Biljeka o piscu

Lav Nikolajevi Tolstoj (1828-1910) potie iz plemike porodice koja se ponosila

dugim rodoslovnim stablom.Roen je u Tulskoj grofoviji (guberniji) na posjedu
Jasna Poljana. Jo u djetinjstvu je dobro nauio francuski, a poznavao je idruge
svjetske jezike. Ovaj ruski romansijer i mislilac se ubraja u red najveih umova u
svjetskoj knjievnosti. Njegovi romani "Rat i mir" i "Ana Karenjina" su najvei
evropski realistiki romani. I dok "Rat i mir" mnogi smatraju nacionalnom
epopejom proetom rodoljubljem i hrabrou Rusa, "Ana Karenjina" je roman u
koji je u veoj mjeri pretoena Tolstojeva svakodnevica. Tolstoj je bio ovjek
nemirnog duha, uestvovao je u ratovima i odavao se kocki i piu. Poslije
enidbe, osnovao je mnogobrojnu porodicu u jasnoj Poljani i poeo je sprovoditi
sopstvene reforme u gospodarenju. S godinama je u njemu sve vie sazrijevala
zamisao da mora napustiti sve, to je i uinio krajem oktobra 1910. godine u 82oj godini ivota. Na putu se razbolio od upale plua i umro je na maloj eljeznickoj
stanici Astapovo (danas Lav Tolstoj).
Djela: autobiografska trilogija - Djetinjstvo, Djeatvo, Mladost; Sevastopoljske
prie, Rat i mir, Ana Karenjina, Smrt Ivana Iljia, Vlast tame, Vaskrsenje

Nastanak "Ane Karenjine"

Dnevniki zapis Sofije Tolstoj na dan 24. 2.1870.god:
"Sino mi Ljovoka ree da je smislio tip udate ene iz vieg stalea. Rekao mi je
da mu je nakana da prikae tu enu samo kao nesrenicu, a ne kao krivu i da su,
im ju je zamislio, sve ostale linosti i muki tipovi do kojih je ranije bio doao,
nali sebi svoje mjesta i grupisali se oko nje ene..."
1872. Tolstoj je vidio kako se ki pukovnika, Ana Stepanova, razuzdana
ljubomorom, bacila pod voz. Njegova elja je bila da upotrijebivi ovaj dogaaj
napie roman koji e biti iznad njega, kao istoriju jednog vremena i drutvenih
kretanja u njemu.
"U proljee 1873. ue grof Lav Tolstoj jedne veeri u sobu svoga najstarijeg sina
koji je svojoj staroj tetki ba itao Pukinove "Pripovijetke Bjelkina". Otac uze
knjigu i proita rijei "Gosti se iskupie u ljetnikovcu ". "Tako treba poeti !", ree
on, ode u svoju radnu sobu i napisa: "Sve se poremetilo u kui Oblonskih...". To je
bila prva reenica "Ane Karenjine". Dananji poetak, apersi o srenim i
nesrenim porodicama, stavljen je na elo kasnije. Meutim, pisati "Anu Karenjinu
nije bilo nimalo lako. Djelo je raeno u est redakcija. Imenu "Ana Karenjina"
prethodila su "Mona enska" i "Dva braka". Tek u etvrtoj verziji djelo dobija
dananje ime. Od prve ka poslednjoj redakciji Ana dobija sve finije osobine.
Karenjinu se od V redakcije dodaju mnoge nesimpatine crte. Lik Vronskog u
svakoj novoj redakciji gubi mnoge pozitivne osobine. Januara 1875. i u tri sljedea
mjeseca pojavljuju se u "Ruskom vijesniku" djelovi romana. Zatim je objavljivanje
prestalo jer autor nije imao vise ta da da. Naredne godine ponovo se pojavljuju
novi fragmenti."Dosadila, strana Ana Karenjina" pisao je Tolstoj iz Samare.
"Konano, veli u martu 1876., "moram da zavrim roman kog sam do gue sit."
Djelo je odtampano 1877. dobivi svoju konanu fizionomiju.
O romanu

