STALJIN

Josif Visarionovi Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Dugavili, sin postolara Visariona i
slukinje Ekatarine Ivanovi Dugavili, roen je u Gruziji gdje je rano djetinjstvo proivio u
velikom siromatvu. Bio je etvrto dijete, ali jedino preivjelo, nakon troje koji su preminuli
nedugo nakon poroda. Njegov otac je bio pijanica, i postoje tvrdnje da je prema mladom
Staljinu i njegovoj majci bio grub i nasilan, to je zasigurno moralo ostaviti traga na razvoju
Staljinovog karaktera. Vrlo je vjerojatno da je upravo zbog odnosa s ocem Staljin osjeao
ogorenje prema onima koji vladaju te prema svakome tko je bio iznad njega. 1 Njegova majka
Ekaterina bila strpljiva i brina, jako pobona, Staljina je poslala u crkvenu kolu, a njegov
odnos prema majci moe se tumaiti kroz nekoliko konkretnih primjera, izmeu kojih je vrlo
znakovit onaj da majci nakon njezine smrti nije doao na pogreb niti je dopustio da joj se stavi
kri na grob.2 Jedan od Staljinovih biografa Anton Antonov-Ovsejenko navodi jo jedan
dogaaj koji potkrepljuje tezu da nije volio svoju majku. Kada je 1927. doao je u Tbilisi i
ugledao svoju majku meu svijetom koji ga je doekao, on joj je tad dobacio: I ti si dola
stara kurvo? 3
Staljin je bio odlian uenik, iznimnih sposobnosti, brzo zapaen od strane svojih uitelja, ali
ne samo zbog njegove inteligencije, nego i posjedovanja sklonosti isticanju, elji da nadvisi
sve svoje kolege i vrnjake. Tokom svog kolovanja se po prvi put u ivotu sussreo sa klasnim
razlikama i mrnjom, ali je pokazao i svoju mo upravljanja drugim ljudima. Iz toga doba
potjeu dva zanimljiva primjera te njegovi moi. U prvom se vidi njegova elja za vlasti.
Najomiljenija Sosina (Staljinov nadimak) igra bila je krivi (kolektivni djeji boks).
Postojale su dvije momadi boksaa: oni koji ivjeli u gornjem gradu i predstavnici donjega
grada. Mlatili su jedni druge nemilosrdno, a mali krljavi Soso bio je jedan od najspretnijih
boraca. Znao se on iznenada nai iza lea snanoga protivnika. Ali uhranjena djeca iz donjega
grada bila su snanija. I tada je Ceradze, najsnaniji boksa u gradu, ponudio Sosi da prijee k
njima, ali on je odbio jer je u svojoj momadi bio prvi.. 4 Drugi primjer pokazuje njegovu
sposobnost organiziranja i upravljanja ljudima jaim od sebe. Organizirao je drutvo
najsnanijih djeaka i nazvao ga Tri muketira. Petja Kapanadze, Mihail Ceradze, Gria
Giludidze imena su djeaka koji su bespogovorno izvravali sve naredbe omalenog

1 Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 324

2 Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 323

3 Antonov-Ovsejenko, Anton, Staljin portret tiranina, Naprijed, Zagreb, 1986., 239

4 Radzinski, Edvard, Staljin, ITG, Zagreb, 2000., 29

d`Artagnana Sose. 5 Staljin je kasnije pokazao brigu za svoja tri prijatelja iz mladih dana te
im je i u starosti slao pisma i pomo.
Nakon ranog kolovanja majka ga upisuje u sjemenite, gdje je bio prisiljen na stroga pravila
koja su oblikovala njegov ivot u sjemenitu, mogue je da je Staljin upravo u tom periodu
svog ivota osjetio prijezir prema religiji te uoio licemjerstvo crkvenog i dravnog ustrojstva
u kojem siromani uvijek izvlae deblji kraj. Staljin iz sjemenita na kraju biva izbaen, kao
razlog mnogi izvori navode razliite tvrdnje, ali on je uvijek govorio da se to dogodilo zbog
njegovog propagiranja marksizma.
Imao je nekoliko fizikih mana, naime, bio je niskog rasta, tek 16 centimetra, koe lica
izbrazdane nakon preboljenih velikih boginja, teko je pomicao lijevu ruku u laktu nakon vrlo
opasnog trovanja krvi, i imao je spojen drugi i rei prst lijeve noge. Vivian Green navodi da je
zbog svog neuglednog izgleda te uz svoje fizike mane, moda imao osjeaj manje
vrijednosti.6 Antonov-Ovsejenko puno je otriji te kae da su njegove tjelesne mane, zajedno s
njegovom duevnom izopaenou, urodile velikom mrnjom koja se u pojedinim prilikama
pretvarala u krajnju opakost.7

