dr. sc.

Ilija Musa

Pravni aspekti odnosa s javnou

1. Ciljevi poglavlja

Kroz poglavlje Pravni aspekti odnosa s javnou itatelj e se upoznati s osnovnim pravima i
obvezama koje se javljaju u javnoj komunikaciji openito, a posebno na podruju djelovanja
osoba koje se bave odnosima s javnou. Opi ciljevi poglavlja su:

Upoznavanje s temeljnim odredbama vezanima za razvoj i trenutnu legislativu na

podruju slobode izraavanja u javnoj komunikaciji;
Predstavljanje legitimnih ogranienja slobode izraavanja zbog zatite prava i interesa
drugih osoba;
Razumijevanje temeljnih postavki prava na pristup informacijama pod nadzorom tijela
javne vlasti;
Primjena i vanost ugovora u suvremenim odnosima s javnou i neke od osnovnih
vrsta ugovora koji se esto koriste u ovoj drutvenoj djelatnosti;
Potivanje etikih i pravnih norma nuno je za izgradnju imida i odravanje
reputacije u drutvu, stoga primjena etikih kodeksa, kako meunarodnih, tako i
nacionalnih predstavlja bitan dio tog poglavlja s ime e se itatelj, takoer, upoznati.

2. Uvod

Odnosi s javnou kao disciplina koja se bavi razmjenom informacija izmeu javnosti,
neprestanom komunikacijom s ciljnim javnostima, mora voditi rauna i o pravima i
interesima svih osoba kojih se komunikacija dotie ili sami u njoj sudjeluju. Za komunikatore
je posebno bitno da ostvare potpunu slobodu izraavanja koja podrazumijeva i pravo na
primanje, obradu i distribuciju informacija bez bila kakvog mijeanja sa strane. Naravno,
sloboda izraavanja za sobom povlai i odgovornost prema treim osobama. Kako bi se
zatitila njihova prava na privatnost, ugled i ast, ali i kako bi se osiguralo pravo na ispravak i
odgovor na informacije kojima je povrijeeno neko pravo bilo koje osobe, dunost je javnih
tijela odrediti legitimna ogranienja slobode izraavanja. U ovom e se poglavlju uz
navedena podruja, sloboda izraavanja, pravo na privatnost, zatita ugleda i asti, pravo na
ispravak i odgovor, obraditi i podruja slobode pristupa informacijama kao jednog od
temeljnih aspekata prava u odnosima s javnou, ali i dijelovi autorskog i srodnih prava koji
su bitni za djelovanje u odnosima s javnou te ugovori i kodeksi u odnosima s javnou. Sva
ta podruja u specifinim prilikama mogu biti vana za strunjake koji se bave odnosima s
javnou, bilo da su im klijenti organizacije ili pojedinci. U sluajevima zastupanja
organizacija, posebno javnih tijela, uoila se velika potreba za pravilnim tumaenjem prava na
pristup informacijama gdje strunjaci za odnose s javnou mogu imati kljunu ulogu.
Takoer, pri zastupanju kako organizacija, tako i fizikih osoba strunjaci za odnose s
javnou moraju poznavati mogunost zatite privatnosti, posebno javnih osoba, ali i
prepoznavati informacije kojima mogu natetiti privatnosti, ali i ugledu i asti treih osoba i
zbog tih razloga izbjegavati iznoenje takvih informacija to je propisano i kodeksima
vezanim za profesionalno djelovanje osoba koje se bave odnosima s javnou.

4.Suvremena sloboda izraavanja

Sloboda izraavanja kakvu danas poznajemo spada u prvu skupinu ljudskih prava, iru
skupinu graanskih i politikih prava. Naime, u tu skupinu prava osim slobode izraavanja
svrstavamo i slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, pravo na mirno okupljanje, zabranu
zagovaranja rata i nacionalne, rasne ili vjerske mrnje, pravo slobodnog udruivanja i pravo
na sudjelovanje u vrenju javnih slubi, aktivno i pasivno birako pravo, ali i dostupnost
javnih slubi pod jednakim uvjetima. Sva ova prava zajamena su brojnim meunarodnim
dokumentima ija je potpisnica i Bosna i Hercegovina, koja slobodu izraavanja osim kroz
zakonske i podzakonske akte tite i usvajanjem i potpisivanjem mnogih meunarodnih
konvencija, deklaracija, paktova i sl. kojima se ureuju prava i obveze svih osoba, a posebno
javnih osoba, novinara, medijskih djelatnika, izdavaa i ostalih fizikih i pravnih osoba koje
rade s medijima ili u samim medijima.
U Bosni i Hercegovini ve su u preambuli Ustava istaknuta polazina naela o tome da je
Ustav Bosne i Hercegovine nadahnut Opom deklaracijom o ljudskim pravima,
meunarodnim ugovorima o graanskim i politikim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima, kao i Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim,
vjerskim i jezinim manjinama te drugim instrumentima o ljudskim pravima.
A u lanku drugom Ustava Bosne i Hercegovine nazvanog Ljudska prava i temeljne
slobode istie se da se meunarodni standardi, prava i slobode odreeni u Europskoj
konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima
direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim
zakonodavstvom.1
Iako se zatita ljudskih prava u svakodnevnom ivotu oslanja na prava zatiena
unutranjim pravnim aktima, ipak nema nijednog podruja drutvenog ivota u kojem se
dravna legislativa ne oslanja na propise meunarodnog prava jer jednostavno s njima mora
biti usklaena, odnosno na njima se mora temeljiti. Ureivanje odnosa u drutvu aktima
meunarodnog prava najvie je prisutno na podruju ljudskih prava i temeljnih sloboda,
ponajprije zbog toga to meunarodni akti detaljno normiraju ljudska prava, ali i zbog irine
zatite ljudskih prava predvienih meunarodnim pravnim aktima.
Osobito su bitni sljedei meunarodni dokumenti koji tite slobodu izraavanja i
pristup informacijama: Opa deklaracija o pravima ovjeka koju je Opa skuptina
Ujedinjenih naroda usvojila 10. prosinca 1948. kao prilog Povelji UN-a, Meunarodni
pakt o graanskim i politikim pravima, usvojen u UN-u 16. prosinca 1966., a stupio na
snagu 23. oujka 1976. i Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
koja je stupila na snagu 3. rujna 1953.
Iako Opa deklaracija o ljudskih pravima iz 1948. nije pravno obvezujua, naela te
Deklaracije ugraena su u pravne akte svih drava lanica, pa tako i u Ustave u Bosni i
Hercegovini, ali i u zakonske akte i u praksu dravnih tijela te su na taj nain razvijani pravni
sustavi, kako drava lanica, tako i drugih meunarodnih organizacija. lankom 19.
Deklaracija izriito titi slobodu miljenja i izraavanja:
 Svatko ima pravo na slobodu miljenja i izraavanja. To pravo ukljuuje pravo
na slobodu miljenja, bez tuega ometanja, te pravo traenja, primanja i
prenoenja obavijesti, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.2
Iako su u Deklaraciji ljudska prava odreena kao neotuiva prava, lanak. 29., stavak 2.,
navodi da se doputa ograniavanje ovih prava u svrhu osiguravanja dunog priznavanja i
potovanja prava i sloboda drugih i zadovoljenja pravednih zahtjeva moralnosti, javnog
poretka i opeg blagostanja u demokratskom drutvu.
Kako Deklaracija nije obvezujui pravni akt, Organizacija Ujedinjenih naroda dalje je
djelovala u pravcu stvaranja meunarodnog ugovora kojim bi se drave potpisnice obvezale
na potivanje i zatitu ljudskih prava. Ova razradba i dopuna odredbi Ope deklaracije o
ljudskih pravima ostvarena je izmeu ostaloga Meunarodnim paktom o graanskim i
politikim pravima koji je usvojen 1966., a na snagu stupio tek 1976. godine. Bosna i
Hercegovina pristupila mu je 1. rujna 1993. godine. Pakt je pravno obvezujui
meunarodni ugovor kojim drave potpisnice jame svim osobama koje borave na
njezinu teritoriju potivanje prava navedenih u Paktu. Pakt sadri duu i odreeniju
listu graanskih, politikih i osobnih prava nego Deklaracija. Kao i u Deklaraciji, koja
ne spominje izriito ogranienja slobode izraavanja, i u Paktu se kae da vrenje
odreenih prava za posljedicu ima i odreene dunosti i odgovornosti. U ovom se
ugovoru posebno definira sloboda miljenja (stavak 1.), a posebno sloboda izraavanja
(stavak 2.). lanak 19. Pakta glasi:

1. Nitkone moe biti uznemiravan radi svoga miljenja.

2. Svatko ima pravo na slobodu izraavanja; to pravo podrazumijeva
slobodu traenja, primanja i irenja informacija i ideja svake vrste,
bez obzira na granice i nain priopavanja, bilo usmeno, pismeno
putem tiska ili u formi umjetnikog djela, ili bilo kojim drugim
sredstvom, po vlastitom izboru.3
Prvim Fakultativnim protokolom koji je usvojen uz Meunarodni pakt o graanskim i
politikim pravima utemeljen je Komitet za ljudska prava (CCPR) ija je zadaa titi sva
prava navedena u Paktu, na temelju predstavki koje prima i razmatra ovaj Komitet. Kako je
Komitet za ljudska prava neovisno tijelo za nadzor potivanja i primjene Pakta, njegovi
lanovi su osobe visokog moralnog i etikog ugleda, eksperti za ljudska prava, koji ne
predstavljaju drave iji su dravljani, nego neovisno nadziru provedbu Pakta.
Postupak kojim Komitet razmatra predstavke, utvren je Poslovnikom Komiteta tako da
se predvia osnivanje radnih skupina koje razmatraju predstavke i Komitetu donose
preporuke o prihvatljivosti tih predstavki. Uvjeti za prihvatljivost predstavki su da predstavke
ne smiju biti anonimne; predstavke mogu biti samo protiv drava koje su ratificirale
Fakultativni protokol; krenje za koje se predstavka alje, mora uiniti neko tijelo javne vlasti;
podnositelj predstavke mora dokazati postojanje legitimnog interesa, da je rtva krenja nekog
prava; predstavke ne mogu podnositi nevladine organizacije niti skupine pojedinaca (Drutvo
invalida protiv Italije, Doc. A/39/40); predstavke se mogu odnositi samo na prava regulirana i
zatiena Meunarodnim paktom o graanskim i politikim pravima; predstavka se moe
podnijeti samo za krenja prava koja su nastala nakon to je drava protiv koje je predstavka
podnesena, ratificirala Pakt. Predstavke nee biti prihvaene ukoliko se utvrdi da nisu
iscrpljena sva unutarnja pravna sredstva (zloupotreba prava na obraanje meunarodnim
tijelima) ili ako Komitet utvrdi da se problem iz predstavke ve razmatra pred nekom drugim
meunarodnim tijelom. Postupak pred Komitetom se nastavlja ukoliko se utvrdi da je
predstavka prihvatljiva. Predstavka se alje tuenoj dravi na odgovor u kojem drava
pojanjava pitanje i mjere poduzete za popravljanje situacije, kao popis pravnih lijekova koji
su stranci bili na raspolaganju. Na ovaj odgovor podnositelj moe dostaviti dokazna
objanjenja, ali teret dokazivanja nije samo na podnositelju predstavke. Naime, praksom
Komiteta je utvreno da, s obzirom da su drave u boljem poloaju, teret dokazivanja pada i
na njih. Po okonanju dokaznog postupka Komitet usvaja konstatacije (gledita) koje imaju
oblik presude i izraavaju stav Komiteta o biti predstavke. Ove se konstatacije objavljuju u
godinjem izvjeu Komiteta Opoj skuptini UN-a. Iako odluke Komiteta nisu pravno
obvezujue, dosadanje iskustvo pokazuje da se ipak ne ignoriraju.4
Sukladno odredbama Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima posebni
izvjestitelj UN-a za slobodu izraavanja objavio je 2003. godine s predstavnicima OESS-a i
OAS-a Zajedniku deklaraciju u kojoj su odreeni sljedei principi u podruju
regulacije radiodifuzije:
sve javne vlasti s formalnim regulatornim ingerencijama nad medijima trebaju
biti zatiene od mijeanja, posebice ako je ono politike ili ekonomske prirode,
ukljuujui i imenovanje lanova u transparentnom procesu koji omoguuje
javno sudjelovanje i ne kontrolira ga neka pojedinana politika stranka;
regulatorni sustavi trebaju uzimati u obzir temeljnu razliku izmeu
radiodifuzije i tiska te interneta. Radijski i televizijski nakladnici ne bi smjeli
imati obvezu registracije kao uvjet za dozvolu za emitiranje. Dodjeljivanje
frekvencija treba se temeljiti na demokratskim kriterijima i osigurati pravednu
mogunost pristupa.5
Ovakvim normiranjem regulatornih sustava ukazuje se na potrebu razumijevanja vrlo
posebnih znaajki svakog komunikacijskog medija, ime se postie vei pluralizam medija i
mogunost medija da izvjetavaju o dogaajima od posebne vanosti za javnost. Kako se
pokazalo u ranijim postupcima, pri izdavanju dozvola u nekim dravama regulatori su
postavljali gotovo neostvarive zahtjeve za registraciju, ime su dravna tijela koja su
kontrolirala odreene politike opcije, uspijevala uguiti mogue medijske objave o njihovom
netransparentnom djelovanju.

