoljea (csnacstostoljetnici su nacionalisti to se tie
71 7
njihova stoljea), pa sve do 1620-1650, dolazi do poleta stanov

nitva i proizvodnje, Evropa se ponovo krupnim koracima
napuuje, no ope blagostanje neprestano se smanjuje. Nema
napretka ako se ne plati raun, to je pravilo. Poslije 1650. kriza
XVII. stoljea, koju savjesna historiografija osuuje, bjesni sve do
1720, 1730. ili 1750. Dogaa se isto to i 1350: dok napredak
stagnira, dolazi do stanovitog boljitka pojedinaca. Ren Daehrcl je
u pravu.277 Zatim u XVIII. stoljeu sve iznova zapoinje: porast
prosperiteta, pad realnih zarada.
ini se da smo od sredine XIX. stoljea, kad se prekinuo
osobit ritam rasta Starog poretka, uli u novo doba: stoljetni trend
je istodobni rast stanovnitva, cijena, B. N. P-a, nadnica, a pre
kidaju ga samo kratkotrajni ciklusi, kao da nam je kontinuirani
rast zauvijek zavjeten.
No izmeu 1850. i 1970. prolo je samo stotinu i dvadeset
godina. Jesu li dugotrajne krize s dolaskom m odernih vremena
zauvijek izbrisane iz stoljetnog trenda? Teko je na to odgovoriti,
jer nam zapravo tajna, razlog tih vjekovnih kretanja, ak i njihovi
jednostavni suodnosi, izmiu, a time i znatan dio svakog povijes
nog objanjenja. Mnogi povjesniari, i to ne prosjeni, odjednom
postaju lagano ironini s obzirom na tu cikliku povijest, koju bi
se htjelo promatrati, ustvrditi, ali ne i objasniti. Postoji li ona
uope? Moemo li vjerovati da se ljudska povijest pokorava auto
ritativnim ritmovima cjeline koji se ne mogu objasniti uobiaje
nom logikom? Sklon sam tome vjerovati, iako ta pojava moe
postati jednako tekom kao klimatski krugovi koje smo danas, s
pom ou dokaza, doista obvezni prihvatiti, a znanstvenici u vezi s
njihovim porijeklom ne idu dalje od pretpostavke. Vjerujem da ta
kretanja plime i oseke daju ritam materijalnoj i ekonomskoj p o
vijesti svijeta, iako povoljni ili nepovoljni poeci koji ih prouz-
rokuju a koji su proizali iz mnotva odnosa ostaju tajnoviti.
Toliko vjerujem u to, da sam, nakon to su zapoele svjetske
tekoe koje poznajemo od 1972-1974, esto sebi postavljao
pitanje: jesmo li zali u silazni rukavac jednoga Kondratieva? Ili pak
u jo dugotrajnije, stoljetno sputanje? Nisu li u tom sluaju
sredstva koja iz dana u dan primjenjujem o kako bismo uguili
krizu samo vrhunska iluzija? Svaki stoljetni preokret zapravo je
kriza strukture koja se moe rijeiti samo njenim ruenjem i
strukturalnim preustrojstvom.
Na jednoj konferenciji prije vie godina izazvao sam smijeak
sluateljstva kada sam tako razmiljao i prognozirao dugotrajnu
7 18
krizu. Vrlo je smiono initi takve prognoze u ime povijesti, u ime

postojanja duge prolosti stoljetnih ciklusa kojih postojanje vie
utvrujemo, nego to ih objanjavamo. Ali ini se da su dananji
ekonomisti, oboruani iskustvima dananjice, isto tako ogranieni
na hipoteze. Nisu li oni, jednako malo kao i mi, kadri predvidjeti
trajanje pa ak objasniti prirodu krize s kojom se iz dana u dan
sve vie suoavamo.
719
UMJESTO ZAKLJUKA:
POVIJESNE I DANANJE
REALNOSTI
T J v e o sam dakle rije k a p ita liza m to nije bio neki pothvat,

ali je postavilo vie problem a s njezinim znaenjima i dvosmis
lenostima na irokom polju prvog svjetskog modcrnitcta. Jesam li
bio u pravu kad sam m u tako pristupio? Kada sam od njega uinio
bitni model, s viestoljetnom uporabom? Model, odnosno neku
vrst broda sagraenog na kopnu, a potom porinutog u more. Plovi
li taj brod? brodi li? Objanjenje koje donosi ne m ora biti valjano.
Kapitalizam, kako ga ja shvaam, pokazuje se u ovoj knjizi kao
dobar indikator. Slijediti ga znai izravno i svrsishodno pris
tupiti temeljnim problem ima i realnostima kao to su dugo traja
nje, podjele u ekonomskom ivotu; ekonomije-svjetovi, stoljetne
i ostale fluktuacije; snopovi drutvenih hijerarhija, koji su ispre
mijeani a i sami zamruju, da ne kaemo uzrokuju klasnu borbu;
ili pak istaknuta i raznolika uloga vladajuih manjina, ili ak
industrijske revolucije... Osim toga, emu posvetiti ove posljednje
stranice nego upravo toj eksplozivnoj linosti, tom geometrijskom
sreditu svih problem a i rasprava to su se pojavili u ovoj knjizi?
Sasvim sigurno nema boljeg izbora. No je li vrijedno truda ak i u
nekoliko rijei ponoviti dokaze, obrazloenja i primjere, ono to
je ve trebalo biti reeno i dokazano? Vjerujem da klasini zakljuci
koji iznova sa sigurnou izlau bit nekog djela, kao da mu ele
dobro zatvoriti vrata, ne odgovaraju osobito knjizi o povijesti koja
nije nikad dovrena, nikada napisana jedanput zauvijek.
Na zavretku tako dugog putovanja, prije osjeam potrebu da
otvorim vrata i prozore, da prozraim kuu i ak da iz nje izaem.
Gradei na svom putu problematiku koja ne bi trebala vrijediti
samo za predindustrijski m odcrnitct (jer u tom sluaju ne bi
dopirala do duboke povijesti), elio bih taj model uvui u okvir i
720
Umjesto zakljuka: povijesne i dananje realnosti
tokove jednog drugog razdoblja. Promijenivi pozornicu, zbog

ega da ne doemo do dananjeg svijeta? To jest, do realnosti i
iskustva koje vidimo vlastitim oima, koje dodirujemo prstima.
Tako bismo izali iz zaaranog svijeta protekle povijesti i doprli do
krajolika sadanjosti koje ne treba ponovo uspostavljati: otvoreni
su naem pogledu, u svom bogatstvu i zamrenosti.
Takvo putovanje ne bi ni po emu bilo nelogino: nije li tajni
cilj povijesti, njena duboka motivacija, upravo tumaiti suvre
menost?1 Ali ne postaje li dananja povijest, u doticaju s raznim
drutvenim znanostima, m alo-pom alo priblina znanost, jednako
nesavrena kao i one, ali spremna da postavlja pitanja kao i da na
njih odgovara, da odredi mjeru sadanjosti jednako kao i pro
losti? Upravo me to ohrabrilo da se upustim u pustolovinu koja je
po meni mogua, korisna, ak i ugodna. Ostavimo po strani, bez
suvine grinje savjesti, opasnosti do kojih dolazi zbog usporedbi
to se izvode bez pretjerane brige za strailo presvetog anakroniz
ma. Mislim da za nas koji izviremo iz dugotrajnog istraivanja
proteklog vremena sadanje vrijeme moe biti dobar putokaz za
orijentaciju, odnosno ako smijemo tako rei putokaz istine.
Ja razumljivo nemam namjeru objasniti sadanjost u svjetlu
povijesti. elim samo promotriti u to se to u uzburkanim vodama
dananjice pretvaraju objanjenja i postupci u izlaganju koje sam
upotrijebio. Da li model koji sam sagradio u vezi s kapitalizmom
prije XDC. stoljea i danas vrijedi, da li se odupire oiglednim i
estokim proturjenostima? Vjerujem da dananjica ne porie
prolost, naprotiv, vjerujem da je osvjetljava; ima dovoljno sli
nosti izmeu njih. Taj sc kontinuitet meutim odnosi samo na
Zapad, na takozvani slobodni svijet, koji nakon 1917. vie ne
pokriva cijelu planetu. S dramatinim iskustvima do kojih je pos
lije toga dolo u socijalistikim zemljama, na velikom dijelu zem-
Ijinc kugle kapitalizam je nestao. Dananji svijet predstavlja dakle
istodobno kontinuitet i diskontinuitet i to proturjeje zadrat e sc
na obzoru problem a koje u redom prijei: kapitalizam kao struk
tura dugog trajanja; kapitalizam kao sektor drutvene cjeline;
kapitalizam u mogunosti da preivi ili da ne preivi (ali kada bi
nestao, da li bi to znailo i ukidanje svih nejednakosti u naim
drutvima? S razlogom u to sumnjamo); i na kraju, kapitalizam
odvojen od tritne privrede, kao, po meni, najvaniji dokaz u
mom dugotrajnom istraivanju.
721
Dugo trajanje
U ovom djelu isticao sam da se kapitalizam k a o mogunost zacr-
tava ve u zoru velike povijesti, razvijajui se i odravajui tijekom
stoljea. U pravu je T heodor Mommsen.2 U pravu jc Michael
Rostowtzeff.3 U pravu je Henri Pircnne.'1 Znakovi koji najavljuju
kapitalizam javljaju se mnogo ranije: polet gradova i razmjene,
pojava trita rada, zbitost drutva, rasprostranjenost novca, pove
anje proizvodnje, trgovina dalekog dom eta ili, ako hoemo, m e
u n a ro d n o trite... ivotopis kapitala na stanovit nain
zapoinje ve kada Indija, u prvom stoljeu nove ere, osvaja daleku
Indoneziju ili bar u nju prodire; kada Rim pod svojom vlau dri
podruje ire od cijelog Sredozemlja; kada Kina u IX. stoljeu
uvodi papirni novac; kada Zapad, izmeu XI. i XIII. stoljea,
ponovno zauzima Sredozem no m ore; kada se u XVI. stoljeu
nagovijeta svjetsko trita... Mnogi obazriviji povjesniari ne idu
dalje od XVI. ili, radije, od XVIII. stoljea, poistovjeujui na
stanovit nain kapitalizam sa udesnim zamahom industrijske
revolucije. No ak i u toj kratkoj perspektivi obuhvaeno je tri
ili pet stoljea, to znai da je rije o strukturi dugog trajanja to
ne znai i apsolutno nepominoj realnosti. Dugo trajanje pret
postavlja niz kretanja koja se ponavljaju, s prom jenam a i vraa
njima, pogoranjima, poboljanjima, stagnacijama sociolozi
govore o strukturiranjim a, destrukturiranjim a, restrukturira
njim a... Ponekad, iako rijetko, dolazi i do velikih prijeloma. In
dustrijska revolucija je sigurno jedan takav prijelom. No ja tvrdim,
s pravom ili ne, da jc kapitalizam, pretrpjevi tako velike promjene,
u osnovi ostao slian samom sebi. Nije li za njega prirodno pravilo
da se odrava i samim mijenjanjem? On se njime pothranjuje,
sprem an poveati ili skuiti veliinu svoje sudbine na razmjere
neke vrsti ovojnice za koju smo ustvrdili da u svakom razdoblju
odreuje mogunosti ljudskog privreivanja ma gdje ono bilo.
Pogreno bi bilo zamiljati kapitalizam kao niz uzastopnih
faza ili skokova: trgovaki kapitalizam, industrijski kapitalizam,
financijski kapitalizam... Podrazumijeva se da bi stalnim napre
dovanjem iz jedne faze u drugu pravi kapitalizam zapoinjao
kasno, s oslobaanjem proizvodnje. Prije toga radilo bi se samo o
trgovakom kapitalizmu, odnosno o prctkapitalizmu. Vidjeli smo
zapravo da nekadanji veliki trgovci nikada nisu bili specijali
zirani, da su se bez razlike, istodobno ili uzastopno, bavili trgo
vinom, bankarstvom, financijama, burzovnim spekulacijama,
722
industrijskom proizvodnjom, onom iz Verlagssystema, ili, rje

e, manufakturnom proizvodnjom... Trgovaka, industrijska, ban
karska lepeza, odnosno istodobno postojanje vie oblika
kapitalizma razvija se ve u Firenci u XIII. stoljeu, u Amsterdamu
u XVII. stoljeu, u Londonu jo prije XVIII. stoljea. Na poetku
XIX. stoljea mehanizacija je bez sumnje od industrijske proizvod
nje uinila podruje velikog profita za koje se kapitalizam u velikoj
mjeri vezao. No nije se na to ograniio. Kada se u Engleskoj dobit
od pamunog boom a u poetku fantastinog s pojavom
konkurencije sruila na 2 do 3%, akumulirani kapital usmjerio sc
prema drugim industrijama, prema industriji elika i eljeznikih
pruga; osim toga, dolo je do povratka na financijski kapitalizam,
bankarstvo, burzovne pekulacije koje su postale ivlje nego ikada,
na veliku m eunarodnu trgovinu, na dobit iz kolonijalne eksplo
atacije, na dravne zajmove, itd. Ponovno nema specijalizacije: u
Francuskoj su Wendelovi vlasnici eljezara, bankari, suknari u
oblasti Vosgesa i dobavljai vojne opreme za pohode u Alir 1830.
godine.5
S druge strane, usprkos svemu to smo mogli rei o liberal
nom i konkurencijskom kapitalizmu XIX. i XX. stoljea, monopol
se u njemu nije izgubio. On je samo promijenio oblik, preuzevi
cijeli niz drugih oblika, od trustova i holdinga pa do slavnih
amerikih multinacionalnih kompanija koje su tijekom ezdesetih
godina utrostruile broj svojih podrunica u inozemstvu. Godine
1973, 187 multinacionalnih kompanija, smjetenih bar u pet stra
nih zemalja, ostvaruje ne samo tri etvrtine amerikih ulaganja u
inozemstvu, nego i polovicu izvoza Sjedinjenih Drava i treinu
ukupne prodaje robe proizvedene na amerikom tritu. Optu
ene da oduzimaju posao radnicima svoje zemlje otvarajui in
dustrije u inozemstvu, da pridonose deficitu platne bilance i da
igraju pogubnu ulogu u meunarodnoj monetarnoj spekulaciji,
ak protiv dolara, one su godinama bile predmet ispitivanja u
amerikom Senatu, ali ih sc danas vie ne uzima kao zlo. One igraju
na svaku plou, na industrijsku sigurno (investirajui u zemljama
s niskim nadnicama), na financijsku obavezno, s obzirom na
znaenje njihovih kratkorono raspoloivih fondova (vie nego
dvostruko od rezervi centralnih banaka i m eunarodnih nov
arskih institucija, tako da pomak od 2% u njihovoj likvidnosti
moe biti dovoljan da bilo gdje izazove otru m onetarnu krizu, a
takvo je miljenje ak i komisije amerikog Senata), ali i na trgo
vaku: radi zatite multinacionalnih kompanija, 1971. sc tvrdilo da
723
su one zaslune za najvei dio izvoza Sjedinjenih Drava (62%),

dok naprotiv osiguravaju svega 34% njihove proizvodnje.6
Ukratko, najvea povlastica kapitalizma, danas kao i juer,
ostaje sloboda izbora a to je povlastica koja se u isto vrijeme
odnosi na njegov dominantni drutveni poloaj, na opseg njegovih
kapitala, na sposobnost posuivanja, na informacijsku mreu, a
nita manje i na veze koje, m edu lanovima mone manjine, ma
koliko ona bila podijeljena konkurencijom, stvaraju niz pravila i
zajednitva. Dez sumnje, njegovo se polje djelovanja uvelike pro
irilo, budui da m u odgovaraju svi privredni sektori, pa je osobito
prodro u proizvodnju. Meutim, isto kao to juer nije osvojio
cijelu trgovaku privredu, kapitalizam danas ostavlja izvan svoga
dom aaja vane djelatnosti, ostavlja ih trinoj privredi koja se
samostalno odvija, inicijativi sitnih poduzea, obrtnikim i rad
nikim strastima, spretnosti malih ljudi. On se povlai u svoja
uvana lovita: krupne spekulacije nekretninama i burzovne spe
kulacije, krupno bankarstvo, krupna industrijska proizvodnja ija
veliina i organizacija ostavljaju znatnu slobodu u utvrivanju
cijena, te m eunarodna trgovina; ovisno o prilikama, ali samo u
posebnim sluajevima, to su jo poljoprivredna proizvodnja ili ak
prom et prim jerice brodske kompanije koje, zahvaljujui zas
tavama iz usluge, izmiu svim poreskim obvezama i uspijevaju
zgrnuti fantastina bogatstva. A budui da moe birati, kapitalizam
ima u svakom trenutku m ogunost da okrene brod: to je tajna
njegova vitaliteta.
Razumije se, njegova sposobnost prilagodavanja, okretnost i
obnovljivost snaga ne zatiuju kapitalizam od svih opasnosti. Za
vrijeme velikih kriza mnogi kapitalisti propadaju, ali drugi preiv
ljavaju, a neki poinju. Nova rjeenja esto se raaju mimo njih,
budui da novosti vie puta dolaze iz baze. No te inovacije gotovo
se automatski opet nadu u rukama vlasnika kapitala. I konano,
pojavljuje se novi, esto jai kapitalizam, jednako iv i djelotvoran
kao prethodni. Vikont d Avenel se udi i, u biti, raduje to bo
gatstvo s protokom vremena prelazi iz ruke u ruku, tako da se na
istom zemljinom vlasnitvu niu razliite loze vlasnika.7 To je
tono, ali to nizanje na kraju krajeva ipak ne ukida ni individualno
bogatstvo, ni individualno vlasnitvo. S kapitalizmom se dogada
sljedee: iako se sve mijenja, on beskonano nasljeduje sama sebe.
Ponovimo s tim u vezi ono to je Henry Hope, izuzetno vaan
poslovni ovjek iz Amsterdama, govorio o trgovini 1784. godine,
724
nakon etvrtog englesko-nizozcmskog rata: esto je bolesna, ali

nikada ne umire.8
Drutvo koje obuhvaa sve

Najvea je greka jo uvijek smatrati da je kapitalizam ekonomski
sistem i nita vie; on meutim ivi od drutvenog poretka, bilo
kao protivnik bilo kao sudionik, izjednaen je (ili gotovo izjed
naen) s dravom, ma kako nepoeljan bio i to oduvijek; isto
tako uiva punu pomo kulture koja pridonosi vrstoi drutvene
graevine, jer kultura, nejednako raspodijeljena, proarana su
protnim strujanjima, usprkos svemu na kraju ipak najveu pomo
prua ustanovljenom poretku; kapitalizam se najzad dri klase na
vlasti koja, branei ga, brani samu sebe.
Koja od tih razliitih drutvenih hijerarhija novca, drave,
kulture to se sukobljavaju ali i podravaju ima glavnu ulogu?
Ponovo emo jednako odgovoriti: jedanput jedna, drugi put dru
ga
Poslovni ljudi rado e rei da politika danas ima glavnu ulogu,
da je mo drave takva da se ni bankarstvo, ni krupni industrijski
kapital ne mogu s njom mjeriti. I, zaista, ima ozbiljnih komentatora
koji govore o dravi-mastodontu, o dravi koja sve mrvi i oduzima
inicijativu privatnom sektoru i dobrodoloj i korisnoj novator-
skoj slobodi. Tog bi mastodonta valjalo prisiliti da se vrati u svoje
skrovite. Ali emo proitati i posve suprotno, odnosno da eko
nomija i kapital zahvaaju sve i unitavaju slobodu pojedinaca. No
nemojmo se zavaravati, Drava i Kapital, ili bar odreeni kapital,
kapital velikih tvrtki i monopola, oduvijek su u skladnom braku,
danas kao i juer, a ovaj posljednji jo se uvijek dosta dobro dri.
Dravi je, kao neko, prepustio zadae koje nisu osobito unosne
ili su suvie skupe: cestovnu infrastrukturu, komunikacije, vojsku,
golemi teret obrazovanja i istraivanja. Ostavio joj je i brigu za
javnu higijenu, dobar dio obveza socijalne sigurnosti. Posve be
sramno uiva usluge, pohvale, pomo i dareljivost drave, kao
stroj za prikupljanje bujica novca to do njega dolaze i koje on
preraspodjeljuje, pa ivi kao stroj koji troi vie nego to prima,
dakle od posudbe. Kapital nije nikada daleko od izvora rijeke
ponornice. Nasuprot mitu o vokaciji poduzetnitva koje bi tre
balo biti svojstveno privatnom sektoru i kojem bi djelovanje vlade
ometalo njegov dinamizam, kasni kapitalizam (ovaj dananji, koji
725
sc naziva i zreli kapitalizam) nalazi u nizu posebnih djelatnosti

drave naina da osigura opstanak cijelog sistema, razumije sc
kapitalistikog. Navodim ovo razmiljanje talijanskog ekonomista
Fcdcrica Caffea9, koji uzima u obzir dosta suglasne radove G.
Offca10 o dananjoj Njemakoj i J. C onnora11 o Sjedinjenim
Dravama iz 1977. Upravo zahvaljujui dobrim odnosim a i sim
biozi s dravom, kao djeliteljem financijskih pogodnosti (radi
oivljavanja presvetih ulaganja), davaocem skupocjenih narudbi,
donosiocem m jera koje m u bolje otvaraju vanjska trita, mono-
polni kapitalizam (koji J. O C onnor suprotstavlja konkurent
skom sektoru) dobro napreduje. Tako da je, tvrdi O' Connor,
rast dravnog sektora (ukljuujui rast drave kao Providnosti)
neophodan irenju privatne industrije, a posebno m onopolnih
industrija. Izmeu ekonomske i politike moi, koje su formal
no odvojene, postoji vrsta mrea neformalnih odnosa.12 Dez
sumnje. No savez kapitala i drave nije nov. Protee sc kroz stoljea
moderniteta, tako da svaki put kada drava posrne kastilijska
drava 1557, monarhijska drava u Francuskoj 1558. i kapitaliz
mu je zadan udarac.
Odnosi kapitalizma s kulturom jo su sloeniji, zbog njihove
oprenosti: kultura je istodobno potpora i protivljenje, tradicija i
osporavanje. Tono je da sc osporavanje esto iscrpljuje nakon
najeih eksplozija. U Njemakoj u Luthcrovo vrijeme prosvjedi
protiv m onopola velikih tvrtki kao to su Fugged, Wclscri i druge,
nisu bili osobito uspjeni. Gotovo uvijek kultura postaje zatit
nicom ustanovljenog poretka, i kapitalizam iz toga postie dio
svoje sigurnosti.
Jo sc i danas govori da je kapitalizam ako ne najbolji, a ono
bar najmanje lo sistem, da je djelotvorniji od socijalistikog
sistema jer se ne dotie vlasnitva i jer je sklon individualnoj
inicijativi (slava inovatoru, po Schumpeteru!). Argumenti u njego
vu korist raspruju se poput artiljerijskog pucnja na iroko pod
ruje, naizgled daleko od cilja. Budui da je novac ustroj oigledne
nepravde, svaka teza u prilog drutvene nejednakosti donosi vodu
na mlin. Godine 1920. Keynes13 se bezuvjetno izjanjavao za
nejednakost u raspodjeli bogatstava, to je po njegovu miljenju
najbolji nain da sc povea akumulacija kapitala neophodnog za
aktivan ekonomski ivot. Nejednakosti svih vrsta su prirodne
pojave, emu ih onda nijekati?, pisalo je u Le M ondeuu (11.
kolovoza 1979).
726
U takvim raspravama sve moe postati orujem, kako pribje

gavanje iznemoglom Fustel de Coulangesu ili Gcorgcsu Dum-
zilu, tako i Konradu Lorenzu15, ili onoj anatemi protiv Michclcta,
crnom kamenu baenom u polje liberala. Priziva se priroda ov
jeka koja se ne mijenja; dakle je i drutvo nepromjenljivo; oduvijek
je bilo nepravedno, hijerarhizirano, nejednako. Povijest tako pri-
tjee u pomo. Nije mrtav ni stari mit o nevidljivoj ruci, o tritu
koje samo sve ureuje, bolje nego to bi to mogla uraditi bilo kakva
ljudska volja. Taj mit ui da sluiti pojedinanom interesu, znai
sluiti opem interesu; dakle, laissez faire, i neka bolji po
bijedi!. Amerika se zanosila geslom o self m ade manu, ovjeku
koji je sam kova svoje sree, i slui kao ponos i primjer cijeloj
naciji. Takvih uspjeha naravno ima, i u Americi i drugdje, ali osim
to im estitost nije uvijek jaka strana, oni su rjei nego to se misli.
Sigmund Diamond16 pokuao je ak otkriti kako su tobonji self
m ade m a n iz Sjedinjenih Drava skrivali odskonu dasku koju su
im davala obiteljska bogatstva, stvarana tijekom vie generacija, na
isti nain kao to su se buroaska bogatstva stvarala u Evropi ve
od XV. stoljea.
Ono to je meutim nestalo je kapitalistika euforija i mirna
savjest koje su postojale na poetku XIX. stoljea, a taj defanzivni
stav je djelomice odgovor na estoke napade socijalizma na uspo
nu, donekle slino kao to je u XVI. stoljeu protureformacija
odgovorila na reformaciju. Logino, udarci i protuudaru se izmje
njuju. A kako se sve odrava, narasla kriza naih dananjih eko
nomija i drutava podrazumijeva duboke krize kulture. Tome nas
poduava iskustvo iz 1668. Herbert Marcuse17, postavi bez svoje
volje papom te revolucije, doista je u pravu kada kae (23- oujka
1979) da je glupo govoriti o 1968. kao o porazu. Ona je potresla
drutvo u cjelini, slomila navike, stege, odnosno preputenost
sudbini; drutveno i obiteljsko tkivo je prilino pokidano, u elji
da se stvore novi naini ivota, i to na svim razinama drutva.
Sudei po tome, bila je to autentina kulturna revolucija. Otada se
kapitalizam kao sredite ismijanog drutva nalazi u slabijem polo
aju nego ranije, napadaju ga ne samo socijalisti i ortodoksni
marksisti, nego i nove skupine koje uz ostalo odbacuju vlast u svim
oblicima: dolje drava!
Ali vrijeme prolazi; desetak godina nije nita za polaganu
povijest drutava, ali je mnogo za ivot pojedinca. Aktere iz 1968.
ponovno je preuzelo strpljivo drutvo kojem upravo njegova
sporost daje golemu otpornost i sposobnost apsorpcije. Najmanje
727
Vernand Braudel / Vrijeme svijeta
mu nedostaje inercije. To dakle nije bio poraz, nego pravi uspjeh

koji valja poblie razmotriti. No postoje li uope na kulturnom
planu pravi uspjesi, pravi prijelomi? Renesansa i rcformacija pred
stavljaju se kao dvije arobne kulturne revolucije dugog daha, koje
izbijaju jedna za drugom . Ve je bio eksplozivan zahvat ponovo
uvesti u kransku civilizaciju Rim i Grku, a drugi, jo jai, bio je
razderati beavnu odoru Crkve. No sve se na kraju slegne i uklopi
u postojei poredak, a rane polako zacjeljuju. Renesansa zavrava
Machiavcllijevim Vladarom i protureform acijom . Reformacija os
lobaa novu, potpuno kapitalistiku, vladalaku Evropu; u Nje
makoj ona dovodi do pojave soja zemljinih knezova a to je
tuan rezultat. Nije li za vrijeme seljakog rata (1525) Luther
iznevjerio razlog pobune?
Hoe li kapitalizam
preivjeti ?
Boris Pornjev18mi je prije nekoliko godina prijateljski predbacio,
kao i drugim buroaskim povjesniarima (misli se na one sa
Zapada), da opirno govorimo o izvorima i poetnom razvoju
kapitalizma, ne bavei se njegovim krajem. Imam bar nekoliko
isprika. Budui da sam se ograniio na poetak moderniteta, nije
moja krivnja to je kapitalizam krajem XVIII. stoljea u punom
zamahu. S druge strane, iako danas na Zapadu kapitalizam prolazi
kroz krize i obrate, ne vjerujem da je bolesnik koji e ve sutra
izdahnuti. On naravno vie ne pobuuje oduevljenje koje mu je
i Marx m orao iskazati, vie u njemu ne vidimo, poput Maxa Webera
ili W ernera Sombarta, posljednji stadij kojim dovrava razvoj. Ali
to ne znai da sistem koji bi ga zamijenio, u beskonfliktnoj evo
luciji, ne bi sliio kapitalizmu kao brat bratu.
Mislim uistinu ako nisam potpuno u zabludi da se
kapitalizam ne moe sruiti sam od sebe, unutarnjim kvarenjem;
za njegovo ruenje bio bi potreban krajnje silovit vanjski udarac i
vjerodostojno zamjensko rjeenje. Divovsko znaenje jednog dru
tva i otpor vladavinske manjine koja je na oprezu i u svom
dananjem zajednitvu danas ima svjetske razmjere ne moe se
lako prevagnuti govorima i ideolokim programima ili trenu
tanim izbornim uspjesima. Sve pobjede socijalizma na raznim
mjestima u svijetu okoristile su se nekim vanjskim udarom i
728
primjernim nasiljem: ruska revolucija iz 1917, istonoevropski

reimi iz 1945, ishod kineske revolucije 1947, pobjeda kubanske
gerile 1959, osloboenje Vijetnama 1976. godine. A usto, ti su se
pokreti jo oslanjali na puno povjerenje u socijalistiku budu
nost, koja danas vie nije tako sigurna.
Nema sumnje, nitko ne moe porei da dananja kriza, zapo
eta 1970-ih godina, ugroava kapitalizam. ' je kriza jednako
teka kao i ona iz 1929. i neke velike tvrtke vjerojatno e propasti.
Ali kapitalizam kao sistem ima sve izglede da preivi. Ekonomski
govorei (ne kaem ideoloki), moe iz nje izii ak i osnaen.
Vidjeli smo, naime, kakva je obino bila uloga kriza u predin
dustrijskoj Evropi. Dovesti do toga da nestanu mali (mali na
kapitalistikoj ljestvici), krhka poduzea stvorena u trenutku eko
nomske euforije, ili, naprotiv, zastarjela poduzea dovesti dakle
do smanjenja konkurencije, a ne do njezina jaanja, te glavninu
ekonomskih djelatnosti koncentrirati u rukama nekolicine. S toga
stanovita, danas se nije nita promijenilo. Na nacionalnoj, kao i
na m eunarodnoj razini, ponovo se dijele karte, to je novo
dijeljenje, ali u korist najjaih. Slaem se s Herbertom Mar-
cuseom19 koji je u nedavnoj raspravi s Jacqucsom Ellensteinom
tvrdio da su krize bitne za razvoj kapitalizma, (da) inflacija,
nezaposlenost, itd. (danas) podupiru centralizaciju i koncentra
ciju kapitalizma. To je poetak nove faze razvoja, ali nipoto nije
konana kriza kapitalizma. Centralizacija i koncentracija su tihi
graditelji i ruitelji drutvene i ekonomske arhitekture. Ve je
1968. godine predsjednik FIAT-a Giovanni Agnelli prognozirao
da e za dvadeset godina biti najvie est ili sedam marki auto
mobila u svijetu. Danas svega devet grupa m eusobno dijeli 80%
svjetske proizvodnje. Stoljetne krize (kao to sam rekao, dananja
kriza ini mi se jednom od njih) kanjavaju poveani nesklad
izmeu ustrojstva proizvodnje, potranje, dobiti, zaposlenosti, itd.
Dolazi do kvarova, a prilikom popravljanja koja se nameu neke
djelatnosti sahnu ili nestaju. Istodobno se u korist preivjelih
ocrtavaju novi putevi dobiti.
Osim toga, velike krize idu na ruku preraspodjeli na m eun
arodnoj ljestvici. I ovdje oni najslabiji postaju jo slabiji, najsna
niji jo vie jaaju, a svjetska hegemonija ponekad mijenja nosioca
i geografsko mjesto. Svijet se tijekom posljednjih desetljea du
boko promijenio, i to viestruko: u amerikoj privredi dolazi do
premjetanja prem a jugu i zapadu Sjedinjenih Drava (ta je pojava,
izmeu mnogih drugih, utjecala na slabljenje New Yorka), do te
729
Vcrnand Braudel / Vrijeme svijeta
m jere da Jacques Atalli20 vjeruje kako se moe govoriti (1979) o

preseljavanju sredita svijeta s Atlantika prem a Pacifiku, s ne
kom vrstom ekonomske osovine Sjedinjene DraveJapan. Dolo
je takoer i do loma u Treem svijetu, s novim bogatstvom proiz
voaa nafte te bijedom i naraslim tekoama preostalog dijela
nerazvijenih zemalja. Ali je isto tako, uz obilatu pom o izvana
(zapadnih drutava, a jo vie multinacionalnih kompanija) dolo
do industrijalizacije zavisnih zemalja kojima je jo juer pripadala
uloga opskrbljivaa sirovinama. Ukratko, kapitalizam mora pre
ispitati svoju politiku u velikom dijelu svijeta kojim odavno vlada
zapadna ekonomijasvijet. U ta iskoristiva podruja s niskom
razinom ivota pripada golema Latinska Amerika, Afrika koja je
toboe postala slobodnom , ali takoer i Indija... Indija koja je
nedvojbeno svladala odsudnu etapu, budui da je navikla na
prijetnje gladi (glad iz 1943. godine odnijela je u Bengalu 3 do 4
milijuna ivota) ostvarila takav napredak u poljoprivredi da je,
uz pom o dvije ili tri dobre etve, 1978. prvi put imala vikove i
bila prisiljena izvoziti ito, vjerojatno zbog neoekivanih i ne
rjeivih tekoa uskladitenja zaliha. Ipak, jo nismo stigli do
presudnih okretita koje bi mase indijskih seljaka uinilo kupcima
m anufakturnih proizvodu m a d e in In d ia ; i dalje vlada opa bijeda
a stanovnitvo raste 13 milijuna godinje!21 Prema tome, moemo
se kladiti da e kapitalizam pred novim Treim svijetom, jo za
neko vrijeme, znati reorganizirati oblike svoje dominacije ili pak
izabrati neke druge. I jo jednom iskoristiti golemu snagu pro
losti, odnosno steenih pozicija.
Tradicija i prethodne generacije, pisao je Marx, poput
m ore pritiu mozak ivih, ali nita manje, recimo to, i egzisten
ciju tih ivih. Jean-P aul Sartre moe sanjati o drutvu u kojem e
nestati nejednakosti, gdje vie nee biti dominacije ovjeka nad
ovjekom. Ali nijedno drutvo u dananjem svijetu nije jo od
bacilo tradiciju i iskoritavanje povlastica. Da bi se postiglo odus
tajanje od njih, valjalo bi najprije pokositi sve drutvene
hijerarhije, ne samo one vezane za novac i dravu, ne samo
drutvene povlastice, nego i nejednaki pritisak prolosti i kulture.
Primjer socijalistikih zemalja dokazuje da nestanak samo jedne
hijerarhije ekonomske -postavlja brdo tekoa i da nije dovo
ljan za uspostavljanje jednakosti, slobode, pa ni obilja. Neka vi
dovita revolucija moe li se takva uope dogoditi, a i kad bi se
nekim udom dogodila, da li bi joj okolnosti, jo uvijek veoma
teke, omoguile da dugorono zadri takvu prednost? takva bi
revolucija imala mnogo muke da srui sve ono to bi trebalo sruiti

