REALIZAM

-književno-povijesno razdoblje koje u europskoj književnosti započinje 30-ih godina i traje do

90-ih godina 19.st.

-vodeću ulogu imaju francuska (Stendhal, Balzac, Flaubert), engleska (Charles Dickens
„Oliver Twist“, William Thackeray „Sajam taštine) i ruska književnost (Gogolj, Turgenjev,
Dostojevski, Tolstoj)

- realistička koncepcija književnosti prati zbivanja u filozofiji i znanosti (zanimanje za

prirodne znanosti i jačanje pozitivističke filozofije, vjera u napredak znanosti)

-osnovno obilježje je naglašen odnos književnosti i zbilje (prema Aristotelovu pojmu mimezis
– oponašanje zbilje, zahtjev da se stvarnost prikaže na vjerodostojan način, objektivno i
nepristrano)

-roman kao glavni književni žanr koji metodama naracije i deskripcije najadekvatnije
prikazuje navedena nastojanja (roman-zrcalo stvarnosti)

-realistički pripovjedač je objektivan, iskazan 3. licem

- socijalno-psihološka karakterizacija likova (junaci su predstavnici društvenih slojeva)

Honore de Balzac

-1842.g. objavljuje sva djela što je napisao od 1829. u jedinstven ciklus pod nazivom Ljudska
komedija ( po uzoru na Dantea) s ciljem da oslika suvremeno francusko društvo i ciiklus dijeli
na:

1. Studije iz društvenog života (privatnog, provincijskog, političkog, vojničkog i seoskog)

2. Fiolozofske studije

3. Analitičke studije

- prikazuje razvoj kapitalističkih društevenih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih

vrijednosti

Najvažniji romani Eugenie Grandet i Otac Goriot

 Otac Goriot

- 3 fabularne osnove:
1. uspon u visko društvo
2. očinska ljubav
3. društveni život Pariza
- fabula i opisi ambijenta podređeni su stvaranju karaktera koji su socijalno, psihološki i
fizički okarakterizirani
- sveznajući pripovjedač
- radnja se odvija u 1819.g., roman objavljen 1835.g.
- kronološki tijek pripovijedanja
- precizna deskripcija i naracija s ciljem objektivnosti
- teme: očinska ljubav prema djeci, želja za uspjehom
- problemi: novac kao jedino mjerilo vrijednosti, obitelj kao osnovna društvena
zajednica je ugrožena, otuđenje, nemoral i preljub, problem društvene dekadencije
- sukobi: stari-mladi, roditelji-djeca, bogati-siromašni,pošteni-nepošteni, ideali-
stvarnost
- likovi: otac Goriot, Eugene de Rastignac, Vautrin, gospođa Vauquer, Dalphine i
Anastasie
- razotkrivanje licemjerja i pokvarenosti visokoga francuskog društva (u vidu
znanstvene studije)
- djelo započinje detaljnim opisom pansiona gospođe Vauquer (motiv pansionskog
zadaha) – simbol francuskog društva
- Goriot („Krist očinstva“): titanski lik, žrtva očinske ljubavi i beskrajne požrtvovnosti
za svoje kćeri koje su emotivno deformirana bića koja djeluju kao materijalisti i
egocentrici
- Eugene: mlad, inteligentan, lijep, siromašan, ambiciozan, želja za uspjehom ga vodi u
moralnu krizu, ogorčen zbog spoznaje o propasti pravih ljudskih vrijednosti (na
Goriotovu grobu najavljuje obračun s Parizom: „A sad je red na nama dvoma!“)
Nikolaj Vasiljevič Gogolj

- Gogolj je začetnik ruskog realizma (Dostojevski: „Svi smo mi izašli iz Gogoljeve

Kabanice.“)
- Roman Mrtve duše – realistička slika onodobne Rusije i oštra društvena satira
- Komedija Revizor – osuda birokracije i malograđanskog mentaliteta
- Koristi ironiju, sarkazam, groteksu (tzv. gogoljevski smijeh kroz suze)
-