Sljedei, moda i najvaniji meunarodni dokument kojim se titi sloboda

izraavanja je Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je
donesena 1950., a stupila je na snagu 1953. godine Bosna i Hercegovina ratificirala ju je
24. travnja, a stupila je na snagu 12. srpnja 2002. godine. Konvencija lankom 10. titi
slobodu izraavanja na sljedei nain:
1. Svatko ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu
miljenja, primanja i irenja informacija i ideja, bez ometanja od strane vlasti i
bez obzira na granice. Ovaj lanak ne sprjeava drave prava da trae dozvole za
rad radio, tv i filmskih poduzea.
2. Kako uivanje ovih sloboda povlai dunosti i odgovornosti, to moe biti predmet
uvjetovanja, ogranienja ili kazni, ako je to propisano zakonom i neophodno u
demokratskom drutvu ili u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog
integriteta ili javne sigurnosti, radi sprjeavanja nereda ili zloina, radi zatite
zdravlja ili morala, zatite ugleda ili prava drugih, radi sprjeavanja odavanja
povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudstva6.

Vijee Europe je jedna od starijih meunarodnih organizacija u Europi. Deset

zapadnoeuropskih drava osnovalo je ovu organizaciju 1949. godine zbog ouvanja
drutvenog naslijea i ostvarenja socijalnog i ekonomskog napretka. Uz ove ciljeve kao
svrha Organizacije navedeno je i raspravljanje o pitanjima od zajednikog interesa drava
lanica, posebice na ekonomskom, socijalnom, kulturnom, znanstvenom polju, u pravnim i
upravnim pitanjima, kao i unaprjeenje ljudskih prava i temeljnih sloboda u dravama
lanicama7. Osim to je Konvencijom najtemeljitije obraena zatita slobode izraavanja,
njome je propisano i osnivanje Komisije za ljudska prava i Suda za ljudska prava, kao
posebnih tijela ovlatenih za nadzor provedbe konvencijskih odredbi od strane drava
lanica8. Taj sud ima sjedite u Strassbourgu i kao tijelo samog Vijea Europe ima funkciju
sankcionirati povrede Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na
osnovi pritubi oteenih stranaka.9 Osobita vanost Europskog suda je u tome to je kao
posebno i za domae pravo supsidijarno tijelo Vijea Europe, osnovano da bi se osiguralo
tovanje obveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji i njezinim protokolima
preuzele10.
Spomenuta Europska komisija za ljudska prava, kojoj je zadaa bila posredovanje meu
stranama u sporu s ciljem mirnog rjeavanja, odnosno prijateljskih nagodba u sluajevima
prituba za krenje sloboda ili prava navedenih Europskom konvencijom i njezinim
protokolima od strane drava potpisnica, ukinuta je 1998. godine stupanjem na snagu
Protokola 11., ime je Europski sud za ljudska prava postao sastavnim dijelom Konvencije, i
koji je, umjesto dotadanjeg povremenog zasjedanja, poeo sa stalnim radom.
Novi Europski sud za ljudska prava nastao je dodatnim Protokolom br. 11
Europske konvencije za zatitu ljudskih prava. Ovaj Protokol morale su ratificirate sve
drave lanice, a sud je nakon dostavljanja posljednje isprave o ratifikaciji u listopadu
1997. godine proao proces pripreme od godinu dana u kojoj su izabrani suci. Suci su
istodobno birali predsjednika i dva potpredsjednika te donijeli novi pravilnik o
postupku pred Europskim sudom za ljudska prava. Stari Europski sud za ljudska prava
prestao je s radom 31. listopada 1998. godine, dok je Komisija radila jo godinu dana
zbog rjeavanja zaostalih sluajeva, a novi Europski sud za ljudska prava otpoeo je s
radom 1. studenoga 1998. godine.
Prema novoj organizaciji Europski sud za ljudska prava postao je stalno tijelo Vijea
Europe. Suce, iji je broj jednak broju drava lanica, na mandat od est godina bira
Parlamentarna skuptina Vijea Europe. Suci ne predstavljaju pojedine drave, nego su
oni kao osobe lanovi suda. Sluba im zavrava s navrenih 70 godina ivota, a
odreeno je i da se ne smiju baviti djelatnou koja je nespojiva s njihovom neovisnou,
nepristranou ili sa zahtjevima koje postavlja posao u punom radnom vremenu. Sud je
Pravilnikom suda podijeljen na etiri odjela. Unutar svih odjela formiraju se odbori s po
tri suca na razdoblje od godine dana. Ovi su odbori preuzeli ranije obveze Komisije,
naime oni su sada odgovorni za izbor sluajeva. Vijea od sedam sudaca formiraju se u
svakome odjelu pri emu vijeu u svakom sluaju pripadaju predsjednik odjela i sudac
koji je izabran od strane drave lanice koja je ujedno i stranka u sporu. Ukoliko ovaj
drugi sudac nije lan vijea, on u vijeu sjedi ex offo. Veliko vijee sastoji se od 17 sudaca i
bira se na tri godine. Pored lanova po slubenoj dunosti predsjednika,
potpredsjednika i predsjednika odjela veliko vijee se formira rotacijom dviju
skupina, koje se mijenjaju nakon 9 mjeseci. Te skupine se sastavljaju uzimajui u obzir
zemljopisnu ujednaenost i odraavaju razliite pravne tradicije.

Postupak pred sudom se pokree tako da pojedinac ili drava lanica, koji smatraju da im
je povrijeeno pravo zajameno Konvencijom, uloe izravno Europskom sudu za ljudska
prava tubu u kojoj je navedeno koje im je od prava navedenih u Konvenciji povrijeeno od
strane drave lanice,. Rasprave kao i pismena koja stranke dostavljaju pred Sud javne su,
osim ako vijee ili veliko vijee zbog posebnih okolnosti sluaja odlui drugaije. Uz
mogunost, koju im je Sud ostavio, da individualni tuitelji sami uloe tubu, preporua se da
ih zastupaju odvjetnici, a zastupanje od strane odvjetnika je nuno na raspravama i nakon
odluke o priputanju tube u daljnji postupak (odluke o formalnoj ispravnosti tube). Iako je
doputeno podnoenje tube na svim slubenim jezicima drava potpisnica ugovora, nakon
odluke o priputanju tube u daljnji postupak, mora se primjenjivati jedan od slubenih jezika
Suda, francuski ili engleski, osim ako predsjednik vijea ili velikog vijea dopusti uporabu
jezika tuitelja.
Formalno preispitivanje individualne tube poinje tako to predsjednik odjela
kojemu je dodijeljena tuba imenuje podnositelja izvjea. Podnositelj izvjea, nakon
prvog preispitivanja sluaja, odluuje hoe li se sluaj obraditi pred trolanim odborom
ili pred sudskim vijeem. Odbor jednoglasno odluuje o pripustivosti tube ili njezinu
brisanju iz registra tubi. Tube koje su priputene, izravno dostavljene vijeu, ali i sve
tube drava preispituju se pred vijeem. Vijee u pravilu odvojeno raspravlja o formalnoj
ispravnosti tube i utemeljenosti tube. Ukoliko se radi o sloenom predmetu, osim ako jedna
od stranaka odbije upuivanje u roku od jednog mjeseca od obznane namjere upuivanja,
sluaj se u svakom stupnju postupka moe uputiti velikom vijeu. Takvi su sluajevi teko
tumaenje Konvencije na predmetnom sluaju ili veliki rizik od odstupanja od ranije prakse
Suda. Prvi dio postupka uglavnom se odvija pismeno, a odluke vijea o formalnoj ispravnosti
tubi moraju se objaviti i obrazloiti.
Kada se tuba pripusti u daljnji postupak, vijee moe strankama naloiti dostavu
dodatnog dokaznog materijala i pisanih prikaza ukljuujui tu i zahtjev tuitelja za
pravednom odtetom te sudjelovanje na javnoj sudskoj raspravi u pitanju utemeljenosti
sluaja. Rasprave o mirnoj nagodbi, koje su povjerljive, mogu se voditi tijekom trajanja
postupka o utemeljenosti tube uz posredovanje kancelara.
Presude se donose veinom glasova vijea. Svaki sudac koji je sudjelovao u
ispitivanju sluaja, moe dati jednostavnu izjavu da nije suglasan s presudom ili moe
dodati posebni glas o suglasnosti ili nesuglasnosti s veinom. Svaka stranka moe traiti
upuivanje predmeta velikome vijeu u roku od tri mjeseca od presude vijea, ukoliko
predmet postavlja neko teko pitanje tumaenja ili primjene Konvencije ili pak
dalekoseno pitanje od ope vanosti. U ovakvim sluajevima odluuje odbor od pet sudaca
velikoga vijea. Odluke vijea postaju pravomone nakon proteka tri mjeseca od presude, ali
i ranije ako stranke izjave da ne namjeravaju uputiti sluaja pred veliko vijee ili ako odbor
velikoga vijea odbije zahtjev za upuivanje. Ako odbor prihvati zahtjev, veliko vijee
odluuje o obliku presude veinom glasova i njegove odluke su pravomone. Pravomone
odluke su obvezujue za dravu protiv koje je podnesena tuba. Nadzor nad provoenjem
presuda provodi Odbor ministara Vijea Europe. Odbor ministara, takoer, moe zahtijevati
od suda struno miljenje o pravnim pitanjima koja se tiu tumaenja Konvencije i dodatnih
protokola. Takva struna miljenja sastavlja veliko vijee i ona se prihvaaju veinom
glasova. I tu svaki sudac moe strunom miljenju dodati posebni glas ili jednostavnu tvrdnju
o nedavanju suglasnosti takvom strunom miljenju.11
Te promjene kojima je u Europski sud za ljudska prava imenovan po jedan sudac iz svake
drave lanice, poveao je efikasnost suda, kako u brzini rjeavanja, tako i u broju rijeenih
predmeta.
Osobito je bitno da se Europskom konvencijom dravama potpisnicama daju dvostruke
obveze. Naime, drave se obvezuju da one same ne kre ljudska prava i slobode
navedene u Europskoj konvenciji i da se same ne mijeaju u ta prava i slobode vie nego
to je neophodno u demokratskome drutvu (kao negativna obveza drava na
suzdranost) te se obvezuju na stvaranje zakonskih i drugih pretpostavki za neometano
koritenje sloboda i prava zajamenih Europskom konvencijom i njihovu zatitu, bilo od
upletanja drave, bilo od nekih drugih privatnih subjekata.
Osim to Vijee Europe kroz Europski sud za ljudska prava nadzire provedbu prava na
slobodu izraavanja, ono se kroz razliite pravne instrumente brine o zatiti prava i
poboljanju poloaja kako medija i novinara, tako i osoba koje s medijima surauju kao to su
strunjaci za odnose s javnou, u dravama lanicama.

Sloboda izraavanja predstavlja osnovi pravni temelj za djelovanje osoba koje se bave
odnosima s javnou, ali kako ne bi dolo do povreda prava i interesa treih osoba,
slobodu izraavanja se moe ograniiti zbog zatite prava privatnosti treih osoba, zbog
zatite ugleda i asti, zbog zatite javnog reda i mira, morala, udorea i sl.