i da zadri ono to bi bilo vano zadrati: temeljnu slobodu,
nezavisnu kulturu, trinu privredu bez zamki, uz malo bratstva.
To je pretjeran zahtjev. Utoliko vie to se kapitalizam uvijek
ponovo dovodi u pitanje u razdoblju ekonomskih tekoa, to jest
onda kad bi iroka strukturna reforma, koja je uvijek teka i
traumatina, zahtijevala obilje, pa ak i pretjerano obilje. A ni
dananje demografsko kretanje, izuzetno brzo, ne moe olakati
pravilnu raspodjelu vikova.
Konani zakljuak:
kapitalizam spram trine privrede
Razlikovanje, po meni nedvojbeno, izmeu kapitalizma u razli
itim oblicima i trine privrede dobiva svoje puno znaenje
prije svega na politikom planu.
Veliki uspon kapitalizma u prolom stoljeu jasno se opisuje
kao iskljuivo i isto konkurcncijski, ak i kod i Lcnjina. Je
li to posljedica iluzija, nasljea, starih greaka u prosudbi? U
usporedbi s neopravdanim povlasticama dokonog plemstva,
trgovake povlastice u XVIII. stoljeu inile su se kao pravedna
cijena za rad; u XIX. stoljeu, nakon ere velikih kompanija s
dravnim monopolom, poput indijskih kompanija, jednostavna
trgovaka sloboda mogla je izgledati kao sinonim prave konku
rencije. S druge strane, industrijska proizvodnja (koja je ipak samo
je d a n sektor u kapitalizmu) zapoinjala je esto u malim tvor
nicama, koje su jo i danas podvrgnute jakoj konkurenciji. Odatle
klasina predodba o poduzetniku kao osobi koja je u slubi opeg
dobra, a ta predodba protee se kroz cijelo XIX. stoljee, istodob
no kako se veliaju vrline slobodne razmjene i laissez-fairea.
Zauuje to su takve predodbe jo uvijek prisutne u politi
kom i novinarskom jeziku, u popularizaciji i nastavi ekonomije,
dok se u rasprave strunjaka uvukla sumnja ve prije 1929. go
dine. Keynes je meutim govorio o nesavrenoj konkurenciji;
suvremeni ekonomisti idu jo dalje: po njima, postoje trine i
monopolske cijene, odnosno monopolistiki sektor i konkuren-
cijski sektor, a to znai da postoje dvije razine. Dvostruka pre
dodba prisutna je i kod J. O Connora kao i kod Galbraitha.22Je li
prema tome pretjerano nazvati trinom privredom ono to neki
731
danas nazivaju k o n ku ren d jsk im sektorom? Na vrhu su monopoli,

a ispod jc konkurencija namijenjena poduzeima male i srednje
veliine.
Istina, to razlikovanje jo nije uobiajeno u naim raspra
vama, ali se m alo-pom alo uvrjeuje da se pod imenom kapitaliz
ma cilja na vie stupnjeve. Kapitalizam sve vie postaje vrhuncem.
Protiv koga se onda u Francuskoj podie javni progon? Protiv
trustova, protiv multinacionalnih kompanija; to znai ciljati visoko
i tono. Duan gdje kupujem svoje novine ne otkriva kapitalizam,
otkriva samo njegov lanac ukoliko lanac postoji o kojem ovisi
skromni duan. Ne otkrivaju ga isto tako ni obrtnike radionice i
mala nezavisna poduzea, to ih u Francuskoj ponekad zovemo
49, jer, s obzirom na sindikalne i poreske posljedice, ne ele dosei
prekretniki broj od 50 zaposlenih. Tih malih poduzea, tih siu
nih jedinica ima mnotvo. Ali ih primjeujem o kao brojanu
snagu tek u velikim sukobim a koji bacaju jako svjetlo na njih i na
problem to nas zaokuplja.
Tako su tijekom posljednjih dvaju desetljea koja su pret
hodila krizi iz 1970ih godina u New Yorku, tada p rv o m in
dustrijskom gra d u n a svijetu, jedno za drugim nestajala siuna
poduzea, esto brojano manja od dvadeset sudionika, koja su
bila industrijska i trgovaka supstanca toga grada golemi sektor
konfekcije, stotine tiskara, razliite industrije prehram benih proiz
voda, dobar broj sitnih graevinskih poduzetnika... A to znai u
cjelini jedan doista konkurencijski svijet u kojem su se pojedine
jedinice m eusobno sukobljavale ali i oslanjale jedne na druge.
Do rastrojstva New Yorka dolo je ukidanjem tisua takvih podu
zea koja su neko omoguavala da se u gradu moe nai, na licu
mjesta proizvesti i uskladititi sve to bi potroa mogao poeljeti.
Na njihovo su mjesto dola velika poduzea, razorivi taj svijet u
korist velikih proizvodnih cjelina izvan grada. Kruh koji jc za
njujorke kole u gradu proizvodila jedna stara tvornica danas
dolazi iz New jcrscya...23
Eto dakle dobrog primjera to u srcu najrazvijenije zemlje
svijeta moe predstavljati konkurcncijska privreda, apsolutno zas
tarjela, s malim brojem ljudi i osobnim upravljanjem. Ona se
ugasila, ostavljajui u opustoenom New Yorku nezamjenljivu
prazninu. Ali ima slinih sluajeva koji i danas nastavljaju ivot.
Prato, veliko tekstilno sredite u blizini Firence, najljepi je primjer
koji znam, pravi rasadnik vrlo malih, ivahnih poduzea, s radnom
snagom koja jc sposobna za sve zadatke i za sve neophodne
732
promjene, spremna slijediti tokove mode i konjunkture, sa starim

postupcima koji ponekad podsjeaju na neku vrst Verlagssys-
tema. Velike tekstilne tvrtke u Italiji danas su u nazadovanju, dok
u Pratu jo uvijek vlada puna zaposlenost.
Ali nije mi namjera nizati primjere. Valja samo naznaiti da
postoji jedna nia, rubna, vie ili manje zgusnuta oblast privrede
nazovite je kako god hoete, ali ona postoji a sastavljena je
od nezavisnih jedinica. Onda se nemojte prenagliti i rei da kapita
lizam predstavlja drutvenu cjelinu, da u potpunosti obuhvaa
naa drutva. Malu radionicu iz Prata, kao i tiskaru u New Yorku
danas u steaju ne treba smjetati u kategoriju pravog kapita
lizma. To nije ispravno ni na drutvenom planu, ni na planu
ekonomskog upravljanja.
Valja na kraju dodati da konkurcncijski sektor ne obuhvaa
sve to je kapitalizam sa svojih visina ostavio po strani ili ak
napustio. U industrijaliziranim zemljama dananjice jo uvijek
postoji, jednako kao u XVIII. stoljeu, prostrana osnovica koja, da
se izrazimo kao ekonomisti, predstavlja ak 30 do 40% djelatnosi.
Taj opseg, nedavno procijenjen, iznenauje svojom veliinom a
obuhvaa sve to se nalazi izvan dravnih trita i nadzora, te
predstavlja zbroj krijumarenja, razmjene dobara i usluga, rada
na crno, poslova kod kue, one kune privrede koja je za svetog
Tomu Akvinskog bila economia p u ra i koja se odrala do naih
dana. Trodijelna podjela, stupnjevita ekonomija, kojoj sam dav
nanju vanost utvrdio, ostaje obrascem, motrilitcm za sadanje
vrijeme. A statistike koje u svojim brojkama nc vode rauna o toj
osnovici naih drutava samo su nepotpune analize.
To nas obvezuje da preispitamo mnoga gledita o sistemu
koji bi bio kapitalistiki od vrha do dna. Ukratko, postoji naprotiv
aktivna dijalektika izmeu kapitalizma i onoga to, u njegovom
podnoju, nije pravi kapitalizam. Poznato je da velike tvrtke tole
riraju mala poduzea i da ih nc bi eljele odmah progutati. Kakva
dobrota s njihove strane! Slino tome, Stendhal je mislio da su u
tako okrutnoj renesansnoj Italiji veliki gradovi, zbog svoje dobre
due, potedjeli manje. Rekao sam (i vjerojatno sam u pravu) da
veliki gradovi nisu mogli ivjeti bez malih gradova koji su im na
usluzi. to se tie divovskih tvrtki, prema Galbraithu, one pote-
duju poduzea liliputanske veliine jer ova imaju, obzirom na
svoje male razmjere, vie proizvodne cijene, a to omoguuje da se
trine cijene utvrde na takvoj razini koja poveava iznos mari u
korist velikih tvrtki. Kao da velike tvrtke, da su same, ne bi mogle
733
po svom nahoenju utvrivati cijene i uveavati svoju dobit! Njima

su zapravo potrebne manje jedinice nego to su one same, s jedne
strane i prije svega zato da bi se rijeile tisuu vie ili manje
osrednjih poslova, neophodnih za ivot cijelog drutva, o kojima
se kapitalizam ne brine. S druge strane, poput m anufaktura koje
su se u XVIII. stoljeu neprestance obraale uokolo razbacanim
obrtnikim radionicama, velike tvrtke povjeravaju odreene pos
love podzakupcim a koji im isporuuju finalne ili polufinalne
proizvode. U obrtnikim tvornicama u oblasti Savoje obavlja se
danas izrada ovratnika za vrlo udaljene tvornice. Ostaje mjesta i za
preprodavae, posrednike... Svi ti lanci podzakupaca oigledno su
u izravnoj ovisnosti od kapitalizma, ali predstavljaju samo jedan
poseban sektor sitnog poduzetnitva.
Kad bi sukob izmeu kapitalizma i njegova nieg dijela bio
strogo ekonomske naravi a to nije ini se da bi koegzistencija
pobijedila sama po sebi. To je zakljuak s jednog nedavnog kolok
vija ekonomista.24 No umijeala se vladavinska politika. Nakon
posljednjeg rata, mnoge evropske zemlje provodile su svjesnu
politiku sa ciljem da se, kao u New Yorku, unite mala poduzea,
koja su se shvaala kao preivjela stvar i kao znak ekonomskog
zaostajanja. Drava je tako stvorila monopole. Kao prim jer moe
posluiti elektroprivreda Francuske koja je danas optuena da je
drava u dravi koja ometa razvoj nekih novih oblika energije. A
upravo velika poduzea iz privatnog sektora dobivala su i dobivaju
kredite i prvenstvenu pom o drave, dok banke redom usteu
svoje kredite malim poduzeim a to zapravo znai da su ta
poduzea osuena na ivotarenje i nestajanje.
Nema opasnije politike. To znai u drugom obliku ponoviti
temeljnu greku socijalistikih zemalja. Nije li Lcnjin govorio:
Sitna trgovaka proizvodnja svakim danom, u svakom trenutku,
omoguuje spontano raanje kapitalizma i buroazije... Ondje
gdje se odri sitna eksploatacija i slobodna razmjena, ponovo se
javlja kapitalizam.25 Njemu se ak pripisuje izreka da kapita
lizam zapoinje na seoskom tritu. Zakljuak: da bi se otklonio
kapitalizam, treba do korijena iupati individualnu proizvodnju
i slobodnu razmjenu. Nisu li te Lenjinovc opaske zapravo poast
golemoj stvaralakoj snazi trita, nioj oblasti razmjena, zanat
stvu, a po mom miljenju ak i snalaljivosti? Stvaralakoj moi
koja za ekonomiju znai ne samo temeljno bogatstvo, nego i
mogunost da uzmakne u razdobljima krize, u ratovima, u ozbi
ljnim kvarovima ekonomije koji zahtijevaju strukturne promjene.
734
Osnovica koja nije paralizirana teinom svoje opreme i organi

zacije uvijek je spremna okrenuti jedra prema vjetru: to je pod
ruje izvora, nepredvienih rjeenja i inovacija, iako njegova
najbolja otkria uglavnom padaju u ruke posjednika kapitala. Nisu
kapitalisti izveli prvu revoluciju pamuka, sve je zapoelo u sitnim
i dinaminim poduzeima. Je li danas situacija mnogo drugaija?
Jedan predstavnik krupnog francuskog kapitalizma nedavno mi je
rekao da se novatori nikada ne obogauju! Oni moraju drugima
prepustiti igru. No ipak su oni izumitelji! Zar izvjetaj MIT ne
naznauje upravo da se tijekom posljednjih petnaest godina vie
od polovice novih radnih mjesta u Sjedinjenim Davama moe
zahvaliti poduzeima s manje od 50 radnika?
Na kraju, otvorenim prihvaanjem razlikovanja izmeu tri
ne privrede i kapitalizma trebalo bi izbjei sve ili nita, to nam
neprestano predlau politiari, kao da je trinu privredu nemo
gue zadrati ako se ne ostavi i potpuna sloboda monopola, ili kao
da je nemogue osloboditi se monopola bez potpune nacionali
zacije. Program Prakog proljea socijalizam na vrhu, a slo
boda i spontanost u bazi nudio se zapravo kao dvostruko
rjeenje za dvostruku realnost, punu razloga za zabrinutost. No
koji bi socijalizam mogao zadrati slobode i pokretljivost poduzet
nitva? Sve dok predloeno rjeenje bude monopol Kapitala zamje
njivalo monopolom Drave, dodavajui zapravo negativnosti onog
drugog negativnostima onoga prvog tko se jo moe uditi to
klasina rjeenja ljevice ne pobuuju oduevljenje biraa? Kad
bismo ih traili ozbiljno i poteno, ne bi nedostajalo ekonomskih
rjeenja koja bi proirila sektor trita i u njegovu slubu stavila
ekonomske prednosti koje je vladalaka skupina rezervirala za
sebe. Ali osnovna tekoa nije u tome, nego u drutvu. Kao to
nikada ne moemo oekivati od zemalja koje se nalaze u sreditu
neke ekonomijc-svijcta da odbace svoje povlastice na m eun
arodnom planu, zar se onda moemo na nacionalnom planu
nadati da e vladalake skupine koje zdruuju Kapital i Dravu i
uivaju m eunarodnu pomo prihvatiti da odigraju svoju ulogu i
da je onda prepuste drugome?
30. listopada 1979.
735
NAPOMENE
Napomene uz predgovor
1. Conquerors a n d Rulers, Social Fortes in Systems. The Socials Sciences, Problems
M edieval China, 2. izd. 1965, str. 13 sq, a n d orientation, 1968, str. 109-127.
citirao Immanuel WALLERSTEIN, The Mo 9- Jos GENTIL DA SILVA, izvor izgubljen i
d e m W orld System, 1974, str. 6 . au to r ga nije mogao ponovo nai.
2. Ashin DAS GUPTA, Trade a n d Politics 10. Les tapes d u dveloppement politique,
in IS tb Century In d ia * u; Islam a n d the 1975, str. 20.
Trade o f Asia, priredio D. S. RICHARDS, 11. Le Monde, 23. srpnja 1970, autor lanka
1970, str. 183. K. S. CAROL.
3. Ren BOUVIER, Quevedo *hom m e du di 12. Citirao Cyril S. BEL5HAW, Traditional
able, hom m e de Dieu*, 1929, str. S3- Exchange a n d M o d e m Markets, 1965,
4. Jean IMBERT, H istoire conomique des str. 5.
origines 1789, 1965; Hans HAUSHERR,
13- Joseph SCHUMPETER, History o f Econo
Wirtscbaftsgeschicbte d er Neuxeit, 1954;
m ic Analysis, drugo izd. 1955, I, str. 6 .
H ubert RICHARDOT i Bernard SCHNAP-
PER, Histoire des fa its conomiques ju s 14. Jean POIRIER, Le com m erce des hom
q u ' fin du XVIIIe sicle, 1963; John mes* u asopisu Cahiers de l institut de
HICKS, A Theory o f Econom ie History, science conom ique applique, br. 95,
1969. franc, prijev. 1973. studeni 1959, str. 5.
5. Allgemeine Wiriscbafisgescbichte des Mit- 15- Marc GUILLAUME, Le capital et son dou
lelalters u n d der Neuxeit, druga knjiga, ble, 1975, sir. 7.
1958. 16. Jean Baptiste SAY, Cours complet d'co
6. Frdric NOVALIS, L'Encyclopdie, 1966, nom ie politique pratique, I, 1828, str. 7.
sir. 43. 17. Fernand BRAUDEL, Histoire et sciences
7. Ren CLEMENS, Prolgomnes d 'une th sociales: la longue dure U: Annales E.
orie de la structure conomique, 1952, S. C , 1958, str. 725-753.
str. 92. 18. J. SCHUMPETER, op. cit., pog. Il passim,
8. Witold KULA, prema jednom davnom raz Po gdi Elizabeth BOODY-SCHUMPETER,
govoru. Cf. On the Typology o f Economic etvrti nain bila bi socioloka metoda.
Napomene uz poglavlje 1
1. Usporedi supra, pog. V. liebe Weltwirtscbqft, BlOte u n d Ende ei-
2. SIMONDE Dl SISMONDI, N ouveaux Prin ner Weltwirtsebafisperiode, 1933. A Hek-
cipes d'conomie politique, priprem io Je to r AMMAN u W irtscb a ft u n d
an Weiller, 1971, str. 19. Lebensraum der Mitlelalterlicben Klein-
3. Ibid. str. 105, br. 1. sladt, bez datuma, str. 4, s razlogom ka
4. Rije koju sam u takvom uskom znaenju e: eine Art Weltwirtschaft, neka vrsta
pronaao kod F riaa RRIGA, MittelaJler- svjetske ekonomije.
736
Napomene
5. Lon-H. DUPRJEZ, Principes et probl 26. Louis COULON, L'Ulysse f ra n o is o u le

