Lav Nikolajevič Tolstoj

Ana Karenjina

Preveo
STJEPAN KRANJČEVIĆ

NAKLADA FRAN
 Naslov izvornika

Jlea HuKOJiaeBHH Tojictoh

AHHA KAPEHHHA
 Predgovor

Lav Nikolajevič Tolstoj

Uz Dostojevskog, najslavniji ruski pisac 19. stoljeća, i europskog

realizma uopće, rodio se 9. rujna 1828. na plemićkom posjedu u Jasnoj
Poljani blizu Tulja, gdje je proveo većinu života. Roditelje je vrlo rano
izgubio: majku, kneginju Mariju Nikolajevnu Volkonskaju, kada mu je
bilo tek dvije, a oca, grofa Nikolaja Iljiča Tolstoja kada mu je bilo de­
vet godina. Odgajan kao aristokrat kozmopolit, Tolstoj je studirao or­
ijentalne jezike i pravo na Sveučilištu u Kazanu, no studij nije dovršio.
Živio je relativno bezbrižno, dapače razuzdano, radeći kao učitelj u
jasnopoljanskoj školi sve do 1851, kada je pristupio vojnoj službi i
borio se protiv “gorštaka” na Kavkazu, zatim u Dunavskoj armiji pro­
tiv Turaka te, kao član artiljerijske pukovnije, u Krimskom ratu.
Kada se spomene njegovo ime, obično nam iskrsne slika koja ga
prikazuje kao mudra starca duge, prosijede brade u ruskoj seljačkoj
košulji koji rusoovskom predanošću voli prirodu i zalaže se za prava
kmetova te evanđeoske moralne vrijednosti. Takva slika nije daleko od
zbilje u kojoj se, s jedne strane ostvaruje kroz književnost, a s druge
kroz aktivni društveni angažman.
Njegov književni prvijenac nedovršena je skica proznog teksta “Povi­
jest jučerašnjeg dana” (napisana 1851, a objavljena 1858). Počeo je
pisati roman Djetinjstvo (1852), nakon kojeg slijede i ostala dva dijela
trilogije Dječaštvo (1854) i Mladost (1857), nastala u tradiciji senti­
mentalnog psihologizma i moralizatorstva 18. st. Nakon što je bio sud­
jelovao u obrani Sevastopolja, napisao je Sevastopoljske pripovijesti
iz teške ratne svakodnevice, kojima je stekao reputaciju pisca. U Jutru
vlastelina (1856) nalazimo tipični lik “pokajničkog plemića” koji svojim
djelima nastoji smanjiti vjekovno zlo što gaje plemstvo nanosilo rusko­
me kmetu. A piše i novele u kojima do punog izražaja dolazi primjena
fabularnog paralelizma i prosvjetiteljski postupak filozofsko-didak-
tičkog zaključivanja.

I
 Godine 1856. dao je ostavku na časničko mjesto i oputovao na Za­
pad, gdje se susreo s intelektualcima onog vremena. Po povratku u Rusiju
napisao je novelu Tri smrti (1858-59), u kojoj uspoređuje ponašanje
ljudi različitih društvenih skupina, te nevelik roman Obiteljska sreća
(1858-59). Tih se godina sve očitije pripremala kmetska revolucija.
Tolstoj se neko vrijeme družio s čemiševskim i književnim liberalima.
Razišao se s redakcijom časopisa “Suvremenik” i počeo objavljivati u
“Ruskom vjesniku”, sve dok i u njegovim krugovima nije počeo prev­
ladavati ekstremno reakcionarstvo. Vlastitim je sredstvima u Jasnoj
Poljani otvorio školu za seosku djecu.
Ponovno je 1860. otputovao u inozemstvo, želeći se upoznati s
pokretom narodnog obrazovanja. Kritizirao je odviše formalistički sus­
tav izobrazbe i odgoja u zapadnim školama. U Rusiju se vratio nakon
tek ukinuta kmetstva, no nije vjerovao onima koji su se zalagali za
ukinuće kmetstva i bio je zabrinut za sudbinu ruskih seljaka. Posredo­
vao je u njihovim pregovorima s plemićima, otvarao pučke škole u
obližnjim selima te izdavao pedagoški časopis “Jasna Poljana”.
Oženio se 1862. Sofijom Andrejevnom Bers, kćerkom moskovskog
liječnika, i u narednih petnaest godina s njom imao 13-ero djece. Za to
vrijeme nastojao je usavršiti metode kojima bi mogao pomoći u obra­
zovanju lokalnoga seoskog stanovništva. Objavio je Kozake (1862),
pripovijest u kojoj opisuje ljude i prirodu sjevernog Kavkaza. U istom
razdoblju, uz niz novela i pripovjedaka, napisao je i dva svoja najveća
djela. Prvo je Rat i mir (1865-68), roman-epopeja iz razdoblja od 1805.
do 1812, prvi roman prostora i vremena u ruskoj književnosti u kojem
su sjedinjeni postupci društvene analize s izrazitom psihologizacijom
temeljnih karaktera. Počeo je sve više razmišljati o religiji, koju, na
temelju Kristova Govora na gori, shvaća osobno, i međuljudskim odno­
sima, koje shvaća etički. Godine 1873. počinje raditi na romanu Ana
Karenjina (1874-76).
Imperijalna je Rusija u trgovini i kulturi počela otvarati svoja vrata
Zapadnoj Europi te je Tolstoj ubrzo stekao međunarodnu čitateljsku
publiku. Njegovo pisanje mu je donijelo mnogo sljedbenika, ali i snaž­
na protivljenja. Ispovijesti, koje je Tolstoj pisao od 1879. do 1892, iska­
zuju promjene koje su se dogodile u njegovu životu: postao je krajnjim
racionalistom i moralistom. U nizu pamfleta, koje je pisao nakon 1880,
kritizira Crkvu i državu, njihovu samovlast kao takvu, razotkrivajući

II
štete koje sjedne strane, nanosi licemjerje, a s druge privatno vlasništvo.
U to je vrijeme napisao “pučku dramu” Vlast tame (1886) i objavio
Smrt Ivana Iljiča (1886), pripovijest u kojoj se bavi užasom umiranja i
besmislenošću života neispunjena etičkim vrijednostima.
Pred kraj života pita se o smislu umjetnosti, vrača se novelama s
etičkom tezom te ih sada razvija u složenijim varijantama, razrađujući
tezu o pogubnim posljedicama tjelesne ljubavi (Kreutzerova sonata,
1887-89) i “razvratnom” djelovanju umjetnosti. Piše roman Uskrsnuće
(cenzuriran, objavljen 1900) u kojem oštro kritizira drušveno ustroj­
stvo vladajućih klasa carske Rusije i zalaže se za prirodno samo-
usavršavanje kao jedinstveno sredstvo protiv zla, zbog čega gaje, između
ostalog, Ruska pravoslavna crkva izopćila (1901). Piše dramu Živi les
(1900) u kojoj ustaje protiv zakonskih i društvenih normi i licemjerja
buržuaske obitelji. Posvećuje se organiziranju pružanja pomoći glad­
nim seljacima siromašnih gubemija i kritizira proizvoljne, nasilničke
postupke plemstva što ih dopušta autokratski režim. U nedovršenu ro­
manu Hadži Murat (1904) izlaže svoje učenje o neprotivljenju zlu, učenje
koje ga približava Gandhijevu učenju o nenasilju. U članku “Ne mogu
šutjeti” (1908) gnjevno protestira protiv smrtne kazne.
U cjelokupnom Tolstojevu književnom radu u jednoj se osobi
isprepliću dva autora: moralist i estet. Međutim, koliko god bila zanim­
ljiva njegova moralna uvjerenja i divljenja vrijedna njegova prosvje­
titeljska zalaganja za kvalitetnijim obrazovanjem seljaka i prirodnim
shvaćanjem morala, ono zbog čega ostaje zabilježen u povijesti knji­
ževnosti, svakako je njegova iznijansirana psihologizacija likova i
književni postupci koji nas uvode u tzv. moderno poimanje i razumije­
vanje čovjeka.
Ana Karenjina nije autobiografsko djelo, ali ipak odražava u ve­
likoj mjeri autorova uvjerenja i želju da ih podijeli s drugima. Levinov
je lik na više načina onaj s kojim se Tolstoj najviše može identificirati,
i po njegovu altruizmu i po njegovoj preobrazbi kroz ljubav i brak s
Kiti, i kroz koji prenosi svoje poruku čitatelju. A postoji i ironična para­
lela između načina na koji je završila tragična junakinja romana i au­
torove smrti. Tolstoj je umro 20. studenog 1910. kada se (s upalom
pluća) u vagonu 3. razreda uputio u nepoznatom smjeru, na maloj že­
ljezničkoj stanici u Astopovu, sedam godina prije nego što je boljševička
revolucija promijenila rusku političku scenu i povijest. Dana 22. stude­

ni
nog njegov je prah, prema njegovoj želji, bez crkvenog obreda, prosut
po šumi Jasne Poljane uz nazočnost mnoštva seljaka.

Ana Karenjina
Na romanu, koji tek prividno pripada popularnom žarnu ljubavnog
romana s temom bračnog trokuta, Tolstoj je počeo raditi u ožujku 1873.
U početku je, doista, i htio dati tek portret izgubljene udane žene iz
visokog društva, no motivirajući njezinu nevjeru činovničkim karak­
terom njezina muža, reakcijama malograđanske sredine te složenošću
odnosa s taštim ljubavnikom, kao dosljedni realist-analitičar, postupno
ju je oblikovao kao uzvišeno-tragični lik u čijoj tragediji veliku krivnju
snosi samo aristokratsko društvo onog vremena. Autor tumači Anine
postupke, i ako joj sudi, čini to kao čovjek i sam ozbiljno i zdušno
zainteresiran za ishod. Možda je prvotno zamislio roman kao djelo o
kažnjenoj nevjeri, no stvorio je od Ane lik od krvi i mesa, prateći i
razumijevajući sve nijanse i titraje njezina srca i puti. Iako za Tolstoja
grijeh sam po sebi već predstavlja nesreću i sadrži u sebi elemente ka­
zne, dok je vrlina sreća sama po sebi, Ana, s promašenim brakom,
napuštenim SiiiOiii, iskustvom preljuba i iZOpečiija iZ điustva iza Sebe, u
svojoj ljubavi prema Vronskom, koja je buma i destruktivna, vidi stano­
vitu sreću same mogućnosti da voli. No, strast je dovodi do
samouništenja, a onda i samoubojstva, čime Tolstoj na kraju ipak
potvrđuje da u zaokupljenosti vlastitom strašću gleda zločin protiv višega
moralnog zakona. On, dakle, Anu smatra krivom pred zakonom apso­
lutne etičnosti, no poriče društvu pravo da je osuđuje.
U tekstu, međutim, kao ni u životu, ništa ne može ostati jednoznačno.
Čak i Levin, koji je naizgled ostvario svoju sreću, oženivši se s vrlom
Kiti s kojom živi u skladnom braku, poznaje nagon za samouništenjem.
Iako je, razvijajući dvije paralelne priče, onu o Ani, njezinom mužu i
Vronskom te onu o Levinu i Kiti, autor u početku na neki način htio da
se one jedna u drugoj ogledaju, s vremenom snaga njihova suprotstav­
ljanja jenjava, i čitatelj se opet nađe pred pitanjima koja su postavljena
na početku romana: o sreći i nesreći obiteljskog života. Zapravo, Tol-
stojevo umijeće bilježenja samoga života s njegovim proturječnostima,
odnosno estetska dimenzija njegova pisma, snažnije dolazi do izražaja
od moralne poruke koju želi prenijeti.

IV
 Anu Karenjinu često uspoređuju s jednim sličnim romanom, s Ma-
dame Bovary (1857) francuskog pisca Gustavea Flauberta. Ne samo da
pripadaju istoj stilskoj fomaciji, nego među njima doista postoji i veli­
ka sličnost u izboru i provedbi teme o udanoj ženi koja je učinila pre­
ljub i nesretno okončala svoj život. No, Tolstojev roman, osim što uz
glavnu temu, vodi i paralelne priče o relativno sretnom braku Levina i
Kiti te o nesretnom braku Doli, pomirene s muževljevim nevjerama,
mnogo veću važnost pridaje religioznim, moralnim i filozofskim pita­
njima vezanima, koliko uz njih problem braka i obiteljskog života, toli­
ko i uz pitanja o rješenju opće društvene krize, nastale zbog društvenog
častohleplja i licemjerja vezanih uz konvencije kao što su vlasništvo,
crkva i obitelj. Ova pitanja, premda su zapravo glavne teme romana,
ipak prelaze zahtjeve pripovjedačke proze i imaju svoju neovisnu egzi­
stenciju, vodeći čitatelja bilo prema pesimizmu, kakav je iskusila Ana,
bilo prema smirenju u vjeri, kakvo je iskusio Levin, koji je jedino uporište
u disharmoničnom, potresenom i nemirnom svijetu našao u evan­
đeoskom Bogu.
Roman Ana Karenjina tipičan je roman stilske formacije realizma,
formacije koju karakterizira psihološka i sociološka motiviranost liko­
va. Pisan je u kratkim dinamičnim poglavljima koja u vremenu i pros­
toru prate događanja među likovima. Ana nije od samog početka glavni
predmet naracije: pojavljuje se tek u XVIII. poglavlju i njezin se karak­
ter ocrtava postupno, kroz njezino ponašanje u različitim situacijama i
u usporedbi s drugim likovima. Roman umnožava oblikovne karaktere
i daje paralelne likove, što se opravdava obiteljskim vezama. Tako je
građena većina realističkih obiteljskih romana 19. stoljeća. No, u Tol-
stojevu romanu naziremo dezintegraciju realizma već po činjenici da se
likovi više ne vežu sinkronijski, nego i dijakronijski. Time što je Tol-
stoj svojim romanom želio zahvatiti totalitet ljudskog iskustva te ga je
učinio na neki način djelom o cijeloj jednoj epohi u životu Rusije, uda­
ljava se od tadašnje tradicije europskog romana, a novošću i zanim­
ljivošću mnogih svojih književnih, tj. narativnih postupaka, utire put
suvremenim strujanjima u književnosti.
Već u svojemu prvom proznom fragmentu “Povijest jučerašnjeg
dana” Tolstoj koristi postupak tzv. “struje svijesti” (što gaje u njego­
vo vrijeme koristio i Dostojevski u “Krotkoj”, a kasnije do krajnosti
izveo James Joyce u svojem Uliksu). Riječ je zapravo o tome daje, radi

V
iznijansirane psihološke analize likova, unutrašnji monolog, posebice
onaj neraščlanjen, alogičan, postao primjetan i funkcionalno odijeljen
od pripovjedačeva kazivanja i razgovornog jezika likova. Tolstoj je dobro
poznavao dinamičko supostojanje različitih, simultanih motiva u
čovjeku, kao i asocijativne prelaze ljudskih misli i osjećaja te je bio
majstor prikazivanja mehanizama budne svijesti u njezinim različitim,
često proturječnim razinama. Ponavljana simbolika nekih situacija kao
što je, naprimjer, uvođenje motiva vlaka pod čijim se kotačima ubio
neki siromašan čovjek, neposredno prije nego što je Ana, još ništa ne
sluteći o onom što je čeka u Moskvi, izašla na peron petrogradskoga
željezničkog kolodvora, opisi snova, polusnova, buncanja, poslusvjesnih
stanja i predosjećaja, kao novo uvedena narativna kategorija, ravno­
pravna sa samim likovima, vremenom i prostorom, također najavljuju
pojavu književnosti ruskog modernizma.
No, što li takav jedan roman, ili još prije, lik kao što je Anin, može
značiti današnjem čitatelju? Možda nam ljepota punašne i graciozne
žene u crnom baršunu, s nestašnim uvojcima i prigušenim sjajem u
očima, više nije toliko privlačna jer su se promijenili estetski parametri
ženske ljepote. Promijenio se, donekle, i opći stav prema preljubu, kao
i društvene zabrane uz njega. No, nije se promijenilo osobno iskustvo
nesreće koja ga prati, nesreće koja je jedinstvena za svako pojedinačno
iskustvo. A ne blijedi ni iznimno Tolstojevo pripovjedačko umijeće koje
na jedinstven način bilježi osobni put svojih likova. Ono nam omo­
gućuje, možda ne da ih prihvatimo kao sebi bliske, ali svakako da ih
razumijemo, iznova otkrivajući moć jezika koji neprestano pita i odgo­
vara te iznova postavlja pitanja.
Ne svjedoče li o tome i nebrojene filmske ekranizacije Tolstojevih
djela? Samo ih je Ana Karenjina tijekom povijesti europske i američke
kinematografije doživjela najmanje desetak, uključujući prve, nastale
još 1915, zatim onu s nezaboravnom Gretom Garbom (1935) pa onda i
najnoviju (1997) Bernarda Rosea, u kojoj naslovnu ulogu žene “koja
sluša vlastito srce” igra Sophie Marceau.
O aktualnosti knjiga, naravno, svjedoče i prijevodi. Na hrvatskom
jeziku izašlo je nekoliko prijevoda Ane Karenjine (prvi već 1877!) i
objavljeno više od petnaestak izdanja. Ovdje se nakladnik odlučio za
prijevod Stjepana Kranjčevića.
Jadranka Brnčić

VI
Prvi dio
 Osveta je moja, ja ću je vratiti.

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj

nesretna je na svoj način.
U kući Oblonskih bilo je sve poremećeno. Žena je saznala da je
muž imao vezu s Francuskinjom guvernantom, koja je bila u njihovoj
kudi, pa je izjavila mužu da ne može živjeti s njim u istoj kudi.
Stanje to trajalo je već treći dan i teško je djelovalo ne samo na
bračne drugove, nego i na članove obitelji i sve ukućane. Članovi
obitelji i ostali ukućani osjećali su da njihov zajednički život nema
smisla, i da su ljudi, koji se slučajno sastanu u kakvu prenoćištu,
čvršće povezani među sobom nego oni, članovi obitelji i drugi
ukućani Oblonskih. Žena nije izlazila iz svojih odaja; muža već tri
dana nije bilo doma, djeca su trčala po čitavoj kući kao izgubljena;
Engleskinja se posvadila s upraviteljicom i napisala pisamce
prijateljici moleći je da joj potraži novo mjesto. Kuhar je još jučer
otišao iz kuće, za objeda; kuharica za služinčad i kočijaš tražili su
isplatu.
Treći dan nakon svađe probudio se knez Stjepan Arkadijevič
Oblonski -Stiva, kako su ga zvali u društvu — u obično vrijeme, to
jest u osam sati izjutra, ne u ložnici svoje žene, nego u svojem
kabinetu, na divanu od kordovana. Okrene puno, ugojeno tijelo na
divanskim oprugama, kao da želi ponovo usnuti nadugo, s druge
strane čvrsto obuhvatiti uzglavnicu i pritisne k njoj obraz; ali
najednom skoči, sjedne na divan i otvori oči.
“Da, da, kako je to bilo? — mislio je sjećajući se sna. — Da,
kako je to bilo? Da! Alabin je davao objed u Darmstadtu; ne, nije u
Darmstadtu, nego bilo je nešto američko. Da, ali ondje je Darmstadt
bio u Americi. Da. Alabin je davao objed na staklenim stolovima,
da — i stolovi su pjevali Il mio tesoro, ali ne Il mio tesoro — nego
nešto ljepše i nekakve malene bočice, a to su bile žene”, sjećao se.

7
 Oči Stjepana Arkadijeviča veselo planu i on se zamisli smješ­
kajući se. “Da, lijepo je bilo, vrlo lijepo. Mnogošta bilo je ondje još
izvrsno, ali sve se neda izraziti riječima i mislima, čak ni na javi.”
Pa opazivši zraku svjetla, koja se probijala postrance pokraj jednoga
od suknenih zastora, skine veselo noge s divana, nađe njima papu­
če koje mu je sašila bila žena (dar za rođendan lani), a bile su opši-
vene kordovanom, pa po staroj, devetgodišnjoj navici, ne ustajući,
pruži ruku prema mjestu gdje je u spavaonici visila njegova kućna
haljina. A tad se najednom sjeti kako i zašto ne spava u ženinoj
ložnici, nego u kabinetu; smiješka nestane s njegova lica, i on namršti
čelo.
“Ah, ah, ah!...” zastenje sjećajući se svega što se bilo dogodilo.
A njegova mašta predstavi mu opet sve pojedinosti svađe sa ženom,
svu bezizlaznost njegova položaja i, što je najmučnije, njegovu
vlastitu krivnju.
“Da! Ona neće i ne može oprostiti. A najužasnije je to što sam
skrivio ja — skrivio sam, a nisam kriv. I u tom je sva drama —
mislio je. — Ah, ah, ah!” uzdisao je očajno sjećajući se najtežih za
sebe dojmova iz te svađe.
Najneugodniji bio je onaj prvi čas, kad se vratio iz kazališta
veseo i zadovoljan, s golemom kruškom u ruci za ženu i nije je
našao, za svoje čudo, ni u gostinskoj sobi ni u kabinetu, nego ju
ugledao napokon u spavaonici, s nesretnim pisamcem u ruci, koje
je otkrilo sve.
Ona, ta vječno zabrinuta i užurbana, i ponosno ograničena,
kakvom ju je smatrao, Dolly, nepomično je sjedila s pisamcem u
ruci i gledala ga s izrazom užasa, očaja i gnjeva.
— Što je to? Ovo tu? — pitala ga je pokazujući na pisamce.
Pri tom sjećanju, kako to često biva, Stjepana Arkadijeviča nije
mučio toliko sam događaj, koliko to kako je odgovorio na te ženine
riječi.
Njemu se onaj čas dogodilo ono što se događa ljudima kojima
se neočekivano dokaže nešto vrlo sramotno. Nije stigao namjestiti
lice za onaj položaj u kojem je stajao pred ženom po otkriću svoje

8
krivnje. Umjesto da se uvrijedi, da niječe, da se opravdava, da moli
oproštenje, pače da ostane ravnodušan — sve bi bilo bolje od onoga
što je bio učinio — njegovo lice posve nehoteći (“refleksi velikoga
mozga”, pomisli Stjepan Arkadijevič, koji je volio fiziologiju)
najednom se nasmiješi običnim, dobrim i poradi toga glupim
smiješkom.
Taj glupi smiješak nije mogao sebi oprostiti. Opazivši taj
smiješak, Dolly zadršće kao od tjelesne boli, plane svojstvenom joj
žestinom, bujicom silovitih riječi i istrči iz sobe. Od onda nije htjela
vidjeti muža.
“Svemu je kriv onaj glupi smiješak”, mislio je Stjepan
Arkadijevič.
“No što da radim? Što da radim?” govorio je sebi očajno i nije
nalazio odgovora.

II

Stjepan Arkadijevič bio je čovjek istinoljubiv prema samome

sebi. Nije se mogao zavaravati i uvjeravati sebe da se kaje zbog svoga
čina. Nije se mogao kajati poradi toga, što on, čovjek od trideset i
četiri godine, lijep i zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu,
majku petero žive i dvoje umrle djece, koja je samo godinu dana bila
mlađa od njega. Kajao se samo zbog toga što to nije znao bolje sakriti
od žene. No osjećao je svu težinu svoga položaja, pa je žalio ženu,
djecu i sebe. Možda bi znao bolje sakriti svoj grijeh od žene da je
očekivao da će ta vijest na nju tako djelovati. Nikad nije jasno
razmišljao o tom pitanju, ali je nejasno osjećao da mu žena već odavna
naslućuje kako joj je nevjeran i da ona na to gleda kroz prste. Čak
mu se činilo da ona, istrošena, ostarjela, već nelijepa žena, koja se
ničim ne ističe, jednostavna, samo dobra mati obitelji, mora po
čuvstvu pravednosti biti dobrohotna. No pokazalo se posve suprotno.
“Ah, užasno! Jao, jao, jao! Užasno! — ponavljao je u sebi Stjepan
Arkadijevič, ne mogavši ništa misliti. — A kako je sve bilo lijepo

9
prije toga, kako smo lijepo živjeli! Ona je bila zadovoljna, sretna s
djecom, ja joj nisam ni u čemu smetao, ostavljao sam joj da se bavi
djecom, gospodarstvom, kako je htjela. Istina je, nije lijepo što je
ona bila guvernanta u našoj kući. Nije lijepo! Ima nešto trivijalno,
vulgarno u udvaranju svojoj guvernanti. Ali kakva guvernanta! (Živo
se sjeti crnih obješenjačkih očiju m-lle Rolland i njezina smiješka.)
Ali dok je bila u našoj kući, nisam sebi dopuštao ništa. A najgore je
to što je ona već... Ta upravo se sve to zbilo kao navlaš! Jao, jao,
jao! Ali što, što da radim?”
Odgovora nije bilo osim onoga općega odgovora koji život daje
na sva najzamršenija i nerješiva pitanja. Odgovor taj: treba živjeti
potrebama dana, to jest zaboraviti se. Zaboraviti se u snu nije više
moguće, barem ne do noči; nije se više mogao vratiti onoj glazbi
koju su pjevale bočice-žene. Trebalo je dakle zaboraviti se životnim
snom.
“Vidjet će se već”, reče sebi Stjepan Arkadijevič i ustane, obuče
sivu kućnu halju s modrom svilenom podstavom, prebaci kite na
uzao i udahnuvši dosita zraka u široki grudni koš, običnim bodrim
korakom iskrenutih nogu koje su tako lako nosile njegovo puno
tijelo, priđe k prozoru, digne zastor i glasno pozvoni. Na zvono
smjesta uđe stari prijatelj, komomik Matvjej noseći odijelo, čizme i
brzojav. Odmah za njim uđe i brijač s brijačkim priborom.
— Ima li spisa iz ureda? — upita Stjepan Arkadijevič, uzevši
brzojav i sjedajući pred ogledalo.
— Na stolu su — odgovori Matvjej, pogledavši upitno, s
učešćem na gospodara, i, pričekavši malo, doda s lukavim
smiješkom: — Bio je tu od gazde kočijaša.
Stjepan Arkadijevič ništa ne odgovori, nego samo pogleda u
ogledalo na Matvjeja. U pogledu, kojim su se sreli u ogledalu, vidjelo
se kako jedan drugoga razumije. Pogled Stjepana Arkadijeviča kao
da je pitao: čemu to govoriš? Zar ne znaš?
Matvjej turi ruke u džepove svoga žaketa, iskorači nogom i stane
šutke, dobrodušno, ponešto smiješeći se, gledati svoga gospodara.
— Naredio sam da dođe u nedjelju, a dotle da ne uznemiruje ni
vas ni sebe bez potrebe — rekao je očito spremljenu frazu.

10
 Stjepan Arkadijevič shvati da se Matvjej htio našaliti i svratiti
na sebe pažnju. Raskinuvši brzojav, pročita ga popunjujuči, kao
uvijek, isprekidane riječi nagađanjem, i lice njegovo zasja.
— Matvjeju, sestra Ana Arkadijevna doći će sutra — reče
zadržavši na časak sjajnu punanu brijačevu ruku koja je krčila
ružičasti put među dugim kovrčastim zaliscima.
— Hvala Bogu — reče Matvjej pokazujući tim odgovorom da
razumije, kao i gospodin, značenje toga dolaska, to jest, da Ana
Arkadijevna, omiljena sestra Stjepana Arkadijeviča, može pomoći
pomirenju muža sa ženom.
— Sami ili s mužem?— upita Matvjej.
Stjepan Arkadijevič nije mogao govoriti jer je brijač .bio
zabavljen gornjom usnom, pa je digao jedan prst. Matvjej kimne
glavom u ogledalo.
— Sami. Da se gore spremi?
— Javi Darji Aleksandrovni, gdje narede.
— Darji Aleksandrovni? — ponovi kao sumnjajući Matvjej.
— Da, javi. I evo uzmi brzojav, pa pođi kazati što su rekli.
“Želite pokušati”, shvati Matvjej, ali je rekao samo: — Slušam.
Stjepan Arkadijevič bio je već umiven i počešljan, pa se spremao
odijenuti, kad se Matvjej, polako stupajući škripavim čizmama vrati,
s brzojavom u sobu. Brijača više nije bilo.
— Darja Aleksandrovna naložili su mi saopćiti da odlaze. Neka
rade kako im je, to jest, kako vam je drago — kazao je smijući se
samo očima i, tumuvši ruke u džepove i nagnuvši glavu, uperi oči u
gospodara. Stjepan Arkadijevič ušuti... Onda se pojavi na njegovu
lijepom licu dobar i ponešto jadan smiješak.
— A? Matvjeju? — reče kimajući glavom.
— Ništa, gospodaru, uredit će se — reče Matvjej.
— Uredit će se?
— Hoće, da.
— Misliš? Tko je to tamo? — upita Stjepan Arkadijevič začuvši
za vratima šuštanje ženske haljine.
— Ja sam — reče čvrst i ugodan ženski glas, i kroz vrata proviri
strogo, kozičavo lice Matrjone Filimonovne, dojilje.

11
 — No što je, Matrjoša? — upita Stjepan Arkadijevič izlazeći k
njoj na vrata.
Unatoč tome što je Stjepan Arkadijevič bio do kraja kriv pred
ženom i što je sam to osjećao, gotovo svi u kući, pače i dojilja,
glavni prijatelj Darje Aleksandrovne, bili su na njegovoj strani.
— No, što je? upita klonulo.
— Otiđite, gospodaru, pokorite se još. Ne bi li Bog dao. Vrlo se
muče, žalost je gledati, pa i sve je u kući naopako pošlo. Djecu bar,
gospodaru, treba požaliti. Pokorite se, gospodaru. Sto da se radi!
Tko kašu zavari...
— Ta neće me minuti...
— Vi učinite svoje. Bog je milostiv. Bogu se molite, gospodaru,
Bogu se molite.
— No dobro, idi — reče Stjepan Arkadijevič, porumenjevši. —
No daj da se obučem — obrati se k Matvjeju i skine odlučno kućnu
haljinu.
Matvjej je već držao, otpuhujući nešto nevidljivo i, kao ham
pripremljenu košulju, pa s vidljivim zadovoljstvom obuče u nju
punašno tijelo gospodarevo.

IH

Obukavši se, Stjepan Arkadijevič poprska se parfemom, popravi

rukave košulje, porazmjesti naviklim kretnjama po džepovima
cigarete, lisnicu, žigice, sat s dvostrukim lančićem i privjescima, pa
otresavši rupčić, osjećajući se čist, mirisan, zdrav i tjelesno veseo
unatoč svojoj nesreći, iziđe podrhtavajući lako na svakoj nozi u
blagovaonicu gdje gaje već čekala njegova kava, a kraj nje pisma i
spisi iz ureda.
Pročitao je pisma. Jedno je bilo vrlo neugodno, od trgovca koji
je kupovao šumu na ženinu imanju. Tu je šumu trebalo svakako
prodati; ali sada, do pomirenja sa ženom, nije o tom moglo biti
govora. Najneugodnije pak bilo je što se time umiješao novčani

12
probitak u buduće mirenje sa ženom. A misao da ga može voditi taj
probitak, da radi prodaje šume traži pomirenje sa ženom, ta ga je
misao vrijeđala.
Pročitavši pisma, Stjepan Arkadijevič primakne spise iz ureda,
brzo prolista dva spisa, velikom olovkom napiše nekoliko napomena,
pa se, odmaknuvši spise, lati kave; dok je pio kavu, raširi još vlažne
jutarnje novine i stane ih čitati.
Stjepan Arkadijevič držao je i čitao liberalne novine ne krajnjega,
nego onoga smjera kojega se držala većina. Pa unatoč tome što ga
ni znanost, ni umjetnost, ni politika nisu zapravo zanimale, držao se
čvrsto onoga mišljenja o svim tim predmetima, kojega se držala
većina i njegove novine, pa ga je mijenjao samo onda kad ga je
mijenjala većina, ili točnije rečeno, nije ga mijenjao, nego se ono u
njemu neopazice mijenjalo.
Stjepan Arkadijevič nije birao ni pravca, ni mišljenja, nego su ti
pravci i ta mišljenja sama dolazila k njemu, isto onako kako nije
birao ni oblika svoga šešira ili kaputa, nego je uzimao one koji su se
nosili. A imati mišljenje bilo je njemu, koji je živio u poznatom
društvu, uz neku potrebu duševnoga rada, koja se razvija obično u
zrelijim godinama, isto tako potrebno kao imati šešir. Ako je i imao
razloga liberalno mišljenje pretpostavljati konzervativnome, kojega
su se također držali mnogi iz njegova kruga, nije to nestalo poradi
toga što bi liberalno mišljenje smatrao razumnijim, nego zato što se
ono više slagalo s njegovim načinom života. Liberalna je stranka
govorila daje u Rusiji sve loše. Doista, Stjepan Arkadijevič imao je
dugova mnogo, a novaca mu nikada nije dostajalo. Liberalna je
stranka govorila da je brak preživjela ustanova, pa da ga treba
preurediti, i doista, obiteljski život pružao je Stjepanu Arkadijeviču
malo zadovoljstva, i silio ga lagati i pretvarati se, što je bilo toliko
protivno njegovoj naravi. Liberalna je stranka govorila ili bolje
razumijevala da je vjera samo uzda za barbarski dio stanovnika, i
doista, Stjepan Arkadijevič nije bez boli u nogama mogao podnijeti
ni najkraćega blagodarenja u crkvi, te nije mogao shvatiti čemu sve
te strašne i zanosne riječi o drugom svijetu kad bi se i na ovome
moglo vrlo veselo živjeti. Ujedno je Stjepanu Arkadijeviču, koji je

13
volio veselu šalu, bilo drago zbuniti katkad mirna čovjeka time da
se ne treba zaustavljati, ako se već ponosimo svojim podrijetlom od
Rjurika, a odricati se prvoga pretka — majmuna. Liberalno je
mišljenje dakle postalo Stjepanu Arkadijeviču navikom, pa je imao
rado svoje novine, kao i smotku nakon objeda poradi lake omame
koju je proizvodila u njegovoj glavi. Pročitao je uvodnik, u kojem
se razlagalo kako se u naše vrijeme potpuno nepotrebno diže vika o
radikalizmu koji će tobože progutati sve konzervativne elemente,
te da vlada tobože treba poduzeti mjere za ugušenje revolucionarne
hidre, dok naprotiv “prema našemu mišljenju opasnost nije u
prividnoj revolucionarnoj hidri, nego u nepopustljivosti tradi­
cionalizma koji koči napredak” itd. Pročitao je i drugi članak,
financijski, u kojemu se spominjao Bentham i Mili i bockala se
vlada. Sa svojstvenom prirođenom brzinom misli shvaćao je
značenje svake bodljike: tko ju je uperio na koga i radi čega ju je
uperio, pa gaje to kao svagda donekle zadovoljavalo. No danas je
to zadovoljstvo trovalo sjećanje na savjete Matrjone Filimonovne i
na to daje u kući bila takva nevolja. Pročitao je i to, da je grof Beus,
kako se čuio, otputovao u vviesbaden, i to, da nema više sijede kose,
i da se prodaje laka kočija, i ponudu mlade osobe: no te vijesti nisu
mu kao prije donosile tiho, ironično zadovoljstvo.
Dovršivši novine, drugu šalicu kave i kruh s maslacem, ustane,
strese s prsluka mrvice bijeloga kruha i popravivši široka prsa,
nasmiješi se radosno, ne što bi mu u duši bilo osobito ugodno; radosni
smiješak izazvala je dobra probava.
No taj radosni smiješak opomene ga odmah svega, pa se zamisli.
Dva dječja glasa (Stjepan Arkadijevič prepoznao je glas Griše,
najmlađega dječaka, i Tanje, najstarije djevojčice) začuju se na
vratima. Nešto su vozili i srušili.
— Govorila sam da se na krov ne meću putnici — vikala je
engleski djevojčica; — sad ih kupi!
“Sve se poremetilo — pomisli Stjepan Arkadijevič — eno djeca
sama trče.” Priđe k vratima i zovne ih. Djeca ostave kutiju koja je
predstavljala vlak, i uđu k ocu.

14
 Djevojčica, očeva ljubimica, utrči slobodno, zagrli ga i smijući
se objesi se o njegov vrat, radujući se kao uvijek poznatu mirisu
parfema koji se širio s njegovih zalisaka. Poljubivši napokon njegovo
od nagnuta položaja zarumenjelo lice, koje je sjalo od nježnosti,
djevojčica pusti ruke i htjede otrčati natrag, ali otac je zadrži.
— Sto radi mama? — upita prelazeći rukom po glatku, nježnu
vratiću kćerinu. — Zdravo — reče smješkajući se dječaku koji gaje
pozdravljao.
Priznavao je da dječaka manje ljubi, pa je svagda nastojao da
bude jednak; no dječak je to osjećao i nije smiješkom odgovorio na
hladni osmijeh očev.
— Mama? Ustala je — odgovori djevojčica.
Stjepan Arkadijevič uzdahne.
“Dakle opet nije spavala svu noć”, pomisli.
— Sto, je li vesela?
Mala je znala da su otac i mati zavađeni, pa da mati nije mogla
biti vesela, daje otac to morao znati i da se pretvara pitajući to tako
lako. I ona porumeni zbog oca. On odmah to shvati i također
porumeni.
— Ne znam — rekla je. — Nije rekla da učim, nego je rekla da
idem s miss Hool u šetnju k baki.
— No idi, Tanjice moja. Ah da, čekaj — reče joj zadržavajući je
ipak i gladeći joj nježnu ručicu.
Dohvati s kamina, kamo je jučer bio stavio, kutijicu bombona i
dade joj dva, izabravši njene omiljele, s čokoladom i marmeladom.
— Griši? — reče djevojčica, pokazujući onaj sa čokoladom.
— Da, da. — I pogladi joj ramence, poljubi je u kosu i vrat i
pusti je.
— Kočija je gotova — reče Matvjej. — I moliteljica je tu —
doda.
— Je li odavna ovdje? — upita Stjepan Arkadijevič.
— Pola sata.
— Koliko ti je puta naređeno da smjesta najavljuješ!
— Pa treba vam dati barem da kavu popijete — reče Matvjej
onim prijateljskim i surovim tonom na koji se nije bilo moguće srditi.
— No, moli je brže — reče Oblonski mršteći se od zlovolje.

15
 Moliteljica, žena štapskog kapetana Kalinjina, molila je nešto
nemoguće i glupo; no Stjepan Arkadijevič, po svom običaju posadi
je, sasluša je pažljivo ne prekidajući i dade joj potanko savjet komu
i kako da se obrati, i napiše joj pače žustro i skladno svojim krupnim,
rastegnutim, lijepim i čitljivim rukopisom pisamce za osobu koja
joj je mogla pomoći. Otpustivši kapetanicu, uzme Stjepan
Arkadijevič šešir i stane se dosjećati nije li što zaboravio. Pokazalo
se da nije zaboravio ništa, osim onoga što je htio zaboraviti, ženu.
“Ah da!” Oborio je glavu i lijepo lice njegovo poprimi bolan
izraz. “Bih li išao, ne bih li?” govorio je sebi. I nutarnji glas govorio
mu je da ne treba ići, da osim pretvaranja tu ništa ne može biti, da
nije moguće popraviti, zakrpati njihove odnose, jer je nemoguće
učiniti je opet privlačljivom, da pobuđuje ljubav ili njega učiniti
starcem koji nije sposoban ljubiti. Osim pretvaranja i laži ništa nije
moglo sad izići; a pretvarati se i lagati protivilo se njegovoj naravi.
“Ipak ću jednom morati; ta ne može tako ostati”, reče nastojeći
se ohrabriti. Ispravi grudi, izvadi cigaretu, zapali, povuče dva puta,
baci je u školjku od sedefa, brzim koracima prođe kroz salon i otvori
x ifntn n ■raninn 1 A'zmr'll
Ul u^,u vruiu u ZjUiuiiu

IV

Darja Aleksandrova, u bluzici, i s pletenicama pričvršćenima

na zatiljku, već rijetke, nekoć guste i divlje kose, oduljena i mršava
lica, te velikih, uplašenih očiju koje su se isticale na mršavu licu,
stajala je među stvarima razbacanima po sobi, pred otvorenim
ormarom s ladicama iz kojega je nešto vadila. Čuvši muževe korake,
ustavi se gledajući na vrata i nastojeći dati svojemu licu oštar i
preziran izraz. Osjećala je da ga se boji i da se boji sastanka koji je
imao doći. Malo prije pokušala je učiniti što je pokušavala već deseti
put ova tri dana: uzeti dječje i svoje stvari koje bi odvezla k materi,
pa se opet nije mogla odlučiti ni na što; ali i sada, kao prije, govorila
je sebi da to ne može tako ostati, da mora nešto poduzeti. Kazniti

16
ga, osramotiti, osvetiti mu se makar malim dijelom za one boli koje
joj je bio zadao. Još je uvijek govorila da će otići od njega, ali je
osjećala da je to nemoguće; to je bilo nemoguće poradi toga što se
nije mogla odlučiti da ga ne smatra svojim mužem i da ga ne ljubi.
Osim toga osjećala je — kad je ovdje, u svojoj kući, jedva stizala
nadzirati svoje petero djece — da će toj djeci biti još gore ondje
kamo pođe s njima. K tome najmanji se za ta tri dana razbolio, jer
su mu bili dali lošu juhu, a druga su jučer bila gotovo bez objeda.
Osjećala je daje nemoguće otići; ali zavaravajući sebe, ipak je kupila
stvari i pretvarala se da će otići.
Ugledavši muža, spusti ruke u ladicu ormara, kao da nešto traži
i obazre se na nj istom onda kad joj je prišao sasvim blizu. No lice
njezino, kojemu je htjela dati oštar i odlučan izraz, pokazivalo je
samo smetenost i patnju.
— Dolly! — reče on tihim, bojažljivim glasom. Uvukao je glavu
u ramena i htio imati jadan i pokoran izgled, ali ipak je sjao od
svježine i zdravlja. Brzim pogledom omjerila je od glave do pete
njegov lik koji je sjao od svježine i zdravlja. “Da, on je sretan i
zadovoljan — pomisli ona. — A ja?... I ta njegova odvratna dobrota,
radi koje ga svi tako ljube i hvale: mrzim tu njegovu dobrotu”,
pomisli ona. Usta joj se stisnu, mišić zadršće na desnoj strani
blijedoga, nervoznog lica.
— Sto želite? — reče brzim, ne svojim, grudnim glasom.
— Dolly! — ponovi on s drhtanjem u glasu. — Ana će
doputovati danas. >
— Pa što se to mene tiče? Jaje ne mogu primiti! — vikne ona.
— Ali ipak treba, Dolly...
— Odlazite, odlazite, odlazite! — ne gledajući na njega krikne
ona, kao daje krik taj bio izazvan tjelesnom boli.
Stjepan Arkadijevič mogao je biti miran kad je mislio o ženi,
mogao se nadati da će se sve urediti, prema izrazu Matvjejevu, i
mogao je mimo čitati novine i piti kavu; no kad je vidio njezino
izmučeno, patničko lice, kad je čuo taj zvuk glasa, pokoran sudbini
i očajan, stao mu je dah, nešto mu je došlo u či su mu zasjale
od suza.

17
 — Bože moj, što sam učinio! Dolly! Zaboga!... Ta... — nije
mogao nastaviti, plač mu je zapeo u grlu.
Zalupila je vratima ormara i pogledala na njega.
— Dolly, što mogu reći?... Samo oprosti... Sjeti se, zar devet
godina života ne mogu otkupiti čas, čas...
Spustila je oči i slušala očekujući što će reći, kao moleći ga, i da
ju nekako razuvjeri.
— Čas zanosa... — reče i htjede nastaviti, ali kod te riječi kao
da su se od tjelesne boli opet stisle njene usne i ponovno je zadrhtao
mišić na desnoj strani lica.
— Otiđite, otiđite otuda! — viknula je još prodornije — i ne
govorite mi o svome zanosu i o svojim gadarijama.
Htjela je otići, ali se zanjihala i uhvatila se za naslon stolca da se
pridrži. Lice joj se raširilo, usne joj nabrekle, a oči se zalile suzama.
— Dolly! — reče on već jecajući. — Radi Boga, pomisli na
djecu, ona nisu kriva! Ja sam kriv i kazni mene, naredi mi da otkupim
svoj grijeh, što mogu, sve sam spreman učiniti! Ja sam kriv, nema
riječi kojima bih mogao izreći koliko sam kriv! Ali, Dolly, oprosti!
Ona sjedne. Čuo je njeno teško, glasno disanje, pa mu je bilo
neizrecivo žao. Ona je nekoliko puta htjela govoriti, ali nije mogla
On je čekao.
— Ti misliš na djecu, da se igraš s njima, a ja mislim i znam da
su sada propala — kazala je očito jednu od rečenica koje je za ta tri
dana ne jednom govorila u sebi.
Rekla mu je “ti”, pa ju je sa zahvalnošću pogledao i maknuo se
da primi njezinu ruku, no ona se s gađenjem odmakne od njega.
— Mislim na djecu i zato bih sve na svijetu učinila da ih spasim;
ali sama ne znam kako ću ih spasiti; da li time da ih odvedem od
oca, ili time da ih ostavim s razvratnim ocem, da, s razvratnim ocem...
No recite, poslije onoga što je bilo, zar nam je moguće živjeti
zajedno? Zar je moguće? Ta recite, je li moguće? — ponavljala je
povisujući glas. — Nakon toga, kako je moj muž, otac moje djece,
počeo ljubavnu vezu s guvernantom svoje djece...
— No što da radim? Sto da radim? — govorio je on jadnim
glasom ni sam ne znajući što govori, spuštajući sve niže i niže glavu.

18
 — Vi ste mi gadni, odvratni! — viknula je žesteći se sve više i
više. — Vaše suze su voda! Nikad me niste ljubili; nemate ni srca,
ni plemenitosti! Mrski ste mi, gadni, tuđi, da, posve tuđi! — izustila
je s bolju i sa srdžbom tu užasnu riječ tuđi.
Pogledao ju je, pa ga srdžba koja se izrazila na njezinu licu upla­
ši i začudi. Nije shvaćao daju je njegovo sažaljenje razdraživalo.
Vidjela je u njemu sažaljenje, ali ne ljubav. “Ne, ona me mrzi. Neće
oprostiti”, pomisli.
— To je užasno, užasno! — rekao je.
U taj čas u drugoj sobi zavika dijete koje je vjerojatno palo.
Darja Aleksandrovna osluhne i lice joj se najednom smekša.
Sabirala se nekoliko trenutaka, kao da ne zna gdje je i što ima
činiti, a onda brzo ustane i pođe k vratima.
“Ta ona ljubi moje dijete — pomisli on, opazivši promjenu na
njezinu licu kad je dijete povikalo — moje dijete; pa kako onda
može mene mrziti.”
— Dolly, još jednu riječ — reče pošavši za njom.
— Ako idete za mnom, pozvat ću ljude, djecu! Neka svi znaju
da ste podlac! Ja odlazim danas, a vi živite ovdje sa svojom lju­
bavnicom.
I ona iziđe, zalupivši vrata.
Stjepan Arkadijevič uzdahne, otare lice i tihim koracima iziđe
iz sobe. “Matvjej kaže: uredit će se; ali kako? Ne vidim nikakve
mogućnosti. Ah, ah, kakav užas! A kako je trivijalno vikala —
govorio je sam sebi sjećajući se njezine vike i riječi: podlac i
ljubavnica. — A možda su djevojke čule! Užasno trivijalno, užasno.”
Stjepan Arkadijevič ostane nekoliko trenutaka sam, otare oči,
uzdahne i ispravivši grudi iziđe iz sobe.
Bio je petak, pa je u blagovaonici urar Nijemac navijao sat.
Stjepan Arkadijevič sjeti se svoje šale o tom točnom ćelavom uraru,
daje Nijemac i “sam bio navijen za sav život da navija satove”, pa
se nasmiješi. Stjepan Arkadijevič uživao je u dobroj šali. “A možda
će se i urediti! Lijepa riječ: uredit će se — pomisli. — To treba
pripovijedati.”

19
 — Matvjeju! — vikne. — Uredi takle sve s Marijom, u
divanskoj, za Anu Arkadijevnu — reče Matvjeju koji se bio pojavio.
— Slušam.
Stjepan Arkadijevič obuče bundu i iziđe na ulazište.
— Hoćete li kod kuće jesti? — reče Matvjej, koji gaje pratio.
— Kako bude. Da, evo uzmi za trošak — reče pružajući mu
deset rubalja iz lisnice. — Hoće li biti dosta?
— Dosta ili ne, morat će se očito izići — reče Matvjej, zalupivši
vratima i odstupajući na ulazište.
Umirivši, međutim, dijete i shvativši po štropotu kočije da se
odvezao, Darja Aleksandrovna vrati se opet u spavaonicu. Bilo joj
je to jedino utočište od kućnih briga koje su je okružile, čim bi samo
izišla. Već i sada dospjele su Engleskinja i Matrjona Filimonovna
staviti joj u tom kratkom času, dok je bila izišla u dječju sobu,
nekoliko pitanja, koja se nisu mogla odgađati i na koja je samo ona
mogla odgovoriti: u što da se obuku djeca za šetnju? Treba li im
davati mlijeko? Da pošalju po drugoga kuhara?
— Ah, pustite, pustite me! — reče i sjedne, vrativši se u
spavaonicu na isto mjesto na kojemu je govorila s mužem, stisne
omršavjele ruke s prstenjem koje je klizilo s koštunjavih prstiju, pa
stane u sjećanju prebirati sav bivši razgovor. “Otputovati! No kako
će on s njom? — mislila je. — Zar se sastaje s njom? Zaštoga nisam
upitala? Ne, ne, združiti se ne možemo. Ako i ostanemo u istoj kući,
mi smo jedno drugomu tuđi. Zauvijek tuđi! — ponovi ona opet s
posebnim značenjem te strašne joj riječi. — A kako sam ga ljubila,
Bože moj, kako sam ga ljubila! A zar ga sad ne ljubim? Ne ljubim li
ga jače nego prije? Užasno je upravo to...” počne, ali ne dovrši misli,
jer je Matrjona Filimonovna provirila na vrata.
— Nećete li narediti da pošaljem po brata — rekla je. — Ipak će
spremiti objed; jer će djeca kao jučer do šest sati ostati gladna.
— No dobro; odmah ću doći i odrediti. A jeste li poslali po
svježe mlijeko?
I Darja Aleksandrovna uroni u svoje dnevne brige i utopi u njima
privremeno svoju nesreću.

20
 V

Stjepan Arkadijevič učio je u školi dobro zbog svojih lijepih

sposobnosti, ali je bio lijen i obijestan, pa je zatotbvrškmao jedan
od posljednjih; no unatoč svome svagda pustopašnom životu,
nevelikom činu i mladim godinama, imao je ugledno mjesto s
dobrom plaćom predstojnika u jednom od moskovskih ureda. To
mjesto dobio je pomoću muža svoje sestre Ane, Aleksija
Aleksandroviča Karenjina, koji je bio na jednom od najvažnijih
mjesta u ministarstvu kojemu je pripadao taj ured; no da nije Karenjin
postavio svoga šurjaka na to mjesto, bio bi Štiva Oblonski dobio to
ih slično mjesto pomoću sto drugih osoba, braće, sestara, rođaka,
ujaka, tetaka u drugom koljenu, i šest tisuća plaće koja mu je bila
potrebna, jer su poslovi njegovi, unatoč priličnu ženinu imetku, bih
u neredu.
Polovica Moskve i Petrograda bila je u rodbinskim ih prija­
teljskim vezama sa Stjepanom Arkadijevičem. Rodio se među tak­
vim ljudima koji su bih i postali moćnici ovoga svijeta. Jedna
trećina državnika, staraca, bih su prijatelji njegova oca i poznavali
ga u košuljici; druga trećina govorila mu je ti, a treća bih su dobri
znanci; prema tome su djelitelji zemaljskih dobara u obliku mjesta,
zakupa, koncesija i sličnoga bih njegovi prijatelji i nisu mogli
mimoići svoga; zato se Oblonskomu nije trebalo osobito trsiti da
dobije povoljno mjesto; trebalo mu je samo ne odbijati, ne zavidjeti,
ne svađati se, što on sa svojstvenom mu dobrotom nikad nije ni
radio. Učinilo bi mu se smiješnim kad bi mu se reklo da neće
dobiti mjesta s onom plaćom koja mu je bila potrebna, to više što
i nije tražio nešto izvanredno; želio je samo ono što su dobivah
njegovi vršnjaci, a obavljati takvu vrst posla mogao je jednako
kao i svaki drugi.
Stjepana Arkadijeviča ne samo da su ljubili svi koji su ga
poznavali, zbog njegove dobre, vesele naravi i nesumnjiva poštenja,
nego je u njemu, u njegovoj lijepoj svijetloj vanjštini, sjajnim očima,

21
crnim obrvama i kosi, bjelini i rumenilu lica bilo nešto stoje tjelesno
djelovalo prijateljski i veselo na ljude koji su se sastajali s njime.
“Aha! Štiva! Oblonski! Evo i njega!” govorili su gotovo svagda s
veselim smiješkom sastajući se s njim. Ako se kad i znalo dogoditi
da se nakon razgovora s njim pokazalo da se ništa osobito nije
dogodilo, drugi, treći dan radovali su se opet isti onako pri sastanku
s njim.
Zauzimajući treću godinu mjesto predstojnika jednoga od
moskovskih ureda, stekao je Stjepan Arkadijevič osim ljubavi i
poštovanje drugova u službi, podređenih, predstojnika i svih koji su
imali s njim posla. Glavne vrlinejStjepanaJAricadyeyiča, kojima je
stekao opće poštovanje u službi, sastojale su se, prvo, u izvanrednoj
dobrohotnosti prema ljudima, koju je temeljio na spoznaji svojih
nedostataka; drugo, u potpunoj liberalnosti, ne onoj o kojoj je čitao
u novinama nego onoj koja mu je bila u krvi i s kojom je potpuno
jednako vladao prema svima ljudima, kakvoga god staleža ili zvanja
bili; i treće, glavno, u potpunoj ravnodušnosti prema poslu kojim se
bavio, poradi čega se nikad nije zanosio i nije činio pogrešaka.
Dovezavši se na mjesto svoje službe, pode Stjepan Arkadijevič
u pratnji impozantna vratara s lisnicom u svoj mali kabinet, obuče
odoru i uđe u ured. Pisari i namještenici ustanu klanjajući se veselo
i s poštovanjem. Stjepan Arkadijevič pođe brzo k svojemu mjestu,
stisne ruke vijećnicima i sjedne. Našalio se i kazao nekoliko riječi,
upravo koliko se pristojalo, i počne rad. Nitko bolje od Stjepana
Arkadijeviča nije umio naći one granice slobode, jednostavnosti i
službenosti koja je bila potrebna za ugodan rad. Tajnik veselo i s
poštovanjem, s kojim su svi pristupali k Stjepanu Arkadijeviču, priđe
sa spisima i progovori onim familijamo-liberalnim tonom koji je
bio uveo Stjepan Arkadijevič:
— Ipak smo dobili podatke od Penzanske gubemijske uprave.
Evo, ako izvolite...
— Dobili smo napokon? — reče Stjepan Arkadijevič pre­
klapajući prstom spis. — Hajdemo, dakle, gospodo... — I sjednica
počne.

22
 “Kad bi oni znali — mislio je, nagnuvši s izrazitim držanjem
glavu pri slušanju izvješća — kakav je okrivljenik—dječarac prije
pol sata bio njihov predsjednik!” I oči su mu se smijale pri čitanju
izvješća. Do dva sata imao je rad teći bez prekidanja, a u dva sata
prekid i zajutrak.
Još nisu bila dva sata kadli se velika staklena vrata uredske
dvorane najednom otvore i netko uđe. Svi članovi ispod portreta
ogledala ogledaju se, obradovavši se zabavi, k vratima; no podvomik
koji je stajao kod vrata istjera smjesta ulaznika i zatvori za njim
staklena vrata.
Pošto je predmet bio pročitan, ustane Stjepan Arkadijevič,
protegne se i dajući danak liberalnosti vremena, izvadi u uredu
cigaretu i pođe u svoj kabinet. Dva dmga njegova, stari činovnik
Nikitin i kamer-junker Grinjevič, iziđu s njim.
— Dospjet ćemojsvršitž nakon zajutarka — reče Stjepan
Arkadijevič.
— I te kako — reče Nikitin.
— Ovaj Fomin mora daje priličan obješenjak — reče Grinjevič
o jednoj od osoba koje su sudjelovale u parnici.
Stjepan Arkadijevč namršti se na riječi Grinjevičeve dajući time
osjetiti da je neprilično prije vremena stvarati sud, pa ništa ne
odgovori.
— Tko je to ulazio?— upita podvomika.
— Nekakav, Vaša Preuzvišenosti, upao je bez pitanja, samo što
sam se okrenuo. Pitali su za Vas. Kazao sam: kad iziđu vijećnici,
onda...
— Gdje je?
— Ako nije otišao u predvorje; dosad je neprestano ovuda hodao.
Eno ga — reče podvomik pokazujući na snažno građena čovjeka,
širokih ramena, kovrčaste brade, koji je, ne skidajući kape od ovčje
kože, brzo i lako trčao uza istrte stube kamenoga stubišta. Jedan od
činovnika, koji su silazili, pomršav, s lisnicom, zaustavi se, pogleda,
ne odobravajući, u noge onoga koji je trčao, a onda upitno pogleda
Oblonskoga.

23
 Stjepan Arkadijevič stajao je nad stubištem. Dobrodušno, sjajno
lice njegovo zasja nad vezenim ovratnikom odore još većma kad je
prepoznao onoga koji je dohitao.
— Tako je! Levin, napokon! — progovori s prijateljskim,
porugljivim smiješkom gledajući Levina koji mu je prilazio. — Kako
to da si se udostojio potražiti me u ovoj jazbini? — reče Stjepan
Arkadijevič, ne zadovoljavajući se stiskanjem ruku i ljubeći svoga
prijatelja. — Jesi li odavna?
— Ovaj sam čas stigao i veoma sam te htio vidjeti — odgovori
Levin ogledajući se plaho, a ujedno srdito i nemirno oko sebe.
— No hajdemo u kabinet — reče Stjepan Arkadijevič znajući
osjetljivu i razdražljivu plahost svoga prijatelja, i uhvativši ga za
ruku povuče ga za sobom kao da ga vodi kroz opasnosti.
Stjepan Arkadijevič govorio je “ti” gotovo svim svojim
prijateljima; starima od šezdeset godina, mladima od dvadeset,
glumcima i ministrima, trgovcima i generalnim pobočnicima, tako
da su se mnogi od onih koji su se s njime tikali nalazili na dvjema
krajnjim točkama društvene ljestvice i bili bi u veliku čudu kad bi
saznali da su nreko Oblonskoga nečim zajedničkim vezani.
On se tikao sa svima s kojima je pio šampanjac, a šampanjac je
pio sa svima, i zato, sastajući se u nazočnosti svojih podvrgnutih s
“prijanima koji ga kompromitiraju”, kako je u šali nazivao mnoge
svoje prijatelje s kojima se tikao, svojstvenim mu taktom umio je
umanjiti neugodnosti dojma za podvrgnute. Levin nije bio “ti” kojega
bi se stidio, ali Oblonski sa svojim taktom osjeti da Levin misli
kako on možda ne želi pred podvrgnutima pokazivati svoje
prijateljstvo s njime, pa se zato požurio da ga odvede u Kabinet.
Levin je bio gotovo istih godina kao Oblonski, a tikao se njime
ne samo po šampanjcu. Levin je bio drug Oblonskomu i prijatelj od
prve mladosti; voljeli su jedan drugoga unatoč razlici u značajevima
i ukusima, kako se mogu voljeti prijatelji koji su se sprijateljili za
mladih dana.
Unatoč tome svaki od njih, kako često biva među ljudima koji
su izabrali različitu vrst rada, u dubini duše prezirao je rad drugoga,
premda ga je prosuđujući i opravdavao. Svakome od njih činilo se

24
daje život koji on vodi jedini pravi život, a onaj koji provodi njegov
prijatelj daje samo utvara. Ugledavši Levina Oblonski nije mogao
suzdržati lakoga ironičkog smiješka: ta koliko gaje puta već vidio
kako dolazi u Moskvu sa sela, gdje je nešto radio, ali što zapravo to
Stjepan Arkadijevič nije nikad mogao pravo razumjeti, a nije ga ni
zanimalo. Levin je u Moskvu dolazio svagda uzbuđen, užurban,
ponešto zbunjen i srdit poradi te zbunjenosti i većinom s posve
novim, neočekivanim shvaćanjem stvari. Stjepan Arkadijevič smijao
se tome i to mu se sviđalo. A isto je tako i Levin prezirao u duši i
gradski način života svoga prijatelja i njegovu službu, koju je smatrao
ispraznom i smijao joj se. No razlika je bila u tome što se Oblonski,
koji je radio ono što svi čine, smijao samosvjesno i dobrodušno, a
Levin bez samosvijesti i katkad srdito.
— Dugo smo te čekali — reče Stjepan Arkadijevič ulazeći u
kabinet i puštajući Levinovu ruku, kao daje time želio pokazati da
je ovdje opasnost minula. — Radujem se od srca što te vidim —
nastavi. — Pa što radiš? Kako si? Kad si stigao?
Levin je šutio; gledao je nepoznata lica dvojice drugova
Oblonskoga, a osobito ruku elegantnoga Grinjeviča s tako bijelim
dugim prstima, s tako dugim, žutim i na kraju savijenim noktima i
tako sjajnim golemim zaponcima na košulji, da su te ruke očito
privlačile svu njegovu pažnju i nisu mu dale slobodno misliti.
Oblonski to smjesta opazi i nasmiješi se.
— Ah, da, dopustite da vas upoznam — reče. — Moji drugovi:
Filip Ivanovič Nikitin — Mihail Stanislavovič Grinjevič — i
obrativši sekLevinu — zemski* radnik, novi zemski čovjek, jakota,
koji jednom rukom diže pet pudova, stočar i lovac i moj prijatelj,
Konstantin Dmitrijevič Levin, brat Sergija Ivanoviča Koznyševa.
— Veoma mi je drago — odgovori starčić.
— Imam čast poznavati vašega brata, Sergija Ivanoviča — reče
Grinjevič pružajući Levinu svoju finu ruku s dugim noktima.
Levin se namršti, hladno stisne ruku i smjesta se obrati
Oblonskomu. Premda je veoma poštivao svojega brata po majci, po
čitavoj Rusiji poznatoga pisca, ipak nije trpio kad su ga susretali ne
* Zemstvo = samoupravna vlast.

25
kao Konstantina Levina nego kao brata znamenitoga Koznyševa.
— Ne, nisam više zemski radnik. Sa svima sam se posvadio i ne
dolazim više na sjednice — reče obraćajući se Oblonskomu.
— Kad brže! — reče sa smiješkom Oblonski. — A kako? Zašto?
— Duga pripovijetka. Pripovijedat ću jednom — reče Levin,
ali odmah počne pripovijedati. — Pa, da kratko kažem, uvjerio sam
se da nikakvoga zemskoga rada nema i ne može biti — stao je
govoriti, kao da gaje netko toga časa uvrijedio — s jedne strane to
je igrarija, igraju se parlamenta, a ja niti sam dosta mlad, ni dosta
star da se zabavljam igrarijama; a s druge strane — on zamuca — to
je sredstvo za kotarske klike, kako bi mlatile pare. Prije su bila
skrbništva, sudovi, a sad je zemstvo, ne u obliku mita, nego u obliku
nezaslužene plače — govorio je tako vatreno, kao da je tko od
nazočnih pobijao njegovo mišljenje.
— Oho! Pa ti si, kako vidim, opet u novoj fazi, u konzervativnoj
— reče Stjepan Arkadijevič. — No, uostalom, o tom ćemo poslije.
— Da, poslije. Ali meni je trebalo da te vidim — reče Levin
pogledavajući s mržnjom na Grinjevičevu ruku.
Stjepan Arkadijevič jedva se vidljivo nasmiješi. — Ta govorio
si da nikad više nećeš obući europskoga odijela? — reče ogledajući
njegovo novo odijelo od francuskoga krojača. — Jest! Vidim, nova
faza.
Levin porumeni, ali ne. onako kako rumene odrasli ljudi — lako,
da to i sami ne opažaju, nego onako kako rumene dječarci osjećajući
da su smiješni poradi svoje plahosti, pa se srame i rumene zbog
toga još više, gotovo do suza. I to umno i muževno lice bilo je tako
neugodno vidjeti u takvom dječjem stanju da gaje Oblonski prestao
gledati.
— Da, a gdje ćemo se naći? Veoma, veoma mi je potrebno
govoriti s tobom — reče Levin.
Oblonski kao da se zamislio.
— Znaš šta: odvest ćemo se Gurinu na zajutrak, pa ćemo se
ondje porazgovoriti. Do tri sam slobodan.
— Ne — odgovori razmislivši Levin. — Moram se odvesti još
kojekuda.

26
 — Pa dobro, onda možemo zajedno objedovati.
— Objedovati? Ta nemam ništa osobito, samo dvije riječi kazati,
upitati, a onda ćemo se porazgovoriti.
— Pa onda odmah reci dvije riječi, a razgovarat ćemo se za
objedom.
— Dvije riječi su ove — reče Levin. — Uostalom, ništa osobito.
Lice njegovo najednom poprimi srdit izraz, koji je nastao od
napora da nadvlada svoju plahost.
— Sto rade gospoda Sčerbacki? Sve po starom? — reče.
Znajući već odavna da je Levin bio zaljubljen u njegovu svast
Kitty, nasmiješi se Stjepan Arkadijevič jedva vidljivo, a oči mu
veselo zasjaju.
— Kazao si dvije riječi, a ja ne mogu govoriti u dvije riječi,
jer... Oprosti za časak...
Uđe tajnik s familijarnim poštovanjem i s nekom skromnom,
svim tajnicama zajedničkom spoznajom svoje nadmoći nad
predstojnikom u poznavanju predmeta, priđe sa spisima k
Oblonskomu i stane mu u obliku pitanja tumačiti neku poteškoću.
Ne doslušavši ga do kraja, Stjepan Arkadijevič metne nježno svoju
ruku na tajnikov rukav.
— Ne, učinite samo onako kako sam vam bio govorio — reče
ublažujući smiješkom napomenu, i protumačivši ukratko kako
shvaća stvar, odmakne spise i reče: — Ovako načinite, molim vas,
ovako, Zahare Nikitiču!
Postiđeni tajnik ode. Levin, koji se za vrijeme vijećanja s
tajnikom posve oporavio od svoje smetenosti, stajao je nalaktivši se
objema rukama na stolac, a na licu mu se vidjela porugljiva mržnja.
— Ne razumijem, ne razumijem — rekao je.
— Sto ne razumiješ? — rekao je Oblonski, smiješeći se isto
tako veselo i vadeći cigaretu. Očekivao je od Levina kakav čudan
ispad.
— Ne razumijem što vi radite — reče Levin sliježući ramenima.
—Kako možeš to ozbiljno raditi?
— Zašto?

27
 — Pa zato što... tu se nema što raditi.
— Ti tako misliš, ali mi smo zatrpani poslom.
— Papirnatim. Doduše, ti imaš dara za to — doda Levin.
— Prema tomu ti misliš da mi nešto nedostaje?
— Možda — reče Levin. — No ipak uživam u tvojoj veličini i
ponosim se što imam za prijatelja tako velikog čovjeka. Ali mi ipak
nisi odgovorio na moje pitanje — doda gledajući s očajnim naporom
Oblonskomu ravno u oči.
— Dobro, dobro. Čekaj, još ćeš i ti doći do ovoga. Lako tebi
kad imaš tri tisuće desetina u Karazinskom kotaru, i takve mišiće,
pa svježinu kao djevojčica od dvanaest godina, ali doći ćeš i ti k
nama. Da, dakle u onome što si pitao: promjena nema, ali šteta što
te tako dugo nije bilo.
— A što? — uplašeno upita Levin.
— Pa, ništa — odgovori Oblonski. — Razgovarat ćemo se. A
zašto si zapravo doputovao?
— Ah, i o tom ćemo govoriti kasnije — reče Levin porumenjevši
opet do ušiju.
— No dobro. Razumije se — icče Stjepan Arkadijevič. — Eto
vidiš, pozvao bih te k sebi, ali žena mi nije posve zdrava. Nego evo
što: ako ih želiš vidjeti, one su zacijelo danas u Zoološkom vrtu od
četiri do pet. Kitty se skliže na sklizaljkama. Odvezi se onamo, a ja
ću se svratiti, pa idemo zajedno nekamo objedovati.
— Izvrsno, do viđenja dakle.
— Pazi samo, ta ti ćeš, poznajem te, zaboraviti ili ćeš najednom
otputovati u selo! — smijući se vikne Stjepan Arkadijevič.
— Neću zacijelo.
Kad je bio već kod vrata, Levin se sjeti da se zaboravio nakloniti
drugovima Oblonskoga, te iziđe iz kabineta.
— Mora daje vrlo energičan gospodin — reče Grinjevič, kad je
Levin izišao.
— Da, baćuška — reče Stjepan Arkadijevič kimajući glavom.
—Sretan čovjek! Tri tisuće desetina u Karazinskom kotaru, sve je
pred njim, a svježine koliko! Malo drugačije nego mi.

28
 — Ta što se vi tužite, Stjepane Arkadijeviču?
— Ah, gadno je, loše — reče Stjepan Arkadijevič, teško
uzdahnuvši.

VI

Kad je Oblonski upitao Levina zašto je zapravo doputovao, ovaj

je porumenio i nije mu mogao odgovoriti: “Došao sam zaprositi
tvoju svast”, premda je bio doputovao samo zato.
Obitelj Levina i Sčerbackih bile su stare plemićke moskovske
obitelji, pa su među sobom bile svagda u bliskim i prijateljskim
odnosima. Sveza ta učvrstila se još više dok je Levin pohađao
sveučilište. Pripravljao se zajedno i zajedno je pošao na sveučilište
s mladim knezom Sčerbackim, bratom Dollvnim i Kittvnim. Tada
V

je Levin često dolazio u kuću Sčerbackih i zaljubio se u njihov dom.

Makar se to činilo čudnim, no Konstantin Levin zaljubio se upravo
u dom, u obitelj, a osobito u žensku polovicu obitelji Sčerbackih.
Sam Levin nije pamtio svoje majke, a jedina sestra njegova bila je
starija od njega, tako daje u domu Sčerbackih prvi put ugledao onu
okolinu stare plemićke, obrazovane i poštene obitelji koja je njemu
bila oduzeta smrću očevom i materinom. Svi članovi te obitelji,
osobito ženska polovica, dolazili su mu pred oči zastrti nekim
tajanstvenim, poetičnim velom, pa ne samo da kod njih nije opažao
nikakvih nedostataka, nego je pod tim poetičnim velom, koji ih je
pokrivao, pretpostavljao najuzvišenija čuvstva i sva moguća
savršenstva. Zašto su te tri gospođice naizmjence govorile francuski
i engleski; zašto su one u određenim satovima izmjenjujući se svirale
na pijaninu, kojega su se zvukovi čuli gore do brata gdje su učili
studenti, zašto su dolazili ti učitelji francuske književnosti, glazbe,
risanja i plesa: zašto su se u određene sate sve tri gospođice s
mademoiselle Linon vozile u kočijici do Tverskoga šetališta u svojim
atlasnim bundicama — Dolly u duboj, Nataly u poludugoj, a Kitty

29
u posve kratkoj, tako da su lijepe nožice njezine u čvrsto nategnutim
crvenim čarapama bile sasvim na vidiku; zašto su hodale, u pratnji
sluge sa zlatnom kokardom na šeširu, po Tverskom bulevaru — sve
to i koješta drugo što se zbivalo u njihovu tajanstvenom svijetu nije
razumijevao, ali je znao daje sve što se ondje zbiva divno, pa je bio
zaljubljen upravo u tu tajanstvenost onoga što se događalo.
Za vrijeme studija zamalo se nije zaljubio u najstariju, Dolly.
Ali ona se skoro udala za Oblonskoga. Onda se počeo zaljubljivati
u dragu. Kao daje osjećao da se mora zaljubiti u jednu od sestara,
ali se nije mogao snaći u koju bi zapravo. No i Nataly, čim se
pokazala u društvu, udala se za diplomata Lvova. Kitty je bila još
dijete kad je Levin svršio sveučilište. Stupivši u mornaricu, utopio
se mladi Sčerbacki u Baltičkom moru, pa du odnosi Levinovi sa
Sčerbackima, i pored prijateljstva s Oblonskim postali rjeđi. No kad
je ove godine, u početku zime, Levin doputovao u Moskvu poslije
godine dana u selu i ugledao Sčerbacke, shvatio je u koju mu je od
triju doista suđeno da se zaljubi. Činilo se da ništa nije moglo biti
jednostavnije, nego da on, čovjek dobra roda, prije bogat nego
siromašan, u trideset i drugoj godini života zaprosi kneginiicu
Sčerbacku; po svoj vjerojatnosti njega bi odmah bili ocijenili za
dobra partiju. No Levin je bio zaljubljen, pa mu se stoga činilo da je
Kitty bila takvo savršenstvo u svakom pogledu, takvo biće iznad
svega zemaljskoga, a on takav zemaljski, niski stvor, da nije moglo
biti ni misli o tom da bi ga drugi i ona sama priznala dostojnim
sebe.
Proboravivši kao u bunilu dva mjeseca u Moskvi, sastajući se
gotovo svakog dana s Kitty u društvu, u koje je stao odlaziti da se s
njom nađe, zaključi iznenada da to ne može biti, i ode na selo.
Uvjerenje Levinovo da to ne može biti temeljilo se na tome što
je on u očima svojih rođaka bio nepovoljna, nedostojna partija za
dražesnu Kitty, pa da ga sama Kitty ne može ljubiti. U očima svojih
rođaka nije imao nikakvoga određenoga, običnoga zvanja i položaja
u društvu, dok su njegovi drugovi sada, kad je on imao trideset i
dvije godine, bili već koji pukovnik i krilni pobožnik, koji profesor,
koji ravnatelj banke i željeznica ili predsjednik ureda, kao Oblonski;

30
a on pak (znao je dobro kakvim se morao činiti drugima) bio je
vlastelin koji se bavio uzgojem krava, ubijanjem šljuka i gradnjama,
to jest nedarovit momak koji nije ništa postao i koji je po društvenom
shvaćanju radio ono što rade ljudi koji nisu nizašto.
A sama tajanstvena, dražesna Kitty nije mogla ljubiti čovjeka
tako nelijepa, kakvim je sebe smatrao, i što je glavno — čovjeka
tako jednostavna koji se ničim nije isticao. Osim toga prijašnji njegov
odnos prema Kitty, odnos odrasla čovjeka prema djetetu, zbog
drugovanja njegova s njezinim bratom pričinjao mu se novom
zaprekom za ljubav. Nelijepa, dobra čovjeka, kakvim je sebe
smatrao, moguće je, držao je, ljubiti kao prijatelja, ali da bude ljubljen
onom ljubavlju kakvom je sam ljubio Kitty, za to je trebalo biti
krasnik, a pogotovu izuzetan čovjek.
Čuo je da žene često ljube nelijepe, jednostavne ljude, ali tome
nije vjerovao jer je sudio po sebi, budući da je on mogao ljubiti
samo lijepe, tajanstvene i osobite žene.
No proboravivši dva mjeseca sam u selu, uvjerio se da to nije
bila jedna od onih zaljubljenosti koje je proživljavao u prvoj mladosti,
da mu to čuvstvo nije davalo ni časka mira, da nije mogao živjeti
dok ne riješi pitanje: hoće li ona biti ili neće biti njegova žena, a
njegov očaj da je stvorila samo njegova mašta i da nema nikakva
dokaza za to da će biti odbijen. I zato je sad doputovao u Moskvu s
čvrstom namjerom da je zaprosi i da se oženi, ako ga prime. Ili...
nije mogao misliti na to što će biti ako ga odbiju.

VII

Doputovavši u Moskvu jutarnjim vlakom, odsjedne Levin kod

svojeg starijeg brata po majci, Koznyševa, i preobukavši se ode k
njemu u kabinet namjeravajući mu smjesta ispripovijedati zbog
čega je došao i moliti ga da ga svjetuje; no brat nije bio sam. Kod
njega je sjedio poznati profesor filozofije, koji je doputovao iz
Harkova samo zato da razjasni nesporazum koji je među njima nastao

31
zbog veoma važnog pitanja. Profesor je vodio žestoku polemiku
protiv materijalista, a Sergije Koznyšev je sa zanimanjem pratio tu
polemiku, i pročitavši posljednji profesorov članak, napisa mu u
pismu svoje prigovore; korio je profesora radi prevelike popustljivosti
materijalistima. A profesor je smjesta doputovao da se sporazumiju.
Radilo se o modnom pitanju: ima li granice među psihičkim i
fiziološkim pojavama u djelovanju čovjekovu i gdje je ona.
Sergije Ivanovič dočeka brata običnim, ljubazno-hladnim
smiješkom i upoznavši ga s profesorom nastavi razgovor.
Malen čovjek s očalima, uska čela, prekine na časak razgovor
da se pozdravi i nastavi govor ne pazeći na Levina. Levin sjedne
čekajući da profesor ode, ali naskoro ga stane zanimati predmet
razgovora. Levin je u časopisima nalazio članke o kojima se govorilo
i čitao ih, jer su ga zanimali kao razvijanje temelja prirodnih znanosti
koje je poznavao sa sveučilišta kao prirodoslovac, ali nikad nije
spajao te znanstvene zaključke o podrijetlu čovjekovu od životinje,
o refleksima, o biologiji i sociologiji s onim pitanjima o značenju
života i smrti za sebe samoga, koja su mu posljednje vrijeme sve
češće i češće dolazila na um.
Slušajući bratov razgovor s profesorom opazi da su povezali
znanstvena pitanja s pitanjima osobnog života, da su nekoliko puta
dodirivali ta pitanja, ali svaki put čim su dolazili glavnome, kako
mu se činilo, smjesta su se žurno udaljivali i opet udubljivali u
područje potankih razabiranja, priuzdržavanja, citata, napomena,
pozivanja na autoritete, pa je teško poimao o čemu je riječ.
— Ne mogu dopustiti — reče Sergije Ivanovič s običnom
jasnoćom i razgovijetnošću izražavanja i finoćom dikcije. — Ne
mogu se ni u kojem slučaju složiti s Keithom da sve moje predodžbe
izvanjskog svijeta proizlaze od osjeta. Najosnovniji pojam bitka
nisam stekao na temelju osjeta, jer nema ni posebnog organa za
reprodukciju toga pojma.
— Da, ali oni, Wurst, i Knaus i Pripasov, odgovorit će vam da
vaša spoznaja bitka proističe iz skupnosti svih osjeta, daje ta spoznaja
bitka rezultat osjeta. Wurst pače izravno veli da gdje nema osjeta,
nema ni spoznaje o bitku.

32
 — Kazao bih obratno — reče Sergije Ivanovič.
No tu se Levinu opet učini da oni, prišavši najvažnijemu, odlaze,
pa je odlučio postaviti profesoru pitanje:
— Prema tome, kad čuvstva moja budu uništena, kad moje tijelo
umre, neće više biti nikakva bitka? — upita.
Profesor se zlovoljno i kao od duševne boli zbog prekida obazre
na čudnog pitača, slična više na lađara nego na filozofa, pa prenese
oči na Sergija Ivanoviča kao da pita: što se tu ima kazati? No Sergije
Ivanovič, koji ni izdaleka nije govorio s onim naporom i
jednostranošću kao profesor, i kojemu je u glavi ostalo mjesta za to
da odgovori i profesoru i ujedno da shvati ono jednostavno i prirodno
stanovište s kojega je pitanje bilo postavljeno, nasmiješi se i reče:
— To pitanje još nemamo prava rješavati...
— Nemamo podataka — potvrdi profesor i nastavi svoje
dokazivanje. — Ne — govorio je — ja upozoravam na to, ako
osjećanje i ima za temelj osjet, kako izravno veli Pripasov, ipak
moramo oštro razlikovati ta dva pojma.
Levin više nije slušao pa je čekao da profesor ode.

VIII

Kad je profesor otišao, obrati se Sergije Ivanovič bratu:

— Veoma mi je drago što si došao. Hoćeš li dugo ostati? Kako
gospodarstvo?
Levin je znao da gospodarstvo slabo zanima starijeg brata i da
je to upitao samo iz obzira prema njemu, pa zato progovori jedino o
prodaji pšenice i o novcu.
Levin je htio bratu povjeriti svoju nakanu da se ženi i upita ga
za savjet, zapravo bio je to čvrsto odlučio: ali kad je vidio brata, čuo
njegov razgovor s profesorom, kad je onda čuo taj nehotice
pokroviteljski ton kojim ga je brat ispitivao o gospodarskim
poslovima (materinsko imanje njihovo nije bilo podijeljeno, i Levin

33
je upravljao obim dijelovima) osjeti Levin da zbog nečega ne može
početi razgovor s bratom o svojoj odluci da se ženi. Osjetio je da
brat na to neće gledati onako kako bi on htio.
— No što se radi kod vas u zemstvu? — upita Sergije Ivanovič,
kojega je zemstvo vrlo zanimalo i koji mu je pripisivao veliku
važnost..
— Pravo i ne znam...
— Kako?... Pa ti si član uprave?
— Ne, nisam više član; istupio sam — odgovori Levin — i ne
odlazim više na skupštine.
— Šteta! — reče Sergije Ivanovič namrštivši se.
Levin za opravdanje stane pripovijedati što se radilo na
skupštinama u njegovu kotaru.
— I to je uvijek tako! — presiječe mu riječ Sergije Ivanovič. —
Mi Rusi uvijek smo takvi. Možda je to i lijepa naša crta, sposobnost
da vidimo svoje nedostatke, ali pretjerujemo, tješimo se ironijom
koja nam je svagda spremna na jeziku. Kažem ti samo to da bi drugi
europski narodi, Nijemci i Englezi, kad bi dobili ista prava kao naše
r7/;rwr,lr^ . r, rl. 1 i < fi1r\Krtrlii n n r\ nrvai A
Z,C11 UdiailUVV^, IZi^l ClLlill 1 L/Ll 11J111 OlUUUUU, U 1111 OV^ oilllJ\^niw.

— Pa što učiniti? — reče sa spoznajom krivnje Levin. — To je

bio moj posljednji pokušaj. I kušao sam svom dušom. Ne mogu,
nisam sposoban.
— Nisi nesposoban — reče Sergije Ivanovič — nego krivo
gledaš na stvar.
— Možda — klonulo odgovori Levin.
— A znaš li da je brat Nikolaj opet ovdje?
Brat Nikolaj bio je Konstantinu Levinu rođeni i stariji brat, a
Sergiju Ivanoviču brat po majci, propalica koji je proćerdao veći
dio svoga imetka te se kretao u najčudnijem i najgorem društvu i
zavadio se s braćom.
— Što ne veliš? — s užasom vikne Levin. — Odakle znaš?
— Prokofij ga je vidio na ulici.
— Ovdje u Moskvi? Gdje je? Znaš li? — ustane Levin sa stolca,
kao da se sprema smjesta ići.

34
 — Žalim što sam ti to rekao — reče Sergije Ivanovič kimajući
glavom na uzbuđenje mlađega brata. — Slao sam pitati gdje stanuje
i poslao sam mu njegovu mjenicu koju sam iskupio od Trubina.
Evo što mi je odgovorio.
I Sergije Ivanovič pruži bratu pisamce ispod tlačila.
Levin pročita list, napisan čudnim, dragim mu rukopisom:
“Pokorno molim da me ostavite na miru. To je jedino što tražim od
svoje ljubazne brace. Nikolaj Levin.”
Levin pročita to pismo i, ne dižući glave, stajao je s pismom u
ruci pred Sergijem Ivanovičem.
U duši njegovoj borila se želja da zaboravi sada nesretnog brata,
i spoznaja da će to biti ružno.
— On me, očito, želi uvrijediti — nastavi Sergije Ivanovič —
no on me ne može uvrijediti i ja bih mu svom dušom želio pomoći,
ali znam da je to nemoguće.
— Da, da — ponovi Levin. — Razumijem i cijenim tvoj stav
prema njemu; noja ću poći k njemu.
— Ako hoćeš, idi, ali ne svjetujem — reče Sergije Ivanovič. —
To jest, što se mene tiče, ja se toga ne bojim; on te neće posvaditi sa
mnom; ali radi tebe, svjetujem ti, radije ne idi. Pomoći se ne može.
Uostalom, radi kako hoćeš.
— Možda se zaista ne može pomoći, ali osjećam, osobito ovaj
čas — da, to je druga stvar — osjećam da ne mogu biti miran.
— No, toga ne razumijem — reče Sergije Ivanovič. — Jedno
razumijem — doda — to je vježba u poniznosti. Ja sam drugačije i
dobrohotnije stao gledati ono što se naziva podlošću, nakon toga
kako je brat Nikolaj postao ono što je sada. Ti znaš što je uradio.
— Ah, to je užasno, užasno! — ponavljao je Levin.
Dobivši od sluge Sergija Ivanoviča bratovu adresu, spremi se
Levin da se smjesta odveze k njemu, no razmislivši odluči odgoditi
svoj pohod do večeri. Prije svega, da bi imao duševni mir, valjalo je
riješiti onu stvar radi koje je došao u Moskvu. Od brata Levin se
odvezao u ured Oblonskoga, pa kad je saznao za Sčerbacke, odvezao
se onamo, gdje mu je bilo rečeno da može zateći Kitty.

35
 IX

Osjećajući kako mu udara srce, siđe Levin u četiri sata s kočije

kraj Zoološkog vrta i pođe putićem prema sanjkalištu i klizalištu
sigurno znajući da će je ondje naći, jer je kočiju Sčerbackih bio
vidio kod ulaza.
Bio je vedar, hladan dan. Pred ulazom stajale su u redovima
kočije, saonice, seljačke saonice i oružnici. Kićeni svijet, blistajući
na jarkom suncu šeširima, vrvio je kod ulaza i po očišćenim
puteljcima među ruskim kućicama s rezbarenim gredama: stare
krošnjate breze u vrtu, kojima su se grane objesile od snijega, kao
da su bile odjevene u nove, svečane haljine.
Išao je puteljkom i govorio u sebi: “Ne treba se uzbuđivati, treba
se umiriti. Sto ti je? Sto hoćeš? Šuti, glupo srce”, obraćao se sebi.
No što se više nastojao umiriti, to mu je jače zastajao dah. Susreo ga
znanac i doviknuo mu, no Levin ga nije čak ni prepoznao. Prišao je
sanjkalištu, gdje su zvečali lanci saonica koje su se spuštale i
uspinjale, glomatale i leteći, i odjekivali veseli glasovi. Prošao je
još nekoliko koraka i pred njim se otkrije klizalište. Odmah je, među
svima klizačima, prepoznao nju.
Saznao je da je tu, po radosti i strahu koji je zahvatio njegovo
srce. Stajala je razgovarajući s damom na drugom kraju klizališta.
Ništa osobito, činilo se, nije bilo u njezinoj odjeći, ni u njezinu
držanju. No Levinu je bilo isto tako lako prepoznati je u toj gomili,
kao ružu u koprivi. Sve ju je obasjavalo. Bila je smiješak koji je
osvjetljivao sve unaokolo. “Mogu li zbilja sići onamo na led i prići
joj?” pomisli on. Mjesto, gdje je bila ona, činilo mu se nepristupna
svetinja, pa je nastao časak kad umalo te nije otišao: tako mu je
strašno bilo. Morao se svladati i prosuditi da oko nje hodaju
svakovrsni ljudi, da se i on mogao doći onamo klizati. Sišao je
izbjegavajući daje dugo gleda, kao sunce, no vidio ju je kao sunce
i ne gledajući na nju.
Na ledu su se taj dan u tjednu u to doba skupljali ljudi jednoga
kruga, svi poznati među sobom. Bilo je tu i majstora u klizanju, koji

36
 su pokazivali svoju vještinu, a i takvih koji su se učili sa stolcima,
s bojažljivim i nespretnim kretnjama, i dječaka, i starih ljudi koji su
se klizali iz higijenskih razloga;(svi su se Levinu pričinjali izabranim
sretnicima jer su bili ovdje u njenoj bliziniJSvi klizači su jeprestizali,
stizavali i čak govorili s njom, činilo se, posve ravnodušno i posve
nezavisno od nje se veselili koristeći se izvrsnim ledom i lijepim
vremenom.
Nikolaj Sčerbacki, bratić Kittyn, u kratku žaketiću i uskim
hlačama, sjedio je s klizaljkama na nogama na klupi, i vidjevši
Levina, dovikne mu:
— A, prvi ruski klizač! Jeste li odavna stigli? Izvrstan led,
pripnite samo klizaljke.
— Ta i nemam klizaljki — odgovori Levin čudeći se toj
smjelosti i neprisiljenosti u njezinoj nazočnosti i ne gubeći je ni za
trenutak iz vida, premda je nije gledao. Osjećao je da se to sunce
približuje k njemu. Bila je na uglu i klizala se, držeći ukočeno uske
nožice u visokim cipelama, očito bojeći se, prema njemu. Očajno
mašući rukama i sagibajući se do zemlje prestizao ju je dječak u
ruskoj odjeći. Klizala se ne posve čvrsto; izvadivši ruke iz maloga
kolčaka koji je visio na uzici, držala ih je u pripravi i gledajući na
Levina, kojega je prepoznala, smješkala se njemu i svojemu strahu.
Kad je zaokret bio svršen, otisne se gipkom nožicom i dokliže se
ravno k Sćerbackomu i uhvativši se za nj rukom, kimnula je
smiješeći se Levinu. Bila je divnija nego ju je bio zamišljao.
Kad je mislio na nju, mogao ju je živo sebi predočiti, svu, osobito
draž te nevelike plavokose glave s izrazom djetinje jasnoće i dobrote,
koja je tako slobodno stajala na pristalim djevojačkim ramenima.
Djetinji izraz njezina lica, usklađen s finom ljepotom stasa,
sačinjavao je njezinu posebnu dražest, koju je dobro shvaćao; ali.
što je svagda ponovno kod nje iznenađivalo bio je izraz njenih očiju,
krotkih, mirnih i iskrenih, a naročito njezin smiješak, koji je Levina
uvijek prenosio u čarobni svijet, gdje se osjećao razdraganim i
blagim, kakvim se upamtio u rijetkim danima svoga ranoga
djetinjstva.
— Jeste li odavna ovdje? — reče pružajući mu ruku. —

37
Zahvaljujem — doda, kad joj je digao rupčić koji joj je ispao iz
kolčaka.
— Ja? Nedavno sam, jučer... to jest danas... doputovao —
odgovori Levin, koji od uzbuđenja nije smjesta shvatio njezina
pitanja. — Htio sam se odvesti k vama — reče, i sjetivši se s kakvom
ju je namjerom tražio odmah se zbuni i zarumeni. — Nisam znao
da kližete na klizaljkama, i to divno kližete.
Ona ga pozorno pogleda, kao daje htjela shvatiti uzrok njegove
smućenosti.
— Vašu pohvalu treba cijeniti. Ovdje se sačuvala predaja da ste
vi najbolji trkač na klizaljkama — rekla je otresajući ručicom u
crnoj rukavici iglice inja koje su joj pale na kolčak.
— Da, nekoć sam se strastveno klizao: htio sam doći do
savršenstva.
— Vi sve, čini se, radite sa strašću — reče ona smiješeći se. —
Jako bih htjela vidjeti kako kližete. Dajte, metnite klizaljke, pa hajde
da kližemo zajedno.
“Klizati zajedno! Je li to zbilja moguće?” mislio je Levin gle-
rloiiirM
jv.

— Odmah ću ih metnuti — reče.

I ode da pripne klizaljke.
— Odavna vas nije bilo u nas, gospodaru — govorio je vlasnik
klizališta držeći mu nogu i vrteći vijak na petici. — Poslije vas nema
nijednoga majstora od gospode. Hoće li biti ovako dobro? —govorio
je stežući remen.
— Dobro, dobro, brže, molim vas — odgovori Levin
svladavajući s naporom sretni smiješak koji mu se nehotice pojavio
na licu. — “Da —mislio je — eto, to je život, to je sreća! Zajedno,
rekla je, hajde da kližemo zajedno. Bih li joj kazao sada? No ja se
stoga i bojim reći, što sam sada sretan, sretan bar u nadi... A onda?...
Ali ipak treba! Treba, treba! Na stranu slabost!”
Levin stane na noge, skine zimski kaput i jumuvši po hrapavom
ledu kraj kućice, istrči na glatni led, pa se stane klizati bez napora,
kao daje samo svojom voljom ubrzavao, usporavao i upravljao tijek.
Primaknuo se k njoj s plahošću, ali njezin smiješak opet ga umiri.

38
 Ona mu pruži ruku, i krenu usporedno, povećavajući brzinu, i
što su se brže kretali, to mu je čvršće stiskala ruku.
— S vama bih se brže naučila, nekako sam sigurnija uz vas —
reče mu ona.
— I sam sam siguran za se kad se vi oslanjate na me — reče on,
ali odmah se uplaši onoga šta je rekao i porumeni. I doista, netom je
izrekao te riječi, odjednom, kao da je sunce zašlo za oblake, lice
njeno izgubi svu ljubaznost, i Levin prepozna poznatu igru njena
lica koja je značila napor misli: na glatkom čelu digao se mali nabor.
— Nije li vam što neugodno? Uostalom, nemam pravo pitati —
reče brzo.
— Ta zašto?... Ne, nije mi ništa neugodno — odgovori ona
hladno i smjesta doda: — Niste li vidjeli m'lle Linon?
— Nisam još.
— Idite k njoj, ona vas tako voli.
“Staje to? Ogorčio sam je, Gospode, pomozi mi!” pomisli Levin
i pojuri k staroj Francuskinji sa sijedim uvojcima koja je sjedila na
klupi. Smiješeći se i pokazujući svoje krive zube dočeka ga ona kao
staroga prijatelja.
— Da, evo rastemo — reče ona pokazujući mu očima Kitty —
i starimo. Tiny bearveć je velik! — nastavi Francuskinja smijući se
i sjećajući se njegove šale o trima gospođicama koje je nazivao
trima medvjedima iz engleske basne. — Sjećate li se, tako ste nekoć
govorili?
Nikako se nije toga sjećao, ali ona se već deset godina smijala
toj šali i uživala u njoj.
— No, idite, idite kližite. A lijepo se počela klizati naša Kitty,
je li?
Kad je Levin dotrčao do Kitty njeno lice nije više bilo strogo,
oči su joj gledale isto onako otvoreno i ljubazno, no Levinu se činilo
daje u njezinoj ljubaznosti bio poseban, hotimice miran ton. I on se
snuždi. Rekavši nekoliko riječi o svojoj staroj guvernanti, o njenim
nastranostima, upita ga o njegovu životu.
— Nije Ii vam dosadno zimi u selu?
— Ne, nije mi dosadno, vrlo sam zaposlen — rekao je osjećajući

39
da ga ona podvrgava svojemu mirnome tonu, iz kojeg neće moći
izići, isto onako kako je bilo u početku zime.
— Jeste li došli na duže vrijeme? — upita ga Kitty.
— Ne znam — odgovori on ne misleći što govori. Dođe mu
misao da će, ako popusti tome njezinu tonu mirna prijateljstva, opet
otputovati ne riješivši ništa, pa se odluči uzbuniti.
— Kako ne znate?
— Ne znam. To stoji do vas — reče i odmah ga zahvati užas od
tih riječi.
Nije li ih čula, ili nije htjela čuti, no ona kao da je posrnula,
udari dvaput nožicom i hitajući odkliže se od njega. Došla je do m-
lle, nešto joj reče i uputi se kući gdje su dame skidale klizaljke.
“Bože moj, što sam učinio! Gospode moj, pomozi mi, nauči
me!” govorio je Levin moleći se i ujedno osjećajući potrebu jaka
kretanja, zatrča se ispisujući vanjske i nutarnje lukove.
U taj čas jedan mladić, najbolji od novih klizača, s cigaretom u
ustima, na klizaljkama iziđe iz kavane i zaletjevši se, spustio se niza
stube tutnjeći i poskakujući. Letio je dolje i ne mijenjajući slobodnog
položaja ruka, odskliže se na led.
— Ah, to je nova majstorija! — reče Levin i mahom ustrči da
izvede isti majstorluk.
— Nemojte se ubiti, potrebna je navika! — vikne mu Nikolaj
Sčerbacki.
Levin dođe na prilaz, zatrči se odozgo koliko je mogao, i spusti
se podražavajući zbog nenavike ravnotežu rukama. Na posljednjoj
stepenici zapne, ali učini snažnu kretnju i uspravi se jedva se
dodirnuvši rukom leda, pa se u smijehu odkliže.
“Divno je, mio — pomisli Kitty, dok je izlazila iz kućice s m-lle
Linon i gledala ga sa smiješkom tihe nježnosti, kao drugoga brata.
A zar sam ja kriva, zar sam učinila što loše? Kažu: koketiranje.
Znam da ga ne ljubim; no ipak mi je veselo s njim i on je tako divan.
Samo zašto je to rekao?...” mislila je.
Opazivši da Kitty odlazi s majkom koja ju je dočekala na

40
stubama, zaustavi se od brzoga kretanja rumeni Levin, i zamisli se.
Skine klizaljke i stigne na izlazu iz vrta majku s kćeri.
— Vrlo mi je drago što vas vidim — reče kneginja. —
Četvrtkom, kao uvijek, primamo.
— Prema tomu danas?
— Bit će nam vrlo drago vidjeti vas — reče suho kneginja.
Ta suhoća ogorči Kitty, pa se nije mogla svladati od želje da
zagladi majčinu hladnoću. Okrene glavu i sa smiješkom reče:
— Do viđenja.
Taj je čas Stjepan Arkadijevič, sa šeširom nahero, sjajna lica i
očiju, ulazio kao veseo pobjednik u vrt. No prišavši punici, odgovarao
je turobna lica, punim krivnje, na njezina pitanja o Dollynu zdravlju.
Porazgovorivši se tiho i klonulo s punicom, isprsi se i primi Levina
pod ruku.
— No, idemo li? — upita. — Sve sam na te mislio, pa se veoma,
veoma radujem što si doputovao — reče gledajući mu značajno u
oči.
— Idemo, idemo — odgovori sretni Levin, koji nije prestajao
slušati zvuk glasa koji je rekao: “do viđenja” i vidjeti smiješak s
kojim je to bilo rečeno.
— U “Englesku” ili u “Ermitage”?
— Meni je svejedno.
— Pa, u “Englesku” — reče Stjepan Arkadijevič izabravši
“Englesku” zbog toga što je ondje bio više dužan nego u
“Ermitageu”. Zato je smatrao da nije lijepo izbjegavati tu gostionicu.
— Imaš li kočiju? No, to je divno, jer ja sam svoju otpustio.
Čitavim putem prijatelji su šutjeli. Levin je mislio na to što je
značila ona promjena izraza na Kittynu licu, pa se čas uvjeravao da
ima nade, čas je padao u očaj i jasno vidio da je njegova nada
bezumna, i ujedno se osjećao posve drugim čovjekom, malo sličnim
na onoga kakav je bio prije njezina smiješka i njezinih riječi: do
viđenja.
Putem je Stjepan Arkadijevič sastavljao jelovnik.
— A ti voliš ribu list? — rekao je Levinu kad su pristizali.

41
 — Sto? — upita Levin. — List? Da, jako volim list.

Kad je Levin s Oblonskim ušao u gostionicu, nije mogao ne

opaziti neki osobit izraz, neki suzdržani sjaj na licu i u čitavoj pojavi
Stjepana Arkadijeviča. Oblonski je skinuo kaput i sa šeširom nahero
uđe u blagovaonicu dajući naloge Tatarima koji su se u frakovima i
ubrusima lijepili za njega. Klanjajući se desno i lijevo svojim
znancima koji su se i ovdje našli, kao svagdje radosno ga dočekivali,
priđe k buffetu, založi votku ribicom i reče nešto namazanoj
Francuskinji, koja je sva u vrpcama, čipkama i kovrčicama sjedila
za pultom da se čak i ta Francuskinja iskreno nasmijala. Levin pak
nije samo zato pio votke što ga je vrijeđala ta Francuskinja sva
sastavljena, kako se činilo, od tuđe kose, poudre de riza i vinaigre
de toilette. Užurbano se odmakne od nje, kao od nečista mjesta. Sva
duša njegova bila je ispunjena uspomenama na Kitty, a u očima mu
ip sian smiiešak slavlia i sreće.
JJ J a

— Ovamo, Svjetlosti, izvolite, ovdje neće nitko uznemirivati

Vašu Svjetlost — govorio je stari bjelkasti Tatarin koji se osobito
prilijepio i komu su se nabori fraka širili na širokim kukovima. —
Izvolite, Svjetlosti — govorio je Levinu iskazujući pažnju u znak
poštovanja prema Stjepanu Arkadijeviču i njegovu gostu.
Prostrijevši u tren oka svjež stolnjak na okrugli stol, pod
brončanom svjetiljkom, a koji je već bio pokrit stolnjakom, primakne
baršunaste stolce i stane pred Stjepanom Arkadijevičem s ubrusom
i jelovnikom u rukama očekujući naloge.
— Ako zapovijedate, Svjetlosti, poseban kabinet odmah će se
isprazniti: knez Golicyn s damom. Dobili smo friške ostrige.
— A! Ostrige.
Stjepan Arkadijevič zamisli se.
— Da promijenimo plan, Levine? — reče zaustavivši prst na
jelovniku. I lice njegovo izražavalo je ozbiljno čuđenje. — Jesu li
ostrige dobre? Pazi.

42
 — Flenburške, Svjetlosti, ostendskih nema.
— Dobro, dobro, flenburške, ali jesu li svježe?
— Jučer su dobivene.
— Da počnemo dakle s ostrigama, a onda ćemo i čitav plan
promijeniti? Sto?
— Meni je svejedno. Najvolim šči i kašu; no toga ovdje nema.
— Zapovijedate kašu a la russe? — reče Tatarin nagibajući se
nad Levinom poput dadilje nad djetetom.
— Ne, bez šale, što izabereš, bit če dobro. Klizao sam se i sad
sam gladan. I ne misli — doda, opazivši na licu Oblonskoga
nezadovoljan izraz — da neću ocijeniti tvoga izbora. S užitkom ću
dobro pojesti.
— Kako ne! Reci što hoćeš, to je jedna od životnih naslada —
reče Stjepan Arkadijevič. — No dajder nam, brajko moj, školjaka
dva, ne, malo je — tri desetka; juhu s povrćem.
— Printaniere — prihvati Tatarin ali Stjepan Arkadijevič nije
mu očito htio priuštiti užitak da jela naziva francuski.
— S povrćem, znaš? Onda list s gustim sokom, onda... roastbeaf;
ali pazi, da bude dobar. Pa kopuna, je li? i konzerva.
Tatarin, sjetivši se navike Stjepana Arkadijeviča da jela ne naziva
po francuskom jelovniku, nije ponavljao za njim, no priuštio je sebi
zadovoljstvo da čitavu narudžbu ponovi prema jelovniku: “soupe
pintaniere, turbot sauce Beaumarchais, poulard a /’ estragon,
macedoine de fruits..." i odmah, kao na oprugama, odloživši jelovnik
u koricama i dohvativši drugu kartu, popis vina, položi je pred
Stjepana Arkadijeviča.
— A što ćemo piti?
— Ja — što hoćeš samo ne mnogo... šampanjac — reče Levin.
— Kako? Za početak? A uostalom, imaš pravo, dobro. Ti voliš
s bijelim pečatom?
— Cachet blanc — prihvati Tatarin.
— No, donesi dakle tu marku k ostrigama, a onda ćemo vidjeti.
— Slušam. A kakvo stolno zapovijedate?
— Daj nam Neuilly... Ali ne, daj radije klasični Chablis.

43
 — Slušam. Zapovijedate li vašega sira?
— No da, parmezana. Ili ti voliš drugoga?
— Ne, menije svejedno — govorio je Levin, ne mogavši svladati
smiješak.
I Tatarin otrča vijoreći repovima od fraka i za pet časaka uleti s
pladnjem otvorenih ostriga u sedefnim ljušturama i s bocom među
prstima.
Stjepan Arkadijevič zgužva naškrobljeni ubrus, zadjene ga sebi
za prsluk i položivši mimo ruke preda se, prihvati se školjaka.
— Pa nisu loše — reče guleći srebrnom viljuškom sa sedefne
ljušture drhtave ostrige i gutajući jednu za drugom. — Nisu loše —
ponovi uzdižući vlažne i sjajne oči sad na Levina, sad na Tatarina.
Levin je jeo i ostrige, premda mu je bijeli kruh sa sirom bio
ukusniji. No uživao je gledajući Oblonskoga. Čak je Tatarin,
otčepivši bocu i točeći iskričavo vino u široke tanke čaše, pogledao,
popravljajući svoju bijelu kravatu, s vidljivim zadovoljnim
smiješkom Stjepana Arkadijeviča.
— A ti ne voliš jako ostrige? — reče Stjepan Arkadijevič
ispijajući svoju času — ili st zabrinut? Sto?
Želio je da Levin bude veseo... No Levin ne da nije bio veseo,
on je bio smeten. S onim što je bilo u njegovoj duši bilo mu je
tjeskobno i nezgodno u gostionici, među kabinetima, gdje su ljudi
jeli s damama, u toj jurnjavi i užurbanosti; taj uređaj od bronza,
ogledala, plina, Tatara — sve ga je to vrijeđalo. Bojao se da ne
uprlja ono što mu je do vrha ispunjavalo dušu.
— Ja? Da, zabrinut sam; ali osim toga, sve to smeta — reče. —
Ne možeš sebi predstaviti kako je za mene, čovjeka sa sela, sve to
tuđe, kao nokti onoga gospodina, kojega sam vidio kod tebe...
— Da, vidio sam da su te nokti jadnoga Grinjeviča vrlo zanimali
— reče smijući se Stjepan Arkadijevič.
— Ne mogu — odgovori Levin. — Uznastoj, uđi u me, postavi
se na gledište čovjeka sa sela. Mi u selu nastojimo dovesti svoje
ruke u takvo stanje da se njima može lako raditi. Zato režemo nokte,
zasukujemo katkad rukave. A ovdje ljudi i navlaš puštaju nokte,

44
 koliko se mogu držati, i prikapčaju pod prilikom zaponaka tanjuriće,
da nikako ne bi mogli raditi rukama.
Stjepan Arkadijevič veselo se smješkao.
— Da, to je znak da prosti rad njemu nije potreban. U njega radi
um...
— Možda. No ipak je za mene neobično, kao što mi je neobično
sada to, da se mi, ljudi sa sela trsimo što prije najesti kako bismo
mogli raditi svoj posao, a nas dvojica nastojimo sada da se što duže
ne najedemo i zato jedemo ostrige...
— Pa naravno — prihvati Stjepan Arkadijevič. — Ali u tom i
jest svrha obrazovanja; od svega učiniti užitak.
— No, ako je to svrha, onda bih htio biti divljak.
— Ti si i tako divlji. Svi ste vi Levini divlji.
Levin uzdahne. Sjetio se brata Nikolaja, pa ga je zaboljela i
zapekla savjest, i on se namršti. No Oblonski počne govoriti o takvu
predmetu koji ga je smjesta zaokupio.
— No, šta, hoćeš li doći večeras k našima, to jestk Sčerbackima?
— reče on, odmičući prazne hrapave ljušture, primičući sir i značajno
sjajeći očima.
— Da, svakako ću doći — odgovori Levin. — Premda mi se
učinilo da me kneginja nije rado zvala.
— Ta kako! Kakva glupost! To je njezin način... No, dajder
juhu, brajko!... To je njezin način, grande dame — reče Stjepan
Arkadijevič. — I ja ću doći, no moram na vježbu iz pjevanja grofici
Bonin. A reci, da nisi divlji? Cime protumačiti to što si iznenada
iščeznuo iz Moskve? Sčerbacki su neprestano pitali za tebe, kao da
ja moram znati. A ja znadem samo jedno: ti radiš svagda ono što
nitko ne čini.
— Da — rekao je Levin polako i uzbuđeno. — Imaš pravo, ja
sam divljak. No moja divljina nije u tome što sam otputovao, nego
u tome što sam sada došao. Sad sam došao...
— O, kakav si ti sretnik — prihvati Stjepan Arkadijevič gledajući
Levinu u oči.
— Zašto?

45
 — Dobre konje poznajem po žigovima, zaljubljene junake po
očima — deklamiraše Stjepan Arkadijevič. — Ti imaš sve pred
sobom.
— A zar je tvoje več za tobom?
— Ne, nije doduše za mnom, ali ti imaš budućnost, a kod mene
je sadašnjost, a sadašnjost je — tako, prcsipavanjc iz desnoga džepa
u lijevi.
— Zašto?
— Pa nije dobro. No neću govoriti o sebi, a uz to se sve može
objasniti — reče Stjepan Arkadijevič. — Zašto si dakle došao u
Moskvu?... Hej, primaj! — vikne on Tatarinu.
— Domišljaš li se? — odgovori Levin ne skidajući sa Stjepana
Arkadijeviča svojih očiju koje su u dubini sjale.
— Domišljam se, ali ne mogu o tom početi govoriti . Već po
tomu možeš vidjeti da li se pravo ili krivo domišljam — reče Stjepan
Arkadijevič gledajući s finim smiješkom na Levina.
— A što mi imaš reći? — reče Levin drhtavim glasom osjećajući
da mu na licu dršću svi mišići. — Sto misliš o tom?
Stjepan Arkadijevič polako ispije svoju čašicu chabiisa ne
skidajući očiju s Levina.
— Ja? — reče Stjepan Arkadijevič — ništa tako ne bih želio,
kao to, ništa! To je najbolje što bi moglo biti.
— Ne varaš li se? Znaš li o čemu govorimo? — progovori
Levin upijajući se očima u svoga subesjednika. — Misliš daje to
moguće?
— Mislim da jest. Zašto bi bilo nemoguće?
— Ne, ti zbilja misliš da je moguće? Ne, reci sve, što misliš.
No, ako me čeka otkaz!... Ja sam pak uvjeren...
— A zašto to misliš? — reče smiješeći se njegovu nemiru Stjepan
Arkadijevič.
— Tako mi se katkad čini. To će biti užasno i za mene i za nju.
— No, u svakom slučaju za djevojku nema u tom ništa užasno.
Svaka se djevojka ponosi prošnjom.
— Da, svaka djevojka, ali ne ona.

46
 Stjepan Arkadijevič se nasmiješi.[jako je poznavao to čuvstvo
Levinovo, znao je da se za njega sve djevojke na svijetu dijele na
dvije vrste: jedna vrsta — to su sve djevojke na svijetu, osim nje, i
te djevojke imaju sve ljudske slabosti i to su djevojke vrlo obične;
druga vrsta — to je ona, sama, koja nema nikakvih slabosti i koja je
nad svim ljudima.l
— Čekaj, uzmi umaka — reče on zadržavajući Levinovu ruku,
kojom je gurao od sebe umak.
Levin poslušno metne sebi na tanjur umaka, ali nije dao jesti
Stjepanu Arkadijeviču.
— Ne, čekaj, čekaj — reče. — Shvati daje to za mene pitanje
života i smrti. Nikad ni s kim nisam o tom govorio. Ni s kim ne
mogu govoriti o tom, kao s tobom. Ta mi smo u svemu tuđi:
drugačiji su nam ukusi, pogledi, sve; ali ja znadem da ti mene lju­
biš i shvaćaš, pa te zbog toga silno ljubim. Ali, zaboga, budi potpu­
no iskren.
— Govorim ti što mislim — rekao je Stjepan Arkadijevič
smiješeći se. — No kazat ću ti više: moja je žena najdivnija žena...
— Stjepan Arkadijevič uzdahne, sjetivši se svojih odnosa prema
ženi, pa pošutjevši časak nastavi: — Ona ima dar predviđanja. Ona
vidi ljude skroz; dapače, ona zna što će biti, osobito u pogledu
brakova. Ona je na primjer prorekla da će se Šahovska udati za
Brentelna. Nitko nije tomu htio vjerovati, a ipak se tako dogodilo.
A ona je na tvojoj strani.
— Kako to?
— Tako, jer ona ne samo da tebe voli, nego govori da će Kitty
svakako biti tvoja žena.
Kod tih riječi lice Levinovo najednom zasja od smiješka
onakvoga koji je blizak suzama ganuća.
— To ona govori! — klikne Levin. — Uvijek sam govorio daje
ona dražest, tvoja žena. No dosta, dosta smo o tom govorili — reče
ustajući s mjesta.
— Dobro, ali sjedi.
Ali Levin nije mogao sjediti. Prođe dvaput svojim čvrstim

47
koracima po loži, zatrepće očima da se ne vide suze, pa tek onda
opet sjedne za stol.
— Shvati — rekao je — da to nije ljubav. Bio sam zaljubljen,
al i ovo je nešto drago. T o nije moje čuvstvo, nego je nekakva vanjska
sila ovladala mnome. Ta otputovao sam, jer sam bio zaključio da
toga ne može biti, razumiješ li, kao srede koje nema na zemlji; no
borio sam se sa sobom i vidim da mi bez toga nema života. Zato
treba odlučiti...
— Pa zašto si odlazio?
— Ah, stoj! Ah, koliko misli! Koliko toga treba upitati! Čuj. Ta
ne možeš sebi predstaviti što si učinio za mene onim što si rekao.
Tako sam sretan da sam postao upravo gadan; sve sam zaboravio.
Danas sam saznao daje brat Nikolaj... znaš, tu je... i za njega sam
zaboravio. Čini mi se daje i on sretan. To je kao ludilo. Ali jedno je
strašno... evo, ti si se oženio, poznat ti je taj osjećaj... užasno je to,
što mi — stari, već s prošlošću... ne ljubavi, nego grijeha... najednom
dolazimo u blizinu bića čista, nevina; to je odvratno, pa zato čovjek
ne može da se ne osjeća nedostojnim.
— No ti imaš malo grijeha.
— Ah, ipak — reče Levin — ipak promatrajući život svoj s
gađenjem tresem se i proklinjem i gorko tužim.. Da.
— Sta da se radi? Tako je svijet uređen — kazao je Stjepan
Arkađijevič.
— Jedna je utjeha, kao u onoj molitvi koju sam svagda volio,
“da mi prostiš ne po zaslugama, nego po milosrđu”. Samo tako može
mi ona oprostiti.

XI

Levin ispije svoju čašu i oni ušute.

— Još jedno moram ti reći. Poznaješ li Vronskoga? — upita
Stjepan Arkađijevič Levina.
— Ne, ne poznam. Zašto pitaš?

48
 — Daj drugu — obrati se Stjepan Arkadijevič Tatarinu koji im
je točio i vrtio se oko njih baš onda kad ga nije trebalo.
— Zato moraš poznavati Vronskoga, jer je to jedan od tvojih
suparnika.
— Tko je Vronski? — upita Levin, a lice njegovo od djetinjski
zanosnoga izraza, u kojem je neto uživao Oblonski, prijeđe najednom
u srdit i neugodan.
— Vronski, to je jedan od sinova grofa Kirila Ivanoviča
Vronskoga i jedan od najljepših uzoraka zlatne mladeži petrogradske.
Upoznao sam ga u Tveru, kad sam ondje služio a on je dolazio na
novačenje regruta. Silno je bogat, lijep, velike veze, krilni pobočnik,
a ujedno vrlo drag, dobar momak. Još više nego jednostavno dobar
momak. Kako sam ga upoznao ovdje, on je i obrazovan i vrlo uman;
to je čovjek koji će daleko doći.
Levin se mrštio i šutio.
— On se dakle pojavio ovdje brzo poslije tebe i, kako ja
razumijem, do ušiju zaljubio u Kitty, a ti shvaćaš da mati...
— Oprosti mi, ali ne shvaćam ništa — reče Levin natmurivši
se. I odmah se sjeti brata Nikolaja i toga kako je gadan što ga je
mogao zaboraviti.
— Stoj, stoj! — reče Stjepan Arkadijevič smiješeći se i taknuvši
mu ruku. — Kazao sam ti što znam i ponavljam da su u toj finoj
nježnoj i osjetljivoj stvari, koliko se može nagađati, šanse na tvojoj
strani.
Levin se nasloni leđima na stolicu, lice mu je bilo blijedo.
— No ja bih te savjetovao da stvar riješiš što brže — nastavi
Oblonski točeći mu u čašu.
— Ne, hvala ti, ne mogu više piti — reče Levin odmičući svoju
čašu. — Napit ću se... A kako ti živiš? — nastavi očito želeći
promijeniti razgovor.
— Još jednu riječ: u svakom slučaju savjetujem te da riješiš
pitanje što prije. Danas te ne savjetujem da govoriš — reče Stjepan
Arkadijevičem. — Odvezi se sutra ujutro klasično u prosce i Bog te
blagoslovio...

49
 — Kako to, sve si htio doći k meni u lov? Evo, dođi na proljeće
— reče Levin.
Sad se svom dušom kajao što je poveo ovaj razgovor sa
Stjepanom Arkadijevič. Njegovo osobito čuvstvo bilo je oskvmjeno
razgovorom o suparništvu nekakvoga petrogradskog časnika,
prijedlozima i savjetima Stjepana Arkadijeviča.
Ovaj se smješkao. Shvaćao je što se događa u duši Levinovoj.
— Doći ću jednom — reče. — Da, brate, žene, to je vijak na
kojemu se sve vrti. Evo i moja je stvar loša, vrlo loša. — A sve od
žena. Reci ti meni otvoreno — nastavi, izvadivši smotku i držeći
jednom rukom čašu — daj mi savjet.
— A u čemu?
— Evo u čemu. Recimo, ti si oženjen, ljubiš ženu, ali si se zanio
za drugu.
— Oprosti, ali nikako ne razumijem, kako bih... isto kao što ne
razumijem, kako bih ja sad, kad sam se najeo, odmah pošao kraj
pekare i ukrao somun.
Oči Stjepana Arkadijeviča sjale su više nego obično.
— A zašto ne? Somun katkada miriše tako da ne možeš odoljeti.

Himmlisch ist’s, wenn ich bezwungen

Meine irdische Begier;
Aber doch wenris nicht gelungen
H/itt’ irh nurh r&rht
X JL KA-t i ton- biihvrh
i I V-H Plnivir!
/»•*/»•«>' U Ks I X A. IVVHJH •

Govoreći to, Stjepan Arkadijevič fino se smješkao. I Levin nije

mogao da se ne nasmiješi.
— Da, ali bez šale — nastavi Oblonski. — Shvati da je žena
drago, krotko, zaljubljeno biće, jadna, osamljena i daje sve žrtvovala.
Sada, kad je stvar već gotova, shvati, zar je čovjek može ostaviti?
Recimo: treba se rastati, da se ne razbije obiteljski život, no može li
se ne žaliti je, ne pobrinuti se za nju, ne olakšati?
— No, oprosti. Poznato ti je, za mene se sve žene dijele na dvije
vrste... ili točnije: ima žena, i ima... Dražesnih palih stvorova nisam

50
 vidio i neću vidjeti, a onakve, kakva je ona namazana Francuskinja
na blagajni s kovrčicama, to su za mene gadovi, a sve pale isto su
takve.
— A ona u Evanđelju?
— Ah, prestani! Krist ne bi bio nikad rekao onih riječi da je
znao kako će ih zloupotrebljavati. Iz čitavog Evanđelja i ne pamtimo
ništa drugo. Uostalom ne govorim ono što mislim nego što osjećam.
Meni se gade pale žene. Ti se bojiš pauka, a ja tih gadova. Ti zacijelo
nisi proučavao pauke i ne znaš njihove naravi, tako i ja.
— Lako je tebi tako govoriti; to je jednako, kao kod onoga
Dickensova gospodina, koji lijevom rukom prebacuje preko desnoga
ramena sva teška pitanja. No poricanje činjenice nije odgovor. Sto
da radim? Žena stari, a ti si pun života. Nisi se ogledao, a već osjećaš
da ne možeš ljubiti ljubavlju žene, koliko je god cijenio. A ovamo,
najedanput naletiš na ljubav i propao si s glave — s nujnim očajem
reče Stjepan Arkadijevič.
Levin se nasmiješi.
— Da, i propao si — nastavi Oblonski. — No što da radim?
— Ne treba krasti somuna.
Stjepan Arkadijevič se nasmije.
— O moraliste! ali shvati, dvije su žene: jedna traži samo svoja
prava, a ta su prava tvoja ljubav, koje joj ne možeš dati; a druga
žrtvuje sve, a ne traži ništa. Sto ti je činiti? Kako postupiti? Tu nastaje
strašna drama.
— Hoćeš li čuti moju ispovijed o toj stvari, reću ću ti da u tome
nema drame. A evo zašto. Po mojemu, ljubav... obje ljubavi, koje
je, sjećaš se, Platon definirao u svojoj “Gozbi”, obje su ljubavi kamen
kušač za ljude. Jedni znadu samo za jednu, drugi za drugu. A oni
koji razumiju samo neplatonsku ljubav uzalud govore o drami. Pri
takvoj ljubavi ne može biti nikakve drame. “Pokorno vam
zahvaljujem na užitku, moj naklon”, to ti je sva drama. A u platonskoj
ljubavi ne može biti drame, jer u takvoj ljubavi sve je jasno i očito,
jer...
U taj tren sjeti se Levin svojih grijeha i nutarnje borbe koju je
proživio i iznenada doda:

51
 — Uostalom, možda imaš i pravo. Sasvim može biti... Noja ne
znam, nikako ne znam.
— Eto vidiš — reče Stjepan Arkadijevič — ti si posve potpun
čovjek. To je tvoja vrlina i tvoj nedostatak. Ti sam si potpun značaj
i želiš da bi se sav život slagao od cijelih pojava, a toga nema. Evo,
ti prezireš društveno službeno djelovanje, jer bi htio da posao stalno
odgovara svrsi, a toga nema. Ti si također htio da djelovanje jednoga
čovjeka svagda ima svrhu, da ljubav i obiteljski život budu uvijek
jedno — toga nema. Sva razlikost, sva draž, sva ljepota života slaže
se od svjetlosti i sjene.
Levin uzdahne i odgovori. Mislio je svoje i nije slušao
Oblonskoga.
I najednom obojica osjete da svaki od njih — premda su prijatelji,
premda su zajedno objedovah i pili vino koje ih je trebalo još bolje
združiti — misli samo na svoje i da se jedan drugoga ništa ne tiče.
Oblonski je već češće osjetio to krajnje razilaženje nakon objeda,
mjesto zbliženja, pa je znao što treba činiti u takvim slučajevima.
— Račun! — vikne — i iziđe u susjednu dvoranu, gdje je odmah
sreo poznata ađutanta i stupi s njim u razgovor o glumici i njenu
uzdržavatelju. I odmah u razgovoru s ađutantom osjeti olakšanje i
odmori se od razgovora s Levinom, koji ga je svagda izazivao na
veliki umni i duševni napor.
Kad je Tatarin došao s računom od dvadeset i šest rubalja s
kopjejkama i s dodatkom za napojnicu, Levin, koji bi se inače, kao
čovjek sa sela, užasnuo zbog svoga dijela u računu, dakle zbog kojih
četrnaest rubalja, sada nije na to svratio pažnju, nego plati i otpremi
se kući da se preobuče i odveze k Sčerbackima, gdje će se odlučiti
njegova sudbina.______________________' ___________ ______

XII

Kneginjici Kitty Sčerbackoj bilo je osamnaest godina. Izlazila

je prvu zimu. Uspjeh njen u društvu bio je veći nego njenih obiju
starijih sestara, dapače veći nego je kneginja očekivala. Ne samo

52
su mladići, koji su plesali na moskovskim balovima, gotovo svi bili
zaljubljeni u Kitty, nego su se već prve zime javile dvije ozbiljne
partije: Levin i odmah po njegovu odlasku grof Vronski.
Pojava Levinova u početku zime, njegovi česti pohodi i javna
ljubav prema Kitty bili su povod za prve ozbiljne razgovore među
Kittynim roditeljima o njezinoj budućnosti i za prepirke među
knezom i kneginjom. Knez je bio na strani Levinovoj, govorio je da
on ne želi ništa bolje za Kitty. Kneginja pak, sa ženama svojstvenom
navikom da obilazi pitanje, govorila je da je Kitty premlada, da
Levin ničim ne pokazuje da ima ozbiljne namjere, da Kitty ne osjeća
za njega sklonosti i drugo koješta; ali nije govorila glavno, da želi
bolju partiju za kćer, i da joj Levin nije simpatičan i da ga ona ne
shvaća. I kad je Levin iznenada otputovao bilo je kneginji drago, pa
je slavodobitno govorila mužu: “Vidiš, imala sam pravo.” Kad se
pak pojavio Vronski radovala se još više, jer se utvrdila u svome
mišljenju da Kitty mora načiniti ne jednostavno dobru, nego sjajnu
partiju.
Za majku nije moglo biti nikakve uporedbe među Vronskim i
Levinom. Majci se nisu sviđali u Levina ni njegovi čudni i oštri
sudovi, ni njegova nespretnost u svijetu, koja se temeljila, kako je
ona smatrala, na ponosu, ni njegov, po njezinu shvaćanju, nekakav
divlji život na selu u poslu sa stokom i seljacima; nije joj se sviđalo
ni to što je on, zaljubljen u njezinu kćer, dolazio u kuću već drugi
mjesec, nešto kao očekivao, izgledao, kao da se bojao, neće li biti
prevelika čast ako je on zaprosti, i nije shvaćao da se treba dolazeći
u kuću, gdje je djevojka udavača, izjasniti. I najednom je bez
objašnjenja otputovao. “Dobro što je tako neprivlačan, pa se Kitty
nije zaljubila u njega”, mislila je mati.
Vronski je odgovarao svim željama materinim: vrlo bogat, uman,
ugledan, na putu sjajne, vojničke i dvorske karijere, čovjek koji je
očaravao. Nije se moglo željeti ništa bolje.
Vronski je na balovima otvoreno udvarao Kitty, plesao s njom i
dolazio u kuću, prema tomu nije se moglo sumnjati u ozbiljnost
njegovih namjera. No unatoč tome nalazila se majka svu tu zimu u
strašnu nemiru i uzbuđenju.

53
 Sama kneginja udala se, ima trideset godina, posredovanjem
tetkinim. Ženik, o kojemu je sve bilo već unaprijed poznato, došao
je, vidio djevojku i oni su vidjeli njega. Provodadžinica tetka saznala
je i priopćila međusobne dojmove; oni su bili dobri; onda je na
naznačeni dan djevojka bila zaprošena u roditelja, koji su prihvatili
očekivanu prošnju. Sve je proteklo vrlo lako i jednostavno. Tako se
barem učinilo kneginji. No kod svojih je kćeri iskusila kako nije lak
ni jednostavan posao, koji se čini tako običan — udavati kćeri.
Koliko je straha proživjela, koliko misli premetnula, koliko su novaca
potrošili, koliko sukoba s mužem kod udaje starijih dviju, Darje i
Natalije! Sada, pri uvođenju najmlađe u društvo, proživljavala je
isti strah, iste bojazni i još veće, nego zbog starijih, svađe s mužem.
Stari knez, kao i svi očevi, bio je osobito osjetljiv zbog časti i čistoće
svojih kćeri; bio je ludo ljubomoran prema kćerima, a osobito prema
Kitty koja je bila njegova ljubimica, pa je na svakom koraku pravio
scene kneginji zbog toga što kompromitira kćer. Kneginja se na to
naučila još s prvim kćerima, ali sad je osjećala da osjetljivost kneževa
ima mnogo razloga. Vidjela je da se u posljednje vrijeme u
društvenim običajima mnogo toga promijenilo, da su dužnosti mnjke
postale još teže. Vidjela je da su vršnjakinje Kittyne stvarale neka
društva, da su polazile neke tečajeve, slobodno su općile s
muškarcima, vozile su same ulicama, mnoge nisu klecale
pozdravljajući i, što je glavno, sve su bile tvrdo uvjerene daje birati
sebi muža njihova stvar, a ne njihovih roditelja. “Danas se djevojke
ne udaju više kao prije”, mislile su i govorile sve djevojke, pa i svi
stariji ljudi. Ali kako se zapravo udaju djevojke, toga kneginja nije
mogla ni od koga saznati. Francuski običaj da roditelji odlučuju o
sudbini djece nije bio prihvaćen i osuđivao se. Engleski običaj,
potpuna sloboda djevojačka, također nije bio prihvaćen, niti je bio
moguć u ruskom društvu. Ruski običaj provodadžiluka smatrao se
nečim ružnim, čemu su se smijali svi, i sama kneginja. No kako da
se djevojke udaju i kako da ih roditelji udaju nije nitko znao. Svi s
kojima je kneginja došla u priliku o tome razgovarati govorili su joj
jedno: “Ta molim vas, vrijeme je da se zanemari ta starina. Ta mla­
dima je da stupaju u brak, a ne roditeljima; treba dakle i ostaviti

54
 mladima da uređuju svoje stvari kako znaju.” No lako je bilo tako
govoriti onima koji nisu imali kćeri, a kneginja je shvaćala da bi se
pri zbližavanju kći mogla zaljubiti, i to u takvoga koji se neće ženiti,
ili u takvoga koji nije za muža. I zato ma koliko utuvljivali kneginji
da u naše vrijeme mladi ljudi sami trebaju krojiti svoju sudbinu,
nije mogla tome vjerovati, kao što ne bi mogla vjerovati da bi u bilo
kakvo vrijeme za petogodišnju djecu najbolje igračke bili nabijeni
samokresi. A zato se kneginja više uznemirivala zbog Kitty, nego
nekoć zbog starijih kćeri.
Sada se bojala da se Vronski ne bi ograničio samo na udvaranje
njezinoj kćeri. Vidjela je daje kći zaljubljena u njega, ali se tješila
tim da je on pošten čovjek, pa da toga neće učiniti. Ali znala je
ujedno da je u današnjoj slobodi općenja lako zavrtjeti glavom
djevojci, i kako uopće muškarci olako gledaju na taj grijeh. Prošlu
nedjelju pripovijedala je Kitty majci svoj razgovor za vrijeme
mazurke s Vronskim. Razgovor je taj djelomice umirio kneginju;
no potpuno mirna nije mogla biti. Vronski je rekao da su oni, oba
brata, tako navikli slušati u svemu majku da se nikad ne bi odlučili
napraviti nešto važno, a da se s njom ne savjetuju. “I sad čekam,
kao osobitu sreću, majčin dolazak iz Petrograda”, rekao je.
Kitty je ispripovijedala ovo ne pridajući nikakvo značenje tim
riječima. No majka je to shvatila drugačije. Znala je da staricu
očekuju svaki dan, da će se ona radovati izboru svoga sina, pa se
čudila što on, bojeći se da ne uvrijedi majku, ne prosi djevojku.
Ipak je toliko željela taj brak i najviše umirenje od svojih uzbuđenja,
daje tome vjerovala. Kako je god gorko bilo kneginji vidjeti nesreću
najstarije kćeri Dolly, koja se spremala ostaviti muža, zaokupljalo
je uzbuđenje zbog odlučivanja o sudbini najmlađe kćeri sva njezina
čuvstva. Danas je pridošao s pojavljivanjem Levinovim još nov
nemir: bojala se da ne bi kći, koja je neko vrijeme osjećala za Levina,
iz suvišne čestitosti odbila Vronskoga, i uopće, da dolazak Levinov
ne bi zamrsio, usporio stvar, koja je bila tako blizu svršetku.
— Kako, je li odavna doputovao? — upita kneginja za Levina,
kad su se vratili kući.

55
 — Danas, maman.
— Jedno hoću reći... — poče kneginja, i po ozbiljnoj živahnosti
njena lica Kitty pogodi o čemu će govoriti.
— Majko — reče uzbudivši se i brzo se okrenuvši k njoj. —
Molim, molim, ne govorite ništa o tom. Znam, sve znam.
Željela je isto što i majka, ali vrijeđali su je motivi materine
želje.
— Želim reći samo to, da, pošto se dade nada jednomu...
— Mamo, golubice, ne govorite, zaboga. Tako je strašno govoriti
o tom.
— Neću — reče mati ugledavši suze na kćerinim očima; ali
jedno, dušo moja: obećala si mi da nećeš imati tajna od mene. Nećeš
ih imati?
— Nikad, mama, nikakvih — odgovori Kitty, porumenjevši i
pogledavši materi pravo u lice. — No sad nemam što reći. Ja... ja...
ako bih i htjela, ne znam što da kažem i kako... ne znam...
“Ne, neistine ona ne može reći s tima očima’’, pomisli mati
smiješeći se njenu uzbuđenju i sreći. Kneginja se smiješila tomu,
kako se golemo i važno čini njoj, jadnici, ono, što se sad zbiva u
njezinoj duši.

XIII

Kitty je osjećala poslije objeda i do početka večeri čuvstvo nalik

na ono koje osjeća mladić prije bitke. Srce joj je udaralo jako, i
misli joj se nisu mogle ni na čemu zaustaviti. Osjećala je da današnja
večer, kad će se oni obojica prvi put sresti, mora biti odlučna za
njezinu sudbinu. I ona je sebi neprestano predstavljala sad svakoga
napose, sad obojicu zajedno. Kad je mislila na prošlost, zadržavala
se sa zadovoljstvom i s nježnošću na uspomenama o svojim
odnosima prema Levinu. Uspomene iz djetinjstva i uspomene o
prijateljstvu Levinovu s njezinim pokojnim bratom davale su

56
posebnu pjesničku draž njezinim odnosima prema njemu. Njegova
ljubav prema njoj, o kojoj je bila uvjerena, laskala joj i radovala je.
Zato joj je bilo lako sjećati se Levina. U spominjanju pak o
Vronskomu miješalo se nešto nezgodno, premda je on bio u najvišoj
mjeri svjetski i miran čovjek; kao daje nešto lažno bilo, ne u njemu
— on je bio vrlo jednostavan i drag — nego u njoj samoj, dočim se
s Levinom osjećala potpuno jasno i jednostavno. No zato, čim je
mislila na budućnost s Vronskim, otvarao se pred njom izgled na
sjajnu sreću; s Levinom pak budućnost joj se predstavljala
maglovitom.
Popevši se u gornje odaje da se odjene za večer i pogledavši u
ogledalo, opazi ona s radošću da je u jednom od svojih dobrih dana
i da potpuno vlada svima svojim snagama, a to joj je bilo tako
potrebno za ono što ju je čekalo; osjećala je u sebi vanjsku tišinu i
slobodnu graciju pokreta.
U sedam i po, čim je sišla u gostinsku, najavi lakaj: “Konstantin
Dmitrijevič Levin.” Kneginja je još bila u svojoj sobi, a knez nije
izlazio. “Tako je”, pomisli Kitty, i sva joj krv navali k srcu. Prepala
se od svoje bljedoće kad je pogledala zrcalo.
Sad je pouzdano znala da je on zbog toga i došao ranije, da je
nađe samu i daje zaprosi. I tek sada joj stvar po prvi put dođe pred
oči s posve druge strane. Tek sad shvati da se pitanje ne tiče nje
same, s kim će ona biti sretna i koga ona ljubi, nego da ovaj čas
mora uvrijediti čovjeka koji joj je drag. I to nemalo uvrijediti... Zašto?
Zato, što on, drag i mio čovjek, ljubi nju, zaljubljen je u nju. Ali
drugo se ne može, tako je nužno, tako mora biti.
“Bože moj, zar mu ja to sama moram kazati? — pomisli. — Zar
ću zaista reći da mi nije drag? To neće biti istina. A što ću mu reći?
Hoću li mu reći da ljubim drugoga? Ne, to nije moguće. Otići ću,
otići ću.”
Već je pošla k vratima, kad začuje njegove korake. “Ne, nije
pošteno. Čega se imam bojati? Ništa loše nisam uradila. Neka bude,
što će biti. Kazat ću istinu. Pa s njim se ne mogu osjećati nezgodno.
Evo ga”, reče sebi ugledavši svu njegovu snažnu i bojažljivu pojavu
sa sjajnim, u nju uperenim očima. Pogleda mu ravno u lice, kao

57
moleći ga da je poštedi, i pruži mu ruku.
— Nezgodno sam, čini mi se, došao, prerano — reče on
ogledavši praznu gostinsku. Kad je vidio da se njegovo očekivanje
zbilo, da ništa ne smeta da se izjasni, lice mu se smrkne.
— O, ne — reče Kitty i sjede k stolu.
— Noja sam upravo to i htio, da vas nađem samu — počne on
ne sjedajući i ne gledajući je da ne izgubi smjelosti.
— Mama će odmah doći. Jučer se silno umorila. Jučer...
Govorila je, ne znajući sama što govore njezine usne, i nije
skidala s njega pogleda koji je molio i dragao.
Pogledao ju je; ona se zarumenjela i ušutjela.
— Kazao sam vam da ne znam jesam li doputovao na duže
vrijeme... to stoji do vas.
Ona je sve niže i niže spuštala glavu ne znajući sama što će
odgovoriti na ono što se približavalo.
— Da, to stoji do vas — ponovi on. — Htio sam reći... Radi
toga sam došao... da... budete moja žena! — izrekao je ne znajući
sam što govori; no osjetivši da je najstrašnije rečeno, zaustavi se i
pogleda je.
Ona je teško disala ne gledajući ga. Bila je u zanosu. Duša joj je
bila prepuna sreće. Nikako nije očekivala da će njegova izrečena
ljubav učiniti na nju tako jak dojam. No to je trajalo samo jedan
trenutak. Sjeti se Vronskoga. Digne prema Levinu svoje svijetle,
iskrene oči, i ugledavši njegovo očajno lice brzo odgovori:
— To ne može biti... oprostite mi.
Kako mu je časak prije bila bliska, kako važna za njegov život.
A kako mu je sada postala tuđa i daleka!
— To nije ni moglo biti drugačije — reče on ne gledajući na
nju. Nakloni se i htio je otići.

58
 XIV

No upravo u taj čas iziđe kneginja. Na licu joj se pojavi užas

kad ih je ugledala same i njihova uznemirena lica. Levin joj se
nakloni i ništa ne reče. Kitty je šutjela ne dižući očiju. “Hvala Bogu,
odbila ga je”, pomisli mati, a lice joj zasja običnim smiješkom, s
kojim je četvrtkom dočekivala goste. Sjedne i počne ispitivati Levina
o njegovu životu na selu. Sjeo je nanovo očekujući goste, kako bi
mogao neopažen otići.
Nakon par časaka uđe Kittyna prijateljica, koja se prošle zime
udala, grofica Nordston.
To je bila suha, žuta, crnih sjajnih očiju, boležljiva i nervozna
žena. Ona je voljela Kitty, i ljubav njena prema njoj, kao uvijek
ljubav udatih žena prema djevojkama, izražavala se u želji da uda
Kitty prema svojemu idealu i sreći. Ona ju je željela udati ii.
Vronskoga. Levin, kojega je u početku zime često nalazila kod njih,
bio joj je svagda neugodan. Njezino stalno i omiljeno zanimanje pri
sastanku s njim sastojalo se u tom da mu se podruguje.
— Volim kad on s visine svoje veličine gleda na me ili kad
prekine svoj umni razgovor sa mnom, jer sam ja glupa, ili silazi do
mene. To mi se veoma sviđa: silazi! Vrlo mi je drago što me ne
može trpjeti — govorila je o njemu.
Bila je u pravu, jer je Levin doista nije trpio i prezirao ju je zbog
onoga čim se ona ponosila i što je smatrala svojom vrlinom —zbog
njezine nervoze, zbog njezina finoga prezira i ravnodušnosti prema
svemu surovom i životnomu.
Između Nordstonove i Levina ustanovio se onaj odnos koji se
često susreće u društvu, gdje dva čovjeka ostajući naoko u
prijateljskim odnosima preziru jedan drugoga toliko da ne mogu
ozbiljno općiti jedan s drugim, pa ne mogu čak biti uvrijeđeni jedan
od drugoga.
Grofica Nordston odmah navali na Levina.

