Hadis

Sa Tumaenjem
40 hadisa
Od Imama En-Nevevija

UVOD
 Hvala i Zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svih svjetova i
neka je Selam i salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na
njegovu asnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede
do Sudnjeg dana.

Potovana brao i sestre, potovani itaoci predstavljavamo

vam nekoliko brouri sa eri'atske akademije Mus'ab ibn Umejr.

Odmah na poetku elimo da se zahvalimo svim profesorima i

direktoru medrese bratu Abdurrahmanu na velikoduno ustupljenom
istom (to se tie autorskih i drugih prava) i djelomino obraenom
materijalu za ove skripte,

a zatim elimo da preporuimo ove tekstove svim onim koji su eljni

istog i ispravnog znanja i studentima svih erijatskih medresa.

Napominjemo da e jedan dio sredstava ostvarenih

distribucijom ove skripte biti ustupljen eri'atskoj akademiji Mus'ab
ibn Umejr, a drugi dio e biti upotrebljen za pokrivanje trokova
tampanja i u davetske svrhe Inaallah.

Aktivna Islamska Omladina Linz

 Hvala i zahvala pripada Allahu delleanuhu , a nakon toga
salavat i selam na Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, na
njegove ashabe Radijellahu anhum, na njegovu asnu porodicu i sve
one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Prije svega na samom poetku ove nae skromne brourice u
kojoj je jedan dio znanja ili moda uvod u znanje, mi vam srdano
elimo toplu dobrodolicu, jer je to od sunneta Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, to moemo vidjeti iz sluaja kada mu je
doao Safvan radijallahu anhu i rekao da eli da ui i da studira
eri'atsko znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je
rekao: ''Dobro doao, o ti koji trai znanje!'' Dakle, od sunneta je
da se poeli dobrodolica, te vam je mi elimo uz molbu Allahu
delleanuhu da nam dadne bereket i da se kasnije iri i uzdie isto
i ispravno eri'atsko znanje, a zatim estitamo vam na odabiru ovoga
puta i elimo da budete nasljednici Allahovih poslanika, jer kae
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Uenjaci su
nasljednici Allahovih poslanika.''
Nasljednici Allahovih poslanika su sa dva aspekta: sa aspekta
traenja znanja i sa aspekta prenoenja tog znanja, jer su to radili
Allahovi poslanici. Dakle, sutinska zadaa Allahovih poslanika je
bila prenoenje, dostavljanje i objanjavanje ljudima Allahove
delleanuhu Objave.

Kae Uzvieni : ''Opominji, opomena e koristiti vjernicima.'' (Ed-

Dariat, 55. ajet)
Uenjaci su knjige uglavnom poinjali hadisom: "Doista se djela
vrednuju prema nijjetu" Muttefekun alejhi
 Hadis

Pod hadisom podrazumijevamo ono to je preneeno od

Poslanika : rijei, djela, potvrda (ono to je on utnjom odobrio).
to se tie rijei: ''Djela se cijene prema namjerama.''
Hadis sa aspekta ispravnosti i neispravnosti se dijeli na tri
kategorije:
1. Hadis sahih: to je hadis kojeg prenosi adil i dabit od adila i
dabita bez uzuza i illeta.
E Adil je osoba koja je poznata kao ispravan, ustrajan i vrst
vjernik.
E Dabit je osoba koja je poznata po jakim sposobnostima
pamenja hadisa.
E uzuz je da ravija, prenosilac prenese neto to je
kontradiktorno neemu jaem.
E Illet je mahana u hadisu koja utie na njegovu ispravnost.
2. Hadis hasen: ima iste uvjete kao i sahih sa manjim
stepenom strogosti, poput toga da je prenosilac okarakterisan kao
saduk (povjerljiv), ali ne prenosi ba onako kako je reeno.

3. Hadis daif: je onaj hadis kod kojeg se nisu nali uslovi

sahiha i hasena. Po daif hadisu se ne radi, osim uz odreene uvjete:
E Da slabost ne bude visokog stepena.
E Da spada pod opte znaenje vjere.
E Da govori o vrijednostima.

40 hadisa od imama Nevevija

Hadis br. 1
 Od Umera ibn el-Hattaba t se prenosi da je rekao: ''uo sam
Allahovog Poslanika kada je kazao: ''Zaista se djela cijene prema
namjerama i zaista e svaki ovjek dobiti ono to je naumio svojim
djelom, pa ko bude hidru uinio u ime Allaha i Njegova Poslanika,
njegova hidra je hidra Allahu i Poslaniku; a ko bude hidru uinio
zbog materijalne dobiti, ili zbog ene da bi se njome oenio, njegova
hidra je za ono za ta ju je naumio.'' (Muttefekun alejhi)
Zaokruivanje u prvom dijelu hadisa vezano je za izostavljeni
dio, taj izostavljeni dio vezan je za ispravnost, i onda djela nisu
ispravna ako im ne valja nijet. Pod djela spadaju: akcije, rijei i
srana osjeanja (emocije). ''ovjeku pripada ono to je naumio.''

Tj. djela su po pitanju nagrade validna na osnovu njegova

nijeta, pa ako njegova namjera bude dobra i bie mu dobro, a ako mu
namjera bude zla i bie mu zlo.
Hidra je ostavljanje neeg radi neeg drugog. Nema hidre
nakon osloboenja Mekke. Zato to je stanje drugaije nego to je
prije bilo, jer prije je bilo opasnije, a sad je bezbjedno. Nijet je opasna
tema u islamu, jer to djelo se uvelia kod Allaha U, a moe ga
umanjiti da od toga nema nita do kazna.
Nijjet se dijeli na dvije vrste:
1. Nijeti koji prave razliku izmeu ibadeta i adeta, npr.:
razlika izmeu gusula radi denabeta i gusula kad se isprljamo i za
meusobno razlikovanje ibadeta poput farda od nafile; recimo ovjek
udjeljuje imetak kao sadaku ili kao zekat.
2. Nijet sa aspekta onog radi ega se radi,tj. je li to djelo radi
Allaha U ili radi nekog drugog. Recimo: ovjek posti dobrovoljni
post radi Allaha U ili da se na njemu vide znakovi posta kao:
blijedoa lica, ispucanost usana, slabljenje teine tijela, kako bi ljudi
rekli da je fin musliman.

Teza: Mubah djela i nijet.

 E Mubah djelo je djelo za koje niti emo biti nagraeni, niti
kanjeni. Nijetom (ispravnim) mubah postaje ibadet; poput ovjeka
koji jede i pije da bi skupio snage da ini ibadet, ili ovjek koji ode u
Internet da razgleda ili onog koji ide da opskrbi porodicu. Mjesto
nijeta je srce i novotarija ga je izgovoriti, osim pri obavljanju hadda
i klanja kurbana: Lebejke allahumme lebejke, zatim dokaz za
kurban: ''Gospodaru moj, ovo je od Tebe, Tebi.''
E Nijet na osnovu djela ima tri stepena:

1. Davanje prednosti nijetu nad djelom, kao npr.: da

nanijetimo podne namaz dva sata prije vremena i vrijeme prije
namaza ispunim nekim drugim poslovima u ovim situacijama nijet
nije valjan i mora se obnoviti, dok ako je vremenska razlika kratka, to
vrijeme uposlimo nekim ibadetom kao da odgovorimo na telefon ili
abdestom u ovoj situaciji prvobitni nijet je validan.

2. Da nijet i poetak djela budu istovremeni i to je

najefdalnije (najbolje).

3. Kada nijet kasni nakon djela npr.: na ulici sretnemo

siromaha i damo mu svotu novca, pa nakon odreenog vremena
skontam to da to djelo ne prebacim na zekat ili na sadekatu-l-fitr, u
ovom sluaju uzima se obzir prvobitnog nijeta.

E Ne moemo promijeniti nijet iz manjeg ibadeta u vei:

a) Prevrtanje nijeta iz manjeg u vei kao prevrtanje namaza iz
nafile u fard, npr. tahijjetu-l-mesdid u podne namaz, ne moe.

b) Promjena nijeta iz veeg ibadeta u manji, kao prebacivanje

farda u nafilu (kad klanjam podne i mijenjam nijet i klanjam sa
dematom nafilu da bi poslije sa njima klanjao fard dematile), dokaz
za ovo je kad su ashabi nijetili hadd sa Poslanikom , pa im je on
naredio da promjene nijet, pa da obave umru kako bi obavili hadd
temetu (tj. umru i hadd).
 c) Da iz istog nijeta promijenimo u isti. Npr. uemo u ikindiju
namaz i na drugom rekatu se sjetim da nisam klanjao podne namaz,
pa odluim da promijenim nijet, dakle to ne moe zato to smo uli sa
jednim nijetom i jo uvijek smo u djelu, to znai da nam je taj namaz
batil (neispravan), tj. podne namaz kao i ikindija i naravno ne
moemo nastaviti klanjati.

E Nijet sa aspekta usmjeravanja djela:

1. Rija: tj. da se u osnovi djela trai zadovoljstvo drugog

mimo Allahovog U kao to kae Allah U u 4. ajetu sure El-Maun:
''Teko klanjaima,'' Takoer u suri En-Nisa, 142. ajet: ''I kad
ustaju na namaz, ustaju lijeno i ne spominju Allaha osim malo.''

2. Da djelo bude radi Allaha U, meutim, ono je pomijeano

sa rija'om. Ako u osnovi nijet izgleda ovako djelo je nevaljalo, ali ako
u toku djela koje je zapoeto isto radi Allaha U doe rija, on ga ne
kvari, naroito ako mi nastojimo da se borimo protiv toga. Ako uz
nijet dihada imamo i nijet ganime (ratnog plijena) ili plate, ovo ne
kvari djelo u svojoj osnovi, nego umanjuje nagradu. Biljei Muslim
od Abdullaha ibn Amra t da je Allahov Poslanik rekao: ''Borci kada
uzimaju ganimu ubrzavaju dvije treine svoje nagrade, ako nita ne
zarobe, ne uzmu, nagrada e im biti upotpunjena.'' Naravno pod ovim
se podrazumijeva prije nego emir podijeli plijen.

3. Ako ovjek iskreno radi Allaha U uradi neko djelo, pa ga

onda ljudi pohvale za njega, a njemu bude drago, to ne utie na
njegovo djelo. Od Ebu Zerra t se prenosi da je Poslanik upitan za
ovjeka koji radi djela radi Allaha U i dobije neko dobro i ljudi ga
pohvale za njega, pa ree Poslanik : ''To je ubrzanje radosne vijesti
vjerniku.'' Biljei Muslim

Hadis br. 2
 Umer ibn el-Hattab t pripovijeda: ''Jednog dana sjedili smo
kod Allahovog Poslanika te se iznenada pojavi jedan ovjek
izuzetno bijele odjee, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja
na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Priblii se Allahovom
Poslaniku i sjede pored njega, tako to je prislonio svoja koljena uz
njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom ree: 'O
Muhammede, obavijesti me o Islamu!' Allahov Poslanik ree mu:
'Islam je da posvjedoi da nema drugog boga osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov Poslanik, da obavlja namaz, daje zekat,
posti ramazan i da hodoasti Bejtullah, ako si u mogunosti.' On
tada ree: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se udili (veli Umer); pita ga,
zatim mu potvruje. ovjek ponovo ree: 'Obavijesti me o imanu!' u
ree: 'Iman je da vjeruje Allaha U, Njegove meleke, Njegove Knjige,
Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje da je sve odreeno, bilo
dobro, bilo zlo.' ovjek opet ree: 'Istinu si kazao.' Zatim ree:
'Obavijesti me o ihsanu (savrenstvu u vjeri)!' u mu kaza: 'Ihsan je da
robuje Allahu kao da Ga vidi, jer ako ti Njega ne vidi, On tebe,
zaista, vidi.' Zatim ree: 'Obavijesti me o Kijametskom danu?' u
odgovori: 'Upitani o tome ne zna nita vie od onoga koji ga je
upitao.' Obavijesti me o njegovim predznacima', ree ovjek. u ree:
'Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidi gole i bose obane, uvare
stada kako se nadmeu u gradnji visokih palaa.' Poslije toga je onaj
ovjek otiao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik mi
ree: ''O Umere, zna li ko je bio onaj ovjek?''Ja mu odgovorih:
''Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.'' On mi tada ree: ''To je
bio Dibril u, doao je da vas podui vaoj vjeri.'' (Biljei Muslim)

E erh hadisa: Ovaj hadis je jako vaan, zato to pojanjava

kompletnu vjeru. Kae Poslanik : ''To je bio Dibril u doao je da
vas podui vaoj vjeri.'' Ovaj hadis je doao u ovoj formi da bi bio to
upeatljiviji, to vaniji, da bi to vie panje pobudio kod ashaba.
Allahov Poslanik islam tumai kao vidna djela i ovdje spominje
temelje islama koji se dijele: na tjelesne (post, namaz), imovinske
(kao to je zekat) i one koji objedinjuju oboje (poput hadda).
Od dokaza koji ukazuju da vanjska djela spadaju pod znaenje
islama su rijei Poslanika : ''Musliman je onaj od ijeg su jezika i
ruku spaeni drugi muslimani.''Biljee Buhari i Muslim. Kao i
odgovor na pitanje koji je islam najbolji, pa kae Poslanik : ''Da
nahrani gladnog i da nazove selam onome koga zna i onome koga
ne zna.'' Oba hadisa su od Abdullaha ibn Amra t.

''Od lijepog Islama ovjeka je da ostavi ono to ga se ne tie.''

Iman u ovom hadisu Poslanik objanjava sranim ubjeenjima
ovjeka, ovo potvruju takoer dva ajeta 177. i 285.iz sure El-
Bekara.
U drugim hadisima se prenosi tumaenje Islama kao sranog
ubjeenja, a imana kao vanjskih djela organa. Da li ovo znai da su
iman i Islam dvije razliite stvari ili su jedna te ista stvar?

Da li je svaki musliman mu'min i da li je svaki mu'min

musliman? Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo potvrditi jednu
injenicu, a ona je; pod jednim imenom moe se podrazumijevati vie
stvari, naravno ako se to ime koristi samo, a ako se spomene
uporedno sa jo nekim drugim onda ima znaenje djela onoga to
znai. Ako se termin Islam upotrijebi samostalno, pod njim se
podrazumijeva kompletna vjera, vanjska djela i unutarnja osjeanja,
ista je situacija i sa terminom iman, meutim, ako se ta dva termina
upotrijebe istovremeno, svaki od njih ukazuje na posebno znaenje.
Islam onda podrazumijeva vanjska, odnosno djela organa, a iman
unutarnja ubjeenja.

E Murdije odvajaju djela od vjerovanja i kau da je

vjerovanje dovoljno izrei jezikom, da govorimo i da vjerujemo
srcem, te da djela kojima grijei ne tete njihovom imanu, Druga
strana koja je u suprotnosti od njihovog miljenja su haridije koji
su ubjeenja da ovjek koji uini veliki grijeh izlazi iz Islama.
Izmeu ove dvije grupe su mu'tezile; oni su ubjeenja da ovjek koji
uini veliki grijeh nije vjernik niti nevjernik, a ehli sunnet vel demat
su isto srednjeg miljenja, ali ne kao mu'tezile, pa kau: ''Onaj koji
uini veliki grijeh i koji izostavlja dunosti (vadibe) u Islamu zove
se vjernikom i kau on je vjernik grijenik ili vjernik sa umanjenim
imanom. Ehli Sunnet vel demat kau :''Da je iman izgovoriti jeziki
i da ono to se izgovori jezikom slijedi djelo.'' Takoer su miljenja
da se iman poveava i smanjuje; poveava se pokornou prema
Allahu U, a smanjuje se grijeenjem prema Allahu U.
E Ihsan je stalna svijest da nas Allah U kontrolie u svim
naim pokretima i situacijama.
E Definicija Islama:
1. Njegov prvi rukn je ehadet da nema boga osim Allaha U.
ehadet je klju kojim ovjek ulazi u ovu vjeru ko izgovori dva
ehadeta postaje musliman.
2. Obavljanje namaza podrazumijeva njegovo injenje; onako
kako je to nareeno te ustrajnost u njegova obavljanja
3. Davanje zekata: davanje zekata je izdvajanje dijela imetka
uz odreene uvjete, odreenim stranama, tj. onima, kojima je
propisano da se daje zekat.

4. Post: tj. post mjeseca ramazana svake godine.

5. Hadd.

E Definicija imana:

1. Iman u Allaha U: to je vjerovanje u Njegovo postojanje da

je On Tvorac svega; njegov Vlasnik i Upravitelj. Vjerovanje da nema
boanstva koje ima pravo da se oboava osim Njega, vjerovanje da
On ima lijepa imena i uzviena svojstva.
2. Iman u meleke: iman u njihovo postojanje i u sve ono o
emu su nas obavijestili Allah U i Poslanik o njima.
 3. Iman u Knjige: vjerovanje u njihovo postojanje i u ono o
emu nas je na Gospodar obavijestio povodom njih.
4. Iman u poslanike: vjerovanje u njihovo postojanje i u sve
ono o emu nas je obavijestio Allah U o njima.
5. Iman u Sudnji dan: iman u proivljenje nakon smrti,
obraun i nagraivanje odnosno kanjavanje.
6. Iman u kader: odredbu dobra i zla. Iman u kader se dijeli na
dva dijela, stepena:
I) Da vjerujemo da je Allah U presudio i odredio sve to e se
desiti i da e se to desiti taman onako kako je odredio.
II) Allah U je stvorio djela robova, tj. On je stvorio povode i
omoguio Svojim robovima da urade odreena djela. Imana ima 6
ruknova, ko negira jedan kafir je, a ruknove islama, uenjaci su se
podijelili po pitanju kufra onoga ko zanijee ili izostavi jedan.

O
Hadis br. 3.
Od Ibn Omera t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Islam je izgraen
na pet stvari: ehadetu da nema boga sem Allaha i da je Muhammed
Njegov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, haddu i
postu ramazana.''
(Muttefekun alejhi)

E Hadis je muttefekun alejhi (znai da su ga Buharija i

Muslim prenijeli od istog ashaba). Ovo su temelji na kojima se gradi
zgrada ili graevina, ostali dijelovi Islama su kao ostali dijelovi
zgrade, pa ako nedostaje dio ostatka graevine, graevina nije
potpuna, meutim, jo uvijek se zove graevina. Meutim, ovih pet
temelja padaju, ako ne postoje najvaniji, a to je ehadet. Iz ovog
razumijemo da Islam nije samo ovih pet ruknova; kao to je kua
jedno, a temelji drugo, jer, reeno je: 'Islam je izgraen'. Dva
ehadeta su najvei i najvaniji temelj na kojem se gradi Islam, pa ko
ima etiri preostala temelja, a nedostaje mu ehadet nije u Islamu,
meutim, onaj ko ima ehadete, a ne upotpunjuje preostale temelje,
mogue je da e mu oni koristiti na Sudnjem danu.

E Ako je reeno; etiri spomenuta temelja su izgraena na

ehadetu, pa kako e onda onaj na kome se gradi biti svrstan meu
one koji se grade na njemu u jednom nazivu? Odgovoreno je:
'dozvoljeno je izgraditi jednu stvar na drugoj, kad se na obje ove
stvari gradi trea.'

E Zato dihad nije spomenut u ovome hadisu? Allahov

Poslanik u jednom hadisu kae: ''A vrhunac njegov je dihad.''

E Kae dio uenjaka da je Poslanik ovaj hadis izrekao prije

nego je propisan dihad, dakle na poetku Islama kae hafiz Ibn
Hader da to miljenje nije tano, nego je pogreno, jer je obaveznost
dihada bila prije Bedra, a Bedr je bio u ramazanu 2. g.p.H. i u njoj je
propisan post, a zekat nakon toga, a hadd jo poslije toga.
Ovo miljenje zastupa Ibn Batal.* Dihad nije spomenut, jer je fardu
kifaje i ne postaje fardu ajn, osim u odreenim uvjetima.

E Zato nije spomenut iman u poslanike, meleke i dr.?

Odgovor: ''ehadet podrazumijeva vjerovanje Poslaniku u svemu s
im je doao i obavezuje na vjerovanje u sve to je spomenuo
Poslanik od stvari koje treba da se vjeruju.''
 E Zato je post spomenut zadnji iako je propisan prije
hadda? U Buharijevom rivajetu hadd je ispred posta, dok je kod
Muslima post pa hadd; do ovoga je dolo zato to prenosilac hadisa
koji govori o prednosti hadda, nad postom u redoslijedu prenosi
hadis u znaenju.