3. Zatita ugleda i asti

Jedno od ogranienja slobode izraavanja koje se u odnosima s javnou najee kri,

zasigurno je povreda ugleda i asti. Pravo na ast i ugled su nematerijalne vrijednosti
svojstvene svakoj fizikoj i pravnoj osobi. Tako su ast i ugled dva aspekta jedinstvenog
zatienog dobra. ast je skup nematerijalnih vrijednosti koje pripadaju svakom ljudskom
biu u drutvenoj zajednici ... Ugled je skup nematerijalnih vrijednosti koje osoba
tijekom ivota svojim ponaanjem i radom stjee u zajednici. Kako su ast i
ugled vrijednosti elementarnih dobara osoba, radnje usmjerene na njihovo
skraivanje ili smanjivanje mogu prouzroiti razliita kaznena djela,
najee protiv asti i ugleda...12 Za razliku od ljudskog dostojanstva koje
pripada samo fizikim osobama, prava na ast i ugled pripadaju i pravnim
osobama.13 Prema Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima, lanak 17.,
nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnim ili nezakonitim napadima na svoju ast ili ugled, a
u lanku 19. se kae da ostvarenje prava na slobodu izraavanja nosi sa sobom posebne
dunosti i odgovornosti te se stoga ono moe podvrgnuti odreenim ogranienjima, ali samo
takvima koja su predviena zakonom i koja su prijeko potrebna izmeu ostalog i radi
potivanja ugleda drugih. Takoer se Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda, lankom 8., sloboda izraavanja moe ograniiti radi zatite prava i ugleda
drugih. Ustavom Bosne i Hercegovine kae se da e i Bosna i Hercegovina i oba njezina
entiteta osigurati najvii stupanj meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda,
pa se na taj nain titi i od povrede ugleda i asti.
U praksi Europskog suda vidljivo je da se za djela povrede ugleda i asti u kojima su
oteenici vlade, predstavnici vladajuih dravnih struktura i uope politiari, ne primjenjuje
sudska zatita jednako kao za privatne graane. Jedan od takvih sluajeva je i Castells protiv
panjolske u kojemu je 1979. godine senator u panjolskom parlamentu gospodin Castells,
zbog objavljivanja lanka kojim je optuio vladu da nije poduzela odgovarajue mjere kako bi
se istraili i kaznili odgovorni za ubojstva Baskijaca koje su ubile ili napale neke oruane
skupne te je ustvrdio da i vlada s tim skupinama zbog nepoduzimanja mjera dijeli krivinu
odgovornost, bio optuen i osuen na zatvorsku kaznu i zabranu obnaanja javnih dunosti
zbog uvrede vlade. U presudi Europskog suda navodi se da je sloboda izraavanja vana za
svakoga, a posebno za izabrane predstavnike narod ... Prema tome, upletanje u slobodu
izraavanja oporbenog lana parlamenta, kao u ovom sluaju, trai od Suda izuzetnu panju.
Granice dopustive kritike su ire kada se ta kritika odnosi na vladu, nego onda kada se odnosi
na privatnog graanina ili ak politiara. U demokratskim sustavu postupci i propusti vlade
moraju se podvri veoj kontroli, ne samo zakonodavnih i sudbenih vlasti, ve takoer i tiska
i javnog mnijenja.14
Bosna i Hercegovina je meu prvim zemljama u regiji 2002. godine dekriminalizirala
klevetu Zakonom o zatiti od klevete. Osim Bosne i Hercegovine u skupinu zemalja koje su
potpuno dekriminalizirale klevetu spadaju Ukrajina (2001.) i Gruzija, koja ima slina rjeenja
kao i Bosna i Hercegovina, od 2004. godine.15 Tim se zakonom odreuje da je kleveta
nanoenje tete ugledu fizike ili pravne osobe iznoenjem ili prenoenjem izraavanja
neistinitih injenica, identificiranjem neke fizike ili pravne osobe treoj osobi. Takoer
se kae da se Zakonom eli postii da se pravom na slobodu izraavanja titi sadraj
izraavanja, kao i nain na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izraavanja koja se
smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izraavanja koja mogu uvrijediti, ogoriti ili
uznemiriti, a navodi se i da e se Zakon tumaiti tako da se njegovom primjenom u najveoj
mjeri osigura sloboda izraavanja. Dio tog Zakona o odgovornosti za klevetu
predvia odreena ogranienja slobode izraavanja i navodi tko je sve
odgovoran u sluaju krenja tih ogranienja kao u sljedeim odredbama:
(1) Svaka osoba koja prouzrokuje tetu ugledu fizike ili pravne osobe
iznoenjem ili prenoenjem izraavanja neistinite injenice, identificirajui
tu pravnu odnosno fiziku osobu treoj osobi, odgovorna je za klevetu;
(2) Za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su
autor, odgovorni urednik, izdava, kao i osoba koja je na drugi nain vrila
nadzor nad sadrajem tog izraavanja ... ;
(4) Kada se izraavanje neistinite injenice odnosi na pitanja od
politikog ili javnog interesa, tetnik je odgovoran za tetu izazvanu
iznoenjem ili prenoenjem tog izraavanja ako je znao da je izraavanje
neistinito ili je nepanjom zanemario neistinitost izraavanja.16
Zakonom se donose i izuzetci od odgovornosti meu kojima su i to da se za izraavanjem
izneseno miljenje ili ako je to izraavanje u sutini istinito, a netono samo u nebitnim
elementima ili ako je tetnik po zakonu obavezan iznositi ili pronositi izraavanje ili je
iznosio, odnosno prenosio izraavanje u tijeku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka
te ako je iznoenje, odnosno prenoenje izraavanja bilo razumno, nee odgovarati za
nanoenje klevete. Zakonom se odreuje i da je oteeni duan uiniti sve kako bi ublaio
poveanje tete, a to se posebno odnosi na injenicu da od tetnika trai ispravak izjave kojom
je teta nanesena. Zakon nalae i da naknada za klevetu treba biti u razmjeru s nanesenom
tetom ugledu oteenog i odreuje se iskljuivo radi naknade tete. Tako je i Europski sud za
ljudska prava u jednoj od svojih presuda naveo da pojedinci imaju iroka prava kritizirati
politike voe, javne dunosnike, vlade i dravne institucije i da zbog toga mogu biti kanjeni
samo onda ako je njihova kritika injenino lana ili pretjerano uvredljiva. ak i kada
prekorae zakonom doputene granice govora, svaka kazna mora biti razmjerna uvredi.17
Prilikom odreivanja naknade, sud je duan cijeniti sve okolnosti sluaja, a naroito sve
mjere koje je poduzeo tetnik radi ublaavanja tete, kao to su objavljivanje ispravka i
opozivanje izraavanja neistinite injenice ili isprika, kao i injenicu da bi iznos prevelike
dodijeljene tete mogao dovesti do velikih materijalnih potekoa ili steaja tetnika. Kao
otegotna okolnost mogla bi biti injenica da je tetnik stekao veu novanu korist iznoenjem
ili prenoenjem tog izraavanja. Zahtjevi za naknadu tete podnose se upanijskim sudovima
u roku od tri mjeseca od dana kada oteeni sazna za izraavanje neistinite injenice i identitet
tetnika, a taj rok ne moe biti dui od jedne godine. Postupci po tubama za naknadu tete
nastale klevetom iznesenom u sredstvima javnog priopavanja smatraju se hitnima, to znai
da su sudovi duni postupiti po tubi u roku od trideset dana od dana prijema tube.

4. Pravo na ispravak i odgovor

Jednu od najvanijih konvencija koja se tie novinarstva, ali odnosa s javnou -

Konvenciju o meunarodnom pravu na ispravak, Opa skuptina Ujedinjenih naroda
prihvatila je na svome sedmom zasjedanju 26. prosinca 1952. godine. Iako ta
Konvencija nije pravno obvezujua, njome se uinio veliki korak u zatiti prava
privatnosti, dostojanstva i u zatiti od uvrede. Naime, Konvencijom je predvieno da
ugovorna drava koja smatra da su novinski izvjetaji preneseni iz jedne u drugu
dravu putem dopisnika ili novinskih agencija lani, moe podnijeti svoje vienje
injenica (tzv. komunike) unutar zemalja u kojima su takvi izvjetaji bili objavljeni.
Bilo koja vlada koja primi takav izvjetaj (komunike) treba ga dostaviti novinarskim
poduzeima koji rade na njenom teritoriju.18
U modernom medijskom zakonodavstvu uvrijeeno je miljenje da pravo na ispravak i
odgovor predstavlja svojevrsni kompromis izmeu prava na slobodu izraavanja i prava na
zatitu privatnosti, dostojanstva i zatitu od klevete i uvrede. Novije odredbe europskih
zakona vezanih za definiranje ove problematike, nekadanje iroko pravo na odgovor i
ispravak, suzile su danas samo na pravo odgovora za informacije koje su sutinski lane i
tetne. Tim novinama postiglo se dosta slobodnije medijsko prikazivanje odreenih injenica
bez bojazni da e se odgovarati za svoja sporna kritika miljenja. Francuska je jedna od
rijetkih zemalja koja poznaje pravo odgovora na uvredljive izjave, bile one istinite ili ne, dok
npr. Velika Britanija ili vedska uope ne poznaju institut prava na odgovor. Tako pregledi
zakona i prakse u europskim zemljama koje je sainio Article19 i Meunarodna novinarska
federacija (IFJ), ukazuju na to da, premda u nekim zemljama zakonska prava na odgovor
mogu biti djelotvorna a da nemaju nerazmjerno nepovoljan uinak na slobodu tiska, u
mnogim su drugim zemljama nedjelotvorna i prave medijske potekoe.19

Pravo na odgovor i pravo na ispravak omoguuje pojedincima da im se u tisku, na

radiju ili televiziji objavi odgovor na netone podatke ili uvredljiva miljenja ili oboje
zajedno i to:
Pravo na ispravak se najee definira kao dunost medija na objavljivanje ispravka
objavljene netone informacije kojom je uinjena povreda dostojanstva, ugleda,
asti, drugog prava ili interesa fizike ili pravne osobe.
Pravo na odgovor obvezuje medije da objave odgovor kojim je zbog nepotpunih
injenica oteena fizika ili pravna osoba, ako se tim odgovorom bitno dopunjuju
injenice iz objavljene informacije u pogledu istinitosti i objektivnosti.
Meu zemlje koje su zadrale pravo odgovora na uvredljive izjave svrstava se
Francuska, dok na primjer vedska i Velika Britanija ne priznaju nikakva prava na odgovor.
Smjernicama za dobru novinarsku praksu Finsko udruenje novinara regulira pravo na
odgovor, lanak 18., na sljedei nain: Netone se informacije moraju ispraviti bez
odgaanja bilo na inicijativu novinara ili na osnovi molbe osobe koja je u pitanju.20 Netko
tko je ozbiljno iskritiziran, stoji u lanku 19., mora dobiti pravo na odgovor ako ima osnove
za odgovor na objavljeno. Sama razlika u stavovima, stoji dalje u Smjernicama, ne daje nuno
pravo na odgovor. Ako je molba za pravo na odgovor utemeljena, odgovor mora bez
odlaganja biti objavljen u obliku koji eli osoba koja odgovara i na takav nain da onaj tko je
prethodno proitao original, moe lako uoiti i odgovor.21
 lanak 10. Europske konvencije ne daje izriito zakonsko pravo na odgovor, niti
unaprijed iskljuuje da to drave lanice uine. Europska unija nema sporazum o pravu na
odgovor, ali je Vijee Europske unije 1989. godine prihvatilo uputu koja je obvezala lanice
da ih provedu to urnije. Meutim, Europskom konvencijom o televiziji bez granica, u
lanku 23. normira se pravo na odgovor:
Ne dovodei u pitanje druge civilne, administrativne ili kaznene odredbe koje su
usvojile drave lanice, svaka fizika i pravna osoba, bez obzira na nacionalnost, ija su
legitimna prava, a posebno to se tie asti i ugleda, bila povrijeena kao posljedice netonog
navoda tijekom televizijskog programa, mora imati pravo na odgovor ili odgovarajue
mjere.22 Konvencija nalae da pravo na odgovor ili odgovarajue mjere objavljuju sve
organizacije televizijske radiodifuzije koje spadaju pod nadlenost zemlje lanice.
Amerika konvencija o ljudskim pravima, koju je ratificiralo 25 zemalja23 (ali ne SAD i
Kanada) izriito prua pravo na odgovor. U lanku 14. kae se da je Meuameriki sud dao
savjetodavno miljenje da su drave dune osigurati pravo odgovora zakonom, premda se to
moe izvesti prihvaanjem zakona ili drugim djelotvornim mjerama.
Pravo na odgovor ili na ispravak, koje treba imati svatko tko je povrijeen
netonim ili uvredljivim izjavama priopenim u javnosti, faktiki predstavlja proirenje
slobode izraavanja oteene osobe. Pravo na odgovor nije iskljuivo osobno pravo
oteene osobe, ve je i vaan initelj sadrajne razmjene miljenja, koja je jedan od
osnovnih ciljeva zatite slobode izraavanja.
Kada je rije o pravu na odgovor prisutna je razliita praksa. U nekim europskim
zemljama pravo na odgovor je zakonski propisano (Austrija, Belgija, Cipar, Danska, Finska,
Njemaka, Grka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveka, Portugal, panjolska i
vicarska) dok u drugima to nije sluaj (Irska, vedska i Velika Britanija). Zemlje koje
propisuju pravo na odgovor dijele se na one gdje zakonsko pravo prilino uspjeno djeluje (u
Francuskoj, Danskoj, Njemakoj, Nizozemskoj i panjolskoj), one u kojima ima problema
oko provedbe zakona (Austrija, Belgija, Cipar, Grka, Italija, Luxemburg, Portugal,
vicarska) te one u kojima je to pravo ureeno i mimo zakona ili se samoregulaciji daje
prednost pred zakonom (Finska, Norveka):
U zemljama u kojima postoji zakonsko pravo na odgovor, novine moraju objaviti
odgovor u obliku pisma itatelja. U veini zemlja se nameu dodatni zahtjevi, na primjer da
odgovor ne smije ukljuivati reklamu, da se mora ograniiti na injenine tvrdnje, da ne smije
biti klevetniki i/ili na neki drugi nain nezakonit ili uvredljiv po novinarov integritet.24
Naroito je razvijen institut prava na odgovor u Francuskoj, gdje pravo na odgovor
pripada svakoj osobi, fizikoj ili pravnoj, koja je spomenuta ili na koju se u lanku sasvim
jasno cilja; zanimljivo je da nije bitno je li lanak toan ili nije, klevetniki ili ne. To pravo je
jedno od temeljnih prava pojedinca i njime se moe koristiti samo osoba koje se lanak tie.
Dnevne novine su dune objaviti odgovor u roku od tri dana, a asopisi ga moraju objaviti u
sljedeem broju. Iako se zakon ini dosta strogim, on je opeprihvaen. Da bi se odgovor
objavio, od oteene se osobe trai da ga dostavi uredniku. Veina zemalja odreuje i
vremenski rok do kada se moe dostaviti odgovor, npr. u Njemaka od nekoliko mjeseci, a u
Norvekoj do jedne godine.
Oteena strana, u veini zemalja koje priznaju pravo na odgovor, moe zatraiti
sudsku zatitu ako joj novine odbiju objaviti odgovor. Takav propis je na snazi u
Francuskoj, Njemakoj, Norvekoj, panjolskoj i dr. U Francuskoj ak postoji ubrzani
sudski postupak koji je bri u vremenu predizborne kampanje. U nekim zemljama, poput
Austrije, novine koje odbiju objaviti odgovor za koji sudovi kasnije odlue da je opravdan,
mogu biti prisiljene platiti veliku kaznu.
 Kao to se vidi u nacionalnom zakonodavstvu europskih zemalja ne postoji
sistematizirana i ujednaena zatita osobnih prava u medijima. Zbog toga se posljednjih
godina o ovom pitanju sve vie raspravlja. Velike novane otete uinile su medije opreznijim
kada izvjeuju o fizikim osobama.25 Meutim, nisu u pitanju samo fizike osobe, nego i
nadoknada tete u sluaju poslovanja tvrtke. Dobar primjer je njemaki list Fokus koji je
objavio da je poznata hamburka banka pred propau. Serija sudskih procesa koja je
uslijedila stigla je do njemakog Saveznog suda. Iz te presude proizila su sljedea naela
kako se novinari moraju ponaati u odnosu na glasine i sumnjive informacije:
Kompanije moraju prihvatiti javnu kritiku svoga ekonomskog stanja, ukoliko se
sumnja da postoji opasnost za potroae, pa i u sluaju da to rizino za njihovo
poslovanje i da moe otetiti poslovne interese. Granice su dane preko odgovornosti
za svjesno i pogreno prikazivanje stvari i pruanje deformirane slike.
Zahtjevi za provjerom i utvrivanjem istine rastu s poveanjem obima nanijete tete.
Novinari se zato moraju ozbiljno potruditi da dokau iznijete stavove.
Istraivanja moraju biti dokumentirana i dokaziva.26

