Grga Frange UDK

502:39](497.571 Uka)
Savjetodavna agencija Mjesto pod suncem 39.01:502](497.571 Uka)
Lovran Prethodno priopenje
Hrvatska Primljeno: 14. lipnja 2010.
grga@mjestopodsuncem.com Prihvaeno: 30. lipnja 2010.

Park prirode Uka: Zatieno podruje kao

mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju
Koncept batine, bilo prirodne ili kulturne, nalazi se u sri uspostave zatienih pod-
ruja kao manifestacija elje da se ouva neko danas ugroeno stanje, proces ili pojava
batinjena iz prolosti. Autor analizira razliite ideoloke podloge ovog poriva za ou-
vanjem te iz te perspektive samopropituje vlastito djelovanje kao strunog suradnika
za kulturnu batinu u Parku prirode Uka.
Izlae se povijest planinske Istre isprepletena razliitim primjerima pohrane ili zadra-
vanja drutvenog sjeanja u tom krajoliku, te se u tom kontekstu preispituje drutvena
uloga zatienog podruja kao mehanizma prijenosa i kreacije drutvenog sjeanja.
Kljune rijei: drutveno sjeanje, batina, ustanovljenje tradicije, zati-
ena podruja, kulturni krajolik, Park prirode Uka

I. Kome slui batina?

Prostor planinske Istre, masivi Uke i iarije postali su predmetom mojeg prouava-
nja i djelovanja kao strunog suradnika za kulturnu batinu pri Javnoj ustanovi Park
prirode Uka. Koncept batine, bilo prirodne ili kulturne, nalazi se u samoj sri uspo-
stave ovakvih zatienih podruja kao manifestacija elje da se ouva ili ak i revitali-
zira neko danas ugroeno stanje, proces ili pojava batinjena iz prolosti. Plan uprav-
ljanja Parkom prirode Uka, temeljni dokument upravljake politike koja se provodi
nad ovim podrujem, zapoinje sljedeim opisom:
Park prirode Uka podruje je visoke prirodne, kulturne i estetske vrijedno-
sti; krajolik formiran djelovanjima prirodnih procesa tijekom milijuna godi-
na i dodatno uoblien tisuljeima ljudskog djelovanja. Ove sloene interakcije
ljudi i prirode stvorile su jedinstveni krajolik koji danas ima tako velik i razno-
lik znaaj za nas. U 21. stoljeu te bi interakcije bez daljnjeg paljivog upravlja-
nja mogle dovesti do naruavanja krajolika i smanjenja prirodnih, drutvenih
i kulturnih vrijednosti ovog podruja. (Grgurev, 2010: 10)

7
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

Nadalje, u dijelu plana koji postavlja strateke i operativne ciljeve upravljanja Parkom,
iznesena je temeljna vizija:
PP Uka ostat e ouvano planinsko podruje, jedinstvene prirodne i kultur-
ne raznolikosti te naina ivota i koritenja prirodnih dobara koji odraavaju
najbolje nasljee iz bogate tradicije.
To je mjesto gdje lokalno stanovnitvo i posjetitelji razumiju vanost ouvanja
prirode te im se omoguuje uivanje u vrijednostima Parka. (Grgurev, 2010: 54)
Reena vizija usuglaena je u procesu participativnog planiranja upravljanja Parkom
na radionici kojoj sam osobno prisustvovao i iji su sudionici bili lokalni stanovnici
i ostali dionici ovog podruja te zaposlenici Parka. Ona je dobronamjerni amalgam
zajednikih elja i tenji ovih skupina. No, demistificirajmo ovaj diskurs kako bismo
ukazali na zamke koje su nam postavljene. Naime, poriv za ouvanjem batine ima
vie ideolokih izvora.

Ouvanje vitalnih resursa i memorije ovjeanstva?

Jedan od ideolokih izvora proizlazi iz strunoga konzervatorskog diskursa u kojem
se naglasak stavlja na resurse i spomenike bitne za preivljavanje ili kulturni konti-
nuitet ljudske vrste. Iako se s tim stajalitem najee slaem, ono se, naalost, esto
prevodi u praksu zajedno s problemima koji dolaze iz razliitih pogledita onih koji
provode politike i onih nad kojima se te politike provode. Povjesniar ekolokog po-
kreta Douglas R. Weiner spominje problematinu elitistiku dimenziju konzervacije:
Kao i mnogi drugi, vjerovao sam da zatiena podruja mogu biti iskljuivo
dobra stvar to je bilo prije nego to sam se upoznao sa skrivenom povijesti
parkova [...] ono to je za jednu osobu djevianska priroda, za drugu bi mo-
gao biti naseljeni krajolik, i ponekad su klasni interesi umijeani u proces de-
finiranja djevianske prirode kako bi se potpomoglo oduzimanje poeljnih
komada zemlje za rekreacijske potrebe elita. (Weiner, 1992: 400)
Upotreba konzervacije kao klasnog orua u modernome globaliziranom svijetu, uz
jednaku asimetriju moi, dobiva meunarodnu dimenziju:
[...] meunarodne organizacije za zatitu okolia openito djeluju pod dojmom
da su ume globalni resurs. Sugerirajui da vrste znanstveno ili ekonomski
ocijenjene vrijednima moraju biti zatiene, ameriki Akt o ugroenim vrsta-
ma iz 1973. ozakonio je pravo graana SAD-a da upravljaju umama izvan vla-
stitih granica; ovaj zakon daje zapadnim uvarima prirode moralno pravo da
interveniraju u upravljanje okoliem drugih zemalja u ime znanosti. (Har-
per, 2006: 93)
Iako se ovdje govori o zatiti prirode, problem se moe povezati s bilo kojim fenome-
nom odreenim kao batina, a koji je istodobno i bitan element neijega svakodnev-
nog ivota. Gotovo svaki pokuaj konzervacije odozgo, bez participacije i uzimanja

8
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

u obzir elja i potreba lokalnog stanovnitva, vrlo se brzo ogoljuje u takav patronizi-
rajui odnos. Naalost, u domaoj praksi takvih primjera ne nedostaje.

