Hrvatsko katoliko sveuilite

Odjel za povijest
Ilica 242, Zagreb

Ekonomija i religija
Ekonomska antropologija

Mentor: dr. sc. Lucija Mihaljevi

Studenti: Paula Vukovi
Borna Karna

Zagreb
Oujak, 2017.
UVOD
Kroz seminarski rad interpretiran je lanak Simona Colemana, Economy and Religion.
Coleman je roen 1957. godine, studirao je antropologiju na Camebrige-u, a trenutno predaje
na katedri za Studije o religiji na Sveuilitu u Torontu. Autor na poetku interpretiranog
lanka postavlja pitanje o tome tko smo mi da stvorimo takve uvjete, ekonomije i religije?

Najbolji pokazatelj isprepletenosti ovih pojavnosti jesu sami primjeri iz razliitih kultura i
zajednica. Tako je na primjer Ongka s Nove Gvineje opisao svoj ivot te materijalni razvoj u
kojem se on odvijao kako bi stekao kredibilitet u zajednici. Budui da on koristi sustav uroka i
razmjene, njegov bi se nain stjecanja bogatstva u Zapadnom pogledu, mogao initi udan i
stran. Vie je vjerojatno da emo lo poloaj ili siromatvo pripisati looj srei, lijenosti ili
nedostatku sposobnosti, nego postojanju skrivenih sila. Zapadna kultura tj. ljudi koji ju ine
vrlo vjerojatno nee posezati za urocima kao nainom postizanja nekih resursa te je malo
vjerojatno da emo na novi status povezati s nekom vrstom ceremonijalne razmjene. Jesu li
ove dvije sfere razliite u svim drutvima? Kakva je veza meu njima?

Kroz lanak se pojavljuju tri meusobno povezane i glavne teme koje su se pokazale vae
u raspravama antropologije, a to su;

1. Veza izmeu ekonomije i drugih aspekata kulture, ukljuujui i religiju

2. Pitanje racionalnosti ( sredinja tema za antropoloko istraivanje ekonomije i religije)
3. Problem modernosti i religije kao i misao o tome da konsolidacija modernog
kapitalistikog drutva ima pravo na radikalno novi koncept veza i komunikacija
izmeu vjere, proizvodnje i potronje?

INTERAKCIJA RELIGIJE I EKONOMIJE

Ekonomski antropolozi se esto razlikuju od ekonomista istiui da njihov pragmatini i
korijenitiji pristup osigurava puno bogatiji pogled na materijalne procese nego to se to
evidentira u klasinim ekonomskim teorijama. Na slian nain, antropolozi religije smatraju
se zaslunima za davanje sofisticiranog pogleda na ivu religiju, za razliku od teologa, koje
vide kao usredotoene na svete tekstove, zaputajui praksu na terenu. Antropolozi openito
smatraju da biti sudionik u promatranju ukljuuje dugorono i detaljno upoznavanje s
lokalnom znaajkama, to otkriva skrivene veze i kontradikcije izmeu razliitih aspekata
ivota i drutvene organizacije. Michael Lambek smatra da antopoloki holistiki pristup
potie na sagledavanje religijskih ( i ekonomskih ) injenica, kao i detalja veih socijalnih i

2
kulturnih cjelina. Upravo je na taj nain sagledana i Ongka-ova situacija o religiji i bogatstvu.
Karl Polanyi smatra da se u predtrgovinskim ili predkapitalistikim drutvima drutvena
ekonomija moe smatrati umetnutom kroz vrsto povezane drutvene odnose kao npr.
srodstvo ili politike ili religijske institucije.

Kattak saima ovaj koncept tvrdnjom da su ekonomski odnosi izmeu suradnika, barem u ne
industrijskom kontekstu, jedan od aspekta ukupne drutvene komunikacije. Smatra da ljudi
nisu samo radne kolege nego i srodnici, po zakonu ili slave iste rituale, ekonomija je stoga,
ugraena u drutvo. Ta ugraenost, prema Olgi Linares, ima dva vana obiljeja drutva;
visoko razvijeni sustav uzgajanja rie na mokrim poljima te visoko razvijeni hramski sustav te
su oba neraskidivo povezana. Na to ukazuje na primjeru manje skupine iz Senegala, gdje je
lokalna politika ekonomija koja kontrolira sirovine i proizvodnju oruja zapravo u rukama
svetih duhova i njihovih predstavnika, uvara hrama koji su ujedno i starjeine zajednice.
Duhovi nisu isto transcendentno odvojeni od drutva, oni su izravno ukljueni u politike i
ekonomske probleme. Oni mogu pomoi u poljoprivredi i plodnosti kultura, ali takoer mogu
donjeti bolesti ili sreu pojedincu ili grupi. Politika, ekonomija, religija i srodstvo
komuniciraju zajedno na naine koji su najuoljiviji u radu svetita. Njihov je svijet, za
razliku od Nove Gvineje, odreen na molitvu i proizvodnju, ne na uroke i razmjenu.