59
 — A! Konstantin Dmitrijevič! Opet ste doputovali u naš razvratni
Babilon — reče pružajući mu sitnu ruku i sjećajući se njegovih riječi,
koje je bio rekao u početku zime, daje Moskva Babilon. — Stoje,
je li se Babilon popravio ili ste se vi pokvarili? — doda obzirući se
sa smiješkom na Kitty.
— Vrlo mi laska, grofice, što tako pamtite moje riječi —
odgovori Levin koji se već bio snašao i smjesta po navadi primio
svoje šaljivo-neprijateljsko držanje prema grofici Nordston. —
Zacijelo, one na vas vrlo snažno djeluju.
— Ah, kako ne! Ja sve zapisujem. No što, Kitty, opet si se klizala?
I ona počne razgovarati s Kitty. Kako je god Levinu bilo sada
nezgodno otići, bilo mu je ipak lakše učiniti tu nespretnost nego
ostati čitavu večer i gledati Kitty koja ga je rijetko pogledavala i
izbjegavala njegov pogled. Htio je ustati, ali kneginja, opazivši da
on šuti, obrati se k njemu:
— Jeste li na duže vrijeme doputovali u Moskvu? Ta vi ste, čini
se, član zemske uprave, pa ne možete na dugo.
— Ne, kneginjo, ne bavim se više zemstvom — rekao je. —
Doputovao sam na nekoliko dana.
“S njim se nešto osobito dogodilo — pomisli grofica Nordston
zagledajući se u njegovo lice — nekako se neda navući u svoja
prosuđivanja. No ja ću ga već navesti. Silno rado pravim od njega
budalu pred Kitty, i to ću činiti.”
— Konstantine Dmitrijeviču — reče mu — protumačite mi,
molim vas, što to znači — vi to sve znate — u našem selu u Kaluškoj
gubemiji svi seljaci i sve seljakinje su propili sve što su imali, i sad
nam ništa ne plaćaju. Sta to znači? Vi uvijek tako hvalite seljake.
Taj čas uđe u sobu još jedna dama, i Levin ustane.
— Oprostite, grofice, no ja doista ništa o tome ne znam i ništa
vam ne mogu reći — reče i ogleda se na časnika koji je ušao za
damom.
“To mora daje Vronski”, pomisli Levin, i da bi se u to uvjerio
pogleda na Kitty. Ona je već dospjela pogledati Vronskoga i obazreti
se na Levina. I po samomu tom pogledu njezinih očiju, koje su
nehotice zasjale, shvati Levin da ona ljubi toga čovjeka, shvati to

60
isto tako pouzdano kao da mu je to rekla riječima. No kakav je to
čovjek?
Sada — je li to bilo dobro, ili zlo — Levin nije mogao nestati:
valjalo mu je saznati kakav je čovjek bio onaj kojega je ona ljubila.
Ima ljudi koji su spremni, kad susretnu svoga sretnoga takmaca
bilo u čemu, okrenuti se smjesta od svega dobroga što je u njemu, i
vidjeti u njemu samo loše; ima ljudi koji naprotiv ponajviše žele u
tom sretnom suparniku naći one vrline kojima ih je pobijedio, i traže
u njemu, s teškom boli u srcu, samo dobro. Levin je spadao među
takve ljude. No nije mu bilo teško naći dobro i privlačivo u
Vronskom. Ono mu je smjesta palo u oči. Vronski je bio nevisok, •
čvrsto građen smeđ čovjek, dobrodušna, lijepa, neobično mirna i -
čvrsta lica. U njegovu licu i pojavi, od kratko ošišane cme kose i.
svježe obrijana podbratka do udobne nove novcate odore bilo je sve.
jednostavno i ujedno prikladno. Propustivši damu koja je ulazila,
priđe Vronski kneginji, a onda Kitty.
Taj čas dok joj je prilazio lijepe oči njegove zasjale su osobito
nježno, i on se s jedva vidljivim, sretnim i skromnim slavodobitnim
smiješkom (tako se činilo Levinu) nakloni s počitanjem i opreznošću
nad njom i pruži joj svoju malu, ali široku ruku.
Pozdravivši se sa svima i rekavši nekoliko riječi, sjedne, ni
jedanput ne pogledavši na Levina, koji nije s njega skidao oči.
— Dopustite da vas upoznam — reče kneginja pokazujući na
Levina: — Konstantin Dmitrijevič Levin. Grof Aleksije Dmitrijevič
Vronski.
Vronski ustane i prijateljski gledajući Levinu u oči, stisne mu
ruku.
— Zimus imao sam, čini mi se, objedovati s vama — reče
smiješeći se svojim jednostavnim i otvorenim smiješkom. — Ali vi
ste iznenada otputovali u selo.
— Konstantin Dmitrijevič prezire i mrzi grad i na nas građane
—reče grofica Nordston.
— Moje riječi mora da jako djeluju na vas, kad ih tako pamtite
— reče Levin, i sjetivši se da je to već prije rekao, porumenje.
Vronski pogleda Levina i groficu Nordston i nasmiješi se.

61
 — A vi ste uvijek u selu? — upita. — Mislim daje zimi dosadno.
— Nije dosadno ako čovjek ima posla, pa i sa samim sobom
nije dosadno — oštro odgovori Levin.
— Ja volim selo — reče Vronski čineći se da ne opaža Levinova
tona.
— Ali nadam se, grofe, da ne biste pristali živjeti uvijek na selu
— reče grofica Nordston.
— Ne znam, nisam kušao nadugo. Osjećao sam čudno čuvstvo
—nastavi. — Nigdje nisam tako težio za selom, za ruskim selom, s
likovim opancima i sa seljacima kao kad sam proživio s majkom
zimu u Nizzi. Nizza je sama po sebi dosadna, znate. Pa i Napulj,
Sorrento, lijepi su samo na kratko vrijeme. A upravo ondje se osobito
živo čovjek sjeća Rusije i to upravo sela. Ono je upravo kao...
Govorio je obraćajući se Kitty i Levinu, i prenoseći s jednoga
na drugo svoj mirni i prijateljski pogled govorio je očito ono što mu
je padalo na um.
Opazivši da je grofica Nordston htjela nešto reći, ustavi se, ne
dorekavši što je bio počeo, i stane je pažljivo slušati.
Razgovor nije prestajao ni na časak, tako da staroj kneginji, koja
je svagda imala u rezervi, za slučaj nedostatka teme, dva teška topa:
klasično i realno obrazovanje i opću vojnu dužnost, no nije ih trebalo
pokretati i grofica Nordston nije dobila zgodu da pecka Levina.
Levin je htio i nije mogao ući u zajednički razgovor; govorio je
sebi svaki čas: “Sad idem”, ali nije odlazio očekujući nešto.
Počeli su razgovarati o stolovima koji se kreću i o duhovima.
Grofica Nordston, koja je vjerovala u spiritizam, stane pripovijedati
čudesa koja je bila vidjela.
— Ah, grofice, svakako me povedite, radi Boga povedite me k
njima. Nikad ništa nisam vidio neobično, premda svagda tražim —
smiješeći se reče Vronski.
— Dobro, drugu subotu — odgovori grofica Nordston. — Ali
vi, Konstantine Dmitrijeviču, vjerujete li? — upita ona Levina.
— Čemu me pitate? Ta ionako znadete što ću reći.
— No ja želim čuti vaše mišljenje.

62
 — Moje mišljenje je samo to — odgovori Levin — da ti stolovi,
koji se kreću, dokazuju da takozvano obrazovano društvo ne stoji
više nego seljaci. Oni vjeruju u zlo oko, i u uroke, i u čaranje, a mi...
— Vi dakle ne vjerujete?
— Ne mogu vjerovati, grofice.
— No ako sam sama vidjela?
— I seljakinje pripovijedaju da su vidjele kućne duhove.
— Vi dakle mislite da ne govorim istinu!
I ona se neveselo nasmije.
— Ta ne, Mašo, Konstantin Dmitrijevič veli da ne može vjerovati
— reče Kitty rumeneći se za Levina, i Levin shvati to i još se više
razdraži pa htjede odgovoriti, no Vronski sa svojim otvorenim,
veselim smiješkom dođe u pomoć razgovoru koji je prijetio da
postane neugodan.
— Nikako ne dopuštate mogućnosti? — upita on. — A zašto?
Dopuštamo da postoji elektricitet koji ne poznajemo; pa zašto ne bi
mogla bit nova snaga, nama još nepoznata, koja...
— Kad je pronađen elektricitet — brzo upadne Levin — bila je
otkrivena samo pojava, a nepoznato je bilo odakle dolazi i što pro­
izvodi, i vjekovi su prošli prije nego što se pomislilo na njegovu pri­
mjenu. Spiritisti su naprotiv počeli s tim da im stolići pišu i da duho­
vi k njima dolaze, i tek su onda stali govoriti daje to nepoznata sila.
Vronski je pažljivo slušao Levina, kao što je svagda slušao
zanimajući se očito njegovim riječima.
— Da, ali spiritisti govore sada: mi ne znamo kakva je to sila,
ali sila postoji i evo u kakvim okolnostima djeluje. A učenjaci neka
otkriju u čemu je ta sila. Ne, ne vidim zašto to ne bi mogla biti nova
sila, ako ona...
— Evo, zato — opet prekine Levin — što se kod munjine svaki
put, kad natarete smolu vunom, pokazuje stanovita pojava, a ovdje
se ne pokazuje svaki put, prema tomu to nije prirodna pojava.
Osjećajući vjerojatno da razgovor prima odviše ozbiljan značaj
za gostinsku, Vronski nije uzvraćao, nego nastojeći promijeniti
predmet razgovora veselo se nasmiješi i okrene se k damama.

63
 — Dajte da odmah pokušamo, grofice — počne; no Levin je
htio doreći što je mislio.
— Ja mislim — nastavi on — daje taj pokus spiritista, da objasne
svoja čudesa nekom novom silom, sasvim neuspio. Oni izravno
govore o sili duhovnoj, a hoće je podvrgnuti materijalnom pokusu.
Svi su čekali kad će on svršiti, i on je to osjećao.
— A ja mislim da ćete vi biti izvrstan medij — reče grofica
Nordston — u vama je nešto zanosno.
Levin otvori usta, htjede nešto reći, zacrveni se i ne reče ništa.
— Dajte odmah, kneginjice, da iskušamo stolove, molim vas
— reče Vronski. — Kneginjo, vi ćete dopustiti?
I Vronski ustane tražeći očima stolić.
Kitty ustane iza stolića i prolazeći susretne se očima s Levinom.
Od sve duše bilo joj ga je žao, to većma što ga je žalila u nesreći
kojoj je sama bila uzrok. “Ako mi možete oprostiti, oprostite —
govorio je njezin pogled — ja sam tako sretna.”
“Na sve mrzim, i na vas, i na sebe”, odgovarao je njegov pogled,
i on uzme šešir. No nije mu bilo suđeno da ode. Upravo su se htjeli
namjestiti oko stolića, a Levin da će otići, kad uniđe stari knez,
pozdravi se s damama i obrati Levinu.
— A! — počne radosno. — Jeste li odavna! Nisam ni znao da si
ovdje. Vrlo mi je drago što vas vidim.
Stari je knez govorio Levinu kad ti, kad vi. Zagrlio je Levina i
govoreći s njim nije opažao Vronskoga koji je ustao i mimo čekao
1-»\r\ na. 1/ncn ti 1/ mamu
ivciv.1 c-o ou wuiauu jv

Kitty je osjećala kako je ljubaznost očeva poslije onoga što se

dogodilo Levinu teška. Vidjela je također kako je hladno otac njezin
napokon odgovorio na naklon Vronskoga i kako je Vronski s
prijateljskim neshvaćanjem pogledao njezina oca nastojeći shvatiti
i ne shvaćajući zašto netko može prema njemu biti neljubazan, pa
je pocrvenjela.
— Kneže, otpustite nam Konstantina Dmitrijeviča — reče
grofica Nordston. — Želimo izvršiti pokus.
— Kakav pokus? Stolove okretati? No, oprostite mi, dame i
gospodo, po mojem mišljenju veselije je igrati se prstena — reče

64
stari knez gledajući Vronskoga i domišljajući se daje to on potaknuo.
—Igrati se prstena još ima smisla.
Vronski pogleda s čuđenjem kneza svojim čvrstim očima i
nasmiješivši se neznatno, smjesta stane govoriti s groficom Nordston
o velikom plesu koji je imao biti druge nedjelje.
— Nadam se da ćete doći? — obrati se on Kitty.
Čim se stari knez okrenuo od njega, Levin neopazice iziđe, i
posljednji dojam koji je iznio sa sobom te večeri, bilo je nasmiješeno,
sretno lice Kitty, koja je Vronskomu odgovarala na njegovo pitanje
o plesu.

XV

Kad se večernje društvo svršilo, Kitty je ispripovijedala majci o

svojem razgovoru s Levinom, pa ju je, pored svega žaljenja koje je
prema njemu osjećala, radovala misao da je bila zaprošena. Ona
nije sumnjala da je učinila kako je trebalo. No u krevetu dugo nije
mogla usnuti. Jedan ju je dojam neprestano proganjao: to je bilo
lice Levinovo s namrštenim obrvama i dobrim očima, koje su mrko
i sjetno gledale ispod njih, kako je stajao slušajući oca i pogledajući
nju i Vronskoga. I tako joj ga bude žao da su joj suze navalile na
oči. No smjesta pomisli i na onoga za koga ga je zamijenila, živo se
sjeti muževnoga, čvrstoga lica, onoga plemenitoga mira i dobrote
koja se u svemu očitovala prema svima; sjetila se ljubavi prema
sebi onoga koga je ljubila, pa joj opet bude radosno u duši i sa
smiješkom sreće legne na uzglavicu. “Zao mi je, žao, ali što da se
radi? Ja nisam kriva”, govorila je sebi; ali unutarnji joj je glas govorio
nešto drugo. Je li se kajala zbog toga što je ushitila Levina ili zbog
toga što ga je odbila. Nije znala. No sreća njena bila je otrovana
sumnjama. “Gospode pomiluj, gospode pomiluj, gospode pomiluj!”
govorila je u sebi dok nije usnula.
U to vrijeme zbivao se dolje, u malenu kabinetu kneževu, jedan
od čestih prizora među roditeljima radi ljubljene kćeri.

65
 V

— Sto? Evo što? — vikao je knez razmahnuvši ruke i odmah

opet preklapajući skutove svoje kućne haljine od vjeveričjeg krzna.
— To, što vi nemate ponosa, dostojanstva, što sramotite,
upropašćujete kćer tim snubljenjem, podlim, glupim!
— Ta nemoj, za jedinoga Boga, što sam učinila? — govorila je
kneginja malone plačući.
Sretna, zadovoljna poslije razgovora s kćeri, došla je knezu da
se oprosti po običaju. Premda mu nije namjeravala govoriti o prosidbi
Levinovoj i Kittynu odbijanju, napomenula je mužu o tom da joj se
čini stvar s Vronskim potpuno svršena, da će se ona riješiti čim
stigne njegova mati. I sad je, na te riječi, knez iznenada planuo i
počeo vikati neprikladne izraze.
— Sto ste učinili? A evo što: prvo, mamite ženika, pa će sva
Moskva govoriti, i s razlogom. Priređujete li večeri, zovite onda
sve, a ne izabrane đuvegije. Pozovite sve fićfiriće (tako je knez
nazivao moskovske mlade ljude), pozovite pijaniste, pa neka plešu,
a ne ovako kao danas — đuvegije i daj snubi. To mi je mrsko, mrsko
gledati, pa ste i postigli da ste smutili djevojku. Levin je tisuću puta
bolji čovjek. A ono je kicoš petrogradski, proizvode ih na stroju, svi
su na jedan kalup, i svi su bagaža. Pa da je on princ po krvi, mojoj
kćeri nitko ne treba.
— Pa što sam učinila?
— A to... — s gnjevom vikne knez.
— Znadem ja da nikad nećemo udati kćer bude li se tebe slušalo
— presiječe mu riječ kneginja. — Ako je tako, treba otputovati u
selo.
— I bolje će biti.
— Ta stoj. Zar ja molim čiju milost? Zar se ja ulagujem? Ja ne
molim ničiju milost. Nego mladić se, i to vrlo dobar mladić, zaljubio,
a ona, čini se...
— Da, vama se evo čini! A ako se ona i zaljubi, a on misli ženiti
se, kolik ja. A! Da moje oči toga ne gledaju!... “Ah, spiritizam! Ah.
Nizza! Ah, na balu...” — I knez stane zamišljajući da predstavlja
ženu, priklecati kod svake riječi. — A kad unesrećimo Kitty, ako
ona zbilja utuvi u glavu...

66
 — A zašto to misliš?
— Ne mislim, nego znam; za to imamo oči mi, a ne žene. Vidim
čovjeka koji ima ozbiljne namjere: to je Levin; i vidim vjetrogonju,
kao što je ovo spadalo, kojemu je samo do zabavljanja.
— Ta ti nešto utuviš u glavu...
— Čekaj, sjetit češ me se, ali kasno, kao s Dašenjkom.
— No dobro, dobro, nećemo govoriti — zaustavi ga kneginja
sjetivši se nesretne Dolly.
— Pa dobro, i zbogom!
I prekriživši jedno drugo i poljubivši se, no osjećajući daje svaki
ostao pri svome mišljenju, bračni se drugovi raziđu.
Kneginja je isprvice bila tvrdo uvjerena da je današnja večer
odlučila Kittynu sudbinu, i da ne može biti sumnje o namjerama
Vronskoga; no muževe su je riječi smutile. I vrativši se u svoju
sobu, ona je kao i Kitty, s užasom pred neizvjesnošću budućnosti
nekoliko puta ponovila u duši: “Gospode pomiluj, gospode pomiluj,
gospode pomiluj!”

XVI

Vronski nije nikad poznavao obiteljskoga života. Mati njegova

bila je u mladosti sjajna svjetska žena, koja je za vrijeme bračnoga
života, a osobito kasnije, imala mnogo romansa, poznatih svemu
svijetu. Oca svojega gotovo nije pamtio, i bio je odgojen u
plemićkom vojnom učilištu.
Izišavši vrlo mlad kao sjajan časnik iz škole, zapao je odmah u
društvo bogatih petrogradskih časnika. Iako je katkad zalazio u
petrogradsko društvo, bili su svi njegovi ljubavni interesi izvan toga
društva.
U Moskvi je prvi put osjetio, nakon raskošnoga i surovog života
petrogradskoga, čar zbližavanja sa svjetskom dragom i nevinom
djevojkom koja gaje zavoljela. Nije mu ni na um padalo da bi moglo
biti što loše i u njegovim odnosima prema Kitty. Na balovima plesao

67
je pretežno s njom; zalazio je u njihovu kuću. Razgovarao je s njom
o onom o čemu se u društvu obično govori: o svakakvim tricama,
no tricama kojima je nehotice pridavao poseban za nju smisao.
Unatoč tome što joj nije rekao ništa takvo što ne bi bio mogao reći
pred svima, osjećao je da ona postaje sve zavisnija o njemu, i što je
to vcćma osjećao to mu je bilo ugodnije. I osjećaj njegov prema
njoj postajao je nježnijim. Nije znao da vladanje njegovo prema
Kitty ima određeni naziv, da je to zaluđivanje gospođica bez
ženidbene namjere i da je to zaluđivanje jedan od loših postupaka,
uobičajenih u sjajnih mladih ljudi kakav je on. Njemu se činilo daje
prvi otkrio taj užitak, pa se naslađivao svojim otkrićem.
Da je mogao čuti što su govorili njezini roditelji tu večer, da se
mogao prenijeti na obiteljsko stanovište i saznati da će Kitty biti
nesretna ako je on ne uzme za ženu, bio bi se vrlo začudio i ne bi
tome vjerovao. Nije mogao vjerovati da bi moglo biti loše ono, što
je davalo tako velik i lijep utisak njemu, a što je glavno njoj. Još je
manje mogao vjerovati da je dužan ženiti se.
Ženidbu nikad nije zamišljao kao mogućnost. Ne samo da nije
IjubiO obiteljskog Ota, učgO je U obitelji, a iiaiOCitG u IT1UZU
prema općemu mišljenju neženja svijeta u kojemu je živio — vidio
kao nešto tuđe, neprijateljsko, i ponajviše smiješno. No, premda
Vronski nije ni naslućivao onoga što su govorili roditelji, osjetio je,
pošto je te večeri izišao od Sčerbackih, da se ona duhovna tajna
veza između njega i Kitty učvrstila večeras tako jako da treba nešto
poduzeti. No što se moglo i što je trebalo poduzeti, tomu se nije
mogao domisliti.
“To i jest čarobno — mislio je vraćajući se od Sčerbackih i
noseći od njih, kao uvijek, ugodan osjećaj čistoće i svježine, koji je
dolazio dijelom i od toga što čitavu večer nije pušio, te ujedno novo
čuvstvo ganuća zbog njezine ljubavi prema njemu — to i jest
čarobno, što ništa nisam rekao ni ja, ni ona, a tako smo se razumjeli
u tom nevidljivom razgovoru pogleda i intonacija, daje danas jasnije
nego ikada rekla da me ljubi. A kako milo, jednostavno i, što je
glavno, povjerljivo! Sam se osjećam boljim, čišćim. Osjećam da

68
imam srce i da je u meni mnogo dobroga. Te drage zaljubljene oči!
Kad je rekla: i vrlo...
“No, pa šta? Pa ništa. Meni je lijepo i njoj je lijepo.” I on se
zamisli, gdje mu treba svršiti današnja večer.
Proletio je maštom mjesta kamo bi se mogao odvesti. “Klub?
Partija besiguea, šampanjac s Ignjatovom? Ne, ne idem. Chateau
defleurs, ondje ču naći Oblonskoga, kuplete, cancan? Ne, dosadilo
je. Evo zato i volim Sčerbacke, jer sam postajem bolji. Odvest ću se
kući.” Otišao je pravo u svoju sobu kod Dussota, naredio da mu se
donese večera, a onda, svukavši se, čim je položio glavu na
uzglavnicu, usne čvrstim snom.

XVII

Drugi dan odveze se Vronski u 11 sati dopodne na postaju

petrogradske željeznice da dočeka majku. Prvi čovjek na kojega se
namjerio na velikom stubištu bio je Oblonski, koji je s istim vlakom
očekivao sestru.
— A! Vaša Svjetlosti! — vikne Oblonski. — Koga čekaš?
— Majku — odgovori Vronski smiješeći se, kao svi koji su se
sastajali s Oblonskim, stisne mu ruku i zajedno s njim uziđe na
stubište. — Ona ima danas doći iz Petrograda.
— A ja sam te čekao do dva sata. Kamo si se odvezao od
Sčerbackih?
— Kući — odgovori Vronski. — Priznajem da mi je jučer bilo
tako ugodno poslije Sčerbackih da nisam imao volju nikamo ići.
— Konje dobre poznajem po žigovima, zaljubljene junake po
očima — deklamiraše Stjepan Arkadijevič isto onako kao prije
Levinu.
Vronski se nasmjehne s takvim držanjem kao da toga ne poriče,
ali smjesta promijeni razgovor.
— A koga ti dočekuješ? — upita.

69
 — Ja? Lijepu ženu — rekao je Oblonski.
— Tako!
— Honny soit qui mal y pense. Sestru Anu.
— Ah, Karenjinu! — reče Vronski.
— Ti je sigurno poznaješ?
— Čini mi se, poznajem! Ili ne... Doaista, ne sjećam se —
rastreseno odgovori Vronski, nejasno zamišljajući pri imenu
Karenjine nešto afektivno i dosadno.
— Ali Aleksija Aleksandroviča, mojega znamenitog zeta,
zacijelo poznaš. Njega sav svijet pozna.
— Poznam ga po glasu i od viđenja. Znam da je uman, učen,
nešto divno... Ali ti znaš, to nije u mojoj... not in my line — reče
Vronski.
— Da, to je čovjek izvanredan; pomalo konzervativan, ali divan
čovjek — doda Stjepan Arkadijevič — divan čovjek.
— No, to bolje za njega — reče Vronski smiješeći se. — A, ti si
ovdje — obrati se on visokom starom lakaju materinu, koji je stajao
kraj vrata; — uđi ovamo.
Vronski se u posljednje vrijeme osjećao vezan uza Stjepana
Arkadijeviča ne samo ljubaznošću, koju su od njega imali svi, nego
i time što je on u njegovim predodžbama bio povezan za Kitty.
— No, hoćemo li u nedjelju prirediti objed za divu? — reče,
primivši ga sa smiješkom pod ruku.
Svakako. Sabrat ću prinose. Ah, jesi Ii se jučer upoznao s
mojim prijateljem Levinom? — upita Stjepan Arkadijevič.
— Kako ne. No on je nekako brzo otišao.
— On je divan momak — nastavi Oblonski. — Zar ne?
— Ne znam — odgovori Vronski. — Zašto je u svim
Moskovljanima, naravno, izuzevši one s kojima govorim — umetne
šaljivo — nešto resko? Svi se nekako propinju, srde, kao da sve
nešto žele dati da se osjeti.
— Ima nešto takvo, istina je, ima... — reče smijući se veselo
Stjepan Arkadijevič.
— Sto, hoće li brzo? — Obrati se Vronski služitelju.

70
 — Vlak je krenuo — odgovori služitelj.
Približavanje vlaka očitovalo se sve više i više pripremnim
kretanjem u postaji, trčanjem nosača, pojavom oružnika i
željezničara, te dolaskom onih koji su ga očekivali. Kroz mraznu
paru vidjeli su se radnici u kožusima, u mekim pustenim čizmama,
gdje prelaze preko tračnica kolosijeka, koji su se izvijali. Čuo se
zvižduk lokomotive na dalekim tračnicama i gibanje nečega teškoga.
— Ne — reče Stjepan Arkadijevič, kojemu se živo htjelo
pripovijedati Vronskomu o Levinovim namjerama prema Kitty. —
Ne! Ti nisi pravo ocijenio mojega Levina. On je vrlo nervozan čovjek
i zna biti, istina, neugodan, ali je zato inače veoma drag. To je tako
čestita, iskrena narav i zlatno srce. No jučer su bili posebni razlozi
— nastavi sa značajnim smiješkom Stjepan Arkadijevič zabo­
ravljajući potpuno ono iskreno čuvstvo koje je jučer imao za svoga
prijatelja, a osjećajući danas isto tako, samo prema Vronskomu. —
Da, bilo je uzroka, zbog kojega je mogao biti osobito sretan, ili
osobito nesretan.
Vronski se zaustavi i izravno upita:
— A što zapravo? Ilije možda jučer zaprosio tvoju belle-soeurl...
— Može biti — reče Stjepan Arkadijevič. — Tako mi se nešto
jučer učinilo. Da, ako je rano otišao i još k tomu nije bio raspoložen,
onda je tako... On je tako davno zaljubljen, i meni ga je vrlo žao.
— Tako je to!... Mislim, uostalom, da ona može računati na
bolju partiju — reče Vronski pa, isprsivši se, stane opet hodati. —
Uostalom, ne poznajem ga — doda. — Da, to je težak položaj!
Zbog toga većina voli da se poznaje s Klarama. Ondje neuspjeh
pokazuje samo to da nisi imao dosta novaca, a ovdje, tvoje je
dostojanstvo na kocki. Ali evo i vlaka.
Doista, u daljini je već zviždala lokomotiva. Za nekoliko časa
zatrese se peron, pa pišteći parom, koju je studen zbijala k zemlji,
lokomotiva se proveze, s polugom srednjega kotača, koja se polagano
i jednolično nagibala i ispruživala, i s umotanim i zainjenim
strojovođom koji se klanjao; a za tenderom, drmajući sve polaganije
i jače platformom, dolazio je vagon s prtljagom i s psom koji je

71
cvilio; napokon su, podrhtavajući prije zaustavljanja, pridošli
putnički vagoni.
Okretni kondukter, zviždeći u vožnji, skoči dolje, a za njim stanu
jedan po jedan silaziti nestrpljivi putnici: gardijski časnik, držeći se
uspravno i strogo se ogledavajući; vižlasti trgovčić s torbom, veselo
se smiješeći; seljak s vrećom na ramenu.
Stojeći kraj Oblonskoga ogledavao je Vronski vagone i one
koji su izlazili, i sasvim je zaboravio mater. To što je sad saznao za
Kitty uzbuđivalo gaje i radovalo. Prsi mu se nehotice ispravile i oči
su mu sjale. Osjećao se pobjednikom.
— Grofica Vronska u ovom je odjelu — reče okretni kondukter
prilazeći Vronskomu.
Kondukterove riječi probudile su ga i prisilile da se sjeti matere
i skoroga viđenja s njom. U duši svojoj nije cijenio matere i ne
dajući sebi računa o tom, nije je ljubio, premda po shvaćanju onoga
kruga, u kojemu je živio i prema svojem odgoju, nije sebi mogao
zamisliti prema materi druge odnose, nego u najvišoj mjeri pokorne
i pune počitanja, i to pokomije i s više poštovanja izvana, što ju je u
duši manje Cijenio i ljubio.

XVIII

Vronski pođe za kondukterom u vagon i zaustavi se na ulazu da

propusti damu koja je izlazila.
S naviklim taktom svjetskoga čovjeka Vronski je, samo
pogledavši vanjštinu te dame, ustanovio da ona pripada višem
društvu. Ispričao se i pošao u vagon, ali je osjećao potrebu da je još
jednom pogleda, ne zato što je bila vrlo lijepa, ne zbog one lijepe i
skromne gracije koja se očitovala u cijeloj njenoj pojavi, nego zbog
toga što je u izrazu milovidna lica, kad je prošla kraj njega, bilo
nešto osobito ljubazno i nježno. Kad se on osvrnuo, i ona je okrenula
glavu. Sjajne sive oči koje su se od gustih trepavica činile tamnima,
zaustave se prijateljski, pažljivo na njegovu licu, kao da ga je

72
prepoznavala, i odmah se prenesu na gomilu koja je prolazila, kao
da traže nekoga. U tom kratkom pogledu dospio je Vronski opaziti
zadržanu živahnost koja je igrala na njenu licu i treperila među
sjajnim očima i jedva vidljivim smiješkom, koji je uzdigao njezine
rumene usne. Kao da je obilje nečega tako prepunilo njezino biče
da se to mimo njezine volje očitovalo sad u sjaju njezina pogleda,
sad u smiješku. Ugasila je navlaš svjetlost u očima, no ona je protiv
njezine volje svijetlila u jedva vidljivu smiješku.
Vronski uđe u vagon. Mati njegova, suha starica crnih očiju i s
kovrčicama, žmirkala je pogledajući na sina i lako se smiješila tankim
usnama. Ustavši s maloga divana i predavši sobarici torbicu, pruži
malu suhu ruku sinu, i digavši njegovu glavu od ruke, poljubi ga u
lice.
— Jesi li primio brzojav? Jesi li zdrav? Hvala Bogu.
— Jeste li dobro doputovali? — reče sin sjedajući kraj nje i
nehotice osluškujući ženski glas na vratima. Znao je da je to bio
glas one dame koju je bio sreo na ulazu.
— Ipak se ne slažem s vama — govorio je glas dame.
— Petrogradsko shvaćanje, gospođo.
— Ne petrogradsko, nego jednostavno žensko — odgovori ona.
— No, dopustite mi poljubiti vašu ručicu.
— Do viđenja, Ivane Petroviču. I pogledajte nije li tu brat, i
pošaljite ga k meni — reče dama kraj samih vrata i opet uđe u odio.
— Jeste li našli brata? — upita Vronska obraćajući se k dami.
Vronski se dosjeti sada daje to Karenjina.
— Vaš je brat ovdje — reče on ustajući. — Oprostite, nisam
vas prepoznao, a i naše poznanstvo bilo je tako kratko — reče
Vronski klanjajući se — da me se zacijelo ne sjećate.
— O, ne! — kazala je ona — ja bih vas prepoznala, jer smo ja i
vaša majčica razgovarale, čini se, čitavim putem samo o vama —
reče ona dopuštajući, konačno, da se živahnost, koja je nastojala
izbiti, izrazi u smiješku. — A moga brata ipak nema.
— Ta pozovi ga, Aljoša — reče stara grofica.
Vronski iziđe na platformu i vikne:

73
 — Oblonski! Ovdje!
No Karenjina ne dočeka brata, nego, opazivši ga, odlučnim lakim
korakom iziše iz vagona. I čim je brat prišao k njoj, ona kretnjom,
koja Vronskoga zapanji svojom odlučnošću i gracijom, uhvati brata
lijevom rukom oko vrata, brzo ga privuče k sebi i čvrsto ga poljubi.
Vronski ne skidajući očiju gledao ju je i smješkao se, sam ne znajući
čemu. No sjetivši se da ga mati čeka, uđe opet u vagon.
— Žarne, vrlo je draga? — rekla je grofica oKarenjini. — Muž
ju je smjestio sa mnom, i meni je vrlo drago bilo. Čitavim smo se
putem razgovarale. No, a ti, govori se... vousfilez le parfait amour.
Tant mieux, mon cher, tant mieux.
— Ne znam na što nišanite, maman — odgovori sin hladno. —
Dakle, maman, idemo.
Karenjina uđe opet u vagon da se oprosti s groficom.
— No evo, grofice, vi ste se sastali sa sinom, a ja s bratom —
reče veselo. — I sve pripovijetke moje na kraju su, dalje ne bi bilo
što pripovijedati.
— A, ne — reče grofica, primivši je za ruku. — Ja bih s vama
putovala oko svijeta i ne bi mi bilo dosadno. Vi ste jedna od onih
dragih žena s kojima je ugodno i razgovarati i šutjeti. A na sina
svoga, molim vas, ne mislite: ta nemoguće je nikad se ne rastajati.
Karenjina je stajala nepomično, držeći se neobično uspravno, i
oči su joj se smiješile.
— Ana Arkadijevna — reče grofica tumačeći sinu — ima sinčića
od kojih osam godina, i ona se nikad s njim nije rastajala, pa je
stalno muči što gaje ostavila.
— Da, čitavo smo vrijeme govorile, grofica i ja, ja o svom sinu,
a ona o svojem — reče Karenjina, i smiješak joj opet obasja lice,
smiješak nježan, koji se odnosio na njega.
— To vam je zacijelo vrlo dosadilo — reče on, loveći mahom u
letu onu loptu koketerije koju mu je dobacila. No ona očito nije
htjela nastaviti razgovor u tom tonu i obrati se staroj grofici:
— Vrlo sam vam zahvalna. Nisam ni opazila kako sam provela
jučerašnji dan. Do viđenja, grofice.

74
 — Zbogom, moja prijateljice — odgovori grofica. — Dajte da
poljubim vaše lijepo lišće. Jednostavno, starački, otvoreno vam
kažem da sam vas zavoljela.
Ma kako god otrcana bila ta fraza, Karenjina joj je, očito, svom
dušom povjerovala i obradovala se tome. Porumeni, lako se nagne,
podmetne svoje lice grofičinim usnama, opet se ispravi i s istim
smiješkom koji je lebdio između usana i očiju pruži Vronskomu
ruku. Stisnuo je malenu pruženu mu ruku i obradovao se, kao nečemu
neobičnomu, onomu energičnom stisku kojim je ona čvrsto i smjelo
trgla njegovu ruku. Izišla je brzim hodom, koji je tako čudno lako
nosio njezino dosta puno tijelo.
— Vrlo je mila — reče starica.
To je isto mislio njezin sin. Pratio ju je očima dotle, dok se nije
sakrila njezina graciozna pojava, a smiješak zasta na njegovu licu.
Kroz prozor je vidio kako je prišla bratu, stavila svoju ruku na
njegovu i počela mu nešto živahno govoriti, očito nešto što nije
imalo ništa zajedničko s njim, Vronskim, i to kao da gaje ozlovoljilo.
— No, kako, maman, jeste li potpuno zdravi? — ponovi cn
obraćajući se materi.
— Sve je u redu, prekrasno. Alexandre je bio vrlo drag. Marie
je također postala lijepa. Veoma je zanimljiv.
I ponovno počne pripovijedati o onome što ju je najviše
zanimalo: o krštenju unuka zbog kojega je putovala u Petrograd i o
osobitoj milosti carevoj prema starijem sinu.
— Evo i Lavrentija — reče Vronski gledajući kroz prozor. — A
sada idemo, ako želite.
Stari dvorski, koji je putovao s groficom, dođe u vagon javiti da
je sve gotovo i grofica se digne da ide.
— Idemo, sada je malo svijeta — reče Vronski.
Djevojka uzme torbicu i psića, dvorski i nosač ostale torbe.
Vronski primi majku pod ruku; no kad su već izlazili iz vagona,
najednom kraj njih protrča nekoliko ljudi uplašenih lica. Protrčao
je i predstojnik postaje u svojoj kapi neobične boje. Očito se dogodilo
nešto neobično. Svijet je od vlaka trčao natrag.

75
 “Sto je?... Sto je?... Gdje?... Bacio se!... Pogazio ga vlak!...”
čulo se među prolaznicima.
Sa sestrom ispod ruke vrati se i Stjepan Arkadijevič, također
uplašena lica, i uklanjajući se svijetu, zaustavio sc kod ulaza u vagon.
Dame uđu u vagon, a Vronski sa Stjepanom Arkadijevičem pođe
za svijetom da saznaju pojedinosti nesreće.
Bio je satran čuvar pruge: pijan, ili suviše umoran zbog jake
studeni nije čuo vlak koji se kretao natraške.
Još prije nego su se vratili Vronski i Oblonski, saznale su dame
pojedinosti od dvorskoga.
Oblonski i Vronski vidjeli su iznakaženo mrtvo tijelo. Oblonski
je, očito, trpio. Mrštio se i bio je, čini se, gotov da zaplače.
— Ah, kakav užas! Ah, Ana, da si vidjela! Ah, kakav užas! —
ponavljao je on.
Vronski je šutio, i lijepo lice njegovo bilo je ozbiljno, ali sasvim
mimo.
— Ah, da ste vidjeli, grofice — govorio je Stjepan Arkadijevč.
— I žena je njegova tu... Strašno ju je pogledati... Bacila se na tijelo.
Govore da je on sam hranio veliku obitelj. To je užasno.
— Ne bi li se moglo što učiniti za nju? — uzbuđeno šaptom
reče Karenjina.
Vronski je pogleda i iziđe iz vagona.
— Odmah ću doći, maman — doda okrećući se na vratima.
Kad se za nekoliko časaka vratio, Stjepan Arkadijevič već je
razgovarao s groficom o novoj pjevačici, a grofica se nestrpljivo
obzirala na vrata čekajući sina.
— Idemo sada — reče Vronski ulazeći.
Izašli su zajedno. Vronski je išao naprijed s majkom. Otraga je
išla Karenjina, s bratom. Na izlazu k Vronskomu priđe predstojnik
postaje koji ga je stigao.
— Dali ste mojemu pomoćniku dvjesta rubalja. Izvolite odrediti
komu ih namjenjujete.
— Udovici — reče Vronski sliježući ramenima. — Ne
razumijem što treba pitati.
— Vi ste dali? — vikne otraga Oblonski i, stisnuvši sestrinu

76
ruku, doda: — Vrlo lijepo, vrlo lijepo! Zar ne, divan momak! Moje
poštovanje, grofice.
I on se zaustavi sa sestrom, tražeći njezinu djevojku.
Kad su izašli, kočija Vronskih već se bila odvezla. Ljudi koji su
nadolazili razgovarali su još uvijek o onom što se dogodilo.
— To je užasna smrt — reče neki gospodin prolazeći. — Kažu,
nadvoje.
— Ja mislim, naprotiv, najlakša, trenutna — opazi drugi.
— Kako to da se ne poduzmu mjere — govorio je treći.
Karenjina sjedne u kočiju, a Stjepan Arkadijevič opazi u čudu
da se usne njene tresu i da s mukom suzdržava suze.
— Sto ti je, Ana? — upita on, kad su se odvezli nekoliko stotina
metara.
— Loš znak — reče ona.
— Kakve trice — odvrati Stjepan Arkadijevič. — Ti si došla, to
je glavno. Ne možeš sebi predstaviti kako se uzdam u tebe.
— A ti poznaješ odavna Vronskoga? — upita ona.
— Da. Znaš, mi se nadamo da će uzeti Kitty.
— Da? — reče tiho Ana. — No, sada daj da govorimo o tebi —
doda stresavši glavom, kao daje htjela fizički otjerati nešto suvišno
i što je smetalo. — Daj da govorimo o tvojim stvarima. Primila sam
tvoje pismo, pa sam evo došla.
— Da, ti si mi sva nada — reče Stjepan Arkadijevič.
— No, pripovijedaj mi sve.
I Stjepan Arkadijevič počne pripovijedati.
Dovezavši se do kuće, Oblonski pomogne sestri s kola, uzdahne,
stisne joj ruku i otiđe u ured.

77
 XIX

Kad je Ana ušla u sobu, sjedila je Dolly u maloj gostinskoj s

punahnim bjeloglavim dječakom koji je već sada bio nalik na oca, i
slušala njegovu zadaću iz francuskoga čitanja. Dječak je čitao vrteći
u ruci puce i nastojeći ga otkinuti s kaputića za koji se jedva držalo.
Majka mu je nekoliko puta odmicala ruku, no punahna ručica laćala
se ponovno puceta. Majka otkine puce i stavi ga u džep.
— Umiri ruke, Grišo — reče i lati se opet svoga pokrivača,
davnoga rada, kojega se laćala uvijek u teškim trenucima, i sad je
plela izbacujući nervozno prst i brojeći očice. Premda je jučer rekla
mužu da je se ne tiče hoće li njegova sestra doputovati ili neće,
pripravila je sve za njezin dolazak i s uzbuđenjem čekala šogoricu.
Dolly je bila utučena svojom nesrećom, sva zaokupljena njom.
Ali ipak je pamtila da je Ana, šogorica, bila žena jednoga od
najvažnijih ljudi u Petrogradu i petrogradskagrande dame. I uslijed
te okolnosti nije izvršila što je bila rekla mužu, to jest nije zaboravila
da će doputovati šogorica. “Pa, napokon, Ana nije ništa kriva —
mislila je Dolly. — O njoj ne znam ništa, nego najbolje, a sama
nisam od nje doživjela ništa osim nježnosti i prijateljstva.” Istina je,
koliko je mogla upamtiti svoj dojam u Petrogradu kod Karenjinih,
nije joj se svidio samo njihov dom: bilo jc nešto neiskreno u čitavom
uređenju njihova obiteljskoga života. “Ali zašto da je ne primim?
Samo neka joj ne pada na um tješiti me! — mislila je Dolly. —
Svaku utjehu, svako svjetovanje i kršćansko praštanje, sve sam to
već tisuću puta promislila i sve to ne pristaje.”
Sve te dane Dolly je bila sama s djecom. O svojoj nesreći nije
htjela govoriti, a s tim jadom u duši o drugim stvarima nije mogla
govoriti. Znala je da će ovako ili onako Ani očitovati sve, pa ju je
čas radovala misao kako će kazati, čas ju je srdila potreba da s njom,
njegovom sestrom, govori o svom poniženju i sluša od nje gotove
fraze utjehe i opomene.

78
 Gledajući na sat čekala ju je, kako to često biva, svaki čas, i
propustila je upravo onaj kad je gošća došla, tako da nije čula zvonca.
Začuvši šuštanje haljine i lake korake već pred vratima, ogleda
se, i na izmučenu licu njezinu nehotice se izrazi ne radost, nego
čuđenje. Ustane i zagrli šogoricu.
— Kako, već si došla? — reče ljubeći je.
— Dolly, kako mi je drago da te vidim!
— I meni je drago — reče Dolly slabo se smiješeći i nastojeći
po izrazu Anina lica razabrati zna li ona. “Zacijelo zna”, pomisli,
opazivši sućut na Aninu licu. — No, idemo, odvest ću te u tvoju
sobu — nastavi ona nastojeći udaljiti, koliko je moguće, čas
objašnjenja.
— To je Griša? Bože moj, kako je narastao! — reče Ana, i
poljubivši ga i ne skidajući očiju s Dolly, stane i porumeni. — Ne,
dopusti da nikamo ne idemo.
Skine rubac, šešir i zapevši njime za pramen svoje cme, posvuda
kovrčave kose, mahala je glavom odmrsujući vlasi.
— A ti sjaš od sreće i zdravlja! — reče Dolly gotovo sa zavišću.
— Ja?... Da — rekla je Ana. — Bože moj, Tanja! Vršnjakinja
moga Serjože — doda obraćajući se djevojčici koja je utrčala. Uzme
je na ruke i poljubi. — Umiljata djevojčica, divota! Pokaži mi ih
sve.
Nazivala ih je i spominjala ne samo imena, nego godine, mjesece,
značaj, bolesti sve djece, i Dolly nije mogla da to ne ocijeni.
— No, idemo onda k njima — rekla je. — Vasja sada spava,
šteta.
Pregledavši djecu, sjednu one, već same, u gostinskoj za kavu.
Ana se lati poslužavnika, a onda ga odmakne.
— Dolly — reče ona — on mi je govorio.
Dolly hladno pogleda na Anu. Očekivala je sada neiskrene
sažalne fraze; ali Ana ne reče ništa takvo.
— Dolly, draga! — kazala je. — Neću ti ni govoriti o njemu,
neću te ni tješiti; to se ne može. Ali, dušice, meni je naprosto žao,
žao mi te je od svega srca!

79
 Pod gustim trepavicama njenih sjajnih očiju pojave se najednom
suze. Sjedne bliže nevjesti i uzme njenu ruku svojom energičnom
malom rukom. Dolly se nije otimala, no lice joj nije promijenilo
svoga suhoga izraza. Ona reče:
— Utješiti me nije moguće. Sve je izgubljeno poslije onoga što
je bilo, sve je propalo!
I čim je to rekla, izraz njezina lica najednom se smekša. Ana
digne suhu, mršavu Dollynu ruku, poljubi je i reče:
— No, Dolly, što da se radi, što da se radi? Stoje najbolje učiniti
u tom užasnom položaju? — Evo o čemu treba razmisliti.
— Sve je svršeno i gotovo je — reče Dolly. — A najgore od
svega je to, razumij, da ga ne mogu ostaviti: djeca su, ja sam vezana.
A s njim živjeti ne mogu, muka mi je kad ga vidim.
— Dolly, golubice, on mi je govorio, ali ja želim od tebe čuti,
reci mi sve.
Dolly je pogleda upitno.
Sućut i nehinjena ljubav bila je na Aninu licu.
— Izvoli — reče ona najednom. — No reći ću od početka. —
Ti znaš kako sam se udala. Po maminom odgoju bila sam ne samo
nevina, nego glupa. Ništa nisam znala. Govori se da muževi
pripovijedaju ženama svoj prijašnji život, ali Štiva — popravi se —
Stjepan Arkadijevič nije mi ništa rekao. Nećeš vjerovati, no ja sam
dosad mislila da sam jedina žena koju je on poznavao. Tako sam
živjela osam godina. Pojmi da ne samo nisam naslućivala ni nevjere,
nego sam to smatrala nemogućim, a onda, zamisli, saznati s takvim
shvaćanjem najednom sav užas, sav gad... Shvati me. Biti potpuno
uvjerena o svojoj sreći i najednom... — nastavi ona svladavajući
plač — i dobiti u ruke pismo... pismo njegovo njegovoj ljubavnici,
mojoj guvernanti. Ne, to je odveć užasno! — Ona brzo izvadi rupčić
i pokrije lice. — Još razumijem časovitu zanesenost — nastavi ona
promučavši — ali promišljeno, lukavo varati me... i s kim!... Da
bude i dalje moj muž zajedno s njom... to je užasno! Ti ne možeš
pojmiti...
— O, ne, poimam! Poimam, draga Dolly, poimam — govorila
je Ana stišćući joj ruku.

80
 — I ti misliš da on shvaća sav užas moga položaja? — nastavi
Dolly. — Nimalo! On je sretan i zadovoljan.
— O, nije! — brzo joj zakrči riječ Ana. — On je jadan, satrt je
od kajanja...
— Je li on sposoban kajati se? — prekine Dolly zagledajući
pažljivo u lice šogorice.
— Da, ja ga poznam. Nisam ga bez tuge mogla gledati. Mi ga
obje poznamo. On je dobar, ali je ponosan, a sad je tako ponižen.
Glavno što me je dimulo... (a ovdje je Ana pogodila glavno, što je
moglo ganuti Dolly) njega muče dvije stvari: to, što se stidi djece i
to, daje ljubeći tebe... da, da, ljubeći više od svega na svijetu —
ona brzo preteče Dolly koja je htjela odgovoriti — zadao tebi bol,
ubio te. “Ne, ne, ne, ona neće oprostiti”, neprestano govori.
Dolly je zamišljeno gledala mimo šogorice slušajući njene riječi.
— Da, razumijem, njegov položaj je užasan: krivcu je gore nego
nekrivomu — rekla je — ako osjeća da je njegova krivnja uzrok
svoj nesreći. Ali kako da mu oprostim, kako da opet budem njegova
žena poslije nje. Živjeti s njim bit će sada muka upravo zato što
ljubim svoju prošlu ljubav prema njemu...
Jecanje joj prekine riječi.
No kao naumice, počinjala je svaki put, kad bi se smekšala,
opet govoriti o onomu što ju je razdraživalo.
— Ta ona je mlada, ta ona je lijepa — nastavi. — Razumiješ li,
Ano, da je meni moja mladost, moja ljepota uzeta... A tko ju je
uzeo? On i njegova djeca. Odslužila sam mu i u toj službi otišlo je
sve moje, i njemu je sada, razumije se, vulgarno ali svježe biće
ugodnije. Oni su zacijelo razgovarali o meni, još gore, prešućivali
su... Razumiješ li?
Opet joj oči sijevnu mržnjom.
— I poslije toga on će mi govoriti... I ja ću mu vjerovati? Nikad.
Ne, već je svršeno sve, sve što je davalo utjehu nagrade za trud, i
muke... Hoćeš li vjerovati? Ovaj čas učila sam Grišu: prije je to bila
radost, sad je muka. Čemu se trudim? Čemu djeca? Užasno je to što
se moja duša najednom okrenula i umjesto ljubavi, nježnosti, u meni
je za njega samo mržnja, da, mržnja. Ubila bih ga i...

81
 — Dušice, Dolly, razumijem, ali ne muči samu sebe. Tako si
uvrijeđena, tako si uzbuđena da mnogo što krivo vidiš.
Dolly ušuti, i one su koja dva časka šutjele.
— Sto bih učinila, promisli, Ana, pomozi. Sve sam promislila,
a ništa ne vidim.
Ana nije ništa mogla smisliti, ali srce njeno odzivalo se na svaku
riječ, na svaki izraz nevjestina lica.
— Jedno ću reći — poče Ana — sestra sam mu, znam njegov
značaj, tu sposobnost da sve, sve zaboravi (ona napravi kretnju pred
čelom), tu sposobnost potpunoga zanosa, no zato i potpunoga
kajanja. On ne vjeruje, ne razumije sada kako je mogao učiniti ono
što je učinio.
— Ne, on razumije, on je razumio! — prekine Dolly. — A ja...
ti zaboravljaš mene... zar je meni lakše?
— Čekaj. Kad mije on govorio, priznajem ti, nisam još shvaćala
svega užasa tvoga položaja. Vidjela sam samo njega i samo to daje
obitelj poremećena; bilo mi gaje žao; no, porazgovorivši se s tobom,
vidim kao žena nešto drugo; vidim tvoje patnje pa, ne mogu ti reći
kako mi te je žao! No, Dolly, dušice, shvaćam tvoje patnje potpuno,
samo jedno ne znam: ne znam... ne znam koliko u tvomu srcu još
ima ljubavi prema njemu. To ti znaš — ima li je toliko da bi mogla
oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
— Ne — počne Dolly; no Ana joj presiječe riječ ljubeći joj još
jednom ruku.
T r» M/vr>v>o*v> nir« K/%1 tr> fi TD n i
— j a [juzjiaiii »vijca uuijt nogu u — piugu vun una. — x u/JiajCiii

te ljude, kakav je Štiva, kako oni gledaju na to. Veliš daje on govorio
s njom o tebi. Toga nije bilo. Ti ljudi čine nevjeru, no njihovo domaće
ognjište i žena za njih je svetinja. Kod njih te žene ostaju nekako
prezrene i ne mogu nauditi obitelji. Oni povlače neku neprekoračivu
crtu između obitelji i toga. Ja to ne razumijem, ali tako jest.
— Da, ali on ju je cjelivao...
— Dolly, čekaj, dušice. Vidjela sam Štivu kad je bio zaljubljen
u tebe. Spominjem se onoga vremena kad je dolazio k meni i plakao
govoreći o tebi i kakva poezija i visina si ti bila za njega, i znam da
si bila za njega to uzvišenija, što duže je živio s tobom. Ta znali smo

82
mu se smijati što je svakoj riječi dodavao: “Dolly je divna žena.” Ti
si za njega svagda bila i ostala si božanstvo, a ono nije zanos njegove
duše...
— No ako se taj zanos ponovi?
— Ne može se ponoviti kako ja shvaćam...
— Da, a bi li ti oprostila?
— Ne znam, ne mogu prosuditi... Ne, mogu — reče Ana
razmislivši i, obuhvativši mišlju položaj i vagnuvši ga na nutarnjoj
vagi, doda: — Ne, mogu, mogu, mogu. Da, ja bih oprostila. Ne bih
bila ista, da, ali oprostila bih i tako bih oprostila kao da toga nije
bilo, nikada nije bilo...
— Da, razumije se — prekine je brzo Dolly, kao daje govorila
ono što je najedanput mislila — inače to ne bi bilo oproštenje. Ako
se oprosti, onda sasvim, sasvim. No hajde, odvest ću te u tvoju sobu
— reče ustajući, i idući zagrli Anu. — Draga moja, kako mi je drago
što si došla. Lakše mi je, mnogo lakše.

XX

Sav dan provela je Ana doma, to jest kod Oblonskih i nije primala
nikoga, jer su nekoji njeni znanci, koji su već bili saznali za njezin
dolazak, dolazili istog dana. Ana je cijelo jutro provela s Dolly i
djecom. Samo je bratu poslala pisamce da svakako dođe doma
objedovati. “Dođi, Bog je milostiv”, pisala mu je.
Oblonski je objedovao kod kuće; razgovor je bio opći, i žena je
govorila s njim zovući ga “ti”, čega prije nije bilo. Muž i žena tuđili
se kao i prije, ali više nije bilo riječi o rastajanju, i Stjepan Arkadijevič
vidio je mogućnost objašnjenja i pomirbe.
Odmah nakon objeda došla je Kitty. Poznavala je Anu
Arkadijevnu, ali vrlo malo, pa se sad dovezla k sestri ne bez straha,
kako će je primiti ta petrogradska svjetska dama, koju su svi tako
hvalili. No ona se svidjela Ani Arkadijevni — odmah je to opazila.
Ana je očito uživala u njezinoj ljepoti i mladosti, i Kitty se još nije
bila snašla, kad se već osjetila ne samo pod njezinim utjecajem,

83
nego zaljubljena u nju, kao što su mlade djevojke sposobne zaljubiti
se u udate i starije dame. Ana nije bila nalik na svjetsku damu ili na
majku osmogodišnjega sina, nego je prije bila slična dvadesetgo-
dišnjoj djevojci po gipkosti kretnja, svježini i živahnosti, koja je
bila uvijek na njezinu licu, i izbijala je sad u smiješku, sad u pogle­
du, da nije bilo ozbiljnoga, katkad sjetnoga izraza očiju koji je
preneražavao i privlačio Kitty. Kitty je osjećala da je Ana bila
potpuno jednostavna i da ništa nije skrivala, ali daje u njoj bio neki
drugi, viši svijet njoj nepristupačnih interesa, složenih i poetičnih.
Po objedu, kad je Dolly otišla u svoju sobu, ustane Ana brzo i
priđe bratu koji je pripaljivao smotku.
— Štiva — reče mu, namignuvši veselo, križajući ga i pokazujući
mu očima na vrata — idi i Bog ti bio u pomoći.
Shvativši je, on baci smotku i nesta za vratima.
Kad je Stjepan Arkadijevič otišao, vrati se ona na divan gdje je
sjedila okružena djecom. Da li zato što su djeca vidjela da mama
voli ovu tetu, ili zbog toga što su sama osjećala u njoj poseban čar,
no dvoje starije, a za njima i manja, kako često biva s djecom,
prilijepiš? se k novoi teti ioš Driie obieda i nisu odlazila od nje. I
među njima nastane nešto poput igre, koja se sastojala u tom da što
bliže sjede do tete dodirujući je se, da drže njenu malu ruku da je
cjelivaju, igraju se njenim prstenom ili bar taknu okrajke njene
haljine.
— No, no, kako smo prije sjedili — reče Ana Arkadijevna
sjedajući na svoje mjesto.
I opet Griša turi glavu pod njenu ruku i prislonivši se glavom k
njezinoj haljini, zasja od ponosa i sreće.
— A sad, kad će biti ples? — obrati se ona Kitty.
— Drugi tjedan, i to divan ples. Jedan od onih plesova na kojima
je svagda veselo.
— A ima ih takvih na kojima je svagda veselo? — reče Ana s
nježnim osmijehom.
— Čudno je, ali ima. Kod Bobriščeva je svagda veselo, kod
Nikitina također, a kod Mežkova je svagda dosadno. Zar niste
opazili?

84
 — Ne, dušo moja, za mene nema više takvih plesova gdje je
veselo — reče Ana, i Kitty opazi u njezinim očima onaj posebni
svijet koji joj nije bio otkriven. — Za mene ima takvih na kojima je
manje dosadno i teško...
— Kako vama može biti dosadno na plesu?
— A zašto meni ne bi moglo biti dosadno na plesu? — upita
Ana.
Kitty je opazila da je Ana znala kakav će doći odgovor.
— Zato jer ste uvijek ljepši od svih.
Ana je imala sposobnosti da se rumeni. Ona porumeni i reče:
— Prvo, nikad; a drugo, kad bi to i bilo, čemu mi to?
— Hoćete li ići na taj ples? — upita Kitty.
— Mislim da neću moći da ne idem. Uzmi ovo — reče Tanji,
koja je skidala lako pokretni prsten s njezina bijeloga, na kraju
tankoga prsta.
— Bit će mi vrlo drago ako vi dođete. Tako bih vas rado vidjela
na plesu.
— Barem ću se tješiti mišlju, budem li morala ići, da vam to
priređuje užitak... Griša, ne čupkaj, molim te, ionako se raščupala
— reče, popravljajući pramen kose koji je bio ispao i s kojim se
Griša igrao.
— Zamišljam vas na plesu u ljubičastoj opravi.
— Zašto upravo u ljubičastoj? — smiješeći se upita Ana. —
No, djeco, idite, idite. Čujete li? Miss Hool zove vas na čaj — reče
odmičući od sebe djecu i otpremajući ih u blagovaonicu.
— A ja znam zašto me zovete na taj ples. Očekujete mnogo od
toga plesa, pa želite da bi svi ondje bili, da bi svi sudjelovali.
— Odakle znate? Istina je.
— O, kako su lijepe vaše godine — nastavi Ana. — Sjećam se
i poznajem tu modru maglu, poput one na švicarskim planinama.
Ta magla, koja pokriva sve u tom blaženom vijeku, kad se svršava
djetinjstvo, i iz toga golemoga kruga, sretnoga, veseloga, postaje
put sve uži i uži, pa je veselo i jezovito ulaziti na tu putanju, premda
se čini i svijetla i divna... Tko toga nije prošao?

85
 Kitty se šuteći smješkala. “A kako je ona prošla kroz to? Kako
bih ja htjela znati cio njezin roman”, pomisli Kitty sjećajući se
prozaične vanjštine Aleksija Aleksandroviča, njena muža.
— Znam ponešto. Štiva mi je govorio, i čestitam vam, on mi se
doista sviđa — nastavi Ana — sastala sam se s Vronskim na
željeznici.
— Ah, bio je ondje? — upita Kitty zarumenjevši se. A što vam
je rekao Štiva?
— Sve mi je izbrbljao. I meni bi bilo vrlo drago... Jučer sam se
vozila s materom Vronskoga — nastavi — i ona mi je bez prestanka
govorila o njemu. — On je njen ljubimac; znam kako su matere
pristrane, no...
— A što vam je njegova mati pripovijedala?
— Ah, mnogo toga! I ja znam daje on ljubimac, ali se ipak vidi
da je to vitez... Evo, na primjer, pripovijedala je da je htio dati sav
imetak bratu, da je već u djetinjstvu učinio nešto neobično, spasio
ženu iz vode. Riječju, junak — reče Ana smiješeći se i sjetivši se
onih dviju stotina rubalja koje je dao na postaji.
No r.iie nrinoviiedala o tim Hvinma stotinama 7.hop nečepa niie
joj bilo ugodno spominjati se toga. Osjećala je da je u tom bilo
nešto što se ticalo nje, a što nije trebalo biti.
— Vrlo je molila da dođem k njoj — nastavi Ana — a meni je
drago vidjeti staricu, i sutra idem k njoj. No, hvala Bogu, Štiva dugo
ostaje kod Dolly u kabinetu — doda Ana mijenjajući razgovor i
ustajući kao nečim nezadovoljna, kako se pričinilo Kitty.
— Ne, ja prije! Ne, ja! — vikala su djeca, dovršivši čaj i trčeći
k teti Ani.
— Svi skupa! — reče Ana i smijući se potrči im ususret i zagrli
i povali svu tu hrpu djece koja se gužvala i vriskala od ushita.

86
 XXI

K čaju za odrasle izišla je Dolly iz svoje sobe. Stjepan

Arkadijevič nije izlazio. Valjda je izašao iz ženine sobe na stražnja
vrata.
— Bojim se da će ti gore biti hladno — reče Dolly obraćajući se
Ani. — Htjela bih te premjestiti dolje, pa ćemo biti bliže.
— Ah, molim te, za mene se ne starajte — odgovori Ana
zagledajući se u Dollyno lice i nastojeći pogoditi jesu li se pomirili
ili nisu.
— Bit će ti svijetlo ovdje — odgovori nevjesta.
— Velim ti da spavam svagdje i vazda kao puh.
— O čemu se radi? — upita Stjepan Arkadijevič izlazeći iz
kabineta i obraćajući se ženi.
Po tonu njegovu shvatile su i Kitty i Ana smjesta da su se pomirli.
— Hoću Anu premjestiti dolje, ali treba zavjese prevjesiti. To
nitko ne zna učiniti, moram sama — odgovori Dolly obraćajući se k
njemu.
“Bog zna jesu li se potpuno pomirili”, pomisli Ana čuvši njezin
ton, hladan i miran.
— Ah, nemoj Dolly, neprestano pravite poteškoće — reče muž.
— Ali ako hoćeš, učinit ću sve.
“Da, bit će se pomirili”, pomisli Ana.
— Znam kako ćeš ti sve učiniti — odgovori Dolly: — reći ćeš
Matvjeju da učini ono što ne možeš ti, a sam ćeš otići, a on će pak
sve ispremotati — i obični podrugljivi smiješak smreška krajeve
Dollynih usana dok je to govorila.
“Potpuno, potpuno pomirenje, potpuno — pomisli Ana. — Hvala
Bogu!” i radujući se daje ona tomu uzrok, priđe k Dolly i poljubi je.
— Nipošto; zašto tako prezireš mene i Matvjeja? — odvrati
Stjepan Arkadijevič smiješeći se jedva vidljivo i obraćajući se ženi.
Čitavu večer bila je Dolly ponešto, kao svagda, podrugljiva
prema mužu, a Stjepan je Arkadijevič bio zadovoljan i veseo, ali

87
toliko da ne bi pokazao da je, pošto mu je oprošteno, zaboravio
svoju krivnju.
U devet i pol bio je osobito radostan i ugodan večernji obiteljski
razgovor za čajnim stolom kod Oblonskih prekinut naoko naj­
jednostavnijim događajem, no taj se jednostavni događaj pokazao
svima zbog nečega čudan. Razgovarajući o zajedničkim petro-
gradskim znancima, Ana brzo ustane.
— Imam je u albumu — reče — pa ću vam ujedno pokazati
svoga Serjožu — doda s ponosnim majčinskim smiješkom.
U deset sati, kad se obično rastajala sa sinom i često ga sama,
prije odlaska na ples, spremala u krevet, zahvati je sjeta što je tako
daleko od njega, pa ma o čemu se govorilo vraćala se svakoga časa
mišlju svojemu kudravom Serjoži. Zaželjela je pogledati njegovu
sliku i porazgovoriti se o njemu. Upotrijebivši prvu izliku, ustane i
svojim lakim, odlučnim hodom ode po album. Stubište u njenu sobu
vodilo je na zaravanak velikoga ulaznoga toplog stubišta.
Onaj čas kad je izlazila iz gostinske začuje se u predsoblju zvono.
— Tko bi to mogao biti? — reče Dolly.
— Po mene je rano, a da još tko dođe kasno je — reče Kitty.
— Zacijelo sa spisima — doda Stjepan Arkadijevič, i kad je
Ana prolazila kraj stubišta, žurio se gore sluga najaviti onoga koji je
došao, a došljak se ustavio bio kraj svjetiljke. Pogledavši dolje
prepozna Ana odmah Vronskoga, i čudan osjećaj zadovoljstva, a
ujedno i straha zbog nečega prene se u njezinu srcu. Stajao je ne
skidajući kaputa i nešto je vadio iz džepa. U trenutku kad je došla
do sredine stubišta digao je glavu, ugledao je, a u izrazu njegova
lica pokaže se nešto postiđeno i uplašeno. Naklonivši lako glavu,
prođe ona, a za njom se začuje jaki glas Stjepana Arkadijeviča koji
gaje zvao da uđe, i tihi, meki i mirni glas Vronskoga koji je odbijao.
Kad se Ana vratila s albumom, nije ga više bilo, i Stjepan
Arkadijevič pripovjedi joj da je došao pitati za objed, koji se sutra
davao nekoj znamenitoj osobi koja je doputovala. — I nizašto nije
htio uči. Nekako je čudan — doda Stjepan Arkadijevič.
Kitty se zacrveni. Mislila je da je jedina shvatila zašto je došao

88
i zašto nije ušao. “Bio je kod nas — mislila je — i nije me zatekao,
pa je pomislio da sam ovdje; ali nije ušao jer je mislio da je kasno i
daje Ana ovdje.”
Svi se pogledaju ne rekavši ništa, i stanu gledati Anin album.
Ništa neobično i čudno nije bilo u tom što je čovjek svratio k
prijatelju u devet i pol da pita za pojedinosti dogovorenoga objeda i
što nije ušao. Ipak, svima se to učinilo čudno. Najčudnije i najmanje
lijepo bilo je to Ani.

XXII

Bal samo što je počeo kad je Kitty s majkom ulazila u veliko

rasvijetljeno stubište, ukrašeno cvijećem i puno napudranih lakaja i
crvenih kaftana. Iz dvorana dopirao je jednolični, kao u košnici,
šum gibanja koji je ondje vladao, i dok su one na ravnini među
drvećem pred ogledalom popravljale frizuru i haljine, začuje se iz
dvorane oprezno jasno sviranje gusala orkestra koji je počinjao prvi
valcer. Starčić u građanskom odijelu koji je kod drugog zrcala
popravljao svoju sijedu kosu na sljepoočicama i širio od sebe miris
parfema, sukobi se s njima na stubama i dade im mjesta, očito
uživajući u nepoznatoj mu Kitty. Golobradi mladac, jedan od onih
svjetskih mladića koje je stari knez Sčerbacki nazivao fićfirićima, u
vrlo izrezanu prsluku, nakloni im se popravljajući u hodu bijelu
kravatu, protrča mimo, vrati se i zamoli za četvorku. Prvu četvorku
bila je već obećala Vronskomu, stoga je ovom mladiću morala
obećati drugu. Časnik, skapčajući rukavice, makne se od vrata i
gladeći brkove od dragosti je motrio rumenu Kitty.
Unatoč tome što su haljine, frizura i sve priprave za ples stajale
Kitty mnogo truda i smišljanja, ona je sada stupala na ples u svojoj
kompliciranoj haljini od tila na ružičastoj podlozi tako slobodno i
jednostavno, kao da nju i njezine domaće sve te rozete, čipke, sve
pojedinosti haljine nisu stajale ni časka pažnje, kao da se rodila u

89
tom tilu, u tim čipkama, s tom visokom frizurom, s ružom i dvjema
listićima na njoj.
Kad je stara kneginja pred ulazom u dvoranu htjela na njoj
popraviti trak pojasa koji se bio zavmuo, Kitty se lako odmakne:
ćutjela je da sve na njoj samo po sebi mora biti dobro i graciozno i
da ništa ne treba popravljati.
Kitty je bila u jednom od svojih sretnih dana. Haljina je nije
nigdje stezala, nigdje se nije spustio niz čipaka, rozete se nisu
zgnječile, niti su se otkinule; ružičaste cipele na visokim, izvijenim
peticama nisu je tištale, nožica se u njima ćutjela voljko. Gusti
razdjelci plave kose držali su se kao prirodni na maloj glavici. Sva
tri puca zakopčala su se, da se nisu otkinula na visokoj rukavici,
koja joj je obavila ruku, ne izmijenivši joj oblika. Crni baršunasti
trak s medaljonom osobito je nježno ovijao njen vrat. Taj trak bio je
dražestan, pa je Kitty, doma gledajući se u zrcalo, osjećala daje taj
trak govorio. O svemu drugom moglo se još sumnjati, no taj trak
bio je divan. Kitty se nasmjehnula i ovdje, na balu, pogledala je na
njega u zrcalo. U nagim ramenima i rukama osjećala je Kitty hladnu
mramomost, čuvstvo koje joj je bilo osobito drago. Oči su blistale,
a rumene usne nisu mogle ne smješkati se od spoznaje svoje
privlačnosti. Nije još stigla ući u dvoranu i doći do šarolike gomile
dama u tilu, trakovima i čipkama koje su čekale da budu pozvane
na ples (Kitty nikad još nije stajala u toj gomili), i već je bila pozvana
na valcer, i to pozove je najbolji kavalir, glavni kavalir plesne
hijerarhije, čuveni redatelj plesova, meštar ceremonija, oženjeni,
lijepi i stasiti muškarac, Jegoruška Korsunski. — Čim je pustio
groficu Baninu, s kojom je plesao prvu turu valcera, pregledajući
svoje gospodarstvo, to jest nekoliko parova koji su zaplesali, on
opazi Kitty koja je bila ulazila i potrča k njoj onim posebnim, samo
redateljima plesova svojstvenim neprisiljenim gegavim hodom, pa
je, naklonivši se, i ne pitajući da li ona želi, pružio ruku da obujmi
njen tanki struk. Ona se obazre, komu bi predala lepezu; uze joj je
domaćica, smiješeći se.
— Kako je lijepo što ste došli na vrijeme — reče joj hvatajući je
oko struka — jer, kakav je to način zakašnjavati.

90
 Savivši lijevu ruku, ona je metne na njegovo rame, i male nožice
u ružičastim cipelicama stanu se brzo, lako i odmjereno kretati po
taktu glazbe na skliskom parketu.
— Čovjek se odmara plešući s vama — reče puštajući se u prve
polazne korake valcera. — Divota kakva lakoća, precision —
govorio joj je ono što je govorio gotovo svima dobrim znanicama.
Ona se nasmiješi njegovoj pohvali i nastavi preko njegova
ramena razgledavati dvoranu. Ona nije bila od onih koje tek počinju
izlaziti, pa im se sva lica na balu slijevaju u jedan čarobni dojam, ali
nije bila ni djevojka koju su već suviše vukli po balovima, kojoj su
sva lica poznata, da su joj dosadila; nego se nalazila u sredini između
tih dviju krajnosti — bila je uzbuđena, ali je ujedno vladala sobom
toliko daje mogla motriti. U lijevom kutu dvorane, vidjela je, skupio
se cvijet društva. Tamo je bila do nemogućnosti obnažena ljepotica
Lydie, žena Korsunskoga, tamo je bila domaćica, tamo je stajao sa
svojom plješivom glavom Krivin, koji se svagda našao ondje gdje
je bio cvijet društva; onamo su gledali mladići ne usuđujući se prići,
i tamo je očima našla Štivu, a zatim ugledala čarobnu pojavu i glavu
Ane u crnoj haljini od baršuna. I on je bio tu. Kitty ga nije vidjela od
one večeri kad je odbila Levina. Svojim dalekovidnim očima odmah
ga je prepoznala, i opazila da je on gleda.
— Hoćemo li još jednu turu? Vi se niste umorili? — reče
Korsunski, lako se zadihavši.
— Ne, zahvaljujem!
— A kamo da vas odvedem?
— Karenjina je ovdje, čini se... Odvedite me k njoj.
— Kuda zapovijedate.
I Korunski krene u valceru, smanjujući korak, pravo na gomilu
u lijevom kutu dvorane, ponavljajući: “Pardon, mesdames,pardon,
pardon, mesdames”, pa lavirajući kroz more čipaka, tila i trakova i
ne zadjevši se ni za perce, okrene svoju damu tako da su joj se
otkrile tanke nožice u prozirnim čarapama, a povlaka se zavijori
kao lepeza i pokrije koljena Krivinu. Korsunski se nakloni, ispravi
otkrivena prsa i pruži joj ruku da je provede do Ane Arkadijevne.

91
Kitty, porumenjevši, skine povlaku s Krivinovih koljena i malo u
omaglici obazre se tražeći Anu. Ana nije bila u ljubičastoj, kako je
svakako htjela Kitty, nego u crnoj, duboko izrezanoj haljini od
baršuna koja je otkrivala njezina oblikovana, kao od stare slonove
kosti, puna ramena i grudi, te oble ruke s tankom sitnom rukom.
Čitava haljina bila je opšivena mletačkim čipkama. Na glavi u crnoj
kosi bez ičega tuđeg bio je vjenčić maćuhica, a isto takav vjenčić na
crnom traku pojasa među bijelim čipkama. Frizura joj je bila
neupadna. Opažale su se samo one samovoljne kratke kovrčice
kudrave kose koje su se svagda isticale na zatiljku i sljepoočicama i
krasile je. Na krepkom vratu bio je niz bisera.
Kitty je svaki dan viđala Anu, bila je zaljubljena u nju i zamišljala
ju je sebi svakako u ljubičastom. No sada, ugledavši je u crnom,
osjeti da nije shvaćala sve njezine čari. Sad ju je ugledala potpuno
novu i neočekivanu za sebe. Sad je shvatila da Ana ne može biti u
ljubičastom i daje njen čar bio upravo u tome što se svagda izdvajala
iz svoje haljine, te se haljina nikad nije opažala na njoj. Ni cma
haljina s prekrasnim čipkama nije se vidjela na njoj; to je bio samo
okvir, a vidjela se samo ona, jednostavna, prirodna, otmjena, ujedno
živahna i vesela.
Stajala je kao uvijek držeći se neobično uspravno, i kad je Kitty
prišla k tomu skupu, razgovarala se s domaćinom, okrenuvši malko
k njemu glavu.
— Ne, neću baciti kamen — odgovarala mu je na nešto —
premda ne razumijem — nastavi sliježući ramenima i smjesta se s
nježnim smiješkom pokroviteljice obrati Kitty. Omjerivši letimičnim
ženskim pogledom njenu haljinu, učini glavom jedva vidljivu, ali
Kitty razumljivu, kretnju odobravanja njezinoj haljini i njenoj ljepoti.
—Vi i u dvoranu ulazite plešući — doda.
— To je jedna od mojih najvjernijih pomoćnica — reče
Korsunski klanjajući se Ani Arkadijevni koje on još nije bio vidio.
— Kneginjica pomaže bal učiniti veselim i lijepim. Ana Arkadijevna,
jedan valcer — kazao je pregibajući se.
— A vi se poznajete? — upita domaćin.

92
 — S kim se mi ne poznamo? Ja i žena, mi smo kao bijeli vukovi,
svi nas poznaju — odvrati Korsunski. — Jedan valcer, Ana
Arkadijevna.
— Ne plešem, ako se može ne plesati — rekla je.
— Ali danas se ne može — odgovori Korsunski.
U taj čas prilazio je Vronski.
— No ako se danas ne može ne plesati, onda idemo — reče ona
ne opažajući naklona Vronskoga, i brzo dignu ruku na rame
Korsunskoga.
“Zašto je s njim nezadovoljna?” pomisli Kitty, opazivši da Ana
hotimice nije odgovorila na naklon Vronskoga. Vronski priđe Kitty,
napomenuvši joj prvu četvorku i žaleći što ju sve to vrijeme nije
imao zadovoljstva vidjeti. Kittyje uživajući gledala Anu kako pleše
valcer i slušala je Vronskoga. Čekala je da je on pozove na valcer,
ali on je nije pozivao, i ona s čuđenjem pogleda na njega. On se
zacrveni i brzo je pozove na valcer, ali tek što je obujmio njen tanki
struk i učinio prvi korak, kad iznenada glazba stane. Kitty pogleda
njegovo lice koje je bilo u takvoj blizini, pa je taj pogled, pun ljubavi,
kojim ga je onda pogledala i na koji on nije odgovorio, mučnim
stidom dugo nakon toga tištio njezino srce.
— Pardon, pardon! Valcer, valcer! — viknuo je s druge strane
dvorane Korsunski, i pograbivši prvu gospođicu koja mu je došla
pod ruku, stane sam plesati.

XXIII

Vronski je s Kitty otplesao nekoliko tura valcera. Poslije valcera

prišla je Kitty k majci i jedva je stigla izmijeniti nekoliko riječi s
Nordstonovom, kadli Vronski već dođe po nju za prvu četvorku. Za
vrijeme četvorke nije bilo rečeno ništa značajno, vodio se isprekidan
razgovor čas o Korsunskima, mužu i ženi, koje je on vrlo zabavno
opisivao, kao dragu četrdesetgodišnju djecu, čas o budućem
društvenom kazalištu, pa ju je samo jednom razgovor dirnuo u živac,

93
 kad je on upita za Levina, je Ii ovdje, i doda da mu se on veoma
svidio. No Kitty se više nije nadala od četvorke. Sa zamiranjem
srca čekala je mazurku. Činilo joj se da se kod mazurke mora sve
riješiti. Nije ju uznemirilo što je za četvorke nije pozvao na
mazurku. Bila je uvjerena da mazurku pleše s njim, kao na
prijašnjim balovima, pa je petorici odbila mazurku govoreći da
pleše. Sav bal do posljednje četvorke bio je za Kitty čaroban san
radosnih zvukova i kretnja. Nije plesala samo kad se osjećala
previše umorna i molila da odahne. Ali plešući posljednju četvorku
s jednim od dosadnih mladića, kojega nije mogla odbiti, dogodi
se slučajno daje vis-a-vis imala Vronskoga i Anu. S Anom se nije
sastajala od samoga dolaska na ples, i sad je najednom vidje opet
potpuno novu, neočekivanu. Ugledala je u njoj toliko joj poznatu
crtu uzbuđenosti od uspjeha. Vidjela je daje Ana opojena vinom
zanosa koji je izazivala. To joj je čuvstvo bilo poznato, kao i
obilježja njegova, i vidjela ih je na Ani, vidjela je drhtavi sjaj u
očima što plamsa, i smiješak sreće i uzbuđenja, nehotice savijanje
usnica i izrazitu graciju, pravilnost i lakoću pokreta.
“Tko? — upita ona sebe. — Svi ili jedan?” I ne pomažući svom
mladom plesaču koji se mučio u razgovoru, kojega nit je ispustio i
nije mogao naći, i pokoravajući se vanjštinom veselim i glasnim
uzvicima Korsunskoga koji je sve bacio sad u grand rond, sad u
chaine, motrila je, i srce joj se stezalo sve više i više. “Ne, nije ju
opojilo divljenje gomile, nego zanos jednoga. A taj jedan, zar je to
on?” Svaki put kad je govorio s Anom, planuo je u njenim očima
radosni sjaj, i smiješak sreće svijao je njene rumene usne. Ona kao
da se svladavala da ne pokazuje te biljege radosti, ali su sami od
sebe izbijali na njenu licu.
“A što on?” Kitty pogleda na njega i predstavi se. Ugledala je
na njemu ono što joj se na licu Aninu očitovalo kao u zrcalu. Kamo
je nestalo njegova svagda mirnoga i čvrstoga načina i bezbrižno
mirnoga izraza lica? Ne, sad je svaki put kad se obraćao k njoj malo
pri gibao glavu, kao da želi pasti pred njom, a u pogledu njegovu bio
je samo izraz pokornosti i straha. “Ne želim uvrijediti — kao da je
svaki put govorio njegov pogled — nego želim sebe spasti, a ne

94
 znam kako.” Na licu njegovu bio je takav izraz kakvoga nikad prije
nije vidjela.
Govorili su o zajedničkim znancima, vodili su najništavniji
razgovor, no Kitty se učinilo da je svaka izrečena riječ rješavala
njihovu i njezinu sudbinu. I čudno je bilo to što su njihove riječi,
premda su doista govorili o tom da je Jelecka mogla nači bolju partiju,
za njih bile od značenja, pa su oni to osjećali isto tako kao i Kitty.
Čitav bal, svu svjetlost, sve je pokrila magla u Kittynoj duši. Samo
stroga škola odgoja koju je bila prošla podupirala ju je i silila da čini
ono što se od nje tražilo, to jest da pleše, da odgovara na pitanja, da
se razgovara, pa i da se smješka. No prije početka mazurke, kad su
već počeli razmicati stolce, i nekoji parovi krenuli iz malih dvorana
u veliku, zahvati Kitty čas očaja i užasa. Odbila je petoricu, i sad
nije plesala mazurke. Nije bilo ni nade da će je tko pozvati, upravo
zato što je imala odviše velik uspjeh u društvu, pa nikome nije moglo
pasti na pamet da dosad ne bi bila pozvana. Trebalo je reći da je
bolesna i odvesti se kući, ali za to nije smogla snage. Osjećala se
utučenom.
Zašla je u dubinu malog salona i spustila se u naslonjač. Tanahna
suknja njene haljine uzdigla se poput oblaka oko njezina tankoga
struka; jedna naga, mršava, nježna djevojačka ruka, nemoćno
spuštena, utonula je u naborima ružičaste tunike; u drugoj je držala
lepezu i brzim kratkim kretnjama hladila je svoje užareno lice. No
unatoč toj prilici leptirića, koji se upravo uhvatio za travčicu i koji
je svakoga trena spreman prhnuvši raširiti šarena krila, strašan očaj
stiskao joj je srce.
“A možda se varam, možda toga nije bilo!” I ona se ponovno
sjećala svega što je bila vidjela.
— Kitty, a što je to? — reče grofica Nordston, koja je po tepihu
nečujno došla do nje. — Ja toga ne razumijem.
Kitty zadršće donja usna, ona brzo ustane.
— Kitty, ti ne plešeš mazurku?
— Ne, ne — reče Kitty glasom koji je drhtao od suza.
— On ju je preda mnom pozvao na mazurku — reče Nordstonova

95
znajući da će Kitty shvatiti tko je on i ona. — Ona je rekla: zar vi ne
plešete s kneginjicom Sčerbackom?
— Ah, meni je svejedno! — odgovori Kitty.
Nitko osim nje same nije shvaćao njezina položaja, nitko nije
znao da je ona jučer odbila čovjeka kojega je možda ljubila, odbila
gaje jer je vjerovala u drugoga.
Grofica Nordston nađe Korsunskoga, s kojim je plesala mazurku,
i naloži mu da pozove Kitty.
Kitty je plesala u prvom paru i na svoju sreću nije morala govoriti
jer je Korunski cijelo vrijeme trčao, izdajući naredbe u svom
gospodarstvu. Vidjela ih je svojim dalekovidnim očima, vidjela ih i
iz blizine kad su se sastali u parovima, i što ih je više vidjela to se
većma uvjeravala da je njena nesreća gotova. Vidjela je da se oni
osjećaju sami u toj punoj dvorani. I na licu Vronskoga, svagda tako
čvrstom i nezavisnom, vidjela je onaj izraz izgubljenosti i pokornosti,
nalik izrazu pametna psa kad je kriv, i to ju je prenerazilo.
Ana se smiješila — i smiješak je prelazio na njega. Ona se
zamislila, i on je postajao ozbiljan. Neka nadnaravna snaga privlačila
je Kittyne oči na Amno lice. Bila je čarobna u svojoj jednostavnoj
crnoj haljini, dražesne su bile njezine pune ruke s narukvicama,
dražestan njezin čvrsti vrat s nizom bisera, dražesne kovčaste vlasi
poremećene frizure, dražesne graciozne lake kretnje malenih nogu
i ruku, dražesno to lijepo lice u svojoj živahnosti, ali nešto užasno i
okrutno bilo je u njenoj dražesti,
Kitty joj se divila još više nego prije, sve je više i više trpjela.
Osjećala se satrta i lice joj je to izražavalo. Kad je Vronski ugleda,
sastavši se s njom u mazurci, nije ju odmah prepoznao: tako se bila
izobličila.
— Divan bal! — reče joj da kaže štogod.
— Jest — odgovori ona.
Ponavljajući zamršenu figuru, koju je bio smislio Korsunski,
iziđe Ana usred mazurke u sredinu kruga, primi dvojicu kavalira i
pozove k sebi jednu damu i Kitty. Približujući se, Kitty ju je motrila
uplašeno. Ona ju je gledala žmirkajući i nasmiješivši se, stisnula joj

96
ruku. No opazivši da je Kittyno lice samo izrazom očaja i čuđenja
odgovorilo na njen smiješak, odvrati se od nje i stane veselo govoriti
s drugom damom.
“Da, nešto tuđe, demonsko i čarobno je u njoj”, rekla je sebi
Kitty. Ana nije htjela ostati na večeri, ali domaćin je stane moliti.
— Ta nemojte, Ano Arkadijevna — rekao je Korsunski
uzimajući njezinu nagu raku pod rukav svoga fraka. — Kakvu ideju
kotiljona imam! Un bijou!
I pomalo se kretao nastojeći je povući za sobom. Domaćin se
smiješio odobravajući.
— Ne, neću ostati — odgovori Ana smiješeći se, no unatoč
smiješku shvatio je i Korsunski i domaćin po njenu odlučnom tonu
da neće ostati. — Ne, i ovako sam u Moskvi plesala na vašem balu
više nego svu zimu u Petrogradu — reče Ana obazirući se na
Vronskoga koji je stajao kraj nje. — Treba se odmoriti prije puta.
— Vi svakako putujete sjutra? — upita Vronski.
— Da, ja mislim — odgovori Ana kao čudeći se smjelosti
njegova pitanja; no neuzdržljivi bljesak njenih očiju i smiješka ožeže
ga kad je to govorila.
Ana Arkadijevna nije ostala na večeri i odvezla se kući.

XXIV

“Da, u mene je nešto dosadno, što odbija”, mislio je Levin, kad

je izašao od Sčerbackih i pješice se uputio k bratu. “I ne pristajem k
drugim ljudima. Ponos, kažu. Ne, ja nemam ni ponosa. Da imam
ponosa ne bih se bio stavio u takav položaj. I predstavljao je sebi
Vronskoga, sretna, dobra, umna i mirna koji zacijelo nikad nije bio
u ovom užasnom položaju u kojemu je on bio večeras. “Da, ona je
morala izabrati njega. Tako treba da bude i ja se nemam na koga niti
na što tužiti. Kriv sam. Kakvo sam pravo imao misliti da će ona
htjeti svezati svoj život s mojim? Tko sam ja? I što sam ja? Ništav

97
čovjek, koji nikomu i nizašto nije potreban.” On se sjeti brata
Nikolaja i s radošću se zaustavi na tom sjećanju... Nema li on pravo
daje sve na svijetu loše i gadno? I teško da smo pravedno sudili i da
sudimo o bratu Nikolaju. Razumije se, s gledišta Prokofija, koji ga
je vidio u poderanoj šubi i pijana, on je prezren čovjek; ali ja ga
poznam drukčije. Poznam njegovu dušu i znam da smo nas dvojica
slični. A ja, umjesto da ga idem potražiti, odvezao sam se na objed
i ovamo.” Levin dođe k svjetiljci, pročita adresu bratovu koju je
imao u lisnici, i dozove izvoščika. Cijelim dugim putem do brata
sjećao se Levin živo događaja iz života brata Nikolaja. Sjetio se
kako je brat na sveučilištu i godinu dana poslije toga, unatoč
podsmjehivanju drugova, živio na redovničku vršeći strogo sve
vjerske obrede, polazeći službe božje, držeći poslove i izbjegavajući
svaku nasladu, osobito sa ženama; a onda kako je iz njega najednom
provalilo, kako se združio s najgorim ljudima i upustio se u
najrazuzdanije kalašenje. Spominjao se onda slučaja s dječakom
kojega je uzeo iz sela da ga odgoji, a u nastupu srdžbe tako ga istukao
daje bio tužen za osakaćenje. Spominjao se zatim zgode s varalicom
s kojim je izgubio na kartama, dao mu mjenicu i sam ga tužio
dokazujući da gaje ovaj bio prevario. (To su bili oni novci koje je
platio Sergije Ivanovič.) Onda se spominjao kako je prenoćio na
redarstvu zbog goropadnosti. Sjetio se sramotne parnice koju je bio
zametnuo s bratom Sergijem Ivanovičem, što mu ovaj tobože nije
isplatio dio majčina imanja, kad je otišao u službu u zapadne krajeve
i ondje dospio pred sud, jer je istukao bio starješinu... Sve je to bilo
užasno gadno, no Levinu se to nije činilo onako gadno kako se
moralo činiti onima koji nisu poznavali Nikolaja, koji nisu poznavali
sve njegove povijesti, koji nisu poznavali njegova srca.
Levin je pamtio kako onda, kad je Nikolaj bio u razdoblju
pobožnosti, postova, monaha, duhovnih vježba, kad je u vjeri tražio
pomoć i uzde svojoj strastvenoj naravi, nitko ne samo da ga nije
podupro, nego su mu se svi, i on sam, Levin, smijali. Dražili su ga,
nazivali Noom, kaluđerom; a kad se bio raskalašio nitko mu nije
pomogao nego su se s užasom i gađenjem od njega odvratili.

98
 Levin je osjećao da brat Nikolaj u duši svojoj, u dnu bića svoga,
pored sve nepriličnosti svoga života nije bio krivlji od onih ljudi
koji su ga prezirali. On nije bio kriv što se rodio sa svojim
neobuzdanim značajem i malo ogorčenim umom. Ali on je uvijek
želio biti dobar. “Sve ću mu reći, prinukat ću ga da sve kaže i pokazat
ću mu da ga ljubim i da ga zato razumijem”, odluči sam u sebi
Levin dovezavši se u jedanaest sati u gostionicu koja je bila označena
u adresi.
— Gore, soba broj 12 i 13 — odgovori vratar na Levinovo
pitanje.
— Je li doma?
— Valjda je doma.
Vrata sobe broj 12 bila su poluotvorena, i odanle je u mlazu
svjetlosti izlazio gust dim lošega i slaboga duhana i čuo se nepoznat
glas. Ali Levin je odmah razabrao da je brat tu: čuo je njegovo
kašljucanje.
Kad je ušao na vrata, govorio je nepoznati glas:
— Sve je do toga koliko će se razumno i svjesno voditi stvar.
Konstantin Levin zaviri na vrata i opazi da je to govorio mlad
čovjek s golemom kapom kose, u zobuncu bez mkava, a mlada
kozičava ženska u vunenoj opravi bez rukava i ovratnika sjedi na
divanu. Brata nije vidio. Konstantinu se bolno stisne srce pri pomisli
među kakvim tuđim ljudima živi njegov brat. Nitko ga nije čuo, i
Konstantin, skidajući galoše, slušao je što govori gospodin u
zobuncu. Govorio je o nekakvom poduzeću.
— No vrag ih derao, povlaštene klase — otkašljavajući progovori
glas bratov. — Mašo, nađi nam što za večeru i daj vina ako je ostalo,
ako li nije, pošalji.
Žena ustane, iziđe za pregradu i opazi Konstantina.
— Nekakav gospodin, Nikolaju Dmitrijeviču — rekla je.
— Koga traži? — srdito reče glas Nikolaja Levina.
— To sam ja — odgovori Konstantin Levin izlazeći na svjetlo.
— Tko ja? — još srditije ponovi Nikolajev glas. Čulo se kako je
brzo ustao, zapevši za nešto, i Levin ugleda pred sobom u vratima

99
toliko poznatu veliku, mršavu i pogrbljenu pojavu bratovu, s
njegovim velikim i uplašenim očima, koja ga ipak zaprepasti svojom
divljinom i bolešljivošću.
Bio je još mršaviji nego prije tri godine kad ga je Levin vidio
posljednji put. Imao je na sebi kratak kaput. I ruke i široke kosti
pričinjale se još veće. Kosa mu se prorijedila, isti revni brci pokrivali
su usne, iste oči čudno i naivno gledale su na došljaka.
— A, Košta! — reče, prepoznavši brata i oči mu sinu od radosti.
Ali u isti tren obazre se na mladića i učini Konstantinu toliko poznatu
grčevitu kretnju glavom i vratom, kao da ga kravata steže; i potpuno
drugi neobičan patnički i okrutan izraz pojavi se na njegovu
omršavjelom licu.
— Pisao sam i vama i Sergiju Ivanoviču da vas ne znam i neću
da znam. Sto hoćeš, što hoćete?
Nije bio nimalo onakav kakvim ga je Konstantin zamišljao.
Najteže i najlošije u njegovu značaju, ono, što je toliko otežavalo
općenje s njim, bio je Konstantin Levin zaboravio kad je mislio na
njega; a sad, vidjevši njegovo lice, a osobito to grčevito okretanje
glave, sjetio se svega toga.
— Ne treba mi ništa od tebe — bojažljivo odgovori on. — Došao
sam samo da te vidim.
Bojažljivost bratova očito smekša Nikolaja. On tržne usnama.
— A tako samo! — reče. — No, ulazi, sjedi. Hoćeš li večerati?
Mašo, tri obroka donesi. Ne, čekaj. Znaš li tko je to? — obrati se on
bratu pokazujući gospodina u zobuncu — to je gospodin Kricki,
moj prijatelj još iz Kijeva, izvanredan čovjek. Njega, naravno,
progoni policija, zato što nije podlac.
I on se obazre po svojoj navici na sve koji su bili u sobi. Opazivši
daje ženska koja je stajala u vratima htjela otići, vikne joj: “Čekaj,
rekoh ti.” I s onom neodlučnošću, s onim neskladnim razgovorom
koji je Konstantin tako dobro poznavao, počne bratu pripovijedati
povijest Krickoga: kako je bio istjeran sa sveučilišta zato što je
osnovao društvo za pomaganje siromašnih studenata i držao
nedjeljne škole; kako je kasnije postao učitelj narodne škole, kako
su ga i odanle istjerali, a poslije zbog nečega stavili pred sud.

100
 — Vi ste iz kijevskog sveučilišta? — reče Konstantin Levin
Krickomu, da prekine nastalu neugodnu šutnju.
— Da, bio sam na kijevskom — namrštivši se srdito progovori
Kricki.
— A ova žena — prekine ga Nikolaj Levin, pokazujući na nju
— to je moja životna družica, Marija Nikolajevna. Uzeo sam je iz
javne kuće — i on trgne vratom govoreći to. — Ali ljubim je i
cijenim, i sve koji sa mnom žele biti poznati — doda povisujući
glas i mršteći se — molim daje ljube i cijene. Ona je baš kao da mi
je žena, isto tako. Eto, sad znaš s kim imaš posla. I ako misliš da ćeš
se poniziti, onda eto praga i zbogom.
I opet mu oči upitno prelete preko svih.
— Ta zašto bih se ponizio, ne shvaćam.
— Onda reci, Mašo, da donesu večeru: tri obroka, votke i vina...
Ne, čekaj... Ne, ne treba... Idi.

XXV

— Eto, vidiš — reče Nikolaj Levin, mršteći s naporom čelo i

trzajući se.
Bilo mu je očito teško smisliti što bi rekao i učinio.
— Eto, vidiš li... — pokaže u kutu sobe nekakve željezne šipke,
svezane likovim konopcima. — Vidiš li to? To je početak novoga
posla koji počinjemo. Taj je posao proizvodna zadruga...
Konstantin nije gotovo ni slušao. Zagledao je u njegovo
bolešljivo lice, sve više bilo mu ga je žao, i nije se mogao maknuti
da sluša što mu je brat pripovijedao o zadruzi. Vidio je da je ta
zadruga samo sidro spasenja od prezira prema sebi. Nikolaj Levin
nastavi:
— Poznato ti je da kapital ugnjetava radnika. Kod nas nose
radnici, seljaci, sav teret rada, i u takvim su prilikama da ne mogu
izići iz svoga životinjskoga položaja koliko se god naprezali. Sav
dobitak od zarade kojim bi mogli sebi pribaviti dokolicu i prema

101
tome obrazovanje, sve suviške plaće oduzimaju im kapitalisti. A
društvo je uređeno tako da će trgovci i posjednici to više stjecati, što
oni više budu radili, a oni će uvijek ostati radna stoka. I taj poredak
treba promijeniti — dovrši on i upitno pogleda brata.
— Da, naravno — reče Konstantin zagledavši se u rumen koja
je probila ispod izbočenih kostiju na bratovim obrazima.
— I mi evo osnivamo bravarsku zadrugu, gdje će sva proizvodnja
i sav dobitak, i glavna sredstva proizvodnje, sve će biti zajedničko.
— A gdje će biti zadruga? — upita Konstantin Levin.
— U selu Vozdrjemi, u Kazanskoj gubemiji.
— A zašto u selu? Po selima, kako mi se čini, ionako ima dosta
posla. — Sto će u selu bravarska zadruga?
— A zato što su seljaci sada isto takvi robovi kakvi su bili prije,
i zato je tebi i Sergiju Ivanoviču neugodno ako ih netko želi izbaviti
iz toga ropstva — reče Nikolaj Levin razdraženo.
Konstantin Levin uzdahne, razgledajući u isto vrijeme sobu
tmurnu i prljavu. Taj uzdah još je većma, kako se činilo, razdražilo
Nikolaja.
— Znam ja aristokratske nazore tvoje i Sergija Ivanoviča. Znam
da on sve snage uma napreže kako bi opravdao sadašnje zlo.
— Ne, a zašto ti govoriš o Sergiju Ivanoviču? — smiješeći se
prihvati Levin.
— O Sergiju Ivanoviču? A evo zašto! — vikne pri imenu Sergija
Ivanoviča Nikolaj Levin — evo zašto... Ali što ću govoriti? Samo
jedno... Zašto si se dovezao k meni? Ti ovo nrezireš, pa lijepo, idi s
milim Bogom, idi! — vikao je ustajući sa stolca — pa idi, pa idi!
— Nipošto ne prezirem — plaho reče Konstantin Levin. —
Štoviše i ne protuslovim.
U taj čas vratila se Marija Nikolajevna. Nikolaj Levin se obazre
na nju mrko. Ona brzo priđe k njemu i nešto mu šapne.
— Bolestan sam, pa sam postao razdražljiv — reče umirujući
se i teško dišući Nikolaj Levin — i onda mi ti govoriš o Sergiju
Ivanoviču i o njegovu članku. To je takva glupost, takva laž, takvo
opsjenjivanje samoga sebe. Što može pisati o pravednosti čovjek
koji je ne pozna? Jeste li čitali njegov članak? — obrati se Krickomu

102
sjedajući opet k stolu i mičući s njega napola napunjene cigarete da
bi načinio mjesta.
— Nisam čitao — reče mrko Kricki koji očito nije htio ulaziti u
razgovor.
— Zašto? — razdraženo se obrati sada Nikolaj Krickomu.
— Zato što ne smatram potrebnim trošiti na to vrijeme.
— To jest, dopustite, kako znate da ćete izgubiti vrijeme?
Mnogima je taj članak nedostupan, to jest prelazi njihovo shvaćanje.
— Ali ja, to je nešto drugo, ja vidim skroz njegove misli, i znam
zašto je to loše.
Svi umuknu. Kricki polagano ustane i uzme kapu.
— Nećete večerati? No, zbogom. Sutra dođite s bravarom.
Čim je Kricki otišao, Nikolaj Levin nasmiješi se i migne.
— I ovaj je loš — reče. — Ta vidim ja...
No u taj čas zovne ga Kricki s vrata.
— Sto još treba? — reče i iziđe k njemu u hodnik. Ostavši sam
s Marijom Nikolajevnom, Levin se obrati k njoj:
— A jeste li odavno s bratom?
— A evo već druga godina. Zdravlje je njihovo vrlo loše. Piju
mnogo — reče ona.
— To jest kako pije?
— Votku piju, a škodi im.
— A zar mnogo? — prošapće Levin.
— Da — reče ona obzirući se plaho na vrata u kojima se pokaza
Nikolaj Levin.
— O čemu ste razgovarali? — upita mršteći se i prenoseći
uplašene oči s jednoga na drugoga. — O čemu?
— Ni o čemu — smeteno odgovori Konstantin.
— Ako nećete reći, od volje vam. Samo ti nemaš s njom što
govoriti. Ona je kurva, a ti si gospodin — reče trzajući vratom. —
Ti si, kako vidim, sve shvatio i ocijenio, i žališ moje zablude —
progovori opet povisujući glas.
— Nikolaju Dmitrijeviču, Nikolaju Dmitrijeviču — prošapće
opet Marija Nikolajevna približivši se k njemu.

103
 — No dobro, dobro!... A što je svečerom? A, evo je — reče
ugledavši lakaja s poslužavnikom. — Ovamo metni, ovamo metni
— reče srdito i odmah uzme votku, nalije čašicu i požudno ispije.
— Popij, hoćeš li? — obrati se bratu i odmah postane veseliji. No,
dosta je o Sergiju Ivanoviču. Ipak mi je drago što te vidim: Sad
neka govori tko što hoće, mi nismo tuđi jedan drugome. Ta popij.
Pripovijedaj što radiš — nastavi žvačući pohlepno komad kruha i
nalijevajući drugu čašicu. — Kako živiš?
— Živim sam u selu, kako sam živio prije, bavim se gospo­
darstvom — odgovori Konstantin gledajući s užasom pohlepu s ko­
jom je njegov brat pio i jeo, i nastojeći sakriti svoju pažnju.
— Zašto se ne ženiš?
— Nije bilo zgode — porumenjevši odgovori Konstantin.
— Zašto? Za mene je svršeno. Ja sam svoj život pokvario. Rekao
sam i reći ću, da mi je onda bio dan moj dio, kad mi je bio potreban,
sav moj život bio bi drukčiji.
Konstantin se požuri promijeniti razgovor.
— A znaš li da tvoj Vanjuška radi kod mene u Pokrovskom kao
Vrt i i rrrv\7r\rto9
» VJVIU ■
rooo A. uvv•

Nikolaj trgne vratom i zamisli se.

— Da, pripovijedaj mi što se radi u Pokrovskom: Da li dom još
uvijek stoji, i breze, i naša soba za učenje? A Filip vrtlar, je li još
živ? Kako se sjećam sjenice i đivana!... Samo pazi, ništa ne mijenjaj
u domu, nego se što prije oženi i opet uvedi isto što je bilo. Onda ću
doći k tebi, ako ti žena bude dobra.
— Pa dođi sad k meni — reče Levin. — Kako bismo se lijepo
smjestili!
— Došao bih kad bih znao da neću naći Sergija Ivanoviča.
— Nećeš ga naći. Ja živim potpuno nezavisno od njega.
— Da, govori ti što ti drago, ali moraš birati između mene i
njega — reče gledajući bojažljivo brata u oči.
Ta bojažljivost dime Konstantina.
— Hoćeš li znati svu moju ispovijest u tom pogledu reći ću ti da
u svađi tvojoj sa Sergijem Ivanovičem nisam ni na jednoj ni na

104
drugoj strani. Nijedan od nas nema pravo. Ti nemaš pravo više
izvana, a on nema, uzme li se kao po duši.
— A, a! Ti si to shvatio? — radosno poviče Nikolaj.
— No meni osobno, ako želiš znati, više je stalo do prijateljstva
s tobom, jer...
— Zašto, zašto?
Konstantin nije mogao reći da mu je stalo zato što je Nikolaj
nesretan, pa mu je prijateljstvo potrebno. No Nikolaj je shvatio da
je htio reći upravo to, pa je, namrštivši se, opet posegao za votkom.
— Bit će dosta, Nikolaju Dmitrijeviču! — reče Marija Niko-
lajevna pružajući punašnu nagu ruku k bočici.
— Ostavi! Ne dosađuj! Istući ću te! — vikne on.
Marija Nikolajevna nasmiješi se krotkim i dobrim smiješkom,
koji prijeđe i na Nikolaja, i uzme mu votku.
— Misliš li da ona ništa ne razumije? — reče Nikolaj. — Sve
ona to razumije bolje nego mi svi. Zar ne da u njoj ima nešto dobro,
milo?
— Vi prije nikad niste bili u Moskvi? — reče joj Konstantin da
nešto kaže.
— Ta ne govori joj vi. Ona se toga boji. Njoj nitko osim mirovnog
suca, kad je bila pred sudom što je htjela uteći iz javne kuće, nije
govorio vi. Bože moj, kakav je nesmisao na svijetu! —najednom
klikne. — Te nove ustanove, ti mirovni suci, zemstvo, kakve su to
gadarije!
I on počne pripovijedati svoje sukobe s novim ustanovama.
Konstantin Levin slušao ga je, i to poricanje smisla svih
društvenih ustanova, u kojemu se slagao s njim i koje je često sam
izricao, bilo mu je sada neugodno iz usta bratovih.
— Na onom svijetu sve ćemo to razumjeti — reče šaleći se.
— Na onom svijetu? Ah, ne volim ja onoga svijeta! Ne volim
— reče ustavivši uplašeno divlje oči na bratovu licu. — A evo, čini
se da bi dobro bilo otići iz sve te gnusobe, zbrke i tuđe i svoje, ali ja
se bojim smrti, užasno se bojim smrti. — Zadrhtao je. — Nego

105
popij malo. Hoćeš li šampanjca? Ili da odemo nekamo. Da se
odvezemo k Ciganima! Znaš, veoma sam zavolio Cigane i ruske
popijevke.
Jezik mu se počeo plesti, pa je počeo preskakivati s jednoga
predmeta na drugi. Konstantin, s pomoću Mašinom, nagovori ga da
nikamo ne idu i spremi ga spavati potpuno pijana.
Maša je obećala Konstantinu da će mu pisati u slučaju potrebe i
da će nagovarati Nikolaja Levina da dođe živjeti k bratu.

XXVI

Ujutro je Konstantin Levin otputovao iz Moskve i podvečer je

stigao kući. Putem je u vagonu razgovarao sa susjedima o politici, o
novim željeznicama, i kao u Moskvi svladavala gaje zbrka pojmova,
nezadovoljstvo sa sobom, stid od nečega; ali kad je izišao na svojoj
postaji, kad je prepoznao ćoravoga kočijaša Ignata s podignutim
ovratnikom kaftana, kad je u slaboj svjetlosti koja je padala s prozora
postaje ugledao svoje saonice s ćilimom, svoje konje podvezanih
repova, u hamovima s kolutima i kitama, kad mu je kočijaš Ignat
još za sjedanja u saonice pripovijedao o seoskim novostima, o
poduzetnikovu dolasku i o tom da se otelila Paunica — osjetio je da
se zbrka pomalo razilazi, a stid i nezadovoljstvo sa sobom da prolazi.
To je osjetio od samoga pogleda na Ignata i na konje; no kad je
navukao dovezeni mu veliki kožuh, umotavši se sjeo u saonice i
krenuo razmišljajući o odredbama koje će izdati u selu i pogledajući
logova, bivšega donskoga sedlenika, slomljena, ali dobra konja, stao
je posve drugačije shvaćati ono što se s njim dogodilo. Oćutio se
opet onaj koji je bio, i drugačiji nije htio biti. Htio je sada biti samo
bolji nego je bio prije. Prvo, od toga je dana odlučio da se više neće
nadati neobičnoj sreći kakvu mu je imala dati ženidba, i zbog toga
neće toliko zanemarivati sadašnjost. Drugo, nikad si neće dopustiti
da se zanese gadnom strasti, koje gaje uspomena toliko mučila, kad

106
je bio nakanio prositi djevojku. Onda, sjećajući se brata Nikolaja,
odluči sam u sebi da nikad više neće dopustiti sebi da ga zaboravi,
da će ga motriti i da ga neće pustiti s vida, da mu bude spreman
pomoći kad mu bude zlo. A to će biti skoro, to je osjećao. Onda se
teško zamisli i o razgovoru bratovu o komunizmu, preko kojega je
tako lako prešao. Smatrao je preuređenje gospodarskih uvjeta
glupošću; ali uvijek je osjećao nepravednost svoga obilja u poredbi
sa siromaštvom puka, i sad odluči u sebi da će zato, da bi se osjećao
potpuno opravdan, sada raditi još više, premda je i prije mnogo
radio i nije raskošno živio, i da će sebi priuštiti još manje raskoši. A
sve mu se činilo tako lako uraditi sa sobom da je sav put proveo u
najugodnijem maštanju. S bodrim čuvstvom nade u novi, bolji život
dovezao se oko devet sati navečer svome domu.
Kroz prozor sobe Agafije Mihajlovne, stare dadilje koja je u
njegovu domu vršila dužnost ključarice, padalo je svjetlo na snijeg
poljanice pred kućom. Ona još nije spavala. Kuzma, kojega je
probudila, istrča dremovan i bos na ulazište. Prepeličarka Laska
istrča također, umalo ne srušivši Kuzmu, i cviljela je, trla se o njegova
koljena, propinjala se i htjela, ali se nije usudila metnuti mu prednje
šape na grudi.
— Brzo ste se, baćuška, vratili — reče Agafija Mihajlovna.
— Napala me čama, Agafijo Mihajlovna. U gostima je dobro,
ali doma još bolje — odgovori joj i ode u kabinet.
Kabinet se polako rasvijetlio od donesene svijeće. Pokažu se
poznate pojedinosti: jelenji rogovi, police s knjigama, zrcalo, peć s
oduškom koju je već davno trebalo popraviti, očev divan, veliki
stol, na stolu otvorena knjiga, krnja pepeonica i bilježnica s njegovim
rukopisom. Kad vidje sve to uhvati ga časak sumnja je li moguće
ovdje urediti onaj novi život o kojemu je putem snatrio. Svi ti tragovi
njegova života kao da su ga obuhvatili i govore mu: “Ne, nećeš
nam uteći i nećeš biti drukčiji, nego ćeš ostati kakav si bio: sa
sumnjama, s vječnim nezadovoljstvom sa sobom, uzaludnim
pokušavanjem popravljanja i padanja i s vječnim očekivanjem sreće
koja ne dolazi i koja za tebe nije moguća.”

107
 No to su govorile njegove stvari; drugi pak glas u duši govorio
je da se ne treba podvrgavati prošlosti i da čovjek sa sobom može
sve učiniti. I slušajući taj glas priđe u kut, gdje je držao dva utega od
puda, pa ih stane gimnastički dizati nastojeći se dovesti u stanje
bodrosti. Pred vratima zaškripe koraci. On brzo odloži utege.
Uđe špan i reče da je sve, Bogu hvala, u redu, ali javi da se
heljda u novoj sušionici upalila. Izvješće to razdraži Levina. Novu
sušionicu je načinio, a djelomice ju je i zamislio Levin. Špan je
uvijek bio protiv te sušionice, pa je sad sa skrivenim zadovoljstvom
govorio da se heljda upalila. Levin je pak bio čvrsto uvjeren, ako se
zbilja upalila, da se to dogodilo samo zato. što nisu bile poduzete
one mjere koje je sto puta naređivao. Ozlovolji se i prigovori španu.
No dogodilo se i nešto važno i radosno: otelila se Pava, najbolja,
skupa krava, kupljena na izložbi.
— Kuzma, daj kožuh. A vi recite da donesu fenjer, idem
pogledati — rekao je španu.
Staja za skupe krave bila je odmah za kućom. Prošavši dvorište
kraj smeta snijega kod jorgovana dođe do staje. Kad su se otvorila
primrzla vrata, osjeti zadah tople gnojne pare, a krave, u čudu od
neobične svjetlosti fenjera, stanu se micati na svježoj slami. Pokazaše
se glatka, široka leđa holandske krave s crnim pjegama. Berkut,
bik, ležao je sa svojim kolutom u nozdrvama i htio ustati, ali se
predomislio, i samo je puhnuo dva puta kad su prolazili kraj njega.
Crvena ljepotica, golema poput hipopotama, Pava, okrenula se
stražnjim dijelom tijela i zaklanjala od onih koji su ulazili tele i
njušila ga. Levin uđe u pregradak, pregleda Pavu i podiže tele s
crvenim pjegama na njegove mlohave duge noge. Uznemirena Pava
počne mukati, ali se umiri kad je Levin primakao k njoj telicu i
stade je, uzdahnuvši teško, lizati svojim hrapavim jezikom. Telica
je tražeći gurkala njuškom pod slabine svoju mater i vrtjela repićem.
— Ovamo posvijetli, Fjodore, daj ovamo fenjer — govorio je
Levin ogledavajući telicu. — Vrgla se u mater! Premda je očeve
boje. Vrlo je lijepa. Duga i uleknutih slabina. Nije li lijepa Vasilije
Fjodoroviču? — obrati se španu, pomirivši se potpuno s njim zbog
heljde pod utjecajem radosti što se otelilo lijepo tele.

108
 — A u koga da se vrgne pa da bude ružna? A Semjon,
poduzetnik, došao sutradan nakon vašega odlaska. Trebat će se
nagoditi s njim Konstantine Dmitrijeviču — reče špan. — Prije sam
vam izvijestio o stroju.
Samo to pitanje uvelo je Levina u sve pojedinosti gospodarstva
koje je bilo veliko i zamršeno. Iz staje otišao je pravo u poslovnicu,
i pošto se porazgovorio sa španom i sa Semjonom, poduzetnikom,
vrati se kući i iziđe u gostinsku.

XXVII

Kuća je bila velika, starinska, i premda je Levin živio sam, ipak

je grijao i zapremao čitav dom. Znao je daje to glupo, znao je da to
nije ni lijepo i da je protivno sadanjim novim osnovama, no ta je
kuća bila Levinu čitav svijet. Bio je to svijet u kojem su živjeli i
umrli njegov otac i mati. Živjeli su onim životom koji se Levinu
činio idealnom svakoga savršenstva i koji je snivao obnoviti sa
svojom ženom, sa svojom obitelji.
Levin je jedva pamtio svoju mater. Pojam o njoj bilo je za nj
sveto sjećanje, i njegova buduća žena imala je biti u njegovoj mašti
obnova onoga čarobnoga, svetog ideala žene kakva je bila njegova
mati.
Ljubav prema ženi ne samo da nije mogao sebi predstaviti bez
braka, nego je prvo zamišljao obitelj, pa onda takvu ženu koja će
mu dati obitelj. Njegovo shvaćanje ženidbe nije prema tomu bilo
nalik na shvaćanje većine njegovih znanaca, za koje je ženidba bila
jedan od mnogih poslova u životu; za Levina je to bila glavna stvar
života, od koje je zavisila sva njegova sreća. I sad se toga imao
odreći.
Kad je ušao u mali salon gdje je svagda pio čaj i sjeo u svoj
naslonjač s knjigom, a Agafija Mihajlovna donese mu čaj i sa svojim
običnim: “A jaču sjesti, baćuška”, sjede na stolac kraj prozora osjeti,
da se nije — kako god čudno to bilo — rastao sa svojim sanjarijama

109
 i da bez njih ne može živjeti. S njom ili s drugom, ali to će biti.
Čitao je knjigu, mislio o onomu stoje čitao, zaustavljao se da čuje
Agafiju Mihajlovnu koja je neumorno brbljala, a ujedno su mu u
mašti dolazile pred oči bez veze različite slike iz gospodarstva i
budućega obiteljskoga života. Osjećao je da se u dubini njegove
duše nešto namještalo, izravnavalo i slagalo.
Slušao je razgovor Agafije Mihajlovne o tom kako je Prohor
Boga zaboravio, pa za one novce što mu ih je Levin darovao da
kupi konja, bez prestanka pije i ženu je izbio na mrtvo ime; slušao
je i čitao knjigu i sjećao se čitavog toka svojih misli izazvanih
čitanjem. Bila je to Tyndallova knjiga o toploti. Sjetio se svojih
prigovora Tyndallu zbog njegova zadovoljstva sa samim sobom,
jer spretno vrši pokuse, i zato što mu nedostaje filozofski pogled. I
najednom sine mu radosna misao: “Za dvije godine imat ću u staji
holandske krave, i Pava može još biti živa, dvanaest mladih
Berkutovih kćeri, pa donijeti na izložbu to troje — čudo!” Opet se
lati knjige. “No, dobro, elektrika i toplota jedno je isto; no je li
moguće u jednadžbu za rješenje pitanja staviti jednu veličinu mjesto
druge? Ne. Onda kako? Sveza među svim silama prirode osjeća se
ionako instinktom... Osobito je ugodno, kako će Pavina kći biti već
šarena i čitavo stado, kad se one tri krave spare s bikom!... Izvrsno!
Pa sa ženom i gostima dočekivati stado... Žena će reći: ja i Košta
njegovali smo kao dijete ovu telicu. Kako vas to može tako zanimati?
reći će gosti. Sve što njega zanima zanima i mene. Ali tko je ona?”
I sjeti sc onoga što se zbilo u Moskvi. “Sto da radim?... Ja nisam
kriv. Ali sad će sve krenuti na nov način. To je glupost misliti da
život neće dopustiti, da prošlost neće toga dopustiti. Treba se boriti
da se ljepše, mnogo ljepše živi...” Digne glavu i zamisli se. Stara
Laska kojoj još nije potpuno iščezla radost zbog njegova dolaska,
pa je trčala po dvorištu da se nalaje, vrati se, mašući repom i unoseći
sa sobom miris zraka, priđe k njemu i sune glavu pod njegovu ruku
cvileći žalosno i ištući daje pogladi.
— Samo ne zna govoriti — reče Agafija Mihajlovna. — A pas
je... Ta razumije da se gospodar vratio i da mu je dosadno.
— A zašto dosadno?

110
 — A zar ja ne vidim, baćuška? Vrijeme je da poznajem gospodu.
Od malena odrasla sam uz gospodu. Ništa, baćuška. Samo Bože daj
zdravlja i čistu savjest.
Levin je pažljivo pogleda čudeći se kako je mogla shvatiti
njegove misli.
— Da donesem još čaja? — reče i iziđe uzevši šalicu.
Laska je neprestano turala glavu pod njegovu ruku. On je pogladi,
a ona se odmah smota pod njegovim nogama u kolut metnuvši glavu
na zadnju šapu, koja se pružila. I da pokaže kako je sad sve u redu i
dobro, rastvori ponešto usta, cmokne nekoliko puta gubicom i
smjestivši ljepljive usne bolje oko starih zuba zašuti u blaženom
miru. Levin je pažljivo pratio ovu njezinu posljednju kretnju.
— Takoija! — reče sebi — takoija! Ništa zato... Sve je dobro.

XXVIII

Poslije plesa, rano ujutro, Ana Arkadijevna posla mužu brzojav

da odlazi iz Moskve isti dan.
— Ne, moram, moram putovati — objašnjavala je nevjesti
promjenu svoje nakane takvim tonom kao da se sjetila tolikih poslova
da ih ne bi mogla nabrojiti; — ne, najbolje još danas!
Stjepan Arkadijevič nije objedovao doma, ali je obećao doći
ispratiti sestru u sedam sati.
Ni Kitty nije došla nego je poslala pisamce da je boli glava.
Dolly i Ana objedovale su same s djecom i Engleskinjom. Da li
zbog toga što su djeca nestalna i vrlo osjetljiva, pa su osjetili da
Ana taj dan nije nipošto onakva kao onda kad su je onako zavoljela,
da se više ne bavi njima, ona su najednom prekinula igru s tetkom i
ljubav prema njoj, pa ih nimalo nije zanimalo što odlazi. Ana je
čitavo jutro bila zabavljena pripravama za put. Pisala je pisamca
moskovskim znancima, bilježila svoje račune i slagala stvari. Dolly
se uopće činilo da nije mirna u duši nego daje u onom zabrinutom
stanju, koje je Dolly dobro i sama poznavala, i koje ne dolazi bez

111
razloga i većinom prikriva nezadovoljstvo sa samim sobom. Poslije
objeda Ana ode u svoju sobu da se obuče i Dolly pođe za njom.
— Kako si danas čudna — reče joj Dolly.
— Ja? Misliš li? Nisam ja čudna nego zla. To se događa sa
mnom. Sve mi dolazi da plačem. To je vrlo glupo, ali to prolazi —
reče Ana brzo i nagne zarumenjelo lice k torbici, u koju je ulagala
noćnu kapicu i rupčić od batista. Oči su joj osobito sjale i neprestano
se zalijevale suzama. — Tako mi se nije dalo putovati iz Petrograda,
a sad mi se odavde ne da.
— Došla si ovamo i učinila dobro djelo — reče Dolly pažljivo
je motreći.
Ana je pogleda očima vlažnim od suza.
— Ne govori toga, Dolly. Ništa nisam učinila i nisam mogla
učiniti. Cesto se čudim zašto su se ljudi dogovorili da me kvare. Sta
sam učinila, i šta sam mogla učiniti? U tvom se srcu našlo toliko
ljubavi da si mogla oprostiti.
— Bez tebe Bog zna što bi bilo! Kako si ti sretna, Ana — reče
Dolly.
— U tvojoj je duši sve jasno i lijepo.
— Svatko ima u duši svoje skeletons*, kako kažu Englezi.
— Ta kakav bi skeleton ti mogla imati? U tebe je sve tako jasno.
— A ipak imam — reče najednom Ana, i lukav, porugljiv
smiješak skupi joj neočekivano nakon suza usne.
— No, onda je tvoj skeleton zabavan, a ne mračan — reče smijući
se Doliy.
— Ne, mračan je. Znaš li zašto putujem danas, a ne sutra? To
priznanje, koje me mučilo, hoću da učinim tebi — reče Ana
zabacujući se odlučno u naslonjaču i gledajući Dolly pravo u oči.
I za čudo svoje Dolly opazi daje Ana porumenjela do ušiju, do
kovrčastih crnih pramova na šiji.
— Da — nastavi Ana. — Znaš li zašto Kitty nije došla na objed?
Ljubomorna je na me. Ja sam pokvarila... ja sam bila uzrok daje bal
bio za nju muka, ne radost. Ali, doista, ja nisam kriva, ili nisam

* Skeletons (engl.) - kostur; preneseno: skrivnosti, neugodne tajne

112
mnogo, samo sam malo kriva — reče otegnuvši sitnim glasom riječ
“malo”.
— O, kako si ti to rekla slično Štivi — smijući se reče Dolly.
Ana se uvrijedi.
— O ne, o ne! Ja nisam Štiva — reče mrgodeči se. — Ja ti
govorim zato što ni na časak ne dopuštam sebi sumnjati u se — reče
Ana.
No taj tren, kad je izgovarala te riječi, osjećala je da nisu istinite;
ona ne samo da je sumnjala u se, osjećala je nemir pri misli na
Vronskoga i odlazila je brže nego je htjela samo da se više ne bi s
njim sastajala.
— Da, Štiva mi je govorio da si s njim plesala mazurku i da
on...
— Ne možeš sebi predstaviti kako je to smiješno ispalo. Samo
sam mislila snubiti, i najednom ispalo je nešto posve drugo. Možda
sam protiv svoje volje... — Ona se zarumeni i zamukne.
— O, oni to smjesta osjete! — reče Dolly.
— Ali ja bih bila očajna kad bi tu bilo išta ozbiljno s njegove
strane — prekine riječ Ana. — A uvjerena sam da će se to sve
zaboraviti i da će me Kitty prestati mrziti.
— Uostalom, Ana, da ti pravo kažem, ne želim baš jako taj brak
za Kitty. Bolje da se to i razvrgne ako se on, Vronski, u jedan dan
mogao zaljubiti u tebe.
— Ah, Bože moj, to bi bilo tako glupo! — reče Ana i opet silno
rumenilo zadovoljstva izbije na njezinu licu, kad je začula misao,
koja ju je zanimala, izraženu riječima. — I tako eto odlazim kad
sam stvorila svojom neprijateljicom Kitty koju sam tako bila
zavoljela. Ah, kako je ona mila! No ti ćeš to popraviti, Dolly? Je li?
Dolly je jedva mogla svladati smiješak. Voljela je Anu, ali drago
joj je bilo vidjeti da i ona ima slabosti.
— Neprijateljicom? To ne može biti.
— Tako bih željela da me svi vi ljubite kao što ja vas ljubim;
sad sam vas još više zavoljela — reče Ana sa suzama u očima. —
Ah, kako sam danas glupa.

113
 Prešla je rupčićem po licu i stala se oblačiti.
Tik prije odlaska doveze se Stjepan Arkadijevič, koji je zakasnio,
crvena, vesela lica i pun zadaha od vina i smotke.
Čuvstvenost Anina prijeđe i na Dolly, pa kad je posljednji put
zagrlila šogoricu, šapne joj:
— Pamti, Ana, što si učinila za me, toga nikad neču zaboraviti.
I pamti da sam te uvijek ljubila i da ću te uvijek ljubiti kao najbolju
prijateljicu!
— Ne shvaćam zašto — reče Ana ljubeći je i skrivajući suze.
— Razumjela si me i razumiješ me. Zbogom, moja draga.

XXIX

“No, sve je svršeno i hvala Bogu!” bila je prva misao koja je

došla Ani Arkadijevni kad se posljednji put oprostila s bratom koji
joj je do trećega zvonjenja svojim tijelom zatvarao put u vagon.
Sjela je na mali divan, kraj Anuške, i obazrela se u polumraku
spavaćeg vagona. “Hvala Bogu, sutra ću vidjeti Serjožu i Aleksija
Aleksandroviča, pa će moj život, dobri i navadni, poteći starom
kolotečinom.”
Uvijek jednako zabrinuta, kakva je bila čitav taj dan, Ana se sa
zadovoljstvom namjesti za putovanje, svojim malim, spretnim
rukama otvori i zatvori crvenu torbicu, izvadi jastučić, metne ga
sebi na koljena i pomno zamotavši noge mimo je sjela. Neka bolesna
dama spremala se već na spavanje. Dvije druge dame razgovarale
su se s Anom, a debela starica umotala je noge i izricala svoje
mišljenje o grijanju. Ana odgovori nekoliko riječi damama, ali ne
predviđajući zanimljiva razgovora; zamoli Anušku da dohvati
fenjerčić, pričvrsti ga za ručku naslonjača, izvadi iz svoje torbice
nož za papir i engleski roman. Prvo vrijeme nije mogla čitati. Najprije
joj je smetalo komešanje i hodanje; zatim, kad je vlak krenuo, nije
mogla da ne osluškuje zvukove; onda snijeg, koji je udarao o lijevi
prozor i lijepio se na staklo, pa pogled na umotana konduktera koji

114
 je prošao oblijepljen snijegom s jedne strane, i razgovori o tom kako
je sada vani strašna mećava odvraćali su joj pažnju. Dalje je bilo
jedno te isto: ista trešnja s lupkanjem, isti snijeg udarao je na prozor,
isti brzi prijelazi od parne vrućine k studeni i opet k vrućini, isto
promicanje jednih te istih osoba u polumraku, isti glasovi, pa je
Ana počela čitati i razumijevati ono što čita. Anuška je već drijemala
držeći na koljenima crvenu torbicu širokim rukama u rukavicama,
od kojih je jedna bila poderana. Ana Arkadijevna čitala je i
razumijevala, ali joj je bilo neugodno čitati, to jest pratiti odraz života
drugih ljudi. I suviše je željela sama živjeti. Ako je čitala kako
junakinja romana njeguje bolesnika, prohtjelo joj se da nečujnim
koracima hoda po sobi bolesnikovoj; ako je čitala o tom kako član
parlamenta drži govor, htjelo joj se samoj držati taj govor; ako je
čitala o tom kako je lady Mary jahala na konju za čoporom pasa i
'dražila sToju nevjestu i sve udivljavala svojom smionošću, željela
je sama to činiti. No raditi nije imala šta, pa se, premećući svojim
malenim rukama glatki nožić, silila na čitanje.
Junak romana već je počeo dobivati svoju englesku sreću,
baronetstvo i imanje i Ana je željela putovati s njim zajedno na to
imanje, kadli najednom osjeti da bi se on morao stidjeti upravo toga.
“No čega bi se on stidio? A čega bih se ja stidjela?” upita se puna
uvrijeđena čuđenja. Odloži knjigu i prisloni leđa na naslon, čvrsto
stisnuvši objema rukama nožić. Nije bilo nikakve sramote. Prebrala
je sve svoje moskovske uspomene. Sve su bile lijepe, ugodne. Sjetila
se plesa, sjetila se Vronskoga i njegova zaljubljenoga, pokornog
lica, sjetila se svega svojega vladanja prema njemu: ničega
sramotnoga nije bilo. A ipak, upravo na tom mjestu sjećanja, čuvstvo
stida pojačalo se, kao da joj neki nutarnji glas govori upravo ovdje,
gdje se sjetila Vronskoga: “Toplo, vrlo toplo, vruće.” “No, a što je?
— reče sebi odlučno premještajući se u naslonjaču. — Ta što to
znači? Zar se bojim otvoreno gledati na to. No pa što je? Zar između
mene i toga časnika mladića postoje i mogu postojati bilo kakvi
drugi odnosi osim onih kakvi su obični prema svakom znancu?”
Prezirno se nasmiješi i opet uzme knjigu; no nikako više nije mogla
razumjeti što je čitala. Prijeđe nožićem preko stakla i onda prisloni
njegovu glatku i hladnu površinu na obraz, i malo se nije glasno

115
 nasmijala od radosti koja ju je iznenada bez uzroka zahvatila.
Osjećala je da se živci njeni poput žica napinju sve čvršće i čvršće
na nekakve čivije koje se okreću. Osjećala je da joj se oči rastvaraju
sve više, da joj se prsti na rukama i nogama nervozno miču, da joj
unutra nešto steže disanje i da je sve slike i svi zvukovi u tom
kolebljivom polumraku s neobičnom živošću zaprepašćuju.
Neprekidno su je hvatali trenuci sumnje: juri li vagon naprijed ili
natrag, ili sasvim stoji? “Je li to Anuška kraj nje, ili tuđa djevojka?
Sto je ondje, na ručki, ili je bunda ili je zvijer? A što sam ja sama
ovdje? Jesam li ja ili neka druga?” Bilo joj je strašno odavati se
tomu zaboravu. No nešto ju je vuklo u njega, pa mu se mogla prema
svojoj volji predavati i otimati. Ustala je da dođe k sebi, zbacila
plaid i skinula pelerinu sa zimske haljine. Na časak sabere se i shvati
da je mršavi seljak, koji je ušao u dugu kaputu od nankina, kojemu
je manjkao gumb, bio ložač, da je gledao toplomjer, da su vjetar i
snijeg provalili za njim na vrata; ali onda se opet sve pomiješalo...
Seljak taj duga stasa stao je nešto gristi na zidu, starica je počela
protezati noge preko cijele duljine vagona i napunila ga u obliku
cma oblaka; onda je nešto strašno zaškripalo i lupilo, kao da su
nekoga razdirali; zatim je crveni oganj zabliještio oči, i onda je sve
pokrio zid. Ana osjeti da je propala u ponor. Ali sve to nije bilo
strašno, nego veselo. Glas čovjeka umotanog i snijegom zasutog
viknuo je nešto nad njenim uhom. Digla se i osvijestila; shvatila je
da su se približavali postaji i daje to bio kondukter. Zamoli Anušku
da joj dade skinuti pelerinu i rubac, metne ih na se i pođe k vratima.
— Izvolite li izići? — upita Anuška.
— Da, hoće mi se odahnuti. Tu je veoma vruće.
I ona otvori vrata. Vijavica i vjetar hrupe joj ususret i borili su
se s njom za vrata. I to joj se učini veselo. Ona otvori vrata i iziđe.
Vjetar kao da nije čekao nego to: radosno je zazviždao i htio ju je
zgrabiti i odnijeti, ali ona se rukom uhvati za hladnu šipku i
pridržavajući opravu, spustila se na peron i izađe za vagon. Vjetar
je bio snažan na ulazu, no na peronu za vagonima vladala je tišina.
S užitkom, punim grudima udisala je svježi studeni uzduh, i stojeći
kraj vagona gledala je peron i rasvijetljenu postaju.

116
 XXX

Strašni se vihor trzao i fijukao je među kotačima vagona, po

stupovima, za uglom postaje. Vagoni, stupovi, ljudi, sve što se
vidjelo bilo je s jedne strane zavijeno snijegom koji ih je zasipavao
•sve više i više. Na trenutak oluja utihne, ali onda je opet nalijetala
takvim udarcima da joj gotovo nije bilo moguće odolijevati.
Međutim, neki su ljudi trčali, veselo se razgovarajući, škripeći po
daskama perona i neprestano otvarajući i zatvarajući velika vrata.
Sagnuta sjena čovjeka provuče se ispod njenih nogu i začuju se
udarci čekića po željezu. “Depešu daj!” začuje se srdit glas s druge
strane iz olujnog mraka. “Izvolite ovamo! Broj 28!” vikali su još
različiti glasovi i potrkivali su umotani ljudi, zameteni snijegom.
Nekakva dva gospodina s cigaretom u ustima prođu kraj nje.
Uzdahne još jednom da se nadiše i već je izvadila ruke iz kolčaka
da se uhvati za šipku i da uđe u vagon, kadli joj jedan čovjek u
vojničkom kaputu zakloni kolebljivo svjetlo fenjera. Obazre se i u
isti tren prepozna lice Vronskoga. Metnuvši ruku k zaslonu na
kapi nakloni se pred njom i upita treba li je čime poslužiti. Ne
odgovarajući ništa gledala ga je dosta dugo, pa je unatoč sjeni u
kojoj je stajao vidjela, ili joj se činilo da vidi izraz njegova lica i
očiju. Bio je to opet onaj izraz zanosna počitanja koji je sinoć tako
snažno djelovao na nju. Ne jednom govorila je tih posljednjih dana
i ovoga časa sebi daje Vronski njoj samo jedan od stotine vječno
jednih te istih mladih ljudi koji se posvuda sreću, da sebi nikada
neće dopustiti ni da misli na njega; no sada, prvi trenutak susreta s
njim, obuze je osjećaj radosna ponosa. Nije trebalo pitati zašto je
ovdje. Znala je to isto tako sigurno kao da joj je rekao da je ovdje
zato da bude gdje je ona.
— Nisam znala da putujete. Zašto putujete? — reče ona spustivši
ruku kojom je bila uhvatila šipku. A nesavladiva radost i živahnost
sine na njenu licu.

117
 — Zašto putujem? — ponovi on gledajući joj ravno u oči. — Vi
znate da putujem zato da budem ondje gdje ste vi — reče — ja ne
mogu drukčije.
I u isto vrijeme vjetar, kao daje nadvladao neku zapreku, počne
sipati snijeg s krovova vagona, strese neki otkinuti željezni lim, a
sprijeda je. plačno i tmurno zarikao duboki zvižduk parostroja. I sav
užas mećave učini joj se sada još ljepšim. Rekao joj je upravo ono
za čim je žudjela njena duša, no čega se njen razum bojao. Ona ne
odgovori ništa, i na licu njezinu on je vidio borbu.
— Oprostite ako vam je neugodno to što sam rekao — prousti
on pokorno.
Govorio je pristojno, s počitanjem, ali°tako čvrsto i odlučno da
dugo nije mogla ništa odgovoriti.
— To je zlo što vi govorite, pa vas molim, ako ste pošten čovjek,
da zaboravite što ste rekli, kao što ću i ja zaboraviti — reče ona
napokon.
— Nijedne riječi vaše, nijedne kretnje vaše ja neću i ne mogu
nikada zaboraviti.
— Dosia, aostai — vikne ona nastojeći uzaiud dati strog izraz
svojemu licu, u koje je on požudno gledao. Uhvativši se rukom za
hladnu šipku, popne se na stepenicu i brzo uđe u hodnik vagona. No
u tom malom hodniku stane, promišljajući u svojoj mašti ono što se
dogodilo. Ne spominjući se ni svojih ni njegovih riječi, shvati
čuvstvom da ih je taj časoviti razgovor strašno zbližio, i to je uplaši
i usreći. Postojavši nekoliko trenutaka, uđe u vagon i sjedne na svoje
mjesto. Ono napregnuto stanje, koje ju je mučilo s početka, ne samo
da se obnovilo nego se pojačalo i došlo dotle da se bojala da će
svakog časa u njoj pući nešto odveć napeto. Svu noć nije spavala.
Ali u toj napetosti i u tim sanjarijama koje su joj ispunile maštu nije
bilo ništa neugodno i mračno; naprotiv, bilo je nešto radosno, vrelo
i uzbuđujuće. Prema jutru Ana zadrijema u naslonjaču, i kad se
probudila, bilo je već svijetlo, i vlak je prilazio k Petrogradu. Odmah
su je saletjele misli o kući, o mužu, o sinu, i brige toga dana i
slijedećih dana.

118
 Prvo lice koje je privuklo njenu pažnju u Petrogradu, čim je
vlak stao i ona izašla, bilo je lice njena muža. “Ah, Bože moj! Zašto
je najednom dobio takve uši?” pomisli gledajući njegovu hladnu i
naočitu pojavu, a osobito uške, koje su podupirale krajeve okrugla
šešira, a koje su je sad toliko prenerazile. Opazivši je, pošao joj je u
susret, složio usne na obični, podrugljivi smiješak i gledao je ravno
velikim, umornim očima. Nekakav neugodan osjećaj stisne joj srce,
kad se sukobila s njegovim upornim i umornim pogledom, kao da
ga je očekivala vidjeti drukčijega. Osobito ju je iznenadilo čuvstvo
nezadovoljstva sa sobom koje je osjetila pri susretu s njim. Čuvstvo
to bilo je domaće, poznato, čuvstvo nalik na stanje pretvaranja, koje
je osjećala u svojim odnosima prema mužu; no prije nije opažala
toga čuvstva, sad ga je jasno i bolno spoznala.
— Eto, kako vidiš, nježan muž, nježan kao druge godine braka,
izgarao je od želje da te vidi — reče on svojim polaganim tankim
glasom i onim tonom kojim je gotovo svagda govorio s njom, tonom
ruganja onomu tko bi tako bio govorio.
— Je li Serjoža zdrav? — upita ona.
— I to je svanagrada — reče on — žarnoj žar? Zdrav je, zdrav...

XXXI

Vronski nije ni kušao zaspati svu tu noć. Sjedio je u naslonjaču

sad uprijevši oči pravo preda se, sad motreći ulaznike i izlaznike, pa
ako je i prije prenerazivao i uznemirivao nepoznate ljude svojim
izgledom nepokolebljiva mira, sad im se činio još više ponosan i
zadovoljan sam sobom. Gledao je na ljude kao na stvari. Mladi
nervozni čovjek od Okružnog suda, koji je sjedio njemu nasuprot,
zamrzi na njega poradi toga izgleda. Mladi je čovjek i pripaljivao
od njega cigaretu i počinjao govoriti s njim, čak ga gurkao da mu
dade osjetiti da nije stvar nego čovjek, no Vronski gaje gledao kao
svjetiljku, pa se mladi čovjek stao kreveljiti osjećajući da se više ne
može svladati pod pritiskom toga što ga nije priznavao čovjekom.

