Evgenije Onjegin najpoznatije je djelo Aleksandra Sergejevia Pukina, slavnog ruskog pjesnika, dramatiara i

prozaika. Ono je roman napisan stihovima. Ima osam poglavlja i ak 5600 stihova. Pukin ga je pisao skoro 8
godina, a sada se smatra jednim od najznaajnijih djela ruske knjievnosti. Roman je bio poetni znak rasta
popularnosti ruske literature koji se dogodio u 19. stoljeu. Njime se Pukin okrenuo od romantizma prema
realizmu te je djelo zbog svoje inovativnosti bilo inspiracija mnogim ne samo knjievnicima, ve i ostalim
umjetnicima.
Roman Evgenije Onjegin pisan je dok je Pukin bio u izgnanstvu. Napisao je devet poglavlja u stihovima, ali je
prije objavljivana sam Pukin cenzurirao neke njegove dijelove, kako ga prevelika kritika politike i drutva, koja se
jasno oitava kroz djelo, ne bi dovela do uhienja. Tako je ne samo izostavio, ve i zapalio cijelo jedno poglavlje.
Na kraju je roman tiskan u osam dijelova, a redom kako su izlazili je i objavljivan. Prvi dio objavljen je 1825.
godine, cijeli roman je dovren 1831. godine, a u cijelosti objavljen dvije godine kasnije.
Svako poglavlje romana opisuje neki vani dogaaj u ruskoj i svjetskoj povijesti, tako da se cijeli roman dotie
politiko-drutvenih promjena od Napoleonovog pada pa do pobune dekabrista u Rusiji. Iako roman obiluje
mnotvom raznih dogaaja, razmiljanja, polemika i problematika, njegova osnovna radnja je ljubavna pria, oko
koje se vrte sve ostale radnje. Ali ono zbog ega je roman posebno vaan i izuzetan i za vrijeme u kojem je
nastao, a posebno danas, su realni prikazi svakodnevnog ivota, kojima obiluje. Pukin je opisivao ljude, nain
ivota, probleme i izazove ivota poetka 19. stoljea, politika zbivanja, pa i obiaje, modu, jednostavnu
svakodnevicu ruskog ovjeka. Upravo zato se roman smatra enciklopedijom ruskog drutva 19. stoljea. A
vjerodostojan je upravo jer je pisan u vremenu kada se njegova radnja i dogaala.
Zbog svoje tematske strukture, sva poglavlja mogu se itati zasebno, ali i kao dio cjeline, jer se nastavljaju jedno
na drugu, a ipak, svako tematski zatvara cjelinu.
Glavni lik romana Jevgenije Onjegin, jo je jedan Byronovski lik u ruskoj knjievnosti. On je plemi koji odlazi iz
Petersburga na selo. On je obrazovan, navikao na udobnost i besposliarstvo, a jedno ime se istinski bavio su
ljubavne avanture. Sve to dovodi ga do depresije, pa poinje brinuti o velikim problemima svijeta i drutva,
nanosei na svoja plea tzv. svjetsku bol. Njegov nemiran duh i nepomirenost sa svijetom, ali i samom sobom,
sprjeava ga da se smiri sa enom koja ga voli i koja mu moe pruiti udoban obiteljski dom. Zato Jevgenije na
kraju ostane sam i obeshrabren ivotom pred njim.
Lik Evgenija Onjegina je Pukinu posluio da u knjievnost uvede prototip suvina ovjeka, koji e kasnije biti
model glavnog junaka mnogim drugim piscima. Suvian ovjek je onaj koji drutveno-politikim promjenama
zavri na margini drutva, bez znaaja i posve nepotreban. Zato taj ovjek propada bez smisla i uloge u drutvo,
esto osiromaen i doslovno gladan kruha, ali i smisla postojanja.
Za roman je Pukin osmislio posebnu vrstu strofe, koja se sastoji od 14 stihova etverostopnog jamba. Ona se
kasnije nazvala onjeginskom strofom. Roman je preveden na mnoge svjetske jezika, te adaptiran za filmska
ostvarenja, opere i skladbe, od kojih je najpoznatija istoimena opera Petra Iljia ajkovskog.
Kratak sadraj
Prvo poglavlje
Roman Evgenija Onjegina zapoeo je opisom djeaka koji se i sam tako zvao. Opis djeaka se nastavlja kasnije i
do izrastanja u mladia. Bio je iznimno inteligentan i talentiran. Znao je povijest, ekonomiju, latinski jezik, a i vrlo
se lijepo odnosio prema enama i bio je ugodan sugovornik. Bio je rad pozivan na razliite zabave kojima se
odazivao.