Tematska irina "Ane Karenjine" je tolika da s pravom moe biti reeno da nema
ni jedne oblasti iz ivota ruskog drutva iz sedamdesetih godina XIX vijeka koja
nije na neki nain prisutna u romanu. Tolstoj nam predstavlja dvije Petrogradske i
tri Moskovske porodice povezane rodbinskim vezama, prijateljstvima. Meutim
dominantna su dva toka radnje:
I Karenjin - Ana - Vronski
II Ljevin - Kiti
Ana dolazi u Moskvu kao spasitelj, a u stvari je ona ta koja kasnije treba biti
spasena. Ljevin doivljava ponienje i povai se na selo. Vronski je lijep i
strastven, zaljubljen je u Anu. Karenjin je hladan, bezosjeajan, uvijek pravian.
Kakva je to zbirka likova!
Sve je idealno da zaplet bude vrhunski .
Glavni likovi su Ana, koju Tolstoj veoma voli, i Ljevin (Tolstoj sam), koji u romanu
gotovo nema nikakve veze sa Anom. Jedino zajedniko njima je to to u ljubavi
trae potpunu predanost, odannost. To je njihova mana i zato im je ljubav bolna.
Ali, ne zavravaju oboje isto. Ljevin e smoi snage i nastaviti borbu s ivotom,
Ana nee.
Moral visokog drutva
L. N. Tolstoj, kao savremenik plemstva u drugoj polovini XIX vijeka, a i sam njegov
lan, lako je mogao u svojim djelima da nam predstavi sve aspekte ivota ruskih
velmoa. Na plemiki ivot Tolstoj se osvrao kritiki i satirino, najvie upuujui
na lni moral. Odatle, izmeu ostalog, proistie tematska irina djela "Ana
Karenjina".
Tolstoj je to plemstvo podijelio u dvije grupe:
1. oni koji vjeruju da mu treba da ivi samo s jednom enom, s kojom je vjenan;
da djevojka treba da bude nevina, ena stidljiva, itd...
2. i oni elegantni, lijepi, velikoduni, koji se predaju svakoj strasti ne crvenei se,
a koji se podsmijevaju svemu ostalom.
Ana je drutvo ovako razvrstavala:
1. krug dravnih i mukih interesa
2. krug pobonih i visokomoralnih
3. svijet balova i uivanja koji su prezirala druga dva kruga.
Izraziti predtavnik drugog kruga bila je Lidija Ivanovna, za koju Ana kae: " A
zapravo je smijeno: njen cilj je krepost, ona je hrianka, a sve se neto ljuti i
uvijek ima neprijatelja - takoe hriana i krijeposnika".
Trei krug je poveo Anu u propast i podsticao je, a kad je napokon uradila ono to
niko od njih nije smio, prezreli su je i odbacili. Predstavnik tog kruga je Betsi.
Darja za nju kae da je najpokvarenija ena koja postoji.

U tim "visokim krugovima" vodile su se rasprave o religiji koju su tumaili

nezavisno od Crkve, o politici, a kad ponestane tih tema, onda su se okretali
ogovaranju: najee palih ena. Oni su odluivali ta je dobro, a ta loe.
Sama Ana postaje osuena kad svoje slabosti nije vie uspjela i nije htjela da krije
tako vjeto kao oni. Bit je u tome da su svi oni bili vei nevjernici od Ane, ali su to
"skrili", njihove ljubavnice i ljubavnici su bili javna tajna, a u tome im je svestrano
pomogao lni moral. Religija kod njih postaje besmislica, svi se oni bave
mistikom, onim to je 'in', i posveuju se veoma glasno optim stvrarima, a u biti
su uglavnom okrutni individualisti.
Iz svega ovog se zakljuuje da je Ana rtveno janje lanog, spoljanjeg,
dogmatskom morala koji ljude satjeruje u kut i ugnjetava ih oduzimajui im
razum. Ana je iznad licemjernog durtva po potenju i iskrenosti.
Dostojevski je, vjerovatno voen Pavlovom poslanicom, rekao da ne postoje
apsolutno isti ljudi, pa samim tim ni Ana nije ista. Dakle, neka drutvno ne sudi
o njoj jer je i samo greno. Na bogu je da nagradi pravedne, a kazni grene. Majka
Alekseja Vrn+onskog kae da je Ana svrila kako je i morala, da je "ak i smrt
odabrala odvratnu i nisku", dok Ivanovia kao Dostojevski kae: "Nije nae da
sudimo".
"Nema ivotnih pravila na koja se ovjek ne bi mogao izbjei, vidjevi da sva
njegova okolina ivi isto tako." Moral je promjenjiva kategorija, a diktira ga
preovladavajua svijest o tome ta je dobro, a ta zlo.