5. Sloboda pristupa informacijama

Pravo na pristup informacijama, iako se tek u posljednjih pedesetak godina sustavno

ureuje, svoje zaetke ima u Zakonu o slobodi informacija Kraljevine vedske iz 1766.
godine. Taj je zakon sve do polovine prologa stoljea bio jedinstven akt te vrste, kako u
Europi, tako i u svijetu. Zakonom o slobodi informacija Kraljevine vedske, kraljevi podanici
(porezni obveznici), imali su mogunost znati troili se novac - kako je kralj jamio -
racionalno i namjenski.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama, u saveznoj dravi Wisconsin, 1849. usvojen je
Open Records Law, akt kojim se osigurava pristup sjednicama i podatcima dravnih vlasti.
Ovaj je akt 1917. izmijenjen tako da je omoguen pristup informacijama kojima raspolau
tijela gradske vlasti, okruga, kola, lokalne zajednice i sl., te gotovo nepromijenjen ostaje na
snazi ak do 1981. godine.27
Ipak, potpuni razvoj i primjenu prava na pristup informacijama veemo za pedesete
godine XX. stoljea kada se u Finskoj donosi zakon koji regulira tu oblast, a SAD 1966.
godine usvaja Zakonu o slobodi informacija (Freedom of Information Act) koji je dopunjen
1974. i 1976. Amerikim se zakonom odreuje da bilo koja osoba, pravna ili fizika, ima
pravo na pristup svim agencijskim dosjeima. Naravno da meu te dosjee kojima je pristup
slobodan, ne spadaju i dosjei koji se navode u devet iznimki Akta o slobodi informacija.
Europske drave pravo na pristup informacijama kojima raspolau tijela javne vlasti
poinju regulirati zakonskim aktima ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea, a
neke drave poput vedske, Portugala, panjolske, Austrije i dr. podruje prava na pristup
informacijama uvode u ustavom zajamena prava. Nakon Maastrichtskog ugovora i Europska
je unija donijela propise o pristupu informacijama koje su pod kontrolom tijela Unije. Tako
su Vijee ministara (Odlukom 93/731 o javnom pristupu dokumentima Vijea) i Europska
komisija (Odlukom 94/90 o javnom pristupu dokumentima Komisije) donijeli odluke kojima
je uinjen prvi korak u omoguavanju pristupa informacijama koje nadzire Europska unija.
 Uredbom (EZ) br. 1049/2001. Europskog parlamenta i Vijea od 30. svibnja 2001. koja
se odnosi na javni pristup dokumentima Europskoga parlamenta, Komisije i Vijea uinjen je
znatan napredak u postupku omoguavanja pristupa informacijama Europske unije. Iznimno
je vaan lanak 2. Uredbe koji navodi da:

Svaki graanin Unije i svaka fizika i pravna osoba koja boravi ili je registrirala
ured u dravi lanici ima pravo na pristup dokumentima institucija, sukladno
naelima, uvjetima i ogranienjima utvrenim ovom Uredbom. 28

Ta uredba omoguava i svim pravnim i fizikim osobama koje nisu prijavljene u

Europskoj uniji, istu mogunost pristupa informacijama kao i osobama s podruja Unije.
Takoer se odreuju i stanovite iznimke prava na pristup informacijama i to ako informacije
ugroavaju privatnost pojedinca, posebno u sluajevima kada se tite osobni podatci, ako
informacije mogu ugroziti javnu sigurnost, meunarodne odnose, financijsku, monetarnu i
gospodarsku politiku Europske zajednice ili bilo koje od drava lanica.
U sljedeim tablicama prikazani su podatci o broju objavljenih referenci i datoteka za
2007., 2008. i 2009. godinu na internetskoj stranici EUROPARL-a kojima raspolau tijela
Europske unije.

2000000
ukupan broj referenci
1500000 objavljenih na web
stranici EUROPARL-a
1000000
ukupan broj datoteka
500000 dostupan na web
0 stranici EUROPARL-a
2007 2008 2009

Grafikon 1

Od svih zahtjeva koji potpadaju pod provjeru prema lanku 4. Uredbe1 u 2007. godini u
potpunosti je odobren pristup za njih 88%, u 2008. godini za 84% i u 2009. godini za 88%.

1
Ibid. l. 4.
lanak 4. Uredbe glasi:
Institucije e odbiti pristup dokumentu ije otkrivanje moe ugroziti zatitu:
(A) javnog interesa u pogledu:
- Javne sigurnosti
- Obrambenih i vojnih pitanja
- Meunarodnih odnosa
- Financijske, monetarne i ekonomske politike u Zajednici ili drava lanica
(B) privatnosti i integriteta pojedinca, osobito u skladu s propisima Zajednice o zatiti osobnih podataka.
 Broj informacija koje podpadaju pod
provjeru prema lanku 4. Uredbe
400
300
broj informacija koje
200 podpadaju pod
100 provjeru prema lanku
4. Uredbe
0
2007 2008 2009

Grafikon 2
Od preostalog dijela zahtjeva (iz 2007. godine 40 zahtjeva, 38 zahtjeva iz 2008. godine i
33 zahtjeva iz 2009. godine), prema razlogu odbijanja pristupa informaciji nabrojena su
sljedea podruja:

70% postotak zahtjeva odbijenih

60% zbog procesa donoenja
50% odluka
40% postotak zahtjeva odbijenih
30% zbog zatite privatnosti
20%
10%
postotak zahtjeva odbijenih
0% zbog inspekcija, istraga i
2007 2008 2009 ostalo
revizija

Grafikon 3
Iz naprijed pobrojenih podataka koji govore da se omogui pristup gotovo 90% podataka
koji zahtijevaju provjeru prema lanku 4. Uredbe o javnom pristupu dokumentima
Europskoga parlamenta, Komisije i Vijea, moe se zakljuiti da je provedba ove Uredbe
potpuna i da je transparentnost rada tijela Europske unije na jako visokoj razini. ak i ako
jedan dio dokumenta podlijee izuzetku od davanja informacije, ostatak dokumenta se mora
uiniti dostupnim javnosti.
Da je takva praksa i u dravama lanicama Europske unije, kao i u drugim demokratskim
dravama ak i prije donoenja ove Uredbe, pokazuje i sljedei podatak: Meunarodna
nevladina organizacija Article 19. sa sjeditem u Londonu, godine 1993. objavila je
istraivanje o pravu na slobodu izraavanja i informiranja u 11 zemalja i to: Australiji,
Austriji, Kanadi, Francuskoj, Njemakoj, Nizozemskoj, Norvekoj, panjolskoj, vedskoj,
Velikoj Britaniji i SAD-u. Deset od navedenih zemalja jami pravo na pristup informacijama,
dok je u Nizozemskoj, Austriji i vedskoj to ustavno pravo. U nekoliko zemalja (SAD,
Njemaka, panjolska ) podrazumijeva se pravo na pristup informacijama i ono se kasnije
razrauje u zakonima i drugim propisima. Posebne zakone koji osiguravaju pravo na pristup
informacijama imaju Francuska i Norveka. Jedina, pak, zemlja koja nema ope
zakonodavstvo o pristupu vladinim informacijama je Velika Britanija. Javnost sudskog
postupka, takoer je naelo slobode pristupa informacijama koje se potuje u veini
demokratskih zemalja.29
 Informacijska sloboda - kao ljudsko pravo - primarno djeluje kao
obrana od dravnih ogranienja i prepreka. Aktivna sloboda pristupa
informacijama prema presudama Europskog suda za ljudska prava,
temeljenim na lanku 10., stavak 2., Europske konvencije za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, koji istie ogranienja slobodi izraavanja,
dobiva prevagu nad ovim ogranienjima kada se procijeni da je javni
interes vei od prava koje se titi.
Praksa Europskog suda za ljudska prava jasno govori da se sloboda izraavanja u znatnoj
mjeri temelji i na slobodi traenja i primanja informacija. Istiui vanost tiska i slobodu
pristupa informacijama, Sud naglaava:
Ne samo da je zadaa tiska da iri takvu informaciju i miljenje o stvarima od
javnog interesa: javnost takoer ima pravo da je primi. pravo na primanje
informacija u osnovi zabranjuje vladi da onemogui osobi primanje informacije koju
joj drugi ele ili su voljni priopiti30
U odlukama Suda takoer nalazimo i zakljuak da je propust drave da objavi informacije
o tekim oneienjima prirode, in povrede njezinih pozitivnih obveza kojima jami
potivanje privatnog i obiteljskog ivota, to je zatieno lankom 8. Konvencije i
Preporukom (2002)2 o pristupu slubenim dokumentima, o kojima je Odbor ministara Vijea
Europe kazao da drave moraju uiniti maksimalne napore kako bi osigurale dostupnost
informacija koje se nalaze u slubenim dokumentima. Ipak,
Sud je utvrdio da nacionalni zakoni koji reguliraju razotkrivanje osjetljivih
informacija moraju postaviti stroge kriterije, posebno kada je sporno pitanje
ogranienje slobode tiska u pitanjima od bitnog javnog interesa. To takoer potvruje
priznanje da su takve zabrane, ak i kad su privremene, ozbiljne u sluaju robe koja je
pokvarljiva kao to i vijesti mogu biti pokvarljive. 31
U sluaju Guerra i drugi protiv Italije koji se vodio vezano za informacije o zatiti
okolia u podruju na kojem je radila kemijska industrija, a u blizini su stanovali aplikanti,
Europski sud navodi da je vladama zabranjeno ograniavanje slobode primanja informacija
ukoliko neke osobe ele podijeliti informacije s drugima, ali da to ne moe znaiti obvezu da
drava prikuplja i iri informacije po eljama drugih, u ovom sluaju aplikanata.32
Meunarodni centar protiv cenzure Article 19. u suradnji s Centrom za primijenjene
pravne studije Sveuilita u Johanessburgu organizirao je 1. listopada 1995. godine skup
eksperata iz podruja meunarodnog prava, ljudskih prava i nacionalne sigurnosti na temu
Naela nacionalne sigurnosti, sloboda izraavanja i pristup informacijama. Na tom skupu
su i usvojena naela koja uvaavaju i odredbe Meunarodnog pakta o graanskim i
politikim pravima i Parike minimalne standarde o normama koje se odnose na ljudska
prava u izvanrednim situacijama, a temelje se na standardima zatite temeljnih ljudskih
prava, meunarodnom i regionalnom pravu te praksi pojedinih drava, kao i na opim
meunarodnim pravnim naelima. Jedno od naela je i sljedee:
Drava ne moe kategoriki uskratiti pristup svim informacijama koje se odnose
na nacionalnu sigurnost, ve zakonom mora odrediti samo one specifine i suene
kategorije koje je neophodno povui kako bi se zatito legitimni interes nacionalne
sigurnosti.33
 Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini koji je gotovo
istovjetan sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH i Zakonom o
slobodi pristupa informacijama Republike Srpske, nalae se da se informacije koje su pod
kontrolom javnog tijela to prije iznesu u javnost. Tako lanak 2. tog zakona glasi: Odredbe
ovog zakona tumae se tako da se u najveoj mjeri i bez odlaganja olaka i potakne
priopavanje informacija pod kontrolom javnoga tijela uz najniu prihvatljivu cijenu.34 Cilj
tog zakona je ustanoviti da informacije pod kontrolom javnog tijela predstavljaju javno dobro
od vrijednosti i da javni pristup tim informacijama promovira veu transparentnost i
odgovornost tih javnih tijela kao i da su te informacije nune za demokratski proces.
Informacije koje nadleno javno tijelo prema tom Zakonu moe uskratiti u Bosni i
Hercegovini su informacije ijim se otkrivanjem moe oekivati izazivanje znatne tete
legitimnim ciljevima vanjske politike, sigurnosti i obrane, zatite javne sigurnosti,
sprjeavanja i otkrivanja kriminala, interesa monetarne politike, ali i zatite procesa donoenja
odluka javnog tijela u davanju miljenja, savjeta ili preporuka od strane javnog tijela, a koje
ne obuhvaaju injenine, statistike, znanstvene ili tehnike informacije. Zato odluka da se
nametnu pravna ogranienja slobodi izraavanja u medijima, opravdanje za sebe moe nai
jedino ako je ogranienje koje se namee pretpostavka i nunost zatite nekog drugog jednako
vanog prava koje bi bez te mjere bilo ugroeno ili u neposrednoj opasnosti.35 Zakon takoer
navodi postupak objavljivanja komercijalnih informacija treih osoba koje objavu mogu
sprijeiti tako da navedu razloge koji im objavom informacije mogu nanijeti tetu, a zbog
kojih javno tijelo ne bi trebalo objaviti informaciju. Objava informacija o privatnosti treih
osoba takoer spada u informacije kojima je ogranien pristup tim Zakonom. Ipak, ako je to
opravdano javnim interesom, sve prije navedene informacije mogu se obznaniti javnosti, s tim
da javno tijelo koje raspolae informacijom prethodno treba procijeniti svaku korist i svaku
tetu koje mogu proistei iz objavljivanja takvih informacija. I u Republici Srpskoj kao i u
Federaciji Bosne i Hercegovine javno tijelo duno je odrediti slubenika za informiranje, a
podatke o njemu mora poslati uredu ombudsmena. Zakonom se javnim tijelima nalae i
objava Vodia koji svakoj osobi omoguava pristup informacijama pod kontrolom javnog
tijela i koji naroito ukljuuje informacije potrebne za obraanje javnom tijelu i slubeniku za
informiranje ... Vodi se dostavlja ombudsmenu, svakoj opinskoj i pravnoj knjinici u
Federaciji i ako je mogue objavljuje se putem interneta, a dostupan je na zahtjev.36 Odreen
je i rok od 15 dana u kojem je javno tijelo duno dostaviti traenu informaciju osobi koja je tu
informaciju zahtijevala, a takav je rok ostavljen i u ostalim zemljama sredinje i istone
Europe. Zanimljivo je da se u Poljskoj obino zahtjevu za stavljanje dokumenata na uvid
udovoljava odmah37, pa i mi u Bosni i Hercegovini imamo pravo oekivati da e ti standardi
u pravu na pristup informacijama uskoro i kod nas postati uobiajeni. Tim se Zakonom
ombudsmanu Bosne i Hercegovine daju ovlasti da razmatra sastavljanje i dostavljanje
informacija, kao to su vodii i ope preporuke koje se odnose na provedbu i primjenu tog
zakona, da predlae upute o primjeni tog zakona svim nadlenim ministarstvima unutar Bosne
i Hercegovine.

