Akteri Društvenih Promjena U Prostoru

Zbornik.indb 1 6.7.2012.
17:31:42
Nakladnik: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu
Za nakladnika: Branislava Baranovi
Recenzenti: Doc. dr. Pavel Gantar Univerza v Ljubljani; Fakulteta za drubene

vede, Ljubljana
Dr. sc. Mina Petrovi Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Projekt:
Akteri drutvenih promjena u prostoru
Financijer projekta i knjige:

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Hrvatske
Voditeljica projekta:
dr. sc. Duica Seferagi
2012. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu
ISBN 978-953-6218-48-6
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u

Zagrebu pod brojem 810720
Zbornik.indb 2 6.7.2012. 17:31:42

Urednice: Anelina Sviri Gotovac i Jelena Zlatar
AKTERI DRUTVENIH PROMJENA

U PROSTORU; TRANSFORMACIJA
PROSTORA I KVALITETE IVOTA U
HRVATSKOJ
INSTITUT ZA DRUTVENA ISTRAIVANJA U ZAGREBU

Zagreb, 2012.
Zbornik.indb 3 6.7.2012. 17:31:42

Zbornik.indb 4 6.7.2012. 17:31:42
Meuregionalni znanstveno-struni skup (okrugli stol)
odran u Institutu za drutvena istraivanja u Zagrebu,
16. prosinca 2011. godine:
AKTERI DRUTVENIH PROMJENA

U PROSTORU; TRANSFORMACIJA
PROSTORA I KVALITETE IVOTA U
HRVATSKOJ
INSTITUT ZA DRUTVENA ISTRAIVANJA U ZAGREBU

Zagreb, 2012.
Zbornik.indb 5 6.7.2012. 17:31:42

Zbornik.indb 6 6.7.2012. 17:31:42
SADRAJ
Duica Seferagi
UVODNO IZLAGANJE ................................................................................................................................... 9
I. sesija izlaganja
Anelina Sviri Gotovac

AKTERI DRUTVENIH PROMJENA U PROSTORU (2007-2011) ..........................................................11
Ognjen aldarovi
URBANO PLANIRANJE NEKAD I SAD TRANZICIJSKO DRUTVO I NJEGOV URBANIZAM .29
Tihomir Juki
STRATEKI PROJEKTI U KONTEKSTU PROVEDBE URBANISTIKIH PLANOVA
KOMPARACIJA HRVATSKIH I EUROPSKIH ISKUSTAVA ....................................................................... 39
Sreten Vujovi
AKTERI PREDUZETNIKIH GRADOVA U IGRI MOI PRIMER SRBIJE .......................................... 51
Diskusija nakon I. sesije izlaganja .............................................................................................................. 63
II. sesija izlaganja
Saa Poljanec-Bori
DRUTVENA DIOBA PROSTORA U TRANZICIJI: TIPOLOGIJA NEGATIVNIH SMJEROVA I
MOGUE DRUTVENE POSLJEDICE ........................................................................................................ 67
Ljubinko Pui
RASPRODAJA GRADOVA U SRBIJI KAO POSLEDICA DRUTVENIH PROMENA U
PROSTORU ....................................................................................................................................................... 83
Ksenija Petovar
PROFESIONALNA UDRUENJA KAO AKTER U DONOENJU PLANSKIH ODLUKA O
PROSTORU ....................................................................................................................................................... 99
Franc Trek
REGIONAL DEVELOPMENT AND LIMITS OF LOCAL AUTHORITIES: CASE OF
LJUBLJANAS URBAN REGION ....................................................................................................................115
Sreko Pegan
PLANIRANJE PROMJENA U PROSTORU ..................................................................................................131
Diskusija nakon II. sesije izlaganja ..............................................................................................................141
Zbornik.indb 7 6.7.2012. 17:31:42

Sadraj
III. sesija izlaganja

Gojko Beovan
UPRAVLJANJE PROMJENAMA U POST-SOCIJALISTIKOM GRADU PRIMJER
GRADA ZAGREBA ...........................................................................................................................................159
Valentina Gulin Zrni

TRANSFORMACIJE NOVOZAGREBAKIH PROSTORA ........................................................................171
Marina Nenkovi-Rizni
KVALITET IVOTNE SREDINE NA NOVOM BEOGRADU U KONTEKSTU UPRAVLJANJA
KOMUNALNIM OTPADOM .......................................................................................................................... 189
Diskusija nakon III. sesije izlaganja ............................................................................................................ 209
IV. sesija izlaganja

Lana Slavuj
PRILOG RAZUMIJEVANJU SLOENIH FAKTORA KOJI UTJEU NA SVAKODNEVNU
KVALITETU IVOTA U SUSJEDSTVIMA GRADA RIJEKE ......................................................................217
Sonja Lebo
KULTURA PROMJENE ................................................................................................................................... 235
Vedran Prelogovi i Aleksandar Luki

AKTERI I KONCEPTI RAZVOJA BICIKLISTIKOG PROMETA U ZAGREBU ..................................... 255
Diskusija nakon IV. sesije izlaganja ............................................................................................................ 265
Duica Seferagi
ZAVRNA RIJE .............................................................................................................................................. 267
Zbornik.indb 8 6.7.2012. 17:31:42

Dr. sc. Duica Seferagi
Uvodno izlaganje
Dobrodoli na Okrugli stol Akteri drutvenih promjena u prostoru.

Transformacija prostora i kvalitete ivota u Hrvatskoj.
Pozdravljam sve prisutne: kolegicu iz Beograda Marinu Nenkovi Rizni,
kolegu iz Novoga Sada Ljubinka Puia, kolege Marjana Hoevara i Franca
Treka iz Ljubljane. Neki kolege nisu mogli doi iako su imali najbolju na-
mjeru (Vladimir Braco Mui iz Ljubljane, Ksenija Petovar, Sreten Vujovi i
Mina Petrovi iz Beograda). Takoer, pozdravljam kolegice i kolege iz drugih
gradova Hrvatske: Zadra, Rijeke, koji su se najavili na Okrugli stol. Potom
pozdravljam sve nae goste iz Zagreba, koji su se odazvali naem pozivu,
sve one iz drugih institucija (fakulteta, instituta, zavoda i sl.), te slobodne
pojedince.
Zahvaljujem se svima koji su nam pomogli u organizaciji Stola: Zadrunom
savezu na gostoprimstvu i prostoru, hladnom pogonu u IDIZ-u, te
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koje je financiralo na projekt.
Naravno, zahvaljujem se timu istraivaa na projektu Akteri drutvenih pro-
mjena u prostoru A. Hodiu, A. Sviri Gotovac, B. Kritofiu te J. Zlatar koji
su ostvarili ovaj projekt, a potom i organizaciju Stola.
Ovo okupljanje pokrenuto je istraivanjem Akteri drutvenih promjena u
prostoru (2007-2011) u IDIZ-u. O sadraju i rezultatima istraivanja rei e
vie Anelina Sviri Gotovac nakon uvodnoga slova.
Zaetak istraivanja poeo je naim prijedlogom projekta Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i sporta 2006., a utjelovio se na prolom Okruglom sto-
lu Mrea naselja u umreenom drutvu iji se drugi dio zvao Akteri dru-
tvenih promjena u prostoru iste godine. Okrugli stol objavljen je u Sociologiji
sela 171/1, 2006. Na tom su Stolu sudjelovali brojni izlagai (Z. Mlinar, M.
Hoevar, S. Vujovi, K. Petovar, M. Vujoevi, Lj. Pui, A. Petak), te brojni
diskutanti koji su nam pomogli u razumijevanju i koncipiranju nae osnovne
teme o akterima. Objavili smo i niz drugih tekstova na razliite teme, ali uo-
kvirene glavnom temom projekta.
Otada je prolo pet godina i istraivanje se privodi kraju. U meuvreme-
nu su i drugi kolege radili na slinim temama. Promijenile su se drutvene
okolnosti, promijenio se prostor sam, a promijenili smo se i mi. Neki su otili,
neki su doli.
to razlikuje Okrugli stol iz 2006. i ovaj s kraja 2011.?
Zbornik.indb 9 6.7.2012. 17:31:42

Uvodno izlaganje
Nakana organizatora Stola, nakon istraivanja pri kraju, bila je da uvedemo

neke novine:
uz uvaene kolege s kojima dugo komuniciramo, povezali smo se i s
novim suradnicima,
uz sociologe, pokuali smo ukljuiti i predstavnike drugih znanstvenih,
strunih i inih disciplina koje se bave prostorom, bilo kroz teoriju, istra-
ivanja, pisanje, a povrh svega aktivnostima i akcijama,
odrati i razvijati odnose s drugim zemljama u kojima se dogaaju isti
ili slini procesi i djeluju isti ili slini akteri.
Ukratko, suradnja, interdisciplinarnost i internacionalnost, dakle kontinui-
tet i promjene cilj su ovoga Okruglog stola.
Tema naega Okruglog stola ozbiljna je i zahtjevna. Ona se moe istraiti
samo dijelom tek poput vrha ledenoga brijega u hrvatskom i bliskim drutvi-
ma. Meutim, nama je stalo do toga da svatko moe rabiti one instrumente
kojima raspolae i njima poluiti odreene rezultate u drutvu i prostoru.
Hvala.
10
Zbornik.indb 10 6.7.2012. 17:31:42

1. sesija izlaganja
Zbornik.indb 11 6.7.2012. 17:31:42

Zbornik.indb 12 6.7.2012. 17:31:42
Dr. sc. Anelina Sviri Gotovac
Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Hrvatska
e-mail: svircic@idi.hr; angelinasg@gmail.com
Akteri drutvenih promjena u prostoru (2007-2011)
1. Uvod
Lijep pozdrav svima, gostima i izlagaima, kojima se ujedno i zahvaljujemo
jer su se odazvali pozivu na sudjelovanje na ovom Okruglom stolu s temom
Akteri drutvenih promjena u prostoru. Transformacija prostora i kvalitete
ivota u Hrvatskoj, organiziranom upravo s idejom povezivanja i interdis-
ciplinarnosti struka oko navedenih aktualnih i vanih tema. Izlaganje koje
slijedi predstavit e neke od vanijih i zanimljivijih nalaza dobivenih u prote-
klim istraivakim godinama u okviru projekta Akteri drutvenih promjena
u prostoru, koji je vodila dr. sc. Duica Seferagi u suradnji s grupom za so-
ciologiju prostora Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu (mr. sc. Alija
Hodi, mr. sc. Branimir Kritofi, dr. sc. Anelina Sviri Gotovac i dr. sc.
Jelena Zlatar). Projekt je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i spor-
ta RH. Istraivaki dio rada na projektu provodio se putem terenskih istra-
ivanja kvalitativnoga tipa koncipiranih kao studije sluajeva. Istraivanja su
provoena kroz godine 2007., 2008., i 2009. Urbani primjeri su Zagreb i Novi
Vinodolski, a ruralni primjeri su Povlja na otoku Brau, odnosno Lovinac u
Liko-senjskoj upaniji. Metode kvalitativnoga tipa koje su koritene u studi-
jama sluajeva su analiza diskursa, analiza sadraja i intervjui (polustruktu-
riranoga tipa). Osim njih, prethodno je analizirana potrebna dokumentacija i
sekundarna literatura.
Postojei drutveni kontekst u kojem se Hrvatska danas nalazi, a on je
prvenstveno tranzicijski i postsocijalistiki, ini tematiku drutvenih aktera
posebno aktualnom. Novonastale drutvene promjene utjeu na naine dje-
lovanja i ponaanja drutvenih aktera, kako nekih novih tako i onih starih. Iz
toga slijedi da njihovu vanost i djelovanje ne moemo odvojiti od nastaloga
procesa restrukturiranja drutva i drutvenih odnosa, odnosno promjenu su-
vremenoga drutva danas. Ono je u korelaciji s globalizacijom i svim onim
procesima koje iz globalizacije slijede, odnosno tranzicijom u naem sluaju.
Cjelokupni je prostor (i urbani i ruralni) u tranziciji doivio brojne i znaajne
13
Zbornik.indb 13 6.7.2012. 17:31:42

promjene, i u smislu fizikih transformacija, ali ponajvie onih socijalnih.

Moemo rei da se socio-prostorno restrukturiranje odvija na globalnoj, na-
cionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini (Hodi, 2010.). Neke od tih razina i
njihove osnovne znaajke pokuat e se poblie objasniti na primjerima istra-
ivanima tijekom spomenutoga projekta.
2. Pregled vanijih projektno-istraivakih tema

2.1. Neke odlike suvremenoga drutva
Jedna od odlika koju suvremenost pozitivno vrednuje je mobilnost kao
takva, bilo horizontalna, bilo vertikalna, a vana je jer direktno utjee, ali i
omoguuje promijenjeno djelovanje aktera u tranziciji. Poznato je da je mo-
bilnost nekad bila drugaija nego to je danas, gledajui u kontrastu s tradici-
onalnim drutvom. Danas je prvenstveno obiljeavaju otvorenost, nestalnost
i nesigurnost, za razliku od tradicionalnih obiljeja zatvorenosti, statinosti
i stalnosti unutar drutvenih procesa. Stoga je suvremeni svijet danas svijet
globalno mobilnih, a njegov drugi i vei dio toga logosa je svijet lokalno veza-
nih aktera (Hodi, 2010.). Svijetu lokalno vezanih aktera pripada i Hrvatska
koja se kao prostor pokuava pribliiti tom dijelu globalno mobilnih aktera,
sa specifinim nainima integracije, djelovanja i uloga aktera u tom cjeloku-
pnom procesu. U njemu nesumnjivo igraju veliku ulogu ekonomski uvjeti
pojedinoga drutva koji utjeu na djelovanja aktera u aktualnom drutvenom
ustroju, tzv. novom kapitalistikom ureenju. Kako god nazvali tu postojeu
i fleksibilnu akumulaciju kapitala, neosporno je da je utjecala na transforma-
ciju hrvatskoga prostora i dovela ga u dijelom proturjenu situaciju. Jedna od
najvanijih transformacija bila je transformacija u ekonomskoj sferi i radnom
procesu, a nazvana je delokalizacijom radnih mjesta i fleksibilizacijom rad-
nih procesa (Hodi, 2010.). To prvenstveno znai da smo u izmijenjenim
socio-ekonomskim uvjetima, koje, ukratko reeno, unazad dva desetljea u
ovim tranzicijskim vremenima obiljeavamo kroz drugaije drutvene odno-
se, vlasniku strukturu, naine upravljanja, tipove zaposlenja itd. Tako danas,
primjerice, u sve rjeem obliku postoji tip redovitoga zaposlenja, a radni pro-
ces ne karakterizira vie stalnost i stabilnost, ve nestalnost i privremenost.
Znai, suoavamo se s nestabilnou na vie razina jer su nova pravila igre u
tijeku, a drutvo esto ne nalazi adekvatne naine prilagodbe. Koliko e im se
uspjeti prilagoditi, ovisi i o procesu rada koje uvijek najjae utjee na drutvo,
ali ovisi i o ostalim, ne manje vanim, segmentima drutva. Upravo se zato
odlika fleksibilnosti povezuje s radnim procesom kao takvim, a ono je ovdje
14
Zbornik.indb 14 6.7.2012. 17:31:42

samo djelomino prikazano i to kroz procese restrukturiranja suvremenoga

drutva kao dijela znatno ire teme.
Restrukturiranje socio-prostornoga tipa ovdje nas prvenstveno zanima jer
nam govori koje su se promjene dogodile u samom prostoru, a definirali smo
ih uz pomo dobivenih istraivakih rezultata. Postoji velik broj tipologija i
klasifikacija koje smo koristili i prije istraivanja, i na koje smo se oslanjali
u smislu teorijskog predloka, ali smo neke u zakljunim razmatranjima di-
jelom modificirali i primijenili na konkretne istraivake sluajeve. Osnovna
tipologija kojom smo se koristili i prema kojoj se moe podijeliti drutvo u
cjelini je podjela na politike, ekonomske, strune i civilne aktere, prema
autoru Bassandu (2001.). Osim te podjele, postoje i jo neke koje su u na-
im istraivanjima bile aktualne. Ovisno o pojedinom istraivakom primjeru
aktere smo dijelili, primjerice, na stare, nove, globalne, lokalne, jae, slabije,
naddravne, dravne, ukljuene, iskljuene, mobilne, nemobilne itd. Sve su
podjele analogne dobivenim istraivakim nalazima. Prema tome, aktere se
moe smatrati i nositeljima drutvenih procesa, a ovisno o moi koju imaju, i
vanim initeljima drutvene svakodnevnice. Drutveni akteri kao pokretai
razvojnih procesa u prostoru najjednostavnije se mogu objasniti kroz dihoto-
mnu podjelu na nove i stare, slabe i jake, urbane i ruralne, globalne i lokalne
i sl. U svim segmentima drutva postoji velik broj razliitih aktera pa tako i u
segmentu grada ili segmentu urbanoga. Urbani fenomen sadri sloen sistem
aktera, a svaki tip drutva, kao i svaki tip urbanoga, sadri sistem hijerarhizi-
ranih aktera u smislu moi. Svakom sistemu odgovara jedna struktura moi
(Bassand, 2001.). Upravo je mo osnovna odlika pojedinoga tipa aktera koja
odreuje koliko e u konkretnom prostoru njegovo djelovanje na kraju osta-
viti traga, bilo u dobrom ili loem smislu.
2.2. Novi Vinodolski kao primjer manjega grada

Jedan od prvih primjera je primjer maloga grada ili manjega grada,
Novoga Vinodolskog. Na navedenom primjeru prisutni su akteri koje smo
nazvali novima jer su kroz novi drutveni ustroj, tzv. novi kapitalizam spe-
cifian za hrvatsko drutvo prije svega, a onda i za svaki lokalni prostor u
kojem se zbiva, novi akteri upravo u ovom sluaju posebno istaknuti. To
su akteri koje svrstavamo u klasifikaciju glokalnoga (Seferagi, 2010.), to je
poseban odnos globalnog i lokalnog ili njihov srednji put. Ta pozicija nije
dualna: ili-ili, niti je suprotstavljena. Nije niti kondicionalna: ako-onda. Ona
je naprosto glokalna. Ovdje se, u prvom redu, radi o drutvenom prostoru
kao objektu istraivanja (ni posljedici, ni preslici drutva) ve elementu koji
15
Zbornik.indb 15 6.7.2012. 17:31:42

ima samostalnu i samosvojnu ulogu prostor je smjeten u postsocijalistiko

drutvo, na sumraku tranzicije i pojavi novog kapitalizma in nascendi. Sve
su te promjene zasada nedovoljno strukturirane i kaotine, ali se smjetaju
u neki opi okvir koji i same stvaraju. Prostor je dakle drutveni prostor
(drutveno stvoren, drutveno uvjetovan, drutveno reguliran). Ljepote pri-
rode ne tretiraju se, kao samosvojne (npr. sunce i more) ve kao podloga
drutvenom djelovanju ili da se iskoriste ili zapostave u drutvima (post)
tranzicijskoga perioda pa tako i Hrvatske, raspad socijalistikoga ustroja s
glavnom ulogom drave i njezinoga drutvenog/prostornog planiranja proi-
zveo je zbunjujue i nedefinirane efekte. Ta zbrka u kretanju i promjenama
oteava zadau sociologiji, ali i samom drutvu da se samo definira i orga-
nizira (Seferagi, 2010.:225).
Rezultatima istraivanja potvrdili smo neke od pretpostavki, primjerice da
je to grad ija je budunost neizvjesna i vezana je za budue djelovanje ovih
aktera u prostoru. Hoe li njihovo djelovanje ii u smjeru razvoja ili e doi
do neke vrste stagnacije, propadanja, odnosno nerazvoja toga prostora, ovisit
e o brojnim preduvjetima. Ono to je ovdje oito prisutno, a poslije e se
kao vodea hipoteza pokazati i na ostalim primjerima, upravo je injenica da
je prostorno planiranje, urbanistiko planiranje, ili urbanizam, kao proces, iz-
gubio na znaenju upravo zato jer je prevagnuo segment privatnoga kapitala,
i s njim, naravno, itav drutveni ustroj koji ga je podrao (Seferagi, 2010.).
Kapitalizam po sebi ne mora nuno biti prepreka ouvanju cjeline mjesta i
javnoga interesa, ali je u ovom sluaju odnio prevagu nad javnim interesom.
To znai da su investitorska ulaganja esto bila ona koja su za interes imala
parcijalni i privatni interes, bez osvrta na javni interes cijeloga naselja. Smisao
urbanizma nije u potpunosti primijenjen pa se esto dogaalo da se nije po-
tivalo sve njegove zakonitosti.
2.3. Opina Lovinac kao ruralni primjer

Drugi primjer je primjer opine Lovinac u Liko-senjskoj upaniji. Na tom
primjeru vide se akteri ruralnog razvoja, odnosno njihov nain djelovanja,
koji je takoer ovisan o globalizaciji, lokalizaciji i tranziciji. Ova je opina u
ratu teko stradala, to znai da je i njen prostor bio temeljito devastiran pa se
u njega moralo potpuno iznova ulagati i mijenjati ga, te mu pomoi da zaivi
(Kritofi, 2010.). Osnovna injenica koja ini vitalnost jednoga mjesta je vital-
na demografska struktura koja u ovom sluaju nije takva. Ona je deficitarna
i karakteriziraju je procesi senilizacije i manjka najvitalnijega dijela stanov-
nitva, radno aktivnoga stanovnitva. Na drugoj strani pozitivna je injenica
16
Zbornik.indb 16 6.7.2012. 17:31:43

ipak bila da je demografska tranzicija donijela i neto novo to je uinilo

da se kroz participaciju lokalnoga stanovnitva utjee na razvoj toga mjesta
(Kritofi, 2010.). Na kraju se pokazalo da koliko god je to trebala biti pozi-
tivna injenica, kroz razvojne primjere koji su se odigravali u ovome naselju,
ipak je dolo do stranakih sukoba i neslaganja koji nisu ili u korist ve na
tetu lokalne zajednice. Ono to je specifino za ovaj primjer je pojava novih
aktera koji se u drugim naseljima ne pojavljuju esto, a to su Svjetska banka,
USAID, UNDP, EU, institucije na razini Republike Hrvatske, Liko-senjska u-
panija, brojni profili strunjaka, konzultanata, nevladinih organizacija i slino.
Svi ti akteri tipini su za tranzicijski period i u principu se podrazumijevaju
ako se odreene razvojne projekte eljelo realizirati na meunarodnoj razini.
Moemo rei da se ovaj lokalni prostor pokuao uklopiti u globalne procese
na principu hijerarhijskog lanca, izmeu globalnoga i lokalnoga (Kritofi,
2010.). Projekt koji je trebao biti usmjeren na turistiki razvoj mjesta nije dovr-
en jer se ekaju dodatna financijska sredstva. Ovakav pristup regionalnom
razvoju, gdje lokalni akteri predlau ideje od kojih se formira baza projekata,
a potom sami (odnosno njihovi predstavnici) biraju one koji e biti predlo-
eni za financiranje, nov je za Hrvatsku i slian nekim principima ruralnoga
razvoja u EU. Rije je o endogenom pristupu razvoju koji polazi od teritorija,
podruja (kraja), a ne od sektora. Ekonomska aktivnost orijentirana je tako
da od dobiti to vie koristi ima kraj u kojem se dobit ostvaruje, a razvoj se
usredotouje na potrebe, mogunosti i perspektive lokalnog stanovnitva
(Kritofi, 2010.:291).
Akteri koji bi za ovaj primjer ruralnoga tipa bili djelotvorni, u smislu po-
kretanja razvoja, nisu bili dovoljni. Stoga se, primjerice, eka investiranje od
strane Europske unije i odreenih institucija kad im se prikljui i Hrvatska.
2.4. Povlja na otoku Brau kao ruralni primjer

Slino djelovanje aktera i konceptualizacija toga djelovanja provlai se kroz
sve istraivake primjere koje je grupa za sociologiju prostora istraivala, pa
je i primjer Povalja na otoku Brau jedan od takvih. To je ruralno naselje i
relativno besperspektivno iako lokalno stanovnitvo ima odreene ambicije
i interese kako bi razvoj njihovog mjesta trebao izgledati. Zbog parcijalnih i
privatnih interesa razvoj se ni u ovom primjeru nije dogodio na zadovolja-
vajui nain i s obzirom na inicijalnu ukljuenost samih aktera . Razvoj bi
i u ovom primjeru trebao traiti drugaije vrednovanje i samoga prostora i
same zajednice da bi on iao, primjerice, u smjeru odrivoga turizma koji se
pokazao optimalnim za ovo naselje. Koncept odrivoga turizma identificira
17
Zbornik.indb 17 6.7.2012. 17:31:43

se kao optimalni socio-ekonomski trend. On se smatra najpovoljnijim razvoj-

nim scenarijem turizma u Povljima jer na najbolji nain iskoritava prirodne,
kulturno-povijesne i infrastrukturne resurse mjesta, uzimajui pritom u obzir
njegove prostorne kapacitete i identitet. Taj tip turizma treba artikulirati kako
kroz oivljavanje postojeih kapaciteta mjesta (hotel, apartmani, kola itd.),
tako i osiguravanjem dovoljno raznolikih sadraja za turiste, ime bi se omo-
guilo proirenje turistike ponude izvan sezone. Pritom je vano ouvanje
autentinoga identiteta mjesta kroz krajolik, prehranu, kulturne i povijesne
vrijednosti. to se tie aktera razvoja, treba napomenuti kako je privatna ini-
cijativa izuzetno bitna, kako radi aktiviranja postojeih objekata tako i radi
daljnjega ulaganja u turizam. Glavni problemi pri ostvarenju odrivoga tipa
turizma lee u nepostojanju turistikih sadraja (od hotela kao najvanijega
turistikog kapaciteta preko duana, kulturnih sadraja itd.) i nedostatku kon-
kretne lokalne inicijative (aktera) koji bi se angairali oko njegovoga razvoja.
No, potreban je angaman i viih razina vlasti, upanija, drave i sl. jer mala
mjesta ne mogu sama nositi svoj cjelokupni razvoj i zato u njemu moraju su-
djelovati i ostali vani imbenici (Zlatar, 2010.:269).
U socio-ekonomskom smislu to bi bio model za budunost i za budui
razvoj naselja, ali s obzirom na njegovu deficitarnu demografsku strukturu i
veinsko staro stanovnitvo, jasna je neaktivnost lokalnoga stanovnitva. Kad
se korelira ta injenica s injenicom djelovanja aktera privatnoga sektora, te
zamrlosti procesa urbanizma i prostornoga razvoja, onda se vidi da to dovo-
di do stagnantnosti razvoja. Nedovoljna vitalnost ovoga, ali i mnogih malih
mjesta u Hrvatskoj, u cjelini je neto to je ve due vrijeme realno stanje o
kojem bi se trebalo povesti rauna.
2.5. Zagreb kao primjer veega grada

S obzirom na specifinost Zagreba kao glavnoga i najveega grada u
Hrvatskoj, posebno su istraeni njegovi sredinji i rubni gradski prostori.
Studijom sluaja istraen je strogi centar grada kroz procese gentrifikacije,
revitalizacije i urbane obnove, a iri prostor grada istraen je u odnosu na
transformaciju prostora, ovisno o tipu gradnje (poslovne i stambene). Proces
urbane obnove zapoinje prvenstveno obnavljanjem pojedinih etvrti i di-
jelova grada zahvaenih propadanjem i starou. iri je proces od procesa
gentrifikacije, koji se uglavnom oituje u ureenju i prestrukturaciji stanov-
nika atraktivnih sredinjih dijelova grada (inner city areas). Moe se dogodi-
ti da se iz intencije ureenja i rekonstrukcije specifinih gradskih podruja,
proces urbane obnove transformira u proces gentrifikacije (Sviri Gotovac,
18
Zbornik.indb 18 6.7.2012. 17:31:43

2010.:199). Gotovo posvuda gentrifikacija kao svjetski proces, a ovisno o

periodu njenoga odvijanja, ima sline obrasce ili zakonitosti koji se ogledaju
u kompleksnom i uzajamnom odnosu nekoliko grupa aktera koji su u nju
ukljueni. Od 1990-ih u veini zemalja svijeta poveana je uloga privatnih
investicija i investitora koji preuzimaju vei dio financijskoga ulaganja, a
time i odluivanja o buduem izgledu gradova. Upravo je za navedeno
dobar primjer grad Zagreb. Gentrifikacija se kao proces smatrao uglavnom
vezan uz trita nekretninama razvijenih zemalja i njihovih vodeih grado-
va (tzv. command-center cities), ali danas poprima globalni oblik i postaje
urbana strategija koja nadilazi liberalnu urbanu politiku, te obiljeja spora-
dinosti i lokalnosti (Smith, 2002.:427). Gentrifikaciju na podruju veine
bivih socijalistikih zemalja (istona i jugoistona Europa) moemo nazvati
i postsocijalistikom gentrifikacijom jer nije nastajala na jednak nain kao u
zemljama zapadne Europe i SAD-a, nego je imala specifine pravce razvoja
nakon osamostaljenja tih zemalja i prihvaanja novih naina ekonomsko-
ga i politikoga djelovanja (Sviri Gotovac, 2010.:201). U sluaju zagreba-
kog centra grada proces gentrifikacije prije svega se odnosi na gradnju
multifunkcionalnoga centra Cvjetni na Cvjetnom ili Preradovievom trgu.
Aktualna situacija oko te gradnje pratila se i istraivala u 2007., 2008., 2009.
godini metodama kvalitativnoga tipa. Za ovaj primjer vano je istaknuti da
je atraktivnost nekretnina u strogom sreditu grada omoguila gentrifika-
cijske elemente. Uz atraktivnosti uvijek ide i profitabilnost, odnosno eko-
nomska korist odreenih aktera, u ovom sluaju investitora, ekonomskih
ulagaa u spomenuti projekt. Njime se pokazalo kako se u procesu urbane
obnove smanjila dosadanja uloga drave kao aktera, a poveala uloga po-
jedinaca ili privatnih aktera. Nedovoljnom ukljuenosti dravnih i gradskih
institucija u procese ureenja i revitalizacije gradskoga sredita omoguilo
se novim akterima, tzv. stakeholderima i developerima, da postanu izrazito
moni akteri u urbanom prostoru. esto im se zbog pomoi gradskih insti-
tucija i odreenih politikih aktera u smislu prilagodbe odreenih planova
njihovim parcijalnim interesima, primjerice GUP-a Zagreba, uinilo ustupke
kojima su lake dolazili do ostvarenja svojih ciljeva (projekata). Javni prostor
kao to je pjeaka Varavska ulica u neposrednoj blizini Cvjetnoga trga,
uzurpirana je i dijelom pretvorena u privatni prostor, te je postala ulazom u
podzemnu garau novoizgraenoga centra iako su protiv takvoga rjeenja
godinama protestirali i pokuavali ga zaustaviti civilne udruge (prvenstveno
Zelena akcija) i graani zajedno. Brojnim su akcijama pod motom spaa-
vanja Varavske ulice nastojali senzibilizirati javnost i strunjake o ovom
problemu i iako je dolo do njihovoga otvorenog protivljenja, pretvorbu
19
Zbornik.indb 19 6.7.2012. 17:31:43

javnoga u privatno nije se uspjelo zaustaviti. U divljem kapitalizmu novi

akteri, investitori i istaknutiji politiari (gradonaelnici) esto djeluju uzaja-
mno, spregom svojih utjecaja, ekonomskih i politikih. U periodu velikih
sustavnih i strukturnih transformacija jednoga drutva, kao to je trenutno
hrvatsko drutvo, jasno je da nekim akterima pogoduje ova nedefinirana
situacija. Mo odreenih aktera pokazuje se najvanijom odrednicom i po-
kretaem drutvenih promjena, pa i promjena u prostoru grada ne pitajui
za posljedice. Takvim nainima djelovanja monijih aktera iskljuuju se oni
manje moni akteri, prvenstveno graani koji esto nisu zadovoljni sada-
njim razvojem grada (Sviri Gotovac, 2010.:207).
Nove ekonomske i socijalne posljedice koje su utjecale na nain ivo-
ta u sreditu grada dovele su i do novoga vala procesa reurbanizacije i
gentrifikacije. Ti su procesi proizveli negativne i pozitivne implikacije na
ivot stanovnika Zagreba. Strogo sredite grada postalo je jo atraktivnije,
posebno za novi imuniji (elitniji) sloj drutva, u smislu stanovanja, ali i
ekonomskoga investiranja. To je dovelo do prometne zaguenosti Zagreba,
koja se nastojala rijeiti gradnjom velikoga broja podzemnih garaa, ak i u
najstroem centru. Centar se Zagreba, umjesto u javno dostupni i pjeaki,
pretvorio u centar zarobljen poveanim automobilskim i oslabljenim javnim
prometom. U irem centru grada pak ne postoje gotovo nikakva ulaganja
ili naini obnove i poboljanja njegovoga izgleda. Paradoksalno je to se
razvoj i napredak grada za veinu gradske vlasti ogleda uglavnom u razvi-
jenoj prometnoj mrei i mrei garaa dok se ostali segmenti ivota grada
i njegove ukupne kvalitete ostavljaju po strani. Razlog vjerojatno lei i u
injenici ojaane uloge privatnih inicijativa i privatnoga kapitala koji pokre-
u navedene procese ulaganja u grad, dok grad za velike investicije esto
nema dovoljno sredstava, to je tipino za tranzicijske gradove ili gradove
u prijelaznim drutvenim ureenjima, u koje spada i Zagreb. Stoga su ti
procesi, kao parcijalni i nesustavni, karakteristini za iri drutveni kontekst
postsocijalistikih drutava (Sviri Gotovac, 2009.).
I na irem ili rubnom prostoru grada urbane su transformacije izazvale
proturjene reakcije. Nastale promjene mogu se pratiti kroz tri tipa gradnje:
a) gradnju trgovakih centara, b) novih poslovnih zona i objekata, te c)
gradnju podzemnih garaa. U zadnjih dvadeset godina dolo je do preiz-
graenosti i stambenim i poslovnim objektima. Zagreb je postao pretrpan
i trgovakim centrima, kako u sreditu tako i na periferiji, te podzemnim
garaama, veinom smjetenima u sreditu grada. Preizgraenost u stam-
benom smislu dovela je paradoksalno do smanjenja kvalitete ivota u irem
gradskom prostoru. Razlog lei i u injenici to proces stanogradnje nije
20
Zbornik.indb 20 6.7.2012. 17:31:43

pratio kvalitetu stanovanja. Time se utjecalo na smanjenje kvalitete ivota

stanovnika pojedinih novih i preizgraenih zagrebakih etvrti. Uz gradnju
privatnoga tipa nije se ulagalo u infrastrukturne elemente opremljenosti
naselja, prvenstveno u smislu tehnike i institucionalne opremljenosti. To
znai da se nije gradilo pratee institucije nune za svakodnevni ivot gra-
ana kao to su kole, vrtii, zdravstvene i kulturne ustanove, djeja igrali-
ta, parkovi, zelene povrine i slino. Stoga je kvaliteta ivota takvih naselja
esto neadekvatna.
3. Zakljune napomene
Kroz iznesene istraivake primjere evidentno je da postoji izrazita ne-
ravnopravnost moi drutvenih aktera u hrvatskom prostoru. Ta neravno-
pravnost odnosi se na veu korist monih aktera, uglavnom ekonomskih i
politikih, dok su civilni i struni akteri manje moni, a u nekim situacijama
ak i nemoni akteri. Takva situacija nije problematina po sebi jer je i inae
dio drutvene zbilje, ali je problematino kada dovodi do problema ugro-
enosti javnoga interesa i javnoga prostora. Sudjelovanje javnosti u procesu
planiranja i odluivanja o prostoru u kojem se ivi ve je dugo vrlo slabo
prisutno. Krajnje je vrijeme da se, i ovdje spomenute, tranzicijske pogreke
isprave i konano dade vanosti graanima i javnosti kada se radi o njihovoj
neposrednoj ivotnoj okolini, ali i irem gradskom prostoru. Graani su i
stanovnici susjedstva i stanovnici grada (ili sela) i imaju viestrukost vlastitih
uloga. To nas sve zajedno obvezuje na sudjelovanje i trebalo bi nas se ticati
kako se u odreenom prostoru (gradu ili selu) ivi. Tome u prilog ne ide
postojea i spomenuta stihijska i neplanirana gradnja, neki je nazivaju i to-
kastom gradnjom, kad se gradi po odabiru lokacije bez dodatnih sadraja,
a ne po dogovoru razliitih struka i na nain interdisciplinarnog planira-
nja. Naalost, dolazi do toga da se osim graenja planirane zgrade, okolni
prostor ne ureuje prema potrebama stanovnika. Zato neki autori tvrde, a
naa istraivanja se slau s tom tvrdnjom, da je dolo do smrti urbanizma
u ovom tranzicijskom vremenu. Dakle, urbanizam kao proces utemeljen
na interdisciplinarnosti u Hrvatskoj ne postoji. Ne postoji ni strategija pro-
stornoga razvoja, to znai da su i ruralni prostori takoer zapostavljeni u
smislu planiranja njihovoga razvoja. Stoga bi planiranju i brizi o prostoru
trebalo dati veu vrijednost nego to je bila do sada. U prilog navedenim
problemima i tezama koji su izdvojeni ipak samo djelomino, a zanimljivi su
jer tite na prostor, izdvojila bih i vizualizirala ve reeno putem nekoliko
priloga, odnosno fotografija.
21
Zbornik.indb 21 6.7.2012. 17:31:43

Slika 1. Zagrebako novo naselje Lanite Jaruica
Izvor: http://imageshack.us/photo/my-images/214/img48353vrbaninovi.jpg/
Lanite Jaruica primjer je naselja oite gradske preizgraenosti na

rubovima grada. Inae, jedan je od novijih stambenih etvrti na jugoza-
padnom dijelu Zagreba, kojega obiljeava ista stanogradnja i manjak in-
frastrukturne opremljenosti. To s druge strane znai, a vano je naglasiti,
da gotovo sve nove etvrti na rubovima grada pritiu i ugroavaju posto-
jee starije etvrti u smislu ispunjavanja njihovih svakodnevnih potreba.
Primjerice, obian odlazak lijeniku za stanovnike tih etvrti predstavlja ve-
liki problem u smislu preoptereenosti lijenikih timova koje esto kolidira
sa smanjenom kvalitetom usluge. Drutveni ivot nije neto to se odigrava
izvan naega svakodnevnog prostora, i stoga naa svakodnevica direktno
utjee na nau ukupnu kvalitetu gradskoga ivota. Gradnjom ovakvih pre-
izgraenih gradskih etvrti moe se rei da je Zagreb postao lo primjer
kvalitete stanovanja.
22
Zbornik.indb 22 6.7.2012. 17:31:43

Slika 2. Podsljemenska zona stambene gradnje
Izvor: http://www.jutarnji.hr/multimedia/dynamic/00239/zagreb_239471S1.jpg
Gornja slika 2. takoer je primjer zagrebake preizgraenosti u tzv. pod-

sljemenskoj zoni, ali ne na nain gradnje visokih zgrada ve gradnje urbanih
vila, kao primjera elitne privatne gradnje za stanovanje. Ona je specifina i
problematina upravo zato to se susjedni prostor Parka prirode Medvednica,
nautrb toj stanogradnji, smanjivao, a zakonom je zatien. Zbog gradnje i
nametanja privatnih interesa na kraju je dolo do naruavanja samoga Parka
prirode, ali i ovoga dijela zagrebakoga prostora.
Fenomen preizgraenosti ogleda se i kroz poslovnu gradnju, a dobar pri-
mjer je Radnika cesta, ili tzv. zagrebaki city u kojoj je sveprisutan suvremeni
nain gradnje (visoke zgrade staklenih proelja) i gdje graevinski strojevi i
kranovi neprestano rade, ak i nou (slika 3.).
I sredite Zagreba je od ranih devedesetih godina bilo zagueno poslov-
nom gradnjom naroito shopping-centara. Nakon gradnje u sreditu Zagreba,
gradnja shopping-centara se preselila na rubove i periferiju grada. Slika 4.
pokazuje multifunkcionalni centar Cvjetni u sreditu grada, koji se spominjao
kao gentrifikacijski primjer i koji je u postsocijalistikom kontekstu specifian
za Zagreb. Inae, izgraen je na mjestu nekadanjeg kina Zagreb, a ulaz u
podzemnu garau je iz spominjane pjeake ulice, Varavske. Ta dva neka-
danja javna prostora (kino i ulica) pretvorena su u privatni ili poluprivatni
prostor, a ulaz u garau vidi se na slici 5.
23
Zbornik.indb 23 6.7.2012. 17:31:43

Slika 3. Zagrebaka Radnika cesta
Izvor: http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=787978&page=14
Slika 4. Novoizgraeni centar Cvjetni
Izvor: http://www.centarcvjetni.hr/EasyEdit/UserFiles/Ivan%20-%20Fotke/H-noc.jpg
24
Zbornik.indb 24 6.7.2012. 17:31:43

Slika 5. Podzemna garaa uz spomenuti centar Cvjetni
Izvor: http://www.rtl.hr/foto/369/ulaz-u-podzemnu-garazu-u-varsavskoj-ulici/?slika=50849#/foto/369/
ulaz-u-podzemnu-garazu-u-varsavskoj-ulici/?slika=50849
Osim spominjanoga Cvjetnog trga jo su se neki gradski trgovi obnavljali

i ureivali, primjerice Kvaternikov trg, takoer u sreditu Zagreba. I uz nje-
govo su ureenje vani akteri bili politiki, odnosno gradska uprava, kao i
u sluaju Cvjetni. Ta je rekonstrukcija i obnova trga poprimila kontekst ne-
slavne, neuspjele i neprihvaene, kako meu graanima tako i u strunim
krugovima. Upravo je obnova Kvaternikova trga u suprotnosti s onim to trg
po sebi jest, ili bi morao biti, prije svega otvoren, dostupan i iv. Danas je taj
trg izgubio dio svoje nekadanje ivosti, to ga ini manje atraktivnim i manje
prihvaenim u javnosti (slika 6.).
25
Zbornik.indb 25 6.7.2012. 17:31:43

Slika 6. Obnova Kvaternikovoga trga
Izvor: http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2008/m06/x31175220832994237_11.jpg
Kroz gore prikazane primjere na prostoru grada Zagreba stjee se dojam

koliko je znaajnih promjena doivio kako u prostornom, tako i u drutve-
nom i ekonomskom smislu. Drutvene promjene same po sebi ne moraju
nuno biti negativne, ali su se u ovom sluaju esto pokazale upravo takvima.
Transformacijom prostora po naelu privatnoga vlasnitva i privatnih interesa
nije se ostavilo mjesta za interese javnosti ili interese struka, koji bi takoer
trebali biti ukljueni u proces promjena. Stoga se i organizacijom navedenoga
Okrugloga stola (skupa) nastojalo makar dijelom utjecati ili ukazati na stvarne
i potencijalne tete, a tiu se prostora u kojem ivimo, kako se ne bi ponavlja-
le i dalje. Nadamo se da e zamiljena zadaa ostvariti kakav-takav cilj.
Literatura
Bassand, M. (2001). Za obnovu urbane sociologije jedanaest teza. Sociologija, Vol.
XLIII, br. 4.
Hodi, A. (2010). Mobilnost i socio-prostorno restrukturiranje. Sociologija i prostor
48, 187 (2):151-171.
26
Zbornik.indb 26 6.7.2012. 17:31:43

Kritofi, B. (2010). Krajolik s kapitalom u pozadini. O akterima promjena u ruralnom

prostoru na primjeru opine Lovinac. Sociologija i prostor 48, 187 (2):273-300.
Seferagi, D. (2010). Usponi i padovi Novog Vinodolskog (Proturjeja glokalnog ra-
zvoja studija sluaja). Sociologija i prostor 48, 187 (2):223-246.
Smith, N. (2002). New Globalism, New Urbanism: Gentrification as Global Urban
Strategy. Antipode, UK: Blackwell Publishers: 427-450.
Sviri Gotovac, A. (2010). Aktualni revitalizacijski i gentrifikacijski procesi na primje-
ru Zagreba. Sociologija i prostor 48, 187 (2):197-221.
Sviri Gotovac, A. (2009). Utjecaj drutvenih aktera na procese gentrifikacije i paupe-
rizacije: primjer Zagreba. Disertacija. Filozofski fakultet u Zagrebu, 180 str.
Zlatar, J. (2010). Odrednice turistike djelatnosti u smjeru odrivog razvoja primjer
mjesta Povlja na otoku Brau. Sociologija i prostor 48, 187 (2):247-272.
http://imageshack.us/photo/my-images/214/img48353vrbaninovi.jpg/ (listopad, 2011.)
http://www.jutarnji.hr/multimedia/dynamic/00239/zagreb_239471S1.jpg (listopad, 2011.)
http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=787978&page=14 (prosinac, 2011.)
http://www.centarcvjetni.hr/EasyEdit/UserFiles/Ivan%20-%20Fotke/H-noc.jpg (listo-
pad, 2011.)
http://www.rtl.hr/foto/369/ulaz-u-podzemnu-garazu-u-varsavskoj-ulici/?slika=50849#/
foto/369/ulaz-u-podzemnu-garazu-u-varsavskoj-ulici/?slika=50849 (prosinac, 2011.)
http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2008/m06/x31175220832994237_11.jpg (listopad, 2011.)
27
Zbornik.indb 27 6.7.2012. 17:31:43

Zbornik.indb 28 6.7.2012. 17:31:43
Prof. dr. sc. Ognjen aldarovi
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
e-mail: ognjen.caldarovic@ffzg.hr
Urbano planiranje nekad i sad tranzicijsko drutvo i

njegov urbanizam
1. Uvod
Sve vas lijepo pozdravljam. Ja sam Ognjen aldarovi i ve dugo godina
predajem sociologiju grada, odnosno urbanu sociologiju. Na poetku svoje
karijere bio sam zaposlen kao urbani sociolog u Urbanistikom zavodu grada
Zagreba. S obzirom da je taj profil zaposlenih ljudi gotovo u potpunosti ne-
stao iz nae nomenklature zapoljavanja, moram rei da predstavljam jedan
relikt jer sam nekad radio kao takav profil. Kao to je kolegica Sviri
Gotovac uvodno iznijela, a vjerojatno e i drugi sudionici ovoga zanimljivog
Okrugloga stola, djelomino e biti izreeno i u mom izlaganju. Veina nas
e vjerojatno dijagnosticirati situaciju i dati obrise problema. U posljednjem
dijelu svoga izlaganja pokuat u dati osnovne sugestije na koji nain bi se si-
tuacija mogla promijeniti. Najvjerojatnije emo se sloiti oko njenih dimenzija,
dubine i aspekata, ali ostaje da vidimo to moemo promijeniti i na koji nain.
2. Tranzicijsko drutvo i urbano planiranje

Sve navedeno bilo bi otprilike sadraj moga izlaganja. Na prvom mjestu,
mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti koji su osnovni problemi urbanoga plani-
ranja u tranzicijskom drutvu, kako je to izgledalo recimo prije tranzicije (vidi
aldarovi, O., 1985.a, 1987., 1989.a, 1989.b), kako izgleda danas za vrijeme
tranzicije, i kako e izgledati u perspektivi kroz recimo neku novu tranziciju.
to se tie osnovnih problema u ovakvom tranzicijskom drutvu, moemo
rei da smo svi Mislim da su ova postsocijalistika drutva zapravo stalno u
procesu tranzicije, dakle neprekidno se mijenjamo, razvijamo najvjerojatnije
svjesni toga to predstavlja temeljne probleme. Dakle, neosporno je da postoji
nejednolik i neureen razvoj gradova, nedostatak vizije urbanoga razvoja, a
sljedei problem koji je istaknula i kolegica Sviri Gotovac je da se grado-
29
Zbornik.indb 29 6.7.2012. 17:31:44

Ognjen aldarovi
vi vie ne grade kao cjeline nego se sve vie konceptualiziraju kao dijelo-
vi pojedinanih cjelina, zapravo objekata ili mikroambijenata (vidi ire u
aldarovi, 1997.; 2001.; 2011.; aldarovi, arini, 2008.d; aldarovi, 2007.).
Gotovo je u potpunosti prestao postojati cjeloviti aspekt planiranja gradova
i njihove realizacije, dakle (bivi) generalni urbanistiki plan. Umjesto toga
grade se pojedinane cjeline, najee objekti koji su porazbacani po cijelom
teritoriju nekoga grada. U tom je smislu suvremeni, tranzicijski grad sve vie
zbroj pojedinanih objekata i ambijenata, situacija ili lokacija. Ne znam hoe
li se svi sloiti s tvrdnjom (a mislim da ipak hoe) da je urbano planiranje, ili
prostorno planiranje, dugorono, srednjorono, kratkorono i tako dalje, sve
manje znaajno jer se objekti dogaaju kao specifini ambijenti ili situacije
(aldarovi, 2004.a; 2004.b) koje su realizirane na temelju posebnih elemena-
ta planiranja, zapravo odobravanja pojedinanih projekata, a ne kao rezultat
situacije u kojoj postoji jasna ideja gdje bi se neki objekt trebao graditi, s ob-
zirom na njegovo uklapanje u postojei ambijent, strukturu sadraja itd.
Nemojte me optuiti to zazivam nedostatak drave i njeno uplitanje
u procese donoenja odluka i urbanoga planiranja. Ne mislim da je nama
drava jako potrebna, ali drava je nekad, u prolom sustavu, bila glavni i
neupitan investitor, ako moemo tako rei. Ona je na neki nain definirala to
je to javna namjena prostora, kakvi se objekti mogu negdje graditi s obzirom
na odreeni interes. Implicitno ili eksplicitno definirala je i to je to javni in-
teres koji je takoer neto o emu trebamo intenzivno razmiljati, razgovarati,
o emu sam ve neto i pisao (aldarovi, 2006.a; 2007., aldarovi, arini,
2008.a; aldarovi, 2008.b). Dakle, drava je bila jedan akter koja je imala iza
sebe snanu agency, da upotrijebimo ovaj socioloki pojam. Mi znamo da su
se oko preureenja prostora Cvjetnoga trga u Zagrebu, odnosno izgradnje tr-
govakog centra, profilirali razliiti akteri, pri emu su udruge Zelena akcija i
Pravo na grad bili vrlo aktivni, ali su bili sa slabom moi, dok su s druge stra-
ne mnogo snaniji akteri bili investitori, specifina sprega politike i investitora
(aldarovi, 2007.; 2008.c; Sviri Gotovac, 2010.) i gradska uprava. Oni su bili
akteri s velikom snagom, daleko veom moi od predstavnika nevladinoga
sektora, neovisno o tome na koji je nain ta snaga bila postignuta. U tom
smislu drim da je vie ili manje centralizirana drava, kao snana agency
(agencija), da tako kaemo, sigurno bila onaj strukturni element u ukupnom
sistemu urbanoga planiranja koji je mogao kontrolirati, usmjeravati, odreivati
uz lokalnu autonomiju osnovne obrise cjelokupnom urbanom planiranju na
svim razinama. Ne zazivam ja ovim to govorim centralistiko planiranje
ili priznavanje samo generalnoga urbanistikog planiranja (vidi u aldarovi,
1985.a), da me ne biste krivo razumjeli.
30
Zbornik.indb 30 6.7.2012. 17:31:44

Urbano planiranje nekad i sad tranzicijsko drutvo i njegov urbanizam
Dakle, dananja situacija je prvenstveno oznaena (kako je i prikazano na

ovom slajdu) s nejasnim odreenjem, znaenjem i oblicima definiranja jav-
noga interesa, koji se mora manifestirati u planiranju, ureenju i odravanju
suvremenoga grada (aldarovi, 1991.a, 1991.b). Moda je legitimno ustvrditi
da jo uvijek nemamo niti dovoljno razraenu proceduru donoenja odluka
uz pomo koje bismo razradili, definirali, profilirali i implementirali ideje o
tome to predstavlja javni interes u suvremenom gradu s nakanom da ga je u
to veoj mjeri mogue ostvariti. Veina ljudi, stanovnika grada, kao to svi
znate, uglavnom je pasivna (aldarovi, 2005.), ne ele i stoga se ni ne mogu
previe ukljuiti u profiliranje urbane politike naselja u kojima obitavaju. No,
navedeno ne znai da se oni uope ne ele angairati, da ne ele da ih se pita
za njihova miljenja i stavove, da se ne ele aktivno organizirati u pitanjima
ureena njihove svakodnevice ivota. Sadanja pasivnost graana nije neka
konstanta, ona se moe i mora promijeniti u skoroj budunosti. Pasivnost
je latentna i privremena. Meutim, im graani, stanovnici grada, osjete da
imaju mogunost utjecaja na profiliranje ciljeva izgradnje i transformacije svo-
jih gradova, graanski e se aktivizam pojaviti i mogue ga je usmjeriti na
konkretizaciju kako globalnih pitanja, tako i onih neto niih planova kakvi
su prostori svakodnevnoga ivota, odnosno kvartovi u kojima stanovnici obi-
tavaju. (aldarovi, 2008.b; aldarovi, 1996.; aldarovi, 1985.b).
Dakle, situacija pasivnosti, nesudjelovanja i mirenja sa sudbinom u
smislu da netko drugi treba odluivati o mojoj sudbini i mom gradu, sva-
kako e se izmijeniti. Nevjerojatna je injenica, da nas sve podsjetim, da je
graanska akcija protiv transformacije prostora Cvjetnoga trga u Zagrebu pri-
kupila ak 54.000 potpisa koji gradsku administraciju i gradonaelnika1, ini
se, uope nisu bili impresionirali. Naravno, takva stvarna i simbolika podr-
ka akcijama nevladinih skupina i protivljenja bahatom i samosvojnom pona-
anju glavnoga investitora stvorile su solidnu osnovicu i za neke druge akcije
do kojih e vjerojatno ponovno doi u nekoj drugoj prilici nedovoljno jasne
procedure donoenja odluka o rekonstrukciji nekog dijela grada Zagreba ili
negdje drugdje.
U nastavku bih htio spomenuti jo neke elemente koji govore o tome na
koji se nain urbano planiranje promijenilo u tranzicijskom drutvu. Neki od
procesa navedeni su na ovom slajdu. Na prvom mjestu, istaknuo bih proces
privatizacija prostora i ambijenata, dakle ono to su naglasile i kolegice na
1
Gradonaelnik je na pozive za uvaavanjem tih 54.000 potpisa navodno izjavio Ja sam izabran na 4 go-
dine, pokaite vae raspoloenje na sljedeim izborima. Sada nemate pravo nita poduzimati. Najmanje
to moemo zakljuiti je specifino shvaanje demokracije i parlamentarizma!
31
Zbornik.indb 31 6.7.2012. 17:31:44

Ognjen aldarovi
poetku naega skupa, zatim porast onoga to nazivamo instrumentalni i/ili

privatizirani prostori, porast broja nemjesta ili bezmjesta (Aug, 1995.), pojava
novih likova developera, privatnih investitora u procesu transformacije ur-
banoga okolia te osjeaj o postojanju neke sprege izmeu gradske uprave i
investitorskih planova. U konkretnom primjeru Zagreba, o tome se esto go-
vori, postoje sumnje, ali se takva sprega kojom se zaobilazi normalna pro-
cedura donoenja odluka o urbanom planiranju ne moe dokazati jer je, ini
se, dobro prikrivena. Ako postoji neki princip donoenja odluka koji potuje
demokraciju, odluivanje, potivanje prava na protest, on je u ovom sluaju,
moglo bi se rei, bio poremeen. Procedura, s obzirom na pojavu novoga
aktera, privatnoga investitora koji intervenira u proces donoenja odluka
moda jo uvijek nije dovoljno potpuno i jasno definirana, te su primjeri na
koje ukazujemo zapravo samo posljedica nesavrenosti sustava.
3. Kako je to sve izgledalo prije nekoliko desetljea

S obzirom na reeno, jasno je da u dananjem urbanom planiranju po-
stoji jasna praksa izbacivanja i neuvaavanja javnosti u odluivanja o gradu.
Mi smo kao sociolozi vrlo svjesni te injenice, kao i injenice da u urbanom
planiranju sve vie nedostaju socioloke analize, socioloka problematizira-
nja, socioloke studije o potencijalnom uinku nekih urbanistikih zahvata.
Danas se urbanistiki projekti, da ne kaemo planovi, izrauju s prigodnim
analizama ili bez njih, to u svakom sluaju moe imati utjecaj i na funkci-
onalnost projekta, stupanj njegovog uklapanja u postojei ambijent kao i na
niz drugih znaajnih elemenata prihvatljivosti u urbanoj sredini. Nedostatak
sociolokih analiza i procjena za urbanistike planove koje su nekad bile
izraivane, a u emu smo mnogi od nas ovdje koji sjedimo za ovim Okruglim
stolom aktivno sudjelovali kada smo izraivali socioloke analize razliitih
dimenzija studije pojedinih naselja, socioloke analize pojedinih ambije-
nata, situacija, bespravne izgradnje, urbanih centara, novih naselja, i drugog,
moe samo konstatirati da toga vie nema. Jedan je od najzornijih pokazatelja
navedene situacije upravo nedostatak sociologa u urbanistikim slubama.
Mislim da vie nema nijednog sociologa koji radi u urbanistikoj slubi, a prije
mnogo godina, tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea bilo je barem desetak
na razini Hrvatske. S pogledom unatrag moemo konstatirati da je drava kao
specifian glavni akter u bivem socijalnom sustavu stvarno bila centralni
investitor, da je tada postojalo dugorono planiranje koje je imalo naravno i
svoje manjkavosti i svoje prednosti (pretjerani deterministiki aspekt, dugo-
ronost, nefleksibilnost i nepromjenjivost, specifino koenje razvoja zbog
32
Zbornik.indb 32 6.7.2012. 17:31:44

dugake procedure izrade svih planova na razliitim razinama), sve je to na

neki nain zaustavljalo i razvoj grada. No, s druge strane, generalno urbani-
stiko planiranje je vrlo paljivo tretiralo gradsko zemljite, kontroliralo nje-
govo koritenje, odreivalo razliite zone jedne ili druge namjene, odnosno
imalo je, kao rezultat, svojevrsnu efikasnu kontrolu nad likom, dimenzijama i
elementima razvoja grada.
Dakle, mogue je ustvrditi da su i generalno, i srednjorono, i detaljno
provedbeno planiranje imali niz i prednosti i manjkavosti, pri emu mislim
da bi neto od toga bilo lijepo vratiti u praksu dananjega planiranja grada,
nekakve ideje o jedinstvenosti i ukupnosti urbane sredine, te promiljanju
sudbine grada u interdisciplinarnoj suradnji. Problem koji smo ve donekle
istaknuli je da su urbanistike slube i u prolosti bile prilino birokratizirane,
da je proces planiranja bio rastegnut u vremenu i zapravo vrlo spor (iako se
ne bi moglo rei da je danas vrlo brz, izuzev u sluaju ako se radi o nekim
snanim investitorima) koji ele investirati sredstva u neki objekt, te na taj
nain mogu determinirati urbanistiku situaciju, neovisno o tome kakvi su
planovi u pitanju. Neke od karakteristika takvoga ranijeg urbanog planiranja
su i nefleksibilnost, predeterminiranost, neuvaavanje situacije postojeega
stanja, to znai da su se novi planovi crtali po postojeim kuama, kao i
da je injenica to ljudi ive u nekom prostoru, u Trnju ili negdje drugdje u
Zagrebu, da je to zapravo nevano, da je to njihovo stanovanje zapravo pri-
vremeno. I kolega Boko Budisavljevi je jo davno napravio jednu izvrsnu
studiju pod naslovom Grad za ruenje (ne znam jeste li ste za nju uli i imali
je u rukama). U njoj je bila razraena ideja da su mnogi dijelovi Zagreba, a u
ovom sluaju podruja Trnja, a u kojima ljudi desetljeima obitavaju, zapravo
samo jedan privremeni grad za ruenje. Takav grad je dakle privremenoga
statusa, kvalitete i predstavlja neto to bismo mogli nazvati negrad, neto
to je privremeno i neugledno za grad. Dakle, opisana je i analizirana situ-
acija gotovo potpunog neuvaavanja postojee situacije, no koja nikada nije
bila prazna, nego ispunjena sudbinama ljudi, kao i u drugim situacijama za
koje se pretpostavlja da reprezentiraju pravi grad.
Planiranje za budunost bio je moto urbanistikoga djelovanja prije ne-
koliko desetljea, sve se novo stvaralo kroz nova naselja, a staro nije valja-
lo. Danas je drugaija orijentacija u urbanom planiranju i u mnogo razvije-
nijim zemljama nego li je to Hrvatska. Sadanjica je najvanija, upravo o njoj
valja voditi rauna, svaki dio gradskoga prostora ima svoju vrijednost. Sjeam
se rezultata mnogih analiza substandardnih podruja u Zagrebu, na primjer
podruja Trnja u kojem su lokalni stanovnici zapravo ivjeli u privremenim
situacijama i objektima, ekajui da jednog dana doe trenutak rekonstruk-
33
Zbornik.indb 33 6.7.2012. 17:31:44

Ognjen aldarovi
cije i preseljenja.2 Podruje Trnja kao podruje rekonstrukcije i revitalizacije u

Zagrebu je zapravo izgradnjom prvoga veeg mosta preko rijeke Save zapravo
preskoeno pa i sada ne postoji plan, a ni mogunosti njegove cjelovite
rekonstrukcije, ona se dogaa postupno, kroz pojedinane objekte i manje
ambijente. Izgradnja na ledinama, u prostoru Novog Zagreba bila je vanija i
nesumnjivo mnogo jednostavnija.
4. Dananjica i urbano planiranje

to se tie sadanjice, vjerojatno najznaajniji i najinteresantniji fenomen je
analiza postojeega opeg drutvenog i ekonomskog okvira, te pokuaj ana-
lize urbanoga planiranje u njemu. Mnogi sadanji globalni okvir ivota doiv-
ljavaju kao divlji kapitalizam, to je termin koji valja uzeti s rezervom, a tim
se pojmom eli obiljeiti jedan neusustavljen, nesreen, nedovoljno efikasan
sistem koji se u nas razvija, te koji s obzirom na svoju nedovrenost omo-
guuje razliite oblike manevriranja. Glavni je problem, po mom miljenju,
nedostatak planiranja grada kao cjeline, uz visoku razinu fleksibilnoga odlu-
ivanja o elementima i gabaritima objekata za koje se odobrava izgradnja u
gradu. Kolegica Sviri Gotovac je spomenula jedan naziv takvoga planiranja,
a ja u ponuditi jo vei broj naziva za tip planiranja koji se sve ee i sve
vie primjenjuje u nas. Kolege arhitekti i urbanisti znaju moda jo vei broj
naziva pa zajednikim naporima moda moemo obogatiti nau novu ter-
minologiju u vezi s urbanim planiranjem. Projektno planiranje (aldarovi,
2007.; 2011.) s razlikovanjem na dva podtipa s vizijom i bez vizije, a koje
zapravo oznaava proces planiranja kojim se ne planira cjelina grada, nego se
organizira realizacija pojedinanih objekata najee visokih zgrada ili mi-
kro ambijenata. Vizionarsko projektno planiranje ipak razmilja o budunosti
pretpostavljajui razne scenarije mogueg uklapanja nekoga objekta u iri
prostor grada, dok ono bez vizije uope o tome ne razmilja jer je prije svega
koncentrirano na znaaj pojedinanoga projekta i/ili objekta. Tu smo blie i
pojmu planiranja koji se naziva tokasto planiranje, koje oznaava rjeavanje
pojedinanih tokica, a ne urbanih cjelina. Nadalje, predlaem uvoenje jo
jednog pojma koji moemo vezati uz urbano planiranje objektno planira-
nje, dakle planiranje pojedinoga ili pojedinih objekata (mislim da taj pojam
jo nisam uo pa predlaem da ga moda uzmete u razmatranje). Osnovna
2
Zanimljivo je da su mnogi tada bili pomireni sa sudbinom, da tako kaemo, pa je uobiajena ree-
nica bila sljedea: Nije vano to se planira ruenje nae kue, samo nad recite kada e to biti? Svi to
najavljuju posljednjih barem deset, dvadeset godina, ali nas zanima kada e to stvarno biti da moemo
planirati budunost.
34
Zbornik.indb 34 6.7.2012. 17:31:44

ideja je da e se jednog dana ti porazbacani pojedinani objekti u prostoru

grada posloiti u odgovarajui cluster pa e se realizirati, primjerice kao u
Zagrebu, u prostoru Radnike ceste novi zagrebaki City. On najvjerojatnije
nije bio planiran, no, eto, sam od sebe je tamo nastao.
Dakle planiranje grada kao cjeline se pretvorilo u projektiranje grada, od
projekta do projekta, pa je na taj nain dolo i do negacije planiranja struktu-
re sadraja u gradu, u njegovim dijelovima pa zapravo vie nitko ne zna koji
sadraji nedostaju, te gdje bi ih trebalo prostorno smjestiti. Dobar primjer je i
bujanje trgovakih centara gdje je vrlo teko ustvrditi da su planirani, projek-
tirani i u svom prostornom rasporedu i u svojim kapacitetima. Kapitalizam u
naem urbanizmu utjee na vrlo brze promjene strukture sadraja dosta je
da proete Ilicom u Zagrebu pa ete vidjeti da se svakih desetak dana neka
radnja zatvara, a otvara se neka druga. Trgovaki centri se stvaraju sami od
sebe, prema investitorovim zahtjevima. I konano, znamo da javnost gotovo
uope nije ukljuena u urbano planiranje te da openito postoji znaajan de-
ficit demokracije u odluivanju o gradu.
5. Zakljuak: kako i to dalje?

Ponudio bih jednu hipotezu, odnosno tvrdnju, i mislim da ete se s njom
vjerojatno sloiti mjesto privatnoga, korporativnoga investitora, u procesu
urbanoga planiranja nije dovoljno jasno i precizno odreeno, nisu odreena
strukturna ogranienja, odnosno ne postoje (jo) efikasni instrumenti ogra-
niavanja investitorskih apetita institutom javnoga interesa. Primjer izgradnje
Prolaza Cvjetni (sada samo Cvjetni) moe dobro ilustrirati primjer gotovo
potpuno izokrenutoga sistem donoenja odluka. Investitor je izrazio elju za
gradnjom trgovakoga centra, tono na njemu eljenoj lokaciji, izjavio je da
ima svoje arhitekte koji e napraviti rjeenja, a povjerenstvo e, mimo javno-
ga natjeaja, izabrati najbolje rjeenje. Po mom sudu, radi se o izokrenutoj
situaciji umjesto da se u izgradnji nekoga sadraja u najuem centru grada
provedu sloene analize prioritetnih lokacija, sadraja, objekata i svih drugih
parametara, gradu se namee odreeni objekt, javnost se iskljuuju, a sve se
dogaa u zatvorenim krugovima investitora, projektanata i gradske uprave.
Stoga bi rekonstrukcija postojee situacije morala ukljuivati stvaranje prav-
noga i organizacijskoga okvira koji bi poloaj privatnoga investitora stavio
u okvire stanovitih ogranienja kontroliranih javnim interesom, pri emu bi
investicija i nadalje bila zanimljiva potencijalnom ulagau, ali bi bila itekako
korisna za grad u cjelini, manifestirajui i stvarne gradske potrebe i javni
interes. Sadanja situacija pokazuje da je investitor neogranien neogra-
35
Zbornik.indb 35 6.7.2012. 17:31:44

Ognjen aldarovi
nien u svojim apetitima i da moe samostalno donositi odluke, te da svoje

apetite uglavnom moe realizirati bez obzira na to uklapa li se pojedinani
objekt ili ambijent u stvarni interes grada, graana, te predstavlja li manifesta-
ciju javnoga interesa. Pojam privatno-javnoga partnerstva u izgradnji grada je
svakako koristan i omoguuje manifestiranje javnoga interesa u gradogradnji,
no i njega bi trebao staviti u odgovarajue okvire koji e s jedne strane sank-
cionirati efikasno apetite privatnoga investitora, a s druge strane u najveoj
moguoj mjeri manifestirati javni, opi interes. Investitor bi trebao doi na pri-
premljen, istraen teren, a gradska urbanistika uprava bi investitoru trebala
ponuditi razliite lokacije koje su unaprijed prouene i sloene prema priori-
tetima. Dakle, urbanistika sluba kroz gradsku skuptinu odreuje gabarite
intervencija, gdje, koliko i zato. Princip pozitivnoga ograniavanja apetita
investitora trebao bi funkcionirati u urbanom planiranju u bliskoj budunosti.
Dakle, treba razmisliti o hijerarhiji odluivanja, koji su prioriteti gdje bi
privatni investitor mogao, i po elji grada, investirati. Potpuno je razumljiva
elja investitora da oplodi kapital izgradnjom, no donoenje odluka o tome
gdje, koliko i kako investirati, mora biti na odgovarajui nain napravljeno
uz usmjeravanje investitora na prioritetna podruja grada, uz potivanje
svih zakona i postojee strukture grada. U nekim sluajevima investitora
bi se moglo kompenzirati, ali samo ukoliko bi to bilo u interesu grada kao
cjeline. Kao to je vidljivo, postoji vie varijanti koje moda zvue pomalo
optimistino i nerealno, ali mislim da bi se takve stvari mogle poeti primje-
njivati u perspektivi. Na taj nain bi se i strategijski drugaije moglo koristiti
gradski teritorij, a planski pristup mogao bi biti element urbanoga planiranja
u kojem bi se kompletna struktura sadraja nekoga grada mogla analizirati
u drugaijoj optici.
Osnovni problemi i dalje se sastoje u tome kako realizirati novu praksu
urbanoga planiranja, kakve nove zakone i pravila uvesti, te na koji nain
odrediti mjesto privatnoga poduzetnika u urbanom planiranju i odluivanju
u irem smislu. U svemu tome, najvaniji element je zatita javnoga interesa,
a manje izgradnja novih sadraja, odnosno objekata. Proces bi morao uklju-
iti i prethodne rasprave koje se trebaju provesti o tome. Na primjer, koliko
investitor udovoljava javnom interesu, ime bi se zatitio javni interes kroz
proceduru, ali i osiguravanjem kontrole realizacije projekata, procjenama, za-
tim koliko se projekt uklapa u opi urbani plan pa i u cjeloviti sistem plani-
ranja grada. Vaan element u tom procjenjivanju je u provoenje procedure
socijalne prosudbe (social assessment) (aldarovi, 2004.b), koja bi dovela
do spoznaja o tome kakve se sve posljedice, oekivane i neoekivane, mogu
pojaviti od pojedine urbane intervencije. O procesu odluivanja u vezi s iz-
36
Zbornik.indb 36 6.7.2012. 17:31:44

gradnjom nebodera u Europi. Na primjer, 2004. godine odrano je zanimljivo

savjetovanje u Zagrebu, u organizaciji Zavoda za prostorno planiranje i uree-
nje grada, uz sudjelovanje niza strunjaka i predstavnika upravnih struktura
iz nekoliko najveih europskih gradova. Zanimljivo je bilo upoznati se sa
sloenom procedurom donoenja odluka u kojoj su jasno postavljene granice
izgradnje i naglaeno potovanje javnoga interesa (posebno je znaajna tzv.
beka lista kriterija odluivanja o izgradnji nebodera na nekoj lokaciji u
Beu). I konano, ono to nam je vrlo vano za tranzicijsko drutvo, za razvoj
demokratizacije, ukljuivanje je irokoga spektra predstavnika civilnoga sek-
tora i drugih aktera u proces urbanoga planiranja.
Zahvaljujem se na panji.
Literatura
Auge, M. (1995). Non-Places. Introduction to an Anthropology of Supermodernity.
London: Verso.
aldarovi, O. (1985a). Urbana sociologija: socijalna teorija i urbano pitanje. Zagreb:
Globus.
aldarovi, O. (1985b). Teritorijalizacija etniciteta i problemi socijalne integracije.
Pogledi 2: 155-166.
aldarovi, O. (1987). Suvremeno drutvo i urbanizacija. Zagreb: kolska knjiga.
aldarovi, O. (1989a). Revitalizacija u sociolokoj perspektivi. Pogledi 19 (2):593-607.
aldarovi, O. (1989b). Drutvena dioba prostora. Zagreb: Hrvatsko socioloko dru-
tvo.
aldarovi, O. (1991a). Socialist Urbanization and Social Segregation. In: Simmie, J.
i Dekleva, J. (Ed.). Yugoslavia in Turmoil: After Selfmanagement, London and
New York: Pinter Publishers.
aldarovi, O. (1991b). Public Participation and Restoration in Historic Cities: The Case
of Zagreb and Dubrovnik. In: Deelstra T. i Yanitsky, O. (Eds.) Cities of Europe:
The Public Role in Shaping the Urban Environment. Moskva: Mezhdunarodnye
otnoshenia Publishers.
aldarovi, O. (1996). Javni prostori i javnost grada: pretpostavke socijalne interakci-
je. ovjek i prostor XLIII (3-5):86-88.
aldarovi, O. (1997). Residential Segregation and Integration: The Case of Zagreb
(Dubrava). In: vob, M. i Held, J. (Eds.). Jugend zwischen Ausgrenzung und
Integration. Theorien und Methoden eines internationales Projekts. Zagreb and
Tbingen: Institut za migracije i narodnosti, Institut fr Erziehungswissenschaft.
aldarovi, O.; Podgorelec, B.; Bri, C.; vob, M. (2001). Integrationsprozesse in
Zagreber Stadtteil Dubrava. In: Leiprecht, R. et al. (Eds.). International Lernen-
Lokal Handeln. Frankfurt am Main-London: IKO-Verlag.
37
Zbornik.indb 37 6.7.2012. 17:31:44

Ognjen aldarovi
aldarovi, O. (2004a). Multiculturalism and Territorialization: an Example in

Transitional Society (Croatia). In: Mesi, M. (Ed.) Perspectives of Multiculturalism:
Western and Transitional Countries. Zagreb: Faculty of Philosophy & Croatian
Commission for UNESCO.
aldarovi, O. (2004b). Neboderi u Zagrebu najznaajniji socioloki aspekti. U:
Mattioni, V. (Ur.). Neboderi u Europi Skyscrapers in Europe (international
workshop). Zagreb: Gradski zavod za planiranje Grada i zatitu okolia.
aldarovi, O. (2005). Patterns of Urbanization and the Question of Multiculturalism
and Territorialization: an Example in Transitional Society (Croatia). In: Eckardt, F.
(Ed.) Paths of Urban Transformation, Frankfurt am Main: Europaeischer Verlag
der Wissenschaften.
aldarovi, O. (2006a). Konceptualizacija prirode kao vrijednosti javnog dobra i as-
pekti njene valorizacije. Revija za sociologiju 37 (12):47-63.
aldarovi, O. (2007). Javni i privatni interes u urbanoj obnovi. Oris IX (43):74-79.
aldarovi, O.; arini, J. (2008a). The Influence of Contemporary Communication
Technology on Urban Milieu-Space, Places, Time. In: Plenkovi, J. (Ed.) Society
and Technology (Drutvo i tehnologija). (Book of abstracts). Zadar: Croatian
Communication Society (Hrvatsko komunikoloko drutvo).
aldarovi, O. (2008b). Filozofija kvarta. Glas Trenjevke 6:17-21.
aldarovi, O.; arini, J. (2008c). First Signs of Gentrification? Urban Regeneration
in a Transitional Society: The Case of Croatia. Sociologija i prostor (181-182)
3-4:369-383.
aldarovi, O.; arini, J. (2008d). Suvremena komunikacijska tehnologija i urbana
sredina-prostor, mjesta, vrijeme. Socijalna ekologija XVII (4):331-343.
aldarovi, O. (2011). Urbano drutvo na poetku 21. stoljea: osnovni socioloki pro-
cesi i dileme. Zagreb: Jesenski i Turk.
Sviri-Gotovac, A. (2010). Aktualni revitalizacijski i gentrifikacijski procesi na pri-
mjeru Zagreba. Sociologija i prostor 48 (187) 2:197-222.
38
Zbornik.indb 38 6.7.2012. 17:31:44

Prof. dr. sc. Tihomir Juki
Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
e-mail: tihomir.jukic@arhitekt.hr
Strateki projekti u kontekstu provedbe urbanistikih

planova komparacija hrvatskih i europskih iskustava
U postupku izrade i provedbe urbanistikih planova esto se rabi naziv

strateki projekt, tj. projekt od poveanoga interesa za grad. Meutim, kao
vrsta projekta nije dio vaee slubene nomenklature prostornih i urbani-
stikih planova. Rije je o sveobuhvatnom planerskom instrumentu koji se
koristi prilikom provedbe planova. Moe se, ali i ne mora, koristiti, to ovisi
o injenici je li predvien odreenom razinom urbanistikoga plana. Osim
izraza strateki projekt, u hrvatskom govornom podruju rabe se jo i izra-
zi: kapitalni projekt ili gradski projekt. Cilj provedenih istraivanja bio je
valorizacija gradskih (urbanistikih) projekata u Hrvatskoj, te odreivanje
smjernica u svrhu optimizacije njihove prostorno-planske uinkovitosti, a
temeljem provedene komparativne analize iskustava europskih i hrvatskih
gradova.
Plan cjelovitoga gradskog podruja (npr. GUP ili Plan velikoga grada) u
daljnjoj se razradi provodi kategorijom detaljnijih urbanistikih planova, a
to su Urbanistiki plan ureenja (UPU) ili Detaljni plan ureenja (DPU) ne-
koga podruja.1 Gradski strateki projekt koristi se kao planerski instrument
provedbe urbanistikoga plana samo za vane dijelove grada. Prema vaeoj
definiciji GUP-a grada Zagreba, gradski se projekti izrauju za zahvate u pro-
storu gdje je Grad partner u realizaciji, bilo da je vlasnik zemljita, bilo da je
ve uloio ili e tek ulagati, kako bi stvorio novu gradsku kvalitetu (graevi-
ne javne i drutvene namjene, parkovi, infrastruktura i sl.). Rije je o nainu
provedbe prilikom koje postoji zajedniki interes privatnoga vlasnika i Grada,
u cilju stvaranja nove vrijednosti za grad. Znai, Grad strateki odluuje o
odreenom broju najvanijih transformacija u gradu koje bi se trebale dogo-
diti i kontrolira ih od poetka do kraja. U Generalnom planu grada ili Planu
velikoga grada, u tekstualnom dijelu navode se gradski projekti i daju smjer-
nice kako se provode. Kako ta kategorija nije zakonskim propisima odreena,
1
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN br. 76/2007. do 90/2011.)
39
Zbornik.indb 39 6.7.2012. 17:31:44

Tihomir Juki
primjenjuje se od sluaja do sluaja, tj. od plana do plana.2 U veini europskih

zemalja, a i u nekim susjednim, primjenjuju se ve desetljeima esto koriste-
i instrument javno-privatnoga partnerstva.3
Nepotpuno odreenje gradskih projekata u urbanistikom planiranju moe
biti razlog neadekvatne primjene. U urbanistikoj planskoj dokumentaciji za
grad Zagreb dana je definicija za gradski projekt prema kojem: ( gradski
projekt ine sloene aktivnosti u ureenju prostora od osobitog interesa za
grad, u kojima se Grad javlja kao sudionik u realizaciji, bilo da je vlasnik
zemljita bilo da je ve uloio ili e tek ulagati u novu gradsku infrastruktu-
ru ili, openito, u neku novu gradsku kvalitetu. Gradski se projekti izrauju
za zahvate u prostoru gdje je Grad partner u realizaciji, bilo da je vlasnik
zemljita bilo da je ve uloio ili e tek ulagati kako bi stvorio novu gradsku
kvalitetu, npr. graevine javne i drutvene namjene, parkovi, infrastruktura i
sl.) (prema GUP-u grada Zagreba iz 2007.).
Za razliku od Zagreba u GUP-u Rijeke: ( gradski projekti predstavljaju
podruja na kojima se dogaa bitan koncepcijski pomak u prostornoj i urba-
nistikoj koncepciji grada, te stoga svojim prostornim, sadrajnim i lokacijskim
potencijalom trebaju postati zamanjaci gradskog razvoja, prepoznatljiv grad-
ski landmark i generirati urbanu preobrazbu ukupnoga makroprostora).
1. Gradski projekti u prolosti

Gradski projekt kao postupak u urbanistikom planiranju grada koristio
se u Zagrebu u odreenim organizacijskim vidovima i prije 2000. godine
(npr. Arhitektonsko-urbanistiki projekt Zakladni blok, gradski projekt
Zagrebaki velesajam, veliki gradski projekt Juni Zagreb, gradski projekti
za vrijeme Univerzijade u Zagrebu, itd.). Sportska manifestacija Univerzijada 4
bila je veliki pokreta promjena u gradskom prostoru, a podrazumijevala je
ureenje javnih prostora sredinjega dijela grada i gradnju graevina drutve-
noga sadraja (kompleksa Cibona, Trga bana Josipa Jelaia...). S obzirom na
razliita vremenska razdoblja provedbe, drutveno-ekonomske uvjete, razli-
ite postupke i veliinu podruja u gradu, gradske projekte koji su prethodili
nije mogue usporeivati.
2
Kategorija provedbe plana u vidu gradskog projekta koristi se samo za neke vee hrvatske gradove kao
to su Zagreb, Split i Rijeka, ali s posve drugaijim pristupom. U GUP-u grada Osijeka uope se ne koristi
kategorija provedbe plana gradski projekt.
3
Zakon o javnom privatnom partnerstvu (NN br. 129/08. i 55/11.)
4
Sportska manifestacija Univerzijada odrana je 1987. godine, a prethodile su joj opsene pripreme koje
su podrazumijevale i znatnu rekonstrukciju grada, a ne samo sportskih graevina.
40
Zbornik.indb 40 6.7.2012. 17:31:45

Strateki projekti u kontekstu provedbe urbanistikih planova komparacija hrvatskih i europskih iskustava
2. Komparacija stratekih gradskih projekata veih hrvatskih

gradova
Sustavno istraivanje modela gradskih projekta provedeno je na Arhitekton
skom fakultetu u Zagrebu, u sklopu znanstvenoga projekta5 i uz potporu
Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba. Rezultati
su bili neoekivani6 i otvorili su niz tema za diskusiju. Analizirani su gradski
projekti u zagrebakim Generalnim urbanistikim planovima (GUP-ovima)
od 2003. do 2010. godine. Detaljno je evidentiran broj gradskih projekata koji
se navode u tekstualnom dijelu te onih naznaenih u grafikom dijelu plana7,
pri emu je raena distinkcija izmeu gradskih projekata iz 2003. i naknadno
dodanih8. Projekti su analizirani u nekoliko kategorija: po veliini, po namje-
ni, prema vlasnitvu zemljita, prema obliku prostorne intervencije, te prema
obvezama izrade detaljnije planske dokumentacije.
Pojam gradskog projekta po prvi puta spominje i detaljnije elaborira
plan grada pod nazivom Zagreb 2000+ Nova urbana strategija 9. Navedeno
se moe shvatiti i kao teoretsko razmatranje jer plan nije bio usvojen niti
primijenjen u praksi. Kako bi se sagledali ciljevi i postupci realizacije grad-
skih projekata, u tekstu nacrta plana pod nazivom Zagreb 2000+ Nova
urbana strategija navodi se sljedee: ( Plan osigurava programe i izdva-
ja prostore za tzv. gradske projekte na kojima se udruuju javni interesi i
interesi privatnih poduzetnika, ime se izdvajaju pojedini gradski prostori
kao podruja strategijskih mjesta konsolidacije i urbane obnove na kojima
e biti zadovoljene potrebe Zagrepana i raspoloivog gradskog i privatnog
kapitala).10
5
Preobrazba, identitet i odriv razvoj suvremenog hrvatskog grada projekt Ministarstva znanosti
obrazovanja i sporta, projekt br. 054-0543089-3087 (voditelj tima prof. dr. sc. Tihomir Juki, radni tim
Tihomir Juki, Mojca Smode Cvitanovi, suradnici: Marina Smokvina i Marko tuhec).
6
Juki i Smode Cvitanovi, 2011.
7
Uoena je znatna razlika izmeu broja gradskih projekata navedenih u tekstualnom i grafikom dijelu
plana.
8
Distinkcija izmeu gradskih projekata prvotno odreenih 2003. godine i kasnije dodanih bila je potreb-
na radi komparacije istih i odreivanja kriterija za njihov izbor.
9
Iako nije stupio na snagu Generalni urbanistiki plan Grada Zagreba iz 2000. godine objavljen je u
posebnom izdanju u knjizi ***(2000.), Generalni urbanistiki plan Grada Zagreba Zagreb 2000+ Nova
Urbana Strategija, Gradski zavod za planiranje razvoja Grada i zatitu okolia, Zagreb
10
Jurkovi (2000).: Ovakav pristup planiranju grada doivio je odmah kritiku strunjaka s Arhitektonskoga
fakulteta (prof. dr. sc. Sonja Jurkovi): ...Cijela vizija GUP-a svedena je na gradske projekte u sustavu
partnerstva. No, tako nepovezani gradski projekti, kao to je pokazano u prijedlogu, reproducirat e
fragmentarni grad u kojemu se razlike nee isticati nego e se konfrontirati... Ovim se planom rjeavanje
prebacuje na niu razinu detaljnog projektiranja.
41
Zbornik.indb 41 6.7.2012. 17:31:45

Tihomir Juki
Tema gradskih projekata je i gradnja uz velike gradske ulice, postojee/

budue trase javnoga gradskog prometa, uz eljezniku prugu, projekti vani
za ukupnu sliku o gradu ekoprojekti, sportske rekreacijske zone, itd. Cijeli
koncept provedbe sveo se na dogovor Grada i svih sudionika koji sudjeluju
u projektu da se dobit od poveane vrijednosti i gradskoga prostora pravino
raspodijeli svima koji su sudjelovali u stjecanju nove vrijednosti. Predlagao se
i model po kojem se ostvarena dobit reinvestira u nove gradske vrijednosti.
Na taj bi nain gradski projekti omoguili Gradu da investira u javne sadraje,
koristei se sredstvima od poveavanja vrijednosti gradskoga zemljita.
Gradski projekt je, kao slubeni postupak realizacije vaeega Generalnoga
urbanistikog plana grada Zagreba, prvi puta naveden u GUP-u grada Zagreba
iz 2003.11 U njemu se govori naelno o gradskim projektima, ne definira-
jui njihove tone lokacije.12 Obuhvat predlae Gradski zavod za planiranje
razvoja grada i zatitu okolia, u suradnji s drugim gradskim institucijama.
Odreene su i teme gradskih projekata kao to su: stanovanje, afirmacija
postojeih i novih gradskih poteza, gradnja uz planirane avenije i glavne
gradske ulice i trase javnoga prijevoza inskim vozilima, prenamjena stare
industrije, javni sadraji, povrine za rekreaciju, novi gradski parkovi i zelene
povrine, kao i graevine javne i drutvene namjene gradskoga znaenja.
Izmjenama i dopunama GUP-a grada Zagreba koje su slijedile 2006. i 2007.
godine, unesene su znaajnije izmjene koje su donekle negirale osnovnu
ideju gradskih projekata. Naveden je vei broj gradskih projekata nejasnih
kriterija odabira, izrazito usitnjenih i malih povrina, najee na zemljitima
privatnih investitora.
Tako se Izmjenama i dopunama GUP-a Grada Zagreba iz 2006. po prvi
puta imenuju i nabrajaju gradski projekti i njihove lokacije.13 Iako je u GUP-u
grada Zagreba (2003.) postojala obaveza da Gradski zavod za planiranje ra-
zvoja grada i zatitu okolia izmeu ostaloga odreuje za gradske projekte
obveze za izradu detaljnih planova, ta se odrednica gubi u GUP-u grada
Zagreba iz 2006. i samo se za neka podruja odreuje ta obveza. Za ostale
gradske projekte ostaje obveza provedbe javnoga anketnog urbanistiko-
arhitektonskog ili drugoga strunog natjeaja, a to ni u kojem sluaju nije
ekvivalent urbanistikom planu, s obzirom na zakonsko sudjelovanje javnosti
u procesu donoenja odluka. U GUP-u iz 2007., nabrojeno je 57 gradskih
11
U Odluci o donoenju GUP-a grada Zagreba iz 2003. u l. 100 dani su parametri kojima se odreuje
izbor i provedba gradskih projekata.
12
Obuhvat gradskoga projekta predlae Gradski zavod za planiranje razvoja grada i zatitu okolia, u
suradnji s drugim gradskim institucijama.
13
U prvom popisu nabrojeno je 35 gradskih projekta.
42
Zbornik.indb 42 6.7.2012. 17:31:45

projekata.14 Odreena obveza provedbe natjeaja nije u potpunosti jasna.