E Ovih pet temelja objedinjuje Islam zato to je 'ibadet u

sutini rije kao dva ehadeta, ili akcija kao post, namaz, ili
izdvajanje imetka kao zekat, ili sklop i jednih i drugih kao hadd.
Mnotvo je hadisa preneseno o obaveznosti namaza, a koji ukazuju,
da onaj ko ostavi namaz ini kufr. U Muslimovom Sahihu navodi se
hadis kojeg prenosi Dabir t da je Poslanik rekao: ''Izmeu ovjeka
kufra je ostavljanje namaza.'' Mu'az t prenosi da je Poslanik rekao:
''Vrhunac stvari je Islam, a njegov stup je namaz.'' Uinio je Poslanik
namaz ovdje stubom, poput stuba koji dri ator i bez kojeg bi se
ator sruio. Kae Omer ibnul-Hattab t: ''Nema nita od Islama onaj
ko ostavi namaz.'' (Biljee Malik i Ibn Ebi ejbe) Kae Abdullah ibn
ekik t: ''Ashabi Allahova Poslanika nisu ostavljanje iega,
smatrali kufrom, izuzev namaza.'' (Biljei Tirmizi, a hadis je sahih)

E to se tie stava onoga ko ostavlja namaz, ako ga ostavi

namjerno, njegov propis je da se ubija, kad kaemo namjerno,
podrazumijeva da negira njegovu obavezu, meutim, onaj ko vjeruje
da je namaz obavezan i ne obavlja ga iz nekih razloga; recimo zbog
lijenosti, stav veine uenjaka je da se ubija, ovaj stav je kod imama
Ahmeda, Malika i afije, meutim, povodom ubistva tog ovjeka,
razili su se. Kae imam Ahmed: ''Ta osoba se ubija zato to je kafir,
a ne to je had (eri'atska kazna),'' dok imam Malik i afija
smatraju da se ubija kao eri'atska kazna, a ne kao kafir, dok Ebu
Hanife smatra da se ne ubija, nego zatvara.

E to se tie pokajanja onoga ko ostavlja namaz, razili su se;

neki kau da mu se ostavi jedan namaz, a neki kau pet namaza, trei
kau tri dana, pa se tek onda ubije. Kae Ibn Tejmije: ''Stavi ovjeku
ma na glavu i pita, hoe li klanjati? pa on kae: Neu! pa
gdje tu ima imana?''

*(Ibn Hader spominje puno njegovih stavova u Fethul-bariju, a Ibn

Batal je ivio prije Ibn Hadera i tumaio je Buharijin Sahih.)
Ovo govorimo da se shvati vanost namaza, a ne da mi ponemo
provoditi kaznu nad ostavljaima namaza. to se tie proglaavanja
kafirom, radi nekog drugog islamskog rukna ili rukna Islama ulema
se razila; ima ih koji kafirom proglaavaju samo one koji ostavljaju
namaz; ima ih koji proglaavaju kafirom ako ostavi bilo koji od ovih
ruknova; ima ih koji ne proglaavaju kafirom, pa makar ostavio sve
ove ruknove, izuzev ehadeta.

E eri'atska kazna (had) ne mora biti dokaz kufra. Navedeni

hadis od Ibn Omera t se uzima kao dokaz da; ako jedno ime
podrazumijeva vie stvari, pa onda nedostaje jedna od tih stvari, ne
znai da je ime u potpunosti palo. Npr. ovjek kome je odsjeena
ruka, da li to znai da on vie nije ovjek? Ne, naravno, a tako je i sa
imanom. ovo pravilo je po ovom pitanju. Samim tim oni koji kau;
ako u iman ulaze djela, im bi jedno djelo nedostajalo iman bi
izgubio svoje znaenje grijee. Allah navodi primjer imana u
rijeima: ''Zar ne vidi kako Allah navodi primjer lijepa rije kao
lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu.''
(Ibrahim, 24. ajet) Kad se kae 'rije' u ovom ajetu, podrazumijeva se
rije tewhida, pod pojmom 'korijen' podrazumijeva se
ukorijenjenost tewhida u ljudskim srcima, a 'grane' su dobra djela
proizila iz njega. Allahov Poslanik navodi primjer vjernika i
poredi ga sa palmom (nahletun), pa ako bi falilo neto na palmi;
listovi ili plodovi, ona se ne bi prestala zvati palma, pa ak i ako
nedostaju navedene stvari. to se tie rijei ''ehadeta da nema boga
osim Allaha'' ovaj ehadet treba biti i srcem i jezikom.
Hadis br. 4.
Abdullah sin Mes'uda t veli: ''Priao nam je Boji Poslanik a on
je onaj koji istinu govori i kome se vjeruje: ''Stvaranje ovjeka biva u
utrobi majke njegove etrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena
'aleka', zatim bude isto toliko vremena kao komad mesa (mudga),
zatim Allah poalje meleka, pa mu udahne duu; i tom meleku
narede se etiri odredbe da zapie: nafaku (djeteta) i konac ivota (tj.
koliko e ivjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta)
sretan ili nesretan. Pa tako mi Allaha, osim koga nema drugog boga
jedan ovjek radi posao koji vodi Dennetu sve dotle dok ne bude
izmeu njega i Denneta lakat prostora, pa ga pretee ono to mu je
zapisano, pa pone se baviti poslom koji vodi u Vatru, pa ue u nju;
drugi ovjek opet radi posao, koji vodi vatri sve dotle dok izmeu
njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretee ono to mu je
zapisano, pa pone raditi posao koji vodi Dennetu, pa ue u
Dennet.'' (Biljee Buharija i Muslim)

E Ovo je veliki hadis koji objedinjuje stanja ovjeka od

poetka njegovog stvaranja i njegovog dolaska na ovaj svijet do
njegovog zavretka u vjenosti; ili u Dennetu ili u Vatri s obzirom na
ono ta je radio i ta je stekao na dunjaluku.

E Ovaj hadis ukazuje na to da zametak ide u tri razliita

razdoblja; u vremenskom periodu od 120 dana (etiri mjeseca).
Svakih etrdeset dana jedan ciklus se promjeni; u prvih etrdeset
dana on biva 'nutfeh' (tj. menij ili sperma, kap tekuine). U drugih
etrdeset dana on je 'aleka' 'aleka' je zgruana krv koja se kai za
ono to dodirne, naziva se 'aleka' (zakvaak) zato to se kai za
matericu majke. Kao to kae Allah : ''Stvara ovjeka od (ugruka)
zakvaka.'' (El-Alek, 2. ajet) U treih etrdeset dana on biva 'mudga'
'mudga' je komad mesa veliine zalogaja koji se moe savakati,
dolazi od rijei 'medaga' savakati, a zatim se udahne dua djetetu
nakon 120 dana i melek mu upie etiri stvari; nafaku, tj. ta e
sabrati od imetka na dunjaluku, edel, tj. koliko e trajati njegov
ivot, djelo, tj. da li e biti dobro ili loe, i da li je sretan ili nesretan
na Sudnjem danu ahiretskoj kui.
 E Allah spominje ove cikluse u Kur'anu: ''O ljudi, kako
moete sumnjati u oivljavanje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje,
zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa
vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u
materice smjetamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo
da se kao dojenad raate i da poslije do muevnog doba uzrastete;
jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas
zaboravljaju ono to saznaju. I vidi zemlju kako je zamrla, ali kad
na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno.'' (El-Hadd, 5. ajet) Takoer, kae
Allah : ''Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga
kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena
ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od
grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije
ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, pa neka je uzvien Allah,
najljepi Stvoritelj!'' (El-Mu'minun, 12-14. ajet) Mudrost stvaranja
insana od strane Allaha po ovom redoslijedu sa Njegovom
mogunou da ga stvori u potpunosti, cijelosti:

1) Tako je htio Allah .

2) Kako se njegova majka ne bi zamorila nosei ga.

3) Kako bi stvaranje ovjeka bilo u skladu sa stvaranjem

ostalih stvorenja u svemiru. Kaemo da svako stvorenje prolazi
odreene faze u svome odrastanju i rezultat toga je zasnovan
uzrocima koji su se prije dogodili, kao to je susretanje muke i
enske jedinke iste vrste.

4) Upozorenje od strane Allaha ljudima da tee ka

postepenom izvravanju stvari, a da ostave urbu.
 5) Tu je obavijest ljudima da se moralno upotpunjavanje
odvija kao to se odvija tjelesno upotpunjavanje, tj. svaki ovjek
treba teiti da se moralno upotpuni pratei odreene faze.

Udahnjivanje due

Udahnjivanje due u zametak biva nakon isteka 120 dana i zbog toga
je mudrost u prieku 'iddetu ene nakon to joj umre mu, koji traje
etiri mjeseca i deset dana; da se vidi da u njenoj materici nema
djeteta ili zametka. Dua je ono sa ime insan biva iv i o njoj
pojedinosti zna samo Allah . Kae Allah U: ''Pitaju te o dui. Reci:
ta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dano samo malo
znanja. (El-Isra', 85. ajet)

Allahovo znanje i obaveza vjerovanja u odredbu

Allah zna ono to je bilo i ono to e biti, i na osnovu ovog

potpunog znanja Allah je upisao u Knjigu opskrbu ovjeka koju e
on stei na dunjaluku, njegovo djelo; bilo ono dobro ili loe, njegov
ivot da li je kratak ili dug, i da li je on od sretnih ili nesretnih? Ovo
pisanje (pisanje etiri stvari nakon udahnjivanja due zametku)
jeste razliito pisanje od onog prvog kao to kae Poslanik : ''Allah
je odredio sudbine stvorenja na 50. 000 godina prije stvaranja
nebesa i Zemlje.'' (Biljei Muslim od Abdullaha ibn Amra t)

E U ovome hadisu se prenosi da se zapisivanje dogaa nakon

etiri mjeseca ili nakon tree faze etrdeset dana. Biljei se u drugim
rivajetima da zapisivanje biva u drugih etrdeset dana kao to se
biljei kod Muslima. Odgovor na ovo je:
 1) Moda se to razlikuje od zametka do zametka?

2) Sa izrazom summe (zatim); u ovom hadisu ravija moda

nije ciljao na redoslijed, nego je ciljao na nabrajanje. Prenosi se da se
ovaj zapis pie izmeu oiju zametka kao to to dolazi u hadisu
Omera t da je Poslanik rekao: ''a zatim mu se pie izmeu oiju o
onome to e doivjeti, pa ak i ako se spotakne.'' (Hadis je sahih, a
biljee ga Bezzar i Ibn Hibban)
Kao to dolazi da se zapisivanje vri na listovima, to biljei Muslim
od Huzejfe ibn Usejd t ''a zatim se saviju listovi, i u njima se nita
ne dodaje, niti oduzima.'' Vjerovatno da se zapisivanje vri i na
listove i izmeu oiju djeteta, tako da nema kontradikcije.

*Napomena! Kad kaemo: Allah je odredio ono to e biti na

osnovu Njegovog potpunog znanja to ne znai da On prisiljava
ljude na djela koja oni ine! Kae Allah u suri Ed-Dahr, 3. ajet: ''Mi
mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li e zahvalan ili
nezahvalan biti.''

Fikhski propisi koji su vezani za ovaj hadis

Koji je propis pobaenog zametka (abortusa)? Stanja u kojim se vri

pobaaj su sljedea:

1) Sluaj izbora ene. Ovakav pobaaj je dozvoljen u prvih

etrdeset dana, dok je zametak u obliku nutfe, a nije dozvoljen nakon
tih prvih etrdeset dana, zato to se u drugih etrdeset dana zametak
poinje formirati i kako koja faza prolazi zabrana pobaaja je sve
vea, naravno uz obostranu suglasnost branog para, a nije
dozvoljeno eni da to radi na svoju ruku!

2) Sluaj prinude. Stanje prinude biva u onom sluaju kada

postoji opravdan strah za enino zdravlje ili ivot, tako da se zametak
rtvuje zato to je on sporedan, dok je majka osnova.
 3) Prirodni pobaaj za koji nije vezan odreeni propis zato to
ena nema utjecaja na njega.

E Da li je ena koja je imala pobaaj ula u period nifasa?

Ukoliko je pobaeni zametak ve poeo da se formira u lik ovjeka, u
tom sluaju se smatra da je ona u nifasu. Presuda o tome daje se
porodilji. Ukoliko dijete ne poprimi oblik insana, nego bude samo u
obliku komada mesa, u tom sluaju e se ta krv smatrati pokvarenom
i za nju e vaiti propis ene u istihazi.

E Da li se klanja nad pobaenim zametkom? Ako se pobaaj

desi nakon udahnjivanja due, tj. nakon sto dvadeset dana, onda e
mu se klanjati denaza, zato to je ve bilo ivo bie koje je umrlo, pa
mu se klanja denaza, a ako se pobaaj desi prije udahnjivanja due
ukopat e se u zemlju i nee mu se klanjati denaza. Dokaz za
dozvoljenost pobaaja u prvih etrdeset dana za razliku od ostalih
faza. Ne postoji izriit dokaz u Kur'anu i Sunnetu vezan za ovu stvar
zbog ega se i desilo razilaenje uleme.

- Prvih etrdeset dana ne poinje formiranje djeteta, jer je

zametak tada u vidu mukareve sperme koja se sastala sa eninim
jajacem.
- U drugih etrdeset dana poinje se formirati dijete sa fazom
aleka - zakvaka tako da su uenjaci na period nutfe primijenili kijas
(analogiju) u skladu sa mes'elom o azlu (izbacivanje mukareve
sperme van enine materice) koji je dozvoljen, a u hadisu se navodi
da su ashabi govorili: ''inili smo *azl, a Kur'an se sputao.'' S
obzirom da je period aleke period u kome se dijete formira u
ovjeka koji ima vrijednost, time nije dozvoljeno njegovo
unitavanje, zato to unitavanje stvari jeste zabranjeno, osim u
sluaju potrebe.
 E U ovome hadisu vidimo da se srea ili nesrea ovjeka
upisuje i da je to odreeno u skladu sa djelima, a svakom je olakano
da ini ono za to je stvoren i to e ga odvesti u sreu ili nesreu.
Alija ibn ebi Talib t prenosi da je Poslanik rekao: ''Nema udahnute
due, a da joj Allah U nije propisao ulazak u Dennet ili Vatru i da je
upisan kao sretan ili nesretan, pa ree ovjek: Allahov Poslanie,
zato se ne oslonimo na nau odredbu i ne ostavimo djelo? Pa ree:
Radite, jer svakome je olakano ono za ta je stvoren! Oni koji su
sretni, njima se olakava djela sretnih, a nesretnima se olakava
djelo nesretnih, pa je prouio: ''Onome koji udjeljuje i ne grijei.''
(El-Lejl, 5. ajet biljee Buharija i Muslim)

*Podsjeamo da injenje azla nije dozvoljeno mukarcu, osim sa

dozvolom ene.
Bitan je konaan kraj ovo-dunjalukog ivota: tj. bitno je ta ovjek
zadnje uradi u ivotu, kao to se prenosi od Poslanika : ''Zaista su
djela prema njihovim zavrecima.'' (Biljei ga Buharija od Sehla ibn
Sa'da) Ono to se htjelo rei sa ''laktom'' jeste predstavljanje njegove
blizine smrti, a cilj ovoga hadisa jeste da se ovo deava kod malog
broja ljudi, a ne kod veine. Od Allahove U dobrote i milosti jeste da
je veina onih koji se mijenjaju sa loeg na dobro, dok se suprotno
rijetko deava. U ovo ulazi onaj koji je poeo raditi djela stanovnika
Vatre sa kufrom ili u vidu nepokornosti, ali se oni razlikuju po
vremenu koje e provesti u Vatri, jer kafir e biti vjeno u Vatri, dok
e grjenik, ukoliko umre na tewhidu, izai iz nje. U nekim hadisima
dolazi: ''jedan ovjek radi posao koji vodi Dennetu'' - (po onome to
se ljudima ini), a to je znak da unutranjost moe biti suprotna od
vanjtine i da je lo zavretak, i da lo zavretak biva uzrokovan
unutranjom prljavtinom koju ljudi ne vide, zbog toga su se mnogi
od selefa bojali loeg zavretka, a Poslanik je esto govorio u
svojim dovama: O Ti, koji okree srca, uvrsti moje srce u Tvojoj
vjeri! pa mu rekoe: ''Allahov Vjerovjesnie, mi smo povjerovali u
tebe i u ono sa ime si doao, pa da li se boji za nas? '' pa ree:
Da, srca se nalaze izmeu dva prsta Milostivog i On ih okree
onako kako hoe. (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed i Tirmizi od
Enesa t)

Koristi ovog hadisa:

1) Potvrivanje odredbe.

2) Tewba ponitava prijanje grijehe.

3) Ko umre na neemu, o njemu se sudi po tome, svejedno

bilo dobro ili loe, s tim to su grjenici (osim kufra) pod Allahovom
eljom.

4) Trud u injenju iskrenih djela radi Allaha i uvanje od

rija'a.

5) Ostavljanje samo-opinjenosti svojim djelima i pouzdanja

u Allahovu plemenitost, uz priznavanje da je to sve Njegova
blagodat.

O
Hadis br. 5.
Od Ai'e, radijallahu anha, se prenosi da je Allahov Poslanik
rekao: ''Ko god postavi u ovoj naoj stvari ono to nije od nje, to se
odbacuje!'' U drugoj predaji (rivajetu) veli: ''Ko uradi jedan posao s
kojim se ne poklapa naa stvar, taj je posao odbaen.'' (Buharija i
Muslim)

Ovaj hadis je jedan od glavnih temelja Islama i on je poput

vage za djela u njihovoj vanjtini, kao to je hadis: ''Zaista se djela
cijene prema namjeri'' vaga za unutranjost (sr) djela i kao to za
svako djelo sa ijim injenjem ovjek ne eli Allahovo
zadovoljstvo, nee biti nagraen. Isto tako, za svako djelo koje ne
nalazi potvrdu kod Allaha i Njegovog Poslanika bit e odbijeno, i
svako ko uvede u vjeru neto to nije od nje, to logino ne biva
vjerom.
Znaenje ovoga hadisa jeste: ''ije djelo bude van eri'ata i
ne bude vezano za njega ono se odbacuje.''

Djela se dijele na dvije vrste:

1) 'Ibadeti.

2) Mu'amelati.

to se tie 'ibadeta, ono to od njih izlazi izvan propisa

Allaha i Njegovog Poslanika u potpunosti, to se odbija, i ovo
obuhvata Allahov govor: ''Zar oni da imaju bogove koji im
propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio? Da nije Rijei prije
izreene, meu njima bi ve bilo presueno. A nevjernike, doista,
eka patnja nesnosna.'' (E-ura, 21. ajet)

Npr. kao onaj koji se pribliava Allahu sluanjem pjesama i

muzike ili plesom, a isto tako kao i onaj koji se pribliava Allahu
'ibadetom koji je posebno zabranjen; kao to je post na dan Bajrama,
ili klanjanje namaza u vremenima zabrane. to se tie onoga koji ini
djelo koje je u osnovi propisano, a nakon toga ubaci neto to nije
propisano, takav se, takoer, raziao od eri'ata u mjeri u kojoj je
uveo novu stvar, pa ako je ono to je uveo uvjetovalo pokvarenost
djela, tada se to djelo odbija. Npr. ostavljanje tahareta (ienja) za
namaz, ili kvarenje ruku'a i sedde ovakvome se djelo odbija, a ako
uradi neto to ne uvjetuje kvarenje djela, kao to je ostavljanje farz-
namaza u dem'atu, tada se za to djelo ne kae da je odbijeno, nego je
krnjavo. Ako ovjek doda, na eri'atom propisano djelo, neto to
nije propisano, tada se taj dodatak njemu vraa, i ovaj dodatak
ponekad kvari, a ponekad ne kvari djelo, kao kada ovjek namjerno u
namazu doda jedan rekat, tada e mu namaz biti pokvaren, a onaj ko
uzme abdest, perui svaki organ po etiri puta, ili posti no zajedno
sa danom, ovakav dodatak ne kvari djelo, ali ovjek biva grjean
zbog njega.