Sve te Meunarodne odredbe, odluke Europskog suda, nacionalna rjeenja vezana za

slobodu pristupa informacijama kao i zakonska rjeenja Bosne i Hercegovine pokazuju koliku
vanost sloboda pristupa informacijama ima na slobodu izraavanja, razvoj medija i dananji
drutveni ivot uope. Kao to moemo vidjeti iz pregleda legislative, te slobode su i na
prostoru jugoistone Europe zatiene u skladu s meunarodnim standardima. Ipak neka
izvjea nevladinih organizacija dovode nas u sumnju da je provedba tih zakona doista na
razini na kojoj je u razvijenim demokratskim dravama.
Tako Izvjee Reportera bez granica o slobodi tiska primjerice Bosnu i Hercegovinu
stavlja na 115. mjesto, Srbiju na 64., a Hrvatsku na 45. mjesto38. U nekim izvjeima
Hrvatskog helsinkog odbora navodi se da postoje indicije kako su pojedini sluajevi
proglaavanja odreenih podataka tajnim, bili samo forma za prikrivanje zlouporaba vlasti jer
po sadraju ti podatci nisu odgovarali podatcima koji se mogu proglasiti tajnima. Takoer su
esti i istupi novinara u kojima se govori o tome kako javna tijela u nekim opinama
Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine daju podatke koji su ili netoni ili
nepotpuni. Iz svega ovdje navedenog moemo zakljuiti da e osim na izradi tih zakonskih
rjeenja dravne vlasti morati poraditi i na njihovoj provedbi, ali i na uinkovitom
kanjavanju prekritelja tih zakona.

6. Autorsko pravo

Autorsko je djelo prema Pravnom leksikonu intelektualna (duhovna)

tvorevina s knjievnog, znanstvenog i umjetnikog podruja izraena
jezikom, zvukom, pokretima ili oblicima.39 Meu autorskim djelima
navode se i jezina djela (pisana djela, govorna djela, raunalni programi);
glazbena djela s rijeima ili bez rijei; dramska i koreografska djela; djela
likovne umjetnosti (slike, grafike, kipovi) bez obzira od kojeg su materijala
napravljena; arhitektonska djela; djela primijenjenih umjetnosti i
industrijskog dizajna; fotografije i njima slina djela; audiovizualna djela;
prikazi znanstvene ili tehnike prirode poput crtea, planova, skica i sl.40 U
Bosni i Hercegovini podruje autorskih prava ureeno je Zakonom o autorskom pravu i
srodnim pravima. Tim se Zakonom u lanku 6. odreuje da se: Autorskim djelom
smatraju i zbirke autorskih djela, kao to su: enciklopedije, zbornici, antologije,
glazbene zbirke, fotografske zbirke i sl., kao i baze podataka bilo da su itljive strojno ili
u drugom obliku, koje, s obzirom na izbor ili raspored grae, predstavljaju samostalne
individualne duhovne tvorevine.41
Sukladno tome autorsko pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuju pravni odnosi glede
intelektualnih ostvarenja s knjievnog, znanstvenog i umjetnikog podruja. Sadraj
autorskog prava u angloamerikom sustavu odreen je tako da su tono odreene ovlasti
autora, takve sustave naziva se copyright sustavima. U kontinentalnom pravu, europskom
pravnom sustavu, autorskim pravom smatra se potpuna pravna ovlast na uporabu djela.
To pravo je, prema europskom pravnom sustavu, najvea privatnopravna vlast apsolutnog
djelovanja koja nositelja autorskog prava ovlauje da ima privatnu vlast nad autorskim
djelom i da svakoga sprijei u zadiranju u autorsko pravo. Njime se tite moralni i imovinski
interesi autora vezani za njegovo djelo. Imovinskopravna komponenta podrazumijeva
ekonomska prava koja obuhvaaju prava na umnoavanje, emitiranje, javno izvoenje,
obradu, prijevod, javno prikazivanje, distribuciju itd. , a moralna prava podrazumijevaju
autorovo pravo da zabrani bilo kakvo deformiranje ili modificiranje njegova rada koje bi
moglo utjecati na njegovu ast ili reputaciju.
Bitno je istaknuti da se ideje, postupci, metode rada i sl. ne mogu zatiti dok se ne
materijaliziraju. Sama oblik materijalizacije nije definiran, pa se pod materijalizacijom
smatraju i usmena predavanja, izvedba glazbenog djela i slino. Osim te skupine autorskim
se pravom ne tite niti zakonodavni, sudski i upravni tekstovi i njihove zbirke koje su
objavljene radi slubenog informiranja javnosti, kao ni dnevne novosti i druge vijesti koje
smatramo obinim informacijama te vlastita imena.
Ipak, zbirke dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke sline grae, koje same po sebi ne
predstavljaju zatiena autorska djela, predstavljaju djela koja se tite autorskim pravom ako
te zbirke, s obzirom na izbor ili raspored i nain izlaganja grae, predstavljaju samostalne
individualne duhovne tvorevine.
U filmskoj se umjetnosti autorima djela smatraju scenarist, reiser i glavni snimatelj, a
autorom animiranog filma smatra se i glavni crta. Ukoliko se radi o mjuziklu ili nekom
slinom djelu u kojem glazba predstavlja bitan element, onda je i autor glazbe suautorom
filmskog djela. Ipak, prinose u djelu imaju i kostimografi i scenografi koji ugovorno svoje
prinose definiraju s proizvoaima filma. U modernim je zakonodavstvima praksa da autori
filmskog djela imaju iskljuivo pravo snimanja, reprodukcije, distribucije, javnog
prikazivanja, prijevoda i prerade.
Pri nasljeivanju autorskog i njemu srodnih prava, veliku vanost ima trajanje subjektivnog
autorskog prava. Imovinskopravna komponenta nasljediva je bez posebnih ogranienja, osim
vremenskoga. U Bosni i Hercegovini i veini europskih zemalja to pravo traje za ivota autora
i 70 godina od njegove smrti, a ako se radi o djelu skupine autora, rok je od smrti autora koji
posljednji premine. Kod anonimnih i psudonimnih djela rok zatite je 70 godina od
objavljivanja djela. Ako se u meuvremenu utvrdi identitet autora, na raunanje rokova se
primjenjuje ope pravilo.42 Osobnopravna komponenta naelno je nasljediva, ali ne uvijek u
punom sadraju jer openito nije doputeno mijenjati ni dopunjavati djelo.

Prava srodna autorskom pravu su:

pravo umjetnika izvoaa

pravo proizvoaa fonograma
pravo filmskih producenata
pravo organizacija za radiodifuziju
pravo nakladnika na njihovim izdanjima
pravo proizvoaa baza podataka i dr.

Razlika izmeu autorskog i autorskom pravu srodnih prava je u nositelju i predmetu prava.
Dok je kod autorskog prava objekt autorskog prava autorsko djelo, predmet zatite prava
umjetnika, izvoaa je izvedba i to iva izvedba ili fiksirana (snimljena) izvedba, odnosno
fonogram ili videogram kao predmet zatite kod prava proizvoaa fonograma odnosno prava
filmskih producenata. Postoje i razlike u trajanju prava jer je trajanje prava izvoaa
ogranieno na 50 godina od izvedbe.
Organizacije za kolektivno upravljanje autorskim i srodnim pravima su vana veza
izmeu stvaratelja i korisnika autorskih djela (kao to su radiopostaje) zato to one
osiguravaju da vlasnici prava, stvaratelji prime naknadu za koritenje njihovih djela.

Kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava znai ostvarivanje ovih prava za vie
autorskih djela veeg broja autora zajedno, posredstvom pravnih osoba specijaliziranih
samo za tu djelatnost koja ispunjavaju sve uvjete propisane zakonom i koja imaju
dozvolu Instituta za intelektualno vlasnitvo BiH. To znai da je obavljanje poslova
kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava mogue samo ako su kumulativno
ispunjeni sljedei uvjeti: da je pravna osoba specijalizirana samo za tu djelatnost, da
ispunjava sve uvjete propisane zakonom i da je za te poslove dobila doputenje Instituta
za intelektualno vlasnitvo/svojinu BiH. S obzirom da ovu organizaciju osnivaju autori,
kolektivna organizacija je u mandatnom odnosu s autorima i sve poslove obavlja u svoje
ime, a za njihov raun i u njihovu korist, to je jedna od najbitnijih karakteristika
cijelog sustava kolektivnog ostvarivanja prava. Iako je dugo vremena u Bosni i
Hercegovini djelovalo vie organizacija za kolektivno zastupanje prava na podruju
glazbene industrije, danas vodeu ulogu preuzima AMUS (Asocijacija skladatelja
glazbenih stvaratelja). Iako je osnovana jo 1946. godine, tijekom rata i netom poslije rata,
nije djelovala. U postratnom razdoblju Udruga je nastavila svoj rad i upisana je u registar
udruga Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Na Opoj skuptini Europske asocijacije
skladatelja ECSA koncem 2014. godine AMUS je primljen u lanstvo ove asocijacije.

Djelovanjem organizacija za kolektivno upravljanje najee se tite sljedea prava:

pravo na javno izvoenje (glazba koja se izvodi ili svira uivo ili u
diskotekama, restoranima, i drugim javnim mjestima);
pravo na emitiranje (uivo i snimljene izvedbe na radiju i TV);
prava na mehaniku reprodukciju glazbenih djela (umnoavanje djela na
CD, audio kasete, mini diskete, ili druge forme snimaka);
prava na izvedbe dramskih djela (kazalini komadi);
prava na reprografsko umnoavanje pisanih i glazbenih djela
(fotokopiranje);
srodna prava (prava izvoaa i proizvoaa fonograma da dobiju naknadu za
prenoenje snimljenih fonograma).

