Lav Nikolajevič Tolstoj

176 jezika
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest

Pomagala
















Lav Nikolajevič Tolstoj

Лев Никола́евич Толсто́й

Rođenje 9. rujna 1828.
Jasnaja Poljana, Rusija
 Smrt 7. studenog 1910.
Astapovo, Rusija

Književni period realizam

Supruga(e) Sofija Andrejevna Tolstaja

Djeca 12 djece

raširi

Važnija djela

Portal o životopisima

Lav Nikolajevič Tolstoj (ruski: Лев Никола́евич Толсто́й), (Jasnaja Poljana,

pokrajina Tula, 9. rujna 1828. – Astapovo, 7. studenog 1910.), ruski grof, književnik i
mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. Tolstoj je bio zagovornik
slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome
što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo
božanstvo, rođenje od Djevice i uskrsnuće. Tolstoj je također bio
uvjereni pacifist i vegetarijanac.

Životopis[uredi | uredi kôd]
Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana u pokrajini Tula kao četvrto od
petero djece. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Naime, titulu grofa njegovim
precima dodijelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je
još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Možda i zbog toga
njegov život obilježen je brojnim ljubavnim vezama stoga ćemo u ovoj biografiji najveću
pažnju posvetiti upravo tom aspektu njegovog života.
Polazeći u prikaz njegovog sentimentalnog života kronološkim redom zapažamo da je
već u svojoj osmoj godini vatren i osjetljiv, upoznao nježnost i gorčinu ljubavi. Bila je to
ljupka devetogodišnja Sonječka Kološin. Pored nje, plavuše baršunastih očiju, osjećao
je duboku radost i savršenu sreću. Kad je bio daleko od nje dovoljna mu je bila i sama
pomisao na nju pa da mu se oči napune suzama. Kasnije je osjetio ljubav prema maloj
Ljubovi Isljenjevoj koja je stanovala u susjedstvu. Divio joj se mnogo, ali je bio strašno
ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugome. Jednog dana, vidjevši je kako
s balkona razgovara s nekim dečkom u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s
balkona. Zbog toga je Ljubova šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu
ona kasnije postati punica. U svojoj 18. godini počinje mnogo patiti zbog svoje ružnoće
– širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. U prisustvu žena postaje stidljiv i
zbunjen.
Tolstojeva supruga Sofija Andrejevna Tolstaja i kći Aleksandra Tolstaja

Ali aristokratsko podrijetlo i mogućnost kretanja po mondenskim skupovima davalo mu

je privilegije da upozna ženski svijet poput Don Juana. U to vrijeme često je zamišljao
da je zaljubljen, bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Prvo je bio zaljubljen u
Aleksandru, sestru svoga prijatelja, zatim u jednu udanu ženu, pa nakon toga u
nasmijanu Zinaidu, prijateljicu svoje sestre Marije. Iako je bio osjetljiv prema ljepoti
Zinaide cijenio je njenu blistavu inteligenciju, humor i sklonost ka poeziji. Najviše je volio
s njom voditi duge i beskrajno strasne razgovore. Međutim stvarnost nije bila tako
uzvišena. Razdiran snažnom i vatrenom senzualnošću prepustio se porocima. Udvarao
se damama, spavao sa sobaricama. Tako je zavolio mladu i lijepu šesnaestogodišnju
sluškinju. Naslutivši tu avanturu njegova tetka je otjerala tu malu ljubavnicu, koja je
propala i ubrzo umrla tragičnom smrću.
Obuzdavši svoja čula pisao je u svom dnevniku: Treba gledati na društvo žena, kao na
neprijatan dio društvenog života i držati se što dalje od njih. Tko nam u stvari otkriva
senzualnost, neosjetljivost, lakomislenost i mnoge druge poroke ako ne žene. Nije dugo
trajao taj njegov povučeni život. Često ga je prekidao periodima vesele razuzdanosti i
neurednim životom, odlazeći na partije zadovoljstva kod svog brata Sergeja, čija je kuća
uvijek bila puna lijepih Ciganki. I tako polako otkriva porok po porok. Prvo alkohol, a
zatim kocku na kojoj će izgubiti veliki dio posjeda i nekoliko kuća. Ona će ga držati
godinama. Boraveći zimi u Moskvi i Petrogradu najčešće je završavao svoje večeri kod
Cigana, s prijateljima i djedom svoje buduće žene. Napuštajući balove i šarmantne
djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune Ciganki,
šampanjca, svađa, polupanih čaša, glazbe, pjesme bile su za Tolstoja nezaboravne.
Sergej Prokudin-Gorski: Fotografija Lava Tolstoja, prva portretna fotografija u boji u Rusiji, 1908.

