VJENCESLAV NOVAK – „hrvatski Balzac”

(Senj, 1859. – 1905.)

- novelist, romanopisac, glazbenik, kritičar, pjesnik, glazbeni pedagog

- u književnost ušao pripovijetkom „Maca”; uređivao je list „Gusle” te izdavao list „Glazba”.
- u svoje pripovjedno stvaralaštvo unosi svoje novele senjskog i podgorskog života koje su
izdane u zbirci „Podgorske pripovijetke”, realistički oblikovane, a sadrže slike iz
suvremenog života.
- u hrvatsku književnost Novak je prvi opisao svijet prosjaka, siromašnih, socijalno
obespravljenih radnika: u središte analize postavlja hrvatski malograđanski svijet (kritizira
njegovu ograničenost, sebičnost i nemilosrdnost prema svakome tko se izdigne iznad njega).
- glavni motivi u mnogim njegovim romanima su glad, bolest i siromaštvo;
U središtu njegovih romana najčešće su intelektualci i poluintelektualci koji dolaze u sukob
sa sobom i okolinom.

Romani:
„Posljednji Stipančići”
„Podgorka”
„Pavao Šegota”
„Dva svijeta”
„Zapreke”
„Tito Dorčić”

Pripovijetke:
„Podgorske pripovijetke”
„Nezasitnost i bijeda”
„Iz velegradskog podzemlja”
„U glib”

- svojim je djelima zahvatio raznolikost hrvatskog (senjskog, podgorskog, zagrebačkog)

društveno – političkog i kulturnog života druge polovice 19.stoljeća.

„POSLJEDNJI STIPANČIĆI”
- vrsta romana: socijalni, roman sredine, obiteljski roman
- kompozicija: uokvirena (počinje i završava Valpurginim i Lucijinim životom nakon Antine
smrti)
- književna tehnika: autorski pripovjedač u 3. licu, ali i unutarnji monolog likova, psihološka
analiza, umetnuta pisma…
- tematika: društvena (propadanje patricija) i psihološka (psihološki portreti članova obitelji
Stipančić, posebno Lucije)
- piščev stav: kritizira plemstvo i patricije koji propadaju zbog taštine i nesnalaženja u novim
društvenim prilikama kao i zbog nedosljednosti u političkim stavovima (Ante je konvertit –
tj. pristaje uz različite političke opcije)
- tema: propast patricijske i patrijarhalne obitelji
- članovi obitelji Stipančić predstavljaju različite stupnjeve propadanja plemićkog sloja: otac
Ante na početku ističe svoj patricijski ponos i nadmoć, a umire osiromašen i ponižen; sin
Juraj obitelj dovodi do konačne financijske i moralne propasti (otuđuje se od obitelji,
zanemaruje studij, ucjenjuje oca i majku da bi dobio novac, zbog karijere mijenja ime u
mađarsko)…
- majka Valpurga i kći Lucija posljednji su svjedoci i žrtve propasti nakon očeve smrti; žive
vrlo siromašno, umire Lucija, a dvije godine kasnije umire i Valpurga, proseći.
- u ovu tematiku uklopljena je tema patrijarhalnog odgoja i patrijarhalnog odnosa u obitelji –
majka Valpurga nježna je i savjesna žena, pokorno sluša muža, brine se o djeci i mirno
prihvaća položaj „slobodne ropkinje”. Ante je strog, autoritativan otac koji želi da sin
podigne ime obitelji i njihov ugled, u sina ulaže sav novac i brigu, a kćer Luciju nepravedno
zapostavlja, ponaša se kao da je nema, što u njoj prvo izaziva strah i tugu, a kasnije otpor.