Professional Documents
Culture Documents
Banjani PDF
Banjani PDF
Pleme Drobnjaka,
U Drobnjak se oko 400 godina ranije preselilo iz Nikikih rudina pet srodnih
porodica, Vulovii, urii, Kosorii, Tomii i Cerovii, ija je po predanju dalja
starina iz Travnika. Od njihovog preseljenja poinje osnivanje ovog plemena.
Njihovim unmoavanjem i naseljavanjem u Drobnjak i drugih jakih bratstava,
kao Karadia, Jakia i Abazovia pleme je ojaalo , pa je nastala oskudica u
zemlji i pai. Do 1863 g. tamo su samo izgonili stoku, a otada su poeli u
Jezerima obraivati i zemlju i stalno se naseljavati. Visoravni i planine su
omoguile da se u prvom redu razvilo stoarstvo, a osim njega i zemljoradnja.
Kroz Drobnjak je vodio put u srednjem veku, koji je povezivao Kotor preko
Onogota, Lever-Tare sa Poegom i dalje.
Pleme Vasojevia,
Koja je od ove dve verzije tana, teko je rei, ali je jedno tano: da se
Vasojevii smatraju jednom porodicom, jednim plemenom, jednom krvnom
zajednicom, koja ima svoju zajedniku krsnu slavu Svetog Arhanela,
zajedniku tradiciju o svojoj prolosti, i koja pamti sve svoje pretke poev od
glavnog rodonaelnika Vasa pa sve do dananjeg dana.
Taj broj se vec popeo na dvadeset pasova i ako se uzme prosek od oko trideset
godina od pasa do pasa koji se u nauci smatra objektivnim, potvrduje se
predanje da su Vasojevici na ovim prostorima najmanje sest vekova.
Kako u svojoj knjizi "Pleme Vasojevici" pise profesor dr Radoslav Jagos Vesovic,
od tri bratstvenicke grupe, ovog plemena, najjaca i najbrojnija je ona koja je
postala od Vasovog najstarijeg sina Raja. Nju cine tri podgrupe bratstava:
Lopacani, Dabetici i Kovacevici.
Lopacani su:
Raketici, Radulovici, Popovici odnosno Vesovici, Marsenici, Vulevici, Bojovici,
ukici, Milosevici, Velidiknici, Cukici, Golubovici, Lalevici, Rajicevici, Ivanovici,
Novovici, Vasovici, Pavicevici, Dragicevici, Mikovici, Neradovici, Aleksici,
Vukasinovici, Spasojevici, Stojanovici, Stojkovici, Vukicevici, Boricici, Labani,
Mijovici, Radunovici, Radivojevici, Vukanici, Ugrenovici, Jelici, Perovici,
Mirkovici, Ivanovici, Kikovici, Karadici, Sakovici, Folici, Zulevici... (Lopacani
se, inace, tako zovu po selu Lopate iznad Lijeve Rijeke odakle poticu).
Maleevci
Veoma rairen rod, koji slavi specifinu i retku krsnu slavu, sv. Ignjatija
Bogonosca, 2. januara po novom kalendaru (20. decembra po starom) Prvi
pisani tragovi o Maleevcima potiu iz XIV veka, sa prostora Stare
Hercegovine. Za bratstva i porodice maleevskog plemena karakteristino je da
svi slave pomenutog Svetog Ignjatija Bogonosca.
Po predanju, rodonaelnik plemena je srpski vojvoda Male. Potie iz
Hercegovine.
U drugoj polovini XIV veka zbog svojih zasluga dobio je vojvodstvo u Berovu, u
Makedoniji. Uestvovao je u Marikoj bici 1371. godine, gde je ranjen. Zbog
nadiranja Turaka spaljuje kuu i seli se u Drenicu na Kosovu. Uestvuje u
Kosovskoj bici 1389. godine. Kada se oporavio od rana, opet spaljuje kuu i
vraa se u postojbinu, u selo Malina (na putu izmeu Bilee i Trebinja).
Tu se bavio trgovinom i lovom. Prokrio je klanac u planini Ljubotinji kod
Kruice i ostavio zapis o tome. Obnovio je manastir Dobrievo. Umro je u
dubokoj starosti, poetkom XV veka.