Ouvanje skupnog identiteta?

Nasuprot tome, unutar populistikog diskursa nacionalnog i drugih identiteta za-
tiena su podruja esto predstavljana kao djedovina i pitanje nacionalnog ponosa.
Govorei o aspektima povijesnog krajolika, u uvodu zbornika Landscape, Memory and
History, Pamela J. Stewart i Andrew Strathern istiu kako [...] ovakvi elementi uvi-
jek imaju potencijal da se preporode kao batina te se poveu s nacionalnim senti-
mentima. Sve ovisi o tome kako ih srce doivljava kao unutarnji krajolik. (Stewart
i Strathern, 2003: 9).
To moe biti i sasvim pozitivno osobno preferiram nacionalni identitet graen na
potivanju vlastitih kulturnih korijena i okolia nasuprot onome koji je graen na is-
kljuivosti i suprotstavljanju drugima. No, kao i svaki drugi ideoloki diskurs i ovaj je
podloan problematinoj upotrebi. Malo ljudi zna da je 6. srpnja 1935. Nacional-so-
cijalistiki reim usvojio sveobuhvatan i najstroi zakon o zatiti prirode toga doba
(Lekan, 1999: 384). Popratna je retorika ganutljiva: Opet i opet ljubav prema bilju i
krajoliku izvire iz nae krvi, i to vie i ozbiljnije pokuavamo nai razlog, to vie mo-
ramo doi do spoznaje da na osjeaj prema harmoninom krajoliku i osjeaj pove-
zanosti s biljem pripada biolokim zakonitostima uroenim u naem biu. (Weiner,
1992: 388). No, ideoloka podloga ovog akta bila je vrsto ukorijenjena u nacistikoj
ideji Krvi i zemlje. Na gornji citat nacistikog dunosnika Wiepking-Jurgensmana Wei-
ner poentira ovako: teta to nacistiki uvari prirode nisu mogli proizvesti iste osje-
aje povezanosti s drugim pripadnicima ljudske vrste. (Weiner, 1992: 388).
Prirodna i kulturna batina i danas se esto zazivaju kao popratni elementi mitosa o-
vinistikih ideologija to je prisutno i u hrvatskoj medijskoj i politikoj svakodnevici,
npr., u stihovima jednoga popularnog pjevaa.

Odrivi razvoj?
Stewart i Strathern primjeuju i pragmatiniji aspekt razmiljanja o krajobraznoj ba-
tini: Batina ulazi u igru kada je karta razvoja ve odigrana. (2003: 11). Mjesta
odreena ouvanju esto svoju ouvanost mogu zahvaliti upravo tome to su bila ostav-
ljena po strani razvojnih trendova prisutnih u irem drutvu. Tako batina moe
postati razvojna perspektiva tamo gdje je matina ekonomija podbacila. Toj sam per-
spektivi kao zaposlenik Parka bio najskloniji pri obavljanju svoga posla. No, u opera-
tivnom smislu taj se pristup naslanja i uvaava prethodna dva komoditet na kojem
temeljimo takav razvoj upravo su narativi o ouvanju nezamjenjivih zajednikih re-
sursa kao i oni o korijenima i nacionalnom identitetu.

9
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

Malo autoanalize
Obavljajui posao strunog suradnika za kulturnu batinu u Javnoj ustanovi Park
prirode Uka, temeljni zadatak, opisan u mom ugovoru o radu, bio je inventarizaci-
ja, ouvanje, istraivanje, vrednovanje i predstavljanje razliitih manifestacija bati-
ne koje se mogu nai na podruju Parka. U okviru ovoga rada, taj bi se zadatak mo-
gao opisati kao iitavanje drutvenih sjeanja pohranjenih u ovom krajoliku te nji-
hova reinterpretacija, reafirmacija i reemitiranje za potrebe ranije opisanih agenda.
U toj sam se ulozi osjeao veoma udobno iz vie razloga. Prvo, smatrao sam je rele-
vantnom. Rijeima Botjana Kravanje:
[...] koji su kljuni kulturni elementi koji oblikuju [...] identitet [zatienog pod-
ruja]? Smatram da moramo proizvesti cjelovit skup znanja o ovome. Prvo, po-
trebno nam je znanje o samom stvaranju mjesta, od poetka njegovog odno-
sa s ljudskim biima, zatim znanje o specifinim povijesnim promjenama koje
su slijedile iz odnosa s drugima. Samo s ovakvim informacijama moemo ra-
zumjeti dananji status podruja i prepoznati nain na koji on moe biti odra-
van i zatien u budunosti. (Kravanja, 2006: 51)
Drugo, nemam ambicije izdii se iznad ovih diskursa u ulozi nekakvog objektivnog
eksperta tehnokrata. Kada bih u svome radu preuzimao neki od gore navedenih na-
rativa, inio sam to iskreno, nastojei iskoristiti ono to sam smatrao konstruktivnim
elementima jednog i drugog. Nadam se da mi je osvjetavanje njihovih gore navede-
nih zamki omoguilo da ih u najveoj mjeri izbjegnem u svome djelovanju. Kao od-
govor na ove izazove, Weiner poruuje: Moramo kultivirati ukus demitologiziranja,
injenja sebe samosvjesnijima. Moramo postati svjesni svojih potreba i vrijednosnih
odabira i preuzeti odgovornost za njih kao individualne preferencije.
Naravno, problem ne lei samo u mojim individualnim preferencijama. Ja sam ipak
bio samo jedan od zaposlenika Parka, ustanove koja, kao dio dravne administraci-
ja u RH, ima svoje strateke i, one ue, dnevno-politike ciljeve to uvelike odreuju
hoe li se i u koju svrhu koristiti rezultati moga rada. Kravanja o tome kae:
U jednu ruku, uloga je antropologije u zatienim podrujima otkrivanje ra-
zliitih osjeaja mjesta u njihovim povijesnim i komparativnim tokama gledi-
ta, onako kako ih opisuju ljudi koji ive u reenim podrujima ili razliiti au-
toriteti koji su ovdje ostavili tragove svoje prisutnosti. U drugu ruku, to vie
antropolozi napreduju u svom etnografskom angamanu, to su vie umijeani
u mijenjajui politiki kontekst kao struni predstavnici tijela koja donose od-
luke, te oni sami postaju autoritet. (Kravanja, 2006: 51)
Iznijevi ove uvodne misli, napomene i ograde, elio bih vas upoznati s rezultatima
toga svog iitavanja. Predoujem ih vam kao primjer pokuaja da se sakupi ono to
Kravanja naziva cjelovitim skupom znanja o mjestu. U nekom obliku, oni su utka-
ni u veinu aktivnosti Parka od edukacijskih programa za kole, sadraja za posjeti-
telje i mrenih stranica (hhtp://www.pp-ucka.hr) do upravljakih dokumenata koji bi
trebali biti osnova njegova daljnjeg voenja.