mes d'interprtation str. 3. u: Diffusion voyage d e France, d e F landre et d e S a
du progrs et convergence des prix. tu voie, 1643, str. 52-53. i 62-63.
des internationales, 19, Razmatranja 27. Alonso MORGADO, llisto ria d e Sevilla,
koja slijede u tom poglavlju pridruuju 1587, P 56.
se tezama I. WALLERSTE1NA, op. cit, iako 28. Kralj Portugala do 1640.
se ne slaem uvijek s njim. 29. Evaldo CABRAL DE MELLO, O linda res-
6. Fernand BRAUDEL, La Mditerrane et le ta u ra d a . G uerra e A u ea r n o N ordeste,
monde mditerranen l'poque de Phi 1 6 3 0 -1 6 5 4 , 1975, str. 52.
lippe 11, 1949, str. 325, 328 sq. 30. Ibid.
7. F. BRAUDEL, Mdit., 196 6 , I, str. 354. 31. Charles CARRIRE, Marcel COURDUIU,
8. A. M. JONES, Aian Trade in Antiquity L E space c o m m e r c ia l m a r s e illa is a u x
u: Islam a n d the Trade o f Asia, op. cit., XVIIe et XVIIIe sicles, daklil., str. 27.
str. 5. 32. A. N., Marine, B7 463, 11 (1697).
9. Koristim izraz rgies tendancielles, slije 33. Patrick CHORLEY, Oil, Silk a n d E nlight
dei primjer Georgesa Gurvitcha, da ne en m en t. E conom ic P roblem s in XVIIltb
bih govorio o zakonima. cen tu ry N aples, 1965. Vidi takoer Sal
10. Paul M. SWEEZY, Le Capitalisme moder vatore C1R1ACONO, O lio e d Ebrci nella
ne, 1976 , str. 149. R epubblica ven eta d el Settecento, 1975,
11. Izraz potjee od Wallereteina. str. 20.
12. Georg TOCTANDER VON DER JADEL, lier 34. Vidi supra. U, pogt. IV.
persicum ou description d un voyage en 35. M dit., 1966, I, str. 113 sq.
Perse entrepris en 1602..., 1877, str. 9. 36. Ibid., str. 358.
22-24. 37. Ernst WAGEMANN, E eo n o m ia n iu n d ia l,
13- Pedro CUBERO SEBASTIAN, Breve Rela- 1952, H, str. 95.
cin de ta pervgrinacin que ba becho 38. Johann Heinrich von T11NEN, D er iso-
de la m ayor parte del m undo, 1680, str. lierte S ta a t in Bexiebung a u f L a n d w iri-
175. seb a ft u n d N a tio n a lo ko n o m ie, 1876, I,
14. Louis-Alexandre FROTTER DE LA MESSE- str. 1 .
L1RE, Voyage Saint-Ptersbourg ou 39- E. CONDILLAC, Le co m m erce et le g o u
N ouveaux Mmoires sur la Russie, 1803, v e rn em en t, 1776, izdanje iz 1 9 6 6 , str.
str. 254. 248 sq., govori o ekonomiji nekog zami
ljenog otoka.
15. Mdit., I, str. 250.
40. Siedlungsgeograpbiscbe U ntersuchungcii
16. Philippe de COMMYNES, Mmoires, III,
in N ie d era n d a lu sien , 1935.
1965, str. 110.
41. Vidi supra, , str. 22-27.
17. Ren DESCARTES, uvres, I, Correspon 42. R echerches s u r la n a tu r e et les causes
dance, 1%9, str. 201. d e la richesse des n a tio n s. II, 1802, sir.
18. Charles de BROSSES, Lettres famillires 403 sq., citirao Pierre DOCKS, L'Espace
crites d'Italie en 1739. et 1740, 1858, d a n s la p e n s e conom ique, 1969, str.
str. 219- 408-4 0 9 .
19- Jacques de VILLAMONT, Les Voyages..., 4 3 . Vidi in fra , str. 36.
1607, str. 203. 44. H. P1RENNE, H isto ire d e B elgique, III,
20. Ibid., str. 209. 1907, str. 259.
21. Naravno, u smislu slobodnih duhova. 45. A. EMMANUEL, L' change ingal, 1969,
22. Brian PULLAN, Rich a n d Poor in Renais str. 4 3 .
sance Venice, 1971, str. 3- 46. U jednom izvjetaju na Tjednu u Pratu,
23. Voyage d'Angleterre, de Hollande et de travanj 1978.
Flandres, 1728, Victoria i Albert Museum, 47. Ib id
8 6 NN 2, P. 177. Pod brownistima se 48. Johann BECKMANN, B eitrdge z u r k o n o -
misli na jednu vjersku protestantsku sek m ie..., 1781, str. 427. Oko godine 1705.
tu koja se pojavila oko 1580. slijedei na 85 trgovakih firmi od kojih 12 panjol
uk Roberta Brownea; milenaristi od mi skih, 26 enovekih, 11 francuskih, 10
llnaires. engleskih, 7 hamburkih, 18 holandskih
24. Ibid., P 178-179. i flamanskih-, Franois DORNIC, op. cit.,
25. Hugo SOLY, The 'Betrayal' o f the Six str. 85, po Raimundo de LANTERY, u: Me-
teenth Century Bourgeoisie: a Myth? So m o ria s, 2. dio, str. 6-7.
me considerations o f the Behaviour Pat 49- Jean GEORGELIN, V enise a u sicle des
tern of the Merchants o f Antwerp in the L um ires, 1978, str. 671.
Sixteenth Century, u: Acta bistoriae ne- 50. Tibor w i 11 MAN, Los metales preciosos
eriandicae, 1975, str. 31-49- d e Amrica y la estructura agraria de
737
Hungria a los fines del siglo XVI, u: Acta 75. G. TOMASI DI LAMPEDUSA, Le G upard,
bislorica, XXIV, 1967. sir. 27. I960, str. 164.
31. Jacques SAVARY, Dictionnaire universel 76. Maurice LVI-LEBOYER, Franois CROU-
d e com m erce..., 1759-1765, V, zbirka ZET, Pierre CHAUNU.
669 . 77. Sve do stvaranja Eskontne banke 24. o-
52. Jacques DOURNES, Ptao, une thorie ujka 1776.
du p o u vo ir chez les Indochinois Jrai, 78. Vidi in fra , str. 93-94.
1977, sir. 89. 79. Op. cit, str. 1 0 .
53- Opat PRVOST, Histoire gnrale des vo 80. I. WALLERSTEIN, The M odem World Sys
yages, VI, str. 101. tem, II, pog. 1 1 , daktilogram.
54. J. PAQUET, La m isre dans un village 81. J. GEORGEL1N, V enise a u sicle d e s L u
de l'O isans en 1809, u: Cahiers d histo m ires, op. cit., str. 760.
ire, 1966, 3, str. 249-256. 82. Ib id ., str. 14 i p a ssim .
55. Germaine LEVI-PINARD, La Vie quotidie 83- M dit., II, str. 41.
nne Vallorcine a u XVIIIe sicle, 2. izd. 84. Jac q u es GERNET, L a M o n d e c h in o is ,
1976. 1972, str. 429.
56. Cervires, seoska zajednica u brijanson- 85. Vidi in fra , str. 383.
skim Alpama od 18. st. do naih dana, 86. Citirao H. R. C. WRIGHT, C ongts d e L
u: Bulletin du Centre d'histoire conomi n in g r a d 1970, V, str. 100.
que et sociale de la rgion lyonnaise, 87. W. KIENAST, D ie A n fd n g e des europal-
1976, br. 3. str. 21 sq. seben S ta a te n sy ste m s im sp teren M ittel-
57. Citirao Isaac de PINTO, Trait de la cir alter, 1936.
culation et du crdit, 1771, str. 23-24. 88. G escbiebte d e r K riegskunst..., 1907.
58. H. C. DARBY, An Historical Geography 89- Citiram iz sjeanja ovu epizodu na koju
o f England before a. d. 1800, 1951, str. sam naiao u dokumentima Dicga Sud-
444. reza, nekad uvanim u Archives du Gou
59. E. NARNI-MANC1NELLI, Matteo PAONE, vernem ent Gnral de l'Algrie.
Roberto PASCA, lnegualanzia rgionale 90. E. CABRAL DE MELLO, O lin d a re sta u ra -
e uso del territorio: analisi di un'area de- d a ..., op. cit., p a ssim .
pressa della Campania interna, u: Ras- 91. Ib id ., str. 246.
segna economica, 1977. 92. U vezi tog predmeta dopisivao sam se s
60. C hristiane KLAPISCH-ZUBER, Les M a profesorom CRUZ COSTA sa Univerziteta
tres d u m arbre. C arrare 13001600, u Sdo Paulu.
1969, str. 69-76. 93- O uvoenju bajoneta vidi J. U. NEF, La
61. Moscou, A. E. A., 705/409, P 12, 1785. G uerre e t le pro g rs, 1954., str. 330-333.
62. Le Monde, 27. srpnja 1978. 94. Citirao J. U. NEF u: La G uerre e t le p r o
63- Vidi supra, II, pog. V, str. 408. g r s h u m a in , 1954, str. 24.
64. Vidi supra, II, pog. V, str. 408. 95. Pasquale VILLANI, La socict italinna nci
65. T. S. W1LLAN, Studies in Elizabethan Fo secoli XVI e XVII, u: Ricerche storiebe
reign Trade, 1959, str. V. e d e co n o m icb e in m e m o r ia d i C. B arba-
66 . Pierre DRUNEL, L tat et le Souverain, g a llo , 1970, I, str. 255.
1977, str. 12. 96. Philippe Auguste d'ARCQ, La N o blesse
67. Dogado oznaava podruje laguna, malih m ilita ire , 1766, str. 75-76; rijei u kur
otoia i ua sjeverne obale Jadrana sa zivu su moje.
dravajui prilaze Veneciji (Enc. it., , 97. B. G. ZANODI, u: Sergio ANSELMI, Eco-
str. 89). n o m a e Soeiet: le M arch e tr a X V et X X
68. Elena FA5ANO, Lo Stato mediceo di Co~ secolo, 1978, str. 102.
sim o I, 1973- 98. 1. WALLERSTE1N, op. cit., str. 87.
69. Georges LIVET, L quilibre europen de 99- F ederico BRITO FIGUEROA, H isto ria
la fin du XVIe sicle, 1976. e c o n m ic a y s o c ia l d e V e n e z u e la , I,
70. Claude MANCERON, Les Vingt a ns du 1966, p a ssim .
roi, 1972, str. 121. 100. G. MACARTNEY, V oyage d a n s l'in t rie u r
71. R agnar NURSKE, Problem s o f Capita! d a la C hine e t en T a ita rie , f a i t d a n s les
Formation in Underdeveloped Countries. a n n e s 1792, 1793 e t 1794..., II, str. 73.
1953, str. 4. 101. Louis-Narcisse BAUDRY DES LOZIRES,
72. P. CHAUNU, Sville e t l'Atlantique, Vili, V oyage la L o u isia n e et s u r le c o n tin en t
1, 1959, str. 1114. d e l'A m riq u e s e p te n trio n a le f a i t d a n s
73. A. EMMANUEL, op. cit., str. 32. le s a n n e s 1 7 9 4 -1 7 9 8 . 1802, str. 10.
74. David RICARDO, Principes de l conomie 102. P eter LASLETT, U n M o n d e q u e n o u s
politique et de l'impt, izdao Christian a v o n s p e rd u , 1969, str. 40 sq.
SCHMIDT, 1970, str. 101-102. 10J. M d it..., 1966, I, str. 426.
738
Napomene
104. Vidi supra, II, str. 124. 12 5 . L. DERMIGNY, La C hine et l'O ccident. Le
105. Ibid. co m m e rc e d C a n to n a u X VJlP sicle,
106. A. d. S. Venise, Senato Zecca, 42, 20. srp 1719-1833, 1, 1964, str. 101, n. 1.
nja 1639- 126. En Inde, aux XVIe et XVIIe sicles: tr
107. Opat Jean-Q ernard LE BLANC, Lettres sors amricains, monnaie d argent et prix
d'un Franois, 1745, II, str. 42. dans lEmpire mogot, u: A n n a les E. S.
108. Ib id , str. 43. C, 1969, str. 835-859.
109. Ib id , str. 1. 127. Citirao Pierre VILLMl, Kongres u Stock-
110. Ib id , , str. 68. holmu, I960, str. 39.
111. Jacques ACCAR1AS DE SERIONNE, La Ri
chesse de l'Angleterre, 1771, str. 61. 128. Rondo CAMERON, Economic History,
112. Rasprave koje slijede, SMOUTA o kot Pure and Applied, u: J o u r n a l o f Econo
skoj, H. KELLENBENZA i P. A1ROCKA, m ic H istory, oujak 1976, str. 3-27.
iznijete su u toku Tjedna u Pratu, 1978. 129. / 1p ro b le m a d e l tr e n d sccolarc n elle fla t-
113. A. DAS GUPTA, lanak citiran u: Islam tu a z io n i d ei prezxi, 1935.
a n d tbe Trade o f Asia D. S. IUCHARDSA, 130. G. 1, op. cit.
1970, str. 206. 131. Ibid.
114. Prcis de sociologie d'aprs W. Pareto, 1 3 2 . Les implications de l'emballement mon
2. izd., 1971, str. 172. dial des prix depuis 1972, u: Recherches
115. G. IMBERT, Des Mouvements de longue conom iques d e Louvain, rujan 1977.
dure Kondratiejf, 1959- 1 33. U: A n n a les E. S. C., 1 9 6 1 , str. 115.
116. Thorie conomique du systme fodal:
p o u r un modle de l conomie polonaise, 13 4 . P. LON, u: Congrs d e S tockholm , I960,
str. l67.
1970, str. 48.
117. Nedavna rasprava o Kondratiejfu: W. W. 135- La Crise d e l'co n o m ie fr a n a is e la fin
ROSTOW, Kondratieff, Schumpeter and d e l'A ncien R gim e et a u d b u t d e la
Kuznets: Trend Periods Revisited, u: Tbe R volution, 1 9 4 4 , str. V11I-K.
Journal o f Economie History, 1975, str. 1 3 6 . Thorie con o m iq u e d u systm e f o d a l...,
719-753. op. cit. str. 84.
118. W. BRULEZ, Sville et lAtlantique: ne 137. Gazettes hollandaises et trsors amri
koliko kritikih razmiljanja u: Rvue cains u: A n u a rio d e b isto ria econm ica
belge de philologie et d'histoire, 1964, br. y social, I 9 6 9 , str. .
2, str. 592. 138. P. VILAR, L 'In d u stria lisa tio n en Europe
119 . P. CHAUNU, Sville et l'Atlantique, VIU, a u XIIe sicle, seminar u Lyonu, 1970,
1, 1959, str. 30. str. 331.
120. Dietrich EBEL1NG e t Franz IRSIGLER, Ge- 139- H rsies conom iques, 1972, str. 50.
treideumsatz, Getreide un d Brotpreise in
140. P. BEYSSADE, L a P hilosophie p rem ire d e
K6ln, 1368-1797, 1976. D escartes, daktilogram, str. 111.
121. F. BRAUDEL et F. SPOONER, Prices in
Europe from 1450 to 1750, u: The Cam 141. Earl J. HAMILTON American Treasure
bridge Economic History o f Europe, IV, and the Rise of Capitalism, u: E co n o m i
1967, str. 468. ca, studeni 1 9 2 9 , str. 355-356.
122. P. CHAUNU, op. cit., sir. 45. 142. Phelps BROWN, S. V. HOPKINS Seven
1 2 3 . Gazette de France, str. 489- Centuries of Building Wages, u: E cono
124. Pierre CHAUNU, Les Philippines et le Pa m ica , kolovoz 1955, str. 195-206.
cifique des Ibriques, i 9 6 0 , str. 243, n. 143. Charles SE1GNOBOS, H istoire sincre de
la n a tio n fra n a ise , 1933.
1. Ova i prethodne primjedbe su prema o- 3. Studi di storia economica, 1955, I, str.
tipkanom tekstu Paula ADAMA: L'Origine 630.
des grandes cits m aritim es indpen 4. Porez na dohodak koji je ustanovio Pitt
dantes et la nature du prem ier capita Drugi 1799-
lism e commercial, str. 13. 5. Henri P1RENNE, La Civilisation occiden
2. Paul GROUSSET, predgovor knjige Rgi tale au Moyen Age du XIe au milieu du
ne PERNOUD Les Villes marchandes aux XVe sicle, H istoire gnrale, od G.
XIVe et XVe sicles, 1948, str. 18. GLOTZA, VIII, 1933, str. 99-100.
739
6. Cours complet d'conom ie politique p r a 28. Ibid., str. 90; Henri LAURENT, Un Grand
tique, op. cit., I, str. 234. Com m erce d'exportation. La draperie
7. Trait de la circulation et du crdit, op. des P a y s -B a s en Prance et dans les pays
cit., str. 9- mditeranens, XlF-XV* sicles, 1935,
8. Rene DOEHAERD, La H aut Moyen Age str. 37-39-
occidental, conomies et socits, 1971, 29. H. PIRENNE, op. cit., str. 128.
str. 289- 30. 13- sijenja 1598. ukazom Elizabete, ko
9. P. ADAM, op. cit., str. 11. jeg je tekst iznio Philippe DOLLINGER,
10. Izraz koji je upotrijebio Henri P1RENNE La H anse (X//*-XVIIe sicles), 1964, str.
u toku jedne konferencije odrane u Al 485-486.
iru 1931. 31. Tibor W1TTMAN, Les G ueux d a n s les
11. The Closing of the European Frontier bonnes villes de Flandre (15771584),
u: Speculum, 1958, str. 476. 1969, str. 23; Hippolyte FIERENS-GEVA-
12. Wilhelm ADEL, Agrarkrisen undAgrarko- ERT, Psychologie d 'une ville, essai sur
njunktur, 1 9 6 6 , str. 19- Bruges, 1901., str. 105; E. LUKCA, Die
13. Johanns BHLER, Vida y eultura en la Grosse Zeit der Niederiande, 1936, str.
ed a d m edia, 1946, str. 204. 37.
14. J. H. SLCHER VAN BATH, The Agrarian 32. Arhivi Datini, Prato, 26. travnja 1399.
H istory o f Western Europe, A. D. 500- 33. H. PIRENNE, op. cit., str. 127.
1850, 1966, str. 24. 34. J. A. VAN HOUTTE, Bruges et Anvers,
15. Yves RENOUARD, Les Villes d'Italie de la m arches 'nationaux' ou 'internationaux'
f i n d u X e au dbut d u XIVe sicle, 1969, du XIVe au XVIe sicle, u: Revue du
I, str. 15. Nord, 1952, str. 89-108.
16. Karl BOSL, Die Crundlagen der moder- 35. Brgges Entw icM ung z u m mittelalter-
nen Gesellscbaft im Mittelalter, 1972, II, lichen Weltmarkt, 1908, str. 253.
str. 290. 3 6 . Op. cit., str. 16.
17. Razmatranje koje sam feto sluao. Cf. 37. Za itav ovaj paragraf, P. DOLLINGER, op.
Armando SAPORI, Caratteri cd espansi- cit.
one dell'econom ia com unale italiana u:
38. H. PIRENNE, op. cit., str. 26-27.
C ongresso storico in te m a z io n a le p e r
IV I 11 centenario della prim a Lega Lom 39. P- DOLLINGER, op. cit., str. 42.
barda, Bergamo, 1967, str. 125-136. 40. Witold HENSEL, Aleksandcr G1EYSZTOR,
18. What accelerated technological Progress Les recherches archologiques en Polog
in the Western Middle Ages, u: Scientific ne, 1958, str. 54 sq.
Change, CROMBIE, 1963, str. 277. 41. P. DOLLINGER, op. cit., str. 21.
19. Les bases m ontaires d 'u n e suprmatie 42. Rene DOEHAERD, A propos du mot
conom ique: l'or musulman du VIIe au 'H anse', u: R e v u e d u N ord, sijeanj
XIe sicle, u: A nnales E. S. C., 1947, str. 1951, sir. 51.
158. 43. P. DOLLINGER, op. cit., str. 10.
20. L conomie rurale et la vie des cam pag 44. Mdit..., I, str. 128.
nes d a n s l'Occident mdival, 1962, I, 45. P. DOLLINGER, op. cit., str. 177.
str. 255. 46. Ibid., str. 54.
21. L a N a scit delT Europa, sec. X XJV, 47. Vidi supra, II, str. 314.
1966, str. 121. i sq. 48. P. DOLLINGER, op. cit., str. 39-
22. La civilt economica nelle su e esplica- 49. Ib id , str. 148.
zioni dalla Versilia alla Maremma (secoli 50. Ib id , str. 39.
X-XVII) u: A tti del 60 Congresso Inter- 51. Ib id , str. 59-
na zio n a le della D ante Alighieri, str. 52. Ib id , str. 86.
21.
53. Henryk SAMSONOW1CZ, Les liens cul
23. Wirtscbaftsgeschicbte Deutscblands von turels entre les bourgeois du littoral bal-
16. bis 18. Jabrbundert, 1951, I, str. 327. tique dans le bas Moyen Age u: Studio
24. M ittelalteriicbe W eltwirtscbaft..., 1933, maritim a, I, str. 10-11.
str. 22. 54. Ibid., str. 12.
25. Analogne prim jedbe povodom zraenja u
Frankfurtu na Majni u: H ans MAUERS- 55. Ib id
BERC, Wirtscbafts undSozialgescbicbte 56. Ib id
zentraleuropdiscber S tdte in neuetvr 57. P. DOLLINGER, op. cit., str. 266.
Zeit, I960, str. 238-239. 58. Ibid., str. 55.
26. H. PIRENNE, u: G. GLOTZ, Histoire g 59. Ib id , str. 130.
nrale, Vili, op. cit. str. 144. 60. Ib id , str. 95.
27. Ibid. str. 11. 61. Ib id , str. 100-101.
740
N apom ene
62. Marian MALOWIST, Croissance et rgres 85. Heinrich KRETSCHMAYR, Gescbicbte von
sion en Europe, X/V'-XVII* sicles, 1972, Venedig, 1964, 1, str. 257.
str. 93, 98. 86. W. HEYD, Histoire du commerce du Le
63. P. DOLL1NGER, op. cit., str. 360. vant au Moyen Age, 1936, str. 173.
64. M. MALOWIST. op. eit., str. 133. 87. Ne tako strano kako sc ini, prema Do-
65. Ibid., str. 103. naldu E. QUELLERU i Gcrardu W. DO-
66 . Eli F. HECKSCHER, Der Merkantitismus, RYU, Some Arguments in Defense of the
panjol. prijev.: La Epoca merkantilista, Venetians on the Fourth Crusade u: The
1943. str. 311. American Historical Review, br. 4, listo
67. Histoire des prix et des salaires dans pad 1976, str. 717-737.
l'Orient mdival, 1969. str. 237. 88. R. S. LOPEZ, op. cit., str. 154 sq.
68. Robert-Henri HAUTTER, La marine d A- 89. Jacques MAS-LATIUE, Histoire de tile de
malfi dans le trafic m diterranen du Chypre sous le rgne des princes de la
XIVe sicle, propos du transport du sel maison de Lusignan, 1861, I, str. 511.
de Sardaigne, u: Bulletin philologique et 90. O kovanju novca vidi supra, II, str. 170.
historique du Comit des travaux histo 91. Richard HENN1G, Terae ineognitae,
riques et scientifiques, 1959. str. 183- 1950-1956, Ul, str. 109 sq.
69. M. del TREPPO, A. LEONE, Amalfi medio- 92. Miljenje koje je odbacio F. ORLANDl,
evaie, 1977. Prosvjed protiv tradicional* Alte origini del libro di Marco Polo u:
ne, iskljuivo trgovake, povijesti Amalfia. Studi in onore d i Am intore Fanfaru',
1962, I, str. 135.
70. M. LOMBARD, cil. lanak u: Annales E.
5. C. 1947, str. 154 sq. 93- Elizabeth CHAPIN, Les villes de foires de
Champagne des origines au dbut du
71. Armando CITARELLA, Patterns in Medie
XfV* sicle, 1937, str. 107. n. 9-
val Trade: The Commerce of Amalfi be
94. Henri PIRENNE, op. cit., I, str. 295.
fore the Crusades u: Journal o f Econo
95. H. LAURENT, op. cit., str. 39.
mic History, prosinac 1968, str. 533. i n.
6.
96. Robert-Henri AUTIER, Les foires de
Champagne u: Recueil Jean Bodin, V,
72. R. -H. HAUTIER, lanak eiY., str. 184. 1953, str. 12.
73. R. S. LOPEZ, op. cit., str. 94. 97. H. PIRENNE, op. eit., str. 89.
74. Y. RENOUARD, op. cit., str. 94. 98. Flix BOURQUELOT, tude sur tes foires
75. Elena C. SKRZ1NSKAJA, Storia della Ta de Champagne, 1865, I, str. 80.
na, u: Studi veneziani, X, 1968, sir. 7. 99- Hektor AMMANN, Die Anfttnge des Aktiv-
In m ari constituta, caret totaliter vineis handels und der Tuchcinfuhr aus Nord-
al que campis. westeuropa nach dem Mittclmccrgcbict
76. M. CANARD, La Guerre sainte dans le U: Studi in onore di Armando Sapori, str.
m onde islamique, Actes du IIe Congrs 275.
des socits savantes d'Afrique du Nord, 100. Porijeklo ove rijei je neobjanjivo. Mo
Tlemcen 1936, u: , str. 605-623. da se radi o jednoj ulici u Firenci koja
77. Zlatna bula Alekseja Komnina u svibnju nosi to ime, sjeditu skladita Arie di Ca-
1082. oslobaa Venecijance svakog plaa limala (Dizionario eneiclopedico italia-
nja (H. P1RENNE, op. cit., str. 23). no).
78. Giuseppe TASS1N1, Curiosit veneziane, 1 0 1 .Mdit., 1, str. 291.
1887, str. 424. 102. Ibid,
79- Gino LUZZATTO, Studi d i storia econo- 103. H. LAURENT, op. cit., sir. 80.
mica ve n a n a , 1954, str. 98. 104. Henri PIGEONNEAU, Histoire du com
80. Benjamin DAVID, The Jewish Mercantile merce de la France, 1, 1665, str. 222-223.
Settlement of the 12th and 13th century 105. Ibid
Venice: Reality o r Conjecture?, u: A. J. 106. Mario CH1AUDANO, 1 Rothschild del
S. Review, 1977, str. 201-225. D uecento: la Gran tavola di O rlando
81. W o lfin g von STROMER, Bernardus Ta- Bonsignori u: Bulletino senese d i storia
uronicus und die Geschaftsbeziehungen patria, VI, 1935.
zwischen d er deutschen Ostalpen und 107. R. -H . BAUTTER, op. cit., str. 47.
Venedig vor Grndung des Fondaco dei 108. F. BOURQUELOT, op. cit., I, str. 66.
Tedeschi u: Grazer Forscbungen z u r 109. H. LAURENT, op. cit., str. 38.
Wirtscbaftsu n d Soaalgesebicbte, . 110. Ib id , str. 117-118.
82. G. LUZZATO, op. cit., str. 10. 111. R. -H . BAUTIER, op. cit., str. 45-46.
83. Ibid., sir. 37-38. 112. Vital CHOMEL, Jean EBERSOLT, Cinq Si
84. Giorgio GRACCO, Societd e stato net me- cles de circulation internationale vue de
dioevo ve n a so n o (secoli XII. XIV), Jougne, 1951, str. 42.
1967. 113. Vidi infra, str. 102.
741
114. Wolfgang von STROMER Banken und 141. Vidi infra, str. 103 sq.
Celdm arkc die Funktion der Wechselstu- 142. A. d. S. Venecija, Notario del Collcgio, 9,
ben in Oberdeutschland und den Rhein- F 26 Ve, n 81, 12. kolovoza 1445.
landen, Prato, 18. travnja 1972, 4. tje 143- Ibid., 14 P 38 v, 18. srpnja 1491; Sonato
dan F. -D atini. Terra, 12, P 41, 7. veljae 1494.
115. Augusto GUZZO, Uvod u Secondo Collo- 144. Mdit., II, str. 215-216.
quio suU'et deH'Umanesimo e del R ina 145. A. d. S. Venise, Senato Terra, 4, P 107
scim enlo in Francia, 1970. Ve .
116. Giuseppe TOFFAN1N, II Secolo senza Ro 146. P. MOLMENT1, La Stona di Venezia nella
m a, Bologna, 1943- vitaprivata..., 1880,1, str. 124, 131-132.
117. Guy FOURQU1N, Les Campagnes de la 147. Piero PIERI, Milizie e cnpitani di ventura
rgion parisienne la fin du Moyen Age, in Italia del Medio Evo u: A tti della Re
1964, str. 161-162. ale A ccadem ia P eloritana, XL, 1937-
118. Treba ipak napom enuti da je Filip VI Va 1938, str. 12.
lois pokuao obnoviti privilegije sajmova 148. H. KRETSCHMAYR, op. cit., II, str. 386.
u Champagnei izmeu 1344-1349, Cf. M. 149- Girolamo FRIULI, Diarii, izd. A, Scgrc,
de LAURIRE, Ordonnances des rois de 1921, I, sir. 1 9 .
France, 1729, str. 200, 234, 305. 150. Federico CHABOD, Venezia nella poli-
119. B anco e m oneta dalle Cruciate alla Ri- tica italiana ed europea de Cinqucccnco
voluzione francese, 1949, str. 62. U: La Civill ve n a ia n a del Rinaschncn-
120. Ibid. to, 1958, str. 29. Dolasci panjolskih am
121. Raymond de ROOVER, Le rle des Ita basadora i kralja Maksimilijana. Arhiv
liens dans la formation de la banque m o Gonzaga, serija E, Venecija 1435, Vene
dem e, u: Revue de la banque, 1952, str. cija, 2. sijenja 1495.
12. 151. H. HAUSHERR, op. cit., str. 28.
122. Vidi supra, U, str. 102. 152. Bilanci..., I, str. 38-39- Ne 1318. kako je
123. Carlo CIPOLLA, Money, Prices andCiviU- pisao William MAC NEILL: Venice, the
zation, 1 9 5 6 , str. 33-34. Hinge o f Europe 10811797, 1974, str.
124. H. KRETSCHMAYR, op. cit., U, str. 234. 6 6 , nego ak prije 1228, Bilanci..., str.
125. Ibid., sir. 2 3 4 - 2 3 6 . 38-39, unajmljivanje Fondaco dei Tedes-
126. Ibid., str. 2 3 9 . cbi qui tenent fontieum Venetie ubi Ten-
127. Foundation o f Capitalism, 1959, sir 29 tonici bospitantur.
sq. 153. J. SCHNEIDER, U s villes allemandes au
128. H a n n elo re GRONEUER, Die Seever- Moyen Age. Les institutions conom iqu
sicherung in G enua am Ausgang des 14. es u: Recueil de la Socit Jean Bodin,
J a h r h u n d e rts u; B eitrd g e z u r Wirt- VII, La Ville, institutions conomiques et
schafts u n d Sozialgeschicbte des Miltel- sociales, 1955, 2. dio, str. 423.
alters, 1976, str. 218-260. 154. Antonio H. de OLIVEIRA MARQUES No
1 2 9 . H. KRETSCHMAYR, op. a t., 11, str. 300. tas para la historia da Feiioria portugucsn
130. Christian BEC, Les M archands crivains da Flandes no seculo XV, u: Studi in
Florence 1375-1434, 1968, sir. 312. onore d i Am intore Fanfani, 1962, 11, str.
131. Mdit., I, sir. 310. 370-476, naroito str. 446, Anselmo RA-
132. Ibid., str. 311. ACAMP FREIRE, A Feiioria da Flandes,
1 3 3 . Bilanci generali, 1912, (izdala Kraljevska U: Arcbivio bistoricoporittgua, VI, 1908-
komisija za objavljivanje financijskih do 1910, str. 322 sq.
kum enata Republike Venecije, U. serija). 155. Mdit., I, str. 428.
1 3 4 . Vidi infra, str. 262 sq. 156. G. LUZZATTO, op. cit., str. 149.
135- Bilanci generali, 2. serija I, 1, Venecija, 157. Mdit., I, str. 277.
1912. 158. Alberto TENENTI, Corrado VTVANTl, U
1 3 6 . Ibid., Dokumenti n. 81, str. 04-97. Tekst film d 'u n grand systme de navigation:
je objavio H. KRETSCHMAYR, op. cit.. Il, les g al res m arc h an d e s v n itien n e s,
str. 6 1 7 - 6 1 9 . XIV'-XVI* sicles u: A nnales E. S. C.
137. Mdit., 1, str. 452. 1961, str. 85.
138. Obino se prihvaa da je razmjer izmi-du 159- Op. cit., str. 62 sij.
godinjeg izdavanja novca i novca u op 160. Federigo MEL1S, La Moneta, daktil., str.
ticaju 1 : 20. 8.
13 9 . Pierre-Antoine, com te DARU, flisluitv de 16 1. Federigo MELIS, Origenes de la Banca
la Rpublique de Venis, 1619, IV, sir. 78. Moderna, u: M oneda y Credito, oujak
140. Oliver C. COX, F oundation o f Capita 1971, sir. 10-11.
lism, 1959. str. 6 9 . i napom ena 18 (Pre 162. Federigo MELIS, Storia della ragionetia.
ma MOLMENT1U). contributo alla conoscenza e inletpreta-
742
N apom ene
zione delte fo n ti pi significative della I9 2 . A. d. S. Venise, Senato Mar, II, P 126,

storia economica, 1950, Sir. 461 sq. 21. veljae 1446.
163. Federigo MELIS, Suite fonti della storia 193- D. SELLA, cit. lanak, str. 40, 41.
economica, 1963. sir. 152. 1 9 4 . Orner Lutfi BARKAN, Essai sur les don
164. Vidi supra, , sir. 252 sq. nes statistiques des registres de recen
165. R. HENNIG, op. at.. Ill, sir. 119 sq, i IV, sement dans l'Empire ottoman aux XV*
sir. 126. et XVIe sicles, u: Journal o f economic
166 . G. TASSINI, op. cit., str. 55. an d social history o f the Orient, kolovoz
167. E. LATTES, La Liberia delle banebe a Ve- 1957, str. 27, 3 4 .
neria 1869, poglavlje II. 1 9 5 . Odluka Senata od 18. veljae 1453. ot
168. Gino LUZZATTO, Storia economica di voreno je potvrivala potrebu ob rcve-
Venezia d a !XIe a l XVI* s., 196l, sir. 101. rentiam Dci, bonum christianorum hono
169. G. LUZZATTO, op. cit., sir. 212. rent, nostri dominii et pro commodo et
170. G. LUZZATTO, op. cit., str. 78. utilitate mercatorum et civium nostro-
171. G. LUZZATTO, Studi..., op. cit., sir. 135- rum da priickne u pomo Konstantino-
136. polu, tom gradu za kojeg se moe rei
172. Ibid., sir. 130. da se smatra dijelom nae drave i koji
173. Reinhold C. MUELLER, Les Prteurs ne smije pasti u ruke nevjernika, civitas
juifs Venise, U: Annales E. S. C , 1975, Constantinopolis que dii ct reputari po
str. 1277. test esse nostri dominii, non dcvcniat ad
174. G. LUZZATTO, Studi..., op. cit., sir. 104. manos infidelium, A. d. S. Venise, Se
175. Ibid., str. 104. nato Mar, 4, 170.
176. Ibid., str. 106, napomena 67. 1 9 6 . A. d. S. Venise, Senato Sccrcia, 20, P 3,
177. Le rle du capital dans la vie locale et 15- sijenja 1454.
le commerce extrieur de Venise entre 1 9 7 . H. KRETSCHMAYR, op. cit., II, str. 371
1050 et 1150, u: Revue belge de philo sq.
logie et d'bistoiiv, XIII, 1934, str. 657- 198. Damio PEREZ, Historia de Portugal,
696 . 1926-1933, 8. dio.
178. Aux origines du capitalisme vnitien iz 199' Ralph DAVIS, The Rise o f the Atlantic
vjetaj o prethodnom lanku u: Annales Economies, 2. izd., 1975, str. 1.
E S. C , 1935, sir. 96. 200. Prije svega djela Vitorina MAGALMa ITS-
179- R. MOROZZO DELLA ROCCA, A. LOM GOD1NHOA.
BARDO, I Documenti del commercio ve- 201. R. DAVIS, op. cit., sir. 4.
n eaano nei secoli XIXIII, 1940, citirao
G. LUZZATTO, Studi..., str. 91. n. 9- 202. Gonzalo de REPARAZ hijo, La F.poca de
180. G. LUZZATTO, Storia economica..., op. los grandes descubrimienlos espanoles y
cit., str. 82. portugueses, 1931.
2 0 3 . Prospero PERAGALLO, Cenni in lo m o
181. Ibid., str. 79-80.
182. Raymond DE ROOVER, Le march m o alia colonia italiana in Poriogallo nei
secoli XIVe, XVe, XVIe, 2. izd., 1907.
ntaire au Moyen Age et au dbut des
temps modernes u : Revue historique, sr- 204. Virginia RAU, A Family of italinn Mer
panj-rujan 1970, str. 79 sq. chants in Portugal in the XVth century:
183. Mdit., I, str. 347. the Lomellini u: Studi in onore di A. Sa-
184. Ibid. pori, op. cil., str. 717-726.
185. F. MELIS, La moneta, op. cit., str. 8. 205. Robert RICARD Contribution l'tude
186. Frdric C. LANE, Venice, a m aritim e re du commerce gnois au Maroc durant la
public, 1973, str. 166. priode portugaise, 1415-1550, u: An
187. Ibid., str. 104. nales de L'Inst. dE tudes orientales, III,
188. Industry a n d Economie Decline in I7tb 1937.
Century Venice, 1976, str. 24. sq. 206. Duarte PACHECO PEREIRA, Esmeralda
189- A. d. S. Venise, Senato Terra, 4, P 71, de situ orbis..., 1692-, citirao R. DAVIS,
18. travnja 1458. op. cit., str. 8.
1 9 0 . D om enico SELLA, Les m ouvem ents 207. Op. cit., str. 11.
l o n ^ de l'industrie lainire Venise aux 208. Vitorino MAGALHAS-GODINllO, Lc
XVIe et XVIIe sicles, u: Annales I: S. repli vnitien ct gyptien et la route du
C., sijeanj-oujak 1957, str. 41. Cap, 1 4 9 6 - 1 5 u: ventail de l bistoire
1 9 1 . B. PULLAN, Rich a n d Poor in Renaissan vivante, 1953, II, str. 293.
ce Venice, 1971, str. 33 sq; Ruggiero MAS- 2i*9. Richard EHRENBERG, Das Zeitalter der
CHIO, Investimenti edilizi delle scuoli- Fugger, 1 9 2 2 , 2 dijela.
grandi a Venezia (XVI-XVH sec.). Tjeihin 210. Herman VAN DER WEE, The G tvw tb o f
u Pratu, travanj 1977. the Antwerpen Market a n d the European
74
F erna n d B ra u d el/ Vrijem e svijeta
Econom y (I 4 tb l6 tb Centuries), 1963. 243. H. VAN DER WEE, op. cit., , str. 178,
II, str. 127. napom ena 191.
211. H enri PIRENNE, H istoire de Belgique, 244. Pierre CHAUNU, Sville et l'Atlantique,
1973, II, str. 58. VI, str. 114-115.
212. G. D. RAMSAY, Tbe City o f London, 1975, 245. Vidi infra, str. 174 sq.
str. 1 2 . 246. J. VAN HOUTTE, op. cit., str. 91.
213- mile COORNAERT, Anvers a-t-elle eu 247. Mdit., I, str. 436-^37.
u n e floue marchande? u: Le N avire et 248. H. VAN DER WEE, op. cit., II, str. 179,
l'conomie m aritim e, od Michela MOL- napom ena 191.
LATA, I960, str. 72 sq. 249. Hugo SOLY, Urbanisme en /Capitalisme
214. Ibid., str. 71, 79. te Antwerpen in de 15 de Eeuw, saetak
215. G. D. RAMSAY, op. cit., str. 13- na francuskom, str. 457 sq.
216. H. PIRENNE, op. cit., Il, str. 57. 250. T. WITTMAN, op. cil., str. 30.
217. G. D. RAMSAY, op. cit., str. 18. 251. P. DOLLINGER, op. cit., str. 417-418. Vidi
218. Lodovico GUICCIARDINI, Description de gravuru na str. 86.
tous les P a y s-B a s, 1568, str. 122. 252. H. VAN DER WEE, op. cit., Il, str. 228-
219. H. VAN DER WEE, op. cit., U, str. 203. 229.
220. Emile COORNAERT, La gense du sys 253. Ibid., str. 238.
tme capitaliste: grand capitalisme et co 254. Ibid., , str. 186.
nom ie traditionnelle Anvers au XVIe si 255. Charles VERLINDEN, Jan CRAEYBECKX,
cle U: A nnales d'histoire conomique et E. SCHOLL1ERS, Mouvements des prix
sociale, 1936, str. 129. et des salaires en Belgique au XVIe s.,
221. Oliver C. COX, op. cit., str. 266. u: Annales E. S. C., 1955, str. 184-185.
222. Op. cit., 3 . odjeljak. 256. John LOTHROP MOTTLEY, La Rvoluti
223. Ibid., II, str. 128. on des P a y s-B a s au XVI* sicle. II, str.
224. Ibid., , str. 120. 196.
225. J. VAN HOUTTE, op. cit., str. 82. 257. Ibid., 1, str. 14.
226. Rene DOEHAERD, tudes anversoises, 258. Ibid., Ill, pog. 1.
1 9 6 3 , I, str. 37 sq, str. 62-63- 259- Mdit., I, str. 438, napom ena 6. Posljed
227. Anselmo BRAACAMP FREIRE, cit. lanak, nje vienje problem a kod Williama D.
str. 322 sq. PHILLIPSA i Carie R. PHILLIPS, Spanish
228. Herm ann VAN DER WEE, op. cit., I, Do wool and dutch rebels: the Middelburg
datak 44/1. Incident of 1574, u: American Histori
229- Ib id , U, str. 125. cal Review, travanj 1977, str. 312-330.
230. Ib id , II, str. 130-131. 2 6 0. Hermann VAN DER WEE, Anvers et les
231. Ibid., II, str. 131. innovations de la technique financire
232. Ibid., II, str. 129. aux XVIe et XVIIe sicles, u: Annales E.
233. Ibid. S. C , 1967, str. 1073.
2 3 4 . Anselmo BRAACAMP FREIRE, cit. lanak, 261. Ib id , str. 1071.
str. 407. 262. Ibid., str. 1073, napom ena 5-
235. Vitorino MAGALHAS-GOD1NHO, L'co 263. Ib id , str. 1076.
nom ie d e l'Empire portugais a u x XVe et 264. Raymond DE ROOVER, L'volution de la
XVI* sicles, 1 9 6 9 , str. 471. le ttr e d e change, ^ -XVIIP sicles,
2 3 6 . John U. NEF, Silver production in cen 1953, str. I I 9 .
tral Europe 1450-1618, u: Tbe Journal 265. Les G ueux dans les bonnes villes de
o f Political Economy, 1941, str. 586. Flandre, 1577-1584, Budimpeta 1 9 6 9 .
237. Mdit., I, str, 497. 266. B. N., Ms Fr. 14666, P 11 v. Izvjetaj iz
238. Richard GASCON, G rand com merce et 1692.
vie urbaine au XVI* sicle. Lyon et ses 267. Giovanni BOTERO, Relazioni universal!',
m archands, 1971, str. 88. 1599, str. 68.
239. H. VAN DER WEE, op. cit., D, str. 156. 268. Ibid
240. Earl J. HAMILTON, Monetary inflation in 269- Grofica de BOIGNE, Mmoires, 1971, I.
Castile, 1598-1660, u: Economie Histo str. 305.
ry, 6 . sijenja 1931, str. 180. 270. Jacques HEERS, Gnes a u XVe sicle,
241. 1529: la Paix des Dames; 1535: Karlo V 1961, str. 532.
zauzeo Milano. 271. Jrme d e LA LANDE, Voyage d un Fran
242. Fernand BRAUDEL, Les em prunts de ais en Italie..., 1769, VIII, str. 492-493-
Charles Quint su r la place d'Anvers, u: 272. Voyage, neobjavljeno djelo grofa d'ES-
Colloques Internationaux du C. N. R. S., PINCHALA, Biblioteka u C lerm ont-Fer-
Charles Q uint et son temps, Pariz, 1958, randu, 1769.
str. 1 9 6 . 273. Ib id
744
N apom ene
274. Ibid. d affaires entre l'Espagne et le Nouveau

