8.

ELEKTRINE MAINE I ELEKTROMOTORNI POGONI

8.1 Transformatori

8.1.1 Primjena, vrste, konstrukcija i zatita transformatora

Transformator je elektrina maina, koja ima zadatak da preobrazi (transformie)

naizmjenini napon jedne vrijedosti u naizmjenini napon druge vrijednosti, a iste uestanosti, pri
to veem koeficijentu korisnog dejstva (=0,96 0,99).
Primjena transformatora je veoma raznovrsna i oni neosporno spadaju meu
najrasprostranjenije elektrine ureaje. Koriste se u prenosu i distribuciji elektrine energije, pri
mjerenju visokih napona i jakih struja, u raznim industrijskim postrojenjima, automatici,
telemehanici, radio tehnici, elektronici itd.

Transformatori snage

Kao to smo rekli u Glavi 5, neposredno iza generatora u elektrani se ugrauje "uzlazni
transformator", koji podie napon na vrijednost (110, 220, 380 kV), koja omoguava ekonomian
prenos elektrine energije na velike udaljenosti. Na kraju dalekovoda postavlja se "silazni
transformator", koji visoki napon dalekovoda smanjuje na vrijednost, koja je standardizovana za
distribuciju ili potroae.

Mjerni transformatori

Vrlo visoki naponi i vrlo jake struje, iz tehnikih razloga, ne mogu se direktno mjeriti, ve
se koriste naponski (NT) i strujni (ST) mjerni transformatori (sl.8.1). Na istoj slici, pored mjerenja
struje i napona, prikazano je i mjerenje snage visokonaponskog sistema. Naponski transformatori
grade se za razliite primarne napone, a nominalni napon sekundara je 100V. Strujni
transformatori umjesto primarnog namotaja imaju bakarnu inu (N=1). Nominalna struja
sekundara je 1A (5A). Karakteristina veliina mjernih transformatora je prenosni odnos
transformacije, koji predstavlja odnos nominalnih primarnih i sekundarnih vrijednosti. Po jedan
kraj sekundara i naponskog i strujnog transformatora je uzemljen. Strujni transformatori moraju
imati mogunost kratkog spajanja sekundara. Ako bi se sekundar, npr. pri zamjeni instrumenta,
ostavio otvoren, na njemu bi se indukovao relativno visok napon, koji moe biti opasan po ivot
rukovaoca. Zato se sekundar strujnog transformatora ne smije ostaviti otvoren, ve se kratko spaja.

Slika 8.1 Mjerenje struje, napona i snage visokonaponskog sistema

Da bi se dobile stvarne vrijednosti visokonaponskog sistema, mjerene prema (sl.8.1), pokazivanje
voltmetra UV treba pomnoiti sa prenosnim odnosom naponskog transformatora (npr.
110.000/100), pokazivanje ampermetra sa prenosnim odnosom strujnog transformatora (npr.
1.000/1); snaga e se dobiti kada se pokazivanje vatmetra pomnoi sa prenosnim odnosima i
strujnog i naponskog transformatora.

Promjena broja faza

Slika 8.2 Pretvaranje trofaznog u sestofazni sistem

Kod pretvaranja naizmjenine struje u jednosmjernu, za potrebe potroaa koji
koriste jednosmjernu struju (kao to je elektroliza aluminijuma), transformatori se koriste za
promjenu broja faza. Viefazni sistemi su pogodni za napajanje ispravljaa, jer se tada dobije
manje talasasta jednosmjerna struja. Pogodnom vezom namotaja sekundara (sl.8.2) trofazni sistem
se lako pretvara u estofazni, sa faznim pomjerajem od po / 3 .

Autotransformatori

Ponekad je potrebno da odnos transformacije bude blizak jedinici, tj. da je sekundarni

napon samo malo nii (ili vii) od primarnog. Tada je pogodnije, i ekonominije, da se gradi
autotransformator (sl.8.3), gdje je jedan dio namotaja istovremeno i primarni i sekundarni.

A
I1
C
U1 N1 I2
N2 U2

Slika 8.3 Autotransformator

Kako su struje I1 i I2 skoro u protivfazi, u zajednikom dijelu namotaja tee, dakle, njihova
razlika, pa se i presjek ovog dijela namotaja izrauje od provodnika manjeg poprenog presjeka,
ime se postie uteda u materijalu za izradu transformatora.

Konstrukcija transformatora

Osnovni djelovi transformatora su: magnetno kolo i namotaji. Magnetno kolo, koje slui
za zatvaranje magnetnog fluksa, izrauje se od elinih limova na bazi silicijuma, i nazivaju se
trafo-limovi. Limovi su izolovani specijalnim lakom, kako bi se smanjile vrtlone struje
indukovane u magnetnom kolu, a time se smanjuju gubici snage - gubici u gvou. Debljina
limova se kree od 0,3 do 0,5 mm.
Transformatori, ije je magnetno kolo izraeno kao na sl.8.4, nazivaju se stubni
transformatori. U nekim sluajevima, posebno kod trofaznih transformatora, radi ravnomjerne
raspodjele magnetnog fluksa, magnetno kolo se izrauje kao na sl. 8.5.

Slika 8.4 Stubni transformator Slika 8.5 Oklopljeni transformator

Na jedan stub postavlja se i primarni i sekundarni namotaj jedne faze. Namotaji se izrauju od
izolovane bakarne ice. Izuzetno, npr. kod penih transformatora elektrolunih pei za topljenje
elika, sekundar se izrauje od bakarnih ina. Prema obliku namotaja, razlikujemo transformatore
sa cilindrinim namotajima sl.8.6 i transformatore sa prstenastim namotajima sl.8.7.

NN/2
VN
NN
VN
NN
Fe VN
NN/2

Slika 8.6a Cilindrini namotaj Slika 8.6b Prstenasti namotaj

Kod transformatora veih snaga magnetno kolo sa namotajima se postavlja u transformatorski

kazan napunjen transformatorskim uljem, koje istovremeno slui za hlaenje i kao izolacija.

Zatita transformatora

Zatiti transformatora poklanja se posebna panja. Ne samo zato to je to skup ureaj, ve i

zato, to "ispad" transformatora iz pogona, znai nemogunost napajanja elektrinom energijom
svih ureaja prikljuenih na njega (ne rijetko i cijelog preduzea). Nekada se ve kod instaliranja u
trofo-stanici, transformator postavlja u posebnu prostoriju; trafo-komoru. Na visokonaponskom
dovodu postavlja se prenaponska zatita. To su odvodnici prenapona koji tite transformator od
nedozvoljeno visokih napona, koji mogu da se pojave u visokonaponskoj mrei. Prekostrujna
zatita titi transformator od nedozvoljeno jakih struja, koje bi mogle izazvati nedozvoljeno
pregrijavanje ili ak dinamiko oteenje. Ova zatita djeluje selektivno; pri manjim
preoptereenjima transformator se iskljuuje nakon dueg vremena, a pri struji etiri puta veoj od
nominalne iskljuenje je trenutno. Od unutranjih kvarova, zatita se ostvaruje pomou
Buholcovog releja, koji je smjeten na cijevi koja povezuje kazan sa konzervatorom (manji sud za
ulje iznad nivoa kazana). Unutranji kvarovi praeni su enormnim zagrijavanjem, to dovodi do
isparavanja ulja. Gasovi, na putu ka konzervatoru, prolaze kroz Buholcov rele. Plovak, koji se
nalazi u releju, pri nailasku gasova, zatvara odreene kontakte. Ako je gasova manje (manji kvar),
plovak zatvara strujno kolo za svjetlosnu i zvunu signalizaciju, a ako je gasova vie, plovak
zatvara strujno kolo za komandu prekidau za automatsko iskljuenje transformatora. Vei
transformatori imaju i nadtemperaturnu zatitu. Kontaktni termometri, koji mjere temperaturu
ulja ili namotaja, daju, pri nedozvoljenom porastu temperature, kontakt strujnom kolu za
signalizaciju ili iskljuenje. Kod veih transformatora, vri se i prinudno hlaenje. Ulje iz kazana,
pomou pumpi, provodi se kroz hladnjak sa vodom. Pritisak vode u hladnjaku mora biti manji od
pritiska ulja, da ne bi dolo do prodora vode u kazan.

8.1.2 Elementarna teorija transformatora

Namotaji primara i sekundara nisu konduktivno povezani. Energija se sa primarne strane

prenosi na sekundarnu zahvaljujui fenomenu meusobne indukcije. Da bi induktivna sprega
izmeu primara i sekundara bila to bolja, namotaji se postavljaju na gvozdeno jezgro (sl.8.7):

Slika 8.7 Jednofazni transformator

Magnetna indukcija u sreditu jednog namotaja u vidu solenoida je:

NI
B =
l
Poto je magnetna permeabilnost:
Fe = r 0
za gvoe mnogo vea od magnetne permeabilnosti vazduha 0 , to e i magnetni fluks
0 = B S Fe , kroz magnetno kolo biti znatno vei od flukseva "rasipanja" 11 i 22 , koji se
zatvaraju kroz okolni vazduh i tako ne uestvuju u meusobnoj indukciji primara i sekundara, pa
time ni u prenosu energije sa primarne na sekundarnu stranu. Dakle, u oba namotaja imamo
zajedniki fluks 0 i fluks rasipanja:
-za primar: 1 = 0 + 11 (8.1)
-za sekundar: 2 = 0 + 22 (8.2)
Kada na primarni namotaj prikljuimo naizmjenini napon u1 ( t ) , pod njegovim uticajem, kroz
primarni namotaj protei e naizmjenina struja i1 ( t ) , koja stvara promjenljivi magnetni fluks 1 .
Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, ovaj fluks e u namotajima primara
indukovati elektromotorne sile, koje zajedno sa padom napona R1 i1 dre ravnoteu prikljuenom
naponu u1 ( t ) .
Jednaina dinamike ravnotee elektrinih sila u primaru je:
 d 0 d
u1 ( t ) R1 i1 N1 N1 11 = 0 (8.3)
dt dt
Kako zajedniki fluks 0 , obuhvata i namotaje sekundara, i u njima e se indukovati
elektromotorna sila, pa je jednaina dinamike ravnotee elektrinih sila u sekundaru:
d 0 d 22
N2 N2 R2 i2 u2 ( t ) = 0 (8.4)
dt dt
Da bismo uprostili razmatranje, za poetak zanemarimo termogene otpornosti primara R1 i
sekundara R2 , kao i flukseve rasipanja, tj.: R1 = 0 , R2 = 0 , 11 = 0, 22 = 0 . Time ne pravimo
osobito veliku greku, jer su, u realnoj izvedbi, ove veliine ionako relativno male. Ovakav
transformator nazivaemo idealni transformator.
Razmotrimo prvo idealni transformator u praznom hodu; tj. neoptereen transformator,
kada je i2 = 0. U ovom sluaju jednaine dinamike ravnotee elektrinih sila su:
d 0
u1 N1 =0 tj. u1 = e1 (8.5)
dt
d 0
N2 u2 = 0 tj. e2 = u2 (8.6)
dt
Ove jednaine pokazuju da je indukovana ems-a u primaru ustvari kontraelektromotorna sila, koja
je, kod idealnog transformatora, ravna naponu u1 prikljuenom na namotaj primara. EMS-a
indukovana u sekundaru je motorna i kod idealnog transformatora ta sila se pojavljuje na
prikljucima sekundarnog namotaja, i predstavlja napon sekundara u praznom hodu u20 .
Kada je na primar prikljuen naizmjenini prostoperiodini napon, u veini sluajeva e i
struja i1 biti prostoperiodina, pa i od nje stvoreni fluks 0 . Neka je, dakle, 0 = 0 m cos t ,
tada je ems-a indukovana u primarnom namotaju e1:
d 0
e1 = N 1 = N 1 0 m sin t = E1m sin t (8.7)
dt
Vidimo, da e1 zaostaje iza 0 za ugao / 2, a da joj je amplituda:
E1m = N1 0m = N1 2 f 0m ,
a njena efektivna vrijednost:
E
E1 = 1m = 4,44 f N 1 0 m . (8.8)
2
Na analogan nain moemo doi do izraza za efektivnu vrijednost elektromotorne sile sekundara:
E 2 = 4,44 f N 2 om (8.9)
Kako su po apsolutnoj vrijednosti E1 = U 1 , i E 2 = U 20 , i uzimajui odnos jednaina (8.8) i (8.9)
imamo:
E1 N 1 U 1
= = = n12 (8.10)
E 2 N 2 U 20
n12 - se naziva prenosni odnos transformatora.
Jednaina (8.10) pokazuje najvaniju osobinu transformatora.
Kako se radi o prostoperiodinim funkcijama vremena, moemo koristiti njihovo fazorsko
predstavljanje, to e nam omoguiti oigledniju analizu pojava u transformatoru. Na sl.8.8 dat je
fazorski dijagram idealnog transformatora u praznom hodu.
 Slika 8.8 Fazorski dijagram idealnog transformatora u praznom hodu

I10 - struja praznog hoda, sastoji se od dvije komponente: Ir - reaktivne i Ia - aktivne

komponente. Reaktivna komponenta magnetizira gvozdeno jezgro, stvara magnetni fluks 0 , koji
je sa njom u fazi. Aktivna komponenta pokriva magnetne gubitke, jer naizmjenini fluks 0
stvara, u magnetnom kolu, gubitke usljed vrtlonih struja i usljed histerezisa, koji se zajedno
nazivaju gubici u gvou PFe .
PFe = U 1 Ia = U 1 I10 cos 0 (8.11)
U gruboj aproksimaciji, ove gubitke moemo izraziti kao:
PFe = k 02 (8.12)

