Sociologija religije

Kristina Boras Silvana Brina

Sociologija religije je jedna od brojnih sociolokih diciplina; pokuava dati odgovore na pitanja:

to je zajedniko svim religijama svijeta? Kakve su drutvene funkcije religije? Kako religija utjee na ponaanje ljudi? Kakav je odnos religije prema drugim drutvenim institucijama? Opada li ili raste danas utjecaj religije u industrijskom drutvu? Kakva je uloga religije u procesima drutvene promjene?

Socioloko odreenje pojma religije

Pojam religije nije u potpunosti odreen

rimski filozof Ciceron pojam religio izvodi iz latinskog glagola relegere, i dri da ta rije oznauje slubu aenja bogova kranski teolog Augustin istie da taj pojam potjee od latinskog glagola religare i da izraava povezanost s Bogom, a isto tako prihvaa i mogunost da bi se rije religijamogla izvesti iz latinskog glagola reeligere tako da tada oznauje in kojim se ovjek ponovno odluuje za Boga, nakon to ga je bio napustio.

Prema Talcottu Parsonsu religija obuhvaa:

niz vie ili manje meusobno povezanih vjerskih predodaba, koje se odnose na nadnaravna sveta bia sustav simbola, predmeta djelovanja, iskustvenih i duhovnih, kojima se pripisuje kvaliteta svetoga i prema kojima ljudi izraavaju ona emocionalna stanja koja spadaju u religioznu sferu. Religijski kolektiv Moralne vrijednosti Religija ispunjava funkciju internaliziranja tako to nudi smislen sustav koji daje bitan doprinos konstituiranju individualnog identiteta i njegovog odravanja u promjeni. ( kognitivna funkcija, katektinu funkciju evaluativna funkcija) Integracijska funkcija = religija integrira osobe u socijalni sustav tako to im pomae spoznati proturijeja sustava i prihvatiti ih bez dramatiziranja. Time ona jaa povjerenje u svoje ciljeve, norme i vrijednosti, i na taj nain stvara spremnost da aktivno sudjeluje u drutvenomu ivotu. Funkciju legitimiranja = s obzirom na kulturalni sustav religija slui za legitimiranje i opravdavanje tako to sakralizira cjelokupni vrijednosni sustav i norme drutva. Poto teka i potresna iskustva, prijetnje i krize bacaju veoma esto sumnju u vrijednosni konsenzus, religija slui za to kako bi ponovno proizvela taj konsenzus.

TO RELIGIJA NIJE:

vjera u boga ( ili vie bogova) nije nuna znaajka religije

izjednaavanje religije sa skupom moralnih pravila to upravljaju ponaanjem vjernika, takoer nije karakteristika svih religija
Roland Robertson dri kako je religija: skup vjerovanja i simbola koji se odnose na razliku izmeu iskustvene i nadisustvene. Trascendentne stvarnosti: znaenje iskustvenog podruja manje je od neiskustvenoga za sociologiju religije nije vano pitanje o istinitosti onoga to ljudi vjeruju, nego je vano ono to ljudi smatraju stvarnim, i u kojoj mjeri ono to vjeruju da je stvarno utjee na njihovo djelovanje.

Svjetske religije dijele se u dvije vrlo razliite skupine:

na zapadnu proroku tradiciju ( judaizam kranstvo i njihovi ogranci) Proroka tradicija istie Boju objavu ovjeka koja je izvan podruja ljudskog duha. Potvruje svijet, a to znai da prihvaa temeljno dobro materije i trai iskupljenje ili preobrazbu ovog grenog svijeta.

na istonu, spasilaku ili mistinu tradiciju ( hinduizam, budizam i njihovi ogranci) Istona tradicija je mistina i naglaava traenje Boga unutar ovjekova duha. Nijee svijet' prihvaa temeljnu duhovnu narav stvarnosti i trai osloboenje due od neprekidnog kotaa raanja il reinkarnacije kojoj je podreena u ovom svijetu.