Puno je panje posveivao izgledu, imao je najbolja odijela i skupe parfema. Ured mu je bio ureen do najsitnijih
detalja koje je opremio parikim i londonskim stvarima.
Pripovjeda za kojeg se smatra da je u biti i sam Pukin esto komentira i ubacuje svoje monologe. Iskazuje
vlastito miljenje i pria s djeakom.

Knjiga zapoinje radnjom kada Onjegin odlazi na ples. Tamo se zabavlja do ranih jutarnjih sati. Spominje se i
djevojka imenom Elvina u koju je Onjegin zaljubljen, a njezine lijepe noge nije mogao suzbiti iz razmiljanja.
Onjegin se vraa u ranim jutarnjim satima kui. Umoran je i vjerojatno e spavati do podneva.
Onjegin nije dobre volje. Cijeli takav nain ivota ostavio je traga na njemu. Postao je mrzovoljan te vie nije imao
volje za upoznavanjem ena, po cijele dane je ljenario, a odustao je i od knjiga. Pisac nam daje do znanja da je i
on vodio u tom trenu takav ivot pa su se njih dvoje sprijateljili.
esto su uivali u zajednikim druenjima, no pripovjeda se htio vratiti u Rusiju. Onjegin mu je htio praviti
drutvo na tom putu, no na kraju nije mogao. Umro je Onjeginov otac, a ubrzo su doli i njegovi dugovi na
naplatu. Poto nije imao snage ii na sud kako bi izvolijevao zadovoljtinu, prepustio im je svu imovinu jer je
ionako pretpostavljao da e mu stric ostaviti svo nasljedstvo.
Poto je uo da e mu stric uskoro umrijeti, uputio se k njemu kako bi si osigurao njegov novac i imovinu nakon
njegove smrti. No, on kasno stie, stric je bio umro. Ipak, Onjegin je naslijedio sve i poeo svoj ivotu na selu.
Ubrzo je shvatio da mu taj ivot ne odgovara, a pisac nam daje i svoje miljenje o tome. On pria kako voli miran
ivot na selu. Time se zavrava prvo poglavlje
Drugo poglavlje
Ono zapoinje opisom dvorca i sela gdje je boravio Onjegin. Poto je on smatrao da je ivot na selu dosadan,
razmatrao je mogunost kako bi mogao donijeti novi zakon. Radi toga je bio podvrgnut ruglu i svi su ga smatrali
udakom.
Tada se pojavio u selu Vladimir Lenski. Osamnaestogodinje mladi koji se u potpunosti razlikovao od Onjegina.
Bio je drag, ljubazan, pun energije i strasti. Za njega je prijateljstvo bilo sveto, a ivio je za dan kada e upoznati
svoju srodnu duu. Nije volio puno izlaziti i prisustvovati bunim zabavama. On je imao samo jednu elju. Htio je
upoznati Onjegina.
Iako su njih dvojica bili skroz razliiti, postali su nerazdvojni prijatelji. Priali o svim temama, a kako je Lenski volio
dijeliti svoju intimu s Onjeginom, ispriao mu je kako je od djetinjstva jako zaljubljen u Olgu. Ovdje se ubacuje
pisac ponovo sa svojim razmiljanjima, govorei nam kako je Olga bila dobra i draga no on e ipak prvotno
govoriti o Tatjani, Olginoj starijoj sestri. Olga je bila mirna i povuena djevojka, uvijek je djelovala zamiljeno s
blagim izrazom lica.
Tatjana je voljela miran ivot i itala je romane kao i njezina majka. Majka je bila u braku s Dmitrijem Larinom, a
nakon to su se vjenali, preselili su na selo gdje je on ivio i prije braka. Tatjaninoj majci se ivot na selu nije
svidio, no ubrzo joj je postalo svejedno. Bila je presretna jer je nauila kontrolirati supruga koji ju je neizmjerno
volio. Ubrzo on umire. Lenski mu odlazi na grob i zamiljeno sa sjetom se sjea kako ga je ovaj nosio u naruju
dok je bio mali. Isto tako htio je da Lenski stupi u brak s Olgom.
Tree poglavlje
Lenski i Onjegin ponovo razgovaraju o Tatjani i Olgi. Lenski eli posjetiti Larinove, a nakon kratke prepirke
Onjegin takoer odlazi s njim. Kasnije ponovo razgovaraju o njima. Onjegin se raspituje o tome koja je od njih
dvije Tatjana, smatrajui je zanimljivijom. Cijelo mjesto bavilo se nagaanjima koji e od njih dvojice biti sretnik
koji e uspjeti oeniti Tatjanu. U isto vrijeme Tatjana je razmiljala o njima i shvatila da joj je Onjegin zanimljiviji.