Optereen idealni transformator

Opteretimo idealni transformator preteno induktivnom impedansom Z. Pod uticajem

napona U 2 , kroz potroa Z e protei struja I 2 = U 2 / Z 2 . Struja I2 , poto je optereenje
induktivno, e zaostajati za ugao 2 za naponom U 2 . Struja I2 stvara fluks :
NI NI NI
= BS = S= = = MPS m (8.13)
l l Rm
S
NI=MPS - magnetopobudna sila sekundara;
Rm - magnetna otpornost magnetnog kooa;
m - magnetna provodnost magnetnog kola.
Smjer struje I2 je, prema Lencovom zakonu, takav da ona, svojim magnetnim poljem, eli da
poniti fluks 0 , koji smo imali pri praznom hodu i koji je srazmjeran sa magnetomotornom silom
N1 I10 .
Smanjenje 0 u jezgru, izaziva i smanjenje KEMS-e E1 . Poremeena je ravnotea U 1 = E1 , jer je
napon mree U 1 konstantan. Kako je sada E1 < U 1, kroz primar e protei struja I1 > I10 . Ova, vea
struja, stvara u primaru vei fluks , srazmjeran MPS-i N1 I1 , tako da se ponitava dejstvo fluksa
. Nakon isteka prelaznog reima uspostavljanja struje I1, u kolu se ponovo uspostavlja
magnetna ravnotea. U magnetnom kolu, dakle, i dalje ostaje zajedniki fluks 0 , koji je bio i za
vrijeme praznog hoda. Time dolazimo do vanog zakljuka: fluks u magnetnom kolu
transformatora ne zavisi od optereenja, i stalan je od praznog hoda do nominalnog optereenja:
= 0 = const. (8.14)
Kako su fluksevi meusobne indukcije prostoperiodine funkcije vremena, moemo ih opisati
simboliki i predstaviti fazorima (sl.8.9):
N1 I10 = N1 I1 + N 2 I2 (8.15)
 Slika 8.9 Fluksevi optereenog idealnog transformatora
Podijelimo izraz (8.15) sa N1
'
I 10 = I 1 + n 21 I 2 = I 1 + I 2
'
I 2 - je svedena struja sekundara na primarnu stranu.
Kako struja praznog hoda I10 , iznosi svega oko 5% nominalne struje primara I1, tj. I10 << I1 ,
moemo pisati:
'
I1 = I2 (8.16)
Jednainu (8.16) moemo pisati u brojanim iznosima:
N
I1 = 2 I2 (8.17)
N1
pa dolazimo do vrlo vanih odnosa koji vae za transformator:
I 2 U1 E N
= = 1 = 1 = n12 (8.18)
I1 U 2 E 2 N 2
Sva ova razmatranja imali smo uz zanemarenje termogenih otpora namotaja i uz
zanemarenje flukseva rasipanja. Dakle, razmatrali smo idealni transformator. Sada emo uzeti u
obzir i ove veliine, razmotrit emo, dakle, stvarni transformator.

8.1.3 Analiza stvarnog transformatora

Uzimajui u obzir termogene otpornosti primara R1 i sekundara R2 , kao i flukseve

rasipanja, koje emo pisati u obliku:
- za primar N 1 11 = L11 i1 , i
- za sekundar N 2 22 = L22 i2 ,
jednaine dinamike ravnotee elektrinih sila su:
- za primar:
di d 1
u 1 R 1 i1 L11 1 N 1 =0 (8.19)
dt dt
- za sekundar:
d 0 di
N2 R 2 i 2 L 22 2 u 2 = 0 (8.20)
dt dt
Iz ovih jednaina vidimo da odnosi napona i struja, kod realnog transformatora, nisu tako
jednostavni kao kod idealnog, pa je i prouavanje sloenije.
Mi emo prouavanje uprostiti utoliko, to emo promjenjive veliine u (8.19) i (8.20)
smatrati prostoperiodinim funkcijama vremena. Ovo se sa dovoljnom tanou moe usvojiti i
pored toga to se permeabilnost gvozdenog jezgra mijenja, ali do nominalnog optereenja moe se
smatrati da je 0 sinusna funkcija, a iz toga slijedi da su i e 1 , e 2 , i 1 , i 2 i u2 takoe
prostoperiodine funkcije vremena.
Jednaine (8.19) i (8.20) moemo pisati u simbolikom obliku:
U 1 R1 I 1 j L11 I 1 j N1 0 = 0 (8.21)
j N 2 0 R2 I 2 j L22 I 2 U 2 = 0 (8.22)
ili, kako je:
j N1 0 = E 1 , i j N 2 0 = E 2 ,
jednaine (8.21) i (8.22) dobijaju konaan oblik:
U 1 = E 1 + R 1 I 1 + j L 11 I 1 (8.23)
E 2 = R2 I 2 + j L22 I 2 + U 2 (8.24)
Ove jednaine predstavljene su na fazorskom dijagramu optereenog realnog
transformatora (sl.8.10).

U1

Slika 8.10 Fazorski dijagram realnog transformatora optereenog

Iz ovog dijagrama vidimo da odnos napona i struja primara i sekundara nije stalan, ve
zavisi od optereenja, a nezavisne su samo E 1 i E 2 . Karakteristine parametre, kao npr. struju
praznog hoda I10 , njen nagib = arc sin (PFe / U 1 I 10 ) odreujemo ispitivanjem
transformatora.

8.1.4 Ispitivanje transformatora

Ispitivanje transformatora vri se u cilju odreivanja karakteristika i relevantnih

parametara, kao to su prenosni odnos, stepen iskorienja, odnosno gubitaka u gvou PFe i
gubitaka u bakru PCu . Mjerenja se izvode u ogledima praznog hoda i kratkog spoja transformatora.

Ogled praznog hoda

Praznim hodom nazivamo stanje neoptereenog (i2 = 0) transformatora, iji je primar

prikljuen na nominalni napon. Kako je u praznom hodu i2 = 0, to je i korisna snaga koju
transformator predaje sa sekundara P2 = 0 . Prema tome, sva snaga, koju transformator uzima na
primarnoj strani, predstavlja snagu gubitaka; PW 0 = Pgub. Ogled se izvodi prema emi na sl.8.11.
 Slika 8.11 Ogled praznog hoda

Opte uzevi snaga gubitaka je: Pgub = PFe + PCu

Gubici u bakru sastoje se od snage Dulovih gubitaka u primarnom i sekundarnom namotaju:
PCu = R 1 I 12 + R 2 I 22
pa su ovi gubici u praznom hodu:
P Cu 0 = R 1 I 102 (8.25)
Gubici u gvou sastoje se od gubitaka usled vrtlonih struja i gubitaka usled histeree. Ne
ulazei u detaljniju analizu, mi emo gubitke u gvou smatrati proporcionalnim kvadratu fluksa,
tj. PFe = k 20 . Izmjerenu snagu koju transformator uzima iz mree u praznom hodu PW 0 , sada
moemo izraziti kao:
PW 0 = k 20 + R1 I102 (8.26)
pa su gubici u gvou:
PFe = k 20 = PW 0 R1 I102 (8.27)
Kako je struja praznog hoda I10 znatno manja (5-10)% od nominalne struje, za manje precizna
mjerenja, moe se smatrati da je:
PFe = PW 0 (8.28)
Vidjeli smo, (jednaina 8.14), da se magnetni fluks 0 ne mijenja sa promjenom optereenja, pa,
prema tome, i gubici u gvou ne zavise od optereenja; PFe = const.
Iz ogleda praznog hoda moe se odrediti i prenosni odnos:
E U
n12 = 1 = 1
E2 U 2
Ogled kratkog spoja

Ogled kratkog spoja izvodi se prema emi sl.8.12.

Slika 8.12 Ogled kratkog spoja

Kratki spoj je stanje, kada su izvodi sekundarnih namotaja kratko spojeni, a na primar je
prikljuen relativno mali napon. Kako je pri kratkom spoju U 2 = 0, i ovdje e korisna snaga biti
nula Pkor = 0 . Prema tome, i u kratkom spoju, snaga, koju uzima transformator, predstavlja snagu
gubitaka: PWc = Pgub .
Da bismo utvrdili o kojim gubicima se radi, koristiemo deduktivno zakljuivanje; poto je
U 2 = 0, zakljuujemo da i E 2 mora biti mala (jednaka zbiru padova napona u sekundaru, vidi
sl.8.10), a poto nju indukuje zajedniki fluks 0 , slijedi da je i on mali. Iz ovoga pak, proizilazi
da su i gubici u gvou zanemarljivi. Prema tome, snaga izmjerena pri kratkom spoju, predstavlja
gubitke u bakru:
PWc = PCu = R1 I12 + R2 I22 (8.29)
Pri izvoenju ogleda polazi se od primarnog napona U 1 = 0 , koji se polako poveava, dok se ne
postignu nominalne struje u namotajima primara i sekundara. Moramo uoiti da su nominalne
struje postignute pri primarnom naponu U 1 = U 1c , koji je mnogo manji od nominalnog napona
primara. U 1c -napon primara, pri kojem u namotajima teku nominalne struje, pri kratkospojenom
sekundaru, naziva se napon kratkog spoja i on iznosi: U 1c = (5 10)% U 1n .

8.2 Asinhrone maine

Asinhrone maine su elektrini energetski, reverzibilni ureaji naizmjenine struje, koji

vre konverziju elektrine energije u mehaniku -asinhroni motori, ili konverziju mehanike
energije u elektrinu -asinhroni generatori. Asinhroni motori, posebno trofazni asinhroni motor,
zbog svoje jednostavnosti i pouzdanosti, danas je najee korieni motor u industriji. Konverzija
elektrine energije u mehaniku ostvaruje se zahvaljujui tzv. transformatorskom dejstvu;
elektrina energija sa nepokretnog dijela -statora, prenosi se na pokretni dio -rotor, bez
konduktivne veze izmeu njih, zahvaljujui meusobnoj indukciji.
Mi emo se ukratko upoznati sa nainom rada i osnovnim svojstvima asinhronog motora,
mislei prevashodno na trofazni asinhroni motor.

8.2.1 Obrtno magnetno polje

Jedna od osnovnih osobina Teslinih polifaznih sistema, je to, to se pomou njih moe
ostvariti obrtno magnetno polje, koje je u stanju da obre provodno tijelo, ako se ono nalazi u
ovom polju.
Kako ostvariti obrtno magnetno polje? Stator motora predstavlja uplji valjak od livenog
gvoa. Po unutranjem obodu statora su ljebovi (utori). U ljebove se postavljaju namotaji
izolovane bakarne ice. Postavimo namotaje na sledei nain: prvi namotaj, iji su krajevi 1 1'
(sl.8.13), postavimo tako da se njegova osa poklapa sa y-osom, drugi namotaj, iji su krajevi 2-2',
postavimo tako da je njegova osa pomjerena unazad za 2 / 3 rad .( 120 0 ) , osu treeg namoraja
3-3', pomjerimo unazad za 2 / 3 u odnosu na drugi namotaj. Presjek statora sa ovako
postavljenim namotajima predstavljen je na sl.8.13.

Slika 8.13 Namotaji i indukcija statora

Prikljuimo li sada namotaje na mreu trofaznog simetrinog sistema, kroz namotaje e tei
odgovarajue struje:
 1 1' i1 = I m cos t
2 2' i 2 = I m cos ( t 2 / 3) (8.30)
3 3' i 3 = I m cos ( t 4 / 3)
Ove tri struje stvaraju tri magnetna polja, ije su indukcije srazmjerne strujama, i u fazi sa njima:
i1 B1 ( t ) = Bm cos t
i2 B2 ( t ) = Bm cos ( t 2 / 3) (8.31)
i3 B3 ( t ) = Bm cos ( t 4 / 3)
Dakle, u sreditu statora imamo tri pulzirajua magnetna polja. Da bismo odredili rezultantno
polje, razloiemo pojedine indukcije na x-y komponente:
Bx = B1 (t ) + B2 (t ) cos (4 / 3) + B3 (t ) cos (2 / 3) =
1
= B m cos t [cos( t 2 / 3) + cos(4 / 3)]
2
3
B x = B m cos t (8.32)
2
By = B3 ( t ) sin( 2 / 3) + B2 ( t ) sin( 4 / 3) =
9
= Bm [cos ( t 4 / 3) cos ( t 2 / 3)]
2
3
By = Bm sin t (8.33)
2
Dakle, komponente rezultantne indukcije Bx i By su prostoperiodine funkcije vremena, sa istim
amplitudama Bm , a fazama u kvadraturi, to je predstavljeno na sl.8.14.