Razmiljanja i filozofske rasprave o Bogu, religiji, odnosu prema selu i

seljacima i ustrojstvu u gazdinstvu
Roman Ana Karenjina ne bi imao toliko tematsku irinu niti obuhvatao gotovo sve
vidove ivota ruskog drutva da ne sadri toliko rasprava i razmiljanja likova o
najaktuelnijim pitanjima tog doba, a to su: religiozna pitanja, privrednoekonomska i pitanja o odnosu prema selu i seljacima.
Razdoblje koje je obuhvaeno romanom, sredina druge polovine XIX vijeka,
predstavlja uvod u niz bitnih istorijskih dogaaja koji slijede, kako Rusiji, tako i
itavom svijetu. Zbog ovog i njegovih sjledeih romana, Tolstoja su socijalistiki
knjievni kritiari nazvali "ogledalom ruske revolucije".

- Odnos prema selu i seljacima

Ovo pitanje je obuhvaeno u Ljevinovim raspravama sa Sergejom Ivanoviem
Koznievim i Svijaskim.
"Konstantinu Ljevinu je selo bilo lijepo po tome to je ono bilo poprite za rad,
dakako za koristan rad."
"Sergeju Ivanoviu selo je bilo posebno lijepo po tome to se ondje ne mora i ne
treba nita raditi".
Sergej je govorio da voli i poznaje puk i iz svakog razgovora s pukom izvodio je
opte zakljuke u korist puka i dokaz da poznaje puk. Za Konstatina puk je bio

