Ide li svijet u multipolarnom smjeru?

Jure Vuji

Suvremeni proces multipolarizacije vie opisuje policentrini svijet, jer je meunarodni sustav
jo obiljeen dubokim neuravnoteenostima izmeu razliitih sredita moi

U trenutku pada Berlinskog zida svijet je bio suoen s velikim zaokretom, koji je oznaio
razvoj novih meunarodnih odnosa, poremeaje postblokovske geopolitike konfiguracije
svijeta i uvod u geopolitiku svjetsku multipolarnost. Nova je vanjska politika predsjednika
Obame, nakon Bushove ere unipolarnosti i amerikog unilateralizma, najavila povratak
multilateralizmu. Drugi su razlozi polustrukturalni, poput utjecaja tekuih sukoba ili svjetske
financijske i gospodarske krize. Tijekom summita u Londonu 2009. mnogi su analitiari
ustrajavali na simbolinom karakteru prijelaza iz G8 na G20 te isticali porast znaenja G2
WashingtonPeking, odnosno WashingtonMoskva. Planetarne ekoloke katastrofe i globalno
zatopljenje takoer su strukturalna evolucija prema veoj multipolarnoj sloenosti svijeta.

slika BRIC i dalje daleko od sredita moi

Geopolitiki izazovi zemalja BRIC-a

Veliki zaokret prema multipolarnosti jest prijelaz iz bipolarne svjetske arhitekture na

multipolarnu, preko jedne kratke unipolarne faze. Bitna mutacija globalnoga poretka
obiljeila je preporod i irenje amerike velesile, neoliberalnoga kapitalizma, globalnu
afirmaciju i pozicioniranje Kine, Indije i drugih postkolonijalnih regionalnih sila, kao novih
vanih multipolarnih aktera koji su doveli u pitanje autoritet i legitimitet klasinih nacionalnih
drava, nastanak novih globalnih izazova poput klimatskih promjena, sustavnih kriza i
globalne ekonomije, meunarodnoga gospodarskog i politikog sustava te proliferaciju
nedravnih aktera. Najzanimljivija je promjena koja se dogodila u meunarodnim odnosima
postmoderni koncept suvereniteta. Tradicionalni koncept suvereniteta i nemijeanje u
unutarnje poslove drava sve vie zamjenjuje meuzavisnost drava, prenoenje dijela
suvereniteta na meunarodne organizacije te jaanje meunarodnoga prava i obveza.
Nacionalna je drava i dalje glavni subjekt meunarodnih odnosa i tako e ostati. Ipak,
ouvanje nacionalnog suvereniteta sve je vie usmjereno na ovladavanje procesima oko nas.
Postmoderne drave mogu lake zadovoljiti interese suverenosti, razvoja, identiteta i
sigurnosti vanjskom integracijom i umreenou. Suprotnost procesu globalne integracije
politika je fragmentacija odnosno raspad sloenih drava i rast broja novih suverenih drava,
to potvruje trend da narodi tee dravotvornosti kako bi svoj identitet ravnopravno umreili
u sve meuovisniji svijet.

Godine 2003. studija Jima ONeila iz Goldmana Sachsa prvi put govori o konceptu BRIC
(Brazil, Rusija, Indija i Kina) kako bi opisala dubinske poremeaje sloenije i obnovljene
gospodarske geografije. Zemlje BRIC-a u naelu dijele sline osobine: veliki teritorij i
demografsku teinu, obilje prirodnih resursa i velike stope gospodarskog rasta, s mogunou
goleme snage na meunarodnoj sceni. Goldman Sachs predvia da bi gospodarstvo zemalja
BRIC-a 2025. godine dosegnulo razinu polovice gospodarstva G6 (SAD, Japan, Njemaka,
Velika Britanija, Francuska i Italija), dok bi ga 2050. nadmailo. Putinova Rusija zagovara
multipolarnu geopolitiku (kinoazijsku i euroazijsku) strategiju. Ostvaruju se strateka
partnerstva s Kinom i Indijom te istiu tematike antihegemonistikih koalicija, to dopunjuje
multipolarnu retoriku. U govoru na Konferenciji o sigurnosnoj politici u Mnchenu 10.
veljae 2007. Putin slubeno predstavlja i afirmira Rusiju kao (ponovno) nastupajuu silu
istiui snani gospodarski rast zbog velikih prihoda od energenata, a to se uklapa u novi
slubeni diskurs politike klase i ruskih elita, kao i retoriku usredotoenu na restauraciju i
apoteozu ruske drave. Razni sastanci na vrhu BRIC-a i Organizacije za suradnju angaja
(OCS) odravaju meunarodni sustav utemeljen na novim makroregionalnim ravnoteama i
polovima koji imaju sline politiko-strateke kapacitete, kao postmoderna replika
Westfalskog sustava ili novoga poretka nacija.