Slika 8.14 Rezultantno magnetno polje

Intenzitet indukcije rezultantnog polja je:

3
B(t ) = Bx2 + By2 = Bm (8.34)
2
Pogledajmo kakav je nagib vektora indukcije prema koordinatnim osama:
By
tg = = tg t = tg ( t ) (8.35)
Bx
= t

Iz jednaina (8.34) i (8.35) vidimo, da trenutna vrijednost indukcije ima stalan intenzitet (jainu), a
nagibni ugao je zavisan od vremena. To znai, da se, unutar statora, magnetno polje indukcije B
obre ugaonom brzinom , koja je jednaka krunoj frekvenciji struje kroz namotaje. Zbog toga se
ovo polje naziva obrtno magnetno polje. Brzina obrtanja magnetnog polja esto se naziva
sinhronom brzinom i ona se odreuje:
 = 2 f = 2 n / 60; n = 60 f ( 0
/ min )
Ako bismo izmjenili redosljed faza, tj. kroz namotaj 2-2' propustili struju i3 ( t ) , a kroz namotaj 3-
3' struju i2 ( t ) , dobili bi rezultat = t , to znai da je smjer obrtanja polja suprotan. Smjer
obrtanja magnetnog polja je, dakle, uvijek suprotan od smjera redosljeda faza na namotajima
statora.
8.2.2 Elementarna teorija rada asinhronog motora

Pokazali smo kako se moe obrazovati obrtno magnetno polje unutar prostora statora.
Neka se, u tom prostoru, nalazi jedan pravougli provodni ram, uvren na osovinu X-X, koja
prolazi kroz centar statora. Poto se polje obre, fluks kroz povrinu rama e biti promjenljiv u
vremenu. Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, u provodnom ramu e se
indukovati elektromotorna sila. Pod uticajem ove ems-e kroz konturu e protei struja. Sada
imamo sluaj da se provodnik sa strujom nalazi u stranom magnetnom polju. Kao to smo vidjeli,
u tom sluaju na provodnu konturu e djelovati elektromagnetne (mehanike) sile. Ove sile
obrazuju mehaniki spreg sila, usljed ega dolazi do obrtanja rama oko ose X-X.
Ovo kratko razmatranje omoguava nam uvid u fizike zakonitosti na kojima se zasniva
princip rada trofaznog asinhronog motora. Za detaljniji uvid u kvantitativne odnose pojedinih
veliina, moramo izvriti detaljniju analitiku analizu. U tom cilju emo koristiti ematski presjek
predstavljen na sl.8.15. X-osa postavljena je po podunoj osi u centru statora.
Obrtno magnetno polje indukcije B obre se sinhronom brzinom 1 i u posmatranom
trenutku zauzima poloaj sa uglom 1t u odnosu na Z-osu. Ram formiran od N 2 namotaja
izolovane ice, iji su krajevi kratko spojeni, u pravcu X-ose ima duinu b, a irina mu je a.
Orjentisana povrina rama, normalna na ravan namotaja, zauzima poloaj sa uglom 2 t u odnosu
na Z-osu .

Slika 8.15 Uz teoriju asinhronog motora

Namotaj je okarakterisan svojom termogenom otpornou R 2 i sopstvenom

induktivnou L2 . Magnetni fluks, kroz povrinu namotaja, je:
GG
= B S = BS cos ( 1 t 2 t ) = m cos s t (8.36)
2
s = 1 2 = 1 1 = s 1 (8.37)
1
2 n1 n2
s= 1 = (8.38)
1 n1
gdje je: s -klizanje, je relativno zaostajanje namotaja, sa brzinom n2 , iza obrtnog magnetnog polja,
sa sinhronom brzinom n1 .
 Magnetni fluks kroz povrinu namotaja, kao to pokazuje jednaina (8.36), mijenja se u
vremenu sa ugaonom frekvencijom s . Stoga, u namotaju e se indukovati ems-a e2 :
d
e 2 (t ) = N 2 = N 2 s m sin s t = E 2 m sin s t (8.39)
dt
Pod uticajem ems-e e2 , kroz namotaj e tei struja, data sljedeom simbolinom jednainom:
E
I 2 = 2 = I 2 m e j ( s t 2 ) (8.40)
Z2
Impedansa namotaja rotora Z 2 je:
Z 2 = R2 + jX 2 = R2 + j s L2 (8.41)
Fazno zaostajanje 2 , struje i2 iza ems-e e2 je:
L
2 = arc tg s 2 (8.42)
R2
Upozorimo da, kao to pokazuju jednaine (8.39) do (8.42), veliina i uestanost ems-e i struje u
rotoru, kao i impedansa i fazni ugao, zavise od s , a, to znai, od brzine obrtanja rotora, jer je:
n n
s = 1 2 n1 = 2 f 2 (8.43)
n1
Odakle, moemo odrediti uestanost ems-e e2 i struje i2 :
1 2
2 f2 = 2 f1 f 2 = s f1 (8.44)
1
Trenutna vrijednost struje u namotaju je:

i 2 ( t ) = I 2 m sin ( s t 2 ) (8.45)
gdje je njena maksimalna vrijednost:
E N 2 s m N 2 s m
I 2m = 2m = = (8.46)
Z2 R 22 + ( s L2 ) Z2
2

Smjer struje u namotajima odreen je Lencovim pravilom.

Kako se namotaj, svojom duinom b, nalazi u magnetnom polju, i u njemu tee struja i2 , na
njega e djelovati elektromagnetne mehanike sile G date sa:
G G
F (t ) = N 2 i 2 (b xB ) (8.47)
Strane a namotaja, nalaze se izvan magnetnog polja, pa na njih ne djeluju ove sile.
G
Radi lakeg razmatranja, razloimo vektor indukcije B na njegove komponente:
B y = B sin 1t , B z = B cos 1 t . Usljed komponente By , djelovae elektromotorna sila Fz u
pravcu ose Z:
Fz = N 2 i 2 b B y = N 2 i 2 b B sin 1t ,
a od komponente Bz sila u pravcu Y-ose:
F y = N 2 i 2 b B z = N 2 i 2 b B cos 1t
Sile F z obrazuju spreg sila u smjeru obrtnog magnetnog polja, a sile Fy u suprotnom smjeru. Od
sila F z imamo spreg (vidi sl.8.15):
M 1 (t ) = Fz a cos 2 t = N 2 i 2 abB cos 2 t sin 2 t =
= N 2 I 2 m m sin ( s t 2 ) sin 1t cos 2 t ,
a od sila Fy spreg:
M 2 (t ) = F y a sin 2 t = N 2 i 2 abB sin 2 t cos 1 t =
= N 2 I 2 m m sin( s t 2 ) cos 1t sin 2 t
Od ova dva sprega uspostavlja se jedan rezultantni:
M (t ) = M 1 (t ) M 2 (t ) =
= N 2 I 2 m m sin( s t 2 ) (sin 1t cos 2 t cos 1t sin 2 t )
Primjenjujui adicione teoreme, izraz za moment se svodi na:
1
M (t ) = N 2 I 2 m m [cos 2 cos(2t 2 )]
2
Zamjenjujui izraz za maksimalnu vrijednost struje Im iz (8.46), dobijamo konaan izraz
vrijednosti trenutnog momenta:
N 2 2
M (t ) = 2 s m [cos 2 cos(2t 2 )] (8.48)
2Z 2
Dosadanje razmatranje odnosilo se na sluaj kada na rotoru imamo jedan namotaj.
Ako sada na rotoru imamo tri namotaja: a, b i c, meusobno identina i meusobno
pomjerena za 2 / 3 . Koristei isto rezonovanje kao kod prethodnog izvoenja, i za faze b i
c emo dobiti analogne izraze, samo pomjerene u odnosu na fazu a za 2 / 3 , odnosno
4 / 3 , tj. imaemo:
N 2 2 2
M b (t ) = 2 s m cos 2 cos(2 s t 2 ) (8.49)
2Z 2 3
N 2 2 4
M c (t ) = 2 s m cos 2 cos(2 s t 2 ) (8.50)
2Z 2 3
Ukupna vrijednost momenta na osovini motora, jednaka je zbiru momenata pojedinih namotaja:
N 22s m2
M u (t ) = M a (t ) + M b (t ) + M c (t ) = 3cos 2 (8.51)
2Z 2
Jednaina (8.51) ukazuje na bitnu osobinu asinhronog motora: ako na rotoru rasporedimo
simetrino tri kratkospojena namotaja, tada je trenutna vrijednost ukupnog momenta, koji djeluje
na namotaje, stalna M u ( t ) = const ., pa je to ujedno i srednja vrijednost momenta.
Kako je cos 2 = R2 / Z2 , izraz za moment moemo izraziti:
N 22 s 2m I 22
M =3 R = 3 R (8.52)
( )
2 R22 + s2 L22
2
s 2
Analizirajmo na kratko jednainu (8.52). Neka je na motor prikljuena neka radna maina, koja
osovinu rotora optereuje otpornim momentom M 0 . U ustaljenom reimu rada, tj. pri n2 = const. ,
srednja vrijednost momenta motora jednaka je otpornom momentu M = M 0 , pa imamo:
I2 R
M0 = 3 2 2
1 2 (8.53)
M 0 1 = 3 I 22 R2 + M 0 2
Jednaina (8.53) predstavlja jednainu snaga motora. Ona kae: snaga obrtnog polja M 0 1
jednaka je zbiru snage Dulovih gubitaka u namotajima rotora 3 I 22 R 2 i korisne snage na osovini
motora M 0 2 .

8.2.3 Zavisnost momenta motora od brzine obrtanja rotora

Karakteristika zavisnosti momenta motora od brzine obrtanja rotora M = f ( n2 ) , je

znaajna za razumijevanje rada motora i za njegovo korienje. O ovoj zavisnosti rasuujemo na
osnovu jednaina (8.52), gdje je ova zavisnost implicitno data. Naime,
2 n n
s = 1 2 = 1 1 = s 1 = 1 2 n1
1 n1
ukazuje da, kada se brzina rotora mijenja od n2 = 0 do n2 = n1 , tada se klizanje mijenja od s=1 do
s=0. Kako s figurie i u brojiocu i u imeniocu (8.52), oigledno da zavisnost M = f ( n2 ) ili
M = f ( s ) nije tako prosta.
Pretpostavimo, prvo, da je s=0 (to znai da je n2 = n1 , tj. da se rotor obre (sinhronom)
brzinom obrtnog magnetnog polja). Tada je ems-a e 2 = 0 , jer nema promjene fluksa, odnosno
E 2 m = N 2 s m = 0 . Kao posljedica toga, i struja u namotajima rotora i2 = 0, pa, nema ni
elektromagnetne sile, ni momenta, koji bi djelovao na ove namotaje. Rezimirajmo:
s = 0, (n2 = n1 ) e2 = 0 i2 = 0 F2 = 0 M = 0
.
To znai, da rotor asinhronog motora ne moe dostii sinhronu brzinu obrtnog magnetnog polja
(pa zato se i naziva asinhroni).
Neka je sada s = 1 (n 2 = 0) , rotor miruje. To je polazno stanje s = s 1 = 1 .
Indukovana ems-a, i struja u rotoru, imaju maksimalne vrijednosti. To bi nas moglo navesti na
zakljuak da je tada i moment maksimalan. Pogreno! Pogledajmo paljivije jednainu (8.52).
Uoavamo da je u polaznom stanju i reaktivna otpornost namotaja rotora maksimalna tj.
X 2 = s L2 = s 1 L2 = 1 L2 = X 2 k (8.54)
X 2 k - reaktansa rotora u kratkom spoju (ukoen rotor).
Dilema, kako je mogue da pri maksimalnoj struji u namotajima rotora istovremeno na njih ne
djeluje i maksimalni moment, zasluuje dodatnu panju. Ne smijemo izgubiti iz vida da rad vri
samo aktivna komponenta struje (a moment nije nita drugo nego rad), a ona nije maksimalna u
polasku, jer je tada:
X
2 = arc tg 2 k = 2 max ,
R2
a to, sa svoje strane, djeluje da je moment (8.51) minimalan. Oigledno, M=f(s) nije prosta
funkcija, odreuje se eksperimentalno, a njen tipian izgled dat je na sl.8.16.

Slika 8.16 Zavisnost momenta i struje od klizanja (brzine)

Na istoj slici dat je i odnos struje prema nominalnoj In . Polazna struja je oko est puta vea
od nominalne, a polazni moment iznosi oko 1,5 M n . Nominalne vrijednosti se postiu pri klizanju
sn = (0, 03 do 0, 05) , ili kako se ee izraava: sn = (3 do 5)% .
Sa sl.8.16 se vidi da kriva momenta ima svoj maksimum, koji se dobije, ako se nae izvod
momenta po klizanju odnosno po s .
dM
=
( ) ( )
N 22 2m R 2 2 R 22 + s2 L22 N 22 s 2m R 2 4 s L22
=0
d s 4 Z 24
odakle, mora biti:
( )
2 N 22 m2 R2 R 22 + s2 L22 2 s2 L22 = 0
to daje uslov: R 22 = 2s L22 , odnosno
R2 = s L2 = s 1 L2 (8.55)
Dakle, kada se izjednai aktivni i induktivni otpor rotora, moment postaje maksimalan.
Zamjenjujui s L 2 sa R2 , u jednaini za moment, dobiemo izraz za maksimalni moment:
N 22 m2
M max = (8.56)
4 L2
Jednaina (8.56) jasno ukazuje, da vrijednost maksimalnog momenta ne zavisi od vrijednosti
aktivne otpornosti rotora R2 . Meutim, isto je tako jasno, da moment zavisi od R2 . Posmatrajmo
ekstremne vrijednosti koje moe poprimiti R2 . Neka je, prvo, R2 = 0 . Tada bi postojala samo
reaktivna otpornost rotora X 2 = s L2 ; struja bi bila isto reaktivna, cos 2 = 0 , pa slijedi, da je i
M=0. Motor ne moe da radi. Druga ekstremna vrijednost otpora R2 . Tada je struja rotora
i2 = 0, pa i elektromagnetna sila i moment moraju biti jednaki nuli. Ni sa ovakvim otporom motor
ne bi mogao da radi. Dakle, mora da postoji neka odreena vrijednost 0 < R2 < , pri kojoj je
moment maksimalan. Ta vrijednost se odreuje izjednaavajui sa nulom prvi izvod momenta po
otporu:
dM
=0
dR2
Kada se ovo uradi dobije se:
R2 = s L2 = s 1 L2 (8.57)
Konstatujemo istu vrijednost, kao onu u jednaini (8.55). Meutim, jednaina (8.57)
ukazuje na jo neto. Naime, ako se postigne da je: R 2 = s L 2 = s 1 L 2 = 1 1 L 2 , tada se
maksimalni moment postie u trenutku polaska motora, tj. M pol = M max , to ima veliki praktini
znaaj. Ipak, motor se ne izrauje sa R 2 = 1 L1 , jer bi u ustaljenom stanju imao dosta velike
Dulove gubitke u rotoru R2 I22 , pa bi stepen iskorienja M bio mali.
Mogue je odravati M = M max , pri bilo kojoj brzini, samo tada moramo mijenjati R2 sa
promjenom brzine obrtanja rotora (s).