- Mes'ela iz usuli fikha. Da li zabrana uvjetuje pokvarenost

djela, tj. ako Zakonodavac neto zabrani, a mukellef to uradi, da li
e to pokvariti djelo koje je zabranjeno? Neka ulema su ovo uzeli
openito, govorei da zabrana nekog djela uvjetuje pokvarenost tog
djela, tj. ako Zakonodavac neto zabrani, onda to djelo nije
primljeno, dok drugi stavljaju razliku i kau: ''Ako je zabrana vezana
posebno za 'ibadet, onda ga kvari, dok u suprotnom, ako nije vezano
za 'ibadet, tada ga ne kvari.'' Namaz bez tahareta ili u drugom
smjeru osim Kible, jeste pokvaren, dok onaj koji klanja na otetoj
zemlji ili u otetoj odjei, ili uzme abdest sa otetom vodom, takav
postupak nee pokvariti namaz. Isto tako i post kvari spolni odnos,
jedenje i pijenje, ali ga ne kvare la, ogovaranje i prenoenje tuih
rijei.
Novotarije u mu'amelatima (odnosi izmeu ljudi)

Osnova u mu'amelatima je dozvoljenost, i pokvarenost

mu'amelata u mu'amelatima ne biva niim osim sa eri'atskim
dokazom. injenje novotarije u mu'amelatima biva na vie naina:

1) Ono to mijenja njihovo stanje i ovi mu'amelati se ne

prihvataju, npr. ako ljudi za zinaluk (blud) odrede novanu kaznu.
Zbog toga je Poslanik , ovjeku koji je htio da otkupi svoga sina sa
100 ovaca i jednim slugom, nakon to je uinio zinaluk sa suprugom
njegovog najamnog radnika, rekao: ''Sto ovaca i sluga se tebi
vraaju, a na tvom sinu je da mu se udari sto bieva i da bude
protjeran godinu dana.'' (Biljee Buharija i Muslim od Ebu Hurejre
t i Zejda ibn Halida el-Duhenija t)

2) Sklapanje zabranjenih ugovora kojih ima tri vrste:

 a) U biti onoga to se ugovara nije svojstveno da se sklapa
ugovor, npr. sklapanje braka sa onim s kojim je zabranjeno sklapanje
braka zbog rodbinske veze, tazbinstva po mlijeku ili spajanja (npr.
spajanje izmeu dvije sestre, ili ene i njene tetke, amidince)
ovakav ugovor je batil (neispravan), zato to je u njima prekoraenje
Allahovog prava Koji je ove stvari zabranio.

b) Ne postojanje jednog uvjeta ugovora koji se ne izostavlja,

pa ak i uz meusobnu suglasnost partnera, poput sklapanja braka sa
enom u 'iddetu, ili sklapanje braka bez velija, i ovaj ugovor je
neispravan.

c) Ugovori kojima se nanosi nasilje jednoj strani, poput

udavanja tienice od strane velija bez njenog pristanka. Ovakav
ugovor u vezi ispravnosti ili neispravnosti je vezan za prihvatanje ili
odbijanje onoga ije je pravo ugroeno, pa ako bude zadovoljna s tim
ugovor e biti ispravan, a ako ne bude ugovor je neispravan.
Takoer i onaj ko potroi tui novac ili imetak u trgovini ili u sadaki,
onda se odluka vraa na vlasnika imetka.

Nije svaki 'ibadet propisan za odreeno vrijeme i odreenu priliku

dozvoljen za neko drugo vrijeme ili priliku

Otkrivanje glave i stajanje na Arefatu je od obreda hadda i

nije dozvoljeno raditi ove stvari sa ciljem injenja 'ibadeta mimo
vremena hadda i mjesta za njegovo obavljanje, npr. da stanem na
Igman otkrivene glave i da tu dovim Allahu .

Hadis br. 6.
Nu'man ibn Beir t veli: ''uo sam Boijeg Poslanika gdje
veli: to je dozvoljeno (halal) jasno je, a to je zabranjeno (haram)
jasno je, a meu njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju.
Ko ih se uuva, taj je sauvao svoju vjeru i ast, a ko se upusti u
njih, zapast e u ono to je zabranjeno. Isto tako kao pastir koji uva
stado oko zabranjene zemlje, moe asom da mu umakne stado i pase
na njoj. Svaki vladar ima svoju, drugima zabranjenu, zemlju
(ispau), a Boija, zabranjena, zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu
ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada
je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce. (Biljei
Muslim) Halal je jasan, haram je jasan, a izmeu njih su sumnjive
stvari koje mnogi ne poznaju. Znaenje ovoga jeste: Da je isti
halal jasan i u njemu nema nikakve sumnje, a isto tako i isti haram
je jasan, ali izmeu ove dvije stvari ima nejasnih stvari mnogim
ljudima koji ne znaju da li su one halal ili haram, dok onima koji
posjeduju znanje te stvari nisu nejasne i sumnjive i oni znaju na kojoj
strani su te stvari; da li su haram ili halal. to se tie istog halala on
je poput jedenja i pijenja lijepih stvari (halal stvari) i oblaenje onoga
za im imamo potrebu, a nije neisto ili zabranjeno. Jasni, tj. isti
haram: poput jedenja crkotine, krvi, svinjskog mesa, pijenja alkohola,
oblaenja svile za mukarce, kamata i otimanje imetka. to se tie
sumnjivih (nejasnih) stvari one su poput jedenja, pijenja ili
oblaenja stvari oko kojih su se uenjaci razili u njihovoj
dozvoljenosti ili zabranjenosti: poput jedenja mesa konja, mazge i
magarca, pijenje turije (turija nastaje kada u vodu stavimo neko
voe koje unutra ostane nekoliko dana, a nakon nekoliko dana se
pije), oblaenje i koritenje koa divljih ivotinja. Allah je u Svojoj
Knjizi objavio ono to trebamo znati od halala i harama, Allah kae:
''I objavili smo ti Knjigu u kojoj ti pojanjavamo sve stvari.'' Zatim
Allah kae: ''To vam Allah objanjava da ne zalutate.'' (En-Nisa',
176. ajet) A isto tako putem Svoga Poslanika nam je pojasnio ono
to trebamo znati. Kae Allah : ''A tebi objavljujemo Kur'an da bi
objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili.''
(En-Nahl, 44. ajet)

Poslanik nije umro sve dok mu Allah nije upotpunio

njegovu vjeru i njegovom Ummetu, Allah kae: ''Sada sam vam
vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.'' (El-Maide, 3. ajet)
Dakle, Allah i Njegov Poslanik su objasnili ovome Ummetu ono
to trebaju znati od halala ili harama, ali i pored toga uenjaci se
razilaze u propisu mnogih stvari i ovo razilaenje se deava iz
sljedeih razloga:

1) Nekada tekst nije dopro do uenjaka ili je dopro, ali ga ne

smatra ispravnim.

2) Nekada se prenesu dva teksta i jedan dozvoljava neto, a

drugi to zabranjuje, pa jedan uenjak zauzme stav po jednom tekstu,
a drugi po drugom tekstu, ili dva teksta dopru do jednog uenjaka, ali
on ne zna njihov historijat, jer onaj koji je prije izreen biva
derogiran, dok je drugi derogirajui prije ili poslije.

3) Od razloga za razilaenje uleme jeste nepostojanje jasnog

dokaza vezanog za odreenu mes'elu, nego se propis tada uzima iz
openitog pravila; ili prema razumijevanju, ili na osnovu kijasa
(analogije), tako da se razumijevanje uleme u odnosu na ove stvari
uveliko razlikuje.

4) Postoje mes'ele kod kojih je prenesena naredba ili zabrana,

tako da se uenjaci razilaze oko toga koji je to stepen naredbe ili
zabrane, tj. da li je naredba u smislu obaveze ili poeljnosti i da li je
zabrana u smislu zabrane ili prezrenosti? Unato tome u Ummetu
mora postojati uenjak iji e stav odgovarati istini, tako da e on
poznavati ovaj propis, dok e u vezi sa drugima ova stvar biti samo
priinjavanje to je zbog toga to se ovaj Ummet nee okupiti na
zabludi. Nekada stvari mogu biti nejasne, a izlaz iz te nejasnoe moe
biti u vraanju stvari na njenu osnovu npr. ono emu je osnova
dozvoljenost, kao to su istoa vode, odjee i zemlje, a ono emu je
osnova zabranjenost kao to su ene ili ivotinjsko meso1 ukoliko se
sumnja u njega, u tom sluaju ovjek e se vratiti na osnovu, a to je
uvanje od tih stvari. Poslanik je rekao vezano za ovjeka kojem se
priinjavalo da neto osjeti u namazu: ''Ne prekidaj namaz sve dotle
dok ne uje zvuk ili ne osjeti miris.''
1
Npr. Ako ti doe meso od ivotinje za koju ne zna kako je zaklana,
tada si obavezan da ostavi takvo meso. Takva je stvar i kada su u
pitanju ene. Npr. Ako ovjek eli da se oeni nekom enom s kojom
su zajedno i druge ene, a ne zna koja od tih ena je njegova sestra,
duan je da ih sve ostavi i da se ne eni ni sa jednom.

Kao to je Poslanik zabranio da lovac jede ubijenu ivotinju

na kojoj je naao ranu od tueg oruja ili kod koje je naao tueg psa,
ili ako je naao ivotinju (npr. pticu) koju je on upucao, a ona upala u
vodu, pa nije siguran da li je umrla od pucnja ili guenja u vodi.
Odreene sumnjive stvari se nekim ljudima mogu jasno
uiniti dozvoljenim ili zabranjenim i to je zbog toga to oni imaju
vie znanja od drugih. Oni koji ne poznaju propis dijele se na dvije
skupine:

1) Oni koji se usteu od te stvari zbog njene sumnjivosti.

2) Oni koji su ubjeeni u propis koji nije u stvarnosti.

Govor Poslanika : ''Ko se sauva od sumnjivih stvari

sauvao je svoju vjeru i svoju ast, a onaj koji upadne u sumnjive
stvari upao je u haram.'' Poslanik je podijelio ljude u vezi sa
sumnjivim stvarima na dvije vrste:

1) Oni koji se uvaju sumnjivih stvari, a znaenje rijei

istebrae dolazi kao onaj koji uva svoju vjeru i ast od manjkavosti.

2) Oni koji upadaju u sumnjive stvari, iako je ona po

njihovom miljenju sumnjiva stvar to se tie onoga koji ini neku
stvar koja je kod ljudi sumnjiva ali je njemu jasna (on je ne vidi
sumnjivom), on kod Allaha nema grijeha, meutim, ako se ovjek
boji govora ljudi o tome, njegovo ostavljanje te stvari e biti stvari
kojom je uvao svoju vjeru i ast, kao sluaj Poslanika kada je bio
u 'itikafu, pa mu je Safija, radijallahu anha, dola u posjetu i kad je
htjela da ide kui on ju je ispratio, pa su naila dvojica ashaba, te im
je Poslanik rekao: Ovo je Safija, Hujejova kerka. da oni
poslije toga ne bi sumnjali da je on bio sa tuom enom.

Govor Poslanika : '' upao je u haram '' se tumai na dva

znaenja:

1) To je zbog toga to injenje sumnjivog djela uz ubjeenje

da je to sumnjiva stvar moe odvesti u injenje jasnog i opasnijeg
grijeha za koji on vjeruje da je haram. To upadanje u jasni haram se
odvija postepeno.

2) Onaj koji ini sumnjivu stvar, pri tome ne znajui da li je

ona zabranjena ili dozvoljena, nije siguran da nee upasti u haram,
tako da moe upasti u haram i ne znajui.

Govor Poslanika : '' kao pastir koji uva stado '' jeste
primjer koji je Poslanik naveo za onoga koji je upao u sumnjive
stvari. Hima znai ograeno podruje koje pripada vladarima i u koje
je zabranjen pristup ostalima. Sa ovim hadisom se dokazuje pravilo
kojim se ograniavaju putovi koji vode u zabranjene stvari. Dokaz za
to u eri'atu je zabranjenost male koliine onoga to opija u velikoj
koliini, kao i zabrana osamljivanja sa strankinjom.
 Govor Poslanika : ''Zaista u tijelu ima jedan komad mesa
'' ukazuje na to da je dobro, ili ispravnost roba, posljedica
ispravnosti njegovog srca, pa ako je dobro njegovo srce, njegova
djela e biti ispravna i suprotno. Kae Allah : ''Na Dan kada nee
nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo e onaj koji Allahu
srca ista doe spasen biti." (E-u'ara 88/89. ajet)

Tjelesni pokreti prate srane kretnje i njegovu volju. Kae

Hasan el-Basri, rahimehullah: ''Nisam pogledao svojim oima,
niti sam izgovorio svojim jezikom, niti sam dodirnuo svojom
rukom, niti sam zakoraio svojom nogom sve dok ne razmislim
da li je to pokornost ili nepokornost, pa ako je pokornost
krenuo sam naprijed, a ako je nepokornost ustuknuo sam.''

Hadis br. 7.
Od Temima ed-Darija t se prenosi da je Allahov Poslanik
rekao: ''Vjera je savjetovanje.'' mi mu rekosmo: ''Kome Allahov
Poslanie?'' pa odgovori: ''Allahu Uzvienom, Njegovoj Knjizi,
Njegovu Poslaniku, starjeinama muslimana i ostalim
muslimanima.'' (Biljei Muslim)

Poslanik nas obavjetava da je vjera en-Nasiha, to ukazuje

da nasihat objedinjuje osobine Islama, imana i ihsana koji se navode
u Dibrilovom u hadisu. Nasihat ne znai bukvalno savjet osnovno
znaenje je iskrenost (ihlas).

Nasihat Allahu jeste priznavanje Njegovog jedinstva, i

Njegovo opisivanje sa osobinama potpunosti i uzvienosti, i
negiranjem u vezi sa Njim U svega to je u suprotnosti s tim ili onoga
to uskrauje potpunost tih osobina, izbjegavanje injenja
nepokornosti Njemu , izvravanje pokornosti Njemu sa iskrenou,
ljubav i mrnja u Njegovo ime, i borba protiv onih koji ne vjeruju u
Njega, pozivanje i bodrenje na injenje svih ovih stvari koje smo do
sada naveli.

Nasihat Allahovoj Knjizi jeste vjerovanje u nju, njeno

velianje i uenje kako to ona zasluuje, izvravanje njenih naredbi i
klonjenje od njenih zabrana, razumijevanje njenih pouka i primjera
(pod ovim se podrazumijeva ono to nam Kur'an predstavlja u smislu
pouka i primjera), razmiljanje o njenim ajetima, pozivanje ka njoj, tj.
pozivanje Allahovoj Knjizi, da vjeruju i rade po njoj, otklanjanje
iskrivljivanja Kur'ana koji dolaze od strane onih koji pretjeruju i
otklanjanje mahana onih koji ne vjeruju u nju.

Nasihat Allahovom Poslaniku jeste vjerovanje u njega i

ono s ime je on u doao, pokoravanje njemu i njegovo velianje.
Allah kae: ''Mi aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca
radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje da u Allaha i
Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga
veliate i da Ga ujutro i naveer hvalite.'' (El-Feth, 8/9. ajet)
 Pridravanje pokornosti njemu, jer Allah kae: ''Onaj ko se
pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okree
pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.'' (En-Nisa', 80. ajet)

Oivljavanje njegovog sunneta i irenje njegovih poruka,

neprijateljstvo protiv onih koji napadaju njega i njegov sunnet, i
prijateljevanje sa onima koji prijateljuju sa Allahovim Poslanikom i
njegovim sunnetom, primanje njegovih osobina i ponaanje u skladu
sa njegovim moralom, ljubav prema njegovoj porodici i ashabima y.

Nasihat voama muslimana jeste njihovo pomaganje na

dobru, pokoravanje njima u dobru i opominjanje na njega,
opominjanje i savjetovanje na blag nain, klonjenje napada na njih
(pobune), upuivanje dove Allahu , kako bi ih naveo da rade dobro.

Nasihat muslimanskim masama upuivanjem ka njihovim

interesima, poduavanje stvarima koje su vezane za njihov dunjaluk i
Ahiret, zaklanjanje njihovih sramota, izvravanje njihovih potreba i
pomaganje protiv njihovih neprijatelja, klonjenje od varanja i zavisti
prema njima.

Hadis br. 8.
Abdullah sin Omerov t pria da je Allahov Poslanik rekao:
''Nareeno mi je da se protiv ljudi borim sve dok oni ne posvjedoe
da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i
dok ne ponu klanjati namaz i davati zekat. Ukoliko to uine i
ukoliko se na drugi nain ne ogrijee prema Islamu, od mene e im
biti poteeni ivoti i imeci, a raun e polagati pred Uzvienim
Allahom.'' (Biljee Buhari i Muslim) a Buhari jedini prenosi:
''osim u sluaju prava Islama.'' Allahov Poslanik u ovom hadisu
nareuje borbu protiv ljudi. Ono to se cilja pod izrazom ljudi jesu
murici, bili oni Arapi ili neki drugi mnogoboci. Ali to se tie ehlu-
l-kitabija njima se dozvoljava da ostanu na svojoj vjeri.

ta uva krv i imetak?

1) Izgovaranje dva ehadeta. Allahov Poslanik je prekorio
Usamu ibn Zejda t zbog ubijanja ovjeka koji je izgovorio la ilahe
illallah.

2) Obavljanje namaza zbog govora u ovom hadisu: '' i dok

ne ponu klanjati namaz '', a obavljanje namaza se sastoji u tome to
emo biti redovni u njegovom klanjanju uz potivanje njegovih
artova i ruknova.

3) Davanje zekata zbog govora u ovom hadisu: '' i dok ne

ponu davati zekat '', pa onaj koji bude davao zekat sauvat e svoj
imetak i krv, a onaj koji negira njegovu obaveznost poinio je
nevjerstvo. Onaj koji uskrati davanje zekata, priznajui u isto vrijeme
da je to obavezno, ini grijeh, ali ne i nevjerstvo. Od njega e se zekat
uzeti na silu ili e se ubiti. Ebu Bekr t je rekao: ''Tako mi Allaha,
borit u se protiv onih koji prave razliku izmeu namaza i zekata.''
Kae Allah : ''Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat
davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je.''
(Et-Tewba, 5. ajet)
 4) Pridravanje ostalih prava Islama prema ovjeku. Ebu Bekr
t je zakljuio na osnovu govora Allahovog Poslanika : ''Osim u
sluaju prava Islama '', da mu je dozvoljeno da se bori protiv onih
koji uskrate davanje zekata. Neki uenjaci smatraju da je dozvoljeno
voditi borbu protiv ljudi koji ne izvravaju nareeni post i hadd na
osnovu ovoga hadisa. Od prava Islama su one stvari koje ako ih
musliman uini tada njegov imetak i krv postaju dozvoljeni. Kao to
je ubojstvo ovjeka, injenje bluda nakon sklapanja branog ugovora,
odmetnitvo. Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda t da je Allahov
Poslanik rekao: ''Krv ovjeka muslimana koji svjedoi da nema
drugog boanstva osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik nije
dozvoljena, osim u jednom od tri sluaja: enjeni bludnik, ivot za
ivot, onaj ko ostavi svoju vjeru i razie se od demata (zajednice).''
(Biljee Buhari i Muslim)

Mi sudimo po vanjtini, a Allah po nutrini

Govor Poslanika : A njihov obraun je kod Uzvienog

Allaha. ukazuje na to da je onaj koji javno oituje Islam i obavlja
svoje dunosti sauvan u svome ivotu i imetku. Ako je ciljao svojim
Islamom Allahovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu on je tada
mu'min, a ako je sa svojim Islamom ciljao traenje spasa od ubijanja
njegova unutranjost (nijet) je Allahu poznata. Isto tako onaj koji
klanja bez istoe (bez tahareta) ili se omrsi u Ramazanu u svojoj
kui, a u isto vrijeme tvrdi da je posta. A iz ovog hadisa su sljedee
koristi:

1) U hadisu je odgovor na tvrdnju murdija da za postojanje

imana nisu potrebna djela, zato je imam Buhari, rahimehullah, u
svome Sahihu naveo ovaj hadis u poglavlju o imanu, kako bi time
odgovorio na ovaj murdijski stav.

2) Vanjska djela se prihvataju od ljudi, a njihovu unutranjost

(nijete) ostavljamo Allahu .
 3) Ne smiju se proglaavati nevjernicima novotari koji
priznaju Allahovo jedinstvo (tewhid) i koji obavljaju njegove obrede.
Hadis br. 9.
Od Ebu Hurejre t se biljei u Buhariji i Muslimu da je rekao:
''uo sam Boijeg Poslanika gdje veli: to sam vam zabranio
klonite ga se, a to sam vam naredio vrite koliko moete, jer nita
nije unitilo one to su prije vas bili, nego mnoga suvina pitanja i
nepokoravanje vjerovjesnicima.

Razlog izgovaranje hadisa Poslanik je rekao: Ljudi,

Allah vam je uinio hadd obaveznim, pa ga obavljajte. pa je
jedan ovjek upitao: ''Da li svake godine, Boiji Poslanie ?'' pa je
Poslanik utio, tako da je ovjek tri puta ponovio pitanje. I tada je
Poslanik rekao: Da vam kaem da, bio bi tada obavezan (svake
godine), a da je obavezan (svake godine) ne biste ga mogli izvriti, a
zatim je rekao ovaj hadis.'' U drugom rivajetu je rekao: Ne pitajte
me ono na emu vas ostavim (ono to vam ne naredim).