Anketni natjeaj moe se provoditi samo na razini odreivanja programa, a
arhitektonsko-urbanistiki natjeaj provodi se na projektnoj razini.15
Slika 1. Gradski projekti odreeni GUP-om grada Zagreba iz 2007. 57 projekata
Izvor: Juki, 2010.
Izmjenama i dopunama GUP-a iz 2006. i 2007., izmeu ostaloga, done-

sene su i dvije sporne odluke. Jedna se odnosi na odrednicu da je jedan od
vidova gradskih projekata i gradnja graevina viih od devet etaa bez obzira
na namjenu, vlasnitvo terena, lokaciju ili okruenje zgrade, a druga odluka
je da se gradskim projektima proglaavaju i sve povrine vee od 1,0 ha, a
u vlasnitvu drave ili Grada Zagreba, odnosno trgovakih drutava i javnih
ustanova u vlasnitvu Grada. Prva je odluka sporna jer visina neke graevine
sigurno ne bi smjela biti jedini kriterij za odreivanje pojma gradski pro-
14
Osim 35 (61%) gradskih projekata iz prethodnog GUP-a, dodana su 22 (39%) nova gradska projekata,
to ukupno ini 57 gradskih projekata.
15
Isto tako nije jasan pojam naveden u odredbama GUP-a to su to ...drugi struni natjeaji... i odnosi
li se to moda na postupak javne nabave.
43
Zbornik.indb 43 6.7.2012. 17:31:45

Tihomir Juki
jekt, kao niti kod druge odrednice vlasnitvo ne bi trebalo biti jedini kriterij.
Detaljno istraivanje gradskih projekata u GUP-u grada Zagreba provedeno je
na temelju postojee dostupne planske dokumentacije, te su donesene odluke
to je potrebno mijenjati i na koji nain odrediti kriterije za odabir gradskih
projekata.16
Provedeno ispitivanje urbanistikih planova Zagreba, Splita i Rijeke upuu-
je na njihove meusobne razlike u koncipiranju gradskih projekata. Detaljnom
analizom utvreno je da je koncept provedbe urbanistikih planova putem
stratekih projekata od grada do grada u potpunosti razliit.17
Slika 2. Gradski projekti odreeni GUP-om Rijeke iz 2007. 7 projekata
Izvor: Juki, 2010.
16
U sklopu istraivanja provedenoga na Arhitektonskom fakultetu analiza je obavljena prema sljedeim
kriterijima:
broj gradskih projekata
naknadno dodani gradski projekti izmjenama i dopunama GUP-a
povrina podruja definiranih kategorijom gradski projekti
podjela gradskih projekata po veliini (mali <5 ha, srednji 5-20 ha, srednji 20-50 ha i veliki > od
50 ha)
podjela gradskih projekata po namjeni prostora
podjela gradskih projekata prema vlasnitvu zemljita
podjela gradskih projekata po povrini i obliku
obveza izrade detaljnih planova i natjeaja.
17
Juki, T., 2010.
44
Zbornik.indb 44 6.7.2012. 17:31:45

Gradski projekt u Rijeci18 predstavlja podruja na kojima se dogaa bitan

koncepcijski pomak u prostornoj i urbanistikoj koncepciji grada. Navedena
podruja svojim prostornim, sadrajnim i lokacijskim potencijalom trebaju
postati zamanjaci gradskoga razvoja, prepoznatljiv gradski landmark i ge-
nerirati urbanu preobrazbu ukupnoga makroprostora.19
Slika 3. Gradski projekti odreeni GUP-om Splita iz 2006. 11 projekata
Izvor: Juki, 2010.
U Splitu strateki gradski projekti su20 u naelu zahvati veega mjerila koji
zadovoljavaju neke od kriterija, kao npr. da je promatrano podruje posebno
18
GUP-om grada Rijeke iz 2007. navedeno je 7 gradskih projekata: Delta lice grada prema moru,
Sveuilini kampus na Trsatu (s Klinikim bolnikim centrom), Sekundarno gradsko sredite Rujevica,
Stambeno podruje Rujevica, Sportsko podruje Rujevica, Torpedo kao dovretak novoga obalnog
waterfronta i Ugostiteljsko-turistiko podruje Preluk.
19
GUP grada Rijeke, 2007.
20
GUP-om grada Splita iz 2006. navedeno je 11 gradskih projekata: Gradska luka zapadna obala,
Gradska luka istona obala, Gradski projekt Poljud, Gradski projekt Stari Hajdukov plac, Gradski pro-
jekt Brodarica, Gradski projekt Kopilica, Gradski projekt Duilovo, Gradski projekt Karepovac, Gradski
projekt Meje, Gradski projekt Draevac i Gradski projekt Sportski centar Istok.
45
Zbornik.indb 45 6.7.2012. 17:31:45

Tihomir Juki
vrijedno podruje grada, kao i njegova namjena koja mora biti od interesa
za grad. Ta izdvojena podruja morala bi dati doprinos u slici grada, a same
zahvate mora karakterizirati proces reurbanizacije prostora.21
Neki projekti to potvruju, a u nekima se dovodi u pitanje njihova oprav-
danost.
Suprotstavljanjem metoda planiranja triju najveih hrvatskih gradova te
njihovom komparacijom s relevantnim inozemnim urbanistikim praksama
(London, Be, Helsinki, Oslo), pokazuju se razliite razine kvalitete pristupa
razrade urbanistikih planova.
3. Komparacija stratekih gradskih projekata nekih europskih

gradova
Komparirajui gradske projekte u Hrvatskoj s onima u ostalom dije-
lu Europe, mogu se uoiti znaajne razlike22. U razliitim govornim po-
drujima za gradske projekte koriste se razliiti termini, kao to su na en-
gleskom govornom podruju: City project, City development project, City
controlled project, Target area, a na njemakom govornom podruju esto
se rabi termin Zielgebiet. Veina europskih gradova svoje koncepte pro-
grama urbane obnove, rekonstrukcije i razvoja gradova, provodi i reali-
zira kroz gradske projekte. Oni se rabe za ponovno oblikovanje gradskih
sredita, obnovu naputenih podruja, poboljanje postojeega stanova-
nja, kao i izgradnju novih stambenih zona u blizini gradskih sredita na
zaputenom, devastiranom ili neadekvatno koritenom podruju. Takoer
se esto primjenjuju i za rjeavanje gradskih prometnih problema, uvoe-
nje novih javnih sadraj, artikulaciju kvalitetnih otvorenih gradskih povr-
ina, planiranje i podizanje novih parkova, kao i za povratak izgubljenoga
identiteta.
Analizirajui gradske projekte uoavaju se slinosti i razlike izmeu poje-
dinih gradova. Za razliku od IBE23 u Berlinu i nastojanja da se obnovi gradska
21
GUP grada Splita, 2006.
22
Podaci o gradskim stratekim projektima za neke analizirane gradove dostupni su i na internetskim
stranicama:
Zagreb, Strateki projekti; www.slideshare.net/tzombix/zagreb-strateski-projekti;
Oslo, Gradski ured za planiranje obalnog pojasa; www.prosjekt-fjordbyen.oslo.kommune.no;
Grad Helsinki, Ured za planiranje grada; www.hel.fi/hki/ksv/en/Etusivu;
Grad Be, Ciljana podruja; www.wien.gv.at/stadtentwicklung/projekte/zielgebiete
23
Koncept rekonstrukcije gradskog sredita Berlina s motom stanovanje u sreditu grada detaljno je
izloen u IBA Internationale Bauausstellung Berlin 8487, Projektbersicht, Berlin, 1987.
46
Zbornik.indb 46 6.7.2012. 17:31:45

struktura s poetka stoljea i rijei socijalno stanovanje24, u Barceloni se kree

od obnove infrastrukture i javnih prostora25, a istovremeno Pariz26 postaje
najvee mjesto eksperimenta u gradskom prostoru. Komparirajui strateke
(gradske) projekte u velikim europskim gradovima, uoavaju se razliiti pri-
stupi u njihovu definiranju i odreivanju. Na primjerima Pariza27 i Londona28
ne moe se govoriti o jedinstvenom sustavu gradskih projekata. Postoje pot-
puno razliite kategorije gradskih projekata s obzirom na znaenje koje imaju
u gradskom prostoru, od nekoliko stratekih, dugoronih i vanih za razvoj
grada, tematskih, vezanih uz odreene probleme, do manjih, koji se realizi-
raju na razini gradskih etvrti. Prisutno je vie desetaka gradskih projekata u
svakom od ta dva grada.
Sustav gradskih projekata puno je jasnije postavljen u gradovima poput
Bea29, Helsinkija30 i Osla31. Navedeni gradovi imaju manji broj jasno odre-
enih i profiliranih gradskih projekata Be 13, Oslo 13, a Helsinki 16. Kod
Osla je rije o jednom stratekom megagradskom projektu Fjord City Plan32,
koji se realizira kroz 13 zasebnih gradskih manjih projekata. Rije je o grad-
skom potezu duine 10 km, povrine oko 225 ha. O veliini gradskih proje-
24
Godine 1987. odrana je posljednja velika Meunarodna izloba arhitekture IBA. Trebala je afirmirati
sredite grada kao mjesto stanovanja, odnosno odgovoriti na pitanje kako se zaputene gradske etvrti
mogu spasiti i obnoviti. Die Bausstellung Berlin GmbH (izloba arhitekture) osnovana je 1978. sa zadat-
kom pripreme izlobe arhitekture IBA na temu sredita grada kao mjesta stanovanja koja bi razdvojenom
Berlinu trebala, unato poznatim nedostacima modernoga urbanizma, dati ljudsku i umjetniku arhitek-
turu i odreene procese kao model za obnovu grada.
25
Tema preobrazbe grada i provedbe velikih gradskih projekata vezana je uz opredjeljenje stratega i
planera Barcelone da ( umjesto beskonanoga osvajanja periferije treba osvajati naputene prostore
unutar grada i reciklirati ih). Moto rekonstrukcije grada je brown fileds vs. green fields.
26
***(1980.) Paris Projet Schma directeur damnagement et durbanisme de la ville de Paris, 19-20,
Atelier Parisien dUrbanisme, Paris
27
Usporedno s procesima (projektima) sustavne urbane obnove, u Parizu se odvijaju akcije tzv. velikih
gradskih projekata le grand projet, koji takoer posredno utjeu na rekonstrukciju etvrti u kojoj se
nalaze. Rije je o gradskim projektima znaajnih graevina unutar postojeeg tkiva predstavljenim na
potpuno suvremen, neuobiajen i nov nain, koji podrazumijeva i podizanje novih perivojnih povrina
i saniranje neadekvatnih gradskih podruja.
28
***(2007.), Build Eco Cities in the Thames Gateway, i Set a Unifying Vision for the Thames Gateway,
The Architectural Review, 1327, London
29
Podaci o gradskim stratekim projektima Bea dostupni su u: STEP 2005 Stadtentwicklung Wien
2005, Stadtentwicklung Wien, Wien
30
Podaci o gradskim stratekim projektima Helsinkija dostupni su u: Dynamic Helsinki New Urban
Development Projects, City of Helsinki, Helsinki, 2009.
31
Podaci o gradskim stratekim projektima Osla dostupni su u: Oslo: The Fjord City Plans for Urban
Development of the Waterfront, Oslo Waterfront Planning Office, Oslo, 2008.
32
Fjord City Plan ostvarit e graevnu bruto povrinu (GBP) 2.5 milijuna m2 (50% stanovanje i 50% rad),
tj. 12.000 stanova za 25.000-30.000 ljudi i radne prostore za 40.000-50.000 radnih mjesta te 100.000 m2
kulturne namjene.
47
Zbornik.indb 47 6.7.2012. 17:31:45

Tihomir Juki
kata govore i podaci da je povrina gradskih projekata u Helsinkiju oko 250

ha, a samo jedan od 13 gradskih projekata u Beu33, Donaustadt, povrine
vee od 240 ha. Podjednako su zastupljeni stambena i poslovna namjena.
Odabir podruja vri se s obzirom na stanje njihove aktualne ili pretpostavlje-
ne preobrazbe, ije su posljedice od irega utjecaja, bilo da je rije o saniranju
postojeih disfunkcija ili razvijanju novih mogunosti.
Realizacija gradskih projekata u Rotterdamu, kao i transformacije istono-
ga dijela Pariza, te projekti poput La Vilette i Secteur Massena Seine Rive-
Gauche u Parizu, traju ve vie desetljea. Veina gradskih projekata u eu-
ropskim gradovima su dugoroni, pomno planirani i kontrolirani, provode se
etapno, veega su obima (planirano oko 2.500.000 m2 u Oslu do 4.500.000 m2
u Helsinkiju), a planirani su u naelu na dulje razdoblje (npr. 10-20 godina u
Helsinkiju, do 30-50 godina u Oslu). Kod svih navedenih gradova izrazito su
razvidni kriteriji odabira gradskih projekata, kao i gradski interesi u postupku
javno-privatnoga partnerstva.
4. Zakljuak
Usporeivanjem metoda planiranja i provedbe planova putem stratekih
projekata za tri najvea hrvatska grada (Zagreb, Rijeka, Split), te njihova kom-
paracija s relevantnim inozemnim urbanistikim praksama (London, Be,
Helsinki, Oslo), pokazuju razliite stupnjeve zrelosti. Za razliku od Zagreba,
na primjerima Splita i Rijeke detaljnije su odreeni kriteriji odabira grad-
skih projekata. Za svaki od njih odreene su i detaljne prostorno-programske
smjernice i naini provedbe. Problem realizacije prisutan je u sva tri grada
zbog nedostatka odgovarajue politike podrke, izvora sredstava, i do kraja
nerazraenoga odnosa javno-privatnoga partnerstva (JPP-a).
Sukladni razvojnoj viziji i prostornoj strategiji, strateki gradski projekti
jedno su od sredstava provedbe istih. Koritenjem dugoronih i kratkoro-
nih gradskih projekata, ovisno o strategiji razvoja i planiranim sredstvima za
njihovu realizaciju, mogue je optimalno planirati plansku provedbu zadanih
postavki GUP-a. Put od planiranja do realizacije (vizija strategija gradski
projekt) u planovima europskih gradova urbanistike tradicije planiranja, daje
potvrdne rezultate. Kriteriji odabira stratekih projekata u tom su sluaju ja-
sni, a njihovi modeli usklaeni. Jasan je njihov program, mjerilo, prostorni i
33
Grad Be razvija se kroz urbanistike planove koji se noveliraju otprilike svakih deset godina. Plan
STEP 05 (Stadtentwicklungsplan 2005) kao razvojnu strategiju definira 13 ciljanih podruja (njem.
Zielgebiet) gradskih projekata koji bi, kao strateki locirane prostorno-programske intervencije, stvara-
njem novih kvaliteta potencirali i usmjeravali daljnje transformacijske procese.
48
Zbornik.indb 48 6.7.2012. 17:31:45

vremenski doseg, financiranje, kao i voenje. Prostorne strategije gradova bez

obzira na svoju specifinost i razliite tendencije razvoja, formiraju i razliite
sustave gradskih projekata koji esto generiraju urbane preobrazbe irih raz-
mjera od prostornih okvira njih samih.
Potrebno jo jednom naglasiti da je za strateke projekte neophodno imati,
a kako je to navedeno za Zagreb34, jasno odreene kriterije izbora gradskih
projekata koji bi trebali dati u budunosti novi impuls razvoju grada, a isto-
vremeno imati i znaajni utjecaj na lokalnu sredinu. Oni bi trebali biti jedan
od osnovnih postupaka usmjeravanja kontrolirane provedbe preobrazbe gra-
da. No, deklarirane stavove u GUP-u grada Zagreba trebalo bi provesti u
praksi, a ne ostaviti ih samo u naelima plana, pa bi odabir gradskih proje-
kata bio bitno razliit od onih projekata koji su sada planom izdvojeni kao
gradski projekti. Jedan od bitnih razloga dananjega odabira je i injenica
da se takvim odabirom veina deklariranih stratekih projekata izuzima iz
urbanistikih pravila koja vrijede za cijeli grad, ali ne i za gradske projekte.
Literatura
Juki, T. (2010). Gradski projekt kao postupak urbanistike strategije. ovjek i prostor,
09-10 (676-677):64-65 (istraivaki tim: Tihomir Juki, Mojca, Smode Cvitanovi)
Juki, T. i Smode Cvitanovi, M. (2011). Zagreb Gradski projekti, UDK 711.16(497.5
Zagreb)00, ISBN 978-953-6229-79-6, Zagreb (AF).
Jurkovi, S. (2000). Osvrt na prijedlog novog Generalnog urbanistikog plana Grada
Zagreba. Prostor, Vol. 8, No. 2 (20):275-8.
Kolst, S. (2004). Oslo: The Fjord City! Building and Urban Development in Norway.
The Norwegian State Housing Bank
(1980). Paris Projet Schma directeur damnagement et durbanisme de la ville de
Paris, 19-20, Atelier Parisien dUrbanisme, Paris
(1987). IBA Internationale Bauausstellung Berlin 8487, Projektbersicht, Berlin
(2000). Generalni urbanistiki plan Grada Zagreba Zagreb 2000+ Nova Urbana
Strategija, Gradski zavod za planiranje razvoja Grada i zatitu okolia, Zagreb
(2005). STEP 2005 Stadtentwicklung Wien 2005, Stadtentwicklung Wien, Wien
(2007). Build Eco Cities in the Thames Gateway i Set a Unifying Vision for the Thames
Gateway, The Architectural Review, 1327, London
(2008). Oslo: The Fjord City Plans for Urban Development of the Waterfront, Oslo
Waterfront Planning Office
(2009). Dynamic Helsinki New Urban Development Projects, City of Helsinki, Hel
sinki
34
GUP grada Zagreba, 2003.
49
Zbornik.indb 49 6.7.2012. 17:31:46

Tihomir Juki
Prostorno-planska dokumentacija i zakonska regulativa:

Generalni urbanistiki plan Grada Zagreba 2003., Slubeni glasnik Grada Zagreba,
14/03, 8/06, 10/07
Generalni urbanistiki plan Grada Zagreba 2007., Slubeni glasnik Grada Zagreba,
16/07, 2/08, 6/08, 8/08, 10/08, 15/08, 19/08, 8/09, 11/09
Generalni urbanistiki plan Sesveta 2003., Slubeni glasnik Grada Zagreba, 14/03,
17/06, 3/07, 6/08, 1/09
Generalni urbanistiki plan grada Rijeke, 2007. Rijeka
Generalni urbanistiki plan grada Splita, 2006. Split
Zakon o prostornom ureenju i gradnji, (NN br. 76/2007. do 90/2011.)
Zakon o javnom privatnom partnerstvu (NN broj 129/08. i 55/11.)
Internetski izvori:
Zagreb, Strateki projekti; www.slideshare.net/tzombix/zagreb-strateski-projekti
Oslo, Gradski ured za planiranje obalnog pojasa; www.prosjekt-fjordbyen.oslo.
kommune.no
Grad Helsinki, Ured za planiranje grada; www.hel.fi/hki/ksv/en/Etusivu
Grad Be, Ciljana podruja; www.wien.gv.at/stadtentwicklung/projekte/zielgebiete
Statistiki podaci:
www.epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home
www.mercer.com
Kartografske podloge:
Google Earth, 2010.
Skraenice:
GUP Generalni urbanistiki plan
UPU Urbanistiki plan ureenja
DPU Detaljni plan ureenja
NN Narodne novine d.d.
JPP Javno-privatno partnerstvo
IBA Internationale Bauausstellung
50
Zbornik.indb 50 6.7.2012. 17:31:46

Prof. dr. sc. Sreten Vujovi
Filozofski fakultet u Beogradu, Odsek za sociologiju, Srbija
e-mail: sreten.vujovic@gmail.com
Akteri preduzetnikih gradova u igri moi primer

Srbije
Uvod
Smatramo da socioekoloki pristup naseljima poiva na ravnotei dru-
tvenoga razvoja i ouvanja ivotne sredine, zahtevajui istovremeno i jedno
i drugo. Prema De ardenu, OUNZ (Ouvanje utemeljeno na zajednici) po-
mera fokus zatite od centralizovane dravne uprave i kontrole ka lokalnoj
kontroli u upravljanju. Drugim reima, svaka adekvatna zatita eko-sistema
mora biti utemeljena u lokalnoj zajednici i mora voditi brigu o drutvenim,
ekonomskim i politikim potrebama lokalnoga sveta. Ovaj tekst se oslanja na
nekoliko nalaza anketnoga istraivanja stavova predstavnika lokalne uprave o
zatiti ivotne sredine u Srbiji, koje je, u okviru Instituta za socioloka istrai-
vanja FF u Beogradu, sprovedeno 2010. godine na uzorku od 232 ispitanika.
Usredsrediemo se na pitanja lokalne uprave u kontekstu decentrali-
zacije, globalizacije i postsocijalistike transformacije, tragajui pritom za
odgovorom na pitanje da li u naoj sredini danas postoje preduzetniki
gradovi sa akterima, posebno socioekolokim, koji upranjavaju razvojne
strategije zasnovane na partnerstvu javnoga i privatnoga sektora, transfor-
miui tradicionalna naselja gradskoga tipa u moderne gradove-delatnike
ili gradove drutvene kondezatore, koji saimaju sve relevantne dru-
tvene aktere koji u njima deluju. Pod drutvenim akterima, sledei Miela
Basana, podrazumevamo individuu i/ili grupu koja zauzima odreeni polo-
aj u drutvu, pa otuda raspolae razliitim rasursima, koja brani odreene
interese ili vrednosti, oblikuje sopstveni identitet u interakciji sa drugima, te
nudi projekte o razvoju grada i svakodnevnog ivota koje eli da realizuje
(Bassand, 2001., Vujovi, 2006.). Pritom treba istai da urbani razvoj proi-
stie iz strukture moi aktera. Grupisano posmatrano glavni akteri urbanih
promena su: 1. politiari, 2. privrednici, 3. strunjaci za prostor i ekologiju i
4. graani/korisnici i NVO.
51
Zbornik.indb 51 6.7.2012. 17:31:46

Sreten Vujovi
Naveemo najpre razloge za decentralizaciju u smislu irenja lokalne au-

tonomije prenoenjem ovlaenja i odgovornosti sa nacionalnih tela (Hejvud,
2004.:305-306). Razlozi za decentralizaciju su: a) participacija (lokalna i regi-
onalna vlast sudelotvornije od centralne u pruanju anse graanima da ue-
stvuju u politikom ivotu lokalne zajednice i time pomae stvaranju obrazo-
vanijih i obavetenijih graana), b) otvorenost (institucije periferije su obino
blie graanima i osetljivije na njihove potrebe), c) legitimnost (vea mo-
gunost da se odluke donete na lokalnom nivou prihvate kao razumne, a
samim tim i legitimne, dok se centralna vlast obino ini dalekom i geografski
i politiki), d) sloboda (budui da vlast obino kvari, postoji opasnost da je
centralizacija pretvori u tiraniju protiv pojedinca, dok decentralizacija titi
slobodu tako to deli vlast i stvara mreu kontrole i ravnotee lokalna vlast
kontrolie vladu, ali se i meusobno nadgledaju) (Hejvud, 2004.:306-307).
O ouvanju ivotne sredine trebalo bi da stvaramo drugaiju svest koja se
moe lake uklopiti kako u iri okvir drutvene politike, tako i graanskih
dunosti, i to tako da je u neposrednoj vezi sa svakodnevnim odlukama koje
donosimo. ivotnoj sredini bi, ukratko, trebalo dati mnogo znaajnije mesto
u okviru prava i obaveza koji odreuju ostale oblasti socijalnoga sistema i
drutvene odgovornosti i uz slian spoj sopstvenoga interesa i altruizma
(Gidens, 2009.:194).
Da bi perspektivno i normativno gledano na grad u sociolokom smislu
bio dobar grad, neophodno je da se svi zaineresovani akteri zalau za: 1.
neeksploatatorski odnos prema prirodi, 2. odgovornost gradskih uprava i lide-
ra prema optim dobrima, 3. razvojnu gradsku ekonomiju koja je u stanju da
odgovori na sve potrebe ljudi, 4. adekvatnu zatitu i obrazovanje, 5. otvorenu,
tolerantnu, stimulativnu i egalitarnu drutvenu strukturu, 6. graanstvo koje
se poistoveuje sa pozitivnim gradskim ivotom i posveuje se takvom ivotu
i 7) relativno malu veliinu naselja ne bi li se omoguili svi pozitivni napori
i meusobna izbalasiranost naznaenih uslova (Pui, 1997.:398). Razumljivo
je da se ovoj idealno-tipskoj konstrukciji dobroga grada neki stvarni gradovi
pribliavaju, a neki su, manje ili vie, od nje udaljeni.
Prema Novoj atinskoj povelji iz 1998. godine problemi zdravlja i bezbed-
nosti su od prvorazrednoga znaaja. Ovi problemi su vezani za tri faktora: 1.
drutvene nemire delinkvenciju, nasilje, netoleranciju, koji su povezani sa
iskljuenjem, siromatvom i radom na crnom; 2. prirodne i ekoloke katastro-
fe i 3. opasnosti od unitenja kroz oruane borbe.
Iz socijalizma smo izali jer on, kako tvrdi Lazi u knjizi ekajui kapi-
talizam, podrazumeva jedinstven politiki, ekonomski i kulturni monopol,
a toga danas nema, kako u celini drutvenoga sistema, tako ni u jednom
52
Zbornik.indb 52 6.7.2012. 17:31:46

Akteri preduzetnikih gradova u igri moi primer Srbije
njegovom podsistemu. Socijalizam je u Evropi doiveo slom. Mnogi su se

prerano ponadali da su politiki pluralizam i trina ekonomija utabane staze
kojima e graani Istone i Srednje Evrope pohrliti u drutvo obilja i slobo-
de. Suprotno tome, Srbija jo prolazi kroz tegobnu postsocijalistiku transfor-
maciju, tanije kroz politiki kapitalizam (dravni monopol u ekonomiji,
nedemokratski politiki poredak, dravno i paradravno nasilje). Da bi se iz
tog oblika kapitalizma izalo, neophodno je, veli Lazi, sadejstvo prosveene
elite i osveenoga graanstva, od ega smo prilino daleko, pa se stoga na-
lazimo u zavisnom poloaju u odnosu na centralni kapitalizam. Dok domaa
buroazija ne uspostavi i odri demokratski poredak, za Srbiju je danas va-
no lanstvo u Evropskoj uniji, ili tenja za lanstvom, jer ova nadnacionalna
organizacija spolja namee nunost demokratskih politikih institucija (Lazi,
2011.). Demokratske institucije treba da postoje i na centralnom i na lokal-
nom nivou vlasti i da zavise od izbora i na druge naine izraenih zahteva
pojedinaca i drutvenih grupa, odnosno brojnih i raznih aktera. Primerice,
poslednji domai zakoni o lokalnoj samoupravi se prilagoavaju Evropskoj
povelji o lokalnoj samoupravi.
Za vreme socijalizma, ali i pre njega, u Srbiji nismo imali lokalnu samo-
upravu, koja se ba odlikovala nekom demokratinou i koja je dovoljno
marila za zatitu ivotne sredine. Kao to se u dravi i drutvu odvijala po-
lumodernizacija, nedovrena modernizacija, modernizacija bez modernosti
(trita, dominacije privatne svojine, individualizma i racionalnosti), tako je
i na lokalnom nivou postojala polumodernizacija bez ekoloke modernizaci-
je (industrijalizacija s akcentom na tekoj industriji, hipourbanizacija (deficit
komunalne infrastrukture i brojnih gradskih servisa iz domena tercijarnoga
sektora) i dr. I doli smo dokle smo doli. Ilustracije radi, veina anketiranih
lokalnih upravljaa smatra da je zagaenost ivotne sredine u Srbiji istovetna
sa onom u zemljama u regionu, a da je znatno vea od zagaenosti u zapad-
noevropskim zemljama. U Srbiji je najgore ekoloko stanje u vezi sa deponi-
jama i vrstim otpadom, kanalizacijom i korienjem energije. I na nivou lo-
kalnih zajednica, najgori ekoloki segment jeste stanje deponija i otklanjanja
vrstoga otpada.
Prema sadanjoj Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi osnova urba-
noga razvoja sastoji se u neposrednoj participaciji graana u okviru lokalnih
zajednica, koje same treba da uivaju odreeni stepen finansijske autonomije
i fiskalne nezavisnosti. Graani imaju pravo da budu konsultovani o svim
krupnim projektima koji se tiu buduega razvoja lokalne zajednice. Urbani
menadment i planiranje treba da budu zasnovani na informacijama o svim
aspektima i potencijalima grada i njegovim stvorenim kapacitetima i resur-
53
Zbornik.indb 53 6.7.2012. 17:31:46

Sreten Vujovi
sima. Sve je to lepo i dobro, ali je, to se prakse tie, esto u sferi ideala.
Povodom mnogo sloenije i konfliktnije urbane stvarnosti u kojoj deluju razni
akteri, izdvajaju se dva gledita: 1. optimistiko gledite, koje polazi od do-
bre uprave zato to pregovaranje u razliitim smerovima omoguava da se sa
efikasnou pragmatino ree svi problemi; 2. pesimistiko gledite, po kome
postoje pregovori, ali se postavlja pitanje u iju korist. Stanovnici i korisnici se
ne konsultuju ili se to ini na kraju procedure (Bassand, 2001.:12).
Poev od 1970-ih godina, u poznom kapitalizmu postoji trend transforma-
cije gradske uprave od menaderstva ka preduzetnitvu (Harvi, 2005.). S tim
u vezi, postavlja se pitanje da li lokalne uprave pored svih izazova i protivre-
nosti globalizacije, odnosno u uslovima urbane krize, imaju prostora za novu
i veu politiku ulogu nego ranije? Borha i Kastels, primera radi, smatraju
da postoje tri glavna polja u kojima lokalne vlasti mogu efektnije delovati
u upravljanju globalnim silama. Prvo, gradovi mogu doprinositi privrednoj
produktivnosti i konkurentnosti na lokalnom nivou tako to e se konkuren-
tnost nove ekonomije oslanjati na produktivnu kvalifikovanu radnu snagu.
Da bi ta radna snaga bila produktivna, potreban je valjan sistem obrazovanja
za njihovu decu, dobar javni prevoz, kvalitetno stanovanje, dobar pravni i
zdravstveni sistem i kulturni sadraji (prema Gidensu, 2006.:608-609). Drugo,
gradovi igraju vanu ulogu u obezbeivanju sociokulturne integracije u onim
sluajevima kada je efikasnost nacionalnih drava u unapreivanju drutve-
ne kohezije ugroena iz istorijskih, jezikih ili nekih drugih razloga (prema
Gidensu, 2006.:609). Tree, gradovi su vana sredita politikoga zastupanja i
upravljanja zato to imaju prednosti u odnosu na nacionalne drave jer imaju
vei legitimitet kod onih koje zastupaju i poseduju vie fleksibilnosti i mane-
varskoga prostora (prema Gidensu, 2006.:608).
Preduzetniki grad podrazumeva proaktivnu promociju lokalnoga eko-
nomskog razvoja od strane lokalne vlasti u sadejstvu sa drugim akterima
privatnoga sektora. Konkretnije, to znai sadejstvo sledeih komplemantarnih
inioca: a) inovativnu saradnju javnoga i privatnoga sektora; b) privatizaciju,
deregulaciju i decentralizaciju; c) voenje rauna o vanekonomskim fak-
torima (zdravstvo, obrazovanje, nauka, kultura...) i 4. alternativne strukture
preduzetnikoga upravljanja.
Poslednjih godina na evropskoj i svetskoj sceni pojavljuju se gradovi
kao politiki, privredni i drutveni delatnici. Pomenimo neke: Birmingem,
Amsterdam, Lion, Lisabon, Glazgov, Barselona, Seul, Singapur, Bangkok ...
U ovom kontekstu sluaj Barselone zasluuje posebnu panju. Kada je 1988.
godine u Barseloni pokrenut Ekonomski i drutveni strateki plan Barselone
2000, okupio je mnoge dravne i privatne aktere da uestvuju u stvaranju
54
Zbornik.indb 54 6.7.2012. 17:31:46

zajednike vizije plana i akcije za obnovu grada. Lokalna uprava Barselone

sa jo deset aktera, ukljuujui privrednu komoru, univerzitet, luke vlasti i
sindikate, nadzirali su implementaciju tri glavna cilja pomenutoga plana: a)
ukljuivanje Barselone u mreu evropskih gradova unapreivanjem komuni-
kacijske i saobraajne infrastrukture, b) poboljanje kvaliteta ivota stanov-
nika Barselone i c) unapreenje konkurentnosti industrijskoga i uslunoga
sektora, uz istovremeno razvijanje sektora nove ekonomije.
Sa porastom znaaja gradova u globalnom sistemu menja se i uloga koju
imaju gradonaelnici. Tako gradonaelnici metropola mogu da obezbede
oblik liderstva koji moe biti od izuzetnoga znaaja za unapreenje grad-
skih aktivnosti i podizanje meunarodnoga znaaja grada. I u novijoj istoriji
Beograda postoje u tom smislu zasluni gradonaelnici, pa smatramo da je
korak nazad to to danas vie gradonaelnik ne moe da se bira na neposred-
nim izborima, kao to je to nedavno na kratko vreme bilo mogue, nego se
njegov izbor preputa stranarenju.
Pored navedenoga, sa daljim irenjem procesa globalizacije raste i uloga
gradova u reavanju meunarodnih problema. Naime, mnogi problemi sa ko-
jima se veliki gradovi suoavaju, povezani su sa globalnim pojavama, kao to
su ekonomske integracije, migracije, tokovi prometa roba, novca, informacija,
odrivi razvoj, klimatske promene. Stoga se osnivaju regionalne i meuna-
rodne mree gradova, koje se mogu ukljuiti u oblike globalne uprave, koju
sada sainjavaju nacionalne drave (Gidens, 2006.:612). U ovom kontekstu
treba pomenuti procenu M. Kastelsa i M. Basana o tome da danas postoji 400
metropola koje ine armaturu umreenoga svetskog drutva.
A sada, osvrnimo se na izazove preduzetnikoga upravljanja gradovima u
postsocijalistikom periodu. Tanije, osmotrimo ukratko srpsku tranzicionu
gradsku problematiku u svetlu mogunosti primene preduzetnike razvojne
strategije gradova.
Nae istraivanje pokazuje da su lokalni upravljai kao najpoeljniji, od tri
ponuena, izabrali meoviti razvojni model zatite ivotne sredine, prema
kome razvoj treba da se odvija prema kriterijumima koji uvaavaju socijalne
interese i trine interese privrede, to se moe oznaiti kao socijaldemo-
kratski model (socijalna drava, drava blagostanja). Izdvojiemo samo jednu
prepreku koja zasad oteava mogunost ostvarenja ovakve razvojene strategi-
je, a to je nedostatak barem jedne iole uticajne socijaldemokratske stranke na
politikoj sceni Srbije. Meutim, i kad je re o, po oceni ispitanika, najmanje
poeljnom neoliberalnom modelu zatite ivotne sredine, s jedne, i delova-
nju pojedinih stranaka, recimo, desnog centra, kao to je naprimer stranka
Ujedinjeni regioni Srbije, s druge strane, onda je problem u vaninstutucio-
55
Zbornik.indb 55 6.7.2012. 17:31:46

Sreten Vujovi
nalnoj moi politikih stranaka koje utiu na rad javnoga sektora, a posebno
onih koje su poput URS izrazito klijentilistike. S tim u vezi, preporuljiva je
departizacija i depolitizacija upravljanja komunalnom infrastrukturom i ko-
munalnim ureenjem gradova, u smislu poveanja profesionalizma i odgo-
vornosti (izbor direktora javnih preduzea preko javnih konkursa (da partij-
ski kadrovi ne bi guili optine, to bi za poetak trebalo da znai restruk-
tuiranje javnih preduzea. Ostvarenje ovoga prioriteta pozitivno bi uticalo na
efikasnost kapitalnoga investiranja (Odrivi razvoj Srbije, 2009.). Dodajmo,
ilustracije radi, da je Nemaka razvojna banka (KFW) potpisala u ime vlade
Nemake sa Unicredit Bankom Srbije ugovor o kreditnoj liniji u iznosu od 11
miliona evra namenjenih za finansiranje infrastrukturnih projekata u opti-
nama u Srbiji. Zajedno sa ovom kreditnom linijom, ukupna podrka nemake
Vlade, preko KFW-a, za razvoj optinske infrastrukture (vodovod, kanali-
zacija...) u Srbiji, dostigla je ukupan iznos od 100 miliona evra. (Vreme, 1.
decembar 2011, str. 42).
Lokalni upravljai, koje smo anketirali, najee su (67%) saglasni sa sta-
vom da bi privatizacija nekih javnih komunalnih preduzea omoguila da
graani dobiju kvalitatnije usluge. Neto manje esto (61%) prihvataju stav
po kome privatizacija nekih javnih preduzea ne bi bila dobra jer bi privatni
vlasnici vie vodili rauna o svom profitu nego o dobrobiti graana, a najre-
e (43%) prihvataju stav da privatizacija nekih javnih komunalnih preduzea
nije poeljna jer bi se tada jo manje nego sada potovali ekoloki standardi.
Meutim, na pomolu su odreene inovacije koje idu u smeru makar delimi-
noga partnersta javnoga i privatnoga sektora u vidu meovitoga vlasnitva, ali
sa dominacijom javnoga. Naime, Zakonom o komunalnim delatnostima pro-
pisano je da delatnost vodosnabdevanja, trolejbuskoga prevoza i groblja, ne
moe biti poverena nikom drugom osim javnim preduzeima ili privrednim
drutvima u kojima je veinski vlasnik, najmanje 51% kapitala, republika ili
lokalna samouprava.
Na drugoj strani, nai ispitanici su kao najvanije probleme kojima drava
treba da se bavi, od 17 navedenih, izabrali tri i rangirali ih na sledei nain:
1. nezaposlenost, 2. korupcija i organizovani kriminal i 3. privlaenje stranih
investicija. Problem vezan za ugroenost ivotne sredine zauzeo je sredinje
mesto u nizu od 17 problema, tj. smatra se osrednje vanim. U kontekstu
prva tri dravna problema koji impliciraju strategije svakodnevnog preivlja-
vanja veine graana, razumljivo je to je ugroenost ivotne sredine potisnu-
ta na osmo mesto lestvice vanih problema kvaliteta ivota u Srbiji.
Kao glavne aktuelne probleme Srbije predstavnici Transparentnosti Srbija
navode nedovoljnu reformu pravosua, krenje antikorupcijskih zakona, va-
56
Zbornik.indb 56 6.7.2012. 17:31:46

ninstitucionalnu mo politikih stranaka koja utie na rad javnoga sektora, ne-

jasan proces donoenja odluka, nepotrebne procedure i nedovoljne kapacitete
organa koji vre nadzor nad primenom zakona. Predsednik Transperentnosti
Srbija V. Goati istie da visok stepen korupcije onemoguava ekonomski
razvoj i da upravo zemlje sa malim indeksom percepcije imaju endemsku
korupciju (Politika, 2. decembar 2011, str. 2-3). U istom dnevnom listu pie:
Srbija na listi od 183 drave deli 86. mesto sa Bugarskom, ali je iza Slovenije,
Hrvatske, Crne Gore i Makedonije. Novi Zeland je najbolji, Somalija i Severna
Koreja najgore (Isto, 02. 12. 2011., str. 1).
Imajui na umu ove informacije i podatke, kao i ranija saznanja do kojih
su doli sociolozi istraujui socioprostorne promene u postsocijalistikim
gradovima, moe se zakljuiti da se razvoj partnerstva javnoga i privatno-
ga sektora u naim gradovima suoava sa sledeim preprekama: vii nivo
korumpiranosti i delegitimizacije javnih institucija nego u liberalnim demo-
kratijama, nizak nivo efikasnosti lokalne vlasti, slabost, odnosno nerazvije-
nost civilnoga drutva i participativnih projekata, to smanjuje sposobnost ne
samo lokalnoga stanovnitva ve i lokalne vlasti da se bori sa sve agresivni-
jim interesima privatnoga kapitala (Ferge, 1997.; Castells i Borja 1997., prema
Petrovi, 2008.:303).
Tvrdimo, dakle, da su neophodne promene u nainu upravljanja naim
gradovima i to promene od tradicionalnog ka preduzetnikom tipu uprav-
ljanja. Novi tip upravljanja, ponavljamo radi isticanja, implicira: 1. javno-pri-
vatno partnerstvo, 2. orijentaciju svih aktivnosti prema tritu, 3. preuzimanju
dela rizika gradskih vlasti u odnosu na privatna investiranja, 4. participaciju
drave u operacijama sa nekretninama fazoniranjem adekvatnoga urbanog i
kulturnog ambijenta. Vano je podvui da preduzetniko upravljanje grado-
vima ne znai kraj istorije gradova, ve da je to u datim evropskim okolno-
stima zasad jedini realno mogui domaaj. Naime, dok se preduzetniki tip
upravljanja dovrava, potrebno je promiljati alternativne strategije drutveno-
ga i gradskoga razvoja.
Imajui u vidu akterski analitiki pristup urbanim promenama, koji uk-
ljuuje i socioekoloke aktere, ukazaemo na nekoliko glavnih trendova u
delovanju glavnih aktera uoenih tokom sociolokih prouavanja Beograda i
nekih drugih gradova u procesu postsocijalistike transformacije: 1. politiari
oklevaju da uvedu potrebne inovacije u zakonskom i institucionalnom okvi-
ru, to znaajno odlae sloenije procese urbane transformacije i ekoloke
modernizacije; 2. iako uticaj ekonomskih aktera dobija na znaaju, politiki
voluntarizam pothranjuje korupciju uslovljavajui prilino haotini razvoj gra-
dova, to ima za posledicu i ekoloke rizike; 3. u uslovima usporene socioe-
57
Zbornik.indb 57 6.7.2012. 17:31:46

Sreten Vujovi
konomske transformacije ilegalne strategije postaju sve zastupljenije, a reago-

vanje politiara je dominantno reaktivno; 4. strunjaci za prostor i ekologiju
deluju u uslovima nedovoljne i neadekvatne pravne regulative, kao i niskoga
stepena obaveznosti njene primene, to marginalizuje njihovu socioprofesi-
onalnu poziciju; 5. uticaj graana na zdrav socioprostorni i ekoloki razvoj
grada je zanemarljiv, osim kumulativnoga efekta rairene prakse besprav-
ne izgradnje, divljih deponija i svakodnevnoga ekolokog nemara (Vujovi i
Petrovi, 2006.).
U oblasti upravljanja gradom i planiranja urbanoga razvoja nedostaju za-
koni u skladu sa trinim principima poslovanja i demokratskim standardima
odluivanja. S druge strane, moe se konstatovati i da pitanje kvaliteta zakona
postaje irelevantno kada samovolja njihovoga tumaenja i primene nije sank-
cionisana. Pitanje reima, vlasnitva nad graevinskim zemljitem i regulacije
njegove upotrebe, i dalje ostaje otvoreno. Zadravanje dravne svojine nad
gradskim zemljitem izloeneno je kritici od strane domaih i stranih eko-
nomskih aktera, planera i politiara, ali jo nema ozbiljnih pokuaja da se
inicira proces njegove privatizacije, itd. ta e doneti primena konano usvo-
jenoga Zakona o restituciji (2011.), jo je rano da se saopti.
Maloas pomenuti glavni akteri su hijerarhijski ustrojeni zavisno od njiho-
voga uticaja na urbane i druge resurse i njihovu upotrebu, odnosno prema
stepenu moi kojom raspolau. Izmeu aktera u igri moi oblikuju se hori-
zontalni i vertikalni interesni savezi. ei su horizontalni interesni savezi
izmeu politiara i privrednika, nego vertikalni savezi izmeu politiara i
graana, mada se i oni deavaju osobito u vreme predizbornih kampanja.
Nae istraivanje pokazuje brojne ambivalentnosti u stavovima lokalnih
upravljaa koji se tiu njihovoga odnosa prema graanima. S tim u vezi, evo
jednoga od najzanimljivijih nalaza koji pokazuje da polovina lokalnih uprav-
ljaa, koji su po definiciji najodgovorniji, smatra da njihovu lokalnu zajednicu
najvie zagauju graani, uz dominantan stav da se graani ponaaju ravno-
duno i bahato prema zatiti ivotne sredine. Na drugoj strani, velika vei-
na anketiranih smatra da lokalna vlast samo u saradnji sa graanima moe
postii dobre rezultate u zatiti ivotne sredine. Meutim, otvoreno je pitanje
je li re o onim istim ravnodunim i bahatim graanima i, ako jeste, da li
su za razumno vreme mogui dobri rezultati u zatiti ivotne sredine.
Zahvaljujui preivelostima iz socijalistikoga perioda, graani nisu dovolj-
no informisani o svojim pravima, dok lokalna politika elita i strunjaci nema-
ju naviku uvaavanja javnoga miljenja. Pored toga, socijalna restratifikacija,
zapoeta jo 1990. godine, uslovljava dugotrajnu nekonzistentnost socijalnih
poloaja i identiteta, te oteava prepoznavanje zajednikih interesa graana,
58
Zbornik.indb 58 6.7.2012. 17:31:46

to je jedan od kljunih preduslova kolektivnoga delanja. Treba pomenuti i

efekat neispunjenih oekivanja, koji, u odreenoj meri, uslovljava rezignaciju
i politiku pasivnost graana (Offe, 1996.: prema Vujovi, Petrovi, 2006.).
Na kraju, da odgovorimo na pitanje da li u mrei evropskih gradova sa
izraenim identitetom, osmiljenim stratekim vizijama razvoja, akcionim ka-
pacitetima pojedinaca i grupa, i nivoom kvaliteta ivota privlanim kako za
graane tih gradova tako i za doljake, ima i nekih naih preduzetniki ori-
jentisanih gradova, odnosno gradova-delatnika i/ili gradova-drutve-
nih kondezatora. Najkrai odgovor glasi nema ih dovoljno. Optimistiki
gledano, postoji nekoliko velikih gradova, poput Beograda i Novog Sada, kao
i manjih, poput Inije i Apatina, koji se pribliavaju modelu grada-delatnika
time to njihove gradske vlasti sarauju sa privatnim sektorom iz zemlje i
inostranstva u realizaciji raznih planova i projekata vezanih za komunikaci-
onu, saobraajnu i komunalnu infrastrukturu, za novu ekonomiju, kao i za
ostvarivanje ideje i prakse kreativnih gradova. Sve navedeno je u cilju da
se lokalni urbani prostori mogu nanovo zamisliti, podmladiti i dobiti nove
namene unutar konkurentnoga globalnog okvira, i to prvenstveno razvojem
fleksibilne kulturne politike i poznavanjem initelja nove ekonomije, po-
put kulturne proizvodnje i potronje, mrea i samokritinih identiteta (Tej,
2007.:349).
to se tie preduzetnikoga kapaciteta dananjega Beograda, u smislu re-
alizacije projekata javno-privatnoga partnersta, u toku su sledei projekti: a)
javni prevoz, b) vodovod i kanalizacija, c) tretman i odlaganje vrstog otpada
(Beevi, 2011.:30-39). S druge strane, kada je re o kapitalno-infrastruktur-
nim projektima treba pomenuti: 1. luku Beograd, 2. rekonstrukciju mosta
Gazela, 3. zavravanje mosta na Adi, 4. izgradnja mosta na Dunavu i 5. iz-
gradnja beogradskoga metroa.
Indikatori napora Beograda da bude preduzetniki grad pokazuju se kroz
ostvarenu elju da je naa metropola 2006. godine proglaena Gradom bu-
dunosti june Evrope i elju da postane Evropska prestonica kulture 2020.
godine.
SIEPA, Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza Republike Srbije,
kandidovala je Beograd za ovu nagradu na takmienju koje organizuje spe-
cijalizovano izdanje Financial times za strana direktna ulaganja (FDI
Magazine) i Beograd je 16. marta 2006. godine u Kanu proglaen za Grad
budunosti june Evrope. Beograd se tako naao u drutvu gradova koji su
u dramatinom razvoju ili imaju dugu poslovnu tradiciju. Pored Srbije, region
june Evrope obuhvata Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju,
Bugarsku, Rumuniju, Grku, Tursku i mediteranska ostrva Kupar, Maltu, Sici
59
Zbornik.indb 59 6.7.2012. 17:31:46

Sreten Vujovi
liju, Korziku i Krit. Neto ranije je Pariz bio izabran kao Grad budunosti za-
padne Evrope, Brno istone Evrope, i London kao Grad budunosti Evrope
2006/7(Beevi, 2011.:46).
Projekat Beograd u pripremi kandidature za evropsku prestonicu kulture
2020. godine 07. 12. 2011. godine predstavljen je u Briselu pred Evropskim
komesarijatom za kulturu i obrazovanje. Nakon viemesenih konsultacija
utvreno je da je u konkurenciji od 34 zemlje Beograd prvi po rejtingu za
evropsku prestonicu kulture. Poetkom 2012. godine e se znati koji grad e
poneti ovu titulu.
Postoji dakle, nekoliko naih najperspektivnijih gradova koji imaju anse
da budu konkurentni akteri na evropskoj kompeticiji gradova-delatnika. Kao
takvi oni imaju znatne anse i za ekoloki odriv razvoj. Meutim, usled pira-
midalne organizacije gradova i velike neravnomernosti u regionalnom razvo-
ju ima, naalost, prilino obinih gradova i varoica, naroito u istonom i
junom delu Srbije, koji ivotare u sivilu sopstvene svakodnevice bez dovolj-
no preduzetniki orijentisane i efikasne lokalne elite i sa neizanteresovanim i
neobavetenim graanima. Reju, vie je gradova tranzicionih gubitnika nego
dobitnika. Otuda smatramo da je preterano optimistina ili pristrana ocena
velike veine predstavnika lokalne uprave, (80%) koji smatraju da njihova
lokalna zajednica generalno ide u dobrom pravcu. Osim toga, danas ii u
dobrom pravcu znai hitati jer smo zbog zakanjenja mnogo toga propustili,
ukljuujui i dobar deo ekoloke modernizacije.
Budui da se u poslednje vreme, iz raznih unutranjih i spoljanjih politi-
kih razloga (neravnopravna igra moi izmeu dravnih i naddravnih aktera),
broj graana pristalica evropskih integracija u Srbiji smanjuje i da se sveo na
oko 50% onih koji sanjaju Evropu, neophodnija je nego ranije proevropska
epohalna nacionalna samosvest. Ona, pored ostaloga, znai da, ako hoemo
da nam evropski san postane java, nije dovoljna samo srea nego i demokrat-
ska svest i praksa svih nas, jer budunost, raunajui i na onu socioekoloku,
onakva je kakvom je inimo.
Literatura
Bassand, M.; Kaufman, V.; Joye, D. (2001). Enjeux de la sociologie urbaine. Presses
polytechnique et universitaires romandes: Lausanne.
Beevi, M. (2011). Preduzetniko upravljanje u Beogradu: izmeu normativa i
prakse. Diplomski rad, Filozofski fakultet u Beogradu: Odeljenje za sociologiju,
Beograd.
De arden R. D. (2006). Ekoloka etika uvod u ekoloku filozofiju, etvrto izdanje.
Slubeni glasnik: Beograd.
60
Zbornik.indb 60 6.7.2012. 17:31:46

Gidens, E. (2006). Sociologija. Ekonomski fakultet: Beograd.

Gidens, E. (2009). Evropa u globalnom dobu. CLIO: Beograd.
Hejvud, E. (2004). Politika. CLIO: Beograd.
Harvi, D. (2005). Od menaderstva ka preduzetnitvu: transformacija gradske upra-
ve u poznom kapitalizmu. U: Vujovi, S. i Petrovi, M. (Ur.) Urbana sociologija.
Zavod za udbenike i nastavna sredstva: Beograd.
Lazi, M. (2011). ekajui kapitalizam nastanak novih klasnih odnosa u Srbiji.
Slubeni glasnik: Beograd.
Odrivi razvoj Srbije naa zajednika budunost. Nacionalna strategija odrivog
razvoja (2009). Vlada republike Srbije: Beograd.
Petrovi, M. (2008). Savremeni koncepti razvoja grada preduzetniki i postmo-
derni. U: Tomanovi, S. (Ur.) Drutvo rizika: promene, nejednakosti i socijalni
problemi u dananjoj Srbiji: ISI FF: Beograd.
Politika, 2. decembar 2011. Beograd, str. 2-3.
Pui, Lj. (1997). Grad, drutvo, prostor. Zavod za udbenike i nastavna sredstva:
Beograd.
Tej, D. (2007). Kreativni gradovi. U: Hartli, D. (Ur.). Kreativne industrije. CLIO:
Beograd.
Vreme, podlistak: Vreme uspeha, 1. decembar, 2011. Beograd.
Vujovi, S. (2006). Akteri urbanih promena u Srbiji, Okrugli stol Mrea naselja u
umreenom drutvu: drutvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim ze-
mljama: Izlaganja i diskusije. Sociologija sela 171(1).
Vujovi, S.; Petrovi, M. (2006). Glavni akteri i bitne promene u postsocijalistikom
urbanom razvoju Beograda. U: Tomanovi, S. (Ur.): Drutvo u previranju soci-
oloke studije nekih aspekata drutvene transformacije u Srbiji. ISI, FF: Beograd.
61
Zbornik.indb 61 6.7.2012. 17:31:46

Zbornik.indb 62 6.7.2012. 17:31:46
Diskusija nakon 1. sesije izlaganja
Nataa Lonar Buti (sociologinja, Zagreb): U vezi s akterima i pro-

mjenama u prostoru, spomenula bih samo nekoliko stvari. Nae drutvo je
jo uvijek u tranziciji. U sveopim promjenama, fleksibilnosti i mobilnosti,
promijenile su se uloge aktera u prostoru, pojavili su se neki novi, i izgubile
neke vre toke i uporita u urbanistikom i prostornom planiranju. Mislim
da nekoliko aktera i dalje ostaju uporita u planiranju i regulaciji procesa
u prostoru, s tim da bi trebali repozicionirati svoju ulogu u promijenjenim
uvjetima.
Jedan od tih aktera je drava, i njena kako centralna tako i lokalna vlast.
Ona se pokazala izrazito slabom u postavljanju jasnih pravila igre, a jo vie u
provoenju vlastitih pravila, to su onda koristili ostali akteri. Njena uloga bi
trebala biti vra, ne u smislu centralizacije, nego u smislu donoenja zakona,
njihovog potivanja, provoenja, i stvaranja osnovnoga regulacijskog okvira
za upravljanje procesima u prostoru i njegovu zatitu. Pri tome bi se trebao
promijeniti odnos drave prema struci i institucijama prostornoga planiranja,
koje su ili sasvim devastirane ili ukinute, a takoer i prema graanima.
S devastiranjem institucionalne osnove prostornoga planiranja, struka, kao
vaan akter, nala se u svojevrsnom vakuumu bez mogunosti cjelovitoga i
kontinuiranoga sagledavanja prostora, svedena uglavnom na parcijalne za-
hvate prema eljama raznih investitora. U gotovo anarhinim uvjetima i njoj
je trebalo vremena da se snae i konstituira u novom drutvenom kontekstu.
No, taj je proces poeo i ona e afirmirati svoju ulogu prije ostalih aktera.
Pri tome je znaajna uloga drave u uspostavljanju samostalnih strunih in-
stitucija koje bi se bavile kontinuiranim planiranjem, ukoliko se situacija eli
promijeniti na bolje.
Graani kao akteri u planiranju prostora, bez obzira na to jesu li to prije
bili, i kakvi su bili, sasvim su ukinuti. Oni postoje samo kao politiki subjekt
u smislu glasanja, a javnost na koju se poziva, jako je nedefiniran pojam. U
odnosu na razne aspekte prostornih problema, djeluju pojedinane udruge
graana, ili interesne ad hoc grupe, to je vano, ali ne i dovoljno. Iziskivat e
vie vremena da se graani konstituiraju kao subjekt, postanu svjesni to se u
prostoru dogaa, kao i svojih mogunosti, svojega utjecaja i potrebe da djeluju.
Oni su najslabija karika meu akterima, i zato je potrebno omoguiti i njihov
puno znaajniji i neposredniji utjecaj kroz institucije jer su postojea rjeenja
nedovoljna i birokratizirana, te obeshrabruju i one koji pokuavaju djelovati.
63
Zbornik.indb 63 6.7.2012. 17:31:47

Marina Nenkovi Rizni (prostorni planer, Beograd): Potovanje,

moje ime je Marina Nenkovi Rizni. Dolazim iz Instituta za arhitekturu i ur-
banizam Srbije. Inae sam prostorni i urbanistiki planer i imam neke opser-
vacije i primere na lokalnom nivou, kao i pitanja za kolege, pa ako mogu od
poetka, onako kako je bio redosled izlagaa. Prvo bih koleginicu Anelinu
pitala, bio mi je interesantan ovaj primer Povalja na Brau. Ako sam dobro
zapisala, radilo se o razvoju odrivoga turizma. Mi smo 2007. godine uz dona-
cije Svetske banke radili projekat Fizibiliti, studija razvoja ruralne infrastruk-
ture na Staroj planini u istonoj Srbiji. Re je o prilino demografski depresi-
ranom podruju, sa stanovnitvom iji je prosek godina izmeu sedamdeset
i osamdeset. Mlae stanovnitvo uglavnom migirira u vee urbane centre i
cela pria oko razvoja toga podruja se odnosila na to da se te investicije
Svetske banke usmere ka revitalizaciji postojeih objekata i izgradnji novih u
funkciji odrivoga turizma, s tom razlikom da se ti novi objekti u potpunosti
prilagode tradicionalnoj arhitekturi. U navedenom smislu mislim da je uee
javnosti kao takvo (jer mi smo imali i participaciju i lokalne uprave i lokalno-
ga stanovnitva) dovelo do toga da se na kraju mlai ljudi iz urbanih centara
vraaju u sela i da razvijaju lokalni turizam. Dakle, mislim da postoje moda
neki mehanizmi, koji opet zavise od investicija, da se na neki nain taj odrivi
turizam razvije. To je bila vie jedna opservacija i komentar.
Drugo moje pitanje je za gospodina Jukia, a odnosi se na gradski pro-
jekat i njegov poloaj u hijerarhiji planova, budui da ne poznajem dovoljno
hrvatsku legislativu. Po srpskom zakonu o planiranju i izgradnji, postoji tzv.
urbanistiki projekat, koji je, pretpostavljam slian ovom dokumentu. Dakle,
interesuje me gde se on nalazi iznad, recimo, generalnoga plana, ili ispod,
pa iz njega izlaze detaljni planovi ili? Samo to ako moete.
Tihomir Juki (arhitekt, Zagreb): Gradski projekt kao kategorija nije

dio vaee slubene nomenklature prostornih i urbanistikih planova. To je
sveobuhvatni planerski instrument koji se koristi prilikom provedbe planova.
Moe se, ali i ne mora koristiti, to ovisi o injenici je li urbanistikim planom
predvien. Plan grada (npr. GUP ili Plan velikoga grada) moe se provoditi
detaljnijim planovima, a to su Urbanistiki plan ureenja ili Detaljni plan ure-
enja nekoga podruja. Gradski projekt se koristi kao planerski instrument
provedbe samo za Grad vane dijelove. Prema vaeoj definiciji GUP-a gradski
se projekti izrauju za zahvate u prostoru gdje je Grad partner u realizaciji, bilo
da je vlasnik zemljita bilo da je ve uloio ili e tek ulagati, kako bi stvorio
novu gradsku kvalitetu (graevine javne i drutvene namjene, parkovi, infra-
struktura i sl.). To je nain provedbe prilikom koje postoji zajedniki interes
64
Zbornik.indb 64 6.7.2012. 17:31:47

privatnoga vlasnika i Grada u cilju stvaranja nove vrijednosti za grad. Znai,

Grad strateki odluuje o jednom broju najbitnijih transformacija u gradu koje
bi se trebale dogoditi i kontrolira ih od poetka do kraja. U Generalnom planu
grada ili Planu velikoga grada, u tekstualnom dijelu se navode gradski projekti
i daju smjernice kako se provode. Kako ta kategorija nije zakonskim propisima
odreena, primjenjuje se od sluaja do sluaja, tj. od plana do plana. U veini
europskih zemalja, a i u nekim susjednim, primjenjuju se ve desetljeima,
esto koristei instrument javno-privatnoga partnerstva.
M. Nenkovi Rizni (prostorni planer, Beograd): Mi imamo neto to

se zove urbanistiki projekat pa sam pokuala da povuem paralelu da li je
to to ili nije. Urbanistiki projekat je detaljna razrada u okviru recimo detalj-
noga urbanistikog plana ili regulacionoga plana. Neto slino ovome, ali nije
vezano konkretno, vie investitorski.
Tihomir Juki (Zagreb): Urbanistiki projekt kao kategoriju plana imali

smo u prolosti i postojao je tada u zakonu kao najdetaljnija razina planiranja
urbanih prostora. I veina naselja u Novom Zagrebu imala su tu kategoriju
planova, no to je potpuno neto drugo od gradskoga projekta. Urbanistiki
projekt je tada bio samo naziv za odreeni plan, a kategorija gradski projekt
podrazumijeva kompleksno provoenje koncepta odreenoga gradskog se-
gmenta u upravnom, ekonomskom pa i socijalnom smislu. U njega su ukljue-
ni razliiti partneri i interesi od osmiljavanja projekta, izrade programa, arhi-
tektonsko-urbanistikoga natjeaja, izrade ekonomske podloge za realizaciju,
do same realizacije projekta. Za pojedine gradske projekte velikoga obima i
dugoga trajanja, osnivaju se i posebne organizacije za njihovu provedbu.
Gradskim se projektom, kako je danas odreen GUP-om grada Zagreba,
na neki nain izuzimaju odreena podruja od pravila koja vrijede za cijeli
grad. Iako je danas gradski projekt kontroliran i za njega se provodi arhitek-
tonsko-urbanistiki natjeaj, kad se definiraju pravila, morao bi se provesti
kroz detaljni, odnosno urbanistiki plan kako bi se zadovoljila procedura
javnosti i participacija graana. Danas se svi ne provode na nain da javnost
moe odgovarajue sudjelovati. Jo jednom ponavljam da arhitektonsko-urba-
nistiki natjeaj nikako ne bi smio zamijeniti demokratsku proceduru proved-
be plana. Znai, on je stvoren u jednoj dobroj namjeri, ali pomalo gubi onu
ulogu koju bi morao imati. Veina velikih gradova ima samo nekoliko vanih
projekata s jasnim programom od poetka do realizacije. esto se osniva-
ju interdisciplinarne institucije koje se iskljuivo bave njihovom provedbom.
Kod nas se, naalost, ne provodi na taj nain. Detaljnim istraivanjem, koje
65
Zbornik.indb 65 6.7.2012. 17:31:47

sam proveo na primjeru Zagreba, nazire se, s obzirom na vlasnitva i znaaj

pojedinih projekata, injenica da ne postoje jasna pravila za odreivanje i
provedbu gradskih projekata. Lako se moe doi do zakljuaka to bi trebalo
mijenjati, pa je to i sugerirano gradskoj upravi i Gradskom uredu za strategij-
sko planiranje i razvoj grada, tj. naruiteljima navedenoga istraivanja.
Anelina Sviri Gotovac (sociologinja, Zagreb): Osvrnula bih se na

primjedbu i komentar kolegice Nenkovi-Rizni i primijetila kako ste vjero-
jatno mislili na primjer Lovinca i nove aktere oko toga sluaja. Mislim da vas
zanima zato nije realiziran taj projekt ili u kojoj je fazi trenutno, a s obzirom
da u naselju ivi veinom ruralno i ostarjelo stanovnitvo. Mogu rei da na
kraju nije bilo dovoljno financijskih sredstava i od projekta se zasada odusta-
lo. Evo, molila bih i kolegu Kritofia da prokomentira projekt s obzirom da
najbolje poznaje neke osnovne probleme jer je istraivao ovaj sluaj.
Branimir Kritofi: Nije se odustalo. Projektom za koji je dobiven novac

od Europske unije predvieno je da se pripremi dokumentacija za izgradnju
turistike destinacije Sveto brdo i da se razminira dio terena. Sve navede-
no je i uinjeno dokumentacija je pripremljena i razminiran je dio terena
kuda bi trebala ii glavna iara. Meutim, realizacija nije dio projekta. Treba
pronai investitore, oko sto pedeset milijuna eura, to su veliki novci, a i pri-
vatni investitori se ne mogu nai. Sad svi ekaju strukturne fondove EU-a, a
u meuvremenu oni mali projekti koje su radili, zamrli su. Naprosto je sve
nekako izdahnulo.
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Bio sam s kolegom Kritofiem u

Lovincu i sudjelovao u tim razgovorima. Problem je u tome, kada se radi o
mogunosti realizacije te zamisli, bar tako ja mislim, to se u to (a radi se o
velikim financijskim sredstvima) kao akter nije ukljuila drava. U spomenu-
tom sluaju planiranja u Srbiji, koliko sam ja informiran, pojavila se drava.
Ovdje se drava kao akter nije pojavila kako treba, a sredstva koja se oekuju
za realizaciju projekta, ne mogu realizirati akteri na lokalnoj razini, oni su
mali igrai za to. Drava tu kasni ili se nije dovoljno angairala, i zato se taj
projekt otee. Ako drava bude zainteresirana za to, ako ona bude traila
novac za realizaciju, sve bi vjerojatno moglo i krenuti kao na Staroj planini u
Srbiji. Ali, ako se drava u tome ne angaira, to e, kao mnogi projekti koji su
zamiljeni u lokalnoj sredini, ostati tek zamisao lokalnih entuzijasta. I, naa-
lost, osim sukoba koji e se tu pojavljivati izmeu raznih aktera, a oko sitnih
zarada, nita drugo nee se ni dogoditi.
66
Zbornik.indb 66 6.7.2012. 17:31:47

2. sesija izlaganja
Zbornik.indb 67 6.7.2012. 17:31:47

Zbornik.indb 68 6.7.2012. 17:31:47
Dr. sc. Saa Poljanec-Bori
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska
e-mail: sasa.boric@pilar.hr
Drutvena dioba prostora u tranziciji:

Tipologija negativnih smjerova i mogue
drutvene posljedice
1. Uvod
Cilj je ovoga rada opisati osnovnu tipologiju tranzicijski uvjetovanih ne-
gativnih promjena u prostoru u Hrvatskoj, a svrha upozoriti na drutvenu
anomiju koju te promjene mogu proizvesti. Zbog toga se u ovom radu impli-
citno prihvaa teza da tranzicija kao dio modernizacijskoga procesa ima, osim
funkcije drutvene optimizacije, koja se moe povijesno shvatiti kao njena
EU funkcija, i aleatorske karakteristike (upanov, 2001.), koje esto mogu
imati i anomijska obiljeja (tulhofer, 1998.; Poljanec-Bori, 2004., 2007.). U
uvjetima u kojima drutvene znanosti na empirijskoj i teorijskoj razini ve
vie od jednoga desetljea raspravljaju o kraju tranzicije (Vedres i Csig, 1997.;
Carothers, 2002.) dok globalna istraivanja modernizacije pokazuju da proces
moe, u odreenim okolnostima, znatno degradirati razvojni kapacitet nekoga
drutva (He, 2011.), nuno je iz perspektive drutvenih znanosti otvoriti pro-
ces evaluiranja globalnoga tranzicijskog programa u nacionalnom kontekstu.
Naime, Hrvatska je zbog odgoenoga pristupanja Europskoj Uniji bila dulje
izloena spontanim tranzicijskim praksama. Ipak, nakon pozitivnoga ishoda
referenduma o pridruivanju Hrvatska je, u politikom smislu, prihvatila dije-
liti sudbinu Europske Unije. Zbog toga je, iz perspektive drutvenih znanosti,
opravdano otvoriti akademsku raspravu o tipologiji tranzicijski uvjetovanih
promjena u prostoru na primjeru Hrvatske. Razlono je, naime, pretpostaviti
da su, u Hrvatskoj, tranzicijskim programom uvjetovane negativne promjene
u prostoru kristalizirale u drutvene obrasce upravo zbog due izloeno-
sti zemlje deregulacijskom pritisku koji je bio uvjetovan stalno odgaanom
integracijom. S druge strane, svijest o drutvenim deficitima tranzicijskoga
procesa moda moe pomoi optimiziranju posttranzicijske konsolidacije.
Ekonomska je kriza u Europi drutvena injenica s predvidivim posljedicama
69
Zbornik.indb 69 6.7.2012. 17:31:47

Saa Poljanec-Bori
nune konsolidacije EU-a na nioj razini ekonomske ravnotee.1 U tim je

uvjetima racionalno oekivati da e konsolidacija ekonomskih, sigurnosnih
i socijalnih predloaka, koji su kontekstualno pratili dosadanji (povijesni)
tranzicijski tok, podrazumijevati kako inkulturiranje pozitivnih uinaka tran-
zicijskoga procesa, tako i kritiko odbacivanje onih tranzicijskih praksi ije bi
inkulturiranje bilo opasno za razvoj demokracije i socijalne kohezije u svim
lanicama Europske Unije. Zbog toga hrvatsko tranzicijsko iskustvo, sagleda-
no iz perspektive sociologije prostora, moe biti vrijedan doprinos u optimi-
ziranju konsolidacijskih trendova u prostornoj politici u ujedinjenoj Europi.
2. Tipovi tranzicijske drutvene diobe prostora2 u Hrvatskoj

Promjena endogene prostorne matrice blagostanja. Danas je u
Hrvatskoj, svima jasno da se konjunkturna socioekonomska kretanja ne od-
vijaju u Slavoniji. Naime, osim ratnih razaranja ovu je regiju, nakon procesa
mirne reintegracije, zahvatila ekonomska depresija. Razlozi za to svakako
lee u injenici da je tijekom Domovinskoga rata upravo na ovom dijelu teri-
torija Hrvatska pretrpjela najvee ljudske gubitke i materijalna razaranja, ali i
u injenici da tranzicijski ekonomski algoritam koji se temelji na privatizaciji
(Bishop, Kay i Mayer, 1999.) i kreditnoj ekspanziji (Cottarelli, DellAriccia i
Vladkova-Hollar, 2003.) ne pogoduje poljoprivredi i prehrambenim prerai-
vakim industrijama, koje su tradicionalno oblikovale gospodarski identitet
ove regije. Analize sociodemografske dinamike iz prve dekade 21. stoljea
pokazuje da Hrvatska gubi stanovnitvo, pri emu se neravnomjerno prazni
(ivi i Pokos, 2005.), dok ekonomske analize potvruju da se, u tranzicijskim
uvjetima, ekonomska aktivnost mjerena BDP-om diferencira na nain da bre
raste u Zagrebu i u nekim priobalnim upanijama, nego u kontinentalnim
upanijama u Hrvatskoj (Rai i Aralica, 2007.). Napokon socioekonomske
analize, koje kombinirano promatraju indikatore socijalne aktivnosti i ra-
sta BDP-a, upozoravaju da se ekonomsko blagostanje i drutvena dinamika
1
Usporedi npr.: U treem je tromjeseju prole godine hrvatsko gospodarstvo zabiljeilo rast BDP-a
od 0,7 posto u odnosu na isto tromjeseje 2010. Iako je po prvi puta od 2008. godine ostvaren porast
BDP-a u dva uzastopna tromjeseja, raspoloivi podaci za posljednje tromjeseje ukazuju na ponovno
smanjenje aktivnosti. Ekonomski institut, Zagreb, stoga je smanjio svoju procjenu rasta BDP-a za 2011.
na 0,2 posto. Procjenjuje se da je gospodarstvo na prijelazu godine ulo u novu recesiju, pa se u 2012.
oekuje pad ukupne gospodarske aktivnosti od 0,3 posto. Stabilizacija ekonomija eurozone i prvi uinci
reformi u domaem gospodarstvu trebali bi omoguiti blagi oporavak u 2013., uz rast BDP-a od 1,0 po-
sto (Ekonomski institut, Zagreb: Croatian Economic Outlook, br. 49, 2012.).
2
Koncept drutvene diobe prostora prvi put je u Hrvatskoj tematiziran u: aldarovi, O. (1989). Drutvena
dioba prostora, Socioloko drutvo Hrvatske: Zagreb.
70
Zbornik.indb 70 6.7.2012. 17:31:47

Drutvena dioba prostora u tranziciji: Tipologija negativnih smjerova i mogue drutvene posljedice
koncentrira uz zapadni granini poloaj, te uz obalu (Poljanec-Bori, 2008.),

donosei empirijsku potvrdu da tranzicijska razvojna dinamika u Hrvatskoj
proizvodi i teritorijalnu razvojnu diferencijaciju povijesnih razmjera. Naime,
razlika u upanijskim BDP-ima registriranim 2003. godine3 u Dubrovako-
neretvanskoj upaniji u odnosu na Vukovarsko-srijemsku upaniju pokazuje
da Dubrovako-neretvanska upanija znaajno prednjai nad Vukovarsko-
srijemskom, usprkos injenici da su obje bile pogoene ratom. Navedeno je
jasni pokazatelj da je Slavonija u odnosu na primorsku Hrvatsku, posebno
Dalmaciju, ve rano nakon zavretka tzv. Kosovske krize4 poela razvojno za-
ostajati. Ovaj regionalni razvojni salto, koji je obiljeio tranzicijsku drutve-
nu diobu prostora, u otroj je suprotnosti s drutvenim procesima iz razdoblja
druge hrvatske modernizacije (Rogi, 2000.), a obiljeavali su ih suprotni tren-
dovi kolonizacije/industrijalizacije Slavonije. Stoga je razlono pretpostaviti da
e socio-ekonomska depresija koja ostaje naslijee tranzicije u Slavoniji biti
jo dosta dugo jak izvor pritiska na alociranje dravnih poticaja u tu regiju. U
uvjetima smanjenja javne potronje ovaj e pritisak nesumnjivo biti kontinui-
rani izvor politikih tenzija u odnosima centralnih i regionalnih politikih eli-
ta. U tom se smislu moe zakljuiti da je opisani sluaj promjene matrice bla-
gostanja jasan znak da drava, eli li utjecati na ravnomjeran razvoj hrvatskih
regija, mora poeti preuzimati obveze tzv. razvojne drave (Leftwich, 1994.).
Isto tako mora odabrati mjere kojima e kompenzirati negativne drutvene
posljedice, koje sa sobom donosi status naputene regije, a neminovno zna-
e socioekonomsko zaostajanje velikoga dijela nacionalnoga teritorija, eli li
utjecati na mijenjanje ovog negativnog trenda u Slavoniji. Pritom nema nika-
kve sumnje da e taj utjecaj u politekonomskom smislu morati imati elemente
dravne intervencije. Bit e, stoga, pitanje maksimalne politike umjenosti
pomiriti potrebe dravne intervencije s naelima dobre uprave.5
Kako razrada ovoga velikog posttranzicijskog razvojnog problema daleko
prelazi okvir ovoga rada, u nastavku e se opisati promjene u prostoru u di-
jelovima zemlje u kojima je tranzicija donijela rast blagostanja.
Brutalna gentrifikacija i obodna favelizacija. Na prostorima u koji-
ma endogeni tranzicijski razvojni smjerovi pokazuju rast blagostanja (a to su
uglavnom Zagreb te gradovi i sela uz jadransku obalu), oigledan je osobiti
proces drutvene diobe prostora intenzivna gentrifikacija centra naselja/
3
Usporedi: Rai i Aralica (2007.)
4
Kosovska kriza je izraz za politiku krizu koja je 1999. godine zbog ozbiljnoga krenja ljudskih prava
Albanaca na Kosovu te njihovoga protjerivanja na teritorij Makedonije, koje su provodile tadanje srpske
vlasti, dovela do intervencije NATO-a.
5
Dobra uprava hrvatski je prijevod engleskoga koncepta good governance.
71
Zbornik.indb 71 6.7.2012. 17:31:47

Saa Poljanec-Bori
grada i maksimalna dekomunalizacija urbane periferije. Znajui da je jedan

od kljunih posljedica tranzicije rast Ginijeva koeficijenta nejednakosti unutar
drutvene strukture (World Bank, 2002.), razlono je zakljuiti da prethodno
spomenuti procesi gentrifikacije/dekomunalizacije, de facto, u prostoru, pri-
kazuju naine na koje se tipino tranzicijsko drutveno raslojavanje ugrauje
u naslijeene naseljske strukture i inkulturira u institucije s intencijom da se
pretvori u novi drutveni ugovor. Meutim, kako proces ne tee glatko jer
izaziva drutveni otpor, te kroz kompromitiranje institucionalnih procedura
kompromitira i pozitivni tranzicijski koncept uvrivanja demokratskih pro-
cedura u drutvu, opravdano je socioloki ga odrediti kao: brutalnu gentrifi-
kaciju. Teorijski je lako pokazati da taj brutalni karakter procesa gentrifikaci-
je omoguava korupto-kaotini institucionalni ambijent tipian za tranziciju
(upanov, 2001.; Poljanec-Bori, 2007.), koji izvire iz socio-kulturne podloge
kulturolokoga i aspiracijskoga populizma (Rogi, 1990.). Nerijetko se, na-
ime, ogromni zahvati promjene urbanistikih reima argumentiraju posve
banalnim i/ili nevjerojatnim razlozima po kojima se izgradnja velikoga trgo-
vakog centra opravdava higijenskim razlozima sanacije takornjaka6 ili se,
pak, gradnja velikih polifunkcionalnih dvorana legitimira kao nacionalni
interes.7 Pri tome nije problematian samo karakter procesa brutalne gen-
trifikacije, nego i njegov smjer. Naime, smjer procesa jest pranjenje centra
od stalnoga stanovnitva na nain da se isprazne povijesne jezgre i da se
potom te prazne ljuture komercijaliziraju dok se, istovremeno, kroz prihva-
anje urbanistikih programa, koje karakterizira radikalna infrastrukturna i
komunalna tednja, pune naselja na obodima velikih gradova. Time se na-
mjerno zaobilaze suvremeni modeli obnove povijesnih jezgri velikih gradova,
osobito karakteristini za kraj dvadesetoga stoljea u Europi u kojima revita-
lizacija jezgri u prvom redu znai revitalizaciju funkcije stalnoga stanovanja
6
Usporedi: Projekt koji je u svojoj konanici teak 108 milijuna eura trebao bi biti gotov do 15. oujka
sljedee godine, dok bi radovi u Varavskoj trebali biti gotovi do Boia. Imamo 180 dana i noi da
zavrimo projekt, istaknuo je Horvatini i dodao kako je postignut velik uspjeh s obzirom da je na po-
druju na kojem je izgraen Cvjetni, bio takornjak. Kae da e njegov centar biti od javnoga interesa,
zbog javne garae i etnice koja e biti otvorena 24 sata na dan, za razliku od zgrada koje je Horvatini
opisao kao takornjak. Prije godinu dana ovdje je bilo kino Zagreb koje nije bilo posjeeno, niti je
radila tiskara koju smo sruili. Sve je bilo u derutnom stanju, a mi smo stvorili novu vrijednost, istaknuo
je Horvatini. (Izvor: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/91213/Kvadrat-stana-kod-Hota-za-osam-i-
pol-tisuca-eura.html) (17. sijenja 2012.).
7
Usporedi: Ovo je ljeto obznanjeno da je Hrvatska dobila domainstvo za Svjetsko rukometno prven-
stvo 2009. Utakmice prvenstva odravat e se u Zagrebu, Zadru, Splitu, Osijeku, Varadinu i Poreu. No,
nastao je problem jer gradovi nemaju dovoljno vremena za pripremu novih dvorana koje jedan takav do-
gaaj zahtijeva. Sreom, u pomo je uskoila hrvatska Vlada. (Izvor: http://www.index.hr/sport/clanak/
grade-se-dvorane-za-svjetsko-rukometno-prvenstvo-2009/337017.aspx) (17. sijenja 2012.).
72
Zbornik.indb 72 6.7.2012. 17:31:47

i podizanje standarda komunalne opreme u cjelini povijesne jezgre. Tako se

umjesto da se revitaliziraju, veliki gradovi u Hrvatskoj vidljivo polariziraju na
continuumu: gentrificirani prazni Grad i dekomunalizirani gusto naseljeni
Protugrad. Ovaj je proces najprisutniji u Zagrebu i Splitu u kojima pranjenje
gradske jezgre u odnosu na visoku gustou naseljenosti u prigradskim nase-
ljima upravo bode oi.8 Anomijske drutvene karakteristike ovoga polarizi-
rajueg drutvenog procesa unutar urbanoga tkiva koruptivna su konverzija
javnoga prostora u gradskim sreditima u privatno vlasnitvo i namjerno za-
obilaenje komunalnih dijelova urbanistikih programa u rubnim gradskim
naseljima. Osim to je u ekonomskom smislu oita tendencija ovoga procesa
neodrivi razvoj, u drutvenom smislu ovaj je proces razoran u veoj mjeri
nego to to pretpostavlja koncept dualnoga grada (Sassen, 2000.), te iroko
otvara vrata drutvenoj segregaciji. Iako je namjera ovoga rada opisati glav-
ne tranzicijske drutvene procese u prostoru, a ne analizirati sve dimenzi-
je svakoga pojedinog procesa, korisno je, na ovom mjestu, naznaiti da se
prenamjena javnoga prostora u gotovim urbanistikim cjelinama, koje ine
povijesne centre velikih gradova u Hrvatskoj, provodi na dva naina. Jedan
je tranzicijski uglaeni institut javno-privatnoga partnerstva, u kojima javnu
stranu projektnoga zadatka uglavnom ini plan da se, za potrebe privatnoga
projekta, nepripadno prisvoje javne povrine s visokom rentom lokacije ili,
pak, konfliktno-interesnim povezivanjem poduzetnika i lokalne politike.9
S druge strane, komunalni se zaborav u novourbaniziranim obodnim di-
jelovima grada opravdava raskorakom izmeu efikasnosti privatnika i nee-
fikasnosti lokalnih javnih uprava, koje su zaduene za osiguravanje infra-
strukture. Naravno, pri tome ostaje neobjanjen problem dobivanja uporabne
dozvole za objekte koji su izgraeni u substandardnoj infrastrukturi, pa je
oigledno da se radi o procesu koji se odvija uz aktivno ili preutno odo-
bravanje lokalnoga i nacionalnoga administrativnog aparata. Iz perspektive
drutvenih znanosti ovaj je proces osobito opasan jer na oba svoja pola, i
onom gentrifikacijskom i onom getoizacijskom, unitava genius loci, umanju-
jui simboliku, tj. identitetsku vrijednost prostora. U uvjetima dezindustri-
jalizacije koja je karakteristina za postmoderno drutveno stanje, u kojem
se nalazimo (Inglehart, 1997.; upanov, 2002.), ovaj smjer kretanja razorno
8
Naime, pad stalnoga stanovnitva u Donjem Gradu u odnosu na gustou naseljenosti u Kozari boku,
Stenjevcu i Sesvetama u gradu Zagrebu, te u Dioklecijanovoj palai u odnosu na naselja Pazdigrad i
Sirobuja u Splitu, predstavlja danas tvrdu drutvenu injenicu. Usporedi: Dravni zavod za statistiku,
Popis stanovnitva 2011., rezultati za gradove Zagreb i Split.
9
Najpoznatiji takav sluaj u Hrvatskoj je projekt proirenja zapadne obale splitske Rive koji se provodi
za potrebe podizanja vrijednosti imovine hotela Marjan.
73
Zbornik.indb 73 6.7.2012. 17:31:47

