Julija - Anne Fortier, najljepi citati

Knjiga je u svakom smislu fantastina - jedna romantina mjeavina historijskog,

ljubavnog romana i bezvremene ekspirove drame. Proitajte je.

"Kau da sam umrla. Srce mi je prestalo kucati i prestala sam disati - u oima
svijeta bila sam zaista mrtva. Neki kau da je to trajalo tri minute, neki kau
etiri; smatram da je smrt stvar linog doivljaja. Samim tim to sam Julija,
pretpostavljam da sam trebala znati ta se sprema. Ali sam toliko eljela vjerovati
da se, ovog puta, nee ponoviti stara alobna tragedija. Ovog puta Romeo i ja bismo
ostali zajedno zauvijek, i naa ljubav nikad vie ne bi bila prekinuta mranim
vijekovima izgnanstva i smrti. Ali Pjesnika se ne moe nadmudriti. I tako sam
umrla, kao to moram, kada je nestalo mojih replika, i ponovo se vratila u izvor
stvaranja..."

"...Bez rijei korraajui u njegov zagrljaj, prieljkivala sam da stvarnost mogu

prevrnuti kao pjeani sat, da ivot nije tako konaan, nego stalno ponavljanje
protoka kroz malu rupu u vremenu..."

"...Dok je tako stajala zatvorenih oiju, rekao mi je Umberto, duge ipkane zavjese
su se omotale oko njenog vretenastog tijela,kao da je ve postala duh..."

"...Umberto se nagnuo i veoma njeno mi dotaknuo obraz, kao da je znao da se, kada
jednom odem, vie nikad neu vratiti. Ako se ikad i sretnemo, da to nee biti
ovako, da neemo sjediti u djeijem skrovitu, svijetu okrenuti leima..."

"Smrt,to je moed tvoga daha popila,

lepoti tvojoj nita mogla nije
-Shakespeare "

" 'Takva ljepota',rekao je njenim glasom,'ne bi trebala umrijeti nikad. ak i smrt

noas mrzi svoje zanimanje.' "

" 'Kad bi ona bila moja, otiao bih za njom u raj i doveo je nazad. Ili bih tamo
zauvijek s njom ostao.' "

"...Nikad se prije nije tako osjeao. Bio je zaljubljen, bio je u paklu..."

"...U itavoj radionici nije bilo tako intrigantne boje; dodue, takva nijansa nije
se mogla pronai ni u cijelom gradu jer on ju je izumio upravo te noi, u nekoj
vrsti grozniave sumanutosti, dok je na zidu njegovog uma slika djevojke jo uvijek
bila svjea.
Ohrabren neposrednim rezultatom, bez oklijevanja je ispod plamene rijeke kose
iscrtao obrise onog naoitog lica. Pokreti su mu jo uvijek bili ustri i sigurni
pokreti arobnjaka; slikar ne bi radio s vie vrtoglave pouzdanosti ni da je mlada
ena u tom trenutku sjedila pred njim, pozirajui za vjenost.
'Da!' - bila je jedina rije koja mu je izbjegla dok je groljivo, gotovo gladno,
vraao u ivot te crte lica koje su oduzimale dah. Kad je slika bila zavrena,
napravio jenekoliko koraka unazad i tek tada pruio ruku prema ai vina koju si je
natoio u prethodnom ivotu, pet sati ranije..."

" 'Zna jedno je pouda, a drugo ljubav. Iako su povezane, ipak su potpuno
razliite. Za ovu prvu dovoljno je malo sladunjavog govora i lijepe odjee, ali da
bi dobio ovo drugo, mukarac se mora odrei svog rebra. Zauzvrat,njegova e ena
ponititi Evim grijh i vratiti ga u raj.'
'Ali kako mukarac zna kad da uloi svoje rebro? Imam mnogo prijatelja koji su
ostali bez ijednog rebra a, unem ti se, raja nikad nisu vidjeli.'
Iskrena zabrinutost na mladievom licu natjerala je Maestra Amborgia da kimne.
'Sam si rekao', potvrdio je. 'Mukarac zna, ali djeak ne.' "

" '...slikarovo oko pati kada vidi snijenu golubicu da dangubi s vranama...' "

" ta je ime? Slatkim di dahom mirisala rua

da joj i kakvo drugo ime damo
-Shakespeare "

"...Strpljenje je uvijek bilo njegov poetni potez; kao princ pred zidinama Troje,
on je strpljivo i istrajno ekao da se ostali kandidati obrukaju. Tek tada bi
uspostavio prvi kontakt, znalakim osmijehom s dozom zadirkivanja zapoeo bi s
njom kovanje urote protiv sviju njih. Kasnije, netremini pogled preko cijele
prostorije, mraan i bez osmijeha, a potom bi se, tako mi Boga, njihove ruke
susrele u plesu, njeno bi srce u grudim alupalo tako divljaki da joj je on mogao
pratiti bilo sve do golog vrata. I tu,ba u to mjesto, prvi put bi je poljubio..."