8.2.4 Putanje u rad asinhronog motora

Kao to smo rekli, za rad asinhronog motora dovoljno je da se na rotoru nalaze provodnici
koji mogu biti u kratkom spoju. S druge strane, rekli smo, da se moment motora moe mijenjati
promjenom otpora u rotoru. Imajui ovo u vidu, razvijene su dvije osnovne vrste konstrukcije
rotora asinhronog motora. Jedna vrsta, gdje su u ljebove gvozdenog jezgra rotora postavljene
bakarne ili aluminijumske ipke, koje su na eonim stranama kratko spojene metalnim
prstenovima. Ovo su kratko spojeni ili kavezni rotori (sl.8.17a). Drugu vrstu ine rotori, gdje su u
gvozdene ljebove smjeteni namotaji izolovane ice, iji su jedni krajevi vezani u zvjezdite
(sl.8.17b), a slobodni krajevi su vezani za tri metalna prstena, koji su vrsto postavljeni na osovinu
rotora izolovani od nje i meusobno. Na klizne prstenove postavljaju se ugljene etkice, preko
kojih je u kolo rotora mogue ukljuivati vei ili manji dodatni otpor Rd i tako, mijenjajui
vrijednost Rd , podeavati moment motora, odnosno brzinu obrtanja rotora. Dodavanjem
odgovarajueg otpora u kolo rotora moe se postii da bude zadovoljeno
(I pol < 6I n , ili M pol = M max ) . Ovakvi motori nazivaju se motori sa namotanim rotorom, ili motori
sa prstenovima, ili klizno-kolutni motori.
Sa kratkospojenim rotorom obino se grade motori manjih snaga. Motori manjih snaga
ukljuuju se direktno na mreu (sl.8.18), a veih snaga pomou preklopke zvijezda-trougao
(sl.8.19), ili trofaznog transformatora za smanjenje napona. Pri vezi u zvijezdu, Mpol se smanjuje
za tri puta, jer je U f za 3 manji od onog pri trouglu, ali je, zato, i struja koju motor povue iz
mree, tri puta manja.
 Kod motora sa kliznim prstenovima, povoljnim izborom poetne otpornosti, moe se
postii povoljan Mpol, a da struja polaza ne bude prevelika.

Rd

Slika 8.17a Kratkospojni rotor Slika 8.17b Namotani rotor

Slika 8.18 Direktno uputanje Slika 8.19 Uputanje preklopkom

zvijezda - trougao
8.2.5 Promjena brzine i smjera obrtanja asinhronog motora
U dosadanjem posmatranju, obrtno magnetno polje smo dobili pomou tri namotaja, jedan
namotaj po svakoj fazi. Namotaji su ravnomjerno rasporeeni po unutranjosti statora, meusobno
2
pomjereni za po rad. Tada je ugaona brzina polja 1 bila jednaka krunoj uestanosti struje
3
napojne mree. U tom sluaju, svaki namotaj je stvarao po dva pola po svakoj fazi. Sada
posmatrajmo sluaj kada svaki fazni namotaj razdvojimo u dva dijela (sl.8.20). Uoimo da prva
faza stvara etiri pola. Oigledno je da e i namotaji drugih faza stvoriti po etiri pola, koji su
meusobno, i u odnosu na prvu pomjereni, i fazno i prostorno. U sreditu statora emo opet imati
obrtno magnetno polje, ija je brzina obrtanja dvostruko manja.

Slika 8.20 Uz promjenu brzine obrtanja

Neka je T perioda naizmjenine trofazne struje. Tada, kod dvopolnog statora, tokom
vremena T, magnetno polje pree pun ugao 2 . Znai njegova ugaona brzina je:
 2
1 = = (8.58)
T
gdje je:
- kruna uestanost struje napajanja.
Dakle, kod dvopolnog statora, puni geomertijski ugao 2 odgovara dvostrukom magnetnom
polnom koraku 2 . Kod statora sa p pari polova, dvostrukom polnom koraku odgovara magnetni
ugao 2 / p . Znai, u tom sluaju, za vrijeme T, obrtno polje pree ugao 2 / p radijana, a pun
obrt od 2 radijana pree za pT vremena. Dakle, ugaona brzina obrtnog polja, kod viepolne
maine je:
2
1 = =
pT p
gdje je p broj pari polova.
Da bi nali vezu izmeu brzine obrtanja, izraene u obrtajima u minuti, i uestanosti mree
f (Hz), uspostavimo odnose:
n 2 2
1 = 2 f 1 = 2 1 = = f
60 pT p
n1 f 60 f . (8.59)
= n1 =
60 p p
Prema tome, brzinu asinhronog motora moemo mijenjati promjenom broja pari polova na statoru;
obino su to dvobrzinski motori sa odnosom brzina 2:1. Ova promjena brzine je mogua samo za
motore sa kratkospojenim rotorom.
Kod motora sa namotanim rotorom, brzina se moe mijenjati i promjenom otpora u kolu
rotora jer je: s = K 0 M R2 , K 0 const.,
ako je moment M konstantan, vai
s = f ( R2 )
Meutim, dodavanjem dodatnog otpora R d u kolo rotora, poveavaju se Dulovi gubici, smanjuje
se stepen korisnog dejstva motora, pa se ovaj nain regulacije brzine rijetko koristi.
Promjena smjera obrtanja vri se promjenom redosljeda faza. Naime, ako na slici 8.13
namotaj 2-2' prikljuimo na treu fazu, tako da kroz njega protie struja i 3 (jednaina 8.30), a
namotaj 3-3' na drugu fazu sa strujom i 2 , promijenie se smjer obrtanja obrtnog magnetnog polja,
a time i smjer obrtanja rotora motora.
8.2.6 Reimi rada asinhrone maine
Asinhrona maina, koju smo do sada razmatrali kao motor, najee se i koristi kao motor,
mada se, u posebnim sluajevima,
moe koristiti kao generator, ili kao konica.

Slika 8.21 Reimi rada asinhrone maine

Imajmo u vidu definiciju klizanja:

 1 2 n n2
s= = 1
1 n1
Rekli smo, da se stanje s = 0 , tj. 2 = 1 , moe postii, samo ako se rotor asinhrone maine
obre nekom stranom mainom. Ako se brzina (pomou stranog motora) jo povea, tj. 2 > 1
2
s= 1 <0
1
tada asinhrona maina postaje generator, i energiju primljenu na osovinu rotora, prenosi,
induktivnim putem, u mreu preko statora. Treba napomenuti, da bi asinhrona maina radila kao
generator, nuno je imati trofaznu mreu odreenog napona i uestanosti, iz koje e se asinhroni
generator napajati reaktivnom snagom i strujom potrebnom za magneenje svog magnetnog kola,
odnosno za stvaranje obrtnog magnetnog polja. Asinhrona maina se rijetko koristi kao generator.

Asinhrona maina kao konica

Kada je rotor ukoen 2 = 0 , tj. s=1. Ako se rotor obre u smjeru suprotnom od smjera obrtanja
magnetnog polja, to je mogue samo djelovanjem nekog spoljnjeg momenta, klizanje raste iznad
jedinice:
( 2 )
s= 1 >1
1
Ovakav reim rada se praktino ostvaruje kod dizalica; pod dejstvom tereta rotor se obre u
smjeru suprotnom od onog kojim djeluje maina. Dakle maina koi dejstvo spoljne sile tereta.

8.2.7 Ostali motori naizmjenine struje

Jednofazni asinhroni motori

Pored trofaznih asinhronih motora, esto se koriste i jednofazni asinhroni motori, kao
motori manjih snaga. Osobina ovog motora je da mu je polazni obrtni moment jednak nuli, tj. da
se ne moe sam pokrenuti. Ova osobina, posljedica je prirode naizmjeninog magnetnog polja,
ostvarenog strujom samo jedne faze. Naime, kada kroz namotaj statora protie jednofazna
naizmjenina struja, ona proizvodi naizmjenino, pulsirajue polje. Ovo polje moemo zamisliti
kao fazor , koji se moe prikazati i kao zbir dva obrtna fazora, = 1 + 2 , koji su po
intenzitetu jednaki, i koji se obru u suprotnim smjerovima istom ugaonom brzinom .
Pretpostavimo da smo rotor ovog motora runo pokrenuli u smjeru u kom se obre
zamiljeni fluks 1 . Tada e, pod dejstvom fluksa 1 , na rotor djelovati moment M 1 (koji se
mijenja sa brzinom po krivi slinoj kao kod trofaznog motora). Meutim, fluks koji se obre u
suprotnom smjeru stvara moment M 2 koji djeluje koei na rotor. Dakle, rotor se obre pod
dejstvom razlike ova dva momenta; M = M 1 M 2 . Ovakvo uproeno razmatranje vai samo
kada je rotor u stanju mirovanja. Meutim, kada rotor pone da se obre, magnetno polje
proizvedeno strujom rotora, poinje da se pomjera u smjeru obrtanja rotora. Ovo pomjeranje polja
rotora djeluje na smanjenje fluksa 2 i na poveanje fluksa 1 . Pokazuje se da je, pri
nominalnom optereenju, koee djelovanje suprotnog momenta zanemarivo malo. Da smo rotor
pokrenuli u suprotnom smjeru, on bi nastavio kretanje u tom smjeru i sve bi bilo isto kao gore
opisano, samo to bi se rotor obrtao pod dejstvom momenta M = M 2 M 1 .
Pored problema polaska, jednofazni motor ima vie nedostataka u odnosu na trofazni, kao
to su: za istu veliinu i brzinu, korisna snaga jednofaznog motora je manja, ulazna (jednofazna)
snaga, pa, prema tome, ni moment jednofaznog motora, nisu konstantni (kao kod trofaznog), to
moe da izazove neugodne vibracije pri radu motora, takoe, faktor snage jednofaznog motora je
manji. Zbog svega toga, jednofazni motori se koriste kao motori malih snaga.
 Da bi jednofazni motor postao motor sa sopstvenim pokretanjem, nuno je da magnetno
polje statora postane obrtno polje. Obrtno magnetno polje mogue je ostvariti tako, to e se na
statoru postaviti pomoni namotaj, kroz koji e tei struja pomjerena za 90 0 u odnosu na struju u
glavnom namotaju, to se ostvaruje povezivanjem kondenzatora na red sa pomonim namotajem.
Univerzalni ili jednofazni redni motor
Naziv univerzalni motor, potie otuda, to ovaj motor moe da radi i na naizmjeninu i na
jednosmjernu struju. Svojstva ovog motora (stepen iskorienja, uslovi komutacije) se
poboljavaju sa smanjenjem uestanosti napona napajanja. Motor radi najbolje kada je frekvencija
jednaka nuli; tj. kad je napajanje jednosmjernom strujom. Karakteristike jednofaznog rednog
motora se, uglavnom, poklapaju sa karakteristikama rednog motora jednosmjerne struje, o emu e
biti rijei u narednom poglavlju.
Ovi motori, kao motori velike snage, koriste se za elektrine lokomotive. Kao motori male
snage, koriste se tamo, gdje je potrebno podeavanje brzine, ili promjena brzine sa optereenjem,
kao to su prenosne maine alatke, ili neki kuanski aparati (stoni ventilatori, usisivai praine).
Elektrina osovina
Pomou motora naizmjenine struje, mogue je ostvariti potpuno sinhrono praenje
obrtanja drugih maina, i zauzimanje istog ugaonog poloaja sa drugim mainama na velikom
rastojanju. Time se izbjegavaju nepodesni mehaniki prenosi, koji nekad ne bi ni bili mogui.
Ovakva veza izmeu dvije osovine, ostvaruje se elektrinim putem, pomou ureaja koga
nazivamo elektrina osovina, ili kako se jo, po nazivima nekih firmi, nazivaju selsin, autosin itd.
Postoje razliite izvedbe elektrinih osovina. Mi emo napomenuti samo "osovinu" koja se
ostvaruje pomou dva trofazna asinhrona motora.
Statori oba motora su vezani na istu trofaznu mreu, a rotori sa prstenovima su vezani tako,
da je svaki prsten na jednom motoru, preko odreenog otpornika, spojen sa odgovarajuim
prstenom na drugom motoru. Kad se jedan motor obre usljed toga to se razvija moment na
njegovom vratilu, drugi motor ga prati u sinhronizmu, kao da su njihova vratila mehaniki
spojena.
8.3 Maine jednosmjene struje
Generatori jednosmjerne struje (dinamo maine) su najstarije elektrine maine. Prva je izraena
jo 1870.god. 1873. god. utvreno je da je dinamo maina reverzibilna, tj. da moe da radi ne
samo kao generator ve i kao motor. Pojavom asinhronog motora ove maine postaju manje
aktuelne, meutim, motor jednosmjerne struje ima izvanredne osobine u pogledu regulisanja
brzine obrtanja, elastinosti rada i mogunosti postizanja velikog poetnog momenta.