Isjeci iz autorskih i srodnih djela takoer su pravno regulirani. Za koritenje npr.

postojeega domaeg ili stranog glazbenog djela tako da ga se "inkorporira", odnosno
sinkronizira u audio/vizualno djelo, potrebno je imati doputenje autora glazbenog djela. I u
tom sluaju autoru pripada autorsko pravo, a praksa ga je nazvala sinkronizacijskim
autorskim pravom. Svaki autor i drugi nositelj autorskog prava na glazbeno ili neko drugo
djelo moe uskratiti svoj pristanak da mu djelo bude sinkronizirano u neko drugo
audio/vizualno djelo i nije duan navesti razloge takve svoje odluke. Jednako tako, kada dade
doputenje za sinkronizaciju uz uvjet plaanja autorske naknade, nije duan niti obrazloiti
iznos naknade za koji smatra da mu za takav oblik koritenja njegova djela pripada.

7. Ugovori

Ugovori predstavljaju suglasno oitovanje dviju ili vie osoba kojima se postie
nastanak, promjena ili prestanak odreene doputenog pravnog odnosa. U odnosima s
javnou kao i u drugim podrujima ivota primjenjuje se vie vrsta ugovora kojima se
reguliraju razliiti vidovi odnosa. Posebno su prisutni graanskopravni ugovori kojima
se reguliraju razliiti oblici obveznopravnih odnosa. Veina ugovora te vrste, (prema
Pravnom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslava Krlee, Zagreb, 2007.) zajednike su
karakteristike: zasnivanje obveze, tj. tim se ugovorima jedna strana obvezuje drugoj, ili obje
uzajamno, na ispunjenje odreene inidbe (davanje, injenje, trpljenje, proputanje); iroko
izraena stranaka dispozitivnost; nastanak putem prihvata ponude. Ugovor o djelu i ugovor
o posredovanju este su vrste ugovora u odnosima s javnou.
Ugovorom o djelu izvoditelj radova obvezuje se obaviti odreeni posao kao to je
izrada ili popravak neke stvari, obavljanje kakvog fizikog ili intelektualnog rada i sl., a
naruitelj mu se za to obvezuje isplatiti naknadu.43 Bitni elementi ugovora o djelu su
predmet ugovora; rok izvoenja i naknada za odreeno djelo. Ovu vrstu ugovora
obiljeava to to su imenovani, konsenzualni, dvostranoobvezujui naplatni ugovori prema
kojima je vaan rezultat rada (odrano predavanje ili edukacija; napisana strategija odnosa s
javnou; predstavljanje neke tvrtke), iako i ovdje postoje iznimke. Naime, ugovorom o djelu
moe se preuzeti izrada i provedba programa za popravljanje reputacije ili imida odreene
tvrtke ili osobe u javnosti. Ukoliko se program izradi i provede prema pravilima struke, a
rezultat u vidu popravljanja reputacije izostanu, naruitelj je ipak duan platiti ugovoreni
iznos osobi s kojom je sklopila ugovor. Bitno je istaknuti da se ugovor o djelu bitno razlikuje
od ugovora o radu kojemu je osnovni element sam rad, a ne rezultata rada. Razlika je i u
nainu plaanja gdje se za ugovor o radu isplauje periodina naknada (mjesena plaa), a
kod ugovora o djelu se, uglavnom, ugovorena naknada isplauje odjednom, a radom osobe
koja je sklopila ugovor o djelu ne rukovodi naruitelj (poslodavac) nago izvoditelj sam
organizira i u vlastitom prostoru obavlja ugovoreni posao.
Obveze stranaka ugovora o djelu su te da izvoditelj naini ugovoreni posao (djelo) i preda ga
naruitelju snosei odgovornost za eventualne nedostatke, a obveze naruitelja su primiti
djelo i za njega isplatiti naknadu. Ugovor o djelu moe prestati zbog neispunjenja obveza.
Tako ugovor moe raskinuti naruitelj ukoliko se tijekom ispunjenja ugovora pokae da
izvoditelj ne potuje ugovorne obveze ili ne radi kako treba, kao i kada je u zakanjenju, a rok
je jedan od temeljnih dijelova ugovora, kao i kada izvoditelj odbija ukloniti nedostatke na
djelu ili su ti nedostatci takvi da djelo nije uporabljivo. Izvoditelj moe raskinuti ugovor kada
naruitelj trai da se od neodgovarajueg materijala izradi djelo ili naruitelj sam dade takav
neodgovarajui materijal, kao i kada izradba djela zbog neodgovarajuih pretpostavki s
naruiteljeve strane moe nanijeti tetu ugledu izvoditelja.
Na podruju odnosa s javnou i lobiranja sve vaniju ulogu imaju ugovori o posredovanju.
Ovakvim ugovorima posrednik se obvezuje da e nastojati s nalogodavcem spojiti osobu
koja bi s njime pregovarala i, konano, sklopila odreeni ugovor, a u sluaju sklapanja
ugovora posredniku bi bila isplaena ugovorena naknada. Ugovor o posredovanju blizak
je ugovorima o djelu i nalogu. U odreenim situacijama na ugovor o posredovanju
primjenjuju se odredbe vezane za ugovor o djelu to je sluaj kada se ugovori pravo na
naknadu, iako posrednikovo nastojanje ne uspije donijeti oekivani rezultat. Za razliku od
ugovora o zastupanju i komisiji nalogoprimac ne sklapa ugovor s treom osobom. Naime,
ugovorom o posredovanju nalogoprimac dovodi u vezu nalogodavca i treu stranku koji bez
njegova prisutstva sklapaju odreen ugovor. Ugovor o posredovanju je imenovani,
neformali ugovor jer se ne mora sklopiti u pisanom obliku, a konsenzualan jer je
perfektan u trenutku sukladnog oitovanja volje stranaka. Naplatan je u sluaju
sklapanja ugovora izmeu tree osobe i nalogodavca, a ako su stranke ugovorile
posredniku naknadu onda i bez obzira na uspjeh posredovanja.44
U vrijeme modernih tehnologija ni ugovori se vie ne moraju potpisivati vlastoruno.
Podruje odnosa s javnou postaje sve jaom industrijskom granom u kojoj samo mjesto
obavljanja odreenih poslova ne mora biti vezano za mjesto na kojemu e se rezultati poslova
vezanih za odnose s javnou prezentirati, pa je danas i potpisivanje ugovora esto
formalizirano elektronikim potpisom i igom.
Elektroniki potpis je skup digitalnih podataka u elektronskom obliku koji su pridrueni ili su
logiki povezani s drugim elektronskim podatcima, a slue za identifikaciju i autorizaciju
potpisnika elektronskog dokumenta. Uz skenirani runi potpis, koji nema pravnu snagu, jo
su dvije vrste elektronikih potpisa koji imaju pravnu valjanost: digitalni potpis i biometrijski
potpis. Elektroniki potpis sigurna je metoda provjere vjerodostojnosti elektronikih zapisa.
Njegovim se koritenjem pouzdano moe identificirati i potpisnik pa je njegova primjena
utoliko sigurnija. Za elektroniko potpisivanje dokumenata potrebno je imati digitalne
certifikate te aplikativno rjeenje koje e omoguiti implementaciju potpisa na dokumente.
Iako banke ve uveliko koriste razliite sustave elektronikih potpisa, preko e-kartica ili
tokena, u javnom sektoru Bosne i Hercegovine, unato usvajanju Zakona o elektronikom
potpisu 2006. godine, jo uvijek nije u praksu uveden taj sustav potpisivanja, dok npr.
Republika Hrvatska certifikate za napredni elektroniki potpis izdaje putem Financijske
agencije RH. Od 2014. godine u BiH je na snazi i Zakon o elektronskom dokumentu BiH
kojim se reguliraju i pojmovi i primjena naprednog elektronikog potpisa i naprednog
elektronikog vremenskog peata na sljedei nain:
Napredni elektroniki potpis podrazumijeva podatke u elektronikom obliku koji prate
druge podatke u elektronikom obliku ili su s njima logiki povezani i omoguavaju
utvrivanje identiteta potpisnika koji ispunjava sljedee uvjete:
1) jedinstveno je povezan s potpisnikom,
2) u mogunosti je identificirati potpisnika,
3) kreiran je uz pomo podataka za kreiranje elektronikog potpisa koji potpisnik moe,
uz visok stupanj povjerenja, koristiti pod vlastitom kontrolom,
4) povezan je s podatcima na koje se odnosi tako da svaka naknadna izmjena bude
otkrivena,
5) zasnovan je na kvalificiranoj potvrdi i formiran primjenom tehnikih sredstava i
postupaka koji su usklaeni sa sigurnosnim zahtjevima propisanim Zakonom o
elektronikom potpisu ("Slubeni glasnik BiH", broj 91/06).

Napredni elektroniki vremenski peat podrazumijeva podatke u elektronikom obliku

koji se prilau uz drugi elektroniki podatak ili se logiki s njim povezuje kako bi se
osigurali podrijetlo i integritet povezanih podataka i ispunjava sljedee uvjete:
1) jedinstveno je povezan sa stvarateljem peata,
2) moe identificirati stvaratelja peata,
3) kreiran je pomou podataka za kreiranje elektronikog vremenskog peata iji je
stvaratelj u mogunosti koristiti ih za kreiranje elektronikog vremenskog peata uz
visok stupanj povjerenja pod njegovom odgovornou i
4) povezan je s podatkom za koji je vezan tako da svaka naknadna izmjena bude
otkrivena.45

8. Kodeksi odnosa s javnou

Kodeksi su akti kojima se, nerijetko, ureuje cijelo jedno podruje ljudskog djelovanja,
njima se ureuju moralna naela profesionalnog ponaanja u odreenoj struci.
Profesionalne strukovne udruge odnosa s javnou u SAD-u i Europi nastoje ostvariti etiki
ist PR, stoga vrlo veliku pozornost posveuju etici u komunikacijama. Ve 1906. godine
Ivy Lee priredio je Deklaraciju naela u odnosima s javnou kojom se po prvi put u povijesti
ureeno ovo podruje. Ipak, odnosi s javnou kao relativno mlada disciplina, prve
meunarodne kodekse vezane za etiku obavljanja aktivnosti na tom podruju imaju u
Atenskom kodeksu etike u odnosima s javnou (Code d`Athnes) i Lisabonskom kodeksu
odnosa s javnou (Code de Lisbonne).46 Lisabonski kodeks iz 1978. godine predstavlja
Europski kodeks profesionalnog ponaanja u praksi odnosa s javnou47, a njime su definirani
osnovni postulati djelovanja osoba koje se bave odnosima s javnou. Potivanje slobode
izraavanja i slobode medija, kao i ostalih prava zajamenih Opom deklaracijom o ljudskim
pravima i temeljnim slobodama, profesionalcu koji se bavi odnosima s javnou, bit e
obveza. Ova obveza podrazumijeva i pravo osobe na traenje i primanje informacija. Svaki
oblik izjava i komentara koji bi mogli biti lani za strunjake u odnosima s javnou
zabranjen je, a poseban se naglasak stavlja na intelektualni integritet, lojalnost i potovanje
koje u svom poslu djelatnik u odnosima s javnou mora pokazati. Kodeksom se zahtjeva
otvoren nain komunikacije s javnostima kako bi se izvori informacija lako identificirali i
kako ne bi bilo koga obmanuli. Djelatnik u odnosima s javnou bi se trebao suzdravati od
osobnog publiciteta, a posebnu bi panju trebao posvetiti odnosu s drugim profesijama kako
bi potovao njihova pravila i praksu i sve pozitivnopravne propise u dravi u kojoj se nalazi
kao i nacionalni kodeks profesionalnog ponaanja u svojoj struci. Diskrecija u odnosima s
javnou predstavlja vanu ulogu, stoga osobe koje se bave odnosima s javnou ne smiju
zastupati klijente iji bi se interesi mogli ispreplitati, klijente koji su jedni drugima
konkurencija ili klijente iji se interesi iskljuuj, bez njihove izriite suglasnosti. Strunjaci u
odnosima s javnou ne smiju prihvatiti naknade u vidu provizija, popusta ili plaanja u
naturi. Za svoj rad trebaju biti plaani ili kroz plau ili kroz honorar. Zbog profesionalnih
obveza prema javnosti i medijima strunjaci u odnosima s javnou moraju voditi rauna o
interesu javnosti i prema tome postupati tako da omogue informiranost zainteresiranih osoba
potujui profesionalnu povjerljivost.
U djelovanju na podruju odnosa s javnou zabranjen je svaki oblik obmane javnosti ili
njezinih predstavnika, a sve vijesti bi bilo dobro stavljati na raspolaganje bez naplate ili bilo
kakve naknade za njihovo koritenje ili objavljivanje.
U odnosu s kolegama koji se bave odnosima s javnou mora postojati uzajamno potovanje.
S njima se ne smije uputati u konkurenciju niti djelovati tako da im nanese tetu ugledu ili
poslovanju. Takoer, zabranjena je svaka vrsta djelovanja kojom se moe izazvati teta
ugledu profesije, a posebna se pozornost mora obratiti nacionalnim udrugama, njihovu
efikasnom djelovanju, dobrom imenu, potivanju nacionalnih statuta i pravila.
Nacionalni kodeksi danas postoje i u Republici Hrvatskoj i u Srbiji, dok u Bosni i
Hercegovini, gdje djeluje Udruga za odnose s javnou PRIBA BiH, kodeks struke nije
objavljivan, a i udruga, koja je osnovana 2006. godine, u posljednje vrijeme nije aktivna.
Kodeks Drutva Srbije za odnose s javnou vodi se odredbama Ope deklaracije o ljudskim
pravima i temeljnim slobodama, Atenskim i Lisabonskim kodeksom pa je njime obraeno
podruje uvaavanja slobode izraavanja i medijskih sloboda; pravo osobe da prima i iri
informacije, a odreuju se i obveze djelatnika na podruju odnosa s javnou, koji trebaju
djelovati u skladu s interesom javnosti i potovati integritet i dostojanstvo svake osobe.
Posebna pozornost posvetila se odnosu s kolegama, lanovima Drutva, i odnosu s klijentima
u kojima se uglavnom prenose odredbe meunarodnih kodeksa odnosa s javnou. Jedan od
bitnijih dijelova Kodeksa su povjerljive informacije i privatna prava prema kojima se
strunjak za odnose s javnou mora odnositi s posebnom panjom kako bi ovakve
informacije ostale sauvane od svih treih osoba, osim u sluajevima kada su zakonom duni
iznijeti informacije u odgovarajuem zakonom propisanom postupku. Svako irenje lanih
informacija tijekom komunikacije Kodeksom je zabranjeno, a dunost strunjaka za odnose s
javnou je poduzeti korake kojima bi se uvjerio u istinitost usmenih i pisanih priopenja koje
iznosi njegov klijent te poduzeti sve mjere kako bi se izbjeglo koritenje lanih informacija u
komunikaciji klijenta s kojim surauje. Izrijekom je zabranjen svaki oblik obmane javnosti.
Strunjak za odnose s javnou u Srbiji mora ukazati klijentu na sve nedopustivosti odreene
radnje koja bi bila u suprotnosti s odredbama Kodeksa i treba inzistirati na potivanju
Kodeksa, iako to moe uzrokovati prekid suradnje s klijentom. Osim dunosti potivanja
Kodeksa, strunjak za odnose s javnou treba pomoi u nastojanju da javnost upozna
odredbe kodeksa; mora izvjetavati nadlena strukovna tijela o moguim povredama Kodeksa
i provoditi mjere koje donese Sud asti. Sud asti kanjava nepridravanje odredbi Kodeksa
po prijavama ili kada je povreda uoljiva u javnosti, poput medijskih istupa.48