Saa Poljanec-Bori
djeluje na sveukupnu lokalnu ekonomiju usluga i doivljaja, ime se pogoduje

dugotrajnoj recesiji jer podupire pranjenje gradskih jezgri i njihovu akultu-
raciju nadomjetajui ga zakanjelom inflacijom tzv. inscenirane autentinosti
(MacCannell, 1999.). Time se stimulira monosektorski i monokulturni razvoj i
plitka lokalna turistika potronja10 na raun intergeneracijskoga interesa da
se grad razvija kao sloeno drutveno tkivo. Naime, stalno obnavljanje multi-
sektorskih kompetencija stanovnitva nuno je kako bi se odrala sposobnost
da gradovi mogu supstituirati uvoz, to je u ekonomskom smislu vitalno za
ouvanje konkurentnosti i drutvene vitalnosti neke zajednice (Jacobs, 2007.).
Zbog toga je proces brutalne gentrifikacije ekonomski i socijalno poguban i
mora ga se politikim sredstvima zaustaviti i potom administrativno reguli-
rati. S druge strane, usuglaeni (programirani) javno-privatni zaborav komu-
nalnoga oituje se u maksimalnom iskoritavanju koeficijenta izgraenosti
pojedinanih parcela u obodnim dijelovima velikih gradova, koji jo uvijek
potuju kakve-takve urbanistike reime. Ova injenica ima kao posljedicu
substandardno opremanje cestovnom/prilaznom infrastrukturom te potpu-
no odsustvo izgradnje zajednikih korisnih povrina, kao to su plonici,
trgovi i parkovi, odnosno javnih zgrada, kao to su kole i ambulante (drasti-
an primjer ove situacije su zagrebako naselje Kajzerica, te splitsko naselje
Pazdigrad). Zabrinjavajue je pritom da je npr. zagrebaka Kajzerica, koja je
svojedobno bila potpuno neprilagoena ivotu obitelji s djecom,11 bila glavna
adresa za veliku kinesku zajednicu,12 koja se krajem 20. stoljea poela kon-
stituirati u Zagrebu. Predvidljivo je stoga da e, nastavi li se tako graditi, soci-
jalizacija stranaca koji e se pod globalizacijskim pritiskom poeti doseljavati
u velike gradove u Hrvatskoj nakon to Hrvatska ue u Europsku Uniju, biti
optereena drutvenim napetostima jer stranci nee imati gdje upoznati niti
se priuiti na lokalne institucije kolektivne akcije (Ostrom, 2011.).
Zakljuno valja istai da je pravu razornu dimenziju gore opisanoga pro-
cesa mogue razumjeti tek kad se iz perspektive urbane sociologije sagleda-
ju divlje izgraene prigradske povrine s vidljivo previsokom gustoom na-
seljenosti, koje se sve vie ire u mnogim naseljima u Hrvatskoj. Naime, ove
10
Ovdje se misli na potronju koja nema jaki, multiplikativni uinak.
11
Kajzerica je na super poziciji, sve je blizu, i centar i periferija i izlazak iz grada. Mana je to to se
te nove zgrade rade stvarno jedna na drugoj, a cijena je jako visoka. Nema ni kole ni vrtia, nema ni
parkia, ni knjinice, nieg nema. Samo zgrade. I poslovni prostori. Meni je to glavna mana. Ako ima
djecu ili planira imati, za njih nee biti ba neto. Za odraslu djecu, super! Inae je kvart miran i tih.
(http://www.forum.hr/showthread.php?t=365911) (Komentar o Kajzerici, 28. rujna 2007.).
12
Oita prisutnost kineske zajednice u Zagrebu pokazuje da je Zagreb ve najmanje dekadu i pol uklju-
en u proces globalizacije, i s njom povezanih migracija, a da tu tvrdu drutvenu injenicu ni lokalna
politika ni lokalni planeri uope ne artikuliraju kao razvojnu temu.
74
Zbornik.indb 74 6.7.2012. 17:31:47

spontane drutvene zajednice uope ne posjeduju komunalni reim, nego

predstavljaju autoregulirane stambene enklave u kojima je komunalna in-
frastruktura iznuena zakonima fizike. Posve je opravdano ovaj tip urba-
nizacije prepoznati kao suvremenu europsku favelizaciju: razlika je samo u
materijalima koje, sukladno podneblju i opoj razini ekonomske ravnotee,
stvara europski u odnosu na latinoameriki kontinent. Izraziti primjer ova-
kvih enklava su zagrebako naselje Kozari bok i splitsko naselje Sirobuja.
Zanimljivo je, pritom, da lokalni politiki monici pokazuju oitu intenci-
ju da pomire proces brutalne gentrifikacije s procesom divlje urbanizacije
na nain da ga inkulturiraju u sredinji drutveni projekt (Inglehart, 1997.)
i tako ga politiki legitimiraju. Ova latinoamerika tendencija najbolje se
prepoznaje u svojedobnom populistikom pokuaju gentrifikatorski usmje-
renoga zagrebakog gradonaelnika da komercijalizaciju centra glavnoga
grada legitimira slikama odlunoga koraanja po lokvama zagrebakih fa-
vela. Tu je takoer i recentni pokuaj splitskoga gradonaelnika da brutalnu
gentrifikaciju zapadnoga dijela splitske Rive u uvjetima sve jasnije drutvene
segregacije grada simboliki sakralizira postavljanjem gigantskoga Isusovog
kipa na vrh Marjana kopirajui tako u Splitu globalno poznatu vedutu Rio
de Janeira. Navedeni primjeri samo dodatno potvruju jasnu intenciju po-
pulistikih politikih elita da se tranzicijska dioba prostora pretvori u novi
drutveni ugovor.
Kompromitiranje kontaktnih zona i smanjenje zatienih povri-
na. Moda pranjenja gradskih jezgri stvara sa svoje strane posebni pritisak
na tzv. kontaktne zone, tj. dijelove gradova koji spajaju podruja visoke rente
lokacije sa zatienim prirodnim ili kulturnim dobrima. U hrvatskoj je socio-
logiji pojam kontaktne zone i njen drutveni znaaj uao u fokus planerskoga
interesa krajem osamdesetih godina prologa stoljea kroz radove prostornih
planera i urbanih sociologa.13 Imajui u vidu istraenost i razumijevanje vri-
jednosti kontaktnih zona, bilo je razlono oekivati vrsto reguliranje i nad-
zor gradnje u tim podrujima. Umjesto toga, veina je gradskih kontaktnih
zona u tranziciji samo nastavila tendenciju degradacije, koja je zapoela jo
u doba socijalizma. Drastian primjer ove situacije je podsljemenska kon-
taktna zona u kojoj je, kroz koncept lokacijskoga planiranja tzv. urbanih
vila, kaotino urbaniziran najskuplji prostor u gradu Zagrebu. Kaotina ur-
banizacija podsljemenske kontaktne zone u kojoj predimenzionirane zgrade
s ograenim parkiralitima dominiraju nad skromnom infrastrukturom ne-
13
Koncept kontaktne zone osobito je uao u akademski diskurs u studijama Zavoda za obnovu
Dubrovnika, koji je osnovan nakon potresa u Dubrovniku 1979.
75
Zbornik.indb 75 6.7.2012. 17:31:48

Saa Poljanec-Bori
kadanjega prigradskog naselja, trajan su tranzicijski peat lokalnoj urbanoj

deformaciji (Marinovi-Uzelac, 2001.). Slini udari na kontaktne zone pri-
sutni su i u Splitu u dijelu grada koji se oslanja na padine Marjana, ali i u
ostalim primorskim gradovima u Hrvatskoj, osobito na mjestima gdje grad
dosie do pomorskoga dobra.14 Temeljni razlog za urbani kaos koji nastaje u
kontaktnim zonama jest deficit kapaciteta regulatora da kontaktne zone pre-
parcelizira i zatiti, sukladno potrebama vremena i stratekim konceptima
na kojima poiva planiranje gradova, te sukladno rastu rente lokacije koju
u gradovima proizvodi proces tranzicije. Pritom, valja naglasiti da je deficit
regulacije, koji je prirodni sistemski kd tranzicije, usmjeren prije svega na
jaanje trine dinamike. U prostornoj je politici, pak, on posve neprimje-
ren. Zato ne treba uditi da je, u sluaju kaotine urbanizacije kontaktnih
zona, potpomognut i koordiniranom akcijom pekulanata, usmjerenom na
kompromitiranje postojeih/naslijeenih reima zatite te radikalnim smanji-
vanjem opsega i intenziteta zatite. Radikalni primjeri takvih postupaka su:
smanjivanje zatienoga podruja Medvednice za 23 km15, do kojega je do-
lo zbog nekontrolirane gradnje u kontaktnoj zoni, koja se prelila i na Park
prirode Medvednica, te bespotedna turistifikacija i kompromitiranje reima
UNESCO-ve zatite Dioklecijanove palae u Splitu16, Trogiru te Starom gra-
du u Dubrovniku. Nema nikakve sumnje da je odgovor na ovaj problem
ubrzano rehabilitiranje poznatih reima zatite na svim navedenim i slinim
lokacijama u Hrvatskoj.
Rurbano razlijevanje i rurbano gentrificiranje. Iako su ova dva pro-
cesa paralelna u tranziciji, oni nemaju isti vremenski hod u slijedu dru-
tvenih promjena u Hrvatskoj. Naime, proces rurbanoga razlijevanja traje u
Hrvatskoj ve najmanje 60 godina, a njegov se poetak moe povezati s
otvaranjem tzv. druge Jugoslavije prema Zapadu, nakon Privredne reforme
iz 1965. godine. Analitiki promatrano rurbano je razlijevanje sporedni dio
procesa modernizacije hrvatskoga drutva u drugoj polovici 20. stoljea do
kojega je dolo zato to je poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea
jugoslavenski reim poeo vidljivo tolerirati privatno vlasnitvo nad nekret-
ninama (Poljanec-Bori, 1989.). Meutim, ovaj je proces koji traje ve gotovo
est dekada, osobito uzeo maha na jadranskoj obali u najnovijem krugu
14
U manjim primorskim gradovima u Hrvatskoj uoljivo je da je kontaktna zona s pomorskim dobrom
poprite borbe katova jer se u nedostatku pravila zoniranja svaki privatni vlasnik natjee da zaprijei
pogled vlasniku u redu iza njega.
15
Usporedi: http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-zbog-ilegalnih-vila-gusi-medvednicu/163189
16
Osobito je zabrinjavajue da se u posljednje vrijeme dolazi do zastraivanja i prisilnoga iseljavanja pre-
ostalih stanovnika Dioklecijanove palae, protiv ega sve glasnije progovara civilno drutvo.
76
Zbornik.indb 76 6.7.2012. 17:31:48

tranzicijom pospjeenoga rurabanog razlijevanja, koji koincidira s povrat-

kom Hrvatske na turistiku kartu svijeta nakon mirne reintegracije Istone
Slavonije17 i zavretka Kosovske krize.18 U njemu lokalne politike elite u
suradnji s lokalnim i meunarodnim dobro umreenim akterima napuhava-
ju prihvatni kapacitet naselja do nevienih razmjera. Tako se npr. nerijetko
dogaa da se prostornim planovima naseljski kapacitet mijenja na nain da
raste i do deset puta, a da se nitko ne upita kakva je drutvena odrivost
situacije u kojoj je stalno stanovnitvo deset puta manje od broja povremenih
stanovnika. Naime, iracionalno je pomisliti da se ovakvi planovi radikalnoga
rasta naseljskoga kapaciteta mogu provesti bez stvaranja velikih drutvenih
trokova, jer poveanje prihvatnoga kapaciteta nekoga naselja i do deset
puta, nuno mora proizvesti infrastrukturne trokove nadlokalnoga karak-
tera. Zbog toga je sasvim izvjesno da provoenje ovakvih planova u djelo
zahtijeva nadlokalnu institucionalnu podrku, koja od napuhavanja lokal-
noga kapaciteta mora napraviti dravnu politiku kako bi se pekulantsko na-
puhavanje prihvatnoga kapaciteta pretvorilo o zakonski prihvatljiv razvojni
okvir u obliku prostornoga plana. Kad napuhavanje prihvatnoga kapaciteta
postane dio dravne politike, nuno dolazi do sistematskoga kompromitira-
nja Studija utjecaja na okoli koje, po Zakonu,19 moraju pratiti privatne i javne
investicije za koje je odgovarajuom Uredbom20 to propisano. S obzirom da
se u 60 godina procesa rurbanoga razlijevanja na obali, ali i u naseljima u
unutranjosti zemlje koja granie s vrijednim, najee zatienim resursima,
potroio sav prostor u blizini naselja, tranzicijski je sustav nekritiki primje-
njujui deregulacijsku paradigmu na ponaanje u prostoru, razvio posebne
naine da se kroz zakonodavnu proceduru opravda ponaanje, koje su eko-
nomisti ve odavno kvalificirali kao gutanje krajolika (Krippendorf, 1975.).
Tome su u mnogim zemljama sluili zakoni koji su u sociologiji poznati kao
lex constructionis (Sassen, 2008.), a u Hrvatskoj je primjer takvoga zakona
Zakon o golfu. Osnovno obiljeje toga zakona je unutranja inkompatibilnost
njegovih temeljnih odredbi sa sutinom demokracije, pa ga je ta injenica,
povezana s upornou civilnih udruga, napokon i sruila21 u situaciji kad je
17
Mirna reintegracija dovrena je 1997. godine.
18
Kosovska kriza zavrila je intervencijom NATO-a 1999. godine.
19
Zakon o zatiti okolia, NN 110/07.
20
Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoli (NN, 64/08; 67/09).
21
Zakon je sruen pod pritiskom civilnih udruga u vrijeme zatvaranja pregovora o pristupanju Hrvatske
Europskoj Uniji, jer je europskim inovnicima nakon opetovanih prijava civilnih udruga postalo jasno da
zakon kompromitira demokratski poredak u zemlji i zadire u steena prava privatnih vlasnika, napose
vlasnika poljoprivrednoga zemljita.
77
Zbornik.indb 77 6.7.2012. 17:31:48

Saa Poljanec-Bori
Hrvatska dola do stvarne politike mogunosti da dovri pregovore o pri-

stupanju Europskoj Uniji. O tome to bi se dogodilo da u pogledu primjene
navedenoga Zakona nije dolo do sinergije izmeu civilnoga pritiska odozdo
i normativnoga pritiska odozgo, ne treba danas, na svu sreu, ni misliti.
Meutim, valja istai da je trajna posljedica politike mobilizacije oko usva-
janja ovoga zakona visoka zgotovljenost projekta Golf na Sru, koji je, u
naravi, projekt razvoja poslovanja s nekretninama na stratekom prostornom
resursu, dakle tamo gdje se ne smije graditi.
Ograene zajednice i nestanak pristupa zajednikim i javnim do-
brima. Pojava ograenih zajednica prisutna je kao tranzicijski rezidencijalni
koncept i na kontinentu i u primorskoj Hrvatskoj. I dok je na kontinentu
prvo takvo naselje, po uzoru na amerika iskustva, izvedeno u Samoboru,
pri emu je koncept polurealiziran jer nisu zaivjele sve njegove dimenzije
pa su neki vlasnici iskazali nezadovoljstvo nainom upravljanja naseljem,22
pojava ograenih zajednica u primorskoj Hrvatskoj povezana je sa zavret-
kom privatizacije. U tom je smislu danas pojava ovoga tipa naselja prisutnija
u primorskoj, nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Naime, proizvodnja ograe-
nih zajednica nastaje u primorskoj Hrvatskoj na marginama privatizacijsko-
ga procesa u kojima tzv. turistika naselja, koja su bila u sastavu nekada-
njih velikih hotelsko-turistikih poduzea koja su se razvila u doba druge
Jugoslavije (Mieti, Rogi i Zimmerman, 2006.), poinju ivjeti svoj vlastiti
ivot u novim postprivatizacijskim uvjetima.23 Ta turistika naselja koja su
funkcionalno bila udaljena od hotela, koji su inili sr poduzea, i po istoj
logici, u naelu, dislocirana od naselja sa stalnim stanovnitvom, bila su, po
svom konstrukcijskom kodu, apartmanska. Privatizacijska reforma koja algo-
ritamski podrazumijeva i usvajanje koncepta podizanja vrijednosti imovine
u momentu kad se divestiranje24 dovri i kad se etablira novi konsolidirani
privatni vlasnik, znaila je u tim naseljima podizanje vrijednosti apartmana.
Ostalo je jasno samo po sebi. Podizanje vrijednosti apartmana stvara do-
datni pritisak na parcelizaciju zemljita,25 te napokon, u hrvatskom sluaju,
22
O tome vie: Marjanovi, V. (2007.), http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_tisak.tpl?IdLangua
ge=7&NrIssue=1118&NrSection=1&NrArticle=15416 (16. sijenja 2012.).
23
U Hrvatskoj su primjeri ovoga tipa konverzija bivega TN Zagori kod Novoga Vinodolskog i TN Vrtovi
sunca, koji se danas zovu Novi Resorts i Hotel Radisson Blue Spa & Dubrovaki vrtovi sunca.
24
Divestiranje znai prodaju dionica ili druge imovine. Radi se o tipinom nainu provoenja privatiza-
cija u ranoj tranziciji.
25
Budui da su vlasnici preuzimali investicijski rizik na nain da su divestirane apartmane iz turisti-
kih naselja opremali kao samostojee kue, bilo je za oekivati da e od regulatora, tj. drave, kad-tad
zatraiti mijenjanje reima koritenja zemljita, tj. preparcelaciju, koja e omoguiti da se novoureeni
apartmani prodaju kao 1/1 nekretnine.
78
Zbornik.indb 78 6.7.2012. 17:31:48

kroz Zakon o turistikom zemljitu,26 zaokruuje proces privatizacije, ogra-

ivanjem cjelokupnoga preparceliziranog naselja s podignutom vrijednou
imovine u ograenu zajednicu. Iako sam proces posjeduje internu politeko-
nomsku koherenciju, njegova klijentelistiki programirana primjena proizvo-
di realni razvojni problem u lokalnim zajednicama jer legalizira ograivanje
pristupa pomorskom dobru koje je u nacionalnom pravnom reimu javno
dobro. Problem je tim sloeniji jer je poznato da gotovo cjelokupno zemljite
koje se danas u gabaritima primorskih naselja nalazi u blizini mora, a koje se
smatra pomorskim dobrom, nekad bilo privatno ili tzv. zajedniko dobro27.
Taj je tradicionalni vlasniki reim promijenjen tako da su ga privatni vlasnici
ili donirali u javne svrhe ili su, pak, te povrine (privatne ili komunalne) bile
nacionalizirane, odnosno komasirane. Sjeanje na ove javne politike izaziva
kod pojedinih drutvenih grupa u Hrvatskoj izraziti otpor prema privatizaciji,
koja omoguava zabranjivanje pristupa pomorskom dobru, jer se opravdano
smatra da se time privatizacija proiruje u podruje javnoga sektora koji bi i u
trinoj ekonomiji morao ostati u pravnom reimu javnoga, odnosno zajedni-
koga dobra (Stiglitz, 2000.). Doista, problem ograivanja pristupa pomorskom
dobru predstavlja nacionalni razvojni problem u onoj dimenziji u kojoj se
ne vidi niti njegov kraj niti su vidljivi kompenzacijski mehanizmi koji ogra-
ivanje jednoga dijela pomorskoga dobra kompenziraju otvaranjem novoga
zajednikog pristupa pomorskom dobru. Kako je dobar dio nacionalnoga
identiteta povezan s kompetencijama vezanim za ivot pokraj mora, dok je
trina vrijednost glavnine jadranskoga privatnog smjetaja, koji predstavlja
hrvatsku inaicu narodnoga kapitalizma, povezana sa slobodnim pristupom
pomorskom dobru, ograivanje pristupa pomorskom dobru predstavlja novi
ozbiljan problem za socijalnu koheziju nacije. U uvjetima u kojima je pred-
vidljiv zavretak privatizacije brodogradilita, koja tradicionalno zaposjedaju
poprilian dio pomorskoga dobra, ograivanje privatiziranoga posjeda, po-
tencijal ograivanja pomorskog dobra ini se danas u dereguliranim uvjetima
u Hrvatskoj neogranien. Opravdano je stoga upozoriti da ovaj neogranien
potencijal nosi u sebi kd segregacije, koji daleko prelazi projektni zadatak
privatizacije kao tranzicijske reformske politike jer je nespojiv s naelima so-
cijalne kohezije na kojima poiva ekonomska regulacija u nacijama koje su
danas lanice Europske Unije.
26
Ovaj Zakon iju intenciju najbolje ocrtava njegov puni naziv: Zakon o turistikom i ostalom graevin-
skom zemljitu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, objavljen je u Narodnim novinama
92/10.
27
Zajedniko dobro je neto drukiji koncept od javnoga dobra jer je u supstanci potroivo. O tome
vie u: Przeworski (2003.).
79
Zbornik.indb 79 6.7.2012. 17:31:48

Saa Poljanec-Bori
3. Zakljuak
ini se da je kroz ovaj kratki opis tipova promjena u prostoru, koji su
nastali u tranziciji u Hrvatskoj, jasno pokazano da proces drutvene diobe
prostora koji je zapoeo u tranziciji eskalira prema novim, dosad nepoznatim
oblicima drutvene segregacije i s njom povezanoga ekonomskog raslojavanja
drutvene strukture, koji ugroava kako socijalnu koheziju drutva, tako i
konkurentski potencijal lokalnih zajednica u cjelini. Naime, neke dimenzije
procesa kao to su brutalna gentrifikacija, rurbano razlijevanje, smanji-
vanje zatienih zona, te ograivanje pomorskog dobra jasno pokazuju
da tzv. dinamine lokalne ekonomije, koje u nacionalnim razmjerima biljee
nadprosjenu razinu BDP-a, biraju prevladane razvojne politike koje se teme-
lje na neodrivom komercijaliziranju, odnosno graevinskom eksploatiranju
dijelova gradova i naselja koji imaju visoku rentu lokacije. Razlog tome je elja
da se odabranim dijelovima tranzicijske elite omogui konvertiranje javnih
dobara u javno-privatne ili sasvim privatne reime uporabe, koji u kona-
nici smanjuju vitalnost lokalnim ekonomijama. Takoer, izloena tipologi-
ja pokazuje da na suprotnim polovima gore opisanih dimenzija neodrivih
procesa gutanja krajolika i brutalne gentrifikacije stoje tendencije gomilanja
segregiranih paraurbanih enklava u kojima se uope ne primjenjuje nacional-
no zakonodavstvo povezano s regulacijom odnosa u prostoru, ve naprosto
prirodni zakon. U tom opem deficitu poticajnih i regulativnih urbanih i
prostornih politika, nestaje u gradovima i naseljima osjeaj za institucije ko-
lektivne akcije, a s njim socijalno ljepilo koje teritorij obiljeava kao zaviaj.
U nedostatku takvoga socijalnog ljepila hrvatski se veliki gradovi nalaze u
problemu sveope getoizacije, dok se ruralne zajednice suoavaju s proble-
mom gubitka karaktera naselja. Naznaeni drutveni procesi ine drutvenu
krizu u Hrvatskoj gotovo neizbjenom. Mogue ju je rijeiti samo dobro ra-
zraenim strategijama socijalne akcije koje moraju biti utemeljena na novoj,
posttranzicijskoj politekonomskoj paradigmi i koje nesumnjivo kao sredinji
drutveni projekt moraju postaviti i razvoj javnih dobara u tercijarnom i kvar-
tarnom sektoru u identificiranim getoiziranim podrujima. Takoer, brutalna
se gentrifikacija te rurbano razlijevanje mora regulirati ponovnim uvoenjem
instituta zajednikog dobra, koji je nestao u procesu paradoksalne moder-
nizacija, a kojega je tranzicija posve zanemarila kao razvojnu polugu i kljuni
instrument lokalne kolektivne akcije. Za nadati se da e integracijski pritisak
i s njim povezan oekivani rast demokratske svijesti dovesti do brega prepo-
znavanja opisnih problema u Hrvatskoj, te do ubrzanoga prijenosa naprednih
europskih urbanih i prostornih politika u hrvatske institucije.
80
Zbornik.indb 80 6.7.2012. 17:31:48

Literatura
Bishop, M., Kay, J. i Mayer, D. (Ur.) (1999). Privatization and Economic Performance.
Oxford: Oxford University Press.
Carothers, Th. (2002). The End of the Transition Paradigm. Journal of Democracy,
13 (1):5-21.
Cottarelli, C., DellAriccia, G. i Vladkova-Hollar, I. (2003). Early Birds, Late Risers and
Sleeping Beauties: Bank Credit Growth to the Private Sector in Central and Eastern
Europe and the Balkans. Working Paper 03/213, International Monetary Fund.
aldarovi, O. (1989). Drutvena dioba prostora. Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske.
Ekonomski institut Zagreb (2012). Croatian Economic Outlook (49) Zagreb: Ekonomski
institut.
He, Ch. (Ur.) (2011). China Modernization Report Outlook (2001-2010). Peking: China
Center for Modernization Research, Chinese Academy of Sciences.
Inglehart, R. (1997). Modernization and Postmodernization. Cultural, Economic and
Political Change in 43 Societies. Princeton: Princeton Universty Press.
Jacobs, J. (2007). Gradovi i bogatstvo naroda: zakonitosti ekonomskog ivota. Zagreb:
Metropress.
Krippendorf, J. (1975). Die Landschaftsfresser: Tourismus und Erholungslandschaft.
Verderben oder Segen? Bern.
Leftwich, A. (1994). Governance, the State and the Politics of Development.
Development and Change 25 (2):363-386.
MacCannell, D. (1999). The Tourist: A New Theory of the Leisure Class. Berkeley:
University of California Press.
Marjanovi, V. (2007). Plati da se rugam. Feral Tribune, veljaa 2007. (Pregledano 16.
sijenja 2012.) http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_tisak.tpl?IdLangua
ge=7&NrIssue=1118&NrSection=1&NrArticle=15416.
Mieti, Rogi i Zimmerman, (2006). Kua pokraj mora. Povremeno stanovanje na
hrvatskoj obali. Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
Marinovi-Uzelac, A. (2001). Prostorno planiranje. Zagreb: Dom i svijet.
NN, 110/07.
NN, 64/08; 67/09.
Ostrom, E. (2011). Governing the Commons: The Evolution of Institutions for Collective
Action. Cambridge: Cambridge University Press.
Poljanec-Bori, S. (1989). The Symbolics of Second Homes. Problems of Tourism, 12
(1):25-37.
Poljanec-Bori, S. (2004). Privatizacija hrvatske hotelske industrije: reforma i anomija.
Drutvena istraivanja, 13 (1-2):27-49.
Poljanec-Bori, S. (2007). Od paradoksalne modernizacije do samoupravne postmo-
dernizacije (Rasprava o suvremenom razvoju hrvatskog drutva). Drutvena
istraivanja 16 (3):359-378.
81
Zbornik.indb 81 6.7.2012. 17:31:48

Saa Poljanec-Bori
Poljanec-Bori, S. (2008). Razvoj Vukovarsko-srijemske upanije u svjetlu socioeko-

nomske tipologije endogenog razvitka u Hrvatskoj. Drutvena istraivanja 17
(1-2):3-26.
Przeworski, A. (2003). States and Markets: A Primer in Political Economy. Cambridge:
Cambridge University Press.
Rai, D. i Aralica, Z. (2007). Regionalne razlike u Hrvatskoj: pokazatelji ekonomske
razvijenosti upanija, u: Horvat, Vedran (Prir.). Forumi o regionalizaciji i odri-
vom ivljenju (str. 153-165). Zagreb: Fondacija Heinrich Bll.
Rogi, I. (1990). Stanovati i biti: rasprave iz sociologije stanovanja. Zagreb: Socioloko
drutvo Hrvatske.
Rogi, I. (2000). Tehnika i samostalnost. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Sassen, S. (2000). Cities in a World Economy. London: Pine Forge Press.
Sassen, S. (2008). Neither Global nor National: Novel Assemblages of Territory,
Authority and Rights. Ethics and Global Politics 1 (1-2):61-79.
Stiglitz, J. (2000). Economics of the Public Sector. New York and London: W. W.
Norton & Company, Inc.
tulhofer, A. (1998). Krivudava staza hrvatske privatizacije. U: Rogi I. i Zeman Z.
(Ur.). Privatizacija i modernizacija (str. 163-179). Zagreb: Institut drutvenih
znanosti Ivo Pilar.
Vedres, B. i Csig, P. (1997). Negotiating the End of Transition: A Network Approach
to Local Action in Political Discourse Dynamics, Hungary 1997, Paper prepared
for the course Social Network Analysis of Duncan Watts.
World Bank (2002). Transition the First Ten Years, Analysis and Lessons for Eastern
Europe and the Former Soviet Union. Washington, DC: IBRD/WB.
ivi, D. i Pokos, N. (2005). Odabrani sociodemografski indikatori razvijenosti
Hrvatske i upanija. Revija za sociologiju, 36 (3-4):207-224.
upanov, J. (2001). Industrijalizirajua i dezindustrijalizirajua elita u Hrvatskoj u
drugoj polovici 20. stoljea, u: engi Drago i Rogi Ivan (Ur.). Upravljake elite i
modernizacija (str. 11-37). Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/91213/Kvadrat-stana-kod-Hota-za-osam-i-pol-
tisuca-eura.html) (17. sijenja 2012.)
http://www.index.hr/sport/clanak/grade-se-dvorane-za-svjetsko-rukometno-prven-
stvo-2009/337017.aspx) (17. sijenja 2012.)
http://www.forum.hr/showthread.php?t=365911 (14. sijenja, 2012.)
http://dalje.com/hr-hrvatska/vlada-zbog-ilegalnih-vila-gusi-medvednicu/163189 (14.
sijenja, 2012.)
http://www.personal.ceu.hu/staff/Balazs_Vedres/papers/vedres.csigo.discourse.pdf.
(Pregledano 10. prosinca 2011.)
http://www.journalofdemocracy.org/articles/gratis/Carothers-13-1.pdf. (Pregledano 15.
sijenja 2012.)
82
Zbornik.indb 82 6.7.2012. 17:31:48

Prof. dr. sc. Ljubinko Pui
Filozofski fakultet, Odsek za sociologiju, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija
e-mail: pusic@eunet.rs
Rasprodaja gradova u Srbiji kao posledica drutvenih

promena u prostoru
1. Uvod
Ukoliko drutvene promene razumevamo kao proces u kojem se uspo-
stavljaju novi oblici drutvenih odnosa izmeu pojedinaca i/ili drutvenih
grupa, u odreenom vremenskom periodu (Lazi, 2008.:3), tada je prirodno
da i u onome to hoemo da vidimo kao promene u prostoru iitavamo ta-
kav sled stvari. U ovom trenutku mi smo se odluili da posmatramo promene
koje su nastale na/u prostoru Srbije tokom vremena svakovrsne tranzicije, a
u odnosu na aktere koji determiniu te procese. Upravo stoga ini se da ima
smisla podseanje na teorijsko-metodoloku mogunost propitivanja prome-
na u odnosu na veliinu struktura koje se posmatraju. Ako bi bila re o po-
reenju izmeu irih prostora/regija koje su tokom minulog dvodecenijskog
perioda bile obuhvaene ovim procesom, tada bi se svakako radilo o tako-
zvanim krupnim drutvenim strukturama. Kako su, meutim, komparativna
istraivanja o problemima aktera drutvenih promena u prostoru, a u odnosu
na regiju dojueranjeg politikog istoka Evrope deficitarna, to radije ostaje-
mo na nacionalnom, makro nivou, sa otvorenim mogunostima poreenja
studija sluaja; Srbije i Hrvatske, na primer.1
Kada je re o promenama koje su nastale na prostorima zahvaenim slo-
enom drutvenom tranzicijom na prostorima dojueranjeg politikog istoka
Evrope, onda ta slika promena nikako nije homogena. Ona se razlikuje na
mnogo naina, upravo onoliko koliko su se razlikovala drutva u periodima
dravnog socijalizma. Slika drutvene zbilje u Istonoj Nemakoj, Bugarskoj,
Srbiji ili Hrvatskoj, na primer, nikako nije bila istovetna. Ono to predstavlja
najmanji zajedniki imenilac u svim ovim sredinama jeste da je re o temelj-
1
O tekoama poreenja transformacije gradova u tranzicijskom periodu na reenim prostorima moda
najbolje govori jedan od najvie citiranih naslova na ovu temu (Andrusz at al., 1996.), gde su analizom
obuhvaene samo drave lanice ranijeg Sovjetskog bloka.
83
Zbornik.indb 83 6.7.2012. 17:31:48

Ljubinko Pui
nim promenama sistema, a ne o promenama u sistemu. Kako se, istorijski

gledano, takve promene ne deavaju esto, nije se moglo ni oekivati da
strukturne drutvene promene budu modifikacija stanja koje je tranziciji pret-
hodilo. Ono to je, meutim, demontiralo teorijsku pretpostavku da su ove
promene radikalne, videlo se u pojedinim tranzicijskim sredinama poput, na
primer, Srbije. Zapravo, bio je to pokuaj restrukturiranja zateenih oblika
drutvene stvarnosti na nain koji je, sad se to vidi, imao sve karakteristike
nemogueg projekta, odnosno zadatak da se obavi prividna konverzija no-
silaca svih obeleja moi. Kada se jedan sistem sasvim jasno uruava, ta je
prirodnije nego da takvu drutvenu promenu prati promena sistema vredno-
sti, promena aktera i promena prakse. Pojam tranzicije u svojoj vieznano-
sti esto je korien kao svojevrsni alibi za mnoge promene vrednosti koje
su nastupile. Svoj prilog tome dala je i sociologija koja je uoila da je re o
takvoj vrsti promena koje bi se mogle uporediti sa onim koje su obeleile
svet tokom 19. veka, kad su mnogi drutveni procesi dobijali nova znaenja
i sadraj. Ovde je re o mezo, a ne globalnom nivou promena, s obzirom da
su bile ograniene na pojedine drave, u ovom sluaju one koje su izale iz
ruevina viedecenijskog socijalistiko-komunistikog projekta. Istina, pone-
kad se moglo uiniti kao da se u ovim tranzicijskim promenama oliavaju one
od pre vie od jednog veka; bar kad je re o novoj fazi (nekontrolisane) ur-
banizacije i kompletne razgradnje koncepta o usklaenoj mrei naselja. Kao
rezultat te urbane implozije kapitala, ubrzala se migracija na liniji selo-grad,
gradovi su se naglo uveavali, velika seoska podruja su deindustrijalizovana
i razlike izmeu sela i grada dole su do veeg izraaja, pri emu se mislilo
na efekte industrijske revolucije (Tili, 1997.:20). Gree, meutim, oni koji
proces drutvenih promena razumevaju uvek kao nesumnjivo progresivan,
odnosno takvim da akteri, ak i oni mimo ije volje se promene deavaju,
u njima prevashodno vide drutveni napredak. Otud nije u pravu ni . Tili
kad negira da nagla drutvena promena stvara optu napetost, koja sa svoje
strane donosi alternativne forme besporetka kao funkciju raspoloivih izlaza
(Tili, 1997.:24). Istina, besporedak ne mora da znai bezuslovnu pojavu itave
lepeza patolokih pojava, ali dovodi do takvih drutvenih poremeaja iz kojih
one mogu veoma lako da proizau. Dovoljno je samo da uoimo recentno
stanje kleptokratije i korumpirane drave, pa da se nagla tranzicija u Srbiji
oznai kao besporedak. U sluaju za koji smo mi zainteresovani, tranzicija
predstavlja zaista naglu promenu poretka i njena autarhinost jeste osnova za
besporedak i posledinu proizvodnju mnogih drutvenih anomija; svakako i
za one vrste poremeaja koje se oituju u prostoru. Dovoljno je samo da se
uoi kako je iz faze planskog drutvo prelo u fazu politikog kapitalizma i
84
Zbornik.indb 84 6.7.2012. 17:31:48

Rasprodaja gradova u Srbiji kao posledica drutvenih promena u prostoru
takozvanog trinog urbanizma, pa da se shvati sva pomeanost ideja, kon-

cepata, prakse i akcije.
Potpuno razumevanje karaktera drutvenih promena koje su na delu u ur-
banim podrujima u Srbiji, podrazumeva poznavanje optih teorijskih postav-
ki drutvenih promena, drutvenog razvoja i drutvenih sukoba, tako da se
na tom nivou neemo zadravati. Na ovom mestu nas interesuje drugi, mezo
nivo posmatranja drutvene urbane stvarnosti, onaj eksplorativni. Takoe se
podrazumeva da je onaj prvi, deskriptivni nivo, neizbean za identifikaciju
problema urbanog razvoja i prepoznavanje drutvenih aktera u urbanom pro-
storu, ve apsolviran. Recimo to i jednostavnije: ko jo danas nije prepoznao
da su nai gradovi postali najtraenija roba za one koji su postali posednici
moi, svejedno da li je re o ekonomskoj, politikoj ili udruenoj moi? Stvari
se isuvie dobro vide golim okom da bi neka posebno usmerena socioloka
deskripcija to bolje uradila od laike predstave. Ko jo ne vidi do koje mere je
grad postao medij uz pomo kog se vlada? Ko jo nije prepoznao da je grad
najefikasnija, najsloenija i istovremeno najprofitabilnija ekonomska maina?2
Naravno, kao dokaz ovoga postoji obilje literature, i, konano, istorijska prak-
sa. Grad je oduvek bio mesto svakovrsnog ekonomskog postignua naroda i,
u krajnjem, civilizacija. Istovremeno, grad je oduvek bio polje manifestacija
drutvenih aktera koji su, budui subjektom, pokuavali da ostvare svoje
pravo na grad.
2. Novi drutveni uslovi, pojava novih i uloga starih

drutvenih aktera
ini nam se sasvim prihvatljivim da se sistem unutar kog se posmatraju
akteri drutvenih promena u prostoru Srbije oznai kao politiki kapitalizam,
bez obzira na neto drugaiji kontekst unutar kog ga je svojevremeno promo-
visao M. Veber (Max Weber). U naem sluaju politiki kapitalizam vidimo
kao sistem koji je jo uvek u fazi oblikovanja i koji ima nekoliko talasa. Prvi se
deava u vreme samih poetaka tranzicije ranih devedesetih godina prolog
veka kada ovakvo delovanje politikih kapitalista ima sva obeleja delova-
nja mafije. Pratei ovu pojavu, S. Vujovi je odavno konstatovao kako su u
Beogradu prostorne posledice delovanja mafije, klijentelizma i korupcije vi-
estruko negativne. Na ove pojave nisu bili imuni ni pojedini nosioci vlasti na
republikom, gradskom i optinskom nivou koji su brinuli o graevinskom
2
Setiemo se do koje mere je ovu vezu detaljno obrazloila D. Dejkobs (Jane Jacobs) u svojoj studiji
Gradovi i ekonomsko bogatstvo nacija (Dejkobs, 2010.).
85
Zbornik.indb 85 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
zemljitu, stambenom fondu, poslovnom prostoru, urbanizmu, arhitekturi,

davanju razliitih dozvola itd. (Vujovi, 2003.:144). Dakle, to je vreme kada su
pojedinici svoju mo kapitalizovali (i) dobijanjem najekskluzivnijih gradskih
lokacija; jasno, uz odgovarajuu i neproknjienu materijalnu naknadu, kao i
uz svesrdnu pomo pojedinih aktera u drutvenim promenama u prostoru
koje prepoznajemo kao strunjake, odnosno urbaniste.
Drugi talas politikog kapitalizma zapoeo je nakon revolucionarnih
promena poetkom milenijuma i jo uvek traje. Kako? Na dva naina. Najvei
broj aktera iz prvog talasa uspeo je da se snae i da u deklarativno pro-
demokratskoj vlasti pronae nove ili novo-stare partnere (takoe posednike
politike moi), koji su im omoguili trajanje uz ponovne diskontne uslove
za zaposedanje najpovoljnijih gradskih lokacija za poslovne, trgovake, stam-
bene, servisne ili kakve druge namene. Sada u ovom poslu uestvuje znatno
vei broj aktera nego u prvom talasu jer se povremenom smenom partija i
stranaka koje uestvuju u vlasti, njihov broj umnoava. Na politikoj sceni
Srbije nema nijedne politike stranke ili partije u ijim redovima se ne nalaze
pripadnici prvog talasa politikog kapitalizma, oni koji odranije znaju kako
se, zarad linih interesa, kapitalizuje grad. Dodatno, znatno je vei broj aktera
na odravanju politikog kapitalizma u Srbiji koji, zahvaljujui svojoj trenutno
oportunoj politikoj poziciji, kao kupci uestvuju u neometanoj diskontnoj
rasprodaji grada. Sledeu grupu novih grupnih aktera predstavljaju same poli-
tike partije i stranke u Srbiji. Sve do jedne, u procesu privatizacije dojuera-
nje drutvene imovine, postale su vlasnici elitnih poslovnih i rezidencijalnih
prostora za svoje potrebe. Upravo privatizacijom drutvene imovine ovi akteri
su pokazali do koje mere je odsustvo morala nova vrednost koju promoviu.
Nalazimo da je najplodotvorniji put u razumevanju funkcionisanja urbane
problematike, pogotovo u sredinama sa dinaminim drutvenim promenama,
dakle i u Srbiji, onaj koji ukazuje na delovanje drutvenih aktera koji u tim
procesima transformacija manje ili vie aktivno uestvuju. Na tom tragu sledi-
mo sistemski pristup obnovi urbane sociologije M. Basana (Michel Bassand)
i opredeljujemo se za praenje sleda ideja koje se odnose upravo na aktere u
urbanoj stvarnosti (Basan, 2001.).
I pored toga to se u Srbiji u poslednjih dvadesetak godina dogodila pre-
kompozicija aktera u kompletnom drutvenom ivotu i s tim u vezi umnoio
broj interesnih grupa koje su zainteresovane za promene u prostoru, nalazi-
mo da je podela na etiri grupe aktera, onako kako tome pristupa M. Basan,
sasvim delotvorna: (a) strunjaci za prostor: arhitekte, urbanisti, inenjeri, itd.,
(b) ekonomski akteri, (c) politiki akteri i (d) stanovnici, korisnici i graani.
Dakle, rei e Basan, procesima urbane stvarnosti upravljaju akteri od kojih
86
Zbornik.indb 86 6.7.2012. 17:31:49

neki upravljaju, drugi se opiru i osporavaju, a to jo jednom znai da je ur-

bana stvarnost veoma konfliktna... Kad kaemo da akter zauzima odreeni
poloaj, on je oigledno obeleen tipom drutva... Svaki tip drutva, kao i
svaki tip urbanog, sadri sitem hijerarhizovanih aktera u smislu moi. Svakom
sistemu odgovara jedna struktura moi. To je sutinski parametar urbane so-
ciologije (Basan, 2001.:347.).
Nau posebnu panju ovom prilikom zavreuje prva grupa aktera, odno-
sno strunjaci za prostor ili, kako ih jo moemo nazvati, oni koji su zadueni
za institucionalnu proizvodnju prostora. Ovaj izraz nam se ini primerenim
ve i zbog toga to je re o delatnosti i delatnicima koji manje ili vie mogu da
funkcioniu unutar pravno definisanog sistema, sa ulogama koje su na neki
nain (pred)odreene. Ono to ih stavlja u prvi plan naeg interesovanja jeste
injenica da je gradski prostor, u skladu na novonastalom floskulom o tri-
nom urbanizmu, zadobio nova znaenja, oblike i funkcije, te postao sastavni
deo novog partijskog kapitalizma upravo zahvaljujui njihovom delovanju.
Ponaanje politikih, ekonomskih i aktera u institucionalnoj proizvodnji
prostora (strunjaci za gradsko planiranje) u postsocijalistikoj transforma-
ciji drutva ima sve intencije odravanja statusa quo u odnosu na zauzete
pozicije moi. Naime, najvei broj onih koji se mogu okarakterisati kao no-
sioci moi, zaradio je tu osobinu u predkapitalistikom drutvu. U sluaju
srpskog drutva, gde su promene bile palijativne, mimikrine, nedosledne i
selektivne, takvo generalno odvijanje imalo je za posledicu i pervertirane pro-
mene koje su se manifestovale na urbanom tkivu drutva. Upravo drutvenim
promenama koje su se dogodile i traju, evo, ve gotovo dve decenije, potvr-
dilo se pravilo da je grad najreprezentativniji otisak drutva u prostoru. ta
to znai? Sva drutvena postignua, ali i sve drutvene anomalije upravo na
tkivu grada vrlo jasno se itaju. Istovremeno, grad predstavlja proizvoaa
i akceleratora mnogih drutvenih procesa, te nije fraza kada se kae da ono
to se nije dogodilo u gradu, kao da se nije dogodilo ni u drutvu.
No, da vidimo dve stvari koje nam mogu pomoi da razumemo kako su se
to ovi akteri nali na poziciji upravljaa drutvenim promenama u prostoru.
Prvo, ko su uopte (dananji) urbanisti i drugo, kako su se oni snali u ovom
celokupnom procesu drutvenog probraaja koji je nastupio u Srbiji u posled-
nje dve decenije? Valja se na ovom mestu podsetiti da su mnogi, koji su se
bavili promiljanjem uloge pojedinih aktera u oblikovanju prostora, upravo
imali na umu one koji institucionalno proizvode grad. Svakako ovde nije re
samo o urbanistima koji su nam danas pred oima, nego o temi koja odraa-
va najire drutveno interesovanje i analitiko promiljanje od strane onih koji
se, poput sociologa, bave kritikim propitivanjem drutvenog delanja.
87
Zbornik.indb 87 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
Uvek i pre svega baviti se gradom, imati mogunost da se predlau, orga-

nizuju i doivljavaju realizacije, znailo je biti u neposrednoj blizini onih koji
su imali mo. Politiku, ekonomsku, religijsku; pojedinanu ili sve zajedno,
svejedno. To naelo, da je urbanista odreena vrsta servisa vlasnika
vladajueg drutvenog okruenja, nepromenljivo je. Otud i danas pojedini
i povremeni napori da se pokae odvojenost urbaniste od sudbine koja je
data drutvenim okolnostima, u konanom postaju utopijski. Utopijski moe
da zvui i verovanje da se u zemljama sa nekonsolidovanom demokratijom,
poput Srbije, drutvo nalazi ispred onih koji poseduju mo, te da je na taj
nain drutvena uloga urbanista jasno odreena. To da samo naoruan str-
pljenjem urbanist moe imati uspjeha u svom djelovanju, koje esto ostaje ne-
vidljivo, stoga i nepriznato, jer je njegov naruilac Drutvo, a ne vie Vladar
(Marinovi-Uzelac, 1986.:59) predstavlja verovanje koje radije ostavljamo ne-
kim istorijskim trenucima i, moda, idealnom tipu drutva koje, kao to zna-
mo, ne postoji. ini se da kao konstanta stoji istina da urbanist kao graditelj
grada ne posjeduje samostalnu ulogu, jer je zavistan u odluivanju od onih
to stoje administrativno iznad njega, politiara i ekonomista, i daju drugi
smisao njegovim zamislima (Supek, 1987.:13). Oduvek se posao urbanista
odvijao u procepu izmeu zadovoljstva naruioca i sopstvenog oseanja da
prostor treba artikulisati na odreen nain. Razume se, definicija naruioca
(takoe aktera drutvenih promena u prostoru) moe biti veoma razliita, jer
se kree u rasponu od nosilaca politike i ekonomske moi, preko investitora,
i preduzimaa, po sve do do samih korisnika, odnosno graana. To je ujedno
i redosled mogunosti uticaja na karakter urbanistikog posla i krajnje rezul-
tate urbanizma. Nije se, meutim, teko sloiti da grad i samo gradsko dru-
tvo bolje funkcioniu ukoliko je prostor oblikovan tako da zadovolji poglede
i vrednosti graana, a ne onih koji sa grupnih pozicija imaju ekonomske ili
politike (a najee spregnute) interese ili je pak oblikovan tako da zadovolji
aspiracije samih urbanista. Ukoliko je tano da je urbanistika delatnost u
najveem delu svog istorijskog trajanja imala istinske probleme da prilikom
artikulisanja prostora prepozna opti interes ili graanina, tada se ni u
sadanjem vremenu trinog urbanizma, to ne moe oekivati. Da bismo
bolje razumeli ovu nemogunost, neophodno je da jasno prepoznamo sistem
dominantnih drutvenih vrednosti unutar kojih se oblikuje delatnost urba-
nizma i unutar kojih se profilie profesionalni karakter samog urbaniste. Pri
tome, ono to oteava ovakvu analizu je injenica da lini vrednosni sistem,
koji predstavlja unutranje polazite urbaniste kao kreativnog stvaraoca, sa
jedne strane i drutveni vrednosni okvir u kome se oblikovao urbanizam, sa
druge strane, esto mogu da budu u sukobu. Ono to, meutim, pojedno-
88
Zbornik.indb 88 6.7.2012. 17:31:49

stavljuje teorijski okvir za ovakvu analizu je injenica da vrednosno neutral-

ni urbanizam ne postoji; kao to ne postoji socijalna jednakost u prostoru.
Jedino jo naivni politiki aktivisti i pojedini urbanisti-planeri pokuavaju da
u verovanju o prostoru kao ekonomski neutralnoj kategoriji, nau dodatni
smisao svog drutvenog angaovanja. Ako se tome dodaju i itavi spletovi
vrednosnih sistema koji oblikuju odreene drutvene grupe, jasno je da se
pred urbanizam postavlja prevelik i praktino neostvariv zadatak zadovoljiti
opte i pojedinane interese i pri tome ne naruiti izgraene vrednosne siste-
me (Pui, 1997.:362). Ono to je ipak mogue zadovoljiti, to je izgraivanje
odreene politike kulture planiranja.
Preduslov za dostizanje odreenog nivoa politike kulture planiranja je
otvoren tip drutva i demokratizacija javnih poslova u koji svakako spada
i urbanizam (Cullingworth, 1993.). Upravo ovo se u Srbiji nije dogodilo i
zbog toga je urbanizam skliznuo u jeftino koketiranje s trinim zahtevima.
A trite se, kao i u svakoj istorijski poznatoj epizodi restauracije kapitaliz-
ma, ponaa po poznatom principu da grad planira onaj ko plaa. U takvim
okolnostima nema mesta za mit o ivotu koji usmerava tehnokratija. Mo i
interesi grade grad i usmeravaju njegov ivot. I veina odluka od kojih zavise
urbani(stiki) pravci razvoja, formiraju se po principu ko plaa taj i odluuje.
Ogoljavanje tehnokratskih poluga kojima se upravlja razvoj drutva moe da
ide ak dotle da se ustvrdi kako ne postoje neutralni eksperti spremni da
iskau drugaiju viziju od one koja je upravljena novcem (Pui, 1997.:262).
Jesu li urbanisti u Srbiji u stanju da izrade takvu metodologiju planiranja koja
e pomiriti zahteve za racionalnou i pluralizmom gradskih potreba? Kako
znamo da ne postoji vrednosno neutralna ljudska aktivnost, tako ni urbano
planiranje nije mogue van moralnih nazora koji upravljaju modelom akcije.
Izreka nastala u kapitalizmu da se grad pravi za onog ko plaa raun moda
najreitije govori o ogranienjima koja se pred urbaniste postavljaju. Realnost
takve prakse prevazilazi znaaj tipa drutvenog sistema. Reeno pravilo
vai u praksi svih drutvenih sistema. Onaj koji plaa raun ne mora biti
privatna korporacija ve to moe biti drava, lokalna vlast, pa ak i domi-
nantna politika snaga, sve do partije na vlasti. Svi ovi naruioci poznati su u
naoj praksi i urbanisti su se ravnali prema njihovim zahtevima, tek tu i tamo
usmeravajui njihove ideje ka neemu to je moglo da ima prizvuk opteg in-
teresa. Idilina slika o vanoj ulozi urbanista nestala je sa nestankom koman-
dne politike i raspadom jedne jedine politike partije kao centralnog mesta
odluivanja. Ne smemo smetnuti sa uma (mada slutim da nisu ba retki oni
koji bi olako odbacili ovu injenicu kao nebitnu) da su direktori urbanistikih
zavoda u svim gradovima u Jugoslaviji do njenog raspada, listom bili lanovi
89
Zbornik.indb 89 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
jedine vladajue partije, odnosno Saveza komunista. Svako je uvek imao svog
formalnog gazdu i to je takoe istorijsko pravilo, ma ta mislili o tome. Kada
R. Pejser (Richard B. Peiser), profesor sa Harvarda, postavlja pitanje o tome ko
planira Ameriku mi, ustvari, dobijamo odgovor koji bismo mogli da koristimo
i kao objanjenje za situaciju u naoj sredini. Ni traga od onih slika pedesetih
ili ezdesetih godina kada je ovo bilo atraktivno zanimanje. ta se dogodilo
s revnou urbanistike misije? Da li se ona izgubila zbog toga to urbanisti
imaju manje uticaja nego graditelji? Urbanisti vie ne veruju u svoju profesiju.
Oni su izgubili osobinu koja ih je primarno privukla ka planiranju, te su po-
stali nadglasani od strane onih koji su ih uili da se dobre fizike promene
deavaju samo kroz prilagoavanje politikim i ekonomskim institucijama.
Urbanisti su izgubili svoje mesto zbog toga to su izgubili iluzije. Oni su otkri-
li da planiranje nema veliki uticaj na izgraivanje Amerike, kako su verovali
da ima. Bez obzira na snagu koju su urbanisti imali, odluivanje o tome ta,
kako i gde graditi imali su preduzimai. Oni su trasirali ulice i upravljali arhi-
tektima koji su oblikovali javne prostore, trgovake centre, poslovne prostore
kao i sva mesta gde se ljudi okupljaju. Dakle, realizatori ili preduzimai su ti
koji su, radei u okvirima postojeih politikih i ekonomskih institucija, pla-
nirali i konano izgradili Ameriku. I na kraju, ko planira Ameriku? Urbanisti
nikada nisu imali takvu snagu koja bi im omoguila i dominantan uticaj na
sferu izgradnje. Oni su bili gurnuti u situaciju onih koji reaguju na inicijative
drugih, pre nego da sami budu u akciji. Urbanisti imaju istorijsku priliku da
poveaju efekte svoje profesije i samim tim uticaj na izgraivanje prostora.
Da li e oni to uraditi, zavisi od toga da li e biti u stanju da ponovo otkriju
pozitivne tradicije u urbanizmu koje su bile prve vodilje mnogih od njih.
Urbanisti moraju da ojaaju svoj uticaj na izgled amerikih gradova, ali isto-
vremeno, da bi ostvarili svoje ciljeve, moraju da sarauju sa onima koji imaju
mogunosti da prostor izgrauju. Na pitanje ko planira Ameriku L. Vingo
(Lowdon Wingo) je odgovorio: Ko je odgovoran za to to se gasi Amerika?
Niko (Peiser, 1990.).
Nakon politikih promena 2000. godine, zajedno sa juriom na zauzimanje
elnih upravljakih funkcija u javnim preduzeima, za politike stranke koje
su participirale u vlasti od posebnog interesa su bili urbanistiki zavodi, za-
vodi za izgradnju grada i komplementarna administrativna mesta u lokalnim
organima upravljanja. Pozicija direktora ovih ustanova znaila je obezbee-
nje najdirektnijeg puta za realizaciju grupnih interesa posednika ekonomske
moi koji su bili u vezi sa pojedinim strankama. To je ujedno bio i okvir
unutar kog su se deavala sva prilagoavanja novim drutvenim uslovima. A
ta je bilo sa strunjacima za urbano planiranje i urbanistiko projektovanje?
90
Zbornik.indb 90 6.7.2012. 17:31:49

Metodologije planiranja pratile su, koliko su mogle, zahteve politiki nekon-

solidovanog vremena. Pokuavajui da nau svoj put izmeu prakse koju su
gradili godinama i izazova koje nisu razumeli, jer ih niko na to nije pripre-
mao, priklonili su se preduzimakom urbanizmu.3 Oni kao da su time javno
saoptili da rasprodaja gradova moe da pone. ta je bilo sa institutom op-
teg ili javnog interesa? Gde su se oni izgubili? Jer, setiemo se, nekad je to
predstavljalo jednu od bitnih stratekih uporita institucionalne proizvodnje
prostora, kojom se obezbeivalo to da ne moe svako i prema svojim mogu-
nostima ili steenoj moi da upravlja, izgrauje i koristi prostor. Sa institutom
javnog ili opteg interesa, kada je re o prostoru, desilo se isto to desilo u
celini institucionalno proizvedenog drutvenog ivota: svela se na sporadinu
parolu. U Zakonu o planiranju i izgradnji (ZPI) ovi vani pojmovi nisu de-
finisani ve se javni interes vezuje iskljuivo za javnu svojinu i graevinsko
zemljite, zatitu postojee i druge komunalne infrastrukture, zatitu kultur-
nih dobara i zatitu ivotne sredine, a opti interes je ostavljen za ulice,
parkove i slino. U drugom, za ovu materiju vanom dokumentu, Pravilniku
o sadrini, nainu i postupku izrade planskih dokumenata (PPD), pojam
javnog vezuje se za nedefinisane potrebe, namene i funkcije, dok je
javni interes potpuno nedefinisan i odnosi se iskljuivo na odbranu i zatitu
od elementarnih nepogoda i odbranu zemlje.
Uloga urbanista u preduzetnikom urbanizmu kanalisana je drutvenom
preraspodelom urbane moi koja je, kao to smo videli, oblikovana u sferi
ekonomije i politike tranzicijskog tipa, to e rei u pervertiranoj vezi eko-
nomskog liberalizma i partijske autarhije. U svemu tome, grad je postao cilj a
urbanisti na neki nain legalni posrednici da se do preduzetniki shvaenog
grada lake doe. Pri svemu tome nae strune aktere ne treba da brine
ona pojava kriminalizacije drutva koja je proizvedena zahvaljujui rasprodaji
grada jer je njihova uloga institucionalno podrana. U praksi su veoma retki
sluajevi da se urbanistiki planovi dovedu u pitanje jer se ispostavlja da niko
mimo urbanista samih ne propituje njihove namere i urbanistike proizvode.
Institut javnog uvida u urbanistike planove, premda zakonom predvien,
predstavlja tek formalnost za koju urbanisti mnogo ne mare jer su mogunosti
3
Setiemo se da u Srbiji zapravo i nije bilo istinski kolovanih urbanista. Bilo je arhitekata koji su se
sticajem okolnosti nali u firmama koje su se bavile institucionalnom proizvodnjom prostora, te su uili
uz rad. Pri tome ne mislimo na onaj deo obrazovanja koji se odnosio na urbanistiki dizajn i sve ono to
je povezano sa tehnikom ili pak kreativnom stranom urbanizma. Obrazovanje urbanista kao modernih
drutvenih poslenika, ovde je potpuno izostalo. Dok se praksa urbanizma kao par excellence drutvene
discipline u svetu ve uveliko odvijala i razvijala, kod nas je ona u akademskom sistemu, pa samim tim
i u praksi, ostala gotovo nepoznata.
91
Zbornik.indb 91 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
korekcija zaista minimalne. Tek kada se graanstvo u vidu organizovane inte-

resne grupe pojavi kao potencijalno moan lokalni akter, mogue je oekivati
da se ideje urbanista dovedu u pitanje, odnosno da se pristupi reviziji. Takvi
urbani pokreti kod nas gotovo da nisu poznati i pre predstavljaju izuzetke
nego pravilo. Poznat je, recimo graanski aktivizam i traenje svog prava
na grad u sluaju Petog parka na Zvezdari u Beogradu, kada su graani,
nakon tri godine borbe, 2008. uspeli da promene postojei regulacioni plan i
da na za njih vanoj gradskoj parceli povrate zelenu povrinu. Slian je sluaj
lokalne organizacije Almaani (re je o Almakom kraju, starom delu Novog
Sada), iji su aktivisti uspeli da sauvaju deo tradiocionalne urbane matrice
svog naselja od urbanistiki pogreno shvaene urbane obnove. Ovakvi pri-
meri, meutim, veoma su udaljeni od istinskih graanskih akcija koje bi bile
usmerene na kontrolu rada urbanista.
I pored saznanja o svim vrstama nesolidnosti drave, lokalne samouprave i
aktera objedinjenih u grupi strunjaka, nai graani su ipak zainteresovani da
uestvuju u procesima koji se tiu planiranja, izgradnje i upravljanja gradom.
U istraivanju o urbanoj kulturi u gradovima u Vojvodini pitanje preferenci i
mogunosti za participaciju u procesima odluivanja smatrano je jednim od
obeleja zrelosti graanskog drutva.4
3. Uloga graana u procesima drutvenih promena u prostoru

Participacija graana u procesima planiranja i prostornog oblikovanja gra-
dova veoma je vaan iskaz urbane kulture, s jedne, i procesa demokratskog
korienja grada, s druge strane. Poznato je da praksa komuniciranja graa-
na sa onima koji su u posedu instrumenata za upravljanje gradom (u sferi do-
noenja politikih odluka, kao i u oblasti urbanog planiranja) kod nas nema
tradiciju ili pak nije dovoljno transparetna. Otud je interesantno pogledati
kakvo iskustvo imaju graani u procesima donoenja odluka u sferi osmilja-
vanja urbanog lika grada. Graani naih gradova nisu odve zainteresovani
da u ovakvim procesima neposredno uestvuju. Potpunu spremnost izraa-
va 29% Somboraca, 22,9% Novosaana i 17,1% Subotiana. Gotovo najvee
uee odgovora odnosi se na stav da graani o tome uopte ne razmiljaju
ili nisu uopte zainteresovani. Zbirno, najvee uee ovako neafirmativnog
stava u odnosu na proces participacije je u Subotici (66,5%), Novom Sadu
(45%) i Somboru (40,7%). Urbanisti i lokalna samouprava nikako ne mogu
4
Istraivanje je sprovedeno na viestruko stratifikovanom uzorku, na 1.460 ispitanika u Novom Sadu,
Subotici i Somboru.
92
Zbornik.indb 92 6.7.2012. 17:31:49

biti zadovoljni ovakvim stavom svojih sugraana. Meutim, ovakvi stavovi

sasvim su u skladu sa odgovorima dobijenim na sledee pitanje: U kom vidu
su graani uestvovali u planiranju razvoja grada? U svakom pojedinanom
gradu vie od tri etvrtine graana nikada i ni na koji nain nije uestvovalo u
planiranju razvoja svoga grada, ak ni na zborovima graana ili na javnom
predstavljanju planova. Oevidno je da u smislu akcionih programa koji se
moraju preduzimati na lokalnom nivou, kako bi se obezbedilo da javnost kao
naelo demokratskog drutva postane izvrna injenica, gradske vlasti mo-
raju uloiti nove i drugaije napore da se takva participacija osmisli i postane
deo normalne prakse. Iskustva sredina sa razvijenom demokratskom prak-
som, ali i onom koja se odnosi na sferu urbanog planiranja i funkcionisanja
urbane politike, govore da su upravo ovo procesi koji obezbeuju izgradnju
urbane kulture, a samim tim i urbanu odrivost.
Drutveno-prostorni sistem organizovanja graana kod nas, putem pozna-
tih mesnih zajednica, oevidno ne ispunjava zamiljeni zadatak da one budu
osnovne prostorne, drutvene i planerske jedinice. Posmatrano kroz oblike
participacije graana u procesima planiranja grada, to se potvruje injeni-
com da preko 30% graana smatra da mesne zajednice nemaju u svemu tome
nikakav doprinos, a da preko 35% graana nikada o tome nije razmiljalo.
Ko je prema miljenju graana odgovoran za izgled grada u kome ive?
Ako smo videli da vie od treine ispitanika nije zadovoljno urbanim razvo-
jem grada, tada bi se moglo oekivati da su graani spremni da pronau ad-
resu za takvo stanje. Gotovo jedinstven stav u sva tri grada (oko 60%) je da
su graani zajedno sa strunjacima najodgovorniji za izgled svog grada. Nije
mogue utvrditi koliko ko u toj krivici uestvuje, s obzirom da su u pojedi-
nanim odgovorima (odgovornost samo graana ili samo strunjaka) nji-
hova uea veoma mala. Moe se smatrati da graani gradske vlasti ne pre-
poznaju kao one koji su najodgovorniji za izgled grada; u proseku tek 16,1%
deli takvo miljenje. Ovo je odgovor sa dvostrukim moguim znaenjem: da
nisu odgovorni zato to se grad ne razvija u oekivanom smeru ili da nisu
odgovorni zbog toga to se grad razvija tako kako se razvija. Oekivalo bi se
da strunjaci imaju znatno vei uticaj na to kako se artikulie urbani razvoj
grada. Neprepoznavanje drave kao partnera u kreiranju urbanog razvoja
grada moglo bi se razumeti i kao neprepoznavanje drave kao istinskog ok-
vira unutar kog se odvija drutvena zbilja. To bi mogao da bude i refleks na
uruena znaenja drave u minulom periodu. Meutim, to bi moglo da znai i
veliku odgovornost za lokalne vlasti, od kojih se oekuje da preuzmu znatno
vie odgovornosti u organizovanju i sprovoenju urbane politike u gradovi-
ma (Pui, 2003.:270-273).
93
Zbornik.indb 93 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
Pasivnost graana u odnosu na kvalitet urbanog ivota moe da bude

rezultat mnogih i veoma razliitih faktora. injenica je da je u svakom od
njih generalni okvir dat drutvenim ambijentom, bilo da je on podsticajan ili
depresivan. ini se da je u Srbiji na delu ovaj drugi generalni okvir jer svest o
istinskoj nezainteresovanosti institucija za njihovo gradoivljenje svakako ne
predstavlja podsticajan drutveni ambijent. Nije tako samo ovde niti je tako
bilo ili jeste i u sredinama za koje nam se ini da su na putu blagostanja.
Poverenje u institucije jeste neto to ne podlee konsenzusu, ali to jeste
socioloki proverljivo. Na to nas podsea filozof A. Margalit (Avishai Margalit)
svojom idejom o pristojnom drutvu; a ona je jednostavna i govori o tome
da je za pristojnost drutva neophodno da institucije uvaavaju svoje graane
(Margalit, 1998.). Poemo li od upitanosti Lefevra o nerazumljivoj pasivnosti
graana koje ne interesuje sopstvena urbana zbilja, doi emo do toga da ur-
bana (a ustvari drutvena) neorganizovanost proizvodi pasivnost koja je ipso
facto ono to D. Risman (David Riesman) naziva prilagoavanje uslovima.
Ukoliko se urbana stvarnost shvati kao segment ukupne drutvene stvarnosti,
onda bi se moglo smatrati da se radi o uklapanju jedne posebne u optu po-
javu. Meutim, ukoliko se zna da urbana stvarnost predstavlja egzistencijalni
okvir homo urbanita na koji on moe na posredne naine da utie, onda se
i razlozi za Lefevrovu upitanost daju razmeti. Mada Lefevr nije imao na umu
iskljuivo funkcionalne probleme u gradskim sredinama ve pre globalniju
politizaciju drutvenih problema koji se zainju u gradovima, smatramo da
na nivou svakodnevice postoji veliki spektar dnevnih problema vezanih za
proizvodnju i korienje prostora koji otvaraju mogunosti i izazivaju potrebe
za reakcijom graana (Pui, 1997.:28.).
Graanin prepoznaje da je grad postao roba i da je potrebno imati mo
da bi se pravo na tu robu pretvorilo u korist. Graanin prepoznaje i to da je
re o robi ijom trgovinom se bave mnogi, te da meu njima znaajan udeo
imaju oni sa novcem sumnjivog porekla. Drugim reima, grad moe da se
razume i kao vaan segment sive ekonomije drutva. Graani svakako razu-
mevaju i jednu nadasve vanu stvar, odnosno da su oni akteri koji nemaju
mo. Takva njihova pozicija u drutvenoj/urbanoj stvarnosti istovremeno je
i uzrok i posledica svakovrsne pasivnosti. Istina koja se prepoznaje jo uvek
nije dovoljna da bi se stvarnost promenila. To, kao i mnoge druge manifesta-
cije graanske pasivnosti, mogu se razumeti i u smislu iscrpljenosti aktivisti-
ke energije. Minulo vreme je na mnogo naina nudilo neeljene izazove za
graane u Srbiji. Mnoge aktivnosti graanske neposlunosti usmerene protiv
apsolutistike vladavine tokom devedesetih godina prolog veka, meuna-
rodne sankcije u kojima se topilo elemetarno graansko dostojanstvo, siro-
94
Zbornik.indb 94 6.7.2012. 17:31:49

matvo i nezapamena inflacija, pljaka naroda od strane politike oligarhije,

dekonstrukcija institucija drave, kleptokratska priroda vlasti i niim ometana
korupcija, uinili su da graanin postane pasivan. Kratkotrajna infuzija ose-
anja nailaska demokratije poetkom milenijuma nije uspela da povrati toliko
potrebnu energiju graanskog aktivizma. Ni blesak raanja i umnoavanja
nevladinih organizacija i graanskih inicijativa nije imao tu mo; zapravo,
graani su u mnogim od njih prepoznali ekonomski oportunizam i politiku
mimikriju. Nestanak pojedinih drutvenih slojeva, klasa i itavih grupa uinio
je da graani kao akteri postanu obezliena masa. Nestanak radnitva, ista-
njen srednji sloj, pasivizacija omladine, odlazak mnogih u inostranstvo kao
iznuen izbor, kupovina socijalnog mira studentske populacije nepromilje-
nim upisnim kvotama, nestanak sindikalnog organizovanja, zatomljeni obli-
ci participacije u procesima odluivanja o raznim aspektima gradoivljenja...
uinili su da pasivizacija graana, kao drutvenih aktera, postane sveopta
pojava.
4. Zakljuak
Sam epicentar sive zone kriminalizovanog drutva u Srbiji, nimalo slu-
ajno, ostaje van obelodanjivanja, premda se neprestano nalazi u sreditu
interesovanja javnosti i najee se vezuje za gradska drutva. Izraz mafija,
za koji se verovalo da pripada nekim drugim sredinama, uao je u vokabular
svakodnevne komunikacije i zadobio pravo graanstva. Zapravo, proizvela ga
je praksa u kojoj graanin prepoznaje organizovanost i zatvorenost interesnih
grupa koje se bave kapitalizacijom svega to je ostalo u vidu tranzicijskih par-
ia, a grad prepoznaje kao drutvenu laboratoriju sred koje se takva praksa
upranjava a koju drava promovie. Zapravo, drava se ponaa neodgovorno
jednako kao i proizvoai raunarskih virusa koji, tek poto su krizu proi-
zveli, preobueni kreu u propagandu o nunosti obrauna sa njima. Re je
o urbanistikoj mafiji i/ili graevinskoj mafiji koja se u javnosti ponekad
naziva i urbo-mafijom5 U svakom sluaju, re je o takvim kriminalnim ak-
tivnostima koje za predmet imaju nita drugo do grad. Mada, videemo, u
naim uslovima ona moe svoje aktivnosti da proiri na svaku teritoriju na
kojoj zemljite, njegova protivpravna uzurpacija ili izgradnja objekata mimo
svih pravila i propisa, mogu da donesu materijalnu korist pojedincima i gru-
5
Prvo pominjanje urbanistike mafije kod nas neopravdano se locira u 2000. godinu i pripisuje jednom
srpskom politiaru i bivem prestonikom gradonaelniku Nekako od tog vremena, u naem svakodnev-
nom reniku ovaj termin se odomaio, a da se zapravo niko u njemu nije prepoznao, to je i razumljivo.
Ipak, sama pojava je znatno starija i rasprostranjenija.
95
Zbornik.indb 95 6.7.2012. 17:31:49

Ljubinko Pui
pama. Tako se deava da i prilikom nelegalnog korienja poljoprivrednog

zemljita ili okruenja pojedinih manastira, akteri kriminalnih aktivnosti po-
staju vlasnici urbanog prideva. Pojava urbanistike i graevinske mafije, iako
nije ovde nastala, nije ni novost na ovim prostorima. Interesantno je da ova
vrsta kriminala, svejedno da li je pojedinaan ili organizovan, u principu ne
predstavlja deo meunarodnih veza, sem u sluajevima kada se novac od
kriminalnih poslova (od, na primer, trgovine drogom ili novac koji je prilikom
velikih pljaki naroda i drave od strane ljudi na ili oko vlasti, tokom devede-
setih godina 20. veka, deponovan na privatne raune u inostranstvu) ponovo
vraa u zemlju i plasira u nekretnine (Pui, 2005.:112.). Dakle, u jednom
sloenom lancu okolnosti gradovi u Srbiji postali su jedna od najpoeljnijih
roba u tranzicijskom vremenu.
Da zakljuimo: M. Basan je dakako bio u pravu tvrdei da urbana mo
upravlja urbanim razvojem, te da svi akteri, bez obzira na njihovu fuktivnu
ili delatnu mo, strukturiu urbani fenomen. Njegova ideja o nekoj vrsti har-
monije ili makar pravinosti (neka je to i sasvim daleko od participativnih
okolnosti demokratije) trebalo bi da znai da su akteri u neprekidnom prego-
varanju; to je jako udaljeno od stvarnosti koja se proivljava u Srbiji.
Literatura
Andrusz, G., Harloe, M. and Szelenyi, I. (1996). Cities after Socialism. Oxford: Black
well Publishers Ltd.
Basan, M. (2001). Za obnovu urbane sociologije: jedanaest teza. Sociologija, XLIII
(4):346-352.
Cullingworth, B. J. (1993). The Political Culture of Planning. New York: Routledge.
Lazi, M. (2008). Pojam drutvene promene: Osnovna teorijska shvatanja. Socioloka
lua, II/2, 3-15.
Margalit, A. (1998). Pristojno drutvo. Beograd: Radio B92.
Marinovi-Uzelac, A. (1986). Naselja, gradovi, prostori. Zagreb: Tehnika knjiga.
Dejkobs, D. (2010). Gradovi i ekonomsko bogatstvo nacija. Novi Sad: Mediterran
Publishing.
Peiser, R. B. (1990). Who Plans America? Planners or Developers? Journal of the
American Planning Association, 56 (4):496-503.
PPD Pravilnik o sadrini, nainu i postupku izrade planskih dokumenata,
Slubeni glasnik RS, br. 31/10, 69/10 i 16/11.
Pui, Lj. (1997). Grad, drutvo, prostor: sociologija grada. Beograd: Zavod za udbe-
nike i nastavna sredstva.
Pui, Lj. (Ur.) (2003). Urbana kultura: osnova odrive multikulturalnosti. Novi Sad.
Specijalistike Akademske Studije i Filozofski fakultet.
96
Zbornik.indb 96 6.7.2012. 17:31:49

Pui, Lj. (2005). Gradovi kao kradena roba. LimesPlus 2, 111-119.

Supek, R. (1987). Grad po mjeri ovjeka. Zagreb: Naprijed.
Tili, . (1987). Suoavanje sa drutvenom promenom. Beograd: Filip Vinji.
Vujovi, S. (2003). Urbane promene i tranzicija, u: Panti, D. (ur.). Promene vrednosti
i tranzicija u Srbiji: pogled u budunost. Beograd: Institut drutvenih nauka i
Friedrich Ebert Stiftung.
ZPI Zakon o planiranju i izgradnji, Slubeni glasnik RS, br. 72/09, 81/09 ispravka
i 64/10 US.
97
Zbornik.indb 97 6.7.2012. 17:31:49

Zbornik.indb 98 6.7.2012. 17:31:49
Prof. dr. sc. Ksenija Petovar
Redoviti profesor Univerziteta u Beogradu, u mirovini, Srbija
e-mail: petovar@sbb.rs
Profesionalna udruenja kao akter u donoenju

planskih odluka o prostoru
1. Uvodne napomene
U ovom prilogu elim da skrenem panju na jednog sudionika u planira-
nju i ureenju prostora na profesionalna/strukovna udruenja. Ono to me
posebno ponukalo da se bavim ovom temom je nezainteresovanost za vred-
novanje i ocenu promena u graenoj sredini u jednoj zemlji koja se nalazi u
periodu tranzicije, kao i potpuni muk strunjaka i profesionalnih udruenja
o toj temi. ak i povrna analiza aktivnosti u oblasti planiranja i ureenja
prostora u Srbiji ukazuje na krenje uspostavljenih i praktikovanih civilizacij-
skih standarda i normi u ovoj oblasti, ukljuujui i krenje zakonskih propisa
i regulative (primeri izgradnje u nacionalnim parkovima i drugim zatienim
podrujima, izmene i dorade zakonske i planske regulative da bi se razno-
vrsne uzurpacije i interesi investitora uklopili u pravni okvir, ruenje, nadzii-
vanje i druge forme unitavanja zatienih kulturnih i graditeljskih vrednosti
i ambijentalnih celina i sl.). U svemu tome, ne samo da nema otpora struke,
ve je potpuno oigledno uee i podrka ovakvim politikama od strane
odreenog broja strunjaka. Profesionalna udruenja (drutva arhitekata, ur-
banista i prostornih planera, Inenjerska komora i druga), koja su po definiciji
obavezna da tite integritet i standarde struke, ali i javni interes i javna dobra
u svojoj sferi delanja, dre se po strani, kao da se to njih ne tie. Kako se ve
iz reenog nasluuje, usredsrediu se na profesionalna udruenja u oblasti
graenja, planiranja i ureenja prostora.
2. ta su profesionalna udruenja i ije interese oni tite?