Slika 8.22 Popreni presjek maine jednosmjerne struje

Elektromagneti N-S, koji se nalaze na statoru, i nazivaju induktor (sl.8.22), proizvode

jednosmjerno magnetno polje indukcije B. elini polovi privreni su na gvozdeni jaram statora.
 Indukt, ili rotor, je gvozdeni dobo, u ijim ljebovima su smjeteni namotaji. Krajevi
namotaja vezani su na kolektor K. Na dirkama ili etkicama , pri obrtanju rotora generatora,
dobijamo uvijek isti polaritet jednosmjerne ems-e.
Prema tome, jednosmjerna maina se sastoji iz tri osnovna dijela: induktora, indukta i
kolektora.
8.3.1 Elektromotorna sila u induktu maine
Trenutna vrijednost magnetnog fluksa u navojku, data je poznatim skalarnim proizvodom:
(t ) = B S = BS cos t = m cos t
n
= 2 = 2f
60
2 f -brzina (uestanost) obrtanja (u sekundama) namotaja rotora.
Ems-a u jednom navojku ima vrijednost:
d
e (t ) = = m sin t =
dt
(8.60)
n
= 2 m sin t = E m sin t
60
Kao to se vidi, ova ems-a je naizmjenina, sinusna funkcija vremena. Meutim, pomou
kolektora i dirki, dobijamo jednosmjernu ems-u, vie ili manje talasastu, ali uvijek istog smjera.
Vrijednost ems-e na dirkama izraava se preko srednje vrijednosti, koja postoji tokom jedne
poluperiode. Poznato je, da se srednja vrijednost za naizmjeninu struju odreuje samo za jednu
poluperiodu te je:
T
2
2 2
E=
T 0
E m sin tdt = E m

Prema tome, srednja vrijednost ems-e po navojku je:
2 2
E= n m
60
Ems-a po jednom provodniku je duplo manja
1 n
E=2 m = E po provodnika
2 60
Ako je maina dvopolna, onda, od ukupnog broja N provodnika indukta, po N/2 je vezano na red u
jednu granu, a obje grane su preko dirki paralelno vezane. Tako, ako je na dirkama struja I, tada
kroz svaku granu tee I/2. Srednja vrijednost ems-e za jednu granu od N/2 provodnika je:
n
E = N m
60
U optem sluaju, maina moe imati p pari polova i a paralelnih grana, tada je opti izraz za ems-
u:
P n
E= N m = ke n (8.61)
a 60
Prema tome, ems-a maine je srazmjerna jaini magnetnog fluksa po polu , broju obrtaja rotora
n, te zavisi od konstrukcije motora, u prvom redu od naina motanja indukta i povezivanja
namotaja indukta, to je sadrano u konstrukcionoj konstanti k e .

8.3.2 Pobuda maina jednosmjerne struje

Razmatrajmo prvo mainu kao generator. Induktor moe da proizvodi fluks na razne
naine. Stare maine imale su stalne magnete, danas se tako izrauju samo manje magnetomaine.
Kako ovaj fluks pobuuje ems-u u induktu, stvaranje fluksa naziva se magnetna pobuda maine;
otuda nazivi pobudni namotaj i pobudna struja. Zavisno odakle se uzima pobudna struja, imamo
stranu, ili nezavisnu pobudu i sopstvenu pobudu generatora. Kod sopstvene pobude, induktor se
vee na indukt: otono (paralelno), redno (serijski), ili na oba naina - sloena pobuda. Sopstvena
pobuda je mogua samo ako postoji izvjesni remanentni magnetizam, to je uvijek sluaj kod
maina sa gvozdenim polovima.

I A C
Ip +
Ii I Ip I
i
I
A
G U R G U R
Rp B

K B D
a) b)
A I C Ip A I
+ +
Ii Ii

G U R G U R

E F E F
B D B
c) d)
Slika 8.23 Vrste pobude generatora; a) Nezavisna, b) Otona, c) Redna d) Sloena

Na emama induktor predstavljamo jednim namotajem, koji je okarakterisan svojim

otporom. Indukt (rotor) predstavljamo krugom sa etkicama i on je okarakterisan otporom indukta,
i ems-om indukovanom u njemu. ematski prikaz ovih veza dat je na sl.8.23.
Generatori sa raznim pobudama imaju razliite osobine. Ove osobine se najpreglednije
pokazuju pomou karakteristika generatora.
-karakteristika praznog hoda E0 = f ( I p ); pri n=const.
-karakteristika optereenja U=f(I) - spoljna karakteristika.
Karakteristika praznog hoda E 0 = f ( I p ) (sl.8.24) je ustvari karakteristika magneenja indukta
B=f(H), jer je E0 srazmjerna sa fluksom, tj. magnetnim poljem indukcije B u meugvou:
p n
E0 = N = k e n
a 60
a pobudna struja je srazmjerna sa magnetnim poljem H. Ova karakteristika data je na sl.8.24, a
odreuje se eksperimentalno na osnovu mjerenja prema sl. 8.25

Slika 8.24 Karakteristika praznog hoda

 I A C I=0
A A
+ +
A
G E0 V Ip G E0 V
B

Rp K B D Rp
a) b)
Slika 8.25 Mjerenje karakteristike praznog hoda generatora
a) sa nezavisnom, b) sa otonom pobudom
Na sl.8.24 uoavamo da i pri I p = 0 imamo izvjesnu ems-u E2 koja je posljedica zaostalog
magnetizma. Ako je R p velik, ili n mali, maina se ne moe pobuditi jer je E 0 < R p I p , tj. ems-a,
koja treba da proizvede ovaj pad napona, bi bila manja od tog pada napona, to nije realno. Isto
tako, iza take A, E0 ne moe vie da raste.

Spoljna karakteristika je razliita za generatore sa razliitom pobudom. Na sl.8.26, do

8.29 predstavljene su ove karakteristike.
Kada je generator sa nezavisnom pobudom optereen, tj. kada kroz rotor tee struja, i ona
stvara svoj magnetni fluks, koji je poprean u odnosu na fluks induktora (polova). Poto maina
radi blizu magnetnog zasienja, rezultantni magnetni fluks u induktu se smanjuje. Ovaj uticaj se
naziva reakcija rotora (ili reakcija armature) Er, te, prema tome, napon optereenog generatora je
manji od ems-e u praznom hodu E0.

U = E0 E r

Sa poveanjem optereenja, poveava se i pad napona na induktu, tako da je napon na

izlazu generatora, kako se vidi sa sl.8.26.:

U = E 0 E r R i Ii (8.62)
U (V)

E0 Er
Ri I i

In I (A)

Slika 8.26 Spoljna karakteristika generatora sa nezavisnom pobudom

Kod generatora sa otonom pobudom napon opada jo i zbog toga to, zbog pada napona
na krajevima indukta, opadne i pobudna struja I p , a zbog toga napon na krajevima indukta jo vie
opadne; za vrijednost E p (sl.8.27)

U = E0 Er Ri Ii E p (8.63)
 U (V)

E0 Er
Ri I i
Er

In I (A)
Slika 8.27 Spoljna karakteristika otonog generatora

Kod generatora sa rednom pobudom, napon postepeno raste, jer postepeno raste i pobudna struja,
koja je u ovom sluaju jednaka struji indukta I p = Ii = I . Kriva (a) na sl. 8.28 predstavlja
promjenu napona kod neoptereene maine. Pri optereenju, napon (kriva b) se smanjuje, zbog
uticaja reakcije indukta - E r i pada napona u kolu RI.

U (V)

a) Er
RI
b)
U

In I (A)
Slika 8.28 Spoljna karakteristika rednog generatora

Karakteristika generatora sa sloenom pobudom predstavljena je na sl.8.29. i u stvari

predstavlja kombinaciju otone i redne pobude.
Pogodnim izborom preovlaujueg uticaja jednog ili drugog pobudnog namotaja, mogue
je ostvariti da napon, pri nominalnom optereenju, bude vii nego pri praznom hodu (kriva 1), ili
da bude jednak naponu u praznom hodu (kriva 2), ili da bude neto nii nego pri praznom hodu
(kriva 3).

Slika 8.29 Karakteristika generatora sa sloenom pobudom

 Kada mainu jednosmjerne struje razmatramo kao motor, na emama ga predstavljamo kao
i generator. Kod motora nema smisla govoriti o stranoj ili sopstvenoj pobudi, jer se motor, dakle i
induktor i indukt, napajaju iz mree (izvora jednosmjerne struje).
Kod motora razlikujemo: paralelnu (otonu), serijski (rednu) i sloenu (redno-parlelnu, ili
kompaudnu) vezu.
Oznake krajeva namotaja su standardizovane i moramo ih potovati: A-B krajevi rotora
(indukta)
C-D krajevi pobudnog paralelno vezanog namotaja
E-F - krajevi pobudnog redno vezanog namotaja
G-H krajevi pomonih polova (koji se ugrauju kod veih maina u cilju
ponitavanja reakcije rotora, pri emu se kroz ove namotaje proputa struja indukta Ii ).
I-K krajevi nezavisnog pobudnog namotaja generatora.
Naglasimo da se prva slova u parovima oznaka odnose na "+" pol, a druga slova na "-" pol.
Motori sa razliitim pobudama imaju razliite karakteristike, i njih emo razmatrati na
temelju osnovnih jednaina, koje vae za motor.

8.3.3 Osnovne jednaine motora jednosmjerne struje

Maina jednosmjerne struje, kada se koristi kao motor, samo se u nekim tehnikim
detaljima razlikuje od maine koja se koristi kao generator.

Razlike u ponaanju maine kao generatora i maine kao motora, najbolje emo uoiti
posmatranjem ems-e i struje u induktu, i elektromagnetne sile koja djeluje na namotaje rotora.
Uzmimo da je smjer struje u provodnicima rotora u oba sluaja, dakle, i kod motora i kod
generatora, isti, sl.8.30.
Napon na izlaznim prikljucima generatora je posljedica indukovane ems-e u namotajima
rotora (indukta). Jednaina naponske ravnotee u kolu indukta generatora (uz zanemarenje E r i
E p ) je:

U = E Ri Ii (8.64)
G
Za dati polaritet N-S, odnosno smjer vektora indukcijeG B , i dati smjer struje kroz namotaje rotora
G G
kao na slici, odredimo elektromagnetnu silu: F = I i (l B ) . Moment pogonske maine mora da
savlada otporni moment ovih elektromagnetnih sila, dakle, spoljna maina mora da obre rotor
generatora u smjeru kazaljke na satu.

G M

Slika 8.30 Elektromagnetne sile kod generatora i motora

 Kod motora, na dirke se dovodi napon mree U, pod uticajem ovog napona, kroz
provodnike tee struja Ii u datom smjeru. Na svaki provodnik
G G
djeluje sila:
G
F = I i (l B )
i rotor se, zahvaljujui momentu ovih sila, obre u naznaenom smjeru (suprotno kazaljci na satu).
Motor se obre usljed sprega elekromagnetnih sila. Usljed obrtanja, u rotoru motora se indukuje
ems-a, koja je kontraelektromotorna sila, dakle, naponu dri ravnoteu zajedno sa padom napona u
rotoru. Prema tome, jednaina ravnotee elektrinih sila je:
U = E + R i Ii . (8.65)
Potraimo sada vrijednost struje u rotoru
U E
Ii =
Ri
Kako je kod realnih motora otpor namotaja rotora relativno mali ( R i < 1 ) , i imajui u
vidu izraz za kems-u E
E = Ke n
uoavamo da e, pri maloj brzini n, biti mala i kems-a E, pa je posljedica enormno visoka struja
rotora pri polasku. Za ogranienje velike struje indukta Ii , treba, na red sa induktom vezati
otpornik za pokretanje, ili pokretanje vriti sa snienim naponom napajanja motora.

Jednaina momenta motora

Na svaki provodnik indukta, kojim tee struja, djeluje sila:

G G G
F = I i (l B ) ili F = I i lB .
Struja je ista kroz sve provodnike; B se mijenja po obimu. Uzmimo B neku srednju indukciju
radijalnog polja, po obima indukta srednjeg poluprenika r, po ijim se izvodnicima nalazi N
provodnika u ljebovima. Elektromagnetni moment M m motora tada je:
M m = N F r = N I l B r
Uobiajeno je, da se moment motora izraava, ne preko struje kroz provodnik I, ve preko ukupne
struje indukta:
Ii = I 2a ,
i da se koristi, ne magnetna indukcija, ve srednja vrijednost fluksa po polu maine:
2 r l
= BS p = B
2p
gdje je: p - broj pari polova
l - duina provodnika u induktu.
Sada je izraz za moment motora:
Ii 2p p N
M = N l r = Ii
2 r l a 2
m
2a

M = K m Ii (8.66)
Jednaina broja obrtaja motora

Iz jednaine napona motora jednosmjerne struje:

U = E + Ri I i
moemo nai brzinu, imajui u vidu da je:

p n
E = N
a 60
 p N
E = n
= U Ri I i
a 60
U Ri I i U Ri I i
n= = (8.67)
p N Ke

a 60

Kako je napon napajanja U konstantan, a promjena pada napona mala, vidimo da n zavisi
uglavnom od fluksa . Fluks je mogue, relativno jednostavno, mijenjati, pa je lako mijenjati i
brzinu n. U ovome je praktini znaaj motora jednosmjerne struje.