Kabanica
-pripovijetka
- spoj realističnog (precizni i detaljni opisi, prikaz društvene stvarnosti i kritički prikaz
društva) i fantastičnog
- sarkazam i satiričnost (Akakije Akakijevič došao u svijet slučajno), hiperbola, groteska
-tragikomičnost Akajkijeva lika, grotesknost lika Visoke ličnosti
- Junacima je oduzeta individualnost i svedeni se samo na tipove, predstavnike društvenih
struktura
-Akakij Akakijevič Bašmačkin: život junaka sveden na vegetiranje, nemoćan pred
birokratskim aparatom, živi bijednim životom radeći jednoličan i besmislen posao, pasivan,
pokoran, bezazlen, neznatan

Odnos Visoke ličnosti i Akakija = arogancija i strah

- simbolika kabanice – pravda
-nakon tragične smrti Akakije izrasta u pobunjenog čovjek I BORCA ZA PRAVDU
(sazrijeva jačanjem samopouzdanja)
Gustave Flaubert

Gospođa Bovary

- knjiga je objavljena 1857. godine kada i Baudelaireova zbirka pjesama Cvjetovi zla (dijele
istu sudbinu – sudski proces zbog povrede javnoga morala – lascivnost, poetizacija
brakolomstva). Ta se godina smatra početkom modernoga književnog razdoblja
- psihološki roman
- roman lika komponiran u 3 dijela (očekivanje, ostvarenje i razočaranje)
- tema: nesretan brak i preljub, razapetost između istine i laži, ideala i stvarnosti
- kritika malograđanske sredine
- mjesto radnje je gradić Yonville „zaboravljen u svim zemljopisima svijeta“
- pisac teži konciznom i savršenom izrazu (preciznost i jasnoća)
„Emma Bovary, to sam ja!“, uzviknuo je Flaubert. U razotkrivanju iluzija razotkrio je samoga
sebe i svoju intimu, obračunao se s romantičarskim zaonsima te ih odbacio u želji da
razotkrije mitove romantizma
-elementi naturalizma u opisu Emmine smrti
Emma Bovary:
- Hipersenzibilna junakinja koja život podređuje mašti i strastima
- Živi u raskoraku između snova i jednoličnog malograđanskog života
- Žrtva svojih iluzija i ideala, kao i Don Quijote
- Iluzija o braku se rasplinjuje kada shvaća da joj je suprug prosječan čovjek ograničenih
sposobnosti, prezire ga, žali i mrzi
- Poimanje bračnoga života upija iz sentimentalnih romana
- Doživljava moralni pad (preljub)
- Prezire običnost (motiv plesa s vikontom)
- Dovedena do krajnjega poniženja i urušavanja iluzija tvrdoglavo brani svoj san (bježi u
smrt ispijajući arsenik)
- Predstavlja oličenje čovjekova sloma pod teretom vlastitih iluzija
- Simbolizira čovjeka koji ne prihvaća svoju sudbinu
- Bovarizam: gubljenje osjećaja za realnost zbog dugotrajnog nezadovoljstva koje je
posljedica razlike između umišljene slike o sebi i stvarnoga postojanja
- Zbog nezadovoljstva i nemogućnosti ostvarenja vlastite vizije života, zanemaruje i
svoju majčinsku ulogu

Charles Bovary: prosječan, običan, dobrodušan, pasivan

NATURALIZAM
- Utemeljitelj je Emile Zola koji u djelu Eksperimentalni roman 1880. godine od pisca
zahtjeva da život opisuje poput znanstvenika, kao dokumentator i eksperimentator koji
dedukcijom i indukcijom rekonstruira sliku svijeta u kojemu su likovi određeni
biološkim naslijeđem i sredinom u kojoj žive
- Uvođenje znanstvene metode u literaturu, djelo poput znanstvenog eksperimenta
- Promatranje i analiza umjesto idealizacije
- Likovi su zarobljenici nagona i strasti, kao i društvenih okolnosti
- Fotografsko preslikavanje stvarnosti i ljudskih sudbina kao kliničkih slučajeva
- Crpi građu iz dokumentacije (novinske, povijesne, medicinske)
- Zola piše ciklus od 20 romana od kojih je Germinal 13. roman