Potrebno je prouiti taj kozmogonijski svijet kako bi se zatim moglo zakljuiti gdje su i jesu li
sline sa aktivnostima na Zapadu. Ta svemirska ekonomija prouavana je na lovako-
sakupljakim drutvima koji su povezani sa sistemom neposrednog povratka. Plemena
poput Nayaka u Indiji, Mbuti u Zairu te Betek u Malaziji imaju animalistiki pogled na
atribute ivota i svjesti kao na uzroke iz prirodnih pojava. Priroda je u socijalizaciji s ljudima
to se vidi iz primjera nekih njihovih festivala na kojima uma pjeva i plee ili s njom dijele
hranu pa ak i cigarete. Zapadna kozmologija (veina) usmjerena je na stvaranje razlika
izmeu ljudskih i prirodnih granica, dok prvi svijet pretpostavlja cjelinu jer pretpostavlja
razmjenu u sustavu od ovjeka ovjeku i od prirode ovjeku. Zapad pak ima pretpostavku
o obilju resursa u drutvenom i fizikom okruenju.

Funkcija religije moe tumaiti i kao sredstvo jaanja ekonomskih razlika izmeu grupa u
drutvu, to je slino sa sustavom kasti kod Hindusa. Takav sustav podrazumjeva da svatko
ima svoj ritual obaveza i srodno zanimanje, a pravilima su regulirane potrebe poput hrane,
drutva, braka. Za njih je lanstvo u sustavu kasti rezultat ponaanja u prolom ivotu te takav
sustav uva status quo i ekonomske razlike.

3
PITANJE RACIONALNOSTI

Zapadna mikroekonomija definira racionalnost kao oblik instrumentalne i nepromjenjive

logike koja se bazira na traenju cilja i uikovitoj raspodjeli resursa. Racionalni izbor stoga se
odnosi na maksimalizaciju dobara za samoga sebe, a resursi su u sutini te potrage. Na
primjeru Ongka, on resurse prikuplja kako bi bio sudionik u ceremonijalnoj razmjeni dok
Trobriondersi plove na oblinje otoke, razmjenjujui bezvrijednosti kako bi poveali svoj
presti koji artikulira kao idiom u materijalnoj razmjeni. Takoer, poznat je i primjer
sveanosti potlakoh ( Juna Amerika ), kao sustav regionalne razmjene izmeu plemena.
Jedan od sponzora daruje iz ruku hranu, bakar, deke, opet u vrhu prestia koji postaje
proizvod takve razmjene, takoer, uspostavlja se veza izmeu sela i grupa kojima se mogu
koristiti u ukoliko doe razdoblje oskudice. Razlike izmeu ideje racionalnog za pojedinca i
onoga to se moe smatrati racionalnim ili funkcionalnim na razini drutva stoga je potrebno
utvrditi nekim oblikom norme.

Paula Vukovi

KULTURE KAPITALIZMA

Remember, that time is money. He that can earn ten shillings a day by his labour, and goes
abroad, or sits idle, one half of that day, though he spends but sixpence during his diversion
or idleness, ought not to reckon that the only expense; he has really spent, or rather thrown
away, five shillings besides. U ovome tekstu poznatog Benjamina Franklina nema
spominjanja magija i arolija, nego se govori o radinosti pojedinca. Gdje manjak blagostanja
nema veze sa zlim namjerama drugih, nego sa lijenou pojedinca. ime Franklin zapravo
potie svoje itatelje da to pravinije iskoriste svoje vrijeme (svojevrsna sekularna
propovijed). On dakle ne spominje Boga niti bilo kakva druga duhovna bia. No unutar teksta
moemo prepoznati neto to se i danas zove protestantska radna etika. to podrazumijeva
pronalaenje smisla u radu, straha od lijenosti te osjeanja krivnje uivanju dobara (luksuz).