10
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

II. Iitavanje povijesnog krajolika

Sjeanja na vrijeme prije sjeanja
Moemo poeti i od temelja prirodnog krajolika. Na neki nain, ak je i geoloka
podloga zasiena drutvenim sjeanjem. U usporedbi sa svetitima koja slue utvri-
vanju drutvenog sjeanja na dogaaje iz svetih spisa kojima niti jedan ivi lan za-
jednice nije svjedoio, planinske litice prizivaju prie iz kolskih udbenika o nastan-
ku vapnenca na morskom dnu, kretanju i uzdizanju tektonskih ploa, erozijskom dje-
lovanju vremena. Uzmete li u ruku kakav ovdanji kamen isprepleten sitnim fosilnim
ostacima, on odjednom priziva nauene slike amonita, dinosaura i ostalih bia koje u
zbilji niti jedno ljudsko oko nikada nije vidjelo.
Ljudska pria ovoga prostora zapravo poinje krajem posljednjega ledenog doba pri-
je otprilike 12.000 godina. On je tada bio gotovo neprepoznatljiv: zbog vode zaro-
bljene u ledenim kapama koje su prekrivale velik dio sjeverne hemisfere, razina za-
tvorenih mora, poput Mediterana, bila je i do 120 metara nia. Jadran je sve do lini-
je Zadra bio iroka ravnica stepskog karaktera, bogato lovite kojim su trale ivoti-
nje poput mamuta i bizona. Istra nije bila poluotok ve uzdignuti dio kopna, a Uka
je bila od obale udaljena i nepristupana planina obrasla gustom umom sjevernog
bora. Od ove toke nadalje, klima zatopljava i dizanje razine mora koje je uslijedilo
guta sjeverno-jadransku ravnicu (Forenbaher, 1996: 213).
Slijedom tih dogaaja, ove planine postaju zanimljive kao ovjekova sezonsko bora-
vite, o emu svjedoe arheoloka nalazita poput Pupiine pei, pilje koju je jedna
mala zajednica sastavljena od tridesetak lovaca sakupljaa generacijama koristila kao
sezonsko boravite, pratei kretanja svoga plijena.
Drutvene vizije ove davnine uglavnom su kreirane relativno nedavno od strane zna-
nosti, no ovdanji je krajolik izvor kontinuiteta nekih praksi koje su se odrale do da-
nas. Kremeni alat i ostaci logorita na nalazitu Lokve na iariji svjedoe da su taj lo-
kalitet, na kojem se radi pojenja okupljaju umske ivotinje, esto posjeivali paleolitski
lovci, a tamo emo i danas zatei lovaku eku pogodno lovite ostaje pogodno lovite.

Ustanovljenje tradicije
Sljedea faza ljudskog razvoja postavlja trajan i neupitan kontinuitet koji na ovom pro-
storu see sve do danas. Na prostor planinske Istre prije 7.500 godina dolaze prvi sto-
ari i uvode ovo podruje u mlae kameno doba. Njihov dolazak naznauje prvu ve-
liku ljudsku intervenciju u krajolik. Kako bi prehranili svoje blago, oni vatrom kre
guste ume i otvaraju panjake. Krajolik se ljudskim djelovanjem i opom promje-
nom klime poinje mijenjati u onaj kakvoga poznajemo danas. Gorski panjaci prvih
pastira danas, kada je kontinuitet gospodarenja ovim krajolikom po prvi puta ozbilj-
no doveden u pitanje, zarastaju u bor i makiju. Na ovdanjemu propusnome krkom
terenu izgraena je mrea lokvi i pojila koja takoer u dananje vrijeme polako biva
preputena zapunjivanju glibom i raslinjem.