Germinal

- germinal – klijanje, naziv za mjesec travanj

- prikaz industrijskog stroja koji eksploatira čovjeka (kapitalizam kao čudovište koje
proždire svoje žrtve, radnike – rudare, ali i sitne poduzetnike (Darwinova teorija o
podrijetlu vrsta)
- socijalističke ideje (Internacionala)
- junaci prestaju biti pojedinci, a postaju dio mase pa pisca zanima psihologija mase,
kolektiva, društva
- likovi su žrtve svojih nagona, strasti i teških socijalnih prilika
- čovjek prikazan na animalan način (instinkti)
- epskom snagom prikazan instinkt mase (opis masovnih scena, posebice tijekom
štrajka)
- Etienne Lantier (idealist, razvijen osjećaj za ljudsko dostojanstvo i humanost, bori se
protiv vlastite hereditarnosti koju ipak ne uspijeva kontrolirati te ona prevlada u činu
ubojstva Chavala)
- Industrijsko naselje Voreux (simboličan naziv koji upućuje na antičku mitologiju i
čudovište koje proždire svoje žrtve)
- Djelo obiluje animalnim simbolima (bestijarijem)
 - Zola prodire u dubine pojedinca (istražuje njegove nagone i instinkte), svijeta (spušta
se u podzemlje) i društva (prvi se bavi radničkom klasom i najnižim društvenim
slojevima)
- Čovjek je pred stradanjem pretvoren u bezumnu zvijer
- Ljubav Catherine i Etienna odupire se nagonskom i čuva čistoću emocije koju može
imati samo čovjek
- Obitelj Maheu predstavlja prototip radničke klase i njezina sudbina slikoviti je prikaz
ljudske tragike

Realizam u hrvatskoj književnosti i umjetnosti

- javlja se u razdoblju od početka osamdesetih godina 19. stoljeća do sredine devedesetih

godina 19. stoljeća. Iako kratkog trajanja, ovaj pravac je stvorio neke od najznačajnijih i
najutjecajnijih hrvatskih umjetnika. U ostatku Europe, gdje realizam započinje tridesetih
godina 19. stoljeća, u Hrvatskoj se javlja kada je u ostatku Europe već bio na zalazu.

Povjesničari književnosti smatraju kako je 1881. početna godina realizma,

godina Šenoine smrti. Završnom godinom jedni smatraju 1895., godinu
spaljivanja mađarske zastave na Jelačićevom trgu u Zagrebu, a drugi 1892., godinu
objavljivanja Matoševe pripovijetke Moć savjesti - prve modernističke pripovijetke hrvatske
književnosti.

Razdoblje je obilježeno vladavinom Károlyja Khuena-Héderváryja. U to vrijeme dolazi do

propadanja zadruga (seljacima ostaje vrlo malo zemlje koja je nedovoljna za preživljavanje)
pa ti seljaci često sele u gradove. Također dolazi i do propadanja plemstva i seoska djeca se
šalju u grad na školovanje, ponajviše zbog uzdizanja na društvenoj ljestvici.

Specifičnost hrvatskog realizma je supostojanje različitih stilskih

obilježja: romantizma, realizma, naturalizma, a u posljednjem desetljeću i modernizma.

Književnici pišu romane i pripovijetke sa socijalnom tematikom jer se zalažu za književnost

koja će kritički progovoriti o hrvatskoj stvarnosti. Roman je u razdoblju hrvatskog realizma
dominantna književna vrsta.
Najčešće teme hrvatskog realizma su:

- školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragična sudbina

- suprotnost selo-grad
- slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih društvenih odnosa
- propadanje plemstva
- nacionalno pitanje (odnos domaće stanovništvo-stranci).

