Professional Documents
Culture Documents
Tomislav Markovi
Autor Tomislav Markovi
15.1.2017. u 09:06
Povezani lanci
A ta je zapravo Valentin Incko rekao? Ako bismo mi poeli slaviti ovakve praznike, onda bi
se mogli neki sjetiti, a to je ve bilo po novinama, da se slavi 10. april, odnosno travanj. To je
bilo osnivanje NDH-a i ja mislim da to nikome ne pada na pamet. Treba gledati vie u
budunost, a ne u prolost, neoprezno je bubnuo visoki predstavnik i otvorio Pandorinu
kutiju iz koje nas je zaskoila potisnuta prolost.
Neistini za volju, Inckovo poreenje zaista je neprimereno. Ogromna je razlika izmeu NDH i
Republike Srpske, nije udo to su se duhovi toliko uzbudili zbog verbalne nepravde visokog
predstavnika. Nezavisna drava Hrvatska bila je marionetska tvorevina data ustaama na
upravljanje u okviru Treeg Rajha, u kojoj je izvren genocid nad Srbima, Jevrejima i
Romima. Za razliku od NDH, u Republici Srpskoj tokom rata 1992-1995. izvren je genocid
nad Bonjacima, to je potvreno presudama Hakog tribunala u procesima protiv Radislava
Krstia i Radovana Karadia. Cilj reima Ante Pavelia bila je etniki ista Hrvatska, dok je
cilj reima Radovana Karadia bio potpuno drugaiji etniki ista Republika Srpska.
Kad ubija Maks Luburi, to je potpuno drugaije nego kad ubija Milan Luki, nije svako
klanje i muenje nevinih rtava isto. Mogue da se rtve ne bi sloile sa ovom konstatacijom,
ali sreom nisu u mogunosti da ita kau, jer mrtva usta ne govore. Kad su ustae silovale
zarobljenice da bi ih potom odvele u Glinu, to uopte nije isto kao kad su nai div-junaci
silovali Bonjakinje u hotelu Vilina Vlas kod Viegrada. Masovni pokolji u NDH odvijali su
se pod blagoslovom Hitlera i nacistikog reima, za razliku od Republike Srpske gde su se
masovni pokolji odvijali pod blagoslovom i uz logistiku podrku Slobodana Miloevia i
reima iz Srbije. Iz navedenih primera jasno je kao dan da je svako poreenje Republike
Srpske sa Nezavisnom dravom Hrvatskom krajnje neutemeljeno, sasvim neosnovano,
potpuno zlonamerno i apsolutno neprihvatljivo svakom ko se iole razume u genocid.
Meutim, nije NDH jedina marionetska paradrana tvorevina na koju Republika Srpska
uopte ne podsea, kako iz koljakog anfasa, tako ni iz genocidnog profila. Recimo,
Republika Srpska nimalo ne lii ni na Srbiju Milana Nedia koja je bila prva judenfrei
teritorija na podruju Evrope. A ne lii zato to su nedievci, ljotievci, etnici i nacisti bili
neto efikasniji u istrebljenju Jevreja, nego to su srpske snage bile u istrebljenju Bonjaka.
Takoe, program etnikog ienja koji su sprovodili osnivai Republike Srpske u delo ni
izdaleka ne nalikuje na program etnikog ienja koji su sprovodili etnici Drae
Mihailovia.
etniki pokolji muslimana na podruju Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, ajnia i Foe u
Drugom svetskom ratu ne mogu se porediti sa, primera radi, pokoljima Bonjaka u istonoj
Bosni u ratu devedesetih godina prolog veka. Instrukcija Dragoljuba Mihailovia poslata
oru Laiu i Pavlu uriiu 20. decembra 1941. godine nimalo ne lii na planove
Slobodana Miloevia, Radovana Karadia, Momila Krajinika, Ratka Mladia, Biljane
Plavi, Nikole Koljevia, Dobrice osia i ostalih akademika za stvaranje Velike Srbije.
Moglo bi se ovako nabrajati do sutra na ta sve Republika Srpska ne podsea, ali bi onda
zlobnici mogli zakljuiti da je re o entitetu koji ni na ta ne lii. Dovoljno je Inckovo
neprimereno poreenje, neemo da dolivamo ulje na ve rasplamsalu vatru. Osnovni problem
visokog predstavnika je to on uopte ne razume lokalne tradicije, obiaje i shvatanja, pa mu
se onda lako omaknu nespretne stilske figure. Srea da se zadrao na komparaciji, zlo bi bilo
da je dogurao do neke neprikladne metafore.
Prvo i osnovno pravilo domae etike glasi: Ne postoje univerzalna etika merila. Ubistvo,
pokolj, masakr, etniko ienje, silovanje, proterivanje, genocid, pljaka nisu sami po sebi
zloini, niti predstavljaju prekraj nepisanog prava. Kad pripadnici drugih naroda ubijaju
Srbe, onda je to definitivno genocid; ali kad Srbi masovno ubijaju pripadnike drugih naroda,
onda je to ili junako delo, ili je re o samoodbrani, ili se radi o preventivnom delovanju, ili je
to u najgorem sluaju obian zloini koji moe svakom da se omakne, pa oko toga ne treba
dizati devu, a i u tada emo poricati da se bilo ta desilo, ali kako god bilo nije u pitanju
genocid ili bilo kakvo krenje nepisanih etikih i pravnih regula.
Nae ubice su uvek junaci, narodni heroji, najvei sinovi nacije kojima prireujemo sveane
doeke, tampamo njihove likove na majicama i ukazujemo im najvie, gotovo religiozne
poasti, i to na dravnom nivou. S druge strane, njihove ubice su najobiniji zloinci, ljam,
baibozluk, krvoloci, koljai, okoreli kriminalci i ljudski otpad. Kad dvojica ine isto, to nije
isto tako glasi na bazini etiki princip, pogotovo ako je jedan od te dvojice Srbin, a drugi
Hrvat.
Moda ovo lii na logiku nekog naopakog, paralelnog sveta koji nimalo ne lii na ovaj koji
poznajemo, ali to i jeste bio cilj nacionalistike kontrarevolucije. Nacionalisti su ostvarili svoj
san. Stvorili su Republiku Zasebnicu (da se posluim izrazom pesnika Miodraga
Stanisavljevia), odvojili se od sveta i civilizacije i napravili poseban mikrosvet u kojem sami
odreuju pravila, ne obazirui se na zdrav razum i logiku, a jo manje na druga ljudska bia.
Zloini u koje su nacionalisti gurnuli taj svoj narod koji, navodno, toliko vole za svrhu
upravo imaju otcepljenje od sveta. To je ono to Dostojevski kae za Raskoljnikova u
Zloinu i kazni, nakon ubistva starice: Uinilo mu se u tom trenutku kao da je makazama
sam sebe odsekao od svih i od svakog na svetu.
Kad jednom poini zloin, nema povratka, osim putem priznanja, pokajanja i prihvatanja
pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku zajednicu, ali to je ovde vea fikcija od
svakog romana. Poto od tog posla koji se vodi pod kodnim imenom suoavanje s prolou
nema nita, ostajemo zarobljeni u zloinakom budaku koji smo stvorili sopstvenim
okrvavljenim rukama. U tom mranom brlogu sve je obrnuto naglavce: nacija je boginja kojoj
prinosimo ljudske rtve, ubice su reci nacionalistike religije, crno je belo, ljubav je mrnja,
zlo je dobro, a poreenje jedne genocidne tvorevine sa drugom je sramna uvreda kad ve ne
moemo da ga zabranimo zakonom.