Misli su je vodile ka tome da je on sve to je ikada traila od mukarca.
Nakon toga pisac nam otkriva to e se dalje dogaati u romanu. Otkriva razgovor Tatjane i njezine dadilje
Filipjevne. Tatjana joj ispria kako je zaljubljena u Onjegina i moli je da joj nabavi papir i pero kako bi mu napisala
pismo. Pisac govori kako e njegov stil i dalje biti stihovi i kako e sada morati prevest Tatjanino pismo s
francuskom na ruski.
Tatjana pie Onjeginu u pismu kako se zaljubila na prvi pogled u njega i pita ga zato je uope morao posjetiti
njezinu obitelj. Jer da nije ona bi ve uoila nekoga drugoga za koga bi se udala. Pie mu nadalje o tome kako

mu ne bi pisala pismo, ali nema mogunosti nigdje ga sresti. Tatjana je pismo zavrila tek sutradan, a po
dadiljinom unuku ga je poslala Onjeginu.
Prola su dva dana, a Onjegin nije odgovarao. Lenski je posjetio Olgu pa je ona pitala zna li neto o Onjeginu. On
joj odgovara na to da e je posjetiti danas poto prijanjih dana nije imao vremena jer je bio zauzet potom. Na to
se Tatjana posrami.
Tatjana je Onjegina nestrpljivo ekala i ujui topot kona, on konano dolazi. U tom trenutku pisac govori kako e
nastaviti pisati poslije jer sada mora ii u etnju i na spavanje.
etvrto poglavlje
Zbog neugodnih ljubavnih iskustava Onjegin govori kako je osam godina bio zaljubljen, ali je sada vie nije. Ipak,
kae Tatjani kada su se sreli u njezinom vrtu kako nije ostao ravnoduan na njezino pismo. U prii joj spomene
kako bi ona bila idealna ena za njega kada bi se on odluio oeniti. Ipak, on to ne planira. Otkriva je da je voli na
nain kao to brat voli sestru, a moda i malo vie od toga, da e se kasnije zaljubiti ponovo u nekoga drugoga i
kako nema razloga da bude tuna.
Ipak, Tatjana je sve tunija, a Lenski i Olga sve sretniji. Sve se vie drue zajedno, sve su zaljubljeniji i piu si
pisma.
Dolaze zimski mjeseci, Onjegin dane provodi ne radei nita. Posjeuje ga Lenski i poziva ga na Tatjanin
imendan. Onjegin mu kae da e se odazvati. Lenski otkriva kako e se on i Olga vjenati.
Peto poglavlje
Tatjana je voljela hladnu rusku zimu i snijeg. Snijeg je pao netom prije njezinog imendana, u sijenju. Radnja
petog poglavlja zapoinje Tatjaninim snom. Ona je usnula ruan san u kojem Onjegin ubija Lenskog i to joj nije
dalo mira. Osjeala je duboku u sebi da e se dogoditi neto loe.
Larinovi su te subote kada je bio Tatjanin imendan imali mnogo gostiju. Doli su i Onjegin i Lenski, a Onjeginu je
bilo vidno neugodno to je sjedio preko puta Tatjane. Ona takoer nije bila ravnoduna, taj nemir ju je muio.
Onjegin estita Tatjani imendan samo se blago poklonivi to kod Tatjane pobudi olakanje.
Onjegin se meutim htio osvetiti Lenskog to mu je prouzroio takve neugodnosti. I to je uinio na nain da je
primio Olgu u naruje i zaplesao s njome. Plesali su dugo zajedno to je jako razbjesnilo Lenskog. Poglavlje je
zavrilo tako da je Lenski otiao kui ljutit po pitolje.
esto poglavlje
Onjegin je bio zadovoljan svojom osvetom. Tatjanu je muilo to to je vidjela i radi toga nije mogla zaspati. Pisac
nam daje do znanja da e nam o tome dalje nastaviti priati sljedei put.
Radnja se prebacuje na Zareckog. Radi se o potenom ovjeku i prijatelju Onjegina koji ga je jednoga jutra
posjetio. On mu donosi poruku Lenskog koji ga izaziva na dvoboj. Onjegin mu odmah odgovara da je spreman na
to, a Zarecki pritom odlazi. Onjegin tada razmilja o tome kako se ipak nije trebao petljati u sve to. Lenski je pak
pomalo iznenaen kada saznaju da je Onjegin prihvatio njegov poziv na dvoboj te se njih dvoje moraju sastati
sutradan kod mlina na dvoboju.