Zato u raspravi o drutvenim akterima promena u prostoru usmeravam
panju na profesionalna udruenja? Ima dovoljno argumenata u prilog tvrdnji
da su profesionalna udruenja moda i najvaniji igra u aktivnostima defini-
sanja, primene i unapreenja standarda, normi i kvaliteta rada u jednoj oblasti.
99
Zbornik.indb 99 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
Profesionalno ili strukovno udruenje je neprofitna organizacija ija je mi-

sija unapreenje profesije, zatita interesa pripadnika profesije odnosno la-
nova udruenja, kao i zatita javnog interesa u sferi profesionalnog delanja.
Ugled profesije se zasniva na znanju i odgovornom i etikom delanju njenih
lanova/pripadnika, koji se u profesiju regrutuju na osnovu zanimanja koje
obavljaju i za koje su specijalizovani. Profesionalna udruenja nastoje na us-
postavljanju ravnotee izmeu zatite interesa i unapreenja standarda pro-
fesionalnog delanja i etikih principa struke, s jedne strane, i zatite interesa,
profesionalnog integriteta i egzistencijalnih potreba pripadnika profesije, s
druge.
Nastanak profesionalnih udruenja povezuje se sa nastankom graanskog
drutva, preciznije sa formiranjem grada kao zajednice graana. U obrazlo-
enju ove teze, pozvau se na M. Vebera (M. Weber) koji kae da je masovnu
pojavu gradske optine upoznao samo Zapad (s manjim izuzecima nekih
gradskih zajednica na starom Bliskom Istoku Sirija, Fenikija, u kratkom vre-
menskom trajanju). Osnovne odlike gradske optine odnosno njena diffe-
rentia specifica u odnosu na gradske/naseljske zajednice u drugim dravnim
i politikim sistemima, su autonomija, karakter organizovane grupe i status
graanina nasuprot podaniku. I dodaje Veber: stanovnici gradova bili su,
po pravilu, lanovi lokalnih profesionalnih grupa, gildi i esnafa, ije su spe-
cifino sedite bili gradovi (Veber, 1976.:310-312). Za nau temu je vaan
Veberov komentar da je uticaj organizovanih profesionalnih grupa bio zna-
tan i u gradovima istonjakih despotija. Veber navodi da je u Izraelu bilo
mogue videti dualizam inovnika i stareina u doba kraljeva. U birokratskoj
kraljevini preovladavao je svuda kraljev inovnik. Ipak, on nije bio svemoan.
On je, naprotiv, morao esto u zapanjujuoj meri da rauna sa raspoloe-
njem stanovnika. Slini odnosi su zabeleeni i u Kini. U odnosu na lokalne
organizovane grupe grupe srodnika i profesionalne grupe, ukoliko su se
u pojedinom sluaju udruivale, kineski inovnik je bio po pravilu potpuno
nemoan i gubio je svoju slubu u sluaju svakog njihovog ozbiljnog zajed-
nikog otpora. Opstrukcija, bojkot, zatvaranje radnji i obustava rada zanatlija
i trgovaca, u sluaju odreenog tlaenja, bili su ve svakodnevna pojava i
ograniavali su mo inovnika. To meutim nije bilo dovoljno, kae Veber,
jer nije postojala nikakva zajednika grupa koja bi zastupala optinu graana
kao takvu. Pre svega nedostaju specifini staleki kvaliteti urbanog graani-
na (Veber, 1976.:312).
Formiranje profesionalnih/strukovnih udruenja zapoinje sa razvojem
kapitalizma i graanskog drutva s ciljem da se artikuliu interesi profesije i
unapreuju standardi i kvalitet rada pojedinaca i grupa koji se bave istim ili
100
Zbornik.indb 100 6.7.2012. 17:31:50

Profesionalna udruenja kao akter u donoenju planskih odluka o prostoru
slinim poslovima. Profesionalna udruenja (cehovi, gilde...) su ustvari intere-

sna udruenja graana, u okviru kojih se reguliu standardi i norme delanja.
Formirana kao udruenja graana njihova bitna karakteristika je autonomija
u odnosu na dravne i druge uticaje, i jasna regulacija internih odnosa i
obaveza lanova. Neki autori u definisanju profesije na prvo mesto stavljaju
postojanje profesionalnog udruenja. (Caplow, prema Gredelj, Gavrilovi i
oli, 2005.).
3. Autonomija je uslov za kvalitetno funkcionisanje

profesionalnog udruenja
Prvi i najvaniji uslov za kvalitetno funkcionisanje profesionalnog udrue-
nja je autonoman status u odnosu na dravu, upravljaku strukturu i politike
stranke. Ukoliko profesionalno udruenje ima autonomiju, ono moe da se
bavi pitanjima od sutinskog znaaja za unapreenje profesije i njeno kvali-
tetno delanje. Autonomije ili ima ili nema, ne moe je biti malo ili puno. ta
je uslov za autonomno funkcionisanje profesionalnog udruenja? Da li je to
politiki sistem ili, pak, strunost, profesionalna odgovornost i etika razina
lanova profesije? Politiki sistem je nuan, ali ne i dovoljan uslov za formi-
ranje autonomnih profesionalnih udruenja. Totalitaran politiki sistem po
pravilu ponitava autonomiju profesionalnih udruenja. S druge strane, libe-
ralan politiki sistem jo uvek nije dovoljan uslov za uspostavljanje autonomi-
je niti za odgovarajue funkcionisanje profesionalnih udruenja. Dijapazon
ciljeva koje sebi postavljaju profesionalna udruenja se kree od okupljanja
zarad razmene strunih znanja i druenja, kako je to najee u totalitarnim
reimima pa do toga da ona preuzimaju u delu ili celini pravo raspolaganja
monopolom na ekspertizu, to znai da imaju pravo da lustriraju one lanove
profesionalne zajednice koji se ogree o profesiju ili struku. Vrlo esto profe-
sionalna udruenja predlau strategiju razvoja u oblasti koja je od interesa za
profesiju kao i politike obrazovanja, ona kontroliu proces regrutacije novih
pripadnika i unapreuju struna znanja pripadnika, kontroliu trita profe-
sionalnog rada i pregovaranje oko cene usluga (Gredelj, Gavrilovi i oli,
2005.:41-42).
U totalitarnim i nedemokratskim reimima, gubljenje/ukidanje autonomije
izvuklo je tepih ispod nogu profesionalnim udruenjima. Dominantne aktiv-
nosti profesionalnih udruenja u zemljama realnog socijalizma redukovane su
na manje vane teme organizovanje konferencija, salona i izlobi, raspisi-
vanje i organizovanje konkursa, formiranje irija, dodeljivanje nagrada, pred-
laganje za odlikovanja i sl. Profesionalna udruenja u totalitarnim reimima
101
Zbornik.indb 101 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
prividno su ispunjavala i druge svrhe i ciljeve ovih organizacija, pre svega

kontrolu sprovoenja uspostavljenih standarda i normi u struci. Meutim, to
je bila fingirana uloga. Ove standarde i norme je donosila i usvajala drava a
njene institucije su same nastojale da ih tite. Drugim reima, drava je bila i
investitor i kontrolor, pa velikog krenja i odstupanja od utvrenih propozicija
nije bilo, ili su eventualne kolizije reavane metodom ne postavljanja pitanja
ili ne iznoenjem teme u javni diskurs. Dobar primer za ovo je izgradnja
kongresnog kompleksa Sava centar sa hotelom Interkontinental na Novom
Beogradu (sedamdesetih godina), to je uraeno bez prethodno regulisane
urbanistike i graevinske dozvole, kao i drugih tzv. kapitalnih projekata
(mostovi, vojni objekti i dr.). Saeto, u dravama realnog socijalizma odigrala
se deprofesionalizacija profesija1.
Nakon promene politikog sistema u Srbiji u jesen 2000-te godine, u ak-
tivnostima izgradnje demokratskih institucija na dnevni red je dola i reorga-
nizacija profesionalnih/strukovnih udruenja. Oekivalo se da e teite biti
na uspostavljanju delotvornog autonomnog statusa ovih udruenja, izgrad-
nji profesionalnog kodeksa i nastojanju na unapreenju strunog i profesi-
onalnog rada. Izostao je, meutim, prvi, i po naem sudu, najvaniji uslov.
Profesionalna udruenja nisu uspostavila autonomnu poziciju umesto pa-
radravnih postala su parastranake organizacije. Strah od vlasti (kao vano
obeleje odnosa prema vlasti u totalitarnom reimu), zamenjen je vrlo esto
dodvoravanjem ili podilaenjem vlasti. U uspostavljanju takvog odnosa nije
bio presudan nalog ili zahtev od strane vlasti. Vlast jeste verovatno oekivala
i nastojala da zadri pod kontrolom profesionalna udruenja, ali je struka
bila ta koja je odmah zaigrala na loptu tumaenja ta vlast eli, oekuje ili
namerava. Personalna povezivanja profesionalnih udruenja sa strankama na
vlasti trebalo je da obezbede drutvenu mo i uticaj profesionalnim udrue-
njima. To se i dogodilo. Ova hipoteza moe se testirati na primeru razliitog
statusa pojedinih profesionalnih udruenja i njihovog nastojanja da se izbore
i artikuliu svoju autonomnu poziciju. Postoje primeri profesionalnih udrue-
nja u Srbiji (udruenje sudija, udruenje pravnika, lekarska komora i dr.) koja
nastoje da artikuliu sopstvene profesionalne standarde i autonomnu poziciju
u odnosu na izvrnu vlast i stranake nomenklature. Takva nastojanja se ne
ostvaruju lako i suoavaju se sa brojnim problemima i konfliktima. Na dru-
goj strani su profesionalna udruenja koja ne samo da nisu ni pokuala da
1
Pojedina profesionalna udruenja u bivoj Jugoslaviji su povremeno nastojala da se izbore za autono-
mnu poziciju, koja se naroito pokazivala u pokuajima da se unapredi struka i da se izbore vii etiki
standardi u delanju lanova. To ipak nije bilo dovoljno, budui da je nije bila mogua sistemska autono-
mna pozicija i delanje profesionalnog udruenja.
102
Zbornik.indb 102 6.7.2012. 17:31:50

naprave otklon od vladajue stranake i politike strukture, nego su ostvarila

veoma jake personalne sprege sa vladajuim grupama, kao to su udruenja
arhitekata, urbanista i prostornih planera, ukljuiv i najbrojniju i najuticajniju
meu njima Inenjersku komoru Srbije.
4. Efekti reorganizacije profesionalnih udruenja u

tranzicionom periodu
Rezultat reorganizacije profesionalnih udruenja u zatvorenom personal-
nom krugu pod kontrolom i autoritetom vladajuih stranaka i kolacija je
gubljenje i ono malo strunog i profesionalnog integriteta koji su ove orga-
nizacije imale u doba realnog socijalizma. Osnivanje odnosno rekonstrukcija
profesionalnih udruenja obavljeno je pod kontrolom stranaki angaovanih
pojedinaca i grupa. Deprofesionalizacija strukovnih udruenja donela je mar-
ginalizaciju i gubljenje ugleda, ali je na drugoj strani, pospeila otvaranje
prostora za nezakonite, koruptivne i druge nelegalne radnje u oblasti kori-
enja, planiranja i ureenja prostora. Umesto irenja dijapazona nadlenosti
i delanja, od uspostavljanja profesionalnog kodeksa, standarda i normi, zastu-
panja novih pristupa i koncepta strunog i profesionalnog rada do praenja
implementacije profesionalnih standarda, profesionalna udruenja u oblasti
planiranja i ureenja prostora su podrala dalju deprofesionalizaciju profesije
a time i potpuno ruenje njenog ugleda i statusa u drutvenoj zajednici.
Svaka (organizovana) profesija ima usvojen kodeks profesionalne etike
koji predstavlja skup etikih normi koje reguliu ponaanje lanova odreene
profesije. Ni jedna profesija ne moe postojati, a jo manje funkcionisati bez
profesionalnih i etikih standarda. Deprofesionalizacija profesije marginalizo-
vala je kodekse asti profesionalnih udruenja, koji u praksi nikoga ne oba-
vezuju ni lanove, ni upravljake strukture. U takvim okolnostima gubi se
sutinska svrha organizovanja profesionalnog udruenja, a to je princip da se
putem potovanja uspostavljenih standarda i normi titi profesija kao intere-
sna zajednica i profesionalni i struni integritet njenih lanova.
Delokrug rada i odgovornosti profesionalnih udruenja nije ogranien
samo na standarde i norme profesionalnog delanja. Meu najvanijim oba-
vezama profesionalnog udruenja je graenje i zatita integriteta i dostojan-
stva profesije. Stoga je tema o profesionalnim organizacijama povezana i sa
mnogim drugim temama, kao to je, na primer, korupcija. Prema izvetajima
Transparency International, Srbija je visoko rangirana na listama zemalja sa
visokim obimom korupcije. I u ispitivanjima drugih istraivakih organizacija
u Srbiji, korupcija se gotovo po pravilu pominje kao jedan od najrairenijih i
103
Zbornik.indb 103 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
najakutnijih problema u drutvu. Pored sistemske korupcije, postoje i forme

korupcije koje su uslovljene poloajem inovnike zavisnosti a manifestuju se
kao pasivan odnos i neinjenje, kao utanje, kao odsustvo odgovornosti pre-
ma profesionalnim standardima i normama. U ovakvim okolnostima prirod-
no se otvara pitanje ta se dogaa sa profesionalnim i etikim standardima
u oblastima u kojima je korupcija rairena. Neko e rei da su glavni akteri
u borbi protiv korupcije sudovi i tuilatva. Drugi e rei da je to odgovor-
nost politikih elita i upravljakih institucija. Svi nabrojani jesu nesumljivi
akteri, ali da li su i jedini? Na profesionalna udruenja kao vanog igraa u
borbi protiv korupcije skrenuta je panja u nekoliko istraivanja i javnih ra-
sprava odranih u poslednjih nekoliko godina u Srbiji (Gredelj i sur., 2005.;
Konferencija Profesija izmeu korupcije i integriteta, 2011.). U pomenutom
istraivanju, autori skreu panju na dva vana momenta vezana za profesio-
nalnu etiku. Prvi je sama funkcija kodeksa profesionalne etike koji ima svako
profesionalno udruenje, a drugi je deregulisano polje implementacije etikih
standarda odnosno profesionalnih etikih kodeksa u Srbiji (ibid:15).
S. Gredelj iznosi pretpostavku da unapreenje profesionalne etike moe
znaajno doprineti obuzdavanju korupcije u pojedinim profesijama (Gredelj i
sur., 2005.). Za pokrenutu temu su relevantni i zakljuci konferencije Profesija
izmeu korupcije i integriteta (Beograd, oktobar 2011.), koju su organizo-
vali Biro za drutvena istraivanja i Fond za otvoreno drutvo. Jedan od
zakljuaka konferencije odnosi se na afirmaciju profesijskih antikorupcijskih
savetovalita kao naina za prevenciju na nivou profesionalnih udruenja.
Na konferenciji je predstavljena analiza stanja korupcije i borbe protiv korup-
cije na nivou profesija u Srbiji i pokrenuta je inicijativa za donoenje Zakona
o organizovanju i integritetu profesija kao i iniciranje antikorupcijskog ko-
deksa profesije. U tom kontekstu, treba primetiti da je korupcija u urbaniz-
mu, planiranju i ureenju prostora najvidljivija, najprepoznatljivija, a time i
najjednostavnija za dokazivanje, ali da uprkos tome izaziva srazmerno malu
panju javnosti, profesionalnih udruenja, ali i organizacija za spreavanje
korupcije.
5. Pozicija zavisnosti profesionalnih udruenja

Kada je zapoela izgradnja novog politikog i institucionalnog sistema
u Srbiji nakon parlamentarnih izbora u jesen 2000-te godine, profesional-
na udruenja ne samo da nisu pruila otpor razliitim praksama koje su
interesne grupe u sprezi sa vlau nametale u oblasti planiranja i ureenja
prostora nego su nalazile razliite naine da obrazloe i opravdaju takve
104
Zbornik.indb 104 6.7.2012. 17:31:50

politike. Najbolji primer je uspostavljanje paradigme investitorski urbani-

zam. Paradigma je potekla iz sfere politike, pre svega sa spekulativnim ci-
ljem da svojim podravaocima omogui maksimiziranje rentnog potencijala
lokacije, bez obzira na negativne efekte i destrukciju okruenja. Investitorski
urbanizam podrazumeva prilagoavanje i podinjavanje gradskog prostora
interesima investitora. Drugim reima, interesi investitora se uspostavljaju kao
osnovni kriterijum u definisanju planskih reenja, bez obzira na posledice po
okolni prostor i kvalitet ivljenja i stanovanja u zoni nove investicije. Drugi ko-
risnici prostora, kao na primer graani koji kao poreski obveznici mnogo vie
doprinose gradskom budetu od reenih investitora, su naprosto gurnuti u
stranu kao neko ko smeta razvoju i napredovanju grada. Struka je odmah po-
dravajue reagovala na ovu mantru i zapoela prilagoavanje urbanistikih
planova zahtevima investitora. Paradigma investitorskog urbanizma implici-
rala je ukidanje urbanistike norme i uspostavljenih standarda ureenja pro-
stora. Prihvatajui tezu da je drutvena norma differentia specifica ljudskog
drutva u odnosu na ivotinjska drutva, te da norma stoji u osnovi razvoja
i civilizovanosti ljudskog drutva (Gams, 1990.:3), sloiemo se da je urbani-
stika norma jedan od temelja oblikovanja i ureenja gradova, naroito zbog
toga to u logici norme stoje kontinuitet i kumulativnost. Iako urbanistike
norme i standardi nisu nikada bili formalizovani kao zakonska obaveza, oni
su i u periodu socijalizma bili definisani u urbanistikim planovima i obave-
zujui prilikom nove izgradnje, rekonstrukcije i obnove, usklaivanja razliitih
aktivnosti i funkcija u gradskom prostoru i ponaanja svih aktera u planiranju
i izgradnji grada. Urbanistika norma je bila plod strunih procena, vrednosti,
rasprava i profesionalnih znanja strunih krugova i profesionalnih udruenja.
Paradigma investitorskog urbanizma je direktno uruila urbanistiku normu
kao jednog od kriterijuma u donoenju planskih odluka (Petovar, 2010.).
Drugi primer odnosa profesije prema javnom interesu i profesionalnoj nor-
mi je tzv. privremena urbanistika i graevinska dozvola, koja je goto-
vo dve decenije koriena kao osnovno (manipulativno) sredstvo ureenja i
izgradnje Beograda i drugih gradova u Srbiji (od 1985. do 2003. godina kada
je ukinuta). Iako je Zakon o planiranju i izgradnji ukinuo institut privreme-
ne dozvole (2003. godine), dalja manipulacija je nastavljena putem Odluke
o privremenim pravilima i uslovima za izdavanje odobrenja za izgradnju i
upotrebnu dozvolu za objekte izgraene odnosno rekonstruisane bez grae-
vinske dozvole do 13. maja 2003. godine (Sl. glasnik grada Beograda, br.
30/2003) koja je pretila jo razornijim posledicama na urbanitet grada. Odluka
je ukinuta dve godine posle donoenja, presudom Ustavnog suda Srbije, i to
nakon inicijative jedne nevladine organizacije, a ne profesionalnog udruenja.
105
Zbornik.indb 105 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
Odluka je, izmeu ostalog sadrala odredbe kojima se doputa legalizacija

aktivnosti koje su nezamislive u gradskom prostoru. Citiramo: Odobrenje e
se izdati pod sledeim uslovima: () za objekat u kome se obavlja delatnost
tetna po zdravlje i okolinu ili ako se u njemu odvijaju tehnoloki procesi
koji bi mogli da ugroze okolne objekte poarom, eksplozijom ili isputanjem
opasnih materija ako se pribavi odobrenje od nadlenog organa za obavl-
janje odreene delatnosti koja nije tetna po zdravlje i ne ugroava okolinu
(lan 11, stav. 2), kao i za objekat za proizvodnju, preradu i uskladitenje
zapaljivih tenosti, zapaljivih gasova i eksploziva ako se pribavi saglasnost
od organa unutranjih poslova nadlenih za zatitu od poara (lan 11, stav.
3). Odredbama ove Odluke omogueno je da vlasnik nepropisno izidanog
objekta, ako pribavi saglasnost suseda, moe legalizovati doslovno sve: i
to to je svojim objektom preao granicu parcele prema susedu, i to to se
atmosferske vode prelivaju na susednu parcelu ili objekat, i to to objekat
izgraen na ivici parcele ima otvore koji gledaju na susednu parcelu, to je
na manjem rastojanju od propisanih ovom odlukom, itd. (lan 17). Nakon
presude Ustavnog suda, Odluka je preinaena u nekim elementima, i nastavl-
jeno je sa njenom primenom (Petovar, 2010.).
6. Profesionalna etika kao temelj profesionalne organizacije/

udruenja
Unapreivanje/ojaavanje profesionalne etike je uslov za regulisanje pona-
anja pripadnika profesionalnih grupa. S. Gredelj u pomenutom istraivanju
iznosi tezu da su kodeksi profesionalne etike tek puke proklamacije kojih se
malo koji pripadnik profesije pridrava, naravno ukoliko je uopte s njima
upoznat (Gredelj, Gavrilovi i oli, 2005.:7). Bilo bi zanimljivo analizirati
primenu propozicija iz Etikog kodeksa Inenjerske komore Srbije (EKIK), kao
i iz etikih kodeksa drugih profesionalnih udruenja u oblasti graenja, pla-
niranja i ureenja prostora u poslednjih nekoliko decenija u Srbiji. Naime,
svi ovi etiki kodeksi su nalik kao jaje jajetu i svi se temelje na postulati-
ma etikih kodeksa profesionalnih udruenja u evropskim i drugim dra-
vama. Tako se, na primer, u lanu 10 EKIK kae da lan Komore ne sme
pristupiti obavljanju niti jednog posla, ukoliko ponueni posao nije u skladu
sa zakonom (Etiki kodeks Inenjerske komore Srbije. Beograd: Inenjerska
komora Srbije, 2006.). U dravi u kojoj se procenjuje da je preko milion obje-
kata izgraeno bez urbanistike i graevinske dozvole ni jedan lan profe-
sionalnog udruenja nije kanjen zato to je uestvovao u izgradnji objekta
bez prethodno pribavljenih dozvola. Prilikom dodeljivanja nagrada na raznim
106
Zbornik.indb 106 6.7.2012. 17:31:50

salonima i drugim manifestacijama, smatralo se neumesnim postavljati pitanje

zato se nagrauju objekti koji su izgraeni bez graevinske dozvole, kao to
je to recimo bio sluaj sa objektom PINK televizije u Beogradu (povrine pre-
ko 4000 m2, za koju je autor dobio prvu nagradu na Salonu arhitekture 2003.
godine) (Petovar, 2010.).
Iako u EKIK izriito stoji u nekoliko lanova da je nedopustivo prisva-
janje tuih dela i referenci (lan 10), da je lan Komore duan da u radu
potuje autorska prava (lan 32), te da je plagijat (prepisivanje KP) povreda
moralnih normi i profesionalnih standarda i prisvajanje tuih dostignua (l.
44), nije mi poznato da je Komora ikada reagovala na poplavu prepisivanja
celih poglavlja prilikom izrade prostornih i urbanistikih planova, te da je bilo
kada dala neko saoptenje za javnost u vezi sa ovom manje vie uobiajenom
praksom.
7. Odnos prema javnosti, inicijativama graana i graanskim

protestima
Razliite forme participacije graana u pitanjima ureenja i korienja
gradskog/naseljskog prostora su nesumnjiva vododelnica gradova na one sa
indikatorima visokog kvaliteta ivljenja u odnosu na gradove u kojima se
graani suoavaju sa brojnim problemima u funkcionisanju svakodnevnog
ivota. Grad po meri oveka, da upotrebimo sintagmu Rudija Supeka, jeste
grad u kome razliite drutvene grupe mogu da ostvaruju svoje potrebe, u
kome institucije funkcioniu u korist interesa i potreba graana, u kome je
gradski prostor organizovan tako da bude podoban za drutvene grupe za
koje se ne tako davno, ak i u evropskim gradovima, smatralo da nemaju
tu ta da trae. Gradski prostor se danas sve vie organizuje tako da bude
pogodan za sigurno kretanje peaka, bezbedan za decu, lak za korienje
slabovidim i tee pokretnim graanima, zdravstveno siguran i ekoloki vre-
dan. Ostvarivanje ovakvih odlika gradskog prostora nije mogue bez aktiv-
nog uea graana i njihovog angamana kako kroz institucionalne tako i
vaninstitucionalne forme delanja. Gotovo svi relevatni evropski dokumenti o
gradovima (Evropska gradska povelja i dr.) angaman graana stavljaju u prvi
plan i obavezuju lokalne vlasti na aktivnu saradnju sa udruenjima graana u
gotovo svim pitanjima od vanosti za kvalitet ivota u gradu.
ezdesetih godina 20 veka zapoet je snaan civilni pokret s ciljem da se
graani i njihova udruenja ukljue u donoenje odluka o intervencijama u
prostoru lokalnih zajednica i gradskih blokova u kojima graani ive. Nakon
uspeha na ovom mikro-nivou inicijative su poele da se ire i na vee pro-
107
Zbornik.indb 107 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
store i na projekte koji su od znaaja za ukupni razvoj grada i njegov urba-

nitet. Po mom sudu dva su glavna razloga zato je pokret civilnih inicijativa
aktiviran i zato ostvaruje vidljiv uspeh. Prvi su evidentno negativne posle-
dice socijalnog, kulturnog, ambijentalnog i ekolokog devastiranja centralnih
gradskih zona/blokova prilikom obnove gradova u Evropi i SAD pedesetih
i ezdesetih godina 20 veka. Ovi projekti su bili temeljeni na strunim kri-
terijumima i merilima, ali su pokazali brojne nedostatke, naroito iz ugla
poloaja i zatite imovinskih prava lokalnog stanovnitva, kao i ouvanja
ambijentalnih vrednosti podruja. Socioloka istraivanja projekata urbane
obnove u velikim amerikim i evropskim gradovima pokazala su da su ovi
projekti sadrali znaajan broj nepotpunih, prikrivenih ili manipulisanih po-
dataka, i da je to bilo svesno raeno da bi se prikrile neeljene posledice ili
sporni elementi projekata (Gans, 1963.; Goodman, 1972.). Drugi razlog je u
irenju korpusa ljudskih prava i efikasnijoj implementaciji meunarodnih do-
kumenata o ljudskim pravima. U ovom segmentu od posebnog znaaja je bilo
nekoliko konferencija UN o ivotnoj sredini (Stokholm 1972., Najrobi 1982.,
Rio de eneiro 1992.), koje su podstakle organizacije civilnog drutva da se
aktivno ukljue u ovu temu i na nivou lokalnih zajednica.
Ukljuivanje javnosti u donoenje vanih razvojnih odluka postao je opte
prihvaen princip u evropskom kulturnom i urbanistikom miljeu. To vie
nije politika mantra, koja se koristi u predizbornim kampanjama ili s drugim
manipulativnim ciljevima, nego koncept koji je potvrdio svoju opravdanost.
Profesionalna udruenja su postala promoteri takvog koncepta. U literaturi
i na mrei se mogu nai desetine primera kada su profesionalna/strukovna
udruenja podrala zahteve za javnim raspravama i obelodanjivanjem svih
relevantnih informacija o projektima od znaaja za razvoj naselja.
Kao primer naveu uspelo zalaganja Udruenja arhitekata panskog gra-
da Santandera da se javno raspravlja o projektu ureenja luke u tom gra-
du. Projekat Paseo Maritimo je jedan od najveih projekata u Kantabriji
(panija), iji glavni grad je Santander, glavna atlantska luka jo pre pet ve-
kova. Ukupna vrednost investicije je oko 600 miliona eura, od toga javni
infrastrukturni radovi oko 118 miliona. Udruenje arhitekata je zahtevalo obi-
mnu javnu raspravu i ukljuivanje graana i njihovih udruenja u raspravu
o uticaju projekta na razvoj grada i kvalitet ivota, kao i potpunu dostupnost
informacija o projektu o kome se do tada znalo samo iz turih obavetenja u
medijima. Gradonaelnik Santandera je podrao zahteve udruenja graana i
Drutva arhitekata: Optina je uvek bila za to da veliki projekti u gradu treba
da prou proces ukljuivanja javnosti s ciljem da se dobije najvea drutvena
podrka. Smatra se da projekat koji e markirati budunost grada, kao to
108
Zbornik.indb 108 6.7.2012. 17:31:50

zahteva Drutvo arhitekata, treba da bude otvoren prema svim drutvenim

akterima i sektorima2 (El diario montas, 12. 03. 2011.).
Vredi podsetiti na promenu stava Royal Institute of British Architects
(RIBA) prema pokretu Community architecture. Pokret polazi od dva kljuna
principa. Prvi je da je potpuno podastiranje svih informacija i potpuna javna
dostupnost informacija o planiranim projektima neophodan uslov za formi-
ranje kvalitetnog okruenja, a naroito za projekte rekonstrukcije i izgradnje
novih objekata u izgraenom odnosno urbanistiki i graevinski oblikova-
nom prostoru. Javni uvid u informacije je jedini nain za obelodanjivanje i
kontrolisanje skrivenih i manifestovanih interesa razliitih grupa i aktera u
gradskom prostoru. Drugi princip je da lokalne zajednice i udruenja graana
preuzmu odgovornost odnosno da dou u situaciju da odluuju i na taj nain
steknu kontrolu nad prostorom u kome ive i da budu u situaciji da se bore za
unapreenje uslova ivljenja. Iako je sedamdesetih godina pokret Community
architecture u Velikoj Britaniji (ali i u mnogim drugim sredinama) dobijao
sve vie pristalica, RIBA nije bila ni malo blagonaklona prema ovim princi-
pima. Ipak nije prolo dugo vremena, kada je u decembru 1986. godine za
predsednika ove uticajne profesionalne organizacije izabran Rod Hekni (Rod
Hackney), jedan od najglasnijih i najuticajnijih promotera pokreta Community
architecture (Wates i Knevitt, 1987.).
Kakav je stav profesionalnih udruenja u oblasti graenja, planiranja i ure-
enja prostora u Srbiji prema inicijativama udruenja graana? Istovetan kao i
kod stranaka na vlasti (i u opozicji). Profesionalna udruenja nisu nikada po-
drala organizovana nastojanja i pokrete graana da zatite pojedina gradska
javna dobra i javne interese u planiranju i ureenju prostora, niti su se zaloi-
la za javnu raspravu o tzv. velikim projektima u gradovima Srbije. I danas je
javna rasprava u Srbiji jo uvek, kao to je to bilo u doba socijalizma, svedena
najee na ex-post javni uvid u nacrt plana koji urade strunjaci, sa mini-
malnim izgledima za prihvatanje predloga i kritikih komentara datih tokom
javnog uvida, ak ni kao kozmetikih izmena, u izradi finalne verzije plan-
skog dokumenta. Smisao saradnje profesionalnih udruenja sa graanima je
da struno obrade i kanaliu inicijative graana. Graani ne moraju znati za
Arhusku konvenciju, Evropsku gradsku povelju, Prvi protokol uz Evropsku
2
U ovom primeru je neobino da je Emilio Botin (Emilio Botn-Sanz de Sautuola y Garca de los Ros),
koji je pokrovitelj umetnickog centra Botn u pomenutom projektu Paseo Maritimo u Santanderu, ban-
kar i izvrni direktor Grupe Santander (Banco Santander Central Hispano BSCH) koja je druga najvea
banka u Evropi formirana trinom kapitalizacijom. To nije smetalo ni Udruenju arhitekata Santandera
ni Gradonaelniku tog grada da iniciraju i ostvare otvorenu i nepristrasnu javnu raspravu o ovom pro-
jektu i njegovom uticaju na razvoj grada (El diario montas, 12. 03. 2011.).
109
Zbornik.indb 109 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
konvenciju o ljudskim pravima u kome stoji da svako fiziko i pravno lice

ima pravo na neometano uivanje svoje imovine i druge meunarodne do-
kumente koji su inom ratifikacije postali deo pravnog sistema drave, ali je
obaveza profesionalnih udruenja da zahteve graana podre pozivanjem na
takve dokumente i da ih struno obrade i artikuliu. Jedna od vanih misija
profesionalnih udruenja je da doprinesu formiranju kvalifikovane javnosti, a
saradnja sa graanskim inicjativama je najbolji nain za ostvarenje ove misije.
Umesto saradnje sa graanima i podrke javnom diskursu, u demokratskoj
i pluralistikoj Srbiji ignorisanje je usvojeno kao novi metod komunikacije sa
javnou koji se najee koristi od strane vladajuih elita i njihovih dokazano
privrenih strunjaka. Takav odnos je mogu jer jo uvek ne postoje bilo kak-
ve sankcije za javne tete prouzorkovane nestrunim, nerazumnim ili neod-
govornim odlukama ili zbog prikrivanja relevantnih informacija. Komentari,
kritike primedbe, zahtevi za javnom raspravom i uvid u releventne informa-
cije od javnog interesa se diskvalifikuju i svode na ravan linih netrpeljivosti,
ne samo od strane politikih grupa na vlasti nego i od strane njihovih stru-
nih uporita.
Kao primer emo navesti izgradnju jednog od najskupljih projekata u po-
slednje dve decenije u Srbiji most preko reke Save, na donjem picu Ade
Ciganlije. Nekoliko godina (od 2005.) je (manji) deo strune javnosti, ukljuiv
i Savez inenjera i tehniara Srbije, razliitim aktivnostima (struni sastanci,
napisi u medijima, peticije, pisma predstavnicima gradske i republike vlasti,
strankama na vlasti i u opoziciji i dr.) nastojao da otvori javnu raspravu o
implikacijama izabranog projekta mosta preko donjeg pica Ade Ciganlije,
ukazujui da je izabrano reenje nefukcionalno, preskupo, na pogrenom
mestu i da nee doneti poboljanje javnog saobraaja u Beogradu, ali e
naneti ogromne ekoloke i ambijentalne tete i ugroziti prirodna i kulturna
dobra u ovom delu grada (Topiderski park, Main majdan, Letnja pozornica,
rene obale, i dr.).
Tadanji gradonaelnik Beograda, sa svojim glavnim arhitektima, mena-
derima i drugim strunjacima, je diskvalifikovao sva upozorenja o neraci-
onalnosti izabranog reenja i odbacio javnu raspravu. Idejno reenje mosta
dala je slovenaka firma Ponting, pobedivi na konkursu odranom 2004.
godine. Projektanti mosta su konstruktor Viktor Markelj i arhitekta Peter
Gabrijeli, koji je prethodno bio lan Komisije koja je definisala projektant-
ske uslove, izmeu ostalih da most mora biti sa kosim zategama. Na upozo-
renje da se radi o sukobu interesa, nije bilo nikakvog odgovora. Ista firma je
uradila i Procenu uticaja na ivotnu sredinu, to je zakonska obaveza, ali i oit
sukob interesa. Most je, inae, deo tzv. Unutranjeg magistralnog poluprstena
110
Zbornik.indb 110 6.7.2012. 17:31:50

projekta koji predvia izgradnju saobraajnice profila autoputa kroz kon-

tinualno izgraeno gradsko tkivo odnosno etiri centralne gradske optine,
koji je takoe usvojen bez obzira na brojna upozorenja dela strune javnosti
o njegovoj disfunkcionalnosti, manjkavosti dostupnih informacija, enormnoj
ceni izgradnje i negativnim ekolokim uincima (Petovar, 2010.).
Prvobitna cena mosta, prema idejnom projektu iz 2005. godine trebalo je
da bude oko 90 miliona eura, ali je ona porasla zbog toga to je u meuvre-
menu porasla cena elika na svetskom tritu i to za vie od 50% (?!). Tokom
2006. godine, bilo je procenjeno da e most zajedno sa pristupnim saob-
raajnicama kotati 161 milion eura. Prema izvetaju Direkcije za graevinsko
zemljite i izgradnju Beograda od 17. marta 2008. godine, planirano je da pro-
jektovanje i izgradnja mosta kota 118.652.230 eura, a u 2010 godini procene
su se kretale izmeu 200 i 300 miliona eura, da bi u 2011. godini dostigle oko
400 miliona eura (bez kamata na kredite Europske banke za obnovu i razvoj
i Evropske investicione banke). U izvetaju Dravne revizorske institucije o
poslovanju grada Beograda navodi se da e Most na Adi kotati vie od 450
miliona eura (RTS, 17. januar 2012.). Kada je postalo jasno da se cena mosta
nekontrolisano poveava, pronaeno je dodatno objanjenje da u prvobitnu
cenu mosta nisu uraunate pristupne saobraajnice, koje su navodno dvostru-
ko skuplje od samog mosta. Ve prilikom izrade idejnog projekta bilo je jasno
da se na most visine 20 metara, koji se inae nalazi u ravnici, treba popeti i
sa njega spustiti, te da e ti prilazi ne samo graevinski kotati, nego da e
pojesti ogromnu povrinu graevinskog zemljita i imati loe ekonomske
i ekoloke posledice zbog vonje na tako velikim nagibima. Ni na te i laici-
ma oigledne manjkavosti usvojenog reenja nije bilo reakcije profesionalnih
udruenja. Treba pomenuti da se cena standardnog gradskog mosta, gredne
konstrukcije na reci ove irine, kree izmeu 50 i 60 miliona eura.
Nema sumnje da e projekat mosta dugakog 929 metara (preko reke ija
je irina 400 m.), irine oko 45 metara, sa est kolovoznih traka, dve staze za
peake i dva koloseka namenjena buduem (lakom metrou), uticati na radi-
kalnu izmenu konfiguracije gradskog prostora, pravce i intenzitet saobraaja,
ambijentala obeleja, ekoloki status velikih zelenih povrina koje most sa
pristupnim saobraajnicama tangira ili ih direktno ugroava. Ne samo da je
odluivanje o ovakvom projektu ostalo u uskom i zatvorenom krugu politia-
ra i strunjaka, nego su i mnoge kljune informacije prikrivene i nedostupne.
Most je zvanino puten u saobraaj 31. decembra 2012. godine, kao poklon
(sic!) gradskih i republikih vlasti koji e Beograani, njihova deca, unuci i
praunuci otplaivati nekoliko narednih decenija (Timeo Danaos et dona fe-
rentes). Savez inenjera i tehniara Srbije je jedino udruenje koje je podralo
111
Zbornik.indb 111 6.7.2012. 17:31:50

Ksenija Petovar
zahtev za javnom raspravom o spornom projektu mosta preko Ade Ciganlije,

a ostali su utali ili se pozivali na autoritet i graditeljsko iskustvo predsednika
Srpske akademije nauka i umetnosti koji je bio i predsednik irija za izbor
konkursnog reenja.
8. Zakljuna razmatranja
Gubljenje autonomije vodi ka gubljenju ugleda profesije. Odnosno, nema
ugleda profesije bez njene autonomije. Gubljenje ugleda nosi sve druge vrste
redukcije: od redukcije znanja i vetina do redukcije odgovornosti i etikih
standarda u profesiji. U poslednjoj deceniji u Srbiji su vidljiva nastojanja ka
uspostavljanju autonomne pozicije u nekim profesionalnim udruenjima u
lekarskoj komori, udruenju sudija i drugima. Proces je spor, tegoban, teko
se kristalizuju zajedniki ciljevi, kriterijumi, profesionalne norme i standardi.
Takva nastojanja nisu primetna u strukovnim udruenjima u oblasti urbaniz-
ma, planiranja i ureenja prostora. utanje pripadnika profesije moe se obja-
sniti time da postoji strah od gubljenja zaposlenja. Nije nevano ni to to postoji
hiperprodukcija i suficit strunjaka sa diplomama i formalnim obrazovanjem.
Takva hiperprodukcija strunjaka, s jedne strane, te stranaki kanali zapolja-
vanja i stranaka kontrola profesionalnih udruenja, s druge strane, omogua-
vaju potiskivanje odgovornih i kompetentnih strunjaka i njihovo izoptavanje
iz profesionalnih aktivnosti. Najvei gubitnik u ovakvim okolnostima je sama
struka, ali i cela drutvena zajednica. U posebno tekom i bezperspektivnom
poloaju su mladi strunjaci, sa izgraenim etikim i profesionalnim standardi-
ma kojima je neophodna odgovarajua podrka i zatita profesionalnog udru-
enja, kako u odnosu na pritiske investitora i grupa na vlasti, tako i u odnosu
na nelojalnu i neprincipijelnu konkurenciju iz same struke.
U interesu struke je da potrai odgovor na pitanje zato je to tako, jer bez
efektivne zatite profesionalnih i etikih kriterijuma i standarda nije mogue
unapreenje strunog rada. Jaanje odgovornosti profesionalnih udruenja i
njihova autonomija su jedini nain da se zatite pripadnici profesije od nasr-
taja investitora i vlasti i zahteva koji idu s onu stranu profesionalnog, stru-
nog i moralnog integriteta strunjaka. Struna i profesionalna udruenja su,
kako smo ve naglasili, nezavisne i neprofitne organizacije kojima je cilj da
promoviu kvalitet delanja svojih lanova, profesionalne vrednosti i norme,
etiku struke, i da zatite svoje lanove od razliitih pritisaka koji su u opreci
sa ciljevima i interesima struke.
Struna udruenja grade svoj ugled i putem saradnje sa graanskim inici-
jativama i zalaganjem za javne interese i javna dobra u svom delokrugu rada.
112
Zbornik.indb 112 6.7.2012. 17:31:51

Saradnja sa graanima pogoduje jaanju kvalifikovane i kompetentne javnosti

to je u interesu i profesionalnih udruenja i drutvene zajednice u kojoj ona
deluju.
Struna udruenja nemaju prava da ute o krenju profesionalnih i etikih
standarda u profesiji. Licencu treba oduzeti lanovima udruenja koji uestvuju
u projektovanju i izvoenju neprijavljenih radova, koji po nalogu investitora
probijaju urbanistike uslove, koji interese i zahteve investitora pretpostavljaju
profesionalnim normama i etikim standardima struke. Da ne govorimo o
prepisivanju planova i prisvajanju tuih tekstova. Na moje pitanje upueno
mlaoj koleginici, jednoj od vodeih urbanista u Urbanistikom zavodu u
Amsterdamu, da li bi projektant koji projektuje objekat za koji investitor nema
dozvolu imao neku reakciju strunog udruenja (gubljenje licence, osudu
Suda asti i sl.), dobila sam odgovor da je to zanimljivo teorijsko pitanje, zato
to nije poznato da se tako neto ikada dogodilo u Holandiji.
Literatura
Etiki kodeks Inenjerske komore Srbije. Beograd: Inenjerska komora Srbije, 2006.
Gams, A. (1990). Drutvena norma. Pojava, nastanak i znaaj. Beograd: Savremena
administracija.
Gans, H. (1962). The Urban Villagers. Group and class in the life of Italian-Americans.
New York: The Free Press.
Goodman, R. (1972). After the Planners. Penguin Books.
Gredelj, S., Gavrilovi, Z. i oli, N. (2005). Profesija (i) korupicija Aktiviranje pro-
fesionalnih udruenja u borbi za integritet profesija i protiv korupcije. Beograd:
Centar za monitoring i evaluaciju.
Profesija izmeu korupcije i integriteta. Konferencija. Beograd: Biro za drutvena
istraivanja i Fond za otvoreno drutvo, oktobar 2011.
Petovar, K. (2010). Grad bez graana tako se gradi(lo) u Beogradu i Srbiji. Beograd:
Republika, br. 484-485, 1-30. septembar 2010.
Veber, M. (1976). Privreda i drutvo. Beograd: Prosveta.
Wates, N. and Knevitt, Ch. (1987). Community Architecture. How People are Creating
Their Own Environment. Penguin Books.
Sl. glasnik grada Beograda, br. 30/2003.
El diario montas, 12. 03. 2011.
113
Zbornik.indb 113 6.7.2012. 17:31:51

Zbornik.indb 114 6.7.2012. 17:31:51
Franc Trek, PhD
Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, Slovenia
e-mail: franc.trcek@fdv.uni-lj.si
Regional development and limits of local authorities:

case of Ljubljanas urban region
1. Introduction new localisms

Our point of departure in this paper is the concept of new localisms and
regionalisms which was developed within the field of regional studies during
the 1990s in response to the increasing ambitions among regions to partici-
pate in decision-making and make autonomous decisions on the local and
regional development. The networking of increasingly autonomous social ac-
tors (Costis and Hudson, 2007) showed that the nation-state as a predominant
form of the territorial organization of social activities had become insufficient
in many situations. The national level proved to be both too narrow and too
broad a framework for resolving numerous development problems.
This dual insufficiency preventing the resolution of development chal-
lenges on the national level has led to numerous local and regional move-
ments. New localisms and regionalisms (see Rodriguez-Pose and Crescenzi,
2008) were initially the movements that resisted national governments con-
crete policies and were primarily an area of compensation. As early as the
beginning of the 1990s, Poche (1992.:146) argued that they emerged as a
consequence of the fact that territorial social identification did not necessarily
coincide with territorial political and economic division.
The key feature of new localisms was the search for roots, meaning at-
tempts to identify particular local features and tacit knowledge (Brockmann
and Anthony, 2002) that make a specific region territorially definable, distinct
and different from other territorial communities. In most cases, successful
local communities and regions proved to be those which, in addition to local-
regional political structures, also had public institutions (professional, educa-
tional, cultural, scientific and research institutions as well as tourist, sport and
recreational facilities), and in which civil society played an important role act-
ing as an interface in the integration process on the local and regional levels.
115
Zbornik.indb 115 6.7.2012. 17:31:51

Franc Trek
Development-oriented societies try to exploit the potential of new local-

isms by emphasizing the importance of local-regional self-governance and
co-governance in the planning of future socio-spatial development (see Vlaj,
2004; midovnik, 1995). It should be stressed, though, that owing to frequent
political and even professional abuses of discourse on the importance of new
localisms and regionalization, inter-regional and intra-regional competition is
often overlooked. Local communities and regions compete on both the na-
tional and the supra-national levels and within various sectors.
The success of new localisms vitally depends on the development of lo-
cal economies, while the networking of local economic actors is the main
precondition for successful development. Local authorities, in turn, play an
important role in encouraging local economic networks. In this paper we
analyze the (in)capacity of local political authorities in the peripheral munici-
palities of the Ljubljana Urban Region (henceforth LUR) and seek possible
solutions to this situation characterized by bleak development prospects.
2. The Ljubljana Urban Region a brief description

Despite the 15-year-long and heated political debate on regionalization
and decision-making decentralization, Slovenia still does not have regions as
the second level of territorial organization. And yet, regions are the reality
of everyday socio-spatial activities. Development statistics and socio-spatial
planning usually operate with statistical regions (NUTS 3) according to which
Slovenia is divided into 12 territorial and historically coherent spatial units. If
we leave aside for the moment the recurrent arguments about the location of
future regional development agencies, the above-mentioned 12 units should
provide the spatial framework for future regions.
The Ljubljana Urban Region (LUR), which is also a part of the official
name of the Regional Development Agency of the Ljubljana Urban Region
(see http://www.rralur.si/en/), is territorially identical to the Central Slovenian
Statistical Region. LUR currently comprises 26 municipalities; these include
the City of Ljubljana municipality, smaller towns in its vicinity that developed
as a result of the suburbanization process (Domale, Grosuplje, Vrhnika),
other small towns in the vicinity of Ljubljana (Medvode, Kamnik, Logatec),
and predominantly rural municipalities on the LUR periphery. The municipal-
ities differ in size, the number of residents and educational and employment
structure, and most of all in the level of development and the extent of local/
municipal economies (see Map 1).
116
Zbornik.indb 116 6.7.2012. 17:31:51

Regional development and limits of local authorities: case of Ljubljanas urban region
Map 1. Statistical regions in the Republic of Slovenia (NUTS 3)

showing the borders of individual municipalities
Source: The Statistical Office of the Republic of Slovenia
LUR is the second largest region comprising one-eighth of the territory of

Slovenia. It is a central Slovenian region with the highest density of settlement
and home to one-fourth of the total Slovenian population. Its advantages, in
addition to the central location, include good transport links in every direc-
tion and the fact that the Slovenian capital Ljubljana is situated there. It is
the economically most developed region with the greatest concentration of
enterprises and human resources. The LUR regional economy accounts for
slightly more than one third of the Slovenian GDP (nearly 36%), with as much
as three-fourths of this sum generated by service industries. According to
2007 data, 45% of all companies in Slovenia had their headquarters within
LUR (see Map 2).
117
Zbornik.indb 117 6.7.2012. 17:31:51

Franc Trek
Map 2. Population, statistical regions, 2007 and gross domestic product, statistical regions, 2006
Source: http://www.stat.si/eng/index.asp (The Statistical Office of the Republic of Slovenia)
The economy of LUR could be defined as the most post-Fordist of all re-
gional economies in Slovenia. It consists of a wide range of services coupled
with a number of public infrastructure operations of national importance
mainly managed from the capital, Ljubljana. LUR has the greatest number of
companies and the greatest number of employees in the region, of which the
majority work in trading companies, processing industries, business services,
construction and public administration. The biggest employers within LUR
are the Mercator Group, Slovenian Railways, The Ministry of Defense, The
University Medical Center Ljubljana, Nova Ljubljanska banka, Spar Slovenija,
The Ministry of Finance, Triglav Insurance Company, Lek (a pharmaceutical
company), Radiotelevizija Slovenija and Telekom.
One third (32.2% in 2008) of all economically active population in Slovenia
is concentrated in LUR and it also has the highest proportion of population
with college or university degree. At the same time, LUR, and particularly the
118
Zbornik.indb 118 6.7.2012. 17:31:51

City of Ljubljana municipality, is the central national employment pool attract-

ing mainly (younger) population with college or university degrees, among
other things because of the fact that with the expansion of the Slovenian
highway network Ljubljana has become accessible in one hour from two-
thirds of the Slovenian territory. This contributes to LURs positive balance of
migration as well as the large number of daily labor migration (app. 100,000)
travelling to Ljubljana not only from within the LUR territory but also from
other places within the employment pool which comprises slightly more than
a half of the entire territory of Slovenia (from the direction of Kranj, Novo
mesto, Trbovlje, Celje and Postojna).
Map 3. Population aged 25 to 64 by education, statistical region, 2007
Source: http://www.stat.si/eng/index.asp (The Statistical Office of the Republic of Slovenia)
Although when viewed from the inter-regional perspective LUR stands out
in terms of its development level (which is one result of the centralist aspira-
tions of the Slovenian political elites during the period following Slovenias
119
Zbornik.indb 119 6.7.2012. 17:31:51

Franc Trek
gaining of independence) and is comparable with other central and south

European metropolitan regions that developed around national capitals, it is
also characterized by large differences among the municipalities it comprises.
3. Localisms within the LUR attempts at double emancipation

As we have already mentioned in the introduction, regions experienc-
ing propulsive development are characterized by intra-regional competition
among local communities. In the case of LUR, this is manifested as a grow-
ing tendency towards double emancipation. While municipalities within the
LUR strive to emancipate themselves from the City of Ljubljana, the City of
Ljubljana itself strives for emancipation from its LUR surroundings. If we
add to this the poll tax, which is the basic principle in the (re)distribution of
finances to local, municipal areas, we have a situation in which the City of
Ljubljana municipality and other municipalities compete to secure communal
infrastructure that is a prerequisite for attracting future residents, and this
trend will only intensify in the future.
A good example of localism-ridden reasoning is a recent proposal by a
mayor of a peripheral suburban municipality that the City of Ljubljana mu-
nicipality should be excluded from the statistical Central Slovenian region. In
proposing this he was motivated by the fact that the re-calculation of regional
development indicators for the new Central Slovenian Region minus the City
of Ljubljana would mean greater municipal budget for his own and similar
municipalities.
The legitimate and understandable double emancipation aspirations on
the part of municipalities and local communities already cause bottlenecks
that obstruct development initiatives on the LUR level.. When competing
within the LUR in an attempt to achieve a positive balance, local communi-
ties engage in new-localism games, sometime even on the level below the
municipal. Since new localisms in Slovenia are still at an early stage of de-
velopment, at the moment we are primarily witness to resistance movements
opposing the higher levels of social territorial organization.
4. The development (in)capacity of LUR peripheral

municipalities the analysis of the current situation
To answer the question of what internal sources are necessary for the devel-
opment of local economies in peripheral LUR municipalities we have a number
of statistical indicators at hand. A useful synthetic indicator to start with is the
120
Zbornik.indb 120 6.7.2012. 17:31:51

Development Deficiency Index. It is a composite index that has been intro-

duced in 2001 along with the national strategy for regional development as a
basis for regional incentives. It is calculated using 11 indicators: GDP per capita,
taxable earnings per capita, companies GDI per employee, the level of regis-
tered employment/employment to population ratio, registered unemployment
rate, aging index, the share of population with access to sewage infrastructure,
the average number of years in formal education, the share of Natura 2000 ar-
eas, labor migration index and the density of settlements.
Since data on the GDP per capita and the average years in formal educa-
tion were not available for the 2002-2004 period, the Development Deficiency
Index was calculated on the basis of remaining 9 indicators. In comparative
analysis it is described as the assessment of development deficiency index
for individual municipalities. The assessment is calculated as an average of
nine standardized indicators and it ranges from 0 to 1, where a higher value
indicates a more favorable situation. The ultimate value is expressed as in-
versed value, where a higher value indicates a higher development deficiency
of a municipality (see Pear and Kava, 2006).
Table 1. The Development Deficiency Index for LUR municipalities
(calculation based on the indicators for the period 2002-2004)
Velike Lae 0.668 Vodice 0.485

Doberpolje 0.663 Logatec 0.479
Litija 0.660 Komenda 0.473
martno pri Litiji 0.597 Medvode 0.464
Borovnica 0.592 kofljica 0.417
Brezovica 0.582 Grosuplje 0.417
Ig 0.566 Dol pri Ljubljani 0.397
Lukovica 0.556 Ljubljana 0.374
Ivanna Gorica 0.540 Menge 0.369
Dobrova-Polhov Gradec 0.511 Domale 0.364
Kamnik 0.501 Horjul 0.350
Morave 0.500 Trzin 0.203
Vrhnika 0.495 Log-Dragomer nd*
*T
he Log-Dragomer municipality was established in 2006 when it was excluded from the Vrhnika mu-
nicipality.
Source: Pear & Kava, 2006
The table above shows that, in addition to the City of Ljubljana and other
towns inside LUR, it is municipalities with the longer tradition of private en-
121
Zbornik.indb 121 6.7.2012. 17:31:52

Franc Trek
trepreneurship, crafts and small businesses dating from the period preceding
Slovenias independence which are located near the highway network that
are less deficient in terms of development potentials. The municipalities of
Vrhnika and Kamnik have a relatively high Development Deficiency Index.
Although the suburbanization processes encourage migration to these munic-
ipalities from the City of Ljubljana, both have work-intensive local economies.
In the current global economic crisis, the largest employers in these mu-
nicipalities are either on the verge of bankruptcy or are already undergoing
the bankruptcy procedure, so recalculation of their Development Deficiency
Indexes would give an even less favorable picture.
If we take as the criteria the Development Deficiency Index (values above
0.5), (in)accessibility by transport and the location of a specific LUR munici-
pality, the following municipalities would qualify as peripheral: Velike Lae,
Doberpolje, Litija, martno pri Litiji, Borovnica, Brezovica, Ig, Lukovica and
Dobrova-Polhov Gradec. While Velike Lae, Doberpolje, Litija, martno pri
Litiji and Dobrova-Polhov Gradec are located along the LUR edges and have
less favorable infrastructure and traffic connections with other parts of LUR,
particularly the City of Ljubljana, the municipalities of Borovnica, Brezovica,
Ig and Lukovica are located closer to the capital Ljubljana, but they have been
established only recently and occupy formerly predominantly rural regions.
These have indeed become desirable countryside getaways for urban popula-
tion, but they are also beset with difficulties related to communal infrastruc-
ture and are in need of businesses that may propel development.
If we analyze certain basic statistical data for peripheral LUR municipalities
(see Table 2), we can see that apart from Litija, which belongs in the group
of larger municipalities, and mid-sized municipalities such as Brezovica and
Dobrova-Polhov Gradec, seven municipalities are small in terms of the num-
ber of residents; their population is around 5,000, which is also the popula-
tion minimum required by law for the establishment of a municipality. The
density of settlement and population growth decrease with the increase in
the distance from the City of Ljubljana and the countrys highway network;
the highest values of these indicators are found in suburban municipalities
close to the City of Ljubljana.
One demographic indicator important for development is the age depend-
ency ratio. It shows the ratio of the population younger than 15 and older
than 64 to the number of active population aged 15 to 64, multiplied by
100. This indicator measures the number of dependent persons per 100 ac-
tive persons. In 2007, the total age dependency ratio for Slovenia was 42.9.
While in six municipalities this ratio is close to the Slovenian average, it is
122
Zbornik.indb 122 6.7.2012. 17:31:52

conspicuously higher in the municipalities of Doberpolje, Dobrova-Polhov

Gradec and Velike Lae which are characterized by a combination of older,
predominantly rural population and younger, pre-school and school-going
population. Both groups represent a significant financial drain on the munici-
pal budget.
Future local-regional economies importantly depend on the current num-
ber of students. Data on the number of students per 1000 residents for periph-
eral LUR municipalities show differences between individual municipalities.
While suburban municipalities close to Ljubljana exceed the national average
(56 in 2007), the municipalities that are peripheral in terms of location and
traffic connections, i.e. Doberpolje and martno pri Litiji, are far below the av-
erage. This means that, coupled with the likely local brain drain towards the
City of Ljubljana, their future local economic development will rest on weak
local creative potentials. Peripheral municipalities indeed strive to encourage
further education by awarding municipal scholarships, but their funds usually
suffice for only several students a year.
Below we analyze several key economic indicators which point to the cur-
rent characteristics of local/municipal economies. In addition to the number
of companies per 1000 residents, the size of companies and gross investment
in fixed assets per resident, for the purpose of this analysis we also used the
labor migration index, which is expressed as a percentage of the active popu-
lation (excluding farmers) per job and the number of active population per a
place of residence. The index shows the surplus/deficiency of jobs.
Table 2. Basic traits (year 2007)
Tertiary
Area Density of Total pop. Aging
Municipality Population students per
km2 population growth coefficient
1000 resid.
Borovnica 3921 42 93 18 43.5 61
Brezovica 10283 91 113 218 44.7 67
Doberpolje 3705 103 36 -11 50.3 43
Dobrova-Polhov
Gradec 7120 118 61 89 51.3 57
Ig 6098 99 62 108 40.3 60
Litija 14667 221 66 60 40.8 65
Lukovica 5257 75 70 82 43.4 50
martno pri Litiji 5278 95 56 41 43 31
Velike Lae 4093 103 40 37 49 56
123
Zbornik.indb 123 6.7.2012. 17:31:52

Franc Trek
Table 3. The state of local economies (year 2007)

No. of companies Company Gross Commuting
Municipality
per 1000 residents size* investment** index
Borovnica 34 3 969 30.8
Brezovica 58 3.2 580 48.4
Doberpolje 41 4.1 281 57.9
Dobrova-Polhov
Gradec 47 3 323 38.8
Ig 53 2.4 251 46.5
Litija 45 3.5 834 51.4
Lukovica 39 5 465 42.6
martno pri Litiji 36 4.5 459 49.1
Velike Lae 44 2.4 80 30.5
* The average number of working people per company.
** Gross investment in fixed assets per resident in euros.
Data in Table 3 show that all peripheral municipalities within LUR are
lacking in jobs, and this is also a general characteristic of all LUR municipali-
ties except the City of Ljubljana (175.6) and Trzin (361.4). The surplus of jobs
within the City of Ljubljana municipality is understandable as already ex-
plained above. The conspicuously high labor migration index for the munici-
pality of Trzin is a result of its specific nature. It consists of only one smaller
town, Trzin, but comprises the business park Trzin, which contributes to such
a large surplus of jobs. Peripheral municipalities within LUR are therefore
conspicuously deficient in jobs, meaning that a half to two-thirds of their
active population commute to work, mainly to the City of Ljubljana and to a
smaller extent to other urban centers within LUR.
The local economies of these municipalities, if compared to the national
average, are conspicuously less successful. If we take into account the num-
ber of companies per 1000 residents, only the municipalities of Brezovica
and Ig exceed the national average which is 52 companies per 1000 resi-
dents. As regards the size of companies, or the average number of persons
these employ, all municipalities are far below the national average which is
6.2 persons. This indicates that most businesses located in peripheral LUR
municipalities are smaller-size enterprises or service providers, and mainly
family businesses. The least favorable in terms of development is the indicator
showing the gross investment in fixed assets per resident. All municipalities
included in our analysis conspicuously lag behind the national average which
124
Zbornik.indb 124 6.7.2012. 17:31:52

in 2007 amounted to 2,944 euros. This high national average of gross invest-
ment in fixed assets rests on investments in the front-runners of the Slovenian
economy and in the sectors of public importance. Accordingly, in 2007 only
33 of 210 municipalities altogether exceeded the 3000 euro sum. As regards
the municipalities inside LUR, in addition to the City of Ljubljana municipal-
ity (7,395) only the municipalities of Trzin (5,391) and Menge (3,226) ex-
ceeded it. If the municipalities of Borovnica and Litija still manage to achieve
the gross investment comparable to successful medium local economies that
have no local front-runner companies, the value of investment in other seven
peripheral municipalities is very modest. The data show that the local econo-
mies of LUR peripheral municipalities do not have internal sources needed for
technologically advanced economies that generate high added value, which is
an ideal and desired development trend for local economies.
5. The (in)capability of local leaders to stimulate development

in peripheral LUR municipalities
The analysis of indicators important for the development of local econo-
mies clearly shows that local economies of peripheral LUR municipalities
are underdeveloped, given that they provide jobs for just one-third to one-
half of the economically active population. Accordingly, the quality of life
of local residents, and consequently the size of municipal budgets, depend
primarily on their employment in the City of Ljubljana municipality and sur-
rounding area plus a few other regional urban centers, and on the develop-
ment aid from the national budget allocated on the basis of the Development
Deficiency Index. All the municipalities analyzed here, except the municipal-
ity of Litija, were established as a result of the local self-governance reform
during the mid 1990s or later. The reorganization of former municipalities left
newly formed municipalities burdened by split-up balances (in some cases
disputes are still unresolved e.g. martno pri Litiji vs. Litija). Another aggravat-
ing factor was that even in the previous organizational system, these com-
munities were peripheral if not underprivileged areas.
Viewed from the sociological perspective, it is possible to understand the
logic that governed the consulting referendum on the establishment of new
municipalities. It rested on the assumption that the newly established mu-
nicipalities, given the centralized model of funds distribution, would obtain
more funds than they had been allocated before when they had the status
of local communities or peripheral municipal areas. Although legitimate such
an attitude is also narrow-minded, so it plunged the new municipalities into
125
Zbornik.indb 125 6.7.2012. 17:31:52

Franc Trek
development deficit at the very beginning of their existence. They indeed ob-
tained more funds but also had to accept new obligations prescribed by law.
What this means in practice is that the major part (usually even as much
as 80%) of municipal budgets is dedicated to financial obligations. Most often
these obligations include basic social activities like education, maintenance
of infrastructure (co)owned by the municipality in question, and a few social
and other transfers of public nature (e.g. culture, sport, support to civil initia-
tives). In the case of newly formed peripheral LUR municipalities this means
that they have little internal, own financial means that could be dedicated
to development. Furthermore, the growing scope of legal obligations (e.g.
stricter rules applying to communal waste and environmental protection re-
gimes) additionally reduces the already modest municipal funds designated
for development.
One result of the ill-fated reform of local self-governance (see Kos, 2000),
which imposed financial obligations on municipalities but failed to secure
financial sources for their development, was municipal indebtedness which
is becoming an ever-greater national problem. According to the results of
the analysis of pilot audit studies conducted by the Court of Audit of the
Republic of Slovenia, municipalities incur most debts to finance the build-
ing of kindergartens, schools and basic infrastructure (see Marn, 2009).
The same audit report states that according to the data of the Ministry of
Finance on December 31, 2008, only 32 of 210 municipalities altogether (i.e.
15%) were not in debts (The Court of Audit of the RS, 2009). Local politi-
cal leaders who were interviewed for this pilot study drew attention to two
problems. The legislative body has been raising the standards and chang-
ing the rules, but the financial burden of these changes is shouldered by
municipalities (e.g. free kindergarten for the second child, a transition to
nine-year elementary school, communal waste separation). This comes on
top of the fact that new municipalities lacked basic infrastructure at the time
of their establishment.
Apart from the financial quandary paralyzing new municipalities, includ-
ing 8 out of 9 peripheral LUR municipalities analyzed here, another problem
is the lack of personnel. Many municipalities administrations, which should
stimulate the development of local economies and act as an interface in the
process of shaping local economic networks, consist of only a few admin-
istrators. Moreover, they are overburdened with responsibilities arising from
legal obligations and communication with relevant national bodies.
If after this overview of the bleak development prospects we try to answer
the initial question about the role of local political leaders as the main driving
126
Zbornik.indb 126 6.7.2012. 17:31:52

force of local economies in peripheral LUR municipalities, we can say that

they are left with a narrow selection of possible strategies. Since the munici-
palities in question are mainly small in size and peripheral, their mayors have
little chance of being elected to Parliament where they could join the power-
ful municipal mayors lobby group and open door for additional development
initiatives within their local communities. This is in fact a rather widespread
anomaly of Slovenian parliamentarism, where mayors who are also MPs com-
bine legislative and executive roles.
Local governments are therefore left with primarily two operating strat-
egies. One involves lobbying on the national level using political links to
obtain the resources needed for local development, or at least to limit the
scope of financial obligations paid from the municipal budget (e.g. the re-
categorization of a part of traffic network and roads by changing their status
from municipal to national roads).
The other related strategy is to apply for national and European funds for
local development. However, the acquisition of external (co)funding sources
is often unsuccessful for two reasons. The first is the lack of local, municipal
personnel who would systematically dedicate time to calls for applications,
and the related lack of knowledge needed to complete application proce-
dures. The second reason is that in the growing number of cases co-funding
on the part of the municipalities or partners contracted by municipalities is
required. In the situation in which only slightly less than one-fifth of the
municipal budget, or even a smaller part of it, is not tied up in financial ob-
ligations and this situation is not only limited to territorially peripheral or
developmentaly deficient municipalities it is difficult to expect that these
municipalities will be able to co-fund projects from their internal sources.
Furthermore, the majority of local companies are in a similar position. Their
scope of operation and revenues are not sufficient for larger investments
in development that could transform local economies from work intensive
economies to the economies yielding higher added value.
Another obstacle exacerbating the attempts to form local economic net-
works and aggravating the already difficult circumstances is the transposition
of political struggles from the national to the local/municipal level. As a re-
sult, many good ideas requiring the engagement of local actors during the op-
erationalization process involving municipal councils are blocked because of
the narcissism manifested as small political idiosyncrasies. Given the current
situation, it is possible to say that local authorities in peripheral LUR munici-
palities as well as other less developed municipalities in Slovenia are rather
restricted in their attempts to stimulate the development of local economies.
127
Zbornik.indb 127 6.7.2012. 17:31:52

Franc Trek
Metaphorically speaking, local leaders have found themselves in the role of

pianists with their hands bound.
6. Conclusions The necessity of regional networking

If we put peripheral LUR municipalities development problems in the
wider context of the current economic crisis and take into account recent
data which show that at the end of the second quarter of 2009 the budgets
of Slovenian municipalities were already in deficit (Weiss, 2009), which was
not the case in the past, we are justified to presume that local municipal
authorities are currently preoccupied with the attempts to minimize debts
arising from financial obligations rather than with major development plans.
It is also quite obvious that the shortage of funds and cadres renders local
authorities (too) weak and incapable of autonomous stimulation and shaping
of local economies.
An ideal utopian solution would be the linking of smaller peripheral mu-
nicipalities and their transformation into larger municipalities. Larger internal
resources acquired in this way would facilitate the (co)creation of successful
local economies, but such a project is not realizable in the near future. What
is realizable, though, is intra-regional linking of peripheral municipalities
many of which share borders. This would enable the shaping of a wider intra-
regional economic network, which could generate more effective economic
initiatives in peripheral LUR municipalities.
A good illustration of the necessity for regional planning is the current
shortage of kindergartens in many suburban LUR areas. At the moment, the
problem is resolved by employing temporary solutions involving prefabricated
facilities and the construction of new kindergartens. This means that munici-
palities incur debts to finance projects that will not generate the development
of local economies. On the other hand, an alternative form and supplemental
care for pre-school children would create opportunities for self-employment
or new jobs. This pressing problem plaguing the entire LUR area is a good
example of a situation calling for the regional rather then municipal approach
in searching the solution that would optimize the system.
The success of such networking vitally depends on the development of
regional identity. Unfortunately, at the moment it is manifested as cynical op-
portunism. The local authorities view their regional identity primarily through
the lens of short and medium-term benefits likely to be derived from joint
development projects. In other words, for them it as a possible but not a nec-
essary, or inevitable choice. That acting locally is not necessarily at variance
128
Zbornik.indb 128 6.7.2012. 17:31:52

with acting regionally, or that to act and think locally is also to act and think
regionally, is a developmental challenge as well as a indispensable mental
and conceptual framework for the future development of LUR peripheral are-
as and LUR in general. We should also emphasize that mutual trust is another
pre-requisite for the cooperation of local communities within LUR and for the
shaping of regional identities (see Sztompka 1999; Rus, 2008) of local actors
that will once be integrated in future local and regional (economic) networks.
Literature
Brockmann, N.; Anthony, E., William P. (2002). Tacit Knowledge and Strategic
Decision Making. Group & Organization Management, 27 (4):436-455.
Costis, H., Hudson, R. (2007). Rethinking Local and Regional Development: Implications
for Radical Political Practice in Europe. European Urban and Regional Studies,
14 (2):99-113.
Kos, D. (2000). Reform of Local Government in Slovenia. In: Mlinar Zdravko (Ed.)
Local Development and Socio-Spatial Organization. Budapest: LGI/OSI.
Marn, U. (2009). as za uvedbo kasenskega pregona: zadolenost obin (Time For
Criminal Proceedings: Municipalities in Debts). Ljubljana: Mladina 2009 (23),
http://www.mladina.si/tednik/200923/cas_za_uvedbo_kazenskega_pregona
Pear, J. & Kava, D. (2006). Metodologija izrauna indeksa razvojen ogroenosti
za obdobje od 2007 do 2013 (The Methodology for Calculating the Development
Deficiency Index for the period 2007 to 2013). Ljubljana: Urad Republike Slovenije
za makroekonomske analize in razvoj, Delovni zvezek 6/2006.
Poche, B. (1992). Identification as a Process: Territories as an Organizational or a
Symbolical Area. In: Zdravko Mlinar (Ed.). Globalization of Territorial Identities.
Aldershot: Avebury.
The Audit Court of the Republic of Slovenije (2009). Zadolevanje obin: predstavitev
revizijskega poroila (Municipal Debts: The Presentation of Audit Report), June 9,
2009, Ljubljana: Raunsko sodie Republike Slovenije, http://www.rs-rs.si/rsrs/
rsrs.nsf/V/K439B9058A9D60C15C12575D0003656BE/$file/predstavitev_zadolze-
vanje_obcin.pdf
Rodriges-Pose, A.; Crescenzi, R. (2008). Research and Development, Spillovers, Ino
vation Systems, and the Genesis of Regional Growth in Europe. Regional Studies
42 (1):51-67.
Rus, A. (2008). Zaupanje in ekonomska uspenost (Trust and Economic Success).
Teorija in praksa, 45 (1-2):72-92.
Sztompka, P. (1999). Trust. Cambridge: Cambridge University Press.
midovnik, J. (1995). Lokalna samouprava (Local Self-Governance). Ljubljana: Can
karjeva zaloba.
129
Zbornik.indb 129 6.7.2012. 17:31:52

Franc Trek
Vlaj, S. (2004). Lokalna skupnost Izziv 21. Stoletja (Local Community The Challenge
of the 21st Century),. In: Dimitrij Jeraja & Jelka Vintar (Eds.). K razvoju telecen-
trov v Sloveniji (Towards the Development of Telecenters in Slovenia), Ljubljana:
Bonus.
Weiss, M. (2009). upani, kaj vendar delate s prorauni?! (Mayors! What Have You
Been Doing With Budgets?!). Finance, September 7 (172):4-5.
http://www.rralur.si/en/ (The Regional Development Agency of the Ljubljana Urban
region)
http://www.stat.si/eng/index.asp (The Statistical Office of the Republic of Slovenia)
130
Zbornik.indb 130 6.7.2012. 17:31:52

Prof. dr. sc. Sreko Pegan dipl. ing. arh.
Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Hrvatska
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejzanu arhitekturu
e-mail: spegan@arhitekt.hr
Planiranje promjena u prostoru
Promjene u prostoru Republike Hrvatske nastaju u kontekstu globalnih i

regionalnih promjena i kao takve ih treba promiljati u irem drutvenom,
gospodarskom i prostornom kontekstu. Promiljanje promjena u prostoru
usmjeruju odabrana pitanja koja se pojanjavaju redom. Prvo pitanje odnosi
se na odreenje ciljeva planiranja promjena u prostoru. Drugo pitanje odnosi
se na primjerenost planskih odreenja dok tree pitanje na vrijednosti pro-
stora. etvrto pitanje je o potrebi planiranja promjena u prostoru. Peto pita-
nje odnosi se na sustav i nositelje planiranja promjena, a esto na pristranost
planera promjena u prostoru.
1. Jesu li uskladivi ciljevi razvoja i ciljevi zatite prostora?

Djelovanje gospodarski najutjecajnijih gospodarstava i najveih zagai-
vaa okolia u svijetu ve vie desetljea daje prednost razvoju i gospodar-
skim interesima, premda formalno podrava zatitu okolia. Takvo nedo-
slijedno ponaanje vidljivo je i u razlikama ciljeva razvoja i ciljeva zatite,
kao i u resornim dokumentima Republike Hrvatske. U jednim se istie
vanost gospodarskoga razvoja, a u drugim propisuje sve via razina zatite
prostora.1
Kako ublaiti ove suprotnosti? Rjeenje treba traiti u stupnjevanom razvo-
ju aktivnosti u prostoru, u primjerenoj usklaenosti planiranih mjera zatite s
planiranim stupnjem razvoja drutva i gospodarstva.2 Predlae se:
1
Program prostornoga ureenja Republike Hrvatske, 1999.; Strategija regionalnog razvoja Republike
Hrvatske, 2011. - 2013.; Nacionalna strategija zatite okolia, 2002.; Strategija odrivoga razvitka Republike
Hrvatske, 2009.; Strateki okvir za razvoj 2006. - 2013.; Strateki okvir za razvoj, 2006. godine; Program
gospodarskoga oporavka 2010.; Strategija energetskoga razvoja Republike Hrvatske 2009., Strategija i
akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, 2008.; Strategija upravljanja
vodama, 2008. i dr.
2
Pegan, S. (2011). Scenariji prostornog razvoja, znanstveno-struni skup, Perspektive prostornog razvoja
Republike Hrvatske, zbornik radova, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Ministarstvo zatite oko-
lia, prostornog ureenja i graditeljstva, Savjet prostornog ureenja Republike Hrvatske: Zagreb, 2011.
131
Zbornik.indb 131 6.7.2012. 17:31:53

Sreko Pegan
a) U prvom stupnju razvoja, vremenski najkraem i najintenzivnije provo-

enom, otkloniti odreenja rizika, sanirati nastala oteenja i sprijeiti
nastajanje novih devastacija prostora.
b) U drugom stupnju razvoja treba jaati kompetitivne prednosti gospo-
darstva i odrediti provedive mjere zatite i odrive uporabe prostora.
c) U treem stupnju razvoja postignuta kompetitivnost stvara uvjete za
postupnu primjenu odreenja kohezijske politike i provedivu zatitu
okolia.
d) Dugoroni krajnji cilj je ouvanje prostora i okolia, razvoj temeljen na
obnovljivim resursima i uspjena kohezijska politika.
Vrsnoa ivota i promjene u prostoru dijelom su posljedica globalnih utje-
caja, a dijelom rezultat provoenja odluka o koritenju i zatiti prostora na
regionalnoj i lokalnoj razini.
2. Jesu li planirane promjene u prostoru odraz elja ili realnih

oekivanja?
Promiljanja prostornoga razvoja Europske Unije prikazana su u usmjeru-
juem dokumentu Perspektiva prostornoga razvoja Europe (ESDP)3. Ovim do-
kumentom predloeni su razni scenariji prostornoga razvoja, a istiu se scena-
rij kompetitivnosti i scenarij kohezije. Scenarij kompetitivnosti daje prednost
razvoju, potie grupiranje gospodarskih aktivnosti prostornu i time jaa razli-
ke u razvijenosti izmeu sredita i periferije. Scenarij kohezije usmjeruje
aktivnosti jednakopravnom koritenju prostora, ravnomjernom prostornom
razmjetaju gospodarskih aktivnosti, izjednaavanju vrsnoe ivljenja, te time
i ublaavanju socijalnih razlika. U dokumentu se zakljuno preporua pla-
niranje razvoja kombinacijom odreenja raznih scenarija razvoja uz preteit
udjel odreenja scenarija kohezije. Nakon vie od deset godina od donoenja
Perspektiva prostornoga razvoja Europe, svjedoci smo da su planovi razvoja
slijedili scenarij kompetitivnosti na tetu jednakopravnosti i eljene stabilnosti
drutva, kako u EU, tako i u dravama u okruenju. Zakljuiti je da su oite
razlike u eljenim od stvarnih ciljeva razvoja.
Treba li Republika Hrvatska scenarije razvoja i kakve su perspektive ra-
zvoja?
Prostor Republike Hrvatske je u dokumentu Perspektiva prostornoga ra-
zvoja Europe prepoznat kao prostor naglaenoga slabljenja gospodarskih ak-
tivnosti i odumiranja stanovnitva, kao prostor pogodan za ivot stanovnitva
3
ESDP European Spatial Development Perspective, 1999.
132
Zbornik.indb 132 6.7.2012. 17:31:53

starije ivotne dobi i prostor pogodan za razvoj turizma, te kao prostor osobi-
to vrijedne prirode i okolia. Slijedom takvih predvianja postavlja se pitanje
kako planirati, koja odreenja prihvatiti, a koja pokuati promijeniti?
3. Kolika je vrijednost prostora i kako tu vrijednost vrednovati?

Sveukupnu vrijednost prostora teko je vrednovati, a jo tee tu vrijednost
kvantitativno dokazati. U prilog tvrdnji kvalitativni su imbenici vrijednosti
prostora, kao npr. identitet, tradicija, ambijentalne vrijednosti, izvornost priro-
de, kulturna dobra, itd.
Je li tvrdnja ispravno postavljena? Moramo li vrednovati sve imbenike
vrijednosti prostora ili bi ve i mjerljive veliine pripomogle u razumijevanju
traene vrijednosti?
Kao smjernica prepoznavanju obrisa problema moe biti primjer modela
odreivanja aproksimativne razlike vrijednosti pri prenamjeni negraevinsko-
ga u graevinsko zemljite. Model izrauna uporabom pretpostavljenih velii-
na i vrijednosti pokazuje vrlo visoke neregulirane prihode fizikih i pravnih
osoba ostvarene prenamjenom zemljita (bez ulaganja u ureenje zemljita).4
Zakljuiti je da objektivno mjerljiva vrijednost dijela imbenika prostora jest
dostatna da se odredi vrijednost prostora.
Saznanje o vrijednosti prostora vano je ne samo kao financijski pokazatelj,
nego i kao regulator razvojnih procesa. U Republici Hrvatskoj nisu primjereno
regulirani uvjeti stjecanja dobiti nastali kao rezultat planirane prenamjene ze-
mljita. Te razlike u cijeni zemljita utjeu na vrsnou i namjere ulagaa, koji
interes i oekivanu dobit ne nalaze u stvarnim razvojnim programima, nego
primarno u preprodaji zemljita. Takav neproduktivan oblik stjecanja dobiti u
razvijenim europskim zemljama pravno je onemoguen.
4
Aproksimativni izraun vrijednosti prenamjene zemljita odnosi se iskljuivo na neizgraeni dio grae-
vinskoga zemljita. Elementi izrauna su:
povrina teritorija RH cca 56.594 km2;
procjena povrine ukupnoga graevnog podruja u RH = 2,5% 1.414 km2,
procjena ukupne neizgraene povrine graevnoga podruja je 30% 424 km2,
cijena poljoprivrednoga zemljita (app. prosjek) 1 /m2 1 mil. /km2,
cijena graevnoga zemljita (app. prosjek) 100 /m2 100 mil. /km2,
razlika u cijeni kod prenamjene zemljita 149 /m2 99 mil. /km2.
Prihod fizikih i pravnih osoba ostvaren prenamjenom zemljita (bez ulaganja) je cca 424 99 = cca 42
milijarde . Izraun pokazuje da je prihod fizikih i pravnih osoba ostvaren prenamjenom zemljita (bez
ulaganja) cca 42 milijarde , a to je priblino usporedivo s ukupnim dravnim dugom RH 2011. godine.
Ovu bi hipotezu trebalo provjeriti primjerenim istraivanjima, a nesumnjivo je da ve ovi preliminarni
podaci ukazuju na vanost predloenoga, a koje je uz to za podsjetiti, zakonska obveza u ureenim
europskim dravama.
133
Zbornik.indb 133 6.7.2012. 17:31:53

Sreko Pegan
4. Je li potrebno planiranje promjena u prostoru?

U odreenju potrebe planiranja razlikuju se stavovi planera od stavova
trita.
Stav planera je da je opravdano i potrebno planiranje koritenja, uporabe i
zatite prostora. Istie se potreba uspostave izgubljenoga povjerenja trita u
sustav planiranja. Da bi ostvarili taj cilj, planeri se moraju osloniti na potporu
politikoga rukovodstva i na privatne ulagae koji upravljaju resursima i omo-
guuju da se planirano realizira.
Stav trita je da je planiranje koritenja, uporabe i zatita prostora neu-
inkovito, nepotrebno, pa ak i tetno. U prilog ovom stavu trite istie ka-
otino stanje nastalo upravo kao rezultat planskih odluka, posebno u vrijeme
recesije. Neuspjenost planiranja dokazuje se brojnim pogrekama nastalim
kao rezultat planskih odluka.5
Predlae se da mehanizmi trita odreuju interes razvoja jer jedino oni
mogu narediti resursima da se ostvari planirano.
Nasuprotni interesi razvoja i zatite prostora, i razlike u stavovima pla-
nera i stavovima trita o poloaju planiranja promjena u prostoru vode k:
trendu marginalizacije sustava planiranja promjena u prostoru, kojim
se zagovara razvoj i prednost privatnoga interesa. Zemljite je temeljni
resurs razvojne politike u slabije razvijenim gospodarstvima. Poeljno
stanje je: slabljenje reguliranja prometa nekretnina, sloboda prava ras-
polaganja vlasnitvom i razmjetaja djelatnosti u prostoru, slabljenje
odreenja osobne i materijalne sigurnosti, umanjenje razine tienja
prostora i dr.; ili
trendu jaanja sustava planiranja promjena u prostoru, kojim se zago-
vara normativno jaanje planiranja. Istie se prednost javnoga interesa,
a zemljite je samo iznimno resurs razvojne politike. Predlau se izjed-
naena prava raspolaganja vlasnitvom uz ogranienja konteksta, koja
proizlaze iz uvjeta koritenja i zatite prostora, poveanje razine tienja
prostora, odreivanje ograniavajuih uvjeta za lociranje djelatnosti u
prostoru i dr.
Zakljuuje se da je planiranje promjena u prostoru jedan od imbenika
koji prati i usmjeruje i dinamiku razvoja, prilagouje planska odreenja i nad-
zire uspjenost provedbe. Jaanje sustava planiranja promjena u prostoru po-
drazumijeva uspostavu uspjenoga upravljanja prostorom. Predlae se sustav
5
Npr.: stanje u istonoeuropskim dravama nakon pada socijalizma, nasuprotnost koritenja i zatite,
irenje predgraa strukturna i funkcionalna preobrazba (neprimjerena gustoa i vrsnoa gradnje,
privatizacija javnoga dobra, odsutnost sigurnosnih i higijenskih standarda, oblikovna degradacija, itd.).
134
Zbornik.indb 134 6.7.2012. 17:31:53

planiranja strukturno mijenjati s ciljem postizanja vie razine provedivosti

planskih odluka i unaprjeenja vrsnoe planiranja.
5. Tko su nositelji planiranja promjena u prostoru?

Sustav prostornoga ureenja ne prati potrebe razvoja i zatite prostora
Republike Hrvatske. Posljedica je to globalnih politikih i ekonomskih pro-
mjena, ali jo i vie promjene drutvenoga ureenja i uvjeta zatite okolia u
Republici Hrvatskoj nakon stjecanja nezavisnosti. Sutinske promjene drutve-
noga ureenja pretpostavljaju i sutinske promjene sustava prostornoga ure-
enja, koji u novim uvjetima mora postati dio sustava upravljanja prostorom.
Prostorno planiranje, a kao dio sustava prostornoga ureenja, nikada i nije
samo po sebi jedini nositelja promjena u prostoru niti bi to trebalo postati.
to vie, u drutvenom ureenju temeljnom na privatnom vlasnitvu postojei
sustav prostornoga ureenja u mnogim je, osobito provedbenim uincima,
nepravian, pogrjean i tetan. Sustav prostornoga planiranja je nepravian,
osobito u dijelu postupka prenamjene zemljita i naknada za prenamjenu
zemljita. Pogrjean je u nainu kojim potie neusklaeno donoenje od-
luka resornih slubi o koritenju prostora, a tetan je zato to zbog izostale
opepoznate porezne prakse omoguuje i potie preprodaju zemljita kao
temeljnoga izvora prihoda. Time se potiu investicije, koje to stvarno nisu, a
prostor se trajno devastira i otuuje. U takvim okolnostima izostali su i dalje
e izostajati razvojni uinci koji su rezultat izostale resorne suradnje i preivje-
loga, izoliranoga, sektorskoga naina promiljanja koritenja i zatite prostora.
Posljedice provedenoga postupka privatizacije u Hrvatskoj jasno ukazuju da
je jedino prostor moan izvor kapitala. U uvjetima izostalih regulativnih, ali
jo i vie etikih vrijednosti struke, dozvoljava se trgovanje velikim povrina-
ma zemljita umjesto da te povrine budu resurs za budunost i izvor prihoda
za unapreenje stanja u prostoru, to je temeljna zadaa i pravo javne uprave
u funkciji unapreenja javnoga dobra u Europi.
Dio strune javnosti ocjenjuje da je napredak uinjen na polju zakonodav-
stva podruja prostornoga ureenja. Manje se uvia da je to zakonodavstvo
u velikoj mjeri u praksi teko, djelomino i neprimjenljivo jer nije popraeno
promjenama onih zakona koji se na prostor izravno odnose. Prvenstveno
se to odnosi na: izostala primjerena reguliranja prava raspolaganja i zatite
vlasnitva i prava izvlatenja, reguliranje zemljine rente, uvoenje obrazlo-
enja isplativosti planiranih zahvata u prostoru, zatite javnoga interesa, itd.
Dokaz tome su propali pokuaji provedbe Zakona o postupanju s nezakonito
izgraenim zgradama, neprovedivost dijela Zakona o prostornom ureenju
135
Zbornik.indb 135 6.7.2012. 17:31:53

Sreko Pegan
i gradnji, koji se odnosi na urbanu komasaciju, itd. Porazan je zakljuak da

je takvo neprimjereno zakonodavstvo nadjaalo struno promiljanje i krea-
tivnost. Rezultat je formalistiki pristup izradi prostornih planova, koji samo
propisanom strukturom, a ne i vrsnoom planskih prijedloga, odgovaraju
smislu i svrsi donoenja.
Nositelji planiranja (lokalna uprava) esto prostorno planiranje prepozna-
ju kao smetnju ili ogranienje te ignoriraju potrebu interdisciplinarnosti u
pripremi i izradi planova, a opravdanje trae u sve tee sagledivom broju
informacija (koje rezultira openitou planskih odluka) i hitnosti donoenja
planskih rjeenja. Rezultat su nedostatna usmjerena istraivanja gospodar-
skoga, demografskoga i drugih imbenika planiranja promjena u prostoru
i time nepotpuna planska rjeenja u kojima zatita prostora ostaje jedino
prepoznatljivo odreenje. Prostorni planovi tako postaju prikaz postojeega
stanja u prostoru, a najei novi imbenik su ogranienja koritenja, uvjeto-
vana zatitom prostora. U prostornim planovima izostale su razvojne demo-
grafske i gospodarske politike. Budui razvoj gospodarstva izravno odreuje
stanje drutva. Postavlja se pitanje, kako je mogue uz nepoznate odrednice
razvoja odrediti uvjete koritenja i namjene prostora u prostornim planovima?
Izostanak planskih gospodarskih i demografskih odreenja ini zatitu pro-
stora glavnim obiljejem prostorno-planskih dokumenata, koji se dalje pre-
poznaju kao prepreka razvoju. U takvim okolnostima teko se mogu ostvariti
planirana odreenja zatite prostora, a jo manje moe biti prepoznata zatita
kao imbenik razvoja.
Trideset godina prolo je bez gospodarske strategije razvoja i petnaest
godina od donoenja Strategije prostornoga ureenja RH, a i dalje su bezu-
spjeni pokuaji da se takvi dokumenti donesu. Stanje u prostoru Republike
Hrvatske prepoznaje se po zaputenom i razvojno zanemarenom selu, te po
gradovima kojim upravljaju dravne institucije. U uvjetima izostaloga razvoja
za oekivati je emigraciju mladoga i strunoga stanovnitva, kao to je za
oekivati i da e stanovnitvo sela od propadanje pokuati usporiti proda-
jom zemljita. Razvoj gradova usmjeruju interesne skupine, a posljedice su
izostali ili besprimjerno pogrjeno tumaeni struni standardi prostornoga
ureenja.6 Strateki dokumenti razvoja drave su openiti, a nerijetko ih ni
takve ne preuzimaju niti ne provode upanije. Izostala je kontrola provedbe i
sankcioniranje evidentno nasuprotnih odluka o ureenju prostora, a to vodi
6
Primjer su prekomjerna izgraenost stambenih podruja kako visoke tako i niske stambene gustoe
stanovanja, tokasti/parcelacijski urbanizam koji svoj vrhunac neprimjerenosti nalazi u gradskim projek-
tima u Gradu Zagrebu (Juki, 2011.) i dr.
136
Zbornik.indb 136 6.7.2012. 17:31:53

slabljenju poloaja sustava prostornoga ureenja. Konano, sustav donoenja

planova takav je da protivno svim strunim saznanjima objedinjuje u istom
tijelu izradu programa, donoenje i provedbu prostornoga plana. Konano
je izostala i stvarna participacija korisnika prostora u donoenju programa
prostornoga ureenja.
Posljedica slabljenja poloaja prostornoga planiranja je ne samo nestanak
struke prostornih planera, nego je i nestanak promiljanja o prostoru i stru-
nih planerskih institucija, nazadovanje kolovanja planera i gubitak interesa
za ovu djelatnost. Oteavajua okolnost jest svoenje interdisciplinarnosti u
procesu planiranja na neobveznu nadgradnju za koju posebito u uvjetima re-
cesije nema ni razumijevanja i novaca. Takvo stanje uzrokuje daljnju neslogu
i sektorsku podjelu struke koja izlaz trai u pojedinanim istupima i izdvoje-
nim meusobno ne koordiniranim prijedlozima.7
Zakonom8 je u Republici Hrvatskoj odreeno da je nositelj planiranja pro-
mjena u prostoru regionalna i lokalna samouprava. Lokalna samouprava izra-
uje i donosi prijedloge programa za izradu prostornih planova, te donosi
same prostorne planove. Propisana procedura pripreme, izrade, rasprave i
prihvaanja planova odreena je tako da zatiti javni i privatni interes, te
potakne aktivno uee sveukupne javnosti u donoenju planskih odreenja.
Stvarno stanje u postupku izrade prostornih planova daleko je od eljenoga.
Lokalna uprava je pod velikim utjecajem korisnika prostora, raznih interesnih
ekonomskih i drutvenih skupina.9 Rezultat takvoga stanja je da planiranje
7
Primjer je dio predloenih razvojnih projekata RH (HKIG, 2010.).
8
Zakon o prostornom ureenju i gradnji, NN 76/2007.
9
Uspon rentijerskih strategija Jaanje rentijerskih strategija u odnosu na prostor u hrvatskom drutvu
potaknuto je s vie meusobno relativno neovisnih imbenika. Na prvom je mjestu tip evolucije politi-
koga sektora. Pripadati politikom sektoru u veinskoj javnoj predodbi znai, ujedno, raspolagati vie-
vrsnim mogunostima ostvarivanja dobiti izvan formalno odreenoga naina plaanja za obavljeni rad.
Nije nuno takve mogunosti izravno povezati s politikom korupcijom. Posrijedi su brojne mogunosti,
to ih raspolaganje politikom moi oblikuje jo u formalno priznatom institucionalnom okviru. Na taj se
nain politiki statusi promeu u specifina ekonomska dobra koja donose rentne dobiti nerijetko vee
i raznovrsnije od rentnih dobiti akumuliranih na konvencionalnim gospodarskim dobrima. Nije netono
ukupnost takvih praksa opisati sloenicom privatizacija politikoga sektora.
Jaanje tercijarnoga sektora, sa sektorom usluga, te sektorom industrije doivljaja, drugi je nezanemarivi
imbenik koji osnauje rentijerske tendencije u hrvatskom drutvu. Taj je proces u hrvatskom drutvu
posebno osnaio u razdoblju nakon, priblino, 1970. godine. Budui da nastaje u gospodarskoj zbilji, taj
tip rentijerskih tendencija nije odvojen od uporabe inovativnih i proizvodnih stilova i predloaka. Ali,
na drugoj strani, oblikujui se u sjeni rentijerskih tendencija nastalih, prije spomenutom, privatizacijom
politikoga sektora, tercijarni rentijeri nisu odve skloni poduzetnikim rizicima i pustolovinama. Na
toj podlozi preteno se oblikuju tipizirani naini poduzetnikoga postupanja, gdje je monopolni nadzor
odreene prirodne ili funkcionalne konfiguracije vaniji od stvarne konkurentnosti.
Glavno rasadite rentijerskih tendencija tercijarnoga podrijetla jest, poznato je, turizam. Budui da je on
okosnica razvitka tercijarnoga sektora u hrvatskom drutvu nakon, priblino, godine 1970., mogunosti
137
Zbornik.indb 137 6.7.2012. 17:31:53

Sreko Pegan
koritenja i zatite prostora nastaje na temelju odluka lokalne uprave i nosite-

lja razvoja uz skromno uee lokalnog stanovnitva koje se teko ukljuuju
u raspravu o planskim prijedlozima zbog sloenosti postupka izrade planova
i upitne itljivosti planskih prikaza. Tako se njihove primjedbe u pravilu od-
nose na uvjete raspolaganja vlasnitvom, a stvarna reakcija nastaje tek kada
promjene postanu fiziki uoljive u prostoru.
Prvovane odluke su one koje e uspostaviti drutveno prihvatljiv i ra-
zvojno uinkovit politiko-teritorijalni sustav, kao i one koje e unaprije-
diti sustavu nadlenosti te osigurati usklaenost resornih zakona. Takve
odluke doprinijet e reafirmaciji prostornoga planiranja i kreativnosti plan-
skih prijedloga temeljenoj na aktivnoj participaciju struke i stanovnitva.
Donoenje ovih odluka neprekidno se odgaa, a politika se ne odrie po-
stojeega upravnog sustava koji osigurava centralistiko upravljanje dravom.
Nerazumijevanje stanja dokazuju odluke kratkorone politike i nezaintere-
siranost nadlenih za prijedloge struke. ini se da nismo razumjeli naela
Europske Unije o supsidijarnosti, decentralizaciji i dekoncentraciji funkcija.
Nismo razumjeli, ini se, da je demokracija ipak preduvjet napretka naega
drutva (imunovi, 2011.).
6. Jesu li planeri promjena u prostoru pristrani?