1. ALEKSI
2. BANOVI
3. BOGDANOVI
4. BOI
5. VELETI
6. VITOMIR
7. VIDOJEVI
8. VUKOVI
9. GOJKO
10. GRUI
11. DEDIJER
12. DRAGUTINOVI
13. DRAKUL
14. DUBOVINA
15. DUDA
16. DURI
17. ERI
18. OKI
19. UROVI
20. ILI
21. JANKOVI
22. JARAMAZ
23. KALEM
24. KALAJDI
25. KOMLjENOVI
26. KOVAEVI
27. KOI
28. KRAJINOVI
29. KRNjA
30. LALIEVI
31. MAJDOV
32. MANDI
33. MATI
34. MILAKOVI
35. MILOVI
36. MIRJANI
37. NIKOLI
38. NOVOSELAC
39. OBRADOVI
40. OGRIZOVI
41. PANTI
42. PASPALj
43. PELKI
44. PERII
45. PETROVI
46. RADOVI
47. RADULOVI
48. SIMI
49. SJERAN
50. SKENDER
51. SPASOJEVI
52. SRNA
53. STAJI
54. STANII
55. STANKOVI
56. STOJI
57. SUPETA
58. TEGARI
59. TIMOTIJEVI
60. OROVI
61. USTI
62. FILIPOVI
63. AKAREVI
64. IPI
65. UPI
Bratstvo Prlja
Bratstvo Miunovia,
-ukljuujui i pripadnike koji su se doselili u Vojvodinu,
Ozrinii su, dakle, bili prostorno najvee pleme i u svojoj nahiji i u itavoj Crnoj
Gori toga vremena. U toj sredini, to jest u Katunskoj nahiji, u plemenu Ozrinii,
kao jedan od Ozrovih potomaka, ponikao je, najverovatnije sredinom XVII
veka, rodonaelnik danas najbrojnijeg ogranka bratstva Miunovia - Miun
ogov Radievi.
Tada su u Crnoj Gori prezimena izvoena od dedovog, ili oevog imena.
Miunovo prezime, dakle, izvedeno je od dedovog imena, jer je izvesno da je
ogo, Miunov otac, bio Radiev. Miunovi sinovi Vuk i Andrija imaju prezime
Miunovi, koje je, kao to se vidi, izvedeno od oevog imena.
itavo bratstvo Miunovia ne vodi poreklo od Miuna ogova, ve su neki
ogranci prezime izveli po svojim precima, koji su se, takoe, zvali Miun, ili,
pak, na drugi nain.
Vukovi i Andrijini brojni potomci, mada ne svi, zadrali su sve do sada to
prezime, iako se obiaj da se prezime izvodi od dedovog ili oevog imena jo
dugo vremena zadrao u Crnoj Gori.
Niko od Miunovia koji su ostali da ive u Crnoj Gori nije promenio prezime.
Meutim, pouzdano se zna da je krajem XIX i poetkom XX veka vie porodica
bratstva, u sklopu masovne migracije Crnogoraca u to vreme, preselilo u
Srbiju, uglavnom u Toplicu i Jablanicu. Neki od njihovih potomaka zadrali su
isto prezime, dok su drugi, po ve ustaljenom obiaju, svoje prezime izveli od
oevog ili dedovog imena. Tako se neki potomci Filipa Petrova prezivaju
Filipovii; neki od potomaka Ilije Mitrova su Mitrovii, a svi potomci Miloa
ivova su ivovii.
Izvesno je da je rodonaelnik danas najbrojnijeg ogranka bratstva Miunovia
Miun ogov iveo u Velestovu, gde su kasnije iveli i njegovi potomci. Dakle,
kolevka bratstva je Velestovo, vei predeo sa istoimenim selom u njemu, u
plemenu Ozriniima, u Katunskoj nahiji stare Crne Gore. Pored sauvane
tradicije, potvrdu za ovo nalazimo i kod Jovana Erdeljanovia. Evo ta on o
tome kae: "Velestovo je poveliki predeo na jugu od planine Kopitnika. U
njemu ima sedam sela... Na severu je od Barjamovice selo Velestovo kraj
glavnog puta kod opte crkve svih Velestovaca. U njemu su pet kua
Stanojevia i jedna kua Radievia-Mrvaljevia. Jo je dalje na severu selo
Makljen, takoe kraj glavnog puta. U njemu je glavno i staro seoce Makljen sa
2 kue; vie njega su, na severu, Kruka Lalevia sa 2 kue i Brekov Do sa 2
kue; a na istoku je, pod velikim brdom Vuiem, Krivi Do sa 1 kuom. U selu
Makljenu stanuju samo Radievii-Miunovii".
Nemogue je sada utvrditi potpune i istinite podatke o migraciji Miunovia s
Velestova. Meutim, pouzdano se zna da je u sklopu poznatih masovnih
migracija Katunjana bilo bratstvenika. Naime, u drugoj polovini devetnaestog
veka, naroito posle bitke na Grahovcu 1858. godine i crnogorsko-turskog rata
1876-1878. godine, kada su Nikike Rudine konano pripale Crnoj Gori, tamo
se preselio znatan broj Miunovia i naselio se u Trepima i Smrdui, gde i
danas ivi nekoliko porodica od njihovog potomstva. Jedan broj njih je ubrzo
odavde preselio u tedim i Vitalac, sela u Nikikom polju, gde su, kao zasluni
ratnici, dobili zemlju, koja je do tada bila vlasnitvo nikikih Turaka.
Posle osloboenja toplikog kraja, u Srbiji, od Turaka, 1878. godine, tamo je, u
sklopu masovnog preseljenja Crnogoraca, nalo novo mesto ivljenja i vie
porodica ovog bratstva.