11
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

Nedugo poslije stoarstva u neto nie predjele planinskih masiva dolazi i poljopri-
vreda, depovi zemlje oslobaaju se od kamena, diu se suhozidi, nastaju prva traj-
nija naselja.
Usprkos nebrojenim promjenama u etnikom sastavu i jeziku koje su se dogodile ljud-
skim migracijama i osvajanjima, nain gospodarenja i ivota, diktiran klimom, kra-
jolikom i prirodom samih ivotinja i biljnih vrsta koje su se uzgajale, nije se drasti-
no mijenjao od svog neolitikog izvornika (Forenbaher, 1996: 215). Ovce i ljudi zimili
su u okolnim nizinama, da bi ljeti, kako se trava u niim krajevima suila, odlazili u
planinu do ve ustaljenih ispaa i sezonskih naselja. Poljoprivredne kulture kojima je
godila svjeija klima uzgajane su u planinskim dolcima dok se u dolini s vremenom
ustalio tipini mediteranski kultivar penice, groa i maslina.
Isprva su se ovce i koze uzgajale prvenstveno zbog mesa, no nalazi keramike i kostiju
iz neolitskog sloja Pupiine pei upuuju da su ovdanji pastiri ubrzo ovladali i prera-
dom mlijeka. Velik broj keramikih posuda koje su bile koritene u munji i nesraz-
mjerno velik broj kostiju pojedenih mladih ivotinja upuuje na to da se u uzgoju na-
stojalo ouvati to vie mlijeka za konzumiranje i preradu.
Sada kada ovaj tisuljetni kontinuitet zamire, jedan od glavnih izvora za rekonstruk-
ciju njegovih obrazaca dolazi iz imena posijanih u ovdanjem krajoliku. Stewart i
Strathern u svojem uvodniku iznose sljedee zapaanje:
[...] vaan aspekt toga kako krajolici dobivaju svoja znaenja povezan je s imeno-
vanjem. Imena mjesta unutar nekog podruja biljee oblike ljudske egzistencije
koji su se deavali unutar njih. [...] podruje je podijeljeno na imena malih loka-
liteta koja identificiraju vrtove, putove, mjesta prolih bitaka i ostala mjesta gdje
su dogaaji formirali labirint lokalne povijesti. (Stewart i Strathern, 2003: 6)
Danas esto nailazimo na brojne i ponavljajue toponime koji nam usred guste ume
svjedoe o ne tako davnoj intenzivnoj upotrebi nekog prostora. Sinoet naznauje sje-
nokou, Lanie mjesto gdje se u planini uzgajao lan, moila lokalitete na kojima se
namakao taj isti lan i konoplja kako bi se oslobodila njihova vlakna. Fornae se obino
nalaze blizu nalazita gline i naznauju mjesta na kojima su se dizale pei za kerami-
ku. Imena danas jedva prepoznatljivih ruevina gorskih stanarija naznauju kojim su
naseljima ili rodovima pod planinom pripadale. Brojna Kriia, Korita, Pojila, Lokve
i Lazi naznauju nam obrasce ivota koji se nekada tu odvijao (Ivetac, 2002: 253-276).

Projekcija moi u krajoliku

Imena posijana u krajoliku uvaju danas teko vidljivi spomen na sljedei sloj ljud-
ske povijesti nanesen na njega, prvi od autoriteta koji su ostavili svoje tragove ovdje
(Kravanja, 2006: 51). Nakon neolitikog uspostavljanja obrazaca gospodarenja krajo-
likom, u metalnom dobu postavljaju se obrasci vladanja i drutvene organizacije koji
svoj trag u krajoliku ostavljaju u tokama koje slue kao svojevrsna projekcija moi
novonastaloga drutvenog poretka.

12
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

Novopronaeni metali zbog svoje su vrstoe i plastinosti omoguili razvoj raznoli-

kih novih oblika orua i oruja, to je dovelo do daljnjeg razvoja poljoprivrede, ali i
jaanja vojne moi. Sama je proizvodnja bronce potakla razvoj trgovine u cijeloj ta-
danjoj Europi metali koji ine ovu leguru, kositar i bakar, veoma se rijetko nalaze
na istim nalazitima, te dobava ovih sirovina esto zahtijeva trgovinu s udaljenim kra-
jevima. Napretkom zemljoradnje, poljoprivredna su drutva poela proizvoditi viko-
ve hrane dovoljne da se uzdravaju slojevi stanovnitva koji se nisu bavili njenom pro-
izvodnjom nego su bili specijalizirani ratnici, vladari ili sveenstvo. Iz ranijih se jed-
nostavnijih ljudskih zajednica uzdiu prva lokalna kraljevstva i plemenski savezi koji
svoj trag u krajoliku ostavljaju gradnjom velikog broja gradinskih utvrda koje su slu-
ile kontroli trgovakih putova ili kao zbjeg za stanovnitvo tijekom estih razdoblja
ratovanja. Na podruju Uke i iarije pobrojano je 25 takvih lokaliteta koji su da-
nas laikom oku u najboljem sluaju potpuno neprepoznatljiva hrpa kamenja na um-
skom tlu. No, zanimljivo je da gotovo svako od tih brda meu lokalnim stanovnitvom
nosi znakovito ime Gradac, Gradie, Knezgrad, Boligrad, Straica i dr. Uz mno-
ga od njih vezane su prie o mitskim vladarima i sukobima:. [...] imena mogu tako-
er pruiti odreenu arheologiju znaenja, biljeei aspekte povijesti koji bi inae bili
zaboravljeni, ili okolina obiljeja koja vie ne postoje. (Stewart i Strathern, 2003: 6)