Novi kodeks asti Hrvatske udruge za odnose s javnou donesen je na redovnoj Skuptini
HUOJ-a u Opatiji 17. listopada 2013. godine. Kodeksom se u predgovoru navode odlike
profesije odnosa s javnou u kojima se istie ovladavanje znanjima u komunikacijskim i
drugim drutvenim znanostima kao i odgovornost prema klijentima, drutvenoj zajednici to
ukljuuje potivanje najviih etikih i profesionalnih standarda ponaanja. Svi lanovi Udruge
preuzimaju odgovornost za djelovanje u skladu najviim etikim standardima ime se
pridonosi podizanju i zatiti digniteta profesije.

Skrbei o reputaciji struke, lanovi su duni teiti k izvrsnosti u komunikaciji,

profesionalizmu i primjerenom etikom ponaanju temeljenom na najboljim globalnim i
domaim iskustvima i praksi ime bi bili uzor i drugima koji se bave odnosima s javnou a
nisu lanovi Udruge. Etikim kodeksom HUOJ-a propisuju se standardi i pravila poslovanja u
odnosu s klijentima, poslodavcima, medijima kao i svim javnostima s kojima komuniciraju
vodei rauna o cijeloj drutvenoj zajednici . Etikim kodeksom ureuju se i standardi
meusobnih odnosa strunjaka za odnose s javnou.
Pridravanjem odredbi iz predgovora Kodeksa asti pridonosi se transparentnosti,
profesionalnosti, dignitetu i reputaciji struke te poboljanju odnosa prema klijentima,
poslodavcima, zajednici i meusobnim odnosima strunjaka za odnose s javnou.
Nijedno krenje Kodeksa od strane lanova HUOJ-a ili onih koji to nisu, ne moe opravdavati
krenje Kodeksa koje bi inili lanovi Udruge.
Taj dokument na iroj osnovi od prethodnog, razlae deklarativna naela, temeljne vrijednosti
lanova udruge, naela dobrog poslovanja, izjavu o prihvaanju i potivanju kodeksa koja se
potpisuje pristupanjem udruzi, kao i odredbe o nadzoru potivanja Etikog kodeksa. Postupak
zbog povreda Kodeksa vodi Sud asti po posebnom Poslovniku o radu.49

9. Saetak

Sloboda izraavanja kakvu danas poznajemo spada u prvu skupinu ljudskih prava, iru
skupinu graanskih i politikih prava. Naime, u ovu skupinu prava osim slobode izraavanja
svrstavamo i slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, pravo na mirno okupljanje, pravo
slobodnog udruivanja i pravo na sudjelovanje u vrenju javnih slubi, ali i dostupnost javnih
slubi pod jednakim uvjetima. Sva ova prava zajamena su brojnim meunarodnim
dokumentima ija je potpisnica i Bosna i Hercegovina, koja slobodu izraavanja osim kroz
zakonske i podzakonske akte tite i usvajanjem i potpisivanjem mnogih meunarodnih
konvencija, deklaracija, paktova i sl. kojima se ureuju prava i obveze svih osoba, a posebno
javnih osoba, novinara, medijskih djelatnika, izdavaa i ostalih fizikih i pravnih osoba koje
rade s medijima ili u samim medijima, kao i djelatnika u odnosima s javnou.
Kao mogue ogranienje slobode izraavanja prisutno je i pravo na privatnost kojim se titi
vie ovjekovih prava vezanih za osobnost. Ono se sastoji od niza prava kao to su
zatita privatnog ivota, obiteljskog ivota i prava na dom, zatita asti i ugleda,
neotkrivanja sramotnih injenica, zatita fizikog i moralnog integriteta osobe, zatita
od objavljivanja informacija koje pojedinac dobiva ili daje u povjerenju, prava na
tajnost dopisivanja, ali i zatita od objavljivanja privatnih fotografija bez prethodnog
odobrenja i slino.
U javnoj je komunikaciji povreda ugleda i asti najei oblik povrede prava treih osoba.
Ustavom Bosne i Hercegovine jami se najvii stupanj meunarodno priznatih ljudskih
prava i temeljnih sloboda, pa se na taj nain titi i od povrede ugleda i asti. U
modernom medijskom zakonodavstvu uvrijeeno je miljenje da pravo na ispravak i odgovor
predstavlja svojevrsni kompromis izmeu prava na slobodu izraavanja i prava na zatitu
privatnosti, dostojanstva i zatitu od klevete i uvrede pa su i odredbe o pravu na ispravak i
odgovor sastavnim dijelom legislative vezane uz javno informiranje i medijsku industriju.
Vanost slobode pristupa informacijama i utjecaj koji ima na slobodu izraavanja, razvoj
medija i dananji drutveni ivot uope, vidljiva je i iz tekstova meunarodnih dokumenata,
odluka Europskog suda za ljudska prava, nacionalnih rjeenja vezanih za slobodu pristupa
informacijama kao i rjeenja Bosne i Hercegovine. Iz pregleda legislative pokazalo se da su
ove slobode i na prostoru jugoistone Europe zatiene u skladu s meunarodnim
standardima. Ipak, neka izvjea nevladinih organizacija dovode nas u sumnju da je provedba
ovih zakona doista na razini na kojoj je u razvijenim demokratskim dravama.

U posebnom se poglavlju obrauje zatita autorskog i autorskom pravu srodnih prava

koja se oituje u nositelju i predmetu prava. Dok je kod autorskog prava objekt
autorskog prava autorsko djelo, predmet zatite prava umjetnika, izvoaa, je izvedba i
to iva izvedba ili fiksirana (snimljena) izvedba, odnosno fonogram ili videogram kao
predmet zatite kod prava proizvoaa fonograma odnosno prava filmskih
producenata.
U odnosima s javnou kao i u drugim podrujima ivota primjenjuje se vie vrsta ugovora
kojima se reguliraju razliiti vidovi odnosa. Stoga se u ovom poglavlju obrauju neke vrste
ugovora, njihovi bitni elementi kao i znaajke i uporaba elektronskog potpisa u svrhu
efikasnije obavljanja poslova u odnosima s javnou.
Tenja za etiki istim PR-om, kojem veliku pozornost posveuju Europska i Amerika
strukovna asocijacija u poglavlju se obrauje kroz meunarodne kodekse etike u odnosima s
javnou.

10. Pitanja za ponavljanje

1. Kojim se meunarodnim pozitivnopravnim propisima regulira sloboda izraavanja?

2. to podrazumijeva pravo na slobodu izraavanja?
3. Koje sfere ovjekova ivota obuhvaa pojam privatnosti?
4. Koje etiri vrste privatnost priznaje Vrhovni sud SAD-a u svojim presudama?
 5. to je ugled, a to ast?
6. Tko je odgovoran za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informiranja?
7. Koji su izuzetci od odgovornosti za klevetu u BiH?
8. Koje informacije javno tijelo u BiH moe uskratiti traiteljima informacija?
9. to su sinkronizacijska prava?
10. Kojim se meunarodnim kodeksima asti ureuje djelovanje na podruju odnosa s
javnou?

11. Pitanja za diskusiju

1. Kako ogranienja slobode izraavanja utjeu na djelovanje strunjaka u podruju

odnosa s javnou?
2. Zato javne osobe trebaju trpjeti neto vei stupanj kritike?
3. to biste savjetovali poznatim osobama da zatite vlastitu privatnost?
4. Zato se javnosti treba omoguiti pristup informacijama pod nadzorom tijela javne
vlasti?
5. Je li bitan etiki ist PR i kako etiki kodeksi trebaju djelovati na meusobne
odnose ljudi koji se bave odnosima s javnou?