119
 Vronski nije vidio ništa i nikoga. Osjećao se carem ne zato što
bi vjerovao da je učinio dojam na Anu — tomu još nije vjerovao —
nego zato što mu je dojam koji je ona bila učinila na njega davao
sreću i ponos.
Sto će od toga biti, nije znao, čak nije na to ni mislio. Osjećao je
da su sve njegove dosad raspojasane, razbacane snage bile skupljene
ujedno i da su strašnom energijom bile uperene k jednom blaženom
cilju. I bio je od toga sretan. Znao je samo da joj je rekao istinu; da
ide onamo gdje je ona, da svu sreću života, jedini smisao njegov
nalazi sada u tom da nju vidi i čuje. I kad je izišao iz vagona u
Bologovu da popije kiselu vodu i opazio Anu, prva nehotična riječ
njegova rekla joj je upravo ono što je mislio. Bilo mu je drago što
joj je rekao, što ona to sad zna i misli o tom. Svu noć nije spavao.
Vrativši se u svoj vagon, neprestance je prebirao sve položaje u
kojima ju je vidio, sve njezine riječi, i u njegovoj mašti letjele su
slike moguće budućnosti, od kojih mu je zamiralo srce.
Kad je u Petrogradu izišao iz vagona, osjećao se poslije besane
noći živahan i svjež, kao poslije hladne kupke. Ustavio se kod svoga
vagona očekujući njezin izlazak. “Vidjet ću je još jedanput —
govorio je sebi smiješeći se nehotice — vidjet ću njen hod, njeno
lice: reći će nešto, okrenut će glavu, pogledat će, možda će se
nasmiješiti.” No još prije nego ju je vidio, opazi među gomilom
njena muža, kojega je predstojnik stanice uljudno pratio. “Ah, da!
Muž!” Tek sad Vronski prvi put jasno shvati da je muž osoba koja
je s njom vezana. Znao je daje ona imala muža, ali nije vjerovao u
njegov opstanak, i povjerovao je posve kad gaje ugledao, s njegovom
glavom, ramenima i nogama u crnim hlačama; osobito kad je vidio
kako je taj muž s osjećajem vlasništva mimo primio njenu ruku.
Opazivši Aleksija Aleksandroviča s njegovim petrogradskim
svježim licem i strogom samosvjesnom pojavom, u okruglu šeširu,
s malo zaobljenim leđima, povjerovao je u nj i osjećao neugodno
čuvstvo nalik na ono kakvo bi osjećao čovjek kojega bi mučila žeđa,
pa bi, doprijevši do izvora, našao na tom izvoru psa, ovcu ili svinju
koja je i popila i zamutila vodu. Aleksije Aleksandrovič, koji je
kretao kukovima i tupim nogama, osobito je vrijeđao Vronskoga.

120
Samo je sebi priznavao nedvojbeno pravo daje ljubi. Ali ona je bila
ista, a izgled njezin, koji gaje tjelesno oživljavao, uzbuđivao i dušu
mu napunjao srećom, djelovao je isto onako na njega. Naredio je
lakaju Nijemcu, koji je iz drugog razreda dotrčao k njemu, da uzme
stvari i da ide, a sam priđe k njoj. Vidio je prvi susret muža sa ženom
i opazio s pronicavošću zaljubljenoga znak male nelagodnosti s
kojom je govorila s mužem. “Ne, ona ga ne ljubi i ne može ga ljubiti”,
zaključi on u sebi.
Još dok je otraga prilazio Ani Arkadijevni opazi s radošću da je
osjećala njegovo približavanje i bila se obazrela, pa prepoznavši ga,
opet se obratila k mužu.
— Jeste li dobro proveli noć? — reče on, naklonivši se njoj i
njezinom mužu ujedno i ostavljajući Aleksiju Aleksandroviču da
taj naklon primi u svoj račun i da ga prepozna ili ne, kako mu bude
od volje.
— Zahvaljujem, vrlo dobro — odgovori ona.
Lice njeno činilo se umorno i na njemu nije bilo one živahne
igre koja je tražila da izbije sad u smiješku, sad u očima; no na
trenutak pri pogledu na njega sinu nešto u njenim očima, pa je unatoč
tome što se plamen taj smjesta ugasio bio sretan zbog toga trenutka.
Pogledala je muža da vidi poznaje li on Vronskoga. Aleksej
Aleksandrovič gledao je Vronskoga s nezadovoljstvom, nesabrano
se sjećajući tko bi to bio. Mir i samosvijest Vronskoga namjerila se
ovdje, kao kosa na kamen, na hladnu samosvijest Aleksija
Aleksandroviča.
— Grof Vronski — rekla je Ana.
— A! Čini se da se poznamo — reče ravnodušno Aleksije
Aleksandrovič pružajući ruku. — Onamo je putovala s materom, a
natrag sa sinom — reče izgovarajući točno, kao da svakom riječi
dariva rubalj. — Zacijelo se vraćate s dopusta? — reče i ne dočekavši
odgovora obrati se ženi svojim šaljivim tonom: — A što, je li mnogo
suza bilo proliveno u Moskvi na rastanku?
Tim obraćanjem ženi davao je osjetiti Vronskomu da želi ostati
sam, i okrenuvši se k njemu takne se šešira; no Vronski se obrati k
Ani Arkadijevni:

121
 — Nadam se da ću imati čast biti kod vas — reče on.
Aleksije Aleksandrovič umornim očima pogleda na Vronskoga.
— Bit će mi vrlo drago — reče hladno — mi primamo
ponedjeljkom. — Zatim otpustivši posve Vronskoga reče ženi: —
Tako je lijepo što sam upravo imao pola sata vremena da te dočekam
i da sam ti mogao pokazati svoju nježnost — nastavi istim šaljivim
tonom.
— Ti već previše naglasuješ svoju nježnost da bih je mnogo
cijenila — reče ona istim šaljivim tonom, nehotice osluškujući
zvukove koraka Vronskoga koji je išao za njima. “Ali što me se
tiče?” pomisli ona i stane pitati muža kako je bez nje provodio
vrijeme Serjoža.
— O, vrlo lijepo! Mariette veli daje bio vrlo drag i... i moram te
ražalostiti... nije čeznuo za tobom, ne onako kao tvoj muž. No još
jednom merci, moja prijateljice, što si mi darovala dan. Naš dragi
samovar bit će ushićen. (Samovarom nazivao je poznatu groficu
Lidiju Ivanovnu zato što se svagda i radi svega uzrujavala i žestila.)
Pitala je za tebe. A znaš li, ako te smijem svjetovati, odvezi se k njoj
-5 rh SVCga svoga posla,
zabavlja pomirenjem Oblonskih.
Grofica Lidija Ivanovna bila je prijatelj njenu mužu i središte
jednoga od krugova petrogradskoga društva, s kojim je po mužu
tješnje nego s drugima bila svezana Ana.
— Ta pisala sam joj.
— Ali ona hoće sve potanko. Odvezi se, ako nisi umorna,
prijateljice moja. Ta kočiju dat će ti Konđrat, a ja odlazim u vijeće.
Neću više objedovati sam — nastavi Aleksej Aleksandrovič ne više
šaljivim tonom. — Nećeš mi vjerovati kako sam navikao...
I stišćući joj dugo ruku, posebno se smješkajući, smjesti je u
kočiju.

122
 XXXII

Prva osoba koju je Ana srela kod kuće bio je sin. Potrčao je k
njoj po stubama unatoč guvemantinoj vici i s očajnim ushitom vikao:
“Mama, mama!” Dotrčavši do nje objesi joj se o vrat.
— Govorio sam vam daje to mama! — vikao je guvernanti. —
Ja sam znao!
I sin je isto onako kao muž proizveo u Ani osjećaj nalik na
razočaranje. Zamišljala ga je boljim nego što je doista bio. Morala
se spustiti do stvarnosti, da uživa u njemu onakvom kakav je bio.
No i onakav bio je dražestan sa svojim svijetlim uvojcima, modrim
očima i punim vitkim nogama u čvrsto nategnutim čarapama. Ana
je osjećala gotovo tjelesni užitak osjećajući njegovu blizinu i
milovanje i moralno umirenje, kad je susretala njegov prostodušni,
povjerljivi i zaljubljeni pogled i kad je slušala njegova naivna pitanja.
Ana izvadi darove koje su poslala Dollyna djeca i ispripovijeda sinu
kako u Moskvi ima djevojčica Tanja i kako Tanja umije čitati i
kako uči i dragu djecu.
— A što, jesam li ja gori od nje? — upita Serjoža.
— Za mene si bolji od svih na svijetu.
— To znam — reče Serjoža smijući se.
Ana se još nije dospjela napiti kave kadli joj jave dolazak grofice
Lidije Ivanovne. Grofica je bila visoka, puna žena, nezdrave žute
puti i divnih zamišljenih očiju. Ana ju je voljela, ali danas kao daju
je prvi put vidjela sa svim njenim nedostacima.
— No, što, prijateljice moja, jeste li odnijeli maslinovu grančicu?
— upita grofica Lidija, čim je ušla u sobu.
— Da, sve se to svršilo, no sve to i nije bilo onako važno kako
smo mi mislili — odgovori Ana. — Uopće moja bellesoeur je odviše
odlučna.
No grofica Lidija, koja se zanimala za sve što je se nije ticalo,
imala je naviku da nikad ne sluša ono što ju je zanimalo. Ona
presiječe Ani riječ:

123
 — Da, mnogo je nevolje i zla na svijetu, a ja sam danas tako
izmučena.
— A što je? — upita Ana nastojeći svladati smiješak.
— Počinjem sustajati uzalud lomeći koplje za pravdu, i katkada
potpuno iznemognem. Stvar sestara (to je bila dobrotvorna, vjerska
i rodoljubna ustanova) krenula je isprva prekrasno, ali s tom
gospodom ne može se ništa napraviti — doda grofica Lidija s
porugljivom pokornošću sudbini. — Uhvatili su se za misao,
iznakazili je, a onda su je prosuđivali tako sićušno i ništavno. Dva-
tri čovjeka, među njima i vaš muž, razumiju sve značenje te stvari,
a drugi samo kvare. Piše mi jučer Prav din...
Pravdin je bio poznati panslavista u inozemstvu, i grofica Lidija
Ivanovna ispripovjedi sadržaj njegova pisma.
Zatim grofica ispriča još neugodnosti i spletke protiv stvari
sjedinjenja crkava i ode žureći se, jer je taj dan morala biti još na
sjednici jednoga društva i u Slavenskom odboru.
“Ta sve to bilo je i prije; ali zašto nisam toga opažala prije? —
reče sebi Ana. — Ilije danas vrlo razdražena? A zbilja je smiješno:
njen je cilj krepost, ona je kršćanka, a sve se srdi i njoj su svi
neprijatelji, i sve to neprijatelji po kršćanstvu i kreposti.”
Poslije grofice Lidije Ivanovne došla je prijateljica, ravnateljeva
žena, i pripovijedala je sve gradske novosti. U tri sata odvezla se i
ona obećavši da će doći na objed. Aleksije Aleksandrovič bio je u
ministarstvu. Ostavši sama, upotrijebi Ana vrijeme na to da bude na
sinovu objedu — on je jeo posebno — i da uredi svoje stvari, da
pročita i odgovori na bilješke i pisma koja su joj se bila skupila na
stolu.
Potpuno je nestalo osjećaja onoga stida bez razloga, koje je
osjećala putem, i svega nemira. U običnom načinu života osjećala
se opet čvrsta i neprijekoma.
S čuđenjem spomenula se svoga jučerašnjega stanja. “A što je
bilo? Ništa. Vronski je rekao glupost koju je lako dokrajčiti, a ja
sam mu odgovorila kako je trebalo. Mužu govoriti o tome ne treba
i ne valja. Govoriti o tom znači davati važnost onomu što važnosti
nema.” Sjetila se daje pripovijedala o gotovom očitovanju koje joj

124
je učinio mladić podvrgnut njezinu mužu i kako joj je muž govorio
da svaka žena živeći u svijetu može to doživjeti, ali da se on potpuno
pouzdaje u njezin takt i da nikad neće poniziti nju i sebe do
ljubomore. “Prema tome ne treba govoriti? Pa, hvala Bogu, nemam
šta govoriti”, rekla je sebi.

XXXIII

Aleksije Aleksandrović vratio se iz ministarstva u četiri sata, ali

kako je često bivalo, nije dospio navratiti se k njoj. Otišao je u kabinet
primati molitelje koji su ga čekali i potpisati neke spise koje je donio
ravnatelj kancelarije. Na objed su došli (kod Karenjinih su svagda
objedovala tri gosta) stara sestrična Aleksija Aleksandroviča,
ravnatelj ureda sa ženom i jedan mladi čovjek, preporučen Aleksiju
Aleksandroviču u službu. Ana iziđe u salon da ih zabavlja. Točno u
pet sati brončani sat iz doba Petra I ne bijaše još kucnuo peti kucaj
kad izađe Aleksije Aleksandrović s bijelom kravatom i u fraku s
dvjema zvijezdama, jer je odmah po objedu morao otići. Svaki čas
u životu Aleksija Aleksandroviča bio je zauzet i raspoređen. I da bi
stizavao svršiti sve što je trebalo svaki dan, držao se najstrože
točnosti. “Bez žurbe i odmora”, bilo je njegovo geslo. Uđe u dvoranu,
nakloni se svima i brzo sjedne, smiješeći se ženi.
— Da, svršila se moja samoća. Nećeš vjerovati kako je nezgodno
(naglasio je riječ nezgodno) objedovati sam.
Za objeda porazgovorio se sa ženom o moskovskim poslovima,
s podrugljivim smiješkom pitao je za Stjepana Arkadijeviča; no
razgovor se vodio pretežno zajednički, o petrogradskim službenim
i društvenim stvarima. Po objedu proveo je po sata s gostima i
stisnuvši opet sa smiješkom ruku ženi, iziđe i odveze se u vijeće.
Ana se ovaj puta nije odvezla ni ka kneginji Betty Tverskoj koja ju
je, saznavši za njen dolazak, pozvala navečer, ni u kazalište gdje je
danas imala ložu. Nije se odvezla ponajviše zato jer haljina na koju

125
je računala nije bila gotova. Uopće, pozabavivši se nakon odlaska
gostiju svojom odjećom, bila je Ana vrlo ozlovoljena. Prije odlaska
u Moskvu, bila je dala ona, koja je uopće bila majstorica, odijevati
se ne preskupo, modistici da joj napravi tri haljine. Haljine je trebalo
tako prepraviti da se ne mogu prepoznati, a trebale su biti gotove
već prije tri dana. Pokazalo se da dvije oprave nisu bile nikako
gotove, a jedna je bila prepravljena drukčije nego je Ana htjela.
Modistica je došla objašnjavati tvrdeći da će tako biti bolje, i Ana
se raspalila tako da se kasnije stidjela opominjati se toga. Da se
potpuno umiri, ode u dječju sobu, i čitavu večer provede sa sinom,
sama gaje metnula spavati, prekrižila ga i pokrila pokrivačem. Bilo
joj je drago što nije nikamo otišla i što je tako lijepo provela tu
večer. Bilo joj je tako olako i bila je tako mirna, tako je jasno vidjela
da je sve što joj se na željeznici činilo tako važno bio samo jedan od
običnih ništavnih slučajeva društvenoga života i da se ni pred kim,
ni pred sobom, nema zbog čega stidjeti. Sjela je uz kamin s engleskim
romanom i čekala muža. Točno u devet i po sati začulo se njegovo
zvonjenje i on uđe u sobu.
— Napokon si stigao! — reče ona pružajući mu ruku.
On joj poljubi ruku i sjede do nje.
— Uopće vidim daje put tvoj uspio — reče joj.
— Jest, vrlo — odgovori ona i stane mu pripovijedati sve od
početka: svoje putovanje s Vronskim, svoj dolazak, slučaj na
željeznici. Onda je ispripovijedala svoj dojam žaljenja najprije prema
bratu, onda prema Dolly.
— Ne smatram da bi se moglo oprostiti takvom čovjeku, premda
je tvoj brat — reče Aleksije Aleksandrovič oštro.
Ana se nasmiješi. Shvatila je daje to rekao upravo zato da pokaže
kako ga pomisao na srodstvo ne može zadržati da izreče svoje iskreno
mišljenje. Poznavala je tu crtu svoga muža i ona joj se sviđala.
— Drago mi je da se sve dobro svršilo i da si ti doputovala —
nastavi on. — No, šta se ondje govori o novom zakonu koji sam
upravo progurao u državom vijeću?

126
 Ana ništa nije bila čula o tom novom zakonu, pa joj je bilo
neugodno što je tako lako mogla zaboraviti ono što je njemu bilo
tako važno.
— Ovdje je, naprotiv, to izazvalo mnogo buke — reče on sa
zadovoljnim smiješkom.
Opazila je da joj je Aleksije Aleksandrovič htio saopćiti nešto
ugodno za se o toj stvari, pa gaje pitanjima navela na pripovijedanje.
S istim samozadovoljnim smiješkom ispripovijeda joj o ovacijama
koje su mu bile priređene zbog ostvarenja te osnove.
— Baš mije drago. To dokazuje da se kod nas počinje utvrđivati
razumno i čvrsto mišljenje o toj stvari.
Ispivši drugu čašu čaja sa slatkim vrhnjem i kruhom, ustane
Aleksije i ode u svoj kabinet.
— A ti se nisi nikamo izvezla? Zacijelo ti je bilo dosadno? —
reče on.
— O, ne! — odgovori ona ustavši za njim i prateći ga kroz
dvoranu u kabinet. — A što čitaš sada? — upita ga.
— Sad čitam Duc de Lille, Poesie des enfers — odvrati on. —
Vrlo zanimljiva knjiga.
Ana se nasmiješi, kako se ljudi smiješe slabostima drugih ljudi,
pa metnuvši svoju ruku pod njegovu isprati ga do vrata kabineta.
Poznavala je njegovu naviku, koja mu je postala potrebom, da
navečer čita. Znala je daje unatoč službenim dužnostima, koje su
gutale gotovo sve njegovo vrijeme, smatrao svojom dužnošću
pratiti sve važnije što se pojavljuje na duhovnom području. Znala
je također da su ga zanimale knjige filozofske, bogoslovne, da mu
je umjetnost bila po njegovoj naravi potpuno tuđa, no da, bez obzira
na to ili bolje upravo zbog toga, Aleksije Aleksandrovič nije
propuštao ništa od onoga što je dizalo buku na tom području, i da
je smatrao svojom dužnošću čitati sve. Znala je daje na području
politike, filozofije i bogoslovija Aleksije Aleksandrovič sumnjao
ili tražio; ali u pitanjima umjetnosti i pjesništva, a osobito glazbe,
koje nikako nije razumijevao, imao je najodređenije, čvrsto
mišljenje. Rado je govorio o Shakespeareu, Raffaelu, Beethovenu,

127
o značenju novih strujanja u pjesništvu i glazbi, koja su sva bila u
njega razvrstana s vrlo jasnom dosljednošću.
— No, Bog s tobom — reče ona pred vratima kabineta, u kojemu
je za njega več bilo priređeno sjenilo na svjetiljci i boca vode do
naslonjača. — A ja ču pisati u Moskvu.
Stisne joj ruku i ponovno je poljubi.
“On je ipak valjan čovjek: istinoljubiv, dobar i izvanredan u
svojoj sferi — govorila je Ana u sebi, vrativši se u svoju sobu, kao
da ga brani pred nekim koji ga je optuživao i govorio da ga nije
moguće ljubiti. — Ali kako su mu se uši tako čudno izdigle? Ili se
je ošišao?...”
Točno u dvanaest, kad je Ana još sjedila za pisaćim stolom
dovršujući pismo Dolly, začuju se odmjereni koraci u papučama, i
Aleksije Aleksandrovič, umiven i počešljan, s knjigom pod pazuhom,
priđe k njoj.
— Vrijeme je, vrijeme — reče s posebnim smiješkom i prođe u
ložnicu.
“I kakvo je pravo imao da ga onako gleda?” pomisli Ana sjećajući
se kako je Vronski bio pogledao Aleksija Aleksandroviča.
Svukavši se, uđe u ložnicu, no na licu njezinu nije bilo živahnosti
koja je za vrijeme njezina boravka u Moskvi upravo vrcala iz njezinih
očiju i smiješka. Naprotiv, sad se činilo daje vatra u njoj ugasla ili
da je negdje daleko zaključana.

XXXIV

Odlazeći iz Petrograda ostavio je Vronski svoj veliki stan u

Morskoj prijatelju i omiljelom drugu Petrickomu.
Petricki je bio mlad poručnik, ne osobito ugledna roda i ne
samo da nije bio bogat, nego do vrata u dugu, pred večer uvijek
pijan, te je za različite, i smiješne i prljave slučajeve dospijevao
na glavnu stražu, ali je bio omilio i kolegama i starješinama. Vozeći
se u dvanaest sati sa željeznice k svojemu stanu, opazi Vronski

128
pred ulazom poznatu kočiju izvoščikovu. Još na vratima na svoje
zvonjenje čuo je kikot muškaraca i čavrljanje ženskog glasa, i uzvik
Petrickoga: “Ako je koji zlotvor, ne puštajte ga!” Vronski zabrani
da ga najavljuju, i nečujno uđe u prvu sobu. Prijateljica Petrickoga,
baronesa Shilton, blistajući ljubičastim atlasom haljine i rumenim
plavokosim lišćem i ispunjavajući poput kanarinca čitavu sobu
svojim pariškim govorom, sjedila je za okruglim stolom i pekla
kavu. Oko nje su sjedili Petricki u kabanici i konjički kapetan
Kamerovski u potpunoj odori, vjerojatno došavši sa službe.
— Bravo, Vronski! — vikne Petricki ustajući i štropoćući
stolcem. — Domaćin glavom! Barunice, za njega kavu iz novoga
kavnika. Nismo očekivali! Nadam se da si zadovoljan ukrašenjem
svoga kabineta — reče pokazujući barunicu. — Ta poznate se?
— Kako ne! — reče Vronski smiješeći se veselo i stišćući malenu
ručicu baruničinu. — Kako ne, mi smo stari prijatelji!
— Vi dolazite kući s puta — progovori barunica — ja dakle
bježim. Ah, odlazim ovaj čas, ako smetam.
— Vi ste doma ondje gdje se nalazite, barunice — reče Vronski.
— Zdravo, Kamerovski — doda stišćući ruku Kamerovskomu.
— Eto, vi nikad ne znate govoriti ovako lijepe stvari — obrati
se barunica k Petrickomu.
— Kako ne? Poslije objeda reću ću i ja isto takve.
— Ali poslije objeda nema zasluge! No, dat ću vam dakle kave,
idite se umiti i urediti — reče barunica sjedajući opet okrećući brižno
vijak na novom kavniku. — Pierre, dajte kave — obrati se k
Petrickomu, kojega je zvala Pierrom po njegovu prezimenu Petricki,
ne krijući svoga odnosa s njim. — Ja ću dodati.
— Pokvarit ćete!
— Ne, neću pokvariti! No, a vaša žena? — reče najednom
barunica prekidajući razgovor Vronskoga s prijateljem. — Mi smo
vas ovdje oženili. Jeste li doveli svoju ženu?
— Ne, barunice. Rodio sam se kao boem i umrijet ću kao boem.
— To bolje, to bolje. Dajte ruku.

129
 I barunica ne puštajući Vronskoga počne mu pripovijedati,
umećući obilne šale, svoje posljednje životne osnove i pitati ga za
savjet.
— On mi nikako ne daje razvoda! No, što da činim? (On je bio
njezin muž.) Sad kanim povesti parnicu. Sto mi vi savjetujete?
Kamerovski, ta pazite na kavu — prekipjet će; vidite da sam
zaposlena! Želim parnicu jer mi je potreban moj imetak. Shvaćate
li tu glupost, ja da sam mu nevjerna — reče prezirno — i zato hoće
uživati moj imetak.
Vronski je sa zadovoljstvom slušao to veselo čavrljanje
ljepuškaste žene, odobravao joj, davao polušaljive savjete i uopće
je namah primio svoj obični ton općenja sa ženama toga kova. U
njegovu petrogradskom svijetu dijelili su se svi ljudi na dvije potpuno
različite vrste: Jedna, niža vrsta: — trivijalni, glupi, i ponajviše
smiješni ljudi koji vjeruju u to da jedan muž mora živjeti s jednom
ženom, s kojom je vjenčan, da djevojka mora biti nevina, žena
stidljiva, muškarac muževan, suzdržljiv i čvrst, da treba odgajati
djecu, zarađivati svoj kruh, plaćati dugove i druge tomu slične
gluposti. To je bila vrsta staromodnih i smiješnih. No bila ie druga
vrsta ljudi, pravih, kojoj su svi oni pripadali, gdje je trebalo biti
uglavnom elegantan, velikodušan, smion, veseo, podavati se svakoj
strasti ne rumeneći se, i svemu se ostalome smijati.
Vronski je samo u prvom času bio preneražen, nakon dojmova
iz posve drugoga svijeta koje je bio donio iz Moskve; ali mahom je,
kao da je turio noge u stare papuče, ušao u svoj prijašnji veseli i
ugodni svijet.
Kava se i nije ispekla, nego je poprskala sve i iskipjela, pa je
proizvela upravo ono što je trebalo, to jest dala je priliku za buku i
svijeh i polila je skupi čilim i baruničinu haljinu.
— No, sad zbogom, jer inače se nikad nećete umiti, i na mojoj
savjesti bit će glavni zločin valjana čovjeka, prljavost. Vi dakle
svjetujete nož pod grlo?
— Svakako, i to tako da vam ručica bude što bliže njegovim
usnama. On će vam poljubiti ručicu i sve će se sretno završiti —
odgovori Vronski.

130
 — Dakle večeras u francuskom kazalištu — i zašuštavši haljinom
nestane.
Kamerovski također ustane, i Vronski, ne dočekavši njegova
odlaska, pruži mu ruku i ode u kupaonicu. Dok se umivao, opisao
mu je Petricki u kratkim crtama svoj položaj, koliko se promijenio
nakon odlaska Vronskoga. Novaca da nema ništa. Otac je rekao da
neda i da dugove neće platiti. Krojač ga hoće strpati u zatvor, a
drugi vjerovnik također prijeti da će ga dati zatvoriti. Zapovjednik
pukovnije izjavio je da će morati dati ostavku ako ne prestanu ti
skandali. Barunica mu je dodijala kao gorka rotkva, osobito zato
što svima hoće davati novaca; a ima jedna, pokazat će je Vronskomu,
čudo, dražest, u strogom istočnom stilu, “genre robinje Rebeke”
razumiješ. I s Berkoševom svadio sam se, htio mi je poslati
sekundante, ali, naravno, ništa neće biti. Uopće je sve divno i
izvanredno veselo. I ne dajući prijatelju da ulazi u pojedinosti
njegova stanja, Petricki mu stane pripovijedati sve zanimljive
novosti. Slušajući toliko poznato pripovijedanje Petrickoga u toliko
poznatom okruženju svoga trogodišnjega stana, osjećao je Vronski
ugodno čuvstvo vraćanja u obični i bezbrižni petrogradski život.
— Nije moguće! — viknuo je pustivši pedal umivaonika kojim
je oblijevao svoj crveni snažni vrat. — Nije moguće! — vikne on
na vijest da se Lora sprijateljila s Miljejevom i ostavila Fertinhofa.
— A on je i dalje jednako glup i zadovoljan? No, a Buzulukov, što
je s njim?
— Ah, Buzulukov je doživio nešto, divota! — vikne Petricki.
— Ta njegova su strast plesovi, i on ne propušta nijedan dvorski
ples. Pošao je na veliki ples u novom čakou. Jesi li vidio nove čakoe?
Baš su zgodni, lakši su. Stoji on tako... Ta slušaj:
— Pa slušam — odvrati Vronski tarući se rutavim ručnikom.
— Prolazi velika kneginja s nekim poslanikom i na njegovu
nevolju povede s njim razgovor o novim čakoima. I velika kneginja
htjede pokazati poslaniku novi čako... Vidi, naš prijan stoji. (Petricki
pokaže kako je Buzulukov stajao s čakoom.) Velika kneginja moli
da joj da čako, on neda. Sto je? Namignu mu, daje znakove, mršte

131
se. Daj! On neda. Zamro je. Možeš sebi predstaviti!... No ovaj... tko
je već bio... hoće već da mu uzme čako... On neda!... Istrgne ga,
pruži velikoj kneginji. Eto, to je novi čako, kaže velika kneginja.
Okrene čako, i možeš li sebi predstaviti, iz njega — tres kruška,
slatkiši, dvije kile slatkiša!... To je prijan pokupio.
Vronski se zaljulja od smijeha. I dugo nakon toga, govoreći već
o drugom, savijao se od svoga zdravoga smijeha pokazujući svoje
snažne guste zube kad se god sjetio čakoa.
Saznavši sve novosti obuče Vronski s pomoću lakaja odoru i
odveze se da se prijavi. Pošto se prijavio, kanio se odvesti bratu, k
Betsy i učiniti nekoliko pohoda radi toga da počne polaziti u onaj
svijet gdje bi mogao susresti Karenjinu.
Kao i uvijek dok je boravio u Petrogradu, odvezao se od kuće
da se ne vrati do kasne noći.

132
Drugi dio
 Na kraju zime bilo je u kući Ščerbackih vijeće liječnika koji su
imali odrediti u kakvu je stanju Kittyno zdravlje i što treba poduzeti
da joj se vrati njezina malaksala snaga. Ona je bolovala, i kako se
bližilo proljeće, išlo je njezino zdravlje nagore. Kućni liječnik davao
joj je riblje ulje, onda željezo, onda pakleni kamen, ali jer ni jedno,
ni drugo, ni treće nije pomagalo i jer je savjetovao daje na proljeće
odvezu u inozemstvo, bio je pozvan jedan znameniti liječnik.
Znameniti liječnik, još ne star, vrlo lijep muškarac, zatražio je da
pregleda bolesnicu. Ostajao je uporno s naročitim zadovoljstvom
pri tom da je djevojačka stidljivost samo ostatak barbarstva i da
nema ništa prirodnije od toga da još nestar muškarac pregleda mladu
golu djevojku. Smatrao je to prirodnim, jer je to činio svaki dan i pri
tom niti je što ćutio, niti je mislio što zlo, koliko on zna, pa je zato
stidljivost u djevojke smatrao ne samo ostatkom barbarstva, nego i
uvredom sebi.
Trebalo se pokoriti, jer je, unatoč tome što su se svi liječnici
učili u jednoj školi, iz jednih istih knjiga, poznavali jednu znanost,
i unatoč tome što su neki govorili daje taj znameniti doktor bio loš
liječnik, u kneginjinoj kući priznavali su zbog nečeg da taj znameniti
liječnik zna nešto osobito i da jedini on može spasti Kitty. Poslije
pažljiva pregleda i kucanja po bolesnici, smetenoj i zaprepaštenoj
od stida, znameniti je liječnik pažljivo oprao ruke, stajao je u
gostinskoj i govorio je s knezom. Knez se mrštio i pokašljavao
slušajući liječnika. Kao stariji, pametan i zdrav čovjek, nije vjerovao
u medicinu i u duši se srdio na svu tu komediju, to više što je gotovo
on jedini potpuno shvaćao uzrok Kittyne bolesti. “To ti je lajanje
ututanj”, mislio je tu uzrečicu iz lovačkog govora, u misli je
primjenjujući na znamenitog liječnika dok je slušao njegovo
naklapanje o znakovima kćerine bolesti. Liječnik je, međutim, teško
svladavao izraz prezira prema tomu starom vlastelinu i s naporom

135
spuštao se do razine njegova shvaćanja. Razumio je da sa starcem
ne treba govoriti i da je glava u toj kući — mati. Pred njom je već
kanio prosuti svoj biser. U to vrijeme došla je u salon kneginja s
kućnim liječnikom. Knez je otišao nastojeći se pokazati kako mu je
smiješna ta komedija. Kneginja je bila smetena i nije znala što bi
učinila.Osjećala se krivom pred Kitty.
— No, doktore, odlučujte o našoj sudbini — rekla je kneginja.
— Recite mi sve. — ”Ima li nade?” htjela je reći, ali usne joj zadršću,
i nije mogla izgovoriti toga pitanja. No, što je doktore?
— Odmah, kneginjo, porazgovorit ću se s kolegom, i onda ću
imati čast izložiti vam svoje mišljenje.
— Da vas dakle ostavim nasamu?
— Kako izvolite.
Kneginja uzdahnuvši iziđe.
Kad su liječnici ostali sami, stane kućni liječnik bojažljivo
iznositi svoje mišljenje, koje se sastojalo u tome da je to početak
tuberkuloznoga procesa, ali... itd. Znameniti liječnik slušao gaje i
usred njegova govora pogledao na svoj veliki zlatni sat.
— Tako je — reče on.— Ali...
Kućni liječnik s počitanjem urnukne u polovici govora.
— Odrediti početak tuberkuloznoga procesa, kao što znate, mi
ne možemo; dok se ne pojave kaverne, nema ničega određenoga.
Ali možemo pretpostavljati. A simptoma ima: loše hranjenje, živčano
uzbuđenje i drugo. Pitanje se postavlja ovako: pretpostavljajući
tuberkulozni proces, što treba učiniti da se pomogne hranjenje?4
— Ali vi znate da se tu svagda skrivaju moralni, društveni
uzroci— s finim smiješkom usudi se primijetiti kućni liječnik.
— Da, to se razumije samo po sebi— odgovori znameniti
liječnik, pogledavši opet na sat.— Oprostite, da li je gotov Jauski
most, ili se treba još uvijek okolo voziti?— upita.— A! Gotov je!
Da, no, onda za dvadeset časaka mogu stići. Govorili smo dakle da
se pitanje postavlja ovako: pomoći hranjenje i popraviti živce. Jedno
je u vezi s drugim, treba djelovati na obje strane kruga.
— A putovanje u inozemstvo? — upita kućni liječnik.

136
 — Ja sam neprijatelj putovanja u inozemstvo. Izvolite uvažiti:
ako je počeo tuberkulozni proces, što ne možemo znati, onda
putovanje u inozemstvo neče pomoći. Potrebno je takvo sredstvo
koje bi pomoglo hranjenje, a ne bi škodilo.
I znameniti liječnik izloži svoju osnovu liječenja u Sodenskim
kupkama, kojih je glavna prednost očito bila u tome što ne mogu
škoditi.
Kućni ga je liječnik saslušao pažljivo i s poštovanjem.
— Ali u prilog putovanju u inozemstvo istaknuo bih promjenu
navike, udaljivanje od okoline koja izaziva uspomene. A onda...
mati bi htjela — reče on.
— Ah! U tom slučaju, zašto ne, neka putuje, samo, naškodit će
oni njemački šarlatani... Trebaju me slušati... E, pa onda neka
putuju.
On opet pogleda na sat.
— Oh! Vrijeme je — i pođe k vratima.
Znameniti liječnik izjavi kneginji (osjećaj pristojnosti napo­
menuo mu je to), da treba još jednom vidjeti bolesnicu.
— Kako! Još jednom pregledati! — klikne puna užasa mati.
— O, ne, samo su mi potrebne neke pojedinosti, kneginjo.
— Izvolite!
I mati u pratnji liječnika uđe u salon. Omršavjela i crvena, s
posebnim blijeskom u očima od pretrpljenoga stida, stajala je Kitty
usred sobe. Kad je liječnik ušao ona plane, i oči joj se napune suzama.
Sva njena bolest i liječenje učini joj se tako glupa, smiješna stvar!
Njezino liječenje pričinjalo joj se isto tako smiješno kao sastavljanje
crepina razbijene vaze. Srce joj njezino bilo razbijeno. Zar je kane
liječiti pilulama i prašcima? Ali nije mogla vrijeđati mati, to više
što se mati smatrala krivom.
— Izvolite sjesti, kneginjice — reče znameniti liječnik.
Smiješeći se sjeo je prema njoj, primio bilo i opet stao zadavati
dosadna pitanja. Odgovarala mu je, i najednom, rasrdivši se, ustane.
— Oprostite, doktore, ali to doista nikamo ne vodi. Vi me već
treći put isto pitate.

137
 Znameniti liječnik nije se uvrijedio.
— Bolesna razdraženost — rečekneginji kad je Kitty izašla. —
Uostalom, završio sam...
I liječnik je pred kneginjom, kao pred izuzetno umnom ženom,
znanstveno odredio kneginjičino stanje i zaključio uputom kako da
se pije voda koja nije potrebna. Na pitanje bi li putovali u inozemstvo
liječnik se nasmiješi razmišljajući kao da rješava teško pitanje.
Odluka je napokon bila razložena: putovati se može, ali ne treba
vjerovati šarlatanima, nego se u svemu obraćati njemu.
Kao da se nešto radosno dogodilo poslije liječnikova odlaska.
Mati se razveselila, kad se vratila kćerci, a Kitty je hinila da se i ona
raduje. Sad se često, gotovo uvijek, morala pretvarati.
— Zaista, zdrava sam, maman. Ali ako želite putovati, putujmo
— reče, i nastojeći pokazati kako se zanima za buduće putovanje,
stane govoriti o pripravama za odlazak.

II

Za liječnikom dovezla se Dolly. Znala je daje taj dan imao biti

konzilijum, pa je unatoč tome što se nedavno digla od porođaja (na
kraju zime rodila je djevojčicu), unatoč tome što je imala mnogo
svoje nevolje i brige, dovezla se, ostavivši i oboljelu djevojčicu da
sazna za Kittyn udes koji se danas rješava.
— No, što je? — reče ulazeći u salon i ne skidajući šešira. —
Svi ste veseli. Zacijelo je sve dobro?
Pokušali su joj pripovijedati šta je rekao liječnik, no pokazalo
se da se nikako nije moglo ponoviti to što je liječnik rekao, premda
je govorio vrlo rječito i dugo. Zanimljivo je bilo samo to da su odlučili
putovati u inozemstvo.
Dolly nehotice uzdahne. Njezina najbolja prijateljica, sestra,
odlazila je. A život njen nije bio radostan. Njen odnos prema Stjepanu
Arkadijeviču postao je nakon pomirenja ponizujući. Spona koju je
načinila Ana nije bila čvrsta, pa je obiteljska sloga napukla opet na

138
 istom mjestu. Nije bilo ništa određeno, ali Stjepan Arkadijevič
gotovo nikad nije bio doma, novaca također gotovo nikad nije bilo,
a sumnje u nevjernost stalno su je mučile, pa ih je ona sad već tjerala
od sebe bojeći se proživljenih muka ljubomore. Prva provala
ljubomore, jednom proživljena, nije se mogla povratiti, pa ni otkriće
nevjere ne bi više moglo djelovati na nju kao prvi put. Takvo otkriće
lišilo bi je samo obiteljskih navika, pa se dopuštala varati prezirući
ga, a sebe još više za tu slabost. Povrh toga mučile su je stalno brige
za veliku obitelj: sad dojenje novorođenčeta nije išlo, sad je otišla
dadilja, sad je opet, kao ovaj čas, oboljelo koje dijete.
— A što, kako tvoji? — upita mati.
— Ah, maman, imamo i svoje nevolje mnogo. Lily je oboljela,
a bojim se da je skerlet. Sad sam se izvezla da saznam, jer inače
neću nikud izlaziti ako je, ne dao Bog, skerlet.
Stari knez je poslije odlaska liječnikova izišao također iz svog
kabineta, podmetnuo svoj obraz Dolly i porazgovarao se s njom, a
onda se obrati k ženi:
— Kako ste odlučili, putujete li? A šta ćete sa mnom učiniti?
— Mislim da ti ostaneš, Aleksandre — reče žena.
— Kako vam drago.
— Maman, zašto da papa ne ide s nama? — reče Kitty. — Bit
će ljepše i njemu i nama.
Stari knez ustane i pogladi rukom Kittynu kosu. Ona digne lice
i pogleda ga silom se smiješeći. Uvijek joj se činilo da je on bolje
od svih u obitelji razumije, premda je malo govorio s njom. Ona je
kao najmlađa bila očeva mezimica; a činilo joj se da ga je ljubav
njegova prema njoj činila pronicavim. Kad se sada njen pogled susreo
s njegovim modrim, dobrim očima, koje su je uporno gledale, činilo
joj se daje on vidi skroz-naskroz i da razumije sve ono loše što se u
njoj odigrava. Rumeneći se, primakne se k njemu očekujući poljubac,
no on je samo potapše po kosi i reče:
— Ti glupi šinjoni! Do prave kćeri ne možeš ni doprijeti, nego
gladiš kosu krepanih baba. No, što je, Dolice — obrati se najstarijoj
kćeri. — Sto radi tvoj dilber?

139
 — Ništa, papa — odgovori Dolly shvaćajući da otac misli
njezina muža. — Sve bježi od kuće, pa ga gotovo i ne vidim — nije
mogla da ne doda s podrugljivim smiješkom.
— A što, zar još nije otputovao u selo prodavati šumu?
— Nije, sve se sprema.
— Tako! — reče knez. — Onda i ja da se spremam? Slušam —
obrati se on ženi sjedajući. — Nego znaš, Katja, što — doda
najmlađoj kćeri — ti se jednom, jednoga lijepoga dana, probudi i
reci sebi: pa ja sam potpuno zdrava i vesela, i idem s tatom opet u
ranu zoru po smrzavici u šetnju. A?
Činilo se da je ono što je rekao otac bilo vrlo jednostavno, no
Kitty se od tih riječi zbuni i iznenadi kao zatečeni zločinac. “Da, on
sve zna, sve razumije i tim riječima veli mi da treba, premda je
bruka, preživjeti svoju sramotu.” Nije se mogla sabrati što da
odgovori. Bila je počela, ali najednom zaplače i otrči iz sobe.
— Evo ti tvoja šala! — navali kneginja na muža. — Ti uvijek...
— počne ona opet svoj ukomi govor.
Knez je dosta dugo slušao prijekore kneginje i šutio, no lice mu
se sve više i više mrštilo.
— Onajc tako jadna, siroče, tako jadna, a ti ne osjećaš daje boli
svako spominjanje onoga što je tome uzrok. Ah, tako se varati u
ljudima! — reče kneginja, i po promjeni tona shvatili su Dolly i
knez da govori o Vronskom. — Ne razumijem kako nema zakona
protiv takvih gadnih, neplemenitih ljudi.
— Ah, da ne moram to slušati — tmurno progovori knez ustajući
s naslonjača i kao želeći otići, ali zaustavi se u vratima. — Ima
zakona, majčice, i kad si me već izazvala na to, reću ću ti tko je
svemu kriv: ti i nitko nego ti. Zakona protiv takvih delija bilo je
svagda i sad ih ima! Da, da nije bilo ono čega nije trebalo, ja sam
starac, noja bih ga postavio k barijeri, toga kicoša. Da, a sada liječite,
vodite k sebi te šarlatane.
Knez je, kako se činilo, imao reći još mnogo, ali čim je kneginja
čula njegov ton, mahom je, kako je svagda bivalo u ozbiljnim
pitanjima, ušla u se i pokajala se.
— Alexandre, Alexandre — šapne i približujući se k njemu
zaplače.

140
 Čim je zaplakala knez se umiri. Priđe joj.
— Ta, dosta je, dosta! I tebi je teško, znam. Sto da se radi!
Nesreća nije velika. Bog je milostiv.. .hvala ti.. .govorio je, sam ne
znajući što govori, i odgovarajući na mokri cjelov kneginjin koji je
osjetio na svojoj ruci. I ode iz sobe.
Već kad je Kitty u suzama izašla iz sobe, shvatila je Dolly svojom
materinskom obiteljskom navikom smjesta daje tu pred njima žens­
ki posao, pa se spremila da ga izvede. Skinula je šešir i zasukavši
rukave primi se posla. Dok je mati napadala oca, kušala ju je zadr­
žavati koliko joj je dopuštalo poštovanje prema njoj. Dok se knez
ljutio, osjećala je stid za mater i nježnost prema ocu zbog njegove
dobrote koja se smjesta vratila; ali kad je otac otišao spremi se ona
da izvrši glavno: da ode do Kitty i daje umiri.
— Davno sam već htjela reći, maman: znate li daje Levin htio
prositi Kitty kad je posljednji put bio ovdje? On je govorio Štivi.
— Pa što? Ne razumijem...
— Pa, možda gaje Kitty odbila? Vama nije ništa govorila?
— Ne, ništa nije govorila ni o jednom ni o drugom; odveć je
ponosna. Ali znam daje sve od toga...
— Da, da, zamislite, ako je odbila Levina — a ne bi ga bila
odbila da nije bio onaj, ja znam... A onda ju je onaj tako užasno
prevario.
Kneginji je bilo odveć strašno misliti kako je mnogo kriva kćeri,
pa se rasrdi.
— Ah, više ništa ne razumijem! Danas svatko hoće živjeti po
svojoj pameti, materi se ništa ne kaže, a onda evo i...
— Maman, ja idem k njoj.
— Idi. Zar ti ja branim? — reče mati.

III

Ušavši u mali Kittyn kabinet, ljepuškastu ružičastu sobicu s

lutkicama vieivc saxe, isto tako mlađahnu, ružičastu i veselu, kakva

141
je Kitty sama bila još prije dva mjeseca, sjeti se Dolly kako su zajedno
prošle godine, s kakvim veseljem i ljubavlju namještale tu sobicu.
Srce joj se ohladi kad je ugledala Kitty gdje sjedi na onisku stolčiću
do vrata i kako nepokretnim očima zuri na ugao saga. Kitty pogleda
na sestru, ali hladni, ponešto surovi izraz njezina lica nije se
promijenio:
— Sad odlazim i ostat ću u kući, i ti nećeš moći k meni — reče
Darja Aleksandrovna sjedajući kraj nje. — Htjela bih govoriti s
tobom.
— O čemu? — podigavši uplašeno glavu upita brzo Kitty.
— O čemu ako ne o tvojemu jadu?
— Nemam nikakva jada.
— Pusti to, Kitty. Zar ti misliš da ja mogu ne znati? Ja sve znam.
I vjeruj mi, to je tako ništavo... Sve smo mi prošle kroz to.
Kitty je šutjela, a lice joj je imao oštar izraz.
— Nije vrijedan da ti trpiš radi njega — nastavi Darja
Aleksandrovna pristupajući pravo k stvari.
— Da, zato jer me je prezreo — napuklim glasom progovori
Kitty. — Ne govori, molim te, ne govori mi ništa!
— A tko ti je to rekao? Toga nitko nije govorio. Uvjerena sam
daje bio zaljubljen u tebe i daje ostao zaljubljen, ali...
— Ah, najgore mi je to žaljenje! — vikne Kitty, rasrdivši se
najednom. Okrenula se na stolcu, porumenjela je i stala micati
prstima stišćući sad jednom, sad drugom rukom kopču pojasa koju
je držala. Đolly je poznavala taj sestrin običaj da prebire rukama
kad se ražesti; znala je kako se Kitty u času žestine može zaboraviti
i izlanuti mnogo suvišno i neprijatno, pa ju je htjela umiriti, ali već
je bilo kasno.
— Sto, što mi hoćeš dati oćutjeti, što? — ubrza Kitty. — To, da
sam bila zaljubljena u čovjeka koji nije htio čuti za me, i da umirem
od ljubavi za njega? I to mi govori sestra koja misli da... da... gaji
sućut prema meni!... Ne treba mi tih sažaljenja i pretvaranja!
— Ti si nepravedna, Kitty.
— Zašto me mučiš?
— Ta, naprotiv... Vidim da si rastužena...

142
 No Kitty je u svojoj groznici nije slušala.
— Nemam se za što žalostiti niti me treba tješiti. Toliko sam
ponosna da nikad neću sebi dopustiti da ljubim čovjeka koji mene
ne ljubi.
— Pa ja i ne velim... Samo — reci mi po istini — nastavi Darja
Aleksandrovna uzevši je za ruku: — reci mi, je li ti Levin govorio?
Spomen Levina oduzme Kitty posljednju snagu da se svladava:
skoči sa stolca, baci kopču na zemlju i mičući brzo rukama progovori:
— Čemu tu još Levin? Ne razumijem, zašto ti je potrebno mučiti
me? Rekla sam i ponavljam da sam ponosna i da nikad, nikad neću
učiniti ono što ti činiš. Vratiti se čovjeku koji te je iznevjerio, koji je
zavolio drugu ženu. Ja toga ne razumijem! Ti možeš, ja ne mogu!
I rekavši te riječi, pogleda sestru i opazivši da Dolly šuti, oborivši
turobno glavu, Kitty umjesto da ode iz sobe, kako je kanila, sjedne
do vrata i pokrivši lice rupčićem, ponikne glavom.
Šutnja potraja dva časa. Dolly je mislila o sebi. Ono njezino
poniženje, koje je svagda u sebi osjećala, taknulo ju je osobito bolno
kad joj gaje napomenula sestra. Nije očekivala okrutnosti od sestre
i srdila se na nju. Ali najednom začuje šuštanje haljine i ujedno
jecaj suzdržavanog plača koji je provalio, i nečije ruke obuhvate
odozdo njezin vrat. Kitty je pred njom klečala.
— Dolice, ja sam tako nesretna, tako nesretna! — šaptala je
priznavajući se kriva.
I suzama oblito milo lice sakri se u suknju Darje Aleksandrovne.
Kao da su te suze bile ona potrebna mast bez koje nije mogao
uspješno raditi stroj međusobnog komuniciranja među dvjema
sestrama — sestre se nisu nakon suza razgovarale o onome što ih je
zanimalo, nego su govoreći o drugom jedna drugu razumjele. Kitty
je shvatila da su riječi koje je izgovorila u srdžbi o nevjeri muževoj
i o poniženju do dubine srca uvrijedila jadnu sestru, no da joj je ona
oprostila. Dolly je sa svoje strane razumjela sve što je htjela znati;
uvjerila se daje njezino nagađanje bilo pravilno, da je jad, neizlje­
čiv Kittyn jad bio upravo u tome što ju je Levin zaprosio i ona ga
odbila, a Vronski ju je prevario. Bila je spremna ljubiti Levina, a

143
mrziti Vronskoga: Kitty nije o tom rekla ni riječi; govorila je samo
o svom duševnom stanju.
— Nemam nikakvoga jada — govorila je umirivši se — no
možeš li shvatiti da mi je sve postalo gadno, odvratno, surovo, i
prije svega ja sama. Ne možeš sebi predstaviti kako gadne misli
imam o svemu.
— Ta kakve gadne misli možeš ti imati? — upita Dolly smiješeći
se.
— Najgadnije, najgadnije i najokrutnije; ne mogu ti reći. Nije
to čemer, nije dosada, nego daleko gore. Kao da je sve, što je bilo
dobro u meni, sakrilo se i ostalo samo ono najgadnije. No, kako da
ti kažem? — nastavi videći čuđenje u sestrinim očima. — Papa mi
je malo prije počeo govoriti... Čini mi se da on misli samo da se
moram udati. Mama me vodi na bal: čini mi se da me ona vodi
samo zato da me što prije uda i da me se riješi. Znam da to nije
istina, ali ne mogu otjerati tih misli. Takozvane ženike ne mogu
vidjeti: Meni je kao da mi mjeru uzimaju. Prije odlaziti kamo u
plesnoj haljini bilo mi jednostavno zadovoljstvo, uživala sam u sebi;
sad se stidim, neugodno ini je: Ali što ces! Liječnik:... No...
Kitty se smela; htjela je dalje kazati da joj je odonda, otkako je
s njom nastala ta promjena, Stjepan Arkadijevič nepodnošljivo
neugodan, pa da ga ne može vidjeti bez najokrutnijih i najgadnijih
predodžaba.
— No da, sve mi dolazi pred oči u najokrutnijem, najgadnijem
liku — nastavi ona. — To je moja bolest. Možda će to proći...
— Ali ti ne misli na to...
— Ne mogu: Samo s djecom mi je lijepo, samo kod tebe.
— Šteta što nećeš moći dolaziti k meni.
— Ne, ja ću doći. Skerlet sam već imala, i ja ću zamoliti maman.
Kitty je ostala pri svome i preselila se k sestri i čitavo vrijeme
skerleta, koji je doista došao, njegovala je djecu. Obje sestre sretno
su izvele iz bolesti sve šestero djece, no zdravlje Kittyno nije se
popravilo. O korizmi su Ščerbacki otputovali u inozemstvo.

144
 IV

Petrogradsko najviše društvo zapravo je jedno, svi se poznaju

među sobom, čak pohode jedni druge. No u tom velikom krugu ima
posebnih pododjela. Ana Arkadijevna imala je prijatelja i tijesnih
veza u tri različita kruga. Jedan je bio službeni krug njezina muža,
koji se sastojao od njegovih kolega u službi i podvrgnutih,
najrazličitijih i na hirovit način povezanih i podijeljenih društvenim
uvjetima. Ana se sada s naporom mogla sjetiti onog osjećaja gotovo
pobožnoga poštovanja koje je prvo vrijeme gajila prema tim
osobama. Sad ih je poznavala sve, kako se ljudi poznaju u kotarskom
gradu; znala je tko je imao kakve navike i slabosti, kome koja čizma
žulja nogu; znala je odnose jednoga prema drugomu i prema glavnom
središtu; znala je tko se koga i kako i čime drži, te tko se s kim i u
čemu slaže i razilazi: ali taj krug vladinih, muških interesa nije je
nikad, unatoč utuvljivanjima grofice Lidije Ivanovne, mogao
zanimati, i ona ga se klonila.
Drugi krug, kolo, Ani blisko, bilo je ono s pomoću kojega je
Aleksije Aleksandrovič učinio svoju karijeru. Središtem toga kola
bila je grofica Lidija Ivanovna. Bilo je to kolo starih, ružnih,
kreposnih i pobožnih žena i umnih, učenih, častoljubivih muškaraca.
Jedan od umnih ljudi koji je pripadao tom krugu nazivao ga je
“savješću petrogradskoga društva”. Aleksiju Aleksandroviču bilo
je jako stalo do toga kola, pa je Ana, koja se dobro umjela slagati sa
svima, našla sebi u prvo vrijeme petrogradskoga života prijatelja i u
tom kolu. Sad pak, nakon povratka iz Moskve, postalo joj je to kolo
nepodnošljivo. Činilo joj se da se i ona i svi oni pretvaraju, pa joj je
postalo tako dosadno i nezgodno u tom društvu daje, koliko je bilo
moguće, manje odlazila grofici Lidiji Ivanovnoj.
Treći krug, napokon, gdje je Ana imala veze, bilo je zapravo
društvo — društvo balova, objeda, sjajnih haljina, društvo koje se
jednom rukom držalo dvora, da se ne spusti do polusvijeta za koji
su članovi toga kruga mislili da ga preziru, no s kojim su im ukusi

145
ne samo bili slični, nego i jedni te isti. Sveza njezina s tim krugom
podržavala se kroz kneginju Betsy Tversku, ženu njezina bratića
koja je imala sto i dvadeset tisuća prihoda i koja je Anu od samoga
njezina pojavljivanja u društvu osobito zavoljela, marila za nju i
uvlačila je u svoj krug rugajući se krugu grofice Lidije Ivanovne.
— Kad ostarim i poružnim postat ću ista takva — govorila je
Betsy — no vama, mladoj, lijepoj ženi, još je rano u tu ubožnicu.
Ana je prvo vrijeme izbjegavala, koliko je mogla, to društvo
kneginjice Tverske, jer je zahtijevalo izdatke veće od njezinih
prihoda, a i u duši je više voljela prvi krug; nakon puta u Moskvu
bilo je obratno. Izbjegavala je svoje prijatelje po osjećaju i pohađala
to više društvo. Tamo se sastajala s Vronskim i osjećala uzbudljivu
radost kod tih sastanaka. Osobito često sastajala se s Vronskim kod
Betsy, koja je bila rođena Vronska i njegova sestrična. Vronski je
bio svagdje gdje je samo mogao zateći Anu, i govorio joj, kad je
mogao, o svojoj ljubavi. Ona mu nije davala nikakva povoda, ali
svaki put kad se sastala s njim planulo bi u duši njezinoj ono isto
čuvstvo živahnosti koje ju je zahvatilo onoga dana u vagonu, kad
gaje prvi put vidjela. Sama ie osjećala da ioj. kad ga gleda, svijetli
radost u očima i da joj se usne skupljaju na smiješak, pa nije mogla
zatomiti izraz te radosti.
Prvo vrijeme vjerovala je Ana iskreno daje nezadovoljna njim
stoga što on sebi dopušta daje progoni, ali doskora nakon povratka
svoga iz Moskve, došavši na večer, gdje se nadala da će ga naći, a
nije ga bilo, shvati ona po sjeli koja ju je zahvatila, jasno da se
varala, da joj to progonjenje ne samo nije bilo neugodno, nego da
ono sačinjava čitav interes njezina života.

—*—

Znamenita pjevačica pjevala je drugi put, i čitavo više društvo

bilo je u kazalištu. Opazivši iz svoga naslonjača u prvom redu
sestričnu, pošao je Vronski, ne dočekavši međučina, k njoj u ložu.
— A što niste došli na objed? — reče mu ona. — Čudim se tom
predviđanju zaljubljenih — doda sa smiješkom tako da je samo on
čuje: — nje nije bilo. No dođite poslije opere.

146
 Vronski je upitno pogleda. Ona nagne glavu. Smiješkom joj
zahvali i sjedne pokraj nje.
— A kako se opominjem vašega podsmjehivanja! — nastavi
kneginja Betsy, koja je s osobitim zadovoljstvom pratila uspjeh te
ljubavi. —Kamo je svega toga nestalo! Uhvatili ste se, moj dragi...
— Ja to jedino i želim, da budem uhvaćen — odgovori Vronski
sa svojim mirnim, dobrodušnim smiješkom. — Ako se tužim, onda
samo zbog toga što sam, istinu da kažem, premalo uhvaćen. Počinjem
gubiti nadu.
— A kakvu nadu možete gajiti? — kazala je Betsy, uvrijedivši
se za svoju prijateljicu: — entendons-nous... — No u očima su joj
bili plamičci, koji su govorili da ona isto tako, kao i on, razumije
kakvu je mogao nadu gajiti.
— Nikakvu — rekao je Vronski smijući se i pokazujući svoje
guste zube. — Oprostite — doda, uzevši u ruke dvogled, i stane
preko njezina nagoga ramena pregledati red loža: — Bojim se da
postajem smiješan.
Znao je vrlo dobro da u očima Betsynim i svih svjetskih ljudi ne
stavlja na kocku da bude smiješan: Znao je vrlo dobro da u očima
tih osoba može uloga nesretnoga ljubavnika djevojke i uopće
slobodne žene biti smiješna; no uloga čovjeka koji udvara udanoj
ženi i koji pod svaku cijenu polaže život za to daje navede na preljub
— da uloga ta ima nešto lijepo, veličanstveno i da nikad ne može
biti smiješna, pa zato je s ponosnim i veselim smiješkom, koji mu je
poigravao pod brkom, spustio dvogled i pogledao sestričnu.
— A zašto niste došli na objed? — reče ona uživajući u njemu.
— To vam treba ispripovijedati. Bio sam zabavljen, a čim?
Kladim se s vama za stotinu, za tisuću... da nećete pogoditi. Mirio
sam muža s čovjekom koji je uvrijedio njegovu ženu. Da, stvarno!
— Pa što, jeste li ih pomirili?
— Gotovo da i jesam.
— Treba da mi to ispripovijedate — reče ustajući. — Dođite k
meni za vrijeme drugoga odmora.
— Ne mogu: odlazim u francusko kazalište.

147
 — Radi Nilsonove? — upita zaprepaštena Betsy, koja nizašto
ne bi razlikovala Nilsonovu od svake koristkinje.
— Sto ću? Imadem tamo sastanak, sve zbog toga moga mirenja.
— Blaženi mirotvorci, oni će se spasti — kazala je Betsy
sjećajući se nečega sličnoga što je čula od nekoga. — No, onda
sjednite i pripovijedajte šta je to.
I ona opet sjedne.

— To je ponešto obijesno, ali tako zgodno da mi se jako hoće

pripovijedati — reče Vronski gledajući je nasmijanim očima. —
Neću spominjati prezimena.
— No ja ću pogađati, još bolje.
— Slušajte dakle: voze se dva vesela mlada čovjeka...
— Naravno, časnici vaše pukovnije!
— Ne velim časnici, nego naprosto dva mladića koji su založili.
— Prevedite: gucnuli.
— Možda: voze se na objed prijatelju u najveselijem duševnom
raspoloženju. I vide, lijepa žena prestiže ih nakočijici, pogledava ih
i, barem se njima tako čini, namiguje im i smije se. Oni, naravno, za
njom. Jure svom snagom. Na njihovo čudo , zaustavila se ljepotica
njihova pred vežom iste kuće kamo se oni voze. Ljepotica otrči u
prvi kat. Oni vide samo rumene usne ispod kratkog vela i divne
male nožice.
— Vi to pripovijedate s takvim osjećajem da mi se čini da ste vi
jedan od te dvojice.
— A što ste mi ovog časa govorili? No, mladići ulaze prijatelju
koji daje oproštajni objed. Tu možda previše piju, kao što svagda
biva na oproštajnim objedima. A za objedom ispituju tko stanuje
gore u toj kući. Nitko ne zna, pa samo sluga domaćinov odgovara
na njihovo pitanje — žive li gore mamzele — da ih ovdje ima vrlo
mnogo. Nakon objeda odlaze mladići u kabinet k domaćinu i pišu

148
pismo nepoznatoj. Napisali su strastveno pismo, očitovanje, i sami
nose gore pismo da razjasne što u pismu ne bi bilo posve razumljivo.
— Čemu mi pripovijedate ovakve gadarije? No?
— Zvone. Izlazi djevojka, oni pružaju pismo i uvjeravaju
djevojku da su obojica tako zaljubljeni da će smjesta umrijeti tu
pred vratima. Djevojka u čudu vodi pregovore. Najednom se
pojavljuje gospodin sa zaliscima poput kobasica, rumen kao rak, pa
izjavljuje da u kući ne stanuje nitko, osim njega i njegove žene, i
potjera obojicu.
— Odakle znadete da ima zaliske, kako velike, poput kobasica?
— A evo čujte. Danas sam ih išao miriti.
— No, pa šta je?
— Tu je najzanimljivije. Pokazalo se da je to sretan bračni par
gospodina savjetnika i gospođe savjetnikovice. Dotični savjetnik
podnosi prijavu, a ja postajem miritelj i kakav još!... Uvjeravam
vas, Talleyrand mi nije ni do koljena.
— A u čemu je poteškoća?
— Ta čujte... Ispričali smo se kako treba: “očajni smo, molimo
da nam se oprosti nesporazum”... Naslovni savjetnik sa zaliscima
počinje mekšati, no želi također izraziti svoja čuvstva, a čim ih počne
izražavati, počinje se žestiti i govoriti neotesanosti, pa opet moram
razvijati sve svoje diplomatske talente. “Priznajem da postupak
njihov nije lijep, no molim vas da uzmete u obzir nesporazum,
mladost; a onda, mladići su malo prije doručkovali. Razumijete li?
Oni se kaju svom svojom dušom i mole da im se grijeh oprosti.”
Naslovni savjetnik postaje opet mekšim: “Slažem se, grofe, i spreman
sam oprostiti, no razumijete li da se moja žena, poštena žena, izlaže
progonima, neotesanostima i drskim ispadima nekakvih žutokljunaca
mrz...” A razumijete li, taj žutokljunac je tu, ja ih moram pomiriti.
Ponovno upotrebljavam diplomaciju, a moj se naslovni savjetnik,
čim treba stvar završiti, žesti, crveni, zalisci se podižu i ja se opet
sav rastapam diplomatskim finesama.
— Ah, to vam treba ispripovijedati! — obrati se Betsy k dami
koja je ulazila u ložu. — Toliko me nasmijao... No, bonne chance
— doda pružajući Vronskomu prst kojim nije držala lepezu, a

149
kretnjom ramena spuštajući vrpcu haljine da bude kao što treba biti,
potpuno naga kad izađe naprijed ogradi, u plinsko svjetlo i svima
pred oči.
Vronski se odvezao u francusko kazalište gdje se sa zapo­
vjednikom pukovnije, koji nije propuštao nijedne predstave u tom
kazalištu, trebao sastati da s njim govori o tom izmirenju koje gaje
zanimalo i zabavljalo već treći dan. U toj stvari bio je upleten Petricki,
kojega je volio, te izvrstan drug, divan momak koji je nedavno došao,
mladi knez Kedrov. A što je glavno — tu su bili upleteni probici
pukovnije.
Obojica su bili kod Vronskoga u eskadronu. Zapovjedniku
pukovnije došao je činovnik, naslovni savjetnik Wenden, s tužbom
protiv njegovih časnika koji su uvrijedili njegovu ženu. Mlada žena
njegova, kako je pripovijedao Wenden — bio je oženjen već pola
godine — bila je u crkvi s materom i osjetivši da joj nije dobro,
zbog stanovitog stanja, nije mogla više stajati, pa se povezla kući na
prvoj brzoj kočijici. Tu se dadu za njom u potjeru časnici, ona se
uplašila i još se više razboljela i ustrčala po stubama kući. Sam
Wenden. vrativši se iz ureda, začuo ie zvono i nekakve Ha sove
•j '

izišao i ugledao pijane časnike s pismom i izgurao ih. Molio je da

budu strogo kažnjeni.
— Ne, recite što vam drago — reče zapovjednik pukovnije
Vronskomu, kojega je bio pozvao k sebi. — Petricki postaje
nemoguć. Ne prođe tjedan bez; skandala. Taj činovnik neće ostaviti
stvar nego će ići dalje.
Vronski je vidio svu nezgodnost te stvari i da tu dvoboja ne
može biti, već da treba učiniti sve kako bi ublažili toga naslovnoga
savjetnika i da se stvar izgladi. Zapovjednik pukovnije pozvao je
Vronskoga upravo zato što ga je poznavao kao plemenita i umna
čovjeka, i što je glavno, čovjeka kojemu je stalo do pukovnijske
časti. Porazgovore se i odluče da Petricki i Kedrov imaju otići s
Vronskim ispričati se naslovnomu savjetniku. Zapovjednik
pukovnije i Vronski, obojica su shvaćali da ime Vronskoga i oznake
krilnog pobočnika moraju znatno pripomoći smekšavanju
naslovnoga savjetnika. I doista, ta dva sredstva pokazaše se djelomice

150
djelotvorna; no posljedak pomirenja ostao je sumnjiv, kako je
pripovijedao Vronski.
Došavši u francusko kazalište, povukao se Vronski sa
zapovjednikom pukovnije u foyer i ispripovjedi mu svoj uspjeh ili
neuspjeh. Promislivši sve, odluči zapovjednik pukovnije ostaviti
stvar bez posljedica, ali onda je, zadovoljstva radi, stao ispitivati
Vronskoga o potankostima njegova sastanka i dugo nije mogao
svladati smijeh slušajući Vronskoga kako se naslovni savjetnik, koji
se već bio primirio, najednom opet ražestio sjećajući se pojedinosti
stvari, i kako je Vronski lavirajući pri posljednjoj poluriječi
pomirenja, uzmaknuo gurajući preda se Petrikovca.
— Gadan slučaj, ali vrlo zabavan. Ta ne može se Kedrov tući s
tim gospodinom! Dakle strašno se žestio? — upita još jednom
smijući se. — A kakva je danas Claire? Čudo! — reče o novoj
francuskoj glumici. —Koliko je god gledaš, svaki je dan nova. To
znaju samo Francuzi.

VI

Ne dočekavši kraj posljednjeg čina, odvezla se kneginja Betsy

iz kazališta. Netom je stigla ući u svoju oblačionicu da svoje dugo
blijedo lice pospe puderom, otre se i naredi čaj u velikoj gostinskoj,
kadli već jedna za drugom stanu dolaziti kočije njezinu velikom
domu na Velikoj morskoj ulici. Gosti su izlazili u široku vežu, a
debeli vratar, koji je izjutra za staklenim vratima čitao novine za
pouku prolaznicima, otvarao je nečujno ta golema vrata propuštajući
kraj sebe stigle goste.
Gotovo u isto vrijeme uđe domaćica nanovo počešljana i
osvježena lica na jedna, a gosti na druga vrata u veliki salon s tamnim
zidovima, mekim sagovima i živo rasvijetljenim stolom koji je u
plamenu svijeća blistao od bjeline stolnjaka, srebra samovara i
prozirnog porculanskog pribora za čaj.

151
 Domaćica sjedne za samovar i skine rukavice. Premičući stolce
uz pomoć nečujnih lakaja, društvo se smjestilo, razdijelivši se na
dva dijela, jedan kod samovara s domaćicom i drugi na suprotnom
kraju salona, oko lijepe žene nekoga poslanika u crnom baršunu i
crnih gustih obrva. Razgovor u oba središta, kao uvijek prvoga časa,
kolebao se, prekidan susretima, pozdravima, nuđenjem čaja, kao da
traži na čemu bi se zaustavio.
— Ona je neobično dobra kao glumica; vidi se da je proučila
Kaulbacha — govorio je diplomat u krugu poslanikove žene. —
Jeste li opazili kako je pala...
— Ah, molim vas, nećemo govoriti o Nilsonovoj! O njoj se ne
može reći ništa novo — reče debela, crvena plavokosa dama bez
obrva i bez tuđe kose na zatiljku, u staroj svilenoj haljini. Bila je to
kneginja Mjagkaja, poznata po svojoj jednostavnosti, neotesanom
vladanju i nazvana enfant terrible. Kneginja Mjagkaja sjedila je u
sredini između oba kruga i osluškujući sudjelovala sad u jednom,
sad u drugom. —Danas su mi tri čovjeka rekla istu frazu o
Kaulbachu, kao da su se dogovorili. I ta im se fraza, ne znam zašto,
tako sviđa.
Razgovor je bio prekinut ovom napomenom, pa je trebalo
smišljati opet novu temu.
— Pripovijedajte nam nešto zanimljivo, ali ne zlobno — reče
poslanikova žena, velika majstorica otmjenog razgovora koji se
engleski naziva smalltalk, obraćajući se diplomatu koji također nije
znao što početi.
— Veli se da je to vrlo teško, da je smiješno samo ono što je
zlobno — počne on smiješeći se. — Ali ja ću pokušati. Dajte temu.
Radi se samo o temi. Kad je dana tema, već je lako po njoj vesti.
Cesto mislim da bi znameniti govornici prošloga stoljeća bili sada u
neprilici da govore umno. Sve umno tako je dosadilo...
— To je već odavna rečeno — smiješeći se presiječe mu riječ
poslanikova žena.
Razgovor se počeo ugodno; no upravo zato što je bio odveć
ugodan opet je zapeo. Trebalo se uteći pouzdanom sredstvu, koje
nije nikad promašilo, ogovaranju.

152
 — Ne nalazite li da u Tuškeviču ima nešto od Louisa XV? —
reče on pokazujući očima na lijepa plavokosa mlada čovjeka koji je
stajao kraj stola.
— O, da! On je po istom ukusu, po kojem je i ovaj salon, zato i
dolazi ovamo tako često.
Taj se razgovor održao, jer se napomenama govorilo o onom o
čemu se u ovom salonu nije moglo govoriti, to jest o odnosu
Tuškevičevu prema domaćici.
Kraj samovara i domaćice kolebao se, međutim, razgovor isto
tako neko vrijeme među trima neizbježnim temama: posljednjom
društvenom novosti, kazalištem i osuđivanjem bližnjega, pa se
također zaustavio na toj posljednjoj temi, to jest na ogovaranju.
— Jeste li čuli, i Maljtiščeva — ne kći, nego mati — šije sebi
kostim diable rose!
— Nemoguće! Doista, to je dražesno!
— Čudim se kako sa svojim umom — ta nije glupa — ne vidi
koliko je smiješna.
Svatko je imao nešto reći za porugu i osudu nesretne Maljtiščeve,
pa je razgovor veselo zapucketao, kao kriješ kad se razgori.
Muž kneginje Betsy, dobrodušan debeljko, strastven sabirač
gravura, saznavši da su gosti kod njegove žene, svrati se prije kluba
u salon. Nečujno prođe po mekom sagu kneginji Mjagkoj.
— Kako vam se svidjela Nilsonova? — upita.
— Ah, zar se čovjek smije tako šuljati? Kako ste me uplašili! —
odgovori ona. — Ne govorite molim vas sa mnom o operi kad se
nimalo ne razumijete u muziku. Radije ću se ja spustiti do vas, pa
ću govoriti s vama o vašim majolikama i gravurama. No, kakvo ste
blago kupili nedavno na tržištu starih stvari?
— Ako hoćete pokazat ću vam. Ali vi se u to ne razumijete.
— Pokažite. Naučila sam se kod tih, kako se zovu... bankara...
Oni imaju divne gravure. Pokazivali su nam.
— Kako, bili ste kod Schiitzburgovih? — upita domaćica iza
samovara.
— Bila sam, ma chere. Pozvali su mene i muža na objed,
pripovijedali su mi da je umak na tom objedu stajao tisuću rubalja

153
 —progovori glasno kneginja Mjagkaja opazivši daje svi slušaju —
a bio je vrlo gadan umak, nešto zeleno. Morala sam i ja njih pozvati,
pa sam načinila umak za osamdeset i pet kopjejaka, i svi su bili vrlo
zadovoljni. Ne mogu ja praviti umake od tisuću rubalja.
— Ona je jedinstvena! — reče domaćica.
— Divna! — kazao je netko.
Dojam koji je proizvodio govor kneginje Mjagkaje bio je svagda
jednak, a tajna dojma koji je proizvodila bila je u tom što je govorila,
makar i ne uvijek u zgodan čas kao sada, ali jednostavne stvari koje
su imale smisla. U društvu u kojem je ona živjela djelovale su takve
riječi kao najduhovitije šale. Kneginja Mjagkaja nije mogla shvatiti
zašto je to tako djelovalo, ali je znala da to tako djeluje, i koristila se
tim.
Budući da su kneginju, dok je govorila, svi slušali, pa je razgovor
oko poslanikove žene prestao, htjela je domaćica povezati čitavo
društvo i obrati se k poslanikovoj ženi:
— Nikako nećete čaja? Priđite k nama.
— Ne, ovdje nam je vrlo lijepo — odgovori poslanikova žena
sa smiješkom i nastavi početi razgovor.
Razgovor je bio vrlo ugodan. Ogovarali su Karenjine, ženu i
muža.
— Ana se jako promijenila poslije svoga puta u Moskvu. U njoj
je nešto čudno — govorila je njezina prijateljica.
— Glavna je promjena u tom što je sa sobom dovezla sjenu
Aleksija Vronskoga — reče poslanikova žena.
— Pa što? Grimm ima basnu: čovjek bez sjene. Čovjek koji je
izgubio sjenu. I to mu je bila kazna za nešto. Nikad nisam mogao
shvatiti u čemu je kazna. No ženi mora biti neugodno bez sjene.
— Da, ali žene sa sjenom obično loše završe — reče Anina
prijateljica.
— Jezik ugrizli — reče najednom kneginja Mjagkaja, čuvši te
riječi.
— Karenjina je divna žena. Muža joj ne podnosim, ali nju doista
volim.

154
 — A zašto ne podnosite muža? On je izvanredan čovjek — reče
poslanikova žena. — Moj muž veli da je takvih državnika malo u
Europi.
— I meni to isto govori muž, noja ne vjerujem — reče kneginja
Mjagkaja. — Da naši muževi ne govore, mi bismo vidjele što jest: a
Aleksije Aleksandrovič po mojemu je mišljenju glup. To govorite
šapćuči... Zar ne, kako sve postaje jasno? Prije, kad su mi naređivali
da ga smatram umnim, tražila sam tajnu i smatrala da sam glupa ja
koja ne vidim njegova uma; a čim sam rekla on je glup, no šapćuči,
postalo je sve posve jasno, nije li tako?
— Kako ste danas zlobni!
— Nimalo. Drugog izlaza nemam. Netko od nas dvoje je glup.
No, a poznato vam je, o sebi to nikad ne možemo reći.
— Nitko nije zadovoljan svojim imetkom, ali svatko je
zadovoljan svojom pameću — napomene diplomat francuski stih.
— Tako je, baš tako — obrati mu se brzo kneginja Mjagkaja.
— No stvar je u tom da vam Ane ne dam. Ona je tako divna, draga.
Pa što da radi ako su svi zaljubljeni u nju i kao sjene idu za njom?
— Pa ja i ne mislim osuđivati — opravdavala se Anina
prijateljica.
— Ako za nama nitko ne hoda kao sjena to ne dokazuje da
imamo pravo osuđivati.
I davši Aninoj prijateljici po zasluzi, ustane kneginja Mjagkaja
i pridruži se zajedno s poslanikovom ženom stolu za kojim se vodio
razgovor o pruskom kralju.
— Koga ste ondje ogovarali? — upita Betsy.
— Karenjine. Kneginja je pravila karakteristiku Aleksija
Aleksandroviča — odgovori poslanikova žena, sa smiješkom
sjedajući k stolu.
— Šteta što nismo čuli — reče domaćica pogledajući na vrata.
—A evo i vas napokon! — obrati se sa smiješkom k Vronskomu
koji je ulazio.
Vronski je bio ne samo poznat sa svima, nego je viđao svakoga
dana sve koje je tu susreo, pa je zato ušao s onim mirnim držanjem

155
s kakvim se ulazi u sobu k ljudima od kojih je čovjek malo prije
izišao.
— Odakle dolazim? — odgovori na pitanje poslanikove žene.
— Sto ću, moram priznati. Iz operete. Čini se stoti put i svagda s
novim uživanjem. Dražesno! Znam, to je sramota; ali u operi spavam,
a kod operete ostajem do posljednjeg časa i veselo je. Večeras....
Spomenuo je francusku glumicu i htio nešto pripovijedati o njoj,
no poslanikova žena sa šaljivim užasom prekinu mu riječ:
— Molim vas — ne pripovijedajte te užase.
— Neću, ne to manje što su ti užasi svima poznati.
— I svi bi se vozili onamo da je onako u modi, kao opera —
prihvati kneginja Mjagkaja.

VII

Na ulaznim vratima začuju se koraci, i kneginja Betsy, znajući da

je to Kareniina, pogleda na Vronskoga. On je gledao na vrata i lice
mu je imalo čudan nov izraz. Gledao je radosno, uporno i ujedno
bojažljivo na onu koja je ulazila, i polagano se pridizao. U salon je
ulazila Ana. Kao uvijek držala se vrlo uspravno i ne mijenjajući smjer
pogleda učini ona svojim brzim, čvrstim i lakim hodom, kojim se
razlikovala od drugih svjetskih žena, ono nekoliko koraka što su je
dijelili od domaćice, stisne joj ruku, nasmiješi se i istim smiješkom
obazre se na Vronskoga. Vronski se nisko pokloni i primače joj stolac.
Ona odgovori samo naklonom glave, pocrveni i namršti se. Ali
odmah mašući brzo glavom znancima i stišćući ruke koje su joj
pružali obrati se domaćici:
— Bila sam kod grofice Lidije i htjela sam prije doći, ali sam se
zasjedila. Bio je kod nje sir John. Vrlo zanimljiv čovjek.
— Ah, to je onaj misionar?
— Da, pripovijedao je o indijskom životu veoma zanimljivo.
Razgovor, prekinut dolaskom, zatreperi opet kao plamen
svjetiljke na koju netko puhne.

156
 — Sir John! Da, sir Joh. Vidjela sam ga. Lijepo govori. Vlasjeva
se upravo zaljubila u njega.
— A je li istina da se mlađa Vlasjeva udaje za Topova?
— Da, kažu daje to gotova stvar.
— Čudim se roditeljima. Govore daje to brak od strasti.
— Od strasti? Kakve vi imate pretpotopne misli! Tko danas
govori o strasti? — reče poslanikova žena.
— Sto ćete? Ta glupa stara moda još se uvijek nije zatrla —
reče Vronski.
— To govore za one koji se drže te mode. Ja poznam sretne
brakove samo po razumu.
— Da, ali zato se često sreća brakova iz razuma raspršuje kao
prašina upravo zbog toga što se pojavljuje ona ista ljubav koje nisu
priznavali — reče Vronski.
— Ali brakovima po razumu zovemo one kad se već oboje
naludovalo. To je kao skerlet, kroz to treba proći.
— Onda bi trebalo naučiti cijepiti ljubav, kao kozice.
— U mladosti, ja sam bila zaljubljena u zvonara — reče kneginja
Mjagkaja. — Ne znam je li mi to pomoglo.
— Ne, mislim bez šale da se čovjek mora, da bi upoznao što je
ljubav, prevariti, i onda popraviti — reče kneginja Betsy.
— Čak i poslije braka? — reče šaljivo poslanikova žena.
— Nikad nije kasno pokajati se — reče diplomat englesku
poslovicu.
— Tako je — prihvati Betsy — treba pogriješiti i popraviti se.
Sto mislite vi o tom? — obrati se Ani koja je s jedva vidljivim
čvrstim smiješkom na usnama slušala razgovor.
— Mislim — reče Ana igrajući se skinutom rukavicom —
mislim... ako ima toliko umova koliko glava, onda je i toliko vrsti
ljubavi koliko je srdaca.
Vronski je gledao Anu i sa zamiranjem srca čekao što će reći.
Uzdahnuo je kao poslije opasnosti kad je izgovorila ove riječi.
Ana se najednom obrati k njemu.

157
 — A ja sam dobila pismo iz Moskve. Pišu mi da je Kitty
Sčerbacka vrlo bolesna.
— Je li moguće? — namrštivši se reče Vronski.
Ana ga oštro pogleda.
— Zar vas to ne zanima?
— Naprotiv. Sto vam zapravo pišu, ako se može saznati? —
upita.
Ana ustane i priđe k Betsy.
— Dajte mi šalicu čaja — reče zaustavivši se za njenim stolom.
Dok joj je Betsy nalijevala čaj, priđe Vronski k Ani.
— A što vam pišu? — ponovi on.
— Cesto mislim da muškarci ne razumiju što je neplemenito, a
uvijek o tom govore — reče Ana ne odgovarajući mu. — Davno
sam vam htjela reći — doda, i prošavši nekoliko koraka sjede u
kutu za stol s albumima.
— Ne razumijem posve značenje vaših riječi — reče on pružajući
joj šalicu.
Ona pogleda na divan kraj sebe, i on odmah sjedne.
— Da, htjela sam vam reći — nastavi ona ne gledajući u njega
—ružno ste postupali, ružno, vrlo ružno.
— Bar ja ne znam da sam ružno postupao. Ali tko je uzrok što
sam tako postupao?
— Zašto mi to govorite? — reče pogledavajući ga oštro.
— Vi znate zašto — odgovori on smjelo i radosno, dočekujući
nipn nr\rr 1 a H i XriA
11JV11 liv U p
crmefaiiiri oriin
VI VVlJVti

Nije se smeo on, nego ona.

— To dokazuje samo da nemate srca — reče ona. No pogled
njen govorio je da zna, da on ima srce i da ga se zato i boji.
— Ono o čemu ste ovaj čas govorili bila je pogreška, a ne ljubav.
— Sjećate se da sam vam zabranila izgovarati tu riječ, tu gadnu
riječ — zadrhtavši reče Ana; ali odmah osjeti da baš tom riječi
zabranila pokazuje da sebi svojata izvjesna prava na njega i tim
samim potiče ga da govori o ljubavi. — To sam vam davno htjela
reći — nastavi ona gledajući mu odlučno u oči i sva goreći od
rumenila koje joj je peklo obraze — i danas sam navlaš došla znajući

158
da ću vas nađi. Dovezla sam se da vam kažem da tomu mora biti
kraj. Ja se nikad ni pred kim nisam crvenjela, a vi me silite da se
osjećam zbog nečega krivom.
Gledao ju je i bio preneražen novom duhovnom ljepotom njena
lica.
— Sto hoćete od mene? — reče on jednostavno i ozbiljno.
— Hoću da otputujete u Moskvu i da molite Kitty za oproštenje
—reče ona.
— Toga vi nećete — dočeka on.
Vidio je da ona govori ono što se sili reći, a ne ono stoje htjela.
— Ako me ljubite, kako govorite — šapnu ona — onda učinite
da budem mirna.
Lice njegovo zasja.
— Zar vi ne znate da ste za me sav život; ali ja mira ne poznam
i ne mogu vam dati. Sebe svega, ljubav... da. Ne mogu misliti o
vama i o sebi posebice. Vi i ja za me je jedno. I ne vidim ubuduće -
mogućnosti mira ni za se ni za vas. Vidim mogućnost očaja, nesreće...
ili pak vidim mogućnost sreće, kakve sreće!... Zar ona nije moguća?
— doda samim usnama, ali je ona čula.
Naprezala je sve sile svoga uma da bi rekla što bi trebalo reći;
ali umjesto toga zadržala je na njemu svoj pogled, pun ljubavi, i nije
odgovorila ništa.
“To je ono! — s ushitom pomisli on. — Sada kad sam već
očajavao i kad se činilo da neće biti kraja — evo, došlo je ono! Ona
me ljubi. Ona je to priznala.”
— Dakle učinite to meni za volju, ne govorite mi nikad tih riječi,
pa ćemo biti dobri prijatelji — reče ona riječima, ali pogled njezin
govorio je sasvim drugo.
— Prijatelji nećemo biti, to sami znate. A hoćemo li biti
najsretniji ili najnesretniji od ljudi, to je u vašoj vlasti.
Htjela je nešto reći, ali on joj presiječe riječ.
— Ta ja molim samo jedno: molim pravo nadati se, mučiti se,
kao sad; no ako ni toga ne smijem, zapovjedite mi da nestanem, i ja
ću nestati. Nećete me vidjeti ako vam je moja nazočnost teška.

159
 — Ne želim vas nikamo progoniti.
— Samo ne mijenjajte ništa. Ostavite sve kako jest — reče on
drhtavim glasom. — Evo vašega muža.
I doista, taj je čas Aleksije Aleksandrovič svojim mirnim, ne­
spretnim hodom ulazio u salon.
Bacivši oko na ženu i Vronskoga, priđe domaćici i za šalicom
čaja stao je govoriti svojim polaganim svagda čujnim glasom, svojim
običnim šaljivim tonom podsmjehujući se nekomu.
— Vaš Rambouillet je u punom broju — reče ogledajući čitavo
društvo: — gracije i muze.
Ali kneginja Betsy nije trpjela toga tona njegova, sneering, kako
gaje nazivala, pa gaje kao umna domaćica smjesta navela na ozbiljan
razgovor o općoj vojnoj dužnosti. Aleksije Aleksandrovič smjesta
se zagrijao razgovorom i stao braniti, sad već ozbiljno, novi zakon
pred kneginjom Betsy koja mu je prigovarala.
Vronski i Ana ostaše sjedeći kraj maloga stola.
— To postaje neugodno — šapnu jedna dama pokazujući očima
na Karenjinu, Vronskoga i njezina muža.
— Sto, jesam li vam rekla? — odgovori Anina prijateljica.
No ne samo te dame, nego gotovo sve, pa i kneginja Mjagkaja i
sama Betsy pogledavale su nekoliko puta ono dvoje koje se udaljilo
od općeg kruga kao da im to smeta. Samo Aleksije Aleksandrovič
nije ni jedanput pogledao na onu stranu i nije se dao smetati u
zanimljivo početom razgovoru.
Opazivši neugodni dojam koji je to činilo na sve, podmetne
kneginja Betsy na svoje mjesto drugu osobu da sluša Aleksija
Aleksandroviča, i priđe k Ani.
— Uvijek se divim jasnoći i točnosti izraza vašega muža —
reče ona. — Najtranscendentniji pojmovi postaju mi pristupniji kad
on govori.
— O da! — reče Ana, koja je sjala smiješkom sreće i nije
razumjela ni jedne riječi od onoga što joj je Betsy govorila. I prijeđe
velikom stolu i uplete se u opći razgovor.
Posjedivši oko pola sata, priđe Aleksije Aleksandrovič ženi i
predloži joj da se skupa odvezu doma. Ali ona, ne pogledavši na

160
njega odgovori da će ostati na večeri. Aleksije Aleksandrovič oprosti
se i iziđe.
*

Stari Tatarin, kočijaš Karenjine, u sjajnom kožnatom haljincu, s

naporom je ustezao ozebloga sivca koji se propinjao pred vežom.
Lakaj je stajao otvorivši vratašca. Vratar je stajao držeći vanjska
vrata. Ana Karenjina otkopčala je malenom hitrom ručicom čipke
rukava s kopče na šubici, i nagnuvši glavu slušala s ushitom što joj
je govorio, prateći je, Vronski.
— Ništa niste rekli, uzmimo tako; ja ništa i ne tražim — govorio
je. — Ali vi znate da meni ne treba prijateljstvo, za me ima samo
jedna sreća u životu, ona riječ koju vi tako ne volite... da, ljubav...
— Ljubav... — ponovi ona polagano nutarnjim glasom i
najednom, u isti tren kad je otkopčala čipku, doda: — Zato ne volim
te riječi, što ona za mene odveć mnogo znači, kudikamo više nego
vi možete shvatiti — i ona mu pogleda u lice. — Do viđenja!
Ona mu pruži ruku i brzim, elastičnim korakom prođe kraj vrata
i sakri se u kočiju.
Njezin pogled i dodir ruke prožegoše ga. Poljubi svoj dlan na
onome mjestu gdje ga je bila taknula i odveze se kući sretan sa
spoznajom da se večeras primaknuo svome cilju više nego za
posljednja dva mjeseca.

VIII

Aleksije Aleksandrovič nije našao ništa osobito i neugodno u

tomu što je njegova žena sjedila s Vronskim za posebnim stolom i
što su o nečemu živahno razgovarali; no primijetio je da se drugima
u salonu to učinilo nešto osobito i nepristojno, pa je zato nepristojno
bilo i njemu. Stoga odluči da je potrebno o tom reći ženi.
Vrativši se doma, ode Aleksije Aleksandrovič u svoj kabinet,
kao što je obično radio, i sjedne u naslonjač, rasklopivši knjigu o

161
 papi zrnu na onomu mjestu gdje je bila označena nožem za rezanje.
Čitao je do jednoga sata, kao obično. Samo je katkad otro visoko
čelo i mahnuo glavom, kao da nešto tjera od sebe. U navadno vrijeme
ustane i obuče se za spavanje. Ane Arkadijevne još nije bilo. S
knjigom pod pazuhom dođe gore; no večeras mu je glava bila,
umjesto običnih misli i razmatranja o službenim poslovima puna
misli o ženi i o nečemu neugodnom što se zbilo s njom. Protiv svoje
navike nije legao u krevet nego je, složivši ruke na leđima, počeo
hodati gore-dolje po sobama. Nije mogao leći osjećajući da mora
najprije razmisliti o novonastaloj okolnosti.
Kad je Aleksije Aleksandrovič odlučio sam u sebi da mora
govoriti sa ženom, činilo mu se to vrlo lako i jednostavno: ali sad,
kad je stao razmišljati o novonastaloj okolnosti, opazi da je to vrlo
komplicirana i teška stvar.
Aleksije Aleksandrovič nije bio ljubomoran. Ljubomora po
njegovu uvjerenju vrijeđa ženu, a u ženu treba imati povjerenja.
Zašto treba imati povjerenje, to jest biti potpuno uvjeren da će ga
njegova mlada žena svagda ljubiti, nije se pitao; ali nije osjećao
ZatO jC vjuiuv au i guvunu acui u a ucua vjciuvau.
Sad pak, premda njegovo vjerovanje, da je ljubomora sramotno
čuvstvo i daje potrebno vjerovati, nije bilo porušeno, osjećao je da
stoji licem u lice pred nečim nelogičnim i besmislenim, i nije znao
što bi učinio. Aleksije Aleksandrovič stajao je licem u lice pred
životom, pred mogućnošću da se njegova žena zaljubi u nekoga
osim njega, i to mu se činilo vrlo besmisleno i nepojmljivo, jer je to
bio sam život. Sav život svoj proživio je Aleksije Aleksandrovič u
službenim sferama, koje nisu imale posla nego s odrazom života. I
svaki put kad se sukobljavao sa samim životom, on mu se uklanjao.
Sad je osjećao čuvstvo nalik na ono koje bi osjećao čovjek koji je
mimo prošao nad provalijom po mostu, i najednom opazi da je taj
most porušen, a tamo daje bezdani vir. Vir taj bio je sam život, a
most onaj umjetni život koji je proživio Aleksije Aleksandrovič.
Prvi put saletješe ga pitanja o mogućnosti da se njegova žena zaljubi
u drugoga, i on se prestravi od toga.

. 162
 Još nesvučen hodao je svojim odmjerenim koracima gore-dolje
po zvonkomu parketu blagovaonice, rasvijetljene jednom
svjetiljkom, po sagu tamnog salona, u kojem se svjetlo odražavalo
samo s velikog, nedavno dovršena njegova portreta što je visio nad
divanom, i kroz njezin kabinet gdje su gorjele dvije svijeće
obasjavajući slike njezinih rođaka i prijatelja, i lijepe, odavna mu
dobro poznate sitne stvari na njezinu pisaćem stolu. Kroz njezinu
sobu dolazio je do ložnice i opet se vraćao.
Na svakom putu svoje šetnje, i većinom na parketu svijetle
blagovaonice, zastajkivao je i govorio je sebi: “Da, to treba svakako
riješiti i dokrajčiti, izreći o tom svoje ttffišljenje i svoju odluku.” I
okretao se natrag. “No, a što izreći? Kakvu odluku?” govorio je u
sebi u salonu i nije nalazio odgovora. “Pa napokon — pitao se pred
zaokretom u kabinet — što se i dogodilo? Ništa. Dugo je razgovarala
s njim. No, pa onda? Ta s kim sve u svijetu može razgovarati žena?
I onda, biti ljubomoran znači ponižavati sebe i nju”, govorio je sebi
ulazeći u njezin kabinet; no taj sud, koji je prije bio od takve važnosti
za njega, nije sad vrijedio ništa i ništa nije značio. I opet se od vrata
ložnice vraćao prema dvorani; no čim je ponovno ulazio u mračni
salon, govorio mu je neki glas da to nije tako i da to znači da nešto
ima, kad su i drugi to opazili. I opet je sebi govorio u blagovaonici:
“Da, to svakako treba riješiti i dokrajčiti i reći svoje mišljenje...” A
u salonu pred zaokretom pitao se ponovno: kako odlučiti? I onda se
pitao: što se dogodilo? I odgovarao je: ništa, pa se opominjao daje
ljubomora čuvstvo koje ponizuje ženu; no u salonu opet se uvjeravao
da se nešto dogodilo. Misli njegove, kao i tijelo, prolazile su potpun
krug ne nailazeći ni na što novo. On to opazi, protare čelo i sjedne u
njezinu kabinetu.
Gledajući tu na njezinu stolu držak za bugačicu od malahita,
koji je ležao gore, i početo pismo, misli se njegove najednom
promijene. Počeo je misliti o njoj, o tomu što ona misli i osjeća.
Prvi je put sebi živo predočio njen osobni život, njene misli, njene
želje, pa misao da ona može i treba imati svoj posebni život, učini
mu se tako strašna da se požurio protjerati je. To je bio onaj vir u

163
koji mu je bilo strašno pogledati. Prenositi se mišlju i čuvstvom u
drugo biće bio je duševni rad, tuđ Aleksiju Aleksandroviču. Smatrao
je taj duševni rad štetnom i opasnom sanjarijom.
“I najužasnije od svega toga je — mislio je — što upravo sada,
kad se primiče kraju moje djelo (mislio je na osnovu koju je pro­
vodio sada), kad mu je potreban sav mir i sva duševna snaga, sad
se na mene svaljuje taj besmisleni nemir. Ali što ću? Nisam od
onih ljudi koji podnose nemir i uzbuđenja, i nemaju snagu da im
pogledaju u oči.”
— Moram promisliti, odlučiti i odbaciti — nastavi naglas.
“Pitanja o njezinim čuvstvima, o tom što se odigravalo i što se
može odigravati u njezinoj duši nije moja stvar, to je stvar njezine
savjesti i pripada vjeri”, reče u sebi osjećajući olakšanje pri spoznaji
da će naći onaj zakonski stavak pod koji spada nastala okolnost.”
“Prema tomu — reče sebi Aleksije Aleksandrovič — pitanja o
njezinim čuvstvima i tako dalje, pitanja su njezine savjesti koja se
mene ne mogu ticati. Moja je pak dužnost jasno određena. Glava
obitelji, ja sam osoba koja je treba voditi i stoga sam osoba
rltol AtmonA rvrl rrrA\rr\r*rv o • mrvrom mt -orvVo'zoti r\noonrvi't lzr\m
ujviv/mivnv/ ou^o > oiiiU) UlOlUlll JV/J ^/VlVUZiUU V/|JWUllVL>t 1WJU V 1U11» » ,

opomenuti, pa i vlast upotrijebiti. Moram joj reći.”

I u glavi Aleksija Aleksandroviča svrstalo se jasno sve što će
sada reći ženi. Razmišljajući što će reći, žalio je, što za kućnu potrebu,
ovako skrovito, mora tratiti svoje vrijeme i umne sile; ali unatoč
tome u njegovoj se glavi jasno i izrazito, kao izvješće, stvarao oblik
i red budućega govora.
“Moram reći i očitovati sljedeće: prvo, objasniti značenje
društvenoga mišljenja i dobroga vladanja; drugo, vjersko izlaganje
značenja braka; treće, ako zatreba, upozoriti na nesreću sina koja
može nastati; četvrto, upozoriti je na njezinu vlastitu nesreću.” I
turivši prste među prste, dlanovima prema dolje, Aleksije Alek­
sandrovič povuče i prsti zapucaju u člancima.
Ta kretnja, loša navika da sastavlja ruke i puca prstima, uvijek
ga je umirivala i dovodila u ravnotežu koja mu je sad bila toliko
potrebna. Pred vežom začuje se štropot kočije koja se dovezla.
Aleksije Aleksandrovič zaustavi se usred dvorane.

164
 Po stubištu uzlazili su ženski koraci. Pripravan za svoj govor
stajao je Aleksije Aleksandrovič, stišćući svoje ukrštene prste,
čekajući neće li gdje još pući. Pukao je jedan zglob.
Već po zvuku lakih koraka na stubištu osjećao je da se Ana
približava, i premda je bio zadovoljan svojim govorom, ipak se
strašio objašnjenja koje ga je čekalo.

IX

Ana je išla poniknute glave igrajući se kitama kukuljice. Lice

joj je sjalo živim sjajem; no sjaj taj nije bio radostan — podsjećao je
na strašni sjaj od požara u tamnoj noći. Opazivši muža, digne Ana
glavu i nasmiješi se kao da se prenula.
— Nisi još legao? To je čudo! — reče ona, skine kukuljicu i ne
stajući pođe dalje u svlačionicu. — Vrijeme je, Aleksije
Aleksandroviču — doda za vratima.
— Ana, moram govoriti s tobom.
— Sa mnom? — reče ona u čudu, iziđe iz vrata i pogleda ga. —
A što je? O čemu to? — upita sjedajući. — No, daj da se
porazgovorimo, ako je tako potrebno. Nego bolje bi bilo spavati.
Govorila je što joj je dolazilo na jezik i, slušajući sebe, sama se
čudila svojoj sposobnosti laganja. Kako su jednostavne, prirodne
bile njene riječi i kako je bilo vjerojatno da ne želi nego spavati.
Osjećala se odjevena u neprozirni oklop laži. Osjećala je da joj neka
nevidljiva sila pomaže i krijepi je.
— Ana, moram te opomenuti — reče on.
— Opomenuti? — kazala je. — Zbog čega?
Gledala je tako jednostavno, tako veselo, da onaj, tko je ne bi
poznavao, kako ju je poznavao muž, ne bi mogao opaziti ništa
neprirodno ni u zvukovima ni u smislu njenih riječi. Ali za njega
koji ju je poznavao, koji je znao daje ona opažala kad je lijegao pet
časaka kasnije i pitala ga zašto, koji je znao da mu je svaku svoju
radost i nevolju smjesta povjeravala — za njega je značilo mnogo

165
kad je sada vidio kako nije htjela opaziti njegova stanja, kako nije
htjela ni riječi kazati o sebi. Vidio je daje dubina njezine duše, koja
je prije svagda bila pred njim otvorena, sada pred njim zatvorena.
Štoviše, po tonu njezinu vidio je da nju to i ne zbunjuje, nego kao da
mu upravo veli: da, zatvorena je, i tako mora biti i bit će ubuduće.
Sad gaje zaokupilo čuvstvo nalik na ono koje bi oćutio čovjek koji
se vratio kući i našao svoj dom zatvoren. “No možda će se još naći
ključ”, mislio je Aleksije Aleksandrovič.
— Želim te opomenuti zbog toga — progovori on tihim glasom
— što u nepažnji i lakomislenosti možeš dati svijetu povod da govori
0 tebi. Tvoj odveć živahni razgovor danas s grofom Vronskim (čvrsto
je i mirno otegnuvši izgovorio to ime) svratio je na se pažnju.
Govorio je i gledao na njezine nasmijane oči, koje su za njega
sada bile strašne svojom nepronicavošću, pa je govoreći ćutio kako
su bez koristi i isprazne njegove riječi.
— Ti uvijek tako — odgovori ona, kao da ga nimalo ne razumije,
1 navlaš shvaćajući od svega što je rekao samo posljednje. — Sad ti
je neugodno što sam tužna, sad što sam vesela. Nisam sebi
dosađivala. Zar je tebi to krivo?
Aleksije Aleksandrovič zadršće i stisne ruke da njima pucne.
— Ah, molim te, ne pucaj, to je tako neugodno — reče ona.
— Ana, jesi li ti to?... — reče Aleksije Aleksandrovič tiho,
svladavši se i zaustavivši kretnju ruku.
— Ta što je to? — reče ona s takvim iskrenim i komičnim
čuđenjem. — Sto hoćeš od mene?
Aleksije Aleksandrovič pošuti časak i protare rukom čelo i oči.
Vidio je da se umjesto onoga što je htio učiniti, to jest opomenuti
svoju ženu od pogreške u očima svijeta, sam nehotice uzrujava zbog
onoga što se ticalo njezine savjesti, i da se bori s nekim umišljenim
zidom.
— Evo, što sam nakan reći — nastavi on hladno i mimo i
molit ću te da me saslušaš. Smatram, kako ti je poznato, ljubomoru
čuvstvom koje vrijeđa i ponizuje, i nikada neću sebi dopustiti da me
vodi to čuvstvo; ali postoje izvjesni zakoni pristojnosti koje nitko

166
ne može kršiti bez kazne. Danas nisam opazio ja, nego sudeći po
dojmu koji je bio učinjen na društvo, svi su opazili da se nisi vladala
i držala sasvim onako kako bi se moglo željeti.
— Zbilja, ništa ne razumijem — reče Ana sliježuci ramenima.
“Njemu je svejedno — pomisli. — Ali u društvu su opazili, i to ga
uznemiruje.” — Ti si bolestan, Aleksije Aleksandroviču — doda
ona, ustane i htjede otići kroz vrata; no on se makne naprijed, kao
da je hoće zaustaviti.
Lice njegovo bilo je ružno i mrko, kako ga nikad nije vidjela
Ana. Ona stane i otklonivši glavu natrag počne brzom rukom vaditi
ukosnice.
— Hajde, slušam što će biti — reče ona mimo i podrugljivo. —
Dapače slušam sa zanimanjem, jer bih htjela shvatiti o čemu se radi.
Govorila je i čudila se onom prirodno mirnom, sigurnom tonu
kojim je govorila, i izboru riječi koje je upotrebljavala.
— Nemam prava ulaziti u sve pojedinosti tvojih osjećaja i uopće
smatram da je to nekorisno, pa i štetno — reče Aleksije
Aleksandrovič. — Kopajući u svojoj duši često iskopamo ono što
bi ondje ostalo ležati neopaženo. Tvoja čuvstva, to je stvar tvoje
savjesti, ali ja sam dužan pred tobom, pred sobom i pred Bogom
pokazati tvoje dužnosti. Život naš nisu svezali ljudi, nego Bog.
Prekinuti tu svezu može samo zločin, a zločin te vrste vuče za sobom
kaznu.
— Ništa ne razumijem. Ah, Bože moj, upravo sad mi se, kao za
inat, hoće spavati — reče ona prebirući brzom rukom kosu i tražeći
preostale ukosnice.
— Ana, zaboga, ne govori tako — reče on krotko. — Možda se
varam, ali vjeruj da ono što govorim, govorim isto toliko radi sebe
koliko i radi tebe. Ja sam tvoj muž i ljubim te.
Na trenutak lice njezino klone, i podrugljiva iskra ugasne u
pogledu; no riječ ljubim opet je uzruja. Ona pomisli: “Ljubi? Zar on
može ljubiti? Da nije čuo da ljubav postoji ne bi nikad ni upotrijebio
te riječi. On i ne zna što je ljubav.”
— Aleksije Aleksandroviču, doista, ne razumijem — reče ona.

167
—Reci jasno što misliš...
— Dopusti, daj mi da svršim. Ja te ljubim. Ali ne govorim o
sebi; glavne su tu osobe naš sin i ti sama. Veoma je moguće,
ponavljam, da ti se učine potpuno suvišne i neumjesne moje riječi;
možda su izazvane mojom zabludom. U tom slučaju molim te da
mi oprostiš. No ako sama osjećaš da ima makar i najmanje temelja,
onda te molim da promisliš, pa ako ti srce veli, da mi očituješ...
I sam ne opažajući toga govorio je Aleksije Aleksandrovič posve
drugo nego što je bio pripravio.
— Nemam što govoriti. Pa i... — brzo reče s naporom
svladavajući smiješak — doista, vrijeme je za spavanje.
Aleksije Aleksandrovič uzdahne i ne rekavši više ništa otpravi
se u ložnicu.
Kad je ona došla u ložnicu, on je već ležao. Usne njegove bile
su oštro stisnute, i oči nisu gledale na nju. Ana legne u svoj krevet
čekajući svaki čas da će on još jedanput početi s njom govoriti. Ona
se toga i bojala i željela je to. Ali on je mučao. Dugo je čekala ne
mičući se i već gaje zaboravila. Mislila je na drugoga, vidjela gaje
i osjećala kako joj se srce pri toj misli puni uzbuđenjem ' grešnom
radošću. Najednom začuje jednoliko i mimo hrkanje. Prvi tren kao
da se Aleksije Aleksandrovič uplašio svoga hrkanja i stao; ali poslije
dva predaha čulo se hrkanje novom, mirnom odmjerenošću.
— Kasno je, kasno već — šapne ona sa smiješkom. Dugo je
ležala nepokretno otkrivenih očiju, kojih je sjaj, kako joj se činilo,
sama vidjela u mraku.

Od toga dana počne nov život za Aleksija Aleksandroviča i za

njegovu ženu. Ništa osobito nije se dogodilo. Ana je, kao uvijek,
odlazila u društvo, i osobito je često odlazila kneginji Betsy i sastajala
se svagdje s Vronskim. Aleksije Aleksandrovič vidio je to, ali nije

168
mogao ništa. Protiv svih pokušaja njegovih da je izazove na
objašnjenje, postavljala je nov neprobojni zid nekakvoga veselog
čuđenja. Izvana sve je bilo isto, ali unutarnji odnosi njihovi
promijenili su se potpuno. Aleksije Aleksandrovič, čovjek tako jak
u državnim poslovima, osjećao se ovdje nemoćan. Kao bik, pokorno
spustivši glavu, čekao je sjekiru koja je bila dignuta nad njim. Svaki
put kad bi na to počinjao misliti, osjećao je da treba pokušati još
jedanput, da još ima nade spasiti je dobrotom, nježnošću i
uvjeravanjem, ponukati je da se osvijesti, i svaki se dan spremao s
njom razgovarati. Ali svaki put kad je počinjao s njom govoriti
osjećao je da onaj duh zla i prijevare, koji je njom zavladao, zahvaća
i njega, pa je s njom razgovarao o drugom čemu i drugim tonom
nego je htio. Govorio je s njom nehotice svojim običnim tonom
podrugivanja onome tko bi tako govorio. A tim tonom nije se moglo
reći ono što joj je trebalo kazati.

XI

Ono, što je za Vronskoga bilo gotovo svu godinu dana isključivo

jedina želja njegova života, koja je zamijenila sve prijašnje želje;
ono, što je za Anu bio nemoguć, užasan, i zato to čarobniji san
sreće, ta želja bila je zadovoljena. Blijed, sav dršćući donjom čeljusti,
stajao je on nad njom i molio je da se umiri, sam ne znajući zbog
čega i čim.
— Ana, Ana! — govorio je glasom koji je drhtao. — Ana,
zaboga!...
No što je glasnije govorio, to niže je ona spuštala svoju, nekoć
ponosnu, veselu, a sada postiđenu glavu i sva se sagibala i padala s
divana, na kojemu je sjedila, na pod, k njegovim nogama; bila bi
pala na sag daje nije zadržao.

169
 — Bože moj! Oprosti mi! — govorila je jecajući, stišćući na
svoje grudi njegove ruke.
Osjećala se toliko kriva da joj je preostajalo samo da se ponizuje
i da moli za oproštenje; i u životu sada, osim njega, nije imala nikoga,
tako daje i k njemu upravljala svoju molbu za oproštenje. Gledajući
ga osjećala je fizički svoje poniženje, i ništa više nije mogla govoriti.
On pak osjećao je ono što mora osjećati ubojica kad vidi tijelo kojemu
je oduzeo život. Tijelo, kojemu je on oduzeo život, bila je njegova
ljubav, prvo razdoblje njihove ljubavi. Bilo je nešto užasno i odvratno
u sjećanju na to, što je bilo plaćeno tom strašnom cijenom sramote.
Stid pred duhovnom golotinjom svojom pritiskao ju je i prelazio je
na njega. No unatoč svemu užasu ubojice pred tijelom umorenoga,
treba sjeći na komade, sakrivati to tijelo, treba se koristiti onim što
je ubojica dobio ubojstvom.
I srdito, kao sa strašću, navaljuje ubojica na to tijelo i vuče ga i
reže; tako je i on pokrivao cjelovima njeno lice i ramena. Držala je
njegovu ruku i nije se ganula. Da, ti cjelovi su ono što je kupljeno
tom sramotom. Da, i ta ruka, koja će uvijek biti moja, ruka je mojega
sukrivca. Ona digne tu ruku i poljubi je. On se spusti na koljena i
htio joj je vidjeti lice koje je skrivala i ništa nije govorila. Napokon,
kao da se svladala, digne se i odgurne ga. Lice njeno bilo je sveudilj
lijepo, ali to jadnije.
— Sve je svršeno — reče ona. — Ja nemam ništa osim tebe.
Pamti to.
— Ne mogu da ne pamtim ono što >e mo' život. Za časak ove
sreće...
— Kakve sreće! — reče ona s gađenjem i užasom, i užas taj
prijeđe nehotice na njega. — Zaboga, ni riječi više.
Brzo je ustala i uklonila se od njega.
— Ni riječi više — ponovi ona, i s čudnim za njega izrazom
hladnoga očaja u licu rastala se s njim. Osjećala je da toga časa ne bi
mogla riječima izraziti ono čuvstvo stida, radosti i užasa pred tim
stupanjem u novi život, i nije htjela govoriti o tome da ne obljutavi
to čuvstvo netočnim riječima. A i kasnije, i drugi, i treći dan ne
samo da nije našla riječi kojima bi mogla izraziti svu zamršenost tih

170
čuvstava, nego nije nalazila ni misli kojima bi sama sa sobom mogla
promisliti o svemu što joj je bilo na duši.
Govorila je sebi: “Ne, sad ne mogu o tome misliti; kasnije, kad
budem'mirnija.” No taj mir za misli nikad nije dolazio; svaki put
kad joj se javljala misao na ono što je bila učinila i što će s njom biti,
i što je dužna činiti, hvatao ju je užas, pa je tjerala od sebe te misli.
— Kasnije, kasnije — govorila je — kad budem mirnija.
Zato joj se u snu, kad nije imala vlasti nad svojim mislima, njezin
položaj prikazivao u svoj svojoj ružnoj golotinji. Jedan ju je san
gotovo svake noći pohodio. Snivala je da su obojica zajedno bili
njezini muževi, da su obojica na nju rasipali svoje nježnosti. Aleksije
Aleksandrovič plakao je ljubeći joj ruke i govorio: kako je lijepo
sada! I Aleksije Vronski bio je također tu i on je također bio njezin
muž. I ona se čudila tome kako joj se prije to činilo nemoguće,
objašnjavala im, smijući se da je to puno jednostavnije i da su sad
obojica zadovoljni i sretni. No taj ju je san poput more davio, pa se
budila s užasom.

XII

Još prvo vrijeme nakon povratka iz Moskve, kad je Levin svaki

put drhtao i crvenio se sjećajući se sramote što je odbijen, govorio
je sebi: “Isto tako rumenio sam se i drhtao smatrajući da je sve
propalo kad sam dobio jedinicu iz fizike i ponavljao drugo godište;
jednako sam se smatrao izgubljen kad sam pokvario sestrinu stvar
koja mi je bila povjerena. Pa šta? Sad, kad su prošle godine, sjećam
se i čudim kako me je to moglo žalostiti. Isto će biti i s ovom tugom.
Proći će vrijeme, i ja ću prema tomu biti ravnodušan.”
■ Ali minula su tri mjeseca i on prema tome nije postao
ravnodušan, i bilo mu je isto tako teško sjećati se toga kao prvih
dana. Nije se mogao umiriti zato, jer on, koji je tako dugo maštao o
obiteljskom životu i tako se osjećao zrelim za nj, ipak nije oženio, i
bio je dalje nego ikad od ženidbe. Bolno je osjećao i sam kako su
osjećali svi oko njega, da čovjeku njegovih godina nije dobro biti

171
sam. Pamtio je kako je prije odlaska u Moskvu rekao jednoć svome
govedaru Nikolaju, prostodušnom seljaku s kojim je rado
razgovarao: “A što, Nikolaju, ja se ženim”, i kako mu je Nikolaj
brzo odgovorio, kao o stvari o kojoj ne može biti nikakve sumnje:
“I davno je već doba, Konstantine Dmitrijeviču.” A ženidba je sad
od njega bila dalje nego ikad. Mjesto je bilo zauzeto, i kad je sada u
mašti postavljao na to mjesto koju god od svojih poznatih djevojaka,
osjećao je daje to sve nemoguće. Osim toga uspomena na odbijanje
i na ulogu koju je pri tom odigrao mučila ga je brukom. Koliko je
god sebi govorio da u tom njegove krivnje nema, drhtao je i rumenio
se pri tome sjećanju, kao pri uspomenama iste vrste kojih se stidio.
U njegovoj je prošlosti kao i u svakoga čovjeka bilo ružnih
postupaka, kojih je bio svjestan, za koje gaje savjest morala mučiti:
no sjećanje na loše postupke nije ga ni izdaleka toliko mučilo kao
ova ništetna, ali sramotna uspomena. Te rane nisu nikad
zamlađivale... I zajedno s tim sjećanjima došlo je sada odbijanje i
onaj jadni položaj u kojemu je morao biti pred očima drugih te večeri.
No vrijeme i rad učiniše svoje. Teške uspomene zaklanjali su mu
sve više nevidljivi, ali značajni događaji seoskoga života. Sa svakim
tjednom sve se rjeđe sjećao Kitty. Očekivao je nestrpljivo vijest da
se već udala ili da se udaje ovih dana, nadajući se da će ga taj glas,
kao vađenje zuba, posve izliječiti.
Došlo je, međutim, proljeće, krasno, prijateljsko, bez očekivanja
proljetnih razočaranja, jedno od onih rijetkih proljeća kojima se
zaiedno raduiu bilike. životinje i ljudi. To krasno Drolieće ioš ie
•j >j %> - u i ii o

više uzbudilo Levina i učvrstilo ga u nakani da se odrekne svega

prijašnjega, da čvrsto i nezavisno uredi svoj osamljeni život. Ako
mnoge od onih osnova s kojima se vratio u selo i nisu bile izvršene,
ipak je najglavnije, čistoću života, sačuvao. Nije osjećao onoga stida
koji ga je obično mučio nakon pada, pa je mogao smjelo gledati
ljudima u oči. Još u veljači primio je pismo od Marije Nikolajevne
da se bratovo zdravlje pogoršava, ali da se on neće liječiti, pa je
zbog toga pisma otputovao u Moskvu k bratu i uspio ga nagovoriti
da se savjetuje s liječnikom i da ode u kupke u inozemstvo. Tako
mu je dobro uspjelo nagovoriti brata i posuditi mu novac za putovanje

172
ne povređujući ga, da je u tom pogledu bio zadovoljan sa sobom.
Osim gospodarstva koje je u proljeće zahtijevalo osobitu pažnju, i
osim čitanja, počeo je Levin te zime još djelo o gospodarstvu, kojemu
je temeljna misao bila da se značaj radnika u gospodarstvu primi
kao nešto apsolutno dano, kao što je podneblje i tlo, pa da se prema
tome svi znaznstveni zaključci o gospodarstvu temelje ne samo na
podacima o tlu i o podneblju, nego i na stalnom, nepromjenljivom
značaju radnika. Tako da mu je život bez obzira na osamljenost, ili
zbog osamljenosti, bio izvanredno pun sadržaja; samo katkad osjećao
je nezadovoljenu želju da misli, koje su mu se motale po glavi, saopći
nekome drugome osim Agafije Mihajlovne, jer se i s njom često
razgovarao o fizici, o teoriji gospodarstva, a osobito o filozofiji;
filozofija je bila omiljeni predmet Agafije Mihajlovne.
Proljeća dugo nije bilo. Posljednjih tjedana korizme bilo je vedro,
studeno vrijeme. Obdan zemlja se otkravljivala na suncu, a obnoć
se smrzavala do sedam stupanja; kora na snijegu bila je takva da se
po njemu moglo voziti i gdje nije bilo puta. Uskrs bio je još u snijegu.
Najednom, drugi dan Uskrsa puhne topli vjetar, naoblači se, pa je
tri dana i tri noći lijevala obilna i topla kiša. U četvrtak je vjetar
stao, i navukla se gusta siva magla, kao da skriva tajne promjena
koje su se zbivale u prirodi. U magli razliju se vode, popuca i krene
led, brže navale mutne, zapjenjene bujice, i baš na Mladi Uskrs
razbije se navečer magla, oblaci se raziđu poput ovčica, razvedri se,
pa nastupi pravo proljeće. Izjutra je jarko sunce, kad se diglo, brzo
pojelo tanki led koji se bio uhvatio, i sav je topli zrak zadrhtao
ispunjen isparinama oživjele zemlje. Zazelenjela se stara i mlada
trava koja je izbijala u iglicama, nabrekli su pupovi kaline, ribiza i
ljepljive opojne breze, a po vrbovim šibama, posutim zlaćanim
cvijećem, stanu zujati prelijećući puštene pčele. Zapjevale su
nevidljive ševe nad baršunom zeleni i ozimih usjeva i zaleđenim
stmokosom, zaplakale su ševe nad uvalama i močvarama zalivenim
zaostalom mrkom vodom, i visoko su prelijetali s proljetnim
gakanjem ždralovi i guske. Na pašnjacima je zarikala olinjala stoka
koja samo po mjestima još nije posve promijenila dlaku, stali su se
igrati krivonogi jaganjci oko matera koje su gubile vunu i blejale,

173
otrčala su brzonoga djeca po stazicama koje su se sušile i na kojima
su ostajali tragovi bosih nogu, zagrajali su na ribnjaku veseli glasovi
seljakinja s platnom, a po dvorištima su stale lupati sjekire seljaka,
koji su u red stavljali plugove i brane. Došlo je pravo proljeće.

XIII

Levin obuje velike čizme i prvi put ne obuče bundu, nego sukneni
kaput bez rukava i koračajući preko potočića, koji su parali oči svojim
blijeskom na suncu, pođe po gospodarstvu stupajući sad na tanki
led, sad u ljepljivo blato.
Proljeće je vrijeme osnova i nauma. Zato izašavši u dvorište,
Levin, kao ni drvo u proljeće koje još ne zna kamo i kako će razrasti
njegove mladice i grane skrivene u nabreklim pupovima, još nije,
kako bi trebalo, znao šta će poduzeti sada u dragom gospodarstvu,
ali je osjećao da je pun najboljih planova i nakana.
Najprije je otišao k stoci. Krave su bile puštene u obor, pa su,
sjajeći glatkom dlakom, koja se prelijevala, i ogrijavši se na suncu,
mukale istući da ih puste u polje. Pošto se nagledao krava, koje su
mu bile poznate do najmanjih pojedinosti, naredi Levin da ih otjeraju
u polje, a u obor da se puste telići. Pastir je veselo otrčao da se
pripravi za odlazak u polje. Žene kravarice, podižući suknje, tabajući
bijelim, još neopaljenim nogama po blatu, trčale su s granama za
telićima koji su mukali i uzobijestili se od proljetne radosti, te ih
tjerale u dvorište.
Nagledavši se ovogodišnjeg priploda koji je bio neobično lijep
— rani telići bili su poput seljačkih krava. Pavina kći od tri mjeseca
bila je velika kao da joj je godina dana — Levin naredi da im se
iznese korito i metne sijena u jasle. No pokazalo se da su jasle, koje
su bile načinjene ujesen, bile zimi nepotrebne, u oboru polomljene.
Pošalje po tesara koji je prema pogodbi imao izraditi mlatilicu.
Vidjelo se daje tesar popravljao brane koje su imale biti popravljene
već do poklada. To je Levina vrlo ozlovoljilo. Ozlovoljio gaje onaj

174
vječni nered u gospodarstvu, protiv kojega se toliko godina borio
svima svojim mislima.
Jasle, nepotrebne zimi, bile su, kako je saznao, prenesene u radnu
konjušnicu i ondje se polomile, jer su i bile načinjene lake za telad.
Osim toga iz ovoga se vidjelo da brane i svekoliko ratarsko oruđe,
koje je prema nalogu trebalo pregledati i popraviti još zimi i za koje
su posebice bila uzeta tri tesara, nisu bili popravljeni, a brane su se
popravljale, kad je već trebalo braniti. Levin pošalje po špana, ali
ga odmah i sam ode tražiti. Sjajeći se od radosti, kao sve toga dana,
išao je špan s gumna u kožuhu ovčjom vunom obrubljenu i kidao je
u rukama slamčicu.
— Zašto tesar nije na mlatilici?
— Htio sam vam jučer javiti: brane treba popraviti. Doba je za
oranje.
— A zimi što je radio?
— A što če vam tesar?
— Gdje su jasle za teleći obor?
— Naredio sam da ih odnesu na mjesto. Sto ćete s tim svijetom!
— reče špan mašući rukom.
— Ne s tim svijetom, nego sa španom! — reče Levin planuvši.
— No zašto vas držim! — vikne on. Ali sjetivši se da time neće
ništa postići, stane u po riječi i samo uzdahne. — No, može li se
sijati? — upita nakon kratke šutnje.
— Za Turkinom moći će se sutra ili prekosutra.
— A djetelina?
— Poslao sam Vasilija i Mišku. Eno ih, siju. Samo ne znam
hoće li proći: meko je.
— Na koliko desetina?
— Na šest.
— Zašto ne na svima? — vikne Levin.
Sto se djetelina sijala na šest, a ne na dvadeset desetina,
ozlovoljilo ga još većma. Usjev djeteline bio je i po teoriji i po
njegovu iskustvu samo onda dobar ako se izvršio što moguće ranije,
gotovo po snijegu. I Levin toga nikad nije mogao postići.

175
 — Ljudi nema. Što se može s tim ljudima? Trojica nisu došla.
Evo i Semjon...
— No mogli ste ih uzeti od slame.
— Pa uzeo sam.
— A gdje su onda ljudi?
— Petorica prave kompot (stoje značilo kompost, to jest smjesu
za đubrenje). Četvorica prebacuju zob: da se ne pokvari, Konstantine
Dmitrijeviču.
Levin je vrlo dobro znao daje “da se ne pokvari” značilo da su
englesku zob za sjeme več pokvarili — opet nisu napravili ono što
je zapovijedao.
— Ta govorio sam vam još u korizmi, tikvani! — vikne on.
— Ne uznemirujte se, sve čemo učiniti na vrijeme.
Levin srdito mahne rukom, pođe k ambarima da vidi zob i vrati
se u konjušnicu. Zob se još nije pokvarila. No radnici su je prebacivali
lopatama, iako se mogla spustiti ravno u donji ambar, pa odredivši
to i otkinuvši odavde dva radnika za sijanje djeteline prođe Levina
zlovolja zbog špana. A i danje bio tako lijep da se nije mogao srditi.
— Ignjate! — vikne kočijašu, koji je zasukanih rukava prao
kočiju — osedlaj mi...
— Kojega zapovijedate?
— No, makar Kolpina.
— Slušam.
Dok se sedlao konj, Levin opet pozove špana, koji se muvao na
vidiku, da se pomiri s njim, i stane mu govoriti o predstojećim
proljetnim radovima i gospodarskim osnovama.
Gnoj treba početi voziti ranije, da do rane košnje bude sve gotovo.
Plugovima orati bez prekida dalje polje da ostane još neko vrijeme
na ugaru. Što bude trebalo kositi, valja obaviti s radnicima, a ne s
napoličarima.
Špan je slušao pažljivo i očito se naprezao da odobrava odluke
gospodareve; ali ipak imao je poznato beznadno držanje, koje je
Levina svagda razdraživalo. To držanje govorilo je: sve je to lijepo,
ali kako Bog da.

176
 Ništa nije toliko ogorčavalo Levina kao taj ton. A takav ton
imali su svi španovi, koliko god ih je do sada imao. Svi su se jednako
držali prema njegovim planovima, i sad se više nije srdio, ali ga je
boljelo i osjećao se još većma potaknut na borbu s tom nekakvom
elementarnom silom koje nije mogao nazvati drukčije nego “što
Bog da”, i koja mu se neprestano opirala.
— Kako dospijemo, Konstantine Dmitrijeviču — reče
nadglednik.
— A zašto ne biste dospjeli?
— Radnika treba svakako najmiti još petnaest. Evo ne dolaze.
Danas su bili, po sedamdeset rubalja ištu za ljeto.
Levin ušuti. Opet mu se protivila ta sila. Znao je da, trudili se
koliko im drago, nisu mogli najmiti više od četrdeset, trideset i sedam,
trideset i osam radnika za pravu cijenu. Četrdeset ih se naimalo, i
više ne. Ipak nije mogao ne boriti se.
— Pošaljite u Sure, Čefirovku ako ne dođu. Treba ih tražiti.
— Mogu poslati — nujno reče Vasilj Fjodorovič. — Nego i
konji su oslabili.
— Kupit ćemo još konja. Ta znam ja — doda smijući se. — Vi
biste sve jeftinije i lošije; ali ovu vam godinu više ne dam da po
svoju radite. Sve ću sam nadzirati.
— Pa vi ionako, čini se, malo spavate. Nama je draže kad smo
gospodaru pred očima...
— Dakle za brezovim dolom siju djetelinu? Idem pogledati —
reče sjedajući na malog riđastog Kolpika kojega je doveo kočijaš.
— Preko potoka neće proći, Konstantine Dmitrijeviču — vikne
kočijaš.
— No, onda šumom.
I Levin zajaši na žustroga dobro odmorenog konja, koji je frkao
nad lokvama i potezao uzde, krene po blatu dvorišta na vrata i u
polje.
Ako je Levinu bilo voljko na dvorištima za veliku i sitnu stoku,
postalo mu je još veselije u polju. Njišući se jednolično na jorgi
dobroga konja, udišući topli i svježi miris snijega i zraka na prolazu

177
kroz šumu po zaostalu gdjegdje prhku uleknulom snijegu s
rasplinulim tragovima, radovao se svakomu stablu s oživjelom
mahovinom na korijenu i mirisnim pupovima.
Kad je izjahao iz šume, pukli su pred njim na golemu
prostranstvu poput ravna baršunasta saga zimski usjevi, bez ijedne
plješine ili prolisine, samo gdjegdje u ploštinma obilježeni ostacima
snijega, koji se topio. Nije ga rasrdio ni pogled na seljačkog konja
sa ždrebetom koji je gazio njegov usjev (on naredi seljaku, kojega
je susreo, da ih istjera), ni podrugljivi i glupi odgovor seljaka Ipaka
kojega je susreo i upitao: “Stoje, Ipate, hoće li se skoro sijati?” —
“Treba prije uzorati, Konstantine Dmitrijeviču.”
Sto je dalje jahao to je radosniji bivao, i gospodarske osnove,
jedna ljepša od druge, dolazile su mu pred oči: zasaditi po svemu
polju vrbe po podnevnim linijama tako da snijeg ne zalegne pod
njima; razdijeliti ga na šest dijelova za gnojenje i tri zališna za sijanje
trave, sagraditi dvorište za blago na daljem kraju polja i iskopati
ribnjak, a radi torenja urediti prenosne torove za stoku. I onda će
imati tristo desetina pšenice, sto krumpira i stopedeset djeteline, i
nijedne desetine na ugaru.
Okrećući oprezno konja međom, da ne gazi svojih usjeva,
dojahao je s takvim sanjarijama k radnicima koji su sijali djetelinu.
Kola sa sjemenom nisu stajala na međi, nego na oranju, i ozimu
pšenicu izrovali su kotačima i raskopao ju je konj. Oba radnika
sjedila su na međi, vjerojatno su pušiia na jednu lulu. Zemlja u kolima
s kojom je bilo izmiješano sjeme nije bila razmrvljena nego se od
ležanja ili smrzavice ugrudala. Ugledavši gospodara, radnik Vasilj
pođe kolima, a Miška se primi sijati. To nije bilo lijepo, ali na radnike
se Levin rijetko srdio. Kad se Vasilj primaknuo, naredi mu Levin
da konja odvede na među.
— Ništa, gospodaru, zarast će — odgovori Vasilj.
— Molim te, ne mudruj — reče Levin, nego radi što ti se kaže.
— Slušam — odgovori Vasilj i uhvati konja za oglav. — A
posjev vam je, Konstantine Dmitrijeviču — reče ulagujući se —

178
prve vrsti. Samo je teško hodati! Po pud blata vučeš na opanku.
— A zašto vam zemlja nije prosijana? — reče Levin.
— Pa mi je mrvimo — odgovori Vasilj uzimajući sjeme i u
dlanovima mrveći zemlju.
Vasilj nije bio kriv što su mu nasuli neprosijane zemlje, no ipak
je to Levina ozlovoljavalo.
Već je mnogo puta korisno okušao poznato sredstvo da priguši
svoju zlovolju i da sve što se činilo lošim opet popravi, pa je sad
upotrijebio to sredstvo. Pogleda Miška kako korača vukući goleme
grude zemlje koja se bila zalijepila za svaku nogu, sjaše s konja,
uzme od Vasilja košaru za sjeme i pođe sijati.
— Gdje si stao?
Vasilj pokaže nogom na obilježje, i Levin pođe onako kako je
umio, sijati zemlju pomiješanu sa sjemenom. Hodati je bilo teško
po močvari, pa se Levin, prešavši slog, uznojio i ustavivši se vrati
košaru.
— No, gospodaru, nemojte mene psovati za taj slog — reče
Vasilj.
— A zašto? — veselo reče Levin osjećajući već djelovanje
upotrijebljenoga sredstva.
— Pa pogledajte ljeti. Znat će se. Pogledajte samo gdje sam
sijao lanjskoga proljeća. Kao da sam sadio! Ta ja se, Konstantine
Dmitrijeviču, staram gotovo kao o rođenome ocu. I meni je mrsko
loše raditi i drugima ne dam. Ako je gospodaru dobro, i nama je
dobro. Kad pogledaš, eno — reče Vasilj pokazujući na polje —
srce ti se smije.
— A proljeće je lijepo, Vasilju!
— Da, onakve proljeti ni starci ne pamte. Bio sam onomadne
kod kuće, ondje je kod nas stari isto tri osminke pšenice posijao. I
veli, ne možeš razlikovati od raži.
— A šijete li odavna pšenicu?
— Ta vi ste nas naučili prekolani; vi ste mi dvije mjere darovali.
Četvrt smo prodali, i tri osminke posijali.
— Hajde, pazi samo, rastiri grude — reče Levin prilazeći konju.

179
 — I na Mišku pazi. I ako lijepo nikne, dobit ćeš po pedeset kopjejaka
od desetine.
— Zahvaljujemo pokorno. Ionako smo, nema zbora, s vama
mnogo zadovoljni.
Levin sjedne na konja i odjaše u polje, gdje je bila lanjska
djetelina i u ono koje je plugom bilo priređeno za jaru pšenicu.
Po strništu djetelina je nikla da je milina. Već je sva oživjela i
zazelenjela se snažno nad polomljenim prošlogodišnjim stabljikama
pšenice.
Konj je propadao do gležanja, i svaka mu je noga cmokala
izvlačeći se iz poluotkravljene zemlje. Po oranju nije se nikako moglo
proći: jedino je ondje držalo gdje se uhvatio led a po otopljenim
brazdama grezao je konj preko kičice. Oranje je bilo izvrsno. Za
dva dana moći će se branati i sijati. Sve je bilo prekrasno, sve je bilo
radosno.
Levin se vrati preko potoka nadajući se daje voda opala. I stvarno
je prešao i poplašio dvije patke.
“Mora biti i šljuka”, pomisli i upravo na zaokretu sastane
šumskog čuvara koji potvrdi njegovo nagađanje o šljukama.
Levin krene kasno kući, da stigne objedovati i pripremiti pušku
do večeri.

X!V
Jašući doma u najradosnijem duševnom raspoloženju začuje
Levin zvonce od glavnoga prilaza.
“Ta to je sa, željeznice — pomisli. — Upravo je vrijeme
moskovskog vlaka... Tko je to? Sto ako je brat Nikolaj? Ta rekao je:
možda ću otići u kupke, a možda ću k tebi doći.” Prvi čas bilo mu je
strašno i neugodno da će nazočnost brata Nikolaja raspršiti ovo
njegovo sretno proljetno raspoloženje. Ali on se postidi toga čuvstva,
i smjesta, kao daje raširio svoj duševni zagrljaj, s radosnim ganućem
čekao je i želio sada svom dušom da bude brat. Potjera konja i
izjahavši za bagreme ugleda poštansku trojku koja se primicala sa

180
željezničke postaje i gospodina u bundi. To nije bio brat. “Ah, daje
kakav ugodan čovjek s kim bi se mogao razgovoriti”, pomisli.
— A! — radosno vikne Levin dižuči obje ruke uvis. — Evo
mila gosta! Kako ti se radujem! — vikne prepoznavši Stjepana
Arkadijeviča.
“Saznat ču pouzdano je li se udala ili kada se udaje” pomisli.
I u taj prekrasni proljetni dan osjeti da ga sjećanje na nju nimalo
ne boli.
— Sto, nisi očekivao? — reče Stjepan Arkadijevič izlazeći iz
saonica s komadićem blata nad nosom, na obrazu i obrvama, ali
sjajući od radosti i zdravlja. — Došao sam da te vidim, to je prvo —
reče grleći i ljubeći ga — da idem na šljuke, da prodam šumu u
Jergušovu, to je treće.
— Prekrasno! A kako je divno proljeće? Kako to da si se na
saonicama dovezao?
— Kolima je još gore, Konstantine Dmitrijeviču — odgovori
poznati mu poštanski kočijaš.
— No, veoma, veoma ti se radujem — iskreno se smiješeći
dječje radosnim smiješkom reče Levin.
Levin ga odvede u sobu za goste, kamo su bile unesene i stvari
Stjepana Arkadijeviča: vreća, puška u toku, torbica za smotke, i
ostavivši ga da se umije i presvuče ode dotle u poslovnicu reći za
oranje i djetelinu. Agafija Mihajlovna, koja je svagda bila veoma
zabrinuta za čast doma, dočeka ga u predsoblju s pitanjima za
objed.
— Činite kako hoćete samo brže — reče i ode do špana.
Kad se vratio, izlazio je Stjepan Arkadijevič umiven, počešljan
i sjajeći se od smiješka na svoja vrata, i zajedno pođu gore.
— No, kako mi je drago što sam dopro do tebe! Sad ću shvatiti,
u čemu se sastoje ona otajstva koja ti ovdje obavljaš. Ali ne, zbilja,
zavidim ti. Kakav dom, kako je sve divno! Svijetlo, radosno —
govorio je Stjepan Arkadijevič zaboravljajući da nije uvijek proljeće
i vedri dani kao danas. — I tvoja dadiljica, kako je divna! Poželjnija
bila bi ljepuškasta sobarica u pregačici; ali za tvoje kaluđerstvo i
strogi stil — to je sasvim lijepo.

181
 Stjepan Arkadijevič ispripovjedi mnogo zanimljivih novosti, i
osobito zanimljivu za Levina novost, da se brat njegov, Sergije
Ivanovič, sprema ljetos k njemu na selo.
Nijedne riječi nije Stjepan Arkadijevič rekao o Kitty i uopće o
Sčerbackima; samo mu je izručio ženin pozdrav. Levin mu je bio
zahvalan na njegovoj delikatnosti i doista se radovao gostu. Kao
uvijek za njegova samovanja nakupilo se u njemu sila misli i čuvstava
koje nije mogao priopćiti onima koji su ga okruživali, i sada je
izlijevao u Stjepana Arkadijeviča i pjesničko radovanje proljeću i
neuspjehe i osnove gospodarske, i misli i opažanja o knjigama koje
je čitao, a osobito ideju svoga djela kojega je temelj bila kritika svih
starih djela o gospodarstvu, premda toga on sam nije opažao.
Shvaćajući sve ove napomene, bio je Stjepan Arkadijevič svagda
drag, ovaj put osobito mio, pa je Levin u njemu opazio još novu
crtu poštovanja i kao nježnost prema sebi koja mu je polaskala.
Staranje Agafije Mihajlovne i kuhara da objed bude osobito
dobar imala su za posljedicu samo to da se oba ogladnjela prijatelja,
sjednuvši da založe, najela kruha s maslacem, polovice hladne guske
i slanih gljiva, i još to što je Levin naredio da se juha donese bez
piroga kojima je kuhar htio posebno zadiviti goste. No Stjepan
Arkadijevič, premda je bio navikao na drugačije objede, nalazio je
sve izvrsnim: i rakiju travaricu i kruh i maslac, a osobito hladnu
gusku, gljive i šči od kopriva, kokoš s bijelim umakom i bijelo
krimsko vino — sve je bilo izvanredno i divno.
Izvrsno, izvrsno — govorio je paleći debelu cigaretu poslije
pečenke. — Ja sam k tebi došao kao s parobroda nakon buke i trešnje
na tihu obalu. Veliš dakle da sam element radnika treba proučavati
i da se prema njemu treba upravljati izbor i način u vođenju
gospodarstva. Ja sam u tome neuk; ali rekao bih da će ta teorija i
primjena njena utjecati i na radnika.
— Hoće, ali čekaj: ja ne govorim o političkoj ekonomiji, nego o
gospodarskoj nauci. Ona mora biti kao prirodne nauke i istraživati
dane pojave i radnike s njegovim ekonomskim, etnografskim...
Uto uđe Agafija Mihajlovna sa slatkim.
— No Agafija Mihajlovna — reče Stjepan Arkadijevič ljubeći

182
 vrške svojih oblih prstiju — kakva je vaša guska, kakva travarica!...
A što, nije li doba, Košta? — doda.
Levin pogleda kroz prozor na sunce koje se spuštalo za gole
krošnje šume.
— Doba je, doba — reče. — Kuzma, preži kolica! — i otrči
dolje.
Sišavši, skine Stjepan Arkadijevič oprezno platneni tok s
pokoštena sanduka i, otvorivši ga, stane spremati svoju skupocjenu
pušku novoga uzorka. Kuzma, koji je već nanjušio veliku napojnicu,
nije se odmicao od Stjepana Arkadijeviča i navlačio mu i čarape i
čizme, što mu je ovaj rado ostavljao da radi.
— Naredi, Košta, ako dođe trgovac Rjabinin — naložio sam
mu da danas dođe — da ga prime i neka pričeka...
— Zar ti Rjabininu prodaješ šumu?
— Da. Ti ga poznaješ?
— Kako ne, poznam. Imao sam s njim posla. “Pozitivno i
apsolutno”.
Stjepan Arkadijevič nasmije se. “Pozitivno i apsolutno” bile su
omiljene trgovčeve poštapalice.
— Da, govori smiješno daje divota. Razumjela si kamo gospodar
ide! — doda potapšavši Lasku koja se cvileći vrzla oko Levina i
lizala mu sad ruke, sad čizme i pušku.
Seoska kola več su stajala pred ulazištem kad su izašli.
— Naredio sam da upregnu, ako i nije daleko; ili da idemo
pješice.
— Ne, odvezimo se radije — reče Stjepan Arkadijevič prilazeći
kolima. Sjeo je omotavši sebi noge tigrovim ogrtačem i zapalio
smotku. — Kako to, ti ne pušiš! Smotka, to ti je takav, ne užitak,
nego vijenac i obilježje užitka. To ti je život! Kako je lijepo! Eto
kako bih ja želio živjeti!
— A tko ti brani? — smiješeći se reče Levin.
— Ne, ti si sretan čovjek. Sve što voliš, imaš. Voliš konje, imaš
ih, pse, imaš, lov, imaš, gospodarstvo, imaš.
— Možda zato što se radujem onomu što imam i ne tugujem
radi onoga čega nemam — reče Levin sjetivši se Kitty.