Postoji najmanje 6 dimenzija religije, njihovo mjesto na ljestvici ovisi o tome stavljamo li na prvo mjesto to ljudi vjeruju ili to ine. Zapadna civilizacija naglaava vjerovanje, ali se osoba smatra religioznom ako neto ini u svojoj religijskoj praksi.
Doktrina

stvarnosti Mit = ptie o Bogu i bogovima, o stvaranju i spasenju te o dogaajima povijesna znaenja Etika = Vrijednosti i pravila ponaanja Obredi = tovanje, svetkovanje, obredi pristupa i inicijacije, obredi kojima se odreuje ishrana i odjevanje Iskustvo = Doivljaj pojedinca o transcendentnom i zastraujuem ili osjeaju pripadnosti i predanja nekom veem od sebe. Drutvo = institucionalna organizacija ljudi pomou koje ispoljavaju svoju religioznost

= sustav vjerovanja koji daje potpuno tumaenje

Sistematizacija religije po sociologu R. McGee-u

Jednostavni supernaturalizam: susreemo ga u manjim jednostavnijim drutvenim zajednicama. Vjernici pripisuju prirodnim pojavama i predmetima difuzne, bezline i nadnaravne osobine. Animizam = vjerovanje u duhove ili druga onostrana bia. Ljudi vjeruju da duhovi borave u ivotinjama, biljkama, stijenama, zvijezdama i ponekad u drugim ljudima. Teizam znai vjeru u bogove. Postoji monoteizam odnosno vjera u jednog boga, te politeizam ili mnogobotvo. Judaizam lranstvo i islam su najutjecajnije monoteistike religije u svjetskoj povijesti Sustav apstraktnih ideala = umjesto usmjerenosti na bogotovlje, neke su religije posveene postizanju moralne i duhovne izvrsnosti, pa se ponekad nazivaju i setikim religijama. Takve su primjerice budizam, konfucijanizam i taoizam.

U sociologiji se razlikuju 4 idealna tipa religijskih organizacija:

CRKVA: Velika, drustveno etablirana vjerska organizacija s formaliziranom strukturom vjerovanja, rituala i unutarnje organizacije moi. Njeni lanovi uglavnom nisu izabrali lanstvo, nego su roeni kao lanovi crkve. Crkva zagovara tradicionalne i konzervativne vrijednosti, sukladne svetim spisima Dri da je jedina nadlena za tumaenje svetih spisa SEKTA: relativno mala vjerska skupina koja se najee odvojila od crkve, i u naelu odbacuje dominantne vrijednosti i nain ivota u irem drutvu usko povezana grupa koja esto prua bliske odnose s drugim lanovima grupe DENOMINACIJA: karakteristina je ponajprije za SAD religijska skupina koja prihvaa postojanje drugih religija i uglavnom je u suglasju s vrijednostima drutva ine je pripadnici srednjih i viih drutvenih slojeva primjeri denominacija su prezbiterijanci, baptisti, metodisti... KULT: manje organizirana i privremena skupina koja se ne zasniva na nekoj razraenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve lanovima kultovi su skupine koje se primjerice bave transcedentalnom meditacijom, vjerom u astrologiju i slicno....

RAZVOJ SOCIOLOGIJE RELIGIJE

Razlikujemo: Klasinu fazu sociologije religije Neoklasinu fazu sociologije religije Suvremeno razdoblje sociologije religije SEKULARIZACIJA se oituje u:

dolazi do ukidanja crkvenih imanja dolazi do odvajanja svjetovnoga voenja ivota od religijskih ustrojbenih sustava i predloaka dolazi do smanjivanja transcedencije = religiozno znaenje nemaju vie u velikoj mjeri onostrani svjetovi neba i pakla, nego u prvi plan sve vie izbijaju vlastita iskustva dolazi do preorijentacije djelatnih ljudi s religioznih na druge sustave tumaenja

Bitan utjecaj na nastajanje znanstvenog naina promatranja religije imala je kritika religije. Razlikujemo: Imanentnu kritiku religije = kritika religije koja se sueljava s vlastitom religijom da bi je poboljala Interreligijsku kritiku religije = ona religiju kritizira iz perspektive neke druge religije Eksternu kritiku religije = pokuava svoja stajalita nai i uvrstiti izvan postojee religije
Za postojanje pojma kritike religije trebamo posebice biti zahvalni Kantovoj kritikoj filozofiji. On je pokuavao sadraje vjere podvri kritikom propitivanju razuma. on dri da se religija temelji u mogunosti slobodnoga djelovanja i time u moralu. Ona je vezana za praktiki razum kojeg u biti ne moe nadii.