Tu upoznaje voljenu Kaću – inače pjevačicu, koja mu se nije skidala s krila. Ako se
može vjerovati njegovom dnevniku – samo dva dana poslije njegove zakletve kako više
neće ići k ženama, nije mogao odoliti. 20. XII. 1850; loš dan; bio sam kod Cigana. 28...
kod Cigana; 29. zaista živim kao pravi gad... Uvečer pišem pravila života, a zatim
odlazim kod Cigana! Vrativši se balovima i mondenskim skupovima, uobražava da je
zaljubljen u jednu ženu iz visokog društva, i to u kneginju Ščerbotovu. Iz tog vjerovanja,
nešto kasnije, nastat će Priča jučerašnjeg dana. U vrijeme dok je bio
na Kavkazu artiljerac, stari Kozak Jepuška, pijanica kod koga je stanovao, nalazi mu
nježnu divljač – tatarske djevojke, za koje se počeo veoma interesirati. Svakodnevno ih
poziva u svoj šator. Volio je čar tih kosookih divljakuša, njihove svijetle oči, tanke vitke
članke, struk. Tako je sreo Marenjku, ljepšu i pošteniju od prethodnih.
Ona je postala Marija u njegovom romanu Kozaci. Toliko se zagrijao da je odustao od
svog najomiljenijeg hobija – lova, samo kako bi mogao s njom dugo šetati. Iako je bio
zaljubljen nije pomišljao ovu kavkasku idilu uresiti brakom. Kako je često premještan
tako se rađaju mnogobrojne avanture s lijepim gošćama po toplicama u tim krajevima.
U toku ljetnog boravka u Pjatigorsku upoznaje Teodorinu koja se u njega
zaljubljuje. Ona me strašno uzbuđuje, zapisao je. Romansa započeta prije šest tjedana
završila je kao i mnoge prije nje. Vrativši se u Moskvu prepušta se mnogobrojnim
zadovoljstvima glavnog grada. Jedan njegov suborac, zapisao je: Nestajao bi na jedan
ili dva dana, a zatim bi se vratio kao zabludjeli sin, namrgođen, oslabio, pokajnički.
Pričao bi sve: kako je bančio, kockao, vodio ljubav... Ukratko čudan tip...
Bilo je dana kada se predavao manje bezazlenim razonodama i odlazio u javne kuće.
Poslije jedne takve noći u orgijanju uz lošu glazbu, sir, rakiju, dernjavu i djevojke,
postavio je sebi pravilo (po tko zna koji put): da nikad više neće prekoračiti prag krčme
ili javne kuće. Jednog dana posjetio je svoju prijateljicu iz djetinstva, Ljubovu Isljenjevu,
koju je prije 20-ak godina u napadu ljubomore bacio s balkona. Bila je udana i imala je
tri prekrasne kćerke. Kako je volio djecu igrao se s njene tri djevojčice: Večerali smo
kod Ljuboške, sada, Bersove. Djeca su nas posluživala za stolom. Kako su te djevojčice
ljupke, vesele! A zatim smo se šetali i igrali preskakanja. Šest godina kasnije jedna od
tih ljupkih djevojčica, desetogodišnja Sonja, postat će njegova supruga. U Moskvi je
imao jedan drugi susret. Flertao je sa sestrom svog prijatelja, Aleksandrom.