183
 Stjepan Arkadijevič shvati, pogleda na njega, ali ne reče ništa.
Levin je bio zahvalan Stjepanu Arkadijeviču za to što svojim
svagdanjim taktom, opazivši da se Levin boji razgovora o
Sčerbackima, nije ništa govorio o njima; no sad je Levin već htio
saznati ono što ga je toliko mučilo, ali nije se usudio zapodjeti
razgovor o tom.
— No, što je s tvojim poslovima, kako je? — reče Levin,
pomislivši da nije lijepo od njega misliti samo o sebi.
Oči Stjepana Arkadijeviča veselo zasjaju.
— Ta ti ne priznaješ da netko može voljeti kolače kad ima svoj
obrok, to je po tvojemu mišljenju zločin; a ja ne priznajem života
bez ljubavi — reče on, jer je na svoj način shvatio Levinovo pitanje.
—Sto ću, tako sam stvoren. I doista, time se tako malo čini komu
zlo, a sebi toliko užitka...
— Sto, da nije što novo? — upita Levin.
— Jest, brate! Evo, vidiš li, ti poznaš tip žena Osijanovih... žena,
koje vidiš u snu... Eto, takvih žena ima najavi... i te su žene užasne.
Žena, to ti je, vidiš li, takav predmet, koji je, koliko ga god proučavao,
svagda potpuno nov.
— Onda je bolje ne proučavati ga.
— Ne. Neki je matematik rekao da užitak nije u otkrivanju istine,
nego u traženju.
Levin je slušao šuteći i, unatoč svemu naprezanju, nije se nikako
mogao prenijeti u dušu svoga prijatelja i razumjeti njegova čuvstva
i čar proučavanja takvih žena.

XV

Mjesto kud su prelijetale šljuke bilo je nedaleko na rječici u

sitnu jasikovu gaju. Dovezavši se do šume, Levin siđe i odvede
Oblonskoga u kut mahovinaste i močvarne poljanice, na kojoj je

184
snijeg već okopnio. Sam se vrati na drugi kraj, k rasohatoj brezi, i
prislonivši pušku na rašlje suhe donje grane, skine kaftan, prepaše
se i okuša može li slobodno gibati rukama.
Stara sijeda Laska, koja je išla uzastopce za njim, sjedne oprezno
prema njemu i naćuli uši. Sunce je sjedalo za veliku šumu, i u
svjetlosti večernjega rumenila brezice, rasute među jasikama, jasno
su se ocrtavale svojim spuštenim granama s nabreklim pupovima,
spremnima da puknu.
Iz guste šume, gdje je još ostalo snijega, tekla je još jedva čujno
po vijugastim potočićima voda. Sitne su ptice cvrkutale i izrijetka
prelijetale s drveta na drvo.
U prekidima potpune tišine čulo se šuštanje lanjskoga lišća koje
se micalo od kopnjenja zemlje i od rasta trava.
“Gle! Čuje se i vidi kako trava raste!” reče sebi Levin, opazivši
mokar topolin list škriljevčeve boje kraj izbojka mlade trave. Stajao
je, slušao i gledao sad dolje, na mokru mahovinastu zemlju, sad na
Lasku koja je osluhivala, sad more golih vršaka šume koja se pružila
pred njim pod brdom, sad sve tmumije nebo, našarano bijelim
prugama oblaka. Jastreb, mašući bez žurbe krilima, proletio je visoko
nad dalekom šumom; drugi je isto tako proletio istim smjerom i
nestao. Ptice su sve to jače i revnije cvrkutale u guštiku. Nedaleko
zaćuka ušara, i Laska zadrhtavši prijeđe oprezno nekoliko koraka i
nagnuvši glavu na stranu stane osluškivati. Za rječicom oglasi se
kukavica. Zakuka dvaput običnim glasom, onda promukne, požuri
se i zaplete.
— Gle! Već kukavica! — reče Stjepan Arkadijevič izlazeći iz
grma.
— Da, čujem — odgovori Levin prekidajući nerado tišinu svojim
glasom koji mu je i samomu bio neugodan. — Sad će skoro.
Lik Stjepana Arkadijeviča zađe opet za grm, i Levin vidje samo
jarki plamičak žigice koji je odmah zatim zamijenila crvena žeravica
cigarete i modrikasti dimić.
V V

Cik! Cik! kvrcnu kokoti na pušci, koje je Stjepan Arkadijevič

zapinjao.

185
 — A što to viče? — upita Oblonski upozorujući Levina na
otegnuto gukanje, kao da tankim glasićem, od obijesti, rže ždrijebe.
— A, ne znaš toga? To je zec—mužjak. Nego dostaje razgovora!
Slušaj, leti! — gotovo vikne Levin zapinjući kokote.
Začuje se udaljen, tanak fijuk i točno u onom običnom taktu,
koji je tako poznat lovcu, nakon dva trenutka — drugi, treći, i za
trećim fijukom čulo se već kvarkanje.
Levin baci oči desno, lijevo, i gle, pred njim na mutno-modru
nebu, nad nježnim izbojcima vršaka jasika koji su se slijevali pokaže
se ptica leteći. Letjela je pravo na njega; blisko kvarkanje, nalik na
jednoliko deranje čvrste tkanine, začuje tik nad uhom; vidio se već
dugi kljun i vrat ptice, i u času kad je Levin nanišanio, bijesnu za
grmom gdje je stajao Oblonski crvena munja. Ptica se poput strijele
spusti i opet uzvije. Opet bljesne munja i začuje se hitac. Trepćući
krilima, kao da se nastoji održati u uzduhu, ptica stane, zaustavi se
časak, i teško pljesne o mokru zemlju.
— Zar sam promašio? — vikne Stjepan Arkadijevič koji od
dima nije ništa vidio.
--- Pt/O
' V/ JVl
T z*\nn
111 1
X VWW JLJV I ^/V/ 1 T cicVn 1iz* Hirra\/oi i c*r\ryrs1
VVWJV»J WV i-IHUlVV* VV/J M JVj T U J VV.U ivy

uho i visoko mašući vrhom kitnjasta repa tihim korakom, kao da

želi produžiti užitak i kao smiješeći se, donosila ubijenu pticu ka
gospodaru. — No drago mi je što ti je uspjelo — reče Levin osjetivši
zavist što njemu nije uspjelo ubiti tu šljuku.
— Gadno sam promašio iz desne cijevi! — odgovori Stjepan
Arkadijevič puneći pušku. — Ss... leti.
Doista, začuju se prodorni zvižduci koji su brzo slijedili jedan
za drugim. Igrajući se i goneći jedna drugu, i samo fijučući, a ne
kvarkajući, nalete dvije šljuke upravo prema glavama lovaca.
Odjeknu četiri pucnja i, poput lastavica, šljuke učine brz zaokret i
iščeznu s vidika.

Lov je bio prekrasan. Stjepan Arkadijevič ubio je još dva

komada, i Levin dva, od kojih jedne nije našao. Stalo se smrkavati.

186
Jasna, srebrna Venera nisko na zapadu već je sjala na brezicama
svojim nježnim sjajem, a visoko, na istoku, već sa svojim crvenim
svjetlom prelijevao mračni Arktur. Nad svojom glavom lovio je
Levin i gubio zvijezde Medvjedove. Šljuke su već prestale letjeti;
no Levin odluči još počekati, dok Venera, koju je vidio pod granom
breze, ne uziđe nad nju i dok ne budu posve jasne zvijezde
Medvjedove. Venera se već digla nad granu, kola Medvjedova sa
svojim rudom bila su već sva vidljiva na tamnomodrom nebu, ali
on je još čekao.
— Nije li doba? — reče Stjepan Arkadijevič.
U šumi je već bilo tiho i nijedna se ptica nije više micala.
— Ostanimo još — odgovori Levin.
— Kako hoćeš.
Stajali su sada na petnaestak koraka jedan od drugoga.
— Štiva! — reče iznenada Levin — a što mi ne kažeš je li se
udala tvoja svast ili kad se udaje?
Levin se osjećao toliko čvrst i miran da ga nikakav odgovor,
mislio je on, ne bi mogao uzrujati. Ali nikako nije očekivao onoga
što je odgovorio Stjepan Arkadijevič.
— Niti je mislila, niti se misli udavati, nego je doista bolesna i
liječnici su je poslali u inozemstvo. Boje se za njen život.
— Što govoriš! — krikne Levin. — Veoma je bolesna? A što
joj je? Kako je...
Dok su to govorili, Laska, naćulivši uši, gledala je sad gore u
nebo, sad prijekorno u njih.
“Baš ste našli vrijeme za razgovor — mislila je. — A ona leti...
Evo je, tu je. Propust će...” mislila je Laska.
No u isti tren začuju obojica najednom prodorni fijuk, koji kao
Ja ih je ošinuo po uhu, obojica se late pušaka i dvije munje bijesnu
i dva se hica začuju u isti čas. Šljuka, koja je letjela visoko, složi u
ren oka krila i padne u guštik savijajući tanke mladice.
— To je izvrsno! Zajednička! — vikne Levin i otrči s Laskom u
guštik tražiti šljuku. “Ah da, od čega mi je bilo neugodno? — sjeti
>e. — Da, Kitty je bolesna... Što ću, vrlo mi je žao”, mislio je.

187
 — A, našla si! Ti si pametna — reče vadeći iz gubice Laskine
toplu pticu i mećući je u gotovo punu lovnu torbu. — Našao sam,
Štiva! — vikne.

XVI

Vraćajući se kući ispitao je Levin za sve potankosti Kittyne

bolesti i osnova Sčerbackih, i premda mu je to bilo neugodno priznati
godilo mu je ono što je saznao. Godilo mu je i zato što je još bilo
nade, a godilo mu je još više što je boljelo nju, koja mu je zadala
toliku bol. No kad je Stjepan Arkadijevič počeo govoriti o uzrocima
Kittyne bolesti i spomenuo ime Vronskoga, presiječe mu Levin riječ.
— Nemam nikakva prava znati obiteljske pojedinosti i, da rečem
po istini, ne zanimaju me.
Stjepan Arkadijevič se jedva vidljivo nasmiješi, ulovivši
trenutačnu i toliko mu poznatu promjenu na Levinovu licu koja ga
je učinila isto onako mrkim kako je časak prije toga bio veseo.
— Jesi li već posve završio s Rjabimnom glede šume? — upita
Levin.
— Jesam. Cijena je lijepa, trideset i osam tisuća. Osam unaprijed,
a ostalih trideset kroz šest godina. Dugo sam se tim natezao, nitko
nije više davao.
— To će reći da si šumu darovao — reče Levin mrko.
— Kako to darovao? — s dobrodušnim smiješkom reče Stjepan
Arkadijevič, znajući da sad ništa neće Levinu biti dobro.
— Zato jer šuma vrijedi bar stotinu rubalja po desetini —
odgovori Levin.
— Ah, ti seoski gospodari! — šaljivo reče Stjepan Arkadijevič.
— Taj vaš prezimi ton prema nama građanima!... A kad je posao
učiniti, onda ga mi najbolje učinimo. Vjeruj, sve sam proračunac
— reče on —i šumu sam vrlo povoljno prodao, tako da se sve bojim
da onaj ne bi možda odustao. Ta to nije gradljikova šuma — reče
Stjepan Arkadijevič, želeći riječima gradljikova posve uvjeriti Levinr

188
0 nepravednosti njegovih sumnja — nego više za vatru. I neće dati
više od trideset hvati na desetinu, a on mi je dao po dvjesta rubalja.
Levin se prezirno nasmiješi. “Znam — pomisli — taj način ne
samo njegov, nego i svih gradskih stanovnika, koji, ako dođu u deset
godina u selo i uhvate dvije-tri seoske riječi, služe se njima gdje
treba i ne treba, čvrsto uvjereni da već sve znaju. Gradljikova dat će
trideset hvati. Govori riječi a ne razumije ih.”
— Ja te ne bih učio onomu što ti pišeš ondje u uredu — reče —
nego ću te pitati ako bude potrebno. A ti si tako uvjeren da razumiješ
sve te šumske poslove. Teški su oni. Jesi li prebrojio stabla?
— Kakva stabla brojiti? — smijući se reče Stjepan Arkadijevič,
želeći izvesti prijatelja iz zlovolje. “Izbrojit pijesak, zvijezda luče
ako bi mogo visok um...!
— No—da, a visoki um Rjabininov može. I nijedan trgovac
neće kupiti dok ne prebroji ako mu se ne daje badava, kao ti što si
učinio. Tvoju šumu ja poznam. Svaku godinu idem onamo loviti, i
šuma vrijedi pet stotina rubalja gotova novca po desetini, a on ti je
dao svjesta na otplatu. Prema tome poklonio si mu trideset tisuća.
— Ta nemoj se zanositi — reče Stjepan Arkadijevič sažalno.
— Pa zašto nitko nije davao više?
— Zato jer je s trgovcima u dogovoru, dao je odstupninu. Sa
svima sam poslovao, pa ih poznajem. To nisu trgovci nego lihvati.
Ta on i neće preuzeti posao gdje će zaraditi, deset, petnaest postotaka,
nego čeka da kupi za dvadeset kopjejaka rubalj.
— No, prestani! Ti si zle volje.
— Nimalo — mrko reče Levin dok su prilazili kući.
Kraj ulaza već su stajala čvrsto okovana željezom i prevučena
kožom kola sa sitim konjem čvrsto upregnutim u širok prsteni ham.
U kolima je sjedio jako crven i zdrav te čvrsto opasani pomoćnik,
koji je trgovcu Rjabininu služio kao kočijaš. Sam Rjabinin bio je
već u kući i dočekao prijatelje u predsoblju. To je bio visok, pomršav
čovjek srednjih godina, s brcima i obrijanim izbočenim podbratkom
1 izbuljenim mutnim očima. Odjeven je bio u dug modri kaput, s
pucetima niže stražnjice, u visoke, kod gležanja nabrane, a na

189
listovima ravne čizme, na koje je navukao velike galoše. On otre
unaokolo rupcem svoje lice, pa zakopčavši kaput, koji se ionako
držao vrlo dobro, sa smiješkom pozdravi ulaznike pružajući Stjepanu
Arkadijeviču ruku kao da hoće nešto uhvatiti.
— A, i vi ste doputovali — reče Stjepan Arkadijevič pružajući
mu ruku. — Lijepo.
— Nisam smio ne poslušati zapovijedi vaše Svjetlosti, premda
je put vrlo loš. Apsolutno sav put išao sam pješice, ali stigao sam na
vrijeme. Konstantine Dmitrijeviču, moje poštovanje — obrati se
Levinu nastojeći uhvatiti i njegovu ruku. No Levin namrštivši se,
pričinjao se da ne opaža njegove ruke, pa je vadio šljuke. — Izvoljeli
ste se zabavljati lovom? Kakva će to dakle biti ptica? — doda
Rjabinin prezirno gledajući na šljuke: — ukusna je, dakle. — I on
ne odobravajući zaklima glavom, kao da silno sumnja da li ta koža
vrijedi štavljenja.
— Hoćeš li u kabinet — tmurno se mršteći reče Levin francuski
Stjepanu Arkadijeviču. — I doda ruski: — Prođite u kabinet, ondje
možete popričati.
\7V1/~» ta
V liv JV/
1/ol/n itr» — o nrP7imim
’T’r*]
lllV/^UVV) 1VU1VV/ uvmv u
Hr\etn i sine tvomV.v/u«.wjw»»u«. . —***

reče Rjabinin, kao da želi dati na znanje da drugi mogu doći u

nepriliku kako će se i prema komu držati, ali on nikad i ni u čemu
nije u neprilici.
Ušavši u kabinet, obazre se Rjabinin od navike, kao da traži
svetu sliku, ali, našavši je, nije se prekrižio. Ogleda ormare i police
s knjigama, pa se s istom sumnjom, kao kod šljuka, prezirno
nasmiješi i, ne odobravajući, zaklima glavom, ne dopuštajući ovdje
nikako da bi ova koža bila vrijedna štavljenja.
— Sto, jeste li donijeli novce? — upita Oblonski. — Sjedite.
— Novac će biti. Došao sam da se vidimo, porazgovorimo.
— A o čemu da se razgovaramo? Ta sjedite.
— To se može — reče Rjabinin sjedajući i naslanjajući se i to
na način koji mu je bio najmučniji. — Popustiti treba, kneže. Ne
griješite duše. A novci su spremni definitivno, do jedne kopjejke.
Na novcima neće zapeti.

190
 Metnuvši, međutim, pušku u ormar, izlazio je Levin već na vrata,
no čuvši trgovčeve riječi, zaustavi se.
— Ionako ste badava šumu dobili — reče on. — Kasno je k
meni došao, inače bih ja bio cijenu odredio.
Rjabinin ustane i šuteći sa smiješkom pogleda Levina odozdo
gore.
— Vrlo ste skupi, Konstantine Dmitrijeviču — reče obraćajući
se sa smiješkom Stjepanu Arkadijeviču — apsolutno ništa ne možeš
kupiti. Pogađao sam se za pšenicu, dobru sam cijenu nudio.
— Zašto da vam svoje zabadava dajem? Ta nisam na zemlji
našao, niti sam ukrao.
— Sačuvaj bože, u današnje vrijeme krasti je definitivno
nemoguće. Sve je apsolutno u naše vrijeme javno suđenje, sve je
danas blagorodno, a ne da se krade! Govorili smo pošteno. Skupo
cijene šumu, nema računa. Molim da se popusti dajbudi malo.
— Ta je li u vas stvar svršena ili nije? Ako je svršena, nemate
se što cjenkati, a ako nije svršena — reče Levin — ja kupujem ku­
ću.
S lica Rjabininova najednom nestane smiješka. Ono primi
jastreblji grabljiv i okrutan izraz. Brzim koštunjavim prstima
raskopča kaput, otkrivši presumićenu košulju, mjedena puca na
prsluku i lančić od sata, i brzo izvadi debelu staru lisnicu.
— Molim, šuma je moja — reče brzo se prekriživši i pružajući
ruku. — Uzmite novce, šuma je moja. Evo kako Rjabinin kupuje, a
ne da grošićari — govorio je mršteći se i mašući lisnicom.
— Ja se ne bih žurio na tvojem mjestu — reče Levin.
— Sačuvaj Bože — u čudu reče Oblonski — ta dao sam riječ.
Levin iziđe iz sobe udarivši vratima. Gledajući na vrata, zakima
Rjabinin glavom.
— Sve mladost, apsolutno djetinjarija sama. Ta kupujem, vjerujte
časti, tako, samo radi glasa, da je evo Rjabinin a ne tko drugi od
Oblonskoga gaj kupio. A u božjoj je ruci kako ću račun uhvatiti.
Vjerujte Bogu. Izvolite. Ugovorčić daje napisati...
Za jedan sat trgovac, pošto je pažljivo stegnuo svoju halju i

191
zakopčao kopče kaputa, s ugovorom u džepu sjedne u svoja čvrsto
okovana kola i krenu kući.
— Oh, ta gospoda — reče španu — svi su na jedno brdo.
— To se zna — odgovori špan predajući uzde gospodaru i
zakapčajući kožnatu pregaču. — A može li se čestitati kupnja,
Mihaile Ignjatjeviču?
— Tako, tako...

XVII

S džepom nabreklim od novčanica, koje mu je trgovac dao za

tri mjeseca unaprijed, pošao je Stjepan Arkadijevič gore. Posao sa
šumom bio je gotov, novac u džepu, lov je bio prekrasan, pa je
Stjepan Arkadijevič bio najbolje volje i zato je osobito htio rastjerati
zlovolju koja je uhvatila Levina. Htio je završiti dan za večerom
isto onako ugodno kako gaje bio i počeo.
Doista, Levin ni'e bio dobre volje, i unatoč svoj svojoj želji da
bude mio i ljubazan s dragim gostom, nije se mogao svladati.
Opojnost od vijesti da se Kitty nije udala počela ga pomalo hvatati.
Kitty se nije udala i bolesna je, i to bolesna od ljubavi prema
čovjeku koji nije za nju mario. Ta uvreda kao da je padala na njega.
Vronski je prezreo nju, a ona je prezrela njega. Levina. Prema tomu
ima Vronski pravo prezirati Levina i bio mu je zato neprijatelj. No
o svemu tome nije mislio Levin. Nejasno je osjećao da je u tom
nešto uvredljivo za njega, pa se sada srdio ne na ono što ga je
uzrujavalo, nego je prigovarao svemu što je dolazilo preda nj.
Razdraživala gaje glupa prodaja šume, prijevara kojoj je podlegao
Oblonski, i koja se svršila u njegovoj kući.
— No, jesi li dokončao? — reče sastajući se gore sa Stjepanom
Arkadijevičm. — Hoćeš li večerati?
— Da, ne odbijam. Kakav tek imam na selu, čudo! A što nisi
Rjabinina ponudio da založi?
— A, vrag s njim!

192
 — Ipak, kako se ti vladaš prema njemu! — reče Oblonski. —
Ni ruke mu nisi dao. Zašto mu ne bi dao ruke?
— Zato što lakaju ne dajem ruku, a lakaj je sto puta bolji od
njega.
— Kakav si ti natražnjak! A slijevanje staleža! — reče Oblonski.
— Tko se želi slijevati, nazdravlje mu, a meni je mrsko.
— Ti si, vidim, potpuni natražnjak.
— Doista, nikad nisam mislio što sam. Ja sam Konstantin Levin
i ništa više.
— I to Konstantin Levin koji je vrlo zle volje — smiješeći se
reče Stjepan Arkadijevič.
— Da, zlovoljan sam, a znaš li zašto? Oprosti, zbog tvoje glupe
prodaje...
Stjepan Arkadijevič dobrodušno se namršti, kao čovjek koga
nekriva vrijeđaju i ljute.
— Ta, mani — reče. — Kad je još bilo da bi netko što prodao, a
da mu ne bi rekli odmah poslije prodaje: “To sigurno više vrijedi?”
A dok prodaje, neće mu nitko dati... Ne, vidio sam da imaš zub na
toga nesretnoga Rjabinina.
— Možda imam. A znaš li zašto? Reći ćeš opet da sam natražnjak
ili još kakvu strašnu riječ; ali ipak zlovoljan sam i teško gledam to
svestrano osiromašenje plemstva kojemu pripadam i kojemu, unatoč
slijevanju staleža, vrlo rado pripadam... I to osiromašenje ne zbog
raskoši. To ne bi bilo zlo; preživjeti gospodski, to je plemićki posao,
što samo plemići umiju. Kad seljaci oko nas kupuju zemlju, nije mi
krivo. Vlastelin ne radi, seljak radi i istiskuje neradina čovjeka. Tako
mora biti. I rado priuštavam seljaku. Ali vrijeđa me kad vidim to
siromašenje zbog nekakve, ne znam kako da je nazovem,
bezazlenosti. Tu je zakupnik Poljak kupio za pola cijene od
vlastelinke, koja živi u Nizzi, divno imanje. Ondje daju trgovcu u
zakup za rubalj desetinu zemlje koja vrijedi deset rubalja. Ovdje si
ti, bez ikakva razloga, darovao tomu lopovu trideset tisuća.
— Pa što? Da brojim svako drvo?
— Nema druge nego brojiti. Evo, ti nisi brojio, a Rjabinin jest.

193
Njegova djeca imat će sredstva za život i za obrazovanje, a tvoja
možda neće imati!
— No, oprosti mi, ali u tom brojenju ima nešto kukavno. Mi se
bavimo svojim poslom, oni svojim, pa moraju imati neki dobitak.
Uostalom, stvar je svršena i gotovo. A evo i jaja na oko, to naj volim.
A Agafija Mihajlovna dat će nam one divne travarice.
Stjepan Arkadijevič sjedne za stol i stane se šaliti s Agafijom
Mihajlovnom uvjeravajući je da takvoga objeda i večere odavna
nije jeo.
— Evo, vi barem pohvalite — reče Agafija Mihajlovna. — A
Konstantin Dmitrijevič, daj mu što hoćeš, makar koricu kruha, pojede
i ode.
Koliko se god Levin trsio da se svlada, bio je smrknut i šutljiv.
Valjalo je Stjepanu Arkadijeviču staviti jedno pitanje ali nije se
mogao odlučiti, a nije nalazio ni oblika, ni vremena kako i kad to
učiniti. Stjepan Arkadijevič već je otišao bio dolje u svoju sobu,
svukao se, opet se umio, obukao izglačanu noćnu košulju i legao, a
Levin je još uvijek oklijevao u njegovoj sobi govoreći o različitim
tricama ne imajući snage da pita što je htio.
— Kako čudno izrađuju ovaj sapun — reče ogledajući i
razmatrajući mirisni komad sapuna koji je za gosta pripremila
Agafija Mihajlovna, ali Oblonski se nije njim služio. — Ta pogledaj,
to je umjetničko djelo.
— Da, do svega je sada doprlo svakovrsno usavršavanje — reče
Stjepan Arkadijevič zijevajući vlažno i blaženo. — Kazališta, na
primjer, i ta zabavišta... a-a-a! — zijevao je. — Posvuda je električno
svjetlo... a-a!
— Da, električno svjetlo — reče Levin. Da. No, a gdje je Vronski
sada? — upita odloživši najednom saput.
— Vronski? — reče Stjepan Arkadijevič zaustavivši zijevanje.
—U Petrogradu je. Otputovao je ubrzo nakon tebe, i od onda nije
nijedanput bio u Moskvi. A znaš li, Kostja, reći ću ti po istini —
nastavi, nalaktivši se na stol i metnuvši na ruku svoje lijepo rumeno
lice, iz kojega su poput zvijezda sjale vlažne, dobre i dremovne oči.
— Sam si bio kriv. Uplašio si se suparnika. A ja ne znam kako sam

194
ti onda govorio, ne znam na čijoj je strani bilo više šansa. Zašto nisi
navalio? Rekao sam ti onda da... — zijevao je samim čeljustima ne
otvarajući usta.
“Zna li on ili ne zna da sam je prosio? — pomisli Levin gledajući
ga. — Da, nešto je diplomatsko, lukavo u njegovu licu”, i osjećajući
da rumeni, gledao je šuteći pravo Stjepanu Arkadijeviču u oči.
— Ako je s njene strane bilo onda što, to je bilo samo zagrijava­
nje za vanjštinu — nastavi Oblonski. — Taj, znaš, savršeni aristokrati-
zam i budući položaj u društvu djelovao je ne na nju, nego na mater.
Levin se namršti. Uvreda zbog odbijanja, kroz koju je prošao,
oprži ga u srcu kao svježa, taj čas dobivena rana. Ali bio je doma, a
doma zidovi pomažu.
— Čekaj, čekaj — progovori presijecajući Oblonskomu riječ.
—Veliš: aristokratizam. A dopusti da te pitam, u čemu je taj
aristokratizam Vronskoga ili koga bilo — takav aristokratizam da
bi mene mogla prezreti? Ti Vronskoga smatraš aristokratom, ja pak
ne držim. Čovjek, čiji se otac probio iz ničega spletkareći, čija mati
bogzna s kim nije bila u svezi... Ne, oprosti, no ja smatram
aristokratom sebe i ljude meni slične, koji mogu u prošlosti pokazati
tri-četiri poštena pokoljenja obitelji koje su bile na najvišem stupnju
naobrazbe (darovitost i um, to je druga stvar), i koje nikad ni pred
kim nisu puzale, nikad im nitko nije trebao, kako je živio moj otac,
moj djed. A poznajem mnogo takvih. Tebi se čini niskim što ja
brojim stabla u šumi, a ti darivaš Rjabininu trideset tisuća; ali ti ćeš
dobiti zakupninu i ne znam što još, a ja neću dobiti ništa, i stoga
cijenim rodnu grudu i ono što se radom steklo... Mi smo aristokrati,
a ne oni koji mogu opstojati samo darovima moćnih ovoga svijeta i
koje možeš kupiti za dvadesetak.
— Ta na koga napadaš? Slažem se s tobom — reče Stjepan
Arkadijevič iskreno i veselo, premda je osjećao da Levin pod imenom
onih koje možeš kupiti za dvadesetak razumije i njega. Zivahnost
Levinova iskreno mu se svidjela. — Na koga napadaš? Premda je
koješta što govoriš neistinito, što govoriš o Vronskomu, ali ja ne
govorim o tom. Velim ti otvoreno: da sam na tvome mjestu,
otputovao bi sa mnom u Moskvu i...

195
 — Ne, ne znam da li ti je poznato ili nije, ali meni je svejedno.
I redu ću ti: zaprosio sam je i bio sam odbijen, pa je Katarina
Aleksandrovna sad za mene teška i sramotna uspomena.
— Zašto? To je glupost!
— Hajde, nećemo govoriti. Oprosti mi, molim te, ako sam bio
surov s tobom — reče Levin. Izrekavši sve, postao je Levin sada
opet onakav kakav je bio izjutra. — Ne srdiš se na me, Štiva? Molim
te, ne srdi se — reče i primi ga smiješeći se za ruku.
— Ta ne, nimalo i nemam zašto. Drago mi je što smo se objasnili.
A znaš li, jutarnji lov zna biti lijep. Ne bismo li pošli? Ja ne bih ni
spavao poslije, nego bih se pravo iz lova odvezao na stanicu.
— Divno!

XVIII

Unatoč tome što je unutarnji život Vronskoga bio ispunjen

njegovom ljubavlju, vanjski život njegov tekao je nepromjenljivo i
nezadrživo po prijašnjim, običnim tračnicama društvenih i
pukovnijskih veza i interesa. Pukovnijski interesi zauzimali su važno
mjesto u životu Vronskoga i zato što je ljubio pukovniju, a još više
zato što su njega ljubili u pukovniji. U pukovniji ne samo da su
ljubili Vronskoga nego su ga i cijenili i ponosili se njim. ponosili se
time što čovjek, silno bogat, prekrasno obrazovan i sposoban, s
otvorenim putem za svaku vrst uspjeha i častoljublja i slavičnosti,
ne mari za sve to, pa su mu od svih životnih probitaka najbliži srcu
probici pukovnije i drugarstva. Vronski je bio svjestan toga mišljenja
drugova o sebi, i osim toga, što je volio taj život, osjećao se obvezan
održati mišljenje o sebi koje se bilo ustalilo.
Razumije se samo po sebi da ni s kim od kolega nije govorio o
svojoj ljubavi, nije se odavao ni u najtežim pijankama (uostalom,
nikad nije bio tako pijan da bi gubio vlast nad sobom) i zatvarao je
usta onim lakomislenim drugovima koji su kušali napominjati mu

196
tu vezu. No, unatoč tome njegova ljubav bila je poznata svemu gradu:
svi su se manje ili više pravo domišljali njegovim odnosima s
Karenjinom: većina mladih ljudi zavidjela mu je upravo zbog onoga
što je bilo najteže u toj njegovoj ljubavi — zbog visokoga položaja
Karenjinova, s čega je ta veza bila na očima društvu.
Većina mladih žena, koje su zavidjele Ani, i kojima je već odavna
dodijalo što je svijet naziva pravednom, radovala se onomu što su
naslućivale, i očekivale su samo potvrdu obrata u društvenom
mišljenju da navale na nju svom težinom svoga prezira. Već su
spremale one grude blata koje će na nju baciti, kad dođe vrijeme.
Većina starijih ljudi i ljudi visoka položaja bila je nezadovoljna tom
društvenom sablazni koja se spremala.
Saznavši za tu vezu bila je mati Vronskoga isprvice zadovoljna,
i zato što, po njezinu shvaćanju, ništa nije davalo posljednju crtu
sjajnomu mladomu čovjeku kao ljubavna veza u višem društvu, i
zato što je Karenjina, koja joj se toliko svidjela, koja je tako mnogo
govorila o svom sinu, bila ipak isto onakva kakve su, po mišljenju
grofice Vronske, sve lijepe i valjane žene.
No posljednje vrijeme saznala je da se sin odrekao položaja,
važna za karijeru, koji mu je bio ponuđen, samo zato da bi ostao u
pukovniji gdje se mogao sastajati s Karenjinom. Saznala je da su
visoko postavljene osobe radi toga nezadovoljne s njim, pa je
promijenila svoje mišljenje.
Nije joj se svidjelo ni to što po svemu, što je saznala o toj vezi,
to nije bila sjajna, graciozna društvena sveza koju bi ona odobrila,
nego nekakva vvertherska, očajna strast, kako su joj pripovijedali,
koja ga je mogla uvući u gluposti. Nije ga bila vidjela od njegova
neočekivanog odlaska iz Moskve, pa je preko starijega sina
zahtijevala da dođe k njoj.
I stariji je brat bio nezadovoljan s mlađim. Nije ulazio u to kakva
je to ljubav: velika ili mala, strastvena ili nestrastvena, grešna ili
bezgrešna (on sam, premda je imao djece, uzdržavao je plesačicu,
pa je zato gledao kroz prste), ali znao je da je to ljubav koja se ne
sviđa onima kojima bi se trebala sviđati, i zato nije odobravao bratovo
vladanje.

197
 Osim službom i društvom bavio se Vronski još konjima, u kojima
je strastveno uživao.
Ove godine bile su određene časničke utrke sa zaprekama.
Vronski se javio za trke, kupio je englesku čistokrvnu kobilu, pa se
unatoč svojoj ljubavi, strastveno, premda suzdržljivo, zanimao za
buduće trke.
Te dvije stvari nisu smetale jedna drugoj. Naprotiv, bilo mu je
potrebno nešto čime bi se zanimao i zabavljao, stoje bilo nezavisno
od njegove ljubavi, na čemu bi se osvježavao i odmarao od dojmova
koji su ga previše uzrujavali.

XIX

Na dan utrka u Krasnom Selu došao je Vronski prije nego obično

da pojede beefsteak, u opću dvoranu pukovnijske trpezarije. Nije se
morao držati prestrogo, jer mu je težina bila upravo četiri i po puda,
kako je bilo određeno, ali nije se smio ni udebljati, pa se stoga klonio
tanina i
i u u j v v t i
t rcieVrvnr^'inm KI1171
v / j v «
i Hiip»1om nrdiiVn

nalakćen objema rukama na stol i, očekujući naručeni beefsteak,

gledao je u francuski roman, koji je ležao na tanjuru. Gledao je u
knjigu samo zato da ne razgovara s časnicima koji su ulazili i izlazili,
pa je razmišljao.
Mislio je na to kako mu je Ana dala sastanak danas poslije utrke.
Ali nije je vidio tri dana, i zbog povratka njena muža iz inozemstva
nije znao hoće li to danas biti moguće ili neće, a nije znao kako da
to sazna. Sastao se s njom posljednji put u ljetnikovcu kod sestrične
Betsy. U ljetnikovac je Karenjinov odlazio što je mogao rjeđe. Sad
je htio odvesti se onamo i razmišljao je o pitanju: “Kako da to učini?”
“Reći ću, naravno, da me Betsy poslala pitati, hode li doći na
trku. Naravno da idem”, odluči sam u sebi dižući glavu od knjige. I
predočivši sebi živo sreću od sastanka s njom, zasja mu lice.
— Pošalji k meni doma da se brzo upregne kočija s trojkom —
reče sluzi koji mu je donio beefsteak na srebrnom vrućem pladnju,
i primakavši pladanj, stane jesti.

198
 U susjednoj bilijardnoj sobi čulo se udaranje kugala i smijeh.
Na ulaznim vratima pokažu se dva časnika: jedan mlađahan, slaba,
fina lica, koji je nedavno iz vojničke škole stupio u njihovu
pukovniju; drugi — pretio, stari časnik s narukvicom na ruci i
utonulim malenim očima.
Vronski ih pogleda, namršti se i kao da ih ne opaža, stane
pogledavajući u knjigu ujedno jesti i čitati.
— Sto, krijepiš se za posao? — reče pretili časnik sjedajući kraj
njega.
— Vidiš — odgovori Vronski mršteći se, brišući usta i ne
gledajući na njega.
— A ne bojiš se da ćeš se udebljati? — reče ovaj okrećući stolac
za mlađahnoga časnika.
— Sto? — reče srdito Vronski mršteći se s odvratnošću i
pokazujući svoje guste zube.
— Ne bojiš se da ćeš se udebljati?
— Konobaru, xeresa! — reče Vronski ne odgovarajući i,
premetnuvši knjigu na drugu stranu, nastavi čitati.
Pretili časnik uzme cjenik vina i obrati se k mlađahnom časniku:
— Izaberi sam što ćeš piti — reče pružajući mu cjenik i gledajući
ia njega.
— Pa recimo, rajnskoga vina — reče mladi časnik pogledajući
3ojažljivo postrance Vronskoga i nastojeći uhvatiti prstima tek
znikle brčiće. Videći da se Vronski ne obazire, mladi časnik ustane.
— Idemo u bilijamu — reče.
Pretili časnik poslušno ustane, pa se upute k vratima.
U taj čas uđe u sobu visoki i stasiti konjanički kapetan Jašvin i,
đmnuvši svisoka prezirno dvojici časnika glavom, priđe k
iranskomu.
— A! Evo ga! — vikne udarivši ga snažno svojom velikom
ukom po naramenici. Vronski se srdito obazre, ali odmah mu lice
;ine mirnom i čvrstom ljubaznošću koja mu je bila svojstvena.
— Pametno, Aljoša — reče kapetan glasnim baritonom. —
sfajedi se i ispij čašicu.

199
 — Ali ne da mi se jesti.
— Evo nerazdvojnih — doda Jašvin gledajući podsmješljivo
dvojicu časnika koji su u to vrijeme izlazili iz sobe. I on sjedne kraj
Vronskoga, sagnuvši u šiljastu kutu svoja suviše duga bedra i
goljenice u uskim jahaćim hlačama. — A što nisi jučer svratio u
krasnoselsko kazalište? Numerova je bila posve dobra. Gdje si bio?
— Zasjedio sam se kod Tverskih — reče Vronski.
— A! — odvrati Jašvin.
Jašvin, kartaš i lupača, i ne samo čovjek bez ikakvih načela,
nego s nećudorednim načelima, Jašvin je bio najbolji prijatelj
Vronskoga u pukovniji. Vronski ga je volio što zbog njegove
neobične tjelesne snage koju je pretežno pokazivao time što je mogao
piti kao bačva, ne spavati i ostati uvijek isti, ali i zbog velike moralne
snage, koju je pokazivao u odnosu prema starješinama i drugovima
izazivajući u njih strah i poštovanje, te u igri koju je tjerao na desetke
tisuća i svagda pored ispijena vina, tako fino i čvrsto da je slovio
kao prvi kartaš u engleskom klubu. Vronski ga je cijenio i volio
posebice zbog toga što je osjećao da Jašvin njega ne ljuti poradi
imena i bogatstva, nego radi njega samoga. I između svih ljudi bio
bi se htio Vronski jedino s njim razgovarati o svojoj ljubavi. Osjećao
je da je Jašvin jedini, unatoč tome, što je, kako se činilo, prezirao
svako čuvstvo, jedini, činilo se Vronskomu, mogao razumjeti onu
silnu ljubav koja je sada napunila čitav njegov život. Osim toga bio
je uvjeren da Jašvin ne uživa u spletkama i sablazni, nego da shvaća
to čuvstvo kako treba, to jest, zna i vjeruje da njegova ljubav nije
šala niti zabava, nego nešto ozbiljnije i važnije.
Vronski nije govorio s njim o svojoj ljubavi, ali je znao da on
sve zna, i razumije kako treba, pa mu je drago vidjeti to po njegovim
očima.
— A! da! — reče na to što je Vronski bio kod Tverskih, pa je.
sijevnuvši svojim crnim očima uhvatio lijevi brk i stao ga po svojoj
ružnoj navici gurati u usta.
— No, a što si ti učinio? Jesi li dobio? — upita Vronski.
— Osam tisuća. No tri su slabe, teško da će ih dati.
— No, onda možeš na meni izgubiti — reče Vronski smijući se

200
(Jašvin se bio kladio na Vronskoga za veliku svotu.)
— Nikako neću izgubiti. Jedini je Mahotin opasan.
I razgovor pređe na očekivanu današnju trku, o čemu je jedino
Vronski sada mogao misliti.
— Idemo, gotov sam — reče Vronski i, ustavši, pođe k vratima.
Jašvin ustane također, istegnuvši svoje goleme noge i duga leđa.
— Na objed još mi je rano, nego moram gucnuti. Odmah ću
doći. Hej, vina! — vikne svojim dubokim, sa zapovijedanja poznatim
glasom, od kojega su se tresla stakla. — Ne treba! — vikne smjesta
opet. — Ti ideš doma, pa idem i ja s tobom.
I on ode s Vronskim.

XX
Vronski je stanovao u prostranoj i čistoj finskoj seljačkoj kući,
pregrađenoj na dvoje. Petricki je stanovao s njim u logoru i u stanu.
Spavao je kad je Vronski s Jašvinom ušao u kuću.
— Ustaj, dostaje spavanja — reče Jašvin ulazeći za pregradu i
gurajući u rame raščupanoga Petrickoga koji je turio nos u
uzglavnicu.
Petricki skoči na koljena i ogleda se.
— Bio je ovdje tvoj stariji brat — reče Vronskomu. — Probudio
me, vrag ga odnio, rekao je da će opet doći. — I opet se, navlačeći
pokrivač, baci na uzglavnicu. — Ta ostavi, Jašvine — govorio je
srdeći se na Jašvina koji je svlačio s njega pokrivač. — Pusti! —
Okrenuo se i otvorio oči. — Reci radije što da popijem, tako mi je
gadno u ustima, da...
— Najbolje votke — reče u basu Jašvin. — Tereščenko,
gospodinu votke i krastavaca! — vikne, očito rado slušajući svoj
glas.
— Votke misliš? A? — upita Petricki mršteći se i trljajući oči.
— A hoćeš li i ti? Ako hoćeš zajedno, onda ću piti! Vronski, hoćeš
li piti? — reče Petricki umatajući se pod rukama u tigrov pokrivač.

201
Pokazao se na vratima pregrade, digao ruke i zapjevao francuski:
“Bio je kralj u T—u—u—li”... — Vronski, hoćeš li piti?
— Nosi se — reče Vronski, oblačeći kaput koji mu je pridržao
lakaj.
— Kamo to? — upita Jašvin. — Evo i trojke — doda, ugledavši
kočiju koja se dovezla.
— U konjušnicu, a moram još k Brjanskomu radi konja — reče
Vronski.
Vronski je doista obećao bio doći k Brjanskomu, deset vrsta od
Peterhofa i donijeti mu novac za konje, pa je želio stići i onamo. No
drugovi su odmah shvatili da on ne odlazi samo onamo.
Popijevajući dalje namigne Patricki okom i naprći usne, kao da
veli: znamo kakav je to Brjanski.
— Pazi, ne zakasni! — reče samo Jašvin, i da promijeni razgovor:
— Kako moj riđan, služi ti dobro? — upita gledajući kroz prozor na
srednjega kojega mu je bio prodao.
— Stoj! — vikne Petricki Vronskomu koji je već odlazio. —
Brat ti je ostavio pismo i pisamce. Čekaj, gdje je.
Vronski se zaustavi.
— A gdje je?
— Gdje je, to je pitanje! — progovori svečano Petricki, povlačeći
od nosa gore kažiprstom.
— Ta govori već, to je glupo! — smiješeći se reče Vronski.
— Kamin nisam ložio. Ovdje je negdje.
— Ne, zbilja sam zaboravio. Ili sam sanjao. Čekaj!
— Hajde, ne brbljaj! Gdje je pismo?
— Ta što se srdiš! Da si ti kao ja popio četiri butelje zaboravio
bi gdje ležiš. Čekaj, odmah ću se sjetiti!
Petricki ode za pregradu i legne na svoj krevet.
— Čekaj! Ovako sam ja ležao, ovako je on stajao. Da, da, da...
Evo ga! — i Petricki izvuče pismo ispod strunjače, kamo ga je bio
gurnuo.
Vronski uzme bratovo pismo i pisamce. Bilo je to upravo ono

202
 stoje očekivao — od majice s ukorom, što nije dolazio, i pisamce od
brata u kojemu je stajalo da mora s njim govoriti. Vronski je znao
daje sve to o istoj stvari. “Sto ih se tiče!” pomisli Vronski i zgnječivši
pisma, turi iz među puca od bluze, da ih pažljivo pročita putem. U
prisoblju kude susretne dva časnika: jednoga svoje, drugoga tuđe
pukovnije.
Stan Vronskoga bio je svagda ročište svih časnika.
— Moram u Peterhof.
— Kamo?
— A je li došao konj iz Carskoga?
— Došao je, ali još ga nisam vidio.
— Kažu da je Gladijator Mahotinov ohromio.
— Glupost! Kako ćete samo trčati po tom blatu? — rekao je
drugi.
— Evo mojih spasitelja! — ugledavši ulaznike vikne Petricki,
pred kojim je stajao služak s votkom i slanim krastavcem na tostu.
— Evo, Jašvin mi je naložio da pijem, da se osvježim.
— No, prisjelo nam je jučer od vas — reče jedan od pridošlih
—svu noć nam niste dali spavati.
— Da, a kako smo završili! — stane pripovijedati Petricki. —
Volkov se popeo na krov i rekao daje tužan. Ja velim: daj muziku,
posmrtnu koračnicu! Tako je i zaspao na krovu uz posmrtnu
koračnicu.
— Pij, pij votke, a onda kisele vode i mnogo limuna — govorio
je Jašvin stojeći nad Petrickim kao mati koja sili dijete da uzme
lijek — i onda još malo šampanjca — tako, bočicu.
— To je pametno. Stoj, Vronski, da pijemo.
— Ne, zbogom gospodo, danas ne pijem.
— A što, zar bi otežao? No, onda ćemo sami. Daj kisele vode i
limuna.
— Vronski! — vikne netko kad je već izlazio u prisoblje.
— Stoje?
— Trebalo bi se podšišati, jer ti je kosa teška, osobito na tjemenu.
Vronski je doista rano počeo ćelavih. Veselo se nasmije

203
pokazujući svoje guste zube, i, navukavši kapu na tjeme, izađe i
sjedne u kočiju.
— U konjušnicu! — reče i izvadi pisma da ih pročita, ali se
predomisli, ostavi ih da se ne rastrese dok ne ogleda konja. —
"Kasnije ću.”

XXI

Privremena konjušnica, baraka, bila je podignuta kraj samoga

trkališta, i onamo je jučer imao biti doveden njegov konj. Još ga
nije bio vidio. Tih posljednjih dana nije ga sam izjahivao, nego je to
povjerio treneru, i sad nikako nije znao u kakvom je stanju stigao i
bio njegov konj. Čim je sašao s kočije, kadli konjušar njegov,
takozvani mali, prepoznavši još izdaleka njegovu kočiju, dozove
trenera. Suh Englez u visokim čizmama i kratkom kaputiću, s
čuperkom dlaka ostavljenih samo na podbratku, nespretnim
jockeyskim korakom, šireći lakte i njišući se, iziđe mu u susret.
— No, kako Fru-Fru? upita Vronski engleski.
— Ali right, Sir — izgovori negdje u nutrini grla Englezov glas.
— Bolje da ne ulazite — doda pridižući šešir. — Metnuo sam mu
nagubac, pa je konj nemiran. Bolje da ne idete, to uznemiruje konja.
— Ne, ne, idem. Hoću da vidim.
— Idemo — reče Englez jednako ne otvarajući usta, namrštivši
se i mašući laktima, te pođe naprijed svojim rasklimanim korakom.
Uđu u dvorište pred daščarom. Dežurni, u čistoj bluzi, kicoški
stasiti momak, s metlom u ruci, dočeka ulaznike i pođe za njima. U
dašćari je stajalo pet konja po pregracima, i Vronski je znao da je
ovamo danas morao biti doveden i da tu stoji njegov glavni suparnik,
riđi visoki Mahotinov Gladijator. Još više nego svoga konja želio je
Vronski pogledati Gladijatora, kojega još nije bio vidio; ali znao je
da po zakonima pristojnosti konjskog sporta ne samo da ga ne smije
vidjeti, nego daje nepristojno i pitati za nj. U trenutku kad je prolazio
hodnikom, otvorio je dječak vrata u drugi pregradak lijevo, i Vronski

204
 opazi krupna riđana i bijele noge. Znao je da je to Gladijator, ali s
čuvstvom čovjeka koji se okreče od tuđega otvorena pisma, okrene
se i priđe k prigratku Fru-Fru.
— Ovdje je konj Mak... Mak... nikad ne mogu izgovoriti njegovo
ime — rekao je Englez, preko ramena pokazujući velikim prstom
nečista nokta pregradak Gladijatorov.
— Mahotinov? Ta, to je moj jedini suparnik — reče Vronski.
— Da vi jašete na njemu — reče Englez — kladio bih se za vas.
— Fru-Fru je nervoznija, on je jači — reče Vronski smiješeći se
pohvali svoga jahanja.
— Sa zaprekama sve je do jahanja i do plucka — reče Englez.
Plučka, to jest energije i smjelosti osjećao je Vronski u sebi ne
samo dosta, nego je, što je bilo mnogo važnije, bio čvrsto uvjeren
da nitko na svijetu nije mogao imati toga plucka više nego on.
— Zacijelo znate da nije bilo potrebno veliko znojenje?
— Nije bilo potrebno — odgovori Englez. — Molim vas, ne
govorite glasno. Konj se uznemiruje — doda pokazujući glavom
zatvoreni pregradak, pred kojim su stajali, i u kojem se čulo stupanje
nogu po slami.
On otvori vrata i Vronski uđe u pregradak, slabo rasvijetljen
kroz malen prozorčić. U pregratku je, premećući noge po svježoj
slami, stajao mrkov s nagupcem.
Ogledavši se u polusvjetlosti pregratka, obuhvati Vronski opet
nehotice jednim općim pogledom sve odlike svoga omiljenog konja.
Fru-Fru bila je kobila srednjega rasta i ne bez prigovora. Bila je
sva uska kostura; iako joj se oprsina jako zaoblila naprijed, imala je
uska prsa. Sapi su joj ponešto visile, a prednje, osobito stražnje noge
dosta su se kresale. Mišice stražnjih i prednjih nogu nisu bile osobito
jake, no zato je bila neobično široka u poprugu, što je zadivljavalo
osobito sada, pri njezinoj dresuri i usukanu trbuhu. Goljenice ispod
koljena nisu se činile deblje od prsta gledajući ih sprijeda, ali su
zato bile neobično široke sa strane. Sva je, osim rebara, bila kao
stisnuta s bokova i otegla se u dubinu.
Ali imala je u najvišem stupnju svojstvo pri kojem su se
zaboravljali svi nedostaci: to svojstvo bila je krv — ona krv koja se

205
očituje prema engleskom izrazu. Oštro istaknuti mišići ispod mreže
žila, što se pružila u finoj i poput atlasa glatkoj koži, činili su se
jednako čvrsti kao kost. Suha njena glava s izbuljenim sjajnim i
veselim očima širila se na gubici u snažne nozdrve s iznutra krvlju
podlivenom sluznicom. U čitavoj pojavi, a osobito u njezinoj glavi,
bio je određen energičan, a ujedno nježan izraz. To je bila jedna od
onih životinja koje, čini se, ne govore jedino zbog toga, jer im
mehaničko ustrojstvo njihove gubice to ne dopušta.
Vronskomu se bar učinilo da je razumjela sve što je on sada
gledajući je osjećao.
Čim je Vronski ušao k njoj, uvukla je ona duboko u se zrak i
zvjerajući sa strane svojim ispupčenim okom tako da se bjeloočnica
zalila krvlju, s protivne strane gledala je na ulaznike, potresajući
nagupcem i elastično prestupajući s noge na nogu.
— No, eto vidite, kako je uzrujana — reče Englez.
— O, mila! O! — govorio je Vronski prilazeći kobili i tepajući
joj-
Ali što je bliže prilazio, to se više uznemirivala. Tek kad je prišao
k njenoj glavi, umiri se najednom, i mišići njeni zadršću pod finom,
nježnom dlakom.
Vronski pogladi njezin snažni vrat, popravi joj na oštrom grebenu
pramen grive, koji se bio prebacio na drugu stranu, i primakne se
licem k njenim raširenim nozdrvama, finim poput krila u šišmiša.
Ona glasno uvuče i ispusti uzduh kroz napregnute nozdrve, zadršće,
strigne šiijatim uhom i pruži čvrstu cmu usnicu k Vronskornu, kao
da hoće uhvatiti njegov rukav. Ali sjetivši se nagupca, potrese ga i
stane opet premetati svoje tokarene noge jednu za dmgom.
— Umiri se, mila, umiri! — reče, pogladivši je rukom još po
sapima i iziđe iz pregratka s radosnom spoznajom da je kobila u
najboljem stanju.
Uzbuđenje kobilino prešlo je i na Vronskoga, osjećao je da mu
krv navire k srcu, pa da se, kao i kobila, želi kretati, gristi; bilo je i
strašno i veselo.
— No, pouzdajem se dakle u vas — kazao je Englezu — u šest
i po na mjestu.

206
 — Sve je u redu — reče Englez. — A kamo idete, mylord? —
upita iznenada, upotrijebivši taj naziv mylord, kojim se gotovo nikada
nije služio.
Vronski u čudu dignu glavu i pogleda ga, kako je umio gledati
ne u oči nego u čelo Englezovo, čudeći se smjelosti njegova pitanja.
No shvativši da Englez stavljajući to pitanje ne gleda na njega kao
gospodara nego kao jahača odgovori:
— Moram k Brjanskomu, i za jedan sat bit ću kod kuće.
“Koliko puta mi danas zadaju ovo pitanje! ” reče sebi i zarumeni
se, što mu se rijetko događalo. Englez ga pažljivo pogleda i, kao da
je znao komu Vronski odlazi, doda:
— Prva je stvar da čovjek prije utrke bude miran. Ne budite
zlovoljni i ne uzbuđujte se ničim.
— Ali right — odgovori smiješeći se Vronski, i skočivši u kočiju
naredi da se vozi u Peterhof.
Tek što se odvezao nekoliko koraka, kadli se nadvije oblačina,
koja je od jutros prijetila kišom, i udari pljusak.
“Zlo — pomisli Vronski dižući krov kočije. — Ionako je bilo
blatno, a sad će biti prava kaljuža.” Sjedeći u samoći pokrivene
kočije, izvadi materino pismo i pisamce bratovo i pročita ih.
Da, sve je to bilo jedno isto. Svi, njegova mati, njegov brat, svi
su smatrali daje potrebno miješati se u njegove ljubavne stvari. To
miješanje budilo je u njemu srdžbu, čuvstvo koje je rijetko osjećao.
“Sto ih se tiče? Zašto svatko smatra svojom dužnošću da se stara za
mene? I zašto mi dosađuju? Zato jer vide daje to nešto takvo, čega
oni ne mogu razumjeti. Daje obična neukusna društvena veza, pustili
bi me na miru. Osjećaju daje to nešto drugo, da to nije igrarija i da
je ta žena meni draža od života. A to im je nerazumljivo i ozlovoljuje
ih. Kakva god bila naša sudbina, mi smo je stvorili i ne tužimo se na
nju — govorio je spajajući u riječi mi sebe s Anom. — Neće nas
učiti kako treba živjeti. Nemaju pojma o tom što je sreća, ne znaju
da bez te ljubavi nema za nas ni sreće, ni nesreće — nema života”,
mislio je.
Srdio se na sve zbog miješanja upravo stoga jer je osjećao da
oni, svi ti, imaju pravo. Osjećao je da ljubav koja ga je svezala s

207
Anom nije bila trenutan zanos koji će proći kako prolaze društvene
veze, ne ostavivši drugih tragova u životu jednoga ni drugoga od
njih, nego ugodne ili neugodne uspomene. Osjećao je svu tegobu
svoga i njezina položaja, svu poteškoću da skriva svoju ljubav pri
toj izloženosti očima cijeloga društva, u kojoj su se nalazili, da lažu
i varaju, i to da lažu i varaju i lukave i stalno misle na drugo onda,
kad je strast, koja ih je vezala, bila tako jaka da su zaboravljali sve
drugo osim svoje ljubavi.
Živo se spominjao svih onih čestih slučajeva kad je bila potrebna
laž i varanje koji su se tako protivili njegovoj naravi; sjetio se osobito
živo čuvstva stida koje je ne jednom opazio u njoj, zbog te nužde
varanja i laži. I osjeti čudno čuvstvo koje gaje od vremena sveze s
Anom katkad obuzimalo. Bilo je to čuvstvo gađenja prema nečemu:
da li prema Aleksiju Aleksandroviču, da li prema sebi, da li prema
svemu svijetu, toga nije pravo znao. No svagda je od sebe tjerao to
čudno čuvstvo. I sada, oporavivši se, nastavi tok svojih misli.
“Da, ona je prije bila nesretna, ali ponosna i mirna; a sad ne
može biti mirna i dostojna, iako ne pokazuje toga. Da, to treba
dokrajčiti”, odluči sam sa sobom.
I prvi put dođe mu u glavu jasna misao o tom da je potrebno
prekinuti tu laž, i to što prije, to bolje. “Da ostavimo sve, ona i ja, i
da se sakrijemo nekamo sami sa svojom ljubavi”, reče sebi.

XXII

Kiša nije dugo pljuštala, i kad je prilazio punim kasom srednjega,

koji je potezao logove, koji su sad već jurili po blatu bez uzda, grane
sunce opet i krovovi ljetnikovaca, te stare lipe vrtova s obje strane
glavne ulice blistale su od mokra sjaja, i s grana je veselo kapala, s
krovova pak tekla voda.
Nije više mislio na to kako će taj pljusak pokvariti trkalište,
nego se sada radovao što će zbog te kiše sad zacijelo zateći Anu kod

208
kude, i to samu, jer je znao da se Aleksije Aleksandrovič, koji se
nedavno vratio iz toplica, nije preselio iz Petrograda.
Nadajući se nadi je samu, Vronski je, kako je svagda činio, da
manje svraća na se pažnju, sišao s kola, ne navezavši se na mostid,
i krenuo pješice. Nije pošao kroz ulaz s ulice, nego je ušao u dvorište.
— Je li gospodin došao? — upita vrtlara.
— Ne, nije. Gospođa je kod kude. Nego izvolite na ulaz; ondje
su sluge, otvorit de vam — odgovori vrtlar.
— Ne, ući ću iz vrta.
I uvjerivši se da je sama i želeći je zateći nepripravnu, jer joj
nije bio obećao da će danas doći, a ona zacijelo nije mislila da će se
dovesti prije trke, pođe pridržavajući sablju i koracajući oprezno po
pijesku putića, duž kojega je bilo posađeno cvijeće, k terasi koja je
gledala u vrt. Zaboravio je sada sve što je putem mislio o
poteškoćama i težini svoga položaja. Mislio je samo jedno: da će je
ovaj čas vidjeti ne samo u mašti, nego živu, svu, kakva jest u zbilji.
Već je ulazio stupajući cijelom nogom, da se ne čuje, po blagim
stubama terase, kad se najednom sjeti onoga što je svagda
zaboravljao, onoga što je tvorilo najmučniju stranu njegova odnosa
prema njoj — njezina sina s njegovim, kako mu se činilo, upitnim i
mrskim pogledom.
Dječak taj bio je najčešća smetnja njihovim odnosima. Kad je
on bio nazočan, Vronski i Ana ne samo da nisu dopuštali sebi govoriti
čega ne bi bili mogli govoriti pred svima, nego nisu sebi dopuštali
ni napomenama govoriti ono čega dječak ne bi bio razumio. Nisu se
0 tom dogovorili, no to se ustanovilo samo po sebi. Smatrali bi
uvredom samima sebi da varaju to dijete. Pred njim su se razgovarali
kao znanci. No pored te opreznosti vidio je Vronski često na sebe
uprt pažljivi i začuđeni pogled djeteta i čudnu bojažljivost,
nejednakost, čas nježnost, čas hladnoću i stidljivost u odnosu toga
dječaka prema sebi. Kao daje dijete osjećalo da među tim čovjekom
1 njegovom majkom postoji neki važan odnos, značenje kojega on
ne može shvatiti.
Doista, dječak je osjećao da ne može shvatiti toga odnosa, pa se
silio i nije sebi mogao razjasniti onoga osjećaja koji je morao imati

209
prema tome čovjeku. S osjetljivošću dječjom za očitovanje čuvstava
vidio je jasno da ni otac, ni guvernanta, ni dadilja, nitko, ne samo da
nisu voljeli, nego su s gađenjem i sa strahom gledali na Vronskoga,
premda nitko nije ništa govorio o njemu, a mati da gaje gledala kao
najboljeg prijatelja.
“A što to znači? Tko je on? Kako ga treba ljubiti? Ako ne
razumijem, nisam kriv ili sam glup ili zločesto dijete”, mislio je
dječak, i odatle su dolazili njegovi ispitujući, upitni, djelomice
neugodni izrazi, bojažljivost i osornost, koja je tako smetala
Vronskomu. Nazočnost toga djeteta svagda je i neizmjenljivo
izazivala u Vronskom onaj čudni osjećaj mrskosti bez razloga koji
je osjećao u posljednje vrijeme. Prisutnost toga djeteta izazivala je
u Vronskom i u Ani čuvstvo, nalik na čuvstvo mornara, koji vidi po
kompasu da se smjer, kojim brzo plovi, daleko razilazi od onoga
kojim bi morao ploviti, ali da on nije sposoban zaustaviti kretanje,
da ga svaki čas udaljuje sve više i više, a da bi priznanje da odstupa
od potrebnoga smjera bilo isto što priznati svoju propast.
Dijete to sa svojim naivnim pogledom na život bilo je kompas
koji im je pokazivao stupanj njihova otklona od onoga što su znah,
ali nisu htjeli znati.
Ovaj put Serjoža nije bio doma, i ona je bila potpuno sama i
sjedila na terasi očekujući povratak sina koji je otišao šetati i negdje
ga zatekla kiša. Poslala je slugu i djevojku da ga traže i sjedila
ool/oilirci Oriirvi/p-na n eitvVlz'r* 17VP7pnu Vialitnii ei#=»Hi1q n
vC'ivujuv/ii vzujv v wiiu u uijv/lu, oiluivv/ iu» vijviiu nuijniU) ojvuuu jv u

kutu terase sa cvijećem i nije ga čula. Nagnuvši svoju crnu kovrčavu

glavu, pritisla je čelo k hladnoj kanti za polijevanje koja je stajala
na ogradi, i objema svojim divnim rukama s toliko poznatim
prstenjem držala je kantu. Krasota njezine čitave pojave, glave, vrata,
ruku, zapanjivala je Vronskoga svaki put, kao iznenađenje. Stao je
motreći je s ushitom. No čim je htio učiniti korak da joj se približi,
već je osjetila njegovu blizinu, odgurnula kantu i okrenula k njemu
svoje žarko lice.
— Sta vam je? Zar niste zdravi? — reče francuski prilazeći k
njoj. Htio joj je pritrčati, ali sjetivši se da je mogao biti tko drugi

210
 nazočan, ogleda se na balkonska vrata i porumeni, kao što se rumenio
svaki put osjećajući da mu se valja i obzirati.
— Ne, zdrava sam — reče ona ustajući i čvrsto stišćući njegovu
pruženu ruku. — Nisam očekivala... tebe.
— Bože moj! Kako su ti hladne ruke! — reče on.
— Uplašio si me — reče ona. — Sama sam i čekam Serjožu,
izišao je šetati; oni će odavle doći.
No unatoč tome što je nastojala biti mirna, usne su joj se tresle.
— Oprostite mi, što sam došao, ali nisam mogao provesti dan
da vas ne vidim — nastavi francuski, kako je svagda govorio
izbjegavajući nemoguće za njih hladno vi i opasno rusko ti.
— Ta zašto oprostiti? Tako mi je drago!
— Bolesni ste i tužni — nastavi on ne puštajući joj ruke i
nagibajući se nad nju. — Sto ste mislili?
— Sve o istom — rekla je sa smiješkom.
Govorila je istinu. Kad god, u kojem bi je času upitali o čemu
misli, bila bi mogla nepogrešivo odgovoriti: o istom, o svojoj sreći
i o svojoj nesreći. A upravo sada, kad ju je zatekao, evo, o čemu je
mislila: mislila je zašto je drugima, ili Betsy na primjer, (znala je za
njezinu od društva sakrivenu vezu sa Tuščevičem) sve bilo lako, a
njoj tako teško. Danas ju je ta misao, zbog nekih rasuđivanja, naročito
mučila. Upita ga za utrku. Odgovori joj i videći da je uzbuđena, i
nastojeći je razonoditi, stane najjednostavnijim tonom pripovijedati
pojedinosti o pripremama za utrku.
“Da kažem ili da ne kažem?” — mislila je gledajući njegove
mirne, nježne oči. — “On je tako sretan, tako je zabavljen svojom
utrkom da toga neće shvatiti kako treba, da neće shvatiti čitavo
značenje događaja za nas.”
— Ali niste mi kazali o čemu ste mislili kad sam ušao — rekao
je prekinuvši svoje pripovijedanje. — Recite, molim vas!
Nije odgovarala i gledala ga, nagnuvši ponešto glavu, ispod čela
upitno svojim sjajnim očima iza dugih trepavica. Ruka je njezina
igrajući se otkinutim listom drhtala. Vidio je to, i lice njegovo izrazi
onu pokornost, ropsku odanost koja ju je toliko osvajala.

211
 — Vidim da se nešto dogodilo. Zar mogu biti časak miran znajući
da trpite od nesreće koje nisam podijelio s vama? Recite, zaboga!
—ponovi on moleći.
“Da, neću mu oprostiti ako ne shvati čitavo značenje toga. Bolje
da ne govorim, čemu da iskušavam?” mislila je, gledajući ga jednako
i osjećajući da se ruka njezina s listom sve više i više trese.
— Zaboga! — ponovi on, primivši njezinu ruku.
— Da kažem?
— Da, da, da...
— Trudna sam — izgovori ona tiho i polagano.
Listić u njezinoj ruci zadršće još jače, ali ona nije skidala očiju
s njega, da vidi kako će on to primiti. On problijedi, htjede nešto
reći, ali zaustavi se, pusti njenu ruku i obori glavu. “Da, on je shvatio
čitavo značenje toga događaja”, pomisli ona i zahvalno mu stisne
ruku.
Ali ona se varala u tome daje on shvatio značenje vijesti onako
kako ju je ona, žena, shvaćala. Pri tom glasu osjetio je on
desetorostmkom snagom udarac onoga čudnoga čuvstva gađenja
koje gaje spopalo prema nekomu; no ujedno je shvatio daje kriza,
koju je želio, sada nastupila, da se više ne može skrivati od muža i
da je potrebno ovako ili onako što prije raskinuti taj neprirodni
položaj. No, osim toga, na njega je prelazio njezin tjelesni nemir.
Pogledao je ganutim, pokornim pogledom, poljubio joj ruku, ustao
i prošetao šuteći po terasi.
— Da — reče prilazeći odlučno k njoj. — Niti sam ja, niti ste vi
shvaćali naše odnose kao igrariju i sad je naša sudbina odlučena.
Treba završiti — reče obazirući se — s tom laži, u kojoj živimo.
— Završiti? A kako završiti, Aleksije? — reče ona tiho.
Umirila se sada, i lice joj je sjalo od nježna smiješka.
— Da ostavite muža i da spojite naše živote.
— Oni su spojeni i onako — reče ona jedva čujno.
— Da, ali posve, posve.
— Ali kako, Aleksije, nauči me, kako? — reče ona nujno se
smiješeći bezizlaznosti svoga položaja. — Zar ima izlaz iz ovakvoga

212
položaja? Nisam li ja žena svoga muža?
— Iz svakoga položaja ima izlaz. Treba se odlučiti — reče on.
—Sve je bolje od ovoga položaja u kojemu ti živiš. Ta ja vidim
kako te muči sve, i društvo, i sin, i muž.
— Ah, samo ne muž — reče ona s jednostavnim osmijehom. —
Ne znam, ne mislim na njega. Njega nema.
— Ne govoriš iskreno. Poznajem te. I radi njega se mučiš.
— Pa on i ne zna — reče ona i najednom živa rumen stane
izbijati na njezinu licu; obrazi, čelo i vrat njezin zarumene se, i suze
stida navru joj na oči. — I nećemo govoriti o njemu.

XXIII

Vronski je već nekoliko puta pokušao, premda ne tako odlučno

kao sada, navesti je na prosuđivanje njezina položaja i svaki se put
sukobljavao s onom površnošću i lakoćom prosuđivanja s kojom je
sada odgovorila na njegov izazov. Kao daje u tom bilo nešto takvo,
što ona sebi nije mogla razjasniti, kao daje, čim je počinjala govoriti
o tom, ona, prava Ana, odlazila nekamo u se, i javljala se druga,
čudna, tuđa žena, koje nije ljubio, koje se bojao i koja mu se opirala.
No danas je odlučio izreći sve.
— Znao on ili ne znao — reče Vronski svojim čvrstim i mirnim
glasom — znao on, ne znao, nas se to ne tiče. Mi ne možemo... vi
ne možete tako ostati, osobito sada.
— A što da se radi po vašem mišljenju? — upita ona s istim
lakim podrugivanjem. Ona, koja se toliko bojala da on ne bi na laku
ruku shvatio njezinu trudnoću, bila je sad zlovoljna zbog toga što je
on iz toga izvodio potrebu da se nešto poduzme.
— Reći mu sve i ostaviti ga.
— Vrlo dobro; recimo da to učinim — rekla je. — Znate li što
će od toga biti? Sve ću unaprijed reći — i srditi sjaj plane u njezinim
časak prije toga nježnim očima. — “Ah, vi ljubite drugoga i stupate

213
s njim u prestupnu vezu? (Predstavljala je muža i naglasila upravo
onako, kako je radio Aleksije Aleksandrovič, riječ prestupnu.)
Upozorio sam vas na posljedice u pogledu vjerskom, građanskom i
obiteljskom. Niste me poslušali. Sad ja ne mogu sramotiti svoje
ime... — i svoga sina, htjela je reći, ali sa sinom nije se mogla šaliti...
— sramotiti svoje ime”, i još štogod u tom smislu — doda. — Uopće,
reći će sa svojim državničkim načinom i jasno i točno da me ne
može otpustiti, ali da će poduzeti potrebne mjere, koje stoje do njega,
kako bi spriječio skandal. I uradit će mimo, točno sve što reče. Evo
što će biti. To nije čovjek nego stroj, i to zao stroj, kad se rasrdi —
doda, sjetivši se pri tom Aleksija Aleksandroviča sa svima poje­
dinostima njegove pojave, načina kojim je govorio, i upisujući mu
u grijeh sve što je mogla naći u njemu nelijepo, ne opraštajući mu
ničega zbog svoje strašne krivnje pred njim.
— No, Ana — rekao je Vronski uvjerljivim, mekim glasom
nastojeći je umiriti — ipak mu treba reći, i onda se vladati prema
onomu što on poduzme.
— A što, da bježimo?
— Zašto ne bi? Ne vidim mogućnosti da se to nastavi... I ne radi
mene — vidim da vi trpite.
— Da, pobjeći i postati vaša ljubavnica — zlobno reče ona.
— Ana — reče on prijekorno i nježno.
— Da — nastavi ona — postati vaša ljubavnica i upropastiti
sve...
Opet je htjela reći: sina, ali nije mogla izustiti tu riječ.
Vronski nije mogao shvatiti kako je ona sa svojom jakom,
poštenom naravi mogla podnositi taj položaj prevare i da ne želi
izići iz njega; ali nije se domišljao daje glavni uzrok tomu bila ona
riječ sin, koju nije mogla izgovoriti. Kad je mislila na sina i na
njegove buduće odnose prema materi, koja je ostavila njegova oca,
postajalo joj je tako strašno zbog onoga što je učinila, da nije
rasuđivala, nego je, kao žena, nastojala samo umiriti se lažnim
prosuđivanjem i riječima zato da ostane sve po starom i da može
zaboraviti strašno pitanje što će biti sa sinom.

214
 — Molim te, zaklinjem te — reče ona najednom posve drugim,
iskrenim i nježnim glasom, primivši ga za ruku — ne govori nikad
0 tom sa mnom!
— Ta, Ana...
— Nikad. Prepusti meni. Svu niskoću, sav užas svoga položaja
znam: no to nije tako lako riješiti, kako ti misliš. I ostavi meni i
slušaj me. Nikad sa mnom ne govori o tome. Obečaješ li mi?... Ne,
ne obećaj...
— Obećajem sve, ali ne mogu biti miran, osobito poslije toga
što si rekla. Ne mogu biti miran kad ti ne možeš biti mirna...
— Ja? — ponovi ona. — Da, ja trpim katkad; no to će proći ako
nikad ne budeš govorio sa mnom o tom. To me muči samo kad ti sa
mnom o tom govoriš.
— Ne razumijem — reče on.
— Znam — presiječe mu ona riječ — kako je teško tvojoj
poštenoj naravi lagati i žalim te. Cesto mislim kako si zbog mene
upropastio svoj život.
— I ja sam to isto ovaj čas mislio — reče on — kako si zbog
mene mogla žrtvovati sve? Ne mogu sebi oprostiti toga što si
nesretna.
— Ja nesretna? — reče ona približujući se k njemu i gledajući
ga s ushićenim pogledom ljubavi. — Ja sam kao gladan čovjek,
koji je bio nahranjen. Možda mu je hladno i odjeća mu je poderana
1stidi se, ali nije nesretan. Ja da sam nesretna? Ne, evo moje sreće...
Ona začuje glas svoga sina koji se približavao, pa je okruživši
brzim pogledom terasu naglo ustala. Pogled njezin plane poznatim
plamenom, brzim kretom ruke digne svoje lijepe, prstenjem
pokrivene ruke, primi ga za glavu, pogleda ga dugim pogledom, i
približivši svoje lice s otvorenim, nasmiješenim usnama, brzo poljubi
njegova usta i oba oka i odgurne ga. Htjela je ići, ali on je zadrži.
— Kada? — izreče šaptom i gledajući je zanosno.
— Noćas ujedan — šapne ona i, teško uzdahnuvši, pođe svojim
lakim i brzim korakom u susret sinu.
Serjožu je kiša zatekla u velikom vrtu, pa je s dadiljom sjedio u
paviljonu.

215
 — No, do viđenja — reče ona Vronskomu. — Sad skoro treba
ići na utrku. Betsy je obećala doći po mene.
Vronski pogleda na sat i brzo se odveze.

XXIV

Kad je Vronski na balkonu Karenjinih gledao na sat, bio je tako

smućen i zabavljen svojim mislima da je vidio kazaljke na kazalu,
ali nije mogao shvatiti koliko je sati. On iziđe na cestu i uputi se,
oprezno stupajući po blatu svojoj kočiji. Bio je toliko ispunjen
čuvstvom prema Ani da nije ni mislio na to koliko je sati i ima li
vremena odvesti se k Brjanskomu. Ostala mu je, kako to često biva,
samo vanjska sposobnost pamćenja, koja je kazivala što za čim ima
činiti. Priđe k svome kočijašu, koji je zadrijemao na boku u kosoj
već sjeni guste lipe, pogleda s uživanjem u rojeve mušica koji su se
prelijevali vijući se nad znojnim konjima, te probudivši kočijaša
skoči u kočiju i naredi da vozi k Brianskom. Tek pošto je odmakao
kojih sedam vrsta, sabrao se toliko daje pogledao na sat i shvatio da
je pet i po sati i da je okasnio.
Taj dan bilo je nekoliko utrka: utrka pratnje, onda časnička utrka
na dvije i na četiri vrste i onda utrka u kojoj je sam sudjelovao. Do
svoje utrke mogao je stići, no ako ode k Brjanskomu, jedva će stići,
i to odna, kad već bude na okupu sav Dvor. To nije bilo u redu. Ali
bio je dao Brjanskomu riječ da će doći, pa je stoga odlučio voziti se
dalje i naredi kočijašu da ne žali trojke.
Dovezao se k Brjanskomu, zabavi se u njega pet časaka i pojuri
natrag. Ta brza vožnja umiri ga. Sve teško što je bilo u njegovu
odnosu prema Ani, sva neodređenost koja je ostala nakon razgovora
s njom, sve je to izletjelo iz njegove glave; s nasladom i uzbuđenjem
mislio je sada o utrci, o tom da će ipak stići, a katkad je čekanje
sreće sastanka te noći žarkom svjetlošću sinulo u njegovoj mašti.
Osjećaj utrke, koja je bila pred njim, obuzimao gaje sve više i

216
više, kako je dalje i dalje ulazio u atmosferu trke prestižuci kočije
onih, koji su se iz ljetnikovaca i iz Petrograda vozili na utrke.
U njegovu stanu nije više bilo nikoga. Svi su bili na utrci, i lakaj
gaje čekao na vratima. Dok se preodijevao, saopći mu sluga da se
već počela druga utrka, daje mnogo gospode dolazilo pitati gdje je,
a iz konjušnice daje već dvaput dotrčao dječak.
Preobukavši se bez žurbe (nikad se nije žurio i nije gubio
prisutnost duha), odveze se Vronski k barakama. Već od baraka
vidio je more kočija, pješaka, vojnika koji su opkolili trkalište i
paviljone koje su vrvjeli od svijeta. Zacijelo se trčala druga trka, jer
je onaj čas, kad je ulazio u daščaru, čuo zvonce. Dolazeći prema
konjušnici susreo se s bjelonogim riđim Gladijatorom Mahotinovim,
kojeg su u narančastom pokrivu s modrim obrubom, s golemim,
kao obrubljenim, modrim ušima vodili na trkalište.
— Gdje je Cord? — upita konjušara.
— U konjušnici, sedlaju.
U otvorenom pregratku bila je Fru-Fru već osedlana. Spremali
su je izvesti.
— Nisam li zakasnio?
— Ali right! Ali right! Sve je u redu, sve je u redu — reče Englez
— ne uzrujavajte se.
Vronski još jednom obavije pogledom dražesne, mile oblike
konja koji je drhtao čitavim tijelom i otkinuvši se s naporom od tog
prizora iziđe iz daščare.
Dovezao se k tribinama u najpovoljnije vrijeme, da ne svrati na
sebe ničije pažnje. Netom se završila utrka na dvije vrste, pa su sve
oči bile uperene naprijed na konjičkoga gardistu i tjelesnoga husara
za njim, koji su posljednjim silama tjerali konje i primicali se k
stupu. Iz sredine i izvan kruga svi su se tiskali k stupu, a skupina
konjičkih gardista i časnika gromoglasnim je uzvicima izražavala
svoju radost zbog očekivane pobjede svoga časnika i druga. Vronski
uđe neopažen u sredinu gomile upravo u trenutku kad se začulo
zvonce koje je svršavalo trku, i visok, blatom uprskani konjički
gardist koji je prvi stigao, spustivši se na sedlo, stao je puštati uzde
svome sivom, od znoja potamnjelom ždrijepcu koji je teško disao.

217
 Stupajući naporno usporio je ždrijebao brzo kretanje svoga tijela,
i časnik, kao čovjek koji se probudio od teškog sna, ogleda se oko
sebe i s naporom se nasmiješi. Gomila znanaca i nepoznatih sjati se
oko njega.
Vronski se nasumice uklanjao onomu izabranomu mnoštvu
visokoga društva koje se uzdržljivo i slobodno kretalo i razgovaralo
pred tribinama. Saznao je da je ondje bila i Karenjina i Betsy, i
njegova snaha, i hotimice, da se ne rastresa, nije prilazio k njima.
Ali znanci koji su ga neprestano susretali i zaustavljali, pripovijedali
su mu pojedinosti minulih utrka i ispitivali ga zašto je zakasnio.
U vrijeme kad su natjecatelji bili pozvani u paviljon da prime
nagrade, pa su se svi okrenuli onamo, priđe Vronskomu stariji brat
njegov, Aleksandar, pukovnik, s naramenicama, nevisoka uzrasta,
ali isto onako jedar kao Aleksije, no ljepši i rumeniji, s crvenim
nosom i pijanim, otvorenim licem.
— Jesi li primio moje pisamce? — reče mu. — Tebe čovjek
nikad ne može naći.
Unatoč svomu raskalašenom i pijanom životu, s koga je
Aleksandar bio poznat, bio je on potpuno dvorski čovjek.
Znajući da oči mnogih mogu biti uperene u njih, sada govoreći
s bratom o stvari po njega neugodnoj, držao se nasmiješeno kao da
se o nečemu nevažnom šali.
— Primio sam ga i doista ne znam što se ti staraš — reče Aleksije.
— Staram se zato što sam odmah opazio da te nema i što su te u
ponedjeljak vidjeli u Peterhofu.
— Ima stvari koje trebaju prosuđivati samo oni koji su izravno
u njima zainteresirani, a stvar, za koju se tako staraš, takva je...
— Da, ali onda čovjek ne služi u vojsci, ne smije...
— Molim te da se ne miješaš i ništa više.
Namršteno lice Aleksija Vronskoga problijedi, i izbočena donja
čeljust mu drhtne, što mu se rijetko događalo. Kao čovjek vrlo dobra
srca, rijetko se srdio, ali kad se srdio i kad mu je drhtao podbradak,
mogao je, kako je to znao Aleksandar Vronski, biti opasan.
Aleksandar Vronski veselo se nasmiješi.
— Htio sam samo predati materino pismo. Odgovori joj i ne

218
uzrujavaj se prije utrke. Borne chance — doda smiješeći se i ode
od njega.
No odmah zatim prijateljski pozdrav zaustavi Vronskoga.
— Nećeš poznati prijatelje! Zdravo, mon cher! — reče Stjepan
Arkadijevič sijevajući i ovdje, usred toga petrogradskoga sjaja, ne
manje nego u Moskvi, svojim rumenim licem i blistavim
raščešljanim zaliscima. — Jučer sam stigao i veoma mi je drago da
ću vidjeti tvoje slavlje. Kad ćemo se vidjeti?
— Dođi sjutra u blagovaonicu — reče Vronski i stisnuvši ga za
rukav ogrtača, ispričavajući se, ode u sredinu trkališta kamo su već
dovodili konje za veliku trku sa zaprekama.
Znojne, izmučene konje, koji su bili trčali, vodili su konjušari
kući, i jedan za drugim javljali su se novi za novu trku, svježi,
većinom engleski konji, u kapicama sa svojim usukanim trbusima,
nalik na čudne goleme ptice. Desno su vodili ljepoticu Fru-Fru,
uska trbuha, koja je kao na perima, stupala na svojim elastičnim i
dosta dugim kičicama. Nedaleko od nje skidali su pokrivač s
klopavoga Gladijatora. Krupni, dražesni, potpuno pravilni oblici
ždrijepca s divnim sapima i neobično kratkim kičicama, koje su
bile nad samim kopitima, privlačili su nehotice pažnju Vronskoga.
Htio je prići k svojemu konju, ali ga opet ustavi znane. — A eno
Karenjina! — reče mu znanac, s kojim se razgovarao. — Traži ženu,
a ona je u sredini tribine. Niste li je vidjeli?
— Ne, nisam vidio — odgovori Vronski i ne obazrevši se na
tribinu, u kojoj mu je pokazivao Karenjinu, priđe k svojemu konju.
Nije Vronski dospio ogledati sedlo, za koje je trebalo nešto
odrediti, kadli trkače pozovu k tribini da vade brojeve i da ih otprave.
Ozbiljna, stroga, mnogi blijeda lica, sastane se sedamnaest časnika
kod tribine i uzmu brojeve. Vronski dobije broj 7. Začuje se:
“Sjedaj!”
Osjećajući da skupa s drugim trkačima čini središte, u koje su
uperene sve oči, Vronski u napregnutu stanju, u kojemu je obično
postajao polagan i miran u kretnjama, priđe k svojemu konju. U
slavu trke obukao je Cord svoje stajaće odijelo: cm zakopčan kaput,

219
tvrdo naškrobljen ovratnik, koji mu je podupro obraze, i cm, okrugli
šešir, te čizme za jahanje.
Bio je kao uvijek miran i dostojanstven, i sam je kobilu držao za
obje vodice stojeći pred njom. Fru-Fru je i dalje drhtala kao u
groznici. Oko se njezino puno vatre iskretalo na Vronskoga koji je
prilazio. Vronski turi prst pod poprug. Kobila iskrene oči jače, isceri
zube i strgne uhom. Englez naškubi usne želeći načiniti smiješak
zbog toga, što se kontroliralo njegovo sedlanje.
— Uzjašite: manje ćete se uzrujavati.
Vronski se posljednji put obazre na svoje takmace. Znao je da
ih u trci više neće vidjeti. Dvojica su već jahala naprijed k mjestu
odakle će ih pustiti. Galcin, jedan od opasnih suparnika i prijatelj
Vronskoga, vrtio se oko smeđega ždrijepca koji mu se nije dao
uzjahati. Mali lajb-husar u uskim jahaćim hlačama jurio je upropanj,
sagnuvši se, kao mačka, na sapima, hoteći da oponaša Engleze. Knez
Kuzovljev sjedio je blijed na svojoj čistokrvnoj kobili iz Grabovske
ergele, a Englez ju je vodio za uzde. Vronski i svi njegovi drugovi
poznavali su Kuzovljeva i njegovu osobinu “slabih” živaca i silne
taštine. Znali su da sc boji svega, da se boji jahati na konju s fronte;
no sada, upravo zato što je to bilo strašno, zato jer su ljudi sebi
lomili vratove i što je kod svake zapreke stajao liječnik, bolnička
kola s crvenim križem i milosrdnom sestrom, odlučio je sudjelovati
u utrci. Sukobe se očima, pa mu Vronski uljudno i s odobravanjem
migne. Samo jednoga nije vidio, glavnoga takmaca, Mahotina na
Gladijatoru.
— Ne žurite se — reče Cord Vronskomu — i pamtite jedno: ne
ustavljajte kobilu kod zapreka i ne nagonite je. Dajte joj da bira,
kako hoće.
— Dobro, dobro — reče Vronski primivši vodice.
— Ako je moguće, vodite trku; ali ne očajavajte do posljednjega
časa, ako budete i otraga.
Konj se nije dospio maknuti kadli Vronski gipkom i snažnom
kretnjom stade u ocjelni nazubljeni stremen i lako, čvrsto složi svoje
zbijeno tijelo u sedlo na kojemu zaškripi koža. Uzevši desnom

220
nogom stremen, naviklom kretnjom poravna među prstima dvostruke
vodice, i Cord spusti ruke. Fru-Fru, upravo ne znajući kojom nogom
da pokroči, krene se kao na perima, istežući dugim vratom uzde,
njišući jahača na svojim gipkim leđima. Ubrzavajući korak išao je
Cord za njim. Nastojeći prevariti jahača, uzbuđena je kobila sad s
jedne sad s druge strane istezala vodice, i Vronski je uzalud nastojao
glasom i rukom daje umiri.
Već su dolazili k zajaženoj rijeci, uputivši se na mjesto odakle
će ih pustiti. Mnogi od trkača bili su sprijeda, mnogi otraga, kad
Vronski iznenada začuje za sobom, po blatu puta, zvukove konjskog
galopa, i njega prestigne Mahotin na svome putonogom klopavom
Gladijatoru. Mahotin se nasmiješio pokazujući svoje duge zube, a
Vronski ga srdito pogleda. Nije ga trpio uopće, a sad gaje smatrao
najopasnijim takmacem, pa se ozlovolji na njega što je projezdio
mimo i razdražio mu konja. Fru-Fru digne lijevu nogu za galop,
učini dva skoka, i srdeći se na nategnute uzde prijeđe u truskav kas
koji je uzbacivao jahača. Cord se također namrštio, i gotovo je trčao
trupkom za Vronskim.

XXV

Svega se utrkivalo sedamnaest časnika. Utrka je imala biti na

velikom eliptičkom trkalištu od četiri vrste pred tribinom. Na toj
elipsi bilo je uređeno devet zapreka: rijeka, velika, suha barijera od
dva aršina pred samom tribinom, suh jarak, jarak s vodom, kosina,
“irska klupa” koja se sastojala (jedna od najtežih zapreka) od nasipa
s pozaticanim granjem, iza koje je bio, nevidljiv za konja, još jarak,
tako daje konj morao preskočiti obje zapreke ili se ubiti, onda još
dva jarka s vodom i jedan suhi jarak, a kraj utrke bio je nasuprot
tribini. Ali utrka se nije počinjala na elipsi, nego stotinu hvati po
strani od nje, i na tom razmaku bila je prva zapreka, zagaćena rijeka

221
tri aršina široka, koju su jahači mogli po volji preskakivati ili
prejahati.
Tri puta su se jahači poredali, ali svaki put ritnuo se po koji
konj, pa je trebalo počinjati iznova. Vještak za puštanje, pukovnik
Sestrin, več se bio počeo srditi, kad napokon četvrti put vikne:
“Naprijed!” — i jahači se krenu.
Sve oči, svi durbini bili su upereni na šaroliku hrpicu jahača,
kad su se poredali.
“Pušteni su, trče!” čulo se sa svih strana nakon tišine očekivanja.
I skupine i pojedinci pješaci stanu pretrkivati s jednoga mjesta
na drugo, da bolje vide. Več u prvom času rastegla se skupljena
hrpa jahača, pa se vidjelo kako se po dva, po tri i jedan za drugim
približuju rijeci. Gledaocima se činilo da su svi pojezdili skupa, ali
jahačima su trenuci bili razlike koje su za njih imale veliko značenje.
Uzrujana i odviše nervozna Fru-Fru izgubi prvi trenutak, i
nekoliko konja pođe smjesta pred njom, ali nisu još došli do rijeke,
i Vronski, pritežuči svom snagom kobilu, koja je nalegla na uzde,
preteče trojicu, pa je pred njim ostao samo riđi Mahotinov Gladijator,
knii ip jednako i lako nofresao sanima nred samim Vronskim. a ioš
JJ~J " JL X X ^

pred svima izmašila se dražesna Dijana, koja je nosila Kuzovljeva,

ni živa ni mrtva.
U prvim časovima nije Vronski vladao niti sobom niti konjem.
Do prve zapreke — rijeke, nije mogao upravljati kretnjama konja.
Gladijator i Dijana prilazili su zajedno i gotovo u jedan isti tren
— podigli se nad rijekom i preletjeli na drugu stranu; neopazice,
kao da leti, digla se za njima Fru-Fru; no isti čas, kad se Vronski
osjećao u zraku, ugleda najednom gotovo pod nogama svoga konja
Kuzovljeva, koji se valjao s Dijanom na drugoj strani rijeke.
(Kuzovljev bio je pustio uzde poslije skoka i konj je poletio s njim
naglavce.) Pojedinosti te saznao je Vronski tek kasnije, sad je pak
vidio samo to, da pravo pod noge kamo mora stati Fru-Fru, može
dospjeti noga ili glava Dijanina. Ali Fru-Fru kao mačka koja pada,
napregnula se u skoku nogama i leđima, i minuvši konja poletjela je
dalje.

222
 “O, mila moja!” pomisli Vronski.
Iza rijeke ovlada Vronski potpuno konjem, i stane ga ustezati,
kaneđi prijeći veliku barijeru za Mahotinom, i to prvo na idućem
rasponu od dvjesta hvati bez zapreka pokušati da ga pretekne.
Velika zapreka bila je pred samom carskom tribinom. Vladar i
cio dvor i gomile svijeta, svi su gledali na njih, na njega i na Mahotina,
koji je išao za konjsku dužinu pred njim, kad su prilazili k vragu
(kako se nazivala suha barijera). Vronski je osjećao te sa svih strana
u sebe upravljene poglede, ali nije vidio ništa nego uši i vrat svoga
konja, zemlju koja mu je jurila ususret i sapi i bijele noge
Gladijatorove, koje su brzo udarale takt pred njim i koji je ostajao
sve u istom razmaku. Gladijator se digne, ne udarivši ničim, mahne
kusastim repom i nestane ispred očiju Vronskoga.
— Bravo! — reče nečiji glas.
Isti tren pred očima Vronskoga, pred njim samim, munuše daske
barijere. Bez najmanje promjene kretnja izvije se konj pod njim;
daske se sakriju i samo se otraga nešto lupilo. Razdražena od
Gladijatora koji je išao pred njom, kobila se digla pred barijerom
prerano, pa je udarila o nju stražnjim kopitom. No trka njezina nije
se promijenila, i Vronski, koji je dobio komadić blata u lice, shvati
daje došao opet na isti razmak od Gladijatora. Opet je pred sobom
ugledao njegove sapi, kratki rep i iste brze bijele noge koje se nisu
udaljavale i brzo se micale.
Isti čas, kad je Vronski pomislio da sad treba prestizati Mahotina,
Fru-Fru, koja je već shvatila što je on pomislio, bez ikakva poticaja
znatno prione sama od sebe i stane se približavati k Mahotinu s
najpovoljnije strane, sa strane užeta. Mahotin nije puštao užeta,
Vronski istom pomisli da se može prestići i izvana, kad Fru-Fru
promijeni nogu i počne prestizati upravo na taj način. Pleće Fru-
Fru, koje je već počelo tamnjeti od znoja, izravnalo se sa sapima
Gladijatorovim. Nekoliko skokova grabili su naporedo. Ali pred
zaprekom kojoj su se primicali Vronski, da ne pravi velik krug,
stane raditi uzdama, i brzo, na samoj kosini obiđe Mahotina. Vidio
je jedan tren njegovo lice uprskano blatom. Dapače učinilo mu se

223
da se on nasmiješio. Vronski je Mahotina prestigao, ali ćutio gaje
tik za sobom i nije prestao čuti za samim leđima jednaki skok i
isprekidano, još posve svježe disanje Gladijatorovih nozdrva.
Druge dvije zapreke, jarak i barijeru, prijeđe lako, ali Vronski je
čuo sve bliže dah i skokove Gladijatorove. Pustio je kobilu i osjetio
s radošću da je lako pospješila brzinu, i udaranje Gladijatorovih
kopita čulo se opet na istom razmaku.
Vronski je vodio utrku, upravo ono što je i želio učiniti i što mu
je bio svjetovao Cord, i sad je bio uvjeren o uspjehu. Uzbuđenje
njegovo, radost i nježnost prema Fru-Fru sve se pojačavala. Htio se
obazreti, ali nije se usudio to učiniti i nastojao se umiriti i ne goniti
konja da bi sačuvao u njemu zalihu jednaku onoj koju je osjećao da
je ostala u Gladijatoru. Ostala je bila jedna, najteža zapreka; ako je
prijeđe prije nego drugi, doći će prvi. Trčao je k irskoj klupici.
Zajedno s Fru-Fru vidio je još izdaleka klupicu i zajedno je obome,
njemu i konju, došla trenutna sumnja. Opazi neodlučnost u ušima
konja i digne kandžiju, ali mahom shvati da je sumnja bila bez
temelja: konj je znao što je trebalo. Potekao je brže i odmjereno,
upravo onako kako je on pretpostavljao, diže se i, odbivši se od
zemlje, preda se sili ustrajnosti, koja ga prenese daleko preko jarka;
i Fru-Fru u istom taktu, bez napora, istom nogom nastavi trčati.
— Bravo Vronski! — čuo je glasove hrpe ljudi. Znao je da su
to prijatelji njegove pukovnije stajali kod te zapreke: nije mogao ne
prepoznati glas Jašvmov, ah ga nije vidio.
“O, divna moja!” mislio je na Fru-Fru osluškujući ono što se
događalo otraga. “Preskočio je!” pomisli čuvši otraga skok
Gladijatorov. Nije ostao nego posljednji jarak s vodom od dva aršina.
Vronski ga nije ni gledao, nego želeći doći daleko, prvi stane raditi
uzdama kružno, u taktu skoka dižući i spuštajući glavu konja.
Osjećao je da konj trči posljednjim snagama; ne samo da su mu vrat
i ramena bili mokri, nego je i na hiptu, na glavi i na oštrim ušima u
kapljicama izbijao znoj, a disao je oštro i kratko. Ali znao je da te
snage ima za posljednjih dvjesta hvati i odviše. Samo po tomu, što
se ćutio bliže zemlje, i po osobitoj mekoći gibanja znao je Vronski,

224
 koliko je povećala brzinu njegova kobila. Jendek je preletjela,
neosjetno. Preletjela ga je poput ptice; ali u isto doba Vronski, na
užas svoj, oćuti da je on sam, ne dospjevši za njenim pokretima,
sam ne znajući kako, učinio lošu, neoprostivu kretnju spustivši se
na sedlo. Najednom se njegov položaj promijeni se i on shvati da se
zbilo nešto užasno. Još nije stigao razabrati što se zbilo kad već
pokraj njega samoga munu bijele noge riđega ajgira i Mahotin brzim
trkom projuri mimo njega. Vronski se jednom nogom doticao zemlje
i kobila mu je padala na tu nogu. Netom je ispriprostio tu nogu,
kadli kobila padne na jedan bok teško hripljući i čineći svojim tankim
znojnim vratom uzaludne napore da se digne; treptala je na zemlji
do njegovih nogu kao nastrijeljena ptica. Nespretna kretnja koju je
načinio Vronski slomila joj je hiptenicu. No to je shvatio mnogo
kasnije. Sad je pak vidio samo to da Mahotin hitro odmiče, a on
teturajući stoji sam na blatnoj nepomičnoj zemlji, a pred njim teško
dišući leži Fru-Fru i savivši put njega glavu gleda svojim divnim
okom. Ne shvaćajući još uvijek što se dogodilo, potezao je Vronski
kobilu za uzde. Ona opet sva zatrepće kao ribica, škripeći krilima
sedla, oslobodi prednje noge, ali nemajući snage da digne stražnji
dio tijela, odmah se smota i opet padne na bok.
S licem iznakaženim od gorčine, na kojem je drhtala donja
čeljust, blijed, Vronski je udari petom u trbuh i stane je ponovno
vući za uzde. No ona se nije micala, nego je, turivši gubicu u zemlju,
samo gledala gospodara svojim rječitim pogledom.
— Aaa! — zastenja Vronski uhvativši se za glavu. — Aaa! Sto
sam učinio! — zaviče. — I izgubljena utrka! I moja krivnja,
sramotna, neoprostiva! I ova nesreća, draga, upropaštena kobila!
Aaa! Sto sam učinio!
Ljudi, liječnik i ranarnik, časnici njegove pukovnije trčali su k
njemu. Na svoju nesreću osjećao je daje čitav i nepovrijeđen. Kobila
je slomila hrptenjaču, pa je odluče ustrijeliti. Vronski nije mogao
odgovarati na pitanja, nije mogao ni s kim govoriti. Okrene se i ne
digavši kape, koja mu je bila odjetjela s glave, ode od trkališta, sam
ne znajući kamo. Osjećao se nesretan. Prvi put u životu proživljava
najtežu nesreću, nesreću nepopravljivu i takvu kojoj je bio sam kriv.

225
 Jašvin s kapom stigne ga, otprati kući, i za po sata Vronski dođe
k sebi. Ali uspomena te utrke ostala je na dugo u duši njegovoj
najteža i najmučnija uspomena u njegovu životu.

XXVI

Vanjski odnosi Aleksija Aleksandroviča prema ženi bili su isti

kao prije. Jedina razlika bila je u tome što je bio još više zaposlen
nego prije.
Kao prijašnjih godina, otputovao je u početku proljeća u
inozemstvo u kupalište da oporavi svoje zdravlje koje je svake godine
narušavao pojačani zimski rad. I kao obično vratio se u srpnju, pa se
odmah s povećanom energijom latio svoga običnog posla. Kao
obično, žena mu se preselila u ljetnikovac, a on je ostao u Petrogradu.
Od onoga razgovora poslije večeri kod kneginje Tverske nije
nikad s Anom govorio o svojim sumnjama i o ljubomori, i onaj
njegov obični ton predstavljanja nekoga bio je da ne treba zgodniji
za njegov sadanji odnos prema ženi. Bio je ponešto hladniji prema
njoj. Kao da je bio samo malo nezadovoljan zbog onoga prvoga
noćnoga razgovora kojemu se bila otela. U njegovu držanju prema
njoj bila je sjenka zlovolje, ali ništa više. “Nisi se htjela objasniti sa
mnom — kao ua joj je govorio obraćajući se u misli k njoj — to
gore za te. Sad ćeš ti moliti mene, a ja se neću htjeti objašnjavati. To
gore za te”, govorio je u misli, kao čovjek koji bi uzalud nastojao
ugasiti vatru, pa bi se rasrdio na svoje uzaludno nastojanje i rekao:
“Pa neka ti bude! Zato ćeš izgorjeti!”
On, taj umni i fini čovjek u službenim poslovima, nije shvaćao
svega bezumlja takvoga držanja prema ženi. Nije toga shvaćao zato
jer mu je bilo suviše teško razumjeti svoj sadanji položaj, pa je u
duši svojoj zatvorio, zaključao i zapečatio onaj sanduk gdje su bila
njegova čuvstva prema obitelji, prema ženi i sinu. On, pažljivi otac,
postao je od kraja te zime osobito hladan prema sinu, pa se prema

226
njemu vladao isto onako podsmješljivo kao i prema ženi. “A!
mladicu!” govorio mu je.
Aleksije Aleksandrovič mislio je i govorio da nijedne godine
nije imao toliko službena posla kao ove; ali nije bio svjestan toga da
je ove godine sam sebi izmišljao posao, da je to bilo jedno od
sredstava kako ne bi otvarao onoga sanduka gdje su ležala čuvstva
prema ženi i obitelji i misli o njima, koje su postajale to strašnije što
su duže ondje ležale. Da je itko imao pravo pitati Aleksija
Aleksandroviča što misli o vladanju svoje žene, ne bi bio krotki,
mirni Aleksije Aleksandrovič ništa odgovorio, nego bi se rasrdio na
onoga koji bi ga za to pitao.
Radi toga bilo je u izrazu lica Aleksija Aleksandroviča, kad bi
ga pitali za zdravlje njegove žene, nešto ponosno i oštro. Aleksije
Aleksandrovič nije ništa želio misliti o ponašanju i čuvstvima svoje
žene i nije uistinu o tome ništa mislio.
Stalni ljetnikovac Aleksija Aleksandroviča bio je u Peterhofu, i
grofica Lidija Ivanovna živjela je ljeti ondje isto, u susjedstvu u
stalnom općenju s Anom.
Ljetos se grofica Lidija Ivanovna odrekla boravljenja u
Peterhofu, ni jedanput nije bila kod Ane Arkadijevne i natuknula je
Aleksiju Aleksandroviču kako je nezgodno zbliženje Ane s Betsy i
s Vronskim.
Aleksije Aleksandrovič oštro je zaustavi izrekavši misao da je
žena njegova iznad svake sumnje, pa se od toga vremena stao kloniti
grofice Lidije Ivanovne. Nije htio vidjeti i nije vidio da u društvu
već mnogi krivo gledaju na njegovu ženu. Nije htio razumjeti i nije
razumio zastoje žena njegova osobito tražila da se preseli u Carsko
Selo, gdje je živjela Betsy, odakle nije bilo daleko do tabora
pukovnije Vronskoga.
Nije sebi dopuštao misliti o tome i nije mislio; ali ujedno je, ne
govoreći u dubini duše svoje samomu sebi nikad i ne imajući za to
nikakvih ne samo dokaza, nego ni sumnja, znao pouzdano daje bio
prevaren muž, pa je zbog toga bio duboko nesretan.
Koliko je puta za svoga osmogodišnjega sretnoga života sa
ženom, gledajući tuđe nevjerne žene i prevarene muževe, Aleksije

227
Aleksandrovič sebi govori “Kako netko može dopustiti da do toga
dođe? Kako da ne razvrgne taj gadni položaj?” Ali sad, kad je nevolja
pala na njegovu glavu, ne samo da nije mislio o tome kako bi
razvrgao taj položaj, nego uopće nije htio znati za nj upravo zato,
što je bio suviše užasan, suviše neprirodan.
Otkako se povratio iz inozemstva, bio je Aleksije Aleksandrovič
dva puta u ljetnikovcu. Jedanput je objedovao, drugi put proveo je
večer s gostima, ali nijedanput nije prenoćio kako je običavao
prijašnjih godina.
Dan utrke bio je pun posla za Aleksija Aleksandroviča; ali još
ujutro, načinivši raspored za taj dan, odluči da će se smjesta nakon
ranoga objeda odvesti k ženi u ljetnikovac i odande na utrku, gdje
će biti sav Dvor i gdje je i on dužan doći.
K ženi će se pak svratiti poradi toga, jer je odlučio bio da bude
kod nje jedanput u nedjelju iz pristojnosti. Osim toga trebalo je da
taj dar preda ženi za drugu polovicu mjeseca, kako je bio uveden u
njih red, novac za potrošak.
Razmislivši sve to o ženi s običnom vlašću nad svojim mislima,
nije im dopustio da se bave dalje onim što se ticalo nje.
Tog jutra imao je Aleksije Aleksandrovič mnogo posla. Uoči
toga dana poslala mu je grofica Lidija Ivanovna knjižicu znamenitoga
putnika po Kitaju, koji je boravio u Petrogradu, s pismom u kojemu
gaje molila da primi toga putnika, čovjeka, iz različitih razloga vrlo
zanimljiva i potrebna.
Aleksije Aleksandrovič nije dospio pročitati tu brošuru uvečer,
pa ju je dočitao ujutro. Onda su došli molitelji, zaredali izvještaji,
primanja, imenovanja, uklanjanja od službe, određivanje nagrada,
mirovina, plaća, dopisivanje, onaj posao rabotnoga dana kako gaje
nazivao Aleksije Aleksandrovič, koji mu je uzimao veoma mnogo
vremena. Onda je imao osobni posao, pohod liječnika i gospo­
darskoga upravitelja. Potonji ga nije zabavljao. Samo je predao
Aleksije Aleksandroviču novce i dao mu kratak pregled o stanju
poslova koji nisu bili posve u redu, jer je te godine zbog čestoga
putovanja bilo potrošeno više, pa je nastao manjak.

228
 Mnogo je vremena uzeo liječnik, znameniti petrogradski doktor,
s kojim je Aleksije Aleksandrovič bio u prijateljskim odnosima.
Aleksije Aleksandrovič danas ga i nije očekivao, pa se začudi
njegovu dolasku, i još više tome što gaje liječnik vrlo pažljivo ispitao
o njegovu stanju, oslušao njegova prsa, pokucao i popipao jetra.
Aleksije Aleksandrovič nije znao da je njegova prijateljica, Lidija
Ivanovna, opazivši da zdravlje njegovo ove godine nije dobro,
zamolila liječnika da dođe pregledati bolesnika. “Učinite to mene
radi!”, reče mu grofica Lidija.
— Učinit ču to radi Rusije, grofice — odgovori liječnik.
— To je neocjenjiv čovjek! — reče grofica Lidija.
Liječnik je bio vrlo nezadovoljan s Aleksijem Aleksandrovičem.
Našao je jetra znatno povećana, hranjenje smanjeno, a djelovanje
kupki nikakvo. Propisao je što je moguće više tjelesnoga kretanja i
što manje duhovnoga naprezanja, a osobito nikakvih uzrujavanja,
to jest upravo ono što je Aleksiju Aleksandroviču bilo nemoguće,
isto onako kao da ne diše, te je otišao ostavivši u Aleksiju
Aleksandroviču neugodnu svijest da u njemu nešto nije u redu i da
se to ne može popraviti.
Izlazeći od Aleksija Aleksandroviča sastao se na ulazištu s dobro
poznatim mu Sljudinom, upraviteljem gospodarskih poslova
Aleksija Aleksandroviča. Bili su kolege sa sveučilišta, i premda se
nisu često sastajali, cijenili su jedan drugoga i bili dobri prijatelji i
zato ne bi bio liječnik nikomu kao Sljudinu rekao svoga otvorenoga
mišljenja o bolesniku.
— Kako mi je drago što ste bili kod njega — reče Sljudin. —
Nije zdrav. I meni se čini da nije zdrav... No kako je?
— A evo što je — reče liječnik mašući preko Sljudinove glave
svojemu kočijašu da priveze kola — evo što je — reče liječnik
uzevši u svoje bijele ruke prst kožnate rukavice i nategavši ga. —
Ne napnite žicu, i kušajte prekinuti — bit će vrlo teško; ali napnite
ih do posljednje mogućnosti i pritisnite težinom prsta napetu žicu,
ona će pući. A on je po svojoj izdržljivosti, savjesnosti u radu napet
do krajnje granice; a postoji i pritisak sa strane i to težak — zaključi

229
liječnik, značajno digavši obrve. — Idete li na utrku? — doda silazeći
pridošloj kočiji. — Da, da, naravno, uzima mnogo vremena —
odgovori liječnik na nešto što je rekao Sljudin, i čega on nije čuo.
Odmah za liječnikom, koji mu je bio oteo toliko vremena, javi
se poznati putnik, i Aleksije Aleksandrovič, koristeći se pročitanom
knjižicom i svojim prijašnjim znanjem toga predmeta, zadivi putnika
dubinom svoga poznavanja stvari i širinom prosvijećena shvaćanja.
Ujedno s putnikom bio je najavljen dolazak gubernijskog
predvonika, koji je bio stigao u Petrograd i s kojim je trebalo govoriti.
Po njegovu odlasku trebalo je dovršiti svagdanji rad s upraviteljem
poslova, pa je još morao svratiti u ozbiljnoj i važnoj stvari jednoj
uglednoj osobi. Aleksije Aleksandrovič dospio je vratiti se istom u
pet sati, u vrijeme svoga objeda, pa je objedovavši s upraviteljem
poslova, pozvao ga da se s njim odveze u ljetnikovac, a onda na
utrku.
Ne dajući sebi računa o tom, tražio je Aleksije Aleksandrovič
sada prigodu da pri sastancima sa ženom bude nazočna koja god
treća osoba.

XXVII

Ana je stajala gore pred ogledalom pričvršćujući s pomoću

Anuškinom posljednji trak na haljini, kad začuje pred vežom štropot
kotača, koji su gnječili šljunak.
“Za Betsy je još rano” — pomisli, i pogledavši kroz prozor opazi
kočiju i cm šešir, koji je izvirivao k njoj i toliko joj poznate uši
Aleksija Aleksandroviča. — “To je u nevrijeme; neće zar noćiti?”
pomisli, i sve što bi se moglo otuda izroditi prikaže joj se tako užasno
i strašno, da je, ne razmišljajući ni časka, s veselim i sjajnim licem
izašla mu u susret, i osjećajući u sebi već poznati joj duh laži i obmane
smjesta se preda tomu duhu i počne govoriti, sama ne znajući, što
će reći.

230
 — Ah, kako je to lijepo! — reče pružajući ruku mužu i
smiješkom pozdravljajući domaćega čovjeka, Sljudina. — Ti ćeš
noćiti, nadam se? — bila joj je prva riječ, koju joj je prišapnuo duh
prijevare — a sad ćemo se povesti zajedno. Samo žao mi je što sam
obećala Betsy. Doći će po mene.
Aleksije Aleksandrovič namršti se pri imenu Betsy.
— O, neću rastavljati nerazdružive — reče svojim običnim
tonom šale. — Odvest ću se s Mihajlom Vasiljevičem. I liječnici mi
kažu da hodam. Prošetat ću se putem i utvarat ću sebi da sam u
kupkama.
— Ne treba se žuriti - reče Ana. — Hoćete li čaja?
Ona pozvoni.
— Donesite čaj i recite Serjoži da je došao Aleksije
Aleksandrovič. No što, kako je tvoje zdravlje? Mihajlo Vasiljeviču,
vi niste bili kod mene; pogledajte kako je na balkonu kod mene
lijepo — govorila je obraćajući se sad k jednomu, sad k drugomu.
Govorila je sasvim jednostavno i prirodno, ali previše i prebrzo.
I sama je to osjećala, to većma što je u radoznalom pogledu kojim
ju je pogledao Mihail Vasiljevič, opazila kako je promatra.
Mihail Vasiljevič odmah iziđe na terasu.
Ona sjedne kraj muža.
— Ti izgledaš posve dobro — kazala je.
— Da — reče on. — Danas je liječnik bio kod mene i uzeo mi
sat vremena. Osjećam da ga je netko od mojih prijatelja poslao:
tako je dragocjeno moje zdravlje...
— Da, a što je rekao?
Pitala ga je za zdravlje i posao, nagovarala da se odmori i da se
preseli k njoj.
Sve je to govorila veselo, brzo i s posebnim sjajem u očima; ali
Aleksije Aleksandrovič nije sada tomu tonu pripisivao nikakva
značenja. Čuo je samo njezine riječi i podavao im samo doslovni
smisao koji su imale. I odgovarao joj je jednostavno, iako šaljivo. U
čitavu tom razgovoru nije bilo ništa osobito, ali nikad se Ana kasnije

231
nije mogla sjetiti bez mučne boli stida zbog toga čitavoga kratkog
prizora.
Ušao je Serjoža, pred kojim je išla guvernanta. Da je Aleksije
Aleksandrovič sebi dopuštao opažati, opazio bi bojažljivi, izgubljeni
pogled kojim je Serjoža pogledao na njega, a onda na mater. Ali on
ništa nije htio vidjeti i nije vidio.
— A, mladić! Izrastao je. Doista postaje pravi muškarac! Zdravo,
mladiću!
I pruži ruku uplašenom Serjoži.
Serjoža, koji je i prije bio plah prema ocu, sad, otkako ga je
Aleksije Aleksandrovič stao nazivati mladićem i otkako mu je u
glavu došla zagonetka o tom, je li Vronski prijatelj ili neprijatelj,
tuđio se od oca. Kao da moli zaštitu, ogleda se na mater. Samo s
njom bilo mu je lijepo. Razgovarajući se, međutim, s guvernantom,
držao je Aleksije Aleksandrovič sina za rame, i Serjoži je bilo tako
mučno i nezgodno da je Ana vidjela kako se sprema plakati.
Ana, koja se bila zarumenjela, kad je ušao sin, opazivši da je
Serjoži neugodno, skoči brzo, skine sa sinova ramena ruku Aleksija
Aleksandroviča, i poljubivši sina, odvede ga na terasu i odmah se
vrati.
— Ipak, sad je već vrijeme — reče, pogledavši na svoj sat —
kako to da Betsy ne dolazi!...
— Da — reče Aleksije Aleksandrovič i, ustavši, stisne ruke i
pucne njima. — Došao sam još da ti dam novac, jer slavuj se bajkama
ne hrani — reče. — Mislim da ti treba.
— Ne, ne treba mi... da, treba mi — reče ne gledajući ga i
rameneći se do korijena kose. — Ali ti ćeš se, mislim, svratiti ovamo
s utrke.
— O, da! — odgovori Aleksije Aleksandrovič. — Evo i ljepote
Peterhofske, kneginje Tverske — doda pogledavši kroz prozor na
englesku ekipažu s neobično visoko postavljenim malim košem
kočije. — Kakva otmjenost! Divota! No, onda idemo i mi.
Kneginja Tverska nije izlazila iz kočije, nego je samo njen lakaj
u visokim cipelama, maloj pelerini i crnom klobuku skočio dolje
pred vežom.

232
 — Ja idem, zbogom! — reče Ana i poljubivši sina priđe Aleksiju
Aleksandroviču i pruži mu ruku. — Vrlo mi je milo od tebe što si
došao.
Aleksije Aleksandrovič poljubi joj ruku.
— No, do viđenja dakle! Svratit ćeš se na čaj, i to je vrlo lijepo!
— reče ona i iziđe sjajna i radosna. No čim ga je prestala gledati,
osjeti ono mjesto na ruci koje je bio taknuo svojim usnama, i s
gađenjem zadršće.

XXVIII

Kad je Aleksije Aleksandrovič došao na utrku, sjedila je već

Ana na tribini kraj Betsy, na onoj tribini gdje se kupilo sve više
društvo. Ugledala je muža još izdaleka. Dva čovjeka, muž i ljubavnik,
bila su za nju dva središta života i ona je bez pomoći vanjskih osjetila
ćutjela njihovu blizinu. Još izdaleka oćutjela je da se približava muž,
pa ga je nehotice pratila u onim valovima gomile, među kojima se
kretao. Vidjela je kako je prilazio tribini sad dobrostivo odgovarajući
na pozdrave koji su tražili njegovu naklonost, sad prijateljski,
nesabrano pozdravljajući se s jednakima, sad pažljivo očekujući
poglede moćnih ovoga svijeta i skidajući svoj okrugli, veliki šešir
koji je malo pritiskivao vrške njegovih ušiju.
Poznavala je sve te njegove načine i svi su joj bili odvratni.
“Puka taština, puka želja za uspjehom — i to je sve što je u njegovoj
duši — mislila je. — Uzvišene misli, ljubav za prosvjetu, vjeru, sve
je to samo sredstvo za to da uspije.”
Po njegovu pogledu na žensku tribinu (gledao je upravo na nju,
ali nije prepoznavao žene u moru muslina, trakova, perja, suncobrana
i cvijeća) shvatila je da ju je tražio; no ona ga navlaš nije opažala.
— Aleksije Aleksandroviču! — dovikne mu kneginja Betsy —
zacijelo ne vidite žene; evo je.
On se nasmiješi svojim hladnim smiješkom.

233
 — Ovdje je toliko sjaja da su mi se oči pomutile — reče i pođe
na tribinu. Nasmiješio se ženi, kako treba da se nasmiješi muž kad
se sastaje sa ženom s kojom se malo prije vidio, i pozdravi se s
kneginjom i drugim znancima, davši svakomu njegovo, to jest
našalivši se s damama i izmijenivši pozdrave s muškarcima. Dolje
kraj tribine stajao je poznati sa svoga uma i obrazovanja general-
pobočnik, kojega je Aleksije Aleksandrovič cijenio. On se počne s
njim razgovarati.
Bila je stanka među trkama, i zato ništa nije smetalo razgovoru.
General-pobočnik osuđivao je utrke. Aleksije Aleksandrovič
odvraćao mu je braneći ih. Ana je slušala njegov tanki jednolični
glas, ne propuštajući nijedne riječi, i svaka riječ njegova činila joj
se lažna i bolno joj je parala uho.
Kad je počela utrka na četiri vrste sa zaprekama, nagnula se ona
naprijed i ne spuštajući očiju gledala je Vronskoga koji je prilazio
konju i sjedao, a u isto doba slušala je taj odvratni glas mužev koji
nije prestajao govoriti. Mučio ju je strah za Vronskoga, ali još ju je
više mučio neprestani, kako joj se činilo, zvuk tankoga glasa muževa
s poznatim intonacijama.

“Ja sam loša žena, ja sam propala žena — mislila je — ali ne

volim lagati, ne trpim laži, a njemu je hrana laž. On sve zna, sve
vidi; pa što osjeća kad može tako mimo govoriti? Da ubije mene,
da ubije Vronskoga, cijenila bih ga. Ali ne, njemu je potrebna samo
laž i vanjska pristojnost” — govorila je sebi Ana, ne misleći o tom
što je zapravo htjela od muža, kakvim bi ga htjela vidjeti. Nije
shvaćala ni to da je današnja osobita razgovornost Aleksija
Aleksandroviča, koja ju je toliko razdraživala, bila samo odjek
njegova unutarnjega uzbuđenja i nemira. Kao što dijete, koje se
udari, skačući dovodi u gibanje svoje mišice da zagluši bol, tako je
Aleksiju Aleksandroviču bilo potrebno duševno gibanje da zagluši
one misli o ženi, koje su u njezinoj nazočnosti i u nazočnosti
Vronskoga, i pri stalnom ponavljanju njegova imena izazivale
njegovu pažnju. I kako je djetetu prirodno skakati, tako je njemu
prirodno bilo da dobro i pametno govori. Govorio je:

234
 — Opasnost u utrkama vojnim, konjičkim, neophodan je uvjet
utrka. Ako Engleska može u ratnoj povijesti pokazati najsjajnija
konjička djela, onda je to samo zato stoje ona kroz stoljeća razvijala
u sebi tu snagu životinja i ljudi. Sport ima, po mome mišljenju, veli­
ko značenje, a mi, kao svagda, vidimo samo ono stoje na površini.
— Nije samo na površini — reče kneginja Tverska. — Jedan je
časnik, kažu, slomio dva rebra.
Aleksije Aleksandrovič nasmiješi se svojim smiješkom, koji je
samo otkrivao zube, ali ništa više nije izražavao.
— Dopustimo, kneginjo, da to već nije na površini — reče on
—nego unutra. Ali nije stvar u tom — i on se opet okrene generalu,
s kojim je govorio ozbiljno. — Ne zaboravite da se utrkuju vojnici,
koji su izabrali taj zanat, i priznajte da svako zvanje ima svoju obratnu
stranu medalje. To upravo pada u vojničke obveze. Gadni sport
šakanja ili španjolskih toreadora znak je barbarstva. Ali speci­
jalizirani sport znak je napretka.
— Ne, drugi put ne idem: to me odveć uzrujava — reče kneginja
Betsy. — Nije li tako, Ana?
— Uzrujava, ali ne možeš se otkinuti — reče druga dama. —
Da sam Rimljanka, ne bih propustila ni jedan cirkus.
Ana nije govorila ništa i ne spuštajući durbin gledala je na jedno
mjesto.
Uto je kroz tribinu prolazio visok general. Prekinuvši govor,
ustane Aleksije Aleksandrovič brzo, ali dostojanstveno i nisko se
pokloni časniku.
— Ne utrkujete se? — našali se časnik s njim.
— Moja je trka teža — s poštovanjem odgovori Aleksije
Aleksandrovič.
I premda odgovor nije ništa značio, pričini se časniku, da je
dobio umnu riječ od umna čovjeka i da potpuno razumije la pointe
de la sauce.
— Dvije su strane — prihvati opet Aleksije Aleksandrovič —
izvršitelja i gledatelja; i ljubav za te predstave najpouzdaniji je znak
niskoga razvoja za gledatelje, priznajem, ali...

235
 — Kneginjo, okladu; — začuje se odozdo glas Stjepana Arka-
dijeviča, koji je bio upućen Betsy. — Za koga ste vi?
— Ja i Ana smo za kneza Kuzovljeva — odgovori Betsy.
— Ja sam za Vronskoga. Par rukavica.
— Vrijedi!
— A kako je lijepo, zar ne ?
Aleksije Aleksandrovič je umuknuo dok se govorilo oko njega,
ali odmah zatim počne:
— Priznajem, to nisu muževne igre... — nastavi.
No u taj čas potekoše jahači s biljege, i svi razgovori umuknuše.
I Aleksije Aleksandrovič zašuti, i svi se dignu i okrenu prema rijeci.
Aleksije Aleksandrovič nije se zanimao za utrku, pa zato nije gledao
na jahače, nego je nesabrano stao motriti publiku umornim očima.
Pogled mu se zaustavi na Ani.
Lice njeno bilo je blijedo i strogo. Očito ništa i nikoga nije vidjela,
nego jednoga. Ruka njezina grčevito je stiskala lepezu, i ona nije
disala. Pogledao ju je i brzo se odvme razgledajući druga lica.
“Pa evo i ova je dama, i druge su također vrlo uzrujane; to je
posve prirodno", reče sebi Aleksije Aleksandrovič. Htio je ne gledati,
no pogled njegov privlačio se nehotice k njoj. Opet je pogledao to
lice nastojeći ne čitati što je na njemu bilo tako jasno napisano, pa je
protiv volje svoje s užasom čitao na njemu ono što nije želio znati.
Prvi pad Kuzovljeva na rijeci uzrujao je sve, ali Aleksije
Aleksandrovič vidio je jasno na blijedom, slavodobitnom licu Aninu
da onaj koga je gledala nije pao.
Kad je nakon toga, kako su Mahotin i Vronski preskočili veliku
barijeru, slijedeći časnik pao na istom mjestu na glavu te se usmrtio,
i žamor užasa preletio čitavim općinstvom — vidio je Aleksej
Aleksandrovič da Ana toga nije ni opazila, i da je s naporom shvatila
o čemu su počeli oko nje govoriti.
No on je sve češće i češće s velikom upornošću pogledavao na
nju. Sva zaokupljena prizorom Vronskoga u trku, osjeti Ana sa strane
uprti u se hladni pogled svoga muža.
Obazre se na trenutak, upitno ga pogleda i, lako se namrštivši,
opet se okrene.

236
 “Ah, meni je svejedno”, kao da mu je rekla i nije ga više ni
jedanput pogledala.
Utrka je bila nesretna, pa je od svih sedamnaest časnika popadalo
ili se ozlijedilo pa i smrskalo više nego polovica. Na kraju utrke bili
su svi uzrujani, i ta se uzrujanost još povećala time što je car bio
nezadovoljan.

XXIX

Svi su naglas izražavali svoje neodobravanje, svi su ponavljali

frazu koju je netko bio rekao: “Ne fali nego cirkus s lavovima”, i
užas osjećali su svi tako da nije bilo ništa neobično u tom što je Ana
u sav glas uzdahnula kad je Vronski pao. No odmah zatim dogodi
se u licu Aninu promjena, koja je bila već potpuno neprilična. Ona
se potpuno smela. Počela je treptati kao ulovljena ptica: sad je htjela
ustati i nekamo ići, sad se obraćala k Betsy.
— Idemo, idemo — govorila je.
Ali Betsy ju nije čula. Razgovarala se, sagnula s generalom koji
se bio približio.
Aleksije Aleksandrovič priđe k Ani i udvorno joj pruži ruku.
— Idemo, ako izvolite — reče joj francuski; no Ana je
osluškivala ono što je govorio general, pa nije opazila muža.
— I nogu je slomio, kažu — govorio je general. — To je posve
loše.
Ne odgovarajući mužu, digne Ana durbin i stane gledati na ono
mjesto gdje je pao Vronski; ali je bilo tako daleko i tako se ondje
okupilo mnoštvo svijeta da se ništa nije moglo razabrati. Ona spusti
durbin i htjede otići; ali u taj čas dojaše časnik i stane nešto
izvješćivati caru. Ana se isturi naprijed slušajući.
— Štiva, Štiva! — vikne ona bratu.
No brat je nije slušao. Opet je htjela izići.
— Još jednom vam nudim svoju ruku, ako želite ići — reče
Aleksije Aleksandrovič dodirujući joj ruku.

237
 Ona se s gađenjem odstrani od njega i, ne pogledavši mu u lice,
odgovori:
— Ne, ne, ostavite me, ja ću ostati.
Sad je vidjela daje s mjesta gdje je Vronski pao preko poljane
trčao časnik k tribini. Betsy mu je mahala rupčićem. Časnik je donio
vijest da jahač nije mrtav, nego daje konj slomio hrptenicu.
Začuvši to, Ana brzo sjedne i pokri lice lepezom. Aleksije
Aleksandrovič je vidio da je plakala i da nije mogla svladati ne
samo suze, nego ni plač koji joj je nadimao grudi. Aleksije
Aleksandrovič zakloni je sobom dajući joj vremena da se pribere.
— Treći put nudim vam svoju ruku — reče on poslije nekog
vremena, obraćajući joj se. Ana gaje gledala ne znajući što da kaže.
Kneginja Betsy dođe joj u pomoć.
— Ne, Aleksije Aleksandroviču, ja sam dovezla Anu i obećala
sam da ću je odvesti — umiješa se ona.
— Oprostite mi, kneginjo — reče smiješeći se uljudno, no
gledajući joj čvrsto u oči — ali ja vidim da Ana nije posve zdrava, i
r-i nA oo
Zelini ov_/ v ou. uij.iv/iii.

Ana se uplašeno obazre, pokorno ustane i metne ruku na ruku

svoga muža.
— Poslat ću k njemu, saznat ću i poručit ću ti — šapne joj Betsy.
Na ulazu s tribine govorio je Aleksije Aleksandrovič kao uvijek
s onima koje je susretao, a Ana je morala, kao uvijek, odgovarati i
govoriti; ali bila je izvan sebe i kao u snu išla pod ruku s mužem.
“Da li se ubio ili nije? Je li istina? Hoće li doći ili neće? Hoću li
ga vidjeti danas?” mislila je.
Šuteći sjela je u kočiju Aleksandra Aleksandroviča i šuteći se
izvezla iz gomile kočija. Unatoč tomu što je bio vidio Aleksije
Aleksandrovič nije sebi ipak dopustio da misli o pravom stanju svoje
žene. Vidio je samo vanjske znakove. Vidio je da se vladala
nedolično, pa je smatrao svojom dužnošću da joj to kaže. Ali bilo
mu je vrlo teško da ne kaže više nego samo to. Otvorio je usta da joj
kaže, kako se nedolično vladala, ali je nehotice rekao posve drugo.

238
 — Kako nas ipak privlače okrutne predstave — reče on. —
Opažam...
— Sto? Ne razumijem — rekla je prezirno Ana.
On se uvrijedi i mahom počne govoriti ono što je htio.
— Moram vam reći... — kazao je.
“Evo objašnjenja”, pomisli ona i postane joj strašno.
— Moram vam reći da ste se nedolično vladali danas — reče joj
francuski.
— Čim sam se ponašala nedolično? — uzvrati ona glasno
okrećući se brzo k njemu i gledajući mu pravo u oči, ali više nikako
s prijašnjom radošću koja je nešto skrivala, nego s odlučnim
držanjem, pod kojim je naporno skrivala strah koji je osjećala.
— Ne zaboravite — reče joj on pokazujući na otvoreni prozor
prema kočijašu.
Pridigao se i podignuo staklo.
— Sto ste našli nedoličnim? — ponovi ona.
— Onaj očaj, koji niste mogli sakriti pri padu jednoga od jahača.
Čekao je što će ona uzvratiti; ali ona je šutjela gledajući preda
se.
— Već sam vas molio da se držite u društvu tako da ni zli jezici
ne bi mogli ništa reći protiv vas. Govorio sam nekoć o unutarnjim
odnosima; sad o tome ne govorim. Sada govorim o vanjskim
odnosima. Nedolično ste se vladali, a ja bih želio da se to ne ponavlja.
Nije čula ni polovicu njegovih riječi, osjećala je strah prema
njemu i mislila je na to, je li istina da Vronski nije mrtav. Da li su o
njemu govorili daje nepovrijeđen, a konj daje slomio hrptenjaču?
Samo se prijetvorno podrugljivo nasmiješila, kad je svršio i nije
ništa odgovarala, jer nije bila čula onoga što je on govorio. Aleksije
Aleksandrovič počne govoriti smjelo, no kad je jasno shvatio ono o
čemu je govorio, strah, koji je ona osjećala, prijeđe na njega. Opazio
je onaj smiješak i zahvati ga čudna zabluda.
“Ona se smiješi mojim sumnjama. Da, odmah će mi reći ono
što mi je rekla onaj put, da nema temelja mojim sumnjama daje to
smiješno.”

239
 Sad, kad je nad njim visilo otkriće svega, nije ništa toliko
očekivao, kao to, da mu ona isto onako, kao i prije, podrugljivo
odgovori kako su njegove sumnje smiješne i nemaju temelja. Tako
je strašno bilo ono što je znao da je sad bio spreman vjerovati sve.
No izraz njena lica, uplašena i mračna, nije obećavao sada ni varke.
— Možda se varam — kazao je. — U tom slučaju molim da mi
oprostite.
— Ne, niste se prevarili — reče ona polagano, pogledavši očajno
njegovo hladno lice. — Niste se prevarili. Bila sam i nisam mogla
ne biti očajna. Slušam vas, a mislim na njega. Ja ga ljubim, ja sam
njegova ljubavnica, ne mogu vas podnositi. Bojim vas se i mrzim
vas... Činite sa mnom šta hoćete.
I zabacivši se u kut kočije, zaplače pokrivši se rukama. Aleksije
Aleksandrovič nije se maknuo i nije promijenio ravno uperena
pogleda. No sve lice njegovo najednom primi svečanu nepokretnost
mrtvoga, i taj izraz nije se promijenio čitavo vrijeme vožnje do
ljetnikovca. Prilazeći kući okrene k njoj glavu s istim izrazom.
— Tako! No ja tražim da se pazi na vanjske uvjete pristojnosti
crlao mu
muuuui
tArenr*
u w
rvr* nnHi^m/atn mmra Vr\ir»
uv/iv uv j^'vuu^Jiiivm nijvi v ivvjv w
nr*

osigurati moju čast i koje ću vam saopćiti.

Izašao je naprijed i pomogao joj izaći. Pred očima služinčadi
stisne joj ruku, sjedne u kočiju i odveze se u Petrograd.
Odmah za njim došao je sluga od kneginje Betsy i donio Ani
pisamce:
“Poslala sam k Aleksiju pitati za njegovo zdravlje. On mi piše
daje zdrav i nepovrijeđen, ali očajan.”
“Dakle on će doći — pomisli ona. — Kako sam dobro učinila
što sam mu sve rekla.”
Pogleda na sat. Preostala su još tri sata, i sjećanje na pojedinosti
posljednjega sastanka upale joj krv.
“Bože moj, kako je svijetlo! To je strašno, ali volim gledati u
njegovo lice i volim tu fantastičnu svjetlost... Muž! Ah, da... No,
hvala Bogu daje s njim sve svršeno.”

240
 XXX

Kao u svim mjestima gdje se skupljaju ljudi, tako se u malom

njemačkom kupalištu kamo su doputovali Sčerbacki izvršilo nešto
neobično, nešto kao kristalizacija društva koja je svakomu njegovu
članu određivala stalno i nepromjenljivo mjesto. Kako određeno i
nepromjenljivo čestica vode u studeni prima poznati oblik nježnoga
kristala, isto se tako nova osoba koja dolazi u kupalište odmah
uvrštava na mjesto koje joj pripada.
Fiirst Sčerbacki samt Gemahlin und Tochter kristalizirao se
smjesta, i po stanu koji je bio uzeo, i po imenu i po znancima koje
su našli, u svoje čvrsto unaprijed određeno mjesto.
U kupalištu je te godine bila jedna prava njemačkaFMrst/« zbog
čega se kristalizacija društva vršila još energičnije. Kneginja je
svakako željela predstaviti princezi svoju kčer i već je drugi dan
izvršila taj obred. Kitty je nisko i graciozno priklekla u svojoj vrlo
jednostavnoj, to jest vrlo kićenoj, ljetnoj haljini naručenoj iz Pariza.
Princeza je rekla: “Nadam se da će se ruže brzo vratiti na to ljepušno
lice”, i za Sčerbacke su se smjesta čvrsto ustanovili određeni putovi
života, s kojih se više nije moglo sići. Sčerbacki su se upoznali i s
obitelju engleske lady, i s njemačkom groficom i njenim sinom,
ranjenim u posljednjem ratu, i s učenim Švedom, i s monsieur
Canutom i njegovom sestrom.
No glavno društvo Ščerbackih nehotice se sastavilo od
moskovske dame, Marije Evgenijevne Rtiščeve s kćeri, koja je Kitty
bila neugodna zbog toga što se razboljela, jednako kao ona, od
ljubavi, i moskovskog pukovnika kojega je Kitty iz djetinjstva viđala
i poznavala u odori s naramenicama i koji je ovdje sa svojim malim
očicama i golim vratom u šarenoj kravati bio neobično smiješan i
dosadan, jer ga se čovjek nije mogao osloboditi.
Pošto se sve to čvrsto ustanovilo, postane Kitty veoma dosadno,
to više što je knez otputovao u Karlove Vari, a ona je ostala sama s

241
materom. Nije se zanimala za one koje je poznavala, osjećajući da
od njih neće biti više ništa novo. I glavno duševno zanimanje u
kupalištu sačinjavalo je sada promatranje i nagađanje o onima koje
nije poznavala. Prema svojstvima svoga značaja pretpostavljala je
Kitty uvijek u ljudima sve najljepše, a osobito u onima kojih nije
poznavala. I sada, nagađajući tko su, kakvi su među njima odnosi i
kakvi su to ljudi, zamišljala je Kitty najdivnije i najizuzetnije
značajeve i nalazila je tome potvrdu u svojim opažanjima.
Od takvih osoba zanimala ju je naročito neka ruska djevojka,
koja je u kupalište doputovala s bolesnom ruskom damom, s
madame Stahl, kako su je svi zvali.
Madame Stahl pripadala je najvišem društvu, no bila je tako
bolesna da nije mogla hodati, pa se samo rijetkih lijepih dana
pojavljivala na kupalištu u kočijici. No madame Stahl nije se
upoznala ni s kim od Rusa ne toliko zbog bolesti, koliko zbog
ponosa, kako je tumačila kneginja.
Ruska djevojka njegovala je madame Stahl, a osim toga se
sprijateljila sa svim teškim bolesnicima, kojih je u kupalištu bilo
mnogo, i pomagala im na najprirodniji način. Ta ruska djevojka
prema opažanjima Kittynim, nije bila u rodu s madame Stahl, a nije
bila ni najmljena pomoćnica.
Madame Stahl zvala ju je Varenjka, a drugi su je zvali
“mademoiselle Varenjka”. I ne govoreći o tom, da su Kitty zanimala
promatranja odnosa te djevojke prema gospođi Stahl i drugim
nepoznatim joj osobama, osjećala je Kitty, kako često biva,
neobjašnjivu simpatiju za tu mademoiselle Varenjku, i po pogledima
koje je susretala, osjećala je da se i ona njoj sviđa.
Ta m-lle Varenjka nije bila upravo u prvoj mladosti, nego kao
biće bez mladosti: moglo joj se dati i devetnaest i trideset godina.
Kad bi se razmatrale njezine crte, bila je ona, pored bolešljive boje
lica, prije lijepa nego ružna. Bila je i dobro građena, da nije bilo
suviše velike mršavosti tijela i nerazmjerne glave prema srednjemu
uzrastu; no ona nije trebala biti privlačna muškarcima. Bila je nalik
na krasan cvijetak, doduše još pun latica, ali već ocvao, bez mirisa.

242
 Osim toga nije mogla biti privlačna muškarcima još i zato što joj je
nedostajalo onoga čega je suviše mnogo bilo u Kitty —svladavanoga
životnoga ognja i spoznaje svoje privlačnosti.
Uvijek se činilo daje zabavljena poslom, o čemu se nije moglo
sumnjati, pa se zato, kako se činilo, za što drugo nije mogla ni
zanimati. Tom suprotnošću svojom ona je osobito privlačila Kitty.
Ona je osjećala da će u njoj, u njezinu načinu života, naći uzorak
onoga što je sada s naporom tražila: životno zanimanje, dostojanstvo
života, izvan društvenih odnosa djevojke prema muškarcima, koji
su Kitty bili odvratni i činili joj se sada sramotnom izložbom robe
koja očekuje kupca.
Sto je više motrila svoju nepoznatu prijateljicu, to se više
uvjeravala da je ta djevojka upravo ono savršeno biće kakvom ju je
sebi predstavljala, pa se to više željela s njom upoznati.
Obje djevojke sretale su se nekoliko puta na dan, i kod svakog
susreta Kittyne su oči govorile: “Tko ste? Sto ste? Je li istina da ste
vi ono dražesno biće kako vas zamišljam? No zaboga ne mislite —
dodavao je njezin pogled — da ću sebi dopustiti da vam se namećem
za znanicu. Jednostavno uživam u vama i ljubim vas.” — “I ja vas
ljubim, i vi ste vrlo dragi. A još bih vas više ljubila da imam
vremena”, odgovarao je pogled nepoznate djevojke. I doista, Kitty
je vidjela da je ona svagda zabavljena: ili vodi s kupališta djecu
ruske obitelji, ili nosi plašt bolesnici i umata je, ili nastoji razonoditi
razdražena bolesnika, ili za nekoga bira i kupuje kolačiće za kavu.
Skoro po dolasku Sčerbackih pojavile su se na jutarnjoj šetnji
do vrela još dvije osobe koje su na sebe svratile neugodnu pažnju.
To je bio vrlo visok pognut muškarac golemih ruku, u kratku, staru
ogrtaču koji nije odgovarao njegovu uzrastu, s crnim, naivnim, a
ujedno strašnim očima, te kozičava i ljepuškasta žena, vrlo loše i
neukosno odjevena. Prepoznavši u tim osobama Ruse, počela je
Kitty u svojoj mašti već sastavljati o njima divan i dirljiv roman. No
kneginja, saznavši iz Kurliste da je to bio Nikola Levin i Marija
Nikolajevna, objasni Kitty kako je zao čovjek taj Levin, pa je svih
sanjarija o njima nestalo.