Planeri se u pravilu pozivaju na javni interes kako bi ojaali prijedloge
promjena u prostoru.
Je li to opravdano? Je li javni interes mit ili stvarnost koju odreuju nositelji
moi?
njegova razvitka bez veih se tekoa proimlju rentijerskim intencijama. Sve do aktualnoga razdoblja
hrvatski turizam poiva na ponudi prirodnih posebnosti i vrijednosti, ili, drukije reeno, na ponudi
prostora. Stvaranje drukijih turistikih praksa, oslonjenih izravnije na, primjerice, atraktivnost gradskih
sklopova (gradski turizam), kulturnih dobara (kulturni turizam), religijskih mjesta ili na industrijsku
proizvodnju doivljaja, vidljivo je znatno poslije. Izravna implikacija te injenice oituju se u dugoronoj
pretvorbi odnosa spram prostora u odnos spram glavnog rentirajuega dobra. Uvijek u potrazi za konver-
tibilnim devizama, u ulozi rentijera javlja se koliko politiki sektor s pripadajuom javnom ekonomijom,
toliko i raznoliki privatni sudionici s korijenom, kako je naznaeno, u obiteljskoj zajednici.
Posebni prinos snaenju rentijerskih sklonosti i intencija u odnosu spram prostora proizveo je proces
diferencijacije jedinica lokalne samouprave.
Proces diferencijacije mree jedinica lokalne samouprave nije, meutim, bio poduprt sukladnim mijena-
ma u upravljanju nacionalnim proraunom. Zahvaljujui tomu, jedinice lokalne samouprave, osim veih
gradova, nale su se u nezahvalnim prilikama koje odreuje formalna politika autonomija i gospodar-
ska inferiornost. Iz takva stanja mnoge lokalne zajednice, napose na obalnom podruju, valjani izlaz
vide u planskom (itaj: pekulantskom) pretvaranju brojnih lokalnih podruja u graditeljska podruja.
Time se prazni prostor pretvara u konkurentni resurs. Drukije reeno, rentiranje prostora postalo je
kljunom razvojnom polugom mnogih jedinica lokalne samouprave (Rogi, 2011.).
138
Zbornik.indb 138 6.7.2012. 17:31:53

Jednostavno bi bilo odgovoriti da se planeri formalno podreuju javnom

interesu, a stvarno se priklanjaju privatnom interesu.10 Rijetki vjeruju da jav-
ni interes mogu odrediti strunjaci, a jo je manje onih koji vjeruju da javni
interes odreuje demokracija te da ukljuuje potrebe najugroenijih (Grant,
2005.). Pitanje javnoga interesa otvara pitanje etinosti planiranja, pitanje
odreenja i opravdanosti tienja javnoga interesa kao jednoga od temeljnih
polazita planiranja. Brojni su primjeri upitne etinosti planiranja kao rezultat
odluka koje nastaju kod odabira prijedloga planiranih promjena u prostoru
(npr. odreivanje trase autoceste preko predjela zatiene prirode ili gradi-
teljske batine, lokacija energetskih postrojenja zatienim dijelovima prirode,
lociranjem odlagalita otpada koje umanjuje vrijednosti prostora i sl.). Ti pri-
jedlozi ponekad ukljuuju procjene koje podsjeaju na kvantifikacije rizika
usporedive s procjenama vrijednosti ljudskoga ivota u sustavima osobnoga
i zdravstvenoga osiguranja. Moe li se na temelju takvih procjena objektivno
zakljuiti tko dobiva, a tko gubi, te kako i temeljem kojih kriterija u takvim
uvjetima zadrati objektivnost prosudbe?
7. Zakljuak
Promiljanja planiranja prostora doprinos su predlaganju aktivnosti po-
boljanja stanja u prostoru, a posebno ouvanju kontinuiteta prostornih i
materijalnih vrijednosti, vraanju socijalne osjetljivosti prema urbanom i kra-
jobraznom, reguliranju standarda koritenja i zatite prostora, unapreenju
oblikovanja i koritenja prostora i dr.
Smjernice planiranja promjena u prostoru u podruju prostornoga plani-
ranja upuuju na:
trajnost ciljeva razvoja i zatite okolia, kulturnih dobara, prirode, kra-
jolika;
sigurnost ulaganja i odrivo gospodarenje prirodnim resursima (osobito
zemljitem i vodama);
jaanje regionalne, transregionalne i transnacionalne kompetitivnosti;
kompetitivan prostorni razmjetaj proizvodnoga gospodarstva i poli-
centrian razvoj naselja;
planiranje razvoja prometne i energetske infrastrukture i dr.
Upravljanje prostorom temeljno je za uspjeno predlaganje, donoenje i
provedbu planskih odluka. Upravljanje prostorom pretpostavlja:
10
Javni interes (engl. public interest, njem. ffentliches Ineresse) dravni ili opi interes zajednice kao
cjeline i razlikuje se od privatnih ili osobnih interesa. Odreenje javnoga interesa nije jednoznano i
zavisi o prostornom, drutvenom i vremenskom kontekstu. Javni interes odreuje najvia razina etinosti
u ocjeni potreba drave i pojedinca.
139
Zbornik.indb 139 6.7.2012. 17:31:53

Sreko Pegan
jednoznano odreen sustav nadlenosti odluivanju o prostoru;

sukladnost resornih politika i resornu koordinaciju, a posebito usklae-
nje lokalnih interesa unutar gradskih regija;
usklaenost javnog i privatnog interesa u cilju postizanja vie razine
povezanosti i provedivosti stratekih politika;
interdisciplinarnost, utemeljenost (primjerenost) i postojanost planskih
odreenja;
aurno zemljino-knjino postupanje;
standarde ureenja prostora drutvene, ekoloke, tehnike i druge;
obavijetenost, zainteresiranost, aktivno uee javnosti i dr.
Literatura
Grant, J. (2005). Rethinking the Public Interest as a Planning Concept. Plan, 2005.
Juki, T. (2011). Gradski projekti u postupku planiranja grada. Grad Zagreb i Sve
uilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet: Zagreb.
Pegan, S. (2011): Scenariji prostornog razvoja, znanstveno-struni skup, Perspektive
prostornog razvoja Republike Hrvatske, zbornik radova, Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i gradi-
teljstva, Savjet prostornog ureenja Republike Hrvatske: Zagreb.
Rogi, I. (2011). Sociokulturne vrijednosti i odnos spram prostora u hrvatskom drutvu,
znanstveno-struni skup, Perspektive prostornog razvoja Republike Hrvatske,
zbornik radova, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Ministarstvo zatite
okolia, prostornog graenja i graditeljstva, Savjet prostornog ureenja Republike
Hrvatske: Zagreb.
imunovi, I. (2011). Utjecaj gospodarske strukture na prostor, znanstveno-stru-
ni skup, Perspektive prostornog razvoja Republike Hrvatske, zbornik radova,
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Ministarstvo zatite okolia, prostor-
nog ureenja i graditeljstva, savjet prostornog ureenja Republike Hrvatske:
Zagreb.
*** Program prostornog ureenja Republike Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia,
prostornog ureenja i graditeljstva, 1999.
*** Zakon o prostornom ureenju i gradnji, Narodne novine 76/2007.
*** ESDP European Spatial Development Perspective, 1999.
*** Nacionalna strategija zatite okolia, Vlada Republike Hrvatske, 2002.
*** Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske 2009.,
*** Strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike
Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva, 2008.
*** Strategija odrivog razvitka Republike Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia, pro-
stornog ureenja i graditeljstva, 2009.
140
Zbornik.indb 140 6.7.2012. 17:31:53

Vladimir Braco Mui (arhitekt, Ljubljana): Parafrazirajui naslov zna-

menite knjige Jane Jacobs Smrt i ivot velikih (amerikih) gradova, napisane
prije vie od pola stoljea, htio sam dramatizirati neke injenice i slogane o
stanju stvari u urbanizmu, urbanoj sociologiji, urbanistikom oblikovanju i ur-
banoj politici. Pri tome se radi o nekim temeljnim saznanjima, kao npr. to se
desilo u socijalnoj demokraciji u vedskoj, zatim u politici (politcs) i politika-
ma (policies) u zemljama s prevlau ljeviarske usmjerenosti urbanizma, to
se desilo s urbanistikim oblikovanjem u velikim mjerilima projekata u sve
veim dimenzijama funkcionalnih urbanih regija i metropolitanskih podruja,
itd. Moemo li u okolnostima urbanistike globalizacije prihvaati simplifika-
cije jednoga Rema Koolhaasa ili mnogih post-modernih, postfordistikih ili
postartistikih fenomena? Ili, moramo li, veoma ozbiljno i ponovno, prouiti
upozorenja o veoma bliskim odnosima izmeu urbanizacije i globalizacije? I,
konano, moramo li ozbiljnije prihvatiti zakljuke dviju svjetskih konferencija
HABITAT-a (Vancouver 1976. i Istanbul 1996.)? Naroito one u vezi sa zemlji-
tem i njihovoj ulozi u naseljima.
Po mojem miljenju, posebnu panju treba posvetiti Preporukama za naci-
onalnu akciju (1976.) i izvjetaju UNHCR-a (United Nations Center for Human
Settlements) o poloaju gradova u globalnom svijetu.
Podruja usmjeravanja akcija u okvirima urbanistike politike Ujedinjenih
naroda su:
porast broja stanovnitva (pogotovo u zemljama u razvoju), dinamika
industrijalizacije i drugih uzroka prestrukturiranja privrede (npr. glo-
balizacija, uplivi neoliberalizma i slom financijskih sistema) zahtijeva
sve veu ulogu i participaciju graana u donoenju odluka o razvoju
i osposobljavanju za nove uloge i zadatke u okvirima zakonodavstva,
upravljanja, drutvenim servisima, itd.;
decentralizacija, tj. prijenos odgovornosti i moi na lokalne vlasti, pre-
raspodjela financija;
jaanje stanarskih prava;
uvjeti za dobro upravljanje na nivou lokalne samouprave, kao i razvitak
osobne odgovornosti, transparentnost, potenje;
ljudska prava i posebno prava osoba enskoga spola;
odriva okolina kroz tednju energije, racionalno koritenje zemljita,
zdravu vodu, suvremene metode deponiranja smea, razvijanje kvalite-
te javnoga prijevoza i prometnih sredstava;
141
Zbornik.indb 141 6.7.2012. 17:31:53

preventiva na podruju prirodnih katastrofa, razvijanje tehnolokih

sredstava i rehabilitacije.
Gornji sumar strunih i politikih mjera razradio sam uz pomo nedavno
preminuloga g. Richarda Maya koji je ivio i radio u naoj sredini kao rezident
direktor ameriko-jugoslavenskoga projekta Studija regionalnoga i urbanisti-
koga planiranja, pri Urbanistikom institutu Republike Slovenije.
Popis potrebnih akcija velik je i zahtjevan. Spomenuta tijela i institucije
svjetskoga ranga predloile su ga kontinentima, regijama, zemljama. U naim
sluajevima na zemljama je da ih provode. A zemlje, tj. akteri, su: drave,
brojne institucije (od politikih do strunih), nevladine organizacije i graani
(u ovoj ili onoj formi), te na kraju pojedinci koji imaju znanje, mo i volju da
skrbe o opem dobru. Kao urbanist koji urbanizam smatra nainom ivota,
mogu rei da je naa uloga unutar krialjke aktera tolika koliko se prilago-
dimo drutvenim uvjetima i koliko ih kritiziramo i mijenjamo. Urbanisti jesu
akteri u procesu donoenja odluka, niti najvaniji, niti jedini, ali odgovorni za
svoj dio posla unutar procesa donoenja odluka. Ili, kako to stoji u navede-
nim Preporukama UNCHS-a, razvitak osobne odgovornosti!.
Vladimir Lay (sociolog, Zagreb): Samo kratko kolegama urbanistima.

Moj je otac bio urbanist i morao sam trideset godina uiti o urbanizmu, a da
nisam htio. Tada je u urbanizmu bilo puno vie interdisciplinarnosti, struke
su bile vrlo ukljuene u institutima i obrazovnim procesima. Ovo kad kaete,
a to me moj otac nauio, kad kaete da nema sugovornika, urbanistika stru-
ka je po obrazovanju najee arhitektonska, to je prva greka u obrazovanju
urbanista. Arhitekt nije urbanist, ali mnogi arhitekti umiljaju si da jesu.
Vaan je ovaj deficit sugovornika koji je bolan. Vi radite sjajne produkte.
Kolega Juki je za Zagreb napravio sjajan produkt. Analizu smo sluali u
Drutvu arhitekata. I to se dogodilo? Je li njegov uinak djelovao na izradu
Strategije razvoja grada Zagreba, iji je bio dio. Mislim da ne.
Mislim da bi sociolozi i arhitekti u smislu urbanista trebali zajedno poraditi
na tome. Stvaranje sugovornika je zaseban, nov i vaan projekt. aliti se da
nema sugovornika, po meni je jalovo. Upravo to dosta esto arhitekti i urba-
nisti rade. Neki malo ak i Von oben, konstatiraju, pa mi smo tako pametni,
vani, pa gledajte koliko radimo, a nema sugovornika. Vjerujte, politiari su u
gabuli, svi, svih stranaka, svih vlasti, u svim zemljama. Ne znaju oni dovoljno.
Oni svi moraju glumiti da jako puno znaju, da jako puno toga razumiju. Oni
jako malo toga razumiju, ali su, eto, na vlasti. Mislim da tako treba razmiljati,
vrlo okrutno, o njihovoj kompetenciji, i naivno vjerujem da se na primjeren
nain u nekom susretnom planiranju tomu tko je nama strunjacima sugo-
142
Zbornik.indb 142 6.7.2012. 17:31:53

vornik, naprosto treba, nemojte me krivo shvatiti, ii ponuditi na razgovor. Ne

sluiti, ne plediram za snishodljivost, nego na struni razgovor u uspostavlja-
nju onih vornih toaka u djelovanju koje sada debelo nedostaju. Hvala.
Sreko Pegan (arhitekt, Zagreb): Moda samo jedna informacija. U kla-

sifikaciji znanosti nema vie prostornoga planiranja, znai i pitanja pozicio-
niranja nae struke. Mislim da je naa struka sada iznimno ugroena, ali je
uistinu pitanje to se zapravo pojavljuje kao tema? Zatita okolia u koju se
uklapa prostorno planiranje, urbanistiko i sve ostalo? Rije je o trendu za koji
je jasno otkud dolazi, ali momentalno je takav.
Bernard Ivi (Zelena akcija, Zagreb): Da, vezano upravo za ovu temu
ministarstava. Naalost, postoje tendencije da se prostorno ureenje stavi u
Ministarstvo graditeljstva, to bi bila katastrofa. Meutim, postoji informacija
da se to ipak na sreu nee desiti, tj. da e prostorno ureenje ostati zajedno
uz okoli, gdje mu je i mjesto. A sada vezano uz pitanje sugovornika. Naalost,
treba biti dosadan. Znai, treba se nametati, treba biti uporan. I naravno, ne
treba imati iluzije da se to moe napraviti na jedan fini nain. Jasno je da
e politiari misliti: A opet ovi, opet ovi dosauju, nek se maknu, oni ne
razumiju, proces je jednostavno takav, postoje globalne tendencije koje nas
jednostavno tjeraju da imamo ovakve ili onakve odluke. Treba se nametnuti
kao akter u drutvu. I to, naalost, nije mogue napraviti iskljuivo pisanjem
kulturnih dopisa i pisama, nego, naalost, ponekad je potrebno imati jedan
malo agresivniji nastup u komunikaciji s onima koji su plaeni da donose
odluke u interesu svih nas.
Aleksandar Luki (Geografski odsjek PMF-a, Zagreb): Kada govorimo

o komunikaciji i akterima, zanimljivo je da je juer naveer sveano otvoren
Zagrebforum, prostor u Gajevoj 27 koji je Gradski ured za strategijsko plani-
ranje i razvoj grada promovirao i predstavio kao prostor gdje e se dogaati
demokracija u smislu kontakta javnosti, graana, s jedne strane, i donositelja
odluka na pitanju prostornoga razvoja Zagreba, s druge strane. Bilo je stvar-
no zanimljivo vidjeti tko je tamo od gradonaelnika do predstavnika svih
ureda i odjela koji se tiu prostornoga planiranja, a rasporeeni su barem u
tri takva gradska ureda. S druge strane, tamo je bilo puno cijenjenih i znanih
imena iz literature prostornoga planiranja i ureenja, akademika i ostalih
znanstvenika. Nakon svega to je izneseno u dananjoj raspravi, od nestanka
struke prostornoga planiranja, gubitka interdisciplinarnosti, forsiranja privat-
nih interesa, sluaja Cvjetnoga trga i sl., pitam se, je li jueranju ceremoniju
143
Zbornik.indb 143 6.7.2012. 17:31:53

mogue ne promatrati kao svojevrstan alibi, mimikriju? S jedne strane, otvara-

njem Zagrebforuma ideja participativne demokracije u prostornom planiranju
pretvara se iz simbolikoga u materijalno, u smislu da u centru grada dobiva-
mo prostor gdje moemo dijeliti miljenja i sudjelovati u planiranju, a s druge
strane, svjesni smo to se dogaa u tom istom centru grada? Moje glavno
pitanje je: Svi ti ljudi koji su bili tamo, ukljuujui i mene, pripadaju nekakvoj
struci, znanosti, akademiji ili kako god to hoemo nazvati. Pristajemo li svi
mi preutno na to to se u prostoru deava, prisustvujui otvaranju jednoga
takvog centra?
Druga stvar koju bih komentirao je pad ugleda i nestanak struke prostor-
noga planiranja, o emu prvenstveno mogu govoriti na temelju onoga to sam
osobno doivljavao kao struku iz iskustava i predavanja pokojnoga prof. dr.
sc. Milana Vreska, prof. dr. sc. Damira Magaa, prof. dr. sc. Miroslava Sia i
drugih, jer praktinih iskustava nemam. Smatram da se struka u nas nije do-
voljno dobro transformirala u trenutku kad se transformiralo drutvo, s jedne,
i diskursi planiranja, s druge strane. Uloga prostornoga planera kao nekoga
kormilara koji upravlja gradom, oito se nadograuje i u smislu stvaranja
strunjaka koji facilitiraju razliite interese razliitih aktera u prostoru. Jesu li
planeri toga svjesni? Nadalje, tu novu funkciju i ulogu prostornoga planiranja
nije pratila adekvatna promjena zakonske regulative. Posljedica toga je da u
sklopu nepromijenjene zakonske regulative i nepromijenjene svijesti dijela
planera o tome da se njihova uloga izmijenila, dolazimo do svojevrsne trage-
dije struke. Pitanje statusa prostornoga planiranja ne moe se, dakle, proma-
trati izvan obiju spomenutih transformacija, svijesti i zakona, intrinzinoga i
ekstrinzinoga.
Gojko Beovan (sociolog, Zagreb): Ispriao bih se to sam malo kasnije

doao jer sam bio na jednom drugom skupu. Odgovorio bih, naime, kolegi o
emu se tu radi. Dakle, otvaranje Zagrebforuma juer je zapravo dio europ-
ske agende, na neki nain nova politika regionalnoga razvoja, koja nas je pri-
silila da donesemo nove propise. U okviru tih propisa mi trebamo napraviti
strategije razvoja upanija, a isto tako i strategiju razvoja grada Zagreba. I ona
je prvi puta napravljena u jednoj proceduri koju predvia europska praksa
otvorene metode koordinacije. Izabrano je Programsko vijee u kojem zajed-
no s kolegom Jukiem volontiram. Nedavno nam je govorila i kolegica Bori
na radnom sastanku. Sada je rije o jednoj sasvim novoj perspektivi. Zagreb
ima izvjesnih nevolja jer on u smislu onoga razvojnoga koncepta 2007. i 2013.
nije donio svoj regionalni operativni program ROP, pa nije mogao povla-
iti sredstva Europske Unije. Faktiki, dakle, mi smo sada donijeli Zagreb
144
Zbornik.indb 144 6.7.2012. 17:31:54

plan 2011. 2013. Kada budemo radili za plansko razdoblje 2014. 2020.
bit e to jako velik zalogaj. Tamo je potvreno naelo interdisciplinarnosti,
dijaloga, otvorenosti, to e se i potvrditi radom u novootvorenom prostoru.
Planiramo napraviti projekt rasprave na sveuilitu o razvojnim izazovima
grada Zagreba. Ovo je objanjenje zapravo to se tamo dogaa. Vjerujem da
se tamo dogaa jedan novi prostor u fizikom i socijalnom smislu koji bi se
mogao popuniti s puno novih stvari koje su nama do sada nedostajale, a o
kojima je ovdje bilo rijei. Zapravo, sve e to ovisiti, na neki nain, o nama.
Dakle, to e biti prostor gdje e se ovo to radi Partnersko vijee Zagreb
plan, koji je napravljen, i koji je dostupan na mrenoj stranici Grada, otvoriti
rasprava s razliitim interesnim skupinama i razliitim dionicima. Taj posao
predano vodi Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba,
na elu s gospoom Jadrankom Veseli Bruvo. Svoj posao rade srano. ak
su se ili vani konzultirati, uiti od drugih to je na takvom tragu razvoja
napravljeno.
Aleksandar Luki: elim vjerovati da e navedeni prostor biti u toj na-

mjeni. Vjerujem da je doista s tom idejom i pokrenut. Poznata mi je preda-
nost tih ljudi jer i sam s njima suraujem, ali pritisak politike mi se ponekad
ini toliko snaan, da namee pitanja. Primjerice, volio bih da se tamo moe
odrati predavanje prof. dr. sc. Jukia, koje smo upravo uli i u kojem se on
pita zato se neke kljune lokacije u Zagrebu izdvajaju izvan Zagreb plana, i
time se zapravo smanjuje uloga struke i javnosti u njihovom planiranju. Ako
e se takva pitanja moi postaviti u Zagrebforum, onda mislim da e on imati
svoju svrhu.
Tihomir Juki (arhitekt, Zagreb): Prije nekoliko dana upravo sam u

prostoru novootvorenoga Zagrebforuma odrao izlaganje o demografskim
i prostornim promjenama u gradu Zagrebu lanovima Partnerskog vijea
Grada Zagreba i ostalim gostima, uz izrazito ivu i demokratsku raspravu, u
kojoj smo se dotakli i izrazito aktualnih gradskih problema. Kao gost kritiar
s izrazito aktualnim komentarima vezanim uz planiranje Grada, u diskusiji je
sudjelovala i sociologinja dr. sc. Saa Bori Poljanec. Nadam se da je to dokaz
da je gradska uprava i planerska struka spremna uti promiljanja i drugih
strunjaka i samih graana jer da nije tako, vjerojatno ne bih bio pozvan da
otvorim prostor Zagrebforuma svojim izlaganjem.
Bernard Ivi (Zelena akcija, Zagreb): Vezano uz Zagreb plan, mogue

da ja nisam onda do kraja shvatio smisao toga dokumenta. Meutim, ini mi
145
Zbornik.indb 145 6.7.2012. 17:31:54

se da je izradom toga dokumenta proputena jedna velika prilika, odnosno

razrada strategije razvoja Zagreba. Znai, proces je zapoeo prilino dobro u
dvorani Drutva arhitekata Zagreba, prije neke tri godine. Bilo je prezentirano
da e se pristupiti izradi toga dokumenta, bilo je najavljeno da e najira
javnost biti ukljuena. inilo mi se da bi tu moglo biti nekakvoga pomaka.
Bilo je najavljeno da e postojati Partnersko vijee, skup svih dionika koji e
biti ukljueni u razradu toga plana. Naalost, nisam siguran jesu li udruge bile
ukljuene i na koji nain. Mogu rei da je Zelena akcija bila pozvana u Ured
za strategijsko planiranje gdje nam je bilo reeno: Evo, uite vi u Partnersko
vijee. Mi smo jednostavno rekli da to ne moe funkcionirati na taj nain,
nego da mora biti raspisan nekakav natjeaj, moraju biti odreeni nekakvi
kriteriji temeljem kojih e se odabrati koji e to ljudi biti u Partnerskom vijeu.
Nakon toga vie nije bilo nikakvoga odgovora, nita se nije desilo. Ne znam
jesu li udruge uope bile ukljuene.
Vinko Uhlik (arhitekt, Zagreb): Prisutni smo, na sreu, u arolikom sa-

stavu pa bih zamolio svoje kolege koji su po edukaciji arhitekti, a recimo
po praksi su postali urbanisti. I ja sam isto jedan od takovih, nadam se.
ini mi se da je dolo vrijeme da i mi u svoju percepciju vlastitoga zvanja i
poziva u drutvu pokuamo unijeti jednu irinu i jednu novinu koju je, ini
mi, potrebno unijeti, a to je da se podsjetimo da i prostorno planiranje, koje
je na neki nain uvijek bilo u poslu nadreeno ima i starijega brata, a to je
planiranje kao takvo. Notorna je stvar da nema prostornoga planiranja ako se
ne planira to e se u tom prostoru deavati. Da ne teoretiziram, ova dilema
gdje dolazi prostorno planiranje, isto tako u koje ministarstvo, isto tako po-
kazuje, zapravo, neu rei, nepoznavanje stvari, nego jednu opasnu razdiobu
izmeu prostornoga planiranja i planiranja. Da budem sasvim konkretan, po
meni to prostorno planiranje spada u Ministarstvo zatite okolia jer i zatita
okolia je opet na neki nain, filozofski, i ne samo filozofski, nego i bioloki,
nadreena bilo kakvom ljudskom djelovanju, pa prema tome i planiranju. I,
osobno vidim da bi to Ministarstvo zatite okolia trebalo biti najkompletnije
opremljeno strunjacima koji bi zapravo planirali ili korigirali svekoliki razvoj
Hrvatske. Da ne ponavljam, ono to svi znamo, koliko je na okoli osjetljiv,
ne samo lijep, nego i vrlo osjetljiv. Prema tome, da ne ekamo pasivno kako
e ova ili ona vlada podijeliti ministarstva prema svojim kadrovskim lista-
ma, nego da pritisnemo da se prije svega ta ministarstva ustroje adekvatno
izazovu vremena. Dakle, osobno na prvo mjesto stavljam zatitu okolia i
jedan razvoj koji je tome prilagoen, na drugo mjesto stavljam vrlo ozbiljno
planiranje, a mi kao dizajneri prostora dolazimo na kraju. Ne kaem da smo
146
Zbornik.indb 146 6.7.2012. 17:31:54

manje vani, ali to je jedan proces koji mora biti vrlo pametno smiljen, skoro
bih rekao ne po politiarima, nego po strukama. I prva stvar trebala bi biti
u tom novoosnovanom Forumu da se neto takvo pokrene. Ne inzistiram na
ovom svom vienju, ali neto tako sugeriram vlasti jer sad kad oni mijenjaju
eventualno i nazive i broj ministarstava, sad je prava prigoda da to doe na
pravo mjesto jer sjetimo se, i zakon kojim se to regulira mora biti adekvatan.
Da se ne desi da na bezbroj primjedbi, zapravo Ministarstvo graditeljstva kae
da nije mjerodavno za greke u gradu Zagrebu. Apsurdno. To je jedan totalni,
i pravni i struni apsurd, da ne kaem kulturna sramota. Dakle, moramo sad
svim silama, po meni, uprijeti da se ministarstva tako ustroje da budu doista
pravi serviseri jednoga budueg razvoja. Hvala.
Franc Trek (sociolog, Ljubljana): Tri sugestije. Prvo u vezi Zagrebforuma.

Znanstveni sam koordinator CIVITAS ELAN projekta u kojem je jedan od 5
partnera, uz Brno, Gent, Ljubljanu, Porto, i grad Zagreb. Veliki projekt zvu-
i bombastino, ali u biti je veoma europsko birokratski. Projekt ima veliki
budet, najvei dosad unutar EU CIVITAS projekata, koji je bio napisan kao
lepa pria, fairy tale, s glavnim barjakom citizen engagement, upravo je pao
na tom citizen engagementu. Zato je pao? Prvo, u tim nekim naim sredina-
ma nemamo nekih praktinih znanja kao neki Holanani, nemamo tradicije,
politika kultura gore-dole. Rije je o dvjema razinama. Na jednoj razini je
pao jer su se politiari ustraili toga i vjerojatno e se to desiti i kroz takve
forume, kao to je Zagrebforum. Najlake je rei, ono ljeviarski, to je mimi-
krija, to oni samo prave jer se pribliavaju Europi. Treba iskoritavati takve
mogunosti, ali morate imati u vidu da onda kada ljudi dou, kada vide kako
je komplicirana neka situacija i koja su sve oekivanja, onda politika kae,
dajmo to zatvoriti.
To je jedno. Drugo, pao je jer nije bilo neke komunikacije izmeu struka i
politiara. Na kraju ipak politiari odluuju. U Ljubljani je to bilo veoma bu-
kvalno. Jankovi je rekao ako je poanta razvoja javnoga prometa u Ljubljani
da crtamo ute crte za trole, onda u ja u subotu crtati te crte. I projekt
je u biti pao na tome. Dobro, vi imate neke nove tramvaje. Izgledaju lijepi
izvana. Iznutra, ako si malo stariji ovjek, teko se zgura, padne, ali da ne
duljim. Druga stvar, moram to da vam kaem, sluam evo cijelo ovo do podne
Europa, Europa. Ja vas razumijem, vi ste sad gotovo malo orgazmini, tek ste
pred Europom, Europa nalae ovo, ono. Isto je bilo s nama u Sloveniji. Sad
smo se probudili. Stigli smo u Europu, stigli smo u NATO. to je poanta tih
pria danas. Mi imamo neke na pola rasturene stvarnosti, gradove, ivote,
brakove... Treba nam neka nova vizija, a tu viziju nam nee dati Europa. to
147
Zbornik.indb 147 6.7.2012. 17:31:54

elimo, to moramo sami da se pitamo, prepriamo, i bojim se da je tu uloga

planera, kako smo je imali i razumjeli nekad, prekratka. Znai, mi moramo na
novo prepriati grad, doi do vizije, ima tu milijun pria. Pitanje je, koje sve
struke da rade na tome. Kako se educirati da ue u takav proces. ini mi se
da se moramo mi, klasini planeri, to to je gospodin govorio, prvo pitati to
bismo uope planirali, pa onda da doemo do prostora. Meni je tu velika bo-
jazan da e to onda uzeti ovi ljudi iz PR-a, koji kau sve emo skomunicirat,
nema frke. I to su ti problemi.
Saa Poljanec-Bori (sociologinja, Zagreb): Htjela sam samo rei da

cijeli proces valja sagledati i iz ekonomske perspektive jer se algoritam tran-
zicije temelji na prethodnom razumijevanju razlika u disperziji rizika prili-
kom izvoenja investicijskoga projekta. Dakle, privatni sektor preuzima na
strani investicije vei rizik i zbog toga, po prirodi stvari, bre donosi odluke.
Pritom, u tranzicijskom uvjetima, rauna na dvostruku inerciju sustava: onu
koja je povezana s birokratskim ustrojem per se, te onu koju moemo nazvati
tranzicijskom inercijom sustava, koja je vezana za katatonini karakter biro-
kracije naslijeene iz socijalizma. U tom je smislu tajkunizacija kao drutvena
posljedica tranzicije strukturni proizvod preuzimanja investicijskoga rizika u
dvostruko inertnom sustavu regulacije. To je povijesna injenica tranzicije
i klju drutvene tranzicijske anomije. to se prije drave koje su zavrile
povijesne tranzicijske procese koji su povezani s globalizacijom, a europske
integracije jesu povezane s globalizacijom, osvijeste da se moraju odlijepiti od
toga, da tako kaem irokoga formata, i proizvesti vlastite, unutranje, lokalne
dinamike, i to prije ponu osvjetavati da endogene strune i znanstvene
spoznaje predstavljaju razvojne podloge, to e se prije odmaknuti od ano-
minih forma tranzicije. Primjerice, mi koji istraujemo drutvenu stvarnost
znamo da se rjeenja nalaze u rezultatima istraivanja. Radi se samo o tome
da rezultati istraivanja prou kroz javne kognitivne i institucionalne kanale,
koji e ih prepoznati. Naime, blokada posttranzicijske drutvene energije na-
lazi se kako u institucionalnim kanalima, koji nisu ni dovoljno iroki ni do-
voljno prohodni, tako npr. i u kognitivnim kapacitetima institucionaliziranih
akademskih autoriteta. Recimo iz perspektive socioloke struke neizdrivo
je vie sluati planere koji priaju kako u Hrvatskoj ima jako puno prostora,
pa navode kako imamo 6 tisua kilometara obale (jer uraunavaju i obalu
svih otoka) te da smo za izgradnju potroili tek dio obale i, kao, puno nam
je, kako oni kau, neiskoritenoga prostora jo ostalo. To su sa stajalita so-
ciologije notorne gluposti jer ne postoji razvoj koji nije povezan uz naselja,
a naselja ne raspolau nepotroenom koliinom prostora! Naprimjer, selo na
148
Zbornik.indb 148 6.7.2012. 17:31:54

hrvatskoj obali koje ima danas recimo 500 stanovnika ima toliko prostora
koliko je vezano za povijesno privatno vlasnitvo njegovih stanovnika, povije-
sno komunalno vlasnitvo toga sela, te urbanizirani teritorij koji mu je pridru-
en u modernizaciji/turistifikaciji, i ni metra vie. Od toga je urbaniziranoga/
turistificiranoga prostora pola prostora zapravo nekadanja gmajna, jer se
radi o nacionaliziranom, konvertiranom poljoprivrednom zemljitu. Tako je
to imaginarno selo na hrvatskoj obali danas u naelu pretvoreno u mjeovito
naselje, u uvjetima u kojima nije narasla njegova gmajna, nego je narasla
koliina privatnoga prostora koje troi to mjeovito naselje iako je broj stalnih
stanovnika vrlo vjerojatno pao, a broj povremenih stanovnika vjerojatno po-
rastao, isto kao i infrastrukturni trokovi, koji se prelijevaju na sve strane od
lokalne do nacionalne razine. esto to imaginarno selo kroz proces urbaniza-
cije koji u naelu ne stvara nove gmajne, nego nove privatne parcele, raste
do sljedeega nabubrenog sela pa nastaju linearna obalna mjeovita naselja u
kojima sve izgleda isto. Komunalna je infrastruktura uglavnom iznuena, a
mi taj proces prepoznajemo kao betonizaciju. Radi se, dakle, o neodrivoj
tendenciji koja u biti proizlazi iz ideje da mi prostor jo uvijek nismo potroili,
jer prostor gledamo kao konstrukt koji postoji bez naselja, ljudi i kvalitete
ivota. To je akademski apsurd. Po meni je ista stvar zdravoga razuma da
u uvjetima rasta stanovnitva koje se na planeti Zemlji aktualno projicira na
osam milijardi, mi u Hrvatskoj trebamo uvati prostor kao izvor identiteta,
ali i konkurentnosti, jer vii oblici ekonomija ne postoje tamo gdje ne postoji
kvaliteta ivota u naseljima sa stalnim stanovnitvom. Naime, planet Zemlja
ne bubri, ljudi e u dogledno vrijeme biti za koju milijardu vie. Znai, ekono-
mija prostora mora postati racionalna i povezana uz naselja, povezana uz lo-
kalno interpretiranu kvalitetu ivota da bi se lokalne socioekonomske matrice
mogle ravnopravno ukljuiti u globalizacijske procese. Zbog svega toga valja
poticati kritike akademske rasprave, reorganizaciju institucija, interdiscipli-
narnu suradnju i konsolidaciju planerskih vizija i akcijskih programa, ukratko,
napraviti propuh u institucijama. S druge strane, valja utvrditi svijest o tome
da je tranzicija kao povijesni proces zavrena, da smo mi realni akteri jednoga
novog dijeljenja karata u kojem svi ravnopravno sudjelujemo, sukladno svojim
sposobnostima.
Marjan Hoevar (sociolog, Ljubljana): Ja bih samo jednu reenicu.

Mislim da je svima jasno da je sve tee planirati drutvene promjene pa i
promjene u prostoru. Akteri su sada vie ekonomski, oito privatni, tako da
struka mora razmisliti s kim razgovara, s institucijama koje imaju sve manje
moi, ili s ekonomskim akterima jer su struke sve vie ovisne o ekonomskim
149
Zbornik.indb 149 6.7.2012. 17:31:54

akterima, o korporacijama. Na primjer, tko je planirao krizu sada u kojoj

emo biti do kraja naega ivota, sigurno, ali i jo dulje. Tko je to planirao
i tko e sad napraviti neto da proemo kroz tu krizu jer sad nee vie biti
rast samo parametar razvoja, ve e biti i neki drugi parametri, takoer i u
prostoru. Nee se vie graditi, nego upravljati, i slino.
Saa Poljanec-Bori (sociologinja, Zagreb): Tono. Kolege arhitekti koji

predaju i u Zagrebu i u Milanu kau mi da u Italiji ve nekoliko godina plani-
raju razvoj na premisi crescita zero jer kad razmiljate racionalno, ekonomski,
gdje vi moete podizati razvoj na razini 45 tisua dolara per capita, koliko
momentalno iznosi per capita BDP u nekim dijelovima Italije? To je zaista
filozofsko pitanje u koje se mi moramo ukljuiti, bez obzira na injenicu da
operiramo na drugoj razini ekonomske ravnotee. Naime, bez ukljuivanja i
u to pitanje, neemo daleko doi u razumijevanju globalizacije i krize u kojoj
se aktualno nalazi EU.
Igor To (arhitekt, Zagreb): Krenuo bih od pitanja kako promijeniti sta-

nje. Na razliite naine, s razliitih pozicija konstatiramo kakvo je stanje, tj.
nepovoljno. Trebalo bi promisliti o tome kakva bi bila strategija da to nepo-
eljno stanje promijenimo. Prije svega, kako da promijenimo nain djelovanja
i status struka koje su relevantne za te promjene. Ovdje je bilo govora o tome
u kakvom su poloaju pojedine struke koje su relevantne za razvoj gradova,
odnosno okoline. Smatram da bismo se najprije trebali postaviti samokritiki.
Hrvatska je poetkom 90-ih 20. stoljea doivjela jednu promjenu dominan-
tne ideologije, sustava vrijednosti i odnosa moi u drutvenom sustavu, koja
je bila tektonska. Mislim da mogu tvrditi da nijedna od struka, koje su rele-
vantne, u to doba kada se ta promjena poela dogaati, zapravo nije reagirala
s odreenim osvjeivanjem to ta tektonska promjena, koja je bila ideoloka,
praktino-politika i ekonomska, znai za ideologiju pojedine struke, za nje-
zinu teoriju, metodologiju i praktino djelovanje. Mi iz toga razdoblja, kada
su se poele promjene dogaati, praktino ba i nemamo puno, ili uope,
nekih relevantnih tekstova, koji bi zapravo inaugurirali drugaije djelovanje
struke, nego to smo bili naueni u prethodnom razdoblju, novim uvjetima
primjereno djelovanje pojedinih struka. I tu je dio nae odgovornosti. Tako
da sada, kada se razgovara o tome s kime uspostaviti dijalog, mislim da mi
moramo najprije stvarno artikulirati pozicije pojedinih struka u pogledu ide-
ologije, sustava vrijednosti, metodologije i tako dalje, i, naravno, to povezati
na interdisciplinarnoj razini, to znai reagirati na stanje u koje smo dospjeli
i na taj nain artikulirani prijedlog i, kao to je ovdje reeno, nametnuti
150
Zbornik.indb 150 6.7.2012. 17:31:54

ga nekome kao nae polazite u dijalogu. Mislim da je bitan taj samokritiki

pristup kao polazite.
Ljubinko Pui (sociolog, Novi Sad): Meni se ini da pitanje odsustva

dijaloga izmeu profesija nije nita novo, nov je samo trenutak koji tera ljude
da drugaije razmiljaju. Definitivno nisam fan Lefevra (Lefebvre), ali setie-
mo se da je jo 1974. godine, u svom Pravu na grad, napomenuo kako po-
stoje samo dve vrste urbanista: scijentifikatori i humanisti. Mi nismo bili zado-
voljni humanistima i sad hoemo da napravimo od urbanista scijentifikatore.
Oni, pak, urbanisti koji uspeju sebe da preinae u tom smislu, moda imaju
prohodnost u dananjem vremenu, ali ne znam kako e oni funkcionisati su-
tra. Od urbanista se danas oekuje da rade sasvim u skladu s neoliberalnim
vremenom i razmiljaju iskljuivo u funkciji ekonomskih odrednica prostora.
Dakle, insistiranje na tome da je ekonomizam bitan kao ulaznica u nov nain
miljenja, apsolutno favorizuje scijentifikatore, ne samo urbanistike posleni-
ke, ve i sve one koji se bave prostorom, napose i sociologe.
Tu se deava upravo ono na to je upozorio Imanuel Volerstin (Immanuel
Wallerstein) u Izvetaju Gulbenkijanove komisije (Report of the Gulbenkian
Commision on the Restructuring of the Social Sciences, 1995.) o tome kako
je nuno otvoriti drutvene nauke. On kae da sutra vie nee biti sociologa
ukoliko sociolog ne postane ili ostane sociologian. Drugim reima, hoe se
rei da je humanistika crta koju poseduje sociolog danas staromodna, odno-
sno da zvui potroeno. Ili, ako bi se tako moglo rei, humanistika orijenta-
cija je stvar staroga sistema i u sadanjim uslovima ne moe da funkcionie.
Kao i u sociologiji, insistirati na scijentifikatorskom pristupu u urbanizmu,
nosi sobom mnoge opasnosti i neizvesnosti jer je urbanizam stariji od nas,
stariji od trenutka koji zovemo globalizacija, stariji od neoliberalizma, kako
god hoete. Dakle, ta scijentifikatorska uloga urbaniste koja se sada zahteva,
znai da se jedni u tome ne snalaze dok se drugi ba jako dobro snalaze. No,
meni se ini da svi ti novi zahtevi predstavljaju samo jednu epizodu u trajanju
urbanistikoga pokuaja da se artikulie prostor. Onoga trenutka kada bi ne-
stalo te humanistike crte urbanista, nestalo bi i grada. A to, kao to znamo,
nije mogue jer grada e biti i sa ili bez urbanista. Prema tome, ovo to sad
zajedno proivljavamo kao jedan trenutak sveprisutne dominacije liberalne
ekonomije, jeste iznueno. I, hou da verujem da je to stvarno samo trenutak,
svejedno da li e on trajati pedeset ili sto godina. A ekonomija, to znamo svi,
naprosto nije sentimentalna nauka. Prema tome, insistirati iskljuivo na takvoj
vrsti racionalnosti kod urbanista i/ili sociologa, znai insistirati na ogranie-
nim dometima tih nauka. Nije sluajno Volerstin rekao da, kada govorimo o
151
Zbornik.indb 151 6.7.2012. 17:31:54

drutvenim naukama, ekonomiju valja ostaviti po strani, ne mislei pri tome

nita loe.
Sreko Pegan (arhitekt, Zagreb): Sa aljenjem, mislim da se zapravo

slaemo oko jedne stvari, mislim ne sa aljenjem to se slaemo, nego kroz
diskusiju ispada obrnuto, a to je da postoji neka razlika u stavu. Zbog krat-
koe izlaganja moda nisam dovoljno jasno rekao. Mislim da je prostorno
planiranje dio sveukupnoga planiranja, to je neupitno i to je danas sasvim
jasno. Prema tome, i ono kao grana zapravo se gasi i postaje taj dio nekoga
kompleksa zatite okolia, s nekim elementima planiranja. U prilog tome,
odnosno protivno tome, govori da mi imamo danas dvije odvojene grupacije
promiljanja jedno je podruje regionalnoga razvoja, a drugo je podruje
prostornoga planiranja u dananjim institucijama i one ne surauju zajedno.
Tako, to samo kao informacija. Drugo, ako kaemo da je to planiranje jako
teko, mogue je da je do te mjere nevaljalo kao to jest, zagovaramo li mi
onda da se planiranje ukine?
Anelina Sviri Gotovac (sociologinja, Zagreb): Mislim da ne. Mislim

da e se veina sloiti da ne zagovaramo ukidanje planiranja, ali da se ono
mora modificirati, odnosno prilagoditi ovim brzim transformacijama prostora,
to svakako. S obzirom da se promjene na tritu kapitala prebrzo odvijaju,
u odnosu na promjene u akademskoj znanosti, ili uope znanosti kao ta-
kvoj, svjesni smo kako se znanost ne moe brzo mijenjati kao informacija ili
roba. Prostor nije roba, a u principu ga se eli poistovjetiti s njom. Najvei je
problem to konkretni prostori, neovisno o svjetskim procesima, iako su ih
svjesni, moraju ovisiti o trenutnim nacionalnim politikama i tome je li etiri
godine ovakva ili onakva vlast, pa onda etiri godine i prostor i planiranje
takoer ovise o trenutnom politikom izboru.
Igor To (arhitekt, Zagreb): Ali razdoblje od dvadeset godina u kojem su

struke mogle artikulirati svoje stavove koje bi mogle nametnuti, jako je dugo
razdoblje, bez obzira na sporost znanosti.
Tihomir Juki (arhitekt, Zagreb): Ve se due razdoblje bavim strate-

kim politikama razvoja gradova u Europi. Te se strateke politike bave duim
planskim razdobljima i uglavnom zavravaju 2030., 2040. ili 2050. i kreu od
potpuno drugaijega promiljanja i ustrojstva urbanih prostora, u odnosu na
dosadanja. Oito e i kod nas morati doi ne samo do promjene promiljanja
i planiranja prostora, nego i promjene zakonske regulative koja e to omogu-
152
Zbornik.indb 152 6.7.2012. 17:31:54

iti i pratiti u prostoru. Danas smo u situaciji da smo gotovo izgubili dugoro-
no planiranje i esto se pitamo koja nam je dugorona strategija i cilj. Danas
se planiranje, naalost, svodi na ad hoc akcije u prostoru ili na one interese i
lokacije koje je mogue realizirati u svega nekoliko godina i koristiti u dnev-
no-politike svrhe prilikom izbora. Ne treba smetnuti s uma da smo sedam-
desetih i osamdesetih godina 20. stoljea imali izrazito kvalitetno dugorono
planiranje koje se provodilo u odreenim planskim vremenskim razdobljima.
Marjan Hoevar (sociolog, Slovenija): Kako bismo mogli planirati neto

dvadeset ili trideset godina unaprijed, sada kad su promjene tako brze?
Tihomir Juki (arhitekt, Zagreb): Ako prostor elimo koristiti na nain

da uravnoteimo njegov razvoj i zatitu, neka strateka opredjeljenja ipak mo-
raju postojati kao i zadani ciljevi kojima stremimo. Dananji su veliki europski
gradovi upravo u procesu odreivanja svojih strategija za budunost. Tako
npr. London rauna na svoju atraktivnost i bazira svoj rast na doseljavanju
mlae populacije inteligencije iz Europe. Pariz planira svoju budunost kao
prva Post-Kyoto metropola s ciljem smanjenja CO2, smanjenja temperature
u gradu, uz potenciranje samoodrivosti na razini poljoprivrede i na razini
energije. Neki su gradovi svjesni i svoje ne ba najljepe budunosti, pa tako
planeri Tokyja smatraju da e izgubiti etvrtinu stanovnitva, da e udjel sta-
rijega stanovnitva biti puno vei i da e grad izgubiti sadanji ekonomski pri-
mat. Dakle, pitanje je koje su polazne osnove i kamo idemo. Moramo odrediti
prioritete i ciljeve kako bismo mogli dugorono planirati.
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Produkcija i reprodukcija modernoga

drutva na svjetskom nivou uveliko proizvodi anomine situacije. Posljedice
te reprodukcije nisu, meutim, podjednake za sve dijelove svijeta. Tamo gdje,
nazovimo to tako, civilno drutvo ima tradiciju, gdje je jae, manja je proi-
zvodnja socijalne anomije, nego tamo gdje je to civilno drutvo slabije. Tako
je i u postsocijalistikim drutvima, koja su pritom zahvaena dvostrukim
procesom s jedne strane, gubitkom jednoga naina regulacije i reproduk-
cije, a s druge strane, integracijom u ove svjetske anomine procese. Unutar
toga, sada je u tim drutvima (u kojima je tradicionalno, ve stoljeima slabo
civilno drutvo) vrlo teko nai subjekte koji mogu iz sebe proizvoditi jednu,
koliko-toliko stabilnu, novu stvarnost, pa i same planere. Ako planeri trae
onoga sugovornika, prije toga trebaju se pitati kako mogu legitimirati sebe
same, ime i iz ega. Prosvjetiteljstvo je sebe legitimiralo da ide iz uma, pa
onda planeri (iza kojih stoji mo) zamisli realiziraju u prostoru, u ekonomiji,
153
Zbornik.indb 153 6.7.2012. 17:31:54

u nainu ljudskoga ivota. Ali to je sada dovedeno u pitanje. Sve se relativi-

zira i fleksibilizira. Ali u svemu tome nisu Holandija ili eka pogoene kao
Hrvatska ili jo vie zemlje koje su kao ruralne ule u sastav Sovjetskoga
Saveza, koje su, ako nemaju neki znaajan prirodni resurs, kao to su nafta ili
plin, ostale bez iega, kojima je jedina strategija razvoja strategija preivljava-
nja, a preivljavanje znai ivjeti od danas do sutra.
Sreko Pegan: Prodaja zemljita?
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Ako se moe. A, ako ne moe, onda

nita. Pitam se kako je, miljeno iz ove perspektive, mogue ne samo planirati
nego i kako osigurati subjekt planiranja, u ovom sluaju profesionalne plane-
re. Jo se prije dvadeset godina trebalo, bar u akademskoj zajednici, priati o
tome. Ali, tada su se, pa sve do danas, priale neke druge prie.
Vladimir Lay (sociolog, Zagreb): Prvo, slijedei tijek diskusije koja je

vrlo plodna, naslovio bih ovaj skup, njegovu temu, ovako: Transformacija
aktera usmjeravanja procesa na prostoru bive Jugoslavije. Termini regija, re-
gion jako se koriste, ali meni se ini normalnim govoriti o bivoj Jugoslaviji.
Zanimaju me akteri. Iskustva su diljem ovih prostora u pogledu ponaanja
aktera i vladajuih drutvenih odnosa posljednjih dvadeset godina vrlo slina.
To to se Jugoslavija raspala, ne znai da su se raspale mnoge antropoloke,
socijalne, ekonomske, i tako dalje, silnice koje su korijenske naravi i koje
su, stoga, ostale vrlo sline. Recimo samo jedan primjer od aktivnoga kon-
tingenta radi u Hrvatskoj 44% ljudi, u Nizozemskoj 63%. Mi ni razvojno, ni
kulturalno nemamo veze s Nizozemskom, ali sa zemljama koje imaju slini
stupanj razvoja, slinu kulturu, slini mentalitet, imamo povezanosti, pa i u
ovome podatku o broju (ne)aktivnih ljudi u aktivnom kontinegntu stanov-
nitva. Nama je razgovor lagan jer nemamo tolike konceptualne i razvojne
razlike.
Prvo, ono na to me kolega iz Novoga Sada asocirao, pitanje je aktualnosti
toga navodno zastarjeloga humanistikog diskursa. Mislim da on uope nije
zastario, da se on moda zastarjelo zove, ali mi idemo traiti neku drugu
vanjsku, marketinku rije, ako je to ba neophodno. Osobno sam u svojim
godinama zadovoljan s terminom humanistiki diskurs i mislim da potroaa
humanistikoga diskursa ima puno vie nego potroaa profitnoga diskursa.
Naprosto, to su ljudi koji ive u ovom gradu, u ovoj zemlji, ovoj regiji i tako
dalje. Prema tome, onih slojeva, onih grupa, onih pojedinaca koji su zainte-
resirani za teme koje mi proizvodimo, puno je vie od onih koji misle samo
154
Zbornik.indb 154 6.7.2012. 17:31:54

na profit, pohlepu, materijalno bogaenje, i tako dalje. Na primjer, sociologija

razvoja, ako pretraite internetski dvjesto sveuilita u svijetu, vrlo se razliito
shvaa, definira, predaje. Razvoj ega? Razvoja za koga? U diskusijama sa
svojim studentima konstatirali smo da zapravo nedostaju neke poopavajue
sociologije koje bi se naprosto mogle jednostavno intelektualno inicirati, kao
sociologija ivota i opstanka. Ja se bavim sociologijom odrivoga razvoja i
vidim da nije vie uope rije o odrivosti i odrivom razvoju, nego o opstan-
ku o survivability, ne sustanibility. Gotovo je s odrivou, kasnimo, ve je
opstanak u pitanju. Ne mislim samo na krizu organizacije opstanka pod ko-
mandom neoliberalnoga tipa kapitalizma, na irenje masovnoga siromatva,
nego na ekoloke parametre opstanka, jo neke koje vrlo jako tresu moderni
svijet. Prema tome, kad bismo bar priruno, malo, u nekom opsegu razvijali
tako neto, struke bi se preko te vrijednosne i intelektualne platforme lake
dogovarale i razumjele. Isto je tako i s ovom naom dananjom temom s
temom, kako sam je nazvao, Transformacija aktera usmjeravanja procesa na
prostoru bive Jugoslavije.
Drugo je neto to nam se u smislu pristupa i koncepta razmiljanja stal-
no plete oko nas to je sociologija interesa i sociologija akcije. Suvremeni
ljudi stalno su u nekoj akciji i stalno vide neke interese. Mislim, dakle ovako:
kada bismo poopili, ne gubei odnos oprema stvarnosti, diskurs na razinu
i na mreni nain na ovaj niz: 1. sociologija ivota, 2. sociologija opstanka,
3. sociologija akcije i 4. sociologija interesa, pomoglo bi nam to u smislu re-
produkcije vlastite spoznajne i drutvene moi. Ne valja da se uvijek iznova
zabijamo u svoje struke koje su vane, ali koje nas samo svaka za sebe na-
vode na put na kojem moemo iskoraiti u viu razinu moi. Ako ostanemo
u tim uskim spoznajnim, intelektualnim i predmetnim okvirima, ostat emo
nemoni. I ono to zasigurno nedostaje u razgovorima na ove i i sline teme
jest sociologija moi i mogunosti, i sociologija budunosti.
Budunost se proizvodi, ona nas ne zatie. Ove narode i ove prostore i
mnoge prostore zemlje svijeta budunost i zbivanja uope zatiu, ona se u
razvijenijim sredinama u zemljama klinovima razvoja naprosto proizvodi.
Vjerujem da tu moemo vriti nekakve pomake. Govori se o zaboravu javno-
ga interesa, o zaboravu opega dobra. Spomenut je pojam, termin zaborav
komunalnoga. Tvrdim da taj zaborav uope nije na djelu, da postoji debeli
interes za javnim prostorima, debeli interes za opim dobrom, debeli interes
za komunalnim. Meutim, i medijsko posredovanje moi i bavljenja, i ovaj
agresivni tajkunsko-lopovski, skoro bih rekao, iz diskursa Hrvatske, apsolutno
lopovski sloj i dravnih upravljaa i jednog dijela poduzetnika, stalno namee
zapravo zaborav komunalnoga.
155
Zbornik.indb 155 6.7.2012. 17:31:54

Mi koji smo vezani za Zelene znamo puno tih konkretnih sluajeva iz

Zagreba, no s tim vas neu optereivati. Meni se, dakle, ini da bi ova pria
o afirmaciji ivota i opstanka, o interesima i akcijama i o mogunostima i
budunosti trebala nekako u naim pristupima dizati se, i vie bismo se tim
morali baviti, te bismo se kroz to lake udruivali. To je neto malo o pristupu
koji ide iz toga humanistikog diskursa.
Jo jedna tema. Kau neki ovdje, javnost i politika ne uju struku. Normalno
je kad se ovjek trudi, kad se dugo obrazovao, da oekuje da ga javnost i
politika uju. ekajte, zato nas se ne uje, zato jer smo glupi ne, pametni
smo, zato nas se ne uje?!. Moj odgovor je i zbog naina kako govorimo,
kome govorimo i gdje govorimo. U tom smjeru negdje lei odgovor.
U toj prii duboko sam uvjeren da je greka kad kaemo: Nemamo su-
govornika. Greka je i u nama koji sugovornika traimo. To je kao i u pri-
vatnom ivotu. Neto ne tima i s vae strane ako niste uspjeli komunikaciju
ostvariti. Comunicare znamo to je, dolazi od rijei comunis zajednica,
znai komuniciranje je neto kao ozajednaivanje, ocjelovljenje.
Na kraju, neto o metodi, o putu djelovanja. Prvo, um i energija moraju se
proimati. to bi to znailo prevedeno na aktere, to su struka, to je znanje,
bilo istraivako, bilo predavako, bilo neko u razvojnim firmama, i civilno
drutvo. Kod nae gospode strunjaka postoji ogroman zazor prema udru-
gama. Jednim dijelom to je opravdano jer je dio udruga nekompetentan.
Strunjaci nisu energija, nisam primijetio, ao mi je. No, spajanje elita akcije i
uma neto je to mislim da je sasvim zdrava i mogua perspektiva. Meutim,
s obje strane trebalo bi doi do procesa koji na sve vie toaka dovode do
toga da se energija i taj um umreavaju.
Nemojte me sad krivo shvatiti, to ne znai da su udruge bez uma, a stru-
njaci bez akcije. Ono to bi bio vrhunac, bilo bi spajanje elita uma, akcije i
moi. Ali, kako do toga doi, to je ve jako teak put. Posebno je to teko u
kontekstu kad imamo dravne i gradske uprave koje su izravno dijelom ve-
im, manjim ili u cijelosti, korumpirane i u dogovoru s poduzetnicima. Tu su
onda razni sitni ili krupni prekraji zakona, ali sve se to zabauruje. Kad je
tako s dravnom upravom, koja bi trebala preko brige za ope dobro, i koja
se legitimira, navodno, preko organizacija opstanka, to je u podjeli rada nji-
hova glavna zadaa, onda je teko da strunjaci i civilno drutvo zajedno idu
prema moi. No, zahtijevati od moi da nas se uje, predlagati to se mora
iznova i iznova raditi.
Struke su smislene, znanje je mo, meusobno umreavanje je nedostaju-
e, strunjaci moraju osvajati vlast. Mnogi sociolozi su se rugali Stipi uvaru.
On je nama, svojim asistentima, davnih godina govorio: A to ne bi iao ja,
156
Zbornik.indb 156 6.7.2012. 17:31:54

kad se mnogi gori od mene gori guraju. Ja ne vjerujem da od mene moe

biti toliko tete kao od onih koji su od mene mnogo gori, a koji se na vlast
guraju. Uzgred, tko se sve gurao na vlast u zemljama nastalim raspadom
Jugoslavije, tko se gurao na vlast i nakaradno vladao posljednjih dvadeset
godina u Hrvatskoj, danas znamo. Dakle, umni ljudi trebaju ulaziti u vlast, u
procese donoenja stratekih razvojnih odluka.
Jo jedan generalni naputak. Mislim da openito dolazi doba ogromnih
potresa, dolazi doba de-growtha, smanjenja rasta, dolazi doba nunosti
adaptacije na brze i okantne promjene. Dolazi doba masovnoga siromatva,
dolazi doba tako strukturalne krize modernoga svijeta koja nije samo vezana
za to da nam upravljaju banke, da se tu netko igra globalnoga financijskog
inenjeringa, da dvjesto ili koliko familija upravlja svijetom. To je naprosto
jedno, po meni i po mojim analizama, dostignue praga, to se jo nije shva-
tilo jer teko je shvatiti da se dalje, barem za sada i na ovim osnovama, u vis
vie ne moe skakati. Skok u vis ima svoje granice. E, to je jako teko. Svi smo
ivjeli u civilizaciji i kulturi razvoja kao rasta. Svi bismo mi da se razvijamo,
svi bismo mi da se bogatimo, bar za pet, deset, ako ne za jednu godinu. A
moda dalje vie nee ii tako. Prirodna ogranienja su ve tu. Pred nosom,
bukvalno. Ukupni ustroj koji je pred nama je u potresu i readaptacija naih
elita i svih ljudskih bia, te e u narednim desetljeima ii u tom smjeru.
157
Zbornik.indb 157 6.7.2012. 17:31:54

Zbornik.indb 158 6.7.2012. 17:31:54
3. sesija izlaganja
Zbornik.indb 159 6.7.2012. 17:31:55

Zbornik.indb 160 6.7.2012. 17:31:55
Prof. dr. sc. Gojko Beovan
Pravni fakultet Studijski centar socijalnog rada, Zagreb, Hrvatska
e-mail: gojko.bezovan@pravo.hr
Upravljanje promjenama u postsocijalistikom gradu

primjer grada Zagreba
Zahvaljujem organizatorima to su me pozvali na skup. Nisam mogao biti
od jutra jer sam govorio na drugom skupu, znakovitoga naslova Hrvatska
u EU i kako dalje?. Tamo se nije govorilo o ovoj temi, nije se govorilo o
temi prostora jer to kao nije vano. Dakako, to je jako vana tema, ali oito
nitko od ovih koji to organiziraju nema svoje prijatelje koji se tim poslom
bave. Glavno naelo pozivanja ljudi koji izlau, kao i suradnika je ako imate
prijatelje, vi njih zovete i mi smo onda glavni u tome, ovi svi drugi su loi i
oni su manje vani.
Dopustite da ponem s jednom prispodobom. Radili smo 2006. Strategiju
stambene politike grada Zagreba i u tom procesu konzultirali sve relevantne
dionike. Ukljuili smo sindikate, politike stranke, trgovce nekretninama, in-
vestitore, projektante, novinare, istraivae. Oni su se udili to ih traimo.
Rekli smo pa vi gradite stanove, znate to se dogaa na tritu, kome pro-
dajete, tko kupuje, kakva je potranja?
Napravili smo strategiju, a negdje ve pri kraju poslali smo je na recenziju
jednom naijencu za kojeg drimo da bi nam mogao dati koju pametnu. On
potvruje da su kljuni problemi koji se veu uz probleme stanovanja, proble-
mi zemljita, zemljine politike, u irem smislu planiranja. U to vrijeme izlazi
objava, gospodin Jerko Roin koji sa svojim prijateljima vodi Savjet prostor-
noga ureenja Republike Hrvatske i upravo govori o toj temi. Meutim, u
tekstu Savjeta ne govori se o tim problemima i onda se odluimo napisati im
pismo. Predstavili smo se, bavimo se tim i tim poslom, te im kaemo: Znate,
drimo da vi niste uspjeli odgovoriti na ta i ta pitanja. Te zakljuujemo, niste
mogli odgovoriti na pitanja o zemljinoj politici jer ste vi u Savjetu, dravnom
savjetu, (za koji drimo da bi trebao biti institucija civilnoga drutva, da bi se
na takav nain trebao konstituirati) uglavnom svi arhitekti. Predlaemo im da
bi trebali promijeniti strukturu lanstva pa da ukljue pravnike, ekonomiste,
geografe te strunjake drugih zanata koji e moi razumjeti kompleksnu temu
prostora. to je bilo? Nita! Nitko nam nije odgovorio. Mogue su nas neki i
opsovali jer kako se usudimo?
161
Zbornik.indb 161 6.7.2012. 17:31:55

Gojko Beovan
Na ovoj temi radim i dalje te itam ponovo priopenja Savjeta koja ne od-
govaraju izazovima vezanih uz zemljinu politiku. Vidim novi sastav Savjeta,
sedam njih su arhitekti, jedan je sociolog, na kolega Ivan Rogi, te jedan po-
vjesniar umjetnosti. Ponovo piem tekst na istu temu te dogovaram njegovu
objavu u asopisu ovjek i prostor. Napiem lanak, s metaforinim naslovom
U potrazi za graditeljima mostova. Na godinjem odmoru zove me i pitaju
gdje e mi poslati asopis s lankom koji je objavljen. Potom me ponovo
zovu i kau da lanak nije objavljen, a o razlozima neobjavljivanja doznajem
od urednice. Nije bilo papira! I onda, lanak nudim novinama i objavljuje ga
slabo itani Vjesnik.
Evo, podijelit u nekoliko kopija lanka iz Vjesnika. Ponovo naglaavam
poantu u potrazi za graditeljima mostova. U Hrvatskoj je problem to se
sve skupine, uglavnom, ustanovljavaju po naelu ustroja primarnih skupina.
Dakle, to je povezujui socijalni kapital, (bonding social capital) iskljuujui
socijalni kapital, a nama treba bridging premoujui, ukljuujui socijalni ka-
pital. U tekstu predlaem restrukturiranje Savjeta na naelu javnoga natjeaja,
neka tamo budu ljudi razliitih zanata, pa e oni moi odgovoriti na brojna
pitanja pred kojima se mi nalazimo. Profesor Pegan je lan Savjeta.
Poslao sam uredno tekst elektronski osobi u nadlenom ministarstvu,
hou se oitovati, oekujem javni dijalog. udi me da se kolega Ivan Rogi
nije javio, a valjda se umorio. Iz ove prispodobe moemo razumjeti gdje se u
ovoj zemlji nalazimo. U naoj akademskoj zajednici glavno je naelo grega-
rizam, akademski opor, tako sve funkcionira, jedni na druge reimo, jedni
drugima podmeemo noge i dijelimo se na nae i njihove.
Dakle, kljuna je teza da upravljanje gradom, njegova konkurentnost, nje-
gova socijalna ukljuivost u postsocijalistikim zemljama ovisi o koliini so-
cijalnoga kapitala koji nastaje u interakciji kljunih dionika, te da politika
volja nije dostatna za pokretanje drutvenih promjena. Uzmite kako hoete
politiku volju, stvari ne moete pokrenuti, to je zabluda, pitajte ljude koji su
na vlasti. Neki se slome, ali drutvena promjena je jako sloena stvar.
Ovo izlaganje temeljim na istraivanjima koje provodim u okviru poslije-
diplomskoga specijalistikog studija Upravljanje gradom, zatim FP 7 projektu
WILCO Welfare Innovationsatthe Locallevelinfavourof Cohesion1, gdje de-
taljno studiramo Zagreb, socijalni razvoj Zagreba, te projekta Procjena stam-
benih potreba u gradu Zagrebu.
U postsocijalistikim gradovima u vrijeme globalizacije na djelu je pro-
izvodnja novoga prostora, rastue nejednakosti, novoga institucionalnoga
1
http://www.wilcoproject.eu/
162
Zbornik.indb 162 6.7.2012. 17:31:55

Upravljanje promjenama u postsocijalistikom gradu primjer grada Zagreba
okvira. U tim zemljama su dominantne globalne korporacije koje su priva-

tizirale profitabilne biznise i one zapravo postaju kljuni dionici upravljana
prostorom. Globalne tvrtke ulau u nekretnine, trgovake i turistike centre,
poslovne zgrade, tako da danas Budimpeta i Bratislava imaju dva do tri puta
vie prostora u shopping-centrima na tisuu stanovnika, od Londona i Pariza.
Vi ne moete otii u Graz i rei idem graditi trgovaki centar. Njima trgo-
vaki centar ne treba, imaju ih dovoljno. Deindustrijalizacija i okretanje prema
uslunim djelatnostima, zaputeni bivi industrijski kompleksi u velikim gra-
dovima, to su dominantni trendovi. Oita je dominacija glavnoga grada koji
je prvak tranzicije. Sve se zapravo dogaa u glavnom gradu tamo su najbolje
investicije, tamo jednom malom dijelu puanstva raste ivotni standard i kva-
liteta ivota.
Rastue nejednakosti, siromatvo i socijalna iskljuenost, rast dugotrajne
nezaposlenosti, smanjenje ivotnoga standarda, poveane nejednakosti, i to
je ve istaknuto, ubrzani rast urbanoga siromatva, a s druge strane rezanje
socijalnih trokova, obiljeavaju urbani razvoj tranzicijskih zemalja. Svi grado-
vi u postsocijalistikim zemljama u zadnjih pet godina reu socijalne troko-
ve. Zatvaranjem industrije nestaje potreba za kvalificiranom radnom snagom
koja je ranije pripadala dobro plaenim slojevima. Kvalificirani radnik koji je
radio u Prvomajskoj, zaraivao je bolje esto puta u to vrijeme od sveuilino-
ga profesora. Sada za njega nema mjesta, nema takve proizvodnje.
Polarizacija trita rada na visokokvalificirane i jako dobro plaene po-
slove naspram niskokvalificiranim poslovima, koji se esto puta obavljaju na
crno, jo je jedno obiljeje suvremenih gradova. K tome, ozbiljan problem je
nepriutivost pristojnih stanova. Investicije u stanove dogaaju se kako bi se
ouvala vrijednost kapitala uskoga kruga bogatih ljudi koji kupuju stanove u
koje se nitko ne useljava. S druge strane, imamo ponovni rast i bujanje be-
spravne gradnje.
ire se rizici socijalne iskljuenosti starih, slabije obrazovanih, samakih, i
osobito kuanstava s vie djece. I ono to je jako zanimljiva stvar u svim tim
gradovima, imamo novi institucionalni okvir kako se gradom upravlja i tu je
bila u poetku fascinirajua decentralizacija. Kada sve decentralizirate, onda
doete u situaciju da ne moete vie upravljati gradovima. Budimpetom i
Bratislavom se vie ne moe upravljati. U Bratislavi koja ima 550.000 stanovni-
ka djeluje sedamnaest izabranih gradonaelnika i oni se oko malo toga mogu
uinkovito dogovoriti. Nedostatak financijskih sredstava za ulaganje u fiziku
i drutvenu infrastrukturu, s ogranienim mogunostima zaduivanja grada,
velika je tema i kod nas. Drava se moe zaduivati koliko hoe, ali se grad
moe jako malo zaduivati, no to je jedna posebna tema.
163
Zbornik.indb 163 6.7.2012. 17:31:55

Gojko Beovan
Denacionalizacija zemljita i povratak ranijim vlasnicima neizgraenoga

graevinskog zemljita zaustavili su proces urbanoga planiranja. Sada tim do-
miniraju interesi spekulativnoga privatnog kapitala, te je ovo podruje prostor
brojnih konflikta.
Nadalje, pozivam se na M. Castellsa koji govori o procesu koji je zahvatio
velike, isto tako tranzicijske gradove, gdje imamo uslijed koritenja novih
informacijskih tehnologija, drugaiji pristup gradu, a koji se ogleda kroz
razliku naela space of place naspram space of flow. Gospodarske aktivnosti
koje se dogaaju u velikim gradovima tranzicijskih zemalja dovedene su u
neizvjesnu situaciju i u pitanju je odrivi razvoj gradova. Gradovi naprosto
ne mogu uprihodovati onoliko koliko je dovoljno za odravanje postojee
infrastrukture.
Vano je istaknuti proces europeizacije u upravljanju gradovima koji se
otvara ve sada nama, a evo, ovdje imamo nae prijatelje iz deele, koji su to
ve iskusili. Urbani razvoj velika je tema Europske Unije. Meutim, izgleda da
je prevladavajui tip europeizacija u takozvanoj downloading perspektivi. O
emu se tu radi? Skidamo s velikih webova tekstove, sjajna i poticajna tiva,
deklaracije, povelje. To je europeizacija odozgo. Pitanje je to smo sposobni
uploadati, to mi moemo doprinijeti?
Vratimo se Zagrebu. Izloit u neke sasvim specifine injenice do kojih
sam doao kao voditelj poslijediplomskoga studija Upravljanje gradom, a one
bi mogle biti podlogom empirijskih istraivanja. Zanimljiva je povijest na-
stanka ovoga studija koji su osnovali Sveuilite u Zagrebu i Grad Zagreb, a
nastao je kao dio mree slinih europskih studija. Kao nastavnik pitao sam
polaznike, koji uglavnom rade u Gradu Zagrebu, jeste li vi vidjeli kako se
negdje drugdje upravlja gradom? Odgovor je bio ne! Potom smo organizirali
studijska putovanja u Budimpetu, Bratislavu, Be i Ljubljanu te stekli nova
znanja i iskustva glede upravljanja gradom. to je tu poanta. Kako emo po-
veati uinkovitost u upravljanju gradom? Pa nee to napraviti politiari! To
je naa zadaa, a gradom e upravljati oni koji rade u gradu, ali nitko njih ne
obrazuje. Oni zavre studij i, uglavnom, prestaju nakon toga s daljnjim obra-
zovanjem.
Posebnost Zagreba je to je grad jeo, iz politikih razloga, naselja u
okolini, e da bi imao milijun stanovnika. Tako je pojeo Sesvete, a pojeo
je ak i Brezovicu s kojom ga ne povezuje urbani kontinuum. Sesvete se
trebaju odvojiti iz grada. To bi bio esti grad po veliini u zemlji i imao bi
svoj gospodarski razvoj. To bi bio grad partner glavnome gradu, a ovako je
zaputena urbana i paraurbana zona. Upravljanje Zagrebom je precentrali-
zirano, to rezultira poveanim investiranjem sada mramor na Cvjetnom
164
Zbornik.indb 164 6.7.2012. 17:31:55

trgu, a u Sesvetama na rubu nisu jo asfaltirane ulice, a kamoli da imaju

nogostupe.
U Zagrebu je na djelu posvemana deindustrijalizacija s gradnjom trgova-
kih centara, a jedan dio ih se zatvara. Ovaj proces ima obiljeja urbane kolo-
nizacije. Grad urbaniziraju investitori spekulanti, bez zelenila, bez nogostupa,
bez djejih igralita, s nesolidno graenim zgradama. Njima se pridruio i
Ustavni sud s odlukom da ukida porez na neizgraeno graevinsko zemljite.
Ustavni je sud u Hrvatskoj time ozakonio rentijersku ekonomiju. Moda e
na Ustavni sud predloiti ukidanje ovakve zakonske odredbe i u drugim EU
zemljama.
to se tie stambenoga fonda u proteklih deset godina, u Zagrebu je sa-
graeno impresivnih ezdeset osam tisua stambenih jedinica. Stambeni fond
grada poveao se za dvadeset dva posto, kao nikada u povijesti. Ali vie od
trideset pet tisua stanova je prazno, to je kupljeno iz pekulativnih interesa, a
deset tisua stanova je neprodano. Broj stanova u Zagrebu znatno nadmauje
broj kuanstava.
U Zagrebu je napravljen eksperiment gradnje javno najamnih stanova, a
do sada se u njih uselilo oko 460 kuanstava. To je dio stambene politike
Grada koja daje prepoznatljive rezultate, meutim, nitko u javnosti ne eli
vidjeti neto to je dobro.
S druge strane, poveavaju se rizici nezaposlenosti i socijalne iskljueno-
sti. Tu imamo institucionalni problem, problem politike zapoljavanja i pro-
blem politike socijalne skrbi. Tim politikama upravlja Vlada. Ovdje imamo
ustanove koje provode politiku na razini grada, a na njih ne moe utjecati
Grad jer ravnatelje Centra za socijalnu skrb i Zavoda za zapoljavanje bira
Vlada.
K tome, neprovedivost koncepta urbane komasacije problem je nedovoljne
koliine socijalnoga kapitala. Ne mogu se provesti takve promjene. Mi smo
gregaristi, ne udruujemo se s drugima, nema dijaloga, nema novih pravila
koja bi bila katalizatorom pozitivnih promjena. Sada jedan kolega pie o tome
zavrni rad na poslijediplomskom studiju Upravljanje gradom.
Nadalje, problem urbane obnove Donjega grada bit e veliki izazov. Za tu
obnovu mora se donijeti poseban zakon.
I na kraju pitanje, koliko je instrument izvlatenja uinkovit u urbani-
stikom planiranju. Rekonstruiramo cestu izmeu Grabovca i Medova Doca.
Rije je o dva lokaliteta u zemlji. Tamo izvlatenje napravimo bez po muke.
Rije je o upanijskoj cesti i moete raditi izvlatenje. U gradu Zagrebu etr-
deset godina ne moemo spojiti novu i staru Branimirovu jer je to gradska, a
ne upanijska cesta.
165
Zbornik.indb 165 6.7.2012. 17:31:55

Gojko Beovan
U novije vrijeme u Zagrebu smo gotovo zateeni novim intervencijama u

prostor. Tako na ovoj slici 1. iz Remeta vidite dio elitnoga naselja bez nogo-
stupa. Ovdje je i bespravna gradnja u elitnom dijelu grada u poetku katego-
rizirana za urbanu vilu. Nekad smo to imali na Peenici, sad je to u elitnom
dijelu grada.
Slika 1. Primjer bespravne gradnje
Posebna je tema povrat neizgraenoga graevinskog zemljita, ovdje s pri-

mjerom na Klaki u Dubravi (slika 2.). To je zelena povrina i bivi vlasnici su
rekli ujte to je bila moja zemlja, to je neizgraeno graevinsko zemljite.
Oni nau dobro umreene odvjetnike, suci su njihovi prijatelji i naprave po-
sao. Na ovoj zelenoj povrini, vidite dizalicu, rade se dvije peterokatnice, ali
to nisu usamljeni primjeri u gradu. To je velika prijetnja sniavanju kvalitete
ivota u naseljima.
166
Zbornik.indb 166 6.7.2012. 17:31:55

Slika 2. Primjer gradnje na zelenoj povrini
I na kraju, hrvatska, zagrebaka poslastica razvoja grada. Ovo je Vukovarska

ulica poslije Donjih Svetica (slika 3.). Kad juni kolniki trak prestaje, vozi se
preko tramvajske pruge, ulazi se u sjeverni trak, to je ivotna opasnost.
Ovdje Grad ve desetke godina nije u stanju izvlastiti kuanstva u desetak
skromnih kua pa sagraditi normalnu prometnicu koja je jedna od prometnih
osi u gradu.
167
Zbornik.indb 167 6.7.2012. 17:31:55

Gojko Beovan
Slika 3. Primjer neadekvatne prometnice
Literatura
Ache, P., Andersen, H. T., Maloutas, T., Raco, M., Kok-Tasan, T. (Eds.). (2010). Cities
between Competitiveness and Cohesion, Berlin: Springer.
Beovan, G. (2011). U potrazi za graditeljima mostova, Vjesnik.
Castells, M. (1996). The Rise of the Network Society, The Information Age: Economy,
Society and Culture, Vol. I. Cambridge, MA: Blackwell.
Daki, S. (Ur.). (2000). Zagreb 2000+ Nova urbana strategija. Ured za razvoj, plani-
ranje i okoli Grada Zagreba.
European Union (2007). State of European Cities Report Adding Value to the Euro
pean Urban Audit http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/studies/
pdf/urban/stateofcities_2007.pdf (posjeeno 15. sijenja 2012.)
Hamedinger, A. (Ed.). (2010). The Europeanization of Cities-Policies, Urban Change&
Urban Networks, Techne Press: Amsterdam.
Haussermann, H. (2005). The end of the European City? In: European Review, Vol.
13, No. 2:237-249.
168
Zbornik.indb 168 6.7.2012. 17:31:55

Haussermann, H., Haila, A. (2005). The European city: a conceptual framework and
normative project, In: Kazepov, Y. (Ed.). Changing contexts, local arrangements,
and the challenge to urban cohesion. Malden MA: Blackwell:43-63.
Giffinger, R. (Ed.). (2005). Competition between Cities in Central Europe: Opportunities
and Risks of Cooperation. ROAD: Bratislava.
Musterd, S. (Ed.) (2010). Marketing Competitive Cities. Oxford: Wiley-Blackwell.
Sassen, S. (2000). Cities in a world economy. London: Pine Forge Press
Van Duin, L. (Ed.). (2009). The urban project, Delft: IOS Press.
169
Zbornik.indb 169 6.7.2012. 17:31:55

Zbornik.indb 170 6.7.2012. 17:31:55
Dr. sc. Valentina Gulin Zrni
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
e-mail: gulin@ief.hr
Transformacije novozagrebakih prostora
1. Uvod
U ovome izlaganju bavim se prostorima Novog Zagreba, odnosno transfor-
macijama prostora u novozagrebakim naseljima sagraenima tijekom druge
polovice 20. stoljea. Neke moemo pratiti kao oblik kontinuiteta tijekom vie-
desetljetne povijesti Novog Zagreba, a druge pak evidentirati kao oblike novih
transformacija u posljednjih petnaestak godina uslijed politikih, ekonomskih
i drutvenih promjena. Naznait u neke primjere koji su zanimljivi iz kultur-
noantropoloke perspektive promiljanja prostora i grada. Dva su referentna
okvira unutar kojih smjetam promiljanje tih transformacija. Prvi je okvir pro-
miljanje grada kao kolektiva, primarno, dakle, grada kao zajednice ljudi ili
kako kae rjenika definicija kolektiva grupe ljudi okupljene na nekom
zajednikom projektu, poslu (Ani i Goldstein, 1999.). ivljenje u gradu zasi-
gurno jest zajedniki projekt; iz toga proizlazi i, primjerice, danas u mnogim
gradskim situacijama aktualna, borba za javni interes koji je kao zajedniki
projekt tim jasniji i izraeniji kad je s druge strane privatni interes. No grad
kao cjelina obiljeen je svojom heterogenou iznutra, mnoinom razliitih za-
jednica koje ga ine. Odatle onda valja konstantno promiljati i javni interes u
njegovoj pluralnoj formi jer heterogeni se grad sastoji od mnogobrojnih jav-
nosti. Grad kao kolektiv, odnosno projekt zajednikog ivljenja u gradu, podra-
zumijeva upijanje i balansiranje tih razliitih javnih interesa, tj. odnos tih raznih
partikularnosti koje ine cjelinu grad. Drugi referentni okvir promiljanje je
transformacije kroz metaforu prijepornih prostora: rije je o odreenom locusu
(lokaciji, objektu) u kojemu i oko kojeg se javljaju konflikti u formi opozicije,
konfrontacije, otpora, akteri u tom sukobu u razliitim su odnosima moi,
pozicija i kontrole resursa, a sukobi i neslaganja primarno se odnose na zna-
enja investirana u tim lokacijama ili proizlaze iz njihove interpretacije (Low
i Lawrence-Ziga, 2003.:18). No prijepornost prelazi granice samoga locusa,
odnosno pregovaraju se i ira drutvena i kulturna znaenja, a sukob jasno
konkretizira inae neupitne i nepropitane kljune dugotrajne ili pak mijenja-
171
Zbornik.indb 171 6.7.2012. 17:31:55

jue ideoloke i drutvene okvire koji strukturiraju praksu (ibid.). Prijepori

se u konkretnim primjerima transformacija prostora u ovome radu odnose na
one koji proizlaze iz poimanja grada kao kolektiva koji balansira ne samo od-
nos privatnog interesa i javnog interesa nego i odnose mnogobrojnih javnih in-
teresa koji se mogu nai u sukobu, a progovaraju o irim drutveno-kulturnim,
ekonomskim i ideolokim okvirima nae tranzicijske sadanjosti. Bez obzira na
to kako gledamo i mjerimo pa potom i zakljuujemo je li tranzicija zavrila ili
ne, odluke i prakse iz proteklih dvadesetak tranzicijskih godina, kao uostalom
i one iz predtranzicijskog (socijalistikog) razdoblja,1 upisane su u prostor i ine
naslage, kompleksno tlo u simbolikom, pravnom, ideolokom, drutvenom,
kulturnom i ekonomskom smislu, a koje e u pojedinim lokacijama eruptirati u
sukob ili u drugima tinjati kao latentni prijeporni prostori.
2. Novi Zagreb: mnogoznanost prostora

Novi Zagreb dio je grada u kojemu sam provela viegodinje istraivanje2
i u kojemu se pokazalo da je upravo prostor vaan segment promiljanja,
valoriziranja i praksa ovoga dijela grada, i to u nekoliko dimenzija koje se
odnose na strukturu prostora, subjektivni doivljaj prostora, karakter prostora
i njegovu ekoloku vrijednost.
Struktura prostora: stanovnici Novog Zagreba cijene svojevrsnu zatie-
nost stambenih naselja od prometa, odnosno njihov pjeaki karakter; ka-
zivai posebice istiu vanost toga da su kole, vrtii i parkovi u pjeakom
dometu. Takva struktura prostora proizlazi iz urbanistikog planiranja naselja
i tada dominantne urbanistike ideje o organizaciji prostora kojom se promet
izdvajao, koliko je bilo mogue, na rubove stambenih naselja.
Doivljaj prostora: mnogi kazivai govorei o Novom Zagrebu istiu pro-
stornost kao obiljeje ovog dijela grada u smislu irine, odnosno doivljaja ur-
banog prostora koji nije skuen, posebice kada se u razgovorima usporeuje
s uskoom ulica i blokovske gradnje u starijim dijelovima grada.
Karakter prostora: kazivai se esto referiraju na otvorenost i dostupnosti
koritenja javnih prostora u naseljima to je prostor bez ograda, otvoren
svima, no ponajvie slui stanovnicima naselja to stvara odreeni karakter
1
Pitanje je tranzicije,naravno, relativno: prema jednoj ali i sam je socijalizam tranzicija, i to najdulji i
najbolniji oblik tranzicije iz kapitalizma u kapitalizam (Verdery, 1996.). O naracijama poetka tranzicije
v. Prica, 2010.; o pitanju zavretka aktualne, postsocijalistike tranzicije v. izlaganje Bori Poljanec.
2
Rezultati istraivanja koje u poglavlju ukratko iznosim temelje se na kvalitativnoj metodologiji (otvoreni
intervjui, promatranje sa sudjelovanjem). Dio grae objavljen je u studiji o urbanim identitetima (Gulin
Zrni, 2009.).
172
Zbornik.indb 172 6.7.2012. 17:31:56

bliskosti, poznatosti, javnu familijarnost (Blokland, 2003.); mnogima je taj

prostor, kako kau, dnevni boravak, za dio populacije (djeca, stariji stanov-
nici) i kljuni socijalni prostor.
Ekoloka vrijednost: vie ili manje hortikulturno ureeni parkovi stambe-
nih zajednica, zatitno zelenilo (nisko i visoko) od buke i zagaivanja, drvore-
di koji se reafirmiraju u urbanistikom planiranju sedamdesetih godina pred-
stavljaju ekoloku dimenziju vrijednosti i kvalitete ivota u Novom Zagrebu
koju prepoznaju sami stanovnici.
Sve navedene dimenzije ine da je upravo tako oblikovan prostor ur-
banistiki, ekoloki, socijalno prepoznatljiv i cijenjen resurs ovoga dijela
grada, na neki nain i njegovo razlikovno obiljeje u odnosu na neke druge
dijelove grada. Sve te dimenzije, kako pokazuje analiza kazivanja, doprinose
kvaliteti ivota i esto je upravo to kontrapunkt nezadovoljstvu koje proizlazi
iz morfolokog karaktera naselja (visoke zgrade i velika gustoa stanovnitva)
ili svakodnevnog ivota (kvarovi liftova, bacanje smea i sl.).
Treba napomenuti da ono to se prepoznaje kao kvaliteta prostora proizla-
zi iz urbanistikog planiranja tijekom druge polovice 20. stoljea pri kojemu
se, kao i sve ostalo, javna povrina unutar naselja (zelenilo, parkovi, igralita
i dr.) normirala s obzirom na predvieni broj stanovnika. Iako su se mjerila
mijenjala tijekom desetlje izgradnje Novog Zagreba, ostaje dojam znatne
povrine, primjerice zelenih povrina, koje je trebalo osigurati u mjeri 2-5m2
po stanovniku naselja. Takvo baratanje prostorom za gradnju, u kojemu
se mogao planirati i osigurati veliki javni prostor unutar naselja, moglo se
realizirati u socijalizmu gdje je promovirano drutveno vlasnitvo i gdje je
zemljite bilo prethodno nacionalizirano ili konfiscirano te se time ukinula
pojedinana vlasnika struktura koja bi potencijalno, protivljenjem vlasnika,
ometala velike graevinske zahvate. Posljedica tog socijalistikog miljenja
i organizacije grada jest i ta da se u trenutku gradnje nije kalkulirala dobit,
profit na nain na koji praktiki svaki komadi zemljita mora biti iskoriten
za gradnju (jer vea izgraenost, to znai vea povrina kvadrature stana ili
poslovnog prostora koji se prodaje, donosi i veu zaradu), a slobodne, javne
i zelene povrine, ponekad ak i plonik, u dananjoj su raunici privatnog
poduzetnika ili graevinara isti gubitak.3
U nastavku izlaganja komentirat u neke primjere transformacija prostora4
koje moemo razlikovati s obzirom na to u kojoj je mjeri prostor u koji se in-
3
U tom smislu nekoliko je kolega na skupu upravo dalo primjere preizgraenosti kao problem suvre-
mene izgradnje u gradu (Sviri Gotovac, aldarovi).
4
Izabrani primjeri, naravno, ne iscrpljuju sve transformacije prostora u Novom Zagrebu.
173
Zbornik.indb 173 6.7.2012. 17:31:56

tervenira ve oblikovan (parkovi stambenih zajednica, neizgraeni prostori),

odakle dolazi intencija za transformacijom (stanovnici naselja, pojedinane
grupe stanovnika, urbanisti, privatni interesi drugim rijeima, drutveni ak-
teri transformacije) te kakve su reakcije na intervencije u prostoru (posredno
onda i reagiranje na poboljanje ili ugroavanje kvalitete ivota u naselju). Te
su transformacije ujedno i primjeri otvorenih, latentnih ili pak potencijalnih
prijepora koji, osim u lokalnom kljuu, govore i o irim drutvenim temama
kao to su odnos velikog sustava i malih ljudi, transformacija socijalnog
prostora, upravljanje gradom i dr.
3. Prostorne prakse: odstupanja