1
Ibid.
2
Opa deklaracija o pravima ovjeka iz 1948., www.ljudskaprava-vladarh.hr, 12. studenoga 2008.
3
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966., www.mhrr.gov.ba, 12. studenoga 2008.
4
Usp. V. Kazazi, Meunarodni nadzor nad primjenom ljudskih prava, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru,
Mostar, 2008., str. 52.-54.
5
Televizija u Europi, zakonodavstvo, javne politike i neovisnost, Institut Otvoreno drutvo Hrvatska, Zagreb,
2005., str. 90.
6
Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950., www.echr.coe.int, 12. studenoga
2008.
7
D. Lapa, Pravo meunarodnih organizacija, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 230. i 231.
8
V. Alaburi, Sloboda izraavanja u praksi Europskog suda za ljudska prava, Narodne novine , Zagreb , 2002.,
str. 6.
9
U. Fink, M. D. Cole, T. O. Keber, Europisches und Internationales Medienrecht, C.F.Mller Verlag,
Heidelberg, 2008., str. 13.
10
Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950., l.19.
http://www.hjpc.ba/dc/pdf/Europska%20konvencija%20o%20ljudskim%20pravima.pdf, 3. srpnja 2009.
11
Usp. Poslovnik Europskog suda za ljudska prava, Vijee Europe, Strasbourg, 2011.,
www.mprh.hr/lgs.axd?t=16&id=2212, 2. srpnja 2011.
12
Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krlee, Zagreb, 2007., str.177.
13
Ibid., str. 1220.
14
Prirunik o slobodi javne rijei, Artcle 19 i Press data, Zagreb, 1998., str. 187.
15
Usp. M. Halilovi, Kleveta u europskim zakonima:Najvie tite kraljeve, ali ponegdje i naciju i zastavu,
www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/kleveta-u-evropskim-zakonima-najvise-stite-kraljeve-ali-ponegdje-i-naciju-i-
zastavu, 13. prosinca 2010.
16
Zakon o zatiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine, l.6.,
www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2003/zakoni%20registar%202003.htm, 27. rujna 2010.
17
M. Sapunar, Z. Tomi, Pravna standardizacija javnog komuniciranja, Sveuilite u Mostaru Sveuilite u
Zagrebu, Mostar Zagreb, 2002. ,str. 57.
18
M. Sapunar Z. Tomi, Pravna standardizacija javnog komuniciranja , Sveuilite u Mostaru Sveuilite u
Zagrebu, Mostar Zagreb, 2002., str. 53.
19
Prirunik o slobodi javne rijei, Artcle 19 i Press data, Zagreb, 1998., str. 122.
20
lanak 18. finskog novinarskog udruenja pod nazivom Smjernice za dobru novinarsku praksu.
21
S. Malovi, S. Ricchiardi i G. Vilovi: Etika novinarstva, Izvori, Zagreb 1998., str. 199.
22
M. Sapunar: Osnove znanosti o novinarstvu, Naprijed, Zagreb 2000., str. 346.
23
Konvencija je potpisana 31. prosinca 1994. godine.
24
Prirunik o slobodi javne rijei, str. 126.
25
S. Ru-Mohl: Novinarstvo, Clio, Beograd 2005., str. 274.
26
S. Ru-Mohl: nav.dj., str. 274.-275.
27
Usp. http://www.rcfp.org/ogg/item.php?t=short&state=WI&level=F1, 27. travnja 2011.
28
Uredba (EZ) br. 1049/2001. Europskog parlamenta i Vijea, l. 2., www.europarl.europa.eu/RegData/ PDF/
r1049_en.pdf, 19. lipnja 2011.
29
Z. Tomi, M. Sapunar, S. Juka, M. Jurilj, Javno komuniciranje pravo i etika, Sveuilite u Mostaru, Mostar,
2007. str. 90.
30
Prirunik o slobodi javne rijei, Artcle 19 i Press data, Zagreb, 1998., str. 146.
31
Medijsko zakonodavstvo Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, 2003., str. 63.
32
Usp., Guerra and Others v. Italy, No. 14967/89, http://www.hrcr.org/safrica/environmental/guerra_italy.html,
11. prosinca 2010.
33
B. Milinkovi, Medijske slobode, prava i ogranienja, Medija centar, Beograd, 1996., str. 68.
34
Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine, l.2., http://www.mpr.gov.ba, 12. sijenja 2011.
35
M. Nadadin Defterdarevi, Pravo medija nunost ograniene slobode, Slovo, Mostar, 2006., str. 84.
36
Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine, l.20., http://www.mpr.gov.ba, 12. sijenja
2011.
37
M. Nadadin Defterdarevi, Pravo na informaciju u drutvima u tranziciji s posebnim osvrtom na drave
nastale na prostoru bive Jugoslavije, Pravni fakultet Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru, Mostar, 2004., str.
51.
38
http//preprod.reporters-sans-frontieres.org , downloaded 5. lipnja 2009.
Izvjee za Hrvatsku od 26. svibnja 2009.
Izvjee za Srbiju od 3. lipnja 2009.
Izvjee za Bosnu i Hercegovinu od 29. travnja 2009.
39
V. Pezo (ur.), Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2007., str. 58.
40
Usp. M. Vidakovi Muki, Opi pravni rjenik, Narodne novine, Zagreb, 2006., str. 42.
41
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH, Slubeni glasnik BiH7/02,
http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf, 11. prosinca 2014.
42
S. M. Markovi, Pravo intelektualne svojine, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2007., str. 78.
43
V. Gorenc, Trgovako pravo ugovori, kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 128.
44
Usp. Isto, str. 169.
45
Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, godina 18., br. 58., str. 1.-2.
46
Usp. D. Milas, Etiki konflikti u odnosima s javnou; u: Medianali, Vol. 6, No. 11., Sveuilite u
Dubrovniku, Dubrovnik, 2012., str. 59.
47
Z. Tomi, Odnosi s javnou teorija i praksa, Synopsis, Zagreb Sarajevo, 2008., str. 519.-520.
48
Usp. http://pr.org.rs/o-nama/ciljevi-dsoj/, 13. prosinca 2014.
49
Usp. http://www.huoj.hr/dokumenti/eticki-kodeks-hr67, 13. prosinca 2014.

Studija sluaja Sarajevska pivara

Sarajevska pivara d.d. Sarajevo tijekom travnja 2003. godine podnosi vie kaznenih
prijava protiv Fahrudina Radonia zbog iznoenja neistinite injenice, teke klevete i lai
oko nezakonite privatizacije tiskare OKO, zbog navodnog neplaanja poreza 1997.
godine i drugih inkriminirajuih djela. Osim toga, komercijalni ravnatelj Sarajevske pivare,
javno, u listu Osloboenje, optuuje Avaz d.o.o. Sarajevo da je od Sarajevske pivare
nudei marketinke usluge, zapravo traio plaanje reketa. Uz navedeno Hilmo Selimovi u
magazinu Dani, 8. kolovoza 2003. godine, komentirajui bombaki napad na svoju kuu,
izjavljuje: Eto, vidite ta su uradili. Nisam ni bio tu, na obitelj su mi pucali, na djecu! Ne
znam ni ime. Eto to su prie Fahrudina Radonia. Ovo je terorizam. Takoer, u listu
San, iji je vlasnik Hilmo Selimovi vie puta su objavljivani lanci u kojima se u
negativnom kontekstu spominje Fahrudin Radoni.
Ti javni istupi rezultiraju tubom Avaza d.o.o. Sarajevo i Fahrudina Radonia,
zbog zatite od klevete protiv Sarajevske pivare i Hilme Selimovia u listopadu 2003.
godine.
Radoni i Avaz u tubi predlau da sud donese presudu kojom e obvezati tuene
da im isplate nematerijalnu tetu u iznosu od 1.100.000,00 KM, uz zakonske zatezne kamate i
trokove parninoga postupka te da im se naloi da pravomonu presudu objave o svome
troku u prvom sljedeem broju listova Osloboenje, Dani , San i Dnevni avaz. U
tubi je navedeno da je Hilmo Selimovi u prijavi policiji, tuiteljstvu i drugim institucijama
optuio drugotuitelja Fahrudina Radonia za atentat na njega i njegovu obitelj, a da je
Sarajevska pivara d.d. Sarajevo uputila pisma Predsjednitvu BiH i drugim institucijama u
kojima su Avaz i Radoni optueni za raketiranje i reketiranje, pri emu se sugerira da
je Radoni naredio da se Sarajevska pivara ucijeni te da se izvri napad na kuu Hilme
Selimovia, a neposredno nakon napada na Selimovievu kuu, sam Selimovi izjavom
nanosi tetu Radoniu nazvavi ga mafijaem.
Provedenim dokaznim postupkom, na prvostupanjskom sudu, upanijskom sudu u Sarajevu,
Presudom broj P-169/03 od 26. travnja 2004. godine obvezani su tueni Radoniu na ime
naknade tete isplatiti sljedee iznose: Sarajevska pivara d.d. Sarajevo iznos od 15.000,00
KM, sa zakonskom zateznom kamatom, a Hilmo Selimovi iznos od 5.000,00 KM sa
zakonskom zateznom kamatom. Prema prvostupanjskoj presudi tueni su uz isplatu
nematerijalne tete duni o svome troku naloiti objavu uvoda i izreke prvostupanjske
presude, nakon njezine pravomonosti, u prvome sljedeem broju listova Osloboenje,
Dani, San i Dnevni avaz u roku od 30 dana. Istom je presudom tubeni zahtjev
Avaza u cijelosti odbijen.
Prvostupanjski je sud utvrdio kako je tubeni zahtjev Avaza usmjeren iskljuivo na
naknadu nematerijalne tete. Meutim, stav suda je da za Avaz kao pravnu osobu u sluaju
povrede njegova ugleda moe nastati samo materijalna, a ne i nematerijalna teta. Utvreno je
da su Sarajevska pivara d.d. Sarajevo i Hilmo Selimovi namjerno ili iz nepanje iznosili ili
prenosili izraavanje neistinite injenice. Prigodom odreivanja visine nastale tete sud je
vodio rauna o mogunostima tuenih, pa je smatrao kako ih dosueni iznos nee dovesti do
veih materijalnih potekoa. U obrazloenju Presude navedeno je kako je sud prigodom
odluivanja o naknadi nematerijalne tete u odnosu na Radonia razmatrao i pismo
Sarajevske pivare od 4. rujna 2003. godine i izjave Hilme Selimovia.
Imajui u vidu da se kleveta definira kao termin koji se koristi za nezakonit in namjere i
nepanje, ime je prouzroena povreda prava druge osobe iznoenjem ili irenjem neistinitih
injenica treoj osobi, Sud smatra kako su se u konkretnom sluaju ispunili uvjeti da se
pojedine formulacije iz ovoga pisma mogu smatrati klevetom. Kao posebice teku optubu
sud smatra formulaciju reketiranje, pri emu se sugerira kako je Radoni naredio da se
Sarajevska pivara ucijeni te da se izvri napad na kuu Hilme Selimovia.
Vrhovni je sud Presudom broj G-77/04 od 9. studenoga 2004. godine priziv Sarajevske
pivare i Hilme Selimovia djelomino uvaio i prvostupanjsku presudu preinaio u dijelu
kojim je odlueno o trokovima parninoga postupka stranaka. Tako je umjesto da svaka
stranka snosi svoje trokove postupka, Avaz obvezan apelantima naknaditi trokove
postupka u iznosu od 37.699,20 KM, a Fahrudin Radoni u iznosu od 18.849,60 KM u roku
od 30 dana. U preostalom dijelu priziv apelanata je odbijen i prvostupanjska presuda
potvrena.

Prema miljenju toga suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je pismo od 4. rujna
2003. godine pismo apelanta Sarajevske pivare d.d. Sarajevo, a ne njezine sindikalne
organizacije, za to je, kako istie, prvostupanjski sud dao valjane razloge. Stoga je, opreno
prizivnim navodima apelanata, Sarajevska pivara d.d. Sarajevo pasivno legitimirana da
bude tuena u ovome sporu i odgovorna za tetu koju je Radoni pretrpio zbog klevete.
Takoer, taj je sud utvrdio da su neutemeljeni prizivni navodi apelanta Selimovia kako
prvostupanjski sud nije utvrdio je li on dao izjavu za list Dani 6. kolovoza 2003. godine jer
je prema odredbama ZPP-a utvrena obveza tuenoga, ako se pobija tubeni zahtjev, da u
odgovoru na tubu treba navesti razloge zbog kojih se tubeni zahtjev pobija, a apelant Hilmo
Selimovi u odgovoru na tubu nije osporio tubeni zahtjev zbog toga to nije dao prijepornu
izjavu. Stoga taj sud smatra, kako je prvostupanjski sud iz apelantova ponaanja opravdano
mogao zakljuiti, da ta injenica nije prijeporna.
Vrhovni sud takoer smatra kako su neutemeljeni prizivni navodi apelanata u odnosu na
odluku prvostupanjskoga suda, u svezi naina i visine utvrenoga iznosa tete, jer je visina
tete prema miljenju Vrhovnog suda utvrena prema kriterijima sudske prakse. Na tu
presudu tueni, Sarajevska pivara i Selimovi su zahtijevali reviziju.

Presudom Vrhovnog suda broj Rev-46/05 od 21. oujka 2006. godine revizija je u odnosu na
Sarajevsku pivaru odbijena, a u odnosu na Hilmu Selimovia odbaena.
U obrazloenju presude Vrhovnog suda navedeno je kako je ovaj sud utvrdio da je pobijana
presuda drugostupanjskoga suda, kojom je prvostupanjska presuda preinaena samo u dijelu
odluke o trokovima postupka, pravilno i zakonito donesena, i kako je ovaj sud prihvaa u
cijelosti. Vrhovni je sud, odluujui o reviziji, a primjenjujui odredbe lanka 237. stavak 2.
ZPP-a, utvrdio kako revizija nije doputena ako vrijednost pobijanog dijela pravomone
presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrijednost pobijanoga dijela pravomone presude u odnosu
na Hilmu Selomovia ne prelazi 10.000,00 KM (iznosi 5.000,00 KM), stoga je odbaena.
Prema ocjeni toga suda pobijana drugostupanjska presuda, kojom je prvostupanjska presuda
preinaena samo u dijelu odluke o trokovima postupka, pravilno je i zakonito donesena
uvaavanjem razloga koje je, nakon pravilno provedenoga postupka, dao i prvostupanjski sud,
a koji ovaj sud prihvaa u cjelini. Vrhovni sud smatra da je neutemeljen prigovor da je ova
pravna stvar pravomono presuena Presudom upanijskog suda u Sarajevu broj P-148/03 od
14. svibnja 2004. godine jer je taj postupak voen protiv tuenih Civitas d.o.o. Sarajevo i
Senada Peanina iz Sarajeva, a ne protiv Sarajevske pivare i Selimovia. Kao
neutemeljenim taj sud smatra i revizijski prigovor da se objavljivanje uvoda izreke presude i
prigovor na postupak utvrivanja tete i njezine visine nije moglo naloiti u etiri lista.
Vrhovni sud dalje navodi kako i ostali revizijski prigovori ne stoje, ali ih taj sud nije
obrazlagao jer nemaju bitnog utjecaja na odluivanje u ovoj pravnoj stvari.

Sarajevska pivara i Selimovi smatraju kako im je prvostupanjskom i drugostupanjskom

presudom prekreno pravo na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine
i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u
daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na slobodu izraavanja iz lanka II/3.(h)
Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 10. Europske konvencije, pa podnose apelaciju
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 19. svibnja 2006. godine.

Ustavni sud povodom ove apelacije zakljuuje kako nema povrede prava na slobodu
izraavanja iz lanka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 10. Europske konvencije
kada je odlukama sudova u graanskoj parnici Sarajevskoj pivari i Selimoviu naloeno da
plate naknadu nematerijalne tete nanesene Radonievom ugledu iznoenjem i prenoenjem
neistinitih injenica jer je mijeanje bilo sukladno zakonu, imalo za cilj zatitu prava
drugih i bilo je nuna mjera u demokratskome drutvu.

*Izvor: Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, AP 1454/06, od 17. studenoga
2008. godine.