243
 Ne toliko zbog toga što joj je mati rekla, koliko zbog toga što je
to bio brat Konstantinov, postale su Kitty te osobe najednom u
najvećoj mjeri neugodne. Taj Levin budio je u njoj svojom navikom
da trza glavom neodoljivo čuvstvo gađenja.
Činilo joj se da se u njegovim strašnim očima, koje su je uporno
pratile, izražavalo čuvstvo mržnje i podrugljivosti, pa se trsila da se
ne susreće s njim.

XXXI

Bio je kišovit dan, padalo je cijeloga jutra, pa su se bolesnici s

kišobranima kupili u galeriji.
Kitty je išla s majkom i s moskovskim pukovnikom koji se veselo
kočio u svom europskom kaputu, koji je gotov kupio u Frankfurtu.
Hodali su po jednoj strani galerije nastojeći se uklanjati Levinu koji
je hodao po drugoj strani. Varenjka je u svojoj tamnoj haljini, u
crnu šeširu oborenog oboda hodala sa slijepom Francuskinjom po
cijeloj duljini galerije, i svaki put kad bi se susretala s Kitty
izmjenjivala je s njom prijateljske poglede.
— Majko, mogu li govoriti s njom? — reče Kitty prateći svoju
nepoznatu prijateljicu i opazivši da prilazi k vrelu i da se kod njega
mogu sastati.
— Da, ako ti se tako hoće, saznat ću najprije o njoj i sama ću joj
prići — odgovori majka. — Sto si u njoj našla neobično? Mora da
je družica. Ako hoćeš, upoznat ću se s madame Stahl. Poznavala
sam njezinu belle soeur — doda kneginja ponosno dižući glavu.
Kitty je znala da je kneginja povrijeđena što je gospođa Stahl
kao izbjegavala da se upozna s njom. Kitty nije bila uporna.
— Čudo, kako je draga! — reče ona gledajući Varenjku u času,
kad je pružila čašu Francuskinji. — Gledajte kako je sve jednostavno,
milo.
— Smiješni su tvoji engouments — reče kneginja. — Ne, idemo
radije natrag — doda, opazivši Levina koji im je dolazio u susret sa

244
svojom damom i s njemačkim liječnikom, s kojim je govorio vrlo
glasno i srdito.
Okretale su se da se vrate, kadli najednom začuju ne više glasni
govor, nego viku. Zaustavivši se, Levin je vikao, a liječnik se također
žestio. Oko njih se kupila gomila. Kneginja se s Kitty brzo udaljila,
a pukovnik se pridruži gomili da sazna što je u stvari.
Nakon nekoliko časaka stigne ih pukovnik.
— Sto je ono bilo? — upita kneginja.
— Ruglo i sramota! — odgovori pukovnik. — Jednoga se čovjek
mora bojati — sastati se s Rusima u inozemstvu. Onaj visoki
gospodin posvadio se s liječnikom, izgovorio mu drzovitosti s toga
što ga tobože krivo liječi i zamahnuo palicom. Bruka!
— Ah, kako je to neugodno! — reče kneginja. — No, a kako se
završilo?
— Na sreću tu se umiješala ona... ona u šeširu poput gljive.
Ruskinja je, čini se — rekao je pukovnik.
— M-lle Varenjka? — radosno upita Kitty.
— Da, da, ona se prva snašla: primila je toga gospodina pod
ruku i odvela ga.
— Evo, majko — reče Kitty majci — vi se čudite zašto se
oduševljavam za nju.
Od drugoga dana opazi Kitty motreći svoju nepoznatu
prijateljicu, da se m-lle Varenjska i s Levinom i s njegovom
pratilicom već nalazi u istim odnosima kao i s drugima svojima
proteges. Prilazila im je, razgovarala se, služila kao prevoditeljica
za ženu koja nije umjela govoriti ni na jednom stranom jeziku.
Kitty je još više stala moliti majku da joj dopusti upoznati se s
Varenjkom. I koliko je god neugodno bilo kneginji da čini prvi korak
u želji za upoznavanjem s g'đom Stahl, koja je sebi dopuštala da se
nečim ponosi, propita za Varenjku, i saznavši o njoj pojedinosti
koje su dopuštale zaključivati da nije bilo šta loše, iako je i dobroga
bilo malo u tom poznanstvu, priđe sama prva k Varenjki i upozna
se s njom.
Izabravši vrijeme kad je kći pošla k vrelu, a Varenjka se
zaustavila pred pekarom, priđe kneginja k njoj.

245
 — Dopustite mi da se upoznam s vama — reče sa svojim
dostojanstvenim smiješkom. — Moja je kći zaljubljena u vas. Vi
me možda ne poznajte. Ja...
— To je više nego obostrano, kneginjo — brzo odgovori
Varenjka.
Kako ste dobro djelo učinili jučer našem jadnom zemljaku!
—reče kneginja.
Varenjka se zarumeni.
— Ne sjedam se, nisam, čini se, ništa učinila — reče ona.
— Ta kako ne, spasili ste toga Levina od neugodnosti.
— Da, sa compagne pozvala me, pa sam ga nastojala umiriti:
veoma je bolestan i bio je nezadovoljan s liječnikom. A navikla
sam njegovati te bolesnike.
— Da, čula sam da živite u Mentoneu s vašom tetkom, čini se,
m’me Stahl. Poznavala sam njezinu belle soeur.
— Ne, ona mi nije tetka. Zovem je maman, ali nisam rođaka;
ona me je odgojila — opet pocrvenjevši odgovori Varenjka.
To je bilo rečeno tako jednostavno, tako je drag bio iskreni i
otvoreni izraz njezina lica da je kneginja shvatila zašto je Kiuy
zavoljela tu Varenjku.
— No, a što je s tim Levinom? — upita kneginja.
— Odlazi — odgovori Varenjka.
Sjajeci se od radosti zbog toga što se mati njena upoznala s
njenom nepoznatom prijateljicom dolazila je Kitty u taj čas od vrela.
— No evo Kitty, tvoja silna želja upoznati se s m-lle...
— “Varenjkom” — pomogne smiješeći se Varenjka — tako
me svi zovu.
Kitty pocrveni od radosti i šuteći stisne čvrsto ruku svoje nove
prijateljice, koja nije odgovorila na stisak, nego je nepomično ležala
u njenoj ruci. Ruka nije odgovorila na stisak, ali lice m—lle Varenjke
zasjalo se od tiha, radosna, iako ponešto turobna smiješka, koji je
otkrivao velike, ali divne zube.
— I ja sam to odavno željela — reče ona.
— No vi ste tako zaposleni...

246
 — Ah, naprotiv, ničim nisam zaposlena — odgovori Varenjka,
ali isti čas morala je ostaviti svoje nove znance, jer su dvije ruske
djevojčice, kćeri nekoga bolesnika, trčale k njoj.
— Varenjka, mama vas zove! — vikale su.

XXXII

I Varenjka ode za njima.

Potankosti koje je kneginja saznala o prošlosti Varenjkinoj i o
odnosima njenim prema madame Stahl i o samoj madame Stahl
bile su ove:
Madame Stahl, za koju su jedni govorili daje do smrti izmučila
svoga muža, a drugi daje on nju izmučio, bila je svagda bolešljiva
i zanosna žena. Kad je rodila, već pošto se razišla s mužem, prvo
dijete, umrlo je to dijete odmah, i rođaci gđe Stahl, znajući njenu
osjećajnost i bojeći se da je ta vijest ne ubije, podmetnu joj dijete,
uzevši iste noći i u istoj kući rođenu kćer dvorskoga kuhara u
Petrogradu. To je bila Varenjka. Madame Stahl saznala je kasnije
da Varenjka nije njezina kći, ali odgajala ju je i nadalje to više što
Varenjki uskoro poslije toga nije ostao nitko od rodbine.
Madame Stahl živjela je već više od deset godina neprestano u
inozemstvu, na jugu, ne ustajući s kreveta. Ijedni su govorili daje
madame Stahl stvorila sebi društveni položaj visoko religiozne žene
i dobročiniteljice; drugi su govorili da je ona bila u duši upravo
onakvo visoko ćudoredno biće koje je živjelo samo za dobro
bližnjega kakvim se prikazivala.
Nitko nije znao koje je vjere, katoličke, protestantske ili
oravoslavne, ali jedno je bilo nesumnjivo da se nalazila u prijatelj­
skim vezama s najvišim osobama svih crkava i vjera.
Varenjka je živjela uvijek s njom u inozemstvu; i svi, koji su
ooznavali madame Stahl, poznavali su i ljubili m-lle Varenjku kako
>u je svi zvali.

247
 Saznavši sve potankosti, nije kneginja našla ništa prijekorno u
zbližavanju svoje kćeri s Varenjkom to više što je Varenjka imala
najbolje vladanje i odgoj; izvrsno je govorila francuski i engleski, a
što je glavno, izručila je od g'đe Slabi žaljenje što je ona zbog bolesti
lišena zadovoljstva da se upozna s kneginjom.
Upoznavši se s Varenjkom, zanosila se Kitty sve više i više
svojom novom prijateljicom i svaki dan nalazila u njoj nove vrline.
Saznavši da Varenjka lijepo pjeva, zamoli je kneginja da dođe
uvečer k njima pjevati.
— Kitty svira, i mi imamo pijano, ne dobar doduše, ali vi ćete
nam prirediti veliko zadovoljstvo — reče kneginja sa svojim
prijetvornim smiješkom, koji je sada bio osobito neugodan Kitty,
jer je opazila da Varenjka nije imala volju pjevati.
Ali Varenjka je ipak došla uvečer i donijela sa sobom sveščić
nota. Kneginja je pozvala Mariju Evgenijevnu s kćerima i pukovnika.
Varenjka kao daje bila posve ravnodušna prema tome što su tu
bile nepoznate osobe i smještaje prišla pijanu. Nije se umjela pratiti,
ali je izvrsno čitala note glasom. Pratila ju je Kitty koja je dobro
svirala.
— Imate neobičan talent — reče joj kneginja, pošto je Varenjka
krasno otpjevala prvu popijevku.
Marija Evgenijevna i njena kći zahvaljivale su joj i hvalile je.
— Pogledajte — reče pukovnik gledajući kroz prozor — kakva
se publika skupila da vas sluša.
Doista pod prozorom se sabrala dosta velika skupina ljudi.
— Veoma mi je drago što vam to priređuje užitak — jednostavno
odgovori Varenjka.
Kitty je s ponosom gledala svoju prijateljicu. Oduševljavala ju
je njena umjetnost i njen glas i njeno lice, ali više od svega
oduševljavalo ju je njeno držanje, zato što Varenjka nije, očito, ništa
mislila o svome pjevanju i bila je potpuno ravnodušna prema
pohvalama; kao daje samo pitala: da li je potrebno pjevati još ili je
dosta?
“Da sam to ja — mislila je o sebi Kitty — kako bih se tim
ponosila! Kako bih se radovala gledajući to mnoštvo pod prozorima.

248
A njoj je svejedno. Nju vodi samo želja da ne odbije i da ugodi
maman. Sto je to u njoj? Sto joj daje snagu da prezire sve, da bude
nezavisna i mirna? Kako bih ja to željela znati i naučiti to od nje!”
— mislila je zagledajući se u to mimo lice. Kneginja zamoli Varenjku
da pjeva još, i Varenjka otpjeva drugu popijevku isto tako, jednako
jasno i lijepo, stojeći uspravno kraj pijanina i udarajući takt svojom
mršavom smeđom rukom.
Sljedeća za tim bila je u sveščiću popjevaka talijanska pjesma.
Kitty odsvira preludij i ogleda se na Varenjku.
— Izostavimo tu — reče Varenjka porumenjevši.
Kitty uplašeno i upitno zadrži svoje oči na Varenjkinu licu.
— No, nešto drugo — reče brzo prevrćući listove i shvativši
smjesta da je s tom popijevkom bilo nešto vezano.
— Ne — odgovori Varenjka metnuvši svoju ruku na note
smiješeći se — ne, pjevajmo ovo — i ona otpjeva to isto tako mimo,
hladno i lijepo, kao i prije.
Kad je završila, svi joj opet zahvale i pođu piti čaj. Kitty izađe s
Varenjkom u vrtić pokraj kuće.
— Je li istina da je s onom popijevkom spojena neka vaša
uspomena? — reče Kitty. — Nemojte govoriti, samo recite, je li
istina?
— Zašto ne bih rekla? — jednostavno reče Varenjka i nastavi
ne čekajući odgovora: — Da, to je uspomena, i bila je nekoć teška.
Ljubila sam jednoga čovjeka i pjevala mu tu pjesmu.
Kitty je otvorenih očiju, šuteći, ganuto gledala Varenjku.
— Ljubila sam ga i on je ljubio mene; ali njegova mati nije
htjela, pa je uzeo drugu. Sada živi nedaleko od nas i ja ga katkad
vidim. Niste mislili da sam i ja imala romansu? — reče, i u njenu
lijepom licu jedva je treperilo ono svjetlo, koje ju je, kako je Kitty
osjećala, nekoć svu obasjavalo.
— Kako ne bih mislila? Da sam muškarac, ne bih mogla ljubiti
nikoga, otkako sam vas upoznala. Samo ne razumijem kako vas je
mogao materi za volju zaboraviti i unesrećiti vas. Nije imao srca.
— O, ne. On je vrlo dobar čovjek, i ja nisam nesretna; naprotiv,

249
vrlo sam sretna. No, danas dakle nećemo pjevati? — doda krećući
prema kući.
— Kako ste dobri, kako ste dobri! — klikne Kitty, zaustavi je i
poljubi. — Da mogu makar malo biti nalik na vas!
— Zašto biste bili nalik na bilo koga? Dobri ste, kakvi jeste —
kazala je Varenjka smiješeći se svojim krotkim i umornim
smiješkom. V

— Ne, nimalo nisam dobra. Ali, recite mi... Čekajte, sjednimo

—reče Kitty i posadi je opet na klupicu pokraj sebe. — Recite, nije
li uvredljivo misliti daje čovjek prezreo vašu ljubav, da nije htio?...
— Ali on nije prezreo; vjerujem da me je ljubio, ali bio je
poslušan sin...
— Da, a ako nije radio po materinoj volji, nego jednostavno
sam?... — reče Kitty osjećajući da odaje svoju tajnu i da ju je lice
njezino plamteći rumenilom stida već izdalo.
— Onda bi loše uradio, i ja ne bih za njim žalila — odgovori
Varenjka, shvaćajući očevidno da se više ne radi o njoj, nego o
V ittv

— A uvreda? — reče Kitty. — Uvreda se ne može zaboraviti,

ne može zaboraviti — govorila je spominjući se svoga pogleda na
posljednjem balu kad je prestala muzika.
— A u čemu je uvreda? Ta vi niste uradili loše?
Varenjka zaklima glavom i metne svoju ruku na ruku Kittynu.
— Gore nego loše — sramotno!
— A što je sramotno? — reče. — Ta niste mogli kazati čovjeku
koji vam je ravnodušan da ga ljubite?
— Naravno da nisam; nikad nisam rekla nijedne riječi, ali on je
znao. Ne, ne; ima shvaćanja, ima načina. Da živim sto godina, neću
toga zaboraviti.
— Kako to? Ne razumijem. Stvar je u tom da li ga sada ljubite
ili ga ne ljubite — reče Varenjka nazivajući sve po imenu.
— Mrzim ga; ne mogu sebi oprostiti.
— A što?
— Sramotu, uvredu.

250
 — Ah, da su svi osjetljivi kao vi — reče Varenjka. — Nema
djevojke koja to nije okušala. I sve to nije nimalo važno.
— A što je važno? — upita Kitty gledajući s radoznalim
divljenjem u njeno lice.
— Ah, mnogo je važno — kazala je smiješeći se Varenjka.
— Ali što?
— Ah, mnogo je što važnije — odgovori Varenjka, ne znajući
što bi rekla. Ali u taj čas začuje se kroz prozor kneginjin glas:
— Kitty, hladno je! Ili uzmi šal, ili hodi u sobu.
— Istina, vrijeme je! — reče Varenjka ustajući. — Moram još
svratiti k m-me Berthe: molila me je.
Kitty ju je držala za ruku i sa strastvenom radoznalošću i molbom
pitala pogledom: “A što je, što je najvažnije, što daje takav mir? Vi
znate! Recite mi!” No Varenjka nije shvaćala ni to što ju je pitao
pogled Kittyn. Pamtila je samo to da danas još mora svratiti k m-me
Berthe i stići kući k maminu čaju do 12 sati. Ušla je u sobu, skupina
note i, oprostivši se sa svima, spremila se na odlazak.
— Dopustite, otpratit ću vas — reče pukovnik.
— Da, ta kako biste išli sami sada noću? — potvrdi kneginja.
—Poslat ću makar Parašu.
Kitty je vidjela da je Varenjka s naporom svladavala smiješak
pri tim riječima daju treba pratiti.
— Ne, uvijek idem sama i nikad mi se ništa ne događa — reče
i uzme šešir. I, poljubivši još jednom Kitty i ne rekavši što je bilo
važno, bodrim korakom s notama pod rukom iščezne u polutami
ljetne noći, odnoseći sa sobom svoju tajnu o tome što je važno i što
joj daje zavidni mir i dostojanstvo.

XXXIII

Kitty se upoznala i s g'đom Stahl, i to poznanstvo zajedno s

prijateljstvom prema Varenjki ne samo da je silno utjecalo na nju,
nego ju je tješilo u njezinoj tuzi. Našla je tu utjehu, jer joj je to

251
poznanstvo otkrilo posve novi svijet, koji nije imao ništa zajedničkog
s njenom prošlošću — svijet uzvišen, prekrasan, s kojega visine je
mogla mimo gledati na tu prošlost. Otkrilo se to da osim života
instinktivnoga, kojemu se dosad Kitty odavala, ima i život duhovni.
Život taj otkrivao se vjerom, ali vjerom koja nije imala ništa
zajedničko s onom koju je Kitty poznavala od djetinjstva i koja se
izražavala u misli o večernji u udovičkom domu, gdje je mogla
sastati znance, te u učenju napamet slavenskih tekstova sa
svećenikom; to je bila vjera uzvišena, tajanstvena, svezana s nizom
prekrasnih misli i čuvstava, u koju ne samo da se moglo vjerovati
zato što je tako naređeno, nego koju je mogla ljubiti.
Kitty sve to nije spoznala iz riječi. Madame Stahl govorila je s
Kitty kao s milim djetetom, u kojemu uživaš kao u uspomeni na
svoju mladost, pa je samo jedanput spomenula to, da u svima
nevoljama ljudskim utjehu daje jedino ljubav i vjera, te da za sućut
Kristovu prema nama nema ništavih nevolja, i odmah je razgovor
skrenula na nešto drugo. No Kitty je u svakoj njezinoj kretnji, u
svakoj riječi, svakom nebeskom, kako je to nazivala Kitty, pogledu
njezinu, a osobito u čitavoj povijesti njezina života, koju je saznala
od Varenjke — po svemu je spoznavala ono “što je bilo važno” i
čega dosad nije znala.
No koliko god bio uzvišen značaj gđe Stahl, koliko god dirljiva
sva povijest, kako god uzvišen i nježan njezin govor, Kitty je u njoj
nehotice opazila crte koje su je smućivale. Opazila je da se, ispitujući
je za njezine rođake, madame Stahl prezirno nasmiješila, što se
protivilo kršćanskoj dobroti. Opazila je još daje madame Stahl, kad
je kod nje zatekla svećenika, brižno držala svoje lice u sjeni sjenila
i nekako se osobito smiješila. Ma kako ništava bila ta dva opažanja,
ona su je smućivala, i ona je sumnjala u madame Stahl.
No zato je Varenjka, osamljena, bez rođaka, bez prijatelja, s
tužnim razočaranjem, koja ništa nije željela, ništa žalila, bila upravo
ono savršenstvo o kojemu je Kitty sebi dopuštala samo sanjariti. Na
Varenjki je shvatila da treba samo zaboraviti sebe i ljubiti druge, pa
ćeš biti mirna, sretna i dobra. I takva je htjela biti Kitty. Shvativši

252
 sada jasno što je bilo najvažnije nije Kitty bilo dosta da se tim
oduševljava nego je smjesta svom dušom predala se tom novom
životu koji joj se otkrio.
Po pripovijedanju Varenjke o tome što je radila madame Stahl i
što su radile druge, koje je ona imenovala, sastavila je Kitty sebi
već osnovu za budući život. Ona će isto tako, kao i nećaka gđe
Stahl, Aline, o kojoj je mnogo pripovijedala Varenjka, gdje god
živjela, tražiti nesretne, pomagati im koliko je moguće, dijeliti
evanđelje bolesnicima, zločincima, umirućima. Misao o čitanju
evanđelja zločincima, kako je radila Aline, osobito je na nju
djelovala. No sve su to bile tajne kojih Kitty nije kazivala ni majci
ni Varenjki.
Uostalom, u očekivanju vremena kad će u velikim razmjerima
provoditi svoje osnove, Kitty je i sada, u kupalištu, gdje je bilo toliko
bolesnih i nesretnih, lako našla prigodu da primjenjuje svoja nova
pravila slijedeći Varenjku.
Najprije je kneginja opažala samo da se Kitty nalazi pod jakim
utjecajem svoga engouementa, kako je ona to nazivala, prema
gospođi Stahl, a osobito prema Varenjki. Vidjela je da Kitty ne
oponaša Varenjku samo u njezinu djelovanju, nego je nehotice slijedi
i u načinu hodanja, govora i miganja očiju. No onda kneginja opazi
da se u kćeri, nezavisno od toga očaranja, događa nekakav ozbiljan
duševni preokret.
Kneginja je vidjela da Kitty čita po večerima francusko
evanđelje, koje joj je bila darovala gđa Stahl, čega prije nije činila,
izbjegavala svjetske znance, a prijatelji se s bolesnicima, koji su se
nalazili pod okriljem Varenjkinim, a osobito s nekom siromašnom
obitelju bolesnoga slikara Petrova. Kitty se očito ponosila time što
je u toj obitelji vršila dužnost milosrdne sestre.
Sve je to bilo dobro i kneginja nije imala ništa protiv toga, to
više što je žena Petrovljeva bila sasvim čestita žena i što je princeza,
opazivši Kittyn rad, hvalila je i nazivala anđelom tješiteljem. Sve bi
to bilo vrlo lijepo da nije bilo previše. A kneginja je vidjela da kći
njezina pada u krajnost, što joj je i rekla.

253
 — II nefaut jamais rien outrer — govorila joj je.
No kći joj nije ništa odgovarala; samo je u duši mislila da se u
kršćanskom dijelu ne može govoriti o pretjeravanju. Ta što može
biti suvišno u nasljedovanju nauke, u kojoj se zapovijeda podmetnuti
drugi obraz kad te udare po jednom, i dati košulju kad ti svuku
haljinu? No kneginji se nije sviđala ta prctjcranost, a još manje joj
se sviđalo to što joj Kitty, kako je osjećala, nije htjela otkriti svoju
dušu.
Doista, Kitty je tajila od matere svoja nova mišljenja i čuvstva.
Nije ih tajila radi toga što ne bi cijenila, što ne bi ljubila svoje matere,
nego jedino zato što je to bila njezina mati. Svakomu bi ih otkrila
prije nego materi.
— Nešto već dugo nema Ane Pavlovne k nama — reče jednom
kneginja za ženu Petrovljevu. — Zvala sam je. A ona kao da je
nešto nezadovoljna.
— Ne nisam opazila, maman — porumenjevši reče Kitty.
— Zar već davno nisi bila kod njih?
— Sjutra se spremamo na izlet u gore — odgovori Kitty.
T"% _ J_1__________ ! J „A :1 HtvlAtAnA
--- r<X UUU1U, 1UJLIC VJU^VJ V VJl l JVin^gllljCl giV^U-Cljuvi oiiin^cv^ijlvz
kćerkino lice i nastojeći pogoditi uzrok njezine smetenosti.
Isti dan došla je Varenjka na objed i saopćila da se Ana Pavlovna
predomislila i da ne ide sutra u planine. I kneginja opazi daje Kitty
opet porumenjela.
— Kitty, da nisi imala što neugodna sa Petrovima? — reče
kneginja kad su ostale same. — Zašto je prestala slati djecu i dolaziti
k nama?
Kitty odgovori da među njima nije bilo ništa, te da ona nikako
ne razumije zašto Ana Pavlovna kao da je nezadovoljna njome.
Kitty je odgovorila potpuno istinu. Nije znala uzroka zašto se
Ana Pavlovna promijenila prema njoj, ali se domišljala. Domišljala
se takvoj stvari, koje nije mogla kazati materi, koje nije govorila ni
sebi. Bila je to jedna od onih stvari koje znaš, ali ih ne možeš reći ni
samoj sebi: tako je strašno i sramotno pretvarati se.
Opet i opet prebirala je u svome sjećanju odnose svoje prema
toj obitelji. Sjetila se naivne radosti koju je izražavalo okruglo

254
dobrodušno lice Ane Pavlovne pri njihovim sastancima, sjetila se
njihovih tajnih dogovora o bolesniku, urota, da ga odvuku od njegova
rada koji mu je bio zabranjen i odvedu ga u šetnju; ljubavi najmanjega
dječaka koji ju je zvao “moja Kitty” i koji bez nje nije htio leći na
počinak.
Kako je sve lijepo! Onda se sjetila mršave pojave Petrova, s
dugim vratom, u njegovu smeđem kaputu; njegovih rijetkih
kovrčastih vlasi, upitnih, u prvo vrijeme Kitty strašnih, modrih očiju
i bolesna nastojanja da se pokaže bodar i živahan u njezinoj
nazočnosti. Sjetila se svoga naprezanja u prvo vrijeme, da svlada
gađenje koje je osjećala prema njemu, kao prema svima sušičavcima,
i nastojanja s kojim je smišljala što će mu reći.
Sjetila se onoga bojažljivoga, ganutoga pogleda kojim ju je
gledao i čudnoga čuvstva samilosti i nelagodnosti, a onda spoznaje
svoga dobročinstva koje je pritom osjećala. Kako je sve bilo lijepo!
No sve je to bilo prvo vrijeme. Sad pak, prije nekoliko dana, sve
se najednom pokvarilo. Ana Pavlovna susretala je Kitty s hinjenom
ljubaznošću i nije prestajala paziti na nju i na muža.
Zar je ona ganutljiva radost pri njezinu približavanju bila uzrok
hladnoći Ane Pavlovne?
“Da”, sjetila se ona, “bilo je nešto neprirodno u Ani Pavlovnoj
i nimalo nalik na njezinu dobrotu, kad je prije tri dana rekla zlovoljno:
‘Evo, sve je vas čekao, nije bez vas htio piti kavu, premda je užasno
oslabio.-”
“Da, možda joj je i to neugodno bilo, kad sam mu pružila plašt.
Sve je to tako jednostavno, no on je to tako nespretno primio, tako
je dugo zahvaljivao daje i meni postalo nelagodno. I onda ta moja
slika koju je on tako dobro izradio. A što je glavno, taj pogled,
smućen i nježan!... Da, da, tako je! — ponovi u sebi s užasom Kitty.
— Ne, to ne može, to ne smije biti! On je tako jadan!” govorila je
odmah zatim.
Ta je sumnja ogorčavala čar njezina novog života.

255
 XXXIV

Knez Ščerbacki, koji je poslije Karlovih Vari otišao u Baden i

Kissingen k ruskim znancima da se nadišc, kako je govorio ruskoga
duha, vratio se k svojima tek pred kraj liječenja u kupalištu.
Mišljenja kneza i kneginje o životu u inozemstvu bila su posve
suprotna. Kneginji je bilo sve prekrasno, pa je, pored svoga čvrstog
položaja u ruskom društvu nastojala u inozemstvu biti nalik na
europsku damu, što nije bila — jer je bila ruska plemkinja — i zato
se pretvarala, što je bilo donekle nespretno. Knez je naprotiv u
inozemstvu nalazio sve loše, europski život bio mu je težak, držao
se svojih ruskih navika i hotimice je nastojao pokazivati se u
inozemstvu manje Europljaninom nego je doista bio.
Knez se vratio mršav, obješenih kesica na obrazima, ali u
najveselijem duševnom raspoloženju. Njegovo veselo raspoloženje
još se povećalo kad je ugledao Kitty potpuno oporavljenu. Vijest o
prijateljstvu Kittynu s gđom Stahl i Varenjkom, te saopćena opažanja
kneginjina o nekoj promjeni koja se dogodila u Kitty, smuti kneza i
probudi u njemu obično čuvstvo ljubomore prema svemu što je
njegovu kćer udaljivalo od njega, kao i strah da kći ne bi izišla ispod
njegova utjecaja u kakva njemu nepristupačna područja. No te
neugodne vijesti utonule su u onom moru dobrodušnosti i veselja,
koje je svagda bilo u njemu, i koje se osobito pojačalo kupkama u
Karlovim Varima.
Drugi dan poslije svoga dolaska knez je u svom dugom ogrtaču,
sa svojim ruskim naborima i mlohavim obrazima, koje je podupro
naškrobljeni ovratnik, u najradosnijem duševnom raspoloženju pošao
s kćeri do vrela.
Jutro je bilo vrlo lijepo; srce su radovale uredne, vesele kuće s
vrtićima, pogled na pivom ugojene njemačke služavke, rumenih
lica i crvenih ruku, koje su veselo radile, i jarko sunce; no što je
bliže prilazio k vrelima, to je češće susretao bolesnike, i izgled njihov
činio se još jadnijim u toj okolini dobro uređenog njemačkog života.
Kitty više nije zaprepaštavala ta oprečnost. Jarko sunce, veseli sjaj

256
zelenila, zvukovi glazbe bili su joj prirodni okvir za sva ta poznata
lica i za promjene na gore ili bolje koje je pratila; no knezu se svjetlost
i sjaj lipanjskoga jutra i zvuci orkestra, koji je svirao veseli mondeni
valcer, a osobito izgled snažnih sluškinja, činio nešto neprilično i
nakazno u vezi s tim živim mrtvacima, skupljenima ovdje iz svih
strana Europe koji su se tužno kretali.
Unatoč čuvstvu ponosa i kao vraćene mladosti koje je osjećao,
kad je njegova ljubimica išla s njim ispod ruke, bilo mu je sada
nekako neprilično i neugodno radi njegova snažnoga hoda, radi
njegovih krupnih, ugojenih udova. Osjećao je gotovo čuvstvo
čovjeka neodjevena u dmštvu.
— Predstavi me svojim prijateljima — govorio je kćeri pritišćući
joj laktom ruku. — Ja sam i taj tvoj gadni Soden zavolio zato što je
tebe tako oporavio. Samo tužno je, tužno kod vas. Tko je to?
Kitty mu je imenovala one poznate i nepoznate osobe koje su
susretali. Kraj samoga ulaza u park susreli su lijepu m-me Berthe s
vodilicom, pa je kneza obradovao ganuti izraz stare Francuskinje
kad je začula Kittyn glas. Odmah je s francuskom bujnošću
ljubaznosti počela govoriti s njim hvaleći ga što ima tako divnu
kćer i pred njim u nebesa dižući Kitty i nazivajući je blagom, biserom
i anđelom tješiteljem.
— No ona je onda drugi anđeo — reče knez smiješeći se. —
Ona zove anđelom broj 1 gospođicu Varenjku.
— Oh! Mile Varenjka to je pravi anđeo, allez — prihvati m-me
Berthe.
U galeriji su susreli i samu Varenjku. Dolazila im je brzo ususret
noseći elegantnu crvenu torbicu.
— Evo i tata je došao! — reče joj Kitty.
Varenjka je učinila jednostavno i prirodno, kao i sve što je činila,
kretnju, srednju među naklonom i klecanjem, i smjesta stane govoriti
s knezom kako je razgovarala sa svima, neprisiljeno i jednostavno.
— Naravno, poznajem vas, dobro poznajem — reče joj knez sa
smiješkom, po kojemu je Kitty s radošću vidjela da se prijateljica
njezina svidjela ocu. — A kamo se tako žurite?

257
 — Maman je ovdje — rekla je obraćajući se Kitty. — Nije
spavala svu noć, pa joj je liječnik svjetovao da se izveze. Nosim joj
rad.
— To je dakle anđeo broj 1 — reče knez kad je Varenjka otišla.
Kitty je vidjela da se htio podsmjehnuti Varenjki, ali da mu nije
pošlo za rukom.
— No, tako ćemo vidjeti sve tvoje prijatelje — doda — i madame
Stahl, ako se udostoji da me prepozna.
— A ti si je poznavao, papa? — upita Kitty sa strahom, opazivši
podrugljiv plamičak koji je planuo u kneževim očima pri
spominjanju madame Stahl.
— Poznavao sam njezina muža i nju pomalo još prije nego se
upisala u pijetiste.
— Sto je to pijetist, papa? — upita Kitty, koja se već uplašila
što je ono, što je tako visoko cijenila u gospođi Stahl, imalo svoje
ime.
— Ne znam ni sam dobro. Znam samo toliko, da ona za sve
hvali boga, za svaku nesreću... i za to, što joj je umro muž, zahvaljuje
R r\m i \Tn tr\ mno/^o otmiačnA on 1r\oa r-irvli TI™ i* IZ'ol
iio, ioj^uuu oxinjvonw, jv/i ou ivou zu vj^n., X iVW JV/ tu i JLVCIIV V K

smiješno lice! — upita on, opazivši na klupici nevisoka bolesnika u

smeđem ogrtaču i bijelim hlačama koje su stvarale čudne nabore na
kostima njegovih nogu bez mesa. Gospodin taj podigao je svoj
slamnati šešir nad kovrčastu rijetku kosu otkrivajući visoko čelo,
koje je od šešira neprirodno pocrvenjelo.
— To je Petrov, slikar — odgovori Kitty porumenjevši. — A
ono je njegova žena — doda pokazujući Anu Pavlovnu, koja je kao
hotimice, upravo u to vrijeme kad su oni prilazili, pošla za djetetom
koje je otrčalo po stazi.
— Kako je jadan, i kako ima milo lice! — reče knez. — A zašto
nisi pristupila? Htio ti je nešto reći.
— No, idemo onda! — reče Kitty odlučno se okrećući. — Kako
je vaše zdravlje danas? — upita ona Petrova.
Petrov ustane podupirući se o palicu, i bojažljivo pogleda na
kneza.

258
 — To je moja kći — reče knez. — Dopustite da budemo poznati.
Slikar se nakloni i nasmiješi otkrivajući bijele zube divna sjaja.
— Jučer smo vas očekivali, kneginjice — reče on Kitty.
Govoreći to zanjiše se i, ponavljajući tu kretnju, nastojao je
pokazati da je to učinio navlaš.
— Htjela sam doći, ali Varenjka je rekla da je Ana Pavlovna
poručila da nećete ići.
— Kako nećemo ići — reče, porumenjevši i odmah zakašljavši,
Petrov tražeći očima ženu. — Aneta, Aneta! — reče glasno i na
tankom bijelom vratu njegovu napnu se poput konopca debele žile.
Ana Pavlovna priđe.
— Kako si ti poručila kneginjici da nećemo ići? — šapne joj,
pošto ga je izdao glas, razdraženo.
— Zdravo, kneginjice — reče Ana Pavlovna s prisiljenim
smiješkom, koji nimalo nije bio nalik na prijašnje njezino držanje.
— Veoma mi je drago upoznati se — obrati se ona knezu. — Odavno
su vas očekivali, kneže.
— Kako si mogla poručiti kneginjici da nećemo poći? — hrapavo
prošapće slikar još jednom, još srditije razdražujući se, očito stoga
što ga glas izdaje pa ne može svomu govoru dati onaj izraz kakav bi
htio.
— Ah, Bože moj! Mislila sam da ne idemo — odgovori zlovoljno
žena.
— Ta kako, kad smo... — zakašlja on opet i mahne rukom.
Knez digne šešir i ode s kćeri.
— O, oh! — uzdahne on teško — o, nesretnici!
— Da, papa — odgovori Kitty. — Ali treba znati da imaju troje
djece, nikakve posluge i gotovo nikakvih sredstava. On prima nešto
od akademije — pripovijedala je živahno, nastojeći ugušiti
uzbuđenje, koje je u njoj nastalo zbog čudne promjene u držanju
Ane Pavlovne prema njoj. — A evo i madame Stahl — reče Kitty
pokazujući kolica, u kojima je, obloženo uzglavnicima, ležalo nešto
pod suncobranom u nečemu sivom i modrom. Bila je to gospođa
Stahl. Iza nje je stajao mrk snažan radnik Nijemac, koji ju je vozio.

259
Kraj nje je bio plavokosi švedski grof, kojega je Kitty poznavala po
imenu. Nekoliko bolesnika zadržavalo se oko kolica gledajući tu
damu kao nešto neobično.
Knez joj priđe, i Kitty opazi smjesta u očima njegovim porugljivi
plamičak koji ju je smučivao. Prišao je k madame Stahl i progovorio
onim izvrsnim francuskim jezikom, kojim sada govore več tako
rijetki, izvanredno uljudno i milo:
— Ne znam, hoćete li me se sjetiti, no moram vas podsjetiti na
sebe, da vam zahvalim na vašoj dobroti prema mojoj kćeri — reče
on skidajući šešir i ne ustičući ga.
— Knez Aleksandar Sčerbacki — reče madame Stahl dižući
prema njemu svoje nebeske oči, u kojima je Kitty opazila
nezadovoljstvo — Vrlo mi je drago. Veoma sam zavoljela vašu kćer.
— Zdravlje vaše još uvijek nije dobro?
— Da, već sam privikla — reče madame Stahl i upozna kneza
sa švedskim grofom.
— A veoma ste se malo promijenili — kazao joj je knez. —
Nisam imao čast vidjeti vas deset ili jedanaest godina.
— ua, Bog daje kiiž i daje snagu nositi ga. ‘
se oteže taj život... S druge strane! obrati se zlovoljno Varenjki
koja joj je umatala noge gunjem.
— Da, činimo dobro, po svoj prilici reče knez smijući se
očima.
— Nije na nama da o tome sudimo — reče gospođa Stahl,
opazivši nijansu izraza na kneževu licu. — Poslat ćete mi dakle tu
knjigu, dragi grofe? — Mnogo vam zahvaljujem — obrati se ona k
mladom Svedu.
— A! — vikne knez, ugledavši moskovskoga pukovnika, koji
je stajao kraj njih, i naklonivši se gospođi Stahl ode s kćerju i s
moskovskim pukovnikom koji im se pridružio.
— To je naša aristokracija, kneže! — reče sa željom da bude
porugljiv moskovski pukovnik, koji se srdio na gospođu Stahl zato
što se nije upoznala s njime.
— Uvijek ista — odgovori knez.

260
 — A vi ste je poznavali prije bolesti, kneže, to jest, prije nego je
legla?
— Da, legla je u moje vrijeme — reče knez.
— Govori se da deset godina ne ustaje...
— Ne ustaje zato što je kratkonoga. Ona je vrlo loše građena...
— Papa, ne može biti! — klikne Kitty.
— Zli jezici govore, moj mali prijatelju. A tvojoj Varenjki ipak
prisjedne — doda. — Ah, te bolesne boljarke!
— O, ne, ne, papal — žarko uzvrati Kitty. — Varenjka je
obožava. I onda, ona čini toliko dobra! Pitaj koga hoćeš! Nju i Aline
Stahl poznaju svi.
— Možda — reče on pritišćući joj laktom ruku. — No bolje je,
kad se radi tako, da nitko ne zna, koga god pitaš.
Kitty nije ušutjela zato što ne bi imala što reći, nego što ni ocu
nije htjela otkriti svojih tajnih misli. Ipak je — čudne li stvari —
pored toga, što se ona toliko spremala da se ne podvrgne očevu
mišljenju, da ga ne pusti u svoju svetinju, osjetila da je bez traga
nestalo onoga božanstvenoga lika gospođe Stahl koji je čitav mjesec
nosila u svojoj duši, kao što nestaje pojave, sastavljene od bačene
haljine, kad shvatiš kako leži ta haljina. Ostala je samo kratkonoga
žena koja leži zato što je loše građena, i muči požrtvovnu Varenjku
jer je ne umata u gunj kako bi ona htjela. I nikakvim naporima mašte
nije više bilo moguće povratiti prijašnju madame Stahl.

XXXV

Knez je prenio svoje radosno duševno raspoloženje i na ukućane

i svoje znance, čak i na Nijemce, vlasnika kuće kod kojega su
Sčerbacki stanovali.
Vrativši se s Kitty s vrela i pozvavši k sebi na kavu i pukovnika
i Mariju Evgenijevnu i Varenjku, naredi knez da se stol i naslonjači
iznesu u vrtić, pod kesten, i da se ondje prostre za doručak.

261
 I gazda i služinčad ožive pod utjecajem njegove veselosti.
Poznavali su njegovu darežljivost, i nakon pola sata bolesni
hamburški doktor, koji je stanovao u gornjem katu, sa zavišću je
gledao kroz prozor tu veselu rusku družbu zdravih ljudi koji su se
skupili pod kestenom.
Pod drhtavom kolutastom sjenom lišća, za stolom, na koji je
bio prostrt bijeli stolnjak i koji je natrpan posudama za kavu, kruhom,
maslacem, sirom, hladnom divljači, sjedila je kneginja u kapici s
ljubičastim vrpcama i dijelila šalice i kriške kruha s maslacem.
Na drugom kraju stola sjedio je knez jedući obilno i razgovarajući
se glasno i veselo. Knez je oko sebe naslagao sve što je nakupovao:
rezbarene sandučiće, kojekakve sitnice, nožiće svake vrsti za rezanje,
kojih je nakupovao gomilu u svim kupalištima i dijelio ih svima,
među ostalim i služavci Lieschen i gazdi, s kojim se šalio na svom
komično lošem njemačkom jeziku, uvjeravao ga da Kitty nije
izliječila voda nego njegova izvrsna hrana, a naročito juha od šljiva.
Kneginja se podsmjehivala mužu zbog njegovih ruskih navika,
no bila je tako živahna i vesela, kako nije bila čitavo vrijeme u
Kupalištu. jruKoviiiK se, Kao uvijek, smješkao kneževim salamaj no
što se tiče Europe, koju je on pažljivo proučavao, kako je mislio,
bio je na strani kneginjinoj. Dobrodušna Marija Evgenijevna savijala
se od smijeha zbog svake šale kneževe, a Varenjka je, čega Kitty
još nikad nije vidjela, omlohavjela od slaboga, ali zaraznog smijeha,
koji su u njoj izazivale kneževe pošurice.
Sve je radovalo Kitty, ali ona nije mogla biti ne zabrinuta. Nije
mogla riješiti zadaću koju joj je nehotice zadao otac svojim veselim
shvaćanjem njezinih prijatelja, i onoga života koji je toliko bila
zavoljela. K tomu se pridružila još ona promjena njenih odnošaja
prema Petrovljevima koja je danas tako očito i neugodno izbila na
javu.
Svi su bili veseli, no Kitty se nije mogla veseliti, i to ju je još
više mučilo. Osjećala je čuvstvo nalik na ono, koje je osjećala u
djetinjstvu, kad bi zbog kazne bila zatvorena u svojoj sobi i slušala
veseli smijeh svojih sestara.

262
 — No, zašto si nakupovao tu kmdiju? — upita kneginja muža
smiješeći se i pružajući mu šalicu s kavom.
— Pođeš šetati, dođeš do dućana, mole te da kupiš: “Erlaucht,
Excellenz, Durchlaucht”. No, i kad već dotjeraju do “Durchlaucht”,
ne mogu više odoljeti: deset talira, i ode.
— To je sve od dosade — reče kneginja.
— Naravno, od dosade. Takve dosade, da ne znaš, kud bi se
djeo, majčice.
— Kako se čovjek može dosađivati, kneže? Sad je tako
zanimljivo u Njemačkoj — reče Marija Evgenijevna.
— Pa sve zanimljivo meni je poznato: poznajem juhu od šljiva,
kobasice od graška. Sve to poznam.
— Zar ne, kako hoćete, kneže, zanimljive su njihove uredbe —
reče pukovnik.
— Ta što je zanimljivo? Svi su zadovoljni, poput bakrenih groša:
oni su sve pobijedili. A zašto da ja budem zadovoljan? Ja nikoga
nisam pobijedio, nego sam čizme izuvam i još ih pred vrata nosim
sam. Ujutro ustaj, odmah se oblači, idi u salon piti loš čaj. A doma?
Probudiš se bez žurbe, rasrdiš se malo na nešto, progunđaš, dođeš
opet k sebi, kako treba, o svemu razmisliš ne hiteći.
— A vrijeme je novac, vi zaboravljate — reče pukovnik.
— Kakvo vrijeme! Neko je vrijeme takvo da bi čitav mjesec
dao za pol rublja, a drugi put nikakve novce ne bi primio za pol sata.
Je li tako, Katenjka? Sto ti je, što si tako snuždena?
— Nije mi ništa.
— Ta kamo ćete? Ostanite još — obrati se on Varenjki.
— Moramo kući — reče Varenjka ustajući i opet praskajući u
smijeh. Umirivši se oprosti se i pođe u kuću po šešir.
Kitty ode za njom. Čak joj se i Varenjka sad pričinjala drukčijom.
Nije bila gora, nego je bila drukčija od one kakvom ju je sebi prije
predstavljala.
— Ah, odavno se nisam tako smijala! — reče Varenjka uzimajući
suncobran i torbicu. — Kako je on drag, vaš papal
Kitty je šutjela.

263
 — A kad ćemo se vidjeti? — upita Varenjka.
— Maman je htjela poći k Petrovima. Hoćete li i vi tamo? —
reče Kitty kušajući Varenjku.
— Doći ću — odgovori Varenjka. — Spremaju se na odlazak,
pa sam im obećala pomoći kod pakovanja.
— No i ja ću doći.
— Zbilja? A što ćete?
— Zašto? Zašto? Zašto? — počne Kitty govoriti, široko otvorivši
oči i zgrabivši, daje ne pusti, Varenjkin suncobran. — Ne, stojte,
zašto?
— Tako; došao je vaš otac, i onda njima je nezgodno s vama.
— Ne, recite mi, zašto ne želite da bih često dolazila k Petrovima?
Ta vi ne želite?
— Toga nisam rekla — mimo dočeka Varenjka.
— Ne, molim vas, recite!
— Da sve kažem? — upita Varenjka.
— Sve, sve! — prihvati Kitty.
— Pa osobito nema ništa, nego samo to što je Mihail Aleksijevič
(tako se zvao slikar) prije htio putovati ranije; a sad neće putovati
— smiješeći se reče Varenjka.
— No, dalje, no! — požurivala je Kitty mrko gledajući Varenjku.
— No, pa je Ana Pavlovna zbog nečega rekla da on neće ići
zbog toga što ste vi ovdje. Razumije se, to nije bilo umjesno, no
'/Kori- tr\rra 7lv\a vae »riactala
ZjUV/^
io cvarta A nm'natn vam io Vatro cu ti
UD , ilUUkUlU JV U * UVtUi J. V V/Zit liiiv/ T UU1 JV UM n

bolesnici razdražljivi.
Kitty je mršteći se sve više šutjela, a Varenjka je govorila sama
i videći provalu neznano čega, riječi ili suza, nastojala ju je ublažiti
i umiriti.
— Tako, pa je bolje da ne dolazite... i, razumijte, ne vrijeđajte
se...
— I pravo mi budi, i pravo mi budi — reče brzo Kitty, uzimajući
suncobran iz ruku Varenjkinih i gledajući mimo oči svoje prijateljice.
Videći dječji gnjev svoje prijateljice, htjela se Varenjka
nasmiješiti, ali se bojala daje ne uvrijedi.

264
 — Kako pravo vam budi? Ne razumijem — reče.
— Pravo mi budi zato što je sve to bilo pretvaranje, jer je sve to
izmišljeno, a ne od srca. Sto se mene tiče tuđi čovjek? I evo, dogodilo
se da sam izazvala svađu, i da sam ja radila ono što me nitko nije
molio. Zato jer je sve to pretvaranje! Pretvaranje! Pretvaranje!...
— A za kakav cilj da se pretvarate? — tiho reče Varenjka.
— Ah, kako je glupo, kako je glupo! Toga mi nije nimalo
trebalo... Sve je to pretvaranje! — govorila je otvarajući i zatvarajući
suncobran.
— Ali za kakav cilj?
— Da se pokažem bolja pred ljudima, pred sobom, pred Bogom:
da sve prevarim. Ne, sad se više neću obmanjivati! Bolje je biti zla
nego lažljivka i varalica!
— A tko je varalica? — ukomo reče Varenjka. — Vi govorite
kao da...
No Kitty je bila u svom nastupu žestine. Nije joj dala dovršiti.
— Ne govorim o vama, nikako ne govorim o vama. Vi ste
savršenstvo. Da, da, znam, da ste vi sve savršene: ali šta ću ja kad
sam zla? Toga ne bi bilo da nisam zla! Pa onda neka budem kakva
jesam, ali neću se pretvarati. Sto se tiče mene Ana Pavlovna! Neka
oni žive kako hoće, a ja kako hoću. Ne mogu biti drukčija... I sve to
ne valja, ne valja!
— A što to ne valja? — u čudu reče Varenjka.
— Sve ne valja. Ja ne mogu živjeti drukčije nego po srcu, a vi
živite po pravilima. Ja sam vas zavoljela jednostavno, a vi mene
zacijelo samo zato da me spasete, da me naučite!
— Nepravedni ste — reče Varenjka.
— Pa ja ništa ne govorim o drugima, govorim o sebi.
— Kitty! — začuje se materin glas — dođi ovamo, pokaži papi
svoje koralje...
Ponosna držanja, ne pomirivši se sa svojom prijateljicom, uzme
Kitty sa stola koralje u kutijici i ode k materi.
— Sto ti je, što si tako crvena? — rekoše joj majka i otac u
jedan glas.

265
 — Ništa — odgovori ona. — Odmah ću doći — i otrči natrag.
V V

“Još je tu!” — pomisli. — “Sto ću joj reći, Bože moj! Sto sam
učinila, što sam govorila! Zašto sam je uvrijedila? Sto da radim?
Sto ću joj reći?” mislila je Kitty i stane pred vratima.
U šeširu i sa suncobranom u rukama sjedila je Varenjka za stolom
razgledajući oprugu koju je Kitty bila prelomila. Digne glavu.
— Varenjka, oprostite mi, oprostite! — prošapće Kitty prilazeći
k njoj. — Ne znam što sam govorila. Ja...
— Doista vas nisam htjela ražalostiti — reče Varenjka smiješeći
se.
Mir je bio sklopljen. No s očevim dolaskom promijenio se za
Kitty sav taj svijet u kojemu je živjela. Nije se odrekla svega onoga
što je bila spoznala, ali je shvatila da se varala misleći da može biti
ono što je željela biti. Kao da se probudila; osjećala je svu teškoću
da se bez pretvaranja i hvalisanja održi na onoj visini na koju se
htjela dići; osim toga osjetila je svu težinu onoga svijeta nevolje,
bolesti, umiranja, u kojem je živjela; pokazali su joj se teškima napori
koje je činila da sve to zavoli, pa je brže htjela na svježi zrak, u
Rusiju, u Jergušovo, kamo se, kako je saznala iz pisma, već preselila
njezina sestra Dolly s djecom.
Ali ljubav prema Varenjki nije oslabila. Opraštajući se,
nagovarala ju je da dođe k njima u Rusiju.
— Doći ću kad se vi udate — reče Varenjka.
_
___ ca niVarl uHavflfl
i ’IV/V/U L)C i lifvuvi uuu > uu<

— No, onda ja nikad neću doći.

— Onda ću se samo zato udati. Samo pazite, pamtite obećanje!
—reče joj Kitty.
Proricanje liječnikovo obistinilo se. Kitty se vratila kući, u Rusiju,
izliječena. Nije bila onako bezbrižna i vesela kao prije, ali je bila
mirna. Moskovski jadi njeni pretvorili su se u uspomene.

266
Treći dio
 I

Sergije Ivanovič Koznišev htio se odmoriti od duševnoga rada,

pa je umjesto toga da kao obično ode u inozemstvo, došao na kraju
svibnja u selo k bratu. Po njegovu uvjerenju bio je najljepši život na
selu. Sad je došao bratu da se naslađuje tim životom.
Konstantinu Levinu bilo je to veoma drago, to više što ljetos
više nije očekivao brata Nikolaja. Ali pored ljubavi i poštovanja
prema Sergiju Ivanoviču bilo je Konstantinu Levinu s bratom u selu
nezgodno. Bilo mu je nezgodno, pa i neugodno gledati bratovo
držanje prema selu. Za Konstantina Levina bilo je selo mjesto života,
to jest radosti, patnje i rada; za Sergija Ivanoviča bilo je selo, s
jedne strane, odmor od rada, s druge, koristan protuotrov
pokvarenosti, koji je primao sa zadovoljstvom i sa sviješću da mu
koristi. Za Konstantina Levina bilo je selo lijepo osobito stoga što
je predstavljalo poprište za rad, nesumnjivo koristan; Sergiju
Ivanoviču bilo je selo lijepo osobito zato što ondje ne treba ništa
raditi i što se može ništa ne raditi.
Osim toga je i odnos Sergija Ivanoviča prema puku ponešto
smetao Konstantinu. Sergije Ivanovič govorio je da voli i poznaje
puk i često se razgovarao sa seljacima, što je umio činiti dobro, bez
pretvaranja i prenavljanja, pa je iz svakoga takvoga razgovora
izvodio opće zaključke u korist puka i za dokaz kako ga on poznaje.
Konstantinu Levinu nije se sviđao takav odnos prema puku.
Konstantinu je puk bio samo glavni sudionik u zajedničkom radu,
pa je, pored toga što je veoma cijenio i osjećao neku krvnu ljubav
prema seljaku, koju je, kako je sam govorio, usisao vjerojatno s
mlijekom dojilje seljakinje, kao suradnik njegov u zajedničkom
poslu, iako se katkad oduševljavao snagom, blagošću i pravednošću
tih ljudi, često zapadao u srdžbu prema puku zbog njegove nebrige,
neurednosti i pijanstva, kad su u zajedničkom poslu bila potrebna
druga svojstva. Kad bi ga tko pitao, voli li puk, ne bi Konstantin
Levin nikako znao kako bi na to odgovorio. Volio je puk i nije ga

269
volio, isto onako kao ljude uopće. Kao dobar čovjek više je, naravno,
volio, nego ne volio ljude, i prema tomu i puk. Ali voljeti ili ne
voljeti puk kao nešto posebno nije mogao, jer ne samo da je živio s
pukom, ne samo da su svi njegovi probici bili svezani s narodom,
nego je i sebe sama smatrao dijelom puka, nije vidio u sebi i puku
nikakvih posebnih vrlina ni nedostataka, i nije mogao sebe
suprotstavljati puku. Osim toga, premda je dugo živio u najbližim
odnosima sa seljacima, kao vlasnik i posrednik, a osobito kao
savjetnik (seljaci su mu vjerovali i dolazili k njemu savjetovati se iz
daljine od četrdeset vrsta i više), nije imao nikakvo određeno
mišljenje o puku, pa bi na pitanje poznaje li puk bio u istoj neprilici
za odgovor kao i na pitanje da li ga voli. Reći da poznaje puk bilo bi
mu isto što i reći da poznaje ljude. Neprestano je promatrao i
upoznavao ljude svake vrsti, i među njima i seljake, koje je smatrao
dobrim i zanimljivim ljudima i stalno opažao u njima nove crte,
mijenjao o njima prijašnje mišljenje i stvarao novo. Sergije Ivanovič
činio je protivno. Isto onako kao što je volio i hvalio seoski život
kao suprotnost onomu što ga on nije volio, isto je tako i puk volio
kao suprotnost onom razredu ljudi koji nije volio, pa je isto tako
poznavao puk kao nešto suprotno ljudima uopće. U njegovu
melodičnom umu jasno su se oblikovali određeni oblici pučkoga
života, zaključeni djelomice iz samoga narodnoga života, ali pretežno
iz suprotnosti. Nikad nije mijenjao svoga mišljenja o puku i svojih
simpatija prema njemu. U nesugiasnom prosuđivanju o puku, do
kojega je među braćom dolazilo, pobjeđivao je Sergije Ivanovič
brata svagda upravo tim što je imao određene pojmove o puku, o
njegovu značaju, svojstvima i ukusima; Konstantin pak Levin nije
imao nikakvoga određenoga i nepromjenljivoga pojma tako, da se
u tim sporovima hvatao u proturječju sa samim sobom. Za Sergija
Ivanoviča bio je njegov mlađi brat divan momak, srca dobro
postavljena (kako se izražavao francuski), uma, doduše, dovoljno
bistra, ali podvrgnuta časovitim dojmovima i zato prepuna
proturječja. S dobrohotnošću starijega brata znao mu je katkad
objašnjavati značenje stvari, ali nije mogao nalaziti zadovoljstva u

270
prepiranju s njim, jer ga je prelako pobjeđivao. Konstantin Levin
gledao je brata kao čovjeka golema uma i obrazovanja, plemenita u
najvišem značenju te riječi i nadarena sposobnošću da radi za opće
dobro. Ali što je bivao stariji i što je više upoznavao brata, to mu je
često dolazilo na um da ta sposobnost rada za opće dobro, koje se
sam osjećao potpuno lišen, možda i nije vrlina nego, naprotiv,
nedostatak nečega, ne nedostatak dobrih, časnih, plemenitih želja i
ukusa, nego nedostatak životne snage, onoga što se zove srce, one
težnje koja sili čovjeka da od svih nebrojenih životnih putova koji
su mu otvoreni izabere jedan i ne želi nego taj jedan. Sto je dulje
upoznavao brata, to je bolje opažao da ni Sergije Ivanovič, kao ni
mnogi drugi radnici za opće dobro nisu bili srcem dovedeni k toj
ljubavi za opće dobro, nego da su prosudili razumom da je dobro
tim se baviti, pa su se samo zato time bavili. U toj pretpostavci
utvrdilo je Levina još i opažanje da njegov brat nimalo više ne prima
k srcu pitanja o općem dobru i o besmrtnosti duše, nego o partiji
šaha ili o duhovitu sastavu nova stroja. Osim toga bilo je Konstantinu
Levinu nezgodno s bratom u selu i zbog toga što je Levin, osobito
ljeti, bio stalno zaposlen gospodarstvom, pa mu nije dostajao dugi
ljetni dan da posvršava sve što je bilo potrebno, dok se Sergije
Ivanovič odmarao. No premda se sad i odmarao, to jest nije radio
na svome djelu, bio je tako vikao umnu radu, da je rado u lijepom
sažetom obliku izricao misli koje su mu dolazile, i bilo mu je drago
da ga tko sluša. A najobičniji i najprirodniji slušatelj njegov bio je
brat. I zato je Konstantinu, uz prijateljske jednostavnosti njihovih
odnosa, bilo nezgodno ostavljati ga sama. Sergije Ivanovič volio je
leći u travu na suncu i ležati tako pržeći se i lijeno naklapati.
— Ne bi mi vjerovao — govorio je bratu — kakav je užitak za
mene ljenčariti kao Hohlak*. Nijedne misli u glavi, makar je kotrljao
poput kugle.
Ali Konstantinu Levinu bilo je dosadno sjediti i slušati ga,
osobito zato što je znao da se bez njega vozi gnoj na nerazdijeljeno
* Od riječi Hohol, kojom Velikorusi nazivaju Ukrajince, jer su nekoć brijali
glavu ostavljajući na tjemenu pramen kose zvan hohol (čuperak, perjanica).

271
polje i nabacat će ga bogzna kako, ako ne prigleda, i crtala na
plugovima neće pričvrstiti nego će ih poskidati, a onda će reći da su
plugovi bedast izum, a ralica Andrjejeva da je nešto posve drugo, i
štošta.
— Ta kako ti ne dodija to hodanje po žegi — govorio mu je
Sergije Ivanovič.
—Ah, moram samo na časak skoknuti u poslovnicu — govorio
je Levin i bježao u polje.

II

Prvih dana lipnja dogodi se da se dadilja i gazdarica Agafija

Mihajlovna noseći u pivnicu bocu netom nasoljenih gljiva,
poskliznula, pala i iščašila ruku u zapešću. Došao je mladi brbljavi
kotarski liječnik koji je nedavno završio škole... Pregledao je ruku,
rekao da nije iščašena, naslađivao se razgovorom sa znamenitim
Sergijem Ivanovičem Kozniševom i ispripovijedao mu da mu pokaže
svoje prosvijećeno shvaćanje stvari, sve kotarske spletke tužeći se
na loše stanje kotarskih poslova. Sergije Ivanovič pažljivo je slušao,
ispitivao i pobuđen novim slušateljem razgovarao se, izrekao
nekoliko zgodnih i dubokih napomena koje je mladi liječnik s
počitanjem ocijenio, došao je u svoje, bratu poznato, živahno
duševno raspoloženje, u koje je obično dolazio poslije sjajna i
živhana razgovora. Nakon liječnikova odlaska zaželio je da se s
udicom odveze na rijeku. Sergije Ivanovič rado je pecao ribu i kao
da se ponosio time što može voljeti tako glupo zanimanje.
Konstantin Levin morao je prigledati i na oranicu i na livadu i
ponudi se da brata odveze u kabrioletu.
Bilo je ono vrijeme godine, prijelaz ljeta, kad se već zna kakva
će biti žetva, kad počinje briga za usjev sljedeće godine i kad se
primiče košnja; kad je raž sva isklasala i kad se sivozelena, još lakim,
nenajedrilim klasom njiše na vjetru; kad zelena zob tu i tamo bujnim
grmićima žute trave nejednako izbija na kasno zasijanoj njivi; kad
se rana heljda već širi skrivajući zemlju; kad je ugar, koji je stoka

272
utabala kao kamen, s ostavljenim stazicama, kojih plug ne hvata,
uzoran do polovice; kad izvezene hrpe gnoja mirišu zajedno s
livadnom travom, a u nizinama čekajući kosu leže, kao neprekidno
more, čuvane livade s crnim hrpama stabljika isplijevljene kiselice.
Bilo je ono doba kad u seljačkom radu nastaje kratak predah
prije početka žetve, koja se svaku godinu ponavlja i upreže sve snage
puka. Ljetina je bila prekrasna, i bili su jasni, vreli ljetni dani s rosnim
kratkim noćima.
Da dođu na livade morala su braća proći kroz šumu. Sergije
Ivanovič s uživanjem gledao je cijelo vrijeme ljepotu šume s gustim
lišćem i pokazivao bratu sad tamnu, sjenatu stranu stare lipe, koja
se spremala cvasti i šarenjela se od žutih palistića, sad ovogodišnje
ljetorasti, svijetle kao smaragd. Konstantin Levin nije rado govorio
niti slušao o ljepoti prirode. Njemu su riječi skidale ljepotu s onoga
što je gledao. Odobravao je bratu, ali je nehotice počeo misliti na
nešto drugo. Kad su prošli šumu, svu njihovu pažnju zaokupi pogled
na ugar na humku pogdjegdje žut od trave, zbijen i izrezan u
četvorine, mjestimice s navezenim hrpama gnoja, a mjestimice i
uzoran. Poljem se vozila kolija. Levin pobroji kola i bio je zadovoljan
što će se navesti sve kako treba, i, pogledavši livadu, misli mu prijeđu
na košnju. Svagda je pri spremanju sijena osjećao nešto ugodno
živcima. Kad su se dovezli do livade, Levin zaustavi konja.
Jutarnja rosa još se zadržala dolje pod gustom travom, pa je
Sergije Ivanovič, da ne moči nogu, zamolio brata da ga doveze po
livadi u kočijici do onoga vrbovog grma pod kojim su se kupili
okuni. Kako je god Konstantinu Levinu bilo žao gaziti travu, on
potjera kola na livadu. Visoka trava meko se obavijala oko kotača i
nogu konja ostavljajući svoje sjemenje na mokrim paocima i
glavčinama. 1
Brat sjede pod grm, razvrsta udice, a Levin odvede konja, priveže
ga i zađe u golemo, sivozeleno travno more, neuznemireno vjetrom.
Svilena trava s dozrijevajućim sjemenjem bila mu je gotovo do pojasa
na mjestima koja je u proljeće plavila voda.
Prešavši livadu poprijeko, iziđe Konstantin Levin na put i sretne
starca s oteklim okom, koji je nosio košnicu s pčelama.

273
 — Što? Jesi li to ulovio, Fomiču — upita on.
— Gdje bih ulovio, Konstantine Dmitrijeviču! Da mi je i svoje
očuvati. Utekao evo po drugi put parojak... Na sreću su ga momčad
dostigla. Kod vas oru. Otpregli su konja i dostigli ga...
— A što veliš, Fomiču — bih li kosio ili da pričekam?
— A što! Po našemu, treba čekati do Petrova. A vi svagda ranije
kosite. A što, dat će Bog, trava je dobra. Imat će stoka kuda hodati.
— A vrijeme, što misliš?
— To su Božji posli. Možda će biti lijepo.
Levin dođe k bratu. Riba nije kljucala, ali Sergiju Ivanoviču
nije bilo dosadno i pravio se da je najveselije volje. Levin je vidio
da je htio, uzbuđen razgovorom s liječnikom, govoriti. Levin pak
želio je, naprotiv, što brže ići doma da odredi što treba, da se pozovu
kosci za sutra i da riješi sumnju u pogledu košnje koja ga je
zaokupljala.
— Što, idemo li? — reče.
— A kamo ti se žuri? Ostanimo još malo. Kako si se zarosio.
Ako i ne grizu, ipak je lijepo. Svaki je lov lijep zato što imaš posla s
prirodom. Je li, kako ie divna ova ocielna voda? — reče on. — Ove
obale livade — nastavi on — sjećaju me svagda zagonetke — znaš.
Trava veli vodi: a mi se povijamo i povijamo.
— Ne znam te zagonetke — nujno odgovori Levin.

A znaš, o tebi sam mislio — reče Sergije Ivanovič. — Nije to

ničemu slično, što se radi kod vas u kotaru, kako mije ispripovijedao
ovaj liječnik; on nije glup momak. I ja sam ti govorio i govorim ti:
nije lijepo što ne odlaziš na sjednice i uopće što se kloniš zemskih
poslova. Ako se budu čestiti ljudi uklanjali poći će sve, naravno, po
zlu. Plaćamo novac, on odlazi na plaće, a niti ima škola ni liječničkih
pomoćnika, ni primalja, ni apoteka, i ničega.
— Ta pokušao sam — tiho i nerado odgovori Levin — ne mogu!
Pa što ću?

274
 — A što ne bi mogao? Priznajem, ne razumijem toga. Ravno­
dušnost, neznanje ne dopuštam; zar je naprosto lijenost?
— Ni jedno, ni drugo, ni treće. Pokušao sam i vidim da ništa ne
mogu učiniti — reče Levin.
Malo je pronicao u ono što je govorio brat. Zagledao se preko
rijeke na oranje i ugledao nešto cmo, ali nije mogao razabrati je li to
konj ili špan na konju.
— A zašto ne možeš ništa učiniti? Pokušao si, pa prema tvojem
mišljenju nije uspjelo i ti se pokoravaš. Kako da nemaš častoljublja?
— Častoljublja — reče Levin, dirnut u živac bratovim riječima
—ne razumijem. Kad su mi na sveučilištu rekli da drugi razumiju
integralni račun, a ja da ne razumijem, to se ticalo častoljublja. Ali
ovdje treba biti najprije uvjeren da imaš izvjesne sposobnosti za te
poslove, i glavno, da su sve te stvari vrlo važne.
— A što? Zar to nije važno? — reče Sergije Ivanovič, dirnut u
živac i tim što brat njegov ne smatra daje važno ono što njega zanima,
a osobito tim što ga on, očito, i ne sluša.
— Meni se ne čini važno, ne oduševljava me, pa što ćeš?... —
odgovori Levin, razabravši da je ono što je bio vidio špan i da je
vjerojatno on otpustio seljake s oranja. Oni su izvrtali rala. “Zar su
već uzorali?” pomisli.
— No, čuj ipak — namrštivši svoje lijepo, umno lice, reče stariji
brat — sve ima granice. Vrlo je lijepo biti čudak i iskren čovjek i ne
ljubiti himbe — sve ja to znam; ali ono što ti govoriš ili nema smisla,
ili ima vrlo loš smisao. Kako nalaziš da nije važno da ovaj puk, koji
voliš, kako uvjeravaš...
“Nikad nisam uvjeravao”, pomisli Konstantin Levin.
— ...Umire bez pomoći? Surove babice ubijaju djecu, a puk
čami u neznanju i ostaje u vlasti svakoga pisara, a tebi je dano u
ruke sredstvo da tomu pomogneš, jer, po tvojemu mišljenju, to nije
važno.
I Sergije Ivanovič postavi mu dilemu: ili si tako nerazvijen da
ne možeš vidjeti sve što možeš učiniti, ili nećeš žrtvovati svoj mir,
taštinu, ne znam što, da to učiniš.

275
 Konstantin Levin osjećao je da mu preostaje samo pokoriti se
ili priznati da nema ljubavi za opću stvar. I to ga ozlovolji i uvrijedi.
— I jedno i drugo — reče odlučno — ne vidim da bi bilo
moguće...
— Kako? Zar se ne može, ako se novci dobro rasporede, pružiti
liječnička pomoć?
— Ne može se, kako ja vidim... Na četiri tisuće četvornih vrsta
našega kotara, s našom vodom poslije snijega, s našim vijavicama,
radnim vremenom, ne vidim mogućnosti da se svuda pruža liječnička
pomoć. I uopće, ja ne vjerujem u medicinu.
— No, dopusti, to nije pravo... Navest ću ti tisuću primjera...
No, a škole?
— Čemu škole?
— Sto to govoriš? Zar se može sumnjati o koristi obrazovanja?
Ako je ono dobro za te, onda je dobro i za svakoga.
Konstantin Levin osjeti se moralno pritisnut k zidu, pa se zato
usplahiri i nehotice očitova glavni razlog svome nehajanju za opću
stvar.
— Možda je sve io dobro; no zašlo da se ja staram za osnutak
liječničkih ambulanata, kojih nikad ne upotrebljavam, i škola, u koje
svoje djece neću slati, kamo ni seljaci neće da šalju djecu, a ja k
tome i ne vjerujem tvrdo da ih i treba slati? — reče on.
Sergija Ivanoviča začudi na časak to neočekivano shvaćanje
stvari; ali odmah smisli nov plan za navalu.
Pošuti, izvadi jednu udicu, baci je na drugo mjesto, i smiješeći
se obrati se k bratu;
— No, dopusti... Prvo, liječnička ambulanta trebala je. Evo,
pozvali smo radi Agafije Mihajlovne zemskog liječnika.
— Ali ja mislim da će ruka ostati kriva.
— To je još pitanje... Onda, pismeni seljak, radnik i tebi je
potrebniji i vredniji.
— Ne, pitaj koga hoćeš — odgovori odlučno Konstantin Levin
—pismen čovjek, radnik, još je gori. I putove ne možeš s njim
popraviti; a mostove, čim ih postavimo, pokradu.

276
 — Uostalom — namrštivši se reče Sergije Ivanovič, koji nije
trpio protuslovlja, osobito koja su neprestano preskakivala s jednog
na drugo i koja bez svake veze unose nove dokaze, tako da se nije
moglo znati na što bi se odgovaralo — uostalom, ne radi se o tome.
Dopusti. Priznaješ li daje obrazovanje blagodat za puk?
— Priznajem — reče Levin neočekivano i odmah pomisli da
nije rekao ono što misli. Osjećao je da će mu biti dokazano, prizna
li to, da govori trice koje nemaju nikakva smisla. Kako će mu to biti
dokazano nije znao, ali znao je da će mu to nesumnjivo biti dokazano
s logikom, pa je čekao taj dokaz.
Dokaz je bio kud i kamo jednostavniji nego je Konstantin Levin
očekivao.
— Ako priznaješ to za blagodat — reče Sergije Ivanovič —
onda kao čestit čovjek ne možeš ne voljeti takve stvari i ne osjećati
s njom, i onda ne htjeti raditi za nju.
— No ja još ne priznajem da je ta stvar dobra — pocrvenjevši
reče Konstantin Levin.
— Kako? Ta ovaj čas si rekao...
— To jest, ne priznajem ni daje dobra ni daje moguća.
— To ne možeš znati dok se nisi oko toga trudio.
— Pa, dopustimo — reče Levin, premda nikako nije toga
dopuštao — dopustimo daje tako; ipak ne vidim zašto bi se o tomu
ja starao?
— Kako to?
— Ne, kad smo se već porazgovorili, razjasni mi to s filozofskoga
gledišta — reče Levin.
— Ne razumijem što tu treba filofija — reče Sergije Ivanovič,
kako se pričinilo Levinu, takvim tonom, kao da bratu ne priznaje
pravo da umuje o filozofiji. I to razdraži Levina.
— Evo čemu! — raspaljujući se progovori on. — Mislim daje
pokretač svih naših čina ipak osobna sreća. Sada u zemskim
ustanovama ne vidim ja, plemić, ništa što bi pomagalo mojem
blagostanju. Ceste nisu bolje i ne mogu biti bolje; moji konji mene
voze i po lošima. Liječnici i ambulante nisu mi potrebni. Mirovni

277
sudac nije mi potreban. Nikad se ne obraćam k njemu i neću se
obraćati. Škole ne samo da mi nisu potrebne, nego su čak štetne
kako sam ti rekao. Za mene su zemske ustanove jednostavno dužnost,
da plaćam osamnaest kopjejaka od desetine, da odlazim u grad, da
spavam sa stjenicama i da slušam svakakve gluposti i gadarije, a
osobni me probitak ne vuče.
— Dopusti — zakrči mu sa smiješkom riječ Sergije Ivanovič.
—Osobni probitak nije nas vukao da radimo za oslobođenje seljaka,
a radili smo.
— O, ne! — presiječe mu riječ Konstantin žesteći se sve više.
—Oslobođenje seljaka bilo je druga stvar. Tu je bio osobni probitak.
Htjeli smo zbaciti sa sebe jaram, koji je pritiskao nas, sve dobre
ljude. No biti član zemstva, raspravljati o tom koliko čistilaca
zahodnih jama treba i kako da se grade vodovodne cijevi u gradu,
gdje ja ne živim; biti porotnik i suditi seljaku koji je ukrao but i šest
sati slušati svaku glupost što je melju branitelji i tužitelji, i kako
predsjednik pita moga starca Aljošku—budalicu: “Priznajete li vi,
gospodine optuženi, činjenicu krađe buta?” — Što?
Konstantin Levin već se udaljio od stvari, i stane predstavljati
predsjednika i Aljošku-budalicu; njemu se činilo da sve to spada u
stvar.
Ali Sergije Ivanovič slegne ramenima.
— Pa što želiš reći?
— Želim samo reći da ću ona prava, koja se tiču mene... moga
probitka, braniti svima silama; da sam bio spreman, kad su kod nas
studenata vršili premetačinu i kad su naša pisma čitali oružnici,
braniti svima silama ta prava, braniti svoja prava obrazovanja i
slobode. Razumijem vojnu obvezu, koja zadire u sudbinu moje djece,
braće i mene sama; spreman sam prosuđivati ono što me se tiče; no
prosuđivati kako da se rasporedi četrdeset tisuća zemskoga novca
ili suditi Aljoši-budalici, toga ne razumijem i ne mogu.
Konstantin Levin govorio je tako, kao daje bio provaljen nasip
njegovih riječi. Sergije Ivanovič nasmiješi se.
— A ako sutra stanu tebi suditi: što, zar bi ti bilo ugodnije da ti
se sudi u starom kaznenom sudu?

278
 — Mene neće vući na sud. Nikoga neću zaklati, pa mi to nije
potrebno. A naše zemske ustanove — nastavi on preskakujući opet
na stvar, koja ovamo nije nimalo spadala — i sve to nalik je na
brezice koje smo utakli u zemlju, kao na Duhove, da bude nešto
slično šumi, koja je sama od sebe izrasla u Europi; ne ja ne mogu od
duše zalijevati i vjerovati u te brezice.
Sergije Ivanovič samo slegne ramenima izražavajući tom
kretnjom čuđenje, odakle su se sada u prepirci pojavile te brezice,
premda je odmah shvatio što je time njegov brat htio reći.
— Dopusti, ali tako se ne može umovati — opazi on. No
Konstantin Levin htio se opravdati zbog onoga nedostatka, za koji
je znao da ga ima, zbog ravnodušnosti za opće dobro, i nastavi:
— Ja mislim — reče Konstatnin — da nikakva djelatnost ne
može biti trajna ako nema temelja u osobnom probitku. To je opća
istina, filozofska — reče odlučno, ponavljajući riječ filozofska kao
da bi htio pokazati da i on ima, kao svatko drugi, pravo govoriti o
filozofiji.
Sergije Ivanovič još se jednom nasmiješi. “I on ima neku svoju
filozofiju u službi svojih sklonosti”, pomisli.
— No, filozofiju ti ostavi — reče on. — Glavna zadaća filozofije
svih vjekova sastoji se upravo u tom da se nađe ona potrebna sveza
koja postoji među osobnim probicima i općima. Ali to ne spada na
stvar, nego na stvar spada to da moram samo popraviti tvoju
usporedbu. Brezice nisu pozaticane, nego su neke posađene, a neke
posijane, pa s njima treba postupati opreznije. Samo oni narodi imaju
budućnost, samo se oni narodi mogu nazvati povijesnim, u kojima
ima osjećaja za ono što je važno, i ima značenje u njihovim
ustanovama, i koji te ustanove cijene.
I Sergije Ivanovič prenese pitanje na područje povijesti filozofije,
nepristupno Konstantinu Levinu i pokaže mu svu neopravdanost
njegova mišljenja.
— A što se tiče toga, što se tebi ne sviđa, to je, oprosti mi, naša
ruska lijenost i gospodstvo, i uvjeren sam daje to u tebe privremena
zabluda i da će proći.

279
 Konstantin je šutio. Osjećao je da je potučen sa svih strana, no
osjećao je ujedno da ono što je htio reći njegov brat nije razumio.
Samo nije znao zašto nije razumio: da li zato što nije umio jasno
reći što je htio, ili zbog toga što brat nije htio, ili ga nije mogao
razumjeti. No nije produbljivao te misli i, nc uzvraćajući bratu,
zamislio se u posve drugu svoju osobnu stvar.
Sergije Ivanovič smota svoju posljednju udicu, odveže konja i
oni se od vezu kući.

IV

Osobna stvar, koja je zanimala Levina za razgovora njegova s

bratom, bila je ova: došavši prošle godine jednom na livadu za
vrijeme kosidbe i rasrdivši se na špana, upotrijebio je Levin svoje
sredstvo za umirivanje, uzeo je od seljaka kosu i počeo kositi.
Rad taj tako mu se svidio da se nekoliko puta laćao košenja;
pokosio je čitavu livadu pred kućom, i ove je godine već u proljeće
sastavio sebi plan da kosi sa seljacima čitave dane. Od dana dolaska
bratova stao je razmišljati: bi li kosio, ne bi li? Bilo mu je neugodno
ostavljati brata čitave dane sama i bojao se da mu se brat ne bi
narugao. No prošavši po livadi i spomenuvši se utiska od košenja,
gotovo je odlučio da će kositi. I poslije razdražljivog govora s bratom
sjeti se opet te namjere.
“Potrebno mi je tjelesno gibanje, inače će se moj značaj posve
pokvariti”, pomisli i odluči da će kositi, kako god bilo nezgodno
pred bratom i pukom.
Navečer Konstantin Levin ode u poslovnicu, izda odredbe o
radovima i pošalje u selo da se za sutra pozovu kosci, jer će se kositi
Kalinova livada, najveća i najbolja.
— I moju kosu pošaljite, molim vas, k Titu, daje naklepa i sutra
donese: i ja ću možda kositi — reče trseći se, da se ne smete.
Špan se nasmiješi i reče:
— Slušam.
Uvečer za čajem reče Levin i bratu:

280
 — Čini se, vrijeme se ustalilo — reče. — Sutra počinjem kositi.
— Veoma mi se sviđa taj rad — reče Sergije Ivanovič.
— Meni se silno sviđa. Sam sam katkad kosio sa seljacima, i
sutra želim kositi cio dan.
Sergije Ivanovič digne glavu i radoznalo pogleda brata.
— To jest, kako to? Skupa sa seljacima, cijeli dan?
— Da, to je vrlo ugodno — reče Levin.
— To je lijepo kao tjelesna vježba, samo teško da ćeš to izdržati
— bez ikakva porugivanja reče Sergije Ivanovič.
— Kušao sam. Najprije je teško, a onda se uvježbaš. Mislim da
neću zaostati...
— Tako! Ali reci, kako seljaci na to gledaju? Mora da se
posmijevaju, što im je gospodin čudak.
— Ne, ne mislim, ali to je tako veseo i ujedno težak rad da nema
vremena za mišljenje.
— A kako ćeš objedovati s njima? Nezgodno je da ti onamo
šalju i pečena purana i bocu Laffittea.
— Ne, ja ću u ono vrijeme kad budu počivali doći kući.
Drugo jutro ustane Konstantin Levin nešto ranije nego obično,
ali gospodarski nalozi zadrže ga, i kad se dovezao na košnju, već su
kosci tjerali drugi otkos.
Još mu se s brda pod brijegom otvarao sjenasti, već pokošeni
dio livade, sa sivkastim hipamakaftana, koje su poskidali bili kosci,
na onom mjestu odakle su počeli prvi otkos.
Kako se približavao, vidio je sve jasnije seljake, koji su išli jedan
za drugim u rastegnutu nizu i različno mahali kosom, neki u
kaftanima, a neki u samim rubi nama. Nabrojio je četrdeset i dva.
Oni su se polagano kretali po neravnom nižem dijelu livade, gdje je
bio stari poloj. Nekoje svoje Levin je prepoznao. Bio je tu stari
Jermil u vrlo dugoj bijeloj rubini, koji je sagnut mahao kosom. Tu
je bio mladi momak Vaska, bivši Levinov kočijaš, koji je jednim
zamahom obarao svaki red. Bio je tu i Tit, Levinov učitelj košenja,
malen, pomršav seljačić. Išao je naprijed ne sagibajući se i režući,
kao da se igra kosom, širok svoj red.

281
 Levin siđe s konja, priveže ga kraj puta i sastane se s Titom, koji
izvadi iz grma dugu kosu i doda mu je.
— Gotova je, gospodine: sama kosi, kao britva — reče Tit sa
smiješkom skidajući kapu i pružajući mu kosu.
Levin uzme kosu i stane se pripremati. Svršivši svoje otkose,
znojni i veseli, izlazili su kosci jedan za drugim na put i smješkajući
se pozdravljali se s gospodinom. Svi su ga gledali, ali nitko nije
ništa govorio, dok se visok starac, namreškana i bezbrada lica, u
ovčjem prsluku, ne obrati k njemu:
— Pazi, gospodine, uhvatio si za konop, ne zaostaj — reče, i
Levin začuje suspregnuti smijeh među koscima.
— Trsit ću se da ne zaostanem — reče on stajući za Titom i
čekajući dok ne počne.
— Pazi — ponovi starac.
Tit oslobodi mjesto i Levin pođe za njim. Trava je bila niska
kraj puta, i Levin, koji odavno nije kosio i bio smeten pogledima
uperenim u nj, prve je časove kosio slabo, premda je jako mahao.
Otraga se začuju glasovi:
— Nije zgodno nasađena, babak je visok, vidiš kako se mora
sagibati — reče jedan.
— Peticom jače pritisni — reče drugi.
— Ništa, dobro je, uvještit će se — nastavi starac. — Vidiš,
pošao je... Preširoko uzimaš, umorit ćeš se... Gazda je, nema druge,
sebi radi! A vidiš kako nečisto kosi! Za to smo mi po grbači dobivali.
Trava je postajala mekša i Levin je, slušajući, ali ne odgovarajući,
nastojao kositi što bolje i išao za Titom. Prošli su sto koraka. Tit je
sve išao ne zaustavljajući se, ne pokazujući ni najmanje umora, ali
Levin se već uplašio da neće izdržati, tako se bio umorio.
Osjećao je da maše posljednjom snagom, i odluči zamoliti Tita
da stane. Ali toga časa ustavi se Tit sam i uzme, sagnuvši se, trave,
otare kosu i stane oštriti. Levin se uspravi i uzdahnuvši obazre se.
Otraga je išao seljak, koji se, očito također umorio, jer je odmah ne
dolazeći do Levina stao i počeo brusiti. Tit nabrusi svoju kosu i
Levinovu, i pođu dalje.

282
 To se ponovi i drugi put. Tit je išao mašući odmjereno, ne
zaustavljajući se i ne umarajući se. Levin je išao za njim trudeći se
da ne zaostaje, i bivalo mu je sve teže: nastupao je čas, kad je osjećao
da mu ne ostaje više snage, no upravo u taj čas Tit se zaustavljao i
brusio.
Tako su prošli prvi red. I taj dugi red učini se Levinu osobito
težak; no zato, kad su red istjerali, pa je Tit, zabacivši kosu na rame,
pošao laganim korakom nazad po tragu koji su u otkosu ostavile
njegove petice, pođe i Levin isto tako po otkosu, i unatoč tome što
mu je znoj ćurkom curio po licu i kapao s nosa, što su mu sva leđa
bila mokra, kao močenica, bilo mu je veoma lijepo. Osobito ga je
radovalo to što je sad znao da će izdržati.
Zadovoljstvo mu je kvarilo samo to što njegov otkos nije bio
lijep. “Manje ću mahati rukom, a više cijelim tijelom”, mislio je
uspoređujući kao po uzici odrezani otkos Titov sa svojim raskidnaim
i kojekako naslaganim otkosom.
Prvi otkos prošao je Tit, kako je Levin opazio, vrlo brzo, želeći
vjerojatno iskušati gospodina, a red je bio dug. Sljedeći otkosi bili
su već lakši, no Levin je ipak morao naprezati svu snagu da ne
zaostane za seljacima.
Ništa nije mislio, ništa nije želio nego to da ne zaostane za
seljacima i da radi što bolje. Čuo je samo zveket kosa i vidio pred
sobom uspravnu pojavu Titovu, izdubljeni polukrug otkosa, trave i
glavice cvjetova, koje su se polagano i valovito naklanjale oko oštrice
njegove kose i pred sobom kraj reda, gdje će doći odmor.
Ne shvaćajući odakle to i što je, oćuti Levin najednom usred
rada ugodan osjećaj hladnoće na vrelim znojnim ramenima. Za
brušenja baci pogled na nebo. Naišao je nizak, težak oblak i udarila
krupna kiša. Neki seljaci pođu prema kaftanima i navuku ih; drugi
pak, upravo kao i Levin. od ugodna osvježenja samo su radosno
užimali ramenima.
Prošli su još jedan i još jedan red. Prolazili su duge i kratke
redove, s dobrom i lošom travom. Levin je izgubio svaku svijest o
vremenu i nikako nije znao je li kasno ili rano. U radu njegovu
počela je sada nastajati promjena, koja mu je donosila golem užitak.

283
Usred rada bivalo je trenutaka, kad je zaboravljao ono. što je radio,
postajalo mu je lako, i u tim je trenucima red njegov bivao gotovo
isto onako ravan i dobar kao Titov. No čim se sjedao što radi i počeo
se starati da načini bolje, smjesta je osjećao svu težinu rada i otkos
je izlazio loš.
Kad su prošli još jedan red, htio se vraćati, ali Tit se zaustavi,
priđe k starcu i reče mu nešto tiho. Obadva pogledaju na sunce. “O
čemu to govore i zašto Tit ne počinje red?” pomisli Levin ne
domišljajući se da su seljaci ne prestajući kosili već najmanje četiri
sata i da im je vrijeme zajutarkovati.
— Zajutrak, gospodine — reče starac.
— Zar je već vrijeme? No, založite.
Levin preda kosu Titu i sa seljacima, koji su k svojim kaftanima
pošli po kruh, krene do konja, kroz kišom lako poprskane redove
dugoga pokošenog prostora. Istom ovdje pade mu na um da nije
pogodio vrijeme i da mu sijeno kišne.
— Pokvarit će sijeno — reče on.
— Nije to ništa, gospodine, po kiši kosi, po vedru zgrči! — reče
starac.
Levin odveže konja i odjaše kući da pije kavu.
Sergije Ivanovič upravo je bio ustao. Napivši se kave, odjaše
Levin opet na košnju, prije nego je Sergije stigao obući se i izići u
blagovaonicu.

Po zajutarku Levin nije više dospio u red na prijašnje mjesto,

nego između starca šaljivdžije, koji gaje pozvao za susjeda, i mlada
seljaka, oženjena istom jesenas, koji je prvo ljeto pošao kositi.
Držeći se uspravno išao je starac naprijed, jednolično i široko
pomičući iskrenute noge i točnom i jednakom kretnjom, koja ga
očito nije stajala više muke nego mahanje ruku kod hoda, odbacivao
je kao igrajući jednak, visok otkos. Kao da nije on, nego daje oštra
kosa sama fijukala po sočnoj travi.

284
 Za Levinom išao je mladi Miška. Milovidno, mlado lice njegovo,
povezano po kosi uzicom od svježe trave bilo je neveliko, napregnuto
od napora; ali čim ga je tko pogledao, smješkao se. Bio je očito
gotov prije umrijeti nego priznati da mu je teško.
Levin je išao među njima. Za najveće žege kosidba mu se nije
činila tako teška. Znoj, koji gaje oblijevao, hladio gaje, sunce pak,
paleći leđa, glavu i do lakata zasukane rukave, davalo mu je snagu
i upornost u radu; i sve češće dolazili su oni trenuci nesvjesnog
stanja, kad je mogao ne misliti na ono što je radio. Kosa je rezala
sama. Bili su to sretni trenuci. Još su radosniji bili oni kad je starac
prilazeći k rijeci, do koje su dopirali redovi, otirao mokrom, gustom
travom kosu, oplakao njezin ocjel u svježoj riječnoj vodi i častio
Levina.
— Deder moga kvasa! A, je li dobar? — govorio je namigujući.
I doista Levin nije nikada pio takvog napitka, kakva je bila ta
mlaka voda, u kojoj je plivala zelen i koja je od limena vodira imala
okus po rđi. A odmah zatim nastupila je blažena, lagana šetnja s
rukom na kosi, kad je mogao otrti suvišan znoj, udahnuti punim
grudima i obuhvatiti pogledom sav otegnuti niz kosaca, i ono, što
se događalo unaokolo, u šumi i u polju.
Sto je duže Levin kosio, to je češće osjećao trenutke zaborava,
za vrijeme kojih nisu više ruke mahale kosom, nego je kosa sama
sobom pokretala čitavo tijelo svjesno sebe i puno života, a rad, kao
od čarolije, a da se na nj nije ni mislilo, postajao je pravilan i sam od
sebe točan. Bili su to blaženi trenuci.
Teško je bilo samo kad je trebalo prekidati to kretanje, koje je
postalo nesvjesno, i misliti kad je trebalo opkositi humak ili
neiščupanu kiselicu. Starac je to lako radio. Ako je dolazio humak,
mijenjao je kretanje i negdje peticom, a negdje brkom kose čistio
humak sa svih strana kratkim udarcima. I radeći to, sve je razgledao
i motrio što se pred njim otkrivalo; sad je otkidao gljivicu, pojeo je
ili častio Levina, sad je vrškom kose odbacivao grančicu, sad ogledao
prepeličino gnjezdašce, iz kojega bi tek ispod same kose prhnula
ženka, sad je lovio zmiju, koja se našla na putu i, hvatajući je kosom
kao viljuškom, pokazivao Levinu i odbacivao.

285
 I Levinu i momku otraga bile su te promjene kretnja teške. Njih
dva u napregnutu kretanju u jednom smjeru bili su u jeku rada i nisu
imali snage mijenjati kretnje i u isto vrijeme gledati stoje pred njima.
Levin nije opažao kako je prolazilo vrijeme. Da ga je tko pitao
kako dugo kosi, bio bi rekao da kosi pola sata, a vrijeme se već
primaklo objedu. Počinjući red, upozori starac Levina na djevojčice
i dječake, koji su s različnih strana jedva vidljivi dolazili po visokoj
travi i po putu koscima, noći zavežljaje s kruhom i začepljene krpa­
ma vrčeve kvasa, koji su im otezali ručice.
— Vidiš, mile bubice — reče pokazujući na njih, i ispod mke
pogleda na sunce.
Prođu još dva reda i starac stane.
— No, gospodine, treba objedovati! — reče odlučno. I došavši
do rijeke, upute se kosci preko otkosa prema kaftanima, gdje su
čekajući ih sjedila djeca koja su donijela objed. Seljaci se skupe,
dalji pod kolima, bliži pod vrbovim grmom, na koji su nabacali
trave.
Levin sjedne k njima; nije mu se dalo odlaziti.
7Knni^rvrvcti nrorl
kj v mivv
rrr»er\r\r1inr\m \rf±n
jva vv*
n p e t'A 1 r\ ‘spI inri qii
■ ' —-

se spremali objedovati. Jedni su se umivali, mladi momci kupali su

se u rijeci, drugi su priređivali mjesto za odmor, razvezivali torbice
s kruhom i otčepljivali vrčiće s kvasom. Starac nadrobi u čanak
kruha, zgnječi ga drškom žlice, nalije iz vodira, nareže još kruha i,
posolivši, stane se moliti prema istoku.
— Deder, gospodine, moje popance — reče, kiekavši pred
čankom.
Popara je bila tako ukusna da je Levin odustao otići kući na
objed. Najeo se sa starcem i porazgovorio se s njim o njegovim
domaćim poslovima zanimajući se najživlje za njih, i pripovjedi
mu svoje poslove i okolnosti koje su ga mogle zanimati.
Osjećao se njemu bližim nego bratu i nehotice se smiješio od
nježnosti koju je osjećao prema tomu čovjeku. Kad je starac opet
ustao, pomoli se i legne na isto mjesto pod grmom, metnuvši sebi
pod uzglavlje trave; Levin učini isto, pa je pored na suncu nasrtljivih
i upornih muha i kukaca, koji su škakljali njegovo znojno lice i

286
 tijelo, smjesta usnuo i probudio se tek onda kad je sunce zašlo na
drugu stranu grma i počelo ga dosizati. Starac već odavna nije spavao,
nego je sjedio klepajući kose mladićima.
Levin se ogleda oko sebe i ne prepozna mjesta: tako se sve
izmijenilo. Golemo prostranstvo livada bilo je pokošeno i sjalo se
osobitim, novim sjajem, sa svojim otkosima, koji su već mirisali
pod kosim, večernjim zrakama sunca. I opkošeno grmlje kraj rijeke
i sama rijeka, prije nevidljiva, a sada blistajući čelikom svojih zavoja,
i ljudi, koji su se micali i dizali, i strmi zid trave nepokošenoga
dijela livade, i jastreb koji je kružio nad pokošenom livadom, sve je
to bilo sasvim novo. Probudivši se, stao je Levin smišljati koliko je
pokošeno i koliko se danas još može uraditi.
Četrdeset i dva čovjeka učinili su izvanredno mnogo. Sav veliki
travnjak, koji je za kmetstva kosio trideset kosa dva dana, bio je već
pokošen. Nepokošeni su ostali samo kutovi s kratkim redovima. No
Levin je htio pokositi taj dan što više, pa je bio zlovoljan na sunce
koje se tako brzo spuštalo. Nije osjećao nikakva umora; htio je samo
još što prije i što više napraviti.
— A što misliš, hoćemo li još pokositi Maškin Vrh? — reče
starcu.
— Kako Bog da, sunce nije visoko. Nego hoćeš li dati momcima
malo votke?
Za užine, kad su opet sjeli i pušači zapušili, objavi starac
momcima: “Ako pokosite Maškin Vrh, dobit ćete votke.”
— Sto ne bismo pokosili! Počinji, Tite! Brzo ćemo ostrugati!
Najest ćeš se noćas. Počinji! — čuli se glasovi i, dojedajući kruh,
pođu kosci na mjesta.
— No, momci, držite se! — reče Tit i gotovo kasom ode naprijed.
— Idi, idi! — govorio je starac žureći se za njim i lako ga stižući
— obrezat ću ti pete, čuvaj se!
I mladi i stari kosili su kao da se natječu. No koliko god se
žurili, nisu kvarili trave, i otkosi su padali isto onako čisto i točno.
Oklinak, koji je bio ostao, pokosili su za pet časaka. Posljednji kosci

287
još su svršavali svoje otkose, kad su prednji već uzimali kaftane na
ramena i krenuli preko puta k Maškinu Vrhu.
Sunce se već spuštalo k drveću, kad su oni potresajući vodirima
ulazili u šumsku jaružicu Maškina Vrha. Trava je u sredini uvale
bila do pojasa, nježna i meka, bujna, a pogdjegdje u šumi šarena od
urodice.
Nakon kratka vijećanja — bi li kosili uzduž ili poprijeko, Prohor
Jermilin, također poznati kosac, golem, cmomanjast seljak, pođe
prvi. Prošao je red naprijed, okrenuo se i otkosio u zboj — i svi se
stanu redati za njim idući nizbrdo po uvali i uz brdo, pod samim
rubom šume. Sunce zađe za šumu. Već je rosa pala; kosci su samo
na brdašcu bili na suncu, a u nizini, po kojoj se dizala para, i na
drugoj strani išli su po svježem, rosnom hladu. Rad je kipio.
Podsijecana uz sočni zvuk i oštro mirišući lijegala je trava u
visokim otkosima. Gurajući se po kratkim redovima sa svih strana,
lupkajući vodirima i zvekćući sad udarcima kose o kosu, sad
fijukanjem brusa po kosi, sad radosno podvikujući, požurivali su
kosci jedan drugoga.
TJLJV-
o\rm* if» cr/prtor iroo ifzmp^n coliolzo i ofntv'o Ctoi«iir> n
i l i JV/ U V VUV1 lOUV llillivuu llllUUVZg OV/1JU1VU 1 lHU1V/Ui UIU1UV/,

svom prsluku od ovčje kože, bio je jednako veseo, šaljiv i slobodan

u kretnjama. U šumi su neprestano nailazili na brezove vrganje,
nabrekle u sočnoj travi, koje su sjekle kose. No starac se svaki put,
nailazeći na glji vu, sagibao, brao je i turao u njedra. “Jošte darak za
staricu”, govorio je.
Kako je god lako bilo kositi mokru i slabu travu, bilo je ipak
teško silaziti i penjati se po strmim kosinama jaruge. No starca to
nije smetalo. Mašući svejednako kosom, penjao se malim, čvrstim
koračićima svojih nogu, obuvenih u velike opanke, polagano na
strminu i premda mu se treslo čitavo tijelo i gaće, koje su mu se
objesile ispod košulje, nije propuštao na putu nijedne travke, nijedne
gljive i jednako se šalio sa seljacima i Levinom. Ovaj je išao za
njim i često mislio da će svakako pasti penjući se s kosom na tako
strmi brežuljak, kamo je i bez kose teško bilo penjati se, ali penjao
se i činio što je trebalo. Osjećao je da ga pokreće neka vanjska sila.

288
 VI

Maškin Vrh bio je pokošen, svršavali su posljednje otkose,

oblačili kaftane i veselo krenuli doma. Levin sjedne na konja i
oprostivši se sa žaljenjem od seljaka, otputi se kudi. S brda se obazre:
više ih nije vidio u magli, koja se u nizini dizala; samo su se čuli
veseli surovi glasovi, kikot i zveka kosa koje su udarale jedna o
drugu.
Sergije Ivanovič već je odavna objedovao i u svojoj sobi pio
vodu s limunom i ledom, gledajući novine i časopise, netom dobivene
s pošte, kad je Levin, sa slijepljenim od znoja na čelu zamršenim
vlasima, pocrnjelih leđa i prsiju, s veselim govorom provalio i njemu
u sobu.
— Svršili smo čitavu livadu! Ah, kako je lijepo, divno. A kako
si ti proveo vrijeme? — govorio je Levin zaboravivši sasvim
jučerašnji neugodni razgovor.
— Ljudi! Kakav si! — reče Sergije Ivanovič obazirući se u prvi
čas nezadovoljno na brata. — Ali vrata, vrata zatvaraj! — vikne on.
— Sigurno si ih pustio najmanje desetak.
Sergije Ivanovič nije trpio muha, u svojoj sobi otvarao je prozore
samo noću i pomnjivo je zatvarao vrata.
— Bogami, ni jedne. A ako sam pustio, polovit ću ih. Nećeš
vjerovati kakav je to užitak! Kako si ti proveo dan?
— Ja dobro. A zar si zbilja čitav dan kosio? Gladan si, mislim,
kao vuk. Kuzma ti je sve priredio.
— Ne, nije mi ni do jela. Jeo sam tamo, Nego idem se umiti.
— No, idi, idi i ja ću odmah doći k tebi — reče Sergije Ivanovič
mašući glavom i gledajući brata. — Ta idi, brže — doda smiješeći
se i spremivši svoje knjige, digne se da pođe. I njemu je najednom
postalo veselo i nije se htio rastajati s bratom. — No, a za kiše, gdje
si bio?
— Ta kakva kiša? Jedva je poškropila. Odmah ću doći. Dobro
si dakle proveo dan? To je izvrsno. — I Levin se ode presuvći.

289
 Za pet časaka sastanu se braća u blagovaonici. Premda se Levinu
činilo da mu nije do jela, i sjeo je za stol samo da ne uvrijedi Kuzmu,
kad je počeo jesti učini mu se objed izvanredno ukusan. Sergije
Ivanovič ogledajući ga smješkao se.
— Ah da, ima za tebe pismo — rekao je. — Kuzma, donesi,
molim te, odozdo. Ali pazi, zatvaraj vrata.
Pismo je bilo od Oblonskoga. Levin ga pročita glasno. Oblonski
je pisao iz Petrograda: “Primio sam pismo od Dolly, ona je u
Jerguševu, a ne može se snaći. Otiđi, molim te, k njoj, pomozi joj
savjetom, ti sve znaš. Bit će joj veoma drago da te vidi. Posve je
sama, sirota. Punica je sa svima još u inozemstvu.”
— Izvrsno. Svakako ću se odvesti k njima — reče Levin. —
Nego idemo zajedno. Ona je tako divna. Nije li istina?
— A jesu li nedaleko odavle?
— Oko trideset vrsta. Možda će i četrdeset biti. Ali put je izvrstan.
Lijepo ćemo se provesti.
— Vrlo rado — reče Sergije Ivanovič i dalje se smiješeći.
Gledajući mlađega brata, ispunjao se neposredno veseljem.
— No, kako si gladan! — rekao je gledajući njegovo sagnuto
nad tanjurom tamnocrveno opaljeno lice i vrat.
— Izvrsno! Nećeš vjerovati kako je to koristan način rada protiv
svake gluposti. Želim obogatiti medicinu novim terminom:
Arbeitskur.
— Ah, tebi barem to nije potrebno.
— Da, ali različitim živčanim bolesnicima.
— Da, to treba iskušati. I ja sam htio doći na kušnju da te vidim,
ali žega je bila tako nesnosna da nisam stigao dalje od šume. Sjeo
sam malo i šumom pošao u selo, sastao se s tvojom dadiljom i ispitao
je što misle seljaci o tebi. Kako sam razumio, oni toga ne odobravaju.
Rekla je: “Nije to za gospodu.” Uopće meni se čini da su u shvaćanju
puka vrlo čvrsto određeni zahtjevi prema izvjesnom, kako oni
nazivaju “gospodskom” djelovanju. I oni ne dopuštaju da gospoda
izlaze iz određenih okvira njihova shvaćanja.
— Možda; ali to je takav užitak kakvoga u životu nisam osjetio.

290
I u tom nije ništa loše. Nije li tako? — reče Levin. — Sto ču ja, ako
se to njima ne sviđa. Uostalom, mislim đa to ne znači ništa. A?
— Uopće — nastavi Sergije Ivanovič — zadovoljan si, kako
vidim, svojim danom.
— Vrlo sam zadovoljan. Pokosili smo svu livadu. A s kakvim
sam se starcem sprijateljio. Ne možeš sebi predstaviti kako je divan.
— No, zadovoljan si dakle svojim danom. I ja sam. Prvo, riješio
sam dvije šahovske zadaće, i jedna je vrlo zanimljiva, počinje s
pješakom. Pokazat ću ti. I onda, mislio sam o našemu jučeranjem
razgovoru.
— Sto? O jučeranjem razgovoru? — reče Levin blaženo žmireći,
oduhujući nakon dovršena objeda i ne mogavši se nikako sjetiti kakav
je to bio jučeranji razgovor.
— Smatram da donekle imaš pravo. Razilaženje naše sastoji se
u tom, što ti postavljaš za pokretač osobni probitak, a ja držim da se
svaki čovjek, koji stoji na izvjesnu stupnju obrazovanja, mora
zanimati za opće dobro. Možda imaš pravo, poželjnija bi bila
zainteresirana materijalna djelatnost. Uopće si ti narav suviše
primesautiere, kako kažu Francuzi; ti želiš strastven, energičan rad
ili ništa.
Levin je slušao brata i posve ništa nije razumijevao i nije želio
razumjeti. Bojao se samo da ga brat ne zapita što takvo, po čemu bi
se vidjelo da ništa nije čuo.
— Tako ti je, moj prijatelju — reče Sergije Ivanovič dirajući ga
u rame.
— Da, naravno. Pa što? Ne stojim ja na svojemu — odgovori
Levin s dječjim smiješkom punim krivnje. “A o čemu sam se to
prepirao? —pomisli u sebi. — Razumije se, i on ima pravo i ja
imam pravo; sve je divno. Samo treba ići u poslovnicu izdati naloge.”
Ustao je protežući se i smiješeći se.
Sergije Ivanovič također se nasmiješi.
— Ako se hoćeš prošetati, idemo zajedno — reče ne želeći se
rastajati s bratom, iz kojega je izbijala svježina i bodrost. — Idemo,
svratit ćemo se i u poslovnicu, ako moraš.

291
 — Ah, ljudi moji! — Vikne Levin tako glasno da se Sergije
Ivanovič uplašio.
— Što, što ti je?
— Kako ruka Agafije Mihajlovne? — reče Levin udarajući se
po glavi. — Posve sam je zaboravio.
— Mnogo joj je bolje.
— No, ipak trčim k njoj. Nećeš dospjeti šešir staviti na glavu, i
ja ću se vratiti.
I on kao klepetaljka zatutnji petama trčeći niza stube.

VI!

Stjepan Arkadijevič bio je otputovao u Petrograd da izvrši

najprirodniju i najpotrebniju, svim činovnicima poznatu,
nečinovnicima pak nerazumljivu dužnost, bez koje nije moguće
služiti, to jest da u ministarstvu podsjeti na sebe. Vršeći tu dužnost,
i kako ie bio uzeo gotovo sav novac iz kuće, veselo je i ugodno
provodio vrijeme i na trkama i u ljetnikovcima, a Dolly se preselila
s djecom u selo, da smanji koliko je moguće izdatke. Preselila se u
svoje selo Jergušovo, koje je bila dobila za miraz, u ono isto selo
gdje je u proljeću bila prodana šuma i koje je bilo udaljeno pedeset
vrsta od Pokrovskoga, mjesta Levinova.
U Jergušovu se veliki stari dom odavno bio srušio i još knez je
bio dovršio i povećao krilo. Krilo je prije dvadeset godina, za Dollyna
djetinjstva, bilo prostrano i udobno, premda je, kao sva krila, stajalo
postrance prema izlaznom drvoredu i prema jugu. Ali sad je to krilo
bilo staro i trulo.
Još kad je Stjepan Arkadijevič proljetos išao prodavati šumu,
molila ga je Dolly da pogleda kuću i naredi, kako bi se popravilo,
što treba. Stjepan Arkadijevič, koji se, poput svih grešnih muževa,
veoma brinuo za ženinu udobnost, sam je pregledao kuću i izdao
nalog o svemu, što je, po njegovu shvaćanju, bilo potrebno. Po njemu,
trebalo je sav namještaj presvući kretonom, objesiti zastore, očistiti

292
 vrt, načiniti mostić kod ribnjaka, i posaditi cvijeće; ali zaboravio je
mnogo drugih potrebnih stvari, kojih je nedostatak kasnije izmučio
Darju Aleksandrovnu.
Koliko se god Stjepan Arkadijevič trsio da bude brižan otac i
muž, nikako nije mogao upamtiti da ima ženu i djecu. Imao je
momačke ukuse, pa je samo prema njima rasuđivao. Vrativši se u
Moskvu, ponosno je rekao ženi da je sve spremno, da će kuća biti
igračka, i da joj on veoma svjetuje putovanje.
Stjepanu Arkadijeviču bio je ženin odlazak u selo vrlo ugodan
u svakom pogledu; djeci će biti zdravo, troškova manje, a on će biti
slobodniji. Darja Aleksandrovna smatrala je odlazak u selo preko
ljeta neophodno potrebnim za djecu, osobito radi djevojčice, koja
se nije mogla oporaviti poslije skerleta, i napokon, da se izbavi malih
poniženja, sitnih dugova drvaru, prodavaču ribe, cipelaru koji su joj
dodijali bili. Povrh toga bio joj je odlazak ugodan još i zato što je
sanjarila da će dobiti k sebi u selo sestru Kitty, koja se imala vratiti
iz inozemstva sredinom ljeta i kojoj je bilo propisano kupanje. Kitty
je pisala iz kupališta da se ničemu ne raduje kao tome što će provesti
ljeto s Dolly u Jergušovu, punu djetinjih uspomena za njih obje.
Prvo vrijeme ladanjskog života bilo je Dolly vrlo teško. Živjela
je na selu u djetinjstvu, pa je u njoj ostao dojam daje selo spasenje
od svih gradskih neugodnosti, daje život ondje, ako nije lijep (s tim
se Dolly lako mirila), a ono jeftin i udoban: ima svega, sve je jeftino,
sve se može nabaviti i djeci je lijepo. No, kad je sada kao domaćica
došla na selo, vidjela je da sve to nije onako kako je bila mislila.
Drugi dan poslije njihova dolaska udarila je jaka kiša, pa je noću
procurilo u hodniku i u dječjoj sobi, tako da su posteljice morali
prenositi u salon. Kuharice za služinčad nije bilo; od devet krava
bile su, prema riječima kravarice, neke steone, druge s prvim teletom,
treće stare, četvrte jalove; nije bilo maslaca, ni mlijeka, čak ni za
djecu. Jaja nije bilo. Kokoši nije se moglo dobiti; pekli su i kuhali
stare ljubičaste, žilave pijetle. Nije se moglo dobiti žena da operu
podove; sve su okapale krumpir. Voziti se nije moglo, jer je jedan
konj bio jogunast, pa se trgao u rukunicama. Kupati se nije bilo
gdje, jer je sva obala rijeke bila izgažena od stoke i otvorena prema

293
putu; nije se pače moglo idi u šetnju, jer je stoka kroz polomljeni
plot ulazila u perivoj, a bio je jedan strašan bik, koji je rikao i stoga,
sigurno, bo rogovima. Ormara za haljine nije bilo. A koliko su bili,
nisu se dali zatvoriti, nego su se sami otvarali kad se kraj njih
prolazilo. Lonaca nije bilo ni zemljanih, ni željeznih; nije bilo kotla
za praonicu, pa čak ni daske za glačanje u djevojačkoj sobi.
Dospjevši u te, za nju strašne prilike, Darja Aleksandrovna,
umjesto da nađe mira i odmora, zapala je u očaj: trsila se svom
snagom, ali je osjećala bezizlaznost položaja i svaki čas svladavala
je suze koje su joj navirale na oči. Upravitelj, bivši konjički narednik,
kojega je Stjepan Arkadijevič bio zavolio i, zbog njegove lijepe i
pristojne vanjštine, od vratara napravio upraviteljem, nije se nimalo
brinuo za nevolje Darje Aleksandrovne i s počitanjem je govorio:
“Nikako nije moguće, tako su gadni ljudi”, pa joj ni u čemu nije
pomagao.
Položaj se činio bez izlaza. No u domu Oblonskih bila je kao u
svakom obiteljskom domu, nezamjetna, ali vrlo važna i vrlo korisna
osoba, Matrjona Filimonovna. Ona je mirila gospođu, uvjeravala je
da će se sve urediti (to je bila njezina riječ, a od nje ju je primio
Matvjej), pa je sama ne žuieći se i ne uzrujavajući se poslovala.
Odmah se sprijateljila sa španovom ženom i već je prvi dan pila
s njom i sa španom čaj pod bagremom i prosuđivala sve stvari. Ubrzo
se pod bagremom osnovao klub Matrjone Filimonovne, pa su se tu,
preko toga društva, koje se sastojalo od španovice, starješine i
računskog pisara, počele pomalo sređivati životne poteškoće, i za
sedam dana doista se sve uredilo. Krov je bio popravljen, bila je
nađena kuharica — starješinina kuma, kupili su kokoši, krave su
počele davati mlijeka, vrt je bio zagrađen žiokama, roljaču je načinio
tesar, na ormare su metnute kvačice, pa se više nisu sami otvarali, a
daska za glačanje legla je, presvučena vojničkim suknom, od ručice
naslonjača do komode, pa je u djevojačkoj sobi zamirisalo po vrućem
glačalu.
— No, eto! A toliko ste očajavali — reče Matrjona Filimonovna
pokazujući dasku.
Od slamnih pregrada bilo je uređeno čak i kupalište. Lilly se
počela kupati, a za Darju Aleksandravnu ispunila su se bar jednim

294
 dijelom njezina očekivanja, ako ne mirnoga, a ono ugodnoga
seoskoga života.
Darja Aleksandrovna nije mogla biti mirna sa šestero djece.
Jedno se razboljelo, drugo je moglo oboljeti, trećemu je nešto falilo,
četvrto je pokazivalo znakove lošega značaja itd. itd. Rijetko kad
nastupila su kratka mirna razdoblja. No ta nastojanja i uznemirivanja
bila su za Darju Aleksandrovnu jedina moguća sreća. Da nije bilo
toga, bila bi ostala sama sa svojim mislima na muža koji je nije
ljubio. No, osim toga, kako god težak bio za mater strah od bolesti,
ma kako teške bile same bolesti i jad njezin, kad je vidjela loše
sklonosti u djeci, plaćala su joj djeca već sada za njezine žalosti
sitnim radostima. Radosti te bile su tako sitne da se nisu opažale,
kao ni zlato u pijesku, pa je u teškim časovima vidjela samo žalost,
samo pijesak; ali bilo je i lijepih trenutaka, kad je vidjela same radosti,
samo zlato.
Sad, u seoskoj samoći sve je češće spoznavala te radosti. Cesto
je gledajući ih činila sve moguće napore da se uvjeri daje u zabludi,
daje ona mati pristrana prema svojoj djeci; a ipak nije mogla da ne
govori sebi, kako ima dražesnu djecu, sve šestero, svako na svoj
način, ali takvu kakvih rijetko ima, pa je bila sretna i ponosila se
njima.

VIII

Na kraju svibnja, kad se već sve manje ili više uredilo, primila
je od muža odgovor na svoje žalbe zbog seoskih neurednosti. Pisao
joj je moleći je da mu oprosti što nije bio promislio svega i obećavao
joj da će doputovati pri prvoj mogućnosti. Mogućnost ta nije se
pružila, i Darja Aleksandrovna bila je od početka lipnja sama u selu.
O Petrovu postu, u nedjelju, odvezla se Darja Aleksandrovna k
misi, da pričesti svu svoju djecu. Darja je Aleksandrovna često u
intimnim, filozofskim razgovorima sa sestrom, materina i prijatelji­
ma zadivljavala sve svojim slobodnim mišljenjem o vjeri. Imala je

295
svoju čudnu vjeru u selenje duša, u koju je vjerovala malo se starajući
za crkvene dogme.
No u obitelji je ona, i to ne samo zato da pokaže primjer, nego
svom svojom dušom, strogo vršila sve crkvene propise, pa ju je to
što djeca oko godinu dana nisu bila na pričesti, vrlo uznemirivalo, i
odluči s potpunim odobrenjem i razumijevanjem Matrjone
Filimonovne učiniti to sada, ljeti.
Darja Aleksanđrovna nekoliko dana unaprijed promislila je kako
će obući svu djecu. Bile su sašivene, prepravljene i oprane opravice,
otpušteni porubi i nabori, prišivena puca i pripravljeni trakovi. Jedna
oprava za Tanju, koju je preuzela na šivanje Engleskinja, silno je
naljutila Darju Aleksandrovnu. Engleskinja je pri prepravljanju
načinila šavove na krivom mjestu, rukave previše izrezala i gotovo
sasvim pokvarila haljinu. Tanji je stisla ramena tako daje teško bilo
gledati. No Matrjona Filimonovna dosjeti se da se ušiju latice i da
se načini pelerinica. Stvar je bila ispravljena, no s Engleskinjom je
došlo gotovo do svađe. Ujutro je, međutim, sve bilo u redu, a u
devet sati — u vrijeme do kojega je svećenik bio zamoljen da pričeka
s misom — stajala su djeca sjajeći se od radosti, obučena, kraj ulaza
pred kočijom, čekajući majku. Pod kočiju je, umjesto Vranca, koji
se ritao, po zagovoru Matrjone Filimonovne bio upregnut
upraviteljev Riđan, i Darja Aleksanđrovna, zadržana brigom oko
svoje toalete, odjevena u bijelu haljinu od muslina, iziđe i sjedne.
Darja Aleksanđrovna češljala se i oblačila s pomnjom i
ii'-7rniq\/qtiirM co Priio o£> oHlPPl!a nrck cp K p Ha WnHp liiptaa vm
UZil UJU V UJ UVI l)C. X X 1J V-' OV VUiUVllU XjU
i HaUMUV
CP cvirta*u » ivin,

onda, što je više starjela, to joj je bivalo neugodnije odijevati se;

vidjela je kako je postala ružna. No danas se opet odijevala sa
zadovoljstvom i uzbuđenjem. Sad se nije oblačila za se, za svoju
ljepotu, nego zato da ne bi kao majka te dražesne djece pokvarila
općeg dojma. I, pogledavši se posljednji put u zrcalo, bila je
zadovoljna sa sobom. Bila je lijepa. Ne onako lijepa kako je nekad
htjela biti lijepa na plesu, nego lijepa za onu svrhu koju je sad imala
pred očima.
U crkvi nije bilo nikoga osim seljaka, družine i njihovih žena.
No Darja Aleksanđrovna vidjela je, ili joj se činilo da vidi divljenje,

296
koje su budila njezina djeca i ona. Djeca su bila lijepa ne samo u
svojim svečanim haljinicama, nego su bila draga zbog toga što su
se lijepo držala. Aljoša, istina, nije stajao posve lijepo: sve se okretao
i htio vidjeti svoj kaputič otraga; ali ipak je bio neobično mio. Tanja
je stajala kao velika i pazila na manje. Ali najmanja, Lilly, bila je
dražesna svojim naivnim čuđenjem svemu, i teško je bilo ne
nasmiješiti se kad je, pričestivši se, rekla: “Please, some more.”
Vraćajući se kući osjećala su djeca da se dogodilo nešto svečano,
pa su bila vrlo mirna.
I kod kuće je sve išlo dobro; no za zajutarkom počeo je Griša
zviždati i, što je gore, nije slušao Engleskinju, pa nije dobio slatke
pite. Darja Aleksandrovna ne bi bila dopustila na takav dan kaznu,
da se desila ondje; ali trebalo je poduprijeti odredbu Engleskinje, pa
je potvrdila njenu odluku da Griša neće dobiti slatke pite. To je
malo pokvarilo opću radost.
Griša je plakao govoreći da je Nikolica zviždao, a da on, evo,
nije kažnjen, i da ne plače zbog pite — njemu je svejedno — nego
zato što se s njim postupa nepravedno. To je bilo već suviše žalosno,
pa je Darja Aleksandrovna odlučila razgovarati s Engleskinjom,
neka oprosti Griši, i pođe k njoj. No uto, prolazeći kroz dvoranu,
ugleda prizor koji joj je takvom radošću ispunio srce, da su joj suze
došle na oči, pa je sama oprostila grešniku.
Kažnjeni je sjedio u dvorani na prozoru u kutu; do njega je stajala
Tanja s tanjurom. Pod izlikom objeda za lutke izmolila je od
Engleskinje dopuštenje da svoj obrok pite odnese u dječju sobu, ali
ga je umjesto toga donijela bratu. Plačući i dalje zbog nepravedne
kazne, jeo je Griša donesenu pitu i kroz plač govorio: “Jedi i ti,
skupa ćemo jesti... skupa.”
Na Tanju je najprije djelovala sućut prema Griši, onda spoznaja
njezina kreposnog djela, pa su i u njezinim očima bile suze; ali je
ipak ne odbijajući jela svoj dio.
Opazivši mater, uplaše se, ali pogledavši na njezino lice, shvate
da rade dobro, nasmiju se i stanu, punih usta pite, brisati rukama
nasmiješene usne i izmažu sva svoja sjajna lica suzama i pekmezom.

297
 — Majko moja! Nova bijela haljina! Tanjo! Griša! — govorila
je mati nastojeći spasti haljinu, ali smiješeći se blaženim, ushićenim
smiješkom sa suzama u očima.
Svukli su im haljinice, djevojčicama rekoše da obuku bluzice, a
dječaci stare kaputiće, i bio je izdan nalog da se upregnu duga kola
s klupama, opet — na španovo nezadovoljstvo — Riđana u rukunice,
da idu u gljive i na kupalište. Zanosna cika zaori u dječjoj sobi, i
nije prestajala sve do odlaska na kupalište.
Gljiva su nabrali čitavu kotaricu, čak je Lilly našla vrganj. Prije
je bilo tako daje miss Hool našla i pokazala njoj; no sad je ona sama
našla veliku brezovu gljivu, pa je nastala opća vika: “Lilly je našla
dedeka!”
Onda krenu k rijeci, ostave konje pod brezama i pođu u kupalište.
Privezavši za drvo konje, koji su se obadali, legne kočijaš Terentije
pod brezu u hlad i zapuši lulu, a iz kupališta je do njega dopirala
neprestano vesela cika djece.
Premda je naporno bilo paziti na svu djecu i sprečavati njihove
nestašluke, premda je teško bilo upamtiti i ne pobrkati sve te čarapice,
hlačice, cipelice s različitih nogu i razvezivati, raskapčati i skapčati
trakove i puceta, Darja Aleksandrovna, koja se i sama svagda rado
kupala, smatrajući kupanje korisnim za djecu, ni u čemu nije tako
uživala kao u tome kupanju sa svom djecom. Za nju je bio velik
užitak držati u rukama sve te punane nožice, navlačiti na njih
čarapice, primati i uranjati ta naga tjelešca i slušati čas radosno, čas
uplašeno vrištanje i gledati ta zadahtana lica, otvorenih, uplašenih i
veselih očiju, te svoje kerubiniće koji su se prskali.
Kad je već polovica djece bila odjevena, prišle su kupalištu i
bojažljivo se zaustavile seljačke žene u blagdanjim haljinama, koje
su brale zečje uho i mlječer.
Matrjona Filimonovna vikne jednu da joj da osušiti plahtu i
košulju koja je bila pala u vodu, i Darja Aleksandrovna porazgovori
se sa seljakinjama. One su se isprva smijale u ruku i nisu razumjele
pitanja, no ubrzo su se osmjelile i razgovorile, osvojivši smjesta
Darju Aleksandrovnu iskrenim uživanjem u njezinoj djeci.

298
 — Vidiš ljepotice, bijela je kao šećer — govorila je jedna
gledajući s užitkom Tanju i kimajući glavom. — A mršava je...
— Da, bila je bolesna.
— Vidider, valjda ste i njega kupali — govorila je druga za
napršče.
— Ne, istom su mu tri mjeseca — odgovori s ponosom Darja
Aleksandrovna.
— Gle ga, koliki je!
— A imaš li ti djece?
— Imala sam četvero, dvoje je ostalo: dječak i curica. O prošlim
mesojeđama odbila sam je.
— A koliko joj je?
— Pa druga godinica.
— A što si je tako dugo dojila?
— To je kod nas običaj: tri posta...
I povede se razgovor najzanimljiviji za Darju Aleksandrovnu:
kako je rađala? Od čega se razboljelo muško dijete? Gdje joj je
muž? Dolazi li često?
Darji Aleksandrovnoj bilo se teško rastati od seljakinja: tako je
za nju bio zanimljiv razgovor s njima, tako su potpuno jednaki bili
njihovi interesi. A najugodnije bilo je Darji Aleksandrovni to što je
jasno vidjela kako su sve te žene uživale najviše u tom što ima toliko
djece i što su joj tako lijepa.
Seljakinje su i nasmijale Darju Aleksandrovnu i uvrijedile
Engleskinju time što je bila uzrok toga njoj nerazumljivog smijeha.
Jedna mala seljakinja pogledala je Engleskinju, koja se oblačila
posljednja, i kad je na sebe navukla treću suknju, nije mogla svladati
napomene:
— Vidi, vidi, navlači, navlači i nikada da navuče! — rekla je i
sve su prasnule u smijeh.

299
i

IX

Okružena svom okupanom djecom s mokrim glavama, Darja

se Aleksandrovna s rupcem na glavi već približavala kući, kad
kočijaš reče:
— Nekakav gospodin dolazi; čini se iz Pokrovskoga.
Darja Aleksandrovna pogleda naprijed i razveseli se, ugledavši
u sivu šeširu i sivu ogrtaču poznatu pojavu Levina. Svagda mu se
radovala, no sad mu se osobito radovala, što je vidi u svoj njezinoj
slavi. Nitko nije bolje od njega mogao shvatiti njezinu veličinu.
Ugledavši je, on se oćuti pred jednom od slika svoga budućega
obiteljskoga života, kako gaje on zamišljao.
— Vi baš kao kvočka, Darja Aleksandrovna.
— Ah, kako mi je drago! — reče ona pružajući mu ruku.
— Drago vam je, a niste mi se javili. Kod mene je brat na
ljetovanju. Istom sam od Štive primio pismo da ste ovdje.
— Od Štive? — čudeći se upita Darja Aleksandrovna.
— Da, piše da ste došli i misli da ćete mi dopustiti pomoći vam
bilo čime — reče Levin i rekavši to, zbuni se i prekinuvši govor,
šutke je stupao kraj kola kidajući lipove mladice i grizući ih. Smeo
se od pomisli da će Darji Aleksandrovni biti neugodna pomoć tuđega
čovjeka u stvari koju je trebalo da učini njen muž. Darji
Aleksandrovni doista se nije sviđao taj način Stjepana Arkadijeviča
— natovariti drugima svoje obiteljske stvari. I ona je mahom shvatila
da Levin to razumije. Zbog te finoće shvaćanja, radi te tankoćutnosti,
Darja Aleksandrovna vidjela je Levina.
— Shvatio sam, naravno — rekao je Levin — da to znači samo
da me želite vidjeti, pa mi je vrlo drago. Razumije se, zamišljam
kako je vama, gradskoj domaćici, ovdje divlje, pa ako treba rado ću
vam poslužiti.
— O, ne! — reče Dolly. — Prvo vrijeme bilo je neugodno, a
sad se sve lijepo uredilo, hvala mojoj staroj dojilji — reče pokazujući

300
 Matrjonu Filimonovnu, koja je shvatila da se govori o njoj, pa se
prijateljski i veselo smiješila Levinu. Poznavala gaje i znala je daje
on dobar ženik za gospodičnu, pa je željela da stvar uspije.
— Izvolite sjesti, stisnut ćemo se ovamo — reče mu ona.
— Ne, radije ću malo hodati. Djeco, tko će se sa mnom utrkivati
s konjima?
Djeca su Levina poznavala malo, nisu se sjećala kad su ga
posljednji put vidjela, ali nisu prema njemu pokazivala ono čudno
čuvstvo sramežljivosti i odbojnosti, koje djeca osjećaju tako često
prema odraslim neiskrenim ljudima, zbog čega bivaju tako često i
neugodno korena. Pretvaranje bilo u čemu može prevariti
najumnijega, najpronicavijega čovjeka; ali najograničenije dijete
prepoznaje ga, ma kako se god vješto to pretvaranje skrivalo, i
odvraća se od njega.
Kakve god nedostatke Levin imao, od pretvaranja u njemu nije
bilo ni traga, pa su mu zato djeca pokazivala sklonost, isto onakvu
kakvu su našla na materinu licu. Na njegov poziv skoče dva najstarija
smjesta k njemu i potrče s njim isto onako jednostavno kako bi
trčali s pjestinjom, s miss Hool ili s majkom. Lilly se također molila
k njemu, pa mu je mati preda. On je posadi na rame i potrči s njom.
— Ne bojte se, ne bojte se, Darja Aleksandrovna! — govorio
je, veselo se smiješeći majci. — Ne može mi pasti ili se ozlijediti.
I gledajući njegove spretne, snažne, oprezno brižne i suviše
napregnute kretnje, mati se umiri i veselo se i odobravajući smješkala
gledajući ga.
Ovdje u selu, s djecom i sa simpatičnom Darjom Alek-
sandrovnom zapao je u ono djetinje veselo raspoloženje, koje ga je
često obuzimalo i koje je Darja Aleksandrovna u njemu osobito
vidjela. Trčeći s djecom učio ih je gimnastici, nasmijavao miss Hool
svojim lošim engleskim jezikom i pripovijedao Darji Aleksandrovni
o svojim poslovima u selu.
Poslije objeda sjedeći s njim sama na balkonu stane Darja
Aleksandrovna govoriti o Kitty.
— Znate li? Kitty će doći ovamo i ljetovat će sa mnom.

301
 — Zbilja? — reče on porumenjevši i odmah, da bi promijenio
razgovor, doda: — Dakle da vam pošaljem dvije krave? Ako hoćete
obračunavati, izvolite mi platiti po pet rubalja na mjesec, ako vam
nije neugodno.
— Ne, zahvaljujem. I to se kod nas uredilo.
— No, onda ću pogledati vaše krave i, ako dopustite, odredit ću
kako ih hraniti. Sve je do krme.
I Levin, samo da skrene razgovor, razloži Darji Aleksandrovni
teoriju mliječnoga gospodarstva, koja se sastojala u tom daje krava
samo stroj za prerađivanje krme u mlijeko itd.
Govorio je to i strastveno je želio čuti pojedinosti o Kitty, i ujedno
se toga bojao. Bilo mu je strašno da će izgubiti s tolikom mukom
stečeni mir.
— Da, ali sve to treba nadgledati; a tko će to raditi? — nerado
odgovori Darja Aleksandrovna.
Ona je sada tako uredila svoje gospodarstvo preko Matrjone
Filimonovne, da joj se nije dalo ništa mijenjati u njemu; a nije ni
vjerovala znanju Levinovu o seoskom gospodarstvu. Misao, da je
krava stroj za proizvodnju mlijeka, bila joj je sumnjiva. Činilo joj
se da takve misli mogu smetati gospodarstvu. Njoj se to sve činilo
kud i kamo jednostavnije: treba samo, kako je objasnila Matrjona
Filimonovna, davati Saravi i Bjelavi što više hrane i napoja, i da
kuhar ne odnosi pomija iz kuhinje za praljinu kravu. To je bilo jasno.
A razmatranja, o brašnenoj i travnoj krmi bila su joj sumnjiva i
A l i naiviep
npiQcnq Vitlala cmvrvriti Tčittv
ntiii n
uvjuuiiu, j- UI nuj » 1UV, v/nn jv/ IIIJV'IH i v/nn vy JL».ivi.JI .

X
— Kitty mi piše da ništa toliko ne želi koliko samoću i mir —
reče Dolly nakon šutnje koja je bila nastupila.
— A kako je njeno zdravlje, je li bolje? — uzbuđeno upita Levin.
— Hvala Bogu, potpuno se oporavila. Nikad nisam vjerovala
da bi imala bolest u prsima.
— Ah, veoma mije drago! — reče Levin, i Dolly se pričinilo da

302
vidi u njegovu licu, dok je to govorio i šuteći je gledao, nešto dirljivo,
nemoćno.
— Čujte, Konstantine Dmitrijeviču — reče Darja Aleksandrovna
smiješeći se svojim dobrim i nježnim porugljivim smiješkom. —
Zašto se vi srdite na Kitty?
— Ja? Ja se ne srdim — reče Levin.
— Ne, vi se srdite. Zašto niste dolazili ni k nama, ni k njima,
dok ste bili u Moskvi?
— Darja Aleksandrovna — reče crveneći se do korijena kose
—upravo se čudim kako vi sa svojom dobrotom toga ne osjećate.
Kako vam jednostavno nije bilo žao mene kad znate...
— Sto znam?
— Znate, da sam zaprosio Kitty i da me je odbila — reče Levin,
i svu onu nježnost koju je čas prije toga osjećao za Kitty zamijeni u
duši njegovoj čuvstvo kivnosti zbog uvrede.
— Zašto mislite da ja znam?
— Zato, jer svi to znaju.
— Eto, u tome se varate; nisam toga znala, ako sam se i
domišljala.
— Tako! No sada znate.
— Znala sam samo to da je bilo nešto što ju je užasno mučilo, i
molila me da joj nikad ne govorim o tome. I kad nije rekla meni,
onda nikome nije govorila. A što je to bilo među vama? Recite.
— Rekao sam vam što je bilo.
— Kad je to bilo?
— Kad sam posljednji put bio kod vas.
— A znate što ću vam reći — reče Darja Aleksandrovna: —
Silno je, silno žalim. Vi trpite samo od ponosa.
— Možda — reče Levin — ali... — Ona ga prekine.
— Ali nju, jadnicu, silno, silno, žalim. Sad razumijem sve.
— No, Darja Aleksandrovna, oprostite mi — reče on ustajući.
—Odlazim, Darja Aleksandrovna, do viđenja.
— Ne, čekajte — reče ona uhvativši ga za rukav. — Čekajte,
sjedite.

303
 — Molim, molim, nećemo govoriti o tom — reče on sjedajući i
osjećajući ujedno da se u srcu njegovu diže i kreće nada, za koju je
mislio da je pokopana.
— Da vas ne volim — reče Darja Aleksandrovna, i suze joj
dođu u oči — da vas ne poznam kako vas poznam...
Čuvstvo, koje se činilo mrtvim, oživljavalo je sve više i više,
dizalo se i zavladalo njegovim srcem.
— Da, sad sam sve razumjela — nastavi Darja Aleksandrovna.
— Vi to ne možete shvatiti; vama muškarcima, koji ste slobodni i
birate, svagda je jasno, koga ljubite. Ali djevojka u položaju
očekivanja, s onim ženskim, djevojačkim stidom, djevojka koja vidi
vas muškarce izdaleka, koja prima sve na riječ — djevojka može
imati, a katkad i ima takav osjećaj, da ne zna što bi rekla.
— Da, kad srce ne govori...
— Ne, srce govori, ali promislite: vi, muškarci, uzmete na oko
djevojku, zalazite u kuću, sprijateljujete se, motrite, čekate, hoćete
li naći ono što ljubite, i onda, kad ste uvjereni da ljubite, prosite...
— No, to nije sasvim tako.
— Svejedno, vi prosite kad je vaša ijubav dozrela ili kad je u
vama između dviju jedna nadvladala. A djevojku ne pitaju. Hoćete
od nje da sama bira, a ona ne može birati i samo odgovara: “da” ili
“ne”.
“Da, izbor između mene i Vronskoga”, pomisli Levin, i
mrtvac koii ie u nieeovoi duši oživliavao umre onet. i samo ie teško
%> JO %i o X ' u

pritiskao njegovo srce.

— Darja Aleksandrovna — reče on — tako se bira odjeća ili ne
znam što, ali ne ljubav. Izbor je učinjen, i to bolje... I ponavljanja ne
može biti.
— Ah, ponos i opet ponos! — reče Darja Aleksandrovna, kao
da ga prezire za niskost toga čuvstva u poredbi s onim drugim
čuvstvom, koje je poznato samo ženama. — Onda, kad ste vi zaprosili
Kitty, bila je ona upravo u tom položaju kad nije mogla odgovoriti.
Kolebala se. Kolebala se između vas i Vronskoga. Njega je vidjela
svaki dan, vas odavna nije vidjela. Doduše, daje bila starija... Za

304
me, na primjer, na njenu mjestu ne bi smjelo biti nikakva kolebanja.
On mi je svagda bio odvratan, i tako se i svršilo.
Levin se sjeti Kittyna odgovora. Ona je rekla: ne, to ne može
biti...
— Darja Aleksandrovna — reče on suho — cijenim vaše
povjerenje prema meni; mislim da se varate. No imao ja pravo ili
ne, taj ponos koji vi tako prezirete čini da je za mene svaka misao
na Katarinu Aleksandrovnu nemoguća... razumijete, potpuno
nemoguća.
— Samo jedno ću još reći: vi razumijete da govorim o sestri,
koju ljubim kao svoju djecu. Ne velim da vas je ljubila, samo sam
htjela reći da njezino odbijanje u onom času ništa ne dokazuje.
— Ne znam! — reče Levin skačući na noge. — Kad biste znali
kakvu mi zadajete bol?! Kao da je vama umrlo dijete, i vama da
govore: Evo, ono bi bilo takvo i takvo i moglo bi živjeti, i vi biste
mu se radovali. Ali ono je umrlo, umrlo...
— Kako ste smiješni — reče Darja Aleksandrovna gledajući s
turobnim osmijehom Levinovo uzbuđenje. — Da, sad sve bolje i
bolje razumijem — nastavi zamišljeno. — Dakle vi nećete doći k
nama kad Kitty bude ovdje?
— Ne, neću doći. Neću razumije se, kloniti Katerine
Aleksandrovne, ali gdje budem mogao nastojat ću je izbaviti
neugodnosti od moje nazočnosti.
— Smiješni ste, vrlo ste smiješni — ponovi Darja Aleksandrovna
s nježnošću, gledajući njegovo lice. — No, dobro, neka bude, kao
da nismo ništa o tom govorili.
— Sto si došla, Tanja? — reče Darja Aleksandrovna francuski
djevojčici koja je bila ušla.
— Gdje je moja lopatica, majko?
— Ja govorim francuski, pa i ti reci isto tako.
Djevojčica je htjela kazati, ali je zaboravila kako se lopatica
kaže francuski; mati joj reče, i onda joj isto tako francuski reče gdje
će naći lopaticu. I to se Levina neugodno dojmilo.
Sad mu se u kući Darje Aleksandrovne i u njezinoj djeci ništa
više nije činilo onako milo kao prije.