Govor Poslanika : ta sam vam zabranio klonite ga se

ukazuje na to da je zabrana vanija od naredbe ostavljanje
zabranjenih stvari je vanije od injenja nareenih, zato to Allah
nije dao olakicu u injenju zabranjenih stvari, meutim, naredba za
vrenje nareenog je ograniena sa mogunou ovjeka da je izvri,
a izvravanje naredbe ne biva osim uz injenje nareenog djela, dok
postojanje djela mora biti utemeljeno na odreenim uvjetima od kojih
neki nekada nisu izvrivi. Jahja Ibn Ebi Kesir, rahimehullah, je rekao:
Znanje se ne moe dobiti odmaranjem tijela. (Biljei Muslim)

Zbog toga je Allah izvravanje nareenog stavio u ovisnost

o mogunosti Allah kae: ''Zato se Allaha bojte koliko god
moete.'' (Et-Tagabun, 16. ajet)
 zatim kae Uzvieni : ''Hodoastiti hram duan je, Allaha
radi, svaki onaj koji je u mogunosti.'' (Ali 'Imran, 97. ajet)

A to se tie zabrane sa njom se cilja na nepostojanje djela

koje je ujedno i osnova. Ono to se zabranom trai jeste konstantnost
u odravanju stanja u kojem djelo ne postoji, a to je mogue. Allah
ne zaduuje Svoja stvorenja djelima koja oni ne mogu izvriti i s toga
im nije naredio mnoga djela zbog tegobe koju bi imali u njihovom
izvravanju, a sve to kako bi im olakao iz Svoje milosti. to se tie
zabrana njihovo injenje niko ne moe opravdati snagom svojih
strasti i nagona, nego je Allah naredio ostavljanje svega onoga to je
zabranio u svakoj situaciji, a ono to je dozvolio u sluaju nude ne
moe biti dozvoljeno kada opasnost prestane. Rekao je Poslanik :
''Ako sam vam neto naredio uradite to koliko moete!'' Ova reenica
ukazuje na to da onaj koji ne moe da radi kompletnu stvar koja je
nareena, nego moe da radi samo jedan dio nareenog na njemu je
obaveza da radi ono to je u njegovoj mogunosti, npr. u poglavlju
istoe kad je ovjek u stanju da uzme jedan dio istoe, a drugi dio
nije u stanju da uradi kao nepostojanje vode ili zbog bolesti on e
oistiti vodom koliko je u stanju, a za ostatak e uzeti mesh. to se
tie namaza: ko ne moe da klanja stojei klanjat e sjedei, a ako ne
moe ni sjedei onda leei. to se tie posta, ako moe da posti dio
dana on nije obavezan da posti, jer je Allah naredio da se posti
cijeli dan, a ne samo dio dana. Iz ovog hadisa uenjaci fikha su
izvukli pravilo da nemogunost izvravanja jedne obaveze ne
iskljuuje obavezu izvravanja onog to se moe uraditi.

Mnotvo pitanja

Pitanja koja su uzrok unitenja:

 1) Pitanja o onome to je preutio eri'at i nije ih pojasnio ili
obznanio, jer je Allah u Svojoj Knjizi pojasnio sve to je potrebno
ljudima.

2) Pitanja od kojih nema koristi, niti potrebe. Kao ovjek koji

je pitao Poslanika ko je moj otac? pa ree Poslanik : ''Zove se
Huzafe.'' (Biljei Muslim)

3) Pitanja s kojima se eli isprovocirati. Kao to prenosi Ibn

Abbas t da je ovjek upitao Poslanika : ''Gdje je moja deva.''
elei s tim da isprovocira Poslanika .

4) Pitanja o stvarima koje se nisu desile. Zbog toga trebalo bi

da musliman da se brine o onom to je dolo od Allaha i Njegovog
Poslanika , zatim treba trud da bi to shvatio, da potvruje to i radi
po tome, te da ne pita puno o stvarima koje se nee desiti, pa da se
onda brine o tim stvarima traei odgovor za to.

5) Previe pitanja iz inada i prkosa, kao to se desilo Benu

Israilu kada im je Allah naredio da zakolju bilo koju kravu, zbog
njihovih pretjeranih pitanja Allah im je oteao ono to im je u
poetku bio naredio. Pa kae Allah U: ''A kada je Musa rekao
narodu svome: Allah vam nareuje da zakoljete kravu, - oni
upitae: Zbija li ti to s nama alu? Ne dao mi Allah da budem
neznalica! ree on: Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, -
rekoe da nam objasni kojih godina ona treba da bude. On kae
odgovori on da ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada,
nego izmeu toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas trai!
Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, - rekoe da nam objasni
kakve boje treba da bude. On poruuje odgovori on da ta
krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je
vide. Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, - rekoe da nam
objasni kakva jo treba da bude, jer, nama krave izgledaju sline, a
mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai. On poruuje
ree on da ta krava ne smije da bude istroena oranjem zemlje i
natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega.
E sad si je opisao kako treba! rekoe, pa je zaklae, i jedva to
uinie.'' (El-Beqare, 68-71. ajet)

6) Pitanja o onome to je Allah sakrio od Svojih stvorenja iz

Svoje mudrosti, kao pitanje o tajni kada i kadera, pa npr. kada je
Sudnji dan, zatim o dui i o kakvoi Sudnjeg dana. Ona pitanja koja
su mimo ovih pitanja to treba da pitamo. Kae Allah : ''Pitajte ehlu-
l-kitabije ako ne znate.'' Musliman treba da pita o stvarima koje su
njemu potrebne i koje mu se dogaaju, npr. ovjek koji ima ranu na
ruci i ne zna kako e uzeti abdest on treba da pita o tome, takoer je
dozvoljeno da pitamo o stvarima koje oekujemo da e se desiti.
Ashabi y su pitali Allahovog Poslanika koje se nisu deavale, ali su
oekivali da se one dese: Poslanik je obavijestio da e biti vladara
koji e odgaati namaz do pred kraj njegovog vakta, pa su ashabi y
upitali: ''Kako emo klanjati?'' pa je Poslanik odgovorio:
Klanjajte namaz u njegovo vrijeme, zatim klanjajte sa njima!
Govor Poslanika : ''I nepokoravanje vjerovjesnicima.'' a obaveza
je muslimanima da ne budemo ne pokorni Poslaniku , tj. da se
pokoravamo onome to je naredio i da se klonimo onoga to je on
zabranio i da nikada ne raspravljamo o njegovom Sunnetu, osim ako
tu ima nauni cilj. Koristi ovog hadisa su:

1) U osnovi je nepostojanje vadiba ili propisa prije dolaska

eri'ata, kao to kae Poslanik : Nemojte me pitati dok vam neto
ne naredim! Ovo je ono to je ispravno kod veine uleme usulu-l-
fikha, kao to kae Allah : ''Mi ne bi kaznili nikoga dok ne bi poslali
poslanika.''

2) Da se brinemo o onome to nam je trenutno potrebno i da

se ne brinemo o stvarima koje ne oekujemo da e nam se desiti.
 3) Obaveznost hadda u ivotu je samo jedan put.

Hadis br. 10.

Od Ebu Hurejre t se prenosi da je rekao Boiji Poslanik :
''Allah je Tajjib (ist) i ne prima nita osim isto. Uzvieni Allah je
naredio vjernicima isto to je naredio poslanicima. Kae Allah u
Kur'anu: ''O poslanici, jedite to je lijepo (dozvoljeno), a radite to
je dobro'' (El-Mu'minun, 51. ajet) Kae Allah : ''O vjernici, jedite
od lijepih (dozvoljenih) jela koje sam vam Ja podijelio i zahvaljujte
Bogu ako samo Njega oboavate.'' (El-Beqare, 172. ajet) veli Ebu
Hurejre t, zatim spomenu Boiji Poslanik ovjeka koji dugo putuje,
rasupan, pranjav, prui ruke nebu govorei: ''Gospodaru,
Gospodaru!'' a jelo mu haram, pie mu haram, odjea mu haram i
odhranjen je sa haramom, pa odkle e se njegova molba usliati!''
(Biljei Muslim)

Govor Poslanika : ''Allah je Tajjib (ist)'' znai da je Allah

Svet i ist od manjkavosti, nedostataka i mahana, i ovo je kao to
kae Allah U: ''estite ene su za estite mukarce, a estiti
mukarci za estite ene, oni nisu krivi za ono to o njima govore''
(En-Nur, 26. ajet) ovo znai da su isti od prljavtine i grijeha.
Govor Poslanika : ''i ne prima nita osim lijepo.'' to znai od
sadake ne prima nita, osim to je isto i to je halal, u ovo takoer
ulaze djela, i ne prima od djela, osim ono to je isto od svega to je
runo, kao to je rijaa (pretvaranje) i 'udb (samodopadanje). Sa rijei
tajjib opisuju se djela openito, govori i vjerovanja. Sve se ovo
dijeli na isto i na prljavo. Vjernik sam je ist: njegovo srce, jezik i
tijelo, tj. oni su isti srce zbog imana, jezik zbog zikra i njegovi
organi zbog dobrih djela sve ove lijepe iste stvari Allah prima. U
ovom hadisu je dokaz da jedenje harama kvari djelo, te da se zbog
harama djela ne primaju. U hadisu se takoer ukazuje na to da djelo
nee moi biti primljeno ako se ovjek hrani haramom. U sahih
hadisima se biljei da se namaz ne prihvata od roba koji pobjegne od
svoga gospodara, niti od ene na koju je njen mu ljut, niti od onoga
koji ode vraaru, niti od onoga koji pije alkohol. Sa negiranjem
prihvatanja djela se nekada cilja na:

1) Zadovoljstvo sa ovjekovim djelom, njegovu pohvalu i

hvaljenje pred melekima

2) Ostvarivanje nagrade i sevaba za uraeno djelo.

3) Situacija u kojoj obaveznost farza vie ne biva na snazi, tj.

kada ovjek uradi djelo, tada vie nije duan da ga radi drugi put.

Na osnovu vanjtine hadisa najvjerovatnije je da se ciljalo na

prvo i drugo znaenje. Uenjaci se razilaze oko ovjeka koji je
obavio hadd sa haram imetkom i oko onoga koji klanja u haram
odjei. Da li sa njega spada obaveza obavljanja hadda i namaza?
to se tie davanja sadake sa haram imetkom ona se ne prihvata, kao
to se biljei u Muslimovom Sahihu od Ibn Omera t da je Poslanik
rekao: ''Allah ne prima namaz bez abdesta, niti sadaku koja je nasilu
oteta.'' Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Ko
stekne haram imetak, pa ga dadne kao sadaku, za njega nee imati
nagradu i imat e grijeh za njega.'' (Hadis je hasen, a biljei ga Ibn
Hibban) Sadaka sa haram imetkom moe poprimiti dva oblika:

1) Ako ovjek koji je oteo ili pronevjerio povjereni imetak

dao sadaku za sebe ovakav ovjek je ciljan ovim hadisom i on nee
biti nagraen za svoje djelo, nego e biti grjean za koritenje i
rukovanje tuim imetkom, niti e vlasniku imetka biti nagrada za to,
zato to nije imao nijet.

2) Da ovjek koji je uzeo imetak dadne taj imetak kao sadaku

u situaciji kada ne bude u stanju da ga vrati vlasniku ili njegovim
nasljednicima i ovo je dozvoljeno po veini uenjaka da taj imetak
udijeli u njegovo ime kao sadaku ovo miljenje zastupaju Ebu
Hanife, Malik, Ahmed i dr, neka im se Allah smiluje. U okvir ovoga
ulazi naena stvar, kao i haram imetak iji je vlasnik nepoznat.

Stav afije, rahimehullah, jeste da se haram imetak treba

uvati sve dotle dok njegov vlasnik ne postane poznat, ali je
ispravnije miljenje da se taj imetak treba dati kao sadaka, zato to
uvanje tog imetka moe doprinijeti njegovom unitenju ili
nestajanju, ili da taj imetak bude otet i iskoriten od strane nasilnika.
Neki uenjaci smatraju da se onaj imetak iji vlasnik nije poznat
unitava. To nije ispravno, jer Islam u osnovi zabranjuje unitavanje
imovine.

Govor Poslanika : ''Pa je spomenuo ovjeka koji je oduio

putovanje'' u ovom dijelu hadisa se ukazuje na odreene edebe
tokom injenja dove, a njih ima etiri:

1) Duina putovanja, a samo putovanje jeste uzrokom za

primanje dove. Poslanik kae: ''Tri dove se primaju, u to nema
sumnje: Dova mazluma, dova musafira i dova roditelja za njegovo
dijete. (Hadis je hasen, a biljee ga Ebu Davud, Ibn Made i Tirmizi
od Ebu Hurejre t)

2) Tenja ka skromnosti u odijevanju i izgledu. Poslanik

kae: ''Neki raupani i pranjavi ovjek, odjeven u dvije izblijedjele
haljine, onaj koga ljudi odbijaju sa vrata, kada bi dovio Allahu On
bi im ispunio (tu dovu).'' (Biljee Muslim i Ibn Hibban) Poslanik se
tako odijevao prilikom klanjanja namaza za kiu (istiska traenje za
napajanje).

3) Pruanje ovjekovih ruku ka nebesima. U hadisu od

Selmana el-Farisija t se kae da je Boiji Poslanik rekao: ''Zaista je
Allah stidan i plemenit; On se stidi kada ovjek digne svoje ruke
prema Njemu da mu ih vrati prazne.'' Od Poslanika se prenosi vie
vrsta, naina dizanja ruku prilikom injenja dove:

a) Pokazivanje u vis sa kaiprstom.

b) Dizanje ruku prema nebu uz okretanje vanjskih dijelova

aka prema kibli, a dlanova naspram lica.

c) Dizanje ruku na taj nain to su dlanovi okrenuti prema

nebu, a suprotna strana prema zemlji.

d) Suprotno od treeg naina sa usmjerenim dlanovima

prema zemlji, a akama prema nebesima. Ovaj zadnji nain biljei
Muslim.
 O
4. Upornost i konstantnost u injenju dove uz spominjanje
osobina Njegovog gospodarstva (o Gospodaru, kao to se u
hadisu navodi).

q Govor Poslanika : ''Pa kako da se takvom ne odazove!?''

jeste pitanje koje je dolo u vidu uenja, jer je injenje harama i
hranjenje njim jedan od razloga neprimanja dove, kao to je i injenje
pokornosti razlog za njeno primanje, kao to se to prenosi u
Muslimovom Sahihu u hadisu koji govori o ljudima u peini.

Tumaenje jedanaestog hadisa

r Od Hasana t Alijinog sina se prenosi da je rekao: ''Od

Poslanika sam nauio: ''Ostavi ono u to sumnja i zamijeni
to sa onim u to ne sumnja.'' (Biljee ga Nesa'i i Tirmizi koji
kae da je hadis hasen-sahih)
 Poslanik bodri muslimane da se ustegnu i paze sumnjivih
stvari, jer kod istog halala u muslimanskom srcu se ne moe
nai nimalo sumnje, dvoumljenja i nesigurnosti. Dua kod
takvih stvari biva smirena, dakle kod istog halala, i u toj
smirenosti joj se pridruuje i srce. to se tie sumnjivih stvari u
srcima se pojavljuje kolebljivost i briga koji uzrokuju sumnju.
Ovim hadisom se dokazuje da je izlazak iz razilaenja uleme
vrjedniji, iako ovo ne vai u potpunosti za svaki sluaj, jer je u
razilaenju, oko onih mes'ela koje su prenesene od Poslanika ,
olakanje za ovaj Ummet i slijeenje ovih olakica je pree od
njihovog ostavljanja, iako ta olakica nije doprla do nekih
uenjaka, npr. ubijeenost u istou i sumnja u mogue stanje
neistoe. Ukoliko se olakici suprotstavlja neki drugi sunnet ili
postupak Ummeta tada je pree da se ona ostavi.
Strogo ustezanje od sumnjivih stvari je mogue samo kod
onoga ije je openito stanje ispravno i koji je poznat po svojoj
bogobojaznosti i opreznosti, dok onaj koji javno ini
zabranjena djela, a nakon toga eli da pokae svoju opreznost
sa ustezanjem od sitnih sumnjivih stvari, nije toga dostojan.
Kao to kae Ibn Omer t onome1 koji ga je pitao o komarevoj
krvi: ''Pitaju me o komarevoj krvi! a ubili su Husejna t,2 a
uo sam Poslanika da kae: ''A njih dvojica 3 su moja dva
rejhana na dunjaluku.''4 (Biljei Buhari)
ovjek treba da se uva oslanjanja na govor bilo koga, kao to
Poslanik kae u hadisu kojeg prenosi Vabise t: ''pa makar ti
ljudi dali takvu fetvu.'' ovjek treba da se oslanja na govor
onoga koji inae govori istinu, a znak iskrenosti jeste da se uz
nju srca smiruju, dok je znak lai pojava sumnje u srcu.

Tumaenje dvanaestog hadisa

1
Bio je Iraanin.
2
Sin Alije ibn Ebi Taliba t.
3
Hasan i Husejn.
4
Dva mirisna cvijeta na dunjaluku.
 q Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Od
ljepote ovjekova islama jeste da ostavi ono to ga se ne tie.''
(Hasen-hadis, biljee ga Tirmizi i drugi)

q Ovaj hadis je veliki temelj lijepog ponaanja. Znaenje

ovoga hadisa jeste da je od ljepote ovjekova islama ostavljanje
onoga to ga se ne tie, svejedno bio to govor ili djelo, i da se
ogranii samo na ono to ga se tie od toga. U ljepotu potpunog
islama ulazi ostavljanje zabranjenih stvari, kao to Poslanik
kae: ''Musliman je onaj od ijeg jezika i ruke su sigurni drugi
muslimani.''
Kada ovjek uljepa svoj islam onda e samim tim ostaviti
ono to ga se ne tie od zabranjenih, pokuenih, sumnjivih i
nepotrebnih dozvoljenih stvari sve ove stvari se ne tiu muslimana
kada on upotpuni svoj islam i dospije na stepen ihsana.

q Najvie se cilja sa rijeima: ''da ostavi ono to ga se ne

tie.'' na jezik i njegov pokvaren govor, kao to se na to
ukazuje u Kur'anu: ''Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve
dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile
kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a
drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu rije, a da pored
njega nije prisutan Onaj koji bdije.'' (Qaf, 16-18. ajet)
Takoer, u Musnedu se biljei hadis od Husejna t da je
Poslanik rekao: ''Od lijepog islama ovjeka jeste da malo
govori o onome to ga se ne tie.'' (Hadis je hasen)
 Mnogi ljudi ne smatraju svoj govor djelom, tako da svata
priaju ne pazei na ono to kau. Ovo nije bilo poznato ni
Mu'azu ibn Debelu t tako da je pitao Poslanika o tome, pa je
rekao: ''Zar emo biti pitani o onome to govorimo?'' Poslanik
ree: ''Majka te izgubila Mu'aze, a zar e ljudi biti bacani u
Vatru na svoja lica osim zbog onog to su njihovi jezici
zaradili?!'' (Hadis biljee Ahmed, Tirmizi, Ibn Made, Nesa'i i
Hakim) U hadisima se takoer prenosi vrijednost onoga iji
islam bude lijep i da se njemu umnogostruuju dobra djela, a
oprataju loa djela.
Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Kada
neko od vas uljepa svoj islam tada se svako dobro djelo, koje on
uradi, pie kao deset takvih, pa i do sedam stotina puta, a svako loe
djelo se pie kao jedno, sve dok ne sretne Allaha .'' (Biljei Muslim)
to se tie ljepote islama to znai da u potpunosti uemo u
vjeru. Poslanik kae: ''Kada rob primi islam i uljepa svoj islam,
Allah e mu upisati svako dobro djelo koje je prethodno uradio, a
obrisat e svako loe djelo koje je prethodno uradio.'' (Hadis biljei
Nesa'i) Misli se na djela koja je uradio prije prihvatanja islama, ali uz
uvjet da uljepa svoj islam.