BRIC nastoji izboriti bolju i pravedniju zastupljenost u postojeim meunarodnim

institucijama, osporavajui njihov legitimitet ili nain djelovanja, ali i koristei se istim
institucijama (posebice WTO-om) protiv lanica Trijade (primjerice kada je rije o otroj
kritici SAD-a pri subvencioniranju industrije pamuka). Indija, Brazil i Junoafrika Republika
uspostavili su strateki savez (IBSA) kako bi se bolje zajedniki pozicionirali na
meunarodnoj sceni, obnavljajui naelo nesvrstanosti i uspostavljajui multipolarne
mehanizme. Zemlje BRIC-a imaju zajedniki interes i strategiju glede intelektualnoga
vlasnitva i nunosti reforme UN-a. Grupa G5 (Junoafrika Republika i BRIC) kritizira
klimatski sporazum G8 iz srpnja 2008. Kina i Indija smatraju da su borba protiv siromatva i
gospodarski rast prioritetna pitanja, dok je zatita okolia sekundarno meunarodno pitanje.
Putinova Rusija nastoji obnoviti svoj status velesile, a Putin izjavljuje kako nastoji uvesti red
u kui jer po njemu je najvea geopolitika katastrofa 20. stoljea raspad SSSR-a. Rusija
je uspostavila multilateralna i asimetrina partnerstva s Europom u podruju industrije i
zakljuila angajske ugovore s Kinom. Brazil se koristi svojim novanim prihodima kako bi
likvidirao dug MMF-u i predstavio politiko-gospodarski model za Junu Ameriku nasuprot
amerikom modelu. Afrika je postala prostor sukobljavanja i natjecanja izmeu Kine i Zapada
na podruju energenata. Kina je prvi opskrbljiva Afrike, ispred Francuske i Njemake, a
drugi je klijent, iza Amerike. U Africi radi vie od stotine tisua kineskih radnika, a Kinu se
optuuje da potie zaduivanje afrikih zemalja kako bi jamila sigurnost opskrbljivanja
energentima na tetu ljudskih prava. Veina kineskih financijskih ulaganja u rudarskom
sektoru u Junoj Americi usredotoena je na Brazil, koji je postao njezin trei opskrbljiva
elikom. Rusiju i Kinu optuuju da odrava odnose s rogues states poput Sudana i Irana,
kojem se pribliava i Indija. Unutar Vijea sigurnosti UN-a zemlje BRIC-a suprotstavljaju se
sankcijama protiv iranskoga nuklearnog programa, dok Rusija eli suraivati u okviru
civilnoga nuklearnog programa. Napetosti postoje takoer izmeu zemalja BRIC-a: ostaje u
pamenju kinesko-indijski sukob iz 1962, dok se ruske elite nisu priklonile velikim
geoenergetskim kineskim apetitima u Sibiru, regiji u kojoj ivi 130 milijuna Kineza i 7,5
milijuna Rusa.

Realnosti i iluzije o moi

Multipolarizacija proizlazi iz postbipolarne geopolitike dinamike koja tei dezintegraciji

integraciji rasprenih bivih utjecajnih zona SSSR-a i SAD-a, a iz revanistikog deklariranja
volje manjih regionalnih i bivih koloniziranih sila kako bi se zadovoljila njihova prava i
izborilo ravnopravno mjesto i uloga u meunarodnim odnosima. Rusko gospodarstvo gaji
ambicije da do 2020. ue meu pet najrazvijenijih ekonomija svijeta, posredovanjem jake
nacionalne politike ekonomije i sveprisutne drave. Drava je jamac, zatitnik i provoditelj
nove politike ekonomije, kontrolirajui strateke sektore. Tako kinesko udo, a za neke
kineska nona mora, proizlazi iz vjeta i skladna artikuliranja izmeu kapitalizma i
komunizma, iz kojega je nastao osvajaki hiperkapitalizam. Sprega orijentalne despocije
(Vottlieg) i kapitalizma takoer navjetava mogunost ostvarivanja rusko-kineskog saveza
koji moe biti protuzapadno nastrojen.