Tolstojeva soba

Bila je udana i postala kneginja Aleksandra Obelenska. Susret s njom ostavio je snažan
dojam. Nastavili su flert, ali sada već mnogo strasnije. Vrativši se u svoje rodno mjesto
Jasnu Poljanu rađa se idila koja će dugo potrajati, s Valerijom – prvom susjedom. Imao
je ozbiljne namjere oženiti se s njom. Sve to nije mu smetalo da nekoj od bezbrojnih
seljanki na njegovom posjedu da znak da dođe u sjeno, jer ga je više nego ikad mučila
pohotljivost. I s Valerijom je prekinuo, ne baš elegantno – jednim pismom i bijegom
u Pariz. Tamo posjećuje pripadnike, tada mnogobrojne, ruske kolonije gdje upoznaje
mladu kneginju Livov. Jedno vrijeme zanosi se ženidbom s njom. Ali redaju se
poznanstva: gospođica Fitz-James, čije su ga noge obarale; pa jedna umiljata dama s
velikim grudima... Volio je lutati ulicama Pariza gdje je jednom prilikom sreo ženu koja
ga je do te mjere uzbudila da ju je pratio satima.

Lav Tolstoj 1897.

U Ženevi upoznaje kćerke svog rođenog djeda, Elizabetu i Aleksandru Tolstaja.

Aleksandra, stara 39 godina imala je lijepe oči, topao glas, profinjen ukus, izvanrednu
učtivost i takt dvorskih ljudi; ukratko sve osobine koje je Tolstoj cijenio. Bila je u prisnoj
vezi s Dostojevskim i Turgenjevim. Ovo prijateljstvo ubrzo se pretvorilo u jednu jaku
sentimentalnu vezu. U to vrijeme, po engleskom receptu, bilo je normalno da se netko
zabavlja s rođenom tetkom. Pored nje je, kad god bi to bilo potrebno, zaboravljao
lakomislenu Valeriju.
Ah kad bi Aleksandra bila deset godina mlađa, sigurno bih se oženio, zapisao je u svoj
dnevnik. Dosta dugo ostat će prijatelji i često će se dopisivati. U Ženevi je imao kraće
sentimentalne veze s izvjesnom Engleskinjom Dorom i jednom bucmastom i veselom
sluškinjom. Mondenska i seoska zadovoljstva ipak nisu mogla prikriti prazninu njegova
života. Sve češće je bio opsjednut mislima o ženidbi. Nakon dugih i čestih odlazaka kod
nekadašanje ljubavi iz djetinstva – Ljubuške, Tolstoj, sada već ozbiljan grof u srednjim
godinama, s ugledom već poznatog pisca očarava njene već odrasle kćerke. Sve su
bile lijepe. Najstarija, pravilnih crta lica, hladne ljepote, samouvjerena, inteligentna i
zainteresirana za književnost zvala se Liza. Sonja je bila bez sumnje najljepša i veoma
nadarena za umjetnost. Najmlađa Tanja, još je bila na granici djetinjstva i ozbiljnosti. U
prvo vrijeme, pažnju je poklanjao Lizi, tako da su i ona i njeni roditelji bili uvjereni da
Tolstoj dolazi zbog nje.
Kasnije je Tolstoj otkrio svoje simpatije prema Sofiji. Tako će doći i do prosidbe.
Saznavši da grof traži Sofijinu ruku Liza je briznula u plač i bijesno je savjetovala sestri
da ga odbije. Ne slušajući je Sofija, sve sretna, ipak je pristala. Na Sofijinim zarukama
Liza je teška srca zagrlila svog budućeg šogora. Pred vjenčanje, na Sofijino inzistiranje
da pogleda njegov dnevnik Tolstoj je bez ikakvog otpora pristao. Mlada i naivna, ne
poznavajući život, iz pera tog čovjeka od 35 godina koji će za koji dan postati njen
suprug otkriva najbrutalniju i najgrublju stranu njegovog života. Najviše ju je pogodilo što
je njen zaručnik daleko od oličenja junaka iz legende koju je ona sebi stvorila, tijekom
posljednja tjedna prije braka doživljavao s nekom seljankom vražje seksualne strasti.
Njena ljutnja prerasla je u neizvjesnost kada se na dan vjenčanja mladoženja nije
pojavljivao. Sa zakašnjenjom od nekoliko sati stigao je i brak je sklopljen. Može se reći
da je u to vrijeme njihova ljubav bila jaka i obostrana. Međutim jedna tako snažna ljubav
morala je platiti svoj danak ljubomori. Sofija je neprekidno mislila na žene koje je Lav
volio ili poznavao prije nje.
Naročito je mrzila Aksinju, kojoj je dao jednog sina, tu prostu i debelu seljanku, tri
godine ljubavnicu njenog muža. Jednog dana ju je prepoznala među seljankama koje su
bile pozvane da izmjene pod u kući. Krv joj je uzavrela i nastale su scene koje je Tolstoj
mrzio iz dna duše. Pomisao na muževljevu nevjeru s Aksinjom, ili nekom drugom
seljankom, proganjala ju je. Prerušavala se u seljanku, navukla maramu na oči i išla za
njim cestom kako bi vidjela da li će je pozvati da pođe s njim u šumarak.