David Hume pokuava pronai antropoloke i psiholoke temelje religije, i on uoava zakonomjerni reedoslijed religijskih oblika. Taj slijed naziva prirodno povijesni, jer religije za njega nisu vie nikakve od Boga objavljene datosti, nego one svoje postojanje imaju zahvaliti prirodnim potrebama ljudi, kao slabosti, strahu ili nadi, i sklonosti ljudi da vjeruju u nevidljive, inteligentne moi. Smatra da su u poetku sve religije bile politeistine, jer je ovjek sklon stvarima i drugim ivim biima pripisivati svojstva koja su njemu samomu poznata. Prijelaz na monoteizam dogaa se iz potrebe neke odreene skupine za moi da svoje lokalno boanstvo, prema kojem se osjea posebno zavisnom, uini vrijednijim od drugih boanstava.

Pokuaj da se religiju promatra izvana i da ju se postavi na prirodne osnove, bio je ve unaprijed predvien konflikt s crkvom, koja religiju nije izvodila iz prirode, nego iz Objave. Taj je konflikt na svoj otrini dobivao posebice u razdoblju francuskog prosvjetiteljstva. Tako francuski enciklopedist Holbach kaze: Religija je umjetnost uiniti ljude pijanim sanjarenjima kako bi ih sprijeila da se pozabave zlima kojima ih mue njihovi vladari.' Zatim Voltaire: Kad Boga ne bi bilo, morali bismo ga izmisliti. ovjek ne stvara drutvo, drutvo stvara ovjeka. ( de Bonald) Predodba koju ovjek ima o Bogu, odgovara onoj koju on ima o sebi samomu, o svojoj slobodi. (Hegel) Fuerbach = crkveni otac modernog ateizma Za njega je religija odnoenje ovjeka prema njegovom vlastitom biu. Smatra kako se ovjek opredmeuje u religiji time to vjeruje u religiju, njemu se njegova vlastita spoznaja pojavljuje kao neka druga, izvanjska stvar. Za Karla Marxa religija je proizvod podrutvovljenog ovjeka, koji si sam stvara povijest. Religija je uzdah potlaenoga stvorenja, ona je dua bezdunoga svijeta, kao to je ona duh bezduhovnih stanja. Ona je opijum naroda.

Neoklasina sociologija religije

Neoklasina faza sociologije religije obuhvaa jedan cijeli niz socioreligijskih stajalita koje su se pojavile tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina: Drutvena konstrukcija zbilje Peter L. Berg i Thomas Luckman Socioloka teorija religije Niklas Luhman

Kritika teorija religije Jurgen Habermas

Drutvena konstrukcija zbilje Peter L. Berg i Thomas Luckmann -u sreditu drutvene zbilje stoji znanje ljudi koje upravlja ljudskim djelovanjima. Pod znanjem podrazumjevaju svaku predobu koju imamo o svijetu. - sr ovog stajalita je injenica da dok s drugima meusobno djelujemo i komuniciramo mi zapravo s njima izgraujemo zajedniku zbilju koja se temelji i na naim iskustvima i djelovanjima

Socioloka teorija religije Niklas Luhman - komunikacija onaj temeljni proces kojim se stvaraju socijalni sustavi - religija je dio drutvenog sustava koji se tek tijekom razvoja drutva poinje razlikovati od njega. Religiju karatkerizira to da ona u mediju vjere nudi duhovna sredstva za komunikaciju.

Kritika teorija religije Jurgen Habermas - izvorna vrijednost religije nalazi u tomu to je doprinosila moralu drutva. - komunikativno djelovanje dolazi na mjesto religioznih simbola i ritualnih djelovanja. Komunikativno djelujui ljudi mogu samoodreujui stvoriti vlastite norme i vrijednosti. - dri da jo uvijek postoji veliko znaenje religije za nae drutvo i danas jo uvijek nije mogue jednostavno nadomjestiti potencijale religijskoga govora u objanjavanju i tumaenju ivotnih iskustava.