305
 “A zašto ona s djecom govori francuski?” — pomisli. — Kako
je to neprirodno i neiskreno! I djeca to osjećaju. Naučiti ih francuski,
a odučiti ih od iskrenosti”, mislio je u sebi ne znajući da je Darja
Aleksandrovan sve to već dvadeset puta promislila, pa ipak, na štetu
iskrenosti, smatrala potrebnim na taj način učiti svoju djecu.
— Ta kamo već idete? Sjedite.
Levin je ostao do čaja, ali sve njegovo veselje nestalo je, pa mu
je bilo nezgodno.
Poslije čaja on iziđe u predsoblje reći da se prežu konji, i kad se
vratio, našao je Darju Aleksandrovnu uzrujanu, uznemirena lica, sa
suzama u očima.
Dok je on izlazio dogodilo se za Darju Aleksandrovnu nešto što
je najednom razbilo svu njezinu današnju sreću i ponošenje s djecom:
Griša i Tatjana potukoše se radi lopte.
Začuvši viku u dječjoj, istrčala je i zatekla ih u užasnom položaju:
Tanja je Grišu držala za kosu, a on, od srdžbe iznakažena lica, udarao
je po njoj šakama kud je stigao.
Kad je to vidjela, puklo je nešto u srcu Darje Aleksandrovne.
Kao da se mrak nadvio nau njezinim životom: shvatila je da su ova
njezina djeca, kojom se toliko ponosila, bila ne samo najobičnija,
nego pače nevaljana, zlo odgojena djeca, surovih, zvjerskih sklonosti,
zla djeca.
Ni u čemu drugom nije mogla govoriti ni misliti, pa nije mogla
ne ispripovijedati Levinu svoje nesreće.
Levin je vidio daje nesretna i nastojao je utješiti govoreći da to
ne dokazuje ništa loše, da se sva djeca tuku; ali govoreći to mislio je
u duši svojoj: “Ne, ja se neću prevariti i govoriti sa svojom djecom
francuski: moja djeca neće biti takva; treba samo ne kvariti, ne
iznakaziti djecu, pa će biti dražesna. Da, moja djeca neće biti takva.”
Oprostio se i odvezao, i ona ga nije ustavljala.

306
 XI

Oko polovice srpnja starješina iz sestrina sela, koje je bilo

dvadeset vrsta od Pokrovskoga, javio se Levinu s izvještajem o toku
poslova i o košnji.
Glavni prihod sa sestrina imanja dobivao se od vodotopnih
livada. Prijašnjih godina davale su se livade seljacima za dvadeset
rubalja po desetini. Kad je Levin primio upravu imanja, našao je,
pregledavši livade, da su vrednije, pa je odredio cijenu od dvadeset
i pet rubalja za desetinu. Seljaci te cijene nisu htjeli plaćati i, kako je
Levin sumnjao, odbili su i druge kupce.
Onda je Levin otputovao onamo sam i odredio da se livade kose
koje s najmljenim radnicima, na napolicu. Domaći seljaci smetali
su svim sredstvima toj novotariji, ali stvar je uspjela, pa je već prve
godine ubrano gotovo dvostruko. Treće i prošle godine nastavilo se
isto protivljenje seljaka, pa se kosilo na isti način.
Ove su godine seljaci uzeli svu košnju iz trećine, i sad je starješina
došao javiti da je košnja svršena i da je on, bojeći se kiše, pozvao
pisara, pred njim daje podijelio i sadio već jedanaest gospodarskih
stogova. Prema neodređenim odgovorima na pitanje koliko je sijena
bilo na glavnoj livadi, shvati Levin po brzini s kojom je bio podijelio
sijeno bez pitanja, i po čitavom tonu seljakovu, da ta dioba sijena
nije sasvim čist posao i odluči sam odjahati onamo da se uvjeri.
Stigavši u objedno vrijeme u selo i ostavivši konja kod prijatelja
starca, muža bratove dojilje, ode Levin k starcu u pčelinjak da sazna
pojedinosti o spremanju košnje.
Razgovorni, lijepi starac Parmenič radosno je primio Levina,
pokazao mu sve svoje gospodarstvo, ispripovjedio sve potankosti o
svojim pčelama i o rojenju ove godine; ali na pitanja Levinova o
košnji odgovarao je neodređeno i nerado.
To još više utvrdi Levina u njegovim sumnjama. On ode na
pokošene livade i pregleda stogove. U stogovima nije moglo biti po

307
pedeset vozova, pa da ulovi seljake, odredi Levin da se smjesta
dovezu sva kola koja su vozila sijeno i da se jedan stog preveze u
sjenik. U stogu nisu bila nego trideset i dva voza. Pored uvjeravanja
starješine o narašenosti sijena i o tom da se sleglo u stogovima, ne
mareći za njegovo bogmanje da je sve bilo pošteno, ostao je Levin
pri svom, da su sijeno dijelili bez njegova naloga i da zbog toga ne
prizna to sijeno za pedeset vozova po stogu.
Poslije duga prepiranja svršila se stvar tako da će seljaci primiti
tih jedanaest stogova računajući po pedeset vozova za svoj dio, a za
vlasteoski dio radit će nanovo. Pregovori ti i dioba plastova oteglo
se do podne. Kad je posljednje sijeno bilo razdijeljeno, povjeri Levin
daljnji nadzor računaru, sjedne na plast obilježen vrbovom šibom,
gledajući s užitkom na sjenokošu koja je vrvjela od ljudi.
Pred njim na zavoju rijeke iza močvarice, žagoreći veselo
zvučnim glasovima, kretala se šarena povorka seljakinja, i od
rastresenoga sijena brzo su se po svijetlozelenoj livadi pružile sive
vijugaste table.
Za seljakinjama išli su seljaci s vilama, pa su od tabla nastajali
visoki, narašeni plastovi. Nalijevo po očišćenoj livadi išla su kola, i
jeda,n za drugim nestajali su plastovi, bacani u golemim naviljcima,
a mjesto njih rasi i su teški vozovi mirisnoga sijena, obješena nad
konjske sapi.
— Da ga možemo za ovoga lijepoga vremena spremiti! Čaj, a
ne sijeno! — reče starac sjedavši kraj Levina. — Kao da si pačićima
nasuo zrnja, kako kupe! — doda pokazujući na plastove koje su
tovarili na vozove. — Od objeda dobru su polovica odvezli.
— Jesu li to posljednja? — viknu momku, koji je prolazio stojeći
u prednjem dijelu kola i mašući krajevima prtenih vodica.
— Posljednja, baćuška! — odvikne momak pritežući konja,
smiješeći se obazre se na veselu, mmenu seljakinju koja se također
smiješila sjedeći u kolima i potjera dalje.
— Tko je to? Tvoj sin? — upita Levin.
— Moj najmlađi — uz prijazni smiješak reče starac.
— Jest momak!
— Mlad je još.

308
 — Je li oženjen?
— Da, od Filipova ide treća godina.
— A što, ima li djece?
— Kakve djece! Godinu dana nije ništa znao, a i stidio se —
odgovori starac. — To je sijeno! Pravi čaj — ponovi on da promijeni
razgovor.
Levin se pažljivo zagleda u Vanjku Parmenova i njegovu ženu.
Nedaleko od njega nametali su plast. Ivan Parmenov stajao je na
vozu primajući, ravnajući i gazeći nogama golemi naviljak sijena,
koje mu je najprije rukama, a onda vilama spretno dobacivala
njegova mlada lijepa stopanica.
Mladica, radila je lako, veselo i spretno. Krupno sijeno, koje je
bilo sleglo, nisu odmah hvatale vile. Najprije ga je rašila, zabadala
vile, onda ih je brzom i gipkom kretnjom pri tiskala svom težinom
svoga tijela i odmah se ispravljala savijajući leđa, stegnuta crvenim
pašom, i izbočivši pune grudi pod bijelom košuljom, spretnim
zahvatom premetala je vile i bacala naviljak visoko na voz.
Trseći se očito da je izbavi od svakoga časka suvišna napora,
Ivan je šireći ruke brzo prihvaćao dodavani naviljak i razmještao ga
po vozu. Bacivši posljednje sijeno grabljama, seljakinja otrese trine
koje su joj se nasule za vrat, popravi crveni rubac koji joj je spuznuo
na bijelo neopaljeno lice i podavre se pod kola da veže voz. Ivan ju
je učio kako da veže za srčanicu i glasno se nasmijao nečemu stoje
ona rekla.
U izrazu obaju tih lica vidjela se jaka, mlada ljubav koja se
nedavno probudila.

XII

Voz je bio svezan. Ivan skoči s njega i povede za uzde lijepoga,

sitoga konja. Seljakinja baci na voz grablje i žustrim korakom, mašući
rukama, pođe k ženama koje su se skupile u zbor.
Kad se izvezao na put, uđe Ivan u povorku s drugim vozovima.

309
 S grabljama na ramenu, blistajući od živih boja i žagoreći zvučnim,
veselim glasovima išle su žene za kolima.
Jedan krupni, divlji ženski glas povede popijevku i dovede je
do ponavljanja, a pedeset različitih, grubih i nježnih, jakih glasova
složno, u jedan mah prihvati opet iz početka istu popijevku.
Pjevajući, žene su se približavale k Levinu, i njemu se činilo da
se oblak s gromkim veseljem nadvija nad njega. Oblak se nadvije,
zahvati ga, i plast na kojem je ležao, i drugi plastovi i vozovi, sve se
uzgibalo i zaljuljalo u taktu te divlje prevesele pjesme s uzvicima,
zviždanjem i ijujukom.
Levin im pozavidi to zdravo veselje, htio je pridružiti se izrazu
toga radovanja životu. Ah nije mogao ništa učiniti i morao je ležati,
gledati i slušati. Kad su ljudi s pjesmom nestali iz vidika, i kad ih
više nije čuo, zahvati Levina teško čuvstvo čame zbog njegove
osamljenosti, zbog njegove tjelesne nezaposlenosti, zbog njegova
neprijateljstva prema tome svijetu.
Nekoji od onih istih seljaka, koji su se najviše prepirali s njim
za sijeno, oni, koje je uvrijedio ih koji su ga htjeli prevariti, ti isti
seljaci pozdravljah su ga veselo i, očito, nisu imah, niti mogu imati
prema njemu kakve zlovolje i kakvoga ne samo kajanja, nego ni
sjećanja na to da su ga htjeli prevariti. Sve je to utonulo u moru
veseloga zajedničkog rada. Bog je dao snagu. A dan i snage
posvećene su radu, i u njemu samomu je nagrada. A za koga je rad?
Kakvi će biti plodovi rada? To su misli uzgredne i ništavne.
Levin je često uživao u tom životu, često je zavidio ljudima koji
su živjeli tim životom, no danas prvi put, osobito pod dojmom onoga
što je vidio u odnosima Ivana Parmenova prema svojoj mladoj ženi,
javi se Levinu jasna misao kako do njega stoji da promijeni taj tako
teški, pusti, umjetni i osobni život koji je provodio, za ovaj radni,
čisti i zajednički, divni život.
Starac koji je s njim sjedio, otišao je već odavna kući; sav se
svijet raspršio. Bliži su se odvezli kući, a udaljeniji se sakupili na
večeru i počinak na livadi. Levin, kojega ljudi nisu vidjeh, ležao je
na plastu, gledao, slušao i razmišljao. Oni koji su ostali noćiti na

310
livadi nisu spavali gotovo čitave kratke ljetne noći. Isprvice se čuo
zajednički veseli razgovor i grohotni smijeh za večerom, a onda
opet pjevanje i smijeh.
Čitav dugi radni dan nije ostavio na njima drugoga traga doli
veselja. Pred zoru se sve umirilo. Čuli su se samo noćni zvukovi
žaba u močvari, koje nisu htjele zamuknuti, i konja, koji su frktali
nozdrvama u travnjaku u magli, koja se dizala pred jutro. Prenuvši
se, ustane Levin s plasta, i pogledavši zvijezde razabere da je noć
prošla.
“No, pa što ću učiniti? Kako ću to učiniti?” reče, nastojeći
samomu sebi izraziti sve ono što je promislio i proosjećao te kratke
ljetne noći.
Sve što je promislio i proosjećao dijelilo se na tri posebna niza
misli. Jedan je bio odricanje od svoga staroga života, svoga
obrazovanja koje mu nije bilo potrebno. To odricanje davalo mu je
zadovoljstvo i bilo mu je lako i jednostavno. Druge misli i predstave
ticale su se onoga života kojim je želio odsad živjeti. Jednostavnost,
čistoću i opravdanost toga života osjećao je jasno i bio je uvjeren da
će u njemu naći ono zadovoljstvo, mir i dostojanstvo kojih je manjak
sada tako bolno osjećao.
No treći niz misli vrtio se oko pitanja kako izvršiti taj prijelaz
od starog života na novi. I tu mu ništa jasno nije dolazilo pred oči.
“Da se oženi? Da radi i da ima potrebu rada? Da ostavi Pokrovsko?
Da kupi zemlje? Da se priključi društvu? Da se oženi seljakinjom?
A kako ću to učiniti? — pitao se opet i nije nalazio odgovora. —
Uostalom, nisam spavao svu noć i ne mogu dati sebi jasan odgovor
— rekao je sebi. — Razjasnit ću to kasnije. Jedno je stalno daje ta
noć odlučila moju sudbinu. Sve su moje prijašnje sanjarije o
obiteljskom životu nesmisao, nisu ono pravo — reče sebi. — Sve je
to mnogo jednostavnije i ljepše...”
“Kako je lijepo! — pomisli gledajući čudnu, gotovo sedefnu
ljušturu od bijelih oblaka ovčica koja se zaustavila upravo nad
njegovom glavom nasred neba. — Kako je sve divno u toj divnoj
noći! I kad se stigla stvoriti ta ljuštura? Malo prije gledao sam nebo,

311
i na njemu nije bilo ništa, nego dva bijela traka. Da, evo tako
neopazice promijenili su se i moji pogledi na život!”
Iziđe s livade i krene velikim putem prema selu. Dizao se vjetrić,
pa je postalo sivo, mračno. Nastao je tmurni čas, koji obično prethodi
svanuću, čas potpune pobjede svjetlosti nad mrakom.
Ježeći se od studeni, Levin je išao brzo gledajući na zemlju.
“Stoje to? Netko se vozi”, pomisli začuvši praporce i digne glavu.
Na četrdesetak koraka od njega dolazila mu je ususret glavnom
cestom kojom je stupao četveroprežna kočija s kožnatim kovčezima
Konji u rukunicama tiskali se od kolotečina na rudo, ali vješti kočijaš,
koji je postrance sjedio na boku, upravljao je rudo po kolotečini,
tako da su kotači tekli po glatkomu.
Levin opazi samo to i ne misleći o tom, tko se to može voziti,
baci nesabran pogled u kočiju.
U njoj je u kutu drijemala starica, a do prozora sjedila je mlada
djevojka, koja se očito maločas prenula i držala se objema rukama
za trakove bijele kapice. Svijetla i zamišljena, sva prepuna lijepoga
i složenoga nutarnjeg života, tuđeg Levinu, gledala je preko njega
rumen zore na istoku.
U isti trenutak kad je priviđenje već iščezavalo, pogledaju ga
iskrene oči. Ona gaje prepoznala, i radost čuđenja obasja joj lice.
Nije se mogao prevariti. Samo jedne takve oči bile su na svijetu.
Bilo je samo jedno biće na svijetu sposobno usredotočiti za njega
svu svjetlost. To je bila ona. To je bila Kitty. On shvati da se sa
željezničke stanice vozila u Jergušovo. I najednom nestane svega
što je Levina uzrujavalo te noći, svih odluka koje je bio prihvatio. S
odvratnošću sjeti se svoga sanjarenja o ženidbi sa seljakinjom. Samo
ondje, u onoj kočiji, koja se brzo udaljivala i koja je prešla na drugu
stranu ceste, samo ondje bila je mogućnost za rješenje zagonetke
njegova života, koja ga je posljednje vrijeme mučno pritiskala.
Ona više nije pogledavala iz kola. Zvuk opruga prestao se čuti,
i jedva su se čuli praporci. Lavež pasa pokazivao je da je kočija
prošla i selo. I oko njega ostala su samo pusta polja, sprijeda selo i
on sam, osamljen i tuđ svemu, stupajući samotno zabitnom velikom
cestom.

312
 Pogleda nebo nadajući se ondje naći onu ljušturu kojom se
naslađivao i koja mu je predstavljala cio tok misli i čuvstava minule
noći. Na nebu nije bilo ničega nalik na ljušturu. Ondje, u nedosežnoj
visini, već se izvršila tajanstvena promjena. Ljušturi nije bilo traga
nego se nalazio jedan sag sve manjih ovčica, koji se pružio preko
čitave polovice neba. Ono je pomodrjelo i zasjalo, pa je istom
nježnošću i istom nedosežnošću odgovaralo na njegov upitni pogled.
“Ne — reče on sebi — kako god lijep bio taj život, jednostavan
i radin, k njemu se ne mogu vratiti. Jaju ljubim.”

XIII

Nitko osim najbližih ljudi nije znao da Aleksije Aleksandrovič,

taj naoko najhladniji i najrazumniji čovjek ima jednu slabost, koja
je bila u suprotnosti s općim ustrojstvom njegova značaja: Aleksije
Aleksandrovič nije mogao mimo čuti i gledati plač djeteta ili žene.
Pogled na suze smućivao gaje, i on je potpuno gubio sposobnost
mišljenja. Upravitelj njegove pisarnice i tajnik znali su to, pa su
moliteljice upozoravali da nipošto ne plaču ako ne žele pokvariti
svoje stvari. — Rasrdit će se, i neće vas slušati”, govorili su. I doista,
duševna smetnja koju su u Aleksiju Aleksandroviču stvarale suze
izražavala se nervoznom ljutnjom. “Ne mogu ništa učiniti. Izvolite
izići!” vikao je obično u tim slučajevima.
Kad mu je Ana na povratku s utrke očitovala svoje odnose s
Vronskim, i odmah zatim, pokrivši lice rukama, zaplakala, osjeti
Aleksije Aleksandrovič unatoč zlobi, koja se u njemu rodila protiv
nje, u isto vrijeme i navalu one smućenosti koju su u njemu uvijek
izazivale suze.
Znajući to i znajući da izraz njegovih osjećaja u tom času ne bi
odgovarao položaju, nastojao se uzdržati da dade bilo kakav znak
života, pa se zato nije maknuo, niti ju je gledao. Odatle je i potekao
onaj čudni mrtvački izraz na njegovu licu, koji je onako bio
prenerazio Anu.

313
 Kad su se dovezli kući, pomogao joj je iz kočije svladavši se,
oprosti se od nje s običnom učtivošću i izreče one riječi koje ga ni
na što nisu obvezivale; rekao je da će joj sutra kazati svoju odluku.
Riječi ženine, koje su potvrdile njegove najgore sumnje,
prouzročile su žestoku bol u srcu Aleksija Aleksandrov iča. Tu bol
još je pojačalo ono čudno čuvstvo fizičkoga sažaljenja prema njoj,
koje su u njemu izazvale njezine suze. No, ostavši u kočiji sam,
osjeti Aleksije Aleksandrovič, na čudo i radost svoju, potpuno
oslobođenje i od toga žaljenja i od sumnje i od muka ljubomore
koje su ga mučile posljednje doba.
Osjećao je čuvstvo čovjeka, koji je iščupao zub, od kojega je
dugo patio. Nakon strašne boli i osjećanja nečega golema, većega
od same glave, što se izvlači iz čeljusti, bolesnik najednom ne
vjerujući svojoj sreći, ćuti da više nema onoga što mu je tako trovalo
život, vezalo za se pažnju, i da opet može živjeti, mislili i zanimati
se i za drugo, ne samo za svoj zub. To je čuvstvo osjećao Aleksije
Aleksandrovič. Bol je bila čudna i strašna, ali sad je prošla; osjećao
je da opet može živjeti i misliti o drugom, a ne samo o ženi.
“Bez poštenja i bez srca, bez vjere, pokvarena žena! Svagda
sam to znao i svagda vidio, premda sam nastojao, žaleći je, varati
sam sebe”, govorio je sebi. I njemu se doista činilo da je uvijek to
vidio: spominje se svih pojedinosti njihova prošloga života, koje
mu se prije, zbog čega bilo, nisu činile loše; sad su te pojedinosti
jasno pokazivale daje ona uvijek bila pokvarena. “Prevario sam se
svezavši svoj život s njom; no u pogrešci mojoj nema ništa ružno, i
zato ne mogu biti nesretan. Nisam kriv ja — reče sebi — nego ona.
Ali mene se ona ne tiče. Ona ne postoji za me!”
Prestalo gaje zanimati sve što će snaći nju i njezina sina, prema
kojemu se isto tako kao i prema njoj promijenilo njegovo čuvstvo.
Jedino što ga je sada zanimalo bilo je pitanje kako bi se na najbolji,
najpriličniji, najzgodniji za sebe i zato najpravedniji način otresao
onoga blata kojim gaje uprskala pri svome padu, i nastavio stupati
svojim putem rada, poštenja i korisna života.
“Ne mogu biti nesretan od toga, što je prezira vrijedna žena
počinila zločin; dužan sam samo naći najbolji izlaz iz toga teškoga

314
 položaja u koji me je dovela. I ja ću ga naći — govorio je sebi
mršteći se sve više. Nisam ja prvi ni posljednji. Da se ne govori o
primjerima iz prošlosti, počevši s lijepom Jelenom Menelajevom,
osvježenom u pamćenju svih, nikao je u mašti Aleksija Alek-
sandroviča cio niz slučajeva suvremenih ženskih nevjera muževima
iz najvišega društva. “Darjalov, Poltavski, knez Karibanov, grof
Paskudin, Dram... Da i Dram... onakav čestit, radin čovjek...
Semjonov, Cagin, Sigonin” — spominjao se Aleksije Aleksandrovič.
“Neki nerazumni ridicule pada doduše na te ljude, no nikad nisam u
tome vidio ništa osim nesreće i svagda sam osjećao s njima”, reče
sebi Aleksije Aleksandrovič, premda to nije bila istina, jer nikad
nije žalio nesretnike te vrste, nego je to više cijenio sebe što su češći
bili primjeri žena koje su iznevjerile svoje muževe. “To je nesreća
koja može snaći svakoga. I ta je nesreća snašla mene. Važno je
samo kako na najbolji način podnijeti taj položaj.” I stane sada
podrobno razmatrati kako su postupali ljudi koji su bili u ovakvom
položaju kao on.
“Darjalov se tukao u dvoboju...”
Dvoboj je u mladosti osobito zanimao misao Aleksija
Aleksandroviča upravo stoga što je bio fizički bojažljiv čovjek, pa
je to dobro znao. Aleksije Aleksandrovič nije mogao bez užasa
pomisliti na pištolj u nj uperen, i nikad u životu nije rukovao
nikakvim oružjem. Taj užas silio gaje u mladosti da često misli na
dvoboj i da se postavlja u položaj u kojemu treba život izvrgnuti
opasnosti. Pošto je postigao uspjeh i stvorio sebi čvrst položaj u
životu, odavno je zaboravio ta čuvstva; ali navika čuvstva nadvlada,
pa mu se strah od njegove bojažljivosti i sad pričinjao tako jak daje
Aleksije Aleksandrovič dugo i sa svih strana prosuđivao i mišlju
tetošio pitanje o dvoboju, iako je unaprijed znao da se ni u kojem
slučaju neće tući.
“Nema sumnje, naše je društvo još tako divlje — ne kao u
Engleskoj — da će mnogi — a među tima mnogima bili su oni
kojih je mišljenje Aleksije Aleksandrovič osobito cijenio — dvoboj
prosuđivati povoljno; ali kakav će posljedak biti postignut? Recimo,
ja ga pozovem na dvoboj — nastavi u sebi Aleksije Aleksandrovič,

315
 i predočivši sebi živo noć koju će provesti nakon izazova, i pištolj u
nj uperen. Zadršće i shvati da toga neće nikad učiniti — recimo, ja
ga izazovem na dvoboj. Dopustimo da me nauče — nastavi
razmišljajući — postavit će me, pritisnut ću otponac — govorio je
sebi zažmirivši —i dogodi se da ga ubijem — reče u sebi Aleksije
Aleksandrovič i potrese glavom da otjera te glupe misli. — Kakav
smisao ima ubiti čovjeka zbog toga da urediš svoj odnos prema
prestupnoj ženi i sinu? Isto tako morat ću odlučiti što ću s njom
učiniti. No, što je još vjerojatnije i što će se nesumnjivo dogoditi
jest da ću ja biti ubijen ili ranjen. Ja, nevin čovjek, bit ću žrtva,
ubijen ili ranjen. To je još besmislenije.
Ali, ima još više: izazov na dvoboj s moje strane bit će nepošten
čin. Zar ne znam unaprijed da moji prijatelji nikad neće dopustiti da
se tučem, neće dopustiti da bi se život državnika, potrebna Rusiji,
izlagao pogibli? I što će od toga biti? Bit će to da sam ja, znajući
unaprijed kako stvar nikad neće doći do opasnosti, htio tim izazovom
samo dati sebi neki lažni sjaj. To nije pošteno, to je lažno, to je
varanje drugih i samoga sebe. Dvoboj je nemoguć, i nitko ga ne
očekuje od mene. Treba ići za tim da osiguram svoj ugled, koji mi
je potreban, da mogu nesmetano nastaviti svoj rad."
Službeni rad, koji je i prije u očima Aleksija Aleksandroviča
imao veliko značenje, činio mu se sad osobito važan.
Prosudivši i odbivši dvoboj, obrati se Aleksije Aleksandrovič
rastavi, drugom izlazu koji su izabrali nekoji od onih muževa kojih
se sjetio. Promećući u sjećanju sve poznate slučajeve rastave (bilo
ih je vrlo mnogo u najvišem, njemu poznatom društvu) Aleksije
Aleksandrovič nije našao ni jednoga gdje bi cilj rastave bio onaj
koji je on imao pred očima. U svim tim slučajevima ustupio je muž
ili prodavao nevjernu ženu, pa je upravo ona strana, koja zbog krivnje
nije imala pravo na sklapanje braka, stupala u prividne, tobože
uzakonjene odnose s tobožnjim mužem. U svojem pak slučaju vidio
je Aleksije Aleksandrovič, da je nemoguće postignuti zakonitu, to
jest takvu rastavu gdje bi bila odbačena samo kriva žena. Vidio je
da zamršene okolnosti života ne dopuštaju mogućnost onih surovih
dokaza koje je tražio zakon radi dokazivanja ženine krivnje; vidio

316
je da stanovita finoća toga života ne dopušta ni primjenu tih dokaza,
kad bi ih bilo, da bi primjena tih dokaza u javnom mnijenju više
naudila njemu nego njoj.
Pokušaj rastave mogao je dovesti samo do skandalozne parnice,
koja bi bila prava dobit za dušmane, poslužila bi za klevetu i za
poniženje njegova visokoga položaja u svijetu. Glavna pak svrha,
da se položaj odredi s najmanjim neprilikama, ne bi se postigla ni
rastavom. Osim toga bilo je očito da bi kod rastave, pa i kod pokušaja
rastave, žena prekinula odnose s mužem i sjedinila se sa svojim
ljubavnikom.
A u duši Aleksija Aleksandroviča, pored potpuno prezime
ravnodušnosti prema ženi, ostalo je prema njoj jedino čuvstvo —
želja da se ona ne može nesmetano vezati s Vronskim, da zločin
njezin ne bude za nju probitačan. Sama ta misao toliko je razdraživala
Aleksija Aleksandroviča, daje, predočivši sebi to, zarikao od nutarnje
boli, podigao se i promijenio mjesto u kočiji, a onda je dugo poslije
toga, namršten, umatao svoje ozeble i koščate noge čupavim gunjem.
Osim formalne rastave mogao je učiniti još kao Kabunov,
Paskudin i onaj dobri Dram, to jest razići se sa ženom — mislio je
dalje kad se umirio; ali i taje mjera bila jednako nezgodna i sramotna
kao i rastava, a što je glavno, to je, upravo onako kao formalna
rastava, bacalo njegovu ženu u naručaj Vronskoga. “Ne, to je
nemoguće, nemoguće!” — govorio je glasno laćajući se opet
umatanja svojim gunjem. “Ja ne mogu biti nesretan, ali ni ona ni on
ne smiju biti sretni.”
Čuvstvo ljubomore koje ga je mučilo za vrijeme neizvjesnosti
prošlo je onaj čas kad mu je ženinim riječima s bolju bio izvađen
zub. No to čuvstvo zamijenilo je drugo, želja da ona ne samo ne bi
slavila pobjedu, nego daje stigne kazna za njezin zločin. Nije toga
čuvstva priznavao, ali u dubini duše želio je da ona postrada zbog
narušavanja njegova mira i časti.
I prosudivši ponovno uvjete dvoboja, rastave i rastanka, i ponov­
no ih odbacivši, uvjeri se Aleksije Aleksandrovič da nema nego je­
dan izlaz, zadržati je kod sebe, sakriti od svijeta ono što se dogodilo i

317
upotrijebiti sve mjere da se prekine ta sveza i glavno — čega sam
sebi nije priznavao — da ona bude kažnjena.
“Moram izjaviti svoju odluku, pošto sam prosudio težak položaj
u koji je stavila obitelj, i reći joj da će svi drugi izlazi biti za obje
strane gori nego da se održi vanjski status quo, i da sam ga spreman
održati, ali uz strogi uvjet da ona sa svoje strane izvrši moju volju,
to jest da prekine odnose s ljubavnikom.”
U potkrepu te odluke, kad je ona bila već konačno prihvaćena,
dođe Aleksiju Aleksandroviču još jedna važna misao. “Samo pri
takvoj odluci postupam suglasno s vjerom — reče on sebi. — Samo
pri toj odluci ne odbacujem prestupne žene, nego joj dajem
mogućnost da se popravi, dapače — kako mi god teško bilo —
posvećujem dio svojih sila njezinu popravku i spasenju.”
Premda je Aleksije Aleksandrovič znao da ne može na ženu
ćudoredno djelovati, da od svega toga pokušaja popravljanja neće
biti ništa osim laži; premda nije proživljujući te teške časove
nijedanput pomislio da traži oslon u vjeri — sad, kad se njegova
odluka podudarala sa zahtjevom, kako mu se činilo, vjere, pružala
mu ie ta vjerska sankcija potpuno zadovoljenje i djelomično
umirenje.
Bilo mu je drago misliti da ni u tako važnoj životnoj stvari nitko
neće moći kazati da nije postupao u skladu s propisima one vjere
koje je zastavu svagda visoko držao usred općeg ohladnjenja i
ravnodušnosti prema njoj.
Razmišljajući o daljnjim potankostima, Aleksije Aleksandrovič
nije uviđao zašto njegovi odnosi prema ženi ne bi mogli ostati isti
kao i prije. On joj zacijelo nikad neće moći vratiti svoga poštovanja;
no nije bilo i nije moglo biti nikakvih razloga da on razara svoj
život i da stradava zbog toga što je ona zla i nevjerna žena.
“Da, proći će vrijeme, vrijeme koje sve uređuje, pa će se
uspostaviti prijašnji odnosi — govorio je sebi Aleksije Aleksandrovič
— to jest uspostavit će se do te mjere da neću osjećati poremećenosti
u toku svoga života. Ona mora biti nesretna, ali ja nisam kriv i zato
ne mogu biti nesretan.”

318
 XIV

Približujuci se k Petrogradu Aleksije Aleksandrovič ne samo

da je potpuno ostao pri toj odluci, nego je u glavi sastavio i pismo
koje će pisati ženi. Ušavši u vratarevu sobicu, pogleda Aleksije
Aleksandrovič pisma i spise, donesene iz ministarstva, i naloži da
se odnesu za njim u kabinet.
Neka ispregnu, i nikoga ne primajte — rekao je na pitanje
vratarevo s nekim zadovoljstvom, koje je bilo kao znak njegova
dobrog duševnog raspoloženja, naglasujući riječ “ne primajte”.
Po kabinetu Aleksije Aleksandrovič prođe dva puta i zaustavi
se pred golemim pisaćim stolom, na kojemu je komomik već bio
užegao šest svijeća, pucne prstima i sjede razmještajući pisaće
potrepštine. Nalaktivši se na stol, nakloni glavu na stranu, promisli
časak i počne pisati ne stajući ni jedan trenutak. Pisao joj je ne
obraćajući se njoj, francuski, upotrebljavajući zamjenicu “vi”, koja
nema onog hladnog značaja kao u ruskom jeziku.
Za posljednjeg našeg razgovora izrazio sam vam svoju nakanu
da vam saopćim svoju odluku opredmetu toga razgovora. Pomnjivo
promislivši sve, pišem vam sada s ciljem da udovoljim tome
obećanju. Moja je odluka sljedeća: kakvi god bili vaši čini, ne
smatram da bih imao pravo prekidati veze kojima smo svezani višom
vlašću. Obitelj ne može biti razorena radi hira, samovolje, ili čak
radi prestupka jednoga od bračnih drugova, i naš život mora teći
kako je tekao prije. To je potrebno radi mene, radi vas i radi našega
sina. Potpuno sam uvjeren da ste se pokajali i da se kaje te zbog
onoga čime je izazvano ovo pismo, i da ćete mi pomoći u tom da s
korijenom iščupam uzrok naše razmirice i zaboravimo prošlost. U
protivnom slučaju možete sami zamisliti što čeka vas i vašega sina.
O svemu tomu nadam se da ćemo se potanje porazgovarati kad se
sastanemo. Budući da se vrijeme boravljenja na ljetovanju svršava,
molim vas da se preselite u Petrograd što prije, najkasnije do utorka.
Sve potrebne odredbe za vaše preseljenje bit će učinjene. Molim

319
vas imajte u vidu da posebnu važnost pripisujem izvršenju ove moje
molbe.
A. Karenjin.
P.S. Ovom pismu priložen je novac, koji vam može biti potreban
za vaše troškove.
Pročita pismo i ostane njim zadovoljan, osobito tim što se sjetio
priložiti novac; nije bilo okrutne riječi, ni prijekora, ali nije bilo ni
popustljivosti. Glavno je stoje bio postavljen zlatni most za povratak.
Složivši pismo i zagladavši ga velikim masivnim nožem od
slonove kosti i uloživši omot s novcem, pozvoni pun zadovoljstva
koje je u njemu svagda budilo baratanje s njegovim lijepo uređenim
pisaćim potrepštinama.
— Predajte glasniku da sjutra dostavi Ani Arkadijevni u
ljetnikovac — reče i ustane.
— Slušam. Preuzvišenosti; zapovijedate li čaj u kabinet?
Aleksije Aleksandrovič zapovjedi da se čaj donese u kabinet,
pa je igrajući se masivnim nožem pošao k naslonjaču, kraj kojega je
bila priređena svjetiljka i početa francuska knjiga n Eugubijskim
natpisima.
Nad naslonjačem visio je u ovalnom zlatnom okviru divno
izrađen Anin portret od znamenita umjetnika. Aleksije Alek­
sandrovič pogleda ga. Neprodome oči gledale su ga porugljivo i
drsko, kao one posljednje večeri njihova objašnjenja. Nepodnošljivo
drzovito i izazovno djelovao je na Aleksija Aleksandroviča pogled
na crne čipke na glavi, na crnu kosu i bijelu divnu ruku s mezimcem
punim prstenja, koje je umjetnik izvrsno izradio.
Pogledavši na portret časak, Aleksije Aleksandrovič zadršće tako
da su mu se usne potresle i proizvele zvuk “brr” i on odvrati glavu.
Brzo sjedne u naslonjač i rasklopi knjigu. Pokuša čitati, ali nikako
nije mogao u sebi probuditi prijašnjega veoma živoga zanimanja za
Eugubijske natpise. Gledao je knjigu i mislio na drugo. Nije mislio
na ženu nego na jednu poteškoću, koja je posljednje vrijeme bila
nastala u njegovoj državničkoj djelatnosti, i koja je u to doba činila
glavni interes njegove službe.

320
 Osjećao je da dublje nego ikad prodire u taj problem i da se u
glavi njegovoj rađa — mogao je reći bez zavaravanja — kapitalna
misao koja će razmrsiti čitavu stvar, uzvisiti ga u službenoj karijeri,
poniziti njegove neprijatelje i zato donijeti najveličajniju korist
državi.
Čim je sluga postavio čaj i izišao iz sobe, ustane Aleksije
Aleksandrovič i pođe k pisaćem stolu. Primaknuvši na sredinu mapu
s tekućim poslovima, izvadi s jedva vidljivim smiješkom
zadovoljstva olovku iz stakla i udubi se u čitanje zamršenoga spisa,
koji je bio zatražio i koji se ticao predstojeće poteškoće.
Poteškoća je bila ova: osobina Aleksija Aleksandroviča kao
državnika, crta, njemu samome svojstvena, koju posjeduje svaki
činovnik koji se ističe iznad drugih, crta, koja je zajedno s njegovim
upornim častoljubljem, suzdržljivošću, čestitošću i pouzdanjem u
se stvorila njegovu karijeru, sastojala se u nehajanju za papirnu
službenost, u skraćivanju dopisivanja, u izravnom, koliko je moguće,
rješavanju poslova i u štedljivosti. A dogodilo se daje u znamenitom
povjerenstvu od 2. lipnja bila iznesena stvar o natapanju polja
Zarajske gubemije. Ta stvar nalazila se u ministarstvu Aleksija
Aleksandroviča i bila je izrazit primjer neplodnoga rashoda i
papirnoga rješavanja poslova.
Aleksije Aleksandrovič je znao da stvar tako stoji. Stvar s
natapanjem Zarajske gubemije počeo je bio prethodnik Karenjinova
prethodnika. I zaista je na tu stvar bilo potrošeno i trošilo se mnogo
novaca, i to potpuno neproduktivno, i čitava ta stvar očito nije mogla
dovesti ni do čega.
Kad je Aleksije Aleksandrovič preuzeo dužnost, shvatio je to
smjesta i htio uzeti predmet u svoje ruke, ali je znao da prvo vrijeme,
dok se još nije osjećao čvrst, ne bi bilo pametno, jer je to zadiralo u
suviše mnogo probitaka; onda je pak, zabavljen drugim poslovima,
jednostavno zaboravio taj predmet. A predmet je, kao svi predmeti,
išao dalje po sili inercije sam. (Mnogo je ljudi živjelo od te stvari,
osobito jedna veoma moralna i muzikalna obitelj: sve kćeri svirale
su na žičnim instrumentima. Aleksije Aleksandrovič poznavao je
tu obitelj i bio kum u svatovima jedne od starijih kćeri). Da tu stvar

321
pokreće protivnički raspoloženo ministarstvo, po mišljenju Aleksija
Aleksandroviča nije bilo pošteno, jer je u svakom ministarstvu bilo
i drugačijih stvari, koje nitko, prema stanovitoj službenoj pristojnosti,
nije pokretao. Sada pak, kad su mu već dobacili tu rukavicu, digao
ju je smjelo i zahtijevao imenovanje posebnog povjerenstva koje će
proučiti i kontrolirati rad povjerenstva za natapanje polja Zarajske
gubernije, ali zato nije ni on imao obzira prema toj gospodi.
Zahtijevao je i imenovanje posebnog povjerenstva za uređenje
pitanja inorodaca.
Stvar o pitanju inorodaca bila je slučajno potaknuta u komisiji
od 2. lipnja i snažno poduprta od Aleksija Aleksandroviča, kao stvar
koja se ne može odlagati zbog bijednoga stanja tih inorodaca. U
komisiji ta je stvar izazvala rekriminacije među nekoliko
ministarstava. Ministarstvo protivničko prema Aleksiju Alek­
sandra vi ču pokazivalo je daje stanje inorodnih bilo vrlo dobro i da
namjeravano preuređenje može upropastiti njihov procvat, a ako
ima što loše onda to dolazi samo od toga što ministarstvo Aleksija
Aleksandroviča ne provodi propisane zakonske mjere.
Sad je Aleksije Aleksandrovič naumio bio zahtijevati: prvo, da
se sastavi nova komisija, kojoj će biti povjereno da na mjestu istraži
stanje narodnosti; drago, ako se pokaže daje stanje narodnosti doista
onakvo kako se pokazuje iz službenih podataka, koje komisija ima
u rukama, onda neka se odredi još jedna, nova znanstvena komisija
u svrhu istraživanja uzroka toga žalosnoga stanja inorodnih s gledišta:
a) političkoga, b) uprave, c) gospodarstvenoga, d) etnografskoga,
e) materijalnog i f) vjerskoga; treće, da se od protivnički raspoloženog
ministarstva zatraže podaci o onim mjerama koje je to ministarstvo
za posljednjih deset godina provelo da bi se uklonile one nepodesne
prilike, u kojima se danas nalaze inoroci, i četvrto, da se od
ministarstva zatraži objašnjenje zašto je ono, kako se vidi iz podataka
dostavljenih komisiji pod brojem 17 015 i 18 308 od 6. prosinca
1863. godine i 7. lipnja 1864, radilo upravo suprotno smislu
temeljnoga i organskog zakona, čl. 18. i opaske čl. 36.
Rumenilo živahnosti pokrije lice Aleksija Aleksandroviča kad
je sebi brzo pisao nacrt tih misli. Ispisavši list papira, ustane, pozvoni

322
i preda za upravitelja kancelarije pismo da mu se dostave potrebni
podaci.
Ustane i prođe po sobi, pogleda opet portret, namršti se i prezirno
se nasmiješi. Pošto je još neko vrijeme čitao knjigu o Eugubijskim
natpisima i obnovio zanimanje za njih, pođe Aleksije Aleksandrovič
u jedanaest sati spavati, i kad se, ležeći u krevetu, sjetio događaja sa
ženom, taj mu se događaj nije više nipošto pričinjao tako mračan.

XV

Premda se Ana uporno i ogorčeno protivila Vronskomu, kad

joj je govorio da je njezin položaj nemoguć, smatrala je u dubini
duše svoj položaj lažnim, nepoštenim, i svim ga je srcem htjela
promijeniti. Vraćajući se s mužem s utrke izgovorila mu je u času
uzrujanosti sve, pa se bez obzira na bol koju je pri tom osjećala
tome radovala. A kad ju je muž ostavio govorila je sebi da joj je
drago što će se sad sve urediti, i barem neće biti laži i varanja.
Činilo joj se nesumnjivim da će se sad položaj njezin zauvijek urediti.
Taj novi položaj može biti loš, ali bit će uređen, u njemu neće biti
nejasnosti i laži. Za onu bol, koju je zadala sebi i mužu, izgovorivši
one riječi, bit će sada nagrađena time što će se sve urediti, mislila
je. Iste večeri sastala se s Vronskim, ali mu nije rekla što se dogodilo
između nje i muža, premda mu je radi toga, da bi se položaj uredio,
to trebalo reći.
Kad se drugo jutro probudila, bile su riječi koje je rekla mužu
prvo što joj je došlo u svijest, i te joj se riječi učine užasne, da sad
nije mogla shvatiti kako se mogla odvažiti da izusti te strašne, surove
riječi, i nije mogla zamisliti što će se odatle izleći. No te su riječi
bile rečene, i Aleksije Aleksandrovič odvezao se ne rekavši ništa.
“Vidjela sam Vronskoga i nisam mu rekla. Još onaj čas kad je odlazio
htjela sam ga vratiti i reći mu, ali sam se predomislila jer je bilo
čudno što mu toga nisam kazala već prvi čas. Zašto sam mu htjela
reći, a nisam rekla?” I za odgovor na to pitanje razlije se njezinim

323
licem žarko rumenilo. Shvatila je što ju je zadržalo od toga; shvatila
je da se stidjela. Njezin položaj, koji joj se sinod pričinio razjašnjen,
prikazao joj se sad ne samo nerazjašnjen, nego bez izlaza. Strašila
ju je sramota na koju prije nije mislila. Dok je samo mislila o tome,
što će joj učiniti muž, javljale su joj se najstražnije misli. Dolazilo
joj je u glavu da če sad na doci upravitelj tjerati je iz kude, da ce
njezina sramota biti oglašena svemu svijetu. Pitala se kamo ce pođi
kad je istjeraju iz kude, i nije nalazila odgovora.
Kad je mislila o Vronskom, činilo joj se daje on ne ljubi, da mu
ved počinje bivati na teret, da mu se ne može ponuditi, i zbog toga
je osjećala neprijateljstvo prema njemu. Činilo joj se daje one riječi,
koje je bila rekla mužu i koje je neprestano ponavljala u svojoj mašti,
rekla svima i da su ih svi čuli. Nije se mogla odvažiti da pogleda u
oči onima s kojima je živjela. Nije se usudila pozvati djevojku, a još
manje sidi i vidjeti sina i guvernantu.
Djevojka, koja je ved dugo osluškivala pred njezinim vratima,
uđe sama k njoj u sobu. Ana joj upitno pogleda u oči i uplašeno
ta :-------- -------- x~x«-~ ,.xi„ i.—x* j „ ---------:x-—*i~
puiuulCiu. at; iapnt,a aiu je uaia, icivavai ua juj ac jjiiciiniu

da su zvonili. Donijela je haljinu i pisamce. Pisamce je bilo od Betsy,

koja ju je podsjećala da de se jutros kod nje sastati Liza Merkalova
i barunica Stolz sa svojim obožavateljima, Kalužskim i starim
Stremovom, na partiju crocketa. “Dođite barem pogledati, kao da
proučavate običaje. Čekam vas”, završila je.
Ona pročita pisamce i teško uzdahne.
— Ništa, ništa ne treba — reče Anuški, koja je redala bočice i
četke na toaletnom stoliću. — Idi, odmah du se obući i iziđi. Ništa,
ništa ne treba.
Anuška iziđe, ali Ana se nije počela odijevati nego je sjedila u
istom položaju, spustila glavu i mke, od časka do časka podrhtavajući
čitavim tijelom, kao da želi učiniti nekakvu kretnju, nešto redi, i
opet je zamirala.
Neprestano je ponavljala: “Bože moj! ” Ali niti “Bože”, niti “moj”
nisu za nju imali nikakva smisla. Misao da pomoći svojemu položaju

324
 traži u vjeri bila joj je, premda nikad nije sumnjala u vjeru u kojoj je
bila odgojena, isto tako tuđa kao da traži pomoći kod samoga Aleksija
Aleksandroviča.
Znala je unaprijed da je vjerska pomoć moguća samo uz uvjet
da se odrekne onoga što je sačinjavalo sav smisao njezina života.
Ne samo da joj je bilo teško, nego je počinjala osjećati strah pred
novim, još nedoživljenim duševnim stanjem. Osjećala je da joj se u
duši sve počelo razdvajati, kako se katkad pred umornim očima
razdvajaju predmeti.
Koji put nije znala čega se boji, što želi. Da li se boji ili želi ono
što je bilo, ili ono što će biti, i što upravo želi, toga nije znala.
“Ah, što to radim! ” rekla je sebi osjetivši iznenada bol na objema
stranama glave. Kad se osvijestila, vidjela je da objema rukama drži
svoje kose na sljepoočicama i da ih stišće. Skočila je i počela hodati.
— Kava je gotova, a mamzel i Serjoža čekaju — reče Anuška
povrativši se i zatekavši Anu opet u istom položaju.
— Serjoža? Kako Serjoža? — upita Ana živnuvši najednom i
sjetivši se prvi put jutros da ima sina.
— Nešto je skrivio, čini se! — smiješeći se odgovori Anuška.
— Kako skrivio?
, — Breskve su ležale kod vas u sobi, pa je, čini se, kriomice
jednu pojeo. /,
Podsjećanje na sina trglo je Anu najednom iz bezizlaznoga
položaja u kojemu se nalazila. Sjetila se one donekle iskrene, premda
i preuveličane uloge matere koja živi za sina, koju je preuzela na
sebe posljednjih godina, pa je s radošću osjetila da u stanju u kojemu
se nalazila ima područje nezavisno od položaja na koje će stati prema
mužu i Vronskomu.
To područje bio je sin. U kakav god položaj došla, sina ne može
ostaviti. Neka je muž osramoti i istjera, neka Vronski ohladi prema
njoj i nastavi svoj slobodni život (opet je s ogorčenjem i prijekorno
pomislila na njega), ona ne može ostaviti sina. Ona ima cilj života.
I zato mora raditi, raditi, osigurati taj položaj sa sinom da joj ga ne

325
uzmu. Štoviše brzo, što brže treba raditi, dok joj ga nisu oduzeli.
Treba uzeti sina i otputovati. To je jedino što sada mora učiniti.
Potrebno joj je da se umiri i da iziđe iz toga položaja. Misao o izravnu
činu, svezanu sa sinom i o tom da smjesta otputuje nekamo, dala joj
je to umirenje.
Brzo se obuče, siđe i odlučnim koracima uđe u salon, gdje ju je
po običaju čekala kava i Serjoža s guvernantom. Sav u bijelom stajao
je Serjoža kraj stola pod zrcalom, i sagnuvši leđa i glavu, radio nešto
s cvijećem koje je donio, s izrazom napregnute pažnje koju je
poznavala u njega i kojim je bio nalik na oca.
Guvernanta se držala osobito strogo. Serjoža je prodorno, kako
je često činio, viknuo: “A, mama!” i zaustavi se neodlučno: bi li
išao pozdraviti je i ostavio cvijeće, ili bi dovršio vijenac, i s njim
došao k majci.
Pozdravivši, stane guvernanta nadugo i natanko pripovijedati o
prestupku koji je Serjoža učinio, no Ana nije slušala; mislila je o
tom hoće li je uzeti sa sobom. “Ne, neću je uzeti — odluči. —
Otputovat ču sama. sa sinom.”
— Da, to je vrlo ružno — reče Ana i, primivši sina za rame, nije
ga gledala oštrim, nego blagim bojažljivim pogledom, koji je smeo
i obradovao dječaka, i poljubi ga. — Ostavite ga sa mnom — reče
začuđenoj guvernanti i ne puštajući sinovu ruku sjedne za priređeni
stol s kavom.
— Mamo, ja... ja... ne... — reče on nastojeći po njezinu izrazu
pogoditi što ga čeka za breskvu.
— Serjoža — reče ona čim je guvernanta izišla iz sobe — to je
ružno, ali više toga nećeš činiti?... Ljubiš li me?
Osjećala je da joj suze naviru na oči. “Zar ga mogu ne ljubiti?
— govorila je sebi prodirući u njegov uplašeni i ujedno obradovani
pogled. — I zar će biti na strani očevoj, da me kazni? Zar me neće
požaliti?” Suze su joj već tekle po licu i, da ih sakrije, naglo ustane
i gotovo istrči na terasu.
Nakon olujnih kiša posljednjih dana nastupilo je hladno, jasno

326 4
vrijeme. Pri jarkom suncu, koje se probijalo kroz oprano lišće, bilo
je u uzduhu hladno.
Zadrhtala je i od studeni i od nutarnjeg užasa koji ju je na čistom
zraku uhvatio novom snagom.
— Idi, idi k Marietti — reče Serjoži koji je izišao za njom, i
počne hodati po slamnatom prostiraču na terasi. “Zar mi oni neće
oprostiti, zar neće shvatiti da sve to nije moglo biti drukčije?” reče
ona sebi.
Zaustavivši se i bacivši pogled na vrške jasika s opranim, silno
blistavim lišćem na hladnom suncu, koje se njihalo od vjetra, shvati
da joj neće oprostiti, da će sve i svi prema njoj sada biti nemilosrdni,
kao to nebo, kao to zelenilo. I opet osjeti da se u duši njezinoj počelo
nešto razdvajati. “Ne treba, ne treba misliti — reče ona sebi. —
Treba se spremati. Kamo? Kad? Koga da uzme sa sobom? Da, u
Moskvu, večernjim vlakom. Anuška i Serjoža i samo najnužnije
stvari. No prije treba mi napisati obojici. Brzo uđe u kuću, u svoj
kabinet, sjedne za stol i napiše mužu:
Poslije onoga, što se dogodilo, ne mogu više ostati u vašoj kući.
Odlazim i uzimam sa sobom sina. Ne poznajem zakona i zato ne
znam s kim od roditelja mora biti sin; ali uzimam ga sa sobom, jer
bez njega ne mogu živjeti. Budite velikodušni, ostavite mi ga.
Dotle je pisala brzo i prirodno, no priziv na njegovu elikodušnost,
koje mu nije priznavala, i potreba da pismo završi nečim dirljivim,
zaustavi je.
Ne mogu govoriti o svojoj krivnji, niti o svom kajanju, jer...
Opet se zaustavi ne nalazeći sveze u svojim mislima. “Ne —
reče sebi — ništa ne treba”, i razderavši pismo, prepiše ga, izuzevši
spominjanje o velikodušnosti, i zalijepi.
Drugo je pismo trebalo pisati Vronskomu. “Očitovala sam
mužu”, pisala je i dugo je sjedila nemajući snage da dalje piše. To je
bilo tako surovo i neženski. “I onda, što mu mogu pisati?” rekla je
sebi. Opet joj rumen stida pokrije lice, spomene se njegova mira, i
osjećaj zlovolje prema njemu prisili je da na sitne komadiće razdere
list s napisanom rečenicom. “Ništa ne treba”, reče sebi, i složivši

327
podlogu, ode gore, javi guvernanti i slugama da danas putuje u
Moskvu i smjesta se lati spremanja stvari.

XVI

Po svima sobama ljetnikovca hodali su kućni sluge, vrtlari, i

lakaji iznoseći stvari. Ormari i ladice bili su otvoreni; dva puta trčali
su u dućančić po uzice; po podu valjao se novinski papir. Dva
sanduka, torbe i zamotani gunjevi bili su odneseni u predsoblje.
Kočija i dvoja kola stajala su pred ulazom. Zaboravivši u poslu oko
spremanja jutarnji nemir, Ana, stojeći pred stolom u svojemu
kabinetu, ulagala je u svoju putnu torbu kad ju je Anuška upozorila
na štropot kočije koja je dolazila. Ana pogleda kroz prozor i ugleda
kraj ulaza glasnika Aleksija Aleksandroviča koji je zvonio na
ulaznim vratima.
— Idi, saznaj što je — reče joj i s mirnom spremnošću na sve,
složivši ruke na koljenima, sjedne u naslonjač. Sluga je donio debeo
omot napisan rukom Aleksija Aleksandroviča.
— Glasnik ima nalog da donese odgovor — rekao je.
— Dobro — reče ona i čim je izašao raskine dršćućim prstima
pismo. Svežanj savijenih novčanica, zalijepljenih u krstopletu,
ispadne iz njega. Izvadi pismo i počne čitati od kraja. “Učinio sam
nrinreme za vaše nreselienie. imaite u vidu da posebnu važnost
pripisujem izvršenju ove moje molbe”, pročita ona. Čitala je hitro
dalje, natrag, pročitala sve i još jednom pročitala cijelo pismo od
početka. Kad je završila, osjeti da joj je hladno, da se na nju svalila
tako strašna nesreća kakve nije očekivala.
Kajala se jutros za ono što je bila rekla mužu, pa je željela samo
jedno, da te riječi budu kao da nisu bile rečene. I evo, to je pismo
smatralo da riječi nisu bile rečene i pružalo joj što je željela. No sad
joj se to pismo učini užasnije od svega što je samo mogla zamisliti.
— Ima pravo! — reče ona. — Razumije se, on uvijek ima pravo,
on je kršćanin, on je velikodušan! Da, podli, gadni čovječe! I toga

328
nitko osim mene ne razumije i neće razumjeti, i ja toga ne mogu
rastumačiti. Oni govore: religiozan, ćudoredan, čestit, uman čovjek;
ali ne vide što sam ja vidjela. Ne znaju kako je on osam godina
gušio moj život, gušio sve stoje u meni bilo živo — da nije nijedanput
pomislio da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. Ne znaju
kako me je na svakom koraku vrijeđao i uvijek sa sobom bio
zadovoljan. Zar se nisam trsila da nađem opravdanje za svoj život?
Zar ja nisam nastojala da ga ljubim, da ljubim sina, kad već nisam
mogla ljubiti muža? No došlo je vrijeme, pa sam shvatila da se ne
mogu više varati, da sam živa, da nisam kriva što me je Bog stvorio
ovakvu, da moram ljubiti i živjeti. I što sad? Da me je ubio, da je
ubio njega, sve bih podnijela, sve bih oprostila, ali ne, on...
“Kako se nisam domislila tome što će uraditi? Učinio je ono
što je svojstveno njegovu niskomu značaju. On će ostati u pravu,
a mene, propalu, još će gore, još niže upropastiti...” “Sami možete
zamisliti što čeka vas i vašega sina”, sjeti se riječi iz pisma. “To je
prijetnja da će mi uzeti sina, i to se, vjerojatno, po njihovu glupom
zakonu može. No zar ja ne znam zašto to govori? On ne vjeruje u
moju ljubav prema sinu, ili prezire (kako se svagda podsmjehuje),
prezire to moje čuvstvo, ali zna da neću ostaviti sina, da ga ne
mogu ostaviti, da bez sina za mene ne može biti života pa ni s
onim koga ljubim, nego, ako ostavim sina i pobjegnem od njega,
da ću postupati najsramotnije, kao najgora žena, on zna da nemam
snage to učiniti.
“Naš život mora teći kao prije”, sjeti se druge rečenice pisma.
“Taj život bio je mučan još prije, bio je užasan posljednje vrijeme.
Sto li će biti sada? A on zna sve to, zna da se ne mogu kajati zbog
toga što dišem, što ljubim; zna da osim laži i obmane neće od toga
biti ništa; ali njemu je potrebno da me dalje muči. Poznajem ga,
znam da on poput ribe u vodi pliva i uživa u laži. Ali ne, neću mu
pružiti toga užitka, prekinut ću tu paučinu laži u koju me želi zaplesti;
neka bude što mu drago. Sve je bolje nego laži i obmana.”
“Ali kako? Bože moj! Bože moj! Da li je kad koja žena bila
nesretna kao ja!...”

329
 — Ne, raskinut ću, raskinuti! — vikne skočivši i susprežući
suze. Priđe k pisaćem stolu da mu napiše pismo. Ali u dnu duše
svoje već je osjećala da neće imati snage ništa raskinuti, da neće
imati snage izići iz onoga prijašnjega položaja, bio on kako mu drago
lažan i nepošten.
Sjedne za stol, ali umjesto da piše, složi ruke na stol, metne na
njih glavu i zaplače jecajući i tresući se čitavim grudima, kako plaču
djeca. Plakala je zbog toga što je san njezin o razjašnjenju, uređenju
njezina položaja, bio zauvijek porušen. Znala je unaprijed da će sve
ostati po starom, dapače gore, nego po starom. Osjećala je da joj je
onaj položaj u društvu koji je uživala i koji joj se jutros činio tako
ništetan, da joj je taj položaj drag, da neće imati snage promijeniti
ga za sramotni položaj žene koja je ostavila muža i sina i svezala se
s ljubavnikom, da neće, koliko se god silila, biti jača od same sebe.
Nikad neće okusiti ljubavne slobode, nego će uvijek ostati
prestupnom ženom, u opasnosti da joj varani muž svakoga časa
dokaže sramotnu vezu s tuđim, nezavisnim čovjekom, s kojim ne
može živjeti zajedničkim životom.
Znala je ua će tako biti, ali to je U isti mah bilo tako UZaSflG da
nije mogla ni zamisliti kako će sve to svršiti. I ona je plakala, kako
plaču kažnjena djeca, bez svladavanja.
Koraci sluge, koje je začula, prisile je da se prene i, sakrivši od
njega lice, pričini se kao da piše.
— Glasnik moli odgovor — izvijesti sluga.
— Odgovor? Da — reče Ana. — Neka pričeka. Pozvonit ću.
“Sto mogu pisati?” — mislila je. — “Sto mogu odlučiti sama?
Što ja znam? Što želim? Što ljubim?”
Opet osjeti da joj se u duši nešto počinje razdvajati. Uplašila se
opet toga čuvstva i uhvati prvu izliku za djelatnost koja joj se pružila,
i koja bi je mogla odvratiti od misli na sebe. “Moram se <sastati s
Aleksijem (tako je u misli nazivala Vronskoga), jedini mi on može
reći što da radim. Odvest ću se k Betsy, možda ga ondje nađem”,
reče sebi zaboravivši potpuno da joj je jučer, kad mu je rekla da
neće poći kneginji Tverskoj, kazao bio da zato ni on neće doći.

330
Priđe k stolu i napiše mužu: “Primila sam vaše pismo. A.” i
pozvonivši preda ga sluzi.
— Ne putujemo — reče Anuški koja je ušla.
— Nikako ne putujemo?
— Ne, ne vadite stvari do sutra, i kočiju ostavite. Odvest ću se
kneginji.
— A koju haljinu da spremim?

XVII
Partija crocketa na koju je kneginja Tverska pozvala bila Anu,
imala se sastojati od dviju gospođa s njihovim obožavateljima. Te
dvije dame bile su glavne predstavnice izabranoga novoga
petrogradskog društvanca, koje se oponašajući oponašanje nečega
nazivalo “les sept merveilles du monde”. Pripadale su, istina,
najvišem krugu, ali koji je potpuno neprijateljski onomu krugu koji
je pohađala Ana. Osim toga, stari Stremov, jedan od utjecajnih
petrogradskih ljudi, obožavatelj Liže Merkalove, bio je u službi
neprijatelj Aleksija Aleksandroviča. Zbog svega toga nije Ana htjela
ići, i k tome njezinu otkazu odnosile se opaske pisamca kneginje
Tverske. Sad pak, u nadi da će se sastati s Vronskim, zaželi Ana ići.
Ana se kneginji Tverskoj dovezla prije drugih gostiju.
U času kad je ulazila, ušao je i lakaj Vronskoga s raščešljanim
zaliscima nalik na komomika. Zaustavio se kraj vrata, pa ju je, ski­
nuvši kapu, propustio. Ana gaje prepoznala i tek ovdje sjeti se daje
Vronski jučer kazao da neće doći. Vjerojatno je o tome poslao pisam-
ce.
Čula je skidajući gornju odjeću u predsoblju kako je lakaj izgo­
varajući r kao kakav kamerjunker rekao: “Od grofa kneginji” - i
predao pisamce.
Htjela je pitati gdje mu je gospodar. Htjela se vratiti doma i
poslati mu pismo da dođe k njoj ili da sama dođe k njemu. Ali ni
jedno, ni drugo, ni treće nije se moglo učiniti; već prije čuli su se
praporci, koji su najavljivali njen dolazak, i lakaj kneginje Tverske

331
već je stao u poluokretu kraj otvorenih vrata očekujući njezin prolaz
u nutarnje odaje.
— Kneginja je u vrtu, odmah će vas najaviti. Nije li po volji
poći u vrt? — najavi drugi lakaj u sljedećoj sobi.
Položaj neodlučnosti, nejasnoće, bio je isti kao i kod kuće; još
gori, jer se nije moglo ništa poduzeti, nije mogla vidjeti Vronskoga,
nego je trebalo ostati ovdje, u društvu tuđem i toliko suprotnom
njezinu raspoloženju; ali ona je bila u opravi koja joj je, kako je
znala, pristajala; nije bila sama: oko nje bila je ona obična svečana
okolina besposlice, pa joj je bilo lakše nego kod kuće; nije morala
smišljati što će raditi. Sve se činilo samo od sebe.
Susrevši Betsy, koja je dolazila prema njoj u bijeloj toaleti i
zadivila je svojom elegancijom, nasmiješi joj se Ana kao uvijek.
Kneginja Tverska išla je s Tuškevičem i rodicom, gospođicom koja
je, na veliku sreću roditelja provincijalaca, provodila ljeto kod
znamenite kneginje.
Vjerojatno je u Ani bilo nešto osobito, jer je Betsy to smjesta
opazila.
— Loše sam spavala — odgovori Ana pogledavajući lakaja,
koji im je dolazio u susret i prema njezinu domišljanju nosio pisam­
ce od Vronskoga.
— Kako mi je drago što ste došli — reče Betsy. — Umorna sam
i upravo sam htjela popiti šalicu čaja dok oni dođu. A vi biste mogli
— obrati se ona Tuškeviču — poći da pogledate s Mašom crocket-
ground, tamo, guje je postnzeno. Imamo vremena porazgovarati se
od srca za čajem, we'll have a cosy chat, zar ne? — obrati se k Ani
sa smiješkom, stišćući joj ruku koja je držala suncobran.
— To više što ne mogu ostati dugo kod vas, moram k staroj
Wrede. Već joj sto godina obećavam — reče Ana, kojoj je laž, tuđa
njezinoj prirodi, postala ne samo jednostavna i prirodna u društvu,
nego joj je čak godila. Radi čega je rekla to, na što trenutak prije
toga nije mislila, ne bi nikako mogla protumačiti. Rekla je to samo
u misli, što joj je, budući da Vronskoga neće biti, bilo potrebno da
osigura svoju slobodu i da pokuša na neki način sastati se s njim.
No zašto je rekla upravo o staroj dvorskoj gospođici Wrede, koja

332
joj je bila potrebna kao i mnogi drugi, toga ne bi bila umjela objasniti,
a ipak, kako se kasnije pokazalo daje izmišljala najlukavija sredstva
za sastanke s Vronskim, ne bi bila mogla smisliti ništa bolje.
— Ne, ne puštam vas nizašto — odgovori Betsy, pogledajući
pažljivo u Anino lice. — Doista, uvrijedila bih se da vas ne volim.
Kao da se bojite da vas moje društvo može kompromitirati. Molim
donesite nam čaj u mali salon — reče žmirkajući kao uvijek očima
pri obraćanju k sluzi.
Primivši od njega pisamce, pročita ga.
— Aleksije nas je iznevjerio — reče francuski: — piše da ne
može doći — doda takvim prirodnim, jednostavnim tonom, kao da
joj nikad nije ni u glavu moglo doći da Vronski ima za Anu kakvo
drugo značenje osim igre crocket. Ana je znala daje njoj sve poznato,
ali slušajući kako pred njom govori o Vronskom, uvjeravala se svag­
da na trenutak da ona ništa ne zna.
— Ah! — ravnodušno reče Ana, kao da se malo zanima za to, i
nastavi smiješeći se: — Kako bi vaše društvo moglo koga
kompromitirati?
Ta igra riječima, to skrivanje tajne imalo je, kao i za sve žene,
veliki čar za Anu. I nije ju privlačila potreba da krije svrhu, radi
koje je krila, nego ju je zanosio sam proces skrivanja.
— Ne mogu biti katolik veći od pape — reče ona. — Stremov i
Liza Merkalova — to je društveno vrhnje nad vrhnjem. Onda, njih
primaju svagdje, a ja — naglasila je osobito ja — nikad nisam stroga
i nesnošljiva. Naprosto nemam kad.
— Ne, možda se ne želite sastati s Stremovom? Neka on s
Aleksijem Aleksandrovičem lomi koplja u odboru, to se nas ne tiče.
Ali u svijetu to je najljubazniji čovjek kojega poznajem, i strastven
igrač crocketa. Vidjet ćete. I pored smiješnosti njegova položaja
kao starca zaljubljena u Ližu, treba vidjeti kako se izvlači iz toga
smiješnoga položaja! Veoma je drag. Poznajete li Safo Stolzovu?
To je novi, posve novi ton.
Betsy je govorila sve to, i dotle je Ana po veselom, umnom
pogledu njezinu osjećala da ona donekle shvaća njezin položaj i
nešto kani. Bile su u malom kabinetu.

333
 — Ali trebam pisati Aleksiju — i Betsy sjedne za stol, napiše
nekoliko redaka i metne u omot. — Pišem mu da dođe na objed.
Ostat će mi jedna dama bez muškarca. Pogledajte, je li uvjerljivo?
Oprostite, ostavljam vas časak. Molim vas, zapečatite i pošaljite —
reče s vrata — a ja moram izdati neke naloge.
Ne misleći ni časka Ana s Betsynim pismom sjedne za stol i, ne
čitajući ga, doda pri dnu: “Moram vas vidjeti. Dođite k vrtu Wrede.
Bit ću ondje u 6 sati.” Zapečati ga, i Betsy, vrativši se, pred njom
preda pismo.
Doista, za čajem, koji su im donijeli na stoliću—poslužavniku
u prohladni mali salon, zametnu se među objema ženama a cosy
chat, kakav je kneginja Tverska obećala bila do dolaska gostiju.
Prosuđivale su one koje su očekivale, i razgovor se zaustavio na
Lizi Merkalovoj.
— Vrlo je mila i uvijek mi je bila simpatična — reče Ana.
— Morate je zavoljeti. Ona snatri o vama. Jučer je došla k meni
poslije utrke i bila je očajna što vas nije zatekla. Veli da ste prava
junakinja romana i, kad biste bili muškarac, da bih radi vas počinila
tisuću gluposti. Stremov juj veli da ih i tako čuli.
— No recite, molim vas, nikad nisam mogla razumjeti — reče
Ana, pošto je časak šutjela, takvim tonom koji je jasno govorio da
nije stavljala isprazno pitanje i daje ono, šta je pitala, njoj važnije,
nego bi trebalo biti — recite, molim vas, što je taj njezin odnos
prema knezu Kalužskomu, takozvanom Miški? Malo sam ih
susretala. Sto je to?
Betsy se nasmiješi očima i pažljivo pogleda Anu.
— Nova manira — reče. — Sve su one izabrale tu maniru.
Zabacile su staro. Ali ima manira i manira, kako da ga zabacuju.
— Da, ali kakvi su njezini odnosi prema Kalužskomu?
Betsy se neočekivano veselo i nesuzdržljivo nasmije, što joj se
rijetko događalo.
— To vi zalazite na područje kneginje Mjagkaje. To je pitanje
strašnoga djeteta — i Betsy se doista htjela, ali nije mogla svladati,
pa je prasnula u onaj zarazni smijeh kakvim se smiju ljudi koji se
rijetko smiju. — Treba njih pitati — reče ona kroz suze smijeha.

334
 — Ne, vi se smijete — reče Ana, koja se također nehotice zarazila
smijehom — no toga nikad nisam mogla razumjeti. Ne shvaćam tu
muževe uloge.
— Muž? Muž Liže Merkalove nosi za njom ogrtače i svagda je
spreman na usluge. A što je ondje dalje na stvari, nitko ne želi zna­
ti. Znate, u dobrom društvu ne govori se, čak i ne misli o nekim
pojedinostima toalete. Tako je to.
— Hoćete li doći na svečanost Rolandakijevima? — upita Ana,
da promijeni razgovor.
— Ne mislim — odgovori Betsy i, ne gledajući svoje prijateljice,
počne oprezno nalijevati male prozirne šalice mirisnim čajem.
Primaknuvši šalicu k Ani, dohvati pahitos i, tumuvši ga u srebrn
držak, zapali. — Ja sam, vidite li, u sretnu položaju — počne već
bez smijeha, uzevši šalicu u ruku. — Razumijem vas i razumijem
Ližu, to je jedna od onih naivnih priroda, koje kao djeca ne razumiju,
što je dobro, što li zlo. Barem nije razumjela dok je bila sasvim
mlada. A sad zna da joj to nerazumijevanje pristaje. Sad ona, može
biti, navlaš ne razumije — govorila je Betsy s finim smiješkom. —
Ali ipak joj to pristaje. Vidite li, jedna ista stvar može se gledati
tragično i načiniti od nje mučenje, i može se gledati jednostavno,
pače veselo. Možda ste vi skloni gledati stvari odviše tragično.
— Kako bih htjela poznavati druge tako kako sebe poznajem
— reče Ana ozbiljno i zamišljeno. — Jesam li gora ili bolja? Mislim
da sam gora.
— Užasno dijete, užasno dijete! — ponovi Betsy. — Ali evo i
njih.

XVIII
Začuju se koraci, muški glas, onda ženski glas i smijeh, i odmah
zatim uđu očekivani gosti: Safo Stolzova i mladić koji je sjao od
preobilna zdravlja, takozvani Vaska. Vidjelo se da mu je prijalo
hranjenje krvavom govedinom, jelen-gljivama i burguncem.
Vaska se nakloni gospođama i pogleda ih, ali samo jedan tren.

335
Otišao je za Safom u salon, kao da je za nju svezan i nije skidao s
nje sjajnih očiju, kao daje hoće pojesti.
Safo Stolzova bila je plavka crnih očiju. Ušetala je malim,
žustrim koračićima u cipelama s visokim peticama, i čvrsto, muški,
stisnula je gospođama ruke.
Ana još nijedanput nije srela tu novu znamenitost, pa je bila
preneražena i njezinom ljepotom i krajnošću do koje je bilo dovede­
no njezino odijevanje, i smionošću njezina vladanja. Na glavi njenoj
bile su od njene i tuđe kose, nježno zlaćane boje, načinjene takve
skele od frizure da joj je glava bila po veličini jednako skladno
izbočena i sprijeda vrlo otvorenu poprsju. Brzina pak njezinih kretnja
naprijed bila je tolika da su se kod svake kretnje ispod haljine
pokazivali oblici koljena i gornjih dijelova nogu, pa se nehotice
postavljalo pitanje, gdje se u toj dograđenoj kolebljivoj gori zapravo
završava njeno pravo, malo i skladno tijelo, toliko ogoljeno gore i
toliko skriveno straga i dolje.
Betsy se požuri daje upozna s Anom.
— Možete li sebi predstaviti, zamalo nismo satrali dva vojnika
— počela je smjesta pripovijedati namigujući, smiješeći se i trzajući
natrag svoj šlep, koji je u prvi mah suviše prebacila na jednu stranu.
— Vozila sam se s Vaskom... Ah, da, vi se još ne poznate. — I
rekavši njegovo prezime, predstavi mladića i, pocrvenjevši, glasno
se nasmije svojoj pogrešci, to jest tomu što gaje pred nepoznatom
nazvala Vaskom. On sc još jednom nakloni Ani, ali joj ništa ne
reče. On se obrati k Safi:
— Izgubili ste okladu. Mi smo stigli prije. Plaćajte — govorio
je smiješeći se.
Safo se još veselije nasmije.
— Ta ne sada — reče ona.
— Svejedno, dobit ću poslije.
— Dobro, dobro. Ah, da! — obrati se ona najednom domaćici
—lijepa sam ja... Posve sam zaboravila... Dovezla sam vam gosta.
Evo ga.
Neočekivani mladi gost, kojega je dovela Safo i kojega je bila

336
zaboravila, bio je ipak tako ugledan gost, da su, pored njegove
mladosti, obje gospođe ustale dočekujući ga.
Bio je to novi obožavatelj Safin. On je sad, kao i Vasja, išao u
stopu za njom.
Doskora dovezao se knez Kalužski i Liza Merkalova sa Stre-
movom. Liza Merkalova bila je mršava garavuša istočnoga lijenoga
tipa lica i dražesnih, nerazjašnjivih, kako su oni govorili, očiju. Značaj
njezina odijevanja (kako je Ana smjesta opazila i ocijenila) bio je
potpuno u skladu s njezinom ljepotom. Koliko je Safo bila tvrda i
uska, toliko je Liza bila meka i mlohava.
No Liza je po Aninu ukusu bila daleko privlačnija. Betsy je
govorila o njoj Ani daje prisvojila sebi ton neukoga djeteta; ali kad
ju je Ana ugledala, osjeti da to nije bila istina. Ona je doista bila
neuka, pokvarena, ali mila i neodgovorna žena. Istina, ton njezin
bio je isti kao i ton Safin; kao za Safom hodali su i za njom, kao
prišiveni i proždirali je očima dva obožavatelja, jedan mladi, drugi
stari; no u njoj je bilo nešto iznad onoga što ju je okruživalo. U njoj
je bio sjaj pravog pravcatog briljanta među staklima. Taj sjaj izbijao
je iz njezinih dražesnih, doista nerazjašnjivih očiju. Umorni i ujedno
strastveni pogled tih očiju, okruženih tamnim krugom, preneražavao
je svojom potpunom iskrenošću. Pogledavši u te oči, činilo se
svakomu da ju je upoznao svu i da je, pošto ju je upoznao, ne može
ne zavoljeti. Kad je opazila Anu, zasja joj čitavo lice radosnim
smiješkom.
— Ah, kako mi je drago što vas vidim! — reče prilazeći k njoj.
— Kad sam jučer na utrci htjela prići k vama, vi ste se odvezli.
Tako sam vas željela vidjeti baš jučer. Zar ne, to je bilo užasno? —
reče gledajući Anu svojim pogledom, koji je otkrivao, kako se činilo,
čitavu dušu.
— Da, nikako nisam očekivala da to toliko uzbuđuje — reče
Ana rumeneći se.
Uto se društvo digne da ide u vrt.
— Ja ne idem — reče Liza smiješeći se i sjedajući kraj Ane. —
Ni vi ne idete? Kako im se hoće igrati crocket!

337
 — Zašto ne, ja se rado igram — rekla je Ana.
— Evo, evo, kako vi činite da vam nije dosadno! Kad vas čovjek
pogleda, veselo mu je. Vi živite, a ja sebi dosađujem.
— Kako dosađujete? Ta vi ste najveselije društvo petrogradsko
—reče Ana.
— Možda je onima koji ne spadaju u naše društvo još dosadnije;
no nama, meni svakako, nije veselo, nego užasno, užasno dosadno.
Zapalivši cigaretu Safo ode u vrt s dvojicom mladih ljudi. Betsy
i Stremov ostanu za čajem.
— Kako je dosadno! — reče Betsy. — Safo veli da su se oni
vrlo veselili jučer kod vas.
— Ah, takva je bila čama! — reče Liza Merkalova. — Svi smo
se poslije utrke odvezli k meni. I uvijek jedni isti, uvijek jedni isti!
Uvijek jedno isto. Čitavu večer provaljali smo se po divanima. Sto
je u tom veselo? Ne, kako vi radite da vam ne bude dosadno? —
obrati se ona opet k Ani. — Dosta vas je pogledati da se vidi, to je
žena koja može biti sretna, nesretna, ali sebi ne dosađuje. Naučite
me kako to radite.
— Nikako ne radim — odgovori Ana rumcneći se od nametljivih
pitanja.
— To je najbolji način — umiješa se u razgovor Stremov.
Bio je to čovjek pedesetih godina, polusijed, još svjež, vrlo ružan,
ali značajna i umna lica. Liza Merkalova bila je nećaka njegove
žene, i on je sve svoje slobodno vrijeme provodio s njom. Sastavši
se s Anom Karenjinom, nastojao je on, u službi neprijatelj Aleksija
Aleksandroviča, kao svjetski i uman čovjek da bude prema njoj
ljubazan.
— Nikako — prihvati on fino se smiješeći — to je najbolje
sredstvo. Odavna vam govorim — obrati se k Lizi Merkalovoj —
da ne bude dosadno potrebno je misliti da neće biti dosadno; to je
upravo onako, kao što se ne treba bojati da nećeš usnuti, ako se
bojiš besanosti. To vam je isto rekla i Ana Arkadijevna.
— Bilo bi mi vrlo drago da sam to rekla, jer to nije samo umno,
to je istina — reče smiješeći se Ana.

338
 — Ne, recite vi meni, zašto se ne može usnuti i zašto nije moguće
sebi ne dosađivati?
— Da zaspiš, treba raditi, i da se čovjek veseli, treba također
raditi.
— Zašto bih radila kad moj rad nikomu nije potreban? A navlaš
i pretvarati se ne umijem i neću.
— Vi ste nepopravljivi — reče Stremov ne gledajući na nju i
opet se obrati k Ani.
Sastajući se rijetko s Anom, nije joj mogao reći ništa osim
svakidašnjosti, ali te svakidašnjosti, kad će se preseliti u Petrograd,
kako nju voli grofica Lidija Ivanovna, govorio je s takvim izrazom
koji je pokazivao da joj od sve duše želi biti ugodan i pokazati svoje
poštovanje, pa i više.
Uđe Tuškevič i oglasi da cijelo društvo očekuje igrače crocketa.
— Ne, ne odlazite, molim vas — molila je Liza Merkalova,
saznavši da Ana odlazi. Stremov se pridruži njezinim molbama.
— Odviše velik kontrast — reče on. — Ići nakon ovoga društva
k starici Werde. A onda, za nju ćete biti prilika da pomalo ogovara,
a ovdje ćete buditi druga, najbolja i ogovaranju najsuprotnija čuvstva
— reče joj.
Ana se načas zamisli u neodlučnosti. Laskave riječi toga umnoga
čovjeka, naivna, djetinja simpatija koju joj je pokazivala Liza
Merkalova i sva ta, njoj obična, društvena okolina, sve je to bilo
tako lako, a očekivala ju je takva težina, da je jedan čas bila
neodlučna: ne bi li ostala, ne bi li još odgodila teški čas objašnjenja?
Ali, spomenuvši se što je očekuje samu doma, ako ne stvori nikakve
odluke, spomenuvši se one i u spominjanju strašne kretnje, kad se
objema rukama zgrabila za kosu, oprosti se i ode.

XIX

Uza sav svoj naoko lakomisleni svjetski život, Vronski je bio

čovjek koji je mrzio nered. Još u mladosti, dok je bio u kadetskoj

339
školi, doživio je poniženje kad je, dospjevši u nepriliku, zaiskao bio
novaca u zajam, pa je bio odbijen. Otada nije se nikad dovodio u
takav položaj.
Zato, da bi uvijek vodio svoje poslove u redu, on se prema
prilikama, češće ili rjeđe, pet puta na godinu povlačio u samoću i
izvodio na čisto sve svoje poslove. Nazivao je to obračunavanjem
ili faire la lessive.
Probudivši se kasno drugi dan po utrci, obuče Vronski bluzu i,
ne brijući se, ne kupajući se, razloži po stolu novac, račune, pisma i
primi se posla. Petricki, znajući da on u takvu položaju biva srdit,
kad se probudio i ugledao draga za pisaćim stolom, tiho se obuče i
izađe, ne smetajući mu.
Svaki čovjek znajući do najmanjih pojedinosti svu zamršenost
okolnosti u kojima se nalazi, nehotice pretpostavlja daje zamršenost
tih okolnosti i poteškoća, da se razmrsi, samo njegova, osobna,
slučajna okolnost i nimalo ne misli da su drugi okruženi isto takvom
zamršenošću svojih osobnih okolnosti, kao on.
Tako se činilo i Vronskomu. I on je ne bez nutarnjega ponosa i
no K07 tomolm miclm rio V\i co ovnlzi rlmm orlntrno '7on1on to rio Ki
UV UV/U tVlllVljU llllOllU UU UZA iJO U I U1V1 UlUgl V/UUf IIU ZjUJZIV/V/, iu V.IU uzi

morao činiti što loše kad bi se nalazio u jednako teškim okolnostima.

No Vronski je osjećao da upravo sada mora uzvesti na čistac i
razjasniti svoj položaj radi toga da se ne bi zapleo.
Prvo čega se, kao najlakšega, Vronski latio, bili su novčani
poslovi. Ispisavši svojim sitnim rukopisom na listu papira sve što je
bio dužan, sabrao je to i našao da je dužan sedamnaest tisuća sa
stotinama, koje je odbacio radi jasnoće. Zbojivši novac i uložnu
knjižicu, naše da mu ostaje 1 800 rubalja, a nema izgleda da bi što
primio do nove godine. Pročitavši popis dugova, prepiše ga Vronski
i razdijeli na tri skupa. U prvi skup spadao je dug koji je trebalo
odmah platiti ili za podmiru kojega je trebalo imati u svakom slučaju
gotove novce da pri traženju ne bude časa zakašnjenja.
Takvih dugova bilo je oko četiri tisuće: 1 500 za konja i 2 500
jamstva za mladoga druga Venjevskoga, koji je u nazočnosti
Vronskoga izgubio te novce u igri s varalicom. Vronski je već onda
htio te novce dati (imao ih je), no Venjevski i Jašvin zahtijevali su

340
 da oni plate, a ne Vronski, koji se i nije kartao. Sve je to bilo lijepo,
no Vronski je znao da u toj prljavoj stvari, u kojoj je doduše imao
udjela samo tako stoje riječima jamčio za Venjevskoga, mora imati
tih 2 500 rubalja da ih baci varalici i da s njim više nema nikakva
razgovora.
I tako je za taj prvi najvažniji skup morao imati 3 000 rubalja.
U drugom skupu od osam tisuča bio je važniji dug. Bio je to dug
pretežno za konjušnicu, za dobavljača zobi i sijena, za Engleza,
sedlara itd.
I za taj dug trebalo je izdati oko dvije tisuće da bi bio potpuno
miran.
Posljednji skup dugova trgovinama, gostionicama i krojaču, bio
je takav, na koji nije trebalo misliti. Tako daje trebalo barem 6 000
za tekuće troškove, a bilo je samo 1 800 rubalja. Čovjeku sa 100
000 rubalja prihoda, kako su svi ocjenjivali imetak Vronskoga, nije
takav dug, čini se, mogao zadavati poteškoće; no stvar je bila u tom
što on ni izdaleka nije imao tih 100 000 rubalja.
Golem očev imetak, koji je sam donosio do 200 000 rubalja,
nije bio razdijeljen među braćom. U ono vrijeme, kad se stariji brat,
imajući gomilu duga, ženio kneginjicom Vamavom Čirkovom, kćeri
dekabrista, bez ikakva imetka, ustupio je Aleksije starijem bratu
sav prihod od očeva imanja, zadržavši sebi samo 25 000 rubalja na
godinu. Aleksije je bio onda rekao bratu da će mu taj novac biti
dovoljan dok se ne oženi, čega vjerojatno nikada neće biti. A brat,
koji je tada zapovijedao jednom od najskupljih pukovnija i upravo
se bio oženio, nije mogao ne primiti toga dara.
Mati, koja je imala svoj poseban imetak, davala mu je svaku
godinu, osim ugovorenih 25 000 rubalja još 20 000, i Aleksije ih je
trošio sve.
Posvadivši se s njim zbog njegove sveze i odlaska iz Moskve,
prestala mu je mati posljednje vrijeme slati novce. I zbog toga je
Vronski, koji se već naučio živjeti sa četrdeset i pet tisuća, a primio
je te godine samo dvadeset i pet tisuća, bio sada u poteškoćama.
Da iziđe iz tih poteškoća, mogao je moliti novac od matere.
Posljednje pismo, koje je primio uoči toga dana, razdraživalo gaje

341
osobito tim što su u njemu bile napomene o tom da mu je spremna
pomagati radi uspjeha u svijetu i u službi, ali ne za život koji je
sablažnjavao sve dobro društvo. Zelja materina da ga kupi uvrijedi
ga do dubine duše, pa je još većma ohladio prema njoj.
Ali nije mogao povući danu velikodušnu riječ, premda je osjećao
sada, predviđajući nejasno neke slučajnosti svoje veze s Karenjinom,
daje ta velikodušna riječ bila dana s lake ruke i da bi njemu, neženji,
moglo zatrebati svih stotinu tisuća prihoda. Ali danu riječ nije bilo
moguće poreći. Dovoljno je bilo sjetiti se bratove žene, sjetiti se
kako mu je ta mila divna Varja u svakoj prigodi napominjala da
pamti njegovu velikodušnost i daje cijeni, i shvatiti kako je nemo­
guće uzeti što je bio dao. To je bilo isto tako nemoguće kao što je
nemoguće istući ženu, ukrasti ili slagati.
Moglo se i moralo samo jedno, na što se Vronski i odlučio bez
ikakva kolebanja: posuditi novac od lihvara i to deset tisuća, pri
čem nije moglo biti poteškoća, i uopće smanjiti svoje troškove i
prodati trkaće konje.
Odlučivši to, napiše smjesta pisamce Rolandakiju, koji mu je
jedanput poručio da želi od njega kupiti konje. Onda pošalje no
Engleza i po lihvara i razvrsta po računima novac koji je imao.
Dovršivši taj posao, napiše hladan i oštar odgovor materi.
Nakon toga, izvadivši iz lisnice tri Anina pisamca, pročita ih,
spali i, sjetivši se jučerašnjega razgovora s njom, zamisli se.

XX

Život Vronskoga bio je sretan osobito stoga, što je imao svoju

zbirku pravila, koja su nad svaku sumnju određivala sve što smije,
što li ne smije raditi. Zbirka tih pravila obuhvaćala je vrlo malo
područje prilika, ali zato su ta pravila bila nesumnjiva, i Vronski,
koji nikad nije izlazio iz toga kruga, nije se ni načas kolebao u vrše­
nju onoga što je potrebno činiti. Ta su pravila nesumnjivo određiva­
la: da treba platiti varalici, a krojaču ne treba; da ne valja lagati

342
muškarcima ali ženama se može; da varati ne valja nikoga, ali muža
je slobodno; da uvrede ne valja opraštati, ali vrijeđati druge smije se
itd.
Sva ta pravila mogla su biti nerazumna, loša, ali su bila
nesumnjiva, i Vronski, vršeći ih, osjećao je da je miran i da može
visoko nositi glavu. Samo posljednje vrijeme, zbog svojih odnosa
prema Ani, Vronski je počeo osjećati da zbirka njegovih pravila ne
određuje potpuno sve prilike, i da se u budućnosti pokazuju poteškoće
i sumnje, u kojima Vronski više nije nalazio provodne niti.
Sadanji odnos njegov prema Ani i njenu mužu bio mu je
jednostavan i jasan. On je bio točno i jasno određen u zbirci pravila
po kojima se vladao.
Ona je bila poštena žena, koja mu je darovala ljubav, i on ju je
ljubio, zato je ona za njega bila žena dostojna jednako, pa i većega
poštovanja nego zakonita žena. Bio bi dao sebi prije odsjeći ruku
nego bi dopustio sebi riječju, napomenom ne samo uvrijediti je,
nego i ne iskazati joj najvećega poštovanja na koje žena može
računati.
Odnosi prema društvu bili su također jasni. Svi su mogli znati,
sumnjati u to, ali nitko nije smio govoriti. U protivnom slučaju bio
je spreman prisiliti one koji bi o tom progovorili da šute i da poštuju
čast ljubljene žene, čast koje nije bilo.
Odnosi prema mužu bili su najjasniji. Od onoga časa, kad se
Ana zaljubila u Vronskoga, smatrao je jedino svoje pravo na nju
neotuđivim. Muž je bio samo suvišna osoba koja je smetala. Bez
sumnje, muž je bio u jadnu položaju, ali što da radi? Jedino na što je
muž imao pravo bilo je da traži zadovoljštinu s oružjem u ruci, na to
je pak Vronski bio spreman od prvoga časa.
No posljednje vrijeme pojavljivali se novi, unutarnji odnosi
između njega i nje, koji su Vronskoga plašili svojom neodređenošću.
Eto jučer mu je očitovala da je zanijela. I on je osjećao da ta vijest i
ono, što je ona očekivala od njega, zahtijeva od njega nešto takvo,
što nije potpuno određeno zbirkom pravila po kojima se ravnao u
životu.

343
 I doista, bio je zatečen iznenada, pa mu je srce prvi čas, kad mu
je saopćila o svojemu stanju, šapnulo da od nje zaište da ostavi
muža. To je on bio rekao, ali sad je razmišljajući vidio jasno da bi
bolje bilo proći se toga, ali je ujedno govoreći to sebi, bojao se, nije
li to ružno.
“Ako sam rekao da ostavi muža, onda to znači da se sveže sa
mnom: jesam li ja spreman na to? Kako čuje odvesti sad kad nemam
novaca? Recimo da bih to mogao urediti... Ali kako ću je odvesti
dok sam u službi? Ako sam to rekao, valja biti na to spreman, to jest
imati novaca i dati ostavku.”
I on se zamisli: pitanje, bi li, ne bi li dao ostavku, dovede ga k
drugome, tajnome, samo njemu poznatom, teško da ne glavnome,
iakojrritajenom interesu svega njegova života.
Castoljublje bila je stara sanja njegova djetinjstva i mladosti,
sanja, koje ni sebi nije priznavao, ali koja je bila tako jaka da se i
sad ta strast borila s njegovom ljubavlju.
Prvi koraci njegovi u svijetu i u službi bili su uspješni, ali prije
dvije godine načinio je grubu pogrešku: želeći pokazati svoju
nezavisnost i istaknuti se, odrekao se ponuđenoga položaja nadajući
se da će mu to odbijanje dati veliku cijenu; ali pokazalo se da je bio
suviše smion, pa su ga mimoišli; sad je, htio-ne htio, stvorio sebi
položaj čovjeka nezavisna, nosio je taj položaj i držao se veoma
fino i umno tako kao da se ni na koga ne srdi, kao da ne smatra da
mu je tko učinio krivo, te da želi samo da ga ostave na miru jer mu
tn crnHi

U biti pak prestalo mu je to goditi već prošle godine, kad je

otputovao u Moskvu. Osjećao je da se taj nezavisni položaj čovjeka,
koji bi sve mogao, ali ništa ne želi, počinje već slijegati, da mnogi
počinju misliti da on ništa i ne može nego da bude pošteni dobričina.
Sveza njegova s Karenjinom, koja je digla toliku buku i izazvala
opću pažnju, dala mu je nov sjaj, umirila je na neko vrijeme crva
častohleplja koji ga je grizao, ali prije sedam dana javio se taj crv s
novom snagom.
Njegov drug iz djetinjstva, čovjek istoga kruga, istoga društva,
s kojim se takmio u školi, i u gimnastici, i u vragolijama, i u slavičnim

344
sanjama, vratio se ovih dana iz Srednje Azije gdje je zadobio dva
čina i odlikovanje koje se rijetko daje tako mladim generalima.
Čim je doputovao u Petrograd počelo se o njemu govoriti kao o
novoj zvijezdi prve veličine, koja se uspinje. Iako vršnjak Vronskoga
i suučenik njegov, bio je general i nadao se imenovanju, koje je
moglo imati utjecaja na vođenje državnih poslova, a Vronski, premda
je bio čovjek nezavisan, sjajan i ljubljen od divne žene, nije bio
nego konjički kapetan, kojega su ostavili, neka bude nezavisan koliko
mu drago.
“Ne zavidim, razumije se, i ne mogu zavidjeti Serpuhovskomu;
no to napredovanje pokazuje mi da treba dočekati vrijeme, i karijera
čovjeka, kakav sam ja, može biti postignuta vrlo brzo. Prije tri godine
bio je u istom položaju kao ja. Ako dam ostavku, spalit ču svoje
brodove. Ako ostanem u službi, ne gubim ništa. Sama je rekla da ne
želi mijenjati svoga položaja. A ja s njezinom ljubavlju ne mogu
zavidjeti Serpuhovskomu.”
I sučući polaganom kretnjom brkove, ustane od stola i prođe po
sobi. Oči su mu sjale osobito živo, i on je osjećao ono čvrsto, mimo
i radosno stanje duše koje gaje zahvaćalo svaki put kad bi razjasnio
svoj položaj. Sve je bilo kao nakon prijašnjih računa, čisto i jasno.
On se obrije, okupa u hladnoj vodi, obuče se i iziđe.

XXI

— A ja sam došao po tebe. Tvoje pranje danas dugo traje —

reče Petricki. — A što, je li gotovo?
— Gotovo je — odgovori Vronski smiješeći se samim očima i
sučući vrške brčića tako oprezno, kao da gaje nakon onoga reda, u
koji je doveo svoje poslove, svaka presmjela i brza kretnja mogla
razvaliti.
— Nakon toga uvijek izgledaš kao da si iz kupke — reče Petric­
ki. — Dolazim od Gricke (tako su zvali zapovjednika pukovnije),
čekaju te.

345
 Vronski je, ne odgovarajući, gledao druga, misleći na nešto
drugo.
— A to je kod njega muzika? — reče osluškujući poznate
zvukove trubaljskih basova, polki i valcera: — Kakav je to blagdan?
— Serpuhovski je došao.
— Ah! — reče Vronski — a ja nisam ni znao.
Smiješak njegovih očiju zasja još življe.
Prosudivši još jednom u sebi da je sretan svojom ljubavlju, pošto
joj je žrtvovao svoju taštinu — ili pošto je barem uzeo tu ulogu —
Vronski više nije mogao osjećati ni zavisti prema Serpuhovskomu
niti biti zlovoljan na njega zbog toga, što nije, stigavši u pukovniju,
došao najprije k njemu. Serpuhovski je bio dobar prijatelj, pa mu se
radovao.
— A, vrlo mi je drago.
Pukovnijski zapovjednik Demin živio je u velikoj vlasteoskoj
kući. Čitavo dmštvo bilo je na prostranom donjem balkonu. Prvo
što je Vronskomu u dvorištu palo u oči bili su pjevači u surkama,
koji su stajali kraj bačvice s votkom i snažna vesela pojava
pukovnijskoga zapovjednika, okružena časnicima, koji je sišao na
prvu stepenicu balkona i zapovijedao nešto glasno nadvikujući
muziku koja je svirala Offenbachovu četvorku, i mahao vojnicima
koji su stajali malo postrance. Hrpa vojnika, stražmeštar i nekoliko
potčasnika priđu zajedno s Vronskim balkonu. Vrativši se k stolu,
iziđe zapovjednik pukovnije opet s čašom na ulazište i objavi
zdravicu: “U zdravlje našega bivšega druga i hrabroga generala kneza
Serpuhovskoga. Živio!”
Za pukovnijskim zapovjednikom izišao je s čašom u ruci,
smiješeći se, i Serpuhovski.
— Ti si sve mlađi, Bondarenko — obrati se on stasitu, rumenu
stražmeštru, koji je služio već drugi rok i koji je pred njim uspravno
stajao.
Vronski nije Serpuhovskoga vidio tri godine. Postao je
muževniji, pustivši i zaliske, ali bio je isto onako stasit, i nije toliko
udivljavao ljepotom koliko nježnošću i plemenitošću lica i građe.
Jedina promjena koju je Vronski na njemu opazio bio je neki tihi,

346
stalni sjaj, što se nalazi na licu ljudi koji imaju uspjeh i uvjereni su
da im taj uspjeh svi priznaju. Vronski je poznavao taj sjaj i smjesta
gaje opazio na licu Serpuhovskoga.
Silazeći sa stuba, ugleda Serpuhovski Vronskoga. Radostan
smiješak obasja lice Serpuhovskoga. Kimne gore glavom, digne
čašu pozdravljajući i pokazujući tom gestom da ne može da prije ne
priđe k stražmeštru, koji je stao uspravno i već namještao usne na
cjelov.
— No, evo i njega! — vikne zapovjednik pukovnije. — A meni
je rekao Jašvin da si ti u svojem mračnom raspoloženju.
Serpuhovski poljubi vlažne i svježe usne junačine—stražmeštra
i tarući usta rupcem, priđe k Vronskomu.
— Ah, kako mi je drago! — reče stišćući mu ruku i odvodeći ga
u stranu.
— Pozabavite se njim! — vikne Jašvinu pukovnijski zapovjednik
pokazujući Vronskoga i siđe k vojnicima.
— Zašto jučer nisi bio na utrci? Mislio sam da ću te vidjeti —
reče Vronski ogledavajući Serpuhovskoga.
— Došao sam, ali kasno. Oprosti — doda i obrati se k pobočniku:
— Molim vas, naredite, da se u moje ime razdijeli, koliko zapadne
na momka.
I on brzo izvadi iz lisnice tri stotinjarke i pocrveni.
— Vronski! Hoćeš li štogod pojesti ili popiti? — upita Jašvin.
— Hej, daj ovamo grofu jesti! A evo ovo pij.
Pirovanje kod pukovnijskoga zapovjednika potrajalo je dugo.
Pili su vrlo mnogo. Njihali su na rukama i podbacivali
Serpuhovskoga uvis. Onda su njihali pukovnijskoga zapovjednika.
Onda je pred pjevačima plesao sam pukovnik s Petrickim. Onda je
pukovnijski zapovjednik, već ponešto slab, sjeo na klupu i počeo
dokazivati Jašvinu prednosti Rusije pred Prusijom, osobito u
konjiškom jurišu, i veselje se načas utišalo. Serpuhovski ode u kuću,
u umivaonicu, da opere ruke i nađe ondje Vronskoga. Skinuvši bluzu
i podmetnuvši crvenu, kosom obraslu šiju pod mlaz vode, troje vrat
i glavu rukama. Svršivši umivanje, sjedne Vronski k Serpu-
hovskomu. Obojica sjednu odmah na divančić i među njima poče

347
se razgovor vrlo zanimljiv za obojicu.
— Znao sam o tebi sve preko žene — reče Serpuhovski. —
Drago mi je što si je često viđao.
— Ona je dobra s Varjom, i to su jedine pctrogradskc žene s
kojima se rado susrećem — odgovori smiješeći se Vronski. Smiješio
se tome što je predvidio temu na koju će se svratiti razgovor, pa mu
je to godilo.
— Jedine? — upita Serpuhovski.
— Pa i ja sam za tebe znao, ali ne samo preko tvoje žene — reče
Vronski zabranjujući strogim izrazom lica tu napomenu. — Vrlo
sam se radovao tvojemu uspjehu, ali nisam nimalo iznenađen.
Očekivao sam još više.
Serpuhovski se nasmiješi. Bilo mu je očito ugodno to mišljenje
o njemu, i nije smatrao za potrebno to skrivati.
— Ja sam, nasuprot, priznajem otvoreno, očekivao manje. Ali
drago mije, vrlo drago. Ja sam ambiciozan, to je moja slabost i ja je
priznajem.
— Možda ne bi priznao da nisi imao uspjeha — reče Vronski.
— Ne mislim — opet se smiješeći reče Serpuhovski. — Ne
velim da bez toga ne bi bilo vrijedno živjeti, ali bilo bi dosadno.
Razumije se, ja se možda varam, ali meni se čini da posjedujem
neke sposobnosti na ovom području djelovanja koje sam izabrao, i
da vlast u mojim rukama, kakva god bila, ako bude, bit će bolja
nego u rukama mnogih koje poznajem — reče sjajući od svijesti
uspjeha Serpuhovski. — I zato, što sam bliže tome, to sam
zadovoljniji.
— Možda je to tako za tebe, ali nije za sve. I ja sam mislio, a
evo vidim i smatram da ne vrijedi živjeti samo radi toga — reče
Vronski.
— To je ono! To je ono! — smijući se reče Serpuhovski. —
Već sam počeo s onim što sam čuo o tebi, o tvojemu odbijanju...
Razumije se, odobrio sam ti. No za sve ima način. I ja mislim daje
sam čin dobar, ali nisi ga izveo kako treba.
— Stoje učinjeno, učinjeno je: ja se, ti znaš, nikad ne odričem
onoga što sam učinio. I onda, meni je lijepo.

348
 — Lijepo za neko vrijeme. Ali tebe neće zadovoljiti. Ne govorim
tvojemu bratu. On je drago dijete isto kao ovaj naš domaćin. Evo
ga! — doda on osluškujući uzvike “živio”. — I to njega veseli, ali
tebe to ne zadovoljava.
— Ne kažem da bi me zadovoljavalo.
— Da, nije samo to. Takvi ljudi, kakav si ti, potrebni su.
— Komu?
— Komu? Društvu, Rusiji. Rusiji su potrebni ljudi, potrebna je
stranka, inače sve ide i otići će pasjim tragom.
— To jest, što zapravo? Stranka Bertenjeva protuturskih
komunista?
— Ne — reče Serpuhovski, koji se smrkao od zlovolje što mu
pripisuju takve gluposti. — Tout ga est une blague. Toga je svagda
bilo i bit će. Nema nikakvih komunista. Ali spletkari moraju svagda
izmišljati štetnu opasnu stranku. To je stara stvar. Ne, potrebna je
stranka vlade ljudi nezavisnih, kao ti i ja.
— Ali zašto? — Vronski nabroji nekoliko ljudi na vlasti. A
zašto oni ne bi bili nezavisni ljudi?
— Samo po tome, što nemaju, ili od rođenja nisu imali
nezavisnosti imetka, nisu imali upravo one blizine k suncu, u kojoj
smo se mi rodili. Njih možeš kupiti ili novcem ili ljubaznošću. I da
se održe, moraju izmišljati pravac. Zato provode neku misao, pravac,
kojemu sami ne vjeruju, koji čini zlo; a cio taj pravac samo je sredstvo
da imaju državni stan i toliku i toliku plaću. Ćela n'est pas plus fin
que ga, kad im vidiš karte. Možda sam gori, gluplji od njih, premda
ne vidim zašto bih morao biti gori od njih. No mi, ja i ti, imamo
svakako vrlo važnu prednost, to, što nas je teže kupiti. I takvi su lju­
di potrebniji nego ikad.
Vronski je slušao pažljivo, ali nije ga zanimao toliko sam sadržaj
riječi, koliko taj odnos Serpuhovskoga k stvari, koji se već mislio
boriti s vlašću i koji je već u tom svijetu imao svoje simpatije i
antipatije, dočim se Vronski u službi bavio samo interesima
eskadrona. Vronski je također opazio kako je Serpuhovski mogao
postati jak svojom sposobnošću za promišljanje, shvaćanje stvari,

349
 svojim umom i darom govora koji se tako rijetko susreće u onoj
okolini gdje je živio. I koliko se god toga stidio, on osjeti zavist.
— Ipak, meni za to nedostaju glavne stvari — odgovori on: —
nedostaje mi želja za vlašću. To je bilo, ali prošlo.
— Oprosti mi, to nije istina — smiješeći se reče Serpuhovski.
— Ne, istina je, istina!... Sada, da budem iskren — doda Vronski.
— Da, istina je sada, to je druga stvar; ali to sada neće biti uvijek.
— Može biti — odgovori Vronski.
— Veliš može biti — nastavi Serpuhovski, kao da je pogodio
njegovu misao — a ja ti velim zacijelo. I radi toga htio sam te vidjeti.
Uradio si onako kako treba. To razumijem, ali perseverirati ne trebaš.
Molim te samo carte blanche. Ne gradim se tvoj pokrovitelj... A
zašto da ti i ne budem pokrovitelj: koliko si puta bio ti meni. Nadam
se da je naše prijateljstvo iznad toga. Da — reče on nježno, kao
žena, smiješeći mu se. — Daj mi carte blanche, iziđi iz pukovnije,
pa ću te uvući neopazice.
— Ta shvati, ništa mi ne treba — reče Vronski — nego to da
sve bude kako je bilo.
Serpuhovski ustane i slane pred njim.
— Rekao si, da sve bude kako je bilo. Razumijem što to znači.
Ali čuj: mi smo vršnjaci, ti si možda na broj upoznao više žena
nego ja — smiješak i geste Seipuhovskoga govorili su da se Vronski
ne treba bojati, da će se on nježno i oprezno taknuti bolnoga mjesta.
— Ali ja sam oženjen i vjeruj, upoznavši jedinu svoju ženu (kako je
netko napisao), koju ljubiš, bolje ćeš upoznati sve žene nego da si ih
poznavao tisuće.
— Evo nas odmah! — vikne Vronski časniku koji je zavirio u
sobu i zvao ih k zapovjedniku pukovnije.
Vronski je htio sada čuti do kraja i saznati što će mu Serpuhovski
reći.
— A evo ti moga mišljenja. Žene, to je glavni kamen spoticanja
u čovjekovu djelovanju. Teško je ljubiti ženu i raditi štogod. Za to
ima samo jedno sredstvo, da se udobno bez smetnje ljubi, to je
ženidba. Kako bih, kako bih ti kazao što mislim — govorio je

350
Serpuhovski, koji je volio usporedbe — čekaj, čekaj! Da, kako se
nositi fardeau i raditi nešto rukama može samo kad je teret svezan
na leđima, a to je ženidba. I to sam osjetio, oženivši se. Najednom
su mi se oslobodile ruke. Ali bez ženidbe vuči za sobom taj fardeau
— bit če ti ruke tako pune da ništa ne možeš raditi. Gledaj
Mazankova, Krupova. Upropastili su svoju karijeru radi žena.
— Kakve žene! — reče Vronski, sjetivši se Francuskinje i
glumice, s kojima su bila u vezi spomenuta dva čovjeka.
— To gore, što je čvršći položaj žene u društvu to gore. To je
isto kao da fardeau ne nosiš više u rukama, nego da otimlješ dru­
gomu.
— Ti nikad nisi bio zaljubljen — reče tiho Vronski gledajući
preda se i misleći na Anu.
— Možda. Ali sjeti se što sam ti rekao. I još: žene su sve
materijalnije od muškaraca. Mi stvaramo od ljubavi nešto golemo,
a one su uvijek terre-a-terre.
— Odmah, odmah! — obrati se on lakaju koji je ušao. Ali lakaj
nije dolazio po njih kako je on mislio. Lakaj je donio Vronskomu
pisamce.
Vronski otvori pismo i zažari se.
— Zaboljela me glava, idem doma — reče Serpuhovskomu.
— No, onda zbogom. Daješ li mi carte blanche?
— Poslije ćemo se razgovarati, naći ću te u Petrogradu.

XXII

Bilo je već šest sati i zato, da stigne na vrijeme, a ujedno da se

ne vozi u svojim kolima, koja su svi poznavali, sjedne Vronski u
najmljenu kočiju Jašvinovu i naredi da vozi što brže. Najmljena
stara kočija sa četiri mjesta bila je velika. Sjeo je u kut, pružio noge
na prednje mjesto i zamislio se.
Mutna spoznaja one čistine, na koju su bili dovedeni njegovi
poslovi, mutno sjećanje na službu i laskanje Serpuhovskoga, koji

351
ga je smatrao potrebnim čovjekom, a osobito očekivanje sastanka,
sve se spojilo u zajedničko radosno životno čuvstvo. Taj je osjećaj
bio tako jak da se nehotice smješkao.
Spustio je noge, metnuo jednu na koljeno druge, i uhvativši je u
ruku, opipao elastični list noge kojim je udario jučer u padu i,
zabacivši se natrag, uzdahne nekoliko puta punim grudima.
“Dobro, vrlo dobro!” reče sam sebi. I prije je često osjećao
radosnu spoznaju svoga tijela, ali nikad nije tako volio sebe, svoje
tijelo, kao sad. Bilo mu je ugodno osjećati laku bol u snažnoj nozi,
ugodno mu je bilo mišićno osjećanje kretanja svojih grudi pri disanju.
Isti vedri i hladni kolovski dan, koji je onako beznadno djelovao
na Anu, činio se njemu uzbudljivo oživljujuci i osvježavao mu je
lice i šiju užarenu od polijevanja.
Miris briljantina na brkovima činio mu se osobito ugodan na
tom svježem zraku. Sve što je vidio kroz prozor kočije, sve u tom
hladnom čistom zraku, u toj blijedoj svjetlosti zalaza, bilo je tako
svježe, veselo i snažno, kao on sam: i krovovi kuća koji su se sjali u
zrakama sunčanog zalaska, i oštri obrisi plotova i uglova zgrada, i
pojave pješaka, koji su se izrijeika susreiaii, i vozila, i nepokretno
zelenilo drveća i trave, i polja s pravilno rezanim brazdama krumpira
i kose sjene koje su padale od kuća i stabala, i od grmlja i od samih
brazda krumpira — sve je bilo lijepo, kao lijepa, taj čas dovršena i
lakom pokrivena slika krajine.
— Brže, brže! — reče koči jašu, nagnuvši se kroz prozor i
izvadivši iz džepa novčanicu od tri rublja, pruži je kočijašu, koji se
obazro. Ruka kočijaševa napipa nešto kraj fenjera, začuje se fijuk
biča, i kočija se brzo otkotrlja po glatkoj cesti.
“Ništa, ništa mi ne treba, nego ta sreća — mislio je gledajući
koštanu kvržicu zvonca među prozorima i zamišljajući Anu
onakvom, kakvu je vidio posljednji put. — I što dulje, to je jače
ljubim. Evo i vrata državnoga ljetnikovca Wrede. A gdje je ona
ovdje? Gdje? Kako? Zašto je ovdje odredila sastanak i zašto piše u
Betsynu pismu?” pomisli tek sada; ali za razmišljanje nije više bilo
kad. Ne došavši do drvoreda, zaustavi kočiju i otvorivši vratašca,

352
skoči u hodu iz kočije i pođe u drvored koji je vodio prema kudi. U
drvoredu nije bilo nikoga. Ali obazrevši se na desno, opazi je. Lice
joj je bilo pokriveno velom, no on je radosnim pogledom obuhvatio
posebno, samo njoj svojstveno kretanje u hodu, nagibe ramena i
držanje glave, i smjesta kao daje električna struja projurila njegovim
tijelom. Od elastičnih kretnja nogu do pokreta pluća pri disanju
osjetio je novom snagom samoga sebe, pa mu nešto zaškaklja usne.
Sastavši se s njom, stisne mu ona čvrsto ruku.
— Ne srdiš se što sam te zvala? Morala sam se s tobom sastati
— reče ona. I ono ozbiljno i strogo držanje usana, koje je vidio pod
koprenom, mahom promijeni njegovo duševno raspoloženje.
— Ja da se srdim! Ali kako si se dovezla, kamo?
— Svejedno — reče ona stavljajući svoju ruku na njegovu. —
Idemo, moram s tobom govoriti.
Shvatio je da se nešto dogodilo i da taj sastanak neće biti radostan.
U nazočnosti njezinoj nije imao svoje volje. Ne znajući uzroke njenu
nemiru osjetio je već da taj nemir nehotice prelazi i na njega.
— Ta što je, što? — pitao je stišćući joj laktom mku i nastojeći
pročitati na njezinu licu njezine misli.
Prošla je šuteći nekoliko koraka, da se sabere, i najednom se
zaustavi.
— Nisam ti jučer rekla — počela je brzo i teško dišući — da
sam, vraćajući se kući s Aleksijem Aleksandrovičem očitovala sve...
rekla sam da ne mogu biti njegova žena da... i sve sam rekla.
Slušao ju je nagibajući se nehotice čitavim tijelom, kao da joj
tim želi olakšati težinu njezina položaja. No čim je to izustila on se
najednom uspravi, i lice mu poprimi ponosan i oštar izraz.
— Da, da, to je bolje, tisuću puta bolje! Razumijem, kako je
teško to bilo — reče ona. No ona nije slušala njegovih riječi, ona je
čitala njegove misli po izrazu lica. Nije mogla znati da se izraz
njegova lica proteže na prvu misao koja je došla Vronskomu, na
neizbježivost dvoboja. Nikad joj ni u glavu nije došla misao o
dvoboju, pa je zato u taj trenutak izraz strogosti razjasnila sebi
drukčije.

353
 Primivši muževo pismo, već je znala u dubini duše da će sve
ostati po starom, da neće imati snage omalovažiti svoj položaj,
ostaviti sina i svezati se s ljubavnikom. Jutro, što je provela kod
kneginje Tverske, još ju je jače u tom učvrstilo. No ovaj sastanak
bio je za nju ipak izvanredno važan. Nadala se da će taj sastanak
promijeniti njihov položaj i spasti je. Ako joj on kod te vijesti
odlučno, strastveno, bez trenutka kolebanja reče: ostavi sve i bježi
sa mnom, ona će ostaviti sina i otići će s njim. No ta vijest nije u
njemu proizvela ono što je ona očekivala: on se samo kao od nečega
uvrijedio.
— Meni nije bilo nimalo teško. To se učinilo samo od sebe —
reče ona razdražljivo — i evo... — izvadi muževo pismo iz rukavice.
— Razumijem, razumijem — presiječe joj on riječ uzevši pismo,
ali ne čitajući ga i nastojeći je umiriti. — Jedno sam želio i jedno
molio — da se prekine to stanje, da svoj život posvetim tvojoj sreći.
— Zašto mi to govoriš? — reče ona. — Zar mogu u to sumnjati?
Kad bih sumnjala...
— Tko to dolazi? — reče najednom Vronski pokazujući dvije
gospuue koje su im aoiaziie u susret. — Možda će nas prepoznati
— i on se brzo, vukući je za sobom, uputi na pobočnu stazu.
— Ah, menije svejedno! — reče ona. Usne joj zadršću. I njemu
se činilo da su ga njezine oči gledale sa strašnom srdžbom ispod
vela. — Ja dakle velim, nije u tome stvar, ne mogu u to sumnjati; ali
evo što mi on piše. Čitaj. — I ona se ponovno zaustavi.
Čitajući pismo predao se Vronski opet, kao i u prvom času pri
vijesti o njezinu prekidu s mužem, onome prirodnom dojmu koji je
u njemu izazvao odnos prema uvrijeđenom mužu. Sada, kad je u
rukama držao to pismo, predočivao je sebi onaj izazov na dvoboj
koji će, vjerojatno, već danas ili sutra naći doma, i sam dvoboj, gdje
će s ovim istim hladnim i ponosnim izrazom na licu, pošto ispali u
zrak, stajati pred metkom uvrijeđenog muža. I ujedno je u mozgu
njegovu sinula misao o onome što je nedavno govorio Serpuhovski
i što je on sam izjutra mislio: daje bolje ne vezati se, i znao je da joj
te misli ne može reći.

354
 Postoje pročitao pismo, digne oči k njoj, ali u pogledu njegovu
nije bilo čvrstoće. Shvatila je smjesta da je on već sam sa sobom
mislio o tom. Znala je da joj neće kazati svega što misli. I razumjela
je da ju je posljednja njena nada prevarila. To nije bilo ono što je
očekivala.
— Vidiš, kakav je to čovjek — reče ona glasom koji je drhtao.
— On...
— Oprosti mi, ali meni je to drago — prekine je Vronski. —
Zaboga, daj da završim — doda moleći je pogledom, da mu da
vremena kako bi razjasnio svoje riječi. — Drago mi je zato što to
nikako ne može ostati onako kako on misli.
— A zašto ne može? — svladavajući suze izusti Ana, i ne
pripisujući očito nikakvo značenje onome što će on reći. Osjećala
je da je njezina sudbina riješena.
Vronski htjede reći da se nakon neizbježiva, po njegovu
mišljenju, dvoboja, to nije moglo nastaviti, ali reče nešto drugo.
— Ne može se nastaviti. Nadam se da ćeš ga ti sada ostaviti.
Nadam se — on se smete i pocrveni — da ćeš mi dopustiti da
promislim i uredim naš život. Sutra... — poče on.
Ona mu nije dala završiti.
— A sin? — vikne ona. — Vidiš što piše: treba ga ostaviti, a ja
ne mogu i neću toga učiniti.
— Ali, zaboga, što je bolje: ostaviti sina ili nastaviti taj položaj
koji ponizuje.
— Koga ponizuje?
— Sve, a najviše tebe.
— Ti kažeš ponizuje... ne govori toga. Te riječi nemaju za mene
smisla — reče ona drhtavim glasom. Nije sada htjela da on govori
neistinu. Ostala joj je jedino njegova ljubav, i ona gaje htjela ljubiti.
— Shvati da se za mene od onoga dana kad sam te zavoljela sve
promijenilo. Za mene postoji samo jedno, to je tvoja ljubav. Ako je
ona moja, osjećam se tako visoko, tako čvrsto da me nitko ne može
poniziti. Ponosim se svojim položajem, jer... ponosim se tim... po­
nosim se... — Nije izrekla čim se ponosi. Suze stida i očaja zagušile
su joj glas. Ona stane i zaplače.

355
 I on osjeti također da ga nešto štipa u nosu — i prvi put u životu
osjeti da bi mogao proplakati. Ne bi bio mogao reći što gaje upravo
tako ganulo; žalio je nju, a osjećao je da joj ne može pomoći i ujedno
je znao daje kriv njezinoj nesreći, daje napravio nešto ružno.
— Zar nije moguća rastava? — reče on tiho. Ne odgovarajući,
ona zaklima glavom. — Zar ne možeš uzeti sina, a njega ipak
ostaviti?
— Da, ali sve je to do njega. Sad moram ići k njemu — reče ona
suho. Nije ju prevarila njena slutnja da će sve ostati po starom.
— U utorak ću doći u Petrograd, pa će se sve odlučiti.
— Da — reče ona. — Ali nećemo više o tome govoriti.
Anina kočija, koju je bila odaslala i naredila da se doveze k
rešetki Wredina vrta, privezla se. Ana se oprosti s Vronskim i odveze
se kući.

XXIII

U ponedjeljak bila je obična sjednica komisije od 2. lipnja.

Aleksije Aleksandrovič uđe u dvoranu za sjednice, pozdravi se s
članovima i s predsjednikom kao obično i sjedne na svoje mjesto,
metnuvši ruke na spise koji su bili pripravljeni pred njim. Među tim
spisima bili su i potrebni podaci i nacrti one izjave koju je kanio
dati.
Uostalom, podaci mu nisu ni bili potrebni. Pamtio je sve i nije
smatrao potrebnim ponavljati u pamćenju što će reći. Znao je, kad
dođe vrijeme i kad pred sobom ugleda lice svoga protivnika, koje
će se uzalud trsiti, da uzme ravnodušan izraz, da će govor njegov
poteći sam od sebe bolje nego bi ga sad mogao pripremiti. Osjećao
je daje sadržaj njegova govora tako velik, da će svaka riječ biti od
značenja. Slušajući, međutim, obični izvještaj, držao se najnedužnije,
najobičnije. Gledajući njegove bijele ruke s nabreklim žilama, koje
su tako nježno dodirivale dugim prstima oba kraja lista bijela papira
pred njim i njegovu s umornim izrazom na stranu nagnutu glavu,

356
nitko nije mislio da će iz njegovih usta odmah poteći takav govor,
koji će izazvati strašnu oluju, koji će prisiliti članove da viču, da
prekidaju jedni druge, a predsjednika da poziva na red.
Pošto je izvještaj bio dočitan, izjavi Aleksije Aleksandrovič
svojim visokim, tihim glasom, da ima saopćiti neke svoje misli u
stvari uređenja pitanja inorodaca. Svi obrate pažnju na njega. Aleksije
Aleksandrovič nakašlja se i ne gledajući na svoga protivnika, nego
izabravši, kako je to pri držanju svojih govora svagda činio, prvu
osobu koja je pred njim sjedila — malena, mirna starčića koji u
komisiji nikad nije imao nikakvoga mišljenja — počne izlagati svoje
misli. Kad je došao do osnovnoga i organskoga zakona, skočio je
protivnik, dirnut u živac i počeo uzvraćati. Stremov, koji je također
bio član komisije i također dirnut u živac, stao se opravdavati, tako
da je nastala buma sjednica; ali Aleksije Aleksandrovič slavio je
slavlje, njegov prijedlog bio je primljen i bile su određene tri
komisije. Drugi dan u izvjesnom petrogradskom krugu nije se ni o
čem drugom govorilo nego o toj sjednici. Uspjeh Aleksija Aleksan-
droviča bio je veći nego je sam očekivao.
Drugo jutro, u utorak, Aleksije Aleksandrovič, probudivši se,
sa zadovoljstvom se sjeti jučerašnje pobjede i nije se mogao ne
nasmiješiti, premda se htio pokazati ravnodušan, kad mu je upravitelj
kancelarije, želeći mu polaskati, saopćio glasove koji su do njega
došli o događaju u komisiji.
Radeći s upraviteljem kancelarije, Aleksije Aleksandrovič
sasvim je zaboravio daje danas utorak, dan koji je odredio za dolazak
Ane Arkadijevne, pa je bio zatečen i neugodno preneražen kad mu
je sluga došao saopćiti da je došla.
Ana je u Petrograd stigla rano ujutro; po nju je bila poslana
kočija na njezin brzojav i zato je Aleksije Aleksandrovič mogao
znati za njezin dolazak. No kad je stigla, nije ju dočekao. Bilo joj je
rečeno da još nije izašao i da radi s upraviteljem pisarnice. Ona
naloži da se mužu kaže daje doputovala, ode u svoj kabinet i zabavi
se raspremanjem svojih stvari očekujući da će on doći k njoj. No
prođe sat a on nije dolazio. Izišla je u blagovaonicu pod izlikom da

357
naređuje, pa je naročito glasno govorila očekujući da će on ovamo
doći; ali nije izašao, premda je čula daje prilazio k vratima kabineta
prateći upravitelja kancelarije. Znala je da će po običaju skoro otići
u službu, pa gaje htjela do toga vidjeti da im odnosi budu određeni.
Prođe dvoranu i odlučno se uputi k njemu. Kad je ušla u njegov
kabinet, sjedio je u službenoj odori, očito spreman da ode, za malim
stolom, na koji je nalaktio ruke i nujno gledao preda se. Spazila ga
je prije nego on nju, i shvatila je daje mislio o njoj.
Ugledavši je, htjede ustati, predomisli se, onda se lice njegovo
zažari, čega Ana nikad prije nije vidjela, i brzo ustade i pođe joj u
susret ne gledajući joj u oči, nego više u čelo i frizuru. Priđe k njoj,
primi joj ruku i zamoli je da sjedne.
— Vrlo mi je drago što ste došli — reče sjedajući kraj nje i
zapne očito joj želeći nešto reći.
Nekoliko je puta htio početi da govori, ali je zapinjao. Premda
je, spremajući se za taj sastanak, učila sebe da ga prezire i krivi, nije
znala što da mu kaže, pa ga je žalila. I tako je šutnja trajala dosta
dugo.
10 'rHt'oirf
UVijVZiU jv /jUIUV • l V U 1 U . 1 1 U O I XX V A .

— Neću danas objedovati kod kuće, a sad moram ići.

— Htjela sam otputovati u Moskvu — reče ona.
— Ne, vrlo dobro ste učinili što ste došli — reče on i opet ušuti.
Videći da on ne može početi da govori, počne sama:
— Aleksije Aleksandroviču — reče ona pogledajući ga i ne
obarajući očiju pred njegovim, u njezinu kosu uperenim pogledom
— ja sam prestupna, ja sam gadna žena, no ja sam ista koja sam
bila, što sam vam rekla onda, i došla sam vam reći da ništa ne mogu
promijeniti.
— Ne pitam vas za to — reče on najednom odlučno i s mržnjom,
gledajući joj pravo u oči — ja sam tako i pretpostavljao. — Pod
utjecajem gnjeva očito je opet potpuno zavladao svima svojim
sposobnostima. — No, kako sam vam onda rekao i pisao — prozbori
on oštrim, sitnim glasom — sada ponavljam da nisam dužan toga
znati. To ja ignoriram. Nisu sve žene tako dobre, kao vi, da se žure

358
saopćiti tako ugodnu vijest muževima. — Osobito je naglasio riječ
“ugodnu”. —Ja to ignoriram tako dugo dok svijet toga ne sazna,
dok moje ime ne bude osramoćeno. I samo zato vas upozoravam
da naši odnosi moraju biti takvi kakvi su uvijek bili, i da ću samo u
slučaju, ako se kompromitirate morati poduzeti mjere da očuvam
svoju čast.
— Ali odnosi naši ne mogu biti kao prije — prozbori Ana
bojažljivim glasom gledajući ga uplašeno.
Kad je opet vidjela te mirne kretnje, čula taj prodorni, dječji i
podsmješljiviji glas, odvratnost prema njemu uništi prijašnje žaljenje,
i samo se bojala, ali pod svaku cijenu htjela je izvesti na čistac svoj
položaj.
— Ne mogu biti vaša žena dok sam... — počne ona ponovno.
On se nasmije srditim i hladnim smijehom.
— Mora da se onaj način života koji ste izabrali odrazio u vašem
shvaćanju. Ja toliko cijenim ili prezirem jedno i drugo... cijenim
prošlost vašu, a prezirem sadašnjost... da sam bio daleko od te
interpretacije koju ste dali mojim riječima.
Ana uzdahne i spusti glavu.
— Uostalom, ne razumijem, kako to da — imajući toliku
slobodu, kao vi — nastavi razdražujući se — saopćavate mužu
izravno o svojoj nevjemosti i, ne nalazeći u tome ništa prijekorno,
kako se čini — smatrate zazomim vršenje dužnosti žene prema mužu?
— Aleksije Aleksandroviču! Sto tražite od mene?
— Zahtijevam da ovdje ne susrećem toga čovjeka i da se vladate
tako, da vas niti društvo, niti služinčad ne bi mogli okriviti... hoću
da se s njim ne sastajete. To valjda nije mnogo. I za to ćete uživati
prava čestite žene, ne vršeći njenih dužnosti. To je sve, što vam
imam reći. Sad moram ići. Ne objedujem kod kuće. — Ustane i
uputi se k vratima.
Ana ustane također. Naklonivši se šutke, on je propusti.

359
 XXIV

Noć koju je Levin proveo na plastu nije prošla uzalud; gospo­

darstvo koje je vodio dosadilo mu je i izgubio je za nj svaki interes.
Pored izvanredne ljetine, nije nikad bilo, ili bar mu se nikad nije
činilo da bi bilo toliko nedaća i toliko neprijateljskih odnosa između
njega i seljaka, kao ove godine, a uzrok nedaća i toga neprijateljstva
bio mu je sada potpuno razumljiv.
Car koji je osjećao u samom radu, i koji je nastao zbog onoga
zbližavanja sa seljacima, zavist koju je osjećao prema njima, prema
njihovu životu, želja da prijeđe u taj život, koji ove noći nije za nj
više bila sanja — nego nakana, tako daje već razmišljao o izvršenju
pojedinosti — sve je to tako promijenilo njegovo mišljenje o
zavedenom gospodarstvu da nikako više nije u njemu mogao naći
prijašnji interes, a nije mogao ne vidjeti onoga neugodnoga svoga
držanja prema radnicima koje je bilo temelj čitave stvari.
Stada oplemenjenih krava, onakvih kakva je bila Pava. zemlja
sva pognojena, plugovima uzorana, devet ravnih polja okruženih
živicama, devedeset desetina duboko zaorana gnoja, strojevi za
sijanje u redovima itd. — sve je to bilo lijepo kad bi to radio on sam
ili s drugovima, ljudima koji bi osjećali s njim. No sad je jasno
vidio (rad s knjigom o seljačkom gospodarstvu, u kojemu glavni
element gospodarstva ima biti radnik, pomogao mu je mnogo u tom),
sad je jasno vidio daje gospodarstvo koje je vodio bila samo okrutna
i uporna borba između njega i radnika, u kojoj je na jednoj strani, na
njegovoj strani, bilo stalno napregnuto nastojanje da prijeđe u svemu
na način koji je smatrao boljim, na drugoj pak prirodni poredak
stvari.
I u toj borbi vidio je da se uz najveći napor snaga sa svoje strane
i bez napora, pače namjere s druge, postizalo samo to da se
gospodarstvo vodilo ni amo ni tamo i da su se uzalud kvarili divno
oruđe, divna stoka i zemlja. A što je glavno, ne samo daje potpuno
uludo propadala u to utrošena energija, nego nije mogao ne osjetiti

360
sada, kad mu se smisao njegova gospodarstva otkrio daje cilj njegove
energije bio najnedostojniji.
U biti, u čemu se sastojala borba? On je pazio svoj groš (a nije
ni mogao ne paziti, jer je trebalo samo malo popustiti, pa bi mu
nestalo novaca da plaća radnike), a oni su pazili samo da rade mimo
i ugodno, to jest onako kako su navikli. U njegovu probitku bilo je
da svaki radnik napravi što više, da se pri tom ne zaboravlja, da se
lomi vijačice, konjskih grabalja, mlatilice; da misli na to, što radi;
radnik pak htio je raditi što ugodnije, s odmorima, i što je glavno,
bezbrižno, tupo, bez razmišljanja.
Ljetos vidio je to Levin na svakom koraku. Slao je kositi djetelinu
za sijeno, izabravši loše desetine, prorasle travom i pelinom,
neprikladne za sjeme — a oni mu pokosiše redom najbolje desetine
za sjeme, opravdajući se daje tako naložiok špan, i tješili su ga tim
da će krma biti izvrsna. Ali on je znao da se to događalo zato što je
te desetine bilo lakše kositi. Slao je razgrtaljku da sijeno natrese —
lomili su je na prvim otkosima, jer je seljaku bilo dosadno sjediti na
baku pod krilima koja su nad njim mahala. I njemu su govorili:
“Nemojte se uzrujavati, žene će časom rastresti.” Plugovi su postajali
neuporabljivi, jer radniku nije dolazilo u glavu da spusti uzdignuto
crtalo, pa je rujući silom mučio konje i kvario zemlju; i molili su ga
da bude miran. Konje su puštali u pšenicu, jer nijedan radnik nije
htio biti noćni čuvar, pa su mimo naloga da toga ne čine, radnici išli
redom na noćnu stražu. Vanjka, pošto se čitav dan naradio, zaspao
je i kajao se zbog svoga grijeha govoreći: “Učinite od mene što vas
je volja.” Tri najbolja teleta pokvarili su štetnom hranom, jer su ih
pustili u djetelinu, i nikako nisu htjeli vjerovati da su se naduli od
djeteline, nego su mu pripovijedali za utjehu kako je susjedu za tri
dana uginulo stotinu i dvadeset grla.
Nije se sve to radilo zato što bi netko želio Levinu zlo ili njegovu
gospodarstvu — naprotiv, znao je da su ga voljeli, da su ga smatrali
jednostavnim gospodinom (što je bila najviša pohvala); no činilo se
to samo zato jer su htjeli raditi veselo i bezbrižno, a probici njegovi
bili su im ne samo tuđi i nerazumljivi, nego su se kobno kosili s
njihovim najpravednijim probicima.

361
 Već odavna osjećao je Levin nezadovoljstvo sa svojim odnosom
prema gospodarstvu. Vidio je da njegov čamac vodni, ali nije našao
i nije tražio pukotine, varajući se možda hotimice. (Ništa mu ne bi
bilo preostalo da se razočarao u njemu.)
Ali sad se više nije mogao varati. Gospodarstvo koje je vodio
ne samo da mu je postalo nezanimljivo, nego odvratno i nije se više
mogao njim baviti.
K tomu je još došlo to da se na trideset vrsta od njega nalazila
Kitty Sčerbacka koju je želio vidjeti, a nije mogao. Darja
Aleksandrovna Oblonska pozivala ga je, kad je bio kod nje, da se
doveze u tu svrhu, da obnovi svoju ženidbenu ponudu njezinoj sestri,
koja će je, kako je bila nagovijestila, sad primiti.
Ugledavši Kitty, shvatio je Levin da je nije prestao ljubiti; ali
nije mogao otići Oblonskima znajući da je ona ondje. To, što ju je
on zaprosio, a ona ga je odbila, položilo je između njega i nje
neprelaznu pregradu. “Ne mogu je prositi da bude moja žena samo
zato jer ne može biti žena onoga koga je htjela — govorio je sam
sebi. Misao na to udisala mu je hladnoću i neprijateljstvo prema
n mrvo 1 o r»ir>rvt
iijv/iii
rr/vtrrvriti
i \_/ixi-»
K07 nriiolzAfno vunjuU)
oiu/ohm
^ivuuu
rrlorlo+i

je bez srdžbe, i ona će na me još većma zamrziti, kako i mora biti. I

onda, kako mogu ja sad, nakon toga što mi je rekla Darja
Aleksandrovna, odlaziti k njima? Mogu li ne pokazivati da znam
što mi je rekla? I doći ću s velikodušnošću — da joj oprostim, da je
pomilujem. Ja u ulozi onoga koji prašta i koji je počašćuje svojom
ljubavlju!... Zašto mi je Darja Aleksandrovna to rekla? Mogao sam
je vidjeti slučajno, i onda bi se sve učinilo samo po sebi, ali sad je
nemoguće, nemoguće!”
Darja Aleksandrovna pošalje mu pisamce moleći ga žensko sedlo
za Kitty. “Rekli su mi da imate sedlo — pisala mu je. — Nadam se
da ćete ga dovesti sami.”
Toga već nije mogao podnijeti. Kako je umna i delikatna žena
mogla tako ponižavati svoju sestru! Napisao je deset pisama, i sva
je poderao i poslao sedlo bez ikakva odgovora. Napisati da će doći
nije smio, jer ne može doći; napisati da ne može doći, jer ga nešto
sprečava ili jer odlazi, još je gore.

362
 Poslao je sedlo bez odgovora i sa spoznajom da je uradio nešto
sramotno, i drugi dan, predavši sve omrznulo gospodarstvo
nadgledniku, otputovao je u najudaljeniji kotar k svojemu prijatelju
Svijažskomu, gdje je bilo divnih močvara sa šljukama, i koji mu je
nedavno pisao moleći ga da izvrši davnu nakanu, da kod njega boravi
neko vrijeme.
Močvare sa šljukama u Surovskom kotaru privlačile su Levina
već odavna, ali radi gospodarskih poslova on je stalno odlagao taj
put. Sad pak bilo mu je drago otići i iz susjedstva Sćerbackih i,
osobito od gospodarstva, upravo u lov, koji mu je u svima jadima
služio kao najbolja utjeha.

XXV

Do Surovskoga kotara nije bilo ni željeznice, ni poštanske

putničke veze, pa se Levin vozio svojim konjima, u svojem tarantasu.
Na pola puta zaustavi se da nahrani konje kod bogata seljaka.
Ćelav, svjež starac široke riđe brade, sijede na obrazima, otvori
vratnice i stisne se k stupu da propusti trojku. Pokazavši kočijašu
mjesto pod sušom na velikom, čistom i uređenom dvorištu s
ogorjelim ralicama, zamoli starac Levina da uđe u sobu.
Čisto odjevena snaha, s galošama na bosim nogama, prala je
sagnuta pod u novu prisoblju. Uplašila se psa koji je utrčao za
Levinom i vrisnula, ali se odmah nasmijala svojemu strahu, uvjerivši
se da joj pas neće ništa. Rukom sa zasukanim rukavom pokaže
Levinu vrata sobe, i sagnuvši se sakrije opet svoje lijepo lice i nastavi
prati.
— Želite li samovar? — upita on.
— Da, molim.
Soba je bila velika s holandskom peći i pregradom. Pod svetim
slikama stajao je uzorcima obojen stol, klupa i dva stolca. Kraj ulaza
bio je ormarić s posuđem. Kapci su bili zatvoreni, muha je bilo
malo i bilo je tako čisto da se Levin pobrinuo, da Laska, koja je

363
putem trčala i kupala se po lokvama, ne uprlja pod, pa joj pokaže
mjesto u kutu, kraj vrata. Ogledavši sobu, iziđe Levin na stražnje
dvorište.
Mašući praznim vedrima na obramici, istrčala je milovidna snaha
u galošama pred njim na zdenac po vodu.
— Živo, deder — vikne na nju veseli starac i pođe k Levinu. —
Sto, gospodaru, putujete li k Nikolaju Ivanoviču Svijažskomu? I on
zalazi k nama — počeo je razgovorljivo, naslonivši se na ogradu
ulazišta.
Usred pripovijedanja starčeva o njegovu poznanstvu sa
Svijažskim, škrinu vratnice opet, i u dvorište uvezu se radnici s polja
s ralicama i branama. Konji upregnuti pod ralice i brane bili su siti i
jaki. Radnici su, očito, bili domaća čeljad: dva su bila mlada, u
košuljama od katuna i kapama; druga dva bili su najmljeni, u
konopljanim košuljama, jedan star, drugi momak.
Otišavši od ulazišta priđe starac konjima i stane rasprezati.
— Sto su to orali? — upita Levin.
— Krumpir smo prooravali. I zemljicu držimo. Ti, Fedore, ne
puštaj dorata, nego ga veži k jaslama, drugoga ćemo upregnuti.
— Sto, oče, naredio sam da raonike uzme, je li ih donio? —
upita, velika uzrasta, snažan momak, očito starčev sin.
— U... u saonicama su — odgovori starac namatajući skinute
vodice i baci ih na zemlju. — Uredi dok se najedu.
S punim vedrima, koja su joj pritisla ramena, milovidna snaha
uđe u prisoblje. Odnekud se pojave još neke žene, mlade i lijepe,
srednje i stare ružne, s djecom i bez djece.
Samovar zabruji u pećnici; radnici i domaća čeljad namire konje
i pođu objedovati. Izvadivši iz kočije svoju brašnaru pozove Levin
starca sa sobom na čaj.
— Ta što, pili smo danas — reče starac primajući, očito sa
zadovoljstvom njegovu ponudu. — Možda zbog društva.
Za čajem je Levin saznao svu povijest starčeva gospodarstva.
Starac je prije deset godina uzeo od vlastelinke u najam sto i dvadeset
desetina zemlje, a lani ih je kupio i uzimao u najam još trista od

364
susjednoga vlastelina. Mali dio zemlje, najgore, davao je u najam, a
četrdeset desetina u polju obrađivao je sa svojom obitelji uz pomoć
dvojice nadničara. Starac se tužio da poslovi idu slabo. Ali Levin je
shvaćao da se tužio samo iz pristojnosti, i da mu gospodarstvo cvate.
Daje bilo loše ne bi kupovao desetinu po sto i pet rubalja, ne bi bio
ženio tri sina i nećaka, ne bi gradio dva puta nakon požara, i to sve
bolje i bolje. Ne gledajući na jadikovanje starčevo vidjelo se da je
vrlo ponosan svojim blagostanjem, ponosan svojim sinovima,
nećakom, snahama, konjima, kravama, a osobito time što drži čitavo
to gospodarstvo.
Iz razgovora sa starcem vidio je Levin da se ovaj nije protivio
novotarijama. Sadio je mnogo krumpira, i krumpir njegov, koji je
Levin vidio kad se dovezao, već je ocvao i zametao se, dočim je
Levinov tek procvao. Orao je pod krumpir plugom, koji je uzeo kod
vlastelina i koji je nazivao pluga. Sijao je pšenicu. Levina je osobito
prenerazila malena pojedinost o tom što je starac, plijeveći raž,
isplijevljenom raži hranio konje. Koliko je puta Levin videću tu
divnu krmu htio da se sabire, ali svagda se to pokazalo nemogućim.
Seljak pak radio je to i nije se mogao nahvaliti krme.
— Sto da ženice rade? Iznesu hrpice na put, a kola se privezu.
— Kod nas, vlastele, ide sve slabo s radnicima — reče Levin
pružajući mu čašu s čajem.
— Zahvaljujem — odgovori starac primivši čašu, ali odbije šećer
pokazujući obgrizeni komadić koji mu je bio ostao. — Ta kako da
se s radnicima vodi posao? To je puka propast. Evo, na primjer,
Svijažski. Znamo kakva je zemlja, sitna kao mak. I ni on se ne hvali
suviše prirodom. Samo zbog slabog nadzora.
— Pa i ti radiš s radnicima.
— Mi radimo po seljački. Do svega dolazimo sami. Ako je loš,
izbacimo ga, pa radimo sa svojima.
— Oče, Finogen je rekao da se uzme katrana — reče ušavši
seljakinja u galošama.
— Tako je to, gospodaru! — reče starac ustajući, prekriži se
polagano, zahvali Levinu i iziđe.