275. Vilo VITALE, Breviario della storia di Ge Monde u: C. r. de l'Academie des In
nova, 1955, I, sir. 148. scriptions et BellesLetties, 1930.
276. Ibid., sir. 163- 306 . Felipe RUIZ MARTIN, Letties marchan
277. Mdit., I, sir. 357, napomena 2. des..., sir. 5CDC.
278. V. VITALE, op. at., I, str. 346. 307. Ibid.
279. Ib id , str. 349. 308. Mdit., I, sir. 310.
280. Ibid., str. 421. 309- F. BRAUDEL, Les emprunts de Charles
281. Hannelore GRONEUER, cit. lanak, sir. Quint sur la place d Anvers cit. l., str.
218-260. 192.
282. Ibid. 310. R. CARANDE, cit. I.
283. A. N. K 1355, 21. svibnja 1710. 311. Henri LEPEYRE, Simon Ruiz et les asien-
284. A. N.. A. E., B1 529. 12. travnja 1710. tos de Philippe U, 1953, str. 14 sq.
285. B. N.. Ms Fr.. 16073, P 371. 312. Mdit., I, str. 315.
286. Giuseppe FELLONI, Gli investimenli ft- 3 1 3 . Felipe RUIZ MARTIN, Latries maixhait-
nanziari genovesi in Europa tra if Sei des..., str. XXXVIII.
cento e la Reslaurarione, 1971, str. 345. 314. Giorgio DORIA, Un quadricnnio crilico;
287. Femand BRAUDEL, Endet des Jahrhun- 1575-1578. Contrasti e nuovi orienta-
dert der Genuesen im Jahre 1627?, u: menti nella socict gcnovesc ncl quadro
Mlanges Wilhelm Abel, str. 455. della crisi finanziaria spngnola u: Mlan
288. Roberto S. LOPEZ, Slttdi sull'economia ges Franco Boriandi, 1977, str. 382.
genovese net Medio Evo, 1936, str. 142 315- Saopenje Giorgia DORIA, daktil. Semi
sq. nar u Madridu, 1977.
289- Roberto S. LOPEZ, u svojim uobiajenim 3 1 6 . L'conomie m ondiale et les frappes m o
govorima i u jednom starom neobjavlje ntaires en France 14931680, 1956,
nom predavanju. str. 13 sq.
290. Mdit., I, str. 313. 317. Felipe RUIZ MARTIN, Letties marchan
291- Po tezi koju je u svojim predavanjima es des..., str. XLIV.
to podravao Carmelo TRASSELLI. 318. Ib id , str. XXXII.
292. Odnosi se na tekst i izvjetaje V. VITALEA, 3 1 9 . Ib id , str. XXX-XXXI.
op. cit., (napomena 275).
320. Mdit., I, str. 457.
293. R. 5. LOPEZ, Genova m arinara del Due-
321. Ovaj ukaz stvara escudo, zlatnu kudu,
cento: Benedetto Zaccaria, ammiraglio e
zamijenivi excellente iz Granadc. Cf. M
m enante, 1933. str. 154. dit., I, str. 429, napomena 5-
294. Carmelo TRASSELLI, Genovesi in Sicilia
3 2 2 . Henri PIRENNE, Histoire de Belgique, IV,
u: Alii della sodelti ligure d i storia pa-
I 9 2 7 , str. 78.
tria, DC (LXXXUI) lasc. II, str. 158.
3 2 3 . Mdit., I, sir. 458-461.
295. Ibid., str. 155-178.
296. Ibid., i prema n,egovim usmenim obja 324. Ibid., str. 463, 464; Felipe RUIZ MARTN,
njenjima. El Siglo de los Genoveses, izlazi iz tiska.
297. Ibid 3 2 5 . Fernand BRAUDEL, La vita economica di
298. Carmelo TRASSELLI, Sumaxio duma his- Venezia ncl sccolo XVI, u: La Civilt vc-
toria do aucar siciliano u: Do Tempo neziana del Rinascimento, str. 101.
e da Historia, II, 1968, str. 65-69. 326. F. BRAUDEL, ibid.
299. Vidi supra, 11, str. 370-371. 327. Mdit., I, str. 295. i napomena I, i str.
300. Geronimo de UZTARIZ, Thorie et prati 457. i napomena 1.
que du commerce et de la marine, 1753, 328. Vidi supra, pog. I, napomena 46.
str. 52. 3 2 9 . F. BRAUDEL, Endet das Jahrhundcrt...,
301. Rene DOEHAERD, Les Relations com cit. L, str. 455-468.
merciales entre Gnes, la Belgique et 330. A. E. FEAVEARYEAR, The Pound Sterling,
TOutremont, 1941, I, str. 89. 1931, str. 82-83.
302. R. RICARD, cit. l. (napomena 205). 331. A. E., M. i D. HOLLANDE, 122, P 248 (sje
303. Ramn CARANDE, Sevilla fortaleza y anje Aitzema, 1647).
mercado, u: Anuario de bistoria de! de- 33 2 . Jos-Gentil DA SILVA, Banque et crdit
recho espanol, II, 1925, sir. 33, 55 sq. en Italie au XVII* sicle, 1969,1, str. 171.
304. Virginia RAU, A Family of Italia Merchan 333- F. BRAUDEL, Endet das Jahrhundcrt...,
ts in Portugal in the XVth century: the cil. l, str. 461.
Lomellini, u: Studi in onore di Arm ando 334. Michel MOR1NEAU, Gazettes hollandai
Sapori, str. 717-726. ses et trsors amricains, u: Anuario de
305. Andr-E. SAYOUS, Le rle des Gnois Historia econmica y social, 1969. str.
lors des premiers mouvements rguliers 289-361.
335-J. d e LA LANDE, Voyage en Italie..., op. 341. Ibid., str. 392, 429, 453.
eit., DC, str. 32. 342. B. N.. Ms Fr. 14671, P 17, 16. oujka
336. Ibid., K , sir. 367. 1743.
337. GU in ve stm e n t! ftn a n zia r i genovesi in
3 4 3 . G. FELLONI, op. cit., str. 477.
Europa Ira il Seicento e I a R e s ta u r a t
ore, 1971. 344. Jer je Genova prihvatila protestantske tr
. Ibid., str. 472. govce.
339- Ibid., str. 166, napom ena 30. 3 4 5 . Prema tezi Carmcla TRASSELLIA.
340. Ibid., str. 249. 346. Jos-Gentil DASILVA op. cit., str. 55-56.
1. U itavom ovom poglavlju rije Ilolandija 24. Ibid., str. 12.
upolrebljavat e se, prema nepravilnoj 25. The Role o f the Rural Sector in the De
sadanjoj upotrebi, da bi oznaila Ujedi* velopment of (he Dutch Economy, 1500-
njene provincije. 1700, u: Journal o f Economic History,
2. Violet BARDOUR, Capitalism in Amster oujak 1971, sir. 267.
dam in the Seventeenth Century, 1963, 26. Jean-C laude FLAC1 IAT, Observations stir
str. 13- le commerce et sur les arts d'une partie
3. Vidi supra, str. 130 sq. de l'Europe, de l'Asie, de l'Afrique, et des
4. Richard TILDEN RAPP, The Unmaking of Indes orientales, 1766, II, str. 351.
the M editerranean Trade..., u: Journal 27. Charles WILSON, England's Apprentice
o f Econom ic History, rujan 1975. ship 1603-1763, 1965, 3. izd. 1967, str.
5. G. de UZTRJZ, op. cit., sir. 97. Sjetimo 71*. L a R p u b liq u e h o lla n d a is e des
se da je povrina Ujedinjenih provincija P rovincesUnies, 1968, s tr. 31; Im
iznosila 34.000 km2. m an u e l WALLERSTE1N, The M o d e m
6. uvres com pltes, I, s tr. 455- Josiah World System, II, pog. Il, daktilogram.
TUCKER (1712-1799). engleski ekono 28. Barry SUPPLE, Commercial Crisis a n d
mist kojeg je djelo Les Questions impor Change in E ngland 16001642, 1959.
tantes su r le commerce, preveo Turgot. str. 34.
7. A N., K 1349, 132, P 20. 29. Jean-C laude BOYER Le capitalisme hol
8. The C om plete E nglish T ra d esm a n ..., landais et l'organisation de l'espace dans
1745, II, str. 2 6 0 , prema onome to pie les Provinces-Unies, Colloque fra n co
jedan dobar autor kae on, ali ne navodi hollandais, 1976, daktilogram, naroito
o kojem se autoru radi. str. 4.
9. A N Marine, B7, 463, P 30. 30. J. -N . de PARIVAL, op. cit., str. 83-
10. G. de UZTRJZ, op. cit., str. 98. 31. Jan de VRIES, An Inquiry into Behavior
11. Jean-Q aptisic d'ARGENS, Lettres juives, of wages in the Dutch Republic and the
1738, IM, sir. 192. Southern Netherlands, 1500-1800, dak-
12. Jacques ACCARIAS DE SRIONNE, Les In til., str. 13-
trts des nations de l'Europe dvelopps 32. Pieter de LA COURT, Mmoires de Jean
relativem ent au commerce, 1766, 1, str. de Witt, 1709, str. 43-44.
44. 33. Op. cit., str. 216.
13. Jean-Nicolas de PAJUVAL, Les Dlices de 34. Opat SCAGLIA u: Sidelights on the Thirty
la Hollande, 1662, str. 10. Years War, Iluberta G. R. READEA Lon
14. A E. M. i D. 72, Holandija, studeni 1755. don, 1924, III, str. 34, citirao John U.
15. L. GUICCIARDINI, op. cit., str. 288. NEF, La Guerre et le progrs hum ain,
16. GUADARD DE C1IAVANNES, Voyage de 1954, str. 2 9 -.
Genve Londres, 1760, stranica nije o- 35. Ivo SCHFFER, Did Holland's Golden
znaena. Age coincide with a Period of Crisis?, u:
17. Viaje fu era de Espana, 1947, str. 1852. Acta bistoriae neeriandica, 1 9 6 6 , str. 92.
18. C. R. BOXER, The D utch Seaborne Em 3 6 . Jo u rn a l de Verdun, studeni 1751, sir.
pire, 1969, str. 7. 391-
19- J- -N . de PARIVAL, op. cit., str. 76. 3 7 . A. N.. K 879, 123 i 123 bis, br. 18, P 39.
20. Ibid., str. 56. 38. J. L. PRICE, The Dutch Republic during
21. Ibid., str. 82. tbe 17th Century, 1974, sir. 58 sq.
22. Ibid., str. 13. 3). P. de 1A COURT, op. a t., str. 28.
23- Ibid., str. 26. 40. J. -N . d e PARIVAL, op. cit., str. 104.
746
N apom ene
4 1. Johann BECKMANN, Beitrdge z u r Okotio- 68. J. ALCALA ZAMORA Y QUE1PO DE

mie... 1779-178-1, , str. 5-19. LLANO, Espana, Flandes y el Mar del
42. Op- cit., str. 37. Norte (16181639). La ultim a ofensiva
41. A. N.. A. E., B1 619, 6. oujka 1670. europea de los Ausirias madrilenos,
44. J. SAVARY, op. at., 1, str. 81. 1975, sir. 58.
45. J. -B. d'ARGENS, op. at., HI, str. 194. 6 9 . W. TEMPLE, op. cit., str, 26.
46. Le Guide d A msterdam, 1701, str. 2. i 81. 70. J. -N. de PARIVAL, op. cit-, sir. 19.
47. Ibid., sir. 82-83. 71. A. N., K 1349, 132, P 162 yfsq. (1699).
48. Gazette d'Amsterdam, 1669, 14. 21, 28. 72. A. N., M 662, dos. 5, P15 v.
oujka i 18. lipnja. 73. A. N., K 1349, P18.
4 9 . Le Guide d A msterdam, op. at., str. 1. 74. Jacques ACCAR1AS DE SRIONNE, La Ri
50. J. ACCAR1AS DE SRIONNE, op. at., I, str. chesse de la Hollande, 1778, I, sir. 68.
173. 75. A. E., C. P. Hollande, 94, P 59.
51. J. L. PRICE, op. at., sir. 33. 76. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cit., I, str.
52. J. -N. de PARIVAL, op. at., sir. 41. 69.
5 3 . W. TEMPLE, Observations upon tbe Pro 77. Najzad namijenjeno velikim trgovcima. A.
vinces o f tbe United Netherlands, 1720, N., M 662, dos. 5, P13 Ve.
sir. 59- 78. A. N., K 1 3 4 9 . 132, P 174 i 174 v.
54. Le Guide de l A msterdam, 1701, str. 1-2. 79- Da li sluajnom omakom ulje nije spo
55. G. V. MENTINK i M. VAN DER WOUDE, minjano.
De Demografische outwikkeling te Rot 80. A. N.. A. E B1, 624.
terdam en Cool in de 17e en I f eeuw,
81. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cit., I, str.
1965. 255.
56. J. -N. de PARIVAL, op. at., str. 33. 82. Ibid., II. sir. 54.
57. Friedrich LOtge, Gescbicbte der deutscb-
en Agrarvetfassung nom frhen Mittelal- 83. C. WILSON, AngloDutch Commerce
an d Finance in tbe Eighteenth Centniy,
ter bis zum 19. Jabrbundert, 1967, sir.
285. tvo SCHFFER, u: Ilandbuch der 1941, str. 3.
eurvpdiscben Gescbicbte, izdao Theodor 81. P. de LA COURT, op. cit., str. 28.
SCHIEDER, IV, 1968, s tr. 638. Han- 85- Citirao C. WILSON, Profit an d Power. A
nekemaaier na holandskom znai nad Study o f England a n d the Dutch IPVjit ,
niar, poepen i moffen su udomaeni i 1957, str. 3.
pejorativni nazivi za Nijemce. 86. I. de PINTO, op. eit., str. 2 6 3 .
58. A. N.. Marine, D7, 463, Ie 38 (1697). 87. Jacques ACCARIAS DE SRIONNE, La Ri
59- Vaniji od njemakih idova, Sefardi su chesse d'Angleterre, 1771, naroito sir.
prije svega Portugalci koji su imali svoje 42. i 44.
groblje u predjelu Ouwerkerque (Le Gui 88. J. -D. d ARGENS, op. cit., III. str. 193-
de d'Amsterdam, 1701, str. 38; takoer 8 9 . A. N., A. E., B1, 619, korespondencija
vidi bibliografiju Violet BARBOUR, op. P om ponnea, Haag, 16. svibnja 1669,
at., str. 25, n. 42). O portugalskim i 20.000 brodova o kojima govori Colbert
dovima vidi lanak E. M. KOENA, No obino su pretjerivanje. 1 6 3 6 . su efektive
tarial Records relating to the Portuguese flote iznosile izmeu 2. 300 i 2. 500 bro
Jews in Amsterdam up to 1639, u: tu dova i 2.000 velikih ribarskih amaca. Us
dia Rosentbaliana, sijeanj 1973, str. poredi J. L. PRICE, op. cit., sir. 43- Naa
116-127. procjena (600.000 tona) slae se s proc
6 0 . Die J u d e n u n d d as W irtscbaftsleben, jenom W. VOGELA, Zur Grttsse dcr
1911, sir. 18-, Mdit., I, str. 567 sq. Europischcn llandclsflottcn..., u: For-
61. Mdit., 1, sir. 567 sq. sebungen un Versuche z u r Gescbicbte des
62. Emst SCHUL1N, Ilandelsstaat England, Mittelalters u n d der Neuzeit, 1915, str.
1969, str. 195. 319.
6 3 . Vidi supra, [], str. 134. 90. W. TEMPLE, op. cit., str. 47.
64. Lon VAN DER ESSEN, Alexandre Fam- 91. J. -B . TAVERJ4IER, Les six voyages...,
se, prince de Parme, gouverneur gnral 1676, II, str. 266.
des P ays-B as, 1545-1592, N , 1935, str. 92. A. N.. Marine, 7, 463, P45. 1697.
123. 93. A. N.. M 785, dos. 4, P 68-69-
6 5 . C. R. BOXER, op. at., sir. 19, napomena 94. Ibid.
5. 95- Kojem se otvara stranji dio brodskog
66. Voyage en Hollande, u: uvres compl trupa kako bi se omoguio utovar jarbo
tes, 1969, X], str. 336, citirao C. MANCE- la.
RON, op. a t., sir. 468. 9 6 . Le Guide d'Amsterdam, 1701, str. 81.
67. J. -N. de PARIVAL, op. cit., str. 36. 97. Arhivi na Malti, 65-26.
747
98. L. DERMIGNY, Le com merce Canton..., Cultivation and Consumption of the Po

op. cit., sir. 161, napom ena 4. tato in the 17th and 18th Century, u:
99. A. N-, G7, 1965, P 52, 15. veljae 1710. Acta bistoriae neetiandica, V, 1971, str.
100. O ovoj ekspediciji usporedile Mmoires 15-40.
Isaaca DUMONTA DE DASTAQUETA iz 128. A. N.. K 849, br. 18, P 20.
1968. 129- I. de PINTO, op. cit., sir. 152.
101. A. N.. K 1349. br. 132, P 130. 130. J. -N . d e PARIVAL, op. cit., str. 41.
102. Moskva, A. E. A-, 50/6, 537, 1, 12/23. si- 131. A. N.. K 1349, 132, P 215.
jenja 1787. 132. A. N K 849, P 17-18.
103. D uich Capitalism and th e E uropean 133. Ibid.
World economy u: Colloque fr a n co ho 134. Ibid.
llandais, 1976, dakiil. sir. 1. 135- L de PINTO, op. cit., str. 147.
104. Les in te rd p e n d a n c e s c o nom iques 136. / / de commerce, sijeanj 1759.
d ans le cham p d'action europen des 137. Varava, Centralni arhivi, fondovi Radzi-
Hollandais (XVIe-XVHIe sicles), u: Collo will, 18. kolovoza 1744.
que f r a n c o holla n d a is, 1976, dakiil., 138. I. de PINTO, op. cit., str. 147.
sir. 76. 139- Pravila igre. U prenesenom smislu faire
105. Francisco de SOU5A COUTINHO, Cones- paroli znai nadilaziti, nadmaiti.
pondencia diplomatica... durante a sua 140. J. de VRIES, An Inquiry into Behavior of
em baixada en Ilolanda, 1920-1926, II, Wages... cit. l., str. 13.
227, 2. sijenja 1648: que como be de 141. Jules MICHELET, Histoire de France, XIV,
ta n ta s cabeas e de tantos juixos diffe 1877, str. 2.
rentes, p oucas vexes se acordo todos in- 142. A. E., C. P. Hollande, 35, P 267 Ve, 15.
da pera aquillo que m ilbor lhes esta. svibnja 1646.
106. A. R. J. TURGOT, op. cit., I, str. 373. 143- Oznaka koja oznaava Holandsku kompa
107. To jest vrili viu kontrolu. niju za Istonu Indiju.
108. A. N.. K 1349, P 11. 144. A. N.. K 1349, 50 v.
109. W. TEMPLE, citirao C. BOXER, The D utch 145. Ibid.
Seaborne Empire, op. cit., str. 13. 146. Op. cit., str. 53.
110. A. N.. K 1349, P 35 Ve . Holandija je sama 147. A. E., C. P. Hollande, 46, P 309.
davala vie od 58% poreza Ujedinjenih 148. 17 direktora V. O. C. -a .
provincija. 149- C. BOXER, op. cit., str. 46, citirao G. -
111.1. SCHOFFER, u: Ilandbttcb..., op. cit., PAGNO, cit. l., str. 88-89; Vidi infra, na-
str. 654. pom ena 271.
112. C. PROISY D'EPPES, D ictionnaire des 150. A N.. M 785, dos. 4, P 16-17.
girouettes ou nos contemporains d'aprs 151. J. C. VAN D1LLEN, Isaac Le Maire et le
eu xmmes, 1815. commerce des Indes orientales, u: Re
113- The Low Countries u: The N ew Cam vue d'histoire moderne, 1935, str. 121-
bridge M odern History, IV, 1970., sir. 137.
365. 152. A N.. A E., D1, 619, 18. lipnja 1665.
114. K. D. H. HALEY, The Dutch in the J7tb 153- J- DU MONT, Corps universel diplomati
Century, 1972, sir. 83. que dtt droit des gens, contenant un re
115. A. N.. K 1349, P 7 i 7 Ve . cueil des traitez..., 1726, IV, str. 274.
116. D. M. VLEKKE, Evolution o f the Dutch 1 5 4 . Jos-Gentil DA SILVA Trafics du Nord,
N ation, 1 9 4 5 , str. 162-166, citirao C. R. marchs du 'M ezzogiomo', finances g
BOXER, op. cit., sir. 11, napom ena 4. noises: recherches et docum ents su r la
117. Od calfat, calfaleur (ovjek koji zapuu- conjuncture la fin du XVIe sicle, u:
je rupe na brodu), beznaajan ovjek. Revue d u Nord, travanj-lipanj 1959, str.
118. Razborito i oprezno. 146.
119- J. -N . de PARIVAL, op. cit., str. 190. 155. L WALLERSTEIN, The M odem World Sys
120. Le Guide d A m sterdam , op. cit., sir. 21. tem, op. cit., I, str. 211; P. JEANNIN, cit.
121. Op. cit., str. 3 9 . l., str. 10.
122. 1. de PINTO, op. cit., sir. 334-335. 156. Moeder u sm islu m aterinske trgovine,
123. J. L. PRICE, op. cit., str. 220. one koja hrani.
124. Ibid., str. 224. 157. Citirao I. WALLERSTEIN, op. cit., str. 198-
125. A. N. K 849, P 34. 199.
126. Marcel MARION, Dictionnaire des insti 158. Mdit., I, str. 128; V. VAZQUEZ DE PRA-
tutions de !a France a u x XVIIe et XVIIIe DA Lettres m archandes d A nvers, I960,
sicles, 1923, sir. 521. I, str. 48.
127. O ranoj pojavi kulture krumpira u Nizo 1 5 9 . J. G. DA SILVA B anque et crdit en Ita
zem skoj, vidi C hr. VANDENDROEKE. lie..., I, str. 9 3 , napom ena 183-
748
Napomene
]60. Ibid. 192. A. N.. K 1349, P44.

161. Germaine TILLION, Les Ennemis compl 193. C. G. F. SIMKIN, Traditional Trade
mentaires, I960. o f Asia, 1968, str. 188.
1 62. A. Grenfcld PRICE, Tbe Western Invasi 194. W. 11. MORELAND, op. cit., str. 6 3 .
ons o f the Pacific a n d its Continents, 195. C. G. F. SIMKIN, op. cit., sir. 225.
1 9 6 3 . str. 29. 1 9 6 . C. R. BOXER, op. cit., sir. 143.
1 6 3 . Simancas, E-569, P 84 (s. d.); Virginia 197. Ibid., sir. 196.
RAl), Rumos e vicissitudes do comrcio 198. W. II. MORELAND, op. cit., sir. 32.
do sal portugus nos seculos TGV XVIII 199. Ibid., str. 38.
u: Revista da Faculdade de Letras (Lis- 200. C. G. F. SIMKIN, op. cit., str. 199 sq; A.
boa), 1963, br. 7, str. 5-27. N.. K 1 3 4 9 .
164. Felipe RUIZ MARTfN, u svom jo neobjav 201. Constantin RENNEVILLE, Voyage de S.
ljenom djelu. van Rechteren..., 1703, II, str. 256.
165. Mdit., I, sir. 535. 202. D. MACPHERSON, op. cit., II, str. 466.
166 . Mdit., I, str. 574. 203- H erm ann KELLENI3ENZ, Ferdinand
167. Mdit., I, str. 575; Jean-Pierre ERT11E Cron, U: Lebensbildcr ans dem R ayais-
Les Flamands Sville au XVIe sicle cben Schwaben, 9, str. 194-210.
u: Fremde Kaufleute a u f der iberischen 204. Duarte GMES SOLIS, Mmoires indits
Ilatbinsel, iznio M. KELLENDENZ, 1970, de... (1621), izd. Bourdon, 1955, str. 1;
str. 243- J. CLIVELIER, L. JADIN, L'Ancien Congo
168. Jacob VAN KLAVEREN, Europdiscbe Wirt- d aprs tes archives romaines, 1518
scbaftsgescbicbte Spaniens im 16. und 1640, 1954, str. 499, 10. travnja 1632.
17. Jabrbundert, I960; Mdit., 1, str. 573 205. A. N.. K 1349. 132, P34.
sq. 2 0 6 . Voyage curieux faict autour du monde
16 9 . J. VAN KLAVEREN, op. cit., str. 116-117. p ar Francis Dracb, adm irai d'Angleterre,
170. A- N.. K 1349, br. 133- izvjetaj koji na 1641, priredio F. de LOUVENCOURT,
pada vladu nizozemskih provincija, P 3 i 1859, str. 6 - 7 .
4; H. P1RENNE, op. cit., 1973, . str. 60. 207. Mdit., 1, str. 277. i 279.
171. Gazettes hollandaises et trsora amri 208. Za vrijeme masakra Engleza, uhape
cains, u: A nuatio de llislotia economi- nih zbog zavjere i pogubljenih nakon na
ca y social, 1 9 6 9 , str. 289-361. mjetenog procesa. W. . MORELAND,
172. Earl J. HAMILTON, cit. I. u: Economie op. cil., str. 2 3 .
History, I 9 3 I, sir. 182 sq. 209- Opal RAYNAL, Histoire philosophique et
173. Mdit., I, str. 4 6 3 . politique des tablissements et du com
174. Mdit., 1, str. 575-578. merce des Europens dans les deux In
175 .N avigatio ac itinerarium Jobannis Hu- des, 1775, III, str. 21.
gonis Linscotani in Orientalem siveLusi- 210. C. RENNEVILLE, op. cit., V, str. 119.
tanorum Indiam..., 1599- 211. Kristof GLAMANN, Dutch asiatic Trade,
176. Opat PRVOST, op. cit., VIII, str. 75. 1620-1740, 1958, str. 68.
177. Ibid. 212. Ibid, str. 168.
178. Vidi dobru postavku koja otvara klasino 2 1 3 . W. 11. MORELAND, op. cit., str. 64.
djelo W. H. MORELANDA: Erom Akbar to 214. K. GLAMANN, op. cit., str. 58.
Aurangzeb, 1922, str. 1 do 44. 215. A. LIOUDLINSKAIA, Lettres et mmoires
179- Simanacas, Estado Flandes 619, 101. adresss au chancelier F. Sguicr, 1633
180. Opal PRVOST, op. cit.. Vili, str. 75-76. 1649, 1 9 6 6 , Pismo iz Champignya, Aix,
181. A. N.. K 1349. listopad 1647, str. 321-322.
182. W. H. MORELAND, op. cit., str. 19, na 21. F. de SOUSA COUTINHO, op. cit., II, str.
pomena 1. 3 1 3 . Pismo markizu de Nizu, 17. veljae
183. A. N.. K 1349, . 1648.
184. R. DAVIES, Op. cit., str. 185. 217. K. GLAMANN, op. cit., str. 120.
185. A. d. S. Gnes, panjolska, 15. 218. Ib id , str. 131.
186. C. S. P. East Indies, str. 205, Cotiington 2 1 9 . A. N.. Marine, D7, 463, P 253, izvjetaj iz
Salisbury, 18. veljae 1610. 1687.
187. L. DERMJGNY, op. cit., I, sir. 107. 220. Ibid.
188. Ib id , I, sir. 106. 221. K. GLAMANN, op. cit., str. 91-92.
189- David MACPHERSON, A nnals o f Com 222. A. N.. Marine. B7, 463, P* 177-178.
merce, 1805, , sir. 2 3 3 . 223. Ibid.. P* 161 sq.
190. L. DERM1GNY, op. cil., I, sir. 105, napo 224. Ibid
mena 1. 225. L. DERMIGNY, op. cit.. I, str. 281.
191. A. N.. Marine B7, 463, P 145; J. SAVARY, 226. A. N.. Marine, B \ 463, P* 158-160.
op. cit., V, odjeljak 1196. 227. Ibid.
749
228. F ranois PYRARD DE LAVAL, Seconde 268. C. BOXER, The Dutch Seaborne, op. cit.,
P artie d u voyage... depuis l'arrive sir. 52; Les six voyages..., 1681, II, str.
C oa ju s q u e s son retour en France, 420.
1615, II, str. 353. 269. W. H. MORELAND, op. cit., sir. 315.
229. Opat PRVOST, op. cit., VUI, sir. 126- 270. A N.. Marine, B7, 463, f* 245 i 257-258.
129- 271. Giuseppe PAPAGNO, Struttura c istitu-
230. Ili bacajui u m ore suvinu koliinu pa* zioni ncll* espansione coloniale: Portoga-
(Ernst Ludwig CARL, Trait de la Mo e Olanda u: D a li Eta preindustriale
richesse des princes et de leurs tats et a ll et deI capitalism o, G. L. BASINI,
des moyens simples et natureles p o u r y 1977, sir. 89.
parvenir, 1722-1723, str. 236). 272. Francesco CARLEl ll, Ragionam enti del
231. C. RENNEVILLE, op. cit., V, str. 124. m io viaggio in to m o a! m ondo, 1958,
232. A. N.. Marine, B7, 463, 251-252. str. 213 sq.
233- C. G. F. S1MKIN, op. cit., str. 197. 273. K. GLAMANN, op. cit., str. 33 sq.
234. W. H. MORELAND, op. cit., str. 77. 274. Ibid., str. 34. Comelis Bicker jc 1622. be-
235. C. G. F. S1MKJN, op. cit., str. 197. w indbebber u Zapadnoindijskoj kompa
236. K. GLAMANN, op. cit., str. 19. i 207. niji a njegov brat Jacob u Istonoindij-
237. Ibid., str. 166. skoj.
238. Ibid., str. 265. 275. Ibid., sir. 35-36.
239. Ibid., str. 231- 276. W. H. MORELAND, op. cit., sir. 6 l.
240. L. DERM1GNY, op. cit., III, str. 1164. 277. Grande Enciclopedia portuguesa brasile-
241. Op. cit., str. 265- ira. III, pod rije Baia.
242. A. N., G7, 1697, P 117, 21. kolovoza 278. R. HENNIG, op. cit., str. 8; Victor von
1712. KLARW1LL, The F uggcr N ew s Letters,
243- G. de UZTAR1Z, op. cit., str. 103. 1924-1926, I, sir. 248.
244. K. GLAMANN, op. cit., str. 6; J. SAVARY, 279- Uz dani ustupak.
op. cit., V, col. 1606 sq. 280. A N., K 1349, 132, P 107 Ve.
245. C. G. F. SLMKJN, op. cit., str. 192. 281. A d. S. Firenca, Korespondencija iz Do
246. A. E., Mmoires, Hollande, 72, 243- nove, V, 3 2 .
247. K. GLAMANN, op. cil., str. 60. 282. J. ACCAR1AS DE SRIONNE, Richesse de
248. Opat PRVOST, op. cit., IX, str. 55. la Hollande, op. cit., str. 137-138.
249. A. N., Marine, D7, 463, P 205. 283. J. CLIVELIER, L. JADIN, op. cit., str. 501-
250. Ratni brodovi su imali m nogo brojnije 502.
posade: 1605. na odlasku iz Texcla, po 284. K. GLAMANN, op. cit., str. 155.
sade 11 brodova u pratnji Matclicfa broje 285. Usporedi supra, str. 45-46.
1.357 ljudi, ili u prosjeku 132 ovjeka po 286. British Museum, Sloane, 1572, P 65.
brodu. Prema tome, naa procjena ide od 287. A. N., K 1349, 132, P 117 v.
8.000 (50 po brodu) do 16.000 (100 po 288. J. DU MONT, op. cit., VI, str. 215.
brodu). C. RENNEVILLE, op. cit., III, str. 289- Labrousse. Francuski prijevod bled jc za
205. bavan ali ne i sasvim ispravan.
251. A. N.. Marine, B7, 463, P 205. 2 9 0 .Journal du voyage de deux jeunes Hol
252. ). -P . RICARD, op. cit., str. 376. landais, op. cil., str. 377.
253. Essai politique su r le commerce, 1735, 291. A N., Marine, B7, 463, P* 216-217.
str. 51. 292. B. M., Ms, Portugais, 26, P 216 i 216 Ve,
254. Moskva, A. E. A. 50/6, nepotpun izvjetaj. Lisabon, 8. listopada 1668.
255. Pod ravnanjem Ive SCMFFERA 2 9 3 . P. de A COURT, op. cit., str. 52.
256. C. G. F. S1MK1N, op. cit., str. 182. 294. J. DU MONT, op. cit., I, str. 15.
257. J. SAVARY, op. cit., V, col. 1610-1612. 295. Simancas, Estado Flandcs, 2043-
258. A N., A. E., 1, 619, Haag, 25. lipnja 296. A N K 1349, 132, P 34 Ve.
1670. 297. Arhivi Malte, 6405, poetak XVIU. st.
259- J- SAVARY, op. cit., ], odjelj. 25 i V, odjelj. 298. A N.. K 1349. P 135.
112. 299. L. GUICCIARDINI, op. cit., str. 108.
260. K. GLAMANN, op. cit., str. 244 sq. 300. C. WILSON, AngloDutch commerce...,
261. Ibid., str. 252 sq. op. cit., str. 20.
262. Ibid., str. 248. 301. 1748. 1, str. 339-340.
263. Moskva, A. E. A , 50/6, 539, 57, Amster 302. Ibid.
dam, 25- srpnja-5. kolovoza 1788. 303. A N., B1, 6 1 9 , korespondencija Pompon-
264. Op. cit., str. 249. nea, 1 6 6 9 . Konrad Van Bcuningcn jc bio
265. Ibid., str. 265. am basador Ujedinjenih provincija kod
266. Ibid., str. 229-231. francuskog kralja.
267. Op. cit.. I, str. 465. 304. Ib id , D'Estrades, Haag, 5. veljae I 6 6 5 .
750
Napomene
305. D. DEFOE. A Plan o f the English Com 341. F. RUIZ MARTIN, {.elites marchandes....
mciTc. 1728, sir. 192. str. XXXIX.
3 6 LE POTHER DR 1 DESTROY, . N.. G(\ 342. Mdit., Il, str. 44.
1687. (1703). Ie 67. 3 4 3 . Eric J. I IOI1S15AWM, The Age o f Revolu
307. A. N.. B \ 619, 27. lipnja 1669. tion. str. 44-45-
3 0 8 . Ibid., 30. listopada 1670. 344. C. WILSON, AngloDmcb Commerce...
3 0 9 . j, _F, MELON, op. eit., str. 237. op. cit., str. 8 8 - 8 9 .
31 0. Ibid., sir. 238. 3 4 5 . Obveznica je u ovom sluaju vrijednosni
311. Ibid., sir. 239- papir.
3 1 2 . U smislu tekue monete. 346. A. E C. P. Hollande, 513. , llaag,
3 1 3 . Moskva, . E. ., 50/6, -190. 17. travnja 9. oujka 1764.
1773- 347. Moskva, A. E. ., 400. 50/6.
. . ACCARIAS DE SRIONNE, Les Intrt 348. Moskva, A. E. A., 12/23, oujka 1784,
des notions..., op. cil.. Il, str. 2 0 0 . 50/6, 522, P21 v. Pripazite na izraava
315. J. SAVARY, op. cil.. 1. odjeljak 331 sq.i J. nje premije. Jedan Irnncuski tekst (A. E.,
ACCARIAS DE SRIONNR, op. cil.. 1, str. C. P. Hollande, 557, P 358, 12. prosinca
278. 1788.) govori jednostavno o dobitku.
3 1 6 . J. ACCARIAS DE SI-RIONNE. op. cil.. Il, Taj dobitak se, u vezi ruskog zajma od
sir. 250. 3 milijuna forinti, penje do 120.000 fo
317. Ibid.. Il, str. 321. rinti. tj. 4%.
318. Ibid., I, str. 226. 349- Vitli supra, str. 86 sq.
319. ibid. 350. Moskva, A. E. A., 480, 50/6, P 13, Amster-
320. A. N A. E., Il1, 165, 13. veljae 1783. dam, 2-13- travnja 1770.
321. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cil.. I, str. 351. Ibid.. P6, Amsterdam, 29. oujka-9- trav
278. nja 1770.
322. Ibid. 352. Moskva, . E. A., 472, 50/6, ) v M ,
3 2 3 . Ibid. Amsterdam, 18-19. oujka 1763, i 25-
3 24. Monins, Rubbles. Pontes o n d Crosbes oujka-5. tiTivnja 1763.
a n d the Lender o f Los! Resotl, daktilo- 353- Moskva, A. E. A., 539, 50/6, 62 Ve , 26.
gram, pog. Il, str. 1 si7. kolovoza 1788.
325. J. SAVARY, op. cil.. I, odjelj. 0. 354. A. E., C. P-, 578, P 326, 2. lipnja 1789-
3 2 6 . Prijenos u smislu transporta. 355. Ibid.. 579, , 3- srpnja 1789-
327. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cil.. 11. 356. Ibid., P 100 Ve sq.. 18. kolovoza 1709.
str. 314-315- 357. vedska 448.000 km2, Nordlaml 261.500,
328. Rije ritrata ovdje je upotrijebljena u smi juna vedska 186.500.
slu drenae. 358. Maurice ZIMMERMAN, tals Scandina
329- Ciulio MANDICII, Le P o d e de Ricorsa et ves, lgions polaiivs botvales. u: P. VI
le m atxb tranger des changes. 1953- DAL DE LA ULANCI IE, L. GALLOIS, Go
330. C. WILSON, AngloDnfcb commerce.... graphie universelle. Ill, 1933, sir. 143-
op. cil., str 167. 3 5 9 . To su dobro poznate podjele K. Bchera;
331. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cil.. I. str. domaa ekonomija, gradska ekonomija,
226. teritorijalna ekonomija.
332. Ibid.. Il, sir. 210. 360. Vidi supra, str. 25-26.
333- Ibid.. 1. str. 397. 3 6 1. P. DOLLINGER, La Hanse..., op. eit.. str.
334 . Zlatna engleska moneta koju je dao ko
52.
vati I lenrik VII, a vrijednost joj je jednaka
3 6 2 . Claude NORDMANN, Grandeur el libell
fumi sterlinga.
de ta Sude (1660-171)2), 1971, str. 93-
335 . A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi, 804.
336. To je teaj po kojem je probitanije zlato 363. Ibid'., str. 17.
slati u inozemstvo nego plaali mjenica 364. Ili ukupno, ako se raunaju samo zemlje,
ma (R. ARRA1NE, Nouveau Dictionnaire ne vie od 3 stanovnika na km.
de droit et de sciences conomiques, 365. Op. cit., str. 17.
1974, str. 234). 36 6 . Obino razlikujemo: prije 1721, velii
337. A. N., Marine, II7, 438, Amsterdam, 13. nu vedske povijesti, zatim, u XVIII. st.
2. prosinca 1774. njenu slobodu.
0 . U: L Express, 28. sijenja 1974. 367. Ibid., sir. 94.
339. J- ACCARIAS DE SERIONNE, op. cit., II. 368. Ibid., str. 45.
str. 2 0 1 . 3 6 9 . P. DOLLINGER, op. cit., str. 527-528.
340. A. N., Marine, D7, 438, P 6 , Amsterdam, 370. V. BARBOUR, op. cit., str. 102.
17. oujka 1774, pismo Maillet du Clai- 371. C. NORDMANN, op. cit., str. 50.
rona. 372. Ibid., str. 453.
751
373. Eli F. UECKSCHER i E. F. SDERLUND, 403. C. NORDMANN, op. cit., str. 54-55.
The Rise o f Industry, 1953, str. 4-5. 404. LE POTTIER DE IA HESTROY, doc. cit.,
374. C. NORDMANN, op. eit., str 243. P25.
375. J. SAVARY, Op. eit., V, odjeljak 1673 sq. 405. Otac MATHIAS DE SAINT-JEAN (alias Je
376. Obino brod s neutralnom zastavom a za an ON), op. cit., str. 30 sq., str. 87 sq.
raun zaraenih sirana. 406. Vidi supra.
377. C. NORDMANN, . cit., str. 63-64- 407. AngloDutch Commerce..., op. cit., str.
378. L. DERM1GNY, op. cit., 1, str. 173 sq. 6-7.
3 7 9 . The Economic Relations between Pae- 406. Ibid.
sants, M erchants and the State in North 4 0 9 . Ibid., str. 10. i napom ena 5.
Eastern E urope in the 17th and 18(h 410. A P lan o f the English commerce, 1728,
Centuries, daktil., Seminar u Dellaggiu, str. I 6 3 .
1876. 411. C. WILSON, op. eit., str. 7-10.
380. Vidi supra, II, str. 194. 412. E. SCHULIN, op. cit., str. 230. *AII our
381. Bcher von Bauem schulden koji svjedo merchants m ust turn Dutch factors.
e pred sudom. 413. C. WILSON, op. cit., str. 16-17.
382. P ierre JEANN1N, L Europe d u N o r d 414. Ibid., str. 11.
Ouest et d u N ord a u x XVII* et XVIIIe si 415. C. WILSON, England's Apprenticeship...,
cles. 1969, str. 93. op. cit., str. 322.
383. H em m an je nasljedno dobro vedskih se 416. La Rpublique hollandaise des Provin
ljaka. Ortografija bem an nalazi se u A. cesUnies, 1968, str. 33.
N., K 1349. 417. Op. cit., str. 223 sq.
384. C. NORDMANN, op. cit., str. 15. 418. Constantin RENNEVILLE, Voyage de Paid
385. Maria DOGUCKA, Le march montaire van Caerden a u x Indes orientales, 1703,
de Gdansk et les problm es du crdit pu , str. 133-
blic au cours de la premire moiti du 419. Kompanija koja je prethodila stvaranju V.
XVIIe sicle, daktil. T jedan u P ratu, O. C.-a.
1972, str. 5. 420. C. RENNEVILLE, op. cit., str. 170-173.
386. Op. cit., V, odjeljci 579-580. 421. Jean MEYER, Les Europens et les antres,
387. M. DOGUCKA, cil. I., sir. 3. 1975., str. 253.
368. Walter ACHILLES, Gctrcidcprcise und 422. Cit. I.. kolovoz 1763.
G c trcid ch a n d elsb ezie h u n g en europili- 423. C. H. E. de W1T, citirao J. L. PRICE, op.
schcr Rume im 16. und 17. Jahrhund- cit., str. 220. i napom ena 9-
ert , u: Z eitschrift f r Agrargcscbichte 424. A. N.. Marine, B7, 435, F 2.
u n d Agrarsoziologie, travanj 1959, sir. 425. Gazette de France, 24. travnja 1772.
46. 426. Ibid.
389. Marian MALOW1ST, Croissance et rgres 427. A. N.. Marine, B7, 434, F 30; 435, F1 1
sion en Europe, 1972, str. 172. sq. La faillite de la maison Cliford et fils
3 9 0 . Sven-Orik ASTRM, saopenje na semi vient d'tre suivie de deux ou trois au
naru u Dellaggiu, 1976, (citirana napo tres moins considrables, mais qui ne lai
m ena 379). ssent pas d augm enter les craintes et de
391. Kako je dokazao Witold KULA, Thorie faire perdre absolum ent la confiance.
conomique du systm e fodal, 1970, str. 428. Moskva, A. E. A., 50/6, 506, P 49-
93 sq. 429- Suprotnost koju su ve primijetili Ch. CA
3 9 2 . J. SAVARY, op. cit., V, odjeljak 578. RRIRE, M. COURDURI, op. cit., I, str.
3 9 3 . LE POTTIER DE LA HESTROY, doc. cit., 85,: Le cycle agricole ne s'adapte pas ex
F 17. actement l'activit du grand port inter
3 9 4 . Otac MATHIAS DE SAINT-JEAN (alias JE national (radi se o Marscilleu).
AN ON), Le Commerce honorable..., 4 3 0. AngloDutch Commerce..., op. cit., str.
1646, str. 89-90. 176.
395. F. DOISSONNADE, P. CHARL1AT, Colbert 431. J. ACCAR1AS DE SIUONNE, Les Intrts
et la Compagnie de commerce du N ord de lEurope.... op. cit., Il, str. 205.
(1661-1689), 1930, str. 31 sq. 4 3 2 . M. G. BU1ST, At Spes non fracta. Hope
396. LE POTTIER DE LA HESTROY, doc. cit., a n d Co, 1770-1815, 1974, str. 12-13.
F 18. 4 3 3 . M, TORC1A, Sbozzo de! commercio de
397. A. N., A. E., B1, 619, I laag, 5. rujna I 6 6 9 . Amsterdam , 1782, str. 9-
398. A. N., G7, 1695, 52. 434. A. ., C. P. Hollande, 513, P 64 v.
399. A. N.. M 662, n 5, F 1 v. 435. C. WILSON, op. cit., str. 168.
400. Ibid., P98. 436. M. TORC1A, op. cit., str. 9 .
401. Ibid., F 59 v. 437. A d. S. Venise, Engleska 119. P 92, 92
402. Ibid., F 115. Ve.
752
N apom ene
438. C. WILSON, op. cit., str. 167-168. 465. C. E. LABROUSSE, La crise de l'conomie
439. Gazette de France, 584, Hamburg, 22. franaise..., op. cit., str. .
kolovoza 1 7 6 3 . 466. Robert DESNIER, Histoire des faits co
440. Ibid.. 624, Kopenhagen, 3- rujna 1763. nomiques jusqu'au XVIJT sicle, 1962-
441. Moskva, A. E. A., 50/6, 472, F 50, 12. 1 9 6 , str. 246.
kolovoza 1763. 467. Moskva, A. E. A, 50/6, 539, F 47.
442. Ibid. 468. C. P. TIIURNERG, Voyage en Afrique et
443. Ibid., F 51 Ve. en Asie, principalement au Japon, pen
444. Ibid. dant les annes 17701779, 1794, str.
445. U smislu eskonta. 30.
446. Moskva, A. E. A., 50/6, 472, P44. 469. A E., C. P. Hollande, 543, Amsterdam,
447. A. N A. E. C. P. Hollande, 513, F 64 v. 28. prosinca 1780.
448. Vrijeme za koje je posao odgoden. 470. Izraz uzet iz knjige Pictcra GEYIA. I.a
449. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 800, Haag, Rvolution hatave (17831789), 1971.
2. kolovoza 1763. 471. I. SCHFFER, op. cit., str. 656. i 657.
450. Ibid., obavjetenje iz Dcrlina od 16. ko 472. Moskva, A E. A., 50/6, 531, F 51.
lovoza predano 2. 4 7 3 . Ibid.. 534, F 126 Ve .
451. G azette de France, 544, 4. kolovoza 474. Ibid., 530, F 62.
475. Ibid., 531, 92-93, Amsterdam, 18/29-
1763. prosinca 1786.
452. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 600.
476. Ibid, 50/6, 531, F 66.
4 5 3 . Gazette de France, 296, Haag, 22. travnja
477. Ibid.
1763. 478. M. G. BUIST, op. cit., str. 431.
454. M. TORCIA, op. cit., str. 9. 479- Tj. guverner provincije u panjolskoj Ni
455. Moskva, A. E. A-, 50/6, 490, 1/2. zozemskoj.
456. Ibid. 480. A ., C. P. Hollande, 565. F 76-83.
457. Ibid. 481. P. GEYL, op. cit., str. 90.
458. Ibid. 482. A E., C. P. Hollande, 575, Ie 70.
459' AngloDutch Commerce..., str. 16 9 sq. 483. P. GEYL, op. cit., str. 94 sq.
460. A. N.. Marine, B7, 435, Amsterdam, 7, 5. 484. Ibid., str. 95.
travnja 1773. 485. A E., C. P. Hollande, 575, F 253 sq., Ha
461. A. N.. Marine, B7, 438, Amsterdam, 7, 28. ag, 14. prosinca 1787; usporedi takoer
oujka 1774. A E., C. P. Hollande, 578, Ie 274, llaag,
462. A. N.. Marine, B; , 435, Amsterdam, 3, 4. 15. svibnja 1789.
veljae 1773. 486. Ibid.
463- etvrtak, 24. listopada 1929- Usporedi J. 487. A. E., C. P. Hollande, 576. F 46, 3. travnja
K. GALBRAITH, The Great Crash, 1929, 1788.
1955. 488. A E., C. P. Hollande, 575, 1 154 Ve, 25.
464. lnterciklus ili interdecenalni ciklus. Vidi listopada 1767.
supra, str. 57. 489- Moskva, A E. A, 50/6, 533, P60.