samo glavni sudionik u zajednikom poslu... On se ponekad ushiivao snagom,

blagou, pravinou tih ljudi, ali se veoma esto ljutio na puk zbog njegovog
nemara, neurednosti, pijanstva, lai, kad su u zajednikom poslu bile potrebne
druge osobine. On nije mogao rei da voli puk, jer bi to bilo isto kao da kae da
voli ljude. Rei da poznaje puk za njega je bilo isto kao i rei da poznaje ljude. U
ljudima je neprestano zapaao nove crte. Kod Sergeja je bilo obratno. On je volio i
hvalio seoski ivot kao suprotnost onom ivotu koji nije volio, a puk je volio kao
suprotnost onoj vrsti ljudi koje nije volio. U njihovim raspravama o puku Sergej
Ivanovi je uvjek pobjeivao upravo zato to je imao odreene predstave o puku,
a Ljevin nije imao odreena vrsta shvatanja te je vazda sam sebe zaticao u
protivrjeju.
Kozniev je esto kritikovao Ljevina stoga to ne ide na sjednice zemskog vijea,
kao i za njegovo protivljenje prosvjeenosti. On je bio pobornik otvaranja kola i
zdrastvenih stanica, a Ljevin je bio estoko protiv toga i u raspravama o ovim
pitanjima najee je na vidjelo izlazila njegova samosvojnost pomijeana sa
egoizmom. Kao svoj argument za neotvaranje zdrastvenih stanica on je
navodio:"pa ja uopte ne vjerujem u medicinu". Bunio se i protiv otvaranja kola.
Ali uvjek je sebe zaticao u protivrjenosti.
- Privredno-ekonomska pitanja
S obzirom na razdoblje obuhvaeno djelom, nimalo ne zauuje mnotvo
razmatranja o privredno ekonomskom ustrojstvu kako na selu, tako i uopte.
Vremena su bila teka, djelotvornost seoskog rada veoma slaba, ugnjetavanje
seljaka veliko.
Vladimir Ili Lenjin za to doba kae:" Ta stara patrijarhalna Rusija poela se poslije
1861 godine brzo ruiti pod uticajem kapitalizma. Seljaci su gladovali, izumirali,
propadali kao nikad prije, i odlazili u gradove naputajui zemlju. Forsirano su se
gradile eljeznice, tvornice i zavodi, zahvaljujui jeftinom radu upropaenih
seljaka. U Rusiji se razvijala krupna trgovina i industrija. Eto, to brzo, teko, otro
lomljenje svih stubova stare Rusije odrazilo se i u djelima Tolstoja".
Ljevin ne moe da rijei probleme jednostavno i bez razmiljanja. On se ne bori
samo za rjeenje svog zemljoposjednikog materijalnog poloaja, nego u isto
vrijeme vodi neprestanu unutranju borbu, punu kriza, da bi uvjerio sebe u
opravdanost svog ivota zemljoposjednika, odnosno izrabljivaa seljaka. Ljutio se
na seljake ali ih je razumio. U mnogim poslovima je i radio sa njima, ali nije
mogao da pobijedi njihovo nepovjerenje prema gospodarima, za koje su sa
pravom mislili da samo ele da ih jo vie iskoriste.
Ljevin se udio zato vlastelini misle da se ne moe nai takav odnos prema
radnoj snazi pri kom bi rad bio produktivan. Vlastelini su mislili da toga kod Rusa
nikad nee biti. Svijaski je bio miljenja da su za sve loe u gospodarstvu krivci
vlastelini. Onda je razgovor skrenuo na ureenje radnikog pitanja u Evropi.
Nakon toga Ljevin je odluio da preokrene itavo prijanje gospodarenje. Seljaci
su se, uz male iznimke, pokazali ravnoduni prema njegovim prijedlozima. Ali bez
obzira na malu uspjenost, on je bio ustrajan. itao je i itao i naposljetku je
odluio napisati sopstvenu knjigu o tom pitanju. Kad je zavrio osjetio se
nezadovoljan njome i okrenuo se radu.