Tolstojev grob u Jasnoj Poljani

Sofijina mlađa sestra Tanja često je dolazila na njihovo imanje. U to vrijeme, koje se
može nazvati vremenom Tolstojeva stvaralaštva,Tanja je imala velikog utjecaja. Pisac
je volio dugo pričati s ljupkom Tanjom. Slušajući je pisac je mislio na Natašu Rostovu iz
njegovog budućeg romana Rat i mir. Bilježio je njena osjećanja, pokrete, kratku
prošlost. Kad je Sergej, stariji Tolstojev brat, ponudio ruku Tanji, Sofija se naročito
radovala jer je bila ljubomorna na svoju sestru čije je društvo njen muž i previše volio. U
to vrijeme imao je jednu šarmantnu sekretaricu koja mu je mnogo pomagala u njegovu
radu, ali na Sofijino inzsitiranje da je otpusti Tolstoj je popustio kako se ne bi prepirao.
Koliko god je Sofija bila ljubomorna, Tolstoj je bio još više. Ona još uvijek relativno
mlada, srela je nekadašnjeg obožavatelja – mladog poručnika Polivanova, koji je bio
veoma nestrpljiv. Erupcija bolesne Tolstojeve ljubomore dostigla je kulminaciju,
ljubomora je graničila s taštinom. Kako su godine njihova braka prolazile oni su se sve
više međusobno udaljavali. Oboje su se osjećali odvojenim i usamljenim. Tolstoj joj nije
imao što za predbaciti ali je sve manje tražio njeno društvo. U to vrijeme hvata ga
manija bježanja od svoje supruge. Sofija, sada već u godinama, majka trinaestoro
djece, biva sve nervoznija. Pored ove histerične žene Tolstoj će ipak ostati samo
zahvaljujući djeci. Ipak pred kraj života pobjeći će od nje i završiti na nekoj maloj ruskoj
seoskoj željničkoj stanici Astapovo, svoj veoma buran život 7. studenog 1910. godine
zbog upale pluća. Sofija će tada primiti telegram u kojem će pisati samo: Umro Tolstoj.
U bivšem Sovjetskom Savezu objavljena zbirka njegovih djela sadrži 90 svezaka.

Izvod iz bibliografije[uredi | uredi kôd]

WikIzvor ima izvorni tekst na
temu: Lav Tolstoj

Na stranicama Wikicitata postoji
zbirka osobnih ili citata o temi: Lav
Tolstoj

 Djetinjstvo (1852.)
 Dječaštvo (1854.)
 Mladost (1856.)
 Sevastopoljske pripovijetke (1855. – 1856.)
 Obiteljska sreća (1859.)
 Kozaci (1863.)
 Polikuška (1863.)
 Rat i mir (1864. – 1869.)
 Otac Sergije (1890. – 1898.)
 Ana Karenjina (1873. – 1877.)
 Smrt Ivana Iljiča (1884. – 1886.)
 Vlast tame (1886.)
 Plodovi prosvjete (1886. – 1889.)
 Kreutzerova sonata (1888.)
 Gospodar i sluga (1895.)
 Uskrsnuće (1889. – 1899.)
 Živi leš (1900.)
 Hadži Murat (1896. – 1904.)
 Krug čitanja (1903.)