1. Jean ROMEUF, 1958; Alain COTTA, I960; tory. I. Its Finding and methods, u: The
H. TEZENAS DU MONTCEL, 1972, i ak Economie History Review, 1966, str. 642-
BOUV1ER-AJAM i drugi, 1975. 656.
2. Usporedi: Pierre VILAR, Pour une meil 4. Vidi supra, .
leure com prhension entre conomistes 5. Prema izrazu Pierrea CHAUNUA, La pen
et historiens. 'Histoire quantitative' ou se globale en histoire u: Cahiers WH-
conom trie rtrospective?, u: Revue fredo Pareto, 1968.
historique, 1965, str. 293-311.
6. Franois PERROUX, Prises de vues sur
3. Jean MARCZEW&KI, Introduction l'his
la croissance de l'conom ie franaise,
toire quantitative, 1965; R. W. FOGEL,
naroito The economics o f slavery, 1966; 1780-1950, U: Income a n d Wealth, V,
medu njegovim brojnim lancima i His 1955, str. 51.
toriography and retrospectives econo 7. W. SOMBART, Der moderne Kapitalis-
metrics u: History a n d Theory, 1970, mus, 1928, 11, str. 188-189, tvrdi da sc
str. 245-246; The New Economic Mis- osnovno lokalno trite i m eunarodno
753
Veniand Braudel / Vrijeme svijeta
trite ranije razvijalo od posrednih tri 25. G. CABOURDIN, op. cit.

ta m edu kojima je i nacionalno. 26. Marzio ROMANI, konferencija, Pariz 8.
6. Vidi supra, II. prosinca 1 9 7 7 .
9- Louis CHEVALIER, Dmographie gnra 27. Lucien FEBVRE, u: Annales E. S. C , 1947,
le, 1951, posebno napom ena 139. str. 205.
10. tudes su r l'ancienne com m unaut ru 28. Armand DROITE, Atlas des bailliages ou
rale en Bourgogne. . La structure du juridictions assimiles, ayant fo rm uni
manse, u: Annales de Bourgogne, XV, t lectorale en 1789, s. d., str. VIII. Sur
1943, str. 184. plus de 400 bailliages qui ont form cir
11. Ove sasvim male jedinice stare su stvar conscription lectorale en 1789, il n en
nosti. Frdric HAYE 1 1 L smatra da se ev est peut-tre pas un seul qui n'ait avec
ropska sela, u smislu naseljavanja, nisu les bailliages voisins des paroisses mi-
mijenjala od rimske epohe koje su se po parties, indcises ou contestes.
eli oslobaati tek u VIII. i IX. stoljeu. 29. U itavom ovom dugom paragrafu imena
The Origins of European Villages and provincija, pokrajina, prirodnih regija i
th e First Europansion u: The Journ al o f shodno tom e provincijskih i regionalnih
Econom ic History, oujak 1977, str. 182- trita upotrijebljena su jedna za druge.
206. i zatim, kom entar J. A. RAFTISA, str. O tome problemu: Andr PIATIER, Exis
207-209- tet ii des rgions en Prance? 1 9 6 6 ; Les
12. GUY FOURQUIN, u: Pierre LON, Histoi Zones d attraction de la rgion Picardie,
re c o n o m iq u e et sociale d u m onde, 1967; Les Zones d'attraction de la rgion
1977, I, str. 179, opina u Francuskoj Auvergne, 1968.
imala je m anje od 1 0 km2 povrine u bo 30. Tableau de la France u; Histoire de
gatijim predjelima dok je u siromanijima France, II, 1876, str. 79-
mogla imati i 45 m2. 31. Ritratti di cose di Francia u: Opre
13- LEVI-PINARD, La Vie quotidienne Val- complete, i 9 6 0 , str. 90-91.
lorcine, op. cil., str. 25. 32. J. DHONT, Les solidarits mdivales.
14. Michael WEISSER, L'conomie des villa Une socit en transition: La Flandre en
ges ruraux situs aux alentours de To 1127-1128, u: Annales E. S. C. 1957,
lde, daktil., 1971, str. 1. str. 529.
15. Crises agraires en Europe, (XlF-JO f si 33- P. CHEVALIER, op. cit., str. 35.
cles), 1973, str. 15. 34. 1712-1770. Marija Tcrczija ga je postavila
16. Usporedi: Pierre CHEVALIER, La M onna za upravitelja austrijskog dijela Nizozem
ie en Lorraine sous le rgne de Lopold ske, od 1753. do njegove smrti.
(16981729), 1955, str. 126, napom ena 35. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 8 0 1 ,1laag,
3 (1711). 2. rujna 1768. O olakicama koje je dala
17. Lucien GALLOIS, Paris et ses environs, vlada u Bruxcllcsu za uvoz vune u Os-
bez datum a (1914), str. 25. tendeu, usporedi ibid., 27. svibnja 1768.
18. Pismo R. BRUNOTA, 25- studenog 1977; 36. The Opposition to Louis XIV, 1965, str.
Doista se ini da sc radi o tipiziranoj 217.
veliini od otprilike 1.000 km2 koja ne 37. P. CHAUNU, u F. BRAUDEL i E. LABROU
djeluje sluajno. SSE, Histoire conomique et sociale de
19. Prema R. BRUNETU, Dcauvaisis: 800 km2 la France, I, pogl. I, str. 28.
(sporno); Wovre: 800 km2; Auge: 1.200 38. Jo s e p h CALMETTE, L laboration du
do 1.400 km2; Valois: 1.000 km2; Othe: m onde moderne, 1949, str. 226-227.
1.000 km2. 39. Em est GOSSART, L tablissement du t-
20. Guy GADOURD1N, Terre et hom m es en gim e espagnol dans les P aysDas et l in
Lorraine du m ilieu du XVIe sicle la surrection, 1 9 0 5 , str. 122.
guerre de Trente Ans, Toulois et comte 40. Eli F. HECKSCHER, La Epoca mercanti-
de Vaudm ont, 1975, I, str. 18. lista, 1 9 4 3 , str. 30 sq.
21. Jean NICOLAS, La Savoie a u XVIIIe sicle, 41. Thorold ROGERS, History o f agriculture
1978, str. 138. Tarentaise: 1.693 km2, a n d prices in England, 1886, citirao E.
M aurienne: 1.917 km2, C hablais: 863 HECKSCHER, op. cit., str. 32-33-
km2, Genevois: 1.827 km2. 42. Op. cit., str. 30.
22. Prema obavjetenjima koja mi daje Pau] 43- Opat COYER, Nouvelles Observations sur
GUICHONNET, prije 1815. l A ngleterre p a r un voyageur, 1749, str.
23. Marco Ansaldo, Peste, fam e, guerra, cro- 32-33.
nache d i vita valdostana del see. XVII, 44. A. N., Marine, B7, 434, oko 1776.
1976. 45. A. PONZ, op. cit., I, str. 1750.
24. mile APPOLIS, Le Diocse civil de Lod 46. Marcel REINHARD, Le Voyage de Ption
ve, 1951, str. V. i VI, 1 i 1 napom ena 2. Londres (24. studenog 11. prosinca
754
N apom ene
1791) u: Revne d'bistoire diplomatique, hal India, International Economic His

1970, str. 35-36. tory Congress, daklilogram, sir. 10-12. i
<17. Otto STOLZ, Zur EnnvickJungsgeschieh- napomene sir. 12; I. HABIB, Usury in
te des Zollwescns innerhalb des allen de- Medieval India u: Comparative Studies
uischen Reiches u: Vierteljabrscbrift fitr in Society an d History, VI, srpanj 1964.
Soaal un d Wirtscbaftsgescbicbte, 1954, 74. Commercial Expansion and the Indus
46, I, sir. 1-41. trial Revolution u: Tbe Journal o f Euro
48. Bilanci..., op. cit., I, sir. Cl, 20. prosinca pean Economic History, IV, 3, 1975, str.
1794. 613-645.
4 9 . Ricardo KREDS, Handbucb der europdi 75. Cadiz y el Atlntico, 17171778, 1976
seben G escbicbte, priredio T heodor 76. P. DOCKS, op. cit., sir. 157.
SCH1EDER, 1 9 6 8 , pogl. 4. str. 561. 77. Emmanuel LE ROY LADURIE, Les com
50. E. HECKSCHER, op. cit., sir. 9 3 . ptes fantastiques de Gregory King, u:
51. Charles CARRIRE, Ngociants marseil Annales E S. C, 1968, str. 1085-1102.
lais au XVIIIe sicle, 1973, sir. 705. i 78. Pierre de OJSGUILBERT, Dtail de la
710-712. Oko 1767. France, 1 6 9 9 , izd. I. N. E. D., 1966, II,
52. A. N.. H 2940; L. -A BOITEUX, La fo r str. 584.
tune de mer, 1968, sir. 31, prema Phi 79- Op. cit., sir. 153 sq.
lippe MAN l l LLIER Histoire de la com 80. Franois PERROUX, citirao Jean L'HOM
m unaut des m archands frquentant la ME, u: Georges GURVITCH, Trait de so
rivire de Loire, 1876. ciologie. 3- izd., 1967. I, str. 352, napo-
5 3 . J. SAVARY, op. cit., 1, 22-23- mena 2 .
54. A. d. S. Dcnova, Leticre Consoli 1/26, 28 81. Datum izlaska pionirske knjige Arlhura
(London, 11/12. prosinca 1673). LYONA UOWLEYA i Josiaha C. TAMPA,
55. A. N-, F 12, 65, P 41, (1. oujka 1719). National Income.
56. A. N.. H 2939 (tiskopis). 82. Europe's Gross National Product, 1800-
57. Ibid. 1875, u: Tbe Journal o f European Eco
58. P. DOCKS, op. cit., str. 182. nomic History, 1976, sir. 273.
59. R. BESN1ER, op. cit., str. 99- 83. Comptabilit nationale, 1965, str. 3, 6 ,
60. Moskva, A. E. A., 93/6, 439, P 168. Pariz, 28, 30. Usporedi: F. FOURQUET, Histoire
20. Sluenog - 1. prosinca 1786. quantitative. Histoire de services collec
6 1. Gazette de France, 3- sijenja 1763- (Lon tifs de ta comptabilit nationale, 1976,
don, 24. prosinca 1762). sir. V.
62. I. de PINTO, op. cit., str. 2. 84. ini se da je ovaj izraz prvi upotrijebio
6 3 . Prema daktilogramu Traiana STOIANOVI- William PATTY, Political Arithmetic!!.
CHA 1671-1677.
64. Michel MORINEAU, Produit brut ct fi 85. Pismo Louisa JEANJEANA, 9- sijenja
nances publiques: analyse factorielle el 1973.
analyse sectorielle de leurs relations, 86. Vidi supra, II.
daktil., Tjedan u Pratu, 1976. 87- Croissance et stru ctu re conom ique,
65. Zur Entwicklung des Sozial Produkts in 1972, str. 58.
D eutschland im 16. Jah rh u n d crt u: 88. Jac q u es ATTALI, Marc GUILLAUME,
Jabrbucb f r Nationalkonom ie un d Sta L'Anticonomique, 1974, sir. 32.
tistic 1961, str. 44S-449. 89. Misao F. PERROUXA, citirao je C. VI-
66. Cit. l., sir. 18. MONT u: Jean ROMEUF, Dictionnaire
67. L'unit conomique des Balkans ct la des sciences conomiques, 1958, sir. 984.
M diterrane l'poque m oderne u: 90. Ibid., sir. 982.
Studia bistoriae oeconomicae, Poznan, 91. D ictionnaire conomique et financier,
1976, 2, str. 35. 1975, str. 1014.
68. La Catalogne dans l'Espagne modeme..., 92. U: Jean ROMEUF, op. cit., str. 985.
1962, , str. 143. 93. Estimations du revenu national dans les
69. B. N.. Ms. fr. 21773, P 31. socits occidentales pr-industrielles ct
70. D ie E n tsteb u n g d e r V olksw irtscbaft, au MX* sicle u: Revue conomique,
1911, str. 141. oujak 1977.
71. Zloupotrebljavam ovu rije da bih prije 94. Ibid.
svega podsjetio na francuske, engleske 95. Ibid., str. 1 9 .
banke... 96. A d. S. Venecija, Senato Mar, 23, P 36
72. Manias, Babbles, Panics a n d Cbrasbes Ve , 29- rujna 1534.
a n d tbe Lender o f Last Resort, cit. daktil. 97. slanovniStvo Venecije i Dogndoa.
73. Irfan HABIB, Potentialities of capitalist 98. Polazei od godiSnje platne mase radnika
development in the economy of the Mug koji obraduju vunu (20.000 ljudi, 5-000
755
radnika, tj. 740.000 dukata) i pretposta 124. Robert E. GALLMAN i E. S. HOWLE, The
vivi 200.000 stanovnika Venecije. Structure of U. S. Wealth in the Ninete
99. P. MANTELLIER, op. cif., str. 388. Za pro enth Century, Colloque de la Southern
raune F. SPOONERA usporedi infra, str. E conom ie A ssociation; R aym ond W.
266-267. GOLDSMITH, The Growth of Reprodu
100. VAUBAN, Projet d u n e d ix m e royale, cible Wealth of the United States of Ame
1707, str. 91-93- rica from 1805 to 1950, u: Income an d
101. C harles DUTOT, Rflexions politiques Wealth o f the United States: Trands an d
sur les finances et le commerce, 1738. Structure, 11, 1 9 5 2 .
102. Ibid., 1, Str. 6 6 sq. 1 2 5 . Op. a t., str. 58.
103- J- D. COULD, Economie Growth in His 126. La fortune prive de Pennsylvanie, New
tory, 1972, str. 4. Jersey, Delaware (1774) u: Annales E.
104. Ibid., str. 5. S. C., 1 9 6 9 , str. 245.
105. Vidi supra, 1, 1. izd., str. 139-141. 127. H ubert BROCHIER, Pierre TABATONI,
106. H. VAN DER WEE, Productivit, progrs conomie financire, 2 . izd, 1 9 6 3 , str.
technique et croissance conom ique du 131.
XIIe au XVIIIe sicle, dakti). Tjedan u 128. J. H. MARJJOL, u: Ernest LAV1SSE, His
Pratu, 1971. toire de France, 1911, VI, 1. dio, str. 37.
107. O Produit b rut et fin a n ces publiques, 1 2 9 . P. G. M. DICKSON, Fiscal Need and Na
XJIF-XD? sicles. tional Wealth in 18th Century Austria,
108. 2. izd., 1952. daktil., Tjedan u Pratu, 1976.
1 0 9 . J. de VRIES, The D utch R ural Economy 1 3 0 . Op. cit.
in the golden Age, op. cil., str. 95. 131. VAUBAN, op. cit., str. 153.
110. Usporedi: P. , Population u r 1 3 2 . Taxation in Britain and France 1715-
baine et taille des villes en Europe de 1810, Tjedan u Pratu, 1976, izdano u:
I 6 OO 1700, u; Revue d histoire cono The Journal o f European Economic His
m ique et sociale, 1976, br. 3. str. 21. tory, 1976, str. 608-610.
111. M. REINI1ARDT, La Population des vil
les, sa m esure sous la Rvolution et l'm- 133- Muzej , vlasnitvo Don dclle Ro
se, 27.
pire, u: Population, 1954, str. 287.
112. Op. cit., I, 1952, str. 61 sq. 134. A. N.. K 1352.
113. Podjela svjetske populacije na prim am e, 1 3 5 . Vidi supra, napom ena 9 8 i str. 257.
sekundarne i tercijarne sektore: 1700. 1 3 6 . Lucien FEDVRE, Un chapitre d'histoire
81% aktivnog stanovnitva nalazi se u pri politique et diplomatique: la runion de
marnom (poljodjelstvo, umarstvo, ribo Metz la France, u: Revue d'hislohe
lov, um a) i 54, 5% 1970. Usporedi Paul moderne, 1928, str. 111.
BA1ROCH, Structure de la population 137. Jacques BLOCI I-MOIUIANGE, Manifeste
active m ondiale de 1700 1970 u: An p o u r 12 millions de eontiibuables, 1977,
nales E. S. C., 1971, str. 965. str. 69; i sugestivni lanak dvojice novi
114. Pieter de LA COURT, Mmoires de Jean nara, ekonomista i povjesniara, Davida
de Witt, 1709, str. 30-31. WARSHA i Lawrcncea MINAJIDA, Inflati
115. Gregory KING, An Estim ate o f the Com on is now too serious matter to leave to
parative Strength o f Great Dritain a n d econom ists, u: Forbes, 15. studenog
France..., I 6 9 6 . 1976, str. 123.
116. Franois QUESNAY, Tableau conom i 138. U Engleskoj KALDOR, Dudley JACKSON,
que, 1758. H. A. TURNER, Frank WILKINSON; u Sje
117. K. G LAMANN, Informativno pismo od 12. dinjenim Dravama Jo h n IIOTSON; u
listopada 1976. Vidi sliku na str. 253- Francuskoj J. BLOCH-MOIUIANGE i su
118. F ranois Q u e sn a y et la pbysiocratie, p ra citirani lanak Davida WARSHA i Law
1958, I, sir. 154 sq. rences MINARDA.
119- Zur Entwicldung des Sozialprodukts..., 139. J- ROBINSON, L A ccum ulation du capi
cit. I., str. 489. tal, op. cit., sir. 18.
120. Jean MARCZEWSKI, Le produit physique 140. An Economic History o f Sweden, 1954,
de l'conomie franaise de 1789 1913, str. 61, 69, 70, 116.
u: H istoire q uantitative de l'conomie 141. Le revenu national en Poigne au XVIe
franaise. Cahiers de TL S. E. A., br. 163, sicle u: Annales E. S. C., 1971, br. 1,
srpanj 1 9 6 5 , str. XIV. str. 105-113.
121. Ibid. 142. Urbanisation de la France au XIXe si
122. Ibid. cle, u: Colloque des historiens franais
\2 . Mdit., 1966, I, str. 384 sq. de l'conomie, 1977.
756
N apom ene
143. E. A. WR1GLEY, The Supply of Raw Ma 175. P. DOCKS, op. cit., str. 156.
terials in the Industrial Revolution, The 176. Ibid., str. 308.
Economic History Review, 1962, str. 110. 177. Ibid., str. 25. i 353.
144. Tbe International Economy a n d Mone 178. Citirao Marcel ROUFF, Les Mines de char
tary Movements in France, 14931725, bon en France au XVIIIe sicles, 1922,
1972, str. 306. str. 83, napomena 1.
145. Op. cit., II, str. 587. 179- 9. travnja 1709. Citirao Claude-Frdric
146. Staat un d Staatsgedanke, 1935, str. 62. LVY, Capitalistes et pouvoir au sicle
147. La Bourgeois, 19., str. 106. des Lumires, 1969, str. 325.
148. lanak e sc pojaviti u Annales E. S. C. 180. Citirao P. DOCKS, op. cit., str. 298.
149. P- ADAM, op. cit., daktil., str. 43. 181. Raymond COLLIER, La Vie en H a u te -
150. Ren GANDILHON, Politique conomi Provence de 16001850, 1973, str. 36.
que de Louis XJ, 1941, str. 322. 182. R. GASCON, u: F. Braudel, E. LABROUS
151. U: F. BRAUDEL i E. LABROUSSE, Histone SE, op. cit., 1, pogl. I, str. 328.
conomique et sociale de la France, II, 183. Jos Gentil DA SILVA, Banque et crdit
1970, str. 166-167. en Italie..., op. cit., str. 514.
152. Ovaj dokument je osobno vlasnitvo Pau 184. Ibid., str. 94, 285, 480, 490.
la Guichonneta. Fotografska reprodukci
185. M. MORINEAU, Lyon l'italienne, Lyon la
ja nalazi se u Maison des Sciences de l'
magnifique, u: Annales E. S. C, 1974,
Homme, Pariz. str. 1540; F. BAYARD, Les Uonvisi, mar
153- B. N., Ms, fr. 21773, P 133 sq. chands banquircs Lyon u: Annales E.
154. Rgine ROBIN, La Socit franaise en S. C, 1971.
1789: SemurenAuxois, 1970, str. 101- 186. A N., G7, 1704, 111.
109. 187. R. GASCON, u: F. BRAUDEL, E. LABRO
155. B. N.. Ms. fr. 21773, f' 133 sq. USSE, op. cit., I, str. 288.
156. Ibid. 188. F. C. SPOONER, L' conomie mondiale
157. Histoire conomique de la France, 1939, et les frappes m ontaires en France
str. 232. 1493-1680, 1956, str. 279.
158. R. GASCON, u: F. BRAUDEL i E. LABROU
189. Denis RICHET, Une Socit commerciale
SSE, op. cit., I, str. 256. ParisLyon dans la deuxime moiti du
159' Kardinal Franois MATHIEU, L'Ancien R XVIe sicle, 1965, sem inar Povjcsnog
gim e en Lorraine et en Barrais, 1907, str. drutva Pariza i lle-de-Francca, daktil.,
1. str. 18.
160. Ren AEHREL, Une croissance: La Bas
190. Histoire de Marseille, III, str. 236-237.
seProvence rurale (fin du XVI* sicle-
191. D. RICHET, op. cit., str. 1 9 .
1789), 1961,passim i naroito str. 77 sq.
161. J. ACCAR1AS DE SRJONNE, U s Intrts 19 2 . uvres, pripremio G. SCHELLE, 1913, L
str. 437.
des nations de l "Europe..., op. cit., I, str.
224. 1 9 3 . P. DOCKS, op. cit., str. 247.
162. J. HUGUETAN, Voyage d "Italie curieux 19 4 . Jules DELABORDE, Gaspard de Colig/ry,
et nouveau, 1661, str. 5. am iral de France, 1892, III, sir. 57.
163. A. N.. 129, A. P., 1. 195 .Mmoires de Jean Maillefer, m archand
164. A. N.. 125, A. P., 16 (1687). bourgeois de Reims, 1890, str. 52.
165. B. N.. Ms. fr. 21773, F* 73 i 75 v. 196. E. BRACI IENHOFFER. Voyage en France
166. A rth u r YOUNG, Voyages en France, 1643-1644, 1 9 2 5 , str. 110. i 113.
1787, 1788, 1789, 1976, I, str. 89. 1 9 7 . Lewis ROBERTS, The Merchants Mapp o f
167. A. PONZ, op. cit., str. 1701. Commerce, 1639, citirao E. SCI IULIN, op.
168. E. LABROUSSE u: F. BRAUDEL i E. LA cit., str. 108.
BROUSSE, op. cil., II, str. 173. 198. B. N.. Ms. fr. 21773, F* 31 sq.
169- A. N., G7, 1674, P 68, Paris, 17. prosinca 1 9 9 . Ibid.
1709. A. N.. G7, 1646, P 412, Orlans, 200. Ibid.
26. kolovoza 1709- 201. Andr RMOND, Trois bilans de l'co
170. Ibid., F* 371, 382; 1647, F* 68, Orlans, nomie franaise au temps des thories
1, 22. travnja, 17. prosinca 1709- , physiocratiques u: Revue d histoire co
171. Moskva, A. E. A., 93/6, 394, P 24 i 24 nomique et sociale, 1957, str. 450451.
v, 30. rujna 1783. 202. Prije svega A N.. O7.
172. H. RICHAADOT, op. cit., str. 184, citirao 2 0 3 . C. -F. LEVY, op. cit., str. 332.
P. DOCKS, op. cit., str. 20. 204. Jacques SAINT-GERMAIN, Sam uel Ber
173. U: F. BRAUDEL i E. LABROUSSE, op. cit., nard, le banquier des rois, I960, str.
I, str. 22. 202.
174. Ibid., I, str. 39- 205. C. -F. LVY, op. cil., str. 338.
757
206. M athieu VAR1LLE, Les Foires d e Lyon 231. Citirao Charles FROSTIN, Les Pontchart-
ava n t la Rvolution, 1920, str. 44. rain et la pntration commerciale fran
207. A. N.. KK 1114, P* 176-177. Pretpostavka aise e n A m rique espagnole ( I 6 9 O-
g. d'IIerbignya, intendanta Lyona, s pro* 1 7 1 5 ) U: Revue historique, 1 971, str.
matraima g. d e la Michodirea, inten 310.
danta Lyona 1762. 232. M ichel AUG-LARID, La R volution
208. M. VAR1LLE, op. cit., str. 45- agricole, 1955, str. 6 9 .
209. A. N.. G7, 359-360. 2 3 3. O pat F erdinando GALIANI, Dialogues
210. P. d e BOISUSLE, C orrespondance des s u r le com m erce des bleds, 1949, str.
contrleurs gnraux..., 1874-1897, II, 548.
str. 445. 234. A. N., F12, 724.
211. A. N., G7, 363, 25. srpnja 1709. 2 3 5 . N. MORINEAU, Produit bnrt et finances
212. Ibid., 15. srpnja. publiques..., cit. l., daktilogram, str. 18.
213. Ibid., 2. kolovoza 1709. 2 3 6 . L'Autre France, 1973.
214. M. VAR1LLE, op. cit., str. 44. 237. B. N.. Ms. fr. 21773.
215. Guy ANTONIETTI, Une M aison de ban 238. Ibid., P* 127 v-131.
que Paris a u XVIIIe sicle, Greffulbe, 239. A. N.. G7, 1685, 67.
M ontz et d e , 1789-1793, 1963, str. 66. 240. Op. cit., str. 75.
216. A. D. Loire-Atlantique, C 694, dokum ent 241. Les Ngociants bordelais, l'Europe et les
objavio ClaudeFrdric LVY. les au XVIIIe sicle, 1974, str. 381 sq.
217. Edgar FAURE, La Banqueroute de Law, 242. B. N.. Ms. fr. 21773, P 148.
1977, sir. 55. 243. A. N., G7. 1692, P 146.
218. Op. cit., karta br. 1. 244. Louis TRENARD, Histoire des P a y s-B a s
2 1 9 . Henri HAUSER, La question des prix et franais, 1972, str. 330.
des m onnaies en Dourgogne, u: A nna 245. Cit. il., str. 437.
les d e Bourgogn?, 1 9 3 2 , str. 18. 246. Jean MEYER, L'Armement nantais de la
220. The Elizabethans a n d Am erica, citirao I. seconde moiti du XVIIIe sicle, 1969, str.
WALLERSTE1N, The Moderne World Sys 62.
tem, op. cil., str. 266. napom ena 191. 247. A. N G7, 1686, P* 59 i 60.
221. F rith HARTUNG, R oland MOUSN1ER, 248. Gazette d'Am sterdam, 1672.
Quelques problm es concernant la Mo 249. A. N.. Colonies, F 2A, 16 i F 2, 15 (4.
narchie absolue, u: Congrs intern, des oujka 1698).
sc. bist., Rim, 1955, knjiga IV, str. 45. 250. A. N., 94 AQ 1 (8. sijenja 1748).
222. U: F. Braudel, E. LABROUSSE, Histoire 251. A. N.. G7, 1698, 224 (19. veljae 1714).
conomique et sociale d e France, II, str. 252.I b i d , 223 (7. veljae 1714).
525. 253- Prema Victoru Hugou, En voyage; Alpes
223. R. DESNIER, op. cit., str. 35. et Pyrnes, 1890.
224. B ea u v a is et le B ea u v a isis de 1600 254. Okrui su administrativne podjele kojima
173 0 , contribution l'histoire sociale de su upravljali intendanti.
la France du XVIIe sicle, i 9 6 0 , str. 499- 255. Franois de DAINV1LLE, Un dnom bre
Sq. ment indit au XVIIIe sicle: l'cnquctc du
225. Jean DELUMEAU, Le Commerce extri contrleur gnral O ny, 1745, u: Popu
e u r de la France, u: XVIIe sicle, 1966, lation, 1952, str. 49 sq.
str. 61-105; od istog autora, L'Alun de 256. Cit. il., str. 4 4 3 . i 446.
Rome, 1962, str. 251-254. 257. E. LABROUSSE, u: F. BRAUDEL, E. LA
226. Emmanuel LE ROY LADURIE, predgovor BROUSSE, op. cil., 11, str. 362.
za Essai su r la statistique de la popula 258 Marcel MARION, Les Im pts directs sous
tion franaise, A. d ANGEVILLEA, 1969, l'A n c ie n R g im e p r in c ip a le m e n t a u
str. XX. XVIIIe sicle, 1 9 7 4 , str. 87-112; porez o d
227. Michel MORINEAU, Trois contributions reen 1749, koji proizlazi iz desetine;
au Colloque de Gtingen u: Vom Ancien ne fut gure rellem ent qu'u n impt
R g im e z u r frc.z siscb en R volution, sur les revenus fonciers et trs infrieurs
priredio Albert CREMER, 1978, str. 405, u n vingtime rel u: M. MARUION,
napom ena 61 * D ictionnair des institutions, str. 556.
228. Ibid., str. 404-405. 259- Jean-C laude PERROT, L'Age d 'o r de la
229- J. -C . TOUTAIN, daktilog., Congrs inter statistique franaise, godina IV1804,
national d'Edim bourg, 1978, A 4, str. 1977.
368. 260. A. N.. F12 721 (11. lipnja 1783).
230. Od 1792. do 1713. francuska strana imala 261. Toulouse et la rgion MidiPyrnes au
je 4543 neprijateljska gusarska napada, sicle des Lumires, vers 16701789,
. LABROUSSE, op. cit., , str. 191. 1 9 7 4 , str. 863- i opi zakljuak.
758
Napomene
262. O tom problema usporedi Anne-Mnric 290. M aurice RUIC1ION, De l'Angleterre,