Skoru suprotnost dodue iznosi Marshall Sahlins, govorei o Zen stanju obilja, odnosno
manjku hitnosti u strategijama skupljaa i lovaca. Autor lanka se dodue dotie jo jednog
vanijeg pisca i sociologa Maxa Webera, te njegovom knjigom Protestantska etika i duh
kapitalizma. Njegov rad je bitan za temu jer nam daje alternativu Marxovom naglaavanju
uloge ekonomije, i to u smislu jakog utjecaja kulturnih formi svakako ukljuujui i religiju.
Weber nam takoer nudi svoju komparativnu analizu svih svjetskih religija u smislu

4
objanjavanja modernog kapitalizma. U nastavku lanka Coleman govori o povijesnim
usporedbama Webera, gdje spominje ekonomsku etiku, i njezine praktine impulse za akciju,
te kako je ona proizala upravo iz religijskih ideologija. Govorei dalje kako je istina da su
ekonomski preduvjeti za moderni kapitalizam moda i postojali u zemljama poput Kine,
Indije, Babilona i Europskih zemalja kroz povijest, ali da su im nedostajale pozitivne
ideoloke sankcije, pomou kojih bi se odmaknuli od obuzdavajuih tradicija. Takoer, uzevi
za primjer budizam i hinduizam, pokazao je kako postoje kulture koje potiu suprotnost
ekonomskih vrijednosti, orijentirajui se prema metafizikim, i nematerijalnim vrijednostima.

Postavlja se dakle pitanje to se onda drugaije zbilo na sjeveru Europe za vrijeme

Reformacije? Nije glavna bit bila u razvitku gradova ili dobroj poziciji drave, nego u novom
duhu naroda, potpuno novom ethosu. Upravo je reformacija bila ta koja je promijenila pogled
o Bogu, sudbini, radu ali i individualcu. Rani Kalvinisti su vjerovali da im je Bog sudbinu ve
predodredio prije roenja. No, da je uspjeh u svijetu, takoer bio znak Bojeg ouvanja
milosti. Gdje je produktivan rad imao svrhu pobonog djelovanja, dok bi bogatstvo, koje
rezultira iz toga rada, urodilo plodom za daljnji uspjeh. Bazirajui se na utilitarnoj korisnosti
prema pojedincu i zajednici, a protiv iracionalnosti tjelesnih uitaka. Autor dalje govori kako
su katolici bili zabrinuti za trenutno stanje sree, dok su protestanti bili vie orijentirani prema
budunosti. No, Weber nije time rekao kako su Kalvinisti stvorili kognitivnu apstrakciju,
radnu etiku i materijalnu orijentaciju (koje su prisutne u dananjem kapitalizmu) ali je
predlagao kako su ti elementi ponaanja od protestanata, bili potrebni za razvitak novog
svjetonazora koji e biti zasluan za ekonomski pokret.

Weberu je naime bilo bitno definirati duh koji danas zovemo modernim. Paket ideja i praksi, i
to ne samo novog trgovanja, nego i rasta sekularne znanosti i sve-proimajue impersonalne
birokracije, koja zauzima kljune temelje moderne drave. Takoer, koliko god postojalo
razlika izmeu Marxa, Webera i Emile Durkheim, svi pronalaze veze izmeu moderne trine
kulture i sekularnog individualizma. Weber uzima kao centralni proces racionalizaciju, gdje
kvantifikacija i kalkulacija proimaju svu postojanost. Kae kako bi takav nain ivljenja
mogao udaljiti ljude od istinskih vrijednosti. Gdje nekad gotovo samostanski nain ivota,
sada dominira svijetom u svojoj pohlepi.

Moglo bi se kazati da ima svojevrsni jednodimenzionalan pogled na svijet. No, njegov cilj je
pokazati kako ideje mogu postati efektivne sile u drutvu te kako ekonomska aktivnost treba
biti shvaena u kontekstu religijskih i drugih vjerovanja. Jednu od adaptacija Weberove ideje

5
moemo pronai kod Jeana i Johna Comaroffa. Bazirajui se na koloniziranju britanskih
krana na podruju June Afrike. Gdje su misionari pokuali ne samo konvertirati
stanovnitvo Tswane, nego ih i civilizirati, tonije - stvoriti radne navike. Naglaavajui
vanost rada i vjere, demonstrirali su njihovu kljunu ulogu u protestantizmu.