Rimski mir
U drugom stoljeu pr.n.e. rimske legije pokorile su malena ilirska kraljevstva u Istri i
na Kvarneru te time podruje oko Uke i iarije uvele u puni obuhvat antike kul-
ture i pisane povijesti. U dugom razdoblju mira koje je uslijedilo, mnoga malena ilir-
ska naselja postaju rimski urbani centri, a osnivaju se i nova.
Znakovito je da je rimski mir u planinskoj Istri ostavio veoma malo tragova, kako mate-
rijalnih, tako i onih manje opipljivih koji su tema ovoga rada. Za drutvo koje je dugo
vremena uivalo sigurnost i obilje koje je donio rimski dravni i vojni aparat, planina
je bila tek mjesto ljetne ispae ili marginalno poljoprivredno zemljite. Ljudski ivot
bujao je u plodnim dolinama i gradovima koji su se samopouzdano otvorili i rairili,
sigurni od prijetnji blizu samog njedra tadanjega najveega svjetskog carstva. Ovaj
ciklus naseljavanja i naputanja planine ponovit e se jo nekoliko puta kroz povijest.
Tako je rimska vladavina na krajolik Uke i iarije utjecala uglavnom posredno.
Preko nje su za potrebe povezivanja Italije s istonim provincijama izgraene dvije
ceste: Via Flavia koja je, povezujui Pulu i Tarsaticu, prelazila preko prijevoja Prodol
iznad Koljaka, te Via Secondaria, koja je preko prijevoja Poklon povezivala Libur-
niju s gradovima u matici Italiji. Na mjestu potonje i danas prolazi upanijska cesta.
U 5. stoljeu ovo je razdoblje mira bilo na posljednjem izdisaju. Ubrzavanjem raspa-
da carstva dolazi do niza barbarskih upada i pustoenja koja ivot u priobalju ine
nesigurnim, te planina ponovo dobiva znaaj zbjega i utoita te s vremenom i prebi-
valita. Tada se iznova, kao mjesta zbjega, naseljavaju peine poput kompleksa Opo-
rovine iznad Medveje, grade utvrde i sklonita, a stare gradinske pozicije utvruju

13
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

se u manja urbana sredita koja e izrasti u srednjovjekovne komune, kao to su Mo-

enice i Veprinac.

Mit u krajoliku
Slaveni, kao jedna od posljednjih narodnih skupina koja u tom slijedu dogaaja do-
lazi na ovo podruje, susree se sa starosjedilakim romanskim kranskim stanov-
nitvom. Prevlast je polako preuzeo slavenski jezik doljaka, ali i kranska religija i
mediteranski nain ivota starosjedilaca. Meutim, upravo je razdoblje toga prijelaza
ostavilo iznimno zanimljive tragove u lokalnoj toponimiji koji, demonstrirajui mo
mjesta i njihovih imena, nakon stoljea povijesti potiu u nama preispitivanje vlasti-
tog podrijetla i kulturnih korijena.
Brdo Perun, koje se nadvija nad Moenicama i kanjonom Potoke vale, dugo je pri-
vlailo pozornost injenicom da njegov naziv evocira ime drevnoga slavenskoga boga
gromovnika. To se pokazalo kao vrijedan poticaj za detaljnije istraivanje te je na te-
renu identificirano petnaestak toponima iji nazivi i prostorni meuodnosi snano
sugeriraju sveto znaenje ovoga mjesta vezano uz cikluse ivota: ljeta i zime, sjetve i
etve, roenja i smrti (Katii, 2006; Belaj, 2006).
Usprkos sigurnosti s kojom moemo rei da je ovaj krajolik igrao znaajnu ulogu u
duhovnom ivotu slavenskih doseljenika, ipak u njegovom tumaenju baratamo nizom
podudarnih indicija, a ne konkretnim dokazima. I sam filoloki rad na rekonstrukci-
ji slavenskoga mitskog teksta na kojemu poiva interpretacija ovih mjesta jedan je od
onih zadataka koji teko da e ikada biti zavreni i potpuni. No, znanstvena mobilizaci-
ja koju je povoljan zeitgeist pokrenuo oko krajolika i nekolicine toponima koje on sadr-
i ivo je svjedoanstvo o sposobnosti mjesta da zadre i evociraju drutvena sjeanja.

Feudalni poredak prostora

U 10. st. masivi Uke i iarije predstavljaju granicu izmeu Hrvatskog Kraljevstva
i Franakog Carstva, a kroz kasniju burnu povijest ovo je podruje bilo predmetom
borbe i razgranienja izmeu mnogih drava i feudalnih vladara koji su se smjenji-
vali na teritoriju Istre i Liburnije. Kao spomen na ovo razdoblje ostaje nam niz for-
tifikacija i katela, uglavnom na povoljnim mjestima koja su ve ranije bila koritena
za gradnju gradinskih utvrda. Svojom stabilizacijom, ovaj feudalni sustav uspostavlja
vlastitu pedagogiju prostora (Lfgren, 1999: 5) zasnovanu na gospotijama koje su bile
jedinice obrane i oporezivanja. Do dananjeg se dana kraj starih putova moe nai
niz obiljeena kamenja (graninika) koji dijele nekadanje feudalne posjede. Feudal-
ni urbari, poput Lupoglavskog, daju nam zanimljiv uvid u tadanji jezik za opis pro-
stora. U nedostatku koordinatnog sustava i preciznih mjera, smjetaj i razgranienja
poivaju na znaaju mikrolokaliteta bitnih za ovdanju ivotnu tradiciju od kojih su
mnogi jo i danas sasvim prepoznatljivi.

14
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

[Gospotija] Granii prema Rou, mletakom polju. Naprijed do dvaju pogra-

ninih kamena oznaenih kriem meu kojima stoji velik hrast. Naprijed de-
sno, prema crkvi sv. Klementa, takoer je jedan kri, izrezbaren u zidu crkve.
Mleani su ga obojili vapnom. Zatim, raunano od iste crkve, skroz na desnoj
strani, kroz umu prema velikom hrastu oznaenom kriem, prema Humu koji
je takoer mletaki katel. Zatim, dolje prema jednoj dolini, kraj starog puta
prema Pazinu, dolje s tog puta preko jedne bukve naprijed prema Lesiini, pa-
zinskoj granici i boljunskoj granici. Zatim do udaljene granice prema Brestu,
pravo na brijeg zvan Planik, koji tamo na desnoj strani granii s onima iz Ve-
princa, te na drugoj strani s onima iz Rapora. Na kraju ume Brgudac, dolje
prema krasu, naprijed prema Semiu i opet do spomenutog pograninog ka-
mena u dolnici. (Jurii-argo, 2001: 30)
Na samom izmaku srednjeg vijeka, u 15. stoljeu, u dijelove planinske Istre opusto-
ene kugom migrira vlako stanovnitvo koje e kasnije postati poznato kao ii ili
Istrorumunji. Sa sobom donose svoj osobiti jezik, vlastitu pastirsku tradiciju i vjero-
vanja te znatno doprinose razvoju ovdanje kulture i naina ivota. Niz ovdanjih pa-
storalnih toponima i naziva naselja nosi podrijetlo iz istrorumunjskog jezika.