Izazov Zapadu jest alternativni model rastu BRIC-a, uz nemogunost razvijenih zemalja da
nakon neoliberalnoga zaokreta osmisli zaseban model rasta temeljen na poboljanju
drutvenih i ivotnih uvjeta puanstva. Bojazan Zapada takoer se temelji na injenici velikih
gospodarskih delokalizacija nastupajuih zemalja. Radna mjesta i zapoljavanje u sektoru
jeftine radne snage na Zapadu ugroeno je konkurencijom radne snage iz tih zemalja. Treba
ipak imati na umu da skupina BRIC ne tvori homogenu gospodarsku i politiku skupinu, ve
postoje razliiti interesi i potencijali, esto suparniki, dok slabe toke ostaju i dalje. Zemlje
BRIC-a ostaju na periferiji suvremenih sredita moi. Kina jo nema nacionalni ni visoko
performativan sustav inoviranja te jo ne upravlja tehnikama proizvodnje. Rusija treba
zapadnu tehnologiju kako bi valorizirala nova energetska izvorita, a Indija se nada da e se
pridruiti velikim zapadnim farmaceutskim grupama. Vei dio stanovnitva ostaje siromaan,
dok srednji slojevi preferiraju lokalne i jeftinije marke. Iako se jeftina radna snaga moe
amortizirati na razini demografskoga giganta poput Kine, ta zemlja nee dugo moi ignorirati
trajkove za poboljanje prosjenih plaa. Niz kineskih poduzea ve nastoji regrutirati
ruralnu radnu snagu, to progresivno podie stopu trokova, dok je komparativna prednost
takvih zemalja upravo u jeftinoj radnoj snazi koja nema gotovo nikakvih radnikih prava.
Uvoenje i primjena socijalnog i ekolokog zakonodavstva na dulji bi rok ugrozila njihovo
gospodarstvo, dok u Indiji mlade generacije inenjera ve imaju radnike i socijalne zahtjeve.
Znanstveni je razvoj jo slab. Ulaganje nije dovoljno uinkovito, posebice za javni sektor.
Trite rada oslabljeno je nedostatkom jamstva i socijalne zatite. Globalizacija favorizira
razvoj pojedinih sektora na raun drugih. Drutvene podjele nikad nisu bile toliko prisutne ni
razvidne unutar skupine BRIC-a od 1945. U 2004. Kina ima 14 milijuna nezaposlenih (tzv.
xiagang), koji su samo dio zaboravljenih u gospodarskom rastu, i veliki broj mingong,
deklariranih seljaka u gradovima, slinih beskunicima u Indiji (indijski slumovi ili brazilske
favele). Najvaniji je uzrok siromatva nizak prihod seljaka, koji uzrokuje deficit potranje,
to koi trite gotovih proizvoda jer slaba produktivnost poljoprivrednoga sektora ne
omoguuje razmjenu njegova vika s drugim proizvodima. Nejednakosti unutar zemalja
BRIC-a mogu na dulji rok postati imbenici destabiliziranja i socijalne eksplozije, primjerice
u Kini, u kojoj vlada nastoji izgraditi drutveni sklad, dok u Brazilu bivi predsjednik Lula
predlae plan nulte gladi. Brazil i Rusija jo su ovisni o burzovnoj cijeni energenata, a Indija i
Kina moraju se suoiti s ouvanjem teritorijalnoga jedinstva unutar zemlje-kontineta, golema
prostora u kojem nastaju linije podjela zbog slabljenja multikulturnog modela. Zemlje BRIC-a
moraju transformirati gospodarski rast u ekoloki odrivi razvoj.

Neuravnoteen i policentrian svijet

Do 2030. SAD e ostati najvaniji geopolitiki akter koji je u mogunosti uskladiti i

primijeniti na planetarnoj razini civilnu i vojnu silu. Na srednji rok, Kina e zasigurno
konkurirati SAD-u kao protuglobalni model na temelju Pekinkog konsenzusa, s politikim
autoritarizmom i dravnim kapitalizmom, nasuprot Washingtonskom konsenzusu. Rusija
ostaje vaan imbenik za rjeavanje globalnih politiko-stratekih pitanja, ali uz ogranieno
gospodarsko znaenje i regionalne politike ambicije. Nastupajua Indija ili tzv. Shining India
ostaje iza Kine, i nije jo uspostavila svoju hegemoniju u bliskom okruju (Juna Azija i
Indijski ocean). Bive Britansko jezero (British Lake), dok je Indijski ocean bio britanski, nije
postalo indijsko, dok Kina u toj zoni razvija geopolitiku strategiju Biserne ogrlice kako bi
kontrolirala strateka pomorska uporita ruta koje povezuju arapsko-perzijski zaljev i azijski
Mediteran, Juno kinesko more, kroz indonezijske pomorske tjesnace. Brazil ograniava
utjecaj na trgovaka pitanja iako su postojale srednjoistone brazilske geopolitike inicijative
(tursko-brazilska inicijativa za rjeavanje iranske nuklerane krize 17. svibnja 2010). Treba
uzeti u obzir zemlje poput Turske i Indonezije iji strateki i geopolitiki utjecaj ostaje
regionalnih dimenzija.

Suvremeni proces multipolarazicije vie opisuje policentrini svijet, jer je meunarodni sustav
jo obiljeen dubokim neuravnoteenostima izmeu razliitih sredita moi. Pozivanje na
multilateralizam jo ne uspijeva prikriti neuravnoteenosti, sistemske rizike i razne prijetnje
koje dovode u pitanje njegovu stabilnost. U takvoj policentrinoj globalnoj konstelaciji
isprepleu se gospodarsko znaenje, demografska masa i politiko-strateki kapaciteti
nekolicine velikih geopolitikih aktera, ali odnosi SAD i Kine ostaju u sreditu. Nastanak
Kinamerike (Chinamerica), kao novi globalni G2 koji neki analitiari ve navjeuju, ostvario
bi mjesto u novoj bipolarnoj konfiguraciji svijeta, ali ne bi obuhvaao sloenost sveukupnoga
svijeta u demografskom, politikom i gospodarskom pogledu.