Religiozna pitanja i pitanja o smrti

Ova pitanja zaista su bila veoma aktuelna u ivotu plemia, jer su umnogome
zavisili od Crkve koja im je pruala potporu u zamjenu za njihovo milosre.
Religija je u svojim raznim vidovima uvjek bila prisutna u ivotu ruskog ovjeka uz
iznimku mladih socijalista koji su poricali Boga. Ne moemo se upustiti u
razmatranje stavova o Bogu, a da se prvo ne osvrnemo na vjerovanje tvorca Ane
Karenjine, L.N.Tolstoja.
Lav Tolstoj je bio anatemisan i izbaen iz pravoslavne vjerske zajednice. Dolo je
do sukoba izmeu njega i crkvenih velikodostojnika oko tumaenja biblijskih
uenja i crkvenih dogmi. On je optuio crkvu da je iskvarila jevaneosku istinu.
Njegova vjerska ubjeenja poticala su, navodno, iz pravilnog tumaenja
Jevanelja. Boga je spoznao kao vrhovno dobro kojim se ovjek treba rukovoditi u
ivotu. I neke od ovih njegovih stavova moemo zapaziti i u likovima Ane
Karenjine, a naroito u liku njegovog autobiografskog lika Ljevina.
U djelu su nam naroito predstavljenja religiozna osjeanja Ljevina, Karenjina i
Lidije Ivanovne, ali su nam date neke naznake o Kiti i Dariji.
Karenjin je spadao u onu vrstu vjernika koje je osuivao sam Tolstoj. Njegova
vjera je poivala na dogmama i uenju zvanine Pravoslavne crkve. U njegovoj
pobonosti se osjea strogost i preciznnost. Ali, nije on hrianin bio samo stoga
to mu je u srcu bila ljubav prema blinjem; to e doi kasnije. On je bio od onih
ljudi koji vole znati sve, da bi i o svemu mogli raspravljati, tako se i on bavio
itanjem kniga teologa da bi u drutvu mogao o tome razgovarati. Sem toga, on
je hrianstvo iskoristio u politike svrhe. Aleksej je uvjek vodio do svih normi, pa
tako i do vjere. Znai "upranjavanjem" vjere on je vrio svoju dunost. Ali svim
ovim bi se moglo nepravedno dokazati da je zaista bio samo rob drutvenih
naela i bez sopstvenih osjeaja. To nije tano. U jednom razdoblju on je bio
spreman rtvovati Aninu sreu zbog njene due, ali u njegovom srcu je ipak bilo
ljubavi i milosra. I sama Ana je za njega rekla: "On je svet".
Lidija Ivanovna koja se bavila svim optim pitanjima, pa samim tim i crkvenim,
imala je presudan uticaj na daljni razvitak Aleksejevih religijskih osjeanja. Ona je
u biti bila veoma licemjerna osoba, vrlo ohola. Ali sva je bila prekrivena platom
hrianskih vrlina. Karenjinu je pruila utjehu u vjeru kad je bio najkrhkiji i
okrenula ga od istinskih hrianskih osjeaja koje je tek bio poeo spoznavati.
Ljevin je bio poboan do svog odlaska na studije, gdje je u dodiru sa socijalistima
i njihovim biolokim uenjima prestao da vjeruje, ali je uvjek potovao tuu vjeru.
Prvi put samog sebe zatie u razmiljanju o vjeri i Bogu u pripremama za svoje
vjenanje. Bitno je istai da je Ljevin prije nego o Bogu razmiljao o smrti. On se
sa smru izborio na bratovoj samrti i zbog enine blizine: "...osjeao je prijeku
potrebu da ivi i voli.Osjeao je da ga ljubav spasila od oaja..." Ve tad, Ljevin je
u svojoj dui osjetio istinsku vjeru. Meutim, svu svoju vjeru spoznao je za
vrijeme Kitinog poroaja kad mu je Bog bio jedino utoite: "Gospode pomiluj!
Oprosti, pomozi!" Ali Ljevin je zaista bio uporan u traenju: neprestano je itao
razne filozofske knjige i razmiljao. Shvatio je da svi njemu bliski ljudi vjeruju kao
i da sav narod vjeruje. Na kraju kae:" Ali ja nita, nita ne znam, niti mogu znati
osim onog to sam spoznao kao i svi ostali". Spoznao je Dobro. Dobro je udo,
zato to se otima razumu, a ipak ga svako shvata.

Ovaj roman obuhvata dva romana u jednom. 1. Roman o pojedinanom,

psiholoki roman o traginoj ljubavi, o grehu i ispatanju. Junaci ovog romana su
Karenjin, Ana i Vronski. 2. Roman o optem, drutveni roman u kome su
pokrenuta mnoga aktuelna pitanja tadanjeg ruskog drutva. Junaci ovoga
romana su inovnici, seljaci, gradsko i seosko plemstvo, intelektualci. Bogata je
tematika ovog romanesknog toka: - kriza plemstva; - plemika inteligencija i
drutvena zbivanja; - fenomen plemia pokajnika; - nerad, rasipnitvo, nemoral i
hipokrizija gradskog plemstva; - odnos trgovakog stalea prema plemstvu; sukob seljakog najamnog rada i posednike planske ekonomike; - zemstvo kao
vid samouprave; - teorija o revoluciji bez krvi. Tolstoj ima negativan odnos prema
gradskom plemstvu. U pismu jednoj roaki pie: Jue sam se vratio iz Moskve,
gde me spopade takvo gnuanje prema itavoj ovoj besposlenosti, raskoi, prema
sredstvima koja su nepoteno stekli i mukarci i ene, prema tom razvratu koji je
prodro u sve drutvene slojeve, prema tim labavim drutvenim normama, pa
odluih da vie nikad ne idem u Moskvu. Ono je neradno, vreme provodn na
balovima i sedeljkama, u spletkarenju i praznim razgovorima, u troenju imanja
koje je nasleeno - nita se ne stvara, moralno i materijalno propadanje osnovna
su karakteristika gradskog plemstva. Izraziti predstavnik ovoga plemstva je Stiva
Oblonski. Na drugoj strani je seosko plemstvo koje radi na imanju, na
unapreenju domainstva, unapreenju poljoprivredne proizvodnje, motivaciji
seljaka. Ovo plemstvo oliava Konstantin Ljevin, nosilac druge fabularne linije
romana. Tolstoj se ne trudi da odri ravnoteu u predoavanju svih navedenih
porodica ili njihovih lanova. On doputa prirodni tok zbivanja i aktivitet likova u
tim zbivanjima. Upravo aktivitet likova (delatni, misaoni i emotivni) odluuje o
ulasku u prvi plan prie. Vronski i Ana imaju sredinje mesto u romanesknoj prii
samo u prvoj knjizi romana (I - IV). U drugoj knjizi (V - VIII deo) u prvi plan izbijaju
Ljevin i Kiti - Vronski i Ana pojavljuju se samo u po nekoliko poglavlja V i VI dela i
njihov aktivitet je minimalan. U VII delu e nesporazum Ane i Vronskog doi do
vrhunca i traginog kraja. Poslednji deo ima epiloku funkciju, ali je teite na
porodici Ljevin.