8.3.4 Osobine rada motora jednosmjerne struje

Osobine rada motora se procjenjuju na osnovu karakteristika:

M = f 1 ( I i ), n = f 2 ( I i ), M = f 3 (n).
Analiza rada motora vri se na bazi tri osnovne jednaine motora:

UE
Ii = (8.68)
Ri
M m = K m Ii (8.69)
U Ri Ii
n= (8.70)
Ke

Motor sa otonom pobudom

Imajmo u vidu da je indukovana kems-a u induktu:

E = Ke n (8.71)
Pri putanju motora u rad n=0, pa je indukovana kontraelektromotorna sila u namotajima
E = 0 . To znai da je, u trenutku polaska, struja indukta ograniena samo sa (malom) otpornou
indukta, tj. I ipol = U / Ri . Zato se, na red sa induktom, vezuje otpornik za putanje R p , takav, da
struja indukta Ii ne bude vea od 1,5 I in . Sa poveanjem brzine, vrijednost otpora Rp treba
smanjivati. Kada rotor postigne nominalnu brzinu, n=nn, Rp se iskljui.

Slika 8.31 ema veza motora sa otonom pobudom

Pri putanju u rad R po je iskljuen da bi se dobio vei i time vei moment pri polasku. Za
vrijeme rada motora, U=const. kao i , te je M m linearno srazmjeran struji optereenja. Prema
(8.70), brzina se mijenja promjenom fluksa, odnosno promjenom vrijednosti R po u pobudnom kolu
(sl.8.31). Pri maksimalnom imamo najmanji broj obrtaja koji se zove osnovni.

Slika 8.32 Zavisnost brzine i momenta od optereenja

Pri nominalnom radu U=const., =const., pa se brzina n malo mijenja sa promjenom optereenja
Ii . Stoga se ovaj motor naziva motor sa stalnom brzinom. Kada otporni moment optereenja
poraste, magnetni moment motora ga ne moe slijediti; brzina rotora n opada, kems-a E opada, pa
struja rotora Ii raste, moment motora M m raste, dok se ponovo ne uspostavi ravnotea sa otpornim
momentom M m = M 0 . Dakle, motor se sam podeava prema optereenju.
Iz jednaine (8.69) i (8.70), moemo dobiti mehaniku karakteristiku, M m =f(n), koja je
data na sl.8.33.

Slika 8.33 Mehanika karakteristika otonog motora

Motor sa rednom pobudom

ematski prikaz ovog motora dat je na sl.8.34. R p titi motor od prevelike struje pri polasku. Kod
ovog motora pobudna struja, struja indukta i struja optereenja je jedna te ista; I p = Ii = I

Slika 8.34 ema veza motora sa rednom pobudom

 M n n M

nn
2Mn

Mn

In 1,67 In I i(A)

Slika 8.35 Karakteristike motora sa rednom pobudom

Smatraemo da magnetno kolo motora nije u magnetnom zasienju, pa uzimamo da je fluks =kI,
pa je:
M m = KmK I2 = k ' I2 (8.72)
Pogodnost rednog motora je u tome to mu moment raste sa kvadratom struje. Stoga se ove maine
i koriste kao snani motori, koji treba da razviju veliki moment, jer e ga oni razviti, pri manjim
strujama nego otoni, tj. sa manjim optereenjem mree.
Zavisnost brzine obrtanja nalazimo iz izraza:
U Ri I i U Ri I i U R
n= = = i . (8.73)
ke k e KI i K' Ii K'
Uoavamo da je brzina hiperbilika funkcija struje I, sl.8.35.

Mehanika karakteristika

Da bismo vidjeli kakva je zavisnost brzine od momenta, poimo od izraza za struju::

U n ke
Ii = I =
R
odakle je brzina:
U RI U R
n= =
k e KI k e KI K'I K'
Izraz za struju moemo napisati u obliku:
U U
I = =
R K 'n + R
K ' (n + )
K '
pa je izraz za moment:
U2
M m = k m I = K m' I 2 = K m' (8.74)
(K ' n + R ) 2
M m - opada sa kvadratom brzine.

Kada se otporni moment (optereenje) smanjuje, brzina motora se poveava (sl.8.36). Ako se
moment mnogo smanji, zbog vrlo velike brzine, motor moe da se razleti. Zato se motor direktno
vezuje sa osovinom optereenja, a ne preko kainika.
 n
Slika 8.36 Mehanika karakteristika rednog motora

Redni motor se koristi u vui (tramvaji, trolejbusi, lokomotive) i za dizalice, ba zbog

velikog poetnog momenta.

8.3.5 Regulacija brzine obrtanja motora jednosmjerne struje

Promjena smjera obrtanja

G G G
Iz vektorskog izraza za silu koja djeluje na provodnik indukta F = I (l B ) , oigledno je
da se promjena smjera obrtanja rotora, moe postii promjenom smjera struje kroz indukt (tada se
G G
mijenja smjer vektora l ) ili kroz induktor (tada se mijenja smjer vektora B ). Pri ovome, treba
voditi rauna o vezama izmeu indukta i induktora.

Koenje

esto je potrebno, naroito kod motora za vozila, da se vri koenje motora. Ovo se moe
vriti: mehaniki (za male motore) i elektrino. Postoje dvije osnovne vrste elektrinog koenja:
dinamiko, ili reostatsko i regenerativno.

Dinamiko ili reostatsko koenje

Kod ovog koenja, kolo indukta se prekine od linije napajanja na jednom kraju i taj kraj se
povee sa otpornikom Rk (sl.8.37).

C D
A B

Slika 8.37 Dinamiko ili reostatsko koenje

Kada je prekida u poloaju 1 (sl.8.37), maina radi kao motor. Kada se prekida prebaci u
poloaj 2, maina nastavi da se obre uslijed inercije, postaje generator, koji napaja promjenljivi
otpornik Rk . Jasno, da bi maina bila generator, pobuda mora ostati povezana na mreu, inae ne
bi bilo koenja. Koenje je intenzivnije, to je vea struja IG, dakle, pri veem obrtanju usljed
inercije. Usporavanjem maine, opada IG, pa i efikasnost koenja. Zaustavljanje maine vri se
trenjem mehanikom konicom.

Regenerativno koenje

Ovo koenje se manje koristi i skuplje je od mehanikog koenja. I ovdje se motor pretvara u
generator, koji energiju alje u mreu.

Podeavanje (regulacija) brzine

Iz jednaine broja obrtaja motora jednosmjerne struje

U Ri Ii
n=
Ke
vidi se da se brzina moe podeavati djelujui na struju indukta Ii , na magnetni fluks (tj.
mijenjanjem pobudne struje I p ) i na napon napajanja U. Sve ove veliine mogu se kontinualno i
dovoljno mijenjati, to znai da su motori jednosmjerne struje veoma pogodni za promjenu brzine.
Kako ovu osobinu motori naizmjenine struje nemaju, motori jednosmjerne struje, u sluajevima
kada je potrebna regulacija brzine, su pogodniji, i pored nekih svojih nedostataka.

Reostatsko podeavanje brzine (sl.8.38)

+

I I
po

C D
Ii
M
R A B

Slika 8.38 Reostatska regulacija brzine

Da bi nali vezu izmeu broja obrtaja i struje indukta neka je: U=const. i = const. Tada, pri
praznom hodu i bez reostata R, motor ima broj obrtaja n 0 :
U R i Ii 0
n0 = ,
K e
a pri optereenju motora i ukljuenom reostatu R, brzina je:
U ( R + Ri ) Ii
n=
Ke
dijeljenjem ove dvije jednaine dobiemo:

U ( R + Ri ) Ii
n = n0 smatrajui U >> Ri Ii 0
U Ri Ii 0
(R + Ri )I i
n = n 0 1 . (8.75)
U
Vidimo da je broj obrtaja n linearno srazmjeran struji Ii .
Nedostaci ove regulacije su veliki Dulovi gubici u reostatu, te zbog toga, znatno smanjen
stepen korisnog dejstva m motora. Osim toga, brzina n ne zavisi samo od otpornosti otpornika R,
ve i od optereenja motora. Dakle, za odreenu brzinu, ne postoji i odreena vrijednost
otpornosti reostata R.
Prednost ovog metoda je, to se brzina n, praktino, moe svesti na nulu.

Promjena brzine promjenom pobude (sl.8.39)

Ovom metodom mogue je samo poveati broj obrtaja. Najmanji n je kada je R po iskljuen, jer je
tada pobudna struja (i fluks) maksimalna,

Slika 8.39 Regulacija brzine promjenom pobude

to je oigledno iz jednaine broja obrtaja motora

U Ri I i U Ri I i
n= =
ke K'Ip (8.76)

Ovakvo regulisanje brzine je ekonomino; struja pobude I p je relativno mala, pa su i Dulovi

gubici mali. Nedostak ove metode je u tome, to je poveanje brzine ogranieno uticajem reakcije
indukta, kada slabi magnetni fluks, pogorava se komutacija i motor nestabilno radi.
Imajui u vidu jednainu momenta: M m = k m I i , uoiemo da pri poveanju brzine n,
smanjenjem fluksa , smanjuje se moment motora M m . Dakle, ovakvo regulisanje brzine,
pogodno je tamo, gdje pogonski uslovi zahtijevaju poveani obrtni moment, pri manjem broju
obrtaja.
Posmatrajmo sada jednainu za ems-u:
U Ri I i
E = k e n = k e = U Ri I i = const .
Ke

Uoimo da je pri ovoj regulaciji snaga motora P = E Ii skoro konstantna, ako je optereenje
stalno. Poto se ovo regulisanje obavlja bez znatnih gubitaka snage, tj. ne smanjuje se stepen
iskorienja motora, te, za granice u kojima se moe vriti, ova metoda predstavlja idealan nain
regulacije brzine. Posebno je pogodna za motore sa otonom i sloenom pobudom.
Promjena brzine promjenom napona (Vard-Leonardova metoda)

Zahvaljujui razvoju sredstava tehnike regulacije, ova metoda se danas ne projektuje, ali
je mi navodimo zbog dobre ilustracije (sl.8.40).

I
I
A A

B K B
K

Slika 8.40 Vard-Leonardova metoda

Imajmo u vidu izraz za brzinu obrtanja motora

U R i Ii
n =
Ke (8.76)

Regulie se brzina motora M1 , promjenom napona napajanja U, koga daje generator G1 .

Generator G 2 , koji se naziva budilica, ili eksitator, slui za pobudu generatora G1 i motora M1.
(Ako postoji jednosmjerna mrea, budilica G2 tada nije potrebna).
Pomjeranjem klizaa na otporniku R, mijenjamo jainu pobudne struje I po G1 generatora, a
time se mijenja napon generatora G 1 . Poto je to, istovremeno, napon U napajanja motora,
prema jednaini (8.76), mijenjae se brzina motora M 1 .
Prebacivanje preklopke P iz poloaja 1 u poloaj 2, promijenie se smjer pobudne struje
IpoG1 generatora. Kako generator G1 obre asinhroni motor M, ija je brzina stalna i istog smjera,
to e promjena smjera pobudne struje, imati za posljedicu, promjenu polariteta napona U.
Izmijenjeni polaritet napona na motoru M 1 izaziva promjenu smjera obrtanja motora M 1 . Na
sl.8.40., prikazana je i dodatna mogunost promjene brzine motora; promjenom fluksa motora,
promjenom pobudne struje motora I po M1 motora M 1 . Ova promjena vri se promjeranjem klizaa
na otporniku R1.
Danas se promjena napona napajanja efikasno vri korienjem energetskih elektronskih
pretvaraa napona.
 8.4 Elektromotorni pogoni

8.4.1 Opte o elektromotornim pogonima

Elektromotornim pogonom nazivamo skup funkcionalno vezanih elemenata, koji se sastoji

od: elektromotora, radne maine, mehanizma za prenos snage izmeu elektromotora i radne
maine, i ureaja za napajanje i upravljanje, koji ine jedinstvenu tehniko-tehnoloku cjelinu.
Pri projektovanju elektromotornog pogona, u veini sluajeva, elektromotor odreene
snage, ili gabarita, bira se iz niza tipskih motora koje fabrike proizvode. Postoje tipski motori za
pojedine djelatnosti, npr., valjaoniki motori, dizaliki motori, motori za tekstilne maine i sl.
Rijetko kada se projektuju specijalni motori za neku radnu mainu. Da bismo mogli izvriti
pravilan izbor elektromotora, potrebno je da se upoznamo sa osnovnim svojstvima
elektromotornih pogona.
Sve elektromotorne pogone mogue je klasifikovati u: grupne, pojedinane i viemotorne
pogone.
Grupni elektromotorni pogon (slika 1) sastoji se od jednog elektromotora koji,
posredstvom transmisionog vratila ili na drugi nain, pokree jednovremeno vie radnih maina,
koje, opet, mogu imati i po vie radnih mehanizama (izvrnih organa). Vie nedostataka, od kojih
su osnovni nizak stepen iskorienja i vrlo ograniene mogunosti upravljanja, doprinijeli su
naputanju ovakve koncepcije pogona.

V
L L L

RM1 RM2 RMi RMN

M pogonski
motor
RM - radna maina; L - leaj; V - vratilo

Slika 8.41 ema grupnog pogona.

Pojedinani pogon (sl.8.42a), sastoji se od jednog elektromotora, koji pokree jednu radnu
mainu, pri emu, ta radna maina, moe imati vie radnih mehanizama.

M1

M
RM

RM
M2
a) b)
Slika 8.42 Primjeri a) Pojedinanog i b) Dvomotornog pogona.