Staljin je prema Frommu bio jedan od istaknutih primjera mentalnog i fizikog sadizma,
kolski primjer neseksualnog sadizma. Kao sr sadizma navodi strast za posjedovanjem
apsolutne i neograniene vlasti nad ivim biem. Prisiljavati nekoga tko nije sposoban braniti
se da podnosi bol ili ponienje jedna je od manifestacija apsolutne vlasti, ali nikako ne i
jedina. Osoba koja ima potpunu vlast nad drugim ivim biem pretvara to bie u svoju stvar,
svoje vlasnitvo, dok ona postaje bog drugog bia.
Prvi je meu revolucionarima uveo muenja zatvorenika, prakticirao je iznimno okrutna
muenja koja je ponekad osobno predlagao, a u njima je uglavnom bio usmjeren na mentalni
sadizam. Jedan poseban oblik u kome je Staljin uivao bio je da uvjeri ljude u njihovu
sigurnost da bi ih samo dan ili dva kasnije dao uhititi.8
Uivao je u osjeaju nadmoi nad sudbinom drugih, i time to ju je u tim trenucima samo on
znao, dok su se rtve osjeale sigurno zbog ega su ih njihove nesree jo vie pogaale.
Narod je za Staljina tada vjerovao da nije u toku dogaaja. Bilo im je puno lake povjerovati u
njegovo neznanje nego u suptilnu perfidiju.
5 Radzinski, Edvard, Staljin, ITG, Zagreb, 2000., 29

6 Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 322

7 Antonov-Ovsejenko, Anton, Staljin portret tiranina, Naprijed, Zagreb, 1986., 254

8 Fromm, Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti II, Naprijed, Zagreb, 1989., 113

Staljin se nije nita manje okrutno odnosio prema enama i djeci, zabiljeeno je da je ponekad
ene i djecu svojih partijskih funkcionera slao u logore za prisilni rad, to su oni
bespogovorno prihvaali smatrajui da je za to imao ispravne razloge. No bolji odnos nije
imao ni prema svojoj eni i djeci. Staljin bio vrlo privren svojoj prvoj eni Ekaterini
Svanidze iako je nekad bio nasilan prema njoj. Ona je umrla pri porodu, a na njezinom
sprovodu je navodno rekao: To je stvorenje mekalo moje tvrdo srce. Kad je umrla, moja je
naklonost narodu umrla s njom.. Jedan od njegovih engleskih biografa Alex de Jonge kae da
je tad postao: psihiki bogalj, koji zbog te invalidnosti nije imao pristup u svijet osjeaja, to
je raspirilo njegovu zavist i mrnju.9 Njegov odnos prema vlastitoj djeci moe najbolje
opisati zgoda koja govoti o situaciji u kojoj je njegov sin bio zarobljen. Trebalo je doi do
zamjene zarobljenika, a Nijemci su u zamjenu za njegova sina traili generala Friedricha
Paulusa. Na taj je zahtjev Staljin odgovorio: Vojnika za marala ne mijenjam..
Jo jedan od oblika iskazivanja njegovog sadizma bila je i sama nepredvidljivost njegovog
ponaanja. Nekada je za odreene ljude nareivao da da budu uhapeni, da bi ih nakon
muenja i strogih osuda oslobodio, a potom imenovao na visoke dunosti, esto bez
objanjenja. elju da pokae ljudima da ima apsolutnu mo i vlast nad njima. Silno je uivao u
injenici da ih je samo jednom svojom rijeju mogao ubiti, muiti, ponovo ih spasiti ili
nagraditi. Osjeao je da ima mo boga nad ivotom i smru, mo prirode da uzrokuje
napredak i destrukciju, da nanosi bol i da lijei.. Radilo se o motivu Staljinovog uivanja u
dojmu vlasti hirom i raspoloenjem koje ne ograniava nikakav princip.
Ovakvo ponaanje se vidjelo na primjeru Staljinovog odnosa prema njegovom starom
prijatelju Sergeju Ivanoviu Kavtaradzeu, koji je Staljinu jednom pomogao u Petrogradu, i
koji je bio pripadnik trocistike opozicije, te mu je Staljin jednom prilikom pomogao vrativi
ga iz progonstva. No Kavtaradze i njegova ena iznenada bivaju uhapeni, on biva optuen za
planiranje Staljinovog ubojstva sa Budu Mdivanijem, i osuen na strijeljanje nakon
dugotrajnog muenja. Mdivaniji je srtijeljan, a on iz nepoznatih razloga osloboen i vraen
supruzi, nakon ega je dobio posao i stan. Staljin ga je esto posjeivao i zvao na veere,
zbijao bi ale, ali za vrijeme jedne od tih veera iznenada je ustao i pred svojim gostom rekao:
I jo si me elio ubiti.
Sadistiki karakter se boji svega to nije sigurno i predvidivo, onoga to prua iznenaenja
koja bi ga prisilila na spontane i izvorne reakcije. Zbog toga se boji i ivota. ivot ga strai
upravo zato to je, po samoj svojoj prirodi, nepredvidiv. On je strukturiran, ali nije metodian;
postoji samo jedna izvjesnost u ivotu: da svi ljudi umiru. Ljubav je jednako neizvjesna. Biti
voljen zahtijeva od subjekta da sam voli, da pobuuje ljubav, a to uvijek donosi rizik
odbacivanja i neuspjeha. Zbog toga sadistiki karakter moe voljeti samo kada vlada, tj.
kada ima mo nad predmetom svoje ljubavi. Sadistiki karakter je obino ksenofobian i
neofobian netko tko je stran tvori novinu, a ono to je novo pobuuje strah, sumnju i
odbojnost jer se tada trae spontane, ive i nerutinizirane reakcije.10

9 Green, Vivian H. H., Ludilo kraljeva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006., 326-327

10 Fromm, Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti II, Naprijed, Zagreb, 1989, 117