REALIZAM

*lat. relais – STVARAN

TRAJANJE: 1830. – 1870.
Francuzi i Rusi = nositelji
CILJ: prikazati stvarnost + KRITIKA DRUŠTVA
Teme: siromaštvo, društvena nepravda, socijalne razlike, velegrad, seoska djeca,
studenti, zločini, kazne, ubojstva, moral..
„Svi smo mi izišli iz Gogoljeve ’Kabanice’“ (F.M.Dostojevski)

FRANCUSKI REALIZAM:
1857. SKANDAL (vrijeđanje javnog morala):
Gustave Flaubert (Gistav Flobe): „Gđa Bovary“
*posveta = odvjetniku zato što ga je spasio
*pisao ju je 6 godina
*najbolji roman francuskog realizma
*PSIHOLOŠKI REALIZAM – autor ulazi u svijest lika i njegovu psihu
*provincijski roman – provincija=mali grad
*radnja u Normandiji
*Emma čita ljubavne romane  idealna vizija ljubavi  njezin život = mreža laži
(očekivanje, ispunjenje, razočaranje)
*Emma pije otrov za štakore
*ljekarnik Homais – oportunist, oredn časti za najčasnijeg građana
*suprug Charles („zar nisi bila sretna, činio sam sve što sam mogao“), kći Berthe,
ljubavnici: Leon (pravnik) i Rodolphe (grof)
*BOVARIZAM – sklonost da čovjek smatra da je rođen za nešto bolje od onoga što mu
je sudbina namijenila
*“nemoćna čežnja osrednjih duhova prema visinama“ (A. Šoljan)
Charles Baudlaire (Šarl Bodler): „Cvjetovi zla“
*200 soneta – modernizam
*Baudlaire boluje od afazije, dandy/šminker
Stendhal: „Crveno i crno“ – iznosi svoje viđenje društva kao zrcala stvarnosti
(roman=zrcalo stvarnosti)  njegova zadaća je pružiti društvu sliku o njemu samome
glavni lik: Julien Sorel (19 god.) – bildungsroman
crveno = vojnik, crno=svećenik – uspon na društvenoj ljestvici
BELIZAM – filozofija po kojoj je najvažnije postići sreću, i to na bilo koji način

HONORE DE BALZAC (1799. – 1850.)

volio je piti kavu
piše 92 roman
detaljni opisi prostora
“otac kritičkog realizma“  cilj: opisati na istinit način društvo i kritizirati ga
društvena uloga književnosti – ukazati na probleme i kritički im pristupiti
opisivanje/pripovijedanje = PRIPOVJEDAČ (sveznajući i objektivan) er-forma
CIKLUS ROMANA: „Ljudska komedija“ – 92 romana (preko 2000 likova)  25. „Otac
Goriot“ (1835.) – studija društvenog života
DIJELOVI: analitičke studije, filozofske studije, studije društvenog života
uzor mu je Dante
3 realistična načela: TIPIČNOSTI (likovi – tipovi = opis ljudi s istim karakteristikama),
KRITIČNOSTI, OBJEKTIVNOSTI (na realističan način prikazuje se stanje u društvu)
stil: analiza + promatranje građe, detaljan opis LIKA i PROSTORA: metaforička
karakterizacija
„Otac Goriot“
temelj europskog realizma
4 dijela – stanari PANSIONA gđe Vaquer (Voke)
Radnja smještena u Parizu – derutni pansion zelenkasto-žute fasade, miris ustajalosti
ODRAZ PANSIONA = ODRAZ VLASNICE *Buržoazija – bogati građani
Otac Goriot (69 g., tvorničar tjestenine) – završava na 3. katu Voquerina pansiona –
osiromašile su ga kćeri Anastasie (grofica, „jedan od najboljih rasnih konja“, kućna
zatvorenica svojeg muža), i Delphine (barunica), pred smrt proklinje kćeri (umire od
moždanog udara), pokapaju ga Rastignac i Bianchon
Goriotovi citati: „novac je jedini moderni bog“, „novac je život“
Eugene de Rastignac (22. g., student PRAVA) postaje ljubavnik Delphine –
KRITIKA PARIŠKOGA DRUŠTVA  ulazak u visoko društvo/kako uspjeti u društvu
(savjeti vikontese de Beanseant/Bozoa): bez emocija, bez milosti, ljudi=poštarski konji
*d’Ajude (portugalski grof) – neprežaljena ljubav vikontese de Beanseant (Normandija)