I u prvom i u drugom svetskom ratu narod u Crnoj Gori bio je izloen
potpunom osiromaenju. Zato su, prirodno, poslije zavretka tih ratova, opet
nastupale masovne seobe u potrazi za boljim uslovima ivota. Meu tim
brojnim iseljenicima iz Crne Gore bilo je i dosta porodica Miunovia. One su
iza prvog svetskog rata preselile na Kosovo i Metohiju, a iza drugog u
Vojvodinu.
Navodimo imena domaina, koji su 1945. i 1946. godine iz Smrdue odselili u
Vojvodinu: Boo Ilijin , Boo Vasiljev , Blao Lukin , Vujadin Ivanov , Maksim
Jovanov , Marko Vukov, Milo Vukov , Milo Krstov , Milutin Jovanov , Mirko
Petkov , Nikola Krstov , Obren Mirkov , Radovan Krstov , VII), Radovan
Vidakov , Radovan Jovanov , Sava Talov i Stevan Kostov. Tada su odselili i
Drago Nikolin , Duan Jagoev i Danica udova Spasoja Jagoeva , ali su se
posle godinu dana vratili u svoj rodni kraj. Neto kasnije odselila je iz
Kamenska i porodica Nikole Jovanova . Svi su se nastanili u Vrbasu, izuzev
Radovana Vidakova, koji je dobio naseljenje u Zmajevu.
Mandii
1948. ()
113, 34 . 1915. ,
26.
. , 17.
.
, , . ,
, ,
.
.
1640. 1641/42. ,
, ,
.
, .
1657. ,
,
.
, .
, 1660.
I ,
.
, , ,
. : ,
, , , , , , , ,
.
,
. : , , , ,
, . ,
83 941 .
() . ,
(1658. ) 90 , ,
1568. . , ,
24 , .
, (voivodae nostri Tovuniensis Wolfgangi
Mandich) ,
. , ,
, .
1644.
, 1657. . ,
,
1657. , . ,
,
, 1640/42. .
,
.
, ,
, ,
.
. ,
.
, ,
.
,
, ,
. ,
, 1463. 1485.
.
, .
.
,
. ,
, ,
. ,
,
.
,
. , ,
. 1712. 3
.
(porculabo Joveta Mondik), 36 . ,
19 , :
(Peter) 60 ,
(Medak) 30 (Doricza) 26 ,
(Vutsik), .
, (zastavnik
Sava Mandich), 38 , 17 .
(Nicola), 30
(Milin), 16 .
1712. compagno (Jovan Mandich).
1915.
. 1730.
(porculab Toma Mandich) . 40
.
(1 ) (5 ),
, .
,
,
. 1915. ,
153 .
, , 21 .
1712. ,
.
(
).
, .
,
. , ,
. , ,
( ), ,
. ,
. 19.
70 , 8
. .
36. . (,
) : . , .
, . , , . , . ,
.
, ,
, ,
.
, .
1657. ,
.
.
.
, 1640/42. .
, , .
Bratstvo Raievia,
Poreklo Samardia
Kneevina Krivoije
Samardii zajedno sa ostalim bratstvima, oko 1710.godine isterali su Turke iz
Krivoija i tako je nastala slobodna teritorija "KNEEVINA KRIVOIJE". Na
tromedji izmedju Otomanske imperije, Mletake republike i Crne Gore na
dodiru civilizacija i u vreme sudara vera nastala je Kneevina Krivoije, koja je
postojala preko 170 godina (sve do 1882.god).
Krivoijski ustanak
Na prostoru Boke Kotorske ratovale su najmonije sile Evrope i Mletaka
republika, Turska, Francuska, Austrougarska i protiv njih su dizane bune i
ustanci i nijedna od njih za ovih 170 godina nije uspostavila vlast nad
Krivoijama.Austrija je 1869.godine pokuala, primenjujui zakon o
mobilizaciji, da pritom zabrane noenje oruja i kroz naplatu poreza
zagospodari Krivoijama. Krivoijani to nisu prihvatili i digli su se na ustanak.
Nakon tromesenih krvavih borbi pobedili su Austriju i 1870.god. potpisali su
mirovni ugovor. Krivoijanima su vraene sve ranije povlastice i plaena ratna
oteta.
,
.
, , .
,
.
.
, 19. 20.
.
, ,
. ,
, ,
, . ,
,
.
,
.
( , , )
, .
. ,
:
, .
. ,
,
, .
, , ,
,
.
, 20
,
4, 5. 6. . ,
. ,
.
, - ( ) 30.
1. 1914. ,
.
,
:
.
, .
; .
, .
: ,
, ,
.
, !
, . .
, !
.
, ,
,
.
,
, .
, .
. ,
,
- .
, ,
. .
,
,
.
, .
, ,
.
, , ,
.
.
, ,
,
! , .
, .
, ,
, , ,
. ,
.
, ,
,
.
,
, .
.
.
,
.
, , , 98
.
14 1916.
.
,
.
,
: , ,
.