Jutro je stiglo i obojica su pohitali na dogovoreno mjesto. Pitolji su bili spremni, a trebali su jedan od drugoga se
udaljiti esnaest koraka. Kada su ih izbrojali, okrenuli su se jedan prema drugome i naciljali. Ipak, Onjegin je bio
bri u upucao Lenskog. Tada mu je bilo ao no nije mogao vie nita uiniti.
Pisac nam dalje daje uvid u to kakav bi ivot Lenskog bio da je ostao iv. Otkriva nam da je sahranjen pokraj
potoka i ispod borova. U prolazu pored njegova groba, mnogi su zastajkivali i pitali se to je s ostalima. to je s
Tatjanom, Olgom i Onjeginom.

Pisac nam govori da e nam to razotkriti nekad kasnije, a sada prie o svom ivotu i o tome kako mu prolazi
mladost
Sedmo poglavlje
U sedmom poglavlju pisac nam govori da je dolo proljee. Pria priu dalje i govori o tome kako je Olga ve
nala novu ljubav te se udala. Tatjana je ostala sama, a Onjegin je nestao iz sela.
Za vrijeme jedne etnje, Tatjana odlazi do Onjeginove kue i razgleda unutranjost. Sve ju je to jako dirnulo pa
sutradan ponovo odlazi tamo. Ulazi u biblioteku te razgleda Onjeginove knjige. ita ih i primjeuje kako je pisao
svoje osvrte.
Majka odluuje da je za nju najbolje da ode u Moskvu kako bi se tamo to prije udala. Tada se oprata od ivota
na selu i s tugom odlazi u grad.
Nakon dugog putovanja dolaze Tatjana, njezina majka i teta u Moskvu i smjeste se kod stare tete koja je ve dugo
bolovala od tuberkuloze. Ubrzo je Tatjana svakodnevno odlazila u goste, a rodbina se trudila kako bi joj to prije
nala supruga. Na kraju, nali su joj stanovitog generala, ali pisac nam govori da ve vidi da joj se on ne svia te
e o njemu priati kasnije.
Osmo poglavlje
Pisac pria o tome kako je jo za vrijeme studentskih dana upoznao djevojku u koju se zaljubio. Primijetio je
Onjegina. On je sada mladi u dobi od 26 godina, nema obitelj i ne radi nita. Putuje puno, a sliku mrtvog
prijatelja ne moe izbaciti iz glave. S jednog putovanja odmah je otiao na ples te tamo ugleda poznatu damu.
Odmah mu se uini da se radi o Tatjani. Susree kneza i pita ga o kome se radi, a on mu govori da je to njegova
ena Tatjana Larinova. Onjegin se pritom zaudi i pita kako su dugo zajedno, a ovaj mu odgovara da ve jako
dugo, skoro dvije godine.
Nakon nekog vremena Onjegin je pozvao na veeru kod kneza i Tatjane. On tada shvati da je ponovo zaljubljen u
nju i ne moe se pomiriti s njezinom ravnodunou. Sada je on njoj odluio napisati pismo. Iako se razbolio, nije
htio otii u bolnicu.
U pismu Onjegin joj govori kako je zaljubljen u nju i moli je da mu izjavi isto. Iako je napisao jo dva pisma nije
dobio Tatjanin odgovor. U proljee je odluio posjetiti je. Dugo su priali i ona mu govori kako se na nagovor
majke morala udati. U to, uje se topot kona. Dolazi knez, a radnja romana tako zavrava.
Vrsta djela: roman u stihovima
Vrijeme radnje: oko 19. stoljea
Mjesto radnje: Rusija
Likovi: Evgenije Onjegin, Lenski, Olga, Tatjana, pripovjeda
Analiza likova
Evgenije Onjegin bio je popularan i rado vien u drutvu. Volio je dati svoje vienje na neki dogaaj, ali na
kraju je to sve djelovalo povrno jer nije imao visoko obrazovanje. Bio je praktine naravi s velikim smislom za
ekonomiju, ali nije imao smisla za umjetnost i knjievnost. Poto se rado kretao u visokim krugovima, ponaao se
kao i svaki drugi njezin lan dugo je spavao, iao je stalno na plesove i gozbe, u kazalite i rado se druio s
glumicama. ene su ga voljele, imao je arm i znao je kako ih osvojiti. No, esto ih je mijenjao pritom slamajui
njihova srca. Postie sve ono to eli, ne pitajui za cijenu. esto je licemjeran i posjeduje teak karakter.