Jaques Collin Vautrin/Bježismrt (40 g.) – odbjegli robijaš, ima bijeli žig/zatvorenički žig,

odvozi ga policija CITATI: „ja ubijam da ne bi bio ubijen i varam da ne bi bio prevaren“,

„život je kuhinja“, „Parižanke će i majci rasporiti utrobu, samo da bi blistale“

Kraj: Rastignac se obraća Parizu: „Sad je na nas dvoje red!“ uspjeh  postaje grof i
ministar, nakon što je 15 godina bio ljubavnik Delphine, ženi njezinu kćer
Goriot = Krist Očinstva  MONOMAN – osoba opsjednuta jednom idejom
*kritika: bogatih, licemjerja, preljuba, nezahvalne djece

RUSKI REALIZAM
1. RANI – nositelj: Nikolaj Vasiljevič Gogolj
2. RAZVIJENI – nositelj: Ivan Sergejevič Turgenjev
3. VISOKI – nositelj: Fjodor Mihajlovič Dostojevski i Lav Nikolajevič Tolstoj

IVAN SERGEJEVIČ TURGENJEV – prvi Rus koji prodire na zapad

„Lovčevi zapisi“  zbirka od 25 novela: LOVAC = pripovjedač, posljednja novela „Šuma
i stepa“ = POETSKI REALIZAM – kritika s lirskim opisima  lirski opisi, pjes. slike,
slikovitost – „LIRSKO JA“ = pripovjedač u 1. licu
„Očevi i djeca“  negiranje društvenih vrijednosti = NIHILIST Bazarov (cinik) 
očevi=stara/feudalna Rusija, djeca=nova Rusija (demokracija, ukidanje
kmetstva/kmetstvo ukinuto 1861.)
NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ – otac ruskog realizma
stil: „gogoljevski smijeh kroz suze“  ukazati na negativne društvene pojave i
kritizirati ih humorom – IRONIJA I GROTESKA (izobličena slika stvarnosti)
roman „Mrtve duše“ – spaljuje ga, kritika ČINOVNIŠTVA/uhljeba (državni službenici) =
društveni parazitizam – ne pridonose društvu, a zarađuju, Čičikov = kritika oportunista i
carske Rusije
„Kabanica“
AKAKIJE AKAKIJEVIČ BAŠMAČKIN (papuča) – prepisivač spisa (državni službenik –
niži činovnik)
preplašen, ima kabanicu (poderala se)  nova kabanica: 8 rubalja (krojač Petrovič)
Akakije štedi za kabanicu – „najsvečaniji dan u životu“ = kad je dobio kabanicu –
OSUDA LICEMJERJA (materijalista)
2 razbojnika otimaju mu kabanicu
VISOKA LIČNOST – nije otvorio vrata Akakiju  Akakije umire od upale pluća  St.
Petersburgom kruži duh koji otima kabanice = SF-elementi

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ

 + Dostojevski = visoki realizam
“bog umjetnosti“ – tako ga naziva Dostojevski, „drugi car Rusije“, „apostol nenasilja“ –
uzor Gandhiju, „mudrac iz Jasne Poljane“ – imanje, smrt: Astapovo (čeka vlak) – umire
od upale pluća na stanici
*ima 12-ero djece
*gurnuo je ženu zbog ljubavnice – zbog pada ostaje hroma
„Rat i mir“ (Rusija u doba Napoleona)  najbolji ruski roman
1877. „Ana Karenjina“
početak: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna
je na svoj način“ i „Osveta je moja i ja ću je vratiti“ (Novi Zavjet)
3 obitelji: OBLONSKI, LEVINI, KARENJINI
kritika visokog ruskog društva, osuda preljuba i licemjerja
motiv vlaka: početak (Ana upoznaje Vronskog, radnik pada pod kotače vlaka) i kraj
(Ana se baca pod vlak – crvena torbica, čipkasta haljina – „Bože, oprosti mi za sve“)
Oblonski – Stiva + Dolly  Ana spašava njihov brak
Levini – Levin i Kitty (18 g., opčinjena Anom, na balu nosi ružičastu haljinu, a Ana crnu
i ima mačuhicu u kosi)  Levin=Tolstoj: selo, Bog, kosi s radnicima
Karenjini – Karenjin + Ana = sin Serjoža, Karenjin Ani dopušta da ga vara, ali ne želi
se razvesti  Vronskijeva kobila Fru-Fru br.7 (na trci Ana otkriva da je zaljubljena u
Vronskog), Ana + Vronski = kći Annie
tokom poroda Ana misli da će umrijeti (99% ljudi umro bi pri takvom porodu)  pije
morfij
dolazi u kazalište u bijeloj haljini – PARADOKS
Kneginja Sorokina – zaljubljuje se u Vronskog
KRAJ: svibanj, Ana odlazi k Dolly, baca se pod vlak Vronski = ljuštura od čovjeka,
odlazi u Srpsko-turski rat (1876.-1878.)  njegovu smrt opisuje Nedjeljko Fabrio u djelu
„Smrt Vronskog“