Tumaenje trinaestog hadisa

r Od Enesa ibn Malika t se prenosi da je Poslanik rekao:

''Niko od vas nee vjerovati sve dok svome bratu ne bude volio
ono to voli samom sebi.'' (Biljee Buhari i Muslim)

U rivajetu od imama Ahmeda, rahimehullah, dolazi sljedei

hadis: ''Rob nee postii potpuni iman sve dok ne bude volio ljudima
ono dobro koje voli i samom sebi.''
 Ovaj rivajet pojanjava negiranje imana u prvom hadisu,
govorei da se ta negacija odnosi na dostizanje potpunog imana.
Iman se esto negira zbog nepostojanja nekih obaveza ili ruknova,
kao to je to u govoru Poslanika : ''Bludnik ne ini blud, a da je
mu'min dok ga ini, niti kradljivac krade, a da je mu'min, niti ovjek
pije alkohol, a da je mu'min dok ga pije.'' (Biljee Buhari i Muslim od
Ebu Hurejre t)

r I govor Poslanika : ''Ne vjeruje onaj od ijeg

uznemiravanja njegov komija nije siguran.'' (Biljee Buhari i
Muslim od Ebu Hurejre t) Uenjaci se razilaze oko onoga koji
ini velike grijehe da li se takav naziva mu'minom ili ne, a to
se tie onoga koji ini male grijehe niko mu ne negira iman, tj.
da je on mu'min.
Ono to se cilja sa hadisom jeste da je od ukupnih osobina
obaveznog imana to, da ovjek voli svome bratu ono to voli samom
sebi i da ne voli da mu se neto desi to ne bi volio ni samom sebi.
Ukoliko ovjek ne bude imao ovu osobinu tada e njegov iman biti
krnjav ili nepotpun. Poslanik je nagovijestio da onaj koji ima ovu
osobinu moe radi nje ui u Dennet, tako da se od Jezida ibn Eseda
el-Kasrija t prenosi da kae: ''Rekao mi je Poslanik : Da li voli
Dennet? Rekao sam: ''Da.'' Ree: Onda voli svome bratu ono to
voli samom sebi! (Biljee imam Ahmed i Hakim)
Kae Poslanik : ''Ko voli da bude sauvan od Vatre i da ue
u Dennet neka ga zadesi njegova smrt, a da vjeruje u Allaha i Sudnji
dan i da radi ljudima ono to voli da ljudi rade njemu.'' (Biljei
Muslim od Abdullaha ibn Amra Ibnu-l-Asa t)
Od Ebu Zerra t se prenosi da je rekao: ''Rekao mi je Poslanik
: Ebu Zerre, ja te smatram slabim, a i volim ti ono to volim
samome sebi. Nemoj da bude emir dvojici i nemoj da nadzire
jetimski imetak. (Biljei Muslim)
 Ljubav ka injenju dobra drugim ljudima moe doi samo iz
potpunog i zdravog srca koje je isto od zavisti, prevare i mrnje
prema drugima, to je zbog toga to zavidnik mrzi da ga neko drugi
nadmai u dobru, a iman uvjetuje suprotno, tj. da ovjek eli da svi
vjernici sudjeluju sa njim u onome to mu je Allah podario od
dobra. Allah kae: ''Taj drugi svijet dat emo onima koji ne ele da
se na Zemlji ohole i da nered ine.'' (El-Qasas, 83. ajet)
Od Fudajl ibn Ijada t se prenosi da kae, tumaei ovaj ajet:
''Da ovjek ne voli da njegove nanule budu vrjednije od nanula
drugog i da ne voli da njegove pertle budu vrjednije od pertli
drugog.'' Ovo se odnosi na ovjekovo htijenje da istakne svoju ljepotu
i bogatstvo u odnosu na druge, a ne odnosi se na tenju ka
uljepavanju.
Mu'min treba da voli drugima ono to voli sebi i da mrzi
drugima ono to mrzi i sebi, pa ako vidi kod svoga brata neku
manjkavost u vjeri treba se potruditi da manjkavost bude uklonjena, a
ukoliko vidi kod drugoga neku blagodat kojom ga je taj nadmaio u
tome i eli da i on ima istu blagodat, onda e to biti poeljno u
sluaju da je ta blagodat vjerska. Poslanik kae: ''Nema zavisti osim
u dvije stvari: Prema ovjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on
udjeljuje i nou i danju, i prema ovjeku kojem je Allah dao Kur'an,
pa ga ui i nou i danju. (Biljee Buhari i Muslim od Ibn Mes'uda t)
Ukoliko ta blagodat bude dunjaluka tada nema hajra u njenom
prieljkivanju, Allah kae: ''I ne poelite ono ime je Allah neke od
vas odlikovao.'' (En-Nisa', 32. ajet)
Isto tako mu'min treba da tuguje za promicanjem blagodati
vjere, s toga je muslimanu nareeno da gleda u vjerskim stvarima
onoga ko ga je nadmaio i da pokuava da dostigne u skladu sa
svojim mogunostima: ''i neka se za to natjeu oni koji hoe da
se natjeu!'' (El-Mutaffifun, 26. ajet)
Mu'min treba da u dui osjeti kako nije dostigao visoke
derede,5 kako bi se to vie trudio u stjecanju vjerskih blagodati i da
prieljkuje da drugi ljudi budu bolji od njega.
5
Stepene.
 Ako se kod ovjeka nae neka vjerska blagodat koju je Allah
samo njemu dao, pa je spomene drugima u smislu spominjanja
Allahovih blagodati to mu je dozvoljeno, kao to Ibn Mes'ud t
kae: ''Ne znam nikoga ko je ueniji u Allahovoj Knjizi od mene.'' I
ovo ne zabranjuje prieljkivanje dobra za druge ljude.
Ibn Abbas t je rekao: ''Ja nekada naiem na ajet u Allahovoj
Knjizi, pa zaelim da svi ljudi znaju o njemu ono to i ja znam.''

Tumaenje etrnaestog hadisa

q Od Abdullaha ibn Mes'uda t se prenosi da kae: ''Rekao je

Poslanik : Nije dozvoljena krv ovjeka muslimana, osim u
jednom od tri sluaja: oenjeni bludnik, ivot za ivot i onaj
koji ostavi svoju vjeru i razie se od demata. (Biljee Buhari
i Muslim)

q Ove tri osobine su pravo islama prema kojem postaje

dozvoljena krv onoga koji svjedoi la ilahe illallah
Muhammedur-Resulullah. Ubijanje onoga ko ostavi bilo koju
od tri navedene osobine jeste stvar na kojoj su se svi uenjaci
ujedinili.
 q to se tie oenjenog bludnika uenjaci se slau da je
njegova kazna za grijeh koji je poinio kamenovanje do smrti.
Poslanik je kamenovao Ma'iza i enu Gamidijku, a u kur'anskim
ajetima, iji je tekst derogiran, ukoliko starac i starica 6 poine blud
se kae: ''Kamenujte ih kao kaznu od Allaha , a Allah je plemenit i
mudar.'' (Biljee Ibn Hibban i Hakim, a Hakim ga smatra sahihom i
sa njim se slae Zehebi) Allah je naredio da se ene koje poine
zinaluk uhapse i zatvore sve do svoje smrti ili dok im Allah ne nae
neki izlaz. Poslanik je rekao: ''Uzmite od mene, uzmite od mene,
Allah im je dao izlaz (propis vezan za njih). Onaj ko nije oenjen:
bievanje sa sto udaraca i protjerivanje godinu dana, a oenjen sto
udaraca biem i kamenovanje.'' (Biljei Muslim od Ubade ibn Samita
t) Skupina uleme je uzela vanjtinu ovog hadisa, pa su smatrali
obaveznim da oenjeni treba biti bievan sa sto udaraca, a zatim da se
kamenuje, dok neki uenjaci kau da se to dvoje ne primjenjuje
zajedno, zato to je Poslanik Ma'iza samo kamenovao, a nije ga
bievao.

Jedna skupina uenjaka kae: ''Ako su dvoje starih oenjeni

tada se biuju i kamenuju, a ako su mladi i oenjeni samo se
kamenuju.''

q to se tie rijei ''ivot za ivot'' one se odnose na

sluaj da ovjek namjerno bespravno ubije drugog ovjeka, pa
se radi ubistva i on ubija.
Allah kae: ''O vjernici! Propisuje vam se odmazda za
ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu...''
(El-Bekare, 178. ajet)

6
Misli se na to da su u braku.
Iz openitosti govora ''ovjeka za ovjeka'' se izdvajaju odreeni
oblici, kao to su:

1. Da roditelj ubije svoje dijete veina uenjaka smatra da se

on nee ubiti zbog toga.
2. Da slobodan ubije roba veina smatra da se on radi toga
nee ubiti.
3. Ako musliman ubije nevjernika.

q to se tie onoga ''koji ostavi svoju vjeru i razie se od

demata.'' sa tim se cilja na onoga ko ostavi islam, tako da se
odmetne od njega i razie od muslimanskog demata. Propis
vezan za njega jeste da se od njega trai pokajanje i povratak u
islam, pa ukoliko se ne pokaje tada se ubija.
Poslanik kae: ''Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga!'' U
ovom sluaju nema razlike izmeu mukarca i ene po veini uleme,
dok neki od njih kau da se ena ne ubija kada se odmetne od vjere,
kao to se ne ubijaju ni ene u neprijateljskoj dravi tokom rata, nego
se samo ubijaju mukarci i ovo je govor Ebu Hanife, rahimehullah, i
njegovih uenika, oni smatraju nevjerstvo, koje se desi nakon
islama istim kao i nevjerstvo oduvijek, dok veina uenjaka pravi
razliku izmeu ove dvije vrste nevjerstva: smatrajui nevjerstvo
nakon islama gorim od ovog drugog, zato to je nevjerstvu otpadnika
prethodio islam, dok ovaj drugi nikad nije bio musliman, pa se s toga
ubija zbog otpadnitva. Oni koji se inae ne ubijaju u ratu su: oronuli
starac, bolesnik, slijepac itd.
 r Govor Poslanika : ''Onaj ko ostavi svoju vjeru''
ukazuje na to da ukoliko bi se takav pokajao i vratio u vjeru tada se
ne bi ubijao, zato to je razlog, zbog koga je njegova krv postala
dozvoljena nestao.

Prenosi se da je dozvoljeno ubiti muslimana i u nekim drugim

sluajevima:

1. Homoseksualizam. Poslanik kae: ''Ubijte poinioca i

onoga nad kojim se ini!'' (Biljee ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn
Made i Hakim koji ga smatra sahihom, a sa njim se slae i
Zehebi)
2. Onaj koji ostavi namaz.
3. Ubijanje onoga koji pije alkohol nakon to je to uinio 7 etiri
puta.
4. pijun koji pijunira muslimane za nevjernike, bez obzira to
je musliman.
5. Sihirbaz.

Ostavljanje vjere i razilaenje od demata muslimana

predstavlja odmetnitvo od vjere, pa makar ovjek izgovarao
ehadet: ako bi psovao Allaha i Njegovog Poslanika
njegova krv e biti dozvoljena, pa makar izgovarao ehadet.

Isto tako e biti i ako se izigrava sa Mushafom i baci ga u

neistou ili porekne neku stvar koja je nuno poznata u vjeri,
meutim, to se tie onoga koji ostavi neki od pet islamskih ruknova,
na tome se temelji da li je on iziao iz islama u potpunosti ili ne. A
odgovor na ovo je prethodno naveden u tumaenju treeg hadisa.

Tumaenje petnaestog hadisa

7
Tri puta se provodi kazna bievanjem.
 q Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Allahov Poslanik
rekao: '' Ko vjeruje u Allaha U i Sudnji dan neka govori dobro ili
neka uti, i ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude paljiv prema
svome komiji, i ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka poasti
svoga gosta.'' (Biljee Buhari i Muslim)

r Govor Poslanika : ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan''

Neka uradi to i to, ukazuje na to da su ove osobine ujedno i osobine
imana, a mi znamo da djela ulaze u okvir imana.
Imanska djela su nekada vezana za prava Allaha kao to je
izvravanje naredbi a ostavljanje zabrana, u to spada govor onoga
to je dobro, a utnja u onome to nije dobro. Ponekad su ona vezana
za pravo Njegovih robova, kao to je aenje gosta i ukazivanje
panje komiji, usteui se od injenja bilo kakvog uznemiravanja
prema njemu.

U hadisu se spominju tri stvari koje se nareuju robu:

q Prva naredba je govor onoga to je dobro i utnja u onome

to nije dobro. Zbog govora Poslanika : ''neka govori dobro
ili neka uti'' se ukazuje na to da ne postoji govor ije je
izgovaranje ili neizgovaranje na istom stupnju, jer e taj govor
biti dobro, pa e nam biti nareeno da ga izgovaramo, ili e
biti, osim toga, suprotno od toga, pa e nam biti nareeno da ga
ne izgovaramo i to je zato to su nad ovjekom postavljena dva
meleka koja piu ono to on izgovora, kao to kae Allah :
''Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s
lijeve strane, on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije
prisutan Onaj koji bdije.'' (Qaf, 17/18. ajet)
 itav selef se slae da melek koji sjedi na desnoj strani pie
dobra djela, a onaj koji sjedi na lijevoj strani pie loa djela.
Poslanik kae: ''Zaista je na njegovoj desnoj strani pisar
njegovih dobrih djela.'' (Biljei ga Ibn Ebi ejbe 8 od Huzejfe t
sa sahih senedom)
Uenjaci se razilaze oko toga da li se pie sve to ovjek
izgovori ili se pie samo ono za to se moe zaraditi nagrada ili
kazna. Najjasnije je da se pie sve to ovjek izgovori, a odgovor je u
ajetu: ''on ne izgovori ni jednu rije'' sve dok se ne pojavi
muhases.9
Ono to nije dobro djelo to je onda loe djelo, pa makar se i ne
kanjavalo za njega, jer se za neka loa djela ne kanjava i ona su
oprotena na osnovu neinjenja velikih grijeha. Meutim, vrijeme
utroeno u njihovom injenju poinilac je upropastio samim tim to
je utroeno u batilu10 i taj e ovjek aliti za njim na Sudnjem danu,
to je odreena vrsta kazne.
Poslanik je rekao: ''Nema ljudi koji ustanu sa sijela na kome
nisu spominjali Allaha osim kao da su se razili od tijela mrtvog
magarca i za tim sijelom e se alostiti.'' (Biljee ga Ahmed, Ebu
Davud i Nesa'i od Ebu Hurejre t)
U hadisu kojeg biljei Tirmizi, rahimehullah, se kae: ''Nee
ljudi sjediti u sijelu na kome nee spominjati Allaha niti donositi
salavat na Poslanika , a da im ono nee propasti 11 zbog toga to je

8
ejh imama Muslima, rahimehullah, napisao je knjigu Musanef, preselio je 234. H.g.
9
Ograniavanje.
10
Neispravno.
11
Pa e zaaliti za njime.
propalo, pa ako On U htjedne kaznit e ih, a ako htjedne oprostit e
im.''12
Poslanik kae: ''Nema ljudi koji sjede na sijelu na kome ne
spominju Allaha U, a da nee aliti za njime na Sudnjem danu, pa
makar uli u Dennet.'' (Biljei Nesa'i od Ebu Se'ida el-Hudrija i Ibn
Hibban od Ebu Hurejre t i kae da je sahih)
Odavde vidimo da je one stvari koje nisu dobro-hajr, bolje ne
izgovarati, osim onih stvari za kojima se ukae potreba da ih
izgovorimo. To je stoga, to est govor o bespotrebnim stvarima
dovodi do otvrdnjavanja srca.
Od Ibn Omera t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Ne
poveavajte govor u onim stvarima koje nisu od zikra, jer mnogo
govora o onome to nije spominjanje Allaha ini srce tvrdim, a
zaista je najdalji ovjek od Allaha onaj ije je srce tvrdo.'' (Biljei
Tirmizi i kae da je hasen-garib)13

q Druga naredba je: ''paljiv prema svom komiji''

uznemiravanje komije je zabranjeno, jer Poslanik kae:
''Tako mi Allaha ne vjeruje, ne vjeruje, ne vjeruje.'' Pa rekoe:
''Ko Allahov Poslanie?'' Pa ree: ''Onaj od ijih runih djela
njegov komija nije miran.'' (Biljei Buhari, rahimehullah, od
Ebu urejha)
A u Sahihu Muslima, rahimehullah, se kae: ''Nee ui u
Dennet onaj od ijih runih djela njegov komija nije miran.''
Allah je naredio injenje dobroinstva: ''I Allahu se
klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromasima, i
komijama blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i
putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem posjedu. Allah,
zaista, ne voli one koji se ohole i hvaliu.'' (En-Nisa', 36. ajet)

12
Tirmizi kae da je hadis hasenun-sahihun.
13
U veini sluajeva kada Tirmizi, rahimehullah, kae da je garib onda znai da je slab, a
ukoliko doda hasen ili sahih; u tom sluaju on je hasen ili sahih.
 Ovdje vidimo da je Allah na jednom mjestu objedinio Svoje
pravo prema robu, i spominjanje prava robova prema tom robu koje
je razvrstao u pet vrsta:

1. Oni prema kojima ovjek ima rodbinsku vezu, uz posebno

navoenje roditelja zbog veliine njihovog prava prema
ovjeku.
2. Oni koji su slabi i kojima je potrebno da im se ini
dobroinstvo ili zbog slabosti njihovog tijela, kao to je to
jetim14 ili zbog neposjedovanja mnogo imetka, kao to je
miskin.15

3. Oni koji su bliski ovjeku i koji se mijeaju sa njim, i njih

postoje tri vrste:
a) Blii komija, koji je ujedno i blii roak takav ima dva
prava prema ovjeku:
Pravo rodbinske veze.
Pravo komijske veze.
b) Komija koji ivi blizu ovjeka. Prenosi se da je Aia,
radijallahu anha, rekla: ''Rekla sam: ''Allahov Poslanie, ja
imam dvojicu komija, pa kojem od njih da poklonim neto?''
Ree Poslanik : ''Onome ija vrata su tebi blia.'' (Biljei
Buhari)
c) Drugovi koji ovjeka esto posjeuju i koji su mu od koristi
i kojima je on od koristi. Poslanik kae: ''Najbolji drug kod
Allaha je onaj koji je najbolji prema svome drugu, i najbolji
komija kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svom
komiji.'' (Biljee Ahmed i Tirmizi koji kae da je sahih, a
biljee ga i Ibn Hibban i Hakim koji kau da je sahih, a sa
njima se slae i Zehebi16)

14
Siroe malodobno dijete bez oca ili bez oba roditelja.
15
Siromah onaj koji ima neto, ali ne dovoljno da bi ispunio svoje potrebe.
16
Preselio 748. H.g.
 4. Oni koji nisu u svom mjestu stanovanja, a to su, ustvari,
putnici.
5. Robovi.

Rekao je Allahov Poslanik : ''Dibril u me nije prestao

savjetovati,17 sve dok nisam pomislio da e ga proglasiti jednim od
nasljednika.'' (Biljei Buhari od Aie, radijallahu anha)
Poslanik takoer kae: ''Nije mu'min onaj koji jede do
sitosti, a njegov komija gladan.''

q Trea naredba u hadisu je aenje gosta ime se cilja na

uljepavanje samog ugoavanja, jer Poslanik kae: ''Onaj koji
vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka poasti svoga gosta onako kako
je njegovo pravo!'' Pa rekoe: ''A kakvo je njegovo pravo?'' Ree:
''Jedan dan i no.'' Pa ree: ''A ugoavanje je tri dana, a nakon toga to
e biti sadaka.'' (Biljei Buhari i Muslim od Ebu Se'ida el-Hudrija t)
Kae Allahov Poslanik : ''Koji gost doe kod nekih ljudi pa
osvane ne dobivi nita, onda on ima pravo da uzme koliko mu
pripada kao gostu i zato nee imati grijeha.'' (Biljee Ahmed i Hakim
koji kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim)
Pravo ugoavanja je vezano i za muslimane i za nevjernike, i
ovo je obaveza ako domain ima vika hrane

Kae Selman el-Farisi t: ''Poslanik nam je zabranio da

pruamo gostu ono18 to nemamo kod sebe.'' (Biljee ga Ahmed i
Taberani, a hadis je sahih)

Tumaenje esnaestog hadisa

17
O komiji.
18
Da se obavezujemo prema gostu.
 r Prenosi se od Ebu Hurejre t da je rekao: ''Neki ovjek ree
Allahovom Poslaniku : Poui me. Poslanik ree: Ne srdi
se. Ovaj ponovi pitanje vie puta. Poslanik opet ree: Ne
srdi se. (Biljei Buhari)

ovjek je zatraio od Poslanika kratak i sveobuhvatan

savjet, pa mu je Poslanik uputio savjet da se ne srdi. Ovo ukazuje
na to da je srdba objedinila svo zlo, dok je uzdravanje od srdbe u
sebi objedinilo svo dobro.
Dafer ibn Muhammed kae: ''Srdba je klju svakoga zla.''
Rekli su Ibn Mubareku, rahimehullah: ''Objedini nam u jednoj rijei
lijep ahlak!'' Pa ree: ''Ostavljanje srdbe.''

r Govor Poslanika : ''Ne srdi se.'' moe nositi dva

znaenja:

Nareivanje uzroka koji vode ka ostvarivanju lijepoga

ponaanja poput: plemenitosti, blagosti, stida, skrivanja ljutnje i dr.
To je zbog toga to dua koja je okiena tim svojstvima odbacuje
srdbu kada se ona pojavi.
Drugo znaenje njegovih rijei: ''Ne srdi se.'' bi moglo
biti da ovjek ne radi one stvari koje proistiu iz srdbe, nego da
natjera sebe da ostavi njihovo provoenje i svako djelo koje proistie
iz te srdbe. To je zbog toga to kada srdba zavlada insanom, ona
tada postaje ona koja nareuje i zabranjuje, pa ako se ovjek bude
trudio tada e od sebe odbaciti zlo koje nosi.
Allah kae: ''Za one koji se klone velikih grijeha i razvrata
i koji, kad ih ko rasrdi, oprataju.'' (E-ura, 37. ajet)
 Takoer kae Allah : ''Za one koji, i kad su u obilju i kad su
u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a
Allah voli one koji dobra djela ine.'' (Ali 'Imran, 134. ajet)
Poslanik je nareivao onome ko se rasrdi da primijeni
odreene uzroke koji smiruju srdbu, ujedno pohvaljujui onoga ko
vlada sobom u trenucima srdbe.
Kae Poslanik : ''Ako se neko od vas naljuti dok stoji neka
sjedne, pa ako od njega ne ode ljutnja neka legne.'' (Biljee Ahmed,
Ebu Davud sa sahih senedom, a Ibn Hibban kae da je sahih)
Poslanik kae: ''Zaista je ljutnja od ejtana, a zaista je ejtan
stvoren od vatre, a vatra se gasi sa vodom, pa ako se neko od vas
rasrdi neka uzme abdest.'' (Biljee Ahmed i Ebu Davud sa hasen
senedom)
Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Nije
estok19 onaj ko se dobro hrva, nego je estok onaj koji vlada sobom
u trenutku srdbe.'' (Biljee Buhari i Muslim)
Od Mu'aza ibn Enesa el-Duhenija t se prenosi da je Poslanik
rekao: ''Ko sakrije srdbu, a bude u stanju da je iskae,20 Allah e ga
na Sudnjem danu prozvati pred svim ljudima kako bi mu dao da
izabere koju god hoe od hurija.'' (Biljee Ahmed, Tirmizi, Ebu
Davud i Ibn Made sa hasen senedom)
Kae Hasan el-Basri, rahimehullah: ''Kod koga se nau etiri
stvari Allah e ga sauvati od ejtana i zabraniti ga Vatri: onaj koji
vlada sobom u trenucima elje, straha, strasti i srdbe.'' Ove etiri
stvari su izvor svakog zla, jer elja koja se nae kod ovjeka tjera ga
da doe do te stvari ne birajui sredstva, a nekada neka od tih stvari
moe biti zabranjena.
to se tie straha ovjek pokuava da ga odbaci na svaki
nain, ali mnogi od tih naina mogu biti zabranjeni.
Takoer, strasti tjeraju ovjeka ka onome to je zabranjeno,
kao to je blud ili kraa, a ponekad ka kufru, sihru i drugim stvarima.