,
, .
.
.
, , ,
: ,
, ,
, .
, ,
. , 1836. ,
, 1838. .
, a
.
-, , . ,
,
.
.
.
, ,
,
.
,
.
, ,
.
, , ,
, .
.
.
,
,
,
.
,
,
, ,
.
,
:
!
,
,
, -
, , !
,
,
, ,
.
?
?
?
?
,
,
, ,
: !
,
,
: !
Ponavljam i ponovicu jos sto puta, da su NVO iz Berana, otpusteni profesori srpskog jezika (koji su
pusteni niz vodu od celnika opozicije), Grbljani i jos desetine drugih NVO iz Crne Gore,
2011.godine digli svoj glas za ukidanje diskriminacije i aparthejda nad vecinskom srpskom
jezickom zajednicom. Tada smo trazili da se omoguci djeci koja to zele da se skoluju na vecinskom
srpskom jeziku, bez uslovljavanja sa c.. jezikom, koji su izmislili italijanski okupatori, Vatikan i
Zagreb, a sada forsira Vasington, Brisel i NATO. Takodje smo trazili da se vrati srpskom jeziku
status sluzbenog, koji je nasilno ukinut 2007.godine. Napominjali smo da je nase uporiste u tome da
je to steceno pravo, jer je srpski bio sluzbeni i u knjazevini i kraljevini Crnoj Gori i prije i poslije
toga. Ovaj jezik je jedino pominjan tokom italijanske okupacije, ono kada je napravljeno na stotine
vanbracne djece koje su rodile tadasnje zene iz Crne Gore sa italijanskim vojnicima, a koji su
postali montenegrini. Po evropskoj povelji o jezicima, jedino je srpski mogao da bude sluzbeni, kao
vecinski. Medjutim tada je prevagu sa rezimskim snagama napravio PZP i usvojio
najdiskriminatorskiji ustav u Evropi. Manjina sa raznim manipulacijama, terorom i podrskom
zapada, vlada nad vecinom. I SNP i Srpska lista su ucestvovali u radu na skupstinskim zasjedanjima
na tzv.sluzbenom jeziku, a da on nije bio ni izmisljen. Znaci bili su saucesnici, a da nisu nista
preduzeli. Nakon toga gase SNS po nalogu Roderika Mura i prelaze na gradjansku opciju, iako ih
glasaju samo Srbi, a da za uzvrat nisu nijedno pravo za taj isti narod ostvarili. Imaju mandata isto
koliko i ovi iz rezima, ali rezultata nema. Zasto u vrhu opozicije ne bi bili otpusteni profesori iz
Niksica, Milan Gajovic koji je zaboravljen i odbacen i mnogi drugi u hiljade Srba iz Crne Gore koji
su izgubili posao ili su prebijeni i pucani u prethodnom periodu. Trenutno Srbi u Crnoj Gori imaju
jedino poslanicke plate onih iz opozicije i partijske pare i nista vise.
Pod hitno staviti SRPSKO PITANJE U CRNOJ GORI na sto i traziti|:
- Da se Srbima vrati konstitutivnost,
- Srpskom jeziku status sluzbenog jezika,
- Procentualnu zastupljenost Srba u organima drzavne uprave,
- Da se zlocini tzv.Lijevih skretanja i pogroma stradalnika Vojske u otadzbini i njihovih porodica do
Zidanog Mosta, proglase za ratne zlocine, naprave spiskovi na pravdi Boga ubijenih, kao i spisak
ubica. Zatim, je potrebno pohraniti kosti mucenika iz Slovenije u Crnu Goru, zahvaliti Slovencima
na cuvanju istih, ali ne i za ubistva neduznih golobradih vojnika devedesetih godina.
STOP APARTHEJDU. STOP DISKRIMINACIJI. SLOBODA SRBIMA.
:
, , ,
, , ,
.
, ,
,
.
, 1998. 2004. ,
314 , 250.000 , 30.000
.
1989.
, 150
,
, .
, 1999. 30.000 ,
( ) , , ,
. 1912.
, . , 1912. ,
, ,
,
.
,
, , ,
, 10 , .
, , ,
. .
.
, ,
.
.
,
(28. )
(, )
, .
, ,
,
( )
1941. .
, , (
) ,
28. 1912. .
, , ,
.
,
-, ,
.
.
( )
( 1877 1925.) ,
.
, .
, .
(1907.). 1913.
1918.
.
.
1923 1924.
, 1925.
.
. ,.
. ,
, ;
19051920.
, ,
1980. 1 () . 431
Igor Kosi:
PRIA O CRNOGORSKOM OFICIRU U RUSKOJ ARMIJI GENERAL ANDRIJA BAKI
Poslije Berlinskog kongresa 1878. godine, Crna Gora je stala u red s malim brojem tada nezavisnih
drava svijeta. Danas, meutim, nezavisnih drava ima vie od 200. Kako bi se popunila ta praznina
u istoriji, neophodno je vratiti istorijske uspomene. Utvrditi ispravnost istorijskih injenica.