Pametan je, njean i utljiv, a ponekad ak i plae. Mrzovoljan je esto i nezadovoljan je ivotom koji ivi. Ne
moe se rei da je pozitivan ili negativan lik jer posjeduje i dobre osobine. On se dobro snalazi u drutvu u kojem
se kree, ali duboko u sebi nije zadovoljan ivotom koji ivi. Ne prepoznaje vrijednosti oko sebe, prijateljstvo i

ljubav. Iako je mogao sprijeiti smrt prijatelja, nije to uinio. Tek u posljednjem poglavlju vidimo promjene njegove
linost, a autor nas ostavlja s nadom da e on postati bolji. Pukin je ovim likom kritizirao drutvo u kojem je ivio.
Tatjana Larina lijepa, povuena, krhka i bljedolika djevojka. Odrasla je na selu, u mirnom, obiteljskom
okruenju i dane provodi itajui romane. Voli biti sama te pritom ostavlja dojam tajanstvenosti koji jo vie
naglaava njezinu ljepotu. eli osjetiti ljubav i zaljubljuje se u Onjegina na prvi pogled. Njezin ivot je nakon toga
podreen njemu, ezne za susretom s njim, a romani jo postaju jo vei uitak jer glavne junake vidi u liku
Onjegina. Iskrena je i neiskvarena, nema iskustva te je pomalo i naivna. Nije mogla zadrati za sebe uzbuenje
koje je osjeala prema Onjeginu pa mu je odluila napisati pismo i priznati mu sve svoje osjeaje. Kada je
Onjegin odbije i kada Lenski umire, za Tatjanu su to udarci koji e je vinuti u svijet odraslih. Iako je morala brzo
odrasti, nikada nije bila ogorena i isfrustrirana ve se prilagodila prilikama i drutvu u kojem je ivjela iako ih nije
odobravala. Htjela je brak i obitelj i nije eljela prijei preko svoje rijei koju je dala muu kojega nije voljela. Za nju
su ast i potenje vie od ljubavi koju je osjeala prema Onjeginu. Kada je odrasla gledala je na svijet realnije,
zatomila je svoju romantinu stranu.
Vladimir Lenski osamnaestogodinji mladi koji je bio na kolovanju u Njemakoj, a kada se vratio ostao je
opijen njemakim romantizmom. Vidio je uzor u Goetheu i Schilleru. Pun je ivota, osjea prema njemu strast te
ushienje. Nagle je naravi, a sloboda, prijateljstvo i ljubav bili ideali su koje je priznavao. Voli prirodu i selo, iako
nije volio sugovornike koji su tamo ivjeli. Lijep, bogat i poeljan enik. Onjegin mu je prijatelj koji je sluao
njegove prie jer su mu se inile zabavnima. Jako je zaljubljen u Olgu koju zna jo i djetinjstva i ostaje joj vjeran.
Ona mu je uzor kada pie poeziju. Smatrao je njihovu ljubav besmrtnom. Na kraju je bio rtva svojih zabluda,
idealiziranja prijateljstva i ljubavi. Umire zbog ruke prijatelja, a Olga se nakon toga udaje za drugoga.
Biljeka o autoru
Aleksandar Sergejevi Pukin bio je ruski pjesnik, novelist, dramatiar i romanopisac. Roen je 26.svibnja 1799.
godine u Moskvi. Takoer se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske knjievnosti.
Potjee iz plemike obitelji. U ranom djetinjstvu preputen je odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R.
Jakovljeve. 1811. godine obitelj ga je poslala na kolovanje u licej u Carsko selo pored Carigrada. Ve je tada
poeo pisati.
Kretao se u drutvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralatvo jo jae.
Car mu je cenzurirao djela i ograniavao njegovu knjievnu slobodu. Razdoblje od 1828. do 1836. godine bilo je
najplodnije razdoblje, kako za Pukina, tako i za rusku knjievnost.
Pisao je i obavljao poslove na dvoru, a 1831. godine oenio se s Natalijom Nikolajevnom Gonarovom.
Najpoznatija djela su mu: Mozart i Salieri, Pir za vrijeme kuge , Kapetanova ki, Dubrovski, Pikova dama,
Kavkaski zarobljenik, Cigani, a ivotno djelo nosi mu naziv romana Jevgenij Onjegin.
Umro je 29. sijenja 1837. godine, od