19
Snaan.
20
Provede.
 to se tie srdbe ona uzrokuje kljuanje krvi u ovjekovom
srcu teei ka osveti prema onome koji je uzrokovao uznemiravanje,
nakon to se ono desilo, ili kako bi se samo uznemiravanje odbacilo,
iz toga nastaju mnoge rijei ili djela koja su zabranjena.

Dunost vjernika je da njegova strast bude ograniena samo

na ono to je Allah uinio dozvoljenim, kao i da njegova srdba
bude samo radi vjere i da se sveti samo onima koji su nepokorni
Allahu i Njegovom Poslaniku . Allah kae: ''Borite se protiv
njih! Allah e ih rukama vaim kazniti i poniziti, a vas e protiv
njih pomoi, i grudi vjernika zalijeiti i iz srca njihovih brigu
odstraniti. A Allah e onome kome On hoe oprostiti. Allah sve
zna i mudar je.'' (Et-Tewbe, 14/15. ajet) Ovakvo stanje je bilo i sa
Poslanikom kao to Aia, radijallahu anha, kae: ''Poslanik se
nikada nije svetio u bilo kojoj stvari radi sebe, nego samo kada bi se
krile Allahove zabrane.'' (Biljei Buhari)
Poslanik nije nikada svojom rukom udario svoga slugu ili enu:
Enes t mu je sluio deset godina, pa mu tokom njih nije rekao ni
''uh'', niti mu je ikada rekao za neku stvar koju je uinio: ''Zato si to
uradio?'' niti za neku stvar koju ne bi uradio: ''Zato to nisi uradio?''
Aia, radijallahu anha, je bila upitana o ahlaku Allahovog Poslanika
, pa je rekla: ''Njegov ahlak je bio Kur'an.'' (Biljee Muslim, Nesa'i i
Ahmed)
Od Ebu Se'ida el-Hudrija t se prenosi da je rekao: ''Poslanik je
bio stidljiviji od djevice u njenoj sobi, pa kada bi vidio neku stvar
koju je mrzio, poznali bi smo to na njegovom licu.''
U sluaju da ovjek u srdbi izrekne psovku ili ruan govor tada nee
biti odgovoran za ono to je rekao, kao to je Poslanik rekao: ''Ja
sam, zaista, ovjek. Zadovoljavam se kao to se zadovoljavaju i ljudi,
i srdim se kao to se srde ljudi, pa kojeg god sam muslimana psovao
ili udarao ja u to uiniti otkupom za njegove grijehe.'' (Biljee
Buhari i Muslim) Meutim, ono to se desi u srdbi od nevjerstva,
otpadnitva, ubijanja drugih, bespravnog uzimanja imetka i slinih
stvari za ovo e se ovjek smatrati odgovornim. Isto je i sa onim
stvarima koje ovjek izgovori u srdbi od talaka,21 oslobaanja roba i
zakletve, tako da e ovjek biti odgovoran za ove stvari ukoliko ih
iskae u srdbi. Jedna ena je dola Poslaniku , pa mu je rekla da se
njen mu naljutio na nju i da joj je dao zihar,22 a da on, ujedno, nije
elio da je pusti, pa joj je rekao: ''Ja ne vidim drugaije, osim da si ti
njemu sada zabranjena.'' (Hadis je sahih, a biljei ga Ibn Hibban od
Huvejle bint Selebe, radijallahu anha)
Od Mudahida, rahimehullah, se prenosi da je ovjek doao
Ibn Abbasu t i pitao ga: ''Pustio sam svoju enu tri puta u stanju
srdbe.''23 Pa mu je Ibn Abbas t rekao: ''Ibn Abbas ti ne moe ohalaliti
ono to ti je Allah zabranio, bio si nepokoran svome Gospodaru i
tvoja ena ti je postala zabranjena.'' (Biljei Darekutni sa senedom
koji je po artovima24 dva ejha25)

Tumaenje sedamnaestog hadisa

r Od Ebu Ja'la edada ibn Eusa t se prenosi da je Allahov

Poslanik rekao: Zaista je Allah propisao lijepo postupanje prema
svaemu: kada ubijate, ubijajte na najljepi nain, kada koljete,
koljite na najljepi nain; naotrite noeve da olakate vaoj rtvi.
(Biljei Muslim)

q Koritenje izraza ketebe (jedno od znaenja je i propisati

neto) u samom hadisu, prema veini uenjaka fikha i usuli fikha,
uvjetuje obaveznost (primjer: kutibe alejkumu sijam propisan vam
je post), tako da vidimo da je ovaj hadis jasan dokaz koji ukazuje na
obaveznost ihsana,26 a Allah ga je naredio kad je rekao: ''Allah
zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima

21
Razvod braka.
22
Zihar je kada neko svojoj eni kae: ''Ti si meni kao lea moje majke, tj. zabranjena!''
23
U toj srdbi je talak izgovorio odjednom tri puta.
24
Uvjetima.
25
Buhari i Muslim.
26
Robovanje Allahu kao da Ga vidimo, jer ako mi Njega ne vidimo, On nas, zaista, vidi.
udjeljuje, i razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da
pouku primite, On vas savjetuje.'' (En-Nahl, 90. ajet) Isto tako kae
Allah : ''I imetak na Allahovom putu rtvujte, i sami sebe u propast
ne dovodite, i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela
ine.'' (El-Bekare, 195. ajet)
Hadis ukazuje na obaveznost ihsana u injenju bilo koje
stvari, a ihsan u svakoj stvari ovisi od nje same, pa se ihsan u
obaveznim stvarima oituje njihovim potpunim izvravanjem, dok
to se tie upotpunjavanja poeljnih dijelova obaveznih stvari, ono
nije obavezno.27Ihsan u zabranjenim stvarima se ogleda u njihovom
potpunom ostavljanju, kae Uzvieni : ''Ne grijeite ni javno ni
tajno! Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su
zgrijeili.'' (El-En'am, 120. ajet)

27
Meutim, to znai da emo to ostaviti.
to se tie ihsana u stvarima vezanim za odredbu, on se ogleda u
strpljivosti na njoj. to se tie ihsana u ubijanju ljudi ili
ivotinja koje je dozvoljeno, on se ogleda u izvravanju
ubijanja na najbri i najlaki nain bez dodavanja nekog
dodatnog muenja, jer to biva besmisleno nanoenje bola.
Najlaki nain ubijanja za ovjeka jeste da bude udaren sabljom
po vratu.
Allah kae: ''Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po
ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite'' (Muhammed, 4. ajet)
Takoer kae Allah : ''Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja
sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja u
strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima.'' (El-
Enfal, 12. ajet)

Poslanik kada bi poslao neku izvidnicu, da se bore na

Allahovom putu, rekao bi im: ''Nemojte se iivljavati na mrtvima i
nemojte ubijati novoroene.'' (Biljei Muslim od Ebu Hurejre t)
Poslanik je rekao: ''ovjek koji najblae ubija je onaj koji
posjeduje iman.'' (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed, Ebu Davud i
Ibn Made)
Dozvoljeno ubijanje se deava u dva sluaja:

1. Da bude radi odmazde i nije dozvoljeno unakaziti tijelo onoga nad

kojim se vri odmazda, meutim, ako on bude unakazio
ubijenog uenjaci zauzimaju dva stava:
 a) Sa njim e se uraditi isto to je on uradio sa ubijenim i to je
stav imami Malika, afije i Ahmeda, jer od Enesa t se prenosi
da je Poslanik naredio da se jednom idovu smrska glava
izmeu dva kamena, jer je to isto taj idov uradio sa jednom
muslimanskom djevojicom. (Biljee Buhari i Muslim)
b) Nema ubijanja osim sabljom, to je govor imama Ebu
Hanife, rahimehullah.

2. Da ubijanje bude zbog nevjerstva, svejedno bio to kufr u osnovi ili

zbog otpadnitva od islama. Veina uenjaka smatra da je
pokueno unakaziti ovjeka u tim sluajevima, on se ubija
sabljom, dok neki dozvoljavaju unakaziti dokazujui to sa
hadisom Uranija.28 A to se tie spaljivanja vatrom to je
zabranjeno.
Poslanik je rekao: ''Ja sam vam naredio da spalite tog i tog
ovjeka sa vatrom, a sa vatrom kanjava samo Allah , pa ako ih
naete, ubijte ih.'' (Hadis biljei Buhari od Ebu Hurejre t)
Od Ibn Mes'uda t se prenosi da je rekao: ''Bili smo sa
Poslanikom , pa smo proli pored mravinjaka koji je bio spaljen, pa
se Poslanik naljutio i rekao: ''Ne prilii ovjeku da kanjava
Allahovom kaznom.'' (Hadis je sahih, biljee ga Ahmed, Ebu Davud i
Nesa'i)
U oba Sahiha se prenosi od Ibn Omera t da je on proao pored
ljudi koji su postavili koku za metu, pa je gaali, a on je rekao: ''Ko je
ovo uinio?'' ''Zaista je Poslanik prokleo onoga ko uini neto
ovako.'' Stoga Poslanik je naredio da se klanje obavi na najljepi
nain.

28
Oni su skupina ljudi koji su oboljeli u Medini zbog njezinog zraka, pa im je Poslanik
naredio da izau na mjesto gdje se skupljaju deve od zekata i da piju njihovo mlijeko i
mokrau, pa su oni to i uinili i ozdravili su. Zatim su ubili pastira, odmetnuli se od islama i
ukrali su deve od zekata. Kada ih je Poslanik pohvatao, poodsijecao im je ruke i noge
unakrst i oslijepio ih uarenim eljezom, te ih ostavio u pustinji sve dok nisu umrli.
 Poslanik je takoer naredio da se naotri no i da se sa
ivotinjom lijepo postupa. Od Ikrime t se prenosi da je Ibn
Abbas t rekao: ''Poslanik je proao pored ovjeka koji je
jednom nogom stajao na glavi ovce, a pri tome je otrio svoj
no, a ona je u njega gledala, pa je rekao Poslanik : ''A zato
to nisi uinio prije ovoga, zar hoe da je usmrti 29 sa vie
smrti?'' (Hadis je sahih, a biljei ga Taberani)

Tumaenje osamnaestog hadisa

r Od Ebu Zerra Dunduba ibn Dunada i Ebu Abdur-

rahmana Mu'aza ibn Debela, radijallahu anhuma, se prenosi da je
Allahov Poslanik rekao: ''Boj se Allaha ma gdje da si, i poprati loe
djelo dobrim koje e ga izbrisati, i ophodi se sa ljudima u skladu sa
lijepim ponaanjem.'' (Biljei Tirimizi i kae da je hasen, dok u nekim
primjercima Tirmizijinog Sunena se prenosi kao hasen-sahih, hadis,
takoer, biljee imam Ahmed, Daremi, Hakim i Taberani u El-
Kebiru, kao i u Es-Sagiru)

q Ovo je veliki vasijet30 koji obuhvata kako Allahova prava

tako i prava Njegovih robova:

29
Vie puta.
30
Oporuka.
 Od prava Allaha prema Njegovim robovima jeste i da ga se
boje istinskom bogobojaznou i to je oporuka od strane Allaha
prijanjim i kasnijim generacijama, kae Allah : ''Allahovo je
ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. Mi smo onima
kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, ve zapovjedili da se
bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo
je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, Allah nije ni o
kome ovisan i On je hvale dostojan!'' (En-Nisa', 131. ajet)

Bogobojaznost

Bogobojaznost je da rob postavi izmeu sebe i onoga ega se

boji,31 od strane svoga Gospodara (Njegova srdba, kazna itd.),
tit koji e ga zatititi od toga. To se postie izvravanjem
nareenih djela, a izbjegavanjem nepokornosti Njemu. Ponekad
se rije takwa32 pridodaje Allahovom imenu, kao to je govor
Allaha : ''I bojte se Allaha, pred kojim ete se sabrati.'' (El-
Ma'ide, 96. ajet) Kada se rije takwa doda Allahovom imenu,
onda dolazi u znaenju: ''bojte se Allahove srdbe i mrnje,'' i
ovo je najvea stvar koje se treba bojati. Ponekad se rije takwa
dodaje na Allahovu kaznu i na mjesto na kome se ona odvija,
kao to je Vatra ili na vrijeme njenog odvijanja, kao to je to
Sudnji dan, kao to Allah kae: ''I uvajte se Vatre za
nevjernike pripremljene.'' (Ali 'Imran, 131. ajet) Kao to Allah
, takoer, kae: ''I bojte se dana kada niko ni za koga nee
moi nita uiniti, kada se niiji zagovor nee prihvatiti, kada
ni od koga otkup nee primiti i kada im niko u pomo nee
pritei.'' (El-Bekare, 48. ajet)

31
Njegova srdbe, kazne itd.
32
Bogobojaznost.
 U potpunu bogobojaznost ulazi klonjenje od zabranjenog i
ostavljanje sumnjivog, a ponekad u njen okvir ulaze
izbjegavanje menduba33 i ostavljanje mekruha34 ovo je najvei
stepen bogobojaznosti.
Allah kae: ''Nije estitost u tome da okreete lica svoja
prema istoku i zapadu; estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj
svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako
im je drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima-
namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu
obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u bolesti, i u
boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i runih
postupaka klone.'' (El-Bekare, 177. ajet)
Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, kae: ''Nije
bogobojaznost post po danu i klanjanje nonog namaza nou uz
mijeanje loih stvari sa njima, nego je bogobojaznost
ostavljanje onoga to je Allah zabranio i injenje onoga to je
Allah naredio, pa kome bude nakon toga dato dobro to je samo
dodatno dobro.''
Musa ibn 'Ajen, rahimehullah, je rekao: ''Bogobojazni su se
ustegli od nekih stvari koje su halal, u strahu da ne upadnu u
zabranjene stvari, pa ih je Allah nazvao muttekijama.''35
Mejmun ibn Mihran, rahimehullah, kae: ''Bogobojazan ovjek
je daleko stroiji u svoenju rauna sa samim sobom, nego to
je to krt partner u svoenju rauna sa svojim partnerom u
poslu.'' Dakle, bogobojaznost je Allahova U oporuka svim
Njegovim stvorenjima, kao i oporuka poslanika, salavatullahi
ves-selamuhu alejhim edme'in.

33
Poeljno, ali nije na stupnju vadiba (obaveza).
34
Pokueno.
35
Bogobojazni.
 Kada bi Poslanik poslao izvidnicu, savjetovao bi njenog
emira da se boji Allaha u stvarima vezanim za Njega i za muslimane
koji su sa njime. Poslanik bi uio dovu: ''Moj Boe, ja Te molim za
uputu, bogobojaznost, ednost i bogatstvo due.'' (Biljei Muslim)

r Govor Poslanika : ''Boj se Allaha ma gdje da si'' se

odnosi i na javnost i na tajnost u odnosu na njegovo vienje od
strane ljudi. Poslanik je znao rei u svojim dovama: ''Traim
od Tebe strahopotovanje prema Tebi u tajnosti i u javnosti.''
(Biljei ga Nesa'i, a Ibn Hibban kae da je sahih)

Onaj koji zna da ga Allah vidi ma gdje on bio i da On vidi i

nadzire njegovu untranjost i vanjtinu, a nakon toga postane
svjestan tih stvari u samoi, takvo stanje e ga dovesti na
stepen ostavljanja nepokornosti.
Kae Allah : ''I Allaha se bojte s imenom ijim jedni druge
molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama
bdi.'' (En-Nisa', 1. ajet)
Imam afija, rahimehullah, je rekao: ''Najtee su tri stvari:
udjeljivanje u stanju neimatine, opreznost u injenju loih
stvari u samoi, kao i rije istine kod onoga od koga se neto
oekuje ili ga se boji.''
Jedan ovjek je od jedne beduinke traio da poine blud, pa joj
je rekao: ''Niko nas ne vidi, osim one zvijezde.'' Pa je ona rekla:
''A gdje je Onaj Koji ju je stvorio?''
Dunejd,36 rahimehullah, je bio upitan jedne prilike: ''Sa ime
se pomae u obaranju pogleda?'' Rekao je: ''Sa znanjem da je
Allahov pogled prema tebi bri od tvog pogleda prema onome
to je zabranjeno.'' Bogobojaznost u tajnosti i javnosti je
pokazatelj potpunosti ovjekovog imana i ona ima veliki
utjecaj na stvaranje lijepog miljenja o njenom vlasniku u
srcima vjernika.

36
Inae je bio poznat po skromnosti.
 Ebu Derda t je rekao: ''Neka se svaki od vas boji da ga
mu'minska srca ne proklinju, a da on to i ne osjeti.'' Zbog toga
to esto ini nepokornost Allahu , pa e Allah u mu'minska
srca ubaciti mrnju prema njemu, dok je isto tako i suprotno.

r Govor Poslanika : ''i poprati loe djelo dobrim koje e ga

izbrisati'' samim tim to je ovjek obavezan da bude
bogobojazan u javnosti i u tajnosti, iako ponekad moe upasti u
greku, njemu je nareeno da uini ono sa ime e izbrisati to
loe djelo i da to loe djelo zamijeni sa dobrim. Allah kae: ''I
obavljajte molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima
noi! Dobra djela, zaista, ponitavaju hrava. To je pouka za
one koji pouku ele.'' (Hud, 114. ajet) Kae Allah : ''I za one
koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha
sjete i oprost za grijehe svoje zamole a ko e oprostiti grijehe
ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' (Ali 'Imran,
135. ajet)

r Govor Poslanika : ''i poprati loe djelo dobrim koje e ga

izbrisati'' se ponekad odnosi na pokajanje zbog uinjenog
loeg djela, a Allah nas obavjetava u Svojoj Knjizi da e
oprostiti onome ko se pokaje zbog svog grijeha.

Allah kae: ''Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i

uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na pravom putu istraje.'' (Ta
ha, 82. ajet) Ovo ukazuje na to da e Allah sigurno prihvatiti
pokajanje nakon uinjenog grijeha i ovo je govor dumhur uleme.37
Nekada se pod dobrim djelom podrazumijevaju openitije
stvari od tewbe,38 kao to Allah kae: ''I obavljajte molitvu
poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela,
zaista, ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele.''
(Hud, 114. ajet)
37
Veine uenjaka.
38
Pokajanja.
 Poslanik je rekao: ''Ko uzme abdest, pa ga uljepa, 39 grijesi iz
njegovog tijela e izai, pa ak i ispod njegovih noktiju.''
(Biljei Muslim od Osmana t)
Izvravanje dobrih djela i farzova otkupljuje male grijehe,
ukoliko njihov poinilac ne ustraje u njihovom injenju, a to
se tie velikih grijeha, za njihov oprost potrebno je uiniti
tewbu, tj. pokajati se. A onaj ko se ne pokaje od velikih grijeha,
on je nasilnik.
Poslanik je rekao: ''Pet dnevnih namaza, duma do dume i
ramazan do ramazana otkupljuju ono to se poini,40 ukoliko se
ovjek kloni velikih grijeha.'' (Biljei Muslim od Ebu Hurejre
t)
Takoer, potrebno se kajati i zbog malih grijeha kae Allah :
''A reci vjernicama neka obore poglede svoje'' (En-Nur, 31.
ajet) I na kraju ovog ajeta Allah kae: ''I svi se Allahu pokajte,
o vjernici, da biste postigli ono to elite.'' Dakle zahtijeva
tewbu, ak, i za male grijehe.

r Govor Poslanika : ''...i poprati loe djelo dobrim koje e ga

izbrisati'' u svojoj vanjtini znai da dobra djela briu loa
u onim knjigama koje piu meleki.
Neki uenjaci kau da ti grijesi ostaju zapisani, iako se ovjek
pokaje za njih i Allah mu oprosti, kako bi mu ih Allah
mogao predoiti na Sudnjem danu.

r Govor Poslanika : ''i ophodi se sa ljudima u skladu sa

lijepim ponaanjem.'' znai da je Allah izuzeo lijepo
ponaanje prema drugim ljudima zbog velike potrebe za
njegovim objanjavanjem, jer mnogi ljudi misle da se
bogobojaznost ogleda samo u ispotivanju Allahovih prava,
ne gledajui pri tome na prava ljudi, to je naravno greka.