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI

rođen u St. Petersburgu, oca su mu ubili
KLUB PETRAŠEVACA = protiv carizma i kmetstva, za demokraciju – socijalni utopisti
 osuđen na smrt, car ih je pomilovao  kazna: 8 g. Sibira – okreće se vjeri
nakon odlaska iz zatvora, počinje pisati
boluje od epilepsije, često se okreće kocki – raspada mu se brak
PRVA PRIPOVIJETKA: 1846. „Bijedni ljudi“ (kritičar Bjelinski)
ROMANI: „Zapisi iz mrtvog doma“ i „Poniženi i uvrijeđeni“ (zatvorska tematika),
„Bjesovi“, „Braća Karamazovi“, „Mladić“, „Kockar“, „Idiot“
TEME: tzv. prokleta pitanja – Bog, vjera, sloboda, odgovornost, zlo
„Zločin i kazna“
sirova studija ljudske psihe“ – prodiranje u ljudsku svijest
proročki/vizionarski pogled Rusije: sukobljeni MODERNI ATEIZAM i TRAD.
PRAVOSLAVLJE
Napoleon, zločin, propitkivanje etike/morala
kompozicija: 6 pjevanja + epilog
PROSTOR: u funkciji oblikovanja lika
socijalno-psihološka karakterizacija = utjecanje socijalnog položaja na psihu
Raskoljnjikov = monoman – osoba opterećena jednom idejom
 POLIFONI ROMAN (uvodi ga Bahtin) – višeglasje se postiže različitim stajalištem
likova, a ponekad lika samoga sa sobom - Raskoljnjikov često kontemplira, unutarnji
monolog, prodiranje u svijest pojedinca
moderni roman + tradicija = realistički roman
dijelovi kriminalističkog romana
tema: opis najmračnijih dijelova velegrada
ESEJISTIČKI ELEMENTI – filozofičnost, osvrt autora
“nadčovjek“ (osoba iznad ostalih, prema Raskoljnjikovu to su neobični ljudi) – F.
Nietzche – intertekstualizira ga Hitler
PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA = san, halucinacije
Raskoljnjikovljev članak „O zločinu“ u časopisu „Periodična besjeda“ – dijeli ljude na
obične (sadašnjost, „materijal“, slijede pravila) i neobične (budućnost, uzor: Napoleon,
ljudi od bronce (klešu im se kipovi), stabilni i čvrsti, krše norme i društvena pravila zbog
općeg dobra)
ANTITEZE RASKOLJNJIKOVU – Dunja i Sonja (vjernice, stabilne, čiste, mirne, pune
ljubavi – savršeno oblikovane)  „ruska duša“
Lebezjatnikov: socijalni utopist
Lužin: sebični egoist
Svidrigajlov: nihilist
“Romeo od 2m“ – Razumihin
CITATI: „Jesam li puzav stvor ili imam ’pravo’?“, „Hoću li prekoračiti zapreku ili neću?“,
„Tko se više usudi ima i pravo.“, „Ja sam sebe ubio, a ne babu.“