Vrhunac kulturnog krajolika

U razdoblju koje je uslijedilo od srednjeg vijeka do modernog doba, tradicionalna kul-
tura i nain ivota Uke i iarije poprimaju svoje zavrne obraze. S amerikog konti-
nenta dolaze krumpir i kukuruz, dvije biljke koje e dobiti znaajnu ulogu u gorskoj
poljoprivredi i prehrani ovdanjeg stanovnitva. Putopisci koji prolaze kroz ovaj kraj,
poput Johanna Weikharda Valvasora, biljee da na obroncima Uke lee mnogi vi-
nogradi, a njihovo groe je puno dobra vina, a za lokalne stanovnike kae i da se
nemalo njih uzdrava i drugim plodovima, kao to su maruni, a to su veliki i vrlo de-
beli kesteni (ili kostanji) koje takoer izvaaju u daleke zemlje, budui da tu rastu ci-
jele ume tih kostanja (Valvasor, 1970: 90).
Bilo je to doba najvee naseljenosti i Uke i iarije. Sela su imala i po 600 stanovnika
te bila ispunjena ivom gospodarskom aktivnou, krajolik i njegovi resursi bili su op-
timalno iskoriteni, a na ovdanjim gorskim panjacima napasalo se oko 30.000 ovaca.
Doba prosvjetiteljstva obiljeili su objekti javne arhitekture poput fontane kraj ceste
u naselju Velika Uka koja je sluila napajanju putnika na cesti izmeu Pazina i Ka-
stva, negdanjoj rimskoj Via Secondaria. Zanimljiv je raskorak izmeu drutvenog sje-
anja zajednice i klesanog natpisa iznad slavine. Dok je lokalno stanovnitvo fontanu
oduvijek zvalo Napoleonova voda, tamo je jasno, na latinskom jeziku, stajao uklesan
tekst: putnie [] za potovanje boanskog cara Josipa II [] imperatora jedinog.
Zanimljiva je pria vezana uz naziv najvieg prijevoja na ovoj cesti. Vjernici iz Istre,
koji su hodoastili na marijansko svetite na Trsatu, stoljeima su putovali preko ovog
prijevoja, s kojega se prua krasan pogled na Kvarnerski zaljev. Tamo bi se, ugledav-
i je u daljini po prvi put, poklonili zavjetnoj crkvi Gospe Trsatske. Kada je padom

15
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

Austro-Ugarske uspostavljena dravna granica na Rjeini, hodoasnici iz Istre do-

li bi dovde i odavde se klanjali i molili Bogorodici, jer im nije bilo doputeno prijei
granicu (Dmitrovi, 2010). Zbog tog ina puke pobonosti, ovaj je prijevoj dobio ime
Poklon, koje ujedinjuje vanost krajolika i tjelesne prakse (Connerton, 1989: 72-105)
za odranje drutvenog sjeanja.

Memorijali zbjega i otpora

Planine Uke i iarije bile su prirodno mjesto za organizaciju gerilskog otpora u
Drugome svjetskom ratu. Kao spomen na ovaj otpor i njegovu cijenu, u selu Brgud-
cu nalazi se petnaestak spomen-obiljeja, od onih koja komemoriraju prve sastanke
narodno-oslobodilakog odbora do centralnog spomenika koji nabraja 19 poginulih
boraca i 37 civilnih rtava njemake odmazde pred kraj rata.
Tekst izlobe u ovdanjem spomen-domu ilustrira kako je po ustaljenom obrascu pla-
nina ponovo postala mjesto zbjega: Nakon tragedije koju su doivjeli 7. lipnja, Brgu-
ani su neko vrijeme napustili selo. Ponijeli su najnunije stvari, poveli stoku i krenu-
li u umu podno Planika. Mukarci bi straarili, a ene obraivale polja.
Malo je sela i zaseoka u planinskoj Istri koja ne nose barem jednu spomen-plou koja
podsjea na pale i progone koje je u proljee 1944. godine poinila njemaka voj-
ska u posljednjim pokuajima slamanja otpora lokalnog stanovnitva. No, zanimljiva
je koliina komemorativnih objekata na lokalitetima kojima gotovo nitko ne prolazi.
Na mnogim se udaljenim mjestima i krianjima umskih putova nalaze malene pla-
kete koje komemoriraju mjesta na kojima su pali pojedini borci ili na kojima se odr-
ao osnivaki sastanak kakve seoske partizanske ete. Kao centralni vorovi ovog su-
stava pohrane sjeanja u krajoliku, nameu se vee skulpturne intervencije poput pi-
ramide na krianju dviju umskih cesta pod brdom Lisina. Liajevima obrastao tekst
uklesan u njenu kamenu plohu rabi neobino teke formulacije poput pravednike
mrnje i osvete.
U svoja dva rada koja se bave odnosom krajolika i drutvenog sjeanja u Istri, Jonas
Frykman dotie se ope hrvatske problematike tretmana spomenika NOB-a u doba
poslije smjene reima koji ih je postavio:
Spomenici nisu isto to i sjeanja. Obino oni ostaju dio svakodnevnog ivota,
neto pokraj ega prolazite na putu za posao. Ali pod kojim okolnostima oiv-
ljavaju? Rat 1990-ih pruio je odgovor na ovo pitanje, jer mnogi su poluzabo-
ravljeni partizanski spomenici diljem hrvatske zadobili drugaiju ivost. Ono
to je desetljeima bilo dio seoskog ivota odjednom je postalo vidljivo i breme-
nito znaenjem, podsjeajui svakog na dugo potiskivane nepravde. (Frykman
2002: 51)
No Istra je bila poseban sluaj, ovdje nije bilo nikakvog vandalizma; ovdanji ljudi
bili su naueni na ivot s mitolokom povijesti, povijesti kojoj se mogu relativno slo-
bodno obraati (Frykman 2002: 58).