39
Njegovo uzimanje.
40
Od grijeha.
 Ispotovati istovremeno i Allahova i ljudska prava je veoma
teko, i za to nisu sposobni do poslanici, sallavatullahi ves-
selamuhu alejhim edme'in, i oni koji su iskreni.
Allah nareuje druenje sa ljudima uz lijepo ophoenje, kada
kae: ''koji srdbu savlauju i ljudima prataju, a Allah voli
one koji dobra djela ine.'' (Ali 'Imran, 134. ajet)

Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Mu'min

sa najpotpunijim imanom je onaj koji ima najljepi ahlak.'' (Hadis
biljee Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi, a Ibn Hibban smatra da je
sahih)
Poslanik je rekao: ''Zaista mu'min sa svojim lijepim ahlakom
moe dostii stepen postaa i klanjaa.'' (Biljee Ahmed i Ebu
Davud, a Ibn Hibban kae da je sahih)

Od Ukbe ibn Amira el-Duhenija t se prenosi da je rekao:

''Rekao mi je Poslanik : ''Ukbe, hoe li da te obavijestim o
najvrjednijem ahlaku stanovnika dunjaluka i Ahireta?'' Obilazi
onoga ko tebe ne obilazi i daji onome ko tebi ne daje, i oprosti onome
ko ti je nasilje uinio. (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed i Hakim)

Tumaenje devetnaestog hadisa

 r Od Ebu-l-Abbasa Abdullaha ibn Abbasa t se prenosi da je
rekao: ''Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslanika , pa mi
ree: O mladiu, poduit u te nekim rijeima: pazi na Allaha,
Allah e te uvati. Imaj na umu Allaha, Allah e biti ispred
tebe. Kada moli, moli Allaha. Ako trai pomo, trai od
Allaha. Znaj, da se itav narod sakupio da ti koristi u neemu,
ne bi ti koristili, osim sa onim to ti je Allah propisao. A da se
sakupe da ti u neemu nanesu tetu, ne bi ti natetili osim u
onom to ti je Allah ve propisao. Podigla su se pera i osuile
stranice. (Hadis biljei Tirmizi koji kae da je hasen-sahih)

U predajama, osim Tirmizijine, stoji: ''Imaj na umu Allaha, nai

e Ga ispred sebe. Znaj za Allaha kada si u obilju, Allah e
znati za tebe u nevolji. I znaj, ono to te je promailo, nije
moglo da te pogodi, a ono to te je pogodilo, nije moglo da te
promai. Zaista je pomo u strpljivosti, utjeha u alosti,
olakica sa tegobom.'' (Hadis biljei Ahmed)

r Govor Poslanika : ''pazi na Allaha'' znai pazi na

Njegove granice na taj nain to ih nee prelaziti, i na
Allahova prava, tako to ih nee zanemariti i Njegova
nareenja, tako to e ih izvriti, Njegove zabrane, tako to e
ih se kloniti.
Od najpreih stvari, koje spadaju u Allahova nareenja na
koja moramo paziti, jeste namaz Allah kae: ''Redovno
molitvu obavljajte, naroito srednju molitvu i pred Allahom
ponizno stojte.'' (El-Bekare, 238. ajet)

Allah hvali one koji paze na namaz, pa kae: ''I oni koji
molitve svoje budu revnosno obavljali.'' (Me'arid, 34. ajet)
Poslanik je rekao: ''Ko uva njega (namaz), Allah se
obavezuje da e ga uvesti u Dennet.'' (Biljee Ahmed i Malik
od Ubade ibn Samita t, a Ibn Hibban kae da je sahih)
 Isto tako je vana i istoa, koja je klju namaza kae
Poslanik : ''Ne odrava abdest niko osim mu'mina.'' (Hadis
biljee Ahmed i Darimi od Sevbana t, a Ibn Hibban kae da je
sahih)
Takoer je nareeno na date zavjete kao to Allah kae: ''
a o zakletvama svojim brinite se!'' (El-Ma'ide, 89. ajet) to je
zbog toga to ljudi esto daju zakletve, a ujedno se poigravaju
sa njima, pa ih ne izvravaju.

Od najpreih zabrana kojih se ovjek treba kloniti jesu grijesi

koji se ine jezikom i polnim organom Allah kae: ''Reci
vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim'' (En-Nur, 30. ajet)
Poslanik kae: ''Ko sauva ono to se nalazi izmeu vilica i
ono to se nalazi izmeu njegovih nogu ui e u Dennet.''
(Hadis biljei Hakim od Ebu Hurejre t koji kae da je sahih, a
sa njim se slae i Zehebi, i Ibn Hibban, takoer, kae da je
sahih)

r Govor Poslanika : ''Allah e te paziti.'' znai da e se

onome ko pazi na Allahove granice i prava uzvratiti na isti
nain, jer je nagrada u skladu sa djelom (iste vrste), kao to
Allah kae: ''Sjeajte se vi Mene i Ja u se vas sjetiti.'' (El-
Bekare, 152. ajet) Allah , takoer, kae: ''O vjernici, ako
Allaha pomognete i On e vama pomoi i korake vae
uvrstiti.'' (Muhammed, 7. ajet)

Postoje dvije vrste Allahovog uvanja roba:

 1. uvanje u vezi sa njegovim dunjalukim interesima, kao to
je uvanje njegovog tijela, imetka, potomstva i porodice. Allah
kae: ''Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega,
po Allahovu nareenju nad njim bde. Allah nee izmijeniti
jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe
da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega
nema mu zatitnika.'' (Er-Rad, 11. ajet) Ko bude pazio na
Allaha u toku svoje snage i mladosti, Allah e ga paziti u
toku njegove slabosti i starosti, tada e mu podariti blagodati
dobrog sluha, vida i razuma. Tahir ibn Abdullah et-Taberi,
jedan od poznatih uenjaka, je ivio vie od stotinu godina, pa
je jednog dana skoio poput momka, te su se ljudi zaudili
zbog toga, pa im on ree: ''Ovo su organi koje sam uvao u
mladosti, pa mi ih je Allah sauvao u starosti.'' (El-Bidaje
ven-nihaje od Ibn Kesira, XII tom, 85. str.) Ko bude pazio na
Allaha , Allah e ga sauvati od svake nelagodnosti, pa e,
ak, uiniti bezopasnim za tog roba i ivotinje koje mogu
nakoditi ovjeku, kao to se desilo Sefini,41 slugi Poslanika
kada se njegov brod potopio te je izaao na jedan otok tada je
vidio lava koji je iao sa njim kako bi mu pokazao put (dakle
lav mu je pokazao put), pa kada su doli do puta lav je poeo
uzdisati kao da se oprata od njega, pa ga je napustio. (Predaju
biljei Taberani sa hasen senedom i Hakim koji kae da je
sahih, a sa njim se slae i Zehebi)

2. Od vrsta Allahovog uvanja Svoga roba jeste: Allahovo

uvanje Svoga roba u njegovoj vjeri i imanu, pa ga On uva od
sumnjivih stvari ili strasti usmrujui ga na imanu. Od Omera t se
prenosi da ga je Poslanik poduio da kae: ''O moj Boe, sauvaj
me u islamu dok stojim, sauvaj me u islamu dok sjedim i sauvaj me
u islamu dok leim i ne uini nadamnom moga neprijatelja ili onoga
ko ti je nepokoran.'' (Biljei Ibn Hibban)
41
Sefina je u ovom haberu ime jednog pokornog Allahovog roba, dok rije sefina u
arapskom jeziku znai brod.
 r Govor Poslanika : ''Pazi na Allaha nai e Ga ispred sebe.''
znai da e onaj koji se pridrava Allahovih propisa i izvrava
Njegove naredbe imati Allaha sa sobom ma gdje krenuo, kao
to Allah kae: ''Allah je, zaista, na strani onih koji se
Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine.'' (En-Nahl,
128. ajet) Ovo je posebna vrsta bliskosti i veze izmeu Allaha i
Njegova roba koja se spominje u govoru Allaha upuenom
Musau i Harunu u: ''Ne bojte se ree On Ja sam s vama,
Ja sve ujem i vidim.'' (Ta ha, 46. ajet) Takoer, tu je i govor
Poslanika upuen Ebu Bekru t u peini: ''Ne brini se, Allah
je s nama.'' (Et-Tewbe, 40. ajet) to se tie ope Allahove veze
sa robovima, ona se ogleda u Njegovom nadzoru nad njihovim
djelima, kao to Allah kae: ''Oni se kriju od ljudi, ali se ne
mogu sakriti od Allaha, On je s njim, a i kad nou smiljaju
rijei kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono to
oni rade.'' (En-Nisa', 108. ajet)
r Govor Poslanika : ''Znaj za Allaha u rahatluku, Allah e
znati za tebe u tegobi.'' znai da kada rob u rahatluku pazi na
Allaha i Njegova prava, takvim postupanjem e uiniti da se
upozna sa svojim Gospodarom, te e tako izmeu njega i
njegovog Gospodara nastati svojevrsna vrsta poznavanja, na
osnovu koje e Allah znati za roba kada se on nae u nevolji,
zbog toga to on zna za Allaha u rahatluku.

to se tie robove spoznaje Allaha , nje imaju dvije vrste:

1) Opa vrsta spoznaje koja se ogleda u priznavanju ili

vjerovanju.
2) Posebna vrsta spoznaje koja uvjetuje potpunu naklonjenost
ovjekovog srca prema Allahu .

Allahovo upoznavanje sa Svojim robom ima, takoer, dvije vrste:

 1) Openito poznavanje ili znanje o robu koje se ogleda u
Njegovom znanju o djelima roba koja poini javno ili tajno,
kao to Allah kae: ''Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu
sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile
kucavice.'' (Qaf, 16. ajet)
2) Posebna vrsta znanja i upoznavanja koja sa sobom nosi
Njegovu ljubav prema robu, pribliavanje roba Sebi,
odazivanje na njegovu dovu i njegovo spaavanje u nevoljama.
Allah kae u hadisu-kudsiju: ''rob se nee prestati Meni
pribliavati sa nafilama sve dok ga ne zavolim, pa kada ga
zavolim postajem njegov sluh kojim on slua, njegov vid sa
kojim on vidi, njegova ruka sa kojom on dotie, njegova noga
sa kojom on hodi, pa ako mi zatrai neto Ja u mu to dati, a
ako od neega zatrai utoite kod Mene Ja u ga zatititi.''
(Hadis biljei Buhari od Ebu Hurejre t)
Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Koga
raduje da se njegovoj dovi Allah odazove u nevolji, neka
povea injenje dove u rahatluku.'' (Hadis biljee Taberani i
Hakim koji kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim)
Od tajni poreenja olakanja sa tegobom jeste: kada tegoba
dosegne svoju krajnju granicu tada rob izgubi nadu u pomo od
strane stvorenja te se njegovo srce vee samo za Allaha . Ovo je bit
tevekkula (oslanjanja) na Allaha i to je najvanija stvar sa kojom se
moe traiti ispunjavanje potreba, jer je Allah dovoljan i odaziva se
onome ko se oslanja na Njega, kao to Allah kae: ''Onome koji se
u Allaha uzda On mu je dosta.'' (Et-Talak, 3. ajet)

Fudajl ibn Ijad t je rekao: ''Tako mi Allaha, kada bih izgubio nadu u
stvorenja da e ti dati sve ono to trai, tvoj Gospodar bi ti dao sve
ono to trai.''

Tumaenje dvadesetog hadisa

 q Od Ebu Mes'uda Ukbe ibn Amra el-Ensarija, el-Bedrije
(uesnik na Bedru) t se prenosi da je rekao: Allahov Poslanik je
rekao: ''Ono to su ljudi upamtili od govora prethodnih poslanika
jeste: Ako ne osjea stid, onda radi ta hoe. (Hadis biljei
Buhari)
r Govor Poslanika : ''Ono to su ljudi zapamtili''
ukazuje da su ove rijei naslijeene i prenesene od prijanjih
poslanika i da su ljudi taj govor prenosili meu sobom, i naslijeivali
ga sve dok nije dospio do ovoga Ummeta.

r Govor Poslanika : ''Ako ne osjea stid onda radi ta

hoe.'' sadri dva znaenja:

1) To nije naredba, nego dolazi u smislu prijekora i

zabranjivanja. Oni koji tako misle imaju dvije teorije:
a) da je to naredba u smislu prijetnje i upozoravanja sa
znaenjem: ako se ne stidi radi ta hoe, a Allah e te shodno tome i
''nagraditi'', kao to Allah kae: ''Radite ta hoete On, zaista, vidi
ta radite.'' (Fussilet, 40. ajet)

Kao i govor Allaha : ''A vi se pored Njega klanjajte kome hoete.''

(Ez-Zummer, 15. ajet)
b) Ove rijei su naredba sa znaenjem obavjetenja, tj.
da onaj koji se ne stidi radi ta hoe, jer je stvar koja sprjeava
injenje pokuenih i runih djela upravo stid. Onaj koji nema stida
potonue u pokvarenjatvu i runim djelima, a Poslanik je rekao da
je stid dio imana.
On je opomenuo ovjeka koji je prekoravao svoga brata zbog
stida, govorei: ''Ti se, zaista, stidi'', pa mu je Poslanik rekao:
Pusti ga, jer je stid dio imana! (Biljee ga Buhari i Muslim od Ibn
Omera t) Poslanik je rekao: ''Stid dolazi samo sa dobrom.'' (Hadis
biljee Buhari i Muslim od Imrana ibn Husejna t)

2) Drugi govor o znaenju: ''Ako se ne stidi radi ta hoe.''

jeste da je to naredba da takav radi ta hoe to znai da ako taj eli
initi djelo u kome nema stida, svejedno od Allaha ili od ljudi, neka
to djelo i ini (ibadeti, dobra djela).
Poslanik je rekao Harmeletu ibn Abdullahu: ''ini dobra
djela, a kloni se loih i ono dobro koje tvoje uho uje od ljudi, nakon
to ih napusti, uini, i ono zlo koje uje od ljudi, nakon to ih
napusti, kloni ga se!'' (Hadis biljei imam Ahmed, a Hafiz je rekao
da je njegov sened hasen)

Postoje dvije vrste stida:

1) Stid koji se nalazi kod ovjeka samim stvaranjem i u

njegovoj prirodi (uroeni stid), i to je jedna od najvrjednijih osobina
koje Allah poklanja Svome robu.
2) Steeni stid koji se stie spoznajom Allaha i Njegove
veliine, Njegove blizine i nadzora nad robovima, i ovo je jedna od
najuzvienijih imanskih osobina. Nekada se stid od Allaha raa kod
ovjeka kada se pogledaju Allahove blagodati i istovremeno
ovjekovo uskraivanje u zahvaljivanju na njima.
Ako se ovjeku oduzme njegov uroeni i steeni stid tada
nema nita to e ga sprijeiti od upadanja u runa djela i loe
ponaanje, tada ovjek postaje takav kao da nema imana.

Pohvalan stid je osobina koja ovjeka tjera na injenje onoga to je

lijepo i ostavljanje onoga to je runo, ali to se tie slabosti koja
dovodi do neizvravanja nekih Allahovih ili ljudskih prava, ona se
nikako ne moe smatrati stidom, to je slabost, nemo i ljudska
mahana.
 Tumaenje dvadesetprvog hadisa

q Od Ebu Amra Sufjana ibn Abdullaha t se prenosi da je

rekao: ''O Allahov Poslanie, reci mi o islamu ono to ne mogu pitati
nikoga osim tebe.'' Ree Poslanik : Reci, vjerujem u Allaha, zatim
budi na pravom putu. (Biljei Muslim)

r Govor Poslanika : ''Reci, vjerujem u Allaha, zatim budi na

pravom putu.'' je poput govora Allaha : ''Onima koji govore:
'Gospodar na je Allah', pa poslije ostanu pri tome dolaze meleki:
''Ne bojte se i ne alostite se i radujte se Dennetu koji vam je
obean.'' (Fussilet, 30. ajet)
I govor Poslanika : ''Reci, vjerujem u Allaha'' znai da je
iman, koji se spominje, ustvari, potpun iman u koji ulaze i dobra
djela, prema uenjacima selefa i poznatim muhaddisima.
Allah kae: ''Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno i
neka tako postupe vjernici koji su uz tebe.'' (Hud, 112. ajet)
Nareivanje vjerovanja u ovom sluaju jeste naredba o
primjenjivanju vjere, kao to Allah nareuje: ''On vam propisuje u
vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono
to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ''pravu vjeru
ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.'' (E-ura, 13. ajet)
Dranje pravoga puta jeste odabir pravoga puta, a to je
plemenita vjera koja nema otklona ni na desno ni na lijevo, to
obuhvata injenje svih vrsta pokornosti; vanjskih i unutranjih, kao i
ostavljanje svih zabranjenih djela. Ove rijei Poslanika tako
obuhvataju osobine cjelokupne vjere.
U govoru Allaha : ''I drite se pravoga puta i traite oprosta
od Njega.'' vidimo znak kojim nam Allah ukazuje da e postojati
uskraivanja s nae strane u pridravanju pravoga puta, to se
ponitava injenjem istigfara koji je preduvjet za oprost naeg
uskraivanja. Ovo je poput govora Poslanika : ''Boj se Allaha ma
gdje bio i loe djelo poprati dobrim koje e ga pobrisati.''
 Poslanik nas obavjetava da ljudi nee biti u mogunosti da
se istinski pridravaju pravoga puta, pa je rekao Poslanik : ''Drite
se pravog puta, ali to neete biti u stanju postii (potpuno) i znajte da
je vae najbolje djelo namaz, a ne pazi na abdest niko osim mu'min.''
(Biljee ga Ahmed i Ibn Made od Sevbana t)

A u drugom rivajetu imama Ahmeda, rahimehullah: ''Teite

upotpunjavanju (da direktno pogodite) i pokuajte da bude to blie
(cilju), a na abdest ne pazi niko osim mu'min.''
Pogoditi ono to je traeno od ovjeka je sr pridravanja
pravog puta i to je pogaanje svejedno u djelima ili rijeima, dok je
pokuavanje pogaanja u to veoj blizini cilja preporueno ukoliko
se sam cilj ne pogodi, meutim, uz uvjet da ovjek istinski pokuava
da pogodi traeni cilj.
Poslanik je rekao: ''O ljudi, vi neete uiniti (ili neete biti u
stanju da uinite) sve ono to sam vam naredio, nego pokuavajte da
pogodite (ostvarite nareeno) i radujte se.'' (Hadis je hasen, a biljee
ga Ahmed, Ebu Davud, Ebu Ja'la42 i Taberani od Hakema ibnu-l-
Hazna el-Kulefija)
Sr istikame jeste pridravanje tewhida u srcu, kao to je
protumaio Ebu Bekr es-Siddik t govor Allaha : ''Oni koji govore:
Na Gospodar je Allah, i istraju na pravom putu'' (El-Ahkaf,
13. ajet) tako to su oni ti koji se ne okreu nikome, osim ka Allahu
.
Kada srce postigne istikamu u spoznaji Allaha ,
strahopotovanju od Njega, Njegovom velianju, oslanjanju na
Njega, odbacivanju svih osim Njega, tada svi organi postiu istikamu
u pokornosti Njemu.
Srce je vladar organa, dok su organi njegova vojska, pa ako
vladar postigne istikamu, postii e je vojska i podanici. Tako se
tumai Allahov govor: ''Ti upravi lice svoje vjeri kao pravi vjernik.''
(Er-Rum, 30. ajet) Tj. da se nijet treba oistiti da bude samo radi
Allaha ne pridruujui Mu sudruga. Najprei organ nakon srca koji
42
On je Ebu Ja'la el-Meusul, rahimehullah, a Meusul je grad u Iraku.
se treba najvie paziti jeste jezik, jer je on portparol srca i on iskazuje
ono to srce hoe, stoga, nakon to je Poslanik ovjeku naredio
istikamu, savjetovao mu je da uva svoj jezik, jer u rivajetu ovog
istog hadisa kod Tirmizija se biljei, nakon rijei: ''summe stekim''
Sufjan t je rekao: ''Boiji Poslanie, koja je stvar najstranija od koje
se za mene boji?'' Pa je Poslanik uzeo svoj jezik i rekao: Ovoga!
(Tirmizi kae za hadis da je hasenun-sahih)