Povezati pokidane niti. Podsjetiti na zaboravljena imena. U tom pogledu i figura crnogorskog
generala Andrije Bakia ima posebno znaenje
Nemirenje s neuspjehom
Andrija Baki je ne tako davno postao sferom istraivanja i u Crnoj Gori i Rusiji. U Rusiji, njegova
uloga u Bijelom pokretu do 1991. godine ocjenjivana je iskljuivo negativno. Prve slobodne i
objektivne analize njegove linosti pojavile su se tek nedavno.
U Crnoj Gori o njemu je pisao akademik Duan Martinovi. U Rusiji njemu je posveena cijela
knjiga, koja je skoro izala. Njen autor, mladi ovjek, istoriar, Kazah po porijeklu, proveo je vie
godina po ruskim arhivama.
Neto kasnije, 28. januara 1915. godine, Andrija Baki bio je nagraen Ordenom svete Ane 3.
stepena, a 19. maja uslijedilo je odlikovanje Ordenom svetog Stanislava, da bi 28. istog mjeseca
dobio i Orden svetog Vladimira 4. stepena.
Iste godine za zasluge u borbama protiv neprijatelja, Baki je bio nagraen Georgijevskim orujem.
Odvani Crnogorac herojski se pokazao i u gasnom napadu Njemaca 29 - 31. maja 1915. godine. Za
taj podvig nagraen je visokoborbenom nagradom, na koju je mogao pretendovati i najvii oficir,
Ordenom svetog Georgija 4. stepena. Nareenjem iz samog vojnog vrha Baki je 17. decembra iste
godine unaprijeen u pukovnika 55. Sibirskog streljakog puka 12. armije, stacioniranog u Latviji.
Puk je 11. marta poloio zakletvu tadanjoj privremenoj vladi, a 26. marta otiao u korpusnu
rezervu u Cenengof.
Neto kasnije, 30. aprila 1916. godine, Baki je bio osloboen dunosti i postavljen kao rezervni in
pri tabu Dvinskog vojnog okruga.
U februaru 1918. godine dao je ostavku i uz pomo srpske misije dobio vizu za povratak u zaviaj.
Ali, povratak u rodnu zemlju nije bio suen.
Pukovnik Baki stigao je u Samaru i poeo se aktivno boriti protiv boljevika. Dolaskom na vlast
Kamua, on je postao naelnik dijela narodne armije Sizranskog reona, titei Samaru sa strana
Tenzi i Inzi, dok je 24.jula postao je komandujui tek formirane 2. streljake sizranske divizije
narodne armije.
Pod komandom Bakia na ''sizranskom smjeru'' poetkom septembra 1918. godine bilo je oko 3.500
bajoneta, 1,5 hiljada sablji, do 60 mitraljeza i 30 topova. Zajedno s Bakiem na sizranskom smjeru
dejstvovali su ehoslovaci, na elu sa komandirom 9. ehoslovakog puka, pukovnikom Petrikom.
Meutim, odnosi izmeu brae Slovena nijesu bili ba jednostavni. Baki, uobraen i samoljubiv,
znajui svoju cijenu - jedini od svih naelnika dobrovoljnih odreda na Volgi nije trpio ehe,
raunajui ih amerikim vojnicima. Kada su odlazili s Volge, on se dobrovoljno izdvojio i otiao u
Ordenburg, samo da ne bi bio sa esima.
Godine 1918. 29. jula CKRKP imenovao je Istoni front glavnim frontom Sovjetske Rusije. Tu su
prebacivane osnovne snage crvenih. Crvenu komandu u poetku se spremala da uniti Bakieva
vojska, ne dajui im mogunost ak ni da se prebace na lijevu stranu Volge. Ipak, nije im se dalo da
osujete njihov plan. Baki je 15. oktobra poeo da komanduje vojskama Buzulske grupe.
Pravdoljubivi Crnogorac postao je ponovo samostalni naelnik, ali ne iza planina, ve su bili
otvoreni novi horizonti njegove vojne karijere. Nareenjem admirala A. B. Kolaka 5. decembra
1918. godine bio je formiran Ordeburki jermenski korpus, u ijem sastavu je bila i Bakieva
divizija i istog mjeseca njemu je skinuto komandovanje Buzulskom grupom. Uskoro je pao i
Ordenburg i Crnogorac je ovog puta morao da odstupi. Jedini mogui nain za odbranu u uslovima
surove uralske zime bilo je zaustavljanje na prvu liniju slabih zatitnih odreda, izviaa i
posmatraa na mjestu zaklonjenih naseljenih punktova, koji su bili znaajne rezerve za nanoenje
jakih udara na ugroenim djelovima fronta.