Jo je u 1980-im godinama etnologinja Dunja Rihtman-Augutin naznaila
jednu vrstu transformacija prostora koje se dogaaju od trenutka naseljavanja
izgraenog i oblikovanog prostora, kao to je bilo doseljavanje u stambena
naselja Novog Zagreba. Naime, autorica je primijetila da unato poploenim
stazama u smjerovima kretanja koje je predvidio urbanist prilikom planiranja
naselja, stanovnici ubrzo stvaraju preice, staze preko parka, livada i zelenih
povrina u naselju jer su bri, krai i bolje odgovaraju njihovim svakodnev-
nim kretanjima u prostoru naselja. Ili, unato planiranim i betoniranim igrali-
tima, djeca i odrasli oblikovane travnate povrine pretvaraju u terene za igru
i sport. Primjera ima mnogo, u ono vrijeme i danas, koji govore o tome da
se dogodilo svojevrsno odstupanje od planiranoga, to je Rihtman-Augutin
(1988.) imenovala alternativnom urbanizacijom. Tu svakako pripadaju i pri-
mjeri samoinicijativno od dasaka izraenih klupa i stolova koji se postavljaju
u sjenu drvea i slue za odmor i kartanje ili pak primjeri samoinicijativnog
ureivanja prostora neposredno oko zgrada i stubinih ulaza koji poesto
postaju cvjetnjaci. Ovakva transformacija prostora odozdo, u kojoj su glavni
akteri stanovnici, korisnici prostora, ima notu kreativne i praktine interven-
cije u prostor svakodnevice. U tom smislu Michel de Certeau govori o prostor-
nim praksama, taktikama korisnika koje osporavaju apstraktnu racionalnu
oblikovanost prostora strategijama i tehnikama proizvodnje odozgo: tek
igre koraaja oblikuju prostor, prisvajaju, iskazuju i ostvaraju prostor (De
Certeau, 2003.:155-176). Te prostorne prakse obinih korisnika grada nad-
meu se sa sustavom i izvrdavaju disciplinu urbanistikog planiranja. Moda
i nesvjesno, predstavljaju subverziju prema totalitarnosti planirajue prakse i
discipliniranju tijela koje provode institucije moderne drave kako to tumai
Michel Foucault, a urbanizam jest izdanak toga modernog razvoja 19. stolje-
a (Rabinow, 2003.). S osloncem na statistiku i sociologiju koje su empirijski
174
Zbornik.indb 174 6.7.2012. 17:31:56

utvrivale i predviale potrebe, urbanizam maksimalno i racionalno planira

organizaciju prostora pa tako i kretanje u prostoru; urbanizmu je inherentna
pozicija moi, pozicija odozgo (ibid.). U transformacijama prostora o kojima je
ovdje rije skriva se latentni prijepor, napetost izmeu sustava i svakodnevi-
ce, racionalnoga i koritenja, apstraktnoga i ivljenoga, fiksiranja i fluidnosti,
nadzora i spontanosti, a iskazuje se u otporima s obiju strana: sustav odoz-
go opire se i ne prihvaa promjene na terenu, a zajednica odozdo opire
se ustrajnou koritenja alternativnog, neplaniranog. Ta napetost ponekad se
razrjeuje: u naselju Travno nedavno je, nakon tridesetak godina koritenja,
konano betonirana i ureena zemljana stazica, i to u svoj svojoj vijugavosti
koja vizualno razigrava geometrijski iste i ravne linije kretanja predvienog
urbanistikim planom. Transformacija prostora kroz procese gaenja puto-
va, kako bi ih nazvao De Certeau (2003.:16), u toj napetosti izmeu sustava i
ovjeka ipak odnosi prevagu.
4. Urbane heterotopije: vrtovi

Drugu vrstu transformacije odozdo moemo pratiti na povrinama u
Novome Zagrebu koje su bile planirane kao graevinske (za sportske objek-
te, poslovne objekte, servisne zone, rezervne zone) no nisu bile odmah
i izgraene; predvieni objekti najee nisu bili realizirani zbog manjka
novca. Te povrine namijenjene gradnji ostavljene su na ekanju, pri tome
nisu bile hortikulturno oblikovane ili ispunjene nekim gradskim sadrajem.
Kao alternativa zaputenosti takvoga prostora javlja se urbano vrtlarenje (ne-
profitnog karaktera, za vlastite potrebe) koje u Novom Zagrebu sada ve traje
desetljeima. S vremenom se te povrine parceliraju upotrebom povrtnjaci
uokvireni vokama, grmovima, cvijeem, s vremenom i pravim ogradama
od odbaenih predmeta te ak i lokotima koji zazivaju karakter privatnoga,
a imanja se dopunjuju drvenim barakama, stolovima, klupama opremom
koja korisnicima vrta omoguava dugotrajni boravak u prirodi. Ovi vrtovi
oblik su transformacije prostora koja stvara heterotopiju, urbani drugi pro-
stor (Foucault, 1984.) u odnosu na vlasnitvo upotreba je zemljita nele-
galna, u odnosu na urbano ova je gotovo ruralna aktivnost neprimjerena, u
odnosu na vibrantnost i dramatinost gradskog ivota ovakva je ladanjska
atmosfera usred grada neobino idilina.
No oblici urbanog vrtlarenja dio su povijesti i sadanjosti mnogih gra-
dova, od vrtova koji su u europsko ratno vrijeme egzistencijalno pomagali
opskrbu stanovnitva do aktualnih projekata vrtlarenja koji potiu organski
uzgoj i brigu za okoli s jedne strane te povezivanje stanovnika i zajednitvo
175
Zbornik.indb 175 6.7.2012. 17:31:56

u susjedstvima i kvartovima s druge strane.5 Rije je o praksi koja ima svoju

ekoloku, rekreacijsku, socijalnu i ekonomsku funkciju, u pojedinim zemlja-
ma razliito je regulirana u odnosu na vlasnitvo zemljita (naputena i zapu-
tena javna zemljita, javni parkovi, privatna, crkvena ili javna zemljita koja
se daju u zakup), u odnosu na poticaj za vrtlarenje (od strane gradskih vlasti
ili kao grassroot pokreti), u odnosu na veliinu obradivoga podruja (od de-
setak kvadratnih metara do nekoliko stotina kvadratnih metara) te u odnosu
na meusobni odnos, tj. organiziranost vrtlara. I dok je u mnogim zemljama
urbano vrtlarenje priznata i na neki nain regulirana praksa te vrednovana
u mnogim aspektima ne samo u smislu transformacije prostora (odrava-
nje, uljepavanje, ozelenjavanje) nego i transformacije zajednica (povezivanje,
stvaranje socijalnog kapitala, kvaliteta ivota)6 u Zagrebu tome nije tako.
Svojevrsni podsjetnik na te vrijednosti istaknuo je projekt Urbani povrtnjak
koji se tijekom 2011. godine odravao u sklopu UrbanFestivala gdje je sadnja
i uzgoj biljaka na terasi kluba Studentskog centra trebala imati za cilj afir-
maciju javnog prostora kao mjesta produkcije a ne iskljuivo konzumacije,
poticanje javne participacije i mjesta okupljanja, edukacije o vrtlarenju i raz-
mjenu znanja i vjetina te (doslovnog) ubiranja plodova zajednikog truda
i rada7. Aktivnost i program UrbanFestivala orijentirani su na propitivanje
javnog prostora, blisko onome kako je u ovome tekstu definiran grad kao
kolektiv. Spomenuti projekt afirmira potencijalnu transformaciju prostora, no
potrebno bi bilo postaviti referencu prema postojeoj praksi urbanog vrtla-
renja u Zagrebu. To se vrtlarenje odvija na javnim prostorima, na gradskim
prostorima namijenjenima gradnji i potencijalno privatnima, no privremeno,
zbog slubene nedefiniranosti namjene i neiskoritenosti odozgo, postaju
osloboeni, meki, labavi prostori8 prisvojeni odozdo aktivnou ljudi
5
Prakse urbanog vrtlarenja, razliite u nacionalnim povijesnim razmjerima, opsezima povrine vrtova
(i eventualno objektima), vlasnikim odnosima i obavezama, nose nazive allotmentgardens (Europa),
community gardens (sjeverna Amerika), Schrebergarten/Kleingarten (Njemaka); dacha (termin koriten
u zemljama pod sovjetskom vlau). Mnogi su danas organizirani u neprofitne lokalne i nacionalne
udruge povezane na europskoj razini u organizaciji Office International du Coin de Terre et des Jardins
Familiaux koja djeluje od 1926. godine (http://www.jardins-familiaux.org/frameset/englisch/eoffi.htm)
te na sjevernoamerikoj razini od 1979. kao American CommunityGardening Association (http://www.
communitygarden.org/)
6
Urbano vrtlarenje valorizira se ak i u turistikom smislu: u nedavnoj posjeti Lisabonu iznenadila me tu-
ristika broura o biolokom varijetetu grada, u kojoj su, uz reprezentativne kraljevske parkove, navedeni
i drugi oblici ekoloke raznolikosti pa tako i oblici urbanog vrtlarenja, koji se, izmeu ostaloga, mogu
nai i na vrlo nereprezentativnim mjestima, na zaputenim povrinama uz prugu i sl.
7
Preuzeto sa: http://www.urbanfestival.hr/11/hr/dogadanja/urbani-povrtnjak/. Projekt je realizirala gru-
pa Urban Collective (http://gardencollective.tumblr.com/)
8
U izvorniku se koristi sintagma loose space (Franck i Stevens, 2007.).
176
Zbornik.indb 176 6.7.2012. 17:31:56

koji u tom prostoru prepoznaju trenutne inherentne vrijednosti (vrijednost

obradivosti zemlje, rekreacije i sl.), koriste ih za vlastite ciljeve (proizvod-
nja hrane) i to uz potencijalni rizik (privremenost koritenja) (usp. Franck i
Stevens, 2007.:2).
Mogunost da gradske vlasti komad neizgraenog zemljita izuzmu od po-
tencijalne komercijalizacije (prodaje) i reguliraju u smislu njegovanja urbanih
vrtova stambene zajednice ili susjedstva u Zagrebu ini se preradikalnom.
Njihov je karakter privremen i u trenutku kada se odluuje o izgradnji nekog
objekta na toj povrini, vrtovi se briu iz prostora. To je, naoko, neupitno
jer su vrtovi ionako nelegalni. No ako izuzmemo pravnu perspektivu i na
ove alternativne transformacije prostora pogledamo iz druge perspektive, s
antropolokim senzibilitetom, postavlja se ipak pitanje valorizacije postojee
prakse kao urbane, kao socijalne, kao ekoloke prakse. Iako se vrtovi briu
iz vizualnoga u gradu, ostaju u domeni urbane memorije. Ako, naime, polazi-
mo od pretpostavke da je grad socijalno i temporalno slojevit, onda bi svaka
nova gradnja, objekt ili koncept, trebali voditi rauna o postojeem i ranijem:
drugim rijeima, nije nuno da sve novo izbrie staro, nego da ue sa starim
u dijalog koji e i na vizualnom i na memorijskom planu podrati tezu o
slojevitosti i kompleksnosti grada. Stoga kao jedna od zanimljivih ideja, koja
uostalom i govori o drukijem senzibilitetu o gradu, o gradu kao kontinuitetu
i ivom organizmu koji se gradi, jest ideja da se ovi nestajui oblici urbane
prakse, a kako bi se ipak sauvali kao sjeanje na povijest grada, izmjeste
na krovove zgrada konkretno na krov novoizgraenoga Muzeja suvreme-
ne umjetnosti (impraga, 2011.:434). To i ne bi bilo toliko neobino za Novi
Zagreb koji ionako poiva na premisama CIAM urbanizma i arhitekture Le
Corbusiera koji je u promiljanju zgrade kao stroja za stanovanje i sam krov
poimao ne kao puko pokrivalo za zgradu nego kao potencijalno viefunk-
cionalan prostor.
5. Transformacija urbanog pejzaa: zatrpavanje i oslikavanje

Za razliku od urbanih vrtova koji nastaju na povrinama koje nisu defini-
rane, na oblikovanim javnim prostorima naselja, uz ve spomenute spontane
alternativne transformacije koje nastaju iz koritenja, evidentni su i vei
zahvati u prostor urbanog krajolika. Od sedamdesetih godina 20. stoljea
urbanistiki projekti naselja orijentiraju se prema potovanju zateenog pri-
rodnog ambijenta, karakteristika reljefa i, koliko je mogue, ugrauju ih u
projekt samoga naselja. Jedan je takav primjer i rukavac Save koji je sa svojom
vodenom povrinom i zelenilom registriran kao postojei prirodni element
177
Zbornik.indb 177 6.7.2012. 17:31:56

te se iskoristio u promiljanju lika naselja Dugave, odnosno njegovih po-

tencijalnih simbolikih karakteristika i znaajki drutvenog ivota: projekt
je predviao da rukavac bude hortikulturni specifikum, a na razliitim di-
jelovima rukavca predvialo se koritenje, kao u zelenim zatienim niama,
za odmor i igru.9 Rukavac izduen u povrini od oko 6 hektara znaajan je
element oblikovanja graenog prostora naselja, socijalne integracije i simbo-
liki element ve u urbanistikim projektima sredinom sedamdesetih godina
20. stoljea, kao i u promiljanjima rehabilitacije naselja dvadesetak godina
kasnije (imek, 1997.). tovie, pejzani motiv i linija rukavca ucrtan je kao
jedan od tri stilizirana elementa (uz glavnu prometnicu i zgradu Oktogon u
centru Dugava) u grafiki simbol naselja koji se kao vizualni identifikator
(danas bismo ga mogli nazvati i logom) predlagao jo u vrijeme izrade ur-
banistikoga plana.
Suho korito rukavca koje vijuga naseljem ima, dakle, svoju ekoloku, vizu-
alnu, krajobraznu, identitetnu i povijesnu vrijednost. Zadnjih godina, meu-
tim, prati se transformacija toga urbanoga pejzanog oblika i korito je na jed-
nome mjestu, u duljini od tridesetak metara, zatrpano. S jedne strane suhoga
korita nalazi se teren lokalnoga nogometnog kluba i ugostiteljskog objekta, a
s druge strane gradski park. Prostor uz nogometno igralite ureuje se inten-
zivnije od 2007. godine kada se navoenim materijalom (iskopanim na dru-
gome gradilitu) poinje zatrpavati korito, a 2009. gradska je etvrt financirala
betoniranje prilaza i parkiralita na dijelu prema koritu. U 2011. uobiajen je
bio prizor u kojemu se preko zasipanoga dijela korita trening nogometnog
podmlatka prebacuje na drugu stranu, u gradski park stambene zajednice,
gdje su na dijelu livade postavljeni golovi. Iako moemo benevolentno gledati
na tu injenicu jer rije je o treninzima djece i uope o vrijednom poticanju
razvoja sportskih aktivnosti i koritenja slobodnog vremena, ipak u jednoj
suzdranijoj i kritikoj vizuri moemo oitati svojevrsno, zasad privremeno i
neformalno, zauzimanje javnog prostora (kojemu je prethodilo i preinai-
vanje vrednovanoga prirodnog reljefa), a dugotrajnije koritenje moda e re-
zultirati i nekim oblikom omeivanja prostora javnog prostora parka pa
potencijalno, nakon niza godina, i vlasnike prenamjene uslijed kontinuiteta
koritenja ili slinih mogunosti koje nudi legislativa. Zatrpavanje dijela korita
9
Urbanistiki projekt stambenog naselja Dugave (Urbanistiki institut SR Hrvatske): Idejno rjeenje ur-
bane opreme i vizuelnih komunikacija I dio Problemi i smjernice konstituiranja lika naselja (autori:
S. Daki i F. Kritovac), Zagreb 1976. Spomenimo i to da autori navode kako se kao glavni participanti
mogu oekivati djeca (str. 16) koja e koristiti rukavac u obinim i izuzetnim prilikama (snijeg, lokve i
dr.) to danas i jest sluaj; o posebnim doivljajima u upravo tom dugavskom rukavcu, u kojemu su tije-
kom gradnje naselja bile radnike barake, pie i Pavao Pavlii u djejem romanu Trojica u Trnju (1984.).
178
Zbornik.indb 178 6.7.2012. 17:31:56

nije izazvalo velikih reakcija, tek tu i tamo neka forumska opaska popratila
je dogaaj. Razlog tomu moe biti neznanje stanovnika o ugraenim stam-
benim, urbanistikim i pejzanim kvalitetama o ijim bi transformacijama
onda eventualno trebalo raspraviti. Nota bene, ni gradske slube nisu u tome
prepoznale vrijednost kada su dozvolile ovakvu transformaciju urbanog kra-
jolika.
I dok se s jedne strane ukida mekoa pejzaa ta rijetka kvaliteta u nase-
ljima novogradnje u kojima se zadrava prirodni reljef i naknadnim se ak-
cijama nivelira, dokida, ukruuje, s druge se strane ono najkrue betonske
zgrade koje stoje monumentalno u novozagrebakom pejzau omekava.
Tako bismo mogli nazvati transformaciju prostora u istome naselju koja je
postignuta akcijom umjetnosti u javnome prostoru u rujnu 2011. godine, od-
nosno oslikavanje fasada stambenih i drugih zgrada. U sklopu akcije Muzeja
uline umjetnosti10 neprofitne udruge koja promovira kulturu i promjenu
okolia u Dugavama je realizirano etrdesetak slika s raznim motivima i
stilovima uline umjetnosti koje koloritom oivljavaju ili temom socijalnim
motivom propituju urbani okoli. Iako izrasle u sasvim drugom kontekstu,
spomenimo akcije u ranijim desetljeima koje su isto tako umjetnikim izria-
jem intervenirale u prostoru rije je o akcijama Proljee u Novom Zagrebu
koje su koristile javne prostore za kulturna dogaanja, izmeu ostaloga i za
oslikavanje ulica, fasada, pothodnika.11 Ove su akcije upravo inzistirale na
participaciji stanovnika jer temelj im je bio u socijalistikoj ideji demokra-
tizacije kulture (Gulin Zrni, 2009.:114). U posljednjim godinama, s domi-
nantnom participativnom dimenzijom, pratimo projekt Muzej kvarta udruge
Kontraakcija12 koja u pojedinim naseljima okuplja stanovnike, najee manji
broj entuzijasta i zaljubljenika u naselje, koji radionikim pristupom pripre-
maju ono to se moe valorizirati kao urbana batina naselja, kvartova. Dio je
toga projekta i oslikavanja javnih prostora,13 zatim priprema sakupljene grae
u privremene muzejske postave (u knjinicama i slino) te etnje po naselji-
ma prema rutama koje iscrtavaju stanovnici svojim osobnim memorijskim i
vrijednosnim kapacitetom. Iako u razmaku od nekoliko desetljea, spomenuti
projekti imaju zajedniku crtu u nastojanju za transformacijom prostora kroz
kreativnu umjetniku intervenciju, a posljedino i za transformacijom zajed-
10
http://www.muu.com.hr/hrv/aktivnosti/projekt/muu-dugave-2011
11
Manifestacija Proljee u Novom Zagrebu pokrenuta je 1978. u organizaciji Centra za kulturu Novi
Zagreb.
12
http://www.kontraakcija.hr/hr/muzej-kvarta
13
U oslikavanju i drugim umjetnikim intervencijama u prostoru sudjeluju studenti Akademije likovnih
umjetnosti.
179
Zbornik.indb 179 6.7.2012. 17:31:56

nice kroz suradnju sa stanovnicima te poticanje interesa za vlastiti urbani

okoli to bi trebalo uroditi veom socijalnom integracijom i angamanom.
Upravo je transformacija fizikog i socijalnog prostora (naputeni prostori,
socijalno deprivirana susjedstva, poticanje kvalitete ivota i dr.) u sreditu
raznih suvremenih urbanih inicijativa koje su utemeljene u kulturnoj praksi a
sa ciljem urbane obnove.14 Prepoznavanje potentnosti takve socijalno opredi-
jeljene kulturne politike koja bi doprinijela osnaivanju grada kao kolektiva
kod nas je jo otvoreni zadatak koji e takve projekte s pozicije alternativnoga
i marginalnoga (u smislu prepoznavanja, financiranja, podrke) pomaknuti
prema veoj inkorporiranosti u politiku grada.
6. Nova vremena ili o upravljanju gradom i javnoj sferi

U naseljima Novog Zagreba tijekom protekla dva desetljea izgraene su
crkve, nadopunjujui time konano i onu potrebu koja u urbanistikim pla-
novima iz doba socijalizma nije bila sadrana religijska potreba. Potreba za
zgradom crkve bila je toliko jaa koliko je radikalno u socijalizmu bilo, iako
zakonom dozvoljeno, oteavano vjersko okupljanje. No gradnja crkvi samo
je vidljivi iskaz ranije preuivane i gotovo skrivene religijske prakse koja je
tijekom socijalizma organizirana kroz katolike upe u stanovima u naselji-
ma. U devedesetim godinama 20. stoljea zgrada crkve snaan je vizualni i
simboliki insert u izgraeni prostor postojeih naselja, a njihova izgradnja
postaje znakom novog vremena, novog demokratskog i nacionalnog ozraja.
U naselju Travno crkva se gradila tijekom proteklog desetljea i njezina
izgradnja postala je sporna ne toliko zbog njezinog simbolikog znaenja
koliko je prijepor izazvala transformacija prostora. Naime, crkva se gradila u
dijelu sredinjeg parka koji je u Travnom oblikovan vrlo specifino i postao
je gotovo zatitnim znakom naselja. Za razliku od drugih parkova stambenih
zajednica koji su vizualno otvorenijeg i razvedenijeg karaktera, arhitekt je
za park u Travnom predvidio veliki sredinji prostor razmjestivi zgrade na
obodu parka. U Travnom je izgradnja crkve izazvala spor unutar lokalne za-
jednice; upitna nije bila izgradnja nego lokacija izgradnje treba li je graditi
unutar sredinjeg parka ili na kojoj od drugih slobodnih povrina koje su
ionako predviene za gradnju, ali jo uvijek neizgraene. U konkretnom pri-
mjeru, zanimljivijim od transformacije javnog prostora uslijed gradnje ini se
14
Usp. projekt umjetnost u susjedstvu u: Ghentu (Puype, 2004.); projekti novog pristupa urbanitetu
i eksperimentalne arhitektonske prakse (Raumlabor Berlin, http://www.raumlabor.net/); projekti
urbane obnove i javne umjetnosti u Los Angelesu (Wallach, 2007.).
180
Zbornik.indb 180 6.7.2012. 17:31:56

transformacija javne sfere unutar koje se o tom prostoru raspravlja i to iz dva

razloga. Prvo je pitanje organizacije urbane lokalne samouprave i zaudno
zanemarena, odnosno neproblematizirana injenica da je Zagreb u demokrat-
skoj tranziciji dugo vremena bio upravno centraliziran i tek su 2009. godine
realizirani mjesni odbori koji funkcioniraju na mikrolokalnoj razini. Drugo
je zanimljivo pitanje ono koje propituje javni interes, koji se u konkretnom
primjeru oituje u svojem heterogenom karakteru i pluralnoj formi.
Grad je, naime, kao i drutvo u cjelini tijekom socijalizma, bio organiziran
kroz mjesne zajednice kao najmanje teritorijalne jedinice kroz koje se for-
malno trebao provoditi kljuni princip samoupravljanja. Tako je, primjerice,
u Travnom sredinom osamdesetih godina 20. stoljea referendumom stanov-
nika odlueno da e izdvajanjem iz svojih plaa izgraditi Drutveno-kulturni
dom. Mjesna zajednica kao politiko-drutvena forma sustava imala je velike
pravne i financijske ingerencije kojima je mogla utjecati na razvoj prostora u
kojemu je djelovala. Poetkom devedesetih godina ukidaju se opine, a po-
tom 1994. i mjesne zajednice, a Grad Zagreb nasljeuje svu njihovu imovinu,
prava i obaveze.15 Drugim rijeima, Zagreb e niz godina imati centraliziranu
upravu, a najavljivana i predviena mjesna samouprava poela se realizi-
rati tek 2001. godine kada su nakon lokalnih, gradskih izbora uspostavljena
Vijea 17 gradskih etvrti. Prostor kojim se bavim, stambena naselja u Novom
Zagrebu, podijeljen je u dvije etvrti, Novi Zagreb Zapad sa 62.568 stanov-
nika i Novi Zagreb Istok sa 67.236 stanovnika. etvrti su teritorijalno, u
odnosu na ranije mjesne zajednice, mnogo vee i ukljuuju daleko vei broj
stanovnika koji potpada pod jednu administrativnu jedinicu, a ingerencijama
i financijski devalvirane su u odnosu na negdanju praksu lokalne samou-
prave. Iako predvieni gradskim statutom (2001.) kao najnii mikrolokalni
oblik mjesne samouprave, tek su gotovo desetljee kasnije, u proljee 2009.
godine, u Zagrebu provedeni izbori za mjesne odbore,16 svojevrsni pandan
bivim mjesnim zajednicama, iako u odnosu na njih sa znatno manjim ovla-
stima.
Takva situacija u gradu onemoguila je, paradoksalno, da se u novom de-
mokratskom drutvu stvore pravi temelji za demokratsku graansku raspravu
kakvu bi, primjerice, zahtijevao sluaj izgradnje novih objekata u javnim pro-
15
http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=12911
16
U susretima s gradskim dunosnicima i vijenicima etvrti tijekom 2003. i 2004. godine esto sam
postavljala pitanje o tome zato u Zagrebu nisu provedeni i izbori za mjesne odbore kao nie razine lo-
kalne samouprave; odgovori su bili ujednaeni oko toga da je rije o politikom pitanju, no bez daljnjeg
objanjavanja. I u narednom izbornom krugu, 2005. godine, takoer su u Zagrebu provedeni lokalni
izbori samo za lanove Vijea etvrti, no ne i za lanove mjesnih odbora.
181
Zbornik.indb 181 6.7.2012. 17:31:56

storima stambenih naselja, lokalnih zajednica. Dio stanovnika naselja Travno

koji se nije slagao s gradnjom crkve mogao je formalno jedino pisano iskazati
svoje nezadovoljstvo Vijeu etvrti koje je to dalje moglo prenijeti Gradskoj
skuptini. S obzirom da Vijee u skuptini ima samo savjetodavnu ulogu,
njihov podnesak ni na koji nain nikoga ne obvezuje da promisli o iskaza-
nom nezadovoljstvu graana u vezi s transformacijom prostora, ni da ponudi
forum za raspravu, takoer ni da se promisli o nekoj drugoj, manje spornoj
lokaciji.17
No forum za raspravu ipak se razvio, sasvim alternativno od organiziranih
oblika ili gradske uprave, i to na web stranici naselja Travno koju je nekoliko
godina ranije (2001.) samoinicijativno pokrenuo jedan stariji stanovnik nase-
lja.18 Bilo je tu informacija o povijesti i gradnji naselja, o uslugama i servisima
u naselju, o ustanovama u naselju (kola, vrtii, banke, upa i dr.), a postojala
je i mogunost da se postave pitanja koja su se dalje prosljeivala raznim grad-
skim slubama vezano uz parkiranje, komunalni otpad, kune ljubimce i dr.
Forum na ovome webu bio je jedino mjesto gdje se moglo javno, a s veom
dostupnou itateljima, komentirati sluaj izgradnje.19 Pitanje je, naime, bilo
treba li park uope naeti izgradnjom, hoe li izgradnja oplemeniti ili nakr-
cati prostor, a pokazalo se da zajednica ne zna tono tko je i kako odluio o
lokaciji pa se nezadovoljstvo jednih uperilo protiv Crkve, a drugih protiv grad-
ske administracije s gradonaelnikom na elu. No ono to se prepoznavalo
17
Navedena objanjenja o neobvezujuoj prirodi onoga to Vijee etvrti podnese Gradskoj skuptini
dali su mi sami vijenici gradske etvrti Novi Zagreb Istok na upit o konkretnom sluaju u Travnom
u vezi izgradnje crkve 2004. godine. Gradski statut jasno propisuje mnoge djelatnosti u kojima Vijee
etvrti moe nastupiti kao predlagatelj (tako, primjerice, Vijee gradske etvrti, prema odluci Statuta iz
2001. g. l. 83, st. 2, predlae rjeenja od interesa za svoje podruje u postupcima izrade i donoenja
prostornih i drugih planskih dokumenata i njihova ostvarenja), ali se u njihovoj domeni ne nalazi mo-
gunost odluivanja, koja je sva prenesena na centralna gradska tijela (skuptina i gradonaelnik). Ta
tijela pak duna su zatraiti miljenje predsjednika Vijea ili vijenika te sasluati njihovo miljenje(!)
u stvarima kao to su ureivanje prometa, ureivanje javnih povrina, ureivanje uredovnog vremena i
sl. (l. 89). Gradnja objekata na podruju gradske etvrti ovdje se ne spominje kao element o kojemu
bi se ak niti trailo miljenje vijenika etvrti, nego se spominje tek u sljedeem lanku (l. 90) koji ne
regulira ono o emu treba eventualno sasluati miljenje vijenika, a kamoli odluiti, nego ih treba
samo o tome informirati.
18
http://www.travno.hr/
19
Web stranicu Travno pratim od njezinih poetaka 2001.; danas na njoj nije mogue nai neke materijale
iz prvih godina tako, primjerice, i dio materijala koji se odnosi na izgradnju crkve iz razdoblja 2002.-
2004. godine koji je ukljuivao web ankete o izgradnji crkve te forumsku raspravu iz navedenih godina
(raspravu je danas mogue pratiti tek od sredine 2005.). Takoer, napomenimo i to da je stranica nakon
to je 2007. preminuo njezin osniva, g. eljko Horvatek, izgubila na ivosti: ranije su se, naime, pratila
sva dogaanja u naselju na dnevnoj ili tjednoj bazi, reagiralo se na upite stanovnika, unosile su se nove
informacije, a posjeenost je bila iznimna; danas je stranica aktivna ali ne puni se novim sadrajima ve
nekoliko godina.
182
Zbornik.indb 182 6.7.2012. 17:31:57

kao potencijalna opasnost bilo je to da e izgradnja jednoga objekta na zelenoj

povrini biti presedanom za daljnju izgradnju u sredinjem parku naselja. Neki
su stanovnici bili za izgradnju u parku, neki protiv, no ono to je evidentno jest
da se ovime razvijala civilna javna sfera: esto, kada bi netko na web-forumu
pretjerao s nacionalistikim diskursom, vrijeanjem ili bezobraznim osporava-
njem tueg miljenja, drugi sudionici foruma nastojali su pacificirati raspravu
u mjeri graanskoga, civiliziranoga dijaloga i iznoenja miljenja. Ono to se
razvijalo jest u punom smislu javna sfera kao diskurzivni prostor u kojemu se
izrazio prijepor barem dviju skupina stanovnika naselja, dviju skupina aktera;
prijeporni prostori upravo i jesu oni u kojima neslaganja i konflikte izazivaju
znaenja investirana u tim lokacijama ili proizlaze iz njihove interpretacije
(Low i Lawrence-Ziga, 2003.:18).20 Ovdje se oituje i drugi vaan moment
grada kao heterogene cjeline. Uobiajeno je, naime, kao u kasnijem i puno
razvikanijem sluaju Cvjetnog trga, govoriti o javnom interesu koji se izraava
u odnosu na privatni interes, no u sluaju Travnoga postoje dva legitimna
javna interesa unutar zajednice onih koji su se zalagali za gradnju crkve na
odreenom mjestu smatrajui da joj je mjesto u sreditu naselja i drugih koji su
traili promjenu lokacije elei zadrati cjelinu parka. Grad njegova uprava
i tijela je taj koji je razliite javne interese trebao prodiskutirati, izloiti pla-
nove i korake pa eventualno i argumentirano uvjeriti stanovnike koji se s time
ne slau daje ba odreena lokacija dobra odluka sredinjeg gradskoga tijela.
Jedna od irih tema koja se ovim lokalnim prijeporom konkretizirala upravo je
problem nepostojanja mikrolokalne uprave, one koja bi prepoznala i reagirala
na specifinu situaciju u domeni svoga naselja. Javni diskurzivni prostor rea-
lizirao se kroz elektroniki medij, kroz kvartovske internetske stranice, inei
tako elektroniku analogiju grada, nad prostorom i u prostoru stvarno-
ga, teritorijalnoga grada (Aurigi i Graham, 2002.). Jedna od karakteristika tih
virtualnih gradova jest njihova prizemljenost (groundedness) u odnosu na
fiziki postojei grad u smislu definiranja istinski lokalnih kiberprostora, ori-
jentiranih na sudjelovanje i probleme konkretnoga grada i urbanih zajednica
(ibid.:492-495). Web stranica Travnog, kao kvartovski kiberprostor, ponudila je
u specifinom mediju i mjesto za raspravu o konkretnom prijepornom prosto-
ru koji i postaje prijepornim, izmeu ostaloga, jer konkretizira temeljne okvire
koji strukturiraju praksu (Low i Lawrence-Ziga, 2003.:18), u aktualnom
sluaju upravljanje gradom.
20
Neka znaenja koja se kroz forum upisuju od strane stanovnika vezana su uz prepoznatljivost naselja
po travnatom parku te parku kao mjestu susreta, druenja, interakcija, a tome se pridruuju i sjeanja
na odrastanje i sl.; s druge strane, istiu se znaenja crkava u kranskoj kulturi i upravo njih (u smislu
zajednice i prostora trgovi oko crkve) kao arita drutvenog ivota.
183
Zbornik.indb 183 6.7.2012. 17:31:57

7. Transformacija prostora u odnosu privatno-javno

Neke transformacije prostora koje sam navela tiu se spontanih transfor-
macija ili onih koje nastaju u interesu neke skupine stanovnitva naselja (vjer-
ska zajednica, nogometni klub itd.). No najopsenije transformacije prostora,
i one najuoljivije, odnose se na izgradnju trgovakih centara: neizgraenih
a za gradnju predvienih povrina u Novom Zagrebu ima dovoljno te Grad
njihovom prodajom lako prihoduje sredstva. Konzum, Billa, Lidl, Getro ni-
knuli su na rubovima naselja, no i u samome sreditu Novoga Zagreba, na
najatraktivnijim pozicijama grade se trgovako-poslovni objekti. Te su atrak-
tivne pozicije, planovima namijenjene objektima od javnog interesa, bile na
neki nain tijekom socijalizma sauvane upravo nedostatkom novca u dru-
tvenom resoru. Tamo gdje je socijalizam planirao kulturni centar, u demo-
kraciji je niknuo trgovaki centar:21 izmeu planiranog i realiziranog objekta
jaz je vlasnike, ekonomske, funkcionalne, pa i simbolike dimenzije, koji je
zadesio Grad. No tko je Grad uope?22 Analiza medijskog diskursa aktualnog
gradonaelnika i njemu bliskih gradskih dunosnika upuuje na koritenje
toga termina u dvama smislovima. Jedan smisao moemo imenovati povije-
snom parafrazom koja aludira na autoritativnost i samodovoljnost u naem
sluaju gradonaelnika a glasila bi Grad, to sam ja.23 Drugi je smisao kori-
tenje pojma Grada kao korporacije, tvrtke ija su mjerila iskljuivo ekonom-
ska, trina, a ne javna, ljudska, kolektivna, ivljena.24 No ako grad poimamo
kao kolektiv zajedniki projekt urbanog ivljenja postavlja se pitanje tko
u tim ekonomskim raunicama pregovara za kolektivne javne interese.
Indikativni su primjeri transformacije prostora u koje grad ulae svoja sred-
stava koja u konanici pogoduju privatnim trgovakim centrima. Tako je za
potrebe novoga trgovakog centra Avenue Malla u sreditu Novog Zagreba
uinjena, kao i u mnogim drugim sluajevima trgovakih centara, nova re-
gulacija prometa. Prometna arterija koja prolazi uz trgovaki centar u smjeru
sjever-jug, iznimno frekventna i vana, u razini je trgovakog centra probijena
i promet je u samo nekoliko stotina metara nakon postojeeg semafora na
21
Aluzija na Kulturno-drutveni dom opine Novi Zagreb planiran u sreditu Novog Zagreba (Idejno
rjeenje, 1980., autori V. Uhlik et al.) i na predvienom mjestu etvrt stoljea kasnije realiziran trgovaki
centar Avenue Mall (2007.).
22
Pitanje Tko je Zagreb? postavlja i Rogi Nehajev (1997.).
23
Jedan primjer takve upotrebe, koji je upravo aktualan u pripremi ovoga teksta u veljai 2012., a esto
se mogao uti u medijima, jest gotovo paradoksalna situacija u kojoj Grad nudi/predlae sporazum
Gradskoj skuptini u vezi dviju polivalentnih dvorana u kompleksu Cvjetni. Zanimljivo da Gradska
skuptina nije grad, a grad je gradonaelnik.
24
Grad je prihodovao sredstva, Grad nije oteen (primjeri iz prosinca 2011.).
184
Zbornik.indb 184 6.7.2012. 17:31:57

raskriju ponovo zaustavljen semaforom kako bi se osigurao izlaz pojaanom

broju vozila nakon otvaranja trgovakog centra. S druge strane, trgovaki
centar nije predvidio (ili je predvidio i zanemario) mnoinu vozila koja e se
u nekim vrnim razdobljima (primjerice vikendom) kretati prema trgovakom
centru blokirajui prometnu (i autobusnu) traku za skretanje koja se nalazi
neposredno uz centar, posebice blokirajui promet zbog ekanja na ulazak u
garau centra ili zbog vozila koja e (predvidljivo) koristiti javni prostor ispred
trgovakog centra (plonik, utor autobusne stanice) kao privremeno stajalite
automobila ekajui one koji su u centru. Je li Grad na raun neto manje
dohodovanih sredstava od prodaje zemljita ipak mogao ispregovarati pro-
stor za koji se moglo predvidjeti da e i prometno i pjeaki biti potreban za
nesmetan ivot u gradu? Povijest grada poznaje primjere u kojima se prego-
varalo u korist grada kao kolektiva. Poznat je primjer gradnje zgrade na uglu
Masarykove i Gundulieve ulice u tridesetim godinama 20. stoljea, pri emu
je dogovoreno da investitor (Eugen Radovan) uvue prizemlje zgrade za dva
metra kako bi se osigurao iri javni prostor ulice: grad kolektiv, pjeaci, blo
grada je dobio proireni parter, a investitor dozvolu za jo jedan kat gradnje
te je upravo stoga Zagreb dobio jednu novinu prvi neboder u gradu! Danas
se katovi grade i mimo graevinskih limita (sjetimo se samo primjera u gra-
du u kojima postoje katovi vika, za koje ne postoje graevinske dozvole), a
proireni gradski parteri kao otvoreni vanjski prostori postaju iluzija, usrka-
ni su u zatvoreno, kao kvazijavni prostori trgovakih centara ili iznajmljeni
privatnim djelatnostima, najee u vidu terasa kafia ili postavljanja atora.
U promiljanju suvremenih transformacija prostora zanimljivo je vratiti se
starim tekstovima iz dugog 20. stoljea i vidjeti koliko su i dalje aktualni
unato politikim i ideolokim, ekonomskim, drutvenim i kulturnim promje-
nama. Poetkom tridesetih godina nastaje Atenska povelja svojevrsna in-
spiracija i za urbanistiku koncepciju Novog Zagreba u kojoj se inzistira na
tome da se privatni interes mora podvrgnuti zajednikom: ovaj dokument
nastaje kao kritika ranog kapitalistikog grada, industrijskog grada, ali barem
po ovome segmentu bio bi isto tako aktualan i danas u kritici postsocijali-
stikog, postindustrijskog grada ili grada neoliberalnog kapitalizma. Ili kada
u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljea povjesniarka umjet-
nosti Antoaneta Pasinovi kritiki progovara o gradu o iivljavanju u pro-
fiterstvu koje se kad-tad osveuje, o gradskom tkivu kao nezamjenjivom
javnom dobru i prostoru zajednitva par excellence, o humaniziranju pro-
stora budunosti, dakle kreaciji novoga slobodnog ambijenta za slobodnog
ovjeka u njemu u tekstovima odzvanja i diskurs vremena, ali i duboko
humanistika misao u kojoj su ovjek-i-ovjek mogui grad, a obnovljeno
185
Zbornik.indb 185 6.7.2012. 17:31:57

vezivno tkivo grada gradski parter, trgovi, ulice nositelj nekog novog
osjeaja ljudske solidarnosti, nekog novog zblienja ljudi u novoj prostornosti
(Pasinovi, 2001.:330, 344, 348, 351, 375).
Transformacije prostora o kojima se ovdje izlae kroz kulturnoantropolo-
ki pogled zaokupljaju nas kao transformacije fizikog, oblikovanog prostora,
no njima je inherentna i transformacija socijalnog prostora koja bi u konanici
trebala voditi novoj subjektivnosti i novoj odgovornosti prema gradu.
Literatura
Ani, V. i Goldstein, I. (1999). Rjenik stranih rijei. Zagreb: Novi Liber.
Aurigi, A. and Graham, S. (2002). Cyberspace and the City: the Virtual City in
Europe, In: Bridge, G. and Watson, S. (Eds.). A Companion to the City, Oxford:
Blackwell Publishing, 489-502.
Blokland, T. (2003). Urban Bonds. Cambridge: Polity Press.
imek, I. (1997). Rehabilitacija stambenih naselja Dugave i Slobotina. Zagreb: Za
vod za planiranje razvoja Grada i zatitu okolia.
De Certeau, M. (2003). Invencija svakodnevice. Zagreb: Naklada MD.
Foucault, M. (1984). Of Other Spaces. http://foucault.info/documents/heteroTopia/fo-
ucault.heteroTopia.en.html (pregledano 1. 2. 2012.)
Franck, K. A. and Stevens, Q. (2007). Tying Down Loose Space, In: Franck, K. A.
and Stevens, Q. (Eds.). Loose Space: Possibility and Diversity in Urban Llife. New
York: Routledge, 1-33.
Gulin Zrni, V. (2009). Kvartovska spika. Znaenja grada i urbani lokalizmi u Novom
Zagrebu. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku i Naklada Jesenski i Turk.
Low, S. M. and Lawrence-Ziga, D. (2003). Locating culture, In: Low, S. M. and
Lawrence-Ziga, D. (Eds.). The Anthropology of Space and Place. Locating
Culture. Oxford: Blackwell Publishing, 1-48.
Pasinovi, A. (2001). Izazov miljenja o prostornom jedinstvu (priredila S. Krii
Roban). Zagreb: Institut za povijest umjetnosti.
Prica, I. (2010). Bricolage la carte. Tvorba tranzicijskih naracija mitomorfozom ini-
cijalnog momenta, u: Marjani, S. i Prica, I. (ur.). Mitski zbornik. Zagreb: Institut
za etnologiju i folkloristiku et al., 483-494.
Puype, D. (2004). Arts and culture as experimental spaces in the city. The case of
Ghent. City, 8 (2):295-301.
Rabinow, P. (2003). Ordonnace, Discipline, Regulation: Some Reflections on Urba
nism, In: Low, S. M. and Lawrence-Ziga, D. (Eds.). The Anthropology of Space
and Place. Locating Culture. Oxford: Blackwell Publishing, 353-361.
Rihtman-Augutin, D. (1988). Zapisi iz Travna, u: Etnologija nae svakodnevice. Za
greb: kolska knjiga, 96-106.
186
Zbornik.indb 186 6.7.2012. 17:31:57

Rogi Nehajev, I. (1997). Tko je Zagreb? Prilog sociolokoj analizi identiteta grada
Zagreba. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
impraga, S. (2011). Zagreb, javni prostor. Zagreb: Porfirogenet.
Verdery, K. (1996). What was Socialism, and What Comes Next? Princeton: Princeton
University Press.
Wallach, R. (2007). Uncommon threads: oral history, historical narrative, and public
art in los Angeles, In: Rodger, R. and Herbert, J. (Eds.). Testimonies of the City.
Aldershot: Ashgate, 207-227.
Internetski izvori:
American Community Gardening Association, http://www.communitygarden.org/
(pristup 1. 2. 2012.)
Office International du Coin de Terre et des Jardins Familiaux, http://www.jardins-
familiaux.org/frameset/englisch/eoffi.htm (pristup 1. 2. 2012.)
Raumlabor-Berlin, http://www.raumlabor.net/ (pristup 15. 1. 2012.)
Razvitak mjesne samouprave u gradu Zagrebu, http://www.zagreb.hr/default.
aspx?id=12911 (pristup 3. 2. 2012.)
Travno, http://www.travno.hr/ (pristup 3. 2. 2012.)
Zagreb Urban Garden, http://gardencollective.tumblr.com/ (pristup 1. 2. 2012.)
187
Zbornik.indb 187 6.7.2012. 17:31:57

Zbornik.indb 188 6.7.2012. 17:31:57
Dr. sc. Marina Nenkovi-Rizni
Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, Srbija
e-mail: marina@iaus.ac.rs
Kvalitet ivotne sredine na Novom Beogradu u

kontekstu upravljanja komunalnim otpadom
1. Uvod
Aktuelizacija niza problema u oblasti ivotne sredine koji su se javili u
drugoj polovini dvadesetog veka, rezultirala je mnogobrojnim inicijativa-
ma u oblasti njene zatite. Donoenje i usvajanje konvencija (AGENDA 21,
HABITAT 2, KJOTO PROTOKOL) institucionalizovalo je radikalne stavove
ekolokih grupa, koje su nastojale da spree dalju devastaciju ovekove oko-
line. Usvajanja navedenih konvencija se znaajno odrazilo i na planersku
praksu, upravo zbog injenice da je u proces planiranja uvedena nova di-
menzija, a to je zatita ovekove okoline, koja je, konsekventno, definisala i
nove mehanizme implementacije planova, ali i delimino ukljuila javnost u
sva znaajnija pitanja u oblasti planiranja i zatite (Mega, 1999.) (Milovanovi,
uki, 2002.)
Meutim, tek usvajanjem Konvencije o dostupnosti informacija, ue-
u javnosti u donoenju odluka i pravosua u oblastima koje se tiu
ivotne sredine ARHUSKE KONVENCIJE, donete na etvrtoj ministar-
skoj konferenciji 1998. godine (zvanino usvojena 2001. godine) u Arhusu u
Danskoj postignut je znaajniji napredak na polju omoguavanja participacije
graanstva u svim fazama planiranja i implementacije planova, koji mogu
imati negativne ekoloke implikacije na odreenu teritoriju (Aarhus conventi-
on, 2000.). Obezbeivanje aktivne uloge javnosti u drutvenim procesima je
time postalo realnost u razvijenim zemljama Evrope, ali i trend u tranzicionim
i posttranzicionim dravama koje tee regionalnim politiko-ekonomskim in-
tegracijama (Todi, 2001.).
Jedan od problema koji je tretirala Arhuska konvencija je i uee in-
teresnih grupa u pitanjima upravljanja otpadom, budui da je ono pred-
stavljalo jedan od najznaajnijih problema u oblasti upravljanja ivotnom
sredinom.
189
Zbornik.indb 189 6.7.2012. 17:31:57

2. Upravljanje komunalnim otpadom kao socijalno-ekoloka

kategorija
Uporedo sa poveanjem stepena urbanizacije i konsekventno, rasta broja
stanovnika usled poveanja imigratornih kretanja, gradovi su se susretali sa
porastom koliine komunalnog vrstog otpada na svojoj teritoriji (u zemljama
Evropske Unije prema istraivanjima OECD-a u poslednjih pedeset godina
koliina otpada se poveala za 35% (OECD, 2011.).
S obzirom na narastajui problem nedostatka prostora i visoke cene
graevinskog zemljita u gradovima, te nemogunosti formiranja sanitar-
nih deponija u svakoj urbanoj sredini, ukazala se potreba za defisanjem
sistema i lociranjem postrojenja za transfer i preradu otpada (postrojenja
za reciklau) u okviru stambenih blokova, ili drugih prostora visokih gu-
stina naseljenosti stanovnitva. Pored minimizacije trokova transporta i
koliine otpada koji se odloi na deponiju, ovakav model je doprineo i
smanjenju ekolokih rizika koji se javljaju na deponijama. Naime, divlje de-
ponije uzrokuju zagaenje podzemnih i povrinskih voda, emisiju tetnih
gasova u atmosferu, rizik od pojave glodara prenosilaca zaraznih bolesti u
naseljima i sl.
Problem lociranja postrojenja za reciklau otvara i niz novih ekonomskih
pitanja koja se tiu gazdovanja javnim i ostalim graevinskim zemljitem u
gradu. Naime, sistem reciklae bi trebalo da predstavlja jedan od osnovnih
vidova komunalnog sistema u okviru jednog grada (a samim tim i da bude
u nadlenosti javnih komunalnih preduzea, dakle formiran u okviru javnog
graevinskog zemljita). Samim tim, drutveni, dakle ekonomski interesi stiu
status javnog dobra ime se otvara niz pitanja u moguim pekulacijama, u
oblasti imovinsko-pravnih i svojinskih odnosa (vlasnitva nad postrojenjem ili
sistemom postrojenja na teritoriji grada).
Pored evidentnih komparativnih prednosti ovakvog sistema smanjivanja
koliine otpada u gradovima, lociranje postrojenja u okviru stambenog na-
selja iziskuje kontinualno sprovoenje mera zatite od ekolokih hazarda i
moe izazvati niz konflikata razliitih interesnih grupa u prostoru, te zahte-
va posebne arhitektonske mere i intervencije radi uklapanja u ambijent i sl.
(Tchobanoglous, Thiesen, et al., 1993.).
Pozitivne i negativne implikacije lociranja postrojenja u stambenom bloku
sugeriu nunost utvrivanja sistema vrednovanja lokacije na osnovu razli-
itih relevantnih kriterijuma (iz domena prirodnih uslova, urbanistikih pa-
rametara, kriterijuma socijalne i ekonomske odrivosti i dr.) zastupljenih u
dosadanjoj teorijskoj misli.
190
Zbornik.indb 190 6.7.2012. 17:31:57

Kvalitet ivotne sredine na Novom Beogradu u kontekstu upravljanja komunalnim otpadom
Takoe, neophodno je uzeti u obzir i sukobe koji se javljaju na relaciji

ekolokog i ekonomskog interesa, kao i determinisanje jasnih granica javnog
i privatnog dobra u okviru navedene problematike. Osim toga, izgradnja na-
vedenih objekata moe biti i spiritus movens u unapreivanju ekoloke slike
pojedinih podruja i to na osnovu pozitivnog primera iz prakse. Upravo
zbog navedenih injenica, problem lociranja postrojenja za preradu vrstog
komunalnog otpada je neophodno sagledati iz uglova razliitih teorijskih dis-
ciplina, radi definisanja optih i posebnih kriterijuma u lociranju.
3. Interesne grupe u mehanizmima upravljanja otpadom

Bez obzira na postojanje zakonskih okvira koji determiniu lokaciju po-
jedinih aktivnosti1 u kontekstu njihovog uticaja na ivotnu sredinu, pre do-
noenja odluke o realizaciji kapitalne investicije kao to je postrojenje za
reciklau, neophodna je izrada prethodne procene uticaja na ivotnu sredinu
i kvalitet ivljenja u gradskom prostoru. U ovakvoj konstelaciji stvari dolazi do
izraaja aktivnost svih interesnih grupa. Na osnovu navedenih teorijsko-prav-
nih okvira mogue je determinisati nekoliko osnovnih interesnih grupa koje
uestvuju u procesima odluivanja u izboru lokacije postrojenja za reciklau
u stambenim naseljima.
To su, u prvom redu, nosioci lokalne ili republike vlasti politiari (jav-
na uprava, lokalna, republika ili vlast na nacionalnom nivou) koji e, pri-
dravajui se osnovnih principa odrivog razvoja, a u skladu sa javnim ovla-
enjima formirati osnovnu bazu podataka o pojavi koja se prouava. Drava
(ili lokalne vlasti), naime formuliu optu strategiju koja je u vezi sa svim
intervencijama u prostoru i koja bi trebalo da bude liena monopolistikog
usmeravanja u pravcu jedinstvenog interesa i autoritarne volje, koja na-
mee obrazac urbane strukture zanemarujui pojedinane volje i vrednosti.
(Lazarevi-Bajec, 1995.)
Na konkretnom podruju to bi znailo da drava (republika ili lokalna
uprava)2 ne sme samovoljno namenuti lokaciju postrojenja u okviru stambe-
nog naselja, bez prethodnog upoznavanja graanstva sa svim pozitivnim i
negativnim konsekvencama koje ovakva aktivnost moe izazvati. Ona treba
da, putem niza programa prethodne edukacije stanovnitva ukae na pred-
1
Zakoni i pravilnici su osnovna vrsta pravnog mehanizma koja je u upotrebi i u Srbiji, ali i u svetu,
meutim legislativa je najee kruto zasnovana i strogo pravno determinisana putem stimulativnih i
represivnih mera, koje se praktino ne sprovode.
2
Ingerencije zavise od hijerarhije u okvirima neke drave.
191
Zbornik.indb 191 6.7.2012. 17:31:57

nosti koje omoguava primena ovog sistema, te da u neposrednom kontaktu

sa njima (putem ankete i drugih aspekata analiziranja javnog mnenja) (EPA,
1992.) utvrdi mehanizme kojima bi se ova ideja sprovela u delo. Lokalna vlast
ili drava je za ovakvu vrstu posla naroito zainteresovana, jer se tim putem
ostvaruje direktan prihod i poboljanje servisne mree grada u oblasti komu-
nalnih usluga.
S druge strane, prema Puiu (Pui, 2011.) od graanina kao drugog
participanta u lociranju se oekuje da bude aktivan uesnik u procesima koji
se tiu planiranja i korienja sredine u kojoj ivi. Pritom se ovde u obzir
uzimaju stanovnici kao individue, dakle oni koji ne pripadaju organizovanim
interesnim grupama, koji nisu pripadnici vlasti i koji od lociranja postroje-
nja nemaju direktan ekonomski interes. Pored toga, njihovo angaovanje u
planskim procesima mora biti kontinuirano i u svakoj fazi (ak i u najranijim
fazama identifikacije problema i ciljeva).
U konkretnom sluaju to bi znailo da konfliktnost interesa moe zakonski
da postoji samo ukoliko je graanin, kao zainteresovan i organizovan subjekt,
bio upoznat sa nizom strukturnih pitanja koji se tiu date problematike i imao
pristupa informacijama koje su od vitalnog znaaja za kvalitet njegovog ivo-
ta. Prema naelima Arhuske konvencije, ova procedura neposredno prethodi
upitima o stavovima graana (putem ankete ili razvogova na terenu) i vrlo
je znaajna jer na taj naina oni postaju ravnopravni uesnici u planerskom
procesu, ime se izbegava vrlo esta situacija konflikta radi konflikta.
Stavovi stanovnitva u pogledu lokacije postrojenja mogu biti i veoma
opreni i varirati od vrlo negativnih (strah od naizgled velikog rizika zbog
industrijskog objekta u neposrednoj blizini stanovanja) po sistemu not in
my backyard, do potpuno afirmativnih (sniavanje cene grejanja, jer se u
procesu reciklae kao sekundarni proizvod moe javiti bio-gas, koji se dis-
tribuira krajnjim korisnicima). Zbog svega navedenog, graani su duni da
jasno stave do znanja svoje stavove po pitanju lokacije ovog ekoloki rizinog
postrojenja, koje bi, sa njihovog stanovita moglo drastino ugroziti kvalitet
njihovog ivljenja. Meutim, injenino stanje je da stanovnitvo uglavnom
nema dovoljno kohezivnu kritinu masu koja bi mogla da se izbori za ostva-
renje sopstvenih ciljeva. (Pui, 2001.).
Pored toga, posebnu panju treba obratiti i na demografsko-socijalni kon-
tekst navedene problematike. Naime, postoji znaajna korelativna veza iz-
meu razvoja urbane sredine i angaovanja interesnih grupa i demografske
komponente urbanizacije, naroito u domenu poveanja broja stanovnika.
Rast broja stanovnika se odraava prevashodno na strukturu i formu grada i
obiaje njegovi stanovnika. Uticaj imigratornih kretanja utie na izmenu uku-
192
Zbornik.indb 192 6.7.2012. 17:31:57

pne drutvene svesti, kao i promenu drutveno-ekonomskih karakteristika

stanovnika. Tokovi (Tokovi, 2000.; Irwing, 2002.) navodi, da demografski
tokovi time izazivaju, voljno ili nevoljno, promenu ranije uspostavljenih ritmo-
va. Naime, sa migracijama seoskog stanovnitva ka gradskim sredinama nu-
no je oekivati i deliminu promenu angaovanja stanovnitva kao aktivnog
uesnika u procesu.
Pored toga, menjaju se i kvalitativne karakteristike stanovnitva. Doseljava
nje lica sa sobom nosi i nove navike u pogledu naina tretmana komunalnog
otpada, pa je nerelano oekivati da e ova lica odmah pristupiti programima
participacije u odluivanju, ali i u uestvovati u primarnoj selekciji otpada.
Ovakvo stanje stvari moe znatno usporiti proces, jer je adaptacija stanovni-
tva na novonastale uslove ivota procedura koja ima neodreeni vremenski
horizont, i sledstveno tome, moe usporiti proces realizacije projekta (Bedford
et al., 2002.).
Upravo zbog toga, trei akter planeri i urbanisti, putem sociolokih
istraivanja mogu da prepoznaju validne potrebe i mogunosti participacije
graana i da, stavljajui ih u institucionalne okvire formiraju najadekvatnije
reenje za taj prostor. Usmeravajui i kanaliui pojedinane interese, a ru-
kovodei se teorijskim znanjima u toj oblasti, planeri formiraju konkretan
projekat reavanja pitanja lokacije postrojenja, a koji je uslovljen propratnom
zakonskom regulativom.
Ovakva organizacija bi vrlo efikasno mogla biti ostvarena da u procesu
odluivanja ne uestvuju i investitori, sa jedne, i ekoloki pokreti (kao jedan
od vidova urbanih sociolokih pokreta) sa druge strane.
Investitori se rukovode iskljuivo logikom profita i trine ekonomije (na-
ravno, ukoliko se govori o privatnom investitoru koji e ili putem direktne
investicije, ili putem koncesije uloiti u ovakav tip postrojenja) i nisu zaintere-
sovani (u veini sluajeva) za negativne ekoloke implikacije.
S druge strane, ekoloki pokreti nizom akcija pokuavaju da zainteresova-
nim stranama sugeriu da je, bez obzira na oiglednu prednost koju ovakav
tip tretmana otpada ima u odnosu na konano odlaganje na deponijama, ne-
ophodno obezbediti maksimalnu zatitu od potencijalnih ekolokih hazarda.
Na kraju, potrebno je putem zakonske regulative, koja e determinisati niz
podsticajnih, ali i represivnih mera formirati mehanizam artikulacije intere-
snih grupa u konkretnom sluaju. Meutim, prilikom sagledavanja interesnih
grupa koje uestvuju u procesu posebno treba naglasiti znaaj motivacije
interesnih grupa.
Metodoloki gledano, proces aktivnog uestvovanja stanovnitva odvija se
u prvim fazama planiranja, i podrazumeva, uglavnom, socio-demografski pri-
193
Zbornik.indb 193 6.7.2012. 17:31:57

stup, zastupljen i u Arhuskoj konvenciji. Naime, prilikom definisanja potencijal-

nih lokacija za reciklano postrojenje, nuna je prethodna edukacija graana
o prednostima ovakvog tretmana otpada, i to preko sredstava javnog informi-
sanja ili edukacijom na nivou mesne zajednice, objekata obrazovanja, propa-
gandnim materijalom koji bi se distribuirao na nivou stambene zgrade i slino.
Budui da postrojenje za klasifikovanje i preradu otpada ne izaziva ekolo-
ke hazarde, nema tetne emisije u atmosferu i ne moe negativno uticati ni na
jedan aspekt ljudskog ivota u urbanom naselju (dakle, moemo ga smatrati
neutralnim sa ekolokog stanovita), potrebno je pre donoenja odluka stanov-
nitvo upoznati sa svim njegovim karakteristikama. S obzirom na to da jedan
od osnovnih naina evaluacije stavova graanstva predstavlja anketa podrazu-
mevaju se makar i minimalna prethodna znanja stanovnitva o datoj problema-
tici. Zato je neophodno fazu edukacije sprovesti neposredno pre anketiranja.
Rezultati koje je evidentirala dananja praksa u SAD i EU govore da gra-
ani, po sistemu not in my backyard, izbegavaju opredeljivanje za lokaciju
u njihovoj neposrednoj blizini, najee birajui alternativno reenje. Ovakvi
rezultati su uglavnom uzrokovani nedovoljnom prethodnom edukacijom, koja
ukazuje na komparativne prednosti blizine postrojenja za preradu otpada
(jevtiniji gas za zagrevanje prostorija koji je rezultat anaerobne digestije bio-
otpada i koji se oslobaa kao sekundarni produkt prerade otpada). Vrlo je
interesantan podatak da razliite starosne grupe razliito sagledavaju ovu
problematiku i da mlaa populacija (do 35 godina) insistira upravo na uvo-
enju sistema prerade u okviru stambenog bloka. Nadalje, s obzirom na i-
njenicu da ovakav objekat, ipak, predstavlja kapitalnu investiciju od znaaja
za grad, neophodno je doneti odluku o izradi planskog dokumenta, za koji je
neophodna procena uticaja na ivotnu sredinu.
4. Istraivanje lokacija za postrojenje za preradu otpada u

stambenim naseljima
Istraivanje lokacija za postrojenje za preradu otpada3 bazirano je na pet
glavnih aspekata: socijalnom aspektu, aspektu fizike strukture, ekonom-
skom aspektu, ekolokom aspektu, pravno-zakonodavnom i institucionalnom
aspektu (Nenkovi, 2007.).
U okviru istraivanja socijalnog aspekta problematike, utvruju se meha-
nizmi participacije lokalnog stanovnitva u aktivnostima vezanim za lokaciju
3
Istraivanje prikazano u ovom radu deo je opsenog istraivanja koje je autor realizovao od 2005. do
2009. godine
194
Zbornik.indb 194 6.7.2012. 17:31:58

postrojenja, prema programima koji se sprovode u razvijenim zemljama sveta

a obuhvataju prethodnu edukaciju, anketu na terenu i odluivanje u ranim
fazama izbora. Pored toga, cilj je i utvrivanje modusa uestovanja ostalih
interesnih grupa u procesima odluivanja o lociranju postrojenja i to naroito:
strune javnosti (planera, urbanista), investitora (industrijskog i biznis sek-
tora), lokalnih ekolokih nevladinih organizacija (NGO) i dr. Prepoznavanje
zajednikog interesa i njegova ugradnja u razvojne planove, je prema tome od
sutinskog znaaja za odnos graana prema gradu, a uee graana u plani-
ranju je jedan od kljunih instrumenata za usklaivanje javnih i pojedinanih
legitimnih interesa (Petovar, 2003.).
Aspekt fizike strukture mora obuhvatati utvrivanje distribucije postroje-
nja u okviru naselja, estetskih karakteristika u prostoru (zahteva urbanog di-
zajna), zahteva i uslova lokacije pozicije u okviru bloka, kapaciteta postroje-
nja, definisanja tehnolokih linija i procesa prerade otpada, broja stanovnika
koje opsluuje, saobraajni pristup postrojenju i sl.
Ekonomski aspekt obuhvata definisanje ekonomskih parametara koji su
od znaaja za navedenu problematiku i kroz set ekonomskih istraivanja
(social cost-benefit analiza, SWOT analiza, analiza eksternih ekonomskih efe-
kata) vri se vrednovanje lokacije u odnosu na date parametre. Na ovaj nain
se formuliu opti lokacioni zahtevi u pogledu ekonomskih kriterijuma, ali i
utvreni pojedinani, relevantni samo za pojedine lokacije koje se uzimaju u
razmatranje.
Ekoloki aspekt se fokusira na definisanje tehnologije prerade komunal-
nog otpada u okviru postrojenja (minimum zagaenja, maksimalna korist od
ponovne upotrebe materijala, zapoljavanja radnika i sl.), kao i na sekundarne
produkte koji se mogu javiti kao rezultat procesa.
Pravno-zakonodavni aspekt obuhvata pregled dokumenata i konvencija
koje se primenjuju u EU, a koje se tiu lociranja ekoloki hazardnih postro-
jenja na teritorijama visoke gustine naseljenosti i participacije stanovnitva i
ostalih interesnih grupa u ovim programima.
Institucionalni aspekt definie nadlenosti u navedenoj problematici i na-
stoji da utvrdi zakonitosti koje se javljaju u vertikalnoj lestvici odluivanja,
odnosno da definie hijerarhiju u odluivanju na nivou nacionalno/republi-
ko-lokalno odluivanje.
S obzirom na to da proces planiranja, projektovanja i definisanja lokacija
mora da zadovolji kriterijume razliitih oblasti istraivanja, celovit i koheren-
tan pristup sagledavanju lokacije mogu je samo uz kombinaciju svih nave-
denih aspekata. Osim toga, neophodno je definisati problem na razliitim
prostornim nivoima (idui od celokupne teritorije grada, pa do konkretne
195
Zbornik.indb 195 6.7.2012. 17:31:58

lokacije) kako bi se ustanovila uzrono-posledina veza izmeu prostorne

distribucije postrojenja na nivou grada i jednog postrojenja sa njegovim loka-
cionim uslovima i lokacionim zahtevima. Samo takvim integralnim deduktiv-
nim pristupom mogue je formirati sisteme zakonitosti koji vladaju u oblasti
lociranja postrojenja, koji e moi da nau svoju primenu u konkretnom
sluaju, i dati preporuke za postrojenja slinih karakteristika.
5. Analiza korelacije uticaja razliitih faktora na lokaciju

postrojenja za reciklau inostrana iskustva
Uzimajui u obzir injenicu da se postrojenja za reciklau u poetnim
stadijumima uvoenja sistema prerade otpada in situ na neku teritoriju sma-
traju a priori ekoloki hazardnim, kao i ekonomski nerentabilnim i socijalno
neprihvatljivim sledeom komparativnom analizom pojedinih primera suge-
risani su odgovori na uobiajena pitanja i dileme koja se postavljaju u ovoj
oblasti. Pritom se dokazivanja, pre svega, odnose na utvrivanje opravdanosti
postrojenja sa stanovita ekologije, ekonomije, ali i mogunosti uklapanja
ne samo u fiziku strukturu stambenih naselja, ve i u socijalnu strukturu
stanovnitva koje ivi na odreenoj teritoriji. Na osnovu prikaza uspenih
scenarija ve realizovanih projekata u ovoj oblasti, mogue je definisanje
ekonomske, ekoloke i socijalne opravdanosti uvoenja sistema reciklae i
lociranja postrojenja za preradu otpada u okviru stambenog bloka u Srbiji.
S tim u vezi, u narednoj analizi dat je prikaz tri lokacije u dravama koje
su veoj ili manjoj meri implementirale ovakve projekte i to: Nova Gorica u
Sloveniji i Phoenix (SAD). Navedeni gradovi uzeti su u obzir zbog specifinih
lokacionih karakteristika i ekstremnih sluajeva koji oni predstavljaju. Na taj
nain je dat ne samo socijalni, ekonomski i ekolokih okvir, ve je sugerisano
i na nain formiranja legislativnih okvira za sprovoenje ovakve vrste planova.
U komparativnoj analizi korien je set stvorenih faktora (jer je to promena
namene u okviru postojee fizike strukture), pri emu data lokacija poseduje
raniju infrastrukturnu opremu i dostupnost lokalnih saobraajnica na veoj ili
manjoj udaljenosti. Stvoreni faktori koji su uzeti u razmatranje su: drutvena
integrisanost postrojenja i odziv korisnika prostora; blizina/udaljenost najblie
deponije u odnosu na stambeni blok; saobraajni pristup (blizina saobraaj-
nica velikog protoka); mogunost zadovoljenja zahteva u pogledu kapitala;
zadovoljenje u pogledu postojee infrastrukture i odvoenja otpadnih voda
na parceli; zagaenje vazduha, zemljita, vode; prisustvo buke i vibracija iz
postrojenja; otvaranje novih radnih mesta; smanjenje cene rente u okrue-
nju; smanjenje zagaenosti okolne teritorije putem primarne selekcije otpada;
196
Zbornik.indb 196 6.7.2012. 17:31:58

smanjenje nadoknade za komunalne usluge; rizina situacija za investicije (ne-

reeno vlasniko pitanje na parceli, nepovoljne prirodne karateristike, npr. pri-
sustvo podzemnih voda i sl.); pitanje vlasnitva na lokaciji (reeno/nereeno);
mogunost zarade putem primarne selekcije otpada (Nenkovi-Rizni, 2010.).
Analiza je vrena putem dve metode: SWOT analize i social cost benefit
analize. SWOT analizom vrena je sistematizacija parametara lokacije i krite-
rijuma koji mogu uticati na samu lokaciju putem rangiranja njihovog uticaja
na datu aktivnost. Takoe, analiza lokacije uzima u obzir i saobraajnu pri-
stupnost kao i blizinu deponije koji se mogu pozitivno, odnosno negativno
odraziti na lociranje aktivnosti. U pogledu kriterijuma lokacije, kao najzna-
ajniji rangirani su smanjenje zagaenosti okolne teritorije i mogunosti za-
rade putem primarne selekcije otpada. SCBA (social cost benefit analiza) je
determinisala i okvirne vremenske rokove za povraaj osnovnih sredstava
uloenih u proces. Trokovi i koristi su u ovom kontekstu odreeni prema
uticaju postrojenja na kvalitet ivota u neposrednoj okolini i korisnost pro-
jekta za lokalno stanovnitvo. Poto su ove vrednosti uglavnom nemerljive i
subjektivne, uvedene su promenljive vrednosti koje je mogue kvanitifikovati
i to smanjenje nadoknade za komunalne usluge, subvencioniranje poreza i dr.
Ovim su utvreni mehanizmi i modusi implementacije, kao i determinisani
oni parametri koji su imali kljunu ulogu u odluivanju prilikom pristupanja
izradi ovakvih projekata.
5.1. Nova Gorica
Postojalo je inicijalno drutveno neodobravanje od strane NGO i lokalnog stanovnitva

Problem prevazien ukljuivanjem stanovnika u procese odluivanja (ak i o dizajnu postrojenja)
Postrojenje na parceli u privatnom vlasnitvu, opsluuje 117.000 stanovnika.[7]
SWOT ANALIZA Snaga Slabost Mogunosti Rizici
smanjenje
izuzetna drutveno rente u
smanjenje
saobraajna neodobra- nepo-
zagaenosti
dostupnost vanje srednom
okruenju
197
Zbornik.indb 197 6.7.2012. 17:31:58

SCBA ANALIZA
Na osnovu SCBA analize utvreno je da je period povraaja investicija

1.270.500/105.262 12 godina i 7 meseci
Budui da projekat postrojenja u Novoj Gorici u narednoj fazi podrazumeva i uvoenje tehnoloke
linije za preradu bio-otpada, potrebno je uzeti u obzir i injenicu da e prerada ove sirovine doneti i
dodatne prihode (zbog mogunosti korienja biogasa). Takoe, ako se uzme u obzir i kamatna stopa
od 10%, neto sadanja vrednost postrojenja e u predmetnom periodu biti vea.
5.2. Phoenix
PROBLEM: ekonomske prirode. Naime, za izgradnju postrojenja bilo je neophodno izvriti prethodnu
kaptau terena i geotehnike pripreme terena za izgradnju, to je zahtevalo znaajne novane
izdatke. Zbog toga je od samog poetka postrojenje funkcionisalo sa gubitkom, ali se povraaj
sredstava oekuje u roku od 7 godina i to prevashodno od prodaje sekundarnih sirovina i smanjenja
transportnih trokova.[8]
SWOT ANALIZA Snaga Slabost Mogunosti Rizici
izuzetna udaljenost smanjenje

saobraajna deponije, zagaenosti, smanjenje rente
dostupnost, prethodna prodaja u neposrednom
drutvena priprema sekundarnih okruenju
integracija terena sirovina
SCBA ANALIZA
Na osnovu SCBA analize utvreno je da je period povraaja investicija
2.713.000/394.080 7 godina
U skladu sa prethodnim studijama raenim za ovaj projekat, a i na osnovu kasnije provere parametara
koje su bile elementi Social cost benefit analize (bez obzira na relativno nepovoljan rezultat), ovaj
projekat se pokazao kao izuzetno rentabilan upravo zbog svojih specifinosti a naroito zbog
izuzetno velike participacije stanovnitva. U prilog ovoj tezi govori i injenica da se reciklano
postrojenje nalazi na mestu nekadanje deponije, sada rekultivisane, ime se poveao kvalitet ivota,
a sledstveno tome i porasla jedinina cena kvadrata nekretnina.
198
Zbornik.indb 198 6.7.2012. 17:31:58

6. Upravljanje komunalnim otpadom u Srbiji lokacione

analize; ankete
Na teritoriji Srbije, utvrivanje mehanizama upravljanja otpadom je tek u
povoju. Gradovi Srbije odlau svoj otpad na optinske deponije, bez pret-
hodnog tretmana. Iako postoji zakonski i strateki okvir na nivou republike,
ozbiljne intervencije u ovoj oblasti jo uvek nisu realizovane (Stojanovi,
1999.).
S obzirom na injenicu da se, zbog evidentnog nedostatka adekvatne
legislative ne moe sa sigurnou utvrditi niti evidentirati zrelost stanov-
nitva Srbije za participaciju u pitanjima koja se tiu zatite ivotne sredi-
ne, putem ankete su identifikovani stavovi graana Novog Beograda, kao
reprezentativne stambene optine u Srbiji, ali i na Balkanu, a koji se tiu
lociranja postrojenja za obnovu materijalnih resursa u njihovoj neposrednoj
blizini.
Novi Beograd, sa 200 solitera i 600 velikih stambenih objekata (meu koji-
ma su i mnogobrojni trni centri i objekti komercijalne delatnosti) predstavlja
najveu optinu gradskog tipa na Balkanu.
Graani Novog Beograda u toku dana stvore oko 169,66 tona otpada.
Koliina otpada sa teritorije Novog Beograda koja se tom prilikom izrui na
deponiju u toku godinu dana (podatak Gradske istoe za period od 01. 01.
2009. 31. 12. 2009) je O [t] = 61.927 tona, pri emu je O koliina otpada
u toku godinu dana. Treba uzeti u obzir da se dobijeni podaci o koliini
otpada mogu uzeti sa deliminom tanou, jer se u principu ne mogu nai
niti u jednom od lokalnih komunalnih zavoda. Problem na teritoriji optine
Novi Beograd je i injenica da stanovnitvo ivi u viespratnicama, gde je ve
arhitektonski predvien sistem odlaganja otpadaka ispustima koji se nalaze
mahom u svim zgradama, tako da je teko je sprovoenje primarne selekcije
otpada (Nenkovi, 2004.).
U periodu avgust-oktobar 2008. godine na 3 specifina punkta na terito-
riji optine Novi Beograd (lokacija u neposrednoj blizini Kineske ambasade,
Beanijska kosa i Blok 68.) je sprovedena anketa i to na uzorku od pribli-
no 400 stanovnika. Cilj ankete, kao oblika istraivanja, bio je utvrivanje
stavova graana o potencijalnoj lokaciji postrojenja za preradu otpada na
Novom Beogradu. Anketa (prilog 1.) je sadrala pitanja u vezi sa stepenom
poznavanja problematike, stvorenom koliinom i sastavom otpada, nainom
odnoenja smea, problemima u odlaganju otpada, i sugestijama u vezi sa
poboljanjem odnoenja smea, kao i pitanje izbora lokacije za postrojenje za
reciklau u odnosu na line afinitete.
199
Zbornik.indb 199 6.7.2012. 17:31:58

Prilog 1. OBRAZAC ANKETE O IZBORU LOKACIJE POSTROJENJA

ZA PRERADU KOMUNALNOG OTPADA
1. Starosna grupa
a) 10-20 b) 20-30 c) 30-50 d) 50-75 e) preko 75
2. Stepen poznavanja prednosti prerade komunalnog otpada
a) vrlo slabo b) slabo c) srednje d) dobro e) odlino
3. Koliko kilograma otpada Vae domainstvo stvori/odloi u toku jednog dana
a) do 1 kg b) 1-2 kg c) preko 2 kg
4. Koju vrstu ambalae najee upotrebljavate
a) plastinu b) staklenu c) papirnu d) metalnu
5. Da li klasifikujete otpad u okviru domainstva
a) ne b) retko c) uvek
6. Nain odnoenja smea
a) ispust u zgradi b) kontejner u neposrednoj blizini c) lokalna deponija
7. Koji su najvei problemi sa kojima se susreete prilikom odlaganja otpada
a) n
eprijatan miris b) otpad rasut van kontejnera c) glodari, insekti d) infekcije e)
neto drugo
8. D
a li smatrate da bi javnost putem sredstava javnog informisanja i/ili preko lokalnih
predstavnika vlasti trebalo da bude obavetena o prednostima reciklae u odnosu na
druge naine eliminisanja otpada?
a) da b) ne c) ne znam
9. D
a li Vam je poznato da zemlje Evropske unije poseduju mehanizme za smanjenje
nadoknade za komunalne usluge i druge beneficije za graane koji donose primarno
klasifikovan komunalni otpad?
a) da b) ne c) ne znam
10. D
a li smatrate da bi lociranje postrojenja za preradu otpada (uz potovanje svih
principa odrivog razvoja) ugrozilo Va kvalitet ivota?
a) da b) ne c) nisam siguran
11. K
oja je od navedenih lokacija, po Vama, najadekvatnija za lociranje postrojenja za
preradu materijalnih resursa
a) blok 68. b) Kineska ambasada c) Beanijska kosa d) ne znam
Anketi je prethodilo upoznavanje graana sa problematikom podelom in-

formativnih letaka na lokacijama Zbog pretpostavke o velikom obimu dobi-
jenog materijala, anketa je bila zatvorenog tipa, sa unapred determinisanim
odgovorima.
200
Zbornik.indb 200 6.7.2012. 17:31:58

6.1. Lokacija br. 1. Kineska ambasada

Prva lokacija je po mnogo emu specifina, prvenstveno zbog toga to je
glavna pretpostavka izgradnja postrojenja za preradu komunalnog otpada na
mestu nekadanje Ambasade Narodne Republike Kine. Istraivanje nije ula-
zilo u status vlasnitva nad parcelom, ve samo u funkcionalnost izgradnje
objekta na parceli. Pored evidentne saobraajne povezanosti i infrastrukturne
opremljenosti, postrojenje na ovoj parceli bi se nalazilo na sasvim maloj uda-
ljenosti od krajnih korisnika, ime bi bilo omogueno i otvaranje drop-off i
buy-back centara za odlaganje otpada. Anketa je pokazala da graani u ak
99% sluajeva ne vre primarnu selekciju otpada, niti poseduju prethodna
znanja iz ove oblasti. Dominantni tip ambalae u upotrebi je plastini, to
moe posluiti za determinisanje tehnolokih linija u okviru postrojenja za
preradu otpada. Suprotno hipotezama, ak 34% ispitanika se saglasilo sa lo-
kacijom postrojenja u njihovom neposrednom okruenju.
Lokacija 1. Kineska ambasada
p ostrojenje na mestu nekadanje ambasade

NR Kine
graani u 99% sluajeva ne vre primarnu
selekciju
82% je slabo upoznato sa nainima prerade
otpada
proseno stvore 1-2 kg u toku dana
dominantni reciklabil-plastika
samo 34% stanovnika slae se sa izgrad-
njom postrojenja na predmetnoj lokaciji
SWOT ANALIZA
a naliza ukazuje na injenicu skoro u potpu-

nosti izjednaenih snaga, slabosti, mogu-
nosti i rizika. Dakle, bez obzira na injenicu
da drutvena prihvaenost predstavlja jedan
od najznaajnijih faktora za zapoinjanje
programa lociranja postrojenja u ovom blo-
ku, problem investiranja u ruenje postoje-
eg objekta, kao i neto loija saobraajna
pristupanost znatno smanjuju povoljnost
navedene lokacije.
201
Zbornik.indb 201 6.7.2012. 17:31:58

SCBA ANALIZA
Period povraaja investicije
1.859.002/633.465 3 godine
6.2. Lokacija br. 2. Blok 68.