16
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

Smatram da je prostor planinske Istre po ovom pitanju specifian i unutar cjeline

istarskog poluotoka. Poslijeratno doba mira, urbanizacije i industrijalizacije ponovo je
promijenilo odnos prema krajoliku. Uslijed opeg naputanja ovoga kraja njegovi se
spomenici ve u doba socijalizma nisu vie nalazili ni na ijem putu na dnevni posao.
Do devedesetih godina oni su za veinu okolnog stanovnitva bili pasivno prepute-
ni zaboravu i obrastanju. Poneki vandalski in ili bi proao nezapaeno ili bi bio po-
malo kontraproduktivan, udahnuvi bar na trenutak zaboravljenom spomeniku nov
simboliki ivot i skrenuvi ponovo panju na njega.
Izgubivi znaenje zbjega i sklonita, ovaj je prostor ponovo utonuo u zaborav i igno-
riranje. Tijekom cijele povijesti u podnoju planine smjenjivala su se carstva i drave
koje su za nju malo hajale, vidjevi je eventualno kao prepreku ili toku razgranie-
nja, niiju zemlju, hajduko sklonite. Uka i iarija nikad nisu bile predmetom su-
koba i pretenzija koji su se odvijali oko Istre. Uglavnom neemo uti da istarski Esuli
lamentiraju nad gubitkom ovih zabiti u kojima ive ii i gortaci. I partizani koji
su na planini imali bazu i utoite nisu se borili za nju, ve za zemlju u njenom pod-
noju. Nakon borbe i zbjega, ak su i oni napustili planinu poput sjeanja na teak i
lo dio ivota. Bila su to sjeanja kojima je valjalo odati poast plaketama i potom se
okrenuti i nastaviti dalje nov ivot ekao je dolje, na irokim poljima, u gradovima
i tvornicama.

Povijest nema kraja

Identitet za kojim vi ljudi tragate nije pitanje tko si, nego gdje si i kako se sna-
lazi na ovoj sirotoj zemlji.
Stanovnik Motovuna (Frykman, 2004: 48)
Poetkom 20. stoljea dolazi do promjene drutvenih i gospodarskih okolnosti koje
su sve vie poticale naputanje tradicionalnog naina ivota i odlazak stanovnitva u
dolinu ili gradove. To je proces koji su spomenuta ratna razaranja samo ubrzala to
nas dovodi do dananjice pustih sela i pastirskih stanova. Ta promjena ne pogaa
samo ljudske zajednice i kulturu. Prekid vietisuljetnog kontinuiteta transhuman-
tnog ovarenja na Uki i iariji dovodi do drastinih promjena u krajoliku. Panja-
ci zarastaju u makiju i borovicu, preuzima ih divlja mlada uma, lokve obrastaju i bi-
vaju zakrene muljem, nestaje veliko krajobrazno i bioloko bogatstvo. No, zamjetan
je niz pojava koje daju naslutiti odreeni obrat.
Prva nas podsjea da povijesti uistinu nikada nije kraj. U obrascu koji na ovom po-
druju ipak ima barem jedan povijesni presedan u vidu spominjanih ia, podru-
ja ostavljena od starosjedilaca preuzeli su prilii. Na Uki tako ve nekoliko desetlje-
a obitava i privreuje vitalna zajednica albanskih pastira rodom iz Makedonije koja
polako iri opseg svojeg gospodarenja krajolikom. Zanimljivo je da su, doavi ovamo,
zadrali svoje ivotne obiaje i pojedinosti pastirske tradicije, ali su krajnji proizvod
svoga rada prilagodili lokalnom tritu preuzevi ovdanju recepturu za izradu sira
koji sami ponosno zovu ukarskim sirom. Kroz diktat krajolika, od starosjedilaca su

17
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

naslijedili niz praksi i mjesta vezanih uz napasanje i uvanje svojih ivotinja postav-
i autentinim batinicima tisuljetnog kontinuiteta stoarstva na ovome podruju:
Izdrljivost i prilagodljivost ovog drevnog naina ivota suoenog s novim prostor-
nim, drutvenim i ekonomskim okolnostima, zanimljiva je kako iz perspektive osob-
ne egzistencije, tako iz perspektive tisuljetne tradicije transhumantnog stoarstva na
Uki. Ona prua uvid u to kako su i nomadski pastir i u lokalnom krajoliku ukorije-
njeni nain ivota preivjeli kroz tisuljea prethodnih promjena. (Frange, 2010).
Nadalje, u doba koje prijeti njegovim prekidom, kontinuitet drutvenih praksi i sje-
anja postaje vrijedan komoditet i u ekonomskom i identitetskom smislu. Jedan od
razloga zato ukarski sir i ostali tradicijski proizvodi doivljavaju svojevrstan tri-
ni boom proizlazi iz injenice to nisu bez razloga bili dijelom tradicije lokalnog ivo-
ta. Radi se o kvalitetnim i nutritivnim proizvodima, dobivenim kroz odrive gospo-
darske prakse o kojima ovisi karakter ovdanjeg krajolika. Uz to, njihova kupovina i
konzumacija nosi sa sobom osjeaj ukorijenjenosti i pripadanja drutvenog sjeanja
u najizravnijem smislu te rijei.