Baki je 19. februara 1919. godine postao komandir Ordenburskog vojnog korpusa, ali realni broj
njegovog sastava bio je neznatno vei od broja etvorobataljonskog pjeakog puka ratnog
vremena. U tom periodu front korpusa imao je 150 vrsta i po duini je odgovarao frontu armije
Prvog svjetskog rata. Po jednoj vrsti kod Bakia u prosjeku je bilo po 32 ajineta i sablji. U toku
mjeseca, poslije toga, u dokumentima korpusa susreu se skoro uvijek pobjednike relacije.
Nareenjem admirala Kolaka, Baki je, 5. aprila, za zasluge u borbama protiv neprijatelja
unaprijeen u general majora sa starjeinstvom od 5. februara 1919. godine.
Baki je tada imao 40 godina. Prema zapisu u urnalu vojnih dejstava korpusa, prva i peta sovjetska
vojska, a po rezultatu posljednjih njihovih operacija u reonu UFA-Sterlitamak-Orsk dovedene su u
puni nered. Ostaci tih vojski, izgubivi komandu i vezu meu sobom, spasavaju se paninim
bjekstvom prema zapadu i jugozapadu. Potjeru crvenih vodila je konjica. Od sredine aprila 1919.
godine na lijevoj strani istonog fronta bijelih poela je viemjesena borba za Ordenburg, iji
poetak u sovjetskoj istoriografiji povezuju sa raspadom korpusa Bakia. Sve u svemu, Crnogorac
je dobio estoku lekciju i bio prinuan da na tom dijelu fronta pree na stranu odbrane, ali
obeshrabren jakim utvrenjima sovjetskih pijuna, crveni su uspjeli potisnuti Bakieve jedinice.
Ofanziva Crnogorca na Ordenburg nije krunisana uspjehom. Osnovni razlog neuspjeha bila je
krajnja malobrojnost njegovog korpusa, i skoro potpuni nedostatak tenhikih sredstava, neophodnih
vojsci za ofanzivu i prebacivanje preko nabujale rijeke.
General A. I. Dutov dao je u aprilu 1919. godine sljedei opis Bakia: ''Izdrljiv. Jako hrabar. Meu
vojnicima i komandirima jako popularan i uiva ogromno potovanje. Predivan administrator i
domain. Uvijek disciplinovan, strog i istrajan u zahtjevima. Tvrdih ubjeenja. Odluan u bici,
odvaan u zadacima. Naitan. U bici apsolutno smiren, pametno rukovodi vojskama.''
Nareenjem Junoj vojnoj grupi, korpus je morao da zauzme odbrambeni poloaj. Oko 20.
septembra Baki preduzeo red mjera uzevi Kustanan, ali se ispostavilo da je grad bio okupiran
jakim snagama crvenih.
Crnogorac i njegov korpus uestvovali su u glavnom pohodu odvojene ordenburske vojske.
Dolazak u Semireje iznurenih, obeshrabrenih ''dutovaca'', 90 odsto njih, bolovali su od razliitih
oblika tifusa.
Tek, Semireejskom korpusu Bakia, ostalo je kao jedino rjeenje spajanje s borbenim kadrom iz
sastava vojske Dutova.
General major Baki 3. februara 1920. godine bio je imenovan komandantom Sjevernog fronta
vojske Dutova. Ali, i tada je dolo do neprekidnog odstupanja. Njegovi vojnici osjeali su da
suprostavljanje nema perspektivu na komadiu zemlje na nekoliko kilometara od kineske granice.
Borili su se bezvoljno, poeli su pokazivati nedisciplinu i 26. marta poeli su pregovori s
guvernerom kineskog Turkestana o mogunosti prelaska odreda na kinesku teritoriju. Kinezi su
posebno bili zainteresovani za mitraljeze. Predlagali su da predaju oruje u zamjenu za
snabdjevanje odreda potrebama. Osim toga, niko nije pretpostavio da Kinezi hoe predaju oruja
ak i od oficira (pitolje i sablje). Baki je planirao prei granicu, zadravajui svoje oruje, kako bi
zatim po teritoriji Kine uli na drum uguak-Kulda i prisajedinili se jedinicama Atamana
Anenkova u nastavku borbi i ispunjavanjem njegovog nareenja, kao komandanta vojske. U skladu
s postignutim dogovorom, predato je svo oruje, osim neophodnih za zatitu kutija s novcem ( po
etiri vjetrovke jakne po jedinici), a poslije prelaska granice odred je bio duan da razmjesti logore
oko rijeke Emil u 40 kilometara k jugoistoku od prigraninog kineskog grada uguak, gdje je
imalo vode i furaa. U trenutku prelaska granice borbeni sastav njegovog odreda brojao je 9.853
ovjeka. Ne izuzimajui lovako i depno oruje, predvieno za samoodbranu, sauvali su svoje
naoruanje i lino oruje Bakia. Meutim, Kinezi su znali da je Bakievo naoruanje ogranieno.
Za kratko vrijeme na obali rijeke Emil, od materijala s tog podruja sagraene su zemunice, atori,
barake i crkve, a od kineske vlasti dobijeno je 100 jutara zemlje. Nikao je cijeli grad. U poetku,
ivot u logoru bio je osobito teek. Hrana je bila veoma loa, veina Bakievih vojnika nije imala
normalnu odjeu.