COCULA, Pour une definition de l'es 1815-1819, str. 357. partir de 1808,
pace aquitain au XVIIIe sicle u: Aires les guines ont totalement disparu, L.
et structures du commerce f i anais, pri S1MOND, op. cit., I, str. 319 i II, str. 232.
redio Pierre LON, 1975, str. 301-309. 291. L. S1MOND, op. cit., str. 227-228.
2 6 3. Philippe de VRIES, L'animosit anglo- 292. Arnold TOYNBEE, L'Histoire, 1951, str.
hollandaise au XVIIe sicle u: Armtes 263.
E. S. C , 1950, str. 42. 2 9 3. Bartolom BENNASSAR, LA ngleterre au
264. Letters et Papers, Foreign an d Domestic, XVII* sicle (16031714), bez datuma,
o f tbe Reign o f Henry VIII, priredio BRE str. 21.
WER, III/II. 1876, str. 1248, citirao E. 294. Vidi supra, II, pogl. 1.
HECKSCHER op. at., str. 693, napomena 295- T. S. WILLAN, The Inland Trade, 1976.
1. 296. Daniel DEFOE, Tbe Complete English
265- Opat J. -B . LE BLANC, op. cit., I, str. 137. Tradesman, 5. izdanje 1754, I, sir. 340-
266. Voyages en France..., op. cit., 1, str. 73- 341.
267. A. L. ROWSE, Tudor Expansion: the 297. Ibid.
Transition from Medieval to Modem 1lis- 2 9 8 . Ibid., I, str. 342.
tory, u: W illiam a n d Mary Quaterly, 299. T. S. WILLAN, Rivets Navigation in En
1957, str. 312. gland, 1600-1750. 1964, str. 133.
268. SULLY, Mmoires, , str. 322. 300. Citirao Ray Ben WESTERFIELD, Middle
269- Opat J. -B. LE BLANC, op. cit., , str. men in English Business particularly be
273. tween 1660 an d 1760, 1915, str. 1 9 3 .
270. Jean-Gabriel THOMAS, Inflation et nou 301. T. S. ASHTON, An Economic History of
vel ordre montaire, 1977, str. 58. England: tbe 18tb century, 1972, str. 66-
271. J. SAVARY, op. cit., , odjelj. 632. 67.
272. J. -G . THOMAS, op. cit., str. 60-61. 30 2 . Ren-Martin PILLET, L'Angleterre vue
273. Uobiajen izraz medu engleskim povjes Londres et dans ses provinces pendant
niarima slui kao naslov knjige J. D. GO- un sjour de dix annes, 1815, str. 23.
ULDA, Tbe Great Debasement, 1970. 303. J. K. HORSEFIELD, op. cit., str. 15-
274. Dwt, kratica za teinu koja predstavlja 304. Eric J. IIOBSDAWM, Industry an d Empi
dvadeseti dio unce. italac se moe pre re, 1968, str. 11. i Sydney POLLARD,
pustiti raunanje omjera izmeu 11 unci David W. CROSSLEY, The Wealth o f Bri
2 dwt i 12 unci. Odgovor je 222/240 ili tain, 1085-1966. 1968, str. 165-166.
37/40. 305. J. ACCAR1AS DE SRIONNE, Les Intrts
275. J. D. GOULD, op. cit., slika na strani 89. de l Europe..., op. cil., I, str. 46.
276. Raymond de ROOVER, Gresham on Fo 306. E. HOBSBAWM, op. cil., str. *253.
reign Exchange, 1949, sir. 67. 307. S. G. E. LYHIE i J. BUTT, An Economie
277. Ibid., str. 68. History o f Scotland, 1100-1939, 1975.
str. 70 sq.
278. Ibid., sir. 198 sq. i 270 sq.
308. T. C. SMOUT, A History o f Scottish Pe
279- A. E. FEAVEARYEAR, 72>e Pound Sterling.
ople, 1973. str. 225.
A History od English Money, 1963, sir.
309- Ibid., str. 153 sq , naroito str. 155-
82-83. 310. T. C. SMOUT, Referat, Tjedan u Pratu,
280. J. Keith HORSEFIELD, British Monetary 1978.
Experiments 16501710, I960, str. 47- 311. J. ACCARIAS DE SRJONNE, Le Richesse
60. de l A ngleterre, op. cit., str. 52.
281. Stvorio Karlo 11. 1663. 312. T. C. SMOUT, op. cit., str. 226.
282. A. E., C. P. Engleska, 173, P 41. 3 1 3 . Charles BEART-DUllOLANT, Tableau de
283. Ibid., P 1 3 2 , 8. listopada 1 6 9 6 . la G rande-Bretagne, de l Irlande et des
284. J. K. HORSEFIELD, op. cit., sir. 50. possessions angloises dans les quatre
285. Jacques E. MERTENS, La Naissance et le parties du monde, Paris, god. VIII, 1, str.
dveloppement de l'talonor, 1696 202.
1922, 1944, str. 91. 314. Palissades dont les limites avanaient ou
286. J. -G . THOMAS, op. cit., str. 68-69- reculaient suivant la fortune de In guer
287. J. K. HORSEFIELD, op. cit., str. 85. re. P. VIDAL DE LA BLACHE, tats et
288. Op. cit., str. 80. On confond en France nations de l Europe, 4. izd., bez datuma,
tous les fonds sous le nom de papier (...) str. 307.
cette expression est vicieuse. 3 1 5 . J- H. PLUMB, u poglavlju svoje knjige En
289. Louis S1MOND, Voyage d'un Franais en g la n d in the Eighteenth Century, 1973,
Angleterre p endant les annes 1810 et str. 178 sq., pod neoekivanim naslovom:
1811, 1816, U, str. 228. sq. The Irish Empire.
759
316. C hristopher HILL, u: M. POSTAN i C. 342. Muzej Correr, P. D., C 903/14.

HILL, Histoire conomique et sociale de 3 4 3 . Orville T. MURPHY, Du Pont de Ne
la Grande Bretagne, I, 1977, sir. 378. m ours and the Anglo-French Commerci
317. J. H. PLUMB, op. cit., str. 179. al Treaty of 1786, u: The Economie His
31 8 -4 pocas do Portugal econmico. Ciklusi tory Review, 1966, str. 574.
su uzastopne djelatnosti Draila: ciklus 3 4 4 . D. GURIN, La Lutte des classes sous la
drva za bojenje, ciklus eera, zlata, itd. Premire Rpublique, bourgeois et *bras
319. C. BAERT-DUHOLANT, op. cit.. I, str. n u s.. 1793-1797, 1946, str. 51.
320-355. 345. A N.. A E., D1, 762, P 151, 2. lipnja
320. I. de PINTO, op. cit.. str. 272. 1787.
321. A. N.. A. E., B1, 762, P 253. Rijei u kur 346. A E., M. i D. Engleska, 10.
zivu su moje.
347. A N., A. E., B 1*, 762.
322. Ibid.
3 2 3 . Moskva, A E. A , 35/6, 312, P 162, 9- pro-
348. J. SAVARY, op. cit., V, odjelj. 744.
sinca 1779, 2. veljae 1780. 3 4 9 . M. RUDICIION, op. cit.. Il, str. 354.
324. A E.. C. P. Engleska, 533, P 73, 14. ouj 350. A N., A E., B1*, 762, P 161.
ka 1780. 351. Ibid., P 162.
325. J. H. PLUMB, op. cit., str. 164. 352. Ibid., P 255.
3 2 6 . Drave i nacije Evrope, op. cit., str. 301. 353- A E., M. i D. Engleska, 10, 1* 96 i 106.
327. Pablo PEDRER, Histoire financire et sta 354. U smislu il est vident (oito je, jasno
tistique gnrale d e l'Empire britanni je) vidi: J. DUBO S, R. LOGANE, Diction
que, 1834, II, str. 12. naire de la langue franaise classique,
328. Johnatan SWIFT, History o f the Four Last I960, str. 106.
Years o f the Queen, napisano 1713. iz 355. Arhivi VORONCOV, Moskva, 1876, K , str.
dano 1758, nakon smrti autora 1745, citi 44, London, 4/15- studeni 1785.
rao P. G. M. DICKSON, cit. l., str. 17-18. 356. J. VAN KLAVEREN, Die historische Er-
3 2 9 . D. DEFOE, op. cit., ][, str. 234. scheinung d er Kom ipiion, II, u: Vierte-
330. A N.. 257 AP 10. Ijahrscbrifi f r Sozial tind Wirtscbafisgc-
H l .J o u r n a l de commerce, 1759. str. 105- scbicbte, 1958, str. 455.
IO61 djelomino citirao I. de PINTO, op. 357. A N., A E., D \ 762, P255, 18. prosinca
cit., str. 1 2 2 .
1789.
332. Citirao P. G. M. DICKSON, cit. l., str. 358. R. BESN1ER, op. cit., str. 38.
23.
333. A. N.. 257 AP 10. 359- P- MATHIAS i P. O'BRIEN, cit. l., str.
334. L. C. A DUFRESNE DE SAINT-LON, tu 601-650.
des sur te crdit public, 1824, str. 128. 360. T. J. MAJIKOV1TCH, Histoire des indus
335. J. -D. SAY, op. cit., VI, 1829, str. 187. tries franaise: les industries lainires de
336. I. de PINTO, op. cit., str. 41^12. Colbert la Rvolution, 1972.
337. P. G. M. DICKSON, op. cit., str. 16. 361. A N.. G7, 1692, P 34.
338. Ibid. 362. Albert CREMER, Die Stcuersystcm in
339- Moskva, A E. A , bez datuma, 35/6, 3190, Frankreich und England am Vorabcnd
P 114. d e r franzsischen Revolution, u: Von
340. Arhivi Krakova, ostavtina Czartoryski, Ancien Rgime z u r franzsischen Revolu
808, P 253. tion, 1978, sir. 43-65.
341. Moskva, A E. A , 3301, P 11 Ve, Simolin, 36 3 . Op. cit., I, str. 31. i 275.
5 -l . travnja 1782.
1. U pisanju ovog poglavlja posluio sam se Claude MARGOLIN, 1977, str. 676, govori
dvjema knjigama: Midiel DEVZE, L'Eu o stvarno evropskoj Evropi.
rope et le monde la fin du XVIII* sicle, 3- Giuliano GUOZZJ, A dam o e ii N uovo
I 9 7 O, i Giorgio BORSA, La N ascit del Mondo. La nascit dell'antropologia co
m ondo m oderno in Asia orientale, 1977. m e ideologia coloniale: dalle gnalogie
2. Netoan izraz jer u ne-Evropu ukljuuje bibUcbe aile teorie razziali, 1977.
i istok kontinenta. Ali moe li se rei n e - 4. Edmundo O'GORMAN, Tbe Invention o f
Zapad? Charles VERLINDEN, u: L'Avne America, 1961. Isti izraz kod Franoisa
m ent des temps modernes, priredio Jean- PERROUXA, L'Europe sans rivage, 1954,
760
Napom ene
sir. 12: L'Europe qui a en plusieurs 27. Karl MARX, Kapital, 1938, I, str. 785, ci-
sens du moi invent le monde... (Ev tirao Pierre VILAR, Problems of the for
ropa koja je u vie smislova izmis mation of capitalism, u: Past a n d Pre
lila svijet...) sent, 1956, str. 34.
5. Francisco LPEZ DE GMARA, Hisloria 28. Marcel BATAILLON, Etudes sur Dartolo-
general de las Indias, Primera Parte, m de Las Casas, 1965, str. 298.
1852. sir. 156. 29. M. DEVZE, op. cit., str. 358.
6. Friedrich LTGE, Deutsche Social und 30. M. DEVZE, Antilles, Guynues, la rner
Wirtscbafisgescbicbte, 1966, sir. 288; H. des Carabes de 1192 1789, 1977, str.
BECHTEL, op. at., 11, sir. 49. 173.
7. Les Fonctions psychologiques et les u 31. Nicols SANCI 1EZ ALDOtlNOZ, La Pobla-
vres, 1948. cin de Amrica Latina, 2. izd., 1977, str.
8. C. MANCERON, op. at., str. 524. 62 sq.
9. D. N., Ms. fr. 5581, P 25, 2. prosinca 32. J. L. PHELAN, The Millenia! Kingdom o f
1717. th e F ranciscans in the N ew World,
10. P. CHAUNU, Sville et l A llantique..., op. 1956, sir. 47.
a't., VITI, str. 48. 33. Juan A. i Judith E. VILLAMAIUN, Indian
11. Alonso de ERCILLA, La Araucana (objav Labor in M ainland Colonial Spanish
ljeno 1569) 1910. pogl. XXVII, str. 449. America, 1975, str. 17.
12. Alvaro JARA, Tierras nuevas, expansion 34. Jean-Pierre BERTHE, Aspects de lescla
territorial y ocupadn del en Amrica vage des Indiens en Nouvelle-Espagne
(s. XVI-XDC), 1969: Pierre MONBEIG, pendant la premire moiti du XVIe si
P ionniers et p la n teu rs d e Sdo Paolo, cle, U: Journal de la socit des am-
1952. ricanistes, L1V-2, str. 204, napomena 48.
13. Franois CHEVALIER, La Formation des 35. Alvaro JARA, daktilografski izvjetaj s
grands domaines au Mexique. Terre et Tjedna u Pratu, 1978.
socit aux XVf-XVII* sicles, 1952, sir. 36. P. AIJOFR1N, 1763, citirao D. A. BRAD
4. ING, op. cit., sir. 6 9 .
14. Frdric MAURO, Le Brsil du AV* la 37. Anibal B. ARCONDO, Los prccios en
fin de XVIIIe sicle, 1977, sir. 145. una econom ia en iransicin. Cordba
durante cl siglo XVIII, u: Rcvista de cco-
15. Roland MOUSNIER, u: Maurice CROU-
nom ia y estadistica, 1071, str. 7-32.
ZET, Histoire gnrale des civilisations,
38. Tako kae Daniel DEFOE, Moll Flanders,
V, 1953. str. 316.
izd. Abbey Classics, str. 71. citirao E. WIL
16. D. PEDRO DE ALMEIDA, Diario, str. 207, LIAMS, op. cit., str. 18.
citirao Oruno LARA, De l'AIlantique I'
39- M. DEVZE, Antilles, Guyanes..., op. cit.,
aire carabe: ngres am arrons et rvol
str. 185.
tes d'esclaves, X /F -X V lP sicles, bez da
40. douard FOURNIER, Varits historiques
tuma, D, str. 349-
et littraires, 1855-1863, VII, str. 42, na
17. Quilombo, brazilska rije oznaava mjes pomena 3-
to skrivanja crnih bjegunaca. 41. R. MOUSNIER, op. cit., str. 320.
18. Frdric MAURO,daklil., referat Tjedna u 42. Giorgio SPINI, Storia dell et m odem a,
Praiu, 1978. I960, str. 827.
19. D. A. BRADINO, Mineros y co m m entan 43. E. WILLIAMS, op. cit., str. 19-
tes en el Mexico borbonico 17631810. 44. D. W. BROGAN, Introduction au livre
20. Introduction l'histoire de Guadalajara d E. Williams, op. cit., str. VIII.
et de sa rgion, sastanak C. N. R. S., Le 45. I860, sa eljeznicom, Kuba razvija mon
Rle des villes dans la form ation des r struozne plantae eera od 11.000 ju
gions en Amrique latine, str. 3 sq- tara, dok na otoku Jamaici i najvee teko
21. Les M canismes de la vie conomique dostiu 2.000, E. WILLIAMS, op. cit., str.
dans une socit coloniale: Chili (1680 151-152.
1830), 1973. naroito str. 262 sq. 46. E. WILLIAMS, op. cit., str. 26.
22. Pedro GALMN, Historia social do Bra 47. Adam SMITH, La Richesse des N ations,
sil, 1937. str. 191- Ovaj egzodus je iz 1976, str. 289.
1871. 48. Sociedad colonial y sublcvaciones popu-
23. Georg FRIEDRICH, El Caracter des Des- lares: el Cuzco, 1780, daktil., str. 8.
cubrimiento y de la Conquista de Am 49- mile-G. LONARD, Histoire gnrale
rica, 1 9 7 3 , sir. 113- du protestantisime, III, 1964, str. 6, 692
24. D. A. BRADING, op. cit., str. 20. sq.;L,Eglise presbytrienne du Brsil et
25. Capitalism a n d Slavery, 4. izd., 1975. ses ex p rie n c e s ecclsiastiq u es , u:
26. Ibid., str. 30. Etudes vangliques 1949-
7 16
50. J. LYNCH, Tbe Spanish American Rvolu- 74. A. N., A. E., B III, 441. Palatin znai po
lions, 18031826, 1973, str. 128, citirao rijeklom iz Palatinata.
Nicole BOUSQUET, La Dissolution de 75. Ibid.
l E mpire espagnol a u XIXe sicle, teza u 76. Tj. za raun brodovlasnika.
strojopisu, 1974, str. 10. 77. Plaeno brodovlasniku.
51. Franois COREAL, Voyages a u x Indes oc 78. A. N.. Kolonije, C 11 4 11, f 205 sq.
cidentales, 1736, I, str. 244.
79- A. N.. Kolonije, C 11 4 11.
52. P. CHAUNU, Sville et l'Atlantique..., op.
80. R. MOUSNIER, op. cit., str. 320.
cit., t. VIIli, str. 597.
81. A. N.. A. E., III, 441, 1782.
53- C. FREIRE FONSECA, Economia natural
y cotonizacdo do Brasil (1534-1843), 82. A. N.. A. E., C. C. C. Filadclfija, 7, P 358,
1974, teza u strojopisu. New York, 27. listopada 1810.
54. Vidi supra. I, 1. izd., str. 45. 83. Fawn DRODIE, Thomas Jefferson: an In
55. J. ACCARIAS DE SJUONNE, Les Intrts tim ate History, 1 9 7 6 .
des nations de l Europe..., I, 1766, str. 84. A. N.. A. E-, B III, 441, 1781.
56. 85. Ibid.
56. F. COREAL, op. cit., 1, str. 220-221. 86. J. F. JAMESON, Tbe American Revolution
57. F. MAURO, Le Brsil..., str. 138. considered as a social Movement, 1925,
58. J. ACCARIAS DE SRIONNE, op. cit., I, str. tal. prijev., I960, str. 34 sq.
85. Bravos u smislu divljaka. 87. Ibid., str. 36.
59- Marcel GIRAUD, Histoire de la Louisiane 88. Ibid., str. 2 3 .
franaise, 1953, I, str. 196-197. 89. P. J. GROSLEY, London, 1770, str. 232.
60. Citirao J. M. PRICE, U: PLATT i SKAGGS, 90. J. F. JAMESON, op. cit., str. 23.
O f M o th er C ountry a n d P la n ta tio n s, 91. Michel FADRE, Les noirs amricains, 1.
1972, sir. 7. izd., 1970.
61. Charles M. ANDREWS, The Colonial Pe 92. A. N., Marine, B7, 467, 17. veljae 1789.
riod o f America History. Tbe Settlements, 93. A- SMITH, op. cit., str. 286.
I, 1970, sir. 518-519. 94. Bernard BAILYN, Tbe N ew England Mer
62. Enrique FLORESCANO, Precios del m a iz chants in tbe 17th Century, 1955, str. 16
y crisis a gricolas en M exico (1 7 0 8 sq.
1810), 1969, str. 314. 95- A. N., Marine, B7, 458.
63- Russell WOOD, u: Journal o f Economic
96. A. N., A. E., B III, 441.
History, oujak 1977, sir. 62, napomena
7. 97. P. J. GROSLEY, op. cit., str. 232.
64. D. A. BRADINO, op. cit., sir. 457-458. 98. J. ACCARIAS DE SRIONNE, Les Intrts
65- G erm dn ARC1NIEGAS, Este P ueblo de des nations..., I, str. 211-213-
Amrica, 1945, str. 49, usporeuje ovu 99- E. WILLIAMS, op. cit., str. 147; J. W. FOR-
krizu s nekom vrstom srednjeg vijeka. TESCUE, A History o f tbe British Army,
66. F. COREAL, op. cit.. I, str. 353-354. Po- 1899-1930, IV, 1. dio, str. 325.
, kolumbijska provincija, jugoisto 100. R. MOUSNIER, op. cit., str. 327.
no od Bogote. 101. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi, 801, Hag,
67. N. BOUSQUET, op. cit., str. 42. Socorro, 21. listopada 1768.
kolumbijski grad u provinciji Santander. 102. J. ACCARIAS DE SRIONNE, Les Intrts
68. Franois CHEVALIER, Signification soci des nations..., op. cit., I, str. 73, napo
ale de la fondation de Puebla de Los An m ena a.
geles, u: Revista de historia de Am 103. J. ACCARIAS DE SRIONNE, La Richesse
rica, 1 9 4 7 , br. 23, str. 127. de l'Angleterre, op. cit., str. 96.
69- Rcginaldo de L1ZARRAGA, Dcscripcin 104. A. E., C. P. Sjedinjene Drave, 53, F5 90
del Peru, Tucuman, Rio de la Plata y Chi sq. Osnovan 1786. Georgetown je danas
le u: Historiadores de Indias, 1 9 0 9 , H, elegantno predgrae Washingtona.
str. 465. 1 0 5 . Datum koji se obino pamti je pobjeda
70. D. A. BRADING, op. cit., str. 36. kod Sucre kod Ayacuchoa 9- prosinca
71. A. N., Marine, B7, 461, P 39- William Pitt 1824.
(1708-1778) je 1766. dobio naslov grofa Ja radije uzimam datum iz 1825. (vidi in
od Chathama. fra , str. 364), tj. prvo ustezanje Londona
72. M. DEVZE, L E urope et le monde..., op. u odnosu n a Investicije u panjolskoj
cit., str. 331. prema M. L. HANSENU, Tbe Americi.
A tlantic M igration (16071860), i H. 106. Earl Diniz Mac CARTHY MOREIRA, >.Es-
COWAN, British Em igration to North panha e Brasil: problemas dc rclaciona-
America, 1 9 6 1 . m ento (1822-1834), u: Estudos ibero
73. Ibid. americanos, srpanj 1977, str. 7-93-
762
Napom ene
107. Jacob VAN KLAVEREN, Europdiscbe Wirt- 131. Claudio SNCIIEZ ALBORNOZ je prepoz
scbaftgescbicbte Spaniens..., op. cit., nao ovu misao kao svoju ali ni on ni ja
I960, sir. 177. nismo mogli nai tonu referencu.
108. LE POTT1ER DE LA HESTROY, doe. cit., 1 3 2 . A E., M. i D. Amerika, 6 P289.
P 34. 133. Asiento, monopol isporuke crnih robova
1 0 9 . Ernst Ludwig CARL, op. cit., II, sir. 467. u panjolske kolonije Amerike, primjenji
110. A. E., C. P. Engleska, 120, P 237. van je od XVI. stoljea. Na poetku rata
111. Citirao Lewis HANKE, The Portuguese za panjolsku krunu (1701) preao je na
in Spanish America, u: Revista de his- Francusku. 1713. je poprimio oblik me
toria de Amtica, 1962, str. 27. unarodnog ugovora, kad ga je Filip V.
112. Drilish Museum, Add. 28370. P* 103- dodijelio Engleskoj: dogovor potpisan sa
104, vojvoda od Medina Sidonia Mathcu South Sea Company predviao je godinji
Vzquczu, San Lucar, 17. rujna 1383- uvoz od 48.000 robova za 30 godina i
113. Ibid., P 105. davao joj je pravo da na kolonijalne saj
114. A. N.. Marine, B7, 232, P 325, citirao E. move poalje dva broda od 500 tona,
W. DAHLGREN, Relations commerciales navios de permiso. lako ga je lan 16
et m atlim es entre la France et les ctes ugovora iz Aix-la-Chapelle, iz 1748, ob
de l'ocan Pacifique, 1909, str. 37. novio za naredne 4 godine, Engleska
115. Za kraj XVII. stoljea povjesniari su ak kompanija ga je napustila 1750.
govorili o udjelu od samo 4%. U 10 je 1 3 4 . M. DEVEZE, L'Europe et le monde..., str.
dosta teko povjerovati. A. GARC1A-BA- 425-426.
QUERO GONZALEZ, op. cit., 1, str. 82. 1 3 5 . Dekret od 18. svibnja 1756, A. GARC1A-
11 6. Dez sumnje pretjerane brojke. DAQUERO GONZALEZ, op. cit.. I, str. 84.
117. F. COREAL, op. cit., I, str. 308. 136. N. BOUSQUET, op. cit., str. 8.
118. CARRIRE, Ngociants marseillais..., op. 137. U principu, osamljeni brodovi ali kojih je
cit., I, sir. 101. teret na polasku bio registriran, rvgistra-
119. A. E., M. i D. Amerika, 6 , P 287-291. das.
120. A. N.. F12, 644, P 66, oujak 1722. 138. A. de Indias, E 146, citirao G. DES-
121. A. N.. A. E., B1, 625, Haag, 19- veljae DEVISES DU DZEIIT, L'Espagne de l'An
1699. cien Rgime, III, 1904, str. 147.
122. N. BOUSQUET, op. cit., str. 24; Simon 1 3 9 . Ibid., str. 148. etrnaesta luka otvorena
COLLIER, Ideas a n d Polities o f Chilean je 1788. u korist Saint-Sbasticna.
Independence, 1308-1833, 1963. str. 11. 140. Moskva, A. E. A., 50/6, 500, 3, Amster
12 3 . Alice CANADRAVA, O Comrcio portugais dam, 12 / 2 3 . sijenja 1778.
no Rio da Prala (15801640), 1944; Ma 141. Oscar CORNBLIT, Society and Mass Re
rie I1ELMER, Comrcio e contrabnndo bellions in Eighteenth Century and
entre Bahia e Potosi no sculo XVI, u: Bolivia, u: St Antony's Papers, 1970, str.
Revista de bistoria, 1953, str. 195-212. 9-44.
124. H. E. S. FISHER, The Portugal Trade,
142. Trgovake komore koje organiziraju i
1971, str. 47. kontroliraju vanjsku trgovinu i uivaju
125. J. ACCAR1AS DE SRIONNE, Les intrts znaajne privilegije.
des nations..., op. cit., I, str. 8 6 .
143- Usporedi J. R. FISIJER, Government and
126. Citirao J. VAN KLAVEREN, Die historis-
Society in Colonial Peru, 1970, uglavnom
che Erscheinung dcr Komiption, in ih-
str. 124. sq.
rem Zusammcnhang mit d cr Staats-und
Gescllschaftsstruktur betrachict, I, u: 144. D. A BRADINO, op. cit., str. 304, 312.
Viertaljabrschrifi /O r Soria/un d Wirt- 145. Ibid., str. 38; francuski prijevod tog iz
sebafisgesebiebte, p ro s in a c 1957, sir. vjetaja, A E., C. C. Meksiko, 1, 2-15.
305-306, napomena 26. 146. Obstacles to Economic Growth in 19th
127. Gonzalo de REPARAZ, Los caminos del Century Mexico, u: American Historical
contrebande*, u: El Comertio, Lima, 18. Review, veljaa 1978, sir. 80 sq.
oujka 1 9 6 8 . 147. Ibid., sir. 82.
128. A. N.. K 1349, P 124 i 124 Ve . 148. A HANSON JONES, cit. I.
129- A. N.. G7, I 6 9 2 , izvjetaj Granville-Loc- 149- J- V1CENS VIVES, Historia social y eco-
queta, P 206 v. nmica de Espana y Amrica, op. cit.,
130. N. BOUSQUET, op. cit., sir. 17, prema IV, sir. 463.
Pierreu CHAUNUU, Interpretacin de la 150. Prema proraunu, takoer neizvjesnom,
Independencia de Amrica Latina, u: Pe do kojeg je doao Holden FURBER./oi
ru Problema, br. 7, 1972. str. 132; J. VI- Company at work, 1948, str. 309- Ovaj
CENS VIVES, An Econom ic History o f proraun ne vodi rauna o krijumare
Spain, 1 9 6 9 , str. 4 0 6 . nju.
763
151. A E., C. P. Sjedinjene Drave, 59, P 246 175. Prema N. Snchez ALORNOZ, op. rit.,
Ve . str. 66.
152. Jurgen SCHNEIDER, Le commerce fran 17. W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du
ais avec l'Amrique latine pendant l'ge Congo des origines la fin du 1966; J.
de lindpendance (prem ire moiti du CUVELIER i L. JAD1N, op. cil.; G. BALAN-
XIXe sicle) u: Revis!a d e bistoria de D1ER, La Vie quotidienne au royaum e du
America, 1977, str. 63-67. Kongo d u XVIe au XVIIIe sicle, 1965.
153- Nico PERRONE, II m an ife sto 177. J. SAVARY op. rit., il. m anille, III, od-
dell'impcrialismo mericano nellc borse jelj. 714.
di Londra e Parigi, u: Belphagor, 1977, 178. J. CUVELIER i L. JAD1N, op. cit., str. 114.
str. 321 sq. Kapitali bjee u Evropu, la 179- Pierre POIVRE, Voyages d 'un philosophe,
plus grande partie (...) envoye en Fran ou Observations su r les m urs et les
ce najvei dio (...) poslat u Francusku, arts des peuples de tAfrique, de l'Asie et
situacija odreena u studenom e 1828., A. de Amrique, 1768, str. 22.
E., M. i D. Amerika, 40, 501, Ie* 4 sq. 180. La Cosmographie universelle..., 1575, P
154. A. N.. A. E., B III, 452. 67.
155- Feudalismo y capitalisme in Amrica ta 181. Philip CURTIN, Economie Change in Pre-
tina, in: Boletin de esludios la tin o colonial Africa. Senegambia in the Era
am eticanos y deI Caribe, prosinac 1974, o f the Slave Trade, 1975, sir. 235, 237-
str. 21-41. 247.
156. Za sadraj toga paragrafa pozivamo se na 182. Vidi supra, I, prvo izdanje, str. 3 6 .
A. N., M arine, B7, 461, o stanju u in 183. B. BAILYN, op. cit., str. 16.
dustriji SAD i njezinoj vanjskoj trgovini,
184. Otac Jean-B aptiste LABAT, Nouvelle Re
veljaa 1789-
lation de Afrique occidentale, 1728, IV,
157. Op. cif., str. 49- str. 3 2 6 , u vezi s Gambijom.
158. Citirao B. H. SL1CHER VAN BATH, cil. l
185. P. CURTIN, op. rit., str. XXIII.
str. 25.
186. Ibid., str. 4.
159- Vidi supra, II
187. W. G. L. RANDLES, L A ncien Royaum e du
160. E. FLORESCANO, op. cil., str. 433-
Congo..., op. rit., str. 6 9 .
161. C . GIBSON, T bi Aztecs under Spanish
188. Ibid., str. 87.
Rule, 1964, str. 34.
162. M. BATAILLON, op. a t., str. XXXI. 189- O. LARA, op. rit., 11, str. 291-292.
1 9 0 . J. BERAUD-V1LLAAS, L'Empire de Gao.
163. Ibid., str. XXX.
Un tat soudanais a u x XVe i XVIe sicle,
164. Der Cbarakter der Entdeckung u n d Eiv-
1942, str. 144.
beruttg A m erikas durvb die Europder,
1 9 1 . W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du
1925, I, str. 453-454.
Congo..., op. cit., str. 1 3 2 .
165. Op. cit., str. 30 sq., 126.
192. Ibid.
166. Lo zucchero e lAtlantico, in: Miscella
nea di Studi sardi e del com merrio at- 193. Ibid, str. 135.
lantico. III (1974), str. 248-277. 1 9 4 . W. G. L. RANDLES, L'Empire du Mono-
167. M. D UVEZE, L'Europe et le monde, str. motapa..., op. rit., str. 1 8 .
1 9 5 . W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du
263.
168. R o b ert CHALLES, V oyage a u x In d e s Congo..., op. cil., str. 216.
d 'u n e escadre fra n a ise (16901691), 19 6 . Konkwistadorxy Portugalscy, 1976.
933, str. 85-87 197. Paul MILIOUKOV, Charles SEIGNOOS,
1 6 9 . C ontra Costa: veliki dio junoafrike oba Louis EISENMANN, Histoire de Russie, I,
le na Indijskom oceanu. 1 9 3 2 , str. 158, napom ena 1, Mdit, I, str.
170. W. G. L. Randles, L E mpire du Monomo- 174.
tapa du XVe au XVIIIe sicle, 1975, str. 198. J. -B . LABAT, op. rit., V, str. 10.
7. 19 9 . U smislu pustolova.
171. Roland Oliver i G. Matthew, History o f 200. W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du
East Africa, 1966, str. 155. citirano u M. Congo..., op. cit., str. 217. i dalje; C. VER-
DEVZE, L'Europe et te monde... op. rit., LINDEN, U J. -C . MARGOLIN, op. rit., str.
str. 301. 689- Rije pom beirv dolazi od pombo, ak
172. Auguste TOUSSAINT, L'Ocan Indien au tivno trite dananjeg Stanlcya Poola.
XVIIIe sicle, 1 9 7 4 , str. 64. 201. Gaston MARTIN, N antes au XVIIIe sicle.
173- Moskva, A. E. A-, 18. listopada 1774, po L're des ngriers(VJ\4-\774), 1931, str.
daci u potpunosti zagubljeni. 46. sq.
174. K. G. DAVIES, The Royal African Com 202. P. CURTIN, op. rit.
p any, 1957, str. 5. i 6. 203- Ibid., str. 334. sq.
764
N a p o m en a
20*1. Y. BERNARD, J. -C. , D. LEWAN- 225. Ibid., str. 227-228.