Zakljuak
Frykman u svome radu govori o procesima koji se odvijaju u Istri gdje su materijalni
objekti i ambijentalnost postali glavnim izvorom identiteta za slubenu lokalnu poli-
tiku (2002: 50). Kao biljeg ovog duha vremena namee nam se i samo ustanovljenje
zatienih podruja koja, uz svoju osnovnu konzervacijsku ulogu, nose i zadau svo-
jevrsnih identitetskih tematskih parkova odreenih ouvanju i komuniciranju te
ambijentalnosti i asociranih drutvenih sjeanja. Podruje Parka prirode Uka izdvo-
jeno je kao svojevrstan spomenik ili muzej, prostor odreen drutvenom sjeanju na
zamiljano minulo razdoblje harmoninijih odnosa s prirodom, mjesto koje bi treba-
lo sluiti kao izvorite kontinuiteta u dananjem svijetu brzih i neizvjesnih promjena.
Radi se o zanimljivom pothvatu kojemu ne nalazim povijesnog presedana, a koji kao
novi sloj nalijee na sve ranije u tekstu opisane stratume informacija pohranjenih u
krajoliku kao njihov samoproklamirani tuma i legenda.
I tako, ovo doba, u pomalo oajnikom pokuaju da pokrpa pokidane niti svoga vla-
stitog osjeaja kontinuiteta i povezanosti s prolou, kao svoj materijalni trag na pla-
nini ostavlja detaljne interpretacije prethodnih era u vidu limenih interpretativnih
tabli i razliite druge posjetiteljske infrastrukture. Kao jednog od sudionika, istinski
me zanima ishod ovoga eksperimenta; koje li e tragove i narative ovaj dosad najam-
biciozniji pokuaj pohrane sjeanja u krajoliku ostaviti nekim buduim generacijama.
No, da bi ostvario svoju ulogu spojnice koja premouje rupu u razvojnom kontinu-
itetu, potrebno je otii korak dalje od limenih tabli koje priaju o prolosti. Potreb-
no je zadnjim preivjelim izdancima tog kontinuiteta osigurati drutveni, ekonom-
ski i osobni smisao.

18
 Grga Frange: Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno drutvenom sjeanju

Literatura
Belaj, Vitomir. 2006. Mit u prostoru. Moeniki zbornik 3:5-39.
Connerton, Paul. 1989. How societies remember. Cambridge university press, Cambridge.
Dmitrovi, Saa; Frange Grga. 2010. Bitne i spomena vrijedne injenice o Uki (rukopis
u pripremi za izdavanje).
Forenbaher, Stao. 1996. Das Velebit-Gebirge: die 9000-jhrige Geschichte von Men-
schen, Ziegen und Schafen in einer Gebirgskette an der Adriakste, Das Altertum,
41:211-226.
Frange, Grga. 2010. Transhumancija - transnacionalizam: arplaninski ovari na
Uki (rukopis u pripremi za izdavanje).
Frykman, Jonas. 2002. Place for Something Else: Analysing a Cultural Imaginary.
Ethnologia Europaea, 32/2:47-68.
Frykman, Jonas 2004. Making Sense of Memory: Monuments and Landscape in Cro-
atian Istria. Ethnologia Europaea, 33/2:107-120.
Grgurev, Marin, ur. 2010. Park prirode Uka - Plan upravljanja, Lovran: JU Park Pri-
rode Uka.
Harper, Janice. 2003. Memories of Ancestry in the Forests of Madagascar. U: Lan-
dscape, Memory and History - Anthropological Perspectives, Stewart, Pamela J; Strathern,
Andrew, ur. London: Pluto Press, str. 89-107.
Ivetac, Just. 2002. Toponimi junog dijela iarije, Buzetski zbornik, 28:253-276.
Jurii-argo, Daniela. 2001. Urbar lupoglavske gospotije iz 1523. godine, Zbornik
Opine Lupoglav, 3:27-75.
Katii, Radoslav. 2006. Perunovo svetite nad Moenicama u svjetlu toponimije i
topografije. Moeniki zbornik, 3:41-51.
Kravanja, Botjan. 2006. Sacred Meaning: The Significance of Extraordinary Pla-
ces in Ordinary Settings U: Ethnography of Protected Areas. Simoni, Peter, ur. Ljublja-
na: Filozofska fakulteta, Oddelek za etnollogijo in kulturno antropologijo, str. 49-70.
Lekan, Thomas. 1999. Regionalism and the Politics of Landscape Preservation in the
Third Reich. Environmental History, 4/3:384-404.
Lfgren, Orvar. 1999. The Nationalisation of Anxiety, Ethnologia Scandinavica, 29:
5-28.
Stewart, Pamela J; Strathern, Andrew. 2003. Introduction. U: Landscape, Memory and
History - Anthropological Perspectives, Stewart, Pamela J; Strathern, Andrew, ur. Lon-
don: Pluto Press, str. 1-15.
Valvasor, Johann Weichard Freiherr von. 1970. Valvasor o Istranima. Preveo s nje-
makog originala i biljeke napisao dr Zvonimir Sui, Dometi 3, 5, 8799.
Weiner, Douglas R. 1992. Demythologizing Environmentalism, Journal of the History
of Biology, 25/1:385-411.

19
 Etnoloka istraivanja 15/Ethnological Researches 15

1.02

1.01

1.03 1.04

20