Zanimljiva je stvaralaka istorija romana: pisan je pet godina u est redakcija.

Ideja za roman pojavila se 1870, godine: Tolstoj je zamislio tip udate ali izgubljene
ene iz visokih krugova, sa namerom da prikae ovu enu "samo kao nesrenu,
ali ne i krivu". Tolstoj je izjavio: "Sada mi je sve jasno". Ali, od zamisli do poetka
rada na romanu prolo je tri godine. U prolee 1873. godine tek poinje pisanje
romana ali nije zadovoljan: "Radim, ali ne ono to sam hteo". Iz pisama
prijateljima i dnevnikih zapisa vidi se da Tolstoj povremeno zapada u stvaralake
krize: menja koncepcije romana u celini i koncepcije likova, menja imena, uvodi
nove likove. Rad se otee, pisac se bori sa materijalom. U pismu prijatelju
Strahovu pie 1875. godine: "Sad se laam dosadne i trivijalne Ane Karenjine i
samo molim boga da mi da snage da je se to pre reim". Posle dve godine, 1877,
zapisuje u dnevnik: "Oh, da mi je to pre da zavrim ovaj roman i da ponem nov.
Sad mi je tako jasna moja ideja. Da delo bude dobro, treba voleti u njemu
osnovnu misao. Tako, u Ani Karenjinoj ja volim porodinu misao, u Ratu i miru,
zbog rata dvanaeste godine, narodnu misao". Ana Karenjina je raena u est
redakcija i sa drugaijim imenima junaka. Prvo je bio porodini roman da bi se
kasnije pretvorio u drutveni roman. Tek u etvrtoj verziji dobio je dananji naslov

Ana Karenjina. Iz redakcije u redakciju menjaju se imena junaka, menjaju se i

njihove karakteristike. Dok je u prvoj redakciji Ana imala lik vulgarne ene,
neprijatne i nesimpatine, u sledeim redakcija njena privlanost se stalno
poveava, da bi u petoj i estoj redakciji postala tragian lik. Karenjin je do pete
redakcije bio pravian i moralno stabilna linost, ali kasnije mu se pridaju neke
osobine koje e ga uiniti nesimpatinim. Lik Vronskog u svakoj novoj redakciji
gubi mnoge pozitivne osobine. Posle pet godina, roman je zavren 1877. godine
dobivi konanu fizionomiju. Ideja romana je u porodinom naelu ("porodnna
misao") pa je u njegovoj sutini porodina tragedija proistekla iz sukoba aktivnog
ivota (Ana) i okamenjenog ivota (Karenjin).