365
 Kad je Levin otišao u đružinsku sobu da pozove svoga kočijaša,
ugledao je sve muške članove obitelji za stolom. Žene su posluživale
stojeći. Mladi snažni sin, s punim ustima kaše, pripovijedao je nešto
smiješno, pa su se svi smijali, a osobito veselo žena u galošama
koja je nalijevala kupusnu juhu u čanak.
Lako je moguće da je milovidno lice žene u galošama mnogo
pripomoglo onomu dojmu uređenosti koji je na Levina učinio taj
seljački dom, no dojam taj bio je tako jak da ga se Levin nikako nije
mogao osloboditi. I čitavim putem od starca do Svijažskoga sjećao
se svaki čas iznovice toga gospodarstva, kao da je nešto u tome
dojmu tražilo njegovu posebnu pažnju.

XXVI

Svijažski je bio prvak plemstva u svojemu kotaru. Bio je pet

godina stariji od Levina i odavna oženjen. U njegovoj kući živjela
je mlada njegova svast, Levinu vrlo simpatična djevojka. I Levin je
znao da bi Svijažski i njegova žena vrlo rado udali tu djevojku za
njega. Znao je to stalno, kako to svagda znaju mladići, takozvani
ženici, iako se nikad ne bi odlučio nikomu toga kazati, a znao je i to,
da on, premda se htio ženiti, pored toga što bi ta vrlo privlačljiva
djevojka prema svim znacima postala divna žena — isto tako ne bi
se mogao oženiti njome, kad i ne bi bio zaljubljen u Kitty Sčerbacku,
kao ni odletjeti u nebo. I to rnu je znanje kvarilo užitak kojemu se
nadao od puta k Svijažskomu.
Primivši pismo Svijažskoga s pozivom u lov, Levin je smjesta
pomislio na to, ali je ipak zaključio da su ove osnove Svijažskoga s
njima samo njegove pretpostavke bez ikakva temelja, i da će zato
ipak poći.
Osim toga htio je u dubini duše iskušati sebe, omjeriti se opet
prema toj djevojci. Obiteljski pak život Svijažskih bio je u najvećoj
mjeri ugodan, a on sam, najbolji tip kotarskog radnika, od svih koje
je Levin poznavao, zanimao je Levina svagda izvanredno.

366
 Svijažski je bio jedan od onih ljudi kojima se Levin svagda čudio,
kojih je mišljenje veoma dosljedno, iako potpuno nesamostalno teklo
samo po sebi, a život, izvanredno određen i čvrst u svojem smjeru,
išao je sam po sebi potpuno nezavisno i gotovo svagda suprotno
njegovu mišljenju. To je bio čovjek vrlo liberalan. Prezirao je
plemstvo i smatrao većinu plemića tajnim pristašama kmetstva koji
se samo do straha pritajuju. Smatrao je Rusiju zemljom osuđenom
na propast poput Turske, a vladu rusku tako lošom da nikad nije
sebi dopuštao čak ni ozbiljno kritizirati njezin rad, a ipak je služio i
bio uzoran plemićki predvodnik i na putuje svagda stavljao na glavu
kapu s kokardom i crvenim obrubom. /
Smatrao je daje ljudski život moguć jedino u inozemstvu, kamo
je odlazio pri prvoj mogućnosti, a ipak je u Rusiji vodio vrlo složeno
i savršeno gospodarstvo, pa je s izvanrednim zanimanjem pratio i
znao sve šta se događalo u Rusiji. Smatrao je da ruski seljak po
razvoju stoji na prelaznom stupnju između majmuna i čovjeka, a
ipak je na kotarskim izborima radije od svih stiskao ruku seljacima
i slušao njihovo mišljenje. Nije vjerovao ni u šta, ali se vrlo brinuo
za poboljšanje života duhovnika i za umanjivanje župa, pri čemu je
uvijek radio na tome da crkva ostane u njegovu selu.
U ženskom pitanju bio je na strani krajnjih pristaša potpune
slobode žena, a osobito njihova prava na rad; ali sa ženom živio je
tako, da su svi s uživanjem gledali njihov složni obiteljski život bez
djece, a uredio je život svoje žene tako da ništa nije radila i nije
mogla raditi, osim što se zajedno s mužem brinula kako će ljepše i
veselije provesti vrijeme.
Da Levin nije imao svojstvo da ljude sebi tumači s najljepše
strane, ne bi značaj Svijažskoga za nj predstavljao nikakve poteškoće
niti pitanja: rekao bi u sebi: “Budala ili tepac” i sve bi bilo jasno. Ali
nije mogao reći budala zato što je Svijažski bio nesumnjivo ne samo
vrlo uman, nego i veoma obrazovan čovjek, koji je vrlo jednostavno
nosio svoje obrazovanje. Nije bilo predmeta kojega ne bi znao; ali
pokazivao je svoje znanje samo kad je bivao prisiljen na to. Još
manje mogao je Levin reći da je bio tepac, jer je Svijažski bio
nesumnjivo čestit, dobar i uman čovjek, koji je živahno, veselo i

367
stalno vršio poslove, koje su veoma cijenili svi oko njega, a zacijelo
nije nikad svjesno radio i nije mogao učiniti ništa loše.
Levin se trsio da ga shvati, a nije ga shvaćao, pa je svagda gledao
na njega i na njegov život kao na zagonetku.
Bili su prijatelji, pa je zato Levin sebi dopuštao da ispituje
Svijažskoga, da prodire do temelja njegova mišljenja o životu; no
to je uvijek bilo uzalud. Svaki put kad je Levin nastojao prodrijeti
dalje od onih soba u duši Svijažskoga, koje su bile otvorene za sve,
opažao je da se Svijažski pomalo smućuje; jedva vidljiv strah
izražavao se u njegovu pogledu, kao da se bojao da ga Levin ne bi
shvatio, pa se dobrodušno i veselo opirao.
Levinu je sada, nakon razočaranja u gospodarstvu, bilo osobito
ugodno ići k Svijažskomu. Ne govoreći o tome, kako je na njega
naprosto radosno djelovao izgled tih sretnih goluba, zadovoljnih sa
sobom i sa svim, i njihova uređena gnijezda, želio je sada, osjećajući
se tako nezadovoljan svojim životom, dokopati se one tajne
Svijažskoga, koja mu je davala takvu jasnoću, određenost i radost u
životu. Osim toga, Levin je znao da će kod Svijažskoga naći susjednu
vlastelu, i sad ga ie osobito zanimalo porazgovoriti se i čuti o
gospodarstvu one razgovore o ljetini, naimanju radnika i sličnom,
za koje je razgovore Levin znao da se smatraju nečim vrlo niskim,
no koji su se Levinu sada činili vrlo važnima. “To možda nije bilo
važno za kmetstva ili nije važno u Engleskoj. U oba slučaja su sami
uslovi određeni; no kod nas je sada, kad se sve preokrenulo, pa se
istom sređuje pitanje o tome, kako će se le prilike urediti, jedino
važno pitanje u Rusiji”, mislio je Levin.
Lov je bio gori nego je Levin očekivao. Močvara je bila
presahnula i šljuka nikako nije bilo. Hodao je čitav dan i donio samo
tri komada, ali je zato donio, kao svagda iz lova, izvrstan tek, izvrsno
duševno raspoloženje i ono uzbuđeno duševno stanje koje je kod
njega uvijek pratilo jako tjelesno kretanje.
I u lovu, kad nije mogao, kako se činilo, ni na što misliti, sjećao
se svakoga časa starca s njegovom obitelju, i dojam taj kao da je
tražio ne samo pažnju, nego i razjašnjenje nečega što je s njime bilo
vezano.

368
 Uvečer za čajem, u nazočnosti dvojice vlastelina, koji su bili
došli u nekim poslovima skrbništva, vodio se upravo onaj zanimljivi
razgovor koji je Levin i očekivao.
Za čajnim stolom Levin je sjedio kraj domaćice, pa se mogao
razgovarati s njom i svasti koja je sjedila nasuprot. Domaćica je
bila oniska žena, okrugla lica, plave kose, koja se sva sjala od jamica
i smiješaka. Levin je preko nje nastojao saznati rješenje one za nj
važne zagonetke, koju je predstavljao njezin muž, ali nije bio
potpuno slobodan u mišljenju, jer mu je bilo mučno i nezgodno.
Mučno i nezgodno bilo mu je zbog toga, što mu je nasuprot sjedila
svast Svijažskoga u posebnoj, za njega, kako mu se činilo obučenoj
haljini, s posebnim izrezom u obliku trapeza na bijelim grudima;
taj četverokutni izrez, unatoč tome što su grudi bile vrlo bijele, ili
upravo zato što su bile vrlo bijele, oduzimao je Levinu slobodu
mišljenja. Umišljao je sebi, vjerojatno pogrešno, da je taj izraz
načinjen na njegov račun i nije se smatrao u pravu gledati ga, pa je
nastojao da ga ne gleda; ali osjećao je da je kriv već zbog toga što je
izrez bio načinjen.
Levinu se činilo da nekoga vara, da bi morao nešto razjasniti,
ali da se to razjasniti nikako ne može, i zato se neprestano crvenio,
bio nemiran i nespretan. Nespretnost ta prelazila je i na ljepušnu
svast. Ali domaćica nije toga, kako se činilo, opažala, pa ju je
naročito uvlačila u razgovor.
— Velite — nastavi domaćica početi razgovor — da muža ne
može zanimati sve rusko. Naprotiv, on biva radostan u inozemstvu,
ali nikad kao ovdje. Ovdje se osjeća u svojoj sferi. Ima toliko posla
i ima dar da se zanima za sve. Ah, jeste li bili u našoj školi?
— Vidio sam je... To je bršljanom obrasla kućica?
— Da, to je Nastin posao — reče ona pokazujući sestru.
— Sami ih učite? — upita Levin nastojeći gledati mimo izreza,
ali osjećajući da će ga vidjeti kamo god u stranu gledao.
— Da, sama sam ih učila i učim ih, ali sad imamo divnu
učiteljicu. Uveli smo i gimnastiku.
— Ne, zahvaljujem, neću više čaja — reče Levin i osjećajući
da čini nepristojnost, ali ne imajući više snage nastaviti taj razgovor

369
ustane rumeneći se. — Čujem vrlo zanimljiv razgovor — doda i
pođe k drugomu kraju stola, gdje je sjedio domaćin sa dva vlastelina.
Svijažski je sjedio postrance k stolu, nalakćen i okretao je rukom
šalicu, drugom je skupljao u šaku svoju bradu i prinoseći je k nosu
opet je ispuštao, kao da je njuši. Gledao je sjajnim crnim očima
pravo vlastelina sijedih brkova, koji se uzrujavao, i zabavljao se,
očito, njegovim govorom.
Vlastelin se tužio na puk. Levinu je bilo jasno da Svijažski zna
kakav odgovor na vlastelinove jadikovke, koji će smjesta uništiti
sav smisao njegova govora, ali da po svojemu položaju ne može
reći toga odgovora, i sluša ne bez zadovoljstva smiješni govor
vlastelinov.
Vlastelin sijedih brkova, bio je, očito, okorjeli pristalica kmetstva
i seoski starina, strastven seoski gospodar. Obilježje toga vidio je
Levin i u odjeći, u staromodnom, izlizanom kaputu, na koji vlastelin
očito nije bio naučen i u njegovim umnim, natmurenim očima, u
skladnom ruskom govoru i u, očito dugom praksom usvojenom,
zapovjednom tonu, i u odlučnim kretnjama velikih, lijepih i opaljenih
ruku s jednim starim vjenčanim prstenom na prsteniaku.

XXVII

— Samo da mi nije žao ostaviti što sam uredio... mnogo je muke

stajalo... mahnuo bih na sve rukom, prodao i otputovao, kao Nikolaj
Ivanovič... da slušam Jelenu — reče vlastelin s ugodnim smiješkom,
koji je obasjao njegovo umno, staro lice.
— A ipak ne ostavljate — reče Nikolaj Ivanovič Svijažski —
prema tome, imate koristi.
— Jedina je korist što živim doma, niti ne kupujem, niti uzimam
u najam... I nadaš se još uvijek da će se puk opametiti. Jer to je,
hoćete li vjerovati, ništa drugo nego pijanstvo, raspuštenost!... Svi
su se podijelili, ni paripčeta, ni kravice. Od glada mre, a uzmite ga u
nadnicu, nastojat će vam pokvariti i još će vas mirovnom sudu tužiti.
— Tužite i vi njega mirovnom sudu — reče Svijažski.

370
 — Ja da tužim? Nizašto na svijetu! Nastao bi takav razgovor da
bi ti prisjela tužba! Eno u tvornici, uzeli su predujam i zbogom. A
što mirovni sudac? Riješio ih je. Sve se još drži jedino na općinskom
sudu i na starješini. Taj im odrapi po staromu. I da nema toga, ostavi
sve! Bježi na kraj svijeta!
Vlastelin je očito izazivao Svijažskoga ali on ne samo da se nije
srdio, nego se očito tim zabavljao.
— Ta evo, i mi vodimo svoje gospodarstvo bez tih mjera —
reče smiješeći se. — Ja, Levin, oni.
Pokazao je na drugoga vlastelina.
— Da, kod Mihaila Petroviča ide, ali pitajte kako. Zar je to
racionalno gospodarstvo? — reče vlastelin paradirajući, riječ “racio­
nalno”.
— Moje je gospodarstvo jednostavno — reče Mihail Petrovič.
—Hvala Bogu. Čitavo moje gospodarstvo sastoji se u tome da do
jesenskih davanja poreza novci budu gotovi. Dolaze seljaci: baćuška,
oče, pomozi! No sve su domaći susjedni seljaci, žao mi ih je. No
daš im za prvu trećinu, samo kažeš: pamtite, djeco, pomogao sam
vam, pa i vi pomozite kad bude nužda — za sijanje zobi, sabiranje
sijena ili žetvu, pa se dogovoriš koliko težaka od kuće. Ima
nepoštenih i među njima, to je istina.
Poznajući već odavna taj patrijarhalni način, izmijeni Levin
poglede sa Svijažskim, presiječe riječ Mihailu Petroviču i obrati se
vlastelinu sa sijedim brcima.
— Pa što mislite — upita — kako bi onda sada trebalo voditi
gospodarstvo?
— Pa treba ga voditi kao Mihail Petrovič: ili daj napola ili u
zakup seljacima, to se može, ali samim tim uništava se opće državno
bogatstvo. Koja je zemlja meni za kmetstva i dobroga gospodarstva
nosila devet zrna na jedno, iz napolice donijet će tri na jedno.
Upropastila je Rusiju emancipacija!
Svijažski je nasmijanim očima pogledao Levina i dao mu pače
jedva vidljiv porugljiv znak: ali Levinu vlastelinove riječi nisu bile
smiješne, shvaćao ih je bolje nego je shvaćao Svijažskoga. I mnogo

371
od onoga što je dalje govorio vlastelin, dokazujući zašto je Rusiju
upropastilo oslobođenje kmetova, učini mu se pače vrlo istinito, za
njega novo i neoborivo. Vlastelin je očito govorio svoju vlastitu
misao — što biva tako rijetko, i to misao do koje je bio doveden ne
željom da bilo čim zabavi nezaposleni um, nego misao koja je nikla
iz okolnosti njegova života, koju je prokuhao u svojoj seoskoj samoći
i koju je promislio sa svih strana.
— Stvar je, izvolite vidjeti, u tome što svaki napredak vrši samo
vlast — govorio je, želeći očito pokazati da nije protiv obrazovanja.
— Uzmite reforme Petrove, Katarinine, Aleksandrove. Uzmite
europsku povijest. To više progres u ratarstvu. Pa i krumpir, i taj se
uvodio silom. Ta ni ralom nije se svagda oralo. I njega su uveli,
možda za vrijeme udjelnih knezova, ali svakako silom. Sada, u naše
vrijeme, vodili smo mi, posjednici, svoje gospodarstvo, za
kmetovskoga uređenja, s usavršavanjima; i sušilice i vijalice i
izvoženje gnoja i sve oruđe, sve smo uvodili svojom vlasti, a seljaci
su se isprvice protivili, a onda su nas slijedili. Sad pak, s ukinućem
kmetstva, oduzeta nam je vlast pa se i naše gospodarstvo, gdje je
podignuto na visoku razinu, mora spustiti do sasvim divljega
prvobitnoga stanja. Tako ja mislim.
— Ta zašto? Ako je racionalno, možete ga voditi s pomoću
najamnika — reče Svijažski.
— Vlasti nemamo. S kim ću ga voditi? Dopustite da pitam.
“Evo, radna snaga, glavni element gospodarstva”, pomisli Levin.
— S radnicima.
— Radnici ne žele raditi dobro i dobrim oruđem. Radnik naš
zna samo jedno — napiti se kao svinja i pokvariti sve što mu date.
Konje pokvari lošim napajanjem, dobru ormu potrga, kotač obručem
izmijeni, zapije, u mlatilicu pusti klin daje polomi. Njemu je mučno
vidjeti sve što nije po njegovu. Od toga je pala razina gospodarstva.
Zemlja je zapuštena, zarasla pelinom ili razdijeljena seljacima, i
gdje je bacala prije milijun, baca sad stotine tisuća mjerova; opće je
bogatstvo palo. Daje učinjeno isto, ali s računom...
I on počne razvijati svoju osnovu oslobođenja, pri kojoj bi bile

372
 iklonjene sve te nezgode.
Levina to nije zanimalo, ali kad je završio, vrati se Levin k prvoj
ljegovoj tvrdnji i reče obraćajući se Svijažskomu i nastojeći izazvati
*a da kaže svoje ozbiljno mišljenje:
— To, da razina gospodarstva pada i da pri našim odnosima
rrerna radnicima nije moguće voditi racionalno gospodarstvo — to
e potpuno istina — reče on.
— Ne mislim — uzvrati sad već ozbiljno Svijažski — vidim
edino to da ne umijemo voditi gospodarstva, i da naprotiv, ono
gospodarstvo, koje smo vodili za vrijeme kmetstva, nije bilo suviše
/isoko, nego suviše nisko. Niti imamo strojeva, ni dobre tegleće
stoke, ni pravoga vodstva, niti umijemo računati... Pitajte domaćina,
an ne zna što mu je probitačno, a što nije.
— Talijansko knjigovodstvo — reče ironično vlastelin. — Tamo
će ti, računaj koliko hoćeš, sve pokvariti, koristi neće biti.
— Zašto bi pokvarili? Lošu mlatilicu, rusku našu spravicu, slomit
će, ali moju parnu mlatilicu neće slomiti. Rusko paripče — kako
mu se ono veli — natežačke pasmine, koje možeš za rep povući,
pokvarit će vam, ali uvedite belgijance ili makar jake teretne konje,
pa ih neće pokvariti. I tako je sa svime. Trebamo podizati
gospodarstvo.
— Kad bi bilo s čim, Nikolaju Ivanoviču! Lako je vama, a ja
uzdržavam sina na sveučilištu, male odgajam u gimnaziji, ne mogu
dakle kupiti belgijance.
— Ali za to su banke.
— Da mi posljednje prodaju na bubanj! Ne, hvala!
— Ne slažem se da je potrebno i moguće podići gospodarstvo
još više — reče Levin. — Bavim se tim, a imam i sredstava, pa ništa
ne mogu učiniti. Ne znam komu su banke korisne. Barem ja, na što
sam god trošio novac u gospodarstvu, trošio sam s gubitkom: stoga
gubitak, strojevi gubitak.
— To je istina — potvrdi vlastelin sijedih brkova, nasmijavši se
čak od zadovoljstva.
— I ja nisam sam — nastavi Levin — pozvat ću se na sve
gospodare koji vode racionalno gospodarstvo; svi, s rijetkim

373
izuzetkom, vode posao s gubitkom. No, recite vi, da je vaše
gospodarstvo unosno? —reče Levin i smjesta opazi u pogledu
Svijažskoga onaj trenutačni izraz straha, koji je opažao uvijek kad
je htio prodrijeti dalje u sobe njegova uma.
Osim toga to pitanje sa strane Levina nije bilo potpuno pošteno.
Domaćica mu je malo prije za čajem govorila da su ovoga ljeta
pozvali iz Moskve Nijemca, vješta knjigovođu, koji im je za pet
stotina rubalja nagrade obračunao gospodarstvo i pronašao da nosi
gubitka oko 3 000 i još nešto rubalja. Nije pamtila koliko upravo,
ali je rekao da je Nijemac izračunao na četvrtinu kopjejke.
Pri spominjanju probitačnosti gospodarstva Svijažskoga
nasmiješi se vlastelin znajući očito kakav je probitak mogao biti
kod njegova susjeda predvodnika plemstva.
— Možda nije probitačno — odgovori Svijažski.
— To dokazuje samo da sam ili loš gospodar, ili da trošim
glavnicu na povećavanje rente.
— Ah, renta! — klikne s užasom Levin. — Renta postoji možda
u Europi, gdje je zemlja postala bolja od uloženoga rada, ali kod
nae c\ r o 7f»m1io nnotoio 1r*oi
.............................. .................UJU JLV/OIJ V/lll KJKJ. UlUZjl/i ivgti jauci, i\J JL/Ol, Jkć

iscrpljuju previše — prema tome nema rente.

— Kako nema rente? To je zakon.
— Mi smo u tome izvan zakona: renta za nas ništa ne tumači,
nego nasuprot zamršuje. Ne, recite, kako učenje o renti može biti...
— Hoćete li kisela mlijeka? Mašo, donesi nam ovamo kisela
mlijeka ili malina — obrati se on k ženi. — Ove godine drže se
maline začudo dugo.
I Svijažski ustane u najboljem duševnom raspoloženju i ode,
pretpostavljajući da je razgovor svršen upravo na onome mjestu,
gdje se Levinu činilo da tek počinje.
Ostavši bez sugovornika, nastavi Levin razgovor s vlastelinom
nastojeći mu dokazati da sva poteškoća nastaje odatle što nećemo
priznati svojstva i navike našega radnika; ali vlastelin, kao svi ljudi
koji samobitno i osamljeno misle, teško je shvaćao tuđu misao, a
bio je osobito pristran prema svojoj. Ostajao je pri svome, da je
ruski seljak svinja i da ljubi neuredan život, te daje potrebna vlast

374
 ia ga izvedemo iz nereda, a te vlasti nema, potrebna je palica, a mi
smo postali takvi liberali, pa smo svoju tisućljetnu palicu najednom
namijenili nekakvim odvjetnicima i zatvorima, u kojima nevaljale
smrdljive seljake hrane dobrom juhom, i za njih izračunavaju kubične
stope zraka.
— Zašto mislite — govorio je Levin nastojeći se vratiti k pitanju
— da se ne može naći takav odnos prema radnoj snazi, pri kojemu
bi rad bio produktivan?
— Nikad toga neće biti s ruskim pukom! Nema vlasti —
adgovori vlastelin.
— A kako se mogu naći novi uvjeti? — reče Svijažski, pošto se
tiajeo kisela mlijeka, zapalio cigaretu i ponovno prišao k prepiračima.
— Svi mogući odnosi prema radnoj snazi određeni su i proučeni —
reče on. — Ostatak barbarstva, prvobitna općina sa zajedničkim
jamstvom raspada se sama od sebe, kmetstvo je ukinuto, preostaje
jedino slobodni rad, a oblici su njegovi određeni i gotovi, pa ih se
treba latiti. Radnik, nadničar ili zakupnik — i iz toga nikud i nikamo.
— Ali Europa nije zadovoljna tim oblicima.
— Nije zadovoljna i traži nove. I naći će ih vjerojatno.
— O tom samo i govorim — odgovori Levin. — Zašto ne bismo
mi tražili sa svoje strane?
— Zato što je to isto kao da izmišljamo nanovo način za gradnju
željeznica. On je gotov, pronađen.
— Ali, ako nam on ne služi, ako je glup? — reče Levin.
I opet opazi izraz straha u očima Svijažskoga.
— Da, to je: kapama ćemo je zatrpati, upravo mi ćemo naći ono
što traži Europa! Sve ja to znam, ali, oprostite mi, je li vam poznato
sve što je u Europi učinjeno u pogledu uređenja radničkog pitanja?
— Ne, slabo.
— To pitanje zanima sad najbolje europske umove. To je pravac
Schultze-Delitzschev... Onda sva ta golema literatura radničkog
pitanja, najliberalnijega, Lassalova pravca... Mtihlhausenske uredbe,
to je već činjenica, to zacijelo poznajete.
— Neki pojam imam, ali vrlo nejasan.

375
 — O ne, vi samo govorite, zacijelo vam je sve to poznato kao i
meni. Nisam, naravno, profesor socijalne znanosti, ali zanimalo me
je, i ako vas zanima, pozabavite se tim.
— Pa do čega su došli?
— Oprostite...
Vlastela ustanu, i Svijažski zaustavi i opet Levina u njegovoj
neugodnoj navici da zagleda u ono što je iza primaće sobe njegova
uma, i ode sprovesti svoje goste.

XXVIII

Levinu je tu večer bilo nepodnošljivo dosadno s gospođama:

kao nikad dotle uznemiravala gaje misao, da ono nezadovoljstvo s
gospodarstvom, koje je sada osjećao, nije isključivo njegovo stanje,
nego da su to opće prilike u kojima se nalazi stvar u Rusiji, da
uređenje nekakvoga takvoga radničkoga odnosa u kojemu bi radnici
radili, kao kod onoga seljaka na po puta, nije sanja nego zadaća
koju neophodno treba riješiti. I njemu se činilo da se ta zadaća može
riješiti i da treba pokušati nešto učiniti.
Oprostivši se s damama i obećavši ostati sutra sav dan zato da
svi zajedno pođu s konjima pregledati zanimljivu provaliju u
državnoj šumi, ode Levin prije spavanja u domaćinov kabinet da
uzme knjige o radničkom pitanju, koje mu je Svijažski ponudio.
Kabinet Svijažskoga bila je golema soba, s ormarima za knjige
i sa dva stola, jednim masivnim pisaćim i drugim okruglim, na
kojemu su oko svjetiljke bili, nalik zvijezdi, složeni posljednji brojevi
novina i časopisa na raznim jezicima. Kraj pisaćeg stola bio je stalak
s ladicama, na kojima su bile zlatne oznake različitih predmeta.
Svijažski dohvati knjige i sjedne u naslonjač za ljuljanje.
— Sto to gledate? — reče Levinu koji se zaustavio kraj okrugla
stola i pregledavao časopise. — Ali, da, tu je vrlo zanimljiv članak
— reče Svijažski za časopis koji je Levin držao u ruci. — Pokazalo
se — doda s radosnom živahnošću — da glavni krivac za diobu

376
Poljske nikako nije bio Friedrich. Pokazalo se...
I sa svojstvenom jasnoćom ispripovjedi ukratko ta nova, vrlo
važna i zanimljiva otkrića. Premda je Levina sada zanimala iznad
svega misao o gospodarstvu, pitao se on slušajući domaćina: “Sto
tamo u njemu sjedi? I zašto, zašto ga zanima dioba Poljske?”
Pošto je Svijažski završio, upita Levin nehotice: — No pa što
onda? — Ali ništa nije bilo. Bilo je samo zanimljivo što se
“pokazalo”. No Svijažski nije objasnio i nije smatrao potrebnim
objasniti, zašto mu je to bilo zanimljivo.
— Da, ali mene je veoma zanimao srditi vlastelin — uzdahnuvši
reče Levin. — On je uman i govori mnogo istine.
— Ta, idite! Okorjeli tajni pristalica kmetstva, kao svi oni! —
reče Svijažski.
— Kojih ste vi predvodnik...
— Da, samo ja ih vodim na drugu stranu — smijući se reče
Svijažski.
— Evo što mene vrlo zanima — reče Levin. — On ima pravo,
da naša stvar, to jest racionalnoga gospodarstva, ne uspijeva, nego
uspijeva samo lihvarsko gospodarstvo, kao u onoga tihonje, ili
najjednostavnije... Tko je tomu kriv?
— Naravno, mi sami. A onda, nije ni istina da ne uspijeva.
Vasiljčikovu uspijeva.
— Tvornica...
— No ipak ne znam čemu se vi čudite. Puk je na tako niskom
stupnju materijalnoga i moralnoga razvoja da se mora protiviti svemu
što mu je potrebno. U Europi uspijeva racionalno gospodarstvo zato
što je puk obrazovan; prema tomu treba kod nas obrazovati puk, to
je sve.
— A kako da se obrazuje puk?
— Da se puk obrazuje potrebne su tri stvari: škole, škole i škole.
— A sami ste rekli da narod stoji na nisku stupnju materijalnoga
razvoja; što će tu pomoći škole?
— Znate, podsjećate me na anegdotu o svjetovanju bolesnika:
“Pokušajte sa sredstvom za čišćenje. Davali su mu, a ono gore.

377
Pokušajte pijavice. Pokušaju, a ono gore. No, onda se samo još molite
Bogu. Pokušaju, a ono još gore.” Tako je i meni s vama. Ja velim:
politička ekonomija, vi govorite: gore. Ja velim socijalizam: gore.
Prosvjeta: gore.
— A što će pomoći škole?
— Dat će mu druge potrebe.
— Toga evo nisam nikad razumijevao — uzvrati vatreno Levin.
— Na koji će način škole pomoći puku da popravi svoje materijalno
stanje? Velite: škole, obrazovanje dat će mu nove potrebe. To gore,
jer neće biti sposoban da im udovoljava. A kako će mu to, bude li
znao zbrajati i odbijati, i bude li znao katekizam pomoći da poboljša
svoje materijalno stanje, to nikad nisam mogao razumjeti. Susreo
sam prije tri dana seljakinju s dojenčetom i upitao je kamo ide. Ona
veli: “Bila sam kod babice, uhvatilo dijete vriskanje, pa sam ga nosila
liječiti.” Upitam: “Kako babica liječi od vriskanja?” — “Meće
djetešce na kokošje pritke i nešto baja.”
— No eto, sami govorite! Da ne bi nosila dijete na pritke, da se
liječi od vriskanja, za to treba... — veselo se smiješeći reče Svijažski.
— Ah, ne! — reče zlovoljno Levin — to je liječenje za mene
c m n n r i l i V a 1ii^r*<=»nia
uvtmv [' * 11. • V Vt lijvvviijM lim
cVr» 1 q mo "\Torr\H cimmooon i
u ivv/ irnilUi x miv/U J c uiiv/muuun 1

neobrazovan, to vidimo isto tako stalno kao što seljakinja čuje

vriskanje, jer dijete viče. No kako će od te nevolje, siromaštva i
neobrazovanja pomoći škola isto je tako neshvatljivo kako je
nerazumljivo kako će od vriskanja pomoći kokoši na pritkama. Treba
ukloniti ono zbog čega je siromašan.
— No, barem se u tome slažete sa Spencerom, kojega toliko ne
podnosite; i on veli da obrazovanje može biti posljedica velikog
blagostanja i udobnoga života, čestoga umivanja, kako on veli, a ne
vještina čitanja i računanja...
— No, eto, vrlo me raduje, ili naprotiv, ne raduje me, što sam se
složio sa Spencerom; no meni je to odavno poznato. Škola neće
pomoći, nego će pomoći takvo ekonomsko uređenje pri kojemu će
puk biti bogatiji, kad bude imao više slobodna vremena, i onda će
biti i škole.
— Ipak su sada u cijeloj Europi škole obvezne.

378
 — A slažete li se vi u tome sa Spencerom? — upita Levin.
No u očima Svijažskoga mune izraz straha, i on smiješeći se
reče:
— Doista, to je vriskanje izvanredno! Zar ste sami čuli?
Levin je vidio da nikako neće naći veze između misli toga
čovjeka i njegova života. Očito mu je bilo svejedno čemu će ga
dovesti proces rasuđivanja; bio mu je potreban samo proces
rasuđivanja. I bilo mu je neugodno kad ga je proces rasuđivanja
zaveo u slijepu ulicu. Samo toga nije podnosio, pa se toga klonio
prenoseći razgovor na štogod ugodno i radosno.
Levina su silno uzbudili svi dojmovi toga dana, počevši od dojma
kod seljaka na po puta koji mu je bio temeljna osnovica za sve
današnje dojmove i misli. Taj dragi Svijažski, koji je uza se držao
misao samo radi društvene upotrebe, a očito je imao neke druge,
Levinu nepoznate životne osnove — ipak je zajedno s gomilom,
kojoj je ime legija, upravljao javno mišljenje s pomoću tuđih misli;
onaj srditi vlastelin, koji je, izmučen životom, imao posve pravo u
svojim rasuđivanjima, ali nije imao pravo osuđujući čitav stalež i to
najbolji stalež Rusije; vlastito nezadovoljstvo sa svojim radom i
nejasna nada da će za sve to naći lijeka, sve se to slijevalo u osjećaj
nutarnjega nemira i očekivanja bliskoga rješenja.
Ostavši sam u dodijeljenoj sobi, ležeći na strunjači sa oprugama,
koje su mu neočekivano pri svakoj njegovoj kretnji odbacivale ruke
i noge, nije Levin dugo zaspao. Ni jedan razgovor sa Svijažskim,
premda je mnogo umnoga rekao, nije Levina zanimao; ali argumenti
vlastelinovi tražili su da se o njima razmisli. Levin se nehotice
spominjao njegovih riječi i ispravljao u svojoj mašti svoje odgovore.
“Da, trebalo je da mu kažem: velite da gospodarstvo naše ne
napreduje zbog toga što seljak mrzi svako usavršavanje, i da ga
treba uvoditi pomoću vlasti; no kad gospodarstvo nikako ne bi
uspijevalo bez tih usavršavanja imali biste pravo; no ono uspijeva
jedino ondje, gdje radnik radi u skladu sa svojim navikama, kao
kod starca na polovici puta. Vaše i naše opće nezadovoljstvo s

379
gospodarstvom dokazuje da smo mi krivi, a ne radnici. Već odavna
mi radimo po svojemu, po europski, ne pitajući za svojstva radne
snage. Pokušajmo radnu snagu smatrati ne idealnom radnom
snagom, nego ruskim seljakom s njegovim nagonima, pa ćemo
prema tome urediti gospodarstvo. Zamislite — morao sam reći —
da vi vodite gospodarstvo kao onaj starac, da ste našli sredstvo da
zainteresirate radnike za uspjeh rada, i da ne iscrpljujući tla dobivate
dvostruko, trostruko od prijašnjega. Razdijelite na pol, dajte polovicu
radnoj snazi; ona razlika koja vam ostane bit će više, a i radna snaga
dobit će više. Da se pak to učini treba sniziti razinu gospodarstva i
zainteresirati radnike za uspjeh gospodarstva. Kako to učiniti, to je
pitanje pojedinosti; ali je nesumnjivo da se to može.”
Misao ta silno uzbudi Levina. Nije spavao polovicu noći
razmišljajući o pojedinostima za ostvarenje te misli u životu. Nije
kanio putovati drugi dan, ali sad odluči da ide kući rano izjutra.
Osim toga ta svast s izrezom na haljini izazivala je u njemu čuvstvo
slično stidu i kajanju radi nekakvoga ružna čina. A glavno, morao
je otputovati bez zadržavanja: treba stići da seljacima predloži novu
r»cr*rwi* V*,i rvniA
P4 1 JV
r \ f ± c r r \ ia nAonon r»7imi
J'" pV/OAjail v/^nin
rorli
» uui
f/~\rr o
OljV

novim temeljima. Odlučio je preokrenuti sve prijašnje gospodarstvo.

XXIX

Izvršenje Levinove osnove nailazilo je na mnoge poteškoće; ali

on se borio svom snagom, pa je postigao, ako ne ono, što je želio,
ali to da je mogao ne zavaravajući samoga sebe vjerovati da taj
posao vrijedi truda. Jedna od glavnih poteškoća bila je ta, što je
gospodarstvo već bilo u hodu, što se nije moglo sve zaustaviti i
počinjati iz početka, nego je trebalo preuređivati stroj u pogonu.
Kad je iste večeri, pošto je stigao kući, priopćio španu svoje
osnove, taj se s vidljivim zadovoljstvom složio s onim dijelom govora
koji je dokazivao da je sve što se dosad radilo bilo glupo i
neprobitačno. Špan reče daje to odavna govorio, ali da ga nisu htjeli

380
slušati. A što se ticalo Levinova prijedloga da sudjeluje kao dioničar
zajedno s radnicima u čitavom gospodarskom poduzeću, pokazao
je špan prema tome samo veliku klonulost i nikakvo određeno
mišljenje i odmah je stao govoriti o tom da sutra treba odvesti
preostale snopove raži i dvojačiti, tako da je Levin osjetio da sad
ima važnijih stvari.
Razgovarajući sa seljacima o istoj stvari i nudeći im zemlju uz
nove uvjete, sukobljavao se također s tom glavnom poteškoćom -
toliko su bili zabavljeni redovitim svakidanjim radom da nisu imali
vremena promisliti o probiti i neprobiti poduzeća.
Naivni seljak, Ivan, stočar, shvatio je, činilo se, potpuno
Levinovu ponudu, da sudjeluje s obitelji u probicima stočnoga
gospodarstva, i potpuno se slagao s tim poduzećem. Ali kad mu je
Levin govorio o budućoj koristi, pokazivao se na Ivanovu licu nemir
i žaljenje, što ne može sve saslušati, pa je sebi ubrzo nalazio bilo
kakav neodloživi posao ili se laćao vila da izbaci sijeno iz pregratka,
ili da nalijeva vodu ili da iskida gnoj.
Druga je poteškoća bila u tom što seljaci nisu nikako vjerovali
da bi vlastelin mogao imati pred očima što drugo osim želje da ih
što većma oguli. Bili su čvrsto uvjereni, pravi cilj njegov, govorio
on njima što mu drago, da će biti uvijek u onome što im neće kazati.
I sami su oni izjašnjavajući se govorili mnogo, ali nikad nisu rekli
ono za čim su zapravo išli. Osim toga (Levin osjeti da je žučljivi
vlastelin imao pravo) seljaci su za prvi i nepromjenljivi uvjet stavili
da ih ne sili na bilo kakav nov način rada i na upotrebu oruđa.
Priznavali su da novi plug bolje ore, da brzi plug ore uspješnije, ali
nalazili su tisuću razloga zašto se nije mogao upotrebljavati ni jedan
ni drugi pa, premda je bio uvjeren da treba sniziti razinu
gospodarstva, bilo mu je žao odreći se usavršenih strojeva, kojih je
probitak bio tako očita. No pored svih tih poteškoća postigao je
svoje, pa je pred jesen stvar krenula s mjesta, ili mu se barem tako
činilo.
Isprvice je Levin kanio predati cijelo gospodarstvo, kakvo je
bilo, seljacima, radnicima i španu uz nove drugarske uvjete; ali vrlo
brzo uvjeri se daje to nemoguće, pa odluči razdijeliti gospodarstvo.

381
 Dvor sa stokom, voćnjak, povrtnjak, košnja, polja, podijeljeni na
nekoliko odjela, imali su sačinjavati posebne stavke. Prostodušni
Ivan, stočar, koji je najbolje od svih, kako se činilo Levinu, shvatio
stvar, postao je skupivši družinu, pretežno od članova svoje obitelji,
sudionik stočnoga gospodarstva. Udaljeno polje, koje je osam godina
ležalo pod ugarom, uzelo je, uz pomoć umnoga tesara Fjodora
Rjezunova, šest obitelji seljačkih na novim društvenim načelima, i
seljak Surajev uzeo je uz istu pogodbu sve povrtnjake. Drugo je
bilo još po staromu, no te tri stavke bile su početak novoga uređenja
i potpuno su zabavile Levina.
Istina, u stočnom gospodarstvu nije stvar krenula nabolje, i Ivan
se silno protivio toplim stajama za krave i slatkom vrhnju tvrdeći da
krave sa studeni trebaju manje hrane, i daje maslac od kisela vrhnja
izdašniji i zahtijevao je plaću, kao prije, i nimalo se nije zanimao za
to što novac koji prima nije bila plaća nego unaprijed plaćeni dio
dobitka.
Istina, družina Rjezunova nije predvojačila za usjev plugovima,
kako je bilo pogođeno, izgovarajući se da je vrijeme prekratko.
Seliaci te družine iako su ugovorili nosao nrema novim načelima
nisu tu zemlju nazivali zajedničkom, nego napolicom, pa su često i
seljaci te družine i sam Rjezunov govorili Levinu: “Uzmite novac
za zemlju, i za vas je mirnije i mi bismo se riješili.” Osim toga, ti su
seljaci neprestano odlagali dogovoreno podizanje obora na toj zemlji
i sušionice za žito te otegnuli stvar do zime.
Istina, Surajev je preuzete povrtnjake htio razdijeliti u male
komade seljacima. On je, očito, potpuno obrnuto i, kako se činilo,
hotimice obrnuto shvatio uvjete uz koje mu je bila dana zemlja.
Istina, razgovarajući se često sa seljacima i tumačeći im sve
koristi poduzeća, osjećao je Levin da seljaci slušaju pri tom samo
pjevanje njegova glasa, a čvrsto znaju da oni, govorio on što mu
drago, neće dati da budu prevareni.
To je osjećao osobito kad je govorio s najumnijim seljakom,
Rjezunovom, i kad je opažao onu igru u njegovim očima, koja je
jasno odavala i porugivanje Levinu i čvrsto uvjerenje, ako bude tko
prevaren da to neće biti nikako on, Rjezunov.

382
 No kod svega toga mislio je Levin da je stvar krenula s mjesta i
da će im vodeći točno račune i ostajući kod svoga, u budućnosti
dokazati probitke takvog uređenja, i da će onda stvar sama od sebe
napredovati.
Poslovi ti zajedno s ostalim gospodarstvom, koje je ostalo u
njegovim rukama, zajedno s kabinetnim radom oko njegove knjige,
toliko su zaokupili Levina čitavo ljeto da gotovo nije odlazio u lov.
Saznao je na kraju kolovoza da su se Oblonski odselili u Moskvu, i
to od njihova sluge koji je natrag donio sedlo.
Osjećao je daje, ne odgovarajući na pismo Darje Aleksandrovne,
svojom nepristojnošću, koje se nije mogao spomenuti bez rumenila
stida, spalio sve lađe i da nikad više neće poći k njima. Isto tako
uradio je i sa Svijažskim, kad je otputovao ne oprostivši se. No k
njima također nikad više neće poći. Sad mu je to bilo svejedno.
Stvar o novom uređenju njegova gospodarstva tako gaje zanimala,
kako još nikad ništa u životu. Pročitao je knjige koje mu je bio dao
Svijažski, i naručivao ono čega nije sam imao, pročitao je i političko-
ekonomske i socijalističke knjige o tom predmetu, ali nije, kako je i
očekivao, našao ništa takvo što bi se dalo upotrijebiti u njegovu
pothvatu.
U političko-ekonomskim djelima, kod Milla, na primjer, kojega
je proučavao prvoga i s velikim žarom, nadajući se svaki čas da će
naći rješenje pitanja koja su ga zanimala, našao je zakone, izvedene
iz stanja europskoga gospodarstva; ali nikako nije mogao razabrati
zašto bi ti zakoni, koji ne pristaju na Rusiju, morali biti opći.
Isto je vidio i u socijalističkim knjigama: ili su to bile divne, ali
neostvarive fantazije koje su ga zanosile još kao studenta, ili ispravci,
zakrpe onoga stanja stvari, u koje je bila postavljena Europa, i s
kojim ratarstvo u Rusiji nije imalo ništa zajedničko.
Politička ekonomija govorila je da su zakoni, prema kojima se
razvio i prema kojima se razvija bogatstvo Europe, opći i nepobitni.
Socijalističko učenje pripovijedalo je da razvoj po tim zakonima
vodi u propast. Ni jedno ni drugo ne samo da nije davalo odgovora,
nego ni najmanji putokaz o onomu što treba Levin, i svi ruski seljaci

383
i posjednici učiniti sa svojim milijunima ruku i desetina da postanu
najproduktivnije za opće blagostanje.
Kad se već jednom prihvatio posla, pročitao je savjesno ono,
što se ticalo njegova predmeta, i kanio je u jesen putovati u
inozemstvo da tu stvar proučava i na terenu, da mu se u tom pitanju
više. ne dogodi ono što mu se tako često događalo s različitim
pitanjima. Znalo se događati da je istom počeo shvaćati misao
sugovomikovu i iznositi mu svoju, kadli mu je ovaj najednom rekao:
“A Kaufmann, a Jones, a Dubois, a Mitchelli? Zar ih niste čitali?
Pročitajte ih; oni su to pitanje obradili.”
Vidio je sada jasno da mu Kaufmann i Mitchelli nemaju što
kazati. Znao je što je htio. Vidio je da Rusija ima divnu zemlju,
divne radnike i da u nekojim slučajevima, kao kod onoga seljaka na
polovici puta, radnici i zemlja proizvode mnogo, u većini pak
slučajeva, kad se na europsku primjenjuje kapital, proizvode malo,
i to nastaje jedino zbog toga što radnici žele raditi i rade dobro samo
njima svojstvenim načinom i da to protivljenje nije slučajno, nego
stalno, i da se osniva na narodnom duhu. Mislio je da se ruski puk,
koji je pozvan Ha naseli i obrađuje golema nenaseljena prostranstva,
svjesno, dotle, dok sva zemlja ne bude naseljena, držao zato potrebna
načina rada, i da taj način nije nipošto tako loš, kako se obično
misli. I to je htio dokazati teoretski, u knjizi i praktično, na svom
gospodarstvu.

XXX

Na kraju rujna bila je dovezena građa za gradnju obora na

udaljenoj zemlji koju je dobila jedna družba, bio je prodan maslac
od krava i razdijeljen dobitak. U gospodarstvu, u praksi išla je stvar
izvrsno, ili barem se Levinu tako činilo. Zato pak, da teoretski objasni
čitavu stvar i da dovrši djelo, koje je prema sanjama Levinovima
imalo ne samo izazvati prevrat u političkoj ekonomiji, nego potpuno

384
uništiti taj nauk i položiti temelje novom nauku, o odnosu puka
prema zemlji, bilo je potrebno samo otputovati u inozemstvo i
proučiti na terenu sve što je ondje u tom pravcu učinjeno i naći
uvjerljive dokaze da sve što su ondje učinili nije ono pravo.
Levin je čekao samo predaju pšenice, da primi novce i da putuje
u inozemstvo. Ali okrenule su kiše, koje nisu dale da se sabere
zaostalo žito u polju i krumpir, pa je zapeo sav posao, pa i otprema
pšenice. Po dvorištima je bilo neprohodno blato, dva mlina odnio je
povodanj, a vrijeme je postajalo sve gore i gore.
Dana 30. rujna pokaže se izjutra sunce, i Levin, nadajući se
lijepu vremenu, stane se odlučno spremati na odlazak.
Naredio je da se naspe pšenica u vreće, pošalje trgovcu španu
da primi novac, a sam pođe po gospodarstvu, da prije odlaska izda
posljednje naloge.
Mokar od mlazova, koji su mu po kožnatu kaputu tekli sad za
vrat, sad u sare, ali u najboljem i najuzbuđenijem duševnom stanju,
vrati se Levin, pošto je ipak dovršio sve poslove, predvečer kući.
Predvečer nevrijeme se još pogoršalo: tuča je tako bolno šibala
posve pokisla konja, koji je strigao ušima i mahao glavom, da je
išao nekako bokom; no Levinu je pod kukuljicom bilo dobro, pa je
veselo pogledao oko sebe sad mutne potočiće, koji su tekli po
kolotečinama, sad kapi koje su se objesile na svakoj goloj grani, sad
bjelinu pjege nerastopljena grada na mosnicama, sad sočni, još
mesnati list brijesta, koji se u gustu sloju navaljao oko ogoljela drveta.
Unatoč mračnosti prirode unaokolo, osjećao se osobito uzbuđen.
Razgovori sa seljacima u udaljenom selu pokazivali su da su se
počeli privikavati svojim novim odnosima. Starac, kojemu se svratio
da se osuši, odobravao je očito Levinovu osnovu i sam se ponudio
da stupi u zajednicu za kupovanje stoke.
“Treba samo uporno ići k svome cilju, pa ću postići svoje —
mislio je Levin — imamo za što raditi i mučiti se. To nije moja
osobna stvar, nego je to pitanje općega dobra. Čitavo gospodarenje,
a što je glavno — položaj čitavoga puka ima se potpuno izmijeniti.
Umjesto siromaštva, opće bogatstvo, obilje; mjesto neprijateljstva,

385
sloga i povezanost probitaka. Jednom riječi, beskrvna revolucija,
ali najveličajnija revolucija, isprva u malom krugu našega kotara,
onda u gubemiji, Rusiji, cijelom svijetu. Zato što opravdana misao
ne može ne biti plodonosna. Da, to je svrha zbog koje vrijedi raditi.
A to, što sam ja, Košta Levin, onaj isti koji je došao na bal u crnoj
kravati, kojega je odbila kneginjica Sčerbacka i koji je sam za sebe
tako jadan i ništavan, to ništa ne dokazuje. Uvjeren sam da se Franklin
osjećao isto tako ništavan i da se isto tako nije pouzdavao u se kad
je o sebi razmišljao. To ništa ne znači. I on je zacijelo imao svoju
Agafiju Mihajlovnu, kojoj je povjeravao svoje ‘tajne-”.
U takvim mislima dojahao je Levin već u mraku do kuće.
Špan, koji je bio kod trgovca, vratio se i dovezao dio novca za
pšenicu. Sa starcem je došlo do sporazuma, i putem je špan saznao
da je raž još posvuda u polju, tako da nespremljenih sto i šezdeset
krstina nije bilo ništa prema onome kako je bilo u drugih.
Objedovavši, sjedne Levin kao i obično u naslonjač s knjigom
u ruci i čitajući nastavi misliti na svoj predstojeći put u vezi s knjigom.
Danas je osobito živo predstavljao sebi značenje svoga djela, pa su
se sami od sebe u njegovu umu slagali cijeli periodi koji su izražavali
bit njegovih misli. “To treba zapisati — pomisli. — To će biti kratak
uvod, koji mi se prije činio nepotrebnim.” Ustane, da pođe k pisaćem
stolu, a Laska, koja je ležala kraj njegovih nogu, ustane također,
protežući se i pogledajući ga, kao da pita kamo da ide. Ali nije bilo
vremena za pisanje, jer su došli radnički prvaci po naloge, pa je
Levin izišao k njima u predsoblje.
Poslije naloga, to jest rasporeda rada za sutrašnji dan i pošto je
primio sve seljake koji su s njim imali posla, ode Levin u kabinet i
sprimi se posla. Laska legne pod stol; Agafija Mihajlovna sjedne s
čarapom na svoje mjesto.
Pošto je pisao neko vrijeme, spomene se Levin neobično živo
Kitty, njezina odbijanja i posljednjega susreta. Ustane i stane hodati
po sobi.
— Ta ne treba se dosađivati — reče mu Agafija Mihajlovna. —
No, što sjedite kod kuće? Zašto ne otputujete u toplice, ta spremili
ste se.

386
 — Ionako putujem prekosutra, Agafijo Mihajlovna. Treba
poslove svršiti.
— No, kakvi su vaši poslovi! Zar ste malo nagradili te seljake!
I onako govore: vaš će gospodin za to od cara dobiti milost. I čudno:
što vam treba starati se za seljake?
— Ne staram se za njih, za sebe radim.
Agafija Mihajlovna znala je sve pojedinosti gospodarskih osnova
Levinovih. Levin je često sa svima potankostima razlagao svoje
misli i više puta prepirao se s njom i nije se slagao s njezinim
objašnjenjima. No sada je posve drugačije shvatila ono što joj je
rekao.
— Naravno, za dušu treba se najviše brinuti — reče ona
uzdahnuvši. — Eno Parfen Denjisič, premda je bio nepismen, umro
je tako, da daj to Bože svakomu — reče o sluzi, koji je nedavno
umro. —Pričestili ga, dali mu posljednju pomast.
— Ne govorim o tom — reče on. — Govorim da radim za svoje
probitke. Za mene je korisnije ako seljaci bolje rade.
— No radili vi što hoćete, ako je lijenčina, on će panj preko
klade valjati. Ako ima savjesti, radit će, ako li je nema, ništa se ne
može.
— No, pa i sami velite da je Ivan stao bolje timariti stoku?
— Ja velim jedno — odgovori Agafija Mihajlovna, očito ne
slučajno, nego sa strogom dosljednošću misli: — Zeniti se morate,
eto što je!
Napominjanje Agafije Mihajlovne upravo onoga, o čemu je malo
prije razmišljao, ogorči ga i povrijedi. Levin se namršti i ne
odgovarajući joj sjedne opet za svoj posao, ponovivši sebi sve ono
što je mislio o značenju toga rada. Pokatkad je osluškivao kako u
tišini zveče igle Agafije Mihajlovne, i sjetivši se onoga čega se nije
htio sjećati opet se namršti.
U devet sati začuje se zvončić i muklo njihanje kola u blatu.
— No evo su vam se dovezli gosti, pa neće biti dosadno — reče
Agafija Mihajlovna ustajući i polazeći k vratima. Ali Levin je pre-
stigne. Posao mu sad nije išao od ruke, pa se radovao bilo kakvu
gostu.

387
 XXXI

Strčavši do polovice stuba, začuje Levin u predsoblju poznate

glasove kašljucanja; no čuo ih je nejasno od topota svojih koraka i
nadao se da se prevario; onda je ugledao i cijelu dugu, koščatu,
poznatu pojavu, premda se činilo da se više ne može varati, još se
uvijek nadao da se prevario i da taj dugi čovjek, koji je skidao bundu,
nije brat Nikolaj.
Levin je ljubio svoga brata, ali biti s njim zajedno bila je uvijek
muka. Sad pak, kad je Levin pod utjecajem nadošlih misli i
spominjanja Agafije Mihajlovne bio u nejasnu, zamršenu stanju,
učini mu se sastanak s bratom osobito težak. Umjesto gosta vesela
zdrava, tuđa, koji bi ga, kako se nadao, razgalio u njegovoj duševnoj
nejasnoći, mora se sastati s bratom, koji ga razumije skroz, koji će u
njemu izazvati najintimnije misli, prisiliti ga da ih do kraja izreče.
A to mu se nije htjelo.
Srdeći se na samoga sebe zbog toga ružnoga čuvstva otrči Levin
u predsoblje; čim je izbliza vidio brata, nestane smjesta čuvstva
osobnoga razočaranja, a na njegovo mjesto dođe žaljenje. Kako je
strašan bio brat Nikolaj u svojoj mršavosti i bolesti prije, sad je
većma omršavio, još više iznemogao. To je bio kostur pokriven
kožom.
Stajao je u predsoblju trzajući dugim, mršavim vratom skidajući
s njega šal i čudno se jadno smiješio. Opazivši taj smiješak, ponizan
i pokoran, osjeti Levin da mu se grlo grčevito steže.
— Evo došao sam k tebi — rekao je Nikolaj muklim glasom ne
skidajući ni trenutak očiju s bratova lica. — Odavna sam htio, ali
sam neprestano bolovao. Sad sam se malo oporavio — govorio je
tarući svoju bradu velikim mršavim dlanovima.
— Da, da! — odgovorio je Levin. I bude mu još strašnije kad je
ljubeći se osjetio suhoću bratova tijela i ugledao izbliza njegove
velike oči koje su se čudno sjajile.

388
 Nekoliko tjedana prije toga bio je Konstantin Levin pisao bratu,
ia poslije prodaje onoga maloga dijela, koji je ostao nepodijeljen u
čuči, brat ima sada dobiti svoj dio, oko dvije tisuće rubalja.
Nikolaj reče daje došao primiti te novce i, navlastito, proboraviti
leko vrijeme u svojemu gnijezdu, taknuti se zemlje, da dobije snage,
cao junaci, za rad koji je pred njim. Unatoč povećanoj pogrbljenosti,
anatoč mršavosti koja je zaprepaštavala zbog njegove visine, kretnje
>u njegove, kao obično, bile brze, isprekidane. Levin ga uvede u
cabinet.
Brat se preobuče osobito brižno, čega prije nije radio, počešlja
svoju rijetku, uspravnu kosu i smiješeći se dođe gore.
Bio je najugodnije i najradosnije raspoložen, kakvim ga je iz
djetinjstva često pamtio Levin. Spomenuo je pače Sergija Ivanoviča
bez srdžbe. Ugledavši Agafiju Mihajlovnu našali se s njom i propita
se za stare sluge. Vijest o smrti Parfena Denjisiča djelovala je na nj
neugodno. Na licu mu se pokazao strah; ali odmah se pribrao.
— Ta već je bio star — reče i promijeni razgovor. — Da,
proživjet ću kod tebe mjesec-dva, i onda u Moskvu. Znaš li, Mjagkov
mi je obećao mjesto, pa ću stupiti u službu. Sad ću urediti svoj život
potpuno drukčije — nastavi. — Znaš li da sam uklonio onu ženu.
— Mariju Nikolajevnu? Kako, a zašto?
— Ah, ono je gadna žena! Načinila mi je mnogo neugodnosti.
— Ali nije pripovijedao kakve su to bile neugodnosti. Nije mogao
reći daje otjerao Mariju Nikolajevnu zato što je čaj bio loš, a glavno
radi toga što ga je njegovala kao bolesnika. — Onda, uopće, sad
želim potpuno promijeniti život. Činio sam, naravno, kao svi,
gluposti, no imetak je posljednja stvar, ne želim ga. Samo da je
zdravlje, a ono se, hvala Bogu, poboljšalo.
Levin je slušao i smišljao, ali nije mogao smisliti što bi rekao.
Vjerojatno je Nikolaj osjetio isto; stane brata ispitivati o njegovim
poslovima, a Levinu je bilo drago govoriti o sebi, jer je mogao
govoriti bez pretvaranja. Ispripovijedao je bratu svoje osnove i o
svojemu radu.
Brat je slušao, ali to ga očito nije zanimalo.

389
 Ta dva čovjeka bila su tako srodna i bliska jedan druome, daje
najmanja kretnja, ton glasa govorio obojici više nego se moglo reći
riječima.
Sad je obojicom zavladala jedna misao: bolest i blizina smrti
Nikolajeve, koja je potiskivala sve ostalo. Ali nijedan od njih nije
smio govoriti o njoj, i zato sve što su govorili, ne izrekavši onoga
što ih je jedino zanimalo, bilo je laž. Nikad se Levin nije toliko
radovao tome što se svršila večer, pa je trebao ići spavati. Nikad ni
s kakvim stranim čovjekom, ni pri kakvom službenom pohodu nije
bio tako neprirodan i neiskren kao danas. A spoznaja te neprirodnosti
i kajanje zbog nje činilo ga je još neprirodnijim. Htio je plakati nad
svojim ljubljenim bratom koji je umirao, a morao je slušati i pomagati
razgovor kako će on živjeti.
Budući da je u kući bilo hladno, a ložila se samo jedna soba,
smjestio je Levin brata u svojoj ložnici za pregradom.
Brat je legao i spavao ili nije spavao, ali se kao bolesnik prevrtao,
kašljao i, kad se nije mogao iskašljati, nešto gunđao. Katkad, kad je
teško disao, govorio je: “Ah, Bože moj!” Katkad, kad ga je sluz
™x:i~ “ a , r — t ----- a--------------
^uaiici, jl,. n, via/^L. vjiuaajuu ga, jL/CVih injt/ uugu Zidspau.
Misli su mu bile najraznovrsnije, ali kraj tih misli bio je jedan —
smrt.
Smrt, neizbježivi kraj svega, došla mu prvi put s neodoljivom
silom pred oči. Smrt ta, koja je bila tu, u tom ljubljenom bratu, koji
je u polusnu stenjao i ravnodušno, iz navike, prizivao sad Boga, sad
vraga, nije bila nipošto tako daleko, kako mu se prije činilo. Bila je
i u njemu samome, to je osjećao. Ako ne danas, sutra, ako ne sutra,
onda za trideset godina, nije li svejedno! A što je bila ta neminovna
smrt, ne samo da nije znao, ne samo da nikad nije o tom ni mislio,
nego nije umio i nije smio misliti o tome.
“Radim, želim nešto učiniti, a zaboravio sam da će se sve svršiti,
da ima smrt.”
Sjedio je u mraku na krevetu i mislio, zgrčivši se, obuhvativši
svoja koljena i svladavajući disanje. No što je većma naprezao misao,
to mu je samo jasnijim postajalo da je doista tako, da je zbilja

390
 zaboravio, pregledao u životu malu činjenicu, to, da će doći smrt, i
ive će se svršiti i da se nije isplatilo počinjati i da pomoći tome
likakve nema. Da, to je užasno, ali tako jest.
“Ali još sam živ. A sada što da činim, što da činim?” govorio je
)un očaja. Upalio je svijeću i oprezno ustao i prišao ogledalu, pa
>tao gledati svoje lice i kosu. Da, na sljepoočicama je bilo sijedih
dasi. Otvorio je usta. Kutnjaci su se počeli kvariti. Otkrio je svoje
nišićave ruke. Da, snage je mnogo. Ali i Nikolenjka, koji ondje
diše ostacima pluća, imao je također snažno tijelo. I najednom sjetio
se kako su kao djeca lijegali zajedno spavati i samo čekali da Fjodor
Bogdanić iziđe za vrata, da bacaju jedan na drugoga jastuke i da se
smiju, smiju nesavladivo, tako da ni strah pred Fjodorom
Bogdaničem nije mogao zadržati spoznaju životne sreće koja se
prelijevala preko ruba. “A sada ove iskrivljene prazne grudi!... i ja,
koji ne znam zašto sam i što će sa mnom biti...”
— K—ha! K—ha! A, vraže. Sto švrljaš, što ne spavaš? — vikne
mu bratov glas.
— Tako, ne znam, besanost.
— A ja sam dobro spavao, sad se više ne znojim. Gledaj, popipaj
košulju. Ima li znoja?
Levin mu popipa košulju, ode za pregradu, ugasi svijeću, ali još
zadugo nije zaspao. Tek što je ponešto razjasnio pitanje, kako valja
živjeti, kadli pred njim niknu novo nerazrješivo pitanje — smrt.
“No, on umire, no, umrijet će u proljeće, no, kako da mu
pomognem? Sto mu mogu reći? Sto znam o tom? Ta zaboravio sam
da to i postoji.”

XXXII

Levin je već odavna opazio da s ljudima, s kojima je neugodno

zbog njihove prevelike popustljivosti i pokornosti, vrlo brzo postaje
nepodnošljivo zbog njihovih pretjeranih zahtjeva i zanovijetanja.
Osjećao je da će se to dogoditi i s bratom. I doista, krotkosti bratove

391
nije sezalo nadugo. Već je drugo jutro postao razdražljiv i neumorno
zanovijetao bratu, dotičući se najbolnijih mjesta.
Levin se osjećao kriv i nije mogao to popraviti. Osjećao je da bi
oni, kad se ne bi pretvarali nego govorili ono što se veli govoriti po
duši, to jest samo ono što zbilja misle i osjećaju, onda bi samo gledali
jedan drugome u oči i Konstantin bi samo govorio: “Umrijet ćeš!
Umrijet ćeš!”, a Nikolaj bi samo odgovarao: “Znam da ću umrijeti,
ali se bojim, bojim, bojim!” I ništa više ne bi govorili, ako bi govorili
samo po duši. No tako se nije moglo živjeti, pa je zato Konstantin
pokušao raditi ono što je čitava života pokušavao, ali nije mogao
raditi, te ono, što mnogi, prema njegovu opažanju, tako dobro umiju
raditi, a zbog čega se ne može živjeti: pokušavao je ne govoriti ono
što je mislio, pa je neprestano osjećao da to ispada neiskreno, da ga
brat lovi u tom, i da ga to razdražuje.
Trećega dana izazove Nikolaj brata da mu opet razloži svoju
osnovu, i stane ga ne samo osuđivati nego i svjesno miješati s
komunizmom.
— Samo si uzeo tuđu misao, ali si je iznakazio i rado bi je
primijeniti, na što se ne može primijeniti.
— Ta velim ti da to nema ništa zajedničko. Oni odbacuju
opravdanost vlasništva, kapitala, nasljeđivanja, a ja ne poričem toga
glavnoga stimula (Levinu je samom bilo mrsko što upotrebljuje takve
riječi, ali otkako se zagrijao za svoje djelo počeo je nehotice sve
češće i češće upotrebljavati neruske riječi) i želio jedino regulirati
rad.
— To i jest ono, uzeo si tuđu misao, odrezao od nje sve što tvori
njenu snagu i želiš uvjeriti daje to nešto novo — reče Nikolaj trzajući
se srdito u svojoj kravati.
— No moja misao nema ništa zajedničko...
— Ali — govorio je Nikolaj Levin sijevajući srdito očima i
smiješeći se ironično — ondje je barem čar, kako da kažem,
geometrijski, čar jasnosti, nesumnjivosti. Možda je to utopija. Ali
dopustimo da se od svega prošloga može načiniti tabula rasa: nema
vlasništva, nema obitelji, onda će se i rad urediti. Ali kod tebe ničega
nema...

392
 — Zašto miješaš? Nikada nisam bio komunist.
— A ja sam bio i držim da je to preuranjeno, ali razumno i da
ima budućnost, kao kršćanstvo prvih stoljeća.
— Ja samo smatram da radnu snagu treba ocjenjivati sa
stanovišta prirodne znanosti, to jest proučavati je, priznati njezina
svojstva i...
— Pa to je potpuno uzaludno. Ta snaga sama nalazi, prema
stupnju svoga razvoja, izvjestan način djelovanja. Svuda je bilo
robova, onda metayersa, i kod nas ima napolica, arende, nadničara
— što hoćeš jošte?
Levin se najednom od tih riječi ražestio, jer se u dubini duše
bojao daje to istina, istina daje htio balansirati među komunizmom
i određenim oblicima i da je to jedva bilo moguće.
— Tražim sredstva da se radi produktivno, i za mene i za radnike.
Želim urediti... — odgovarao je vatreno.
— Ništa ti ne želiš urediti, jednostavno tebi, kako si svega života
živio, hoće se biti originalan i pokazivati da ne izrabljuješ seljake
jednostavno, nego s idejom.
— Dobro, ti tako misliš i ostavi me na miru! — odgovori Levin
osjećajući da mišić njegova lijevoga obraza nesavladivo dršće.
— Nisi imao i nemaš uvjerenja, nego samo želiš utješiti svoje
samoljublje.
— Pa dobro i ostavi me!
— I ostavit ću te! Odavno je vrijeme, i idi dovraga! I silno mije
žao što sam došao.
Koliko je god kasnije Levin nastojao brata umiriti, Nikolaj nije
ništa htio čuti i govorio je daje mnogo bolje razići se, i Konstantin
je uvidio da je bratu jednostavno dosadio život.
Nikolaj se već posve spremio za odlazak, kadli Konstantin opet
dođe k njemu i neprirodno ga zamoli da mu oprosti ako ga je čim
uvrijedio.
— A, velikodušnost! — reče Nikolaj i nasmiješi se. — Ako
želiš imati pravo, mogu ti pružiti to zadovoljstvo. Imaš pravo, samo
ja ipak odlazim!

393
 Istom pred samim odlaskom poljubio se Nikolaj s njim i reče,
pogledavši brata iznenada čudno ozbiljno:
— Ipak, ne sjećaj me se po zlu, Košta — i glas mu drhtne.
To su bile jedine riječi izrečene iskreno. Lcvin jc shvatio da se
pod tima riječima razumijevalo: “Ti vidiš i znaš da mi je zlo i da se,
možda, više nećemo vidjeti.” Levin to shvati i suze mu udare iz
očiju. Još jednom poljubi brata, ali mu ništa nije mogao i nije znao
reći.
Treći dan po bratovu odlasku otputio se i Levin u inozemstvo.
Sastavši se u željeznici sa Sčerbackim, bratićem Kittynim, začudio
ga je svojim mražnim držanjem.
— Sto ti je? — upita ga Sčerbacki.
— Pa ništa, tako, radosnoga je na svijetu malo.
— Kako malo? Hajte sa mnom u Pariz umjesto u nekakav
Mulhouse. Vidjet ćete kako je veselo.
— Ne, već sam završio. Vrijeme je da umrem.
— Lijepa stvar! — reče smijući se Sčerbacki. Ja sam se opet
spremio da počnem.
— Da, i ia sam tako mislio nedavno, ali sad znam da ću skoro
umrijeti.
Levin je govorio ono što je posljednje vrijeme mislio. U svemu
je vidio samo smrt ili približavanje k njoj. No započeto djelo to ga
je više zanimalo. Ta trebalo je nekako doživjeti život, dok ne dođe
smrt. Mrak je za njega pokrivao sve; ali upravo zbog toga osjećao
je da je jedina provodna nit u tom mraku njegov posao, pa ga je
posljednjom snagom uhvatio i držao.

394
Četvrti dio
 I

Karenjini, muž i žena, živjeli su i unapredak u istoj kući, sastajali

ie svaki dan, ali bili su potpuno tuđi jedno drugomu. Aleksije
\leksandrovič postavio je kao pravilo da svaki dan vidi ženu, da
ilužinčad ne bi mogla praviti nagađanja, ali je izbjegavao jesti kod
cuđe. Vronski nikad nije dolazio u kuću Aleksija Aleksandroviča,
ili Ana se sastajala s njim izvan kuće i muž je to znao.
Stanje je bilo teško za sve troje i nijedno od njih ne bi bilo moglo
proživjeti i jedan dan u tome položaju, da nije očekivalo da će se
promijeniti i da je to samo privremeno, bolna poteškoća koja će
proći.
Aleksije Aleksandrovič čekao je da ta strast prođe, kao sve što
prolazi, da će svi to zaboraviti i da mu ime neće ostati osramoćeno.
Ana, o kojoj je ovisilo to stanje i kojoj je ono bilo mučnije no ikome,
trpjela ga je, jer je ne samo očekivala, nego je čvrsto bila uvjerena
da će se sve to brzo rasplesti i razjasniti. Nikako nije znala što će
rasplesti to stanje, ali je tvrdo bila uvjerena da će to nešto doći veoma
brzo.
Vronski nehotice podajući se njezinu utjecaju, očekivao je
također nešto nezavisno od njega, što je imalo razmrsiti sve
poteškoće.
U sredini zime proveo je Vronski dosadnu nedjelju dana. Bio je
dodijeljen stranom princu, koji je doputovao u Petrograd i morao
mu pokazivati znamenitosti grada. Vronski je sam bio otmjene
vanjštine; osim toga vladao je vještinom da se drži dostojno s
poštovanjem i bio je vičan općiti s takvim osobama. Zato je i bio
dodijeljen princu.
No ta dužnost učini mu se vrlo teška. Princ je želio ne propustiti
ništa takvo za što bi ga kod kuće mogli upitati: je li to vidio u Rusiji;
pa se i sam htio okoristiti, koliko je moguće, ruskim uživanjem.
Vronski je bio dužan provoditi ga u jednom i drugom. Do podne
išli su gledati znamenitosti; po večerima sudjelovali su pri narodnim

397
 zabavama. Princ je bio neobična zdravlja, čak i među prinčevima; i
vježbanjem i dobrom njegom tijela postigao je takvu snagu, da je,
premda se obilno odavao uživanju, bio svjež poput zelenoga sjajnoga
holandskog krastavca. Mnogo je putovao i smatrao da je jedna od
glavnih koristi današnjega lakoga putovanja u pristupačnosti
narodnih užitaka. Bio je u Španjolskoj te je tamo popijevao
podoknice i zbližio se sa Španjolkom koja je svirala na mandolini.
U Švicarskoj je ubio divokozu. U Engleskoj je skakao u crvenu
fraku preko plotova i za okladu poubijao dvjesta fazana. U Turskoj
je bio u haremu, u Indiji je jezdio na slonu i sad, u Rusiji, želio je
okusiti svih specijalno ruskih užitaka.
Vronski, koji je uza nj bio kao neki meštar ceremonija, imao je
mnogo posla da raspodijeli sve ruske užitke koje su princu predlagale
različite osobe. Bili su tu i trkači konji i ruske palačinke i lov na
medvjede i trojke i cigani i pirovanje s ruskim lupanjem suda. I
princ je s izvanrednom lakoćom usvojio ruski duh, razbijao
poslužavnike s posuđem, metao na koljena Ciganku i činilo se, pitao,
ima li još što, ili se samo u tom sastoji ruski duh.
Zapravo su se od svih ruskih užitaka princu najviše svidjele
francuske glumice, baletna plesačica i šampanjac s bijelim pečatom.
Vronski je bio navikao s prinčevima; — ali da li od toga, što se sam
posljednje vrijeme promijenio, ili od prevelike blizine s tim princem,
učini mu se taj tjedana strašno težak. Tih dana osjećao je čuvstvo
nalik na čuvstvo čovjeka koga bi dodijelili opasnu luđaku, kojega
bi se bojao i ujedno bi se, radi njegove blizine, bojao i za svoj um.
Vronski je stalno osjećao potrebu da ni načas ne oslabi ton
strogoga službenoga poštovanja, da ne bude uvrijeđen. Princ se
prezirno vladao upravo prema onim osobama koje su, na čudo
Vronskoga, iz petnih žila nastojale dobavljati ruske užitke. Njegovi
sudovi o ruskim ženama, koje je želio proučavati, često su silili
Vronskoga da se zarumeni od negodovanja. A glavni uzrok zbog
kojega je princ bio osobito težak Vronskomu, bio je taj što je u
njemu nehotice vidio sebe sama. I ono, što je vidio u tom zrcalu nije
laskalo njegovu samoljublju. Bio je to veoma glup i vrlo
samosvjestan, veoma zdrav i vrlo čist čovjek, i ništa više. Bio je

398
 entleman i, to je bila istina, Vronski toga nije mogao poricati. Bio
j ravnodušan i nije puzao pred višima, slobodan i jednostavan u
pćenju s nižima. Vronski je bio takav i smatrao je to velikom
rlinom; ali prema princu on je bio niži, pa ga je taj dobrodušni i
irezimi odnos smućivao.
“Glupo goveče! Zar sam ja takav?” mislio je.
Sad kako bilo, kad se oprostio s njim sedmi dan, prije odlaska
ijegova u Moskvu, i kad je primio zahvalnost, bio je sretan što se
zbavio toga nezgodnoga položaja i neugodnog zrcala. Oprostio se
; njim na postaji vraćajući se s lova na medvjede, gdje su se svu noć
)rikazivala ruska junaštva.

II

Vrativši se kući našao je Vronski kod sebe pisamce od Ane.

Pisala je: “Bolesna sam i nesretna. Ne mogu izlaziti; ali ne mogu
duže ni vas da ne vidim. Dođite večeras. U sedam sati odlazi Aleksije
Aleksandrovič u vijeće i zadržat će se do deset.” Pomislivši na časak
0 čudnoj stvari da ga zove pravo k sebi bez obzira na mužev zahtjev
da ga ne prima, odluči ići.
Vronski je tu zimu bio unaprijeđen za pukovnika, ostavio
pukovniju i živio sam. Pošto je zajutarkovao, legne smjesta na divan
1 u pet časaka pomiješalo se spominjanje ružnih prizora, koje je
vidio posljednjih dana, i povezalo se s predodžbama o Ani i seljaku
vođi, koji je igrao važnu ulogu u medveđem lovu, i on usne. Probudio
se u mraku dršćući od straha, i brzo upali svijeću. “Sto je to? Sto
sam to strašno vidio u snu? Da, da seljak vođa, čini se, malen, prljav,
razbarušene brade, radio je nešto nagnuvši se i najednom je francuski
progovorio neke čudne riječi. Da, više ništa nije bilo u snu — rekao
je u sebi. — Ali zašto je bilo tako užasno?” Živo se ponovno sjetio
seljaka i onih nerazumnih francuskih riječi, koje je izustio onaj seljak,
i hladni užas prijeđe mu preko leđa.
“Kakva glupost!” pomisli Vronski i pogleda na sat.

399
 Bilo je već osam i pol. Pozvoni sluzi, brzo se obuče i iziđe na
ulazište, zaboravivši potpuno san i mučeći se jedino zbog toga, štc
je zakasnio. Približavajući se k ulazištu Karenjinovih, pogleda na
sat i opazi da je bilo deset minuta do devet. Visoka pouska kočija, s
upregnutim parom sivih konja stajala je pred vežom. Prepoznao je
Aninu kočiju. “Ide k meni — pomisli Vronski — i bolje bi bilo.
Neugodno mi je ulaziti u tu kuću. Ali svejedno, ne mogu se skrivati”,
reče sebi i s onim držanjem, na koje se navikao u djetinjstvu, čovjeka,
koji se nema čega stidjeti, iziđe Vronski iz saonica i priđe k vratima.
Vrata se otvore, i vratar, s gunjem na rukama, dozove kočiju.
Vronski, nenavikao opažati pojedinosti, opazi sad ipak začuđeni
izraz s kojim ga je vratar pogledao. Na samim vratima Vronski se
gotovo sudari s Aleksijem Aleksandrovičem. Plinska svjetiljka
rasvijetlila je upravo beskrvno, opalo lice pod crnim šeširom i bijelu
kravatu koja se sjala pod dabrovim ogrtačem. Nepokretne mutne
oči Karenjinove upere se u lice Vronskoga. Vronski pozdravi, i
Aleksije Aleksandrovič, zažvakavši ustima, digne ruku k šeširu i
prođe. Vronski je vidio, kako je, ne obazirući se, sjeo u kočiju, primio
kroz prozor gunj i binokl i iščeznuo. Vronski pođe u predsoblje.
Obrve su mu bile natmurene a oči sjale zlobnim i ponosnim sjajem.
“Evo ti položaja! — mislio je. — Kad bi se on borio, branio
svoju čast, mogao bih ja djelovati, izraziti svoja čuvstva; ali slabost
i podlost... Postavlja me u položaj varalice, kad, međutim, nisam
htio i neću da to budem.”
Od dana, kad se objasnio s Anom u perivoju vvređinu,
promijenile su se misli Vronskoga. Pokoravajući se nehotice Aninoj
slabosti, koja mu se predavala sva i očekivala jedino od njega rješenje
svoje sudbine, pokoravajući se unaprijed svemu, prestao je odavno
misliti da bi se ta sveza mogla svršiti kako je onda mislio.
Častoljubive osnove njegove uzmakle su opet u pozadinu, i
osjećajući da je izišao iz onoga kruga djelovanja, u kojemu je sve
bilo određeno, predao se sav svojemu čuvstvu, koje gaje sve jače i
jače vezalo uz nju.
Još u predsoblju čuo je njezine korake, koji su se udaljavali.
Shvatio je da ga je čekala, osluškivala, i sad se vraćala u salon.

400
 — Ne! — vikne ona ugledavši ga, i pri prvom zvuku njezina
glasa navru joj suze na oči — ne, ako to tako potraje, onda će se to
dogoditi još mnogo, mnogo prije!
— Sto, prijateljice moja?
— Sto? Ja čekam, mučim se, sat, dva... Ne, neću!... Ne mogu se
svađati s tobom. Zacijelo nisi mogao. Ne, neću!
Stavila mu je ruke na ramena i dugo ga gledala dubokim,
zanosnim, a ujedno kušajućim pogledom. Proučavala je njegovo
lice za ono vrijeme što ga nije vidjela. Spajala je u jedno, kao i pri
svakom sastanku, svoju zamišljenu predodžbu o njemu (neuspo­
redivo ljepšu, nemoguću u zbilji) s njim, kakav je bio.

III

— Jesi li ga sreo? — upita ga kad su sjeli za stol pod svjetiljkom.

— To ti je kazna što si zakasnio.
— Da, ali kako to? Imao je biti u državnom vijeću?
— Bio je i vratio se i opet se nekamo odvezao. Ali to nije ništa.
Ne govori o tom. Gdje si bio? Uvijek s princem?
Znala je sve potankosti njegova života. Htio je kazati da nije
spavao cijelu noć, i daje zaspao, ali videći njezino uzrujano i sretno
lice, zastidi se. Zato je rekao da se morao odvesti da izvijesti o
prinčevu odlasku.
— Ali sad je svršeno? On je otputovao?
— Hvala Bogu, svršeno je. Nećeš vjerovati kako mi je to bilo
nepodnošljivo.
— Zašto? Ta to je svakidanji život svih vas mladih muškaraca
—reče skupivši obrve. Lati se kačkanja, koje je ležalo na stolu i
stane ne gledajući Vronskoga vaditi iz njega kukicu.
— Već sam odavna ostavio taj život — reče on čudeći se
promjeni izraza njezina lica i nastojeći prodrijeti u njegovo značenje.
— I priznajem — reče, smiješkom pokazujući svoje bijele zube —
tih sam se dana kao u zrcalu vidio motreći taj život i bilo mi je
neugodno.

401
 Ona je u rukama držala kačkanje, ali nije kačkala, nego ga je
gledala čudnim, sjajnim i neprijateljskim pogledom.
— Jutros se Liza svratila k meni — još se ne boji dolaziti k
meni unatoč grofici Lidiji Ivanovni — umetne — i pripovijedala mi
0 vašoj atenskoj večeri. Kakva gadarija!
— Upravo sam htio reći, da...
Ona mu presiječe riječ:
— To je bila Therese, koju si poznavao prije?
— Htio sam reći...
— Kako ste vi gadni, muškarci! Kako ne možete sebi predstaviti
da žena toga ne može zaboraviti — govorila je žesteći se sve više i
više i otkrivajući mu tim uzrok svoga razdraženja. — Osobito žena,
koja ne može poznavati tvoj život. Sto ja znam? Sto sam znala? —
govorila je. — Ono što si mi ti rekao! A odakle ja znam jesi li mi
govorio istinu?...
— Ana! Ti me vrijeđaš. Zar mi ne vjeruješ? Nisam li ti rekao da
nemam misli koje ti ne bih povjerio!
— Da, da — reče ona nastojeći očito otjerati ljubomorne misli.
— Ali kad bi ti znao kako je meni teško!... Vjerujem, vjerujem ti.
što si ono govorio?
Ali on se nije mogao smjesta sjetiti onoga što je htio reći. Ti
nastupi ljubomore, koji su je posljednje vrijeme sve češće spopadali,
napunjali su ga užasom, i koliko se god trsio da to sakrije, hladili ga
prema njoj, premda je znao daje uzrok ljubomori bila ljubav prema
njemu. Koliko je puta govorio sebi daje njezina ljubav sreća. I eto,
ona gaje ljubila, kako može ljubiti žena za koju je ljubav protegla
sva dobra u životu — i on je bio mnogo dalje od sreće nego onda
kad je za njom krenuo iz Moskve. Onda se držao nesretnim, ali
sreća je bila pred njim, sad je pak osjećao da je najljepša sreća već
prošla. Ona nije bila nipošto onakva kakvom ju je vidio prvo doba.
1 moralno i tjelesno promijenila se nagore. Sva se raširila, i na licu
njezinu bio je, dok je govorila o glumici, zloban izraz, koji ju je
nagrdio. Gledao ju je kako čovjek gleda otkinut i uveo cvjetić, u
kojem s naporom prepoznaje ljepotu, radi koje gaje otkinuo i uništio.

402
I unatoč tome, osjećao je daje onda, kad je ljubav njegova bila jača,
mogao, kad bi to silno htio, iščupati tu ljubav iz svoga srca; ali sad,
kad mu se, kao ovaj čas, činilo da ne osjeća ljubavi prema njoj, znao
je da se sveza njegova s njom ne može prekinuti.
— No, no, što si mi htio reći o princu? Protjerala sam, protjerala
demona — doda ona. Demonom nazivali su među sobom ljubomoru.
— Da, što si dakle počeo govoriti o princu? Zašto ti je bilo tako
teško?
— Ah, nepodnošljivo! — rekao je nastojeći uloviti nit izgubljene
misli. — On ne dobiva od bliskoga poznanstva. Ako ga treba
definirati, to je divno uhranjena životinja, kakve na izložbama
dobivaju prve medalje, i ništa više — govorio je sa zlovoljom koja
ju je počela zanimati.
— Zar, kako to? — uzvrati ona. — Ipak je mnogo toga vidio,
obrazovan je!
— To je potpuno drugo obrazovanje, njihovo obrazovanje. On
je očito i obrazovan samo zato da ima pravo prezirati obrazovanje,
kao što oni sve preziru, osim životinjskih naslada.
— Ta svi vi ljubite te životinjske naslade — reče ona i on opet
opazi mračni pogled koji mu se uklanjao.
— Što ga toliko braniš? — reče on smiješeći se.
— Ne branim ga, meni je sasvim svejedno; ali mislim da si se
mogao odreći, da sam ne ljubiš te naslade. Ali ti uživaš gledajući
Terezu u Evinu kostimu...
— Opet, opet vrag! — reče Vronski, primivši joj ruku, koju je
položila na stol i ljubeći je.
— Da, ali ja ne mogu! Ne znaš kako sam se izmučila čekajući
te! Mislim da nisam ljubomorna. Nisam ljubomorna; ja ti vjerujem,
kad si ovdje, sa mnom. Ali kad negdje sam provodiš svoj meni
neshvatljivi život...
Otklonila se od njega, oslobodila konačno kačkalicu iz kačkanja,
pa su se brzo, s pomoću kažiprsta stale nizati jedna za drugom petlje
bijele vune, koja se sjala na svjetlosti lampe, i užurbano, nervozno,

403
stala se gibati tanka pest u vezenu rukavu.
— No, a kako, gdje si se sastao s Aleksijem Aleksandrovičem?
—zazvuči najednom neprirodno njezin glas.
— Sukobili smo se u vratima.
— I on te ovako pozdravio?
Otegnula je lice i poluzatvorenih očiju brzo promijenila izraz
lica, složila ruke, i Vronski na njezinu lijepom licu ugleda najednom
upravo onaj izraz, kojim ga je pozdravio Aleksije Aleksandrovič.
On se nasmiješi, a ona se veselo nasmijala onim dragim prsnim
smijehom, koji je bio jedan od glavnih njezinih čari.
— Ja ga nikako ne shvaćam — kazao je Vronski. — Daje nakon
razgovora tvoga s njim u ljetnikovcu prekinuo s tobom, da me
izazvao na dvoboj, ali ovo ne razumijem; kako može trpjeti takvo
stanje? On trpi, to se vidi.
— On? — reče ona podrugljivo. — On je posve zadovoljan.
— Zašto se mi svi mučimo kad je sve moglo biti tako lijepo.
— Jedini se on ne muči. Zar ga ne poznajem i onu laž, kojom je
sav prožet?... Zar je moguće, osjećajući makar što, živjeti, kako on
sa mnom živi? On ništa ne razumije, ne osjeća. Zar može čovjek,
koji nešto osjeća, živjeti sa svojom grešnom ženom u istoj kući?
Zar se može razgovarati s njom? Govoriti joj ti?
I opet gaje nehotice glumila: “Ti, ma chere, ti, Ana!”
— To nije muškarac, nije čovjek, to je lutka. Nitko ne zna, ali ja
znam. O! Da sam na njegovu mjestu, odavno bih ubila, raskidala na
komadiće tu ženu, ovakvu kakva sam ja, i ne bih govorila: ti ma
chere, Ana. To nije čovjek, to je ministarski stroj. On ne razumije
da sam tvoja žena, da je on tuđ, suvišan... Nećemo, nećemo
govoriti!...
— Nemaš i nemaš pravo, prijateljice moja! — reče Vronski
nastojeći je um i ritu — Ali svejedno, nećemo o njemu govoriti. Reci
mi, što si radila? Sto ti je? Kakva je ta tvoja bolest i što je rekao
liječnik?
Gledala gaje s podsmješljivom radošću. Vjerojatno je našla još
smiješnih i nakaznih strana u mužu, pa je čekala čas kad će ih moći
iznijeti.

404
 No on nastavi.
— Nagađam da to nije bolest, nego tvoje stanje. Kad će to biti?
Podrugljivi sjaj u njezinim očima ugasi se, ali drugi smiješak —
poznavanja njemu nečega nepoznatoga i tihe tuge — zamijeni
prijašnji izraz.
— Skoro, skoro. Veliš, da je naš položaj užasan, da ga treba
razmrsiti. Kad bi ti znao, kako mi je težak, što bih dala zato da te
mogu ljubiti slobodno i smjelo! Ne bih ni tebe mučila s.vojom
ljubomorom... I to će biti skoro, ali ne onako kako mi mislimo.
I pri misli o tome kako će to biti, učini se tako jadnom sama sebi
da su joj suze navrle na oči, i nije mogla nastaviti. Ruku, koja je pod
svjetiljkom blistala od prstenja i bjeline, metnula je na njegov rukav.
— To neće biti onako kako mi mislimo. Nisam ti htjela to
govoriti, ali si me prisilio. Skoro, skoro će se sve razmrsiti, pa ćemo
se svi, svi umiriti i nećemo se više mučiti.
— Ne razumijem te — reče on razumijući je.
— Pitaš kad? Skoro. I ja to neću preživjeti. Ne prekidaj me! —
I ona se požuri govoriti. — Znam to i znam zasigurno. Umrijet ću i
vrlo mi je drago što ću umrijeti i osloboditi i sebe i vas.
Suze joj poteku iz očiju; nagnuo se nad njezinu ruku i stao je
ljubiti nastojeći sakriti svoj nemir, koji, kako je znao, nije imao
nikakva osnova, ali koji nije mogao svladati.
— Evo tako, tako je najbolje — govorila je stišćući silnom
kretnjom njegovu ruku. — To je jedino, jedino, što nam je preostalo.
Snašao se i digao glavu.
— Kakve gluposti! Kakve besmislene gluposti govoriš!
— Ne, to je istina.
— Sto, što je istina?
— Da ću umrijeti, sanjala sam san.
— San? — ponovi Vronski i mahom sjeti se svoga seljaka u
snu.
— Da, san — rekla je. — Već odavna sam sanjala taj san. Sanjala
sam da sam trčala u svoju ložnicu, da mi ondje treba nešto uzeti,
nešto saznati: znaš, kako to biva u snu — govorila je s užasom

405
 otvarajući široko oči — a u spavaonici nešto stoji...
— Ah, kakva glupost! Kako se može vjerovati...
No ona nije dala daje prekine. Ono, što je govorila, bilo je odveć
važno za nju.
— A ono nešto okrene se i vidim daje to seljak s razbarušenom
bradom, malen i strašan. Htjela sam bježati, ali on se sagnuo nad
vreću i ondje je nešto prekapao rukom.
Ona pokaže, kako je prekapao po vreći. Na licu njezinu bio je
užas koji mu napuni dušu.
— Prekapa on i govori francuski brzo, brzo i, znaš li, renga: ii
faut le battre le fer, le broyer, le petrir... I htjela sam se od straha
probuditi, i probudila se... ali probudila sam se samo u snu. I počela
sam se pitati što to znači? I Komjej mi veli: “U porodu, u porodu
ćete umrijeti, majčice...” I ja se probudih.
— Kakva glupost, kakva glupost! — govorio je Vronski, ali i
sam je osjećao da u njegovu glasu nije bilo nikakve uvjerljivosti.
— No, nećemo govoriti. Pozvoni, naredit ću da donesu čaj. Ali
pri čekaj, sad neću dugo, ja...
Ali najednom se zaustavi. Izraz njezina lica promijeni se u tren
oka. Užas i nemir zamijeni se iznenada izrazom tihe, ozbiljne i
blažene pažnje. On nije mogao shvatiti značenje te promjene.
Osjećala je u sebi gibanje novoga života.

IV

Nakon susreta s Vronskim na ulazu svoje kuće odveze se Aleksije

Aleksandrovič, kako je bio naumio, u talijansku operu. Odsjedio je
ondje dva čina i sastao se sa svima koji su mu trebali. Vrativši se
kući, pažljivo pogleda klinčanicu, i opazivši da časničke kabanice
nema, ode po običaju u svoje sobe. Ali oprečno svojim navikama,
nije legao, nego je hodao gore-dolje po svojemu kabinetu do tri sata
u noći. Nije mu dalo mira čuvstvo gnjeva prema ženi, koja nije
htjela paziti pristojnost i držati se jedinoga postavljenoga uvjeta: da

406
ne prima kod sebe svoga ljubavnika. Nije vršila njegove zahtjeve, i
trebao je kazniti i izvršiti svoju prijetnju: tražiti rastavu i oduzeti joj
sina.
Znao je sve poteškoće koje su povezane s tom stvari, ali bio je
rekao da će to učiniti, pa je sada dužan izvršiti prijetnju. Grofica
Lidija Ivanovna davala mu je osjetiti daje to najbolji izlaz iz njegova
položaja, a posljednje vrijeme praksa rastava dovela je tu stvar do
takvoga savršenstva daje Aleksije Aleksandrovič vidio mogućnosti
svladati formalne poteškoće. Osim toga, nevolja redom ide, i stvari
o uređenju narodnosti i natapanja polja u Zarajskoj gubemiji donijele
su Aleksiju Aleksandroviču toliko neugodnosti u službi da se čitavo
vrijeme nalazio u krajnjoj razdražljivosti.
Nije spavao svu noć, i gnjev njegov, jačajući u nekoj golemoj
progresiji, došao je ujutro do krajnjih granica. Brzo se obuče i kao
da nosi punu čašu gnjeva i boji se proliti je, bojeći se, da zajedno s
gnjevom ne izgubi energiju, potrebnu za objašnjenje sa ženom, ode
k njoj, čim je saznao da je ustala.
Ana, koja je mislila da vrlo dobro pozna svoga muža, bila je
zaprepaštena njegovim izgledom kad je ušao k njoj. Čelo mu je bilo
namršteno, a oči njegove mračno su gledale preda se i uklanjale se
njezinu pogledu; usta su bila prezirno i čvrsto stisnuta. U hodu, u
kretnjama, u zvuku njegova glasa bila je odlučnost i čvrstoća koje
žena nikad nije vidjela u njemu.
Ušao je u sobu i ne pozdravivši se s njom, uputi se ravno k
njezinu pisaćem stolu, i uzevši ključeve, otvori ladicu.
— Sto vam treba? — vikne ona.
— Pisma vašega ljubavnika — reče on.
— Ovdje ih nema — reče ona zatvarajući ladicu, ali po toj kretnji
on shvati da je dobro pogodio, i surovo odgumuvši joj ruku brzo
zgrabi lisnicu, u kojoj je, kako je znao, ona držala najpotrebnije
spise. Htjela je istrgnuti lisnicu, ali on je odgurne.
— Sjednite! Moram s vama govoriti — reče, turivši lisnicu pod
ruku i snisnuvši je tako snažno laktom da mu se rame diglo.
— Rekao sam vam da vam ne dopuštam primati svoga ljubavnika

407
kod sebe.
— Morala sam ga vidjeti, da...
Zaustavila se ne nalazeći nikakve izmišljotine.
— Ne ulazim u potankosti, zašto žena treba vidjeti ljubavnika.
— Htjela sam, samo sam... — zažarivši se reče ona. Ta ju je
surovost razdraživala i davala joj smjelosti. — Zar vi ne osjećate
kako vam je lako vrijeđati me? — reče ona.
— Uvrijediti se može pošten čovjek i poštena žena, a reći tatu,
daje tat, samo je la constation d-unfait.
— Te nove crte okrutnosti još nisam poznavala u vama.
— Nazivate okrutnošću to, kad muž daje ženi slobodu, pružajući
joj poštenu zaštitu imena samo uz uvjet da pazi na pristojnost. Je li
to okrutnost?
— To je gore od okrutnosti, to je podlost, ako hoćete znati! —u
provali srdžbe vikne ona i ustavši htjede otići.
— Ne! — vikne on svojim piskutavim glasom, koji se sad digao
još za notu više od običnoga, uhvati je svojim velikim prstima za
ruku tako snažno da su na njoj ostali crveni tragovi od narukvice,
koju je stisnuo i posadi jc silom na mjesto. — Podlost? Ako žeiite
upotrebljavati tu riječ, onda je podlost ostaviti muža i sina radi
ljubavnika i jesti mužev kruh.
Ona spusti glavu. Ne samo da nije rekla onoga što je jučer
govorila ljubavniku, daje on njezin muž, a muž daje suvišan, nego
nije na to ni pomislila. Osjećala je svu opravdanost njegovih riječi i
samo reče tiho:
— Vi ne možete opisati moj položaj gorim od onoga kako gaja
sama shvaćam; ali zašto mi sve to govorite?
— Zašto to govorim? Zašto? — nastavi on isto onako gnjevno.
— Da znate da ću, budući da niste izvršili moje volje s obzirom na
čuvanje pristojnosti, poduzeti mjere da to stanje prestane.
— Skoro, skoro će se svršiti ionako — izusti ona, i opet joj suze
pri misli o bliskoj, sad poželjnoj smrti navru na oči.
— Svršit će se prije nego ste vi to mislili sa svojim ljubavnikom!
Vama je potrebno udovoljavanje tjelesnoj strasti...

408
 — Aleksije Aleksandra viču! Ne velim da to nije velikodušno,
nego je nepošteno tuči onoga koji leži.
— Da, vi mislite samo na se! A patnje čovjeka koji je bio vaš
muž, vas ne zanimaju. Vama je svejedno što se čitav njegov život
ruši, što je on ple... pde... pletrpio...
Aleksije Aleksandrovič govorio je tako brzo da se zapleo, i
nikako nije mogao izgovoriti tu riječ. Izgovorio je na kraju pletrpio.
Bude joj smiješno u takvom času. I prvi put osjeti načas za njega,
prenese se u njegov položaj i bude joj ga žao. No što je mogla reci
ili učiniti? Spustila je glavu i šutjela. On je također šutio neko vrijeme
i progovori onda već manje piskutavim, hladnim glasom, naglasujući
samovoljno izabrane riječi koje nisu imale nikakve osobite važnosti.
— Došao sam vam reći...
Ona ga pogleda. “Ne, to mi se pričinilo — pomisli ona sjećajući
se izraza njegova lica, kad se zapleo na riječi pletrpjeti — ne, zar
može čovjek s tima mutnim očima, s tim zadovoljnim mirom nešto
osjećati.”
— Ja ne mogu ništa promijeniti — šapne ona.
— Došao sam vam reći da sutra putujem u Moskvu i da se neću
vratiti u tu kuću, i vi ćete primiti izvještaj o mojoj odluci od odvjetnika
kojemu ću povjeriti parnicu za rastavu braka. A sin moj otići će k
sestri — reče Aleksije Aleksandrovič, sjetivši se s naporom onoga
što je htio kazati o sinu.
— Vama je potreban Serjoža da mi zadate bol — govorila je
gledajući ga ispod čela. — Vi ga ne ljubite... Ostavite Serjožu!
— Da, izgubio sam čak ljubav za sina, jer je s njim svezano
moje gađenje prema vama. Ali ipak ću ga uzeti. Zbogom!
I on htjede otići, ali sad ona zadrži njega.
— Aleksije Aleksandroviču, ostavite mi Serjožu — šapne ona
još jednom. — Ništa više nemam reći. Ostavite mi Serjožu, dok
ne... Skoro ću roditi, ostavite ga!
Aleksije Aleksandrovič zažari se i istrgavši od nje ruku, iziđe
šuteći iz sobe.

409
 V

Primaonica znamenitoga petrogradskog odvjetnika bila je puna

kad je Aleksije Aleksandrovič ušao u nju. Tri gospođe — starica,
mlada žena i trgovkinja; tri gospodina — jedan; bankar Nijemac s
prstenom na prstu, drugi: trgovac s bradom, i treći: srditi činovnik u
službenoj odori s križem o vratu, čekali su očito već odavno. Dva
pomoćnika pisala su na stolovima škripeći perima. Pisaće
potrepštine, koje je Aleksije Aleksandrovič imao rado, bile su
neobično dobre. Aleksije Aleksandrovič nije mogao toga ne opaziti.
Ne ustajući obrati se jedan od pomoćnika, prižmirivši, srdito k
Aleksiju Aleksandra viču:
— Što želite?
— Imam posla s odvjetnikom.
— Odvjetnik je zauzet — odgovori oštro pomoćnik pokazujući
perom one koji su čekali, i nastavi pisati.
— Ne bi li mogao naći vremena? — reče Aleksije Aleksandrovič.
— On nema slobodna vremena, svagda je zauzet. Izvolite
pričekati.
— Ne biste li se potrudili predati moju posjetnicu — dostojno
reče Aleksije Aleksandrovič videći da će morati otkriti svoj
inkognito.
Pomoćnik primi posjetnicu i ne odobravajući, očito njezina sadr­
žaja uđe na vrata.
Aleksije Aleksandrovič bio je prijatelj javnoga suda u načelu,
ali s nekojima pojedinostima njegove primjene kod nas nije se
potpuno slagao zbog izvjesnih viših službenih odnosa, koji su mu
bili poznati i koje je osuđivao, koliko je mogao bilo što osuđivati,
što je imalo najvišu potvrdu. Život njegov protekao je u upravnoj
djelatnosti, i zato, ako se s nečim nije slagao, onda je to neslaganje
bilo ublaženo dopuštanjem pogrešaka i mogućnosti popravka u
svakoj stvari. U novim sudbenim ustanovama nije odobravao mjere,
u koje je bila postavljena advokatura. No dosad nije imao posla s

410
odvjetnicima, pa je zato nije odobravao samo teoretski; sad se pak
neodobravanje njegovo još pojačalo od onoga neugodnoga dojma
koji je dobio u odvjetnikovoj primaonici.
— Odmah će izići — reče pomoćnik i doista, za dva časa pokaže
se duga pojava staroga pravnika, koji je vijećao s odvjetnikom i
samoga odvjetnika.
Taj je bio malen, zdepast, ćelav čovjek cmoriđe brade, svijetlih
dugih obrva i nadvijena čela. Bio je kićen kao mladoženja, od kravate
i dvostrukoga lančića do lakastih cipela. Lice mu je bilo umno,
seljačko, a odjeća kicoška i neukusna.
— Izvolite — reče odvjetnik, obrativši se k Aleksiju
Aleksandroviču. I propustivši mračno kraj sebe Karenjina, zatvori
vrata. — Ne biste li izvoljeli? — Pokaže naslonjač kraj pisaćeg
stola, natrpana spisima, i sam sjedne na predsjedničko mjesto tarući
male ruke s kratkim prstima, obraslima bijelim dlakama i nagnuvši
na stranu glavu. No tek što se namjestio u svojoj pozi, kadli nad
stolom proleti moljac. Brzinom koja se od njega nije mogla
očekivati, raširi ruke, uhvati moljca i uzme ponovno prijašnji položr j.
— Prije nego počnem govoriti o svojoj stvari — reče Aleksije
Aleksandrovič prateći začuđen odvjetnikovu kretnju — moram
primijetiti, da stvar, o kojoj želim s vama govoriti, mora ostati tajna.
Jedva vidljiv smiješak raširi riđe obješene brkove odvjetnikove.
— Ne bih bio odvjetnik kad ne bih mogao čuvati tajne koje su
mi povjerene. Ali ako želite potvrdu...
Aleksije Aleksandrovič pogleda njegovo lice i opazi da se sive
i umne njegove oči smiju i kao da već sve znadu.
— Znate moje prezime? — nastavi Aleksije Aleksandrovič.
— Znam vas i vaš korisni — opet je uhvatio moljca — rad, kao
svaki Rus — reče odvjetnik naklonivši se.
Aleksije Aleksandrovič uzdahne sabirući snage. No, kad se
jednom odlučio, nastavio je svojim piskutavim glasom bez
bojažljivosti i zapinjanja, naglasujući neke riječi.
— Snašla me nesreća — počne Aleksije Aleksandrovič — da
sam prevareni muž, i želim zakonito prekinuti svezu sa ženom, to
jest rastaviti se, no tako da sin ne ostane s materom.

411
 Sive odvjetnikove oči trsile su se da se ne smiju, no one su skakale
od neuzdržljive radosti, pa je Aleksije Aleksandrovič vidio da tu
nije bila samo radost čovjeka koji je dobio dobru narudžbu, tu je
bilo slavlje i zanos, bio je sjaj, nalik na onaj zlokobni sjaj koji je
vidio u očima ženinim.
— Želite moju pomoć za rastavu braka?
— Da, upravo to, ali moram vas upozoriti da sam u opasnosti
da zloupotrijebim vašu pažnju. Došao sam prethodno samo da se
posavjetujem s vama. Želim rastavu, ali meni su važne forme, uz
koje je moguća. Lako se može dogoditi da ću se odreći zakonitoga
traženja, ako se forme ne slažu s mojim zahtjevima.
— O, to je uvijek tako — reče odvjetnik — i to vam stoji svagda
na volju.
Odvjetnik spusti oči do nogu Aleksija Aleksandroviča osjećajući
da izgledom svoje nesavladive radosti može uvrijediti klijenta.
Pogleda moljca i trgne rukom, ali ga ne ulovi zbog poštovanja prema
stanju Aleksija Aleksandroviča.
— Premda su mi u osnovnim crtama poznati zakonski propisi u
toj stvari — nastavi Aleksije Aleksandrovič — želio bih saznali
općenito one oblike u kojima se u praksi vrše slične parnice.
— Želite — odgovori odvjetnik ne dižući oči i uzimajući ne bez
zadovoljstva ton svoga klijenta — da vam prikažem one putove po
kojima je moguće izvršenje vaše želje.
I na potvrdni naklon glave Aleksija Aleksandroviča nastavi,
pogledavajući samo pokatkad trenutačno lice Aleksija Alek­
sandroviča, koje je pocrvenjelo od pjega.
— Rastava je po našim zakonima — reče s lakom nuancom
neodobravanja naših zakona — moguća, kako vam je poznato u
ovim slučajevima... Čekajte! — obrati se k pomoćniku, koji je
provirio kroz vrata, ali ipak ustane, reče nekoliko riječi i sjedne
opet. — U ovim slučajevima: tjelesni nedostaci bračnih drugova,
onda nepoznato petogodišnje izbivanje — reče, savivši dlačicama
obrasli kratki prst — onda preljub (tu je riječ izgovorio s vidljivim
zadovoljstvom). Podrazdjeljenja su ova (nastavio je savijati svoje

412
debele prste, premda slučajevi i podrazdjeljenja nisu, očito, mogli
biti klasificirani zajedno): tjelesni nedostaci muža ili žene, onda
preljub muža ili žene. — Budući da su svi prsti izišli, pruži ih sve i
nastavi: — To je teoretsko shvaćanje; ali držim da ste me počastili,
obrativši se meni, za to, da saznate praktičnu primjenu. I onda
ravnajući se po antecedentnim slučajevima moram vam kazati da
se svi slučajevi rastave svode na ove: tjelesnih nedostataka nema,
kako ja mogu razumjeti, a isto tako ni nepoznatoga izbivanja...
Aleksije Aleksandrovič potvrđujući klimne glavom.
— Svode se na ove: preljub jednoga od bračnih drugova i
dokazivanje krivnje stranci prema međusobnom sporazumu, i mimo
takav sporazum — prisilno dokazivanje. Moram reći da se posljednji
slučaj u praksi rijetko susreće — reče odvjetnik, i pogledavši na
časak Aleksija Aleksandroviča, ušuti, kao prodavač pištolja, koji je
opisao prednosti oružja jednoga i drugoga sistema, i čeka izbor svoga
kupca. Ali Aleksije Aleksandrovič šutio je i zato odvjetnik nastavi:
—Najobičnije i najjednostavnije, najrazumije je, smatram, preljub
prema međusobnom sporazumu. Ne bih sebi dopustio tako se izraziti,
kad bih se razgovarao s čovjekom neukim — reče odvjetnik. — No
držim da je vama to razumljivo.
No Aleksije Aleksandrovič bio je tako nesabran, da nije namah
shvatio razumnost preljuba prema međusobnom sporazumu, pa je
izrazio čuđenje u svom pogledu; no odvjetnik mu je smjesta
pomogao:
— Ljudi ne mogu više živjeti zajedno, to je činjenica. I ako je
oboje sporazumno, onda nisu važne pojedinosti i formalnosti. I to
je ujedno najjednostavnije i najsigurnije sredstvo.
Sad je Aleksije Aleksandrovič potpuno shvatio. Ali on je imao
religiozne zahtjeve koji su mu branili dopustiti to sredstvo.
— To je izvan pitanja u ovom slučaju — reče. — Tu je samo
jedan slučaj moguć: dokazivanje prisilno, potvrđeno pismima koja
imam.
Pri spominjanju pisama stisne odjvenik usne i proizvede fin,
sažalni i prezimi zvuk.
— Izvolite vidjeti — počeo je. — Parnice te vrsti rješavaju,

413
kako vam je poznato, duhovne vlasti; a oci prote u parnicama te
vrsti veliki su ljubitelji najsitnijih pojedinosti — reče sa smiješkom
koji je pokazivao da osjeća s ukusom prota. — Pisma mogu, bez
sumnje, potvrditi djelomice; no dokazi moraju biti dobiveni izravnim
putem, to jest svjedocima. Uopće pak, ukažete li mi čast, pa me
udostojite svojim povjerenjem, prepustite meni i izbor onih mjera,
koje će valjati da se upotrijebe. Tko želi posljetke, dopušta i sredstva.
— Ako je tako... — reče poblijedivši najednom Aleksije
Aleksandrovič; ali u taj čas odvjetnik ustane i opet ode k vratima
pomoćniku koji ga je prekinuo.
— Recite joj da ovdje nije bazar jeftinoće! — reče i vrati se k
Aleksiju Aleksandroviču.
Vrativši se na mjesto, uhvati neopazice još jednoga moljca.
“Lijep će biti moj rips do ljeta!” pomisli mršteći se.
— Izvoljeli ste dakle reći... — nastavi on.
— Pripćit ću vam svoju odluku pismeno — reče Aleksije
Aleksandrovič ustajući i uhvati se za stol. Pošto je časak stajao šuteći,
reče: — Iz vaših riječi mogu, prema tome, zaključiti da je rastava
braka moguća. Molim vas također da mi kažete koji su vaši uvjeti.
— Moguće je sve, ako mi prepustite potpunu slobodu rada —
reče odvjetnik ne odgovarajući na pitanje. — Kad mogu računati da
ću primiti od vas obavijesti? — upita odvjetnik, približujući se k
vratima i blistajući i očima i lakovim cipelama.
— Za sedam dana. Odgovor pak svoj, primite li na se posao u
toj parnici i uz kakve uvjete, bit ćete tako dobri da mi priopćite.
— Vrlo rado.
Odvjetnik se uljudno nakloni, pusti kroz vrata svoga klijenta i
ostavši sam, preda se svojemu radosnomu čuvstvu. Bilo mu je tako
veselo, da je protivno svojim načelima popustio trgovkinji, koja se
cjenkala i prestao loviti moljce, odlučivši konačno da će pred zimu
presvući namještaj baršunom, kao Sigonjin.

414
 VI

Aleksije Aleksandrovič održao je sjajnu pobjedu na sjednici

komisije od sedamnaestoga kolovoza, ali posljedice te pobjede
podrezale su mu krila. Novo povjerenstvo za proučavanje života
inorodaca u svim pravcima bilo je sastavljeno i upućeno na mjesto
s neobičnom brzinom i energijom, koju je poticao Aleksije
Aleksandrovič.
Nakon tri mjeseca bude podnesen izvještaj. Život inorodaca bio
je proučen u političkom, upravnom, gospodarskom, materijalnom i
vjerskom pogledu. Na sva pitanja bili su lijepo izloženi odgovori, i
to odgovori u koje se nije moglo sumnjati, jer nisu bili proizvod
svagda podvrgnute griješenju ljudske misli, nego su svi bili proizvod
službene djelatnosti. Svi su odgovori bili posljedica službenih
podataka, izvještaja gubernatora i arhijereja, stvorenih na temelju
izvještaja kotarskih predstojnika i arhiđakona, osnovanih sa svoje
strane na izvještajima općinskih uprava i župnih ureda, pa su zato
svi odgovori bili pouzdani.
Sva ona pitanja, na primjer odakle dolazi nerodica, zašto se
inoroci drže svoje vjere i slično, pitanja koja se bez pomoći
službenoga aparata ne rješavaju i ne mogu riješiti vjekovima, dobila
su jasno i nesumnjivo rješenje. I rješenje to bilo je u korist mišljenja
Aleksija Aleksandroviča.
Ali Stremov, koji se osjetio dirnut u živac na posljednjoj sjednici,
upotrijebi pri primitku izvještaja komisije taktiku kojoj se Aleksije
Aleksandrovič nije nadao. Povukavši sa sobom nekoliko drugih
članova, prijeđe Stremov iznenada na stranu Aleksija Alek­
sandroviča, pa je vatreno ne samo branio upotrebu mjera koje je
predlagao Karenjin, nego je predložio druge, krajnje, u istom duhu.
Mjere te, pojačane još prema onome, što je bila temeljna misao
Aleksija Aleksandroviča, budu primljene, a onda se otkrije
Stremovljeva taktika. Te mjere, dovedene do krajnosti, pokazale su
se tako glupe da su se u jedno isto vrijeme i državnici i javno mišljenje
i umne dame i novine, sve se diglo protiv njih izrazujući svoje
negodovanje i protiv samih mjera i protiv njihova priznatoga oca,

415
Aleksija Aleksandroviča. A Stremov se uklonio pričinjajući se da
je samo slijepo išao za osnovom Karenjinovom, i da je sada i sam
začuđen i smeten onim što je učinjeno. To je podsjeklo Aleksija
Aleksandroviča.
No pored sve slabijega zdravlja, pored obiteljskih nevolja,
Aleksije Aleksandrovič nije se predavao. U povjerenstvu dođe do
raskola. Jedni su članovi, sa Stremovom na čelu, opravdavali svoju
pogrešku time što su povjerovali komisiji za reviziju, kojom je
upravljao Aleksije Aleksandrovič i koja je bila predložila izvješće,
pa su govorili da je izvješće te komisije glupost i samo pokvaren
papir. Uvidjevši opasnost od takvoga revolucionarnoga odnosa
prema spisima nastavio je Aleksije Aleksandrovič sa skupinom ljudi
podupirati podatke koje je izradila komisija za reviziju. Zbog toga i
u višim sferama, pa i u društvu sve se zamrsilo i premda je to sve do
krajnosti zanimalo, nije nitko mogao shvatiti da li inoroci doista
stradaju i propadaju ili napreduju.
Položaj Aleksija Aleksandroviča postao je zbg toga, a djelomice
i zbog prezira, koji ga je snašao radi nevjere njegove žene. veoma
nestalan. I u tom položaju stvorio je Aleksije Aleksandrovič važnu
odluku. Na čuđenje povjerenstva izjavi da če moliti dopuštenje da
sam ode na mjesto radi proučavanja stvari. I dobivši dopuštenje,
otputi se Aleksije Aleksandrovič u udaljene gubemije.
Odlazak Aleksija Aleksandroviča izazvao je mnogo govorkanja,
to više što je na samom odlasku službeno povratio sa spisom putne
troškove koji su mu bili uručeni za vožnju sa dvanaest konja do
određenoga mjesta.
— Smatram daje to vrlo plemenito — govorila je o njemu Betsy
s kneginjom Mjagkajom. — Čemu trošiti za poštanske konje kad
svi znaju da sad posvuda ima željeznica?
Ali kneginja Mjagkaja nije se s tim slagala, pa ju je mišljenje
kneginje Tverske razdražilo.
— Lako je vama govoriti — reče ona — kad imate milijune, ne
znam kolike; ali meni je vrlo drago kad muž ljeti odlazi na reviziju.

416
Za njega je vrlo zdravo i ugodno da se proveze. A ja sam već tako
uvela, da se tim novcem uzdržava kod mene kočija i kočijaš.
Na putu u udaljene gubernije zaustavio se Aleksije Alek-
sandrovič na tri dana u Moskvi.
Drugi dan po svom dolasku odvezao se u pohode generalnom
gubernatoru. Na raskršću kod Novinarske uličice, gdje se uvijek
kupe kočije i kočijaši, začuje Aleksije Aleksandrovič najednom svoje
ime, izvikivano tako gromoglasno i veselo da nije mogao ne obazreti
se. Na uglu pločnika stajao je u kratkom modemom ogrtaču, s
kratkim modernim šeširom nahero, sjajeći se od smiješka, bijelih
zuba među crvenim usnama, veseo, mlad, blistav Stjepan
Arkadijevič, koji je odlučno i uporno vikao i tražio da stane. Držao
se jednom rukom za prozor kočije, koja je stala na uglu, i kroz koji
je provirivala ženska glava u baršunastu šešira i dvije dječje glavice,
i smiješio se i mamio zeta rukom. Dama se smiješila dobrim
smiješkom i također mahala rukom Aleksiju Aleksandroviču. Bila
je to Dolly s djecom.
Aleksije Aleksandrovič nije htio u Moskvi vidjeti nikoga, a
najmanje svoga šurjaka. Zato digne šešir i htjede proći, ali Stjepan
Arkadijevič naloži njegovu kočijašu da zaustavi i potrči kroz snijeg
k njemu.
— No, nije li grijeh ne javiti se! Jesi li odavna? A ja sam jučer
bio kod Dussota, pa vidim na ploči: “Karenjin”, i nije mi ni u glavu
došlo da si to ti! — govorio je Stjepan Arkadijevič turajući glavu u
prozor kočije. — Inače bio bih se svratio. Kako mi je drago što te
vidim! — govorio je udarajući nogom o nogu da s njih otrese snijeg.
— Nije li grijeh ne javiti se! — ponovi.
— Nisam imao kad, vrlo sam zaposlen — odgovori suho Aleksije
Aleksandrovič.
— Ta dođi k ženi, ona te silno želi vidjeti.
Aleksije Aleksandrovič razmota gunj u koji su bile umotane
njegove osjetljive noge, i izišavši iz kočije progazi snijeg do Darje
Aleksandrovne.
— No što je to, Aleksije Aleksandroviču, što nas se klonite tako?
— reče Dolly smiješeći se.

417
 — Bio sam vrlo zauzet. Veoma mi je drago što vas vidim —
reče tonom koji je jasno govorio da je tim ogorčen. — Kako vaše
zdravlje?
— No, što radi moja mila Ana?
Aleksije Aleksandrovič promumlja nešto i htjede otići. Ali ga
Stjepan Arkadijevič zadrži.
— Nego evo što ćemo sutra učiniti. Dolly, zovi ga na objed!
Pozvat ćemo Kozniševa i Pescova, da ga počastimo moskovskom
inteligencijom.
— Izvolite dakle doći — reče Dolly. — Čekat ćemo vas u pet, u
šest sati ako želite. No, što radi moja mila Ana? Kako dugo...
— Zdrava je — progunđa mršteći se Aleksije Aleksandrovič.
— Veoma mi je drago! — i on se uputi svojoj kočiji.
— Hoćete li doći? — vikne Dolly.
Aleksije Aleksandrovič reče nešto, što Dolly nije mogla čuti u
buci kočija koje su se kretale.
— Sjutra ću se svratiti! — dovikne mu Stjepan Arkadijevič.
Aleksije Aleksandrovič sjedne u kočiju i udubi se u nju tako da
ne vidi i da nc bude viđen.
— Čudak! — reče Stjepan Arkadijevič ženi i, pogledavši na
sat, učini pred licem kretnju rukom koja je značila milovanje ženi i
djeci, i mladački pođe pločnikom.
— Štiva! Štiva! — vikne Dolly, zarumenjevši se.
On se obazre.
— Moram kupiti kapute Griši i Tanji. Ta daj mi novce!
— Ništa, reci da ću ja platiti! — i on nestane, kimnuvši veselo
znancu koji se provezao.

418
 VII

Drugi dan bila je nedjelja. Stjepan Arkadijevič odveze se u

Veliko kazalište na glavni pokus baleta i preda Maši Cibisovoj,
Ijepuškastoj, tek nedavno, po njegovoj protekciji primljenoj ple­
sačici, sinoć obećane koralje i uspije za kulisama, u dnevnoj
kazališnoj tmini poljubiti njezino ljepuškasto lišćce koje se zasjalo
od dara. Osim darovanja koralja imao se s njom dogovoriti za
sastanak poslije baleta. Protumači joj da ne može doći na početak
baleta i obeća da će se dovesti k posljednjemu činu i da će je odvesti
na večeru.
Iz kazališta Stjepan Arkadijevič odveze se u Ohotničji red, sam
izabere ribu i šparogu za objed, i u 12 sati već je bio kod Dussota,
gdje je morao pohoditi trojicu, koji su, na njegovu sreću, odsjeli u
istom svratištu: Levina, koji je tu odsjeo, i novoga svoga predstojnika,
koji se nedavno vratio iz inozemstva, i nedavno je nastupio to svoje
visoko mjesto i inspicirao Moskvu, te zeta Karenjina, da ga svakako
doveze na objed.
Stjepan Arkadijevič rado je objedovao, ali još je radije davao
objede, omanje, ali profinjene i po jelu i piću i po izboru gostiju.
Program današnjega objeda vrlo mu se sviđao: živi grgeči, šparoga
i la piece cle resistance — divan, ali jednostavan roast-beaf i prema
tome vina; to od jela i pića. A od gostiju bit će Kitty i Levin, i da ne
bude napadno, još sestrična i mladi Sčerbacki i la piece de resistance
— Sergije Koznišev i Aleksije Aleksandrovič.
Sergije Aleksandrovič, Moskovljanin i filozof, Aleksije
Aleksandrovič, Petrograđanin i praktik, a pozvat će još poznatoga
čudaka zanešenjaka Pjescova, liberala, govornika, muzičara,
povjesnika i najdražega pedesetogodišnjega mladića, koji će biti
sos ili gamirung Kozniševu i Karenjinu. On će ih podraživati i svaditi.
Primio je novac, drugi obrok za prodaju šume, i još ga nije
potrošio. Dolly je posljednje vrijeme bila vrlo draga i dobra, pa je
misao o^ tom objedu u svakom pogledu radovala Stjepana Arka-
dijeviča.

419
 Nalazio se u najradosnijem duševnom raspoloženju. Dvije stvari
bile su ponešto neugodne; ali obje su one tonule u moru dobrodušne
radosti, koja je burkala dušu Stjepana Arkadijeviča. Te su dvije stvari
bile: prva, što je jučer, sastavši se na ulici s Aleksijem
Aleksandrovičem, opazio da je on suh i strog s njim, i dovodeći u
vezi s izrazom lica Aleksija Aleksandroviča i to, što nije došao k
njima i što nije dao znati za sebe s onim govorkanjem, koje je čuo o
Ani i Vronskom, domisli se da među mužem i ženom nešto nije u
redu.
To je bila jedna neugodnost. Druga nešto veća bila je to, što je
novi predstojnik, kao svi novi starješine, uživao glas strašna čovjeka,
koji ustaje u šest sati ujutro, radi kao konj i traži isto takav rad od
svojih podvrgnutih. Osim toga uživao je novi predstojnik još glas
medvjeda u općenju i bio, prema glasovima, čovjek pravca sasvim
suprotna onomu, kojemu je pripadao prijašnji predstojnik i kojemu
je dosada pripadao i Stjepan Arakdijevič. Jučer je i Stjepan
Arkadijevič došao u službu u uniformi, i novi je predstojnik bio
vrlo ljubazan i porazgovorio se s Oblonskim kao sa znancem; zato
je Stjepan Arkadijevič smatrao svojom dužnošću pohoditi ga u dugu
kaputu. Misao da ga novi predstojnik može loše primiti, bila je druga
neugodna stvar.
No Stjepan Arkadijevič instinktivno je osjećao da će se sve divno
urediti. “Svi smo ljudi, svaki od njih čovjek je, kao i mi grešnici:
radi čega da se srdimo i svađamo?” pomisli ulazeći u svratiste.
- Zdravo, Vasilju — reče prolazeći u šeširu nahero kroz hodnik
i obraćajući se k poznatom lakaju. — Ti si pustio zaliske? Levin je
u sobi broj 7, zar ne? Provedi me, molim te. I saznaj da li će grof
Aničkin (bio je to novi predstojnik) primiti?
— Slušam! — odgovori smiješeći se Vasilj. — Već odavna
niste izvoljeli biti.
— Jučer sam bio, samo sam ušao na drugi ulaz. Je li to broj 7?
Levin je stajao s tverskim seljakom usred sobe i aršinom mjerio
svježu medvjeđu kožu kad je ušao Stjepan Arkadijevič.
— A, ubili ste? — vikne Stjepan Arkadijevič. — Divan komad!
Medvjedica? Zdravstvuj, Arhipe!

420
 Stisne ruku seljaku i sjedne na stolac ne skidajući kaputa ni šešira.
— Ta skidaj se, sjedi! — reče skidajući mu šešir Levin.
— Ne, nemam vremena, samo sam na časak — odgovori Stjepan
Arkadijevič. Raskopčao je kaput, ali onda ga skine i prosjedio je
čitav sat razgovarajući s Levinom o najintimnijim stvarima. — No,
kaži, molim te, što si radio u inozemstvu? Gdje si bio? — reče Stjepan
Arkadijevič, pošto je seljak izašao.
— Pa živio sam u Njemačkoj, u Prusiji, u Francuskoj, u
Engleskoj, ali ne u prijestolnicama, nego u tvorničkim gradovima i
vidio sam mnogo novoga. I drago mi je što sam bio.
— Da, poznata mi je tvoja misao o radničkom uređenju.
— Nikako: u Rusiji ne može biti radničkoga pitanja. U Rusiji je
pitanje odnosa radnoga naroda prema zemlji; to je pitanje i tamo,
ali tamo, to je krpanje pokvarenoga, a kod nas...
Stjepan Arkadijevič slušao je Levina pažljivo.
— Da, da! — govorio je. — Lako može biti da imaš pravo —
rekao je. — Ali meni je drago što si u dobru raspoloženju: i na
medvjede ideš i radiš i zanosiš se. Jer, Sčerbacki mi je rekao —
sastao s tobom — da si u nekoj klonulosti, da sve o smrti govoriš...
— Nego što? Ne prestajem misliti na smrt — reče Levin. —
Istina je da treba umirati i da je sve to glupost. Prvo da ti kažem: i
misao moja i rad moj silno mi je drag, no u biti promisli o tome, ta
cio taj naš svijet, to je neznatna plijesan, koja je narasla na sićušnoj
planeti. A mi mislimo da u nas može biti što veliko, misli, djela.
Sve su to zrnca pijeska.
— Pa to je, brate, staro, kao svijet.
— Staro, ali znaš li, kad to jasno shvatiš, postaje sve nekako
ništavo. Kad shvatiš, da ćeš prije ili kasnije umrijeti i da ništa neće
ostati, onda je sve ništetno! I ja veoma cijenim svoju misao, a ona
će se pokazati isto tako ništetnom, čak kad bi se ostvarila, kao i
opkoliti tu medvjedicu. Tako i provodiš život zabavljajući se lovom,
radom, samo da ne misliš na smrt.
Slušajući Levina smješkao se Stjepan Arkadijevič fino i nježno.
— No, razumije se! Tako si došao na moje; spominješ li se,

421
kako si me karao zato što u životu tražim naslade? Ne budi, moralisto,
tako strog!...
— Ne, ipak je u životu lijepo ono... — Levin se zaplete. — Ali
ne znam. Znam samo da ćemo skoro umrijeti.
— A zašto skoro?
I znaš, životnih je čari manje, ako misliš na smrt, ali je mirnije.
— Naprotiv, pred svršetkom je još veselije. Ali, ipak, meni je
poći — reče Stjepan Arkadijevič ustajući po deseti put.
— Ma ne, sjedi! — govorio je Levin zadržavajući ga. — Kad
ćemo se sada vidjeti? Ja sutra putujem.
— A lijep sam ti ja! Zato sam došao... Svakako dođi večeras k
meni na objed. Bit će tvoj brat, doći će Karenjin, moj zet.
— Zar je ovdje? — reče Levin i htjede upitati za Kitty. Čuo je
daje početkom zime bila u Petrogradu kod svoje sestre, diplomatove
žene, a nije znao da li se vratila ili ne, ali se predomislio da pita:
“Hoće li biti, neće li, svejedno je.”
— Dakle ćeš doći?
— No, svakako.
— Tako u pet sati i u dugom kaputu.
I Stjepan Arkadijevič ustane i ode k novomu predstojniku.
Instinkt ga nije prevario. Novi predstojnik pokazao se vrlo ugodan
čovjek, pa je Stjepan Arkadijevič zajutarkovao s njim i zasjedio se
toliko daje istom poslije tri sata dospio k Aleksiju Aleksandroviču.

VIII

Vrativši se od mise, proveo je Aleksije Aleksandrovič cijelo

jutro kod kuće. To dopodne imao je dva posla: prvo, primiti i uputiti
deputaciju inorodaca, koja se sada nalazila u Moskvi i spremala se
u Petrograd; drugo, napisati obećano pismo odvjetniku. Deputacija,
koja je bila pozvana na inicijativu Aleksija Aleksandroviča, nosila
je mnogo neugodnosti, i opasnosti, pa je Aleksiju Aleksandroviču
bilo drago što ju je zatekao u Moskvi. Članovi te deputacije nisu

422
 imali ni najmanjega pojma o svojoj ulozi i o svojim obvezama. Bili
su naivno uvjereni da se njihov posao sastoji u tom da iznesu svoje
potrebe i pravo stanje moleći pomoć od vlade i nikako nisu shvaćali
da nekoje njihove izjave i zahtjevi podupiru neprijateljsku stranku i
zato upropašćuju čitavu stvar. Aleksije Aleksandrovič dugo se
natezao s njima, napisao im program, koji nisu smjeli prekoračiti, i
otpustivši ih napisao je pismo u Petrograd za upućivanje deputacije.
Glavni pomoćnik u toj stvari imala je biti grofica Lidija Ivanovna.
Ona je bila specijalist u poslovima deputacija, i nitko kao ona nije
umio pripremati i davati pravi smjer deputacijama. Svršivši to, napiše
Aleksije Aleksandrovič pismo odvjetniku. Bez najmanjega kolebanja
dao mu je dopuštenje da radi prema svome nahođenju. U pismo je
uložio tri pisamca Vronskoga, koja su se našla u otetoj lisnici.
Otkako je Aleksije Aleksandrovič otišao iz kuće s namjerom da
se ne vraća u obitelj i otkako je bio kod odvjetnika i rekao makar
jednomu čovjeku o svojoj nakani, a osobito otkako je tu stvar života
prenio u stvar papira, privikavao se sve više i više svojoj namjeri,
pa je sad jasno vidio mogućnost da se izvrši.
Zapečatio je omot za odvjetnika, kad začuje glasne zvukove
glasa Stjepana Arkadijeviča. Ovaj se prepirao sa slugom Aleksija
Aleksandroviča i tražio uporno da ga najavi.
“Svejedno — pomisli Aleksije Aleksandrovič — to bolje: odmah
ću mu saopćiti o svojemu položaju s obzirom na njegovu sestru i
objasniti zašto ne mogu objedovati kod njega.”
— Molim! — reče glasno skupljajući spise i spremajući ih u
mapu.
— No evo vidiš, da lažeš, kod kuće je! — odgovori glas Stjepana
Arkadijeviča lakaju, koji ga nije puštao, i skidajući u hodu ogrtač,
Oblonski uđe u sobu. — No veoma mi je drago što sam te zatekao.
Dakle, nadam se... — počne veselo Stjepan Arkadijevič.
— Ne mogu doći — reče Aleksije Aleksandrovič hladno, stojeći
i ne nudeći gostu da sjedne.
Aleksije Aleksandrovič mislio je smjesta se staviti u one hladne
odnose, u kojima mora biti prema bratu žene, protiv koje počinje

423
brakorazvodnu parnicu, ali nije računao s onim morem dobro-
dušnosti, koje se prelijevalo preko obala duše Stjepana Arkadijeviča.
Stjepan Arkadijevič široko otvori svoje sjajne, vedre oči.
— Zašto ne možeš? Sto hoćeš reći? — reče u nedoumici
francuski. — Ne, to je već obećano. I svi računamo na tebe.
— Hoću kazati da ne mogu doći k vama, jer se oni rodbinski
odnosi, koji su bili među nama, moraju prekinuti.
— Kako? To jest, kako to? Zašto? — reče sa smiješkom Stjepan
Arkadijevič.
— Zato, jer počinjem parnicu za rastavu braka s vašom sestrom,
svojom ženom. Moram biti...
Ali Aleksije Aleksandrovič nije stigao svršiti svoj govor, kadli
Stjepan Arkadijevič već učini posve drugačije nego je on očekivao.
Stjepan Arkadijevič sjedne u naslonjač.
— Ne, Aleksije Aleksandroviču, što to govoriš! — vikne
Oblonski, i patnja mu se izrazi na licu.
— Tako je.
— Oprosti mi, ne mogu i ne mogu tome vjerovati...
Aleksije Aleksandrovič sjedne osjećajući da njegove riječi
nemaju onoga djelovanja koje je očekivao i da će se morati objasniti,
te da će, kakva god bila objašnjenja, odnosi njegovi prema šurjaku
ostati isti.
— Da, doveden sam u težak položaj, da tražim rastavu — reče.
— Kazat ću samo jedno. Aleksije Aleksandroviču. Poznajem te
kao izvrsna, pravedna čovjeka, poznajem Anu — oprosti mi, ne
mogu promijeniti mišljenja o njoj — kao divnu, izvrsnu ženu, i
zato, oprosti mi, ne mogu tome vjerovati. To je nesporazum — reče
on.__
— Da, kad bi to bio samo nesporazum.
— Dopusti, razumijem — presiječe mu riječ Stjepan Arkadijevič.
— No, razumije se... Samo: ne treba se žuriti. Ne treba, ne treba se
žuriti!
— Nisam se žurio — reče hladno Aleksije Aleksandrovič — a
svjetovati se u takvoj stvari ni s kim nije moguće. Tvrdo sam odlučio.

424
 — To je užasno! — reče Stjepan Arkadijevič, teško uzdahnuvši.
—Ja bih jedno uradio, Aleksije Aleksandroviču. Zaklinjem te, učini
to! — reče. — Parnica još nije započeta kako sam shvatio. Prije
nego počneš parnicu, sastani se s mojom ženom, porazgovori se s
njom. Ona voli Anu kao sestru, voli tebe, divna je žena. Radi Boga,
porazgovori se s njom! Učini mi to prijateljstvo, zaklinjem te!
Aleksije Aleksandrovič zamisli se, i Stjepan Arkadijevič gledao
gaje s učešćem i nije prekidao njegove šutnje.
— Hoćeš li se odvesti k njoj?
— Ta ne znam. Radi toga nisam došao k vama. Mislim da se
naši odnosi moraju promijeniti.
— Ali zašto? To ja ne mislim. Dopusti mi misliti da osim naših
rodbinskih odnosa osjećaš prema meni, makar djelomice, ona
prijateljska čuvstva koja sam uvijek osjećao za tebe... I istinsko
poštovanje — reče Stjepan Arkadijevič stišćući mu ruku. — Kad bi
pače najgore pretpostavke tvoje bile opravdane, ne uzimam na se i
nikad neću uzeti da sudim jednu ili drugu stranu, i ne vidim razloga
zašto bi se naši odnosi morali promijeniti. Ali sada učini ono, dovezi
se k mojoj ženi.
— No, različno gledamo tu stvar — reče Aleksije Aleksandrovič
hladno. — Uostalom, nećemo o tome govoriti.
— Ne, zašto ne bi bar došao danas na objed? Žena te očekuje.
Molim te, dođi. I glavno, razgovaraj s njom. Ona je divna žena.
Radi Boga, na koljenima te zaklinjem!
— Ako tako to želite, doći ću — reče Aleksije Aleksandrovič,
uzdahnuvši.
I da promijeni razgovor, upita za ono, što ih je zanimalo obojicu:
za novoga predstojnika Stjepana Arkadijeviča, još ne stara čovjeka
koji je najednom dobio tako visok položaj.
Aleksije Aleksandrovič nije ni prije volio grofa Aničkina i svagda
se razilazio s njim u mišljenju, no sad se nije mogao svladati od one
činovnicima razumljive mržnje čovjeka koji je doživio poraz u službi,
prema čovjeku koji je unaprijeđen.
— No što, jesi li ga vidio? — reče Aleksije Aleksandrovič s
otrovnim smiješkom.

425
 — Kako ne, bio je jučer kod nas u uredu. Čini se da poznaje
posao izvrsno i da je vrlo radin.
— Da, no na stoje usmjerena njegova radinost? — reče Aleksije
Aleksandrovič. — Da li na to, da uradi stvar, ili da preradi ono stoje
učinjeno? Nesreća naše države, to je papirnata uprava, koje je on
dostojan predstavnik.
— Doista ne znam što se u njemu može osuđivati. Pravca njegova
ne znam, ali jedno stoji, on je izvrstan čovjek — odgovori Stjepan
Arkadijevič. — Sad sam bio kod njega i doista, izvrstan je čovjek.
Zajutarkovali smo, a ja sam ga naučio praviti, znaš, ono piće —
vino s narandžama. To veoma rashlađuje. I čudno što on toga nije
znao. Vrlo mu se sviđalo. Ne, zbilja, divan je čovjek.
Stjepan Arkadijevič pogleda na sat.
— Ah, ljudi, već su prošla četiri sata, a ja još moram k
Dolgovušinu! Izvoli dakle i dođi na objed. Ne možeš sebi predstaviti
kako bi ogorčio mene i ženu.
Aleksije Aleksandrovič ispratio je šurjaka sasvim drukčije, nego
ga je bio dočekao.
— Obećao sam i doći ću — odgovori klonulo.
— Vjeruj da to cijenim i nadam se da se nećeš pokajati —
odgovori smiješeći se Stjepan Arkadijevič.
I oblačeći u hodu kaput, zahvali lakaju rukom po glavi, nasmije
se i iziđe.
— U pet sati i u dugu kaputu, molim te! — vikne još jednom
vraćajući se k vratima.