Za obezbjeenje svog odreda Baki je konfiskovao srebro Semirenske armije, koja se nalazila u
ugunaki, a uzeo je i stoku (8.000 ovaca), zakupljenu od kanakovske uprave za potrebe vojske.
Tim mjerama, olakao je potrebe odreda, ali izazvao nezadovoljstvo onih, koji su se smatrali
njegovim naelnicima, Anekova i Dugova.
U ljeto 1920. godine, Baki je nareenjem Dugova unaprijeen u generala-potporunika. Do 30.
decembra njegov se odred sastojao od 2.730 ljudi sa 108 puaka, koji su bili spremni ii do kraja
protiv boljevika.
Jednim od svojih posljednjih nareenja od 30. decembra 1921. godine, Dugov je razrijeio Bakia
dunosti, ali Crnogorac se nije potinio i preimenovao je svoj odred u Odvojeni ordeburski korpus.
Kinezi i komanda turkenstanskog fronta, 17. maja 1921. godine, potpisali su sporazum o dovoenju
sovjetske vojske kako bi likvidirali Bakiev odred i druge antiboljevike sastave.
Pod pritiscima crvene vojske, odred Bakia ponovo je morao da odstupi. Pohod gladnih, skoro
nenaoruanih oajnih ljudi, optereenih porodicama i gonjenih od djelova regularne vojske, bio je
istovremeno i tragedija i podvig. Na putu onih, koji su odstupili nalazio se planinski greben
Urkaar, gdje su bacili viak stvari, da bi se bre kretali. Deavale su im se srceparajue scene, kada
su roditelji bili prinueni da ostavljaju ak i svoju djecu. Crveni su 30. maja uspjeli da izbace
Bakia sa druma uguak-Urumi i odred je kroio na pustinju Gobi. Tek predvee 1. juna, djelovi
korpusa izali su iz pijeska. Pobjeda Bakia 3. juna na rijeci Kobuk nad bataljonom crvenih,
izazvala je najfantastinije glasine o nevjerovatnoj moi odreda bijelih.
Baki se usudio da najkraim putem ue u Mongoliju, izbjegnuvi potjeru kineske i ruske vojske.
Korpus je iao, uklanjajui sve to im se nalo na putu, ljudi iz naseljenih mjesta su bjeali, trudei
se da spasu svoju imovinu. Bakievi vojnici su gladovali a s puta su padale trupe u kojima su bili
vojnici s izrezanim listovima na nogama, jer su jeli sopstveno meso. Baki je zauzeo Altajsku oblast
i 8. juna poslao pismo mongolskom upravniku Hatam-Batar-Vanu u Kobdo, predlaui da se zemlje
koje je osvojio pripoje Mongoliji i 10. juna Bakia su proglasili mongolskim knezom. On je 26.
juna sazvao sve kirgiske i mongolske upravnike ara-suminske oblasti. Ali, pojavilo se samo 3.000
ljudi, od kojih je Baki imenovao privremenog upravnika oblasti Bejse-Hanafij-amijev, dobivi
in dvorskog savjetnika. Baki je priznao barona Ungera za komadanta na mongolskom frontu i
formalno mu se potinio. Po nekim zapisima, Ungern je imenovao Bakia za naelnika jugozapadne
Mongolije. Baki je razradio strategiju za poetak aktivne borbe protiv boljevika i pripremao se za
pohod na Rusiju. Bila je formirana narodna revolucionarna armija, na elu s vrhovnim
glavnokomandujuim, u iji sastav je uao odvojeni ordenburki odred. Napravljena je zastava, koja
je predstavljala spoj crvene i stare ruske zastave - simbol pomirenja starog (bijelih) i novog (seljak
pobunjenik).
U toku borbe s boljevicima napisano je obraanje narodu Sibira. Osnovni moto Bakia bio je
dolje komunisti! Da ivi vlast slobodnog linog rada. U programu rada govorilo se da
unutranja vlada zemlje treba da se zasniva na irokoj narodnoj pravdi. Izabrane mjesne i gradske
uprave treba da se uspostavljaju. Do tada duni su da ostaju na mjestima i rade na osnivanju
sovjetskih organa, samo bez komunista. Priznajui da je neophodno voditi nemilosrdnu borbu protiv
moralnog raspada, pekulacija i nasilja. Ustanoviti skoro nemilosrdne mjere prema krivcima, ali i
predstavnicima vlasti, ak do smrtne kazne, sve dok ivot zemlje ne bude normalan.