DOWSKI, Dictionnaire... of*, cit., str. 226. J. KULISCHER, Wiriscbaflsgescbichte Rus-
1104. slands, I, str. 447.
205. M. DEVZE, L'Europe et le monde..., op. 227. Ili riad: trgovaka galerija.
dt., str. 310. i njegovo pozivanje na C. 228. 1 p u d = 1, 38 kg.
W. NEWBURYA, Reginalds COUPLANDA, 229- J. KULISCHER, op. cit., str. 447. sq.
C. LLOYDA, D. CURTINA, H. BRUN- 2 3 0. Za sve to slijedi, usp. J. BLUM, Lord and
SCHWIGA Peasant in Russia from tbe 9th, to tbe
206. A E., C. C. C. London, 12, Ps 230 sq. 19tb century, sir. 106. sq.
Lettre de Sguier, 12. svibnja 1817. 231. Michael CONFINO, Systmes agraires et
207. Considrations... sur l abolition gnrale progrs agricole. L assolement tiicnnal
de la Traite des Ngres adresses aux en Russie aux XVW*-XDC sicles, 1970,
N gociateurs qui doivent assister au str. 99-
Congrs de Vienne, p a r un Portugais, ru 2 3 2 . Frdric LE PLAY, L'Ouvrier europen,
jan 1614, str. 17-18 (B. N., Pariz. LK 6, 1877-1879, navedeno u J. BLUM, op. cit.,
6 6 8 ). str. 316-317.
208. Cijeli ovaj paragraf mnogo duguje knjizi 233. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXIe, str.
Jacqueline KAUFMANN-ROCHARD, Ori 327.
gines d'une bourgeoisie russe, YV7*-XVIIe 2 3 4 . J. BLUM, op. cil., str. 283; Roger PORTAL,
sicles, 1 9 6 9 . Manufactures et classes sociales en Rus
2 0 9 . C. VERLINDEN, op. cit., vidi napomenu sie au XVIIIe sicle, u: Revue historique.
2 iz ovog poglavlja, str. 676. sq. travanj-lipanj 1949, str. 169.
210. 1. WALLERSTE1N, op. dt., str. 320. 2 3 5 . Peter Simon PALLAS, Voyages... dans plu
211. Walther KIRCHNER, Ober den russichen sieurs provinces de l Empire de Russie cl
Aussenhandel zu Beginn der Neuzeit, u: dans tAsie septentrionale, Pariz, 1794, I,
Vierteljabrscbrift f r Sozialu n d Wirt- str. 14, napomena 1.
scbaftsgescbicbte, 1955. 236. J. BLUM, op. cit., str. 2 -.
212. D. H. SUMMER, Survey o f Russian His 237. Ibid., 2 9 - 2 9 4 .
tory, 1 9 4 7 , sir. 2 6 0 , citirano u knjizi R. 238. Ibid., str. 300-301.
M. MATTON, u Russian Imperialism 239. Ibid., str. 288.
fro m Ivan tbe Great to the Revolution, 240. Ibid., str. 290.
Taras HUNCZAK, 1970, str. 106. 241. Ibid., str. 4 7 3 .
213. George VERNADSKY, Tbe Tsardom o f 242. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str.
Moscow, 1547-1682, V, 1 9 6 9 , str. 166. 191.
214. Artur ATTMAN, Tbe Russian a n d Polish 2 4 3 . Louis Alexandre FROT1ER DE LA ME5SE-
Markets in International Trade 1500 L1RE, Voyage Saint-Ptersbourg ou
1650, 1973. str. 135. sq. Nouveaux Mmoitvs sur la Russie, op.
215. Ibid., str. 138-140. dt., str. 116.
216. Rijksdaaler, ili rigsdaler, ili rixdollar, 244. Auguste JOURDJER, Des forces producti
kraljevski i slubeni talir Nizozemske, to ves, destructives et improductives de la
su ga od 1579. kovali dravni stalei. Russie, I860, str. 118.
217. M. V. FECHNER, Le Commerce de l'tat 245. J. P. KJLBURGER, Kurxer Untcniebt von
russe avec les p ays orientaux au XVI* dem russiseben Handel, citirano u J. KU
sicle, 1952, na ruskom: saetak i prije LISCHER, op. cit., str. XII, str. 248. i 329-
vod vanijih dijelova Lonna Poljakova. 246. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str.
218. A. GERSC11ENKRON, Europe in tbe Rus 46.
sian mirror, 1 9 7 0 , str. 54. 247. Adam OLEARIUS, Voyage en Moscovie.
2 1 9 . Marian MALOWIST, The Economic and Tartarie et Perse, 1659, str. 108, nave
Social Development of the Baltic Coun deno u J. KAUFMANN-ROCHARD, op.
tries, XVth-XVlIih century, u: Economic dt., str. 46.
History Review, prosinac 1959, str. 177- 248. J. KULISCHER, op. cit., str. 338.
189- 249. J. BLUM, op. dt., str. 286.
220. A N., K 1352, P 73, oko 1720. 250. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str.
221. Ibid. 39- sq.
222. Samuel H. BARON, The Fate of the Gos 251. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXI, str. 333-
ti in the reign of Peter the Great, u: 252. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str.
Cahiers d u m onde russe et sovitique, 65.
listopad-prosinac 1973, str. 488-512. 253- Franois BARRME, Le G rand Danquier,
223. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 1685, str. 216.
88. 254. A N., Martine, B7, 457, 1780.
224. Ibid ., str. 87. i 227. 255. A E., M. i D., 7, P 298, oko 1770.
765
F o m a n d Braudel / Vrijeme svijeta
256. A. E., M. i D. Rusija 2, P 176, 1773. 287. C. M. FOUST, cit. l., str. 477.
257. P. Philippe AVRIL, Voyage en divers tats 288. J. G. GMELIN, op. cit. I, str. 49.
d'Europe et d Asie, entrepris p o u r dcou 289. C. M. FOUST, cit. l., str 477; A N.. A.
vrir un nouveau chemin ta Chine..., E., M. i D. Rusija, 2 P 182.
1692, str. 103- 2 9 0. Arhivi VORONCOV, op. cit., IX, str. 32-
256. Eugenio ALBERI, Relazioni degli ambas- 33.
c ia to r i ve n e ti d u r a n te il secolo XVI 291. G ino LUZZATTO, Storia econom ica
1839-1663. Ill, 2. Ciac. Soranzo, sir. 199. deU'et m o d e m a e contemporanea, II,
259- A. D. $. Venecija, Engleska, London, 18- 1952, str. 16.
19. lipnja 1703. 292. A N., A E., B1, 485.
260. J. SAVARY op. cil., V, kol. 658 sq. 293- A D. S. Napulj, Aflari Estcri, 800, Gazelle
261. Boris NOLDE, La Formation de l'Empire de Cologne, 23. rujna 1763. Mijenjanje
russe, 2. sv., 1952-1953. ruske valute zapoelo je u Londonu, ka-
262. Franois-Xavier COQUIN, La Sibrie peu ko se ini, 1762.
p lem e n t et im m igration p a y s a n n e au 294. Moskva, A C., Fondacija Voroncov, 1261,
XIXe sicle, 1969, str. 9-10. 4-446.
263. Ibid. 295. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXI, str. 137.
264. P. CAjMENA DALMEIDA u : Gographie 296. Ibid., str. 315.
universelle, V, 1932, str. 258. 297. Ibid., X, str. 201.
265- Te pojedinosti su iz F.-X. COQUIN, op. 298. J. BLUM, op. cit., str. 293.
cit., str. IO9 . 299. R. PORTAL, cit. L, str. 6 sq.
266. A E.. M. i D. Rusija, 2, P* 187 vM B e. 300. J. BLUM, op. cit., str. 294.
267. F.-X. COQUIN, op. cit., str. 11. 301. A N.. Marine, B7, 457.
268. Ibid., str. 12. 302. A N.. K 1352.
269. A E M. i D. Rusija, 7, Ps 246-249- Prim 303. Arhivi Voroncov, op. cil., VIII, str. 3 6 3 .
jedbe za opata Raynala. 304. Fernand GRENARD, G randeur et dca
270. P. CAMENA D'ALMEIDA op. cit., str. 217. dence de l'Asie, 1939, str. 72.
271. J. G. GMEL1N, Voyage en Sibrie..., 1767, 305. A E., M. i D. Turska, 36, P 16.
II, str. 50. 306 . G. TONGAS, Les Relations de la France
272. Ibid., II, 123. avec l Empire ottom an durant la prem i
273. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. ere m oliti du XVIIe sicle, 1942, str. 141.
200. 3 0 7 . Giovanni BOTERO, Relationi univeisali,
274. Gazette de France, 4. travnja 1772, str. 1599, , str. 117-118.
359. 308. C. BOXER, The Portuguese in the East,
275. W. LEXIS, Bcitrge zur Stalistik der Edel- 1500-1800, u: Portugal a n d Brazil, an
m etalle n eb st einingen Bcm erkungen Introduction, izd. R. V. LIVERMORE,
b er die Wertrelation, u: Jahibueh f r 1953. str. 221.
N ationalkonom ie u n d Stalistik, XXXTV, 3 0 9 . A D. S. Venecija, Relazioni, 0 31.
1908, str. 364. 310. Franois SAVARY DE BRVES, Rclatio>i
276. C. M. FOUST, Russian Expansion to the des voyages de..., 128, str. 242.
East through the 18th Century, u: Jour 311- Maestre MANR1QUE, Itincrario de las mi-
n a l o f Economic History, 1961, str. 472. siones que bizo et P a d te F. Sbastian
277. Maurice-Auguste de BENYOWSKY, Voya Manrique..., 1649, str. 460.
ges et mmoires..., 1791, str. 6 3 . 312. Opat PRVOST, op. cit., IX, 1751, str. 83
278. P. S. PALLAS, Voyage travers plusieurs (Putovanje A de Rhodes, 1648).
provinces de l'Empire russe, 1771-1776, 313- Edward BROWN, A Brief Account o f Some
, str. 490. Travels..., 1673, str. 39-40.
279. Ibid., str. 487. 314. T. STOIANOV1TCH, daktilogram, u: Con
280. M .-A de BENYOWSKY, op. cit., str. 48. frence de la Commission d'bisloire co
281. A E., M. i D. Rusija, 2, P 188. nom ique de l A ssociation du SudEst
282. James R. GIBSON, Feeding the Russian europen, Moskva i Kijev, 1969.
Fur Trade: provisionm ent o f the Okhotsk 315. W. PLATZHOFF, Gescbicbte des eutvpdi-
seaboard a n d the Kam tchatka peninsu seben Staatensystems, 15591660, 1928,
la, 1689-1856, 1970. str. 31.
283. Ernst HOFFMANN, Reise nach den Gold- 316. Herbert JANSKY, u: H andbucb der euro-
wdschen Ostsiberiens, 1847, novo izda pdiseben Gescbicbte, T. SCH1EDER, op.
nje I960, str. 79.**. cit., IV, str. 7 5 3 .
284. G odine 1728, 1732, 1741, 1746, 1755. - 317. Ibid,, str. 761.
A E., M. i D. Rusija, 2, P* 183-185. 318. Jorjo TADIC, Le commerce en Dalmatic
285. Ibid. et Raguse et la dcadence conomique
286. J. SAVARY, op. cit., V, kol. 659 - d e Venise au XVlP sicle, u: Aspetti e
766
N apom ene
cause della decadenza economica vene- 346. Prema ugovoru iz Carigrada (sijeanj
net secoloXVII, 196l,sir. 235-27*1. 1784), kojim se Krim ustupa Rusiji.
319. Robert MANTRAN, L'Empire ottoman et 3 4 7 . Vidi supra, I.
le commerce asiatique au XVIe et au XVIIe 348. K. N. CHAUD1 JURI, The Trading World
sicle, : u Islam an d ibe Trade o f Asia; o f Asia a n d the English East India Com
D. S. RICHARDS, op. cU., str. 169- Osva pany, 1660-1760, 1978, str. 17.
janje Bagdada 153*1, Bassorana 1535, za 349-A. E., M. i D. Turska, 11, P* 131-151,
tim 15*16. godine. 1750.
320. Moskva, A. G , 276-1-365, f 171-175. 350. H. FURUER, op. cit., str. 166.
321. A. E., M. i D. Turska, 11, P* 131-151. 351. A. E., M. i D. Turska, 11, P 162.
322. Registri u kojima sc tono upisuju rauni 352. Ibid., P 151. 1750.
(LITTR). 353- H. FURDER, op. cit., str. 66.
3 2 3 . Pierre DELON, Les Observations de plusi 354. A. ., M. i D. Turska, 11, P* 70 i 70 v.
eurs singularitz et choses mmorables 355. Ibid., P 1 6 2 .
trouves en Grce, Asie, Jude, gypte, 356. Moskva, A. E. A., 35/6, 371, P 32.
Arabie et autres pays estranges, 1553, P 357. Ibid., 93/6. 438, P 81.
181 Ve. 358. Luigi CELL!, Uvod u Due Trattati inediti
324. Opat PRVOST, op. cit., K , str. 8 8 . di Silvestro GoBxrlini da Osimo, Econo
3 2 5 . Gazette d'Amsterdam, 13. prosinca 1672. m ista e Finanzietv del sec. XVI, 1892, str.
Kaminjec, danas Kamjenjee Podolsk, u 8.
Ukrajini, bio je redom turski, tatarski, po 359. Moskva, A. E. A., listopad 1787, nepot
ljski do 1793, zatim ruski. puna referenca.
3 2 6 . Paul-Ange de GARDANE, Journal d un 3 6 0. M.-A. de BENYOWSKY, Voyages ct
voyage dans la Turquie d Asie et la Per mmoires..., op. cit., I, str. 51.
se, fa it en 1807. et 1808, 1809, str. 13. 3 6 1. Agenda for Ottoman History, u: Revi
327. Biblioteka Marciana, Scritture, Oro e ar- ew, 1, 1977, str. 53.
gento, VII, MCCXXVIII, 55. 36 2 . Moskva, A. E. A., oujka 1785, nepotpuna
328. Naziv za zlatni dukat to ga jc kovao ma referenca.
darski kralj, a esto se oponaao u in 363. Handbuch der eurvpaiseber Gescbicble,
ozemstvu. T. SCHIEDER, op. cit., sir. 771.
3 2 9 . Ugo TUCCI, Les missions montaires 364. A. d. A. Napulj, Affari Estcri, 805.
de Venise et les mouvements internatio 365. Michel MOIUNEAU, daktil., Referat Tjed
naux de , u; Revue historique, sr na u Pratu, I 9 7 7 , str. 27.
panj 1978, str. 97, napomena 23. 3 6 6 . J. ROUSSET, Les Intrts prscns des pui
330. Ibid., str. 1 0 9 , napomena 65. ssances de T Europe, 1731, I, str. 161.
331. F. REDUFFAT, M. COURDUR1E. Marseille 36 7 . Ange GOUDAR, Les Intrts de la France
et le ngoce marseillais international m al entendus..., 1756, I, str. 5-
(1785-1790), 1 9 6 6 , str. 126. sq. 368. Za ovaj paragraf posebno mi jc koristio
332. C. SONNINI, Trait sur le commerce de Giorgio DOnSA, La Nascit del nioirdo
la m er Noire, s. d. moderno in Asia Orientale, 1977, i Mi
333. A. N., A. E., B1, 436, navedeno u T. Sto- chel DEVZE, L Europe et le monde..., op.
ianovich, cit. dakt., str. 35- cil.
3 3 4 . Na svojim predavanjima u Parizu 1955- 369. Maurice LOMBARD, L Islam dans sapiv-
godine. mire grandeur, 1971, str. 22.
335. Mdit., Il, str. 64. 370. Vidi supra, I, 1. izd str. 309.
336. Ibid., I, str. 263. 371. Naziv koji su Arapi dali (oznaujui crve
337. Henri MAUNDRELL, Voyage d'Alep J ljude ) za obalu od june Somalije do
rusalem, 1706, str. 2 (putovanje iz 1696). Mozambika.
338. U jednom lokalnom asopisu koji sam na 372. Indonesian Trade a n d Society, 1955.
alost izgubio. 373- Tamilci ive na jugu Indije i na Cejlonu.
339- A. D. S. Napulj, AfFari Estcri, 800, Hag, 374. Archibald R. LEWIS, Les marchands dans
21. kolovoza 1761. l'ocan Indien, U: Revue d'histoire co
340. Moskva, A. E. A., 4113, 158, F 4, Venecija, nomique et sociale, 1976, str. 448.
4/15 prosinca 1787. 375. Ibid., str. 455.
341. A. E., M. i D. Turska, 15, F* 154-159. 376. Ibid., str. 455-456.
342. Observations sur l'tat actuel de l'Em 377. Donald F. LACM, Asia in the Making o f
pire ottoman, Andrew S. EHRENKREUTZ, Europe, 1970, I, str. 19.
1965, str. 4 9 - 5 0 . 378. Franco VENTURI, L'Europe des Lumires,
343. Ibid., str. 53. recherches sur leXVIlT1 sicle, 1971, str.
3 4 4 . Ibid., str. 54. 138-139-
345. Prema ugovoru iz Kuuk Kajnardija. 3 7 9 . C. G. F. S1MK1N, op. cit., str. 182.
76 7
380. Giorgio BORSA, op. cit., Str. 31. 412. 1. B. WATSON, cit. l str. 385-389.
381. A. N.. Kolonije. C1, 254. P, 254. P 15 Ve. 413. A N.. A E.. B , 459.
382. L. DERMIGNY, l a Chine et l'Occident..., 414. A N.. Kolonije, C2, 105, P* 218 v-220.
op. cit., II, sir. 696. 415. A. N., Kolonije, C*1, 10, 31. prosinca
383. Vidi supra, sir. 189- 1750. Vidi prepirku Pierrca POIVREA s
384. L. SIMOND, Voyt.ge d'u n Franais en An- komandantom broda Le M ascatin u Kan
gleterre..., op. cit., II, str. 280. tonu (lipanj 1750).
385- Victor JACQUEMONT, Voyage dans Pin- 416. C. BOXER, The Portuguese Seaborne Em
de..., 1841-1844, str. 17. pire, 14151825, 1 9 6 9 . sir. 57, citirano
386. M. DEVZE, op. cit., sir. 223. u I. WALLERSTEIN, op. cit., str. 332.
387. British Museum, Sloane 1005. 417. V. I. PAVLOV, op. cit., str. 243.
388. R. C1IALLES, Voyage a u x Indes..., op. cit., 418. Tako Norman JACOBS, M odem Capita
str. 4 3 6 . lism a n d Eastern Asia, 1958.
389- A. N., Kolonije, C2, 105, P 233. 419. B. R. GROVER, An Integrated Pattern of
390. Franois MARTIN, 1640-1706, generalni Commercial Life in the Rural Society of
guverner Indijska kompanije poevi od North India during the 17th18th cen
1701. turies, u: India Historical Records Com
391. A. N.. Kolonije, C2, 105, P* 256 v i 257. mission, lOOCVIl, I960, sir. 121.
392. Maestre MANR1QUE, op. cit., str. 398. 420. L. C. JAIN, Indigenous Banking in India,
3 9 3. K. N. CHAUD! lURI, op. cit., str. 447-448. 1 9 2 9 , str. 5.
394. A. N.. A. E., B III, 459- 421. Za raspravu o smislu rijei, Irfan HABIB,
395. A. N.. Kolonije, C2, 75, P 15. The Agrarian System o f Mughal India,
3 9 6 . Nedvojbeno bonds, kratkorone obveze 1963, str. 140. i dalje.
Kompanije. Saha PANCHANAM, Einige 422. Irfan HABIB, Potentialities of Capitalistic
Probleme d er kapiialistichen Entwicklung Development in the Economy of Mughal
Indiens im 19- Jahrhundert, u: Jaibuch India..., cit., str. 10.
f r Wirtscbaftsgescbicbte, 1970, I, str. 423. Satish CHANDRA, Some Institutional
155-161. Factors in Providing Capital Inputs for
397. V. I. PAVLOV, Historical Premises fo r In th e Improvement and Expansion of Cul
dia's Transition to Capitalism, 2. izd., tivation in Medieval India, u: Indian
1978, str. 326-332. Historical Review, 1976, str. 85.
398. K. N. CHAUDllURl, op. erf., sir. 455. 424. Ibid., str. 09.
399. Ibid., str. 456. 425. B. R. GROVER, cit. l str. 130.
400. Opal PRVOST, op. cit., I. sir. 35, 48, 49- 426. S. CHANDRA, cit. l., str. 84.
401. Carlo M. CIPOLLA, Velieri e Cannoni d - 427. I. HABIB, Potentialities..., cit., sir. 8.
Europa sui m ari del m ondo, 1969, str. 428. Ibid., sir. 18-19.
116-117. 429. Ibid., sir. 34.
402. Ibid.
4 3 0 . Ibid., sir. 4, napom ena 2.
403. Ibid.
431. Opal PRVOST, op. cit., XI, sir. 661-662.
404. T. T. CHANG, SinoPortuguese Trade
432. Ibid., str. 651-652.
fro m 1514. to 1644, 1 9 3 4 , str. 120, na
vedeno u C. M. CIPOLLA, op. cit., str. 433. Ibid., str. 652.
117. 434. Bengalski maund = 34,500 kg, suratski
405- The Em bassy o f Sir Thomas Roe to the = 12,712 kg (K. N. CHAUDllURl, op. cit.,
Court o f the Great Moghol, 1899. 11, str. str. 472).
3 4 4 , navedeno u G. BORSA, op. cit., sir. 435. B. R. GROVER, cit. l-, str. 129-130.
25. 4 3 6 . I. HABIB, Potentialities..., cit., str, 7-8;
406. C. M. CIPOLLA, op. cit., str. 119, napo W. H. MORELAND, op. cit., str. 99-100,
mena 17. 103-104.
407. K. N. CHAUDllURl, op. cit., sir. 457. i 437. I. HABIB, Usury in Medieval India, cit.
461. I., sir. 394.
408. I. Bruce WATSON, The Establishment of 438. B. R. GROVER, cit. I., sir. 138.
English Commerce in North-W estern In 439- Indijska drava kojoj je glavni grad om-
dia in the Early Seventeenth Century, baj.
u: In d ia n Economic a n d Social History, 440. I. HABIB, Potentialities..., cit., str. 46-
, ne 3. str. 384-385. 47.
409. K. N. CHAUDllURl, op. cit., str. 461. 441. Ibid., str. 43-
410. A. N.. A E., B III, 459. Sjeanje Boltsa, 442. SONNERAT, Voyage a u x Indes Orienta
19 messidor an V. les et la Chine, 1782, 1, str. 103- i 104.
411. Kojima se trgovci i obrtnici obvezuju pre 443- Jahangir's India; tbe Rem onstrantie o f
dati robu. Francisco Pelsaert, 1925, str. 60, citirano
768
Napomene
u 1. , Potentialities..., cit., str. 43, 481. Franois BERNIER, Voyages... contenant

napomena 2. la description des tats du Grand Mo-
444. I. HABIB, Potentialities..., cit., str. 44- go!..., 1699, 1, str. 94.
45. 482. Opat PRVOST, op. cit., X, str. 235.
445- Ibid,, str. 45. 483. Ibid, X, str. 95.
446. Opat PRVOST, op. cit., X, str. 1. 484. P. SPEAR, op. cit., str. XIII.
447. Ibid., X, str. 93. 485- M. N. PEARSON, Shivaji and the Decline
448. Ibid ., X, str. 237. of the Mughal Empire, u: Journal o f Asi
449. H. FURBER, op. cit., str. 10. an Studies, 1970, str. 370.
450. I. 1IAD1D, Potentialities..., cit., str. 55. 486. A K. MAJUMDAR, L'lnclia net Mediocvo
i napomena 2. e al principio dcllct moderna, u: Pr-
451. A. N., Mornarica B7, 443, P 254. opylden Weltsgescbicbte, tal. ., VI,
452. V. 1. PAVLOV, op. cit., str. 329- 1968, str. 1 9 1 .
453. H. FURBER, op. cit., str. 187. 487. Ibid., str. 189.
454. A. N.. Kolonije, C2, 105, P 291 v*. 488. Vinuistika hinduistika sekta osnovana
455. H. FURBER, op. cit., str. 189-190. poetkom XVI. stoljea. Sikhi su osnovali
456. V. 1. PAVLOV, op. cit., str. 233- kraljevstvo Lahore.
457. K. N. CHAUDHURI, op. cit., str. 260. 489. H. FURBER, op. cit., str. 303-
458. Ibid,, str. 285. 490. A. K. MAJUMDAR, op. cit., str. 195-
459. Opat PRVOST, op. cit., X, str. 65- 4 9 1 . Mdit..., I, str. 340.
460. Bez zakljuivanja ugovora o obveznoj is 492. II. FURBER, op. cit., str. 25.
poruci s obrtnicima. 4 9 3. Giuseppe PAPAGNO, Monopolio c liber-
461. A N.. A E, B III, 459, travanj 1814, Sjea- t di commercio ncIl'Africa orientale por-
nje o indijskoj trgovini... stare indijske toghese alia luce di alcuni doeumenti set-
kompanije i kompanije osnovane 1785, tecentcschi, u: Rivista stotica italiana,
P* 1-32, passim. 1 9 7 4 , II, str. 2 7 3 .
462. Ibid., P 12. 494. A N.. A E., , 459, Sjeanje Louisa
463. Satish CHANDRA Some Aspects of the Monncrona, 1. prairial godine [V.
Growth of a Money Economy in India d u 495. A N.. 8 AQ 3 4 9 .
ring the Seventeenth Century, u: The 496. T. RAYC1IAUD1IURI, Readings in Indian
Indian Economic a n d Social History Re Economy, 1964, str. 17, navedeno u V.
view, I960, str. 326, i B. R. GROVER, cit. I. PAVLOV, op. cit., str. 87.
I-, str. 132. 497. V. I. PAVLOV, op. cit., str. 8 6 - 8 8 .
464. B. R. GROVER, cit. l., str. 120, 129, 131. 498- Ibid., str. 239- s<7-
465. Ib id , str. 132. 499. Ib id , str. 324-335.
466. Gdje se nalazi francuska faktorija Pondi 500. Ibid., str. 99- sq.
chry, slabo opskrbljena ljudstvom i trgo 501. K. N. CHAUDIIUIU, op. cit.. str. 273-
vakom robom. 502. V. I. PAVLOV, op. cit., str. 215.
467. A N.. Kolonije, C2, 75, P 69. 503. Ib id , str. 216.
468. Percival SPEAR, The Nabobs, 1963, str. 504. Hrid., str. 217; to je bez sumnje razlog
XIV i dalje. zbog kojeg Englezi, ukoliko u XVIII. sto
469. A N.. C2, 286, P 280. ljeu uvoze u Indiju elik, osobito za bro-
470. I. HABIB, Potentialities..., cil., str. 12. dogradilita, uvijek uvoze vedski elik, a
i napomena 1. ne britanski.
471. Ibid,, str. 32. 505. Armando CORTESO, u: The Stona Ori
472. Opat PRVOST, op. cit., X, str. 232. ental Tomea PIRESA, 1944, II, str. 278-
473. Roland MOUSN1ER, u: Maurice CROU- 279; V. MAGALHAS GODINI IO, op. cit.,
ZET, Histoire gnrale des civilisations, str. 783.
IV, 1954, str. 491. 506. M. A P. ME1LINK-ROELOFSZ, Asian Tra
474. Opal PRVOST, op. cit., X, str. 235. de a n d European Influence, 1962, str.
475- Savijeni ogrta koji se privruje iza sed 13. sq.
la. 507. O. W. WOLTERS, Early Indonesian Com
476. A N.. Kolonije, C2, 56, 17 Ve sq, 1724. merce, 1967, sir. 45. sq.
Uvoz sukna penje se u to vrijeme na 500. Opat PRVOST, op. cit., V1U, str. 316.
50.000 kuda godinje. 5 0 9 . Ibid., VIII, str. 312.
477. Opat PRVOST, op. cit., X, str. 245. 510. Ibid., IX, 74 (1622).
478. 1. HABIB, Potentialities..., cit., str. 38 511. Ibid., XI, str. 632.
sq. 512. SONNERAT, op. cit., , sir. 1 0 0 .
479. Ibid., str. 36-37. 513- O tim pitanjima, klasina je knjiga G.
480. Opat PRVOST, op. cit., str. 146. COEDESA Les tats hindouiss d'lndo-
769
F ernand B ra u d e l/ Vrijeme svijeta
chine e t d'Indonsie, 1948, u: Histoire Ijabrscbrift fiXr Sozialu n d Wirischafis-