Druga lokacija koja je uzeta u razmatranje nalazi se u bloku 68. u nepo-
srednoj blizini novobeogradske toplane, na parceli, koja je prema Generalnom
planu Beograda predviena za komunalnu namenu. Ranije sprovedena istra-
ivanja (Nenkovi, 2004.) na ovoj lokaciji pokazala su njenu komparativnu
prednost, pre svega zbog blizine prometne saobraajnice ali i ranije izgraene
infrastrukture. Neposrednim razgovorom i odgovorima na pitanja iz ankete
utvreno je da graani ne vide razlog za primarnu selekciju, jer pretpostav-
ljaju da ne postoje sistemi naknadne selekcije ovog otpada, ili, u najveem
procentu, ne razmiljaju o ovom nainu smanjivanja koliine komunalnog
otpada. 88% graana smatra da bi lociranje postrojenja za preradu otpada,
uz potovanje svih principa odrivog razvoja, znatno ugrozilo njihov kvalitet
ivota.
Lokacija 2. Blok 68
b lizina toplane i prometne saobraajnice

J. Gagarina
graani u 97% sluajeva ne vre primarnu
selekciju
otpada
ne vide razloge za primarnu selekciju jer ne
postoji tretman otpada
dominantni reciklabil-plastika
ak 88% stanovnika se ne slae se sa
izgradnjom postrojenja na predmetnoj
lokaciji (not in my backyard princip)
202
Zbornik.indb 202 6.7.2012. 17:31:59

SWOT ANALIZA
S NAGA: blizina novobeogradske toplane,

odlina saobraajna dostupnost
SLABOSTI: inicijalno drutveno neodobra-
vanje
MOGUNOSTI: smanjenje zagaenosti
okoline, korienje bio gasa
R IZICI: smanjenje cene rente u okruenju
SCBA ANALIZA
1.593.733 /655907 2 godine i 6 meseci
6.3. Lokacija br. 3. Beanijska kosa

Trea potencijalna lokacija postrojenja nalazi se na Beanijskoj kosi, u ne-
posrednoj blizini trafo stanice u ulici Partizanske avijacije.
Lokacija je izuzetno povoljna zbog neposrednog pristupa brzoj saobraaj-
nici, komunalne i infrastrukturne opremljenosti i velike parcele koja je po
GP Beograda predviena za komunalne namene. Ovo podruje ima najmla-
u starosnu strukturu (preko 45% stanovnitva ispod 50 godina starosti) i
shodno tome, graani su bili najvie zainteresovani za pokretanje cele akcije
i odgovor na anketu. Meutim, s obzirom na spratnost objekata, te primar-
ni nain odlaganja smea u kontejnere pored puta, na ovoj teritoriji postoji
veliki potencijal u pogledu mogunosti za primarnu selekciju otpadaka u
za to predviene kontejnere. Najzanimljiviji su rezultati ankete koji se tiu
ugroenosti kvaliteta ivota i lociranja postrojenja. 74% stanovnitva smatra
da kvalitet ivota ne bi bio znatno ugroen, pa ipak ak 65% se opredelilo za
lociranje postrojenja van njihovog stambenog bloka. Razlog tome treba tra-
iti u nespremnosti lokalnog stanovnitva za prihvatanje evidentno ekoloki
opravdanog reenja za eliminaciju otpada, uprkos njegovim komparativnim
prednostima.
203
Zbornik.indb 203 6.7.2012. 17:31:59

Lokacija 3. Beanijska kosa
b lizina trafo stanice i prometne saobraaj-

nice Partizanske avijacije
najmlaa starosna struktura-odlian odgo-
vor na anketu
otpada
ne vide razloge za primarnu selekciju jer ne
postoji tretman otpada
dominantni reciklabil-plastika (47%) i kar-
ton-papir (32%)
ak 65% stanovnika se ne slae se sa
izgradnjom postrojenja na predmetnoj
lokaciji
SWOT ANALIZA
S NAGA: visok stepen komunalne opremlje-

nosti, odlina saobraajna dostupnost
SLABOSTI: inicijalno drutveno neodobra-
vanje, velika udaljenost od deponije
MOGUNOSTI: smanjenje zagaenosti oko-
line, korienje bio gasa
R IZICI: smanjenje cene rente u okruenju
SCBA ANALIZA
1.718.617/644686 2 godine i 9 meseci
6.4. Zakljuci ankete

Na osnovu svih prikupljenih rezultata ankete graana opti zakljuci koji
se mogu izvesti za tri predmetne lokacije su:
Postoji direktna veza izmeu stepena participacije i starosne strukture
stanovnika
Prosena stvorena koliina otpada je direktno proporcionalna imovin-
skom stanju ispitanika (700 gr 2 kg per capita)
204
Zbornik.indb 204 6.7.2012. 17:31:59

Skoro 100% stanovnika ne klasifikuje otpad

Najvei problem neprijatni mirisi, glodari i insekti
94% ispitanika naznaava neophodnost edukacije putem republikih
institucija i sredstava javnog informisanja
Graani ne poznaju sisteme subvencija za primarno klasifikovan otpad
Oko 56% stanovnika smatra opasnim lociranje u okviru stambenog
bloka.
Anketa ovog tipa moe se dati kao preporuka za budua opsenija istra-
ivanja na teritoriji drugih optina Srbije, jer je i na manjem uzorku pokazala
znaajne rezultate. S tim u vezi neophodno je sprovesti i obimniju prethodnu
edukaciju na podruju koje se uzima u razmatranje, i tek nakon toga sprovesti
ire istraivanje ne samo putem ankete, ve i putem razgovora sa lokalnim
stanovnitvom.
Koristi od ukljuivanja javnosti u odluivanje o pitanjima zatite i ouvanja
ivotne sredine mogu se sumirati u opti zakljuak da se na taj nain stvara
mogunost aktivnog uestvovanja graana u odluivanju i stvara njihov do-
prinos u donoenju ispravne odluke. Na taj nain daje se legitimitet odlukama
koje donose nadleni organi, ime lokalne vlasti podiu otvorenost u svome
radu i, samim tim, stiu poverenje lokalnog stanovnitva, to samo dokazuje
inicijalnu hipotezu o znaaju uestvovanja svih interesnih grupa u procesu
odluivanja o smetanju lokacije u stambeno naselje.
Nadalje, ovaj proces omoguava postizanje opteg konsenzusa o problemu
koji je uzet u razmatranje.
7. Zakljuna razmatranja
Utvrivanje obaveze reciklae komunalnog otpada u gradovima trebalo
bi da postane imperativ savremenog drutva. Na osnovu inostranih iskustava
u ovoj oblasti, kao i poetnih istraivanja sprovedenih na oglednoj teritoriji
Novog Beograda, mogue je ustanoviti da je za potpunu implementaciju ovog
sistema upravljanja otpadom neophodno ukljuivanje vie aspekata.
Osnovni principi koje bi trebalo potovati prilikom lociranja postrojenja za
reciklau moraju se zasnivati na ekonomskom pristupu u smetanju postro-
jenja i ukazivanju na prednosti prilikom lociranja u blizini veih komunalnih
objekata (toplana), ili na ranije infrastrukturno opremljenim parcelama jer
to smanjuje inicijalna ulaganja. Takoe, neophodno je sugerisati i neophod-
nost izbegavanja ulaganja u smetanje postrojenja na parcelama na kojima je
potrebno i prethodno ulaganje u ruenje postojeih objekata, jer se to moe
pokazati kao izuzetno nerentabilno. U izboru lokacije treba izbegavati parcele
205
Zbornik.indb 205 6.7.2012. 17:31:59

sa neregulisanim vlasnikim odnosima, jer ovakvo stanje stvari vremenski i

pravno komplikuje proceduru.
Zadovoljenje svih uslova u pogledu ekonomskih i ekolokih kriterijuma
lokacije nisu dovoljni ukoliko ne postoji inicijalno drutveno odobravanje i
participacija svih interesnih grupa, jer je jednostavnije promeniti prirodu i
negativne ekonomske okolnosti parcele nego stavove stanovnitva.
Bez obzira na pojedinane komparativne prednosti u svim ostalim sfera-
ma lokacije (prirodni i stvoreni uslovi se uz izvesna ulaganja mogu menjati),
projekat e biti nemogu za sprovoenje ukoliko ne postoji aktivno uee
lokalnog stanovnitva (Mega, 1999.).
Samim tim, svako istraivanje potencijala i mogunosti razvoja sistema
upravljanja otpadom na teritoriji Srbije mora nuno ukljuivati i opsena pret-
hodna istraivanja u svim ranije navedenim oblastima (ekonomski, ekoloki,
socijalni, institucionalni i legislativni aspekt).
Jedino ovakvim nainom delovanja moe se obezbediti vei stepen uspe-
nosti implementacije projekata, ime se indirektno utie na poboljanje svih
aspekata kvalitetnog ivljenja lokalnog stanovnitva, to je i osnovni impera-
tiv odrivog razvoja.
Literatura
Aarhus Convention: The Implementation Guide (2000). http://www.unece.org/file-
admin/DAM/env/pp/documents/cep43e.pdf (pregledano 15. 02. 2012. godine)
Bedford, T.; Clark, J.; Harrison, C. (2002). Limits to New Public Participation Practices
in Local Land Use Planning. Town Planning Review, 3 (73):311-331.
EPA (1992). Decision-makers Guide to Solid Waste Managment. United States
Environmental Protection Agency: New York.
Irwing, A. (2002). Cities: An Anthropological Perspective. Anthropology Matters Journal,
Vol. 6 (1) http://www.anthropologymatters.com/journal/2004-1/irving_2004_cit-
ies.pdf
Lazarevi-Bajec, N. (1995). Urbano planiranje i politika. u: Lazarevi-Bajec, N. (Ur.)
Urbanologija. Arhitektonski fakultet: Beograd.
Mega, V. (1999). The participatory city Inovations in the European union, Social
Sciences Selection, 2 (11). www.unesco.org/most/vmega.htm (pregledano 15. 02.
2012. godine).
Milovanovi, D.; uki, D. (2002). Participacija graana u funkciji odrivog urba-
nog razvoja: ekoloki kontekst. U: Lazarevi-Bajec, N.; Kurtovi-Foli. N. (Ur.).
Preispitivanje pojma odrivi razvoj u planiranju, projektovanju i graenju.
Arhitektonski fakultet: Beograd.
206
Zbornik.indb 206 6.7.2012. 17:31:59

Nenkovi, M. (2004). Mogunost uvoenja sistema reciklae na teritoriji optine Novi

Beograd, asopis nacionalnog znaaja Ecologica, Drutvo za irenje i primenu
nauke i prakse u zatiti ivotne sredine Srbije i Crne gore: Beograd.
Nenkovi, M. (2007). Uee javnosti (interesnih grupa) u lociranju postrojenja za ob-
novu materijalnih resursa u stambenim naseljima. Magistarska teza, Arhitektonski
fakultet: Beograd.
Nenkovi-Rizni, M. (2010). Mogunost lociranja reciklanih postrojenja u gradovima
Srbije. U: osi, G. (Ur.) Zbornik radova Meunarodnog naunog simpozijuma
Instalacije i arhitektura. Arhitektonski fakultet: Beograd.
Petovar, K. (2003). Urbana sociologija gradovi izmeu drave i graanina. Geograf
ski fakultet, Arhitektonski fakultet, IAUS: Beograd.
Pui, Lj. (2001). Odrivi grad ka jednoj sociologiji okruenja. Srbotampa: Beogad.
Stojanovi, B. (1999). Strategije i modeli upravljanja ivotnom sredinom u prostornom
razvoju Srbije. U: Spasi, N. (Ur). Korienje resursa, odrivi razvoj i ureenje
prostora. Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije: Beograd.
Tchobanoglous, G., Theisen, H., Vigil, S. (1993). Integrated Solid Waste Managment
Engineering Principles and Managment issues. McGraw-Hill International
Editions: New York.
Todi, D., Vukasovi, V. et al. (2001). Pravo na adekvatnu ivotnu sredinu (pravo na
dostupnost informacija, uee javnosti u donoenju odluka i dostupnost pra-
vosua prema Arhuskoj konvenciji i jugoslovenskim propisima). REC: Beograd.
Tokovi, D. (2000). Urbani dizajn urbanistika tehnika i estetika. Urbanistiki
zavod Republike Srpske: Banja Luka.
207
Zbornik.indb 207 6.7.2012. 17:31:59

Zbornik.indb 208 6.7.2012. 17:31:59
Duica Seferagi (sociologinja, Zagreb): Povezala bih ovih nekoliko

izlaganja koja su razliita i slina. Poela bih od govora kolegice Gulin Zrni
o tome da su prije bile mjesne zajednice u kojima su graani, dakle, ili preko
susjedstva ili naprosto unutar nekoga teritorija mogli reagirati i neto uiniti u
mjestima. Onda ste vi rekli da sada nema niega.
Valentina Gulin Zrni (antropologinja, Zagreb): Napomenula sam da

s poetkom 2000., kada sam poela pratiti razvoj, deset godina grad je bio
centraliziran. 2000. su napravljeni izbori za etvrti koje su tada ustrojene.
Travno, recimo, o kojem se konkretno govorilo, pripada etvrti od ezde-
setak tisua ljudi. Tek prije nekoliko godina napravljeni su izbori za mjesne
odbore koji pripadaju toj lokalnoj mikrorazini, razini naselja. ini mi se da
sve skupa nije funkcioniralo, da nije bilo adrese na koje se moglo javiti i
nekako reagirati. Stanovnici, dakle, ta zajednica koja se protivila gradnji cr-
kve, dio stanovnika stambenoga naselja, uputili su svoje albe, negodovanje,
nezadovoljstvo Vijeu gradske etvrti. Vijee gradske etvrti je moglo to samo
prenijeti Gradskoj skuptini, ali njihov zahtjev, kako su mi rekli, nije ni na koji
nain obvezujui za Gradsku skuptinu. Dakle, pitanje je funkcioniranje lo-
kalne uprave u pravnom smislu, dakle, ingerencije koje bi imale, i financijske
i druge. Danas je situacija ve drugaija. 2002. i 2003. kada sam u to ula i
kada je kasnije bio prosvjed protiv gradnje u parku, nije bilo mjesnih odbora.
Duica Seferagi (sociologinja, Zagreb): Htjela sam rei da su uspo-

stavljeni mjesni odbori posvuda, a jedino u Zagrebu etvrti, kao glomaznije
strukture. Razlika izmeu mjesnih zajednica, mjesnih odbora i etvrti je da su
mjesne zajednice uistinu bile pravne osobnosti, imale su iro-raun, imale su
ig, mogle su donositi odluke prema gore, a ne samo u svom okviru, to je za
mene izuzetno vano ne samo brinuti se za svoje susjedstvo (ne podcjenju-
jui ga, dapae), nego se moi brinuti o cijelom naselju (selu ili gradu). Mislim
da su ta formalnost i pravnost izuzetno vane za mogunost funkcioniranja.
Mjesni odbori i etvrti to nemaju.
Sonja Lebo (Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istrai-

vanja, Zagreb): Kada vi proitate zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi,
u njemu se ita da su svi ti entiteti koji su spomenuti, pravne osobe. Dakle,
oni bi trebali traiti pravo na to (upravo sada pregovaram s jednim mjesnim
209
Zbornik.indb 209 6.7.2012. 17:31:59

odborom), a sve to trebaju jest otii napraviti ig i otvoriti raun. Meutim,

iz nekih razloga koji se posreduju tom nekakvom ve ustanovljenom hijerar-
hijom, na primjer u gradskoj etvrti Maksimir gospodin koji je predsjednik
Vijea etvrti to je ve nekoliko mandata uzastopce, te radi tamo na slinoj
ili istoj funkciji od sedamdesetih. Stoga, mislim da govorimo o jednoj situaciji
u kojoj treba razluiti to je propisano zakonom od onoga kako se taj zakon
interpretira. Tako da kada proitate zakon o lokalnoj samoupravi, onda ete
vidjeti da po zakonu nema velike razlike izmeu uzusa koji je bio prije, dakle,
prije 1991., i ovoga to imamo danas.
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Financiraju li se oni npr. iz poreza na

autorske honorare ili iz nekih drugih poreza?

vanja, Zagreb): Kako se financiraju, to nije sigurno. Nama je taj gospodin iz
gradske etvrti Maksimir rekao da se to nekad financiralo iz saveznih resursa,
da je bilo poznato na koji nain su se distribuirala sredstva, govorilo se o
nekih osam posto koji je iao lokalnim samoupravama, dok danas (ovo to
kae kolegica Valentina) nije mogue vriti nikakav upit prema gore. Postoji
skuptina koja o svemu odluuje, a u nekim sluajevima, ak i neke institucije
koje bi sigurno trebale imati nekakvu autonomiju poput Konzervatorskoga
zavoda. Tamo vam ljudi off the record kau: Da, mi emo izai na teren,
konkretno za neke zatiene objekte koji su u raspadu, izai emo dva puta,
nakon toga e to proi nekakvu raspravu na Vijeu kulture pri Skuptini, ali
onda nakon toga ii e na stol gradonaelniku, koji e donijeti odluku. To
nam je rekla zaposlenica Konzervatorskoga zavoda. Dakle, mislim da to dosta
govori. A dosta govori isto tako i injenica da je mjesna samouprava u gradu
Zagrebu ovisna o centraliziranoj Slubi mjesne samouprave, to je sluaj samo
u Zagrebu. U Rijeci, npr., ne postoji nikakva naknada, osim naknade po za-
sjedanju vijea koje dobivaju ljudi koji su u tim vijeima lokalnih samouprava,
a u Zagrebu postoji neto slino plai. Dakle, u Zagrebu ljudi koji obnaaju
dunost predsjednika mjesne samouprave dobivaju naknadu od tisuu i pet-
sto kuna, odnosno to je ovdje neka vrsta posla, neka vrsta slubene dunosti.
Ali, naalost, vrlo je teko saznati, kada vi doete u tu jednu lokalnu samou-
pravu, to je to njihova dunost.
Duica Seferagi (sociologinja, Zagreb): Htjela sam samo neto dodat-

no napomenuti na temu znaaja i uloge susjedstva. Vi ste govorili o znaaju
susjedstva u biti kao alternativi, nepostojanju formalnih prava, to je prije bila
210
Zbornik.indb 210 6.7.2012. 17:31:59

mjesna zajednica, esto samo formalna, ali je ipak bila. Slaemo se da su mje-
sni odbori slabani. Vi se bavite susjedstvom kao antropolokom kategorijom
i funkcionirajuom stvarnom zajednicom. To me jako podsjea na latino-
ameriku situaciju gdje je drava dopustila ljudima da se samoorganiziraju i
da se sami brinu o svojoj sirotinji, o svom komunalnom sustavu, i slino, jer
nije imala volje, snage i novaca da to sama napravi. Zbog svega navedenoga
dozvolila je tom neformalnom samoorganiziranom sektoru da naprosto po-
stoji i djeluje. Takvih pria ima mnogo u nerazvijenim zemljama, u zemlja-
ma u razvoju, a ima ih i u razvijenim zemljama gdje je samoorganizacija na
najuoj lokalnoj razini normalna pojava. Jedino susjedstva imaju mogunost
komunikacije prema gore i mo da je barem donekle ostvare. Mi smo, ini se,
negdje izmeu. Ponegdje susjedstva ive na tradicionalan ili moderan nain,
ponegdje nestaju, ali njihova mo, koliko ja znam, teko prelazi uskolokalne
granice.
Marina Nenkovi Rizni (prostorni planer, Beograd): Ne znam koliko

ste upoznati, ali i mi imamo problematinoga gradonaelnika u smislu eko-
lokih pitanja. Ovo je ba specifina situacija jer je u jednoj od naih glavnih
ulica u Beogradu Bulevaru kralja Aleksandra, prole godine poseeno 100 i
neto platana da bi se proirila ulica i da bi se radili parking prostori, uz priu
da je neophodno proirenje tramvajskih batica. Mi smo imali jako velike pro-
teste koji su na kraju neslavno zavrili, ak je jedan momak bio vezan danima
za drvo. Meutim, u momentu kada ga je on napustio ili pao od umora, i taj
posljedni platan je bio poseen. Trenutno, mi imamo izuzetno golu glavnu
gradsku ulicu koja vie ne slii na ono to je nekada bila i koja izgleda uistinu
strano. Tu jesu posaeni platani koji moda imaju tri ili etiri godine, ali to je
bio klasian dendrocid, ako to moe tako da se nazove. Svaki taj novi platan
sad ima ploicu zaslunih graana koji su donirali nove platane. Mi nemamo
toliko jake ekoloke pokrete u Beogradu, i mislim da je ovo vae iskustvo
vie nego dragoceno za neke nae ekoloke pokrete. Postoji i problem Petoga
parka, koje je jo uvek problematino, ali oni se ve godinama bore i to je
pitanje kako i na koji nain da se izbore.
Bernard Ivi (Zelena akcija, Zagreb): Za dva-tri tjedna tiskat emo

tzv. Aktivistiku kuharicu koja e na pedeset-ezdeset stranica donositi upu-
te kako organizirati kampanju i moda vam moe posluiti. Bitno je da se
nakon nekoga neuspjeha u nekoj kampanji ne prestane s aktivizmom. Kad
izgubimo neku kampanju, onda smo izgubili bitku, ali ako odustanemo od
daljnjega aktivizma, onda smo definitivno izgubili rat pa je zbog toga bitno.
211
Zbornik.indb 211 6.7.2012. 17:31:59

Inae, nisam spomenuo u ovoj prezentaciji, ali dio vas to zna, zbog kampanje
je Gradska skuptina jo prije godinu i pol imala tematsku sjednicu o pro-
stornom ureenju gdje su donijeli neke zakljuke. Ti zakljuci kod donoenja
iduega Generalnog urbanistikog plana moraju, iako je svata mogue, biti
sadrani u tim izmjenama. Zakljuci zapravo vraaju Generalni urbanistiki
plan na one postavke koje su bile prije nego to se desio ovaj projekt. Znai
GUP se mijenjao, prostorni plan se mijenjao zato da se omogui realizacija
ovoga projekta, a nakon to se GUP iznova promijenio, ovakve stvari vie
nee biti mogue.
Marina Nenkovi Rizni (prostorni planer, Beograd): Kakvo je bilo

javno menje u smislu politiki neangaovanih urbanista, sociologa i slino?
Mislim, da li su oni podravali na neki nain vau inicijativu u smislu zajed-
nikoga aktivizma?
Bernard Ivi (Zelena akcija, Zagreb): U poetku je bio slabiji odaziv,

i imali smo uglavnom podrku od strunjaka, urbanista koji su umirovljeni, i
koji ne riskiraju posao. To se poslije sve vie i vie poveavalo.
Anelina Sviri Gotovac (sociologinja, Zagreb): Imam pitanje za pro-

fesora Beovana. Ako se moete vratiti ili osvrnuti, ukratko i ispriati nam o
spomenutim elementima kvalitete stanovanja kao irega koncepta kvalitete
ivota, a koje ste rekli da ste nedavno radili. Rekli ste i kako ste koristili novu
metodologiju pa objasnite nam, molim Vas, njene indikatore ili parametre
kojima ste mjerili kvalitetu stanovanja. Takoer ste spomenuli u izlaganju
to je i jedna od teza i problema spomenutih i u mojem izlaganju, problem
preizgraenosti i transformacije urbanoga prostora u Zagrebu, kako u stam-
benom tako i u poslovnom smislu, te ste povodom toga iznijeli i podatke o
deset tisua neprodanih, odnosno, trideset pet tisua vika izgraenih stano-
va. Znai, gradilo se bez cilja, bez plana, bez strategije, a stanovi su treba-
li biti prodani zbog ekonomske dobiti odreenih pojedinaca i nita drugo,
odnosno, nikakve druge koristi od te gradnje grad i javnost nemaju. Mene
zanima kako pored spomenutih problema primijeniti ili kako se koristi, po
Vama, sintagma upravljanja gradom koju koristite i u izlaganju i u radu? Tko
je u principu odgovoran za problematiku vika stanova, vika stambenoga
fonda te zato uope i dalje graditi, ako imamo lokacije kao to su Lanite-
Jaruica, pansko, Sopnica-Jelkovec. Te su lokacije prototipovi za preizgra-
enost. Stanovi zjape prazni i za pedeset godina, ili ve danas, oni su finan-
cijski gubitak za grad (ako se radi o gradskom projektu, primjerice Sopnica-
212
Zbornik.indb 212 6.7.2012. 17:31:59

Jelkovec POS) i, takoer, viestruko naruavanje prostora (u ekonomskom,

drutvenom, ali i najvanije, ekolokom smislu) jer osvrnuvi se na Marjanov
termin potroenosti prostora, to stanje odgovara u potpunosti njegovom
znaenju. Moda je to jedan drugi vid potroenosti prostora, ali osnovno je
da ne moemo sruiti Sopnicu-Jelkovec i vratiti taj prostor u izvorno stanje,
znai prostor je nepovratno potroen. A koliko imamo takvih prostora samo
na rubovima grada?
Stoga bih jo pitala to danas kvaliteta stanovanja uope kao takva znai
za grad i politiku upravljanja gradom, te na koga se odnosi, i koje aktere
participira? Po meni je injenica da je taj fenomen marginaliziran u profesi-
onalnom smislu i ne istrauje ga se dovoljno to govori u prilog tome kako
kvaliteta stanogradnje danas najee ne prati kvalitetu stanovanja ili s njom
nema previe veze. Na tom tragu mogla bih se nadovezati i na izlaganje
kolegice Valentine, u onom dijelu o vrijednosti novozagrebakih naselja, a
u smislu revalorizacije Novoga Zagreba. Ta su naselja danas zadnja urbana
i urbanistiki planirana naselja i u principu su graena po mjeri ovjeka,
a da smo to rekli do prije pedeset ili trideset ili ak dvadeset godina, bili
bismo izrazito smijeni jer znamo kakav su dojam ta naselja ostavljala i na
stanovnike i u strunim krugovima, a to je da su doslovce smatrana naseljima
najgore vrste, spavaonicama, konicama za brojno (polu)siromano i pridolo
stanovnitvo i sl. I upravo to to imamo kod tih naselja izgraenu potrebnu
prateu infrastrukturu i njihovu relativno zadovoljavajuu opremljenost sa
zelenim povrinama i igralitima, ono je to nedostaje u novijim naseljima:
Sopnici-Jelkovcu, Jaruici (Lanite), panskom i drugdje. Paradoksalno tome
ti se novoizgraeni stanovi ne smatraju loima ve izrazito dobrima, luksuzni-
ma i opravdano skupima!
S obzirom da sam sad navela niz problema, nadam se i da su poticajan niz
pitanja za sve sugovornike. Hvala.
Gojko Beovan (sociolog, Zagreb): Vidite, to se tie Novoga Zagreba

ima jedna zgodna stvar. Nama tu dolaze u goste studenti s jednoga sestrin-
skog studija. Oni prvi put dolaze u Zagreb s puno predrasuda. Oni su tada
na semestru u Beu i kad vide Novi Zagreb, kau pa to nije Petroalka.
Petroalka je dio Bratislave i svi koji idu gledati Petroalku vide da je to so-
cijalistiki grad. Ljudi ostanu zateeni to je jedan ovakav argument za ljude
mlaih narataja koji su na poslijediplomskom studiju, koji se formiraju, koji
intenzivno ue. to se tie ove teme koju vi spominjete o procjeni stambenih
potreba, to je projekt kojega guram ve godinama. U razvijenim zemljama
negdje se ve od sedamdesetih godina radi svake etiri godine sustavna pro-
213
Zbornik.indb 213 6.7.2012. 17:31:59

cjena stambenih potreba. Radi se anketa na uzorku. Sada su to u regiji na-

pravili kolege iz eke prilagodili su metodologiju britansko-dansku, a mi
smo to od njih uzeli. Na uzorku od dvije tisue dvjesto i dvadeset kuanstava
na dvjesto dvadeset naselja napravili smo procjenu potreba koritenjem jako
opsenoga upitnika. Doli smo do zakljuka, izmeu ostaloga, da se vie
takve ankete ne mogu raditi u zemlji ako nee biti plaeni oni koji e biti
anketirani. Mi smo za svako kuanstvo koje se nalo u anketi provjeravali je
li anketar tamo otiao, zvali. Obradili prve podatke za naruitelja, uspjeli smo
dobiti sitne novce od Ministarstava, jako sitne novce od Grada i ono to se
pokazuje za grad Zagreb, da negdje vie od jedne etvrtine graana Zagreba
zapravo ima ozbiljnih problema sa stanovanjem. Recimo da njih skoro tride-
set posto ivi u uvjetima prenaseljenosti. Imamo jednu etvrtinu onih kojima
stanovi vlae, negdje dvadeset posto onih kojima stanovi u kuama u kojima
ive prokinjavaju. Identificirali smo neke posebne skupine, skupinu mladih
ljudi. Dakle, ispitanici su bili odrasle osobe u kuanstvu, znai nije uvijek bio
kuedomain glavni i imamo taj problem kad ih pitamo za preseljenje, svi
mlai ljudi se hoe odseliti od svoje obitelji, od onih s kojima ive, pri emu
ih snano podupiru. To bi mogli biti u zemlji vani argumenti da se gra-
de socijalni stanovi, da se kontrolira trite podstanarskih stanova. U gradu
Zagrebu imamo etrdeset tisua podstanara, a porezna uprava kontrolira njih
est, sedam tisua. To je potencijalno jako konfliktno podruje. Nae kolege
u ekoj su dobili potporu razliitih dionika pa su zaradili pristojne honorare,
a mi smo se pristojno naradili za ope dobro, za nekakav na ivotni interes.
Doli smo kod stambenih tedionica koje nam nisu htjele dati ni kune za taj
projekt, a one zapravo svoje poslovanje temelje na tome da podmiruju stam-
bene potrebe. Nae kolege su u ekoj dobile toliko novaca od stambenih
tedionica da bi im gotovo sve to moglo biti dovoljno. To je kad pristupite
nekim drugim dionicima u vlasnitvu stranih banaka, a koje su zapravo ko-
lonijalne institucije. Nai prijatelji u Sloveniji nisu dopustili da im uu u ovaj
posao stambene tedionice. Nisu dozvolili ni Poljaci, sad ih esi tjeraju van,
tjeraju ih van Slovaci. Drava mene financira jer imam stambenu tednju. Mi
u sustavu stambene politike dajemo dobrostojeim srednjim slojevima, a ne
dajemo ljudima u potrebi. I to bi sad grad mogao napraviti, to ja zagovaram
i povremeno savjetujem gradonaelnika, koji kao nije na dobrom glasu, ali
on je jedini gradonaelnik, on je izabran. I ono to kaem, ako netko od nas
ode kupiti stan u Rovinj, on e za mjesec dana dobiti porez i rei e mu da
plati porez na vikendicu. Kako vikendica, to mi je stan? Ne, ne, vi niste ovdje
doma, vi ovdje nemate prebivalite, platite mi porez na vikendicu. I svim tim
koji dolaze poslije dobre turistike sezone u Zagreb kupiti stan, mi bismo tre-
214
Zbornik.indb 214 6.7.2012. 17:32:00

bali rei da plate porez na vikendicu, to bi bila jedna mjera. Grad bi strano
poveao svoje prihode i uinio bi taj prostor na neki nain prostorom za one
koji tu ive, koji se reproduciraju. Mi ivimo u tom prostoru, mi ga plaamo
kroz svoje doprinose, kroz svoju potronju. Druga stvar to bi grad trebao na-
praviti, trebao bi uvesti pauale za struju, vodu, plin, te komunalnu naknadu
za stanove koji su neprodani. Netko ne troi vodu, moda cijevi pucaju ba
zato to on ne troi, a mi troimo. On ne plaa nikakav ozbiljan paual za to.
I sada to se tie pekulanata na stambenom tritu, oni su u jako velikim
nevoljama. Banke su to financirale i banke su kod nas utjecale na rast cijena
stanova. Na zagrebakom stambenom tritu to poinje negdje 2002. godine
kada je Sveuilite raspisalo natjeaj da daje stambene kredite mladim zapo-
slenicima. Tada sam pratio neke lokacije u gradu, a cijena tih stanova je bila
tisuu i dvjesto eura da bi 2007. godine bila dvije tisue esto eura. Sad se
ona vratila recimo na tisuu sedamsto, tisuu osamsto. I onda kad ste u tom
poslu, morate neto napraviti za svoju struku. Piem gospodinu guverneru
Rohatinskom da je trite nekretnina srce svakoga trita, a mi o kretanju cije-
na i obimu prodaje nemamo pravodobnih informacija. Pitam, zato podatke
koje imamo u poreznoj upravi ne prenesemo u redovita statistika izvjea?
Na kraju shvatite da to nikoga ozbiljno ne zanima!
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Tri su naina kako je u Hrvatskoj

zadnjih dvadeset godina formirana kapitalistika klasa. Jedan je, o kome
se stalno pie, privatizacija. Zahvaljujui politikim vezama jedan broj ljudi
je kroz privatizaciju dobio drutveno bogatstvo. Rije je o jednom dijelu
kapitalistike klase. Drugi oblik se formirao pomou monetarne politike
Narodne banke kojom je stimuliran uvoz, a destimuliran izvoz. Time je
upropatena hrvatska industrija, ali su jaki uvoznici, trgovci, postali dio hr-
vatske kapitalistike klase. Trei nain, opet zahvaljujui politikim vezama,
ostvarivao se povoljnim pristupima atraktivnim prostorima, a kroz grae-
vinsku djelatnost koja je sve donedavno osiguravala ekstra profite. Sadanji
pad cijene stanova ukazuju na ranije ekstra profite. Dakle, osnovni dijelovi
kapitalistike klase u Hrvatskoj nisu se formirali poduzetnitvom autono-
mnih pojedinaca na tzv. otvorenom i slobodnom tritu, njihov je uspon bio
posredstvom dravne politike.
Gojko Beovan (sociolog, Zagreb): Samo kratak komentar. Mi smo

u Hrvatskoj privatizirali dvije znanstvene ustanove, mi smo privatizirali
Urbanistiki institut Hrvatske i Graevinski institut Hrvatske. U ovim podru-
jima mi smo prestali s proizvodnjom znanstvenih informacija.
215
Zbornik.indb 215 6.7.2012. 17:32:00

Zbornik.indb 216 6.7.2012. 17:32:00
4. sesija izlaganja
Zbornik.indb 217 6.7.2012. 17:32:00

Zbornik.indb 218 6.7.2012. 17:32:00
Dr. sc. Lana Slavuj
Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Sveuilite u
Zagrebu, Hrvatska
e-mail: lslavuj@geog.pmf.hr
Prilog razumijevanju sloenih faktora koji utjeu na

svakodnevnu kvalitetu ivota u susjedstvima Grada
Rijeke
1. Uvod definiranje koncepta kvalitete ivota

Kvaliteta ivota iznimno je popularan pojam koji se provlai kroz mno-
gobrojne diskurse. Gotovo svakodnevno spominje se u medijima, politikim
govorima, laikoj konverzaciji te znanstvenim i strunim krugovima. Termin
je iskonski vezan uz postojanje pojedinaca i zajednica pa ne zauuje velika
frekvencija njegove upotrebe. Meutim iako je kvaliteta ivota neto o emu
se mnogo govori, nema konsenzusa o tome to taj pojam tono podrazumi-
jeva, odnosno ini se da moe nositi gotovo svako znaenje koje mu se eli
pripisati (Uzzell i Moser, 2006.).
Brojni i razliiti naini koritenja rezultirali su fluidnou koncepta pa ga
je veoma teko jednoznano odrediti. Najea konstatacija meu znanstve-
nicima koji se bave prouavanjem toga koncepta jest da je kvaliteta ivota
viedimenzionalan i sloen konstrukt ije su granice rastezljive i ovisne o
kontekstu. Preirok je da bi se mogao opisati jednostavno, odnosno nemogu-
e je razviti jednu univerzalno prihvaenu definiciju. Mnogi su, tovie, isticali
besmisao potrage za jedinstvenom konceptualizacijom (Stover i Leven, 1992.)
s obzirom na varijabilnost naina i perspektiva kroz koje se o pojmu promi-
lja. Mnogi autori naglaavaju da uniformnost u konceptima nije ni nuna jer
je kvaliteta ivota koncept spremnik, a razliite teorije odnose se na pojedine
aspekte tog viedimenzionalnog konstrukta (Van Kamp i sur., 2003.). Gotovo
je nemogue definirati viedimenzionalne koncepte jer ni jedna disciplina
sama za sebe ne mnoe sagledati problematiku toliko sveobuhvatno. U tom
smislu Rybczynski (1986. prema Moore, 2000.) kvalitetu ivota slikovito uspo-
reuje s glavicom luka. Izvana izgleda jednostavno, no sastoji se od mnogo
slojeva. Kada se oljuti, dobiju se samo pojedinane lupine, a originalni se
219
Zbornik.indb 219 6.7.2012. 17:32:00

Lana Slavuj
oblik izgubi. Stoga kada se svaki sloj prouava zasebno, to razliite znan-
stvene perspektive ine, gotovo je nemogue obuhvatiti ili definirati cjelinu.
Po pitanju stroge definicije koncepta jedino oko ega su se znanstvenici
pouzdano sloili jest da konsenzusa nema niti ga moe biti.
Ipak takav nedostatak jedinstvenosti uzrok je mnogih metodolokih pro-
blema. Samim time to ne postoji definitivni teorijski okvir kvalitete ivota
nema ni jasno odreenih naina na koji bi se taj koncept trebao mjeriti. O
tome govori podatak da je u literaturi evidentirano ak 800 razliitih poku-
aja mjerenja koncepta, s time da se mjere proteu u kontinuumu od iskljui-
vo kvantitativnih do iskljuivo kvalitativnih s mnogim varijacijama (Lonari,
2008.). Nekonzistentnost mjerenja ograniavajue djeluje na usporeivanje,
donoenje zakljuaka i, naposljetku, na implementaciju koncepta u proce-
se donoenja odluka (Rogerson, 1995.), a konkretizacija i primjena rezultata
istraivanja ipak je temeljni cilj veine ovakvih studija. Taj je razlog opravdano
najjai argument u pokuaju pronalaska odgovora na pitanje o univerzalnom
znaenju kvalitetnog ivota.
Najopenitija definicija kvalitete ivota bila bi da je to stupanj onoga to i-
vot ini dobrim ili kvalitetnim (Bowling, 1997. prema Braja-ganec i Kaliterna
Lipovan, 2006.). No ono to istraivaima zadaje probleme nije toliko dio sin-
tagme koji se odnosi na kvalitetu jer je znaenje tog pojma prilino jasno i po-
drazumijeva odreenu razinu izvrsnosti pojedinih karakteristika. Pojam ivota
mnogo je kompleksniji, a pogotovo u kombinaciji s kvalitetom moe za svakog
ovjeka znaiti neto drugo. Liu (1976.) je istaknuo da postoji onoliko defini-
cija kvalitete ivota koliko ima ljudi, a Schuessler i Fisher (1985.) su zakljuili
da koncept ima toliko mnogo znaenja koliko ivot ima aspekata. Rasprava
o tome to znai dobar ivot ve je dugo prisutna, primjerice jo je Aristotel
u djelu Nikomahova Etika raspravljao o svojem vienju tog pojma (Megone,
1994.) kao i brojni drugi filozofi tijekom povijesti (Kant, Lefebvre i dr.).
Suvremene rasprave o kvaliteti ivota intenzivirale su se u razvijenim ze-
mljama od 1960-ih godina, usporedo s postizanjem odreene materijalne
sigurnosti i spoznajom da materijalno blagostanje ne donosi nuno sa sobom
i poboljanje u drugim aspektima ivota. Aktualiziranje ovog pitanja veoma
je znaajno jer odraava tranziciju razvijenih zemalja prema postmaterijali-
stikom drutvu u kojem su osim zadovoljavanja osnovnih potreba i druge
vrijednosti poele dobivati ulogu u oblikovanju ljudske aktivnosti (Grayson i
Young, 1994.). Naime, istraivanja ovog koncepta blisko su povezana s defi-
niranjem najvanijih potreba ovjeka te su razvijene razliite teorijske klasi-
fikacije od kojih su esto citirane podjele potreba prema Malslowu, Allardtu,
Alderferu ili Galtungu.
220
Zbornik.indb 220 6.7.2012. 17:32:00

Prilog razumijevanju sloenih faktora koji utjeu na svakodnevnu kvalitetu ivota u susjedstvima Grada Rijeke
Moe se istaknuti, primjerice, Allardtova trijada potreba Imati, Voljeti, Biti

kako bi se ilustrirala sloenost kvalitete ivota (Bhnke, 2006.; Allardt, 1993.).
Imati se odnosi na materijalne resurse i ivotne uvjete poput prihoda, stano-
vanja, uvjeta rada i drugih uvjeta potrebnih za njihovo ostvarenje, odnosno
na sve aspekte koji se odnose na osnovne standarde ivota. Dimenzija Voljeti
obuhvaa socijalne potrebe pojedinca koje se odnose na socijalne odnose i
mree, emocionalnu podrku, pripadnost grupama, prijateljstvo i sl. Potrebe
koje Allardt naziva Biti odnose se na osjeaj sveukupnog ostvarenja, dru-
tvenu integraciju i harmonini suivot s prirodom. Ponekad se jo ukljuuje
etvrta dimenzija, Djelovanje, koja obuhvaa aktivno pomaganje i podra-
vanje drugih ljudi u zajednici, ukljuenost u politiku ili volontiranje, kao i
mogunosti za provoenje slobodnog vremena i rekreaciju.
Oigledno je da je kvaliteta ivota toliko sloen koncept da ga je veoma
teko pojmiti iz samo jedne perspektive. Mnogi se znanstvenici stoga slau
da je u pokuaju konceptualizacije kvalitete ivota najbolje zapoeti njenom
dekonstrukcijom na mjerljive dijelove ili na procese koju sudjeluju u stvara-
nju iskustva kvalitete ivota (Rogerson, 1995.). Iako je opeprihvaeno da
integralnog koncepta nema, razmatrajui na apstraktnoj razini ipak postoji
odreeni konsenzus u definiranju kvalitete ivota. Naime, openito se moe
zakljuiti da postoje dvije temeljne komponente, odnosno dva kljuna proce-
sa koja sudjeluju u formiranju koncepta (Pacione, 1982.a.):
unutarnji procesi koji su povezani s psiholoko-fiziolokim mehanizmi-
ma stvaranja osjeaja zadovoljstva ivotom, bilo na razini pojedinca ili
na razini zajednica i socijalnih grupa
vanjski uvjeti koji aktiviraju taj unutranji mehanizam
Iz ove podjele proizlazi i postojanje dvaju razliitih kutova prouavanja,
odnosno dviju razliitih tradicija koje su se razvile za istraivanje kvalitete
ivota. U okviru prvog pristupa posebno su naglaene objektivne mjere,
odnosno statistiki pokazatelji kojima se mjere vanjski uvjeti koji utjeu na
ivot. Ovaj pristup jo se naziva i skandinavskim budui da ga preferiraju
utjecajni skandinavski istraivai poput Eriksona i Uusitaloa (Rapley, 2003.).
Drugi je pristup predstavljen subjektivnim indikatorima kojima se nasto-
ji razumjeti kako ljudi sami procjenjuju i vrednuju uvjete u kojima ive.
Uobiajeno se ovaj pristup naziva amerikim jer su subjektivne mjere prvi
primijenili ameriki psiholozi Campbell i Converse (1972. prema Hudler i
Richter, 2002.).
Dakle na jednoj generalnoj razini postoji odreeni konsenzus u koncep-
tualizaciji ovog mnogoslojnog konstrukta. Meutim, kako je ve naglaeno,
na niim razinama, odnosno u operacionalizaciji koncepta kvalitete ivota,
221
Zbornik.indb 221 6.7.2012. 17:32:00

Lana Slavuj
prisutan je zaista velik broj razliitih definicija. Cummins (1999.) je, primjerice,
izdvojio preko stotinu razliitih definicija kvalitete ivota. Primaran je razlog,
dakako, irina samog koncepta pa je veliki broj znanstvenih disciplina, poput
ekonomije, medicine, sociologije, psihologije, antropologije, geografije i dr.,
naao podruje interesa u nekom od njegovih aspekata. Cummins, Gullone
i Lau (2004.) istaknuli su da je kvaliteta ivota jedan od najnedosljednije
koritenih pojmova u humanistikim i drutvenim znanostima. Potrebno je
paljivo prouiti tekst kako bi se utvrdilo znaenje i kontekst u kojem se
kvaliteta ivota u pojedinom radu koristi. Ne samo da konotacijsko znaenje
konstrukta varira derivacijom kroz razliite perspektive koje se njime slue
ve se primjenjuju i razliiti nazivi za ovaj koncept. Ponekad je stoga teko
zakljuiti je li rije o istim konceptima samo pod drugim nazivom ili je ipak
rije i o drugaijim konceptima. U mnotvu razliitih termina neki imaju isto-
vjetno, a drugi donekle razliito znaenje od pojma kvalitete ivota. Sadrajno
preklapanje i terminoloka neujednaenost dodatni su elementi koji prido-
nose konfuziji u razumijevanju i istraivanju koncepta kvalitete ivota. Takvi
su pojmovi, primjerice, subjektivno blagostanje ili subjektivna dobrobit, za-
dovoljstvo ivotom, srea, ivotni standard, odrivi razvoj i dr. Termin kva-
liteta ivota u literaturi se esto izmjenjuje i s pojmovima: kvaliteta okolia,
kvaliteta mjesta, kvaliteta susjedstva, zadovoljstvo mjestom stanovanja i dr., a
koji se takoer upotrebljavaju kao sinonimi. No, preciznije reeno, naspram
koncepta kvalitete ivota ovi se termini uglavnom koriste kao pojmovi nieg
reda. Smatra se da je kvaliteta okolia (kvaliteta mjesta, kvaliteta susjedstva i
drugo navedeno) jedan od mnogobrojnih aspekata koji utjeu na cjelokupnu
kvalitetu ivota pojedinca. Pojmovi okolia ili mjesta pritom se poimaju u
vrlo irokom smislu i to kao konstrukti koji obuhvaaju socijalne, ekonomske,
fizike/prirodne i simbolike dimenzije.
Ukoliko se proue mnogobrojne definicije koje postoje, ipak je mogue
uoiti velike slinosti meu njima. Drugim rijeima, manje-vie sve koncep-
tualizacije ukljuuju vanjske situacije ili uvjete koje pojedinac percipira te ih
zatim transformira u razliite stupnjeve blagostanja (Wish, 1986.). Takoer je
uvrijeeno miljenje da ni jedna perspektiva ne moe samostalno obuhvatiti
sva znaenja koja ovaj koncept nosi. Primjerenije je promiljati na nain da
razliite znanstvene discipline istrauju pojedine aspekte ovog kompleksnog
koncepta na svoje karakteristine naine, u teorijskom i u metodolokom
smislu. No isto tako vrijedi istaknuti da je, s obzirom na interdisciplinarni
karakter ovog podruja istraivanja, besmisleno strogo razgraniavati zasebne
discipline prema pristupima prouavanja iz razloga to se one uvelike pre-
klapaju.
222
Zbornik.indb 222 6.7.2012. 17:32:00

2. Kontekst istraivanja kvalitete ivota u Gradu Rijeci

U ovom radu istrauje se specifian odnos izmeu stanovnika grada i nji-
hovog ivotnog prostora. Kvaliteta ivota u gradu poima se kao jedan od as-
pekata ireg koncepta kvalitete ivota te bi se jo mogla oznaiti sinonimima
poput zadovoljstva susjedstvom, kvalitete mjesta, kvalitete okolia, kvalitete
mjesta stanovanja, okoline kvalitete ivota. Kvaliteta ivota, za potrebe ovog
rada, shvaena je kao subjektivno iskustvo ispitanika, odnosno kao zadovolj-
stvo ispitanika ivotom u urbanom susjedstvu. U skladu s radnom definicijom
odreene su domene ivota za koje se smatra da su relevantne za ivot u
urbanim podrujima. Sam odabir domena izvren je na temelju dosadanjih
istraivanja i spoznaja (Smith, 1973.; Trksever i Atalik, 2001.; legin, lengin
i Gven, 2001.; Bonaiuto, Fornara i Bonnes, 2003.; Witten, Exeter i Field,
2003.; Bertone i sur., 2006.; Sereke Tesfazghi, 2009. i dr.). Rije je o sljedeim
domenama: stanovanje, promet i infrastruktura, prirodni okoli, dostupnost
usluga i sadraja, socijalne veze u susjedstvu te sigurnost susjedstva.
Istraivanje kvalitete ivota provedeno je u pet odabranih susjedstava
Grada Rijeke. (Belveder/Brajda-Dolac, Peine, Pehlin, Orehovica i Paac).
Odabrana susjedstva razlikuju se prema demografskoj strukturi stanovnitva,
gustoi naseljenosti, fizionomiji i poziciji unutar strukture grada. Osnovni
istraivaki instrument bio je anketni upitnik. Anketno istraivanje prove-
deno je na sluajnom sustavnom uzorku stanovnika starijih od 18 godina u
kolovozu 2010. godine. U istraivanju je sudjelovalo ukupno 365 ispitanika. U
anketnom istraivanju ispitanici su, izmeu ostalog, zamoljeni da evaluiraju
kvalitetu svojeg ivota u gradu, odnosno da izraze razinu zadovoljstva dome-
nama ivota te ukupnim zadovoljstvom susjedstvom kao mjestom za ivot, na
mjernoj skali od 1 do 5 (pri emu 1 oznaava u potpunosti nezadovoljan, a 5
u potpunosti zadovoljan). Sam pojam susjedstva nije bio unaprijed odreen
osim napomene da susjedstvo predstavlja najblii ivotni prostor, do maksi-
malno 15 minuta hoda od doma, tj. definicija granica susjedstva ostavljena je
samim ispitanicima. Ukupno zadovoljstvo susjedstvom primijenjeno je tako-
er kao indikator ukupne kvalitete ivota u gradu. Via razina zadovoljstva
susjedstvom podrazumijeva i bolju kvalitetu ivota u gradu.
Osnovni su ciljevi istraivanja analizirati koje su od testiranih domena i-
vota kljune za ukupno zadovoljstvo susjedstvom te koja je njihova relativna
vanost. Naime, stanovnici urbanih podruja pod utjecajem su mnogih razli-
itih karakteristika urbanog okolia, no moe se pretpostaviti da ne igraju svi
atributi jednaku ulogu u kvaliteti ivota. Odnosno ak i meu atributima koji
imaju utjecaj na stvaranje zadovoljstva razlikuju se oni atributi koji doprinose
223
Zbornik.indb 223 6.7.2012. 17:32:00

Lana Slavuj
vie od onih koji doprinose manje zadovoljstvu susjedstvom. Takoer cilj je

rada istraiti razlikuju li se grupe ljudi u ukupnom zadovoljstvu susjedstvom s
obzirom na demografske karakteristike, pojedina obiljeja susjedstva u kojem
ive te neke druge odabrane varijable.
2.1. Prediktori zadovoljstva susjedstvom te varijabilnost zadovoljstva

susjedstvom s obzirom na odabrani skup varijabli
Kako bi se ostvarili zacrtani istraivaki ciljevi te dobio odgovor na po-
stavljena pitanja, napravljeno je nekoliko razliitih statistikih analiza na uku-
pnom uzorku ispitanika (N 365). Tako je u svrhu prikupljanja informacija o
prediktorima zadovoljstva susjedstvom provedena regresijska analiza u ko-
joj je kao zavisna varijabla primijenjeno ukupno zadovoljstvo susjedstvom,
a kao nezavisne varijable sve odabrane domene ivota (stanovanje, promet
i infrastruktura, prirodni okoli, dostupnost usluga i sadraja, socijalne veze
u susjedstvu, sigurnost susjedstva). Analiza regresije vrlo je esto koritena
metoda u istraivanjima kvalitete ivota (Ringel i Finkelstein, 1991.; Van Poll,
1997.; Senlier, Yildiz i Akta, 2009.; Williams i sur., 2008., Pacione, 1980.,
1982b., 1984., 2003.; Sereke Tesfazghi, 2009.; Trksever i Atalik, 2001.; Oktay,
Rustemil i Marans, 2009.). Rezultati analize prikazani su u tablici 1.
Tablica 1. Standardizirani beta-koeficijenti varijabli koje su se u regresijskoj analizi pokazale
znaajnim prediktorima ukupnog zadovoljstva susjedstvom
Domene R R2 R2-kor
Dostupnost usluga i sadraja 0,274
Sigurnost susjedstva 0,207
Socijalne veze u susjedstvu 0,163
0,604 0,365 0,354
Stanovanje 0,151
Promet i infrastruktura 0,122
Prirodni okoli 0,120
Prediktori: Socijalne veze u susjedstvu, Stanovanje, Dostupnost usluga i sadraja,
Sigurnost susjedstva, Promet i infrastruktura, Prirodni okoli
standardizirani beta-koeficijenti,
R-koeficijent multiple korelacije,
R 2-multipli koeficijent determinacije,
R 2-korigirani: korigirani koeficijent multiple determinacije
Svih est domena testiranih u ovom istraivanju pokazalo se znaajnim pre-

diktorima ukupnog zadovoljstva susjedstvom ime je opravdan njihov odabir za
224
Zbornik.indb 224 6.7.2012. 17:32:00

koncept kvalitete ivota u gradu. Takoer svi su prediktori pozitivno povezani s

kriterijskom varijablom, to znai da vea razina zadovoljstva domenama znai i
vee ukupno zadovoljstvo susjedstvom, odnosno bolju kvalitetu ivota u gradu.
Meutim nemaju sve domene jednak utjecaj na ukupno zadovoljstvo su-
sjedstvom. Najvei samostalni doprinos ukupnom zadovoljstvu susjedstvom
ima domena dostupnost usluga i sadraja to pokazuju vrijednosti standar-
diziranih beta-koeficijenata (=0,274), slijedi domena sigurnost susjedstva
(=0,207) pa domena socijalne veze u susjedstvu (=0,163). I u drugim istra-
ivanjima ove su domene meu najznaajnijim prediktorima kvalitete ivota
u gradu. Primjerice dostupnost usluga i sadraja jedan je od etiri najvanijih
prediktora koji utjeu na zadovoljstvo susjedstvom prema Pacioneu (1984.).
Takoer zadovoljstvo sigurnou pojavljuje se kao jedan od prediktora s naj-
veim doprinosom kvaliteti ivota u gradu u istraivanjima koje su proveli
Senlier i sur. (2009.), Oktay i sur. (2009.), McCrea, Stimson i Western (2005.),
Lovejoy, Handy i Mokhtarian (2010.), Pacione (1984.), kao i socijalne veze
(Pacione, 1982b.; McCrea i sur., 2005.).
S druge strane, najmanji samostalni doprinos meu prediktorima ima dome-
na prirodni okoli (=0,120). Openito govorei, model je pokazao da su, ako
se izuzme domena s najveim samostalnim utjecajem, za ukupno zadovoljstvo
susjedstvom vaniji aspekti socijalnog okolia (sigurnost, socijalne veze) od
aspekata fizikog okolia (prirodni okoli, stanovanje, promet i infrastruktura).
Ovim modelom na temelju est domena ivota objanjeno je oko 35%
ukupne varijance zadovoljstva susjedstvom (R=0,604; R2korigirani =0,354) to je
u okviru rezultata drugih slinih istraivanja kvalitete ivota u gradovima.
Primjerice Van Poll (1997.) je na temelju svojeg modela uspio objasniti 25%
ukupne varijance opeg zadovoljstva mjestom stanovanja; Pacione (1984.,
1982.b.) je svojim modelima objasnio od 31,3% do 41% ukupne varijance
zadovoljstva susjedstvom; Trksever i Atalik (2001.) 31% ukupne varijance
ukupne kvalitete ivota u gradu (za Istanbul); Dekker, Musterd i Van Kempen
(2007.) 23% ukupne varijance ukupnog zadovoljstva susjedstvom; Senlier i
sur. (2009.) 23% ukupne varijance ukupne kvalitete ivota u gradu.
Nadalje, istraivako pitanje koje je postavljeno u radu jest razlikuju li se
grupe ljudi u ukupnom zadovoljstvu susjedstvom s obzirom na pojedine de-
mografske karakteristike, obiljeja susjedstva u kojem ive i odreene druge
varijable? U cilju boljeg razumijevanja faktora koji utjeu na kvalitetu ivota
bilo je potrebno analizirati postoje li statistiki znaajne razlike u ukupnom
zadovoljstvu susjedstvom izmeu razliitih grupa ispitanika prema odabra-
nim varijablama. Odabir varijabli za analizu izvren je na temelju relevan-
tnih istraivanja o kvaliteti ivota u gradu. Testirane varijable su sljedee:
225
Zbornik.indb 225 6.7.2012. 17:32:00

Lana Slavuj
spol, dob, stupanj obrazovanja, prosjena mjesena primanja kuanstva, tip

stambenog objekta, duljina stanovanja u susjedstvu, procjena ekonomske vri-
jednosti nekretnina u susjedstvu, stambeni status, osjeaj pripadnosti i pove-
zanosti sa susjedstvom i zajednicom te sudjelovanje u rjeavanju zajednikih
pitanja u susjedstvu. U svrhu ispitivanja statistikih razlika meu razliitim
grupama ispitanika u ukupnom zadovoljstvu susjedstvom primijenjeni su t-
test i jednosmjerne analize varijance (ANOVA).
Analize su pokazale da u zadovoljstvu susjedstvom izmeu razliitih sku-
pina ispitanika nema statistiki znaajnih razlika s obzirom na spol, dob,
stupanj obrazovanja, mjesena primanja kuanstva, procijenjenu vrijednost
nekretnina u susjedstvu, tip stambenog objekta i duljinu stanovanja u su-
sjedstvu (Slavuj, 2011.). U daljnjoj diskusiji rezultata naglasak je stavljen na
varijable prema kojima postoje statistiki znaajne razlike u zadovoljstvu su-
sjedstvom. Te su varijable prikazane u tablici 2.
Tablica 2. Prosjeno zadovoljstvo susjedstvom, standardna devijacija, vrijednosti F-omjera i

vjerojatnost statistike znaajnosti razlike dobiveni primjenom t-testa i jednosmjerne analize
varijance za odabrane varijable.
Varijabla M SD F p
Stambeni status 7,428** 0,000
vlasnik nekretnine (bez kredita) 3,85 0,750
vlasnik nekretnine (jo otplauje kredit) 3,54 0,651
Podstanar 3,35 0,883
ispitanici koji nisu podstanari, ali sami
ne posjeduju nekretninu (npr. djeca, 3,73 0,741
brani partneri, roditelji)
Pripadnost susjedstvu 26,097** 0,000
Dom 3,89 0,653
samo mjesto gdje ivim 3,33 0,866
Pripadnost zajednici 17,617** 0,000
Da 3,92 0,662
Ne 3,30 0,817
Sastajanje sa susjedima Welch 8,303** 0,000
Brown-
8,903** 0,000
Forsythe
jednom mjeseno 4,1 0,539
nekoliko puta na godinu 3,94 0,731
2-3 puta u posljednjih 5 godina 3,69 0,652
Nikad 3,55 0,83
226
Zbornik.indb 226 6.7.2012. 17:32:01

M prosjeno zadovoljstvo, SD standardna devijacija, F vrijednost F-omjera,

p vjerojatnost sluajnog pojavljivanja vrijednosti
** vrijednost je statistiki znaajna na razini rizika od 1%
Meu ispitanicima razliitih stambenih statusa ustanovljene su statistiki

znaajne razlike u ukupnom zadovoljstvu susjedstvom. Najvie prosjeno za-
dovoljstvo susjedstvom iskazali su ispitanici koji su vlasnici nekretnina bez
kredita. Post hoc test pokazao je da se ova skupina ispitanika znaajno razli-
kuje u zadovoljstvu susjedstvom u odnosu na podstanare koji su prosjeno
najmanje zadovoljni susjedstvom. Podstanari se razlikuju u zadovoljstvu su-
sjedstvom u odnosu na ve spomenutu grupu i na skupinu ispitanika koji nisu
u statusu podstanara, ali sami ne posjeduju nekretninu (npr. roditelji, djeca
ili brani partneri,kodirano kao neto drugo u upitniku). Meu drugim skupi-
nama nema statistiki znaajnih razlika u zadovoljstvu susjedstvom. Rezultat
koji pokazuje da su vlasnici nekretnina (bez kredita) zadovoljniji susjedstvom
od unajmljivaa oekivan je s obzirom na brojna istraivanja koja su potvrdila
isto (Rohe i Basolo, 1997.; Lee i Guest, 1983.; Parkes, Kearns i Atkinson, 2002.;
Dekker i sur., 2007.; Laughlin i Farrie, 2005.; Weiss i sur., 2009., Lu, 1999.).
Statistiki znaajne razlike u zadovoljstvu susjedstvom ustanovljene su i
prema indikatorima koji su mjerili pripadnost susjedstvu (mjestu) te zajednici
u susjedstvu.
Pripadnost mjestu definira se kao osjeaj povezanosti koji pojedinac gaji
prema nekom mjestu (Tuan, 1977.; Altman i Low, 1992.; Bonaiuto i sur., 1999.).
Mnogi autori smatraju da je taj osjeaj integralni dio ljudskog identiteta, odno-
sno da pojedinci kroz interakciju s karakteristikama i specifinostima mjesta
formiraju svoje osobne identitete i vrijednosti (Relph, 1976.; Cuba i Hummon,
1993.; Altman i Low, 1992.; Ujang i Dola, 2001.; Twigger-Ross i Uzzell, 1996.;
Proshansky, Fabian, i Kaminoff, 1983.). Pripadnost mjestu mjerena je pita-
njem koje je primijenjeno i u drugim, slinim istraivanjima (Oktay i sur.
2009.; Hidalgo i Hernandez, 2001.; Kasarda i Janowitz, 1974.). Pitanje je glasi-
lo: Doivljavate li svoje susjedstvo kao svoj dom ili samo kao mjesto gdje ivi-
te?. Smatra se da doivljaj doma, odnosno osjeaj pojedinca da se u nekom
prostoru osjea kao kod kue, izravno odraava njegovu povezanost s tim
mjestom (Connerly i Marans, 1985.). Analiza je pokazala da su ispitanici koji
susjedstvo doivljavaju kao svoj dom znaajno zadovoljniji susjedstvom od
onih ispitanika koji ga doivljavaju samo kao mjesto gdje ive.
Pripadnost zajednici moe se definirati kao osjeaj zajednitva i privre-
nosti grupi, to podrazumijeva emocionalnu povezanost temeljenu na zajed-
nikoj povijesti, interesima ili brigama (Perkins i Long, 2002. prema Manzo i
227
Zbornik.indb 227 6.7.2012. 17:32:01

Lana Slavuj
Perkins, 2006.). Pripadnost zajednici mjerena je pitanjem: Osjeate li da pri-

padate zajednici ljudi koju ini Vae susjedstvo?. Ispitanici koji su odgovorili
potvrdno, odnosno da osjeaju pripadnost zajednici, znaajno su zadovoljniji
susjedstvom od onih koji ne osjeaju pripadnost zajednici u susjedstvu.
Nadalje, istraivanja su pokazala da osjeaj pripadnosti mjestu i zajednici
u susjedstvu, osim to utjee na razine zadovoljstva susjedstvom, ima i druge
vane implikacije za kvalitetu ivota u gradu. Naime, osjeaj pripadnosti utjee
na ponaanje pojedinca u smislu njegove aktivnosti u zajednici, kao i na njegov
odnos prema okoliu. Drugim rijeima, ljudi koji su vie povezani s mjestom i
zajednicom ee su angairani u lokalnim akcijama i sastancima te se ponaa-
ju odgovornije prema socijalnom i fizikom okoliu (Brown, Perkins i Brown.,
2003.; Oktay i sur., 2009.; Halpenny, 2005.; Vorkinn i Riese, 2001.; Baum i
Palmer, 2002.; Manzo i Perkins, 2006.; Guest i Lee, 1983.). Pretty i sur. (2003.)
istiu da se identitet pojedinca i obrasci vrijednosti oblikuju kroz interakciju s
mjestima koja su za njega vana. Stoga je izgledno da e osjeaji koje pojedi-
nac posjeduje prema tim mjestima utjecati na njegovu ukljuenost i djelovanje
u cilju odravanja ili poboljanja tih mjesta. U tom smislu pripadnost mjestu i
zajednici, osim to utjee na individualno i grupno ponaanje, utjee i na stanje
u iroj zajednici (Manzo i Perkins, 2006.). Stoga pojedini autori naglaavaju da
je osjeaj povezanosti u direktnoj vezi s odrivim razvojem okolia te da se taj
faktor mora neophodno uzimati u obzir ukoliko se ozbiljno promilja o odri-
vom razvoju prostora (Uzzell, Pol i Badenas, 2002.; Guardia i Pol, 2002.).
S obzirom na neposredno iznesene rezultate, ne iznenauje injenica
da uestalost sastajanja susjeda u svrhu diskusije o zajednikim pitanjima u
susjedstvu takoer razlikuje ispitanike po razini zadovoljstva susjedstvom.
Ispitanicima je bilo postavljeno sljedee pitanje: Sastajete li se sa svojim su-
sjedima kako biste raspravljali o zajednikim pitanjima u susjedstvu?. Meu
ispitivanim grupama najzadovoljniji su susjedstvom kao mjestom za ivot is-
pitanici koji se sastaju jednom mjeseno. Post hoc test otkrio je da se ovi
ispitanici u zadovoljstvu znaajno razlikuju u odnosu na one koji su se ovim
povodom sastali 2-3 puta u posljednjih pet godina te u odnosu na one koji se
nikada ne sastaju sa susjedima. Ispitanici koji se nikada ne sastaju sa susjedi-
ma ujedno su i najmanje prosjeno zadovoljni meu promatranim grupama.
Od ispitivanih grupa jo se meusobno znaajno razlikuju ispitanici koji se
sastaju nekoliko puta na godinu u odnosu na one koji se ne sastaju nikada.
Rezultati sugeriraju da vea aktivnost u zajednici omoguava pojedincima da
izraze svoje potrebe i elje, odnosno da daju svoj doprinos poboljanju kva-
litete ivota u susjedstvu pa su na kraju i zadovoljniji od onih koji uope ne
sudjeluju u oblikovanju ciljeva razvoja mjesta stanovanja.
228
Zbornik.indb 228 6.7.2012. 17:32:01

3. Zakljuak
Kvaliteta ivota iznimno je sloen koncept. Iz tog razloga nije mogue izvesti
jedinstvenu konceptualizaciju koja bi vrijedila uvijek i u svim sluajevima, to
i je vidljivo u brojnim definicijama te nainima mjerenja. No na vrlo openitoj
razini moe se rei da postoje dva kljuna procesa koja sudjeluju u formiranju
koncepta, odnosno da su to oni unutarnji, individualni procesi koji su povezani
sa stvaranjem osjeaja zadovoljstva ivotom te oni vanjski uvjeti koji aktiviraju
taj unutranji mehanizam. Upravo zbog mnogobrojnih moguih poimanja kva-
litete ivota potrebno je jasno istaknuti u kojem se znaenju i kontekstu pojam
kvalitete ivota koristi u pojedinom istraivanju. U ovom radu naglasak je na
aspektima urbanog prostora kao okviru unutar kojeg se odvija svakodnevni
ivot stanovnika Grada Rijeke te njihovom subjektivnom doivljaju kvalitete
ivota. Drugim rijeima, kvaliteta ivota shvaena je kao zadovoljstvo ivotom
koje proizlazi iz stanovanja u pojedinom gradskom susjedstvu.
Polazei od razumijevanja kvalitete ivota u gradu kao koncepta koji ine
odreeni vanjski uvjeti te osobne karakteristike i doivljaj pojedinaca, ovo
istraivanje kvalitete ivota, koje je provedeno u odabranim susjedstvima
Grada Rijeke, koncipirano je tako da dijelom obuhvaa oba navedena aspek-
ta. Sam koncept predstavljen je sa est domena ivota (stanovanje, promet i
infrastruktura, prirodni okoli, dostupnost usluga i sadraja, socijalne veze u
susjedstvu te sigurnost susjedstva), a jedan od ciljeva istraivanja bio je utvr-
diti relevantnost i samostalni utjecaj ovih aspekata na ukupno zadovoljstvo
susjedstvom. Rezultati analize regresije sugeriraju da domena dostupnost
usluga i sadraja igra kljunu ulogu za kvalitetu ivota u odabranim susjed-
stvima Grada Rijeke. Istraivanje je takoer pokazalo da domene sigurnost
susjedstva i socijalne veze u susjedstvu imaju vei samostalni doprinos
ukupnom zadovoljstvu susjedstvom nego domene stanovanje, promet i in-
frastruktura te prirodni okoli. Na ova saznanja nadovezuju se rezultati
analiza kojima je cilj bio utvrditi postoje li statistiki znaajne razlike meu
ispitanicima s obzirom na odabrani skup varijabli (demografske karakteristi-
ke ispitanika, obiljeja susjedstva, pojedine procjene i ponaanja). Provedene
analize, t-test i jednosmjerne analize varijance pokazale su da se u ukupnom
zadovoljstvu susjedstvom ispitanici u odabranim dijelovima Grada Rijeke ne
razlikuju znaajno prema spolu, dobi, stupnju obrazovanju, mjesenim pri-
manjima kuanstva, procijenjenoj vrijednosti nekretnina u susjedstvu, tipu
stambenog objekta u kojem stanuju i duljinom stanovanja u susjedstvu.
S druge strane, pokazalo se da je pozitivan osjeaj prema mjestu i prema
zajednici povezan s veim zadovoljstvom susjedstvom. Naime, rezultati otkri-
229
Zbornik.indb 229 6.7.2012. 17:32:01

Lana Slavuj
vaju da su ispitanici koji osjeaju pripadnosti susjedstvu i zajednici znaajno

zadovoljniji susjedstvom od onih koji ne osjeaju takvu pripadnost. Nadalje,
statistiki znaajne razlike u zadovoljstvu susjedstvom kao mjestom za ivot
naene su i u odnosu na stambeni status ispitanika (vlasnici su znaajno
zadovoljniji od podstanara). Takoer mjestom stanovanja znaajno su zado-
voljniji ispitanici koji se ee sastaju sa susjedima kako bi raspravljali o za-
jednikim pitanjima u susjedstvu.
Navedeni rezultati istraivanja sugeriraju da bi se u cilju ouvanja i pobolj-
anja kvalitete ivota u istraivanim susjedstvima napori zajednice i odgo-
vornih trebali primarno usmjeriti na pitanja dostupnosti usluga i sadraja te
socijalnih aspekata okolia. Rezultate koji se odnose na znaaj identifikacije
s mjestom i zajednicom za zadovoljstvo susjedstvom valjalo bi sagledati i u
smislu ireg znaaja koji bi osjeaj povezanosti mogao imati za odrivi razvoj
lokalne zajednice.
Literatura
Allardt, E. (1993). Having, Loving, Being: An Alternative to the Swedish Model of
Welfare Research, u: M. Nussbaum i A. Sen (ur.). The quality of life. Oxford:
Claredon Press, 88-95.
Altmann, I. i Low, S. M. (1992). Place Attachment, New York: Kluwer Academic/
Plenum Publishers.
Baum, F. i Palmer, C. (2002). Opportunity structures: urban landscape, social capital
and health promotion in Australia. Health Promotion International, 17 (4):351-
361.
Bertone, G.; Parry, S. C.; Kubani, D. i Wolch, J. (2006). Indicators in Action: The Use
of Sustainability Indicators in the City of Santa Monica, u: Sirgy M. J., Rahtz D.
i Swain D. (ur.). Community quality of life indicators, Best cases II, Dodrecht,
Springer: 43-60.
Bonaiuto, M., Aiello, A., Perugini, M., Bonnes, M. i Ercolani, A. P. (1999). Multi
dimensional perception of residential environment quality and neighbourhood
attachment in the urban environment. Journal of Environmental Psychology, 19
(4): 331-352.
Bonaiuto, M.; Fornara, F. i Bonnes, M. (2003). Indexes of perceived residential en-
vironment quality and neighbourhood attachment in urban environments: a
confirmation study on the city of Rome. Landscape and Urban Planning, 65
(1-2):41-52.
Bhnke, P. (2006). First European Quality of Life Survey: Life satisfaction, happiness
and sense of belonging. Pregledano 12. prosinca 2011. (http://www.eurofound.
europa.eu/publications/htmlfiles/ef0591.htm).
230
Zbornik.indb 230 6.7.2012. 17:32:01

Braja-ganec, A. i Kaliterna Lipovan, L. (2006). Kvaliteta ivljenja, ivotno zadovolj-

stvo i srea osoba koje profesionalno pomau drugima. Drutvena istraivanja,
15 (4-5):713-728.
Brown, B.; Perkins, D. i Brown, G. (2003). Place attachment in a revitalizing neigh-
borhood: Individual and block level analysis. Journal of environmental psychol-
ogy 23 (3):259-271.
Campbell, A., Converse, P. E. i Rodgers, W. L. (1976). The quality of American life:
perceptions, evaluations and satisfactions. New York: Russell Sage Foundation.
Connerly, C. E. i Marans, R. W. (1985). Comparing two global measures of perceived
neighborhood quality, Social Indicators Research, 17 (1):29-47.
Cuba, L. i Hummon, D. M. (1993). A place to call home: Identification with dwelling,
community, and region. The Sociological Quarterly, 34 (1):111-131.
Cummins, R. A. (1999). Beyond rural health to well-being: an appraisal of the compre-
hensive quality of life scale fifth edition, 5th National Rural Health Conference
Adelaide, South Australia, 14-17th March. Pregledano 12. lipnja 2011. (http://
nrha.ruralhealth.org.au/conferences/docs/PAPERS/5_fifth.pdf).
Cummins, R., Gullone, E. i Lau, A. (2004). A model of a subjective well-being homeo-
stasis: the role of personality, u: E. Gullone i R. A. Cummins (ur.). The Universality
of Subjective Well-Being Indicators. Dodrecht: Kluwer Academic, 7-46.
Dekker, K.; Musterd, S. i van Kempen, R. (2007). Explaining differentials in housing
and neighbourhood satisfaction in post-WWII large housing estates in European
cities. Pregledano 15. rujna 2011. (http://www.enhr2007rotterdam.nl/documents/
W11_paper_Dekker_Musterd_Kempen.pdf)
Grayson, L. i Young, K. (1994). Quality of life in cities: an overview and guide to the
literature. London: British Library in association with London Research Centre.
Guardia, J. i Pol, E. (2002). A critical study of theoretical models of sustainability
through structural equation systems. Environment and Behavior, 34 (1):137-149.
Guest, A. M. i Lee, B. A. (1983). Sentiment and evaluation as ecological variables,
Sociological Perspectives 26 (2):159-184.
Halpenny, E. (2005). Pro-environment intentions: examining the affect of place at-
tachment, environmental attitudes, place satisfaction and attitudes toward pro-
environmental behavior, Abstracts of papers presented at the eleventh Canadian
congress on leisure research, May 17-20, 2005. Pregledano 12. rujna 2011. (http://
lin.ca/Uploads/cclr11/CCLR11-50.pdf).
Hidalgo, M. C. i Hernandez, B. (2001). Place attachment: conceptual and empirical
questions. Journal of Environmental Psychology, 21 (3):273-281.
Hudler, M. i Richter, R. (2002). Cross-national Comparison of the Quality of Life
in Europe: Inventory of Surveys and Methods. Social Indicators Research, 58
(1):217-228.
Van Kamp, I., Leidelmeijer, K., Marsman, G., i de Hollander, A. (2003). Urban envi-
ronmental quality and human well-being: Towards a conceptual framework and
231
Zbornik.indb 231 6.7.2012. 17:32:01

Lana Slavuj
demarcation of concepts; a literature study. Landscape and Urban Planning,

65(1-2): 5-18.
Kasarda, J. i Janowitz, M. (1974). Community Attachment in Mass Society. American
Sociological Review, 39 (3):328-339.
Laughlin, L. i Farrie, D. (2005). Gender and neighbourhoods satisfaction. Pregledano
12. studenog 2011. (http://www.iwpr.org/PDF/05_Proceedings/Farrie_Danielle.
pdf)
Lee, B. A. i Guest, A. M. (1983). Determinants of Neighborhood Satisfaction: A
Metropolitan-Level Analysis. The Sociological Quarterly, 24 (2):287-303.
Liu, B. (1976). Quality of life indicators in U.S. metropolitan areas: a statistical analy-
sis, New York: Praeger.
Lonari, D. (2008). Kvaliteta ivota i strategijsko upravljanje marketingom u hrvat-
skom gospodarstvu. Ekonomski fakultet Rijeka. Neobjavljeni doktorski rad.
Lovejoy, K.; Handy, S. i Mokhtarian, P. (2010). Neighborhood satisfaction in suburban
versus traditional environments: An evaluation of contributing characteristics in
eight California neighborhoods. Landscape and Urban Planning, 97 (1):37-48.
Lu, M. (1999). Determinants of Residential Satisfaction: Ordered Logit vs. Regression
Models. Growth and Change, 30 (2):264-287.
Manzo, L. C. i Perkins, D. D. (2006). Finding common ground: The importance of
place attachment to community participation and planning. Journal of planning
literature 20 (4):335-350.
Megone, C. (1994). The quality of life, Starting from Aristotle, u: S. Baldwin, C.
Godfrey i C. Propper (ur.), Quality of life, Perspectives and Policies. London:
Routledge, 28-42.
McCrea, R.; Stimson, R. i Western, J. (2005). Testing a Moderated Model of Satisfaction
with Urban Living Using Data for Brisbane-South East Queensland, Australia.
Social Indicators Research, 72 (2):121-152.
Moore, J. (2000). Placing home in context. Journal of Environmental Psychology, 20
(3):207-217.
Oktay, D.; Rustemil, A. i Marans, R. (2009). Neighborhood satisfaction, sense of com-
munity, and attachment: Initial findings from Famagusta quality of urban life
study. ITU A/Z Journal, 6 (1):6-20.
Pacione, M. (1980). Differential Quality of Life in a Metropolitan Village. Transactions
of the Institute of British Geographers, 5 (2):185-206.
Pacione, M. (1982.a). The use of objective and subjective measures of quality of life
in human geography. Progress in Human Geography, 6 (4):494-514.
Pacione, M. (1982.b). Evaluating the quality of the residential environment in a de-
prived council estate. Geoforum, 13 (1):45-55.
Pacione, M. (1984). Evaluating the quality of the residential environment in a high-
rise public housing development. Applied Geography, 4 (1):59-70.
232
Zbornik.indb 232 6.7.2012. 17:32:01

Pacione, M. (2003). Urban environmental quality and human wellbeing a social

geographical perspective. Landscape and Urban Planning, 65 (1-2):19-30.
Parkes, A.; Kearns, A. i Atkinson, R. (2002). What Makes People Dissatisfied with
their Neighbourhoods? Urban Studies, 39 (13):2413-2438.
Van Poll, H. (1997). The perceived quality of the urban residential environment: a
multi-attribute evaluation. Pregledano 20. studenog 2011. (http://dissertations.
ub.rug.nl/FILES/faculties/science/1997/h.f.p.m.van.poll/thesis.pdf).
Pretty, G., Chipuer, H. M. i Bramston, P. (2003). Sense of place amongst adolescents
and adults in two rural Australian towns: The discriminating features of place
attachment, sense of community and place dependence in relation to place iden-
tity. Journal of Environmental Psychology, 23 (3):273-287.
Proshansky, H., Fabian, A. i Kaminoff, R. (1983). Place-identity: Physical world sociali-
zation of the self. Journal of Environmental Psychology, 3 (1):57-83.
Rapley, P. M. (2003). Quality of Life Research: A Critical Introduction, London: Sage
Publications Ltd.
Relph, E. (1976). Place and Placelessness, London: Pion Limited.
Ringel, N. i Finkelstein, J. (1991). Differentiating Neighborhood Satisfaction and
Neighborhood Attachment Among Urban Residents. Basic and Applied Social
Psychology, 12 (2):177-193.
Rogerson, R. (1995). Environmental and health-related quality of life: Conceptual and
methodological similarities. Social Science i Medicine, 41 (10):1373-1382.
Rohe, W. M. i Basolo, V. (1997). Long-Term Effects of Homeownership on the Self-
Perceptions and Social Interaction of Low-Income Persons. Environment and
Behavior, 29 (6):793-819.
Schuessler, K. F. i Fisher, G. A. (1985). Quality of Life Research and Sociology. Annual
Review of Sociology, 11 (1):129-149.
Senlier, N.; Yildiz, R. i Akta, E. (2009). A Perception Survey for the Evaluation of
Urban Quality of Life in Kocaeli and a Comparison of the Life Satisfaction with
the European Cities. Social Indicators Research, 94 (2):213-226.
Sereke Tesfazghi, E. (2009). Urban quality of life and its spatial distribution in Addis
Ababa: Kirkos sub-city. Pregledano 10. rujna 2011. (http://www.itc.nl/library/
papers_2009/msc/upm/tesfazghi.pdf).
Slavuj, L. (2011). Urban Quality of Life a Case Study: the City of Rijeka. Hrvatski
geografski glasnik, 73 (1):99-110.
Smith, D. (1973). The geography of social well-being in the United States an introduc-
tion to territorial social indicators. New York: McGraw-Hill.
Stover, M. E. i Leven, C. L. (1992). Methodological Issues in the Determination of the
Quality of Life in Urban Areas. Urban Studies, 29 (5):737-754.
Tuan, Y. (1977). Space and place : the perspective of experience, Minneapolis:
University of Minnesota Press.
233
Zbornik.indb 233 6.7.2012. 17:32:01

Lana Slavuj
Trksever, A. N. E. i Atalik, G. (2001). Possibilities and Limitations for the Measurement

of the Quality of Life in Urban Areas. Social Indicators Research, 53 (2):163-187.
Twigger-Ross, C. L. i Uzzell, D. L. (1996). Place and identity processes. Journal of
Environmental Psychology, 16 (3):205-220.
Ujang, N. i Dola, K. (2001). Linking activity and place attachment dimensions in
enhancing the sense of place. Pregledano 25. listopada 2011. (http://psasir.upm.
edu.my/2455/1/8-Norsidah.pdf).
lengin, B.; lengin, F. i Gven, . (2001). A multidimensional approach to urban
quality of life: The case of Istanbul. European Journal of Operational Research,
130 (2):361-374.
Uzzell, D. i Moser, G. (2006). Environment and Quality of Life. European Review of
Applied Psychology, 56 (1):1-4.
Uzzell, D.; Pol, E. i Badenas, D. (2002). Place identification, social cohesion and envi-
ronmental satisfaction, Environment and Behaviour 34 (1):26-53.
Vorkinn, M. i Riese, H. (2001). Environmental concern in a local context: The signifi-
cance of place attachment. Environment and Behavior 33 (2):249-263.
Weiss, M., Anacker, K., Yeo, Y., Zandt, S., Freez, E. B. i Quercia, R. (2009). Home
ownership and neighbourhood satisfaction among low-and-moderate incom
households. Pregledano 25. rujna 2011. (http://www.ccc.unc.edu/documents/
CAP.Neigh.Satis.Final.7.09.pdf)
Williams, A., Kitchen P., Randall, J. i Muhajarine, N. (2008). Changes in quality of life
perceptions in Saskatoon, Saskatchewan: comparing survey results from 2001
and 2004. Social Indicators Research, 85 (1):5-21.
Wish, N. B. (1986). Are We Really Measuring the Quality of Life? Well-being Has
Subjective Dimensions, As Well As Objective Ones. American Journal of
Economics and Sociology, 45 (1):93-99.
Witten, K.; Exeter, D. i Field, A. (2003). The Quality of Urban Environments: Mapping
Variation in Access to Community Resources. Urban Studies, 40 (1):161-177.
234
Zbornik.indb 234 6.7.2012. 17:32:01

Sonja Lebo
Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraivanja (UIII), Zagreb,
Hrvatska
e-mail: office@uiii.org
Kultura promjene
1. Uvod
Ova je kritika nastala nakon kratkog istraivanja provedenog u arhi-
vi Multimedijalnog centra kao dijela urbanog sklopa Studentskog centra u
Zagrebu, a koje je opet bilo dio grupnog rada koji je nastao kao reakcija na
otvoreni poziv Nives Serti, vizualne umjetnice, koja se ve nekoliko godina
bavi ovim, za njenu profesiju1, izvanredno bitnim arhivom.
Istraivanje urbane historiografije mjesta Multimedijalnog centra kao dijela
Studentskog centra u Zagrebu odreeno je intrigantnim nedostatkom poda-
taka o pojedinim razdobljima. Meutim, paljivija analiza prostorne studije
navela me na ono to mi se u ovom asu ini najbitnijim, a to je kritika pro-
storne studije koja se nad Studentskim centrom, moe se ak rei, nadvila,
a ne provela. Rije je o studiji koja bila je objavljena povodom 50. godinjice
osnivanja SC-a u Zagrebu, odnosno o publikaciji SC prostorna studija ured-
nice Hildegard Auf-Frani u izdanju SC Sveuilite u Zagrebu i zagrebakog
Arhitektonskog fakulteta. Iako se studija zove prostornom, to je ne amnestira
od nedostatka drutvene odgovornosti, jer se upravo reprogramiranjem urba-
ne matrice Studentskog centra moe jo vie oteati i inae naporan proces
alternativne ili komplementarne urbanizacije gdje korisnici prostora s velikim
tekoama upisuju smisao u oskudan programatski repertoar zadanih im pro-
stornih gabarita.
Stanje urbanog sklopa Studentskog centra u Zagrebu katastrofalno je te
jednostavno mora pobuditi opravdanu ljutnju. Time istiem svoje slaganje
sa Sloterdijkom kada kae da je zapadna kultura obiljeena unilateralnim
utjecajem onoga to zovemo eros eljom za komodificiranim na tetu
1
Nives Serti diplomirala je na Odjelu za animaciju i nove medije Likovne akademije na zagrebakom
Sveuilitu. Kao nezaposlena mlada umjetnica inicirala je istraivanje arhiva MM centra te opravdano
trai njegovo zbrinjavanje.
235
Zbornik.indb 235 6.7.2012. 17:32:01

Sonja Lebo
kultivacije opravdanog gnjeva2, odnosno kapaciteta da takva ljutnja postane

mobilizirajua snaga (Sloterdijk u Dehaene, 2010.:35). Samo takva mobi-
lizirajua snaga moi e promijeniti stanje u kojem se nalazi ovaj vitalni
organ zagrebakog urbanog ivota, a koje se moe opisati i jednom rijeju:
ruevno.
Ve samo otvaranje knjige u koju je oblikovana prostorna studija koja
je predmet moje kritike te nekoliko listanja uzrokovalo je ispadanje stranica
i njeno raspadanje. Ona oito nije namijenjena itanju, jer se ve prilikom
prvih listanja poela raspadati. Nameu se pitanja: emu je onda namije-
njena? Zato je tiskana? Tko ju je naruio? Zato naruitelju nije stalo da se
takva studija ita, pogotovo od strane studentske populacije? U njoj ima vri-
jednih podataka o urbanizaciji tog mjesta, dananjeg, a nadam se i budueg,
Studentskog centra u Zagrebu koji je nastao prenamjenom jednog od naj-
vrjednijih zagrebakih arhitektonskih dostignua 30-ih godina XX. st., a radi-
lo se o izvanrednom urbanom sklopu projektiranom i izgraenom za potrebe
Zagrebakog zbora. Ono to joj nedostaje da bi se odista radilo o prostornoj
studiji jest paljivo mapiranje i promiljanje aktivnosti koje su se tamo odvijale
ili se odvijaju.
Prije uvida u prostornu studiju, nekoliko rijei o Studentskom centru kao
instituciji.
2. Studentski centar u Zagrebu

SC u Zagrebu, odnosno institucija kakvu poznajemo na njenoj adresi u
Savskoj 25, u trenutku pisanja ovog teksta tamo je smjeten ve 55 godina.
Kako kae Tomislav ori, koji u uvodu svoje knjige navodi da je zaposlen u
pismohrani institucije Studentskog centra (to mu je omoguilo da proizvede
monografiju sa vrlo iscrpnim podacima koji dokazuju kompleksnost trajanja
institucije), Studentski je centar u Zagrebu stoerna ustanova studentskog
standarda, pa i socijalne sigurnosti studenata u Zagrebu (ori, 2007.:7). O
tome koliko je takva institucija nasuno potrebna govori i injenica da je u
Zagrebu 2007. godine izbrojano 60.000 studenata (ori, 2007.:9). Jedna je
od osnovnih funkcija ove institucije u Savskoj 25 prehrana studenata, a tradi-
cija takvog oblike podrke studentskom ivotu poznata je jo od 1898. godine
kada hrvatska mensa academia hrani pedeset do osamdeset siromanih
2
Grka (aristotelijanska) kategorija poznata kao thmos esto se prevodi kao opravdani gnjev, odno-
sno poeljna karakteristika javne osobe koja je sposobna kontrolirati svoje strasti na pozitivan nain i
transformirati ih u motivacijsku snagu.
236
Zbornik.indb 236 6.7.2012. 17:32:01