Viemotorni pogon sastoji se od vie elektromotora po radnoj maini, od kojih svaki slui
za pokretanje po jednog radnog mehanizma. Na slici 8.42b predstavljen je primjer dvomotornog
pogona.
 8.4.2 Osnovi dinamike elektromotornog pogona

Osnovne veliine koje karakteriu radnu mainu su njen otporni moment i moment inercije.
Otporni moment se uvijek sastoji od dvije komponente -statikog Mst i dinamikog Mdin
momenta. Prva komponenta je posljedica otpora koji se javljaju pri obavljanju rada radnog
mehanizma (otpori trenja svih vrsta, otpor rezanja, otpor koji prua teret pri podizanju, itd.), a
druga je posljedica ubrzavanja pojedinih pokretnih dijelova elektromotornog pogona. Da bi mogao
da pokree radnu mainu, motor, dakle, treba da razvija moment:
d
M M = M st + M din = M st + J ,
dt
gdje je: J - moment inercije obrtnih djelova pogona, u odnosu na osu motora,
- ugaona brzina i d/dt - ugaono ubrzanje osovine motora.
Za izbor pogonskog motora vanu ulogu ima statika karakteristika M=f(n) radne maine.
Razni radni mehanizmi mogu imati vrlo razliite statike karakteristike. Tipini oblici statikih
karakteristika raznih mehanizama prikazani su na slici 8.43.
M
3
2
4

1
n
Slika 8.43 Tipini oblici statikih karakteristika nekih radnih mehanizama.

Karakteristika 1 odnosi se na radne mehanizme kod kojih otporni moment ne zavisi od

brzine (npr. alatne maine tipa struga). Karakteristika 2 je tipina za centrifugalne pumpe, kod
kojih se otporni moment sastoji od komponente nezavisne od n i komponente proporcionalne sa
n2. Karakteristika 3 je tipina za ventilatore i oigledno je nelinearna. Neki radni mehanizmi imaju
karakteristiku pravca (karaktristika 4) i odraavaju linearnu zavisnost M od n.
Vrijednost Mdin=J(d/dt) moe biti pozitivna, negativna ili jednaka nuli, u zavisnosti da li
se sistem ubrzava, usporava ili je dostigao stacionarno stanje.
Moment inercije J, bilo kojeg tijela, jednak je sumi proizvoda masa elementarnih estica
tijela mk i kvadrata rastojanja k tih elementarnih djelova od ose obrtanja:
n
J= m k 2k
k =1
a isti se moe izraziti i kao proizvod mase m tijela i kvadrata tzv. radijusa inercije Rin, tj. kao
2
J = mRin ,
gdje je Rin rastojanje od ose obrtanja take u kojoj je mogue zamisliti skoncentrisanu svu masu
tijela koje se obre oko te ose.
Poeljno je da motor bude vezan sa radnim mehanizmom radne maine neposredno,
pomou spojnice bez ikakvih zupastih ili kainih prenosnika. Meutim, to esto nije sluaj, jer
radni mehanizmi obino zahtijevaju brzine obrtanja (50 - 300)min-1, a izrada tako sporohodnih
elektromotora nije ekonomina. Pokazuje se racionalnim da se nie brzine obrtanja dobijaju
pomou zupastih ili kainih prenosa, uz korienje motora uobiajene izvedbe za brzine (750 -
3000)min-1.
Pri proraunu sloenih pogona sa obrtnim ili linijskim kretanjem razliitim brzinama
pojedinih njihovih dijelova, praktino je itav sistem zamijeniti svedenim sistemom, tj.
uproenim sistemom u kome se svi elementi obru istom brzinom. Ova brzina je, po pravilu,
brzina obrtanja rotora elektromotora. U tom smislu, kao tipian, razmotrimo primjer sa slike 8.44
sa motorom: momenta MM, momenta inercije JM i ugaone brzine M koji, posredstvom zupastog
prenosa prenosnog odnosa kpr, pokree radni mehanizam otpornog momenta MRM, momenta
inercije JRM i ugaone brzine RM.
Zanemare li se gubici prenosa, potrebna snaga za prevladavanje statikog momenta radnog
mehanizma u svedenom sistemu, jednaka je snazi pogonskog mehanizama, tj.
M sv M = M RM RM ,
odakle je
RM 1
Msv = MRM = MRM
M k pr ,
gdje je Msv- svedeni momenat radne maine na osovinu motora, a kpr=M /RM - prenosni odnos.
radna maina
MM
J M M
M RM
motor
JRM RM
zupasti prenos

Slika 8.44 Jedan primjer elektromotornog pogona.

Ako radni mehanizam, pod dejstvom sile FRM, vri, umjesto rotacionog, linijsko kretanje
brzinom vRM tada, iz uslova ouvanja snage, moe se dobiti
Msv M = FRMv RM ,
odnosno
v RM
Msv = FRM .
M
Pri svoenju sistema neophodno je, pored svoenja statikih momenata, izvriti svoenje
momenata inercije. Ovo svoenje se vri iz uslova jednakosti kinetike energije stvarnog i
svedenog sistema
2M 2 2
J sv = J M M + J RM RM , pa je
2 2 2
2
2 1
J sv = J M + J RM RM = J M + 2 J RM .
2 k pr
Na ovaj nain, potrebno je izvriti i svoenje otpornih momenata i momenata inercije ostalih
elemenata elektromotornog pogona, kao to su otporni momenti koji se javljaju u zupastom
prenosu i momenti inercije obrtnih djelova ureaja za prenos snage.

8.4.3 Osnovni reimi rada elektromotornih pogona

U elektromotornim pogonima definisano je osam karakteristinih reima rada. Tri osnovna

reima rada elektromotornih pogona su: trajni (S1), kratkotrajni (S2) i intermitentni reim rada
(S3). Trajni reim rada karakterie trajanje optereenja toliko dugo da temperature svih djelova
elektromotora dostignu stacionarna stanja (slika 8.45a). Primjer takvog pogona je pogon
ventilatora.

Pri kratkotrajnom reimu rada (slika 8.45b) radni period je relativno kratak i temperatura
motora ne uspijeva da dostigne stacionarno stanje, a period prekida rada je dovolno dug da se
motor praktino ohladi do temperature okolne sredine. Primjer za ovaj reim moe biti pogon
krana.
 P P P

a) t b) t c) t
Slika 8.45 Optereenja pri raznim reimima rada: a) Trajni;
b) Kratkotrajni; c) Intermitentni reim.

Pri kratkotrajno povratnom (intermitentnom) reimu (slika 8.45c) period rada i pauza se
smjenjuju, pri emu ni u jednom periodu rada temperatura motora ne dostigne stacionarno stanje.
Primjer za ovakav reim rada moe biti pogon automatskog struga koji, pri serijskoj proizvodnji,
obavlja jednu operaciju. Karakteristina veliina za ovaj reim je i=(t/T) i naziva se koeficijent
intermitencije. Ovaj koeficijent se najee izraava u procentima i=100(t/T) (%).
U saglasnosti sa osnovnim reimima rada elektromotornih pogona, razlikuju se i definicije
nominalnih podataka elektromotora. Elektromotori se rade za tri razliita reima rada i na
natpisnoj ploici se nalaze odgovarajue oznake.

8.4.4 Izbor snage elektromotora

Nominalni podaci, dati na natpisnoj ploici elektromotora, odnose se na dati reim, na

odreenu vrijednost temperature ambijenta (okolne sredine), kao i nadmorsku visinu, za koju je
predvien motor. Uslovi u kojima treba da radi motor esto odstupaju od nominalnih pa je
potrebno date podatke preraunati na realne uslove.
Trenutno preoptereenje motora naziva se ono optereenje, koje motor moe savladati
tokom vrlo kratkog intervala vremena, a da ne doe do oteenja na njemu. Kod asinhronih
motora, to preoptereenje odreeno je prevalnim momentom, a kod motora za JSS maksimalno
dozvoljenom strujom, pri kojoj jo nisu narueni uslovi dobre komutacije (rad kolektorskog
ureaja bez negativnih posljedica - pretjerano iskrenje i slino). Sposobnost preoptereenja
definie se koeficijentom preoptereenja pr, odnosom kratkotrajnog doputenog momenta Mm i
momenta Mn koji odgovara nominalnom optereenju pr= Mm/Mn. Za motore uobiajene
konstrukcije pr=2. U posebnim sluajevima, ova vrijednost moe biti pr=3 - 4.
esto je, zbog uslova rada motora, vana njegova sposobnost da podnese neko
preoptereenje, ne trenutno ve kratkotrajno. U vezi sa ovim, definie se kratkotrajna snaga
preoptereenja, tj. snaga koju motor moe odavati na svojoj osovini, za neko ogranieno vrijeme
(5, 10, 15, 30 min, itd.), poslije kojeg se motor mora iskljuiti, da bi se ohladio do temperature
ambijenta.
Pravilan izbor elektromotora, prema snazi za konkretni pogon, mora obezbijediti
ekonomian, produktivan i pouzdan rad radne maine. Izbor motora vee snage, nego to je
neophodno za uslove pogona, izaziva suvine gubitke energije, kao i vea ulaganja u motor, uz
poveane gabarite motora i pogona kao cjeline. Izbor motora nedovoljne snage sniava
produktivnost i pouzdanost, a sam motor je, u takvim uslovima, izloen opasnosti od
prijevremenog otkaza.
Motor mora biti odabran tako da se njegova snaga to bolje koristi. Za vrijeme rada motor
treba da se grije priblino do doputene temperature, ali ne iznad nje. Pored toga, motor mora
raditi normalno pri moguim preoptereenjima, i mora razvijati polazni momenat dovoljan za
pokretanje radnog mehanizma, sa kojim se mehaniki spree. U saglasnosti sa ovim, snaga motora
se bira, u najveem broju sluajeva, na osnovu kriterijuma zagrijavanja, a zatim se kontrolie u
odnosu na uslove putanja i preoptereivanja. Nekada, (pri zahtjevima za vea kratkotrajna
preoptereenja) se prilazi izboru motora polazei od zahtijevane maksimalne snage. U takvim
sluajevima, snaga motora se nedovoljno koristi.
 Najjednostavnije je odabrati motor za trajni reim rada, pri konstantnom ili malo
promjenljivom optereenju. U takvim sluajevima, nominalna snaga motora mora biti jednaka, ili
vea, u odnosu na snagu optereenja, te provjera motora na zagrijavanje i preoptereivanje nije
nuna. Nuno je samo izvriti provjeru tako izabranog motora u odnosu na potrebni polazni
moment.
Da bi se izvrio izbor elektromotora prema snazi za kratkotrajni i intermitentni reim rada,
kao i za trajni reim sa promjenljivim optereenjem, neophodno je znati zakon promjene prirataja
temperature motora u vremenu. Za ove svrhe, elektrina maina, sa aspekta zagrijavanja, moe se
posmatrati kao homogeno tijelo sa unutranjim izvorom toplote (gubici koji se pretvaraju u
toplotu) i pored toga to ona predstavlja vrlo sloeno tijelo realizovano skoro u cjelini od aktivnih
materijala (bakar, aluminijum, gvoe) koji dobro provode toplotu.
Snaga motora treba da bude izabrana tako, da motor radi pri najvioj doputenoj
temperaturi koju dozvoljava vrsta izolacije upotrebljena u njemu. S obzirom na doputene
temperature, izolacioni materijali koji se koriste kod motora, i elektrinih maina uopte. dijele se
u vie "klasa izolacije". Za nie temperature kao izolacioni materijali se koriste pamuk, svila,
hartija, za srednje temperature proizvodi od liskuna i azbesta, a za najvie temperature staklena
vuna, kvarc sa lakovima za visoku temperaturu. Nominalne snage motora, date na tablicama
motora, odnose se na odreenu temperaturu okoline ao . Ako je temperatura okoline vea, snaga
motora e biti manja i obrnuto. Pri prouavanju toplotnog reima, problem se uproava i motor se
smatra homogenim tijelom. Topota razvijena u maini u intervalu dt, jednaka je zbiru toplote koju
maina odaje okolnoj sredini (preteno provoenjem i konvekcijom) i toplote koja se u maini
akumulie i tako prouzrokuje povienje njene temperature:
Q dt = S S dt + m c d (8.77)
Q - toplotna snaga, fluks (W), koja se razvija u maini;
S - sloeni koeficijent prelaza toplote;
m - masa tijela;
c - specifina toplota tijela (maine);
S - povrina hlaenja i
- razlika temperature tijela i okolne sredine.
U stacionarnom stanju d =0, tada se sva generisana toplota predaje okolini, a tijelo je dostiglo
maksimalnu temperaturnu razliku max . Tada imamo:
Q= S S max (8.78)
Uvrstimo li (8.78) u (8.77)
S S max dt - S S dt= m c d
S S ( max - ) dt =m c d
mc d
dt = ;
S S max
mc
= T ( =) h (8.79)
S S
t = T ln ( max ) + c
Integracionu konstantu c odreujemo iz poetnih uslova. Neka je u vremenu t=0, razlika
temperatura iznosila 0 :
c = T ln ( max 0 )
0
t = T ln max
max
max 0 t

= eT ili
max
t t t
max = ( max 0 ) e T = max e T max 0 e T

t

t
= max 1 e
+ 0 e T

T
(8.79)

Ako zagrijavanje poinje od temperature 0 = 0 i ako imamo u vidu da je:
Q
max =
S S
S
Q
t
S t
= 1 e T = max 1 e m c (8.80)
S S

Ova kriva predstavljena je na sl.8.46 i to =f(t) za o=0 (kriva 1) i za o0 (kriva 2)

o
2 1
t

Slika 8.46 Tipini oblici krivih zagrijavanja elektromotora.