Raskol, raskoliti: psiha na 2 dijela

RASKOLJNJIKOV

Sredstvo: sjekira „raskoliti“

 HRVATSKI REALIZAM
dolazi nakon protorealizma (Šenoa 1860. – 1881.)
TRAJANJE: 1880./1881. – 1892./1895.
1880. – nova generacija pisaca
1881. – umire Šenoa
1892. – 1. MODERNA  Matoš: „Moć savjesti“ – psiha lika
1895. – 14.10. studenti pale mađarsku zastavu (iz Praga i Beča donose modernu)
hrvatski realizam mješavina: romantizma, realizma, naturalizma, modernizma
NATURALIZAM (1870. – 1890.)
ljudska strast, izopačenost, nagon, animalno u čovjeku, „ljudske životinje“
dokumentaristički (fotografski) snimak stvarnosti – pristup građi
devijanti – društveni otpadnici, ne slijede društvene norme
latinski naturalis = prirodan
ESTETIKA RUŽNOĆE (uvodi ju Baudlaire) – prikaz ljepote u ružnim stvarima
(izopačenost, nasilje)
OTAC: Emil Zola (Francuz): „Nana“ – prostitutka, „Germinal“ i „Jazbina“ – rudari
“Eksperimentalni roman“ – romanopisac=doktor (seciraju ljude/društvo)
“Therese Raquin“ – „životinja spremna na skok“
Thereseina majka“ Afrikanka, tata: mornar, Therese ostaje kod tete s bratićem
Camilleom (udaje se za njega)
slikar Laurent + Therese  na jezeru utopili Camillea gđa Raquin dobiva moždani
udar  Laurenta i Theresu proganja Camilleov duh Laurent daje Theresei otrov, a
sebe ubija nožem
1898. časopis „Aurore“, članak „J’accuse“ – „Optužujem!“ židov Dreyfus trebao je biti
streljan, zbog Zole ga poštede (Zola = borac za prava ljudi)

HIPPOLYTE TAINE – teorija: čovjek određen TRENUTKOM (djeluje instinktivno i odmah