U ubuaki 12. septembra posebno ovlaen RVS vojske Sibira I.M. izdao je posebni dokument,
koji je sankcionisao ponovno uvoenje dijela RRKA na teritoriji Kine, zbog likvidacije bande
Bakia. Pod pritiskom protivnika, Baki je sa svojim vojskama bio prinuen da napusti
arasuminski okrug, ali nije bio obeshrabren, raunajui ubudue na aktivna dejstva protiv
boljevika. Crnogorac se spasio i ovaj put uao u zapadnu Mongoliju, izgubivi zbog hladnoe i
gladi 200 vojnika. Bilo ih je puno promrzutih, a osim toga Baki je morao da baci svu aljrtiljeriju,
izuzev jednog topa. Snage odreda poele su venuti. Dalju sudbinu svoju ali i korpusa, Baki,
izgleda nije mogao ni zamisliti, niti je znao kako dalje postupiti. Sve se raspadalo - potinjeni su
odlazili jedan za drugim, njegov saveznik Ungern, takoe je bio okupiran crvenima. I tako
neumoran borac protiv boljevika probao je da se probije u uralsku okolinu, da tamo prezimi,
poslije ega bi iao na Daleki istok.
Od 8. do 10. decembra pri izlasku iz planina njegov odred presreli su mjesni partizani pod
komandom devetnaestogodinjeg S.K. Koeta, s djelovima 26. zlatouste streljake divizije crvenih
(231. streljakog puka), koji su zarobili blizu 300 oficira i 1.200 niih inova. Crvenim je pripalo
pet mitraljeza, topovi sistema Maklen, mnogo puaka i imovina korpusa (srebro). Poslije toga
neuspjeha, bacivi veliki dio tereta sa vojnih kol, Baki je odstupio nazad u Mongoliju na Kemik,
i dalje u Lankom. S ljudima, koji su ostali uz njega, on se 30. decembra predao crvenim
mongolskim vojskama . Mongoli su ih 3. februara 1922. godine izruili sovjetskoj komandi. Pod
jakom zatitom Baki i njegovih 19 drugova bili su dostavljeni u Novonikolajevsk (bivi Sibirsk).
Sudbinski proces Bakia, 25. maja 1922. godine u zgradi teatra u novonikolajevskom vrtu
Sosnovka, bio je organizovan s velikom pompom po svim propisima teatralnog djelovanja. Za
predstojeu predstavu bilo je prodato oko 2.500 ulaznica. Kao javni tuilac nastupio je poznati
boljeviki orator Emilijan Jeroslavski: Bakievom procesu dajemo irok politiki karakter-
poslao je telegram Jaroslavski Staljinu no uoi suenja.
Presuda, smrt strijeljanjem, donesena je pred aplauzima publike.
Pogubljenje je izvreno u noi 17. juna 1922. godine.
ta je Bakia pokretalo u tuoj zemlji, u kojoj je do samog kraja ostao stranac, ne znajui u
potpunosti ni jezik i obiaje? Neizmjerno pravdoljubiv i astan, kao i ambiciozan ali i crnogorski
uporan. Vjerovatno sve to pomalo, ali ne i samo to. Zajedno s tim, osnovni fakat je to je on
nastavljao da se bori ak i tada kada je borba definitivno izgubljena i kada su sami ruski itelji
prestali da se suprostavljaju, ili su emigrirali, ili su hvatali da uu u posljednji voz. Odluan i
samovoljan, ne zaustavljajui se pred strogim mjerama, ak ni do strijeljanja, borio se za uvoenje
poretka, a u to vrijeme dobrog srca, razumijui vojnike, bio je njihov miljenik. I oni su bili spremni
da s njim idu do kraja. Stigao je daleko, do stepa Mongolije i pustinje Gobi. Okretom toka
sree, mogao je postati bilo ko. Vladar Rusije, Kine ili najmanje, vladar Mongolije. Ostae
upamen kao skoro posljednji nepomirljivi borac protiv boljevzma i posljednji u boju.
Poslije pada Bijelog primorja, njegova ena Olga Konstantinova Baki sa djecom se 1923. godine
preselila u Harbin, a otuda su djeca otila po svijetu. O daljoj sudbini ene i kerke praktino se
nita ne zna. Mihail Andrejevi, arhitekta i slikar, preselio se 1959. godine u Sidnej. Umro je 15.
novembra 2002. u Sidneju, u 93. godini ivota. Vladimir Andrejevi, inenjer mehanike, 1953.
godine otputovao je iz Kine u Brazil, u Rio de eneiro. Umro je 28. februara 1986.
Unuk Andrej, fiziar, radi na Univerzitetu u Sidneju.
Unuka, Olga Mihailovna Baki, uvar je porodinog arhiva i profesor slavistike na Univerzitetu u
Torontu.
(Koriteni zapisi A.V. Gagina, autora knjige Crnogorac u ruskoj slubi-general Baki)
(1835 - 1876 ), , .
, .
1853.
1854. . .
-
1862. . , , ,
1871. .
, 1875.
.
.
1876. ,
.
, .
. , ,
1876, 1891;
. , 18581878, 1910.
. ,
1982.
1. , , 2006
( , 1860 , 8. 1912) .
.
- 1876 1878. .
1876.
,
. ,
. 1911.
. 1912.
, .
,
.
: ,
,
. .
, , 2006.
.
, , . , ,
, , .
, .