Tumaenje dvadesetdrugog hadisa

q Od Ebu Abdullaha Dabira ibn Abdullaha, el-Ensarije t se

prenosi da je neki ovjek upitao Poslanika i rekao: ''ta misli, ako
ustrajem u klanjanju propisanih namaza, u postu ramazana,
dozvoljavam to je dozvoljeno, a zabranjujem ono to je zabranjeno i
nita vie ne uinim osim toga, hou li ui u Dennet?'' Allahov
Poslanik mu odogovori: ''Da, hoe.'' (Biljei Muslim)
Neki uenjaci tumae dozvoljavanje dozvoljenog imanjem
ubijeenja u njegovu dozvoljenost, a zabranjivanje zabranjenog
imanjem ubijeenja u njegovu zabranjenost. Mogue je da se rijeima
''dozvoljavanje dozvoljenog'' misli na njegovo injenje i halal. U
ovom sluaju biva izraz za ono to nije zabranjeno, tako da u okviru
toga dolazi vadib, mustehab, mubah.
U skladu s time, znaenje njegovih rijei bi bilo da on radi
ono to mu nije zabranjeno i da ne prelazi granice onoga to mu je
dozvoljeno, kao i da se kloni zabranjenih stvari.
Ibn Mes'ud i Ibn Abbas t tumae 121. ajet u suri El-Bekare:
''Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni
u nju vjeruju.'' na taj nain to oni dozvoljavaju dozvoljeno, a
zabranjuju zabranjeno i ne iskrivljavaju. (Biljei Taberi u tefsiru od
Ibn Abbasa t, a Hakim kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim)

r Ono to se ciljalo rijeima ''dozvoljavanje i zabranjivanje''

jeste injenje halala, a klonjenje od harama.
 Allah kae o nevjernicima koji su mijenjali mjesta
zabranjenih mjeseci u godini: ''Premjetanjem svetih mjeseci samo
se poveava nevjerovanje ime se nevjernici dovode u zabludu
jedne godine ga proglaavaju dozvoljenim, a druge godine ga
smatraju svetim.'' (Et-Tewbe, 37. ajet)
Ono to se htjelo ajetom jeste da su se oni borili jedne godine
tokom svetog mjeseca, pa su ga proglaavali dozvoljenim, dok su se
druge godine ustezali od borbe, tokom njega, pa su ga proglaavali
zabranjenim.

q Ovaj hadis ukazuje na to da e onaj, koji izvrava obaveze,

a kloni se zabranjenog ui u Dennet. Mnogi hadisi koji govore o
ovome su preneseni od Poslanika , a od njih je i govor Poslanika :
''Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje
zekat, kloni se sedam velikih grijeha, a da mu se nee otvoriti sva
dennetska vrata, kako bi uao na koja hoe, a zatim je prouio:
Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni,
Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno
mjesto. (En-Nisa', 31. ajet, hadis biljee Nesa'i, Ibn Huzejme i
Hakim, a Ibn Hibban kae da je sahih od Ebu Hurejre i Ebu Se'ida)
Poslanik je rekao: ''Ko oboava Allaha, ne pripisujui Mu
sudruga, obavlja namaz, daje zekat, posti ramazan, kloni se velikih
grijeha, Dennet je njegov (ili je rekao: ''Ui e u Dennet'').'' (Hadis
je sahih, biljee ga imam Ahmed i Nesa'i od Ebu Se'ida el-Ensarija)

q Ono to je beduin htio rei sa ''nee nita dodati na to''

jeste da na propisani namaz, zekat, post i hadd nee dodati nita od
dobrovoljnih djela, a nije elio rei da nee izvravati druge obavezne
stvari u islamu. Ova djela su razlozi koji vode ulasku u Dennet,
meutim, nekada injenje zabranjenih djela moe biti prepreka ulaska
u Dennet.
Jednom je neki ovjek doao Poslaniku , pa mu je rekao:
''Boiji Poslanie, posvjedoio sam da nema boanstva osim Allaha i
da si ti Boiji Poslanik, klanjam pet namaza, dajem zekat na svoj
imetak, postim ramazan.'' Pa mu Poslanik ree: Ko umre na tome
bit e sa vjerovjesnicima, ehidima, iskrenima na Sudnjem danu,
(ovako, pa je sastavio kaiprst i srednji prst), osim ako bude
nepokoran svojim roditeljima. (Hadis biljei imam Ahmed od Amra
ibn Murre t, kao Bezzar i Taberani, dok Ibn Hibban kae da je sahih)
U sahih-hadisima se prenosi da injenje nekih velikih grijeha
sprijeava ulazak u Dennet, kao to je govor Poslanika : ''U
Dennet nee ui onaj koji prekida rodbinske veze.'' (Hadis biljee
Buhari i Muslim od Dubejra ibn Mut'ima t) Kao i govor: ''U
Dennet nee ui onaj u ijem srcu ima oholosti koliko je zrno
goruice.'' (Hadis biljei Muslim od Ibn Mes'uda t)
Tu su i hadisi koji govore da se zabranjuje ulazak u Dennet
onome ko ima dug, sve dok se ne izmiri. Ovdje vidimo znaenje
hadisa koji uvjetuju ulazak u Dennet samo na osnovu prisustva
tewhida kod ovjeka, kao to je to u govoru Poslanika : ''Allah je
zabranio Vatri onoga ko iskreno, traei Allahovo zadovoljstvo, kae
la ilahe illallah.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim od Utbana ibn
Malika t)
Reeno je Vehb ibn Munebbihu, rahimehullah: ''Nije li la ilahe
illallah klju Denneta?'' Pa je rekao: ''Svakako, meutim, nema
kljua koji nema svojih zubaca, pa ako doe sa kljuem koji ima
zupce otvorit e ti vrata, a ako nema zupce nee ti otvoriti.'' (Hadis
biljei Buhari kao muallek)
Neki uenjaci kau: ''Ovo je vailo prije propisivanja obaveza
i kazni, jer mnogi hadisi ove vrste dolaze nakon propisivanja obaveza
i kazni.''

Tumaenje dvadesettreeg hadisa

Od Ebu Malika el-Harisa ibn Asima el-E'arija t se prenosi da

je rekao: ''Allahov Poslanik je rekao: istoa je pola imana.
Zahvalnost Allahu puni terazije, zahvaljivanje i slavljenje Allaha
pune to je izmeu nebesa i Zemlje. Namaz je svjetlo. Sadaka je jasan
dokaz. Strpljivost je sjaj, a Kur'an je siguran dokaz za tebe ili protiv
tebe. Svako poinje svoj dan i svako trguje svojom duom, moe je
osloboditi ili unititi. (Hadis biljei Muslim)

r Govor Poslanika : ''istoa je pola imana.'' neki tumae

da se pod istoom ovdje cilja na ostavljanje grijeenja, kao to je
Allah rekao da je Lutov u narod rekao: ''Oni su ljudi koji se iste.''
(En-Neml, 56. ajet)

Oni koji su protumaili rije et-tuhur ''ostavljanjem grijeha''

kau da postoje dvije vrste imana:

1. injenje (djelovanje).
2. Ostavljanje.
Pola imana je injenje nareenih djela, dok je druga polovina
ostavljanje zabranjenih djela i to je ustvari ienje due ostavljanjem
grijeenja. Meutim, ovo miljenje nije tano zato to se u jednom od
rivajeta ovog hadisa prenosi: ''Abdest je polovina imana.''

Ispravno miljenje, koje zagovara veina uenjaka, jeste da se

s rijeju tuhur ovdje cilja na ienje vodom u stanjima neistoe
ovjeka, kao to na to ukazuje Muslimovo biljeenje ovog hadisa u
poglavlju o abdestu, isto tako ga biljee Nesa'i i Ibn Made. ta znai
to da je ienje polovina imana? Neki uenjaci kau da se sa rijeju
atr podrazumijeva ''dio'', a ne ''polovina.''
A neki kau da se nagrada za abdest umnogostruava sve dok
ne dosegne polovinu nagrade imana.
Drugi opet kau da iman otkupljuje sve velike grijehe, dok
abdest otkupljuje sve male grijehe, tako da abdest, prema ovom
tumaenju, predstavlja polovinu imana. Ova tri miljenja su slaba!
 Neki uenjaci kau da se sa imanom ovdje cilja na namaz, kao
to Allah kae: ''Allah nee dopustiti da propadne va (molitve) 43
iman.'' (El-Bekare, 143. ajet) Smisao ovih rijei jeste: ''Vai namazi
koje ste klanjali okrenuti prema Kudsu.''
Ako bi se ovdje pod imanom podrazumijevao namaz, a mi
znamo da se namaz ne prima bez istoe, tada bi, po ovom
tumaenju, istoa postala pola imana (namaza, ako protumaimo
iman kao namaz). Neki uenjaci kau da svi dijelovi imana, bili oni
djela ili rijei, iste i oplemenjuju srce.
to se tie ienja vodom ono je vezano za ienje tijela, pa
bi se tako dijelovi imana podijelili na dvije vrste: jedan dio isti
vanjtinu, dok drugi isti unutranjost, pa se po ovom tumaenju oni
smatraju dvjema polovicama. A Allah najbolje zna o Svome htijenju
i htijenju Poslanika . Dva posljednja tumaenja bi mogla biti tana.

r Govor Poslanika : ''zahvaljivanje i slavljenje Allaha

pune to je izmeu nebesa i Zemlje.'' Sumnja dolazi zato to ravija
ne zna tano da li jedna ili obe rijei pune ono to je izmeu nebesa i
Zemlje.
to se tie rijei ''elhamdulillah'' sve predaje su slone na
tome da ona (ta rije) puni terazije.
Neki kau da se ovim rijeima samo navodi primjer, a da je
znaenje, ustvari, kada bi elhamdulillahi bilo tijelo ispunilo bi itavu
vagu, a kae se takoer da e Allah na Sudnjem danu utjeloviti rijei
i dobra djela vjernika kako bi se mogla vidjeti.
Kao to Poslanik kae: ''Kur'an e doi na Sudnjem danu, a
predvodit e ga sure El-Bekare i Ali 'Imran, kao da su dva oblaka (ili
dva jata ptica rairenih krila).'' (Hadis biljei Muslim od Nevasa ibn
Sem'ana t)
Takoer se prenosi da e dobro djelo vjernika posjetiti u
kaburu u liku lijepoga mladia, dok e djelo nevjernika posjetiti u
najrunijem obliku, kao to to dolazi u dugom hadisu kojeg biljei

43
Dok u arapskom jeziku se kae imanekum va iman.
imam Ahmed za koga Hakim kae da je sahih, a sa njim se slae
Zehebi.
Ove tri vrste djela su vrste svjetlosti, pa je namaz apsolutno
svjetlo i on je radost muttekija,44 kao to je Poslanik rekao: ''I moja
radost je u namazu.'' (Hadis biljee Ahmed i Nesa 'i od Enesa ibn
Malika t, dok Hafiz kae da je hasen)
Namaz je svjetlost na Sudnjem danu, jer se od Abdullaha ibn
Amra t prenosi da je Poslanik rekao: ''Ko uva namaz on e mu biti
svjetlost, jasan dokaz i spas na Sudnjem danu, a onaj ko ga ne uva
nee mu biti svjetlost, spas, niti dokaz na Sudnjem danu i bit e sa
Karunom, faraonom, Hamanom i Ubej ibn Halefom.'' (Hadis biljee
imami Ahmed i Ibn Hibban sa hasen-senedom)
to se tie sadake ona je jasan dokaz, tj. jasan dokaz o
ispravnosti imana, dok je duevno zadovoljstvo sadakom znak slasti
imana u ovjekovom srcu, kao to je Poslanik rekao: ''Ko uradi tri
stvari osjetio je slast imana: Ko oboava Allaha i priznaje da nema
boanstva osim Allaha i ko daje zekat na svoj imetak zadovoljne
due.'' (Hadis biljei Ebu Davud sa sahih-senedom)
Due vole imetak i krtare na njemu, pa ako dopusti da se taj
imetak daje u ime Allaha to ukazuje na prisustvo imana u Allaha i
vjerovanje u Njegovo obeanje i prijetnju.
Sabur je dijaun, tj. svjetlost uz koju postoji toplota i
sagorijevanje, kao to je svjetlost sunca, za razliku od mjeseca koji
ima samo svjetlost. Allah kae: ''On je sunce izvorom svjetlosti
uinio, a mjesec sjajnim.'' (Junus, 5. ajet)

Postoji vie vrsta pohvalnog sabura:

1. Sabur ili strpljenje u pokornosti Allahu .

44
Onih koji se Allaha boje.
 2. Strpljenje u klonjenju od nepokornosti Allahu .

3. Strpljenje u Allahovoj odredbi.

Strpljenje u pokornosti je vrjednije od strpljenja u Allahovoj odredbi.

Najvrijednija vrsta sabura je post, to je zato to post sadri sve tri
vrste sabura. Jer post je strpljivost u pokornosti Allahu i strpljivost u
ostavljanju nepokornosti samim ostavljanjem strasti uz strpljivost na
stvarima koje dolaze uz post, a to su glad i e.

r Govor Poslanika : ''Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe

je poput govora Allaha : ''Mi objavljujemu u Kur'anu ono to je
lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo poveava
propast.'' (El-Isra', 82. ajet)

Ibn Mes'ud t kae: ''Kur 'an je zagovornik ije se zagovaranje

prima, onaj koji raspravlja i dokazuje i onaj kome se vjeruje. Ko ga
bude stavio pred sebe (kao vodia) odvest e ga u Dennet, a ko ga
stavi iza sebe odvest e ga u Vatru.'' (Hadis biljee Abdurrezzak45 i
Taberani, a sened mu je sahih) Taberanijeva knjiga koju je napisao se
zove El-Mu'dem.

r Govor Poslanika : ''Svi ljudi osvanu trgujui svojom

duom'' je poput govora Allaha : ''I due i Onoga Koji je stvori,
pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini uspjet e samo onaj

45
Preselio je 211. g.H. bio je muhaddis. Preselio je prije nego to je Buharija doao do njega.
Napisao je knjigu o hadisu koja se naziva El-Musannef. Knjiga Ibn Ebi ejbe takoer se
naziva El-Musannef, a on je bio jedan od Muslimovih ejhova.
koji je oisti, a bit e izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi.''
(E-ems, 7-10. ajet)

Svaki ovjek ide ka oienju ili osloboenju svoje due; onaj

koji ide u pokornosti Allahu taj je prodao svoju duu Allahu i
oslobodio je od Njegove kazne, a onaj koji ide u nepokornost Allahu
unitava svoju duu i Allahova kazna za nju postaje obavezna, kao
to Allah kae: ''Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke
njihove u zamjenu za Dennet koji e im dati.'' (Et-Tewbe, 111.
ajet)

Takoer kae: ''Reci: stradat e, uistinu, oni koji na

Sudnjem danu upropaste i sebe i porodice svoje.'' (Ez-Zummer, 15.
ajet)

Tumaenje dvadesetetvrtog hadisa

Od Ebu Zerra el-Gafarija t prenosi se da je Vjerovjesniku

dostavljeno od njegova Gospodara, Svemogueg i Uzvienog, Koji je
rekao: ''O Moji robovi! Ja Sam zabranio nasilje Sebi i zabranio ga
izmeu vas, pa ne inite nasilje. O Moji robovi, svi ste vi zalutali,
osim onog koga Ja uputim, pa traite od Mene da vas uputim, Ja u
vas uputiti. O Moji robovi, svi ste vi gladni osim onoga koga ja
nahranim, pa od Mene traite da vas nahranim, Ja u vas nahraniti.
O Moji robovi, svi ste vi neodjeveni, osim onoga koga Ja odjenem, pa
od Mene traite da vas odjenem, Ja u vas odjenuti. O Moji robovi,
vi danju i nou grijeite, a Ja sam Onaj Koji sve grijehe prata, pa
od Mene traite da vam oprostim, Ja u vam oprostiti. O Moji robovi,
vi nikada ne moete doi do onog ime biste Meni tetu nanijeli, pa
da Mi je nanesete, niti ikad moete doi do onoga to e Meni korist
donijeti, pa da Mi je donesete. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i
zadnji, i ljudi i dinni imali srce najpobonijeg ovjeka, to nita ne bi
Moje imanje povealo. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i
posljednji, ljudi i dinni imali srce najgoreg grijenika, to nita ne bi
Moje imanje umanjilo. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i
posljednji, i ljudi i dinni stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe
i elje uputili, te Ja udovoljio svaijoj molbi i elji; to ne bi umanjilo
ono to Ja imam ni onoliko koliko oduzme od mora igla kad se u
njega zamoi. O Moji robovi, sve je stalo od vaih poslova, koji su
kod Mene sauvani i prebrojani; i za koje u Ja vama dati zaslugu.
Ko nae nagradu i dobro, neka Allahu zahvali; a ko opet kaznu i zlo,
neka ne kori nikog osim samog sebe.'' (Biljei Muslim)

r Govor Poslanika u onome to prenosi od svoga

Gospodara: ''O Moji robovi! Ja Sam zabranio nasilje Sebi'' znai
da je Allah Sam Sebi zabranio injenje nasilja robovima, kao to
kae Allah : ''Allah, zaista, nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti,
ljudi je sami sebi ine.'' (Junus, 44. ajet)

Allah je u stanju da ini nasilje, ali ga ne ini zbog blagodati i

dobroinstva nad Svojim robovima.

Veina uenjaka definira nasilje kao postavljanje stvari gdje

im nije mjesto, dok neki tumae nasilje kao upravljanje stvarima koje
su vlasnitvo drugog bez njegove dozvole.
 injenica da je Allah stvarajui djela ljudi stvorio i nasilje ne
uvjetuje da je i On nasilnik, kao to se On ne opisuje i drugim runim
stvarima koje ine Njegovi robovi.

r Govor Allaha : ''I uinio Sam ga zabranjenim meu

vama, pa ne inite jedni drugima nasilje!'' tj. haram je svakom
robu da ini nasilje drugom.

Postoje dvije vrste nasilja:

1. Nasilje prema sebi i njegov najvei oblik je irk, kao to

Allah kae: ''Mnogobotvo je, zaista, velika nepravda.''
(Lukman, 13. ajet) Jer je murik onaj koji stvorenje uzdie na
stepen Stvoritelja, te ga oboava, i time postavlja stvari ondje
gdje im nije mjesto.

2. Nasilje koje rob ini drugima i ono je spomenuto u ovom

hadisu. Poslanik je rekao: ''Nasilje je tama na Sudnjem danu.''
(Hadis biljee Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Omera t)

Allahov Poslanik takoer kae: ''Allah e ostavljati

nasilnika, pa kada ga uzme nee moi izmai.'' (Biljee Buhari i
Muslim od Ebu Musa el-E'arija t)

r Govor Allaha : ''O Moji robovi, svi ste vi zalutali, osim

onog koga Ja uputim, pa traite od Mene da vas uputim, Ja u vas
uputiti '' Ove tvrdnje Allaha ukazuju na to da su ljudi potrebni
Allaha u pribavljanju koristi i otklanjanju tete u svojoj vjeri ili
dunjaluku.
Takoer, tu se vidi da robovi ne posjeduju nijednu od tih
stvari, tako da onaj koga Allah ne poasti uputom i opskrbom, nee
imati te stvari na dunjaluku, a onaj koga Allah ne poasti oprostom
njegovih grijeha, oni e ga unititi na Sudnjem danu. Allah kae:
''Kome Allah ukae na pravi put, on e pravim putem ii, a kome
odredi da bude u zabludi, ti mu nee nai zatitnika koji e ga na
pravi put uputiti.'' (El-Kehf, 17. ajet)

Takoer kae: ''Milost koju Allah podari ljudima niko ne

moe poslije Njega dati.'' (Fatir, 2. ajet)

r Govor Allah : ''O Moji robovi, svi ste vi zalutali, osim

onog koga Ja uputim'' neki misle da se ovaj dio hadisa
suprotstavlja hadisu Ijaza ibn Himara t u kome Allah kae: ''Stvorio
Sam ljude na prirodnoj vjeri (u drugom rivajetu kao muslimane), pa
ih ejtani preobraaju, meutim, ne postoji kontradikcija meu ovim
hadisima, jer je Allah stvorio Ademove u sinove i prihvatanje
Islama uinio im lijepim, ali svaki rob mora uiti Islam.''

Poslanik je rekao: ''Svako novoroene se raa u fitri (u

prirodnoj vjeri), pa ga njegovi roditelji poidove, pokrste ili uine
medusijom.''

r Govor Allaha : ''pa traite od Mene da vas uputim, Ja

u vas uputiti'' Postoje dvije vrste upute:

1. Openita uputa, i to je uputa u Islam i iman ona je

prisutna u svakom mu'minu.

2. Djelomina uputa kojom ovjek razumijeva detalje Islama i

kojom Allah pomae roba u provoenju onoga to je spoznao.
 Mu'min ovo treba i danju i nou, stoga nam je nareeno da
dnevno prouimo sedamnaest puta Fatihu, kako bismo imali ovu
uputu.
to se tie traenja oprosta za grijehe, ovjek je u krajnjoj
potrebi za tim, jer grijei i danju i nou. U Kur'anu je mnogo puta
spomenuto traenje oprosta i pokajanja za grijehe uz naredbu i
bodrenje za injenje tih stvari.

Od Ebu Hurejre t se prenosi da je Poslanik rekao: ''Tako mi

Allaha, ja od Allaha traim oprosta i Njemu se kajem u jednom danu
vie od sedamdeset puta.'' U drugom rivajetu se kae da je to inio
vie od stotinu puta.
-----------------------------------------------------------------------------------
-

Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam

ve na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu,
Onaj koji mnogo daruje Ali Imran 8.
lektor:Abdulmedid Nezo,...
obrada teksta: Abdurrahman Kalabi, Hamza Alagi...
erijatska recenzija: prof. sa medrese Mus,ab ibn Umejr,
dizajn i tampa: AIO Linz