Iz jednaine (8.80) se vidi, da e se maksimalna nadtemperatura teorijski postii tek nakon

beskonano dugog vremena t = . Praktino, meutim, temperatura se ustaljuje kod manjih
motora sa vjetakom ventilacijom nakon (2-3)h, a za vee motore (4-8)h. Vremenska konstanta:
mc
T=
S S
predstavlja odnos toplotnog kapaciteta i specifine odate toplote S S. Prema ovom nainu
razmatranja, T je stalna veliina i ne zavisi od optereenja maine. Ona se naziva vremenska
konstanta zagrijavanja, i predstavlja vrijeme u toku kojeg bi maina dostigla maksimalnu
nadtemperaturu max = Q / S S , kada ne bi bilo odavanja toplote okolnoj sredini.
Istovremeno T brojno predstavlja vrijeme za koje maina, pri odavanju toplote okolini, dostie
povienje temperature od 0,632 max tj. za t=T.

t
= max 1 e = 0 ,632 max
T

Na slici 8.47 prikazana je familija krivih zagrijavanja jednog elektromotora pri razliitim njegovim
optereenjima.

m
Pk > P3
d
P3 > P2
P2 > P1
P1
t
tk
Slika 8.47 Familija krivih zagrijavanja elektromotora za razliita optereenja.

Kada je doputena vrijednost prirataja temperature namotaja motora jednaka d ovaj

motor se trajno moe opteretiti snagom P3. Kratkotrajno se isti motor smije opteretiiti snagom Pk,,
samo za vrijeme tk. to je trajanje kratkotrajnog optereenja manje, to je mogunost
preoptereivanja motora vea, i obratno. Granica poveanja optereenja motora, na raun
skraenja trajanja optereenja, predstavlja trenutnu snagu preoptereenja. Ovo treba imati u vidu
prilikom izbora motora u odnosu na snagu za kratkotrajni reim rada.
Jednainu hlaenja maine dobiemo, ako u poetnu jednainu (8.77) stavimo da je
generisana toplota u maini jednaka nuli:
S S dt + m c d = 0 (8.81)
d S
= S dt
mc
t
ln =
max T
gdje je:
ln max - integraciona konstanta.
Treba napomenuti da je vremenska konstanta T ista pri zagrijavanju i hlaenju samo u sluaju ako
se maina i pri hlaenju obre istom brzinom kao i pri zagrijavanje. Ako je hlaenje poelo od
maksimalne temperature:
t

= max e T
(8.82)

Kriva hlaenja potpuno je simetrina (u ovom sluaju) sa krivom zagrijavanja u odnosu na osu
paralelu sa apscisom, koja se nalazi na max / 2 .
Pri intermitentnom reimu, motor se naizmjenino zagrijava i hladi. Njegova temperatura,
za vrijeme svakog ciklusa, zavisi, pri tome, od njegovog prethodnog toplotnog stanja. Tipini
oblik krive zagrijavanja, za taj reim, prikazana je na slici 8.48. Ovakva kriva je tipina, uz
pretpostavku da su uslovi hlaenja motora jednaki tokom itavog vremena i da je dijagram
optereenja idealan.
P,

P

t
Slika 8.48 Zagrijavanje elektromotora pri intermitentnom reimu rada.

Izbor motora u odnosu na snagu putem konstruisanja krivih zagrijavanja zahtijeva veliki
utroak vremena. U najveem broju sluajeva, za izbor motora u odnosu na snagu primjenjuje se
neki jednostavniji metod, kao to je metod ekvivalentne struje.
Metod ekvivalentnog optereenja bazira se na pretpostavci da e se motor za vrijeme
promjenljivog optereenja, zbog djelovanja promjenljivih gubitaka, zagrijavati kao u trajnom
reimu rada pri kojem su gubici jednaki srednjim gubicima promjenljivog optereenja, ako su
uslovi hlaenja isti, tj. (najee se taj uslov svodi na to) ako se brzina obrtanja sa promjenom
optereenja ne mijenja. Dakle, pretpostavka je da e se motor pri promjenljivom optereenju
zagrijavati kao u nominalnom reimu, ako su srednji gubici promjenljivog optereenja jednaki
gubicima pri nominalnom optereenju u trajnom reimu.
Poznato je da se gubici elektromotora mogu podijeliti na stalne (nezavisne od optereenja)
Pst i promjenljive gubitke (zavisne od optereenja) Ppr. U Pst spadaju: gubici na trenje i
ventilaciju (za nconst.), gubici u gvou (kad je fluks stalan) i gubici na pobudu (pri stalnoj
pobudnoj struji). Gubitke Ppr treba raunati kao proporcionalne kvadratima odgovarajuih struja
Ii2 i otpornosti Ri namotaja kroz koje se te struje zatvaraju. Ako se I mijenja u odgovarajuim
 i =1 t i
m
intervalima vremena ti, tada e, za itavo vrijeme trajanja optereenja = T , ukupni
gubici biti

( Pst + R i I 2i )t i .
m

i =1
S druge strane, pri nekoj ekvivalentnoj struji I ek , koja bi bila stalna za itavo vrijeme T, gubici
motora bi bili:
(P st
2
+ RI ek T. )
Kako je zagrijavanje motora uslovljeno istim gubicima, iz uslova jednakosti ovih gubitaka dobija
se da je ekvivalentna struja jednaka

m
I2 ti
I ek = i= 1 i .
T
Na osnovu Iek i nominalnog napona mogue je nai odgovarajuu nominalnu snagu
motora, za dati pogon, kao prvu veu standardnu vrijednost nominalne snage motora. Ovaj metod
naziva se metod ekvivalentne struje, i primjenljiv je samo u sluajevima kada su gubici na trenje i
ventilaciju i gubici u gvou (kao i gubici na pobudu kod odgovarajuih motora, kao to su motori
za JSS) konstantni tokom itavog vremena T. Ovaj uslov ne zadovoljavaju, npr., motori za JSS sa
rednom pobudom. U takvim sluajevima, i pored velike sloenosti, nuno je primijeniti metod
ekvivalentnih gubitaka, ija primjena podrazumijeva poznavanje (odnosno raunanje) svih
gubitaka pri promjenljivom optereenju.
Umjesto metoda ekvivalentne struje, kod motora kod kojih vai priblinost
proporcionalnosti momenta i struje
M = kI ,
kao kod asinhronog motora, motora za JSS sa nezavisnom i paralelnom pobudom (prirodne
karakteristike), koristi se metod ekvivalentnog momenta, pri emu se ekvivalentna vrijednost
momenta rauna prema izrazu:
m

M 2
t
i i
M ek = i =1

T
koji se moe dobiti iz izraza za ekvivalentnu struju.
Na osnovu Mek i nominalne vrijednosti brzine obrtanja nn, dolazi se do potrebne snage
motora. Bira se motor nominalne snage, koja predstavlja prvu veu standardnu vrijednost
nominalne snage u odnosu na potrebnu snagu.
Izbor motora u odnosu na snagu, na osnovu prethodnih kriterijuma, treba zatim provjeriti u
odnosu na maksimalni momenat motora, da li zadovoljava kriterijum preoptereivanja. Motor
treba, takoe, provjeriti u odnosu na polazni momenat, tj. u pogledu da li je konkretni motor
sposoban da pokrene radni mehanizam, odnosno da li je njegov polazni momenat dovoljan da
prevlada otporni momenat radnog mehanizma u trenutku polaska.

8.4.5 Ostali aspekti izbora elektromotora

Pri trajnom optereenju, kad se zahtijeva stalna brzina obrtanja, zadatak izbora
elektromotora je dosta jednostavan. U ovakvom sluaju, najbolje se opredijeliti za sinhroni motor.
Ovaj motor, za ovakve uslove pogona, pokazuje se ekonominim.
Sinhroni motor nije bio predmet ovog kursa, pa je ovdje nuno iznijeti osnovna njegova
svojstva. Ovaj motor predstavlja elektrinu mainu sa induktorom, slinom induktoru motora za
JSS, kod kojeg se namotaj induktora napaja jednosmjernom strujom. Indukat ovog motora je
slian induktoru (statoru) trofaznog asinhronog motora i napaja se sistemom trofaznih simetrinih
napona konstantne uestanosti f. Njegova brzina obrtanja jednaka je sinhronoj brzini, koja
odgovara uestanosti napajanja, i nezavisna je od momenta optereenja. Osnovni problem ovog
tipa motora je putanje u rad, jer je njegov polazni momenat, pri uobiajenoj konstrukciji, vrlo
mali. Da bi se taj moment poveao, obino se, uz pobudni namotaj, na strani induktora postavlja
kavez. Taj kavez omoguava asinhroni reim rada pri zalijetanju motora do sinhrone brzine. Drugi
naine da se prevlada problem putanja sinhronog motora je njegovo sprezanje sa motorom za
JSS, koji u tom sluaju ima zadatak da rotor sinhronog motora dovede do sinhrone brzine.
Ako radna maina zahtijeva da motor radi u uslovima regulisanja brzine obrtanja, sa
putanjima i iskljuenjima, ili sa promjenljivim optereenjem, onda je pri izboru motora
neophodno uporediti karakteristike raznih motora sa potrebnom karakteristikom radne maine.
Treba razlikovati prirodne i vjetake karakteristike motora. Prirodne karakteristike
odgovaraju nominalnim uslovima napajanja, nominalnoj sprezi motora i bez primjene bilo kakvih
dodatih elemenata (kao to su otpori u kolu rotora asinhronog motora sa namotanim rotorom, ili
dodatni otpori u kolu indukta motora za JSS) u kolima motora. Vjetake karakteristike dobijaju se
promjenom napona napajanja, ili dodavanjem elemenata u kolima motora, ili promjenom naina
vezivanja u pojedinim kolima motora (npr. promjena broja pari polova, ili slino). Na slici 8.49
prikazani su tipini oblici prirodnih mehanikih karakteristika osnovnih tipova motora.

asinhroni motor
redni motor JSS sinhroni motor
motor JSS sa par. pob.

Slika 8.49 Oblici prirodnih karakteristika raznih tipova elektromotora.

Kao vana veliina kojom se karakteriu mehanike karakteristike elektromotora koristi se krutost
(tvrdoa)
M
= .
n
Krutost moe imati razliite vrijednosti na razliitim djelovima iste mehanike karakteristike.
U zavisnosti od krutosti, usvojena je podjela mehanikih karakteristika na: apsolutno
krute ( = , sinhroni motor ), krute ( =(10 - 40)% ), asinhroni motor na linearnom dijelu
karakteristike i motor za JSS sa paralelnom pobudom) i meke (10%, vjetake karakteristike
asinhronog motora i vjetake karakteristike motora za JSS sa rednom pobudom).
Zahtjevi u pogledu krutosti mehanike karakteristike najee su presudni za
opredjeljivanje za vrstu motora. Npr., za kranske pogone i pogone transportnih ureaja, poeljni su
motori sa mekom karakteristikom, a za valjake stanove za hladno valjanje, poeljni su motori sa
apsolutno krutom karakteristikom.
Za esta putanja u rad i promjenljiva optereenja, kada se ne zahtijeva regulacija brzine
obrtanja, najpouzdaniji i najjednostavniji, a ujedno i najjeftiniji, je asinhroni motor sa kaveznim
rotorom. Motor sa namotanim rotorom je od njega skuplji i sloeniji za odravanje, pa se
primjenjuje kao alternativa ovom motoru, kada se zahtijeva regulisanje brzine obrtanja ili kad je
potreban velik polazni momenat.
Za regulisanje brzine obrtanja asinhronog motora u nedavnoj prolosti su primjenjivana
praktino samo dva metoda - regulisanje dodavanjem otpora u kolo rotora i regulisanje promjenom
broja pari polova. Prvi metod je ekonomski opravdan samo kad se eli regulisati brzina obrtanja u
ne irem intervalu od 20%, a drugi metod obezbjeuje samo diskretnu (skokovitu) regulaciju i
dosta se esto primjenjuje kod maina za obradu rezanjem (strug, glodalica, i sl.). Sada je situacija,
u pogledu regulacije asinhronog motora, neto drugaija. Naime, u posljednje vrijeme dosta je pala
cijena poluprovodnikih pretvaraa, pa se esto srijeu pogoni sa asinhronim motorom sa
kaveznim rotorom napajanim preko pretvaraa uestanosti, koji omoguavaju praktino
kontinualnu promjenu brzine obrtanja.
U mnogim sluajevima, srijeu se pogoni sa motorima za JSS, koji omoguavaju promjene
brzine obrtanja u irokim granicama, pomou relativno jednostavnih sredstava. Cijena ovakvih
motora je znatno vea od cijene odgovarajuih asinhronih motora (naroito od motora sa kaveznim
rotorom). Uz to, njihova pouzdanost je relativno mala, a njihov vijek trajanja krai, nego vijek
trajanja asinhronih motora. Ovi motori su nepogodniji od asinhronih motora kad se zahtijevaju
esta putanja i iskljuivanja i vee snage.
Elektromotori se razlikuju i u pogledu konstrukcione realizacije. U ovom smislu, izbor
motora treba da odgovara uslovima u kojima treba da radi na mjestu ugradnje (otvoreni prostor,
prisustvo vlage, prisustvo praine, prisustvo zapaljivih smjea ili prisustvo eksplozivnih smjea u
sredini, i slino). Svim ovim, i nekim drugim, uslovima odgovaraju pojedine konstrukcione
specifinosti koje treba uvaiti pri izboru.
Naravno, ovdje nije izloena cjelovita materija potrebna za potpuno sagledavanje problema
izbora elektromotora za pogon. Izloeni su samo osnovni elementi, koji treba da opomenu na
ozbiljnost pristupka pri rjeavanju ovakvih praktrinih zadataka.