du monde, M. E. CAVAIGNAC, t. VII. geschichte, 1935, str. 251.
514 M. A. P. MEILINK-ROELOFSZ u: Islam 522. L. F. F. R. THOMAZ, cil. Cl., str. 3 6 .
a n d tbe Trade o f Asia, D. S. RICHARDS, 5 2 3 . Opat PRVOST, op. cit., 1, str. 3 3 6 (1592).
op. cit., str. 137. sq. 524. Hrid., VI, str. 62-63.
515. Luis Filipe F. R. THOMAZ, Maluco e Ma- 525. Ibid., VIII, str. 480. sq.
laca, u: A Viagem de Ferno de Magal-
526. Op. cit., str. 160. sq.
bas e a questo das Molueas, p. p. A.
TEDRA, 1 9 7 5 , sir. 33. sq- Znaajno pro 527. A. N., Kolonije, C1*, P 10 v.
vjeravanje. 528. Op. cit., str. 176.
5 1 6 . Hrid. str. 33- 529. Voyage en Inde d u com te de Modave,
517. Citirao PAVLOV, op. cil., sir. 221. 1773-1776, J. DELOCHE, 1971, str. 77.
518. Ibid. 530. Ibid.
519. Opat PRVOST, op. cit., I, sir. 11. 531. I. Wallerstein et l'Extrm e-Orient, plai
520. Ibid., I, sir. 115- doyer p our un XVI* sicle nglig, Ko
521. M. A. Hedwig F1TZLER, Der Anteil der lokvij u Leydenu, listopad 1978. daktil.
D cuischcn an d er Kolonialpolitik Phili 5 3 2 . Littoral et intrieur de l'lndc, Razgo
pps II von Spanien in Asien, u: Vierte- vori u Lcidenu, listopad 1978, daktil.
1. Usp. LITTR, Rvolution: Retour d'un 9- Phyllis DEANE, The First Industrial Re
astre au point d'o il tait parti. volution, 1 9 6 5 , str. 117.
2. Hannah ARENDT, On Revolution, 1 9 6 3 , 10. Encore la rvolution anglaise du XVIIIe
francuski prijevod Esai su r la Rvoluti sicle, u: Bulletin de la Socit d'bislo-
on, 1 9 6 7 , str. 58. ire moderne, 1961, str. 6.
3. Jrgen KUCZYNSKI, Friedrich Engels 11. Predgovor francuskom prijevodu djela
u n d d ie M onopole, u: Jahrbuch f r Thomas S. ASHTON, La Rvolution in
Wirtschaftsgescbichte, 1970, 3, str. 37- dustrielle, 1 9 5 5 , str. X.
40. 12. J. MICKS, A Theory o f Economie History,
4. Adolphe BLANQUI, Histoire de l'cono op. cit., str. 151-154.
m ie politique en Europe depuis les An 13- J. -B . SAY, Cours complet d'conomie p o
ciens ju s q u ' nos jo u rs, 1837, II, str. 209. litique, op. cit. Il, str. 170.
Cependant, peine close du cerveau 14. T. S. ASHTON, The Treatment of Capi
de ccs deux hommes de gnie, Watt i talism by Ilistrians, u: Capitalism a n d
Arkwright, la Rvolution industrielle se tbe Historians, izd. F. A. HAYEK, 1954,
mit en possession de l'Angleterre; usp. str. 6 0 .
R. M. HARTWELL, Tbe Industrial Revolu 15. P. DEANE, op. cit., str. 116, 117, i na
tion a n d econom ic grow th, 1971, str. pom ena 1, prema W. W. ROSTOW, Tire
111 ; Peter MATHIAS, The First Industrial Econom ics o f Take o ff into Sustained
Nation. An Economie History o f Britain Growth, 1 9 6 .
1700-1914. 1969, str. 3. 16. Ignacy SACHS, Pour une conomie politi
5- Maurice DOBD, tudes su r le dveloppe que du dveloppement, 1977, str. 9-
m ent du capitalisme, 1969, str. 274, na 17. Ib id
pom ena 3; A. BESANON, u: Quarterly 18. Tim citatom ileanskog ekonomista Os-
Jo u rn a l o f Economies, 10OCVI, 1921, str. walda SUNKELA posluio se I. SACHS, op.
343. cit., str. 34.
6. Les tapes de la croissance conomique, 19- Ignacy SACHS, La Dcouverte du Tiers
1967, str. 55. Monde, 1971, str. 18-30.
7. Croissance et structures conomiques, 20. Ib id
op. cit., str. 247. sq. 21. A. N., F12, 1512 C, sv. 5.
8. Simon KUZNETS, Capital formation in 22. Lynn WHITE, M edieval Technology an d
M odem Economie Growth, u: Troisime Social Change, 1962, str. 80, M. ROSTO-
Confrence internationale d'histoire co VTZEFF, The Social a n d Economic His
nomique, M nchen, 1 9 6 5 , I, str. 20, na tory o f tbe Hellenistic World, 1967, 1, sir.
pom ena 1. 365.
770
Napomene
23- Stephen Finney MASON, Histoire des sci 51. S. POLLARD i D. W. CROSSLEY, op. cit..
ences. 1956, sir. 34. str. 85.
24. A. VIERENDEL, Esquisse d'une histoire de 52. Ibid., str. 1 3 0 .
la technique, 1921, I, Str, 38. 53- Ibid., str. 84. i 95-
25. L'Autre France. L'histoire en perspective 54. C harles HYDE, Technological Change
gographique, 1971, str. 51-53- a n d the British Iron Industry. 1700
26. La Rvolution industrielle du Moyen Age, 1820, 1977.
1975. 55. Vidi infra, str. 491-492.
27. La Crise du fodalisme, 1976. 56. C. HYDE, op. cit., sir. 42. sq, 144.
28. An Industrial Revolution of the thine* 57. S. POLLARD i D. W. CROSSLEY, op. cit..
cnih Century, u: Economic History Re sir. 105. i 136-137.
view, I 9 4 I. 58. Ibid.
29. Izraz su stvorili za Njemaku ili G. F. von 59- Ibid., str. 142-143.
SCMMOLLER ili F. PI 11L1PPI. 60. John U. NEF, H e Conquest o f the Ma
30. Eleonora M. CARUS WILSON, The Wool terial World, 19<j4, sir. 141-143.
len Industry, u: The Cambridge Econo 61. The Origins of the Industrial Revoluti
mic History, II, 1952, str. 4 0 9 . on, u: Past a n d Present, travanj I960,
31. Little Red Book o f Bristol, izd. F. B. BICK- str. 71-81.
LEY, 1900, 58, II, 7. 62. L'Industrialisation en Europe au XIXe si
32. Frdric C. LANE, Units of Economic cle, Pierre LON, Franois CROUZET,
Growth historically considered, u: Kyk- Richard GASCON, Lyon, 7-10. listopada
los, XV, 1962, sir. 95-104. 1970, 1972.
3 3 . W. ADEL, Agrarktisen u n d Agrarkonjun- 63. Pierre VILAR, La Catalogne industrielle.
ktur, op. cit., sir. 51- Rflexion sur un dmarrage et sur un
34. C. M. CIPOLLA, The Professions, The destin, u: L Industrialisation en Europe
Long View, u: H e Journal o f European au X D f sicle, op. cil., str. 421.
Economic History, proljee 1973, sir. 41. 64. Jacques BERT1N, ibid., str. 477.
65. H. W. FLINN, The Otigitts o f the Indus
35. C. BOIS, op. cit.. str. 246.
trial Revolution, 1965.
3 6 . Roger BACON, citirano u L. WHITE, Me
66. 11. J. HABAKKUK, Historical Experience
dieval Technology..., op. cit., str, 134. of Economic Development, u; E. A. G.
37. Jacob Cornelius VAN LEUR, Indonesian ROBINSON izd., Problems o f Economie
Trade a n d Society, 1955, sir. 20. Development, 1955, str. 123.
38. Vidi supra, II. 67. Paul BAIROC11, Rvolution industrielle cl
39. Herm an KELLENENZ, Deutsche Wirt- sousdveloppetnent, 1974, str. 73-
scbaftsgescbichte, I, 1977, str. 167. 68. E. L. JONES, Le origini agricole
40. Gemma MIAN1, L'conomie lombarde dell'industria, u: Studi stotici, DC, 1 9 6 8 ,
aux XIV' i XV'sicles, u: Annales E.S.C., str. 567.
svibanj-lipanj 1964, str. 571. 69- Jeth ro TULL, The Horse Hoeing H us
41. Renato ZANG1IERJ, Agricoltura e svilup- bandry, 1733-
po del capitalism o, u: Studi stotici, 70. Jonathan David CHAMBERS i Gordon Ed
1968, str. 539. mund M1NGAY, The Agricultural Revolu
42. Eric J. HODSBAWM, II secolo XVII nello tion 1750-1880, 1966, str. 2-3.
sviluppo del capitalismo, u: Studi stoti 71. Ibid.
ci, 1 9 5 9 - I 9 6 O, str. 665. 11. Ibid.
43- Carlo PONI, 1 origine del Sistema di 73. Ibid.
fabbrica..., u: Rivista stotica italiana, 74. P. BAIROCM, op. cit., tablice sir. 222. i
1976, str. 444. sq. 226; P. MATHIAS, The First Industrial
44. L. WHITE, op. cit., str. 129- Nation, op. cit., tablice str. 474.
45- Hrid., str. 28. 75. C harles-A lexandre d e BAERT-DUIIO-
46. Gino BARBIERI, Le Origini del capitalis LANT, Tableau de la GrandeDrelag-
m o lomhardo, 1961; G. MIAN1, cit., l. ne..., op. cit., IV, sir. 242-243-
47. John U. NEF, The Progress of Technol 76. E. L. JONES, cit. il., str. 568. sq.
ogy and the Growth of Large-Scale In 77. E. A. WRIGLEY, u: Past a n d Present,
dustry in Great Britain, 1540-1640, u: 1967, citirano u E. L. JONES, cit. l., str.
Economic History Review, listopad 1934, 569.
str. 23. 78. E. L. JONES, cit. l., str. 570.
48. S. POLLARD i D. W. CROSSLEY, Wealth 79. Ibid., sir. 572-574.
o f Britain..., op. cit., 1968. 80. J. D. CHAMBERS i G. E. M1NGAY, op. cit.,
49. John CLEVELAND, Poems, 1950, str. 10. str. 18.
50. John U. NEF, cit. a ., str. 3-24. 81. Ibid., sir. 199-201.
771
82. M. RUB1CHON, op. ci!., 11, str. 13. 120. Ibid., str. 52.
83. Opat J.-B . Le BLANC, Lettres d un Fran 121. Ibid., str. 58.
ais, op. ci/., , sir. 64. i 66-67. 122. Ibid., str. 55.
84. M. RUBICHON, op. d t.. H, str. 12-13- 123- J. H. CIAPHAM, An Economie History o f
83. Ibid,, II, str. 122. M odem Britain, 1926, str. 441-442.
86. P. BAIROCH, op. d t., str. 87. 124. Citirano u E. HOBSBAWM, Industry a n d
87. Ibid., str. 215- Empire, op. dt., str. 40.
88. R. REINHARD, A. ARMENGAUD, J. DAPA- 125- L. S1MOND, op. d t., 1, str. 330; prva bala
QU1ER, Histoire gnrale de la popula amerikog pamuka stigla je oko 1791.
tion m ondiale, 1968, str. 202. sq. 126. Citirano u P. DEANE, op. cit., str. 87.
69. Roland MARX, La Rvolution industrielle 127. Poslije 1820. pamuk, poslije 1850. vuna;
en G r a n d e -B r e ta g n e des o n d in e s S. POLLARD and D. W. CROSS LEY, op.
1850, 1970, str. 57-58. d t., str. 1 9 7 .
90. Ibid. 128. L. SIMOND, op. cit., II, str. 102-103.
91. Alexis d e TOQUEVILLE, Voyages en An 1 2 9 . P. MATHIAS, op. d t., str. 270.
gleterre, 1958, str. 59- i 78. 130. P. DEANE, op. cit., str. 56.
92. E. HOBSBAWM, In d u stry a n d Empire, 131. J. ACCAR1AS DE S1UONNE, La Richesse
op. d t., str. 40. de la Hollande, op. cit.
93- LJ: L Industrialisation en Europe au XIXe 1 3 2 . Franois CROUZET, L'conomie britan
side, op. cit., str. 590. n ique et le blocus continental 1806
94. P. DEANE, op. d t., str. 34. 1815, 1958, I, sir. 157.
95. E. HOBSBAWM, op. d t., str. 42. 133. P. DEANE, op. cit., str. 56.
96. A History o f Technology, izd. C. SINGER, 134. M. RUBICHON, op. cit.. Il, str. 312.
E. J. HOLMYARD, A. R. HALL, T. L. WIL 1 3 5 . Thomas S. ASHTON, An Economic His
LIAMS, 1958, IV, str. 301-303- tory o f England. The 18th Century, 1955,
97. P. BAIROCH, op. cit., str. 20. str. 132. sq.
98. The Trading World o f Asia a n d The En 136. F. CROUZET, op. d t., str. 294. sq.
glish East India C ompany 16601760, 137. M. RUBICHON, op. cit., II, str. 382. Rije
op. cit., str. 273- sq. gurillas zamijenio sam u tekstu s g u ri
99- Svega 10% 1791- go d in e, Ch. HYDE, lleros.
Technological Change..., op. d t., str. 66. 138. W. W. ROSTOW, op. cit.. str. 560.
100. P. BAIROCH, op. cit., str. 249- 139. L. SIMOND, op. cit., II, str. 284.
101. C. HYDE, op. cit., sir. 219. 140. Ibid., str. 282.
102. Ibid., str. 47-51. 141. M. RUBICHON, op. cit.. I, str. 575-
103. Ibid., str. 37-40. 142. On Depredation, str. 69; L. SIMOND, op.
104. Ibid., str. 57. i 79. dt., II, str. 24, prevedeno kako slijedi;
105. Ibid., str. 71. trgovina je sam o uzajam na razm jena
106. Ibid., sir. 93. jednakovrijednih stvari.
107. Ibid., str. 83-94. 143. P. DEANE, op. cit., str. 58. sq.
108. Francis K. KLINGENDER, Art a n d the In 144. D. MACP1IERSON, op. cit.. , str. 340.
dustrial Revolution, 1968, sir. 9-10. 145. T. S. ASHTON, op. cit., str. 63.
109- H istoire gnrale des techniques, pod 146. P. MATHIAS, op. cit., str. 466.
vodstvom M. DAUMASA, 1962, 111, str. 59- 147. Amalcndu GUI1A, uvaavajui knjigu P.
110. Ibid., str. 13. MATHIASA, The First Industrial Nati
111. David S. LANDES, L'Europe technidenne, on..., op. d t. u: The Indian Economic
1969. str. 127. a n d S o d a l History Review, 1. 7, rujna
112. mile LEVASSEUR, La Population frana 1970, str. 428430.
ise, 1889-1892, III, str. 74. 148. Vidi supra, pogl. IV.
113. E. A. WRJGLEY, The Supply o f Raw Ma 1 4 9 . Kao Sto kae D. MACPHERSON, usp. na
terial in th e Industrial Revolution, u: pom enu 144.
Tbe Econom ic History Review, cit. 1., sir. 150. P. DEANE, W. A. COLE, British Economic
13. Growth, 1688-1959, 1962, str. 48.
114. J. HICKS, op. cit., 2. izd., 1973, sir. 147. 151. Uobiajen iznos, usp. M. RUBICHON, op.
115. E. LABROUSSE, u: L I ndustrialisation de dt.. I, str. 574.
l'Europe au XIXe sicle, op. cit., str. 590. 152. T. S. W1LLAN, The In la n d Trade, op. cit.,
116. P. DEANE, op. cit., str. 90-91. pogi. [.
117. E. HOBSBAWM, In d u stry a n d Empire, 153. R.-M. PILLET, L'Angleterre vue Londres
op. cit., str. 51. et dans ses provinces, op. cit.; colliers,
118. P. MATHIAS, op. d t., str. 250. borodovi za prijevoz ugljena.
119. E. HOBSBAWM. L'rt des rvolutions, 154. Historical Geography o f England before
1 9 6 9 . str. 54. i napomena. 1800, 1951, H. C. DARBY, str. 522.
772
N apom ene
155. D. DEFOE, Tour... I, str. 63., citirano u 194. Vidi supra, II.
H. C. DARBY, op. cit., str. 498. 195. Neil J. SMELSER, Social Change in the In
156. T. S. W1LLAN, Rivers Navigation in En dustrial Revolution. An Application o f
gland..., op. eit. Theory to the Lancashire Cotton Industry
157. Ibid,, str. 94. 1770-1810, 3. izd. 1967, str. 147.
158. C. DUPIN, op. cit str. 1, napomena. 196. P. MATHIAS, op. cit., str. 202.
159- Ibid,, str. 171. 197. Ibid., str. 203.
160. M. RU1CHON, op. eit., II, str. 111. 198. A. E., C. C. London, 146-151, 13. ouj
161. T. S. WILLAN, The Inland Trade, op. eit. ka 1817.
162. J. H. CLAPHAM, op. cit., str. 381-382. 199. Neil J. SMELSER, op. cit., str, 129- sq.
163. C. DUPIN, op. eit., sir. 148. sq. 200. Ibid., str. 165.
164. P. MATHIAS, op. cit., str. 277. 201. L. SLMOND, op. cit., II, str. 103.
165. C. DUPIN, op. cit., str. 149. 202. E. HODSBAWM, Industry a n d Empire,
166. Ibid., str. 144. op. cit., sir. 51.
167. Ibid., str. 157. 203. Ibid., str. 55.
168. M. CUCHETET, Voyage Manchester Li 204. P. MATHIAS, op. cit., sir. 170.
verpool p a r le Rail Way et la voiture 2 0 5 . Ibid., str. 151.
vapeur, 1833, str. 6. 2 0 6 . Ibid., str. 152.
169. Ibid., str. 11. 207. Ibid., sir. 152-153.
170. Ibid., str. 9. 208. Talog fermentiranog jema koji je sluio
171. Ibid., str. 8. za pravljenje piva.
172. Charles P. K1NDLEERGER, Economic 2 0 9 . L. SIMOND, op. cit., str. 193-194.
Development, 1958, str. 96. 210. P. MATI HAS, op. cit., str. 153.
173- J. R. HARRIS, u: L'Industrialisation de l' 211. Ibid., str. 154.
Europe au XIXe sicle, op. cit., str. 230. 212. R. M. HARTWELL, The Tertiary Sector
174. M. RUDICHON, op. cit., I, str. 529-530. in English Economy during the Industrial
175- Vidi supra, str. 502. Revolution, u: L'Industrialisation de L'
176. Op. cit. Europe..., op. cit., str. 213-227.
177. D. DEFOE, Tour..., op. cit., izd. 1927, 1, 213. P. MATHIAS, op. eit., str. 263.
str. 2 . 214. R.-M. PILLET, op. eit., str. 100.
178. P. ADAM, daktilogram, str. 92. 215. Usp. raspravu na kolokviju u Lyonu, l'
179. D. C. NORTH i R. P. THOMAS, The Rise Industrialisation de l Europe, op. cit..
o ftb e Western World, 1973, str. 157. posebno sir. 228.
180. John IIICKS, Value a n d Capital, 1939. 216. Vidi supra, str. 273-
str. 3 0 2 , citirano u R. M. HARTWELL, op. 217. H. C. DARBY, op. cit.
cit., str. 114. 218. Mislimo izmeu ostalih na klasina djela
181. Jean ROMEUF, Dictionnaire..., 1, str. 354. A. N. DODDA, The Industrial Revolution
182. Kurziv moj, Y. BERNARD, J.-C. COLLI, D. in North Wales, 1933; IL IIAMILTOXA,
LEWANDOWSKI, Dictionnaire..., op. cit., The Industrial Revolution in Scotland.
str. 401. 1932; J. D. CIIAMBERSA, Nottinghamshi
183- Op. cit., str. 185, sq. re in the Eighteenth Century, 1932; W.
184. S. KUZNETS, Croissance et structure co H. . COURTA, The Rise o ftb e M iddland
nomiques, 1972, passim, a posebno str. Industries, 1938; T. C. SMOUTA, A His
248. sq. tory o f the Scottish People 15601830,
185. Prise de vues sur la croissance de lco- op. cit.
nomie franaise..., cit. fl., str. 46--17. 2 1 9 . E. L. JONES, The constraints of Econo
186. P. BAIROCH, op. cit., str. 44, tablica IV. mic Growth in Southern England 1660-
187. C aston IMBERT, Des m ouvem ents de 1840, u: Congrs de Munich, 1 9 6 5 .
longue dure Kondratieff, 1959- 220. England in theReign o f Charles II, 1934.
188. E. H. PHELPS DROWN, Sheila V. HOP 221. English Social History, 1942, str. 298.
KINS, Seven Centuries of Building Wa 222. A lbert DEMANCEON. Iles B ritanni
ges, u: Economica, kolovoz 1955, str. ques, u: Gographie universelle, I, 1927,
197. str. 219-
189. R. M. HARTWELL, op. cit., str. XVII. 223. Ibid., str. 149.
190. Kurziv S. KUZNETSA, op. cit., sir. 92-94. 224. G. M. TREVELYAN, op. cit., str. 298. i na
191. Citirano u Raymond ARON, Les tapes de pomena 1. Te hrojke, istaknimo to, na
la pense sociologique, 1967, str. 321. znauju vei dohodak pro capite u ne
192. Vidi supra, II. povlatenoj Engleskoj (10 prema 7), to
193. J. HICKS, op. cit., str. 155 ... U was ca znai da je za mase bez sumnje bio bolji
sual labour that was the typical condition ivot sjeverno nego juno od linije Glou-
of the preindustrial proletariat. cestcr-Boston.
773
225. A. DEMANGEON, op. cit., sir. 149. 248. T . S. ASHTON, La Rvolution industriel
226. T. S. SMOUT, daktil., Tjedan u Pratu, le, op. cit., str. 141.
1978. 249. P. DEANE i W. A. COLE, op. cit., str. 296
227. Rudolf HILF0RD1NG, Das Finanzkapitat, 250. Ibid., str. 305.
1. izd. 1910, franc, prijevod: Le Capital 251. S. POLLARD i D. W. CROSSLEY, Wealth...,
financier, 1970. op. cit., str. 1 9 9 .
228. Ibid., str. 311-312. 252. P. DEANE i W. A. COLE, op. cit., str. 166
229. Vidi supra, pogl. ][ j HI. i 175.
230. R. HILFERDING, op. eit., sir. 175-177. 253. Ibid., str. 304-305.
2 3 1 . Franois CROUZET, L'conom ie d e la 254. A. E., C. C. London, 13, P 357, 6 . rujna
G rande-B retagne victorienne, 1978, sir. 1818.
280. 255. W. BAGEHOT, Lom bard Street ou le m a r
232. P. MATHIAS, op. cit., sir. 19. ch financier en Angleterre, 1874, str. 31.
233- Godine 1826. od 552 banke 49 ima jed 256. E co n o m ie F lu c tu a tio n s in E n g la n d
nog titulaire; 157, 2; 108, 4, 43, 5; 2, 1700-1800, 1 9 5 9 .
6; A. E C. C., London, 21, P* 168-177, 257. P. MATHIAS, op. cit., str. 227. sq.
22. oujka 1826. 258. Prema terminologiji E. LADROUSSEA koja
2 3 4 . Grofovijska banka: nain kako se pone je bliska francuskim povjesniarima.
kad prevodi Country B ank u francuskoj 259-A. E., C. C. London, 101, 14. studeni
diplomatskoj prepisci. 1829.
2 6 0. Vidi supra, pogl. III, str. 227. sq.
235. P. MATHIAS, op. cit., str. 170.
236. Ibid., str. 171. 261. P. MATHIAS, op. cit., str. 404.
262. Ibid., str. 144.
237. Ibid., str. 176.
2 6 3 . P. BA1ROCH, Rvolution industrielle op.
238. Ibid., str. 172-173.
cit., str. 271. tablica br. 28.
239 Ibid., str. 171-172. 264. E. H. PHELPS BROWN i S. HOPKINS, cit.
240. A. E C. C., London, 27, 319-351, 12. 1., str. 195-206.
lipnja 1837. 265. S. POLLARD i D. W. CROSSLEY, op. cit.,
241. M. RUDICHON, op. cit., , str. 259- str. 185.
242. Vitez SGUIER, L ondon, 5- kolovoza 266. Ibid.
1818; A. E., C. C. London, 13, P 274. 267. R.-M. PILLET, op. cit.
243- W. AGE1IOT, L o m b a rd Street, ou le 268. Ibid., str. 30.
M arch fin a n c ie r en Angleterre, 1874, 269. Ibid., str. 24.
str. 21. 270. L. S1MOND, op. cit., I, str. 223.
244. A. E., C. C. London, 22, P 275, London, 271. Ibid., II, str. 285.
24. srpnja 1828. 272. R.-M. PILLET, op. cit., str. 31.
245. A. E., C. C. London, 12, P 38 v. 273. Ibid., str. 350.
246. T. S. AS! ITON, The Bill of Exchange and 274. Ibid., str. 337.
Private Banks in Lancashire 1790-1830, 275. Ibid., str. 345.
u: Papers a n d English Monetary History, 276. W. ABEL, Agrarkrisen u n d Agrarkottjunk-
T. S. ASHTON i R. S. SAYERS, 1953, str. tur, op. cit.
7 -4 9 . 277 R. BAEHREL, Une Croissance: la B a s s e -
247. A. E., C. C. London, 20, P 29 London, Provence rurale (fin du XVIe - 1789),
10. veljae 1825. 1961.
Napomene uz zakljuak
1. mile CALLOT, Ambiguts et antinom ies 175, napom ena 39, , str. 359, napom e
de l'histoire et de sa philosophie, 1962, na 47 i str. 857, napom ena 45- Najvanija
str. 107, citirajui BLOCHA, Apo reenica: Les ecploitations agricoles de
logie p o u r l histoire ou m tier d'histori l'Antiquit qui prsentent le plus d'ana
en, 5. izd., 1964. str. 10. logies avec l'agriculture capitaliste, celles
2. T heodor MOMMSEN, u svojoj ROmiscbe d e Chartage et de Rome, ressemblent da
Gescbicbte, a jo vie u Mancovim kriti vantage au mode d'exploitation pratiqu
kama ( H etr Mommsena), Das Kapital, su r les plantations qu' celui de la v
Berlin, Dietz Verlag, 1947-1951, II, str. ritable exploitation capitaliste. Il y a l
774
N apom ene
une analogie formelle, mais qui, sur tous 16. Prije svega: The Reputation o f the Ame
les points essentiels, apparat comme rican Businessman, 1955, i The Image
une simple illusion quiconque a com* o f the American Entrepreneur: transfor
pris le systme de la production capita mation o f a Social Symbol, 1963-
liste et ne le dcouvre pas, comme M. 17. Match, 23. oujka 1979.
Mommsen dans n'importe quelle cono 18. U naim razgovorima i u jednom natipkn-
mie fonde sur l'argent... {Le Capital, nom tekstu koji posjedujem, prevedenom
franc, prijevod, ditions Sociales, I960, s ruskog.
1 . 111, sv. , str. 168). 19- Vidi napomenu 17.
3. Posebno u Storia eeonomica e sociale 20. L'Express, 9-15. lipnja 1979.
dellimpero, 1933. str. 6 6 , na to se po 21. Alain VERN1IOLES, u: Le Monde, 21. srp
ziva Paul VEYNE, Vie da Trimalcion, u: nja 1 9 7 9 , ali ve ibid., 5. rujna 1979, glaci
Annales E. S. C., XVI (1961), str. 237. je zaprijetila Ultar Pradcshu.
4. Vie puta izloeno, posebno u Les tapes 22. Za O'Connora, usp. F. CAFF, cit. l., str.
sociale du capitalisme. 285-286; za J. K. GALURAITl , La Sci
5. Thodor ZELDIN, Histoire des passions ence conomique et l intrt gnral,
franaises, 1,1848-1945, 1978, str. 103. 1 9 7 3 .passim. L'univers du march con
6. Jacqueline GRAPIN, u: Le Monde. 11-12. currentiel, str. 12.
studenog 1973. 2 3 . Jason ERSTU1N, The Last Days of New
7. Dcouvertes d'histoire sociale, 1920, str. York, U: New York Review o f Books, 19-
58. veljae 1976.
8. Marteng BUIST, Al Spes non fracta, 1974, 24. Kolokvij u Parizu koji jc organizirao Cen
str. 431 - tar drutvenih znanosti i Univerzitet Hoc-
9. Appunti sull'economia contcmporanea: coni iz Milana, 22-23- veljae 1979: Sitna
il dibatiito attorno all'azione dcllo Stato i srednja poduzea u evropskom eko
ncl capitalism o m aturo, u: Rassegna nomskom sistemu. Pozivamo se na pre
Eeonomica 1978, str. 279-288. davanje profesora Francesca UUAMlilLl.E.
10. C. OFFE, Lo Stato neI capitalismo m a 25- Citirano u Basile KERDLAY, Les Marchs
turo, 1 9 7 7 . paysans en U.R.S.S., 1968, str. 113-114.
11. J. O'CONNOR, La Ctisi fiscale dello Sta Citati Lenjina s ruskog (F.nvtvs. v. XXXI,
to, 1977. str. 7-8 i v. XXXII, str. 196, 268, 273-
12. Op. dt., str. 13. 26. Temps Modernes, listopad 1957, str. 681.
13. Citirano u Paul MAI llCK, M arx et Key 27. Neobjavljeno saopenje za Tjedna u Pin
nes, 1 9 7 2 , str. 11. tu (1978).
14. Franois RICHARD, Injustice et ingalit. 28. Wilhelm D1LT1IEY, C esammcltc Scbnf-
15. Ren RMOND, 'Nouvelle droite' ou ten, sv. VI, 1 9 2 4 , str. 57, sv. VII, 1927,
droite de toujours, u: Le Monde, 20. srp str. 250, 279, sv. VIII, 1931, str. 166. sv.
nja 1979- DC, 1934, str. 173-
775
IZDAVA
August Cesarec, Izdava, d.o.o.
Zagreb, Prilaz Gjure Deelia 57
ZA IZDAVAA
Albert Goldstein
RECENZENTI
Miroslav Brandt, Tomislav Raukar
IZRADA KARATA I GRAFIKONA

Goran Bai
IZRADA FOTOGRAFIJA
Neven Kranjec
PRIJEVOD TEKSTOVA UZ KARTE, GRAFIKONE l ILUSTRACIJE

Mirjana Obuljen, Snjeana Boievi
LIKOVNA OPREMA
Nenad Dogan
GRAFIKI UREDNIK
Draen Toni
KOREKTURA
Vinja Bekl, Katarina Brajkovi, Marilka Krajnovi,
Snjeana Markovi, Vesna Pavkovi, Gordan Zei
ISBN 86-393-0156-5
ISBN86-393-0158-1
TISAK
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1992.

Fernand Braudel - Materijalna Civilizacija Tom III

Uploaded by

Document Information

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Fernand Braudel - Materijalna Civilizacija Tom III

Uploaded by

Copyright:

i

D ubravka Celebrini, M im a Cvitan, Ljerka Depolo,

JEZINA I STRUNA REDAKCIJA

ODJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLI SU:

RUSIJA, DUGO ZASEDNA EKONOMIJA-SMJET

O v a trea i posljednja knjiga odgovara jednom izazovu i jednom

taj napor opravdava moja istraivanja i, vie od toga, ak i sam

Takvo bi vrijeme svijeta postavilo pred nas neku vrstu super-

nih, ideolokih i politikih problema. Sve ovjekovo djelovanje,

Iz stranice u stranicu, italac e vidjeti kako sam pokuavao

tisuu i prvo tumaenje sistema Johna Lawa. Istina, to su praznine.

J \ a o to sc vidi iz naslova, ovo poglavlje, koje eli biti teorijsko,

Prostor, izvor tumaenja, uvodi odjednom u igru sve stvarnosti

Venecija, sta ro sredite evropske cko n o m ije-sv ije ta u XV. stoljeu, a

ono to jc bilo pokrenuto, blie ili dalje od njegovih obala, nje

Ukratko, iz pomnog ispitivanja jednog posebnog sluaja,

1. EKONOMIJA-SVIJET ILI CARSTVO-SV1JET?

Dalekim istokom gubio svake godine 100 milijuna scstercija. A

dugotrajna, ona sc razvijala, na mjestu preobraavala u odnosu na

Granice ekonomijesvijeta nalaze se na onom mjestu gdje poinje

ui: na to sc svodi utisak jednog panjolca koji, navodei svoje

Drugo pravilo: u sreditu je

2. i 3. EVROPSKE EKONOMIJE-SVJETOVI NA PLANETARNOJ LJESTVICI

Drugi gradovi, kao neke relejne stanice, opkoljavaju taj stoer

nee biti sam. Metropole se pojavljuju uvijek s pratnjom, s njima

rtvuje druge. Druge, kojima nalikuje jer grad je grad ali od

posvuda gdje jednom doe do trgovakih susreta. Vidimo to u

sidritu a da nisu mogli iskrcati teret; iznad svake m jere bogati

Drugo pravilo (nastavak):

Najmoniji gradovi nisu najmoniji in aetem u m : sad je to jedan,

Jednaka je avanturu 1582. potvrdio i/bor Filipa II. Dok pa

kratkom postupku objeeni na krieve brodovlja. Zato je odlazak

samo je dva koraka bio daleko da izgubi i Brazil. Francuska ve

Drugo pravilo (nastavak i svretak):

dam jo nije. Rije je dakle u najbolju ruku o m euigri izmeu

Tree pravilo: razliite su zone

Razliite zone jedne ekonomijesvijeta upravljene su prem a istoj

Ijuiti da meu svim dijelovima trgovine u svijetu postoji takva

Tree pravilo (nastavak):

maki ekonomist XIX. stoljea.37 U svakom sluaju, svaka cko-

Obli brodovi pristaju u Veneciji. V. Carpaccio, Ix*gcnda o svetoj Ursuli,

razmjene. Ta nejednakost ima svoje korijene, svoj postanak .43 U

Tree pravilo (nastavak):

svih strana i mnogo su nemirnije nego druge. Razlike nisu uvijek

burg, Poljska, Litvanija, prostrane regije iscrpljivane u korist za

Sirovi barbar: kineski crte pri

Tree pravilo (nastavak):

Susret dviju c ko n o m ija -svjeto va : z a p a d n ja k i trgovac n a m jestu gdje

nego korisne. Ono to bismo htjeli sakupiti upravo su elementi

dolini Chamonixa, koja je prije poetka alpinizma bila sasvim

Tree pravilo (nastavak i kraj):

nabitosti, praenja i djelatnih snaga ima samo u svojoj sredinjoj

prije nego to je zapoelo doba topovnjaa. No, jo ee,

Ma kakva da je oiglednost ekonomskih povezanosti i ma kakve

; prva QotJCta umjetnoit (XII at)

stoljeu ili o Engleskoj ili o Ujedinjenim pokrajinama. Ali, gledano

ugroena. i politika ima svoje srce, jednu usku zonu odakle

Ekonomski red (kategorija) i

Isaac van de Luck (1608), Alegorija trgovine Gdanjska, stropni ukras

i vunu kako bi unaprijedila svoju industriju i trgovinu, a ve

daljem izlaganju objasniti78) izvan kapitalistikog kruga koji je

Drava: politika mo,

Slubeni ceremonijal mletake drave: kako se poklisar oprata od Duda.

prcnapetou njezinih sredinjih zona, njezinih koncentrinih

mjesta na raskrima trgovakih puteva; svjesne su svojeg, uglav

dovima i, ak, bar da je takva! Doi e to na vidjelo s oslobaa

nedvojbeno su arhaine tvorevine, stari efekti pobjede politike nad