" Ja zid na kril'ma ljubavi preleteh;

Jer ne postoje zidovi za ljubav
-Shakespeare "

"... Kao to se ptica srui na svoju lovinu i u raj odvede neko jadno bie koje
hodi po zemlji, tako je Romeo ukrao njene usne prije nogo mu je ona uspjela ponovo
utei. Lebdei u nekom prostoru izmeu anela i demona, njegov se plijen prestao
otimati, nakon ega je on irom rastvorio krila i pustio da i vjetar ponese u takve
nebeske visine da je i sam grabljivac izgubio svaku nadu u povratak kui.
U tom jednom zagrljaju, Romeo je spoznao neminovnost za koju nije vjerovao da je
moe iskusiti iko, ak ni oni kreposni. Kakve god namjere imao otkako je saznao da
je djevojka iz kovega iva - nejasne i njemu samom - sada je znao da su rijei
koje je izgovorio pred Masetrom Amborgiom bile proroanske; s Giuliettom u naruju,
sve druge ene - prole, sadanje i budue - jednostavno su prestale postojati..."

" '...Smatra da velika ljubav u sebi nosi sjeme velike tuge. Dobro, moda si u
pravu. Moda se mudri odriu jednog da bi sebe potedjeli drugog, ali ja bih prije
odabrala da mi oi sagore u dupljama nego da se rodim bez njih. ' ..."

"...Postojala su samo dva smjera kojima je mogla krenuti ova strastvena ljubav,
jednom izreena; jedan je vodio prema ispunjenju, drugi prema razoarenju.
Stagnacija nije bila mogua..."

" ...'Za letenje postoji jedan trik. To su mi aneli rekli.' Nasmijao se mojim
iroko otvorenim oima punim divljenja. 'Mora zaboraviti sve to naui kao
ljudsko bie. Kad si ovjek, otkrije da mrnja prema zemlji moe imati ogromnu
mo. Toliku da ti se ini da moe poletjeti. Ali sigurno nee, nikada.'
Na,rtila sam se ne shvatajui ta govori. ' Pa u emu je onda trik?'
'Voli nebo.' ..."

"...Ako On (bog) uopte ita osjea. Na kraju krajeva, On je ipak boansko Bie a
pomisao da boanstvu osjeaji ne prilie nije van pameti. A ako ipak jeste, onda je
Maestro iskreno alio Boga jer historija ljudskog roda i nije nita drudo do duga
pripovijetka puna suza..."

" Sjedei tako, bez ikakvog osjeaja za vrijeme, Giulietta je polako poela
shvatati da je smrt, prije svega, stvar ekanja..."
" A to u toj knjizi ne bude ti jasno
rub njegovih oiju iztazit e glasno
- Shakespeare "

"...U tiini koja je uslijedila njegove su oi potvrdile sve to je rekao, i molile

me da odgovorim. Ali umjesto da to odmah uinim, poloila sam mu ruku na grudi i
kada sam na dlanu osjetila toplinu njegovog ivog srca, iz mene je prokuljala neka
iracionalna, ushiujua radost, iz nekog mjesta u meni za koje nisam imala pojma da
postoji; i konano nala naina da izbije na povrinu..."

"Koliko dugo je trajao na poljubac,zauvijek e mi ostati nepoznanica. Bio je to

jedan od onih trenutaka koji naunici, ma koliko da se truge, nikad nee moi
izraziti brojevima. Ali kada se naposlijetku svijet u kovitlacima poeo vraati, iz
nekih prijatnih daljina, sve je bilo sjajnije, sve vrednije truga nego ikad ranije.
Izgledalo je kao da je cijeli kosmos, otkad sam ga posljednji put vidjela, bio
izloen nekoj ekstremnoj obnovi... ili je moda do toga to ga ja nikasd prije
nisam ni pogledala kao treba..."

" O blaena,blaena noi! Strepim,

kad je no. da je sve to samo san,
odve lep da bi postojao.
- Shakespeare "

" ...Tek kad sam mu poela otkopavati koulju, ponovo je progovorio. 'Vjeruje li
ti', pitao me je nakratko mi zaustavivi ruke, ' u zauvijek? '

Pogledala sam ga u oi iznenaena tolikom iskrenou. Poduui prsten s orlom

izmeu nas, jednostavno sam rekla: 'Zauvijek je davno poelo.'..."

" Na njoj smrt ko preran mraz

na najlepem cvetu poljane poiva.
-Shakespeare "