bez razmišljanja), GENIMA (čovjek ne može pobjeći od svoje krvi), OKOLINOM( osobu
određuje društvo)  prema toj teoriji oblikovan je lik Laure G. („U registraturi)
  August Šenoa („pjesnik Zagreba)
“Povjestice“: „Postolar i vrag“, „Kameni svatovi“, „Kugina kuća“, „Smrt Petra Svačića“
“Zlatarovo zlato“ 31.12.1871.  prvi hrvatski cjeloviti roman objavljivan u nastavcima
u časopisu „Vijenac“ (časopis „Vijenac nositelj je realizma  1869. – 1903. urednik je
Šenoa)
“Kletva“ – nedovršena, dovršava ju JOSIP EUGEN TOMIĆ
“Čuvaj se senjske ruke“, „Diogens“, „Mladi gospodin“, „Prosjak Luka“, „Branka“, „Prijan
Lovro“
 Josip Eugen Tomić
“Melita“ – društveni roman, kritika hrvatskoga plemstva/bogatih građana (Melita =
fatalna žena, bludnica)
 Eugen Kumičić
nastavljač Šenoine koncepcije književnosti
iz Sobreča (Istranin)
pseudonim: JENIO SISOLSKI
“Urota zrinsko-frankopanska“, „Začuđeni svatovi“, „Kraljica lepa“ (Zvonimirova kraljica
Jelena)
3 tipa romana: istarsko-primorski (Istrijani-stranci crno-bijela karakterizacija),
gradski (kritika hrvatskog društva/žena), povijesni
“Gđa Sabina“ (gradski roman) – Sabina Lozar (39 g.), kći Zorka = „moralni monstrumi“
“Olga i Lina“ crno-bijela karakterizacija (Olga=Hrvati, Lina=plemkinja iz
Beča/stranci, Lina ubija Olgu, bludnica, lažljivka)
1884. časopis „Hrvatska vila“ – članak „O romanu“ – Kumičić zagovaratelj
NATURALIZMA (Zole)
 Josip Kozarac
obolijeva od tuberkuloze
bio je šumar, piše djelo „Slavonska šuma“
“društveni liječnik i moralist“ – prikazati raspad Slavonije/moralno djelovati na
Slavoniju: piše o propasti morala, sela i gospodarstva
“Mrtvi kapitali“ – najpoznatiji roman alegorija slavonskih šuma (iskorištavaju ih
stranci) = mrtvi kapital za Slavoniju
“Oprava“, „Biser-Kata“
„Tena“ - 1894.
glavni lik: Tena Pavletić (17 g.) – otac Jerko (alkoholičar), Tena kad joj umire majka
opisna kao konj pušten iz staje
Tena (žena laka morala) = najljepša cura u selu, zaljubi se u Čeha Jaroslava
Beraneka, zaručnik kojeg joj je namijenila majka: Jozo Matijević (on kasnije ima
zaručnicu Ivku koja postaje sluškinja Teni)
Tena upoznaje šumara Leona Jungmana (ženskar) Leon sa sobom dovodi svirača
Đorđea  Đorđe ima ženu Marušku Tena Ivki daje đerdan(ogrlicu od zlatnika,
ispostavlja se da nije prava) Maruška Teni kupuje maramu zaraženu boginjama
Jozo se vraća Ivki, Tenu više nitko ne doživljava
KRAJ: Tena u magli vidi čovjeka bez ruke (Jaroslav Beranek) završavaju zajedno,
više nisu lijepi, ali su bolje osobe
djelo „Tena“ analiza je slavonskoga mentaliteta: bećarenje, nemoral, nerad
Slavoniju crpe stranci, loše gospodarstvo
poenta: rad, ljubav i vjera jedino opstaju naturalizam: Tena=strast, nemoral
simbolika: Tenina ljepota=Slavonija crpe ju stranci/opustošena je
 Ksaver Šandor Gjalski
predstavnik POETSKOGA REALIZMA = „hrvatski Turgenjev“ („lirsko ja“ – neobično
zato što je u realizmu najčešći sveznajući pripovjedač)
Zabok, Gredice=dvorac Gjalski
“U noći“, „Janko Borislavić“, „Na rođenoj grudi“ (društvena tematika), „Osvit“, „Za
materinsku riječ“
“Pod starim krovovima“ (novelistička zbirka) – piše ju zato što se ne može pomiriti s
propašću plemstva – stari krovovi=stare palače (Cintek – propali plemić, simbol starog
vremena)
ton: sentimentalan (osjećajan, nostalgičan)
 Vjenceslav Novak
uvodi proletarijat (proleteri=gradska sirotinja)
Senj, zvali su ga „hrvatski Balzac“, uvodi pojam malograđanštine (primitivnost)
“U glib“, „Iz velegradskog podzemlja“ (novele) – rudnici, proletarijat, „Pavao Šegota“,
„Nezasitnost i bijeda“, „Dva svijeta“
“Tito Dorčić“ – TEORIJA HEREDITARNOSTI (pripadnost kraju u kojem si rođen) 
Tito je htio biti ribar, tata ga prisili da bude sudac  skončava tragično
„Posljednji Stipančići“
1899., najbolji roman hrvatskoga realizma (Lucija = najkompleksniji lik – jako dobro
određena karakterizacija)
propast plemstva – tema: odnos selo(čisto, kreposno, moralno)-grad (leglo bludi i
nemorala)
Juraj=pomađario se, Valpurga=umire na Veliki petak
kraj: postolar Gašpar pjeva „Još Hrvatska ni propala“
 Silvije Strahimir Kranjčević
BARD = najveći nacionalni pjesnik (POETESA – najbolja pjesnikinja – Vesna Parun:
hrvatska Marina Cvetajeva)
rođen u Senju, šasopis „Nada“ – Sarajevo
teme: čovjek, Bog, domoljublje
pjesnik: tragični vizionar/prorok budućnosti (kasnije su to i Šimić i Ujević)
“Bugarkinje“ (pjesničke zbirke, tužaljke/elegije/jeremijade), „Izabrane pjesme“,
„Trzaji“ – piše pred kraj života, pjesnik pomiren da ne može promijeniti svijet
ANTOLOGIJSKE PJESME: „Mojsije“, „Gospodskom Kastoru“, „Eli! Eli! lama
azavtani?!“, „Moj dom“
 Ante Kovačić
pravnik, pravaš, umire pomračena uma u Stenjevcu (danas Vrapče), doživljava
duševni slom, ured u Glini
“Iz Bombaja“ (feljtoni), „Smrt babe Čengićkinje“(parodija na Mažuranićev ep)
1888. „U registraturi“
registratura = pismohrana (pohranjeni spisi)
3 dijela, uokvirena kompozicija
elementi: realizam (kritika odnosa sela i grada), romantizam (otmice, spletke,
trovanja), naturalizam (Laura G., fatalna žena – pojam fatalne žene prvi put se javlja
u 19. st.), modernizam (nije kronološka kompozicija)
Lauru G. određuju:
1. Geni: otac Mecena, majka „gizdava vila Dorica“ (Doričin suprug: Mato Zorković –
zapaljuje kuću)  Mecenin sluga Crni Jakov otima Doricu  Laura je plod
silovanja  Mecena otima Lauru Dorici, Laura živi kod babe Hude koja joj daje
škrinju u kojoj se nalaze pisma u kojima piše tko joj je otac (*značenje riječi
mecena=pokrovitelj umjetnosti i školovanja  paradoks)
2. Trenutak: djeluje nagonski
3. Okolina: postaje hajdučica (vođa) – ubijaju, pljačkaju