DRUTVENI ROMAN U romanu je prikazano stanje u Rusiji u drugoj polovini XIX veka, a iz
injenice da je Tolstoj savremenik tadanjeg plemstva proistie tematska irina dela. Sa jedne strane,
imamo sliku seljaka vremena su bila teka, delotvornost seoskog rada slaba, a ugnjetavanje seljaka
veliko. Sa druge strane imamo plemstvo, na koje se Tolstoj kritiki osvrtao bili su nevernici iako su to
krili iza hrianskih vrlina, ljubavne afere su bile javne tajne, i u tome im je svestrano pomagao lani
moral. Ana Karenjina je osuena od strane drutva zato to se nije krila iza lanog morala i nije bila
licemerna, iako je isto to drutvo inilo iste ili jo gore stvari nego ona. Kada su ona i Vronski uradili
ono to ostali nisu smeli, postali su meta ogovaranja njihovog stalea. Otro lomljenje svih stubova
stare Rusije odrazilo se na obe strane. Tolstoj je to opisao u raspravama Ljevina sa
neistomiljenicima. Ljevinova razmiljanja kako da pronae odnos prema radnoj snazi pri kojoj bi rad
bio produktivan zauzima bitno mesto u samom romanu.
PORODINI ROMAN Sve srene porodice nalik su jedna na drugu, a svaka nesrena porodica
nesrena je na svoj nain. Ovom reenicom Tolstoj je zapoeo roman, i ona najbolje opisuje temu
romana. Imamo pet porodica, sve su povezane i u svaka brine svoju brigu. Opisani su odnosi u
porodici izmeu suprunika, izmeu roditelja i dece, izmeu roaka kao i oseanja koja prate svaki
odnos. Bilo da su u pitanju ljubav, ljubomora, bilo ta prouzrokovano ponaanjem drugog lana, svako
oseanje uslovljava stanje u porodici. Ana, koja je dola da spasi brak svog brata, u istom je otila jo
dalje sa Vronskim. Kiti, koja je najpre odbila Ljevina zbog Vronskog, a zatim pristala da se uda za
njega, predstavlja suprotnost Ani i njenoj porodici.
PSIHOLOKI ROMAN Pridavanjem znaaja unutranjoj karakterizaciji likova Tolstoj je izgradio
psiholoku stranu ovog romana. Okolnosti i motivi koji dovode do kompleksnosti unutranjih sukoba u
samim linostima razvijaju spoljne postupke. Ono to ini psiholoku stranu ovog romana vie nego
opisani moral ili lani moral je Tolstojeva tenja da sazna ta grenike poput Ane Karenjine tera da
rade ono to rade. Jer, da bi osuivali ljude i njihove nedostatke, moramo najpre da ih shvatimo.
Posmatrajui razvoj linosti kroz delo, primeujemo da svi, poev od Ane, Vronskog i Karenjina, preko
Ljevina, Kiti i Oblonskog, pa sve do Serjoe, nose u sebi odreenu unutranju borbu i preispitivanje.
Po onome to je Ana uinila zasluila je da je osuujemo, ali u biti je zapravo smatramo veoma
nesrenom enom, koja se nala u procepu sopstvenih oseanja.
FILOZOFSKI ROMAN Filozofski aspekt romana, budui da predstavlja odreeni pogled na svet,
treba da bude krajnje precizan, jer je svako shvatanje filozofija za sebe. Uglavnom, to prikazuje
filozofiju samog pisca shvatanje optih i bitnih problema egzistencije, moralnosti, znanja, vrednosti,
razuma. Tolstoj to prikazuje kroz Anu i Ljevina koji su, kao dve veoma nekonvencionalne osobe,
zapravo slini. On svoju hriansku moralnost prikazuje kroz Anu koliko god ona bila kriva, nije na
nama da je osuujemo, jer je to posao za samog Boga. Budui anatemisan, Tolstoj je kroz Ljevinova
razmiljanja izneo svoj stav o religiji i osudio navodne vernike koji su itali teoloke knjige da bi mogli u
drutvu da razgovaraju, kao to je to inio Karenjin. Mnogi stavovi detaljno obrazloeni u romanu su
deo sopstvene filozofije, i kombinovanjem istih rezultat je izraena kompleksnost dela.