Kultura promjene
studenata (ori, 2007.:14). Loa kvaliteta prehrane bila je uzrokom i nekoliko

studentskih demonstracija: u veljai 1957. godine dogodio se bojkot prehrane
koja je bila organizirana za studente u restoranu u Preradovievoj ulici (ori,
2007.:19); 11. svibnja 1959., neposredno nakon otvaranja menze, studenti opet
protestiraju zbog loe kvalitete prehrane, a izvjetaj o ovoj prvoj studentskoj
pobuni u socijalistikoj Jugoslaviji podnio je Centralnom komitetu Saveza ko-
munista Hrvatske Aleksandar Rankovi (ori, 2007.:40-41); odluka o posku-
pljenju prehrane donesena od tijela OOUR-a3 Drutvene prehrane studenata
1987. godine izazvala je trodnevni bunt u studentskom naselju Stjepan Radi
(ori, 2007.:90).
Osim ove, i danas itekako vitalne funkcije Studentskog centra u Zagrebu,
Osnivaki akt koji je proizaao iz ina politike volje Saveza studenata tada-
nje drave (Jugoslavije) te Narodnog odbora Grada Zagreba dodjeljivanjem
lokacije u Savskoj 25 iz 1957. godine predvia i sljedee aktivnosti:
1) organiziranje i voenje predavake djelatnosti
2) organiziranje i voenje itaonica, knjinica, uionica za studente
3) organiziranje i voenje raznih teajeva za usavravanje u struci
4) organiziranje, voenje i pomaganje kulturno-umjetnike aktivnosti stu-
denata
5) prireivanje izlobi, kinematografskih, kazalinih i drugih umjetnikih
priredbi
6) odravanje drutveno-zabavnih priredbi
7) odravanje sportskih priredbi, sportske djelatnosti studenata i sportsko-
medicinske preventive
8) ostalih djelatnosti zbog kojih je ustanova osnovana (ori, 2007.:28-29).
Dakle, aktivnosti planirane tada, 1957. godine, u zateenom i komunalno
povezanom, a arhitektonski vrsno osmiljenom prostoru Zagrebakog zbora4,
mogu se svesti na zadovoljavanje potreba studenata za politikim, drutve-
nim, sportskim i zabavnim ivotom (ori, 2007.:28), a jedan od osnovnih
problema prostorne organizacije, ili moda bolje reeno prostornog progra-
ma, ba kao i danas, bio je nedostatak uionikog i radnog prostora za stu-
dente. Temeljni problem iz 1957. god. ostao je temeljnim problemom i pedeset
i pet godina poslije. Koliko je opet in politike volje, pod kojim podrazu-
mijevam mo nekog politiara na izvrnoj funkciji da promijeni tekue stvari,
3
OOUR je skraenica za Osnovnu organizaciju udruenog rada, elementarnu jedinicu politike samou-
pravljanja radnika u socijalistikoj Jugoslaviji u njenoj drugoj, samoupravljakoj fazi.
4
Zagrebaki zbor je 1947. god. godine preimenovan u Zagrebaki velesajam, a 1956. god. premjeten
preko Save, to je dogaaj koji je uvelike potaknuo urbanizaciju onoga to danas poznajemo kao Novi
Zagreb.
237
Zbornik.indb 237 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
bitan govori i injenica da je nakon sveanog otvaranja 15. travnja 1959. loka-
ciju posjetio J. B. Tito, a nakon toga, 1960. godine, otvorena je uionica s 262
radna mjesta, najmodernija u itavoj tadanjoj dravi (ori, 2007.:34).
Osnovne funkcije s poetka djelovanja Studentskog centra u praksi su pre-
rasle u: brigu o prehrani, studentski rad u uionicama, brigu o privremenom
zapoljavanju te kino-dvoranu koja je filmskim projekcijama i koncertima
uvelike pokrivala potrebu za organiziranim drutvenim ivotom.
Jedna od bitnih, a u osnivakom aktu nespomenutih, djelatnosti cen-
tra, dakle, bila je i ostala ona koja se bavi zapoljavanjem studenata, a koja
(opet kroz studentski rad) donosi i bitne prihode za razne programe (ori,
2007.:32-40).
Ove funkcije ostale su vie-manje nepromijenjene, s time da se nain
njihove organizacije mijenjao kroz desetljea, gdje se kao bitni pomaci sva-
kako moraju istai reorganizacija u OOUR-e pa je tako, recimo, neposredno
pred Univerzijadu Studentski centar u Zagrebu imao pet OOUR-a od kojih
su etiri bila u neposrednoj funkciji studentskog standarda, a to su: Studom
(studentski domovi), DPS (drutvena prehrana studenata), Kultura i Student
servis, dok je Grafiki servis imao gospodarski karakter (ori, 2007.:94) te
reorganizacija koja se zbila 1990. godine (ori, 2007.:102).
Inzistiram na tezi da je povijest djelatnosti Studentskog centra u Zagrebu
isto tako bitna kao i njegova naslijeena urbana matrica, a daleko vie od te
povijesti za jednu urbanoloku studiju koja bi transformirala Studentski centar
na nain koji bi zadovoljio potrebe sadanjih i buduih korisnika, studenata
zagrebakog Sveuilita iji broj konstantno raste, te svih drugih korisnika
koji toj ustanovi gravitiraju bitna bi bila istraivanja o kompleksnoj sadanjosti
koritenja postojeih urbanih resursa, od kojih je ona vrsta koritenja koja se
oduvijek zbivala pod imenom Kultura, a predugo bila neosnovano smatrana
neproizvodnom, postala vrlo raznovrsna te zahtijeva vrlo paljivo mapiranje.
Nedostatak takvih istraivanja koja bi trebala prethoditi izradi jedne prostor-
ne studije za ivot i vitalnost grada kljunog mjesta centralno je mjesto moje
kritike prostorne studije iz 2007. godine.
Zagreb, naalost, ima tradiciju izbacivanja mladih ljudi s atraktivnih ur-
banih lokacija, odnosno tradiciju tih iracionalnih odluka o prekvalifikaci-
ji vitalnog gradskog organa (orak, 1994.:23). Spomenimo samo primjer
Dravne trgovake akademije u Zagrebu koja je ukinuta 1941. godine nakon
samo etiri godine djelovanja u obrazovnoj funkciji za koju je planirana i
izgraena kako bi postala najprije vojni stoer kvislinke tvorevine NDH
te, naalost, ostala vojnim stoerom svih dravnih entiteta koji su uslijedili
do dananjih dana (Igrec, 2010.:26-29) te primjer pretvaranja jedne velike
238
Zbornik.indb 238 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
zagrebake gimnazije u ono to danas popularno zovemo Mimara, a to

je maestralno opisano rijeima ...zgrada gimnazije, liena svega to ju je
definiralo kao spomenik kulture, poinje sluiti novoj definiciji spomenika
kao ukrasa i Malo je koji grad u Evropi gradio zgradu u kojoj se mogla
kolovati desetina njegova stanovnitva (orak, 1994.:24). U sluajevima
poput ovih ne moemo govoriti o prenamjeni, ve o nasilnoj transformaciji
uz pomo ina politike volje.
Ova nehumana tradicija ne smije dokazati svoju opstojnost na jo jednom
primjeru. Iako urbana studija koja je predmet ove kritike ne predvia prena-
mjenu prostora Studentskog centra u Zagrebu u neke druge svrhe, katastro-
falno stanje objekata unutar tog urbanog sklopa, od kojih su neki izvanredni
primjerci zatiene graditeljske batine, ukazuju na njenu nesvrsishodnost.
Ovdje se treba prije svega navesti primjer Francuskog paviljona ija je ob-
nova sveano inaugurirana u travnju 2007. godine, na 70. obljetnicu njegova
otvorenja (Laszlo, 2007.:44). Slike (ilustracije) 1. i 2. pokazuju stanje paviljona
u vrijeme pisanja ovog teksta, dakle pet godina nakon inauguracije njegove
obnove.
Slika 1. Francuski paviljon, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti
Izvor: UIII arhiv
239
Zbornik.indb 239 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
Slika 2. Francuski paviljon, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti
Izvor: UIII arhiv
Francuski paviljon zatieno je kulturno dobro odlukom Uprave za zatitu

kulturne batine Ministarstva kulture RH od 31. sijenja 2003. godine (ori,
2007.:24) te time predstavlja jo jedan objekt na dugakoj listi zatienih kul-
turnih dobara koja su, kao rezultat dugogodinjih devastirajuih kulturnih
politika upravljanja batinom, izloena oiglednoj opasnosti od potpunog
propadanja i krajnjeg nestanka. Katastrofalno stanje Francuskog paviljona pet
godina nakon inauguracije obnove u direktnoj je opreci s tvrdnjom da je U
fokusu svih [...] novouspostavljenih komunikacija [...] obnovljeni Francuski
paviljon kao nositelj i simbol obnove SC-a (Auf-Frani, 2007.:121).
240
Zbornik.indb 240 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
Slika 3. Talijanski paviljon, odnosno kazalite ITD, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti
Izvor: UIII arhiv
3. Kritika prostorne studije iz 2007. godine

Prostor u kojem se nalazi Studentski centar u Zagrebu nastao je u elje-
znikom trokutu na rubu Donjeg grada, a presjeen je Savskom cestom koja
je od svog nastanka pa do danas zadrala karakter jedne od ila kucavica
gradskog metabolizma.
U magistarskom radu Hildegard Auf-Frani iz 1979. godine pod naslo-
vom Kontaktne zone rezervati permanentne vitalizacije primarnog cen-
tra Zagreba (Auf-Frani, 2007.:23) autorica razmatra upravo ovaj prostor i
njegov okoli, ovaj prostor eljeznikog trokuta kao sredinji gradski prostor.
Meutim 28 godina kasnije voditeljica spomenute prostorne studije Hildegard
Auf-Frani, predstavljajui prostorni program povodom 50. godinjice osnutka
Studentskog centra, pokazuje da se prema svojim kontaktnim zonama odista
odnosi kao prema svojevrsnim rezervatima u kojima boravi netko Drugi.
Pogledajmo graevnu povijest dananje lokacije Studentskog centra u
Zagrebu koja je u studiji odlino eksplicirana tekstom Aleksandra Lasla.
241
Zbornik.indb 241 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
Prostor Zagrebakog zbora kao jedne od kljunih institucija za urbani ra-

zvoj Zagreba kakvog danas poznajemo na tlu Savske 25 biljeimo od 1934.
godine kada se isti na ovaj prostor preselio kupivi tvornicu namjetaja
Bothe&Ehrmann u Savskoj 23. Radi se o tvornici koja je izmeu dvaju svjet-
skih ratova bila jedna od najmodernijih u dravama koje su mijenjale ustroj
i nazive, a zapoljavala je za dananje uvjete nevjerojatnih 600 radnika, dok
je glavni dioniar bila je Slavonija d.d. za industriju drva. Oni su i podigli
zgradu koju su projektirali Ignjat Fier i Otto Priter. Juni je susjed u Savskoj
31 Zavod za kromolitografiju Roankovski i drug, arhitekta Franje Gabria
iz 1931. godine, koji prerasta u Karton, udruenu industriju papirnate robe
i kartonae Roankovsky d.d. Tim dvjema zgradama dograen je pristupni
okvir budueg novog Zagrebakog zbora (Laszlo, 2007.:33). Potkraj 1935. go-
dine raspisuje se natjeaj za ureenje i adaptaciju Zagrebakog zbora, a prvu
nagradu dobivaju Hinko Bauer i Marijan Haberle. Izloba natjeajnih radova
odrana je 1936. godine. Njemaki, eki, talijanski i francuski paviljon grade
autori iz tih zemalja pa je tako autor ekog paviljona, koji danas udomljuje
Multimedijalni centar (Ilustracije br. 4 i 5), ujedno i prostora koji je bio poet-
na toka ove studije, arhitekt Ferdinand Fencl koji se u Vodiu kroz praku
arhitekturu 20. stoljea (Kohout i dr. 1990.) spominje ak dva puta kao autor
stambene zgrade u Opletalovoj 9 (MAP 1 D8) te kao autor Doma za ue-
nike na Karlovom trgu 32 (MAP IV D5). ehoslovaki paviljon vrijedna je
gradnja u duhu ekog znanstvenog funkcionalizma, izvanredno vrednovana
u opusu arhitekta (Laszlo, 2007.:36). Njemaki paviljon Laslo opisuje kao
dijametralno razliit od tadanje dekretirane totalitarne njemake arhitek-
ture (Laslo, 2007.:36), to je daleko senzibilnije no to isti objekt vrednuje
Konzervatorski zavod gdje je Njemaki paviljon tek prizemni objekt bez pro-
stornih i oblikovnih kvaliteta, nalazi se unutar novog zatitnog eljeznikog
koridora, te je predvien za ruenje (***, 2007.:73).
Godine 1947. obnavlja se sajamska djelatnost pa se npr. Francuski paviljon
preimenovao u Centralni paviljon Zagrebakog velesajma, a eki paviljon se
dao na koritenje ehoslovakoj. Na suprotnoj strani Savske ceste sagradio se
veliki paviljon (arhitekt Marijan Haberle) koji se 1959. godine dodjeljuje tek
osnovanom Tehnikom muzeju. Zanimljiv je i prijepor koji je postojao izme-
u dviju institucija: tek pruanjem otpora apetitima Tehnikog muzeja (danas
poprilino neaktivne institucije koja rijetko postavlja izlobe, a jo rjee poka-
zuje inventivnost afirmacije svoje funkcije) koji je obje strane Savske ulice htio
za sebe, Savez se studenata uspijeva izboriti za svoj centar (ori, 2007.:26).
Od 1964. godine u Talijanskom paviljonu djeluje ITD, a u ekom od 1976.
djeluje Multimedijalni centar.
242
Zbornik.indb 242 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
Slika 4. eki paviljon, odnosno Multimedijalni centar, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti
Izvor: UIII arhiv
Slika 5. eki paviljon, odnosno Multimedijalni centar, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti
Izvor: UIII arhiv
243
Zbornik.indb 243 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
Zadnja intervencija u ovaj dio izgraenog okolia grada Zagreba dogodila

se 1987. za potrebe Univerzijade, a odnosi se na izgradnju kompleksa Cibone
(Auf-Frani, 2007.:27).
Prema studiji upravo ovi paviljoni: Talijanski (Ilustracija br. 3), eki
(Iustracija br. 4 i 5) i Francuski (Ilustracija 1 i 2) zadravaju pravo na opstanak.
Propast Zagrebakog zbora, a time na neki nain metaforiki i trajna deva-
stacija izvorne arhitekture prostora u Savskoj 25, poinje invazijom Njemake
na Poljsku 1. rujna 1939. godine koja koincidira s velikom izlobom gdje se
naroito istie nizozemski paviljon s proizvodima Siemensa. Kao to se jasno
vidi na plakatu Nikole Tuana (u posjedu Kabineta grafike HAZU), izloba
odrana od 26. kolovoza do 4. rujna najavljena je kao 32. Meunarodni opi
sajam uzoraka i televizijska izloba. Invazija je razlog da veina izlagaa na-
puta ovu, za tadanje doba, vanredno progresivnu izlobu.
U svezi s ratnim reimima koritenja te reimima koritenja u izvanrednim
situacijama vano je napomenuti da je Studentski centar u Zagrebu bio vaan
punkt zbrinjavanja stanovnitva i solidarnosti: 1) za vrijeme potresa u Skoplju
1963. godine 2) za vrijeme velike poplave u listopadu 1964. godine (ori,
2007. 54 i 64) 3) za vrijeme poplave u srpnju 1989. god. 4) u vrijeme rata 1991.
1995. kada je Zagreb bio jednim od rijetkih sigurnijih mjesta u Hrvatskoj
te kao takav preplavljen valovima izbjeglica (ori, 2007.:65). Prostorna stu-
dija iz 2007. godine ne govori nita o takvim izvanrednim situacijama niti je
uope jasno iz trenutno dominantne gradske politike bi li neko drugo mjesto
u sluaju bilo kakve elementarne nepogode preuzelo funkciju koju je u vri-
jeme najveih katastrofa u gradu i iroj regiji dosada imao Studentski centar
u Zagrebu.
Ono u emu studija sigurno ima pravo jest sljedee: umjesto da eljezni-
ki trokut postane sadrajnom i prostornom poveznicom triju gradskih cjeli-
na Donjeg grada, Trnja i Trenjevke on ostaje nesavladivom barijerom.
Ali moemo li jednostavno izbrisati kulturne memorije mjesta za potrebe
naizgled praktinijih urbanih rjeenja? Isto tako bitno je imati na umu inje-
nicu da je stanje koje danas imamo u okruju Studentskog centra definirano
potrebama (ili apetitima?!) subjekata kao to su (ili su bili): Dravne eljezni-
ce, Zagrebaki zbor odnosno Velesajam, Studentski centar, Tehniki muzej,
Cibona i Univerzijada (Auf-Frani, 2007.:27).
Pa tako Prostorna studija SC rekapitulira postojee stanje samo prema po-
dacima koje je na raspolaganje stavio SC jer postojee stanje nije predmet ove
studije (Auf-Frani:98). Kvadraturu poveava za tri puta, dakle sa sadanjih
11.651 na 36.141 kvadratna metra. Od toga 1480 namijenjeno je upravi i admi-
nistraciji SC-a u Zagrebu (sada je upravna zgrada na 1404 kvadratna metra).
244
Zbornik.indb 244 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
Studija, dakle, iako minimalno, ipak poveava prostore za upravu i ad-

ministraciju, iako je to upravo suprotno od onoga to Kultura promjene kao
koncept programa kulture SC-a koji se realizira od poetka 2005. godine
jest (Rajkovi, 2007.:89-95), a to je situacija u kojoj je naglasak prije svega na
suvremenoj produkciji kulture i stvaranju osnovnih infrastrukturalnih i tehno-
lokih uvjeta za takav rad koji inzistira na proimanju sveuilinih sadraja s
umjetnikim i intelektualnim ivotom grada (Rajkovi, 2007.:89).
Na otprilike jednu estinu novoplaniranog prostora studija smjeta hotel
za gostujue profesore, gdje gospodarski prostori ukljuuju ak i office za
sobarice (Auf-Frani, 2007.:100). Dakle hotel za gostujue profesore zauzima
6.627 od ukupno 36.141 kvadratna metra (Auf-Frani, 2007.:98)5.
Hostel za gostujue studente studija smjeta na 7466 kvadratna metra.
Prostorna studija smatra da upravo hostel za gostujue studente postaje novi
sadraj koji generira cjelodnevni ivot unutar SC-a. Centralni gradski poloaj
u odnosu prema sastavnicama Sveuilita omoguava njegovo dobro funk-
cioniranje (Auf-Frani, 2007.:99). Ne moemo ovdje ne zamijetiti kako se
time ignorira dugogodinja autonomija korisnika Studentskog centra koji uz
puno truda i odricanja tekim radom i u iznimno tekim uvjetima odravaju
ovaj ruevni sklop na ivotu gotovo svakodnevno dajui polumrtvoj ur-
banoj matrici tretman upuhivanja neophodnog ivotnog daha usta na usta.
Multimedijski kulturni centar, koji programatski obuhvaa kino, plesni, izlo-
beni i vienamjenski centar, sveukupno je smjeten na 7.932 kvadratna metra,
dakle na samo 479 kvadratna metra vie nego hostel za gostujue studente.
Moda zato jer, po studiji, upravo su gostujui studenti ti koji generiraju cje-
lodnevni ivot unutar SC-a, to se uvelike razlikuje od ideje da je SC prostor
najveeg potencijala za dodir i povezivanje Sveuilita i njegovih studenata s
okruenjem (Rajkovi, 2007.:94).
Govorei o vienamjenskom centru, studija govori vrlo turo kako on udo-
mljuje radionice, edukacijske sadraje i slino (Auf-Frani, 2007.:99). Kakve
radionice, koji edukacijski sadraji, to je u potpunosti preputeno naknadnoj
alternativnoj ili komplementarnoj urbanizaciji od strane korisnika.
Oito je iz vie navedenih pokazatelja, osim to formalno sadri tekst
Natae Rajkovi kao djelatnice sektora kulture SC-a, da studija kvalitativnu
rekapitulaciju sadanjeg stanja onoga to Kultura promjene jest, gdje studen-
ti u ponekad po ivot opasnim okolnostima odravaju kulturni ivot svog
studentskog centra, smatra nepotrebnom. Ipak, smatra da studentima treba
5
Kvadratura hotela za gostujue profesore fluktuira pa se tako na stranicama 99 i 128 govori o 6630
kvadratna metra, dok se na stranici 101 govori o 4707 kvadratna metra.
245
Zbornik.indb 245 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
zdrav duh u zdravom tijelu te predvia prostore sportskog centra na 2904

kvadratna metra, daleko manje no za hotel ili hostel za goste, no ipak daleko
vie no to je ikad ostvareno za sportske potrebe studenata u Savskoj 25 jer
nakon 55 godina to je to bilo jednom od toaka u osnivakom aktu poinje-
mo od apsolutne nule.
Garani se prostor predvia na 9730 kvadratna metra, ime dobivamo a-
robno poveanje prostornog programa Studentskog centra od tri puta.
Kroz svoje beskrvno renderirane prikaze u Studiji izgradnje (Auf-Frani,
2007.:115-128), koji se ve i svojim vizualnim karakterom kvalitativno uda-
ljuju od, npr., perspektivnog prikaza ulaznog dijela Hinka Bauera i Marijana
Haberlea iz 1935. godine (Laszlo, 2007.:34), prostorna studija pokazuje da
je vrlo temeljito, ali kolski neinventivno odradila povijest natjeajnih pri-
jedloga kako bi prostorno valorizirala SC. Studija je temeljena na postoje-
em, izvedenom stanju i povijesnim natjeajnim prijedlozima za tu lokaciju
(Auf-Frani, 2007.:116). Dakle nakon toliko godina od izvedbe, prenamjene,
nakon desetljea loeg odravanja, nakon godina i godina rada na koritenju
tog prostora kako bi ga se prilagodilo rastuoj studentskoj populaciji ije su
potrebe u konstantnoj mijeni, naglasak je iskljuivo na postojeem i izve-
denom materijalnom stanju, a nikako ne i na koritenom te svim dodatnim
vrijednostima koje su iz tog koritenja proizlazile, a koje bi mogle u nekom in-
ventivnijem razvojnom scenariju inspirirati suvremenije oprostoravanje, ima-
jui na umu i strategije privremenog koritenja, kao samo jedan od primjera.
Poslovno i politiki korektno (arbitrarno odabranom) prolou se odreuje
budunost, ne ostavljajui praksama sadanjeg vremena da odjeknu rende-
riranim prostornim prikazima, ali, zakljuujui iz primjedbi koje potpisuje
grupe autora kojima rukovodi Hildegard Auf-Frani6, te bi prakse sadanjosti
mogle zasmetati na putu kojim bi ova prostorna studija u nekom vrlo loem
politikom scenariju mogla postati stvarnost.
Konzervatorsku dokumentaciju renderirane situacije bez znaka ivota uzi-
maju u obzir po njenim najotrijim parametrima pa je tako u studiji izgradnje
uredno oien teren za istoni ulaz (Auf-Frani, 2007.:117), a u tom urednom
brisanju terena izbrisana je i Galerija SC (slika 6).
U ovoj kritici nema prostora za objanjavanje golemog kulturolokog na-
sljea i memorije tog objekta te njegovog znaaja za dananju produkciju
vizualne i multimedijalne kulture, ali u ukratko rei da to brisanje sma-
tram barbarskim urbicidom. Napominjem jo samo da se u katalogu izlobe
6
Ekipa autora Studije izgradnje rukovoena prof. dr. sc. Hildegard Auf-Frani: Marina Bertina, Tamara
Brixy, Tin Sven Frani, Tajana Jaklenec, Luka Korlaet, Rene Lisac, Vanja Rister, Mia Roth erina.
246
Zbornik.indb 246 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
Gradnja Zagrebakog zbora, koju su u suradnji s 41. zagrebakim salonom

priredili povjesniari umjetnosti Kreimir Galovi i Vanja anko u Klubu SC
od 25. listopada 2006. do 12. studenog 2006. godine, Galerija SC nalazi na
popisu objekata zatienih Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara.
Istina je, Galerija SC u studiji izgradnje udomljuje se unutar kontaktne zone
produene Runjaninove, ali ipak se puno vie prostora (i panje!) daje hostelu
za strane studente koji postaje novi sveuilini reper kao to su ve nebo-
deri FER-a i FSB-a (Auf-Frani, 2007.:120).
Slika 6. Galerija SC, veljaa 2012. godine. Snimila: Nives Serti.
Izvor: UIII arhiv
4. Memorija mjesta
Jedna od najveih opasnosti ovakvih brown-field investicija, a zapravo
se kada je u pitanju Studentski centar u Zagrebu o tome ne radi samo da-
nas nego se o tome radilo i 1957. godine, iako se to tada nije tako zvalo, a
i okolnosti su bile posvema drugaije (za studente sigurno barem jednako
teke kao i danas, osim moda perspektivnije), jest upravo brisanje kulturne
memorije mjesta.
247
Zbornik.indb 247 6.7.2012. 17:32:02

Sonja Lebo
Rupe u sjeanju, kao to je to vrlo esto sluaj s urbanim sjeanjem Zagreba,

najvie se odnose na reime koritenja u ratnim vremenima i onima nepo-
sredno poslije rata. Pa tako u historiografskom dijelu ove prostorne studije,
iako su neke situacije vrlo iscrpno objanjene, gotovo nita ne saznajemo o
razdoblju Nezavisne Drave Hrvatske i okupacije u razdoblju od 1941. 1945.,
a postoji i poprilina rupa u sjeanju mjesta kada je u pitanju razdoblje nakon
rata, dakle od osloboenja do 1957. kada Savez studenata donosi odluku o
osnivanju Studentskog centra u Zagrebu. Isto se tako jedva spominje kori-
tenje prostora za vojne svrhe, odnosno od strane Sekretarijata za narodnu
obranu 1960-ih kada je prostor ekog paviljona sluio kao Atomsko-bioloki
kabinet, a istovremeno se spominje i studentska tribina 5 min poslije 8, o ko-
joj znamo samo da je bila legendarna.
Za 1942. godinu studija samo kae da je prostor sluio za hrvatsko-njema-
ke poljodjelske smotre (Laszlo, 2007.:37). Prema iskazu Sae imprage, povje-
sniara i publicista, prostor Zagrebakog zbora tijekom postojanja Nezavisne
Drave Hrvatske sluio je kao sabirno mjesto za deportacije idova u kon-
centracijske logore. Prve deportacije s toga mjesta zapoele su 22. i 23. lipnja
1941. kada je na eljezniki kolosijek neposredno uz prostor Zbora stigao vlak
s praznim teretnim vagonima u koje je ukrcano oko 200 idova koji su otpre-
mljeni prvo u Gospi, a potom u logore na Pagu ili u Jadovno. Do kraja lipnja
otpremljena su jo tri ili etiri takva transporta, dakle oko 800 ljudi samo tog
mjeseca. Na prostor Zbora kasnije su dovoeni i idovi izvan Zagreba, ak i
iz Bosne, a ukupno je kroz Zbor prolo oko 2.500 idova te je Zagreb u ljet-
nim mjesecima 1941. godine bio kljuna tranzitna toka za transport idova
u NDH. Sabirno je mjesto kasnije prebaeno na periferiju Zavrtnice kako bi
aktivnosti bile manje vidljive.
Akustina koljka koja se nalazila u sreditu Zagrebakog zbora, a koja
je navodno doslovce rascijepana u komade u bijesu graana osloboenog
Zagreba nad zvjerstvima koja su tamo poinjena, a o kojima je Ivo Goldstein
dovoljno pisao, jest upravo jedan od objekata koji bi se, po mom skromnom
miljenju, trebali ponovo obnoviti u svjetlu svoje izvorne ideje, uz reminis-
cenciju zbivanja.
Nedostatnost politika pamenja da izau na kraj s ovim rupama u sjeanju
dovodi do toga da na mjestu stravinog zloina nikad nije bilo ni najmanje
spomen-ploe, a kamoli spomen-obiljeja dostojnog sjeanja na rtve. Reimi
koritenja tijekom 90-ih takoer su velika nepoznanica.
Prostorna studija koju sam izloila kritici povrna je i nepotpuna po ne-
koliko izloenih parametara. U svojoj osnovi ne sadri ni jednu jedinu rije o
kompleksnoj historiografiji programskog razvoja unutar SC-a te snagu jednog
248
Zbornik.indb 248 6.7.2012. 17:32:02

Kultura promjene
od najkorjenitijih krila [...] modernistikog zamaha, tj. multimedijalne, od-

nosno intermedijske, interdisciplinarne izvedbe, kako kae Hrvoje Turkovi
u svom neobjavljenom tekstu Kultura alternative i Multimedijalni centar SC
koji nam je kao polaznicima svoje radionice podastrla Nives Serti. Turkovi
govori o tome da je vano imati na umu da je i u samom koritenju prostora
Kulturnih djelatnosti SC-a postojala nesektorska praksa: prostori su bili otvo-
reni za usuglaeno koritenje svih jedinica i svih kulturnih akcija, drali su
se i bili tako koncipirani zapravo viefunkcionalno, tj. multimedijski, in-
terdisciplinarno. Tu medijsku inovativnost Turkovi smatra umjetniki rele-
vantnom. Miljenja sam da se ta relevantnost interdisciplinarnosti koja se ita
u takvim i slinim praksama koritenja urbanih matrica, ali ne i u reimima
planiranja istih, itekako iitava u irem kontekstu od umjetnikog, dakle u
kulturolokom, urbanolokom pa time i znanstvenom kontekstu te smatram
da kultura promjene kao sintagma moe biti integrativnim organikim se-
mom svega navedenog.
5. Kultura promjene
Kultura promjene sintagma je koju sam preuzela iz naziva koji se ve se-
dam godina koristi za proizvodnju kulture u Studentskom centru, a njome ov-
dje iniciram razmatranje potrebe za kulturom participacije, interdisciplinarne
suradnje i temeljitijih iitavanja kompleksnosti svakodnevice korisnika koja
se u planiranju mora uzeti u obzir kao jedna od bazinih vrijednosti prostora
koji se preoblikuje.
Miljenja sam da interdisciplinarnost vodi ka okruenjima koja mogu uka-
zati na nemogunost bilo koje profesije da u svojoj singularnosti zaista pro-
dre u javne sfere. Ova prostorna studija upravo je jo jedan sluaj gdje neki
(odabrani) predstavnici arhitektonske struke kirurkim potezima renderiraju
prostor, odstranjujui ono to smatraju nepotrebnim pri emu se pozivanju na
konzervatorsku dokumentaciju kojoj ne vidimo prve interpretatore (oni/e u
studiji ostaju bezimeni), ostavljajui pritom beivotnost prikazanog tkiva kao
samorazumljivu ili samo toj brani razumljivu argumentaciju koja se u tek-
stualnom dijelu eksplicira tek praznim floskulama. Pri tome se kroje oskudni
programatski sadraji za imaginarne male ljude koji se ponekad pojave na ne-
kom simuliranom prostornom prikazu kao dobrodola dekoracija, uz drvee
i klupe ee no uz same zgrade.
Javna sfera koja se obino razumije kao model javnog prostora zamije-
njena je instalacijom metatematske konstrukcije medijatiziranog javnog mni-
jenja (Taylor u: Dehaene, 2010.:29). U svijetu, kao to tvrdi Bruno Latour,
249
Zbornik.indb 249 6.7.2012. 17:32:03

Sonja Lebo
prevodim i parafraziram, politika nestaje u procijepu izmeu nedostatka

empirijskog znanja i kalkulacija koje zamjenjuju inteligenciju, a gradski oci,
esto sumnjive reputacije, rijetko uope imaju pojam o tome ime upravljaju
(Latour u: Dehaene, 2010.:29). Razlika izmeu upravljanja i politike jest u
tome da je upravljanje stvar organizacije, a politika stvar kompozicije (Latour
u: Dehaene, 2010.:30). Drugim rijeima, cjelinu je potrebno rekomponirati, a
ne kalkulirati.
Ranciere kritizira upornu deskriptivnost smatrajui da nas upravo realizam
koji prerasta u naturalizam moe odvesti daleko od ideje politike rekom-
pozicije, daleko od mogue kreativne imaginacije, od prava na poeziju kao
umjetnost stvarnog i politiku kao umjetnost mogueg.
Politika mora prestati biti kalkulacija zarade na prodanim obeanjima te se
mora vratiti umjetnosti mogueg.
Ali nije to Ranciereovo teite ono koje bih ovdje naroito naglasila.
Ranciere kojeg ovdje smatram bitnim onaj je koji govori o javnoj ulozi profe-
sije, neovisno o tome kojoj disciplini atribuiramo tu profesionalnost ili nedo-
statak iste (Ranciere u: Avermaete, 2010.:49). Ranciere naglaava da je javna
uloga bilo koje profesije u paljivo odreenom ekvilibriju izmeu autono-
mije (rad unutar racionalnih postavki odreene discipline) i heteronomije
(mogunost izglobljavanja van granica neke odreene discipline i mogunost
angamana unutar drugaijih logika). Prema tome to zahtijeva specifino pre-
govaranje koje mora zadrati neto od tenzije koja gura estetsko iskustvo ka
rekonfiguraciji kolektivnog ivota i neto od tenzije koja povlai mo estetske
senzibiliziranosti s drugih iskustvenih platoa (ibid.).
Jedna bitna odrednica potrage za interdisciplinarnou kao nezaobilaznom
kvalitetom ostvarivanja javnog, bilo da se radilo o javnim sferama ili prostori-
ma, jest, smatram, pronalaenje zajednikih vokabulara. To nije lak zadatak u
situaciji kada su neke discipline ukotvljene ne samo u vlastitim vokabularima
ve u vlastitim monokulturama. Pa se tako jo uvijek esto govori o arhitek-
tonskoj ili dizajnerskoj kulturi, to je u izravnoj opreci s benjaminovskim po-
imanjem upravo arhitekture kao u ukupnosti kolektivnog ivota najprisutnije
profesije koja u svom habitusu ima upisan karakter javnog djelovanja.
Druga bitna odrednica jest stav spram javnosti, tj. odnos profesije s javnom
sferom. Pa tako Tom Avermaete kae: U arhitektonskoj kulturi javnost nije
jasno omeena kategorija (Avermaete, 2010.:49). Javnost i jest kategorija koja
je po svojim intrinzinim kvalitetama u konstantnoj redefiniciji.
Nadalje Avermaete, parafraziram: Definicije javnih formi esto su polazita
za odreene arhitektonske pristupe, dapae, definicije se javnosti re-konstru-
iraju, in-formiraju kroz takve pristupe (Avermaete, 2010.:49).
250
Zbornik.indb 250 6.7.2012. 17:32:03

Kultura promjene
Ta je dijagnoza koju uspostavlja Avermaete vana, a odnosi se na neural-

ginu toku koja rezultira, po mom miljenju, upravo iz monokulturalnosti
brani, iz neuralgije koja se oituje u odbojnosti spram dijeljenja vokabulara,
a upravo ta odbojnost moe biti pogubna kada vie disciplina trai zajedniki
teren za stvaranje javnih prostora i sfera.
Ukidanje ili barem oteavanje mogunosti participacije dogaa se ak i na
razini predodbe. Simulirani prostorni model takve vrste kakva je upotrije-
bljena u studiji, u poredbi s prostornim modelacijama i komplementarnim, a
esto i alternativnim urbaniziranjem koje se svakodnevnim praksama ustva-
ruju na parceli SC-a, neprihvatljiva su simulacija planiranja oblika arhitekton-
skih ljuski koje bi se, kao i uvijek, tek trudom korisnika obogatile ivotnim
sadrajima, a da se njihov trud (osim formalno) ni jednom ne spominje, a
kamoli uzima u obzir.
6. Zakljuak
Kultura promjene prije svega, dakle, znai promjene u procesima planira-
nja. Takve promjene prvenstveno bi znaile sustavno nadilaenje monokul-
turalnosti profesija, gdje nedostatak zajednikog vokabulara prijei stvaranje
interkulturalnih timova strunjaka. Time ne upuujem kritiku iskljuivo arhi-
tektonskoj struci iji je vizualni jezik esto degradiraju i za vizualno kom-
petentnijeg promatraa (kao to je to sluaj u Prostornoj studiji SC), ve svim
strukama (u ovom konkretnom tekstu prije svega konzervatorskoj struci) koje
svoje polje djelovanja vide u stvaranju i odravanju neophodne civilne teko-
vine javnog prostora i javnih sfera. Rad na zajednikim vokabularima, koji
ukljuuju domenu vizualne, ali i haptike kulture, neophodan je za promilja-
nje ne elim rei samo razvoja ve i odrivosti gradova.
Osnova za kritiku gore navedene studije prvenstveno se zasniva na nje-
noj praktinoj nevidljivosti nitko od studenata i studentica, mojih kazi-
vaa i kazivaica, nije nikad bio upoznat sa studijom. To je samo jedan od
naina na koji ova studija zanemaruje populaciju koja je osnovni korisnik
prostora koji se transformira, a vidove u kojima se to zanemarivanje odvija
u praktinim koracima studije koja ne predvia dovoljno prostora za osnov-
ne aktivnosti svojih primarnih korisnika (prije svega prehrana te dnevni
boravak za uenje i rad, kao i infrastruktura koja to omoguava sa svim
osnovnim tehnolokim uvjetima koje dananjica poznaje, a tamo ih nema)
opisala sam u pojedinostima. Ono to predlaem kao alternativu ovakvoj
vrsti prostorne studije koja u obzir uzima samo fiziku matricu i njenu po-
vijesnu genezu jest prostorna studija koja bi se detaljno bavila i sadanjim
251
Zbornik.indb 251 6.7.2012. 17:32:03

Sonja Lebo
praksama koritenja postojee fizike matrice kako bi se dobio to bolji uvid

u potrebe korisnika.
Osim toga svaka prostorna studija u dananje vrijeme mora uvaiti milje-
nje korisnika prostora i omoguiti im veu fleksibilnost u naknadnom obli-
kovanju. U ovom sluaju korisnici prostora nisu dobili ni mogunost uvida
u studiju, a ak i ideja participacije i privremenog koritenja u navedenoj je
studiji potpuno iskljuena. Uz mapiranje aktivnosti na postojeoj fizikoj ma-
trici, moj drugi prijedlog svakako se odnosi na ukljuivanje upravo strategija
privremenog koritenja i participacije korisnika u procesu planiranja kako bi
fizika matrica to bolje rasla s njihovim potrebama. itav je niz takvih slu-
ajeva, a od najuspjenijih bih svakako spomenula MuseumsQuartier u Beu
koji je renoviran postepeno i u skladu s potrebama korisnika te je upravo zato
izrastao u mjesto koje Beani vole, a time i privlai posjetitelje koji ele osjetiti
dah autohtonog ivota graana u tom gradu.
Trei prijedlog, ili bolje reeno otvoreno pitanje, svakako se odnosi na
renoviranje zatienih objekata stanka je preduga te se postavlja pitanje je
li renovaciju uope i mogue provesti.
Autohtonost Studentskog centra odreuju njegovi korisnici, studenti koji
tamo provode veliku veinu svog radnog i slobodnog vremena. Njihove po-
trebe i prakse, ukratko zakljuujem na kraju, moraju biti dijelom planiranja
transformacije ovog izvanredno vrijednog zagrebakog prostora koji se mora
integralno ouvati barem u njegovim zatienim dijelovima i njegovim naj-
vrjednijim praksama.
Literatura
Avermaete, T. (2010). The Architect and the Public: Empowering people in Postwar
Architecture Culture. HUNCH. The Berlage Institute Report on Architecture,
Urbanism, and Landscape. Rotterdam: NAI Publishers and Berlage Institute 14:
49-61.
Dehaene, M. (2010). On the Difficulty to make a public proposition, or the chance
encounter of the Panopticon and the Boyle Air Pump on a Drawing Board.
HUNCH. The Berlage Institute Report on Architecture, Urbanism, and Landscape.
Rotterdam: NAI Publishers and Berlage Institute 14: 28-37.
orak, . (1994). Zagreb, pisani prostor. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske
Mladost.
ori, T. (2007). Pola stoljea Studentskog centra u Zagrebu (1957 2007). Zagreb:
SC.
Auf-Frani, H. (2007). Prostorna studija Studentskog centra Sveuilita u Zagrebu.
Zagreb: SC i AF.
252
Zbornik.indb 252 6.7.2012. 17:32:03

Kultura promjene
Igrec, D. (2010). Memory of the City. U: Lebo, S. (Ur.) Mnemosyne Theatre of

Memories. Phase 1: Getting Together. Zagreb: UIII.
Kohout, M.; lapeta, V.; Templ, S. (1999). Prague, 20th Century Architecture. Wien-
Munich-NY: Springer.
Laszlo, A. (2007). Graevna povijest Studentskog centra. U: Auf-Frani, H. (Ur.).
Prostorna studija Studentskog centra Sveuilita u Zagrebu. Zagreb: SC i AF.
Rajkovi, N. (2007). Koncepcija programa kulture Kultura promjene. U: Auf-Frani,
H. (Ur.). Prostorna studija Studentskog centra Sveuilita u Zagrebu. Zagreb: SC
i AF.
*** (2007). Konzervatorska dokumentacija. U: Auf-Frani, H. (Ur.). Prostorna studija
Studentskog centra Sveuilita u Zagrebu. Zagreb: SC i AF.
253
Zbornik.indb 253 6.7.2012. 17:32:03

Zbornik.indb 254 6.7.2012. 17:32:03
Dr. sc. Vedran Prelogovi i dr. sc. Aleksandar Luki
Sveuilite u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Geografski
odsjek, Zagreb
e-mail: vprelogo@geog.pmf.hr; alukic@geog.pmf.hr
Akteri i koncepti razvoja biciklistikog prometa u

Zagrebu
1. Uvod
Rad proizlazi iz istraivanja Navike i stavovi studenata Sveuilita u
Zagrebu o koritenju bicikla kao prijevoznog sredstva i oblika rekreacije koje
je napravljeno tijekom lipnja 2010. godine u okviru projekta PRESTO (mjere
Promocija koritenja bicikla meu studentima (Z-B.2)) koji je u ime Grada
Zagreba koordinirao Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada,
a koji je ujedno i naruilac istraivanja. Osnovni cilj bio je utvrditi broj stu-
denta koji koriste bicikl kao prijevozno sredstvo i oblik rekreacije u Zagrebu.
Svrha istraivanja bila je znanstvenim spoznajama o navikama i stavovima
studenata o koritenju bicikla pridonijeti oblikovanju mjera za poveanje (ud-
vostruenje) broja studenata koji koriste bicikl u Zagrebu.1 Glavna metoda
u istraivanju bila je anketa2 kojom je obuhvaeno 600 ispitanika ili 1,02%
svih studenta Sveuilita u Zagrebu. U anketu su bili ukljueni svi fakulteti
Sveuilita u Zagrebu, osim Metalurkog fakulteta u Sisku i Geotehnikog
fakulteta u Varadinu. Broj ispitanika bio je proporcionalan broju upisanih
studenata na pojedinom fakultetu u akademskoj godini 2009/2010.
Koncept ovog istraivanja u poetku nije pretpostavljao identifikaciju,
objanjenje i detaljniju razradu uloge aktera ukljuenih u planiranje bicikli-
stikog prometa i odgovarajue infrastrukture u Zagrebu. Vanost i uloga
1
Osim toga kroz anketno se istraivanje eljelo saznati odgovore na pitanja: Koliko studenata Sveuilita
u Zagrebu koristi bicikl? Koliko esto studenti koriste bicikl i ostale oblike prometnih sredstva kao prije-
vozno sredstvo? Kolike udaljenosti prevaljuju biciklom? Zato studenti koriste odnosno ne koriste bicikl
u Zagrebu? Osjeaju li se sigurno vozei bicikl u Zagrebu? Koliko su studenti zadovoljni biciklistikom
infrastrukturom u Zagrebu? to bi ih potaknulo da vie i ee koriste bicikl? to bi gradske vlasti mogle
uiniti da potaknu vee koritenje bicikla meu studentima u Zagrebu? I brojna druga pitanja iz ijih
se odgovora zrcale mogue smjernice budueg planiranja i razvoja biciklistikog prometa u Zagrebu.
2
Detaljnije o samoj anketi i rezultatima istraivanja vidjeti u: Luki i sur. (2011.).
255
Zbornik.indb 255 6.7.2012. 17:32:03

aktera nametnula se autorima ovog lanka nakon mnogobrojnih kontakata

i razgovora s pojedincima, predstavnicima institucija i udruga ukljuenih u
proces oblikovanja biciklistikog prometa u gradu, zatim u sudjelovanjima na
tematskim skupovima i okruglim stolovima i, konano, uvidom u recentno
znanstveno tivo u kojemu se sve ee istie vanost participativnih oblika
urbanog planiranja kod donoenja odluka vanih za odrivi prometni sustav
grada (Blickstein, 2010.; Gehl i sur., 2006.).
2. Suglasja i konflikti u razvoju prostora k participativnim

oblicima planiranja
Sudjelovanje u programu PRESTO, koje je podrazumijevalo komunikaciju
i interakciju s nizom aktera ukljuenih u proces planiranja daljnjeg razvoja
biciklistikog prometa u Zagrebu, otvorilo je uvid u niz problema suvremene
planerske prakse. Kao jedno od kljunih pojavilo se pitanje koncepta razvoja
biciklistikog prometa u Zagrebu, o emu se miljenja meu (izravnije i ne-
izravnije ukljuenim) akterima razlikuju. Upravo pitanje pluralnosti miljenja,
modaliteta razrjeavanja konflikata meu akterima razliitih razina politike i
financijske moi te demokratskog artikuliranja konane odluke, smatraju neki
od vodeih suvremenih teoretiara prostornog planiranja, kljuni su izazovi
koji se pred planiranje danas postavljaju. Allmendinger (2009.), primjerice,
vrlo precizno postavlja pitanje: U trenutku kada postoji izrazito nepovjere-
nje u politiki proces, fragmentacija u pojedinane i nepovezane politike
teme i pluralnost u miljenjima, kako postii suglasje oko bitnih pitanja?
(Allmendinger, 2009.:197). Healey (2006.) o problemima dosizanja suglasja u
urbanizmu i prostornom planiranju slino zakljuuje, istiui kako se meu
temeljnim uzrocima za fragmentiranost socijalnog poretka nalazi, uz pitanja
politike moi, i pomak od zajednikih ciljeva koji su dominirali moderniz-
mom k postmodernistikom dobu raznolikosti ivotnih stilova i slavljenju
razliitosti (Healey, 2006.:32).
Takvi trendovi u drutvu nuno zahtijevaju transformaciju sustava i uloge
prostornog planiranja jer se preesto doima kako ono nije u stanju pratiti
njegove izrazito brze i intenzivne promjene ostajui vrsto vezano za ideje i
prakse iz nekog drugog vremena. Od niza zahtjeva koji se postavljaju pred
struku prostornog planiranja kako bi bila sposobna odgovoriti zahtjevima
vremena, u okviru novih, participativnih, komunikativnih i kolaborativnih
pristupa, posebno se istiu:
prepoznavanje razliitih zainteresiranih strana, dionika i njihovih inte-
resa,
256
Zbornik.indb 256 6.7.2012. 17:32:03

Akteri i koncepti razvoja biciklistikog prometa u Zagrebu
uvaavanje da se brojne aktivnosti tradicionalno smatrane iskljuivom

domenom institucionalnog planiranja i urbanizma danas odvijaju izvan
tih okvira,
prepoznavanje da su svi oblici znanja socijalno konstruirani i da aka-
demska i struna znanja nisu toliko razliita od iskustava temeljnih na
praksi, kako su smatrali zagovornici tradicionalnijih pristupa planiranju
(Healey, 2006.:29 i 288).
Iskustva autora ovog lanka dobivena tijekom sudjelovanja u programu
PRESTO uvelike reflektiraju navedene izazove u planiranju prostora, a po-
sebno, kao to je ve spomenuto, u pitanju vienja koncepta razvoja bicikli-
stikog prometa meu akterima te razliitih odnosa interesa i moi pojedinih
aktera.
Prije razrade teme, dakle, aktera i koncepata biciklistikog prometa u
Zagrebu, vano je ukratko istaknuti temeljne odrednice suvremenog plani-
ranja prometnog sustava koje uvelike, barem deklarativno, poiva na postu-
latima odrivog razvoja. To pak podrazumijeva snanu podrku nemotori-
ziranim oblicima prometa, kakav je i biciklistiki. Stoga se u nastavku kroz
pregled literature i iskustva drugih gradova tumai znaenje koje danas ima
biciklistiki promet u gradu.
3. Odrivi prometni sustav grada

Rastuim problemima u planiranju i odrivosti prometa u gradu, kao i po-
trebama za podizanjem kvalitete ivota, posveuje se zamjetna panja te se
smatraju vanim pitanjima za razvoj urbanih podruja u razvijenim zemljama
svijeta. Zajedniki i dominantan imbenik razvoja prometa gradova intenziv-
na je automobilizacija koja je postala neminovan pokreta brojnih problema
meu kojima se posebno istiu sljedei:
konstantan porast oneienja zraka i buke (40% emisija CO2 i 70%
emisija ostalih polutanata nastalih cestovnim prometom izazvano je
prometom u gradu),
prometna zaguenja, s nizom neeljenih posljedica (kotaju gotovo 100
milijarda eura, to je oko 1% BDP-a EU),
porast broja prometnih nesrea (najugroenije su skupine pjeaci i bici-
klisti koji imaju est puta vee anse smrtnog stradavanja u prometnim
nesreama u odnosu na vozae osobnih automobila),
neadekvatan nain koritenja gradskog zemljita, esto na tetu javnih
povrina (npr. smanjivanje i nestajanje pjeakih zona, suavanje nogo-
stupa, izgradnja pristupa podzemnim garaama, itd.),
257
Zbornik.indb 257 6.7.2012. 17:32:03

smanjenje kvalitete ivota u gradskim podrujima, posebice u sredi-

njim dijelovima grada,
porast broja pretilih osoba i dr. (Blanco i sur., 2009.; Rybarczyk i Wu,
2010.; Pucher i sur., 2010.).
Odrivi prometni sustav podrazumijeva optimiziranje razliitih oblika pro-
meta te integraciju javnog (vlak, tramvaj, metro, autobus, taksi) i osobnog
prometa (automobil, motocikl, bicikl, pjeaenje). Na taj se nain ostvaruju
zajedniki ciljevi u smislu ekonomskog prosperiteta, upravljanja potranjom
za prometom, tj. oblikom prometa ili prometnog sredstva koji e jamiti mo-
bilnost, kvalitetu ivota i zatitu okolia sadanjim i, to je osobito vano,
buduim generacijama (Geurs i Van Wee, 2003.).
Iz tog razloga, a kao odgovor na probleme s kojima se suoavaju i nose
postojei urbani prometni sustavi, sve se vie zagovara implementacija alter-
nativnih oblika mobilnosti, a biciklistiki je promet jedan od glavnih oblika
alternativne mobilnosti u kontekstu odrivog viemodalnog prometnog su-
stava grada.
Navedeno sve vie potie znanstvenike, planere, politiare, udruge, dakle,
razliite aktere na osmiljavanje i oblikovanje odrivog i integralnog pro-
metnog sustava grada. Akteri svoje interese nastoje ostvariti kroz zakonsku
regulativu, artikulirajui ideje putem medija, znanstvenih istraivanja i javnih
rasprava.
4. Biciklistiki promet kao dio odrivog urbanog viemodalnog

prometnog sustava
Koritenje bicikla kao prijevoznog sredstva i oblika rekreacije poveava
se u sve veem broju gradova. Rezultat je to promjena u nainu ivota,
osvjetavanju pojedinaca o znaenju i vanosti bicikla za zdravlje, ulaganja
znaajnih sredstava gradskih vlasti u biciklistiku infrastrukturu i promociju
koritenja bicikla bez obzira na spol, razinu obrazovanja i dob i dr. (Pucher
i Buehler, 2008.). Nadalje, to je rezultat spoznaja kako svakodnevno ili esto
koritenje bicikla za odlazak na posao, kolu, fakultet, kupovinu ili u rekrea-
cijske svrhe poveava dnevnu mobilnost pojedinaca, smanjuje oneienost
zraka i buku uzrokovanu prvenstveno automobilskim prometom (Cycling
in London, 2008.; Gatersleben i Haddad, 2010.; Pucher i Buehler, 2008.;
Pucher i sur., 2010.). Vanim se smatra i promjena paradigme u urbanom
planiranju kojemu je odrivi i usklaeni razvoj grada jedan od proklami-
ranih ciljeva, a biciklistiki promet kao odrivi oblik prometa to zasigurno
i jest.
258
Zbornik.indb 258 6.7.2012. 17:32:03

Kao primjeri dobre prakse planiranja viemodalnih prometnih sustava u

kojim biciklistiki promet ima znaajan udjel uglavnom se istiu nizozemski,
danski i njemaki gradovi u kojima je udio putovanja biciklom dosegao vrlo
visoku razinu (ak i do 40% svih putovanja u gradu) (Gehl, 2010.; Pucher i
Buehler, 2008.; Pucher i Buehler, 2011.).3
Bicikl je i u Zagrebu sve vie prisutan kao prijevozno sredstvo. U posljed-
njih desetak godina dosta je uloeno u obnovu i izgradnju infrastrukture.
Oznaene su biciklistike trake i izgraene nove biciklistike staze. Danas
u Zagrebu ima oko 200 km biciklistikih staza i traka, od kojih je veina
napravljena u posljednjem razdoblju. Ureenje i izgradnja biciklistike infra-
strukture donekle je i zakonski regulirana. Tako su, primjerice, Generalnim
urbanistikim planom (2007.) odreeni neki standardi izgradnje biciklistikih
traka i staza u gradu. Pored toga Grad Zagreb se ukljuio i u europske inicija-
tive za isti urbani transport: CIVITAS I (2002-2006), CIVITAS II (2005-2009),
CIVITAS+ te participirao u konzorciju gradova koji je pripremio prijedlog
projekta CIVITAS-ELAN, u kojem i sudjeluje (Bedenko, 2008.).4 Sve navedeno
pridonijelo je, barem na temelju opaanja, poveanju broja graana koji kori-
ste bicikl kao prijevozno sredstvo.
Ipak, usprkos navedenim pozitivnim pomacima, na temelju redovitog ko-
ritenja bicikla kao prijevoznog sredstva u Zagrebu zakljuujemo kako se on
jo uvijek ne tretira kao ravnopravno i vano prijevozno sredstvo, odnosno
kako se biciklistiki promet nedovoljno doivljava kao integralni dio gradskog
prometnog sustava. Primjerice, biciklistike staze, iako im je duljina poveana,
nisu povezane u cjelovitu mreu koja e omoguiti brzo, sigurno i uinkovito
koritenje bicikla kao prijevoznog sredstva. Na nekim je lokacijama njihova
uporabljivost upitna zbog nedovoljne irine te konflikta s ostalim oblicima
prometa. Problem je posebice izraen u sreditu grada. Broj biciklistikih
parkiralita, iako povean, jo je uvijek nedovoljan. Gradske vlasti, iako do-
sta financijskih sredstava ulau u infrastrukturu, jo uvijek, prema miljenju
studenta, ne rade dovoljno na poveanju sigurnosti, izgradnji infrastrukture
(staza, traka, parkiralita) i promociji bicikla kao alternativnog oblika prijevo-
3
Zanimljiv je podatak da u zemljama engleskog govornog podruja broj dnevnih putovanja iznosi svega
1-2% (Pucher i sur., 2010.). Razlog je tome uznapredovao proces metropolitanizacije koji je bio potaknut
snanom automobilizacijom tijekom 1960-ih i 1970-ih. Tako, primjerice, u velikim gradskim regijama
Ujedinjenog Kraljevstva i posebice SAD-a pojedinac dnevno na put od stana do posla i natrag prijee
udaljenost veu od stotinu kilometara pa bicikl nije konkurentan automobilu ili eljeznici.
4
Ciljevi navedenih projekata na tragu su oblikovanja inteligentnijeg gradskog prometnog sustava u
kojem e vaniju ulogu imati i koritenje bicikla. Evidentno je i djelovanje nevladinih udruga na popu-
larizaciju koritenja bicikla u svakodnevnom osobnom prijevozu te kao oblika rekreacije (udruga Bicikl,
Zelena akcija).
259
Zbornik.indb 259 6.7.2012. 17:32:03

za (Luki i sur., 2011.). Zakonska regulativa uvelike ne odgovara suvremenim

standardima biciklistikog prometa te ne postoji biciklistiki dugoroni plan
ni puna integracija biciklistikog s ostalim oblicima prometa u prostorno-
planskoj dokumentaciji. Moe se zamijetiti i jednodimenzionalan pristup bici-
klistikom prometu, bez propitivanja alternativnih koncepata razvoja (to se
prvenstveno oituje u zagovaranju dijeljenja postojeih prometnica izmeu
sudionika u prometu, dok se koncepti izgradnje i ureivanja fiziki odvoje-
nih biciklistikih staza uglavnom smatraju neizvedivim u trenutnoj prometnoj
situaciji grada).
5. Akteri biciklistikog prometa u Zagrebu

Razni akteri izravno ili neizravno sudjeluju u oblikovanju biciklistikog
prometa i pratee infrastrukture u Gradu Zagrebu.5 Akteri mogu poticati,
zaustaviti ili utjecati na konaan izgled i funkciju biciklistike infrastrukture
te odvijanje biciklistikog prometa i to kroz donoenje i provoenje zakona,
pravilnika i drugih propisa, kroz proces prostornog (urbanog) planiranja te
konkretnim akcijama u prostoru. U planiranju ovog oblika prometa sudjeluje
itav niz institucionalnih aktera na svim prostornim razinama, od dravne,
preko regionalne (upanijske) do lokalne (gradske etvrti i mjesni odbori).
Razliiti institucionalni akteri imaju stalne slube ija se miljenja, dozvole
i suglasnosti moraju ishoditi u svim fazama planiranja biciklistikog prome-
ta, izgradnje i ureenja potrebne infrastrukture. Na razini Grada Zagreba
broj institucionalnih aktera vrlo je velik, a istiu se sljedei: Skuptina Grada
Zagreba kao najvanije i kljuno gradsko tijelo s Odborom za prostorno ure-
enje, zatim Zavod za prostorno ureenje Grada Zagreba, Gradski ured za
strategijsko planiranje i razvoj grada, Gradski ured za prostorno ureenje,
izgradnju grad, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, i na koncu mjesna
samouprava, tj. 17 gradskih etvrti sa svojih 208 mjesnih odbora (Slubeni
glasnik Grada Zagreba, 9/09).
Uz navedene nadlene gradske urede kao aktere moemo prepoznati i
civilne udruge, kao to su Bicikl, Sindikat biciklista, Zelena akcija i druge.
5
Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08) biciklistiku infrastrukturu definira kao prometnu
povrinu u okviru cestovnog prometnog sustava koja je namijenjena iskljuivo ili prije svega za prome-
tovanje bicikala. Nadalje, ovim su zakonom izdvojeni i precizno definirani objekti namijenjeni iskljuivo
prometovanju bicikala, a to su biciklistike staze i biciklistike trake. Biciklistika staza je izgraena
prometna povrina namijenjena za promet bicikala koja je odvojena od kolnika i obiljeena propisanim
prometnim znakom. Za razliku od toga, biciklistika traka je dio kolnika namijenjen za promet bicikala
koji se prostire uzdu kolnika i koji je obiljeen uzdunom crtom na kolniku i propisanim prometnim
znakom.
260
Zbornik.indb 260 6.7.2012. 17:32:03

Iako prisutna, akademska je zajednica u zaetku sudjelovala vrlo skromno,

to je vidljivo i po sve donedavno vrlo malom broju publiciranih znanstvenih
i strunih lanaka o ovoj problematici.6 S vremenom je, potaknut dijelom i
nekolicinom programa Europske unije koji promoviraju inteligentno plani-
ranje gradskog prometa, prvenstveno putem intermodalnih sustava u kojim
vano mjesto u europskim gradovima ima i bicikl, broj aktivnosti i mjera sve
vie rastao. irila se i mrea aktera, posebno iz redova akademske zajednice
i udruga civilnog drutva, a i mediji postaju sve zaineresiraniji za ovu proble-
matiku (dijelom potaknuti i rastuim cijenama goriva, kao i sve uestalijim
konfliktima u prostoru izmeu razliitih sudionika u prometu). Na temelju
poznavanja situacije i vlastite procjene, odnose izmeu interesa i moi poje-
dinih aktera prikazali smo na slici 1.
Slika 1. Akteri biciklistikog prometa u Zagrebu
6
Primjerice, pretraivanje dviju najsveobuhvatnijih baza domaih znanstvenih asopisa, odnosno radova
hrvatskih znanstvenika, rezultiralo je tek s nekoliko publikacija i priloga o problematici koritenja bicikla
kao prijevoznog sredstva (Hrak-Portal znanstvenih asopisa Republike Hrvatske (http://hrcak.srce.hr)
te Hrvatska znanstvena bibliografija (http://bib.irb.hr). Iako su posljednjih godina odrana dva znaajna
znanstvena skupa o problematici razvitka Zagreba i njegovog prometnog sustava, niti jedan od priloga
nije naslovljen odnosno posveen iskljuivo biciklistikom prometu u Zagrebu, iako se on spominje u
nekoliko referata (rije je o skupovima Prometna problematika Grada Zagreba u organizaciji Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti 2006. te Razvitak Zagreba u organizaciji Gradskog poglavarstva Grada
Zagreba i Hrvatskog inenjerskog drutva 2008. Cjelovite reference navedene su u izvorima.).
261
Zbornik.indb 261 6.7.2012. 17:32:03

Poveanje broja aktera potaknulo je i pitanje daljnjeg razvoja biciklistikog

prometa u Zagrebu. Naime, usprkos nabrojenim pozitivnim rezultatima dosa-
danjeg koncepta razvoja, sve se jasnije artikulira kritian pa ak i negativan
stav dijela medija, javnosti i udruga civilnog drutva o daljnjem razvoju bici-
klistikog prometa u Zagrebu. Akteri poinju izraavati razliite vizije i mogu-
e je prepoznati da se dosadanji koncept svojevrsnog neumreenog rasta i
mjeovitog koritenja prometnica vie ne smatra jednim moguim i poeljnim
rjeenjem (npr. biciklistike staze i trake, kao i prilagoavanje postojee infra-
strukture potrebama biciklista, uglavnom su pratile rekonstrukciju gradskih
prometnica i to veinom bez fizikog odvajanja od ostalih oblika prometa).
Nova znanja, koja proizlaze kako iz znanstvenih istraivanja tako i praktinih
iskustava lanova udruga civilnog drutva, upuuju na potrebu otvaranja dis-
kusije o viziji, stratekim smjernicama i akcijskom planu za daljnji razvoj bicikli-
stikog prometa u Zagrebu. To pak podrazumijeva argumentiranu raspravu u
oblikovanju koncepta planiranog, mrenog razvoja, usklaivanje zakonske re-
gulative s odabranim konceptom, mreni pristup razvoju infrastrukture, izradu
odgovarajue prostorno-planerske dokumentacije za biciklistiki promet i njenu
punu integraciju u planove vieg reda, kontinuirana istraivanja i vrednovanja
postignutog te daljnje poticanje participativnih oblika u planiranju (tablica 1).
Tablica 1. Obiljeja prepoznatih koncepata razvoja biciklistikog prometa u Zagrebu
NEUMREENI RAST MRENI RAZVOJ
Produljenje biciklistikih staza Propitivanje koncepta razvoja
biciklistikog prometa
preteito odvojena infrastruktura
mjeoviti koncepti
dijeljenje prostora
Zakonska regulativa Usklaivanje zakonske regulative s
infrastruktura se iri usporedo s rekonstrukcijom odabranim konceptom
prometnica (ograniavanje mrenog sustavnog
pristupa)
Prilagoavanje postojee infrastrukture Mreni pristup razvoju infrastrukture
Nepostojanje biciklistikog dugoronog plana Izrada odgovarajue prostorno-planske
ni pune integracije biciklistikog s ostalim dokumentacije za biciklistiki promet i
oblicima prometa u prostorno-planskoj njena puna integracija u planove vieg
dokumentaciji reda
Jednodimenzionalni pristup biciklistikom Kontinuirana istraivanja i vrednovanja
prometu postignutog
bez propitivanja alternativnih koncepata
Daljnje poticanje participativnih oblika
u planiranju
~ 2000. Porast broja aktera ~ 20XX.
pridonosi promiljanju koncepata razvoja biciklistikog prometa
262
Zbornik.indb 262 6.7.2012. 17:32:03

6. Zakljuak
Biciklistiki promet u Zagrebu, iako je jo uvijek relativno slabo zastupljen,
nedovoljno integriran u gradski prometni sustav i nedovoljno razvijene infra-
strukture (a tu se posebno istiu neumreenost biciklistikih staza i traka, mali
broj adekvatnih parkiralita), postaje sve zastupljeniji oblik prometa o emu
zorno svjedoi vidljivo poveanje broja korisnika te aktera koji se zalau za
njegovu jau i iru emancipaciju. Poveanje znaenja biciklistikog prometa u
posljednjih je desetak godina bilo povezano s pojavljivanjem novih aktera i to
proaktivnih (npr. udruge, dio akademske zajednice i sl.) te reaktivnih koji su se
pojavili kao mogua prepreka u odvijanju i razvoju ovog oblika prometa (po-
jedini institucionalni akteri). Poveanje broja aktera razliite moi (financijske,
politike), od institucionalnih do pojedinaca, svojim djelovanjem i utjecajem
sve vie pridonosi pluralizmu u promiljanju alternativnih koncepata planiranja
prostora, u ovom sluaju biciklistikog prometa. Ipak korak k stvarno otvore-
nom, demokratskom i participativnom planiranju podrazumijeva odgovornost
institucionalnih aktera u smislu formaliziranje sustava koji bi omoguio da, uz
akademska i struna znanja, i praktina iskustva svih zainteresiranih aktera
budu ukljuena i odgovarajue vrednovana. To podrazumijeva spremnost na
promiljanje alternativnih vizija i koncepata razvoja biciklistikog prometa u
Zagrebu te osnaivanje svih aktera ukljuenih u taj procesu.
ZAHVALA
Zahvaljujemo se mr. sc. Veleriji Kelemen-Pepeonik, eljki Pavlovi i Matiji
Vugeru iz Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada na interesu,
svesrdnoj pomo i podrci u planiranju i provedbi istraivanja. Studentima
Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu: Martini Cvitkovi, Marti Jovani, Zlatki
Matek, Tamari Mihoci, imi Suiu i Anti unjari zahvaljujemo na suradnji
u anketiranju. Takoer zahvaljujemo i Vladimiru Halgoti iz udruge Sindikat
biciklista na vrlo korisnim savjetima i prijedlozima.
Literatura
Allmendinger, P. (2009). Planning Theory. Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Bedenko, V. (2008). Odriva mobilnost za kvalitetu ivota u gradu, u: Radi Jure
(ur.). Razvitak Zagreba. Zagreb: Second HDGK d.o.o.
Blanco, H.; Alberti, M.; Forsyth, A.; Krizek, K. J.; Rodriguez, D. A.; Talen, E.; Ellis, C.
(2009). Hot, Congested, Crowded and Diverse: Emerging Research Agendas in
Planning. Progress in Planning, 71:153-205.
263
Zbornik.indb 263 6.7.2012. 17:32:03

Blickstein, S. G. (2010). Automobility and the Politics of Bicycling in New York City.
International Journal of Urban and Regioanl Research, 34 (4):886-905.
Cycling in London, Final report, Prepared for Transport for London (2008). Pregledano
21. veljae 2011. (http://www.tfl.gov.uk/assets/downloads/businessandpartners/
cycling-in-london-final-october-2008.pdf).
Gatersleben, B. and Haddad, H. (2010). Who is the Typical Bicyclist? Transportation
Research Part F, 13:41-48.
Gehl, J. (2010). Cities for People. Washington: Island Press.
Gehl, J.; Gemze, L.; Kirkns, S. and Sndergaard, B. S. (2006). New City Life. Copen
hagen: The Danish Architectural Press.
Generalni urbanistiki plan grada Zagreba (2007).
Geurs, K. and van Wee, B. (2003). The Role of Non-motorised Mode in an Environ
mentally Sustainable Transport System, In: Tolley, Rodney (Ed.). Sustainable
Transport: Planning for Walking and Cycling in Urban Environments. Cambridge:
Woodhead Publishing.
Healey, P. (2006). Collaborative Planning: Shaping Places in Fragmented Societies.
Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Luki, A.; Prelogovi, V. and Rihtar, S. (2011). Planning a More Humane City: Student
Expectations Concerning Bicycle Use and Transportation in Zagreb. Hrvatski
geografski glasnik, 73 (1):111-132.
Pucher, J. and Buehler R. (2008). Making Cycling Irresistible: Lessons from The
Netherlands, Denmark and Germany. Transport Reviews, 28 (4):495-528
Pucher, J. and Buehler, R. (2011). Sustainable Transport in Freiburg: Lessons from
Germanys Environmental Capital. International Journal of Sustainable Trans
portation, 5:43-70.
Pucher, J.; Dill, J. and Handy, S. (2010). Infrastructure, Programs, and Policies to
Increase Bicycling: International Review. Preventive Medicine, 50:106-125.
Rybarczyk G. and Wu C. (2010). Bicycle Facility Planning Using GIS and Multi-
Criteria Decision Analysis. Applied Geography, 30:282-293.
Slubeni glasnik Grada Zagreba (9/09).
Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08).
Internetski izvori:
Hrakportal znanstvenih asopisa Republike Hrvatske. Pregledano 9. sijenja 2012.
http://hrcak.srce.hr
Hrvatske znanstvena bibliografija. Pregledano 9. sijenja 2012. http://bib.irb.hr
264
Zbornik.indb 264 6.7.2012. 17:32:03

Franc Trek (sociolog, Ljubljana): Pokuat u biti kratak. Kad priamo

o biciklima u ovim naim sredinama, bicikliste uvijek kradu. Kradu pjeaku
ili kradu automobilistu i to je ve u startu problem, i u Ljubljani i u Mariboru.
Tamo su isto kao i u Zagrebu iscrtali mimikriju biciklistikih staza. Sad mi se
po glavi vrzma, kada sam iao u Malmu da vidim Turning Torso neboder od
Calatrave i taj novi dio grada, najednom sam bio kao cipelcug Mohikanac. Oni
imaju probleme kako pjeake uspostaviti natrag. I u Gentu recimo isto. Tamo
devedeset posto studenata vozi bicikle, ne vozi sedam posto koji su u gradu i
tri posto koji su neke vrste kontrakultura. Onda mi pravimo CIVITAS projekt,
onda bi dali lovu jer studenti malo kradu bicikle izmeu sebe, da rijee taj
problem. Ja sam rekao koliko vi imate studenata koji nemaju svoje bicikle,
pa ga drmne. Tih studenata je bilo par hiljada i onda sam imao jednoga eko-
nomista pa smo rekli za tu istu lovu kupite svima bicikl i rijeen je problem.
Svi e imati bicikle. Zezam se malo, ali rjeenje bi vjerojatno bilo jeftinije.
Kada smo imali u Ljubljani CIVITAS ELAN sedmicu mobilnosti, bio je
strunjak za pitanja mobilnosti iz Nizozemske koji je priao o tim stvarima.
Mene tada nije bilo, ali znam njegov rad od prije. Njegova teza je da pravimo
veliku greku jer promoviramo bicikle kao zdravlje, eko, CO2, gore, dolje, re-
kao je to ne pali. Pali ti to to oni znae komoditet i prednost. Da ti je jeftin,
da ti je komodan, da ima infrastrukturu prilagoenu.
Evo, mi smo radili istraivanje. Ljudi iz ljubljanske urbane regije vozili bi se
biciklima, ali Slovenske eljeznice kau, pa znamo mi to, ali ne smijemo rei,
nama fali garnitura, mi si ne moemo priutiti kupnju Siemensa koji bi imao
treinu prostora za bicikliste, i to su te neke nae prakse. I jo samo jednu
reenicu. Kolegica Lebo je priala o kulturama sjeanja, pamenja i tako
dalje. Juer sam kao EU recenzent moderirao skup u Sarajevu o oficijelnim
politikama, kulturama sjeanja na ovim prostorima, znai Bosna, Hrvatska,
Srbija. Sad sam se sjetio da je velika pria oko Rekoma, vjerojatno bi mi trebali
gurati i neku inicijativu za reurbanizaciju ili defolklorizaciju tih naih sredina.
Eto, tu bih ja zavrio i zahvalio to ste nas pozvali. Hvala.
Sonja Lebo (Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istra-

ivanja, Zagreb): Ako smijem replicirati, ja sam prije svega mislila na jedan
centar za urbana istraivanja, ali bi svakako bilo dobro da je on regionalni.
Kada govorimo o regijama, mislim da Slovenija sada spada u slubenu neka-
265
Zbornik.indb 265 6.7.2012. 17:32:04

kvu regiju koja je srednjoeuropska, doim ostatak bive drave spada u neto
to se zove South-East European. Mislim da bi tu bilo ba zanimljivo spojiti
te nekakve regije i napraviti suradnju koja bi ukljuila i, naravno, te brojne
kulture sjeanja koje postoje na raznim prostorima. Tim vie to, to sigurno
svi znate, postoji ta institucija, dakle spomen-park, spomen-podruja iz biv-
ega sistema, koji su vie zanimljivi svima pa i u Sjedinjenim Dravama nego
nama koji se najmanje time bavimo. Samo to kao primjer, a da ne govorimo
o svemu ostalom.
Alija Hodi (sociolog, Zagreb): Kada se govori o pamenju, onda bi

trebalo sauvati pamenje na kulturnu djelatnost Studentskoga centra iz ez-
desetih i sedamdesetih godina. Usporedba s Ljubljanom nije dobra. Danas
Studentski centar nisu zauzeli zagrebaki studenti niti su smislili autonoman
program, kao to je uinjeno u Ljubljani. Studentski centar je devedesetih
godina izgubio svaku vezu s ranijim kulturnim praksama, postao je mjesto
HDZ-ove kulturne politike koja je faktiki dovela do stradanje toga centra.
U tom smislu ovi arhitekti mogu sada s njim, bez ikakve obaveze kada su u
pitanju zadnja dva desetljea, raditi to hoe poto tamo od devedesetih nita
autentino i nije stvoreno, kao to je stvoreno u Ljubljani.

vanja, Zagreb): Mislim da autentinost datira iz 1937., od onoga asa kad je
tamo nastao Zagrebaki zbor, a osim toga ono na to sam ja htjela isto upu-
titi je ba ta velika rupa u sjeanju koja se odnosi na etrdesete. Dakle, iako
Aleksandar Laslo u svom istraivanju kada govori o arhitektonici Studentskoga
centra razlae situacije po dekadama, mi imamo jednu ogromnu rupu u sje-
anju na koju ja stalno upozoravam u ovom gradu i u ovoj zemlji. Rije je o
rupi u sjeanju koja se odnosi na etrdesete, kada jedan centralni objekt, a
to je akustina koljka koja je bila kontaminirana upotrebom od strane vlasti
NDH-zije, u bijesu graana 1945. nestaje. Na toj lokaciji nema nikakve spo-
men-ploe niti bilo kakvoga obiljeja da je to bilo mjesto deportacije idova,
Srba, Roma, komunista... Sukladno tome, ne moemo govoriti o sjeanju i
zapostavljati takve povijesne drame jer jednostavno to bi bilo vrlo upitno.
266
Zbornik.indb 266 6.7.2012. 17:32:04

Dr. sc. Duica Seferagi
Zavrna rije
Mnogi su sudionici rekli da je jednodnevni Okrugli stol Akteri drutvenih

promjena u prostoru... trebao biti konferencija. Dvadesetak izlaganja, disku-
sije s brojnim govornicima. Da smo mogli, bila bi! Ovim Okruglim stolom
postigli smo ono osnovno to smo htjeli interdisciplinarnost i internacio-
nalnost. Izlaganja i diskusije pokrivaju polja brojnih drutvenih, znanstvenih,
kao i strunih disciplina. Zakljuna rije ne moe biti saetak svih izlaganja i
diskusija, niti joj je to zadaa. Zadaa zakljune rijei, po meni, jest da pod-
sjeti na: 1) okvir glavne teme, 2) slinosti i razlike u izlaganjima i diskusiji, te,
ako je mogue, 3) ukae na glavne zakljuke i njihovu poeljnu ulogu razli-
itih aktera u drutvenom odnosu prema prostoru. Na poetku Okrugli stol
se oslanja na nalaze istraivanja Akteri drutvenih promjena u prostoru
(IDIZ, 2007. 2011.) provedenoga u Hrvatskoj. Glavna tema jest uloga aktera
u donoenju i provoenju odluka o prostoru.
1) Drutveni okvir u ulozi aktera ini drutveni kontekst od prethodnoga
socijalistikog preko tranzicijskoga do (razliito nazivanoga) dravnoga
kapitalizma, divljega kapitalizma, neoliberalizma i sl., ije su osnovne
karakteristike: promjena koncepta razvoja drutva, naina provedbe,
do pojave i preobrazbe starih i novih aktera. Svi su sudionici suglasni
u tome da se drutveni kontekst promijenio, i kao okvir i kao sadraj i
kao tip djelovanja. Iz toga slijede i nove konsekvence u odnosu prema
prostoru, kao i promjene u prostoru samom. Suglasni su i u tome da
prostor nije postao nevaan, ve obrnuto, postao je jedan od najlukra-
tivnijih resursa jer je ogranien. Od kataklizmikih ocjena da se vie
ne radi o odrivom razvoju, ve o golom opstanku, do optimistinih
koje vide izlaz u novim strategijama, taktikama i ulozi novih aktera u
njihovom ostvarivanju, irok je dijapazon.
2) to se tie aktera, brojna su izlaganja ukazala na njihovu arolikost
na svim razinama od ope do posebne. Ono to povezuje sva
ta izlaganja jest da je od drave, njenih ekstenzija, lokalnih aktera,
znanstvenih i strunih tijela do graana i javnosti, potrebna suradnja
na svim vertikalnim i horizontalnim razinama. Dio izlaganja oslanja
se na poznatu Bassandovu podjelu aktera na: ekonomske, politike,
strune i civilne. I uistinu, ma kako dijelili aktere, razgranavali ih ili
dodavali nove, osnovna podjela ostaje. U naoj regiji, a to pokazuju sva
267
Zbornik.indb 267 6.7.2012. 17:32:04

Duica Seferagi
izlaganja, novina su: promijenjena uloga drave i porast uloge lokalnih

aktera, pojava novih ekonomskih aktera (privatnoga kapitala, investi-
tora, developera i sl., bilo domaih ili stranih ili svjetskih), podijeljena
uloga strunjaka, te pojava i rast uloge nevladinih organizacija, graana
i javnosti, tj. civilnoga sektora. Ovi potonji su, po svim nalazima, naj-
slabija karika u etverokutu odluivanja, ali se ipak pojavljuju, djeluju,
poluuju neke drutvene rezultate i, naglasimo, ne posustaju. Rast dru-
tava do osvijetenih graana i formiranje javnosti, sporiji su od pro-
mjena drutvenih ustroja. Meu njima se jo nije razvila ravnopravna
komunikacija. Za takav zreo pristup potrebni su uzajamni odnosi svih
aktera, kao to je to, manje-vie, u ureenim razvijenim drutvima.
Naravno, kapa svemu jest globalni okvir, u usponu ili krizi, koji utjee
volens-nolens na sva pojedinana drutva, regije, gradove, prostor uop-
e. Volja za integracijom, poslunost, otpor, glokalne reakcije dio su te
meusobne neravnopravne igre raznih aktera. Istaknula bih samo neke
dvojbe unutar brojnih priloga:
a) najvie se razgovaralo o ulozi strunjaka u donoenju odluka o dru-
tvenom prostoru, prostornih planera, planova, urbanista te arhiteka-
ta. Uloga planova i urbanista uzdrmana je injenicom da su unutar
nekonzistentnoga i privatnim interesima podreenoga drutva, izgu-
bili svoju klasinu ulogu. Planovi vie ne funkcioniraju kao nekada
s obzirom da je drutvo podlono brzim promjenama, mobilnosti,
fleksibilnosti, nesigurnosti, dakle nepredvidivosti. Veliko planiranje i
nepredvidivost u oitoj su koliziji. U takvim se uvjetima trae sugo-
vornici meu raznim akterima. Politiki i ekonomski akteri, posebno
privatni, ne haje mnogo za strunjake, osim one koji pristaju na ulo-
gu servisa privatnim interesima. Tako i nastaje tokasti ili projektni
urbanizam. Rijetki sociolozi prostora i jo rjei urbani ekonomisti
te antropolozi trude se svojim istraivanjima, napisima i javnim istu-
pima uspostaviti kontakt s politikim i ekonomskim akterima, ali
zbog svoje slabe drutvene moi u tome, i slabo uspijevaju. Reeno
je da bi barem neki trebali ui u vlast kako bi mogli imati utjecaj
(kao onaj Trojanski konj u Troji). injenicom slabljenja i rasapa urba-
nizma ipso facto minorizira se i suradnja urbanista i sociologa, koja
je nekada bila znaajna. U izlaganjima i diskusiji meu sociolozima
kao strunjacima pojavila se zanimljiva razliitost, pokrenuta starom
Lefebvrovom kontradikcijom izmeu scijentifikacije i humanoga pri-
stupa u sociologiji i urbanizmu. Osobno smatram da neslaganja ne
bi trebalo biti jer sociologija jest scientia sa strogim pravilima, da bez
268
Zbornik.indb 268 6.7.2012. 17:32:04

Zavrna rije
ekonomskih analiza (poput S. Sassen ili J. Jacobs) ne bismo mogli

objasniti prostorne promjene, a da u samoj biti sociologije jest huma-
ni pristup bez koga bi ostala bez due i pretvorila se u iste brojke.
Sve navedeno jednako se odnosi i na urbanizam.
b) Mnogo se govorilo o graanima i javnosti kao vanim, ali zapostav-
ljenim akterima, bez formalnih i legalnih okvira za djelovanje, esto
pasivnima, nezainteresiranima za javno dobro, nedovoljno informi-
ranima, a naravno i nejedinstvenima. Zduno i srano najvie ih
zastupaju civilne udruge. Grassrooth movements i les luttes urbaines
(Castells) u nas su jo uvijek marginalna pojava. Moje je miljenje da
bez stvarne demokracije, uenja demokraciji i bez legalnih kanala
utjecaja, nee moi osnaiti svoju graansku ulogu u bilo kom po-
druju, u ovom sluaju u prostoru.
c) Relevantna i relativno nova tema u nas je uloga lokalnih aktera.
Istraivanja u regiji pokazala su da iako je lokalna vlast ekstenzija
dravne, nije razvila mo, samosvijest i utjecaj na vlastitoj razini.
Razlozi tome su brojni: drava nevoljko i minimalno pomae pre-
brojnim osamostaljenim jedinicama, direktna pomo svjetskih ak-
tera ponekad uspijeva, a ponekad je nemogua bez posredovanja
drave, birokratizam, neznanje, uskogrudost, egoizam, autizam lo-
kalnih zajednica, nepovoljan sastav stanovnika (mala brojnost, vi-
soka dob, nisko obrazovanje, siromatvo, nezaposlenost, pasivnost,
emigracije...). Bez pomoi drave i meusobnoga umreenja umjesto
kompeticije, anse za razvoj su esto male. O velegradskim lokalnim
monicima i njihovoj satrapskoj moi nije potrebno ponavljati ve
poznate prie.
3) U Zavrnoj rijei izabrat u jo jednu znaajnu temu diskutiranu na
Okruglom stolu. Svi smo bili uzbueni, vrijedni, aktivni i vrlo zaintere-
sirani. Nikako da zavrimo razgovore. No, uvijek nakon takvih skupova
(koji nisu strogo znanstveni), ostaje ono osnovno pitanje a to dalje?
to dalje s naim prilozima, naim znanjem, naim iskustvima, naom
voljom da se neto uini?! Neemo se, valjda, ponovo samo tako rastati
do nekoga budueg sastanka s gorinom pitanja o smislu naih napora.
Pokuat u iz svih izlaganja izvui neke zakljuke koji bi trebali voditi
nekim korisnim prijedlozima. Tiu se tema i adresanata. Moram pono-
viti da su na ovakve sastanke uvijek pozvani svi akteri. Politiari, bilo
dravni, bilo lokalni, a posebno oni koji se bave prostorom redovno
izostaju nemaju vremena. Isto tako izostaju ekonomski akteri, po-
sebno oni novokomponirani. Ne zanima ih. Stoga, nama koji smo ovdje
269
Zbornik.indb 269 6.7.2012. 17:32:04

Duica Seferagi
znanstvenicima, strunjacima i civilnim akterima preostaje zbrojiti

naa razmiljanja, prevesti ih na razumljiv jezik i po mogunosti otjelo-
viti.
Ponimo od samokritike. Mnogi izlagai osudili su elitizam, zatvore-
nost, narcizam, vanjsku nejasnou, nekomunikativnost, nedostatak dija-
loga s drugima. U strunim krugovima uoena je podjela na podobne
pojedince, pasivna i za javni interes nezainteresirana struna drutva,
te manje-vie drutveno nemone urbaniste staroga kova. Treba po-
hvaliti volju i aktivnost aktivista civilnih udruga i poaliti to im i mi
vie ne pomaemo jer je to teka ljaka. Niti zakljucima s ovoga
Okruglog stola, niti objavljivanjem Zbornika ne moemo napisati neku
vanu POVELJU (kao npr. to je bila Atenska povelja ili Habitat I i II),
koja bi bilo koga na bilo to obvezivala. Osim moda, samo nas same.
Pa ni to nije malo. Stoga, jo jednom zahvaljujem svim sudionicima na
interesu, trudu i dobroj volji da se ne odustane od naega osnovnog
cilja: unapreenja kvalitete ivota svih graana u prostoru.
270
Zbornik.indb 270 6.7.2012. 17:32:04

Zbornik.indb 271 6.7.2012. 17:32:04
31
BIBLIOTEKA znanost i drutvo
Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu

Zagreb, Amrueva 11
Tel. +385 1 4810 264; fax: +385 1 4810 263
e-mail: idiz@idi.hr
Glavna urednica
Dinka Marinovi Jerolimov
Urednitvo
Vlasta Iliin
Mladen Labus
Iris Marui
Katarina Prpi
Duica Seferagi
Lektura
Ivana Marin Garac, prof. i Danijela Erceg, prof.
Grafiko oblikovanje naslovnice

Igor Kuduz
Grafika priprema
TERCIJA d. o. o., Zagreb
Tisak i uvez
M.A.K. GOLDEN d. o. o., Zagreb
Naklada
300 primjeraka
Zbornik.indb 272 6.7.2012. 17:32:04

Akteri Društvenih Promjena U Prostoru

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Akteri Društvenih Promjena U Prostoru

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zbornik.indb 1 6.7.2012.

Recenzenti: Doc. dr. Pavel Gantar Univerza v Ljubljani; Fakulteta za drubene

Financijer projekta i knjige:

2012. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u

Zbornik.indb 2 6.7.2012. 17:31:42

AKTERI DRUTVENIH PROMJENA

INSTITUT ZA DRUTVENA ISTRAIVANJA U ZAGREBU

Zbornik.indb 3 6.7.2012. 17:31:42

AKTERI DRUTVENIH PROMJENA

INSTITUT ZA DRUTVENA ISTRAIVANJA U ZAGREBU

Zbornik.indb 5 6.7.2012. 17:31:42

Anelina Sviri Gotovac

Diskusija nakon I. sesije izlaganja .............................................................................................................. 63

II. sesija izlaganja

Diskusija nakon II. sesije izlaganja ..............................................................................................................141

Zbornik.indb 7 6.7.2012. 17:31:42

III. sesija izlaganja

Valentina Gulin Zrni

Diskusija nakon III. sesije izlaganja ............................................................................................................ 209

IV. sesija izlaganja

Vedran Prelogovi i Aleksandar Luki

Diskusija nakon IV. sesije izlaganja ............................................................................................................ 265

Zbornik.indb 8 6.7.2012. 17:31:42

Dobrodoli na Okrugli stol Akteri drutvenih promjena u prostoru.

Zbornik.indb 9 6.7.2012. 17:31:42

Nakana organizatora Stola, nakon istraivanja pri kraju, bila je da uvedemo

Zbornik.indb 10 6.7.2012. 17:31:42

Zbornik.indb 11 6.7.2012. 17:31:42

Akteri drutvenih promjena u prostoru (2007-2011)

Zbornik.indb 13 6.7.2012. 17:31:42

promjene, i u smislu fizikih transformacija, ali ponajvie onih socijalnih.

2. Pregled vanijih projektno-istraivakih tema

Zbornik.indb 14 6.7.2012. 17:31:42

samo djelomino prikazano i to kroz procese restrukturiranja suvremenoga

2.2. Novi Vinodolski kao primjer manjega grada

Zbornik.indb 15 6.7.2012. 17:31:42

ima samostalnu i samosvojnu ulogu prostor je smjeten u postsocijalistiko

2.3. Opina Lovinac kao ruralni primjer

Zbornik.indb 16 6.7.2012. 17:31:43

ipak bila da je demografska tranzicija donijela i neto novo to je uinilo

2.4. Povlja na otoku Brau kao ruralni primjer

Zbornik.indb 17 6.7.2012. 17:31:43

se kao optimalni socio-ekonomski trend. On se smatra najpovoljnijim razvoj-

2.5. Zagreb kao primjer veega grada

Zbornik.indb 18 6.7.2012. 17:31:43

2010.:199). Gotovo posvuda gentrifikacija kao svjetski proces, a ovisno o

Zbornik.indb 19 6.7.2012. 17:31:43

javnoga u privatno nije se uspjelo zaustaviti. U divljem kapitalizmu novi

Zbornik.indb 20 6.7.2012. 17:31:43

pratio kvalitetu stanovanja. Time se utjecalo na smanjenje kvalitete ivota

Zbornik.indb 21 6.7.2012. 17:31:43

Slika 1. Zagrebako novo naselje Lanite Jaruica

Lanite Jaruica primjer je naselja oite gradske preizgraenosti na

Zbornik.indb 22 6.7.2012. 17:31:43

Slika 2. Podsljemenska zona stambene gradnje

Gornja slika 2. takoer je primjer zagrebake preizgraenosti u tzv. pod-

Zbornik.indb 23 6.7.2012. 17:31:43

Slika 3. Zagrebaka Radnika cesta

Slika 4. Novoizgraeni centar Cvjetni

Zbornik.indb 24 6.7.2012. 17:31:43

Slika 5. Podzemna garaa uz spomenuti centar Cvjetni

Osim spominjanoga Cvjetnog trga jo su se neki gradski trgovi obnavljali