IX

Već je prošlo pet sati, i nekoji su gosti već bili došli, kad je
stigao i sam domaćin. Ušao je zajedno sa Sergijem Ivanovičem
Kozniševom i Pescevom, koji su se u isto vrijeme sastali pred vežom.
Bila su to dva glavna predstavnika moskovske inteligencije, kako
ih je nazivao Oblonski. Obojica su bila cijenjena i radi uma i radi

426
značaja. Cijenili su jedan drugoga, ali su gotovo u svemu bili potpuno
i beznadno nesložni, ne zato što bi pripadali suprotnim pravcima,
nego upravo zato što su bili istoga tabora (neprijatelji su ih
zamjenjivali jednoga s drugim), no u tome taboru svaki je imao
svoju boju. I budući da ništa nije nesposobnije za sporazum, kao
razilaženje u poluapstrakcijama, nisu se oni nikad slagali u mišljenju,
ali su se več odavna priučili bez srdžbe podsmjehivati se
nepopravljivoj međusobnoj zabludi.
Ulazili su na vrata razgovarajući se o vremenu, kad ih je Stjepan
Arkadijevič stigao. U salonu već je sjedio knez Aleksandar
Dmitrijevič Oblonski, mladi Sčerbacki, Turovcin, Kitty i Karenjin.
Stjepan Arkadijevič odmah je vidio da stvar u salonu bez njega
slabo stoji. Očito, zabrinuta i djecom, koja su morala objedovati
sama u dječjoj sobi i zbog toga što muža još nema, nije Darja
Aleksandrovna u svojoj svilenoj haljini bez njega mogla pomiješati
kako treba sve to društvo. Svi su sjedili kao popadije u gostima
(prema izrazu staroga kneza) čudeći se zašto su dospjeli ovamo i
istiskujući riječi da ne šute.
Dobrodušni Turovcin osjećao se kao u tuđoj sferi, i smiješak
debelih usana, kojim je dočekao Stjepana Arkadijeviča, govorio je
kao riječima: “No, brate, posadio si me s pametnima! Gucnuti i u
Chđteau des fleurs, to je moja struka.”
Stari knez sjedio je šuteći i gledao sa strane svojim sjajnim očima
Karenjina, pa je Stjepan Arkadijevič već shvatio da je smislio neku
riječ da obilježi toga državnika, na kojega se, kao na ribu, zovu
gosti.
Kitty je gledala u vrata skupljajući snage da se ne zarumeni kad
uđe Konstantin Levin. Mladi Sčerbacki, s kojim Karenjina nisu
upoznali, nastojao je pokazati da ga to nimalo ne zbunjuje. Sam
Karenjin bio je prema petrogradskom običaju na objedu s damama
u fraku i bijeloj kravati, i Stjepan Arkadijevič shvati po njegovu
licu daje došao samo da održi zadanu riječ i da prisustvujući u tome
društvu vrši vrlo tešku dužnost. On je bio glavni krivac hladnoće
koja je zamrzla sve goste prije dolaska Stjepana Arkadijeviča.

427
 Ušavši u salon, ispriča se Stjepan Arkadijevič i objasni da gaje
zadržao onaj knez, koji je bio svagdanje janje za otkupljenje svih
njegovih zakašnjenja i izostanaka, pa je u jednom času sve upoznao
i sastavio Aleksija Aleksandroviča sa Sergijem Kozniševom,
podmetnuo im temu o porusivanju Poljske, za koju se smjesta uhvati
zajedno s Pescovom.
Potapšavši po ramenu Turovcina, šapne mu nešto smiješno i
posadi ga k ženi i knezu. Onda je kazao Kitty daje danas vrlo lijepa
i upoznao Sčerbackoga s Karenjinom. U jedan čas tako je premijesio
to društveno tijesto daje postao salon kako treba, i glasovi su živahno
zabrujali. Samo Konstantina Levina nije bilo. No to je bilo dobro,
jer je Stjepan Arkadijevič došavši u blagovaonicu na užas svoj vidio
da je portsko vino i xeres uzet od Depresa, a ne od Lowea, i odredi
da se kočijaš što prije pošalje k Loweu, i uputi se opet u salon.
U blagovaonici susretne Konstantina Levina.
— Jesam li zakasnio?
— Zar ti možeš ne zakasniti! — reče Stjepan Arkadijevič
primivši ga pod ruku.
— Ima ii kod iebe mnogo svijeta? Tko je sve ? — upita nehotice
se rumeneći Levin i stresajući rukavicom snijeg s kape.
— Svi naši. Kitty je tu. Idemo, upoznat ću te s Karenjinom.
Stjepan Arkadijevič znao je pored svoje liberalnosti da
poznanstvo s Karenjinom ne može ne biti laskavo, pa je zato častio
tim najbolje prijatelje,
No u taj čas Levin nije bio podoban osjećati sve zadovoljstvo
od toga poznanstva. Nije vidio Kitty od upamćene večeri, kad seje
bio sastao s Vronskim, ako se ne računa onaj čas kad ju je ugledao
na cesti.
U dubini duše znao je da će je danas vidjeti ovdje. No
podržavajući slobodu misli nastojao se uvjeriti da toga ne zna. Sad
pak, kad je čuo da je ona tu, osjeti iznenada takvu radost i ujedno
takav strah da mu je zastao dah, i nije mogao izgovoriti ono što je
htio kazati.
“Kakva, kakva je? Da li onakva kakva je bila prije, ili onakva

428
kakva je bila u kočiji? Što ako je Darja Aleksandrovna govorila
istinu? A zašto i ne bi bila istina?” mislio je.
— Ah, molim te, upoznaj me s Karenjinom — izreče s naporom,
uđe smiono odlučnim korakom u salon i ugleda je.
Nije bila ni onakva kakva je bila prije, ni onakva kakva je bila u
kočiji, bila je posve drugačija.
Bila je uplašena, bojažljiva, postiđena i radi toga još dražesnija.
Spazila gaje isti tren kad je ušao u sobu. Očekivala gaje. Razveselila
se i smela zbog svoje radosti toliko, daje bio trenutak, upravo onaj,
kad je prilazio k domaćici i opet pogledao na nju, te se i njoj i njemu
i Dolly, koja je sve vidjela, činilo da neće izdržati i da će zaplakati.
Pocrvenjela je, problijedjela, opet porumenjela i zamrla očekivajući
ga i podrhtavajući lako usnama. Prišao joj je, naklonio se i šuteći joj
pružio ruku. Da nije bilo lakoga podrhtavanja usnama i vlažnosti
koja joj je pokrila oči i povećala im sjaj, bio bi smiješak njezin
gotovo miran, kad je rekla:
— Kako se dugo nismo vidjeli! — Smionom odlučnošću stisne
svojom hladnom rukom njegovu.
— Vi mene niste, ali ja sam vas vidio — reče Levin sjajeći se od
sretna smiješka. — Vidio sam vas kad ste se sa željeznice vozili u
Jergušovo.
— Kad? — upita ona puna čuđenja.
— Vozili ste se u Jergušovo — govorio je Levin osjećajući da
se guši od sreće koja mu zaliva dušu. “Kako sam samo mogao spojiti
misao o nečemu ne nevinom s tim dirljivim bićem! I da, čini se,
istina je ono što je govorila Darja Aleksandrovna”, mislio je.
Stjepan Arkadijevič primi ga za ruku i privede Karenjinu.
— Dopustite mi da vas upoznam. — Rekao je njihova imena.
— Vrlo mi je drago što se opet sastajemo — hladno reče Aleksije
Aleksandrovič stišćući ruku Levinu.
— Poznajete se? — upita u čudu Stjepan Arkadijevič.
— Proveli smo zajedno tri sata u vagonu — reče smiješeći se
Levin.
— Ali izišli smo, kao iz krabuljnoga plesa, zainteresirani. —

429
 Barem ja.
— Tako! Molim — reče Stjepan Arkadijevič pokazujući prema
blagovaonici.
Muškarci uđu u blagovaonicu i priđu k stolu sa mezetima, na
kojem je bilo šest vrsti rakije i isto toliko vrsti sira sa srebrnim
lopaticama i bez lopatica, ikre, sleđevi, konzerve različnih vrsti i
tanjuri s kriškama francuskoga kruha.
Muškarci su stajali oko mirisnih rakija i mezeta, a razgovor o
pomsivanju Poljske između Sergija Ivanoviča Kozniševa, Karenjina
i Pescova smirio se u očekivanju objeda.
Umijuči kao nitko svršetak najapstraktnije i najozbiljnije prepirke
neočekivano posipati duhovitom soli i tim promijeniti raspoloženje
sugovornika, učini Sergije Ivanovič to i sada.
Aleksije Aleksandrovič dokazivao je da se porusivanje Poljske
može izvršiti samo u ime najviših načela, koja mora unijeti ruska
uprava.
Pescov je tvrdio da jedan narod asimilira drugi samo kad je gušće
naseljen.
Koznišev je prihvaćao jedno i drugo, ali s ograničenjima. Kad
su pak izlazili iz salona, reče Koznišev smijući se, da završi razgovor.
— Zato za porusivanje narodnosti ima jedno sredstvo — rađati
što više djece. Evo ja i brat radimo najgore. A vi, gospodo oženjeni
ljudi, osobito vi, Stjepane Arkadijeviču, radite potpuno rodoljubno;
koliko ih je u vas? — obrati se on smiješeći se nježno domaćinu i
podmećući mu sitnu čašicu.
Svi se nasmiju, a osobito veselo Stjepan Arkadijevič.
— Da, to je evo najbolje sredstvo! — reče žvačući sir i
nalijevajući neku posebnu vrst rakije u podmetnutu čašicu. Razgovor
se doista prekine u šali.
— Taj sir nije loš. Zapovijedate li? — govorio je domaćin. —
Zar si opet bio na gimnastici? — obrati se Levinu pipajući lijevom
rukom njegovu mišicu. Levin se nasmiješi, stegne ruku, i pod prstima
Stjepana Arkadijeviča kao okrugli sir digne se čelična kvrga ispod
fina sukna kaputa.

430
 — To su mišići! Samson!
— Mislim da treba imati veliku snagu za lov na medvjede —
reče Aleksije Aleksandrovič, koji je imao najnejasnije pojmove o
lovu, mažući sir i prodirući poput paučine tanku krišku kruha.
Levin se nasmiješi.
— Nikakvu. Naprotiv, dijete može ubiti medvjeda — reče
uklanjajući se s lakim naklonom damama, koje su s domaćicom
prilazile k stolu s mezetima.
— A vi ste ubili medvjeda, rekli su mi — reče Kitty nastojeći
uzalud viljuškom uhvatiti nepokornu gljivu koja je odskakivala, i
tresući čipkama kroz koje se bijeljela njezina ruka. — Zar kod vas
ima medvjeda? — doda, okrenuvši k njemu napola svoju dražesnu
glavicu i smiješeći se.
Ništa neobično, činilo se, nije bilo u onome stoje rekla, ali kakvo
je značenje — neizrecivo riječima — bilo za njega u svakom zvuku,
u svakoj kretnji njezinih usana, očiju i ruku dok je govorila! Tu je
bila i molba da joj se oprosti i povjerenje prema njemu i milovanje,
nježno, bojažljivo milovanje i obećanje i nada i ljubav prema njemu,
u koju nije mogao ne vjerovati i koja gaje gušila od sreće.
— Ne, išli smo u Tversku gubemiju. Vraćajući se odande sastao
sam se u vagonu s vašim svakom ili zetom vašega svaka — reče sa
smiješkom.
— Bio je to smiješan sastanak.
I veselo i zanimljivo ispripovjedi kako se ne spavajući čitave
noći u kožušcu uvalio u odjel Aleksija Aleksandroviča.
— Protivno poslovici, sudeći po haljinama htio me kondukter
istjerati, ali tu sam se počeo izražavati visokim slogom, i... vi ste me
također — reče zaboravivši njegovo ime i obraćajući se Karenjinu
— htjeli najprije po kožušcu istjerati, ali onda ste se digli u moju
obranu, za što sam vam vrlo zahvalan.
— Uopće su vrlo neodređena prava putnika s obzirom na izbor
mjesta — reče Aleksije Aleksandrovič brišući rupcem vrške svojih
prstiju.
— Vidio sam da ste bili neodlučni s obzirom na mene —

431
smiješeći se dobrodušno reče Levin — ali ja sam se požurio početi
uman razgovor, da prikrijem svoj ćurak.
Nastavljajući razgovor s domaćicom i slušajući jednim uhom
brata, pogleda ga Sergije Ivanovič sa strane. “Stoje s njim danas?
Drži se kao pobjednik”, pomisli. Nije znao da je Levin osjećao da
su mu narasla krila. Levin je znao da ona sluša njegove riječi i da joj
je ugodno slušati ga. I samo gaje to zanimalo. Ne samo u toj sobi,
nego i u cijelom svijetu postojali su samo on, dobivši za sebe golemo
značenje, i ona. Osjećao se na visini, od koje se vrtjela glava, a tamo
negdje, daleko dolje, bili su svi ti dobri, divni Karenjini, Oblonski i
cio svijet.
Posve neopazice, ne pogledavši na njih, nego tako, kao da ga
nigdje drugdje nije mogao smjestiti, posadi Stjepan Arkadijevič
Levina i Kitty jedno kraj drugoga.
— No, ti sjedi makar ovamo — reče Levinu.
Objed je bio isto tako dobar kao i posuđe u kojemu je uživao
Stjepan Arkadijevič. Juha Marie-Louise uspjela je izvrsno, sićušni
valjušci topili se u ustima i bili su bez prigovora. Dva lakaja i Matvjej
u bijelim kravatama vršili su svoj posao s jelom i vinom neopaženo,
tiho i brzo.
S materijalne strane objed je uspio; nije manje uspio i sa strane
nematerijalne. Razgovor, sad zajednički, sad pojedinačni, nije
prestajao i do kraja objeda toliko je oživio da su muškarci ustali od
stola ne prestavši govoriti, čak je i Aleksije Aleksandrovič oživio.

Pescov je rado raspravljao do kraja, pa ga nisu zadovoljile riječi

Sergija Ivanoviča, to više što je osjećao opravdanost svoga mišljenja.
— Nikad nisam mislio — reče kod juhe obraćajući se Aleksiju
Aleksandroviču — samo na gustoću stanovništva, nego u vezi s
početnim temeljima, a ne s načelima.
— Meni se čini — odgovori bez žurbe i mlitavo Aleksije

432
Aleksandrovič — da je to jedno isto. Po mojemu mišljenju može
djelovati na drugi narod samo onaj koji je obrazovaniji, koji...
— U tom i jest pitanje — prekine ih svojim basom Pescov, koji
se svagda žurio govoriti i svagda ulagao, kako se činilo, svu dušu u
ono što je govorio — u čemu je više obrazovanje! Englezi, Francuzi,
Nijemci, koji stoje na višem stupnju obrazovanja? Koji će kojega
nacionalizirati? Vidjeli smo da se Rajna pofrancuzila, a Nijemci ne
stoje ispod Francuza! — vikao je. — Tu je neki drugi zakon!
— Meni se čini da je utjecaj svagda na strani pravoga
obrazovanja — reče Aleksije Aleksandrovič uzdižući ponešto obrve.
— No, što da se smatra za pravo obrazovanje? — reče Pescov.
— Držim da su obilježja toga poznata — reče Aleksije
Aleksandrovič.
— Jesu li posve poznata? — umiješa se s finim smiješkom
Sergije Ivanovič. — Sada priznajem da pravo obrazovanje može
biti samo čisto klasično; no mi vidimo žestoke sporove na jednoj i
drugoj strani, pa se ne može poricati da i protivni tabor ima snažnih
dokaza u svoju korist.
— Vi ste klasik, Sergije Ivanoviču! Zapovijedate li crvenoga?
—reče Stjepan Arkadijevič.
— Ne izričem svoga mišljenja o jednom i drugom obrazovanju
— reče Sergije Ivanovič s dobrodušnim smiješkom kao djetetu —
podmećući svoju čašu — nego jedino velim da obje strane imaju
snažne dokaze — nastavi on obraćajući se k Aleksiju Aleksandro-
viču. — Klasik sam po obrazovanju, ali u tom sporu ne mogu naći
svoga mjesta. Ne vidim jasnih dokaza zašto bi se klasičnim naukama
dala prednost pred realnima.
— Nauke o prirodi imaju isto takvo pedagogijsko-razvojno
djelovanje — prihvati Pescov. — Uzmite samo astronomiju, uzmite
botaniku, zoologiju s njezinim sustavom općih zakona.
— Ne mogu se s tim potpuno složiti — odgovori Aleksije
Aleksandrovič. — Meni se čini da se ne može ne priznati, da sam
proces proučavanja oblika jezika osobito blagotvorno djeluje na
duhovni razvoj. Osim toga, ne može se poricati ni to da je utjecaj

433
 klasičnih pisaca u najvišoj mjeri ćudoredan, dočim se, na nesreću, s
predavanjem nauka o prirodi spajaju ona štetna i lažna učenja koja
su rana našega vremena.
Sergije Ivanovič htjede nešto reći, ali mu Pescov presiječe, riječ
svojim dubokim basom. Počeo je vatreno dokazivali neopravdanost
toga mišljenja. Sergije Ivanovič mimo je čekao da dobije riječ, očito
s gotovim pobjednim odgovorom.
— No — reče Sergije Ivanovič smiješeći se fino i obraćajući se
Karenjinu — ne može se ne priznati daje teško vagnuti svu korist i
štetu jednih i drugih znanosti, te da pitanje o tom, kojima bi se dala
prednost, ne bi bilo riješeno tako brzo i konačno, kad na strani
klasičnoga obrazovanja ne bi bilo one prednosti, koju ste ovoga
časa izrekli: moralnoga — disons le mot — antinihilističkoga
utjecaja.
— Kad ne bi bilo te prednosti antinihilističkoga utjecaja na strani
klasičnih znanosti, promislili bismo bolje, vagnuli dokaze obiju
strana — govorio je s finim smiješkom Sergije Ivanovič — dali
bismo mjesta jednome i drugome pravcu. No sada znamo da u tim
pilulama klasičnoga obrazovanja leži ljekovita snaga antinihilizma,
pa ih smjelo nudimo svojim pacijentima... A što, ako ljekovite snage
i nema? — zaključi istresajući duhovitu sol.
Pri pilulama Sergija Ivanoviča nasmiju se svi, a osobito glasno
i veselo Turovcin, koji je napokon dočekao ono smiješno, što je
jedino i čekao slušajući razgovor.
Stjepan Arkadijevič nije se prevario pozvavši Pescova. S njim
umni razgovor nije mogao prestati ni načas. Tek što je Sergije
Ivanovič završio razgovor svojom šalom, započne Pescov smjesta
novi.
— Čovjek se ne može složiti ni s tim — reče — da bi vlada išla
za tom svrhom. Upravljajući se općim mislima vlada ostaje očito
indiferentna prema utjecajima koje mogu imati primljene mjere.
Na primjer, pitanje ženskoga obrazovanja moralo bi se smatrati
štetnim, ali vlada otvara više ženske škole i sveučilišta.
I razgovor smjesta preskoči na novu temu o ženskom
obrazovanju.

434
 Aleksije Aleksandrovič izrazi misao da se žensko obrazovanje
obično miješa s pitanjem o slobodi žene i da se samo zato može
smatrati štetnim.
— Ja naprotiv držim da su ta dva pitanja nerazrešivo svezana
—rečePescov — to je lažni krug. Žena je lišena prava radi nedostatka
obrazovanja, a nedostatak obrazovanja proizlazi od neimanja prava.
Ne treba zaboraviti daje robovanje žene tako veliko i staro, da često
ne želimo shvatiti provalije koja ih rastavlja od nas — govorio je.
— Rekli ste prava — reče Sergije Ivanovič, dočekavši kad je
Pescov umuknuo — prava da vrše dužnosti porotnika, odbornika,
načelnika uprava, prava namještenika, članova parlamenta...
— Bez sumnje.
— Ali ako žene, kao rijedak izuzetak, i mogu vršiti te dužnosti,
onda, čini mi se, nepravedno upotrebljavate izraz “prava”. Pravilnije
bi bilo reći: dužnosti. Svatko će priznati da vršeći koju god službu:
porotnika, odbornika, brzojavnoga činovnika, osjećamo da vršimo
dužnost. I zato je točnije izraziti se da žene traže dužnosti i potpuno
opravdano. I može se samo simpatizirati s tom željom da pomognu
zajedničkom muškom radu.
— Potpuno pravilno — potvrdi Aleksije Aleksandrovič. —
Pitanje je, mislim, jedino u tome, jesu li one sposobne za te dužnosti.
— Vjerojatno bit će vrlo sposobne — umetne Stjepan
Arkadijevič — kad se među njima raširi obrazovanje. Ta vidimo...
— A poslovica — reče knez, koji je već odavno osluškivao
razgovor i blistao svojim malim, porugljivim očima — pred kćerima
se može —duga kosa...
— Isto tako mislilo se i o crncima prije njihova oslobođenja! —
reče srdito Pescov.
— A meni je začudo, što žene traže novih dužnosti — reče
Sergije Ivanovič — dočim, na nesreću, vidimo da im se muškarci
obično otimaju.
— Dužnosti su skopčane s pravima; vlast, novac, počasti, to
traže žene — reče Pescov.
— Jednako kao kad bih ja tražio pravo da budem dojilja i vrijeđao
bih se što ženama plaćaju a meni neće — reče stari knez.

435
 Turovcin prasne u glasni smijeh, i Sergije Ivanovič požali što
on nije toga rekao. Čak se i Aleksije Aleksandrovič nasmiješio.
— Da, ali muškarac ne može hraniti djece — reče Pescov — a
žene...
— Ne, Englez je na brodu othranio svoje dijete — reče stari
knez dopuštajući sebi tu slobodu razgovora pred svojim kćerima.
— Koliko je takvih Engleza, toliko će i žena biti činovnika —
reče Sergije Ivanovič.
— Da, ali što da radi djevojka koja nema obitelji? — zauzme se
Stjepan Arkadijevič spominjući se Čibisove, koju je cijelo vrijeme
imao pred očima, slažući se s Pescovom i podupirući ga.
— Kada bi se valjano istražila povijest te djevojke, našlo bi se
da je ona ostavila obitelj ili svoju, ili sestrinu, u kojoj bi se mogla
baviti ženskim poslom — reče stupajući iznenada u razgovor
razdraženo Darja Aleksandrovna, koja se vjerojatno domišljala
kakvu je djevojku imao pred očima Stjepan Arkadijevič.
— Ali mi smo za načelo, za ideal! — uzvrati zvonkim basom
Pescov. — Žena želi imati pravo da bude nezavisna i obrazovana.
Ona je skučena, potištena spoznajom daje Lo nemoguće.
— A ja sam skučen i potišten tim što me ne žele primiti za
dojilju u dječji dom — reče opet stari knez na veliku radost
Turovcina, koji je od smijeha utaknuo šparogu debelim krajem u
umak.

XI

U zajedničkom su razgovoru sudjelovali svi osim Kilty i Levina.

Najprije, kad se govorilo o utjecaju koji ima jedan narod na drugi,
dolazilo je Levinu nehotice u glavu ono što je imao reći o tom
predmetu; no te misli, koje su za njega prije bile vrlo važne, prolazile
su kao u snu u njegovoj glavi i nisu mu bile sada nimalo zanimljive.
Njemu se pače činilo čudno zašto se oni trse govoriti o onome što
nikomu nije potrebno.

436
 Za Kitty je isto tako, činilo se, moralo biti zanimljivo što su
govorili o pravima i obrazovanju žena. Koliko je puta ona mislila o
tome sjećajući se svoje inozemne prijateljice Varenjke, njezine teške
zavisnosti, koliko je puta mislila na se, šta će s njom biti ako se ne
uda i koliko se puta prepirala o tome sa sestrom! Ali sad je to nimalo
nije zanimalo. Imala je svoj razgovor s Levinom, i to ne razgovor,
nego neko tajanstveno općenje, koje ih je svakoga časa sve više
vezalo i budilo u njima čuvstva radosnoga straha pred nepoznatim
u koje su ulazili.
Najprije je Levin na pitanje Kittyno, kako ju je mogao vidjeti
prošle godine u kočiji, pripovijedao kako je išao s košnje glavnom
cestom i susreo je.
— Bilo je to u rano jutro. Vi ste se zacijelo tek probudili. Maman
vaša spavala je u svome kutiću. Bilo je divno jutro. Ja idem i mislim:
tko je to u četveroprežnoj kočiji? Divna četvorka s praporcima, i na
trenutak ste se pokazali i ja vidim kroz prozor, vi sjedite evo ovako
i objema rukama držite trakove od kapice i o nečemu ste se strašno
zamislili — govorio je smiješeći se. — Da li o važnom?
“Nisam li bila razbarušena?” pomisli ona, ali opazivši zanosni
smiješak koji je u njemu izazvalo sjećanje na te pojedinosti osjeti
daje, naprotiv, dojam koji je proizvela bio vrlo dobar. Porumenjela
je i radosno se nasmijala.
— Doista, ne sjećam se.
— Kako se lijepo smije Turovcin! — reče Levin gledajući s
uživanjem njegove vlažne oči i tijelo koje se treslo.
— Poznajete li ga odavna? — upita Kitty.
— Ta tko njega ne poznaje!
— A ja vidim, vi mislite da je on loš čovjek?
— Nije loš, nego ništavan.
— A nije istina! I požurite se ne misliti više tako! — reče Kitty.
— I ja sam imala o njemu vrlo nisko mišljenje, no to je, to je premio
i začudo dobar čovjek. Srce je njegovo zlatno.
— Kako ste to mogli upoznati njegovo srce?
— Mi smo dobri prijatelji. Veoma ga dobro poznajem. Prošle

437
zime, skoro poslije toga... kako ste vi bili kod nas — reče sa
smiješkom krivnje i povjerenja — bila su sva Dollyna djeca bolesna
od skerleta, i on je nekako došao k njoj. I možete li sebi predstaviti
— govorila je šapćući — bilo mu je tako žao, te je ostao i počeo joj
pomagati i njegovati djecu. Da, i tri tjedna proživio je kod njih u
kudi i, kao pjestinja, njegovao djecu.
— Pripovijedam Konstantinu Dmitrijeviču o Turovcinu i
skerletu — reče nagnuvši se k sestri.
— Da, divno, dražesno! — kazala je Dolly pogledavajući
Turovcina, koji je osjećao da se o njemu govori i nasmiješi mu se
krotko. Levin još jednom pogleda Turovcina i začudi se kako prije
nije shvaćao sav čar toga čovjeka.
— Oprostite, oprostite, nikad više neću loše misliti o ljudima!
— reče on veselo izričući iskreno ono što je sada osjećao.

XII

U započetom razgovoru o pravima žena bilo je za dame

škakljivih pitanja o nejednakosti u braku. Pescov je za vrijeme objeda
nekoliko puta nalijevao na ta pitanja, ali Sergije Ivanovič i Stjepan
Arkadijevič oprezno su ga odvraćali.
Ali kad su ustali od stola, a dame su izišle, obrati se Pescov,
pošto nije pošao za njima, Aleksiju Aleksandroviču i počne iznositi
glavni uzrok nejednakosti. Nejednakost bračnih drugova sastojala
se, po njegovu mišljenju, u tome što nevjeru ženinu i muževu ne
kažnjava jednako ni zakon, ni društveno mišljenje.
Stjepan Arkadijevič brzo priđe k Aleksiju Aleksandroviču nudeći
mu da zapuši.
— Ne, ne pušim — odgovori mimo Aleksije Aleksandrovič i,
kao da hotimice želi pokazati da se ne boji toga razgovora, obrati se
s hladnim smiješkom Pescovu.
— Držim da temelji takvoga mišljenja leže u samoj biti stvari

438
 — reče i htjede otići u salon; no sad najednom progovori Turovcin
obraćajući se k Aleksiju Aleksandroviču.
— Jeste li izvoljeli čuti za Prjačnikova? — reče Turovcin, koji
je, oživljen ispitim šampanjcem, već dugo iščekivao priliku da
prekine šutnju koja gaje mučila. — Vasja Prjačnikov — rekao je
svojim dobrim smiješkom vlažnih i rumenih usana obraćajući se
pretežno glavnomu gostu, Aleksiju Aleksandroviču — čuo sam
danas, tukao se u Tveru na dvoboju s Kvitskim i ubio ga.
Kako se svagda čini da povređuješ kao navlaš upravo bolesno
mjesto, tako je i sada Stjepan Arkadijevič osjećao da je kao za inat
danas svaki čas razgovor zadirao u bolno mjesto Aleksija
Aleksandroviča. Htio je opet odvesti zeta, ali sam Aleksije
Aleksandrovič upita radoznalo:
— Zbog čega se tukao Prjačnikov?
— Zbog žene. Junački je uradio. Izazvao ga i ubio!
— A! — reče ravnodušno Aleksije Aleksandrovič i uzdigavši
obrve ode u salon.
— Kako mi je drago što ste došli — reče mu Dolly s uplašenim
smiješkom, dočekavši ga u prolaznom salonu: — Želim govoriti s
vama. Sjedimo ovdje.
S istim izrazom ravnodušnosti, koji su mu davale uzdignute
obrve, sjedne Aleksije Aleksandrovič kraj Darje Aleksandrovne i
prijetvorno se nasmiješi.
— To bolje — reče on — jer sam i ja htio moliti da me ispričate
i smjesta se oprostiti. Sutra moram putovati.
Darja Aleksandrovna bila je čvrsto uvjerena u Aninu nevinost,
pa je osjećala da blijedi i da joj usne dršću od gnjeva prema tomu
hladnom, neosjećajnom čovjeku, koji je tako mirno nakanio
upropastiti njezinu nevinu prijateljicu.
— Aleksije Aleksandroviču — reče ona gledajući mu smionom
odlučnošću u oči. — Pitala sam vas za Anu, ali mi niste odgovorili.
Kako ona?
— Zdrava je, čini mi se, Darja Aleksandrovna — odgovori ne
gledajući je Aleksije Aleksandrovič.

439
 — Oprostite mi, Aleksije Aleksandroviču, nemam prava... ali
kao sestra ljubim i cijenim Anu; molim vas, zaklinjem vas, recite
mi što je među vama? Zbog čega je optužujete?
Aleksije Aleksandrovič namršti se i gotovo zažmirivši spusti
glavu.
— Držim da vam je muž kazao one razloge, zašto smatram da
je potrebno promijeniti moje prijašnje odnose prema Ani Arkadijevni
—reče ne gledajući joj u oči i nehotice pogledajući na Sčerbackoga,
koji je prolazio kroz salon.
— Ne vjerujem, ne vjerujem, ne mogu to vjerovati! — reče
Dolly stišćući energičnom kretnjom pred sobom svoje koščate ruke.
Brzo je ustala i metnula svoju ruku na rukav Aleksija Alek-
sandroviča. — Smetat će nam ovdje. Idemo ovamo, molim vas.
Uzbuđenje Dollyno djelovalo je na Aleksija Aleksandroviča.
Ustane i pokorno pođe za njom u sobu za učenje. Sjeli su za stol,
presvučen voštanim platnom, koje je bilo izrezano noževima.
— Ne vjerujem, ne vjerujem tome! — progovori Dolly nastojeći
uhvatiti njegov pogled koji ju je izbjegavao.
Ne TT)ožc sc ne vjerovatin činjenicama, Đsrja /^lcKScuiiiiuviici
— reče naglasujući riječ činjenicama.
— No što je učinila? — kazala je Darja Aleksandrovna. — Sto
je zapravo učinila?
— Prezrela je svoje dužnosti i iznevjerila se svojemu mužu. Eto
što je učinila — reče on.
— Ne, ne, nije moguće! Ne, zaboga, varate se — govorila je
Dolly, dimuvši se rukama sljepoočica i zaklapajući oči.
Aleksije Aleksandrovič hladno se nasmiješi samim usnama
želeći pokazati i njoj i samomu sebi čvrstoću svoga uvjerenja; no ta
vatrena obrana, ako ga nije pokolebala, pozljeđivala je njegovu ranu.
Progovorio je vrlo živahno.
— Veoma je teško prevariti se kad žena sama o tome obavješćuje
muža. Kad objašnjuje, da osam godina života i sin, da je sve to
pogreška, i da ona hoće živjeti iz početka — reče on sopćući srdito
nosom.

440
 — Ana i pogreška — ne mogu spojiti, ne mogu tome vjerovati.
— Darja Aleksandrovna! — reče on pogledavši sada ravno u
njezino dobro, uzbuđeno lice i osjećajući da mu se jezik nehotice
razvezuje — mnogo bih dao kad bi sumnja još bila moguća. Dok
sam sumnjao, bilo mije teško, ali lakše negoli sad. Dok sam sumnjao,
bilo je nade; ali sad nema nade, pa ipak sumnjam u sve. Toliko
sumnjam u sve da mrzim na sina, te katkad ne vjerujem da je on
moj sin. Veoma sam nesretan.
To nije trebao kazati. Darja Aleksandrovna shvati to čim joj je
pogledao u lice; zato joj ga bude žao, i vjera u nevinost njezine
prijateljice pokoleba se u njoj.
— Ah, to je užasno, užasno, užasno! Ali zar je istina da ste se
odlučili na rastavu?
— Odlučio sam se na krajnju mjeru. Drugo mi ništa ne ostaje.
— Ne ostaje, ne ostaje... — reče ona sa suzama u očima. — Ne
ostaje! — reče ona.
— To i jest užasno u toj vrsti nesreće, što se ne može, kao u
svakoj drugoj, u gubitku, u smrti, nositi križ, nego tu treba djelovati
— reče on kao da pogađa njezinu misao. — Potrebno je izići iz toga
položaja, koji ponizuje, u koji smo postavljeni; ne može se živjeti u
troje.
— Razumijem to vrlo dobro, razumijem — reče Dolly i spusti
glavu. Šutjela je misleći na sebe, na svoju obiteljsku nesreću, i
najednom energičnom kretnjom digne glavu i molbenom kretnjom
sklopi ruke. — Ali stojte! Vi ste kršćanin. Pomislite na nju! Što će
biti s njom ako je odbacite?
— Mislio sam, Darja Aleksandrovna i mnogo sam mislio —
govorio je Aleksije Aleksandrovič. Lice mu je porumenjelo od pjega,
i mutne oči gledale su ravno u nju. Darja Aleksandrovna sada gaje
svom dušom žalila. — Upravo to sam učinio, pošto mi je ona sama
saopćila o mojoj sramoti; ostavio sam sve po staromu. Dao sam joj
mogućnost da se popravi, trsio sam se da je spasem. Pa što? Nije
ispunila najlakšega zahtjeva — da pazi na pristojnost — govorio je
raspaljujući se. —Spašavati se može čovjek koji ne želi propasti, ali

441
ako je narav sva tako pokvarena, razvratna, da joj se sama propast
čini spasenjem, što da se onda radi!
— Sve, samo ne rastavu! — odgovori Darja Aleksandrovna.
— Ali što sve?
— Ne, to je užasno. Bit će ničija žena, propast će!
— A što ja mogu učiniti? — digavši ramena i obrve reče Aleksije
Aleksandrovič. Spominjanje o posljednjem činu ženinu tako ga je
razdražilo daje opet postao hladan, kao i na početku razgovora. —
Vrlo sam vam zahvalan za vaše učešće, ali vrijeme je — reče on
ustajući.
— Ne, stojte! Ne smijete je upropastiti. Stojte, reći ću vam o
sebi. Udala sam se, i muž me je varao; u srdžbi, u ljubomori, sve
sam htjela ostaviti i htjela sam sama... Ali osvijestila sam se, a tko
je? Ana me je spasla. I evo živim. Djeca rastu, muž se vraća u obitelj,
osjeća svoju krivnju, postaje čišći, bolji i ja živim... Oprostila sam i
vi morate oprostiti!
Aleksije Aleksandrovič slušao je, ali riječi njezine nisu više
djelovale na njega. U duši mu se opet digla sva srdžba onoga dana
kad sc odlučio na rastavu. Strese se i stane govorili prouomim,
snažnim glasom:
— Oprostiti ne mogu i neću, i smatram to nepravednim. Ja sam
za tu ženu učinio sve, a ona je sve zgazila u blato koje joj je
svojstveno. Nisam zao čovjek, nikad nikoga nisam mrzio, ali nju
mrzim svim silama duše i ne mogu joj čak ni oprostiti, jer suviše ju
mrzim zbog svega onoga zla koji mi je učinila — odgovori sa suzama
srdžbe u glasu.
— Ljubite one koji na vas mrze... — prošapće stidljivo Darja
Aleksandrovna.
Aleksije Aleksandrovič prezirno se nasmjehne. Odavna je to
znao, ali to se nije moglo primijeniti u njegovu slučaju.
— Ljubite one koji vas mrze, ali ljubiti one koje mrzite,
nemoguće je. Oprostite što sam vas uznemirio. Svatko ima dosta
svoga jada! — I svladavši se, Aleksije Aleksandrovič mimo se
oprosti i ode.

442
 XIII

Kad su ustali od stola, htio je Levin ići za Kitty u gostinsku, ali

bojao se da će joj to biti neugodno zbog toga što bi njegovo udvaranje
bilo suviše očito. Ostao je u krugu muškaraca sudjelujući u
zajedničkom razgovoru, ali je i ne gledajući Kitty osjećao njezine
kretnje, njezine poglede i ono mjesto na kojemu je bila u salonu.
Smještaje i bez najmanjega napora izvršio obećanje koje joj je
zadao: da svagda misli dobro o svima ljudima i da svagda sve ljubi.
Poveo se razgovor o općini, u kojoj je Pescov vidio neki osobiti
temelj, nazivajući ga zbornim temeljem. Levin se nije slagao s
Pescovom, ni s bratom, koji je nekako na svoj način i priznavao i
nije priznavao važnost ruske općine. Ali govorio je s njima nastojeći
ih samo pomiriti i smekšati njihove izraze. Nimalo ga nije zanimalo
što je sam govorio, još manje što su oni govorili, nego je želio samo
jedno: da njima i svima bude lijepo i ugodno. Znao je sada ono, što,
je jedino bilo važno. A to jedino bilo je najprije ondje, u salonima,
a ondje se počelo kretati i zaustavilo se kraj vrata. Ne obazirući se
osjećao je na sebe uperen pogled i smiješak i nije mogao da se ne
ogleda. Stajala je u vratima i gledala na njega.
— Mislio sam da idete k pijanu — reče on prilazeći k njoj. —
Evo, čega mi nedostaje na selu, glazbe.
— Ne, došli smo samo zato da vas pozovemo. I hvala — reče
nagrađujući ga kao darom smiješkom — što ste opet došli. Kako
vam se hoće prepirati? Ta nikad jedan neće uvjeriti drugoga.
— Da, istina je — reče Levin — većim dijelom događa se da se
vatreno prepireš samo zato jer ne možeš razumjeti što protivnik
zapravo hoće dokazati.
Levin je često opažao pri prepirkama među najumnijim ljudima,
da nakon golema napora, golema mnoštva logičnih finesa i riječi,
prepirači dolaze najzad do spoznaje da im je ono, zbog čega su se
tako dugo mučili dokazujući jedan drugome, već odavno, od početka

443
prepirke, bilo poznato, ali da vole različno, pa zato neće imenovat
ono što vole, da ne budu opovrgnuti. Cesto je opažao da katkada z<
vrijeme prepirke shvatiš ono što voli protivnik, pa ti se najednom
samome svidi to isto i smjesta se složiš, i onda otpadaju svi dokaz
kao nepotrebni; a katkad je doživio obratno: izrečeš, napokon, one
što voliš sam i zbog čega izmišljaš dokaze, i ako se dogodi da izrečeš
to dobro i iskreno, slaže se protivnik najednom i prestane se prepirati.
Upravo to je htio reći.
Nabrala je čelo nastojeći shvatiti. No čim je počeo tumačiti već
je shvatila.
— Razumijem: treba saznati zašto se prepire, što voli, onda se
može...
Potpuno je razumjela i izrekla njegovu loše izraženu misao.
Levin se radosno nasmijao; tako ga je zapanjio taj prijelaz od
zamršene razgovorljive prepirke s Pescovom i bratom k tomu
lakonskom i jasnom priopćenju, gotovo bez riječi, najzamršenijih
misli.
Sćerbacki je otišao od njih, i Kitty, prišavši k raširenom
kartaškom stolu, sjela ie i uzevši u mke kredu, počela je njome crtati
po novom zelenom suknu divergentne krugove.
Obnovili su razgovor koji se vodio za objedom: o slobodi i
zanimanju žena. Levin se slagao s mišljenjem Darje Aleksandrovne,
da će djevojka koja se ne uda naći sebi ženski posao u obitelji.
Potvrđivao je to time da nijedna obitelj ne može biti bez pomoćnice,
da u svakoj siromašnoj i bogatoj obitelji moraju biti dojilje, plaćene
ili rođake.
— Ne — reče Kitty, porumenjevši, ali to smjelije gledajući u
njega svojim istinoljubivim očima — djevojka može doći u takav
položaj da ne može bez poniženja ući u obitelj, i ona...
Razumio ju je od napomene.
— O, da! — rekao je — da, da, imate pravo, imate pravo!
I shvativši sve, što je za objedom dokazivao Pescov o slobodi
žena samo tako, što je u srcu Kittynom vidio strah za djevojaštvo i
strah od poniženja i ljubeći je, osjeti taj strah i poniženje i smjesta se
odreče svojih dokaza.

444
 Nastupi šutnja. Ona je i dalje crtala kredom po stolu. Oči su joj
blistale od tiha sjaja. Podvrgavajući se njezinu raspoloženju osjećao
je u čitavom svome biću jaču napregnutost sreće.
— Ah, čitav sam stol išarala! — reče odloživši kredu i načini
pokret kao da će ustati.
“A kako ću ostati sam bez nje?” pomisli on pun užasa i uzme
kredu. — Stojte — reče on sjedajući za stol. — Odavna sam vas
htio pitati za jednu stvar.
Gledao joj pravo u drage, premda uplašene oči.
— Izvolite, pitajte.
— Evo — rekao je i napisao početna slova: k, s, m, o, t, n, m, b,
d, 1, j, t, z, n, i, o? Slova su ta značila: “Kad ste mi odgovorili: to ne
može biti da li je to značilo — nikad ili onda?”
Nije bilo nikakve vjerojatnosti da bi ona mogla razumjeti tu
složenu frazu; no on ju je pogledao s takvim držanjem kao da život
njegov ovisi o tom hoće li ona shvatiti te riječi.
Pogledala gaje ozbiljno, onda naslonila nabrano čelo na ruku i
počela čitati. Katkada bi pogledavala njega pitajući ga pogledom:
“Je li to ono što mislim?”
— Razumjela sam — reče porumenjevši.
— Koja je ovo riječ? — upita on pokazujući n, koji je značio
riječ: nikad.
— Ta riječ znači nikad — reče ona — ali to nije istina.
On brzo otare napisano, dade joj kredu i ustane. Ona napiše: o,
n,m, d, g.
Dolly se posve utješila od jada koji joj je zadao bio razgovor s
Aleksijem Aleksandrovičem kad je vidjela te dvije pojave: Kitty s
kredom u ruci i sa smiješkom bojažljivim, sretnim, koja je
pogledavala gore k Levinu, i njegovu lijepu pojavu, nagnutu nad
stolom s vatrenim očima, uperenim sad u stol, sad u nju. Najednom
se zasjao: razumio je. To je značilo: “Onda nisam mogla drukčije
govoriti.”
On je pogleda upitno, bojažljivo.
— Samo onda?
— Da — odgovori njezin smiješak.

445
 — A s..., a sada? — upita on.
— No, evo pročitajte. Reci ću ono što bih željela. Veoma željela!
— Ona napiše početna slova: d, m. z, i, o, š, j, b. To je značilo: “Da
možete zaboraviti i oprostiti što je bilo.”
Zgrabio je kredu napregnutim, drhtavim prstima i slomivši je,
napiše početna slova ovoga: “Nemam što zaboravljati i opraštati,
nisam vas prestao ljubiti.”
Ona ga pogleda s ukočenim smiješkom.
— Razumjela sam — rekla je šaptom.
Sjeo je i napisao dugu rečenicu. Ona je sve razumjela i ne pitajući
da li je tako uzela kredu i smjesta odgovorila.
On nije dugo mogao razumjeti što je ona napisala i često joj je
zavirivao u oči. Zamračilo mu se od sreće. Nikako nije mogao
podmetnuti one riječi koje je ona mislila; ali u dražesnim od sreće
blistavim očima njezinim shvatio je sve što mu je bilo potrebno
znati. I zato napiše tri slova. No još nije svršio pisati, a ona je već
čitala za njegovom rukom, sama dovršila i napisala odgovor: Da.
— Igrate sesecretaire? — reče stari knez prilazeći. — No idemo
ako želiš dospjeti u kazalište
Levin ustane i sprovede Kitty do vrata.
U razgovoru njihovu bilo je sve rečeno; bilo je rečeno da ga ona
ljubi i da će reći ocu i materi da će se on dovesti sutra ujutro k
njima.

XIV

Kad je Kitty otišla i Levin ostao sam, osjetio je takav nemir bez
nje i takvu nestrpljivu želju da što prije, što prije doživi do sutrašnjega
jutra kad će je ponovno vidjeti i zauvijek se sjediniti s njom, da se
uplašio, kao od smrti, tih četrnaest sati koje je imao provesti bez
nje.
Osjećao je prijeku potrebu da bude s nekim i da govori s nekim,
da ne ostane sam, da prevari vrijeme. Stjepan Arkadijevič bio je za

446
njega najugodniji sugovornik, ali on je odlazio, kako je govorio
navečer, uistinu na balet.
Levin mu je samo stigao redi daje sretan, da ga voli, i da nikad
neće zaboraviti što je za nj učinio. Pogled i smiješak Stjepana
Arkadijeviča pokazivali su Levinu da je shvaćao, kako treba, to
čuvstvo.
— A što, nije li doba umirati? — reče Stjepan Arakdijevič
stišćući mu s ganućem ruku.
— Nnnee! — reče Levin.
Opraštajući se s njim Darja Aleksandrovna kao da mu je također
čestitala, rekavši: — Kako mije drago što ste se opet sastali s Kitty,
treba cijeniti stara prijateljstva.
Levinu su te riječi Darje Aleksandrovne bile neugodne. Ona
nije mogla razumjeti kako je sve to bilo visoko i njoj nepristupno,
pa nije smjela toga spominjati. Levin se s njima oprostio, ali da ne
ostane sam, pridruži se svom bratu.
— Kamo ideš?
— Ja na sjednicu.
— No, idem i ja s tobom. Mogu li?
— Zašto ne, idemo — smiješeći se reče Sergije Ivanovič. —
Sto je danas s tobom?
— Sa mnom? Sa mnom je sreća! — reče Levin spuštajući prozor
kočije u kojoj su se vozili: — Ne smeta ti, jer je zagušljivo. Sa
mnom je sreća! Zašto se nisi nikad oženio?
Sergije Ivanovič nasmiješi se.
— Vrlo mije drago, ona je, čini se, divna djev... — bio je počeo
Sergije Ivanovič.
— Ne govori, ne govori, ne govori! — zaviče Levin, zgrabivši
ga objema rukama za ovratnik njegove bunde i stegne ga. “Ona je
divna djevojka” bile su tako proste, niske riječi, koje nikako nisu
odgovarale njegovu čuvstvu.
Sergije Ivanovič nasmije se veselim smijehom, što mu se rijetko
događalo.
— No ipak mogu reći da mi je to veoma drago.

447
 — To se može sutra, sutra, i više ništa! Ništa, šutnja — reče
Levin i, stegnuvši ga još jednom bundom, doda: — Ja te veoma
volim! A što, mogu li ja biti prisutan sjednici?
— Naravno da možeš.
— O čemu će se danas kod vas govoriti? — upita Levin ne
prestajući se smješkati.
Došli su na sjednicu. Levin je slušao kako je tajnik zapinjuči
čitao zapisnik, koji očito sam nije razumio; ali Levin je vidio po
licu toga tajnika, kako je on mio, dobar i divan čovjek. To se vidjelo
po tomu kako se bunio i smućivao čitajući zapisnik. Onda počeše
govoriti. Prepirali su se o otpisivanju nekih svota i o uvođenju nekih
cijevi, a Sergije Ivanovič pecnuo je dva člana i nešto pobjedonosno
dugo govorio; a drugi se član, zabilježivši nešto na papiru, najprije
smeo, ali mu je onda odgovorio vrlo otrovno i milo. A onda je
Svijažski (i on je bio tu) također rekao nešto lijepo i plemenito.
Levin ih je slušao i jasno vidio da niti tih otpisanih svota, niti tih
cijevi, da ničega toga nije bilo i da se oni uopće nisu srdili, nego da
su svi bili tako dobri, divni ljudi daje među njima sve tako lijepo.
Nikome nisu smetali i svima je bilo ugodno.
Izvanredno je za Levina bilo to što je on sve njih danas vidio
skroz i prema malima, prije neprimjetnim obilježjima prepoznavao
dušu svakoga, te jasno vidio da su svi bili dobri. A osobito su njega,
Levina, svi od danas izvanredno voljeli. Vidjelo se to po tome kako
su s njim razgovarali, kako su ga nježno, s puno ljubavi gledali pače
i svi nepoznati.
— No što, jesi li zadovoljan? — upita ga Sergije Ivanovič.
— Vrlo. Nikad nisam mislio da je to tako zanimljivo, divno,
prekrasno!
Svijažski priđe k Levinu i pozva ga k sebi na čaj. Levin nikako
nije mogao shvatiti i nije se mogao sjetiti, zbog čega je bio
nezadovoljan sa Svijažskim, što je tražio od njega. Bio je to uman i
začudo dobar čovjek.
— Vrlo rado — reče i upita ga za ženu i svast. I po čudnoj
asocijaciji misli, budući da se u njegovoj misli misao na svast

448
 Svijažskoga vezala s brakom, učini mu se da nikome ne može bolje
ispripovijedati o svojoj sredi, kao ženi i svasti Svijažskoga, pa mu
je bilo vrlo drago odvesti se s njim.
Svijažski gaje ispitivao o njegovoj stvari u selu i to kao uvijek,
ne pretpostavljajući nikakve mogućnosti da se nađe nešto što nije
već nađeno u Europi, i sada Levinu to nije bilo nimalo neugodno.
Osjećao je, naprotiv, da Svijažski ima pravo, da je čitava ta stvar
ništetna i vidio čudnu mekoću i nježnost s kojom je Svijažski
izbjegavao izricati svoju pravoću.
Dame Svijažskoga bile su osobito mile. Levinu se činilo da one
već odavna znaju i simpatiziraju s njim, ali da ne govore samo iz
delikatnosti. Prosjedio je kod njih sat, dva, tri razgovarajući o
različnim predmetima, no razumijevao je samo ono što je ispunjavalo
njegovu dušu, a nije opažao da im je užasno dosadio i da već odavna
trebaju leći. Svijažski ga isprati do predsoblja zijevajući i čudeći se
tomu čudnomu stanju u kojem je bio njegov prijatelj. Prošao je jedan
sat noću.
Levin se vrati u hotel i uplašio se misli kako će sada sam sa
svojom nestrpljivošću provesti još preostalih deset sati. Lakaj u
službi, koji nije spavao, upali svijeću i htjede otići, ali Levin ga
zadrži.
Lakaj taj, Jegor, kojega Levin prije nije opažao, pokazao se vrlo
uman, valjan, i, glavno, dobar čovjek.
— Sto, Jegore, je li teško ne spavati?
— Sto ću? Takav je naš posao. Kod gospode je mirnije: zato je
ovdje dohodaka više.
Pokazalo se da Jegor ima obitelj, tri dječaka i kćer švelju, koju
je htio udati za pomoćnika u remenarskoj trgovini.
Levin je u toj prigodi saopćio Jegoru svoju misao daje u braku
glavno ljubav i da ćeš s ljubavlju svagda biti sretan, jer se sreća
nalazi samo u čovjeku samom.
Jegor je pažljivo slušao i očito potpuno razumio Levinovu misao,
no u potvrdu naveo za Levina neočekivanu napomenu o tome, daje
on, kad je služio kod dobre gospode, svagda bio svojom gospodom

449
 zadovoljan i sada je potpuno zadovoljan sa svojim gospodarom,
premda je Francuz.
“Začudo dobar čovjek!” mislio je Levin.
— No, a jesi li, Jegore, kad si se ženio, ljubio svoju ženu?
— Kako je ne bih ljubio — odgovori Jegor.
I Levin uvidi da se i Jegor nalazi u oduševljenom slanju i da
kani izreći svoje intimne osjećaje.
— Moj je život također čudan... — počeo je blistajući očima,
zarazivši se očito Levinovim oduševljenjem isto tako kako na ljude
prelazi zijevanje.
No u taj čas začuje se zvonce; Jegor ode, i Levin ostane sam.
Gotovo ništa nije jeo za objedom, odrekao se čaja i večere kod
Svijažskih, ali nije mogao misliti na večeru. Nije spavao prošle noći,
ali nije mogao ni misliti na san. U sobi je bilo svježe, ali njega je
gušila vrućina. Otvorio je oba prozorska okanca i sjeo na stol nasu­
prot.
Za krovom, koji je bio pokriven snijegom, vidio se išaran križ s
verižicama, a nad njim — trokut. Kočijaša sa žućkasto-jarkom
Kondom. Gledao je to zviježđe, udisao svježi siudeni zrak koji je
jednolično strujao u sobu i kao u snu pratio slike i uspomene koje su
mu nicale u mašti.
Iza tri sata začuje korake u hodniku, i izviri kroz vrata. To se
vraćao poznati mu kartaš Mjaskin iz kluba. Išao je namrštivši se i
iskašljavajući se. “Jadni nesretnik!” pomisli Levin i suze mu brižnu
na oči od ljubavi i žaljenja prema tomu čovjeku. Htio se porazgovoriti
s njim, utješiti ga, ali sjetivši se daje u samoj košulji, predomisli se
i opet sjedne uz prozor, da se kupa u hladnom zraku i da gleda taj
čudna oblika šutljivi, no za nj prepun značenja, križ i žućkasto-jarku
zvijezdu koja se uspinjala. Iza šest sati podignu buku pometači,
zazvoni k nekoj službi, i Levin osjeti da počinje zepsti. Zatvori
prozor, umije se, obuče i iziđe na ulicu.

450
 XV

Ulice su bile još prazne. Levin pođe do kuće Ščerbackih. Paradna

vrata bila su zatvorena i sve je spavalo. Vrati se, uđe opet u svoju
sobu i zamoli kavu. Dnevni lakaj, ne više Jegor, donese je. Levin je
htio započeti s njim razgovor, ali lakaju netko pozvoni, i on ode.
Levin pokuša opet piti kavu i metnu kruh u usta, ali usta nikako nisu
“znala što da rade s kruhom. Levin ispljune kruh, obuče ogrtač i ode
opet u hodanje. Bilo je prošlo devet kad je po drugi put došao do
veže Ščerbackih. U domu tek što su ustali, i kuhar je išao po živež.
Trebalo je proživjeti još najmanje dva sata.
Svu tu noć i to jutro živio je Levin nesvjesno i osjećao se izuzetim
iz uvjeta materijalnoga života. Nije jeo čitav dan, nije spavao dvije
noći, proveo je nekoliko sati razodjeven na smrzavici i osjećao se
ne samo svjež i zdrav, kao nikad, nego se osjećao potpuno nezavisan
od tijela: kretao se bez napora i osjećao da sve može učiniti. Bio je
uvjeren da bi odletio uvis ili da bi maknuo ugao kuće ako bi bilo
potrebno. Prohodao je preostalo vrijeme po ulicama pogledajući
neprestano na sat i ogledajući se oko sebe.
A što je vidio onda, toga kasnije nikad više nije vidio. Osobito
su ga ganula djeca koja su išla u školu, sivi golubovi koji su s krova
sletjeli na pločnik, i žemlje posute brašnom koje je izložila nevidljiva
ruka.
Te žemlje, ti golubovi i dva dječaka bila su nezemaljska bića.
Sve se dogodilo u isto vrijeme: dječak je potrčao prema golubu i
smiješeći se pogledao Levina; golub je lupio krilima i uzletio
blistajući na suncu među prašini čama snijega koje su podrhtavale u
zraku, a kroz prozor je mirisalo po pečenom kruhu i netko je izlagao
žemlje. Sve to zajedno bilo je tako neobično lijepo, te se Levin
nasmijao i zaplakao od radosti.
Obišavši veliki krug po Gazetnoj uličici i Kislovci, vrati se
ponovno u svratište, metne preda se sat i stane čekati dvanaest.

451
Kazaljka je prišla. Levin iziđe na ulazište. Kočijaši su, očito, sve
znali. Sretnih lica okružili su Levina prepirući se među sobom i
nudili mu svoje usluge. Nastojeći ne uvrijediti ostale i obećavši da
će se s njima također voziti, uzme Levin jednoga i naredi da vozi k
Sčerbackima.
Kočijaš je bio dražestan u bijelu ovratniku košulje, koji se isticao
ispod kaftana i bio nategnut na punom, crvenom i čvrstom vratu.
Saonice toga kočijaša bile su visoke i spretne, takve u kakvim se
Levin kasnije nikad više nije sanjkao, a konj je bio dobar i trsio se
da trči, ali se nije pomicao s mjesta.
Kočijaš je bio dražestan u bijelu ovratniku košulje, koji
zaokruživši rukom prema putniku i rekavši “o-ha”, zaustavi pred
ulazom. Vratar Sčerbackih znao je zacijelo sve. Vidjelo se to po
smiješku njegovih očiju i po tomu kako je rekao:
— No, odavna vas nije bilo, Konstantine Dmitrijeviču!
Ne samo da je sve znao, nego se očito i naprezao da sakrije
svoju radost. Pogledavši u njegove staračke drage oči, shvati Levin
čak još nešto novo u svojoj sreći.
— Jesu ii ustali?
— Izvolite! A ovo ostavite ovdje — reče smiješeći se, kad se
Levin htio vratiti da uzme kapu. To je nešto značilo.
— Komu zapovijedate da vas najavim? — upita lakaj.
Lakaj je doduše bio mlad i od novih lakaja, kicoš, ali vrlo dobar
i čestit čovjek i također je sve razumio.
— Kneginji... knezu... kneginjici... — rekao je Levin.
Prva osoba koju je vidio bila je mademoiselle Linon. Išla je
kroz dvoranu, a uvojci njezini i lice sjali su. Tek što je progovorio s
njom kadli se za vratima začuje šuštanje haljine, i mademoiselle
Linon nestane ispred njegovih očiju, a njega zahvati radosni užas
od blizine njegove sreće.
Mademoiselle Linon užurbala se i ostavivši ga, ode prema
drugim vratima. Netom je izašla, kadli brzi, brzi koraci stanu udarati
po pakretu i njegova sreća, njegov život, on sam, bolje od samoga
sebe, ono što je tražio i želio tako dugo, približavalo mu se brzo,

452
brzo. Nije išla, nego se nekom nevidljivom silom nosila prema
njemu.
Vidio je samo njezine jasne, istinoljubive oči, uplašene od iste
ljubavne radosti koja je napunjala i njegovo srce. Oči te sjale su sve
bliže i bliže zasljepljujući ga svojim ljubavnim svjetlom. Zaustavivši
se kraj njega samog dodirujući ga. Ruka njena digla se i spustila mu
se na rame.
Učinila je sve što je mogla: pritrčala je k njemu i odala se sva
strašeći se i radujući se. Zagrlio ju je i stisnuo usne na njezina usta
koja su tražila njegov cjelov.
Ni ona nije spavala svu noć i čitavo ga je jutro čekala.
Mati i otac bili su neosporno suglasni i sretni njezinom srećom.
Ona ga je čekala. Ona mu je prva htjela objaviti svoju i njegovu
sreću. Spremala se da ga sama dočeka i radovala se toj misli i plašila
se i stidjela i sama nije znala što radi. Čula je njegove korake i glas
i čekala za vratima dok ode gospođica Linon. Gospođica Linon je
otišla. Ne misleći, ne pitajući se, kako i što, prišla mu je i učinila
ono što je učinila.
— Idemo k mami! — reče ona primivši ga za ruku. On dugo
nije mogao ništa reći ne samo zato što se bojao riječju pokvariti
visinu svoga čuvstva, koliko radi toga što je svaki put kad je htio
nešto reći osjećao da će mu mjesto riječi briznuti suze sreće. Primio
je njezinu ruku i poljubio je.
— Zar je to istina? — reče on napokon muklim glasom. — Ne
mogu vjerovati da me ti ljubiš!
Nasmiješila se tome “ti” i toj bojažljivosti kojom ju je pogledao.
— Da! — progovori ona važno i polagano. — Ja sam silno
sretna!
Ne puštajući njegove ruke ušla je u salon. Ugledavši ih, stane
kneginja brzo disati pa smjesta i zaplače i nasmije se i takvim snažnim
korakom, kakvoga Levin nije očekivao, pritrči k njima i obuhvativši
Levinovu glavu, poljubi ga i smoči mu obraze suzama.
— Sve je dakle svršeno! Drago mi je. Ljubi je. Drago mi je...
Kitty!

453
 — Sve je dakle svršeno! Drago mi je. Ljubi je. Drago mi je...
Kitty!
— Brzo ste uredili! — reče stari knez trseći se da bude
ravnodušan. No Levin je opazio da su mu oči bile vlažne kad se
obratio k njemu. — Odavna sam, uvijek sam to želio! — reče knez
primivši Levina za ruku i privlačeći ga k sebi. — Ja sam onda, kad
je ta vitlija smislila...
— Papa! — vikne Kitty i zatvori mu usta rukama.
— No, neću! — rekao je. — Vrlo, vrlo mi je dra... Ah, kako
sam glup...
Zagrlio je Kitty, poljubio joj lice, ruku, opet lice i prekrižio je.
I Levina zahvati novo čuvstvo ljubavi prema tomu prije tuđemu
čovjeku, staromu knezu, kad je gledao kako mu Kitty dugo i nježno
ljubi mesnatu ruku.

XVI

Kneginja je sjedila u naslonjaču šuteći i smiješila se; knez je

sjeo kraj nje. Kitty je stajala kraj očeva naslonjača ne puštajući mu
nikako ruke. Svi su šutjeli.
Kneginja je prva sve nazvala riječima i prevela sve misli i čuvstva
na životna pitanja. I svima se to pokazalo jednako čudno, pa čak i
na ručku i bolno u tome prvom času.
— A kad ćemo? Treba blagovati i oglasiti. A kad će biti svadba?
Kako ti misliš, Aleksandre?
— Evo njega — reče stari knez pokazujući na Levina. — On je
tu glavna osoba.
— Kad? — rekao je Levin rumeneći se. — Sutra. Ako mene
pitate, onda po mojemu danas neka bude blagoslov, a sutra vjenčanje.
— No, dosta, mon cher, gluposti.
— Onda za sedam dana.
— Kao daje lud.
— A zašto ne?

454
 “Zar će biti i miraz i sve to? — pomisli Levin s užasom. — A
uostalom, zar može miraz i blagoslov i sve to, zar to može pokvariti
moju sreću? Ništa je ne može pokvariti! — Pogledao je Kitty i opazio
daje nimalo nije uvrijedila misao o mirazu. — Prema tome, to mora
biti”, pomisli on.
— Ta ja ništa ne znam, samo sam kazao svoju želju — reče on
ispričavajući se.
— Onda ćemo mi prosuditi. Sad se može blagosloviti i oglasiti.
To je tako.
Kneginja priđe mužu, poljubi ga i htjede otići, no on je zadrži,
zagrli i nježno je, kao mlad zaljubljenik, smiješeći se nekoliko puta
poljubi. Starci su se, očito, zbunili na časak, i nisu dobro znali da li
su se opet zaljubili oni ili samo njihova kći.
Kad su knez i kneginja izašli, priđe Levin svojoj zaručnici i
primi je za ruku. Sad je zavladao sobom i mogao govoriti, a imao
joj je mnogo reći. No rekao je sasvim drugo, a ne ono što je bilo
potrebno.
— Kako sam znao da će tako biti! Nikad se nisam nadao; no u
duši sam bio svagda uvjeren — reče on. — Vjerujem da je to bilo
unaprijed određeno.
— A ja? — reče ona. — Pače onda... — zastala je i opet nastavila
gledajući ga odlučno svojima iskrenim očima — pače onda, kad
sam odgurnula od sebe svoju sreću. Ljubila sam vas jedinoga, no
bila sam zanesena. Moram reći... Možete li to zaboraviti?
— Možda je to i bolje. Vi imate meni mnogo oprostiti. Moram
vam reći...
To je bilo jedno od onoga što joj je odlučio reći. Odlučio je
odmah kazati prvih dana dvije stvari: to, da nije tako čist kao ona, i
drugo, da ne vjeruje. To je bilo mučno, ali on je smatrao da mora
kazati jedno i drugo.
— Ne, ne sada, kasnije! — reče ona.
— Dobro, kasnije, ali svakako recite. Ne bojim se ničega.
Moramo sve znati. Sad je svršeno.
On dovrši:
— Svršeno je to da ćete me uzeti, kakav sam god... nećete me se
odreći? Zar ne?

455
 — Ne, ne.
Razgovor njihov prekine dolazak gospođice Linon, koja je,
makar i pretvarajući se, ali nježno se smiješeći, došla čestitati svojoj
ljubljenoj gojenici. Još onanije izišla, kadli s čestitkama dođu sluge.
Onda su se dovezli rođaci i počne ona blažena ludorija, iz koje nije
Levin izlazio do drugog dana svojih svatova. Levinu je bilo stalno
neugodno, dosadno, ali napregnutost se sreće nastavljala
povećavajući se.
Neprestano je osjećao da se od njega traži mnogo toga, čega
nije znao, pa je radio sve što mu se govorilo, i sve gaje to usrećivalo.
Mislio je da njegovo prošenje neće imati ništa zajedničko s drugima,
da će obične okolnosti prosidbe pokvariti njegovu posebnu sreću,
no svršilo se s tim daje radio isto što i drugi, i da se sreća njegova
od toga samo povećavala i postajala sve više i više osobita, i na nju
ništa nije bilo nalik u prošlosti, niti je sad nalikovalo.
— Sad ćemo jesti slatkiša — govorila je gospođica Linon, i
Levin ode kupovati slatkiše.
— No, veoma mi je drago — kazao je Svijažski. — Svjetujem
vam uzeti cvijeće kod Fomina.
— A to je potrebno? — I on se vozio k Fominu.
Brat mu je govorio da treba posuditi novaca, jer će biti mnogo
troškova, darova...
— A moraju biti darovi? — i on se žurio k Fuldeu.
I kod slastičara i kod Fomina i kod Fuldea vidio je da su ga
čekali, da su mu se radovali i da slave njegovu sreću isto onako kao
svi s kojima je imao posla tih dana. Neobično bilo je to što su ga svi
ne samo voljeli, nego su se svi, prije nesimpatični, hladni i ravnodušni
ljudi, za nj oduševljavali, zanosili se njim, pokoravali mu se u svemu,
nježno i delikatno postupali s njegovim mišljenjem, da je on
najsretniji čovjek na svijetu, jer je njegova zaručnica vrhunac
savršenstva.
Isto je osjećala i Kitty. Kad je grofica Nordston sebi dopustila
napomenuti da je ona željela bolje, tako se raspalila Kitty i tako je
uvjerljivo dokazala da bolje od Levina ne može ništa biti na svijetu

456
daje to grofica morala priznati, i u Kittynoj nazočnosti bez zanosnoga
smiješka nije više Levina susretala.
Objašnjenje, koje je on bio obećao, bio je jedini teški događaj
toga vremena. Savjetovao se sa starim knezom, i dobivši od njega
dopuštenje, predao je Kitty svoj dnevnik, u kojemu je bilo napisano
ono što ga je mučilo. On je taj dnevnik onda i pisao imajući pred
očima buduću zaručnicu. Mučile su ga dvije stvari: to što nije nevin
i što ne vjeruje. Priznanje, da ne vjeruje, prošlo je neopaženo. Ona
je bila religiozna, nikad nije sumnjala u vjerske istine, ali njegova
vanjska nevjera nije ju čak nimalo dirnula. Ljubavlju je poznavala
svu njegovu dušu i u duši njegovoj vidjela je ono što je htjela; a što
se takvo duševno stanje naziva nejverovanjem, to joj je bilo svejedno.
Drugo pak priznanje sililo ju je na gorki plač.
Levin joj nije bez nutarnje borbe predao svoj dnevnik. Znao je
da između nje i njega ne smije biti tajna, i zato je odlučio daje tako
potrebno, ali nije mislio na to kako može djelovati na nju, nije se
prenio u nju. Istom kad je te večeri došao k njima prije kazališta,
ušao u njezinu sobu i ugledao zaplakano, nesretno, od nepopravljiva
jada koji je on prouzrokovao jadno i drago lice, shvatio je onaj ponor
koji je rastavljao njegovu sramotnu prošlost od njezine nebeske
čistoće i užasnuo se onoga što je učinio.
— Uzmite, uzmite te užasne knjige! — rekla je gurajući od sebe
bilježnice koje su ležale na stolu pred njom. — Zašto ste mi ih dali!...
Ne, ipak je bolje — doda smilovavši se njegovu očajnom licu. —
No to je užasno, užasno!
Oborio je glavu i šutio. Nije mogao ništa reći.
— Nećete mi oprostiti — šapne on.
— Ne, oprostila sam. Ali to je užasno!
No sreća njegova bila je tako velika da je to priznanje nije
narušilo, nego joj je dalo samo novu boju. Oprostila mu je; no od
onda on se smatrao nje još nedostojnijim, još se niže moralno svijao
pred njom i još je više cijenio svoju nezasluženu sreću.

457
 XVII

Nehotice prebirući u svom sjećanju dojmove od razgovora koji

su se vodili za objeda i poslije njega, vraćao se Aleksije
Aleksandrovič u svoju osamljenu sobu. Riječi Darje Aleksandrovne
0 praštanju izazvale su u njemu samo zlovolju. Primjenjivanje ili
neprimjenjivanje kršćanskih načela na njegov slučaj bilo je odviše
teško pitanje, o kojemu se nije moglo govoriti olako, i to je pitanje
Aleksije Aleksandrovič već odavna riješio niječno. Od svega što je
bilo rečeno, najdublje su se usjekle u njegovu uobrazilju riječi
glupoga, dobroga Turovcina: junački je postupio, izazvao ga na
dvoboj i ubio. Svi su s tim simpatizirali, premda zbog uljudnosti
nisu toga izrekli.
“Uostalom, ta je stvar gotova, ne treba na to misliti”, reče sebi
Aleksije Aleksandrovič. I misleći samo na odlazak, koji mu predstoji,
1 o reviziji, uđe u svoju sobu i upita vratara koji ga je pratio gdje je
njegov lakaj; vratar je rekao da je malo prije izišao. Aleksije
Aleksandrovič naloži da mu se donese čaj, sjedne za stol i uzevši
Pri ima etatio oloonti
jkuuv uiuguu JJUU11
r»nlr»i pian.

— Dva brzojava — reče lakaj, koji se povratio, ulazeći u sobu.

— Oprostite, Preuzvišenosti, ovaj sam čas izašao.
Aleksije Aleksandrovič uzme brzojave i otvori ih. Prvi je bio
izvješće o imenovanju Stremova na ono mjesto koje je želio Karenjin.
Aleksije Aleksandrovič baci brzojavku i, porumenjevši, ustane i stane
hodati po sobi: “Quos vultperdere dementat”, reče razumijevajući
pod quos one osobe, koje su pomagale tome imenovanju.
Nije bio zlovoljan stoga što on nije dobio to mjesto, što su ga
mimoišli; nego mu je bilo nepojmljivo, čudno, kako nisu vidjeli da
je brbljavac, frazer Stremov manje od svakoga drugoga sposoban
za to. Kako nisu vidjeli da upropaštavaju sami sebe, svoj prestiž tim
imenovanjem!
“Još nešto te vrsti”, reče sebi žučno otvarajući drugi brzojav.
Bio je od žene. Potpis njezin modrom olovkom “Ana”, pao mu je
prvi u oči. “Umirem, molim, zaklinjem, dođite. Mirnije ću umrijeti
s oproštenjem”, pročitao je.

458
 Prezirno se nasmiješi i baci brzojav. Da je to bila prijevara i
lukavština, o tom nije moglo biti, kako mu se činilo prvi čas, nikakve
sumnje.
“Nema prijevare pred kojom bi se ona zaustavila. Mora roditi.
Možda bolest rađanja. No kakva je njihova namjera? Uzakoniti
dijete, kompromitirati mene i omesti rastavu — mislio je. — No što
je ondje rečeno: ‘Umirem...------------ Pročita još jednom brzojav i
najednom prenerazi ga pravi smisao onoga što je bilo u njemu rečeno.
— A ako je to istina? — reče sebi. — Ako je istina da se u času
muka i blizine smrti iskreno kaje, a ja, primivši to za prijevaru, ne
dođem? To če biti ne samo okrutno, pa će me svi osuditi, nego će to
biti i glupo s moje strane.”
— Petre, zadrži kočiju. Odlazim u Petrograd — reče on lakaju.
Aleksije Aleksandrovič odluči otputovati u Petrograd i sastati
se sa ženom. Ako je njezina bolest prijevara, prešutjet će to i
otputovati. Ako li je doista bolesna na smrt, i želi ga vidjeti prije
smrti, oprostit će joj ako je zateče živu, i odat će joj posljednji dug,
ako dođe prekasno.
Čitavim putem nije više mislio o tome što mu je raditi.
S osjećajem umora i nečistoće, koji je izazvan noću u vagonu,
vozio se Aleksije Aleksandrovič 14 ranoj magli petrogradskoj i gledao
preda se ne misleći na ono što gaje čekalo. Nije mogao misliti na to
zato, jer predočujući sebi ono, što će biti, nije mogao otjerati
pretpostavku da će smrt njezina razmrsiti odmah svu teškoću njegova
položaja.
Pred očima su mu prolazile pekare, zatvorene trgovine, noćni
kočijaši, vratari koji su meli pločnike i on je motrio sve to nastojeći
zagušiti u sebi misao na ono što ga očekuje, što nije smio željeti, a
ipak je želio.
Privezao se k veži. Najmljena kočija i jedna s usnulim kočijašem
stajale su pred vežom. Ulazeći u prisoblje, Aleksije Aleksandrovič
kao daje iz udaljena kuta svoga mozga dohvatio odluku i oboružao
se s njome. Ondje je stajalo: “Ako je prijevara, miran prezir i odlazak;
ako je istina, sačuvati dobre forme.”

459
 Vratar je otvorio još prije nego je Aleksije Aleksandrovič
pozvonio. Vratar Petrov, inače Kapitonič, imao je čudan izgled u
staru kaputu, bez kravate i u papučama.
— Kako gospođa?
— Jučer su sretno rodili.
Aleksije Aleksandrovič stane i problijedi. Sad je jasno shvatio
kako je jako želio njezinu smrt.
— A zdravlje?
Komjej u jutarnjoj pregači strčao je sa stubišta.
— Vrlo slabo — odgovorio je. — Jučer je bio sastanak liječnika
i sada je liječnik ovdje.
— Uzmi stvari — reče Aleksije Aleksandrovič, i osjećajući neko
olakšanje od te vijesti, da ipak ima neka nada na smrt, uđe u
predsoblje.
Na vješalici bio je vojnički ogrtač. Aleksije Aleksandrovič opazi
to i upita:
— Tko je ovdje?
— Liječnik, primalja i grof Vronski.
Aleksije Aleksandrovič ode u nutarnje sobe.
U salonu nije bio nitko; iz njezina kabineta iziđe na glas njegovih
koraka primalja u kapici s ljubičastim vipcama.
Prišla je k Aleksiju Aleksandroviču i s familijarnošću zbog
blizine smrti povukla ga, primivši ga za ruku, u spavaonicu.
— Hvala Bogu što ste došli! Samo o vama te o vama — reče
ona.
— Dajte brzo leda! — reče iz spavaonice zapovjedni glas
liječnikov.
Aleksije Aleksandrovič ode u njezin kabinet. Za njenim stolom
sjedio je bokom prema naslonu Vronski i, pokrivši lice rukama,
plakao. Skočio je na liječnikov glas, skinuo ruke s lica i ugledao
Aleksija Aleksandroviča. Ugledavši muža toliko se smeo daje opet
sjeo uvlačeći glavu među ramena, kao da želi nekamo nestati; ali
nadvlada se, ustane i reče:
— Ona umire. Liječnici su rekli da nema nade. Sav sam u vašoj
vlasti, no dopustite mi da budem ovdje... uostalom, po vašoj volji,
ja...

460
 Opazivši suze Vronskoga, osjeti Aleksije Aleksandrovič pritok
one duševne smućenosti koju je u njemu izazivao pogled na patnje
drugih ljudi i odvraćajući lice, ne saslušavši do kraja njegove riječi,
ode brzo k vratima.
Iz spavaonice čuo se Anin glas koji je nešto govorio. Glas njezin
bio je veseo, živahan, s izvanredno određenim intonacijama. Aleksije
Aleksandrovič uđe u spavaonicu i priđe ka krevetu. Ležala je licem
okrenuta k njemu. Obrazi su joj gorjeli od rumenila, oči sjale, male
bijele ruke, izvirujući iz manšeta bluzice, igrale su se krajem
pokrivača, savijajući ga. Činilo se daje bila ne samo zdrava, nego i
u najboljem duševnom raspoloženju. Govorila je brzo, zvučno i
neobično pravilnim i osjećajnim intonacijama.
— Zato jer Aleksije, govorim o Aleksiju Aleksandroviču (kakva
je čudna, užasna sudbina, što su obojica Aleksiji, zar ne?), Aleksije
mi ne bi odbio. Ja bih zaboravila, on bi oprostio... Ali zašto ne dolazi?
On je dobar, on i sam ne zna kako je dobar. Ah, Bože moj, kakav
čemer! Dajte mi brzo vode! Ah, to će njoj, djevojčici mojoj, škoditi!
No, dobro! No, dajte joj dojilju. No, pristajem, to je čak bolje. Doći
će on, bit će mu teško vidjeti je. Dajte je.
— Ana Arkadijevna, došao je. Evo ga — govorila je primalja
nastojeći svratiti njezinu pažnju na Aleksija Aleksandroviča.
— Ah, kakva glupost! — nastavi Ana ne videći muža. — Ta
dajte mi curicu, dajte! On još nije došao. Radi toga velite da neće
oprostiti, jer ga ne poznajete. Nitko ga nije poznavao. Jedino ja, i to
me mnogo stajalo. Njegove oči treba poznavati. Serjoža ima isto
takve, i ja ih radi toga ne mogu gledati. Jesu li dali Serjoži objed?
Ta ja znam, svi će zaboraviti. On ne bi zaboravio. Treba Serjožu
premjestiti u sobu na uglu i zamoliti Mariette da spava kod njega.
Najednom se stisne, umukne i sa strahom, kao da očekuje udarac,
kao da se brani, digne ruku k licu. Ugledala je muža.
— Ne, ne! — rekla je. — Ne bojim se njega, smrti se bojim.
Aleksije, dođi ovamo. Zurim se radi toga, što nemam vremena,
preostalo mi je malo da živim, odmah će početi vrućina, i neću više
ništa razumjeti. Sada razumijem, sve razumijem, sve vidim.

461
 Naborano lice Aleksija Aleksandroviča dobije patnički izraz;
primi je za ruku i htjede nešto reći, ali nikako nije mogao izreći;
donja mu se usna tresla, ali još uvijek se borio sa svojim uzbuđenjem
i samo je kadikad pogledao na nju. A svaki put kad je pogledao
vidio je njezine oči koje su ga gledale s tako ganutom i zanosnom
nježnošću, kakve nikad nije vidio u njima.
— Čekaj, ti ne znaš... Čekajte, čekajte... — stala je, kao da sabire
misli. — Da — počne ona. — Da, da, da. Evo, što sam htjela reći.
Ne čudi mi se. Ja sam ona ista... Ali u meni je druga, ja se nje bojim,
ona je zavoljela onog, pa sam htjela na te zamrziti, ali nisam mogla
zaboraviti onu koja je bila prije. Ona nisam ja. Sad sam prava, ja
sva. Sada umirem, znam da ću umrijeti, upitaj njega. Ja i sad osjećam,
evo ih, utega na rukama, na nogama, na prstima. Prsti, evo, kakvi su
golemi! No sve će to doskora završiti... Jedno mi je potrebno: oprosti
mi, oprosti potpuno! Ja sam strašna, ali dojilja mi je rekla: sveta
mučenica — kako su je zvali? — bila je gora. I ja ću putovati u
Rim, ondje je samostan, i onda neću nikomu smetati, samo ću Serjožu
uzeti i djevojčicu... Ne, ti ne možeš oprostiti! Znam, to se ne može
oprosridi Ne, ne, otiđi, ti si suviše dobar! — Držala je jednom vrelom
rukom njegovu ruku, drugom gaje gurala od sebe.
Duševna smućenost Aleksija Aleksandroviča sve je jačala i došla
sada do takvog stupnja, daje već prestao boriti se s njom; najednom
je osjetio da je ono, što je smatrao duševnom smućenošću, bilo,
naprotiv, blaženo duševno stanje, koje mu je nenadano davalo novu,
dosad neokušanu sreću.
Nije mislio da mu onaj kršćanski zakon, kojemu se svega života
želio pokoravati, zapovijeda praštati i ljubiti svoje neprijatelje; no
radosno čuvstvo ljubavi i oproštenja neprijateljima ispuni mu dušu.
Klečao je i, metnuvši glavu na zglob njezine ruke, koja gaje palila
ognjem kroz bluzu, plakao je kao dijete.
Ona je zagrlila njegovu proćelavu glavu, primakla se k njemu i
s izazovnim ponosom uzdigla oči.
— Evo ga, znala sam! Sad zbogom svi, zbogom!... Opet su došli,
zašto ne odlaze?... Ta skinite s mene te bunde!

462
 Liječnik ukloni njezinu ruku, metne je oprezno na uzglavnicu i
pokrije preko ramena. Legla je pokorno nauznak i gledala preda se
sjajnim pogledom.
Pamti samo da mije bilo potrebno jedino oproštenje i ništa više
neću... A zašto on ne dođe? — reče obračajuči se kroz vrata k
Vronskomu. — Dođi, dođi! Daj mi ruku.
Vronski priđe k rubu kreveta i ugledavši Anu, opet pokrije lice
rukama.
— Otkrij lice, gledaj na njega. On je svet — reče ona. — Ta
otkrij, otkrij lice! — srdito progovori ona. — Aleksije Alek-
sandroviču otkrij mu lice! Hoću ga vidjeti.
Aleksije Aleksandrovič primi ruke Vronskoga i ukloni ih s lica,
užasna od patnje i stida koji su bili na njemu.
— Pruži mu ruku. Oprosti mu.
Aleksije Aleksandrovič pruži mu ruku ne suzdržavajući suza
koje su mu tekle iz očiju.
— Hvala Bogu, hvala Bogu — reče ona. — Sad je sve gotovo.
Samo malo da pružim noge. Evo ovako, to je lijepo. Kako je to
cvijeće načinjeno bez ukusa, nimalo nije nalik na ljubice — govorila
je, pokazujući na tapete. — Bože moj, Bože moj! Kad će se to
završiti? Dajte mi morfija. Doktore! dajte mi morfija. O, Bože moj,
Bože moj!
I stane se premetati po krevetu.
Liječnik i liječnici govorili su daje to bila porođajna groznica,
u kojoj je od stotinu vjerojatnosti bilo devedeset i devet da će se
svršiti smrću. Sav dan imala je vrućinu, bila je u bunilu i neprisebna.
Prije ponoći ležala je bolesnica bez svijesti i gotovo bez bila.
Svaki čas očekivali su svršetak.
Vronski se odveze kući, ali je ujutro došao da sazna, i Aleksije
Aleksandrovič, koji gaje susreo u predsoblju, reče: “Ostanite, možda
će pitati za vas” i sam ga odvede u ženin kabinet. Prema jutru počne
opet uzbuđenje, živahnost, brzina misli i govora i opet se svršilo
gubitkom svijesti. Treći dan bilo je isto, i liječnici su rekli da ima
nade.

463
 Taj dan otišao je Aleksije Aleksandrovič u kabinet gdje je sjedio
Vronski i, zatvorivši vrata, sjedne sučelice.
— Aleksije Aleksandroviču — reče Vronski osjećajući da se
približuje objašnjenje. - Ne mogu govoriti, ne mogu razumijevati.
Poštedite me! Kako god vam bilo teško, vjerujte da je meni još
užasnije.
Htio je ustati. Ali Aleksije Aleksandrovič primi ga za ruku i
reče:
— Molim vas da me saslušate, to je potrebno. Moram vam
razjasniti svoja čuvstva, ona, koja su me vodila i koja će me voditi,
da ne budete u zabludi obzirom na mene. Poznato vam je da sam se
odlučio na rastavu i da sam započeo tu parnicu. Neću tajiti od vas
da sam počinjući tu parnicu bio neodlučan, mučio sam se; priznajem
vam da me je proganjala želja osvetiti se vama i njoj. Kad sam
primio brzojav, doputovao sam ovamo s istim čuvstvima, kazat ću
više: želio sam njezinu smrt. No... — zašutio je razmišljajući, bi li
mu otkrio ili ne, svoje čuvstvo. — Ali vidio sam je i oprostio. I
sjeća praštanja otkrila mi je moju dužnost. Oprostio sam potpuno.
Želim podmetnuti drugi obraz, hoću dati košulju, kad mi se uzima
haljina. Molim Boga samo to da mi ne uzme sreću praštanja!
Suze su bile u njegovim očima, i svijetli i mirni pogled njihov
prenerazi Vronskoga.
— To je moj položaj. Možete me zgaziti u blato, učiniti od mene
ruglo svijeta, jaje neću ostaviti i nikad vam neću kazati jedne riječi
prijekora — nastavi Aleksije Aleksandrovič. — Moja dužnost za
mene je jasno nacrtana: moram biti s njom i bit ću. Ako vas bude
htjela vidjeti, poručit ću vam ali sada, mislim, bit će bolje, da se
udaljite.
Ustao je, i plač mu prekinu govor. Vronski se također digne, pa
gaje u sagnutom, neuspravljenom položaju gledao ispod oka. Nije
razumio čuvstva Aleksija Aleksandroviča, ali ćutio je da je to bilo
nešto najviše, njemu dapače nepristupno u shvaćanju svijeta.

464
 XVIII

Poslije svoga razgovora s Aleksijem Aleksandrovičem Vronski

iziđe na ulazište Karenjinove kuće i zastane prisjećajući se s naporom
gdje je i kamo bi trebao otići ili se odvesti. Osjećao se postiđen,
ponižen, kriv i lišen mogućnosti da opere svoje poniženje. Osjećao
se izbačen iz onih kolotečina kojima je tako ponosno i lako išao
dosad. Sve njegove navike i životna pravila, koja su mu se pričinjala
tako čvrsta, pokazala su se najednom lažna i neprimjenljiva.
Prevareni muž, koji mu se dosad pričinjao jadnim stvorom,
slučajnom i ponešto komičnom smetnjom njegovoj sreći, pozvan je
iznenada i uzvišen od nje same na visinu koja ulijeva ropsko
počitanje, i taj muž pojavio se na toj visini ne zao, lažan i smiješan,
nego dobar, jednostavan i veličanstven. Vronski nije mogao to ne
osjetiti. Uloge su se najednom izmijenile. Vronski je osjećao njegovu
visinu i svoje poniženje, da njezin muž ima pravo, a on krivo. Osjetio
je daje muž bio velikodušan i u svojoj nesreći, a on nizak, sitničav
u svojoj prijevari.
No ta spoznaja njegove niskosti pred tim čovjekom, kojega je
neopravdano prezirao, sačinjavala je samo malen dio njegove bijede.
Osjećao se sada neizrecivo nesretan zbog toga stoje strast njegova
prema Ani, koja je ohladnjela bila posljednje vrijeme, kako mu se
činilo, sad, kad je znao da ju je zauvijek izgubio, postala jača nego
je ikada bila. Pregledao ju je svu za vrijeme njezine bolesti, upoznao
njezinu dušu, pa mu se činilo da je nikad dotle nije ljubio. I sada,
kad ju je upoznao, kad ju je zavolio, kako treba voljeti, bio je ponižen
pred njom i izgubio je zauvijek, ostavivši joj o sebi samo sramotnu
uspomenu. Najužasnije od svega bio je onaj smiješni, sramotni
položaj njegov, kad je Aleksije Aleksandrovič skinuo ruke s njegova
postiđena lica.
Stajao je na ulazištu Karenjinove kuće kao izgubljen i nije znao
što bi.
— Zapovijedate li kočiju? — upita vratar.
— Da, kočiju.

465
 Vrativši se kući nakon triju besanih noći, legne Vronski ne
svlačeći se na divan, složi ruke i položi na njih glavu. Glava mu je
bila teška. Predodžbe, uspomene i najčudnije misli izmjenjivale su
izvanrednom brzinom i jasnoćom jedna drugu: čas je to bio lijek,
koji je nalijevao bolesnici i prelio preko žlice, sad su to bile bijele
ruke primalje, sad čudni položaj Aleksija Aleksandroviča na podu
pred krevetom.
“Usnuti, zaboraviti!” reče sebi s mirnim uvjerenjem zdrava
čovjeka, da će, ako je umoran i želi spavati, smjesta i usnuti. I doista
u isti tren počne mu se u glavi zapletati, pa je stao propadati u
provaliju zaborava. Valovi mora nesvjesnoga života već su se počeli
sklapati nad njegovom glavom, kadli najednom — kao daje najjači
električni naboj bio ispražnjen u njega — zadrhtao je tako, da je
cijelim tijelom poskočio na oprugama divana i poduprijevši se
rukama, u strahu skoči na koljena. Oči su mu bile široko rastvorene,
kao da nikad nije spavao. Težine glave i mlitavosti udova, koju je
osjećao časak prije, najednom je nestalo.
“Možete me zgaziti u blato”, čuo je riječi Aleksija Alek­
sandroviča i vidio ga pred sobom i vidio lice Amno sa žarkim
rumenilom i blistavim očima koje su nježnošću i ljubavlju gledale
ne na njega, nego na Aleksija Aleksandroviča; vidio je svoju, kako
mu se činilo, glupu i smiješnu priliku, kad mu je Aleksije
Aleksandrovič uklonio ruke s lica. Opet protegne noge i baci se na
divan u prijašnjem položaju i zaklopi oči.
“Usnuti! Usnuti!” ponovi sebi. No zaklopljenim očima vidio je
još jasnije Anino lice onakvo kakvo je bilo one znamenite večeri na
dan utrke.
— Toga nema i neće biti i ona želi izbrisati to iz svojega sjećanja.
A ja ne mogu živjeti. Kako ćemo se pomiriti, kako ćemo se pomiriti?
— reče naglas i nesvjesno stane ponavljati te riječi. To ponavljanje
riječi zaustavljalo je nicanje novih slika i uspomena, koje su se,
kako je osjećao, kupile u njegovoj glavi. No ponavljanje riječi nije
zadržalo igru mašte nadugo. Opet se izvanrednom brzinom stanu
jedan za drugim javljati najljepši časovi i s njima skupa nedavno

466
poniženje. “Skini ruke”, govori Anin glas. On skida ruke i osjeća
postiđeni i glupi izraz svoga lica.
I dalje je ležao nastojeći usnuti, premda je osjećao da nije bilo
ni najmanje nade, pa je neprestano šaptom ponavljao slučajne riječi
iz bilo kakve misli, želeći tim zadržati nicanje novih slika. Osluhne
— i začuje čudnim, ludim šaptom ponavljane riječi: “Nije umio
cijeniti, nije se umio koristiti; nije umio cijeniti, nije se umio koristiti.”
“Sto je to? Zar ću polutjedi? — reče sebi. — Možda. A zašto
ljudi polude, zašto se i strijeljaju?” odgovori sam sebi i otvorivši
oči, ugleda u čudu kraj svoje glave jastuk, koji je izvezla Varja,
bratova žena. Dirnuo je kitu jastuka i nastojao se sjetiti Varje, toga,
kad ju je vidio posljednji put. Ali bilo mu je teško misliti na nešto
drugo. “Ne, treba usnuti!” Primakne jastuk i stisne se k njemu
glavom, ali se morao naprezati da drži oči sklopljene. Skoči i sjedne.
“To je svršeno za mene — reče sebi. — Treba razmisliti što ću? Sto
je preostalo?” — Misao njegova brzo proleti život njegov izvan
njegove ljubavi prema Ani.
“Castoljublje? Serpuhovski? Svijet? Dvor?” Ni na čemu se nije
mogao zaustaviti. Sve to imalo je smisla prije, ali sada svega toga
nema više. Ustane s divana, skine kaput, popusti remen i otkrivši
rutava prsa, da slobodnije diše, prošeta se po sobi. “Tako ljudi polude
— ponovi — i tako se strijeljaju... da se ne moraju stidjeti”, doda
polagano.
Priđe k vratima i zatvori ih onda s ukočenim pogledom i čvrsto
stisnutim zubima dođe k stolu, uzme revolver, pregleda ga, okrene
na nabijenu cijev i zamisli se. Časak, dva, spustivši glavu s izrazom
napregnuta napora misli stajao je nepomično s revolverom u rukama
i mislio.
“Razumije se”, reče sebi, kao da ga je logični, dugi i jasni tok
misli doveo nesumnjivu zaključku. Zapravo pak bilo je to za nj
uvjerljivo “razumije se” samo posljedica ponavljanja isto onakvoga
kruga uspomena i predodžaba, kroz koji je prošao već desetak puta
u tom satu vremena. Iste su bile uspomene sreće, zauvijek izgubljene,

467
 ista predodžba besmislenosti svega što ga čeka u životu, ista spoznaja
svoga poniženja. Ista je bila i dosljednost tih predodžaba i čuvstava.
“Razumije se”, ponovi on, kad je misao njegova treći put krenula
istim začaranim krugom uspomena i misli, i stavivši revolver na
lijevu stranu prsiju i snažno trgnuvši svom rukom, kao da ju
najednom stišće u šaku, povuče otponac. Nije čuo pucanj, ali jak
udarac u prsa sruši ga s nogu. Htio se zadržati za kraj stola, pusti
revolver, zaljulja se i sjedne na zemlju ogledajući se začuđeno oko
sebe. Nije prepoznavao svoje sobe gledajući odozdo izvijene noge
stola, košaru za papir i tigrovu kožu. Brzi škripljivi koraci sluge,
koji je hodao po salonu, prisile ga da se osvijesti. Napregne misao i
shvati daje na podu, i vidjevši krv na tigrovoj koži i na svojoj ruci,
shvati daje u sebe pucao...
“Glupo! Nisam pogodio”, reče mašajući se rukom revolvera.
Oružje je bilo kraj njega, ali on je tražio dalje. Tražeći i dalje, povuče
se na drugu stranu, i nemajući snage da održi ravnotežu, padne
krvareći.
Elegantni sluga sa zaliscima, koji se često tužio svojim znancima
na slabe svoje živce, uplašio se lako da gaje ostavio krvariti i potrčao
po pomoć. Za jedan sat dovezla se Varja, bratova žena, i s pomoću
trojice liječnika, po koje je bila poslala na sve strane i koji su se
dovezli u isto vrijeme položila je ranjenoga u krevet i ostala kod
njega da ga njeguje.

XIX

Pogreška koju je učinio Aleksije Aleksandrovič, što nije,

spremajući se na sastanak sa ženom, predvidio te slučajnosti, da će
njezino kajanje biti iskreno i da će on oprostiti, a ona neće umrijeti
— ta pogreška predočila mu se dva mjeseca poslije povratka iz
Moskve svom snagom.
No pogreška koju je učinio nije dolazila samo od toga što nije
bio predvidio te slučajnosti, nego i zbog toga što do toga dana, kad

468
 se sastao s umirućom ženom, nije poznavao svoga srca. Kraj kreveta
bolesne žene odao se prvi put u životu onomu čuvstvu ganute sućuti
koje su u njemu izazivale patnje drugih ljudi i kojega se prije stidio
kao štetne slabosti; i sućut prema njoj i kajanje zbog toga što joj je
bio želio smrt, i, navlastito, sama radost od praštanja — učiniše to
da je ne samo osjećao olakšanje svojih bolova, nego i duševni mir,
kojega nikad prije nije doživio. Najednom je osjetio da je upravo
ono, što je bilo vrelo njegovih muka, postalo vrelo njegove duhovne
radosti; ono što se činilo nerješivo dok je osuđivao, korio i mrzio,
postalo je jednostavno i jasno kad je praštao i ljubio.
Oprostio je ženi i žalio je zbog njezinih muka i kajanja. Oprostio
je Vronskomu i žalio ga osobito nakon toga, kad su k njemu došli
glasovi o njegovu očajnom činu. Zalio je i sina više nego prije. I
korio je sebe zbog toga što se premalo njime bavio. No prema
malenoj novorođenoj djevojčici osjećao je neko posebno čuvstvo,
ne samo sućuti, nego i nježnosti.
Najprije se iz samoga čuvstva sažaljenja zabavio tom
novorođenom slabašnom djevojčicom koja nije bila njegovo dijete
i koja je bila zapuštena za materine bolesti, i bila bi zacijelo umrla
da se nije on za nju postarao — i sam nije opazio kako ju je zavolio.
Nekoliko puta na dan odlazio je u dječju sobu i dugo sjedio ondje,
tako da su se dojilja i pjestinja, koje su ga se isprvice bojale, njemu
privikle. Katkad je po pola sata gledao usnulo, kao šafran crveno,
pahuljasto i namreškano lice djeteta i motrio kretanje čela, koje se
mrštilo, i pune ručice savijenih prstiju, koje su gornjim krajem dlana
trle očice i korijen nosa.
U takvim časovima Aleksije Aleksandrovič osobito se osjećao
potpuno miran i sporazuman sa sobom i nije u svomu položaju vidio
ništa što bi trebalo promijeniti.
Ali što je više prolazilo vrijeme, to je jasnije uviđao, koliko god
prirodan bio za nj taj položaj, da ga neće ostaviti u njemu. Osjećao
je daje u njemu, osim blage duhovne sile koja je upravljala njegovom
dušom, bila druga, okrutna, isto tako jaka, ili još jača sila, koja je
upravljala njegovim životom i da mu ta sila neće dati onoga tihoga

469
mira koji je želio. Osjećao je da su ga svi gledali s upitnim čuđenjem,
da ga nisu shvaćali i da su od njega nešto očekivali. Osobito je osjećao
nestalnost i neprirodnost svojih odnosa prema ženi.
Kad je minula ona mekoća koju je proizvela blizina njezine smrti,
počeo je Aleksije Aleksandravič opažati da ga se Ana boji, da joj je
težak i da mu ne može pravo gledati u oči. Kao da je nešto htjela, i
nije se mogla odlučiti da mu kaže i da je također, kao sluteći da
njihovi odnosi ne mogu potrajati, nešto očekivala od njega.
Na kraju veljače dogodi se da se Anina kći, prozvana također
Anom, razboljela. Aleksije Aleksandrovič bio je ujutro u dječjoj
sobi, odredio da pošalju po liječnika i odvezao se u ministarstvo.
Dovršivši svoje poslove, vratio se kući oko četiri sata. Ušavši u
predsoblje, ugleda ljepotana lakaja u odori i medvjeđoj pelerini,
gdje drži bijeli ogrtač od krzna američkog psa.
— Tko je ovdje? — upita Aleksije Aleksandrovič.
— Kneginja Jelisaveta Fjodorovna Tverska — sa smiješkom,
kako se učinilo Aleksiju Aleksandroviču, odgovori lakaj.
Sve to mučno vrijeme Aleksiju Aleksandroviču, opažao je da
se svi svjetski znanci njegovi, osobito žene, zanimaju za njega i za
njegovu ženu. Opazio je kod svih tih znanaca s naporom skrivenu
radost, koju je vidio u očima odvjetnikovim, a sad u očima lakajevim.
Svi kao da su bili u ushitu, kao da su nekoga udavili. Kad su se s
njim sastajali, s teško sakrivanom radošću pitali su za njezino
zdravlje,
Nazočnost kneginje Tverske bila je Aleksiju Aleksandroviču
neugodna i zbog uspomena svezanih s njom, i stoga što je uopće
nije trpio, i on ode ravno u dječju sobu. U prvoj dječjoj sobi risao je
Serjoža naslonivši prsa na stol i metnuvši noge na stolac nešto veselo
mrmljajući. Engleskinja, koja je za vrijeme Anine bolesti
zamjenjivala Francuskinju i koja je kraj dječaka sjedila pletući sitno
gajtan, brzo ustane i gume Serjožu.
Aleksije Aleksandrovič pogladi sina rukom po vlasima, odgovori
na pitanje guvernante o ženinu zdravlju i upita što je liječnik rekao
za dojenče.

470
 — Liječnik je rekao da nije ništa opasno, pa je propisao kupke,
gospodine.
— Ali ona i dalje trpi — reče Aleksije Aleksandrovič osluškujući
plač dječji u susjednoj sobi.
— Mislim da dojilja ne valja — reče odlučno Engleskinja.
— Zašto to mislite? — upita je zaustavljajući se.
— Tako je bilo kod grofice Pol, gospodine. Dijete su liječili, a
pokazalo se da je dijete jednostavno gladno; dojilja nije imala
mlijeka, gospodine.
Aleksije Aleksandrovič zamisli se, postoji nekoliko trenutaka i
uđe na druga vrata. Djevojčica je ležala odbacujući glavu, grčeći se
na rukama dojilje i nije htjela ni primiti oblu sisu, kojom su je nudili,
ni ušutjeti, unatoč dvostrukom šikanju dojilje i pjestinje koje su se
nagnule nad njom.
— Još uvijek nije bolje? — reče Aleksije Aleksandrovič.
— Vrlo je nemirna — odgovori šaptom pjestinja.
— Gđica Edward veli da možda dojilja nema mlijeka — reče
on.
— I ja to mislim, Aleksije Aleksandroviču.
— Pa zašto ne kažete.
— A komu da kažem? Ana Arkadijevna još je uvijek bolesna
— reče nezadovoljna pjestinja.
Pjestinja je bila stara obiteljska služavka. U tim jednostavnim
riječima pričinilo se Aleksiju Aleksandroviču nišanjenje na njegov
položaj.
Dijete je vrištalo još jače, zagrcavajući se i hripljući. Mahnuvši
rukom, priđe pjestinja k njemu, uzme ga iz ruku dojiljinih i stane ga
ljuljati u hodu.
— Treba liječnika pozvati, da pregleda dojilju — reče Aleksije
Aleksandrovič.
Zdrava na vid, lijepo odjevena dojilja uplašivši se daje ne otpuste
— reče sebi nešto pod nos i, sakrivajući veliku sisu, prezirno se
nasmiješi sumnji o svojoj mliječnosti. U tom smiješku Aleksije
Aleksandrovič također nađe podsmjehivanje na njegov položaj.

471
 — Nesretno dijete! — reče pjestinjapsičući na dijete i nastavivši
hodati.
Aleksije Aleksandrovič sjedne na stolac i s patničkim, klonulim
licem stane gledati pjestinju, kako hoda gore-dolje.
Kad je pjestinja, napokon, dijete, koje je zašutjelo, spustila u
dubok krevetić i, popravivši uzglavnicu, otišla od njega, ustane
Aleksije Aleksandrovič i koracajući s naporom na prstima priđe k
njemu. Casak je šutio i s istim klonulim licem motrio dijete; no
najednom smiješak, koji je maknuo kosu i kožu na čelu, pojavi mu
se na licu, i on isto onako tiho iziđe iz sobe.
U blagovaonici pozvoni i naloži sluzi, koji je ušao, da se opet
pošalje po liječnika. Bio je zlovoljan na ženu, što se nije brinula za
to dražesno dijete, i u tom zlovoljnom raspoloženju prema njoj nije
htio ići k njoj, a nije htio vidjeti ni kneginju Betsy; no žena se mogla
začuditi, zašto se nije po običaju svratio k njoj, pa se zbog toga
svlada i ode u ložnicu. Prilazeći po mekom sagu k vratima čuo je
nehotice razgovor koji nije želio čuti.
— Kad on ne bi odlazio, shvatila bih vaše odbijanje, a i njegovo.
Ali vaš muž mora biti iznad toga — govorila je Betsy.
— Ne zbog muža, zbog sebe toga neću. Ne govorite toga! —
odgovarao je Anin glas.
— Da, ali ne možete ne željeti da se oprostite s čovjekom koji
se je strijeljao zbog vas.
— Zato i neću.
S uplašenim i punim krivnje izrazom ustavi se Aleksije
Aleksandrovič i htjede neopažen otići natrag. No, razmislivši, da bi
to bilo nedostojno, okrene se ponovo, kašljucne i pođe u spavaonicu.
Glasovi umuknu i on uđe.
Ana je u sivoj kućnoj haljini, s kratko ošišanom crnom kosom,
koja se poput guste četke dizala na okrugloj glavi, sjedila na malom
ležaju. Kao i svagda na pogledu muža, nestane najednom s njezina
lica živahnosti, spusti glavu i nemirno se ogleda na Betsy. Ona je
odjevena po krajnjoj posljednjoj modi, u šeširiću koji je lebdio negdje
nad njezinom glavom, kao sjenilo nad svjetiljkom, i u sivoj haljini s
kosim oštrim prugama na struku s jedne, i na suknji s druge strane,

472
sjedila kraj Ane držeći uspravno plosnati vitki stas i, naklonivši glavu,
dočekala Aleksija Aleksandroviča s podrugljivim smiješkom.
— A! — reče kao da se začudila. — Vrlo mi je drago što ste kod
kuće. Nigdje se ne pokazujete, pa vas nisam vidjela od Anine bolesti.
Sve sam čula — vaše brige. Da, vi ste divan muž! — reče sa
značajnim ljubaznim držanjem, kao da ga nagrađuje redom
velikodušnosti za njegovo postupanje sa ženom.
Aleksije Aleksandrovič hladno se nakloni i poljubivši ženi ruku
upita je za zdravlje.
— Čini mi se da mi je bolje! — reče ona kloneći se njegova
pogleda.
— No, kao da imate grozničavu boju lica — reče on naglasujući
riječ “grozničavu”.
— Suviše smo razgovarale — reče Betsy. — Osjećam da je to
egoizam s moje strane, i odlazim.
Ona ustane, ali Ana je, zarumenjevši se iznenada, brzo zgrabi
za ruku.
— Ne, ostanite časak, molim vas. Moram vam kazati... ne, vama
—obrati se ona Aleksiju Aleksandroviču, i rumenilo pokrije joj vrat
i čelo. — Neću i ne mogu imati ništa skriveno — reče ona.
Aleksije Aleksandrovič zapucketa prstima i spusti glavu.
— Betsy je rekla da grof Vronski želi doći k nama da se oprosti
prije svoga odlaska u Taškent. — Nije gledala muža i očito se žurila
da izreče sve, koliko joj god teško bilo. — Rekla sam da ga ne
mogu primiti.
— Rekli ste, prijateljice moja, da će to ovisiti o Aleksiju
Aleksandroviču — popravi je Betsy.
— Ta ne, ne mogu ga primiti, i to ne vodi ni k čemu... —
Najednom se zaustavi i pogleda upitno muža (on nije gledao na
nju). — Jednom riječju, neću...
Aleksije Aleksandrovič makne se i htjede primiti njezinu ruku.
Prvom kretnjom trgne ona svoju ruku od njegove vlažne ruke s
velikim nabreklim žilama koja je tražila njezinu; ali svladavši se,
stisne mu ruku.

473
 — Veoma sam vam zahvalan na vašem povjerenju, no... —
reče on osjećajući, smeten i zlovoljan, da ono, što je lako i jasno
mogao riješiti sam sa sobom, ne može prosuđivati pred kneginjom
Tverskom, koja mu se pričinjala utjelovljenjem one surove sile, koja
je imala upravljati njegovim životom pred očima svijeta i koja mu
je smetala da se predaje svomu čuvstvu ljubavi i opraštanja. Zaustavi
se gledajući kneginju Tversku.
— No, zbogom, moja dražesti! — reče Betsy ustajući. Poljubi
Anu i iziđe. Aleksije Aleksandrovič je isprati.
— Aleksije Aleksandroviču, poznajem vas kao zbilja
velikodušna čovjeka — reče Betsy, zaustavivši se u malom salonu
i stišćući mu osobito krepko još jednom ruku. — Ja sam strana osoba,
ali toliko ljubim nju i cijenim vas, te sebi dopuštam da dajem savjet.
Primite ga. Aleksije Vronski je utjelovljena čast, i putuje u Taškent.
— Zahvaljujem vam, kneginjo, na vašem učešću i savjetima.
Ali pitanje o tome, može li ili ne može žena nekoga primiti, riješit
će ona sama.
Rekao je to, uzdigavši po navici s dostojanstvom obrve, i odmah
pomisli da, bile riječi kakve mu drago, dostojanstva nije moglo biti
u njegovu položaju. A vidio je to i po svladanom, zlobnom i
podrugljivom smiješku kojim ga je Betsy pogledala poslije te
rečenice.

XX

Aleksije Aleksandrovič pokloni se Betsy u dvorani i ode k ženi.

Ležala je, ali čuvši njegove korake, sjedne brzo u prijašnji položaj i
stane ga uplašeno gledati. Vidio je da plače.
— Vrlo sam ti zahvalan za povjerenje prema meni — krotko
ponovi on ruski rečenicu koju je pred Betsy rekao francuski i sjedne
kraj nje. Kad je govorio ruski i govorio joj “ti”, to je “ti” neodoljivo
razdraživalo Anu. — Vrlo sam ti zahvalan za tvoju odluku. Ja također

474
mislim, budući da on putuje, grof Vronski nema nikakve potrebe
dolaziti ovamo. Uostalom...
— Ta već sam rekla, pa što treba ponavljati — presiječe mu
Ana riječ s razdražljivošću koje nije mogla suspregnuti. “Nema
nikakve potrebe — pomisli ona — da se dođe oprostiti čovjek sa
ženom koju ljubi zbog koje je htio umrijeti i upropastiti sebe, i koja
ne može živjeti bez njega. Nema nikakve potrebe!”
Stisnula je usne i spustila sjajne oči na njegove ruke s nabreklim
žilama, koje su polako trle jedna drugu.
— Nećemo nikad o tome govoriti — doda ona mirnije.
— Ostavio sam tebi da riješiš to pitanje, pa mi je vrlo drago, kad
vidim... — počeo je Aleksije Aleksandrovič.
— Da se moja želja podudara s vašom — dovrši ona brzo,
razdražena time što on tako polagano govori, dok ona unaprijed zna
sve što će on kazati.
— Da — potvrdi on. — I kneginja Tverska sasvim neumjesno
plete se u najteže obiteljske stvari. Osobito ona...
— Ja ne vjerujem ništa šta se o njoj govori — reče brzo Ana —
i znam da me iskreno voli.
Aleksije Aleksandrovič uzdahne i zašuti. Ona se nemirno igrala
kitama kućne haljine pogledajući ga onim mučnim čuvstvom tjelesne
gadljivosti prema njemu, zbog kojega se korila, no koje nije mogla
nadvladati. Sad je željela samo jedno, da bude oslobođena od njegove
nemile nazočnosti.
— A ja sam ovaj čas poslao po liječnika — reče Aleksije
Aleksandrovič.
— Ja sam zdrava; što će mi liječnici?
— Pa mala plače, i kažu da dojilja ima malo mlijeka.
— A zašto mi nisi dopustio da je dojim, kad sam te molila? I
onako jadno (Aleksije Aleksandrovič shvati što znači to “i onako”),
ona je dijete i nju će ubiti. — Ona pozvoni i naloži da se donese
dijete. — Molila sam daje dojim, nije mi se dopustilo, i sad mene
kore.
— Ne korim...

475
 — Ne korite! Bože moj, zašto nisam umrla! — I ona zaplače.
—Oprosti mi, razdražena sam, nepravedna sam — reče došavši k
sebi. —No idi...
“Ne, to ne može tako ostati”, reče sebi odlučno Aleksije
Aleksandrovič izašavši od žene.
Nikad mu još nije s takvom očevidnošču dolazila pred oči
nemogućnost njegova položaja u očima svijeta i mržnja njegove
žene prema njemu i uopće snaga one surove tajanstvene sile, koja je
u suprotnosti s njegovim duševnim raspoloženjem upravljala
njegovim životom i zahtijevala da se vrši njena volja i da se promijeni
njegov odnos prema ženi. Vidio je jasno da čitav svijet i žena
zahtijevaju od njega nešto, ali što zapravo, toga nije mogao razumjeti.
Osjećao je da se zbog toga u duši njegovoj dizalo čuvstvo zlobe,
koje je kvarilo njegov mir i svu zaslugu junaštva. Smatrao je daje
za Anu bolje prekinuti odnose s Vronskim, ali ako svi oni nalaze da
je to nemoguće, spreman je čak nanovo dopustiti te odnose, samo
da se ne sramote djeca, da ih ne izgubi i da se ne mijenja položaj.
I kako god to loše bilo, bilo je ipak bolje nego prekid, pri kojemu
bi ona došla u sramotan položaj bez izlaza, a on sam lišio bi se
svega, što voli. Ali osjećao se nemoćan, znao je unaprijed da su svi
protiv njega i da mu neće dopustiti da učini ono, što je zlo, no što se
njima čini da mora biti.

XXI

Betsy još nije dospjela izići iz dvorane, kad je na vratima susretne

Stjepan Arkadijevič, koji se upravo dovezao od Jelisejeva, kamo su
bile stigle svježe ostrige.
— Ah! Kneginjo! To je ugodan susret! — rekao je. — A ja sam
bio kod vas.
— Susret načas, jer odlazim — reče Betsy smiješeći se i
navlačeći rukavicu.
— Stanite, kneginjo, s navlačenjem rukavice, dajte mi da
poljubim vašu ručicu. Nizašto nisam tako zahvalan vraćanju starinske

476
mode kao za cjelivanje ruku. — On poljubi Betsy ruku. — A kad
ćemo se vidjeti?
— Vi toga ne vrijedite! — odgovori Betsy smiješeći se.
— O ne, i te kako vrijedim, jer sam postao najozbiljniji čovjek.
Ne samo da uređujem svoje, nego i tuđe obiteljske stvari — reče sa
značajnim izrazom lica.
— Ah, veoma mije drago! — odgovori Betsy, shvativši odmah
da govori o Ani. Vrativši se u dvoranu, stanu u kut. — On će je do
smrti izmučiti — reče Betsy značajnim šaptom. — To je nemoguće,
nemoguće...
— Vrlo mi je drago što tako mislite — reče Stjepan Arkadijevič
kimajući glavom s ozbiljnim i patnički sažalnim izrazom na licu.
—Radi toga doputovao sam u Petrograd.
— Sav grad govori o tome — reče ona. — To je nemoguć
položaj. Ona se suši i suši. On ne razumije daje ona jedna od onih
žena koje se ne mogu šaliti sa svojim čuvstvima. Jedno od dvoga:
ili neka je odveze, neka energično uradi, ili neka dade rastavu. A
ovo je guši.
— Da, da... doista... — uzdišući je govorio Oblonski. — Zbog
toga sam i doputovao. To jest, ne zapravo zbog toga... Imenovan
sam dvorskim komomikom, no, treba zahvaliti. Ali, glavno je da se
to uredi.
— No, Bog vam pomogao! — reče Betsy.
Isprativši kneginju Betsy do predsoblja, poljubi joj još jednom
ruku iznad rukavice, ondje, gdje udara bilo, i nabrbljavši joj još
tako nepriličnih budalaština, da već nije znala bi li se srdila ili se
smijala, ode Stjepan Arkadijevič k sestri. Zatekao ju je u suzama.
Unatoč onom duševnom raspoloženju, koje je prskalo od veselja,
u kojemu se nalazio, prijeđe Stjepan Arkadijevič smjesta prirodno
na onaj suosjećajni, pjesnički uzbuđeni ton koji je pristajao njezinu
raspoloženju. Upita za njezino zdravlje i kako je provela jutro.
— Vrlo, vrlo loše. I dan i jutro i sve prošle i buduće dane —reče
ona.
— Čini mi se da se podaješ mračnosti. Treba se stresti, potrebno
je ravno pogledati život. Znadem, to je teško, ali...

477
 — Ćula sam da žene ljube ljude pače zbog njihovih pogrešaka
—počne iznenada Ana — ali ja mrzim na njega zbog njegove
kreposti. Ne mogu živjeti s njim. Shvati, njegov izgled tjelesno
djeluje na mene, ja ču poludjeti. Ne mogu, ne mogu živjeti s njim.
I što da radim? Bila sam nesretna i mislila da ne može biti nesretniji
čovjek, ali ovo užasno stanje, koje sad proživljujem, nisam mogla
sebi predstaviti. Hoćeš li mi vjerovati da ja, znajući da je on
izvanredan čovjek, da ne vrijedim nokta njegova, ipak na njega
mrzim. Mrzim na njega zbog njegove velikodušnosti. I ništa mi ne
preostaje, nego...
Htjela je reći smrt, ali Stjepan Arkadijevič nije joj dao završiti.
— Bolesna si i razdražena — reče on. — Vjeruj, užasno
pretjeruješ. Nema tu ništa tako strašno.
I Stjepan Arkadijevič nasmiješi se. Nitko na mjestu Stjepana
Arkadijeviča, imajući posla s takvim očajanjem, ne bi sebi dopustio
da se nasmiješi (smiješak bi se pokazao okrutnim), no u njegovu
smiješku je bilo tako mnogo dobrote i gotovo ženske nježnosti, da
smiješak njegov nije vrijeđao nego je blažio i mirio. Njegove tihe i
umime riječi i smiješci djelovali su umirujući kao uademovo ulje.
A Ana to brzo osjeti.
— Ne, Štiva — rekla je. — Ja sam propala, propala! Gore nego
propala! Još nisam propala, ne mogu reći daje sve svršeno; naprotiv,
osjećam da nije svršeno. Ja sam kao napeta žica koja mora pući. Ali
još nije svršeno... a svršit će se strašno.
— Ništa, može se žica pomalo popustiti. Nema položaja iz
kojega ne bi bilo izlaza.
— Mislila sam i mislila. Samo jedan je...
Opet je po njezinom uplašenom pogledu shvatio daje taj jedini
izlaz, po njezinu mišljenju, smrt i nije joj dao dovršiti.
— Nipošto — rekao je. — Dopusti. Ti ne možeš vidjeti svoj
položaj, kao ja. Dopusti mi reći otvoreno moje mnijenje. — Opet
se oprezno nasmiješio svojim bademovim smiješkom. — Počet ću
iz početka: udala si se za čovjeka koji je dvadeset godina stariji od
tebe. Udala si se bez ljubavi, ili ne poznajući ljubavi. To je bila
pogreška, dopustimo.

478
 — Užasna pogreška! — reče Ana.
— No ponavljam: to je svršena činjenica. Onda si imala, recimo
nesreću, zaljubiti se ne u svoga muža. To je nesreća; no i to je svršena
stvar. A muž je tvoj to priznao i oprostio ti. — Zastajao je nakon
svake rečenice očekujući da ona uzvrati, no ona nije ništa odgovarala.
— To je tako. Sad je j>itanje možeš li nastaviti život sa svojim
mužem? Želiš li ti to? Želi li on to?
— Ništa, ništa ne znam.
— Pa sama si rekla da ga ne podnosiš.
— Ne, nisam rekla. Odričem se. Ništa ne znam i ništa ne
razumijem.
— Da, ali dopusti...
— Ti ne možeš shvatiti. Osjećam da letim naglavce u neku
propast, ali ne smijem se spašavati. I ne mogu.
— Ništa, nastrijet ćemo i prihvatit ćemo te. Razumijem te,
razumijem, da ne možeš uzeti na se, da očituješ svoju želju, svoje
čuvstvo.
— Ništa, ništa ne želim... samo da se sve svrši.
— Ali on to vidi i zna. I zar misliš da njega to tišti manje nego
tebe? Ti se mučiš, on se muči, a što može od toga izići? A rastava
rješava sve — izreče Stjepan Arkadijevič ne bez napora glavnu misao
i značajno je pogleda.
Ona ništa ne odgovori i niječno zaklima svojom ostriženom
glavom. Ali po izrazu lica, koje je najednom zasjalo prijašnjom
ljepotom, vidio je da toga nije željela samo zato što joj se to činilo
nemogućom srećom.
— Užasno vas žalim! I kako bih bio sretan kad bih to uredio! —
reče Stjepan Arkadijevič smiješeći se već odvažnije. — Ne govori,
ne govori ništa! Kad bi mi Bog samo dao da kažem onako kako
osjećam. Idem k njemu.
Ana ga pogleda zamišljenim sjajnim očima i ne reče ništa.

479
 XXII

Stjepan Arkadijevič s onim ponešto svečanim licem, s kojim je

sjedao u predsjednički naslonjač u svojoj sudnici, uđe u kabinet
Aleksija Aleksandroviča. Ovaj, stavivši ruke na leđa, hodao je po
sobi i razmišljao o istom o čemu je Stjepan Arkadijevič razgovarao
s njegovom ženom.
— Ne smetam li? — reče Stjepan Arakdijevič osjećajući
najednom njemu neobično čuvstvo smetenosti. Da sakrije tu
smetenost, izvadi netom kupljenu kutiju s novim načinom otvaranja
i, pomirisavši kožu, izvadi cigaretu.
— Ne. Treba li ti što? — odgovori nerado Aleksije Alek-
sandrovič.
— Da, htio bih... moram se po... da, potrebno mije porazgovoriti
se — rekao je Stjepan Arkadijevič osjećajući u čudu neobičnu
bojažljivost.
Čuvstvo to bilo je tako neočekivano i čudno, da Stjepan
Arkadijevič nije povjerovao da bi to bio glas savjesti, koji mu je
govorio daje loše to što namjerava učiniti. Stjepan Arkadijevič
potisne bojažljivost koja gaje zahvatila.
— Nadam se da vjeruješ u moju ljubav prema sestri i u iskreno
prijateljstvo i poštovanje prema tebi — rekao je rumeneći se.
Aleksije Aleksandrovič zastane i ništa ne odgovori, ali lice
njegovo prenerazi Stjepana Arkadijeviča, izazov pokorne žrtve koji
je bio na njemu.
— Kanio sam, htio sam porazgovoriti se o sestri i o vašem
uzajamnom položaju — progovori Stjepan Arkadijevič boreći se
još uvijek s neobičnom smetenošću.
Aleksije Aleksandrovič se turobno nasmiješi, pogleda na šurjaka
i ne odgovarajući priđe k stolu, uzme s njega početo pismo i pruži
ga šurjaku.
— Neprestano mislim o tom. I evo, počeo sam pisati, smatrajući
da ću bolje reći pismeno i daje moja nazočnost razdražuje — reče
pružajući pismo.

480
 Stjepan Arkadijevič uzme pismo, pogleda sa čudom i
nerazumijevanjem mutne oči, koje su se nepomično zaustavile na
njemu, i počne čitati.
“Vidim da vam je moja nazočnost na teret Kako mije god teško
bilo uvjeriti se o tome, vidim da je tako i da drukčije ne može biti.
Ne krivim vas, i Bog mi je svjedok, da sam, ugledavši vas za vrijeme
vaše bolesti, svom dušom odlučio zaboraviti sve što je među nama
bilo, i početi nov život Ne kajem se i nikad se neću kajati zbog
onoga što sam učinio; ali želio sam jedno, vašu sreću, sreću vaše
duše, i sad vidim da toga nisam postigao. Recite sami, što đe vam
dati pravu sreću i mir vašoj duši. Predajem se sav vašoj volji i vašemu
osjećaju pravednosti.”
Stjepan Arkadijevič vrati pismo i s istim nerazumijevanjem
nastavi gledati zeta ne znajući što bi rekao. Šutnja je obojici bila
tako neugodna, da je na usnama Stjepana Arkadijeviča počelo
bolešljivo podrhtavanje dok je šutio ne skidajući očiju s Karenjinova
lica.
— Eto, što sam joj htio reći — reče Aleksije Aleksandrovič
okrenuvši se.
— Da, da... — reče Stjepan Arkadijevič nemajući snage da
odgovori, jer su mu suze prilazile grlu. — Da, da. Razumijem vas
—izusti napokon.
— Želim znati što ona hoće — reče Aleksije Aleksandrovič.
— Bojim se da ona sama ne shvaća svoga položaja. Ona nije
sudac — snalazeći se govorio je Stjepan Arkadijevič. — Prignječena
je, upravo je prignječena tvojom velikodušnošću. Ako ona pročita
to pismo, neće imati snage išta reći, samo će niže spustiti glavu.
— Da, ali što u tom slučaju?... Kako objasniti... kako saznati
njezine želje?
— Ako mi dopustiš reći moje mišljenje, držim da o tebi ovisi
pokazati otvoreno one mjere koje smatraš potrebnima da se prekine
ovo stanje.
— Prema tome ti smatraš da ga treba prekinuti? — presiječe mu
riječ Aleksije Aleksandrovič. — Ali kako? — doda, načinivši

481
neobičnu kretnju rukama pred očima — ne vidim nikakvog mogućeg
izlaza.
— Iz svakog položaja ima izlaz — reče ustajući i oživljavajući
Stjepan Arkadijevič. — Bilo je vrijeme kad si htio prekinuti... Ako
se sada uvjeriš da se ne možete uzajamno usrećiti...
— Sreća se može različno shvaćati. Ali recimo da ja na sve
pristajem, da ništa ne ištem. A kakav je izlaz iz našega položaja?
— Ako hoćeš znati moje mišljenje — reče Stjepan Arkadijevič
s istim bademasto nježnim smiješkom, koji je blažio, s kojim je
govorio s Anom. Dobri taj smiješak bio je tako uvjerljiv daje Aleksije
Aleksandrovič osjećajući svoju slabost i pokoravajući joj se, nehotice
bio spreman vjerovati onomu što će reći Stjepan Arkadijevič. —
Ona toga neće nikad reći. Ali jedno je moguće, jedno može ona
željeti —nastavi Stjepan Arkadijevič — to je prekid odnosa i svih s
njima svezanih uspomena. Po mojemu mišljenju u vašemu je
položaju potrebno razjašnjenje novih uzajamnih odnosa. I ti odnosi
se mogu ustanoviti samo slobodom obiju strana.
— Rastava — s gađenjem presiječe mu riječ Aleksije
Aleksandrovič.
— Da, smatram da rastava, da, rastava — ponovi mmeneći se
Stjepan Arkadijevič. — To je u svakom pogledu najrazumniji izlaz
za bračne drugove koji se nalaze u takvim odnosima kao vi. Sto
činiti ako su bračni drugovi uvidjeli da im je zajednički život
nemoguć? To se može uvijek dogoditi.
Aleksije Aleksandrovič teško uzdahne i sklopi oči.
— Tu je samo jedna misao: želi li jedan od bračnih drugova
stupiti u novi brak? Ako ne, onda je to vrlo jednostavno — reče
Stjepan Arkadijevič oslobađajući se sve više i više smetenosti.
Namrštivši se od uzbuđenja, promrmlja Aleksije Aleksandrovič
nešto sam sebi i ne odgovori ništa. Sve što se Stjepanu Arkadijeviču
pokazalo tako vrlo jednostavno, bio je on razmislio tisuću puta. I
sve ne samo da mu se činilo ne vrlo jednostavno, nego potpuno
nemoguće. Rastava, koje pojedinosti već je znao, činila mu se sad
nemoguća zbog toga što mu čuvstvo vlastitoga dostojanstva i
poštivanja prema vjeri nije dopuštalo primiti na se krivnju za fiktivni

482
preljub, a još manje dopustiti da žena kojoj je oprostio i koju je
ljubio bude optužena za preljub i osramoćena. Rastava mu se činila
nemoguća i zbog drugih, još važnijih uzroka.
Sta će biti sa sinom u slučaju rastave? Ostaviti ga s materom
nije bilo moguće. Rastavljena žena imat će svoju nezakonitu obitelj,
u kojoj će položaj pastorka i odgoja njegova biti, po svojoj
vjerojatnosti, loši. Ostaviti ga kod sebe? Znao je da bi to bila osveta
s njegove strane, i toga nije htio. No osim toga Aleksiju
Aleksandroviču činila se rastava sasvim nemoguća zato što je
pristajući na nju upropašćivao Anu. Usjekla mu se u dušu riječ koju
je Darja Aleksandrovna rekla bila u Moskvi, da odlučujući se za
rastavu misli na se, a ne misli da na taj način nju upropašćuje sigurno.
I on, povezavši tu riječ sa svojim oproštenjem, sa svojom ljubavlju
prema djeci, shvaćao je sada na svoj način. Pristati na rastavu, dati
joj slobodu, značilo je prema njegovu mišljenju oduzeti sebi
posljednju vezu sa životom — djecu, koju je ljubio, a njoj posljednje
uporište na putu dobra i gurnuti je u propast. Ako ona bude
rastavljena žena, znao je da će se vezati s Vronskim, i sveza ta bit će
nezakonita i grešna, jer za ženu ne može po crkvenim zakonima biti
braka dok je muž živ. “Ona će se povezati s njim, i za godinu, dvije
ili će je on ostaviti, ili će ona stupiti u novu vezu — mislio je Aleksije
Aleksandrovič. — A ja, pristavši na nezakonitu rastavu, bit ću kriv
za njezinu propast.” Sve to bio je promislio stotinu puta i bio je
uvjeren da parnica za razvod braka ne samo da nije vrlo jednostavna,
kako je govorio njegov šurjak, nego sasvim nemoguća. Nije vjerovao
nijednoj riječi Stjepana Arkadijeviča, na svaku riječ njegovu imao
je tisuću opovrgavanja, ali slušao ga je osjećajući da se njegovim
riječima izrazuje ona moćna surova sila, koja upravlja njegovim
životom i kojoj će se on morati pokoriti.
— Pitanje je samo u tome, kako ćeš, uz koje uvjete pristati da se
izvrši rastava. Ona te ništa neće, ne smije moliti, sve ostavlja tvojoj
velikodušnosti.
“Bože moj! Bože moj! Zašto?”pomisli Aleksije Aleksandrovič,
sjetivši se pojedinosti rastave braka, kod kojega je muž uzimao

483
krivnju na se, i od stida pokrije lice rukama istom kretnjom kakvom
se pokrio Vronski.
— Uzrujan si, razumijem, ali ako promisliš...
“Tko te udari po desnom obrazu, podmetni lijevi, i tko ti skine
haljinu, daj mu košulju”, pomisli Aleksije Aleksandrovič.
— Da, da! — vikne on piskutavim glasom. — Primam na sebe
sramotu, dajem i sina... ali neće li biti bolje ostaviti to? Uostalom,
čini što hoćeš...
I okrenuvši se od šurjaka, da ga ovaj nije mogao vidjeti, sjedne
na stolac kraj prozora. Bilo mu je gorko, bilo gaje stid, ali zajedno
s tom tugom i stidom osjećao je radost i ganuće pred visinom svoje
poniznosti.
Stjepan Arkadijevič bio je ganut. Šutio je.
— Aleksije Aleksandroviču, vjeruj mi da će ona ocijeniti tvoju
velikodušnost — reče on. — No očito je to bila Božja volja — doda
i rekavši to osjeti daje to glupo, i s naporom suzdrži smiješak zbog
svoje gluposti.
Aleksije Aleksandrovič htjede nešto odgovoriti, ali od suza nije
mo(rao
---- o-----
— Ta je nesreća od sudbine i treba je priznati. Priznajem tu
nesreću svršenom činjenicom i staram se pomoći i njoj, i tebi —
reče Stjepan Arkadijevič.
Kad je Stjepan Arkadijevič izišao iz sobe, bio je ganut, ali to mu
nije smetalo da bude zadovoljan što je uspješno obavio taj posao,
jer je bio uvjeren da se Aleksije Aleksandrovič neće odreći svojih
riječi. K tome zadovoljstvu pridružilo se još i to, što mu je na um
palo, da će ženi i znancima, kad stvar bude gotova, zadavati pitanje:
“Kakva je razlika između mene i feldmaršala? — Feldmaršal viši
razvod, i od tog nikomu nije bolje, a ja sam izvršio razvod i troma je
postalo lakše... Ili: kakva je sličnost između mene i feldmaršala?
Kad... Uostalom, smislit ću nešto bolje”, reče sebi smiješeći se.

484
 XXIII

Rana Vronskoga bila je opasna, premda je promašila srce.

Nekoliko se dana nalazio između života i smrti. Kad je prvi put
mogao govoriti, bila je u njegovoj sobi samo Varja, bratova žena.
— Varja — reče, strogo gledajući na nju — opalio sam u sebe
slučajno. I molim te, nikad ne govori o tom i ovako reci svima.
Inače bi to bilo suviše glupo.
Ne odgovarajući na njegove riječi, nagne se Varja nad njim i s
radosnim smiješkom pogleda mu u lice. Oči su mu bile svijetle, ne
grozničave, ali izraz njihov bio je strog.
— No, hvala Bogu! — reče ona. — Ne boli te?
— Malo ovdje. — Pokazao je na prsa.
— Daj onda da te premotam.
Šuteći stisnuo je svoje široke čeljusti, i gledao ju je, dok ga je
previjala. Kad je završila, reče:
— Ne bulaznim, molim te, učini da ne bude razgovora o tome,
da sam pucao u sebe hotimice.
— Nitko to i ne govori. Samo se nadam da više nećeš nehotice
pucati — reče ona uz upitni smiješak.
— Valjda neću, premda bi bolje bilo...
Pored tih riječi i toga smiješka koji su tako uplašili Varju, kad je
prestala vrućina i on se počeo oporavljati, osjeti on da se potpuno
oslobodio jednoga dijela svoje nesreće. Tim postupkom kao da je
oprao sa sebe stid i poniženje koje je prije osjećao. Sad je mogao
mirno misliti na Aleksija Aleksandroviča. Priznavao je svu
velikodušnost njegovu i nije se više osjećao ponižen. Osim toga,
opet je ušao u prijašnju kolotečinu života. Vidio je mogućnost da
bez stida gleda u oči ljudima i da živi vladajući se po svojim
navikama.
Jedino, čega nije mogao istrgnuti iz svog srca, premda se nije
prestao boriti s tim čuvstvom, to je bilo žaljenje, koje je dolazilo do
očaja stoga što ju je zauvijek izgubio. U njegovu srcu bilo je čvrsto

485
 odlučeno da se sada, pošto je otkupio svoju krivnju pred mužem,
mora odreći nje i da se ubuduće nikad neće stavljati između muža i
nje s njezinim kajanjem. Ali nije mogao iz svog srca iščupati žaljenja
zbog gubitka ljubavi, nije mogao izbrisati iz sjećanja one trenutke
sreće,koje je upoznao s njom, koje je tako malo cijenio onda, i koji
su ga svim svojim čarom proganjali sada.
Serpuhovski mu je bio smislio imenovanje u Taškent, i Vronski
je bez najmanjega kolebanja pristao na tu ponudu. No što je bliže
dolazilo vrijeme odlaska, to mu je teža bivala ta žrtva, koju je prinosio
onome što je smatrao da mora biti.
Rana mu je zarasla i već je izlazio čineći pripreme za odlazak u
Taškent.
“Jedanput je vidjeti, i onda se zakopati, umrijeti”, mislio je, i
obilazeći na oproštaju znance, rekao je tu misao Betsy. S tom
porukom Betsy je otišla k Ani i donijela mu niječni odgovor.
“To bolje — pomisli Vronski, primivši to izvješće. — To je bila
slabost koja bi uništila moje posljednje snage.”
Drugi dan doveze se u rano jutro sama Betsy k njemu i javi mu
da je nreko Oblonskoga primila potvrdnu vijest da Aleksije
Aleksandrovič daje rastavu i da zato može vidjeti Anu.
Ne brinući se za to da isprati Betsy, zaboravivši sve svoje odluke,
ne pitajući kad se može, gdje je muž, odveze se Vronski smjesta
Karenjinima. Ustrči po stubama ne videći nikoga i brzim korakom,
svladavajući se s mukom da ne trči, uđe u njezinu sobu. I ne misleći
i ne videći, je li tko u sobi ili nije, zagrli je i stane pokrivati cjelovima
njezino lice, mke i vrat.
Ana se spremala na taj sastanak, mislila je na to što će mu reći;
obuzela ju je njegova strast. Htjela gaje stišati, stišati sebe, ali bilo
je već kasno. Njegova čuvstva prešla su na nju. Usne su joj drhtale
tako da dugo nije mogla ništa govoriti.
— Da, ti si me svladao, i ja sam tvoja — izusti ona napokon
pritišćući njegove mke k svojim grudima.
— Tako je moralo biti! — reče on. — Dok smo živi, to mora
biti. Sada to znam.

486
 — To je istina — govorila je blijedjeći sve više i više i grleći
njegovu glavu. — Ipak je nešto užasno u tome nakon onoga što je
bilo.
— Sve će proći, sve će proći, bit ćemo vrlo sretni! Ljubav naša,
kad bi mogla biti veća, povećala bi se od toga što je u njoj nešto
užasno — reče on dižući glavu i pokazujući smiješkom svoje čvrste
zube.
I ona nije mogla ne odgovoriti smiješkom, ne na riječi već na
zaljubljene oči njegove. Primila je njegovu ruku i gladila njome
ohladjele svoje obraze i ošišanu kosu.
— Ne prepoznajem te s tom kratkom kosom. Tako si se
poljepšala. Dječak. Ali kako si blijeda!
— Da, vrlo sam slaba — reče ona smiješeći se. I usne su joj
opet zadrhtale.
— Otputovat ćemo u Italiju, pa ćeš se oporaviti — reče on.
— Zar je to moguće, da bismo bili kao muž i žena, sami, jedna
obitelj ja i ti? — reče ona zagledajući mu izbliza u oči.
— Čudio sam se samo kako je to moglo nekada biti drukčije.
— Štiva veli da on na sve pristaje, ali ja ne mogu primiti njegove
velikodušnosti — reče ona gledajući zamišljeno mimo lice
Vronskoga. — Neću rastave, sad mi je svejedno. Ne znam samo
što će odlučiti u pogledu Serjože.
Nikako nije mogao razumjeti kako je ona u tom času sastanka
mogla i misliti na sina, na rastavu. Zar nije bilo svejedno?
— Ne govori o tom, ne misli — reče on okrećući njezinu ruku
u svojoj i nastojeći k sebi privući njezinu pažnju; ali ona nikako
nije gledala njega.
— Ah, zašto nisam umrla, bolje bi bilo — reče ona, i bez plača
poteku joj suze po blijedim obrazima; ali nastojala je nasmiješiti se
da ga ne bi ogorčila.
Odreći se laskavog i opasnog imenovanja u Taškent bilo bi po
prijašnjem shvaćanju Vronskoga sramotno i nemoguće. Ali sad ne
razmišljajući ni časak odreče ga se, i opazivši kod viših da ne
odobravaju toga postupka, dade smjesta ostavku.

487
 Za mjesec dana Aleksije Aleksandrovič ostao je sam sa sinom u
svome stanu, a Ana je s Vronskim otputovala u inozemstvo, a da ne
bijaše dobila rastave i odlučno je se odrekavši.

Kraj prve knjige

[KiuSiiČAMEDvi^l
7ftC REB — MEDVEŠČAK 7t|
i ZAGREB |B)on 46 66 B63

488
Kazalo

PREDGOVOR / Jadranka Brnčić............................... i - vi

Prvi dio ................................................................. 7

DRUGI DIO ......................................................... 133

Treći dio.............................................................. 267

ČETVRTI DIO 395

 Lektira

IzAGRE^^toMflffl-----
T IrA rlniV

Nakladnik
Naklada Fran, Zagreb

0 Za nakladnika

rct Daroslav Mujačić

Likovna oprema
Mas Dizajn, Zagreb

Tisak
Tiskara d.d., Nova Gradiška

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
UDK 821.161.1-31 = 163.42
TOLSTOJ, Lev Nikolaevič
Ana Karenjina / L. [Lev] N. [Nikolaevič] Tolstoj
[prijevod Stjepan Kranjčevič; predgovor Jadranka
Brnčić], - Zagreb : Naklada Fran, 1999.- 2 sv. ;
20 cm. - (Lektira)
Prijevod djela: Anna Karenina.
ISBN 953-6750-03-1 (cjelina)
Knj. 1. - 490 str.
ISBN 953-6750-04-X
990308086
Lav Nikolajevič Tolstoj
ANA KARENJINA
Prva knjiga