Suvremena religioznost
Danas, uz velike crkve postoje i male, radikalne grupe i pojedinane osobe koje se esto naziva religioznim fanaticima. Sociologija religije od samih svojih poetaka bavila se mnogostrukou religijskih zajednica. -Crkve -Sekte -Mistika -Denominacija -Kult

Religijske organizacije
Religijske organizacije svoju egzistenciju mogu osigurati samo ako svoje vlastite ciljeve slijede racionalnim sredstvima. To im uspjeva stvaranjem unutarnje strukture, u kojoj je ostvarivanje ciljeva regulirano naelima podjele rada.
Postoji nekoliko razliitih oblika postojeih organizacijskih oblika: narodna crkva (Rimokatolika, Evangelistiko-luteranske crkve, islamske zajednice itd.) slobodne crkve sekte svjetonazorne zajednice novi religijski pokreti (scijentoloka crkva, subud, ISKCON). Novi religijski pokreti s obzirom na svoje razlike dijele se na: pokrete koji odbijaju svijet, pokrete koji prihvaaju svijet i pokrete koji su se prilagodili svijetu. Takoer novi religijski pokreti imaju nekoliko posebnih oblika zajedniko okupljanja kao to su skupovi, tzv. Clinic, kuanski ili radni kolektivi, korpus, kolonija.

Religijski pokreti - fundamentalizam i new age

Fundamentalizam predstavlja konzervativno stajalie koje se zalae za povratak temeljnim naelima religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim drutvenim promjenama. Dijeli se na: kranski fundamentalizam temelji se na 5 temeljnih naela vjere tzv. five fundamentals. Najznaajnija toka kranskog fundamentalizma je nepogreivost Biblije. ostala naela: vjera u djeviansko Marijino roenje, tjelesno uskrsnue, individualnu rtvu za grijehe drugih i vjeru u ponovni fiziki dolazak Krista
-

islamski fundamentalizam suprotstavlja se rastuoj tendenciji razdvajanja drave i religije sa zahtjevom uspostavljanja islamske drave i istinski islamskoga drutva. Razlog za fundamentalizam u sluaju islama je protest protiv pozapadnjeenja i jaenje prije svega arapske kulture, ponekad ak i ikonflikt izmeu islamskog i zapadnog kulturnog kruga.
-

New age tj. Novo Doba U osnovi new age predode nalaze se stara astroloka uenja, prema kojim svakih 2000 godina zapoinje novo vremensko razdoblje Iskazuju se posebni putevi spoznaje u kojima se naglauje uloga subjektivnoga, esto izvanrednog iskustva, koje nerijetko izmie mogunosti racionalne priopivosti i meusubjektivne provjerljivosti Ta iskustva se tumae kao dokaz za postojanje posebnih sila iz ega se objanjava veza s astrologijom

Popularna religioznost
Odnosi se prije svega na izvankranske i izvancrkvene izraajne oblike religioznosti koji sadravaju oblike subjektivne vjere, individualne i takoer kolektivne rituale i simbole. To su:
tradicionalni

oblici kulta i vjere npr. usmena molitva za stolom, religiozni sobni ili zidni ukrasi marginalni oblici vjere i religijske prakse npr. astrologija, ljekovita magija i proroanstvo masovni religijski fenomeni npr. hodoaa, procesije, kolektivne ceremonije aenja svetaca blagdanska religija koja se odnosi na posebne dogaaje, gdje je ponajprije rije o godinjo-ciklusnim ili ivotno-ciklusnim razdobljima npr. Boi puka povezanost s naviknutm pridravanjem katolikih rituala koji su ukinuti reformama II vatikanskog koncila

Religiozna iskustva
Obino se razlikuju dvije velike vrste takvih iskustava:
-ekstaza

koja se opisuje kao izlaenje iz due, -entuzijazam koji se odnosi na to da duhovno bie, neka duhovna sila ulazi u tijelo. Konverzija znai sasvim openito pristupanje nekom sustavu znaenja ili njegovo naputanje. To je pojam koji oznaava radikalnu promjenu osobnih religioznih predoaba i prakse.

Budunost religije

Dolazi do sve veeg globaliziranja religije. Komunikacija raste, postaje sve uestalija i zahvaa cijeli svijet koji time postaje jednim mjestom. Sve se vie drava udruuje u jedan politiki sustav. Na osnovu toga stvara se svjetska kultura. Mogue posljedice globaliziranja koje nastaju za religiju: privatiziranje religije, politiziranje religije, stvaranje hibridnih oblika religije itd.
Religija e se i ubudue razvijati. Sociologija religije i dalje treba biti upuena na to da teorijski, pojmovno i empirijski treba biti otvorena toliko iroko da svaki od tih razvoja moe i dalje slijediti, opisivati i objasniti.

Literatura: - Nenad Fanuko: Sociologija - Hubert Knoblauch: Sociologija religije

Hvala na panji!