Bitno za spomenuti je i istraivanje Michaela Taussiga, gdje govori o zgodi izmeu

Kolumbijaca i njihovog iskustva sa novom ekonomijom i eernom trskom u Cauca Valleyu.
Gdje su neki domoroci ulazili u tajne ugovore sa vragom kako bi si poveali svoju
produkciju i plau. to je zapravo bio pokazatelj alienacije te impersonalne ekonomije.
Nadalje, govori kako je u tim drutvima slika Boga i dobroga, ili openito prirode i predaka
bila vezana iskljuivo uz sam rad, dok su vrag i zlo bili asocirani uz kapitalizam
(komunistiki pogled). Postavlja se dakle jo jedno pitanje: jeli moderni kapitalizam doao
iskljuivo sa Zapada (post-protestantizam)? Robert Hefner se dotakao ba toga pitanja u djelu
Market cultures: society and morality in the new Asian capitalisms. Ova je knjiga bitna ne
samo zbog spominjanja istoka, nego i ideje o vie verzija kapitalizma. Jedno od glavnih
poruka knjige je da makar su se ideje westerniziranja istoka primila meu ljudima kao neto
univerzalno, bitno je da se ono ipak mora promatrati kao konstantno ugraivanje i mijeanje
drugaijih kultura unutar razliitih drutvenih okvira. Gdje bi japanski kapitalizam bio
drugaiji od kineskog, amerikog i drugih.

Robert daje primjer kineskog kapitalizma gdje kae da se gradi na jakom paternalistikom
odnosu povjerenja. Neto to zapravo pobija Weberovu ideju, u kojoj bi kapitalizam takve
vrste doveo do propasti osobnih veza u slubi bezline birokracije. Bitno je stoga napomenuti
da jaanje trita i religijsko jaanje nisu uzajamno iskljuni. Mnoge kulture u Aziji, pogotovo
one pod utjecajem Islama, su prihvatili novo trite, ali istovremeno odbijajui ideologiju
individualnog trita. Komplementarnosti izmeu religije i kapitalizma nisu samo pronaene
u Aziji. Oito je da niti na zapadu drutvo nije u potpunosti sekularno. SAD, jedna od glavnih
kapitalistikih zemalja, je ujedno i jedna od najreligioznijih, posebice ako mjerimo po
iznoenju vjerovanja, kao i pohaanja crkvi. Stoga ne smijemo osuditi religijske pokrete koji
spajaju spiritualnost sa prosperitetom. Zapadna kultura u sebi sadri mnogo ideolokih
subdivizija, te ne gledaju sve novac kao korijen zla. Takav pogled proizlazi iz novog zavjeta,
gdje nas se upozorava o korupciji bogatstva i istoi siromatva. No, ne bi smjeli gledati
ideale jedne religije kao normu za sve vrste duhovnosti.

6
KONZUMACIJA BOIA

Globalizacija Boia, i odmak od kranskog konteksta te postavljanje u novi kontekst

marketnog konzumerizma. Autor lanka je odabrao za glavnu temu zakljuka Boi, kako bi
pokazao vanost religije i trita. esto ljudi kau stvari poput: Sve je tako komercijalizirano
danas, ljudi ne shvaaju pravi smisao Boia. No kakva god naa reakcija bila, moemo biti
sigurni da je Boi jako popularan dogaaj, u vremenu kada bi rituali i religije, barem po
Weberu, trebale biti u opadanju. Daniel Miller pria o tome kako se Boi slavi na mnogo
drugaije naine u drugim kulturama. Te nadalje kae kako je zapravo Boi na zapadu tek
poeo igrati veliku ulogu u 19. stoljeu. (Puritanci bili protiv). Navodei spojeve Boia: drvo
iz Njemake, punjenje arapa od Danaca, Djed Boinjak iz Amerike te boine estitke od
Britanaca. Sve zapravo podudarajui se s masovnom industrijalizacijom i komercijalizacijom.
Te nastavlja kako moderni Boi jednostavno nebi mogao postojati kako ga danas znamo bez
konekcije s materijalizmom. No, to ne znai kako bi trebali vidjeti ovu kombinaciju s
ekonomskim vrijednostima kao pad nekog zlatno-dobnog altruizma. Autor lanka daje
primjer kako moemo vidjeti da je drutvo prihvatilo normu darivanja poklona. Vidljivi su
elementi rtve u relaciji viih ideala poput prijateljstava i obitelji. ime moemo zakljuiti
kako odnosi ekonomije i religije nam donose istovremeno suprotnosti ali i meusobnu
ovisnost.

Borna Karna