Silvije Strahimir Kranjčević

- smatra jednim od najznačajnijih pjesnika iz razdoblja realizma, prvi hrvatski moderni

pjesnik
- družio se s književnicima koji su pratili nazore pravaške političke orijentacije
- nakon neuspjelog pokušaja da pronađe mjesto učitelja u Senju odlazi u Bosnu, a do
1893. godine radi na nekoliko različitih lokacija kao što su Sarajevo, Mostar i Livno.
- glavni urednik časopisa hrvatske moderne Nada (1895.-1903.), stvorio jedan od
najkvalitetnijih časopisa bivše Jugoslavije
- ukupno je objavio četiri zbirke poezije: “Bugarkinje” (1885.), “Izabrane pjesme”
(1898.), “Trzaji” (1902.) i “Pjesme” (1908.)
- Izabrane pjesme 1898. smatraju se najvećim dometom hrvatske poezije 19.st.

- socijaldemokratski pogledi na problematiku klasne eksploatacije (pjesma Radniku)

- rodoljubni osjećaji (pjesma Moj dom)
- misaona i egzistencijalistička komponenta pjesama: pitanja o svemiru, životu, idealima,
vjeri, Bogu, smrti, ljubavi, slobodi, pravdi
- pjesnik je mišljenja da pjesnik mora biti mesija svoga naroda

Gospodskom Kastoru

- ironija kao osnovno stilsko sredstvo

- degradacija imena Kastor (jedan od Zeusovih sinova) upućuje na izvrnute vrijednosti u
društvu
- socijalno-satirična pjesma
- alegorijski ton
- govori o gospodskom psu, a misli na ljude koji gaze dostojanstvo da dođu do cilja
(beskičmenjaci, dodvorice)
- upućuje na aktualne društveno-političke prilike u Hrvatskoj

- pjesma govori o ljudskim manama koje je pas poprimio, a to su sebičnosti i pokornosti:

“Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!“

Mojsije

- dijaloški oblik pjesme

- misaono-refleksivna pjesma
- egzistencijalističke teme
- ponavljanje kao osnovni ritmički postupak
- narod se klanja pogrešnim idealima („zlatno tele“)
- pustara – simbol duhovne praznine hrvatskoga naroda
- Mojsije = pjesnik
- sloboda će biti smrt kad se čovjek odrekne ideala
- pesimističan kraj pjesme
- u pjesmi se aktualiziraju sljedeće općeljudske teme:
1. sloboda i ropstvo
2. jednakost svih ljudi
3. pitanje fizičkoga i duhovnoga oslobođenja
4. odnos čovjeka i Boga
5. pitanje slobodne volje i prava na izbor
6. pitanje vjere i ideala
7. genijalan pojedinac u svijetu prosječnih ljudi

Josip Kozarac

Tena
- tema: moralno propadanje seoske djevojke
- pripovijetka Tena slovi kao jedna od najpoznatijih i najuspjelijih Kozarčevih
književnih djela. U njoj je dao i pouku, ali i kritiku svojoj rodnoj zemlji, Slavoniji.
- odlično uočavanje detalja kod opisa okoline, životnih situacija i likova, a najviše opis
karaktera i života glavnog lika, Tene (djelo je napisano realističkim pripovjednim
tehnikama )
- Tena (Terezija) je personifikacija Slavonije
- društveni problemi: raspad seoskih zadruga, dolazak kapitalizma u selo, rasap
tradicionalnih vrijednosti, uloga žene u društvu
- na Tenin odgoj i osobnost utjecali su njezini roditelji i okolina
- muški likovi: Jerko Pavletić, Jozo Matijević, Jaroslav Beranek, Leon Jungman, Đorđe
- završetak pripovijetke tendenciozno poučava da je obnova moguća ukoliko se pokrene
istinskim polugama ljubavi